Dr. @eljko Poljak HRVATSKE PLANINE Copyright © 2001, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava pridràna Nakladnik Golden marketing [enoina 28, Zagreb, Hrvatska Za nakladnika Ana Maleti} Urednik Dr. Radule Kneèvi} Fotografija na koricama Tulove grede na jùnom Velebitu (Dr. @eljko Poljak) ISBN 953-212-074-2 Dr. @eljko Poljak HRVATSKE PLANINE planinarsko turisti~ki vodi~ sa 665 fotografija u boji i 50 zemljovida tre}e, prera|eno izdanje Golden marketing Zagreb, 2001. Kratice a. autobus, autobusni CAF Club Alpino Fiumano d. desno D Donji g godina GSS Gorska slùba spa{avanja h sati HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti HE hidroelektrana HP »Hrvatski planinar« HPD Hrvatsko planinarsko dru{tvo HPS Hrvatski planinarski savez
HPT po{tanski ured i. isto~no j. jùno JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ji. jugoisto~no jz. jugozapadno km kilometara kbr ku}e broj KT kontrolna to~ka l. lijevo m metara M. Mali NP »Na{e planine« PD planinarsko dru{tvo p. postaja pl. planinarski PL »Planinarski list« PSH Planinarski savez Hrvatske PV »Planinski vestnik« s. sjeverno SANU Srpska akademija nauka i umetnosti sr. srednji st. stanica
TV televizija, televizijski V. Veliki z. zapadnò. èljeznica, èljezni~ki iv HRVATSKE PLANINE Sadràj Popis zemljovida . . . . . . . . . . vii PLANINE BANIJE I Pregledna karta . . . . . . . . . . viii KORDUNA . . . . . . . . . . . . . 245 Tuma~ znakova . . . . . . . . . . . x ZRINSKA GORA . . . . . . . . . 248 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . xi HRASTOVI^KA GORA . . . . . 249 Suradnici . . . . . . . . . . . . . . xii PETROVA GORA . . . . . . . . . 250 Bilje{ka o autoru . . . . . . . . . . xiv MARTIN[^AK . . . . . . . . . . 252 VINICA . . . . . . . . . . . . . . 253 UVODNI DIO. . . . . . . . . . . . . 1 VODENICA . . . . . . . . . . . . 254 [TO PRU@AJU NA[E PLANINE . 3 OKOLICA KARLOVCA. . . . . . 255 NA[E PLANINARSTVO . . . . . 19 PLANINAR NA POHODU . . . . 30 GORSKI KOTAR . . . . . . . . . 257 MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . 35 RISNJAK . . . . . . . . . . . . . 265 SLJEME I SREDI[NJI DIO BURNI BITORAJ . . . . . . . . . 274 MEDVEDNICE . . . . . . . . . 50 VI[EVICA . . . . . . . . . . . . . 278 ZAPADNA MEDVEDNICA . . . . 83 SAMARSKE STIJENE . . . . . . 280 ISTO^NA MEDVEDNICA. . . . . 89 BIJELE STIJENE . . . . . . . . 283 KOLOVRATSKE STIJENE . . . 289 SAMOBORSKO GORJE . . . . . 97 BJELOLASICA . . . . . . . . . . 292 SAMOBOR . . . . . . . . . . . . 101 KLEK . . . . . . . . . . . . . . . 299 O[TRC . . . . . . . . . . . . . . 106
OKOLICA VRBOVSKOG. . . . . 307 JAPETI] . . . . . . . . . . . . . 111 OKOLICA RAVNE GORE . . . . 309 PLE[IVICA . . . . . . . . . . . . 115 OKOLICA SKRADA . . . . . . . 311 OKI]. . . . . . . . . . . . . . . . 118 OKOLICA DELNICA . . . . . . . 314 NOR[I]KA PLE[IVICA . . . . . 120 OKOLICA BROD MORAVICA . . 316 @UMBERA^KA GORA . . . . . . 125 OKOLICA ^ABRA I TR[]A . . . 317 USPONI NA SV. GERU . . . . . 133 PLANINE RIJE^KOG ZALE319 JE^MI[TE I PLIJE[ . . . . . . . 139 OBRU^ I HAHLI]I. . . . . . . . 322 TU[^AK I OKOLICA . . . . . . 141 SNJE@NIK I PLATAK . . . . . . 332 UZDU@NI PUTOVI KROZ @UMBERA^KU GORU . . . . 143 TUHOBI] . . . . . . . . . . . . . 344 OSTALI PRILAZI ZE^AKU . . . 146 MEDVI. . . . . . . . . . . . 348 KOBILJAK . . . . . . . . . . . . 349 PLANINE HRVATSKOGA KAMENJAK . . . . . . . . . . . 350 ZAGORJA I BILOGORSKOOSTALI VRHOVI U RIJE^KOM MOSLAVA^KOG PODRU^JA . 149 ZALE. . . . . . . . . . . . 352 KALNI^KA GORA . . . . . . . . 155 PLANINSKO ZALE IVAN[^ICA . . . . . . . . . . . . 163 CRIKVENICE . . . . . . . . . 354 RAVNA GORA . . . . . . . . . . 178 STRAHINJ[^ICA . . . . . . . . 184 ISTARSKE PLANINE . . . . . . 359 BREZOVICA . . . . . . . . . . . 188 U^KA . . . . . . . . . . . . . . . 361 MACELJSKA GORA . . . . . . . 189 ]I]ARIJA . . . . . . . . . . . . . 376 KOSTELSKO GORJE I VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . 387 KUNA GORA . . . . . . . . . 191 SJEVERNI VELEBIT . . . . . . . 402 CESARGRADSKA GORA . . . . 194 SENJSKO BILO . . . . . . . . . 402
OKOLICA VARA@DINA . . . . . 196 SKUPINA ZAVI@AN – OKOLICA HRA[]INE . . . . . . 197 RAJINAC . . . . . . . . . . . 405 OKOLICA ^AKOVCA . . . . . . 197 RO@ANSKI I HAJDU^KI BILOGORA . . . . . . . . . . . . 198 KUKOVI . . . . . . . . . . . . 420 MOSLAVA^KA GORA . . . . . . 201 VELIKI KOZJAK . . . . . . . . . 428 PO@E[KO GORJE . . . . . . . . 207 SREDNJI VELEBIT . . . . . . . . 431 PSUNJ. . . . . . . . . . . . . . . 212 SKUPINA [ATORINE . . . . . . 431 PAPUK . . . . . . . . . . . . . . 218 DABARSKI KUKOVI . . . . . . . 441 KRNDIJA . . . . . . . . . . . . . 233 DILJ-GORA . . . . . . . . . . . . 236 JU@NI VELEBIT . . . . . . . . . . 450 PO@E[KA GORA . . . . . . . . . 242 SKUPINA VISO^ICA – BADANJ 450 Sadràj v SKUPINA VAGANSKI VRH – PLANINE HRVATSKOG SV. BRDO I NACIONALNI OTO^JA . . . . . . . . . . . . . . 565 PARK PAKLENICA. . . . . . 458 OTOK KRK . . . . . . . . . . . . 569 JUGOISTO^NI VELEBIT . . . . 472 OTOK RAB . . . . . . . . . . . . 571 LI^KA PLJE[IVICA I NJEZINI OTOK PAG . . . . . . . . . . . . 572 OGRANCI . . . . . . . . . . . . . 477 OTOK CRES . . . . . . . . . . . 573 LI^KA PLJE[IVICA . . . . . . . 479 OTOK LO[INJ . . . . . . . . . . 574 O[TRI MEDVJE. . . . . . 484 OTOK UGLJAN . . . . . . . . . 576 KREMEN . . . . . . . . . . . . . 485 KORNATSKO OTO^JE . . . . . 577 PO[TAK. . . . . . . . . . . . . . 487 OTOK BRA^ . . . . . . . . . . . 577 OTOK HVAR . . . . . . . . . . . 580 PLANINE DALMACIJE . . . . . 489 OTOK MLJET . . . . . . . . . . 581
ILICA . . . . . . . . . . . . . . . 494 DINARA . . . . . . . . . . . . . . 496 Dodatak: SVILAJA . . . . . . . . . . . . . 504 VISOKE PLANINE ZAPADNE KAME[NICA . . . . . . . . . . . 507 BOSNE I HERCEGOVINE . . . 583 PROMINA. . . . . . . . . . . . . 512 OSJE^ENICA. . . . . . . . . . . 587 TRTAR . . . . . . . . . . . . . . 515 KLEKOVA^A . . . . . . . . . . . 589 KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . 517 [ATOR . . . . . . . . . . . . . . 591 MOSOR . . . . . . . . . . . . . . 525 CINCAR . . . . . . . . . . . . . . 592 POLJI^KA PLANINA . . . . . . 539 TROGLAV. . . . . . . . . . . . . 595 OMI[KA DINARA . . . . . . . . 542 TU[NICA . . . . . . . . . . . . . 599 BIOKOVO . . . . . . . . . . . . . 545 ^VRSNICA . . . . . . . . . . . . 600 SV. ILIJA NA PELJE[CU . . . . 560 VRAN PLANINA . . . . . . . . . 609 MARIN VIJENAC U PLANINI ^ABULJA . . . . . . . . . . . . . 609 @ABI . . . . . . . . . . . . . . 563 SNIJE@NICA IZNAD KONAVALA . . . . . . . . . . 563 Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . 611 vi HRVATSKE PLANINE Popis zemljovida (Naziv, redni broj i stranica u knjizi) Sredi{nja Medvednica, br. 2-3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52-53 Isto~na Medvednica (Lipa – Rog), br. 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Sljeme i blià okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Zapadna Medvednica, br. 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Isto~na Medvednica (Drenova – Klade{~ica), br. 5 . . . . . . . . . . . . . . 90 Samoborsko gorje, br. 6-7 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104-105 @umbera~ka gora (zapadni dio), br. 8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 @umbera~ka gora (isto~ni dio), br. 9 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 Kalni~ko gorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Ivan{~ica, br. 11 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Ravna gora i Strahinj{~ica, br. 10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 Moslava~ka gora, br. 12 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202 Psunj, br. 14 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
Petrov vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 Papuk, br. 15 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 Dilj-gora, br. 13 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Karlova~ko Pokuplje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Gorski kotar (Velika Kapela), br. 22-23 . . . . . . . . . . . . . . . . . 276-277 Kolovratske stijene, br. 26 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291 Klek, br. 21 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300 Obru~ – Platak – Snjènik, br. 18-19 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324-325 Platak s okolicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335 Gorski kotar, Risnjak i Tuhobi}, br. 20 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346 U~ka, br. 17 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363 ]i}arija, br. 16. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378 Senjsko bilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405 Sjeverni Velebit, br. 24-25 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 406-407 Zaviàn i Velebitski botani~ki vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418 Srednji Velebit ([atorina – Ba~i} kuk), br. 27 . . . . . . . . . . . . . . . . 433 Velebit (okolica O{tarija i Dabarski kukovi), br. 28-29 . . . . . . . . . 442-443 Jùni Velebit ([ugarska duliba – Stap), br. 32. . . . . . . . . . . . . . . . 452 Jùni Velebit (Viso~ica – Vaganski vrh), br. 30-31 . . . . . . . . . . . 460-461 Jugoisto~ni Velebit, br. 33 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 473 Plje{ivica, br. 40 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 480 Gola Plje{ivica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482 Dinara, br. 34 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 498 Kame{nica, br. 36 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508 Promina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513 Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 519 Mosor, Polji~ka planina, Omi{ka Dinara, br. 38 . . . . . . . . . . . . . . . 526 Biokovo, br. 39 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 547 Pelje{ac (Sv. Ilija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 561 Snijènica, br. 35 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 564 Rab (Kamenjak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571 Sis na Cresu, br. 37 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 574 Osor{}ica na Lo{inju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 Vidova gora na Bra~u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 578 Zapadna Bosna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 588 Troglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 596 ^vrsnica i Vran planina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 602 Popis zemljovida vii pregledna karta viii HRVATSKE PLANINE pregledna karta ix Predgovor Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina! Hrvatska himna Ova knjiga nije pisana po ustaljenim uzorima nego je odraz pi{~eva osobnog shva}anja i iskustva. Podjela i redoslijed planina prilago|eni su prakti~nim potrebama i planinarskom kriteriju. Vodi~ je nastao na osnovi dugogodi{njeg skupljanja podataka, biljeàka s puta i savjeta iskusnih planinara. Taj opsèni posao ne bi urodio plodom da svoju pomo} nije pruìlo stotinjak vrsnih planinarskih stru~njaka iz svih krajeva na{e domovine, neki savjetom ili dopunom teksta, drugi izabranim fotografijama, tre}i zemljopisnim skicama ili drugim korisnim podacima. Prema tome, knjigu donekle treba smatrati kolektivnim djelom. Dùnost mi je da svim tim vrijednim suradnicima izrazim ne samo op}enitu zahvalnost, nego i da iznesem njihova imena kao priznanje za trud i nesebi~nost. Njihov }e popis ujedno biti svojevrstan »tko je tko« u hrvatskom planinarstvu, a tome }e pridonijeti i oznaka autora ispod svake slike. Slike bez oznake autora su pi{~eve (nekolicini slika autor nije poznat). Izdava~u sam duàn zahvalnost i priznanje {to nije àlio sredstva da vodi~ bude opseàn, suvremeno opremljen, estetski privla~an, gotovo rasko{an. Knjiga sadrì obilje podataka koji su vrlo podlòni promjenama, npr. adrese vlasnika planinarskih ku}a, telefonske brojeve i vozne redove. U dvojbi {to s takvim podacima, prevagnula je potreba da se oni ipak ponude ~itatelju, kako bi dobio bar okvirne elemente, koje ionako pri planiranju puta uvijek treba ponovno provjeravati. Planinu o kojoj èlite ~itati na}i }ete u sadràju na po~etku knjige, a pojedinosti u abecednom kazalu na kraju knjige. Zemljovide moète na}i na dva na~ina: s pomo}u pregledne karte na po~etku knjige i s pomo}u uputnice na po~etku opisa pojedinih planina. Podaci o putevima i planinarskim ku}ama izneseni su prema stanju na dan kada je knjiga predana u tisak (po~etkom oùjka 2001.) i zato se ~itatelju preporu~uje da prije polaska na put provjeri ima li otada kakvih promjena, npr. u voznom redu autobusa, opskrbljenosti ku}e i vremenu kada je ku}a otvorena. Adresar organizacija koje upravljaju ku}ama i njihove telefonske brojeve na}i }ete u uvodnom dijelu knjige, ali i tu valja ra~unati s promjenama. O njima u svakome trenutku ima najbolju evidenciju Hrvatski planinarski savez, 10000 Zagreb, Kozar~eva 22, tel/fax (01) 4824-142, www.pubwww.srce.hr/hps. Prije posje}ivanja planina koje su oslobo|ene akcijama »Bljesak« i »Oluja« godine 1995., pogotovo prije posjeta biv{im tzv. zonama razdvajanja (npr. jùni Velebit, Svilaja, Psunj), svakako se treba raspitati o sigurnosnom stanju u najbliòj policijskoj postaji i strogo se pridràvati dobivenih savjeta. Prilikom posjeta planinama na dràvnoj granici, a takvih je prili~an broj u ovome vodi~u, valja znati da je prelazak granice izvan slùbenih prijelaza prekr{aj koji podlijeè nov~anoj kazni, dok god to ne bude druga~ije regulirano me|udràvnim bilateralnim ugovorima. Na kraju, valja znati i to da ovaj vodi~ nije sveobuhvatan nego da opisuje samo najvànije prilaze pojedinim planinama, ali zato posve}uje mnogo pànje i prostora literaturi, pa tko èli vi{e podataka neka se posluì njome ili neka se, pomalo istraìvala~ki, uputi u planinu s dobrim zemljovidom u ruci.
Sretan Ti put, dragi ~itatelju, u na{e lijepe hrvatske planine! Dr. @eljko Poljak Predgovor xi Suradnici Aleksi} Nikola, Zagreb (op}i dio) Aleraj dr. Borislav, Zagreb (GSS) Bartulin Vicencio, Omi{ (Omi{ka Dinara) Bedalov Ivan, Ka{tel Kambelovac (Kozjak) Belavi} Mirko, Senj (sjeverni Velebit) Berljak Darko, Zagreb (adresar) Bingula Jasna, Zagreb (Gorski kotar) Boì~evi} dr. Sre}ko, Zagreb (Medvednica) Brki} Zlatko, Feri~anci (Krndija) Bukarica Petar, Drni{ (Promina) Buljan Boris, Sinj (Svilaja) Buljuba{i} Ivica, Zagvozd (Biokovo) Bu{eli} Stipe, Tu~epi (Biokovo) ^amilovi} Zvonimir, Bjelovar (Bilogora) ^aplar Alan, Zagreb (sjeverozapadna Hrvatska) ^eko Ivo, Livno (bosanske planine) Dija~i} Milan, Karlovac (@umberak i Vodenica) ~i}-Kuric ing. Tatjana, Zagreb (Kalnik) Erceg Drago, Makarska (Biokovo) Fer~ek ing. Jeronim, Krapina (Strahinj{~ica i Macelj) Filip~i} Anton, Pula (]i}arija) Gabri} Goran, Split (Dalmacija) Gjurin Miroslav, Daruvar (Petrov vrh) Golda{i} »Tolje«, Duga Resa (Vinica) Golik Boris, Brod Moravice (Gorski kotar) Gromili} Hajrudin, Livno (bosanske planine) Grundler dr. Darko, Kutina (Moslava~ka gora) Hanèk Vera i Stjepan, Belec (Ivan{~ica) Hora~ek Stanislav, Mrkopalj (Bijele i Samarske stijene) Horvati} Berislav, Zagreb (Obzova na Krku) Hou{ka Mladen, Zelina (isto~na Medvednica) Ivan~i} ing. An|elko, Ravna Gora (okolica Ravne Gore) Ivani{evi} Kre{imir, Dubrovnik (Snijènica) Jagari} Vladimir, Zagreb (@umbera~ka gora) Jembrek Stjepan, Krièvci (Kalnik) Juras Ante, [ibenik (okolica [ibenika) Jurdana dr. Stanko, Crikvenica (Drenin) Kati} Ante, Otok kod Sinja (Kame{nica) Karaman Mirjana, Dubrovnik (Snijènica) Kau~i} Milan, Poèga (Poè{ka gora) Kirigin ing. Jerko, Zagreb (jùni Velebit)
Kova~i} dr. Milivoj, Koprivnica (Bilogora) Kranjec ing. Alojz, Konj{~ina (Ivan{~ica) Kristijan Zdenko, Samobor (Samoborsko gorje) Krsti~evi} Milka, Plo~e (Rili} planina) Kuìr Damir, Lepoglava (Ravna gora) Kuster Ivan, Pregrada (Kuna gora) Kuva~i} Stipe, Omi{ (Omi{ka Dinara) Lau{i} Ita, Split (Mosor i Kozjak) Lon~ar Branko, Rijeka (okolica Rijeke) Lovre~ak Draèn, Jastrebarsko (Samoborsko gorje) Lupoglavac Slavko, Kutina (Moslava~ka gora) Lje{~anin Edo, Krièvci (Kalnik) Marciu{ Franjo, ^akovec (okolica ^akovca) Margan ing. Damir, Crikvenica (Kurin) xii HRVATSKE PLANINE Marinov Ivan, Split (planine Dalmacije) Mari} Vid, Pleternica (Poè{ka gora i Dilj-gora) Martinovi} An|elko, Mostar (planine BiH) Matai} Ivica, Kutina (Moslava~ka gora) Mesi} Miro, Pleternica (Poè{ka gora) Mucko Josip, Kutina (Moslava~ka gora) Novak Vladimir, Samobor (Samoborsko gorje) Novosel Franjo, Jastrebarsko (Samoborsko gorje) Novotni Ivan, Orahovica (Krndija) Paver Marijan, Skrad (Skradski vrh) Pave{i} Miljenko, Ogulin (Klek) Pavlin Tomislav, Zagreb (op}i dio) Paìn Draèn, Mostar (planine BiH) Pej{a Josip, Ka{tel Kambelovac (Kozjak) Peleh @eljko, Nova Gradi{ka (Psunj) Perkovi} Marin, Gove|ari (otok Mljet) Pikija dr. Damir, Novi Marof (Grebengrad i Kalnik) Ple{ko Marijan, Klanjec (Cesargradska gora) Puhari} Bruno, Novalja (otok Pag) Puhari} Ivo, Makarska (Biokovo) Rihtari} mr. Milivoj, Varàdin (okolica Varàdina) Rogina Zlatan, Zlatar (Ivan{~ica) Rube{a Mario, Opatija (U~ka) Sablek Tomislav, Poèga (Papuk) Salopek Ivan, Mostar (^abulja) Smerke ing. Zlatko, Varàdin (Velebit i Medvednica) Smojver Narcis, Daruvar (Petrov vrh) Sohr Slavko, Daruvar (Petrov vrh) Sori} Ivica, Tugare (Polji~ka planina) Spuèvi} ing. Veljko, Mostar (^vrsnica)
Stanta Baldo, Opatija (U~ka) Sunko Milan, Split (Kozjak, Mosor i Polji~ka pl.) [i{ko Vladimir, Sl. Brod (Dilj-gora) [iki} ing. Zoran, Starigrad-Paklenica (Paklenica) [krobonja ing. Branko, Rijeka (Gorski kotar, ]i}arija i U~ka) [o{ Mijo, Sl. Brod (Dilj-gora) [o{tari} Cvjetko, Ivanec (Ivan{~ica) Tomerlin Slavko, Zadar (Velebit) Tomi} Milenko, Mostar (hercegova~ke planine) Trojanovi} Ivica, Orebi} (Ilijino brdo na Pelje{cu) Turkalj Milan, Varàdin (Kamenjak i Velebit) Vodanovi} Ivo, Makarska (Biokovo) Vojvoda Boìdar, Bjelovar (Bilogora) Vujnovi} Ante, Gospi} (Velebit) Vukosav Josip, Imotski (Biokovo) Zeleni} Vlado, Karlovac (Op}i dio) Zozoli Zvonimir, Budin{~ina (Ivan{~ica) @agar dr. Slavko, Na{ice (Krndija) @ivkovi} Goran, Metkovi} (planina @aba) Suradnici xiii
Bilje{ka o autoru @eljko Poljak rodio se 9. rujna 1926. u Zagrebu, gdje je studirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matemati~kom te 1952. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Do mirovine je radio na ORL klinici [alata u Zagrebu kao specijalist otorinolaringolog. Stupanj doktora znanosti stekao 1969., habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sveu~. profesora izabran je 1976., za ~lana Hrvatske medicinske akademije 1981., ~lana Dru{tva hrvatskih knjièvnika 1996., za ~asnog ~lana Hrvatskog lije~ni~kog zbora 1997. Objavio je oko 120 znanstvenih i stru~nih radova, bio je urednik »Lije~ni~kog vjesnika« »Lije~ni~kih novina« desetka stru~nih zbornika i ud`benika, predsjednik Izdava~kog
savjeta »Sveu~ili{nog vjesnika« itd. Planinarenjem se po~eo baviti 1947. u Planinarskoj sekciji FD »Dinamo« u Zagrebu, bio je ~lan PD-a »Zagreb« od osnutka 1948., suosniva~ PD-a Sveu~ili{ta »Velebit« 1950., osniva~ i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986., osniva~ Planinarskog kluba Hrvatskog lje~ni~kog zbora 1995., i Hrvatskog dru{tva za medicinsko nazivlje, predsjednik FD »Medicinar« predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza (1981.– 1983.) i njegovih komisija za GSS, za izdava~ku djelatnost i za ekspedicije, a od 1959. do 2000. neprekidno urednik »Hrvatskog planinara« (prije Na{ih planina«). Nosilac je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BH-planinarskog saveza, Trofeja za fizi~ku kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bu~ara, Trofeja Me|unarodnog olimpijskog odbora »Sport and Environment«, po~asni ~lan HPS itd. Plodan je planinarski pisac i teoreti~ar. Objavio je oko tisu}u raznih ~lanaka, putopisa, planinarskih vodi~a (Klek, 1959.; U~ka, 1967.; Velebit, 1969.; Medvednica, 1970.; Planine Hrvatske, 1974., 1981. i 1986., itd.) i povijesnih djela (Hrvatsko planinarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987.; Hrvatska planinarska knjièvnost, 1994.). Trasirao je Velebitski planinarski put i hrvatsku planinarsku transverzalu. Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima odrào je ve}i broj predavanja. U studentskim danima bavio se kao ~lan AO PDS-a »Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je prou~io sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre, Karpati, Skandinavija, britansko oto~je, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mongoliji, Iranu, Sundajskom oto~ju, Rocky Mountainsu, dùnglama Yucatana, polinezijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom himalajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.). Pod utjecajem svog u~itelja, akademika Branimira Gu{i}a, planinarstvo mu sluì kao sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao upori{te u borbi za za{titu prirode. Protivnik je sportskih primjesa u planinarstvu jer natjecanje radi pobjede smatra {tetnim s eti~kog i medicinskog stajali{ta. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom nacionalne kulture, a planinarsku knjièvnost sastavnim dijelom nacionalne knjièvnosti. U tom pogledu poznat je po upornom dugogodi{njem nastojanju. xiv HRVATSKE PLANINE UVODNI DIO [TO PRU@AJU NA[E PLANINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Planine Republike Hrvatske. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Planinarske ku}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Piramide i vidikovci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Obilaznice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Hrvatska planinarska obilaznica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 »Hrvatske planinarske ku}e« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Europski pje{a~ki putovi u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Markacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Alpinistika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Sportsko penjanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Padobransko jedrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Orijentacijski sport . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Planinarsko skijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Planinarska speleologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 [pilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Jame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Kra{ki izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Termalna vrela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Slapovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Planinska jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Stjenjaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Klanci, sutjeske i kanjoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Gradine i dvorci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Telekomunikacijski objekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Brdske ceste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Kulturni i povijesni spomenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 NA[E PLANINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 [to planinar traì u planini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Planinarska filozofija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Hrvatsko planinarstvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Mala kronolo{ka tablica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Planinarska knjièvnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Za{tita planinske prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Ekologija i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Planinarska organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Adresar planinarskih saveza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Dru{tveni dom HPS-a u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Adresar planinarskih dru{tava u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . 24 PLANINAR NA POHODU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Planinarska sezona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Povlastice i prava putnika na èljeznici . . . . . . . . . . . . . . . 30 Vònja autobusom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Planinarska oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Pitka voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Zemljovidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Vodi~ka slùba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Opasnosti planinarenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Deset preporuka za neopasno i zdravo planinarenje. . . . . . . . . 32 Nesre}a u planini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Gorska slùba spa{avanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Kodeks planinarske etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Uvodni dio 1 £ Branje cvije}a u prirodi sebi~no je i nekulturno £ U šumi ne loì vatru
£ Svoje sme}e nosi s planine sa sobom £ Alkoholna pi}a planinaru nisu potrebna £ Pušenje je u planinarskim ku}ama zabranjeno £ Uredi planinarsko sklonište prije odlaska £ Poštuj mir u planinarskoj ku}i poslije 22 sata NAJVI[I VRHOVI @UPANIJA Zagreba~ka: Sljeme na Medvednici (1033 m) Krapinsko-zagorska: Ivan{~ica (1060 m) Sisa~ko-moslava~ka: Piramida u Zrinskoj gori (616 m) Karlova~ka: Bjelolasica (1534 m) Varàdinska: isto kao Krapinsko-zagorska Koprivni~ko-krièva~ka: Vranilac na Kalni~koj gori (643 m) Bjelovarsko-bilogorska: Crni vrh (863 m) na Papuku Primorsko-goranska: isto kao Karlova~ka Li~ko-senjska: Vaganski vrh (1757 m) na Velebitu Viroviti~ko-podravska: Papuk (954 m) Poè{ko-slavonska: Brezovo polje (985 m) na Psunju Brodsko-posavska: isto kao Poè{ko-slavonska Zadarska: Sv. brdo (1751 m) na Velebitu Osje~ko-baranjska: Petrov vrh (701 m) na Krndiji [ibensko-kninska: Dinara (1831 m) Vukovarsko-srijemska: Liska (297 m) na Fru{koj gori Splitsko-dalmatinska: Sv. Jure 1762 m) na Biokovu Istarska: Veliki Planik (1272 m) na ]i}ariji Dubrova~ko-neretvanska: Sv. Ilija (1234 m) na Snijènici Me|imurska: Mohokos (347 m) Grad Zagreb: isto kao Zagreba~ka ùpanija 2 HRVATSKE PLANINE
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE Planine Republike Hrvatske ve}im dijelom pripadaju Dinarskom gorju (od slovenske do crnogorske granice), a manjim su dijelom isto~ni nastavak Alpa i ostatak staroga Orijentalnoga kopna (gore savsko-dravskog me|urje~ja). U sz. dijelu Republike oba se gorska sustava sastaju u tzv. prelaznoj zoni. Iako na{e planine nisu visoke – Hrvatska je jedina zemlja na europskom jugoistoku bez ijednog vrha vi{eg od 2000 metara – po zanimljivosti im je malo ravnih na Zemlji. Dinarsko gorje, {to se najve}im dijelom nalazi u Hrvatskoj, poznato je u svijetu kao klasi~no podru~je dubokoga krasa. Njegova bitna zna~ajka – podjednako bogatstvo povr{inskog i podzemnog reljefa – daje i hrvatskomu planinarstvu poseban pe~at. Planinarstvo je na krasu u mnogo ~emu sli~no visokogorskome. O{tri kra{ki oblici, prevlast gologa kr{a, oskudica vode, siroma{tvo vegetacije, surova klima i slaba naseljenost postavljaju na planinara sli~ne zahtjeve kao i mnoge visoke planine. Ali i me|u dinarskim planinama ima prili~nih razlika: one u sjevernom dijelu niè su i pitomije (npr. u Gorskom kotaru), a na jugu vi{e i pustije (planine Dalmacije). Sasvim su druga~ije planine savsko-dravskoga me|urje~ja. Gra|ene su od prakamenja, blaìh su oblika, prili~no niske i bogate vodom i vegetacijom, zbog ~ega su prikladne za lake planinarske izlete. NAJVI[E PLANINE U HRVATSKOJ 1. Dinara (1831 m) 2. Biokovo (Sv. Jure 1762 m) 3. Velebit (Vaganski vrh 1757 m) 4. Li~ka Plje{ivica (Ozeblin 1657 m) 5. Kremen (1591) 6. Bjelolasica u Kapeli (1534 m)
7. Risnjak u Gorskom kotaru (1528 m) 8. Svilaja u Dalmaciji (1509 m) 9. Snjènik u Hrvatskom primorju (1505 m) 10. Ke~ina kosa u Po{taku (1446 m) Pogre{no je mi{ljenje da je Troglav najvi{i vrh u dràvi. Ako je to pitanje uop}e vàno, onda treba znati da je taj vrh 1 km preko bosanske granice. Tipi~no kra{ko podru~je: Tulove grede na Velebitu Uvodni dio 3 Planinarske ku}e. Na podru~ju Republike Hrvatske bilo je koncem 2000. godine vi{e od stotinu pl. ku}a, domova, skloni{ta, bivaka i hotela. U idu}em pregledu navedena je uz svaki objekt nadmorska visina, broj leàja, tel. na koji se mogu dobiti obavijesti, vlasnik odnosno upravlja~ objekta i njegovo sjedi{te, stranica u knjizi na kojoj je objekt opisan i broj zemljovida na kojemu se moè na}i. Prikazano je stanje po~etkom 2001. godine i treba uzeti u obzir da su podaci podlòni ~estim promjenama. Tako|er s rezervom treba uzeti podatak o vlasniku ili upravlja~u objekta, jer su na temelju Zakona o {portu iz 1996. g. op}ine na ~ijem se teritoriju objekt nalazi dobile pravo oduzeti ga dru{tvu koje ga je gradilo (!) i dati ga na upravljanje i uporabu kome god ho}e, npr. nekom drugom dru{tvu ili privatniku u zakup. U tom je slu~aju upitno ho}e li se ~lanovima pl. dru{tava priznati popust na no}enju. U planinama ima i drugih mogu}nosti zaklona i no}enja, kao {to su lugarnice, lova~ke ku}e, rje|e gostionice i hoteli. Za upotrebu lova~kih i {umarskih objekata obi~no je potrebno dopu{tenje upravlja~a (lova~kog dru{tva ili {umarije). PO@E[KO GORJE • Dom na Petrovu vrhu, Papuk, 547 m, 50 leàja, PD Petrov vrh, tel. doma 099/ 500-581, inf. tel. 043/333-915, str. 219, zemljovid na str. 219 • Dom Lapjak u Velikoj pod Papukom, 335 m, 55 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, PD Sokolovac, Poèga, str. 226, zemljovid 15 • Ku}a Tri{njica u Papuku, 500 m, 10 leàja, inf. 034/271-062 (Mato Luka~evi}), PD Sokolovac, Poèga, str. 228, zemljovid 15 • Dom GSS-a na Nevolja{u u Papuku, 720 m, Stanica GSS-a Poèga, inf. tel. 034/ 273-989 (dr. Tomislav Sablek), str. 227, zemljovid 15 • Dom na Jankovcu u Papuku, 475 m, tel. u domu 031/172-078 (ako je ukop~an), PD Br{ljan-Jankovac, inf. tel. 031/272-083 (Antun Pucek), Osijek, str. 230, zemljovid 15 • Dom na Omanovcu, Psunj, 652 m, u obnovi, PD Psunj, Pakrac, str. 215, zemljovid 14 • Planinarska ku}a na Strmcu, 350 m, PD Strmac, Nova Gradi{ka, str. 216, zemljovid 14 • Dom »Gjuro Pilar« na Dilj-gori, 169 m, 30 leàja, tel. govornica u domu 035/466335, inf. tel. 035/265-439 (Mijo [o{), PD Dilj, Sl. Brod, str. 238, zemljovid 13 • Davorinovo skloni{te na Pljuskari, Dilj-gora, u gradnji, PD Dilj- gora, Sl. Brod, str. 239, zemljovid 13 • Skloni{te Prezdanak (Trnjani), Dilj-gora, 210 m, inf. tel. 032/833-351 (Berislav
Tkalac), PD Tikvica, @upanja, str. 238 • Skloni{te Borovik kod , 155 m, nema leàjeva, inf. tel 031/813-420 (Miro Lay), PD , , str. 233 • Skloni{te Kla{nice na Poè{koj gori, 343 m, 6 leàja, PD Klikun, Pleternica BILOGORA • Dom Kamenitovac, 242 m, 22 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, tel. u domu 043/855-105, PD Bilogora, Bjelovar, str. 201 MOSLAVINA • Dom u Moslava~koj Slatini, 170 m, 50 leàja, inf. tel. 044/630-751 (Ivica Matai}), PD Jelengrad, Kutina, str. 205, zemljovid 12 • Dom u Kutinici, 170 m, 25 leàja, inf. tel. 044/606-226 (Slavko Lupoglavac), PD Yeti, Kutina, str. 206, zemljovid 12 HRVATSKO ZAGORJE • Dom na Kalniku, 475 m, 35 leàja, stalno otvoren, u privatnom zakupu, tel. u domu 048/857-003, PD Kalnik, Krièvci, str. 158, zemljovid na str. 157 4 HRVATSKE PLANINE • Pasari}eva ku}a na Ivan{~ici, 1054 m, 40 leàja, inf. tel. 049/460-080 (Drago Hanj{ek) i 099/432-609, PD Ivan~ica, Ivanec, str. 167, zemljovid 11 • Ku}a pod Grebengradom, 400 m, 40 leàja, inf. 099/432-207, PD Grebengrad, Novi Marof, str. 167, zemljovid 11 • Ku}a na Majeru u Ivan{~ici, 591 m,18 leàja, inf. tel. 049/466-303 (Zlatan Rogina), PD O{trc, Zlatar, str. 175, zemljovid 11 • Hià pod Belecgradom, 450 m, u izgradnji, HPD Belecgrad, Belec, str. 174 • Luj~ekova hià na Pokojcu, 434 m, 20 leàja, inf. tel. 049/459-327 (Zozoli) i 042/ 625-123 (Ljubica Ri~ko), PD Milengrad, Budin{~ina, str. 168, zemljovid 11 • Dom PD Ravna gora, 660 m, 30 leàja, inf. tel. 042/705-250 (Tomo ^izi}) i 042/ 701-077 (domar Drago @erjavi}), tel. u domu 042/705-329, PD Ravna gora, Varàdin, str. 181, zemljovid 10 • Ku}a »Pusti duh« na Ravnoj gori, 672 m, 22 leàja, inf. tel. 042/791-803 (Damir Kuìr), PD Trako{}an, Lepoglava, str. 183, zemljovid 10 • Hotel »Trako{}an«, 180 leàja u 85 soba, stalno otvoren, tel. 042/796-224, faks. 042/796-420, str. 182, zemljovid 10 • Dom na Strahinj{~ici, 618 m, 32 leàja, inf. tel. 049 ili 091/371-314 (Jeronim Fer~ek), PD Strahinj~ica, Krapina, str. 187, zemljovid 10 • Ku}a na Cesargradu, 460 m, 7 leàja, inf. tel. 049/550-260 (Miroslav ]ukac), PD Cesargrad, Klanjec, str. 195 • Ku}a na Kuna gori, 350 m, 20 leàja, tel. u domu 049/377-051, tel. domara 049/ 376-030 (Boò Cobovi}), PD Kuna gora, Pregrada, str. 564 • Skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku, Kalnik, 295 m, nema leàjeva, inf. tel. 048/626164, PD Bilo, Koprivnica, str. 162 • »Vagon« na Dugom vrhu, 240 m, 2 leàja, PD Dugi vrh, Varàdin, str. 195 MEDVEDNICA • Ku}a na Kamenim svatima, 481 m, 8 leàja, PD Susedgrad, Podsused, str. 85, zemljovid 1 • Ku}a na Lojzekovu izvoru, 400 m, 10 leàja, inf. tel. 049/289-122 (Sinkovi}), PD
Stubi~an, Donja Stubica, str. 81, zemljovid 2 • Dom na Glavici, 420 m, 50 leàja, tel. domara 099/547-723, (Klara Karlovi}), Pl. savez Zagreba, str. 86, zemljovid 1 • Ku}a PD-a »Risnjak«, 700 m, 12 leàja, inf. tel. 01/4849-222 (Josip Bosni}), PD Risnjak, Zagreb, str. 67, zemljovid 2 • Dom PD-a »Grafi~ar«, 864 m, 32 leàja, tel. 01/4555-844, javna govornica 01/ 4555-374, PD Grafi~ar, Zagreb, str. 59, zemljovid 3 • Gostionica »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu zdencu, 530 m, nema leàja, tel. 01/ 4554-589 (ugostitelj Stjepan [krlec), str. 70 • Bistro »Medvedgrad« na Medvedgradu, 593 m, nema leàja, tel. 01/4556-226, stalno otvoren, str. 68 • Ku}a Brestovac, 850 m, nema leàja, tel. 01/3760-294 (Zvonko ), str. 71 • Hotel »Tomislavov dom«, 1005 m, 128 leàja, stalno otvoren, tel. 01/4555-833, faks 01/4555-834, str. 58, zemljovid 3 • Gostionica »Zlatni medvjed« na Sljemenu, 1030 m, nema leàja, stalno otvoren, tel. 01/4555-090 (Goran Kratofil), str. 57 • Bistro »Grofica«, 1000 m, nema leàja, stalno otvoren, tel. 01/4637-976 i 099/ 535-785 (Nenad i Laura Rumbak), str. 61 • Dom »Runolist«, 824 m, 70 leàja, tel. u domu 01/4552-446, PD Runolist, Zagreb, str. 73, zemljovid 2 • Dom »Ivan Pa~kovski«, Puntijarka, 957 m, 35 leàja, tel. u domu 01/4580-397, PD Zagreb-Matica, Zagreb, tel. 01/4810-833 (nave~er), str. 63, zemljovid 2 • Ku}a na Hunjki, 853 m, nema leàja, PD Zanatlija, Zagreb, str. 64, zemljovid 2 • Hotel »Hunjka«, 853 m, 90 leàja, stalno otvoren, tel/faks. 01/4580-397, Udruènje zanatlija, Zagreb, str. 63, zemljovid 2 • Ku}a na Lipi, 700 m, 16 leàja, PD Lipa, inf. tel. 01/2001-315 (Ivan Horvat), Sesvete, str. 66, zemljovid 4 Uvodni dio 5 • Ku}a na Grohotu, 420, u gradnji, inf. tel. 01/2055-948 (Ivan Levak), PD Blagus, Blagu{a, str. 91, zemljovid 5 • Ku}a Klade{~ica, 460 m, u gradnji, inf. tel. 01/2060-810 (Mladen Hou{ka), PD Zelina, Zelina, str. 94, zemljovid 5 SAMOBORSKA GORA • Dom na O{trcu, 691 m, 30 leàja, inf. tel. domara 01/3379-124 i 091/2513-929, PD @eljezni~ar, Zagreb, str. 107, zemljovid 6 • Ku}a na Velikom dolu, 535 m, 27 leàja, Gradsko poglavarstvo Samobora, tel. domara 01/3376-329 i 091/5761-433 (Mijo Novoseli}), str. 108, zemljovid 6 • Gostinjac Sv. Bernarda, 690 m, 30 leàja, inf. tel. 01/3363-835 (Josip Blaèvi}), 3385-276 (Vla{i}) i 3363-683 (Anica Trampus), Bratov{tina Sv. Bernard, Samobor, str. 113, zemljovid 6 • [oi}eva ku}a pod Lipovcem, 385 m, bez leàja, stalno otvorena i opskrbljena, tel. 01/3384-164, PD Japeti}, Samobor, str. 109, zemljovid 6 • Ku}a pod Oki}em, 405 m, bez leàja, tel. domara 091/5130-224 ili 01/3361-758, PD Maks Plotnikov, Samobor, str. 119, zemljovid 6 • Lova~ki dom »Srnda}« na Poljanici, tel. domara 01/6293-051; 099/504-851 i 091/
5084-160 (Branko Jaguni}), str. 117, zemljovid 6 • Ku}a na @itnici, Japeti}, 815 m, 56 leàja, tel. 098/452-136, tel. domara 01/6282349 (Ruà i Stjepan Novosel), PD Jastrebarsko, str. 114, zemljovid 6 @UMBERA^KA GORA • Dom na Vodicama, 850 m, 20 leàja, inf. tel. 047/612-123 i 611-612, PD Dubovac, Karlovac, str. 139, zemljovid 8 • Ku}a »Farka{« u Sekuli}ima, 710 m, 30 leàja, tel. u domu 047/754-008, inf. 01/ 6522-984 (Ljerka Farka{), PD Tre{njevka-Monter, Zagreb, str. 136, zemljovid 8 • Skautska ku}a u Koreti}ima, 347 m, 35 leàja, inf. tel. 01/885-902 (Rino Bali}) i 01/3366-787 (Marijan Muàk), PK »Scout«, 10430 Samobor, Josipa Komparea 7, str. 143., zemljovid 9 • @umbera~ko eko-selo, 347 m, 30 leàja, vlasnik @eljko Milovanovi}, tel. 01/3387471, str. 143, zemljovid 9 KORDUN I POKUPLJE • Ku}a na Kalvariji, 190 m, 5 leàja, PD Dubovac, Karlovac, str. 255 • Ku}a »Mont Zadobarje«, 130 m, 10 leàja, PD Martin{~ak, Karlovac, str. 255 GORSKI KOTAR I HRVATSKO PRIMORJE • Ku}a na Hahli}ima, 1097 m, 10 leàja, tel. domara 051/230-134, str. 327, zemljovid 18 • Ku}a na Snjèniku, 1490 m, 14 leàja, PD Platak, Rijeka, inf. tel. 051/516-597 ([krobonja), str. 340, zemljovid 19 • Schlosserov dom na Risnjaku, 1418 m, 40 leàja u sobama, !!40 leàja (popust za planinare 50%), otvoren od 1.5. do 1. 11. Ulaznica za NP 20 kn (djeca i planinari 10 kn). NP Risnjak, Crni Lug, tel. 051/836-139, fax. 836-116, str. 269, zemljovid 20 • Ku}a u Frbeàrima, 825 m, 16 leàja, PD Kamenjak, Rijeka, inf. tel. 051/445-226 (Ivica Richter), str. 317 • Ku}a na Javorovoj kosi, 1000 m, 10 leàja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/ 818-351 (Blaìca Sveticki), str. 309, zemljovid 23 • Ku}a na Lokandi, 963 m, 20 leàja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/ 818-351 (Blaìca Sveticki), str. 310, zemljovid 23 • Skloni{te na Kurinu, 830 m, 6 leàja, inf. tel. 051/781-862 (S. Jurdana), PD Strilè, Crikvenica, str. 357 • Ku}a »Vagabund« na Ravnom pod Zagradskim vrhom, 868 m, 26 leàja, stalno otvorena, tel. 051/248-708 i 099/479-144, str. 355 • Ku}a »Bitorajka« na Bitoraju, 1303 m, 10 leàja, PD Bitoraj, Zagreb, str. 275, zemljovid 22 • Dom »Bijele stijene« u Tuku, 875 m, 52 leàja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, tel. u domu 051/833-603 (Mario Bandi}), str. 294, zemljovid 23 6 HRVATSKE PLANINE • Skloni{te na Janj~arici, 1236 m, 12 leàja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, inf. tel. 051/833-248 (Stanislav Hora~ek), str. 295, zemljovid 23 • Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama, 1200 m, 10 leàja, PDS Velebit, Zagreb, str. 282, zemljovid 23 • Ku}a na Bijelim stijenama, 1300 m, 15 leàja, PD Kapela, Zagreb, str. 286, zemljovid 23
• Skloni{te na Bijelim stijenama, 1300 m, 25 leàja, PD Kapela, Zagreb, str. 286, zemljovid 23 • Ku}a u Begovu Razdolju, !!1078 m, 20 leàja (seoski turizam), inf. tel. 051/833072 (obitelj Mance), str. 296, zemljovid 23 • Dom na Kleku, 1000 m, 50 leàja, PD Klek, Ogulin, inf.: domar Franjo Petro{i}, tel. 047/531-206 str. 303, zemljovid 21 • Skloni{te na Sto{cu, 800 m, 1 leàj, str. 306, zemljovid 21 • Skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici, 1460 m, 16 leàja, PD Vihor i Kapela, Zagreb, str. 306, zemljovid 23 • Ri~i~ka ku}a pod Kolovratskim stijenama, 700 m, 12 leàja, PD Vihor i Kapela, Zagreb, str. 289, zemljovid 26 • Ku}a na Vini{tu, 300 m, 16 leàja, inf. tel. 01/3834-269 i 098/784852, PD Vihor i Kapela, Zagreb, str. 290, zemljovid 26 • Skloni{te u Krivom Putu, 820 m, 20 leàja, PD Zaviàn, Senj, inf. tel. 053/616826, str. 291 • Hotel »Zeleni vir« u Skradu, 700 m, stalno otvoren, tel. 051/810-635 i 810-665; Turisti~ka zajednica 051/8110-620, str. 311, zemljovid 22 • Izletni~ki dom na Zelenom viru, 302 m, 20 leàja, otvoren ljeti, inf. tel. 051/8110620 (Turisti~ka zajednica), str. 312, zemljovid 22 • Dom »Platak« na Pribini{u , 1100 m, 135 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, u privatnom zakupu, tel. 051/ 230-920, faks 230-903, str. 336, zemljovid 19 • Dom »Su{ak« na Platku, 1127 m, 72 leàja, u privatnom zakupu, stalno otvoren, tel. 051/230-905, str. 336, zemljovid 19 U^KA, ]I]ARIJA i OSOR[]ICA • Ku}a na Poklonu, U~ka, 922 m, 14 leàja, PD Opatija, inf. tel. 051/712-785 (Marica Toma{ko), str. 366, zemljovid 17 • Pansion »U~ka« na Poklonu, 922 m, 20 leàja u jednokrevetnim, dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, restauracija sa 100 mjesta, stalno otvoren i opskrbljen, u privatnom zakupu, tel. 051/299-646, inf. i na tel. 275/955, str. 367, zemljovid 17 • Ku}a na Lisini, ]i}arija, 644 m, 6 leàja, u obnovi, PD Opatija, Opatija, inf. tel. 051/712-785, str. 377, zemljovid 16 • Ku}a na Koritima na ]i}ariji, 1010 m, 20 leàja, PD Glas Istre, Pula, str. 383, zemljovid 16 • Ku}a na @bevnici, ]i}arija, 851 m, 16 leàja, PD Planik, Umag, tel. 052/743-003 (~etvrtkom od 18 do 19,30 h), str. 384, zemljovid 16 • Ku}a »Sv. Gaudent« na Osor{}ici, otok Lo{inj, 279 m, 12 leàja, PD Osor{}ica, M. Lo{inj, inf. tel. 051/232-683 (Bolto Gaber{ek) i domar 051/237-244 (Miro Kova~evi}), str. 576, zemljovid na str. 575 VELEBIT • Ku}a u Sijasetskoj dragi, 400 m, 6 leàja, inf. tel. 051/882-296 (Mladen Atanasi}), PD Zaviàn, Senj, str. 403, zemljovid na str. 405 • Skloni{te na Oltarima, 940 m, 30 leàja, inf. tel. 044/536-138 (Mijo [trk), klju~ kod Nike Markovi}a na Oltarima, PD Sisak, Sisak, str. 408, zemljovid 24 • Dom na Zaviànu, 1594 m, 28 leàja, HPS, tel. 01/4824-142; tel doma: 053/610200, javna govornica 053/ 610-210, str. 416, zemljovid 24 • Rossijevo skloni{te, 1580 m, 8 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 424, zemljovid 25
• Skloni{te na Velikom Lubenovcu, 1265 m, 20 leàja, PD St. Kempny, Zagreb, inf. tel. 01/6140-016 (Tomislav Pavlin), str. 429, zemljovid 25 • Carska ku}a na Begova~i, 1180 m, 15 leàja, PD Gromova~a, Oto~ac, str. 429, zemljovid 25 Uvodni dio 7 • Kugina ku}a, 1173 m, 16 leàja, PD @eljezni~ar, inf. tel. 053/5760-012 (Tomislav Rukavina) i tel/faks 053/5740-65 (Tomislav ^ani}), Gospi}, str. 439, zemljovid 27 • Dom »Miroslav Hirtz« u Jablancu, 20 m, 40 leàja, PD LTA, Varàdin, inf. tel. 042/311-191, str. 421, zemljovid 24 • Ku}a na Velikom Alanu, 1305 m, 40 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 422, zemljovid 25 • Hotel »Velebno« na O{tarijama, 924 m, 120 leàja, stalno otvoren, tel/faks 053/ 674-001, adresa: 53206 Bru{ane, Ba{ke O{tarije, str. 424, zemljovid 29 • »Kod Prpe«, Ba{ke O{tarije, 924 m, 20 leàja, stalno otvoreno (seoski turizam), tel. 053/674-012, str. 444, zemljovid 29 • Skloni{te u [ugarskoj dulibi, 1210 m, 8 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 454, zemljovid 32 • Tatekova koliba na Stapu, 960 m, 10 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 456, zemljovid 30 • Dom na Ravnom Dabru, 700 m, 40 leàja, PD Industrogradnja, Zagreb, inf. tel. 01/6684-123 i 098/275-719 (Franko ^uvalo), str. 448, zemljovid 28 • Skloni{te Zavrata, 750 m, 10 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 457, zemljovid 30 • Dom PD-a Paklenica, 550 m, 46 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 467, zemljovid 30 • Skloni{te na Ivinim vodicama, 1250 m, u obnovi, PD Paklenica, Zadar, str. 468, zemljovid 30 DALMACIJA • Ku}a na Brezovcu, Dinara, 1050 m, 12 leàja, PD Dinara, Knin, inf. tel. 022/561841 (Andrija Kaliger, Ul. Gojka [u{ka 20) i 023/340-170 (Ive Mari}), str. 501, zemljovid 34 • Ku}a na Promini, 850 m, u obnovi, PD Promina, Drni{, str. 514, zemljovid na str. 513 • Ku}a »]i}o«, Trtar, 220 m, PD Kamenar, [ibenik, str. 515 • Dom Putalj na Kozjaku, 460 m, 70 leàja, PD Kozjak, Ka{tel Su}urac, str. 520, zemljovid na str. 519 • Ku}a ^esmina, Mala~ka na Kozjaku, 520 m, 20 leàja, PK Split, inf. tel. 021/224260 (Boò Beram) i 098/361-698 (Mladen Japirko), str. 524, zemljovid na str. 519 • Dom Mala~ka na Kozjaku, 480 m, 30 leàja, PD Mala~ka – Donja Ka{tela, Ka{tel Stari, inf. tel. tajnice: 021/230-755 (Klara Jur~ev), str. 523, zemljovid na str. 519 • Ku}a pod Koludrom, Kozjak, 325 m, 8 leàja, PD Ante Bedalov, Ka{tel Kambelovac, inf. tel. 021/221-402 i 220-223 (Josip Pej{a), str. 522, zemljovid na str. 519 • Skloni{te Orlovo gnijezdo na Kozjaku, 598 m, PD Ante Bedalov, Ka{tel Kambelovac, str. 522 • Dom »Umberto Girometta« na Ljuva~u, Mosor, 868 m, 50 leàja, HPD Mosor, Split, inf. tel. 021/462-635 ([piro Gruica); 021/470-594 i 099/874-180 (Boè
Radelja), str. 531, zemljovid 38 • Lugarnica na Mosoru, 872 m, 6 leàja, HPD Mosor, Split, str. 535, zemljovid 38 • Kontejner na Mosoru, 1055, 6 leàja, HPD Mosor, Split, str. 534 • Imber, Omi{ka Dinara,, 650 m, 15 leàja, PD Imber, Omi{, str. 543 • Ku}a »Slobodan Ravli}« na Lokvi, Biokovo, 1467 m, 12 leàja, PD Biokovo, Makarska, str. 555, zemljovid 39 • Dom na Vo{cu, 1370 m, inf. »Mornar«, Makarska, tel. 021/615-422, str. 552, zemljovid 39 • Ku}a pod Sv. Jurom, 1594 m, 22 leàja, PD Biokovo, Makarska, str. 553, zemljovid 39 • Ku}a na Koritima, Kame{nica, 700 m, 20 leàja, PD Kame{nica, Otok, str. 510, zemljovid 36 • Ku}a u Kuni pod Snijènicom, 650 m, 10 leàja, inf. tel. 020/412-549 (Mirjana Karaman), PD Dubrovnik, str. 564 • Dom »Snijeg do mora«, Mali Ì, 0,80 m, 12 leàja, tel. 098/258-436, 023/251-272, 051/250-962, e-mail:
[email protected]; www.snijeg-do-mora.com 8 HRVATSKE PLANINE Piramide i vidikovci. @eljezne pl. piramide nalaze se na Lipi u i. dijelu Medvednice, kod Lojzekova izvora na sj. padini Medvednice, na samoborskoj Ple{ivici, Japeti}u, Ivan{~ici, Ravnoj gori i Javorovoj kosi u Gorskom kotaru. U Slavoniji je drvena piramida na Klikunu u Poè{koj gori. Na Sljemenu iznad Zagreba vidikovac je na TV tornju (zasad zatvoren). Na vrhu Vojaku na U~ki zidani je toranj vidikovac. Na vrhu Mosora je Vickov stup gra|en od lima, a sluì i kao skloni{te (sli~an Aljaèvu stolpu na Triglavu). Na [ijanu (Hra{~insko humlje) podigao je PD Milengrad 1980. drvenu piramidu. Obilaznice. Me|u planinarima u na{oj zemlji postalo je sredinom 20. st. vrlo popularno posje}ivanje planina po markacijama koje su povezivale niz posebno obiljeènih to~aka u planini. Takvi su se putovi neko} nazivali transverzalama, a sada prevladava naziv obilaznica, npr. Velebitski, Slavonski, Zagorski planinarski put itd.). Trase su obiljeène markacijama uz koje je obi~no dodan neki znak ili inicijal (npr. M na Medvednici). Svrha takvih obilaznica moè biti komercijalna (pove}ati posjet pl. domovima) ili da se posjetiteljima pokaù uz najmanje uloènog truda i vremena najljep{i detalji i bitne pojedinosti neke regije. Na obilaznicama obi~no postoje kontrolne to~ke (KT) opskrbljene upisnom knjigom i ìgom ili je ozna~eno mjesto gdje se treba fotografirati. Posjetitelji koji saberu sve ìgove u dnevnik posebno tiskan u tu svrhu ili fotografijama dokaù svoj posjet, obi~no dobivaju u znak priznanja spomen-zna~ku ili pismeno priznanje. Obilaznice se razlikuju po teìni i trajanju. Najkra}a me|u njima moè se obi}i za pola dana, a za najduù treba i mjesec dana. Dnevnici nekih obilaznica sadrè dobru zemljopisnu kartu i op{iran opis puta, tako da mogu posluìti kao pl. vodi~i (npr. Samoborski, Ravnogorski, @umbera~ki, Kapelski, Velebitski itd.). Pojedine dionice nekih obilaznica opisane su u ovom vodi~u jer vode do pl. odredi{ta najboljim smjerom. U
Komisiji za planinarske putove sada su evidentirane 33 obilaznice. U idu}em popisu navedene su i one za koje se pouzdano zna da postoje ili je vrlo vjerojatno da }e uskoro biti obnovljene. Za svaku je obilaznicu naveden upravlja~ i njegovo sjedi{te (to~nu adresu vidi u adresaru) te drugi podatci do kojih smo mogli do}i (datum osnivanja, broj KT-a i trajanje obilaska). Podijeljene su u dvije skupine: regionalne (koje zahtijevaju ~etiri i vi{e dana hoda) i lokalne koje se mogu pro}i za dan-dva ili, najvi{e, tri dana. Na kraju su posebno prikazane dvije obilaznice s KT-om po cijeloj Hrvatskoj. REGIONALNE OBILAZNICE • Slavonski pl. put, Slavonski planinarski savez, 27. 7. 1957., 18 KT, 7 dana • Zagorski pl. put, Savjet Zagorskog pl. puta, 1. 5. 1958., 18 KT, 10 dana • Velebitski pl. put, HPS, Zagreb, 4. 7. 1969., 17 KT, 7 dana • Pl. put »Dalmacija«, PK Split, 26. 11. 1978., 20 KT, 5 dana • Goranski pl. put, PD Zagreb Matica, 10. 6. 1984.–22. 2. 1986., PD Zagreb Matica, 41 KT, duljina 280 km, 41 KT • Velebitska obilaznica, Komisija za pl. putove HPS-a, 1994. LOKALNE OBILAZNICE • Karlova~ka obilaznica, PD Dubovac, Karlovac, 8. 8. 1958., 8 KT, 3 dana • Krùni pl. put »Kroz Samoborsko gorje«, PD Japeti}, Samobor, 9. 11. 1958., 9 KT, 2 dana • Pl. put Medvednicom, PD Sljeme, Zagreb, 30. 6. 1963., 16 KT, 2 dana • Pakleni~ki pl. put, PD Paklenica, Zadar, 10. 10. 1973., 8 KT, 2-3 dana • Pl. put bilogorskim stazama, PD Bilogora, Bjelovar, 3. 10. 1979., 10 KT, 2 dana • Koprivni~ki pl. put, PD Bilo, Koprivnica, 7. 11. 1976., 8 KT, 2 dana • Kajbum{~akov put, PD Strahinj~ica, Krapina, 17. 8. 1979., 8 KT, 2 dana Uvodni dio 9
• Pl. put po Ravnoj gori, PD Ravna gora, Varàdin, 30. 10. 1979., 7 KT, 2 dana • Kapelski pl. put, PD Vihor i PD Kon~ar, Zagreb, 23. 9. 1979., 10 KT, 3 dana • Dubova~ki pl. put, PD Dubovac, Karlovac, 22. 10. 1983., 7 KT, 1 dan • Pl. put Velebno, PD Zagreb-Matica, 30. 6. 1984., 8 KT, 3 dana • Pl. put Konj{~ina – Ivan{~ica, PD Gradina, Konj{~ina, 15. 4. 1984., 3 KT, • Krùni put po Dilj-gori, PD Dilj, Sl. Brod, 22. 9. 1984., 8 KT, 2 dana • Me|imurski pl. put, PD @elezna gora, ^akovec, 1987. • Ravnogorski pl. put, PD Vi{njevica, Ravna Gora, 1989. • Kolijevkom hrv. dràvnosti, HPD »A. Bedalov«, Ka{tel Kambelovac, 1993. • O{tarijska planinarska obilaznica, »Viso~ica«, Gospi} • Planinarska ophodnica Osor{}ica, PD »Osor{}ica«, Mali Lo{inj, 7 KT • Pl. putovi Hahli}a kroz Pakleno do Nebesa, PD Kamenjak, Rijeka, 1987., 18 KT • Krùni put po Moslava~koj gori, PD »Yeti«, Kutina, 3 KT • Jaskanski planinarski put, PD »Jastrebarsko«, 1986., 9 KT • @upanjski planinarski put, HPD Tikvica, @upanja, 1 dan • Mrkopaljski planinarski put, HPD Bijele stijene, Mrkopalj, 1990., 8 KT, 2 dana • Po putovima Dobrinj{tine, Turisti~ka zajednica Dobrinj, 1999., 8 KT, 1 dan Hrvatska planinarska obilaznica. Prvi je put otvorena pod nazivom »Po planinama SR Hrvatske« 4. srpnja 1970. na osnovi preporuke VIII. redovne skup{tine HPS-a. Do 1. sije~nja 1986. prodano je 6500 dnevnika i podijeljeno 496 zna~aka priznanja. Odlukom HPS-a bila je od 1991. zbog Domovinskoga rata, privremeno u »stanju mirovanja«, a ponovno je otvorena 21. svibnja 2000. Redoslijed obilaska KT je slobodan, a trajanje neograni~eno. U prodajnu cijenu dnevnika (25 kn) uklju~ena je i zna~ka priznanja. U hrvatskim planinama ima 135 KT podijeljenih u 20 planinskih podru~ja, svako s 2 do 14 KT. Ovisno o broju posje}enih KT dobiva se bron~ani, srebrni i zlatni znak te posebno priznanje. Organizator je Komisija za planinarske putoDnevnik Hrvatske obilaznice ve HPS-a, a dnevnik se moè dobiti ili naru~i-
ti u poslovnici HPS-a. »Hrvatske planinarske ku}e.« Tu je obilaznicu osnovao HPD »@eljezni~ar« iz Zagreb 1. 5. 2000. Ima 110 KT, a predvi|ena su ~etiri stupnja priznanja. Za priznanje prvog stupnja treba posjetiti 25 ku}a. Europski pje{a~ki putovi u Hrvatskoj. Europska pje{a~ka unija, koja nastoji cijelu Europu povezati pje{a~kim putovima bez obzira na dràvne granice, uzalud je nastojala da se takvi E-putovi produè kroz Hrvatsku, i to osobito put E-6 od Baltika do Jadrana i dalje prema Gr~koj, E-7 od Slovenije do Rumunjske i Crnog mora i E-4 iz Ma|arske, koji bi se kod Vinkovaca spojio s E-7. Prije Domovinskoga rata stigao je E-6 iz Slovenije do Klane kod Rijeke i E-7 do Kumrovca, a sada je E-7 preusmjeren iz Slovenije u Ma|arsku. U novije je doba to ponovno potaknuto, ali su te{ko}e gotovo nepremostive jer se u Hrvatskoj ne mogu zadovoljiti neki osnovni kriteriji. Najteì je Znak Europskog pje{a~kog saveza da se na trasi osigura mogu}nost udobnog no}enja 10 HRVATSKE PLANINE
i opskrbe na svakih nekoliko sati puta tako da se moè i}i bezbrìno, bez prtljage, pa i s malom djecom. E-putovi u Hrvatskoj ne bi mogli izbje}i velika nenaseljena podru~ja niti velike ravnice s obra|enim poljima, a nema ni or-
ganizacije koja bi se time profesionalno bavila, pa zato treba ili ~ekati bolja vremena ili u Hrvatskoj mijenjati kriterije koji vrijede za E-putove (preskakanje nekih dionica, no{enje opreme za kampiranje i sl.), no to nikako ne bi pridonijelo ugledu Hrvatske. Markacije su u na{im planinama tipizirane: crveni krug s bijelom to~kom u sredini. Tanka stabla iznimno se obiljeàvaju s dvjema usporednim crvenim crtama i bijelom linijom me|u njima. Oko 50 m prije kriànja postavlja se oznaka ´ . O odràvanju markacija brinu se pl. dru{tva, obi~no ona koja imaju svoj dom u planini. O markaciji Velebitskog pl. puta brine se HPS. Planine podalje od pl. dru{tava, osobito one bez pl. ku}a, oskudijevaju markacijama. Podatke o markacijama u ovome vodi~u treba uzeti s rezervom i nipo{to se ne oslanjati samo na njih, jer se o odràvanju markacija ~esto brinu nedovoljno vje{ti planinari. Uz to jo{ nesavjesni izletnici, pastiri i drvosje~e o{te}uju i uni{tavaju putokazne plo~e na kriànjima, a u {umskim podru~jima padaju kaòrtve sje~e ba{ stabla s markacijama uz putove. U kulturnim zemljama {umari se brinu o odràvanju {umskih putova i obnavljanju putokaza i markacija nakon sje~e; to jo{, naàlost, u na{oj zemlji nije uobi~ajeno. Iz svega proizlazi da se posjetitelji na{ih planina ne bi smjeli Markiranje pl. putova odvi{e oslanjati na markacije, pa ako polaze u nepoznatu planinu, najbolje }e u~initi da sa sobom ponesu zemljopisnu kartu i kompas. Na mnogim istaknutim vrhovima postavljene su kutije s upisnom knjigom i ìgom. Budu}i da se jastu~i} s bojom vrlo brzo isu{i, tko èli otiske ìgova neka sa sobom ponese takav jastu~i} kako bi sebi u{tedio razo~aranje. Komisija za pl. putove HPS-a vodi evidenciju o svim markiranim putovima u Hrvatskoj i odràva te~ajeve za markaciste. LITERATURA Kristijan, Z.: Priru~nik za markaciste, HPS, Zagreb 1999. Alpinistika je u na{im stijenama na{la bogato podru~je rada. Sve zna~ajnije stijene pripadaju Dinarskom gorju i vapnena~ke su gra|e. Ne isti~u se osobitom visinom, ali obiluju penja~kim problemima svih stupnjeva teìne. Kako su gotovo sve u blizini mora (osim Kleka), specifi~nost im je da zimi omogu}uju uspone u gotovo ljetnim uvjetima, npr. Mosor, Kozjak, Biokovo
i, osobito, Paklenica u Velebitu gdje je stijena Ani}a kuka stekla me|unarodni glas (tradicionalni proljetni skup alpinista). Opisivanje penja~kih smjerova u stijenama prelazi zadatak ovoga vodi~a. Novoizvedene prvenstvene penja~ke uspone objavljuje ~asopis »Hrvatski planinar«, mjese~nik HPS-a. Planinari koji se bave penjanjem u stijenama organizirani su unuUvodni dio 11
tar pl. dru{tava u alpinisti~ke odsjeke (AO) koji se brinu za obrazovanje kadrova, nabavu specijalne penja~ke opreme, te organiziranje te~ajeva, {kola, logora i ekspedicija. Da bi planinar stekao naslov alpinist, treba pro}i odre|eni pripravni~ki stà, zavr{iti ljetni i zimski te~aj penjanja i potom poloìti ispit. Alpinisti~ki odsjeci trajno djeluju u ja~im pl. dru{tvima. To su »Zagreb - Matica«, »Velebit« i »@eljezni~ar« u Zagrebu, »Kamenjak« u Rijeci i »Mosor« u Splitu. Njihovo djelovanje koordinira Komisija za alpinizam HPS-a. LITERATURA Poljak, @.: Mala kronika hrv. alpinizma. NP 1974., br. 11-12; Smerke, Z.: Stijene Hrvatske, PD »Ravna gora«, Varàdin 1975.; Gili}, S.: Paklenica. Op}inski pl. savez Rijeka, 1979.; Aleraj, B.: KIek, stijene, penja~i. PSH, Zagreb 1980., Gili}, S.: Kozjak, 1985. Sportsko penjanje pojavilo se sredinom osamdesetih godina i odmah je uzelo maha i u Hrvatskoj tako da je ve} 1985. organizirano na Marjanu iznad Splita prvo natjecanje. Za razliku od alpinistike, sportski se penja~i pe-
nju bez ikakvih pomagala, samo prstima i trenjem, a penja~ki im pribor sluì samo za osiguranje. Organizirani su u sportsko-penja~kim klubovima i odsjecima (SPK) ~iji rad koordinira Komisija za sportsko penjanje HPS-a. HPS je ~lan Me|unarodne sportsko-penja~ke komisije. U Hrvatskoj djeluju ovi odsjeci i klubovi: Extrem u ^akovcu, Marulianus i Mosor u Splitu, Vertikal u Varàdinu, ^opalj u Rijeci, Hiperaktiv u Pazinu, Maldug u Omi{u i Svarog u Zagrebu (v. Adresar). ^lanovi odràvaju klupska i dràvna prvenstva, a sudjeluju i na svjetskim prvenstvima. Penju se na umjetnim i na prirodnim stijenama. Umjetnih je u Hrvatskoj malo, ali sre}om obilujemo vrlo dobrim prirodnim penjali{tima. U nekima su od njih opremljeni atraktivni smjerovi raznih teìna, ve}inom vrlo kratkih (10-20 m). Danas ih je ve} nekoliko stotina. Na{a su najposje}enija penjali{ta Mlini, Dvigrad, Rovinj i Vranjska draga u Istri, Veli vrh kod Rijeke, Golubinjak i Samarske stijene u Gorskom kotaru, otok Umjetne stijene za sportsko penjanje Unije, Paklenica i Tulove grede u jùnom Velebitu, Marjan iznad Splita, Stomorica kod Omi{a, Brela kod Makarske, Gorsko zrcalo u Medvednici, Podrutski Gubec u Ivan{~ici i Kalnik. Prema Marku Ròmanu (velja~a 2001.), u Hrvatskoj ima 18 smjerova teìh od 8. stupnja (u tablici su ime i ocjena smjera, penjali{te, ime prvog penja~a i godina prvog uspona): 1. Malvazija, 8b+, Dvigrad, Manolo 1989.(?) 2. Il marattoneta, 8b+, Paklenica, Manolo, 1987. 3. Moskito, 8b(?), Paklenica, Gerhard Horhager, 1989.(?) 4. Quo vadis, 8b, Oki}, Marko Ròman, 2000. 5. Mala sirena, 8a+, Pokojec, Marko Ròman 6. Novak @erom, 8a+, Omi{, Marko Ròman 1999. 7. Funky shit+Svarog, 8a+, Paklenica, Marko Ròman 2000. 8. Gagin, 8a/a+, Omi{, Ivan Lisica, 2000. 9. Rosna ljubi~ica, 8a, Pokojec, Marko Ròman, 1997. 10. Oxa, 8a, Pokojec, Marko Ròman 1999. 11. Apres, 8a, otok Unije, Tadej Slabe, 1989.(?) 12 HRVATSKE PLANINE
12. Rex Croatorum Tomislav, 8a, Omi{, Ivica Matkovi}, 1998. 13. Event Horizont, 8a, Trogir, Ivica Matkovi}, 1998. 14. Funky Shit, 8a, Paklenica, Klemen Vodlan 1999. 15. [i{mi{, 8a, Oki}, Marko Ròman, 1997. 16. Prste lomim, ìvci mi krvare, 8a, Pokojec, Marko Ròman 2000. 17. Sv. Duje, 8a, Marjan, Ivica Matkovi}, 1994. 18. Perun u desno (kombinacija 7+14), 8a, Paklenica, Marko Ròman LITERATURA Pilji}, I.: Sportsko penjanje – novi sport. NP 41, 1989., 29; ^uji}, B.: Croatia. Penja~ki vodi~. Zagreb 1999. (hrv., engl., njem. i tal. izdanje); Poljak, @.: [portsko penjanje u Hrvatskoj. Povijest {porta 26, 1994., 103, 44-50; Pilji}, I. i Kunosi}, Z. Marjan: Penja~ki vodi~. PD Mosor, Split, 1986. Padobransko jedrenje (paragliding). U hrvatskim planinama mnogo je vrhova koji strmim padinama i dobrim mikroklimatskim obiljèjima omogu}uju padobransko jedrenje. Tako su ljubitelji toga atraktivnoga novog sporta dosad polijetali u Hrv. zagorju s Kalnika (desno od gradine), Ravne gore (kod doma HPD-a »Ravna gora«), u Samoborskom gorju s Japeti}a i Ple{ivice, u Gorskom kotaru s Kleka, iznad Triblja u Vinodolu, s Biokova, vrha U~ke, Vidove gore na Bra~u, Lubenica na Cresu, Pelje{ca,
iznad Ba{ke na Krku itd. Iz godine u godinu {iri se popis vrhova. Mnogi pripadnici ovoga sporta, paraglajderi, ~lanovi su pl. organizacije. Zmajari imaju rampe za polijetanje na Kalniku, U~ki, iznad vinodolskog Triblja, a s nekih polije}u i bez rampi (Japeti}). Planinski vrhovi su omiljena paraglajderska uzleti{ta Orijentacijski sport. Orijentacisti su u svijetu samostalno udruèni, dok su u na{oj zemlji pod okriljem pl. organizacije, {to i nije ~udno jer su u nas tereni za taj sport uglavnom u planinskim podru~jima. U Hrvatskoj ima nekoliko planinarsko-orijentacijskih klubova (POK) i posebnih sekcija u nekim pl. dru{tvima, s oko 220 ~lanova. Klubovi su »Jelen« u Jastrebarskom i »Maksimir« u Zagrebu, a sekcije su u pl. dru{tvima »Sljeme«, »Kapela«, »Vihor« i »Runolist« u Zagrebu, »Torpedo« u Rijeci, »Bjelovar« u Bjelovaru (v. Adresar). Njihovo djelovanje koordinira Komisija za orijentaciju HPS-a. Orijentacisti organiziraju dràvno prvenstvo i kup, a natje~u se i u inozemstvu. Na natjecanjima pobje|uje onaj koji za najkra}e vrijeme stigne od starta na cilj, prona{av{i zadane kontrolne to~ke uz pomo} specijalnih zemljovida i kompasa. Planinarsko skijanje. Skija{ke mogu}nosti u hrvatskim planinama op}enito nisu dobre, pa niti za pl. skijanje. U sjevernoj Hrvatskoj nedostaje padina slobodnih od {ume, a u jùnoj je snjèni pla{t nesiguran zbog blizine toplih morskih struja. Na pojedinim planinama kao skijali{ta sluè {umski prosjeci na s. padinama (npr. na Medvednici). Najve}e skija{ke mogu}nosti pruà Gorski kotar jer mu je snjèni pokrov visok, a od primorskoga klimatskog utjecaja brani ga primorski niz vrhova. Planinari koji se bave pl. skijanjem u~lanjeni su u skija{e odsjeke ili sekcije pojedinih pl. dru{tava. Te se organizacije bave odràvanjem skija{kih te~ajeva, natjecanja, zimovanja i ure|ivanjem skija{kih terena. Tako PD »Jankovac« iz Osijeka ima skijali{te na livadama iznad Jankovca u Papuku; PD »Sokolovac« iz Poège tradicionalno organizira skija{ke te~ajeve, a GSS iz Poège sagradio je na Uvodni dio 13
Jezercu u Papuku skija{ku ì~aru; PD »Zagreb - Matica« organizator je tradicionalnoga skija{kog memorijala »Ivan Pa~kovski« na Medvednici, a PDS »Velebit« iz Zagreba Velebita{kog spusta na Medvednici. Oko nekada{njeg doma PD-a »Delnice« na Petehovcu i ì~are {to vodi do doma razvilo se skija{ko sredi{te (sada u lo{em stanju). Zahvaljuju}i dugogodi{njem radu PD-a »Platak« iz Rijeke, Platak se razvio u glavno skija{ko sredi{te rije~kog podru~ja (Jadranski veleslalom). PD »Dubrovnik« je zasluàn za razvoj skijanja iznad Vrbanja na Orjenu (Dubrova~ki veleslalom). Splitski »Mosor« je nakon Prvoga svjetskog rata uredio pl. ku}e na skijali{tima Kame{nice i Cincara, a nakon Drugoga svjetskog rata orijentirao se na Kupres. ^lanovi PD-a »Zagreb Matica« i PD-a »Vihor« iz Zagreba organizirali su po~etkom 1973. zimsko osvajanje Velebita uzdùnom turom u trajanju
od gotovo dva tjedna, ~lanovi prvog dru{tva pje{ice, a drugog na skijama. Danas je u Vrelu pod Bjelolasicom planinski sportsko-rekreacijski zimski centar »Bjelolasica«, koji je po odluci Sabora Republike Hrvatske jedan od kapitalnih objekata u dràvi. U Hrvatskoj su najbolji uvjeti za skijanje na s. padini Li~ke Plje{ivice (visina, strmina, trajanje snijega i velike smje{tajne mogu}nosti u oblìnjim Plitvicama), ali, naàlost, nisu iskori{teni. Na Velebitu su postavljene skija{ke vu~nice kod hotela »Velebno« na O{tarijama i u Krasnom. LITERATURA Lipov{}ak, I.: Planinarsko skijanje u Hrvatskoj. NP 27, 1975., 209. Planinarska speleologija. Na{e dinarske planine, od slovenske do crnogorske granice, neiscrpno su podru~je spel. mogu}nosti. Neobi~no bogatstvo podzemnog reljefa odavna privla~i pànju speleologa. U nas se speleologijom bave, osim nekolicine profesionalaca, i brojni amateri organizirani unutar pl. dru{tava u spel. odsjeke (SO). Planinarska je speleologija specifi~nost hrvatskoga planinarstva. Dok su drugdje u svijetu speleolozi organizirani u samostalne organizacije, u nas se njihova djelatnost odvija pod okriljem pl. organizacije kao tzv. podzemni alpinizam. Me|utim, tehni~ka je strana prodiranja u podzemlje sporedna u toj djelatnosti, a glavna joj je svrha istraìvanje podzemne prirode. Rezultati njihova istraìvanja ~esto su vrlo vrijedni sa znanstvenoga gledi{ta. SO PD »@eljezni~ar« u Zagrebu ima sre|en katastar od nekoliko tisu}a spel. objekata, a uz to izdaje ~asopis »Speleolog« (izlazi od 1953.). ^asopis »Hrvatski planinar«, mjese~nik HPS-a, tako|er objavljuje rezultate speleolo{kih istraìvanja u spel. rubrici. Planinari-speleolozi imaju svoje odsjeke u pl. dru{tvima »@eIjezni~ar« i »Velebit« u Zagrebu, »Japeti}« u Samoboru, »Dubovac« u Karlovcu, »Mosor« i SK »Split« u Speleolozi su podzemni alpinisti (Vlado Boì}) Splitu, »Kamenar« i »Sv. Mihovil« u 14 HRVATSKE PLANINE
[ibeniku i »Biokovo« u Makarskoj, »Spivnik« u Blatu, »Dubrovnik« u Dubrovniku, »Klen« u Vodicama, »Liburnija« u HPD-u »Paklenica« u Zadru, »Mala~ka« u Donjim Ka{telima (stanje koncem 2000.). Odsjeci se brinu za izobrazbu kadrova, nabavu specijalne opreme, stru~nu dokumentaciju, organiziranje te~ajeva i istraìvanja, a osim toga pruàju svoju stru~nu pomo} znanstvenim i privrednim organizacijama. Njihov rad koordinira Komisija za speleologiju HPS-a. Planinar moè ste}i naslov speleologa ako zavr{i odre|eni pripravni~ki Ivan Lovri} Sinjanin stà, stekne potrebnu teoretsku, terensku i prakti~nu (1754.–1777.), za~etnik izobrazbu, te poloì ispit. hrvatske speleologije [pilje. Nekoliko tisu}a speleolo{kih objekata, koliko ih je dosad registrirano u Hrvatskoj, zavre|uje da im se posveti poseban vodi~. U ovoj je knjizi opisana samo nekolicina, i to onih koji se isti~u veli~inom, ljepotom, znanstvenom vrijedno{}u ili ure|enim prilazom. U Hrvatskoj je dosad ure|eno deset {pilja za turisti~ki posjet, ve}inom u planinskim podru~jima. To su: - Veternica na Medvednici iznad Zagreba - Grgasova {pilja kod Samobora - Vrlovka u Kamanju kod Ozlja - Lokvarka kod Lokava u Gorskom kotaru - Vrelo kod Fuìna u Gorskom kotaru - Cerova~ke {pilje kod Gra~aca u Lici - Vranja~a na sjevernom podnòju Mosora - Modra {pilja na otoku Bi{evu - [ipun na Cavtatu i - Golubnja~a na Plitvi~kim jezerima. U Hrvatskoj su zasad poznate 43 {pilje duè od 1000 metara. Me|u njima su najduè (stanje 20. svibnja 2000.): Ime objekta Lokalitet Duìna
(m) 1. Sustav ponor – Medvedica Ogulin 16 396 2. Sustav Panjkov ponor Kordun 12 385 3. [pilja u kamenolomu Tounj Tounj 8 487 4. Veternica Medvednica kod Zagreba 7 100 5. Sustav Jopi}eve {pilje Kordun kod Krnjaka 6 570 6. Vilinska {pilja Dubrovnik 3 063 7. Gospodska {pilja izvori{te Cetine 2 980 8. Donja Cerova~ka pe}ina jùni Velebit kod Gra~aca 2 682 9. Slova~ka jama sjeverni Velebit 2 414 10. Jama Klementina I. Velebit 2 403 11. Jama Mandelaja O{tarije kod Ogulina 2 326 12. Jama Muniàba Velebit 2 300 11. Sustav Ponorac – Suvaja Kordun 2 232 Jame su sa svojim uskim otvorom i ~esto vrlo velikom dubinom ne samo vrlo atraktivni i zanimljivi objekti nego ponekad i opasni za neupu}ena planinara jer su ve}inom neobiljeène i neogra|ene. Do svibnja 2000. istraèno je 36 jama dubljih od 300 m. Me|u njima su najdublje:
Ime objekta Lokalitet Dubina (m) 1. Sustav Lukina jama sjeverni Velebit 1 392 2. Slova~ka jama sjeverni Velebit 1 301 3. Stara [kola Biokovo 576 4. Vilimova jama Biokovo 572 5. Patkov gu{t sjeverni Velebit 553 Uvodni dio 15 Ime objekta Lokalitet Dubina (m) 6. Ledena jama sjeverni Velebit 536 7. Ponor na Bunjevcu jùni Velebit 534 8. Crveno jezero Imotski 528 9. Jama pod Kamenitim vratima Biokovo 520 10. Amfora Biokovo 515 11. Jama Olimp sjeverni Velebit 478 12. Fantomska jama Velebit 477
13. Jama Muniàba Velebit 448 14. Stupina jama Bitoraj 413 15. Nova velika jama Biokovo 380 16. Jama kod Ra{pora ]i}arija 361 17. Biokovka Biokovo 359 18. Ponor Pepelarica srednji Velebit 358 19. Punar u Luci Pusto polje, Lika 350 20. Klementina III. srednji Velebit 333 21. Podgra~i{}e II. otok Bra~ 329 22. Ksantipa sjeverni Velebit 323 23. Klanski ponor okolica Rijeke 320 24. Puhaljka jùni Velebit 320 25. Zaboravna jama Biokovo 311 26. Klementina IV. sjeverni Velebit 300 LITERATURA Boì~evi}, S.: Pl. speleologija, u: Poljak, @.: Hrv. planinarstvo. Zagreb 1995. (str. 169); Boì~evi}, S.: ^ovjek u podzemlju. Zagreb 1977.; Boì~evi}, S.: Kroz na{e spilje i jame. II. izd., Zagreb, 1984.; Boì~evi}, S.: Fenomen kr{. Zagreb 1992.; Poljak, @. i Boì}, V.: [portska ili pl.
speleologija u Hrvatskoj do Drugog svjetskog rata. Povijest {porta 25, 1994., 101, 27; Boì}, V.: Speleolo{ki turizam u Hrvatskoj, Zagreb 1999.; Speleolog, ~asopis za speleologiju, SO HPD @eljezni~ar, 1/1953-43/1995.; Speleologija, PDS »Velebit«, Zagreb 2000. (330 str.). Kra{ki izvori. Me|u njima su najzanimljiviji oni tipa vokliz (franc. Vaucluse) {to izviru iz malih dubokih jezeraca odjednom poput ~itave rijeke, kao npr. Kama~nik kod Vrbovskog, Kupica kod Delnica, Kupa kod Razloga, Cetina pod Dinarom i Una kod Srba, a duboko se doima i izvor Rje~ine koji izbija iz velike pe}ine pod masivom Obru~a. Termalna vrela vrlo su ~esto na podnòju planine, na tektonskim pukotinama u Zemljinoj kori. Takva su npr. Velika pod Papukom (kupali{te kod pl. doma), Lipik pod Psunjom (lje~ili{te), Stubi~ke toplice (kupali{te i lje~ili{te), Sutinsko kod Podsuseda (presahnulo) i Zelinsko kupali{te pod Medvednicom, Sutinsko pod Ivan{~icom, Topli~ica pod Grebengradom (kupali{te), Varàdinske toplice pod Kalnikom (lje~ili{te), [midhenovo kod Samobora (kupali{te), Svetojansko pod Japeti}em, Topusko pod Petrovom gorom (lje~ili{te) itd. Slapovi se u Hrvatskoj gotovo bezizmimno nalaze u planinskim podru~jima – tako Jankova~ki slap na Papuku, Sopot na Medvednici, Cerinski vir u Samoborskom gorju, Brisalo u @umberku, Zeleni vir u Gorskom kotaru, Plitvi~ki slap u Maloj Kapeli, slap u Sko~ajskoj dragi u Li~koj Plje{ivici, slapovi Une kod Martin Broda, Topoljski buk kod Knina, Zadvarje pod Omi{kom Dinarom. Planinska jezera poseban su ukras planinske prirode. Neka su prirodna, druga umjetna. Prirodna su Sovsko na Dilj-gori, Sungersko, Malovansko i Babino na Velebitu, Babi}a jezero izme|u Po{taka i Ilice, Plitvi~ka jezera izme|u Plje{ivice i Male Kapele, periodi~no jezero na Krbavskom polju pod Plje{ivicom. Umjetna su jezera Petnji~ko na Dilj-gori, Orahovi~ko pod Krndijom, Jankova~ko u Papuku, Trako{}ansko izme|u Ravne gore i Macelja, Sabljaki i Javornik pod Klekom kod Ogulina, Kru{~ica pod Velebitom, Peru~ko pod Svilajom, Bajer, Lepeni~ko i Lokvarsko u Gorskom kotaru itd. 16 HRVATSKE PLANINE
Stjenjaci. Ve}i kompleksi stjenovitih vrhova nalaze se u Gorskom kotaru (Bijele, Samarske i Kolovratske stijene, Risnja~ke Bijele stijene, Pakleno i Kamenjak) i na Velebitu (Hajdu~ki, Roànski i Dabarski kukovi, Kozjak, Bojinac, Tulove grede i Crnopac). Klanci, sutjeske i kanjoni: sutjeska Kosteljine pod Kuna-gorom, Zelenjak pod Cesargradom, Slapnica u Topoljski buk pod Dinarom, u izvori{tu rijeke Krke @umberku, Kama~nik kod Vrbovskog, Vràji prolaz kod Skrada, Mudna dol pod Obru~em, Vela ili Vranjska draga na U~ki, Zavratnica kod Jablanca, Velika i Mala Paklenica u Velebitu, kanjon Zrmanje kod Obrovca, Kozja draga u Li~koj Plje{ivici, prodor Cetine kod Omi{a. Gradine i dvorci. Na mnogim se na{im planinama i na njihovim obroncima, osobito u sj. Hrvatskoj, nalaze ru{evine srednjovjekovnih zamkova, tvr|ava, samostana i crkava. Svojim poloàjem, na slikovitim i te{ko pristupa~nim strmim breùljcima, uvijek na dominantnom poloàju sa {irokim vidikom, odreda su privla~ne planinarske to~ke. Takve su gradine, na primjer, Bedemgrad, Orahovica (ili Ruìca) i Starigrad na Krndiji; Klak, Veli~ki grad, Stup~anica, Dobra Ku}a, ^aklovac i Kamengrad oko Papuka; Vrhova~ki, Vi{kova~ki i Dola~ki grad na Poè{koj gori; Gari}, Ko{uta, Br{ljanac, Jelengrad i Bela Crkva na Moslava~koj gori; Veliki i Mali Kalnik na
Kalniku; Grebengrad, Belecgrad, Lobor, O{trcgrad, Milengrad i Pusta Bela na Ivan{~ici; Kostelgrad na Kosteljskoj gori, Cesargrad na Cesargradskoj gori; Zelingrad, Kozelin, Medvedgrad i Susedgrad na Medvednici; samoborski Stari grad, Oki}, Lipovac i Turanj u Samoborskom gorju; @umberak i Stari grad u @umbera~koj gori; Klinac, Zrin, ^unti} i Pecki grad u Zrinskoj gori; Vitunj na obronku Kleka; Karlovi}a dvori u Li~koj Plje{ivici; Zvonigrad, Rakovnik, Po~itelj, Ostrovica, Kla}enica i Ve}ka kula oko Velebita; Vrli~ki grad izme|u zagorskoga Kozjaka i Svilaje; Glava{ kod Kijeva pod Dinarom; Petrovac na obronku Promine; Ko{tilo pod Vidovom gorom na Bra~u; Mirabela i Stari grad na Omi{koj Dinari itd. Gradovi i tvr|ave koji su sa~uvani ili obnovljeni nalaze se isklju~ivo na podnòju planina: Trako{}an, Veliki Tabor, Bela, Bosiljevo, Severin, Dubovac, Ogulin, Ozalj, Trsat, Nehaj itd. LITERATURA Laszowski, E.: Hrvatske povjestne gra|evine, I. Zagreb 1902.; Szabo, Gj.: Sredovje~ni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920.; Laszowski, E.: Gorski kotar i Vinodol. Zagreb 1923.; Szabo, G.: Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb 1939.; }, T. i Feletar, D.: Stari gradovi i dvorci zapadne Hrvatske. 2. izd. Varàdin 1981.; }, T. i Feletar, D.: Stare gra|evine isto~ne Hrvatske. Varàdin 1983.; Obad [}itaroci, M.: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja. Zagreb 1989. Telekomunikacijski objekti. Na mnogim na{im vrhovima, upravo na najljep{im vidikovcima, podignuti su razni telekomunikacijski ure|aji, ve}inom UKV stanice, TV repetitori i PTT ure|aji. Njihovi ~eli~ni tornjevi nagr|uju prirodan izgled planine, ali ponekad koriste planinarima kao dobre orijentacijske to~ke jer su nadaleko vidljivi. Naàlost, neki su od takvih ure|aja ogra|eni bodljikavom ìcom ili ozna~eni natpisom koji zabranjuje prilaz vrhu planine, {to ima za posljedicu da su neki lijepi vidikovci planinarima postali nepristupa~ni. Pl. organizacija dosad nije uspjela priUvodni dio 17
voljeti vlasnike tih objekata da u njima urede pl. skloni{ta za slu~aj nevre-
mena. Najdrasti~niji je primjer TV tornja na Medvednici koji je podignut na mjestu pl. piramide, uz obe}anje da }e na tornju biti vidikovac pristupa~an planinarima. Brdske ceste. Iako se sa stajali{ta za{tite prirode protivimo prodoru civilizacije u planine, osobito onim oblicima koji su opasnost za njihov biljni pokrov, a brdske ceste sluè ponajprije za izvoz posje~enih stabala – te ceste mogu planinaru posluìti za brz prilaz visinskom podru~ju. Planinari ~istunci protive se, dodu{e, upotrebi motornog vozila na pl. pohodima, ali je ~injenica da se brzim prilazom boravak u planini produùje, {to je vàno u suvremenom na~inu ìvota sa stalnom vremenskom oskudicom. Osim toga, takve su ceste koji put jedina mogu}nost prilaza planini onim ljubiteljima prirode kojima su dob ili zdravstveno stanje zapreka za planinarenje. Zato je u ovom vodi~u osobita pànja poklonjena brdskim cestama. Ne samo da su ucrtane u zemljovide nego su u opisu svake planine, gdje je to bilo mogu}e, posebno opisani cestovni prilazi, pa i mogu}nosti parkiranja. Danas gotovo i nema planina bez brdskih cesta, a ponegdje one izlaze na najvi{e vrhove zbog telekomunikacijskih objekata (Papuk, Psunj, Kalnik, Medvednica, Zrinska gora, Li~ka Plje{ivica, ]elavac, Biokovo, Vidova gora itd.), a drugdje ~ine pravu mreù {umskih putova (Gorski kotar, Kapela, Li~ka Plje{ivica, Velebit). Naàlost, te su ceste ~esto u vrlo lo{em stanju. Budu}i da ve}inom sluè iskori{tavanju {ume, Brdska {umska cesta u Gorskom kotaru odràvaju se uglavnom samo za vrijeme sje~e, a nakon toga prepu{taju sudbini. Neke su {umske ceste, npr. na Velebitu, Li~koj Plje{ivici i u Gorskom kotaru, zatvorene rampama, {to pri~inja velike pote{ko}e posjetiteljima koji u planinu stiù automobilom. Kulturni i povijesni spomenici. Mnogi su planinski vrhunci prastara kultna mjesta jo{ iz pretkr{}anskoga doba. Na njima su nakon pokr{tavanja gra|ene kapelice pa se vjerski kult, osobito u Dalmaciji, zadrào do na{ih dana (npr. kapelice na vrhovima Biokova, Kozjaka, Vidove gore, Ilijina brda itd.). Ponegdje su i sami oronimi (nazivi planina) povijesno svjedo~anstvo. Tako su vrhovi {to nose naziv Perun (Polji~ka planina, U~ka) sa~uvali ime staroslavenskog boga gromovnika, jednako kao i brojni vrhovi koji nose naziv Sv. Ilija (on je »naslijedio« mitolo{koga Peruna). Ivan{~ica je dobila ime po samostanskom redu ivanovcima, u Medvednici su o~ito neko} obitavali medvjedi (prona|eni su njihovi ostaci u {piljama); Kapela nosi ime po kapelici sagra|enoj nakon odlaska Turaka na mjestu opustjeloga pavlin-
skog samostana; Dinara ~uva trag ilirskoga plemena Dindara, a Promina predrimskoga ilirskoga grada Promone. Velebitski toponimi kao {to su Segestin, Vla{ki grad i Klementa trag su vla{koga naseljenja koje se sa~uvalo sve do provale Turaka, a i iz turskoga su doba na toj planini ostali brojni toponimi (Alan, Rizvanu{a, Turska vrata). Kao spomen na razne partizanske jedinice podignut je na na{im planinama u razdoblju od 1945. do 1991. golem broj spomenika, spomen-plo~a i drugih 18 HRVATSKE PLANINE obiljèja razli~itih dimenzija, oblika i estetskih vrijednosti. Neki su od njih sluìli planinarima kao orijentacijske to~ke, drugi su pretvoreni u izleti{ta, a ponegdje su i ~itava podru~ja progla{ena memorijalnim spomenikom. Tako je npr. u {umi Begova~i na Psunju rekonstruirana partizanska baza; na breùljku Blaùju kod Kamenske pod Psunjom podignut je orija{ki spomenik (uni{ten je za Domovinskog rata); spomenik mamutskih dimenzija nalazi se i na sjevernom podnòju Moslava~ke gore kod sela Podgari}a; na Mati}-poljani pod Bjelolasicom je spomenik smrznutim partizanima u obliku 26 kamenih gromada; u Petrovoj gori rekonstruirana je centralna partizanska bolnica sa zemunicama za skrivanje bolesnika, a na vrhu te planine izgra|en spomenik gotovo faraonskih dimenzija. U Drugomu svjetskom ratu, a i za vrijeme Domovinskoga rata, stradalo je mnogo planinarskih ku}a jer su ostale bez nadzora ili su dobile vojne posade. Osobito je mnogo propalo hrvatskih pl. ku}a u Bosni. Time su hrvatskom planinarstvu naneseni vrlo te{ki udarci kakve vjerojatno nije podnijela nijedna pl. organizacija u svijetu. Ta ~injenica dosad jo{ nije doli~no prikazana, a niti povijesno obra|ena. NA[E PLANINARSTVO [to traì planinar u planini. Planinarstvo je vrlo {irok pojam jer nije ograni~eno ni pravilima ni ideologijama. U organizacijskom je pogledu sastavni dio fizi~ke kulture, ali nije {port jer nema natjecateljskih elemenata (borbe s protivnikom radi isticanja vlastite li~nosti). Natjecanje je planinarstvu strano jer je u suprotnosti s na~elom uzajamnosti, altruizma i humanizma. Iznimka je alpinizam gdje je ~ovjeku »{portski protivnik« stijena. Pogre{no je planinarenje smatrati {portom zato {to je skop~ano s fizi~kim naprezanjem, jer bi po toj logici i pjevanje bilo {port. Svaki planinar izabire za cilj svojega pohoda takvu planinu koja mu odgovara po sklonostima, sposobnostima i drugim mogu}nostima. Planine opisane u ovom vodi~u pruàju u tom pogledu vrlo {irok izbor. U njima }e na}i zadovoljstvo obi~an izletnik, penja~, znanstvenik, istraìva~, ~ovjek èljan odmora, rekreacije, prirodnih ljepota, {irokih vidika, mirisa cvije}a i {ume i novih doìvljaja. Svima je zajedni~ko svojstvo smisao za prirodu. Iz toga proizlazi da je planinarstvu tjelesno naprezanje samo sredstvo, a cilj mu je i sadràj u duhovnom podru~ju, pri ~emu se odli~no dopunjuju tjelesno i du{evno doìvljavanje. Uz to, pl. kretanje pro{iruje i pove}ava znanje, fizi~ku sposobnost, snalàljivost, prilagodljivost i sposobnost za ìvot u kolektivu, a upoznavanje vlastite domovine i naroda stvara podlogu za razvitak pravoga domo-
ljublja. Planinarstvo je proizvod visoko civiliziranih i kulturnih sredina, ono je sastavni dio kulture pojedinih naroda i u odre|enom smislu mjerilo za stupanj urbanizacije. Planinarska filozofija. U na~elu, za planinarstvo mogu imati puno razumijevanje samo osobe bogata duhovnog i intelektualnog ìvota, no ipak, planinu svatko doìvljava na svoj na~in, ovisno o ìvotnom iskustvu, ma{tovitosti i svjetonazoru. U idu}im se redcima poku{ava doìvljavanje planine klasificirati na nagonski, estetski i eti~ki na~in. Svima je zajedni~ki nazivnik zadovoljstvo ili uìtak; razlika je samo u tome na kojoj se psihofizi~koj razini taj uìtak doìvljava. Najnià razina nije razumska nego nagonska ili instinktivna, dakle izvan mòdanih struktura. Vi{i, estetski stupanj, oboga}en je emotivnom nadgradnjom, {to zna~i da u doìvljaju sudjeluju centri u talamusu na bazi mozga. Eti~ki stupanj postiù samo rijetki pojedinci, nakon bogata iskustva i svjesnog izgra|ivanja vlastite li~nosti. Taj je stupanj oboga}en misaonom nadgradnjom, dakle zbivanjima u Uvodni dio 19
mòdanoj kori, a prepoznajemo ga po misaonim produktima (literarnim, poetskim, likovnim i drugima). Rezultati ovise o sposobnosti poimanja ìvota i smrti,
svemira i beskraja, prirode i boànstva, vje~nosti i prolaznosti, pa i o odnosu prema suputniku, okolini i domovini. Hrvatsko planinarstvo. Po svojoj je tradiciji i karakteru kulturna pojava kojom se na{ narod s pravom moè ponositi. S osnivanjem Hrvatskoga planinskog drùtva (HPD) godine 1874. Hrvati su se uvrstili me|u prvih devet naroda na svijetu s pl. organiProf. dr. Johannes Frischauf zacijom. U po~etnom se razdoblju planinarstvo u Hr(1837.–1924.), Austrijanac koji vata bitno razlikovalo od onoga ostalih naroda po toje potaknuo osnivanje HPD-a me {to je bilo usmjereno znanstvenom istraìvanju planinske prirode; zato je njegov doprinos od nemjerljiva zna~enja. Gotovo svi istaknuti znanstveni radnici, akademici i sveu~ili{ni profesori u 19. st. bili su ~lanovi HPD-a, koriste}i se planinarstvom kao sredstvom znanosti. Premda je organizirano hrvatsko planinarstvo zapo~elo tek 1874., njegovi su po~eci mnogo stariji. Godine 1536., u doba kad se u Europi tek po~eo buditi smisao za prirodu i njezine ljepote, hrvatski pjesnik Petar Zorani} (1508.–1569.?) iz Nina pi{e na hrvatskom jeziku pjesni~ko djelo »Planine«, nadahnuto ljepotama Velebita i Dinare i tako se stavlja na ~elo svjetske pl. knjièvnosti. Vrijedi istaknuti kao posebnost da je u nas prvi dosad poznati penja~ki podvig u stijeni izvela 1843. èna, ilirkinja Dragojla Jarnevi}, usponom u stijeni Oki}a. U povijesti organiziranoga hrvatskog planinarstva treba razlikovati nekoliko razdoblja. Do konca 19. stolje}a dobrim je dijelom u slùbi prirodnih znanosti i nosi znanstveno-istraìvala~ko obiljèje. Slijedi razdoblje do Drugoga svjetskog rata u kojemu planinarstvu daje obiljèje hrvatsko plemstvo (grof Miroslav Kulmer bio je tri desetlje}a predsjednik HPD-a). Izme|u dva svjetska rata, kada je glavni nositelj pl. djelovanja bio gra|ansko-~inovni~ki sloj, prevladavala je romanti~no-izletni~ka moProf. dr. Gjuro Pilar tivacija djelovanja. Za vrijeme komunisti~ke Jugosla- (1846.–1893.) organizirao je osniva~ki sastanak HPD-a vije planinarstvo se smatralo vànom sastavnicom op}enarodne obrane i zato uìvalo prili~nu reìmsku podr{ku. U tom se razdoblju planinarstvo snàno pro{irilo i postiglo visok domet stru~nih djelatnosti, osobito alpinisti~ke, ekspedicijske, speleolo{ke i spa{avateljske. Uz to je dobilo sklonost manifestacijskim akcijama. MALA KRONOLO[KA TABLICA 1536. Petar Zorani} pi{e »Planine« nadahnut ljepotama Velebita 1689. I. V. Valvasor objavljuje prvu sliku Kleka 1776. po~etak speleologije (istraìvanje Ivana Lovri}a) 1838. saski kralj Friedrich August II. penje se na Klek
1843. prvi poznati penja~ki uspon: Dragojla Jarnevi} u Oki}u 1852. prvi pl. putopis: Zora na U~ki, u »Nevenu« (autor A. ].) 1870. prvi pl. objekt: drvena piramida na Sljemenu 1874. prva pl. organizacija: Hrvatsko planinsko drùtvo 1875. prvi dru{tveni pl. izlet: HPD na O{trcu i Ple{ivici 1876. prvo pl. dru{tvo u Istri: Societa Alpina dell’Istria 1878. prva pl. ku}a: »Gradska ku}a« na Sljemenu 1882. prva markacija: tajnik HPD-a ozna~ava put na Sljeme 1884. prva pl. knjiga: »Spomenica HPD« prilikom desetogodi{njice 1885. prvo dru{tvo u Rijeci: Club Alpino Fiumano 1889. prva èljezna piramida: HPD-ova na Sljemenu 20 HRVATSKE PLANINE
1895. prvo pl. dru{tvo u Slavoniji: »Br{ljan« u Osijeku 1898. prvi pl. ~asopis: HPD-ov »Hrvatski planinar« 1899. prvo pl. dru{tvo u Dalmaciji: »Liburnia« u Zadru 1900. prva speleolo{ka organizacija: Spel. odsjek u »Liburniji« 1912. prvi penja~ki uspon u Kleku (tri ~lana HPD-a) 1923. prva hrv. pl. organizacija u BiH: »Bjela{nica« u Sarajevu 1925. na Plitvicama osnovan Planinarski savez Jugoslavije 1926. prvi priznati prvenstveni uspon: Cepina{ki smjer u Kleku 1930. D. Jak{i} i F. Draènovi} prvi na Mont Blancu bez vodi~a 1931. prvi pl. film: »Durmitor« Branimira Gu{i}a 1933. prvo dru{tvo u Mostaru: Podrùnica HPD-a »Prenj« 1935. prva alpinisti~ka organizacija: Alp. sekcija u HPD-u 1936. prva alpinisti~ka {kola (organizator Alp. sekcija) 1938. prva Hrvatica na Mont Blancu: Micika Froelich iz Zagreba 1939. otvorenje najvi{e hrv. pl. ku}e: Veliki Vilinac na Prenju 1940. prvi prvenstveni uspon u Velebitu: Brahmov smjer, Ani}a kuk 1948. osnovan Hrvatski planinarski savez 1950. osnovana Gorska slùba spa{avanja 1953. prvi planinarski slet: Plitvi~ka jezera 1953. PSH postaje ~lanom Me|unarodnoga planinarskog saveza (UIAA) 1956. prvo prvenstvo u orijentaciji: 150 natjecatelja na Dinari 1971. hrv. zastava prvi put u Himalaji (@. Poljak u Annapurni) 1974. najve}a pl. nesre}a: ~etiri penja~a poginula na Kavkazu
1979. prvi uspon na Mount Everest: Spli}anin Stipe Boì} 1982. prva zagreba~ka alpinisti~ka himalajska ekspedicija 1984. otvorena alpinisti~ka zbirka u Ogulinskom muzeju 1991. HPS opet primljen u Me|unarodni planinarski savez (UIAA) 1991. osnovani Gorski zdrug i Planinska satnija »Velebit« 1993. Stipe Boì} na K-2, drugom vrhu svijeta po visini 1994. planinari istraìli najdublju jamu: Lukina jama (-1392 m) 1995. prva hrv. himalajska ekspedicija, Cho Oyu s tibetske strane 1997. druga hrv. himalajska ekspedicija, Mt. Everest s tibetske strane 1998. tre}a hrv. himalajska ekspedicija, Shisha Pangma s tibetske strane 1998. na Dan hrv. planinara 30. svibnja 700 planinara na vrhu Dinare LITERATURA Poljak, @. i Bla{kovi}, V.: Hrv. planinarstvo. PSH, Zagreb 1975.; Poljak, @.: Slike iz povijesti hrv. planinarstva. PSH, Zagreb 1987. Planinarska je knjièvnost sadràjem najsrodnija putopisnoj knjièvnosti. U alpskih naroda ona je posebna i vrlo cijenjena grana. U povijesti hrvatske knjièvnosti, naàlost, nije dobila odgovaraju}e mjesto, iako ni kvalitetom, ni raznovrsno{}u, ni obiljem nije bezna~ajna. Tome je glavni Mjese~nik »Hrvatski planinar« izlazi od 1898. godine Uvodni dio 21
Tri stupa hrvatske planinarske knjièvnosti: Dragutin Hirc (1853.–1921.), akademik Branimir Gu{i} (1901.–1975.) i dr. Ante Rukavina (1928.–1994.) uzrok bez sumnje neobavije{tenost stru~njaka za povijest knjièvnosti. Kratkim izborom iz literature, u opisu svake planine, ovaj vodi~ nastoji ne samo dati putokaz ~itatelju koji èli vi{e znanja nego i upozoriti na bogatstvo na{e pisane pl. rije~i. Vode}i je ~initelj u hrvatskoj pl. knjièvnosti mjese~nik »Hrvatski planinar« koji izlazi od godine 1898. sve do na{ih dana (od 1949. do 1991. pod naslovom »Na{e planine«). Gotovo puno stolje}e taj ~asopis okuplja pl. pisce, a i danas je jedini koji trajno njeguje pl. knjièvnost. LITERATURA Poljak, @.: Hrvatska planinarska knjièvnost – antologija – biografski leksikon. HPS, Zagreb, 1994.; Poljak, @.: Bibliografija »Hrvatskog planinara« i »Na{ih planina« 1898.–1975. NP 1974., br. 11-12 i 1975., br. 1-2. Za{tita planinske prirode. Pokret za za{titu prirode i ~ovjekova okoli{a osniva se na istoj idejnoj osnovi kao i planinarstvo. Zato je pokret za za{titu prirode oduvijek imao plodno tlo u okrilju pl. organizacije, a u planinarima beskompromisne prista{e. Misao o za{titi prirode niknula je u europskim pl. organizacijama jo{ u 19. st., ali je danas znatno prema{ila amaterske okvire: postala je vlasni{tvom svake kulturne sredine, u{la u zakonodavstva i institucionalizirala se. U na{oj je zemlji priroda najbolje o~uvana u okrilju planina. Naàlost, u na{oj donedavna zaostaloj zemlji, civilizacija se razvija
znatno brè od kulture, ~esto ~ak i na njezinu {tetu. Posje}uju}i predjele koji su daleko od nadzora i oka javnosti, planinari postaju o~evici bezobzirnog uni{tavanja na{ih najve}ih prirodnih vrijednosti. Podsjetimo samo na vrlo poznate ~injenice: potpun nestanak hrastovih pra{uma u Slavoniji, ogoljavanje kra{kih planina s nepopravljivim posljedicama i postupno pretvaranje na{e obale u kamenitu pustinju. Pokret za za{titu prirode u nas je jo{ uvijek u defenzivi i u stalnoj opasnosti da bude optuèn kao ko~nica razvoja. Treba neuvijeno re}i da su tome glavni uzroci primitivan Znak Komisije za za{titu mentalitet i kratkovidni ekonomski apetiti u odprirode HPS-a govornih ljudi. Opisuju}i pojedine planine, ovaj vodi~ nije mogao pre{utjeti nemilosrdno pusto{enje na{ih najljep{ih prirodnih regija. Me|u negativnim faktorima na prvom mjestu treba istaknuti pogre{no gospodarenje {umama koje daje prednost sje~i pred njegom. Planinari su najbolji svjedoci {tetnih posljedica takve politike: sve je manje {ume, a sve vi{e goleti i bujica. Ima, me|utim, i me|u planinarima ekolo{ki neobrazovanih pojedinaca koji kr{e pravila za{tite, pa i zakonske odredbe, primjerice trganjem za{ti}enih biljaka, bacanjem otpadaka i opu{aka cigareta, paljenjem vatre u {umi, pa ~ak i u strogo za{ti}enim podru~jima. Pl. etika nalaè korektan odnos prema prirodi – pravi planinar ulazi u prirodu sa strahopo{tovanjem. Tko ne pozna rijetke i zakonom za{ti}ene biljke tre22 HRVATSKE PLANINE
ba se u visinskom pojasu na{ih planina kloniti bilo kakva trganja i branja cvije}a. Po zakonu je npr. kànjivo ubrati runolist, encijan, kranjski ljiljan, klekovinu bora, Kitajbelov i alpski jaglac, sr~anik, likovac, boùr, degeniju, sibireju (ukupno je u Hrvatskoj za{ti}eno 28 biljnih vrsta). U Hrvatskoj je 8 nacionalnih parkova, 6 parkova prirode, 2 stroga rezervata, 69 specijalnih rezervata, 23 park-{ume, 28 zna~ajnih krajolika, 72 spomenika prirode i 114 hortikulturnih spomenika, pretèno u brdsko-planinskim podru~jima. Budu}i da je u nas priroda najbolje sa~uvana u planinama, nije slu~ajno da je ve}ina zakonom za{ti}enih podru~ja upravo u njima. Spomenimo samo Ubrati cvijet - ubiti cvijet! nacionalne parkove Risnjak i Paklenicu, strogi prirodni rezervat Hajdu~kih i Roànskih kukova, specijalne prirodne rezervate {umske vegetacije na Li~koj Plje{ivici, Medvednici, Psunju i Velebitu, te brojne rezervate prirodnih predjela. U opisu pojedinih planina pridaje se posebna vànost za{ti}enim podru~jima. Posjetitelj se u njima treba strogo pridràvati na~ela za{tite i po{tivati upute lugarskoga i ~uvarskog osoblja. Ekologija i planinarstvo. Za razliku od vremena koje je za nama, kada se nastojalo omasoviti planinarsku organizaciju, ekologisti se zalaù, u suglasnosti s Me|unarodnim planinarskim savezom (UIAA), za ovih deset smjernica u budu}nosti: – ne usmjeravati u planinu ekolo{ki neobrazovano mno{tvo izletnika – ne graditi pl. objekte u visinskom podru~ju
– smanjivanjem komfora u ku}ama visinskog podru~ja odvra}ati posjetitelje od duèg boravka – reducirati mreù markiranih staza na osnovne pravce – na izletima ne skretati s markiranih staza – obuzdati najezdu penja~a u jo{ netaknute stijene – zabraniti pu{enje u pl. ku}ama i u planini uop}e – svoje sme}e nositi s planine sa sobom – kànjavati o{te}ivanje bilja, napose trganje cvije}a – zabraniti loènje vatre izvan ure|enih ognji{ta. Planinarska organizacija u Hrvatskoj osniva se na pl. dru{tvima (po novome udrugama) koja po zakonskoj odredbi moraju imati najmanje 10 ~lanova. ^lanovi pla}aju godi{nju ~lanarinu i na temelju vaè}e ~lanske iskaznice imaju u svim pl. domovima popust na no}enju (otprilike 50%), a ponegdje i na hrani. S nekim je europskim zemljama, npr. sa Slovenijom, ugovoren popust na osnovi recipro~nosti. Planinarska su dru{tva u~lanjena u regionalne ili gradske saveze (u tijeku je reorganizacija na ùpanijskim osnovama), a sva su ~lanovi Hrvatskoga planinarskog saveza (HPS). HPS je ~lan Me|unarodne unije planinarskih organizacija (UIAA). Adresar planinarskih saveza ¡ Hrvatski planinarski savez (HPS): 10000 Zagreb, Kozar~eva 22; tel/faks (01) 4824-142; e-mail:
[email protected]; www://pubwww.srce.hr/hps ¡ PS Zagreba, 10000 Zagreb, Ribnjak 2, tel. (01) 4818-551 ¡ PS Koprivni~ko-krièva~ke ùpanije: 48000 Koprivnica, Krièva~ka 9a ¡ Slavonski planinarski savez: 31000 Osijek, S. Radi}a 14 ¡ PS Karlova~ke ùpanije: 47000 Karlovac, Strossmayerov trg 2 ¡ PS [ibensko-kninske ùpanije: 22000 [ibenik, Mimac 8 Uvodni dio 23
¡ PS Krapinsko-zagorske ùpanije: 49000 Krapina, Magistratska 10 ¡ PS Me|imurske ùpanije: 40000 ^akovec, Strossmayerova 9 ¡ Savez planinara Li~ko-senjske ùpanije: 53000 Gospi}, Buda~ka 24 ¡ PS Primorsko-goranske ùpanije: 51000 Rijeka, Korzo 40/1 ¡ PS Splitsko-dalmatinske ùpanije: 21001 Split, p.p. 414 ¡ PS Varàdinske ùpanije: 42000 Varàdin, Bana Jela~i}a 2 Tijela Hrvatskoga planinarskog saveza jesu: skup{tina, glavni odbor, izvr{ni odbor, nadzorni odbor i sud ~asti. Stru~ni rad odvija se u komisijama za Gorsku slùbu spa{avanja, vodi~e, speleologiju, alpinizam, {portsko penjanje, orijentaciju, planinarsko skijanje, za{titu prirode, gospodarstvo, planinarske putove, promid`bu i izdava{tvo, {kolovanje kadrova, odlikovanja, povijest planinarstva, kadrovsku i normativnu djelatnost. Dru{tveni dom HPS-a u Zagrebu. Sjedi{te je Hrvatskoga planinarskog saveza u Zagrebu u Dru{tvenom domu u Kozar~evoj ulici 22 (12 minuta s. od
Britanskog trga). Dom je bio otvoren 16. prosinca 1972. u novogradnji kupljenoj 1971. U njemu je poslovnica Saveza (radno vrijeme od 8 do 14 sati; ponedjeljkom do 19 sati), uredni{tvo ~asopisa »Hrvatski planinar«, sjedi{te Gorske slùbe spa{avanja i knjìnica. U prizemlju je sala za sastanke i predavanja s garderobom i skladi{te GSSa; u suterenu je garaà za dru{tveno vozilo, u prvom su katu poslovnica, ra~unoDru{tveni dom HPS-a u Kozar~evoj ul. 22 u Zagrebu vodstvo, tajni~ka soba i prostrana terasa. U domu se odràvaju stru~ni te~ajevi i planinarske {kole, sastanci komisija i tijela HPS-a. Planinarska dru{tva u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ih je po~etkom 2001. g. bilo 163 s oko 20 000 ~lanova. Adresar planinarskih dru{tava u Hrvatskoj (stanje 31. prosinca 2000.; u zagradi pribliàn broj ~lanova) BABINO POLJE NA MLJETU (20225) »Planika« (30), Zabrijeè b.b., Ante Aljinovi} (020) 745-028 BELEC (49254) »Belecgrad«, Belec b.b., Stjepan Hanèk (049) 460-070 BELI[]E (31551) »Beli{}e« (95), p.p. 37, Stjepan Savi} (031) 664-764 BJELOVAR (43000) »Bilogora« (140) p.p. 2, Gustovi} (043) 231-025 »Bjelovar«, Orijentacijski klub, p.p. 89 BRELA (21322) »Pozjata«, Draèn Medi}, Bartola Ka{i}a 46, (021) 618-783 BROD MORAVICE (51315) »Vr{ak« (40), Gornji kuti 10a, Josip [tajduhar (053) 817-156 BUDIN[^INA »Milengrad« (85), p.p. 11., Zvonimir Zozoli (049) 459-327 CRIKVENICA (51260) »Strilè« (124), prim. dr. Stanko Jurdana, Pavla Radi}a 33/IV, (051) 781-862 24 HRVATSKE PLANINE
^AKOVEC (40000) »@elezna gora« (92), Lavoslava Ruì~ke 8, Franjo Marciu{, (040) 813-847 PK »Extrem« (37), p.p. 185, Velimir Ma~kovi} (040) 813-475 (stan) i 811-176 (na poslu) »Me|imurje« (250), p.p. 132, Trg kralja Tomislava 15, Bistrovi}
(040) 815-063 i 812-319 ^AVOGLAVE (22322) »Sv. Ilija«, Ruì}, ^avoglave DARUVAR (43500) »Petrov vrh« (295), p.p. 27, Slavko Sohr, (043) 31-488/52 DELNICE (51300) »Petehovec« (25), Nino Mihel~i}, (051) 812-594 »Ris«, POK, Stjepana Radi}a 1 DONJA STUBICA (49240) »Stubi~an« (40), Kolodvorska 16, Sinkovi}, (049) 289-122 DRNI[ (22320) »Promina« (45), Ka~i}a Mio{i}a 2, Petar Bukarica, (022) 887-617 DUBROVNIK (20000) »Orjen« (50), p.p. 102, Franica Krile, (020) 425-791 DUGA RESA (47250) »Vinica« (70), p.p. 18, Mrèni~ka obala 8, Antun Golda{i}, (047) 83-331 (31400) »« (30), Miroslav Lay, Ul. A. Star~evi}a 53, (031) 813-420 (34511) »Sunovrat«, Kardinala A. Stepinca 2 FERI^ANCI (34512) »Sokol« (160), Trg M. Gubca 9, Zlatko Brki}, (034) 723-018 GEROVO (51304) »Jelenc«, Kupni~ki vrh 1 GLINA (44400) »Pogledi}«, Srednja {kola, Frankopanska 30, Ljubica [elimber (044) 882-555 GOSPI] (53000) »Viso~ica« (230), p.p. 1, Ana Lemi}, (053) 572-001 »@eljezni~ar«, Bilajska 165, Tomislav ^ani} (053) 574-065 IMOTSKI (21260) »Imotski« (22), Josip Vukosav, Petra Vrdoljaka 17b (021) 842-932 IVANEC (42240) »Ivan~ica« (165), p.p. 40, Cvjetko [o{tari}, (049) 466-665 i (099) 488-730 JABLANOVEC (10241) »Kameni svati« (19), Krapinska 14, Miku{ (01) 422-408 JASTREBARSKO (10450) »Jastrebarsko« (60), p.p. 20, Draèn Lovre~ek, Gornja Reka 10f, (01) 832-713 i 6282-717 »Jelen« POK HV (43), Zrinskih i Frankopana 13, @eljko Klin~arov (01) 3786-839 JELENJE (51218) »Obru~« (65), Podkilavac 85 KARLOVAC (47000) »Dubovac« (130), Strossmayerov trg 2, (047) 612-123 »Martin{~ak« (104), p.p. 33, Antun Petrekani}, (047) 611-617
KASTAV (51215) »Kastav« (65), p.p 3, Damir Spin~i}, (051) 211-892, 224-203 KA[TEL KAMBELOVAC (21214) »Ante Bedalov« (58), p.p. 5, Brce 31, Josip Pej{a, (021) 221-402 KA[TEL SU]URAC (21212) »Kozjak« (151), p.p. 52, Ante Dadi}, (021) 225-511 KA[TEL STARI (21216) »Mala~ka-Donja Ka{tela« (30), Obala kralja Tomislava 55 Uvodni dio 25
KLANA (51217) »Pli{«, Klana br. 33, Boris Kriàn, (051) 808-606 KLANJEC (49290) »Cesargrad« (50), M. Gupca 3, Marijan Ple{ko, (049) 50-413, 50-300 KNIN (23400) »Dinara«, Sva~i}eva 22 KONJ[^INA (49282) »Gradina« (210), p.p. 2, inf. Alojz Kranjec, (049) 465-122 i 465-036 KOPRIVNICA (48000) »Bilo« (695), p.p. 45. »Pevec« (40), p.p. 118, Dubravka Karda{, (048) 831-502 KRAPINA (49000) »Strahinj~ica«, Magistratska ul. 10, inf. Jeronim Fer~ek, (049) 371-314 KRASNO POLJE (53274) »Rajinac«, Krasno b. b. KRI@EVCI (48260) »Kalnik« (150), Ivanka Krofl, S. Rubido 5, (048) 712-679 KUTINA (44320) »Jelengrad« (57), Hrvatskih branitelja 6, Ladislav Jurenjak, (044) 679-059 »Yeti« (27), Husein (kod Lupoglavac), P. Zrinskog 85; @eljko Tomac, (044) 683-913 LABIN (52220) »Skitaci«, Kali} 2 LEPOGLAVA (42250) »Trako{}an« (20), Hrvatskih pavlina 12, Damir Kuìr, (042) 791-803 LIPIK (34551) »Lipa« (32), Slavenska 34, Josip [uprina, (034) 421-485 LOVRAN (51415) »Knezgrad«, p.p. 14 MAKARSKA (21300) »Biokovo« (80), p.p., Dalmatinska 5, tel. i faks (021) 616-455 MALI LO[INJ (51550) »Osor{}ica« (120), Bo~ac 2, Bolto Gaber{ek, (051) 232-218 MATULJI »Lisina« (90), M. Frlana 6, Zvonimir Lenèr MRKOPALJ (51315) »Bijele stijene« (42), p.p. 9, Stanislav Hora~ek, (051) 833-429 (stan) i 833-172 ({kola); Brana Blaèvi}, (051) 833-248 »Vidici«, Begovo Razdolje 37
MURSKO SREDI[]E (40315) »Bundek«, Poljska 19 NA[ICE (34500) »Krndija« (150), J. J. Strossmayera 17, inf. Drago Tro{elj, (031) 130-220 NOVA GRADI[KA (35400) »Strmac« (70), p.p. 5, Drago Vrbani}, (035) 362-854; faks 362-189 NOVI MAROF (4220) »Grebengrad« (60), p.p. 80, Damir Pikija, (042) 611-089 NOVSKA (44330) »Novsko brdo«, Trg. L. I. Oriov~anina 19 OGULIN »Klek« (50), p.p. 75, inf. Miljenko Pave{i}, (047) 522-384 OMI[ (21310) »Imber - Mosor«, Pjero Orlandini, Cetinska cesta 38, (021) 861-996 OPATIJA (51410) »Opatija« (90), p.p. 31, Marica Toma{ko, (051) 712-785 »Orljak« (190), Mar{ala Tita 37, tel i faks (051) 712-756 i Mario Rube{a, (051) 272-258 i (091) 5213-166 26 HRVATSKE PLANINE
ORAHOVICA (33515) »Orahovica« (160), S. Radi}a 10, Ivica Novotni, (033) 673-380 OREBI] (20250) »Sv. Ilija«, Kralja Petra Kre{imira IV. 99, Ivica Trojanovi}, (020) 713-916 OROSLAVJE (49243) »Runolist«, p.p. 45 OSIJEK (31000) »Jankovac-Br{ljan« (160), Peja~evi}a 2, Darko Fischer, (031) 205-229 »Zanatlija« (180), Solarski trg 1, Fabijan Marinovi}, (031) 375-960 i (098) 889-922 OTO^AC (53220) »Gromova~a« (56), Zagreba~ka ul. 1, Gojko Majeti}, (053) 71-117 OTOK DALMATINSKI (21238) »Kame{nica« (36), Ivan Vrdoljak, (021) 834-089 OZALJ (47820) »Grad Ozalj«, Kolodvorska 16 PAKRAC (34550) »Psunj« (68), Borislav ^erni, Hrvatskih velikana 3, (043) 411-424 PAZIN (52000) »Pazinka« (50), Dr{~evka 13/3, Franjo Pauli{i} (052) 622-514 PERU[I] (53202) »Samograd«, Zrinskih i Frankopana 55 PETRINJA (44250)
»Zrin«, Turkulinova 9 PLETERNICA (34310) »Klikun» (100), p.p. 17, inf. Vid Mari}, (034) 50-236 PLO^E (20340) »Grabovica«, Vukovarska 9 PO@EGA (34000) »Sokolovac« (206), p.p. 715, D. Lermana 4, dr. Antun Lovri} (034) 271-008 PREGRADA (49218) »Kuna gora« (50), p.p. 25, inf. Ivan Kuster, (049) 73-033 PULA (52100) »Glas Istre« (158), Bolnica, Zagreba~ka 34, dr. Dubravko Markovi}, tel. (052) 214-433/107 RAVNA GORA (51314) »Vi{njevica« (150), I. G. Kova~i}a 138 RIJEKA (51000) »^opalj«, [portsko penja~ki klub, Drage [}itara 1, (052) 22-022 »Kamenjak« (332), Korzo 40/I, dr. Ivica Richter, (051) 831-312 i 445-226 »Platak« (106), Korzo 2A/3, u Dru{tvu (051) 335-637, Josip Jurasi}, (051) 212-929 i (098) 849-508 »RAK« - Rije~ki alpinisti~ki klub, Braj{ina 26 »Torpedo«, POK (130), Dol~i} 12, Zoran Lazi}, (051) 639-156 »Tuhobi}«, Omladinsko PD (50), Prilaz V. Gortana 2, (051) 441-749 »U~ka« (100), Korzo 13 SAMOBOR (10430) »Japeti}« (170), p.p. 31, Zdenko Kristijan, (01) 3362-886 »Scout«, Josipa Komparea 5, (01) 3360-527, faks 3360-667 »Maks Plotnikov«, Starogradska b. b., Klake SENJ (53270) »Zaviàn« (92), Trg Cilnica 8, Mladen Atanasi}, (053) 88111-241 SESVETE (10360) »Lipa« (179), Trg D. Domjani}a 6 II., Ivan Horvat, (01) 2001-315 i 2293-545 Uvodni dio 27
SINJ (21230) »Svilaja« (80), Ante Konstantina Matasa 7, Boris Buljan, (021) 826-087 SISAK (44000) »Sisak« (123), Ul. Ivana Me{trovi}a 32, Mijo [trk, (044) 536-138 SLAVONSKI BROD (35000) »Dilj-gora« (160), Trg pobjede 19, Ratkovi} (035) 451-291 SPLIT (21000) »Mosor« (365), Marmontova 2, p.p. 233, inf. Goran Gabri}, (021) 378-729 »Split«, PK (205), p.p. 365, Mladen Japirko, (021) 210-471
»Marulianus«, [portsko penja~ki klub (37), Neboj{a Jurjevi}, Gori~ka 12 [IBENIK (22000) »Kamenar« (99), Ante Juras, Teà~ka 98, tel. (022) 215-914 i 219-365 »Sveti Mihovil« (19), Mladen Racetin, Dubrova~ka 1 UMAG (52470) »Planik« (144), Obala Josipa Broza Tita 2, (052) 743-003 VARA@DIN (42000) »Ravna gora« (140), p.p. 128 »Vertikal«, PK (27), Vrazova 8c »MIV« (270), O. Ker{ovanija 15, Rudica Per{i, (042) 311-191 »Dugi vrh« (101), @eljko Horvati}, Kukuljevi}eva 3, (042) 42-077 VARA@DINSKE TOPLICE (42223) »Tonimir« (93), PMR, Strozzi 3 VIROVITICA (33000) »Papuk« (25), Juri{i}eva 4, Zvonko Kova~evi} VRBOVEC (10340) »Vrbovec« (30), Kolodvorska 29, [umarija ZADAR (23000) »Paklenica« (169), Kova~ka 10, tel. i faks (023) 314-336, Milan Tro{ejac (023) 332-936 ZAGREB (10000) »Blagus« (40), 10362 Ka{ina, Blagu{ka 20, Ivan Levak, (01) 6114-222 »Bitoraj« (37), Jurjevska 31, Tomo Vin{}ak »Dalekovod« (160), M. ^avi}a 4, @itnjak, Danijel Hus »Ericsson – Nikola Tesla« (117), Krapinska 45, Nikola @iv~i} »Grafi~ar« (177), Bre{}enskoga 4, Vladimir Sor Hrvatski lije~ni~ki zbor, Planinarski klub, [ubi}eva 9, dr. Vesna Kahle, Horvatovac 74, (01) 4635-168 »INA OKI« (100), dr. Zvonimir Sliep~evi}, Trg P. Kre{imira IV. br. 10, tel. (01) 4614-258. »INA Trgovina Bjelolasica« (96), Zagreb 10020, Av. V. Holjevca 10, Darko Buliga, (01) 6451-978 i 2381-539 »INA-Inènjering« (41), Ksaver 195, Mario Venturini (01) 4677-444 »Industrogradnja« (160), Franko ^uvalo, Zagreb 10020, Sv. Mateja 68, tel. (01) 6684-123 »Kapela« (190), Mesni~ka 1, Zvonko Kren, (01) 3702-546 i Zoran Gomzi, (01) 4597-105 »Komedija«, Kaptol 9 »Kon~ar - KET«, Fallerovo {etali{te 22, Branko Zajec, (01) 336-666 »Kraljevec«, Kraljevec 46b »Maksimir«, PD KBC (35), [alata 3, Medicinski fakultet, prof. dr. Igor Andreis, Zavod za fiziologiju »Maksimir«, Pl. orijentacijski klub (75), Barutanski breg 5 »Medve{~ak«, Kneza Borne 9, Dragan Vuji}
»Naftaplin« (159), Dinko Bogav~i}, [ubi}eva 29 »Novi Zagreb« (66), p.p. 65, Zagreb 10010, dr. Nenad Va|i}, (01) 6670-308 i 6674-391 »Pe~ovje«, Av. Dubrava 203, Janko Tomak »Pliva« (101), Cankareva 22, Dru{tvo za {port i rekreaciju »Pliva« (planinarska sekcija) 28 HRVATSKE PLANINE
»Prijatelji planina« (52), Dra{kovi}eva 80 III »Priroda PBZ« (90), Ra~koga 6, Zoran Grguri}, (01) 4680-300 »Risnjak« (98), Josip Bosni}, Juki}eva 4, (01) 4849-222 »Runolist« (100), Ribnjak 2, tel. (01) 4818-551 »Sljeme«, PD HT (174), Branimirova 4, @arko Nik{i}, tel. (01) 4840-119 »Sljeme«, Pl. orijentacijski klub, ^edo Gross, Novotnyjeva 5 »Stanko Kempny« (97), Zagreb 10020, Sv. Nikole Taveli}a 2, Tomislav Pavlin, (01) 6140-016 »Susedgrad« (88), 10090 Podsused, Aleja selja~ke bune 5a »[umar«, Vukotinovi}eva 2, Branko Me{tri} (01) 4804-200 »TEP« (30), Zagreb 10090, Medarska 69 »Tre{njevka Monter« (56), 10020 Zagreb, Siget 21b, Ljerka Farka{, (01) 6522-984 »Velebit«, PD Sveu~ili{ta (633), Radi}eva 23, tel. (01) 4851-670
»Vihor« (201), Basari~ekova 8, Vladimir Horvat, (01) 158-400 »Vrap~e« (50), Ilica 421, Josip Bickalo »Zagreb Matica« (1097), Bogovi}eva 7/III, tel. (01) 4810-833 »Zanatlija« (130), Maùrani}ev trg 13, Josip Majnari}, (01) 4635-632 »@eljezni~ar« (386), Trnjanska 5b ZAGVOZD (21270) »Sveti Jure« (65), Ivica Buljuba{i} (021) 847-308 ZELINA (10280) »Zelina«, Nazorova 18 ZLATAR (49250) »O{trc« (130), Kre{imirova 8, Vesna Ceboci ZLATAR BISTRICA (49247) »Javor« (80), dr. Ivan [antek, Nazorova 5 @UPANJA (32270) »Tikvica«, Aleja Matice hrvatske, 47/IV, Berislav Tkalec, (032) 833-351 Uvodni dio 29 PLANINAR NA POHODU Planinarska sezona u na{oj zemlji prakti~ki traje ~itavu godinu. Budu}i da na{e planine pripadaju razli~itim klimatskim podru~jima, nije mogu}e dati op}enite okvire. Ipak treba istaknuti da u vi{im planinama primorskoga pojasa zimi pu{e bura koja zna prili~no dugo potrajati, a opasna je zbog hladno}e, naglih naleta i magle {to je stvara na planinskim hrptovima. Naprotiv, niè primorske planine nisu prikladne za ljetne uspone jer su im padine gole i izloène suncu, pa u njima ponekad vlada neizdrìva vru}ina. Povlastice i prava putnika na èljeznici. Hrvatske èljeznice daju popuste: ¤ 20% za dvosmjerno putovanje (takva povratna karta za udaljenost do 50 km vrijedi 1 dan, do 100 km 2 dana, za udaljenost ve}u od 100 km 6 dana) ¤ 20% za povratne karte uz iskaznicu K-15 (takva karta vrijedi 2 mj. s time da putovanje u polasku, a isto tako u povratku, mora zavr{iti za 10 dana) ¤ djeca do navr{ene 6. godine voze se besplatno, uz uvjet da ne zauzimaju sjedalo ¤ djeca od navr{ene 6. do 15. godine imaju popust od 50% ¤ 20% popusta ima skupina od najmanje 5 osoba uklju~ivo vo|u puta (svaki ~lan mora imati Objavu K-16; 2 se djeteta ra~unaju kao 1 osoba) ¤ 30% popusta za skupna putovanja mladeì, ferijalaca, izvi|a~a, {kolskih ekskurzija i sl. ako je najmanje 5 sudionika (rok valjanosti jednosmjernih karata je 15, a povratnih 30 dana) ¤ 30% svaka osoba od 12. do navr{ene 26. godine uz iskaznicu K-33J i osoba starija od 60 g. uz iskaznicu K-33S (iskaznica se dobije pri kupnji karte i vrijedi godinu dana) do 25 km udaljenosti ¤ prekid putovanja dopu{ten je u roku valjanosti karte, ali uz potvrdu kolodvora gdje se put prekida (valjanost jednosmjerne karte je 1 dan do 100 km, 2 dana do 400 km, 4 dana vi{e od 400 km). Vònja autobusom. Na redovitim linijama planinari i pl. skupine nemaju
popusta. Dru{tva se mogu u transportnim poduze}ima, osobito privatnima, pogoditi za autobus po vrlo prihvatljivim cijenama, osobito za dane vikenda kada je na redovitim linijama potreban manji broj vozila. Cijena ovisi o broju dana i o broju prije|enih kilometara, a ne o popunjenosti vozila. Prema tome, neracionalno je kretati na put nave~er, vra}ati se ujutro ili imati nepopunjena sjedala. Radi popunjenosti vozila manja se dru{tva obi~avaju udruìti. Nema bitne razlike u cijeni izme|u vozila s 50 i s 30 sjedala. Za putovanje vrlo uskim i jako zavojitim cestama valja unajmiti manji (kra}i) autobus. Uobi~ajeno je da se voza~u besplatno osigura no}enje i prehrana. Unaprijed valja provjeriti je li ispravan razglas u vozilu zbog usmene veze vodi~a s putnicima. Posebno se preporu~uje putnim planom predvidjeti iskrcavanje putnika na jednoj strani planine, a prihvat na drugoj. Neki vlasnici vozila pristaju samo na vònju asfaltiranim cestama, {to valja unaprijed predvidjeti. Planinarsku opremu valja prilagoditi planini, vremenskim prilikama i trajanju puta. Kao podsjetnik moè posluìti ovaj popis: pl. cipele, pl. hla~e, glènjaci, rezervne ~arape i rublje, vjetrovka s kapulja~om, ogrta~ za ki{u, naprtnja~a, boca za vodu, za{titne nao~ale, {e{ir ili kapa, rukavice, vesta ili pulover, baterijska svjetiljka, ìgice ili upalja~, fotoaparat s priborom, zemljovid ili vodi~, kompas, visinomjer, dalekozor, pl. iskaznica, papu~e, pribori za jelo, osobnu higijenu, pisanje, {ivanje, ~i{}enje i prvu pomo}, malo konopca, novinskog papira i plasti~nih vre}ica. Minimalni sadràj osobne ljekarne: zavoj, gaza, flaster, te sredstva za dezinfekciju, protiv bolova, opeklina, proljeva i zatvora. Papu~e su potrebne za boravak u pl. ku}ama gdje nije dopu{ten ulaz u cipelama. Vjetrovku i vestu treba ponijeti i ljeti zbog mogu}nosti nagle promjene vremena. Zimska oprema treba biti osobite kvalitete. Na vi{ednevnim turama, u planinama gdje nema pl. objekata, 30 HRVATSKE PLANINE nùna je i oprema za kampiranje. U na{im su planinama mogu}nosti kampiranja gotovo neograni~ene, tako da u vodi~u nisu ni posebno isticane. Dodatna oprema za kampiranje sadrì ove osnovne elemente: {ator, vre}u za spavanje, prostirku ili zra~ni jastuk, pribor za kuhanje, lova~ki nò, sjekiricu i lopaticu. Ljekarna treba biti malo bogatija i prilago|ena okolnostima (npr. sredstvo za kloriranje vode, serum protiv zmijskog otrova itd.). Pitka voda je pitanje kojemu treba posvetiti osobitu pànju na putovanju kroz bezvodne kra{ke planine. Ne valja se oslanjati na izvore jer neki presu{uju, niti na jame snjènice jer ih je te{ko na}i bez vodi~a, a pogotovo ne na bunare, cisterne i lokve jer je u njima voda sumnjive ~isto}e. Iako mje{tani ponekad hvale neku vodu kao zdravu, valja uzeti u obzir da se njihov organizam s vremenom prilagodio na ve}i stupanj one~i{}enja. To je razlogom {to ovaj vodi~ u opisima putova ~esto ne spominje neke izvore ili bunare, ina~e vrlo cijenjene u narodu. Dakle, u bezvodnim planinama najbolje je ponijeti vodu sa sobom na put ili vodu iz bunara prije upotrebe prokuhati ili klorirati. Zemljovidi su nùna potreba svakog planinara. Oni nisu samo pomo} pri
orijentaciji nego i bogat izvor podataka za onoga tko ih zna ~itati. U na{im je prilikama najprikladnija specijalna vojna karta mjerila 1:100.000 ili 1:50.000. Prva obuhva}a ve}e podru~je, ali je teè ~itljiva zbog sitnijeg pisma. Postoje i specijalke mjerila 1:25.000. One su za planinare neprikladne jer umjesto jednog lista 1:100.000 treba nabaviti i nositi 16 listova 1:25.000. Zemljovidi u ovome vodi~u ne mogu zamijeniti specijalke, ali im je prednost u tome {to sadrè pl. objekte i nove prometnice, a osim toga lak{i su za upotrebu jer je na njima istaknuto ono {to je bitno za planinara. Snalaènje u zemljovidima olak{ava pregledna karta na po~etku knjige. Pojedinci ve}ih ambicija potraìt }e specijalne planinarske karte. Tvrtka Smand (42205 Vidovec, Cargovec 87, tel/faks 042/685 433) ima u izdava~kom planu tiskanje planinarskih zemljovida svih hrvatskih planina u mjerilu 1:30 000. Do sada je objavila desetak listova (Medvednica, Gorski kotar (dva lista), Ivan{~ica, Dilj-gora, Sjeverni Velebit itd.). Vodi~ka slùba. U Hrvatskoj danas ima oko 250 vodi~a dru{tvenih izleta i ispitanih vodi~a ljetnih i zimskih pohoda. Djeluju na amaterskoj osnovi, a udruèni su u stanice vodi~a. Njihovo djelovanje koordinira Komisija za vodi~e HPS-a, koja organizira i njihovo {kolovanje. Stanice daju vodi~e ve}im skupinama i manje iskusnim planinarima, pogotovo za orijentacijski ili tehni~ki teà podru~ja, u zemlji i u inozemstvu. Vodi~em pohoda moè postati samo iskusan planinar nakon zavr{ene {kole za vodi~e i poloènog ispita, a licenciju mora produljivati svake godine. Stanice vodi~a djeluju u ve}im pl. dru{tvima, a njihov rad koordinira Komisija za vodi~e HPS-a. Danas u Hrvatskoj ima 9 stanica vodi~a: ¡ Karlovac; po{tu prima Franjo Novosel, Ple{ivi~ka b. b. ¡ Makarska; adresa: PD »Biokovo«, p.p. 75 ¡ Osijek; po{tu prima Krunoslav Hornung, 31551 Beli{}e, Gutmanova 14b ¡ Pula; po{tu prima Jasna Sabadin, 52470 Umag, Radni~ka 2 ¡ Rijeka; PD »Kamenjak«, Korzo 40, I ¡ Split; po{tu prima Mladen Japirko, 21210 Solin, Deèli}eva 1 ¡ Varàdin; PD »Ravna gora«, p.p. 128 ¡ Zadar; po{tu prima Predrag Kurtin, 23272 Kali ¡ Zagreb; Ribnjak 2. Opasnosti planinarenja u Hrvatskoj vi{e su subjektivne nego objektivne. Naj~e{}a je neprilika lutanje planinara nevje{tih u orijentaciji. U dinarskim planinama orijentaciju znatno oteàva nepravilan reljef s obiljem ponikava i zatvorenih dolina, a u planinama u unutra{njosti {umski pla{t koji Uvodni dio 31 ograni~ava vidik. Za osobnu se sigurnost moè re}i da je ve}a u planini nego u gradu. U gor{taka je po{tenje i gostoljublje tradicionalno cijenjena vrlina. U visokim dinarskim planinama zimi je teoretski mogu}a opasnost od vukova. Iako se susret s medvjedom svakoga duboko doima, koliko nam je poznato, planinari s tom ìvotinjom nisu doìvjeli nikakvih neprilika. Obilje zmija otrovnica u nekim planinskim podru~jima nalaè stanovit oprez. Zmije su pla{ljive i ujedaju samo u obrani, pa zato treba paziti kuda se stu-
pa i za {to hvata. U na{e je doba u nekim planinama dodatna opasnost od mina zaostalih nakon posljednjega rata. Da bi se izbjegle opasnosti u planinama, treba se pridràvati ovih pravila: ¤ priklju~iti se iskusnim planinarima, npr. izletu nekoga pl. dru{tva ¤ prije puta obavijestiti obitelj ili pl. dru{tvo o smjeru putovanja, a isto tako i opskrbnika pl. ku}e ujutro prije nastavka puta ¤ putovati sam po planini vrlo je riskantno i opasno jer u slu~aju nezgode nema tko pruìti pomo} ¤ izbjegavati put no}u, osobito u dinarskim planinama koje obiluju opasnim jamama i {krapama ¤ po kra{kom terenu hodati polagano i pàljivo zbog opasnosti ozljede nònoga zgloba i ujeda zmija ¤ za vrijeme podnevne ège (od 12 do 14 ili 11 do 15 sati) planirati odmor u hladu zbog opasnosti od sun~anice i toplinskoga udara ¤ sun~anje za vrijeme duìh tura posve izostaviti jer izaziva tromost i umor ¤ glavu, zatiljak, ramena i o~i za{tititi od sunca ¤ duè uspone po sun~anim padinama ljeti zapo~eti u zoru ¤ kampirati i bivakirati u {umi ili pod kro{njom, nikako na livadama, na dnu dolina (mrazi{ta!) ni pod osamljenim stablima (opasnost groma) ¤ zimi ponijeti sa sobom u planinu kompletnu opremu i potraìti dru{tvo iskusnih planinara ¤ nevrijeme je u planini najve}a opasnost; za vrijeme bure, magle i me}ave odustati od puta i ne izlaziti iz zaklona ¤ vodu sumnjive ~isto}e, snjènicu i ki{nicu prije upotrebe prokuhati ili klorirati ¤ na naporne ture ponijeti energetski ja~u hranu (ugljikohidrati u obliku {e}era, tijesta, ~okolade), a alkoholna pi}a posve isklju~iti ¤ upotreba ru~ne prtljage u planini nije prikladna jer ruke trebaju ostati slobodne ¤ stalno voditi brigu o orijentaciji; ako se za|e s puta treba se vratiti do poznate to~ke, bez poku{aja improviziranja ¤ zvjerad u planini ne napada ~ovjeka i orùje nije potrebno, osim u zimsko doba kad se u jùnoj Hrvatskoj ponekad javljaju vukovi ¤ prije posjeta planinama u kojima je bilo ratnih djelovanja, raspitati se o sigurnosnom stanju u najbliòj policijskoj postaji i strogo se pridràvaj savjeta. Deset preporuka za neopasno i zdravo planinarenje ¤ nikada u planinu bez nao~ala protiv UV-zraka ¤ tempo uspona prilagoditi mogu}nosti disanja na nos ¤ u jedan sat uspona uklju~iti najmanje deset minuta odmora ¤ sprije~iti {tetno znojenje (znoj koji te~e) ¤ nadoknaditi ne samo izgubljenu teku}inu, nego osobito sol ¤ djeci nadoknaditi izgubljenu teku}inu razmjerno mnogo vi{e ¤ za sparine prekinuti uspon zbog opasnosti od toplinskog udara ¤ za{tititi koù od izravnih i reflektiranih Sun~evih zraka ¤ uvijek sa sobom nositi sredstva za za{titu od nevremena
¤ odre}i se alkohola i duhana na planinarskim pohodima. 32 HRVATSKE PLANINE Nesre}a u planini. Ako se u planini dogodi nesre}a u kojoj je netko ozlije|en, pogotovo ako je postao nepokretan, svatko tko je otkrije duàn je: ¤ pruìti unesre}enome prvu pomo} u okviru svoga znanja i svojih mogu}nosti ¤ za{tititi unesre}enoga od hladno}e, vlage ili vru}ine na najbolji mogu}i na~in ¤ ozna~iti mjesto nesre}e ili mjesto gdje se unesre}eni nalazi, osobito zimi ¤ hitno obavijestiti o nesre}i GSS. Gorska slùba spa{avanja (GSS). U slu~aju nesre}e u planini, stijeni, {pilji ili na nekomu drugom nepristupa~nom mjestu, pomo} pruàju dobrovoljni ~lanovi GSS-a. To su iskusni planinari koji su za to posebno {kolovani. Udruèni su u Stanice GSS-a ~iji rad koordinira Komisija za GSS HPS-a. Pro~elnik Komisije je dr. Borislav Aleraj, 10000 Zagreb, Deèli}ev prilaz 73, tel/faks (01) 3770-084 (stan) i 4683-004 (posao). Dogodi li se nekome nesre}a, moè se traìti pomo} GSS-a: ¤ na svim obavje{tajnim to~kama GSS-a (to su pl. ku}e na kojima je znak GSS-a) ¤ u poslovnici HPS-a u Zagrebu, Kozar~eva 22, tel./faks (01) 4824-142 i u stanicama GSS-a ¤ na tel. centara za obavje{}ivanje br. 985 ¤ na tel. hitne pomo}i 94 ¤ na tel. policije 92 ¤ u svim stanicama GSS-a. U Hrvatskoj danas djeluje 13 takvih stanica. Ovo su njihove adrese, odnosno adrese pro~elnika (stanje 1. oùjka 2001.): ¡ Delnice, Goran Zaborac, Lujzinska 224, tel. 051/811-683 (stan), 812-202 (posao) ¡ Gospi}, @eljko Kova~evi}, M. Kraljevi}a b.b., tel. (053) 576-072 ¡ Karlovac, Dubravko Butala, Dubovac 6, tel. (047) 413-597 ¡ Makarska, Drago Erceg, A. Star~evi}a 3, tel. (021) 616-142 i 098/225-852 ¡ Ogulin, Zlatko Boban, Vijenac T. Ujevi}a, tel. 047/532-234 ¡ Poèga, dr. Tomislav Sablek, Rep. Hrvatske 22, tel. (034) 273-989 ¡ Rijeka, Matko [kalamera, A. Kova~i}a 22, tel. 051/227-251 ¡ Samobor, Vlado Novak, S. Ore{kovi}a 6, tel. 01/3361-736 ¡ Split, Vinko Prizmi}, Stepin~eva 22, tel. 021/529-897 i 098/320-513 ¡ Tr{}e, Anton [o{tari}, Frbeàri, Tr{}e, Crni Lazi, tel. 051/ 824-236 ¡ Varàdin, Mario Rode{, tel. 042/212-501 i 091/1313-701 ¡ Zadar, Sini{a Primoì}, tel. 023/235-971 ¡ Zagreb, Ivan Host, Travanjska 14, tel. 01/3872-733 i 098/474774; zimi deùrna ekipa na Sljemenu: 091/5082-556. Obavijest o nesre}i treba sadràvati ove podatke: ¤ tko javlja (prezime, ime, adresa, tel.) ¤ tko je unesre}eni (prezime, ime, dob, adresa, tel.)
¤ kakve su ozljede ¤ gdje se nalazi unesre}eni ¤ kakve su vremenske prilike na tom mjestu ¤ {to je ve} poduzeto ¤ tko je jo{ obavije{ten i na koji na~in ¤ kakav je prilazni put do mjesta nesre}e. Poziv za pomo} u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvu~nim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja ~vrste i razgovijetne veze. Znakovi za poziv daju se {est puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta u minuti svake druge minute. Uvodni dio 33 Kodeks planinarske etike. Planinari po{tuju skup nepisanih iskustvenih pravila pona{anja koja se osnivaju na humanizmu, po{tenju, drugarstvu i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakoga pojedinca. Svaki kulturni planinar pozna i po{tuje na~ela pl. etike. Eti~ke norme pona{anja u planini mogu se u kratkim crtama saèti ovim kodeksom: ¤ tempo hoda prilagoditi najslabijemu pje{aku u dru{tvu, savjetovati ga i ponuditi mu svoju pomo} ¤ ne ostavljati u planini samoga ~lana dru{tva; u slu~aju nesre}e postoji moralna i kaznena odgovornost ¤ pri susretu u planini planinari se me|usobno pozdravljaju; mla|i pozdravljaju starije, mu{ki ènske, oni koji se penju onoga tko silazi (time mu se simboli~ki odaje priznanje za izvr{eni uspon) ¤ u opho|enju s mje{tanima imati na umu da su pravila pona{anja u gor{taka stroà nego u gradu ¤ gor{tacima se oduìti za usluge i hranu na prikladan na~in ¤ putuju}i planinskim stazama, u granicama svojih mogu}nosti uklanjati napadalo kamenje i granje, popravljati putokaze i rubno kamenje na putu ¤ ne bu~iti u planini i ne otvarati glasno tranzistor; pjevanje treba biti umjereno i nenametljivo ¤ ne loìti vatru u {umi, ognji{te ograditi kamenjem, a prije odlaska vatru brìljivo ugasiti ¤ otpatke (prazne boce, konzerve, papire, plasti~nu ambalaù) nositi s planine sa sobom ku}i ¤ u slu~aju nesre}e u planini prekinuti put i solidarno pristupiti akciji spa{avanja ¤ ne isticati sebe i svoje sposobnosti i kloniti se natjecanja u brzini uspona; u planini ja~i pomaè slabijemu jer planinarstvo nije sport ¤ prije odlaska s vrha spremiti u upisnu kutiju knjigu i ìg; ne upisivati neukusne primjedbe ¤ po{tivati za{titni reìm u nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima, pridràvati se uputa lugarskoga i ~uvarskog osoblja, ne trgati za{ti}eno bilje, brìljivo gasiti opu{ke cigareta ¤ prema Ku}nom redu HPS-a u pl. je ku}ama zabranjeno pu{enje, pogotovo u blagovaonicama i spavaonicama. Nepu{a~i, ne dajte se terorizirati od
pu{a~a, propisi su na va{oj strani! ¤ na cisternama u kra{kim krajevima zadovoljiti se vodom za pi}e; ne prolijevati vodu i ne zahtijevati vodu za kupanje ¤ planinarsko skloni{te nakon upotrebe o~istiti, prije odlaska ga opskrbiti gorivim drvom i ostaviti vi{ak hrane budu}im posjetiteljima ¤ pri dolasku u pl. dom predstaviti se opskrbniku, po{tivati njegov autoritet i biti umjeren u zahtjevima; na odlasku ga pozdraviti i obavijestiti o smjeru svoga puta ¤ u planinarskoj ku}i po{tivati ku}ni red, ne zalaziti u spavaonice u cipelama i ne zauzimati vi{e mjesta nego {to je nùno potrebno; prednost kod no}enja imaju ène, djeca, starije i iscrpljene osobe ¤ nakon 22 sata u pl. ku}i po{tivati potpun mir i ne remetiti po~inak umornim putnicima; po{tedjeti ih od izraza svoga veselog raspoloènja ¤ pijancima, pu{a~ima, prostacima, sebi~njacima i nasilnicima nije mjesto u pl. ku}ama. 34 HRVATSKE PLANINE MEDVEDNICA Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Kako sti}i na Medvednicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Kako se sluìti ovim vodi~em. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba (18 km od sredi{ta) . . . . . . . . 51 Prilaz Sljemenskom ì~arom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Uzdùni put sa Sljemena na zapad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Uzdùni put sa Sljemena na istok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 1. Gornje Vrap~e – Dom PD-a »Risnjak« . . . . . . . . . . . . . . 67 2. Mikuli}i – Dom PD-a »Risnjak« . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 3. Luk{i}i – Dom PD-a »Risnjak« . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 4. [estine – Medvedgrad – Dom PD-a »Grafi~ar«. . . . . . . . . . 68 5. [estine – Kralji~in zdenac – Dom PD-a »Grafi~ar« . . . . . . . . 69 6. [estine – Kralji~in zdenac – Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . 70 7. [estinski Kraljevec – Sljeme (HPD-ovim putem) . . . . . . . . . 71 8. Gra~ani – Jela~i}-plac – Brestovac – Sljeme . . . . . . . . . . . 71 9. Gra~ani – Adolfovac – Sljeme (Leustekova staza) . . . . . . . . 72 10. Gra~ani – Dom PD-a »Runolist« – Sljeme . . . . . . . . . . . . 73 11. Tunel u Dolju – Njivice – Dom na Puntijarki . . . . . . . . . . . 73 12. Tunel u Dolju – Hunjka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 13. Marku{evec – Hunjka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 14. Marku{eve~ka Trnava – Gorsko zrcalo – Hunjka. . . . . . . . . 74 15. Marku{eve~ka Trnava (Bidrovec) – Gor{~ica . . . . . . . . . . . 75 16. Vidovec – Kapelica Marije Snijène – Lipa . . . . . . . . . . . . 75 17. ^u~erje – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 18. Vugrovec – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
19. Donja Planina – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 20. Laz – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Prilazi iz Hrvatskog zagorja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 21. Gornja Bistra – O{trica – Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . . 78 22. Kraljev Vrh – Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 23. Stubi~ke Toplice – 500 stuba – Hunjka . . . . . . . . . . . . . 79 24. Stubi~ke Toplice – Hunjka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 25. Donja Stubica – Lojzekov izvor – Hunjka . . . . . . . . . . . . 80 26. Donja Stubica – Hunjka cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 27. Gornja Stubica – Gor{~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 28. Gornja Stubica – Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 ZAPADNA MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 29. Podsused – Susedgrad – Kameni svati . . . . . . . . . . . . . . 83 30. Bizek – Kameni svati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 31. Gornji Stenjevec – Glavica – Ponikve – Kameni svati . . . . . . . 86 32. Gornje Vrap~e – Ponikve – Glavica . . . . . . . . . . . . . . . 87 33. Ponikve i Glavica cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 34. Jablanovec – Kameni svati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Medvednica 35
ISTO^NA MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 35. Uzdùni put Laz – Klade{~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 37. Morav~e – Kozelin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu . . . . . . . . . 93 39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica . . . . . . . . . . . . 93 Izvadak iz autobusnoga voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Telefonski brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 Sljemenska ì~ara 36 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Orografski podaci. Medvednica je planina koja se po svojoj visini ubraja me|u sredogorja. Proteè se u smjeru si.-jz. (suprotno od Dinarida!) u duìnu od 42 km, odjeljuju}i Hrvatsko zagorje od Prigorja. Zauzima povr{inu od 240 km2, a zapremnina joj je (prema Hranilovi}u) oko 720 km3. Glede njezine pripadnosti stru~njaci se razilaze u mi{ljenjima: neki je ubrajaju u isto~ne Alpe, drugi je smatraju sastavnim dijelom tzv. Isto~nog kopna ili stare rodopske mase, a tre}i prijelaznom zonom. Prili~no je jednostavnog oblika: jasno su izraène dvije padine i bilo. S bila (sljemena) na obje se strane spu{taju brojna, prili~no strma rebra, izme|u kojih su duboko urezane {umovite poto~ne doline. U planinskom se hrptu nalazi iznad Ka{ine duboko uleknut Ka{inski prijevoj (345 m), koji planinu dijeli na dva dijela: jz. dio, s najvi{im vrhom Sljemenom (1033 m), duga~ak je 24 km, a si. dio, s najvi{im vrhom Drenovom (574 m), duga~ak 18 km. Planinarski je zanimljiviji jz. dio jer je skupina Drenove znatno nià i udaljena od Zagreba, ali se po dovr{enju izgradnje dviju ku}a u tom dijelu (na Grohotu i Klade{~ici)
moè o~ekivati {irenje planinarstva i u tom smjeru. Morfolo{ki su osobito zanimljiva ona mjesta u planini gdje su se zbog znatne strmine javile stijene, jer se s njih redovito pruàju {iroki vidici, kao npr. s Kamenih svata, Strmope~i, O{trca, Vitelnica, Pe~ovja itd. Geologija. Medvednica je nastala izdizanjem tla izme|u jasno izraènih rasjednih linija. Zbog toga su njezine padine, pogotovo zagorska, prili~no strme, a na njihovu se podnòju javljaju termalni izvori (Stubi~ke toplice, izvori u Sutinskom, kod Dubravice u G. Stenjevcu, u zagreba~kom parku Ribnjaku). Tektonski pokreti oko Medvednice jo{ nisu zavr{eni, o ~emu svjedo~e jaki potresi sve do najnovijeg doba (1879. VII. stupnja, 1880. IX., 1901. VII., 1905. VII., 1906. VII.-VIII., 1926. VII.). Po svojoj je gra|i pretèno znatne geolo{ke starosti. Njezina se jezgra sastoji od staroga eruptivnog kamenja, uglavnom od {kriljevaca zelenkaste boje. Ta paleozojska jezgra okruèna je mezozojskim i tercijarnim naslagama, me|u kojima su najizrazitije one oko Ponikava. Tamo postoje znatnije naslage vapnenca i dolomita koji su uvjetovali razvitak kra{kih pojava. Premda je kras oko Ponikava pokriven {umskim pla{tem i debelim slojem humusa, kra{ki su fenomeni jasno primjetljivi. U lapornim naslagama kod Podsuseda, Dolja i Stenjevca na glasu su u znanstvenom svijetu brojne okamine riba, meku{aca i spuàva, a na|eno je i ostataka velikih fosilnih sisavaca. Popularni, ilustrirani prikaz Medvednice u obliku vodi~a do 74 najzanimljivije to~ke, objavili su 1995. pod naslovom »Geolo{ki vodi~ Medvednice« Institut za geolo{ka istraìvanja i INA u Zagrebu. [pilje i ponori. Na nekim dijelovima planine, osobito zapadnima, oko Ponikava i Bizeka, postoje naslage vapnenca u kojima ima {pilja i ponora. Ve}ina od njih su mali po dimenzijama, osim Veternice, koja se ubraja me|u najve}e {piljske komplekse u Hrvatskoj. Prema S. Boì~evi}u, na Medvednici je poznat 41 speleolo{ki objekt: Medvednica je sastavni dio Zagreba Medvednica 37
¡ Kosi}ev ponor, selo Dolje, 18,5 m, litotamnijski vapnenac ¡ pe}ina Javornica, kamenolom Dolje, 330 m (razru{ena va|enjem kamena) ¡ pe}ina iznad Krièv{~aka kod Dolja, 30 m, litotamnijski vapnenac ¡ jama na brijegu Zatinici, 10 m ¡ Zvone}a jama na brijegu Zatinici, 12 m ¡ pe}ina u selu Bizeku, 85 m, litotamnijski vapnenac, gvano od {i{mi{a ¡ pe}ina Bizek V, selo Bizek, 4 m, litotamnijski vapnenac ¡ jama u kamenolomu iznad Bizeka, 24 m, litotamnijski vapnenac Polu{pilja pod slojem (Vlado Boì}) ¡ jama na livadi kod kamenoloma Dolje, 11 m ¡ jama u stijeni kamenoloma Dolje, 11 m ¡ Uska jama, kamenolom u Dolju, 25 m ¡ osam jama na brijegu Zaki~nici, dubina od 4,8 do 29 m ¡ dvije pe}ine na Druànici, 6,5 i 6 m, u trijaskom dolomitu ¡ @rvena pe}ina iznad Dubravice, 25 m (tu su izra|ivani mlinskìrvnjevi) ¡ Veternica ispod doma na Glavici, {piljski potok, oko 6000 m kanala ¡ ponor potoka Jezeranca na Ponikvama (uba~ena boja javlja se u Veternici) ¡ pe}ina s Jambri{akovim vrelom sjeverno od Ponikava, 6,5 m ¡ poluspilja pod Svinja~om, Kolarska gora nad Vrap~em, 6 m ¡ {pilja u bunaru, selo Bor~ec, dubina 6,5 m, duìna 18 m, s vrelom
¡ pe}ina na Kolarskoj gori iznad Bor~eca, dubina 7 m, duìna 32 m ¡ pe}ina u Marku{evcu, 5 m, kredne naslage ¡ pe}ina Medvednica, 500 stuba, dubina 12 m, kredne naslage ¡ Tisin ponor, 500 stuba, 12 m, kredne naslage ¡ Mala pe}ina, 500 stuba, 6 m, kredne naslage ¡ ponor u potoku Jelena voda, 500 stuba, dubina i duìna oko 2 m ¡ Tre}i ponor, iznad potoka, 500 stuba, 10,5 m ¡ jama Vràjèdrijelo, Gor{~ica, 34 m ¡ ponor u Tep~inoj {pici, duìna 7 m, dubina 4 m (povremeno ponor potoka) ¡ Velika pe~ s. od Roga na Lipi, 35 m, kredne naslage ¡ Uska pe}ina na Rogu, 20 m ¡ pe}ina kod Zelingrada, 5 m, izvor potoka, kaptirana za vodovod. Klimatske prilike tipi~ne su za srednjoeuropsko sredogorje. Prema redovitim desetogodi{njim meteorolo{kim mjerenjima na »Tomislavovu domu« prosje~na koli~ina oborina je 1328 mm na godinu (Zagreb, Gri~ 844), a prosje~na temperatura 6,6°C (11,8). Snjèni pokriva~ na Sljemenu traje prosje~no 100 dana na godinu (Gri~ 32). Najdeblji je u velja~i (31 cm), a najsigurniji od 31. XII. do 2. III. Najve}a maksimalna visina snijega izmjerena je 1946.–47. (108 cm), a najnià 1950.–51. (8 cm). Na s. padini snijeg se zadràva znatno dulje nego na jùnoj, ali i na toj strani znaju katkad nanosi onemogu}iti promet na Sljemenskoj cesti. Srednje godi{nje trajanje sijanja sunca je 1999 sati (Zagreb 1883), dakle 116 sati vi{e nego u Zagrebu (!), i to osobito u zimskim mjesecima (X.–III.). Naj~e{}i vjetar je si. (25%). Medvednica svojim poloàjem sz. od Zagreba sluì gradu kao dobra klimatska za{tita od vjetrova iz tog smjera (Zagreb ima samo 8% vjetra sa si.). Fauna je prodiranjem civilizacije znatno osiroma{ena. Da je Medvednica nekad bila obitavali{te medvjeda, svjedo~i ne samo njezino ime nego i nalaz medvje|ih kostiju u pe}ini Veternici. Posljednji ris ustrijeljen je 1883. Vukova je tako|er posve nestalo, a divlje svinje, koje su ve} gotovo nestale, po38 HRVATSKE PLANINE
~ele su se posljednjih godina opet javljati u ve}em broju. Od lovne divlja~i ima ze~eva, a osobito se vodi briga o srnama. Me|u zmijama treba spomenuti poskoke. Ornitolozi su zabiljeìli vi{e od 100 vrsta ptica, me|u kojima najvi{e cijene gnjezdarice duplja{e. Medvednica se po svojoj fauni bitno ne razlikuje od susjednih planina Kamena jezgra Medvednice pokrivena je vrlo tankim slojem humusa srednjoeuropske regije. Flora i vegetacija. Cijela je Medvednica pod kompaktnim vegetacijskim pokrovom. Njegovu glavninu ~ine {ume. One pokrivaju gotovo cijeli planin-
ski pojas iznad 350 m. Ukupna im je povr{ina 12.935 ha, od ~ega na j. padinu otpada 7.568, a na s. 5.367 ha. Unutar {umskih povr{ina ima samo 380 ha slobodnih ploha (3%). U donjem dijelu {umskog pojasa prevladava {umska zajednica hrasta kitnjaka s grabom ili pitomim kestenom, koji doseè 600 m nadmorske visine. U srednjem pojasu prevladava lijepa bukova {uma, a u gornjem dijelu mje{ovita {uma bukve i jele. Kao i drugdje u srednjoj Europi, bukva stalno potiskuje crnogoricu, osobito na j. padini, tako da dobro sa~uvanih i ve}ih jelovih {uma ima samo na s. padini, gdje se one mjestimi~no spu{taju ~ak do 400 m. Zna~ajne su vrste zimzelene lista~e, predstavnici atlantskoga flornog elementa: boìkovina, {irokolisna veprina i lovorasti likovac. Ima i nekoliko pravih prirodnih rijetkosti: tisa, alpski jaglac (Primula auricula), kavkaski divokozjak (Doronicum caucasicum), planinski boùr (Paeonia corallina), crveni i kranjski ljiljan (Lilium carniolicum) i pucalina (Colutea arborescens). Ova posljednja je izrazit predstavnik sredozemne flore, a raste svega stotinjak grmova blizu podsusedskog Dolja. U ove}oj studiji »Park prirode "Medvednica"« pregledno je obra|ena flora i vegetacija. Smatra se da na Medvednici ima gotovo 1000 biljnih vrsta. Izra|ena je i vegetacijska karta Medvednice 1:50.000 (~uva se u Botani~kom zavodu u Zagrebu). Za{tita prirode. O o~uvanju Medvednice kao zagreba~kog izleti{ta i rekreacijskog podru~ja vodi stoljetnu brigu planinarska organizacija (do Drugoga svjetskog rata HPD, a nakon rata HPS). Zastupaju}i ìvotne interese zagreba~kih stanovnika, ~esto se sukobljavala s gospodarskim faktorima. U tom sukobu strane su bile obi~no polarizirane u dvije krajnje suprotnosti: jednu koja je {umski pla{t nastojala o~uvati kao dragocjenu i nenadoknadivu prirodnu vrijednost i drugu koja je sje~om {ume nastojala ste}i materijalnu dobit. U tomu stoljetnom Su{enje crnogorice na hrptu Medvednice zbog »kiselih ki{a« Medvednica 39
sukobu bilo je o{trih polemika, pa i sudskih procesa. Shva}anje o rekreativnoj i za{titnoj funkciji Medvednice prodiralo je vrlo sporo. Bitku za Medvednicu zapo~eo je HPD godine 1890. predstavkom zagreba~kom poglavarstvu u kojoj stoji: »Gradska op}ina ne smije dozvoliti da se {uma na Sljemenu i nadalje sije~e, ve} mora nastojati da se goji poput parka.« Prvi put je Medvednica stavljena u red za{titnih {uma 1899. na osnovi zakonskih propisa iz 1852. Hrvatska vlada je u tjedniku »Ob}inar« broj 45 od 3. 11. 1894. objavila naredbu kojom se predvi|aju najo{trije kazne za o{te}ivanje za{titnih {uma. Godine 1913. HPD upozorava da se zakon ne provodi u djelo i predlaè da se uvede prijeborna sje~a umjesto oplodne. Op}ina prijedlog usvaja i gospodarske osnove provodile su ga sve do 1927., kad su opet uvedene oplodne sje~e. HPD 1930. opet traì za{titu, a gradska uprava 1932. zaklju~uje da se ima voditi konzervativno gospodarenje. Nakon Drugoga svjetskog rata {ume ponovno dolaze u opasnost od prekomjerne sje~e, zbog ~ega Konzervatorski zavod Hrvatske 1950. predlaè Ministarstvu {uma za Medvednicu status nacionalnog parka, ali je uprava grada Zagreba uskratila suglasnost. Godine 1953. PSH protestira zbog pusto{enja {uma, nakon ~ega predsjednik gradskog odbora Ve}eslav Holjevac (koji je bio ujedno i predsjednik PSH) izlazi na uvi|aj i zabranjuje daljnju sje~u. Osniva se poseban gradski odbor za Medvednicu. Na njegov prijedlog Zagreb 19. velja~e 1954. progla{ava {ume na Medvednici park{umama i stavlja ih pod upravu Ustanove za upravljanje park-{umama grada Zagreba »Sljeme«, a kao savjetodavni organ osniva Komisiju za park-{ume grada Zagreba. Naàlost, {ume su 10. Logo Parka prirode »Medvednica« lipnja 1960. predane na upravljanje [umariji »Zagreb«, iako je specijalna komisija grada Zagreba predloìla osnivanje nacionalnog parka. Prevladali su ekonomski interesi. Grad 22. rujna 1961. donosi odluku kojom se jùna padina Medvednice progla{ava za{titnim podru~jem, ali samo u smislu Zakona o za{titi od erozije. Na èstoku sje~u po~etkom 1963. reagira PSH izjavom za javnost, a Republi~ki zavod za za{titu prirode pokre}e postupak protiv [umarije »Zagreb«. Nakon toga, gradska uprava progla{ava sve {ume na Medvednici u dru{tvenom vlasni{tvu izletni~kim {umama, a Republi~ki zavod za za{titu prirode donosi rje{enje kojim je 8 najvrednijih {umskih parcela (997 ha) za{ti}eno kao rezervat {umske vegetacije. To su Bablji zub – Ponikve (149 ha), Mikuli} potok – Vrabe~ka gora (91 ha), Bliznec – [umarev grob (176 ha), Markov~ak – Bistra (250 ha), Rauhova lugarnica – Desna Trnava (101 ha), Pu{injak –
Gor{~ica (187 ha), Tusti vrh – Kremenjak (20 ha) i Gra~ec – Lukovica – Rebar (23 ha). [umarija »Zagreb« ve} iste godine sije~e {umu u jednom rezervatu (na Gor{~ici). Sje~a {ume svake se godine i dalje pove}ava, unato~ brojnim javnim protestima. Turisti~ki savez Zagreba 1967. ponovno predlaè za Medvednicu status nacionalnog parka, ali i ovaj put ekonomski faktori odnose pobjedu. Godine 1969. sje~a je pove}ana ~ak na 28.123 m3 drveta. Ljeti 1979. [umarija »Zagreb« prosijeca {umsku cestu kroz {umski rezervat svega 2 m od ruba slapa Sopota, zbog ~ega je tuèna sudu. Iste godine nastaje polemika o prosijecanju {umskog koridora za elektri~ni dalekovod cijelom j. padinom Medvednice u duìni od 10 km i {irini od 50 m, {to sre}om nije ostvareno. Pod pritiskom javnosti Medvednica je nekoliko puta progla{avana objektom od posebnog zna~enja za zagreba~ko gra|anstvo, ali je u pogledu njezine za{tite sve to bilo pretèno od formalnog zna~enja, pa i odluka Hrvatskog sabora 1981. o progla{enju dijela Medvednice parkom prirode. Tek je nakon uspostave samostalne hrvatske dràve, zavla40 HRVATSKE PLANINE dao u zagreba~koj {umariji drugi duh i sa {umama Madvednice po~elo se gospodariti na konzervativniji na~in. Ne samo da se vi{e brige posve}uje {umskom pla{tu, nego se i ure|uju izletni~ke to~ke i {umske u~ionice radi odgoja mladih posjetitelja, a osim toga osnovana je i uprava Parka prirode »Medvednica«. Prirodni izgled Medvednice naru{avaju i kamenolomi. Najve}i od njih su Bizek – Kostanjek, zapre{i}ki Ivanec, podsusedsko Dolje (iz njega je izva|eno tri i pol milijuna kubika kamena!), Marku{evec, Gornja Bistra, Jelenja Voda, Milerov brijeg na Grmo{~ici (glina) i Vukovdol. Napu{teni su, ali nisu sanirani, kamenolomi Pustodol, Adolfovac, Ba~un, bistri~ki Hum i Donje Ore{je. Iako postoje zakonski propisi prema kojima se nakon eksploatacije teren mora sanirati, nitko nije htio, ili nije uspio, primorati korisnike da to i u~ine. Iz literature o za{titi Medvednice Badovinac, Z.: Medvednica u pro{losti, sada{njosti i budu}nosti, Priroda 56, 1969., 101; Poljak, @.: Radi brige za Medvednicu pred sud. NP 22, 1970., 5-6, 138; Gu{i}, B.: Za{tita prirode M. NP 24, 1972., 233; Park prirode »Medvednica«, studija Republi~kog zavoda za za{titu prirode, Zagreb 1979.; Poljak, @.: Me{etarenje Medvednicom. NP 32, 1980., 5-6, 142; Poljak, @.: Medvednica i njezine {ume – mala povijesna kronika. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 45; Poljak, @.: Stogodi{nja borba za za{titu Medvednice HP 87, 1995., 105, 148 i 179; Poljak. @.: Medvednica i njezine {ume. Ekolo{ki gl. 9-10, 1993-4, 45. Povijesna zbivanja. Na Medvednici je ljudskih naselja bilo ve} u prapovijesno doba, o ~emu svjedo~e bogati paleontolo{ki nalazi iz staroga kamenog doba u Veternici i kameno oru|e na|eno u Vidovcu, Mariji Bistrici i Kraljevu Vrhu. Antikni nalazi u Vrap~u upu}uju na rimsku naseobinu u okrilju Medvednice. U srednjemu vijeku povijesna zbivanja vezana su uz Medvedgrad i Susedgrad i uz dvije urbane jezgre dana{njega Zagreba, Gradec i Kaptol. Medvedgrad i Susedgrad podignuti su u 13., a Zelingrad vjerojatno u 14. stolje}u. Na sjevernoj padini dobro su sa~uvani mla|i dvorci zagor-
skih feudalaca (Gornja Bistra, Golubovec, Gornja Stubica). Od brojnih drugih srednjovjekovnih zamkova i tvr|ava po obroncima Medvednice, danas se jedva naziru tragovi (npr. Kozelin, Tep~ina {pica). Ime Medvednica prvi se put spominje u povijesnim izvorima kao Medwenicha (15. listopada 1142. u Zlatnoj buli Bele IV. kojom daruje Zagrebu posjed u gori). Ime Zagreba~ka gora zapo~elo je prevladavati tek sredinom pro{log stolje}a s apsolutizmom, kada se gorama po~elo davati imena po gradovima i naseljima u podnòju. U 13. st. prvi se put spominju u povijesnim izvorima ova sela podno planine: ^u~erje 1201., Donja Stubica, Stubi~ke Toplice, Marija Bistrica i Bistra 1209., Vrap~e i Grane{ina 1217., Mikuli}i 1242., Podsused 1287., Marku{evec i Gra~ani 1317., Vidovec 1321., Bidrovec 1326., Stenjevec 1342. itd. Me|u dana{njim stanovni{tvom podno Medvednice jasno se mogu razlikovati dva elementa: Zagorci koji su u ve}ini i Posavci koji su se po~eli doseljavati vjerojatno od 15. st. i, traè}i sigurnost pred Turcima, zaposjeli podru~je od Bidrovca prema istoku. U novije doba razlika me|u njima po~ela se gubiti zbog znatnih migracija i procesa urbanizacije {to prodire iz Zagreba, zahva}aju}i poput plime obronke Medvednice. U Zagoraca na jùnoj padini sa~uvala se do danas {arolika karakteristi~na narodna odje}a poznata pod popularnim nazivom {estinske no{nje. Gospodarstvo. Medvednica je oduvijek opskrbljivala seoska gospodarstva ogrjevom i drvnom gra|om. Zagorci su se sve do Drugoga rata u planini bavili ugljenarstvom, a stanovnici Vidovca izradom drvenih ku}anskih predmeta. Potoci su obilno iskori{tavani za pogon mlinova. Zbog gustih {uma i nesta{ice slobodnih povr{ina, nije bilo uvjeta za razvitak planinskog sto~arstva. Gra|ani Zagreba dobili su prvi {umski posjed na Medvednici 1242. darovnicom Bele IV. Premda planina ne obiluje rudnim blagom, poznato je da su zagreba~ki gra|ani ve} 1347. vadili sol u Slanom potoku. Na Rudarskom vrtu pod Malim Sljemenom nalaze se ostaci rudnika galenita gdje su Medvednica 41
u 17. st. grofovi Zrinski poku{avali do}i do srebra. U pro{lom je stolje}u francuski emigrant grof Carion poku{avao eksploatirati galenit ispod donje postaje dana{nje skija{ke ì~are (tzv. Francuski rudnici). Istodobno s razvitkom Zagreba, otvarani su na podnòju kamenolomi koji danas nagr|uju prirodni izgled planine. U z. dijelu oko Dolja i Bizeka nastali su veliki kamenolomi lapora za potrebe nekada{nje podsusedske tvornice cementa. Donedavna se smatralo da su glavna ekonomska vrijednost Medvednice
{ume. [ume su prije bile vlasni{tvo Kaptola i raznih veleposjednika. Njihove su nekada{nje lugarnice sa~uvale sve do danas njihova imena (Kaptolska, Kulmerova, Pongra~eva, Rauhova, Frelihova lugarnica). Po~ev{i od 1926., uprava grada Zagreba po~inje sustavno otkupljivati privatne {ume. Danas je najve}i dio {uma u dràvnom vlasni{tvu (7955 ha), a manjim dijelom u privatnom (4554 ha). Privatnih vlasnika ima danas oko 10 000 (!). [umama u dràvnom vlasni{tvu upravljaju [umarija »Zagreb« (6235 ha) i [umarija »Donja Stubica« (1719 ha). Iako vrlo sporo i mu~no, danas je po~elo postupno prevladavati shva}anje da osnovna vrijednost tih {uma nije u njihovoj drvnoj masi nego u rekreativnoj vrijednosti za zagreba~ko stanovni{tvo (»plu}a Zagreba«). Promet. Najstariji put na Medvednicu spominje se u jednoj ispravi iz 1328. Bio je to put od sela Pristav{tine (Gra~ani?) na Sljeme. Najvàniji pje{a~ki prelazi u pro{losti bili su: u sredi{njem dijelu seoski put iz Bistre preko Bistranjskog sedla u Zagreb, a u i. dijelu »romarski put« u Mariju Bistricu. U 18. st. grof Carion je probio cestu od Gornje Bistre do tzv. Francuskih rudnika radi eksploatacije galenita. Godine 1897.–98. uprava grada Zagreba sagradila je dana{nju Sljemensku cestu. HPD je dao 1883. izgraditi pje{a~ki put od [estina do Kralji~ina zdenca, koji je onda bio najpopularnije zagreba~ko izleti{te. U 20. stolje}u uredili su upravlja~i {uma brojne {umarske staze koje su danas glavni planinarski prilazi. Nakon Drugoga svjetskog rata modernizirana je i asfaltirana Sljemenska cesta, a 1965. osposobljen je za motorna vozila odvojak do Pongra~eve lugarnice (dom PD-a »Risnjak«). Godine 1969. probijen je odvojak preko Puntijarke do Hunjke, a 1977. dovr{en silaz u Stubi~ke Toplice mimo Fakultetskoga dobra, te je tako Zagreb dobio spoj sa Zagorjem preko Medvednice. Tzv. Zelena magistrala, cesta iz Gornjeg SteProf. Vjekoslav Novotni (1843.– 1928.), HPD-ov tajnik i autor prvog vodi~a po Medvednici 42 HRVATSKE PLANINE
njevca preko hrpta Medvednice, dovr{ena je samo do Ponikava. Godine 1979. dovr{ena je i cesta od [estina preko Kralji~ina zdenca na Sljeme. Na Sljemenskoj cesti promet je jednosmjeran: uspon iz Dolja preko Blizneca, silaz na [estine. Osim ovih glavnih cesta, na Medvednici je 1979. bilo 56,4 km {umskih cesta, koje izletnicima mogu dobro posluìti za prilaz planini. Posje}ivanju Medvednice najvi{e je pridonijela sljemenska ì~ara koja je pu{tena u promet g. 1963. Kao osobitost treba spomenuti projekt tunela Vilim Lovren~i} kroz Medvednicu iz sredine 20. stolje}a. Tunel je trebao
organizirao je 1870. povezati Zagreb sa Stubi~kim Toplicama. Bu{enje je zapo- izgradnju »~ardaka« na Sljemenu ~elo istodobno s obje strane, ali su radovi prekinuti zbog skupo}e pothvata. Kratki tunel kroz Rebar kod Dolja duga~ak 200 m jedini je dio tog projekta koji i danas ima svoju korisnu svrhu: njim se sluè pje{aci kao kraticom na putu od tramvaja do sljemenske ì~are. Planinarstvo Pogled u pro{lost. Planinarstvo na Medvednici biljeì stoljetnu tradiciju. Ve} 1870. skupina zagreba~kih gra|ana podiè o svom tro{ku drvenu piramidu na Sljemenu, prvi pl. objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva. Godine 1878. u gradskoj lugarnici na Sljemenu uredio je HPD »Gradsku ku}u«, koja je poslije pove}ana prigradnjom, i pod imenom Tomislavov dom nekoliko desetlje}a bila àri{te pl. dru{tvenog rada. Godine 1906. napisao je V. Novotni »Vodi~ na goru zagreba~ku«, prvi vodi~ na Medvednicu, a 1924. objavio je B. Gu{i} svoju »Medvednicu«, do danas najbolju monografiju o ovoj planini. Godine 1928. sagra|en je uz »Tomislavov dom« i Dom gradskih ~inovnika (danas poznat kao Dom èljezni~ara). Tridesetih godina stali su nicati novi veliki objekti: 1932. dom na Glavici, 1935. ~ki dom na Malom Sljemenu, 1936. »Tomislavov dom« i »Runolist«, 1937. Prekrati}eva gostionica, 1939. Po{tanski dom (danas poznat kao »Sindikalni dom«), a 1941. Dom izvi|a~a. Nakon Drugoga svjetskog rata izgradila su u planini svoje ku}e ova pl. dru{tva: »Zagreb« i »Grafi~ar« 1954., »Sljeme« i »Risnjak« 1955., »Lipa« iz Sesveta 1967., a osim toga zapo~ela je pl. obrada sjeverne padine (Horvatovih 500 stuba, Lojzekov izvor) i isto~ne Medvednice (gradnja ku}a na Grohotu i Klade{~ici). Sljemenske piramide. Na mjestu dana{njeg TV tornja bio je do 1870. drveni triangulacijski stup s ljestvama za geodetska mjerenja. Kad je jednom njema~ki geodet Nitzl poveo sa sobom na Sljeme zagreba~ke trgovce Lovren~i}a i Me{ka, oni su, o~arani pogledom s vrha, poveli akciju za izgradnju solidne drvene piramide. Tro{kom od 155 forinti podigli su te godine piramidu od 4 metra koja je u to doba bila dovoljno visoka jer je HPD je 1877. nadogradio Lovren~i}ev drveni »~ardak« {uma bila posje~ena. Bio je to prvi pl. na Sljemenu
Medvednica 43
objekt u povijesti hrvatskoga planinarstva, sagra|en 4 g.
prije osnutka HPD-a, prve na{e pl. organizacije. Kad je {uma prerasla piramidu, HPD je 22. srpnja 1877. podigao novi drveni vidikovac visok 8 m, po nacrtu svog ~lana ing. Milana Lenucija. I tu je piramidu s vremenom {uma prerasla, pa je HPD 7. srpnja 1889. tro{kom od 3172 forinte podigao novu solidnu èljeznu piramidu visoku 12 m. Radove je izvela be~ka tvornica »Milde et Stari Tomislavov dom iz 1925. g., koji je izgorio 1934. g. Co«. Izgradnjom TV tornja (l. krilo je »Gradska ku}a« iz 1878. g.) postala je HPD-ova piramida suvi{na te je premje{tena na vrh Japeti}a u Samoborskom gorju (otvorenje 27. srpnja 1960.). Vànost Sljemena za turizam i planinarstvo donekle }e ilustrirati nekoliko povijesnih datuma. MALA KRONOLO[KA TABLICA 1870. Zagrep~ani Me{ko i Lovren~i} podiù na vrhu drvenu piramidu od 4 m, prvi pl. objekt u povijesti hrv. planinarstva 1875. 3. lipnja prvi organizirani uspon (9 ~lanova HPD-a) 1877. Zagreb ustupa HPD-u »Gradsku ku}u« (prva pl. ku}a u povijesti hrv. planinarstva) 1877. HPD gradi novu drvenu piramidu po nacrtu Milana Lenucija 1881. HPD ure|uje Sljemensko vrelo i postavlja spomen-plo~u 1882. prve markacije na Sljemenu (tajnik HPD-a Levin Schlosser ozna~uje ~etiri puta, svaki drugom bojom) 1885. pjesnik S. S. Kranj~evi} upisuje u Spomen-knjigu »Gradske ku}e« pjesmu nadahnutu vidikom s piramide 1885. prva pl. karta Medvednice (prilog Spomenici HPD-a tiskana u bojama) 1889. 7. srpnja HPD otvara novu, èljeznu piramidu 1890. predstavka HPD-a zagreba~koj op}ini da se {uma ima uzgajati poput parka 1897. dovr{ena Sljemenska cesta zaslugom zagreba~koga gradona~elnika Adolfa Mo{inskog 1898. HPD sve~ano otvara Elvirin put, stazu od Kralji~ina zdenca na Sljeme 1912. HPD prigra|uje »Gradskoj ku}i« novo krilo 1925. HPD nadogra|uje »Gradsku ku}u« i
progla{uje ju »Tomislavovim domom« 1928. Dru{tvo gradskih ~inovnika gradi »^inovni~ki dom« (danas Dom èljezni~ara) 1932. sagra|ena je Sljemenska kapelica 1934. 5. velja~e izgorio je »Tomislavov dom« 1936. HPD »Runolist« iz Zagreba podiè svoj dom 1937. HPD otvara novi, reprezentativni »Tomislavov dom« 1939. ure|en je mali botani~ki vrt ispod te@eljezna HPD-ova piramida iz 1889. g. rase »Tomislavova doma« (sada na Japeti}u) 44 HRVATSKE PLANINE
Vidik na Hrvatsko zagorje s gornje postaje skija{ke ì~are 1939. PD »Po{tanska {tedionica« gradi svoj dom (danas »Sindikalni dom«) 1940. na Hunjki se podiè drvena, Rauhova lugarnica (danas skloni{te na Hunjki) 1941. sagra|en je Dom izvi|a~a 1949. zapo~inje izgradnja studentskog oporavili{ta na Puntijarki
1950. otvorena je ski-vu~nica od 700 m preko Panjevine 1954. PD »Zagreb« dovr{ava gradnju na Puntijarki (danas Dom »Ivan Pa~kovski«) 1959. HPD-ova piramida iz 1889. premje{tena je na Japeti} u Samoborskom gorju 1960. podignut TV toranj s vidikovcem visok 82 m 1963. 27. srpnja pu{tena u promet Sljemenska ì~ara 1964. izgorio je »Tomislavov dom« 1970. otvorena je skija{ka ì~ara duga~ka 450 m 1973. HRT i PTT grade novi TV toranj visok 168 m, s vidikovcem na 74. m 1978. 12. rujna »Tomislavov dom« obnovljen kao objekt hotelskog tipa 1981. Hrvatski sabor progla{ava Medvednicu parkom prirode 1999. osnovana je uprava Parka prirode »Medvednica«. Skija{ke mogu}nosti ograni~ene su bujnim {umskim pla{tem. Prije Drugoga svjetskog rata skijalo se uglavnom ljetnim pje{a~kim stazama. G. 1934. ure|ena je na Sljemenu prva skija{ka skakaonica. Tek je prosijecanjem {ume nakon Drugoga svjetskog rata stvoreno na s. padini nekoliko spustova poznatih pod imenima Panjevina, Crveni, Zeleni, Plavi i Bijeli spust. Skijanju je osobito pogodovala izgradnja skija{ke ì~are 1950. na vrhu Sljemena duìne 700 metara i skija{ka vu~nica dovr{ena 1970., duìne 450 metara. Skija{ki tereni budu}nosti jesu prostrane livade na padinama s. od skloni{ta na Hunjki, koje se pruàju do Fakultetskoga dobra. Njihovim gornjim i isto~nim rubom vodi asfaltirana cesta Zagreb – Stubi~ke Toplice. U skija{koj sezoni, za vrijeme vikenda, stalno deùra Gorska slùba spa{avanja na gornjoj postaji skija{ke ì~are na Sljemenu. Sustav markacija u planini. Tijekom godina na Medvednici je markiran tolik broj raznih staza da je radi snalaènja, pogotovo na kriànjima, svakoj stazi trebalo dati posebno obiljèje. To je rije{eno njihovim numeriranjem. Iz rukopisne knjige o Medvednici, Zlatka Smerkea, prenosimo popis staza u kojemu je za svaku nazna~en redni broj, trajanje hoda, duìna u km, visinska razlika koju treba svladati i ocjena teìne od 1° do 5° (1° je najlak{i, a 5° najteì put, ali i najteì lako moè svladati izletnik bez osobite tjelesne kondicije). U Smerkeovu zemljovidu »Medvednica« sve su staze obiljeène tim brojevima: Medvednica 45 1. Planinarski put Medvednicom (PPM): Podsused, Susedgrad, Srednjak, Krièv{~ak, Kameni svati, Glavica, Ponikve, »Risnjak«, Kralji~in zdenac, »Tomislavov dom«, Sljeme, »Runolist«, Puntijarka, 500 stuba, Gor{~ica, Lipa, Vugrovec, Sesvete 18,30 h, 51,2 km, 2010 m, 5° 1.a Podsused, Susedgrad, Srednjak, Krièv{~ak, Kameni svati, Druànica, Glavica 4,30 h, 12 km, 450 m, 4° 1.b Glavica, Ponikve, Sopot, Grajfova kopanja, »Risnjak«, »Grafi~ar« 4,10 h, 6,2 km, 620 m, 4° 1.c
»Grafi~ar«, Glog, Kralji~in zdenac 1,20 h, 3 km, 400 m, 3° 1.d Kralji~in zdenac, Mrcina, »Tomislavov dom«, Sljeme 1,20 h, 3,1 km, 480 m, 4° 1.e Sljeme, ^inovni~ko sedlo, Sljemenska kapelica, »Runolist«, [umarev grob, Puntijarka 50’, 3 km, 120 m, 1° 1.f Puntijarka, 500 stuba, Hunjka, V. ~re{nja, Gor{~ica, Lipa, Vugrovec, Sesvete 6,20 h, 18,6 km, 950 m, 5° 2. Podsused, Susedgrad, Bizek, Jaruga, Glavica 1,20 h, 4 km, 350 m, 2° 3. G. Stenjevec, Dubravica, Veternica, Glavica 1 h, 3 km, 280 m, 2° 4. G. Vrap~e, Druìnec, Vrani dol, Kali{~e, Sopot 1,30 h, 4 km, 200 m, 3° 5. G. Vrap~e, Druìnec, Dragolinec, Ponikve, Op~ina, Zaki~nica, Kameni svati 2,30 h, 6 km, 360 m, 4° 6. Jambri{akovo vrelo, Pobelka, Zaki~nica 40’, 2,5 km, 150 m, 3° 7.a Jablanovec, Kameni svati 50’, 2,8 km, 290 m, 2° 7.b Ivanec, Kameni svati 1,20 h, 2,7 km, 280 m, 3° 8. G. Stenjevec, Glavica, Ponikve, Goli vrh, Laporje, Grajfova kopanja, Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 3,4 h, 11,5 km, 680 m, 4° 9. Mikuli}i, Zahurta, »Risnjak« 1,30 h, 3,8 km, 550 m, 3° 10 G. Vrap~e, Breàn, Mikuli}ka gora, Zahurta, »Risnjak« 2,50 h, 6,3 km, 620 m, 4° 11. [estine, »[estinski lagvi}«, Grlo (Medvedgrad), Mrzla voda, »Risnjak« 1,50 h, 5 km, 580 m, 4° 12. [estine, »[estinski lagvi}«, Medvedgrad, Glog, Baùlovka, »Tomislavov dom« 2,20 h, 6 km, 580 m, 4° 13. [estine (Kraljevec), »[estinski lagvi}«, potok Kraljevec, Kralji~in zdenac 1 h, 3 km, 250 m, 1° (pou~na staza) 14. Leustekova staza: Gra~ani, Varo{ko rebro, Adolfovac, ^inovni~ko sedlo 1,20 h, 5,7 km, 740 m, 2° (ure|ena kao pou~na staza) 15 Adolfovac, Brezni hrbet, Sljeme 1,20 h, 3,5 km, 400 m, 2° 16.
Adolfovac, »Runolist«, Bekovica, G. Mrzljak, Ru{evski breg 1,40 h, 5,8 km, 280 m, 2° 17. Dolje, Tunel, Rebar, Varo{ko rebro 0,30 h, 1 km, 120 m, 1° 18. Dolje, Tunel, Ba~unsko sedlo, Njivice, G. Mrzljak, Puntijarka 2 h, 5,2 km, 690 m, 2° 19. Tunel, Bliznec, Pilana, Njivice, Puntijarka 2,20 h, 4,5 km, 690 m, 3° 20. Ba~un, Ba~unski breg, Njivice, D. Mrzlaki, Ru{evski breg, Danjka, Hunjka 2,30 h, 6,1 km, 650 m, 3° 21. Danjka, Puntijarka, Dom èljezni~ara 1 h, 2,8 km, 50 m, 1° 22. Marku{evec, Ru{evski breg, Danjka, Hunjka 2,20 h, 5,8 km, 655 m, 4° 23. Trnava, Gorsko zrcalo, Tisova pe~, Ma|arev b., Hunjka 2,20 h, 7,8 km, 650 m, 4° 24. Marku{eve~ka Trnava, Bidrovec, Suhodol, Krìni hrast, Gor{~ica, Mrzljak 2,20 h, 5,8 km, 580 m, 4° 25. Trnava, Popovec, Vitelnice, Krìni hrast, Gor{~ica 2,10 h, 4,9 km, 510 m, 3° 26. Hunjka, Puntijarka, Sljemenska kapelica, ^inovni~ko sedlo, Sljeme, Tomislavov dom, »Grafi~ar« 1,40 h, 4,7 km, 120 m, 2° 27. Vidovec, Marija Snijèna, Ro~i}eva senoko{a, Lipa 2,20 h, 5,7 km, 500 m, 3° 28. ^u~erje, Vejalnica, Lipa, Podstrmina, G. Planina, Podjezera, Plasi{~e 3 h, 11 km, 520 m, 3° 29. ^u~erje, Hukmani, Marija Snijèna, Lipa 2,20 h, 6,2 km, 500 m, 3° 30. ^u~erje, Fr~kovec, Pulana, Ma~ji kamen, Lipa 2,30 h, 5,4 km, 420 m, 3° 31. Ka{ina, D. Planina, Podstrmina, Lipa 1,20 h, 3,8 km, 490 m, 3° 32. Lipa, Velika pe~, Vukov dol, Podstrmina 1,40 h, 2,8 km, 300 m, 4° 33. Laz, Tep~ina {pica, Ro~i}eva senoko{a (Lipa), Mrzljak, Mala ~re{nja 2,40 h, 7,2 km, 380 m, 3° 34. Gornja Stubica, Slani potok, Tep~ina {pica, Lipa 2,30 h, 6,7 km. 510 m, 3° 35.
G. Stubica, Hiàkovec, Volarnica, M. ~re{nja, Hunjka 3,40 h, 10,2 km, 620 m, 4° 36. Pilana Bliznec, Strmope~, Ba~unsko sedlo 40’, 2,5 km, 320 m, 2° (pou~na staza) 37. D. Stubica, D. Podgora, V. brdo, Lojzekov izvor, Fakultetsko dobro, Hunjka 2,40 h, 7,8 km, 650 m, 4° 46 HRVATSKE PLANINE
38. Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, V. brdo, Lojzekov izvor, Kulmerica, V. ~re{nja, Hunjka 3,30 h, 10,2 km, 680 m, 4° 39. Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, D. Pila, skloni{te kod Krià, 500 stuba, Vrbanov breg, Mlekarski put, ^inovni~ko sedlo 3,20 h, 8,3 km, 750 m, 4° 40. @ensko sedlo, Krumpiri{te, Vrbanov breg, 500 stuba, Rezani kamen, Skl. kod Krià 1,30 h, 2,6 km, 300 m, 2° (Erberov put – Mlekarski put) 41. 500 stuba, Markov travnik, Gorice, O{trica, [upljak, Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 2,40 h, 6,5 km, 320 m, 3° 42. G. Bistra, O{trica, Krumpiri{te, ^inovni~ko sedlo 2,30 h, 5,2 km, 810 m, 4° 43. D. Pila, Pronjak, Fakultetsko dobro 1,20 h, 3,5 km, 450 m, 3° 44. Hunjka, Mi}ino vrelo, Sjeverna staza, ^inovni~ko sedlo, »Tomislavov dom« 1,20 h, 2,5 km, 120 m, 2° 45. Krumpiri{te, donja st. skija{ke ì~are, Francuski rudnici 1 h, 1,2 km, 150 m, 3° 46. G. Bistra, Drukve, [tobolje, Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 2,20 h, 5,8 km, 710 m, 4° 47.
Laz, Kozelin, Drenova, Strmec, Zelingrad, Sv. Ivan Zelina 4 h, 15 km, 410 m, 4° 48. Blaèv Dol, G. Psarjevo, Strmec, Drenova 2 h, 8 km, 420 m, 3° 49. ^inovni~ko sedlo, Krumpiri{te, Gorice, Kraljev Vrh, Igri{~e, Slatina, @einci (V. Trgovi{~e) 3,30 h, 11,5 km, 880 m, 4° (dionica ZPP-a) 50. Luk{i}i, Vu~ja jama 1 h, 2,8 km, 320 m, 2° 51. Markov travnik, Vrbanov breg (za Hunjku) 30’, 1 km, 250 m, 3° 52. Kraljevec, Slana ruda, Blaùr, Brestovac, Sljeme 2,20 h, 5 km, 880 m, 4° (HPDov put) 53. G. ^u~erje, @gani dol, Lova~ki dom, Ma~ji kamen, Lipa 1,5 h, 4,5 km, 500 m, 3° 54. G. Vrap~e, Breàn, Beljaki, Nago{im breg, »Risnjak« 2,20 h, 7,8 km, 500 m, 3° 56. Bidrovec, Pe~ovje, O{trec, Krìni hrast, Gor{~ica 2 h, 4,1 km, 480 m, 4° 57. Gra~ani, Jela~i}-plac, Brestovac ili Sljeme 2,20 h, 5,5 km, 800 m, 4° 58. Sesvete, Dobrodol, [imun~evec, Jal{evec, Fr~kovec 2,30 h, 8,6 km, 370 m, 3° 59. Dotr{~ina, Ba~un 1,20 h, 4 km, 150 m, 2° 60. Blagu{a, Grohot 1 h, 3 km, 280 m, 2° 61. Blagu{a, Glavnica, Grohot 1,20 h, 3,5 km, 280 m, 2° 62. Marija Bistrica, Podgorje, Miku{, Blagu{ina, Grohot 2,10 h, 5,2 km, 290 m, 3° 65. Marija Bistrica, O{tri Hum, Laz 2,20 h, 6,5 km, 280 m, 3° 66. Marija Bistrica, Laz 1,10 h, 4 km, 220 m, 1° 67. Marija Bistrica, Podgorje Bistr., Strmec, Zagrad, Klade{~ica 2,20 h, 6,7 km, 280 m, 3° 70. Bedekov~ina, Vu~ak, Dubovec, Ban{~ica, G. Stubica 2,10 h, 6,8 km, 240 m, 3° »Planinarski put Medvednicom«. Za ljubitelje obilaznica, kao i za one izletnike koji èle Medvednicu upoznati uzdùnom pje{a~kom turom, markiran je uzdùni pl. put pod nazivom »Planinarski put Medvednicom« (PPM). Za razliku od ostalih, ova staza ima uz uobi~ajene crveno-bijele krugove jo{ i oznaku »M« (inicijal Medvednice). Put je duga~ak oko 40 km, a lako se moè prije}i za dva-tri dana. Dodiruje sve pl. ku}e u planini, njih
12, i nekoliko najljep{ih predjela i vidikovaca. Sva su ta mjesta opskrbljena posebnim pe~atima koji su smje{teni na kontrolnim to~kama. Posjetitelja koji skupi svih 16 otisaka u posebno tiskan Putni dnevnik, organizator puta nagra|uje zna~kom izra|enom u nekoliko boja. O putu se brine PD HPT »Sljeme« iz Zagreba, kod kojega se moè nabaviti Dnevnik. Put po~inje u Podsusedu i vodi ovim smjerom: Kameni svati, Dom na Glavici, Ponikve, slap Sopot, Dom PD-a »Risnjak« i Dom PD-a »Grafi~ar«, Kralji~in zdenac, Tomislavov dom, Sljeme, dom »Runolist« i dom »Ivan Pa~kovski«, Hunjka, Horvatove stube (silaz i povratak), Kaptolska lugarnica na Gor{~ici, Dom na Lipi i Vugrovec. Posjetitelji mogu obilaziti KT redoslijedom po vlastitu izboru, a ne postoje Markacija uzdùnog Planinarskog puta po Medvednici Medvednica 47 niti vremenska ograni~enja. Ispunjeni dnevnik treba poslati organizatoru PPM-a, koji }e ga ovjerenog vratiti vlasniku zajedno sa zna~kom (njezina vrijednost uklju~ena je u cijenu dnevnika). Do 1995. podijeljeno je 4300 zna~aka. Kako sti}i na Medvednicu Medvednica je vrlo pristupa~na planina koja pruà nebrojene mogu}nosti lijepih izleta. Tri su glavne mogu}nosti za uspon. – Sljemenskom ì~arom. Ona omogu}uje najudobniji i najbrì pristup visinskom podru~ju i zato }emo zapo~eti s njezinim opisom. Od njezine gornje postaje moè se obi}i najvi{i vrh Sljeme i okolica, te poduzeti jednodnevni izlet uzdù hrpta planine markiranom stazom na istok ili na zapad. Na tim uzdùnim stazama put se moè prekinuti na mnogim mjestima te si}i na zagreba~ko (prigorsko) ili zagorsko podnòje do neke od brojnih autobusnih linija. Osim toga, uzdù hrpta je niz planinarskih i ugostiteljskih objekata, tako da se ne mora nositi hrana sa sobom, a u ve}ini tih ku}a moè se i preno}iti (s planinarskom iskaznicom 50% popusta). – Automobilom. Mreà od vi{e stotina kilometara brdskih cesta omogu}uje uspon na najvi{i vrh Medvednice, zatim na planinske prijevoje uzdù planine i do ve}ine planinarskih i ugostiteljskih objekata. U ovom su vodi~u opisane one ceste koje su asfaltirane i koje se dobro odràvaju, a posebno Sljemenska cesta koja ~ini prometnu okosnicu. Vàno je spomenuti da su dva kraka Sljemenske ceste jednosmjerna, i to uspon iz Gra~ana na Sljeme i silaz preko Kralji~ina zdenca do [estina.
– Pje{ice markiranim stazama. Ljubiteljima pje{a~enja mogu mnogobrojne a. p. gradskoga i prigradskog prometa posluìti kao polazi{ta za uspon u planinu. Osobito je vàno da su gotovo svi usponi dobro markirani planinarskim oznakama. Ovaj vodi~ obuhva}a velik broj upravo takvih izleta, a uz to i nekoliko s polazi{tem od tramvajskih postaja. Svi markirani prilazi imaju redni broj koji se redovito nalazi uz markaciju na po~etku puta, a ~esto i na kriànjima staza. Savjeti za izlete i izbor pje{a~kog prilaza. Medvednica je vrlo pristupa~na planina i pruà nebrojene mogu}nosti lijepih izleta. Najlak{i je pristup u njezino visinsko podru~je Sljemenskom ì~arom. Od gornje postaje moè se obi}i Sljeme i okolica, poduzeti jednodnevni izlet uzdù hrpta na istok sa silazom u podru~je Ka{ina – ^u~erje ili na zapad sa silazom u podru~je Podsused – Vrap~e. Popularni su usponi od zadnje tramvajske postaje u Gra~anima kroz tunel na Hunjku i Puntijarku ili od predzadnje postaje lijepo izvedenim Leustekovim putem preko Adolfovca na Sljeme. Klasi~ni, tradicionalni usponi su iz [estina na Sljeme ili do doma PD-a »Grafi~ar« preko Kralji~ina zdenca ili Medvedgrada. Zapadni dio Medvednice oko Ponikava i isto~ni dio oko Drenove posebna su podru~ja, svako sa svojim karakteristikama; prvo je na glasu zbog kra{kih pojava, a drugo po obilju proplanaka s lijepim vidicima. Zahvaljuju}i prigradskom autobusnom prometu ZET-a, postoje mogu}nosti prilaza sa svih strana, pa i sa zagorske. Mreà {umskih cesta omogu}uje (naàlost) prilaz automobilom gotovo svim vànijim izleti{tima i pl. ku}ama (npr. cesta na Ponikve i Sljemenska cesta s brojnim ograncima i silazom u Zagorje). Iznimke su podru~ja Lipe i Grohota u isto~noj Medvednici, koja se odlikuju planinskom ti{inom pristupa~nom jedino pje{acima. U visinsko podru~je Medvednice uspinje se s raznih strana preko stotinu prilaznih staza, od kojih je oko 70 markirano. Svi su usponi laki, iako mjestimice ima ja~ih strmina. Prosje~no traju po 48 HRVATSKE PLANINE dva sata umjerena hoda i gotovo beziznimno vode {umskim hladom, zbog ~ega ne obiluju vidicima. Uz glavne pje{a~ke prilaze mjestimice se nalaze drvene nadstre{nice koje sluè za odmor, skloni{te u slu~aju nevremena, a i kao orijentacijske to~ke. Pri izboru prilaza uvijek treba unaprijed planirati povratak, pogotovo do autobusnih linija na kojima je nedjeljom rje|i promet (izvod iz voznoga reda je na kraju poglavlja). U slu~aju vjetrovita vremena valja ra~unati s mogu}no{}u da Sljemenska ì~ara ne vozi. Dobrim hoda~ima preporu~uje se izletni~ka kombinacija usponom na planinu s jedne i silaskom na drugu stranu u okviru jednodnevne ture, npr. sa zagreba~ke na zagorsku stranu. Po starom planinarskom pravilu preporu~uje se povratak uvijek nekim drugim putem. Preporu~uje se i upotreba specijalne planinarske karte »Medvednica« 1:25.000, u kojoj su posebno ucrtane sve markirane staze (izdava~ Smand, adresa 42205 Vidovec, Varàdinska c. 92), koja se moè nabaviti u Hrvatskom planinarskom savezu, Kozar~eva 22, Zagreb. Opremu za izlet treba izabrati prema meteorolo{koj prognozi, osobito u
zimsko doba. Korisno je unaprijed planirati put za povratak te ra~unati s time da Sljemenska ì~ara vozi do 20 sati i da prestaje voziti u slu~aju jakog vjetra. Ponijeti sa sobom pitku vodu jer je ~isto}a planinskih izvora upitna. Na Medvednici je zabranjeno brati cvije}e – ubrati cvijet zna~i ubiti cvijet. Svoje sme}e ponesite s planine sa sobom! Medvednica je park prirode i u njoj je zabranjeno loènje vatre. Posjetiteljima koji nisu iz Zagreba korisno moè posluìti »Zagreb Card« jer omogu}uje tri dana neograni~enu vònju na svim vozilima ZET-a (autobusima samo za I. zonu), a s njom se dobiva i popust od 50% u muzejima, galerijama i ZOO-u. Kartica se moè kupiti za 60 kn u turisti~kim informativnim centrima (Jela~i}ev trg 11) i ve}im hotelima. Kako se sluìti ovim vodi~em Zbog velikog broja izleti{ta uzdù cijele Medvednice, svakog sa svojim pristupima, te zbog isprepletenosti obronaka s gradom Zagrebom, Medvednica je u ovom vodi~u podijeljena na tri dijela: zapadni, sredi{nji i isto~ni. Najvi{e je prostora, dakako, posve}eno najvi{emu, sredi{njem dijelu Medvednice, koji nudi najve}i izbor prilaza i zanimljivih izleti{ta. Od stotinjak prilaznih staza opisane su uglavnom one koje vode do nekoga atraktivnog objekta u visinskom podru~ju, naj~e{}e do neke planinarske ku}e. Nakon odabira puta dobro je provjeriti promjenljive podatke (npr. vozni red, adresar i tel. imenik koji su priloèni ovom poglavlju). Polazne to~ke prilaza, do ulaska u {umu, op{irno su opisane jer je iskustvo pokazalo da je na tim mjestima najvi{e orijentacijskih pote{ko}a. [umske staze nisu potanko opisivane jer su uglavnom dobro markirane, no valja ra~unati s time da obijesni pojedinci rado uni{tavaju markacije. Budu}i da je Sljemenska ì~ara najpopularniji na~in prilaza planini, osobita je pànja pridana {etnjama s njezine gornje postaje uzdù planinskog hrpta na istok i na zapad i planinarskim objektima koji se na tim pravcima nalaze. Prema tome, stigav{i na planinski hrbat bilo kojim od opisanih uspona, odgovor na pitanje kamo dalje treba potraìti pod naslovom Uzdùni put sa Sljemena na zapad, ili na istok. Kao posebne cjeline obra|ene su isto~ni i zapadni dio Medvednice, koji se u mnogo ~emu razlikuju od sredi{njeg dijela. Medvednica 49
SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE zemljovidi 2-4, str. 52, 53, 54 uè podru~je Sljemena, str. 56 Sljeme i blià okolica. Sljeme (1033 m; na starijim kartama 1035 m) najvi{i je vrh i ujedno najvànije planinarsko-turisti~ko sredi{te Medvednice. Imenom Sljeme obuhva}en je, osim najvi{ega vrha, hrbat planine po prilici od prijevoja Hunjke do doma PD-a »Grafi~ar«, u kojemu je nekoliko manje
istaknutih vrhova (Malo Sljeme, Puntijarka i dr.). Sljeme je ve} vi{e od stotinu godina popularno zagreba~ko izleti{te, prvo zbog najstarijega planinarskog doma (1878.), a zatim zbog HPD-ove èljezne piramide (1889.). Sljeme je obraslo gustom {umom, ali je na samom vrhu ~ist proplanak usred kojeg se diè TV toranj. Za posjetitelje je osobito zanimljiva terasa tanjurasta oblika na 74. metru tornja, gdje je predvi|en vidikovac za posjetitelje. Zasad je zatvoren jer graditelji tornja (HT i HRT) za to nemaju interesa. Ina~e, bio bi to jedan od najljep{ih vidikovaca u Hrvatskoj. Blià okolica vrha: na i. strani je betonski triangulacijski stup; 200 m j. je gornja postaja Sljemenske ì~are; 250 m z. je hotel »Tomislavov dom«; oko 1 km ji. su Dom èljezni~ara, Sljemenska kapelica, ùpni ured Sljeme i Dom izvi|a~a. Na samome vrhu, kod postaje stare skija{ke ì~are, nalazi se caffe »Vidikovac« (1033 m) koji se sastoji od dvije etaè i velike terase. Donja etaà je ure|ena kao vidikovac na Zagorje. Objekt je stalno otvoren i nudi {iTV toranj na Sljemenu – nakaza rok izbor jela i pi}a. umjesto vidikovca Skijali{ta i skija{ke ì~are. Gornja postaja stare, jednosjedne skija{ke ì~are nalazi se nekoliko m od TV tornja. Sagra|ena je 1950. godine, duìna joj je 700 m, a prolazi kroz {umski prosjek zvan Panjevina. Opskrbljena je sjedalima za jednu osobu. Za vrijeme skija{ke sezone, u kiosku kod gornje postaje deùraju pripadnici Gorske slùbe spa{avanja HPS-a. Odavde je vrlo lijep vidik na Hrvatsko zagorje. U novije doba sagra|eno je u okolici jo{ nekoliko skija{kih ì~ara i liftova. Oko 5’ i. nalazi se ì~ara iz 1970. Duìna joj je 450 m, a visinska razlika 100 m. Trasirana je uzdù Zelenog spusta i nekada{nje skija{ke skakaonice. Kapacitet joj je 980 osoba na sat (tri puta vi{e od stare ì~are), a vu~e pomo}u tzv. sidra. Na sz. obroncima Sljemena ima nekoliko strmih {umskih prosjeka koji se
spu{taju na zagorsku stranu. Zimi su to skijali{ta pozKavana »Vidikovac« na vrhu Sljemena 50 HRVATSKE PLANINE
nata pod imenom Panjevina, Crveni, Zeleni i Plavi spust, a malo isto~nije je Bijela livada. Obavijesti o skija{kim liftovima mogu se dobiti telefonski od 9 do 16 h (v. tel. brojeve u prilogu). Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba (18 km iz sredi{ta) Iz sredi{ta Zagreba ulicama Ribnjak i Medve{~ak, preko Zvijezde, do Mihaljevca, tu prije semafora d. Gra~anskom cestom, mimo nekoliko izleti{ta i usporedno s tramvajskom prugom do njezine zadnje postaje u Dolju. Odavle jo{ 500 m silaska do kraja Gra~anske ceste (6,5 km iz sredi{ta Zagreba), gdje iza kbr. 135 pod o{trim kutom lijevo zapo~inje Sljemenska cesta (ravno dalje je Marku{eve~ka cesta). Na 1. km Sljemenska cesta vodi dolinom potoka Blizneca kroz istoimeni zaselak. Iza njega u {umi, s parkirali{ta na 2. km, l. se uzbrdo odvaja krak ceste (250 m) do parkirali{ta pod donjom postajom Sljemenske ì~are, a d. uzbrdo, preko nadsvo|enog potoka, planinarska staza za Puntijarku i Hunjku (v. 11 i 12). Od toga mjesta dalje prema Sljemenu cesta je jednosmjerna (dopu{tena je samo vònja uzbrdo, povratak je cestom preko [estina ili silaz na drugu stranu planine cestom u Stubi~ke Toplice). Zimi je ovdje rampa koja se zatvara kada je na Sljemenu svih 700 mjesta za parkiranje popunjeno. Na 3. km stièmo do Pilane Bliznec. Pilana Bliznec i »Vinski podrum«. Bliznec je vrlo staro naselje. Najprije je pripadalo Medvedgradu, a sredinom 13. st. Bela IV. ga daruje dominikancima (tada se zvalo Blizna). Nedaleko je u jednom kamenolomu na|en rimski oltar koji je danas arheolo{ko blago Zagreba. Ovdje je na istoimenom potoku Bliznecu neko} bila mlinarska kolonija, gdje se vodeni~arski zanat njegovao iz generacije u generaciju. Tu je
uz nekada{nju gradsku mitnicu 1898. g. sagra|ena pilana, koja je nekoliko puta bila obnavljana, sve dok nije propala za Drugoga svjetskog rata. [umarija »Zagreb« obnovila ju je 1992. u obliku malog muzeja (koji sadrì turbinu, dva venecijanska drvena gatera, stroj za obrezivanje piljene gra|e i stroj za bru{enje pila), a okolicu uredila kao izleti{te, s jednim lijepim izvorom. U podrumu se nalazi stalno otvorena gostionica »Vinski podrum« s dobrom ugostiteljskom ponudom. Preko ceste je lova~ki dom i restaurirana »mitnica« s rampom. Od pilane vodi preko mosta na potoku staza Jukundovac – Strmope~, koja se u zavojima penje na Strmope~ (556 m), a ure|ena je kao Pilana Bliznec i »Vinski podrum« Upravna zgrada Parka prirode »Medvednica« Medvednica 51
»pou~na« staza. Duga~ka je 1200 m, svladava visinsku razliku od 346 m, a moè se prije}i za 25’ lakog uspona. Putem sije~e pl. stazu Tunel – Puntijarka (v. 11). Uz put su postavljene plo~e koje prolaznika upozoravaju na prirodne zna~ajke podru~ja. Stotinjak metara iza Pilane, kod o{troga lijevog cestovnog zavoja, nalazi se u biv{oj lugarnici upravna zgrada ustanove »Park prirode Medvednica«. Lijevo od nje, tik uz samu cestu, ure|ena je kapelica Majke Bòje od Puta. Od kapelice se cesta dalje penje brojnim o{trim zavojima. Nakon desetak zavoja, na 6. km, l. se odvaja krak ceste od 200 m do nekada{njeg izleti{ta Adolfovca (516,5 m; danas gari{te; v. 9), a nakon daljnjih desetak zavoja, na visini od 740 m, d. se odvaja cestovni krak zvan [umarev put kojim ima 1,5 km do doma PD-a »Runolist« (v. 10). Na 11. km l. od ceste je odvojak do biv{eg lje~ili{ta Brestovac (danas ru{evine; v. 8) , a na 12,5 km, pod Sljemenskom lugarnicom, glavno je sljemensko raskrìje. DALJINAR OD SLJEMENSKOGA RASKRI@JA LIJEVO (na zapad) DESNO (na istok) »Tomislavov dom« 1,5 km Dom na Puntijarki 2 km »Sindikalni dom« 2,5 km Hunjka 4 km Dom Crvenog krià 3 km 500 stuba 6,5 km Dom PD-a »Grafi~ar« 3,5 km Fakultetsko dobro 7,5 km
Dom PD-a »Risnjak« 6 km Lojzekov izvor 11 km Kralji~in zdenac 8 km Donja Stubica 17 km [estine 11,5 km Stubi~ke Toplice 21 km Sredi{te Zagreba 17 km Najvi{a to~ka Sljemenske ceste je parkirali{te pod hotelom »Tomislavov dom«, na samom hrptu planine (l. 1,5 km do ra~vanja i tu d. 200 m). S parkirali{ta je l. 1’ stubama do porte »Tomislavova doma«, a d. 3-4’ o{tro uzbrdo stazom na vrh Sljemena ili d. od nje cestom 200 m do gornje postaje Sljemenske ì~are. Sljemenska cesta dovr{ena je 1897. godine zaslugom tada{njega gradskog na~elnika Adolfa Mo{inskog. Danas je u cijelosti asfaltirana. Neprestano prolazi {uPutokaz kod ra~vanja na vrhu mom, zbog ~ega nema vidika. Zimi je u svom gorSljemenske ceste njem dijelu ~esto zametena snijegom. Prili~no je uska i s brojnim o{trim zavojima, pa je dopu{tena samo jednosmjerna vònja, uzbrdo (silaz preko Kralji~ina zdenca u [estine). Prilaz Sljemenskom ì~arom Do polazne postaje Sljemenske ì~are iz sredi{ta Zagreba tramvajem broj 14 ili 8 do terminala Mihaljevac, gdje treba presjesti na tramvaj broj 15 koji vozi kroz Gra~ane u Dolje. Od okreti{ta na zadnjoj tramvajskoj postaji 1’ preko Gra~anske ceste do Tunela. Tunel je duga~ak 200 m a probijen je sredinom 20. st. kroz gorsku kosu Rebar kao sastavni dio zami{ljene veze izme|u Zagreba i Stubi~kih Toplica. Iza tunela jo{ 10’ (700 m), potkraj stu- Tunel kod zadnje tramvajske postaje u Gra~anima Medvednica
55
Sljeme i blià okolica (1:15000)
SATNICA OD GORNJE POSTAJE SLJEMENSKE @I^ARE Hotel »Tomislavov dom« 3-4' Dom Crvenog krià 30' Dom PD-a »Grafi~ar« 40' Dom PD-a »Risnjak« 1h Dom èljezni~ara
10' Sljemenska kapelica 10' Dom izvi|a~a 15' Dom PD-a »Runolist« 25' Dom na Puntijarki 35' Hunjka 1h Ponikve 3h Dom na Glavici 3,30 h Kameni svati 4h Stubi~ke Toplice 3h Donja postaja Sljemenske ì~are Horvatovih 500 stuba 1,30 h ba, do donje postaje ì~are. Do parkirali{ta pod Gor{~ica 2,30 h ì~arom moè se i automobilom (v. Prilaz SljeDom na Lipi 4,30 h menskom cestom). @i~ara vozi od 8 do 20 sati svakog sata, i to tako dugo dok ima putnika. Vònja izvan voznog reda uz posebnu nadoplatu. Cijena vozne karte 7 kn (povratna 11 kn; djeca do 5 g. besplatno ako ne zauzimaju sjedalo). Vònja traje 23 minute. Slijed kabina je 30 sekundi, kapacitet kabina 4 osobe i, prema tome, u jednom satu moè se u svakom smjeru prevesti 480 osoba. Putnik moè sa sobom ponijeti i skije. Donja postaja nalazi se na visini od 300, a gornja od 1000 metara, prema tome je visinska razlika 870 metara. Duìna ì~are je 4017 m, ima 13 stupova nosa~a i 88 kabina. Trasa vodi u ravnoj liniji prelaze}i usput Goli vrh, Leustekovu stazu, potok Gra~anec, Jela~i}plac, potok Lipje, Brestovac i Sljemensku cestu. Najve}a je dubina ispod ì~are izme|u prva dva stupa (85 m). @i~ara je pu{tena u pogon 1963. i otada je radi sigurnosti putnika nekoliko puta izveden temeljit remont. Njom upravlja poduze}e Zagreba~ki elektri~ni tramvaj (ZET). Vònja ì~arom sama je po sebi posebna atrakcija, jedina takva u Hrvatskoj, i svakako je treba doìvjeti. Poseban ~ar pruà zbog vidika na Zagreb i Medvednicu koji se istodobno s usponom neprestano {iri. Pozor! Za vjetrovita vremena ì~ara, zbog sigurnosti putnika, ponekad ne radi. Obavijest o tome moè se dobiti
telefonski (v. tel. brojeve). Od Sljemenske ì~are na Sljeme (7-8’). S gornje postaje vode putovi na tri strane: ravno uzbrdo za manje od deset minuta na najvi{i vrh Sljeme (v. str. 50), lijevo cestom 200 m do hotela »Tomislavov dom« i dalje hrptom planine na zapad (v. Uzdùni put sa Sljemena na zapad ), a desno na ^inovni~ku livadu i dalje hrptom planine na istok (v. Uzdùni put sa Sljemena na istok). »Zlatni medvjed«. Tik prije vrha nalazi se ugostiteljski objekt »Zlatni medvjed« (1030 m), ure|en u {vicarskom stilu. U unutra{njosti je petnaestak stolova i kamin, a na zidovima lijepa zbirka skija{kih rekvizita i slika. Stalno je otvoren i nudi {irok izbor jela i pi}a. Lijevo od njega nalazi se ku}a Ski kluba »Medve{~ak«. Gostionica »Zlatni medvjed« iznad gornje postaje Sljemenske ì~are Medvednica 57
Uzdùni put sa Sljemena na zapad S vrha Sljemena 3’ strmog silaza stazom (ili od gornje postaje ì~are 200 m cestom) do parkirali{ta pod »Tomislavovim domom«. Hotel »Tomislavov dom« Hotel »Tomislavov dom«. Hotel je naslijedio ime staroga drvenog »Tomislavova doma« koji se nalazio na mjestu dana{nje Sljemenske lugarnice, a nastao je 1925. nadogradnjom tzv. Gradske ku}e iz 1877., prve planinarske ku}e u Hrvatskoj. HPD ju je 1925. nadogradnjom dvostruko pove}ao i prilikom proslave tisu}godi{njice hrvatskoga kraljevstva nazvalo »Tomislavovim domom«. Cijeli taj drveni kompleks izgorio je 1934. Novi »Tomislavov dom«, koji je na sada{njem mjestu HPD sagradio 1937., arhitektonski se odlikuje tlocrtom u obliku trokrake zvijezde (arh. Stjepan Plani}), zbog ~ega je u doba izgradnje bio znamenitost europskih razmjera. Nakon poàra 1964., PSH je taj objekt ugovorom prepustio jednom ugostiteljskom poduze}u koje ga je 1978. obnovilo kao hotel B kategorije. Ima 66 soba sa 128 kreveta, dva apartmana, kongresnu dvoranu, salon i restauraciju za izletnike. Stalno je otvoren. Iza »Tomislavova doma« markacija vodi hrptom kroz {umu 10’ do tzv. @enskog sedla (954,5 m), malog proplanka koji je ime dobio po tome {to je ovdje neko} bio po~etak skija{kog spusta za ène. Tu se d. pod o{trim kutom odvaja kolni Erberov put, a l. nam se pribliìla asfaltirana Sljemenska cesta koju vikendom treba izbjegavati zbog ìvoga prometa. Nastavljamo hrptom Sljemena i za 5’ stièmo do tzv. »Sindikalnog doma«. Nalazi se l. od puta, a pred njegovim je ulazom prostrano parkirali{te. »Sindikalni dom«. To je vrlo prostrana zgrada na visini od 960 m, sagra|ena 1939. kao dom PD-a »Po{tanske {tedionice«, zatim je bila sindikalno odmarali{te, pa odjel O~ne klinike KB-a »Rebro«. Donedavna je u domu boravila vojska i sada se o~ekuje novi upravlja~ i nova namjena. Kapacitet mu je 88 kreveta. Kod »Sindikalnog doma« ostavljamo cestu i skre}emo stazom l. iznad par-
kirali{ta, dok se kolni put nastavlja hrptom kroz {umu jo{ 500 m do doma »Sindikalni dom« »Crvenog krià«. 58 HRVATSKE PLANINE
Kulmerova livada s vidikom na Zagreb Dom Crvenog krià na Malom Sljemenu Dom »Crvenog krià«. Nalazi se na vrhu zvanom Malo Sljeme (984 m; 30’ od Sljemena). Sagra|en je 1932. kao |a~ki dom Higijenskog zavoda u Zagrebu, istodobno kada i |a~ki domovi na O{trcu (danas planinarski dom) te dva doma na Velebitu (Ba~i} kosa i Ogra|enica, sada ru{evine). Zatvorenog je tipa jer sluì zagreba~kim osnovnim {kolama za nastavu u prirodi. Pje{a~ka se staza nastavlja d. povrh parkirali{ta »Sindikalnog doma« do gornjeg ruba Kulmerove livade. S nje se pruà jedan od rijetkih vidika na Zagreb (klupe za odmor). Donjim rubom livade vodi Sljemenska cesta koja je dalje jednosmjerna (u silazu prema [estinama). Na drugom kraju livade d. se odvaja krak {umske ceste od 200 m do doma PD-a »Grafi~ar«. Prije toga vrijedi produìti Sljemenskom cestom 5’ na prijevoj odakle je l. od ceste
stotinjak koraka na vrh Velikog Plazura (864 m) do kapelice sv. Jakoba. Kapelica sv. Jakoba. Prvi se put spominje 1746. kao drvena kapelica koju su vjerojatno sagradili rudari iz oblìnjeg rudnika Zrinskih. Sada{nja zidana kapelica u gotskom stilu, koja potpada pod {estinsku ùpu, sagra|ena je 1847., a temeljito je obnovljena 1935. po planu arh. Denzlera koji je sagradio i Sljemensku kapelicu. Novo svetohrani{te je ukra{eno starom hrvatskom ornamentikom. Od kapelice se pruà lijep vidik na Zagreb i Posavinu. Kapelica sv. Jakoba na Velikom Plazuru Dom PD-a »Grafi~ar«. Nalazi se na Rudarskom sedlu podno Malog Sljemena, na visini od 864 m, uz proplanak okruèn {umom. Sagra|en je od drva i kamena u alpskom stilu. U prizemlju je velika blagovaonica i kuhinja, a na katu su spavaonice s ukupno 32 leàja. Dom ima telefon, vodovod, elektriku i stalno je otvoren i opskrbljen. Pod upravom je PD-a »Grafi~ar« iz Zagreba. Obratiti pozornost na malu alpinisti~ku zbirku izloènu u prozoru l. od ulaza. U okolici su klupe i stolovi za oko 200 izletnika. Dom je pristupa~an i motornim vozilima Sljemenskom cestom. Tri minute (200 m) jz. od doma nalaze se u {umi, u tzv. Rudarskom vrtu, zanimljivi ostaci rudnika grofova Zrinskih. Rudnici Zrinskih. Na visini oko 830 m nalaze se ostaci starog rudnika galenita po kojima Dom PD »Grafi~ar« Medvednica 59
je Rudarski vrt dobio ime. Tu su ostaci rudarskih rovova i galerija gdje se jo{ i danas moè na}i kristala olovnog sjajnika uprskanog u kamen. Rudnik su eksploatirali grofovi Zrinski u 17. st. (spominje se ve} 1609.) zbog srebra {to ga je galenit sadràvao (0,049%). Godine 1993. rovovi su zaslugom
[umarije »Zagreb« o~i{}eni i ure|eni. Zanimljivi su ne samo kao izletni~ki, nego i kao pou~an objekt za studente rudarstva. Ulaz je zasad zaklju~an jer jo{ nije rije{eno pitanje elektri~nih instalaUlaz u nekada{nji rudnik grofova Zrinskih cija za rasvjetu. Iza doma PD-a »Grafi~ar« nastavljamo u istom smjeru (ne l. dolje!) za markacijom koja se blago spu{ta 5’ na {umovito Bistranjsko sedlo (803 m; nadstre{nica). Sedlo je u davnini dijelilo Zagreba~ku od Bistranjske gore, tj. {ume na jùnoj padini od onih na sjevernoj (odatle pogre{an naziv Zagreba~ka gora za cijelu Medvednicu). Lijevo od nadstre{nice po~inje lijepo gra|ena turisti~ka staza koja u blagom luku, drè}i se stalno j. strane hrpta, nakon 7,5 km stiè na Ponikve. Nakon prvih 20’, kod nadstre{nice na Grajfovoj kopanji, l. se odvaja staza do doma PD-a »Risnjak« (v. 2), a odmah zatim do slapa Sopota. Slap Sopot. Silaz do Sopota traje 50’, prili~no je strm, ali dobro markiran jer njime vodi markacija 1M. Ovdje, na visini od 350 m, potok Vrap~ak pada niza stijenu visoku 9 m slapom zvanim Sopot. To je najve}i slap na Medvednici, ali koncem ljeta presu{i i zato ga je najbolje posjetiti za ki{ovita vremena. [umarija »Zagreb« je 1994. potok ispod slapa premostila neobi~nim mostom koji sluì isklju~ivo kao vidikovac na slap. Most je duga~ak 27, {irok 2,60 i visok 10,80 m, s glavnim rasponom od 7 m. Malo niè od Sopota, na drugoj strani potoka, uspinje se markacija natrag na hrbat Medvednice vrlo strmom stazom, {to se moè izbje}i produìmo li izravno za Ponikve nemarkiranom ali ugodno poloènom {umskom cestom od 3,5 km (45’) koja izlazi na Zelenu magistralu 500 m od Ponikava (na ra~vanju 10’ od Sopota treba d., nikako l. jer taj krak ceste vodi Slap Sopot na Vrap~anskom potoku k streljani). Put hrptom Medvednice nastavlja se od Grajfove kopanje u blagom silazu. Malo prije Ponikava d. se odvaja markacija za Kamene svate, a 5’ dalje d. uz stazu je mala {pilja s Jambri{akovim vrelom (jedina pitka voda na putu). S Ponikava ima jo{ 30’ do doma na Glavici (v. 31). Put od Sljemena do Glavice traje oko 4 h. Nije naporan jer uglavnom blago silazi (ukupno oko 500 m visinske razlike), ni orijentacijski teàk premda stalno vodi {umom, jer je staza dobro vidljiva a markacija se uredno odràva. Putem nigdje nema vidika i tek se na Ponikvama izlazi iz {ume na livade. S Glavice se moè dalje
na razne strane (v. satnicu u 31). 60 HRVATSKE PLANINE
Uzdùni put sa Sljemena na istok S vrha Sljemena u blagom silazu {umovitim hrptom mimo gornje postaje novije skija{ke ì~are 8’ do gornjeg ruba ^inovni~ke livade gdje je na ^inovni~kom sedlu kriànje staza. Od gornje postaje Sljemenske ì~are do ^inovni~ke livade ima tako|er 8’ ugodnom {umskom stazom u blagom silazu. ^inovni~ka livada i okolica. ^inovni~ko sedlo (961 m) i pod njim ^inovni~ka livada nazvani su tako po predratnom »^inovni~kom domu« (danas zapu{teni Dom èljezni~ara). Na sedlu se uzdùni put krià s popre~nom stazom (l. silaz do 500 stuba, d. silaz na ^inovni~ku livadu i objekte pod njom, ravno dalje na{ uzdùni put). Livada je ljeti popularno sun~ali{te i mjesto gdje se ponekad odràvaju priredbe za gra|anstvo, a zimi je tu skijali{te i sanjkali{te za mlade. Na rubu livade su ure|ene nadstre{nice s klupama za izletnike. Pod livadom, uz Sljemensku Nadstre{nica na vrhu ^inovni~ke livade cestu, nalazi se izvor Sokolovo vrelo koji je ozidao HPD 1881. godine. Sada se u njegovoj blizini nalaze dva objekta: Sljemenska lugarnica iznad i Dom èljezni~ara ispod ceste. Dom èljezni~ara. Ovu veliku drvenu zgradu podiglo je 1928. g. na visini od 920 m Dru{tvo gradskih ~inovnika iz Zagreba (odatle joj i naziv ^inovni~ki dom). Poslije je bila sindikalno odmarali{te èljezni~ara, pa odatle sada{nji naziv. Ku}a je dotrajala i zbog toga zatvorena. Nekoliko metara iza nje prema istoku, tako|er uza Sljemensku cestu, nalazi se baraka Ski kluba »[estine«, zvana Mali @eljo. U njoj je ure|en bistro »Grofica«, koji je stalno otvoren, a posjetiDom èljezni~ara na vrhu Sljemenske ceste teljima nudi razna pi}a. Sljemenska lugarnica. To je kompleks od nekoliko zgrada uz Sljemensku cestu, iznad njezina ra~vi{ta (l. »Tomislavov dom«, d. Hunjka). Nalazi se na mjestu gdje je do 1934. bio stari »Tomislavov dom«. U jednoj od zgrada ure|en je ugostiteljski objekt »Stara lugarnica« koji nudi izbor raznih jela i pi}a. Cijeli kompleks i okolica ure|eni su kao izleti{te s nekoliko {umarskih eksponata, ~esmom pitke vode i nadstre{nicom gdje {umari zimi ure|uju boì}ne jaslice. Iznad lugarnice uredila je [umarija »Zagreb«
kratku »Dje~ju pou~nu stazu,« namijenjenu upoznavanju bilja i opskrbljenu odgovaraju}im natpisima. Na{ put produùje s ^inovni~kog sedla hrptom 200 koraka u blagom usponu do sveti{ta Majka Bòja Sljemenska Kraljica Hrvata, popularno zvanog Sljemenska kapelica. Sljemenska lugarnica s gostionicom »Stara lugarnica« Medvednica 61
Kapelica Majke Bòje Sljemenske, kraljice Hrvata Dom izvi|a~a na Sljemenu Sljemenska kapelica. Sagra|ena je 1932. na {umovitom planinskom hrptu (975 m) po nacrtu ing. arh. Juraja Denzlera. Arhitektonski se oslanja na gra|evinske oblike sakralne umjetnosti iz stare hrvatske povijesti u Dalmaciji. Svojim se oblikom potpuno uklapa u {umsku okolicu. Podignuta je kao spomenik 1000-godi{njice hrvatskog kraljevstva i 1300-godi{njice pokr{tenja Hrvata; stoga je njezina unutra{njost proèta motivima iz hrvatske povijesti. Lik Majke Bòje, kanonske plo~e i stalak za misnu knjigu izradio je kipar Radoje Hudoklin, `rtvenik slikar i kipar Vanja
Radau{, vrata{ca svetohrani{ta Josip Turkalj, a dvije fresko slike (720 x 380 cm) slikar Mirko Stupica. Sveti{te je obloèno s 40 m2 mozaika (400.000 ugra|enih kockica). Strop je izra|en od slavonske hrastovine i podijeljen na 49 polja, od kojih 39 prikazuje grbove hrvatskih gradova i zemalja. Klju~ sveti{ta nalazi se u ùpnom uredu 100 m dalje. Nedjeljom se sluì sv. misa za izletnike u 9, 10,30 i 12 sati, a utorkom, ~etvrtkom i subotom u 11 sati. Obavijesti u ùpnom uredu (v. tel. brojeve u prilogu). Stotinjak koraka iza kapelice, u {umi l. od puta, nalazi se ùpni ured sljemenske ùpe, a jo{ oko 100 m dalje Dom izvi|a~a. Dom izvi|a~a. To je velika zidana trokatnica na visini od 1001 m, na samom hrptu Medvednice. Ima 60 kreveta u 30 soba, 2 sale sa 75 mjesta, centralno grijanje, telefon i cestovni prilaz s parkirali{tem. Sluì zagreba~kim izvi|a~ima i bez posebna dogovora ne prima ostale posjetitelje. Dalje se put nastavlja nekoliko min. odvojkom Sljemenske ceste (njom ima d. do Puntijarke 15’), a zatim je napu{ta i nastavlja l. {umovitim hrptom. SATNICA OD PUNTIJARKE Dom izvi|a~a 30' Televizijski toranj 40' Sljemenska ì~ara 40' Dom PD-a »Grafi~ar« 1,20 h Ponikve 4h Tunel u Dolju 1,15 h Dom na Glavici 4.30 h Kameni svati 5,45 h Podsused 7h Hunjka 30' 500 stuba 50' Stubi~ke Toplice 3,30 h Gor{~ica 2h Dom na Lipi 3,30 h Kiosk kod doma na Puntijarki Vugrovec 5h
62 HRVATSKE PLANINE
Dom na Puntijarki. Njegovo je puno ime Planinarski dom »Ivan Pa~kovski« na Puntijarki. Nalazi se na visini od 957 m, j. od planinskog hrpta, uza samu Sljemensku cestu, okruèn gustom {umom. Sada je to najpopularniji objekt na Medvednici, zahvaljuju}i dobroj kuhinji i brzoj podvorbi (samousluga), a ujedno je i jedan od najve}ih u Hrvatskoj. Sagra|en je 1954. godine. Elektrificiran je, ima vodovod, centralno grijanje, telefon, tri blagovaonice i terasu, a pred domom su Planinarski dom na Puntijarki klupe s vi{e od stotinu mjesta. Raspolaè s 35 kreveta, stalno je otvoren i dobro opskrbljen. Domom upravlja HPD »Zagreb-Matica«, koje je dom nazvalo imenom svoga predsjednika zaslùnog za njegovu izgradnju. Od doma ne treba istim putem natrag na uzdùnu stazu nego se moè produìti cestom 2 km do Hunjke ili, jo{ bolje, radi izbjegavanja prometa, jednim od dva pje{a~ka puta. Kra}i se odvaja l. od ceste nakon nekoliko m (markacija 1M) i uskoro izlazi na hrbat do uzdùnog puta za Hunjku, a drugi vodi do Hunjke ispod ceste, preko livade Danjke, gotovo po izohipsi od 900 m. Hunjka je travnati prijevoj (877 m) na hrptu Medvednice preko kojeg prelazi Sljemenska cesta u Hrv. zagorje. Ime je dobila po humku (kajkavski hunjka) koji je ozna~avao nekada{nju trome|u Kulmerova, Rauchova i kaptolskoga vlastelinstva. Zbog lijepa vidika na zagorsku stranu i dva ugostiteljska objekta vrlo je popularno izleti{te. Ovdje se l. od ceste nalazi hotel »Hunjka«, a d. od ceste nova, u drvetu ure|ena planiPlaninarska ku}a »Hunjka« narska ku}a »Hunjka«. Hotel »Hunjka« je veliki zidani objekt hotelskog tipa l. od ceste, koji je sagradilo Udruènje obrtnika iz Zagreba, pa mu odatle i naziv »Dom obrtnika«. Raspolaè s 55 kreveta u sobama, 35 leàja u skupnoj sobi, restauracijom sa 100 mjesta, telefonom, prostorijama za stolni tenis, {ah i biljar, saunom, terasom i garaòm. Stalno je otvoren i dobro opskrbljen. SATNICA OD HUNJKE 500 stuba 25' [pilja Medvednica 30'
Markov travnik 1h O{trica 2h Stubi~ke Toplice 3h Donja Stubica 2,15 h Fakultetsko dobro 15' Dom PD »Runolist« 1,15 h Televizijski toranj 1,15 h Sljemenska ì~ara 1,10 h Hotel »Tomislavov dom« 1,15 h Tunel u Dolju 1,45 h Marku{evec 1,45 h Gor{~ica 1,40 h Dom na Lipi 3,25 h Vugrovec 4,30 h Kulmerica 1h Hotel »Hunjka« Medvednica 63
Planinarska ku}a »Hunjka« sagra|ena je 1999. na temeljima stare Rauchove lugarnice, na visini od 877 m. Otvorena je vikendom. To je drvena prizemnica s potkrovljem u kojemu se na madracima moè smjestiti 40 osoba. Prizemno je kuhinja i blagovaonica u koju planinari mogu donijeti svoje jelo. Ima elektriku i vodovod. Vikendom u ku}i deùraju ~lanovi HPD-a »Zanatlija« iz Zagreba, a brigu o ku}i vodi i susjedni hotel »Hunjka«. Pored ku}e je HPD »Zanatlija« podigao 1994. veliko drveno raspelo kao to~ku na hodo~asni~kom putu za Mariju Bistricu. Horvatovih 500 stuba i Srnec (25’). Hunjka je najblià polazna to~ka za posjet 500 stuba, pa ih stoga ovdje opisujemo. Moè im se pri}i i od gornje postaje Sljemenske ì~are, preko spomenutoga ^inovni~kog sedla, odakle l. nizbrdo markiranim Mlekarskim putem. S Hunjke se staza blago spu{ta livadama na zagorsku stranu, sije~e Erberov put (@ensko sedlo – Fakultetsko dobro) i s livade silazi u {umu do po~etka stuba (visina oko 600 m). Kod 10. stube odvaja se l. stazica do Patuljkove {piljice, kod 50. stube nalazi se Vidikovac, a na sredini stubi{ta odmori{te »[krape« i, d. od staze, kamen zvan »Moj naklon«. Iza sljede}eg zavoja l. od stuba je otvor Tisina ponora (dubina 15 m), a 10 m isto~nije je Drugi ponor (14 m). Ispod 400. stube put prolazi kroz dio {pilje Medvednice (ukupna duìna 25 m) i izlazi na malenu terasu iznad koje je spomen-plo~a V. Horvatu. Odavde se stube spu{taju do obale potoka Bistri jarek, gdje se nalazi izleti{te Srnec s klupama i nadstre{nicom. Visinska razlika izme|u pr64 HRVATSKE PLANINE
Vladimir Horvat (1891.–1962.), graditelj 500 stuba Na Horvatovim stubama ve i zadnje stube je oko 100 metara. Za silazak je potrebno oko 6, a za uspon 10’. Sa stuba se ne mora natrag istim putem, nego preko potoka, pa malo uzbrdo do ra~vi{ta, gdje se moè birati: d. nizbrdo u Stubi~ke Toplice 3 h, ravno preko lijepe gorske livade Markov travnik (590 m; nadstre{nica, izvor) do lugarnice na O{trici, a l. gore prema domu na Puntijarki 1 h i vrhu Sljemena preko ^inovni~ke livade 1,30 h (ovom posljednjom sluè se planinari koji se èle vratiti u Zagreb Sljemenskom ì~arom). Stube i Srnec bili su nepoznato podru~je sve dok zagreba~ki planinar Vladimir Horvat (1891.–1962.) nije 1946. po~eo provoditi u djelo originalnu misao da izgradnjom stuba probije put u ovaj nepristupa~ni dio Medvednice. Uza stube je uredio za posjet {pilju Medvednicu, otkrio jo{ jednu novu pe}inu i nekoliko ponora, markirao stazu do Orlovih stijena, a podno stuba, na obali poto~i}a Bistri jarek, uredio u gustoj {umskoj hladovini izleti{te s terasama, klupama i jednom nadstre{nicom. Izleti{te je nazvao Srnec. Podru~je oko stuba zanimljivo je zbog raznolikih kra{kih oblika – stijena, {pilja, jama, {krapa, ponornica i ponikava. Put od Hunjke nastavlja se {umovitim hrptom Medvednice prema Lipi, stalnim postupnim silazom, uglavnom bez vidika i atraktivnih to~aka. Na toj prili~no dugoj {umskoj {etnji markacija se dobro odràva, a dobro su obiljeèni i odvojci, kojima se na raznim mjestima moè prekinuti put i si}i bilo na zagreba~ku, bilo na zagorsku stranu. Ve} nakon nekoliko koraka d. se odvaja cesta za Marku{evec, nakon 15’ tako|er d. markacija br. 23 preko Gorskog zrcala u Marku{eve~ku Trnavu, oko pola sata dalje, u podru~ju Velika ~re{nja, l. markacija br. 38 koja preko Kulmerice i Lojzekova izvo-
ra silazi u Donju Stubicu, a nakon idu}ih 20’ slijedi raskrìje gdje }emo privremeno ostaviti planinski hrbat i skrenuti d. nizbrdo za markacijom 1M kojom ima 20’ do Gor{~ice. Izleti{te Srnec Medvednica 65
Gor{~ica je sredi{te lijepih travnatih proplanaka, u blizini nekoliko litica i vrhova s dalekim vidicima. Livade se steru na visoravni koja je orijentirana prema jugu. U proljetnim mjesecima prekrivene su mirisavim {arenim cvije}em. Na s. rubu ~istine nalazi se drvena Kaptolska lugarnica (685 m) u kojoj lugar izletnicima pruà ugostiteljske usluge. Kod lugarnice je izvor i velika nadstre{nica, a pred njom klupe za odmor i prostor za sun~anje. U blizini je 1994. podignuta kapelica s raspelom, Lugarnica i skloni{te na Gor{~ici postaja Zagreba~koga planinarskoga krìnog puta. Na Gor{~ici se moè prekinuti put i si}i markiranom stazom ili cestom u Bidrovec ili Marku{eve~ku Trnavu. Put na Lipu se nastavlja sa si. kuta Gor{~ice, najprije cestom koja nakon 1 km zavr{ava okreti{tem, pa odatle markacijom koja opet vodi {umovitim hrptom gore. Nakon 20-25’ je ra~vanje (plo~a na hrastu): l. Laz preko Plasi{~a 2 h, a d. na{ put za Lipu 30’. Prije nastavka puta moè se skrenuti 1’ do izvora zvanog Rumlec, 30 m ispod puta. Ostatak puta vodi slikovitim podru~jem kroz {ume i proplanke, preko Ro~i}evih sjenoko{a, obilaze}i s
l. strane {umoviti Rog (742 m). Na zadnjem proplanku, nekoliko min prije doma na Lipi, nalazi se nova kapelica koju su sagradili 2000. g. ~lanovi PD-a »Lipa« iz Sesveta, Kapelica hrvatskih mu~enika na Lipi a posve}ena je hrvatskim mu~enicima. Lipa se u hrptu Medvednice isti~e kao posebna cjelina, koja se odlikuje planinskim livadama, osobitom florom i lijepim vidicima. U njoj su dva istoimena vrha: Rog (742 m) i Rog (708,5 m). Oba su obrasla {umom, ali je na vrhu nièga Roga Planinarski odbor Zagreba 1970. postavio èljeznu razglednu piramidu koja omogu}uje {irok vidik na Zagorje i Posavinu. Tridesetak metara ispod vrha na j. strani u {umi je planinarski dom. Planinarski dom na Lipi sagradilo je 1967. PD »Lipa« iz Sesveta, a 1972. prigradilo mu jo{ jedno krilo. Sada raspolaè sa 26 kreveta u 6 soba, blagovaonicom 9x4 m s 90 mjesta, kuhinjom i nusprostorijama. Ku}a je otvorena i opskrbljena hranom subotom, nedjeljom i blagdanom. Od ku}e se moè poduzeti nekoliko lijepih izleta u okolicu. Zanimljiv je vrh Tep~ina {pica (642 m) s ostacima nepoznate gradine (40’; v. 28) i {pilja Velika pe~ (30’). Kamo dalje s Lipe? Na Lipi zavr{ava uzdùni put i treba biPlaninarski dom na Lipi rati smjer za silaz do prometni66 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD DOMA NA LIPI Vugrovec
1,30 h Gor{~ica 1,40 h Gornja Stubica 2h Volarnica 1,30 h Hunjka 3,25 h Sljemenska ì~ara 4,30 h Laz 2h Vugrovec 1,30 h Bidrovec 2h Planina Donja 45' Tep~ina {pica 40' Velika pe~ 30' Piramida na Lipi ca u podnòju. Nekoliko je mogu}nosti: najkra}i je silaz na i. stranu (1 h) do busa u Planini Donjoj (v. 19), na ji. stranu moè se si}i u Vugrovec (18), na j. u Bidrovec – Marku{eve~ku Trnavu (16) i ^u~erje (17), na si. u Gornju Stubicu (28), na s. u Laz (20). Svi ovi putovi opisani su u vodi~u kao usponi. Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane £ 1. Gornje Vrap~e – Dom PD-a »Risnjak« 2,30 h. Do Gornjeg Vrap~a ZET-ovim autobusom na liniji broj 125 koji polazi s terminala u ^rnomercu. Si}i treba na 2. postaji iza crkve, kod kriànja za Ulicu Horvatinicu, gdje se, iza ku}e br. 217, nalazi spomenik i javni telefon. Od postaje nastaviti 200 m Vrap~anskom cestom i iza ku}e br. 206 skrenuti d. Kukoljinom ulicom. Njom uzbrdo 200 m do Kurirske ul., ali njom d. samo 20 m, pa iza ku}e broj 25 l. s asfalta uzbrdo. Markacija br. 54 vodi dalje livadama i poljima do ra~vanja puta iznad zadnjih ku}a na padinama vrha Breàn. Tu l. do napu{tene Pustakove ku}e, obilaze}i Breàn l. padinom. Oko 1 km iza Breàna presje}i {umsku cestu Kusto{ija – Pongra~eva lugarnica. Dalje l. padinom Mikuli}ke gore nad dolinom potoka Javor{~aka. Na prijevoju iza Mikuli}ke gore sastajemo markaciju iz Mikuli}a (br. 9). Idu}i sat hoda {umovitim hrptom, potkraj ja~im usponom, presjekav{i po drugi put cestu Kusto{ija – Pongra~eva lugarnica na njezinu velikom zavoju. Dalje, drè}i se {umovita hrpta, jo{ 1015’ uspona do ku}e. Put svladava ukupno 500 m visinske razlike. £ 2. Mikuli}i – Dom PD-a »Risnjak« 2 h. Polazna to~ka je zagreba~ka ~etvrt Mikuli}i na podnòju Medvednice. Prilaz ZET-ovim autobusom na
liniji 127 s terminala u ^rnomercu. Si}i treba na zadnjoj postaji i krenuti l. ulicom Talani do ku}e br. 42, gdje l. uzbrdo skre}e u {umu markirana staza br. 9. Kroz {umu se uspinje do prijevoja Zahurta, gdje se sastaje s markacijom iz G. Vrap~a (v. 3). Put od Mikuli}a do Doma svladava visinsku razliku od 550 m. Dom PD-a »Risnjak« nalazi se na malom {umskom proplanku kod tzv. Pongra~eve lugarnice, Dom PD-a »Risnjak« na Pongra~evu Medvednica 67
na visini od 724 m. To je lijepa prizemnica s kuhinjom, dvije
blagovaonice te dvije spavaonice s ukupno 12 leàjeva. Otvorena je i opskrbljena nedjeljom. Ima telefon. Pod upravom je PD-a »Risnjak« iz Zagreba, koje ga je i sagradilo 1955. Do ku}e se moè sti}i i automobilom neasfaltiranim cestovnim odvojkom (1,5 km) koji se odvaja od Sljemenske ceste 500 m iza kapelice sv. Jakoba. U okolici se nalazi nekoliko zanimljivih izleti{nih to~aka, me|u njima su slap Sopot (1,20 h; v. Uzdùni put sa Sljemena na Zapadni obrambeni zid Medvedgrada zapad) i Pa{erov prevjes. Pa{erov prevjes 10’. Put vodi najprije 5’ prema Ponikvama, gdje treba skrenuti l. nizbrdo oko 150 m. Tu se nalazi stijena {iroka 20, a visoka oko 10 m, prikladna za alpinisti~ke vjèbe. Gornja polovina vrlo je strma, a donja okomita, na jednomu mjestu dapa~e prevjesna. U stijeni postoji mali alpinisti~ki »smjer«. Nazvana je po zagreba~kom alpinistu Zvonku Pa{eru (1940.–1961.) koji je poginuo na Jalovcu. £ 3. Luk{i}i – Dom PD-a »Risnjak« 2 h. Luk{i}i su gradska ~etvrt podno Medvednice do koje vozi ZET-ov autobus na liniji 128 s terminala u ^rnomercu. Si}i treba na zadnjoj postaji, gdje se u ul. Mikuli}i od ku}e br. 108 odvaja s asfalta uzbrdo, d. od potoka, markirana staza br. 50. Slijede}i hrbat gorskoga rebra, put stiè do nadstre{nice na Omladinskoj stazi izme|u Medvedgrada i »Grafi~ara«. Dalje njime jo{ 25’ do Doma. £ 4. [estine – Medvedgrad – Dom PD-a »Grafi~ar«. Do [estina i dalje do restauracije »[estinski lagvi}« v. 5. Kod kamenog obeliska s putokazom i natpisa Park prirode Medvednica, skre}e l. s ceste, prije parkirali{ta, uzbrdo markacija br. 12. Nakon 40’ uspona sije~e asfaltiranu cestu iz Luk{i}a za Medvedgrad i nekoliko min zatim stiè do Medvedgrada. Medvedgrad. Ru{evine ovoga tipi~noga srednjovjekovnog zamka nalaze se na {iljastoj glavici visokoj 593 m. Bio je okruèn dvostrukim prstenom debelih obrambenih zidova i s dvije brani~-kule, sjevernom i jùnom. U kule se ulazilo kroz vrata na prvom katu. U gradu su bile dvije stambene pala~e i nekoliko gospodarskih zgrada. Konzervatorskim radovima zidovi su u~vr{}eni, a restaurirani su jùna brani~-kula, djelomice z. i i. pala~a i u cijelosti oktogonalna kapelica sv. Filipa i Jakova, s kamenim uglovima, rozetama i 3 m visokim romani~kim portalom. Sjeverno od nje bila je u kamenu {kriljevcu cisterna za vodu 5x4 m, dublja od 4 m. U grad se ulazilo sa sjevera kroz uzak ljevkast prolaz izme|u unutra{njega i vanjskog zida. Medvedgrad su sagradili zagreba~ki biskup Filip i zagreba~ki Kaptol u razdoblju od 1249. do 1254. ^esto je mijenjao vlasnike. Gospodari su mu bili, osim kraljeva i zagreba~kih biskupa, kanonik Toristi, Baboni}i, grofovi
Celjski, bra}a Weyspriach, Stjepan Frankopan, Juraj Brandenbur{ki, Ivan Karlovi}, grofovi Zrinski i Gregorijanci. Za Gregorijanaca grad je 1590. toliko o{te}en potresom da je morao biti napu{ten, te se ve} od 1642. spominje kao ru{evina. Vi{e o povijesti Medvedgrada v. Nada Klai}: »Medvedgrad i njegovi gospodari« (Globus, Zagreb 1987.). Ispod brani~-kule ure|en je 1994. Oltar hrvatske domoviObnovljena kapelica sv. Filipa i ne, djelo kipara Kuzme Kova~i}a, kao mjesto odavanja poJakoba u Medvedgradu ~asti hrvatskoj suverenosti i povijesnim velikanima. Taj spomenik tvore velike kamene kocke razli~itih vrsta kamena i veli~ina, s isklesanim hrvatskim motivima iz vremena kneza Branimira, velikim krièm i stihovima hrvatske himne posloène u hrvatski grb. U obnovljenoj gospodarskoj zgradi u z. krilu nalazi se ugostiteljski objekt »Medvedgrad«. Do Medvedgrada se moè automobilom, asfaltiranom cestom od 4 km koja se odvaja u Luk{i}u i uspinje se do parkirali{ta na prijevoju Glogu. 68 HRVATSKE PLANINE
Iza Medvedgrada cestom u s. smjeru oko 10’ blagog silaza na prijevoj Glog, gdje je cestovno ra~vanje (Kralji~in zdenac, Zagreb, {umski kolnik prema domu »Risnjak«). Na{ put sije~e cestu i penje se hrptom za markacijom br. 12. Nakon 15’ izlazi na Omladinsku stazu. Ta se staza od Kralji~ina zdenca penje zavojito i blago do doma PD-a »Grafi~ar«. Nakon 30’, kod zavoja Sljemenske ceste, sije~e njezin odvojak za dom PD-a Obelisk s putokazima na kriànju kod »[estinskog lagvi}a« »Risnjak«, odakle je do »Grafi~ara« jo{ 10’ blagog uspona. £ 5. [estine – Kralji~in zdenac – Dom PD-a »Grafi~ar« 1,40 h. Iz sredi{ta Zagreba do [estina gradskim autobusom na liniji 102 Britanski trg – Prekrìje – [estine – Mihaljevac. Postaja Mihaljevac je na terminalu tramvaja br. 14, a postaja Britanski trg na s. strani trga. Si}i treba kod crkve na [estinskom trgu. [estine (291 m), neko} selo poznato po slikovitoj {estinskoj narodnoj no{nji, danas je podsljemenska ~etvrt grada Zagreba. Iznad sela nalazio se neko} Kulmerov dvorac (333 m), koji je sagradio prije 400 godina Stjepko Gregorijanec, vlasnik Medvedgrada, a poslije su mu bili vlasnici Zrinski, ^ikulini, Sermaì i, na kraju, Kulmeri. Izgorio je 1944., a zadnji mu je vlasnik bio Miroslav Kumer, koji je rekordno dugo bio predsjednik HPD-a (29 g.). Uz crkvu je prigra|en mauzolej grofovske obitelji Kulmera. Tu je i grob spomenutoga Miroslava Kulmera (1861.–1943.). Iza ùpne crkve je groblje gdje se nalazi i grob Ante Star~evi}a sa znamenitim spomenikom kipara Ivana Rendi}a. [estine su dobra polazna to~ka za izlete po Medvednici. Od crkve na [estinskom trgu, ulicom Prilaz Kralji~inu zdencu, 500 m na s. do popularne restauracije »[estinski lagvi}«. Do parkirali{ta kod restauracije moè se automobilom (dalje je cesta jednosmjerna u silaznom pravcu!).
Kod restauracije su dva planinarska putokaza, jedan u obliku plo~e, drugi u obliku kamenog obeliska. Oko 150 m iza »[estinskog lagvi}a« odvaja se kod kioska d. od ceste preko potoka Kraljevca lijepo izvedena pje{a~ka staza, kojom ima uz obalu potoka 3070 m (45’) laka uspona kroz {umu. Na kraju staze je ra~vanje: l. preko mosti}a na potoku do Kralji~inog zdenca, a ravno dalje uzbrdo na Sljeme (markacija 1M). [umarija »Zagreb« je taj put uredila kao tzv. pou~nu stazu. Na vànijim mjestima postavljene su plo~e koje upozoravaju na razli~ite prirodne zna~ajke uz stazu, na odmori{ta i izvore pitke vode, a i na kulSATNICA OD »[ESTINSKOG LAGVI]A« Dom PD-a »Grafi~ar« 1,40 h Kapelica Sv. Jakoba 1,30 h Dom PD-a »Risnjak« 2h Medvedgrad 40' Sljeme 2h Puntijarka 2,30 h Dom PD-a »Runolist« 2,15 h Brestovac 2h Kralji~in zdenac 45' Restauracija »[estinski lagvi}« iznad [estina Medvednica 69
turu pona{anja u {umi. Ne znaju}i za tu stazu (po~etak je lako previdjeti), mnogi izletnici idu na Kralji~in zdenac cestom, koja je vikendom za pje{ake vrlo neugodna zbog ìvoga automobilskog prometa. Kralji~in zdenac se nalazi na visini od 529 m i jedan je od najja~ih izvora potoka Kraljevca, koji se u donjem toku zove Medve{~ak. Temperatura vode u izvoru je 10 °C. Ime mu potje~e od legendarne Crne kraljice, vjeroGostionica pod Kralji~inim zdencem jatno Barbare Celjske, druge ène kralja Sigismunda, koja je po narodnom kazivanju ovdje pod Medvedgradom imala svoj majur (prva polovina 15. st.). Pored izvora podigao je prije Prvoga svjetskog rata grof Kulmer iz [estina lugarnicu, a ispod nje uredio ribogojili{te za pastrve. Prije desetak godina zgrada je dotrajala i na njezinu je mjestu [umarija »Zagreb« uredila novo izleti{te, s klupama i stolovima za odmor izletnika (zgrada je u privatnom zakupu i pruà ugostiteljske usluge). Izvor je prije jednog stolje}a bio najpopularnije zagreba~ko izleti{te. ^lanovi HPD-a ozidali su ga ve} 1881., idu}e su godine sagradili pored izvora drveno skloni{te i markirali prilazne putove, 1894. nad izvorom postavili spomen-plo~u (nestala je pedesetih godina), a 1898. produìli put od Zdenca na Sljeme. God 1980. probijena je od Zdenca uzbrdo posve nova, vrlo udobna pje{a~ka staza do doma PD-a »Grafi~ar«. Budu}i da ju je gradila mladè dobrovoljnim radom, nazvana je Omladinskom stazom. »Lugareva ku}ica«. Cestom uzvodno 200 m, l. od ceste, mosti}em preko potoka, ure|ena je u biv{oj drvenoj lugarnici gostionica »Lugareva ku}ica« koja je stalno otvorena i opskrbljena jelima i [estinski grof Miroslav pi}ima. Pored nje je [umarija »Zagreb« 1995. uredila oglednu
Kulmer (1861.–1943.) »{umsku u~ionicu« koja se sastoji od klupa za pedesetak djece te osnovao je koncem 19. st. plo~a s osnovnim podacima i slikama prirodnih zanimljivosti. izleti{te Kralji~in zdenac U~ionica je postala ~est cilj {kolskih izleta radi zorne nastave u prirodi. Omladinska staza vodi blagim usponom u velikom luku j. oko V. Plazura, ispod silazne Sljemenske ceste. Nakon 1 h, kod zavoja Sljemenske ceste, sije~e njezin odvojak za dom PD-a »Risnjak«. Odavde je jo{ 10’ blagog uspona do doma PD-a »Grafi~ar«. £ 6. [estine – Kralji~in zdenac – Sljeme 2 h. Do ra~vanja staze prije Kralji~inog zdenca v. 5. Staza koja se odavle uspinje na Sljeme u po~etnom je dijelu solidno gra|en pje{a~ki put (markacija 1M), koji ispod Brestovca stiè pod vrlo strmu padinu zvanu Mrcina. Nakon 1 h o{trog uspona uz Mrcinu, markacija izlazi na hrbat Medvednice do »Tomislavova doma«, odakle je d. jo{ 5’ do vrha Sljemena. Put od Kralji~ina zdenca do vrha traje 1,20 h, a visinska je razlika Gostionica »Lugareva ku}ica« 480 m. 70 HRVATSKE PLANINE
£ 7. [estinski Kraljevec – Sljeme (HPD-ovim putem) 2,10 h. Od tramvajskog terminala na Mihaljevcu ZET-ovim autobusom na liniji 102 Mihaljevac – Britanski trg prema [estinama do postaje Kraljevec (jedna postaja prije crkve u [estinama, odnosno jedna postaja poslije ako se dolazi s Britanskog trga). Od postaje skrenuti s glavne ulice prema gori (d. od potoka) ulicom Poto~ani 700 m (10’). Od zadnje ku}e, iza koje prestaje asfalt, l. se uspinje markacija br. 52. Slijedi 15’ uspona kolnim putem do vo}njaka i kestenove {ume na hrptu. Lijevom stranom hrpta do oznake za izvor (20 m l. od puta; 30’ od postaje autobusa). Put se dalje stalno penje {umom, i. padinom povrh doline potoka Kraljevca, a podno Brestovca, pa sve ja~im usponom do Sljemenske ceste, upravo na mjestu gdje se ona krià sa Sljemenskom ì~arom. Preko ceste, pa uz ì~aru i njezinu gornju postaju jo{ 15’ do vrha. Ovo je neko} bio tradicionalni uspon ~lanova HPD-a i odatle mu naziv HPD-ov put. Svladava u ravnomjernom usponu 880 m visinske razlike. Prolazi {umom ne pruàju}i vidika i zato je prikladan za ljetnih vru}ina. £ 8. Gra~ani – Jela~i}-plac – Brestovac – Sljeme 2 h. Na tramvajskom terminalu Mihaljevac (linija 8 i 14) presjesti na tramvaj broj 15 prema Gra~anima. Iza}i na 3. (predzadnjoj) postaji, odakle l. preko pruge 30 m do U-zavoja i njim l. 50 m gdje d. iza {kole skre}e ulica Gra~ec. Nakon 300 m kod kbr. 36 l. uzbrdo, a kod kbr. 40 uza stube markacijom br. 75 koja iza zadnjih ku}a ulazi u {umu. Varijanta Lije~ni~kom stazom. Kod stuba se l. odvaja markacija koju je 2000. g. trasirao Planinarski klub Hrvatskoga lije~ni~kog zbora pod vodstvom dr. Berislava Baneka, pa se zato naziva Lije~ni~kom stazom. Njezina
je osobitost {to vodi divljinom nedirnute prirode, bez puta, mjestimice kroz potok, pa uspon zahtijeva spretnost. Ispod ru{evina na Brestovcu staza stiè do biv{e lugarske ku}e »Brestovac« u kojoj se vikendom moè prezalogajiti »Kod Zohe«, a zatim se spu{ta prema izvoru i kolibi na Snopljaku, gdje se vra}a na na{ put. Sat iznad Gra~ana put izlazi na gorsku kosu zvanu Jela~i}-plac i odmah zatim prolazi ispod Sljemenske ì~are. Pola sata dalje, presjekav{i ~etiri puta Sljemensku cestu, prolazi kroz Brestovac. Brestovac je biv{i sanatorij za tuberkulozu koji je sagradila 1907.–8. okrùna blagajna za osiguranje radnika iz Zagrebu na poticaj lije~nika dr. Milivoja Dèmana (1873.–1940.), motiviranog, navodno, neizlje~ivom tuberkulozom zagreba~ke ljepotice i glumice Ljerke pl. [ram (1874.–1913.) u koju je bio beznadno zaljubljen. Sanatorij je 1915. pro{iren dogradnjom brojnih baraka zbog ratnih potreba. S vremenom je ovdje nastao kompleks bolni~kih zgrada za lije~enje tuberkuloze. Zbog novog na~ina njezina lije~enja, bolnica je 1968. napu{tena. Svi dosada{nji planovi o prenamjeni u rekreativni centar, s bazenima za kupanje, sa sportskim terenima i hotelom ostali su samo na papiru. Danas su sve zgrade ru{evne i djeluju kao grad duhova. Ispod Brestovca nalazi se ugostiteljski objekt »Brestovac«. Pro{av{i kroz Brestovac, staza se uspinje jo{ pola sata, prelazi Sljemensku cestu na mjestu gdje se ona krià sa Sljemenskom ì~arom, tu se spaja s HPD-ovim putem (v. 7) i odavle stiè mimo gornje postaje ì~are za 15’ na vrh Sljemena. Put svladava ukupnu visinsku razliku od 800 m, a odlikuje se neobi~nim mirom i ti{inom. Bio je osobito popularan u prvoj polovini 20. st. Dio ru{evina na Brestovcu Medvednica 71
Spomen-plo~a Adolfu Mo{inskom na cesti kod Adolfovca
Nadstre{nica Adolfovac £ 9. Gra~ani – Adolfovac – Sljeme (Leustekova staza) 2 h. Na tramvajskom terminalu Mihaljevac (linija 14 i 8) presjesti na tramvaj br. 15 za Gra~ane, iza}i na 3. (predzadnjoj) postaji i nakon 30 m, na U-zavoju skrenuti kratko d. do po~etka ulice Lonj{~ina. Tom ulicom l. do kraja, pa 100 m iza zadnje ku}e mosti}em d. preko potoka gdje zapo~inje uspon Leustekovom stazom. Stazi se moè pri}i i sa zadnje tramvajske postaje tako da se l. iznad Tunela krene uzbrdo ulicom Nad Tunelom, a i od donje postaje Sljemenske ì~are, ako se nastavi cestovnim krakom 10’ uzbrdo prema gari{tu vile »Rebar« (za NDH rezidencija Ante Paveli}a) do bunkera, gdje treba desno. Leustekova staza. Nazvana je po svom idejnom za~etniku, gradskom {umaru ing. Albinu Leusteku (1890.–1947.), koji je htio pje{acima omogu}iti ugodan i kratak prilaz Sljemenu (staza je duga~ka 5,7 km, a svladava visinsku razliku od 740 m lakim i ujedna~enim usponom). U novije doba staza sluì kao pou~ni fitocenolo{ki put jer je [umarija »Zagreb« radi {umarske edukacije postavila na stazi uz zanimljivija stabla ili {umske zajednice plo~e s pou~nim {umarskim podacima. U donjem dijelu prevladavaju hrast kitnjak, hrast medunac, grab i pitomi kesten, a u gornjem bukva, jela, jasen i javor. Oko 1’ od po~etka staze nalazi se nova drvena nadstre{nica. Put se diè u zavojima iznad kamenoloma, izlazi na gorsko rebro i nakon pola sata prolazi ispod Sljemenske ì~are. Slijedi pola sata uspona do Adolfovca. Adolfovac. Ovdje se, otprilike na pola puta, nalazi drvena nadstre{nica u obliku paviljona s lijepim vidikom na Zagreb i dolinu Save. Poznata je pod popularnim nazivom »Vila propuh«. Stotinjak metara niè, 200 m od o{trog zavoja Sljemenske ceste (5. km), a u blizini nadaleko vidljive okomite Lonjske pe}ine, bilo je popularno zagreba~ko izleti{te Adolfovac (izgorjelo je 1993.). Ime je dobilo po spomen-plo~i koju je na stijenu uz cestu postavio HPD 1896. u znak zahvalnosti tada{njemu zagreba~kom na~elniku Adolfu pl. Mo{inskom (1843.–1907.), zaslùnom za izgradnju te ceste. ^etvrt sata dalje staza prelazi preko Sljemenske ceste, a nakon daljnjih ~etvrt sata doti~e jedan njezin zavoj, upravo na mjestu gdje se d. odvaja krak ceste zvan [umarev put prema domu PD-a »Runolist« (v. 10). Nakon jo{ pola sata staza stiè, potkraj malo o{trijim usponom, do ra~vanja Sljemenske ceste kod Sljemenske lugarnice, odakle je jo{ 15’ do vrha Sljemena. Planinarski dom »Runolist« 72 HRVATSKE PLANINE
£ 10. Gra~ani – Dom PD-a »Runolist« – Sljeme 2,15 h. Do odvojka [umarev put v. 9. Tim putem (markacija br. 16) poloìto 25’ (1,5 km) do Doma, koji je 3’ l. iznad ceste. Dom PD-a »Runolist« (830 m) sagradio je 1936. zagreba~ki DHP
»Runolist« na malom proplanku j. padine usred guste {ume. To je velika drvena dvokatnica koja je stalno otvorena i opskrbljena hranom. Osim blagovaonice, ima {kolsku dvoranu s 25 sjedala, 70 leàja u 18 soba, sav suvremeni komfor (3 sanitarna ~vora s tu{evima) i telefon. Objektom upravlja PD »Runolist« Zagreb, Ribnjak 2. Od Doma se moè produìti na Sljeme mimo Doma èljezni~ara na Sljemenskoj cesti pje{ice (15’ uspona stazom i stubama) ili nastavkom [umareva puta (2 km). U blizini Doma je i nekoliko to- »[umarev grob« ~aka zanimljivih za planinare, me|u njima su tzv. Tigrovo jezero i [umarev grob. Od doma »Runolist« markacija vodi uzbrdo kroz {umu do Doma @eljezni~ara na Sljemenskoj cesti (25‘) te preko nje i ^inovni~ke livade na Sljeme (jo{ 15’). Na Sljeme se moè i duljom ali lak{om i zanimljivijom varijantom preko [umareva groba. [umarev grob. Od Doma cestom 12’ do o{trog l. zavoja. Ispod tog zavoja stvoren je 1994. branom u potoku mali bazen zvan Tigrovo jezero (po »tigrovima«, pripadnicima Prve brigade Gorskoga zdruga koji su tada boravili u domu »Runolist«). Iznad jezera odvaja se od ceste staza 1–2’ u {umu gdje je u stijenama od zelenog {kriljevca lijepo kultiviran planinski kutak [umarev grob. Nije rije~ o grobu, nego o stijeni i izvoru s lijepom okolicom, gdje je zagreba~ki {umar Albin Leustek (Leustekova staza!) za ìvota odredio da bude pokopan (sahranjen je ipak na groblju u [estinama). Zajedni~kom akcijom »tigrova« i [umarije »Zagreb« ure|ena je pristupna staza, postavljeni su stolovi i klupe, a na stijeni iznad izvora mramorna plo~a s natpisom »[umarev grob«. Od zavoja nad Tigrovim jezerom ne mora se natrag u Dom, nego produìti lakim usponom od 15’ preko nadstre{nice Samo}a do doma na Puntijarki. £ 11. Tunel u Dolju – Njivice – Dom na Puntijarki 2 h. Iz Zagreba do parkirali{ta pod donjom postajom Sljemenske ì~are (v. Sljemensku ì~aru). Od parkirali{ta d. 3’ silaza na Sljemensku cestu. do plo~e s natpisom »Park prirode Medvednica«. S ceste mostom preko potoka Blizneca, gdje zapo~inje Bik~evi}eva staza (markacija br. 18) koja se penje na Ba~unsko sedlo. Nakon 15’ krià zanimljivu pou~nu stazu Pilana – Strmope~ – Ba~unsko sedlo (v. Sljemensku cestu). Dalje uzbrdo kojih 15’ do nadstre{nice Njivice (45’ od Tunela). Dvije min dalje put se ra~va: d. na Hunjku, a ravno na Puntijarku. Tim drugim se za 10’ stiè do te-
lefonskih stupova koji vode o{tro uzbrdo do Doma, no ugodnije je ako se krene d. Tigrovo jezero Medvednica 73
od stupova varijantom od 25’, tzv. Seniorskim putem, do nadstre{nice s klupama kod izvora Gornji Mrzljak, gdje nam zdesna prilazi markacija iz Marku{evca. Slijedi uspon u zavojima do Doma (usput odvojak d. za Hunjku). Staza je duga~ka 5,2 km, a svladava visinsku razliku od 690 m. £ 12. Tunel u Dolju – Hunjka 2,15 h. Do ra~vanja iza Njivica v. 11, zatim d. najprije poloìto i dijelom po cesti Marku{evec – Hunjka, a zatim s njezina d. zavoja o{trije uzbrdo uz Ru{evski breg do nadstre{nice na lijepoj ravnoj livadi Danjki. Dalje poloìto 12’ do ceste Puntijarka – Hunjka i cestom d. jo{ 5’ do Hunjke. £ 13. Marku{evec – Hunjka 2,15 h. Iz Zagreba do Marku{evca moè se ZET-ovim autobusom na liniji 205 s terminala u Dubravi ili linijom 233 s terminala na Mihaljevcu. Od zadnje a. p. u Marku{evcu l. iza crkve Sv. [imuna ulicom Mrzljak 500 m do gostionice na ra~vanju. Tu d. ulicom Vumelje uzbrdo 2’ do zavoja, pa l. uzbrdo do gornje ulice. Tom ulicom l. do kraja asfalta. Od zadnjih ku}a opet l. uzbrdo do ku}a i vikendica, uz jarak, l. padinama povrh doline potoka Marku{evca. Slijedi dobar sat blagog uspona kroz {umu, ~as pje{a~kim, ~as kolnim putovima do ceste Marku{evec – Hunjka (malo prije nje je l. odvojak za Puntijarku). Preko ceste markacija nastavlja usponom preko Ru{evskoga brega i na visini od 860 m stiè do nadstre{nice na livadi Danjki. Dalje poloìto 12’ do ceste Puntijarka –
Hunjka i cestom d. jo{ 5’ do Hunjke. Staza je duga~ka 6 km i svladava visinsku razliku od 655 m. Na Hunjku se moè iz Marku{evca i automobilom, {umskom, neasfaltiranom cestom koja se produùje iza ulice Mrzljak, prolazi podno kamenoloma (rampa) i uspinje se suprotnom stranom doline Marku{eve~kog potoka. £ 14. Marku{eve~ka Trnava – Gorsko zrcalo – Hunjka 2,15 h. Do Marku{eve~ke Trnave ZET-ovim autobusom na liniji 205 koji polazi s tramvajske postaje u Dubravi. Treba znati da svaki drugi autobus nastavlja iz Trnave jo{ 1,5 km do terminala Bidrovec koji skra}uje pje{a~enje cestom 800 m (si}i na postaji kod kapelice). Postaja u Trnavi je na raskrìju gdje se na po~etku Ro~i}eve ul. nalaze jedna nasuprot drugoj dvije gostionice: d. »Dva potoka«, l. »Lugareva ku}ica«. Iza prve se nakon 1’ d. odvaja markacija br. 24 preko potoka Trnave za Gor{~icu (2,10 h). Dalje 10’ najprije Ro~i}evom ul., a zatim ulicom Marku{eve~ka Trnava do kapelice gdje se d. nastavlja Bidrove~ka ul. koja vodi u pravcu Gor{~ice. Kod kapelice skre}emo l. i nakon 1 km prolazimo mimo lova~kog doma »Prigorje« (d. od ceste). Tu prestaje asfalt i nastavlja se 1,5 km lo{e ceste dolinom potoka Trnave kroz {umu do ra~vanja doline (dovle od autobusa 4 km ili 1 h). Markirani put br. 23 skre}e d. lo{im kolnikom uz Novi potok i nakon 250 m stiè pod Gorsko zrcalo. Gorsko zrcalo je glatka okomita stijena d. pored puta, visoka oko 15 m i isto toliko {iroka, nastala rasjedanjem uzdù tektonske pukotine. Danas je popularno vjèbali{te sportskih penja~a i gorskih spa{avatelja. U njoj je ure|eno nekoliko smjerova teìne do 7B. Smjerove je opisao Boris ^uji} u penja~kom vodi~u »Croatia« (Zagreb, 1999.). Pod stijenom je podignuta nadstre{nica radi za{tite od nevremena, sa stolom i klupama. Nazvana je Milanovo skloni{te u spomen zagreba~kom alpinistu Milanu Matovini koji je 1978. poginuo u Rocky Gorsko zrcalo Mountainsu. 74 HRVATSKE PLANINE
Dalje uspon 2’ d. stranom potoka, zatim preko njega i l. stranom doline do {umskog kolnika. Njim d. do okreti{ta u dnu jarka, odakle l. o{trim usponom do {umske ceste ispod ogra|enog vodocrpili{ta. Dalje l. stranom doline lo{om cestom koja prelazi u {irok kolni put, mimo vodocrpili{ta, pa uspon do zavoja i raskrìja. Odavde o{tar uspon 30’ u zavoju l.
oko grebena do Tisove pe~i. Milanovo skloni{te pod Gorskim zrcalom Presjekav{i nekoliko puta {umsku cestu, stièmo preko Ma|areva brega na hrbat Medvednice do nadstre{nice na uzdùnom putu 1M, odakle l. jo{ 15’ do Hunjke. Staza je duga~ka 8 km, a svladava visinsku razliku od 650 m. £ 15. Marku{eve~ka Trnava (Bidrovec) – Gor{~ica 1,45 h. Do Marku{eve~ke Trnave i Bidrovca v. 14. Svaki drugi autobus na toj liniji produùje od Trnave do Bidrovca, ~ime se pje{a~enje cestom skra}uje za 1,5 km. Polazna to~ka u Bidrovcu je autobusni terminal pod velikom novom branom gra|enom radi retencije buji~nih voda. Na Gor{~icu vode dva uspona: d. lak{i preko Vitelnica i l. mnogo teì preko stjenovitih vrhova Pe~ovje (655 m) i O{trec (837 m) koji su zanimljivi zbog lijepih vidika i rijetke flore. Na Gor{~icu se moè i automobilom, koji ide sasvim l. {umskom cestom {to vodi uz potok Bidrovec (6 km). Sve varijante sastaju se na prijevoju Krìni hrast (663 m), 10’ prije Gor{~ice, a po~etak im je na autobusnoj postaji. Od postaje dalje 300 m ulicom Povr{nica, gdje se s asfalta l. odvaja ulicom Gor{~ica cesta na Gor{~icu (markacija br. 24). Oko 200 m dalje skre}e s asfalta, i opet l., markacija preko Vitelnica (br. 25). Nakon ~etvrt sata uspona s markacije br. 25 se l. odvaja spomenuta markacija preko Pe~ovja i O{trca. Varijante nije lako saèto i to~no opisati, no markacije su prili~no pouzdane, a valja priupitati i mje{tane. Put svladava visinsku razliku od 500 m. £ 16. Vidovec – Kapelica Marije Snijène – Lipa 2,30 h. Do Vidovca ZET-ovim autobusom na liniji 208 koji polazi s tramvajske postaje u Dubravi. Treba si}i na zadnjoj postaji, kod {kole, gdje je i javni telefon. Od {kole d. preko mosta pa strmo uzbrdo za markacijom br. 27. Na ra~vanju nakon 400 m treba l., a nakon jo{ 400 m strmog uspona kod ku}e br. 19 treba skrenuti s asfalta l. stazom u {umu kojom ima dobar sat hoda preko gorskog rebra Risalnice do kapelice Marije Snijène. Kapelica Marije Snijène (oko 500 m) jest zavjetna gotska kapelica ùpe u ^u~erju. Sagra|ena je 1829. milodarima ~u~erskih ùpljana. Godi{nje pro{tenje je prve nedjelje nakon 5. kolovoza. Temeljito je obnovljena 1957., a unutra{njost je tom prilikom oslikao freskama Ivan Tomljanovi}. Na bo~nim zidovima prikazan je narod ~u~erskog podru~ja. Kapelica Majke Bòje Snijène (Tomislav Pavlin) Medvednica 75
Kapelica je postaja hodo~asni~kog puta u Mariju Bistricu. Malo niè, s druge strane puta, nalazila se stara kapelica kojoj se danas vi{e ne razaznaju temelji. Ispod puta u {piljici je izvor (pitka voda). Iznad kapelice diè se vrh Strànec (628 m) sa slikovitom stijenom, odakle se pruà lijep vidik (uspon 20’). Od kapelice dalje kolnim putem prema hrptu Medvednice (na ra~vanju d.). Obi{av{i s l. strane Rog (742 m), najvi{i vrh Lipe, stièmo na markaciju uzdùnog puta hrptom Medvednice 1M, kojom nastavljamo d. 15’ mimo nove kapelice do drugoga Roga (708,5 m), gdje se nalazi piramida i ku}a. Put svladava visinsku razliku od 500 m. £ 17. ^u~erje – Lipa 2,20 h. Iz Zagreba u prigorsko selo ^u~erje ZET-ovim autobusom na liniji 209 koji polazi s tramvajskog Prastara seoska ku}a u ^u~erju terminala u Dubravi. Iz ^u~erja su markirana ~ak ~etiri uspona na Lipu. Najkra}i je tre}i, a tradicionalni ~etvrti. Svladavaju visinsku razliku od 500 m. Prvi po~inje 50 m iza crkve, gdje prelazi d. preko mosta, ide jo{ 50 m ulicom Kunti}eve stube i zatim skre}e l. s ceste (markacija br. 30). Pola sata prije Lipe sastaje se s putem iz Vugrovca, a malo dalje s drugim i tre}im putem iz ^u~erja. Drugi, preko Vejalnice, skre}e s glavne, Prigorske ul. 1 km iza crkve, na
drugoj a. p. od crkve. Od postaje treba produìti 100 m, pa iza ku}e br. 92 skrenuti d. ulicom Sruki (markacija br. 28). Na vrhu te ulice, od raspela gdje prestaje asfalt, nastavlja se l. mimo raspela ravno (ne l. ni d.). Ubrzo izlazi u podru~je vinograda i vo}njaka, nastavlja hrptom Vejalnice i iza nje sastaje s prvim putem. Tre}i po~inje na posljednjoj postaji (okreti{te na kraju Prigorske ul. u zaselku Jakopovi}), vodi d. preko potoka, pa odmah iza prve ku}e skre}e l. (markacija br. 53). To je ujedno najkra}i put iz ^u~erja, a sastaje se s prva dva prije Ma~kovog kamena. ^etvrti, preko Marije Snijène, tako|er po~inje na zadnjoj a. p., ali od nje skre}e l. Ulicom Marije Snijène. Kod ku}e br. 30 markacija br. 29 skre}e s ceste l. uzbrdo u vo}njak i vodi na Lipu preko kapelice Marije Snijène. Malo prije kapelice sastaje se s putem iz Marku{eve~ke Trnave (markacija br. 27), a pola sata iza nje s putem sa Sljemena 1M (dalje v. 17). £ 18. Vugrovec – Lipa 2 h. Do sela Vugrovca ZET-ovim autobusom na liniji 261 za Goranec s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se 2 zone). Si}i na drugoj postaji iza crkve u Vugrovcu i tu s glavne ceste skrenuti d. Kunti}evom ulicom. Nakon 400 m ta ulica, zapravo aleja, zavr{ava okreti{tem, od kojega je l. oko 100 m do planinarskog doma. Planinarski dom u Vugrovcu (235 m) bio je u 18. st. sjedi{te upravitelja biskupskog imanja, a za planinarske potrebe preure|en je 1951. Za vrijeme Domovinskoga rata u zgradu su se uselili izbjeglice, a planinarima je vra}en po~etkom 2001. i sada je u tijeku obnova. Dom se nalazi na zelenom breùljku iznad sela. U prizemlju su dru{tvene prostorije, kuhinja i prostorije za domara, a na katu spavaonice u kojima }e biti u 6 soba oko 50 leàjeva. Opremljen je centralnim grijanjem, elektrikom i telefonom, a pred ku}om ima mjesta za parkiranje. Subotom i nedjeljom u ku}i deùraju ~lanovi PD-a HT »Sljeme« iz Zagreba, koje upravlja objektom. Gosti mogu dobiti okrepljuju}a pi}a, ali ne i hranu. 76 HRVATSKE PLANINE
Put na Lipu vodi od bunara na spomenutom okreti{tu ispod Doma. Markacija 1M najprije vodi d. preko livade 1’ do raspela, a iza njega zapo~inje uspon koji traje oko 2 h. Dobro je obiljeèn, ali je na livadama orijentacija oteàna. £ 19. Donja Planina – Lipa 1 h. Do sela Donja Planina ZET-ovim auto- Planinarski dom u Vugrovcu (Stjepan Pa~ari}) busom na liniji 262 s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se tri zone). Od zadnje a. p. natrag 100 m do kriànja, odakle l. uspon 300 m asfaltiranom Planinarskom ulicom do mjesta gdje se, tako|er l., odvaja uzbrdo markacija br. 31 Planinarskim odvojkom (plo~a s natpisom). Slijedi oko 1 h uspona kroz livade i vo}njake, potkraj kroz {umu i o{trim usponom do pl. ku}e na Lipi. Ovo je najkra}i pje{a~ki prilaz. Cestovnog prilaza nema. £ 20. Laz – Lipa 2 h. Iz Zagreba do Laza autobusna veza desetak puta na dan (otprilike svaka dva sata) s autobusnog terminala u Sesvetama ili sa zagreba~kog Autobusnog kolodvora linijom za Mariju Bistricu. Laz (391 m) jest selo na hrptu Medvednice 25 km od Zagreba, na tzv. ka{inskom prijevoju ceste Sesvete – Ka{ina – Marija Bistrica. Od Laza se moè nastaviti hrptom Medvednice na istok preko livada i {uma sve do Klade{~ice i Zelingrada (v. 35). Markirani put za Lipu po~inje zapravo 1,5 km prije crkve sv. Andrije u sredi{tu Laza, na kriànju Plasi{~e, kod osamljene gostionice »Zagorka«, na mjestu gdje se nizbrdo odvaja cesta za zagorsko selo Sveti Mate (postaja autobusa na zahtjev). Markirana staza se s tog kriànja najprije spu{ta u jz. smjeru. Nakon 12’ je ra~vanje markacija, odakle su dvije varijante do Lipe:
kra}im l. putem vodi markacija br. 23 u selo Gornju Planinu iza kojeg se spaja s putem br. 31 iz Donje Planine (v. 19), a d. vodi ljep{im ali zaobilaznim putem markacija br. 33. Ona se blago uspinje Ko{~eti}evim brijegom kroz {ume i livade (lijep vidik preko Vukova dola na {pilju Veliku pe~). Nakon 1,20 h spaja se pod Tep~inom {picom s markacijom br. 34 iz Gornje Stubice (v. 29), a 20’ dalje, na Ro~i}evoj senoko{i, stiè na uzdùnu markaciju hrptom Sljemena (50 koraka prije nje je nizbrdo kratak odvojak od 1’ na izvor Rumlec). Dalje hrptom planine l. markacijom 1M jo{ pola sata lagana hoda proplancima i {umom, mimo nove kapelice, do piramide i Doma (v. 19). Orijentaciju na tom putu oteàvaju brojne livade i kriànja. Selo Laz na Ka{inskom prijevoju Medvednica 77
Prilazi iz Hrvatskog zagorja £ 21. Gornja Bistra – O{trica – Sljeme 2,40 h. Iz Zagreba izravno do Gornje Bistre (29 km) ZET-ovom prigradskom autobusnom linijom 175 ili linijom 176 preko Poljanice, obje s tramvajskog terminala u ^rnomercu (pla}aju se 3 zone). Od posljednje a. p. u Gornjoj Bistri d. 200 m do porte dvorca u Gornjoj Bistri. Dvorac grofova Or{i}a sagradila je ta obitelj u 18. st. (na zgradi je ozna~ena 1773. godina). Nakon Francuske revolucije kupio ga je francuski emigrant grof Carion i temeljito obnovio. Iako je danas prili~no tro{an, o nekada{njem sjaju svjedo~e ostaci {tukatura u vestibulu, duge arkade s vitkim stupovima i zaobljenim linijama, parketi i stropovi u sobama te ostaci velikog parka u stilu Luja XIV. U dvorcu je danas smje{tena Bolnica za kroni~ne bolesti dje~je dobi. Carion je poku{ao u Medvednici eksploatirati galenit te u tu svrhu sagradio put i zapo~eo iskapanja, ali je odustao zbog premalene koli~ine rude. Ostaci rovova i danas su vidljivi pod skija{kom ì~arom, a poznati su pod imenom Francuski rudnici. Pred dvorcem d. rubom parka do asfaltirane ceste pred ulazom u dolinu potoka Bistre, do sela Gornja Bistra. Na raskrìju kod trafopostaje l. asfaltom kroz selo 300 m, zatim l. s ceste preko mosta na potoku do po- Dvorac grofova Or{i}a u Gornjoj Bistri ~etka uspona (markacija br. 42). Uspon l. padinom vinogradima i livadama do seoske ceste, koju za~as ostavljamo te se penjemo d. o{tro uzbrdo do hrpta. Nastavak drugom stranom hrpta 35’ do zavoja brdske ceste (1 h od G. Bistre). Slijedi 15’ do O{trice, cestom ili kraticama.
O{trica i okolica. O{trica (715 m) poznata je po trima starim drvenim lugarskim ku}ama, od kojih je jedna obnovljena. Mjesto je popularno me|u ljubiteljima {umske ti{ine. Ispod lugarnica (1’ d. od ceste) nalazi se dobar i nepresu{an ogra|eni izvor. Na O{trici je i po~etak pou~ne, tzv. Lugarske staze, koju je uredila [umarija »Zagreb« radi izobrazbe lugara, a plo~e s natpisima mogu biti zanimljive svakom izletniku. Staza vodi preko Francuskih rudnika, duga~ka je 1350 m i moè se prije}i za 30’ Do O{trice se moè sti}i iz G. Bistre i automobilom (6 km), no asfaltiran je samo prvi kilometar ceste. Pola km od kraja asfalta ure|eno je d. uz cestu zanimljivo mineralno vrelo u kojemu ima sumpora, a naziva se Slana voda. Na T-ra~vanju {umske ceste treba l. krakom. S O{trice dalje nekoliko je mogu}nosti uspona (@ensko sedlo, ^inovni~ka livada, »Grafi~ar«, Hunjka, Markov travnik, 500 stuba itd.), no orijentacija nije laka bez zemljovida. Od O{trice }emo nastaviti uzbrdo hrptom 20’ markacijom br. 42 do kolnoga Erberova puta i preko njega ravno dalje do nadstre{nice na livadi Krumpiri{te. Od O{trice se do Krumpiri{ta moè desnom, malo duòm, ali zanimljivijom varijantom preko Francuskih rudnika gore spomenutom Lugarskom stazom. MarkaciLugarnica na O{trici 78 HRVATSKE PLANINE
ja br. 42 vodi d. obronkom brijega kolnim putem uzbrdo prema donjoj postaji skija{ke ì~are, ispod koje je nekoliko rudarskih rovova. Francuski rudnici. Na visini od 600–700 m, 30’ od O{trice a 3’ ispod donje postaje skija{ke ì~are, ostaci su rudarskih rovova gdje je vlasnik spomenutog dvorca u Gornjoj Bistri, grof Carion, uloìo velik dio imetka tragaju}i za galenitom i srebrom, ali je pothvat propao zbog presiroma{nog nalazi{ta. Rovove je ponovno otkrio i 1954. g. o~istio 60 m hodnika graditelj 500 stuba Vlado Horvat. Galerije su tako niske da treba ho- Rov u Francuskim rudnicima (Vladimir Horvat) dati sagnuto. Od Krumpiri{ta na Sljeme ima nekoliko varijanti. Najjednostavnije je ravno uzbrdo preko kolnika {umskom prosjekom tzv. Zelenog spusta, s njega prije}i l. u Plavi spust i njime se uspeti do ^inovni~kog sedla na hrptu Medvednice. Odavle d. jo{ 10’ na Sljeme. Put svladava visinsku razliku od 880 m. £ 22. Kraljev Vrh – Sljeme 3,20 h. Polazna to~ka je autobusno okreti{te u sredi{tu sela Kraljev Vrh, na zagorskom podnòju Medvednice (ne vozi ZET-ova linija). Tu se nalazi vatrogasni dom, market, bife, javni telefon i bunar. Od bunara treba Sljemenskom ulicom 700 m do ku}e broj 110 i iza nje d. 200 m do potoka, pa preko mosta i tu odmah l. Vinogradskom ulicom kojom se nastavlja markacija broj 49. Na pola puta sije~e cestu O{trica – Markov travnik, zatim Erberov put – @ensko sedlo – Fakultetsko dobro, iza kojeg se o{tro penje preko Krumpiri{ta na ^inovni~ko sedlo l. ispod Sljemena. To je jedan od najduìh uspona na Sljeme, a budu}i da putem nema vidika, atraktivnih to~aka niti veza ZET-ovim autobusom, rijetko se upotrebljava.
£ 23. Stubi~ke Toplice – 500 stuba – Hunjka 4 h. Iz Zagreba do Stubi~kih Toplica autobusom ili vlakom za Gornju Stubicu (47 km) preko Zaboka. Vlak iz Zagreba polazi svaki dan u 8,30 h. Stubi~ke Toplice poznate su kao kupali{no lje~ili{te i turisti~ko sredi{te stubi~koga kraja. Tu je hotel B kategorije »Matija Gubec«, a Turisti~ko dru{tvo ima u evidenciji i 300 leàja u privatnima sobama. Izletnicima stoje na raspolaganju bazeni za kupanje (osam otvorenih i jedan zatvoreni u hotelu), sportska igrali{ta, penzion »Sljeme«, restauracije, kamp, {etali{te i turisti~ki biro. Mjesto moè planinarima posluìti kao polazna to~ka za uspon na Medvednicu ili kao mjesto za odmor i kupanje nakon prijelaza preko planine za zagreba~ke strane. Markacija po~inje na parkirali{tu u glavnoj, [ipekovoj ulici, nasuprot parku, kod ku}e br. 38. Uspon po~inje u lijevom kutu parkirali{ta, izlazi kroz {umu na asfaltiranu Vinogradsku ulicu i njome stiè na brijeg Kapel{~ak (20’). Automobilom se do Kapel{~aka stiè iz Stubi~kih Toplica Ulicom `rtava selja~ke bune koja se odvaja kod crkve (2 km). Kapel{~ak (247 m). Na Kapel{~aku je 1960. g. l. od ceste ure- Spomenik selja~koj buni na Kapel{~aku |en pored kapelice sv. Katarine Medvednica 79
vidikovac i mali park sa spomen-plo~om selja~koj buni (lijep vidik na Zagorje i Medvednicu). S druge strane ceste je gostionica »Zagorska klet«.
Odavle dalje markiranom cestom po hrptu brijega 400 m do ra~vanja markacija za Hunjku: l. preko Lojzekova izvora markacija br. 38, a d. na{ put preko 500 stuba markacijom br. 39. Taj d. put, koji se naziva i Sljemenskim putem, ostavlja asfalt i Zagorskom ulicom silazi u dolinu potoka Lampu{a. Preko njega se penje {umom Lampu{ na hrbat do zaselka sela Strmca, silazi do asfaltirane ceste u selu Donjoj Pili i s nje nakon nekoliko zavoja silazi l. do Sljemenske ceste (1 h od Stubi~kih Toplica). Cestom l. samo 300 m do lova~ke ku}e (d. od ceste). Desno od ku}e kolnim putem preko potoka Pronjaka, gdje zapo~inje tzv. Zagreba~ki put. On se penje kroz {umu 40’ hrptom brijega Divljaka do skloni{ta (nadstre{nice) i brdske ceste kod Krià, iza kojeg se markacija za Hunjku opet ra~va: l. izravno (kra}e) markacija br. 40, d. preko 500 stuba br. 39. Desna nakon 20’ stiè na Vrata, uzak prodor u dolini potoka Jarek. D. stranom potoka kroz prodor 8’ pod stijene, gdje je novo raskrìje: l. skre}e stazica za 500 stuba i izleti{te Srnec (1,20 h od D. Pile), a ravno je o{tar uspon preko kolnog Erberova puta i tzv. Mlekarskim putem preko ^inovni~kog sedla na Sljeme. Od Srneca uz 500 stuba na Hunjku jo{ 40’. Put svladava ukupnu visinsku razliku od 680 m, prili~no je duga~ak i dobrim dijelom vodi cestom, a zbog brojnih livada markacija nije svuda pouzdana. £ 24. Stubi~ke Toplice – Hunjka cestom 17 km. Od Stubi~kih Toplica cestom 1 km prema Zagrebu do ra~vanja, gdje treba l. preko sela Strmca 4 km u selo Pilu. Dalje prema planini najprije poloìto, a zatim zavojima uzbrdo kroz {umu Rakovu nogu. Na 10. km od Stubi~kih Toplica l. se o{tro odvajaju asfaltirana cesta i markacija za pl. ku}u »Lojzekov izvor« i lova~ki dom »Vepar« (1,5 km); na 13. km je d. zavoj oko Fakultetskog dobra (neko} Frelihova lugarnica, sada ekonomija Agronomskog fakulteta u Zagrebu), na 13. km d. se odvaja markacija za 500 stuba, a 50 m dalje, tako|er d., kolni put do @enskog sedla iza »Tomislavova doma« (tzv. Erberov put). Na 17. km cesta izlazi na hrbat Medvednice do Hunjke, gdje kod hotela »Hunjka« prelazi na jùnu, zagreba~ku padinu planine. Odavle je 2 km cestom do doma na Puntijarki a 4 km do kriànja pod Sljemenskom lugarnicom (dalje v. Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba). Cesta je {iroka 6 m, bez jakih uspona i zavoja, asfaltirana je i bolje trasirana od Sljemenske ceste iz Zagreba. Valja ra~unati s time da se na njoj zimi snijeg duè zadràva nego na cesti iz Zagreba. £ 25. Donja Stubica – Lojzekov izvor – Hunjka 3,30–4 h. Iz Zagreba do Donje Stubice vlakom (52 km) koji polazi svaki dan u 8,30 h ili autobusom (45 km). Od Trga Matije Gupca u sredi{tu mjesta 150 m Topli~kom ulicom prema Stubi~kim Toplicama (dovle 5’ od `. st. Donja Stubica Kolodvorskom ulicom), odakle l. asfaltiranom Podgorskom cestom 2 km do raskrìja kod trgovine i gostionice u Pod-
gori. S raskrìja se moè do Lojzekova izvora d. automobilom jo{ 4 km (v. 26) ili l. pje{a~kim prilazom (markacija br. 37) koja vodi dolinom potoka Reka do kraja Vidikovac na Kapel{~aku 80 HRVATSKE PLANINE
asfalta, zatim slijedi uspon uz potok pored usamljenih ku}a lo{im putem na hrbat brijega i njim ponovno stiè
do asfaltirane ceste iz D. Stubice (dovle 1 h). Cestom l. 300 m do mjesta gdje je l. u {umi kriànje: ravno uzbrdo kolnik prema lugarnici Kulmerici, l. u {umu 100 m do lova~kog doma »Vepar« (parkirali{te u {umi). Malo prije tog doma d. skre}e staza od 5’ do pl. ku}e na Lojzekovu izvoru. Planinarska ku}a na Lojzekovom izvoru Pl. ku}a na Lojzekovu izvoru (490 m) nalazi se usred mije{ane {ume crnogorice i bjelogorice. Sagradilo ju je PD »Stubi~an« iz Donje Stubice 1980. Njegovi ~lanovi nedjeljom obi~no deùraju u ku}i. U prizemlju je blagovaonica za 30 osoba, a u potkrovlju spavaonica u koju se moè smjestiti dvadesetak leàja. Elektrike nema, voda je s izvora pored ku}e. Pred ku}om je nadstre{nica s ro{tiljem, a oko 2’ iznad ku}e vidikovac na Zagorje zvan »Dva sr~eka«. Nedostatak {ireg vidika planinari su nadomjestili izgradnjom piramide na oblìnjem Velikom brdu (500 m), ali je sada i nju prerasla {uma. Do nje treba najprije natrag na asfaltiranu cestu, cestom d. oko 500 m i zatim skrenuti za markacijom d. uzbrdo u {umu jo{ 3-4’. Od ku}e natrag do kriànja na cesti, odakle l. prema Sljemenu asfaltiranom cestom jo{ 15’ do mosta preko potoka Rakova noga. Iza potoka cesta se pripaja dobroj Sljemenskoj cesti iz Stubi~kih Toplica, a tik prije nje valja skrenuti l. uzbrdo kolnikom u {umu. Markacija krati nekoliko zavoja i preko dvije manje ~istine stiè do po~etka Frelihovih livada, zatim livadama do zgrada Fakultetskog dobra (30’ od mosta). Dalje mimo zgrada i iza njih d. pored ograde livadama do {ume, kroz nju do Sljemenske ceste i preko nje stazom povrh izvora u uvali jo{ 10’ do Hunjke. Put je duga~ak, dobrim dijelom vodi cestom i mjestimice je orijentacijski teàk, ovisno o odràvanju markacija, a svladava visinsku razliku od 650 m. £ 26. Donja Stubica – Hunjka cestom 13 km. Iz Donje Stubice 2 km do raskrìja u Podgori (v. 25), gdje treba d. asfaltiranom {umskom cestom uzbrdo jo{ 3 km do mjesta gdje se l. od ceste nalazi lova~ki dom »Vepar« (1’) i d. od njega 5’ planinarska ku}a na Lojzekovu izvoru. Cesta se nastavlja jo{ 1 km u dolinu potoka Rakova noga, prelazi mos-
tom potok i odmah se iza njega spaja s cestom iz Stu- Lova~ki dom »Vepar« kod Lojzekovog izvora bi~kih Toplica (dalje v. 24). £ 27. Gornja Stubica – Gor{~ica 3 h. Iz Zagreba u Gornju Stubicu (54 km) vlakom koji polazi u 8,30 h. Od `. p. Ulicom Matije Gupca mimo tvornice »Dona« do ùpne crkve sv. Jurja na Trgu Matije Gupca u gornjem dijelu mjesta (20'). Medvednica 81
Gornja Stubica. Prije uspona vrijedi posjetiti nekada{nji dvorac grofova Or{i}a, danas za{ti}en kao spomenik kulture. Sagradio ga je 1756. Adam Or{i} kao jednokatnu zgradu baroknog stila. U njemu je danas muzej selja~kih buna. Godine 1973. ure|en je oko dvorca park oblikovan kao pejzàni perivoj sa samoniklim i egzoti~nim biljnim vrstama i postavljen velik spomenik Matiji Gupcu (djelo kipara Antuna Augustin~i}a). Pred gostionicom iznad crkve, na Gup~evu trgu, nalazi se pras»Gup~eva lipa« i gostionica u Gornjoj Stubici tara velika lipa zvana Gup~eva, jer je po narodnom vjerovanju rasla jo{ u Gup~evo doba. Od dvorca do lipe ure|ena je
aleja od 400 lipa u spomen pogubljenih seljaka. S Gup~eva trga markacija br. 35 vodi najprije Zagreba~kom cestom uzbrdo 1,5 km gdje se, 50 m prije raspela, odvaja d. nizbrdo put u dolinu Slanog potoka, te preko mosta stiè u selo Hiàkovec do brdske ceste. Njom l. kroz zaselak Sa}eri, l. stranom brijega do ku}a na zaravni, odakle uspon hrptom do zadnjih ku}a na rubu {ume. Dalje d. stranom brijega kolnikom do podnòja livade u uvali. S njezina kraja uspon l. na hrbat. Ravnim putem do druge livade u uvali, odakle d. uspon na greben do malog prijevoja na grebenu O{tarija (1 h od G. Stubice). Slijedi oko 1 h uspona {umom do brdske ceste na Volarnici, kod koje je travnati proplanak s izletni~kom nadstre{nicom i lijepim vidikom na Zagorje. Od Volarnice nekoliko min uspona u j. smjeru prema M. ~re{nji (817 m), koju treba zaobi}i s l. strane markacijom br. 33, zatim iza izvora Mrzljaka skrenuti d. na put br. 25 (l. je put za Lipu), odakle je 10’ blagog silaza do Gor{~ice. £ 28. Gornja Stubica – Lipa 3 h. Do Gup~eve lipe v. 27. Dalje putem za Gor{~icu 15’ do ra~vi{ta, gdje treba l. markacijom br. 34 u selo Slani Potok (2 km). Na kraju sela s asfalta makadamskom cestom do raspela na zavoju, gdje treba d. Od zadnje ku}e d. s ceste kolnim putem uzbrdo, rubom livade i preko hrpta, do druge livade u uvali. Iz uvale l. rubom livade u luku na hrbat brda i njim d. Put sije~e jednu brdsku cestu, zatim se uspinje pravim spletom putova na livadu pod Tep~inu {picu (636 m), obilazi je s d. strane do mjesta gdje s l. stiè markacija iz Laza (v. 20). Odavle je mogu} kratak prilaz od 3-4’ kroz {ikaru na vrh Tep~ine {pice. Markacije nisu ~este i zato je nùna pove}ana pozornost. Tep~ina {pica (642 m) zanimljiva je zato {to su u {ikari na njezinu tjemenu ostaci zidina nepoznata grada. Narod pri~a da je tu nekada bio velik grad po kojemu nosi ime selo Karivaro{ na zagorskom podnòju Tep~ine {pice. Po~etkom stolje}a jo{ su se raspoznavali ostaci kapelice sv. apostola s okruglim sveti{tem. Nakon njezina napu{tanja sagra|ena je istoimena kapelica u [agudovcu. Op{irnije v. Milovan Buchberger: Tajna Tep~ine {pice (HP 90, 7-8, 210-15, 1998.). Iza Tep~ine {pice jo{ je desetak min blagog uspona do izvora Rumleca i na Ro~i}eve senoko{e, gdje stièmo na put 1M (dalje v. Uzdùni put sa Sljemena na istok). Put svladava visinsku razliku od 510 m. 82 HRVATSKE PLANINE
ZAPADNA MEDVEDNICA zemljovid 1, str. 84 Ovaj dio Medvednice, koji je od sredi{njega dijela odvojen duboko usje~enim koritom potoka Vrap~aka, razlikuje se od ostalih dijelova manjom visinom (najvi{i vrh je Bradovec, 582 m, s. od Ponikava), bogatstvom kra{kih pojava, ali i {umama lo{ije kvalitete. Zahvaljuju}i relativno debelom sloju vapnenca, tu }emo nai}i na ponikve, ponornice i {pilje. Planinarske su zanimljivosti u z. Medvednici podru~je gorskih livada na Ponikvama do kojih vodi {iroka asfaltirana cesta iz Stenjevca (tzv. Zelena magistrala, sagr. 1972.), planinarski dom na Glavici, {pilja Veternica, ru{evine Susedgrada, stijene Kamenih svata i planinarska ku}a u njihovoj blizini. £ 29. Podsused – Susedgrad – Kameni svati 3 h. Iz Zagreba do Podsuseda s tramvajskog terminala u ^rnomercu ZET-ovim autobusom na liniji br. 119 za Podsused, ili br. 122 za Susedgrad, ili prigradskom èljeznicom iz Zagreba koja vozi dvadesetak puta na dan od 4 do 22,30 h. Od a. p. pod-
vònjakom ili od `. p. Kolodvorskom ul. nekoliko min do glavnoga, Kova~i}eva trga u sredi{tu. S trga l. 200 m do ku}e br. 7 prije koje je ulaz u park. Kroz park 4’ do nekada{nje pl. ku}e PD-a »Susedgrad« i jo{ 3’ u zavojima, mimo vodovodnoga rezervoara i nekoliko klupa za odmor, do ru{evina Susedgrada. Na kraju uspona preko jarka kroz prodor u unutra{njost s l. strane gradine. Susedgrad (194,8 m). Ru{evine Susedgrada nalaze se na krajnjem z. obronku Medvednice, u kutu izme|u Save i njezine pritoke Krapine, na strmom osamljenom breùljku koji dominira nad putom iz Slovenije u Hrvatsku. U starijemu, gornjem dijelu bile su zgrade za stanovanje, opasane ~vrstim zidinama, a u donjem koji je poslije dozidan s j. strane, bile su dvije kule s glavnim vratima, obrambenim jarkom i lan~anim mostom preko njega. U 16. st. grada se domogao vlastelin Franjo Tahi. Buna koju su protiv njega podigli seljaci pod vodstvom Matije Gupca bila je krvavo ugu{ena 1573. Oko stotinu godina poslije ipak su grad osvojili te ga razorili i otada je ru{evina. Op{irnije o Susedgradu: Ve}eslav Heneberg: Ru{evine Susedgrada (Edicije muzeja grada Zagreba, sv. 3, Zagreb 1929.). Unato~ prija{njim konzervatorskim radovima, danas su zidine opet neprohodne jer su obrasle grmljem i trnjem. Od gradine natrag na stazu, pa silaz 2’ na drugu stranu brijega do ulice Gornji put kojom treba do Aleje Selja~ke bune. Alejom d. samo 20 m, pa zatim odmah lijevo uzbrdo 200 m ulicom Jagodi{~e do ku}e br. 14 iza koje na ra~vanju treba d. ulicom Put Kamenih svata. Nakon jo{ 200 m uspona, kod zadnje ku}e, asfalt prestaje i dalje treba za markacijom broj 1M koja sljede}a 2 i pol sata vodi naizmjence livadama i {umarcima do planinarske ku}e. Za ki{na vremena put iz Podsuseda je blatan, s brojnim lokvama. U po~etTlocrt Susedgrada (Ve}eslav Heneberg) Ru{evine Susedgrada (Vladimir Kova~i}) Medvednica 83
nom dijelu puta moè se l. skrenuti 10’ na [krl~ev brijeg (291 m) radi lijepa vidika, a oko 15’ prije ku}e, 100 m prije nadstre{nice, spustiti se za {umarskim oznakama u duboku ponikvu gdje se moè vidjeti orija{ka bukva, najve}a na Medvednici. Planinarska ku}a »Kameni svati« (480 m) nalazi se na mjestu gdje Medvednica strmo pada prema Hrvatskom zagorju. Podigao ju je 1982. PD »Susedgrad« iz Podsuseda usred {ume, Zagorje s Kamenih svata (Vladimir Kova~i}) u obliku prizemne brvnare koja je poslije prigra|ivana. Obi~no je otvorena nedjeljom od 9 do 16 h, kad u njoj deùraju
~lanovi dru{tva i goste posluùju pi}ima. Ima 6 leàja, a vodom se opskrbljuje iz cisterne. Osobitost je da dru{tvo dodjeljuje spomen-zna~ku svakome tko ku}u posjeti bar jedanput u svako od ~etiri godi{nja doba. Posjeti se dokazuju ìgom u dnevnik koji nosi naslov »^etiri godi{nja doba na Kamenim svatima«, a moè se nabaviti u ku}i za vrijeme deùrstva. Zna~ke se dodjeljuju na tradicionalnom susretu »Pohod na Kamene svate« koji se odràva prve nedjelje u rujnu. Od ku}e produùje markacija jo{ 500 m poloìto kroz {umu do Kamenih svata. Kameni svati (489 m) su skup dolomitnih stijena (489 m) osovljenih na z. obronku Medvednice. Narod ih zapravo naziva Zakletim svatima. Prema narodnoj pri~i, stijene su nastale tako {to je mladoènjina majka kletvom okamenila svatove jer je bila nezadovoljna snahom. O tome govore i stihovi [enoine pjesme »Kameni svatovi« iz 1869. g.: Ubila me strijela mahom Ak’ mi Janja bude snahom. Kleta drùba na toj stijeni Kamenom se okameni! August [enoa Rub stijene diè se oko 350 m iznad zagorskoga sela Jablanovca i (1838.–1881.) pisao je i neko} je bio najljep{i vidikovac, ali je stijene postupno obrasla {io Kleku kara. Osobito je lijep pogled u dubinu na ra{trkana zagorska sela, ~ije ku}e iz ove visine izgledaju poput malih maketa. £ 30. Bizek – Kameni svati 2,30 h. Do Bizeka ZET-ovim autobusom s tramvajskog terminala na ^rnomercu. Si}i treba na predzadnjoj postaji, pa odatle l. ulicom Bizek II 1 km do ra~vanja. Tu treba skrenuti d. 200 m do lova~ke ku}e (d. od puta). Slijedi zavoj i nakon 300 m, iza posljednje ku}e (Bizek III, br. 70), ra~vanje: d. dom na Glavici markacijom br. 2, a ravno dalje je na{ put. Nakon 200 m d. nam ostaje ogra|eni vodovodni rezervoar, a nakon jo{ 200 m l. je nekada{nja planinarska ku}a. Markacija nastavlja gornjim rubom nekada{njega kamenoloma tvornice cementa u Podsusedu i iza njega se spaja s putem 1M iz Podsuseda (dalje v. 29). Planinarska ku}a »Kameni svati« (Stanko Popovi}) Medvednica 85
Ulaz u {pilju Veternicu (Vlado Boì}) Kanal u {pilji Veternici (Vlado Boì}) £ 31. Gornji Stenjevec – Glavica – Ponikve – Kameni svati 2,45 h. Iz Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 124 s tramvajskog terminala u ^rnomercu. S kriànja na predzadnjoj postaji u ulici Dubravica treba d. ulicom Glavica uzbrdo. Nakon 200 m skre}e l. markacija br. 8 i penje se iznad naselja kroz nisku {umicu, potkraj sve o{trijim usponom, do pl. doma (30’ od autobusa). Desetak minuta prije njega l. je odvojak do ulaza u pe}inu Veternicu. Do {pilje ima i izravan put, od okreti{ta na zadnjoj a. p., odakle treba najprije 500 m cestom bez asfalta do kraja i iza zadnje ku}e zapo~eti uspon markacijom br. 3 l. iznad potoka (od autobusa 25’ do ulaza u {pilju). [pilja Veternica. Ulaz se nalazi 300 m zra~ne linije jz. od doma na Glavici, na visini oko 350 m, oko 25’ iznad zadnjih ku}a Gornjeg Stenjevca. Veternica je golem {piljski kompleks, jedan od najve}ih u Hrvatskoj. Ime je dobila po hladnoj zra~noj struji iz njezina ulaza. Poznata je ve} od 19. stolje}a, ali je tek tridesetih godina 20. stolje}a ulaz toliko pro{iren da je mogao u}i ~ovjek. Otkri}e podzemnih prostora bilo je u to doba senzacija koja je danima punila stupce novina i budila ma{tu znatièljne publike. Dosad je otkriveno 7000 m kanala, ali istraìvanja jo{ uvijek nisu zavr{ena. Obiluje dvoranama, ponorima i slapovima. U ulaznom su dijelu iskopani zanimljivi paleontolo{ki nalazi koji pokazuju da je tu prije 42 000 godina boravio suvremenik krapinskog pra~ovjeka (Homo neanderthalensis). Ulaz je zatvoren èljeznim vratima. Precizan tlocrt objavljen je u ~asopisu »Speleolog« za g. 1978.–1979. Radi turisti~kog posjeta, elektrificirano je prvih 380 m kanala. Nedjeljom prije podne na ulazu deùraju ~lanovi Komisije za speleologiju HPS-a koji organizirano vode posjetitelje (ulaznica 10 kn, djeca 5 kn). [pilja je pod zakonskom za{titom kao geomorfolo{ki prirodni spomenik, a o njoj se brine uprava »Parka prirode Medvednica« (Bliznec b. b.). Od Veternice do Doma ima jo{ 10’ o{trog uspona {umovitom padinom. Planinarski dom na Glavici (420 m) nalazi se na obronku istaknute sporedne gorske kose, usred bujnoga {umskog zelenila. Otvoren je i opskrbljen vikendom, od 8 do 22 h. Objektom upravlja Planinarski savez Zagreba, Ribnjak br. 2. Sastoji se od stare zgrade i prigra|enog krila namijenjenog ugostiteljstvu. U prizemlju je kuhinja i nekoliko blagovaonica, u potkrovlju spavaonica sa skupnim leàjevima te dvije sobe s 4 i 2 kreveta, a u depandansi je 16 skupnih leàja (ukupno oko 50 leàja). Kuhinja nudi vikendom doma}u kuhinju. Ispred zgrade je ove}a terasa s klupama, odakle je lijep vidik na Zagreb i savsku dolinu. Iznad doma u {umi je zaravanak prikladan za sun~anje, a pored same zgrade igrali{te i kuglana. Dom su sagradili zagreba~ki radnici, uglavnom ~lanovi predratnog RTPD-a »Prijatelj prirode«, dobrovoljnim radom i prilozima 1934.–1936. godine, u jednostavnom planinskom stilu od kamena s drvenim potkrovljem. Godine 1984. obnovljen je i prigra|eno mu je novo krilo. Do doma vodi jo{ nekoliko markiranih prilaza: iz Bizeka (v. 30) i Gornjeg Vrap~a (v. 32), od Sljemena hrptom Medvednice i dr., a postoji i cestovni prilaz (v. 33).
86 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD GLAVICE Bizek 40' Ponikve 30' Kameni svati 1,30 h Dom PD-a »Risnjak« 3h Dom PD-a »Grafi~ar« 3,30 h Sljeme 4h
Planinarski dom na Glavici Od Doma do Kamenih svata put vodi 10’ cestom i tu se markacija ra~va: l. s ceste skre}e izravan put koji traje 1,15 h, a d. se nastavlja put cestom preko Ponikava za 1,30 h. Drugi je put malo duì, ali i zanimljiviji. Od Doma je do Ponikava 25’ {umskom cestom u si. smjeru, gotovo bez ikakva uspona (postoji i markirana kratica). Ponikve su prostrana travnata dolina okruèna sa svih strana {umovitim breùljcima, na prosje~noj visini od 500 m. Kroz Ponikve teku tri gorska poto~i}a. Najja~i je Jezeranec, a ostala dva u kasno ljeto obi~no presu{e. Svi poniru u jamama na z. strani, u {umskom gusti{u (tipi~na kra{ka pojava). Bojenjem je dokazano da se voda ponovno javlja u pe}ini Veternici. Zanimljivo je i Jambri{akovo vrelo koje izvire iz male {pilje u {umi sz. od Ponikava. Livade su u prolje}e ukra{ene raznovrsnim cvije}em, ali i prili~no podvodne. Postale su osobito popularno izleti{te nakon 1972. kada je do njih probijena cesta Zelena magistrala (v. 33). Na po~etku Ponikava, kod mosti}a na poto~i}u, vi{estruko je kriànje markacija (v. 33). Staza za Kamene svate vodi preko mosti}a l. rubom Ponikava, ulazi u {umu i dalje vodi bez vidika s nekoliko lakih uspona i silaza. Zbog brojnih kriànja, valja putem dobro paziti na markaciju. Otprilike na pola puta prilazi s d. markacija sa Sljemena koja sa s. strane zaobilazi Ponikve, a oko 20’ prije Kamenih svata d. je odvojak do malog izvora, jedinog u ovom kraju. Tik prije Kamenih svata put silazi u {umovitu uvalu gdje s l. prilazi markacija iz Podsuseda (v. 29) i Jablanovca u Zagorju (v. 34). Tom se uvalom l. stiè za nekoliko min do pl. ku}e, a d. do ostatka ru{evne zgrade od koje je 1’ o{tro uzbrdo kroz grmlje do vr{ne stijene (v. 29). £ 32. Gornje Vrap~e – Ponikve – Glavica 2 h. Do po~etka ulice Horvatinice v. 1. Ve} iza prve ku}e u Horvatinici (ku}a br. 2) d. Letin~i}evom ulicom (markacija br. 5). Nakon 500 m, prije ku}e br. 56, d. ulicom Skenderi 300 m. Na vrhu te ulice, s o{trog zavoja l. uzbrdo kroz vo}njake i {umarke, a zatim kroz {umu uspon do {umske ceste koja d. vodi do slapa Sopota (50’). Preko ceste do asfaltirane Zelene magistrale i njom d. 500 m do Ponikava. Dalje v. 33. £ 33. Ponikve i Glavica cestom (Zelena magistrala, 5,5 km). Iz sredi{ta Zagreba Ilicom do kraja, pa ravno dalje Alejom Bologne prema Podsusedu do gradske ~etvrti Gajnice. Oko 500 m iza benzinske crpke koja se nalazi d. od ceste, treba kod nadstre{nice na a. p. skrenuti d. uz potok ulicom Dub- Novo krilo doma na Glavici Medvednica 87
ravica. Nakon 700 m, na vi{estrukom kriànju, treba d. preko potoka naj{irom asfaltiranom cestom, zvanom Zelena magistrala. Nakon 5,5 km uspona cesta slijepo zavr{ava parkirali{tem na samome po~etku Ponikava. Pedesetak koraka prije parkirali{ta skre}e l. uska {umska cesta kojom ima do planinarskog doma na Glavici 2 km (asfalt na strmijim mjestima). Izletnici obi~no na Ponikvama ostavljaju autoPogled na livade s lova~ke ~eke na Ponikvama mobil na parkirali{tu i silaze do livada pje{ice oko 20 m prije parkirali{ta. Ve} nakon 30 m silaza je mosti} na potoku ponornici prije kojeg je ra~vanje markacija: l. dom na Glavici, d. mimo betonskoga geodetskog stupa put na Sljeme, a preko mosti}a Kameni svati. Od samoga mosti}a moè se l. za 1 min, slijede}i poto~i}, sti}i do njegova ponora u jami ljevkasta oblika. Pitke vode ima na Jambri{akovu vrelu koje izvire iz {piljice l5’ putem prema Sljemenu. £ 34. Jablanovec – Kameni svati 50’. Iz Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 176 i 177 za Gornju Bistru s tramvajskog terminala u ^rnomercu (pla}aju se 2 zone). U Jablanovcu treba si}i na postaji kod Konzumove prodavaonice, Stubi~ka ul. 246. Tom ulicom produìti oko 100 m do crkve, iza nje skrenuti d., pa odmah zatim, na ra~vanju kod raspela, opet d. ulicom Kamenih svatova. Njom 400 m do spomenika Augustu [enoi i 50 koraka iza njega skrenuti d. prvim odvojkom ul. Kamenih svatova, gdje asfalt prestaje. Slijedi uspon markacijom br. 7 do malog prijeJambri{akovo vrelo s izvori{nom voja i dalje d. putem preko livada i povrh vi{piljicom nograda do {ume (ukupno 50’, s visinskom razlikom od 290 m). Kroz {umu uspon do puta iz Poduseda i njim l. do pl. ku}e jo{ 2’ (dalje v. 29). Do Kamenih svatova moè se i od a. p. u Ivancu, 4 km bliè Zagrebu. U Ivancu treba si}i na tre}oj postaji, zvanoj Gorica (kod raspela). Oko 50 m dalje od raspela treba prije ku}e br. 100 i 102 skrenuti d. Vinobre{kom ulicom. Ovaj uspon traje 1,20 h, a sastaje se s prvim 5’ prije pl. ku}e.
Ponor potoka na Ponikvama 88 HRVATSKE PLANINE
ISTO^NA MEDVEDNICA zemljovid 5, str. 90 Isto~na Medvednica, koju od sredi{njeg dijela odvaja ka{inski prijevoj na Lazu, ima posebne odlike zbog kojih je vrlo cijenjena me|u planinarima. Za razliku od sredi{njeg dijela, koji je gotovo u cijelosti pokriven visokom {umom, isto~ni obiluje planinskim livadama, osobito lijepima u doba cvjetanja. Iako se taj dio Medvednice ne odlikuje visinom, jer je najvi{i vrh, Drenova, visok samo 576 m, planinari ga vole jer se tu izmjenjuje ugodna {umska hladovina s poljima i cvjetnim livadama, a u okrilju ti{ine i oazama sa~uvane prirode. Skupina je lako pristupa~na i pruà mogu}nost za lijepu uzdùnu turu. Ona vodi od Laza preko najvi{ega vrha ove skupine, Drenove, te preko Klade{~ice i Zelingrada silazi u Zelinu (ukupno oko 6 h laka hoda). U ovom dijelu Medvednice najzanimljivije to~ke su gradine Kozelin i Zelingrad te dvije planinarske ku}e: na Grohotu i Klade{~ici. £ 35. Uzdùni put Laz – Klade{~ica 4 h. Taj put hrptom gore prvim dijelom prolazi kroz sela i preko polja, drugim dijelom kroz {umu, a tre}im, do Klade{~ice, opet livadama. Polazna to~ka je selo Laz na prijevoju ceste Sesvete – Marija Bistrica (v. 20). Do Laza se moè autobusom iz Sesveta ili
iz Zagreba s Autobusnog kolodvora (u Sesvetama staje 20’ nakon polaska iz Zagreba). S autobusa treba si}i 400 m prije crkve, na mjestu gdje se d. odvaja markacija br. 47. Prvih 1 km puta vodi seoskom cestom kroz zaselak Laza zvan Vrh, zatim jo{ oko 1 km do Matu{a, najisto~nijega zaselka, gdje sije~emo popre~nu markaciju Marija Bistrica – Grohot (odavle je d. 45’ blagog silaza do pl. doma na Grohotu; v. 36). Put dalje vodi kroz splet {umskih putova u i. smjeru do prijevoja Kraljev hrast pod vrhom Kozelinom (1,15 h od Laza). Preko tog prijevoja prelazi asfaltirana cesta Morav~e – Marija Bistrica koja je sagra|ena prilikom Papina posjeta i zbog toga se naziva Papinskom cestom. Prijevoj je obiljeèn velikim spomen-raspelom, pred kojim se nalazi parkirali{te. Odavle se lako moè skrenuti za 20’ na vrh Kozelin (markacija se odvaja d. od ceste 100 m u pravcu Morav~a). Kozelin (511 m; naziva se i Kuzelin ili Koèlin) jest vrh obrastao gustom {umom na kojemu se nalaze ostaci jednog od najstarijih naselja u okolici Zagreba. Muzej Prigorja iz Sesveta po~eo je 1978. arheolo{ka istraìvanja i utvrdio da je tu bilo ìvota ve} krajem drugog tisu}lje}a prije Krista. Zna~ajni su i nalazi iz èljeznog doba iz 8. do 1. st. prije Krista. Na prijelazu iz 4. u 3. st. tu su bila keltska plemena, a naselje se odràlo i u antici sve do 5. st. posl. Krista, kada se gubi trag daljnje ljudske prisutnosti. Dosad je tu na|eno keramike, nakita, alata, oru|a, jedan anti~ki grob i tragovi fortifikacije. Na vrhu je zaravan obrasla {umom, a okruèna je ostacima prastarih zidina, gdje se vide tragovi arheolo{kih iskapanja. Vi{e o tome v. Vladimir Sokol: »Rimski metal s Kuzelina« (Muzej Prigorja, Sesvete 1998.). Od kriànja pod Kozelinom cestom dalje l. 300 m i tu d. u {umu za markacijom. (Cestom se odavle za l5’ stiè do mjesta gdje se l. odvaja krak od Prijevoj Kraljev hrast na »Papinskoj cesti« Morav~e – 200 m do lijepoga lova~kog doma Marija Bistrica s parkirali{tem Medvednica 89
»Fazan,« u {umi Grohotu). Slijedi put {umovitim hrptom (usput l. i d. kratki odvojci do izvora). Nakon 1 h je kra}i o{triji uspon do mjesta gdje je l. odvojak od 1’ na Drenovu (576 m), najvi{i vrh isto~ne Medvednice (vidika nema jer je pokriven {umom). Slijedi 15’ silaza do prijevoja pod Strmcem, gdje se d. odvaja silaz u Psarjevo, zatim kratak uspon na brdo Strmec (556 m). Zadnji dio Medvednice, od Strmca na Lova~ki dom »Fazan« u {umi Grohotu istok, zove se Zelinska gora. Idu}ih pola sata prolazimo podru~jem koje se zove Zagrad (jer je u zale|u Zelingrada), izlazimo iz {ume na livade, donjim rubom livade stièmo do {umskog kolnika i njim d. za 3’ do ceste Zelina – Klade{~ica (50’ od Drenove). Odavle cestom ravno 1 km preko livada do pl. doma Klade{~ica (v. 39). £ 36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot 1 h. Do sela Blagu{e ZET-ovim autobusom na liniji 270 s
tramvajskog terminala Dubec u Sesvetama (pla}aju se tri zone). Od terminala u Blagu{i markirana su dva puta, od kojih jedan moè posluìti za uspon, a drugi za silaz. Markacija br. 61 nastavlja ravno dalje ulicom Benko{~ica 200 m uz potok i tu skre}e d. uzbrdo kolnim putem koji se blago penje najprije me|u poljima i vo}njacima, a zatim {umom. Stalno se valja dràti hrpta i glavnoga kolnika. Na kraju uspona, u {umi, oznaka na stablu upozorava da treba skrenuti l. stazom koja poloìto za 8’ vodi do ku}e. Druga varijanta (markacija br. 60) od autobusa produùje 200 m i vodi ravno dalje uz potok dolinom te mimo dvije metalne lova~ke ~eke stiè do ogra|enog izvora. Oko 300 m dalje je lova~ka ku}a, odakle je vrlo o{tar uspon 40’ Piramida na Grohotu kroz {umu do ku}e (ukupan uspon 280 m). Planinarska ku}a na Grohotu (474 m) nalazi se u kestenovoj {umi na gorskom rebru koje se od hrpta gore odvaja na jug. Sagradio ju je 1995. PD »Blagus« iz Blagu{e. To je zidana jednokatnica smje{tena 3’ z. od {umovita vrha Grohota (492 m). Voda se predvi|a iz cisterne. Na vrhu Grohota podignuta je 2000. g. èljezna piramida visoka 14 m s koje se pruà {irok vidik na Medvednicu i Prigorje. Od ku}e se moè nastaviti put do hrpta Medvednice tako da se vratimo 8’ do po~etka odvojka i tu nastavimo l. iz {ume preko livada i polja do zaselka Bistri~ki Laz na samom hrptu Medvednice. Odavle l. do busa na Lazu, ili d. na Dre- Planinarska ku}a na Grohotu Medvednica 91
novu, ili silaz na drugu stranu hodo~asni~kim putem u Mariju Bistricu (v. 38; svi su pravci markirani). £ 37. Morav~e – Kozelin 1,30 h. Do Morav~a ZETovim autobusom na prigradskoj liniji br. 272 koja polazi s tramvajskog terminala Dubec (pla}aju se tri zone). Od zadnje postaje ravno dalje dolinom potoka. Nakon Ostaci gradskog zida na Kozelinu 15’ ostavljamo potok i blago se uspinjemo lijevom padinom 1 h kroz {umu na hrbat Medvednice do krià na prijevoju Kraljev hrast, gdje se uzdùna markacija Medvednicom krià s cestom. Oko 100 m prije prijevoja l. u {umu markiranim usponom 20’ na vrh Kozelina (v. 35). Prilaz Kozelinu automobilom. U Belovaru (ne Bjelovaru) na cesti Zagreb – Varàdin treba kod ljekarne skrenuti s glavne ceste l. u Morav~e i iza sela nastaviti novom, tzv. Papinskom cestom (nagib do 15%), uzbrdo u zavojima do prijevoja Kraljev hrast i tu parkirati (11 km od Belovara). £ 38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu 2 h. Iz sredi{ta Marije Bistrice (autobusna veza sa zagreba~kim Autobusnim kolodvorom) asfaltiranom cestom prema Lazu mimo crkve sv. Leopolda 2,5 km do mjesta gdje se l. odvaja {umska cesta za lova~ki dom »Fazan«. Lijevo preko mosta do prvih ku}a, gdje se d. odvaja put za Laz. Dalje obi~nom cestom 500 m do doline s d. strane, gdje se s raskrìja odvaja markacija malo ulijevo preko usjeka na hrptu. Lijevo od stjenovitog odsje~ka treba potraìti usku stazu, koja se uspinje prema planinskom hrptu, najprije livadama, pa o{tro uz jarak i potom {umom na planinski hrbat, do zaselka Laz Bistri~ki (dovle 1,30 h). Desno cestom kroz selo do raspela, odatle s desna zaobi}i brijeg do
usamljene ku}e l. od ceste. Cesta vodi dalje ravno hrptom prema Lazu (2 km), a l. se odvaja na{ put blagim silazom prema Blagu{i preko livada i polja. Nakon 35’ u {umi oznaka na stablu upozorava da treba skrenuti d. 8’ do ku}e na Grohotu (v. 36). £ 39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica 2 h (cestom 7 km). Prilaz do Sv. Ivana Zeline autobusom na liniji Zagreb – Varàdin (polazak s Autobusnog kolodvora u Zagrebu ~etrdesetak puta na dan, svakih pola sata, od 5 do 22,30 h). U sredi{tu, kod crkve sv. Ivana Krstitelja na Trgu A. Star~evi}a, po~inje markacija br. 47 koja vodi najprije na sjever 700 m Bocakovom ulicom do ku}e br. 38. Tu skre}e l. i silazi 600 m uskom Ma~kovi}evom ulicom do glavne ceste u selu Bi{kupcu. Njom d. dolinom Velike reke. Nakon 1 km, na izlazu iz Bi{kupca, asfaltirana cesta skre}e l. preko mosta prema Psarjevu Gornjem, a na{ se put nastavlja makadamom sve uòm dolinom, prolazi mimo napu{tenog kamenoloma i nekada{njeg skladi{ta »Trudbenika« te stiè na zaravan @lebicu (285 m). Tu su pod vapnena~kom stijenom visokom nekoliko metara izvori (omiljeno izleti{te Zelin~ana). Na 5. kilometru od Zeline cesta skre}e iz doline o{tro d. uzbrdo i u velikom zavoju stiè nakon 500 m pod zidine Zelingrada (pje{a~ka kratica na po~etku zavoja). Uspon do gradine l. od ceste 1-2’. Zelingrad (350 m) prvi se put spominje 1295. kada je bio utvr|en grad na ~elu s ka{telanom. Od 1326. je u posjedu magistra Nikole, sina Petra Ludbre{koga. Fabijan Bi~kele spominje se kao vlasnik 1397. i njegova obitelj gospodari gradom gotovo sto godina. Nakon 1490. vlasnik je Stjepan Zapolja, kojeg naslje|uje sin Ivan. Godine 1535. grad kupuje hrvatski viceban Pavao Kerecheny (Kere~enji). Njegov sin Mihajlo 92 HRVATSKE PLANINE
tako|er je viceban. Ta se obitelj ubrajala me|u najbogatije u Hrvatskoj. Od 1635. grad se spominje kao ru{evina. Ostaci grada nalaze se na strmoj vapnena~koj glavici. I danas je vidljiva velika zgrada za stanovanje i do nje dvori{ta opasana zidovima i kulama. Ostaci zidina visoki su do 11 m. Dio zidina za{ti}en je konzervatorskim radovima. Oko grada postoji ure|ena pje{a~ka staza. Ru{evine Zelingrada (Vladimir Kova~i}) Silaz s gradine natrag na cestu i njom dalje 30’ podru~jem zvanim Zagrad prema hrptu Medvednice do prve livade Klade{~ice, gdje je ra~vanje markacije: l. na Laz, d. uz livade, potkraj kratkim o{trim usponom do raspela, i odavle jo{ 300 m na sjever do pl. ku}e (2 km od Zelingrada). Klade{~ica (naglasak na predzadnjem slogu) jest raseljeni zaselak u kojemu je jo{ 1948. bilo 196 stanovnika. Op{irnije o ovome kraju u knjizi Mladena Hou{ke »Zelinska gora« (Sv. Ivan Zelina 1992.). Nekada{nje ku}e danas su ru{evne, osim onih koje sluè kao vikendice. Na najvi{em poloàju, povrh livada, nalazi se pl. ku}a. Do Klade{~ice se moè automobilom (7 km od Zeline) putem koji je identi~an s pje{a~kim, no treba ra~unati s time da su zadnja 2 km za ki{nog vremena teè prohodna. Planinarska ku}a Klade{~ica (460 m) smje{tena je na travnatom proplanku na krajnjem istoku Medvednice, kojom se zavr{ava niz planinarskih objekata na potezu od Podsuseda do Zeline. Podigao ju je PD »Zelina« iz Sv. Ivana Zeline (gradnja je zapo~ela 1991. i nije jo{ posve dovr{ena). To je zidana jednokatnica, koja u prizemlju ima blagovaonicu i kuhinju, a na katu 4 spavaonice. [irok vidik na Zagorje, sve do Slovenije, i pitome planinske livade u okolici daju joj poseban ugo|aj. Sama je ku}a lijepo izleti{te, a moè posluìti i
kao polazna to~ka za put hrptom Medvednice na zapad ili za silaz na zagorsku stranu do Marije Bistrice, odakle je autobusna veza sa Zagrebom gotovo svaki sat. Prilaz automobilom posve je identi~an pje{a~kome. Varijanta: cestom prema Zagrebu 300 m, tu desno i odmah na kriànju d. Zelingradskom ulicom. Planinarska ku}a Klade{~ica LITERATURA Vidi i lit. u odjeljku Za{tita prirode; M - skr. Medvednica. Klai}, V.: Zagreba~ka gora. Zemljopis Hrvatske, str. 88. Zagreb 1878.; Ki{pati}, M.: Zagreba~ka gora. Spomenica HPD-a, str. 47, Zagreb 1884.; Novotni, V.: Vodi~ u goru Zagreba~ku. HPD, Zagreb 1906.; Hirc, D.: Zagreba~ka gora. Prir. zemlj. Hrvatske, I, str. 138, Zagreb 1905.; Henneberg, V.: Gora Medvednica. Gl. Hrv. prir. dr. 31, 1919., 1-4, 49; Gu{i}, B.: Medvednica. Planinarski vodi~. HPD »Sljeme«, Zagreb 1924.; Povijest sljemenske piramide. HP 25, 1929., prilog broju 8; Henneberg, V.: Gradine i gradi{ta po Medvednici. Na{e starine 8, 1929., 129; Poljak, J.: Nekoje pe}ine Zagreba~ke gore. HP 29, 1933., 222, 256 i 305; [kuda{, D.: Endemi masiva M. NP 6, 1954., 203; Lipov{}ak, I.: Pola vijeka po M. NP 6, 1954., 463; Markovi}, M.: Koji je najvi{i vrh Lipe. NP 7, 1955., 261; Boì~evi}, S.: Pe}ine i ponori na zagorskoj strani M. NP 7, 1955., 264; Bla{kovi}, V.: Lipa i njena dva Roga. NP 8, 1956., 291; Horvat, V.: 500 stuba i njihova okolina. NP 10, 1958., 210; Boì~evi}, S.: Pe}ina Veternica nekada, sada i u budu}nosti. NP 13, 1961., 74; Kirigin, B.: Prikaz klimatskih prilika M. HM zavod, Zagreb 1963.; Poljak, @.: Medvednica. Pl. vodi~. PSH, Zagreb 1960. (2. izd. 1970., 3. izd. 1976.); Stuni}, T.: Planinarskim stazama sjeverne M. NP 19, 1967., 155; Praì}, B.: Vidokrug sa Sljemena. NP 19, 1967., 269; Svoboda, Lj.: M. u pro{losti i sada{njosti. NP 20, 1968., 115; Petravi}, M.: Zapisi o Vugrovcu. NP 21, 1969., 215; Boì~evi}, S.: Podzemni kr{ki fenomeni planine M. kraj Zagreba. Acta carsologica VI, 6, Ljubljana 1974.; Planinarsko-turisti~ki vodi~ po Sesvetskom Prigorju. PD »Lipa«, Sesvete 1977.; Ljevak, S.: [ume na M. NP 31, 1979., 141; Jutrovi}, T.: Horvatovih 500 stuba na M. NP 31, 1979., 134; ^epelak, M.: Novija i budu}a spel. istraìvanja Veternice, NP 30, 1978., 49; Bla{kovi}, V.: Najbitnije o M. Medvednica 93
NP 30, 1978., 95; Brusar, B.: I sjeveroistok M. zasluùje za{titu. NP 36, 1984., 71; Kopi}, J.: Vodi~ po M., Pl. savez Zagreba, Zagreb 1984.; Kula{, A.: Po isto~noj M. od Zeline do Laza. NP 37, 1985., 29; Klai}, N.: Medvedgrad i njegovi gospodari. Globus, Zagreb 1987.; ^uji}, B.: Gorsko Zrcalo. HP 83, 1991., 155; Kantura, @.: Slap Sopot na Monsu Ursi. HP 83, 1991., 152; Hou{ka, M. i sur.: Po Zelinskoj gori. Sv. Ivan Zelina 1992. (73 str.); Dudukovi}, B.: Neki oronimi na M. HP 85, 1993., 170 i 226; Kantura, @.: [umarev grob. HP 85, 1993., 209; [ugar, I. i dr.: Medvednica i njezin biljni svijet. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 5; Luka~, G.: Pti~ji svijet Medvednice. Isto, 25; Poljak, @.: M. kao rekreacijsko podru~je. Isto, 31; Boì~evi}, S.: Rudarstvo na planini M. Isto, 36; Poljak, @.: M. i njezine {ume. Mala povijesna kronika. Isto, 45; Kantura, @.: Na Gor{~icu preko Pe~ovja. HP 86, 1994., 217; Tiljak, A.: Borba Zagreba za {ume na M. HP 86, 1994., 224; Boì~evi}, S.: Zaboravljene zanimljivosti Medvednice. HP 86, 1994., 51, 104 i 148; Kantura, @.: Silaz s Gor{~ice preko @idovskog zdenca. HP 87, 1995., 116; Geolo{ki vodi~ Medvednice. Institut za geolo{ka istraìvanja, Zagreb 1995. (199 str. i karte); Medvednica eko muzej. Hrv. prirodoslovni muzej, Zagreb 1997. (47 str.). Crtao Vladimir Horvat (1891.–1962.) 94 HRVATSKE PLANINE Izvadak iz autobusnoga voznog reda Navedeni su polasci redovitih autobusnih linija na koje se nadovezuju opisi izleta na Medvednicu, i to samo oni polasci koji su zanimljivi prosje~nom izletniku. Radnim danom je promet mnogo ~e{}i. U naslovu svake linije najprije je njezin broj, a u zagradi je redni broj perona na terminalu, npr. 119 ^rnomerec (4). Vàno je znati da se vozni redovi dva put na godinu prilago|uju (zimski i ljetni vozni red), pa ih prije polaska valja provjeriti. Vozne se karte mogu kupiti kod voza~a, ali su jeftinije na kioscima. Obratiti pànju na to da su na linijama izvan Zagreba vozne karte skuplje (pla}aju se dvije, tri ili ~etiri zone). Na svim vozilima ZET-a, pa tako i na autobusima, osobe starije od 65 godina imaju pravo na besplatnu vònju. Terminal ^rnomerec 176 i 177 ^rnomerec (10) – Jablanovec – Gornja Bistra Subotom: 8.10; 8.50; 9.30; 10.10; povratak: 16.10; 16.40; 17.10; 18.00 Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,00 Izleti: na Kamene svate i zagorsku stranu Medvednice 119 ^rnomerec (4) – Podsused Subotom: 8.15; 8.40; 9.05; 9.30 itd.; povratak: 16.10; 16.35; 17.00; 17.25 itd. Nedjeljom: 8.15; 9.05. 9.55 itd.; povratak: 16.10; 17.00; 17.50; 18.45; 19.30 Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate 122 ^rnomerec (5) – Susedgrad Subotom: 8.25; 9.15; 10.05; 10.55 itd.; povratak: 16.30; 17.20; 18.10; 19.50 Nedjeljom: 8.25; 8.50; 9.15; 10.30; povratak: 16.45; 17.10; 18.00; 18.25 Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate 124 ^rnomerec (9) – Gornji Stenjevec Subotom: 8.20; 9.15; 10.05; povratak: 16.45; 17.35; 18.30; 19.15 Nedjeljom: 8.30; 9.20; 10.10; povratak: 16.25; 17.15; 18.05; 18.55 Izleti: zapadni dio Medvednice
125 ^rnomerec (12) – Gornje Vrap~e Subotom: xx,00; xx,20 xx,40; povratak: isto Nedjeljom: 8.00; 8.40; 9.20; itd.; povratak: 16.20; 17.00; 17.40; 18.20; 19.00 Izleti: zapadni dio Medvednice i pl. dom »Risnjak« 130 ^rnomerec – Bizek Nedjeljom: 6,40, 9,30, 13,50, 15,30; povratak: 10,00, 14,25, 16,25, 22,00 RADNIM DANOM OTPRILIKE SVAKI SAT. izleti: Kameni svati, Glavica 127 ^rnomerec (7) – Mikuli}i Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: xx,17; xx,47 Izleti: pl. dom »Risnjak« i vr{ni dio Medvednice 128 ^rnomerec (6) – Luk{i}i Subotom:8.00; 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povr.: 16.00; 16.20; 16.40; 17.00 itd. Nedjeljom: 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povratak: 16.00; 16.40; 17.20; 18.00 itd. Izleti: pl. dom »Risnjak«, Medvedgrad i vr{ni dio Medvednice Terminal Mihaljevac 102 Mihaljevac – [estine – Britanski trg Subotom: xx,05; xx,35; povratak: svakih 30 minuta Nedjeljom: 7.50; 8.30; 9.10; 9.50; povratak: svakih 40 minuta Izleti: Medvedgrad, Kralji~in zdenac i vr{ni dio Medvednice 233 Mihaljevac – Marku{evec Subotom: xx,00; xx,30; povratak: isto Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,30 Izleti: vr{ni dio Medvednice 15 Mihaljevac – Gra~ani – Dolje (tramvaj) Subotom i nedjeljom slijed je tramvaja (linija br. 15) svakih 11 minuta. Vònja traje 10 minuta. Izleti: vr{ni dio Medvednice Terminal Dubrava 209 Dubrava (6) – ^u~erje Subotom: 8.20; 8.40; 9.00; 9.25; 9.45; povr.: 16.00; 16.25; 16.45; 17.10; 17.50; 18.20 Nedjeljom: 8.15; 8.45; 9.20; 9.50; povr.: 15.45; 16.20; 16.50; 17.25; 17.55; 18.30; 19.00 Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa 208 Dubrava (7) – Marku{eve~ka Trnava – Vidovec Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: isto Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica 205 Dubrava (13) – Marku{evec – Bidrovec Subotom: 8.10; 8.35; 9.00; 9.25; 9.50; 10.15; povr.: 16.15; 16.35; 17. 05; 17.30; 17. 55 Nedjeljom: 8.10; 8.35; 9.05; 9.25; 9.50 itd. Medvednica 95 povr.: 16.05; 16.30; 16.55; 17.20; 18.10; 18.35 Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
212 Dubrava (1) – Sel~ina – Sesvete Subotom i nedjeljom prometuje svakih 9-10 minuta. Vònja traje 15 minuta. Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa (vidi linije iz Sesveta) Terminal Dubec 261 Dubec – Vugrovec – Goranec Subotom: 9.20; povratak: 15.45; 16.40; 17.30; 19.30 Nedjeljom: 8.00; povratak: 14.50; 16.50; 20.40 Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa 262 Dubec – Prekvr{je – Planina Donja Subotom: 8.20; 9.50; povratak: 16.30; 17.35; 18.30 Nedjeljom: 8.40; povratak: 14.45; 17.05; 19.45 Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa 263 Dubec – Ka{ina – Planina Gornja Subotom: 8.30; 9.30; 10.25; povratak: 16.05; 16. 30; 17.05; 17.30; 18.05 Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,30 Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa 270 Dubec – Blagu{a Subotom: 8.40; 10.50; povratak: 16.15; 17.25; 18.35; 19.55 Nedjeljom: 7.35; povratak: 15.45; 18.05 Izleti: isto~ni dio Medvednice 272 i 273 Belovar – Morav~e Nedjeljom; 7.30, 9.50, 10.25; povratak: 14.55, 16.00, 17.55 Autobusni kolodvor Zagreb AK Zagreb – Sesvete – Sv. Ivan Zelina Svakodnevno: 7.00 (p. 404); 7.10 (p. 606); 8.00 (p. 402, p. 603); 9.00 (p. 608) Povratak iz Zeline: 16.30; 16.35; 17.10; 17.25; 18.00; 18.15; 18.55; 20.00 Izleti: isto~na Medvednica AK Zagreb – Sesvete – Laz – Marija Bistrica Svakodnevno: 8.30 (p. 601) Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa AK Zagreb – Gornja Stubica Svakodnevno: 8.30 (p. 602); povratak: 17.20 Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa Sljemenska ì~ara (Dolje – Sljeme) Prometuje svakoga dana izme|u 8 i 20 h, po~inje voziti svaki puni sat i vozi dok ima putnika, a zatim slijedi stanka do sljede}eg punog sata. Vònja traje 22 min. Ne vozi za jakog vjetra. Izleti: vr{ni dio Medvednice TELEFONSKI BROJEVI ZET (vozni red autobusa za z. dio 01/66-00-446 Bistro »Medvedgrad« na 01/45-56-226 grada) Medvedgradu
ZET (vozni red autobusa za i. dio 01/66-00-445 Ku}a »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu 01/45-54-589 grada) zdencu (svi podaci ZET-a na www.zet.hr) Ku}a »Brestovac« pod Brestovcem 01/37-60-294 Autobusni kolodvor Zagreb (vozni red) 060/340-340 099/554-322 Autobusni kolodvor Zagreb 060/313-333 Hotel »Tomislavov dom« 01/45-55-833 (obavijesti) Caffe »Vidikovac« na vrhu Sljemena 091/20-15-558 @eljezni~ke obavijesti 9830 Bistro »Zlatni medvjed« pod vrhom 01/45-55-090 Sljemenska ì~ara 01/45 80 394 Sljemena 091/51-26-996 @upni ured Majke Bòje 01/45 80 390 Bistro »Grofica« kod Doma 01/46-37-967 Sljemenske 060/61 66 66 èljezni~ara Meteorolo{ka prognoza 01/45 55 827 Pl. dom »Runolist« 01/45-52-446 Obavijesti o ski liftovima 9-16 h Pl. dom »Ivan Pa~kovski« na Puntijarki 01/45-80-384 Pl. dom na Glavici 099/547-723 Pl. ku}a »Hunjka« 01/45-80-397 Pl. dom »Risnjak« 01/48-49-222
Hotel »Dom obrtnika« na Hunjki 01/45-80-397 Pl. dom »Grafi~ar« 01/45-55-844 Dom u Vugrovcu 01/20 44 858 01/45-55-374 Dom izvi|a~a na Sljemenu 01/45 80 395 96 HRVATSKE PLANINE SAMOBORSKO GORJE Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 SAMOBOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Prilazi Samoboru iz Zagreba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 [etnje po Samoboru i bliòj okolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 1. Samoborski muzej. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 2. Anindol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 3. Stari grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 4. [midhenovo kupali{te . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 5. Grgosova {pilja u Otru{evcu. . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 O[TRC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 6. Samobor – Rude – O{trc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 7. Smerovi{}e – Pl. dom na Velikom dolu – O{trc . . . . . . . . . . 108 8. [oi}eva ku}a – Gradina Lipovec – O{trc . . . . . . . . . . . . 109 9. Samobor – Pala~nik – Veliki dol – O{trc . . . . . . . . . . . . 110 10. Poljanice – O{trc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 JAPETI]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 11. [oi}eva ku}a – Japeti} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 12. Smerovi{}e – Cerinski vir – Japeti} . . . . . . . . . . . . . . 112 13. Slani Dol – Lovnik – Dragono{ – Japeti} . . . . . . . . . . . . 112 14. Ple{ivica – Poljanice – Sopoti – Japeti} . . . . . . . . . . . . . 113 15. O{trc – Kovin{~ica – Velika vrata – Japeti} . . . . . . . . . . . 113 16. Jastrebarsko – Sv. Jana (Ivan~i}i) – Japeti} . . . . . . . . . . 114 17. Cestovni prilaz iz Jastrebarskoga . . . . . . . . . . . . . . . 115 PLE[IVICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 18. Samobor – Poljanice – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . 116 19. Jastrebarsko – Poljanice – Ple{ivica . . . . . . . . . . . . . . 117 20. Oki} – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 21. Oki} – Popov Dol – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . . 118 22. Novo Selo Oki}ko – Popov Dol – Zub – Ple{ivica . . . . . . . 118
OKI] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 23. Novo Selo Oki}ko – Pl. dom pod Oki}em . . . . . . . . . . . 119 24. Klake – Pl. dom pod Oki}em . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 25. Galgovo – Sv. Martin – Podgra|e - Pl. dom pod Oki}em . . . 120 26. Galgovo – Sv. Martin – Klake – Pl. dom pod Oki}em . . . . . 120 NOR[I]KA PLE[IVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 27. Slani Dol – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica . . . . . . . . . 120 28. Grdanjci – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica. . . . . . . . . . 121 29. Grdanjci – Beder – Nor{i} Selo . . . . . . . . . . . . . . . . 122 30. Grdanjci – Vi{njevec – Nor{i} Selo . . . . . . . . . . . . . . 122 31. Samobor – Nor{i} Selo (autobusom ili automobilom) – Nor{i}ka Ple{ivica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 Samoborsko gorje 97
Oki} (Zdenko Kristijan) 98 HRVATSKE PLANINE Prirodne i dru{tvene zna~ajke zemljovid 6-7, str. 104, 105 Smje{taj. Samoborsko gorje je planinski sustav uz d. obalu rijeke Save koji s Medvednicom toj rijeci tvori vrata na njezinu izlazu u {iroku posavsku ravnicu. Prije nego su bujice za vrijeme otapanja velikih ledenjaka probile ta vrata, ovo je gorje ~inilo s Medvednicom zajedni~ki masiv. Ime je dobilo po gradi}u Samoboru na svom podnòju. Samoborsko gorje je te{ko odijeliti od @umbera~ke gore jer s njom ~ini dobro izraènu orografsku cjelinu izme|u Save i njezinih pritoka Krke i Kupe. Ta je cjelina ome|ena cestovnim krugom Samobor – Breìce – Novo Mesto – Metlika – Ozalj – Jastrebarsko – Samobor. U geografskom smislu Samoborsko je gorje samo dio @umbera~ke gore, njezin i. nastavak. U z. dijelu @umbera~ke gore je i najvi{i vrh ~itave skupine (Sv. Gera ili Trdinov vrh, 1178 m). Po svom poloàju prijelazno je podru~je izme|u Alpa i Dinarida, zbog ~ega ima i raznolika obiljèja. Alpskog su oblika strmi oblici i o{tre konture vrhova, a dinarskoga kra{ke pojave kao {to su ponikve, {pilje i ponori. Geologija. U izdizanju gorja djelovale su tektonske sile, o ~emu svjedo~e termalna vrela uzdù rasjednih pukotina: [midhenovo na si. i Svetojansko (oko 30°C) na j. podnòju. U gra|i planine obilno su zastupljeni vapnenci trijasa i krede. Kredne su naslage osobito zanimljive zbog mno{tva okamina. Od ruda i minerala treba spomenuti tragove zlata na|ene uprskane u kremen u dolini potoka Ludvi}a, ali nedovoljne za iskori{tavanje. Rudnim je blagom mnogo bogatija Rudarska draga, u kojoj su se ve} davno kopali bakar, sadra i olovni sjajnik. Biljni svijet. Gorje je bogato vegetacijom, osobito livadama i {umama, ali su one u sredi{njem dijelu jako stradale, neko} od talionica koje su se koristile drvom, a nakon Prvoga svjetskog rata od banaka koje su dobile pravo na sje~u. Posljedice pretjeranih sje~a su vrlo strme, slikovite, ali gospodarski bezvrijedne travnate padine oko O{trca, Japeti}a i Nor{i} Sela. Flora se odlikuje ne samo bogatstvom nego i mnogim rijetkim vrstama. Tercijarni su relikti pasji zub, bijeli bun, boùr, blagajev likovac i boìkovina (llex aquifolium), a svakako je najzanimljiviji alpski kukcòder na O{trcu. Encijanu na Japeti}u, naàlost, prijeti iskorjenjivanje od nesavjesnih izletnika. Zbog za{tite rijetkog bilja, HPD »Japeti}« u Samoboru osnovao je 1959. gorsku straù, a Hrvatski sabor je Samoborsko gorje zajedno sa @umbera~kom gorom proglasio 1999. godine Parkom prirode (Nar. novine 58/ 1999). Reljef. U spletu brojnih kosa i vrhova te{ko je odrediti osnovni smjer pruànja ovoga gorja, jedino je uo~ljivo da razvodnica ima smjer i.-z., da je bliè j. rubu i da su, prema tome, j. padine znatno strmije od s., {to se lijepo vidi s ceste Zagreb – Karlovac. Podru~je s. od razvodnoga hrpta je ne samo prostranije nego i izvanredno ra{~lanjeno duboko usje~enim poto~nim koriti-
ma. Na reljef su osobito utjecali potoci Lipove~ka i Rudarska Gradna koji su svojim koritima podijelili gorje na tri izraène skupine: Ple{ivicu, O{trc i Japeti}. Svaka od njih i u pl. smislu ~ini cjelinu, ~emu pridonose i cestovni prilazi kroz te doline. Planinarstvo u Samoborskom gorju ima veoma staru tradiciju. U njegovu je okrilju bio cilj prvoga organiziranog izleta u povijesti hrv. planinarstva (HPD-ov izlet na O{trc i Ple{ivicu 17. svibnja 1875.). HPD je ve} 1878. imao u Samoboru i Jastrebarskom svoga povjerenika i dao prokr~iti put na gradinu Oki}. Godine 1881. sagradio je na vrhu Ple{ivice drveno skloni{te i pored njega piramidu, 1905. na tom mjestu postavio èljeznu piramidu, a Samoborsko gorje 99
1906. tiskao »Vodi~ na Plje{ivicu i na Sv. Geru« Vj. Novotnija. Nakon Prvoga rata uredio je 1922. pl. skloni{te u Prekrìju kod seljaka Mrakuì}a. HPD-ov rad je nastavila njegova vrlo agilna samoborska podrùnica »Japeti}« (osn. 1923.), koja je 1925. podigla Mesi}evu ku}u na Japeti}u (izgorjela je 1931.), a 1931. [oi}evu ku}u pod gradinom Lipovcem. HPD »Japeti}« je 1963. podigao pl. ku}u u Velikom dolu, a HPD »Dr. Maks Plotnikov« 1978. pod Oki}em. S j. strane gorja nakon Prvoga rata po~inje dje- Ivica Sudnik (Samobor, lovati HPD »Jastrebarsko« (osn. 1914. kao podrùnica 1910.), dugogodi{nji HPD-a). Ovo je dru{tvo 1955. sagradilo lijepu pl. ku}u na predsjednik PD-a »Japeti}« i osniva~ @itnici. Zagreba~kim planinarima osobito je omilio planinarske zbirke u O{trc, ~emu je pridonijela [kola narodnog zdravlja iz Samoborskom muzeju Zagreba koja je 1933. pod njegovim vrhom sagradila |a~ki dom (danas pod upravom HPD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba). Zahvaljuju}i markacijama koje se redovito odràvaju i brojnim pl. ku}ama, mo-
gu}nosti za planinarenje u ovome su gorju znatno bolje nego u ostalim hrvatskim planinama. Osim toga, kroz Samoborsko gorje prolazi i nekoliko pl. obilaznica. Krùni pl. put »Kroz Samoborsko gorje« s 10 KT otvoren je 9. 11. 1958., a moè se zapo~eti od bilo koje KT. Obiljeèn je uobi~ajenom markacijom i plo~ama na KT. Dnevnik (5. izdanje iz g. 1990.) moè se naru~iti kod HPD-a »Japeti}«, p. p. 31, 10430 Samobor. KT su Samoborski muzej, pl. dom pod Oki}em (2,15 h), vrh Ple{ivice, dom na O{trcu (3,15 h od doma pod Oki}em), dom na V. dolu (20'), [oi}eva ku}a (50'), dom na Japeti}u (1,45 h), Slani Dol (2 h) i Grgosova {pilja u Otru{evcu (1,45 h). Umjesto Grgosove {pilje moè se posjetiti Nor{i} Selo. Put traje oko 15 sati i lako se moè pro}i u okviru jednoga vikenda s no}enjem u nekom od pl. domova. U planu je preinaka obilaznice, tako da ne}e biti odre|en put do KT, a bit }e i promjena u KT-u. Obilazniku koji posjeti najmanje 9 od ukupno 10 KT organizator daje spomen-zna~ku. Do kraja g. 2000. dobilo ju je 5540 planinara. Jaskanski pl. put otvorio je HPD »Jastrebarsko« 26. 8. 1979. Osim Samoborskoga gorja, zahva}a i dio @umberka. Obiljeèn je uobi~ajenom markacijom i slovom J. Ima 9 KT. Njihovim se posjetom dobiva spomen-zna~ka JPP-a, koju je do sada dobilo oko tisu}u planinara. Dnevnik se naru~uje kod HPD-a »Jastrebarsko«, p. p. 20, 10450 Jastrebarsko. KT su crkva sv. Marije u Novom Selu Oki}kom, pl. dom pod Oki}em (45'), vrh Ple{ivice preko Popova Dola (1,50 h), dom na Japeti}u (3 h od Ple{ivice), sela Grabarak (40'), Vi{o{evi}i (1,50 h), Pe}no (50') i Stani~i}i (20' od Pe}na), odakle treba si}i kroz dolinu Slapnice u selo Medven Dragu (2,30 h) i dalje autobusom do zadnje KT u Jastrebarskom. Put traje ukupno 12 h. Preporu~a se podijeliti ga na dva dana, s no}enjem u domu @itnica na Japeti}u. Trasa tradicionalnog pohoda »Tragom prvog izleta HPD-a« 100 HRVATSKE PLANINE Pohod »Tragom prvog izleta HPD-a« organiziraju HPS i »Japeti}« svakih 10 godina. Prvi je odràn 1965., a idu}i }e biti 2005. g. Na pohod se pozivaju svi planinari i sva pl. dru{tva, tako da sudjeluje i po nekoliko tisu}a ljudi. Za taj se dan izdaje poseban dnevnik u koji obilaznik utiskuje ìgove na KT. Na kraju pohoda izdaje se spomen-zna~ka ili naljepnica koja je za svaki pohod druga~ija. Trasa vodi smjerom: Rude – Pl. dom Veliki dol (50') – Pl. dom na O{trcu (40') – Ple{ivica (1,50 h). Seniorski pl. put. Godine 1998. ~lanovi HPD-a »Zagreb-Matica« trasirali su put Gornje Rude – Bukovje – Poljanice – Ple{ivica – Gornji Pavlov~ani – Ple{ivi~ki Breznik koji traje 4 h. Trasiran je tako da uz najmanje napora izletniku omogu}i {to vi{e panoramskih uìtaka, da je putem dovoljno ugostiteljskih objekata te po~etak i kraj budu na a. p. Pl. krìni put odràva Pl. bratov{tina sv. Bernarda iz Samobora svake jeseni od g. 1987. Okuplja planinare vjernike, koji u dvodnevnom jesenskom pohodu obi|u 14 kapela i crkava u Samoborskom gorju. Takav se krìni put odràva i svake korizme, ali u drugim hrvatskim planinama. Pohod na O{trc organizira HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba svake godine
prve nedjelje u listopadu u ~ast Dana èljezni~ara (5. listopada). Cilj je dom na O{trcu, gdje izletnik dobiva prigodnu iskaznicu i zna~ku (za 2 takva pohoda bron~anu, za 4 srebrnu, za 7 zlatnu i za 10 posebno priznanje). Prilaz je po vlastitu izboru. Obavijesti. Sve obavijesti, podatke i savjete o pohodu u Samoborsko gorje (tel. broj domara, vrijeme rada domova, stanje markacija, Dnevnik Kru`noga puta itd.) daju: Zdenko Kristijan i Vladimir Novak (v. tel. imenik na kraju poglavlja). Pl. zemljovid »Samoborsko gorje 1: 25 000 (1995.) naru~uje se kod tvrtke Smand (v. tel. imenik). Zemljovid »@umbera~ko i Samoborsko gorje« 1 : 50 000, Markon, Zagreb, 1996. (v. tel. brojeve). LITERATURA SG, skr. Samoborsko gorje. Hirc, D.: SG. Lijepa na{a, II. Zagreb 1893. (str. 144); Nor{i}, V.: Samobor-grad. Samobor 1912.; Poljak, J.: Nekoje pe}ine SG. HP 29, 1933., 305; Fla{ar, W.: Markiranim pl. putevima i stazama kroz SG. HP 33, 1937., 378 i 34, 1938., 4 i 42; Sudnik, I.: Razvitak pl. skijanja u Samoboru. HP 37, 1941., 60; Samobor. Izdanje odbora za 700 god. Samobora 1943. (312 str.); @uì}, M.: Po SG. NP 1, 1949., 135; Ore{kovi}, M.: Vodi~ kroz SG. NP 4, 1952., 215; Sudnik, I.: Pl. vodi~ SG. HPD »Japeti}« 1953. (prospekt s geogr. skicom i 23 slike, 14 str.); @ulji}, S.: Samobor. Geogr. glasnik 14-15, 1953., 101; [ehi}, M: Krùni put po SG. NP 18, 1968., 273; Herak, M.: Geologija SG. Acta geo. 1. JAZU, 1956.; Pa{er, Z.: Stari gradovi i dvorci Samoborskog gorja. NP 12, 1950., 258; Be{irovi}, U.: Kroz SG. Staze 1, 1961., 54; Klapka, B.: Nalazi{ta reliktnih biljaka. Priroda 55, 1968., 37; [afar, Z.: Staze i putevi SG. Planinar. Zbornik u povodu 20 g. rada PD »@eljezni~ar«, Zagreb 1970.; 50 godina PD »Japeti}«. Samobor 1973. (22 str.); Kristijan, Z.: Krùni pl. put. Kroz SG. Samobor 1979.; Vrki}, J.: Izlet izme|u Alpa i Dinarida. NP 1982., 14; Novosel, F.: Jaskanski pl. put. Jastrebarsko 1986.; [incek, M.: Prolje}e u SG. NP 1988., 133; Jagari}, V.: Iz pl. pro{losti SG. HP 1994., 1511, 201 i 269; Kristijan, Z.: Pl. dom sv. Bernarda u SG. HP 1996., 263; Filips, : Seniorski put u SG. HP 90, 1998., 229. Samobor Glavna je polazna to~ka za izlete u Samoborsko gorje grad Samobor na podnòju Samoborskoga gorja, 22 km od Zagreba. To je grad s 14000 stanovnika, lijepim starim zgradama i dvorcima, povijesnim spomenicima, kupali{tima, prirodnim parkovima i razvijenim ugostiteljstvom. Sa svojom bliòm i daljom okolicom jedno je od najstarijih i najposje}enijih zagreba~kih izleti{ta. To ima zahvaliti dobrim prometnim vezama, lijepoj planinskoj prirodi u okolici i smje{taju na izlazu iz gorskih dolina. Prastaro je to naselje, s ostacima iz kamenog doba. U Samoborskom muzeju ~uva se povelja Bele IV. iz 1242. kojom je osnovana samostalna op}ina neovisna od feudalaca. Od 1260., kada je zapo~ela gradnja samoborskoga zamka (sada se naziva Stari grad), po~eli su sukobi Samoboraca s njegovim gospodarima i borbe za neovisnost. U 13. st. poznat je po trgovini i obrtu, u 16. st. zapo~iSamoborsko gorje 101
nje razvoj rudarstva, po~etkom 19. st. {umska industrija, a 1839. tvornica stakla. Danas ima razvijenu industriju (staklo, tekstil, grafi~ke boje, betonski proizvodi, `buka, obrtni{tvo itd.). Premda malo mjesto, postalo je àri{tem brojnih kulturnih djelatnosti, zahvaljuju}i posebnomu mentalitetu svojih gra|ana. Sport ima ve} stoljetnu tradiciju, a planinarstvo je u Samoboru toliko ukorijenjeno da taj mali grad ima ~etiri pl. dru{tva. HPD »Japeti}« osnovan je 1923. kao podrùnica HPD-a, a HPD »Dr. Maks Plotnikov« 1953. kao sekcija »Japeti}a« (osamostalila se 1955.); 1994. je osnovana Pl. bratov{tina sv. Bernarda, a najnoviji je Pl. klub »Scout«. Zahvaljuju}i nekada{njemu dugogodi{njem upravitelju Samoborskog muzeja i predsjedniku »Japeti}a« Ivici Sudniku, u tome je Muzeju smje{tena gra|a za budu}i Hrvatski pl. muzej s arhivom. Prilazi Samoboru iz Zagreba Autobusom iz Zagreba. Autobusne veze iz Zagreba i Jastrebarskog odràva poduze}e »Samobor~ek-Autoturist« iz Samobora (vozni red 1-3, na kraju poglavlja; tel. za inf. v. tel. brojeve). Linije iz Zagreba polaze s tramvajskih terminala ^rnomerec i Ljubljanica te s Autobusnoga kolodvora, a sve zavr{avaju na Autobusnom kolodvoru u Samoboru, gdje treba presjedati na lokalne linije do Ruda, Lipovca, Klaka, Otru{evca itd. Linije za Jastrebarsko, Novo Selo Oki}ko i Galgovo polaze s tramvajskoga terminala kod staroga Savskoga mosta na kraju Savske ceste. Cijena je karte prema broju zona. Linije imaju poseban vozni red za radne dane, za subotu, nedjelju i blagdane (v. vozni red na kraju poglavlja). Cestovni prilaz. Vlastitim vozilom moè se u Samobor autocestom Zagreb – Ljubljana do d. odvojka na 15. km, odakle kroz Sv. Nedjelju do Samobora ima 7 km. [etnje po Samoboru i bliòj okolici £ 1. Samoborski muzej. Smje{ten je u poznatomu starom dvorcu ilirskog skladatelja Ferde Livadi}a, u parku pored hotela »Lavica«. Prilaz od Autobusnoga kolodvora 5'. Sadrì vrijedne arheolo{ke nalaze, povijesne do-
kumente, arhivalije, zanimljivu zbirku fosila, umjetni~ka djela i razne pl. izlo{ke. U muzeju je pohranjena i hrvatska pl. arhiva. Adresa muzeja: Livadi}eva 7, radno vrijeme 9-15 h, subotom i nedjeljom 9-13 (ponedjeljkom je zatvoren). £ 2. Anindol je lijepa park{uma na breùljku iznad grada s kultiviranim ambijentom oko kapelice sv. Ane. Do kapelice se stiè iz sredi{ta Samobora, od Tomislavova trga, preko mosta na potoku Gradni uzbrdo Ulicom sv. Ane za 15' ili od Muzeja markiranom stazom. Kod kapelice je spomenik koji obiljeàva mjesto gdje je 1. kolovoza 1937. odràn Osniva~ki kongres Komunisti~ke partije Samoborski muzej u Livadi}evu dvorcu 102 HRVATSKE PLANINE
Hrvatske. Od kapelice d. vodi poloìta staza do Staroga grada (v. 3), a uzbrdo markirana staza na brijeg Tepec i dalje za Oki}. £ 3. Stari grad se nalazi na obronku brijega Tepca, na visini od 250 m. Moè mu se pri}i lijepom {etnjom od Muzeja, stazom uz potok Gradnu do gradske livade Vugrin{~ak (park i sportska igrali{ta). Od Vugrin{~aka vodi zavojita staza o{tro uzbrdo do Staroga grada. Do Stari grad iznad Samobora danas (Zdenko Kristijan) Vugrin{~aka se moè iz gradskog sredi{ta Starogradskom ulicom do gostionice »Gabreku« (parkirali{te), odakle l. kod kbr. 29. Postoji i lijep prilaz stazom iz spomenutog Anindola. Stari grad Samobor ubraja se me|u najve}e gradine u Hrvatskoj. To je tipi~an srednjovjekovni zamak, sazidan na izdanku brijega i pristupa-
~an samo s jedne strane. Premda ~esto pregra|ivan, dobro se vidi njegova stara jezgra, a i zidine su jo{ prili~no o~uvane. Najbolje je sa~uvana glavna kula koja je imala nekoliko katova. Zbog kasnijih dogra|ivanja, u gradu se na zanimljiv na~in ispreple}u gotika, barok i renesansa. Sazidao ga je ~e{ki kralj Otokar 1260.–1264. U 15. st. je posjed grofova Celjskih, poslije je vrlo ~esto mijenjao gospodare. Me|u Stari grad nekada (crtè Branka [enoe) njima su bili Frankopani, Trà~ki, Tahi, Erdödy, Auerspergi, Kulmer, Kiepach i Malvina Montecuccoli, od koje je gradinu 1899. kupila samoborska op}ina. Gradina je djelomi~no konzervirana i danas je privla~no izleti{te. £ 4. [midhenovo kupali{te kod Sv. Helene sa svojim termalnim izvorima, kupali{nim bazenima, ugostiteljskim kapacitetima i hotelom rekreativni je centar ne samo Samobora nego i Zagreba. Autobusna veza iz Samobora za Breganu svakih 15-30' (pje{ice oko 30'). £ 5. Grgosova {pilja u Otru{evcu (oko 260 m). Iz sredi{ta Samobora Stràni~kom ulicom, pa za markacijom preko vinorodnog hrpta Pu{ine i kroz selo M. Jazbine 1,30 h. Autobusna linija Samobor – Otru{evec – Vrhov~ak (vozni red, 8). [pilja je bogata sigama, elektrificirana je i kroz nju vodi ure|ena staza. Duga~ka je 30 m, a na kraju je duboka jama. Za posjet se treba obratiti gostionici »[pilja« s druge strane ceste, jer je ulaz zaklju~an. Grupni se posjet moè najaviti Josipu Grgosu (v. tel. brojeve), koji je otkrio {pilju vade}i kamen za vapno. Njegova je gostionica poznata po dobrim jelima i ugodnoj nadstre{nici. Od {pilje vodi markacija u selo Slani Dol (1,45 h), odakle se moè dalje u Samoborsko gorje ili autobusom natrag u Samobor (v. 13). Kod {pilje po~inje krùna Pou~na staza Otru{evec, koja traje 1,15 h. Uredilo ju je Ekolo{ko dru{tvo Samobor 1990., opskrbilo je putokazima i na putu postavilo 9 plo~a s opisima (npr. [uma, Poljoprivreda, [pilja, Vapnenica). Samoborsko gorje 103
O{trc Skupina O{trca ~ini sredi{nji dio Samoborskoga gorja. Sli~no kao i susjedna Ple{ivica, ima o{tar greben, ali se od nje razlikuje po tome {to su joj vr{ne padine pokrivene travom pa omogu}uje {iroke vidike, te po smjeru s.j. koji je okomit na smjer Ple{ivice. Ime najvi{ega vrha odgovara njegovu obliku. Strmim stranama i mjestimice stjenovitim grebenom daje dojam znatno ve}e visine. Specifi~nost je O{trca i njegov najljep{i ukras – bogatstvo proljetne flore, me|u ostalim i neke rijetke biljke. Zakonom su za{ti}eni: blagajev likovac (Daphne blagayana Freyer), boìkovina (llex aquifolium), zimzeleni krestu{ac (Polygala chamaebuxus Bernh), naran~asti ljiljan (Lilium carniolicum), {irokolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.), lovorasti likovac (Daphne laureola) i dr. Zbog svoje privla~nosti, O{trc je veoma popularan me|u planinarima, a zahvaljuju}i dvjema cestama i autobusnim vezama koje vode njegovim podnòjima, vrlo je pristupa~an. U ovom relativno malom masivu nalaze se i
tri pl. objekta: O{trc, Veliki dol i [oi}eva ku}a. Od velikoga broja mogu}ih prilaza na prvo mjesto stavljamo najkra}i (ali i najstrmiji) od autobusne postaje Rude–centar, malo blaì je uspon od izleti{ta Smerovi{}e, zanimljiv je i put od [oi}eve ku}e preko gradine Lipovec. Dobri pje{aci rado idu iz Samobora preko Pala~nika, a za one koji prelaze s Ple{ivice na O{trc spominjemo prilaz od lova~koga doma na Poljanicama. Sve nabrojene prilazne to~ke mogu vlasnicima automobila posluìti za parkiranje, a ujedno su i a. p. Prije polaska s Autobusnog kolodvora, valja u voznom redu izabrati vrijeme povratka. £ 6. Samobor – Rude 7 km – O{trc 1,15 h. Od Autobusnoga kolodvora u Samoboru polasci su od 5-22 h otprilike svakih 40-60' (vozni red, 18). Za planinare su zanimljiva ova stajali{ta: Rudarska Draga (na izlazu iz Samobora; polazna to~ka za Veliki dol preko Pala~nika), Rude (Vukovi}) na po~etku Ruda (za pl. dom pod Oki}em i vrh V. ^rnec), Rude-centar (za Veliki dol, O{trc, Oki} i Ple{ivicu) i Gornje Rude (za O{trc i Poljanice). Neki autobusi produùju do Braslovja, odakle se moè na O{trc kratkim strmim usponom. Linija Jastrebarsko – Samobor vozi preko Ruda tri puta na dan. Rude (1200 st.) su naselje u dolini potoka Rudarska Gradna izme|u O{trca i Ple{ivice, na cesti Samobor – Ple{ivica – Jastrebarsko. U sredi{tu su {kola, nekoliko gostionica i trgovina te rukometno igrali{te (Rude su poznate po svojim rukometa{ima). U 16. st. zvale su se Rovi (tj. rovovi). Ve} 1530. tu je koO{trc s juga pao bakar suvlasnik samobor106 HRVATSKE PLANINE
skoga grada Leonard Gruber, poznat iz [enoina romana »Zlatarevo zlato«. G. 1697. osnovano je rudarsko dru{tvo za eksploataciju bakra. G. 1825. kupio je rudnik Samoborac Franjo Reizer i dobivao 400-500 centi bakra na godinu. U to je vrijeme zapo{ljavao oko 250 rudara. Tu je bila talionica, a u Samoboru bakrana za preradu. Rudari su bili uglavnom njema~ki doseljenici koji su se s vremenom pohrvatili. O njihovu podrijetlu svjedo~e danas jo{ samo njema~ka
prezimena. Iz sredi{ta Ruda, preko puta {kole kod kbr. 272, po~inju dvije markirane varijante uspona: d. zaobilazna preko pl. doma Veliki dol i l. izravno na O{trc. Ova prolazi uz crkvu i groblje, te se iznad sela sve o{trije i u zavojima uspinje kroz livade i {umarke do doma. Jo{ je kra}a tre}a varijanta iz Gornjih Ruda (1 km dalje od stanice Rude-centar), odakle se dom vidi ve} s ceste. Taj se put o{tro penje kroz selo Braslovje ravno do doma za 1 h (na taj se put veè i prilaz od a. p. Braslovje). Pl. dom na O{trcu (691 m) nalazi se na hrptu planine sa s. strane najvi{ega vrha, na uskom prijevoju gdje je kriànje putova. Sada{nji mu je naziv pl. dom »@eljezni~ar« O{trc. To je velika zidana jednokatnica nastala pro{irenjem |a~kog pl. doma {to ga je sagradila [kola narodnog zdravlja iz Zagreba 1936. G. 1946. po~inje ga obnavljati Pl. sekcija FD-a »Lokomotiva« iz Zagreba i, nakon suglasnosti Ministarstva zdravlja o prijenosu prava upravljanja, objekt dovr{ava 1948. Od 1950. do danas njime upravlja HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba koji ga je nekoliko puta preuredio. Raspolaè vodovodom (motorna crpka), ima blagovaonicu, kuhinju, stan opskrbnika i sobe s 3, 4 i 5 kreveta, ukupno 28 leàja. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Prilaz domu mogu} je traktorskim putem iz Braslovja koji je probijen radi dovoza opreme i odràvanja. Pored doma pod kro{njama su klupe i stolovi za odmor izletnika i bron~ano poprsje Janka Gredelja, a l. od ulaza u dom je spomen-plo~a u povodu 100. obljetnice prvoga izleta HPD-a postavljena 17. svibnja 1975. Posebna je atrakcija pogled no}u na more svjetala u Zagrebu. Od doma do vrha O{trca (752 m) penje se strma staza 10'. Vrh je kamenit, sastoji se od izlomljenih blokova koji su mjestimice ~udno oblikovani (tzv. gljive). Zbog znatnih strmina potreban je oprez pri usponu, pogotovo nakon ki{e. Na j. padini je 15 m visoka stijena zvana Flinka koja penja~ima sluì kao vjèbali{te. Na vrhu je drveni krì, metalni ìg i spomen-plo~a HPD-a »Japeti}« iz 1953. g. u povodu 30. obljetnice osnivanja. S vrha je vrlo dobar vidik na cijelo Samoborsko gorje, jer se O{trc nalazi u njegovu sredi{tu, ali je zbog istoga razloga njegov domet i ograni~en. SATNICA OD DOMA NA O[TRCU Vrh O{trca (752 m) 10' Pl. ku}a na Velikom dolu 30' [oi}eva ku}a 45' Rude-centar 1h Ple{ivica (779 m) 1,50 h Japeti} (879 m) 2h
Pl. dom na O{trcu (Tomislav Zori~i}) Samoborsko gorje 107
£ 7. Smerovi{}e – Pl. dom na Velikom dolu 45' – O{trc 30' ili 40'. Od Autobusnoga kolodvora u Samoboru za Smerovi{}e (6,5 km) linijom za Lipovec koja vozi svaki dan (vozni red, 9). Smerovi{}e (246 m) je selo u dolinskom pro{irenju koje je od davnine popularno izleti{te, a poznato je i zbog pl. raskrìja (O{trc, Veliki dol, Slani Dol, Pl. dom sv. Bernarda, Cerinski vir). Stanica autobusa nalazi se pred gostionicom Dumi}, a tu je i ove}e parkirali{te. Selo ima {kolu i trgovinu, a u okolini su mnogi gra|ani podigli privatne ku}e za odmor. Od parkirali{ta u Smerovi{}u markacija vodi preko mosta i uzbrdo uskom asfaltiranom cestom kroz {umu do @uì}a (zaselak Greguri} Brega) i dalje kolnim putem. Pet min prije Velikog dola s U Samoborskom gorju (Imre Radi}) l. prilazi put iz Samobora preko Pala~nika (v. 9). Pl. dom Veliki dol (530 m) sagra|en je na mjestu gdje je Ski klub »Zagreb« imao svoju ku}u (otv. 1933.) koja je imala vànu ulogu u razvitku na{ega skijanja. U zale|u ku}e, 3' u smjeru Ruda, nalazi se Veliki dol s prostranim livadama (zimi skijali{ta) po kojima je dom dobio ime. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ku}a je spaljena, a 1947.
ovamo je Pl. sekcija FD-a »Lokomotiva« prenijela iz Zagreba jednu baraku koja je sluìla kao skloni{te. Na temeljima je stare ku}e PD »Japeti}« iz Samobora sagradio novi pl. dom (otv. 1963.). To je velika zidana jednokatnica s potkrovljem i balkonima, na malom zaravanku okruènom {umom. Godine 1970. dom je elektrificiran, 1978. je ure|en vodovod, a danas ima i centralno grijanje. Zbog nedostatka sredstava, dogradnja doma jo{ nije posve dovr{ena. Zgrada ima podrum, iznad njega su jedna ve}a i jedna manja blagovaonica te kuhinjski trakt, a u gornjem dijelu spava}e sobe s 27 leàja. Otvoren je i opskrbljen subotom, nedjeljom i blagdanom. Od 1994. domom upravlja samoborsko Gradsko poglavarstvo. U blizini doma je skloni{te »Blagajski likovac« (sada iznajmljeno lovcima). Put dalje vodi iza doma kroz {umu 3', zatim se do O{trca ra~vaju dvije varijante. Desna kra}a (25') zove se Hofmanov put, a vodi d. obronkom Pti~jeg SATNICA OD DOMA V. DOL Rude 45' Vrh ^rnec 50' Pala~nik 1h [oi}eva ku}a 50' Smerovi{}e 40' Dom na O{trcu 40' Samobor 1,45 h Vrh O{trca 50' Skija{ke livade 3' Pl. dom Veliki dol (Zdenko Kristijan) 108 HRVATSKE PLANINE
vrha (653 m), najprije 3’ ravno, zatim l. uzbrdo stazom prema domu (ravno se spu{ta na [oi}evu ku}u). Lijeva je varijanta duà i zanimljivija, a ide l. travnatim i valovitim obroncima Pti~jeg vrha. Za 8' sastaje se s putem Rude (centar) – O{trc; dalje ide {umom; 5' prije doma na O{trcu sastaje se s Hofmanovim putem, a 100 m prije
doma l. prilazi joj uspon iz Ruda (preko Braslovja). £ 8. [oi}eva ku}a – Gradina Lipovec 30' – O{trc 1 O{trc kistom slikara (Anka Krizmani}, 1926.) h. Do [oi}eve ku}e vodi dobra cesta iz Samobora (10 km). Autobus na liniji Samobor – Lipovec (v. 7) vozi uza samu ku}u (stajali{te je 200 m iznad ku}e, kod mosta i raspela). Tu je polazi{te za Japeti} preko livada ili kroz Velika vrata. [oi}eva ku}a (385 m) je najstariji pl. objekt u Samoborskom gorju. To je prizemnica d. od ceste uz potok Kloko~evicu (ili Lipove~ku Gradnu), a ispod obronka na kojemu str{i gradina Lipovec. Uredila ju je 1931. podrùnica HPD-a »Japeti}« na mjestu nekada{nje stanice {umske èljeznice, a po tada{njemu zaslùnom predsjedniku nazvana je [oi}evom ku}om. Ispred ku}e dru{tvo je 1935. sazidalo zdenac, oko kojega su pod kro{njom stolovi i klupe za izletnike. Blagovaonici u prizemlju daje intimnu atmosferu nizak strop s gredama. Dom je stalno otvoren i opskrbljen (osim ponedjeljka), ali se u njemu ne moè preno}iti. Premda je smje{ten u dolini, sa sku~enim vidikom, popularan je zbog lijepe gorske prirode u okolici, svoga poloàja u sredi{tu gorja i na kriànju putova. Polazna je to~ka za niz uspona i izleta. Tko èli na O{trc i Veliki dol, treba se od ku}e vratiti cestom 300 m prema Samoboru i kod raspela skrenuti d. uzbrdo markiranom stazom. Zanimljiviji je, ali strmiji uspon preko gradine Lipovec, koji ovdje opisujemo. Od parkirali{ta pred [oi}evom ku}om l. o{tro uzbrdo markiranom stazom u desetak o{trih zavoja do ostataka srednjovjekovnog Lipovca 30'. Gradina Lipovec (582 m). Iznad doma na vrhu ~unjasta brijega, vezanog uz masiv O{trca, str{e ostaci zamka koji se ne vide odozdo od doma, jer su okruèni bujnim raslinjem. Povijest Lipovca usko je vezana uz Oki}. Sazidao ga je 1251. Ivan Oki}ki. G. 1283. postaje mu vlasnik Radoslav Baboni}, 1314. Stjepan Baboni}, 1349. Nikola Se~, 1495. Ivan Korvin, a od 1589. do njegove propasti vlasnici su mu Erdödy. Oko 1618. spominje se, istodobno kad i Oki}, kao ru{evina. Unutar gradskih zidina pod kro{njama stabala je mali zaravanak prikladan za odmor. SATNICA OD [OI]EVE KU]E Gradina Lipovec 30' Dom na O{trcu 1,30 h Dom u Velikom dolu 1h Smerovi{}e (3,5 km) 45' Samobor 10 km Japeti} 1,30 h Dom na Japeti}u 1,45 h Nor{i} Selo
3h [oi}eva ku}a (Zdenko Kristijan) Samoborsko gorje 109
S druge strane gradine na{ daljnji put prolazi kroz prodor u zidu poput vrata i vrlo strmo silazi 2-3' do lijepo uhodanog puta, ali ga ve} nakon 3' ostavlja, skre}e l. i penje se skoro pola sata o{tro uzbrdo kroz {ikaru do planinskog hrpta. Hrptom l. 10' uz lijepe vidike na Lipove~ku dragu i Japeti} do dobro gra|enog puta. Taj put d. vodi prema Poljanici i Ple{ivici (v. 18), a l. za 7-8'
do pl. doma na O{trcu. U zadnjem dijelu sije~e l. padinu najvi{ega vrha. £ 9. Samobor – Pala~nik 1 h – Veliki dol 1 h – O{trc 30'. Iz sredi{ta Starogradskom ulicom iz koje l. preko mosta ulicom Taborec (l. je kapelica sv. Mihajla) do Rudarske Drage. Prije kbr. 10 Gradina Lipovec (Miro Ivani{evi}) d. kolnim putem pokraj kamenoloma (20'; dovle se moè sti}i iz Samobora autobusom za Rude). Dalje markiranim usponom kroz sve dublju {umu. Nakon 20' je lijep vidik na Stari grad. Sljede}ih 20' kroz gustu {umu, uz raspelo, sve do njezina izlaza pred Pala~nikom (1 h). Pala~nik je vikenda{ko naselje smje{teno uzdù blagog hrpta, a na njegovim se padinama prostiru vinogradi i klijeti. Vidik je otvoren sve do Zagreba. Tu je boravak najljep{i ujesen zbog ìvih boja i posebna ugo|aja za vrijeme berbe. Prije izgradnje doma Veliki dol, ovdje su planinari imali skloni{te. Od Pala~nika put dalje vodi blagim usponom po hrptu koji se postupno diè i nakon 20' se ra~va u dvije varijante. Desna vodi kroz {umu u selo Greguri} Breg gdje su prona|ene zanimljive okamine iz Panonskog mora (mogu}nost silaska iz sela cestom u Hamor, a. p. na liniji Samobor – Lipovec). Iz sela dalje l. uskom cestom jo{ 20' do doma Veliki dol. Varijanta uz Veliki ^rnec. Nakon 20' izlazi se na put koji iz Ruda-centar vodi do doma Veliki dol. Lijeva je varijanta zanimljiva po tome {to se od nje nakon 10' l. odvaja markacija kojom ima 20' uspona uz Velike pe~ine na vrh Veliki ^rnec (607 m). Vrh ima oblik polukugle, s malom visoravni na tjemenu. Zbog {ume nema vidika, ali je lijep pogled s dviju stijena zvanih Velike pe~ine. Na ^rnec se moè i s druge strane, iz Ruda (Vukovi}) na Kolarski brijeg i uz kapelicu sv. Roka (1,15 h). £ 10. Poljanice – O{trc 1,20 h. Od Samobora do Poljanica 13 km (v. 18). Tu se moè parkirati kod lova~kog doma »Srnda}«. Oko 100 m iza doma d. nizbrdo (l. se odvaja put kroz Sopote na Japeti}). Spu{tamo se kolnim putem mimo kamenoloma i za 5' stièmo opet na cestu za Samobor, na mjestu gdje se s nje l. odvaja krak u selo Prekrìje (540 m), a d. se uz ogra|eno èljezno raspelo silazi do a. p. u Bukovju ili, dalje, u G. Rudama. Lijevim krakom u selo, gdje se tako|er moè parkirati, i iza njega usponom od 20' na {irok travnat hrbat (l. vidik na Japeti} s razglednom piramidom). Prolazimo d. stranom obloga vrha Rancerje (748 m) i za 5' silazimo kroz {umu opet na 110 HRVATSKE PLANINE
hrbat do sedla Preseke, gdje se l. odvaja markirana staza preko livade Kovin{~ice na Japeti}. Oko 10' dalje odvaja se l. staza preko Lipovca do [oi}eve ku}e (v. 8), a nakon daljnjih 7-8' stièmo u dom na O{trcu. LITERATURA Hirc, D.: Okolo O{trca HP 4, 1901., 11; Poljak, J.: Pl. ku}a na Prekrìju. HP 18, 1922., 29; Kle{~i}, M.: Samoborski O{trc zimi. HP 21, 1925., 8; Horvat, A. L.: Na{ O{trc zimi. HP 31, 1935., 52; Fla{ar, I.: Tri dana u Lipova~kom domu. HP 33, 1937., 67; Ledi}, G.: Primjerom planinara s O{trca. NP 2, 1950., 97; Horvat, L.: Kako je nastao naziv Smerovi{}e. HP 35, 1939., 18; Kumi~i}, E.: Pl. sve~anost na O{trcu. NP 5, 1953., 261; Horvat, V.: ^etrdeset godina na O{trc. NP 12, 1960., 176; Planinar. Zbornik u povodu 20-g. rada PD »@eljezni~ar«. Zagreb 1970.; Koehler, N.: Daphne blagayana na O{trcu!. NP 1979., 24; Lu~i}, R. P.: Doìvljaj na O{trcu. NP 1982., 17; Travini}, R.: O{trc. NP 1987., 239; Bajs, D.: 50 g. doma na O{trcu. HP 1996., 336; HPD »@eljezni~ar« 1950–2000. Zagreb 2000. (158 str.). Japeti} Skupina Japeti}a je z. i najvi{i dio Samoborskoga gorja te ujedno njegova veza s najvi{im dijelom @umbera~ke gore. Za razliku od ostalih dijelova Samoborskoga gorja, nema oblik grebena. Od njegova se najvi{ega vrha lepezasto {ire prema sjeveru nepravilne i raznolike gorske kose. Na njihovim oblim i zaravnjenim hrptovima nalaze se visinska naselja i livade, a {ume se nalaze ispod njih, na strmim padinama poto~nih korita. Ovim svojim svojstvima ~ini prijelazno podru~je izme|u Samoborskog i @umbera~koga gorja. Glavne su pl. vrijednosti Japeti}a mozaik lijepih {uma i livada po njegovim tjemenicama, razgledna piramida na najvi{em vrhu i pl. ku}a na @itnici. Do ku}e je probijena cesta sa strme j. strane od Jastrebarskoga, tako da je Japeti} pristupa~an sa svih strana. Na njegovim pristrancima na|eni su grobni tumuli ilirskog plemena Japoda, a u Podgra|u ispod Oki}a kovani novac, tzv. »samoborci« (iz 2. st. pr. Krista), pa zbog toga neki u imenu planine naziru povijesni trag Japoda. Izbor prilaza. Sa samoborske je strane najkra}i pje{a~ki prilaz od a. p.
kod [oi}eve ku}e, a s jaskanske od postaje u Sv. Jani. Sa samoborske se strane automobilom moè doprijeti asfaltiranom cestom mimo [oi}eve ku}e sve do prijevoja Velika vrata (oko 590 m) izme|u Ple{ivice i Japeti}a, gdje je uz cestu pro{irenje prikladno za parkiranje, odakle je oko 1 h uspona. S jaskanske se strane moè automobilom do samoga doma na @itnici cestom koja nije asfaltirana, ali se redovito odràva. U novije je doba postao zanimljiv prilaz iz Slanog Dola (a. p.) radi usputnog posjeta gostinjcu sv. Bernarda pod V. Lovnikom. Na kraju valja spomenuti mogu}nost prijelaza s O{trca, Ple{ivice i Nor{i}ke Ple{ivice grebenskim putovima koji pruàju izvanredne vidike. £ 11. [oi}eva ku}a – Japeti} 1,45 h. Iz Samobora do [oi}eve ku}e 10 km autobusom (v. 8). Odavle na vrh Japeti}a vode dvije varijante. Varijanta preko livada (1,45 h). Markacija zapo~inje na a. p. 200 m iznad ku}e, gdje se iza mosta na Kloko~evici odvaja d. uzbrdo asfaltirana cestica uz ku}e i vikendice, zatim kolnim putem kroz {umu. Prije livade d. se odvaja put za gostinjac sv. Bernarda. Gornjim rubom livade Leskovice, pa kroz {umu o{tro uzbrdo do livada (Duga draga), kuda je neko} vodila {umska èljezJapeti} s O{trca (Zdenko Kristijan) Samoborsko gorje 111 ni~ka pruga. Odavle se moè d. kratkim odvojkom za 2' do plo~e koja ozna~uje mjesto gdje je 1925.–1931. bila Mesi}eva ku}a (prva pl. ku}a u Samoborskom gorju). Dnom drage 20' do kriànja na Katinom kr~u, treba l. (d. u Nor{i} Selo 1,30 h, ravno kolni nemarkirani put do doma na Japeti}u). Nakon 15' odvaja se l. uzbrdo markirana staza kojom ima 5' do piramide na vrhu Japeti}a, a ravno dalje 15' do doma na @itnici. Varijanta preko Velikih vrata je kra}a (1,30 h), ali strmija. Vodi od doma cestom uzbrdo dolinom Kloko~evice, nakon 1 km prolazi uz zadnju a. p. Mali Lipovec, zatim kroz samo selo i {umom uzbrdo uz osamljenu ku}u te izlazi na cestu 100 m prije prijevoja Velika vrata (590 m) koji dijeli Japeti} od ogranaka O{trca. Cesta se na drugu stranu spu{ta preko sela Vranov Dol u Jastrebarsko, l. s ceste uzbrdo vodi markacija preko Kovin{~ice na O{trc, a malo prije prijevoja d. se uzbrdo odvaja markirana staza kojom ima oko 30' do planinskog hrpta gdje je kriànje: l. ima 5' do doma, a d. 15' do piramide na Japeti}u (v. 16). £ 12. Smerovi{}e – Cerinski vir – Japeti} 2,45 h. Od Samobora do Smerovi{}a 6,5 km autobusom iz Samobora (v. 7). Od gostionice u Smero-
vi{}u uz trgovinu i d. uz markacije brdskom cestom u pravcu [ipa~kog Brega. Nakon 15' ra~vaju se za Japeti} dvije varijante: l. preko Cerinskog vira i d. preko [ipa~kog Brega. Lijeva varijanta: l. s ceste kroz {umu, ~as preko livada i me|u vinogradima, do potoka, i uzvodno do Cerinskog vira (40' od Smerovi{}a). To su slapovi potoka Javorec koji ovdje pada u kaskadama tvore}i na podnòju mala jezerca. Najljep{i slap visok je 10 m. Pada preko stijene; bogat je vodom u prolje}e i kasnu jesen, a ljeti zna i presu{iti. Oko 10 m ispred slapa l. uzbrdo iznad slapa i dalje uzvodno preko lijepih livada. Put desetak puta prelazi potok. S l. mu prilazi put od [oi}eve ku}e. Livadom iznad izvora izbija na cestu [ipa~ki Breg – Dragono{ (1 h od Cerinskog vira). D. varijanta nije markirana jer ide cestom (s malo prometa) kroz vinograde Cerine i sela [ipa~ki Breg. S ceste su dobri vidici. Iza sela s l. strane dolazi varijanta preko Cerinskog vira. Nakon 200 m skre}e se l. livadom uz elektri~ne stupove (ravno se ide za gostinjac sv. Bernarda) do izlaska na greben i l. kolnim putem do putokaza (50 m d. od puta na livadi). Tu zdesna dolazi markacija iz Dragono{a i njome produùjemo za Japeti}. Dalje v. 11. £ 13. Slani Dol – Lovnik – Dragono{ – Japeti} 4 h. Od Samobora do sela Slani Dol moè se pje{ice, automobilom i autobusom (vozni red, 10). Pje{a~ki prilaz vodi od Hamora (a. p. kod zadnje ku}e u Samoboru) odmah d. uzbrdo u zavojima me|u vinogradima Gradi{}a, nakon 10' l. malo me|u vinogradima, pa zatim po {umi drè}i se l. strane grebena, usporedno s Lipova~kom dolinom (vidik na Japeti} pred nama). Dalje kroz Draganja Selo, zaselak Krièti}i, pa iznad pje{~enika IGM »Samoborka« grebenom do Slanog Dola (1,30 h). Cestovni prilaz iz Samobora vodi Ulicom Gornji kraj prema Smerovi{}u do ku}e br. 82 (2 km), gdje se d. odvaja jo{ 6 km asfaltirane ceste u Slani Dol (8 km od Samobora). Slani Dol (480 m) je selo na hrptu, unato~ svom imenu. Ima dvije trgovine i kapelicu sv. Florijana. Nekada{nje popularno izleti{te iznad sela (spomen-dom) ve} je nekoliko godina zatvoreno. Pl. ìg i okrjepa moè se dobiti kod Dragutina Ba{i}a (kbr. 4, kod kapelice). Selo je na kriànju markiranih staza koje vode na pet strana: u Samobor preko Grgosove {pilje (turisti~ki ure|ena {pilja), u Samobor preko a. p. Hamor, do a. p. Smerovi{}e (30' silaza), na Japeti} preko Lovnika i Dragono{a i u Nor{i} Selo preko Vilinskih jama. Iz sela se moè na Japeti} dvama putovima, kra}im preko Lovnika i duìm preko Vilinskih jama (v. 26). A. p. je 200 m od Sv. Florijana. Put preko Lovnika vodi od raskrìja kod kapelice sv. Florijana l. 5' do drugoga kraja sela gdje l. ide markacija za Smerovi{}e, a d. za Japeti}. Od zadnjih ku}a uzbrdo i dalje grebenom Malog Lovnika 1 h naizmjence livadom i 112 HRVATSKE PLANINE
{umom. S grebena je dobar vidik na Samoborsko gorje. Greben postupno zaobilazi selo Slapnicu (ono je l. u dolini). Slijedi uspon od 30' kroz {umu do donjeg ruba livade. U {umi je nakon 5' odvojak d. 100 m do gostinjca sv. Bernarda (oznaka). Gostinjac sv. Bernarda (690 m) smje{ten je na {umovitoj padini Velikog Lovnika (737 m). Nastao je od dotrajale lugarnice koju je 1996. temeljito obnovila Bratov{tina sv. Bernarda (adre- Gostinjac sv. Bernarda sa: @upni ured sv. Anastazije, Ul. sv. Ane 2, 10430 Samobor). U prizemlju su blagovaonica i kuhinja, iznad njih druga blagovaonica i soba za deùrstvo, a u potkrovlju prostor za no}enje 30 planinara (po potrebi jo{ 20 na pomo}nim leàjima). Obavijesti v. tel. brojeve. Gostinjac je opskrbljen vlastitim agregatom i akumulatorom. Prilazi domu: iz Dragono{a 20', od doma na @itnici 1,20 h, od [oi}eve ku}e 1,40 h, od Slanog Dola 1,15 h, iz Nor{i} Sela 1,20 h. Od gostinjca ima 5’ na vrh Velikog Lovnika (737 m) koji je u {umi pa nema vidika, ali se planira izgradnja piramide. Od doma natrag do kriànja i d. uzbrdo kroz {umu do ceste u selu Dragono{u, gdje nam s d. prilazi put iz Nor{i} Sela. Cestom l. hrptom planine do doma na @itnici jo{ 1 h. Usput nam s l. prilazi markacija iz Smerovi{}a, a zatim od [oi}eve ku}e (v. 11 i 12). £ 14. Ple{ivica – Poljanice – Sopoti – Japeti} 3 h. S vrha Ple{ivice silaz 30' do lova~kog doma »Srnda}« na Poljanicama (v. 18). Oko 100 m od doma je raskrìje: ravno na O{trc, l. za Japeti}. Nakon 2' je drugo kriànje,
ravno za Gajev kamen, a d. nizbrdo do Sopota (biv{i mlin), pa d. nekoliko min do raskrìja, odakle su dvije varijante. Tu ravno po dolini uzbrdo do raspela na Belom bregu gdje se put spaja s markacijom O{trc – Japeti} (v. 15). Lijeva varijanta vodi kroz {umu, uspinje se uz lova~ku ~eku u Sudjelu i grebenom izlazi nedaleko od vrha Strànika, gdje se i ona spaja s putem O{trc – Japeti}. Obje su varijante prili~no naporne zbog silaza i uspona. Premda su dobro markirane, nisu ni orijentacijski lake, pa se preporu~uje upotreba pl. karte. £ 15. O{trc – Kovin{~ica – Velika vrata – Japeti} 2 h. Stazom iznad ulaza u pl. dom na O{trcu (691 m), obronkom vrha O{trca u ji. smjeru. Nakon 4', prije sedla, l. se odvaja staza ozna~ena plavim oznakama do podnòja stijene Flinke. Od sedla l. obronkom kroz {umu do mjesta gdje d. skre}e odvojak za gradinu Lipovec i [oi}evu ku}u (10' od doma). Od prije spomenutog sedla do odvojka moè se i nemarkiranom stazom po grebenu. Nakon sljede}ih 10' kratak spust livadom do ra~vanja na sedlu Preseki: l. je 10' na vrh Rancerje (748 m) i dalje na Ple{ivicu, a d. put za Japeti}. Postupno izbijamo {umom na greben, kojim nizbrdo do raspela na velikoj livadi Beli breg. Postavila ga je 1994. Pl. bratov{tina sv. Bernarda iz Samobora. Tu na sedlo s l. strane prilazi markacija iz Sopota i lova~kog doma na Poljanicama. Od raspela uz travnatu padinu nekoliko min do gornjeg ruba livade Kovin{~ice (vidik na Japeti}). Kovin{~icu prelazimo za 15' i blagim usponom po {umovitom grebenu izlazimo za 5' na vrh Strànik (708 m). Iza vrha s l. prilazi put s Ple{ivice (v. 12). Nakon daljnjih 20' puta {umom silazimo na prijevoj Velika vrata. Dalje v. 11. Put je poznat po vrlo dobrim vidicima. Samoborsko gorje 113
£ 16. Jastrebarsko – Sv. Jana (Ivan~i}i) 10 km – Japeti} 1,50 h. Od Zagreba
do Jastrebarskog autobusom »Samobor~ek-Turist« od staroga Savskog mosta na kraju Savske ceste (vozni red, 4). Iz Jastrebarskog 10 km do Gorice Svetojanske 10 km autobusom (vozni red, 18) ili vlastitim automobilom (v. 19). Iz autobusa izlazimo u Gorici Svetojanskoj. Po markacijama cesPl. dom @itnica (Zdenko Kristijan) tom (10') i uz Vinarsku zadrugu l. do izleti{ta »[umski dvor« 5'. Prije samog izleti{ta d. s ceste u {umu stazom uzbrdo koja vodi sve strmije i {umovitim grebenom za 1,15 h stiè preko dviju malih ~istina do livade s koje se ve} vidi pl. dom na @itnici. Iz Jastrebarskog postoji i markirani pje{a~ki prilaz. Po~inje kod kapele sv. Duha u sredi{tu Jastrebarskog, vodi Ulicom bana Jela~i}a, kroz sela G. i D. Reku, zatim kod raspela l., pa kroz Krcivoje do Balija, prvog zaselka Sv. Jane. Odavde pored kapele d. makadamom 20' do pro{irenja i tu desno. Kod napu{tenog kamenoloma l. u {umu i uspon livadama do doma (ako je magla dràti se desno ruba {ume). Pl. dom @itnica na Japeti}u (832 m) sagradilo je izme|u 1951. i 1955. PD »Jastrebarsko« iz Jastrebarskog na istaknutoj travnatoj glavici j. obronka Japeti}a, s lijepim vidicima na jaskansko podgorje i na pokupsku ravnicu s velikim ribnjacima. Za lijepa se vremena vide Klek, Li~ka Plje{ivica i bosanske planine, a u @umbera~koj gori planinska naselja po hrptovima kosa i Sv. Gera (prepoznaje se po TV tornju). To je jednokatna zgrada sa zidanim prizemljem i drvenim katom. U prizemlju je blagovaonica i kuhinja s nusprostorijama, a na katu sobe s 2 i 6 kreveta te 2 skupna leì{ta, ukupno 58 leàja. Dom je otvoren vikendom, blagdanom i po dogovoru s domarom (v. tel. brojeve). Dobro je opskrbljen jelima i pi}ima. Pod upravom je HPD-a »Jastrebarsko«. Od doma uzbrdo uz parkirali{te i nekoliko antenskih tornjeva (nije se uputno na njih penjati) i nakon 3' od doma d. s ceste livadom 100 m do raskrìja (d. skre}e markacija za Velika vrata i [oi}evu ku}u ili O{trc). Od raskrìja l. i nakon 100 m d. u {umu (ravno vodi nemarkirani kolni put na Katin kr~). Plo~a na ulazu u {umu upozorava da je tu specijalni rezervat {umske vegetacije (progla{en 1975.) u kojemu je zabranjeno trgati i brati bilje. VIDOKRUG S PIRAMIDE NA JAPETI]U Povr{ina rezervata oko vrha Japeti}a je Ime vrha m km 0° 29 hektara. Nakon nekoliko stotina m Dona~ka gora
883 60 10 d. oko bare Veprovac (ili Veprova jezeIvan{~ica 1060 0 42 ra) i preko livade ponovno u {umu i odSljeme 1032 31 59 mah d. uzbrdo 5' na vrh (ravno za Katin O{trc 752 3,5 67 kr~, [oi}evu ku}u ili Dragono{). Humka 488 90 99 Ple{ivica 779 5 105 Vrh Japeti}a (879 m) obla je i {umovita glavica pro{arana s nekoliko lijepih livada zbog G. Plje{ivica 1649 103 175 kojih posjetitelj nema osje}aj prave visine. M. Rajinac 1699 130 203 Vidik omogu}uje èljezna piramida na vrhu, Klek 1181 85 214 visoka 12 m, koju je ovamo prenio 1960. g. Bjelolasica 1533
72 224 HPD »Jastrebarsko« sa Sljemena iznad ZagRisnjak 1528 95 247 reba jer je tamo morala dati mjesto TV torSnjènik sl. 1798 92 258 nju. Japeti} je osobito lijep u prolje}e za Sv. Gera 1178 22 273 vrijeme cvatnje (encijan!). Triglav 2883 150 298 Grintovec 2558 100 310 114 HRVATSKE PLANINE
£ 17. Cestovni prilaz iz Jastrebarskoga 21 km. Iz sredi{ta Jastrebarskog od ùpne crkve d. prema Malunju, stotinjak m. dalje mimo slikovitog Erdödyjeva dvorca (nalazi se l. u parku). Slijedi 10 km ceste kroz sela Hrastje i Malunje. Malo prije Gorice Svetojanske d. je Vinarska zadruga i izleti{te »[umski dvor« u Ivan~i}ima, odakle jo{ 300 m do drugoga cestovnog ra~vanja. Ravno je 2' do crkve (sagr. 1767.) na istaknutome vrhu s lijepim vidikom (odvojak vrijedan truda), a d. dolje u o{trom luku jo{ 300 m do novoga ra~vanja kod kapelice u selu Dragi. Tu l. skre}e cesta preko Petrovine do Novaka (10 km) na cesti Zagreb –Karlovac (njom se prilazi
Japeti}u iz Karlovca), a d. na{ put u dolinu potoka Drage (narod ga Piramida na Japeti}u (Zdenko Kristijan) zove i jednostavno Reka). Oko 300 m dalje diè se l. iznad ceste na 30 m visokom breùljku podrtina srednjovjekovnoga grada Turnja ili Podgorja. Turanj je vjerojatno sagra|en u 13. st. Godine 1327. vlasnik mu je hrvatski ban Mikac, 1464. Martin Frankopan, 1492. obitelj Ki{evi} zatim, me|u ostalima, porodica Krmi~i} od Buàna, 1597. Toma Erdödy, 1651. Juraj Verni}, 1664. Franjo Bukova~ki, 1677. Deli{imunovi}, iza njega grofica Peranska, pa opet potomci Verni}a. Danas je od grada ostao uzak komad zida od okrugle kule visok 8 m. Kula je imala dva kata s mnogo pu{karnica. Od ostalih zidova razabiru se temelji. Po ostacima se vidi da je bio gra|en u ~etverokut, s visokom okruglom kulom na z. strani. Dalje uz dolinu Reke nastavlja se neasfaltirana cesta najprije u s. smjeru uz kamenolom i Vi{o{evi}ev mlin, a zatim i. u zavojima i sve o{trijim usponom preko obronaka obraslih travom i grmljem. Usput je l. odvojak u selo Jaru{je. Na hrptu planine cesta zavr{ava na livadi oko 100 m prije doma. LITERATURA Babi}, J.: Glavica Vr{ica. HP 10, 1907., 5; [uklje, F.: U dolini Slapnice i na Cerinskon viru. HP 23, 1927., 129; Viline jame. Pl. list 1, 1928., 8; Horvat, L.: Japeti} ljeti. HP 33, 1937., 309; {i}, R.: Put na Vilinske jame. NP 3, 1951., 137. Ple{ivica Ple{ivica ~ini i. dio Samoborskoga gorja. Od ostaloga gorja donekle se izdvaja jasno izraènim hrptom koji se pruà u smjeru i.-z. Na z. strani usje~en je prijevoj Poljanice, kojim prolazi cesta Samobor – Jastrebarsko. Na i. strani zavr{ava markantnom stoàstom hridinom Oki}em kojemu posve}ujemo posebni prikaz. Na svakom se kraju hrpta nalazi po jedna lijepa ku}a: na Poljanici lova~ki dom »Srnda}«, a pod Oki}em pl. dom. Ple{ivica je kajkavski oblik imena Plje{ivica, a ime je dobila od staroga pridjeva plje{iv. Tom je pridjevu danas ovdje zna~enje zaboravljeno, ali je jo{ uvijek u upotrebi u Hercegovini, u smislu }elav ili ogoljen. Iz toga bi se moglo zaklju~iti da kameniti vrh planine, u doba kad je dobio ime, mòda nije bio pod {umom kao danas. Jùne padine ispod {umskog pojasa pokrivene su sagom slikovitih vinograda (ple{ivi~ka vina). Tu je i nekoliko sela s obradivim poljima, me|u njima je najpoznatije planinsko selo Ple{ivica s nekoliko popuSamoborsko gorje 115
Ple{ivica s O{trca (Zdenko Kristijan) larnih gostionica. Cjelovit {umski pokriva~ onemogu}uje vidik s planinskih vrhova i zato je pl. zanimljiva samo piramida na vrhu. Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki prilaz s prijevoja Poljanice preko kojeg vozi autobusna linija Samobor – Jastrebarsko. Kod lova~kog doma na Poljanicama izletnici mogu parkirati automobile. Put do Ple{ivice prikladno je povezati s posjetom drugim izleti{tima. Vrlo je lijep i ugodan prijelaz s Ple{ivice na O{trc i Japeti}. £ 18. Samobor – Poljanice 12 km – Vrh Ple{ivice 40'. Iz Samobora do Poljanica vozi od Autobusnog kolodvora u Samoboru svaki dan redovita linija Samobor – Jastrebarsko (vozni red, 11). Kartu treba kupiti do stajali{ta pred lova~kim domom na Poljanicama (autobusno osoblje pod Ple{ivicom razumijeva selo Ple{ivicu, a ne vrh, stoga i u ovom vodi~u nagla{avamo naziv vrh Ple{ivice). Propustimo li vezu za Jastrebarsko, moèmo se koristiti i linijom Samobor – Cerje – Bukovje (vozi svaki dan nekoliko puta, vozni red, 12). Od stanice Bukovje treba cestom uzbrdo do Poljanica 30’. HodaVIDOKRUG S PIRAMIDE NA PLE[IVICI (779 m) Ime vrha m km 0° Dona~ka gora 883 60 6 Ivan{~ica 1060 60 35 Sljeme 1032 28 50 Humka 488 85 99 G. Plje{ivica 1649 100 178 Seli{ki vrh 1280 90 187
M. Rajinac 1699 130 208 Klek 1181 66 217 Bjelolasica 1534 75 227 Risnjak 1528 100 250 Sv. Gera 1178 27 275 Slov. Snènik 1796 98 260 Japeti} 879 52 85 Grintovec 2558 107 308 Ojstrica 2350 106 312 O{trc 752 3 330 Piramida na Ple{ivici 116 HRVATSKE PLANINE
nje cestom od Bukovja moè se izbje}i tako da se si|e nekoliko min u samo selo Bukovje, odakle l. markiranim putem kroz {umu uzbrdo do ceste Samobor – Jastrebarsko kod ogra|enog krià, zatim preko ceste i kroz kamenolom do doma »Srnda}« na Poljanicama (30'). Automobilom se ide iz Samobora u Rude (v. 6) te dalje uzbrdo prema Jastrebarskom kroz Braslovje, potkraj zavojima kroz livade (vidik na O{trc i Ple{ivicu). Na 12. km cesta stiè na prijevoj Poljanice. Iz Samobora se moè jo{ jednom cestom, koja se s Tomislavova trga uspinje uz Anindol, prolazi kroz sela Cerje, Manja Vas i Kotari i mimo sela Bukovja, te se spaja s prvom cestom 500 m prije Poljanica. Sam prijevoj (580 m) razvodnica je izme|u Save i Kupe. Lova~ki dom »Srnda}« nalazi se odmah iza prijevoja, oko 50 m d. od ceste. Lova~ki dom »Srnda}«, vlasni{tvo je Lova~kog dru{tva »Ple{ivica«. Sagra|en je g. 1977. Otvoren je vikendom, a pruà jednostavne ugostiteljske usluge (preno}i{ta nema). Markirani prilazi su iz Gornjih Ruda (1,40 h) i iz Ple{ivi~kog Breznika (a. p. na liniji Zagreb – Jastrebarsko) kroz G. Pavlov~ane i selo Ple{ivicu (3 h). Od doma je pola sata lijepe {etnje do Gajeva kamena, metar i po visoke stijene u koju je nepoznati autor uklesao natpis SLAVA GAJU,
1809.–1909. u povodu stote obljetnice ro|enja vo|e hrv. prepo- Lova~ka ku}a »Srnda}« na Poljanicama roda. Cesta za Jastrebarsko dalje prolazi preko livada zvanih Poljanice. Oko 100 m iza prijevoja, kod kapelice, ostavljamo cestu i l. od nje treba prona}i markaciju kojom ulazimo u {umu. Staza se uspinje hrptom, mjestimice o{tro izraènim, do ~istine s piramidom na vrhu (40'). Vrh Ple{ivice (779 m) je mali kameniti zaravanak okruèn {umom, na kojemu se nalazi 5 m visoka èljezna piramida sa èljeznim ljestvama. Podigao ju je HPD »Kapela« (prije »R. Kon~ar«) iz Zagreba u zajednici s PD »Jastrebarsko« 23. lipnja 1957. u ~ast 80. obljetnice planinarstva u Hrvatskoj. Na tome je mjestu ve} 1881. HPD podigao prvu piramidu od hrastovine visoku 10 m i pored nje kolibu (»~ardak«) za za{titu od nevremena (otvorenje 24. srpnja). Piramida je izgorjela 1903., pa je HPD 1905. postavio ovdje èljeznu piramidu. Ona je 1924. bila renovirana, ali je i poslije nekoliko puta stradavala od nesavjesnih posjetitelja. Narod ovo mjesto zove ^erga, vjerojatno po nekada{njoj kolibi, a najvi{i dio Ple{ivice Tri kralja, mòda zbog tri izrazitija vrha. Vidik s vrha osobito je lijep na Pokuplje i Hrvatsko zagorje, a vidi se i Zagreb. £ 19. Jastrebarsko – Poljanice 10 km – Ple{ivica 40'. Kod Crkve sv. Duha u Jastrebarskom treba skrenuti s ceste Zagreb – Karlovac pod pravim kutom u s. smjeru 3 km cestom do ra~vanja u selu Reki: l. Gornja Reka i Vranov Dol (5 km), d. Ple{ivica. Tom cestom ima 4 km uzbrdo u zavojima kroz vinograde do sela Ple{ivice, poznatog izleti{ta s gostionicama i lijepim vidikom na Pokuplje. Od sela jo{ 3 km o{trih zavoja do Poljanica, odakle dalje v. 18. £ 20. Oki} – Vrh Ple{ivice 1,30 h. Od pl. doma pod Oki}em u z. smjeru stazom po livadi do potoka Oki}nice, gdje markacija prelazi potok i diè se kroz {umu na seosku cestu koja se hrptom penje prema Ple{ivici. Prije sela Kotara, na najvi{oj to~ki ceste, sastaje se s markacijom koja dolazi u susret iz Ruda preko Kotara. Ovdje treba l. u {umu i o{trim usponom na {umovit Samoborsko gorje 117
hrbat planine. Hrptom d. na Veliki vrh (vidik na O{trc) i dalje preko srednjeg vr{i}a na tre}i, najvi{i (779 m), gdje je piramida. £ 21. Oki} – Popov Dol – Vrh Ple{ivice 1,50 h. Ovaj je pristup od Oki}a na Ple{ivicu dulji i naporniji od gornjega. Od doma pod Oki}em preko potoka u {umu i nizbrdo 8' do raskrìja: l. Sv. Martin i Galgovo, a na{ put vodi ravno preko livade u {umu do potoka i ceste ispod napu{tenoga ùpnog dvora u Popovu Dolu (25'). Cestom d. (l. je 5' do a. p. u Novom Selu Oki}kom) i nakon nekoliko min l. prema grebenu Ple{ivice. Preko potoka i nakon 100 m do ra~vanja. Ravno je lak put koji obilazi napu{teni kamenolom s j. strane i kroz {umu izlazi na greben, odakle su dalje dvije varijante. Desna, s oznakom »kratica«, vodi o{tro uzbrdo bez prave staze preko vrha Popovdolska pe~ina (505 m; lijep vidik). Ta je varijanta vrlo strma i neugodna, osobito nakon ki{e i po snijegu. Dvije min iza vrha spaja se s okolnim putem (s toga je mjesta prilaz Popovdolskoj pe~ini prili~no lak). Dalje se put diè {umom, sve po grebenu, do Zuba. Zub je osamljeni kamen koji izviruje iz okolne {ume, pa je s njega {irok vidik. Dalje uspon grebenom preko dva vrha do sedla gdje s d. strane prilazi put iz Kotara. £ 22. Novo Selo Oki}ko – Popov Dol – Zub – Ple{ivica 1,45 h. Do Novog Sela (345 m) vozi nekoliko puta na dan autobus iz Klin~a Sela ili Jastrebarskog kroz selo Goli Vrh u Novo Selo Oki}ko (vozni red, 17). Iz Zagreba se moè do Golog Vrha autobusom koji polazi od staroga Savskog mosta na kraju Savske ceste. Tko dolazi svojim automobilom, mora skrenuti sa stare karlova~ke ceste d. kod putokaza za Repi{}e i Novo Selo Oki}ko. U Novom Selu je crkva i poznato pro{teni{te. U selu cestom l. prema Popovu Dolu 10' gdje je kod nekada{njega ùpnog ureda raskrìje. Dalje v. 21. LITERATURA [irola, S.: Na glavici Plje{ivice. Svjetlo 7, 1892., 34 i Br{ljan 17, 1902., 143; Alaupovi}, T.: Na Plje{ivici. Prosvjeta 3, 1895., 307; [irola, S.: Na Plje{iv4ici. HP 1, 1898., 55; Schick, L.: Auf der Plje{ivica. Agramer Tagblatt 20, 1905.,189; Novotni, V.: Piramida na Ple{ivici. HP 8, 1905., 59; Devide, M. R.: Na Plje{ivici. Hrvatsko pravo 11, 1905., 2935; Novotni, V.: Vodi~ na Plje{ivicu i Sv. Geru. HPD, Zagreb 1906. (16 str.); Novotni, V.: Vodi~ na Plje{ivicu. HP 9, 1906., 70; MD: Eine Besteigung der Ple{ivica. Leibacher Zeitung 125, 1906., 94, 861; [uklje, F.: Iz Samobora na Plje{ivicu. Na{a otad`bina 1, 1992., 2, 27; Laszowski, E.: Sli~ice iz Plje{ivi~kog prigorja. Jutarnji list 12, 1923., 4152, 4; Grdeni}, P. D.: Spomenici na{e pro{losti. Na Plje{ivici kod sv. Lenarda. Nar. novine 100, 1934., 150, 5 i 151, 4; [uvali}, M.: Plje{ivici. Narodna uzdanica (kalendar) 7, 1939., 108 - Praì}, M.: Plje{evica - Plje{ivica. HP 39,1940., 99; Horvat, A. D.: Oki}grad. HP 39, 1943., 81; {i}, R. i Vilenjak, S.: U potrazi za »Vràjom pe}inom«. NP 4 1952., 286; Kopi}, J.: Oki} i Lipovac u Samoborskom gorju. NP 21, 1969., 265. Oki} Oki} je strma hridina kojom zavr{ava hrbat Ple{ivice na i. strani. Iako nije samostalna gora, zavre|uje poseban opis po pl. zanimljivostima. Ne samo {to njegov o{tar stoàc izdaleka privla~i pànju svojim oblikom, nego se od gradine na njegovu vrhu pruà izvanredan vidik na Posavinu, Po-
kuplje i grad Zagreb. Gradina na vrhu posebna je atrakcija. Stijene s j. strane odavna su popularno vjèbali{te zagreba~kih alpinista. Zanimljivo je da se 1843. godine ilirkinja Dragojla Jarnevi} uspela kroz stijene na Oki}, {to se smatra prvim usponom u povijesti hrvatskog alpinizma. Njoj je na spomen 1994. markiran novi prilaz gradini nazvan Dragojlina staza. Popularnost Oki}a kao izleti{ta zaokruèna je 1978. godine podizanjem pl. doma na podnòju i novim markacijama. Dragojla Jarnevi} (1812.–1875.), ilirkinja i prva hrv. alpinistica 118 HRVATSKE PLANINE
Izbor prilaza. Zahvaljuju}i
dobrim autobusnim vezama, na Oki} se moè poludnevnim izletom. Za Zagrep~ane je najkra}i i najjednostavniji prilaz autobusom za Novo Selo Oki}ko. Od Galgova, kamo tako|er vozi autobus iz Zagreba, postoje dvije varijante. Za Samoborce je najpovoljnija i najkra}a linija za Klake, ali se mogu koristiti i malo duìm prilazom od autobusnih linija za Pl. dom pod Oki}em Rude i Bukovje. £ 23. Novo Selo Oki}ko – Pl. dom pod Oki}em 45'. Iz Zagreba do Novoga Sela Oki}kog voze autobusi »Samobor~ek-Autoturista« od tramvajskog terminala kod staroga Savskog mosta na kraju Savske ceste nekoliko puta na dan (vozni red, 5). Od a. p. 10' cestom do raskrìja u Popovu Dolu: ravno za Ple{ivicu preko Zuba, a d. stazom za Oki}. Ova se uspinje kroz {umu i livade do idu}eg kriànja, gdje s d. prilazi put iz Galgova preko Sv. Martina i Domovi}a. Slijedi kra}i uspon i silaz do poto~i}a i dalje do pl. doma pod Oki}em. Pl. dom pod Oki}em (405 m) sagradio je i njime upravlja HPD »Dr. Maks Plotnikov« iz Samobora. Ku}a, kao i dru{tvo, nosi ime zaslùnoga pokojnog planinara. Ima zidano prizemlje i u njemu dvije sobe sa po 2 i jednu s 10 leàja. Otvorena je g. 1978. Nad prizemljem je drvena montàna zgrada. Ona je najprije kupljena kao zamjena dotrajalom Ratkovu skloni{tu u Samarskim stijenama u Gorskom kotaru i bila je uskladi{tena u Tuku ali je, zbog tada{njih nesavladivih te{ko}a s prijenosom u neprohodno podru~je stijena, prepu{tena samoborskim planinarima za ovu lokaciju. Dom je otvoren vikendom, a radnim je danom klju~ pohranjen kod domara. Raspolaè s malom kuhinjom i blagovaonicom, gdje se mogu dobiti jela i pi}a. Ku}a je polazna to~ka za dva zanimljiva uspona, jedan na gradinu Oki}, a drugi, malo duì, do piramide na vrhu Ple{ivice (v. 20 i 21). Od doma do gradine na vrhu Oki}a vodi strma zavojita staza, mjestimice usje~ena u stijene. Traje 10'. Nekoliko min prije ulaza u gradinu prilazi s desna @oharov klin~ani put osiguran klinovima i èlj. uètom, koji vje{tim posjetiteljima moè posluìti kao varijanta za uspon (nikako za silaz!). Ure|en je 1980. i nazvan popularnim nadimkom alpinisti~kog u~itelja Dragutina Bela~i}a (1913.–1994.). U gornjem dijelu prilazi tom putu i neosigurana, prije spomenuta, Dragojlina staza. Okolne stijene sluè kao penja~ko vjèbali{te. Oki} (499 m) je po svom poloàju na vrhu pravilne ~unjaste i osamljene stijene jedna od na{ih najslikovitijih gradina. Prilago|en terenu, izgleda kao srastao
sa stijenom. Iz njegovih ostataka moè se razabrati da je bio nepravilnog tlocrta, s krùnom kulom kraj ulaza i romani~kom kapelicom. Zbog lijepa vidika, odavno je meta izletnika i planinara. Oki} se spominje prvi put 1183. kao posjed Jaroslava Oki}kog. Njegov sin Ivan ratuje 1242. s Tatarima, a 1251. gradi Oki} (Sini{a Vili}) Samoborsko gorje 119 Lipovec. Ujedno je bio i gospodar Samobora. G. 1349. gradom gospodari Ivan II. Oki}ki, posljednji potomak obitelji Oki}kih. Doskora grad dolazi u ruke Baboni}a, ali ga oni izgube 1393. u borbi s kraljem Sigismundom. On proda Oki} Tomi Bevenjudu, a 1416. kupuje ga Martin Frankopan Trà~ki. G. 1470. opet je u posjedu kralja, zatim pripada Ivanu Horvatu od Saga koji ga proda Tomi Baka~u-Erdödyju. Vlasni{tvom Erdödyja ostaje do 1575. kad oni postupno sele u novi dvor Kerestinec. Od 1592. do 1595. nekoliko puta ga napadaju Turci. Godine 1616. spominje se kao ru{evina. Spor o vlasni{tvu Oki}a izme|u Stjepana Erdödyja i Podrùnice HPD-a »Japeti}«, kotarski sud u Samoboru rije{io je 27. 6. 1933. u korist »Japeti}a« i 31. 8. 1933. dopustio uknjìbu prava vlasni{tva u korist HPD-a u Zagrebu. Originalna, sudski ovjerena vlastovnica ~uva se danas u arhivi HPS-a. Prema njoj, HPD je vlasnik pa{njaka Oki} i ru{evine Oki}grada. £ 24. Klake – Pl. dom pod Oki}em 40'. Do Klaka je iz Samobora 8 km autobusom na liniji Samobor – Klake – Terihaji (zadnja a. p. u Klakama je zaselak Gornji Terihaji; vozni red, 13). Si}i treba kod odvojka za zaselak Jakopce, krenuti asfaltiranom cestom u Jakopce i onda d. u {umu stazom uzbrdo do livade, l. rubom {ume na kolni put i d. do doma. U Klakama, Podoki}ka ul. 40, uredila je obitelj Slakoper izleti{te u obliku etno-ku}e koja je otvorena nedjeljom od 10 do 17 h (za skupine po dogovoru; v. tel. brojeve). £ 25. Galgovo – Sv. Martin – Podgra|e – Pl. dom pod Oki}em 1,30 h. Polazna a. p. iz Zagreba za selo Galgovo je kod tramvajskog terminala na kraju Savske ceste (linija »Samobor~ek-Autoturista«; vozni red, 6). Oni autobusi koji iz Galgova produùju za Sv. Martin, u{tede pje{acima 20' hodanja asfaltom. Vònja traje oko pola sata. Postoji i autobusna veza iz Samobora, ali samo radnim danom i subotom. Iz Galgova se ide pola sata cestom kroz sela Sv. Martin, Podgra|e i Domovi}e (u Domovi}ima se moè parkirati). Na kraju Domovi}a, kod jakog izvora, zavr{ava cesta i zapo~inje uspon. Markacija najprije prelazi poto~i} i uspinje se stazom uz poto~i} do ra~vanja: l. uzbrdo {umom do drugoga ra~vanja, gdje treba d. za pl. dom (l. je za Popov Dol). Ako na prvom ra~vanju krenemo d., prije}i }emo poto~i} (ljeti presu{i) i krenuti odmah l. po Dragojlinoj stazi uzbrdo {umom, pa pre-
ko stijena na vrh (oprez, nema osiguranja!). £ 26. Galgovo – Sv. Martin – Klake – Pl. dom pod Oki}em 1,30 h. Do Sv. Martina v. 24. Dalje ravno na Oki} preko Domovi}a, a d. kod {kole vodi na{ put nekoliko min i iza mosta nastavlja d. o{trim usponom uz livadu, prvo slabom, a dalje na grebenu dobrom stazom, s lijepim vidikom na Oki}grad. Kroz vinograde i klijeti Podi{~aka stièmo u Klake do a. p. (linija Samobor – Klake – Terihaji), odakle dalje v. 24. Nor{i}ka Ple{ivica Ovaj 721 m visoki vrh najzapadniji je ogranak Samoborskoga gorja i prijelazno podru~je prema @umberku. Iako je izvanredan vidikovac, planinari ga rje|e posje}uju, mòda zato {to na njemu nema pl. objekata. Za razliku od Ple{ivice iznad Samobora, ova se Ple{ivica naziva Nor{i}kom po Nor{i} Selu koje se nalazi ji. od vrha. Opisat }emo cestovni i tri pje{a~ka prilaza od a. p. u Grdanjcima, me|u kojima se moè birati jedan za uspon, a drugi za povratak. Postoji i mogu}nost kratkog, ali strmog uspona iz Koreti}a (ekoselo) na ùmbera~koj strani (v. @umbera~ku goru, 22). Autobus na liniji iz Samobora preko Grdanjaca do Nor{i} Sela skra}uje uspon na samo pola sata (v. 31). £ 27. Slani Dol – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica 2,45 h. Do Slanog Dola v. 13. Od a. p. put vodi uzbrdo prema nekada{njem izleti{tu (spomen-domu). Prije njega d. stazom ispod sela u z. pravcu, pa silaz kroz vo}njak, livadu i {umu u dolinu do osamljene ku}e. Od nje l. 20' kolnim 120 HRVATSKE PLANINE
putem uz potok Breganicu, zatim uzbrdo po livadi. Kod prijelaza uskog poto~i}a l. je odvojak od 60 m do ulaza u {pilju Vilinske jame (1 h od Slanog Dola). Vilinske jame (narodno ime Pod ùta pe}) zapravo je sustav malih {pilja u stijeni d. iznad potoka u visini od 15 m, koje
nisu nastale, kao ostale pe}ine Samoborskoga gorja, erozivnim djelovanjem vode u vapnencu, nego taloènjem travertina iz potoka {to se neko} ru{io preko stijena u Breganicu. Ulaz u {pilju je pod stijenom obraslom u bujno zelenilo (300 m). [pilja ima 12 m u duìnu, 10 m u {irinu i do 8 m u visinu. Iz nje vodi d. kratak {piljski hodnik u malo manju {upljinu, a iz nje l. u najmanju. Sude}i po nalazu kamenih sjekira u potoku Breganici, u tim se pe}inama vjerojatno sklanjao pra~ovjek jer su kao stvorene za obranu. Sige, kojih je nekad bilo obilje kako stoji u starim putopisima, danas su potpuno uni{tene. Najbliì je prilaz automobilom iz Bregane @umbera~kom cestom 5 km do ra~vanja u Grdanjcima (a. p. na liniji iz Samobora). Na ra~vanju kod gostionice »Vilinske jame« l. 3,5 km do mlina Svinjari}i, odakle jo{ 25' uz potok Breganicu Vilinske jame (potkraj se sastajemo s markacijom iz Slanog Dola). Od ulaza u {pilju istim putem natrag do poto~i}a, pa uzbrdo do zaselka Tu{ini gdje je raskrìje: d. je put za Vi{njevac, a l. na{ put koji vodi kroz zaselak i dalje uzbrdo Sitnom dragom do ceste Grdanjci – Nor{i} Selo na mjestu koje se zove Kriì}. Cestom l. oko 20' do ra~vanja gdje treba d. 1 km u Nor{i} Selo (l. je put preko Jaru{ja na Japeti}). Od Slanog Dola do Nor{i} Sela ima 2,15 h hoda. Nor{i} Selo (650 m) je slikovito poloèno na {irokim travnatim padinama ispod Nor{i}ke Ple{ivice (721 m). U selu je du}an i nova {kola, a povrh sela ùpna crkva sv. Duha (687 m; sagr. 1642.). Ovaj dio sela zove se Kapeli{}e, a glavnina sela je niè na jz. padini. U ku}i br. 15 kod Dragutina Bo{njaka je pl. ìg. Tu se dobije pi}e, a moè se konzumirati i donesena hrana. Markacija produùje u Grdanjce preko sela Beder. Selo je nastanjeno ikavcima, potomcima doseljenika iz Bosne, koji su uzmaknuli pred Turcima. Od crkve je lak uspon od 20' nemarkiranom stazom na vrh Ple{ivice (721 m), odakle je lijep vidik na Samoborsko gorje s jedne i na @umbera~ku goru s druge strane (ovu Ple{ivicu valja razlikovati od Ple{ivice u i. dijelu Samoborskoga gorja). Od Nor{i} Sela se s lako}om stiè na Japeti} cestama i kolnicima koji odreda vode planinskim hrptovima uz {iroke vidike.
£ 28. Grdanjci – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica 12 km. U selo Grdanjce s Autobusnog kolodvora u Samoboru (vozni red, 16). Nor{i}ka Ple{ivica (Zdenko Kristijan) Samoborsko gorje 121
Oki} (lijevo) i Ple{ivica sa sjevera Kroz Grdanjce prolazi i linija za Kru{lin. S kriànja u Grdanjcima na @umbera~koj cesti (oko 5 km iza Bregane) cestom l. dolinom Breganice 2 km do sela Breganice. Na 4. km je odvojak za zaselak Tu{ine (odavle silaz na Vilinske jame 10'). Idu}i odvojak vodi d. u selo Vi{njevec, a 1 km prije Nor{i} Sela l. za Jaru{je i Dragono{. £ 29. Grdanjci – Beder – Nor{i} Selo 2,30 h. Od a. p. ispred gostionice »Vilinske jame« u Grdanjcima (dobra jela i pi}a) dalje cestom 200 m, zatim 5' l. odvojkom do ra~vanja: l. za Vi{njevec, d. za selo Beder. Putem u Beder 1,20 h i na kraju sela na ra~vanju l. oko {umovitog Huma (610 m) te dalje uz kapelu na Brnjicama. Uz vinograde, zatim kroz {umu i preko livada do Kapeli{}a (zaselak Nor{i} Sela) ispod crkve sv. Duha. £ 30. Grdanjci – Vi{njevec – Nor{i} Selo 2,30 h. Do kriànja za Beder
v. 29, odakle l. i {umom uzbrdo na grebenski vrh Vi{njevec (395 m). I dalje hrptom, uz lijepe vidike, u selo Vi{njevec (1,30 h). Kod kapele je ra~vanje: l. prema Tu{inima, Vilinskim jamama (40') i za Slani Dol (1,30 h), a na{ put ide d. kroz vinograde Klju~i pa kroz {umu izbija na proplanak s vidikom. Blag silaz do Kriì}a (30' od sela), gdje s l. prilazi put iz Slanog Dola preko Vilinskih jama. Dalje cestom uzbrdo v. 27. £ 31. Samobor – Nor{i} Selo (autobusom ili automobilom) – Nor{i}ka Ple{ivica 40'. Autobus na liniji Samobor – Nor{i} Selo omogu}uje najkra}i uspon pje{ice i automobilom. Zadnja a. p. nije u samom selu nego 1 km prije na ra~vanju ceste (vozni red, 15). Automobilom se moè u samo selo iz Grdanjaca (8 km). Uspon iz sela na vrh v. 27. 122 HRVATSKE PLANINE
Izvadak iz autobusnoga voznog reda 1. Zagreb (Ljubljanica) – Samobor preko Sv. Nedjelje (6 zona) vozi svakodnevno od 4-23 h, svakih 20-40'. 2. Zagreb (^rnomerec) – Samobor preko Podsuseda (5 zona) jedna linija preko Strmca, a druga preko Sv. Nedjelje, voze svakodnevno od 5-23 h, svakih 15-30'. 3. Zagreb (Autobusni kolodvor) – Samobor (6 zona) vozi s perona 610 svakodnevno od 5-23 h, svakih 25-40' (ima i nekoliko no}nih veza od 24-04 h).
Od Glavnoga do Autobusnog kolodvora ima 15' pje{ice ili 3 tramvajske postaje (linije 6 i 2 u i. smjeru). 4. Zagreb – Jastrebarsko (7 zona) svakodnevno vozi »Samobor~ek-Autoturistova« linija od tramvajskog terminala na Savskoj cesti (50 polazaka na dan; neki autobusi produùju do Luli}a ili Cetkovi}a). Subotom polazi svakih pola sata od 5-23 h, nedjeljom svaki sat. Od Jastrebarskog dalje postoji lokalna autobusna veza sa Sv. Janom, radnim danom i subotom (vozni red, 18). 5. Zagreb (Savski most) – Novo Selo Oki}ko (2 zone) subotom u 5,20 h; 13,15 i 15,20 a nedjeljom u 9,10; 15,25 i 21 h. Povratak je 50' nakon polaska iz Zagreba. 6. Zagreb (Savski most) – Galgovo i Sv. Martin (6 zona) 28 polazaka na dan (neki produùju do Podgra|a, oznaka P). Polazi subotom u P5,30; 7,15; 9,15; P13,45;P15,10; itd. Nedjeljom polasci do Podgra|a u 7,30; 9,40; 14,50; 20,55; 22,10 (povratak je 40’ nakon polaska). Za povratak se mogu nedjeljom koristiti polasci iz Galgova u 15,40; 17,00; 18,40 i 21,35. 7. Prigradska èljeznica Zagreb – Dobova Tko ima ZET-ovu pokaznu kartu za prigradski vlak Dugo Selo – Zagreb – Dobova, moè na autobusu za Samobor u{tedjeti jednu zonu ako se tim vlakom doveze do Podsuseda (a. p. je 50 m od `. p.). Prigradski vlak vozi od Glavnog kolodvora svakih pola sata od 4 do 22,30 h. 8. Samobor – Otru{evec – Vrhov~ak polazi subotom u 5;00; 6,10; 8,00; 11,40; 12,50; 14,15; 15,20; 17,30; 18,30 i 22,15, a nedjeljom u 7,30; 11,50 i 18,30 h. Povratak iz Vrhov~aka je 20' nakon polaska iz Samobora. 9. Samobor – Smerovi{}e – Lipovec (3 zone) subotom u 4,30; 6,20; 6,55; 8,10; 9,25; 12,50; 14,15; 16,45 itd., a nedjeljom u 7,00; 9,20; 10,30; 12,50 itd. Pogled s Oki}a preko savske ravnice na Medvednicu Samoborsko gorje 123 10. Samobor – Slani Dol subotom u 4,50; 6,15; 13,10; 14,15 i 22,40, a nedjeljom u 8,35; 12,00 i 16,30. Povratak je pola sata nakon polaska iz Samobora. 11. Samobor – Poljanice – Jastrebarsko subotom u 8,10; 15,00 i 18,20 a nedjeljom u 8,30; 12,45 i 18,00 h. Polasci iz Jastrebarskog su 50' poslije polazaka iz Samobora. 12. Samobor – Cerje – Bukovje subotom u 4,50; 6,10; 11,10; 12,40; 14,15; 15,25 i 22,15 a nedjeljom u 7,30; 13,20 i 21,10
(povratak iz Bukovja 30' nakon polaska iz Samobora). 13. Samobor – Klake subotom u 4,25; 6,05; 9,05; 11,00; 12,30; 14,15; 15,30 itd. a nedjeljom u 8,30; 11,00; 16,30 i 19,30 (povratak 30' nakon polaska). 15. Samobor – Nor{i} Selo subotom u 5,50 i 12,40, povratak u 6,30 i 13,10; nedjeljom polasci u 9,30 i 15,50, povratak u 10,10 i 16,30. 16. Samobor – Grdanjci subotom u 3,40; 4,45; 7,15; 10,00; 12,40; 22,15 itd., a nedjeljom u 7,00; 13,00; 17,35 i 22,15. Radnim danom vozi ~e{}e. 17. Goli Vrh – Novo Selo Oki}ko Polasci subotom: 5,40; 13,30; 16,00; nedjeljom: 7,45; 9,30; 15,30; i 19,30. Povratak iz Novog Sela 20’ poslije. Do Golog Vrha iz Zagreba autobusom za Jastrebarsko koji polazi od Savskog mosta na kraju Savske ceste. 18. Samobor – Rude 30 polazaka radnim danom, 24 subotom i 16 nedjeljom. 19. Jastrebarsko – Sv. Jana radnim danom i subotom: 7,45; 11,30; 15,30 i 19,20. Povratak u 8,25; 11,50 i 18,15. TELEFONSKI brojevi (sve s predbrojkom 01, osim navedenih iznimaka) Dom na O{trcu, tel. opskrbnika 3379-124 ili 098/221-973 (Miljenko Matijevi}) Etno-ku}a u Klakama 3382-335 Gostinjac sv. Bernarda: Josip Blaèvi} 3363-835; Vla{i} 3385-276; Radovan Libri} 091/5028-432 i Anica Trampus 3363-683 Grgosova {pilja 3375-888 Kristijan, Zdenko 3362-886 Novak, Vladimir 3361-736 Pl. dom pod Oki}em 091/5130-224 i 3361-758 Pl. dom @itnica 6282-349 Samobor~ek-Autoturist Samobor 3362-648, 099/427-336, 6283-975 Samoborski muzej 3361-014 Smand 042/741433 [oi}eva ku}a 3384-164 Turisti~ki ured Jastrebarsko 6281-898 Turist. zajednica grada Jastrebarsko 6281-115 Biopark »Divlje vode« 6151-050 124 HRVATSKE PLANINE @UMBERA^KA GORA Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 USPONI NA SV. GERU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 1. Automobilom do So{ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 2. So{ice – Boi}i – Sv. Gera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
3. So{ice – Trata – Sv. Gera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 4. So{ice – Sekuli}i – Sv. Gera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 5. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Sv. Gera . . . . . . . . . . . 137 6. So{ice – Sv. Gera automobilom . . . . . . . . . . . . . . . . 137 7. Kamanje – Radatovi}i – Sekuli}i – Sv. Gera automobilom. . . . 138 8. Kamanje – Ka{t – Magovci – Cvjeti{i – Sekuli}i – Sv. Gera pje{ice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 JE^MI[TE I PLIJE[ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 9. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ i Je~mi{te . . . . . . . . 139 10. Gornja Vas – Petri~ko Selo – Je~mi{te . . . . . . . . . . . . . 140 TU[^AK I OKOLICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 11. Bregana – Stojdraga – Kravljak – Tu{~ak. . . . . . . . . . . . 141 12. Poklek – Ki~er – Kravljak – Tu{~ak . . . . . . . . . . . . . . . 142 13. Gabrovica – Osredek – Tu{~ak . . . . . . . . . . . . . . . . 142 14. Koreti}i – Kravljak – Tu{~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 UZDU@NI PUTOVI KROZ @UMBERA^KU GORU . . . . . . . . . . . . . . 143 15. @umbera~ka cesta od Bregane do Gornje Vasi . . . . . . . . . 143 16. Japeti} – Jaru{je – [imraki – Gornja Vas – Je~mi{te – Vodice . . 144 17. Japeti} – Ze~jak – Pe~no – Slap Brisalo – Medven Draga . . . . 145 OSTALI PRILAZI ZE^AKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 18. Dragono{ – Ze~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 19. Slaveti} – Tiho~aj – Ze~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 Telefonski brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 @umbera~ka gora 125
Jezerce pod slapom Brisalom u dolini Slapnice 126 HRVATSKE PLANINE
zemljovid 8, str. 128 9, str. 131 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Poloàj. Izme|u Savinih pritoka Krke i Kupe, na granici izme|u Hrvatske i Slovenije, prostire se @umbera~ka gora. U orografskom smislu ona obuhva}a i Samoborsko gorje, ali smo ga iz planinarskih i etnografskih razloga izdvojili u posebnu skupinu. U geolo{koj pro{losti sa~injavala je cjelinu i sa z. dijelom Medvednice, sve dok se nije Sava probila u posavsku ravnicu izme|u Podsuseda i Samobora. U njezinu se reljefu isti~e velik broj kosa i vrhova u ~ijem je rasporedu gotovo nemogu}e odrediti neku pravilnost. Okosnica gore donekle se savija smjerom si.–jz., a taj se ne podudara ni s dinarskim, ni s alpskim smjerom pruànja. Smatra se da je to prijelazno podru~je izme|u obaju sustava i da je popre~an smjer posljedica trenja izme|u Dinarida i Alpa. U vezi s tim tektonskim pokretima pojavljuju se termalna vrela koja su poredana u gotovo pravilnu nizu: na slovenskoj strani Dolenjske i [marje{ke toplice, topli izvori kod Kostanjevice i ^ate{ke toplice, a na hrvatskoj strani toplice kod Svete Jane i tektonska pukotina kod Kostanjevca. Gra|a i reljef. U gra|i je zna~ajan element vapnena~ki sloj koji je, dodu{e, ve}inom vrlo tanak (tzv. plitki kras), ali je uvjetovao razvoj svih tipi~nih kra{kih pojava kao {to su ponornice (nabrojeno ih je 40 – {to duìh, {to kra}ih), {pilje (Rogovac, Pogana jama, Stri~anica, Zidane pe}ine, Vranja~ka {pilja itd.), ponikve, zatvorene doline i bezvodnost vi{ih podru~ja. Novo
svjetlo baca na ùmbera~ki kras otkri}e {pilje Provala u Dolcu kod Bu~ara u selu Donji O{trc. ^lanovi SO »Japeti}« i »Dubovac« otkrili su u njoj do 1996. godine 1800 m hodnika koji se proteù u dvije etaè (u donjoj su na{li i poto~i}). Granica gore jasna je na s. i j. strani, prema rijeci Krki odnosno Kupi. U i. smjeru, granicom prema Samoborskom gorju donekle moèmo smatrati dolinu Bregane i Drage, a na z. prijevoj Straù (Vahtu; 615 m) s cestom Metlika – Novo Mesto, gdje po~inje dinarski gorski sustav. U sloènom reljefu opazit }emo stanovitu pravilnost jedino ako pratimo razvodnicu izme|u Save i njezine pritoke Kupe. U toj se razvodnici nalaze najvi{i vrhovi gore: Sv. Gera (1178 m), Sljeme (978 m), Plije{ (977 m), Je~mi{te (976 m) i Ze~ak (795 m). Oni ~ine luk okrenut prema jugu, u koji duboko prodire rje~ica Kup~ina sa svojim pritocima. Ta se j. strana odlikuje razvedenim rePogled na @umbera~ku goru sa Sv. Gere (Zdenko Kristijan) @umbera~ka gora 127
Valvasorov crtè Sichelberga iz 1689. g. Sichelberg (Stari grad) danas (Vlado Jagari}) ljefom, za razliku od kratke i strme s. strane. Smjer gore je ipak uglavnom alpski, tektonika dinarska, a karakter kra{ki. Podrijetlo imena @umberak. Pretpostavlja se da je ime @umberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras u svojoj glasovitoj »Topografiji« upotrebljava za goru naziv Sichelburg Gebirge (Sichel, njem. zna~i srp, a gora se proteè u blagom luku srpasta oblika). To je tako|er bilo i ime staroga grada koji je nekad stajao na vrhu breùljka i. od dana{njega zaselka Stari Grad (ili Keki} Draga). U popisu ùpa Akvilejske patrijar{ije iz 1296. navedena je ùmbera~ka ùpa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio dana{nji hrv. naziv @umberak. Prema bilje{kama J. V. Valvasora, gora se u davnini zvala Mont Ostrecz (a i danas postoji u sredi{tu @umberka naselje i vrh O{trc). Njema~ki naziv Uskoken Gebirge (Usko~ko gorje) nastao je po
uskocima (prebjezima) u ove krajeve. Na kraju, @umbera~ka gora dobila je ime po regiji kroz koju se proteè (za razliku od Samoborskoga gorja zove se gora, premda za to nema ~vrstog razloga). U Slovenaca se u novije vrijeme za goru udoma}ilo ime Gorjanci, kojim su se najprije nazivali stanovnici u planini (Gorjanci za razliku od Dolenjaca), a zatim se ime postupno protegnulo i na samu goru. Zanimljivo je da ne samo za goru nego i za njezin najvi{i vrh, stanovni{tvo s jedne i s druge strane granice ima razli~ito ime. Biljni pokriva~. Sli~no kao i u Samoborskom, gorju, po gorskim hrptovima su livade, a {ume na strmim pristrancima. Na hrptovima je i ve}ina seoskih naselja. [ume su pretèno bjelogori~ne. Osobito je lijepa i dobro sa~uvana planinska bukova {uma na slovenskoj strani Sv. Gere (tzv. Pragozd), koja je za{ti}ena kao prirodna rijetkost. Nasada crnogorice ima na obroncima Plije{a iznad pl. doma Vodice, na padinama Je~mi{ta i u okolici So{ica. Flora je najzanimljivija u svibnju, kad su livade pune cvije}a, i u kasnu jesen zbog {arenila boja. U flori se isti~e i desetak rijetkih biljaka koje su zakonom za{ti}ene (npr. gospina papu~ica, blagajev likovac, zlatni ljiljan). Prema istraìvanjima akademika Sergeja Forenbachera, na gori je zabiljeèno 800 biljnih vrsta. Nakon raseljavanja ùmbera~kih sela u dru- Stara ùmbera~ka ku}a (Vlado Jagari}) @umbera~ka gora 129
goj polovini 20. st., biljni se pokriva~ znatno oporavio, pa je i to, uz pejzàne vrijednosti, bilo razlogom {to je Hrvatski sabor 1999. g. @umbera~ku goru,
zajedno sa Samoborskim gorjem, proglasio parkom prirode (Narodne novine 58/1999). Sjedi{te njegove uprave privremeno je u Zagrebu. @umber~ani stanuju u tipi~nim seoskim naseljima po hrptovima i pristrancima gorskih kosa. Dana{nje je stanovni{tvo nastalo mije{anjem ostataka starosjedilaca, koji su bili znatno prorije|eni za vrijeme turskih provala, i doseljenih prebjega s turskog teritorija koje su uglavnom dovodili feudalci i vojne vlasti na opusto{enu zemlju. Ostaci feudalnih zamkova i danas su vidljivi. U dolini Keki} Drage, na vrhu stoàsta brijega, nalaze se ostaci Staroga grada @umberka (501 m), povrh proplanka Podùmberak Novi grad @umberak (383 m), a u blizini sela Kravljaka, na brdu Tu{~aku (602 m) jo{ jedan stari grad. Najvi{e prebjega, tzv. uskoka, doselilo se nakon Usko~kog rata (1615.–1617.), ali su se po~eli doseljavati 1530., tako da ih je ve} 1541. bilo vi{e od 3000. Te{ko su se stapali sa starosjediocima zbog razlike u mentalitetu i borbenosti, a i zbog povlastica koje su u po~etku dobivali kako bi se vezali uz zemlju i branili je od Turaka. S vremenom su uskoci osnovali naselja i izvan porije~ja Kup~ine, pa su pre{li preko Bregane na i. stranu, a osam se njihovih naselja nalazi i u Sloveniji, uz cestu Metlika – Novo Mesto. Pod utjecajem crkvenih vlasti uskoci su po~etkom 17. st. gotovo listom priznali rimskoga papu za svoga crkvenog poglavara, sa~iniv{i tako uniju s Katoli~kom crkvom. Od 3294 stanovnika (1991.) vi{e ih je od tre}ine bilo unijata (grkokatolika), a po @umbera~ki uskok narodnosti 90% Hrvata. Dana{nja naselja nastala su od rodovskih zadruga, o ~emu svjedo~e i imena sela: Kordi}i, Boi}i, Bali}i, Sekuli}i, [imraki, Badovinci itd. Stanovnici se bave ratarstvom i sto~arstvom. @umberak je zbog oskudice obradive zemlje i prirodnog blaga pasivan i stanovnici se stalno iseljavaju. Ra~una se da se oko polovina stanovni{tva iselila tako da danas u @umberku ìvi manje od 3000 stanovnika. Iseljavanje se nastojalo zaustaviti izgradnjom malih tvorni~kih pogona (So{ice) gdje bi se stanovnici zaposlili, ali su danas mnoga sela nepovratno prazna. Iako raseljeni, @umber~ani ustrajno njeguju tradiciju i me|usobnu povezanost (@umbera~ke novine, ùmbera~ki kalendar »Krijes« itd.). @umberak je dao mnoge istaknute ljude, me|u njima kardinala Alojzija Stepinca, zagreba~koga na~elnika Nikolu Badovinca, akademika Josipa Torbara, povjesni~ara Tadiju Smi~iklasa, jezikoslovca Petra Skoka, predsjednika Hrvatske bratske zajednice u SAD-u Johna Badovinca itd. Planinarstvo. Ve} je Davorin Trstenjak 1878. upozorio na nepoznate prirodne ljepote u @umberku. Poznata je njegova re~enica: »Tko nije bio na Lovi}u, nije vidio Hrvatsku« (Lovi} Prekri{ki, 475 m). Poticaj za prvu markaciju na najvi{i vrh Sv. Geru dao je nakon svog uspona 1889. J. Frischauf
iz Graza, ina~e poznat po tome {to je potaknuo osnivanje HPD-a nakon svog uspona 1889. godine. HPD je po~elo organizirati izlete na Sv. Geru po~etkom 20. stolje}a, 1906. je tiskao prvi vodi~ na tu goru, a nakon Prvoga svjetskog rata markirao duìnski put od Samobora na Sv. Geru. Izme|u dva svjetska rata bila je Stojdraga na ùmbera~koj cesti omiljenim izleti{tem planinara i automobilista, pogotovo onih s motornim vozilima, zah130 HRVATSKE PLANINE
valjuju}i pl. skloni{tu u ùpnom dvoru ùpnika Sergeja Trbojevi}a. Posjet je porastao tek nakon Drugoga svjetskog rata s pobolj{anjem prometnih veza. Poha|anju najvi{ega dijela gore najvi{e je pridonio karlova~ki PD »Dubovac« time {to je uredio pl. ku}u na Vodicama i povezao ga sa Samoborskim gorjem markiranjem Karlova~ke obilaznice. U novije doba gora je napokon posve otvorena posjetiteljima, zahvaljuju}i ure|enju novoga doma u Sekuli}ima, uspostavljanju Pl. puta @umberkom (1990.), probijanju ceste na sam najvi{i vrh i pobolj{anju autobusnog prometa. Ljubitelji ùmbera~ke prirode osnovali su 1994. Ekolo{ko dru{tvo @umberak koje promi~e za{titu i razvoj svoje regije. Sa slovenske strane, na Gorjancima djeluju pl. dru{tva iz Novog Mesta, Kostanjevice i Metlike. Na slovenskoj je strani osobito popularna pl. ku}a kod izvora Gospodi~ne. Karlova~ka obilaznica »Put kroz @umbera~ku goru« povezuje pl.
ku}e Samoborskoga gorja s ku}ama na Vodicama i u Sekuli}ima. Osnovana je g. 1958. Na trasi od 65 km nalaze se najzanimljivije i najljep{e to~ke @umberka. Moè se pro}i za 2-3 dana hoda, a pl. ku}a na Vodicama je na pola puta. Obiljeèna je uobi~ajenom markacijom i slovima KO. Trasa je podijeljena na tri dionice, od kojih se svaka moè obi}i za jednog vikenda. Ima 8 KT: @itnica, Mrzlo Polje, Je~mi{te, Plije{, Sv. Gera, Sekuli}i, Cvjeti{i, Ka{t i Kamanje. Put odràva HPD »Dubovac« iz Karlovca u kojega se naru~uje Vodi~ sa zemljovidom i Dnevnik te dobiva zna~ka nakon obilaska puta. »Planinarski put @umberkom« prolazi ji. dijelom @umbera~ke gore. Osnovao ga je zagreba~ki PD »Tre{njevka-Monter« g. 1990. Ozna~en je slovom M i ima 12 KT. Po~inje u Slaveti}u i vodi preko Tiho~aja, Ruda Pribi}kih, doline Slapnice, Hartja, Staroga Grada (Keki} Drage), Sopotskoga slapa, Vodica, Sv. Gere, Sekuli}a i Su{ice do So{ica. Vodi~ i dnevnik (drugo, dopunjeno izdanje 1994., autor Vladimir Jagari}) naru~uje se kod osniva~a. Za posjet svih KT dobiva se zna~ka. Vrijednost je ovoga puta u tome {to obilazi mnoga, prije malo poznata mjesta. »Proljetni pohod na @umberak« organizira svakoga tre}eg vikenda u lipnju PD »Tre{njevka-Monter« iz Zagreba (od 1988.) do svoje pl. ku}e »Boris Farka{« u Sekuli}ima. Put traje 2-3 h. Na startu se dobiva kontrolni karton, a na cilju priznanje. Izbor prilaza. U @umbera~koj se gori mogu u pl. smislu izdvojiti tri cjeline: u z. dijelu Sv. Gera s pl. domom u Sekuli}ima i So{icama kao ishodi{tem, u srednjem Plije{ i Je~mi{te s pl. domom Vodice, tako|er s ishodi{tem u So{icama, te u i. dijelu Tu{~ak s polazi{tem u Koreti}ima ili Stojdragi. Tako su grupirani i prilazi u ovom vodi~u. Za one koji dolaze automobilom najvànija je prometnica @umbera~ka cesta koja vodi uzdù cijele gore, a koja je i sama po sebi pejzàno atraktivna zbog visine koju postiè. Osim toga moè posluìti kao polazi{te za niz izleta u gorju koji nisu markirani, a niti ovdje nisu opisani. Niz sporednih cesta koje se granaju od @umbera~ke ceste prodiru do neko} nepristupa~nih ljepota, pa se tako danas moè sti}i na sam vrh Sv. Gere lakim jednodnevnim izletom bilo sa zagreba~ke, bilo s karlova~ke strane. Pje{aci se moraju oslanjati na autobusne linije koje su svake godine sve bolje. Za uspon na Sv. Geru vàna je linija za So{ice iz Zagreba i Jastrebarskog (vidi vozni red na kraju poglavlja), a vrlo 132 HRVATSKE PLANINE
je atraktivna i linija Samobor – Gornja Vas na kojoj je gotovo svako stajali{te polazna to~ka za neki uspon ili izlet. Valja spomenuti dobre markacije, od kojih su najvànije tri obilaznice jer one omogu}uju atraktivne uzdùne putove. Takav je put najbolje zapo~eti ujutro, nakon no}enja u pl. domu na @itnici ili u gostinjcu sv. Bernarda, propitav{i se prije toga za povratnu vezu s a. p. u Medven Dragi, Gornjoj Vasi ili So{icama. Neiscrpne su mogu}nosti izleta nemarkiranim stazama i poha|anjem turisti~ki jo{ neobra|enih podru~ja. Osim @umbera~ke ceste, vàna je i cesta s pokupske strane iz Kamanja, koja je probijena radi povezivanja z. @umberka s Hrvatskom jer je taj dio prije bio prometno orijentiran na Sloveniju. Za orijentaciju mogu posluìti ovi izletni~ki zemljovidi: »@umbera~ko i Samoborsko gorje« 1:50 000 (Marcon, Zagreb 1996.) i Izletni~ka karta »@umberak – Gorjanci« 1:50 000 (Mladinska knjiga, Ljubljana 1986.). Usponi na Sv. Geru Tradicionalni i najkra}i pje{a~ki uspon po~inje u ùmbera~kom selu So{icama koje je smje{teno u sredi{njem dijelu gore. Do So{ica vode redovite autobusne linije, ali sada{nji vozni red nije povoljan za izletnike. Iz Zagreba vozi redovita autobusna linija za Jastrebarsko, gdje se presjeda na linije za Kra{i} i Pribi} te dalje za So{ice ili Kalje, a postoji i izravna linija Zagreb – So{ice (v. vozni red). Vrlo su povoljne mogu}nosti za izlet automobilom jer se cestom moè sti}i na sam vrh (potkraj lo{ijom brdskom cestom). £ 1. Automobilom do So{ica. Iz Zagre-
ba se moè do So{ica @umbera~kom cestom (preko Bregane i Stojdrage), koja je panoramski vrlo lijepa, ali duà, uska i zavojita. Lak{i je i kra}i prilaz starom karlova~kom cestom. Na izlazu iz Zagreba prema Karlovcu, prije naplatnih ku}ica na autocesti, treba skrenuti d. kod putokaza za Lu~ko (ili krenuti autocestom, uz naplatu, do izlaza za Jastrebarsko). Na ra~vanju ceste kod Luli}a 30 km od Zagreba (15 km od Karlovca) treba prije ulaza u selo Dragani} skrenuti d. Na 8. km prolazimo kroz Kra{i}, gdje je kod crkve sv. Trojstva ùpni ured u kojemu je bio zato~en kardinal Alojzije Stepinac (ure|ena je spomensoba). Oko 2,5 km dalje prolazimo kroz Pribi} gdje je grkokatoli~ka crkva i dvorac s gostionicom i preno}i{tem (sada zatvoreno). Nakon jo{ 2 km cesta prolazi kroz selo Medven Dragu, gdje se moè svratiti d. Kip kardinala Alojzija Stepinca (1898.–1960.) cestovnim odvojkom u dolinu potoka Slapu Kra{i}u nice. Dolina Slapnice zanimljiva je zbog strmih strana, prili~no o~uvane prirode i nekoliko slapova. Kroz nju je uz potok 1959. probijeno 10 km {umske ceste. Na 4. km je Ribi~ki dom (otvoren je ponekad ljeti vikendom). Na 5. km d. se nalazi Vranja~ki klanac i Vranja~ki slap (bogat je vodom samo nakon ki{e). Oko 20 m i. od njega je otvor Vranja~ke {pilje, a dolje golema odronjena sedrena barijera. Cesta se nastavlja uskim klancem koji obi~no nazivaju kanjonom. Pruà romanti~an ugo|aj svojim brzacima i virovima. Pri kraju doline nalazi se 15 m visok slap Brisalo, koji vrijedi razgledati. Prilaz je ozna~en na stijeni d. preko puta drvenog mosta. Pri kraju doline je tzv. Draganov mlin, jedina naseljena ku}a u Slapnici. @umbera~ka gora 133
Ribi~ki dom u dolini Slapnice (Vlado Jagari}) Oko 4 km nakon Medven Drage prolazimo kroz selo Kostanjevac (danas op-
}insko sjedi{te). Na raskrìju 500 m iza Kostanjevca, u Jurkovu Selu, ostavljamo glavnu ùmbera~ku cestu i skre}emo l. 12,4 km u So{ice (75 km od Zagreba). Usput je, iza Kokota, u predjelu vrha Grota, lijep vidik d. u dubinu na dolinsko selo Kup~inu. So{ice (559 m) su seosko naselje od pet zaselaka koje je, za razliku od tipi~nih ùmbera~kih sela, smje{teno na dnu doline. Stanovnici su ve}inom potomci uskoka koji su se doselili 1530.–31. Odavle je rodom hrvatski pjesnik Jovan Hranilovi} (»@umbera~ke elegije«, 1886.), a iz zaselka Re{tovo povjesni~ar Tadija Smi~iklas. Na breùljku usred polja stoje jedna uz drugu crkve, manja rimokatoli~ka sv. Marije i ve}a grkokatoli~ka sv. Petra i Pavla koja je sagra|ena 1775. (pro{tenje je prve nedjelje poslije 29. lipnja). Nedaleko od crkve, u samostanu ~asnih sestara bazilijan- @umbera~ki pjesnik Jovan ki, smje{tena je zavi~ajna zbirka etnografske gra|e (ulaz je sloboHranilovi} (1855.–1924.) dan). Pokraj mjesnoga groblja je zgrada spomen-kosturnice iz objavio je 1886. 1959. s ostacima 380 palih boraca. U selu su i dvije gostionice. »@umbera~ke elegije« £ 2. So{ice – Boi}i – Sv. Gera 2,15 h. Ovaj novi, najkra}i put nije ucrtan u zemljovid, a polazi od a. p. lijevo asfaltiranom cestom kroz selo, zatim l. preko potoka do kriànja kod vjerskog znamenja (5’): l. markacija za pl. dom u Sekuli}ima, d. makadamskim putem na Sv. Geru. Blagim usponom kroz zaselak Boi}e i zatim kroz {umu do ceste u Boljari (40’ od So{ica). Tu s d. prilazi varijanta od doma na Vodicama i So{ica preko Trate. Dalje l. kroz Boljaru cestom, uz ~eku, i l. uzbrdo stazom (cesta se penje u zavojima na Sv. Geru). Kod drugoga izlaska na cestu treba kratko cestom i zatim d. u {umu putem koji uskoro izlazi na livadu. Livadom Rimokatoli~ka crkva sv. Marije i grkokatoli~ka sv. Petra uzbrdo do kriànja (d. Vodice, Kai Pavla u So{icama 134 HRVATSKE PLANINE
{tanica i Sljeme). Od kriànja iznad Ka{tanice kroz {umu i zatim uspon livadama na hrbat Sv. Gere. Slovenska padina je {umovita, a hrvatska je pokrivena livadama. Na kraju strmog uspona, iza malog prolaza kroz {umu, improvizirano je nogometno igrali{te. Dalje staza vodi d. od ogra|ene vojarne, prelazi pristupnu cestu za tu vojarnu i {irokim se pu-
tem uspinje do barake. L. od nje u {umi je trigonometrij- Vojarna na Sv. Geri (Darko Berljak) ski stup na Sv. Geri. Produìmo jo{ 5’ do kapelice Sv. Ilije. Sv. Gera ili Sv. Ilija (1178 m) najvi{i je vrh @umbera~ke gore, Gorjanaca i panonske Hrvatske. Hrbat ima oblik valovitog proplanka duga~kog oko 300 m koji se proteè smjerom i.–z. Na njemu su tri vr{ka: prvi na ji. strani (1175 m), drugi na z. (1171 m), a tre}i, najvi{i, u sredini. Na njemu geodetski stup ozna~uje visinsku to~ku 1178 m. Sredinom proplanka prolazi uzdùni kolni put koji je ve} desetlje}ima hrvatsko-slovenska granica. S hrv. strane nalaze se kapelica sv. Ilije, geodetski stup i zgrada vojarne, a na slovenskoj kapelica sv. Gere (Slovenci je nazivaju i sv. Jera), telekomunikacijski toranj visok 80 m, baraka Smu~arskog dru{tva Gorjanci i montàne ku}ice radioamatera. Prvi »vidikovac« na vrhu, kao {to biljeè J. Frischauf i D. Hirc, uredio je jo{ u 19. st. {umar Kupe~ka tako {to je na jednoj razgranatoj bukvi posjekao grane poput ljestava. Godine 1934. dao je VGI iz Beograda na~initi drvenu piramidu visine 21 m oko zidanoga triangulacijskog stupa. Sada{nji 15 m visoki betonski geodetski stup postavila je 1960. slovenska geodetska uprava. Bio je obloèn drvenom skelom i sluìo ujedno kao vidikovac, ali je nakon desetak godina ostao samo stup, u koji su naknadno ugra|ene stube uz koje se moè uspeti uz malo truda. U blizini je izdaleka vidljiv 90 m visok telekomunikacijski toranj iz 1984. godine. Na ji. vr{ku je ogra|ena vojarna u kojoj je privremeno slovenska vojna posada. O vlasni{tvu vojarne spore se hrv. i slov. vlada. Budu}i da se zgrada nalazi na hrv. teritoriju, hrv. vlada je odlukom od 29. 4. 1999. vlasni~ko pravo prenijela na Hrvatski planinarski savez. Kada spor bude rije{en, vojarna bi mogla posluìti kao pl. ili skija{ki dom. U neposrednoj blizini tornja, a na me|usobnom razmaku od 15 m, nalaze se dvije kapelice: rimokatoli~ka sv. Gere na slov. i grkokatoli~ka sv. Ilije na hrv. strani. Kapelicu sv. Ilije sagradili su uskoci sredinom 16. st., a obnovio ju je ùmbera~ki ùpnik Mile Vrane{i} 1992. Kod te su se kapelice neko} odràvala pro{tenja na koja je dolazilo stanovni{tvo s obje strane, ali je tu bilo i borbi zbog pasi{ta na okolnim livadama. Jednu staru pri~u o tim borbama kod Krvavog kamena obradio je ùmbera~ki Obnovljena kapelica sv. Ilije (Vlado Jagari}) @umbera~ka gora 135
pjesnik J. Hranilovi} (»@umbera~ke elegije«, 1886.). Godine 1993., nakon arheolo{kih istraìvanja i konzerviranja ostataka zidova, kapelica je pokrivena drvenim krovom i opet osposobljena za liturgijske svrhe. Sve~ano ju je posvetio 18. srpnja kardinal dr. Franjo Kuhari} i otada je vjernici sve ~e{}e posje}uju. Pro{tenje s misom odràva se prve nedjelje nakon blagdana sv. Ilije (20. srpnja). Od 1994. organizira se svake posljednje nedjelje u sije~nju hodo~asni~ko-planinarski zimski pohod kapelice koji vodi iz So{ica preko Boi}a i Boljare. Taj se dan sluì misa u 12 sati. Konzervirani su i zidovi kapele sv. Gere na slovenskoj strani. Ime vrha. U pogledu naziva najvi{ega vrha @umbera~ke gore postoje dileme. Na hrvatskoj strani vrh se u davnini zvao Sv. Ilija po kapelici sv. Ilije, no s vremenom je prevladalo ime Sv. Gera po slov. kapelici. Sv. Gera se prvi put spominje 1447., a zapravo je skra}enica njema~kog imena Gertruda (u lokalnom govoru Jera). Zbog toga se doga|a da hodo~asnici i bez dvosmislene namjere kaù »Sv. Ilija na Svetoj Geri«. Dodatna je neprilika nastala kada su na prijedlog predsjednika SPD-a »Novo Mesto«, Ferdinanda Seidla, g. 1923. Novome{~ani uz veliko slavlje Sv. Geru preimenovali u spomen svoga knjièvnika Janeza Trdine (»Bajke in povesti o Gorjancih«) u Trdinov vrh. Zanimljivo je da nam sada slovenski planinari zamjeraju {to vrh nazivamo slovenskim (!) imenom Sv. Gera umjesto Trdinovim vrhom, dok smo mi posve zaboravili na{e staro ime Sv. Ilija. U ovom vodi~u vrh nazivamo Sv. Gerom jer, bar zasad, prevladava me|u hrv. planinarima. Slovenska strana Sv. Gere. Na slovensku stranu markacija silazi do pl. doma na Gospodi~ni 35’, l. preko Mali~eva kr~a u Metliku, a d. do izleti{ta Sv. Miklav` 40’. Zanimljiva je i varijanta silaza do Sv. Miklavà kroz dobro o~uvanu pra{umu (slovenski Pragozd) koja po~inje s druge strane ceste, kod kilometarskog kamena br. 3, a potkraj prolazi uz korito isu{enog jezera. Cesta se nakon 3 km spaja s cestom iz Metlike (oko 100 m od Krvavog kamena), kojom je d. do Miklavà 2 km, a l. do Gospodi~ne isto toliko. Prijelaz preko dràvne granice na Sv. Geri zasad nije ure|en i podlijeè sankcijama. £ 3. So{ice –Trata – Sv. Gera 2,30 h. Od a. p. kod gostionice u sredi{tu So{ica cestom d. 10’ mimo pograni~ne policije (kontejneri) i tvornice trikota-
è do ra~vanja u zaselku Gornje Selo (d. jama Jazovka i slap Sopot). Cestom uzbrdo do kriànja na Trati: d. dom na Vodicama, l. Sv. Gera. Markacija vodi l. preko potoka, zatim strmo uzbrdo gdje opet stiè na cestu. Cestom blago nizbrdo u dolinu Boljare gdje joj s l. prilazi put preko Boi}a (dalje v. 2). £ 4. So{ice – Sekuli}i – Sv. Gera 3,30 h. Do kriànja kod vjerskog znamenja v. 2. Tu l. cestom i dalje {umskom cestom koja zavr{ava nakon 45’, zatim preko potoka i mo~varnog terena do {ume. Uspon {umom do kriànja iznad Cvjeti{a: l. silaz u zaselak Cvjeti{e i u Kamanje, ravno pl. dom u Sekuli}ima, d. uspona na Sv. Geru preko . Dalje ravno gustom {umom prelaze}i vi{e potoka, ~as gore, ~as dolje, na kraju kroz napu{teni zaselak Rajakovi}i. Dalje slabom cestom do asfaltirane ceste i njom l. nizbrdo u zaselak Sekuli}i do pl. doma »Boris Farka{« (2 h od So{ica). Pl. dom »Boris Farka{« (700 m) obnovljena je seoska zidana zgrada 6 x 14 m, s podrumom, 2 ve}e i 1 manjom sobom, kuhinjom, cisternom i elektrikom. U blizini je (5’) ure|en izvor Zdenac. U potkrovlju je spavaonica s 30 kreveta. Ku}u je HPS dobio na poklon u prolje}e 1986. od profesora zagreba~kog Medicinskog fakulteta dr. Daniela Dereì}a. Pripada joj dva jutra zemlje Pl. dom »Boris Farka{« u Sekuli}ima (Zdenko Kristijan) (vo}njak i livade). HPS je ku}u 136 HRVATSKE PLANINE predao na upravljanje zagreba~kom PD-u DALJINAR OD PL. DOMA »B. FARKA[« »Tre{njevka-Monter« koje ju je zalaganjem Sv. Gera 2,15 h predsjednika Borisa Farka{a (1943.–1993.) Sv. Gera (cestom) 5,5 km preuredilo u pl. dom i 1993. nazvalo njegovim Pl. dom na Vodicama 14 km imenom. Od doma se pruà lijep vidik na Pokuplje, a za lijepih dana sve do Kleka. Dom je So{ice 2,15 h ili cestom 14 km vàna to~ka za planinare na uzdùnom putu Lova~ki dom »Studena voda«
2 km kroz @umberak, Karlova~koj obilaznici i Pl. Rajakovi}i 20' putu @umberkom. Otvoren je vikendom od 1. Raseljeni zaselak Gaj 20' svibnja do 1. listopada. Obavijesti daje Ljerka Klanac potoka Su{ice 20' Farka{ (v. tel. brojeve). Nalazi se u selu SekuZeleni vir 1h li}ima u kojemu je danas samo jo{ nekoliko Radatovi}i (op}ina i trgovina) 3 km stanovnika jer su se ostali raselili. Od doma Zagreb Karlova~kom cestom 80 km su lijepi izleti u romanti~nu guduru potoka Su{ice, Zelenog vira, napu{tenih zaselaka Zagreb @umbera~kom cestom 100 km Gaj i Rajakovi}i te preko lova~kog doma »StuKarlovac preko Kamanja 50 km dena voda« na Sv. Geru. Radi popularizacije ovoga dijela @umberka upravlja~ doma organizira tradicionalni godi{nji »Proljetni pohod«, svakog lipnja, trasom So{ice – pl. dom (2,30 h) koji je redovito vrlo dobro posje}en. Cestovne veze. Do doma se moè cestom s raznih strana, tako da se automobilom lako moè pri}i iz Zagreba (@umbera~kom i Karlova~kom cestom) i Karlovca (Zagreba~kom cestom i preko Kamanja). Iz Kra{i}a vode dvije ceste, jedna preko Kostanjevca i So{ica i druga preko Radine Vasi (u Kra{i}u treba skrenuti l.). Iz So{ica su tako|er dvije cestovne mogu}nosti, jedna preko Trate i druga koja prije ulaza u So{ice skre}e l. u Kordi}e i iza njih stiè na novu cestu koja vodi do doma preko Bali}a i Radatovi}a. Od doma u Sekuli}ima cestom na vrh toga sela i dalje {umskom cestom uzbrdo. Na 2. km je lova~ka ku}a »Studena voda« (pod njom je izvor), nakon ~ega se cesta penje hrptom Mali}eva kr{a jo{ 2 km do ra~vanja ceste na Keserskim blatima: l. 1,5 km u nekoliko zavoja na vrh Sv. Gere (za pje{ake markiranom kraticom 20’), a ravno silaz u So{ice ili do doma na Vodicama. Hodanje cestom moè se, bar dijelom, izbje}i pje{a~kim varijantama koje se odvajaju s ceste iznad Sekuli}a. Zanimljivija je ona koja skre}e l. jer vodi kroz napu{teno ùmbera~ko selo Gaj. Druga se, tako|er lijepa, ali orijentacijski teà varijanta, odvaja d., a vodi preko .
£ 5. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ – Sljeme – Sv. Gera 4 h. Do doma na Vodicama i dalje na Plije{ v. 9. Od vrha Plije{a ravno dalje jedva vidljivom stazom po {iroku bilu kroz {umarke ili livade oko 30’, zatim preko {umske ceste i {umom do drvene ~eke na dràvnoj granici prema Sloveniji gdje je kriànje: l. Sv. Gera, d. silaz padinama Gorjanaca prema Javorovici u Sloveniji. Od ~eke put ide hrptom koji je dràvna granicu. Desna, slovenska padina vrlo je strma, a l. hrvatska poloèna. Put se nekoliko puta diè i spu{ta, vodi kroz kr~evine, livade i {umu, a stalno se drì hrpta Sljemena. Njime se koriste i hrv. i slov. planinari jer staza ne prelazi granicu vi{e od 50 m. Na kraju se ra~va: d. je cesta do Sv. Miklavà u Sloveniji, a l. se preko livade Ka{tanice uspinje do kriànja: l. silaz u So{ice preko Bojare, d. staza za Sv. Geru. Ovaj prilaz zahtijeva orijentacijsku vje{tinu kako se ne bi zalutalo preko granice. £ 6. So{ice – Sv. Gera automobilom 11 km. Iz So{ica uspon cestom u blagim zavojima 3 km do ra~vanja Trata (ili Tratine) uz potok Jarak, gdje se na o{trom zavoju l. odvaja cesta na Sv. Geru (d. se krakom nakon 3 km uspona stiè do doma na Vodicama). Cesta se s Trate penje kroz {umu Boljaru u zavojima preko Keserskih blata te G. i D. Katuni{ta, a zatim preko Studene vode blago silazi do pl. doma »B. Farka{« u Sekuli}ima (14 km). @umbera~ka gora 137
Na Keserskim blatima, na podnòju Sv. Gere, odvaja se d. krak ceste od 1,5 km koji u zavojima vodi na sam najvi{i vrh. £ 7. Kamanje – Radatovi}i – Sekuli}i – Sv. Gera automobilom 33 km. Ovo je nova mogu}nost, nastala probijanjem ceste do Radatovi}a. Naime, u taj se dio @umberka, pa i do pl. doma »B. Farka{«, moglo nakon osamostaljenja Hrvatske vozilom samo preko slovenske granice (odvojkom od Bu{inje Vasi s ceste Karlovac – Novo Mesto). Polazna to~ka jè. p. Kamanje na pruzi Karlovac – Ljubljana (24 km od Karlovca) gdje po~inje markacija Karlova~ke obilaznice. Prije uspona vrijedi posjetiti ure|enu {pilju Vrlovku. Vrlovka je {pilja duga~ka 380 m. Bogata je {piljskim ukrasom, sadrì nekoliko jezeraca, elektrificirana je i kroz nju je ure|en put. Do nje vodi staza od `. p. Kamanje najprije gotovo 2 km uz prugu, a zatim skre}e l. k obali Kupe i stubama silazi do ulaza (klju~ ulaza drì oblìnji mje{tanin). Prvi su je put uredili ~lanovi zagreba~koga PD-a »Runolist« 1928. i tom prilikom tiskali vodi~ (V. i M. Horvat: »Spilja Vrlovka u Kamanju kod Ozlja«), a 1977. je napisao bro{uru i vodi~ pod istim naslovom zagreba~ki planinar S. Boì~evi} (Kajkavsko spravi{~e, Zagreb). Pe}ina je za{ti}ena kao prirodna rijetkost. Za ulaz je potrebno traìti u Kamanju dozvolu i pratnju vodi~a. Iz Kamanja se skre}e od glavne ceste Karlovac – Metlika kod `. p. preko mosta na Kupi prema sjeveru starom cestom u Vivodinu (krasna barokna crkva sv. Lovre iz 1734.). Na kraju Vivodine dalje l. zavojitom cestom preko ùmbera~kih sela i zaselaka Radina Vas, Dan~ulovi}i i Bali}i. Od Bali}a dalje novom trasom kroz zaselke Mrke, Malinci, Dvor, Kesere i [iljke, odakle cesta silazi na most preko Su{ice i s druge se strane uspinje u Radatovi}e. Radatovi}i su glavno mjesto z. @umberka. Tu su du}an, po{ta, gostionica, nekada{nji pogon tvornice Novoles i ùpna grkokatoli~ka crkva sv. Nedjelje iz 19. st. sa spomen-plo~om ùmbera~kom pjesniku Jovanu Hranilovi}u. Dalje cestom d. jo{ 3 km uzbrdo kroz selo Kuljaje i Buli}e do sela Sekuli}i. Prva ku}a u selu, l. tik do ceste, jest pl. dom (27 km od Kamanja). Dalje v. 4. £ 8. Kamanje – Ka{t – Magovci – Pl. dom »B. Farka{« – Sv. Gera pje{ice 6-7 h. Ovaj je put dobro ozna~en jer vodi trasom Karlova~ke obilaznice. Iz Kamanja (v. 6) preko mosta na Kupi 3,5 km cestom prema Vivodini do mosta na Kamenici. Tu napu{tamo vivodinsku cestu, skre}emo l. prema {umi i usponom kroz sela Sr{i}i, Radina Vas, mimo crkve Sv. Duha i sv. Jurja, kroz Bali}e i usponom kroz {umu u Magovce (crkva sv. Nikole, ùpa od 1620.), gdje ostavljamo cestu koja ide d. kroz selo Kordi}e u So{ice. Markacija se penje l. mimo crkve sv. Nikole na rub Kordine gore, u velikom luku prati novu cestu i mimo crkvice sv.
Ilije stiè do zaselka Malinci. Tu d. s ceste u zaselak Cvjeti{e, gdje se markacija ra~va: d. na Sv. Geru, a l. do pl. doma »B. Farka{« u Sekuli}ima. Na Sv. Geru staza se penje preko predjela zvanog i stiè na Keserska blata do ceste Radatovi}i – So{ice, odakle se na vrh Sv. Slap Sopot Gere odvaja cestovni krak od 1,5 138 HRVATSKE PLANINE
km u nekoliko zavoja (markirane kratice). Od Cvjeti{a prema pl. domu markacija silazi u dolinu Su{ice, cestom ide do mosta preko potoka, odakle se na drugoj strani uspinje do doma (ukupno 1 h). Je~mi{te i Plije{ Planinski hrbat {to sa s. strane zatvara so{i~ku udolinu ima dva vrha koji su zbog {irokih vidika planinarski zanimljivi. Zapadno je Plije{ (977 m), a isto~no Je~mi{te (976 m). To su ujedno najvi{i vrhovi isto~no od Sv. Gere. Jùna im je padina strma i djeluje gorovito, no kad se stigne na vrh, s druge se strane prostiru lijepe i pitome livade. Ljubitelji pitome prirode rado posje}uju Je~mi{te i njegovu idili~nu prirodu. Skupina je vrlo pristupa~na jer se pod Plije{om nalazi pl. dom na Vodicama, od kojeg se uspinje brdska cesta na visinu od gotovo 900 m. Oba su vrha markirana, ali kako Je~mi{te obiluje livadama, markacije nisu posve pouzdane. Orijentacija ipak nije te{ka jer se s livada pogled pruà nadaleko. £ 9. So{ice – Pl. dom na Vodicama – Plije{ 1,05 h i Je~mi{te 2 h. Do doma se moè na tri na~in: najkra}im putem za 45’, dvostruko duìm preko Jazovke i Sopota te cestom (6 km). Najkra}i put iz So{ica vodi iz sredi{ta cestom 500 m u si. smjeru do kriànja u zaselku Gornje Selo. Tu treba ces-
tom l. 5’, zatim s ceste d. za markacijom o{tro uzbrdo {umom do ceste. Cestom d., zatim kratiti njezin zavoj i onda cestom l. do doma (od So{ica 45’). Drugi put do doma, dvostruko duì ali neusporedivo zanimljiviji, vodi od a. p. u So{icama cestom preko sajmi{ta i pokraj novoizgra|ene tvornice tekstila do zaselka Gornje Selo. Oko 500 m iza sela skre}e l. od ceste, kod putokaza, staza kojom ima kroz {umarak nekoliko min do jame Jazovke (25’ od So{ica). Jazovka je zloglasna jama grobnica pred kojom su nakon Drugoga svjetskog rata, sredinom 1945., okrutno ubijani bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz zagreba~kih bolnica i zatim ba~eni u jamu. Ulaz u jamu je {irok manje od metra. Pored jame je spomenik s natpisom: »Oprosti im, Boè, znali su {to ~ine!«, a naokolo su stalno novi vijenci i cvije}e. Od Jazovke natrag na cestu i njom dalje jo{ 20’ kroz selo Sopote velikim lijevim zavojem do Sopota. Slap Sopot (3 km od So{ica) nalazi se iza sela, l. od ceste, iznad slikovitog mlina. Visok je 40 m i pada u kaskadama, a osobito je lijep nakon ki{e kad je bogat vodom. Od mlina pod Sopotom vodi markacija o{tro uzbrdo uz slap i iznad njega jarugom do ceste, te cestom l. 3’ do doma (40’ od mlina). Do doma se moè iz So{ica automobilom (6 km), tako|er preko Gornjeg Sela. Na 3. km je ra~vanje: l. Sv. Gera, d. dom na Vodicama (jo{ 3 km), a nalazi se l. od ceste, okruèn {umom. Pl. dom na Vodicama (830 m) jest prizemnica smje{tena ispod vrha Plije{a (977 m) uza samu cestu, u {umarku pored nekoliko izvora koji ne presu{uju. Sagradio ga je HPD »Dubovac« iz Karlovca (1959.–1961.) iz jakih hrasto- Vijenci oko jame Jazovke @umbera~ka gora 139
SATNICA OD DOMA NA VODICAMA Plije{ (977 m) 20' Zagreb preko So{ica 68 km Je~mi{te (978 m) 1,10 h Karlovac preko So{ica 53 km Sljeme (978 m) 40' Sv. Gera preko Boljare 2h Sopotski slap 1h Sv. Gera preko Boljare (cestom) 11 km Pogana jama 1,30 h Sv. Gera preko Sljemena 4-4,30 h Stri~anica
3h Gospodi~na preko Sv. Gere 2,30 h Stari grad @umberak (501 m) 2h Pl. dom "B. Farka{" 3h Japeti} (879 m) 7,30 h Pl. dom "B. Farka{" (cestom) 14 km So{ice 6 km, kraticama 30' vih brvana na betonskoj podlozi. Gra|a potje~e od sru{ene lugarnice {to ju je {umarija u Kra{i}u prepustila planinarima. Ispod doma je podrum, a ispred zgrade betonirana terasa. Ima kuhinju, blagovaonicu i dvije sobe, svaka s 10 leàja. Obi~no je otvoren ljeti preko vikenda, u ostale dane po dogovoru s HPD-om »Dubovac« iz Karlovca koji njime upravlja. Pored ku}e je bunar kroz koji stalno protje~e nepresu{an poto~i} (75 lit/min). Od doma nema vidika. Cestovni pristup domu mogu} je svim vrstama motornih vozila. Plije{ (977 m). Od doma na vrh put vodi uzbrdo strmim markiranim kolnim putem kroz {umu bora, breze, bukve i ari{a (markirane su dvije varijante) i za 20’ stiè do livada na samom vrhu Plije{a, odakle je vrlo lijep vidik na @umberak. S vrha se moè produìti ravno dalje na Sv. Geru (v. 4). Je~mi{te (976 m). Od doma treba produìti 1,5 km uzbrdo cestom do visoravni. Cesta tu nastavlja za Blaèvo brdo i dalje vodi preko visoravni, mimo {pilje ponornice Pogana jama, oko 10 km do slovenske granice (nema slùbenog prijelaza). Na po~etku visoravni treba s ceste d. preko livada Blaèva brda manje od sat laka hoda na vrh Je~mi{ta (976 m), odakle je tako|er lijep vidik na @umberak. Na drugu stranu moè se preko zaselka Gri~ si}i u Petri~ko Selo (1 h), pa cestom lijevo za 15’ do}i do a. p. za Samobor u Gornjoj Vasi. Put od Vodica do Gornje Vasi je sastavni dio Karlova~ke obilaznice. £10. Gornja Vas – Petri~ko Selo – Gri~ – Je~mi{te 1,30 h. Ovaj je prilaz osobito prikladan za pje{ake jer se koriste krajnjom a. p. linije Samobor – Gornja Vas. Od a. p. treba produìti cestom 15’ do Petri~kog Sela. Na kraju sela d. uzbrdo kraticama i kolnim putem u Gri~ (40’), najvi{e ùmbera~ko selo. Dalje cestom 15’ do kratice kojom je l. 3’ do ceste na hrptu. CesPl. dom na Vodicama 140 HRVATSKE PLANINE
tom l. najprije kratko kroz {umu, a zatim preko travnatih dolina 20’ do raskrìja kod lova~koga doma. Odavle malo l. s ceste, pa sredinom livade uz poto~i} 12’ do izvora. U maloj uvali oko 200 m prije izvora s puta strmo uzbrdo na hrbat Je~mi{ta i hrptom preko livada bez markacija 15’ do oznake vrha na velikom stablu. Osobitost Je~mi{ta je bogatstvo proljetne flore i lijep vidik. Silaz je mogu} na drugu stranu do doma na Vodicama za 1,30 h (v. 8). Tu{~ak i okolica U i. dijelu @umbera~ke gore, izme|u Stojdrage na @umbera~koj cesti i rje~ice Bregane, pruà se dvoglava gorska kosa Tu{~ak koja je zapela za oko planinara te su je markirali sa svih strana. Sa svoja 602 metra nije visoka, ~ak je nià od okolnih vrhova i pokrivena {umom, s rijetkim vidicima. Mòda su planinare privukli njezin profil u obliku smjelo izdignutog sto{ca i ostatak prastaroga grada Tu{~aka na nièm vrhu, a mòda i mogu}nost lakog pristupa i blizina novoga turisti~kog sredi{ta u Koreti}ima u podnòju. Uspone
koji slijede opisao je Zdenko Kristijan iz Samobora koji je planinarski obradio ovo podru~je. Tu{~ak i okolica postali su planinarima pristupa~ni otkad je @umbera~kom cestom do Gornje Vasi (v. 15) uvedena prigradska autobusna linija iz Samobora (v. vozni red), na kojoj gotovo svaka postaja moè posluìti kao polazna to~ka za neki lijepi izlet. £ 11. Bregana – Stojdraga – Kravljak – Tu{~ak 1,20 h. Iz Samobora do Stojdrage v. 15. Od a. p. kod gostionice produìmo cestom. Putem se d. u Sloveniji vidi vojni aerodrom u Cerklju i Nuklearna elektrana Kr{ko. Pro{av{i Milenijski krì skre}emo s glavne ceste l. sporednom koja se postupno suàva, prelazi preko livade Srbljani i na kraju, u jaruzi, prelazi potok Jarak. S druge strane uzbrdo stazom u nekoliko zavoja na hrbat, gdje se stiè na put Kravljak – Tu{~ak (1 h od Stojdrage). D. je 5’ u selo Kravljak, a l. 20’ uspona do ru{evine Tu{~aka. Gradina Tu{~ak (585 m). Sastoji se od ostataka dviju kula. Jednoj je tlocrt 11x9,5 m. S nje je lijep vidik na Stojdragu, dok je na ostalim stranama okruèna {umom. Druga kula je dvadesetak m dalje u {umi, teè se nazire, a i manja je (10,5x9,5 m). U njoj su, za{ti}ene od vjetra, postavljene drvene klupe i dva stola koji sluè za odmor. U arheolo{kim su istraìvanjima (1987.– 1993.) kod prve kule na|eni ostaci keramike, ~avli i nagorjele grede. O pro{losti Tu{~aka malo se zna. Brani~-kula je vjerojatno podignuta na prijelazu iz 12. u 13. st. i bila je u posjedu nièga feudalca, na tada{njoj granici izme|u njema~ke i hrvatsko-ugarske dràve. U povijesnim se dokumentima spominje da je Selo Kravljak, vrh s gradinom i Tu{~ak (Zdenko Kristijan) @umbera~ka gora 141
obitelj Sicherstein u 14. st. prodala Hermanu Celjskom selo Kravljak i grad Tu{~ak, ali se ve} u tom ugovoru Tu{~ak spominje kao ru{evina. Kula je imala dva kata i drveni krov i u njoj je vjerojatno bila vojni~ka posada. O drugoj se, manjoj kuli, ne zna ni{ta pouzdano. Iza gradine nastavlja se hrptom put prema vrhu brda Tu{~aka (602 m), no kako je obrastao {umom, vidika nema. Automobilom se moè TuGradina Tu{~ak (Zdenko Kristijan) {~aku pribliìti na samo 25’ hoda tako da se od Stojdrage produì @umbera~kom cestom prema Pokleku. Tik prije njega, u zaselku Drmi}i (533 m) treba skrenuti l. makadamskom cestom 1,7 km u selo Kravljak (504 m). Parkirati treba kod grkokatoli~ke kapelice sv. Trojstva i krenuti nizbrdo. Nakon 5’ l. je odvojak za Stojdragu, nakon jo{ 5’ je sedlo Krìpu}e, nakon kojega slijedi uspon hrptom kroz {umu. Prije vrha staza skre}e na l. padinu do kriànja: ravno ima 15’ na vrh Tu{~ak, a d. 3’ do gradine. £ 12. Poklek – Ki~er – Kravljak – Tu{~ak 1,20 h. Do Pokleka v. 15. Od a. p.
stazom uzbrdo i cestom do zavoja u podru~je Mrzljak (5’) i tu l. na slabu cestu uz vikendice. Dalje kolnim putem kroz {umu i livade na vrh Ki~er (753 m; 25’ od a. p.). S vrha na drugu stranu Putokaz na kriànju @umbera~ke ceste livadama (lijep vidik) i nakon 10’ o{tro l. dobrom stazom niz padinu kroz {umu do kapelice u Kravljaku (oko 1 h od Pokleka). Dalje v. 11. £ 13. Gabrovica – Osredek – Tu{~ak 1,45 h. Do a. p. pred gostionicom »Gabrovica« i dalje preko Bio-parka do Osredka v. 15. Osredek (234 m) je zaselak poznat po Staroj Glaùti, nekada{njoj tvornici stakla iz 19. st. (Nova Glaùta bila je u Grdanjcima). Tvornici danas vi{e nema ni traga, a nalazila se 300 m dalje prema Koreti}ima. Osnovala ju je Vilhelmina Kulmer 1839. g., a radila je do 1903. Proizvodila je prozirno staklo, a i pone{to obojenoga (u Samoborskom muzeju izloèno je nekoliko njezinih vrlo lijepih izra|evina). Kod ku}e br. 6, izme|u dva mosta, d. s ceste 3’ uz poto~i} i dalje stazom o{tro uzbrdo 1 Sredi{nji objekt u Eko-selu Koreti}ima h (350 m vis. razlike), drè}i 142 HRVATSKE PLANINE
se grebena, na vrh Tu{~ak (602 m). Vrh je blago zaobljena glavica 3’ l. u {umi, a oz-
na~en je malim kamenim stupom (vidika nema). Ravno dalje silazi staza prema Kravljaku, kojom je do gradine Tu{~ak jo{ 15’. £ 14. Koreti}i – Kravljak – Tu{~ak 1,15 h. Od Bregane preko Osredka do Koreti}a (17 km) cestom preko Gr- Scoutski centar u Koreti}ima (Zdenko Kristijan) danjaca i Gabrovice v. 15 (Osredek v. 13). Budu}i da od a. p. Gabrovica ima 7 km cestom pje{ice, ovaj je prilaz rezerviran za vlasnike automobila (vikendom ima autobusna linija iz Zagreba; v. vozni red). Cesta je makadamska, ali se o~ekuje asfaltiranje. Pje{aci radije dolaze u Koreti}e spustom iz Nor{i} Sela (1 h) u koje se stiè autobusom iz Samobora (v. Samoborsko gorje). Od Osredka je jo{ 5 km cestom do Koreti}a. Eko-selo Koreti}i. Kod nekada{njega Koreti}eva mlina (338 m), u Ba}inoj Dragi, utje~e u Breganu potok Rakovac. Uz taj potok skre}e d. odvojak ceste od 200 m do ùmbera~kog eko-sela (347 m) s ergelom konja i ugostiteljskim objektom s 30 kreveta (otvoreno je u sije~nju 1996.; popust za ~lanove Ekolo{kog dru{tva @umberak). Glavni je objekt drvena ku}a s gostionicom u prizemlju i s 8 soba za no}enje u potkrovlju (vlasnik @eljko Milovanovi}). Izletni~ki autobus vikendom (v. vozni red.) Scoutsko-planinarski centar Koreti}i. Nastavimo li od skretanja za eko-selo cestom uz potok Breganu, nakon 500 m stièmo do mjesta gdje se l. odvaja put za Nor{i} Selo (1 h). Na po~etku tog puta otvorio je 7. svibnja 2000. Planinarski klub »Scout« iz Samobora Scoutsko-planinarski centar Koreti}i. Ku}a raspolaè s 35 leàja, a otvorena je vikendom i po dogovoru (v. tel. brojeve). Put za Tu{~ak skre}e d. s glavne ceste 10’ prije odvojka za eko-selo, dakle, od Scoutskog centra treba se vratiti prema Bregani oko 1 km. Markacija vodi u s. smjeru postupnim usponom kroz {umu tzv. Mlinarskim putem kojim se dopremalo ìto na meljavu u Koreti}a mlin. Nakon 45’ uspona stiè se do prve ku}e u selu Kravljaku. Dalje livadom nizbrdo i zatim malim usponom da kapelice u Kravljaku (50’ od eko-sela). Dalje v. 11. Uzdùni putovi kroz @umbera~ku goru Za one planinare koji èle upoznati i ostale dijelove gore, opisana su tri uzdùna puta – jedan cestovni i dva pje{a~ka. Budu}i da su ta dva sastavni dijelovi Karlova~ke obilaznice, odnosno planinarskog puta »Kroz @umbera~ku goru«, dobro su markirani. Njihove trase opisane su u vodi~imadnevnicima tih obilaznica. Planinar vje{t orijentaciji moè svaki od njih obi}i jednodnevnom turom, uz uvjet da put zapo~ne rano ujutro. Na kraju su spomenuta i dva prilaza do Ze~aka, koji zbog lijepa vidika zavrje|uje da bude cilj posebnog izleta. £ 15. @umbera~ka cesta od Bregane do Gornje Vasi. @umbera~ka cesta po~inje u Bregani i vodi uzdù @umberka, granaju}i se usput do brojnih malih zaselaka. Za planinare je postala vrlo zanimljiva otkad je na njoj uvedena iz Samobora redovita prigradska autobusna linija do Gornje Vasi (v. vozni red), koja im je prakti~no otvorila i. dio @umberka. Prolazi brdovi-
tim podru~jem i pejzàno je vrlo atraktivna. Do njezina se po~etka iz Zagreba stiè autocestom za Sloveniju (prije granice treba skrenuti u Breganu). Iz Bregane @umbera~ka cesta vodi u z. smjeru, u po~etku romanti~nom do@umbera~ka gora 143
linom potoka Bregane, uz samu slovensku granicu. Na 5. km, u Grdanjcima (gostionica »Vilinske jame«), l. je odvojak ceste prema Vilinskim jamama i Nor{i} Selu (v. Samoborsko gorje, 28). Na 10 km od Bregane je a. p. pred gostionicom »Gabrovica« iznad ribogojili{ta (vl. @eljko [trkalj; na jelovniku pastrve). Oko 500 m dalje l. skre}e sa @umbera~ke ceste prema Koreti}ima odvojak na kojemu je ve} nakon nekoliko min turisti~ki kompleks Bio-park »Divlje vode« (s restauracijom »Zagrep~anka« i ribnjacima ispod njega), 2 km dalje zaselak Osredek, a jo{ 5 km dalje Koreti}i s Eko-selom i Scoutsko-planinarskim centrom (v. 14). Na 14. km @umbera~ke ceste je selo Stojdraga. Stojdraga (510 m) je odavna popularno izleti{te zbog lijepih vidika, nekoliko gostionica i Milenijskog krià koji je podignut kao spomenik 1000-godi{njici hrvatskoga kraljevstva. Sagra|en je u tvornici »Samoborka« od umjetnog mramora (bijeli cement). Kod crkve sv. Jurja, za{titnika Stojdrage, odràva se u travnju svake godine,
na Jurjevo (ili nedjelju koja slijedi tome danu), tradicionalno slavlje koje posje}uju i mnogi zagreba~ki planinari. @upni ured je u pro{losti ~esto pruào skloni{te putnicima i time mnogo pridonio ùmbera~kom planinarstvu. Odavle je lijep izlet d. s ceste u si. smjeru preko Vla{koga gaja, pa dalje sve do Cirnika (621 m), ali je taj vrh zasad nepristupa~an jer je u Sloveniji. Na 20. km je Poklek (650 m), planinsko selo sa 75 stanovnika. A. p. je kod kbr. 15, a iznad sela su ku}e za odmor. Z. od sela stiè se nemarkiranom stazom na travnati vrh Kunja~evac (771 m; u nekim kartama Kumi~evac) s lijepim vidikom. S vrha se ne smije na drugu stranu do skija{koga doma i ì~are jer se nalaze preko slovenske granice. Na drugoj strani ceste je uspon na Tu{~ak (v. 12). Na 22. km je Budinjak (740 m), selo arheolo{ki poznato po jednoj od najve}ih nekropola iz starijega èljeznog doba (vi{e od 140 gomila iz 9.-6. st. pr. Krista). Na 26. km je Gornja Vas, zadnja a. p. linije iz Samobora. Selo se nalazi u blizini najvi{e to~ke @umbera~ke ceste (oko 700 m), na istaknutom mjestu odakle je pregledan vidik na velik dio @umberka. Odavle je najkra}i uspon na Je~mi{te (v. 10). @umbera~ka se cesta dalje nastavlja blagim silazom granaju}i se po z. dijelu @umbera~ke gore (So{ice, Kra{i} itd.) koji je opisan u odjeljku o Sv. Geri. £ 16. Japeti} – Jaru{je – [imraki – Gornja Vas – Je~mi{te – Vodice 7,15 h. Ovaj prili~no duga~ak uzdùni put kroz @umbera~ku goru zahtijeva izdr`ljivost i dobru orijentaciju (svakako ponijeti pl. kartu). Markacija se na tom putu odràva kao Karlova~ka obilaznica, a put je opisan u njezinu Dnevniku. Najbolje ga je zapo~eti nakon no}enja u domu na @itnici (Japeti}u), kako bi se prije mraka stiglo do Vodica ili do neke postaje autobusa (npr. u Gornjoj Vasi). Opis puta. Sa @itnice u s. smjeru u selo Dragono{. Putem se d. odvajaju markacije, najprije na vrh Japeti}a (5’), a zatim, na Katinom kr~u, silaz za [oi}evu ku}u (v. Samoborsko Milenijski kriù Stojdragi gorje). Dalje cestom 15’ blagog 144 HRVATSKE PLANINE silaza u selo Jaru{je. Kod betonske cisterne d. se odvaja markacija u Nor{i} Selo, a na{ put skre}e l. Karlova~kom obilaznicom nizbrdo u zavoju do cerove {ume, zatim rubom {ume na bilo Orto (lijepi vidici). Livadama 20’ niz
bilo kolnim putem, zatim l. od glavnog puta u zavoju strmo dolje do livadice i ceste uz potok Breganu (2,30 h od Japeti}a). Odmor uz oblìnji izvor. Oko 1,5 km nizvodno moèmo svratiti u Koreti}e do Scoutskog centra i Eko-sela (v. 13). Markacija dalje vodi 100 m d. cestom, zatim l. preko potoka o{trim usponom uz dolomitnu stijenu i kroz grmlje 20’ na puti}, pa njime dalje iznad sela [imraka. Prije prve ku}e d. 200 m kolnim putem, zatim l. zavojem kroz rijetku {umu. Nakon 10’ stièmo u lijepu bukovu {umu Vasovje. Nakon 20’ {ume, u l. zavoju, izlazimo iz {ume u selo Kordi}e. Dalje kroz selo cestom 500 m prema Budinjaku (cestom ima jo{ 35’ do zanimljive {pilje zvane @idovske jame), zatim l. s ceste pre~icom kroz {umu 7’ nizbrdo na seosku cestu. Tom cestom l. 10’ kroz gornji dio sela Mrzlo Polje, pa strmo dolje do nekada{nje {kolske zgrade (1,30 h od prijelaza preko Bregane, 4 h od Japeti}a). Od {kole cestom kroz selo 12’ do crkve i dalje 6’ do donjih ku}a sela Glu{inje. Cesta vodi d. u selo, a na{ put pre~acem kroz polje 10’ do iste ceste u selu Javoru. Na kriànju }emo d. uzbrdo 7’ kolnim putem u selo Gornju Vas (a. p. za Samobor, trgovina, gostionica). Asfaltnom cestom l. 10’ u Petri~ko selo. Na kraju sela d. uzbrdo kolnim putem i mimo nekoliko ku}a l. u {umu. Nakon nekoliko min hoda {umom izlazimo na cestu i raskrìje, gdje treba l. uzbrdo 6’ do uvale s izvorom (pitka voda) i do ceste gdje su i prve ku}e sela Gri~a, posljednjeg naselja na putu do Vodica. Iznad sela d. uzbrdo preko {kriljastog stijenja 8’ do ceste. S ceste kroz travnatu dolinu do raskrìja blizu lova~koga doma, odakle malo l. s ceste, pa sredinom livade do poto~i}a. Uz poto~i} 12’ prema njegovu izvoru Ma~ine, ali prije izvora markacija ostavlja potok i penje se o{tro ravno gore na vrh Je~mi{te (putem odvojak 5’ d. do izvora). S travnatog vrha Je~mi{ta (975 m) pruà se {irok vidik. Dovle ima od Gri~a 1 h, a dalje do Vodica jo{ 1 h. Put dalje vodi u jz. smjeru valovitim terenom preko glavica s travnatim proplancima i, presjekav{i nekoliko popre~nih putova (izrazitiji je kolni put iz Toma{evaca za Sloveniju) i silazni put l. kroz klanac zvan Vrata prema Sopotskom slapu, stiè na cestu Kostanjevica – So{ice. Cestom l. jùnim padinama Plije{a silaz 1015’ do pl. doma. £ 17. Japeti} – Ze~ak – Pe~no – slap Brisalo – Medven Draga 6,30 h. Ovaj je put markiran kao dio »Jaskanskog pl. puta« i opisan je u Dnevniku toga puta. Prije polaska valja se raspitati za vozni red autobusa na liniji So{ice – Kostanjevac – Jastrebarsko do Medven Drage ili Pribi}a. Pribi} je dva km dalje, ali su autobusi ~e{}i. Opis puta. Sa @itnice sz. nizbrdo u {umu za markacijom koja za 20’ izbija na cestu Sv. Jana – @itnica. Cestom nizbrdo 7’, pa {umom d. jo{ 7’ do iste ceste na kriànju za selo Grabarak. D. jo{ 6’ u raseljeno selo Grabarak (40’ od Japeti}a). Zanimljivo je da Grabarak nije propao, nego su ku}e pretvorene u vikendice. Iz sela u sz. smjeru livadom nizbrdo po grebenu 10’ do {ume. Strm silaz {umom 25’ opet na cestu Sv. Jana – Japeti} kod Vi{o{evi}eva mlina (381 m). Preko ceste i potoka, zatim nizvodno do drugoga potoka koji dolazi iz Vu~kove drage (150 m uzvodno je njegov izvor, a d. Vi{o{evi}ev mlin). Dalje preko potoka uzbrdo {umovitim grebenom 20’ do {umskog puta i njim d. uzbrdo. On se ubrzo pretvara u stazu kojom ima 20’ do ceste.
Prelazimo cestu i nakon kratice od 4’ opet smo na njoj. Cestom l. 4’ do o{trog zavoja, odakle ravno uzbrdo kroz {ikaru i preko livada uz napu{tene ku}e do Vi{o{evi}a. Vi{o{evi}i su zaselak sela Brezovac @umbera~ki, jùno od Ze~aka. Kod ku}e Milana Vi{o{evi}a (kbr. 1a, ìg!) jest kriànje. D. uzbrdo vodi staza kojom ima 15 min na vrh Ze~ak (795 m). Vrh je prostrana za@umbera~ka gora 145
ravan s lijepim vidikom na @umbera~ko i Samoborsko gorje. Sa Ze~aka put silazi u Pavkovi}e i dalje za Dragono{. Od Vi{o{evi}a cesta vodi l. u oblìnje selo Tiho~aj gdje se ra~va: l. za Ra{petarnicu i Slaveti} a d. za Rude Pribi}ke i Vranja~ki slap. Iz Vi{o{evi}a za Pe}no produìti ravno cestom do kraja oku}nice i tu l. na {umski put. Njim nizbrdo kroz {umu, livade i zatim {umarak 35’ do prvih ku}a u selu Pe}nu i kroz selo jo{ 15’. Nadmorska visina 507 m (1 h od Ze~aka). Izlazimo na cestu, prelazimo je i mimo ru{evne ku}e dolazimo na seoski put koji l. vodi u selo Stani~i}e (kraticom d. 14’). Iza Stani~i}a nizbrdo kroz vo}njak, pa kroz {umu i nakon 6’ l. s puta na stazu. Nakon 1’ opet smo na {umskom putu kojim }emo l. (ravno preko puta stazom ima 5’ do {pilje Zidane pe}ine koja je narodu sluìla kao zbjeg u ratnoj opasnosti). Nakon 6’ stièmo do Dubokog potoka, prelazimo ga i slijedimo nizvodno kroz tjesnac te za 35’ stièmo do njegova slapa Brisala. Radi razgledanja slapa treba prije}i na l. obalu i uspeti se 10 m, zaobi}i slap u lu-
ku i spustiti se 10’ do njegova podnòja. Od slapa nizvodno 5’ do u{}a u potok Slapnicu i tu preko potoka Slapnice na cestu, kojom se moè ili d. uzvodno do Draganova mlina i dalje uzbrdo kroz selo Kalje u Gornju Vas (a. p. za Samobor) ili l. nizvodno. Nizvodno cesta nakon 3,5 km prolazi uz Ribi~ki dom koji ljeti u nedjelju obi~no posluùje pi}a, zatim se nastavlja {umovitom i romanti~nom sutjeskom i na 8. km od Brisala izlazi na ùmbera~ku cestu do a. p. postaje u Medven Dragi. Ostali prilazi Ze~aku Budu}i da je Ze~ak (798 m) jedan od najljep{ih vidikovaca u gorju, dodajemo jo{ dva prilaza njegovu vrhu. Sam vrh nije {iljast nego je prostrana zaravan pokrivena travom. £ 18. Dragono{ – Ze~ak. Do Dragono{a 1 h od doma na Japeti}u (@itnici) ili 20’ od gostinjca sv. Bernarda. Iz Dragono{a (740 m) put se spu{ta 40' do sedla Poduglenka (570 m), uspinje 50' do zaselka Paukovi}i (selo Brezovac) i jo{ 10' na vrh Ze~ak (795 m). Do zaselka Vi{o{evi}i markirana su jo{ dva puta izme|u Samoborskoga gorja i @umberka. Vi{o{evi}a mlin (381 m) na putu JaUspon na Ze~ak (Zdenko Kristijan) 146 HRVATSKE PLANINE
peti} – Ze~ak i potok Bregana (oko 370 m) na putu Jaru{je – [imraki – Gornja Vas oko 200 m su niì od sedla Poduglenka. £ 19. Slaveti} – Tiho~aj – Ze~ak 2,30 h. Do Slaveti}a autobusom iz Jastrebarskog (nedjeljom vozi samo do Pribi}a, odakle je jo{ 40’ cestom). Cesta za Slaveti} skre}e s Karlova~ke ceste 4 km iza Jastrebarskog prema Karlovcu (putokaz za Petrovinu i Volavje). U selu Slaveti}u (300 m) nalazi se dvorac Slaveti} u kome je skladi{te Hrv. dràvnog arhiva, a
navrh sela je crkva sv. Antuna Padovanskog. Od a. p. u Slaveti}u dalje kroz selo, pa putem na hrbat Vu~ju jamu (20’). Nakon blaèg uspona, slijedi o{triji na travom obraslu Glavicu (745 m) odakle je lijep vidik. Nakon malog silaza, slijedi vrh Re{petarnica (747 m), pa {umovita glavica Bukovje (777 Pil kod sela @umberka (Vlado Jagari}) m; ostaje l. od puta) i selo Tiho~aj gdje se l. odvaja put za Rude Pribi}ke i Vranja~ki slap u dolini Slapnice. Iz Tiho~aja cestom u Vi{o{evi}e (raskrìje) i dalje na vrh Ze~ak (dalje v. 16). LITERATURA (@. – skr. @umberak, ùmbera~ki). Krvavi kamen, narodna pripovijetka iz 1650. g. Danica ilirska 4, 1838., br. 27 i 28; Lopa{i}, R.: @. Vienac 12, 1880., br. 30-46; Frischauf, J.: Das Uskoken-Gebirge. Zeitschr. des d. u. oester. Alpenvereins 21, 1890., 419; Gorjanovi}, D.: Geologija gore Samoborske i @. Rad JAZU 120, 1894., 1; Badovinac, N.: @. i Marindol. Zagreb 1896. i Beograd 1912.; Dru{ko, F. (pseud. F. Markovi}): Jedan dan po @. Vienac 29, 1897., br. 26; Hirc, D.: Pismo iz @. Nar. novine 58, 1898., br. 185-225; Langhoffer, A.: U @. HP 2, 1899., 123; Maldini, R.: Put na Sv. Geru. HP 3, 1900., 82 i 153; Hirc, D.: U @. gorama. Prir. zemlj. Hrv. I, 355. Zagreb 1905.; Hirc, D.: Put na Sv. Geru. Isto, 360 (po R. Maldiniju); Novotni, V.: Putevi na Sv. Geru. HP 8, 1905., 88; Novotni, V.: Vodi~ na Plje{ivicu i Sv. Geru. HPD, Zagreb 1906.; Ivi}, A.: Dolazak Uskoka u @. Vj. Hrv. zem. arhiva IX, 1907.; @upani}, Mal, J.: Usko~ke seobe i slovena~ke pokrajine. Ljubljana 1924.; [uklje, F.: Jedan dan u @. HP 22, 1926., 36; Savinjski, M.: Isto~nim @. od Jastrebarskog do Breìca. HP 23, 1927., 56; [uklje, F.: Iz davnih uspomena na @. HP 24, 1928., 198; [uklje, F.: Pred mnogo godina po @. HP 24, 1928., 229; Hitzthaler, S.: Od Samobora preko Pe}na na Sv. Geru HP 31, 1935., 50; Poljak, J.: Od Samobora preko Kalja na Sv. Geru. HP 27, 1931., 233; Popovi}, M.: @. dijalekt. Zagreb 1938.; Svoboda, Lj.: Kroz @. HP 34, 1938., 167; ^op, J.: Janez Trdina in Gorjanci. PV 42, 1942., 61; Duga~ki, Z.: @. gora. Geografski gl. 11-12, 1949/50., 97; Mla~, D.: Gorjanci. NP 1, 1949., 101; Vilenjak, S. i {i}, R.: Kroz @. na Sv. Geru. NP 3, 1951., 337; Pipini}, B.: Ne{to o @. NP 4, 1952., 80; Pipini}, B.: Kroz @. NP 5, 1953., 349; Keler, Z.: Karlova~ka magistrala. NP 11, 1959.; Filips, : Dom na Vodicama ishodi{te za @. NP 13, 1961., 244; @upan~i~, J.: Pred 40 leti so dobili Gorjanci ime Trdinov vrh. PV 62, 1962., 133; Keler, Z. i Ott, I.: @. i @. gora. Pl. vodi~. PSH Zagreb 1961. (64 str.); Ott, I.: Kako je nastala Karlova~ka transverzala. NP 14, 1962., 253; Boì}, V.: Speleol. objekti kanjona Slapnice. NP 23, 1971., 213; @. u rije~i i slici. Zbornik radova. Zagreb 1971.; Pavlin, T.: Tragom stare markacije po @. NP 38, 1986., 72; Pavlin, T.: Crtice iz @. 40, 1988., 20; Po{ta, T.: Proljetni pohodi na @. 40, 1988., 179; Majeti}, G.: Lovi} Prekri{ki.
NP 41, 1989., 210; Po @. i Gorjancima. Novo Mesto 41, 1989. (152 str.); Jagari}, V.: Stotinu godina planinarenja po @. NP 43, 1991., 158, 204 i 259; Jagari}, V.: Crtice o kra{i}kim planinarima. HP 84, 1992., 177; Banek, B.: @-om od Japeti}a do slapa Brisala. HP 84, 1992., 122; Jagari}, V.: Oblaci nad Sv. Gerom. HP 85, 1993., 116; Kova~, V.: Tisu}u ljudi na Sv. Geri. HP 86, 1994., 53; Mogu}nosti, potrebe i koncepcija razvoja turizma @. Pretprojekt Inst. za turizam. Zagreb 1994.; Jagari}, V.: Pl. put @-om. Vodi~ i dnevnik. PD »Tre{njevka-Monter« Zagreb 1994.; Jagari}, V.: Planinarstvo u Stojdragi. HP 87, 1995., 203; Jagari}, V.: @. kronika. HP 87, 1995. do 92, 2000. (u nastavcima); Jagari}, V.: Dolina Slapnice u @. HP 88, 1996., 72; Jagari}, V.: @. pl. pokret izme|u dva svjetska rata. HP 88, 1996., 168; Forenbacher, S.: Kalendar flore @. gore. Zagreb 1996.; Gorjanci. Dolenjski zbornik 1997. Novo Mesto 1997. (309 str.; s prilozima i hrv. autora); Poljak, @.: Hrv. naziv za vrh @. je Sv. Ilija, a nije Sv. Gera ni Trdinin vrh. Vjesnik, 27. sije~nja 1998.; Poljak, @.: Tradicionalni proljetni pohod na Sv. Geru. Vikend (prilog Jut. lista) 18. 6. 1998.; Jagari}, V.: Lovi} brdo. HP 91, 1999., 38; Jagari}, V.: Podùmberak. HP 91, 1999., 315; Jagari}, V.: @. lipe. HP 92, 2000., 251. @umbera~ka gora 147 Autobusni vozni red (izvod) Jastrebarsko – So{ice (pla}a se 7 zona) R. d. u 9,20; 12,30 i 16,20, vra}a se u 6,40; 10,30 i 15,15; sub. u 9,20; 13,10 i 16,20, vra}a se u 5,30; 6,50; 10,30 i 15,05 . Polazak iz So{ica za Zagreb ned. i blagd. u 18,00 a u Zagreb se vra}a u 20,00. Jastrebarsko – Kra{i} – Pribi} (5 zona) Sub. u 7,00; 12,10 i 18,15, vra}a se u 7,30; 12,35 i 18,40 (od Savskog mosta u Zagrebu za Pribi} u 11,30 i 17,30). Ned. u 6,55; 10,20 i 17,25, vra}a se u 7,20; 12,00 i 17,50 (ovaj produùje za Zagreb). Karlovac – Kra{i} – Pribi} Sub. u 6,15; 9,30 (samo do Kra{i}a); 12,10 i 14,30; ned. ne vozi (obavijesti na tel. 047/614-702). Samobor – Bregana – Grdanjci – Gornja Vas (8 zona) R. d. u 3,40 i 15,35, povratak u 5,00 i 17,00; sub. u 3,40 i 15,35, ned. u 7,00 i 17,35. Vra}a se sub. u 5,00 i 17,00 a ned. u 8,15 i 19,00 (vònja traje 1 h). Samobor – Bregana R. d. svakih 20-ak min, sub. 30 min, ned. 40 min. Samobor – Grdanjci – Nor{i} Selo r. d. 5,20; 12,05; 16,20 i 20,15; sub. 5,50 i 12,40; ned. 9,30 i 15,50 (povratak 40’ nakon polaska). Jastrebarsko – Slaveti} – Sv. Jana (5 zona) Vidi vozni red u Samoborskom gorju Sve linije (osim iz Karlovca) odràva »Samobor~ek-Autoturist« po voznom redu koji vrijedi od 16. 10. 2000. (v. tel. brojeve). Zagreb – Eko-selo Koreti}i Subotom i nedjeljom u 8,30 iz ^rnomerca TELEFONSKI BROJEVI Autobusni kolodvor u Karlovcu 047/614-702
»Samobor~ek-Autoturist« u Jastrebarskom 4-24 h 01/6283-975; u Samoboru 8-20 h 01/3362-648 i 6-22,15 h 01/3366-634 i 099/427-335; u Zagrebu radnim danom 01/4819-180 i 4819-181 Eko-selo Koreti}i 01/3387-471 (@eljko Milovanovi}) Pl. dom »Boris Farka{« u Sekuli}ima 047/754-008 (u domu) i 01/6522-984 (Ljerka Farka{) Pl. dom na Vodicama 047/611-612 (Ivan Pernar) »Samobor~ek-Autoturist« 01/6283-975 ili 3362-648; Internet: www.samobor.org Scoutsko-planinarski centar Koreti}i, inf. na tel. i faks 01/3366-787 (Marijan Muàk) i 3361-713 (Rino Bali}) Turisti~ki ured Jastrebarsko, Ul. bra}e Kazi}, 01/6281-898 Turisti~ka zajednica grada Jastrebarsko. Ul. V. Ma~eka, 01/6116-580 148 HRVATSKE PLANINE PLANINE HRVATSKOGA ZAGORJA I BILOGORSKOMOSLAVA^KOG PODRU^JA Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Planinarstvo i putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 KALNI^KA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 Prilazi domu na Kalniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 1. Krièvci – Selo Kalnik – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . 157 2. Zagreb – Breznica – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 3. Novi Marof – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 4. Vukovec – Mali Kalnik – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . 159 5. Varàdinske Toplice – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . 160 Izleti iz doma na Kalniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 6. Ru{evine Velikoga Kalnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 7. Vranilac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 8. Peca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 9. Mali Kalnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 10. Vratno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Prilazi Pesku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 11. Koprivnica – Subotica – Pl. skl. »Rudi Juri}« . . . . . . . . . . 161 12. Rasinja – Pl. skl. »Rudi Juri}« na Pesku . . . . . . . . . . . . . 162 IVAN[^ICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 Uzdùni put hrptom Ivan{~ice (od istoka na zapad) . . . . . . . . . . . 166 1. Dionica Ma|arevo – Grebengrad – Pl. dom Pokojec . . . . . . 167 2. Dionica pl. dom Pokojec – Lova~ka ku}a Glav~ice – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 3. Dionica Pasari}eva ku}a – Lepoglava . . . . . . . . . . . . . 171
Jùni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad) . . . . . . . . . . . . . . . . 171 4. Ma|arevo – ^ami}i – Pl. naselje pod Grebengradom . . . . . 171 5. Ma|arevo – Topli~ica – Pl. naselje pod Grebengradom . . . . . 171 6. Podrute – Pl. naselje pod Grebengradom . . . . . . . . . . . 172 7. Podrute – Pl. dom Pokojec . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 8. Budin{~ina – Gotalovec – Pl. dom Pokojec . . . . . . . . . . . 172 9. Budin{~ina – Zajezda – Milengrad – Pasari}eva ku}a . . . . . 173 10. Selnica – Prekrìje – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . 173 11. Belec – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 12. Lobor – Pl. ku}a na Majeru – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . 175 Sjeverni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad) . . . . . . . . . . . . . . . 176 13. Podev~evo – ^evo – Pl. ku}a pod Grebengradom . . . . . . . 176 14. Ivanec – Prigorec – Prekrìje – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . 176 15. Ivanec – Prigorec – Konj – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . 176 16. Ivanec – Pilana – Mrzljak – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . 177 17. Ivanec – Prigorec – Pasari}eva ku}a cestom . . . . . . . . . . 177 18. Lepoglava – [umec – Pasari}eva ku}a . . . . . . . . . . . . . 177 RAVNA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 149 Prilazi Ravnoj gori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 1. Lepoglava – Kamenica – Dom PD-a »Ravna gora« . . . . . . . 181 2. Lepoglava – Babice – Dom PD-a »Ravna gora« . . . . . . . . . 182 3. Trako{}an – Vrbani}i – Pl. dom »Pusti duh« . . . . . . . . . . . 182 4. Trako{}an – Meljan – »Pusti duh« . . . . . . . . . . . . . . . . 183 5. Pl. dom »Pusti duh« – Velike pe~ine . . . . . . . . . . . . . . . 184 STRAHINJ[^ICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 Prirodne zna~ajke i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 1. Krapina – Krapinsko Strahinje – Rudnik – Pl. dom . . . . . . . . 186 2. Krapina – Podgora – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 3. @. p. @utnica – Podgora – Jelenske pe}ine – Pl. dom . . . . . . 187 4. Krapina – @utnica – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 5. Gornje Jesenje – Pl. dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 BREZOVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 1. @. p. @utnica – Doli}e – Brezovica . . . . . . . . . . . . . . . . 188 2. – Brezovica cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 MACELJSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Priroda i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 1. Lupinjak – M. Kravnjak – izvor Sutle . . . . . . . . . . . . . . . 190
2. Gornji Macelj – Lobor{~ak – izvor Sutle . . . . . . . . . . . . . 190 KOSTELSKO GORJE I KUNA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 Priroda i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 1. Pregrada – Pl. dom na Kuna gori – Kostel-grad . . . . . . . . . 192 2. @. p. – Pregrada – Pl. dom na Kuna gori . . . . . . . 193 3. Pregrada – Vinagora – Veliki Tabor . . . . . . . . . . . . . . . 193 CESARGRADSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 1. @. p. Klanjec – Klanjec – Pl. ku}a – Cesargrad . . . . . . . . . 194 2. @. p. Zelenjak – Mihanovi}ev dol – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . 195 OKOLICA VARA@DINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 OKOLICA HRA[]INE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 OKOLICA ^AKOVCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 1. ^akovec – Lopatinec – Mohokos . . . . . . . . . . . . . . . . 197 BILOGORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 Priroda i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 Prilazi Stankovu vrhu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 1. Koprivnica – Jagnjedovac – Stankov vrh . . . . . . . . . . . . 199 2. Koprivnica – Stari Grad – Podravkina klet – Bilo – Stankov vrh . . 200 Prilazi pl. domu na Kamenitovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 3. Bjelovar – Pl. dom Kamenitovac. . . . . . . . . . . . . . . . . 200 4. Bjelovar – Maglen~a – Pl. dom Kamenitovac . . . . . . . . . . 200 5. @. p. Veliko Trojstvo – Pl. dom Kamenitovac . . . . . . . . . . 200 MOSLAVA^KA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203 1. Popova~a – Mikleu{ka, Gari}-grad – Podgari} . . . . . . . . . 203 2. »Krùni put po Moslava~koj gori« . . . . . . . . . . . . . . . . 204 3. Popova~a – Pl. dom u Moslava~koj Slatini . . . . . . . . . . . 205 4. Kutina – Pl. dom u Kutinici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 150 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Granice. Hrvatsko je zagorje breùljkast kraj u sz. Hrvatskoj, u savskodravskom me|urje~ju. Granice te regije nisu jasno odre|ene ni geografski, ni administrativno. Pojam Zagorja s vremenom se pro{irivao, sli~no kao {to je i pojam Like doìvio ekspanziju. U pro{lome stolje}u Zagorjem se najprije smatrala kotlina rijeke Krapine okruèna Medvednicom, Ivan{~icom, Strahinj{~icom, Macljem, Kuna gorom, Cesargradskom gorom i Marijagori~kim humljem; zatim je taj pojam pro{iren na zapad do rijeke Sutle. Danas ve}ina geografa pomi~e granicu Zagorja daleko na sjever preko Ivan{~ice, obuhva}aju}i i porje~je Bednje. Takvo se mi{ljenje podudara i s mi{ljenjem stanovni{tva, u kojega je ime Zagorac veoma popularno. Prema tome, Zagorje u uèm smislu uglavnom se podudara s porje~jem rijeke Krapine i pripada slivu Save, a glavno mu je mjesto Krapina. Zagorje u {irem smislu obuhva}a i kotlinu Bednje koja pripada slivu Drave, najve}e joj je mjesto Ivanec, a okruèna je vijencem planina {to ga ~ine Kalnik, Ivan{~ica, Strahinj{~ica, Macelj, Ravna gora i Topli~ka gora. Te dvije kotline me|usobno su o{tro odijeljene visokim hrptom Ivan{~ice i Strahinj{~ice, pa stoga s pravom moèmo uzeti da zapravo postoje »dva Zagorja«. To je kona~no utvr|eno i administrativnom podjelom jer svako od tih Zagorja pripada drugoj ùpaniji. Zajedni~ka su zna~ajka njihova reljefa brdovita podru~ja, dok ravnicama pripada sporedna uloga. Geologija. Za Ravnu goru i Strahinj{~icu nekada je prevladavalo mi{ljenje da pripadaju alpskom sustavu. U novije se doba drì da Ivan{~ica i Strahinj{~ica pripadaju Dinaridima, iako se ba{ ne podudaraju s dinarskim smjerom pruànja sz.-ji. Kao prilog ovoj tvrdnji navodi se sli~nost njihove geolo{ke gra|e s planinama dinarskoga sustava. Geolo{ka gra|a zagorskih planina zastupljena je slojevima mezozoika (dolomitima i vapnencima) i tercijara (oligocenom i miocenom). Prevladavaju
mla|e geolo{ke tvorbe. U rije~nim dolinama ima najvi{e diluvijskih i aluvijskih tvorevina. Najvi{e su rasprostranjeni jezerski neogeni sedimenti (lapori, pje{~enjaci i gline), koji izgra|uju najve}i dio breùljkastoga podru~ja. Pod ovim se sedimentima na nekoliko mjesta pojavljuju leì{ta lignita. Na prijelazu izme|u valovitih breùljaka i planina nalaze se miocenski sedimenti (litotamnijski vapnenci i sarmatski pje{~enjaci), a uz trupove zagorskih planina oligocenski sedimenti bogati sme|im ugljenom. Zbog mla|ih tektonskih pokreta, uvjetovanih boranjem Zemljine kore, mezozojske jezgre i najvi{i dijelovi planina izdiù se prili~no strmo iznad mek{ega materiZagorski »bregi i gorice« oko Krapine Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 151
jala tercijarnih naslaga. U dubljim se dolinama na nekoliko mjesta javljaju i naslage starijeg mezozoika. Na nekada{nju burnu tektoniku ovoga kraja upozoravaju pojave eruptivnog kamenja (andeziti, lipariti, daciti, melafiri, dijabazi i njihovi pr{inci) na brojnim rasjednim linijama, uz koje su ujedno vezana termalna i mineralna vrela (Stubi~ke, Varàdinske, Tuheljske, Krapinske i Sutinske topZagorska »klet« (Cvjetko [o{tari}) lice). Reljef. Najve}i dio Zagorja ~ine breùljci i humci blagih nagiba i zaobljenih vrhova, pokriveni oranicama, vinogradima i ra{trkanim zaselcima. To je podru~je unutra{njega zagorskog prigorja. Zeleni breùljci daju Zagorju
specifi~nu sliku zbog koje je i dobilo pridjev »pitomo«. Gra|a tla i povoljne klimatske prilike pogoduju vinogradarstvu i vo}arstvu. Zagorske »gorice« s »kletima«, daljnje su obiljèje ovoga kraja, vezano uz mnoge narodne obi~aje i opjevano u pjesmama. Vode. Zagorske planine op}enito obiluju vodom, iznimka su samo njihovi najvi{i dijelovi. Teku}ice imaju blag pad, ali su im doline ~esto duboko usje~ene uzdù tektonskih pukotina i imaju izgled sutjeska. Najpoznatije sutjeske prave Sutla u Zelenjaku, Kosteljina pod Kostel-gradom, Krapin~ica kod @utnice, O~ura izme|u Ivan{~ice i Strahinj{~ice, @eljeznica u Ivan{~ici itd. Tim sutjeskama ve}inom prolaze ceste, koje pruàju vidik na snàne kontraste putniku vi~nom na pitome zagorske pejzaè. Flora i fauna. U podru~ju iznad 400 m visine u Zagorju prevladavaju {umske povr{ine, bez ve}ih naselja. To je podru~je velikih {uma, osobito gustih na sjevernim padinama. U njima jo{ uvijek ima obilje sitne i krupnije divlja~i, osobito divljih svinja. Promet. Oko zagorskih planina postoji gusta mreà prometnih putova – cesta, èljeznica i autobusnih linija – {to planinarima olak{ava prilaz. U novije su doba ceste dosegle i najvi{a podru~ja Ravne gore, Kalnika, Strahinj{~ice, Brezovice i Ivan{~ice. Naseljenost. Seoska naselja ve}inom su ra{trkanog tipa. Tipi~ni su brojni mali zaselci okruèni obradivom zemljom. Zagorje je gusto naseljeno i relativno i agrarno. Relativna gusto}a kre}e se izme|u 130 i 150 stanovnika na ~etvorni km, a agrarna doseè i do 250 stanovnika na ~etvorni km obradive povr{ine. To je danas jedan od na{ih najnapu~enijih krajeva. Zemlja nije mogla prehraniti toliko stanovni{tvo, ponajprije zbog brdovitog zemlji{ta koje za ve}inu ratarskih kultura nije prikladno, ali i zbog op}e zaostalosti poljoprivredne proizvodnje. Zato se Zagorci stalno iseljavaju u potrazi za zaradom i Zagorje je jedno od najja~ih na{ih emigracijskih àri{ta. Za Zagorje su tipi~ne male parcele obradive zemlje, nastale u pro{losti stalnim dijeljenjem uslijed razmnoàvanja stanovni{tva. Zbog pretjerane usitnjenosti zemlja nije prikladna za racionalnu, intenzivnu eksploataciju. Uzrok dana{nje prenaseljenosti nije samo visok natalitet nego i povijesne okolnosti. Zagorje je bilo manje izloèno turskim provalama pa se ovdje priljevom bjegunaca tijekom stolje}a nagomilalo prekobrojno stanovni{tvo. 152 HRVATSKE PLANINE
Stanovni{tvo ima osebujne antropolo{ke karakteristike koje stru~njaci obja{njavaju keltskom genetskom ostav{tinom (Bezjaci). Povijesna zbivanja ostavila su duboke tragove u mentalitetu. Unato~ brojnim selja~kim bunama, ovdje se feudalno ure|enje zadràlo mnogo dulje nego u ostalim na{im krajevima, gdje je bila formirana Vojna krajina. Zagorac je veseo, marljiv, muzikalan, razvijena mu je privrènost ku}i i zemlji, dru{tvenost i osje}aj pravde. Promu}uran je, oprezan, pa i nepovjerljiv. Glad za zemljom zna biti uzrokom dugotrajnih sporova. Govor je ekavski, a narje~je kajkavsko, no postoje znatne razlike, koji put i me|u susjednim selima. Narodna se no{nja gotovo posve izgubila. Gospodarstvo. U Zagorju jo{ uvijek prevladava ratarstvo. Posljednjih se godina naglo po~ela razvijati industrija, no ona jo{ uvijek ne moè prihvatiti radnu snagu suvi{nu u poljoprivredi. Najrazvijenija je tekstilna industrija, zatim treba spomenuti drvno-industrijska poduze}a, ciglane, kamenolome i preradu gline. Nekada{nja razgranana mreà zagorskih ugljenokopa, danas je pro{lost. Napu{teni su zbog slabe kvalitete ugljena i siroma{nih nalazi{ta. Tipi~na je dnevna migracija radnika koji su zaposleni u Zagrebu i Varàdinu, zbog ~ega je »Zagorec« (popularno ime za zagorsku èljeznicu) jedan od na{ih najoptere}enijih vlakova. Dvorci i gradine. Po ~itavom Zagorju ima povijesnih spomenika minuloga feudalnog doba i ru{evina srednjovjekovnih zamkova. Nalaze se na slikovitim, ali te{ko pristupa~nim i {iljastim breùljcima, uvijek na dominantnom poloàju {irokog vidika, zbog ~ega su to lijepa izleti{ta i privla~ne pl. to~ke. Nakon stabilizacije politi~kih prilika i prestanka turske opasnosti, nepristupa~ni zamkovi postaju suvi{ni i feudalci silaze u nizinu gdje, umjesto zamkova, zidaju udobne dvorove, ku-
rije. U toku 17. st. zamkovi postaju ru{evine, a dvorovi ve}inom jo{ i danas postoje te sluè raznim svrhama, npr. kao {kole, muzeji, domovi, skladi{ta ili stambene zgrade. Oni su obi~no jezgre oko kojih su nastala ve}a na- Restaurirani dvorac Beànec selja. Planinarstvo i putovi Planinarstvo u Zagorju ima stoljetnu tradiciju. Tome je uzrok ne samo blizina pl. àri{ta u Zagrebu, odakle je HPD ve} u pro{lom stolje}u pro{irio svoje djelovanje daleko preko Medvednice, nego smisao za prirodne Ijepote i privrènost rodnome kraju koja je u Zagoraca osobito izraèna. Tako je ve} 1898. HPD imao svoju podrùnicu u Ivancu, 1899. u Krapini, a poslije su dru{tva osnovana u Zlataru, Budin{~ini, Lepoglavi, Pregradi, Hra{~ini, Klanjcu, Novom Marofu, Donjoj Stubici, Stubi~kim Toplicama, Oroslavju, Konj{~ini, Bedekov~ini, Varàdinskim Toplicama i Belcu. Dodamo li tome da su zagorske planine podru~je djelovanja i planinara iz Krièvaca, Koprivnice, Varàdina, ^akovca i brojnih dru{tava u Zagrebu, bit }e jasno za{to se one danas ubrajaju me|u planinarski najbolje obra|ene u cijeloj Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 153
dràvi. Ne ra~unaju}i Medvednicu s njezinih desetak objekata, danas je u zagorskim planinama jo{ desetak pl. ku}a. Osim toga, kroz zagorske planine provedeno je i nekoliko obilaznica. Najstariji je ZPP, koji se i danas odràva. Bratski planinarski put (ili Mala bratska transverzala) iz 1986., koji je povezivao Zagorje sa susjednom Slovenijom, prekinula je uspostava me|udràvne granice. Ostale su obilaznice lokalnog zna~enja, primjerice Kajbum{~akov put (Strahinj{~ica), Pou~na staza (Kalnik), Pl. put po Ravnoj gori, Pl. put Konj{~ina – Ivan{~ica i Po starim gradovima Ivan{~ice. »Zagorski planinarski put« (ZPP). Pl. dru{tva Hrvatskoga zagorja odlu~ila su, na savjetovanju 11. 11. 1956., provesti pl. markaciju koja bi u polukrugu povezala sve vànije planine i sve pl. ku}e na njima. Zamisao je provedena u djelo i put predan u upotrebu 1. 5. 1958. Pri trasiranju se nastojalo upotrijebiti ve} uhodane i markirane staze, koje su tom prilikom, uz uobi~ajenu pl. markaciju, ozna~ene slovom Z. Osnovano je i posebno tajni{tvo ZPP-a sa sjedi{tem u Varàdinu, koje vodi brigu o tehni~kim i organizacijskim pitanjima, a ~etiri puta na godinu odràva se i savjetovanje ZPP-a. Glavna im je briga odràvanje ZPP-a i zajedni~ke pl. priredbe. Do sada je odràno oko 170 takvih savjetovanja i vi{e od trideset godi{njih sletova. Za obilazak puta potrebno je 7-10 dana hoda. Tko posjeti sve KT i skupi 13 potrebnih ìgova, dobiva zna~ku priznanja. Iskaznicu-dnevnik i zna~ku priznanja izdaje Tajni{tvo ZPP-a. LITERATURA O HRVATSKOM ZAGORJU
Klai}, V.: Opis zemaljah u kojih obitavaju Hrvati, I. Zagreb 1880.; Szabo, Gj.: Spomenici kotara Krapina i Zlatar. Vj. arh. dr. 13, 103, 1898.; Hirc, D.: U Zagorju. HP 3, 193, 1900.; Laszowski, E.: Hrv. povjesne gra|evine, I. Zagreb 1902.; Gorjanovi}, D.: Tuma~ geol. karte Zlatar-Krapina i Rogatec, Zagreb 1904.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske, I. Zagreb 1905.; Hirc, D.: Floristi~ke studije po Hrv. zagorju. Prirodosl. istr. 11-12, JAZU 1917.; Szabo, Gj.: Sredovje~ni gradovi Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1920.; Belo{evi}, S.: @upanija varàdinska i grad Varàdin. Zagreb 1926.; Belo{evi}, S.: Zagorskom èljeznicom i pobo~nim prugama. Varàdin 1932.; Bla{kovi}, V.: Podravsko-pl. potpouri. HP 29, 239, 1933.; Vlahov, [.: Hrv. zagorjem i prigorjem. Zagreb 1936.; Szabo, Gj.: Kroz Hrv. zagorje. Zagreb 1939.; Bo{njak, R.: Hrv. zagorje. Glasnik geogr. dru{tva, knj. 25. Beograd 1939.; Duga~ki, Z.: Naselja i naseljenost Hrv. zagorja. Geogr. vest. Ljubljana 1940.; Gra~anin, M.: Tipovi tala Hrv. zagorja. Poljodj. znan. smotra, sv. 61. Zagreb 1942.; Vodi~ kroz Hrv. zagorje. Dru{tvo hrv. Zagoraca, Zagreb 1946.; Zagorski kalendar. Dru{tvo hrv. Zagoraca u Zagrebu, 1946. i 1957-75.; 35. godina planinarstva u Varàdinu. PD »Ravna gora«, Varàdin 1954.; Pipini}, B.: Piramida nad Hra{~inom. NP 6, 309, 1954.; Plemen~i}, D.: Hrv. zagorje, turisti~ko-privredni vodi~. Zagreb 1955.; Muzeji sjeverne Hrvatske. Varàdin 1956.; Crkven~i}, I.: Hrv. zagorje kao emigraciono àri{te. Geogr. gl. 18, 33, 1956.; Crkven~i}, I.: Kretanje broja stanovni{tva donjeg Zagorja kroz jedno stolje}e. Geogr. gl. 18, 112, 1956.; Bla{kovi}, V.: Hrv. zagorje. Zbornik Ekonomskog fak. III, Zagreb 1957.; Bla{kovi}, V.: Prostor i reljef Hrv. zagorja. NP 10, 231, 1958.; Veronek, I.: Uz otvaranje ZPP-a. NP 10, 92, 1958.; Poljak, @.: Pl. vodi~ po Hrv. zagorju. PSH Zagreb 1960.; Hrv. zagorje u NOB. Epoha, Zagreb 1959.; [o{tari}, C.: Medu|ru{tveni savjet ZPP, Pos. otisak iz NP, Zagreb 1978.; Georgijevi}, A.: Ivan~ica. NP 15, 207, 1963.; Smokvina, L.: ZPP. NP 15, 221, 1963.; Vukovi}, S.: Hrv. zagorje u prethistoriji. NP 15, 225, 1963.; Horvat, D.: »Bratski pl. put«. NP 21, 76, 1969.; Hrv. zagorje. ^asopis, od I. g (1969) dalje; Regner, B.: Hrv. zagorjem. NP 23, 91, 1971.; Smerke, Z. i }, T.: Hrv. zagorje (30 izleta). Varàdin 1976.; Smerke, Z: Hrv. zagorje, karta 1:100.000, Varàdin 1977.; Poljak, @.: Planine Hrv. zagorja. Ekolo{ki gl. VI, 1997., 2, 6. 154 HRVATSKE PLANINE Kalni~ka gora zemljovid na str. 157 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Ime Kalnik danas ozna~uje ~etiri pojma: planinu, gradinu, selo i pl. dom. Kalni~ka gora (skr. Kalnik) diè se na granici Zagorja, Prigorja i Podravine smjerom jz.-si. u duìnu od 16 km. Iako je prosje~no visoka samo 400–500 m, u povijesti je odigrala vànu ulogu zadràvaju}i tatarske, avarske i turske najezde. Danas {titi lijepe vinograde na svome jùnom prigorju od prodora hladnih zra~nih struja sa sjevera. Reljef i geologija. Cijela je planina ispresijecana brojnim tektonskim linijama i razbijena na pojedine skupine. Moèmo ih svrstati u dva usporedna niza: jùni vi{i i sjeverni niì. Jùni greben, gledan s juga, sli~an je sna`noj barijeri iznikloj iz ravnice, pa zbog strmih i golih stijena na vrhovima daje dojam divljine i ve}e visine od stvarne. Taj je dio podijeljen o{tro usje~enim tjesnacima na tri dijela: Mali Kalnik na zapadu, Veliki Kalnik u sre-
dini i Kalni~ku gredu na istoku. Na krajevima se greben sniàva, postupno gube}i povr{inska alpska obiljèja te na kraju uranja u {umovito humlje. Kao samostalna geomorfolo{ka cjelina Kalnik se formirao poslije tzv. {tajerske orogenetske faze, kada je stvoren reljef veoma sli~an dana{njemu. Novo izdizanje Kalnika zapo~elo je krajem ponta, {to je uzrokovalo eroziju neogenskih naslaga, napose lapora, tako da su na povr{inu izbile starije stijene. To je izdizanje bilo postupno te je Kalnik sada{nju visinu postigao tek tijekom kvartara. Neobi~na je ~injenica da razvodnica nije jùni kalni~ki greben s najvi{im vrhovima, nego sjeverni, malo niì. Niz potoka koji izviru na sjevernoj strani glavnoga bila prokr~ilo je sebi put prema jugu upravo tamo gdje je bila najve}a prepreka: usjekli su svoja korita preko kalni~koga grebena i na ra~un Drave pro{irili Savino porje~je (pojava stru~no nazvana piraterija). Godine 1985. Kalnik je progla{en zna~ajnim krajolikom, a neki su njegovi lokaliteti pod jo{ stroòm za{titom. Novije spoznaje o tektonskoj pro{losti alpsko-dinarskoga sustava izmijenile su prija{nja mi{ljenja o Kalniku. Dok se prije dràlo da pripada lancu isto~nih Alpa, danas se misli da je ostatak negda{njega Orijentalnog kopna, koje je u mezozojskoj eri odigralo znatnu ulogu u tektonskim procesima izme|u alpskoga i dinarskog sustava. Uklije{tenost izme|u njih uvjetovala je u pruànju Kalnika elemente i jednoga i drugog sustava. Uz tektonske pokrete vezana je i pojava termalnih i mineralnih voda (Varàdinske toplice pod sjevernom i Apatova~ka kiselica pod jùnom padinom). Biljni pla{t. Sjeverna je padina pokrivena gustim {umama. Unato~ stalnoj eksploataciji, tu jo{ uvijek ima lijepih bjelogori~nih sastojina. I jùnu su padinu nekad pokrivale {ume, no danas se mogu na}i samo njihovi ostaci. ^ovjek ih je iskr~io i od kr~evine stvorio oranice i vinograde. Floristi~ki je najzanimljiviji Mali Kalnik, s mnogim biljnim rijetkostima, zbog ~ega je pod zakonskom za{titom. Stanovni{tvo. Na jùnom se podnòju Kalni~ke gore pruà niz sela. Neke seoske obitelji bile su oslobo|ene od kmetstva jo{ prilikom provale Tatara u 13. stolje}u, kada im je zbog zasluga u ratu kralj Bela IV. podijelio plemstvo. Te plemi}e nazivaju »{ljivarima« jer su, prema legendi, {ljivama spasili kralja od gladi prilikom opsade. Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 155
Planinarstvo. Bogata priroda i slikovite stijene, koje Kalni~koj gori daju posebno mjesto me|u planinama Hrvatskoga zagorja, odavno privla~e posjetitelje. Da spomenemo samo dva pionira na{ega planinarstva i osniva~e hrv. botanike, Josipa Schlossera Klekovskog i Ljudevita Vukotinovi}a, koji su Kalnik obilazili 1853. i pisali o njegovoj prirodi mnogo prije osnivanja na{e prve pl. organizacije. Prvi slùbeni izlet HPD-a na Kalnik organiziran je 1878., a iste je godine HPD imao ve} i svoga povjerenika u Krièvcima. Kalnik je podru~je rada
PD-a »Kalnik« iz Krièvaca (osnovano 1924.), koji Ljudevit Vukotinovi} je 1935. pod Starim gradom sagradio pl. dom, a i (1813.–1893.) penjao se i pisao o danas njime upravlja. Sa svojim domom i srednjovKalniku 1852. g. jekovnim gradinama Kalnik je vrlo popularno i pristupa~no izleti{te, osobito prikladno za {kolske izlete. Otkad je do doma asfaltirana cesta, Kalnik je postao i vànom turisti~kom to~kom. Alpinizam. Oko najvi{ega vrha i oko Staroga grada ima stijena visokih do 40 m, u kojima su godine 1986. ~lanovi Alpinisti~ke sekcije iz Krièvaca po~eli ure|ivati alpinisti~ke smjerove, najvi{e oko Staroga grada i u Pomperovoj stijeni (ukupno ih je tridesetak). Od 1991. kalni~ke stijene postaju popularne me|u sportskim penja~ima iz cijele Hrvatske, koji tu nalaze smjerove razli~itih teìna, od vrlo lakih do vrlo te{kih. Pou~na staza na Kalniku. HPD »Kalnik« iz Krièvaca uredio je 1996. pou~nu stazu koja po~inje pod Starim gradom Kalnikom, ide s. podnòjem kalni~koga grebena, zaobilazi ga i vra}a se do doma j. podnòjem grebena. Ima krùni oblik, duga~ka je 5 km i moè se prije}i lakom {etnjom za 2-3 h. Po~etak staze obiljeèn je natpisom na plo~i, a uzdù puta je deset plo~a s opisom pojedinih zanimljivosti. Pou~nog je zna~enja jer upozorava izletnike na ~uvanje prirode i okoli{a. Tiskan je i vodi~ po toj stazi, koji ujedno moè posluìti kao dobar prikaz gore. Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki prilaz vrhu Kalni~ke gore iz sela Kalnika, koje radnim danom ima redovitu autobusnu vezu s Krièvcima. Pje{a~ki prilazi iz Novog Marofa, Krièvaca, Vukovca i Varàdinskih Toplica mnogo su duì, ali nisu naporni. Do pl. doma vodi s j. strane asfaltirana cesta koja je prohodna i za autobuse. Sa s. strane, od Novog Marofa, pje{a~enje se moè vozilom skratiti gotovo za pola. Uspon od pl. doma na vrh, iako vodi kroz stijene, kratka je i laka {etnja u alpskom stilu. U novije je doba markiran i Mali Kalnik koji vrijedi posjetiti zbog prirodnih odlika. Spomenuta krùna Pou~na staza istodobno je vrlo informativna i ugodna. Pl. skloni{te na Pesku, najzapadnijem ogranku Kalnika, prili~no je udaljeno od sredi{njega dijela gorja, a prilazi mu se s koprivni~ke strane. Obavijesti o stanju markacija na tel. 048/ 715-394 (Stjepan Jembrek). Sportski penja~ u stijeni Velikog Kalnika (E. Lje{~anin) 156 HRVATSKE PLANINE
karta 12, gore Prilazi domu na Kalniku £ 1. Krièvci – Selo Kalnik – Pl. dom 18 km ili 3,30 h (od `. p. 4 h). Od `. p. Krièvci pje{ice 2 km do sredi{ta grada. Krièvci (136 m) su stari povijesni gradi} koji je od 1225. »slobodni i kraljevski grad«. Poslije je bio vaàn kao sjedi{te ùpanije. U Zakmardijevoj ulici vide se tragovi starih gradskih vrata iz vremena kada su Krièvci bili utvr|eni. U crkvi sv. Krià iz 11. st. (po njoj su Krièvci vjerojatno dobili ime) odrào je Hrvatski sabor 38 svojih sjednica, me|u njima i poznati Krvavi sabor 1397. na kojemu je kralj Sigismund dao pogubiti bana Lackovi}a i njegove prista{e. Godine 1860. osnovana je Poljoprivredna {kola, poznata kao prva takve vrste na jugoistoku Europe. U [enoinoj ulici, u zgradi iz 17. st., ure|en je Gradski muzej (osnovan 1952.), s arheolo{kim, etnografskim i arhivskim izlo{cima. U gradu je hotel »Kalnik« sa 67 kreveta u 39 soba (tel. 048-681521), a oko 20’ prema Zaistovcu Lova~ki dom. Krièvci imaju dobre autobusne (Zagreb preko Komina 76 km, preko Vrbovca 61 km) ì. veze (20 puta na dan iz Zagreba). PD »Kalnik« osnovan je 1924. i upravlja domom na Kalniku. Redovita autobusna linija iz Krièvaca do sela Kalnika vozi radnim danom (povratak odmah), a nedjeljom ne vozi (inf. na tel. 048/681-149). Od a. p. do doma je 20' pje{ice. Nedjeljom je najbliì autobus za Krièvce iz Vukovca (v. 4). Pje{a~ki put iz Krièvaca vodi iz sredi{ta Markovi}evom ulicom 20’ do ra~vanja ceste (d. Apatovac, l. Kalnik). Na{ put ide odavde ravno dalje uz ogradu groblja asfaltiranom cestom kroz polja do Helenske {ume (3,5 km), zatim l. kroz {umu do ceste za Vratno. Cestom d., mostom preko Kame{nice, iza mosta l. uz selo Dedinu, kroz {umu do sela Kalni~ki Potok, l. uzbrdo kroz selo Kamenicu i dalje u selo Kalnik. Selo je poznato po staroj gotskoj Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 157
Veliki Kalnik i livada Podgra|e crkvi sv. Brcka sa zidnim slikama iz 16. st. Iz sela, mimo ove}e zgrade Vinarske zadruge, na asfaltiranu cestu Krièvci – pl. dom i njom d. jo{ 20’ uspona do doma. Oko 100 m prije doma odvaja se l. cesta prema TV objektu pod vrhom Kalnika. Pje{a~ki se prilaz iz Krièvaca danas sve rje|e rabi, zahvaljuju}i autobusnoj liniji (Krièvci – selo Kalnik, ali samo radnim danom. Cestovni prilaz iz Krièvaca vodi od spomenutog ra~vanja na kraju Markovi}eve ulice l. asfaltiranom cestom 8 km do raskrìja iza sela Gu{~erovca, odakle d. jo{ 10 km mimo sela Kalnika do doma. Na posljednjem kilometru puta cesta svladava uspon u zavojima (nagib ceste do 16%). Pl. dom na Kalniku (480 m) sagra|en je izme|u stijene najvi{ega vrha i ru{evina Staroga grada, na rubu velikih livada, pored Kraljeva vrela. To je ove}a zgrada s dva krila. Stari dio, sagra|en 1935., dvokatnica je sa zidanim prizemljem i gornjim katovima od brvana. Godine 1959. prigra|eno je zidano jednokatno krilo, a 1979. nova kuhinja. Danas su u prizemlju dvije velike blagovaonice, kuhinja i bife, a na katu sobe za goste (1 trokrevetna, 9 dvokrevetnih i jedna skupna s 12 kreveta, ukupno 35 kreveta). Dom je stalno otvoren, dobro opskrbljen, elektrificiran, ima vodovod, dvije tu{kabine, TV i tel. govornicu. Ispod doma je prostor za parkiranje. Zale|e doma je 1962. po{umljeno crnogoricom. Ljeti nedjeljom obi~no vozi do doma izletni~ka autobusna linija iz Krièvaca. Objektom upravlja PD »Kalnik« iz Krièvaca, koji je dom i sagradio (vodi ga zakupac). Dom je prikladan i za dulji boravak, godi{nje odmore, zimovanja i kao polazi{te za niz lijepih izleta u Kalni~ku goru i okolicu. £ 2. Zagreb – Breznica – Pl. dom 76 km. Iz Zagreba varàdinskom cestom 46 km do raskrìja u Breznici (iz Varàdina do Breznice 31 km), odakle d. asfaltiranom cestom preko j. obronaka Kalnika u selo G. Rijeku. Gornja Rijeka je poznata po slikovitu dvorcu grofovske obitelji Erdoedy, u kojem je od SATNICA OD DOMA NA KALNIKU 1858. ìvjela grofica Sidonija Rubido ErdoeVranilac (643 m) 15' dy, prva hrvatska operna pjeva~ica (u ùpnoj Vratno 4,5 km ili 1,30 h se crkvi nalazi njezin grob). Iz Gornje Rijeke moè se izme|u gostionice i ùpnog dvora Stupe 2,15 h cestom kroz selo Dekle{anec do velike livade Peca (624 m) 40' podno Maloga Kalnika, odakle je o{tar uspon Sedam zubi 30' hrptom i njim i. do gradine (1 h). Od gradine Apatovac
14 km ili 3,15 h je markiran put u s. smjeru koji se spaja s Mali Kalnik 1,45 h prilazom domu iz Novog Marofa (v. 3). Krièvci 18 km ili 3,30 h Gradina Veliki Kalnik 10' Nastavljamo cestom u selo Vukovec, Novi Marof 4h odakle se tako|er moè lako na Mali Kalni~ka greda (547 m) 1h Kalnik (v. 4) i zatim u Orehovec do rasVaràdinske Toplice 3h krìja Krièvci – Kalnik prije Gu{~erovGornja Rijeka 2,45 h ca. S raskrìja dalje l. prema Kalniku Kanjon Hru{kovca 40' cestom jo{ 10 km kao iz Krièvaca (v. 158 HRVATSKE PLANINE
1). Planinari koji dolaze autobusom iza}i }e u selu Vu-
kovcu, odakle je od du}ana cestom pre~acem do sela Kalnika samo 5 km (usput lijep vidik na gradinu Mali Kalnik iznad sela Vojnovca; uspon na gradinu 30’; v. 4). £ 3. Novi Marof – Pl. dom 4 h. Iz Zagreba ili Varàdina do Novog Marofa autobusom ili èljeznicom. Od `. ili a. postaje 15’ glavnom cestom prema Varàdinu do bolnice, zatim d. iza bolnice Pl. dom na Kalniku i gradina Veliki Kalnik 30’ asfaltiranim odvojkom preko mosta na Bednji u selo Klju~ (rodno mjesto slikara Ivana Rabuzina; galerija slika). Na kriànju u Klju~u d. od raspela makadamskom cestom blagim silazom do Rabuzinove klijeti i dalje uz vinograde mimo Rabuzinove vikend-ku}e, pa opet kroz vinograde i {umicu u selo Ivci (10’) na cestu u dolini Bednje. Preko mosta do gostionice »Romantika« na asfaltiranoj cesti Novi Marof – Varàdinske Toplice (20’). Kod gostionice preko ceste do potoka Stiper i uz potok 25’ do èljeznog mosta. Prije mosta stazom l. preko livade i zatim kolnim putem kroz vinograde do naselja Javorni Vrh (u ku}i br. 34 Stjepan [pani} se bavi rezbarijom u drvu) i dalje do Pagonove klijeti (20’; mjesto za odmor). Jo{ malo uz vinograde, a zatim se skre}e l. na {umski kolni put koji se uspinje na obronak vrha Ljuba Voda (547 m), gdje s d. prilazi markacija s Maloga Kalnika (v. 4). Dalje 50’ pàljivo slijediti markaciju kroz mreù kolnih putova. Putem nam prilazi s l. cesta od kamenoloma Ljube{~ica. Staza skre}e d. u {umu, neko vrijeme ide Pou~nom stazom, nakratko vodi cestom do prijevoja, gdje treba l. na kolni put. Dalje s. stranom gorskoga hrpta do ra~vanja gdje se s l. pripaja markacija iz Varàdinskih Toplica; odatle je d. 10’ do prijevoja Prezid pod stijenom i jo{ 5’ do pl. doma. Ovaj prilaz iz Novog Marofa obiljeèn je 1990. Tko stiè automobilom, moè parkirati kod gostionice »Romantika« ili, jo{ dalje, u Javornom Vrhu, ~ime se pje{a~enje skra}uje na pola. £ 4. Vukovec – Mali Kalnik – Pl. dom 2 h. U z. dijelu Kalni~koga grebena, iznad Gornje Rijeke, 4 km zra~ne linije od pl. doma, str{i okomita kamena hridina Mali Kalnik i na njoj ostatak jedne kule Maloga Kalnika (Pusti grad). Polazna to~ka je a. p. u selu Vukovcu. Redovita linija iz Krièvaca i iz Zagreba prometuje radnim danom. Tko dolazi automobilom, moè produìti jo{ 2 km u s. smjeru do Vojnovca na podnòju brda. Od Vojnovca je oko pola sata uspona na kameniti vrh Maloga Kalnika. Sam vrh visok je 429 m, a zove se Pusta Barbara, vjerojatno po istoimenoj biljci (Barbarea vulgaris). Podru~je iznad visine od 410 m za{ti}eno je 1985. odlukom Sabora kao botani~ki rezervat u kojemu rastu neke rijetke i ugroène biljke. Termofilna oskoru{a i crni jasen susre}u se s bukvom i jelenjim jezikom, ali sve bez mije{anja i jasno izraènih granica. Ogoljeli greben bogat je prije-
laznim fitocenozama. Na ogoljeloj padini vrha nalazi se nadaleko vidljiva gradina. Iz Vojnovca je zanimljiv jo{ jedan uspon do doma, kroz liticu, pravi mali etno-park koji se sastoji od dugoga niza slikovitih klijeti i lijepo obra|enih vinograda. Tim se putem stiè najprije do ceste koja d. vodi do doma, a malo iznad nje do Pou~ne staze kojom se tako|er moè d. do doma jùnim Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 159
podnòjem gorskoga hrpta. Iz Vukovca do pl. doma bez uspona na M. Kalnik ima 1,30 h hoda. Pusti grad na Malom KaIniku bio je mali burg, nepravilno polukrùnog oblika, s jakom ~etverokutnom ulaznom utvrdom. Jedino se ona donekle sa~uvala, dok je od svega drugoga ostalo vrlo malo. Godine 1334. spominje se kao tvr|ava Mali Kalnik kojemu je vlasnik plemi} Grgur. Oko 1408. Barbara Celjska, èna kralja Sigismunda, gospodarica je oba kalni~ka grada, a 1456. Katarina Celjska, ro|ena Brankovi}. Ona ih 1461. prodaje banu Vitovcu. Od 1481. redali su mu se kao gospodari Vladislav Kosa~a, Ga{par Alapi}, Petar Bal{a, Ivan Geszti, plemi}i Orehova~ki, Keglevi}i i kona~no Pata~i}i. Vànost je izgubio 1663. kad je Ga{par Orehova~ki sazidao novi dvor u nizini kod Gornje Rijeke (danas {kolska zgrada), koji se lijepo vidi s Maloga Kalnika. S Maloga Kalnika dalje u s. smjeru kroz {umu pola sata lakog hoda do spoja s markacijom iz Novog Marofa (v. 3) i njom d. do pl. doma, s. stranom gorskoga hrpta, jo{ oko 1 h. £ 5. Varàdinske Toplice – Pl. dom 3 h. Od kupali{ta cestom za Zagreb uz groblje na jug, nakon o{trog zavoja do rijeke Bednje, preko brvna do kaptolske kurije u Pi{}anovcu. Cestom dalje na i., mostom preko potoka, uz potok mimo lova~ke ku}e i zaseoka do izvora, 150 m l. uzbrdo prema z. obronku Ljubelja (558 m), iz {ume u vinograd i iza sela Kapelski Ljubelj silaz na cestu do kamenoloma Hru{kovca. Na jug kroz kamenolom cestom uz potok 1 km, tu odvojkom l. uz obronak Pece do markacije iz Novog Marofa (v. 3). Njom jo{ 10’ kroz prodor Prezid do doma. Izleti iz doma na Kalniku £ 6. Ru{evine Velikoga Kalnika 10’. Nalaze se oko 100 m od doma, na
o{tru kamenitom grebenu Kalnika, koji je na tom mjestu izdvojen s dva duboka prodora: kod pl. doma je prodor [arampovo, a s druge strane grada Prezid. Uspon na gradinu mogu} je jedino s j. strane od livade Podgra|e, dok su s ostalih strana gotovo nepristupa~ne stijene. Veliki Kalnik. Ru{evine se sastoje od tri dijela, a svaki je gra|en u drugomu povijesnom razdoblju. Najstariji je dio na vrhu stijene, a sagra|en je vjerojatno jo{ u doba tatarske provale. Bio je malen i tijesan, ali tako nepristupa~an da su se u njemu zaklanjali i kraljevi, npr. Bela IV. Ispod njega je poslije dozidan drugi dio s ~etverokutnom utvrdom, a u 17. st. najniì dio. U toku svoje povijesti promijenio je mnogo vlasnika. Prvi se put spominje po~etkom 13. st. kao vlasni{tvo kralja Andrije. On ga je 1221. darovao hrvatskom banu Dinku O~i}u kada se taj vratio s kriàrske vojne. Nakon O~i}a vlada gradom kraljev brat Koloman. Prilikom provale Mongola, Kalnik se juna~ki drào, pa je Bela IV. nadario kalni~koga ka{telana Filipa Bebeka. Pod konac 13. st. vladaju ban Roland i njegov sin Matija. Sjajno je vrijeme grad doìvio za kralja Sigismunda, koji ga je ~esto posje}ivao u doba kad je tu boravila Sigismundova èna Barbara Celjska, zvana Crna kraljica. Tada se Kalnik zvao kraljevskom pala~om. Godine 1427. prodao ga je Sigismund zagreba~kom biskupu Ivanu Albenu, a po njegovoj smrti darovao bosanskom kralju Tvrtku Tvrtkovi}u. Poslije su se kao vlasnici redali despot Juraj Brankovi} i njegova k}i Katarina, udovica Ulriha Celjskog, krunski vojvoda Vladislav, Ivani{ Korvin, Ivan Alapi}, zatim velika{ke obitelji Dra{kovi}, Orehova~ki, Pata~i} i kona~no Oègovi}. Godine 1963. izvedeRu{evine Velikog Kalnika ni su konzervatorski radovi i 160 HRVATSKE PLANINE
ure|ena je najvi{a utvrda do drugoga kata. Branitelje Kalnika popularizirao je August [enoa svojom poznatom pjesmom »[ljivari«. £ 7. Vranilac 15’. Od doma na vrh ima nekoliko mogu}nosti. Najkra}i uspon po~inje odmah iza doma, a ~ini lijepu {etnju u alpskom stilu stjenovitim hrptom planine. Vranilac (ili Vranilovac; 643 m) najvi{i je vrh Kalnika. Ima oblik osamljenoga kamenitog sto{ca – neobi~na slika u Hrvatskom zagorju. S njegova se tjemena pruà {irok vidik s jedna strane na Zagorje, a s druge sve do Vranilac (643 m), najvi{i vrh Kalnika, jedina Slavonije. Na vrhu je betonski triangulacij- zagorska gora s kr{evitim vrhom ski stup, a na obronku j. od njega èljezni TV toranj koji visinom prema{uje Vranilac. Pod toranj je probijena i cesta koja se odvaja oko 100 m ispod doma, a uspinje se zavojima 1 km. Oko 100 koraka prije kraja tog odvojka odvaja se d. uzbrdo vrlo o{trim usponom druga staza kroz stijenu na vrh Vranilca 5’. Vrh je dobio ime vjerojatno po biljci vranilova trava (Origanum vulgare). £ 8. Peca 40’. Vrh Pece (620 m) nalazi se u gorskoj kosi koja se od kalni~koga hrpta odvaja u s. smjeru, a odlikuje se otvorenim livadama s kojih je lijep vidik na s. stranu prema Ivan{~ici i Ljubelju. Put ide s. iza doma do raskrìja Var. Toplice – Novi Marof (10’), zatim d. uzbrdo kroz {umu do zaravni Brav~ev vrh. Tu na ra~vi{tu l. 10’ do vrha. Za razliku od Vranilca, na Peci nema kamena, pa ni istaknuta vrha. Njezina je ljepota u bujnoj cvjetnoj flori koja pravi kontrast prirodi vapnena~kog Vranilca. £ 9. Mali Kalnik 1,30 h. Od doma markacijom za Novi Marof (v. 3) oko 1 h. Prije silaska na prijevoj pod Ljubom Vodom, sa staze l. u j. smjeru do gradine (v. 4). Orijentaciju u ovome {umovitom kraju olak{ava markacija kru`noga Pou~nog puta. Silaz s gradine na drugu, jùnu stranu do autobusne postaje u selu Vukovcu (40’) na cesti Krièvci – Gornja Rijeka. £ 10. Vratno 1,30 h. Vratno je slikovit tjesnac u i. dijelu Kalnika. Stvorio ga je potok Kame{nica, pro{iriv{i svoje izvori{te s j. na s. stranu kalni~koga
grebena, sve do Kozjeg hrpta. Od doma na s. prema Novom Marofu kroz prijevoj Prezid ispod gradine i odmah iza nje d. s. padinom Kalni~ke grede kroz {umu. Silaz do brvi na potoku i na drugoj strani do lova~ke ku}e Vratno (pod upravom Hrvatskih {uma). Pored ku}e je nadstre{nica, bo}arsko igrali{te, kuglana i prostor za kampiranje. Nekad je to bilo vàno mjesto na starome rimskom putu u Varàdinske Toplice (Aquae Iassae), jer se dalo lako braniti. Prvi se put spominje 1207. u povelji kralja Andrije kao porta lapidea (kamenita vrata). Danas je taj prodor pro{iren, tako da kroza nj moè pro}i cesta koja ovamo dolazi iz Krièvaca. U blizini se nalazi vrh [krinja s lijepim vidikom, a nedaleko su i tri {pilje. Prilazi Pesku £ 11. Koprivnica – Subotica 7 km – Pl. skl. »Rudi Juri}« 40’. Iz Koprivnice cestom prema Varàdinu 7 km u selo Suboticu Podravsku na s. podnòju Peska. Najblià `. p. je Kunovec – Subotica na pruzi Koprivnica – Varàdin (6 km od Koprivnice; zaustavljaju se samo putni~ki vlakovi). Od `. p. treba prugom prema Varàdinu do prvog prijelaza, odakle l. za markacijom do ceste Koprivnica – Varàdin, te cestom d. oko 200 m u sredi{te sela (2025’ od `. p.). Autobusna postaja se nalazi tu kod {kole i prodavaonice. U srePlanine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 161
dini sela, u ku}i br. 55 (Stjepan Burek; pl. znak na ku}i), nalazi se klju~ od skloni{ta i pl. ìg. Odavde markiranim putem dalje do raskrìja kod gostionice i tu l. poljskom cestom mimo napu{tenog ugljenokopa lakim usponom kroz vinograde i {umu 40’ do skloni{ta. Uspon iz Subotice mogu} je samo pje{ice. Pl. skloni{te »Rudi Juri}« (295 m) nalazi se na visinskoj to~ki Pesek, najisto~nijem obronku Kalnika ({umsko podru~je Vincekova humka na Dugom brdu). Nazvano je po zaslùnom preminulom ~lanu HPD-a »Bilo«, a nalazi se oko 800 m j. od biv{e pl. ku}e Pesek iz 1975., koju su planinari morali napustiti 1979. po nare|enju JNA. Skloni{te je osposobio HPD »Bilo« iz Koprivnice adaptacijom barake koju je dobio na upotrebu od [umarije u Koprivnici (otvorena je 1. 5. 1979., obnovljena 1994.–95.). Veli~ine je 15x5 m.
Glavna prostorija ima 10x5 m i sluì kao blagovaonica (klupe i stolovi za 50 osoba). Kuhinja je 3x5 m, a opremljena je najnùnijim priborom. Uz ku}u je malo predvorje ogra|eno drvenom ogradom, spremi{te i dva zahoda. Svjetlo je petrolejsko. Ozna~enom stazom 20’ prema istoku stiè se do neprePl. skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku su{nog izvora. Skloni{te je po~etna to~ka Koprivni~koga pl. puta (KT 1) koji povezuje Kalnik s Bilogorom (v. Bilogora). Idu}a KT (izletni~ki objekt »^rna gora«), udaljena 2 h, jo{ pripada Kalniku, dok je KT 3 (Podravkin »[tagalj«) ve} u Bilogori. £ 12. Rasinja – Pl. skl. »Rudi Juri}« na Pesku 1,30 h. Od `. p. Rasinja na pruzi Koprivnica – Varàdin markiranim putem l. do asfaltirane ceste i dalje d. do raskrìja s Podravskom magistralom, zatim u j. smjeru do po~etka sela Subotice. Lijevo pokraj dvorca obitelji Inkay i pokraj ribnjaka (d. je ugostiteljski objekt »Dvije ribe«) markiranom stazom do ceste prema groblju. Poljskim putem d. prema vinogradima i kroz njih do {ume. [umskom cestom l. za markacijom do pl. skloni{ta. LITERATURA (K. – skr. Kalnik). Kukuljevi}, S. I.: Grad Veliki K. Almanah Leptir, Zagreb 1859.; Vukotinovi}, Lj.: Jutro na K. Neven 1, 572, 1852.; Schlosser, J.: Kalni~ka g. sa svoje prir. znamenitosti. Rad JAZU 11, 146, 1870.; Schlosser, J.: Das Kalniker-Gebirge. Oesterr. botan. Zschr. 24, 224, 275 i 315, 1874.; ^eh, D.: Rudna vrela Apatova~ka. Rad JAZU 55, 220, 1881.; Urbani, M.: Prirodopisni izlet u kalni~ko gorje. Izvje{}e o gospodarskom i {umarskom u~ili{tu i ratarnici u Krièvcima 1899/1900. (str. 29) i 1900/1901. (str. 41); Gundrum, F.: Na K. HP 3, 49 i 67, 1900.; Pavuni}, S.: Sa piramide kalni~ke. Hrvatska, br. 7, 1902.; Hirc, D.: Okolo kalni~ke gore. Prosvjeta 11, 222, 250 i 284, 1903.; Hirc, D.: Put na Ljubelj. HP 5, 65, 1902.; Ku~era, O.: ~lanovi HPD-a na K. HP 7, 57, 1904.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske, I, str. 235-248. Zagreb 1905.; Gundrum, F.: Iz krièva~kog kraja. HP 8, 49, 1905.; Koch, F.: Serpentinsko kamenje zagr. i kalni~ke g. Nastavni vj. 13, 217, 1905.; Poljak, J.: Iz geologije kalni~ke gore. Vijesti geol. povj. za Hrv. i Slav. III-IV, 93, 1912., 13; Horvat, J.: Na Kalnik-gradu. Hrv. obitelj 1, 66, 1912.; Ki{pati}, M.: Kristalini~ko kamenje K. Rad JAZU 200, 161, 1913.; Hirc, D.: Prilozi fauni i flori kalni~ke gore. Gl. Hrv. prir. dr. 23, 46, 1911.; Kalni~ko vinogorje. Jugosl. vinogradar i vo}ar 6, br. 11, 2, 1924.; Bu~ar, F.: Ljubelj. HP 21, 81, 1925.; Pevalek, V.: Kalni~ka gora i Bilo gore. Dom i [kola 3, 73, 1933/4.; Zidari}, J.: K. i kalni~ki kraj. Hrv. straà 2, br. 46, 5, 1930.; Sene~i}, G.: Po kalni~kim goricama. Kulisa 4, 26, 1930.; Praètina P.: Na K. Omladina 11, 200, 1931.; Milkovi}, Z.: Na orlovu gnijezdu. Obitelj 3, 451, 1931.; Lovrak, M.: Na vrh kalni~ke gore. Savremena {kola 5, 121, 1931.; Jedli~ka, M.: Izlet na K. Lova~ko-ribar. vj. 41, 162, 1932.; Oblak, J. C.: K. Pl. vestnik 38, 329, 1936.; Dom na K. Pl. vestnik 36, 329 i 331, 1936.; mtr.: Brdo K. je lijepo pl. izleti{te. Svijet 12, br. 13, 4, 1937.; Bahlin, I.: Kroz domaju na{ih »{ljivara«. HP 36, 193, 1940.; Bosnar, B.: K. HP 37, 75, 1941.; Poljak, J.: Prilog pozn. kalni~ke g. Vj. dr`. geol. muzeja, sv. 1. Zagreb 1942.; Neumann, Z.:
Sume u kalni~ko-krièva~kom kraju. Gospodarstvo 3, 44, 1943.; Gudi}, I.: K. NP 3, 371, 1950.; Brunovi}, M.: K. u borbi. Zagreb 1953.; Ben~i}, B.: Na{ izlet na K. NP 9, 139, 1957.; Jaga~i}, T.: S partizanskim komandantom na K. NP 11, 197, 1959.; Zajc, D.: Povijesno-turist. vodi~ kroz krièva~ku okolinu. PD »Kalnik« 1960.; Husinec, @.: Velika vatra na K. NP 16, 114, 1964.; Sto{i}, I.: ^udesna priroda Malog K. HP 85, 1993., 121; Kova~evi} Vili~i}, M.: Flora i vegetacija glavnog Kalni~kog bila s posebnim osvrtom na vegetaciju stijena (diplomski rad, Zagreb 1974.); ~i}, I.: [umsko uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na K. Glas. {um. pokuse 25,1989., 161; Sto{i}, I.: ^udesna priroda Malog K. NP 85, 1993., 5-6, 121; Rau{, , ~i}, T.: Prirodne osobine specijalnog botani~kog rezervata Mali K. Simpozij Pevalek, Zagreb 1994.,101. 162 HRVATSKE PLANINE
Ivan{~ica zemljovid 11, str. 164 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Poloàj. Ivan{~ica je najvi{a i najmarkantnija gora Hrvatskoga zagorja. Gledana s j. strane, ~ini organsku cjelinu sa Zagorjem: valovi zagorskih breùljaka i gorica blago se diù do planine i tu se zaustavljaju kao valovi na obali mora. Ta povezanost sa Zagorjem daje j. padini veoma pitom i miran karakter. Bez Ivan{~ice Zagorje bi bilo jednoli~no i li{eno planinskog ~ara i ljepote. Izrazito planinsko obiljèje daje joj njezina s. padina, strma i manje razgranata. Na tu se stranu gora spu{ta u {iroku zelenu dolinu Bednje. Dolina je okruèna {umama iz kojih se planina diè poput visokog zida {to pejzaù daje izvanrednu slikovitost. Ime planine. U srednjemu se vijeku Ivan{~ica zvala O~ura (danas se tako zove samo njezin najzapadniji ogranak), a svoje je sada{nje ime dobila, kao i mjesto Ivanec, po katoli~kom redu ivanovcima koji su na s. podnòju imali svoje posjede i utvr|ene samostane (Bela, Ivanec). Po~etkom 20. st. po~elo
se u imenu gore gubiti slovo { i prevladavati ime Ivan~ica, ali je ispravniji stari narodni oblik Ivan{~ica (usporedi Budin{~ina, Juran{~ina). Reljef. Ivan{~ica se nalazi u sredi{tu Zagorja i me|u zagorskim planinama nosi prvenstvo po visini. Glavno joj bilo dominira nad ograncima i pravi je tip ulan~ane planine. Razvodnicom je izme|u Save i Drave i prirodnom granicom izme|u dviju zagorskih kotlina. Od njezina hrpta silaze kao od okosnice brojne sporedne gorske grane, a me|u njima su duboko usje~ene gorske doline. Pruà se u smjeru i.-z. u duìnu od 27 km. U naj{irem dijelu, izme|u Belca i Ivanca, {iroka je 9 km. Njezin je najvi{i vrh potisnut na zapad, a u i. smjeru, udaljavaju}i se od Alpa, trup joj se postupno spu{ta i sve vi{e razgranjuje. Od vrha prema z. glavno se bilo razdvaja u dvije usporedne kose: sjevernu s vrhovima Ko{enica (715 m) i Kozjan ili O~ura (725 m), te jùnu s vrhovima Pokojec (581 m) i Veterni~ka gora (460 m). Me|u njima je golubove~ka udolina, neko} poznata po ugljenokopima. U i. je dijelu Ivan{~ica nià i razdvojena dolinama @eljeznice i Lojnice na nekoliko skupina, me|u kojima se isti~u Ham (678 m), ^evo (564 m) i Lubenjak (591 m). Cijela je gora ome|ena cestovnim krugom Novi Marof – Ma|arevo – Budin{~ina – Selnica – Belec – Zlatar – Ma~e – Golubovec – Lepoglava – Ivanec – Novi Marof. Za razliku od drugih zagorskih planina, od toga cestovnoga kruga samo jedan odvojak ulazi visoko u planinu, a samo u isto~nom, nièm dijelu prelazi preko hrpta popre~na cesta (kod Podruta), koja na taj Ivan{~ica sa s. strane (Cvjetko [o{tari}) Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 163
na~in odvaja Lubenjak s Grebengradom u posebnu cjelinu (u ovom je vodi~u zasebno prikazana). Geologija. U geolo{kom pogledu sredi{nji dio masiva tvore trijaski dolomiti i vapnenci, s tercijarnim naslagama na podnòju. Oko planine je bilo jakih tektonskih pokreta. Oni su velikim rasjedima sa s. i j. strane izdigli sredi{nji dio gore tako da str{i iznad valovita podnòja. Brojni manji rasjedi popre~no su presjekli goru na nekoliko mjesta. Uzdù takvih pukotina pro-
dirale su pare i plinovi s otopljenim rudama, pa su tako nastala rudna leì{ta. Do danas otkrivene koli~ine nisu isplative za eksploataciju i samo su mineralo{ki zanimljive. @eljezna troska u dolini @eljeznice, napu{teni rovovi u Tamnom dolu nasuprot Vràjih pe}ina i napu{ten rudnik cinka i olova na s. podnòju visinske to~ke 798 m kod sela Prigorca, svjedo~e da je prije bilo rudarskih poku{aja, a naslage sige u ostacima rovova dokazuju njihovu veliku starost. Biljni svijet. Gotovo je sav planinski pojas iznad 400 m visine pokriven {umom. Ona je najbolje sa~uvana na s. padinama, ali je nakon izgradnje {umskih cesta 1974. znatno prorije|ena. U vi{im dijelovima prevladava bukva, a u niìma su ostaci prvobitnih {uma hrasta kitnjaka i obi~noga graba, ali je na opusto{enom pojasu, nakon velikog ledoloma posa|eno mnogo crnogorice. U nepristupa~nim gorskim dolinama {uma je mjestimice nalik pra{umi. Na duga~kom grebenu Ivan{~ice niù se lijepe gorske ~istine pokrivene cvjetnim livadama, koje su dobri vidikovci, ljeti sun~ali{ta, a zimi skijali{ta. Unato~ pitomu izgledu, u planini ima velikih strmina, pa i golih stijena. Gotovo alpski zna~aj imaju npr. kameniti greben Legisi~ine, stijene ispod Beliga i strma hridina s ru{evinom Belecgrada na svome vrhu. Rastegnut planinski trup s nekoliko plosnatih vrhova, kako Ivan{~ica izgleda izdaleka, ustvari je rastrgan dubokim klancima, a njegovi o{tri vr{ci i grebeni daju planini slikovitost punu izmjena. Svojim bogatim reljefom, hladom gustih {uma i najvi{im vrhom sjeverne Hrvatske, Ivan{~ica je kao od prirode stvorena za ugodno planinarenje. Planinarstvo. Ve} 1853. penjali su se po Ivan{~ici planinari J. Schlosser i Lj. Vukotinovi}. Dvije godine nakon osnutka HPD-a (1876.) poku{ali su njegovi ~lanovi uspon na vrh (nisu uspjeli zbog nevremena), a 1883. varàdinski povjerenik HPD-a propagira pohode u planinu i o njoj objavljuje putopis. Godine 1893. podigli su planinari iz Ivanca, tada jo{ neorganizirani, drvenu piramidu na vrhu, kraj nje uredili skloni{te i proveli markacije, a 1929. je podrùnica HPD-a »Ivan{~ica« iz Ivanca (osn. 1898.) na istom mjestu podigla èljeznu piramidu i zidanu ku}u, koja je i danas glavna pl. to~ka u planini. Osim nje, planinari su prije rata ~esto posje}ivali Kozjan (725 m) u z. dijelu, zbog lijepih livada na hrptu i lugarske ku}e pod vrhom, u kojoj je uprava kaznionice iz Lepoglave 1931. uredila skloni{te za planinare. U novije doba stekao je popularnost me|u planinarima Lubenjak (591 m) u i. dijelu, zahvaljuju}i domu pod Grebengradom i domu na Pokojcu. Danas je Ivan{~ica podru~je rada pl. dru{tava »Ivan~ica« iz Ivanca, »O{trc« iz Zlatara, »Trako{}an« iz Lepoglave, »Grebengrad« iz Novog Marofa, »Milengrad« iz Budin{~ine, »Belecgrad« iz Belca i »Ravna gora« iz Varàdina. Glavne su pl. vrijednosti Ivan{~ice, osim pet pl. ku}a, cvjetni proplanci na hrptu s lijepim vidicima i slikovite srednjovjekovne gradine na obroncima (Lobor, O{trc, Belec,
Milen, Greben, Bela). HPD-ova drvena piramida na Ivan{~ici 1893. g. Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 165 Planinarski put »Po starim gradovima Ivan{~ice« otvorio je PD »O{trc« iz Zlatara 1982. Obuhva}a povijesne spomenike iz feudalnog doba na istaknutim vrhovima. Traje dva dana a ima 6 KT: Loborgrad, O{trcgrad, Belecgrad, Milengrad, Belagrad i Grebengrad. Na gradinama se nalaze upisne kutije sa ìgovima. Tiskan je i ilustrirani dnevnik-vodi~. Naru~uje se kod organizatora. Izbor putova. Najvànije je znati da se prilazi dijele na sjeverne koji su bliì Varàdinu (iz Ivanca i Lepoglave) i na jùne koji su bliì Zagrebu (najvàniji su iz Lobora, Belca, Selnice i Budin{~ine). Jùni se pak dijele na one koji polaze od `. pruge (`. p. Budin{~ina, Podrute i Ma|arevo) i na one od autobusnih linija (Lobor, Belec, Selnica). Prednost valja dati èljeznici zbog sigurnijega voznog reda, a i zato {to su vikendom autobusne veze rje|e. Sa svih polaznih to~aka mogu} je jednodnevni izlet (npr. od `. p. Budin{~ina na vrh 4 h uspona), no otkad uzduÌvan{~ice postoji niz od 5 pl. ku}a (Grebengrad, Pokojec, Pasari}eva ku}a te ku}e na Majeru i pod Belecgradom, ova u izgradnji), racionalniji su dvodnevni izleti s jednim no}enjem. Po{tuju}i na~elo »povratak drugim putem«, uputno je subotom po}i nekom autobusnom linijom, a nedjeljom se vratiti èljeznicom. Spomenuti niz pl. ku}a omogu}uje i vrlo lijepu uzdùnu turu s jednim ili dva no}enja. Od s. prilaza prakti~no dolaze u obzir samo oni iz Ivanca preko sela Prigorca, gdje postoje ~ak ~etiri mogu}nosti razli~ite teìne i trajanja (preko Konja, Mrzljaka, Prekrìja i cestom). Jedini cestovni prilaz na vrh je taj sa s. strane iz Ivanca, kojim se moè gotovo do samoga pl. doma. Kao i u drugim planinama, pri planiranju puta valja se propitati o promjenama voznih redova i reìma u pl. ku}ama. Ivan{~ica je pristupa~na u sva godi{nja doba, jedino je valja izbjegavati za ki{ovita vremena zbog skliskih i blatnih staza. Na kraju valja dodati i mogu}nost pohoda po obilaznicama. Opisani uzdùni put pretèno se drì trase ZPP-a (osn. 1958.) koji se ve}im dijelom dobro odràva. Vrlo je zanimljiv put »Po starim gradovima Ivan{~ice« koji je trasirao HPD »O{trc« iz Zlatara, a markirane su bile i dvije lokalne obilaznice s kontrolnim to~kama. To su »Grebengrad – ^evo« i »Konj{~ina – Ivan{~ica«. Potonja se i danas odràva. Markirao ju je HPD »Gradina« iz Konj{~ine 15. 4. 1984. Traje 6 h i ima 3 KT: Konj{~ina, Selnica i Ivan{~ica (v. 10). Na gori danas ima vi{e od 30 markiranih putova i radi bolje orijentacije planira se njihovo obiljeàvanje rednim brojevima kao {to je to u~injeno na Medvednici. Budu}i da su u ovom vodi~u opisani samo glavni markirani putovi, preporu~uje se specijalna planinarska karta Ivan{~ica 1:30 000 (izdanje SMAND, Varàdin 1995.) koja sadrì sve markacije s njihovim rednim brojevima. Moè se nabaviti kod HPS-a (Zagreb, Kozar~eva 22). U ovome je vodi~u opisan najprije uzdùni put, podijeljen u tri dionice, a zatim prilazi, posebno s j. i posebno sa s. strane.
Uzdùni put hrptom Ivan{~ice (od istoka na zapad) U opisu uzdùnoga puta uglavnom }emo se dràti trase ZPP-a jer ona obuhva}a ve}inu pl. ku}a i vànijih pl. to~aka. Uzdùni je put prili~no naporan zbog obilja silaza i uspona, uz to se zbog brojnih kriànja prili~no vremena gubi na orijentaciju, pa ga je najbolje podijeliti na nekoliko etapa s no}enjem u pl. naselju pod Grebengradom, u pl. ku}i Pokojec ili u Pasari}evoj ku}i. Isto~ni izdanak Ivan{~ice, na kojemu na{ put po~inje, ~ini prili~no o{tro ome|enu skupinu vrhova i kosa u kojoj se isti~u dva markantna vrha: {iljasti ^evo (562 m) na s. rubu skupine i glomazni {umoviti Veliki Lubenjak (Ljubenjak) u j. dijelu (590 m). 166 HRVATSKE PLANINE
Lubenjak je me|u planinarima postao poznatim otkad je PD »Grebengrad« iz Novog Marofa uredio pod ru{evnim Grebengradom originalno pl. naselje u ku}ama napu{tenog zaselka Novoselci. Time je olak{an ne samo posjet ovome dijelu Ivan{~ice nego je popunjena velika praznina na dugom putu od pl. doma na Kalniku do ku}e na vrhu Ivan{~ice. Termalno kupali{te Topli~ica na podnòju brda i gradina u blizini vrha daju Lubenjaku osobitu privla~nost, a
cestovni prilaz do lova~kog doma iznad Topli~ice omogu}uje da se motornim vozilima stigne Pl. dom pod Grebengradom (Stanko Popovi}) prili~no visoko. Pod samim vrhom Lubenjaka nalaze se planinski zaselak ^ami}i, gradina Grebengrad i pl. naselje do kojega vodi nekoliko dobrih putova. Vrh Lubenjaka je u {umi, ali se s livada pod njim pruà lijep vidik prema jugu. £ 1. Dionica Ma|arevo – Grebengrad – Pl. dom Pokojec 3 h. Put po~inje u selu Ma|arevu (`. p. 84 km od Zagreba, 20 km od Varàdina), koje je udaljeno 2 km od Novog Marofa na cesti Zagreb – Varàdin. Uspon iz Ma|areva do pl. ku}e pod Grebengradom traje dobar sat hoda (v. 4). Pl. naselje pod Grebengradom po~elo se razvijati koncem 1963. kad je PD »Grebengrad« iz Novog Marofa u staroj seoskoj ku}i u zaselku Novoselci (400 m) uredio pl. skloni{te. Bila je to tipi~na starinska kmetska brvnara pokrivena slamom. Iseljavanjem preostalih stanovnika zaselak je posve opustio, a dru{tvo je otkupilo jo{ dvije seoske ku}e i tako|er ih adaptiralo za pl. potrebe. Tako je nastalo jedinstveno pl. naselje. Godine 1971. je i elektrificirano. Vodom se opskrbljuje s oblìnjeg izvora. Ima stalnoga ~uvara (upitati usput u zaseoku ^ami}i), a djelomice je i opskrbljeno. Smje{teno je u vrlo slikovitoj uvali amfiteatralnog oblika, koja je s tri strane okruèna {umovitim obroncima, a prema jugu otvorena (u daljini se vidi Medvednica). Iznad naselja str{e poput romanti~ne dekoracije zidine Grebengrada, a oko ku}a su livade i vo}njaci. U naselju postoji novi zidani objekt. Gradnja je zapo~ela 1974., a otvoren je 1986. Ima 20 leàja u sobama i 20 mjesta na skupnom leàju. Otvoren je vikendom i na blagdane, a u ostale dane po dogovoru s domarom. Dom ima struju, vodovod iz oblìnjeg izvora, centralno grijanje. Opskrbljen je pi}ima, a po dogovoru s domarom i toplim jelima. Pl. naseljem upravlja HPD »Grebengrad«. Domu se jo{ moè pri}i i od Podruta preko [taba (v. 6) i iz Novog Marofa preko Valava. Od pl. naselja do Grebengrada ima 10-15’ uspona {umskom stazom. Orijentacija je laka jer ru{evine str{e iz {ume na oblìnjoj glavici, pa su vidljive nadaleko. S pola uspona d. se odvaja staza na vrh Velikog Lubenjaka (590 m) koji je obrastao {umom, ali se s livada pod njim pruà lijep vidik prema jugu. Grebengrad je smje{ten na zaravanku j. ogranka V. Lubenjaka, na visini 502 m. Zidan je bio terasasto. Ulazilo se SATNICA OD PL. NASELJA POD GREBENGRADOM kroz gornji trokutasti dio. U drugom dijelu grada dizao se na kamenoj litici njegov glavni dio s jakom utvrdom i maKupali{te Topli~ica 40' lom kapelicom. U sljede}emu, nièm dijelu i posljednjem, Pl. dom Pokojec 2h najnièmu, tako|er se naziru ostaci utvrda, a tu je vjeroVeliki Lubenjak 20' jatno bilo i nekoliko stambenih zgrada. Greben se prvi
Vrh Ivan{~ice 6h put spominje u listini kralja Andrije II. iz 1209. Prvi mu ^evo 2h je poznati vlasnik velika{ka obitelj Gardun koja je tu vla@. p. Ma|arevo 1h dala sve do 1445. Poslije mu se spominju kao vlasnici Jan ^evo obilaznicom 3h Vitovec i Ba}ani, a zatim su ga ènidbom dobili Erdödy. @. p. Podrute 1,30h Godine 1710. postao je ru{evinom jer su ga Erdödy naGrebengrad 10' pustili sagradiv{i novi dvor pod Lubenjakom u Novom Izvor Lojnice 30' Marofu (odatle i ime novom dvoru). Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 167
Planinarski put Grebengrad–^evo. PD »Grebengrad« je 1976. prokr~io stazu od Grebengrada na vrh ^evo u obliku male obilaznice s 10 KT koja traje
oko 4 h hoda, ~ime je planinarima omogu}en posjet tome zanimljivom vrhu (»zagorski Klek«). S druge strane ^eva markacija se spu{ta na s. stranu u selo Podev~evo u dolini Bednje. Udaljenosti izme|u pojedinih KT: Grebengrada 15’, vrh Lubenjaka 20’, napu{teno imanje Cecelja 20’, izvor 20’, Prag 15’, Kameni straàr 25’, Balkon 25’, vrh ^eva 15’, Ru{evine Grebengrada Malo ^evo 15’, selo Podev~evo 20’. Iz Podev~eva se moè za 45’ dò. p. Kru{ljevec (11 km od Varàdina) pje{a~kom stazom ili cestom (v. 13). Od pl. ku}e pod Grebengradom put strmo silazi u z. smjeru prema selu Gornje Podrute. Za orijentaciju dobro moè posluìti velik i izdaleka vidljiv kamenolom iza sela. Na dnu doline markacija prelazi kolnik i potok Lojnicu, mimo mlina [taba stiè u s. dio sela Kamena Gorica, penje se, prolazi preko brojnih kriànja, kroz dolinu Runjevicu stiè u {umu na vrhu, 419 m, i preko njega blago silazi u zaselak Gornje Podrute na cesti Podrute – Bela (cesta upravo ovdje prelazi preko hrpta Ivan{~ice, a nekoliko min d. je seoska prodavaonica mje{ovite robe). Markacija se preko ceste nastavlja me|u ku}ama prema spomenutom kamenolomu, ali tik prije njega, iza izvora ogra|enog za vodovod, ostavlja bolji put i uspinje se d. strmo kroz {umu i zatim blago skre}e l. na prijevoj s. od visinske to~ke 595 m (Podrutski Gubec), odakle je blag silaz do pl. doma Pokojec. Podrutski Gubec se sastoji od dvije nadaleko vidljive stijene (V. i M. Gubec) koje su postale popularne me|u sportskim penja~ima jer je u njima ure|eno desetak smjerova. Kod stijena ulazimo u dio Ivan{~ice koji je, sli~no kao i Lubenjak, pomalo izdvojena skupina, s najvi{im vrhom Hamom, pa o njoj valja kazati nekoliko rije~i. U toj skupini, kojih 7 km i. od najvi{ega vrha, str{i iz planinskog hrpta stoàst i markantan vrh Ham (679 m). Tjeme mu je pokriveno {umom pa nema vidika, ali lijepe cvjetne livade na njegovim j. i z. padinama pruàju osobit ugo|aj tihe romantike koja o~arava prolaznika. Neko} je na tim livadama bilo seoskih ku}a, ali su sedamdesetih godina zbog stalne emigracije zagorskih stanovnika nestale i posljednje od njih. Hamova je skupina planinarima prije bila samo prolazna to~ka na uzdùnom putu po planini. Godine 1977. sagradio je PD »Milengrad« iz Budin{~ine pl. ku}u na ji. podnòju iznad zaselka Pokojca i otada je ovo podru~je veoma posje}eno. Zahvaljuju}i izgradnji {umske ceste dolinom potoka Belski dol i odvojka s ceste Podrute – Bela do pl. doma, danas se moè u neposrednu blizinu Hama sti}i i automobilom. Glavne su polazne to~ke pl. domu Budin{~ina (v. 8) i Podrute (v. 7). Pl. dom Pokojec ili Luj~ekova hià (434 m) nalazi se na malom travnatom prijevoju zvanom Feren~evi kr~i, izme|u Hama (679 m) i Podrutskog Gupca (595 m). Sagradio ga je PD »Milengrad« iz Budin{~ine (izgradnja je zapo~ela 1974., otvoren je 1.
10. 1977.). Po dugogodi{njem predsjedniku dru{tva Ljudevitu Hercegu (1903.), zaslùnom za izgradnju, ku}a se naziva Luj~ekovom hiòm. Zgrada je zidana jednokatnica s podrumom. U prizemlju su dobro opremljena kuhinja, prostorija za dnevni boravak i sanitarni ~vor, na katu tri spavaonice s 10 kreveta, a u potkrovlju lijepo ure|en prostor gdje na skupnom leàju moè preno}iti dvadesetak planinara. Dom je elektrificiran, ima vodovod iz oblìnjeg izvora, a i ispod doma je izvor pitke vode. Oko doma je prostor za rekreaciju i sportove (mali nogomet, odbojka, ko{arka, vise}a kug168 HRVATSKE PLANINE
lana, zimi skijanje i sanjkanje). Otvoren je vikendom, u ostale dane uz najavu. Adresa upravlja~a je: HPD »Milengrad«, 41284 Budin{~ina, p.p. 11. Dom je opskrbljen pi}ima, a uz dogovor i prehranom po pristupa~noj cijeni. Vàna je to~ka na uzdùnom putu po Ivan{~ici jer
duga~ku dionicu od Grebengrada (2 h) do Pasari}eve ku}e (3,30 h) dijeli na dva dijela. Do doma se moè sti}i motornim vozilima iz Podruta (v. 7) i iz Varàdina preko Vidovca, ^re{njeva, Zavr{ja, Bele i Belskog dola (do ^re{njeva je asfalt). Od `. p. Planinarska ku}a na Pokojcu (Milan Turkalj) Kru{ljevec ima 6 km cestom do Zavr{ja i jo{ 6 km preko Bele i Belskog dola do doma. £ 2. Dionica Pl. dom Pokojec – Lova~ka ku}a Glav~ice – Pasari}eva ku}a 3 h. Od doma dalje sljede}i sat hoda postoje dvije varijante, d. preko Vodica i l. preko Pisane pe~ine. Opisat }emo l. koja je poloìtija. Od doma l. na jug prema zaselku Pokojcu 700 m do ra~vanja markacija, odakle d. na zapad s. obronkom Pisane pe~ine 30’ do proplanka Glav~ice, gdje je lova~ka ku}a. Lova~ka ku}a Glav~ice (452 m) sastoji se od maloga zidanog podruma i montànog prizemlja s dvije prostorije, spavaonicom i kuhinjom (obje su opremljene i elektrificirane). Ispred zgrade je ogra|ena i natkrivena veranda sa stolovima i klupama. Lijep vidik na Zagorje sve do Medvednice. Veranda dobro moè posluìti za odmor i zaklon za nevremena. Oko 50 m ispod ku}e je izvor pitke vode. Vlasnik ku}e je LD »Jelen« iz Budin{~ine. Lovci i njihovi gosti (~esto i iz inozemstva) koriste se ku}om prilikom lova u oblìnjim lovi{tima (jeleni i srne, divlje svinje). Dalje hrptom na zapad, pa u {umu, te uspon na M. Ivan{~icu (711 m) i preko nje na Prekrìje. Dalje ima jo{ 1 h laka uspona u zavojima do Pasari}eve ku}e na najvi{em vrhu Ivan{~ice. Varijanta preko Hama. Na Ivan{~icu se moè od pl. ku}e i malo duìm i teìm putem preko Hama za 3,30 h (od doma niz vo}njak u sz. smjeru). Nakon 30’ stiè se na lijepe livade Velika Raven pod vrhom Hama. S gornjeg, z. ruba livada, markacija se penje l. u {umu i uskoro zatim vrlo strmo spu{ta 20’ do {umske ceste u dolini potoka @eljeznice. Tu prelazi cestu, prolazi mimo {umarsko-lova~ke ku}e; zatim je mimo izvora Mate~a pe} vi{e od 1 h uspona uz Malu Ivan{~icu (720 m) do Prin{~aka na hrptu planine. Tu se put sastaje s prilazom iz Budin{~ine (v. 9) i poloìto hrptom gore uskoro stiè na prijevoj Prekrìje (719 m), gdje je vàno kriànje: l. silaz u Belec i Selnicu (v. 10 i 11), d. silaz u Ivanec (v. 14), a ravno uspon na Ivan{~icu. Do vrha ima jo{ oko 1 h lakog uspona koji vodi kroz {umu u zavojima do pl. ku}e. Pl. ku}a »Josip Pasari}« zidana je prizemnica s dvije blagovaonice (kapacitet 60 gostiju), kuhinjom, smo~nicom i predsobljem. U potkrovlju su dvije spavaonice s krevetima na kat za 40 osoba. Opskrbljena je hranom i pi}em. Otvorena je subotom, nedjeljom i blagdanom, a po dogovoru i u ostale dane. Ima grijanje u svim sobama, elektriku i pitku vodu (iz izvora u {umi i iz cisterne s ki{nicom). Objektom upravlja HPD »Ivan~ica« iz Ivanca, koji je Prof. Josip Pasari}
i posjednik pet hektara zemlje oko vrha. Ku}u je sagradila pod(1860.–1937.), rùnica HPD-a »Ivan{~ica« iz Ivanca 1929. i nazvala je po tapredsjednik HPD-a po da{njem predsjedniku HPD-a u Zagrebu prof. Josipu Pasari}u kome je nazvana pl. (1860.–1937.). Na sve~anom otvorenju 1. rujna bio je rekordan ku}a na Ivan{~ici Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 169
SATNICA OD PASARI]EVE KU]E Ivanec 1,45 h Lepoglava 5h Pl. dom Pokojec 4h Grebengrad 6h Belec 2h ^rne mlake 17' Pusti Lobor 3h O{trcgrad 2h Belecgrad
2h Milengrad 2h Belige 1h Legisi~ine 40' Pasari}eva ku}a (lijevo) na Ivan{~ici (Cvjetko [o{tari}) broj posjetitelja – vi{e od 3000. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ku}a je sru{ena, ali ju je PD »Ivan~ica« 1951. obnovio (otvorenje 21. kolovoza), a 1964. je elektrificirana. Godine 1974. do vrha stiè i {umska cesta koja je omogu}ila da se ku}a obnovi, pro{iri i opskrbi novim namje{tajem (otv. 4. 7. 1982.). Sada je to jedan od najopremljenijih i ponajbolje opskrbljenih pl. objekata u Hrvatskoj. Istom je prigodom obnovljen i vidikovac »Stri~evo« 50 m s. od ku}e, u istom stilu u kakvu ga je 1934. o svom tro{ku sagradio Artur Vojtic iz Ivanca. Ku}a je otvorena ljeti vikendom. Piramida na vrhu Ivan{~ice (1060 m) nalazi se 100 m ji. od pl. ku}e. Gra|ena je od èljeza na betonskim temeljima, visoka je 10 m. I ona je podignuta kad i ku}a, za vrijeme rata demolirana i obnovljena 1957. Na tom su mjestu 1893. planinari iz Ivanca, tada jo{ neorganizirani, podigli drvenu piramidu na vlastiti tro{ak, kraj nje uredili malo skloni{te i markirali prve putove po Ivan{~ici. Do izgradnje TV tornja na Medvednici, Ivan{~ica je bila najvi{i vidikovac u s. Hrvatskoj, ali ni danas joj nema premca po vidiku zbog njezina sredi{njeg poloàja u Zagorju. Godine 1980. zapo~ela je 20 m ji. od vidikovca »Stri~evo« izgradnja 60 m visokog TV tornja koji sada sluì kao oda{ilja~ HRT-a, objekt za smje{taj opreme i ljudi. Sve je to ogra|eno i za sada ne sluì kao vidikovac, ali i ne smeta planinarima i izletnicima. VIDOKRUG S PIRAMIDE NA IVAN[^ICI Ime vrha m km 0° Kalnik 643 25 103 Crni vrh 865 70 123 Papuk 953 125 126 Brezovo polje 984 132 130
Hunka 488 80 145 Kozara 978 150 149 Sljeme 1032 35 206 Klek 1181 130 215 Ple{ivica 780 62 218 Japeti} 879 62 218 Bjelolasica 1533 131 220 Bitoraj 1386 142 220 Sv. Gera 1178 80 231 Risnjak 1528 140 235 Slov. Snènik 1776 150 243 Nanos 1300
165 255 Krim 1106 135 258 Kum 1209 85 282 Krn 2246 190 276 Kuna gora 520 30 269 Triglav 2863 180 278 Strahinj{~ica 847 17 272 Grintavec 2558 125 280 Ojstrica 2350 116 285 Dona~aka gora 980 30 286 Piramida na vrhu Ivan{~ice (1060 m) Macelj 715 28 298 Ravna gora 680 15
312 170 HRVATSKE PLANINE
£ 3. Dionica Pasari}eva ku}a – Lepoglava 5 h. Od ku}e na drugu stranu silazi markacija do raskrìja kod ^rnih mlaka (25’) gdje slijeva prilazi staza iz Belca (v. 11), a 3’ iza Mlaka tako|er l. staza iz Lobora (v. 12). Nakon kra}eg spusta, usred {umovite uvale markacija ZPP-a produùje {umskom cestom, a d. s nje silazi staza u Ivanec preko izvora Mrzljak (v. 16). Cesta dalje s l. strane obilazi Jelensku pe}inu (927 m) te nekada{njim livadama (Bolfekove {tale) stiè do Malih Kr~a (po doma}i do Jasenica) iznad sela Vuglovca (1 h od ku}e). Tu cesta naglo skre}e d. u Prigorec (v. 17), a na{a staza vodi l. kroz {umu do Koprivnjaka (702 m). Nakon nekoliko min pripaziti na popre~nu markaciju koja zdesna iz Kuljevi~ice vodi na drugu stranu planine u Lobor. Na{ put nastavlja ravno u z. smjeru krivudaju}i kroz bukovu {umu do Pragerskih kr~i, ostavljaju}i d. lijepe pe}ine: Velike i Male Turmeke i Veliku i Malu pe}, da bi stigla do vrha iznad negda{njega kamenoloma (633 m). Prije toga vrha d. je odvojak od 15’ na vrh Vilinsku {picu (726 m), odakle je lijep vidik. Dalje staza nastavlja {umom, pa d. rubom Ko{eni~kih livada, sada ve} kolnim putem, preko Maksova vrela i Bra~kove pe}ine i silazi u selo [umec na cesti Golubovec – Lepoglava. Cestom d. 1 km u Lepoglavu. Jùni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad) £ 4. Ma|arevo – ^ami}i – Pl. naselje pod Grebengradom 1,15 h. Ovaj je uspon najkra}i, ali i najstrmiji. Po~inje u selu Ma|arevu (`. p. 84 km od Zagreba, 20 km od Varàdina), koje je udaljeno 2 km od Novog Marofa na cesti Zagreb – Varàdin. Crkva u Ma|arevu spominje se ve} 1334. kao Grebenska. U mjesnoj {koli, koja je osnovana 1845., grofica Luiza Erdödy osnovala je 1900. prvu {kolsku kuhinju u Hrvatskoj. Put ide od `. postaje, prolazi mimo ùpnog ureda, gostionice »Zadnja {ansa« i nove {kole, kod koje se ra~va na dvije varijante: l. lak{a (1,30 h) i d. malo strmija ali kra}a. Kra}a varijanta vodi prema selu Huti, prolazi mimo dva napu{tena kame-
noloma, ulazi u {umu i prati potok do kaptaè vodovoda koji je tridesetih godina izveden za potrebe plu}ne bolnice u Novom Marofu. Odavde do napu{tenoga zaseoka ^ami}i 20’ pred kojim se markacija ra~va. Dalje uz napu{tene ku}e ima 15’ do Lubenjaka, a mi se spu{tamo l. i za 10’ stièmo u pl. naselje. Duà varijanta skre}e l. od {kolskog igrali{ta, prolazi kroz zaselke Falti i Vragovi}i te izlazi iz sela mimo klijeti, uz lijepe vidike na dolinu Bednje sve do Kalnika. Zatim ulazi u {umu i nakon 20’ stiè na kolni put iz Topli~ice do lova~kog doma (v. 5), odakle je d. jo{ pola sata hoda do Pl. naselja pod Grebengradom. £ 5. Ma|arevo – Topli~ica – Pl. naselje pod Grebengradom 1,20 h. Iz Ma|areva asfaltnom cestom prema Budin{~ini 2 km do termalnog kupali{ta Topli~ica (22 °C, bazen olimpijskih razmjera, pla}a se ulaznica). Do kupali{ta se moè autobusom na liniji Varàdin – Novi Marof – Podrute (radnim danom vozi 6 puta, subotom 3 puta, nedje- Termalni bazen u Topli~ici Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 171
Planinarsko naselje pod Grebengradom
ljom ne vozi). Tu se d. od ceste uspinje pje{a~ka staza izme|u vikendica 15’ do lova~kog doma (sada zapu{ten). Do njega se moè i automobilom, asfaltiranim odvojkom koji s ceste iz Ma|areva skre}e nakon 5,5 km d. (500 m nakon prelaskà. pruge, iza ku}e br. 14, kod stupa na kojemu je oznaka za Grebengrad). Asfalt zavr{ava nakon 2,7 km kod lova~kog doma (mogu}nost parkiranja), a za lijepa se vremena moè do pl. naselja nastaviti automobilom jo{ 2 km (35’ pje{ice), obilaze}i j. padinu brijega kroz {umu i iznad polja. Autobusi moraju parkirati kod kupali{ta Topli~ice. £ 6. Podrute – Pl. naselje pod Grebengradom 1,45 h. Selo Podrute se nalazi na regionalnoj cesti Novi Marof – Zabok i nà. pruzi Varàdin – Zagreb (83 km od Zagreba, 27 km od Varàdina). Iz sredi{ta cestom prema Budin{~ini te iza stare {kole d. 10 min do spomen-obiljèja promatra~ima Europske zajednice koji su tu poginuli 7. 1. 1991. kad je JNA sru{ila njihov helikopter. Dalje kroz zaselak Kuzmi}e do uzdùnog puta Grebengrad – Pokojec, kojim treba d. si}i na rijeku Lonju. S druge strane rijeke uspon u {umu. Stigav{i pod Grebengrad treba gradinu zaobi}i zdesna te s jz. strane pri}i Pl. naselju. £ 7. Podrute – Pl. dom Pokojec 2 h. Od `. p. Podrute zagorskom cestom Budin{~ina – Novi Marof mimo gostionice i preko pruge do stare {kole, gdje se d. odvaja cesta za Belu. Tim odvojkom kroz selo Podrute i dalje uzbrdo, u zavojima, u selo Gornje Podrute (2,5 km) do uzdùnoga pje{a~kog puta Grebengrad – Pasari}eva ku}a koji tu krià cestu (1 h). Dalje v. 1. Tko stiè motornim vozilom, produìt }e cestom preko prijevoja i nakon 3 km u Belskom dolu, kod ku}e Bukal, skrenuti l. cestovnim {umskim odvojkom kojim ima do doma jo{ 1 km uspona. £ 8. Budin{~ina – Gotalovec – Pl. dom Pokojec 2 h. Od `. p. Budin{~ina cestom prema Varàdinu 500 m, zatim l. preko pruge cestom 4 km kroz selo Krapinicu u Gotalovec (mogu}nost parkiranja i opskrbe u trgovini). Ljeti je mogu}e kupanje u termalnom bazenu (50 m l. od Zadrùnog doma). Od Gotalovca dalje markiranom stazom pokraj ku}a Hladika i Kapli} na Vini vrh, odakle je {irok vidik na Zagorje sve do Medvednice. Osobito je lijep pogled s pe}ine na kojoj je otisak noge (tzv. Maj~in trag). Dalje kroz zaselak Pokojec do doma. Opisani markirani prilaz nazvan je Luj~ekovom stazom, po pl. senioru Luji Hercegu, »ocu planinarstva« u Budin{~ini, zaslùnom za izgradnju doma. £ 9. Budin{~ina – Zajezda – Milengrad – Pasari}eva ku}a 4 h. Budin{~ina je mjesto nà. pruzi Zagreb – Varàdin (72 km od Zagreba, 32 km 172 HRVATSKE PLANINE
od Varàdina) s po{tom, trgovinom i ugostiteljskim objektima. Sjedi{te je PD-a »Milengrad«. Ovamo se moè sti}i i asfaltnom cestom iz Zagreba preko Zeline i Konj{~ine (60 km), te iz Varàdina preko Novog Marofa (36 km). Put na Ivan{~icu vodi od cestovnog kriànja u sredi{tu Budin{~ine u s. smjeru. Nakon 3,5 km cesta prolazi mimo ostataka slikovita dvorca Zajezde, obitelji Pata~i} iz 18. st. (d. od ceste). Donedavna je u njemu bio Zavod za rehabilitaciju djece, sada je to ru{evina, a nove su zgrade Zavoda j. ispod nekada{njeg dvorca. Tko u Budin{~inu dolazi èljeznicom, ne mora u Zajezdu kroz samu Budin{~inu (`. p. se nalazi malo dalje u G. Kraljevcu), nego kra}im putem tako da od `. p. krene najprije 500 m cestom prema Varàdinu, zatim preko pruge markiranom asfaltiranom cestom 1,5 km u selo Krapinicu do raskrìja gdje treba l. preko mosta na Topli~ici do ceste koja dolazi iz sredi{ta Budin{~ine (ravno je put prema Gotalovcu i domu Pokojec). Cestom iz Budin{~ine d. 2 km do dvorca Zajezde, odakle se cesta u o{trom zavoju penje (markirana kratica) u selo Zajezdu i mimo crkve produàva preko visoravni prema negda{njem ugljenokopu na podnòju Ivan{~ice (5 km ili 1 h od Budin{~ine). Uspon po~inje d. kod zaselka Jambre~i}a (mogu}nost parkiranja), gdje na rubu {ume treba pàljivo potraìti markaciju. Put se nastavlja strmim kolnikom oko 30’ do ra~vanja, gdje treba krenuti ravno. Lijevim odvojkom moè se sti}i za 10-15’ do ru{evina Milengrada. Milengrad (u starini Melengrad) nalazi se na slikovitoj vapnena~koj stijeni visokoj 430 m, ali se vidi tek kad se stigne preda nj. Ru{evine su obrasle {umom i {ikarom. Jo{ su prili~no o~uvane tako da se vide pregradni zidovi. S gradine je lijep vidik prema Zajezdi. Ulaz u grad se nalazio iznad provalije na kojoj je bio pokretni most, a ~uvala ga je s l. strane polukrùna utvrda debelih zidova. Jùnu je stranu branila ~etverostrana kula, a s. stranu {titila duboka provalija. Imao je prostrano dvori{te prema kojemu su bili okrenuti prozori stambenih zgrada. Ot-
kako se spominje pa do 1555. bio je u vlasti obitelji Herkffy, a tada je ènidbom do{ao u posjed obitelji Pata~i}. U 17. st. spominje se kao ru{evina, a njegovu funkciju preuzima novi dvor grofova Pata~i} u Zajezdi (izumrli su 1834.). Ru{evine Milengrada (Vesna Ceboci) Od ra~vanja se kolnik nastavlja j. padinama Male Ivan{~ice (720 m) do potoka, zatim treba njegovim koritom d. o{tro uzbrdo nekoliko min do drugoga kolnika, njime do uzdùnog puta na hrptu planine, te hrptom l. do prijevoja Prekrìje (dalje v. 2). Na cijelome putu treba svladati 880 m visinske razlike. £ 10. Selnica – Prekrìje – Pasari}eva ku}a 2,30 h. Selnica je ra{trkano selo uz cestu Belec – Budin{~ina (6 km od Budin{~ine, 12 km od Zlatara). Ovaj je prilaz zapravo sastavni dio obilaznice koja vodi iz Konj{~ine preko Viànovca. Ima 4 KT. Prilaz je uredio HPD »Gradina« iz Konj{~ine 1984. Traje 6 h i svladava 900 m visinske razlike na duljini od 19 km. Prva je polovina puta ravni~arska. Kada stigne do krià u Selnici, odvaja se pod pravim kutom na s. seoskom cestom koja kroz Sabli}e i Hubzine vodi do kamenoloma Cukovca (2 km). Tu po~inje pje{a~ki uspon koji vodi uz potok izme|u Mrzljaka (742 m) i strmoga Gradinovca (786 m) dobar sat hoda do uzdùnog puta na hrptu Ivan{~ice. Hrptom l. do Prekrìja, a dalje na vrh (v. 2). Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 173
Crkva Marije Snjène u Belcu Belecgrad (Jasna Bingula) £ 11. Belec – Pasari}eva ku}a 3 h. Belec je tipi~no zagorsko selo na cesti Zlatar – Budin{~ina (9 km od Zlatara; autobusna veza 4 put na dan, ali samo radnim danom). Belec je glasovit po svojoj ùpnoj crkvi Marije Snjène, koja se nalazi na periferiji sela. Dogotovljena je uglavnom 1742. kao zadùbina okolnih plemi}a bez mu{koga potomstva. Opasana je slikovitim cinktorom, a unutra{njost joj je neobi~no bogato
ukra{ena vrijednim baroknim inventarom. Ima pet `rtvenika, od kojih su najljep{a dva pobo~na uz glavni oltar. Osobito je lijepa propovjedaonica, vjerojatno na{ najljep{i barokni spomenik, a tako|er i ograda kora. Unutra{njost je oslikao ~uveni barokni slikar Ivan Ranger. Vanj{tina crkve ne odaje njezinu vrijednost i neupu}eni prolaznici obi~no se na nju i ne osvr}u. Put na Ivan{~icu vodi od planinarskog putokaza u sredi{tu Belca u s. smjeru najprije u zaselak Juran{~inu (20’), zatim se u istom smjeru nastavlja {umskim putem uz potok. Put je lak, kolnik {irok i poloìt, te se putuje kao kroz park sve do podnòja Belecgrada (1 h od Belca) gdje se na visini od 450 m nalazi »Hià«, nova planinarska ku}a koju su po~eli graditi u jesen 2000. ~lanovi PD-a »Belecgrad« iz Belca (nije jo{ dovr{ena). Odavde se moè l. uzbrdo za 15’ lo{ijim kolnikom, malo unazad, na ru{evine Belecgrada, obilaze}i ga s d. strane (ulaz je na z. strani). Belecgrad (500 m) spominje se prvi put 1334. kad ga je grof Saneck morao predati Gissingovcima. Kao i ostale karike u lancu srednjovjekovnih gradina na j. obronku Ivan{~ice, promijenio je niz vlasnika. U 16. st. vlasni{tvo je Ivana Turocija, 1643. Tome Mikuli}a, zatim grofova Erdödy, a nakon njih je jo{ nekoliko puta mijenjao vlasnike. Sa~uvano je prili~no njegovih ostataka. Str{e na vrhu ~unjasta brijega pa se vide izdaleka. Tlocrt grada imao je povinut oblik jer se graditelj prilagodio terenu. Ulazilo Crkva-tvr|ava Marija Gorska iznad Lobora 174 HRVATSKE PLANINE
se kroz vrata koja su bila za{ti}ena velikim bastionom protiv artiljerije (novija dogradnja), a stanovalo se u suprotnom dijelu. Jo{ su se do Drugoga svjetskog rata mogli u zidovima vidjeti ostaci gotskih prozora. Dvori{te je s jedne strane bilo za{ti}eno zidovima, a s druge zgradama u kojima su bili prozori poput strijelnica. S gradine se moè nastaviti kr{evitim putem preko Beliga do doma, ali se taj put ne odràva. Pl. ku}a na Majeru S podnòja Belecgrada nastavljamo ravno uzbrdo po {umovitu gorskom rebru, stalno u s. smjeru. U posljednjoj tre}ini uspon se krià s jednim popre~nim kolnikom, a pod konac ima nekoliko varijanti. Jedna od njih izlazi na hrbat planine upravo kod ku}e, a druga 10’ zapadnije na cestu iz Ivanca. Cijeli put svladava 790 m visine. £ 12. Lobor – Pl. ku}a na Majeru – Pasari}eva ku}a 3 h. Lobor (262 m) je selo na j. podnòju Ivan{~ice, 9 km od Zlatara. Od Zagreba do Zlatara vozi autobus radnim danom svakoga sata s Autobusnoga kolodvora, a od Zlatara do Lobora 4 puta na dan (nedjeljom samo jedanput). Na pola puta od Zlatara do sela Lobora nalazi se d. od ceste slikovit dvorac Loborgrad grofova Keglevi}a iz 17. st. (danas stara~ki dom). Iz Lobora uskom asfaltiranom cestom koja s glavne ceste skre}e d. iza crkve sv. Ane (mogu}nost parkiranja). Nakon 300 m, na ra~vanju, treba d. ali se isplati odvojak l. 1
km do crkve Marije Gorske radi lijepog vidika i zanimljivih arhitektonskih rje{enja (sveti{te ima oblik tvr|ave). Nakon 11 km prestaje asfalt i dalje seoskim pa {umskim putem do pl. ku}e (1 h od Lobora) do prijevoja pod gradinom O{trc (736 m). O{trc je od prijevoja d., a l. je vrh 706 m. Na livadi Majer u podnòju O{trcgrada nalazi se pl. ku}a. Pl. ku}u na Majeru (591 m) sagradio je HPD »O{trc« iz Zlatara (po~etak izgradnje 1980., otvorenje 20. 5. 1990.). To je jednokatnica s blagovaonicom, kuhinjom, podrumom, sanitarnim ~vorom i s dvije spavaonice s 18 leàja (ukupno 150 m2). Mogu} je prilaz i vozilima. Djelomi~no je opskrbljena hranom i pi}em. Ljeti je otvorena vikendom, ina~e po prethodnoj najavi. Objektom upravlja HPD »O{trc«, 49250 Zlatar, Bana Maùrani}a 8. Od ku}e dalje uzbrdo {umskim kolnikom 15’ do prijevoja, odakle je l. nekoliko min stazom do ru{evina O{trcgrada. O{trcgrad spominje se 1330. kao vlasni{tvo Petra Gissinga, poslije dolazi u ruke grofova Celjskih, Jana Vitovca, Ivana Korvina i drugih gospodara. Posljednji su mu vlasnici bili grofovi Keglevi}i koji su ga dràli do njegove propasti. Gradina str{i na visoku osamljenu brijegu iz bujne vegetacije. S nje se pruà vidik na Ivan{~icu i j. dio Zagorja. Gornji je dio grada bio ovalna oblika, na s. strani bila je prizidana brani~-kula, a iza nje, na suprotnoj strani, ~etverostrana ku}a. Donji je dio bio predgra|e, u koje se ulazilo kroz malu usku kulu s nekoliko strijelnica. Od O{trcgrada ima jo{ 2 h laka hoda na vrh Ivan{~ice, najprije u si. smjeru, zatim preko hrpta, pa l. padinom, najprije poloìto, a nakon izvori{ta potoka Reke usponom na hrbat Ivan{~ice, gdje se kod ^rnih mlaka izlazi na cestu iz Ivanca. Dalje d. na vrh jo{ 25’ cestom (v. 17). Na putu treba svladati 750 m uspona. Ru{evine O{trcgrada Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 175
Sjeverni prilazi Ivan{~ici (s istoka na zapad) £ 13. Podev~evo – ^evo – Pl. ku}a pod Grebengradom 4 h. Pje{a~ki prilaz do sela Podev~eva vodi od `. p. Kru{ljevec na pruzi Zagreb – Varàdin (11 km od Varàdina). S postaje cestom u selo Beletinec, odakle l. u Podev~evo (3,8 km). Automobilom se ovamo stiè odvojkom ceste Zagreb – Varàdin iz Tur~ina (7 km od Varàdina), koji vodi najprije 3 km na zapad u selo Sv. Iliju, a odavle l. preko Beletinca makadamskom cestom jo{ 5,5 km u Podev~evo. S o{troga zavoja na po~etku sela valja skrenuti s ceste kolnim putem u s. dio sela, odakle stazom uz i. padine ^eva kroz livade i vinograde. Nakon 10’, 30 m prije ogra|enog izvora, skre}e se l. na jug kroz vinograd u {umu do raskrìja pod stijenom, a odavle l. {umovitom padinom ispod stijena na ji. greben. Dalje j. padinama u dolinu, te njom na sedlo izme|u dva izrazita vrha. Desni od njih je ^evo (564 m; 1,30 h od Podev~eva). S vrha je lijep vidik na Ham, Ivan{~icu, Lubenjak i dolinu Bednje. ^evo. ^evo je zagorski Klek. S nekoliko strmih stijena osovio se iznad doline Bednje, zbog ~ega pruà {irok vidik. Njegov pomalo alpski izgled ~ini ga vi{im nego {to jest i izdvaja ga iz pitome zelene okolice, zbog ~ega odavna privla~i pànju zagorskih planinara. Ju`na mu je strana pitoma i blago poloèna sve do 50 m ispod vrha, a odatle navi{e ispresijecana mnogim `ljebovima za spu{tanje drva. Sjeverna je strana ~ista suprotnost: gotovo okomite stijene nadvile su se cijelim hrptom tvore}i niz balkona i stjenjaka. S njih se pruà lijep vidik u dubinu, gdje vijuga Bednja s brojnim rukavcima. PD »Grebengrad« je 1976. spojio vrh ^e-
va s Grebengradom putem u ob^evo (562 m) iz doline Bednje liku male obilaznice. Trasirali su najprikladniji smjer, prokr~ili {ikaru i {umu, markirali stazu i opremili je kontrolnim to~kama. Traje 2,30 h a opisan je pod 1. £ 14. Ivanec – Prigorec – Prekrìje – Pasari}eva ku}a 4 h. Iz Ivanca na kraj sela Prigorca v. 5, zatim l. iz sela (upitati za smjer) i. obronkom Ivan{~ice, kolnim putem koji se u velikom luku penje kroz {umu Javornjak oko 5 km do hrpta planine na Prekrìje (kriànje staza). Dalje na vrh jo{ 1 h (v. 2). Prilaz preko Prekrìja je najduì, ali i najlak{i. Do ku}e stiè sa si. strane. £ 15. Ivanec – Prigorec – Konj – Pasari}eva ku}a 2,30 h. Od `. p. Ivanec u j. smjeru u sredi{te Ivanca. Ivanec (227 m) je zagorski gradi} na s. podnòju Ivan{~ice, nà. pruzi Varàdin – Golubovec (20 km od Varàdina, 124 km od Zagreba) i na cesti Varàdin – Trako{}an – Zagorska magistrala (21 km od Varàdina). Zbog svoga poloàja upravo ispod najvi{ega vrha planine, na izlasku iz gorske sutjeske, zbog dobrih prometnih veza i vrlo aktivnog pl. dru{tva (osn. 1898.), Ivanec je vàno pl. sredi{te sa starom pl. tradicijom. Mjesto se razvilo oko negda{njeg posjeda reda ivanovaca u 13. st. (po njima je mjesto i dobilo ime) i oko ka{tela {to ga je podigla u 16. st. obitelj Petheo de Gerse. Ka{tel je poslije bio vlasni{tvo Erdödyja i Kukuljevi}a (Boìdar Kukuljevi} bio je osniva~ ivane~kog pl. dru{tva). Godine 1959. sravnjeni su sa zemljom ostaci ka{tela i oblìnje kapelice. Ivanec se prvi put spominje 22. 6. 1396. u povelji belskog priora Ivana od Palìne. Ivanec ima op}inu, po{tu, dom zdravlja, ùpni ured, radiostanicu, benzinsku crpku, autobusni kolodvor te razvijeno ugostiteljstvo i trgovinu (trgovina IMA je prvo samoposluìvanje na jugoistoku Europe). HPD »Ivan~ica« (osn. 1899. kao podrùnica HPD-a) poznata je po njegovanju pl. fotografije. Dru{tvene prostorije u sre176 HRVATSKE PLANINE
di{tu grada (Gajeva ul. 13), otvorene 20. 6. 1986., vjerojatno
su najreprezentativnije u Hrvatskoj. Na 150 m2 imaju dvoranu za 50 ljudi, salon predsjednika, ured tajnika i ~ajnu kuhinju, a tu je i izlòbena galerija fotografija »Otokar Hrazdira«. Put na Ivan{~icu vodi iz sredi{ta, s Trga hrvatskih ivanovaca, u j. smjeru 3,5 km Ulicom Rudolfa Rajtera, dobrim dijelom uz potok Bistricu, u selo Prigorec. Na kraju sela, kod posljednjih Ivan{~ica sa sjeverne strane s Ivancem u podnòju (Cvjetko [o{tari}) ku}a, ra~vaju se markirani putovi: lijevi vodi na vrh zaobilazno preko Prekrìja (v. 14), a ravno se na{a markirana staza o{tro uspinje kroz {umu na vrh Maloga Konja (30’). Slijedi uspon grebenom, uz krasne vidike, na vrh Velikoga Konja (870 m), a zatim blaì uspon jo{ 40’ hrptom {umovite kose do parkirali{ta kod zavr{etka ceste iz Ivanca (do ku}e l. jo{ 5’). Od Prigorca treba svladati 660 m uspona. £ 16. Ivanec – Pilana – Mrzljak – Pasari}eva ku}a 3 h. Iz Ivanca prema Prigorcu v. 15, ali nakon 2,5 km, na kraju Rajterove ulice, oko 100 m iza pilane, a 1 km prije sela Prigorca, skre}e s ceste d. markacija uz potok Bistricu, u po~etku poloìto, a zatim sve o{trije uzbrdo. Nakon 30’ izlazi na {umsku cestu i proplanak kod izvora @gano vino (1964. je kaptiran za vodovod). Na kraju proplanka cesta silazi u Prigorec, a ravno dalje vodi 1 km {umskog puta, iznad kojega je d. na breùljku odmori{te kod izvora zvanog Mrzljak. Tu markacija skre}e d. uzbrdo ja~im usponom i stiè u malu udolinu ispod ^rnih mlaka obraslu crnogoricom, gdje se sastaje s uzdùnim putem (ZPP-om). Tim putem i cestom l. mimo ^rnih mlaka, gdje s druge strane pristiè markacija iz Belca (v. 11). ^rne mlake bile su prije izgradnje ceste plitke barice u {umskom hladu, tamne boje od {umskog humusa i leglo àba. Nakon izgradnje ceste, ostala je jo{ samo jedna. Me|u narodom su mnogo spominjane kao ne{to tajanstveno, pa o njima i njihovoj dubini kolaju misti~ne pri~e. U okolici ima mladih borovih nasada. Do pl. ku}e ima jo{ oko 25’ blagog uspona. Prilaz preko Mrzljaka malo je duì od onoga preko Konja, ali je blaì i ugodniji nakon ki{e kad je teren sklizak. £ 17. Ivanec – Prigorec – Pasari}eva ku}a cestom 13 km. Od Ivanca prema Prigorcu v. 5, ali na ulazu u selo, kod raspela, d. krakom ceste koji mimoilazi selo. Penje se u zavojima, prolazi preko proplanka kod @ganog vina i stiè do parkirali{ta ispod Pasari}eve ku}e. Budu}i da se uspinje s. padinom, valja ra~unati sa snjènim zapusima do prolje}a. Cesta je prili~no uska, a usto valja ra~unati i s odronima (oprezna vònja!). Uglavnom je dobro odràvana i prohodna za sva vozila, osim u zimskim uvjetima i nakon ve}ih ki{a (prije uspona raspitati se kod opskrbnika ku}e ili u HPD-u »Ivan~ica«).
£ 18. Lepoglava – [umec – Pasari}eva ku}a 6 h. Polazna je to~ka gradi} Lepoglava nà. pruzi Varàdin – Golubovec (32 km od Varàdina) i na cesti Varàdin – Trako{}an – Zagorska magistrala. Autobus iz Zagreba za Lepoglavu vozi nekoliko puta na dan. Lepoglava se razvila oko staroga pavlinskog samostana (zadùbina grofova Celjskih iz 15. st.) koji je vaàn u hrvatskoj kulturnoj povijesti jer je u njemu 1656. osnovana filozofska {kola, prvi fakultet u Hrvatskoj. Samostan je 1851. preure|en u kaznionicu, danas poznatu pod nazivom Kazneni zavod Lepoglava. Goti~ka, barokiPlanine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 177 zirana samostanska crkva sv. Marije ubraja se me|u najzna~ajnije sakralne spomenike u Hrvatskoj. Unutra{njost je oslikao Ivan Ranger 1742. godine. Lepoglava je sjedi{te PD-a »Trako{}an«, koje upravlja pl. domom »Pusti duh« na Ravnoj gori. Put na Ivan{~icu vodi od `. kolodvora (15’ plo~nikom) ili od autobusnog kolodvora (10)’ prema Golubovcu do [umeca, gdje kod kipa Majke Bòje i buffeta skre}e l. s ceste kolni put koji se postupno uspinje kraj Bra~kove pe}ine do Maksova vrela i dalje prema nekada{njem kamenolomu Vudelje. Ko{eni~ke livade d. od puta zimi su dobra skijali{ta. Iznad kamenoloma vrijedi skrenuti odvojkom od 15’ na Vilinsku {picu (726 m) radi dobrog vidika. Markacija zatim vodi na Pragerske kr~i, pri ~emu l. ostaju lijepe pe}ine: M. i V. pe} i M. i V. Turmeki. Dalje prema istoku kroz bukovu {umu do Koprivnjaka (tu je l. odvojak zà. p. Kuljev~ica, a d. za Lobor), a ravno je na{ put do Malih kr~a gdje izlazi na cestu koja dolazi slijeva iz Ivanca. Dalje cestom 1,30 h do Pasari}eve ku}e. Put je naporan, dug, bezvodan, svladava 810 m uspona na udaljenosti od 15 km i usto obiluje usponima i silazima. I orijentacijski je teàk, pa stoga valja stalno paziti na markacije. Sastavni je dio ZPP-a. LITERATURA (Iv. - skr. Ivan{~ica). K-y A.: Ein Ausflug auf die Iv. Luna br. 4, 14 i 517, 1858.; Jurinac, A. E.: Turisti~ko-faunisti~ki izlet na Iv. Gl. Hrv. prir. dr. 2, 17, 1887.; Hirc, D.: Na Iv. Nar. novine br. 222, 227 i 229, 1887.; Frischauf, J.: Die Iv. Mitt. des Dtsch. und 0est. Alpenvereins 1888.; Hirc, D.: Na Iv. Pobratim 6, 12 i 2, 1895/6. i Lijepa na{a Il, 19, 1893.; Hirc, D.: Volinska {pica. HP 2, 43, 1899.; Kukuljevi} S.: Iv. HP 2, 134, 1899.; Hirc, D.: Iv. Prirodni zemljopis Hrvatske, I, str. 178-198, Zagreb 1905.; Ku~enjak, M.: Iv. Na{e pravice 9, 25, 1912.; Spiler, A.: Iv. HP 25, 204, 1929.; Stahuljak, V.: Dragulj Hrv. zagorja. Iv. Novosti 23, br. 240, 8, 1929.; Pasari}, J.: Na Iv. HP 25, 234, 1929.; F. S.: Moj duhovski izlet na Iv. Varàd. novosti 6, br. 294, 2 i 295, 5, 1935.; V. Z.: [to u sebi krije planina Iv. Lova~ko-rib. vj. 45, 425, 1936.; Giunio, P.: Okamine izumrlih ìvotinja pod Iv. Jut. Iist 26, br. 9206, 20, 1937.; Per{e, F.: Iz Zagreba na Iv. HP 33, 161 i 196, 1937.; P. F.: Na Kozjanskim livadama. HP 34, 49, 1938.; Hrazdira. P.: Iv. Varàd. novosti 11, br. 54, 7, 1939/40.; Hrazdira, P.: Iv. Hrv. zagorac 7, br. 278, 2 1940.; Jurini}, M.: Bujice na Iv. Varàd. novosti 12, br. 580, 5, 1940/1.; Horvati}, S.: Iv. Priroda 33, 54, 1943.; Pezdirc, J.: Iv. Pl. vestnik 51, 282, 1951.; Pipini}, B.: Iv. NP 4, 169 1952.; Malez, M.: Minerali i stijene Iv. NP 4, 178, 1952.; Pipini}, B.: Prvi put s najmla|ima na Iv. NP 5, 152, 1953.; Pipini}, B.: Po obroncima Iv. NP 7, 97, 1955.; Pipini}, B.: Uzduì popreko Iv. NP 9, 145, 1957.; Ku{en, E.: Ham i ^evo. NP 9, 81, 1957.; Crkven~i}, I.: Prigorje plan. niza Iv. Geogr. gl. 19, 7, 1957. i 20, 1, 1958.; Mesec, V.: No}enje
na vrhu Iv. NP 10, 183, 1958., Babi}, @.: Prilog geologiji Iv. Geol. vj. 12, 269, 1958.; Georgijevi}, A.: 70 godina planinarstva u Ivancu. Samobor 1968.; Stuni}, Z.: Na krovu Hrv. zagorja. NP 14, 31, 1962.; Majnari}, V.: Greben-grad. NP 18, 211 1966.; Majnari}, V.: Pl. misli. NP 19, 69, 1967.; [o{tari}, C.: Planinarstvo u Ivancu, PD »Ivan~ica«, Ivanec 1975.; [o{tari}, C.: Gradine na Ivan{~ici. NP 39, 1987., 80. Ravna gora zemljovid 10, str. 179 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Reljef. Najsjevernija je planina Hrvatskog zagorja Ravna gora. Njezin je reljef vrlo zanimljiv: prirodne sile savile su gorski vijenac gotovo u krugu koji je otvoren samo na jednome mjestu, tako da planina ima izgled potkove okrenute prema jugu. Promjer vijenca je oko 4 km, a promjer kotline u njemu 2-3 km. Neki geografi smatraju tu goru ogrankom Maclja, no ona je od njega o{tro odvojena poto~nim dolinama. Tom prirodnom granicom prolazi i cestovni krug Lepoglava – Bednja – Trako{}an – Jazbina – Vi{njica – Lepoglava, a njegov je promjer oko 5 km. Vrhovi u vijencu podjednake su visine, greben je bez ve}ih vrhova, ali su planinske padine strme, pa zato, gledana izdaleka, gora ima izgled presje~ene piramide. Vjerojatno je to razlogom {to je unato~ svojoj strmini dobila ime Ravna gora. Na z. je padini strmina ~ak tolika da su se pojavile i okomite gole stijene, daju}i tom dijelu planine alpsko obiljèje. Tu se pruìo niz od ~etiri razlomljene stijene, vapnena~ke i dolomitne gra|e, poznat pod imenom Velike pe~ine. Na planinskoj zaravni mjestimi~no ima i kra{kih pojava u obliku ljevkastih ponikava. 178 HRVATSKE PLANINE
Geologija. Na j. podnòju kod sela Kamenice zanimljivi su tragovi vulkanskog djelovanja: andezitne stijene, pr{inci oko brijega Drenovca i vulkanske »bombe« ispod zaseoka [trupore. Na si. obronku, u dolini V. Sutinske, nalazi se ulaz u {pilju Vindiju, u kojoj su otkriveni ostaci neandertalskog ~ovjeka (od 1948. do 1963. otkriveno je 16 kulturnih slojeva, najdublji na 10. metru). Godine 1964. zakonski je za{ti}ena kao paleontolo{ki spomenik prirode. Priroda. Cijela je Ravna gora pokrivena gustim pla{tem {ume, u kojoj je osobito lijepa primjesa crnogorice. Ugodnom hladovinom i mirisom crnogorice vi{e je nalik perivoju nego planini. Usred potkove koju je savio vijenac Ravne gore nalazi se izvori{te potoka Kamenice. Planinsko zati{je u njegovoj guduri oìvljava samo {um kaskada kojima se Kamenica ru{i niz kamenje, traè}i izlaz iz {umovite gorske arene. Zanimljiva je kra{ka pojava tog potoka koji na svom putu ponire i opet izbija na povr{inu. Na j. strani gore, tamo gdje se potok probio kroz planinski obru~, ulazi brdska cesta i penje se {umovitom gorskom dolinom, preko proplanaka i mimo bistrih izvora, do pl. ku}a na Ravnoj gori. Planinarstvo. Ravna gora je danas glavno podru~je rada varàdinskih planinara, dok je to neko} bila Ivan{~ica. Kada su planinari iz Ivanca 1929.
sagradili svoju ku}u na vrhu Ivan{~ice, varàdinska je podrùnica HPD-a »Ravna gora« pokrenula sli~nu akciju i 1932. sagradila na Ravnoj gori svoj dom. Glavne su pl. vrednote Ravne gore, osim pl. domova, najvi{i vrh sa èljeznom razglednom piramidom i zanimljivom starinskom crkvicom, romanti~na dolina potoka Kamenice s ti{inom njezinih {uma i Velike pe~ine s kojih je ne samo lijep vidik na Trako{}an u podnòju nego su njihove okomite, glatke i nekoliko desetaka metara visoke stijene zanimljive i penja~ima. Izbor prilaza. Najvàniji su prilazi iz Trako{}ana i Lepoglave. Prvi je znatno kra}i i bliì zagreba~kim planinarima (ogrankom zagorske magistrale do Trako{}ana), ali mu nedostaju sigurne prometne veze (voze samo izletni~ke autobusne linije). Drugi je bliì varàdinskim planinarima, a ima dobre autobusne ì. veze. Na sam hrbat, do obiju pl. ku}a, moè se sti}i i automobilom. Autobusi moraju parkirati oko 15’ niè. Gora se najbolje moè upoznati trasom obilaznice koju opisujemo u idu}im redcima. Na putu moè vrlo dobro posluìti knjiga »Ravna gora« T. }a i Z. Smerkea (Varàdin 1980.) koja sadrì dobar zemljovid 1:50 000. »Planinarski put po Ravnoj gori«. U povodu 60. obljetnice osnutka, PD »Ravna gora« iz Varàdina obiljeìo je kroz Ravnu goru pl. put i otvorio ga 30. 10. 1979. Traje dva dana (10-12 sati) i obilazi 7 KT. To su Vindija, Vukovo, Ma~kova {pilja, [estan, Velike pe~ine, Dom PD-a »Ravna gora« i Babice. Tiskan je vodi~ i karta. Obilazak svih KT daje pravo na zna~ku priznanja. Shematski prikaz puteva po Ravnoj gori 180 HRVATSKE PLANINE
Prilazi Ravnoj gori £ 1. Lepoglava – Kamenica – Dom PD-a »Ravna gora« cestom 15 km. Lepoglava se nalazi na podnòju Ivan{~ice (v. 18 u poglavlju Ivan{~ica), u dolini rijeke Bednje, nà. pruzi Varàdin – Golubovec (32 km od Varàdina), a polazna je to~ka i za Ivan{~icu. Od `. p. cestom kroz Lepoglavu mimo Kaznenog zavoda Lepoglava, prekò. pruge i preko mosta na Bednji (samo za pje{ake; kolni je most 300 m uzvodno) do ra~vanja ceste 100 m iza mosta na Bednji: l. Trako{}an, d. Klenovnik i Kamenica. D. krakom (nakon 100 m opet d.) 3,5 km do novoga ra~vanja gdje ostavljamo cestu za Klenovnik i skre}emo l. prema selu Kamenici (5 km ili 1 h od Lepoglave). Kroz Kamenicu mimo crkve i vatrogasnog doma jo{ 3,5 km do zavr{etka asfalta. Oko 100 m dalje l. je odvojak za lova~ki dom, a 200 m dalje je d. uz cestu {umarskolova~ka »ùta« ku}ica. Oko 400 m dalje l. se preko mosti}a odvaja markacija preko Dom PD »Ravna gora« Lapornjaka, a idu}ih 3,3 km cesta vodi {umovitom gudurom prate}i potok Kamenicu. Putem svladava uspon Hudi viher, pribliàva se potoku na mjestu gdje pravi male slapove, zatim prolazi d. stranom lijepe gorske livade Ribnjak i iza njih l. od izvora Dobra voda i Kamenice, pa dalje mimo rasadnika borova zvanog Vrti}, ponora Kamenice (20 m l. od puta). Cimerplac je valovita planinska ~istina koja moè posluìti kao parkirali{te. U ovom dolinskom pro{irenju nalazi se kod male zidane »bijele« {umarske ku}e cestovno kriànje {umskih cesta. Odavle je do doma jo{ 15’ markacijom ili cestom. Cesta {iroka 3 metra vodi dalje
dolinom i nakon 1 km stiè do ra~vanja na Vracima. Ravno produùje krak u {umu (nakon 50 koraka l. je uz taj put ozidano vrelo), a o{tro l. skre}e na{ krak ceste koji se prili~no o{tro (uspon do 15%) penje jo{ 1350 m kroz {umu do doma PD-a »Ravna gora«. Dom PD-a »Ravna gora« smje{ten je oko 500 m i. od najvi{ega vrha, na visini od 660 m, na rubu {ume stogodi{njih jela i borova. Tu su varàdinski planinari ve} 1932. godine sagradili drveni pl. dom (otv. 16. listopada) i nazvali ga »Fili}evim domom« po osniva~u dru{tva i dugogodi{njem predsjedniku prof. Kre{imiru Fili}u (1891.–1972.). Dom je za vrijeme rata bio partizanska baza, pa je 1944. spaljen, a opskrbnica Anka Ivi} ubijena. Varàdinski su planinari na istom mjestu 1963. podigli novi zidani dom koji ima vi{e od 600 m2 korisne povr{ine. U suterenu je kuhinja, stan opskrbnika, skladi{te i podrum, u prizemlju velika blagovaonica s 80 sjedala, mala dvorana za sastanke, sanitarni ~vor i 3 sobe sa po 2 kreveta. Na prvom je katu 12 soba, kupaonica i sanitarni ~vor, a na mansardi 6 soba sa skupnim leì{tima (ukupno oko 30 leàja). U sve je sobe uvedena voda i elektrika. Pred domom je velika Prof. Kre{imir Fili} terasa, a iza njega prostor za parkiranje. Domom upravlja PD »Ravna (1891.–1972.), otac gora« iz Varàdina, a otvoren je ljeti preko vikenda. Od doma se uskim varàdinskog puteljkom kroz {umu hrptom gore u i. smjeru stiè za 1’ do vidikovca planinarstva i na rubu planine, koji je zbog svoga poloàja nazvan »Balkon«. Lijep vi- za~etnik doma na dik na dolinu Bednje, Trako{}an i zagorske planine. Ravnoj gori Od doma se u z. smjeru nastavlja put {umovitim hrptom. Poslije 5’ odvaja se l. nizbrdo puteljak 3’ na kamenite Zupce, odakle je sli~an vidik kao i s Balkona. Hrptom dalje stièmo za 2-3’ do èljezne piramide na vrhu Ravne Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 181
gore (680 m; 500 m od doma). Cesta se nastavlja hrptom gore jo{ 500 m (6-7’) do pl. doma »Pusti duh« (v. 3).
Vrh Ravne gore (680 m). Na samome je vrhu èljezna piramida visoka 10,7 m koju su podigli »Elektra« iz Varàdina i PD »Ravna gora« (otvorenje 24. 11. 1965.). Ona omogu}uje {irok vidik, ~ime se nadokna|uje posjetitelju nedostatak uzrokovan bujnim ravnogorskim {umama. Vidik se pruà ne samo na cijeli masiv Ravne gore nego i na velik dio Zagorja, sve do Kalnika, Ivan{~ice i Medvednice, a u Sloveniji, za lijepa vremena, do Kamni{kih Alpa. Ispod piramide, na maloj livadi, nalazi se slikovita starinska crkvica Sv. tri kralja koju je 1619. dao sagraditi grof Ivan Dra{kovi}, tada{nji vlasnik dvorca Trako{}ana. £ 2. Lepoglava – Babice – Dom PD-a »Ravna gora« 3,30 h. lz Lepoglave do Kamenice v. 1. Oko 20’ nakon Kamenice treba skrenuti s ceste l. kolnim putem kroz i. dio ra{trkanog zaselka Kameni~ko Podgorje, zatim slijedi markirani uspon kroz vinograde i {ume, d. padinom brijega, na hrbat do prijevoja. Odavle se Piramida na vrhu Ravne gore moè skrenuti d. 5’ na vrh stijena zvanih Babi(Damir Kuìr) ce (vidik na Kamenicu i Ivan{~icu). S prijevoja l. {umskim putem, zatim kroz crnogori~nu {umu po hrptu. Nakon nekoliko ve}ih ponikava izlazi se na cestu nedaleko od doma HPD-a »Ravna gora«. Za razliku od prilaza preko Kamenice koji vodi cestom, ovaj je put prikladniji za pje{ake. £ 3. Trako{}an – Vrbani}i – Pl. dom »Pusti duh« 2 h. Do Trako{}ana iz Zagreba (80 km) ili Varàdina (42 km). Iz Varàdina vozi do Trako{}ana redovita autobusna linija 12 puta na dan (subotom i nedjeljom samo 5 puta). Iz Zagreba do Lepoglave, gdje se presjeda za Trako{}an. Iz Zagreba izravno do Trako{}ana voze samo izletni~ke linije ljeti. Najkra}i cestovni prilaz iz Zagreba je sa 72. km Zagorske magistrale, gdje se prije slovenske granice d. odvaja asfaltna {umska cesta dolinom potoka ^emernice izme|u ogranaka Maclja do Trako{}ana (7,5 km). Trako{}anu je najblià `. p. Lepoglava (12 km cestom preko mjesta Bednje). Trako{}an (250 m) je najpopularnji srednjovjekovni zamak u Hrvatskoj. Sagra|en je na vrhu {iljaste hridine usred prirodnog parka, na rubu umjetnoga Trako{}anskog jezera koje okruùju {umoviti obronci Maclja. Park oko dvorca prelazi bez o{tre granice u lijepu crnogori~nu {umu. Jezero je duga~ko 1,5 km, a vodom ga napaja gorski potok ^emernica. Ljeti je ugodno za vònju ~amcima i ribolov. Na podnòju dvorca ure|eno je izleti{te s restau-
racijom, a s druge je strane prilazne ceste suvremeni hotel »Trako{}an« s 20 dvokrevetnih soba. Ima veliku restauraciju, terasu, saunu, teretanu, solarij, kamp-ku}ice, sportske terene za tenis, ko{arku, rukomet i mali nogomet i parkirali{te. Slikovit Trako{}an i Ravna gora 182 HRVATSKE PLANINE
poloàj Trako{}ana, ti{ina gorskoga kraja i prekrasna priroda u okolini pruàju neobi~an sklad i romanti~an ugo|aj. Trako{}an je postojao kao utvr|en grad ve} 1334. Prvi su mu poznati vlasnici grofovi Celjski, nakon njih Jan Vitovec, Ivani{ Korvin, obitelj Gyulay, a od 1572. Dra{kovi}i. Tijekom stolje}a burg je nekoliko puta bio pregra|ivan. Kad je ve} bio prili~no ru{evan, obnavlja ga 1853.–1862. u duhu pseudogotike Juraj Dra{kovi}, a u podnòju gradi branu i tako stvara Trako{}ansko jezero. U posjedu Dra{kovi}a bio je sve do Drugoga svjetskog rata i u narodu jo{ kolaju pri~e o rasko{nu ìvotu njegovih vlasnika. Danas je dvorac preure|en u muzej s oko 25 izlòbenih prostorija, u kojima se ~uva neogoti~ki namje{taj, starinsko orùje i galerija portreta od kraja 15. do kraja 19. st. Ure|eni su i autenti~ni ambijenti iz druge polovine 19. st.: vite{ka dvorana, knjìnica, lova~ka dvorana, muzi~ki salon, spavaonica, blagovaonica s malim salonom i slikarski atelje Julijane Erdödy-Dra{kovi}. Posjeti radnim danom 8-15 h, subotom i nedjeljom 8-16 h (ulaznica 20 kn, djeca i u~enici 10 kn). Za planinare je Trako{}an osobito privla~an jer je svojim smje{tajem izme|u
Ravne gore i Maclja, zajedno sa susjednim hotelom, polazna to~ka za uspone na obje planine. Markirani put iz Trako{}ana po~inje kod drvenih kamp-ku}ica iza hotela »Trako{}an«, odakle se penje {umskim hrptom i padinama brda Domodilovac (360 m) do njiva i vo}njaka zaseoka Vrbani}i (50’). Iza Vrbani}a penje se u zaselak Kotar{}ak (10-15’), usred kojeg se ra~va: d. za pl. dom HPD-a »Ravna gora« (1 h strmog uspona), a l. blaì za »Pusti duh« (45’-1 h). Oznaka je na spremi{tu za kukuruz. Put prolazi mimo kapelice i penje se povrh vinograda i klijeti prema zaseoku Paski (Begova ku}a). Tu skre}e l. 2-3’ do izvora (u stijeni s druge strane). Dalje siparastom padinom i kroz grmlje blagim usponom u {umu i zatim {irokim uhodanim putem. Nakon 30-40’ stiè na {umsku cestu, i njom l. za 1’ do doma. Pl. dom »Pusti duh« (672 m) sagra|en je u {umarsko-lova~kom stilu kao prizemnica s drvenim potkrovljem. Podigli su ga 1950. varàdinski planinari na ru{evinama stare ku}e zvane »Pusti duh«, a kada su 1964. sagradili novi dom, stari su predali PDu »Trako{}an« iz Lepoglave i otada njim upravljaju lepoglavski planinari. Nakon obnove 1987.–88., dobiva dana{nji izgled. U dvori{tu je loì{te za ro{tilj i kotlovinu, a od sportskih sadràja tu su vise}a kuglana i tereni za basket, nogomet, odbojku i pikado. U prizemlju su blagovaonica s kaminom, kuhinja, dvije jednokrevetne sobe, ugostiteljska soba sa {ankom (TV, radio i mjesta za sjedenje) i WC. U potkrovlju su po dvije 4krevetne i 6-krevetne sobe (20+2 kreveta). Opskrbljen je strujom, vodom i pi}ima, a hrana se priprema uz prethodnu najavu. Otvoren je subotom, nedjeljom i blagdanom od 1.3. do 1.11., a u zimskom razdoblju uz prethodnu najavu. Cestovnim je prilazom iz Lepogla- Pl. ku}a »Pusti duh« (Damir Kuìr) ve preko starog doma 16 km. £ 4. Trako{}an – Meljan 3,5 km – »Pusti duh« 1,10 h. Tko ima svoje vozilo moè uspon znatno skratiti tako da krene najprije 1 km cestom prema Varàdinu te ovdje skrene l. asfaltiranim odvojkom 2,5 km u selo Meljan, gdje se moè parkirati. S raskrìja u Meljanu, s velikim krièm (tzv. Kriì{}e), l. za markacijom uz potok i umjetne slapove do vikend-ku}a, zatim l. na put i nakon nekoliko min. u zaselak Kotar{}ak. Dalje v. 3. £ 5. Pl. dom »Pusti duh« – Velike pe~ine 45’. Od pl. doma »Pusti duh« moè se si}i u Trako{}an malo duìm, ali zanimljivim putem preko Velikih pe~ina. On vodi u sz. smjeru najprije blaìm, a zatim jo{ nekoliko minuta Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja
183
strmijim silazom do gornjeg ruba Velikih pe~ina (520 m) koje se strmo ru{e u dubinu. S njihova je golog tjemena osobito lijep vidik na Trako{}an i preko njega na Macelj, a d. na podru~je Haloza u Sloveniji. Godine 1954. slovenski je penja~ M. Me{ko opisao penja~ke uspone koje je izveo sa svojim parVelike pe~ine (520 m) na Ravnoj gori (Damir Kuìr) tnerima u stupovima Velikih pe~ina (PV 55, 1955., 27). Na vrhu stijena podignut je velik kriù spomen trojice dje~aka koji su tu smrtno stradali zbog pada. U novije je doba vrh stijena postao uzleti{tem za padobransko jedrenje. Tko se ne èli vra}ati u dom, moè brzo, ali prili~no strmo si}i do Trako{}ana.
LITERATURA Hirc, D.: Od Lepoglave do Ormuà. Obzor 17, 251, 1887.; Hirc, D.: Na me|i [tajera. Pozor br. 55-57, 1888.; Pasari}, J.: Ravna g. HP 21, 5, 1925.; Otvorenje pl. doma na Ravnoj g. HP 28, 340, 1932.; Vu~ak, J.: Na Ravnoj g. HP 29, 269, 1933.; Tanodi, M.: Na skijama na Ravnoj g. HP 31, 107, 1935.; Malez, M.: Geolo{kim ~eki}em i kompasom po Ravnoj g. NP 3, 326, 1951.; Crkven~i}, I.: O agrarnoj strukturi g. porje~ja Bednje. Geogr. gl. 13, 101, 1951.; Me{ko, M.: Ravna g. Pl. vestnik 55, 27, 1955.; Malez, M.: Nau~no zna~enje i vànost V. pe}ine. NP 15, 176, 1983.; Mil~eti}, I.: Na{a Ravna g. NP 15, 211, 1983.; Jaga~i}, T.: Novi dom na Ravnoj g. NP 15, 238, 1903.; }, T. – Smerke, Z: Ravna gora. Varàdin 1980. (104 str. i karta); [incek, M.: Kamo na izlet? Na Ravnu goru. NP 41, 1989., 265. Strahinj{~ica zemljovid 10, str. 179 Prirodne zna~ajke i planinarstvo Prirodne zna~ajke. Strahinj{~ica je srednje visoka {umovita planina koja povezuje Ivan{~icu na istoku, s Kostelskim gorjem na zapadu i zajedno s njima dijeli Zagorje na dvije kotline. Njezina glavna kosa strmo se uzdigla izme|u sela Jesenja i Strahinja, u smjeru i.-z., u duìnu od desetak kilometara. Ta kosa na zapadu zavr{ava markantnim strmim vrhom s kamenom glavicom odakle je lijep vidik (Slon, 445 m), a na istoku Hajdinskim zrnom (738 m) na kojemu su Pisane pe~ine. Od Ivan{~ice je dijeli sutjeska O~ura, a od Kostelskoga gorja sutjeska Krapinice, tako da je i orografski i planinarski moèmo smatrati posebnom planinom. Popre~an presjek gore iznosi svega 2-3 km, {to zna~i da su njezine padine strme, a greben o{tar. Ime je 184 HRVATSKE PLANINE
dobila po selu Strahinju na svom podnòju. U novije doba po~elo je prevladavati ime Strahinj~ica, pa ~ak i Strahin~ica, ali je narod od davnine zove Strahinj{~ica (usporedi: Martin{~ina, Konj{~ina). Lako je pristupa~na i planinar }e je bez ve}ih pote{ko}a prije}i uzduì poprijeko u jednom danu. Ipak, neki dijelovi imaju zna~ajke vi{ega gorja: veliku strminu, duboko usje~ene klance, mjestimice ogoljeli greben i manje vapnena~ke stijene. Jùna joj je padina pod niskom {umom koja se sastoji od brdskog hrasti}a, cera, grmolikog drve}a i ne{to mlade bukve. Na s. padini buja lijepa visoka {uma, pretèno bukova i grabova, s pone{to crnogorice (jela, smreka, bor), a ima i oto~i}a breze. I najvi{i je dio planine pod gustom bukovom {umom. Livada ima malo. Najljep{e su gorske ko{anice na niskom si. ogranku Brdu. Strahinj{~ica je najljep{a u doba cvjetanja, jer su tada njezini proplanci puni {arenoga cvije}a. Ima dovoljno izvora i voda teku}ica. Klima je u planini subalpska. Za zimske sportove nije prikladna jer joj nedostaju slobodne padine. Planinarstvo. Pl. posje}ivanje Strahinj{~ice po~elo je ve} u prvim godinama razvitka hrvatskoga planinarstva. Godine 1883. HPD je imao u Krapini svog povjerenika, prvo markiranje izveo je 1892., a 1899., odmah nakon osnutka podrùnice »Strahinj{~ica« u Krapini, dao je prokr~iti stazu na vrh Gole{a. U to doba podignuta je na njemu i razgledna drvena piramida (vi{e je nema). Posje}ivanje planine dobilo je {ireg maha ipak tek nakon Drugoga svjetskog rata, po dovr{enju pl. doma, a pogotovo nakon probijanja ceste do doma 1963. Najzanimljivija su mjesta u gori pl. dom s okolicom i stijena Dedek iznad doma, s koje je lijep vidik na Krapinu. Neko} popularni Gole{,
a tako|er i najvi{i vrh planine, ne pruàju {irok vidik zbog razvijene {ume. Strahinj{~ica je podru~je rada istoimenog pl. dru{tva u Krapini koje se brine o svom domu i odràvanju markacija. Kajbum{~akov put. PD »Strahinj~ica« je u povodu proslave 80. godi{njice osnutka otvorila 17. 6. 1979. polukrùni put oko Krapine, koji povezuje Strahinj{~icu, Brezovicu i niz zanimljivih pl. to~aka. Ime je dobio po dedeku Kajbum{~aku iz Nazorove pjesme o Krapini i Zagorju. Na trasi je 8 KT, a put traje 8-10 h. Ozna~en je slovom K. Najbolje ga je podijeliti na dva dana, s no}enjem u domu na Strahinj{~ici. Zapo~inje kod Lova~kog doma u Krapini (KT 1), iza njega penje se na [u{elj brijeg (KT 2), zatim se preko Lova~kog doma u Radoboju (KT 3) penje na Strahinj{~icu (KT 4), te preko Gole{a silazi Hrbat Strahinj{~ice s pl. domom (Zlatko Smerke) Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 185
u Podgoru (KT 5). Slijedi uspon na vrh Brezovice (KT 6), odakle silazi preko Tri kralja (KT 7) do nalazi{ta pra~ovjeka u Hu{njakovu (KT 8). Dnevnik s opisom puta moè se naru~iti pouze}em (uz otkupninu) od PD-a »Strahinj{~ica« u Krapini, koje nakon obilaska puta dodjeljuje zna~ku. Prilazi Najkra}i je i orijentacijski najlak{i prilaz iz Krapine preko Strahinja, premda ni ostali ne ~ine te{ko}a. Do samoga pl. doma moè se sti}i i automobi-
lom preko @utnice. Budu}i da je zapravo rije~ o poludnevnom izletu, dan se moè iskoristiti za put uzdù hrpta gore trasom Kajbum{~akova puta ili tim putem nastaviti sa Strahinj{~ice na Brezovicu (3 h). £ 1. Krapina – Krapinsko Strahinje – Rudnik – Pl. dom 1,45 h. Najvànije polazi{te za uspon je Krapina ispod j. padine gore. U novije doba najbolje je do}i u Krapinu èljeznicom jer je sve manje autobusnih linija. Krapina (158 m) je slikovit zagorski gradi} koji je sjedi{te Krapinsko-zagorske ùpanije. Smje{ten je u dolini Krapinice i okruèn {umovitim obroncima Kostelskoga gorja i Strahinj{~ice. Poznat je i kao staro povijesno mjesto (pisani dokument iz g. 1193.), s bogatom kulturnom tradicijom, te kao privla~no izleti{te koje u mnogome podsje}a na Samobor. Ima dobre prometne veze. Nalazi se nà. pruzi Zagreb – – Hromec – dràvna granica (56 km od Zagreba i na Zagorskoj magistrali (autocesta Zagreb – Macelj). Autobusni kolodvor je nasuprot `. postaje. Krapina je sjedi{te HPD-a »Strahinj{~ica« (osn. 1899. kao podrùnica HPD-a). U gradu i okolini ima mnogo ugodnih ugostiteljskih objekata i izleti{ta. Prije uspona na goru vrijedi obi}i ove znamenitosti: Muzej evolucije u Hu{njakovu gdje je geolog Dragutin Gorjanovi} Kramberger 1899. na{ao ostatke krapinskog pra~ovjeka i paleolitske rukotvorine, Stari grad, Zavi~ajni muzej, rodnu ku}u dr. Ljudevita Gaja (Muzej hrv. narodnog preporoda), Galeriju grada Krapine, Sakralnu zbirku franjeva~kog samostana sv. Katarine iz 17. st. i zavjetnu crkvu Bl. Djevice Jeruzalemske na uzvisini Tr{ki Vrh (oko 1,2 km cestom od sredi{ta). Od `. p. Ulicom A. Star~evi}a preko mosta na Krapinici i odmah l. uz Krapinicu [etali{tem hrv. narodnog preporoda do Trga Ljudevita Gaja u gradskom sredi{tu, zatim Magistratskom ulicom (iza ku}e br. 35 l. se odvaja Krambergerova ul. kojom je 5’ do paleolitskog nalazi{ta Hu{njakovo). Dalje ravno Ulicom M. Gupca ispod podvònjaka Zagorske magistrale (20’ od `. p. Krapina). Ovamo se moè brè sti}i ako se iz Krapine produì vlakom dò. p. Doli}i (2 km od Krapine). Oko 300 m od postaje, u malom boriku postrani od ceste, nalazi se Lova~ki dom u kojem je KT 1 Kajbum{~akova puta. Iza Lova~kog doma ve} po~inje Krapinsko Strahinje. Cestom kroz naselje 1 km do kriànja (l. krak je za Podgoru), odakle ravno blagim usponom uz tvornicu TEP do novoga kriànja. Tu l. asfaltiranom cestom {irine 3 m za Radobojsko Strahinje do trafostanice kod starog rudnika (30’), gdje se moè parkirati vozilo. Dalje preko mosta o{tro uzbrdo kraj rasSu{ec, najvi{i vrh Strahinj{~ice pela i obiteljske ku}e do d. zavoja
186 HRVATSKE PLANINE
ceste, gdje markacija prelazi l. kroz {ljivik, zatim kra}om strminom preko potoka i zavojem do kolnog puta. Njim l. gore preko livada, uz stupove elektri~nog voda do stabla kru{ke, a od nje l. na po~etak zavojitog puta kojim ima do doma 8 zavoja. Pl. dom na Strahinj{~ici (618 m) smje{ten je na {umovitom prijevoju Strmini, preko kojeg je prelazila nekada{nja pje{a~ka staza iz Radobojskog Strahinja u Gornje Jesenje. Gradnju je zapo~eo HPD »Strahinj{~ica« iz Krapine 1940., a zavr{io 27. 7. 1951. Dom je prostrana jednokatna zgrada od kamena. U prizemlju su blagovaonica za 50 osoba, mala sala sa Pl. dom na Strahinj{~ici {ankom, mala sala za 20 osoba i kuhinja, a na katu 3 sobe s 2, 4 i 6 kreveta, te skupna spavaonica s 20 leàja (ukupan kapacitet 32 leàja). Pred blagovaonicom je prostrana terasa s lijepim vidikom na Zagorje i Medvednicu. Dom je elektrificiran i ima vodu iz cisterne. Opskrbljen je pi}ima. Otvoren je vikendom od travnja do kraja listopada, a u ostale dane po dogovoru. U domu su stolovi i klupe za 40 izletnika. U okolici doma mogu se poduzeti izleti hrptom planine u z. i i. smjeru. U i. smjeru vodi markacija na vrh planine (vidi niè). U z. smjeru moè se {irokim putem prema Gole{u (20’), odakle l. silazi markacija u Krapinu preko Jelenskih pe}ina. Satnica: Dedek 8’, vrh Strahinj{~ice 30’, Izvor 5’, Jesenje 1 h, Macelj 5 h, Trako{}an 3 h. Put na vrh Strahinj{~ice vodi od parkirali{ta iznad doma d. o{tro uzbrdo
markiranom stazom kroz mladu {umu. Nakon 8’ prelazi golu kamenitu glavicu zvanu Dedek, s lijepim vidikom na pl. dom, Zagorje i u Sloveniju sve do Kamni{kih Alpa, a u blizini se isti~e stoàc Brezovice na po~etku Kostelskoga gorja. Nakon daljnjih 20’ staza stiè na vrh Strahinj{~ice (na novoj vojnoj specijalki 1:25 000 ozna~en je imenom Su{ec, 846 m). Na samome je vrhu veliko stablo bukve. Vidik je ograni~en {umom. £ 2. Krapina – Podgora – Pl. dom 2 h. Iz Krapine do raskrìja kod tvornice TEP (v. 1), zatim l. cestom 10’ do po~etka naselja Podgore. Nakon prvih pet ku}a, o{tro d. na asfaltnu cestu, 150 m prema crpili{tu vode, zatim l. (oznaka na asfaltu) stazom koja koso prelazi oranicu i iza nje se o{tro penje kroz {ljivik i rubom {ume do raskrìja (tu nam s l. prilazi markacija iz @utnice, v. 3). Odavle o{tro d. zavojitom stazom preko Jelenskih pe}ina na jùnoj padini gore, do {irokoga puta na hrptu Gole{a. Njim d. 20’ do doma. £ 3. @. p. @utnica – Podgora – Jelenske pe}ine – Pl. dom 2 h. Od `. p. @utnica (3 km od Krapine), uz tekstilnu tvornicu, cestom za Gornje Jesenje oko 400 m, zatim o{tro d. preko mosta na makadamsku cestu uz ogradu tvornice u smjeru Krapine do kraja tvorni~koga kruga. Odavle l. ispod podvònjaka Zagorske magistrale, po cesti u Podgoru ravno (l. je {kola) do raskrìja (l. vodi cesta uz brijeg na Slon, 445 m). Tu treba ravno do idu}eg raskrìja (»A« stup elektri~nog voda), odakle l. blagim usponom oko 250 m izme|u ku}a i vodocrpili{ta gdje markacija skre}e d. po kolnom putu. Njime ispod vikendica do mjesta gdje s d. prilazi markacija iz Krapine (dalje v. 2). £ 4. Krapina – @utnica – Pl. dom cestom 12 km. Iz Krapine starom cestom za do raskrìja (oko 2 km), gdje treba d. (putokaz za Gornje Jesenje i Bednju), cestom preko mosta ì. pruge uz tvornicu Krateks, d. stranom doline potoka @utnice kroz Gornju @utnicu 4 km prema Gornjem Jesenju. Tu iza zavoja, neposredno prije mosta, o{tro d. s asfaltne na makadamsku cestu kojom ima do doma 6 km. Cesta se penje mimo separacije kamenoloma i kontejnera do raskrìja. Tu u zavoju o{tro l. uz strminu, zatim oko Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 187
gradskog deponija za sme}e, rubom kamenoloma ravno uzbrdo. Slijede zavoji kroz livade i {ume, do kriànja gdje treba o{tro d. (ravno vodi cesta preko Jesejanskog brda ili Kranj~eca do klanca O~ure). Nakon jo{ nekoliko o{trih zavoja (markirane kratice), strmina popu{ta i cesta skre}e l. Tu je d. 5-6 m ispod ceste ogra|en nepresu{an izvor pitke vode. Slijedi oko 500 m o{trog uspona do parkirali{ta na hrptu gore. S druge strane hrpta, 20 m ispod parkirali{ta, nalazi se dom. Cesta ima nagib 14%; nije prohodna za autobuse. £ 5. Gornje Jesenje – Pl. dom 1,20 h. Markacija po~inje na autobusnoj postaji kod Mjesnog ureda Gornje Jesenje (biv{i zadrùni dom; Jesenje ima naglasak na zadnjem slogu). Najprije se spu{ta 1,5 km cestom prema Krapini u nekoliko zavoja do zaselka Osrede~ki, gdje kod elektri~nog stupa treba o{tro l. kolnikom nizbrdo do prve ku}e Galovi}a. Prije prve ku}e ravno kroz vo}njak preko prvog potoka, zatim oko 20 m livadom, pa preko drugog potoka livadom do skupine pitomih kestena. Rubom {ume d. 50 m, zatim kroz {umski gaj 20 m na rub velike livade. Ovdje o{tro d. 50 m do stabla tre{nje, pa o{tro l. puteljkom po livadi koja se diè do ceste za pl. dom. Prelazi cestu kod kamena s putokazom, jo{ dva puta sije~e cestu kraticama, a tre}i put, u visokoj bukovoj {umi, ostaje na njoj sve do pl. doma. Ovaj je prilaz prikladan za planinare koji dolaze na Strahinj{~icu s Trako{}ana trasom ZPP-a. LITERATURA (S. – skr. Strahinj{~ica). Vac, G.: S. HP 1, 102, 1898.; Ortner, S.: Povijest gradine i
trgovi{ta Krapine. Zagreb 1899.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske, I, str. 175-178, Zagreb 1905.; Gorjanovi}, D.: @ivot i kultura diluvijalnog pra~ovjeka iz Krapine. Djelu JAZU knj. 23, 1913.; Piljek, S.: Sa izleta na S. NP 32, 99, 1950.; Arh-Lipovac, L.: Prolje}e na S. NP 4, 156, 1952.; Veronek, I.: S. NP 7, 177, 1955.; Lisac, R.: Pioniri PDZ-a u Krapini i na S. NP 10, 50, 1958.; Kozina, A.: Krapina i okolica kroz stolje}a. Muzej u Krapini, 1960.; Horvatin, D.: Zimski vikend na S. NP 10, 58, 1971.; 75 godina pl. rada u Krapini. PD »Strahinj~ica«, Krapina 1974.; Regula-Bevilacqua, Lj.: O vegetaciji zagorske gore Strahin~ice. Ekolo{ki gl. 1998., br. 5., 47-53; O{tri}, V.: Bilje{ke sa Strahinj~ice. HP 92, 2000., 319. Brezovica zemljovid 10, str. 179 Priroda i poloàj. Brezovica je razmjerno niska, {umovita gora, koja povezuje Strahinj{~icu s Kostelskim gorjem. Uzdiè se o{tro iz sutjeske Krapinice, u smjeru i.-z. u duìnu od 3 km. Iz daljine je nalik stogu sijena. Jùna je strana pokrivena hrastovom {umom, ispod koje se blago spu{taju livade, a s. se padina strmo ru{i oko 200 m u bukovu {umu. Vode na Brezovici nema. Vrh je lako dostupan jer je gora pro{arana brojnim puteljcima, a na sam je vrh probijena cesta do telekomunikacijskog objekta. Najkra}i je i dobro markiran uspon od `. p. @utnica, dok je mnogo zanimljiviji, ali i neusporedivo duì, zaobilazni put od Hu{njakova u Krapini preko Tri kralja (2,15 h). £ 1. @. p. @utnica – Doli}e – Brezovica 1,15 h. Od `. p. @utnica (4 km od Krapine prema Sloveniji) za markacijom po cesti za Krapinu preko mosta na Krapinici do raskrìja za . Cestom 1 km d. do zadnje ku}e l. u naselju Doli}i, gdje treba l. preko oranice na kolni put (smjerokaz na stupu dalekovoda i markacija na oznaci plinovoda). Slijedi 50 m o{trijeg uspona, zatim blaèg do kriànja, Brezovica, 581 m (Zlatko Smerke) gdje treba d. iz {ume do zaravni s pitomim 188 HRVATSKE PLANINE kestenima. Na idu}em raskrìju l. 30 m do jo{ jednog raskrìja, gdje treba l. i nakon 10 m po~eti s o{trim usponom do stijena, zaobilaze}i ih l. do zaravni. Slijede jo{ dva raskrìja gdje treba d. Stigav{i na greben, njime l. blaìm usponom do ceste koja vodi do repetitora (antenski stup) na samome vrhu (581 m). Vidik se pruà na Zagorje i u Sloveniju, za bistra vremena sve do Kamni{kih Alpa. Preporu~a se silazak na drugu stranu u Krapinu preko Tri kralja markacijom Kajbum{~akova puta, zaobilaznim, ali vrlo lijepim putem kroz tipi~ne zagorske pejzaè (1,30 h u silazu). £ 2. – Brezovica cestom 4 km. U , 40 m prije br-
klje, l. na asfaltiranu seosku cestu za selo Brezovicu (Petrovsku) do raskrìja na prijevoju, gdje treba skrenuti l. u zaselak Leljaki (tu prestaje asfalt). Dalje strmo uzbrdo do zaravanka sa skupinom borova gdje stièmo na popre~nu makadamsku cestu. Njom treba l. u nekoliko zavoja na vrh. Na povratku se moè umjesto u si}i u Krapinu, tako da se kod spomenute skupine borova produì cestom na jug kroz zaselke sela Podgaj. Maceljska gora zemljovid 10, str. 179 Priroda i planinarstvo Reljef. Maceljska gora (skr. Macelj, gen. Maclja) ogra|uje Hrvatsko zagorje sa s. strane i dijeli ga od slovenske regije Haloze. Pruà se uglavnom smjerom i.-z., od Trako{}ana do Rogatca, u duìni od gotovo 20 km. Prijevoj na Zagorskoj magistrali Zagreb – Maribor dijeli ga na dva dijela. Z. dio, koji je vi{i, strmiji i ima pravilan oblik glavnog hrpta s pobo~nim ograncima, ~ini glavninu gore, dok i. dio ne samo da znatno gubi brdski karakter nego je ra{~lanjen na dvije usporedne i podjednako visoke kose, me|u kojima te~e potok {to puni Trako{}ansko jezero. Kao i ve}ina zagorskih bregova, Maclju je kao cjelini s. padina strma, a j. blaga i bogato ra{~lanjena, zbog ~ega i sve ja~e teku}ice silaze na j. stranu. Najvi{i vrh (718 m) planinarski nije zanimljiv jer zbog {ume nema vidika, a osim toga je grani~na kota prema Sloveniji gdje kretanje ograni~uju pograni~ni propisi. Premda Macelj nije najvi{a zagorska planina, u neku je ruku ~vori{te od kojega se granaju tri glavna lanca: Kuna gora – Cesargradska gora, Strahinj{~ica – Ivan{~ica i Ravna gora – Topli~ka gora. U njemu su i izvori{ta triju glavnih zagorskih rijeka: Sutle, Krapinice i Bednje. Narodno je ime planine Maceljska gora, pri ~emu se pod gorom misli na {umu. Ime potje~e od imenice macel, {to je lokalni naziv za bat. Gra|a. Temeljno kamenje Maclja u najve}em su dijelu tvrdi pje{~enjaci, zatim vapneni i pr{inasti pje{~enjaci zelenkasto sive boje. U i. dijelu prevladavaju morski lapori i prhki lapori pje{~enjaci ù}kaste boje. Sve je to kamenje miocenske tvorbe. Na izlokanim mjestima pokazuju se glineni {kriljavci, a ispod njih dolomiti. Geolo{ki to kamenje pripada kenozoiku, formaciji tercijara. U i. dijelu, izme|u spomenutih usporednih kosa, nalaze se velika nalazi{ta tufa, kamena koji je nastao od vulkanskog pepela i koji se gospodarski iskori{tava. Flora. U prirodi Maclja najzna~ajnije je bogatstvo {uma. One su prekrile cijelu planinu i planinarima onemogu}uju vidik. Tu nema slikovitih proplanaka kao u drugim zagorskim bregovima, ali upravo su te {ume glavna prednost Maclja. Prevladava asocijacija kitnjaka i graba, a unutar nje dolaze jo{ i bukva, klen, gorski javor itd. Neobi~na je za goru tako male visine Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 189
sveza listopadne i crnogori~ne {ume. Osim jele, od crnogorice ima jo{ mnogo obi~noga bora i smreke, a na vi{im poloàjima dobro je razvijen i ari{. Planinarstvo. U Maclju nema pl. objekata i planinarima je vrlo malo poznata. S hrvatske strane markiran je samo jedan prilaz. Zbog nedostatka istaknutih vrhova i vidikovaca, a i slabije pristupa~nosti u usporedbi s ostalim zagorskim bregovima, ostao je po strani od glavnih pl. kretanja. Danas skrivene ljepote Maclja, a to su spokojstvo i ti{ina gorskih {uma, osobito crnogori~nih, pozna tek uì krug planinara. Planinarski su najzanimljivije dvije to~ke: lugarnica Lobor{~ak i izvor Sutle, koji se nalazi na samoj dràvnoj me|i. Prilazi £ 1. Lupinjak – M. Kravnjak – izvor Sutle 2,30 h. Od `. p. Hromec cestom 3 km do grani~nog prijelaza Lupinjak (prijaviti se policiji). Oko 200 m prije granice cestom d. za markacijom u selo Hromec. Iza sela l. od ku}e na rubu {ume do rijeke Sutle. Uz Sutlu {umskom cestom pod M. Kravnjak i o{trim usponom 30' na vrh (vidik). Dalje blag uspon do {umske ceste, njom l. 2,5 km i zatim s nje l. za markacijom 30' do {umskog stovari{ta [vedski stol. Slijedi 30' uspona do staze koja stiè sa Strahinj~ice i njom l. 20' do izvora. £ 2. Gornji Macelj – Lobor{~ak 4 km – izvor Sutle 1,30 h. Gornji Macelj je seoce sa {kolom i lugarnicom na granici i. i z. dijela gore, smje{teno na Zagorskoj magistrali Zagreb – Maribor (autobusom iz Zagreba 69 km, od Krapine 10 km). Najblià jè. p. (60 km od Zagreba), od koje je do sela 5 km cestom. Oko 800 m prije sela, d. od ceste, nalazi se napu{tena lugarnica »Lepa bukva« krapinske {umarije i ugostiteljski objekt u obliku brvnare, a oko 1,5 km prije lugarnice vodi d. uzbrdo markacija ZPP-a preko i. obronaka Maceljske gore u Gornje Jesenje pod Strahinj{~icu. Na{ put u z. dio Maceljske gore po~inje oko 50 m iza spomenute brvnare, gdje
markacija skre}e sa Zagorske magistrale l. u zaselku Fruki-Topolovci. Odavle l. u {umu uskom brdskom cestom. Ona se u zavojima penje kroz lijepu {umu 3,5 km do kriànja na gorskom hrptu (nagib do 14%). Lobor{~ak. S kriànja je l. odvojak 300 m do {umarske ku}e Lobor{~ak. To je vrlo lijepa zgrada u lova~kom stilu, okruèna visokom smrekovom {umom. Oko nje su ure|ena igrali{ta, nadstre{nice i klupe za odmor. Posjetitelja osvaja ~ar guste kestenove {ume i miris crnogorice, jedini je nedostatak ograni~en vidik. Ku}a je ure|ena kao izleti{te, namijenjena je {umarskim potrebama i nije pristupa~na javnosti. Markacija nastavlja od spomenutog odvojka za Lobor{~ak 150 m do raskrìja, gdje treba l. {umskom cestom do ~istine. Slijedi blag uspon i d. zavoj, iza kojega preko propusta na biv{e stovari{te. Njim l. do kraja i tu d. o{trim usponom rubom hrastove {ume. Dalje lijepo trasirana staza u blagom usponu vodi l. padinom brda 40’ na hrbat Maclja do sedla, Lova~ki dom Lobor{~ak na Maclju odakle se na drugu stranu 190 HRVATSKE PLANINE
kroz {umu naziru slovenska sela. Na sedlu je grani~ni kamen jo{ iz doba Austro-Ugarske. Staza dalje vodi jo{ 40’, drè}i se l. strane hrpta, kroz lijepu {umu i preko ~istine Krapinska ledinka (vidik na Zagorje) stiè do izvora Sutle (slovenski: izvir Sotle). Izvor je u grani~nom pojasu(!), a nalazi se desetak m l. od ra~vanja staze, na kojemu se d. uzbrdo odvaja staza 10’ na hrbat Maclja do ostataka bunkera iz Drugoga svjetskog rata (2,30 h od G. Maclja). Po~etak rijeke Sutle je neznatno, ozidano vrelo, okruèno grmljem i stablima, pa treba pàljivo slijediti markaciju. Sutla silazi odavle s planine poput tankog poto~i}a, pra}ena granitnim stupovima nekada{nje njema~ke granice. Sa slovenske strane ima do izvora 2,30 h od `. p. Sv. Rok ob Sotli (prije Lupinjak) preko Trli~na. LITERATURA Hirc, D.: Maceljska gora. Prirodni zemljopis Hrvatske I, str. 248-255, Zagreb 1905.; Horvat, D.: Macelj. NP 12, 941, 1960.; [kerlak, V.: ^ez Macelj. Pl. vestnik 89, 369, 1969.; O{tri}, V.: Gora na granici. HP 92, 255, 2000. Kostelsko gorje i Kuna gora Priroda i planinarstvo Poloàj. Planinski niz koji Hrvatsko zagorje dijeli u dvije zasebne kotline spu{ta se od svoga najvi{eg vrha u Ivan{~ici postupno u z. smjeru preko Strahinj{~ice, te zavr{ava Kostelskim gorjem. Ovo gorje po~inje nedaleko
od Krapine, tamo gdje ga rje~ica Krapinica strmom sutjeskom dijeli od Strahinj{~ice. Pruà se u duìnu od 20 km sve do Sutle na slovenskoj granici. Neki geografi ubrajaju u ovo gorje i z. ogradu Zagorja, koja se od Kostelskoga gorja nastavlja u j. smjeru bilom uzdù Sutle, u duìnu od daljnjih 30 km. Mi }emo, me|utim, najvi{i vrh u tom bilu, Cesargradsku goru, posebno obraditi, ne samo zbog orografski druga~ijeg karaktera nego i zbog pl. izdvojenosti. Reljef. Visina je Kostelskoga gorja neznatna i samo na nekoliko mjesta prelazi visinu od 500 m: u Ravnici (561 m) na istoku, na Kuna gori (520 m) u sredi{njem dijelu i Ko{trunu (505 m) na zapadu, dok je sve drugo zapravo tipi~no zagorsko humlje, dodu{e vrlo lijepo i slikovito, ali naseljeno i obra|eno, pa prema tome bez pl. zna~enja. Planinarstvo. Postoji ipak nekoliko pl. zanimljivih to~aka, zbog kojih vrijedi posjetiti ovo gorje. To je u i. dijelu stoàst vrh Brezovica (534 m), koji ve} izdaleka privla~i pogled planinara. Prije pola stolje}a Brezovica je bila popularno izleti{te krapinskih planinara, sve dok nije sagra|en dom na Strahinj{~ici. Danas je na vrhu telekomunikacijski toranj do kojega je probijena i brdska cesta. Brezovica je opisana u posebnom odjeljku. U sredi{njem dijelu gorja zanimljiva je gradina Kostel (od lat. castellum), po kojoj je cijelo gorje dobilo ime, zatim romanti~na klisura Kosteljina ispod nje, te Kuna gora zahvaljuju}i izgradnji pl. ku}e u blizini najvi{ega vrha. U z. dijelu nedostatak istaknutih vidikovaca nadom- Pregrada i pl. ku}a na hrptu Kuna gore Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 191
je{ta zanimljiv i dobro sa~uvan stari grad Veliki Tabor, slikovito smje{ten na vrhu breùljka. Kostelsko je gorje podru~je rada PD-a »Kuna gora« iz Pregrade koje vodi brigu o svojoj pl. ku}i. Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki prilaz iz Pregrade do pl. doma na Kuna gori cestom. Druga je mogu}nost pristup od `. p. , koji je gotovo tri puta duì, ali zato pruà pun doìvljaj zagorskoga pejzaà. Posjet Kuna gori uputno je povezati s obilaskom Vinagore i dvorca V. Tabor markiranom stazom, no to je rezervirano uglavnom za vlasnike vozila jer autobusne veze do tih mjesta nisu povoljne. Prilazi £ 1. Pregrada – Pl. dom na Kuna gori – Kostel-grad 2 h. Najbliè je upori{te za uspon na Kuna goru gradi} Pregrada. Pregrada (195 m) je lijepo izletni~ko mjesto s gostionicama i bazenom za kupanje, smje{teno na mjestu gdje cesta izlazi iz Sutinskoga, romanti~nog klanca rje~ice Kosteljine. Najzna~ajnija gra|evina je velika ùpna crkva Uznesenja Marijina iz 1818. Sagra|ena je na mjestu stare crkve, u klasicisti~kom stilu, s baroknim elementima. Zbog svoje veli~ine, stekla je naziv »zagreba~ka katedrala«. U nju su premje{tene stare, vrlo vrijedne orgulje iz zagreba~ke katedrale. U crkvi su i nadgrobne plo~e nekada{njih feudalnih gospodara, npr. Simona Keglevi}a, Gorupe iz g. 1573. i dr. Pregrada ima autobusnu vezu sa Zagrebom (59 km), Krapinskim Toplicama (13 km) i Krapinom (16 km). Autobus iz Zagreba vozi desetak puta na dan. Najblià jè. p. . Pregrada je sjedi{te PD-a »Kuna gora«. Iz jùnog dijela Pregrade vidi se pl. ku}a na vrhu brijega koji se nadvio nad mjesto. Uspon vodi od Trga Gospe Kunagorske l. iza crkve uzbrdo Ulicom grofova Keglevi}, ali markacija odmah iza samostana benediktinki o{tro skre}e l. markiranom {umskom stazom kojom se stiè do doma za 30’. Do samoga se doma moè iz Pregrade i cestom, najprije 1 km prema Desini}u, pa s te ceste o{tro d. mimo crkve sv. Lenarta jo{ 2,6 km {umskom cestom. Pl. dom na Kuna gori (350 m) zidana je prizemna zgrada s potkrovljem, podignuta 1953. na ji. obronku Kuna gore zvanom Japica ili Turni{}e (456 m). Nalazi se na {umskom proplanku koji se prema jugu otvara i pruà lijep vidik
prema Pregradi. Prizemno se nalazi kuhinja i blagovaonica, a potkrovlje sluì kao spavaonica (kapacitet 20 skupnih leàja). Dom nije opskrbljen, otvoren je preko vikenda, a klju~ ~uva PD »Kuna gora« u Pregradi koje je vlasnik doma. Od pl. doma dalje vodi markacija hrptom Kuna gore najprije cestom, a zatim {umskim putem u sz. smjePl. ku}a na Kuna gori ru, uglavnom istom visinom, padinom gore. Putem prolazimo mimo najvi{e to~ke, Bukovskoga vrha (521 m), koji je obrasla {uma pa nema vidika. Nakon sat hoda stièmo do malog prijevoja ispod kojega je d. livada. Na prijevoju se put ra~va: d. je 20’ uspona na Kostel-grad (treba ga obi}i s d. strane i u}i iz zale|a), a l. je silaz od 7’ do dviju crkava u selu Kostelu i jo{ toliko do autobusne postaje (linijom iz Huma 4 km do Pregrade i dalje za Zagreb). Kostel-grad je u srednjemu vijeku bio dobro utvr|en burg na hridini visokoj gotovo 400 m, iznad sutjeske Kosteljine, tako da je bio vrlo te{ko pristupa~an. Do danas je 192 HRVATSKE PLANINE
najbolje sa~uvana poslije dozidana utvrda, opskrbljena topovskim strijelnicama uperenim u dolinu Sutinsko. Gradina je prili~no obrasla {umom tako da se izdaleka te{ko primje}uje. Ime Kostel prvi se put spominje 1334. u popisu ùpa Ivana Arhi|akona, a sam grad 1398., kad ga dobivaju grofovi Celjski. Poslije su mu bili gospodari Jan Vitovec, Ivani{ Korvin i Juraj Brandenbur{ki koji ga prodaje Keglevi}ima, a ovi mu ostaju vlasnici do kraja. Koncem 18. st. postaje ru{evinom. Njegovo je ime latinskog podrijetla (castel- Klanac Kosteljine s Kostelgrada lum, tvr|ava) i podsje}a na doba rimske vladavine. £ 2. @. p. – Pregrada 12 km – Pl. dom na Kuna gori 30’. Prilaz Pregradi od `. p. planinarski je zanimljiv jer prolazi oko 40’ ispod Ravnice, najvi{ega vrha Kostelskoga gorja. Cestom (popularna »vinska cesta«) ima 12 km, a pje{a~kim kraticama 2 h. Jutarnjim vlakom iz Zagreba stiè se u oko 9 sati. Od `. p. 500 m pored crkve do {kole, zatim preko pruge i mosta l. u Pregradu (putokaz). Cestom 1 h u selo Putkovec, gdje prestaje asfalt. Pogled d. na najvi{i vrh Kostelskoga gorja Ravnicu s relejom na vrhu (561 m; narod taj vrh naziva Tusto ~elo; uspon mogu} za 40’). Desetak min dalje je selo Prigorje, odakle l. kraticom preko Smrkulja na asfaltnu cestu u zaselak Gorupi}e (35’). Odvojkom s asfalta d. prema selu Puclini, te nakon 10’ o{tro d. silaz do potoka, tu preko mosta, pa kroz se-
lo uspon na prijevoj (35’ od odvojka). Na drugu stranu 15’ silaza u Pregradu. Uz cestu, 1,4 km prije Pregrade, nalazi se stari dvorac Gorica. Dalje na Kuna goru v. 1. £ 3. Pregrada – Vinagora – Veliki Tabor 3 h. Iz Pregrade z. cestom prema Desini}u, preko sela Sopota na prijevoj (266 m), odakle d. skre}e seoska cesta uzbrdo u selo Vinagoru (5 km). Ovamo se moè i markiranom stazom od pl. doma na Kuna gori (1,15 h). Vinagora je znamenito pro{teni{te sa ùpnom crkvom ogra|enom zidinama poput tvr|ave. Dvije kapelice pored ulaza imaju oblik utvrda. Smje{tajem je (410 m) jedna od najvi{ih crkava u Zagorju, a istaknutim poloàjem omogu}uje {irok vidik, na jednu stranu preko Zagorja sve do Alpa, a na drugu do Medvednice. S Vinagore treba opet si}i na cestu i njome produìti u selo Desini}. Od raskrìja kod crkve u Desini}u dalje u z. smjeru u zavojima uzbrdo oko 30’ na hrbat kose, odakle s ceste d. pje{a~kim putem 15’ preko polja do Velikog Tabora (kolni prilaz je 1 km dalje). Od Vinagore do V. Tabora put je markiran. Veliki Tabor je, uz Trako{}an, najljep{i i najbolje sa~uvani srednjovjekovni grad u Hrvatskom zagorju. Sagra|en je na Crkva-tvr|ava na Vinagori zaravanku oblog breùljka (oko Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 193
320 m) vjerojatno koncem srednjega vijeka. Ispo~etka tvr|ava, tijekom povijesti postupno se pretvarao u dvor, tako da su nekada{nji bastioni postali stambene zgrade. Zahvaljuju}i tome, nije doìvio sudbinu ostalih starih zagorskih zamaka koji su danas u ru{evinama. Gradska jezgra je peterokutna gra|evina opasana snànim zidovima i zaobljenim kulama. Gornji su katovi smje{teni na nizu konzola i znatno {iri od prizemlja. Unutar prostranog dvori{ta, u trijemu, dvokatne su arkade. Ovaj prekrasni spomenik feudalnoga graVeliki Tabor diteljstva posjedovala je obitelj Ratkaj. Juraj Ratkaj (1612.–1666.) bio je pisac na{e prve tiskane povijesne knjige. Nakon izumiranja Ratkaja, poslije 1793., mijenjali su se kao gospodari kraljevska komora, ministar Thugut i bra}a Gruenwald. Nakon Prvoga svjetskog rata kupio ga je najprije slikar Oton Ivekovi}, a zatim dràva. Danas se u njemu nalazi muzejska zbirka, ugostiteljski objekt i privatne stambene prostorije. Obavijesti o muzeju daje prof. Josip [timac, 49216 Pregrada, K. Lugari}a 3, tel. 049/343-090. LITERATURA Laszowski, E.: Kostel. Prosvjeta 4, 373, 1898.; Risakovi}, V.: Kostel-grad. Pobratim 11, 329, 1900.; Hirc, D.: Prirodni z emljopis Hrvatske, I, str. 171. Zagreb 1905.; [ibl, B.: Na Kuna goru vlakom. HP 85, 1-2, 35,1993. Cesargradska gora Poloàj i priroda. U z. dijelu Hrvatskoga zagorja, izme|u Klanjca, Tuhelja i Kumrovca, pruìla se pitoma Cesargradska gora s najvi{im vrhom Japicom (509 m). Ta niska i lako pristupa~na gora pruà se u smjeru i.-z. u duìnu od oko tri kilometra, prosje~ne relativne visine oko 300 m. U orografskom smislu smatra se j. ogrankom Kostelskoga gorja. Okruèna je gusto naseljenim krajem, vinogradima i poljima, koja sa s. strane dopiru sve do planinskog bila. S j. strane, prema Klanjcu, na njezinu podnòju, gora je strmija, a u gornjim dijelovima i {umovita. Planinsko bilo je {iroko i ravno i na njemu se izmjenjuju livade i {umarci, s lijepim vidicima na Zagorje. Na svome z. rubu gora je o{tro odsje~ena od Kun{per{ke gore u susjednoj Sloveniji dubokim prodorom rijeke Sutle koji omogu}uje prolaz cesti i èljeznici. Sutjeska se zove Zelenjak, a njezin je najljep{i dio poznat pod imenom Mihanovi}ev dol. Seoska naselja i polja mnogo su oduzela ~aru planinske prirode, ali Cesargradska gora krije kutak koji to nadokna|uje svojom ljepotom. Planinarima je, naime, ostao najzapadniji dio, strmo osovljen upravo nad Zelenjakom. Tu se usred guste {ume, pod romanti~nom dekoracijom ru{evina Cesargrada, po kome je gora dobila ime, nalazi pl. ku}a kla-
nje~kih planinara. £ 1. @. p. Klanjec – Klanjec – Pl. ku}a – Cesargrad 40’. Od `. p. Klanjec, na pruzi Zagreb – Kumrovec (47 km od Zagreba, 6 km od Kumrovca), koja se nalazi na obali Sutle, ima 2 km uspona cestom u samo mjesto Klanjec (pje{a~ke kratice). Klanjec (263 m) je slikovito smje{ten na prijevoju hrpta koji dijeli porje~je Sutle i Krapine i preko kojega prelazi cesta za Kumrovec (55 km od Zagreba, 6 km od Kumrovca). Autobus do Klanjca vozi iz Zagreba dva puta na dan, nedjeljom jedanput. Na trgu usred Klanjca je spomenik Antunu Mihanovi}u iz 1910. g., a u Spomen-parku (Staro groblje) grobovi su Antuna Mihanovi}a i slikara Otona Ivekovi}a. U mjestu je i stari franjeva~ki samostan s crkvom, zadùbinom bana Sigismunda Erdödyja, koji je 194 HRVATSKE PLANINE
tu i sahranjen (1639.). U samostanu je prije desetak godina ure|ena Zavi~ajna zbirka. U Klanjcu se nalazi i Galerija Antuna Augustin~i}a, koji je sve svoje radove poklonio rodnom Klanjcu. Klanjec je sjedi{te PD-a »Cesargrad«. Put iz Klanjca vodi sa sredi{njeg trga uzbrdo do asfaltne ceste Zagreb – Kumrovec. Tom cestom treba d. 50 m, zatim s nje o{tro l. uzbrdo uskim kolnim putem koji se blago penje jùnom padinom brda, najprije granicom {ume i vinograda, a zatim kroz {umu. Nakon 30’ put prolazi povrh strmih stijena koje narod zove Pesji skok. Na samom rubu stijena, l. ispod puta, ure|en je i ogra|en vidikovac s lijepim pogledom na Zagorje, Sloveniju i @umbera~ku goru, a u dubini na Zelenjak i Sutlu. Od Pesjeg skoka poloìto jo{ desetak min do mjesta gdje s l. prilazi markacija iz Zelenjaka (v. 2; tim je putem nekoliko min silaza do izvora). Dalje je do doma jo{ oko 100 m.
Pl. ku}a »Cesargrad« je prizemnica sagra|ena u lova~kom stilu na malomu {umskom zaravanku, u sjeni akacija i crnogori~nih stabala, svega stotinjak metara od ru{evina Cesargrada. Podigli su je 1951. planinari i lovci iz Klanjca. U prizemlju je kuhinja i blagovaonica, a u potkrovlju dvije spavaonice sa 7 leàja (ponijeti sa sobom posteljinu). Pred ku}om su stolovi i klupe za izletnike, te malo igrali{te s kuglanom. U {umi, 2’ ispod ku}e, nalazi se l. ispod puta za Zelenjak nepresu{iv i ozidan izvor pitke vode. Dom nije opskrbljen, otvoren je nedjeljom od svibnja do listopada, u ostale dane po dogovoru. Klju~eve ima PD »Cesargrad« u Klanjcu, koji je vlasnik objekta. Od doma se moè poduzeti lijepa {etnja na Japicu (509 m), najvi{i vrh Cesargradske gore. Put traje Pl. ku}a »Cesargrad« (Jasna Bingula) oko 20’, a vodi u i. smjeru kroz {umu i preko bujnih livada. Vrh je zapravo prostrana ravan na kojoj je neko} stajala drvena piramida. Vidik je lijep i {irok, ali blizina ku}a Cesarske Vasi (sada napu{tene), koje su doprle gotovo do samog vrha, oduzima vrhu planinski zna~aj. Od ku}e je 3-4’ do ru{evina Cesargrada, koje se nalaze na gotovo istoj nadmorskoj visini kao i pl. ku}a. Cesargrad (462 m) je neko} bio velik grad. Nadaleko u {umu proteù se ostaci njegovih zidina, iako mjestimice ve} teè zamjetljivi. Bio je nekoliko puta pregra|ivan. Njegov nam negda{nji izgled moè do~arati slika u ulju u blagovaonici pl. ku}e. Zahvaljuju}i dominantnom poloàju, od ove se najve}e zagorske gradine pruà lijep vidik na velik dio Zagorja i Slovenije, a u dubinu na vrletne stijene Zelenjaka. Tko ga je sagradio nije poznato. Spominje se prvi put 1399. kad ga je kralj Sigismund darovao grofu Hermanu Celjskomu. ^etiri stolje}a bio je vlasni{tvo plemi}ke obitelji Erdödy. Za velike selja~ke bune 1573. zapalili su ga seljaci pod vodstvom Ilije Gregori}a, ali je grad nakon toga bio popravljen i nastanjen jo{ u 17. st. sve dok ga Erdödy nisu napustili i kod Klanjca sagradili Nove dvore. Otada on postaje ru{evinom. Kupoprodajnim ugovorom od 27. 6. 1933. vlasnikom parcele na Cesargradu postaje Hrv. planinarsko dru{tvo. Originalnu, sudski ovjerenu vlastovnicu, ~uva HPS u svojoj arhivi posjedovnih Cesargrad (Jasna Bingula) dokumenata. Naàlost, ova slikovita povijesna gra|evina i dalje propada te bi trebalo konzervirati bar istaknuti polukrùni bastion, kako ne bi i Cesargrad doìvio sudbinu sli~nu onoj mnogih drugih zagorskih burgova. £ 2. @. p. Zelenjak – Mihanovi}ev dol – Pl. ku}a 1,30 h. Zelenjak je sutjeska rijeke Sutle, izme|u Cesargradske i Risvi~ke gore na hrv. i Kun{per{ke gore na slovenskoj strani (dràvna granica ide rijekom Sutlom). Tu je postajà. pruge Zagreb – Kumrovec (52 km od Zagreba, 4 km od Kum-
rovca). Oko 1 km prema Kumrovcu, d. iznad ceste, diè se zeleno Risvi~ko brdo s crkvom (najljep{i vidikovac na okolinu Kumrovca), a l. preko Sutle, Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 195
na slovenskoj strani, vidi se na strmoj i nepristupa~noj hridini, {to str{i iz {ume, ru{evina grada Kun{perka (411 m). Preko dràvne granice moè se zasad samo na slùbenom prijelazu ma-
lo niè od `. p. Klanjec, a vratiti se u selo Razvor kod Kumrovca. Iako na Sutli postoje mostovi bez nadzora, promet nije dopu{ten, a prijelaz granice je prekr{aj koji se nov~ano kànjava. Mihanovi}ev dol. U blizinì. p. u Sutinoj sutjeski je dolinsko pro{irenje Mihanovi}ev dol. Nalazi se uz asfaltnu cestu kojom ima do Klanjca 3, a do Kumrovca 4 km. Usred doline je spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokog 12,20 m koji su podigla Bra}a hrvatskog zmaja g. 1935. Ovdje je, navodno, pjesnik Mihanovi} dobio inspiraciju za »Lijepu na{u«. Prirodna je sredina, naàlost, naru{ena oblìnjim rùnim kamenolomom, ali je dol sada pod za{titom dràve kao rezervat prirodnog predjela. Od cestovnog raskrìja u Mihanovi}evu dolu treba s glavne ceste skrenuti tuheljskom cestom, ali ve} nakon 200 m opet skrenuti d. preko Mihanovi}ev dol u Zelenjaku potoka seoskim putem prema selu Podgori. ^as zatim markacija ostavlja i taj put te se penje d. vrlo o{tro u {umu oko 50’ do ku}e. Nekoliko min prije ku}e je ogra|eni izvor. LITERATURA Gorjanovi}, D.: Geologijski odno{aji okolice klanje~ke i pregradske. Rad JAZU 120, 83, 1894.; Gorjanovi}, D.: Struga~a i njen zapadni nastavak. Rad JAZU 131, 301, 1897.; Laszowski, E.: Cesargrad. Prosvjeta 5, 89 i 113, 1897.; Hirc, D.: Mihanovi}ev dol. Prosvjeta 9, 699, 1901.; Klai}, V.: Sutla. Hrvatsko kolo 3, 120, 1910.; Magdi}, M.: Cesargrad. Agramer Tagblatt 28, br. 5, 1, 1913.; Stahuljak, V. st.: Japica i Cesargrad. Novosti 20, br. 343, 9, 1926.; @upani}, A.: Iz povijesti Cesargrada. Novo vrijeme 2, br. 13, 15 i 17, 1930.; AC.: Cesargrad kod Klanjca, Jutarnji list 20, br. 7027, 13, 1931.; Horvat, I.: Zelenjak - kolijevka hrvatske himne. HP 31, 321, 1935.; Poljak, @.: Cesargradska gora. NP 12, 151, 1960. Okolica Varàdina Budu}i da je prilaz Ivan{~ici i Ravnoj gori za varàdinske planinare zbog udaljenosti u najmanju ruku jednodnevna tura, HPD »Dugi vrh« iz Varàdina uredio je pl. izleti{te na blièmu Dugom vrhu, kamo se moè sti}i i popodnevnom {etnjom. Prilaz je mogu} automobilom cestom preko Jalkovca, Beretinca i ^re{njeva (10 km) ili pje{ice od `. postaje Vidovec na pruzi za Lepoglavu te postaja Doljan i Kru{ljevec na pruzi za Zagreb. Opisat }emo prilaz od `. p. Doljan koji je jednako pristupa~an i zagreba~kim planinarima. £ 1. @. p. Doljan – Pl. skl. »Vagon« 1,30 h. Iz Varàdina vlakom prema Zagrebu 8 km dò. p. Doljan (Sv. Ilija). Najbolje je krenuti jutarnjim vlakom (povratak na ve~er). Markirani put vodi kroz pitome pejzaè Beletine~ke {ume i vinograde. Od `. p.
prugom 50 m prema Zagrebu, prije}i d. preko pruge mosti}em na kolni put i njim 15’ do crkve sv. Ilije. Od crkve cestom do Gajeve ulice i d. kroz polja i vinogPl. skloni{te »Vagon« 196 HRVATSKE PLANINE
rade u {umu. Iza {ume stiè se do prvog kriànja gdje treba l. do idu}eg raskrìja s raspelom. Oko 50 m dalje je markirana makadamska cesta koja vodi kroz polja, livade i {umarke do skloni{ta. Skloni{te se nalazi u {umi na breùljku Grabrovici (220 m). Pl. skloni{te »Vagon« (220 m) zapravo je teretni èljezni~ki vagon koji je tu na otkupljenoj parceli postavio HPD »Dugi vrh« 1981. i preuredio ga u pl. skloni{te. Tu se za nevremena moè skloniti 25 ljudi. Raspolaè svime potrebnim za jednodnevni boravak, a ima i dva leàja. Ljeti su oko objekta klupe, stolovi, ro{tilj, suncobrani i sve {to je potrebno za ugodan boravak ve}eg broja posjetitelja. »Vagon« je otvoren ljeti vikendom, a u ostale dane po dogovoru. Tako|er je i opskrba po dogovoru. Objektom upravlja HPD »Dugi vrh« iz Varàdina. Oko 100 m od ku}e pruà se vidik na tipi~an zagorski pejzà s vinogradima i vo}njacima, a u daljini se vide Ivan{~ica i Ravna gora. Oko 20’ {etnje je do lijepog dvorca [aulovca iz 17. st. (danas ugostiteljski objekt). Okolica Hra{}ine Usred Hrvatskoga zagorja, izme|u Budin{~ine i Hra{}ine, diè se neveliko brda{ce [ijan (351 m) s kojega bi se, zbog osamljena poloàja, pruào prili~no dalekoseàn vidik da nema {ume. Tome su dosko~ili najprije ~lanovi PD-a »Hra{}ina« 1954. g. drvenom piramidom na vrhu, a kad je ta dotrajala, na istome su mjestu lovci iz Hra{}ine 1980. podigli 15 m visoku èljeznu
piramidu s pedesetak stuba. £ 1. @. p. Hra{}ina – Trgovi{}e – [ijan 1 h. Polazna to~ka jè. p. na pruzi Zagreb – Varàdin (69 km od Zagreba, 35 km od Varàdina). Vlak vozi 8 puta na dan (brzi se vlakovi ovdje ne zaustavljaju), tako da se usput, s prekidom vònje od 2-3 sata, moè poduzeti zanimljiv i lak izlet. Od `. p. treba preko pruge 3 km i. smjerom asfaltiranom cestom u nekoliko zavoja do crkve u Trgovi{}u (ovdje }e parkirati izletnici koji stiù automobilom). Odmah iza crkve, a prije vatrogasnog doma, treba skrenuti l. uzbrdo asfaltiranom cesticom me|u seoskim ku}ama. Asfalt uskoro prestaje, a put se nastavlja istim smjerom do osamljene ku}e na vrhu brijega. Lijevo do ku}e i od nje l. u blagom silazu 3-4’ do piramide. S nje se pruà vidik od Medvednice na jednoj do Ivan{~ice i Strahinj{~ice na drugoj strani. LITERATURA Piramida na [ijanu (351 m) Pipini}, B.: Piramida nad Hra{}inom. NP 1954., 8-9, 309. Okolica ^akovca Planinarstvo u Me|imurju. Planinarstvo sjeverno od Hrvatskoga zagorja vezano je uz HPD »@elezna Gora« u ^akovcu (osn. 1924. kao podrùnica HPD-a). Godine 1987. dru{tvo je markiralo Me|imurski pl. put (MPP) sa 6 KT od ^akovca do [trigove, koji obuhva}a najvi{e to~ke Me|imurja. Najvi{a je me|u njima Mohokos (344 m), otprilike na polovini toga puta. Iako nije rije~ o gori, uvr{tavamo ga u ovaj vodi~ kao popularnu to~ku ~akove~kih planinara. Glavne su osobine kraja pitomost pejzaà i laka prohodnost, tako da se put prolazi kao u {etnji, bez ve}ih napora. £ 1. ^akovec – Lopatinec – Mohokos 3,30 h. Ishodi{na je to~ka Stari grad u ^akovcu (KT 1), nekada vlasni{tvo Zrinskih, danas zavi~ajni muzej. Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 197
Odavle za markacijom 40’ do grobne kapelice Zrinskih, Sv. Jelena, u [enkovcu (KT 2; zidne slike iz 15. st.). Slijedi 20’ uspona do dvorca Morandini u Ksajpi (lijep vidik na ^akovec). Nakon daljnjih 1,10 h put stiè se do »Me|imurske hiè« u Balogovcu (KT 3; restauracija u borovoj {umi), a nakon idu}ih 1,10 h do sela Lopatinca (KT 4; dovle se moè asfaltnom cestom iz ^akov-
Rekreacijski centar Vukanovec u Me|imurju ca). Od crkve sv. Jurja na Bregu (oslikana je freskama Rangerovih u~enika) 20’ u {umu do zdenca Margetica. Slijedi jo{ 50’ uspona na Mohokos (KT 5), najvi{u to~ku Me|imurja. Nalazi se tik uz cestu, a zauzeta je ogra|enim vodovodnim rezervoarom; planinarsko joj obiljèje daje spomen-plo~a postavljena prigodom proslave 75 godina planinarstva u ^akovcu. S Mohokosa se put nastavlja na drugu stranu MPP-om 1,10 h do rekreacijskog centra u Vukanovcu (KT 6) i jo{ toliko do dvorca grofova Zichyja iz 19. st. u @eleznoj Gori (220 m; KT 7). Odavle }emo se spustiti za 1 h u [trigovu (KT 8). Prije povratka autobusom u ^akovec (3 puta na dan izravna linija i za Zagreb), tu valja razgledati zidne slike u ùpnoj crkvi sv. Magdalene iz 15. st. i Rangerove slike u baroknoj crkvi sv. Jeronima. Bilogora Priroda i planinarstvo Poloàj i prirodne zna~ajke. Po svojoj visini Bilogora je najmanja, ali prostranstvom jedna od na{ih najve}ih gora. Premda se u geografskom smislu ubraja me|u humlje, zbog svoga je poloàja usred prostrane ravnice, prili~no uo~ljiva. Pruà se u smjeru SZ-JI povezuju}i planine Hrvatskoga zagorja i Poè{ko gorje. Unutar cestovnoga kruga Koprivnica – Virovitica – – Grubi{no Polje – Bjelovar – Krièvci – Koprivnica, proteè se poput bila u duìnu od 80 km. Vrlo je pravilnoga reljefa. Njezino jasno izraèno bilo blago se spu{ta na j. stranu, a malo strmije na s. stranu. Razvodnica je izme|u savskoga i dravskoga porje~ja i dijeli bilogorsku Podravinu od Lonjsko-~azmanske zavale. Najvi{i joj je vrh visok 309 m (po novom premjeru). Planinari su ga nazvali Stankov vrh. Gra|ena je od prakamenja, oko kojeg se nalaze tercijarni slojevi. Na s. padini stere se {irok pojas prapora (tzv. pijesci), stvoren nanosom sjevernih vjetrova. U gori su na|ene znatnije nasPodravkin rekreacijski centar lage lignita i nafte. Za potre198 HRVATSKE PLANINE
be bu{otina izme|u [androvca i Maglen~e sagra|en je u gori niz cesta. Cijela je pokrivena biljnim pla{tem. Niì su pristranci pod vinogradima, a iznad njih je {uma, pretèno bjelogori~na. Po sastavu spada u nizinske hrastove {ume. Uz manje komplekse hrasta kitnjaka i graba ima i ne{to hrasta lùnjaka, a na s. padinama bukve. Ime Bilogore odgovara njezinu obliku (bilo), ali je ono vjerojatno nastalo od ikavskog oblika pridjeva bijel (Bijela gora, sli~no kao i Bjelovar). Planinarstvo. Iako na Bilogori nema atraktivnih vrhova i pretèno zanima lovce i ljubitelje {umskih {etnji, postala je i podru~jem pl. djelovanja zahvaljuju}i blizini gradskih naselja. Tako su ve} 1924. planinari u Bjelovaru osnovali podrùnicu HPD-a »Bilo-gora«, a prije pola stolje}a sagradili pl. dom u svojoj gori. Godine 1928. osnovana je u Virovitici podrùnica HPD-a, »Papuk«, koja je 1933. sagradila pl. ku}u na Vràjem vr{}u, sat i pol od grada (danas vi{e ne postoji), a u Koprivnici je 1929. osnovana podrùnica HPD-a, »Bilo«. Danas se u gori nalazi samo jedan pl. dom, na Kamenitovcu, ali se kao upori{ta za izlete mogu uporabiti i razni lova~ko-turisti~ki objekti: Razboji{te 12 km od Virovitice, Lon~arica kod Grubi{nog Polja, [ljukin Gon kod Bjelovara i rekreacijski centar »Podravke« iznad Koprivnice (»[tagalj« i »Podravska klet«). Najvi{i vrh (309 m), koji je pokriven visokom {umom, obiljeìlo je PD »Bilo« iz Koprivnice 1975. kamenim humkom i nazvalo ga Stankovim vrhom. Gorom prolaze i dvije pl. obilaznice. Koprivni~ki pl. put prolazi sz. dijelom Bilogore i povezuje ju s i. obroncima Kalnika. Markacija je ozna~ena slovom K. Otvorilo ga je PD »Bilo« iz Koprivnice 7. 11. 1976. Duìna mu je oko 40 km, a traje 8-9 h hoda. Zapo~inje kod pl. skloni{ta Pesek u Kalni~kom gorju (v. Kalni~ku goru), gdje je KT 1, za kojom slijede izleti{te »^rna gora« (2h), »[tagalj« (1h), visinska to~ka Bilo (2h), Stankov vrh (309 m; 1,30h) i selo Glogovac (2h). Za popunjeni dnevnik dobiva se zna~ka. Pl. put »Bilogorskim stazama« otvorio je PD »Bilogora« iz Bjelovara 3. 10. 1976. Krùnog je oblika, ozna~en slovom B i ima 4 KT. Po~inje i zavr{ava u pl. domu Kamenitovac, a traje 3-4 h lagana hoda. Tiskan je dnevnik, koji se moè kupiti i u domu, a za obilazak se dobiva spomen-zna~ka.
Izbor prilaza. Sjevernom dijelu, gdje je i najvi{i vrh, prilazi se iz Koprivnice. Za pje{ake je najpovoljnije trasom Koprivni~kog pl. puta. Automobilom, pa i autobusom, moè se preko Jagnjedovca gotovo do samoga vrha. Ju`nom dijelu i pl. domu Kamenitovac pje{acima je najbliè od `. p. Trojstvo, a automobilom asfaltnom cestom iz Bjelovara do samoga doma. Prilazi Stankovu vrhu £ 1. Koprivnica – Jagnjedovac – Stankov vrh 12 km. Od autobusne ilì. p. (jedna su pored druge) d. u i. smjeru u grad do velikog raskrìja, odakle d. preko mosta na potoku Koprivnici. Dalje Starogradskom cestom j. do njezina kraja preko pruge i Podravske magistrale Koprivnica – Osijek do raskrìja (tu je putokaz za Podravkin objekt »[tagalj« gdje je KT KPP). Dalje do sela Jagnjedovca (8 km), odakle s Stankov vrh (309 m), najvi{a to~ka Bilogore Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 199
kriànja kod crkve l. blagim usponom kroz {umu, u zavojima, na hrbat gore do kriànja s grebenskom asfaltiranom cestom. Njome l. 2 km do raskrìja kod drvene {umarske barake na Raj~evici (mjesto za parkiranje). D. krakom 10' i zatim l. s ceste oko 100 m na Stankov vrh (309 m), najvi{i vrh Bi-
logore. Tu je HPD »Bilo« 29. 11. 1975. podigao kameni humak i postavio spomen-plo~e o dru{tvenoj obljetnici i imenovanju vrha po zaslùnome pokojnom ~lanu Stanku [afaru. Vrh je sav u {umi i ne pruà vidika. U {umskom hladu su postavljene klupe i stolovi za odmor izletnika. £ 2. Koprivnica – Stari Grad – Podravkina klet – Bilo – Stankov vrh 5 h. Pje{a~ki prilaz po~inje tako|er kod `. ili a. postaje, odakle d. i ulicom Dubovac do njezina kraja, zatim 50 m d. pa l. preko mosta i stazom uz potok prema j. do prijelaza Podravske magistrale ì. pruge Koprivnica – Osijek. Poljskom cestom dalje l. (markacijom KPP) do kraja Starogradske ceste, zatim d. (trafostanica), pa l. preko mosta do Podravkinih ugostiteljskih objekata »[tagalj« i »Podravska klet« (stalno otvoreni i dobro opskrbljeni). Odavle 10' uspona do drvenoga vidikovca od 21 m (panorama Koprivnice, Podravine i obronaka Bilogore). Dalje j. za markacijom kroz {umu i grebenom iznad Jagnjedovca do {umske ceste. Njom do izvora nafte JAG 3 i na raskrìju d. 100 m odvojak do visinske to~ke Bilo (KT 4 KPP). Natrag do raskrìja, pa dalje asfaltnom cestom na i. do ulaska u {umu, tu l. i iza {ume d. prema naftnoj bu{otini i HPT tornju, na cestu Koprivnica – Gornji Mosti (autobusna postaja). Sada l. prema s. do raskrìja i tu d. {umskom cestom do barake na Raj~evici. Dalje v. 1. Od barake je mogu} silaz za 2,30 h {umskom cestom u selo Glogovac na Podravskoj magistrali, odakle povratak auVidikovac na Bilogori iznad tobusom l. u Koprivnicu 7 km. Podravkinog centra (Z. Smerke) Prilazi pl. domu na Kamenitovcu £ 3. Bjelovar – Pl. dom Kamenitovac pje{ice 2 h. Od suda u sredi{tu Bjelovara, gdje po~inje markacija, Jela~i}evom ulicom do Bilogorske ulice, njom d. do pruge, pa uz prugu i kroz {umu Lug u selo Prokljuvane. S kraja sela uspon obroncima Bilogore do sela Maglen~e i iz sela uspon do doma. £ 4. Bjelovar – Maglen~a – Pl. dom Kamenitovac cestom 10 km. Iz sredi{ta Bjelovara 3 km cestom prema |evcu do raskrìja iza benzinske crpke u Markovcu Trojstvenom, iza koje d. (putokaz) {androva~kom cestom 3 km u Grginac do ra~vanja pred `. prugom. Preko pruge jo{ 2 km u selo Maglen~u. Iznad sela cesta se blago uspinje u zavojima jo{ 2 km do prijevoja na vrhu gorske kose i spu{ta na drugu stranu kroz {umu u naftna podru~ja. S toga prijevoja treba d. hrptom 100 m do doma. £ 5. @. p. Veliko Trojstvo – Pl. dom Kamenitovac 1 h. Iz Bjelovara do V. Trojstva vlakom (7 puta na dan) ili autobusom (6 puta na dan; nedjeljom 2 puta). Za putnike iz Zagorja ili Slavonije prikladna jè. veza preko Klo{tra Podravskog, tako da ne moraju preko Bjelovara. V. Trojstvo je sjedi{te op}ine. U mjestu je muzej i etno-selo s objektima iz pro{log stolje}a. Od `. p. za markacijom mimo crkve u selo Maglen~u i iznad sela u dom.
200 HRVATSKE PLANINE
Pl. dom na Kamentovcu ili Kamenitovcu (242 m) sagradio je HPD »Bilogora« iz Bjelovara 1951. na hrptu pitomog breùljka povrh sela Maglen~e. To je velika jednokatna zgrada sa zidanim prizemljem i katom od brvana te drvenom terasom, odakle je lijep vidik u jz. smjeru sve do Medvednice i Kalnika. Pored doma su stolovi i klupe za izletnike i parkirali{te za automobile. U prizemlju su dvije blagovaonice (kapacitet 80 oso- Pl. dom na Kamenitovcu (Boìdar Vojvoda) ba) i kuhinja, a na katu 6 dvokrevetnih soba i jedna soba sa skupnim leàjem (ukupno 22 leàja). Dom je elektrificiran, ima vodovod i centralno grijanje. Stalno je otvoren i dobro opskrbljen (dobra doma}a kuhinja i lova~ki specijaliteti), pa je prikladan i za godi{nje odmore – tel. do-
ma 043/885-105. Objektom upravlja Ugostiteljsko poduze}e »Jelen« iz Maglen~e. Adresa vlasnika: PD »Bilogora«, 43000 Bjelovar, p.p. 2. Zahvaljuju}i lijepoj {umskoj okolici, mogu}e su ugodne i duga~ke {etnje uz povremene vidike na bjelovarsku dolinu. Do otvorenog bazena olimpijskih razmjera u [androvcu je 6 km, a do izleti{ta »Dobrovita« u Vi{njevcu 7 km (staza za jahanje, teniski tereni, ribolov u jezerima; tel. 043/885-053). LITERATURA: Hirc, D.: Moje praznikovanje II. HP 4, 1901., 131; Hirc, D.: Bilo gora. Prirodni zemlj. Hrvatske I, str. 270-282. Zagreb 1905.; [andor, F.: Istraìvanje prapora iz Vukovara, Bilogore i sa Rajne. Vijesti Geol. povjer. za kralj. Hrv. i Slav. 2, 1911., 103; [afar, S.: Na Bilo-gori. HP 29, 1933., 322; Lovri}, S.: Uspomene na riku jelena u Bilogori. Lov.-ribar. vj. 52, 1943., 309; ^orda, V.: Dom na Bilogori. NP 3, 1951., 166; Habdija, O.: Pro{lost PD »Bilogora« Bjelovar 1924-1965., Bjelovar 1966. (205 str.); Loborec, B.: Bilogora. NP 33, 1981., 61; »Bilogorski planinar«, list PD »Bilo« Koprivnica, br. 1 (1980.) - br. 40 (1995.). Moslava~ka gora zemljovid 12, str. 202 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Prirodne zna~ajke. Diè se izme|u rijeke ^azme, Ilove i Lonje poput osamljena otoka usred prostrane ravnice od gotovo 100 km koja se prostire izme|u planina Hrvatskoga zagorja i Poè{koga gorja. Po toj orografskoj izoliranosti razlikuje se od ve}ine ostalih na{ih planina. Ima prili~no pravilan reljef s izraènim sredi{njim bilom, od kojega se lepezasto {ire gorske kose na sve strane. Po svojoj je gra|i kristalini~na i ubraja se me|u na{e najstarije planine. Geolo{ki je ve} odavna dobro istraèna. U novije je doba poznata po brojnim naftnim bu{otinama. Na njezinim su obroncima bujne livade, polja i poznati stari moslava~ki vinogradi, a hrptovi su joj obrasli bjelogori~nom {umom. U cijelosti je pokrivena biljnim pla{tem. Povijesna zbivanja. Smatra se da je njezino ime rimskoga podrijetla. Prema legendi, tu je rimski car Klaudije posadio vinograd, pa je po njemu gora nazvana Mons Claudius, od ~ega je Moslava~ka gora iznad Podgari}a Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 201
karta 12 poslije nastalo dana{nje ime. Istina, to je ime bilo poznato ve} anti~kim geografima Strabonu i Ptolomeju, ali je vjerojatnije da je nastalo od latinskoga glagola claudere (zatvoriti), ~emu u prilog govori hrvatsko ime Zaprta gora na nekim prastarim kartama, a jednako tako i plemi}ki predikat moslava~ke vlastelinske obitelji Erdödy »od Zaprte gore«. O bogatstvu povijesnih zbivanja oko gore svjedo~e brojne gradine po njezinim obroncima: Ko{uta, Jelengrad, Br{ljanovac, Bela crkva, Gari} i, danas ve} posve nestali, pavlinski samostani i grad Moslavina. Zavi~ajni muzej Moslavine ure|en je u biv{em Erdödyjevu dvorcu iz 18. stolje}a u Kutini. Planinarstvo. Pitoma priroda odavna privla~i izletnike i istraìva~e. Geolo{ki i botani~ki istraùje ju ve} Ljudevit Vukotinovi}, hrvatski preporoditelj i jedan od osniva~a HPD-a, u ono doba moslava~ki sudac. Prvi putopisci javljaju se po~etkom 20. stolje}a, ali pl. obrada zapo~inje tek 1924. kad je u Kutini osnovana podrùnica HPD-a, »Moslavina«. Njezinu je tradiciju nastavio poslijeratni PD »Jelengrad« (osn. 1953.), a zatim je 1979. osnovan u Ludini PD »Moslavina«, 1984. u Kutini PD »Yeti«. Danas u planini nema pl. ku}a, ali se na podnòju nalaze dva pl. doma, jedan u Moslava~koj Slatini, a drugi u Kutinici. Usto je gora okruèna s pet lova~kih i drugih objekata, odakle je vrlo lako pohoditi sve vrhove. S j. strane je lova~ki dom »Jelen« kod Mikleu{ke, sa s. motel u Podgari}u, s i. lova~ki Jezero Mikleu{ka 202 HRVATSKE PLANINE
dom »Vilenjak«, sa z. (13 km od ^azme) izleti{te Pleterac s komfornim jednokatnim hotelom (tel. 043/776183; sagr. 1961. g.) i umjetnim jezerom. Oko 100 m od najvi{ega vrha, Humke, nalazi se izvi|a~ka ku}a. Planinu ovija cestovni krug ^azma – Gare{nica – Kutina – Popova~a – ^azma, s kojeg se u planinu odvaja niz spored-
nih cesta. Planinarsko-turisti~ko otvaranje omogu}ile su dvije ceste kroz planinu, jedna iz 1968. smjerom j.-s. koja prelazi preko gore z. od njezina najvi{eg vrha, povezuju}i u cjelovit niz lova~ki dom kod Mikleu{ke, vrh planine, Gari}-grad i motel u Podgari}u, a poslije druga iz G. Jelenske, gotovo us- Ulaz u Gari}-grad poredna s prvom. Gora je tako dobila pristupa~nost i atraktivnost kakvu ima rijetko koja na{a planina. Glavne su pl. to~ke vrh Humka, Gari}-grad, pl. ku}a u Mosl. Slatini i srednjovjekovne gradine. Izbor prilaza. Glavni pravci vode iz Popova~e i Kutine. Oba su mjesta na j. podnòju i prili~no daleko od gore, a jo{ je dalje ^azma na drugoj strani, tako da prilazi zahtijevaju dugo pje{a~enje cestom {to je, zajedno s povratkom, jedva savladivo u jednom danu. Obje su pl. ku}e podalje od prilaznih putova i vrha gore, na lokacijama koje planinarski nisu zanimljive. Cestovni su prilazi, naprotiv, vrlo dobri i zanimljivi. Zanimljiviji je onaj stariji, preko Mikleu{ke, pa }emo ga i opisati unato~ tome {to je asfalt u vlo lo{em stanju. Pje{acima je najpovoljnije iz Popova~e autobusom u G. Jelensku, pa odatle Krùnim putem (v. 3), {to je izvedivo u jednom danu. Na kraju }emo ukratko skicirati prilaz pl. domovima, iako su na periferiji gore. Prilazi £ 1. Popova~a – Mikleu{ka 13 km, Gari}-grad 11 km – Podgari} 4 km, ukupno 28 km. Popova~a je op}insko mjesto s poznatom bolnicom za du{evne bolesti, smje{tenom u negda{njem dvorcu. Ima dobre prometne veze: nalazi se 3 km od autoceste Zagreb – Sl. Brod i nà. pruzi Zagreb – Sl. Brod (65 km od Zagreba). Od Popova~e treba asfaltnom cestom prema Kutini 8 km do raskrìja u G. Gra~enici, odakle l. u selo Mikleu{ku (13 km). Iz sela dalje 5 km cestom do negda{nje lova~ke ku}e »Jelen« koja se nalazi l. na breùljku odmah iznad ceste (sagra|ena je 1954. no danas propada). Ispod nje je u koritu Kamenja~e umjetno jezero, ljeti ugodno za kupanje. Cesta nastavlja dolinom, zatim se uspinje (nagib do 16%; mjestimice dotrajao asfalt) do prijevoja Pukli kamen (ili Kriva breza, Jelengrad (Tomislav Jaga~i}) Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja 203
402 m), gdje je kriànje: l. u {umu markacijom Krùnog puta u G. Jelensku, cestom ravno dalje za Gari}-grad, a d. {umskim prosjekom na najvi{i vrh gore Humku. Humka (487 m). Spomenutim {umskim prosjekom ima do vrha oko 30'. Na vrhu se nalazi ogra|ena i nepristupa~na zgrada, a oko 100 m j. od nje izvi|a~ka ku}a s 10 leàja i kuhinjom koja je ure|ena u negda{njoj lova~koj ku}i (vode nema). Vidik
Pl. dom u Kutinici je ograni~en {umom. Na Humku vodi i kolni put koji se odvaja oko 1 km prije prijevoja Pukli kamen d. (rampa), a prohodan je za terenska vozila. Oko 100 m s druge, sjeverne strane prijevoja, d. ispod ceste, nalazi se izvor do kojega se strmo silazi stubama. Ozidan je 1940. o ~emu govori natpis u betonu, ali je danas prili~no zapu{ten. Cesta 1,5 km dalje stiè do Gari}grada koji se nalazi l. povrh ceste. Gari}-grad je najve}i i najzna~ajni srednjovjekovni burg u Moslavini, znamenit u hrvatskoj povijesti. Bio je duga~ak oko 170 koraka, imao nekoliko utvrda, niz lijepih stambenih zgrada, terase i veliku cisternu, a omogu}avao je {irok vidik u dolinu. Konzervatorskim radovima spa{en je od daljnjeg propadanja. Gari} se prvi put spominje 1163. kao sjedi{te ùpe. Prema nekim izvorima tvr|ava je nastala nakon provale Tatara. Godine 1265. spominje se kao ùpski grad Garigh u kraljevoj vlasti. Ladislav IV. daruje ga zagreba~kom biskupu Timoteju, Ivan I. prodaje ga 1289. biskupu Gardunu, a 1297. je vlasni{tvo biskupa Mihajla. I dalje je ~esto mijenjao gospodare: 1389. je u posjedu kralja Ludovika, 1409. pripada opet zagreba~kom biskupu, 1412. Barbari Celjskoj, èni kralja Sigismunda, nakon ~ega opet postaje biskupsko vlasni{tvo. Godine 1448. tu je odràn sabor prista{a Ivana Hunjadija, protivnika grofova Celjskih. Turci su 1544. svladali malobrojne branitelje i razorili grad. Od tada je on napu{ten. Od Gari}-grada cesta se spu{ta strmo (18%) u nekoliko zavoja 2,5 km do sela Podgari}a (28. km), gdje se pored umjetnog jezera nalazi motel (20 kreveta u komfornim sobama), iza njega teren ure|en za motokros. Na breùljku, s druge strane jezera (cesta okruùje jezero), nalazi se golem spomenik revoluciji (podignut 1967.; rad Du{ana Dàmonje). Iz Podgari}a se moè dalje cestom preko Gare{nice (21 km) i Kutine (40 km) iza}i na autocestu Zagreb – Sl. Brod. £ 2. »Krùni put po Moslava~koj gori« 6-7 h. Trasirao ga je PD-a »Yeti« iz Kutine, a namijenjen je pje{acima. Ozna~en je uobi~ajenom markacijom, a na njegovoj su trasi 3 KT sa ìgovima koji se otiskuju u dnevnik (naru~uje se kod PD »Yeti« u Kutini. Za ispunjeni dnevnik dobiva se zna~ka. KT su ozna~ene s ~etiri markacijska kruga i slovima KT. Put po~inje u selu Gornjoj Jelenskoj (7 km od Popova~e; reGari}-grad dovita autobusna linija je 204 HRVATSKE PLANINE
ukinuta). Od Trga Ivana Krstitelja navrh sela, gdje se nalaze crkva, vatrogasni dom i trgovina, nastaviti cestom jo{ 500 m i tu skrenuti d. 200 m Radni~kom cestom do rudnika. D. mimo rudnika uzbrdo kroz zaselak Gornju Paklenicu i zatim kroz vinograde i {umu na hrbat do kriànja putova (45'): d. je
silaz prema jezeru Mikleu{ki (v. 1), a l. na{ put kojim se za 15' stiè na vrh Kol~anicu (330 m), potkraj Motel u Podgari}u kroz crnogori~nu {umu. Na tom je vrhu, na kapelici sv. Benedikta, ìg KT. Na ra~vanju odmah iza kapelice l. 25’ {umskim kolnikom po hrptu do male {umarske ku}e sv. Benedikta (l. uz cestu) te jo{ 1,1 km do asfaltirane ceste Jelenska – Podgari}. Tom cestom d. 1,3 km do prijevoja, pa tu s ceste d. za markacijom 30’ kroz {umu na asfaltnu cestu Mikleu{ka – Podgari}. Markacija prelazi cestu, ali prije toga vrijedi skrenuti tom cestom l. 1,6 km radi posjeta Gari}-gradu (KT; 1,40 h od Kol~anice). Preko ceste uz gorsku kosu na vrh Humke (v. 1). S druge strane Humke silazi se za 30' po kosi, nekoliko puta prelaze}i ìcu kojom je ogra|eno lovi{te, do vrha Vis (437 m; lijep vidik). Jo{ neko vrijeme kosom, zatim silaz d. uz potok Mrzli kamen. Uz potok odvojak od 5' do ru{evine prastarog samostana Bela crkva (KT; 30' od Visa). Natrag do potoka i na drugu stranu, zapadno, 40' do {umskog proplanka. S njega jo{ 20' niz potok do ceste Mikleu{ka – Podgari} i njom malo d. do zapu{tenoga lova~kog doma »Jelen« i umjetnog jezera Mikleu{ka (omiljeno izleti{te stanovnika Kutine). Kod doma prelazimo cestu, uspinjemo se 30' do kriànja spomenutog na po~etku, odakle silazimo za 30' do po~etne to~ke u G. Jelenskoj. £ 3. Popova~a – Pl. dom u Moslava~koj Slatini 8 km. S Trga grofova Erdoedyja u sredi{tu Popova~e Vinogradskom cestom, mimo bolnice, do Tkriànja, gdje treba l. ulicom Rai~evac jo{ 7 km u selo Moslava~ku Slatinu do pl. doma. Pl. dom u Moslava~koj Slatini (170 m) uredio je HPD »Jelengrad« iz Kutine u biv{oj {koli. Nalazi se u samom selu, preko puta vatrogasnog doma i tel. govornice. Kapaciteta je 50 leàja, ima kuhinju, elektriku i vodu iz bunara. Iz doma se moè poduzeti izlet na ru{evine Jelengrada. Markacija po~inje preko puta {kole a put traje oko 1,30 h. Jelengrad se nalazi l. iznad Jelenske rijeke kojom dolazi cesta iz G. Jelenske, ali se s puta ne opaà jer je obrastao {umom. Uspon po~inje ispred ra~vi{ta doline, a traje 15'. Grad se spominje 1553. me|u imanjima Petra Erdödyja pod ma|arskim imenom Szarvasko, {to zna~i Jelengrad. Sa~uvano je jo{ prili~no zidina. [uma je urasla u njegovu unutra{njost tako da je me|u zidovima ugodna hladovina. Skloni{te sv. Benedikta na Moslava~koj gori Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja
205
Pl. dom u Moslava~koj Slatini £ 4. Kutina – Pl. dom u Kutinici 12 km. Od kriànja u sredi{tu Kutine 3,5 km cestom prema Gare{nici do ra~vanja, gdje treba l. jo{ 6,5 km kroz sela Kutinsku Slatinu i Katoli~ke ^aire do novog ra~vanja. Tu treba skrenuti
d. i nakon 1,5 km opet d. jo{ 800 m do pl. doma u selu Kraji{koj Kutinici. Pl. dom Kutinicu (170 m) uredio je 8. 3. 1997. PD »Yeti« iz Kutine u biv{oj {kolskoj zgradi. Opremljen je kuhinjom i ima 25 kreveta. Zaklju~an je i nema domara. Dom se nalazi povrh sela na vrlo lijepom poloàju, okruèn livadama i vo}njacima. Na priloènom zemljovidu pogre{no je lociran (nalazi se 1,5 km ji. kod oznake {k.). LITERATURA: Gostovinski, A. N. (psed. Antuna Nem~i}a): Grob kalu|era. Danica 1847.; Vukotinovi}, Lj.: Opis livadah mosl. i gospodarenja na njima vladaju}eg. List mese~ni horvatsko-slav. gosp. drùtva 1847., 105-110; Vukotinovi}, Lj.: Gora Mosl. i njezini vinogradi. Gosp. nov. 1854., 229, 1356; Vukotinovi}, Lj.: O mosl. granitu i hrastovih. Rad JAZU 2, 1868., 39-48; Ki{pati}, M.: Olivarski gabro iz Mosl. gore. Rad JAZU 83, 1887., 162; Koch, F.: Prilog geol. poznavanju Mosl. gore. Rad JAZU 139, 1889.,1; Ki{pati}, M.: Kristalini~ni trup Mosl. gore. Rad JAZU 95, 1889., 24; Hirc, D.: U Moslavini. HP 3, 1900., 161 i 183; Hirc, D.: Moslavina. Prosvjeta 10, 1902., 7, 217; 8, 242; 9, 271; 10, 315; Tu}an, F.: Pegmatit u kristalini~nom kamenju Mosl. gore. Rad JAZU 159, 1904., 166; Hirc, D.: Mosl. gora. Prirodni zemljopis Hrvatske, I. Zagreb 1905. (str. 282); Najman, Z.: Moslavina. Jutarnji list 25, 1936., 8715:6; Sever, Z.: Izlet na Gari}grad. Svijet 12, 1937., 22, 3; Boì~evi}, M.: Od Gari}a do Ilove. Gare{nica 1938.; Neuman, Z.: Mosl. {ume. Gospodarstvo 2, 1941., 5, 4; [ume u Moslavini. Hrv. Radi{a 24, 1943., 1, 6; Stotinu mladih planinara na Mosl. gori. NP 6, 1959., 423; ^orda, V.: Izleti{te Pleterac u Moslavini. NP 14, 1962., 93; ]uk, J.: Stara pro{lost Gari}a i njegova kraja; Grk~evi}, M.: Povijest Gari}-grada; Bla{kovi}, V.: [etnja po Mjesecu, NP 25, 1973., 105; Lupoglavac, S.: Staze Moslava~ke gore. HP 91,1999., 6, 192. 206 HRVATSKE PLANINE PO@E[KO GORJE Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 PSUNJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 Usponi na Brezovo polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 1. Pakrac – Omanovac – Vodostaj– Brezovo polje . . . . . . . . 213 2. Nova Gradi{ka – Pl. ku}a na Strmcu – Brezovo polje . . . . . . 216 3. Nova Gradi{ka – Strmac – Brezovo polje cestom . . . . . . . . 217 4. [panovica – Lova~ka ku}a Vodostaj – Brezovo polje cestom . . 217 PAPUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 Skupina Petrov vrh – Vrani kamen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 1. Daruvar – Pl. dom na Petrovu vrhu . . . . . . . . . . . . . . 219 Izleti iz Pl. doma na Petrovu vrhu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 2. Petrov vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220 3. Petrov vrh – Pogani vrh – Vrani kamen – Crni vrh . . . . . . . 220 4. Petrov vrh – Vrani kamen – Ljuto~ – Zve~evo . . . . . . . . . . 220 5. @. p. – Crni vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 6. @. p. [kodinovac – Stup~anica . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Sredi{nji Papuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 1. Uzdùni put hrptom na zapad: Nevolja{ – Zve~evo . . . . . . . 224
2. Uzdùni put hrptom na istok: Nevolja{ – Kapovac . . . . . . . 224 Usponi iz Velike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 3. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Jezerce – Nevolja{ . . . . . . . . 226 4. Pl. dom »Lapjak« – Veli~ki grad – Lapjak – Nevolja{ . . . . . . 227 5. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Pl. ku}a Tri{njica . . . . . . . . . 227 6. Pl. dom »Lapjak« – Izvor Veli~anke – Iva~ka glava . . . . . . . 228 7. Pl. dom »Lapjak« – Mali{~ak – Vrh Papuka . . . . . . . . . . . 228 8. Pl. dom »Lapjak« – Pl. dom Jankovac . . . . . . . . . . . . . 229 9. Pl. dom »Lapjak« – ^e{ljakova~ki vis – Kapovac . . . . . . . . 229 10. Iz Velike na vrh Papuka cestom . . . . . . . . . . . . . . . . 229 11. Iz Velike na Jankovac cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 Jankovac i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 12. [etnja oko Jankovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 13. Jankovac – Majerova livada – Velika. . . . . . . . . . . . . . 231 14. Jankovac – Velika cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 15. Jankovac – Iva~ka glava – Vrh Papuka . . . . . . . . . . . . . 231 16. Jankovac – Trome|a – ^e{ljakova~ki vis – Kapovac . . . . . . 232 Uspon iz Zve~eva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 17. Zve~evo – Lom – Papuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 KRNDIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 1. Orahovica – Grad Ruìca – Stari grad – Kapovac . . . . . . . 234 2. Orahovica – Duzluk – Manastir – Petrov vrh . . . . . . . . . . 235 3. Spomen-dom »Gradac« – Bedemgrad – Petrov vrh – Kapovac . 235 DILJ-GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236 1. Sl. Brod – Pl. dom »Gjuro Pilar« . . . . . . . . . . . . . . . . 238 2. Pl. dom »Gjuro Pilar« – Jezero Petnja – Pl. ku}a na Pljuskari . . 238 3. Sl. Brod – Podcrkavlje – Matkovi} Mala – Sovsko jezero . . . . 239 4. Ru{evo – Sovski Dol – Sovsko jezero . . . . . . . . . . . . . . 240 PO@E[KA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 1. Staro Petrovo Selo – Vladisovo – Maksimov hrast . . . . . . . . 242 2. Nova Gradi{ka – Ba~in Dol – Kapovac – Maksimov hrast. . . . 242 3. Poèga – Vrhova~ki grad – Maksimov hrast . . . . . . . . . . 243 4. Pleternica – Trome|a – Klikun . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Poè{ko gorje 207
Ljeskove vode na Dilju 208 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Reljef. U reljefu slavonske ravnice najvàniji je vijenac planina oko Poè{ke kotline. Ta o{tro izdvojena skupina u savsko-dravskom me|urje~ju poznata je pod imenom Poè{ko gorje. Po smje{taju, visini, a osobito po krùnom poretku, slavonski je planinski vijenac sli~an planinama Hrvatskoga zagorja. Ono {to je tamo Ivan{~ica, ovdje je Papuk. Obje ove planine razvodnice su izme|u Save i Drave, samo {to tamo skuplja vode unutar vijenca Krapina, a ovdje Orljava. Vijenac se sastoji od Psunja, Papuka, Krndije, Dilj-gore i Poè{ke gore. Ove su planine ostatak staroga, tzv. Isto~nog kopna. Njihovi su vrhovi za vrijeme nekada{njega Panonskog mora str{ili iznad njegove razine poput otoka. Oblikom pripadaju ulan~anim gorjima i sastoje se od dugih i dobro povezanih gorskih kosa. Ne isti~u se visinom, ne doseù ni 1000 m, ali njihov kontrast prema slavonskoj ravnici i prili~na relativna visina daju im planinsko obiljèje, osobito Psunju i Papuku. Osnovne su im prirodne zna~ajke pitomost prirode, pristupa~nost, bogat {umski pla{t i brojne uvale s gorskim potocima, koji put vrlo o{tro usje~ene. Geologija. Planinske su jezgre gra|ene od prakamenja: granita, filita, {kriljevca, gnajsa i kristalini~noga kamenja. U davnoj pro{losti bilo je u njima tektonskih kretanja, o ~emu danas svjedo~e topli izvori uzdù rasjeda
(Lipik 61°C, Daruvar 45°C, Velika 28°C, Duboka, ~ka Breznica), a ima i prili~no kamenja vulkanskog podrijetla (Kutjevo, Bedemgrad, glasovita Rupnica nedaleko Vo}ina). Tektonski pokreti, rasjedi i pucanja Zemljine kore zbili su se prije kvartara, formiranje dana{njih oblika po~elo je u neogenu, a do pomla|ivanja reljefa do{lo je u tercijaru. Najdinami~niji reljef nalazi se na s. strani Papuka i Krndije, sa strmim odsjecima, a morfolo{ki su tu zna~ajni i stepeni~asti prijelazi, u koje su usje~ene doline potoka i rje~ica. Najve}e povr{ine zauzimaju oligocenske naslage konglomerata i pje{~enjaka, zatim tercijarni sedimenti i diluvij, dok aluvij prati rije~ne tokove i sastavljen je od pijeska i {ljunka. Biljni svijet. Poè{ko se gorje odlikuje bogatim biljnim pla{tem koji gotovo potpuno prekriva cijelu njegovu povr{inu. Na niìm obroncima nalaze se poljoprivredne kulture i slikoviti vinogradi, a iznad njih je {umski pojas. U {umama prevladava bjelogorica (ponajvi{e hrast i bukva, zatim javor, klen, jasen i breza), dok je crnogorica slabije zastupljena. [umovitost je priHrbat Papuka s Mali{~aka (D. Mirkovi}) Poè{ko gorje 209
je bila mnogo izraènija. Slavonija je bila na glasu po bogatstvu hrastovih {uma, ~ak i pra{uma, velike ljepote i starosti. One su danas gotovo posve nestale, a ostaci su degradirani i opusto{eni. Pusto{enje je zapo~elo sredinom 18. st. paljenjem bukovih stabala, jer se iz njihova pepela dobivala pota{a potrebna za proizvodPra{uma slavonskog hrasta 1878. g. nju stakla. Ostataka nekada{njih staklana ima najvi{e u Papuku (Jankovac, Slatinski Drenovac, Duboka, Zve~evo). Staklarski su majstori ve}inom bili stranci. Drugi je udarac {umama zadala organizirana eksploatacija {irokih razmjera koja je zapo~ela koncem 19. stolje}a. U tu je svrhu bila izgra|ena mreà {umskih èljez-
ni~kih pruga koje su prodirale i do najdubljih planinskih zakutaka (Gutmann, »Na{i~ka«). Do po~etka Drugoga svjetskog rata uglavnom su potpuno i{~eznule divne slavonske {ume. O njima je samo kao uspomena ostao poetski opis »Slavonska {uma« knjièvnika i {umara Josipa Kozarca (1859.–1906.). Posljednji udarac ostacima slavonskih {uma zapo~eo je razvitkom brojnih drvnoindustrijskih poduze}a (tzv. DIP-ova) u slavonskim gradovima nakon Drugoga svjetskog rata, jer je za njihov rad bila potrebna golema koli~ina drva. Umjesto nekada{njih èljezni~kih pruga sagra|ena je gusta mreà {umskih cesta koja omogu}uje nekontroliranu sje~u i doslovno ogoljavanje cijelih planinskih padina. Pokret za za{titu prirode, naàlost, znatno zaostaje za tempom uni{tavanja i prakti~ki je nemo}an u borbi s gospodarskim ~initeljima (sjeklo se ~ak i u podru~ju park-{ume Jankovac!). Posljedice su takva gospodarenja degradacija krajolika osiroma{enjem {umskog pla{ta i sve ~e{}e poplave u Slavoniji. Stanovni{tvo na podnòju i po obroncima planina s kojim se susre}u planinari veoma je raznolikog podrijetla. Za vrijeme 160-godi{nje turske okupacije znatno je prorije|eno starosjedila~ko hrvatsko stanovni{tvo. Kao trag toga vremena ostao je na obroncima Poè{kog gorja niz ru{evnih gradina. Ve}ina od njih bile su turske kule i promatra~nice, podignute na prijelazima iz Posavine u Podravinu, obi~no na temeljima starijih zamkova. Zbog smje{taja na istaknutim vrhovima, redom su privla~ne to~ke za planinarske izlete. Nakon povla~enja Turaka, naselilo se na opustjelu zemlju, uz ostatak starosjedilaca kajkavskih ekavaca i ikavaca, mnogo doseljenika ijekavaca s Balkanskog poluotoka, a poslije 1700. godine iz gornje Hrvatske i raznih zemalja Austrijske carevine (^esi, Slovaci, Ma|ari, Nijemci). U tom je razdoblju narod stradavao zbog kmetskih odnosa ili zbog reìma uvedenog u Vojnoj krajini. Zemlja je poklanjana veleposjednicima, naj~e{}e strancima (barun Trenk!), a mu{ko je stanovni{tvo ~esto moralo na razna europska rati{ta. Sve to imalo je za posljedicu selja~ke bune i pojavu hajdu~koga pokreta, zbog ~ega je dugo vremena promet u slavonskim planinama bio pogibeljan. Dana{nje stanovni{tvo u selima i gradovima oko poè{kih planina poprimilo je, poradi mije{anja, stapanja i utjecaja {kole, mnoge zajedni~ke osobine, osobito u fizi~kom, duhovnom, jezi~nom i etnografskom pogledu, po kojima se Slavonci razlikuju od stanovni{tva susjednih regija. Planinarstvo. Poè{ko gorje planinarski je ve}inom dobro obra|eno. Osim sedam pl. ku}a i mreè markiranih staza, postoji i niz lova~ko-turis210 HRVATSKE PLANINE
ti~kih i {umarskih objekata koji tako|er mogu posluìti kao pl. upori{ta. Zahvaljuju}i mreì {umskih cesta, mogu}e je i do mnogih najvi{ih vrhova doprijeti automobilom (Psunj, Papuk), ali su znatan nedostatak telekomunikacijski ure|aji koji onemogu}uju prilaz na ~etiri najvi{a vrha i najljep{a vidikovca. Na ovom planinskom podru~ju djeluje blizu 20 pl. dru{tava. Ve}ina ih je udruèna u Slavonski pl. savez, koji se brine za raspored godi{njih pl. sletova Slavonije, odràvanje Slavonskoga pl. puta i druge zajedni~ke akcije. Slavonska dru{tva objavila su i ~etiri knjige o svojim planinama. Slavonski planinarski put (SPP) otvoren je 27. 7. 1957. i gotovo u punom krugu obuhva}a sve slavonske planine. Organizator je Slavonski pl. savez, a sura|uje 18 PD-a. Obiljeèn je slovom »S« uz markaciju, a moè se obilaziti
u oba smjera. Trasa je 1. 7. 2000. obnovljena sa znatnim promjenama. Danas ima 18 KT na 250 km puta: Omanovac, Brezovo polje (5 h), Maksimov hrast (9 h), Brodski Drenovac (6 h), Pl. dom na Dilj-gori (7 ), ^ardak na Dilj-gori (4 h), Borovik (5 h), Bedem-grad (5 h), Lon~arski vis (1,15 h), Ruìca-grad (4,30 h), Kapovac (1,10 h), ^e{ljakova~ki vis (2 h), Jankovac (2 h), Iva~ka glava (2 h), Zve~evo (4 h), Vrani kamen (4 h) i Petrov vrh (3 h). Tiskan je vodi~ s dnevnikom i zemljovidom (Slavonski pl. savez, Osijek, 2000.; e-mail: borna.mesic @ po.hinet.hr). Posjet svih KT nagra|uje se zna~kom SPP-a. SPP je najbolji na~in za upoznavanje Poè{koga gorja. Mnogi putovi opisani u ovom vodi~u sastavni su dio njegove trase. LITERATURA Matkovi}, P.: Razgloba i hipsometrija slavonskog gorja. Rad JAZU 32, 151-17, 1875.; Hirc, D.: Od Osijeka do ^epina. HP 3:17 i 27, 1901.; Hirc, D.: Putne uspomene i poslanice. HP 4:52 i 73, 1902.; Szabo, Gj.: U gore ravne Slavonije. Obzor 1910., str. 187; Roessler, E.: Ornitologisches aus dem Papuk, Krndija und Dilj-Gebirge. Gl. Hrv. prir. dr. 29,196,1917.; Koch, F.: Grundlinien der Geologie von West-Slavonien. Gl. Hrv. prir. dr 31, II pol. 217-236 (I. Psunj, II. Ravna g., III. Papuk und Krndija, IV. Poè{ka gora, V. Dilj); @ic, N.: Pisci i spisi o pro{losti Poè{kog gorja. Poè{ke novine 1,11:1, 14:1, 27:1, 28:2, 1922.; Sablek, T.: Poè{ko gorje. NP 3:106, 1951.; Gudi}, I.: Od Osijeka do Erduta. NP 7:152, 1955.; Firinger, K.: 60 g. planinarstva u Osijeku 1895-1925-1955. Osijek 1955.; Petkovi}, A.: Ljeto i zima u Poè{kim planinama. Izd. PD »Sokolovac«, Poèga 1956. (64 str., 56 sl. i zemljopisna skica); Jurenec, Z.: Planinarstvo i turizam kotara Daruvar. Slavonske planine. Izd. PD »Petrov vrh« Daruvar 1958. (45 str, 42 sl.); [ehi}, M.: Slavonski planinarski put. NP 18:275, 1966.; Crnilovi}, Z.: Na slavonskoj transverzali. NP 20:111, 1968.; Svoboda, Lj.: Slavonske planine. NP 21:245, 1969.; Slavi~ek, I.: U posjetu slavonskim gradinama. NP 21:3, 1969.; Petkovi}, A.: Planinarstvo Slavonije. NP 24:270, 1972.; }, T.: Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja. NI[RO Varàdin, 1981.; Smerke, Z.: Slavonsko gorje. Planinarsko turisti~ka karta. NI[RO Varàdin, 1983.; Petkovi}, A.: Ljepote krajolika Poè{kog gorja. Izd. PD »Sokolovac«, Poèga 1984.; Poljak, @.: Slavonske planine. Ekol. gl. VI,1993., br. 6. Poè{ko gorje 211
Psunj zemljovid 14, str. 214 Poloàj. Psunj je pitoma {umovita planina i sastavni dio vijenca {to okruùje Poè{ku kotlinu. Njegova silueta prati putnika na autocesti ì. pruzi Zagreb – Sl. Brod, od Novske do N. Gradi{ke. Najvi{i vrh, Brezovo polje (984 m), najvi{i je vrh Poè{koga gorja i Slavonije. Psunju je s j. strane autocesta, sa z. cesta Oku~ani – Bijela Stijena – Lipik – Pakrac, na i. se spu{ta u Poè{ku kotlinu, a na s. je ome|en dolinom rijeke Pakre i Orljave kroz koje prolazi asfaltna cesta Pakrac – Kamenska – Poèga, ~iji prijevoj Bu~je (365 m) dijeli Psunj od j. obronaka Papuka. Duìna je Psunja u smjeru i.-z. 25, a u smjeru s.-j. oko 10 km. Premda nije visok, svojim hrptovima i gudurama djeluje snàno, podsje}aju}i na goleme sile koje su stvorile i oblikovale tu planinu. Reljef. Glavna zna~ajka gorske plastike jesu brojne zvjezdasto rasprostrte kose, duga~ke i po desetak kilometara, koje se {ire lepezasto na sve strane od ~vori{ta u najvi{em vrhu: Marinica, Lipova kosa, Srnolov, Dobra voda, Konjska glava, Orlovo brdo, Ravni gaj, Kamenjak, Ostrenjak, Velika poljana, Hajdu~ka kosa, Rteli}i, Omanovac, Begova~a, Ivanjski krst, Radnja{, Javorovica, Perunika itd. Me|u njima su duboko i o{tro usje~ene doline gorskih potoka koji ra{~lanjuju ~itavu planinu.Takve su doline Rogoljica, tri Ra{a{ke, Vodostaj, dvije [umetlice, Orljava, Rakovac itd. Unato~ strmim gorskim stranama, korita ovih dolina omogu}uju lak prilaz do sredi{ta planine, ali je ona kao cjelina ipak te{ko prohodna. Za Psunj je zna~ajno da su mu planinske visine mnogo pitomije od uskih gorskih dolina, koje su na mnogim mjestima
oblikovane kao sutjeske, sa stranama visokim 300–400 m. Izvora ima na mnogo mjesta visoko u planini (Mu{ki bunar, Dobra voda, Brezovo polje, V. poljana). Najvi{i vrh Slavonije (Brezovo polje na Psunju, 984 m) Gra|a. Stara planinska jezgra gra|ena je uglavnom od prakamenja, granita, raznih vrsta kristalini~noga kamenja, gnajsa, {kriljevca i filita. Od ruda se kopao grafit kod Brezova polja i Brusnika, milovka kod Koprivne, kremene naslage i kvarcitni pijesak kod Zavlake i Grahovljana te granit kod [eovice i Ivanovca. Geolo{ki su zanimljive tektonske pukotine koje su uvjetovale pojavu termalnih vrela u Lipiku. Biljni svijet. Cijela je gora pokrivena {umskim pla{tem koji se pretèno sastoji od bukve i hrasta. [ume su znatno prorije|ene sje~om za potrebe drvne industrije u Pakracu, Oku~anima i N. Gradi{ki. Od nekada{njih poznatih slavonskih pra{uma postoji samo ostatak kod Mu{kog bunara. [ume su prili~no bogate lovnom divlja~i, a na planinskim je livadama razvijeno p~elarstvo. Naselja. U samoj planini nema naselja, stanovni{tvo je od davnine naseljeno po niìm obroncima i u podnòju. Srednjovjekovne gradine su tako|er u podnòju (Bijela Stijena, Pakrac, Cernik). Iznimka je ^aklovac na s. padini planine, ~ije se ru{evine nalaze iznad sela Dragovi}a. Zna~enje imena 212 HRVATSKE PLANINE Psunj nije razja{njeno. Prije se zvao Psujnik, a u davnini je zabiljeèn kao Mons Pisun. Planinarstvo. S pl. stajali{ta na Psunju su najzanimljivije prostrane travnate ~istine na hrptovima gorskih kosa, me|u kojima najljep{e vidike pruàju Bukovik, Brezovo polje i V. poljana. Bujna priroda u pro{irenjima poto~nih dolina uvjetovala je razvitak turizma u blizini ve}ih naselja. To su Strmac kod N. Gradi{ke, Ivanovac kod Oku~ana i Kamenska blizu Poège. Planinu su zapo~eli istraìvati u 19. st. geolozi, a nastavili botani~ari. Pionirska uloga u turisti~kom propagiranju planine pripada poè{kom u~itelju Juliju Kempfu s po~etka 20. st., a planinarenje se po~elo razvijati nakon osnutka HPD-a »^aklovac« u Pakracu (1928.) na jednoj strani Psunja i HPD-a »Strmac« u N. Gradi{ki (1932.) na drugoj. Planinari iz Pakraca sagradili su 1937. na Psunju pl. dom »Josip Svoboda« na V. poljani (razoren za Drugoga svjetskog rata), a nakon Drugoga svjetskog rata dom na Omanovcu. Na gradi{koj strani razvilo se planinarsko-turisti~ko sredi{te Strmac, a na j. strani Ivanovac, oba duboko u {umovitim planinskim dolinama. Ovi objekti, zatim dobre asfaltne ceste i autobusne linije oko planine, omogu}uju lako posje}ivanje svih dijelova Psunja. Tome osobito pogoduje cesta koja prelazi preko najvi{eg vrha s j. na s. stranu (Strmac – [panovica), kao i niz {umskih cesta. Izbor prilaza. Nakon vojno-policijske akcije »Oluja« 1995. godine, ne-
ka podru~ja jo{ nisu o~i{}ena od mina i zato se treba strogo dràti samo sigurnih, svjeè markiranih staza. Sigurni su prilazi: iz Pakraca preko Omanovca do Velike poljane (ne dalje do Brezova polja), iz Oku~ana preko Trnovca i Ivanovca do Omanovca i Srnolova te prilaz iz Nove Gradi{ke do Strmca. Od Omanovca se na najvi{i vrh, Brezovo polje, zasad mora i}i zaobilazno preko Hajdu~ke kose. Za ostale dijelove Psunja treba se prije puta raspitati kod PD-a »Psunj« u Pakracu i PD-a »Strmac« u Novoj Gradi{ki. Usponi na Brezovo polje £ 1. Pakrac – Omanovac 2 h (ili 7 km) – Vodostaj – Brezovo polje 4 h. Polazne to~ke za uspon su a. p. u Pakracu ì. p. Pakrac-grad. Pakrac (178 m) je gradi} na z. podnòju Psunja, nà. pruzi Banova Jaruga – Virovitica (118 km od Zagreba, 21 km od Daruvara, 78 km od Virovitice), na raskrìju asfaltnih cesta prema Daruvaru, Poègi, Novskoj, Oku~anima i Banovoj Jarugi. Ovo staro upravno, kulturno, prometno i gospodarsko sredi{te gotovo posve je razoreno u Domovinskom ratu i jo{ uvijek se obnavlja. Pakrac od 1927. ima pl. dru{tvo (u po~etku podrùnicu HPD-a »^aklovac«, poslije PD »Psunj«). Njihov je glavni uspjeh bila izgradnja pl. doma »Josip Svoboda« prije Drugoga svjetskog rata i pl. doma Omanovca nakon njega. PD »Psunj« je 1997. obnovilo rad. Pje{a~ki put na Omanovac vodi iz sredi{ta Pakraca od Trga Republike prema katoli~koj crkvi i od nje kroz drvored preko Kalvarije, pa zatim usponom kroz vo}njake i vinograde povrh sela Kraguja. Slijedi lak i postupan uspon kroz polja i {ume na hrbat do ceste koja se penje iz Pakraca preko Kraguja. Njom jo{ pola sata do doma na Omanovcu. Cestovni prilaz iz Pakraca (7 km) prelazi u sredi{tu grada most na Pakri i potom skre}e d. Ulicom mar{ala Tita, te preko nekada{njeg Trga B. Kidri~a stiè u Stanivukovi}evu ulicu. Iz nje se odvaja lijevo ulicom za Vinograde, ali na ra~vi{tu prije Vinograda skre}e l. i penje se kroz selo Kraguj na hrbat gdje se sastaje s pje{a~kim prilazom. Domu se prilazi sa s. strane. Cestovni prilaz s j. strane (varijanta za povratak) vodi iz Pakraca preko sela Japaga u [eovicu (5 km), odakle se nastavlja preko polja i livada do podnòja Omanovca. Slijedi usPoè{ko gorje 213
SATNICA OD DOMA NA OMANOVCU Spomenik na Begova~i 1h Lova~ka ku}a Rteljci 2h Turist. naselje Ivanovac 3h Brezovo polje (985 m)
5h Srnolov (705 m) 2h Planinarski dom na Omanovcu pon u zavojima do kriànja na prijevoju Krivoj brezi (405 m; 10 km od Pakraca) izme|u Begova~e (425 m) i Omanovca. Tu jedan krak ceste silazi na drugu stranu u dolinu Rogoljice (postoji i markirana pje{a~ka kratica), d. ima 15’ stazom do spomenika na partizanskom logori{tu Begova~i (krvava bitka 1942.), a l. uzbrdo {umskom cestom jo{ 3 km do doma. Pl. dom »Omanovac« (655 m) sagradio je PD »Psunj« iz Pakraca 1977. na temeljima doma iz 1963. koji je izgorio 1974. Nalazi se na najvi{oj to~ki istoimene {umovite i strme gorske kose iznad sela [eovice, na ~istini okruènoj crnogori~nom {umom. Dobro je vidljiv iz Pakraca. Dom je reprezentativna velika dvokatna zgrada, s terasom i {irokim balkonom. Prizemlje ima blagovaonicu za 50 gostiju, kuhinju i prostorije ~uvara, a na gornjim su katovima sobe za goste kapaciteta 70 osoba (zasad je osposobljeno nekoliko soba). Dom ima elektriku i vodovod. S terase je krasan vidik na Pakrac, Lipik, Posavinu i Moslavinu, a za lijepa vremena vide se Kozara i Medvednica. Oko doma je ove}i prostor prikladan za sportske igre. Minutu od doma je bunar s pitkom vodom. Za vrijeme Domovinskoga rata dom te{ko je opusto{en (sluìo je kao ~etni~ko upori{te) i nije jo{ posve obnovljen. Dom je po~etna to~ka SPP-a. Put od doma vodi, zbog mina, iza Velike poljane zaobilazno preko Hajdu~ke kose i dulji je gotovo za 1 h. Od doma cestom natrag 15’ prema Pakracu i kod o{trog l. zavoja skrenuti d. u bukovu {umu te dalje hrptom cijele Hajdu~ke kose. S nje si}i gotovo 200 m duboko na {umsku cestu; cestom l. oko 1,30 h do izvora [iroki brijeg. Malo iza izvora l. s ceste silaz do potoka Sivornice i na staru {umsku cestu. Njom malo uzvodno do dalekovoda i starog temelja, zatim uzbrdo na prijevoj Presedljaj. Silaz na cestu [panovica – Vodostaj i njom d. 15’ do lova~ke ku}e Vodostaj (660 m; kod ku}e je izvor). Ovdje d. s ceste o{tro uzbrdo preko Ba{ina brijega u Klupi ponovno na cestu iz Strmca za Brezovo polje. Njom desno (nakon 5’ kratica) na vrh. Brezovo polje (984 m) je travnata visoravan okruèna mije{anom {umom crnogorice i bjelogorice, s primjesom brezovih stabala (odatle i ime vrhu). Po svojoj ljepoti, bujnoj vegetaciji i bogatstvu flore pravi je prirodni park. Sam vrh ozna~en je usred livade vitkim zidanim geodetskim tornji}em visokim 10 m (visinska to~ka 984,18 m; KT s utisnim ìgom). Jednu minutu od vrha na drugu stranu je ogra|en izvor. Vrhom dominira 70 m visok èljezni toranj releja (1’ z. od vrha) s koga se pruà nenadma{iv vidik na Slavoniju (prilaz izletnicima zasad nije mogu}). Brezovo polje na Psunju
Poè{ko gorje 215
SATNICA OD BREZOVA POLJA £ 2. Nova Gradi{ka – Pl. ku}a na Strmcu – Brezovo polje 26 km. Nova Gradi1,30 h ili Strmac (350 m) 14 km {ka je sjedi{te komune koja se razvila iz sredDobra voda (900 m) 30' njovjekovnog Cernika (danas s. predgra|e Omanovac (655 m) 4h Gradi{ke). Smje{tena je nà. pruzi Zagreb –
Pakrac 5h Sl. Brod (141 km od Zagreba), 3 km od autoNova Gradi{ka 26 km ceste. Ima dobrè. i a. veze sa Zagrebom i Kamensko (235 m) 4h Poègom. Sjedi{te je PD-a »Strmac«, koje nastavlja tradiciju istoimene predratne podrùnice HPD-a. Iz N. Gradi{ke cestom prema Poègi 4 km do raskrìja na izlazu iz Cernika. Cernik je stariji od Gradi{ke, ali je danas samo njezino predgra|e. Tu vrijedi pogledati barokizirani povijesni dvorac l. od ceste (posljednji vlasnici grofovi Kulmeri) i franjeva~ki samostan s crkvom, tako|er barokne gra|evine. Od raskrìja l. asfaltnom cestom jo{ 8 km kroz selo [umetlicu do Strmca. Strmac (313 m) je rekreacijski centar Nove Gradi{ke koji se razvio u dolinskom pro{irenju, na mjestu gdje se sastaju planinski potoci Begova~a i [umetlica. Na samome je sastavku potoka prostrano parkirali{te. Ovdje se l. preko mosta najprije dolazi do dva bazena za kupanje (o~ekuje se obnova) i ure|enih sportskih terena, a povrh njih je nekoliko zgrada, me|u kojima i pl. ku}a. Dalje se uz potok Begova~u reda tridesetak privatnih ku}a za odmor. Produìmo li pak od parkirali{ta cestom uz [umetlicu, nakon 200 m prolazimo mimo nekada{njeg hotela »Strmac« (l. od ceste) koji je nakon Domovinskoga rata opusto{en. Pred zgradom je parkirali{te, a okolo park-{uma. Oko 1 km dalje uzvodno nalazi se zapu{tena zgrada nekada{njega velikog Dje~jeg Planinarska ku}a na Strmcu (Ivan Jakovina) sanatorija za plu}ne bolesti. Pl. ku}a na Strmcu (310 m) je metalna montàna, 20 m duga prizemnica na betonskim temeljima koju je dobilo PD »Strmac« iz Nove Gradi{ke 1988. od [umarije. Konstrukcija potje~e iz Drugoga svjetskog rata, kada je sluìla kao ameri~ka bolnica. Dobio ju je na poklon Crveni kriì smjestio na Strmac. Sada je u ku}i blagovaonica, spavaonica i kuhinja. Do ku}e se moè automobilom. Ku}a je polazi{te za obilazak markiranoga Psunjskoga krùnog puta i za uspon na Brezovo polje. Strma~ki pl. put je krùna staza koju je otvorilo PD »Strmac« iz N. Gradi{ke 1. 10. 2000. Traje 3 h umjerena hoda, a vodi smjerom Strmac – izvor Bjelovac – Predol – Strmac. Dru{tvo organizira skupni
obilazak svake godine za Svjetski dan pje{a~enja. Staza nakon 10’, mimo izvora, slapi{ta i bazena, izlazi na {umski put, nakon 20’ skre}e l. (d. je put za Jastrebinac, 752 m), nakon jo{ 25’ preko okreti{ta ceste nastavlja uzbrdo te nakon jo{ 30’ stiè na cestu Bjelovac – Jastrebinac. Tu treba l. 10’ do izvora Bjelovca koji su planinari urediNa Strma~kom planinarskom putu (Mladen Vidakovi}) 216 HRVATSKE PLANINE
li kao odmori{te. Dalje 35’ {umskim putem i jo{ 25’ stazom do puta kojim je 5’ do lovi{ta Predol. Uz ì~anu ogradu na susjednu kosu i 50’ silaza do Strmca. S markacije se ne smije skretati zbog opasnosti od mina. Pje{a~ki uspon na Brezovo polje po~inje kod parkirali{ta. Preko mosta na [umetlici kroz rekreacijski centar, uz d. rub bazena, zatim kol- Lova~ka ku}a na Vodostaju (Borislav ^erni) nim putem koji l. ostavlja dolinu i, za{av{i u {umu, penje se sve o{trije. Nakon vi{e od 1 h hoda stiè do {irokog puta na hrptu Psunja. Taj put dolazi slijeva od Mu{kog bunara i blago se penje d. kroz {umu. Nakon 20’ stiè do izvora Dobra voda (ozidana ~esma 5-6 m l. ispod puta, sa spomenikom pa-
lim borcima). Od Dobre vode ima jo{ pola sata lagana {umskog puta do piramide na vrhu. Potkraj put stiè do {irokoga {umskog prosjeka, prelazi ga na d. stranu, odakle ima jo{ 100 m kroz {umu do vrha. Kra}a i lak{a varijanta (zasad nije markirana) po~inje kod trafostanice ispod Dje~jeg sanatorija i penje se hrptom Gradine izravno na Dobru vodu. Tre}a, najkra}a, ali i najstrmija varijanta po~inje kod kotlovnice iznad Sanatorija i penje se izravno na vrh hrptom [ibljaka. £ 3. Nova Gradi{ka – Strmac – Brezovo polje cestom 26 km. Do Strmca v. 1. Dalje cestom mimo biv{eg hotela i sanatorija uzbrdo makadamskom {umskom cestom u brojnim zavojima na hrbat planine do raskrìja: d. silazi cesta u [panovicu (15 km do podnòja planine; v. 4), a ravno dalje hrptom nastavlja se cesta prema vrhu. Oko 4 km nakon kriànja prolazi uz {umski rasadnik, a na 5. km stiè do TV tornja. Oko 100 m prije njega treba skrenuti s ceste l. {umskim prosjekom 1’ do geodetske piramide na vrhu Brezova polja (utisni ìg SPP-a). £ 4. [panovica – Lova~ka ku}a Vodostaj – Brezovo polje cestom19 km. [panovica je selo 10 km od Pakraca, na cesti Pakrac – Poèga. U novijoj povijesti razoreno je dva puta: prvi put za Drugoga svjetskog rata, kad je hrvatsko stanovni{tvo pobijeno i raseljeno. Na ru{evinama je sagra|eno srpsko naselje nazvano Novo Selo (to se ime nalazi na kartama do 1991. g.), jako ~etni~ko upori{te u Domovinskom ratu. Iz [panovice vodi na vrh Psunja {umska cesta. Ona se od asfaltne ceste Pakrac – Poèga odvaja tridesetak m isto~no od nekada{njeg du}ana. Nakon 1,5 km prolazi mimo kamenoloma, na 4. km prolazi kroz opustjelo selo G. [umetlicu, a sljede}ih 6 km penje se u zavojima (uspon od 10%), prelaze}i dva puta preko rijeke. Na 13. km stiè se do lova~ke ku}e Vodostaj (660 m) pored koje je ure|en izvor. Odavle se cesta penje jo{ 2,5 km (na ra~vanju nakon 1,5 km treba d.) na planinski hrbat do ceste iz Strmca, kojom je d. do vrha jo{ 4 km. Od lova~ke ku}e na Vodostaju moè se na vrh i markiranom stazom koja skre}e d. s ceste o{tro uzbrdo preko Ba{ina brijega i Klupa i tako|er stiè na hrbat do ceste iz Strmca (nakon 5’ kratica d.). LITERATURA Keler, Z.: Psunj, planinarski raj Slavonije. HP 33, 129, 1937.; Marinovi}, M.: Na{a psunjska lovi{ta na visoku divlja~. Lova~ki gl. 17, 11, 370, 1938.; Keler, Z.: Oko doma na Psunju. HP 35, 111, 1939.; } T.: Stari gradovi i dvorci oko Papuka i Psunja. NP 14, 175, 1962.; Petkovi}, A.: Stazama Psunja. NP 20, 193, 1968.; Vidakovi}, M.: Na{ Psunj. NP 32, 167, 1980.; »Psunjski planinarski put«. PD »Strmac«, Nova Gradi{ka 1986.; Ci{per, R.: 70 g. planinarstva u Pakracu. PD »Psunj«, Pakrac 1999. (78 str.); Vidakovi}, M.: Planinarstvo u Novoj Gradi{ki. HP 92, 2000, 259. Poè{ko gorje 217 Papuk Papuk je dio planinskog vijenca koji okruùje Poè{ku kotlinu sa s. strane. To je prili~no strma i {umovita planina koja ~ini razvodnicu izme|u Save i Drave. Ima jasno izraèn hrbat smjera i.-z. iz kojega se blago diù vrhovi apsolutne visine 700–900 m. Od 900 su metara vi{i jedino vrhovi Papuk
(953 m) i Iva~ka glava (913 m). S obje strane hrpta odvajaju se brojne {umovite kose koje se na s. stranu spu{taju u Podravinu, a na j. u Poè{ku kotlinu. Me|u kosama su duboko usje~ena poto~na korita koja ~esto skrivaju lijepe planinske predjele neobi~ne za »ravnu« Slavoniju. Zbog toga je Hrvatski sabor 1999. g. objavio zakon kojim je Papuk, na podru~ju od 336 km2, progla{en parkom prirode (Nar. novine, br. 45, 1999.). Na i. i z. strani granice Papuka nisu tako jasne. U i. smjeru on bez o{tre granice prelazi u Krndiju i s njom ~ini stanovitu cjelinu. Papuk u {irem smislu proteè se od Daruvara na zapadu, prema istoku u duìnu oko 80 km i tek iza Krndije postupno uranja u na{i~ko humlje. Tako shva}en, Papuk je po prostranstvu najve}a slavonska planina. Mi }emo ipak, slijede}i stajali{te geografa, Krndiju obraditi odvojeno, ali }emo jednako tako postupiti i sa z. dijelom Papuka. Taj se dio z. od Zve~eva dijeli na s. greben (Ljuto~, Vrani kamen, Petrov vrh) koji opisujemo u idu}im redcima i na j. greben (Ravna gora, V. Javornik, Sira~) koji tek ~eka pl. obradu. Skupina Petrov vrh – Vrani kamen zemljovid str. 219 Reljef. Dio Papuka z. od zve~evskog uleknu}a nije samo morfolo{ki izrazito odvojena cjelina nego je i u pl. smislu zaokruèno podru~je. Osim toga, zna~ajno je da se Papuk, koji je u sredi{njem dijelu jednostavan hrbat, ovdje razdvaja u dva usporedna hrpta duga~ka po 25 km. Oba su u blizini Zve~eva me|usobno povezana popre~nom kosom visine vi{e od 550 m, s istaknutim vrhovima Ljuto~ (695 m) i Sovjak (605 m). U tome golemom {umskom prostranstvu od gotovo 1000 km2, koje je ome|eno cestovnim ~etverokutom Pakrac – Daruvar – Vo}in – Kamensko – Pakrac, postoje velika podru~ja s o~uvanom prirodom kakvih je sve manje u ostalim slavonskim planinama. Jùni hrbat, koji je manje zanimljiv jer nema pl. objekata, sastoji se od V. Javornika (718 m), Metle (778 m) i Ravne gore (856 m). U s. hrptu, o kojemu je ovdje rije~, niù se Petrov vrh (614 m), Pogani vrh (639 m), Vrani kamen (817 m), Dujanova kosa (832 m) i Crni vrh (863 m). U njemu je glavna pl. to~ka dom na Petrovu vrhu. Planinarstvo. Niz je dobro povezan pl. markacijom i zajedno s ku}om na Petrovu vrhu ~ini privla~no pl. podru~je. Ono je unato~ znatnim strminama lako pristupa~no, zahvaljuju}i izgradnji {umskih cesta iz Sira~a u dolinu Pakre, iz Vo}ina u dolinu Jovanovice, iz Daruvara u dolinu Toplice i ceste iz Daruvara do samoga doma na Petrovu vrhu. Pl. tradicija u ovom podru~ju potje~e iz 1932. g. kada je u Daruvaru osnovan HPD »Vrani kamen«. Dru{tvo je ve} 1933. imalo svoje skloni{te u lugarnici pod Poganim vrhom; 1934. je podiglo 13 m visoku drvenu piramidu na Petrovu vrhu, 1939. pod piramidom sagradilo pl. dom (1942. su ga uni{tili partizani). Poslije rata obnovljeno daruvarsko dru{tvo, pod imenom HPD »Petrov vrh«, podiglo je 1959. na ru{evinama novi dom (temeljito je renoviran i opskrbljen skija{kom vu~nicom 1995.). Za bolje upoznavanje ovog podru~ja preporu~uje se »Planinarsko-turisti~ki vodi~ Daruvar i zapadni Papuk« M. Gjurina sa 218 HRVATSKE PLANINE
karta Petrov vrh zemljovidom 1:100 000 (HPD »Petrov vrh«, Daruvar 1997.) u kojemu je opisano 18 itinerara. £ 1. Daruvar – Pl. dom na Petrovu vrhu 2 h ili 9 km. Iz Daruvara do doma na Petrovu vrhu moè se cestom ili markiranom pje{a~kom stazom. Daruvar (157 m) je slavonsko turisti~ko i lje~ili{no mjesto na {umovitim obroncima Papuka, koji se u obliku vinograda i park-{ume spu{taju u sam grad. Ima 8000 stanovnika. Nalazi se u sredi{njem dijelu z. Slavonije nà. pruzi Banova Jaruga – Virovitica (53 km od Banove Jaruge, 142 km od Zagreba i 158 km od Osijeka). Dobre su i cestovne veze preko Oku~ana za Sl. Brod i Vinkovce, preko Kutine za Zagreb, preko Bjelovara za Koprivnicu i preko Virovitice za Osijek. Poznat je po kupali{nom lje~ili{tu (ènske i reumatske bolesti) s termalnom vodom (44-47°C) i mineralnim ljekovitim blatom. Smje{taj je mogu} u dva hotela (Termal i Balise; oko 350 kreveta). Grad ima pivovaru, ljevaonicu, vinariju (poznati daruvarski rizling). U anti~ko se doba zvao Aquae Basiae, u srednjem vijeku Toplica, Podborje i ^etvrtkovac, a dana{nje mu je ime pòdralu (ma|arski: dar) u grbu grofa Jankovi}a koji je u Daruvaru sagradio dvorac i uredio park. Grad je sjedi{te HPD-a »Petrov vrh« i polazi{te za izlete do Vranjevine, gradine Dobra ku}a i salezijanskoga dvorca Dio{. Staza polazi od `. p. i a. p. u s. smjeru, alejom kestena uz tr`nicu, preko ceste u Julijev park, pored restauracije »Terasa« te i. alejom do hotela »Termal« (10’), zatim d. prekò. pruge u park-{umu, stazom kroz {umu do izvora Juliusbrum te blagim usponom na asfaltiranu cestu (10’). Cestom 100 m do raspela, kod raspela d. kroz vinograde 15’ opet do ceste. Njom do o{trog d. zavoja gdje je l. izleti{te Vranjevina (291 m) s lijepim vidikom. Od zavoja kraticom kroz {umu 20’ i opet na cestu te njom do doma jo{ 50’. Cestovni prilaz vodi iz sredi{ta na i. Frankopanovom ulicom prekò. pruge. Nakon 1 km l. Vinogradskom ulicom koja se kroz vinograde uspinje ravno do doma. Cesta je asfaltirana i omogu}uje prilaz autobusima (nagib do 14%). Pl. dom na Petrovu vrhu (547 m) podignut je 1959. na temeljima doma iz 1938. Nalazi se na {umskom proplanku ispod Petrova vrha. To je vrlo lijepa jednokatnica s potkrovljem, okruèna travnatim terenima prikladnim za kampiranje. Dom je stalno otvoren i opskrbljen (osim ponedjeljkom). Vodovod se napaja iz oblìnjeg izvora, struja iz javne mreè, a od 1995. ima centralno grijanje na kruta goriva. Blagovaonica moè primiti 80-90 ljudi, a terasa do 70. Na katu je 8 dvokrevetnih soba, a u potkrovlju 5 soba sa skupnim leàjem (38 mjesta), ukupno oko 50 leàja. Dom ima telefon i sanitarni ~vor s 2 kupaonice. Objektom upravlja HPD »Petrov vrh« u DaPoè{ko gorje 219
SATNICA OD DOMA NA PETROVU VRHU Petrov vrh (614 m) 10' Pogani vrh (639 m) 45' Vrani kamen (817 m) 3h Crni vrh (863 m) 4h (247 m) 6h Ljuto~ (697 m) 5h Zve~evo 8h Manastir Pakra 2h V. Javornik 4h Sira~ 7h Griìna 7h Ravna gora 7h Omanovac 9h
Vranjevina 1h Daruvar 9 km Pl. dom na Petrovu vrhu (Miroslav Gjurin) ruvaru koji ga je 1995. temeljito preuredio i kraj doma uredio skija{ku stazu s vu~nicom od 300 m. Izleti iz pl. doma na Petrovu vrhu Od doma se mogu poduzeti brojne lake {umske {etnje i uzdùne ture hrptovima gorskih kosa, u trajanju od 15’ do 5-6 h hoda, uglavnom bez vidika. Najkra}i je uspon na oblìnji Petrov vrh, a najvàniji je put hrptom Pogani vrh – Vrani kamen – Crni vrh, s kojeg se putem moè si}i na razne strane: `. p. , Zve~evo, [panovica, manastir Pakra, Sira~ itd. Osim toga njime vodi Slavonski pl. put. Na kraju dodajemo uspon od `. p. [kodinovac na Stup~anicu i od `. p. na Crni vrh. Ostali putovi opisani su u prije spomenutom vodi~u. £ 2. Petrov vrh 15’. Od doma uzbrdo {umskim putem na prijevoj, gdje je d. Petrov vrh (614 m), obrastao {umom, a l. èljezni toranj radiooda{ilja~a koji na visini od 26 m ima malo stajali{te odakle je lijep vidik. £ 3. Petrov vrh – Pogani vrh 40’ – Vrani kamen 3 h – Crni vrh 4 h. S raskrìja pod domom d. {umskim putem ravno sve do proplanka pod Poganim vrhom (639 m) gdje je neko} bila lugarnica u kojoj su daruvarski planinari 1933. g. imali skloni{te. Vidika nema. Na kraju proplanka, desetak metara d. ispod puta, ogra|eno je nepresu{no vrelo. Dalje blagim usponom i silazom do kriànja {umskih cesta na Bajinoj poljani i preko kriànja dijagonalno u {umu. Nakon 20’ preko druge {umske ceste ravno u {umu o{trim usponom na poljanicu gdje treba poludesno do rastrganoga kamenitoga grebena u kojemu dominira Vrani kamen (817 m). Stijene su neobi~ne tamne boje pa im odatle i ime. Markacija ide dalje na Dujanovu kosu (832 m) gdje je kriànje: d. na Ljuto~, i Zve~evo (5 h), l. preko Raìna~ke kose dò. p. (2 h), a ravno za Crni vrh. Taj put ide Dujanovom kosom mimo kamene piramide. Oko 10’ od nje d. pod putom je izvor. Nakon jo{ 10’ stiè do crnogori~ne {ume, gdje ostavlja kolnik i blago se penje na Crni vrh (863 m), najvi{i vrh z. Papuka. S vr{ne stijene {irok je vidik na Podravinu i preko nje na Ma|arsku. £ 4. Petrov vrh – Vrani kamen – Ljuto~ – Zve~evo 8 h. Put je markiran kao dio Slavonskog pl. puta. S markacije od Vranoga kamena za Crni vrh (v. 3) odvaja se d. silaz kroz {umu preko {umske ceste na Lisina~ke livade (lijep vidik na kupasti V. Javornik, 718 m). Prelazimo drugu {umsku cestu i idu}i prema ji. slabom stazom izlazimo na cestu kojom }emo l. 5’ do 220 HRVATSKE PLANINE
napu{tenih lugarnica. Dalje cestom na prijevoj Me|u (razvodnica Save i Drave) gdje se sastaju tri {umske ceste (malo niè je i ~etvrta koja se d. penje u zavojima do vrha Ljuto~a). Dalje za markacijom poloìto bilom Ljuto~a, mimo jednog izvora, i nakon 30’ na kriànju d. do ra~vanja markacija: l. dovica, d. preko Sovjaka na Zve~evo. Strm silaz na {umsku cestu i za 15’ smo na Vrani kamen . je slikovita travnata dolina na visini od 532 m, okruèna {umovitim breùljcima. Tu su do Domovinskoga rata bile ku}ice za odmor od bijele brezovine, mali motel, umjetno jezerce s pastrvama, te klupe i stolovi pod sjenovitim kro{njama. Osobitost je ovoga planinskoga kutka neobi~an mir i ti{ina usred bujne prirode. Sve je to uni{teno g. 1991. Od 200 m cestom do asfaltne ceste Vo}in – Kamensko i njom d. do Zve~eva 3 km uz ogradu lova~kog rezervata. Nekada{nji veliki hotel na Zve~evu, s popratnim sportskim sadràjima, uni{tili su do temelja srpski pobunjenici za vrijeme Domovinskoga rata. £ 5. @. p. – Crni vrh 2 h. Mogu}e su dvije varijante. Kra}a vodi l. cestom kroz selo Puklicu i pored kamenoloma [androvca pod vrh, gdje treba ostaviti cestu i uspeti se na vrh (20-30’). D. varijanta vodi cestom kroz selo Krivaju i mimo lugarnice u Skoblaru. Tu preko potoka markacija krati zavoj, sije~e cestu, o{tro se penje na hrbat, odakle d. gotovo po ravnom do vrha.
£ 6. @. p. [kodinovac – Stup~anica 1 h. [kodinovac jè. p. na pruzi Daruvar – Virovitica. Pristup je mogu} i s ceste Daruvar – Virovitica, gdje i po~inje markacija. Ona vodi cestom u selo [kodinovac, nakon 1 km prelazì. prugu kod `. p. i nakon 500 m u selu skre}e l. u {umu te blagim usponom stiè do Stup~anice (1 h). Povratak istim putem. Stup~anica je ~etvrtasta ru{evna kula visoka 15, a {iroka 7 m. Ulaz je bio na prvom katu, a ulazilo se preko mosta. To je ostatak grada iz 13. st. koji se sastojao od dva dijela, G. i D. Stup~anice. Vlasnici su bili Tiboldovi}i, Gorjanski i Banfyji, a od 1542. do 1688. Turci. Ovdje je bilo sjedi{te okrutnih aga koji su istrijebili doma}e stanovni{tvo. Nakon odlaska Turaka, grad je prepu{ten ru{enju. Sredi{nji Papuk zemljovid 15, str. 223 Poloàj. Izme|u gore opisane skupine sa z. i Krndije s i. strane pruà se sredi{nji dio Papuka s jedinim vrhovima vi{im od 900 m. Ova je skupina ome|ena cestovnim krugom Velika – Vo}in – Drenovac – Orahovica – Kutjevo – Velika, s iznimkom najisto~nijeg dijela oko Kapovca koji se izdvaja iz Papuka i pripisuje Krndiji. Gorski hrbat, koji ~ini okosnicu planine, pruà se u smjeru sz.-ji. u duìnu od gotovo 30 km. U njemu se visinom isti~u To~ak (887 m), Lom (887 m), Papuk (953 m), Iva~ka glava (913 m) i ^e{ljakova~ki vis (825 m). Poè{ko gorje 221 Biljni svijet. Svi su vrhovi do najvi{e to~ke obrasli {umom, u kojoj prevladavaju bukva i hrast, a ima i javora, klena i jasena. Na prisojnim stranama ima breze, borovice i pitomoga kestena. Ogoljelih stijena ima samo u niìm dijelovima i poto~nim koritima. Za slavonsko su gorje neobi~ne Sokoline stijene (564 m) nedaleko od G. Vrhovaca koje su mjestimi~no gole, glatke i gotovo okomite. Uo~ljiva je razlika biljnog pla{ta s. i j. padine, uvjetovana klimatskim ~initeljima. Zima i snjèni pokriva~ na s. padini traju najmanje mjesec dana duè nego na j. padini. I u osobinama stanovni{tva opaà se razlika, osobito izme|u Podravaca i stanovnika Poè{ke kotline, {to je djelomi~no obja{njeno u uvodu o Poè{kom gorju. Gra|a. Po svome petrografskom sastavu i geolo{kim osobinama Papuk nosi sve zna~ajke slavonskoga gorja. Njegova je jezgra gra|ena od gnajsa, s. strana od kretacejskih raznobojnih lapornih vapnenaca, a j. od bila javljaju se filiti, tako|er razli~ite boje. Na toj je strani oko Kaptola goli gnajs, u koji je umetnut uzak pojas amfibolita. Od Velike na jz. pruà se pojas miocenskog vapnenca, koji dopire do Orljavca i na sz. se rasprostire do G. Vrhovaca, obuhva}aju}i i isto~ne ogranke Psunja. Planinarstvo. Papuk sa svojim razvedenim grebenima i dolinama, s bujnom vegetacijom, karakteristi~nom florom i faunom, uz obilje izvorske vode i gustu mreù putova, vrlo je prikladno podru~je za razvitak pl. turizma. S pl. stajali{ta ipak je vàniji po ljepotama gorskih dolina i izleti{ta u njima nego po vidikovcima, jer su najvi{i vrhovi ve}inom pokriveni {umom. Njegove su prirodne ljepote prvi put otkrivene javnosti zahvaljuju}i vo}inskom vlastelinu Josipu Jankovi}u (1780.–1861.). Skupina osje~kih izletnika odu-
{evljenih Jankovcem osnovala je 1895. PD »Br{ljan«, jedno od najstarijih dru{tava u Hrvatskoj. Prva pl. ku}a na Papuku tako|er je podignuta na Jankovcu. Sagradila ju je 1934. osje~ka podrùnica HPD-a »Jankovac« (osnovana 1925.). Dok je s. strana Papuka s Jankovcem ostala podru~je rada osje~kih planinara, poè{ki su planinari, koji su ve} 1899. osnovali HPD »Papuk« (poslije preimenovano u »Sokolovac« po brijegu iznad Poège), svoj rad usmjerili na j. padine Papuka. Godine 1958. sagradili su dom u Velikoj, 1989. ku}u na Tri{njici, a Stanica GSS-a Poèga sagradila je 1983. na Jezercu skija{ku ì~aru, a 1984. Dom GSS-a na Nevolja{u, uz gornju stanicu ì~are. »Papu~ki jaglaci«. Pod tim naslovom PD »Sokolovac« iz Poège od 1983. organizira za gra|anstvo godi{nji proljetni pohod iz Velike na Papuk, na kojemu ponekad sudjeluje i nekoliko tisu}a izletnika. Izbor prilaza. Brdskom cestom Velika – Jankovac koja vodi preko Nevolja{a na samome planinskom hrptu, s prijevojem na visini od 700 m i odvojkom odatle do najvi{ega vrha, Papuk je ne samo posve otvoren turisti~kom prometu nego je on usmjeren upravo u najljep{e planinsko podru~je Slavonije. Zbog toga }emo i opise putova grupirati na one iz Velike i iz Jankovca. Prilazi iz Zve~eva i Orahovice mnogo su duì i na njima nema pl. skloni{ta. Radi jednostavnosti, po~injemo opisom jednodnevnih uzdùnih putova koji se mogu poduzeti od spomenutoga prijevoja hrptom na zapad i na istok, a zatim prilaze hrptu koji se svi pripajaju tim uzdùnim putovima. U stvari, na tome su hrptu tri glavne to~ke i do svake od njih vode markirani prilazi iz Velike i Jankovca. To su od z. na istok: Papuk, Iva~ka glava i Nevolja{, a na kraju Kapovac koji zapravo ve} pripada Krndiji. Nakon uspona na neki od spomenutih vrhova, valja se hrptom pro{etati do idu}ega i, na kraju, doìvljaj obogatiti silaskom nekom drugom stazom. Komotniji hoda~i, ako raspolaù vozilom, parkirat }e na spomenutome prijevoju, pa tri glavna Papukova vrha obi}i lakom {etnjom s po~etnom visinom od 700 m. Na kraju jo{ treba dodati staze koje preko planine povezuju pl. dom u Velikoj s onim 222 HRVATSKE PLANINE
^e{ljakova~ki vis na Jankovcu, omogu}uju}i smje{taj i na po~etnoj i na zavr{noj to~ki puta. Vidici su na Papuku rijetki, ~ar puta je u {umskoj prirodi. Za bolje upoznavanje Papuka preporu~uje se op{irniji vodi~ »Velika, turisti~ko i planinarsko sredi{te Slavonije« T. Sableka (Poèga, 2000; 128 str.). £ 1. Uzdùni put hrptom na zapad: Nevolja{ – Zve~evo 5-6 h. Ve}i dio opisane ture pripada Slavonskomu planinarskom putu koji se prili~no redovito odràva. Gotovo cijeli put vodi kroz {umu, s malo vidika. Usput nema pl. ku}a, a kako je i hotel na Zve~evu za Domovinskoga rata sru{en, smje{tajnih mogu}nosti nema. Oko 500 m iza prijevoja ceste Velika – Jankovac na Nevolja{u, l. se odvaja cesta na vrh Papuka. Markacija vodi usporedno s njom i koji put je presijeca. Nakon 25’ krià markaciju Jankovac– Iva~ka glava, kojom se l. moè za nekoliko min na njezin vrh. Nakon 20’ staza krati zavoj ceste kod Ponora. Ponor je mjesto u {umi gdje kratak poto~i} nestaje pod zemljom u blizini temelja napu{tene zgrade. Iza Ponora staza se opet penje do ceste i njom ide jo{ oko 20’ do {iroke ~istine na planinskom bilu, gdje je raskrìje: l. silazi pje{a~ki put u selo Gornje Vrhovce, d. preko Kneève vode na Zve~evo (v. 17), a cesta produàva ravno i nakon 500 m, obilaze}i s l. strane najvi{i vrh Papuka, stiè na njegovo tjeme. Sa spomenutoga raskrìja silazimo niz s. padinu Papuka preko Pjeskovite ravni, a zatim do Kneève vode (710 m), izvora na {umskom proplanku. Nakon uspona hrptom na Visoki vrh (882 m) i poslije njega na Lom (887 m), markacija vodi l. i prolazi uz mali izvor Brzaju (d. od puta), spu{ta se na poljanu, zatim vodi kroz gustu {umu mimo izvora Stakleni bunar, pa pokraj groblja staklara iz 19. st. i zavr{ava na zve~evskoj visoravni. £ 2. Uzdùni put hrptom na istok: Nevolja{ – Kapovac 5 h. Markacija po~inje oko 500 m s. od prijevoja ceste Velika – Jankovac na Nevolja{u (v. 1) gdje kod spomenika palim hrvatskim braniteljima skre}e d. u {umu. Na-
kon 8’ prilazi joj zdesna markacija iz Velike preko Lapjaka (v. 4) i od GSS-ova doma na Nevolja{u (739 m). Zatim silazi do kriànja na prijevoju Majerova livada (657 m; l. Jankovac, d. Velika), s nje se 5’ penje na Kameniti vr{ak (664 m). Tu se l. spu{tala slalom staza u Jankovac (danas zapu{tena). Oko 20’ poslije Majerove livade, staza se na Trome|i (728 m) krià s markacijom koja iz Velike vodi kroz Duboku na Jankovac (v. 9). Odavle se moè u i. smjeru za desetak min posjetiti vrh Mreàrski rust (750 m). Uzdùna staza i dalje ima nekoliko markiranih odvojaka. Jedan se prije ^e{ljakova~kog visa spu{ta d. do doma »Lapjak« u Velikoj (v. 11; uspon na ^e{ljakova~ki vis, 825 m, traje 20’; narod ga zove i Kolac). Drugi se spu{ta l. na podravsku stranu kroz izvori{te Radetine, te preko Rusta i Pi{tanske kose do a. p. u Humljanima. Pola sata iza ^e{ljakova~kog visa d. je lova~ka ku}a. 224 HRVATSKE PLANINE
Slijede opet dva odvojka, oba l. u Orahovicu: jedan preko Viljeva~ke kose i drugi kroz Smrdljivi dol. Orijentacija nije uvijek laka, jer {uma spre~ava vi-
dik, a svaka nova {umska vlaka ili cesta o{te}uje markacije. Od spomenutog raskrìja pod ^e{ljakova~kim visom, tura hrptom Papuka vodi oko 2,30 h trasom Slavonskoga planinarskog puta, u i. smjeru, preko niza popre~nih staza i preko vrhova (Bazova glava 772 m, Kloko~ica 743 m itd.) do vrha Trome|a (713 m; v. opis Krndije). Ispod Trome|e put skre}e l. u si. smjeru i nakon 40’ uspinje se do nadaleko vidljive UKV stanice na Kapovcu (792 m). S vrha je lijep vidik na {tinu, Podravinu i Poè{ku kotlinu. Pod vrhom, desetak metara ispod puta na podravskoj strani, ima izvor. Na drugu stranu strm silaz l. 10’ do raskrìja: l. nizbrdo preko Staroga grada i grada Ruìce u Orahovicu (v. Krndija, 1), a ravno dalje 30’ preko Dizdareva do prijevoja na cesti Kutjevo – Orahovica. S prijevoja se moè preko ceste nastaviti hrptom Krndije markiranim putem preko Petrova vrha i Bedemgrada u Na{ice. Usponi iz Velike Velika. Glavna polazna to~ka za Papuk s j. strane je slikovito slavonsko mjesto Velika na sastavu potoka Veli~anke i Dubo~anke (Topli~kog potoka) i na sastavu cesta koje izlaze iz njihovih planinskih gudura. Razvilo se na mjestu sredovjekovnoga ka{tela plemi}ke obitelji Velyke (spominje se od 1435.). U sredi{tu je gotska ùpna crkva sv. Augustina (273 m) s franjeva~kim samostanom iz 16. st. u kojemu je dijecezanski muzej s vrijednim povijesnim predmetima. Zahvaljuju}i razvijenom ugostiteljstvu i objektima hotelskog tipa, Omladinskom centru (200 kreveta) i pl. domu »Lapjak« sagra|enom iznad termalnog izvora, Velika je postala vrlo popularno slavonsko izleti{te i glavno rekreativno sredi{te poè{kih gra|ana. Ima dobre prometne veze, pa sluì kao najprikladnija polazna to~ka za Papuk s j. strane. Zavr{na je to~kà. pruge Pleternica – Poèga – Velika (12 km od Poège, 207 od Zagreba), a s Poègom je veè 15 km asfaltne ceste (autobusna veza). God. 2000. osn. je u Velikoj PD »Mali{~ak« koji na Mali{~aku ima pl. skloni{te. Pobliè o Velikoj u knjizi: Cvekan, P.: »Velika i njena bogata pro{lost«. Dijecezanski muzej Velika, 1982. (183 str.). Od `. p. Velika do crkve u sredi{tu ima 4 km cestom. Od raskrìja kod crkve ravno dalje Cirakijevom ulicom jo{ 600 m do termalnog kupali{ta. Termalno kupali{te »Toplice« (296 m), ispod pl. doma »Lapjak«, prava je blagodat za umorne planinare na povratku s izleta. U romanti~nom predjelu okruènom {umovitim padinama, izviru iz vapnenca i paleozojskih {arenih filita dva jaka
vrela (28°C) i slijevaju se u dva lijepo ure|ena otvorena bazena, od kojih je jedan olimpijskih razmjera. Voda je bistra, bez okusa, boje i mirisa. Pripada magnezitnim vodama, a kemijska analiza pokazuje najvi{e Sv. Andrija u Velikoj s Veli~kim gradom u pozadini Poè{ko gorje 225
DALJINAR OD DOMA »LAPJAK« Pl. ku}a Tri{njica cestom 4,5 km Pl. dom Jankovac cestom 18 km Dom stanice GSS-a Poèga 2h
na Nevolja{u Ski ì~ara Jezerce cestom 4 km Jankovac preko Duboke 2h ^e{ljakova~ki vis (825 m) 2h Kapovac na Krndiji 5,30 h Jankovac preko Lapjaka 2,45 h Izvor Veli~anke 7 km Iva~ka glava (913 m) 3h Papuk (953) 17 km Mali{~ak (732) 2h Zve~evo preko Papuka 7h Veli~ka gradina (452 m) 30' @. p. Velika 3km Poèga 16 km Zagreb 190 km Prijevoj ceste na Nevolja{u 10 km Slatinski Drenovac 20 km Jezerce (ì~ara) 4 km Pl. dom »Lapjak« nad termalnim bazenom u Velikoj magnezijeva hidrokarbonata i alkali~nu reakciju. Salinitet je 0,94, a radioaktivnost 0,649 ME. Kupanje se moè koristiti za lije~enje nekih reumatskih bolesti i postreumatskih stanja. Izvori su bili poznati jo{ u tursko doba pod imenom Ilidà. Oko bazena su livade, {umarci, prostori za sportove i parkirali{te. Od bazena termalnoga kupali{ta kupa~i mogu do pl. doma »Lapjak« stubi{tem do ulaza u dom (3’), a ostali cestovnim odvojkom koji oko 200 m iza kupali{ta skre}e desno. Pl. dom »Lapjak« (335 m) nalazi se 4 km od `. p. Velika, a od raskrìja pred veli~kom crkvom d. desetak min (1 km cestom). Stigav{i do termalnog kupali{ta, dom
se vidi desno preko potoka na visini od 40 m. Smje{ten je na jz. padini {umovite Topli~ke glave. Ime je dobio po markantnoj gorskoj kosi s druge strane Topli~kog potoka. Dom je prostrana i vrlo lijepo gra|ena jednokatna zgrada s mansardom. U prizemlju ima kuhinju i dvije sale, ve}a od njih je kapaciteta stotinjak gostiju. Na katu su dvokrevetne sobe i kupaonice, a u mansardi skupni leàjevi, ukupno 55 leàja. Potpuno je opskrbljen, stalno otvoren, elektrificiran. Ima telefon, vodovod, centralno grijanje, terasu i parkirali{te. Poznat je po dobroj kuhinji, a osobito po jedinstvenoj lokaciji uz termalno vrelo. Pogodan je ne samo kao pl. baza nego i za duì boravak, pa i za godi{nji odmor. Objektom upravlja PD »Sokolovac« iz Poège koji ga je i sagradio 1958. godine (otvorenje 13. srpnja). Adresa: Planinarski dom »Lapjak«, 34330 Velika. £ 3. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Jezerce – Nevolja{ 2 h. Od doma u s. smjeru cestom uz potok Dubo~anku, mimo kamenoloma Tisovca, romanti~nom gorskom dolinom do njezina pro{irenja. Tu se nalaze ostaci nekada{nje staklane (po~ela je raditi 1858., a prestala s proizvodnjom po~etkom 20. st.). Sada je tu na livadi ove}a lugarnica [umarskog fakulteta iz Zagreba. Na cestovnom ra~vi{tu prije nje l. krakom 1 km uspona (6 km od doma), gdje cesta zavr{ava okreti{tem na dolinskom pro{irenju zvanom Jezerce. Jezerce (570 m) je postalo vrlo popularno po skija{koj ì~ari koja je 200 m l. iznad njega. Sagradila ju je 1984. Gorska slùba spa{avanja iz Poège (zbog dotrajalosti nùna je obnova). Uz ì~aru je ure|ena skija{ka staza duìne 522 m, {irine 50-100 m i visinske razlike 131 m. Na donjoj postaji ì~are je bife, a na gornjoj (na Nevolja{u ili 226 HRVATSKE PLANINE
Jezerskom vrhu) dom GSS-a. Premda je skijali{te na jùnoj strani Papuka, snijeg se dugo odràva jer je spust na padini okrenutoj prema si. Dom GSS-a na Nevolja{u (725 m), na gornjoj postaji ì~are (25’ uspona od donje), sagradili su ~lanovi GSS-a Poèga g. 1984. To je prvi dom GSS-a u Hrvatskoj. Zgrada je zidana jednokatnica, ~iji gornji kat sluì za smje{taj deùrnim spa{avateljima, a prizemlje je namijenjeno skija{ima koji se tu mogu Dom GSS-a na Nevolja{u (Tomislav Sablek) odmoriti i ogrijati. Otvoren je nedjeljom u skija{koj sezoni. Nije opskrbljen. Nekoliko
metara od doma je vrh Nevolja{ (740 m), s vidikom na razne strane. Od Velike do Nevolja{a ima oko 2 h hoda, s planinskog prijevoja ceste Velika – Jankovac 15’, s Iva~ke glave 1,30 h, a silaz do Jankovca traje manje od 1 h. S Nevolja{a dalje hrptom Papuka na z. ili i. (v. 1 i 2). £ 4. Pl. dom »Lapjak« – Veli~ki grad – Lapjak – Nevolja{ 2,30 h. Od Toplica 30’ o{trog uspona izme|u jela i borova na Veli~ku gradinu. Veli~ki grad (ili Turski grad) smje{ten je na kljunu te{ko pristupa~noga kamenitog brijega (452 m). Omogu}uje prekrasan vidik na Veliku i Poè{ku kotlinu. O njegovu postanku nema podataka. U 15. st. gospodari su mu bili vlastelini Veli~ki i njihovi ro|aci Bekefi, {to je poznato iz isprave o diobi iz g. 1435. U povijesnim izvorima spominju se i veli~ki plemi}i [tivi}i, koji su vodili borbe s Turcima. Poslije je bio turska tvr|ava, a nakon Turaka spominje se kao ru{evina. Malo su bolje sa~uvani jedino j. i s. zid, na kojima se vide ostaci kule i tragovi kamina. Stambeni dio imao je najmanje dva kata. Od gradine najprije kroz {umu, zatim kamenitim hrptom (vidik na Poè{ku kotlinu) 30’ na vrh Lapjaka (667 m). Slijedi 1 h hoda {umovitom kosom do prosjeka na gl. hrptu Papuka. Hrptom d. 3’ do doma GSS-a i gornje postaje skija{ke ì~are (v. 3). Tko èli odavle na Jankovac, ne treba se spu{tati na Jezerce, nego se vratiti hrptom spomenute 3’, produìti hrptom jo{ 5’ do kriànja markacija: ravno dalje je 8’ do ceste Velika – Jankovac, a d. silaz prema prijevoju na Majerovoj livadi (dalje v. 9). £ 5. Pl. dom »Lapjak« – Duboka – Pl. ku}a Tri{njica 7 km. Do cestovnog ra~vanja kod lugarnice [umarskog fakulteta (v. 3). Odavle d. ima 1,5 km cestom koja vodi {umovitom dolinom do mjesta gdje je l. uz nju pl. ku}a. Veli~ki grad iz doline Duboke Poè{ko gorje 227
Pl. ku}a Tri{njica podignuta je dobrovoljnim radom ~lanova HPD-a »Sokolovac« iz Poège, a po nacrtu Ruìce Luka~evi} (otvorenje 17. 9. 1989.). To je mali, ali funkcionalno ure|en drveni objekt koji se dobro uklapa u {umski krajolik, tako da je ubrzo postao popularnim izleti{tem. Za razliku od velikog doma »Lapjak« hotelskog tipa, ovdje planinari osje}aju doma}i ugo|aj. Ku}a je otvorena ljeti vikendom, ima 10 leàja, a klju~
se ~uva u domu »Lapjak« u Velikoj. Planinarska ku}a Tri{njica £ 6. Pl. dom »Lapjak« – Izvor Veli~anke – Iva~ka glava 3,30 h. Do izvora Veli~anke 1,30 h (v. 10). Od izvora uzbrdo markiranom stazom koja sije~e zavoj jankova~ke ceste. Kod Kre~ana se l. odvaja staza kojom se moè izravno na vrh Papuka (v. 7). Dalje uzbrdo u s. smjeru, pa presjekav{i opet jankova~ku cestu na 7. km od Velike, kroz mladu {umu 1 h uspona na {irok {umski prosjek Jagodnjak. Na l. strani livade u {umu i kroz nju o{trijim usponom, pod konac uz stijenu, na vrh Iva~ke glave. Iva~ka glava (913 m) dobila je ime, navodno, po veli~kom plemi}u Ivanku, ali je u narodu poznatija pod imenom Klinovac, vjerojatno po tome {to str{i iz {ume poput kamenitog klina. Na vrhu je neko} bila drvena piramida koja je omogu}avala vidik preko okolnoga grmlja, zbog ~ega se Klinovac smatrao najljep{im vidikovcem u Slavoniji. Planinarima je nadoknadio gubitak vrha Papuka zbog ogra|ena vojnog objekta. Za lijepa vremena vidi se preko Podravine sve do planine Me~ek u Ma|arskoj, a preko Poè{ke kotline do bosanskih planina. S Iva~ke se glave moè si}i na s. stranu 10’ do uzdùne staze ili preko staze do ceste, pa l. uzdùnim putem na vrh Papuka (v. 1). £ 7. Pl. dom »Lapjak« – Mali{~ak – Vrh Papuka 4 h. Od doma do raskrìja kod crkve u Velikoj, odakle cestom d. 5’ do rekreacijskog centra »Mali{~ak«, gdje l. skre}e markacija koja s j. strane obilazi strmi vrh Pli{ (555 m). Pro{av{i jedan pje{~ar, prelazi na z. stranu, na podnòje Mali{~aka (732 m). Put dalje vodi njegovim obronkom kroz bukovu {umu. S ~istine podno vrha vrijedno je uspeti se na Mali{~ak (732 m), odakle se s ruba stijene zvane Balkon pruà lijep vidik. ^lanovi PD-a »Mali{~ak« iz Velike imaju na Mali{~aku pl. skloni{te u obliku {umske brvnare. Iza Mali{~aka put silazi kroz bukovu {umu i nastavlja se gorskom kosom u sz. smjeru, naizmjence {umom i livadama. Zdesna mu prilazi staza od izvora Veli~anke preko Kre~ana (v. 6). Dalje preko rasadnika crnogorice Zaglavice, pa iznad izvora Orahova voda (nalazi se d. ispod puta), kroz Kameniti jarak i Vratnice ja~im usponom izme|u dva kamenjara, zatim kroz kr~evinu na grebensku stazu ili preko nje na cestu kojom dalje lijevo (v. 1). Planinarsko skloni{te na Mali{~aku (D. Mirkovi}) 228 HRVATSKE PLANINE Vrh Papuka (953,75 m) jest zaobljena glavica koja se nalazi malo po strani, jùno od planinskog bila. Obrasla je bukvom, a uz nju ima javora, brijesta, lijeske i jasena. Sam vrh je nepristupa~an zbog ogra|enog objekta, ali se j. od vrha, s ~istine obrasle paprati koju narod zove Jezerina, pruà vidik prema Poè{koj kotlini.
£ 8. Pl. dom »Lapjak« – Pl. dom Jankovac 2 h. Do Jezerca v. 3. S Jezerca su dvije mogu}nosti. Prvi put vodi l. 30’ do prijevoja Majerova livada (657 m) na hrptu Papuka, zatim d. 10’ na Kameni vr{ak (664 m) s vidikom na Podravinu i s po~etkom nekada{nje jankova~ke ski-staze, odakle silazi do gornjega Jankova~kog jezera. @elimo li izbje}i njezin strm silaz, s Jezerca }emo skrenuti d. zaobilaznim, tzv. Poè{kim putem, koji preko prijevoja na Trome|i (728 m) silazi do gornjega Jankova~kog jezera, odakle je do doma na Jankovcu nekoliko minuta. £ 9. Pl. dom »Lapjak« – ^e{ljakova~ki vis – Kapovac 6 h. Od doma ravno uzbrdo, u po~etku o{trim usponom na Topli~ku glavu (471 m), zatim starom hrastovom {umom na Kani{ku glavu (616 m). Spustiv{i se markacijom na kolni {umski put, dalje hladovitom bukovom {umom Loparna do izvora Debela bukva, pa dalje iznad Tisovca na Petrov konjic i usponom na vrelo Antunovac (u narodu je poznatiji pod imenom ]ifutski bunar). Iza vrela uspon do raskrìja (l. staza na Jankovac), odakle d. jo{ 20’ na ^e{ljakova~ki vis (825 m). Nekada{nje drvene piramide na vrhu vi{e nema, ali je vidik dobar jer je {uma posje~ena. Povratak s vrha na markiranu stazu, zatim d. u i. smjeru hrptom Papuka (v. 2). £ 10. Iz Velike na vrh Papuka cestom 17 km. Od doma do raskrìja kod ùpne crkve u Velikoj, odakle d. jankova~kom turisti~kom cestom uz Veli~anku mimo velikoga kamenoloma 4 km do Sastavaka (410 m), gdje Veli~anka prima pritoku. (Odavle se moè s ceste l. uz potok markiranom stazom kroz {umu za 20’ do kolibe kod Razliva, kako narod zove mjesto gdje Veli~anka izvire izme|u kamenja obraslog mahovinom.) Cesta se penje od Sastavaka d. u zavojima, stalno kroz {umu, na hrbat Nevolja{ do blagog prijevoja (10 km). Oko 300 m iza prijevoja odvaja se l. cesta na vrh Papuka (7 km), koja vodi s. podnòjem Iva~ke glave pra}ena markiranom stazom preko Ponora i Uviraljke do ~istine s raskrìjem, odakle je jo{ 500 m do vrha (v. 8). £ 11. Iz Velike na Jankovac cestom 16 km. Do odvojka za vrh Papuka v. 10. Jankova~ka cesta silazi u zavojima u dolinu potoka Kova~ice. Oko 4 km iza prijevoja, kod mosta, cesta se ra~va: d. preko mosta jo{ 200 m do Jankovca, l. u Sl. Drenovac. Jankovac i okolica Polazna to~ka za Jankovac, Slatinski Drenovac, 14 km od `. p. ^a~inci (redovita autobusna veza nekoliko puta na dan). ^a~inci se nalaze nà. pruzi Zagreb – Osijek (198 km od Zagreba, 74 km od Osijeka). Iz sredi{ta Drenovaca vodi u j. smjeru brdska cesta koja se kroz dolinu Kova~ice penje preko Papuka i silazi na drugu stranu u Veliku. Na 6. km, iznad jankova~koga slapa Skakavca, cesta se ra~va: ravno na Papuk, lijevo preko mosta na Kova~ici 200 m, mimo lugarnice, do pl. doma. Iz Drenovaca postoji i nekoliko pl. staza. Jedna krati zavoje ceste s lijeve strane i traje 1,40 h. Putem prizori divlje romantike u kamenitom koritu Drenova~kog potoka, pogotovo u ambijentu tamnih stijena oko jankova~kog slapa Skakavca. Drugi vodi iz Drenovaca mimo staroga grada Klaka (305 m; uspon do gradine d. od puta nekoliko min), tzv. Starim drumom (2,20 h), tre}i preko grebena Sokoline,
z. od jankova~ke ceste (2,30 h), ~etvrti tzv. [umarijskim putem koji vodi Poè{ko gorje 229
kroz lijepe {ume (2 h). Prilazi Jankovcu (pje{a~ki i cestovni) s poè{ke strane, koji su bliì i planinarima iz Poège i zagreba~ke regije, opisani su me|u izletima iz Velike. Jankovac je romanti~na gorska dolina smje{tena me|u s. obroncima Papuka na visini od 475 m, duga~ka oko 500, a {iroka do 200 m, okruèna sa svih strana {umovitim obroncima. Krasne ravne livade, dva mala umjetna jezerca usred doline (ribnjaci), jak planinski izvor i iznad njega stijena sa {piljom, te 30 m visok slap Skakavac na kraju doline, bio je ambijent kao stvoren za lokaciju pl. doma. Jankovac se zbog prirodnih ljepota i okolnih stoljetnih {uma smatra jednim od najljep{ih prirodnih predjela Slavonije, pa je zato kao rezervat stavljen pod za{titu dràve. Naàlost, taj se status nedovoljno po{tuje pa se {uma u okolini Jankovca ~esto nesmiljeno sije~e, tako da su neki obronci Kova~ice doslovno bili ogoljeni. Sre}om je neposredna blizina doma po{te|ena takva pusto{enja. Jankova~ka su jezera umjetne tvorevine, ure|ene za ribogojili{te (pastrve). U 18. st. Jankovac je bio naseobina njema~kih staklara i tvornica stakla poznata pod imenom »staklana na Skakavcu«. Posljednji put se spominje 1822., ali se ve} idu}e godine spominje staklana u Dubokoj, s druge strane Papuka, vjerojatno zato jer su na jankova~koj strani bile iscrpljene {ume potrebne za dobivanje pepela. Ime Jankovac prvi je put zabiljeèno 1801., a nastalo je vjerojatno po imenu vlastelinske veleposjedni~ke obitelji Jankovi} koja je bila njegov vlasnik. Ljepotu ove dolinice zapazio je vlastelin Josip Jankovi} i na mjestu nekada{nje staklane uredio lova~ki dvorac, dao iskopati tri jezerca, skrenuo vodu s izvora preko stijene i tako stvorio lijep slap Skakavac visok 36 m (2000. godine ostao je bez vode zbog betonske pregrade!), a osim toga dao je sebi urediti grobnicu sa sarkofagom u jednoj {pilji iznad izvora (umro je 1861. i sahranjen u sarkofagu smje{tenom u toj {pilji). Jo{ u 19. stolje}u zapo~eo je pravi kult Jankovca. Brojni posjetitelji veli~ali su ga u svojim putopisima i rijetko se moè na}i primjera da je o tako malenu prirodnom prosDr. Kamilo Firinger toru napisano takvo obilje putopisa (v. lit.). Glas o njegovoj ljepo- (1893.–1984.), osniva~ ti pro{irio se daleko izvan pl. krugova, pa i izvan Slavonije, pogo-
osje~kog »Jankovca« i tovo kad su osje~ki planinari tu podigli pl. dom. doma na Jankovcu IZ LITERATURE O JANKOVCU (J. - skr. Jankovac). Poga~nik, D.: J. und das Felsengrab weiland des k.k. Kammerers und Gutbesitzers Josef Jankovi} de Pribert et Vo~in. Agramer Zeitung 40, 1865., 56; Lichtenstein, A.: Ein Ausflug nach J. Essecker Lokalblatt und Landbote II, 1865., 51, 205; Kova~i}, A.: Jankovcu (pjesma). Bunjeva~ka i {oka~ka vila 4, 1874., 19, 73; Pavlinovi}, M.: Iz Slavonije. Vienac Vll, 1875., 1, 11; 2, 27; 47, 763; Pukler, A.: Izlet na J. Obzor 8, 1878., 122; Kempf, J.: J. Smilje 13, 1884-5., 10, 147; H-g A.: Nach J. Eine Reiseerinnerung. Agramer Tagbl. 1, 1886., 159; Hirc, D.: Jankovac. Lijepa na{a domovina, II, str. 12, Zagreb 1894. (po J. Kempfu); Roda-Roda: In J. Slavonische Presse 9, 1893., 101; Hirc, D.: U Jankovcu. Pobratim 7, 1896-7., 17, 266; Rekettye, G.: Uspomene s velebnoga J. Vj. ùpanije viroviti~ke 8, 1899., 10, 75; 11, 83; 12, 91; 13, 99; Ein Ausflug nach J. Slavonische Presse 20, 1904., 131, 153 i 156; [enoa, M.: Srednjom Slavonijom. Danica, koledar za 1905., 100; Hirc, D. Preko Velikog Papuka u J. Prirodni zemljopis Hrv. I, str. 307, Zagreb 1905.; - i}: Jankovac (izleti{te u Slavoniji). Nar. novine 72, 1906., 89 i 90, 4; Kramberger, E.: Ein Ausflug nach J. Agramer Tagbl. 23, 1908., 91, 9; Thaller, Z.: Izlet u J. Pobratim 22, 1911-12.,16, 251; Ga{parovi}, N.: Na Jankovcu. Javor 1912., 36, 71 i 74; Kova~i}, M.: [kolski izlet na J. Gl. ùpanije poè{ke 22, 1912., 28; Ga{parovi}, N.: Na Jankovcu. Prosvjeta 20, 1912., 3-4:132; 5-6, 215 i 218; B. [.: J. Hrvatska 1913., br. 581,1; Poljak, J.: Jankovac. HP 18, 1922., 52; Pipini}, F.: J. Poè{ke novine 3, 1927., 53; Pasari}, J.: J. HP 23, 1927., 85; G.: Jedan veliki slap u Slavoniji. Vodopad J. kod Poège. Grob J. Jankovi}a. Jut. list 20, 1931., 7030, 8; Pasari}, J.: Dvije nove pl. ku}e HPD-a u gradnji. Jut. list 22, 1933., 7515, 25; ^ika Stipe: Izlet »Diljgore« na J. HP 29, 1933., 270; Kiraly, R.: Od Drenovca do J. HP 30, 1934., 210; Kiraly, R.: Gradnja pl. ku}e HPD-a na J. HP 28, 1932., 367; Hafner, R.: Pastrve u slavonskim potocima. Ribarski vj. 13, 1935., 9-10, 234; Eger, D.: Planinarstvo u Slavoniji. Encijan i runolist na J. Hrv. Iist (Osijek) 20, 1939., 378, 41; Sablek, T.: Na Jankovac. NP 3, 1951., 110; Firinger, K.: Pro{lost J. Jankovac planinarsko sredi{te Slavonije, str. 1-7, Osijek 1954.; Eger, D.: J. kao planinarsko sredi{te Slavonije. Okolica i putevi. Isto, str. 8-14; Vrba{ki, A.: J. kao sredi{te zimskog sporta Slavonije. Isto, str. 15-17; Firinger, K.: Iz povijesti J. na Papuku. NP 4, 11, 1952.; Za{tita park-{ume na J. NP 13, 53, 1961.; Dom na Jankovcu. NP 21, 142, 1969.; Poljak, @.: J. opet u opasnosti. NP 25, 133, 1973.; Mato{evi}, M.: Jankova~ki feniks. NP 41, 1989., 177. Pl. dom na Jankovcu (475 m). Prvi dom podigla je ovdje 1934. osje~ka podrùnica HPD-a »Jankovac« (1940. mu je prigra|eno novo krilo). Za vrijeme rata bio je spaljen, ali je na njegovu mjestu ve} 1951. PD »Jankovac« iz Osijeka sagradio novi dom. I taj je, naàlost, izgorio (1. 1. 1987.), ali je ve} tijekom 1987. sagra|en novi. To je danas solidna jednokatna, zidana zgrada s mansardnim prostorijama, dvije terase i balkonom. Ima veliku blagovaonicu s priklju~enom staklenom verandom, stan za opskrbnika i potrebne nusprostorije. Elektrificiran je i ima vodovod. Na prvom katu je devet soba (1x1, 4x2, 2x4, 1x6 i 1x8 kreveta), a u mansardi dva velika skupna leì{ta s 230 HRVATSKE PLANINE
DALJINAR OD DOMA NA JANKOVCU Slap Skakavac 10' Iva~ka glava (913 m) 2,15 h Papuk (953 m) 12 km ^e{ljakova~ki vis (825 m) 2,30 h Gradina Klak (305 m) 1h Mreàrski rust (750 m) 1h Kameniti vr{ak (664 m) 40' Pl. dom "Lapjak" 16 km Slatinski Drenovac 6 km Zve~evo preko Papuka 6,30 h Osijek preko ^a~inaca 100 km Poèga preko Velike 30 km Majerova livada (657 m) 30' @i~ara na Jezercu 45'
Planinarski dom na Jankovcu (Ivan Jakovina) 40 leàja (ukupni kapacitet 75 osoba). Objektom upravlja PD »Jankovac«, Osijek. Adresa doma je: Planinarski dom Jankovac, 33516 Slat. Drenovac. U okolini doma ima slobodnog prostora za sportske igre, kampiranje i parkiranje, a umjetna jezera omogu}uju i kupanje, tako da je dom prikladan ne samo za vikende nego i za duì boravak. Zimi ima dobrih terena za sanjkanje, skijanje, pa i za slalom. Za vrijeme Domovinskoga rata sluìo je za smje{taj vojske i sada je nùna obnova i nova oprema. £12. [etnja oko Jankovca 40’. Od doma d. stranom jezera (ribnjaka) 10’ do tamne stijene iz koje snàno klju~a izvor Jankova~kog potoka. Spajaju}i se s drugim potokom, protje~e kroz jezerca i iza doma se ru{i u Kova~icu slapom Skakavcem. Iznad izvora uspinje se kratka strma staza, a zatim stubi{te, do sarkofaga vo}inskog vlastelina Josipa Jankovi}a smje{tenog u 8 m dubokoj i 3 m {irokoj pe}ini. Uklesani natpis (usporedno na ma|arskom i crkvenoslavenskom) jo{ je dobro ~itljiv, ali je sarkofag razbijen. Malo dalje, u strmoj stijeni iznad grobnice, nalazi se ulaz u Maksimovu {pilju. Nazvana je po hajduku Maksimu Bojani}u koji je ~etovao Poè{kom kotlinom 12 godina (1850.–1862.), sklanjaju}i se u ovoj pe}ini pred potjerama. [pilja je zapravo uzak hodnik, u koji se i bez svjetla moè prodrijeti 10 m u dubinu. Na stropu ima stalaktita. Ispred pe}ine pruà se lijep vidik na jankova~ku kotlinu s jezerima. Na povratku u dom moèmo se uputiti drugom stranom jezera i {etnju zavr{iti posjetom Skakavcu, slapu Jankova~kog potoka, koji se iza doma ru{i preko stijene uz {um i prasak u 30 m dubok, mra~an tjesnac potoka Kova~ice. Iako je rije~ o umjetnom slapu, savr{eno je uklopljen u prirodu. Kova~ica upravo ovdje prolazi kroz vrlo uzak kanjon duga~ak 100, a dubok oko 30 m. Slap je, naàlost, 2000. godine poreme}en betonskom pregradom. £ 13. Jankovac – Majerova livada – Velika 2 h. Od doma preko livade i odmah uzbrdo, najprije blagim, a onda prili~no o{trim usponom na prijevoj Majerovu livadu (657 m) 40’, zatim strm silaz na cestu u Dubokoj i njom do pl. doma »Lapjak«. £ 14. Jankovac – Velika cestom 16 km. Od doma 200 m preko mosta na Kova~ici do ceste za Veliku. Njom l. kroz {umovitu dolinu Kova~ice. Nakon 2 km je o{tar l. zavoj oko izvora Kova~ice, nakon jo{ 2 km uzbrdice u zavojima jest raskrìje (d. odvojak na vrh Papuka 7 km). Oko 300 m dalje cesta prelazi preko prijevoja na Nevolja{u i s nekoliko velikih zavoja silazi u dolinu Veli~anke (v. 6). £ 15. Jankovac – Iva~ka glava – Vrh Papuka 3 h. Od doma 200 m preko mosta na cestu za Veliku, njom oko 20 m l., zatim preko ceste o{tro uzbrdo 45’ na vrh Sokoline (731 m). Odavle l. lak{e hrptom kose jo{ 45’ na cestu koja d. vodi na vrh Papuka (v. 1). Preko ceste jo{ nekoliko minuta poloìto Poè{ko gorje 231 na hrbat Papuka i d. markiranim nogostupom strmo na vrh Iva~ke glave (v. 6). £ 16. Jankovac – Trome|a – ^e{ljakova~ki vis – Kapovac 5-6 h. Od doma kolnim putem do nasipa izme|u prvoga i drugoga jezera, odakle d.
uzbrdo 45’ kroz lijepu bukovu {umu do prijevoja na Trome|i (728 m) gdje je kriànje: l. lagano uzbrdo moè se lijepom {etnjom za 15’ na Mreàrski rust (740 m), obrastao crnim borom; d. uzbrdo vodi staza hrptom prema Kamenitom vr{ku (664 m) i dalje prema najvi{em vrhu Papuka; na drugu stranu silazi put u Duboku i Veliku (v. 9); na{ put vodi l. poloìto jo{ 50’ hrptom Papuka do raskrìja pod ^e{ljakova~kim visom. Dalje v. 2. Uspon iz Zve~eva Najbolji je prilaz Zve~evu od Kamenskog, zaselka opustjelog u Domovinskom ratu, na asfaltnoj cesti Poèga – Pakrac (od Poège do Zve~eva je 40 km, od Pakraca 40, od Zagreba 170). Cesta od Kamenskog do Zve~eva (15 km) prolazi romanti~nom dolinom Brzaje. Iza Vu~jaka penje se u nekoliko o{trih zavoja (uspon do 20%) kroz zanimljiv klanac mimo stijene ^arugin kamen, te preko prijevoja (524 m) stiè na zve~evsku visoravan gdje se ra~va: d. 200 m do zgari{ta hotela (spalili su ga srpski pobunjenici 1991.), ravno dolinom Brzaje do njezina izvora, l. preko u Vo}in. Zve~evo (462 m) je prije Domovinskoga rata bilo planinarsko-turisti~ki centar izme|u sredi{njega i zapadnog Papuka, koji se razvio na mjestu staroga staklarskog istoimena naselja. Njegova je glavna jezgra bila velik hotelski kompleks usred zve~evskih livada, pored ostataka sela Zve~eva, na {irokoj visoravni, 300 m d. od ceste Kamensko – Vo}in. Neposredno prije rata sluìo je kao radni~ko odmarali{te zagreba~ke tvornice »Rade Kon~ar«. Okruìvao ga je ure|en park, a iza hotela bio je zanimljiv 300 m duga~ak sokak medu seoskim ku}ama. Svjè gorski zrak, visinsko sunce, ugodna ljetna klima, prostrane cvjetne livade, nekoliko bistrih poto~i}a i prekrasne {ume u okolici ~ine Zve~evo idealnim planinskim ljetovali{tem i zato prije ili kasnije valja o~ekivati njegovu obnovu. Osobito je lijepa {etnja {umskom cestom uz dolinu potoka Brzaje, koja vodi kroz romanti~an klanac i zavr{ava u divljem kraju u blizini izvora (5 km). £ 17. Zve~evo – Lom – Papuk 4 h. Od hotelskoga zgari{ta u si. smjeru kroz ogradu pored bunara na {iroku seosku cestu. Njom 1300 m do raskrìja kod ostataka kapelice, odakle d. uzbrdo pored groblja u {umu i uz nju o{trim usponom markiranom stazom 1 h na Poljanu (758 m). Dalje hrptom u i. smjeru jo{ 1 h do Loma (887 m). Dvadesetak metara s. od Loma je travnjak s vidikom na Podravinu. Daljnji sat hoda hrptom, koji gubi na visini oko 200 m, a zatim se opet diè na istu visinu do Visokog vrha (882 m). Desetak minuta iza njega je izvor Kneèva voda (d. od staze), iza kojeg put skre}e u j. smjeru i za 30’ stiè do ~istine na planinskom hrptu. Tu izlazi na cestu kojom ima d. do vrha Papuka 500 m (l. cesta vodi u Veliku ili Jankovac). Sam vrh nalazi se u sporednoj kosi, oko 1 km od glavnoga bila. Zbog ogra|enog objekta na vrhu nepristupa~an je posjetiteljima. LITERATURA Kempf, J.: Put na Papuk. Smilje 17, 11, 184 i 12, 181, 1888-9.; Hirc, D.: Put na Papuk (po Kepmfu). Lijepa na{a, II, str. 12, 1893.; Ko~a, : Prilog fauni gore Papuk i njegove okoline. Gl. Hrv. prir. dr. 12, 1-3, 100-134, 1900.; Kempf, J.: Na Papuku. HP 4, 43, 1901.; [evi}, M.: Izlet u Papuk. Snaga 2, 10, 140, 1929.; Drucalovi}, M.. Uskrs Osje~ana na Poganom vrhu. HP 30, 254, 1934.; Carotub, M. (pseud. Butorac): Izlet na Stup~anicu i Dobru Ku}u. HP 31, 308, 1935.; Spodnjak, Lj.: Na Vranom kamenu i Crnom vrhu. HP 32, 207, 1936.; Romano Mikulov, T.: Lova~ke uspomene sa
Papuka. Lov.-ribar. vjes. 51, 10, 226, 1941.; Romano Mikulov, T.: Sa Papuka. Lov.-ribar. vjes. 51, 10, 270, 1942.; Boì~evi}, S.: Na Zve~evo. NP 2, 1950., 342, 195.; }, T.: Stari gradovi i dvorci oko Papuka. NP 14, 175, 1962. i 15, 87, 1963.; Petkovi}, A.: Papuk-planinom s poè{kim planinarima. PD »Sokolovac«, Poèga, 1965. (69 str., 33 sl.); Sablek, T.: Skija{ka staza Jezerce, NP 32, 281, 1980.; Ci{per, R.: Na slavonskoj Ravnoj gori. NP 33, 114, 1981.; Jakovina, I.: Izvori na Papuku. NP 33, 152, 1981.; Lay, M.: Od Daruvara na Vrani kamen. NP 33, 181, 1981.; Sablek, T.: Velika, pl.-turisti~ko sredi{te Slavonije. Poèga 1987. (90 str.); }, T.: Od Velike do Tri{njice. NP 41, 1989., 263. Vidi i literaturu o Jankovcu. 232 HRVATSKE PLANINE
Krndija zemljovid 15, str. 223 Prirodne zna~ajke. Krndija je {umovita, niska planina koja ~ini si. dio vijenca oko Poè{ke kotline. Idu}i hrptom od i. prema z., redaju se vrhovi Lon~arski vis (491 m), Kolari{te (513 m), Debelo brdo ili Dobra voda (602 m), Petrov vrh (700 m; treba ga razlikovati od daruvarskoga Petrova vrha, 615 m), Kapovac (792 m), Trome|a (713 m), Javor (710 m) i Kloko~ica (793 m), nakon koje je prijevoj Bisage (620 m) gdje je granica s Papukom. I ova gora ima jasno izraèn hrbat smjera sz.-ji., koji se u ji. smjeru postupno spu{ta i nakon 15 km prelazi u na{i~ko humlje. Vrlo je pristupa~na jer je obuhva}ena cestovnim krugom Kutjevo – Na{ice – Orahovica – Kutjevo, a usto presje~ena cestom Kutjevo – Na{ice – Orahovica koja prelazi izme|u dva planinarski najzanimljivija vrha, Kapovca i Petrova vrha. Planinarstvo na Krndiji zapo~inje osnivanjem, u Na{icama, podrùnice HPD-a »Bedemgrad« (1923.; od 1936. »Petrov vrh«; od 1962. PD »Krndija«) i u Orahovici, na s. podnòju, HPD-a »Krndija« (1922.; od 1961. PD »Orahovica«). Oba dru{tva imaju u planini lokalne obilaznice. Sada na podru~ju Krndije djeluje jo{ i HPD »Sokol« iz Feri~anaca.
Izbor prilaza. Najlak{i je i najkra}i prilaz s cestovnog prijevoja Me|a na cesti Orahovica – Kutjevo, odakle je samo 15’ uspona na Petrov vrh i 30’ na najvi{i vrh, Kapovac. Najzanimljiviji su usponi na Krndiju iz Orahovice preko Ruìce i Staroga grada na Kapovac, te od Doma odmora »Gradac« preko Bedemgrada. Postoji bogat izbor lokalnih putova, i na orahovi~koj i na na{i~koj strani. U gori nema pl. ku}a. Staze su dobro markirane, osobito trasa Slavonskoga pl. puta. Osim toga ure|ene su i tri sljede}e obilaznice. Na{i~ki planinarski put 5-7 h. PD »Krndija« iz Na{ica vodi u svojoj organizaciji NPP. Otvoren je 30. 7. 1968. Zapo~inje u Na{icama nedaleko od `. p. Na{ice Grad, nastavlja Matanova~kom ulicom sz. prema selu Zoljanu, gdje se u predjelu Vranovi}, kod Lova~kog doma, nalazi KT 1. Dalje trasa vodi prema na{i~kom vodovodu (ure|en 1904.) iza sela Seone, gdje je KT 2. Odavle dalje put vodi {umskom cestom uz gorski potok, pored kamenoloma, te izbija na Slavonski pl. put kod sela Kolari{ta (v. 3), izlazi na Lon~arski vis (491 m) i s vrha se vra}a do KT 3 u izleti{tu Paulinovcu. Zatim vodi grebenom u i. smjeru starim »rimskim putem« kroz tipi~nu slavonsku {umu do ru{evina Bedemgrada (KT 4). Odavle se blago spu{ta do KT 5 u spomen-domu »Gradac« ili se moè produìti u Na{ice (2 h). Duìna je trase oko 20 km, a moè se pro}i za 5-7 h. Obuhva}a najzanimljivije predjele i. dijela Krndije. Za obilazak se treba prijaviti PD-u »Krndija«. Skupine mogu dobiti vodi~a, jer na KT nema ìgova. Tko pro|e cijeli put, dobiva iskaznicu i zna~ku. Planinarski put Tragom prvog izleta na{i~kih planinara (TPI) otvorio je PD »Krndija« iz Na{ica 9. 6. 1985. u spomen na izlet koji je odràn 10. 6. 1923. Traje 6-8 h, a vodi od Feri~anaca kroz slikovite vinograde do cestovnog kriànja »Razbije- Planinarsko skloni{te na jezeru Boroviku kod (Miro Lay) Poè{ko gorje 233
no kolo«. Odavle se ra~va na teì put preko Vrletine i na lak{i, a oba se sastaju pod Petrovim vrhom. Iza Petrova vrha put ide do Dobre vode (v. 3), te se spu{ta do izleti{ta Staklane grebenom tzv. Pijeskova, jednim od najljep{ih dijelova Krndije. Obilazak treba najaviti PD-u »Krndija« zbog vodi~a. Na kraju puta dobiva se Dnevnik, prigodna zna~ka i znak dru{tva. Ovdje treba spomenuti jo{ nekoliko pl. izleta u okolici Na{ica. Jedan je Pl. put Londìca – Na{ice preko izleti{ta Crna Klada (30’) i {ume Pali}evac (jo{ 2 h), a drugi je akumulacijsko jezero Lapovac 10’ od `. p. Na{ice. Krùni pl. put Kroz vinograde i {ume markirao je HPD »Sokol« iz Feri~anaca 13. 9. 1993. Do Feri~anaca se moè autobusom i èljeznicom. Put vodi u krugu preko Prvi{a, Kalvarije, Boìlovca, Hrastovca, Kr~evine, Srednjaka i Gove|e glave. Traje 4 h, a obilazi se skupno svake godine prve jesenske nedjelje, u doba berbe grò|a. £ 1. Orahovica – Grad Ruìca – Stari grad – Kapovac 2 h. Orahovica je slikovito slavonsko izletni~ko mjesto na podravskoj cestovnoj magistrali (73 km od Osijeka, 60 km od Virovitice). Najblià jè. p. Zdenci – Orahovica (6 km), odakle je redovita autobusna veza na pojedine vlakove. Orahovica (183 m) se razvila u privla~no izleti{te, ~emu osobito pridonose lijepa priroda u okolici, stara srednjovjekovna gradina Ruìca i sportsko-turisti~ki kompleks na umjetnom jezeru ispod Ruìce. U samome je mjestu razvijeno ugostiteljstvo. Osim hotela, postoji i rekreativni centar Crvenog krià. PD »Orahovica« ima tradiciju od 1922. g. U Krndiji je uredio tri puta lokalnog karaktera: Poljakov put, Orahova~ki put i Put mladeì, prva dva s alpinisti~kom dionicom osiguranom klinovima i èljeznim uètom. Iz sredi{ta Orahovice asfaltnom cestom prema Kutjevu 3 km u sredi{te sela Duzluka i d. prema Jezeru. Na njegovim je obalama odmarali{te s ugostiteljskim objektom (restauracija) i mnogim privatnim ku}ama za odmor. Jezero je umjetno napravljeno radi turizma, te omogu}uje kupanje i sportove
na vodi. Od Jezera uzbrdo markiranom pje{a~kom stazom 15’ do ostataka staroga grada Ruìce. Grad Ruìca zapravo se zove Orahovica. To se ime prvi put spominje 1228. Zna se da je Ivan Blagajski 1328. grad zaloìo i da ga je poslije od kralja dobio Nikola Kont u zamjenu za Zrin, koji je prepu{ten [ubi}ima. Potom je u njemu boravio Lovro Ilo~ki, zatim ga je dobio ènidbom Ladislav More (uhva}en od Turaka, pre{ao je na islam). Godine 1685. razbijena je pod gradom turska vojska, a 1702. vi{e nije imao krova. Cijelo je imanje 1723. kupio barun T. Fleischmann, a poslije su mu bili vlasnici grofovi Peja~evi}i i Dimitrije Mihalovi}. Ruìca je bila grad, dvor i tvr|ava, imala je vlastitu gotsku crkvicu, a pod gradom su bile plemi}ke kurije. Danas se ulazi kroz provaljenu kulu, dok je prije ulaz bio preko mosta. Po svome prostranstvu jedna je od najve}ih gradina u Hrvatskoj. Nalazi se na breùljku visokom oko 370 m, zidana je od kamena Grad Ruìca (Ivica Krmpoti}) 234 HRVATSKE PLANINE
lomljenca, a poslije je dogra|ivana ciglom. O pomnosti gradnje svjedo~e sa~uvani tesani komadi i konzole. Sa~uvano je jo{ prili~no visokih zidina, od kojih je dio konzerviran. Ruìca je vrlo privla~na izleti{na to~ka. Iza Ruìce markacija se nastavlja stazom zvanom Rimski put koja se penje
oko 1,30 h, mjestimice prili~no strmo, do druge srednjovjekovne gradine, Staroga grada. Stari grad (oko 700 m) duìnom svojih zidova gotovo nadma{uje donji grad Ruìcu. On je sigurno mnogo stariji, karakter zidova je druga~iji i u njemu nema tragova udobna stanovanja. Zidine pokazuju da se sastojao od ~etiri dijela. Njegovi se graditelji nisu uklanjali pe}inama, nego su ih vje{to upotrijebili kao temelje i uklopili u zidove. Njegova pro{lost nije poznata, pa je to i danas izazov povjesni~arima i arheolozima. Od Staroga grada ima 20’ gorskom kosom do uzdùnoga puta na planinskom hrptu i njime l. jo{ toliko do ogra|enog TV oda{ilja~a na vrhu Kapovca (792 m). Sam vrh ima oblik istaknutog sto{ca, ali {uma ograni~ava vidik. Izletnici automobilom mogu do Kapovca tako da iz Orahovice krenu kutjeva~kom cestom 8 km do ~istine na prijevoju preko Krndije. Prijevoj se zove Me|a (620 m) i tu je mogu}e parkiranje. Odavle pje{ice d. {umskom vlakom oko 45’ na vrh Kapovca. Na prijevoj se moè automobilom i s poè{ke strane, preko Kutjeva (35 km). Od Kapovca se moè markiranim putem koji vodi hrptom gore na i. prema Papuku, preko vrhova Trome|a, Javor, Kloko~ica, Bisage itd. £ 2. Orahovica – Duzluk – Manastir – Petrov vrh 2 h. Iz Orahovice kutjeva~kom cestom u selo Duzluk (3 km). Na kraju sela, prije o{trog d. zavoja, ravno uz potok Tisovac do stjenjaka Rustine. Preko njega i. do Duzlu~kog potoka gdje je izvor s nadstre{nicama. Dalje markiranom stazom do manastira sv. Nikolaja (neko} pavlinskoga samostana). Do manastira se moè iz Duzluka i cestom (5 km) koja se iz sela penje u zavojima do ra~vanja odakle je l. 500 m. Od vrela Iskrice kod manastira uzbrdo na jz. uz potok Iskricu i nakon 400 m naglo l. preko njega na ji. do oznake za Pustinjakovu {piljicu (ozna~en odvojak 5’), zatim d. (i.) {umskim prosjekom za markacijom na Petrov vrh (700 m). Vidik je ograni~en {umom. Na vrh se moè i s prijevoja Me|e (v. 1), gdje se s ceste odvaja l. preko livade u {umu blag uspon od 15’. £ 3. Spomen-dom »Gradac« – Bedemgrad – Petrov vrh – Kapovac 6-7 h. Do spomen-doma se moè cestom iz Na{ica (10 km) ili od `. p. Londìca na pruzi Na{ice – Pleternica (25’ silaza markacijom SPP-a). Dom se nalazi na obronku iznad ceste (kolni pristup, parkirali{te), s lijepim vidikom na dolinu s druge strane ceste i na rekreacijski centar. Iza doma 1,15 h uspona blagom uzbrdicom mimo groblja i kamenoloma, a zatim livadama i {umskim proplancima do Bedemgrada. Bedemgrad (407 m) je gradina osovljena na bazaltnoj hridini. Podignut je u
14. st. kao za{tita okolnih posjeda obitelji Aba. Poslije su mu vlasnici bili Lackovi}i, Gorjanski Ilo~ki, a od 1541. Turci. U vrijeme Turaka imao je vojnu ulogu na prilazu Na{icama. Danas je jo{ djeli- Bedemgrad (Nikola Pavlovi}) Poè{ko gorje 235 mice sa~uvana obrambena kula u visini od 6 katova, zidana od kamena i opeke. Ulazilo se kroz podizni most. Kontrafori su prili~no o{te}eni, ali su sa~uvane strijelnice na vi{im katovima visoke 180 cm, tako da se u njih lako mogao smjestiti vojnik. Oko grada naziru se tragovi opkopa i kule. Iako je grad ru{evan, njegova prili~no sa~uvana kula ostavlja sliku vrijednoga goti~kog utvr|enja. Sz. od kule nalazi se rasko{an stari hrast, koji posje}uje svaki prolaznik. Na i. strani uklesana je u kamenu 1925. g. kada su na{i~ki planinari obiljeìli proslavu 1000-godi{njice hrv. kraljevstva. Od Bedemgrada silaz u jz. smjeru, pa 1 h hrptom brijega do mjesta gdje je l. 5’ do izleti{ta i izvora Paulinovca (nadstre{nice, mali bazen, livade), d. 10’ prema Lon~arskom visu (491 m; toranj repetitora na vrhu). Lon~arski vis je gra|en od bazalta koji se proteè sve do Bedemgrada. Na podnòju je okruèn bijelim laporima, mjestimice glinovitima (upotrebljavaju se u lon~arstvu), a mjestimice vapnena~kim (paljenje vapna). Iza vrha slijede}i 1 h silaz na {umsku cestu i do malena proplanka Kolari{ta. Dalje uglavnom ravno hrptom Krndije do Dobre vode (izvor 5’ d. pod vrhom, 602 m), pa jo{ 1,30 h hrptom do Petrova vrha (700 m; prema nekim podacima 701 i 697 m). Slobodan je od {ume prema s. strani, ~ime je omogu}en vidik na Podravinu. Silaz s vrha na drugu stranu 10’ na cestovni prijevoj Me|u (l. Kutjevo, d. Orahovica), zatim dalje na Kapovac (v. 1). S vrha Kapovca silaz u Orahovicu ili nastavak putem prema Papuku (v. Papuk). LITERATURA Hirc, D.: Izleti hrv. planinara. HP 1, 27, 1898.; Hirc, D.: Put na Dizdarevo. HP 2, 7, 1899.; Hirc, D.: Krndija. Prosvjeta 8, 17, 544 i 18, 560, 1900.; Hirc, D.: Put preko Krndije. Pobratim 12, 2, 37, 1901-2.; Hirc, D.: Na Krndiji. Prirodni zemljopis Hrvatske, I, 315-320, Zagreb 1905.; Vo}inkovi}, F.: Ruìca grad Orovica. Zbornik JAZU za nar. ìvot i obi~aje 12, 1, 159, Zagreb 1907.; Die slavonische Schweitz. Die Drau 46, 107, 1, 1913.; Ki{pati}, M.: Eruptivgesteine des Krndija-Gebirges. Gl. Hrv. prir. dr. 28, 65, 1916.; Poljak, J.: Od Orahovice do Kutjeva. HP 18, 135, 1922.; Poljak, J.: Prilog geologiji i morfol. Krndije. Gl. Hrv. prir. dr. 25, 1-2, 21, 1923.; Jurkovi}, F.: Na Petrovu vrhu. HP 20, 54, 1924.; Poljak, J.: Krndija. HP 22, 56, 1926.; Poljak, J.: Prilog geol. poznavanju Krndije. Vesnik geol. inst. kr. Jugosl. 3, 1, 73, 1933.; Pav{i}, E.: Otvoren »Na{i~ki planinarski put«. NP 21, 48, 1969.; Tro{elj, D.: Uz 75. obljetnicu planinarstva u Na{icama. Na{i~ki zbornik 3,1997., 180; Tro{elj, D.: Krndija. Na{i~ki zbornik, 5, 1999., 167-200. Dilj-gora zemljovid 13, str. 241 Priroda. Dilj-gora ~ini ji. i najniì dio vijenca oko Poè{ke kotline, povezuju}i Poè{ku goru s Krndijom. Dijeli Posavinu od Poè{ke kotline, pa je odatle mòda i nastalo njezino ime (neko} se zvala Dil-gora po ikavskom obliku imenice dio). Najvi{i joj je vrh Degman ili Jurje brdo (471 m). Kao i
pretèni dio slavonskih planina, pruà se u smjeru z.-i., a duìna joj je 45 km. Gra|ena je gotovo samo od tercijarnih stijena, a dana{nji je reljef posljedica erozivnih procesa koji su se zbivali u kvartaru. Okosnicu joj ~ini izraèno bilo (stanovnici ga nazivaju Me|om), od kojeg se na s. i j. stranu odvajaju blage kose. Me|u njima silaze brojni potoci koje na s. strani sabire Londìca, a na j. se izravno ulijevaju u Savu. Sa s. strane ome|ena je rijekom Londìcom, sa z. Orljavom, na j. podnòju prolazi autocesta Zagreb – Lipovac, a u i. smjeru nema jasnu granicu nego postupno prelazi u |akova~ki nizinski ravnjak. Od nekada{njih glasovitih slavonskih hrastovih {uma ni na Dilju se nije sa~uvalo gotovo ni{ta. Ve}i je dio Dilja danas pod ratarskim kulturama, koje zajedno s naseljima mjestimi~no dopiru gotovo do planinskog bila. Samo bilo ve}inom je pod {umskim pla{tem, koji je prili~no degradiran i mjestimice nalik {ikari. Planinarstvo u Dilj-gori tradicijom je vezano uz oblìnji Sl. Brod. Izletni~ki pohodi po~eli su jo{ u pro{lom stolje}u (prvi je zabiljeèn 15. 7. 1886.), a organizirano planinarenje 1925. kada je u Sl. Brodu osnovana podrùnica HPD-a »Dilj-gora«. Godine 1935. dru{tvo je dobilo na poklon lugarnicu pod piramidom na vrhu Lipovice, preuredilo je za pl. potrebe i nazvalo imenom zas236 HRVATSKE PLANINE
lùnog planinara Josipa Torbara (ne postoji vi{e). Nakon rata je uredilo pl. dom na Brodskom vinogorju, 1984. markiralo »Krùni put po Dilj-gori«, 1985. objavilo knjigu »Planinarstvo u Brodu« u kojoj je op{irno prikazana i Gora, 1999. otvorilo obnovljeni Krùni put po Dilj-gori, 2000. sagradilo pl. ku}u na Pljuskari, a ve} niz godina prire|uje godi{nji susret planinara pjesnika na Sovskom jezeru i pjesme objavljuje tiskom. Sa s. strane ozna~io je prilaze PD »Zanatlija« iz Osijeka (do Sovskog jezera od `. p. Ciglenik, Latinovac i ^aglin), sa z. strane HPD »Klikun« iz Pleternice, a s i. strane PD »Tikvica« iz @upanje trasirao je 1998. krùni »@upanjski put« u i. dijelu Dilj-gore i uredio pl. skloni{te na Prezdanku. Izbor prilaza. Cijela je gora podije^ardak na Dilj-gori (Ivan Jakovina)
ljena popre~nom cestom Sl. Brod – Na{ice, to~nije njezinim prijevojem, na z. i i. dio. Glavne zanimljivosti u z. dijelu jesu pl. dom, umjetno jezero Petnja i nova pl. ku}a kod kanjona Pljuskare, a u i. dijelu Sovsko jezero i vrh ^ardak. Najvi{i vrh (Jurje brdo ili Degman, 460 m) me|u planinarima nije popularan jer je na njemu ru{evna zgrada. Za upoznavanje gore dobro mogu posluìti tri obilaznice: Krùni put po Dilj-gori, @upanjski put u i. dijelu gore i Slavonski pl. put koji u gori ima 2 KT (^ardak i pl. dom). Markiran je i niz staza s raznih strana; tako sa s. strane od `. p. Ciglenik, `. p. Latinovac ì. p. ^aglin do Sovskog jezera. Najkra}i prilazi (pje{a~ki i cestovni) jesu: do pl. doma na Brodskom vinogorju iz brodskoga predgra|a Brodsko Brdo, do Sovskog jezera iz sela Sovski Dol i do Pljuskare iz Sibinja preko Petnji~kog jezera. Svi su putovi laki i bez ve}ih uspona. Preporu~uje se Planinarsko-turisti~ka karta »Dilj gora« Zlatka Smerkea 1:30 000 (SMAND, Varàdin 1996.). Krùni pl. put po Dilj-gori uredio je PD »Dilj-gora« iz Sl. Broda. Po~etak i kraj su kod pl. doma. Put je duga~ak 45 km, krùnog je oblika i ima 5 KT: pl. dom, jezero Petnja (1,40 h od doma), pl. ku}a na Pljuskari (1,20 h), Sovsko jezero (2,40 h), i. vrh ^ardaka (1,50 h; betonski geodetski toranj), pl. dom (4 h), ukupno 9,30 h. Zanimljivosti na tom putu su crkva sv. Petra, izleti{ta Ljeskove vode (umjetno jezero, izvor, livade, gostionica) i ^apljevik te selo Rastu{je (rodno mjesto knjiènika Dragutina Tadijanovi}a). Tiskan je dnevnik s kratkim opisom puta. Za obilazak se dobiva spomen-zna~ka. @upanjski put uredio je 1998. PD »Tikvica« iz @upanje. Ima krùni oblik, a obilazi i. dio Dilj-gore. Glavne Planinarska ku}a Prezdanak na @upanjskom putu Poè{ko gorje 237
Planinarski dom »Gjuro Pilar« na Brodskom vinogorju to~ke na putu su vrh Lipovica (351 m) i pl. ku}a Prezdanak. Umnoèn je vodi~ u obliku letka sa zemljopisnom skicom. Put je najbolje zapo~eti na i. kraju sela Vrhovine (dovle autobusom iz S. Broda), odakle dalje ovim smjerom: izvor Ferkovac (l. od ceste), pl. ku}a Prezdanak (koriste se njome zajedno planinari, lovci i {umari; kraj ku}e je izvor i jezerce), Lipovica (381 m; najvi{a to~ka puta), Me|a, Javor (izleti{te s izvorom), sveti{te Velika Gospa, Novo Topolje (a. p.). £ 1. Sl. Brod – Pl. dom »Gjuro Pilar« na Brodskom vinogorju 1,15 h. Od autobusnog ilì. kolodvora gradskim autobusom s Korza krùnom linijom Sl. Brod – Brodsko Brdo (vozi svaki sat, nedjeljom svaka dva sata) 4 km preko autoceste do predgra|a Brodsko Brdo (pitati voza~a za postaju pod pl. domom). Kod ku}e br. 69a skrenuti iz glavne ulice d. Ulicom Maka Dizdara uzbrdo do kraja uspona (10’) i tu d. s asfalta 100 m za markacijom do doma. Prilaz je mogu} automobilima i manjim autobusima. Planinarski dom »Gjuro Pilar« (169 m) primjetljiv je izdaleka, ve} s autoceste, kao bijela, stilski izrazita zgrada, okruèna bujnim kro{njama. To je zidana prizemnica veli~ine 10x20 m, podignuta izme|u dva svjetska rata na mjestu zvanom ^aplja (ili Popovi}a {umica) i obnovljena 1999. g. Nazvana je imenom osniva~a HPD-a, ro|e-
nog Bro|anina. Ima skupnu spavaonicu s 12 kreveta i 30 pomo}nih leàja (madraca), tri blagovaonice za oko 80 gostiju, sobu za opskrbnika, dvije terase, elektriku, telefon, vodu iz cisterne (hidrofor) i u kuhinjskom traktu mali bar. S prostrane terase ispred doma {irok je vidik na Sl. Brod, Posavinu i dalje u Bosnu, sve do planine Motajice, a iza doma je park {uma sa stolovima, klupama za goste i dje~jim igrali{tem. Dom je popularno izleti{te Bro|ana i odredi{te {kolskih izleta. Redovito je otvoren vikendom, a po dogovoru i u druge dane. Polazna je to~ka za niz izleta u Dilj-goru, od kojih su najvàniji na jezero Petnju Gjuro Pilar, osniva~ HPD-a (1,30 h), do Pljuskare (2,30 h), na Vidovo brdo (3 h) i Sovsko je1874. g. zero (5 h). £ 2. Pl. dom »Gjuro Pilar« – Jezero Petnja – Pl. ku}a na Pljuskari 3 h. Put vodi od doma trasom Krùnog pl. puta po Dilj-gori u sz. smjeru poljskim putem do Ko{arevca (266 m), s nadaleko vidljivim antenskim stupom od 70 m, nastavlja blago nizbrdo z. smjerom rubom {ume, nakon pola km skre}e u {umu i blagim usponom stiè do kriànja na vis. to~ki 254 m. Tu skre}e na jz. i poloìtim {umskim putem kroz podru~je Marica bok stiè na njegov drugi kraj, gdje staza skre}e d. (na sjever) i kroz visoku {umu strmo silazi na branu umjetnog jezera Petnja (160 m). Jezero Petnja (160 m) nastalo je izgradnjom brane u koritu potoka Petnje, na izlasku iz {umovite doline strmih strana. Obala je lijepo izleti{te me|u {umovitim obron238 HRVATSKE PLANINE
cima, s ugostiteljskim objektom (Turisti~ko dru{tvo Sibinj), nadstre{nicom za zaklon od nevremena, a ljeti s ~amcima za iznajmljivanje. Tu je i nekoliko izvora, jedan je odmah pod tom branom, a drugi !!preko nje, pa 300 m l. asfaltnom cestom. Tom se cestom moè si}i u Sibinj (3 km) do ceste Sl. Brod – Nova Gradi{ka, odakle autobusom natrag u Brod. S druge strane brane, od ~uvareve ku}ice, po~inje o{tar uspon na brdo Gradinu, odakle dalje u s. smjeru kroz visoku {umu do groblja s Planinarska ku}a na Pljuskari (Vladimir [i{ko) vrijednom crkvicom sv. Petra iz 17. st. Nastavak istim smjerom rubom vi-
soke bukove {ume kojim novi {umski put vodi na vrh Vidova brda (380 m), no ubrzo iza njega treba skrenuti d. nizbrdo u izvori{tu potoka Petnje gdje se nalazi prili~no skrovit klanac Pljuskara i nad njim nova pl. ku}a. Pl. ku}a na Pljuskari. U rujnu 2000. PD »Dilj gora« iz Sl. Broda zapo~elo je i do 23. prosinca zavr{ilo gradnju pl. ku}e iznad klanca Pljuskare, na mjestu gdje je planiralo izgradnju jo{ 1934., a temelje postavilo 1984. g. To je zidana prizemnica veli~ine 6,5x4,2 m koja se sastoji od jedne prostorije s kaminom i klupama, potkrovlja koje je namijenjeno spavaonici i terase (projekt Nikica Dekorti, izvedbu vodio Davorin Molnar). Sagra|ena je na vapnena~koj stijeni iznad kamenoloma visokog 17 m, 10’ od izvora zvanog Izvor ìvota. Od ku}e se moè produìti markacijom Krùnog pl. puta po Dilj-gori u si. smjeru do Sovskog jezera (2,40 h). Pljuskara je od davnine popularno brodsko izleti{te, a zanimljivo je ne samo zbog sutjeske (kanjona), nego i zbog vapnenca s izraènim kra{kim fenomenima, me|u kojima i nekoliko {piljica (^arugina pe}ina je 100 m ispod V. Pljuskare desno, 7-8 m od ruba kanjona). Osobit su ures Pljuskare dva sezonska slapa: Mala Pljuskara i, oko 50 m ispod nje, Velika Pljuskara (4 m). Nalaze se oko 1 km od izlaza kanjona. Kanjon je vjerojatno po njima i dobio ime. Na l. dijelu Pljuskare, gledaju}i uzvodno, nalazi se nepresu{iv izvor, a na ji. strani lijepa borova {uma, posa|ena g. 1936. £ 3. Sl. Brod – Podcrkavlje – Matkovi} Mala 15 km – Sovsko jezero 1 h. Tim su se putem kretali izletnici na prvome zabiljeènom izletu u Dilj-goru 15. 7. 1886., kako je to opisao Ignjat Brli} u zagreba~kom »Obzoru«; do Matkovi} Male dovezli su se trojim kolima. Iz Sl. Broda (ili s autoceste) preko Rastu{ja (rodno mjesto pjesnika Dragutina Tadijanovi}a) cestom u op}insko mjesto Podcrkavlje. Od crkve u Podcrkavlju d. neasfaltiranom cestom preko Dubovika u Matkovi} Malu (ovo je selo gotovo posve raseljeno). Iza sela seoskim putem kroz polja, pola sata do {umske ceste ko- Pljuskara u ledu (Vladimir [i{ko) Poè{ko gorje 239
ju sije~emo desetak m d. Slijedi markiran uspon kroz {umu do druge {umske ceste. Njom d. do prijevoja (najvi{a to~ka puta), gdje je kriànje markacija (za Pleternicu, Ru{evo i jezero). Nedaleko je i najvi{i vrh Dilj-gore Degman ili Jurje brdo (460 m) na kojemu je ru{evna zgrada i èljezna piramida. Silaz desetak minuta do obale jezera. Sovsko jezero (350 m) nalazi se u ~etvorinastoj uvali, okruèno {umovitim humcima (hrast kitnjak, grab i bukva). Mislilo se da je ostatak Panonskog mora, sli~no kao Pali} kod Subotice i Blatno jezero u Ma|arskoj, jer su u okolnim sedimentima prona|eni fosili morskih zvijezda i {koljaka iz mla|eg neogena. Pànju stru~njaka privla~i ve} 150 godina, otkad ga je opisao Luka Ili} Oriov~anin (1844.). Uz pojas neposredno oko jezera iskr~eno je oko 100 ha {ume i tu su neko} bile oranice i vo}njaci s gospodarskim zgradama. Nad i. obalom je Jezero brdo (380 m), na kojemu je neko} bila drvena piramida vidikovac. Jezerska je kotlina otvorena jedino prema sz. strani, ali nema vidljivog istjecanja. Rubovi su obrasli pojasom trske i rogoza {irokim 3-7 m, zbog ~ega je povr{ina vodenog zrcala smanjena na polovicu. Ljeti se u {a{u skrivaju divlje patke i ronci. U samome je jezeru izda{an izvor, {to se moè zamijetiti po povr{inskim strujanjima u ji. dijelu. Povr{ina je jezera oko 1 jutro, a s pojasom {a{a 2 jutra. Razina i povr{ina vode oscilira, ali nikad ne presu{uje. Najve}a je dubina 8-10 m, ali se ona iz godine u godinu smanjuje zbog taloìna. Za vrijeme najvi{ega vodostaja navodno je izmjerena dubina od 15 m. Do samog jezera vodi cesta iz sela Sovski Dol (3 km), kojom stiù i autobusi sa {kolskom djecom. Danas je obala jezera kultivirana za posjetitelje: ure|ene su klupe za odmor, igrali{ta za djecu, sagra|ena ~esma (voda je dovedena cijevima iz oblìnjeg izvora) i uz nju tri nadstre{nice. Tu je i mramorna plo~a s rije-
~ima pjesnika Dragutina Tadijanovi}a nadahnutim romanti~nom ljepotom ovoga planinskog kutka: »Od pamtivijeka narod me zove Sovsko jezero jer se u hrastovu li{}u skrivaju od davnine sove i druga pti~ad no}na, kako nam re~e pjesnik. Al’ danas je iznova granulo sunce i ti }e{, dragi prijatelju, ovdje u mojoj sjeni na}i odmor svom tijelu, svome srcu, i htjet }e{ da se ponovno vrati{ ti{ini ove vode, u ovaj {umski mir.« Od 1995. se na obali jezera odràva godi{nji susret planinara pjesnika u organizaciji PD-a »Dilj gora« iz Sl. Broda. £ 4. Ru{evo – Sovski dol – Sovsko jezero 7 km. Ovaj je prilaz jezeru vaàn zato {to je u selu Ru{evu najblià autobusna postaja (linija Sl. Brod – Na{ice) i zato {to je odavle mogu} prilaz do jezera automobilom. Do Ru{eva se moè i markacijama od `. p. Ciglenik, Latinovac i ^aglin nà. pruzi Na{ice – Pleternica. Od crkve na izlazu iz sela u smjeru Na{ica treba d. seoskim putem 4 km do du}ana, gdje se d. odvaja cesta kroz selo Sovski Dol. Tom cestom ima jo{ 3 km uspona do jezera (mogu prolaziti i autobusi). Sovsko jezero 240 HRVATSKE PLANINE
Karta Dilj LITERATURA Pilar, Gj.: Podravina, {tina i Dilj. Rad JAZU 33, 1875., 38; Ili}, L.: Sovsko jezero ili Soljansko jezero u Dilj-gori, pretiskano iz Danice: Vj. Klai}: Prirodni zemljopis Hrv. Zagreb 1878. (str. 297); Brli}, I.: Izlet na Sovsko jezero u Dil-gori iz Broda na Savi. Obzor 27, 1886., 1-2, 169; Martinovi}, I.: Ne{to iz flore grada Broda i ogranka Dilj-gore. Napredak 31, 1890., 12, 86; 16, 248; 18, 282; 21, 327; 24, 379; Kempf, J.: [etnja Dilj-gorom. HP 1, 1898., 22 i 42; Skloni{te Josipa Torbara na Lipovcu-Bozovcu. HP 31, 1935., 186 i 316; Slavi~ek, I.: Prvi zabiljeèni izlet na Sovsko j. NP 22, 1970., 133; Trifunovi}, T.: Planinarstvo u Brodu. Sl. Brod 1985.; Republi~ki zavod za za{titu prirode: Prijedlog Skup{tini op}ine Poèga o progla{enju Sovskog j. zna~ajnim krajolikom (elaborat). Zagreb 17. travnja 1989.; [i{ko, V.: Diljem Dilja. HP 89,1997., 5; Tkalac, B.: @upanjski pl. put. HP 90,1998., 227; Brodski planinar. Glasilo PD-a »Dilj gora«, Sl. Brod, 1/1998.–7/2000. Poè{ko gorje 241
Poè{ka gora Prirodne zna~ajke. Poè{ka gora je prostrana i niska planina koja ~ini j. dio vijenca oko Poè{ke kotline. Najvi{i joj je vrh Maksimov hrast (615 m). Poè{ka gora u {irem smislu obuhva}a na z. i Babju goru s najvi{ih vrhom Kapavcem (637 m), pa se prema tome pruà od Pleternice na Orljavi prema z. gotovo do Nove Gradi{ke u duìnu od 30 km. [irina joj je oko 10 km. Goru okruùje cesta N. Gradi{ka – Poèga – Pleternica – N. Kapela – N. Gradi{ka, s koje se u goru grana velik broj seoskih i {umskih cesta. Samo manji dio toga podru~ja ima planinski karakter, jer polja, vinogradi i naselja ~esto dopiru do njezina hrpta. Zbog toga je i znatno siroma{nija {umom nego ostale slavonske planine. To se osobito opaà uzdù ceste Poèga – N. Kapela koja prelazi preko sredi{ta planine i dijeli je na dva dijela, isto~ni i zapadni. Planinarstvo. U z. dijelu pl. su najzanimljivije to~ke: tradicionalno poè{ko izleti{te Vrhova~ki grad, Maksimov hrast i gradina Gra~anica, a u i. dijelu piramida na Klikunu i Vi{kova~ki grad. Z. dijelom prolazi Slavonski pl. put, a staze u i. dijelu markirali su PD »Klikun« iz Pleternice i »Sokolovac« iz Poège. U gori nema pl. ku}a ni skloni{ta.
Izbor prilaza. Najkra}i je uspon na Maksimov hrast markacijom SPP-a s j. strane iz Staroga Petrovog Sela (odatle se na vrh moè i cestom), a sa s. od Brestovca i Poège. Neusporedivo su duì prilazi iz Nove Gradi{ke sa z. i Pleternice s i. strane. £ 1. Staro Petrovo Selo – Vladisovo – Maksimov hrast 2,30 h (10 km). Od `. kolodvora Staro Petrovo Selo na pruzi Zagreb – Sl. Brod (151 km od Zagreba; staju samo putni~ki vlakovi) Frankopanskom ul. do samoposluìvanja i ravno na s. Zvonimirovom ul. preko sela O{tri Vrh do raskrìja u selu Vladisovu (tel. govornica). S kriànja d. mimo pilane 1,3 km do lova~kog doma i od doma ravno dalje uz potok Ribnjak markacijom SPP-a na Maksimov hrast 1,20 h. Na vrh se moè i cestom dugom 5,5 km koja se odvaja 200 m iza doma, a sagra|ena je koncem 20. st. radi podizanja telekomunikacijskog objekta na vrhu. Vrh je neznatno uzvi{enje u {umovitu hrptu koje se prepoznaje po {iljastom zidanom geodetskom stupu visokom 7-8 m. Vidika nema. Silaz je mogu} na drugu stranu za 2 h u selo Brestovac na cesti Nova Gradi{ka – Poèga (a. p.) ili se moè produìti hrptom l. trasom SPP-a prema Psunju. £ 2. Nova Gradi{ka – Ba~in Dol (8 km) – Kapovac – Maksimov hrast 5,30 h. Iz Nove Gradi{ke 8 km cestom prema Poègi u selo Ba~in Maksimov hrast na Poè{koj gori (Dragutin Kepi}) Dol (a. p. kod crkve). Od cr242 HRVATSKE PLANINE
kve najprije uz potok, zatim bilom po markaciji SPP-a 1 h do ru{evine staroga grada Gra~anice. Gra~anica (402 m). Podigli su je cerni~ki plemi}i Desislavi}i (Deèvi}i) krajem 15. st. Turci su je osvojili 1536., a nakon njihova izgona krajem 17. st. napu{tena je i postaje ru{evinom. Sa~uvani su zidovi 10 m visoke kule, na kojoj su vrata s uklesanim okvirom za pokretni most. Markacija nastavlja 40’ pod vrh Mladik (510 m; u narodu Spomen-plo~a u Vrhova~kom gradu poznatiji kao Trome|a), zatim silazi 15’ na »lager pod Opr{incem«, cestovni prijevoj gdje je skladi{te drva i 200 m l. izvor). Slijedi 1 h uspona na Kapovac (618 m), najvi{u to~ku Babje gore (ili Poè{ke gore u {irem smislu). Vrh se prepoznaje po geodetskom kamenu. Idu}ih 1,45 h put vodi preko Lokve i niz kosu Ka~perovac u dolinu potoka Pokotine do ru{evne {umarske ku}e na livadi Piljani (l. je tvrda cesta za Staro Petrovo Selo). Slijedi o{tar uspon od 1 h (300 m vis. razlike) do Maksimova hrasta. £ 3. Poèga – Vrhova~ki grad – Maksimov hrast 3-4 h. Polazna to~ka je glavni poè{ki Trg Sv. Trojstva. Poèga (157 m) je grad na obali Orljave, podno vinorodnih breùljaka. Po svome poloàju, pejzaìma i parkovima jedan je od najljep{ih slavonskih gradova. Privredno je, kulturno, prometno i politi~ko sredi{te Poè{ke kotline i ùpanije. Stara je oko 7 i pol stolje}a. Sredi{te je barokni trg s kolonadama. Crkva sv. Lovre s freskama iz 14. stolje}a jedinstven je spomenik gotike u Slavoniji. Franjeva~ki samostan potje~e iz 13.
st. God. 1899. osnovana je podrùnica HPD-a »Papuk«, koja od 1934. nosi ime »Sokolovac« po brijegu iznad grada. PD »Sokolovac« upravlja svojim domom u Velikoj i ku}om u Tri{njici. Put vodi sa sz. strane Trga Sv. Trojstva pored Gradske tr`nice u Sokolovu ulicu. Oko 20 m d. je uli~ica Kalvarija kojom vodi markacija na brijeg Sokolovac (379 m), gdje je po predaji Luka Ibri{imovi} na ~elu naroda 1689. potukao Turke. Dalje {umskim kolnim putem po gorskom bilu mimo Sv. Jelene (397 m) do ~istine ispred sela Gradski Vrhovci, 2 h. Iznad ~istine jo{ 20’ uspona na Vrhova~ku gradinu. Do Vrhovaca se moè iz Poège i autobusom. Iza}i treba iza Gradskih Vrhovaca na odvojku za selo [krabutnik. Odavde je 5’ cestom do markacije Pleternica – Maksimov hrast. Vrhova~ki grad (433 m) prvi se put spominje kao za{tita na putu za Poègu 1444. Turci su ga osvojili 1537. U bitci 1566. izginula je ovdje hrabra ~eta Hrvata u borbi s Turcima (»slavonski Siget«). God. 1702. opisuje se kao ru{evina. Gradina se nalazi na istaknutom vrhu, odakle je vidik s jedne strane na Poè{ku kotlinu, a s druge na Posavinu sve do Motajice u Bosni. Sude}i po ostacima, imao je ~etverokutan oblik, s jednom okruglom brani~-kulom. Sada su sa~uvani samo njezini ostaci do visine oko 8 m i jedna topovska strijelnica. Od Gradskih Vrhovaca d. preko vrhova~kih polja i livada pod @abarku (455 m), drè}i se i. ruba {ume. Na kraju polja, izme|u Bukova~e (317 m) na z. i @abarke na ji. u {umu za markacijom na vrh Kamen (600 m), odakle {umovitim hrptom brda jo{ 40’ na Maksimov hrast (614 m). £ 4. Pleternica – Trome|a – Klikun 4 h. Od `. kolodvora Pleternica na pruzi Nova Kapela – Batrina – Poèga (162 km od Zagreba), Ulicom V. Nazora do sredi{njeg trga u Pleternici. Mjesto je sjedi{te HPD-a »Klikun«. Ima dobru autobusnu vezu s Poègom. Od trga u Vinogradsku ulicu i naPoè{ko gorje 243
kon zavr{etka asfalta dalje kroz vinograde uspon do crkve sv. Petra (lijep vidik) i na vrh Starac (374 m), 1 h. Dalje se ulazi u hrastovu {umu i blagim usponom stiè do Trome|e (385 m). Prije vrha odvaja se d. markacija od 20’ za Vi{kova~ki grad. Vi{kova~ki grad (364 m) skriven je u gustoj {umi. Njegova je pro{lost slabo poznata. Spominje se 1400. g. kao imanje plemi}a Vrbovskih iz Poè{kih Sesveta, a poslije je bio turska tvr|ava. Gra|en je od solidnog materijala, tako da je glavni dio grada (tvr|ava) prili~no o~uvan. Ulazilo se kroz ~etverokutno predvorje. Okruglog je oblika, 20 m visok, zidova debelih do 3 m. Trome|a zbog {ume ne pruà vidika. Od Trome|e dalje kroz zaselke Laze Vasine i Laze ]osine do ceste za Poègu. Tu se markacija ra~va: Piramida na Klikunu (Dragutin Kepi}) d. u {umu, mimo lova~ke ku}e Pavlov dol, stiè se u selo Vrhovce na cestu Nova Kapela – Poèga, odak-
le se moè nastaviti na Maksimov hrast (v. 3). Lijevo, pored groblja, ima 50’ preko Antunovca (bunar s vodom) na vrh Klikun (50’), gdje se nalazi drvena piramida, jedini {iri vidikovac u cijeloj Poè{koj gori. LITERATURA Kempf, J.: Vrhova~ki grad. HP 2, 97 1899.; Kempf, J.: Dola~ki grad. HP 3, 17, 1900.; Kempf, J.: U dolini Pukotine. HP 3, 17, 1900.; Jami~i}, A.: Maksimov hrast. HP 4, 65, 1901.; Kauders, A.: Biljno-geografska skica Poè{ke okoline. Gl. Hrv. prir. dr. XVIII, 1906.; Tajder, M.: Petrografsko prou~avanje Poè{ke g. Ljetopis JAZU 63, 383, 1959.; Radoni}, T.: Poè{ka gora oìvjela planinarima. NP 40, 1988., 207.; Kau~i}, M.: [etnja uzdù Poè{ke gore. HP 84, 1992., 199. 244 HRVATSKE PLANINE
PLANINE BANIJE I KORDUNA Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 ZRINSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248 1. Petrinja – ^avi}-brdo (Spomen-dom [amarica) . . . . . . . . . 248 2. Hrvatska Kostajnica – Djed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 HRASTOVI^KA GORA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 1. Hrastovica – Piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 2. Cepeli{ – Piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 PETROVA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
1. Vojni} – Muljava – Petrinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 MARTIN[^AK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 1. Karlovac – Velemeri} – Martin{~ak . . . . . . . . . . . . . . . 252 VINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253 1. Duga Resa – Vinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253 VODENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254 1. Hra{}e – Vodenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254 2. Ozalj – Vodenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254 OKOLICA KARLOVCA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 1. Karlovac – Pl. izleti{te Kalvarija . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 2. Karlovac – Mala Jelsa – Pl. ku}a »Mont Zadobarje« . . . . . . . 255 Gradina Gvozdansko na Baniji Planine Banije i Korduna 245
Restaurirana utvrda Dubovac 246 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Stanovni{tvo. Izme|u Une i Dobre pruà se prostrano ravni~arsko-gorsko podru~je Banije i Korduna. Banija zauzima isto~ni, a Kordun zapadni dio toga prostora. Dijeli ih Petrova gora. Oba naziva potje~u iz doba Vojne krajine i borbe s Turcima. Banija je dobila ime po tome {to je taj dio Krajine god. 1704. do{ao pod vlast hrvatskoga bana, a Kordun po strate{kom pojasu s nizom tvr|ava (franc. cordon). Banija gravitira Sisku, a glavna su joj naselja Glina i Petrinja, dok Kordun gravitira Karlovcu, a najvànija su mu naselja Slunj i Rakovica. Banijci i Korduna{i ve}im su dijelom potomci prebjega {to ih je austrijska vlast naselila na zemlju opusto{enu ratom. Posavsko, dinarsko i bosansko podrijetlo uzrok je etnografskoj {arolikosti. Danas je cijela ova regija, osim najve}ih gradskih naselja, slabo naseljena. Najprije su nakon raspada Jugoslavije srpski pobunjenici protjerali Hrvate i popalili im domove, a nakon akcije »Oluja« oti{la je i ve}ina srpskog stanovni{tva. Prirodne zna~ajke. Podru~je je reljefno nejedinstveno. Pritoke Kupe, koje kao po pravilu teku smjerom sjever–jug, dijele ga na vi{e nejednakih dijelova u kojima dominiraju pojedina brda. Tako su, izme|u Une i Gline
Zrinska i Hrastovi~ka gora, izme|u Gline i Korane Petrova gora, a izme|u Korane i Mrènice Martin{~ak i Vinica. Ovamo }emo pribrojiti i goru Vodenicu izme|u Dobre i Kupe koja zapravo i ne pripada Kordunu, ali je prirodni nastavak opisanoga planinskog niza. Ove planine pripadaju plitkom krasu. Vapnena~ke su naslage tanke i pokrivene biljnim pla{tem, tako da nigdje nema vidljiva kr{a. Ipak, u ovom se podru~ju nalazi nekoliko velikih {piljskih sustava. Bara~eva {pilja kod Barilovi}a bila je ure|ena za posjet jo{ u 19. st. [piljski sustav Panjkov ponor – Kr{lje sa svoja 9352 metra drugi je, a Jopi}a pe}ina kod Krnjaka (1 km s. od Brebornice) peti po duìni u Hrvatskoj. Vrlovka kod Kamanja je i turisti~ki ure|ena. Planinarstvo. Iako su vrhovi ovog podru~ja neznatne visine, neki su od njih u planinara stekli prili~nu popularnost, mòda vi{e zbog blizine jakih pl. dru{tava (Karlovac, Sisak, Petrinja) ili politi~kih razloga (Petrova gora, [amarica) nego prirodnih odlika. Za vrijeme Domovinskoga rata zamrlo je planinarstvo na Zrinskoj, Petrovoj i Hrastovi~koj gori i pitanje je kada }e Banijska seoska ku}a (D. Stupnica na j. strani Zrinske gore) Planine Banije i Korduna 247
biti obnovljeno. Stoga }emo ih samo ukratko obraditi kako ne bi bile zaboravljene mogu}nosti {to ih pruàju. Karlova~ki planinari razvijaju planinarstvo u svojoj bliòj okolici. Tako se PD »Dubovac« brine za Karlova~ku obilaznicu i dom na Vodicama u @umberku, te za Dubova~ki pl. put; PD »Martin{~ak« ima pl. ku}u »Mont Zadobarje« na rijeci Dobri s 10 kreveta (1 h markacijom od Male Jelse, a dovle iz Karlovca autobusom), a PD »Vinica« iz Duga Rese upravo gradi pl. ku}u na Vinici. Zrinska gora
Najvi{a je gora u banijsko-kordunskoj regiji. Naziv je dobila po starom feudalnom zamku Zrinu iz 14. st. koji je dao ime i velika{koj porodici Zrinskih (prije [ubi}a), a ru{evine mu se nalaze na j. padini kod istoimenog sela. Gora ima vrlo razgranat reljef, s brojnim i duga~kim {umovitim kosama koje se ra~vaju na sve strane od najvi{ega vrha ([amarica je npr. duga~ka 10 km). Strme {umovite strane i duboko usje~ene poto~ne doline daju im planinski karakter. Glavno su prirodno bogatstvo visoke bjelogori~ne {ume koje pokrivaju i najvi{a bila, ~ime posjetiteljima ograni~uju vidik. Planinarskih objekata ni markacija nema. Planina je neko} bila podru~je djelovanja PD-a »Zrin« u Petrinji (osn. 1922.) i PD-a »Gvozd« u Sisku (osn. 1929.). Kako je, me|utim, »Zrin« pànju usmjerio na Hrastovi~ku goru, a »Gvozd« na izgradnju piramide i paviljona na Viktorovcu iznad Siska, Zrinska gora je ostala prili~no po strani, pogotovo otkad je njezin vrh postao nepristupa~an zbog ogra|enoga vojnog objekta. Njezinoj izoliranosti od planinarskih kretanja svakako pogoduje i udaljenost od prometnih veza. Godine 1987. markirao je PD »Gavrilovi}« iz Petrinje »Partizanski put Banijom« iz Komogovine do Klasni}a, kojemu je Zrinska gora bila sredi{nja i najvi{a to~ka. U sada{njim prilikama planinu }emo najlak{e obi}i drè}i se ceste Petrinja – Dvor na Uni koja prelazi planinski hrbat u blizini najvi{ega vrha. £ 1. Petrinja – ^avi} brdo (Spomen-dom [amarica) 42 km. Posjet dolazi u obzir samo automobilom. Cesta je u cijelosti asfaltirana. Na 7. km od Petrinje prolazi kroz selo Hrastovicu (v. Hrastovi~ku goru) i iza njega kroz slikovit klanac Tje{njak jo{ 5 km do raskrìja: d. u Glinu, a l. u Zrinsku goru. Sljede}ih 30 km asfaltirana cesta stalno vodi u j. smjeru uz rje~icu Petrinjicu, trasom nekada{nje {umske èljeznice za [amaricu, potkraj u zavojima, na prijevoj Kamenicu (467 m). Cesta se na drugu stranu spu{ta prema Dvoru na Uni, a s prijevoja l. skre}e cestovni krak od 4 km {umovitim hrptom gorske kose prema najvi{em vrhu. Na 3. km cesta se ra~va: d. Djed iznad Une i Hrvatske Kostajnice 248 HRVATSKE PLANINE
na najvi{i vrh (Priseka, 616 m; pristup je zabranjen), a l. je jo{ 1 km do ^avi}-brda gdje je 1980. sagra|en na visini od 560 m monumentalni spomen-dom »Bratstvo-jedinstvo« (poznatiji pod imenom Dom na [amarici), zapravo luksuzan hotel sa 65 kreveta i kultiviranom okolicom. Sa svoja dva krila {atorasta oblika i bujnom prirodom u okolici bio je to jedan od najljep{ih i najve}ih planinskih objekata u Hrvatskoj. Biv{i spomen-dom na ^avi}-brdu U Domovinskom je ratu spaljen i njegova se obnova ne ~ini vjerojatnom. Preostala je samo orija{ka konstrukcija i oko nje lijepa crnogori~na {uma s nekoliko partizanskih spomenika, me|u njima spomenik Prva zakletva (arh. Zdenko Kolacio). £ 2. Hrvatska Kostajnica – Djed 20’. Na krajnjem i. Zrinska gora zavr{ava nad rijekom Unom kod Hrv. Kostajnice gorskim rebrom zvanim Djed (216 m), koje je tijekom jednog stolje}a postalo simbolom kostajni~koga planinarstva. Koncem 19. st. tada{nji ravnatelj {kole Davorin Trstenjak (1848.– 1921.) neobi~nom uporno{}u zapo~inje razvijati kult Djeda ({kolski izleti, po{umljivanje, izgradnja staza). Nakon Prvoga svjetskog rata na Djedu je podignuta pl.
ku}a u obliku posavske brvnare i 1934. na njoj postavljena spomen-plo~a TrsteKu}a na Djedu njaku. Ku}a je ponovno sagra|ena nakon Drugoga svjetskog rata, a 1977. osn. je PD »Djed«. Nakon Domovinskog rata ure|ena je na Djedu tre}a ku}a, koja je danas glavno izleti{te gra|ana Kostajnice. U ku}i je restauracija s 50 mjesta; otvorena je od 11 do 23 h (preno}i{ta nema, ali je u gradu otvoren novi hotel). Polazna to~ka jè. p. (87 km od Zagreba preko Sunje i Siska; vònja traje 2 h), od koje je 20’ uspona kroz {umarak nalik parku. Za Zagrep~ane je najbolje po}i jutarnjim vlakom oko 7 h i vratiti se popodnevnim oko 14 h. Hrastovi~ka gora Jùno od Petrinje, povrh sela Hrastovice, diè se niska ali prili~no strma gorska kosa {umovitih strana i zaravnjena bila. U zemljopisnom smislu ona je sz. izdanak Zrinske gore, ali je od nje odvojena o{tro usje~enom dolinom Petrinjice. Zahvaljuju}i zanimljivu nekada{njemu Peckom jezeru 1 km j. od vrha, ve} je u 19. st. postala popularno izleti{te gra|ana Petrinje i Siska. Po osnutku HPD-a »Zrin« u Petrinji (1922.), gora je, uglavnom njegovom zaslugom, u{la u krug pl. izleti{ta. ^lanovi su 1926. na vrhu podigli piramidu, a kad ju je nadrasla {uma, povisili su je 1933. na 15 m. Godine 1939. sagradili su pored nje pl. dom i ve} idu}e godine izveli prigradnju zbog velikog posjeta (u Drugomu svjetskom ratu objekt je uni{ten). Uo~i Domovinskoga rata petrinjski su planinari markirali staze na gori i namjePlanine Banije i Korduna 249
Izvor Bartolovac i Hrastovi~ka gora u pozadini
ravali sagraditi pl. ku}u, ali je naum prekinuo rat u kojemu su srpski pobunjenici razorili selo Hrastovicu i otjerali hrv. stanovni{tvo. £ 1. Hrastovica – Piramida 1 h. Hrastovici, selu na si. podnòju gore, prilazi se iz Petrinje od Strossmayerova trga Radi}evom ulicom, u smjeru Kostajnice. Na raskrìju 5,5 km od grada treba skrenuti d. krakom 1,5 km u sredi{te Hrastovice (dovle vozi autobus iz Petrinje dva puta na dan). Put vodi od izvora Bartolovca (natpis kaè da je ure|en 1905. g.) pod crkvom u sredi{ta sela (obnovljena 2001.) d. ulicom uzbrdo. Nakon nekoliko min odvaja se d. prije kapelice markacija koja vodi mimo ostataka kapelice Sv. Duha. L. iznad nje su ostaci prastare utvrde Stara Hrastovica, s vidikom na Petrinju. Kod kapelice l. cestom mimo kamenoloma do drugog izvora (d. pored puta) i jo{ 50 m do donje crpne stanice vodovoda. Dalje d. rubom livade i povrh nje l. do gornje crpne stanice. Dalje strmom stazom uzbrdo 150 m do novoga vidikovca i zatim za markacijom kroz {umu na vrh (415 m). Narod ga od davnine zove Piramida (po geodetskoj piramidi {to su je kraji{ke vlasti podigle 1864.). U blizini se naziru temelji nekada{nje pl. ku}e. Vidika nema. U okolici Petrinje jo{ ima minskih polja. £ 2. Cepeli{ – Piramida 1,30 h. Iz Petrinje mimo vile Gavrilovi} 4,5 km u Cepeli{, selo na s. podnòju Hrastovi~ke gore, gdje na kriànju treba d. utinjskom cestom. Oko 500 m iza zadnje ku}e treba skrenuti l. uzbrdo {umskom cestom 4 km u zavojima do njezina okreti{ta, odakle je ravno dalje jo{ malo kolnim putem {umovitim hrptom do Piramide. Mjestimice su sa~uvane markacije iz 1990. Petrova gora Petrova je gora zamr{en splet gorskih kosa koji se zvjezdasto rasprostire na granici Banije i Korduna, unutar cestovnoga kruga Vojni} – Vrginmost – Perna – Krstinja – Vojni}. Svojom neznatnom visinom, nedostatkom otvorenih mjesta s vidikom i donedavna lo{im prometnim vezama, dugo nije mogla privu}i pànju planinara, iako u dolinama gorskih potoka ima mnogo lijepih detalja s brzacima, slapovima, proplancima i velikim {umama. Stanje se prili~no izmijenilo kad je, zahvaljuju}i kultu partizanskog rata, bila restaurirana partizanska bolnica, a na vrhu podignut orija{ki spomenik, te zato preko planine probijena asfaltna cesta i na podnòju sagra|en motel »Muljava«. Gora je gra|ena od prakamenja i vrlo bogata vodom. Neprekinut {umski pla{t od 10 000 hektara sastoji se naizmjence od mladih i 250 HRVATSKE PLANINE
starih {uma, mahom bjelogori~nih, u kojima ima prili~no mnogo divlja~i (veprovi, srne itd.), {to pogoduje lovnom turizmu. Po niìm pristrancima oko planine smje{tena su brojna seoska naselja (nakon rasula Jugoslavije mnoga su raseljena), a povrh njih vide se ostaci srednjovjekovnih zamkova (Pernik, Kloko~, Krstinja) i Zapu{teni motel »Muljava« grani~arskih tvr|ava. Na ji. strani vadila se baritna ruda~a, a na z. èljezo i glina. Po predaji gora je dobila ime po posljednjemu hrvatskom kralju Petru Sva~i}u koji je tu 1007. pao u borbi protiv ma|arskih osvaja~a. Povjesni~ar F. [i{i} misli da je njezino staro ime Gvozd otada glasilo Petrov gvozd (u ma|arskim izvorima oko 1200. Petur Goz). Nasuprot [i{i}u, S. Gunja~a tvrdi da se ta bitka odigrala na planini Mose}u koja se tada zvala Petrova
gora, dok se ova planina zvala Gorica i, malo poslije, Slatska gora. Sigurno je da je u 14. st. na »Zlatskoj« gori bio pavlinski samostan sv. Petra (danas samo tragovi), pa je mòda odavle ime i gori i njezinu najvi{em vrhu Petrovcu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bilo je u gori nekoliko tajnih partizanskih bolnica, kroz koje je navodno pro{lo oko 10 000 bolesnika. Zbog toga je cijela gora bila progla{ena memorijalnim spomenikom. Godine 1977. provedena je kroz goru pl. obilaznica od 52 km i s 15 KT, a 1984. dionica Petrova gora – Biha} tzv. transverzala »Bratstvo-jedinstvo« sa 6 KT, kojoj je tu bio po~etak, a zavr{avala je u @abljaku na Durmitoru. Posjet je najbolje poduzeti asfaltnom cestom iz Vojni}a, a odatle je i najkra}i pje{a~ki prilaz. £ 1. Vojni} – Muljava – Petrovac 13 km. Vojni}u se prilazi iz Tu{ilovi}a na cesti Karlovac – Plitvice (14 km od Karlovca) asfaltiranim odvojkom od 11 km (`. p. Vojni} udaljena je 9 km). S kriànja u Vojni}u treba u ji. smjeru 4 km cestom u dolinu Radonje do ra~vi{ta. Desni vrlo uski krak zavr{ava nakon 3 km na parkirali{tu pod restauriranom partizanskom bolnicom (kirur{ka sala, zemunice za sklanjanje bolesnika, groblje, buffet (danas zapu{teno), a l. krak na 3. km prolazi mimo motela »Muljava« (tako|er zapu{ten i demoliran). Tu je kriànje cesta: d. 2 km do {umske manipulacije, l. 8 km dò. p. Vojni}, a ravno uzbrdo (nagib do 11%) 3,5 km, u zavojima kroz {umu, do prijevoja (400 m) na hrptu Petrove gore, gdje je opet kriànje: ravno se cesta spu{ta preko Perne u Topusko (17 km), na d. kraku je znak zabrane, a l. krakom je 2 km na Petrovac (507 m), najvi{i vrh Petrove gore. Na vrhu je orija{ki spomenik revoluciji sagra|en 1982. od betona s oplatama od nehr|aju}eg ~elika 1982. (autor Vojin Baki}). Sastoji se od tornja visokog 38 m koji nadvisuje {umu, spomen-doma, trga, restauracije i prostranog parkirali{ta. S vrha tornja, do kojeg se moglo dizalom, pruà se {irok vidik na cijelu Petrovu goru i njezinu okolicu. Spomenik je prije Domovinskoga rata bio ~est objekt izleta autobusom i obi~no se kombinirao s posjetom partizanskoj bolnici. Spomeni~ki kompleks je danas zapu{ten i djelomice uni{ten. Spomenik na Petrovcu Planine Banije i Korduna 251
Martin{~ak Zbog svoje neznatne visine, Martin{~ak se ne moè ubrojiti me|u planine, ali je kao izvanredan vidikovac odavna popularno karlova~ko izleti{te. Uspon na njegov stoàsti vrh opisala je ve} 1836. ilirkinja Dragojla Jarnevi} u svome glasovitu »Dnevniku«. S osnivanjem HPD-a »Martin{~ak« u Karlovcu 1923., posje}ivanje postaje pomalo tradicijom. Osobitu drà brdu daje rijeka Korana koja ga ovija s triju strana. Na ~etvrtu stranu, prema sz., veè se kod sela Belaja na malo niù Vinicu (v. opis Vinice) i s njom je u pl. smislu stanovita cjelina. Ima oblik duge kose (3 km), s golim tjemenom, strmim {umovitim padinama, te lijepim livadama i poljima na obroncima i podnòju. Osamljen stoàc njegova vrha najzna~ajniji je objekt u reljefu kraja. Na samom vrhu je kapelica sv. Martina po kojoj je vrh i dobio ime (narodno pro{tenje prve nedjelje iza Martinja). Nalazi se na vrlo starim temeljima; spominje se u Zborniku arhi|akona Ivana Gori~koga 1334. i nekoliko je puta obnavljana. Okruèna je s nekoliko stabala lipe koja ne ometaju vidik, a svojim sjenatim kro{njama daju poseban ugo|aj. Pored kapelice nalazi se metalni telekomunikacijski toranj do kojeg je 1987. probijena iz Velemeri}a cesta na sam vrh. U Domovinskom je ratu kapelica sv. Martina na nekoliko mjesta o{te}ena granatama. Uspon je laka i orijentacijski jednostavna {etnja, jer je vrh nadaleko uo~ljiv. Na vrh se moè iz sela Ledvenjaka na Korani, s Vinice iznad Duga Rese i, najlak{e, iz sela Velemeri}a na cesti Karlovac – Barilovi}. £ 1. Karlovac – Velemeri} 12 km – Martin{~ak 30'. Iz Karlovca cestom prema Plitvicama 3,5 km do kriànja prije mosta na Korani, odakle d. asfaltnom cestom u j. smjeru prema Barilovi}u 7,5 km u selo Velemeri} do ostakljene autobusne ~ekaonice l. od ceste. Iz Karlovca se dovle moè autobusnom linijom za Barilovi} (iza}i na stanici Velemeri} Gornji). Ostavlja-
mo cestu za Barilovi}. Od a. p. l. kroz selo uskom asfaltiranom cestom 1 km, potkraj vrlo strmo, do zadnje ku}e gdje prestaje asfalt (putem na dva ra~vi{ta treba l.). Oko 100 m dalje cesta izlazi na hrbat, odakle je d. markiranim {umskim kolnim putem po hrptu gore 1 km do kapelice sv. Martina na njezinu vrhu (346 m). Vidik se pruà na velik dio Pokuplja, sve do @umbera~ke gore i Kapele, a dobro se vidi i Karlovac. Mogu} je silaz na drugu stranu strmom padinom u i. smjeru do Korane, na mjestu gdje rijeka pada malim slapom. Tu preko mosta izlazimo na cestu Karlovac – Plitvice kod gostionice, odakle se moè natrag u Karlovac autobusom. Kapelica sv. Martina na Martin{~aku 252 HRVATSKE PLANINE
Vinica U kutu izme|u Mrènice i Korane pruà se u duìnu od oko 3 km niska {umovita gorska kosa, okruèna pitomim breùljkastim pejzaòm. Sjeverna joj je padina pokrivena bjelogori~nom {umom, a jùna u donjem dijelu vinogradima sela Vinice i Belaja. Padine su prili~no strme, tako da Vinica unato~ neznatnoj visini donekle ima gorsko obiljèje, ~emu pridonosi i njezin osamljen poloàj. Ime je vjerojatno dobila po selu Vinici na j. podnòju.
Me|u pl. izleti{ta u{la je zahvaljuju}i aktivnosti planinara iz Duga Rese, industrijskog gradi}a na z. podnòju. Godine 1924. osnovana je podrùnica HPD-a »Vinica« koja je markirala put na vrh, 1940. poduzela akciju za izgradnju drvene piramide na vrhu i 1954. izdala vodi~ »Po Lici i Kordunu«. Nakon rata je 1953. PD »Vinica« podigao novu piramidu, ali je danas i ona dotrajala, tako da sada {uma i bujna vegetacija ograni~uju vidik. Godine 1995. zapo~eo je PD »Vinica« na vrhu izgradnju svog doma »Mladen Polovi}« (ime mladog planinara koji je 1995. poginuo u operaciji »Oluja« kod Barilovi}a). Uz gradili{te je ure|ena nadstre{nica za izletnike, a u blizini se planira 14 m visok vidikovac (zapravo preure|en stup dalekovoda). Uspon je kratka i orijentacijski laka {etnja. £ 1. Duga Resa – Vinica 50'. Duga Resa je slikovit gradi} smje{ten na obali Mrènice, dobro poznat po tekstilnoj industriji. Za Karlov~ane je najbolja veza s Duga Resom gradski autobus (11 km) koji vozi svakih 20' (subotom i nedjeljom svaki puni sat, povratak iz Duge Rese na pola sata). Ostalima je bolje do}i u Duga Resu vlakom jer tako izbjegavaju prelaènje u Karlovcu i gubitak vremena pje{a~enjem od `. do a. kolodvora. Od `. p. u Dugoj Resi, Jozefinskom cestom do kriànja kod crkve sv. Antuna, odakle l. preko mosta na Mrènici, ravno uz stadion Ulicom dr. Ivana Banjav~i}a do njezina kraja, gdje prestaje asfalt. Dalje cestom uzbrdo, trasom vodovoda u izgradnji, te dalje istim smjerom {umskim kolnim putem do gradili{ta nove ku}e na vrhu Vinice (321 m). Na Nadstre{nica na Vinici (Alen ^aplar) drugu stranu bit }e mogu} silaz prema Karlovcu (kad se s puta uklone opasni ratni ostaci) mimo ru{evina velike vojarne Logori{te (uni{tene u Domovinskom ratu). Tim smjerom ima 1,30 h do ceste Karlovac – Plitvice, odakle je do Karlovca gradskim autobusom jo{ 3,5 km. Planine Banije i Korduna 253
Vodenica Vodenica dominira podru~jem izme|u donjeg toka Kupe i Dobre. Ne pripada Baniji nego Pokuplju. Iako je vi{a od Petrove gore, manje je nalik na planinu. Tu nema onako prostranih {uma ni dubokih poto~nih dolina. Okruèna je obradivim poljima koja mjestimice seù gotovo do hrpta. Ipak je uspon ugodna {etnja. Na podnòju i obroncima nalazi se niz manjih seoskih naselja, starih dvoraca i crkava (Ozalj, Ribnik, Ja{kovo, Svetice itd.). Unato~ svome imenu posve je bezvodna, jer je to podru~je plitkoga krasa, s brojnim ponikvama i jamama. Dubova~ki planinarski put. Tko èli dobro upoznati ovaj kraj, moè se posluìti trasom DPP-a kojoj je Vodenica najvi{a to~ka.
Vodi kroz karlova~ko-ozaljsko podbrèje, povezuju}i dva stara grada, Dubovac u Karlovcu sa Starim gradom u Ozlju. Na tom putu, na Kalvariji, nalazi se i pl. ku}a. Put je otvorio HPD »Dubovac« iz Karlovca 22. 10. 1983. Duga~ak je 27 km i traje 7-8 h hoda, a na njemu su ove KT: Ozalj, Vodenica, Hra{}e, Grdun, Zavr{je, Kalvarija i Dubovac. Tiskan je vodi~-dnevnik sa zemljovidom i predvi|ena je zna~ka priznanja. £ 1. Hra{}e – Vodenica 1 h. Iz Karlovca do Hra{}a autobusom od Autobusnog kolodvora (radnim danom). Od a. p. u Hra{}u cestom dalje uzbrdo pored dvorca Hra{}e do raskrìja, gdje treba d. prema selu Vel. Erjavcu. Ispod borove {ume vodi na Vodenicu put u blagom usponu, ali razrovan od ki{a. Prolazi uz lokvu Kalac na Vugrin~i, te kroz mladu brezovu {umu i ponikve obrasle paprati stiè na vrh (538 m). Iako nema markacija, orijentacija je jednostavna zbog osamljenosti gore. S travnate zaravni na vrhu pruà se vidik na @umbera~ku goru, dok je na ostale strane zatvoren lijepom brezovom {umom. £ 2. Ozalj – Vodenica 2 h. Iz Karlovca za Ozalj autobusom ili vlakom. Nemamo li namjeru posjetiti stari ozaljski grad, moèmo iza}i iz autobusa ve} u Vel. Erjavcu, ~ime }emo skratiti put za 1 h. Od staroga grada u Ozlju mimo crkve sv. Vida u selo Gor{~ake (20'). Na raskrìju kod sela Vel. ErjaStari grad Ozalj (Oliver Budimir) 254 HRVATSKE PLANINE
Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji vec (40') vrijedi svratiti l. cestom u Svetice (15') do crkve i samostana. U njemu su do 1627. bili glagolja{i, a zatim pavlini. Ima bogatu riznicu slika, kipova, rezbarija u drvu i orgulje iz 1761. g. Od spomenutoga raskrìja valja nastaviti u Breznik (10'), odakle slijedi uspon na Vodenicu. Okolica Karlovca Karlova~ki su planinari u okolici grada uredili nekoliko izleti{ta koja dodu{e nemaju pl. karakter, ali se odlikuju pitomom prirodom i lakom pristupa~no{}u. To su Kalvarija i pl. ku}a »Mont Zadobarje« na obali rijeke Dobre. £ 1. Karlovac – Kalvarija 1 h ili 5 km cestom. Od grada Dubovca ima 50’ markiranim putem. Najkra}i je prilaz gradskim autobusom sa Zrinskog trga (Korza) u Karlovcu za Malu Jelsu (vozi 10 puta na dan). Iza}i valja kod »Licitara« (postaja prije Male Jelse). Od `. kolodvora do »Licitara« ima 1,20 h, a od »Licitara« je do Kalvarije 15' blagog uspona kroz kestenovu {umu na blagu kosu Kalvariju gdje se nalazi pl. ku}a. Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji (oko 300 m) je seoska ku}a preure|ena za pl. potrebe. Zbog lijepe i {umovite prirode u okolici postala je omiljeno izleti{te karlova~kih planinara i ostalih gra|ana. Nazvana je po dugogodi{njem predsjedniku Zvonimiru Plevniku (1901.– 1974.), osobito zaslùnom za ob-
novu ru{evnog Dubovca. Ku}om upravlja HPD »Dubovac« iz Karlovca, a redovito je otvorena vikendom od travnja do konca listopada. Do nje se moè automobilom po asfaltiranoj cesti. £ 2. Karlovac – Mala Jelsa 6 km – Pl. ku}a »Mont Zadobarje« 50'. Iz Karlovca autobusom sa Zrinskog trga (Korza) u Malu Jelsu te odavle za markacijom kroz {umu Dren~ek i selo Fanjki Pl. ku}a »Mont Zadobarje« Planine Banije i Korduna 255
Karlova~ko Pokuplje 1:300 000 (Alen ^aplar) 50'. U blizini rijeke Dobre ovdje je HPD »Martin{~ak« iz Karlovca preure-
dio jednu seosku ku}u za pl. potrebe. Otvorena je vikendom i po dogovoru. Opskrbljena je pi}ima, a raspolaè kuhinjom i s 10 kreveta. Parkirati se moè uz cestu stotinjak m. niè. Osim spomenutoga, postoji jo{ nekoliko prilaza koji su duì, a mogu posluìti za povratak. LITERATURA J. M.: Postanak Hrastovi~kog jezera. Pu~ka pri~a. Vienac 2, 1870., 392; Hirc, D.: Izlet na Pecko jezero. Lijepa na{a domovina I. 1891. (str. 125); V. S.: Proslava nadogradnje piramide na Cepeli{u. HP 29, 1933., 188; Filjak, M.: Hrastovi~ka gora. HP 33, 1937., 13; Filjak, M.: Prvi pl. dan na Zrinskim gorama. HP 36, 1940., 55; Hirc, D.: Zrinska gora. Prirodni zemljopis Hrvatske, I. Zagreb 1905. (str. 370); Hirc, D.: Petrova gora. Isto, str. 375; [enoa, M.: U Zrinjskoj gori. HP 33, 1937., 170; [tivi~evi}, N.: Petrova gora kao pl. izleti{te. HP 31, 1935., 1; Mari}, L.: Rudarstvo i talioni{tvo u Petrovoj i Zrinskoj gori. Priroda 27, 1937., 165; Kevo, R.: Petrova gora. Priroda 53, 1966., 177; Daki}, M.: Petrova mi gora mati. Prosvjeta, Zagreb 1967.; Keler, Z.: Petrova gora. NP 22, 1970., 70; O{tri}, V.: Interes za pro{lost i sada{njost Petrove gore. NP 22, 1970., 91; [irola, S.: Na Martin{~aku. HP 2, 1899., 149; Poljak, @.: Martin{~ak. NP 11, 1959., 171; Dvoràk, S.: llirkinja D. Jarnevi} iz Karlovca. Povijest sporta 4, 1973., str.1173; Poljak, @.: Vinica. NP 11, 1959., 168; Ott, I.: Vodenica; njena okolina. NP 18, 1966., 157; Mla|enovi}, M.: Partizanski put Banijom. NP 39, 1987., 226; Majeti}, G.: Slike s Vinice. NP 41, 1989., 62; Priljeva, : Hrastovi~ka gora nekad, danas i...?. HP 84, 1992., 49; Star~evi}, A.: Staze oko Karlovca. HP 87, 1995., 115; Priljeva, i Kova~evi}, M.: Hrastovi~ka gora. Petrinja 1998. (rukopis, 10 str.); ^aplar, A.: U Zagrljaju karlova~kog Pokuplja. HP 91, 1999., 241; Poljak, @.: Djed nad Hrv. Kostajnicom. HP 92, 2000., 88. 256 HRVATSKE PLANINE GORSKI KOTAR Prirodne i dru{tvene osobitosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259 RISNJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266 1. Gornje Jelenje – Vilje – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 2. Lepenice – Medvje|a vrata – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . 270 3. Crni Lug – Markov brlog – Medvje|a vrata – Risnjak. . . . . . . 271 4. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 5. Platak – Schlosserov dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 6. Gerovo – Lazac – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 BURNI BITORAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274 1. @. p. Vrata – Pl. ku}a »Bitorajka« – Bitoraj . . . . . . . . . . . . 274 2. @. p. Vrata – Javorje – Bitoraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 VI[EVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278 1. @. p. Li~ – Javorje – Vi{evica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 2. @. p. Vrata – Javorje – Bukova kosa – Vi{evica . . . . . . . . . . 279 3. Bribir – Ravno – Bukova kosa – Vi{evica . . . . . . . . . . . . . 280 SAMARSKE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 1. Jasenak – Mle~ikov lug – Ratkovo skloni{te . . . . . . . . . . . 281 2. Tuk – Mle~ikov lug – Ratkovo skloni{te . . . . . . . . . . . . . 283 BIJELE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283 Usponi do pl. ku}e. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
1. Jasenak – Rusov jarak – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . 285 2. Tuk – Vrata – Boce – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 3. Jasenak – Boce – Pl. ku}a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287 4. Samarske stijene – Pl. ku}a Vihora{kim putom. . . . . . . . . . 287 5. Vrelo – Gomirkovica – Pl. ku}a preko Boca . . . . . . . . . . . 287 Izleti od pl. ku}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 6. Vrh Bijelih stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 7. Velika Javornica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 8. Samarske stijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 KOLOVRATSKE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289 1. Mo{une – Lugarnica »Ri~i~ko bilo« – Kolovratske stijene . . . . . 289 2. Stalak – Pl. skloni{te u Dulibi – Kolovratske stijene . . . . . . . . 290 3. Spojni put Velika Kapela – Velebit . . . . . . . . . . . . . . . . 291 BJELOLASICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 1. Tuk – Janj~arica – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . 293 2. Begovo Razdolje – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . 296 3. Jasenak – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . . . . . 297 4. Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama – Bjelolasica . . . . . 297 5. Vrelo – Gomirkovica (ì~arom) – Bjelolasica . . . . . . . . . . . 297 6. Vrelo – Gri~evite drage – Bjelolasica . . . . . . . . . . . . . . 298 KLEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 1. Ogulin – Bjelsko – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302 2. Ogulin – Kneja – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305 3. Ogulin – Pu{kari}i – Ostrovica – Klek . . . . . . . . . . . . . . 305 4. Hreljin – Vitunj – Gradina – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . 306 5. Bjelsko – Stoàc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306 OKOLICA VRBOVSKOG. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307 1. Vrbovsko – Kama~nik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307 2. Lovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308 Gorski kotar 257
OKOLICA RAVNE GORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309 1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi . . . . . . . . . . 309 2. Ravna Gora – Pl. ku}a Lokanda – Velika Vi{njevica . . . . . . . 310 OKOLICA SKRADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 1. Skrad – Skradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 2. Skrad – Zeleni vir – Vràji prolaz – Skrad . . . . . . . . . . . . 312 OKOLICA DELNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314 1. Delnice – Veliki Drgomalj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314 2. Delnice – Petehovac pje{ice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315 3. Delnice – Petehovac cestom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315 OKOLICA BROD MORAVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 1. [pi~asti vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 2. Orlova stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 OKOLICA ^ABRA I TR[]A. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 1. Goranska cesta Gerovo – ^abar – Prezid . . . . . . . . . . . . 317 258 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene osobitosti Poloàj i granice. Gorski kotar je kra{ka ravan izme|u Hrvatskog primorja i pokupsko-karlova~koga panonskog ruba, {iroka oko 35 km, a visoka prosje~no oko 800 m. Bogatstvom prirodnih ljepota i neiscrpnim pl. mogu}nostima zauzima jedno od prvih mjesta u Hrvatskoj. Granice su mu samo djelomi~no jasne jer se u njihovoj definiciji preple}u administrativni, morfolo{ki, gospodarski i etnografski elementi. Ona je najjasnija prema moru, jer se tu njegova kra{ka plo~a spu{ta o{tro izraènom stepenicom u Hrvatsko primorje. Planine na rubu te stepenice (Obru~, Snjènik, Tuhobi}, Medvi|ak, Zagradski vrh i dr.) zapravo pripadaju Hrvatskom primorju, a ne Gorskom kotaru, pa su u ovom vodi~u prikazane u poglavlju Rije~ko zale|e. Na suprotnoj strani granicom moèmo smatrati dolinu Kupe i ^abranke. Prema sz. granica se priblìno podudara s dràvnom granicom prema Sloveniji (smjer ^abar – Prezid – ^abarska polica – Gumanac – Klana); s. od te crte Gorski se kotar nastavlja u sli~no podru~je slovenskoga Snènika. Granica Gorskoga kotara i Like. O ji. granici stru~njaci dvoje. Osnovno je pitanje koliki dio Kapele pripada Gorskom kotaru, a koliki Lici. Drìmo da ta granica jo{ nije kona~na i da dio Kapele ~ini zasad »ni~iju zemlju«. U gospodarstvu je u tijeku proces postupnog {irenja obiju regija. Tako je npr. Gorski kotar tijekom 20. st. obuhvatio s. dio V. Kapele, a Lika se pro{irila na sjever sve do Drènice. Me|u njima ipak jo{ i danas postoji prili~no {iroka grani~na zona (pripada joj npr. i Jasena~ko polje ~iji se stanovnici smatraju grani~arima). Gra|a i reljef. Na gorskokotarskoj kra{koj ravni mogu se razabrati dva planinska niza; sjeverni (Risnjak – Drgomalj – Skradski vrh – Litori} – Lovnik) i jùni koji pripada Velikoj Kapeli (Bitoraj – Vi{evica – Bjelolasica – Bijele i Samarske stijene – Klek). Izme|u ta dva niza smje{tena su gotovo sva ve}a polja i naselja, tu prolaze i glavne prometnice (autocesta ì. pruga Zagreb – Rijeka), a tim su redom opisane i planine u ovome vodi~u.
Kapela je {iroko planinsko podru~je koje povezuje Gorski kotar s Velebitom i Li~kom Plje{ivicom. Pruà se u duìnu oko 100 km (linija Fuìne – Korenica). Otprilike na polovici te duìne Jozefinska cesta Ogulin – Senj prelazi preko prijevoja Vrh Kapele (884 m) i dijeli Kapelu na dva podjednaka dijela. Sjeverni se naziva Velika, a jùni Mala Kapela. Kapela je nazvana po kapeli sv. Nikole na mjestu nekada{njega pavlinsko-glagolja{kog samostana »Sv. Mikula na Gvozdu« (njegove su razvaline 2 km ssz. od prijevoja, na lokalitetu Klo{ter). Osnovao ga je An` Frankopan koji je stanovao u susjednom Modru{u, a u 16. je st. opustio zbog turskih provala. Obnovljen je 1708., ali kad je Josip II. zabranio samostanske redove, postaje po drugi put ru{evinom. U starini je narod ovu planinu nazivao Gvozdom, ali se s vremenom ime prijevoja protegnulo na ~itavo gorje (ime Kapela za prijevoj zabiljeèno je prvi put 1655., za planinu 1692., a 1696. spominju se prvi put V. i M. Kapela). Planinarski je zanimljiv Cestovni prijevoj Vrh Kapele (1092 m) koji dijeli Veliku od Male Kapele Gorski kotar 259
samo s. dio V. Kapele u kojemu su svi najvi{i vrhovi. Mala Kapela je znatno nià (Seli{ki vrh, 1280 m) i u njoj je planinarski zanimljivo samo podru~je oko Plitvi~kih jezera. Prirodne zna~ajke. Osobitost su Gorskoga kotara i Kapele prostrane bjelogori~ne {ume kojima ~ar daje primjesa crnogorice, zatim oskudica vode uzrokovana vapnena~kom gra|om, te o{tra planinska klima unato~ blizini mediteranskog
Sklad kr{a i {ume podru~ja. Gorskim kotarom prolazi jadransko-pontsko razvo|e, pri ~emu je osobito zanimljiva neobi~na asimetrija: Crno more udaljeno je od razvo|a oko 1200 km, a Jadransko samo 10-15 km. Planinske skupine sastoje se od nebrojenih kosa dinarskog smjera pruànja sz.-ji., a me|usobno su odijeljene kra{kim dolinama i poljima. Reljef je vrlo bogat zahvaljuju}i snànoj tektonskoj dinamici i erozivno-denudacijskim procesima u vapnencu. Zbog toga su planinske skupine morfolo{ki vrlo ra{~lanjene, tako da mjestimi~no ~ine orografske labirinte (npr. Bijele i Samarske stijene). Najve}i je dio planina gra|en od mezozojskih sedimenata, pretèno trijaskih dolomita i jurskih vapnenaca. U podru~ju najvi{ih vrhova obilno su razvijeni vapnenci donjega i srednjeg lijasa koji su uvjetovali pojavu o{trih kamenitih kra{kih oblika. Neke od takvih stijena zanimljive su u penja~kom pogledu (sz. strana Risnjaka, Kuèljske stijene, Golubinjak kod Skrada i osobito Risnjak). Rudna su nalazi{ta uglavnom bez gospodarskog zna~enja, ali je u pro{lim stolje}ima bilo poku{aja njihova iskori{tenja (èljezo kod Fuìna i Lokava, kova~nice grofova Zrinskih u ^abru itd.). U novije su se doba eksploatirala nalazi{ta barita u podru~ju oko Mrzle Vodice. Klimatske karakteristike. Klima je o{tra, kontinentalna, planinska: kratka i svjeà ljeta, duge i o{tre zime s mnogo snijega. Klimatski elementi prikazani su u tablici (podaci: ing. Jerko Kirigin, 1974.). Mjesto klimatolo{kih motrenja Parg Delnice Ogulin Srednja maksimalna temperatura zraka 11,5 12,2 15,2 Apsolutna maksimalna temperatura zraka 31,4 34,0 39,5 Godi{nja prosje~na temperatura zraka 7,2 7,7 10,2 Apsolutna minimalna temperatura zraka -23,2 -25,0 -28,5 Srednja minimalna temperatura zraka 3,4 3,1 5,2
Vedrih dana u godini (manje od 2/10 naoblake) 54,2 58,4 51,0 Obla~nih dana u godini (vi{e od 8/10 naoblake) 151,9 171,9 145,9 Broj dana s maglom u jednoj godini 85,5 56,9 31,6 Ukupna godi{nja koli~ina oborina (mm) 1.856 2.486 1.517 Prvo padanje snijega (srednji datum) 15. X. 22. X. 2. XI. Posljednje padanje snijega (sr. datum) 10. V. 1. V. 17. IV. Prvi dan sa snjènim pokriva~em 31. X. 3. XI. 27. XI. Posljednji dan sa snjènim pokriva~em 28. X.!! 16. IV. 5. IV. Broj dana s najmanje 1 cm snijega na tlu 85,5 82,8 54,2 Najdulje neprekidno trajanje snjènog pokriva~a u danima 52 39 33 Najhladniji mjesec je sije~anj, najtopliji srpanj. Najvi{e je oblaka u studenom, magle u studenom – prosincu, a vedrih dana u kolovozu. Najvi{e je 260 HRVATSKE PLANINE
oborina u XI.–XII. mjesecu, najmanje u VII.–VIII. Najvi{e je dana s padanjem snijega u sije~nju, a najduì snjèni pokriva~ u I.–II. mjesecu. Pad temperature s porastom nadmorske visine ve}i je ljeti nego zimi. Najnià temperatura zabiljeèna je u dolinama, a ne u planinama (apsolutni minimum u Zalesini –32, u Ogulinu –28,5). Najvi{a je godi{nja koli~ina oborina 3600 mm (Risnjak), {to je primjereno europskim prilikama. Prosje~na maksimalna visina snijega je 70–80 cm (apsolutni maksimum 160 cm u Delnicama 8. 3. 1955.). Najve}i broj dana sa snijegom na tlu ima manje od 20 cm snijega, {to zna~i da je Gorski kotar kao cjelina nepodoban za zimski skija{ki turizam. U prosjeku na godinu padne oko 300 cm novoga sni-
jega. Iznad 1000 m siguran je snje- Umjetno Lokvarsko jezero i Risnjak u pozadini s `ni pokriva~ 4 mjeseca. ^esti su za- vidikovca na Lujzinskoj cesti (Kre{imir Kedmenec) pusi snijega od nekoliko m debljine. Od vjetrova je najvàniji si. (bura). Najve}a je prosje~na brzina bure na G. Jelenju 100 km/sat, a pojedini su udari dvostruko ja~i. Vjetar s jz. (jugo) postiè najve}u brzinu od 40 km/sat. Vode. Unato~ obilju oborina Gorski je kotar siroma{an teku}im vodama zbog vapnena~ke gra|e, tako da planinari trebaju sa sobom nositi na pohode pitku vodu. Ono nekoliko ja~ih potoka zagra|eno je branama i stvorena su akumulacijska jezera za potrebe hidroelektrane u vinodolskom Triblju. Umjetna jezera Bajer i Lepeni~ko kod Fuìna (oko 0,45 km2), Omladinsko jezero (2,1 km2) kod Lokava i Krì (0,78 km2; u planu) me|usobno su spojena podzemnim tunelima, a njihove vode svr{avaju tla~nim tunelom u Triblju kod Crikvenice. Hidroelektrana se koristi velikom i naglom visinskom razlikom na stepenici kojom zavr{ava Gorski kotar. Umjetna planinska jezera (Lokvarsko je na visini od 770 m) posebna su planinarsko-turisti~ka atrakcija, ali jo{ uvijek nedovoljno iskori{tena. Planinarski su tako|er vrlo zanimljive sutjeske i kanjoni usje~eni u vapnena~kim stijenama (Vràji prolaz, Kama~nik, Kupa, ^abranka, I{evnica) i jezerca na kra{kim izvorima (izvor Kupe i Kama~nika). Speleolo{ki objekti. Gorski kotar, kao podru~je dubokoga krasa, obiluje jamama i {piljama. Za posjet su ure|eni Lokvarka (570 m) i Vrelo kod Fuìna (200 m). Zanimljive su {pilje s ledom – Pilarova ledenica blizu Sungera i Ledena pe}ina kod Lokava. Najdulje dosad istraène {pilje jesu sustav ponor – Medvedica (16.385 m), Bela voda kod Crnog Luga (1495 m) i Hajdova hià (1188 m). Najdublje dosad poznate jame jesu Stupina jama pod Bitorajem (413 m; istraèna 1995.), Mala Kicljeva kod Skrada (285 m) i ponor pod Kosicom kod Ravne Gore (207 m). Jama na Crnoj kosi kod Vrbovskog duboka je 144 m, Paukova kod Delnica 132 m itd. Dosad je registrirano 650 jama i {pilja, ali je jo{ uvijek velik broj neistraènih objekata. Flora i fauna. Vegetacija se odlikuje bogatstvom {uma (55% povr{ine). Najljep{i su ures ~itavoga kraja guste crnogori~ne {ume s brojnim travnatim proplancima (32% livada i pa{njaka). Od 132.000 hektara {ume, ~iste je Gorski kotar 261
sastojine jele 7500 ha. Prevladava visoka mije{ana {uma bukve i jele, ali se uz njih ~esto javljaju javor, brijest i jasen. [ume su, naàlost, u posljednje doba prekomjernom sje~om znatno opusto{ene, a uz to i bolesne zbog kiselih ki{a koje donose sz. vjetrovi iz industrijski razvijenih europskih podru~ja. Floristi~ki je osobito zanimljiv Risnjak gdje ima klekovine, runolista i rododendrona. Zbog ljepote svoje prirode i elemenata zanimljivih sa znanstvenog gledi{ta, Risnjak je progla{en nacionalnim parkom. Ima i druKoliba na Smrekovcu pod Risnjakom koncem 19. stolje}a. gih za{ti}enih objekata ({uma Crtè Vaclava Anderlea objavljen u knjizi »Gorski kotar«, Golubinjak, {pilja kod Lokava, D. Hirca, 1898. g Sungerski lug, Bijele i Samarske stijene, Klek). U fauni Gorskoga kotara osobitu pànju privla~e tetrijeb i medvjed, nije rijetka ni divlja svinja, a mjestimice se javljaju vuk, ris i divokoza. Stanovni{tvo. Gorani su nastali mije{anjem starosjedila~kih hrvatskih ~akavaca s kajkavskim doseljenicima iz slovenskoga susjedstva i sa {tokavskom strujom iz pokupskih imanja grofova Zrinskih za vrijeme prodiranja Turaka. Unato~ njihovu stapanju jo{ uvijek se zapaàju razlike od sela do sela. U selima Mrkopaljskog polja ìve usporedno sva tri na{a dijalekta. Gorski kotar bio je nekad feudalni posjed Zrinskih i Frankopana. Na to doba jo{ i danas podsje}aju ostaci njihovih gradova (Brod, ^abar, Li~, Vitunj, Severin, Bosiljevo). Nakon zatiranja tih mo}nih rodova, njihova je imanja zaplijenila austrijska komora i poslije ih dijelila stranim feudalcima. Posljednji su od njih bili knezovi Thurn Taxis. Njihov je veleposjed nakon Pr-
voga svjetskog rata otkupila dràva. Najvànije mjesto Gorskoga kotara danas su Delnice. Goranska su mjesta smje{tena ve}inom tipi~no u kra{kim kotlinama, okruèna {umama, a imaju po samo nekoliko stotina stanovnika. Regija je rijetko naseljena. Begovo Razdolje (350 st.) najvi{e je naselje u Hrvatskoj (1078 m). Gospodarski je najvredniji {umski pla{t (prerada drva u Ogulinu, Vrbovskom, Delnicama, ^abru, Ravnoj Gori itd.). Naàlost, vrijednost se {uma jo{ uvijek vi{e mjeri brojem posje~enih stabala nego planinarsko-turisti~ki. Od sporednog je zna~enja sto~arstvo i ratarstvo (krumpir). Gorani su od davnine bili poznati kao veoma sposobni {umski radnici. Sve skromnije ekonomske mogu}nosti ove regije, osobito nakon osiroma{enja {uma, imaju za posljedicu iseljavanje i stalno smanjivanje broja stanovnika. Velike su mogu}nosti za razvoj planinarDragutin Hirc stva, skijanja, lova te klimatskoga i zdravstvenog turiz(1853.–1921.), autor ma. Tome pogoduju smisao Gorana za promet stranaca, znamenitog djela »Gorski brojni turisti~ki i ugostiteljski objekti te dobro razvijekotar« (Zagreb 1898.) na mreà prometnih putova, osobito popre~nih, koji povezuju jadranski bazen s panonskim. Glavne su prometne magistralè. pruga Zagreb – Rijeka i autocesta Karlovac – Rijeka koja je zamijenila staru Lujzinsku cestu. Ova posjednja je planinarski neusporedivo zanimljivija 262 HRVATSKE PLANINE
zbog brojnih ogranaka i {umskih cesta koje dopiru do najudaljenijih planinskih zakutaka. Planinarstvo ima vrlo staru i sna`nu tradiciju, vezanu uglavnom za Zagreb i Rijeku. Pl. obradu Gorskoga kotara zapo~eo je koncem pro{log stolje}a HPD, a znatno je pridonio i Club Alpino Fiumano (CAF) osnovan 1885. u Rijeci, koji je u prvom razdoblju okupljao planinare svih narodnosti Austro-Ugarske {to su ìvjele u lu~kom bazenu Rijeke. Kad je u CAF-u po~ela slabiti tolerancija prema Hrvatima, ovi su 1898. osnovali svoje Primorsko planinsko dru{tvo, a 1913. osniva i HPD svoju podrùnicu na Su{aku. Izme|u dva svjetska rata, kad je Gorski kotar bio neprirodnom
dràvnom granicom odvojen od Rijeke, HPD osniva svoje podrùnice u Tipi~an goranski pejzà: Sungerski lug izme|u Lokava i svim ve}im goranskim mjestima, najMrkoplja prije »Risnjak« u Delnicama i »Runolist« u Lokvama (1922.), a zatim »Lovnik« u Vrbovskom, »Klek« u Ogulinu, »Vi{evicu« u Fuìnama, »Jelenc« u Gerovu, »Gor{taka« u Mrzloj Vodici, »Hajdovu hiù« u Brodu na Kupi, »Ruda~« u Moravicama, »Rudnik« u ^abru, »Bjelolasicu« u Ravnoj Gori i »Skradski vrh« u Skradu (skija{ka skakaonica i skija{ka natjecanja!), a u susjedstvu Gorskoga kotara »Snjènik« u Krasici, »U~ku« u Kastvu, »Rujnik« u Novom Vinodolskom, te vrlo jaku podrùnicu »Velebit« u Su{aku (osn. 1923.). Ure|uje pl. skloni{ta Smrekovac pod Risnjakom 1922., Mrzla Vodica 1926., Gornje Jelenje 1929. i pl. ku}e Hahli}i 1926., Risnjak 1932., Platak 1937. Nakon Drugoga svjetskog rata z. dio Gorskoga kotara postaje uè podru~je rada rije~kih pl. dru{tava, no uz njih i dalje djeluju i neka zagreba~ka (»Kapela«, »Vihor«, »Kon~ar«, »Bitoraj«, »Velebit«, »Zagreb Matica« te HPS). Prilazi. Pristupa~nost je vrlo dobra zahvaljuju}i ~estim `. vezama i autocesti Zagreb – Rijeka. Obje glavne prometnice penju se na visinu vi{u od 800 m, u blizinu najvi{ih vrhova, {to pje{acima znatno olak{ava prilaz. Za planinare je osobito vrijednà. pruga Zagreb – Rijeka zbog pouzdanosti voznog reda, te zato {to je gotovo svakà. p. na dionici kroz Gorski kotar polazna to~ka za uspon na neki vrh ili za izlet. Tako na primjer: Ogulin (Klek 3 h, [iljak 2,30 h, Bijele stijene) Ogulinski Hreljin (Klek 5,30 h) Vrbovsko (Kama~nik 1 h, Lovnik 2 h) Brod Moravice ([pi~asti vrh 1,30 h, Orlova stijena 2 h) @rnovac ([pi~asti vrh 2,45 h, Skradski vrh 2,15 h) Skrad (Skradski vrh 1,20 h, Zeleni vir i Vràji prolaz 45’) Delnice (Petehovac 1 h, Drgomalj 2 h, Risnjak) Lokve (Risnjak, pl. dom u Tuku) Vrata (Bitoraj 2,30 h i Vi{evica 3,30 h) Fuìne (Jelen~i}, Tuhobi}) Li~ (Tuhobi} 3,30 h, Vi{evica 3,30 h, Medvi|ak 2,15 h, Zagradski vrh 3 h) Drivenik (Medvi|ak 1,30 h, Kobiljak 2,30 h ) Zlobin (Tuhobi} 2, h) Gorski kotar 263
@eljezni~ka pruga Zagreb – Rijeka. Prosje~no na dan prometuje po 5 putni~kih i 5 brzih ili ekspresnih vlakova. Brzi vlakovi stoje u Ogulinu, Moravicama i Delnicama. U tablici su udaljenosti u kilometrima. Mogu}nosti prekida vònje i popusta v. Uvodni dio. Udaljenost Postaja Udaljenost Postaja 0 Zagreb 176 Lokve 53 Karlovac 183 Vrata 109 Ogulin 185 Fuìne 115 Ogulinski Hreljin 189
Li~ 130 Vrbovsko 192 Drivenik 139 Moravice 197 Zlobin 146 Brod Moravice 201 Plase 149 @rnovac 204 Melnice 155 Skrad 209 Meja 159 Kupjak 217 [krljevo 162 Zalesina 226 Su{ak Pe}ine 168 Delnice 229 Rijeka Zahvaljuju}i mreì {umskih cesta, moè se i automobilom sti}i u blizinu svih ljep{ih i pl. atraktivnih to~aka. Osim toga postoji i nekoliko obilaznica koje povezuju vrhove i ku}e. Me|u njima je najve}u popularnost stekao Kapelski planinarski put, koji je dobro odràvan i opremljen skloni{tima. Goranski pl. put, koji je trasirao HPD »Zagreb Matica«, opsegom je zami{ljen kao najve}i me|u njima, ali ga je te{ko odràvati na zadovoljavaju}i na~in. Postoji i niz lokalnih putova, pa tako Mrkopaljski, Ravnogorski, Hahli}i, Ogulinski i jo{ neki. U idu}im }emo redcima ukratko prikazati one koji su najbolje odràvani. Kapelski pl. put (KPP) povezuje V. Kapelu s morem, ima 10 KT, a obilazak traje tri dana. Osnovala su ga zagreba~ka dru{tva »Kapela« i »Vihor« 23. 9. 1979., a danas se o njemu brine Odbor KPP-a, zajedni~ko tijelo obaju dru{tava. Ispunjen dnevnik daje pravo na zna~ku. Opis toga puta u Dnev-
niku dobra je nadopuna ovom Vodi~u, koji podru~je j. od Bijelih stijena opisuje samo ukratko. Put po~inje u pl. domu u Tuku, a udaljenosti su do ostaSkija{ki dom u Mrkoplju 264 HRVATSKE PLANINE
lih KT ove: Bjelolasica 3 h, Samarske stijene 3,30 h, Bijele stijene 3 h (KT 4 je usput na Ljusci), V. Javornica 1,15 h, Skloni{te u Dulibi 3,30 h, Kolovratske stijene 2 h, Vini{te 1,30 h, Klenovica 1,30 h. Dnevnik i obavijesti na adresi: HPD »Ka-
pela«, Zagreb, Opatijski trg 10, ili HPD »Vihor«, Zagreb, Basari~ekova 8. Organizatori su na tom putu uredili otvorena skloni{ta na Bjelolasici, pod Kolovratskim stijenama i u Vini{tu. Brigu o putu vodi spomenuti Odbor KPP-a. Goranski planinarski put jedna je od najve}ih i najboljih obilaznica u Hrvatskoj. Djelo je ~lanova HPD-a »Zagreb Matica«. Ostvarena je u tri etape. Prva dionica je otvorena 30. 6. 1984., a druga 1990. Obnovljena je u etapama od 1995. do 2000. godine i opremljena s 40 KT. Godine 2001. tiskan je dnevnik s vodi~em (60 str.) i zemljovidom. Put u velikom krugu obilazi glavne planinske vrhove i, {to mu je osobita vrijednost, svojim s. krakom vodi manje poznatim stazama i do to~aka koje su time prvi put dobile markirani prilaz. KT na 1. dionici su Severin, Lukovdol, Orlova stijena, Okrugljak, Leve{ni vrh, [pi~asti vrh, Skradski vrh, Zeleni vir, izvor Kupice, Veliki Drgomalj, Hajdova hià, Praprot i izvor Kupe; na 2. dionici Pintarica, Kraljev vrh, Rudnik, izvor ^abranke, Tatinska draga, Kozji vrh, Vràji vrtec, Milanov vrh, Jelenc, Guslica, Snjènik i Risnjak, a na 3. dionici Tuhobi}, Medvi|ak, Vi{evica, Bitoraj, ^elimba{a, Mati}poljana, Bjelolasica, Samarske i Bijele stijene, Klek, Bijela kosa, Kama~nik i Lovnik. Trasa je mjestimice ozna~ena slovom G. Dio trase opisan je u ovom vodi~u me|u prilaznim putovima najvi{im vrhovima. Put ukupno traje oko 120 h, a moè se lako prije}i za tri tjedna. Skija{ki spust na obronku ^elimba{e iznad Mrkoplja LITERATURA O GORSKOM KOTARU (GK - skr. Gorski kotar) Hirc, D.: Vegetacija GK. Rad JAZU 126, 1896.; Hirc, D.: Bjelogorica GK. [umarski list 1896., 335 i 415; Hirc, D.: GK. Zagreb 1898. (175 str.); Majnari}, J.: GK zimi. HP 2, 1899., 254; Hirc, D.: U GK. HP 2, 1899., 129 i 145; Majnari}, J.: Ko{nja u GK. HP 5, 1902., 11; Hranilovi}, H.: Iz GK. HP 8, 1905., 65; Depoli, G.: I nostri monti. Fiume 1910.; [enoa, M.: Planine GK. Vienac 1, 1910., 140; Fiume 1913; Pasari}, J.: GK (Planinarski putevi sv. 2 i 3). HPD 1920.; Bla{kovi}, V.: Prirodne krasote GK. Jutarnji list, Zagreb 29. X 1921.; Laszowski, E.: GK i Vinodol. Zagreb 1923. (284 str.); Bla{kovi}, V.: GK. HP 26, 1930., 249; [u{ter~i}, J.: Bukva u GK. [umarski list 1930., 408; Vajda, Z.: Studija o smreki u GK. [umar. list 1932.; [enoa, M.: @eljeznicom od Zagreba do Su{aka. HP 30, 1934., 3 i 52;
Cividini, A.: GK, sv. 1 i 2. Zagreb 1934-35.; Cividini, A.: Gorski kraj zemaljski raj. HP 31, 1935., 33; Strohal, R.: Uz lujzinsku cestu. Zagreb 1935. (136 str.); Fla{ar, I.: Kroz GK. HP 34, 1938., 110; Zalokar, M.: Po vrhovima GK. PV 38, 1938., 241; Bosnar, B.: Kroz GK, preko Velebita i Like. HP 36, 1940., 40; [vob, H.: Tri dana po GK. HP 36, 1940., 117; Pelcer-Matan-Bertovi}: Prilog pl. karti GK. PSH 1952.; Kirigin, B.: Zima 1950/1. na podru~ju GK. NP 4, 1952., 66; Kirigin, B. Zima 1951/2. na podru~ju GK. NP 5, 1953., 1; Kvaternik, J.: Vodi~ kroz GK. Skrad i okolica. Zagreb 1953.; Poljak, @.: Zrakom i kopnom u GK. NP 7, 1955., 25; Ko{ir, F.: Preko Roga v GK. PV 55, 1955., 256; Blaìna, Z.: Gorskokotarskim {umama. NP 8, 1955., 225; Bla{kovi}, V.: GK. Geografski horizont 4, 1959., 1; Poljak, @.: Vodi~ po GK PSH, Zagreb 1962. (40 str.); Horvat, I.: Vegetacijska istraìvanja planina zap. Hrvatske. Prir. istraìvanja 30, JAZU, 1962.; Bla{kovi}, V.: GK. IV. intern. speleolo{ki kongres, Ljubljana 1965.; Toplak, K.: Dnevnik slovenske odprave v GK. PV 69, 1969., 128; Pave{i}, P.: Turska imena nekih predjela GK. PL 2, 1971., 41; Kantura, @.: Kapelskim planinarskim putem. NP 32, 1980., 54; Gorski kotar. Delnice 1981. Izd. Fonda knjige Gorski kotar (1032 stranice i karta); Bingula, J.: Sedam izleta po GK. HP 90, 1998., 78. Gorski kotar 265
Risnjak zemljovid 20, str. 346 Nacionalni park Risnjak. Risnjak zauzima dominantan poloàj u Gorskom kotaru i sadrì sve ono {to moè pruìti priroda ove najgorovitije regije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Njegov je vrh, uz Klek, bez sumnje na{ najmarkantniji vrh. Tu je sa~uvano u iskonskom obliku toliko nedirnute veli~anstvene ljepote da ljubitelji prirode ve} vi{e od jednog stolje}a hodo~aste u njegovo okrilje. Bogata flora, ti{ina bujnih {uma, zanimljiv ìvotinjski svijet i rasko{ni kra{ki oblici na{li su u Gorskom kotaru posljednje sigurno uto~i{te u okrilju Risnjaka jer je on, kao nacionalni park, pod za{titom dràve. Na inicijativu istaknutog botani~ara Ive Horvata (1897.–1963.), Hrvatski je sabor g. 1953. odlu~io da se za{titi povr{ina od 3600 ha, s najvrednijim i najo~uvanijim dijelom risnja~kog masiva. Godine 1956. povr{ina je smanjena na 3014 ha, od ~ega je 2104 ha uèga za{titnog podru~ja. Danas obuhva}a i izvor rijeke Kupe te vrh Snjènika. Granicama parka obuhva}eni su tipi~ni fenomeni geolo{ke, geomorfolo{ke, vegetacijske, {umarske i
zoolo{ke prirode, vode}i pri tome ra~una o estetskim vrijednostima. U pogledu za{tite park je zami{ljen kao podru~je izuzeto od ljudskog utjecaja. Njegova ìva i mrtva priroda mora ostati sa~uvana kako je na|ena, prepu{tena sama sebi, da se razvija slobodno po prirodnim zakonima. Ne smije tu biti nikakva trajnijeg boravka, zabranjeno je trganje i sabiranje bilja, lov, hranjenje divlja~i, gra|enje novih putova. Dugogodi{nja nastojanja poznavatelja i ljubitelja prirode urodila su plodom, ali je dùnost svih posjetitelja da iskrenom suradnjom i po{tivanjem za{titnog reìma pridonesu o~uvanju toga netaknutog kutka na{e domovine i tako ga sa~uvaju budu}im nara{tajima. Vi{e o Risnjaku u Zborniku radova (Crni Lug 1994.) koji je objavila uprava NP-a Risnjak u povodu 40-godi{njice Parka, a sadrì rezultate vegetacijskih, faunisti~kih i drugih istraìvanja. Smje{taj i gra|a. Risnjakova skupina prostire se u dinarskom smjeru, izme|u skupine Snjènika i Drgomlja. Prema j. se spu{ta do prijevoja na G. Jelenju, a prema s. u Gerovsko polje. Granica mu je o{tra i jasna jedino prema Snjèniku, jer se tuda ru{i strmo, pa i stjenovito, u dolinski niz Lazac – [egine. Na sve ostale strane snizuje se postupno brojnim nepravilno razgrananim ograncima. Ipak moèmo re}i da njegovu granicu prili~no to~no obiljeàva cestovni krug G. Jelenje – Lazac – [egine – Gerovo – Crni Lug – Mrzla Vodica – G. Jelenje, koji obuhva}a oko 100 km2 (od toga na park otpada 30 km2). U tome prostranom podru~ju nalazi se mno{tvo vrhova i kosa, pravo carstvo kr{a i {ume, nad kojim dominira impozantan kamenit vrh Risnjaka, bacaju}i u Botani~ar Ivo Horvat zasjenak sve ostale dijelove. Osobitost su ovoga pod(1897.–1963.), zasluàn za osnivanje NP-a ru~ja krasne, travom obrasle doline Lazac, [egine, Suha »Risnjak« re~ina i, osobito, Leska iznad Crnog Luga, jer svojom pitomo{}u pruàju snaàn kontrast okolnim stijenama i {umama. Risnjak je gra|en od vapnena~kih i dolomitnih stijena jurske starosti, a povrh starih silikatnih stijena i trijaskih naslaga, zbog ~ega je visinski pojas tipi~an bezvodan kras, s bogato ra{~lanjenim reljefom u vertikalnom smjeru: s jedne strane str{e u vis stjenovite strane Velikog i, jo{ vi{e, Malog Risnjaka, a u dubinu se pak ru{e jame, {krape i duboke ponikve. Neke su duboke i do 200 m, npr. si. od Viljske stijene, s. od V. Risnjaka i i. od Smrekovca. Kr{ je osobito razvijen u te{ko pristupa~nim Bijelim stijenama (1151 m), 3 km i. od vrha Risnjaka, koje se odlikuju vodoravnim slojevima i okomitim stijena266 HRVATSKE PLANINE
ma. Vodom je veoma siroma{an, izvori se javljaju samo na podnòju, ali se u visinskom podru~ju mogu na}i jame s vje~nim snijegom. Klima je planinska, sa svjeìm ljetima, obiljem padalina i dugotrajnim snijegom unato~ blizini mora (zra~na linija 15 km). Kod Schlosserova doma snijeg se zadràva 157 dana u godini, a maksimalna mu je visina izme|u 122 i 448 cm. Godi{nji prosjek temperature na Risnjaku je 2,5 °C, a godi{nja koli-
~ina oborina 3600 mm. Flora i fauna. Biljni pokrov je bogat, a uz to i raznolik, zahvaljuju}i klimatskoj granici i kontaktu ilirskoga i alpskog vegetacijskog podru~ja (tzv. hrvatska vrata). Svestrano je i temeljito istraèn. Na podru~ju Parka ima 30 biljnih zajednica s Hrbat Risnjaka sa Schlosserovom livadom i pl. domom brojnim endemi~nim i reliktnim elementima. Najve}u povr{inu zauzima {uma jele i bukve, koja iznad 1200 m prelazi u pretplaninsku {umu bukve. Naàlost, 93,4% stabala jele o{te}enije je od 25% (podatak iz 1988. g.) tzv. kiselim ki{ama, to~nije te{kim metalima koji dolaze s ki{nim oblacima iz z. inudstrijskih zemalja. Iznad 1400 m razvijen je pojas klekovine bora sa {arolikim i bogatim elementima (runolist, rododendron, encijan). U podru~ju risnja~kih Bijelih stijena, na povr{ini koja sluì [umarskom fakultetu iz Zagreba za prou~avanja, nalazi se stablo tise staro vi{e od 1200 g. (prilaz od Vr{i~ka na cesti Crni Lug – Gerovo). U fauni se bogatstvom vrsta isti~u leptiri (90 vrsta), kornja{i (36) i ptice (60). U podru~ju Parka ìvi desetak medvjeda, 30 divokoza, 40 tetrijeba, 35 jelena, 72 pti~je vrste itd. Ris je u 19. st. istrijebljen, ali se u posljednje vrijeme opet po~eo javljati {irenjem iz Slovenije. Botani~ar Dragutin Hirc tvrdio je da je planina dobila ime po toj ìvotinji, ali je njegov sin, zoolog Miroslav Hirtz, smatrao da ime potje~e od vrste trave koju narod naziva risje. Glavna je gospodarska vrijednost masiva {umsko bogatstvo, ali je dio koji pripada Parku isklju~en iz eksploatacije (ili bi to trebao biti). Na Smrekovcu, pod vrhom Risnjaka, sagradila je u 19. st. {umska uprava veleposjeda Thurn-Taxis lugarnicu, koja je sve do izgradnje doma 1932. g. bila glavno upori{te planinara i znanstvenika. Planinarstvo. Zanimanje za ljepote Risnjaka vrlo je starog datuma. Posje}ivanje su zapo~eli strani botani~ari, ali su otprilike prije jednog stolje}a inicijativu preuzeli doma}i botani~ari planinari. Nakon Prvoga svjetskog rata HPD je u naseljima oko Risnjaka osnovao niz svojih podrùnica i pod vrhom sagradio pl. dom. Bogatu pro{lost ilustriramo malom kronolo{kom tablicom. Gorski kotar 267
MALA KRONOLO[KA TABLICA 1825. posjet pe{tanskog botani~ara Josepha Sadlera (1791.–1849.) 1854. posljednjega risa ubio lugar Filip Òbolt 1870. na vrh se uspeo stolar Thomas Pichler, botani~ar-amater iz Lienza 1876. na Risnjaku je Vincze Borbas (1844.–1905.), profesor botanike iz Pe{te 1877. posje}uje ga Mihajlo Sto{i}, gimnazijski profesor iz Trsta 1878. HPD ima u Delnicama svog povjerenika 1879. Ljudevit Vukotinovi} na vrhu nalazi runolist, nakon ~ega dolaze istog ljeta J. Schlosser i J. Torbar; D. Hirc po~inje seriju svojih mnogobrojnih uspona 1888. rije~ki CAF organizira svoj prvi slùbeni izlet (15 ~lanova) 1898. D. Hirc objavljuje nalaz nove biljne vrste Saussurea croatica 1906. rije~ki profesor G. Wanka biljeì prvi zimski uspon 1911. dr. Ivan Kraja~ biljeì prvi hrv. zimski uspon; sukob zagreba~kih i nekih rije~kih planinara zbog talijanske zastave na vrhu 1922. ure|eno pl. skloni{te u biv{oj lugarnici na Smrekovcu 1925. zagreba~ki planinar Branimir Gu{i} biljeì prvi pohod na skijama 1926. HPD ure|uje pl. skloni{te u Mrzloj Vodici 1927. ~lan CAF-a A. Kolachevich registrira dva prvenstvena penja~ka uspona u si. stijeni jùnog M. Risnjaka (16. rujna kroz `lijeb, 27. listopada direktni smjer), te prvi zimski penja~ki uspon na Mali Risnjak (7. sije~nja) i kroz z. stijenu na V. Risnjak 1929. HPD ure|uje pl. skloni{te na Gornjem Jelenju 1930. po~inje izgradnja pl. doma na Schlosserovoj livadi 1931. po~inje s radom podrùnica HPD-a »Jelenc« u Gerovu 1932. otvorenje Schlosserova pl. doma na Risnjaku; osnivanje podrùnice HPD-a
»Gor{tak« u Mrzloj Vodici 1933. uspinju se seljaci iz Mrzle Vodice skijama na Risnjak 1934. osnivanje podrùnice HPD-a »Rudnik« u ^abru 1948. Ivo Horvat po~inje botani~ko kartiranje s ekipom od 30 stru~njaka 1949. Ivo Horvat prvi put predlaè osnivanje nacionalnog parka 1953. Hrvatski sabor 15. studenoga progla{ava Risnjak nacionalnim parkom 1970. Jugoslavenska akademija tiskom objavljuje rezultate Horvatovih istraìvanja 1994. tiskan Zbornik stru~nih radova u povodu 40-godi{njice Parka Danas je Risnjak vrlo pristupa~an zahvaljuju}i blizini cestovne magistrale Zagreb – Rijeka, asfaltiranoj prometnici do Crnoga Luga i brojnim {umskim stazama i cestama, a nadasve izgradnji pl. doma pod samim vrhom. Vrlo je lijepa i poznata panorama Risnjaka s vidikovca [pi~unak iznad Lokvarskog jezera na cesti Zagreb – Rijeka. Unato~ svemu tome, posjetitelji su malobrojni jer ljepote Risnjaka {iroj javnosti o~ito jo{ nisu poznate. No, mòda je i bolje tako – najbolji je ~uvar risnja~koga blaga njegova anonimnost. Raskrìje staza na Medvje|im vratima 268 HRVATSKE PLANINE
Izbor prilaza. Najbliì je i najlak{i pje{a~ki, a i cestovni prilaz od a. p. u
Gornjem Jelenju, a najzanimljiviji iz Crnog Luga od upravne zgrade Parka (autobusna veza s Delnicama). Rije~ki planinari obi~no dolaze s Platka, nakon uspona na Snjènik. Nekada{nji popularni prilaz iz Lokava danas je pao u zaborav jer zahtijeva odvi{e pje{a~enja. Za posjet Risnjaku preporu~uje se izletni~ka karta Risnjak 1:18 000 (Zavod za kartografiju Geodetskog fakulteta, Zagreb 1990.) i ilustrirani stru~ni vodi~ »Nacionalni park Risnjak« (Zagreb 1993.). £ 1. Gornje Jelenje – Vilje 6 km – Risnjak 1 h. Gornje Jelenje (882 m) jest kriànje na staroj cesti Zagreb – Rijeka (Zagreb 160 km, Rijeka 24 km) na samome primorskom rubu goranske plo~e (a. p. samo na zahtjev). Nekoliko metara od kriànja starom cestom prema Rijeci odvaja se d. lo{a i mjestimice vrlo strma {umska cesta prema Lascu (11 km). Na 2. km te ceste l. se odvaja krak za Platak (8 km), a na 6. km nalazi se raspu}e zvano Vilje (1184 m). Cesta se s Vilja nastavlja ravno za Lazac, a mi tu skre}emo d. kolnim putem koji nakon 800 m zavr{ava u {umi Kod bukve (uobi~ajeno mjesto za parkiranje). Tu po~inje markirani pje{a~ki uspon. Postoje dvije varijante: jedna uobi~ajena i lak{a preko Medvje|ih vrata te druga teà preko veli~anstvene Viljske ponikve. Ona je zanimljiva botani~ki i kao mrazi{te jer je cijele godine temperature na njezinu dnu ispod ni{tice. Od Bukve se za 15’ stiè do kriànja na MedDr. Josip Schlosser vje|im vratima: ravno dalje je silaz u Crni Lug (v. 3) i Klekovski (1808.–1882.), istraìva~ risnja~ke flore Lokve, d. vrlo strm silaz u Mrzlu Vodicu i prema Tuhobi}u (v. 2), a l. kroz vrata vodi put na Risnjak. Medvje|a vrata (1280 m) jesu prosjek u stijeni odakle je lijep vidik preko {ume na jug – tradicionalno mjesto odmora. Posljednjih 30’ put vodi ugodnom stazom koja se drì Risnjakova grebena. Pro{av{i l. padinu jùnog M. Risnjaka (1446 m), staza izlazi iz {ume u pojas klekovine, odakle se iznenada pruà lijep vidik na vrh Risnjaka i dom pod njegovom stijenom. Ovo je najkra}i i orijentacijski najlak{i pje{a~ki uspon na Risnjak, a ujedno i najbliì automobilski prilaz. Schlosserov dom na Risnjaku nalazi se pod j. stijenom najvi{ega vrha, na visini od 1418 m i jedina je mogu}nost smje{taja u NP-u (kampiranje je zabranjeno!). Dom je prostrana zidana jednokatnica, smje{tena na travnatom zaravanku zvanom Schlosserova livada. Prije izgradnje doma ta je livada bila ~uvena po bogatoj i rijetkoj flori. Dom ima jedan od najljep{ih poloàja u Hrvatskoj. Nazvan je, kao i livada, po lije~niku dr. Josipu Schlosseru Klekovskom (1808.–1882.), prvom predsjedniku HPD-a i osniva~u hrvatske botanike. Sagra|en je na temeljima doma koji je tu sagradio HPD iz Zagreba 1932. (otvorenje 18. rujna). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je uni{ten, ali HPS ve} 1951. pristupa obnovi (dovr{en je tek 1957., a 1988. temeljito obnovljen). SATNICA OD SCHLOSSEROVA DOMA Vrh Risnjaka 15' Snjènik
2h Platak 2,30 h Lazac 1h Medvje|a vrata 20' Delnice 5,30 h Lokve 5h Crni Lug 2,30 h Gornje Jelenje 2h Smrekovac 30' Schlosserov dom na Risnjaku Gorski kotar 269
Budu}i da odràvanje doma i pla}anje stalnog domara prelazi mogu}nosti amaterske pl. organizacije, predan je nakon toga na upravljanje upravi Parka. U prizemlju su dvije blagovaonice, kuhinjski trakt i otvoreno predsoblje za skloni{te u nùdi. Na katu su sobe s 2, 3, 8 i 14 leàja (ukupan kapacitet 55 leàja). Vodom se opskrbljuje iz cisterni. Otvoren je obi~no ljeti, a vikendom opskrbljen i hranom. Izravni tel. doma je (051) 226707. Pri ulazu u dom pla}a se ulaznica za Park. Na podru~ju Recepcija NP-a »Risnjak« kod Crnog Luga Parka, a pogotovo u visinskom podru~ju, treba se strogo pridràvati za{titarskih propisa kao {to su zabrana o{te}ivanja bilja, branja cvije}a i pla{enja divlja~i. Osim za uspon na vrh Risnjaka, dom moè posluìti i kao baza za izlete u prostranstvo ~itavog masiva kao i za posjet Snjèniku. Od doma na vrh Risnjaka (1528 m) ima 10-15’ o{trog uspona, u po~etku kroz klekovinu, a potkraj kroz golu stijenu, gdje se mjestimice treba prihvatiti i rukama – bezopasna {etnja u alpskom stilu! Na vrhu je velika, monolitna, koso poloèna stijena, gdje se nalazi kutija s upisnom knjigom i pe~atom. Na toj stijeni uklesan je 1952. g. natpis u spomen Schlossera i Vukotinovi}a koji su 1852. po~eli istraìvati prirodu Risnjaka (natpis vi{e nije uo~ljiv pa ga treba potraìti). Pogled s vrha je veli~anstven: prema jugu more s otocima, u dubini nepregledne goranske {ume, a preko njih na sve strane panorama bezbrojnih vrhova.
£ 2. Lepenice – Medvje|a vrata – Risnjak 2,30 h. Pje{aci koji èle izbje}i hodanje cestom od Gornjeg Jelenja (v. 1), mogu sti}i do Medvje|ih vrata tako da skrenu sa stare ceste Zagreb – Rijeka 1,2 km prije G. Jelenja, na mjestu gdje markacija Goranskog pl. puta prelazi cestu na putu od RisVIDOKRUG S RISNJAKA (1528 m) Ime vrha m km 0° Ojstrica 2349 104 1 Kum 1219 81 26 Gera 1178 66 56 Sljeme 1032 66 56 Drgomalj 1154 14 88 Skradski vrh 1043 23 93 Klek 1181 45 115 Bjelolasica 1534 32 124 Gola Plje{ivica 1649 113 128 Bijele stijene
1334 36 130 Vi{evica 1428 24 144 Mali Rajinac l699 76 155 Medvi|ak 1027 20 166 Osor{~ica 588 87 194 U~ka 1394 37 244 Planik 1273 35 257 Snjènik 1506 3 290 Slov. Snènik 1790 22 322 Triglav 2863 121 330 Grintovec 2558 103 356 Vrh Risnjaka s uklesanim natpisom u spomen istraìva~ima njegove prirode 270
HRVATSKE PLANINE
Crni Lug – sjeverno ishodi{te za Risnjak njaka prema Tuhobi}u. Tom markacijom treba d. dolaze}i iz smjera Zagreba. Put za Risnjak nakon 10’ prolazi mimo zaselka Lepenice i vodi usporedno s cestom Jelenje – Vilje gorskom kosom u s. smjeru povrh slikovite doline Suhe re~ine. Nakon 2 h izlazi kratkim, vrlo o{trim usponom na Medvje|a vrata. Dalje v. 1. £ 3. Crni Lug – Markov Brlog 10 km – Medvje|a vrata – Risnjak 2 h. Put po~inje kod a. p. u Crnom Lugu. Do Crnog se Luga stiè iz Delnica cestom, 12 km (redovita autobusna veza). Odvaja se od stare ceste Zagreb – Rijeka 1 km nakon Delnica prema Rijeci. Crni Lug je tipi~no goransko selo smje{teno u slikovitom krajoliku zelenih »lazi« (livada), okruènih crnogori~nim {umama. Ima 700 stanovnika, po{tu, trgovinu, benzinsku crpku i ugostiteljske radnje. Nalazi se na visini od 726 m. Dva km od sredi{ta, u dolini Bijela vodica, nalazi se kod upravne zgrade Nacionalnog parka »Risnjak« glavni ulaz u Park (ostali ulazi su Vilje, Cajtige i Lazac). Na recepciji se pla}a ulaznina i tu se moè dobiti vodi~, zemljovid Risnjaka i potrebne upute, a i smje{taj (pet 2-
krevetnih i 3- krevetne sobe s kupaonicama). U zgradi je i mali prirodoslovni muzej te restauracija koja nudi goranske specijalitete. Ovdje je polazi{te za uspon na Risnjak a i za posjet izvoru rijeke Kupe. Do recepcije se od a. p. u Crnom Lugu stiè cestom koja vodi prema G. Jelenju. Na kraju sela d. se odvaja krak dolinom Bijele vodice. Nakon 2 km d. je velika lugarnica, a 200 m dalje Upravna zgrada Parka s recepcijom i putokaznom plo~om koja upu}uje na ulaz u Park. Prije uspona na vrh preporu~uje se lagana {etnja od 1 h dolinom Leske. Pou~na staza u Leski. Kroz oblìnju lijepu dolinu Lesku ure|ena je 1993. krùna staza s 12 to~aka. Put vodi cestom prema z. kroz {umu visokih jela. Ubrzo skre}e s ceste d. i po Jurjevu jarku stiè najprije do malog, a zatim do hranili{ta za divlja~. Nakon toga se vra}a na cestu i zatim prolazi uz izvor Kladu, promatra~nicu za divlja~, me~ili{te (mjesto gdje se postavlja meka) i vra}a se polaznoj to~ki. Usput treba razgledati pojedine {umske sastojine, ponikvu, Na Pou~noj stazi u Leski izvor, ponor, ogledno seosko ku}anstvo itd. Dvije su mogu}nosti za uspon na Risnjak: kra}a pje{a~ka i duà cestovna (v. 4; posjetiteljima je dopu{teno cestom samo pje{a~enje). Pje{a~ki put skre}e na raspu}u iza Upravne zgrade d. u {umu. Nakon 1 h markacija sije~e cestu Markov brlog – Vr{i~ek, zatim se 1 h uspinje do ostatka kolibe na Gorski kotar 271
Pou~na staza Leska u NP »Risnjak«. Legenda: 1. [uma, 2. [uma jele s rebra~om, 3. Ponikva, 4. Vjetrolom, 5. [uma bukve i jele, 6. Gorske livade, 7. Hranili{te, 8. Ponor, 9. Promatra~nica, 10. @ivi panj, 11. Izvor, 12. Seosko ku}anstvo Smrekovcu (1204 m). Nekoliko minuta poslije sije~e kolni put Medvje|a
vrata – Lazac, odakle ima strmim markiranim nogostupom jo{ 40’ do doma. ^itav uspon vodi ugodnom {umskom hladovinom. Mogu}nost cestovnog prilaza opisana je u idu}im redcima. £ 4. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak 3,30 h. Od Upravne zgrade cestom ravno 8 km do mjesta u {umi zvanog Markov brlog (925 m). Tu ostavljamo cestu i nastavljamo markiranom stazom 1 h do Medvje|ih vrata (dalje v. 1). £ 5. Platak – Schlosserov dom 3 h. Nekoliko je varijanti puta preko Snjènika; npr. preko Srebrnih vrata, Rimskih vrata i preko Rade{eva (v. Planine rije~kog zale|a; Snjènik, 10 i 11). £ 6. Gerovo – Lazac 18 km – Risnjak 1,30 h. Gerovo je lijepo goransko selo (583 m) na tzv. Goranskoj cestovnoj magistrali Delnice – ^abar (29 km od Delnica; redovita autobusna veza). U mjestu je hotel »Snjènik« B kategorije s 50 kreveta. Gerovo je ishodi{te i za izlet na izvor Kupe (v. Okolicu Gerova). Izvor Kupe. Iz Crnoga Luga 11 km cestom do sela Razloga, gdje treba parkirati. Tu je oko crkve sv. Marije petnaestak ku}a, ve}inom raseljenih. Iz sela je 30' strmog silaza markiranom stazom. Druga je mogu}nost iz Gerova (v. Okolicu ^abra). Izvor je Kupe (313 m) izrazito kra{ko vrelo, vokli{kog tipa (franc. Vaucluse): ima oblik jezerca u kamenu kotlu (Kupe{ko jezero) pod Gavranovom stijenom ispod Kupe{kog vrha (715 m). Prizor divlje romantike! Vrlo je zanimljiva neobi~na asimetrija razvodnice Jadranskoga i Crnog mora: do Jadranskog mora je dvadesetak, a do Crnog Izvor Kupe (Jasna Bingula) vi{e od 1500 km zra~ne linije. 272 HRVATSKE PLANINE
U Gerovu valja ostaviti Goransku magistralu i skrenuti {umskom cestom preko Lividrage (10 km), gdje je lijep lova~ki dom, do Lasca (jo{ 6 km). Lazac je prostrana lijepa livada okruèna strmim {umovitim padinama Snjènika i Risnjaka, prikladno polazi{te za uspon na oba vrha. Jedini je nedostatak pitka voda. Na sz. rubu Lasca, tamo gdje se uspinje markirana staza preko Srebrnih vrata na Snjènik (v. Snjènik 17), nalazi se lova~ka ku}a. S Lasca cesta produùje na Staza u NP-u »Risnjak« Gornje Jelenje. S te ceste, 500 m j. od Lasca, odvaja se d. uzbrdo kolni put za Platak (tzv. Rimska cesta). Na ji. rubu Lasca odvaja se l. u {umu pje{a~ka staza, kojom ima do Schlosserova doma 1,30 h uspona, stalno kroz {umu. Oko 20’ ispod doma
staza sastaje markaciju s Platka (v. Platak i Snjènik 15 i 21). LITERATURA (R. - skr. Risnjak). Rado{evi}, M.: Izlet na R. i koje{ta o {umarskom obrtni{tvu u hrvatskoj [vici. [umarski list 6, 1882., 41; Bonetta, F.: Ascensione del monte R. Annuario del CAF. 1, 1889., 96; Sattanella: Kroatisches Edelweis. Agramer Tagblatt 6, 1891., 216; Hirc, D.: Veliki R. Lijepa na{a domovina II. Zagreb 1893. (str. 79); Hirc, D:. Izlet na Veliki R. HP 1, 1898., 28; Majnari}, J.: Na R. (pjesma). HP 2, 1899., 39; Hirc, D.: Uzlaz na Veliki R. HP 2, 1899., 129; Hirc, D.: ^udan cvijet ispod R. HP 2, 1899., 163; Rossi, E.: Al R. Liburnia 1, 1902., 10; Hirc, D.: Po ~etvrti put na Velikom R. HP 6, 1903., 38; Hirc, D.: Po sedmi put na Velikom R. Prosvjeta 11, 1903., 508 i 545; Simonkai, L.: Un’ escursione al R. Liburnia 2, 1903., 22; Provay, G.: Nel gruppo del R. Liburnia 3, 1904., 64; Hirc, D.: Veliki R. okolina. Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1905. (str. 393); Florian: U hrvatskoj {vici (izlet na R.). Novi list 8, 1905., 187; Vanka, G.: Una gita inverno al R. Liburnia 5, 1906., 57; Sablich, G.: Sul R. Liburnia 5, 1906., 131; Zorzit, E.: Sul R. Liburnia 6, 1907., 90; Pasari}, J.: Hrvatski Triglav. R. u Gorskom kotaru. Obzor 48, 1907., 307; Asperger, C.: Sul R. d’inverno. Liburnia 7, 1908., 41; Depoli, G.: Una gita entomologica al R. Liburnia 10, 1911., 87; R. i Snjènik. Vienac 2, 1912., 286; Intihar, G.: Sul R. d’inverno. Liburnia 11, 1912., 63; Zimi na R. Vienac 4, 1913., 93; Kadi}, O.: Die geolog. Verhaltnisse des ^abranka-Tales und des Risnjak-Gebirges. Jahresb. d. ung. geol. R. A. 1916., str. 109-122; Intihar, G.: Una traversata invernale dal Piccolo R. meridionale (1422) al Grande R. Liburnia 15, 1921., 33; Kramar, G.: Sul R. d’inverno. Carsia 15, 1924., 29 (Fiume); Odakle imena R. i Bjelolasica. Jutarnji list 14, 1925., 4987, 3; Cveti{i}, V.: Po snijegu na R. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 86); Oblak, J. C.: R. PV 25, 1925., 121; Gu{i}, B.: Sa skijama na R. HP 21, 1925., 38; Zobundìja, Z.: Uspon na vrh R. z. stranom. HP 21, 1925., 76; Koritnik: Odakle ime R. Jutarnji list 15, 1926., 5004, 7; Colachevich, A.: Nuove vie di salita al R. Piccolo (1446). Liburnia 20, 1927., 14; Colachevich, A. Pozzo nel bosco del R. Liburnia 20, 1927., 57; Colachevich, A.: Prima salita invernale del Grande R. per il versante occidentale. Liburnia 20, 1927., 81; Neumann, J.: Pl. ku}a na R. HP 26, 1930., 258 i 28, 1932., 278; Pasari}, J.: Otvorenje novog pl. doma na vrhu Velikog R. HP 28, 1932., 302; Cveti{i}, V.: Deset ~asaka na R. S planina i gora IV. Zagreb 1933. (str. 86); Glad, A.: Risnjak - Obru~ - Snjènik. HP 29, 1933., 320; Sabljar D.: Na R. Danica 4, 1934., 123; Vukoni}, J.: R. HP 31, 1935., 305; Poljak, J.: Lokvarska pe}ina. HP 31, 1935., 353; Wester, J.: Zavinek na R. PV 38, 1933., 186; Travini}, R.: Izlet na R. NP 3, 1951., 257; Pelcer, Z. i dr.: Prilog planinskoj karti Risnjak-Snjènik. PSH Zagreb 1952.; Horvat, I.: Obrazloènje za nacionalni park Risnjak. Gl. biol. sekcije Hrv. prir. dr. sekcija 1952-54., II B. T.4-6; Horvat, I.: R. predloèn za nacionalni park. NP 4, 1952., 251; Ruì}, N.: Zimski uspon na R. NP 5, 1953., 39; Pintari}, A.: Na izvoru Kupe. NP 9, 1957., 23; Gu{i}, I.: Nova godina na R. NP 11, 1959., 53; Horvat, I.: Nacionalni park R. Za{tita prirode u Hrvatskoj. Zagreb 1961. (str. 39); Pavlini}, V.: Izlet na R. NP 20, 1968., 178; Kamenarovi}, M.: Nacionalni park R. Vodi~. Zagreb 1970.; Poljak, @.: Risnjak i istraìva~i njegove prirode. Ekolo{ki gl. 2, 1991-92., 3-4, 47-51; Boì~evi}, S. i sur.: Nacionalni park Risnjak. Zagreb 1993.; Zbornik radova 40 godina NP »Risnjak«. Crni Lug 1994. (s 400 bibliografskih jedinica). Gorski kotar 273
Burni Bitoraj zemljovid 23, str. 277 Prirodne zna~ajke. Iako najbliì susjed Vi{evice (4 km zra~ne udaljenosti) i sastavni dio zajedni~ke skupine, Bitoraj se od nje u mnogome razlikuje. Umjesto stoàsta vrha, tu nalazimo poduga~ak i kr{evit gorski hrbat (Per{ova kosa). Umjesto pokrivenoga krasa, na vrhu str{e bijeli vapnena~ki kukovi neobi~nih i fantasti~nih oblika, a pod njima, u dubini mra~nih {uma, skrivaju se brojne ponikve i zjape okomite jame s vje~nim snijegom na dnu. Bitoraj jo{ uvijek skriva u svojim njedrima razne tajne, {to dokazuju brojne jo{ neistraène jame. Ipak se izlet na Bitoraj moè ubrojiti me|u lake pohode, jer uspon ne traje vi{e od 3 h lagana hoda, a sve do vrha vodi dobrim stazama i {umskom hladovinom. Poput mnogih drugih vrhova u Gorskom kotaru, i Bitorajev vrh nadvisuje {umu, mòda tek nekoliko metara, ali dostatno da omogu}uje vidik. Na osobitu su glasu i bitorajske {ume kojima ~ar daju kra{ke pojave i primjesa crnogorice. O{tre klimatske prilike na mediteransko-kontinentalnoj granici pribavile su vrhu ime Burni Bitoraj. Zna~enje imena Bitoraj nije poznato, iako to nije rijedak toponim u Kapeli. Franjo Ra~ki poku{ao ga je protuma~iti kao ostatak keltskog Babie ore (tj. bijelo brdo), a drugi drè da mu je osnova rije~ tor po ov~arskim torovima vla{kih pastira. Na Bitoraju, me|utim, pa{njaka nema, a ono nekoliko ma-
lih ali vrlo lijepih proplanaka nisu dovoljni za racionalno sto~arstvo. Planinarstvo. Bitoraj je najprije privukao botani~are (V. Borbas iz Pe{te oko 1875.), ali ve} 1885. botani~ar i planinar D. Hirc objavljuje zanosan opis svog uspona. Po~etkom 19. st. po~inju ga posje}ivati ~lanovi CAF-a, a od 1913. redovito su tu ~lanovi zagreba~kog HPD-a. Osim tradicionalnoga pje{a~kog prilaza iz `. p. Vrata, danas se pribliàvaju vrhu i dvije {umske ceste: jedna sa s., a druga s j. strane. Uspon se lako moè kombinirati s izletom na Vi{evicu. Godine 1984. podigao je PD »Bitoraj« iz Zagreba ku}u pod vrhom, ~ime je Bitoraj sada planinarima posve otvoren. £ 1. @. p. Vrata – Pl. ku}a »Bitorajka« – Bitoraj 2,45 h. Najkra}i pje{a~ki prilaz po~inje nà. p. Vrata. Od `. p. do kriànja za Vi{evicu v. Vi{evica, 2. Lijevim krakom 1,5 km uzbrdo, a zatim markacija skre}e d. s ceste (ona nakon 5 km zavr{ava u {umi) uzbrdo {umskim putem. Do tog mjesta moè se 10-15’ kra}im markiranim putem koji skre}e s ceste l. nakon spomenutog prelaskà. pruge. Na {umsku cestu stiè oko 300 m prije skretanja markacije u {umu. Do vrha ima jo{ dva sata lagana hoda, stalno kroz {umu. U drugoj polovini uspona nalazi se d. od puta nekoliko dubokih ponikava s vje~nim snijeBitorajske stijene (Zlatko Smerke) 274 HRVATSKE PLANINE
gom, ali je do njih te{ko pogoditi bez vodi~a. Najdublja snjènica ima oblik kamenog kotla s potpuno okomitim stranama koje su izbrazdane s desetak neobi~nih `ljebova. @ljebovi su {iroki 2-3 m, visoki preko 20 m i nalik okomitim cijevima koje na presjeku zatvaraju tri ~etvrtine kruga. Oko 15’ prije vrha stiè se na proplanak s pl. ku}om. Pl. ku}a »Bitorajka« (Tomo Zrin{}ak) Pl. ku}u »Bitorajka« (1303 m) sagradili su ~lanovi PD-a »Bitoraj« iz Zagreba i otvorili 27. rujna 1984. To je otvorena drvena prizemnica povr{ine 25 m2. U prizemlju je dnevni boravak, a u potkrovlju spavaonica s desetak leàja, ali za nùdu moè primiti i ve}i broj osoba. Potrebno je ponijeti vre}u za spavanje. Opskrba vodom iz cisterne od 1000 l ({tedljivo tro{iti!). Ovo je skloni{te posebno vrijedno za planinare koji èle s Risnjaka u Veliku Kapelu, jer je to jedini pl. objekt na tomu duga~kom putu. Od pl. ku}e o{tro uzbrdo kroz {umu markacijom jo{ oko 15-20’, potkraj bez staze. Vrh Bitoraja (1385 m) jest skupina golih rastrganih stijena koje str{e desetak metara iznad {umskog pojasa i tako do~aravaju posjetitelju gotovo alpski doìvljaj, a osim toga omogu}uju vidik na goleme bitorajske {ume, gotovo sve vrhove Gorskog kotara, a preko Rije~kog zaljeva i na U~ku. U posljednje doba vidik je s jedne strane ograni~ila {uma koja je nadvisila vrh. U raspuklinama, me|u dolomitnim stijenama, stani{ta su runolista, ali naàlost opusto{ena od nesavjesnih posjetilaca. S vrha se na drugu stranu nastavlja markacija planinskim hrptom i nakon 15’ ra~va: d. dolje na Javorje (1 h) odakle se moè put nastaviti preko Vi{evice dò. p. Li~ ili ravno dalje trasom GPP-a preko ^elimba{e do Mrkoplja (5 h). Put je opisan u Dnevniku GPP-a. £ 2. @. p. Vrata – Javorje 10 km – Bitoraj 1,30 h. Prilaz preko Javorja omogu}uje kombinaciju s posjetom Vi{evici jer im je prilaz zajedni~ki. Prednost je toga prilaza {to pje{a~ka dionica vodi kroz labirint stijena i {ume pra{umskog tipa, pruàju}i doìvljaj divlje romantike. Od `. p. Vrata do Javorja (v. Vi{evicu). Kod cisterne na Javorju (mogu}nost parkiranja) skre}emo l. odvojkom 10’ do mjesta gdje l. markacija skre}e uz strmu vlaku. Uskoro je ostavlja i nastavlja 25’ lijepom {umskom stazom podno stijena sve do livade Torinice. Dalje treba od oznake do oznake me|u stijenama do hrpta gdje se markacija ra~va: d. preko ^elimba{e u
Mrkopalj (4 h), l. hrptom jo{ 35’ na vrh, pàljivo prate}i markaciju koja vodi po bespu}u, pretèno d. padinom hrpta. LITERATURA Hirc, D.: Put na Veliki Bitoraj. Lijepa na{a domovina I, 1891. (str. 121); Hirc, D.: Na Bitoraju. Gorski kotar, Zagreb 1898. (str. 18); Pasari}, J.: Na Bitoraju. Vienac 4, 1913., 223; Cveti{i}, V.: [umama Velikog Bitoraja. S planina i gora III, Zagreb 1930. (str. 52); Cveti{i}, V.: Kroz {ume Velikog Bitoraja. Jutarnji list 1930., br. 6535; Snjènica u Bitorajskoj {umi (crtè: Vaclav Anderle, objavljen u Pave{i}, P.: Burni Bitoraj i Vi{evica. NP 24, 1972., 139; [oli}, F.: Uspon na Bitoraj. PL Hir~evu »Gorskom kotaru«, Zagreb 7, 1976., 58. 1898.) Gorski kotar 275
Vi{evica zemljovid 23, str. 277 Prirodne zna~ajke. U nizu vrhova Kapele koji se pruàju u j. dijelu Gorskoga kotara od Hrv. primorja do Ogulinskoga polja, prvi je Vi{evica. Stoàst oblik, vr{ni {iljak koji slobodno str{i iz {umske vegetacije, kontrast str-
mih {umovitih padina i livada na Li~-polju, sve to ovome vrhu daje osobitu slikovitost. Njegovo ime posve je u skladu s visinom i poloàjem sto{ca koji nadaleko nadvisuje okolne vrhove. S pravom se ubraja me|u najljep{e vidikovce u Gorskom kotaru, kako opsegom, tako i ljepotom vidika. Ipak je njegova najzna~ajnija osobina bogatstvo {umskog pla{ta, koji zajedno sa susjednim bitorajskim {umama ~ini jedinstveno podru~je. Unato~ stalnim sje~ama, tu je jo{ uvijek mnogo nedirnutih kutaka punih divljine i romantike. Vi{evica i svojim oblikom ~ini sa susjednim Bitorajem (4 km zra~ne udaljenosti) zajedni~ku skupinu. Oni su zapravo jedinstvena cjelina koja je samo donekle odijeljena {umovitom uvalom prili~no velike nadmorske visine. Skupina se poput svih ostalih bregova Kapele pruà u dinarskom smjeru sz.-ji., s uzdùnim bilom i dvije padine. Primorska padina strmo se spu{ta u Li~-polje, a kontinentalna malo blaè u sungersko-mrkopaljsko podru~je, dok se bilo bez o{tre granice postupno spu{ta na jednu stranu prema Rogoznu (1065 m), a na drugu prema V. Smolniku (1279 m). Najvi{i vrh Vi{evice diè se sa {umovite i valovite kra{ke visoravni visoke oko 1200 m u visinu od 200 m. Vapnena~ka gra|a uvjetuje bezvodnost terena i kra{ke pojave, no tlo je pokriveno humusom i bogatim biljnim pla{tem, tako da Vi{evica sve do najvi{eg vrha djeluje pitomo. Otkri}e Stupine jame g. 1995. (duboka je 413 m!) i jo{ ~etiriju jama dubljih od 200 m, u podru~ju izme|u Vi{evice i Bitoraja (sz. od vrha), dokaz je da planina jo{ uvijek krije razne nepoznanice. Oskudicu vode ublaàvaju cisterne {to su ih {umarije sagradile uz lugarnice na Lipova~i i Javorju, a za ki{nih godina i izvor pod vrhom Vi{evice zvan Plavu{-voda. Planinarstvo. Premda na Vi{evici nema pl. objekata, uspon na njezin vrh ima ve} stoljetnu tradiciju (J. Frischauf 1874., Lj. Vukotinovi} 1875., D. Hirc 1882., prva markacija: HPD 1910.), a i danas ga rado posje}uju ljubitePogled iz Fuìna na Vi{evicu (Branko Lon~ar) 278 HRVATSKE PLANINE
lji ljepote i romantike. Osim klasi~nih prilaza od `. pruge (`. p. Li~ i Vrata), danas se u blizinu vrha uspinju tri {umske ceste i sastaju se na visini od 1200 m. To su ceste iz Vrata (14 km), Crikvenice preko Lukova (30 km) i iz Novoga preko Ravna (37,5 km). Na vrh vode markirani pje{a~ki usponi od. `. p. Li~, `. p. Vrata, Mrkoplja i Luko- Na vrhu Vi{evice (Branko [krobolnja) va. Najljep{a je kombinacija s posjetom nedalekom Bitoraju, {to moè biti jednodnevna tura, ali se moè podijeliti na dva dana, npr. popodne uspon do pl. ku}e »Bitorajka« (v. Burni Bitoraj) i drugi dan uspon na Vi{evicu sa silazom dò. p. Li~. Automobilom je najbolje pri}i od izlaza Vrata na autocesti Zagreb – Rijeka, odakle se vrhu moè pribliìti na samo 40’ hoda. £ 1. @. p. Li~ – Javorje – Vi{evica 4 h. @. p. Li~ (765 m) nalazi se nà. pruzi Zagreb – Rijeka (189 km od Zagreba, 40 km od Rijeke; brzi vlakovi se ne zaustavljaju). Od `. p. si}i mimo crkve u selu Li~ (726 m) na Li~-polje i njim krenuti 20’ prema istoku do asfaltirane ceste Fuìne – Ravno. Cestom d. 10’ pa zatim l. bijelom cestom 10’ do kapelice sv. Marije Snjène (dovle 2,5 km). Dalje kolnim putem jo{ 10’ te prije ra~vanja d. uzbrdo jo{ 15’ do {ume (natrag je lijep vidik na Li~-polje i Fuìne). Kroz {umu 40’ uspona na glavicu Planica (1083 m) i jo{ 10’ do okreti{ta {umske ceste. Nakon jo{ 30’ prolazi se veliki zavoj, iza kojega najprije {umskom vlakom, pa stazom do
po~etka livade Golac gdje se l. odvaja markacija za Bitoraj (dovle ima 2,30 h). Ravno dalje d. stranom livade u {umu. Nakon 10’ prelazi se {umska cesta koja dolazi s Ravna i pravi zavoj oko Vi{evice. Nakon jo{ 45’ je spoj s markacijom od `. p. Vrata, odakle je l. jo{ 5’ na vrh, potkraj kroz gustu klekovinu bukve. Sam vrh (1428 m) kamenita je glavica obrasla s pone{to trave i posve slobodna od {ume, tako da omogu}uje vidik na sve strane i odmor na mekoj travi. Tu je i metalna kutija s upisnom knjigom. Vidik je osobito lijep na okolna polja, Risnjak i Rije~ki zaljev s otocima. Prijelaz na Bitoraj (3 h) mogu} je tako da se na ra~vanju markacije, nakon nekoliko min silaza s vrha, si|e strmo l. mimo Plavu{-vode do ceste, njom nastavi l. 3 km do Javorja i tu skrene d. (v. Burni Bitoraj, 2). Taj je put dobro markiran kao trasa GPP-a. £ 2. @. p. Vrata – Javorje – Bukova kosa 14 km – Vi{evica 40’. Ovo je ujedno i najbliì prilaz automobilom. @. p. Vrata nalazi se na pruzi Zagreb – Rijeka (183 km od Zagreba, 46 km od Rijeke). Brzi se vlakovi ne zaustavljaju (stoje u Fuìnama, 2 km prema Rijeci). Kod zadnje ku}e u smjeru Fuìna (kbr. 66) l. se odvaja s glavne ceste pod pravim kutom {umska cesta koja odmah prelazì. prugu, te preko li- Lugarnica Javorje na pola puta izme|u Vi{evice i Bitoraja Gorski kotar 279
vade ulazi u {umu. Nakon 2,5 km je ra~vanje gdje treba d. (l. krak ide na Bitoraj). Na 5. km cesta prolazi mimo lova~ke ku}e Lipova~a, zatim vodi kroz lijepu crnogori~nu {umu i slikovite slojeve stijena te na 10. km stiè do ostataka {umske manipulacije Javorje, gdje se l. odvaja krak prema Bitoraju (1,30 h; v. Bitoraj, 2). Nakon jo{ 30’ kroz lijepu bukovu {umu, na 12. km, stiè se do raskrìja pod Vi{evicom gdje treba l. (d. krak vodi prema Crikvenici; v. 3). Nakon 500 m cesta stiè do male livade zvane Bukova kosa, gdje su ostaci {umske manipulacije. Na kraju livade odvaja se d. s ceste uzbrdo u {umu markirana staza kojom se za 7-8’ stiè nad ove}u travnatu ponikvu s meteorolo{kim instrumentom (totalizatorom) na sredini. Na suprotnoj strani ponikve, u njezinu jz. kutu, pod kamenjem na rubu {ume, izvire Plavu{-voda, jedini izvor u planini na toj visini (1260 m). Nije ure|en i ~esto je zasut suhim li{}em. Planinari obi~no o~iste izvor od nanosa i po povratku s vrha imaju ovdje razbistrenu vodu. Od izvora markacija vodi o{tro uzbrdo jo{ pola sata, te izlazi na vrh j. grebenom, sastav{i se 5’ prije vrha s markacijom iz Li~a (v. 1). £ 3. Bribir – Ravno – Bukova kosa 30 km – Vi{evica 40’. Ovaj je prilaz osobito prikladan za turiste na crikveni~ko-vinodolskoj rivijeri. Put vodi iz Crikvenice ili Novoga do Bribira, a zatim na Ravno (v. Zagradski vrh). Od Ravna dalje cestom prema Fuìnama do najvi{e to~ke prije silaza na Li~polje. Tu se d. odvaja {umska cesta kojom ima 4 km u zavojima do mjesta gdje cestu sije~e markacija iz Li~a (dalje v. 1). LITERATURA Hirc, D.: Snjènik Vi{evica. Pozor 1883., br. 182; Langhoffer, A.: Izlet na Vi{evicu. HP 5, 1902., 49; Depoli, G.: Sulla Vi{evica. Liburnia 1, 1902., 49; Marcuzzi, E.: Vi{evica. Liburnia 3, 1904., 20; A. S. (A. Smokvina): Vi{evica. Liburnia 3, 1904., 84; Pasari}, J.: Vi{evica. Vienac
2, 1911., 156; Cveti{i}, V.: U praskozorje na Vi{evici. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 41); Izlet HPD-a na Vi{evicu i Zeleni vir. HP 33, 1937., 353; Brumec, V.: Vi{evica in Mali Bitoraj. PV 48, 1948., 361; Kumi~i}, E.: Proljetni izlet na Vi{evicu. NP 3, 1951., 152; Erega, F.: Vi{evica. NP 3, 1951., 312. Samarske stijene zemljovid 23, str. 277 Prirodne zna~ajke. U susjedstvu Bijelih stijena i donekle povezan s njima, pruà se te{ko prohodan labirint stijena i ponikava poznat pod imenom Samarske stijene. Sastoji se od dvadesetak kamenitih skupina koje odvojeno str{e iznad {umskog pokriva~a. Za razliku od Bijelih stijena, ovdje »Dvorac« u Samarskim stijenama (Stanislav Hora~ek) 280 HRVATSKE PLANINE
nema tako suvisla grebena, a ni onih vitkih i elegantnih oblika. Kamenjaci su poput ~unjeva i ve}inom gromadni, glavi~asti, slojevito raspucani, ponegdje podsje}aju}i na orija{ke orgulje. To je posljedica vapnenca uslojene strukture, za razliku od kr{nika Bijelih stijena. Ponikve su ve}inom obrasle gustom mije{anom {umom, a jele i smreke {to se uspinju do vrhova daju pejzaù osobitu slikovitost. Neke su ponikve pitomi zaravanci, prikladni za bivakiranje, ali su posve bezvodni. Ima pristupa~nih jama snjènica, samo ih je te{ko prona}i. U stijenama su bogata stani{ta runolista. Priroda je ina~e vrlo sli~na Bijelim stijenama i zato je zajedni~ka i njihova zakonska za{tita (28. 1. 1985. progla{ene su strogim prirodnim rezervatom u povr{ini od 1175,35 ha). Planinarstvo. Prvi poznati uspon izveo je Ivan Kraja~ iz Zagreba 1912. godine u pratnji lugara Ivana Karlovi}a iz Mrkoplja. Od 1924., kada je Kraja~ objavio nalaz runolis-
ta, posjeti su u~estali. Godine 1952. uredio je PDS »Velebit« iz Zagreba skloni{te pod jednom stijenom, dodu{e podalje od najvi{eg vrha, ali u blizini najljep{ih kukova. Kao upori{te za uspon sluì, kao i za Bijele stijene, Begova staza (tzv. Trinaesti kilometar na {umskoj cesti Jasenak – Mrkopalj). Mrkopaljski planinarski put. HPD »Bijele stijene« iz Mrkoplja markirao je 1990. put kroz labirint Samarskih stijena u obliku dvostruke osmice, a 1999. tiskao ilustriZagreba~ki alpinist Ratko ^apek rani vodi~ sa zemljopisnom skicom. Ure|e(1931.–1951.), po kojemu je nazvano no je 8 KT koje su nazvane: Stepenica, Piskloni{te (lijevo), s autorom vodi~a ramida, Veliki kanjon, Dvorac, Jùni vrh, 19. oùjka 1950. Amfiteatar, Jùna barijera i najvi{i vrh. Put se preporu~uje podijeliti u dvije etape, prvu od 2,35 h i drugu od 4,40 h. Zahvaljuju}i toj markaciji kroz bespu}e, sada je u stijenama orijentacija laka, jedino je nuàn poja~an oprez nakon ki{e zbog skliskih stijena. Osim toga, u stijene nipo{to ne valja i}i sam. £ 1. Jasenak – Mle~ikov lug 10 km – Ratkovo skloni{te 40’. Iz Jasenka 6 km cestom do odvojka markacije za Bijele stijene (v. tamo 1). Dalje istom cestom jo{ 4 km u {umu Mle~ikov lug (putem se d. odvaja krak za Vrbovsku poljanu). Pje{aci mogu odmah nakon odvojka za Bijele stijene kretiti velik cestovni zavoj markacijom l. u {umu. Cesta prolazi kroz tjesnac Velika vrata i na 10. km od Jasenka stiè u dolinsko pro{irenje, duga~ko, s manjim prekidima, vi{e od 2 km. Zove se Mle~ikov lug, visina mu je oko 1080 m, a pokriveno je krasnom {umom. Ovdje, na tzv. Trinaestom kilometru (ra~unaju}i od Mrkoplja, dok je do Jasenka samo 10 km) skre}e l. cestovni odvojak u Samarske stijene (probijen 1982.). Tim odvojkom 500 m do njegova d. o{trog zavoja (1102 m; mogu}nost parkiranja). Cesta d. nakon 1 km zavr{ava pod najvi{im vrhom Samarskih stijena (odavle je najkra}i uspon do vrha), a na{ put skre}e s ceste l. markiranim usponom kroz {umu oko pola sata, potkraj sve strmije, do malog prijevoja (1185 m) usje~enog u kamenje. Tu skre}e d. i za 3-4’ kamenitom stazicom kroz {umu stiè do Ratkova skloni{ta. Deset min prije skloni{ta, l. se odvaja markacija Vihora{kog puta na Bijele stijene (v. tamo 4), a na prijevoju 5’ prije skloni{ta d. markacija na vrh Samarskih stijena. Skloni{te je vidljivo tek iz blizine i Gorski kotar 281
nenadan pogled na tu jednostavnu kolibu u polu{pilji pod golemom glatkom stijenom duboko se doima istodobno ljepotom i strahotom. Ratkovo skloni{te. Prvo su skloni{te na tom mjestu podigli ~lanovi studentskog PD-a »Velebit« iz Zagreba 1952., upotrijebiv{i ostatke oblìnje partizanske bolnice. Nazvali su ga imenom omiljenoga ~lana Ratka ^apeka (1931.–1951.), studenta iz Zagreba, koji je poginuo u stijeni [pika. Zbog nepànje posjetitelja, izgorjelo je 28. 2. 1982., ali su velebita{i ve} 13. 11. 1983. podigli novo. Po svome smje{taju to je najoriginalnija lokacija pl. objekta u na{oj zemlji. Skloni{te je postavljeno u polu{pilji, tako da je prevjesnom stijenom posve za{ti}eno od atmosferskih padalina. U brvnari je ure|eno skupno leì{te i mala kuhinja, a unutar {pilje je betonirana nakapnica za {piljsku vodu. Ispred doma je ure|ena cisterna za ki{nicu, a u jamama me|u ob-
Ratkovo skloni{te (Ante Juras) lìnjim stijenama moè se na}i i vje~noga snijega. Posjetiteljima koji èle obi}i okolni labirint stijena i kukova preporu~uje se Smerkeova knjiga »Bijele i Samarske stijene« (NI[RO, Varàdin 1981.) koja sadrì detaljne karte i album slika. Za uspon na najvi{i vrh Samarskih stijena valja se vratiti 5’ do gore spomenutog prijevoja (oko 150 m), gdje se l. odvaja markacija (provedena 1977.). Uspon traje oko 40’. Na vrhu (1302 m) je jednostavna upisna knjiga sa ìgom. Me|utim, najljep{i su dijelovi Samarskih stijena u suprotnom, njihovu jz. dijelu. U tome je dijelu HPD »Bijele stijene« iz Mrkoplja nedavno markirao prilaze do nekih najljep{ih mjesta, povezao ih s najvi{im vrhom, postavio upisne kutije i tiskao vodi~ pod naslovom »Mrkopaljski planinarski put« (adresa: HPD »Bijele stijene«, 51315 Mrkopalj, Stari kraj 75). Zapravo su trasirane dvije krùne trase, od kojih jedna traje 2,40 h (13. km – Vrh – Stepenica – Kocka – Piramida – Veliki kanjon – Glava {e}era – 13. km), a druga 4,10 h U Samarskim stijenama (V. Kri{elj) »Amfiteatar« u Samarskim stijenama (S. Hora~ek) 282 HRVATSKE PLANINE
(13. km – Ratkovo skloni{te – Glava {e}era – Dvorac – vrh Jùne skupine – Amfiteatar – Jùna barijera – Velika pe}ina – 13. km). Dvorac je, na primjer, nazvan po mnogobrojnim {iljastim i okomitim vrhovima {to str{e kao kule na dvorcu. Prilaz je sa s. strane, gdje je i prolaz sli~an oknu. Amfiteatar je po arhitektonskom skladu pravo remek-djelo prirode. Okruèn je stjenovitim bedemima ~iji su vrhovi bogato ukra{eni runolistom. U njemu se nalaze jedan kameni most, nekoliko {pilja i ponor zastra{uju}e dubine. V. kanjon je stjenovita skupina koju sije~e pukotina nalik kanjonu, s dva ulaza i dva izlaza. Jedan od njih vodi u kotao sa stijenama visokima do 40 m. Obilazak zah-
tijeva prili~no spretnosti i penja~ke vje{tine. £ 2. Tuk – Mle~ikov lug 10 km – Ratkovo skloni{te 40’. Od pl. doma u Tuku cestom prema Jasenku do 13. km u Mle~ikovu lugu (v. Bijele stijene, 2.), a zatim uspon kao na Samarske stijene, 1. LITERATURA Gu{i}, B.: Samarske i Kolovratske stijene. HP 22, 1926., 1 i 17; Hirtz, M.: Samarske stijene. HP 23, 1927., 77; Pany, G.: Na Samarskim i Bijelim stijenama. HP 28, 1932., 333; Cerni}. @.: Ratkovo skloni{te. NP 4, 1952., 331; Godler, Z.: S jednog nesvakida{njeg izleta. NP 12, 1960., 174; Hora~ek, S.: Samarske stijene, planinarski eldorado. NP 40, 61,1988.; Star~evi}, A.: Mrkopaljski pl. put. NP 87, 1995., 288. Bijele stijene zemljovid 23, str. 277 Reljef i njegove osobitosti. U prostranom podru~ju Kapele posebno mjesto zauzima gorski sklop Bijelih stijena, jedinstvenih po ljepoti, ni sa ~im usporedivih i ni~emu sli~nih. Ljepota njihove surove i iskonske prirode neodoljivo privla~i. Gorska kosa duga~ka oko 4 km koja se poput nazubljenog hrpta diè iz {umskoga pojasa, odlikuje se bizarnim oblicima stijena, divljom romantikom i runolistom na kamenim tornjevima. Priroda je tu stvorila muzej kra{kih oblika: mnogobrojne okomite, bijele, pedesetak metara visoke stijene, po kojima je sklop i dobio ime, te duboke neprohodne ponikve i provalije s vje~nim snijegom na dnu. [uma u vr{nom dijelu stijena nedirnuta je, pra{umskog tipa i ìvi svjedok borbe sa stijenom, burom i snijegom. Druga su glavna osobina krasne male ~istine me|u okomitim stijenama nalik kotlovima, koji su zbog bogate i zanimljive flore nazvani vrtovima. Hrbat s vrhovima i vrtovima planinarima je dobro poznat unato~ te{koj prohodnosti, no ispod hrpta, osobito u divljem labirintu {ume i kr{a s jz. strane, jo{ uvijek ima dijelova koji su posve nepoznati, a lako se u njima moè i zalutati. Na relativno malom podru~ju stijena (svega oko 1–2 km2) Najvi{i vrh Bijelih stijena i glasoviti »Prsti« (desno) Gorski kotar 283
~ovjek moè uìvati u najraznolikijim pojavama kra{ke prirode, uvijek na}i novih doìvljaja i novih detalja. Zato im posjetitelji ostaju vjerni i ~esto se vra}aju. Ima tu kamenih tornjeva, ~unjeva, obeliska, kupola, badnjeva, {krinja, a ima i figura kao da ih je isklesao kipar – prava je to umjetni~ka radionica prirode, pravi biser na{ih planina. Osobito se doimlju dva kamena sklopa. Jedan je na~i~kan nizom tornjeva kao da je priroda nastojala stvoriti ornamentiku gotskog stila. U drugom sklopu smjestio se povrh ~arobnog vrti}a na vrh stijene golem kamen, koji je zbog svog oblika nazvan kov~egom. Nedaleko od njega usje~ena su prirodna vrata monumentalnih dimenzija. Nigdje u na{oj zemlji kameniti oblici ne pruàju toliko estetskih vrijednosti, inspiracije i emocija kao u dolomitima Bijelih stijena. To su na{i dolomiti. Oni se, dodu{e, veli~inom ne mogu mjeriti s Alpama, ali sadrè poseban i neizreciv ~ar koji estetskim vrijednostima zanosi svakog posjetitelja. Prirodne zna~ajke. Smjer orografske osi podudara se s Dinaridima, ali je sklop podijeljen tektonskim pukotinama i rastrgan kra{kim procesima na pojedine skupine. Prijevoj Boce dijeli greben na dva nejednaka dijela (1334
m i 1314 m). Vapnena~ke su stijene iz jurske formacije, a kako u njima prevladavaju bre~e i kr{nici prili~no otporni na eroziju, nastali su kukovi s bogatom vertikalnom plastikom. Sklop je na s. strani odijeljen od Bjelolasice uvalom kroz koju prolazi cesta zvana Begova staza. Na ji. bez o{tre granice prelazi u malo vi{u Javornicu (1375 m). Na z. ga od Samarskih stijena samo donekle odvaja Crna draga, carstvo kr{a i pra{ume. Premda su vrhovi Bijelih i Samarskih stijena me|usobno prili~no blizu (2 km zra~ne linije) i ~ine skupinu, zbog neprohodnosti su Crne drage dvije zasebne planinske skupine. Flora i fauna. Pojas {umske vegetacije pruà se od podnòja masiva sve do stijena na hrptu (jela, smreka, bukva, javor), gdje je razvijen pojas bora i smr~e. Flora se odlikuje alpskim predstavnicima i mnogim raritetima (runolist, zvon~i}, sr~anik, kamenika, dragu{ac, kranjski ljiljan, zlatan, likovac), a u fauni se isti~e medvjed i druga krupna i sitna divlja~ (lisica, lasica, tvor, puh, kuna, jazavac). Sve te ~injenice i, sre}om, prili~no sa~uvana priroda, potakle su HPS da zatraì zakonsku za{titu stijena pred nadiru}im valom civilizacije. Ta je akcija urodila plodom i vr{ni su dijelovi Bijelih i Samarskih stijena odlukom Hrvatskoga sabora od 28. 1. 1985. progla{eni strogim prirodnim rezervatom. Pra{uma u strogom prirodnom rezervatu Bijele stijene 284 HRVATSKE PLANINE
Planinarstvo. Za otkri}e Bijelih stijena zasluàn je lugar Jakob Mihel~i} (r. 1858. u Begovu Razdolju) koji je 28. 7. 1899. pokazao put do vrha planinaru botani~aru D. Hircu. Hirc i njegov sin Miroslav privukli su zatim pànju javnosti nizom objavljenih putopisa i znanstvenih nalaza. Kad je HPD u okrilju vr{nih stijena sagradio pl. skloni{te (otvorenje 27. 5. 1927.), posjetitelji su postali sve brojniji, unato~ udaljenosti od `. pruge i dobrih cesta. HPD »Kapela« iz Zagreba podigao je 1968. novu ku}u budu}i da je stara dotrajala, a redovito se brine i o odràvanju markacija. Za ljubitelje Bijelih stijena valja spomenuti i nezaobilaznu knjigu Z. Smerkea »Bijele i Samarske stijene« (NI[RO, Varàdin 1981.), s nizom detaljnih karata i albumom slika. Izbor prilaza. Standardne su polazne to~ke Mrkopalj s jedne, i Jasenak s druge strane. Za pje{ake je osnovna neprilika, jednako kao za Bjelolasicu i Samarske stijene, udaljenost i nesigurnost autobusnih linija (Jasenak u nedjelju ni nema redovitu vezu s Ogulinom). Iako je tradicionalni prilaz iz Jasenka bliì, mrkopaljskome su prednosti sigurnija veza s Delnicama i stalno otvoren pl. dom u Tuku. [umska se cesta (odvojak s Begove staze) pribliàva vrhu na gotovo 1 h (autobusi moraju parkirati na Begovoj stazi). Ceste nisu asfaltirane. Ona iz Jasenka je lo{ija jer joj ki{e, zbog strmine, brè otplavljuju povr{inski sloj. Tko ima vremena, moè spojnim »Vihora{kim putem« s Bijelih na Samarske stijene koji pruà neobi~an doìvljaj iskonske prirode. Usponi do pl. ku}e £ 1. Jasenak – Rusov jarak – Pl. ku}a 2,30 h. Jasenak (637 m) jest selo uz cestu Ogulin – Drènica, usred prostranoga Jasena~kog polja koje se prostire na i. podnòju Bjelolasice. Ima po{tu, gostionicu, trgovinu i {uma-
riju. Od sredi{ta u j. smjeru cestom prema Drènici 2 km do mjesta gdje se d. odvaja {umska cesta za Mrkopalj. Tom cestom 900 m do {ume. Cesta ovdje o{tro skre}e d., a mi nastavljamo ravno u {umu markiranom stazom koja krati gotovo 3 km duga~ak zavoj, pa se opet hvata ceste na mjestu Tjesanac (825 m). Cesta vodi iz Jasenka u Mrkopalj, a trasirana je nekada{njom Begovom stazom (ime potje~e iz turskog doba). Cestom je pod Bijele stijene 6 km, pod Samarske stijene 10 km, do Begova Razdolja 20 km. Staza je pro{irena u cestu 1912./13. godine i modernizirana nakon Drugoga svjetskog rata, ali je zadràla staro popularno ime. Stigav{i ponovno na cestu, markacija njome nastavlja 1 km do mjesta gdje l. skre}e prema vrhu. Tko dolazi automobilom, produìt }e jo{ 500 m pa skrenuti l. odvojkom slabije {umske ceste 2 km do okreti{ta gdje treba parkirati. Tu se opet sastaje s markacijom. Iznad okreti{ta je mala nadstre{nica s klupama koja moè posluìti kao odmori{te i zaklon od nevremena. Odavle je do ku}e jo{ 40’ o{trijeg us- Pl. ku}a na Bijelim stijenama Gorski kotar 285
pona kroz {umu u zavojima. Oko 10’ prije ku}e, na hrptu, l. se odvaja markacija na V. Javornicu (1 h; 1375 m). [uma ima mjestimice osobine pra{u-
me, s prevaljenim trulim deblima. U ki{no doba je put do tog mjesta prili~no sklizak. Oko 1’ prije pl. ku}e prolazimo mimo pl. skloni{ta. Pl. ku}u na Bijelim stijenama sagradio je PD »Kapela« (prije PD »Kon~ar«) iz Zagreba 1968. (otv. 4. srpnja) na si. rubu slikovita ravnog dolca promjera oko 50 m, a okruènog stijenama i {umom. Ta originalno projektirana brvnara podignuta je, zbog za{tite od vlage, na prili~no visokim stupovima. Ima dvije etaè. Donja se sastoji od ove}e prostorije koja sluì kao kuhinja, blagovaonica i spavaonica (s 5 leàja). U potkrovlju je spavaonica za 10 osoba. Kuhinja je dobro opremljena posu|em, a vodom se opskrbljuje iz cisterne povrh ku}e. Objekt je zatvoren, a klju~ se nalazi kod HPD-a »Kapela« u Zagrebu. Prije Domovinskoga rata ku}a je bila otvorena od 1. 6. do 15. 10. preko vikenda, ali deùrstva jo{ uvijek nisu ponovno uvedena. Posjet ku}i zasad je mogu} samo uz najavu i pratitelja kojeg odre|uje Dru{tvo. Ku}a je vrlo prikladna kao polazi{te na brojne kukove i vrti}e me|u njima. Pohod Bijelih stijena moè se povezati s usponom na Bjelolasicu, Veliku Pl. skloni{te na Bijelim stijenama Javornicu (1,15 h) i Samarske stijene Vihora{kim putem (v. 4). Radi planinara koji dolaze u vrijeme kad je ku}a zatvorena, PD »Kapela« je u jesen 1974. sagradio na prilazu u dolac, 1’ od ku}e, otvoreno pl. skloni{te. Ono je, naàlost, izgorjelo 27. 1. 1975., ali je marom ~lanova na istom mjestu sagra|eno 1976. novo (otvorenje 12. 9.), koje nosi ime Miroslava Hirca. Tako posjetitelji uvijek imaju osiguran smje{taj. Skloni{te ima 20 leàja na kat i pe}, a voda se uzima iz cisterne u dolcu ispred ku}e (zaostala je od stare Hir~eve ku}e). Hir~eva je ku}a bila podignuta 1928. (otv. 27. svibnja) na poticaj I. Kraja~a, predsjednika HPD-a u Zagrebu, i nazvana imenom Dragutina Hirca (1853.–1921.), zaslùnog za otkri}e Bijelih stijena. Bila je nekoliko puta temeljito renovirana i postala vrlo popularnom me|u planinarima, ali je zbog dotrajalosti zamijenjena novim objektom. Usred dolca jo{ uvijek postoji njezina cisterna. Od ku}e do vrha ima 15' uspona kroz stijene. Nakon 5' l. varijanta je osigurana klinovima, a 3-4' dalje, tako|er l., bez osiguranja. £ 2. Tuk – Vrata 10 km – Boce – Pl. ku}a 1,30 h. Od pl. doma u Tuku cestom na Mati}-poljanu (v. Bjelolasica, 1). Na 3. km, od ra~vi{ta za Janj~aricu, nastavljamo cestom u {umu. Na 7. km prelazimo ~istinu sa {umskom manipulacijom i cisternom (Plana, 1107 m) gdje se l. na o{trom zavoju odvaja markacija na Bjelolasicu (v. tamo 4). U Mle~ikovu lugu na 10. km (13. km od Mrkoplja) skre}e d. u {umu cestovni odvojak u Samarske stijene, a 2 km dalje tako|er d. markacija na Bijele stijene (parkiranje mogu}e uz cestu). Odvojak je lako previdjeti, a za orijentaciju moè posluìti slikovit ka-
meni tjesnac Vrata, 50 m iza odvojka (tako se naziva klisura kroz koju prolazi cesta dalje prema Jasenku). Tom odvojku nakon 3’, u mra~noj {umskoj guduri zvanoj Klanac kostura, prilazi s l. markirana staza iz Jasenka (v. 3). Sljede}ih 30’ uspon vodi gra|enom stazom kroz zanimljivu visoku {umu, obilaze}i ponikve, a zatim bez puta strmo jo{ 25’ na hrbat do prijevoja Boce, koji dijeli Bijele stijene na dvije skupine i preko kojeg vodi markacija Bijele stijene – Samarske stijene (v. 4). Boce su mali zaravanak me|u stijenama, pokriven bujnom niskom vegetacijom (zanimljiva flora). Markacija do ku}e vodi odavde l. stazom izvedenom kroz stijene i ponikve, za 20-40’, {to ovisi o snalàljivosti i vje{tini putnika. To je ujedno najljep{i i najatraktivniji dio 286 HRVATSKE PLANINE
puta, pravo carstvo bijelih stijena i vrtova me|u njima. Ve} za 4-5’ stièmo u najljep{i vrt, okruèn slikovitim stijenama (orija{ka prirodna vrata!), a nakon daljnjih 5-6’ slijedi druga ponikva iz koje d. skre}e markacija za 10’ na najvi{i vrh (nije osigurana). Oko 3-4’ dalje, na drugoj strani ponikve, odvaja se d. na vrh druga varijanta kroz stijenu (4’), osigurana ~eli~nom uàdi i klino-
vima, a zatim preko jedne ponikve sa snijegom izlazimo za 5’ na malu poljanu u ~ijem je l. kutu pl. ku}a (v. 1). U sredi{tu Bijelih stijena £ 3. Jasenak – Boce – Pl. ku}a 3,30 h. Od Jasenka do odvojka za Rusov jarak v. 1, zatim Begovom stazom jo{ 500 m do poljane (na 300. m l. odvojak ceste spomenut pod 1), gdje cesta skre}e d., a na{a staza nastavlja ravno lijepom poljanom, ulazi u {umu i pre{av{i jo{ jedan proplanak skre}e l. strmije kroz stjenovito podru~je. Nakon 30-40’ sastaje se u mra~noj guduri, {to su je planinari nazvali Klancem kostura, s putem iz Tuka (v. 2). Ovaj se prilaz preporu~uje kao varijanta za povratak. Duì je za 1 h, ali je neusporedivo ljep{i i zanimljiviji jer prolazi kroz sredi{te Bijelih stijena i kroz slikovite vrti}e. £ 4. Samarske stijene – Pl. ku}a Vihora{kim putom 3,30 h. Od Ratkova skloni{ta na Samarskim stijenama valja si}i natrag prema cesti 10’ do mjesta gdje se d. odvaja markirani Vihora{ki put. Sastavni je dio Kapelskog pl. puta, a trasiralo ga je i markiralo 1974. nekoliko entuzijasta, ~lanova PD-a »Vihor« iz Zagreba, po kojemu je dobio ime. Prolazi neobi~no divljim terenom, potpunim bespu}em, uz mnogo uspona i silaza (tzv. markirano bespu}e). Zato je prili~no naporan, a osim toga je i posve bezvodan. Iako stalno prolazi {umom ne pruàju}i vidika, pun je atraktivnih prizora divlje romantike {to ih pruà stalna borba {ume sa stijenama. Trasu je nemogu}e opisati, nego valja pàljivo slijediti markacije. Usput je nekoliko markantnih to~aka. Prva je Nata{in dol (1 h), druga je Zelena dolina, okruèna stijenama (1 h), a me|u njima je teàk prolaz zvan Ljuska koji svladavaju dvije varijante: lak{a zaobilazna i teà silazom kroz stijenu, ali osigurana ~eli~nim uètom. Nakon 45’ staza prolazi izme|u vrha zvanog Boce (odvojak d. 5-10’) i Ratkova vrha (odvojak l.). Ovaj posljednji dobio je ime 3. 5. 1952. po ~lanu PDS-a »Velebit« Ratku ^apeku koji je poginuo u [piku. Markacija za nekoliko min silazi na prijevoj Boce gdje se sastaje s markiranim usponom iz Tuka (v. 2). £ 5. Vrelo – Gomirkovica – Pl. ku}a preko Boca 2 h. Ovo je, ako se koristi ì~arom iz Vrela (v. Bjelolasica, 5), za pje{ake najkra}i i najlak{i prilaz Bijelim stijenama. S Gomirkovice silaz na drugu stranu cestom 1,5 km do ra~vanja na Dragoj poljani. Tu l. 1 km do drugog ra~vanja, gdje treba d. Nakon 500 m, iza maloga kamenog klanca Vrata, s ceste l. u Klanac kostura, gdje po~inje uspon na Boce (v. 2). Gorski kotar 287
Izleti od planinarske ku}e £ 6. Vrh Bijelih stijena 10-15’. Uobi~ajeni pristup je osiguranom stazom koja po~inje od putokaza pred ku}om i penje se pored stijena (osiguranje ~eli~nim uètom) sve do ra~vanja na podnòju vr{ne stijene. Odavle su dvije varijante. Desna je 5’ u smjeru Vihora{kog puta i silazne staze prema cesti (v. 2), a zatim l. o{trim, ali osiguranim usponom kroz stijenu jo{ 10’ na vrh. Lijeva ubrzo skre}e o{tro d. kroz uski procijep i, zaobilaze}i vr{nu stijenu sa z. strane, o{tro se uspinje na vrh za 10’. Stari, tradicionalni prilaz vodio je iz dolca u kojemu je ku}a kroz prirodna kamenita vrata na sz. kraju 2’ u ponikvu ledenja~u (snijeg se tu zadràva cijelu godinu), preko nje i zatim o{trim usponom do spomenutog ra~vanja ispod vr{ne stijene. Sam vrh (1334 m) jest skupina golemih kamenih blokova na koje se moè smjestiti desetak ljudi. Vidik je osobito lijep na Bjelolasicu i Klek. Bijele stijene su i botani~ki vrlo zanimljive. Unato~ pusto{enju, jo{ i danas su najbogatije stani{te runolista u Hrvatskoj (nije dopu{teno trganje!). Ima ga na Samarskim stijenama, ali ga nema na Bjelolasici, Kleku, ni Javornici. Blizu vrha ima i klekovine bora. £ 7. Velika Javornica 1,30 h. Od ku}e natrag prema Rusovu jarku 10’ (v. 1) do mjesta gdje l. silazi staza u Jasenak. Odavle hrptom dalje u i. smjeru, markacijom Kapelskog pl. puta. Za 25’ stièmo na Vrata, prijevoj izme|u Bijelih stijena i V. Javornice, zatim slijedi 20’ o{trog uspona do vidikovca
»Mjese~eva glava«. Oko 5’ dalje je zaravan na hrptu nazvana Tiha dolina. S njezina je kraja j. padinom hrpta na vrh jo{ 25’ (1375 m; 41 m je vi{i od Bijelih stijena). Vrh se sastoji od dviju glavica, svaka s druga~ijim vidikom. Vidik je osobito lijep na Bijele stijene i Bjelolasicu. Markacija KPP-a se na drugu stranu nastavlja prema Kolovratskim stijenama. £ 8. Samarske stijene 3,30 h. Put vodi najprije d. podnòjem vrha za 2040’ kroz najljep{i dio Bijelih stijena do prijevoja Boce (v. 2), zatim se nastavlja usponom izme|u vrha Boce (uspon l. odvojkom nekoliko min) i Ratkova vrha (uspon d. odvojkom). Dalje vidi 4 (opis u suprotnom smjeru). »Ljuska« na Vihora{kom putu Vrata u Bijelim stijenama 288 HRVATSKE PLANINE LITERATURA (BS - skr. Bijele stijene) Hirc, D.: BS. Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str. 467); Pasari}, J.: Na BS. Vienac 3, 1912., 318; Hirc, D.: Novi prilozi hrv. flori III. BS. Gl. hrv. prir. dru{tva 30, 1918., 136; Bo{njakovi}, S.: BS. PV 21, 1921., 79; Cveti{i}, V.: Na BS. HP 18, 1922., 8; Prebeg, Z.: Od Begovog Razdolja do BS. HP 18, 1922., 132; Hirtz, M.: Kroz Kapelu i Velebit do mora, 1. BS. HP 19, 1923., 101; Poljak, J.: Bijele i Samarske stijene. Priroda 15, 1925., 29; Cveti{i}, V.: Na BS. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 81); Mosora{: Pl. zapisi. BS. Jadranska po{ta 4, 1928., 128; Otvorenje pl. ku}e na BS. Primorsko-kraji{ke novine 2, 1928., br. 23, str. 2; Ku}a na BS. PL 1928., br. 1; Pasari}, J.: Znamenitost BS. HP 24, 1928., 101; Pasari}, J.: Sve~ano otvorenje pl. ku}e na BS. HP 24, 1928., 149; Lozankovi}, A.: Put na BS. Hrv. danica 33, 1938., 3; Premuì}, A.: O nacionalnim parkovima u Savskoj banovini. Za{tita prirode 1, 1938., 21; Marion, V.: Ljepote BS. HP 36, 1940., 7; Bla{kovi}, V.: BS. NP 1, 1949., 96; Kandija{, S.: BS. NP 2, 1950., 214; Tomljenovi}, B.: Od Bijelih do Samarskih stijena. NP 3, 1951., 145; [iklo{i, A.: Prvi put na BS. NP 4, 1952., 86; [imunovi}, Z.: Prvomajska parada »{erpasa« na BS. NP 5, 1953., 163; Ku~an, Z.: Kao u pri~i. NP 6, 1954., 145; Muìna, V.: Pokisli izlet na BS. NP 11, 1959., 263; O{tri}, V.: Zov BS. NP 11, 1960., 84; Brali}, I.: Bijele i Samarske stijene. NP 17, 1965., 31; Ka{par, @.: Bijele i Samarske stijene za{ti}ene. NP 32, 1980., 75; Hora~ek, S.: Prvi hrv. pl. vodi~ (o J. Mihel~i}u). HP 91, 1999., 7-8, 197; Hora~ek, S.: Planinarenje na Bijelim i Samarskim stijenama. HP 91, 1999., 10, 295. Kolovratske stijene zemljovid 26, str. 291 Kolovratske se stijene pruàju j. od skupine Samarskih i Bijelih stijena kao prirodno produènje Kapele prema jugu. Dijeli ih uleknu}e kojim prolazi cesta Ogulin – Novi. Njihov vapnena~ki greben, duga~ak oko 1 km, pravi je labirint rastrganih stijena, {krapa i dubokih pukotina. Na svakome je kraju toga grebena po jedna istaknuta visinska to~ka: na sjevernom 1082 m, a na jùnom 1099 m, koja je ujedno i najvi{i vrh. Ima oblik izrazite stijene visoke oko 15 m, s koje se na jednu stranu pruà vidik u Dulibu i preko nje na lugarnicu Stalak i na Javornicu, a na drugu prema Velebitu i otoku Krku. Ove su stijene me|u planinarima manje poznate jer ih zasjenjuju ljepotom i
visinom Bijele i Samarske stijene, no ~ar im je upravo u tome {to njihovo planinsko zati{je ne muti mno{tvo posjetitelja. Prilaz na vrh markiran je prvi put 1979. jer se na njemu nalazi KT Kapelskog pl. puta. Ispod vrha je godine 1990. Odbor KPP-a uredio u lugarnici u Dulibi i pl. skloni{te (»Zelena ku}a«) koje umornom putniku na duga~kom putu od Bijelih stijena omogu}uje odmor i no}enje. Dobrotom [umarije Novi mogu se kao skloni{te iskoristiti i druge lugarnice, ako nisu zaposjednute drvosje~ama. Planinari koji posjeduju motorno vozilo mogu se stijenama pribliìti na samo sat hoda od vrha. Vàno je jedino napomenuti da su neke {umske ceste preko vikenda zatvorene brkljom zbog zvjerokradica. £ 1. Mo{une – Lugarnica »Ri~i~ko bilo« 7,5 km – Kolovratske stijene 1,10 h. Ovaj je prilaz prikladan za automobile. Zapo~inje na cesti Ogulin – Novi, 2 km od lugarnice Mo{une prema Ogulinu. Kod kilometarskog kamena 54, j. se odvaja krak {umske ceste. Na ra~vanju nakon 3,5 km treba d. (l. krak od 3 km vodi do nekada{njeg pl. skloni{ta u Dulibi, koje se vi{e ne odràva, ali je cisterna jo{ uvijek upotrebljiva). Nakon idu}a 2 km stiè se do novog skloni{ta u Dulibi koje je ure|eno u lugarnici »Ri~i~ka ku}a«. »Ri~i~ka ku}a« (oko 750 m) jest lugarnica koju je [umarija Novi Vinodolski 1990. ustupila Odboru KPP-a. To je drvena prizemna zgrada obojena zeleno (»Zelena ku}a«) koja se dobro uklapa u okolinu. Planinari su u njoj uredili pl. skloni{te s dvije prostorije i 12 leàja na kat. Veoma je povoljno smje{tena, tako da od nje do vrha Kolovratskih stijena ima oko 1 h uspona. Nalazi se usred {ume, na kraju cestovnog odvojka od 3 km (7 km od Rudolfove ceste, 150 km od Zagreba). U skloni{tu je pe}, a pokraj ku}e cisterna. Nakon ure|enja ove ku}e, napu{teno je staro skloni{te u Dulibi (udaljeno 1 h). Dalje cestom jo{ 2 km, odakle treba s ceste d. najprije o{tro uzbrdo, zatim lijepo poloènom stazom do malog prijevoja, odakle d. u zavojima 10’ o{trog uspona kroz stijene na vrh (1091 m). Staza s vrha vodi u jz. smjeru do lugarnice poznate pod imenom »Ru{i~ka ku}a« (940 m). U dobrom je stanju i Gorski kotar 289
Pl. ku}a u Vini{tu moè posluìti kao skloni{te. Ispred ku}e je velika cisterna s pitkom vodom. Tu je i vàno raskrìje: u i. smjeru vodi markacija tzv. Spojnoga puta (spaja Gorski kotar s Velebitom; v. 3), a d. u z. smjeru nastavlja se KPP 20’ novom {umskom cestom do mjesta gdje se d. odvaja stari kolnik. Nakon daljnjih 20’ postupno izlazi na prijevoj (1038 m), odakle slijedi dug silaz u napu{teno selo Vini{te. Pl. ku}a u Vini{tu (300 m). Ovaj lijepi objekt uredio je Odbor KPP-a u staroj seoskoj ku}i napu{tenoga primorskog sela Vini{ta (otv. 19. 9. 1990.). To je zidana zgrada s dvije etaè. U gornjoj, koja je zatvorena, nalaze se dvije prostorije: dnevna soba (ima pe} i rasvjetu fotonaponskim modulom s krova) i spavaonica sa 16 leàja na kat (ulaz samo uz najavu; obavijesti daju »Vihor« i »Kapela«). U donjoj etaì je lijepo ure|eno, stalno otvoreno skloni{te u kojemu je 7-8 leàja i, tako|er, pe}. Voda je u velikoj cisterni u dvori{tu. Na travnjaku ispred ku}e mogu}e je kampiranje. Silaz do Klenovice
na Jadranskoj magistrali jo{ 45’. Do ku}e postoji i kolni prilaz s Jadranske magistrale koji se odvaja kod benzinske crpke iznad Klenovice (cesta za Alan i Krivi Put). Na 4. km, kod betonske ~ekaonice »Drinak« treba o{tro l. Nakon 1,5 km prestaje asfalt, a nakon jo{ 1 km, kod krià, treba d. uzbrdo za markacijom jo{ 5’. £ 2. Stalak – Pl. skloni{te u Dulibi – Kolovratske stijene 3 h. Planinari koji silaze na putu s Bijelih stijena preko Javornice na cestu Ogulin – Novi, nastavit }e tom cestom 1’ d. do lugarnice i {umarske ku}e »Stalak« (12 km do Jasenka, 30 km do Novoga). Obi~no je zatvorena, ali je pored nje velika cisterna s pitkom vodom. Kod lugarnice ostavljamo cestu i spu{tamo se u {umovitu Dulibu. Nakon 15’ markacija krià jednu {umsku cestu, a nakon 20’ strmije se spu{ta na drugu cestu. Njom d. 15’ do nekada{njega pl. skloni{ta u Dulibi (719 m), potkraj starim putem usporedno s cestom (1 h od Stalka). To je drvena baraka na betonskoj podlozi, pokrivena salonitom. Sagradio ju je Odbor KPP-a 1979. od ostataka barake koju je zajedno s lokacijom stavila na raspolaganje [umarija Novi. Skloni{te se vi{e ne odràva, ali jo{ uvijek moè posluìti kao zaklon. Dovde je od Bijelih stijena oko 5 h hoda. Dalje cestom jo{ 100 m, zatim l. u krasnu {umu visokih i starih stabala. Put vodi poloìto {umskim hladom u neobi~noj ti{ini {umovite Dulibe. Nakon 15’ prolazi preko Pl. skloni{te u biv{oj {koli u Krivom Putu proplanka, zatim skre}e l. i 290 HRVATSKE PLANINE Karta 26 (Kolovratske stijene) me|u dubokim ponikvama stiè na manju zaravan. Odatle ravno uz brijeg do lugarnice »Ri~i~ko bilo«, u kojoj je Odbor KPP-a uredio novo skloni{te u Dulibi (1 h od starog skloni{ta). Dalje na vrh jo{ 1 h (v. 1). £ 3. Spojni put Velika Kapela – Velebit 7-8 h. Markirao ga je Odbor KPP-a kako bi povezao Gorski kotar s Velebitom. Po~inje kod lugarnice »Ru{i~ka ku}a« pod Kolovratskim stijenama (v. 1), odakle vodi do Vratnika na po~etku Velebita. Potrebna je obnova markacije zbog novih cesta i sje~e {ume. Nasred toga dugog puta uredio je PD »Zaviàn« iz Senja pl. skloni{te u selu Krivi Put (po{ta, du}an, a. p.), u jednoj u~ionici nekada{nje {kole (5 h hoda od »Ru{i~ke ku}e«). Ima 11 leàjeva, pe} na drva, vitrinu s posu|em, elektriku, a na vanjskom zidu je tel. govornica. Klju~ se nalazi kod Vlade Prpi}a Ropete, u susjedstvu. Do Krivog Puta vozi autobus iz Senja radnim danom ujutro i popodne. Od Krivog Puta do Vratnika ima 2 h pje{ice. LITERATURA Gu{i}, B.: Samarske i Kolovratske stijene. HP 22, 1926., 1 i 17; Kantura, @.: Kolovratske stijene. NP 31, 1979., 169; Kantura, @.: Kapelskim planinarskim putom. NP 32, 1980., 54; Kantura, @.: Spojni pl. put Velika Kapela - Velebit. NP 41, 1989., 250; Kantura, @.:
Kolovratske stijene. HP 83, 1991., 242. Gorski kotar 291
Bjelolasica zemljovid 23, str. 277 Prirodne zna~ajke. Odlikuje ju ne samo najvi{i vrh u Gorskom kotaru i ~itavoj Kapeli (1534 m) ve} i osobito obli~je. Diè se poput 5-6 km duga~koga jednostavnog hrpta vrlo strmih strana s prostrane {umovite visoravni visoke oko 1100 m {to se pruà od Jasena~koga do Mrkopaljskog polja. Unato~ strmim stranama, visini i vapnena~koj gra|i, hrbat nije ni o{tar ni kamenit, nego naprotiv, tjeme mu je prava mala visoravan duga~ka gotovo 1 km, {iroka stotinjak, i prosje~no visoka 1500 m. Time se razlikuje od svih vrhova sz. Hrvatske. Po svome je biljnom sastavu visoravan Bjelolasice bujan cvjetni i prirodni planinski botani~ki vrt. S njezinih se livada diù tri humka, dva okruèna klekovinom, a tre}i, najvi{i (sz.), obrastao travom. Strme planinske padine pokrivene su te{ko prohodnom {umom, ali je zato visoravan na njihovu podnòju prava suprotnost. U prostranim {umama mije{anog sastava niù se oko planine ravne poljane: Rapavica, Gomirkovica, Vrbovska, Duga, Mati}, Okruglica i @uta, jedna ljep{a od druge. Oko Bjelolasice {umski putovi ~ine cestovni krug koji poljane povezuje poput ogrlice u jedinstven kaleidoskop {uma i proplanaka. Uìtak je pje{a~iti tim bujnim {umama gdje se ugodna hladovina izmjenjuje s cvjetnim livadama. Jedini je nedostatak ovoga prirodnog parka nesta{ica pitke vode, jer su poljane zapravo plitke kra{ke ponikve, pa vodu treba nositi sa sobom na put. Zimski se snjèni pokriva~ na si. padini obi~no zadràva sve do prolje}a, {to
je uvjetovalo izgradnju SRC-a »Bjelolasica« u Vrelu i skija{kih ì~ara u okolici. Na ~itavoj planini, a niti na spomenutim poljanama, nema stalnih naselja. U gospodarskom pogledu planina se jo{ uvijek rabi samo kao bogat izvor drvne mase. Kad nema drvosje~a, ni reskoga zvuka motornih pila, susre}u se srne i druga divlja~. Ime Bjelolasica. Planina je svoje slikovito ime dobila bez sumnje po uskome svijetlom hrptu koji se isti~e iznad {umskog pojasa, osobito kad je pod snijegom. Ali dok je prvi dio imena jasnog podrijetla, o drugom su dijelu mi{ljenja bila podvojena. Geograf M. [enoa nazivao je planinu Bijela Lazica, smatraju}i da je osnova u rije~i laz, kako Gorani nazivaju visoke livade, ali je M. Hirtz utvrdio, provjeravanjem u puku, da je ispravan naziv Bjelolasica (lasast zna~i bijel), isto kao {to se ponegdje naziva i lasica s bijelim zimskim krznom. Ako je to to~no, bilo bi ime Bjelolasica pleonazam jer i bijel i lasast imaju isto zna~enje. Vrh Bjelolasice s ji. strane (Stanislav Hora~ek) 292 HRVATSKE PLANINE
Begova~a. Na jz. podnòju Bjelolasice prostire se golema bezimena udolina koritasta oblika {iroka 3–4 i duga~ka desetak km. S druge strane ogra|uju je Samarske i Bijele stijene, a na svojim krajevima odsje~eno zavr{ava u 300 m nièmu Jasena~kom i Mrkopaljskom polju. Njezina je osobitost bogatstvo crnogori~nih {uma i niz zelenih travnatih proplanaka. Svaki od njih ima svoje ime, primjerice Mati}-poljana, Vrbovska, Okrug-
lica, Duga, @uta, Rapavica, Gomirkovica, Mle~ikov lug. Iako to golemo prirodno korito ljepotom prirode odu{evljava svakog prolaznika, ostalo je kao cjelina do danas bezimeno. Budu}i da im je zajedni~ki jedino prastari uzdùni put Begova staza (danas cesta), koritu bi bilo primjereno ime Begovo korito ili skr. Begova~a (usp. [tirova~u i Ramino korito u Velebitu). Prvi poznati opis Bjelolasice objavio je mrkopaljski dopisnik karlova~kog lista »Glasono{a« (br. 53. od 2. srpnja 1862.) koji je Pogled s Kule u Begova~u bio sudionikom izleta {to ga je 9. lipnja poduzela na konjima skupina izletnika, ve}im dijelom ogulinskih ~asnika. Ve} se 1864. iz Mrkoplja penje na vrh B. Budisavljevi} u dru{tvu ve}ega broja visokih ~asnika, a 1874. vodi podnòjem planine svoga pobratima A. [enou ([enoin putopis »Preko Jasenka« 1880.). Iste se godine penje na vrh i J. Frischauf, a 1876. J. Kugy s tr{}anskim botani~arima M. Tommasinijem i C. Marchesettijem. Po~ev{i od 1902., uspon je ve} uobi~ajena tura ~lanova HPD-a i CAF-a. Danas {umske ceste omogu}uju da se izletnik vozilom pribliì na 1 h udaljenosti, a pl. objekti u Tuku na cesti Jasenak – Mrkopalj i na Janj~arici te skloni{te »Jakob Mihel~i}« pod samim vrhom, planinarima su korisna upori{ta ne samo za ovu, nego i za susjedne planine. Spomenuta cesta ujedno je polazi{te za uspon na Bijele i Samarske stijene, pa posjetitelji lako mogu povezivati uspone. Markirane staze povezuju Bjelolasicu s Mrkopljem, Petehovcem, Ravnom Gorom, Vrbovskim i Bijelim stijenama. Uo~i Domovinskoga rata markirana je na Bjelolasici staza u obliku osmice s ~vori{tem na najvi{em vrhu i s krajevima u Vrelu na jednoj strani i u B. Razdolju na drugoj strani Bjelolasice. U selu Begovu Razdolju nalazi se na visini od preko 1000 m hotel »Jastreb« i jedno odmarali{te, a zapo~elo se i sa seoskim turizmom. S druge strane, u Vrelu, razvio se SRC »Bjelolasica«, jedan od na{ih najve}ih sportskih centara. Izbor prilaza. Glavne su polazne to~ke Mrkopalj s jedne i Jasenak s druge strane, ali je za pje{ake neprilika {to su upravo nedjeljom autobusne veze s tim mjestima lo{ije (Jasenak je i nema), tako da jednodnevne pje{a~ke ture nisu izvedive. Prednost je Mrkoplja {to su na putu do Bjelolasice tri pl. objekta (Tuk, Janj~arica i skloni{te pod vrhom ), a Jasenka {to se od Vrela moè ì~arom (ako radi) na sam hrbat planine (najkra}i prilaz vrhu). Dobre markacije s obje strane omogu}uju silaz uvijek s druge strane. U mreì {umskih cesta vrhu je najblià Vrbovska poljana. Do te poljane bolja je cesta s mrkopaljske nego s jasena~ke strane, ali ni jedna nije asfaltirana. Za automobile i za izletni~ke autobuse najprikladniji je smjer Lokve – Mrkopalj – Begovo Razdolje – Vrbovska poljana (izlaz Lokve na autocesti Zagreb – Rijeka). £ 1. Tuk – Janj~arica – Vrbovska poljana – Bjelolasica 3 h. Tuk (878 m; prije Vojni Tuk) malo je planinsko selo na cesti Lokve – Mrkopalj – Jasenak, 19 km od izlaza Delnice na autocesti Zagreb – Rijeka, 13 km od Loka-
va, 3 km od Mrkoplja. Gorski kotar 293
Mrkopalj (824 m) je ove}e planinsko selo, jedno od triju goranskih naselja s vi{e od 1000 st. Razvilo se usred prostranoga kra{koga Mrkopaljskog polja, izme|u {umovitih obronaka Bitoraja i Vi{njevice (ne Vi{evice!), oko cestovnog ~vori{ta za Lokve, Ravnu Goru, Begovo Razdolje, Jasenak i Novi. Ima dobre prometne veze (autobus iz Delnica 5 put na dan, nedjeljom rje|e). U mjestu je po{ta, ambulanta, {umarija, pilana, gostionica i trgovina. Na j. rubu mjesta iza pilane, podno ^elimba{e (1085 m), nalazi se dom Hrvatskoga skija{kog saveza (jednokatna brvnara s potkrovljem, za 50 gostiju) ~ija je namjena sada upitna. Smje{taj je mogu} i u privatnim ku}ama. Na obronku ^elimba{e (1085 m; kutija sa ìgom), iza skija{koga doma, bila je sagra|ena skija{ka vu~nica od
600 m. Okolina Mrkoplja, zajedno s Tukom, poznato je skija{ko podru~je i kolijevka skijanja u Hrvatskoj. Otkrili su ga rije~ki skija{i po~etkom 20. st. Godine 1914. tu je odràno »prvo prvenstvo na skijama za Hrvatsku i Slavoniju«, a 1934. ure|ena skaMrkopalj kaonica (rekordan skok jednog Norveànina 40 m). Ljeti je Mrkopalj ugodno ljetovali{te koje se unato~ blizini mora (20 km zra~ne linije) odlikuje svjeìnom i idilom mirisne {ume. Od a. p. na raskrìju u sredi{tu Mrkoplja put za Tuk vodi kroz Varo{ do raskrìja kod kbr. 98, odakle je ravno jo{ 200 m do doma Skija{kog saveza pod ^elimba{om, a l. uska asfaltirana cesta kojom mimo pilane ima 3 km do pl. doma u Tuku. Pl. dom »Bijele stijene« u Tuku (875 m) zidana je jednokatnica d. uz cestu, pored ostataka crkve. Uredio ga je HPS 1965. (otv. 30. svibnja) u zgradi nekada{njega zadrùnog doma, a nedavno je temeljito preure|en i osuvremenjen. Prizemno su jedna ve}a i jedna manja blagovaonica (ukupno 50 mjesta), kuhinjski trakt, sanitarni ~vor i predvorje, a na katu su spavaonice s ukupno 52 kreveta. Pred ku}om je prostor za parkiranje, a na livadama iza doma {iroke su mogu}nosti za kampiranje i sportske igre. Pored doma je stara {kolska zgrada koja sada sluì domu kao spremi{te, a u planu je da se u njoj uredi depandansa. Dom je stalno otvoren i opskrbljen hranom (tel. 051/833-603). Objektom upravlja PD »Bijele stijene« iz Mrkoplja. Po svojoj lokaciji na cesti Jasenak – Mrkopalj dom je vrlo prikladno polazi{te za uspone u V. Kapeli, a smje{taj na podnòju Maj-vrha (1269 m), s kojega se sve do doma spu{ta ravnomjerna padina s 400 m visinske razlike na udaljenosti od 1 km daje mu izglede da se zajedno sa susjednim Mrkopljem razvije u sredi{te pl. i sportskog skijanja. SATNICA OD DOMA U TUKU Maj-vrh 1h Petehovac 3h Bitoraj 4h Janj~arica 1,40 h Bjelolasica 3,20 h Bijele stijene 4,30 h Samarske stijene 3h Mrkopalj 3 km @. p. Lokve
13 km Delnice 19 km Pl. dom »Bijele stijene« u Tuku 294 HRVATSKE PLANINE
Put od pl. doma vodi uzbrdo cestom 5 km prema Jasenku (u prvom dijelu kratica jednog zavoja). Nakon 30’ iza malog prijevoja po~inje Mati}-poljana. Mati}-poljana (1030 m) jest prostrana ljupka dolina okruèna {umama. [iroka je oko 300 m, a duga~ka gotovo 3 km. Obrasla je bujnim livadama i okruèna lijepim crnogori~nim {umama. Kroz nju prolazi cesta Begova staza do Jasenka dolinom Begova~om. Na njezinoj je s. strani originalan spomenik Spomenik smrznutim partizanima na Mati}-poljani palim borcima: u pravilnom nizu postavljeno je 26 vapnena~kih stijena, ve}inom monolitnih i visokih oko 2 m, koje simboliziraju kolonu partizanskih boraca (Druga brigada XIII. primorsko-goranske divizije) koji su se ovdje smrznuli prilikom mar{a kroz snjènu me}avu 24. 2. 1944. kada je temperatura bila – 27 °C. Cesta nastavlja l. rubom poljane oko 2 km iza spomenika (5 km od Tuka). Prije ulaza u {umu l. s ceste skre}e kolni put uzbrdo kojim ima 30’ blagog uspona na prijevoj Janj~aricu (1236 m; 1,45 h od Tuka). Tridesetak metara d. iznad prijevoja na malom zaravanku je pl. ku}a. Pl. ku}a »Janj~arica«. Ure-
dio ju je HPS u nekada{njoj {umarskoj ku}i koju je mrkopaljska {umarija poklonila pl. orgaPl. ku}a »Janj~arica« nizaciji. To je prizemna brvnara lova~kog stila, s opremljenom kuhinjom i spavaonicom sa 7 leàja. Vodom se opskrbljuje iz cisterne. Nije opskrbljena i zatvorena je, a klju~ ~uva PD »Bijele stijene« u Mrkoplju. Obavijesti kod toga dru{tva i kod HPS-a u Zagrebu. Ku}a moè posluìti kao vi{ednevna baza za izlete na vrhove V. Kapele. Okruèna je pitomim {umovitim breùljcima i lijepim livadama, te pruà sliku planinske idile. Zbog posjetitelja koji do|u bez klju~a, 1980. je blizu ku}e na~injeno otvoreno drveno skloni{te s jednom otvorenom prostorijom. S prijevoja se kolni put blago spu{ta 600 m na Vrbovsku poljanu i na njoj spaja s cestom Begovo Razdolje – Jasenak. Tom cestom treba d. u {umu 1 km i 150 m prije lugarnice skrenuti l. uzbrdo za markacijom. Nakon 10’ staza sije~e {umsku cestu (do tog mjesta moè se automobilom po 500 m dugom kraku koji se odvaja 50 m prije lugarnice). Nakon 40’ o{rog uspona (putem se d. ra~va markacija do pl. skloni{ta) izlazi se na hrbat Bjelolasice, kojim je l. do vrha jo{ 3’. Kula na Bjelolasici (1534 m), najvi{i vrh Gorskoga kotara Gorski kotar 295
Kula (1534 m). Na tjemenu Bjelolasice nalazi se stari zidani geodetski znak, sada ve} u raspadanju, nalik kuli, pa odatle vrhu ime. Tu se nalazi metalna kutija s upisnom knjigom. Vidik se pruà na golemo {umsko prostranstvo Kapele, ~itav Gorski kotar, za lijepa vremena na slovenske Alpe, more s otocima i Velebit. Posebno je zanimljiv pogled na oblìnje Bijele stijene i Klek. Odatle prema ji. hrbat planine je unato~ visini veoma pitom, obrastao bujnom travom, s nekoliko lijepih dolaca. U jednom je ~ak ure|eno nogometno igrali{te (!). Nastavimo li tim hrptom sti}i }emo za 15’ do livade zvane Kulske njivice, odakle je d. 2’ silaza do pl. skloni{ta. Lugar Jakob Mihel~i} (1858.–1932.), prvi Pl. skloni{te »Jakob Mihel~i}« (1460 m) je drvena zgrada na planinarski vodi~ u kamenom postolju veli~ine 5x5 m, s dvije etaè. Gornja ima Hrvatskoj predvorje za smje{taj drva i jednu ve}u prostoriju sa 16 leàjeva na kat i lijepim namje{tajem (dar Tvornice »Radin« iz Ravne Gore). Prostorija sluì kao dnevni boravak, a u njoj je i mala kuhinja. Na j. strani ima malu istaku koja omogu}uje vidik na tri strane svijeta, osobito na Bijele i Samarske stijene. Voda se nalazi u cisterni sa z. strane skloni{ta. Izgradnju je 1986. organizirao Odbor KPP-a koji se i danas brine o ku}i. U gradnji je sudjelovalo nekoliko stotina ~lanova pl. dru{tava iz Zagreba, Mrkoplja i Ravne Gore. Zanimljiva je {etnja od skloni{ta u j. stjenoviti greben Bjelolasice tzv. »Putem hrvatskih himalajaca«, koji je markiran i osiguran ~eli~nom uàdi. Traje oko
Pl. skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici 20’, a izveden je 1988. na poticaj @elimira Kanture (1936.–1994.). Skloni{te je otvorenog tipa, a obavijesti o njemu daju PD »Vihor« i »Kapela« iz Zagreba. Skloni{te je smje{teno j. od hrpta i zato pruà dobru za{titu od bure. Nazvano je po lugaru koji je 1899. planinarima otkrio put na Bijele stijene. Ovaj objekt na najvi{emu vrhu Gorskoga kotara pruà toliko potrebno skloni{te na Bjelolasici, a uz to korisno sluì za ugodno planinarenje »od ku}e do ku}e« po Gorskom kotaru. Od skloni{ta se ne treba vra}ati na vrh nego se moè za 25’ strmog silaza opet sti}i na cestu, oko 1 km dalje od mjesta gdje smo je ostavili pri usponu. Markacija ovdje sije~e cestu na putu za Samarske stijene (v. 4; prilaz sa Samarskih stijena). £ 2. Begovo Razdolje – Vrbovska poljana 6 km – Bjelolasica 1 h. Ovo je najbolji prilaz za motorna vozila jer ima samo desetak km neasfaltirane ceste. S raskrìja u sredi{tu Mrkoplja treba krenuti u si. smjeru 6 km cestom u Begovo Razdolje. Begovo Razdolje (1078 m) je najvi{e selo u Hrvatskoj. Stanovnici imaju razvijen smisao za turisti~ku privredu, a klimatski uvjeti, duìna zime i skija{ka ì~ara dobra su osnova za razvoj skija{kog sporta. Godine 1980. sagra|en je u selu hotel »Jastreb« sa 100 kreveta u 50 soba, a pored njega je i ove}e odmarali{te nastalo adaptacijom {kole i lugarnice. Iz sela se moè do Vrbovske poljane na podnòju Bjelolasice cestom ili markacijom. Markacija vodi iz sela na s. preko @ute poljane i Podova. Uspon cestom po~inje na ra~vanju na kraju sela, 1 km od hotela, gdje treba d. pod pravim kutom. Cesta se uspinje kroz {umu povrh Okruglice i Duge poljane (pje{a~ki put vodi preko tih poljana) na Vrbovsku poljanu (5,5 km), do mjesta kamo stiè put iz Tuka (dalje v. 1). 296 HRVATSKE PLANINE
£ 3. Jasenak – Vrbovska poljana 12 km – Bjelolasica 1,20 h. I ovaj je prilaz, zbog duljine, samo za izletnike s automobilom. Za razliku od prilaza iz Mrkoplja preko Begova Razdolja koji je bliì Rijeci, ovaj je bliì Zagrebu, no cesta je u lo{ijem stanju. Prvih 7 km od Jasenka v. Bijele stijene, 1. Od ra~vanja ceste za Bijele stijene jo{ 1,5 km do novog ra~vanja gdje treba d. (l. je cesta za Tuk). Na idu}em Hotel »Jastreb« u Begovu Razdolju ra~vanju nakon 600 m treba l. (d. krak se penje na Gomirkovicu do g. postaje skija{ke ì~are iz Vrela). Posljednja 4 km cesta vodi poloìto {umom i preko poljane Radivojke do lugarnice (d. od ceste) iza koje skre}e d. krak {umske ceste, a odmah zatim i markacija na vrh. Dalje kao pod 1. £ 4. Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama – Bjelolasica 2,30 h. Od Ratkova skloni{ta silaz natrag na cestu do »Trinaestog kilometra«, cestom l. 1 km do ra~vanja, odakle d. 15’ u {umu do {umske manipulacije. Dalje uspon vododerinom zvanom Palirova (ili @iva) voda na prijevoj Bucala i silaz na drugu stranu do {umske ceste na Okruglici poljani. Na toj su poljani planinari iz Mrkoplja i Zagreba 1991. na~inili drvenu nadstre{nicu – ugodno odmori{te. Nakon 2–3’ je ra~vanje: d. krak zavr{ava uskoro na poljani Rapavici, a mi }emo l. 800 m i tu skrenuti d. u {umu. Nakon 20’ prelazimo tre}u cestu (Begovo Razdolje – Jasenak) i o{trim se usponom penjemo kroz {umu gotovo 1 h do skloni{ta na Bjelolasici. Od skloni{ta 3’ uspona na hrbat, pa l. do Kule na vrhu jo{ 15–20’.
£ 5. Vrelo – Gomirkovica (ì~arom) – Bjelolasica 2,30 h. Zaselak Jasenka, Vrelo, koji se nalazi na podnòju Bjelolasice, otvara novu mogu}nost uspona na vrh otkad je u njemu sagra|en novi sportsko-rekreacijski centar sa skija{kom ì~arom povrh njega. Sportsko-rekreacijski centar »Bjelolasica«. Hrvatski Sabor je 1978. odobrio izgradnju ovog centra kao kapitalnog objekta u Hrvatskoj. Plan izgradnje izradio je Urbanisti~ki institut Hrvatske, naru~ilac je bio RSIZ za fizi~ku kulturu. Centar je otvoren 19. prosinca 1986. Zami{ljen je ponajprije kao sredi{te zbivanja zimskih sportova u Hrvatskoj zbog povoljnih snjènih uvjeta na si. padinama, a osim toga bi kao cjelina trebao sluìti cijele godine u rekreativne svrhe. Dovr{ena je skija{ka ì~ara iz Vrela do poljane Gomirkovice koja ima sve uvjete da postane jedno od glavnih pje{a~kih Sportsko-rekreacijski centar »Bjelolasica« u Vrelu Gorski kotar 297
prometnih ~vori{ta. Centar je otvoren cijele godine, a raspolaè restoranom i velikim hotelskim kapacitetom. Nalazi se u Vrelu (620 m), zaselku Jasenka (4 km od sredi{ta
Jasenka). Stalno je otvoren, ima restauraciju i velike hotelske kapacitete. Kako sti}i do Centra? Radnim danom vozi redovita autobusna linija iz Ogulina do Jasenka, odakle je 4 km cestom u Vrelo. Za vrijeme skija{ke sezone Vrelo ima izravnu autobusnu vezu sa Zagrebom. Autobus RO »Bjelolasica« vozi svakoga dana u 6 i 14 h svoje djelatnike iz Ogulina do Vrela te, ako ima slobodnih mjesta, moè primiti i goste, no ta mogu}nost nije sigurna. Ljeti vozi subotom iz Zagreba izletni~ki vlak »Karlek« do Ogulina, odakle nastavlja izletni~ki autobus do SRC-a »Bjelolasica« (povratak istoga ili idu}eg dana). Skija{ka ì~ara iznad Centra svladava do poljane Gomirkovice na planinskom hrptu visinsku razliku od 458 m na duìni od 1203 m. Kapacitet joj je 1000 skija{a na sat. Ona teoretski otvara mogu}nost uspona na vrh i s te strane Bjelolasice. S Gomirkovice bi bio mogu} uspon d. stranom Viline drage na kamenjar, a zatim kroz {umu prema hrptu kojim ima oko 2 h do livada pod vrhom. Zapreka je jedino lijepo razvijen pojas klekovine. Kroz taj pojas probijena je prije Domovinskoga rata planinarska staza, ali je danas toliko zarasla da je postala neprohodnom. Budu}i da je klekovina bora danas zakonom za{ti}ena, staza vi{e nije kr~ena. Dok se to pitanje ne rije{i, pje{acima preostaje mogu}nost uspona iz Vrela kroz Gri~evite drage (v. 6). £ 6. Vrelo – Gri~evite drage – Bjelolasica 4 h. Iza zadnje ku}e u Vrelu uspinje se cesta (4 puta je sijeku markirane kratice) u pravcu Begova Razdolja. Na prijevoju Ostroìci (8. km) d. uz cestu je lugarnica i pored nje izvor pitke vode, ali mi }emo na ra~vanju ceste 1 km prije lugarnice, na 7. km, skrenuti l. krakom ceste kroz Gri~evite drage do njegova kraja (100 m dalje u susret dolazi krak ceste iz Begova Razdolja, ali ceste jo{ nisu spojene zbog nekih lokalnih razloga). S kraja ceste l. o{tro uzbrdo za markacijom prema hrptu planine. Malo prije izlaska na hrbat je izvor, ali nije ozna~en. Na hrptu stièmo do kriànja na Kulskim njivicama, odakle je na drugu stranu hrpta 3’ silaza do pl. skloni{ta, a d. 15–20’ livadama na vrh Bjelolasice (v. 3). LITERATURA Ratkovi}, M.: Klek i Bjelolasica sa turisti~kog gledi{ta. Primorac 1877., br. 38, 39 i 41; Hirc, D.: Na Bjelolasici. HP 2, 1899., 155; Rossi, Lj.: Nekoji manje poznati uzlazi u jùnoj Hrvatskoj. HP 3, 1900., 199; Marcuzzi, E.: Biela Lasica. Liburnia 2, 1903., 5; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str. 471); Smokvina, A.: Biela Lasica. Liburnia 6, 1907., 113; Langhoffer, A.: Na Bjelolasicu i U~ku. HP 10, 1907., 2; Asperger, C.: Bjelolasica d’inverno. Liburnia 7, 1908., 65; Pasari}, J.: Bjelolasica. Vienac 2, 1911., 191; Budisavljevi}, B.: Na Bjelolasicu 1864. godine. Vienac 3, 1912., 93; Bo{njak, K.: Prilog gra|i za floru jùne Hrvatske. Gl. prir. dr. 1927-28., br. 3940, str. 65; Stahuljak, V.: Bjelolasica 1533 m. Novosti 21, 1927., br. 22; Zalokar, M.: Vrh
Bjelolasice. PV 38, 1938., 241; Kumi~i}, E.: Bjelolasica. NP 3, 1950., 362; Pribani}, M.: Bjelolasica. NP 1981., 193; Mikol~i}, K.: Jedan graditeljski podvig. NP 38, 1986., 160; Tro{elj, M.: Skloni{te na Bjelolasici, spomenik ljudske nesebi~nosti. NP 1988.,18; Kantura, @.: Okruglica u V. Kapeli. HP 83, 1991., 199; Kantura, @.: Male tajne V. Kapele. HP 84, 1992., 4 i 85, 1993., 59. 298 HRVATSKE PLANINE
Klek zemljovid 21, str. 300 Prirodne zna~ajke. U ~itavoj Hrvatskoj nema vrha kojim bi se narodna
ma{ta toliko bavila koliko Klekom. Prema narodnoj predaji starosjedilaca, tu je sijelo vje{tica za olujnih no}i. Hrbat planine nalik je golemu okamenjenom divu, kojemu se jasno razabiru glava, grudi, koljena i stopala. S koje li se god strane pri|e, Klek svaki put pokazuje drugi oblik, ali pogled uvijek privla~i njegova smjelo uzdignuta prevjesna stijena. Klek je sastavni dio Kapele; gra|en je od jurskih i krednih vapnenaca pa obiluje kr{em. Ima oblik 3-4 km dugog hrpta smjera sz.-ji., koji je od podnòja pa do bila pokriven {umskim pla{tem. Jedino na dva mjesta {uma ne seè do grebena zbog okomitih stijena. Ta su dva mjesta vrh Kleka s impozantnom stijenom visine 200 m, i Kle~ice, koje se tako lijepo vide iz Ogulina. S tih stijena splavljena je zemlja i ostale su gole hridine. Ipak je me|u pukotinama ostalo malo humusa i upravo to su stani{ta onih rijetkih biljaka {to su u pro{lom stolje}u privla~ile pànju europskih botani~ara Klekovoj cvjetani (Pedicularis brachiodonta, Primula Kitaibeliana). Od kra{kih pojava na}i }emo na Kleku {pilje i {krape, a u okolici ponikve, ponore i osamljene kamenite obeliske, tzv. visibabe. Oko podnòja planine prostiru se prostrane livade s bogatom proljetnom florom. Prilazi i promet. Masiv Kleka okruèn je seoskim naseljima (Turkovi} selo, Bjelsko, Musulinski Potok, Vitunj), odakle u planinu vode brojne staze, tako da je uzlaz lak i Klek u grbu Hrvatskog mogu} s raznih strana. Jedinu te{ko}u ~ini svladavanje planinarskog saveza vr{ne stijene zbog prili~ne strmine. Jùnim podnòjem Kleka vodi Rudolfova cesta Ogulin – Novi Vinodolski, koja je 1977. asfaltirana. Tu se pod Klekom nalazi zaselak Bjelsko (12 km od Ogulina, 130 km od Zagreba), tradicionalna prilazna to~ka za uspon na vrh (1 h). Planinarstvo i alpinizam. Klek ve} stolje}ima privla~i putnike i istraìva~e svojim markantnim likom (v. Malu klekovsku kroniku). S usponom J. Frischaufa na Klek povezan je osnutak HPD-a. Klekova ji. stijena bila je prva {kola hrvatskih penja~a. U njoj je izveden velik broj prvenstvenih penja~kih uspona, ali je, naàlost, uzela i desetak ljudskih `rtava, vi{e nego ijedan drugi na{ vrh. U stijeni Kleka izveden je i prvi ozbiljniji penja~ki uspon u Hrvatskoj. U »Viencu« od g. 1912. ~itamo da su neki zagreba~ki planinari povezani uètom »plazili od stijene do stijene i nakon vi{esatnog peKlek sa si. strane; lijevo Glava Kleka, desno Kle~ice (Alan ^aplar) Gorski kotar 299
njanja doplazili na vrh«. Klasi~ni penja~ki smjerovi sluè danas po~etnicima kao vjèbali{te (glasovita »Hapedejka«). Klek je podru~je rada PD-a »Klek« u Ogulinu (osn. 1926.), koje je u blizini vrha sagradilo pl. ku}u i bri-
ne se o markiranju prilaznih putova. Ogulin je i glavna prilazna to~ka za uspon. Iznad munja, oblaka i triesa Orija{ki, poput kamen-diva, Sanak vje~ni spokojno {to sniva, Klek se gordi diè put nebesa. Kr{na roda ponosita slika, Alem kamen hrvatskijeh gora, Ne ima mu ravna takva lika Od Crnoga do Jadranskog mora. Albert Weber, 1898. MALA KRONOLO[KA TABLICA 1689. J. W. Valvasor objavljuje prvu poznatu sliku (crtè) Kleka. 1782. B. Hacquet spominje biljke ubrane na Kleku 1835. F. Fras objavljuje da se Klek vidi iz Gornjeg grada u Zagrebu 1838. uspon saskoga kralja Friedricha Augusta II. u dru{tvu s J. Jela~i}em 1842. O. Ostroìnski objavljuje prvi opis Kleka (na njema~kom jeziku) 1852. J. Schlosser i Lj. Vukotinovi} zapo~inju seriju uspona 1865. J. Torbar objavljuje prvi hrvatski opis Kleka 1874. J. Frischauf prilikom uspona na Klek poti~e osnivanje HPD-a 1877. J. Kugy, C. Marchesetti i M. Tommasini botaniziraju na Kleku 1878. dovr{ena Rudolfova cesta preko Bjelskog podno Kleka 1882. Ante Kova~i} objavljuje u »Viencu« pjesmu o Kleku 1883. HPD iz Zagreba ima svog povjerenika u Ogulinu 1898. skupina hrv. znanstvenika posje}uje vrh Kleka; putopisac A. Weber objavljuje zanosnu pjesmu o Kleku; poku{aj osnivanja podrùnice HPD-a u Ogulinu 1899. HPD-ov povjerenik F. Fink probija put kroz stijenu na vrh 1909. izvu~en top na vrh Kleka prilikom vojnih manevara 1912. prvi uspon uètom u Klekovoj stijeni (~lanovi HPD-a) 1917. D. Pauli} i M. Drobac svladavaju stijenu Kle~ice 1925. HTK »Sljeme« ure|uje pl. skloni{te u polu{pilji pod vrhom 1927. prvàrtva Kleka (smrtonosan pad Etelke Hagenreiter) 1928. Vlado Horvat otkriva i opisuje Klekovsku {pilju 1929. sabirna akcija za izgradnju pl. ku}e na Kleku 1935. po~etak hrv. modernog alpinizma (solo uspon M. Dragmana)
1939. prvi zimski penja~ki uspon (E. Laszowski i I. Bumba) 1949. snimljen prvi film o Klekovoj stijeni 1953. smrtonosan pad zagreba~kog penja~a I. Babi}Gjalskoga 1954. smrtonosan pad D. Bela~i}a s vrha 1956. zapo~ela izgradnja pl. doma 1958. 12. listopada otvorenje pl. doma; smrtonosan pad zagreba~kih penja~a B. Luk{i}a i Z. Lindenbacha 1963. poginuo penja~ki instruktor M. Frey zbog pada u stijeni Klekova stijena u slikarstvu: 1972. Klek progla{en prirodnim rezervatom Valvasor 1689., Franz Jaschke oko 1975. asfaltirana Rudolfova cesta do Bjelskog 1800., Vladimir Varlaj 1926. i 1980. HPS objavljuje monografiju B. Aleraja »KIek, stijene, penja~i« Oton Postrùnik 1929. Gorski kotar 301
Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki uspon na vrh iz zaselka Bjelsko na podnòju, koje je nekoliko puta na dan povezano autobusnom linijom s Ogulinom (nedjeljom ne vozi!). Ovom }e se mogu}no{}u posluìti oni koji zbog oskudice vremena planiraju samo jednodnevni izlet, a tako|er i oni koji stiù vlastitim prijevozom, jer tu mogu parkirati (autobusi tako|er). Budu}i da se vozni red autobusa ~esto mijenja, valja se pri planiranju puta raspitati za najpovoljniji Ognjeslav Utje{enovi} polazak i povratak. Tradicionalan je uspon preko Pu{kariOstroìnski }a i Ostrovice, no budu}i da je prili~no dugotrajan, njime se (1817.–1890.) opisao sluè uglavnom planinari koji }e preno}iti u domu na Kleje Klek 1842. g. ku. Za povratak valja, radi raznolikosti, izabrati neki drugi put, npr. dò. p. Hreljin preko Vitunja. Izletni~ki autobus koji je putnike iskrcao u Bjelskom moè ih do~ekati na drugoj strani Kleka, u Vitunju, umjesto u Bjelskom. Postoje i novi pravci iz Ogulina koji tako|er mogu obogatiti izletni~ki itinerar. £ 1. Ogulin – Bjelsko 12 km – Klek 1,10h. Polazna to~ka za Bjelsko je Ogulin. Od `. p. Ogulin (109 km od Zagreba, 120 km od Rijeke, stanica br-
zih vlakova) [enoinom i Jela~i}evom ulicom te preko Zrinskog trga i Nazorovom ulicom u sredi{te do trga pred Frankopanskom kulom. Autobusna linija za Bjelsko vozi samo radnim danom s Trga hrvatskih rodoljuba pred Frankopanskom kulom u 5,30, 6,30, 12,30 i 14,45. Svakim danom (i nedjeljom) u 6 i 14 h vozi autobus RO »Bjelolasice« svoje djelatnike iz Ogulina u Jasenak preko Bjelskog. Ogulin (323 m) je gradi} s 15.000 stanovnika smje{ten u dolini Dobre, upravo nad njezinim ulazom u ponor. Staro je administrativno sredi{te, danas sjedi{te op}ine. Ima bolnicu, po{tu, benzinsku crpku, dobro razvijenu ugostiteljsku i trgova~ku mreù, te turisti~ko i planinarsko dru{tvo (HPD »KIek«). Preno}i{te osigurava Turisti~ko dru{tvo (hotela u Ogulinu nema). Nà. p. Ogulin zaustavljaju se i brzi vlakovi (Zagreb 109 km, Rijeka 120 km). Autobusni kolodvor je u sredi{tu. Glavna je gradska znamenitost Frankopanska tvr|ava sagra|ena oko g. 1500. poslije istjerivanja Turaka, oko koje se razvilo naselje Ogulin. U tvr|avi je danas muzej, a u njezinu dvori{tu gradska tr`nica. Ispod grada, preko ceste, ure|en je vidikovac s pogledom na Klek i u 50 m dubok ponor u koji se, po predaji, bacila k}i gradskoga kapetana (ili Zulejka) zbog nesretne ljubavi. Nakon izgradnje brane na Dobri za potrebe hidroelektrane »Gojak«, speleolozi su mogli u}i u ponor i oblìnju {pilju Medvedicu i istraìti ogulinsko podzemlje. Rezultat je bio senzacionalan: otkrili su 16 km kanala, po ~emu je ovaj {piljski kompleks danas prvi u Hrvatskoj. U sredi{tu se pred zgradom nekada{nje Modru{ko-rije~ke ùpanije (sada poduze}e »Prevoz«) nalazi bista knjièvnice Ivane Brli}-Maùrani}, ro|ene u Ogulinu 1874. (rad Vanje Radau{a postavljen 1974.), a na zgradi je HPS 1994. postavio spomen-plo~u u povodu 120-godi{njice osnivanja HPD-a. U Frankopanskoj tvr|avi je zavi~ajni muzej u kojemu je 20. 5. 1984. otvorena lijepa alpinisti~ka zbirka. Frankopanski stari grad u Ogulinu s Ogulinskim muzejom 302 HRVATSKE PLANINE
Iz Ogulina Rudolfovom cestom preko Molina-
rijeva mosta do Pu{kari} sela (v. 3), zatim dalje cestom u Bjelsko jo{ 10 km u brojnim zavojima uzbrdo izme|u Sovenice (850 m) i Sto{ca (808 m), pa desno povrh velike ponikve Lug i preko blagog prijevoja Sljeme na visoravan pod Klekom do prvih seoskih ku}a. Cesta je u cijelosti asfaltirana. Bjelsko (625 m) je zaselak Musulinskog Potoka od nekoliko ku}a, s lugarnicom, gostionicom i izvorom, sve pored ceste, a vaàn je kao najbliì cestovni prilaz Kleku. Mogu}nost parkiranja i ~uvanja vozila. Na ulazu u selo, lijevo od ceste, nalazi se zanimljiva Monolit Baba kod Bjelskog prirodna kamenita tvorba nalik gljivi, tzv. Baba. Uspon na vrh vodi iza lugarnice d. od ceste kolnim putem uzbrdo 30’, a na hrptu planine sastaje se s markacijom od Ostrovice (v. 3). Slijedi uspon od 15’ {umovitim hrptom u nekoliko zavoja do pl. doma. Pl. dom na Kleku (1000 m) zidana je zgrada s prizemljem i potkrovljem. Smje{tena je na planinskom grebenu j. od vrha, na gornjem rubu {umskog pojasa, tako da omogu}uje {irok vidik na Gorski kotar i ogulinsku ravan, a i sam je dom vidljiv izdaleka. Sagra|en je zajedni~kim naporom HPS-a i PD-a »Klek« u Ogulinu (otv. 12. listopada 1958.), a 1984. je znatno pro{iren prigradnjom. U prizemlju su kuhinja i dva dnevna boravka, a u gornjoj etaì i prigra|enom krilu spavaonice s 50 leàja (ima i desetak rezervnih madraca). Vodom se opskrbljuje iz cisterne. Otvoren je obi~no ljeti preko vikenda i djelomi~no je opskrbljen. Budu}i da se reìm ~esto mijenja, taj podatak valja provjeriti prije uspona. O davnoj potrebi i koristi ovoga doma svjedo~i i podatak da je ve} 1929. bilo poku{aja izgradnje (sabirna akcija); 1937. trebala je gradnja zapo~eti, ali je odgo|ena zbog nesporazuma o lokaciji: HPD iz Zagreba èlio je objekt u visinskom pojasu, a njegova je podrùnica iz Ogulina predlagala livade kod Bjelskoga. Sada{nja je lokacija osobito povoljna za penja~e zbog blizine stijene, ali su oteàni nadzor i opskrba. Od doma na vrh staza vodi l. stranom planine uz lijep vidik u dubinu na selo Musulinski Potok. Nakon 10’ prolazi mimo omanje {pilje (5x4x2,5 m) pod mo}nom prevjesnom stijenom, a 2’ poslije ra~va se: ravno dalje 35’ na Kle~ice, a d. uzbrdo za 15’ na vrh Kleka. Kle~ice (1062 m) su golema hridina s. od vrha Kleka, malo po strani i niè od glavnoga hrpta planine. U njima se razabiru dva kamenita kuka. S planinskim hrptom veè ih uska gorska kosa, a svuda naokolo ru{e se slikovite kamenite okomice. Od ra~vanja staze do vrha Kle~ica ima oko 30’. Nakon 2–3’ put izlazi na {umovit prijevoj {irok oko 100 m, zatim se penje hrptom kojemu je l.
vrlo strma livada (vidik na selo Musulinski Potok), a d. {uma. Na vrhu livade (vis. to~ka 1098 m) staza ulazi u {umu i nastavlja prema Hreljinu, a d. vrlo strmo nizbrdo skre}e slaba stazica pod vrhove Kle~ica gdje treba oprezno izabrati put do vrha (samo za iskusnije planinare!). Uspon na vrh Kleka kroz stijenu svladan je stubi{tem koje je dao usje}i HPD 1899. preko svoga ogulinskog povjerenika F. Finki (obnovljeno je Pl. dom na Kleku (Jasna Bingula) Gorski kotar 303
Kle~ice to~no nakon sto godina – 1999.). Na vrhu stubi{ta put izlazi na greben. Na drugu stranu spu{ta se staza kojom penja~i prilaze stijeni, a na{ put nastavlja iz {ume l. kamenim grebenom i mimo spomen-plo~a poginulim alpinistima penje se na vrh. Iako je zavr{ni dio uspona mala alpska tura, a potrebno je tu i tamo penjati se i rukama, nema ve}ih pote{ko}a. Opasnost postoji samo za ki{ovita vremena kada su stijene skliske. Na vrhu se ne valja odvi{e pribliàvati rubu stijene. Vrh je kamena glavica promjera desetak metara, na kojoj je sada TV repetitor (1181 m). Odavle se pruà {irok vidik s jedne strane prema Gorskom kotaru, a s druge sve do Medvednice nad Zagrebom. Tu treba paziti da se ne bi odronjavalo kamenje, {to moè biti kobno za penja~e u stijeni ispod vrha. VIDOKRUG S KLEKA (1181 m) Ime vrha m km 0° Gera 1178 70
20 Sljeme 1033 105 41 Vranilac 643 150 45 Hunka 489 140 68 Brezovo polje 984 180 86 Kozara 970 155 102 Grme~ 1604 140 124 Klekova~a 1964 150 130 Ozeblin 1657 100 143 Seli{ki vrh 1280 50 150 Vaganski vrh 1758 100 161 [atorina 1624 70 182 M. Rajinac
1699 51 192 Bijele stijene 1334 15 260 Bjelolasica 1534 15 270 Bitoraj 1385 25 275 Risnjak 1528 48 299 Slov. Snènik 1796 70 305 Triglav 2863 168 320 Grintovec 2558 138 332 Ojstrica 2350 135 342 Stubi{te pod Klekom sagra|eno 1899., obnovljeno 1999. Rog 1100 42 353 304 HRVATSKE PLANINE
£ 2. Ogulin – Kneja – Klek 3 h. Sa zaravanka izà. p. Ogulin u z. smjeru za strelicom kroz grad, na 2. kriànju l., zatim ravno jo{ 400 m preko kriànja sa semaforima do betonske ograde iznad kanjona Dobre kroz {etali{te Krlenac. Odavle l. za novom markacijom iz grada kroz predgra|e Krlenac do prodavaonice u Vu~i}ima (klupa sa stolovima). Desetak m iza nje po~inje
uspon na prvi, zatim na dru- Klekova jz. stijena – »{kola« hrvatskog alpinizma gi zaravanak Bukovnika. Oko 1 km dalje (putokazna plo~a) vrijedi sa staze skrenuti d. odvojkom 3’ do Vidikovca na rubu vrha Pe~nika radi neobi~nog vidika u dubinu od 150 m. Slijedi blagi uspon kroz mije{anu {umu, zatim kroz sredinu pitomoga Malog polja (540 m) s nekoliko ku}a za odmor i izvorom Franjkovcem na suprotnoj strani. Od izvora uspon kroz {umu do sportsko-rekreacijskog centra Kneja (560 m), gdje je nekoliko igrali{ta i ku}ica koje mogu posluìti kao skloni{te. Iznad Kneje izlazi se na cestu Ogulin – Jasenak, njom l. 300 m, zatim d. uzbrdo kroz {umu na prijevoj Sovenicu (700 m) izme|u vrha Sovenice (850 m) i Ostrovice (722 m); narod prijevoj zove i Zakopa jer su tu, po predaji, zakopana tijela poginulih turskih vojnika. Ovdje je sa~uvana i zemunica 143. ogulinske brigade iz g. 1991. Odavle se iznenada pruà lijep pogled izbliza na Klek. Desetak m dalje put se spaja sa starom markacijom koja dolazi zdesna iz Ogulina preko Pu{kari} Sela (v. 3). Blagim silazom stièmo do mirisnih livada s nekoliko malih izvora na podnòju Kleka, gdje sije~emo stazu Bjelsko – Turkovi} Selo, te se vrlo o{tro uspinjemo travnatom padinom 15’-20’ na hrbat Kleka (dalje v. 1). £ 3. Ogulin – Pu{kari}i – Ostrovica – Klek 3,30 h. Ovaj neko} tradicionalni pje{a~ki prilaz prili~no je dug i izloèn suncu, pa se njegova markacija vi{e ne obnavlja. Danas ga zamjenjuje autobus do Bjelskog (v. 1), a tim smjerom uglavnom idu jo{ samo autostopisti. Vodi iz sredi{ta Ogulina mimo Frankopanskoga grada i vidikovca nad ponorom 2 km Rudolfovom cestom prema Novom Vinodolskom do raskrìja, odakle l. preko staroga slikovitog Molinarijeva mosta na rijeci Dobri (sagr. 1878.) u selo Pu{kari}e. Ve} na ulazu u selo skre}emo l. s ceste seoskim markiranim putem kako bismo skratili njezin velik zavoj. Nakon 30’ blagog uspona uz telefonske stupove, opet izlazimo na cestu »na Smuti« (izvor Benasta voda uz cestu nije za pi}e). Cestom treba produìti l. samo 200 m, a zatim je prije}i te ~itav sat pàljivo slijediti markaciju kroz nisku {umu Ostrovicu mimo brojnih ponikava i proplanaka. Pogled na Klek sa Sto{ca (Jasna Bingula) Gorski kotar 305
£ 4. Hreljin – Vitunj – Gradina – Klek 5 h. Uspon je dug i nije u cijelosti markiran, premda je vrlo zanimljiv. Dolazi u obzir osobito kao varijanta za silazak jer je na kraju putà. p. sa sigurnim voznim redom. Put po~inje nà. p. Ogulinski Hreljin (6 km od Ogulina, ne stoje brzi vlakovi!), spu{ta se preko sela Brestovca do rje~ice Vitunj~ice, prelazi je kod ribogojili{ta i seoskim putem stiè u selo Vitunj (1 h). U selu je gostionica i trgovina, a pored sela je zaniPl. skloni{te na Sto{cu (Jasna Bingula) mljiv izvor Vitunj~ice. Iza sela penje se {irok put l. stranom stoàsta vrha (660 m) u njegovo zale|e, odakle se za 5’ moè sti}i na vrh do Vitunjske gradine (prvi spomen 1449. kao posjed Frankopana, ve} 1575. napu{tena), a ravno dalje uzbrdo za 20’ na prijevoj. Tu treba skrenuti l. uzbrdo kroz {umu, prvih pola sata strmo, zatim 1,30 h slabo utrtom grebenskom stazom na visini ve}oj od 900 m preko Opaljenog i Gladnog vrha. Putem prelazimo preko poljane Sladivojke (956 m). Na vrhu idu}e strme poljane l. silazi stazica na Kle~ice. Odavle se spu{tamo pod Kleko-
ve stijene i njihovim d. podnòjem stièmo u dom. £ 5. Bjelsko – Stoàc 1 h. Zasjenjen Klekovom visinom i tradicijom ostao je s druge strane ceste Ogulin – Bjelsko gotovo nezapaèn istaknuti vrh Stoàc (808 m). Dosad su ga posje}ivali samo planinarski sladokusci koji cijene nove vidike i nove doìvljaje. Vrijedi ga posjetiti i stoga {to je na njemu malo pl. skloni{te koje pruà romanti~an ugo|aj u planinskoj ti{ini i osamljenosti. Od Bjelskog valja krenuti cestom 2,5 km prema Ogulinu do zavoja gdje d. dolje silazi bijela cesta, a d. uzbrdo u {umu obi~an kolnik. Tim kolnikom, slijede}i markaciju, ima do vrha 20–30’, djelomi~no stubi{tem od 300 stuba, sli~no Horvatovima na Medvednici. Na vrhu je lijepo ure|eno jednostavno skloni{te sagra|eno 1975. g. u obliku brvnare. U njemu su pe}, tri leàja i stol, a naokolo izletni~ke klupe. Skloni{te dobrovoljno odràva planinar Mijo Stipeti} iz Ogulina, koji je uredio i 300 stuba. S druge strane vrha mogu se posjetiti zanimljive stijene povrh [kurih draga, nalik kiklopskim tvorevinama. Do njih ima oko 1 km kroz {umu prastarih bukava. LITERATURA Ostroìnski, O.: Klek. Der Pilger, Karlovac 1842., br. 11, 12 i 13 (prijevod NP 5, 1953., 256); Torbar, J.: Uzlaz na Klek i Plje{ivicu. Knjièvnik 2, 1865., 121; Frischauf, J.: Kratak opis uspona na Klek (prijevod). Obzor 1874.; Ratkovi}, M.: Klek i Bjelolasica s turist. gledi{ta. Primorac 1877., br. 38-41; Hirc, D.: Uzlaz na Klek. Lijepa na{a domovina, II. 1893. (str. 53); Planinar: Izlet na Klek. Obzor 1898., br. 129; Jemer{i}, I. N.: Pogled s Kleka. Svjetlo 1899., br. 35; Langhoffer, A.: Put na Klek. HP 2, 1899., 101; Heinz, J.: U jeseni na Kleku. HP 4, 1901., 8; Beck M., G.: Ein botan. Ausflug auf den Klek. Ung. bot. bl. 1906., 2/4; Gaspari, M.: Na Klek. Dom in svet 22, 1909., 104; Haensler, K: U distanci modrog Kleka. Hrv. sloboda 1910., 221-224; Morton, F.: Eine Besteigung des Mali Klek. Ungar. bot. bl. 1911., 329; Zikmundovski, R.: Sa Kleka. Vienac 3, 1912., 159; Hirc, D.: Novi prilozi hrv. flori, II. Klek. Gl. hrv. prir. dr. 1917., 29, 18 i 171; Vere{, S.: Jedan fantasti~ni put na Klek. Zabavnik 1919., br. 36; Bo{njakovi}, S.: Kra{ki Marko Kraljevi}. PV 22, 1922., 5; Cveti{i}, V.: Zimski uspon na Klek. HP 20, 1924., 106; Pauli}, D.: Mali Klek. HP 20, 1924., 88; K. C.: Teàk uspon na Malu Kle~icu. Ve~er 1926., br. 1758, str. 5; Cveti{i}, V.: Strani turista o na{em Kleku. Ve~er 1927., br. 1974, str. 6; N. ].: Prvàrtva Kleka. HP 23, 1927., 70; Dva uspona na Klek. Jutarnji list 1929., br. 6175, str. 12; Brezove~ki, S.: Uspon preko ji. stijene Kleka. HP 31, 1935., 203; Wester, J.: Na bajnem Kleku. PV 35, 1935., 301; Janekovi}, Gj.: Na Kleku. HP 32, 1936., 18 i 39; Dragman, M.: Prvenstveni uspon kroz ji. stijenu Kleka. HP 32, 1936., 197; Horvat, V.: U potrazi za klekovskom {piljom. HP 33, 1937., 270; Laszovski, E.: Prvi zimski penja~ki uspon preko ji. stijene. HP 35, 1939., 289; Klek (1182 m), jugovzhodna stena. PV 39, 1939., 51; Malneri~, M.: Klek. Na{ glas 1940., br. 4, str. 2; 306 HRVATSKE PLANINE
Praì}, B.: Jedna no} na Kleku. HP 36, 1940., 294; Brezove~ki, S.: Novi penj. uspon u ji. stijeni Kleka. HP 37, 1941., 153; Bumba, I.: Klek, ji. stijena. HP 38, 1942., 131; Ceraj, Z.: Kleku (pjesma). HP 38, 1942., 24; Prevendar, S.: Silaz ji. stijenom Kleka. HP 39, 1943., 93; Iz pl. uspomena. Klek 28. VII 1939. HP 40, 1944., 40; Ku~an, N.: Tehni~ki opis penj. uspona u ji. stijeni Kleka. NP 1, 1949., 218; Ledi}, G.: Crvena zastava na Kleku 1. maja 1943. NP 1, 1949., 129; Gropuzzo, I.: S filmskom kamerom u stijeni Kleka. NP 1, 1949., 102; Kumi~i}, E.: Pismo o Kleku. NP 3, 1951., 270; Bla{kovi}, V.: Jedan stari opis ogulinskog Kleka. NP 5, 1953., 253; Poljak, @.: Vodi~ na Klek. PSH, Zagreb 1959.; Ribarovi}, D.: Sa Dedca na Klek. NP 12, 1960., 198; [vob, G.: Perasov jarak. NP 14, 1962., 215; Ple{ko, M.: Moja prva »{estica«. NP 15, 1963., 29; O{tri}, V.: Jz. greben Kleka. NP 17, 1965., 171; O{tri}, V.: Klekovo okno. NP 18, 1966., 40; [afar, Z.: @eljezni~arski 20, vrhunski uspjeh. Planinar 1970., str. 50; O{tri}, V.: I. B. Maùrani} i Klek. NP 23, 1971., 362; ^epelak, M.: Prometejska no}. NP 23, 1971., 43; Aleraj, B.: Kako smo pekli kukuruz i {to se poslije dogodilo. NP 23, 1971., 41; O{tri}, V.: Crvena zastava na Kleku. NP 24, 1972., 91; Pauli}, D.:.Mala Kle~ica. NP 25, 1973., 111; Aleraj, B.: Klek, stijene, penja~i. PSH, Zagreb 1980. (penja~ki vodi~; 87 str.); Pave{i}, M.: S Kleka drugom stazom. HP 84, 1992., 164; Pave{i}, M.: Nova staza za uspon na Klek. HP 86, 1994., 117; Kranj~ev, R.: K. ogulinski kameni div. Hrv. zemljopis. 1997., 28, 12-16; Dulibi}, F.: Planina K. u slikarstvu Vl. Varlaja. Rad. inst. povij. umjet. 22, 1998., 175-185; Aleraj, B.: Kako je nastala alpinisti~ka zbirka u Ogulinskom muzeju. HP 91, 1999., 11-12, 306. OKOLICA VRBOVSKOG Vrbovsko je gradi} na pragu Gorskoga kotara, smje{ten na rijeci Dobri, na visini oko
500 m, s dobrim prometnim vezama. Jedan se dio mjesta nalazi u dolini, a drugi na zelenom obronku. Poznat je po drvnoj industriji. Usred mjesta je romani~ka crkva sv. Ivana Nepomuka iz 1895. g. U okolici su {umovite padine Gorskog kotara i Velike Kapele, koje planinarima pruàju razne mogu}nosti izleta u zeleno prostranstvo nepreglednih {uma. Opisat }emo dva najpopularnija: Kama~nik i Lovnik. £ 1. Vrbovsko – Kama~nik 1 h. Od `. p. Vrbovsko (130 km od Zagreba, 100 km od Rijeke) 500 m prema Zagrebu do mjesta gdje cesta prelazi prugu. Preko mosta na Dobri skre}e put s ceste d. kod Ribarskog doma (mrijestili{te) u kanjon potoka Kama~nika. Kama~nik. Od Ribarskog doma na Kama~nikovu u{}u u Dobru idemo uzvodno i za ~as prolazimo mimo ru{evina napu{tene pilane (mogu}nost parkiranja). Iza nje ulazimo u sutjesku. Posebna je turisti~ka atrakcija kanjona put koji je proveden 1961. godine divlje romanti~nom prirodom donekle nalik Vràjem prolazu ispod Skrada. Put ide ~as rubom stijene, ~as galerijama koje su sagra|ene iznad {umovita potoka. Nakon 1 km puta {iri se lijepa zelena dolina, a 1 km iza nje je me|u {umovitim obroncima kotao s dubokim tamnim jezercem, kra{kim vrelom Kama~nika (410 m). Lijevo iznad izvora, na {umovitom humku, nalazi se lijep lova~ki dom. Duìna Kama~nika od izvora do u{}a je 3 km. Ljepotu Kama~nika zapazili su ve} u 19. st. ~lanovi HPD-a »Lovnik« iz Vrbovskog (osn. 1898.). Oni su 1899. poku{ali zainteresirati javnost i namaknuti sredstva za ure|enje, ali je to ostvareno tek nakon Drugoga svjetskog rata. Kanjon Kama~nik Gorski kotar 307
Vrbovsko £ 2. Lovnik. Spu{taju}i se postupno od Risnjaka prema istoku u Pokuplje, goranska visoravan zavr{ava u tom smjeru desetak km duga~kom gorskom kosom Lovnik – Litori}, jedinom skupinom u Gorskom kotaru koja ne doseè 1000 m visine. Prostire se izme|u Dobre i Kupe, a okruèna je naseljima Lukovdol, Vrbovsko, Moravice, Razdrto i Plemenita{. Pruà se kao i sve druge skupine smjerom sz.-ji. Po~inje iznad Vrbovskog sa svojim najvi{im vrhom Lovnikom (902 m), ~iju j. padinu sije~e stara cesta Zagreb – Rijeka, i nastavlja se u s. smjeru rastrganim {umovitim kompleksom do Litori}a (873 m). U skupini ima nekoliko to~aka vrijednih posjeta; me|u njima su lova~ka ku}a pod Litori}em te vrh Lovnik (902 m) koji je bio dobar vidikovac sve dok nije dotrajala drvena piramida na njegovu vrhu. Markacija vodi od `. p. uzbrdo stubi{tem do glavne ulice, zatim njom d. do po{te i starim kestenovim drvoredom kroz Dobru ulicu do Ul. I. G. Kova~i}a. Dalje d. mimo crkve i lova~ke restauracije do kapelice i od nje Ulicom Blaèv brijeg uzbrdo 15’ do betonskog puta i njim d. preko asfaltne ceste do motela »Selja~ka ku}a« u Hajdinima na cesti Zagreb – Rijeka (50’ od `. p.). Tko dolazi automobilom, parkirat }e kod motela. Od motela cestom 30 m l. Prije druge ku}e o{tro d. na makadamsku cestu koja vodi do releja. Dalje uspon l. smrekovom {umom do {umske ceste i njom l. do ra~vanja, gdje treba d. 15’ do raskrìja markacija na Goranskom pl. putu (45’ od motela). Ravno je put za Orlovu stijenu (v. Okolicu Brod Moravica) i Lukovdol, a na{
put vodi l. preko livade na vrh (jo{ 25’; od motela 1,15 h). Vrh je obrastao {umom i nema vidika, a posje}uju ga planinari na trasi GPP-a. LITERATURA }, T.: Kama~nik, hrv. Vintgar. NP 30, 1978., 249. 308 HRVATSKE PLANINE
OKOLICA RAVNE GORE zemljovid 22, str. 276 Ravna Gora (796 m) tipi~no je goransko mjesto ~iji su stanovnici poznati kao stru~njaci u obradi drva. Ve} je 1830. imala {est pilana, a nakon Drugoga svjetskog rata afirmirala se izradom drvenog namje{taja (tvornica »Radin«). Mjesto je razvijeno uzdù poduga~ke Ulice I. G. Kova~i}a. Tu su u sredi{tu autobusna postaja, po{ta, banka, restauracija »Bjelolasica« i razne prodavaonice. Mjesto je sjedi{te PD-a »Vi{njevica« koje ima dugu tradiciju (podrùnica HPD-a »Bjelolasica« osn. je 1933.). Dru{tvo je uredilo dvije pl. ku}e, obilaznicu Ravnogorski pl. put i èljeznu piramidu iznad mjesta. Oko 30’ od sredi{ta je zanimljiv ponor pod Kosicom dubok 207 m sa 737 m istraènih {piljskih kanala. Zanimljiv je i uspon na vrh Turmin (1085 m) 1 h ji. od mjesta. Markacija skre}e d. s glavne ceste na i. kraju mjesta cestovnim odvojkom izme|u kbr. 41 i 39, a nakon prvoga lijevog zavoja, kod jakog izvora, skre}e d. o{tro uzbrdo (na vrhu je kutija sa ìgom RGPP-a). Do Ravne Gore moè se autobusom iz Delnica koji radnim danom vozi ~etiri puta. Ravnogorski pl. put (RGPP) uredio je i 2. 7. 1989. otvorio PD »Vi{njevica« iz Ravne Gore. Ima 12 KT i moè se obi}i za 4 dana lagana hoda (ukupno 24 h). Obuhva}a Kicljev vrh, Ruda~, Javorovu Kosu i Turmin, a uz to i udaljenu Vi{njevicu (1376 m), Bjelolasicu i Samarske stijene. Dnevnik s putopisom i kartom naru~uje se u dru{tvu. Za ispunjeni dnevnik organiza-
tor dodjeljuje zna~ku. £ 1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi 1,30 h. Iz sredi{ta mjesta Ulicom I. G. Kova~i}a do crkve sv. Terezije. Oko 100 m iza nje odvaja se l. Ulica Vrh. Na njezinu kraju treba opet l. (putokazna plo~a) i jo{ 25’ do skloni{ta. Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (oko 1000 m) sagradio je PD »Vi{njevica« 1987.–89. To je ukusna brvnara s 10 leàja i {tednjakom. Voda se donosi iz oblìnjeg izvora Bòji studenac (10’). Oko 150 m j. od skloni{ta Dru{tvo je podiglo na samom vrhu Javorove kose (1016 m) èljeznu piramidu-vidikovac visoku 13 m. Istodobno se Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (J. Radoj~i}) Piramida na Javorovoj kosi Gorski kotar 309
na nju mogu popeti tri osobe. Vidik je na Gorski kotar i Sloveniju sve do Karavanka. Ku}a je zatvorena, a za posjet se treba javiti Dru{tvu. Od Javorove kose moè se, uz dobar zemljovid, nastaviti put na drugu stranu, sve dò. p. Skrad, ovim smjerom: lova~ka ~eka pod vrhom Vijencem 1 h, Kicljeve jame 1 h, Kicljev vrh 30’, Skrad 1,30 h, ukupno 4 h. £ 2. Ravna Gora – Pl. ku}a Lokanda 8 km – Velika Vi{njevica 1,30 h. Na druPl. skloni{te Lokanda goj strani Ravne Gore moè se posjetiti Vi{njevicu, koja zapravo pripada {irem podru~ju Bjelolasice. Iz Ravne Gore s kriànja u glavnoj ulici u j. smjeru 8 km cestom (od toga 5 asfaltirano) u {umsko podru~je do pl. skloni{ta. Pl. skloni{te Lokanda (963 m) je biv{a lugarnica koju je PD »Vi{njevica« 1980.–83. uz pomo} tvornice »Radin« preuredilo za pl. potrebe. Ima kuhinju, dnevnu sobu i pot-
krovlje s 20 leàja. Cesta vodi do same ku}e. Ku}a je zatvorena, a obavijesti se mogu dobiti u Dru{tvu. Od ku}e na z. preko ceste, kratiti zavoj ceste, njom 100 m i zatim d. uz {umsku vlaku do izlaska na {umsku cestu. Cestom opet 100 m d., zatim s nje l. uzbrdo 15’ do spomenika gdje treba l. uz i. rub grebena kroz kameni teren jo{ 20’ na kamenu plo~u (vidikovac). Odavle se ve} vidi vrh do kojega je 20’ te{ko prohodnim terenom. LITERATURA Ivan~i}, A.: Planinarstvo u Ravnoj Gori. NP 41, 1989., 215; Petanjek, B.: Ravnogorski pl. put. NP 41, 1989., 217; Acinger, N.: 60 g. planinarstva u Ravnoj Gori. Ravna Gora 1993. (151 str.); Mahovi}, D. i [ibl, B.: Ravnogorski pl. put. HP 85, 1993., 76. Ravna Gora 310 HRVATSKE PLANINE
OKOLICA SKRADA
zemljovid 22, str. 276 Skrad (700 m) je izrazito planinsko i turisti~ko mjesto, koje se od drugih naselja u Gorskom kotaru razlikuje poloàjem na strmome obronku Skradskog vrha. Ispod Skrada, na dnu doline stije{njene Skradskim i Kupja~kim vrhom, jedan je od najzanimljivijih krajeva u na{oj zemlji. Na tom malom prostoru nalaze se glasoviti Vràji prolaz sa {piljom Muèva hiìca i Zeleni vir. Zbog odli~ne klime i svjeìne u ljetnim mjesecima, Skrad je odavna na glasu kao klimatsko oporavili{te i ugodno ljetovali{te. Razvijeno je ugostiteljstvo (nekoliko gostionica). Hotel »Zeleni vir«, kod autobusne postaje i benzinske crpke, ima nekoliko soba, apartman i skupnu sobu s desetak leàja za planinare. U zgradi Op}ine Skrad sjedi{te je Turisti~ke zajednice gdje se mogu dobiti sve turisti~ke informacije. Nova je mogu}nost u Skradu Dje~ji dom ratne siro~adi »Kardinal Alojzije Stepinac«, ve}ih smje{tajnih mogu}nosti. Na a. kolodvoru postavljena je orijentacijska plo~a pl. putova. Turisti~ku plo~u nà. kolodvoru postavila je jo{ 1934. podrùnica HPD-a »Skradski vrh«. Iznad ceste prema Rijeci ure|en je {umski park s klupama. Skradska okolina odavna ve} ima tradiciju kao vàna pl. regija (podrùnica HPD-a »Skradski vrh« osn. 1928.). Tome osobito pridonose razvijen smisao stanovni{tva za turisti~ku privredu i dobre prometne veze. Od brojnih izleta koji se mogu poduzeti iz Skrada najljep{i su svakako do Zelenog vira, Vràjeg prolaza i Skradskog vrha, te }emo ih ovdje posebno opisati. Osim toga, moè se preko sela Hribca i Hlevci na Ravnogorski pl. put, te njime dalje preko Kicljevih jama do pl. ku}e na Javorovoj kosi iznad Ravne Gore (v. Okolica Ravne Gore). Podru~je Skradski vrh – Javorova kosa. Izme|u Skrada i Ravne Gore diè se gorska kosa duga~ka oko 5 km, dinarskog smjera pruànja. Na svakome njezinu kraju diè se jedan vrh vi{i od 1000 m. Na sz. kraju to je Skradski vrh, a na jz. Javorova kosa. Izme|u njih je zanimljivo visinsko podru~je u kome dolazi do izraàja vertikalna razvedenost reljefa, s kanjonima, stijenama i ponorima (najdublji je Kicljeva jama), tako da ovaj dio Gorskog kotara nema oblik visoravni. Zahvaljuju}i toj ~injenici, ovdje se na malom podru~ju nalazi ve}i broj atraktivnih prirodnih fenomena, a uz to je to idili~an kraj breùljkasta izgleda gdje se izmjenjuju livade i lijepe {ume. Skradski vrh se diè kao prili~no osamljen, istaknut i {umovit stoàc koji dominira nad onim dijelom Gorskog kotara koji se pruà oko Skrada, dok se Javorov vrh diè iznad Ravne Gore (v. Okolicu Ravne Gore). Podru~je je vrlo pristupa~no zahvaljuju}i dobrim cestama. £ 1. Skrad – Skradski vrh 1,20 h. Glavno je polazi{te za uspon na vrh mjesto Skrad koje se nalazi nà. pruzi Zagreb – Rijeka i na cesti Zagreb – Rijeka (Zagreb 124 km, Rijeka 60 km) s dobrim `. i a. prometom.
Skradski se vrh diè iznad gornjih ku}a u Skradu kao osamljen, sa svih strana po{umljen i vrlo strm brijeg. Iz Skrada postoji nekoliko mogu}nosti uspona. Najkra}i po~inje na autobusnom kolodvoru, odakle se penje stazama mimo crkve do cestovnog raskrìja gdje treba l. ispod vatrogasnog doma Skradski vrh s ji. strane (Jasna Bingula) Gorski kotar 311
10’ do drugog raskrìja. U Velikom Selcu kod ku}e br. 22 skre}e se d. na asfaltirani {umski put koji prelazi preko dvije livade, a zatim se padinom brijega uspinje prema vrhu. Tek na vrhu prestaje {uma i tu se pruà mala zaravan obrasla travom na kojoj je zidana kapela Marijina uznesenja na nebo (sagra|ena je 1994. na mjestu stare drvene kapele). S humka d. od kapele, na ko[pilja pod Zelenim virom jemu je geodetski znak (1043 m), vidik je slobodan samo prema jugu, jer ga na s. strani zatvara {uma. S vrha se preporu~a silaz na drugu stranu u selo Hribac (15’), odakle l. vodi u Skrad planinska cesta (4 km) ovijaju}i Skradski vrh sa s. strane i us-
put pruàju}i lijepe vidike na okolna sela. Desno od Hribca moè se poduzeti i zanimljiv izlet u selo Hlevce (1 h), odakle se, obilaze}i j. stranom vrh V. Kiclja (901 m; do njega je 1,15 h), stiè do Kicljevih jama (ogra|ene su ~eli~nim uètom). To su tri duboka ponora u koje se slijeva gorski poto~i} i gubi u podzemlju (koncem ljeta presu{i). Najdublji je Mala Kicljeva jama. Ulaz joj je na 800 m, istraèna je do dubine od 285 m i vi{e od 1000 m duìne. Rastrgane stijene ìljebovi u okolici doimlju se posjetitelja svojom divljom romantikom. £ 2. Skrad – Zeleni vir 30’ – Vràji prolaz – Skrad 1 h. Pje{a~ki prilaz vodi od autobusnog kolodvora 500 m cestom prema Rijeci do odvojka zà. kolodvor. Tu silazi staza d. do pruge, sije~e je 100 m od kolodvora prema Zagrebu i odmah se mimo ograde vrlo strmo spu{ta u brojnim zavojima preko livade u {umu, te kroz nju silazi 400 m duboko do Zelenog vira (povratak 1 h). Cestovni prilaz po~inje kod {kole odvojkom od ceste Zagreb – Rijeka, 100 m od autobusnog kolodvora prema Zagrebu. Prelazì. prugu i strmo silazi u nekoliko zavoja kroz selo Planinu do »Izletni~kog doma« kod munjare »Zeleni vir« (6 km od Skrada). Dom je otvoren ljeti, opskrbljen je i u njemu se moè prespavati po pristupa~noj cijeni. Pred domom je parkirali{te i ulaz u Vràji prolaz (pla}a se ulaznica). Zeleni vir i okolica. Ve} s parkirali{ta pred domom pada pogled preko potoka na 70 m visoku stijenu koja se osovila izme|u dva strma {umovita obronka. S njezina se vrha prelijeva u dubinu poto~i} koji se, raspr{en u tisu}e kapljica, ru{i do podnòja stijene pred {piljski otvor. Neobi~no slikovit prizor! Od doma l. do {pilje s izvorom potoka Curka ima stazom i stubama 6-7’. Kroz golemi {piljski portal ulazi se najprije u predvorje visoko i {iroko oko 30 metara. U drugom di- »Izletni~ki dom« pod Zelenim virom 312 HRVATSKE PLANINE
Zeleni vir Vràji prolaz jelu {pilje razlilo se malo jezero zelene boje. Prirodnom ugo|aju podzemlja smeta jedino betonska brana jezera, sagra|ena 1922. zbog opskrbe munjare (hidroelektrane) vodom. Munjara se nalazi stotinjak metara niè, a u njezinoj je blizini »Izletni~ki dom«. Poto~i} koji izvire u {piljskom jezeru zove se Curak. Ispod munjare sastaje se s potokom Jasle i zajedno s njim tvori I{evnicu. Izlet na Zeleni vir obi~no se povezuje s izletom u Vràji prolaz. Od munjare »Zeleni vir« put vodi uzvodno preko mosti}a i mimo »Izletni~kog doma« stazom koja za 5’ stiè do ulaza u kanjon Vràji prolaz, kojemu po divljoj romantici nema premca u na{oj zemlji (pla}a se ulaznica). Vràji prolaz. Staza vodi od ulaza u kamenitu guduru, postaje sve uà, dok kona~no ne zavr{i na umjetno podignutim galerijama i mostovima, jer vi{e nema mjesta za
stazu. Naokolo su raskidane stijene, a u dubini pod nogama {umni tok brzoga planinskog potoka Jasle. Prizori ljepote i ujedno strahote surove kra{ke prirode! Put prelazi 7–8 puta s mosta na most, mjestimice preko uzdùne galerije ispod koje se pjeni divlja bujica. Stijene su s obje strane tako stisnute da se od neba vidi samo uzak trak. Put kroz taj polumra~ni pakao stijena i vodene stihije zavr{ava nakon ~etvrt sata kod nadstre{nice ispod ulaza u {pilju Muèva hià. Ulaz joj je 15 m iznad razine potoka (320 m iznad mora). Za posjet je potrebno ponijeti svjetlo. Kroz velik portal vijugavim podzemnim hodnikom stiè se u dvoranu, u kojoj ima zanimljivih kamenica. Neke su pune vode. Od {pilje nije nùno vra}ati se do Zelenog vira, ve} se odavle moè uspeti stazom {to sije~e zavoje {umskog puta i penje se do {umske ceste pod. `. prugom. Cestom lijevo mimò. p. 1,5 km u Skrad. LITERATURA Ma{ek, H. B.: Skradski vrh. HP 5, 1902., 19; Pany, J.: Zeleni vir. Vienac 4, 1913., 351; [enoa, M.: Skrad. HP 17, 1914., 23; Poljak, J.: Skrad i okolica. HP 22, 1926., 8; Horvat, L.: Vràji prolaz. HP 31, 1935., 359; Kvaternik, J.: Skrad i okolica. Zagreb 1953. (30 str.); Majnari}, M.: Jo{ o Zelenom viru. HP 91, 1999., 253; Majnari}, M.: Kicljev vrh. HP 91, 1999., 20. Gorski kotar 313
OKOLICA DELNICA zemljovid 22, str. 276 Delnice (698 m) jesu administrativno, privredno i prometno sredi{te Gorskoga kotara. Gradi} je smje{ten na cesti i pruzi Zagreb – Rijeka (130 km od Zagreba, 45 km od Rijeke) i ima vrlo dobre prometne veze. Lokalne autobusne linije voze u Mrkopalj, Crni Lug, Gerovo, ^abar, Prezid, Brod na Kupi, Ravnu Goru i Lokve. Delnice su stanica brzih vlakova. Smje{taj je mogu} u pansionu »Risnjak« (36 kreveta u 16 soba), hotelu »Delnice« (44 dvokrevetnih soba) i Lova~kom domu pod Japlen{kim vrhom (24 kreveta u 12 soba). Pored Lova~kog doma, na obroncima Japlen{kog vrha koji je
zbog ljepote svojih {uma za{ti}en kao rezervat prirodnog predjela, ure|ena je skija{ka skakaonica. U mjestu je trgova~ki opskrbni centar, niz ugostiteljskih i uslùnih radnji, po{ta, zdravstvena stanica, ljekarna i benzinska crpka. Planinarska tradicija seè u 1878. g. kad je tu HPD imao svoga povjerenika. Delnice su sjedi{te PD-a »Petehovac«. Zbog obilja snijega Delnice su prikladne za zimske {portove. Od pl. izleta najzanimljiviji su na Drgomalj s. i na Petehovac j. od grada. Drgomalj je najvi{i vrh u onome prostranom dijelu goranske plo~e {to se pruà od podnòja Risnjaka na istok do kanjona rijeke Kupe. Kupa ga o{tro dijeli od slovenskog nastavka goranske visoravni i sa svojom pritokom Kupicom polukrùno ovija sa s. i i. strane. Prema jugu se blago spu{ta u delni~ko polje. ^itavo je podru~je pod bogatim {umskim pokriva~em, osim hrpta s tri najvi{a vrha, koji se pruà u smjeru sz.-ji. u duìni od 3 km (Mali Drgomalj, 1153 m, Veliki Drgomalj, 1154 m i Stari Drgomalj, 1051 m). Glavna su zna~ajka ovog hrpta pitome livade iznad {umskog pojasa, s kojih se na obje strane pruà lijep vidik: na jednu stranu prema Risnjaku, a na drugu, preko kanjona Kupe, na slovenske planine. Pitoma idili~na priroda i lak prilaz iz Delnica (5 km zra~ne linije) ~ine posjet vrhu ugodnom planinarskom {etnjom. £ 1. Delnice – Veliki Drgomalj 2 h. Put zapo~inje nà. ili autobusnom kolodvoru u Delnicama (postaja svih `. i a. pruga). Put vodi najprije 1 km Supilovom ulicom prema crkvi. Prije nje skre}e l. Ulicom Z. Jastreba; 1 km dalje, pro{av{i ispod vojarne, dolazi na raskrìje gdje treba d. Nakon jo{ 1 km treba s ceste skrenuti l. odvojkom u {umu. Krenemo li ravno, stigli bismo nakon 4 km do ostataka nekada{njega velikog planinskog objekta »Vidikovac«, odakle se moè strmom vratolomnom stazom si}i za 30’ do ulaza u {pilju Hajdova hià (duìna 1188 m). Spomenutim odvojkom ima oko 1 km do raspu}a kod cisterne i lova~ke ku}e Raven (sada zapu{tene). Ispred ku}e skre}emo d. krakom uzbrdo i poslije 3 km uspona (7 km od Delnica) izlazimo iz {umskog pojasa do livada. Dovde je mogu}e automobilom samo za suha vremena. Od {ume ima 10-15’ blagog uspona na hrbat i njim d. do najvi{eg vrha (1154 m). U visinskom podru~ju mogu}e su ugodne {etnje. Petehovac. Jugoisto~no od delni~kog polja, nasuprot Drgomlju i povrh `. pruge, strmo se diè 300 m visoka {umovita padina iza koje se, prema Mrkoplju, nastavlja valoDelnice i Drgomalj 314 HRVATSKE PLANINE
vita visoravan pokrivena lijepim mozaikom {uma i livada. Na gornjem rubu te padine, na [tim~evu vrhu (1024 m), sagradio je PD »Delnice« g. 1948. pl. dom i nazvao ga imenom oblìnjeg vrha Petehovca (1008 m; naglasak na predzadnjem slogu; peteh je lokalni naziv za pijetla, tetrijeba). Nakon izgradnje ceste i skija{ke ì~are s delni~kog polja do samoga doma, po~eli su u blizini nicati i drugi objekti (ugostiteljski, lova~ki i ku}e za odmor), tako da je Petehovac s vremenom postao poznato ski-
ja{ko sredi{te gdje su se odrà- Prema vrhu Drgomlja (Jasna Bingula) vala i skija{ka natjecanja. U neposrednoj blizini doma postoji 600 m duga staza za slalom i prostrani tereni, zimi pokriveni snijegom odli~ne kvalitete. Ljeti su osobito lijepe {etnje po visoravni. Za vrijeme Domovinskoga rata u objektima je boravila vojska; nakon njezina odlaska objekti su ostali bez nadzora i opusto{eni su. Danas ne postoji nikakva mogu}nost za smje{taj gostiju i bit }e potrebno mnogo vremena i novaca za obnovu. Uspon na Petehovac ipak }emo opisati po{tuju}i tradiciju i, mòda, radi ponekog planinara koji poèli iza Petehovca nastaviti {etnju preko visoravni prema Mrkoplju ili Tuku. £ 2. Delnice – Petehovac pje{ice 1,20 h. Od a. ilì. kolodvora put vodi najprije 1 km cestom prema Zagrebu. Iza benzinske crpke, a tik prije hotela »Delnice« (86 kreveta), skre}e d. cesta prema podnòju Petehovca. Orijentacija je laka jer je nadaleko vidljiv {umski prosjek ì~are. Pre{av{ì. prugu cesta vodi preko polja u {umu i nakon 1 km zavr{ava parkirali{tem kod donje postaje ì~are (ì~ara je izvan pogona i potrebna joj je obnova). Odavle vode dva pje{a~ka prilaza. Lijevo od ì~are vodi uzbrdo {umski kolnik, koji se iznad {ume uspinje preko strmih livada na hrbat gorske kose i dalje hrptom na vrh (40’). Drugi put skre}e s ceste d. prije parkirali{ta, vodi tako|er kroz {umu, a prolazi mimo zanimljivog ponora Gerovska rebar. Otvor {irine 1 m pored samog je puta, a zimi se iz njega diè magla. £ 3. Delnice – Petehovac cestom 6 km. Od cestovnog kriànja u sredi{tu 1 km prema Zagrebu do hotela »Delnice«, gdje treba skrenuti l. do benzinske crpke. Od nje podvònjakom ispod glavne ceste i zatim 5 km asfaltiranom brdskom cestom u zavojima, koja stiè na Petehovac iz zale|a mimo biv{eg lova~kog doma i niza ku}a za odmor. LITERATURA Skrad, 26. kolovoza (znanstveno putovanje). Galeb 2, 1879., 3; Majnari}, J.: Drgomlju. Smilje 23, 1894/5., 145; Hirc, D.: Veliki Drgomalj. Hajdova hià. Gorski kotar, Zagreb 1898.; Majnari}, J.: Delnice. HP 2, 1899., 117 i 138; Majnari}, J.: Drgomlju (pjesma). HP 4, 1901., 7; Majnari}, J.: Na Zrinjskom vrhu. HP 4, 1901., 59; Intihar, G.: Cogli ski da Delnice a Mrkopalj oltre il Petehovski. Liburnia 13, 1914., 75; Malnar, M.: Drgomalj. HP 20, 1924., 78; Bla{kovi}, V.: Hajdova hià, jedna malo poznata i zanemarena spilja Gorskog kotara. Jutarnji list, Zagreb 30. V. 1924.; Pl. dom na Petehovcu. NP 1, 1949., 320; 2, 1950., 165; 8, 1956., 70; Malez, M.: Hajdova hià. NP 7, 1955., 10; Boì~evi}, S.: Nova otkri}a u Hajdovoj hiì. NP 8, 1956., 197; Ko{ir, R.: Novoletni obisk Petehovca. PV 57, 1957., 664; Markulin, M.: Gornja Hajdova hià. NP 10, 1958., 271; Klobu~ar, G. Na Drgomlju iznad Delnica. NP 41, 1989., 18. Pl. ku}a na Petehovcu (Kre{imir Kedmenec) Gorski kotar 315
OKOLICA BROD MORAVICA U Brod Moravice (609 m) moè se sti}i vlakom od istoimenè. p. (506 m) odakle je 800 m (15’ lakog uspona cestom) ili od a. p. Donja Dobra (460 m) na staroj cesti Zagreb – Rijeka odakle uzbrdo cestom 1,5 km (25’ hoda) ili automobilom s ceste Zagreb – Rijeka (odvojkom d. od Motike za one koji dolaze iz Zagreba, a za one koji dolaze iz Rijeke iz Donje Dobre l. prije podvònjaka. Mjesto je sjedi{te PD-a »Vr{ak« koje je markiralo nekoliko puteva u okolicu, a 1990. i Pl. put dolinom Kupe s 9 KT .U okolici su najzanimljivije to~ke [pi~asti vrh, Leve{ni vrh i Orlova stijena, koje se nalaze i na trasi Goranskog pl. puta. £ 1. [pi~asti vrh 1,30 h. Iz sredi{ta Brod Moravica u s. smjeru cestom 1 km (od `. p. 45’) do kriànja u zaselku Gornji Kuti, odakle l. cestom prema lugarnici »Lazica« na brdu Vr{ku. Oko 400 m dalje kod kapelice l. kolnim putem po obronku Vr{ka 10’ do zaselka Maklena i dalje cestom kroz selo Dela-
~e (tu je najstarija ku}a u Gorskom kotaru, iz 1644. g.) i kroz Morava~ka Sela jo{ 15’. Tamo gdje prestaje asfalt dalje {umskim putem do ra~vi{ta markacije, zatim 30’ l., gdje treba opet l. s puta preko livade pa po grebenu na vrh (702 m; kutija sa ìgom GPP-a). S vrha se u s. smjeru moè za 2 h sti}i Goranskim pl. putem na [pi~asti vrh (Jasna Bingula) Leve{ni vrh (735 m) iznad Kupe (kutija sa ìgom). £ 2. Orlova stijena 2 h. S kriànja u Brod Moravicama na i. cestom preko zaselaka Vele Drage i Razdrtog do kriànja: d. Litori} (lova~ka ku}a), l. Plemenita{. Cestom l. samo 30 m i zatim l. s nje 300 m za markacijom blagim silazom od 300 m. Stièmo do ruba strme stijene (502 m) koja se ru{i u dubinu od 300 m prema rijeci Kupi. S nje je lijep vidik na Kupin kanjon i preko njega na Ko~evske planine u Sloveniji. Na rubu stijene ure|en je ve} prije Drugoga svjetskog rata vidikovac (obnovila ga je [umarija Vrbovsko 1957.). Betonska terasa i ograda omogu}uju siguran i ugodan boravak. Budu}i da put od Brod Moravica vodi uglavnom cestom (9 km), pje{aci }e radije i}i trasom Goranskog pl. puta kojim je 4 h hoda. Taj put vodi preko vrha Okrugljaka (886 m; 2,30 h; kutija sa ìgom; vidika nema). Povratak je mogu} u suprotnom smjeru, pje{ice markacijom GPP-a preko Lovnika, a automobilom {umskom cestom preko lova~ke ku}e Litori} do Prisike na cesti Zagreb – Rijeka Vidikovac na Orlovoj stijeni iznad Kupe (12 km). LITERATURA Kedmenec, K.: Orlove stijene. HP 86, 1994., 196. 316 HRVATSKE PLANINE
OKOLICA ^ABRA I TR[]A U najsjevernijem kutku Gorskoga kotara, od Gerova do Prezida na dràvnoj granici, pruàju se brojne mogu}nosti za lake uspone na nekoliko vrhova tisu}njaka i za idili~ne {umske {etnje u bujnoj planinskoj prirodi gdje se {ume izmjenjuju s cvjetnim proplancima. Trasiranjem Goranskog pl. puta (GPP), koji u tom podru~ju ima nekoliko KT, omogu}en je pje{acima posjet brojnim zanimljivostima toga dosada malo poznatog kraja. Put olak{avaju
i seoski pansioni gdje se moè preno}iti, te redovita autobusna linija iz Delnica (naàlost, samo radnim danom). Okosnica toga kraja je tzv. Goranska cesta Gerovo – Prezid s odvojkom za ^abar koja kao panoramska cesta ima izrazitu turisti~ku vrijednost. Na toj brdskoj cesti moè se s a. p. skrenuti l. i d. do raznih zanimljivih to~aka, od kojih je ve}ina pristupa~na i automobilom. £ 1. Goranska cesta Gerovo – ^abar – Prezid 20 km. Do Gerova (583 m) je 28 km od Delnica (a. p.; pansion Lipovac). Iz Gerova se moè na izvor Kupe cestom koja se odvaja d. na 2. km prema ^abru. Njom treba si}i 2 km prema Zamostu do kriànja, zatim d. vrlo strmom i uskom cestom 4,5 km do ulaza »Podgri~« u NP Risnjak (parkirali{te, kona~i{te sa 6 kreveta i kuhinjom, telefon; pla}a se ulaznica) i jo{ 1,20 h pje{ice uz Kupu (o izvoru v. Risnjak, 6). Na 8. km od Gerova je selo Tr{}e (824 m), koje je sjedi{te PD-a »Rudnik« (osn. 1977.). Tu ima trgovina, po{ta, banka, nekoliko gostionica i jedan pansion (v. tel. brojeve). Prije izlaza iz Tr{}a, kod kbr. 16 u [kolskoj ul., skre}e l. asfaltirani odvojak od 600 m do pl. ku}e. Na vrhu Rudnika (Jasna Bingula) Pl. ku}a u Frbeàrima (825 m) nalazi se u zaselku Frbeàrima d. uz cestu (Ul. I. G. Kova~i}a br. 30). Sagra|ena je 1969., ima 2 sobe s 15 leàja, kuhinju, podrum i potkrovlje. Elektrificirana je, ima vodovod, krov je od salonita. Objektom upravlja PD »Kamenjak« iz Rijeke gdje se nalazi klju~. ^lanovi se ku}om sluè najvi{e zimi, zbog skijanja. Oko 500 m dalje od ku}e (do kriànja pa desno) nalazi se na podnòju Rudnika (1011 m) skija{ka vu~nica Ski kluba iz Rijeke i restauracija »Brvnara«. Tu markacija ostavlja cestu i penje se l. 30’ na vrh Rudnika (1052 m; 1 h od Frbeàri s pl. ku}om rije~kih planinara Gorski kotar 317
Tr{}a). Na vrhu je livada s koje se pruà {irok vidik na sve strane. Pet km dalje od Tr{}a d. je odvojak ceste od 4 km koji se spu{ta u ^abar. ^abar (524 m) je pograni~ni gradi} u kojemu su grofovi Zrinski u 17. st. talili èljezo. Njihov utvr|eni dvor pregra|en je u 19. st., a danas su u njemu op}inska uprava, muzej i galerija Vilima Sve~njaka. Na glavnom trgu je ~esma s lavom iz 1911. g. kada je ^abar dobio vodovod. Odavle se cestom na s. stiè za 10’ do restauracije pod izvorom rijeke ^abranke u kojoj je ìg GPP-a (KT 17; paziti na blizinu dràvne granice). Iz ^abra natrag na Goransku cestu (ili izravno markacijom GPP-a preko izvora ^abranke) u selo Kozji Vrh. U selu je gostionica »Taj~i«, a d. iznad sela moè se za 10’ na Kozji vrh (916 m), odakle je od releja lijep
vidik, osobito na gradi} Prezid. Na Kozji vrh (Jasna Bingula) suprotnoj strani ceste moè se asfaltiranom cestom od 5 km na Milanov vrh (1011 m), zapravo valovitu visoravan s lova~kom ku}om, ogra|enim prostorom za uzgoj srna i dva spomenika NOB-a. Planinarski ìg je kod lova~ke ku}e. GPP vodi dalje u j. smjeru preko Paravi}eve Mize, [verde i Guslice prema Snjèniku i Risnjaku. Od Kozjeg Vrha cestom je jo{ 4–5 km do krajnje to~ke, Prezida, iza kojeg je dràvna granica. U Prezidu je zavi~ajna zbirka u kojoj se nalaze i drvene vodovodne cijevi stare 150 g., a iznad mjesta stiè se za 30’ na vrh Vràji vrtec (904 m; kutija sa ìgom). Od Prezida se moè markacijom za 2 h do prije spomenutoga Milanova vrha. LITERATURA Bingula, J.: Goranski pl. put. Dnevnik i vodi~ (sa zemljovidom). HPD »Zagreb Matica«, Zagreb 2001. TELEFONSKI BROJEVI Vidi i tel. brojeve u adresaru pl. dru{tava i popisu pl. ku}a Brod Moravice Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te Crnkovi} (2x 2 kreveta) 817 274; preno}i{te Golik (6 leàja) 817-175 Bijele stijene Pl. ku}a 01/3702 546 (Zvonko Kren) Bjelolasica Pl. skloni{te v. Kapelski pl. put Sportsko-rekreacijski centar 047/532 278 ^abar 051/822 244 (inf. Marta Pavli}); Turisti~ka zajednica i muzej 051/821 042 Delnice [umarija 051/812 151; autobusna postaja 051/812 060 Fuìne Pansion Arnika 051/835 287; pansion Ela 835 142; sobe 835 163 Gerovo Pansion Lipovac 051/823 185 Hrib Skednari Gostionica Malnar (3x2 leàja) 051/825 601 Janj~arica Pl. ku}a 051/833 248 (Stanislav Hora~ek) Kapelski pl. put 01/3834 269 (Milovan Dlouhi) i 4597 105 (Zoran Gomzi) Klek Pl. dom 047/522 384 (Miljenko Pave{i}); 531 206 (Franjo Petru{i}); tel. u. domu 099/442 087 Kozji Vrh Gostionica »Marta« 051/822 244 Nacionalni park »Risnjak« 051/836 133 (recepcija) Ogulin Turisti~ki ured 047/532 278
Pl. dom na Snjèniku 051/516 597 (Branko [krobonja) Prezid [umarija 051/822 105 Skrad Hotel »Zeleni vir« 051/810 635 Tr{}e Pl. ku}a u Frbeàrima, inf. 051/446 226 (Ivica Richter); pansion Jurkovi} 824 201 Tuk Pl. dom »Bijele stijene« 051/833 603 (Mario Bandi}) Vrbovsko Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te i restauracija 875 277; privatne sobe 875 984; [umarija 875 202 318 HRVATSKE PLANINE PLANINE RIJE^KOG ZALE Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321 OBRU^ I HAHLI]I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 Prilazi ku}i na Hahli}ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 1. Podkilavac – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 2. Podkilavac – Mudna dol – Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . 328 3. Platak – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328 4. Suho – Previjak – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . 329 5. Kamenjak – Kripan – Nebesa – Gorni~ko – Pl. ku}a Hahli}i . . 329 6. Trstenik – Obru~ – Pl. ku}a Hahli}i. . . . . . . . . . . . . . . 329 7. Planinarski putovi Hahli}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 Izleti od pl. ku}e na Hahli}ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 8. Obru~ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 9. Suhi vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 10. Fratar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 11. Pakleno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 12. ]unina glava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 13. Dnji} ili Dni} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 SNJE@NIK I PLATAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332 Planinarsko-skija{ko sredi{te Platak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334 Prilazi Platku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336 1. Cestom od Kamenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337 2. Cestom od Gornjeg Jelenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337 3. Cestom preko Klane i Gomanca . . . . . . . . . . . . . . . . 337 4. Pje{a~ki prilaz s Kamenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 5. Pje{a~ki prilaz iz Podkilavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 Izleti s Platka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 6. Snjènik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 7. Guslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 8. Jelenc. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 9. Gornji Medvejci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
10. Planinarska ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 11. Primorski Klek. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 12. Crni vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 13. Jasenovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 14. Sleme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 15. Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 Prilazi Snjèniku sa sjeverne strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 16. Gornje Jelenje – Cajtige – Snjènik . . . . . . . . . . . . . . 342 17. Gerovo – Lazac – Snjènik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 Izleti sa Snjènika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 18. Guslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 19. Planina Vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 20. Risnjak preko Cajtiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 21. Risnjak preko Lasca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 TUHOBI]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344 1. Gornje Jelenje – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344 2. Fuìne – Benkovac – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . 345 3. Zlobin – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347 4. Plase – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347 Planine rije~kog zale|a 319
MEDVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348 1. @. p. Drivenik – Medvi|ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348 2. @. p. Li~ – Medvi|ak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 3. Crikvenica – Griàne – Medvi|ak . . . . . . . . . . . . . . . 349 KOBILJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 1. @. p. Drivenik – Veliki Kobiljak . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 2. Crikvenica – Griàne – Kobiljak . . . . . . . . . . . . . . . . 350 KAMENJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350 1. Uspon na Kamenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351 OSTALI VRHOVI U RIJE^KOM ZALE. . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 1. Luban . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 2. Suhi vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 3. Svib i V. Lakovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 4. Ljubibelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
5. Vela Pli{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 6. Pli{ nad Klanom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 7. [etnica uz Rje~inu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 PLANINSKO ZALECRIKVENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354 Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354 1. Bribir – Ravno – Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . 355 2. @. p. Li~ – Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 Ostali izleti iz Crikvenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 1. Bribir – Pl. skloni{te Kurin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 2. Drenin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358 Obru~eva skupina sa staroga grada Grobnika 320 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Poloàj i priroda. Planine rije~kog, a jednako tako i crikveni~koga zale|a, sve do ruba gdje po~inje Gorski kotar, pripadaju Hrvatskom primorju. U njima se zapaàju tri skupine: skupina u kojoj je najvi{i Obru~ (»Grobni~ke Alpe«), skupina kojom dominira Snjènik i niz Tuhobi} – Medvi|ak – Kobiljak – Zagradski vrh. Ve}ina vrhova u ovom nizu ~ini granicu izme|u obiju pokrajina tako da im jedna strana pripada Gorskom kotaru a druga Hrv. primorju. U ovom su vodi~u te planine izdvojene pod naslovom Planine rije~kog zale|a jer u pl. smislu pretèno gravitiraju Rijeci (u dosada{njim izdanjima prikazane su u poglavlju Gorski kotar). To se osobito odnosi na podru~je od Snjènika do Obru~a u kojemu su glavna rije~ka planinarska izleti{ta Platak i Hahli}i. Planine u tom
podru~ju sli~ne su gra|e kao one u Gorskom kotaru (vapnenac), ali se uvelike razlikuju po klimatolo{kim i botani~kim svojstvima (snaàn mediteranski utjecaj). Biljni je pla{t mnogo oskudniji i padine su ve}inom kr{evite, ali su zato svi vrhovi odli~ni vidikovci jer nadvisuju {umski pojas. Osobitost im je vidik na more, kvarnersko oto~je i preko mora sve do U~ke. Za izletnike je vaàn podatak izrazita bezvodnost. Druga je pl. osobitost da se zimi, kad su najGuido Depoli, vi{i vrhovi pod snijegom (Obru~, Guslica, Snjènik, Tuhodugogodi{nji ~elnik bi}), mogu posje}ivati brojni bliì i niì vrhovi u gotovo CAF-a, urednik ljetnim uvjetima (Kamenjak, Svib, Ljubibelj, Suhi vrh »Liburnije«, pl. pisac, iredentist itd.). Ispresijecani su dobrim starim vojnim putovima (mulatijerama) na tzv. Rupnikovoj liniji koju je kraljevska Jugoslavija uredila uz tada{nju talijansku granicu. Takve izlete mogu poduzimati i starije osobe kao poludnevne ture, {to je prednost u kratkim zimskim danima. Unato~ blizini mora, okolica Platka zimi obiluje dobrim snjènim padinama (Snjènik, Rade{evo), tako da se tu razvio rije~ki zimsko-sportski centar s velikim planinarskim domovima i skija{kim ì~arama. Planinarstvo. Snàniji zamah planinarstva po~inje s osnivanjem Cluba Alpino Fiumano (CAF, 1885.) i Primorskoga planinskog dru{tva (1888.), koji su planirano organizirali izlete u ovo podru~je sve do Drugoga svjetskog rata. ^lanovi CAF-a bavili su se alpinizmom, skijanjem i istraìvanjem {pilja. Objavljivali su tromjese~ni ~asopis »Liburnia« (1902.–1930.), u kojemu su izlazili i brojni stru~ni ~lanci, te objavili dva vrlo dobra vodi~a koji ni do danas nisu nadma{eni. (Ovaj prvi poku{aj da se nakon gotovo jednog stolje}a opet prikaù kao jedinstvena cjelina, zasluga je mog suradnika ing. Branka [krobonje iz Rijeke.) Nakon Prvoga svjetskog rata Rijeka je bila odvojena neprirodnom granicom od svoga zale|a, pa tada zapo~inje pl. obradom su{a~ki »Velebit«, podrùnica HPD-a, koji je razvio vrlo snànu djelatnost i, me|u ostalim, podigao pl. ku}e na Hahli}ima i Platku. Nakon Drugoga svjetskog rata podru~je je opet postalo Zna~ka Cluba Alpino Fiumano pristupa~no Rije~anima i u gradu je procvjetalo po~etkom 20. st. planinarstvo: osnovano je desetak pl. dru{tava i sekcija, markirani su putovi, obnovljene pl. ku}e i sagra|ene nove. Najduè djeluju »Platak« i »Kamenjak«, koji se bavio alpinizmom i izdava~kom djelatno{}u (oko 70 brojeva ~asopisa »Planinarski list« od 1970. do 1994.).
Rije~ka pl. transverzala (RT) otvorena je 2. 7. 1967. Vodi preko svih zna~ajnijih vrhova rije~ke okolice (osim ovdje spomenutih obuhva}a U~ku, Planine rije~kog zale|a 321
^i}ariju i neke vrhove u Gorskom kotaru). Ozna~ena je skra}enicom RT (Rije~ka transverzala), a traje 6-7 dana. Obilaskom svih KT stje~e se zna~ka. Kao dokaz obilaska sluì Dnevnik. Put po~inje u Lovranu, a zavr{ava u Crikvenici; organizirao ga je nekada{nji Op}inski pl. savez Rijeke (danas u Rijeci djeluje Pl. savez @upanije). Pl. put »Oko rije~kih baklji« osnovao je Pl. aktiv INA-Rafinerije PD-a »Kamenjak« u Rijeci 3. 6. 1990. Ima 10 KT, od ~ega su 4 na U~ki, 3 na oto~nim planinama i 3 oko Platka (Fratar, Snjènik i Kamenjak). Tiskan je i dnevnik. LITERATURA Depoli, G.: I nostri monti. Fiume 1910.; Depoli, G.: I nostri monti. Liburnia 10, 1911., 103; 12, 1913., 24, 47 i 121; 13, 1914., 10, 39, 46 i 78; Depoli, G.: Guida di Fiume e di suoi monti. Fiume 1913.; Poljak, @.: Planinarstvo na Rijeci do Drugog svjetskog rata; u knjizi Slike iz povijesti hrv. planinarstva, Zagreb 1987., str. 108-117; Poljak, @.: Po~eci i razvitak planinarstva na Rijeci do oslobo|enja zemlje. Povijest sporta br. 66, 67 i 68 (1985. i 1986.); Zbornik planinara seniora 1985–1995. HPD Platak, Rijeka 1996. (sadrì oko 30 putopisa na 183 str.). Obru~ i Hahli}i zemljovid 18, str. 324 Poloàj i reljef. Skupina Obru~a sastoji se od zamr{enoga spleta vrhova i kosa me|u kojima se jasno isti~u dva niza dinarskoga smjera pruànja. Zapadni, vi{i ali kra}i, ~ine Trstenik (1240 m), [tulac (1212 m), Obru~ (1376 m) i Fratar (1353 m), a isto~ni, niì i duì, Sleme (1271 m), Grle{ (1325 m),
Gornik (1322 m), Crni vrh (1335 m), (Primorski) Klek (1210 m), Kuk (1087 m), Bela Pe{a (921 m) i, malo po strani, Jasenovica (1338 m). Dijeli ih udolina koja po~inje s prijevojem Previjakom (1147 m), a sastoji se od tri dijela. Gornji dio, Gorni~ko, {irok je i ravan; na njemu su dvije cisterne i ru{evna zgrada biv{e lugarnice. Srednji dio, Mudna dol, ima oblik lijepog ali te{ko pristupa~nog klanca, u kojemu ìve divokoze, srne i jeleni. Donji je dio buji~njak Su{ica {to zavr{ava na Grobni~kom polju. Oba planinska niza iz prakti~nih razloga opisujemo zajedno i nazivamo ih po najvi{emu vrhu skupinom Obru~a. Ime Obru~ vjerojatno je nastalo po vodoravnim slojevima vapnenca na najvi{em vrhu koji, izdaleka gledani, nalikuju prstenima. Skupina se pruà u duìnu od 15, a u {irinu od oko 5 km. Podru~je najvi{ih vrhova ~ini nepravilan labirint rastrganih vapnena~kih stijena usred kojeg se nalazi divlje Pakleno. Obru~eva je skupina vrlo jasno ome|ena sa z. i j. strane jer se u tom smjeru spu{ta strmim odlomom od oko 500 m u klansku Obru~eva skupina sa zavoja Lujzinske ceste na 15. km od Rijeke 322 HRVATSKE PLANINE
Na vrhu Obru~a; straga Snjènik i Fratar (Branko [krobonja) udolinu, odnosno, Grobni~ko polje. Odlom je tektonskog podrijetla, tj. nastao je pucanjem Zemljine kore. Taj geolo{ki proces jo{ uvijek traje, zbog ~ega je klanska udolina pod Obru~em poznata po brojnim potresima. S ruba visoravni pruàju se {iroki vidici na Rije~ki zaljev i istarske planine. Sa s. i i. strane odijeljena je od skupine Snjènika nizom manjih kra{kih polja
(Gomanac, Trstenik, Suho, Re~ice, Ka~je, Pribini{ i Platak). Kroz njih prolazi brdska cesta Kamenjak – Platak – Gomanac – Klana i ~ini polukrug oko skupine. Cesta sa svojim odvojcima omogu}uje lak prilaz, tako da se na gotovo sve vrhove moè sti}i za 1–2 h uspona. Prirodne zna~ajke. Skupina Obru~a pripada dubokom krasu i zbog vapnena~ke je gra|e posve bezvodna. Vegetacijom je to najsiroma{niji dio ~itave regije, ali je floristi~ki neobi~no bogat i zanimljiv jer je tu granica mediteranskoga i kontinentalnog podru~ja. Najvi{im vrhovima, posebno Fratru, daje osobitu slikovitost pojas klekovine bora, koji se neko} prostirao sve do pl. ku}e na Hahli}ima, ali je danas u niìm dijelovima uni{ten paleòm. Na Obru~u, Fratru i u Paklenu raste runolist. Oko vrha Obru~a mogu se susresti divokoze koje imaju stani{te na njegovoj s. padini, a u posljednje vrijeme vi|en je poneki medvjed i vuk. Klima se razlikuje od goranske vi{om temperaturom (ljeti nema onakve svjeìne kao u Gorskom kotaru) i manjom koli~inom snijega, {to je uzrokovano blizinom mora i niòm nadmorskom visinom. Gospodarska je vrijednost Obru~a u prostranim pa{njacima s jz. strane i u {umskom pojasu sa si. strane. Za vladavine Frankopana sredi{te je {umske eksploatacije bilo u dolini Gorni~ko, koju oba niza vrhova okruùju poput potkove. Na j. stranu, kamo je ta potkova otvorena, silazi na Grobni~ko polje prastari @ivenjski put. I danas je Gorni~ko vàna to~ka jer je tu ru{evina nekada{nje lugarnice s nekoliko cisterni do koje se moè do}i cestom, ali je od nekada{njih {uma ostalo vrlo malo. Skupina je posve nenaseljena i samo se ljeti mogu u planini susresti drvosje~e ili rijetki pastiri iz Grobin{tine. Planinarstvo. Obru~ pripada uèm pl. podru~ju Rijeke, a kako je to i najvi{e brdo u zale|u, posje}ivanje ima vrlo staru i bogatu tradiciju. Prvi dosad poznati hrvatski putopis s toga podru~ja objavljen je 1884. (D. Hirc). ^ak niti dràvna granica, koja je izme|u dva svjetska rata dijelila Rijeku od Obru~a, nije mogla tu tradiciju prekinuti, pa iz toga razdoblja potje~e i dosad najbolji i najop{irniji prikaz ~itave skupine (G. Depoli, 1929.), kao i niz Planine rije~kog zale|a 323
putopisa u rije~kom ~asopisu »Liburnia«. Najvàniji pl. doga|aj bilo je otvorenje pl. ku}e na Hahli}ima 1926. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata je uni{tena, ali je u 1968., marom planinara PD-a »Kamenjak« iz Rijeke, ponovno sagra|ena i postala toliko popularnom da je ime Hahli}i danas poznatije nego Obru~. Skupina je danas glavno podru~je rada PD-a »Obru~« iz Jelenja i PD-a »Kamenjak« iz Rijeke koji odràvaju markacije. Glavne su pl. zanimljivosti u skupini divlja dolina Pakleno, niz golih vrhova s vidikom na more, romanti~na okolina pl. ku}e na Hahli}ima i ostaci rimskog zida, Obru~ s juga (Jasna Bingula) a u podnòju planine izvor Rje~ine. Izbor prilaza. Na Obru~ vode markirani prilazi od Studene, s Grobni~kog polja, Kamenjaka, Platka, Trstenika i Suhog, a kroz planinu prolazi i Rije~ka transverzala. Zahvaljuju}i {umskim cestama, osobito tzv. Kripanskom putu koji vodi izme|u vrhova i. niza, Obru~ je pristupa~an i automobilom. Najbliì i klasi~ni pje{a~ki prilaz vodi iz Draìca (Podkilavca), gdje je postaja prigradske autobusne linije iz Rijeke, no ljeti ga za pripeke valja izbjegavati jer je izloèn suncu. Najzanimljiviji je uspon kroz neobi~an klanac Mudnu dol. Najugodniji je prilaz s Platka zbog obilja {umskoga hlada i
visine polazi{ta. Autom se moè najbliè do Previjaka, gdje treba parkirati. Posljednjih godina Obru~ je okruèn cestama, a neke su se pribliìle pl. ku}i na Hahli}ima i samom vrhu Obru~a. Tako je od Potkilavca, putem za »pod Planinu«, napravljena poàrna cesta, s ~ijeg kraja ima manje od sata uspona putem »pod kolci« do ku}e. Probijena je cesta od Previjaka do Gorni~kog, pod Osoje i do ruba Paklenog, a cesta postoji i sa s. strane od Gomanca pod [tulac i pod sami Obru~, tako da je s te strane do vrha manje od 45’. Prilazi ku}i na Hahli}ima £ 1. Podkilavac – Pl. ku}a Hahli}i 2,30–3 h. Iz Rijeke 7 km Zagreba~kom cestom (ne autocestom!) do raspu}a u ^avlima, odakle l. krakom ceste 3,5 km do drugoga raspu}a kod doma u Draìcama (krùni tok), zatim d. 3 km cestom (20 ‘ kraticom kroz polja) u zaselak Podkilavac (gdje je sjedi{te i prostorija PD-a »Obru~«). Do Draìca vozi prigradska autobusna linija br. 12, koja svakih 30-45’ polazi iz Rijeke s prigradskoga a. kolodvora na Delti. Linija 16 radnim danom produùje 13 puta, a nedjeljom 5 puta od Draìca do Podkilavca. Od Podkilavca cestom u oblìnji Kilavac, gdje se iza posljednje ku}e i mosta, nad obi~no suhim koritom Zale, l. odvaja cesta kojom se dolazi do puta »pod Planinu« ili puta »kolci«, a d. se odvaja cesta do 2 km udaljenog proplanka nazvanog »~eka«, iako tu vi{e nema njezina traga. Tu se d. odvaja put za Mudnu dol i Platak, a l. skre}e u {umu Tomaìnu strmi put. Nakon 45’ put izlazi iz {ume (odmori{te s lijepim vidikovcem na Grobni~ko polje) i dalje se o{tro penje travnatim padinama i stalno s otvorenim vidikom. Preko Burnika i na kraju jarugom, uz pogled na ku}u pod Suhim vrhom, stiè se do pl. ku}e na Hahli}ima (2 h od Kilavca). Oko 3’ prije ku}e, l. uz put, nalazi se izvor s malim jezercima zvanima Hahli}i. Put svladava visinsku razliku od 800 m i vodi stalnim usponom kroz bezvodan 326 HRVATSKE PLANINE
kamenjar obrastao travom, tako da je u cijelosti izloèn suncu, pa ga valja poduzeti po~etkom ili krajem dana. Varijanta iz Kilavca (prikladna za povratak). Iz Kilavca se moè do ku}e i lijevom, pola sata duòm vari-
jantom, koja najprije dobar sat hoda ide poàrnom cestom i kraticama u s. smjeru, a zatim se o{tro penje d. uz obronak Obru~a, opet dobar sat hoda, do prijevoja Vrh planine (oko 1115 m) izme|u ]unine glave i grebena Obru~a. S prijevoja je blag Hahli}i (Jasna Bingula) silaz od 10’ do ku}e. Poàrnom se cestom moè i}i do njezina kraja, od kuda ima manje od sata strmog uspona travnatim obroncima ]unine glave. Na kraju se prate drveni kolci, a put izlazi na jezerca Hahli}e. Hahli}i. Tako se nazivaju lokve {to se nalaze 3’ j. od ku}e, s druge strane travnate uvale. U narje~ju Grobin{tine to zapravo zna~i kali}i (deminutiv od kal, lokva). Na tom se mjestu nalazi izvor ispod kojeg su prije oko tri stolje}a pastiri obzidali tri bunara, jedan iznad drugoga, tako da su se mogli prelijevati. Danas se od bunara raspoznaju samo tragovi u kojima su se zadràle lokve (jezera). Okolina Hahli}a velika je travnata uvala okrenuta prema jugu, koja je zanimljiva botani~ki. Osobito je slikovita klekovina bora zbog iskrivljenih grana. Pl. ku}a Hahli}i (1097 m) nalazi se na j. padinama Obru~a, ispod Suhoga vrha, na malom zaravanku izme|u borove {umice i kamene glavice Dnji}. To je vrlo skladno zidana visoka prizemnica s potkrovljem, veli~ine 10x6 m. Prizemno su kuhinja i blagovaonica, te velika soba, a u potkrovlju dvije manje spavaonice, ukupno 20 kreveta . Na strànjoj strani ku}e nalazi se skloni{te s tri kreveta. Vodom se opskrbljuje iz cisterne. Otvorena je svakog vikenda, od petka popodne do nedjelje, te blagdanom, i tada je opskrbljena hranom i pi}ima. Od doma se pruà lijep vidik na Rije~ki zaljev, otoke, Grobin{tinu i U~ku. Prva ideja o izgradnji ku}e potekla je 1907. u tada{njem Clubu Alpino Fiumano, koji je dao izraditi i nacrte, ali je od gradnje odustao zbog »strahovanja za sigurnost objekta koji bi trebao biti na hrvatskom teritoriju«. Prvu je ku}u na tom mjestu sagradila tek 1926. podrùnica HPD-a »Velebit« sa Su{aka (otvorenje 31. listopada). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata objekt je uni{ten. PD »KameSATNICA OD KU]E NA HAHLI]IMA Obru~ (1376 m) 1,30 h Fratar (1353 m) 55' Suhi vrh (1280 m) 40' Osoje (1340 m) 1h Vidalj (1184 m) 40' Podkilavac 1,30 h Draìce
2h Platak 2-3h Gorni~ko 45' Studena (preko Obru~a) 4h Studena (ispod Obru~a) 3h Pakleno 30' Trstenik (preko Obru~a) 3h ]unina glava (1160 m) 10' Klek (Primorski; 1210 m) 3h Crni vrh (1335 m) 2,30 h Planinarska ku}a Hahli}i (Hinko Poro~nik) Planine rije~kog zale|a 327
njak« iz Rijeke sagradio je 1968. na starim temeljima dana{nji objekt (otvorenje 30. studenoga). Koriste}i se novim zakonskim mogu}nostima, op}ina Jelenje je ku}u uzela »Kamenjaku« i predala je PD-u »Obru~« iz Jelenja na upravljanje. £ 2. Podkilavac – Mudna dol – Hahli}i 3-3,30 h. Uspon kroz Mudnu dol osobita je atrakcija jer vodi veli~anstvenim klancem koji je duboko usje~en u planinu. Iako je uspon prili~no naporan (na duìni od 2 km svladava uspon s 400 na 900 m), vrijedi ga doìvjeti radi neo~ekivano divlje prirode i bogatstva prirodnih oblika. Ne{to sli~no ne postoji nigdje u na{oj zemlji. Uspon kroz Mudnu dol mogu} je samo za lijepa vremena, a opasan je za vrijeme ki{e zbog nenadanih bujica. Ulaz u klanac samo je 10 km zra~ne linije od Rijeke. Iz Rijeke do Podkilavca v. 1. Na »~eki« (danas ~eke vi{e nema) kod stupa s pl. putokazima (l. je najkra}i uspon do Hahli}a) produùjemo ravno poljem u njegovo suènje koje postupno prelazi u Mudnu dol. Prije ulaska u uski dio, d. se odvaja markirani put za Kripanj i Platak, kao dio nekada{nje transverzale Rijeka – Ljubljana. Markacija ulazi u {umu, gdje se visoke padine sve vi{e pribliàvaju jedna drugoj, a suho korito potoka Su{ice postaje sve vi{e divlje. Mudna dol je obrasla bjelogori~nom {umom, u kojoj prevladava hrast medunac. Tu ima i razli~ite divlja~i: divljih svinja, jelena, divokoza i srna, navrati i poneki medvjed, a i orao se gnijezdi u nepristupa~nim liticama. Uspon postaje sve o{triji i 20’ od ulaza valja prije}i prvi
skok, liticu od 10 m. Uspon preko nje osiguran je èljeznim stubama i uètom koje su postavili rije~ki planinari seniori g. 1986. (put je obnovljen 1994.). U kamenome koritu zanimljivi su veliki »lonci« {to su ih izduble bujice. Nakon idu}ih 20’ je drugi, mnogo lak{i skok, koji se prelazi stubama. Kroz uzak klanac me|u stijenama, ponegdje jedva metar-dva {irok, izlazi se napokon na livadicu okruènu stoljetnim bukvama koja obi~no sluì kao odmori{te. Dalje je Mudna dol mnogo pitomija. Vodi jo{ malo uzbrdo do Gorni~kog, a onda l. iza vrha Vidalja do pl. ku}e. £ 3. Platak – Pl. ku}a Hahli}i 2,30 do 3 h. Do Platka v. skupinu Platak i Snjènik. Od doma na Platku ima nekoliko varijanti, me|u njima i trasa Rije~ke transverzale, koja usput obilazi nekoliko KT ({pilja Zvir, Klek, Crni vrh), ali je bar 1 h duà od ostalih. Najkra}i i najlak{i prilaz vodi od doma na Platku nizbrdo na livade Malog Pribini{a do metalne piramide-putokaza na raskrìju usred livade, odakle d. markacijom za livadu Velikog Pribini{a, koju se prelazi za 20’ cestom uz z. rub {ume (vidik na Snjènik). Slijedi dobar sat hoda {umskom vlakom postupnim usponom, skre}u}i pomalo l. do {umske ceste. Markacija sije~e cestu i s druge se strane nastavlja kroz duboke {ume, Te{nje i Ilovnjak, obilaze}i sa s. strane Crni vrh (mogu} uspon za 30’), zatim prelazi preko prijevoja izme|u Grle{a (1325 m) i Gornika (1322 m). S druge strane prijevoja silazi u travnatu uvalu Gorni~ko, gdje sije~e @ivenjski put 10’ iznad ru{evne lugarnice i cisterne. Markacija se na drugu stranu opet penje kroz {umu i nakon 30’ laka hoda sastaje s markiranom Mudna dol (Marijan Wilhelm) stazom {to prilazi s d. od Suhoga 328 HRVATSKE PLANINE preko Previjaka (v. 4). Poslije nekoliko min izlazi na travnati prijevoj izme|u vrhova Vidalj (1190 m) i Osoje (1340 m). Odavle je vrlo lak uspon l. na strm, travnat stoàc Vidalj (1184 m; 15’) i d. na Osoje (1340 m; 25’). Iza prijevoja staza stiè kroz {umarak na livade Koprivenac, vode}i podnòjem Fratra. Nakon 20’ odvaja se d. uzbrdo markirani nogostup na vrh Fratra, dobro vidljiv sa staze. Nekoliko min dalje markacija silazom stiè do pl. ku}e. Put je ugodan jer nema ve}ih uspona, a dijelom prolazi {umskim hladom. Vode putem nema. £ 4. Suho – Previjak – Pl. ku}a Hahli}i 2 h. Ovaj je prilaz osobito za-
nimljiv zbog varijante puta kroz Pakleno. Suho je mala {umska ~istina s. od Obru~a, s lugarnicom, cisternom i nastambom drvosje~a. Usred livade cesta se ra~va. Dovle se moè sti}i iz Rijeke s j. strane preko Platka (40 km) ili sa s. strane preko Klane (35 km; v. skupinu Platak i Snjènik, 3). Od Platka, dobrom {umskom cestom (pro{irenom 2000. g), treba produìti do Suhog 13 km, gdje na trostranom kriànju treba s glavne ceste skrenuti o{tro l. uzbrdo {umskom cestom (problemati~na strmina na 3. km), kojom je 3,5 km do kriànja na sedlu Previjak (1147 m; tu treba ostaviti automobil). Na drugu stranu cesta silazi l. kroz {umu do ru{evne lugarnice Gorni~ko (3,5 km), ravno dolje silazi u Gorni~ko pje{a~ka kratica (25’), a d. skre}e na{a staza za Hahli}e. Ve} nakon otprilike stotinjak koraka ra~va se put za Hahli}e u tri varijante: l. najduù, preko vrhova Sleme (1263 m) i Grle{ (1325 m; 2,30 h – dio Hahli}ke transverzale); u sredini najkra}u (1,20 h) i d. duù kroz Pakleno (1,40 h). Srednja vodi poloìto kroz {umu uskom stazom i poslije 20’ sastaje se s markiranom stazom {to prilazi s l. od Platka (v. 3). Varijanta preko Paklenog ispo~etka vodi blagim usponom po {iroku {umskom putu. Nakon ~etvrt sata kolnik zavr{ava na hrptu s. od vrha Osoja, a na drugu stranu silazi staza u Pakleno. Vijugaju}i ~itav sat hoda kroz labirint stijena i jama (v. 10), izlazi kroz vrata izme|u Obru~a i Suhog vrha na livade i preko njih stiè do ku}e. £ 5. Kamenjak – Kripan – Nebesa 11 km – Gorni~ko – Pl. ku}a Hahli}i 1,30 h. Ovo je najkra}i prilaz s ceste Zagreb – Rijeka. S nje skre}emo iznad Kamenjaka asfaltiranim odvojkom za Platak, ali ga ve} nakon 3 km ostavljamo na kriànju zvanom Cestarnica, kod borove {ume, te skre}emo l. lo{ijom cestom zvanom Kripanski put. Ime je dobila po istoimenom izvoru pored lova~ke ku}ice, 200 m d. od ceste, na 5. km. Ta vrlo zanimljiva brdska cesta vodi me|u vrhovima i. niza Obru~ke skupine i omogu}uje lak uspon na Kuk, Klek i Crni vrh. Kuk traverzira na 6. km sa s. strane, svega nekoliko minuta d. ispod njegova golog vrha (1087 m; otvoren vidik!). Samo nekoliko min dalje odvaja se d. markirana staza na vrh Kleka (1210 m), koji je dobro vidljiv s ceste. Na 8. km l. je odvojak od 200 m do lugarnice, iza koje se d. o{trim usponom za 1 h kroz stijenu i kamenim grebenom penje markirani nogostup na Veliki Crni vrh (1335 m; v. Platak, 12). Cesta produùje jo{ 4 km i spaja se s cestom Platak – Trstenik. Na 7. km ove ceste ostavljamo vozilo i skre}emo l. kroz {umu 1 km kroz {umovita Nebesa, zatim strmo silazimo za markacijom u travnatu dolinu Gorni~ko do @ivenjskog puta. Tim putem malo d. prema ru{evnoj lugarnici Gorni~ko, zatim uspon na drugu stranu 15’ kroz {umu do staze {to prilazi s d. od Platka (v. 3). i njom do pl. ku}e na Hahli}ima (1,30 h od ceste). £ 6. Trstenik – Obru~ – Pl. ku}a Hahli}i 3 h. Do Trstenika se moè iz Rijeke preko Klane (33 km) ili preko Platka (43 km). Od Platka do Trstenika je 15,5 km {umskom cestom. Trstenik (oko 960 m) je lijepa gorska livada okruèna strmim {umovitim obroncima. Usred livade, z. od ceste, nalazi se ru{evina velike vojarne sagra|ene prije Drugoga svjetskog rata (nakon toga rata bila je neko vrijeme dje~je odmarali{te), a uz j. rub livade, 50 m od Planine rije~kog zale|a
329
ceste, nepresu{an izvor vode gdje zapo~inje markirani put. Uspon vodi u jz. smjeru nekada{njim grani~arskim stazama (u podru~ju tzv. Rupnikove linije) o{tro uzbrdo, obronkom vrha Trstenika (1240 m) na @elezna vrata (1247 m), gdje izlazi na {umsku cestu koja dolazi zdesna od Gomanca. Cestom se, lagano se penju}i, ide skoro cijeli sat. Usput je zanimljiv uspon za 15’ na vrh [tulac (1212 m) s tunelima i fortifikacijskim objektima. Cesta nastavlja jo{ 2 km do ruba Paklena, a markirana staza skre}e d. jo{ 30’ kamenim obroncima na vrh Obru~a; 15’ prije vrha zdesna prilazi markirani uspon trasom RT iz Studene. Silaz s Obru~a na j. stranu do ku}e markiranim nogostupom kamenitim grebenom za 1 h. £ 7. Planinarski putovi Hahli}a (kroz Pakleno do Nebesa) je tzv. mreàsta obilaznica koju je osnovao PD »Kamenjak« iz Rijeke 1987. g. (v. 7). Tada su prvi put markirani prilazi nekim vrhovima Obru~ke skupine, a provedena je i staza kroz Pakleno. Markacije obuhva}aju okolicu ku}e na Hahli}ima, te uz nju ima jo{ 17 KT, od ~ega 14 vrhova, dva lokaliteta u Paklenom i Mudnu dolu. Put se moè obi}i za 2–3 dana sa smje{tajem u ku}i na Hahli}ima. Izleti od pl. ku}e na Hahli}ima £ 8. Obru~ 1,30 h. Od ku}e preko travnate uvale i putem kroz visoku klekovinu pod stoàstu ]uninu glavu i d. od nje na prijevoj Vrh planine 10’. Odavle d. uzbrdo hrptom, dijelom po travnatu kamenjaru, dijelom kroz klekovinu, a potkraj kroz velike kamene blokove, te preko nekoliko niìh na najvi{i vrh (1376 m). Usput je mogu} susret sa srnama i divokozama. Obru~ je najvi{i vrh ~itave skupine i pruà osobit vidik na sjeverni Jadran, Kastav{tinu, Grobin{tinu, U~ku i u Pakleno. £ 9. Suhi vrh 40’. To je stoàst, posve kamenit i bijel vrh (1280 m) koji str{i iz {umske vegetacije povrh livada s. od ku}e. Markiranom stazom iza pl. ku}e 20’ do sedla izme|u Fratra i Suhog, tu. l. se uskoro izlazi iz {ume. Slijedi jo{ 20’ slobodnog uspona, bez puta, izme|u ~istih bijelih kamenih blo-
kova i preko stijenja do vrha. S druge strane vrha zanimljiv je vidik u Pakleno, odakle {umska vegetacija dopire gotovo do vrha. £ 10. Fratar 1 h. Taj se vrh nalazi si. od Suhoga vrha. Vi{i je od njega (1353 m), tako|er je kamenit, ali vegetacija s j. strane dopire u znatno ve}u visinu nego na Suhom vrhu. Najlak{i je prilaz sa sedla izme|u Suhoga vrha i Fratra, od kuda d. vodi o{trim usponom kroz {umu, a posljednjih 20’ kroz bespu}e (naporno!) mimo brojnih ponikava i stijena. Fratar je najmarkantniji vrh ~itavoga sklopa. Ima oblik pravilnoga bijelog ~unja, s tamnim pojasom klekovine. Na njemu je na|en runolist. Kako je po visini odmah iza Obru~a, a znatno bliè moru, omogu}uje vrlo {irok vidik. £ 11. Pakleno 1 h. Od ku}e treba najprije 10’ prema prijevoju pod Obru~em. Ispod njega skre}e d. kroz uvalu izme|u Obru~a i Suhoga vrha stazica koja uskoro ulazi Fratar s Dni}a (Jasna Bingula) u {umu. Tu se l. pored puta 330 HRVATSKE PLANINE
nalazi otvor opasne neistraène jame, {irok oko 1 m, a nekoliko minuta dalje, tako|er l. od puta, {iroka jama snjènica kakvih ima obilje
u Paklenu. Malo se dalje d. diè impresivan kamenit masiv iznad duboke ponikve, sav izbrazdan pukotinama (veli~anstven prizor divljine!), a jo{ dalje, l. iznad puta, glatke su prevjesne stijene ispod kojih zjapi niz velikih polu{pilja. Markirana staza izlazi iz Paklena kroz mali prijevoj na si. strani Pakleno (Stanko Popovi}) kotla i odavle se spu{ta na Previjak (v. 4). U Pakleno se moè sti}i i markiranim putem {to sa sedla izme|u Suhoga vrha i Fratra (v. 9) nastavlja ravno na s. Nakon 30’ dolazi se pod Napu (5’ slobodnog uspona okomitom stijenom do vrha – pàljivo!), a ispod Nape d. skre}e put (ravno se ide na Previjak) za manje {pilje i dalje za Osoje. Pakleno je {umovita udolina, nevjerojatno divlja i te{ko prohodna, okruèna vrhovima Obru~, Pakleno (1334 i 1314 m), Osoje, Fratar i Suhi vrh. Ovi su vrhovi s vanjske strane ve}inom blaìh oblika, a prema Paklenu su stjenoviti, strmi i razlomljeni, tako da je ~itav kra{ki erozivni sklop nalik izvanredno snàno oblikovanu golemom lijevku. Posebnu pànju zasluùje po tome {to se tu u neposrednoj blizini nalaze sa~uvani raznoliki tipovi {uma. Zbog prirodne ljepote, trebalo bi podru~je za{tititi kao rezervat prirodnog predjela. Kroz Pakleno prolazi staza od Previjaka prema pl. ku}i, {to omogu}uje lak prilaz u ovo netaknuto carstvo prirode. Tko se èli uspeti na neki vrh unutar Paklena, treba sam potraìti najbolji prilaz kroz labirint {ume i kr{a. £ 12. ]unina glava 10’. Uspon na travnati stoàsti vrh (1160 m) nasuprot ku}e, s kojeg je osobito lijep vidik prema moru, ne propu{ta nijedan posjetitelj. Uspon se moè kombinirati s posjetom jezercima Hahli}i i silazom preko prijevoja Vrh planine pod Obru~em. ^itava {etnja traje pola sata hoda. £ 13. Dnji} ili Dni} 15’. Na suprotnu stranu od ]unine glave, i. od pl. ku}e, nalazi se vrh visok 1190 m, s lijepim vidikom sve do Risnjaka. LITERATURA Hirc, D.: Uzlaz na Obru~. Pozor 14, 1884., br 93-96; Hirc, D.: Suhi vrh i Pakleno. Spomenica HPD, Zagreb 1884., str. 21-30; Hirc, D.: Put na Veliki Obru~. Pobratim 2, 1892., 10; Hirc, D.: Polaz na Grle{. Lijepa na{a II, Zagreb 1893. (str. 73); Ma{ek, H. B.: Na Velikom Obru~u u snijegu. HP 3, 1900., 53; Hirc, D.: Pakleno i okoli{. Prirodni zemljopis Hrvatske I. Zagreb 1905. (str. 413); Rossi, E.: Obru~. Liburnia 9, 1911., 56; Kucel, Z.: Suhi vrh i Fratrovac. HP 19, 1923., 130; Vitezi}, D.: Obru~. HP 20, 1924., 111; Belar, A.: Uspomene s Obru~a nad Kvarnerom. Jutarnji list 14, 1925., br. 4986; Malnar, M. O.: Obru~. HP 22, 1926., 81; Poljak, J.: Plan. ku}a pod Obru~em. HP 22, 1926., 151; Otvorenje pl. doma na Obru~u. Ve~er 7, 1926., 1776; Cveti{i}, V.: Pl. proslava. Ve~er 7, 1926., 1781; Vitezi}, D.: Pl. ku}a na Obru~u. PL 1928., br. 3; Vitezi}, D.: Pakleno i Pakleni vrh. HP 24, 1928., 10; Depoli, G.: Il gruppo del monte Cerchiato. Liburnia 22, 1929., 75; Cveti{i}, V.: Od Kleka do Obru~a. Zagreb
1, 1929., 19; Kroz ledenu buru na Obru~. HP 29, 1933., 129; Cveti{i}, V.: Bura na Obru~u. S planina i gora IV. Zagreb 1933. (str. 44); Glad, A.: Risnjak-Obru~-Snjènik. HP 29, 1933., 320; Horvat, L.: Zanimljiv nalaz samonikle borove {ume. Biol. gl. 9, 1956.; Sen|er|i, J.: Planinarsko-geografska reportaà. NP 10, 1958., 172; Gili}, S.: Kroz Mudnu dol na Fratar. NP 13, 1961., 211; [kerl, B.: Sje}anje s Obru~a. NP 16, 1984., 115; Poljak, @.: Nova ku}a na Hahli}ima pod Obru~em. NP 21, 1969., 96; Hofer, V.: Primorski Klek. PL 1, 1970., 74; O. ].: Kako na Hahli}e i okolne vrhove. PL 4, 1973., 1; Planinarski list broj 5, 1978. (izvanredni broj posve}en Hahli}ima); Pave{i}, M.: Mutna dolina. NP 37, 1985., 76; Pave{i}, M.: Mudna dol u Grobni~kim Alpama. HP 86, 1994., 34. Planine rije~kog zale|a 331
Snjènik i Platak zemljovid 18-19, str. 324-325 Poloàj, granice i reljef. Snjènik i njegova skupina pruàju se izme|u Obru~a i Risnjaka poput 10 km duga~kog hrpta u smjeru sz.-ji. Taj hrbat nigdje nije niì od 1300 m, a u njemu se isti~e pet vrhova vi{ih od 1400 m. Po~ev{i od sjevera, to su Jelenc (1442 m), Planina (1426 m), Guslica (ili Gu{lica; 1490 m), Me|uvrhi (1462 m) i, jedini koji prelazi visinu od 1500 m, Snjènik (1505 m). Skupina je jasno ome|ena na obim padinama jer se hrbat na stranama strmo ru{i u duboke doline: prema i. u Lazac i Lividragu koji skupinu dijele od Risnjaka, a prema z. u niz ponikava Platak – Snje`ni~ko – Ka~je – Re~ice – Suho koji je dijeli od Obru~a. Skupinu nije te{ko ome|iti ni prema ji. Snjènik se u tom smjeru postupno spu{ta preko Rade{eva (1364 m) prema prijevoju na G. Jelenju. Gra|en je pretèno od mezozojskih {kriljaca, a u vi{im dijelovima od trijaskih dolomita i jurskih vapnenaca, zbog ~ega je posve bezvodan. Snjènik i Snènik. Granica izme|u hrvatskoga Snjènika i slovenskoga Snènika (vrhovi su me|usobno udaljeni to~no 20 km) nije o{tra jer se me|u njima stere {iroko planinsko podru~je s najvi{im vrhovima G. Med-
vejci (1481 m) i [kurina (1470 m). Prema tome, oba Snjènika ~ine stanovitu cjelinu koja je samo donekle razdvojena prijevojem (1225 m kod ^abarske police blizu granice sa Slovenijom). To je i bila prirodna podloga trasiranju pl. puta Snènik – Snjènik koji su 1975. uspostavili planinari iz Rijeke i Ilirske Bistrice u Sloveniji, u znak me|unarodnog prijateljstva (11–12 h hoda). Danas je trasa toga puta prekinuta dràvnom granicom na mjestu na kojemu nema slùbenog prijelaza. Hrvatskim dijelom puta ^abarska polica – Jelenc – Guslica – Snjènik prolazi trasa Goranskoga planinarskog puta. Klima. Poloàj Snjènika na klimatskoj granici ima za posljedicu ~este i nagle vremenske promjene u hladnijoj polovini godine. Na hrptu je osobito neugodna bura zbog izvanredno snànih naleta, te obilja vlage {to se taloì u visini. Zna~ajna je i golema koli~ina snijega koji se unato~ blizini mora ~esto zadràva sve do sredine prolje}a. Zbog te neobi~ne pojave i dugotrajna snjènog pokriva~a, koji se lako moè zapaziti iz Rije~kog zaljeva, Snjènik je dobio svoje ime. On je zajedno s Platkom glavno sredi{te zimskih sportova u {irem priobalnom podru~ju sj. Jadrana. Flora. Padine su strme i vrletne, a bilo, nasuprot, oblo i obraslo travom. Jedino je najvi{i vrh gola stijena. Podnòja su pokrivena bukvom, a vi{i dijelovi mije{anom {umom. U znanstvenom je svijetu osobitu pànju privukla visinska vegetacija, jedinstvena po svom sastavu ne samo u Hrvatskoj nego i u ji. Europi. Tu se na grani~nom podru~ju izme|u alpske i ilirske vegetacije, a na su~eljavanju kontinentalne i mediteranske oblasti, razvio mnogolik biljni pokrov s vi{e od stotinu biljnih zajednica, {to se rijetko nalazi na tako malom prostoru. Zbog toga bi dio planinskog bila, osobito oko Guslice, trebalo za{tititi od pa{e i o{te}ivanja vegetacije kao prirodnu rijetkost. Bilje toga najvi{ega planinskog podru~ja prilago|eno je najteìm klimatskim prilikama i podnosi bez te{ko}a ljetnu ègu, veliku stu- Encijan na Snjèniku (Branko [krobonja) 332 HRVATSKE PLANINE
den i buru. Ovo je bilje ne samo najljep{i ures planine, ve} i najjasniji izraz prilago|ivanja ìve prirode na te{ke uvjete (runolist, encijan, sr~anik, kamenika, zvon~i}, siri{tara, narcis, planin~ica, ljiljan itd.). U {irem podru~ju Snjènika (j. od vrha [kurine) zanimljiva je i lijepa duboka ponikva Ceclje (1289 m). Na njezinu je dnu, unutar subalpske {ume bukve, razvijena klekovina bora s Guslica, Snjènik i Risnjak s Planine (Branko [krobonja)
visokoplaninskom vegetacijom, a okruèna smrekovim {umama. Gospodarstvo. Podru~je Snjènika posve je nenaseljeno. Prije Drugoga svjetskog rata tu su se mogli susretati ugljenari i pastiri, a danas je glavna gospodarska vrijednost planine {uma. Posljednjih godina ponovno su se na obronke Snjènika i u dolinu Pribini{ vratili grobni~ki ov~ari s velikim stadima, a glavni im je proizvod nadaleko poznati tvrdi i slani ov~ji »grobni~ki sir« i skuta. U novije doba u stalnom je usponu razvoj planinskog turizma, osobito skijanje, manje lovni turizam. Sredi{te je tih zbivanja Platak. Premda sz. nastavak skupine obiluje ne samo prirodnim ljepotama i dobrim vidikovcima nego i dobrim {umskim putovima, ostao je nekako po strani od pl. kretanja, zasjenjen vrhom Snjènika. Unato~ velikom i lijepom objektu na Trsteniku u sz. dijelu (danas prepu{ten uru{avanju), Platak je prevagnuo. Planinarstvo. Posje}ivanje je zapo~elo veoma davno, zahvaljuju}i istaknutom poloàju vrha Snjènika i njegovoj znatnoj visini. Me|u prvim posjetiteljima zabiljeèni su strani botani~ari (u 18. st. vjerojatno Hacquet i Wulfen, a sigurno V. Borbas g. 1876.). Godine 1882. bio je na njemu na{ planinar D. Hirc, a koncem 19. st. po~inju i redoviti izleti ~lanova Cluba Alpino Fiumano (g. 1902. opisali su uspon na Jelenc, 1907. na Guslicu), a 1908. je zabiljeèn prvi uspon skijama na Snjènik. Ipak je sve do 1937. Snjènik zapostavljen zbog U~ke i Obru~a. Tada je su{a~ka podrùnica HPD-a »Velebit« sagradila na Platku svoj veliki pl. dom, ~ime je preusmjeren razvoj za idu}ih pola stolje}a. Kad je nakon Drugoga svjetskog rata nestala dràvna granica u zale|u Rijeke, postao je Snjènik s Platkom glavnim pl. podru~jem rije~kih gra|ana. Na Platku je ponovno sagra|en pl. dom, a u vr{noj stijeni Snjènika pl. ku}a. Mnogo je pridonijela i dobra cesta do dva stalno otvorena pl. doma na Platku. Danas su glavne pl. osobine podru~ja lak prilaz, pl. domovi na Platku, skija{ke ì~are i mogu}nost lakih izleta kroz {umska podru~ja do travom pokrivenih vrhova. Vrhovi ljeti pruàju mogu}nosti za ugodne {etnje s divnim vidicima, a zimi za planinarsko skijanje. Pl. dom na Platku sagra|en 1937. g. (izgorio 1938.) Planine rije~kog zale|a 333
Gorska staza Branka Lon~ara (skr. Lon~arova staza). Udruga »Rije~ki planinari seniori« je na inicijativu svog utemeljitelja Branka Lon~ara (1909.–1999.) trasirala i ozna~ila gotovo 50 km dugu stazu koja grebenom, gotovo u krugu, povezuje brojne vrhove u snjèni~koj skupini. Neki su od njih prvi put markirani. Staza je otvorena u rujnu 2000. i tom je prilikom u stijeni kod doma na Snjèniku postavljena spomen-plo~a B. Lon~aru. Tiskan je i letak sa zemljovidom u mjerilu 1:30 000. Staza zapo~inje na Platku, i preko Snjènika nastavlja grebenom za Guslicu, s time da je sa sedla ispod Me|uvrha probijen i obiljeèn novi prilaz do Laza~ke glavice (ili Mirnjaka, 1426 m). S Guslice put ide novim smjerom po hrptu (1425 m) 1,40 h i jo{ 3 h na Jelenc (1442 m) kroz gustu klekovinu i {umu, ~esto s vidikom na Rije~ki zaljev, otoke, U~ku i na cijelu skupinu. Od Jelenca, najsjevernije to~ke puta, staza vodi na sedlo prema Gornjim Medvejcima. Na sedlu (oko 1350 m) staza sije~e novopro{irenu {umsku cestu koja se prije Velikog Snènog na d. odvaja od ceste Platak – Trstenik. Staza se sa sedla uspinje na vrh Gornje Medvejce (1461 m), s kojega se novoprokr~enom stazom kroz klekovinu stiè za manje od sata na Donje Medvejce (1395 m). Zatim se spu{ta na prije spomenutu cestu i na nju izlazi na po~etku udoline Veliko Snèno, otkuda je oko 4,5 km cestom do Platka. Put traje najmanje 12 h (13 h s usponom na Mirnjak). Staza dakle povezuje dva grebena, Snjènik – Jelenc i Medvejce, no sa spomenute su ceste koja prolazi izme|u njih mogu}i i usponi od satdva na pojedine od spomenutih vrhova. Goranski pl. put. Dio njegove II. dionice ([verda – Jelenc – Guslica – Snjènik – Platak – Risnjak) znatnim dijelom prolazi ovom skupinom (v. Gorski kotar). Planinarsko-skija{ko sredi{te Platak Platak ljeti. Platak je prostrana ovalna ravna livada (1111 m) duga~ka oko 300 m, okruèna obroncima Jasenovice, Sljemena, Rade{eva i V. Te{nja. Na kraju livade, kod cisterne d. od ceste, vide se ostaci predratnog pl. »Ruì}eva doma«, velike drvene dvokatne zgrade s potkrovljem (doma s
najkra}om planinarskom povije{}u u Hrvatskoj: dovr{en je 1937., ali je ve} 16. 1. 1938. izgorio). Tu je sada velika zaravan koja zimi skija{ima sluì za parkiranje automobila i autobusa. Drveni »Sokolski dom«, Sokolske organizacije iz Su{aka, sagra|en 1939. izgorio je 1942. Kod cisterne se odvaja d. od glavne asfaltirane ceste {umska cesta, poznata kao Rimska cesta, koja preko prijevoja na 1352 m (Rimska vrata) pod Snjènikom vodi na Lazac pod Risnjakom (zimi je to »turisti~ka skija{ka staza« koja vodi s vrha Rade{eva, a kada nema snijega, prohodna je za automobile do Rimskih vrata). Glavna asfaltirana cesta, pre{av{i preko Platka, ulazi u {umu i nakon 300 m, na 9. km stiè do doma »Platak« (26 km od Rijeke; asfaltirana je dalje jo{ 1,5 km prema Trsteniku). Tu se nalaze jo{ dvije livade, zapravo ponikve: Mali Pribini{ dug oko 400 m i Veliki Pribini{ dug Planinari na livadi Mali Pribini{ oko 1200 m (po nekima Pre334 HRVATSKE PLANINE
beni{, Pribeni{ pa i Pribini}). Zajedno s Platkom i s obroncima Rade{eva i V. Te{nja ~ine podru~je zimsko-sportskog rekreacijskog centra »Platak«. Zbog ugodne klime i stalno otvorenih domova, Platak je postao ugodno ljetovali{te i popularno izleti{te Primoraca i Istrana. Platak zimi. Zbog smje{ta-
ja na granici primorske i kontinentalne klime, Platak zimi obiluje snijegom dobre Skija{ka ì~ara na Platku pod Rade{evom (Jasna Bingula) kvalitete, koji se na s. strani Rade{eva zadràva do svibnja. Zato je postao i zimsko-sportskim sredi{tem Rijeke. Njegova je osobita turisti~ka vrijednost u lakoj mogu}nosti povezivanja jadranskog i planinskog turizma te u atraktivnoj kombinaciji skijanja i kupanja u jednom danu. Prema vi{egodi{njim mjerenjima (do 1984.) srednji datum prvoga snijega je 1. studenoga, posljednji put pada 24. travnja, a srednja maksimalna visina snijega je 168 cm; zna se zadràti do svibnja (posljednjeg desetlje}a snijega je mnogo manje). Prvo skija{ko natjecanje i zimski kamp odràni su na Platku 1913. godine, 1933. po~eo se odràvati Jadranski slalom, a 1936. odràno je prvo hrv. natjecanje u spustu. Izgradnjom novoga pl. doma 1951. zapo~eo je nagli razvoj skijanja. Prva je vu~nica podignuta 1966., a nakon izgradnje Platak s okolicom 1:18 000 (prema Pa{ku Lovri}u) Planine rije~kog zale|a 335
dvosjedne ì~are 1979. na SKIJA[KE @I^ARE I STAZE vrh Rade{eva (1363 m), Pla@i~ara Duìna Vis. tak je postao najve}e skirazlika Staza ja{ko sredi{te Hrvatske. DaPribini{ 1 310 m 80 m 300 m
nas ima 6 vu~nica i dvosjedPribini{ 2 210 m 40 m trenutno se ne koristi nih ì~ara s ukupnom proPribini{ 3 260 m 50 m 250 m pusnom mo}i od 1342 skijaBaby-lift 150 m 16 m 150 m {a na sat. Uz stazu za PribiV. Te{nje 640 m 140 m 660 m ni{ 1 postavljena je 2000. g. Rade{evo 850 m 240 m 1. srednje te{ka - 1 km instalacija za stvaranje um2. te{ka - 800 m 3. turisti~ka - 3 km jetnoga snijega. Staze za Telekit 225 m 65 m 250 m skija{ko tr~anje duìne 10 km imaju propusnu mo} 1000/h. Planiraju se i novi sadràji (ì~ara s Grobni~kog polja, igrali{ta, depandanse), ali ih ograni~uje i nedostatak pitke vode. Dom Platak (1100 m) jedan je od najve}ih pl. objekata u Hrvatskoj. Nalazi se l. tik ispod ceste (kolni prilaz), na ji. rubu ponikve Mali Pribini{. Dom se, dakle, ne nalazi to~no na Platku, a ime naslje|uje kao tradiciju predratnog doma koji je bio na samom Platku. Sagradio ga je 1951. PD »Rijeka« (danas HPD »Platak«), a 1973. ga je dobilo na upravljanje Op}insko sindikalno vije}e Rijeke koje 1977. nadogra|uje jo{ jedan kat i potkrovlje te je tada dobio slùbeni naziv Rekreacijski centar Platak. Godine 1995. dom je preuzela Op}ina ^avle, od kada je u privatnom podnajmu (planinari vi{e nemaju popusta). U prizemlju su dvije dvorane, u suterenu restauracija sa samoposluìvanjem s 300 mjesta. Na dva kata i u potkrovlju je 20 soba s 2 do 20 leàja (ukup-
no 130 leàja). Elektrika je iz mreè, topla i hladna voda je iz cisterne. Ima vi{e kupaonica s tu{evima, centralno grijanje, telefon i parkirali{te. Stalno je otvoren i opskrbljen. Dom »Su{ak« (1127 m). Kod lugarnice na po~etku Platka odvaja se d. u {umu cesta prema G. Jelenju (10 km), kojom je do doma 250 m. To je prostrana jednokatnica sa zidanim prizemljem i katom od brvana koju je sagradio 1939. II. planinski puk jugosl. vojske u sklopu obrambene Rupnikove linije Trstenik – Nebesa – Kamenjak, a sluìla je za odmor ~asnicima. Dom je sredinom 60-ih godina obnovilo, i njime 35 godina upravljalo, Dru{tvo za tjelesni odgoj (DTO) »Partizan – Su{ak« iz Rijeke (od Dom »Su{ak« na Platku 1990. g. Dru{tvo za sportsku rekreaciju »Su{ak«), 1995. ga je preuzela Op}ina ^avle, te je sada u privatnom podnajmu. Stalno je otvoren i opskrbljen. Ima elektriku, vodovod, 2 blagovaonice, dnevni boravak, centralno grijanje, 72 kreveta u 14 soba (od toga 8 dvokrevetnih), kupaonicu s tu{evima, telefon. Planinari imaju popust na cijenu spavanja. Prilazi Platku Izbor prilaza. Tko dolazi automobilom iz Rijeke, skrenut }e sa stare Lujzinske ceste l. odvojkom iznad Kamenjaka, dok je sa zagreba~ke strane bliì odvojak kod G. Jelenja, ali taj nije u cijelosti asfaltiran. Dug je ali zanimljiv zaobilazni cestovni prilaz iz Rijeke preko Klane i Trstenika (31 km od Rijeke, 17 km od Klane). Cesta je ve}im dijelom makadamska, ali dobro odràvana. Na Platku ima dovoljno mogu}nosti za parkiranje. Od pje{a~kih uspona najkra}i je od napu{tene gostionice na Kamenjaku (1,30 h) 336 HRVATSKE PLANINE
Planinarski dom »Platak« na Pribini{u na staroj cesti Rijeka – Zagreb, ali otkad je u prometu autocesta, malo autobusa vozi starom cestom. Ugodniji je, iako malo duì, prilaz spomenutim cestovnim odvojkom od G. Jelenja jer vodi hladom i bez napornih uspona. Platak je danas manje cilj planinara, a vi{e upori{te za uspone. £ 1. Cestom od Kamenjaka (8 km). Asfaltirani odvojak za Platak po~inje kod putokazne plo~e 20 km od Rijeke (163 km od Zagreba) na staroj cesti Rijeka – Zagreb (Lujzijana), oko 2 km od gostionice na Kamenjaku. Cesta se uspinje kra{kim kamenjarom. Na 3. km l. se odvaja {umska cesta »Kripanjski put« koja vodi preko Kripnja (940 m), te izme|u Primorskoga Kleka (1210 m) i Crnog vrha (1335 m) izbija iznad doline Velo Snjèno (1063 m) na {umsku cestu koja se nastavlja s Platka prema Klani (v. 3). Dalje je cesta strmija (nagib do 8%) i zavojita. Na 6. km je parkirali{te ispod Malog Platka (1069 m), krasnog vidikovca s kamenim spomenikom u obliku kubusa, od kojeg je jz. vidik na Kvarner, Rije~ki zaljev i U~ku, a na suprotnu stranu na Snjènik i Guslicu. Tu je i spomen-plo~a koju su rije~ki planinari 1988. g. postavili u povodu stoljetnice utemeljenja Primorskoga planinskog dru{tva. Cesta dalje prolazi kroz lijepu {umu i nakon 2 km izlazi kod lugarnice na Platak. Oko 200 m dalje od Malog Platka d. se odvaja cestovni krak u vikend-naselje Mali Platak (pedesetak ku}a). £ 2. Cestom od Gornjeg Jelenja (10 km). Prilaz zapo~inje na cestovnom kriànju G. Jelenje (v. Risnjak, 1). Na 2. km l. se odvaja dobra {umska cesta koja bez ve}ih uspona ili silaza prolazi, na visini oko 1100 m, si. od vrhova Vela Pli{ (1141 m) i Sleme (1327 m), te nakon 8 km, 250 m prije Platka, prolazi mimo doma »Su{ak«. £ 3. Cestom preko Klane i Gomanca (32 km). Od Rijeke do Klane (15 km) vozi prigradska autobusna linija br. 19 i 20 (polazak s Trga bana Jela-
~i}a, staje kod èlj. kolodvora, pla}aju se 4 zone). Iz Klane cestom na s. uz pogon drvne industrije, a zatim u brojnim zavojima usponom do {ume, gdje asfalt prestaje. Dalje kroz gustu {umu i zatim preko travnatih dolina Ov~ije i Mlake do velike travnate visoravni Gomance (oko 920 m). Pje{aci se mogu koristiti kraticom koja se 3 km od pilane odvaja l. i izlazi na Gomance preko skloni{ta-odmori{ta »Rebar«, ku}ice koju ure|uju ~lanovi PD-a »Pli{« iz Klane (3 h iz Klane). Na po~etku travnjaka, na mjestu zvanom Paka, l. se odvaja cesta u Sloveniju (prijelaz nije dopu{ten). Dva km dalje me|udràvna granica vodi cestom, tako da se velika drvena lugarnica l. nalazi na slovenskoj strani (ljeti je stalno otvorena i opskrbljena). Cesta za Platak skre}e d. neposredno prije grani~ne crte, izme|u velikih iskopa pijeska, i Planine rije~kog zale|a 337
ulazi u {umu. Nakon 1 km prelazi nekada{nju jugoslavensko-talijansku granicu, a na 3. km prelazi travnatu visoravan Trstenik (960 m). Na toj se livadi nalazi ru{evina velike vojarne koja je bila preure|ena u dje~je odmarali{te. Oko 1980. g. preuzelo ju je Op}insko sindikalno vije}e iz Rijeke, po~elo je preure|ivati u odmarali{te i trebala je ~initi jedinSpomen-plo~a na Malom Platku stvo s Platkom, ali radovi nisu nikada zavr{eni te je to danas ru{evina. Na kraju visoravni je izda{an ogra|eni izvor, od kojeg se moè markiranim stazama za 1–1,30 h na vrh Trstenik (1248 m) i na prijevoj @elezna vrata (vidik na Kvarner i skupinu Obru~) te nastaviti za jo{ 2,30 h do Hahli}a. Nakon idu}a 2,5 km cesta prelazi ~istinu Suho (1016 m) gdje se d. odvaja cesta za Previjak i Gorni~ko
kojom vodi markacija za Hahli}e (v. 4). Nakon jo{ 3 km treba na kriànju o{tro d. (l. je odvojak za Lisinu i [verdu), a nakon idu}ih 4 km cesta s j. i z. strane obilazi dolinu Veliko Snjèno, a tu joj se zdesna priklju~uje Kripanjski put (v. 5). Oko 1 km dalje l. se odvaja krak za Javornicu i Lisinu, s markiranim odvojcima za Planinu (v. 19), Jelenc (v. 8) i Medvejce (v. 9), a 400 m dalje l. je odvojak za Guslicu (v. 7). Posljednja 3 km cesta je poloìta i potkraj asfaltirana. £ 4. Pje{a~ki prilaz s Kamenjaka 1,30 h. Iz Rijeke do Kamenjaka autobusom. Prije polaska treba provjeriti ide li linija starom cestom preko Kamenjaka. Ina~e treba autobus napustiti u G. Jelenju, otkuda je prilaz oko 40’ duì, ali sa znatno manjim usponom. Markacija zapo~inje kod napu{tene gostionice na Kamenjaku, na staroj cesti Zagreb – Rijeka, oko 500 m prije odvojka ceste za Platak. Vodi starom, napu{tenom cestom za Platak koja vi{e nije vozna. Nakon 30’ sije~e novu asfaltiranu cestu za Platak, to~no kod ra~vanja za Kripanj. Nakon jo{ 30’ prolazi ispod tzv. Mrtva~ke glave i stiè na Malom Platku ponovno na asfalt, kojim je do Platka jo{ 2 km glavom cestom. £ 5. Pje{a~ki prilaz iz Podkilavca 4 h. Do Podkilavca i dalje u Kilavac v. Hahli}i, 1. Desnim putem preko mosta Zala i 10’ d. sa staze za Hahli}e rubom Grobni~kog polja, uza staje, do {ireg puta kojim se stiè na livadu nedaleko od ulaza u Mudnu dol (v. 2). Stazicom uz brijeg izlazi se na @ivenjski put, stoljetnu vezu Grobin{tine s ovim planinama. Put treba nekoliko puta kratiti do raskrìja (745 m), gdje treba d. prema Kripnju (l. se nastavlja prema Gorni~kom i Hahli}ima). Lijep pogled preko Mudne doli na »Grobni~ke Alpe«. Staza se uspinje na prijevoj izme|u Kuka (1087 m) i Husa (952 m) i izlazi na prostrane livade Kripanj do lova~ke ku}e (940 m). Isto~no od nje staza se penje kroz {umu i svladava 200 m vis. razlike do zaravnjena grebena. Preko plitke zarasle ponikve u si. smjeru do neizrazita grebena (1125 m) u {umi Lisini (l. se proteè hrbat Jasenovice, 1338 m; v. 13). Jo{ 20’ lakog spusta do Platka. 338 HRVATSKE PLANINE
Izleti s Platka Od mnogobrojnih izleta i uspona bez premca je uspon na Snjènik. Preporu~uje se povratak sa Snjènika preko Guslice, ili jo{ dalje preko Planine uvodno spomenutom Lon~arovom stazom, ~ime se zatvara krug. Atraktivan je i prijelaz preko Snjènika na Risnjak. U tom slu~aju, izletnike koji su stigli autobusom vozilo treba do~ekati na drugoj strani Risnjaka, na recepciji NP-a »Risnjak« kod Crnog Luga. Na Platku nema benzinske crpke. Prijelaz s Platka na Hahli}e u skupini Obru~ najbolje je planirati kao jednodnevnu turu, s usponima na vrhove koji su uz put. DALJINAR OD DOMA NA PLATKU Snjènik (1505 m) 1,15 h Jasenovica (1338 m) 1h Lazac (1079 m) 1,30 h Sleme (1327 m) 1h Laza~ka glavica (1426 m)
2h Risnjak (1528 m) 3h V. Rade{evo (1363 m) 50' Kamenjak (starom cestom) 1h Guslica (1490 m) 2h Podkilavac (300 m) 3h Planina (1426 m) 2,30 h G. Jelenje (882 m) 10 km Jelenc (1442 m) 3h Rijeka 28 km G. Medvejci (1481 m) 3h Snènik u Sloveniji 40 km Pl. ku}a Hahli}i 2,30 h Trstenik 15,5 km Obru~ (1376 m) 3,45 h Suho 13 km Klek (1210 m) 2h Gomance 18 km Crni vrh (1335 m) 2h Klana 31 km £ 6. Snjènik 1,15 h. Ovaj najatraktivniji izlet s Platka i ujedno glavni prilaz Snjèniku vodi trasom »Rimske ceste« koja je neko} povezivala gerovski i ~abarski kraj s primorjem. Danas sluì zimi skija{ima kao »turisti~ka staza« za spu{tanje s Rade{eva (zato, pje{aci, oprez!). Markacija po~inje kod skija{kih kontejnera na parkirali{tu. Nakon 200 m prolazi l. od donje stanice dvosjedne ì~are na Rade{evo, kamo s d. prilazi markacija od doma »Su{ak« (5’), a s l. od pl.
doma »Platak« (200 m). Slijedi blag uspon 15’ do velikog d. zavoja. Trideset m dalje skre}e l. kratica cestovnog zavoja od 10’, a nakon 300 m d. se odvaja krak ceste od 1 km na vrh V. Rade{eva i gornju stanicu dvosjedne ì~are. Nakon jo{ 200 m markacija stiè do ra~vanja (1278 m), odakle su dvije varijante do pl. doma na Snje`niku. Uspon kroz Grlo (35’) vodi l. najprije malim silazom od 5’ {umskom vlakom kroz bukovu {umu, a zatim se blago i jednoli~no uspinje 10’ jz. obronkom Snjènika do Grla. Tu skre}e na s. i zavojito se uspinje kroz kameni tjesnac. Na izlasku iz Gr- Grlo pod Snjènikom (Branko [krobonja) Planine rije~kog zale|a 339
la, odakle se ve} vidi vrh i dom, ima jo{ 10-15’ o{trog
uspona u zavojima po travnatoj padini koja je u kasno prolje}e i po~etkom ljeta puna cvije}a. Kroz Grlo se preporu~uje zimski uspon na Snjènik. Uspon preko grebena (40’) je malo duì, ali i ljep{i zbog otvorenih vidika na more i Risnjak. Od ra~vanja vodi 15’ Rimskom cestom (vozna je samo za terenska vozila) do prijevoja Rimska vrata (1348 m). Stotinjak m prije prijevoja d. skre}e markacija za Risnjak (2 h; v. 20), a l. se s prijevoja uspinje na{a staza najprije 10’ {umom, zatim isto toliko livadama i posljednjih 5’ kroz stijene do vrha i pl. doma. Pl. dom na Snjèniku (1490 m) nalazi se na jz. strani, neposredno ispod samog vrha SnjePlaninarski dom na Snjènikùnika, slikovito priljubljen uz stijenu, s terasom odakle se pruà krasan vidik. Gradio ga je 1949.–51. PD »Rijeka« (danas HPD »Platak«). Obnovljen je 1974. Ima 14 leàja (mogu} je smje{taj dvadesetak osoba), kuhinju i sanitarni prostor. Voda je iz cisterne, elektrika iz agregata. Pod terasom se nalazi stalno otvoreno skloni{te (bivak) s 3 neopremljena leàja. Dom je polazna to~ka za nekoliko lijepih izleta i uspona (v. 18, 19 i 20 te Gorsku stazu Branka Lon~ara). Nalazi se na podru~ju NP-a »Risnjak« jer su njegove granice pro{irene i na Snjènik. Domom upravlja HPD »Platak« iz Rijeke. Vrh Snjènika (1505 m) jedan je od najljep{ih vidikovaca u Hrvatskoj. Narod ga zove i Snjeàk. Njegov skladan oblik – kamena kupa okruèna cvjetnim livadama ispod kojih se prostire tamni {umski pojas, osamljen poloàj i na sve strane otvoreno obzorje, moraju o~arati svakog posjetitelja, a zanimljiva flora svakoga tko pozna prirodu. Vidik je osobito lijep na Risnjak, Snènik, Obru~, U~ku i Rije~ki zaljev s otocima, preko kojeg se pruà sve do Velebita. £ 7. Guslica 2 h. Od pl. doma na Platku dalje cestom prema Trsteniku 2,7 km gdje d. skre}e vojna cesta na vrh (pozor: odvojak 1,2 km od doma slijepo zavr{ava). Prvi dio puta vodi {umom, a zatim izlazi na livade, gdje cesta skre}e oko Velog vrha (1480 m). Na zavoju s d. prilazi markacija sa Snjènika (v. 18; vrlo prikladan put za povratak). Odatle do vr-
ha 15’ cestom ili grebenom preko Velog vrha. Guslica (1490 m) ima oblik travnatog sto{ca koji se diè s livada na {irokom planinskom bilu 2 km sz. od Snjènika. Njegova strma travnata s. padina u rano ljeto obiluje rijetkom planinskom florom (runolist, planin~ica). Sa- Guslica s napu{tenim vojnim objektima (Jasna Bingula) 340 HRVATSKE PLANINE
mostalnim poloàjem omogu}uje {irok vidik i zato je zanimljivo pl. odredi{te. Do vrha je izgra|ena cesta s Platka (u zavr{nom dijelu vozna je samo za terenska vozila), a na vrhu su ru{evni ostaci dvokatne vojarne biv{e JNA. £ 8. Jelenc 3 h. Od pl. doma na Platku cestom prema Trsteniku 3 km do cestovnog ra~vanja (400 m nakon odvojka za Guslicu). Tu pod ponikvom Velo Snjèno treba d. 2 km za {umu Javorni- Uspon na Crni vrh (Branko [krobonja)
cu (oko 1200 m), gdje se d. odvaja novo markirani prilaz na Planinu (1,30 h). Ovdje u bukovoj {umi rastu lijepi primjerci javora, pa joj odatle ime. Tu s d. prilazi markacija od Guslice. Dalje novoprobijenom {umskom cestom i strmim kraticama. Nakon 20’ d. se odvaja markacija za Jelenc, a cesta (vozna samo za terenska vozila) nastavlja za Lisinu i Klansku policu. Do vrha ima jo{ 45’ uspona, stalno kroz {umu. Oko 20’ prije vrha s d. dolazi novoprobijena izravna staza s Guslice (v. Lon~arovu stazu). Sam je vrh (1442 m) slobodan od {ume i pruà dobar vidik. I na njegovim je padinama obilje planinskoga cvije}a. £ 9. Gornji Medvejci 3 h. Od pl. doma na Platku cestom do odvojka za Jelenc (v. 8). Nastaviti cestom, koja se pretvara u kolni put, jo{ oko 2,5 km do njezine najvi{e to~ke (oko 1360 m). S prijevoja (tu zdesna prilazi s Jelenca Lon~arova staza) l. 40’ za markacijom kroz prokr~enu {umu do vrha. Vrh je obrastao klekovinom. Vidik seè do Snènika, Snjènika, Risnjaka i Obru~a. Oko 1 km j. od vrha su Donji Medvejci (1423 m) do kojih vodi nova, Lon~arova staza, uglavnom kroz klekovinu (45’). S Donjih Medvejaca staza vodi do ceste iznad V. Snjènog i dalje za Platak (od G. Medvejaca preko D. Medvejaca 3 h). £ 10. Pl. ku}a Hahli}i 2,30 – 4 h. S Platka se moè do pl. doma Hahli}i po vi{e markiranih putova, obilaze}i pritom brojne vrhove. Skicirat }emo tri glavna. Najkra}i (2,30 h) opisan je me|u prilazima Hahli}ima (v. 3). Vodi s Platka na s. zaobilaze}i Crni vrh, uspinje se na sedlo izme|u Gornika i Grle{a i spu{ta do ru{evne lugarnice na Gorni~kom. Dalje prati trasu Rije~ke transverzale koja prilazi s Crnog vrha te j. obroncima Fratra stiè do Hahli}a. Najduì put do Hahli}a ide trasom Rije~ke transverzale (4 h), koja se usput uspinje na Primorski Klek i Crni vrh, a dalje ide preko Gorni~koga kao i prva varijanta. Tre}a je mogu}nost prilaz s j. strane preko Kripnja. Do lova~ke ku}e na Kripnju (v. Obru~ i Hahli}i, 5), zatim 4 km cestom do odvojka l. za Nebesa, gdje se nalaze ostaci nekada{nje Rupnikove linije (topni~ki poloàji i skloni{ta iz doba kraljevske Jugoslavije). Dalje markacijom sa slovom H (Pl. put Hahli}i) s. grebenom, pa silaz na @ivenjski put i dalje po Rije~koj transverzali. Zbog brojnih kriànja i mnogih livada put do Hahli}a orijentacijski nije lak. £ 11. Primorski Klek 2 h. Od pl. doma na Platku kao za Hahli}e (v. 10). S i. strane Maloga Snjènog odvaja se l. preko Jagerova kali}a staza kojom ima jo{ 15’ uspona sa z. strane na vrh (1210 m). Vrh je kamenit i gol, pa omogu}uje dobar vidik na Rije~ki zaljev s otocima. Na vrh se moè i s j. strane, od Kripnja ili vozilom po Kripanjskoj cesti (v. Obru~ i Hahli}i, 5). S KriPlanine rije~kog zale|a 341 panjskog puta treba skrenuti d. oko 400 m nakon odvojka staze za Nebesa, a uspon traje 20’. £ 12. Crni vrh 2,30 – 3 h. Od pl. doma na Platku kao za Hahli}e i Klek (v. 10). Mimo Jagerova kali}a staza se usmjerava na z. prema Kripanjskom putu. Na cestovnom zavoju s. od Kleka odvaja se markirana staza koja se po i. obroncima uspinje na Mali Crni vrh (1335 m). Vrh je kamenit i gol, pa
pruà dobar vidik na Snjènik, Obru~, U~ku i Kvarner. Malo s. je Veli Crni vrh, no iako je malo vi{i (1349 m), planinari ga ne posje}uju jer je obrastao drve}em koje spre~ava vidik. Na Crni vrh se moè i s j. strane od {umarske ku}e do koje se dolazi Kripanjskim putem. Od ku}e na s. prate}i markacije po stablima, a iznad {ume po kamenitu grebenu do vrha. £ 13. Jasenovica 1 h. S terase pl. doma Platak pruà se preko livade Pribini{ {irok vidik na {umovitu kosu Jasenovicu. Do njezina vrha (1338 m) vodi stara markacija koja po~inje kod putokaza na sredini livade, no kako se taj put ne odràva, bolji je prilaz po i. grebenu. S Platka na Kripanj (v. 10) do prijevoja u {umi Lisini i tu d. grebenom 15’ na vrh. S vrha je lijep pogled na skupinu Snjènika. £ 14. Sleme 1 h. Od doma »Su{ak« 600 m prema G. Jelenju do mjesta gdje d. uzbrdo u {umu skre}e nogostup, koji tek na vrhu (1327 m) izlazi na ~istinu (markacija dugo nije obnavljana). £ 15. Risnjak 3 – 3,30 h. S Platka na Risnjak vode dva puta, koji se iza Rade{eva sastaju na prijevoju Cajtige. Kra}i i lak{i po~inje kod doma »Su{ak« i vodi j. obroncima Rade{eva, neprestano kroz {umu prate}i {umske vlake, s ~estim usponima i silazima. Nakon 1,15 h stiè na cestu G. Jelenje – Lazac, kojom ima 500 m d. do Cajtiga (1252 m). Dalje v. 20. Duì je ali zanimljiviji uspon sa s. strane Rade{eva, koji s Platka vodi Rimskim cestom do pod Rimska vrata (v. 6), odakle nastavlja preko Fratrovih dolaca na Cajtige (v. 20), trasom Rije~ke transverzale koja dolazi sa Snjènika. Prilazi Snjèniku sa sjeverne strane £ 16. Gornje Jelenje – Cajtige – Snjènik 3,30 h. S Gornjeg Jelenja cestom do Vilja kao za Risnjak (v. Risnjak, 1), pa cestom dalje jo{ 3 km do prijevoja Cajtige (1252 m). Tu s ceste l. za markacijom preko Fratrovih dolaca do Rimskih vrata (dalje v. 6). Zbog velike cestovne dionice ovaj prilaz nije prikladan za pje{ake. Usput je s Vilja mogu} uspon na Risnjak (zajedno s povratkom 1,30 h). £ 17. Gerovo – Lazac 16 km – Snjènik 1–1,30 h. I ovaj prilaz dolazi u obzir samo s automobilom. Od Gerova 10 km asfaltnom i zavojitom cestom do Lividrage (935 m), prostranoga travnatog proplanka pod Planinom, okruènoga gustom crnogori~nom {umom. Tu se nalazi velika lova~ka ku}a i stilski dobro uklopljena nova drvena kapelica Marije Snjène, gdje se po~etkom rujna (na Malu Gospu) okupljaju ìtelji gerovskoga i ~abarskoga kraja. Od Lividrage dobrom {umskom cestom jo{ 6 km do livade Lazac. Dva km prije Lasca s l. strane prilazi cesta iz Gerova preko krasnih livada [egine (s. od Risnjaka). S Lasca d. cestom (200 m prije l. odvojka za Risnjak) oko 5’ do ra~vanja, odakle l. starim, dobro gra|enim Frankopanskim putem u blagom usponu na Srebrna vrata (1304 m), uzak prolaz izme|u dviju okomitih stijena (40’ od Lasca). Odavle su dalje dvije mogu}nosti. Kra}a je izravni strmi put (20-30’) izra|en 1993. koji se o{tro uspinje prirodnim policama kroz stijenu na mali prijevoj pod Snjèni~ku glavicu (1442 m). Dalje kroz {umu i klekovinu. Oko 5’ ispod doma prolazi uz jamu Snjènicu u ko342 HRVATSKE PLANINE
joj se cijele godine zadràva snijeg i led (silaz mogu} samo pomo}u uèta). Oko 100 m ispod doma staza se spaja s putem koji dolazi s d. od Guslice. Duà je varijanta preko Me|uvrha (50’), koja sa Srebrnih vrata nastavlja Frankopanskim putem i za 20’ izlazi kroz klekovinu pod Me|uvrhe (1460 m). Jo{ 8’ travnatim i. obronkom vrha do sedla (1445 m), gdje se izlazi na markaciju Snjènik – Guslica. Njom l. jo{ 20’ kroz klekovinu i poneku stijenu do doma. Izleti sa Snjènika £ 18. Guslica 1 h. Od doma grebenom prema Me|uvrhima (v. 17) do sedla gdje se d. odvaja put za Lazac (10’), zatim uspon od 15’ na Me|uvrhe, ili ih zaobi}i s d. strane. Sa s. strane Me|uvrha silaz travnatim padinama do sedla gdje se ulazi u {umu. Dovle su bili otvoreni vidici na sve strane, a sada treba pàljivo slijediti markaciju. Kroz {umu 10’ uspona do ceste koja se s Platka uspinje na Guslicu (dalje v. 7). £ 19. Vrh Planina 2,30 h. Taj se vrh nalazi s. od Guslice u hrptu koji se nastavlja prema Jelencu. S Guslice (v. 18) orijentacija je laka jer je Planina prepoznatljiva kao osamljen kameni vrh. Put vodi uz ogradu biv{ega vojnog objekta do ruba travnatog obronka i strmo silazi kroz klekovinu novim Lon~arovim putom i dalje vodi kroz rijetku {umu, bez ve}ih uspona. Tu treba pàljivo pratiti markaciju na tlu ili stablima jer jo{ nema ugaène staze. Markacija izlazi na vr{ni kameni greben oko 10’ ispod vrha (tu l. za Javornicu i Platak), a do samoga vrha treba i malo penja~ke vje{tine (od Guslice 1,40h). Planina je markantan i gol kameni vrh iznad Lividrage, s kojeg se pruà dobar vidik na sve strane. S vrha se strmim silazom nastavlja nova izravna staza za Jelenc (3h), ali se s vrha moè vratiti 10’ do sedla i dalje d. prirodnom udolinom u j. smjeru za Javornicu i Platak (2h).
£ 20. Risnjak preko Cajtiga 2,30 h. Sa Snjènika se moè prije}i na Risnjak preko Cajtiga ili preko Lasca. Jedan od njih moè posluìti za odlazak a drugi za povratak, pa se tako jednodnevnom turom moè zatvoriti krug. Za Cajtige treba od doma najprije 3’ na vrh Snjènika, zatim hrptom d. na prijevoj Rimska vrata (1348 m), s prijevoja cestom d. 100 m prema Platku i tu l. u {umu za markacijom. Uskoro se stiè na vlaku koja silazi sve do Fratrovih dolaca. Iz dolaca uspon na drugu stranu do ceste G. Jelenje – Lazac i njom d. 500 m do prijevoja Cajtige (1252 m; dovle 1 h). S prijevoja l. uspon kroz {umu obroncima Cajtnika. Nakon jednog manje spusta s l. prilazi markacija s Lasca. Jo{ 20’ o{trog uspona do Schlosserova doma i 15’ na vrh Risnjaka. £ 21. Risnjak preko Lasca 2,30 h. Od doma na Srebrna vrata i odatle silaz Frankopanskim putem na Lazac (v. 17; 1 h). S Lasca na Risnjak v. Risnjak, 6. LITERATURA Hirc, D.: Snjènik, Vi{evica. Pozor 13, 1883., br. 182; Hirc, D.: Veliki Snènik, Guslica i Medvrh. Gorski kotar, Zagreb 1898.; Risnjak i Snjènik. Vienac 3, 1912., 286; Horvat, I.: Snjènik. HP 241, 1928., 181; Pelcer, Z., Matan, Z. i Bertovi}, S.: Prilog karti Risnjak-Snjènik. PSH, Zagreb 1952.; Stefanovi}, R.: Zimi na Snjèniku. NP 5, 1953., 103; Ott, I.: Veliki Snènik (slovenski). NP 16, 1964., 265; Trofej Platak 67’ (planinarski zbornik). Rijeka 1967.; Stip~i}, V.: Pl. put SnjènikSnènik. PL 8, 1978., 82. Srebrna vrata pod Snjènikom (Branko [krobonja) Planine rije~kog zale|a 343
Tuhobi} zemljovid 20, str. 346 Prirodne zna~ajke. Tuhobi} je pitoma planina {to se pruà poput gorskoga hrpta primorskim rubom goranske plo~e smjerom sz.-ji. u duìni oko 5 km. U toj se planini razlikuju tri posve razli~ite regije: visinski dio i dvije padine. Glavno su obiljèje visinskoga dijela blagi oblici pokriveni bujnim livadama koje seù do samoga vrha. Na primorsku se stranu planinski hrbat spu{ta blago, postupno uranjaju}i u {umarke i polja. Uzdù te padine prostire se nekoliko terasa gdje su se smjestila sela Zlobin, Plase, Meja i Hreljin. Tim terasama silazì. pruga Zagreb – Rijeka, povezuju}i sela s Primorjem. Na drugu stranu hrbat se, naprotiv, spu{ta strmo odlomljenom padinom visokom preko 300 m u dolinu Lepenice i do Lepeni~kog umjetnog jezera. Lepeni~ka je padina pokrivena gustim pla{tem visoke mije{ane {ume koji dopire gotovo do samoga hrpta. Ta slika, strma {umovita padina s travnatom glavicom povrh nje, lijepo je vidljiva s ceste Zagreb – Rijeka na mjestu gdje cesta iz {ume Rogozno izlazi nad dolinu Lepenice. Prema tome, iako na Tuhobi}u nema stijena, ni ljutoga kr{a, ni oblika koji se doimlju veli~inom, on o~arava raznoliko{}u i bogatstvom svoga biljnog pokriva~a. Nakon obilaska okolnih planina ovdje se o~i planinara odmaraju i uìvaju u pitomoj prirodi, osobito u prolje}e kad je Tuhobi} mirisav cvjetni sag. Planinarstvo. Hrbat Tuhobi}a ima dva glavna, priblìno jednako visoka vrha: u s. dijelu je vrh Tuhobi} (1109 m), a u j. Jelen~i} (1106 m). Planinarski je zanimljiviji Tuhobi} zbog vrha slobodnog od {ume, dok je Jelen~i} zarastao u {ikaru (po njegovim te{ko pristupa~nim pristrancima mogu se susretati srne). Laka mogu}nost prilaza i {irok vidik s Tuhobi}eve istaknute glavice odavna ga ~ine primamljivim pl. izleti{tem, dok je Jelen~i} zanimljiviji lovcima (pod njim je lova~ka koliba »@alac«). Prvi pl. putopis na Tuhobi} objavljen je 1878. godine. Planina je u podru~ju rije~kih pl. dru{ta-
va koja se brinu o odràvanju markacija. Pl. objekata nema. Kao polazne to~ke za uspon mogu posluìtì. p. Fuìne, Zlobin, Plase i Meja, te cesta Zagreb – Rijeka. Orijentacija je laka jer je vrh nadaleko prepoznatljiv zbog velike betonske kocke na tjemenu, ali treba ra~unati s time da je livade u najvi{em dijelu te{ko opskrbiti markacijama, pa je za vrijeme magle lako mogu}e zalutati. Vodu treba ponijeti sa sobom. £ 1. Gornje Jelenje – Tuhobi} 1,45 h. Put po~inje na staroj cesti Zagreb – Rijeka (Lujzijani), oko 1 km od kriànja cesta na G. Jelenju. Od kriànja treba 1,2 km prema Zagrebu do mjesta gdje cestu krià Goranski pl. put koUspon na Tuhobi} 344 HRVATSKE PLANINE
ji s lijeva od Risnjaka vodi d. prema Tuhobi}u. Tko dolazi automobilom, skrenut }e s asfalta malo prije toga mjesta d. {umskom cestom koja podnòjem Tuhobi}a vodi gotovo stalno po istoj visini do Benkova Fuìnskog i dalje do Fuìna (v. 2). S te ceste odvajaju se d. prema vrhu tri markirana uspona. Do po~etka svakog od njih moè se automobilom, no kako su uski, teè je na}i mjesto za parkiranje. Prednost je ovih uspona pred ostalima u to- Vrh Tuhobi}a me {to ve}im dijelom vode dubokim {umskim hladom, a po izlasku na livade pruàju doìvljaj nagle promjene pejzaà. Prva markacija odvaja se ve} nakon 1 km d. u {umu (u po~etku ju orijentacijski oteàva kriànje raznih staza). Tom se stazom za 15’ stiè do prijevoja, odakle l. {umom od markacije do markacije do livada pod vrhom, gdje se sastaje s idu}om varijantom iz Lepenice. Slijedi kratak zavr{ni uspon na vrh (1109 m). Tu se nalazi triangulacijski stup u obliku velike kocke gra|ene od kamena i betona, koja je pod djelovanjem nevremena dobrano razvaljena. Odavle je lijep vidik na more, Risnjak, Medvi|ak, Bitoraj i Vi{evicu. Drugi, malo kra}i uspon, odvaja se s ceste 2 km dalje (nakon 0,5 km ra~va se) l. dolje krak od 15’ do doma izvi|a~a »Lepenica« (ima 20 leàja i obi~no je otvoren vikendom; postoji mogu}nost no}enja). Treba pripaziti da se ne previdi markacija koja se s ceste neupadljivo odvaja d. strmo uzbrdo. Njom se stiè ravno na vrh za sa-
mo 50’, ali je taj put gotovo neprohodan nakon ki{e zbog strmoga i skliskoga {umskog tla. Tre}i uspon s ceste opisan je pod 2. S vrha se moè produìti na drugu stranu i si}i nekim od niè opisanih putova. £ 2. Fuìne – Benkovac – Tuhobi} 2,30 h. Polazna to~ka jè. p. Fuìne (Zagreb 185 km, Rijeka 44 km). S autoceste Rijeka – Zagreb treba skrenuti na izlazu Vrata – Fuìne, odakle je do Fuìna 3 km sporednom cestom. Fuìne (732 m) su vrlo zgodno smje{tene izme|u jezera Bajera i Li~-polja, okruènog vrhovima Bitoraja, Vi{evice i Kobiljaka. Nà. p. Fuìne zaustavljaju se i neki brzi vlakovi. Mjesto se odlikuje svjeìm gorskim zrakom i bogatim crnogori~nim {umama u okolini. Otprije je poznato kao planinsko klimatsko Ijetovali{te, a nakon stvaranja jezera Bajer postalo je zanimljivo i po sportovima na vodi. Mjesto ima po{tu, ljekarnu, benzinsku crpku, {umariju, nekoliko trgovina i ugostiteljskih objekata. Smje{taj je mogu} i u privatnim ku}ama. Samo 10' iznad `. p., u predjelu Za goricom nalazi se dom rije~kih izvi|a~a »Planinka« (biv{e odmarali{te brodogradili{ta »V. Lenac«) s 50 leàja u 3-krevetnim i 6-krevetnim sobama; ima centralno grijanje (tel. rezervacije). Otvoren je od petka do nedjelje, a za vrijeme ferija stalno. Fuìne su ne samo vàna pl. baza nego pruàju i mogu}nost zanimljivih {etnji u bliù okolicu. Dom izvi|a~a »Lepenica« (Branko [krobonja) Planine rije~kog zale|a 345
Jezero Bajer i Lepeni~ko jezero. Nastala su izgradnjom brana u koritu Li~anke, prvo 1950., a drugo 80-ih godina. Povr{ina Bajera je oko 0,5 km2, a sadrì 1 345 000 m3 vode. Puni se i vodom iz Lokvarskog jezera podzemnim kanalom, a voda otje~e kanalom preko Li~koga polja pod Razromir u masivu Kobiljaka. Odatle se visokotla~nim tunelom ru{i do strojarnice HE »Nikola Tesla« u Triblju Vinodolskom. Jezero omogu}uje kupanje i sportove na vodi. Uz z. obalu ure|ena je {etnica koja prolazi uz dom splitskih izvi|a~a »Rakov jarak« (30 leàja, otvoren po dogovoru, ljeti stalno) do brane Lepeni~kog jezera. Ovo je jezero dugo 1,5 km, pli}e od Bajera i zato ugodnije za kupanje. [pilja Vrelo otkrivena je prilikom gra|evinskih radova oko jezera Bajer. Ure|ena je za turisti~ki posjet i ima elektri~nu rasvjetu. Ulaz se nalazi na i. obali uz cestu koja povezuje Fuìne sa starom cestom Zagreb – Rijeka (2 km od Fuìna, 3 km od `. p.). Duìna je pe}ine, sa sporednim kanalima, oko 400 m. Radi za{tite lijepoga {piljskog nakita ulaz je zatvoren, pa se posjetitelji trebaju javiti u gostionici »Vrelo«, 500 m cestom iza {pilje. Put na Tuhobi} vodi iz sredi{ta Fuìna uzbrdo cestom 4 km prema Zlobinu do kapele sv. Krià u selu Benkovcu Fuìnskom. Izme|u kapelice i posljednje seoske ku}e skre}e d. {umska cesta, koja idu}a 4 km vodi kroz visoku mije{anu {umu obronkom Jelen~i}a, gotovo stalno u istoj visini, a povrh doline Lepenice koja je danas korito novoga umjetnog jezera. Nakon 50’ hoda treba ostaviti kolnik i pod o{trim Ulaz u {pilju Vrelo kod Fuìna kutom skrenuti l. uzbrdo ja~im usponom od 15’ u nekoliko zavoja do prijevoja izme|u Jelen~i}a i Tuhobi}a, gdje se markacije kriàju: l. na vrh Jelen~i}a, ravno silaz dò. p. Zlobin (v. 3) i Plase (v. 4), a d. uspon na vrh jo{ 40’. Taj put vodi najprije izme|u ograda od suhozida, uglavnom hrptom, drè}i se njegove primorske strane, zatim kroz {umu i na kraju preko {irokih livada. £ 3. Zlobin – Tuhobi} 2 h. Od `. p. Zlobin (nije postaja brzih vlakova!) nà. pruzi Zagreb – Rijeka (32 km od Rijeke, 197 km od Zagreba) u selo (a. p. na liniji 26), u sredini sela l. preko Prdo~aja i Vu~je [kulje na kolnik Plase – Strgalnica. Dalje markacijom na sedlo izme|u Jelen~i}a i Tuhobi}a, pa odatle, kao pod 2, grebenom l. na vrh. £ 4. Plase – Tuhobi} 2,15 h. Od `. p. Plase (brzi vlakovi ne stoje!) nà. pruzi Zagreb – Rijeka (202 km od Zagreba, 27 km od Rijeke) u s. smjeru do prvoga zavoja ceste, gdje markacija ostavlja cestu i skre}e l. kolnim putem. Nakon pola sata prelazì. prugu, a 40’ poslije sastaje se s putem iz Zlobina i uspinje na hrbat izme|u Jelen~i}a i Tuhobi}a. Dalje v. 2.
LITERATURA Hirc, D.: Veliki Tuhobi}. Napredak 1878., 475 i 403; Hirc, D.: Veliki Tuhobi}. Hrv. primorje 1891., 156; Malnar, M.: Na Tuhobi}u. HP 21, 1925., 176; Ruì}, N.: Tuhobi}. NP 4, 1952., 277. Planine rije~kog zale|a 347
Medvi|ak zemljovid 20, str. 346 Prirodne zna~ajke. Po svom obliku Medvi|ak je najmarkantniji vrh u primorskom rubu goranske visoravni. To je kameniti raspucani stoàc koji se diè s te{ko prohodne gorske visoravni {to se pruà izme|u Li~-polja i Vinodola. Iako nije visok, vidljiv je nadaleko, i s kopna i s mora. Svojom osebujnom prirodom, kontrastom bijeloga vapnenca i crnogori~ne {ume te lijepim vidicima privla~i planinarske sladokusce, osobito one koji s malo truda èle doìvjeti netaknutu i divlju kra{ku prirodu. Sa s. strane mu je te{ko prohodan labirint {ume i kr{a, neko} dobro stani{te medvjeda, te mu je vjerojatno odatle i ime (na vojnoj karti je ubiljeèn kao Medvje|ak, narod ga na ikavskom zove Medvi|ak). Prvi je uo~io pl. vrijednost Medvi|aka prof. J. Frischauf iz Graza i registrirao svoj uspon 1874. u djelu »Gebirgsfuehrer«, ali je kao izleti{te postao popularnim tek od 1911. kad su zagreba~ki planinari izveli prvu markaciju. Sude}i po tada objavljenim putopisima, ostavljao je dubok estetski dojam svojim alpskim oblicima, planinskom ti{i-
nom i {irokim vidikom s vr{ne stijene. Njegova su prirodna svojstva uvjetovana vapnena~kom gra|om i poloàjem na klimatskoj granici. Sjeverna mu je strana pokrivena gustom {umom, dok na primorskoj strani vegetacija nema izrazit planinski karakter zbog male visine i toplinskog utjecaja mora. Ta je padina prili~no gola i izloèna suncu, pa ljeti treba silaz prema moru poduzeti tek kasno poslije podne. Oko 20’ jz. od vrha nalazi se lova~ka ku}a. £ 1. @. p. Drivenik – Medvi|ak 1,15 h. Najblià je polazna to~ka za uspon `. p. Drivenik (nije stanica brzih vlakova) na pruzi Zagreb – Rijeka (36 km od Rijeke, 193 km od Zagreba). Postaja se nalazi usred nenaseljenoga kra{kog kraja, na visini od 811 m, a razlozi su tome tehni~ke prirode. Vrh se nalazi samo 1,5 km jz. od pruge i lijepo se vidi s postaje, no prilaz je prili~no zaobilazan. Od `. p. treba nekoliko minuta prugom u smjeru Zagreba prema tunelu do ceste Fuìne – Zlobin koja prolazi iznad tunela. Njom d. oko 400 m do ra~vanja (l. na Kobiljak i na Zagradski vrh), odakle d. krakom najprije malo nizbrdo, a zatim usponom u zavojima (na najve}em zavoju l. kratica) sve do o{troga zavoja gdje naglo skre}e d. u {umu markirana staza. Medvi|ak (Marijan Wilhelm) 348 HRVATSKE PLANINE Do toga mjesta moè se sti}i cestom iz Fuìna, ~ime se uspon moè skratiti na samo 40’ (v. 2). Pod samim vrhom izlazi se iz {ume odakle ima jo{ 15’ o{trog uspona za markacijama po kamenom bespu}u (mjestimice se treba ispomagati i rukama). Na kraju se stiè grebenom na vrh (1027 m). Trud nagra|uje vidik na Rije~ki zaljev, a osobito je lijep pogled na Krk, koji se iz ove visine vidi kao na dlanu. £ 2. Li~ – Medvi|ak 2,30 h. Od `. p. Li~ v. Vi{evica, 1. Od Fuìna do Li~a ima cestom 4 km. Iz sredi{ta Li~a ulicom d. (jz.) 15’ do zadnjih ku}a. Prije ra~vanja asfaltirane ceste skrenuti d. na makadamsku cestu za Zlobin i njom 45’ do prvog kriànja (tu je d. krak zà. p. Drivenik), pa jo{ 10’ do drugoga kriànja (l. je cesta prema Kobiljaku, v. Kobiljak). Dalje v. 1. £ 3. Crikvenica – Griàne 4 km – Medvi|ak 3 h. Ovaj je prilaz dug i naporan jer svladava veliku visinu, a za ljetne je vru}ine osobito teàk budu}i da je najve}im dijelom izloèn suncu. Iz sredi{ta Crikvenice u s. smjeru 2 km Vinodolskom ulicom do raspu}a, gdje treba d. preko mosta na Dubra~ini, a na raskrìju odmah iza mosta lijevo. Dalje uskom asfaltiranom cestom (na raskrìju nakon 600 m d.). Cesta se kroz zaselak Dolinci blago uspinje do trga u vinodolskom selu Griàne (248 m), 1 h od Crikvenice (autobusna veza). Iznad sela su slikovite ru{evine istoimenoga starog Frankopanova grada. Od mjesnog ureda na trgu l. 1 km poloìtom cestom u selo Belgrad. Dovle se moè automobilom. Na raskrìju 1,5 km iza Belgrada l. malo nizbrdo lo{ijim putem, zatim uspon u zavojima kroz zaselke Bareti}e, Antovo i Cvitkovi}e do slikovitih kamenitih vrata na rubu goranske plo~e. Tu izlazimo na prostrane livade s lijepim vidicima na Razromir i Veliki Ti} (924 m). Radi lijepa vidika V. Ti} zavre|uje poseban uspon. Visoravan kriàju napu{teni putovi koji su bili probijeni prilikom izgradnje HE Vinodol. Nastavljamo preko visoravni drè}i se markacije. Orijentacija nije te{ka jer se
Medvi|ak vidi izdaleka poput stjenovita sto{ca. Nakon jednog zavoja, koji sije~emo kraticom, stièmo do mjesta gdje skre}emo l. prema vrhu markacijom koja dolazi sa suprotne strane iz Li~a i Drivenika (v. 1 i 2). LITERATURA Cveti{i}, V.: Medve|ak. Vienac 2, 1911., 189; Malnar, M.: Izlet na Medvedjak HPD »Runolist«. HP 19, 1923., 76; Kucel, Z: Medvedjak. HP 20, 1924., 97; Cveti{i}, V.: Zimi na vrhu Medvedjaka. S planina i gora I, Zagreb 1925. (str. 14); Petru{i}: Preko Medvedjaka na more. HP 36, 1940., prilog br. 5. str. 28; Sirnik, D.: Na Medve|aku. NP 28, 1976., 212. Kobiljak zemljovid 20, str. 346 Prirodne zna~ajke. Kobiljak je, poput Medvi|aka, kamenito brdo obraslo {umom i {ikarom, diù}i se s one te{ko prohodne visoravni izme|u Vinodola i Li~-polja, oko 3 km i. od Medvi|aka. Premda je od njega vi{i gotovo 100 m, planinarski nije toliko zanimljiv jer nema niti tako skladno i smjelo oblikovan vrh, niti tako {irok vidik, a i prilaz mu je dvostruko duì. Njegova je osobitost u divljoj kra{koj prirodi i u visokoj {umi gotovo pra{umskoga tipa koja pokriva kamenite i razjedene obronke dvaju glavnih vrhova: Maloga i Velikoga Kobiljaka. Vi{i je i zanimljiviji isto~ni, V. Kobiljak. Vidik se razlikuje od Medvi|aka po tome {to je vi{e orijentiran prema Li~-polju. Kroz V. Kobiljak probijen je tunel Li~ – Tribalj koji odvodi vodu iz jezera Bajer do hidroelektrane u Triblju. Kroz z. rebro M. Kobiljaka prolazì. pruga Zagreb – Rijeka tunelom poznatim pod imenom Kobiljak (duìna 522 m). Prilazi Kobiljaku prvim su dijelom isti kao i za Medvi|ak. £ 1. @. p. Drivenik – Veliki Kobiljak 2 h. Od `. p. do odvojka za Kobiljak v. Medvi|ak, 1. Tim odvojkom, koji vodi na Lukovo pod Zagradskim vrhom, Planine rije~kog zale|a 349
3 km do ra~vi{ta kod ostatka cisterne (871 m) gdje treba l. (d. je silaz u Crikvenicu). Nakon 500 m skre}e l. s ceste markacija (dugo nije obnavljana) kojom ima kroz {umu i kr{ do vrha (1115 m; po novijemu mjerenju 1119 m) dobar sat uspona. Tek na samome vrhu put izlazi iz {ume na kamenitu glavicu i iznenada pruà vidik. S vrha se moè produìti na oblìnji kameniti Krajnji vrh i Kanculovu glavicu radi ljep{eg vidika. Povratak istim putem, ili silaz bez markacija na s. stranu dò. p. Li~ (orijentacija je laka). Mogu} je i silaz na j. stranu kroz gustu mije{anu {umu, u po~etku kroz {ikaru, potom gra|enom stazom do ceste, koja d. vodi do polazne to~ke, dò. p. Drivenik. £ 2. Crikvenica – Griàne 4 km – Kobiljak 3 h. Do kamenitih vrata na rubu goranske plo~e (v. Medvi|ak, 2), odakle l. ispod Ti}a vodi put na Medvi|ak, a d. izme|u Ti}a i Martinja na{ put. Prelazi preko visoravni kroz Zati~e, Korita (bunar sagra|en 1936.), Felj~e Drage (cisterna sagra|ena 1947.) i kolnim se putem penje na cestu Li~ – Lukovo do ostatka cisterne na visinskoj to~ki 871 m. Dalje v. 1. Kamenjak zemljovid 19, str. 325 Prirodne zna~ajke. Kamenjak je mala osamljena skupina strmih vapnena~kih litica {to se diù s i. strane Grobni~koga polja. Stara Lujzinska cesta Zagreb – Rijeka ~ini oko nje polukrug sa s. strane (autocesta prolazi s j. strane). Njezine tri glavice koje str{e iz {umske vegetacije lijepo se vide s ceste na silazu iz G. Jelenja, ali je pogled na njihove gole i strme stijene najdojmljiviji pri usponu s Grobni~koga polja. Premda je relativno nizak, vrije-
dan je pànje zbog slikovitosti svojih stijena. Ime Kamenjak odgovara njegovu izgledu, ali ga neki zovu i Kami~ina. Gra|en je od vapnenca koji je tu razvio svo bogatstvo kra{kih oblika, po~ev{i od ponikava i {krapa, pa do okomitih litica s o{trim bridovima i raspucanim stijenama. U Kamenjakovu hrptu koji se pruà u duìnu od 600 m u dinarskom smjeru sz.-ji., isti~u se tri glavna vrha kao vrlo skladna cjelina. Najvi{i je srednji vrh (837 m), najniì z. (685 m), a ji. (771 m) je najljep{i, najslikovitiji i uz to zanimljiv i u Kamenjak s Lujzinske ceste 350 HRVATSKE PLANINE
penja~kom pogledu zbog okomite razvedene stijene visoke tridesetak metara. U ponikvi sz. od najvi{ega vrha sa~uvan je fragment reliktne {ume crnoga graba vrlo bogatoga i zanimljivoga biljnog sastava, a na samome se vrhu nalazi {umarak lipovih stabala. U donjem su dijelu Kamenjakove padine pokrivene bujnim pla{tem niske vegetacije, a na podnòju su prostrane ravne livade koje pruàju snaàn
kontrast stjenovitim vrhovima. Na vrhu Kamenjaka (Jasna Bingula) Planinarstvo. Prvi dosad poznati uspon na Kamenjak opisali su ~lanovi CAF-a 1897., a 1922. opisan je i penja~ki uspon u njegovim stijenama. Nakon Drugoga svjetskog rata stijena u vrhu od 771 m sluì povremeno rije~kim penja~ima kao vjèbali{te, a sedamdesetih godina oni su j. pod vrhom uredili u nekada{njem vojnom bunkeru alpinisti~ki bivak za 6-8 osoba. Uspon na vrhove sa stare ceste Zagreb – Rijeka laka je planinarska {etnja zahvaljuju}i mreì dobrih staza i solidnim putovima koji izlaze na oba glavna vrha. Sagra|eni su izme|u dva rata za vojne potrebe u okviru tzv. Rupnikove linije. Na nju jo{ i danas podsje}aju ostaci bunkera i postolja za topove na vrhovima. Na Kamenjak se moè i mnogo duìm prilazima s Grobni~koga polja i iz [krljeva. Najprikladnije je doba za uspon prolje}e ili jesen (ljeto se ne preporu~a zbog vru}ine i zmija). £ 1. Uspon na Kamenjak 1 h. Najbliì je prilaz raseljeni zaselak Kamenjak (570 m) na staroj cesti Zagreb – Rijeka (15 km od Rijeke). Ovdje je postaja autobusa, ali kod voza~a treba provjeriti ide li linija starom cestom. U 19. stolje}u ovdje je bila vàna karavanska postaja; danas su sa~uvane tek dvije ku}e (gostionica i jedna vikendica). Od gostionice treba krenuti 100 m cestom prema Zagrebu gdje kod biv{e gostionice (kbr. 55; putokaz na stablu) skre}e d. preko livada markacija prema stupovima dalekovoda. Preko livade se za 10’ stiè do po~etka gra|enoga puta (vojna mulatijera) kojim treba uz brijeg 5’ do raskrìja: d. je uspon na z., a l. na ji. i glavni vrh. Nakon 15’, na o{trom zavoju opet je ra~vanje: l. prema ji. je put za [krljevo, a d. je jo{ 20’ na glavni vrh. Nakon izlaska iz {ume mulatijera je usje~ena u ìvu stijenu ili prokopana kroz nju. Ve}im dijelom je podgra|ivana i jo{ je i danas u vrlo dobru stanju. Vrh potkraj zaobilazi s l. i uspinje se na tjeme s j. strane. S vrha je lijep vidik na more, Grobni~ko polje s aerodromom i autocestom te na okolne vrhove. S ji. vrha je ljep{i vidik, jer je gol, ali je njegov prirodni izgled izmijenjen umjetnim podzidima i topovskim gnijezdima. Si}i se moè dò. p. [krljevo za 3 h ili na Grobni~ko polje do postaje busa u Sobolima za 2,30 h (nedjeljom ne vozi). LITERATURA Intihar, G.: Variante d’ascessa della Cima Petrosa e le »Giulie« a sud della stessa. Liburnia 16, 1922., 2; Hofer, V.: Kamenjak. NP 21, 1969., 157; Pave{i}, P.: Kamenjak. PL 3, 1972., 54. Planine rije~kog zale|a 351
Ostali vrhovi u rije~kom zale|u £ 1. Luban (499 m). [umovit greben Lubana najvi{i je na podru~ju grada Rijeke. Proteè se izme|u samoga grada (naselje Drenova) i doline Rje~ine. Na njegovu su vrhu rije~ki planinari ve} 25. 9. 1887. postavili kamen temeljac za toranj-vidikovac kakav sada postoji na vrhu U~ke. Pruào je vidik na Grobni~ko polje, U~ku i Velebit (sru{en je 1901. jer je zbog dotrajalosti postao opasan). Osim najvi{ega vrha Lubana (499 m), u njemu je jo{ nekoliko vrhova sa {irokim i zanimljivim vidikom, koji se mogu obi}i polukrùnom turom od 4-5 h. Markacija vodi s Kozale (dio grada s. od sredi{ta; gradski autobus br. 4) Vali}evom ulicom, penje se l. uz vojarnu i kroz naselje Bra{~ine stiè do bunkera na brdu Sv. Katarini (nazvanom po istoimenoj crkvi), odakle se ve} otvara vidik (d. je kanjon Rje~ine). Staza nastavlja l. lakim uspon
kroz rijetku {umu mimo brojnih ostataka talijanskih vojnih utvrda iz 1927.–41. g. (ulazi u podzemne tunele su zabetonirani) i za 1 h izlazi na greben do dva bunkera. Dalje golim grebenom, gotovo ravno i uz lijepe vidike, jo{ 20’ do kapelice na Velom vrhu (432 m). Pod njom je alKameni toranj vidikovac na Lubanu pinisti~ko vjèbali{te s nekoliko 20-metarskih (sru{en 1901.) smjerova. Idu}ih pola sata prolazimo kroz borovu {umu i sije~emo »petrolejsku« cestu Orehovica – Rupa. Potkraj je 500 m uspona asfaltnom cestom do spomenika u obliku piramide. Od spomenika d. asfaltiranim kolnim putem u {umu 10’ do lova~kog doma i jo{ 10’ na Ple{, najvi{u to~ku Lubana (vidik na sve strane). Dalje grebenom na sz. 45’ do ceste iznad Sar{ona i iznad nje na vrh Kopicu (532 m). Silaz d. do Zoreti}a na Rje~ini (autobus br. 12 za Rijeku) ili l. u Ronjge (popularno izleti{te i muzej u rodnoj ku}i skladatelja Ivana Mateti}a Ronjgova) i jo{ 2 km do Vi{kova (linija br. 20 za Rijeku). £ 2. Suhi vrh (547 m) je osamljen kameni vrh na ji. rubu Grobni~kog polja, z. od Kamenjaka. Rije~ki su planinari uredili »seniorski put« preko toga vrha koji vodi od [krljeva do Cernika. Zapo~inje nà. p. [krljevo (tu je i postaja autobusa iz Rijeke, linija 26), vodi d. 3 km u zaselak Plosnu te kod prvih ku}a skre}e l. usponom na Ki~erinu (492 m). Uz bunker za 5’ preko prijevoja na s. stranu, zatim poloìtim vojnim putem po s. pobo~ju Drenova vrha (544 m) pod Suhi vrh (547 m). Na raskrìju je, na zavoju, putokaz za vrh. Povratak s vrha na stazu i njom oko vrha na jz. kroz Topolovo i Seli{}e dragu u Cernik na cesti [krljevo – ^avle (prigradski autobus za Rijeku, linija 14). Put traje 4-5 h. £ 3. Svib (613 m) i V. Lakovica (654 m) vrhovi su i. iznad [krljeva i iznad `. pruge, a uz cestu Meja – G. Jelenje. Od `. p. Meja (ili od a. p. u Krasici, prigradska linija 26) putem prema s., ali uskoro skre}emo l. prema Svibu (d. je Ljubibelj), najprije vlakom a zatim starom, dobro gra|enom vojnom mulatijerom (1 h). S vrha 40’ na s. do nove ceste koja se spaja s asfaltnom cestom za G. Jelenje, cestom 500 m na s. do kriànja s kolnim putem. Njim l. 20’ do i. padine Lakovice tzv. Hermanovim putem (v. 4). Tu Hermanov put skre}e d., a na{ na sz. prema golome kamenitom vrhu (lijep vidik). Silaz na sedlo prema M. Lakovici (560 m) na z. do negda{njega vojnog objekta (vlaka i cisterna). Osim na V. Lakovicu, prate}i markaciju i putokaze mogu} je uspon i na oblìnje kamenite vrhove Malu Lakovicu, Matusajnu (610 m) i Trebestin (542 352 HRVATSKE PLANINE
m), a s Trebestina novom poàrnom cestom do podzidà. pruge. Uz podzid na cestu iz Plosne za [krljevo, odakle u Rijeku vlakom ili autobusom (6-7 h). £ 4. Ljubibelj (704 m; zemljovid 20, Ljubelj!) nalazi se 1 km i. od Sviba, pa se njihov posjet moè povezati. Od `. p. Meja 30’ prema Hreljinskom polju, ovdje l. s kolnog puta 45’ uspona, u po~etku prate}i vojni put a zatim kroz kr{ na vrh. Povra- Kapelica na Velom vrhu (Branko [krobonja) tak istim putem ili silaz na drugu stranu preko doline Koritnjak na cestu za G. Jelenje. Jo{ 10’ Hermanovim putem (v. 3) te povratak l. u Krasicu ili dalje za G. Jelenje. £ 5. Vela Pli{ (1141 m) je istaknuti vrh 3,5 km sz. od G. Jelenja (zemljovid 19 desno i 20 lijevo). Pokriven je travom i bez {ume, pa omogu}uje {irok vidik, sve do Velebita. Najlak{e mu se prilazi s ceste Gornje Jelenje – Platak. Nakon 1,5 km l. skre}e markacija u {umu, kojom ima do vrha oko 1 h. Ljep{i je uspon s primorske strane, od ceste koja se odvaja za Platak 5 km niè od G. Jelenja prema Rijeci. Ve} nakon 100 m odvaja se d. s ceste za Platak, kod [taba (ostataka biv{ih vojnih zgrada), put koji nakon 40’ izlazi iz {ume. Nakon o{trog l. zavoja prolazi mimo cisterne s velikom nakapnicom, a 300 m dalje zavija d. u podru~je Mli~noga vrha (1234 m). Odmah iza zavoja spaja se s prvo opisanim putem i za 15’ izlazi na vrh. £ 6. Pli{ nad Klanom (933 m) 2 h. Do rije~koga predgra|a Klane autobusom na liniji 19 ili 20. Dalje asfaltiranom cestom za Lisac, i nakon 30’ skre-
nuti d. u zaselak Laze. Odavle 10’ o{trog uspona kroz {umu do poàrne ceste i jo{ 40’ grebenom, najprije {umom, a zatim travnatim obroncima do kamenog stupa na vrhu Pli{a. Vrh se nalazi uza samu dràvnu granicu, a pruà neobi~an vidik na more, U~ku i Obru~. S Pli{a se moè nastaviti put. Samo 700 m sz. je malo vi{i vrh Grmada (940 m) pod kojim je napu{tena vojna zgrada. Do njega treba 10’ silaza i jo{ toliko uspona. S Grmade, a i s Pli{a, moè se d. za 1,45 h prema Gomancu. Oko 30’ prije Gomanca, na s. dijelu Mlake, PD »Pli{« iz Klane preure|uje staru kamenu seosku ku}icu »Rebar« za skloni{te. Dru{tvo je tiskalo letak sa zemljovidom u kojemu su ucrtane markacije iz Klane na Pli{, Obru~ i do ku}ice »Rebar«. £ 7. [etnica uz Rje~inu 5 h. PD HPT-a »U~ka« iz Rijeke ozna~ilo je i 22. listopada 2000. otvorilo lijepu izletni~ku stazu kanjonom Rje~ine. Osim toga je tiskao mali vodi~ sa zemljovidom, a kod {pilje na izvoru Rje~ine postavio upisnu knjigu sa ìgom. Markacija po~inje na Frankopanskom trgu kod Trsata, a put se moè zapo~eti i na a. p. Orehovica (linije 12, 14 i 16), pa odatle si}i u @akalj. Na putu do izvora {etnica obilazi mlin @akalj, Mate{i}ev mlin, Gornju Orehovicu, mlin Bynovski, Pa{ac, Drastin, Martinovo Selo, Trnovicu i Kukuljane. Putem se izmjenjuju raznoliki pejzaì, po~ev{i od pitomih obala do kanjonskih usjeka, a posebna su atrakcija stari mlinovi i {pilja-izvor Rje~ine. Planine rije~kog zale|a 353
Planinsko zale|e Crikvenice Planine rije~koga zale|a nastavljaju se bez o{tre granice prema ji. u zale|e Crikvenice. Planinski niz od Obru~a pa sve do Vratnika iznad Senja pripada Hrvatskom primorju. Neki od vrhova tvore granicu prema Gorskom kotaru, npr. vrhovi Vi{evica i Kolovratske stijene, pa ih opisujemo u poglavlju Gorski kotar odakle su uobi~ajeni prilazi. Zagradski vrh je podalje od ruba Gorskoga kotara te ga stoga opisujemo ovdje. Zagradski vrh Prirodne zna~ajke. Zagradski vrh je posljednji i ujedno najvi{i vrh u opisanom pojasu uzdù primorskoga ruba goranske visoravni. On je od vinodolske stepenice udaljen oko 5 km i posve se pribliìo Vi{evici, tako da ~ini prijelaz prema znatno vi{oj Velikoj Kapeli. Zbog tih je razloga teè uo~ljiv i planinarima manje poznat, iako je po svom poloàju i obliku vrijedan pànje. Diè se poput prili~no pravilnog sto{ca visokog 300 m s visoravni gdje ga okruùju lijepa i slikovita polja Ravno, Lukovo i, malo podalje, Li~polje. Sjeverna je strana vrha pod bukovom {umom, a primorska gola. Vrh je slobodan i omogu}uje vidik na okolicu. Na njegovu i. podnòju, na visini od 950 m, pruà se podru~je lijepih livada gdje su prije Drugoga svjetskog rata Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi (naziv po ogra|enim parcelama), a po njima je vrh vjerojatno i dobio ime. Visoravan oko vrha ispresijecana je putovima i cestama koje povezuju brojna mala polja i {umske komplekse. Neko} je bilo na tim poljima na stotine ljetnih stanova vinodolskih stanovnika koji su ovdje obra|ivali polja (krumpir i zelje), pasli blago i kosili travu. Danas je takav na~in gospodarenja zamro, ali se tradicija ljetovanja dobrim dijelom zadràla, pa su preostali ljetni stanovi obnovljeni kao ku}e za odmor. Planinarstvo. Tradicija pl. posje}ivanja vezana je uz podrùnicu HPD-a »Zagradski vrh« iz Bribira (osn. 1940.). Godine 1940. HPD je kupio od advokata Ante Kuntari}a njegovu vilu na Lukovu, s 1500 ~hv zemlji{ta i preuredio je u pl. dom. Ku}a danas vi{e ne postoji, ali se u arhivu HPS-a ~uva Visoravan Lukovo i Vi{evica s Du{evlake (Damir Margan) 354 HRVATSKE PLANINE
originalan kupoprodajni ugovor i sudski zaklju~ak o uknjìbi (z. k. uloàk broj 3231, sreski sud u Novom). Danas je jedini pl. objekt u okolici gostionica »Vagabund« na Ravnom, gdje je i raskrìje putova. Uspon je osobito privla~an za turiste iz Crikvenice i Novoga jer ovdje za vru}ih ljetnih dana nalaze planinsko osvjeènje,
ali zbog dugoga cestovnog prilaza dolazi u obzir samo automobilom (parkirati kod »Vagabunda«). Za pje{ake je najblià javna prometnica èljeznica (`. p. Li~ ili Fuìne), ali zbog udaljenosti i duge cestovne dionice taj put nije uobi~ajen iako je markiran. Kurinska staza. HPD »Strilè« iz Crikvenice markirao je 2000. g. stazu u planinskom zale|u Vinodola Zagradski vrh (Jasna Bingula) koja povezuje nekoliko lijepih lokacija i dvije pl. ku}e. Ukupno traje 3,10 h hoda, a po~inje u glavnom vinodolskom mjestu Bribiru (9 km autobusom iz Crikvenice). Vodi ovim smjerom: Bribir, Slipica (30’), Rampa (15’), vlaka (40’), prijevoj Prag (10’), pl. skloni{te Kurin (5’), prijevoj Du{evlaka (850 m; 15’), Straà (20’), Marin vjetar (15’), raskrìje kod bora (40’). Sa staze su i tri odvojka: vidikovac kod Slipice (5’), Zagradski vrh (30’) i pl. dom »Vagabund« (30’). £ 1. Bribir – Ravno 18 km – Zagradski vrh 1 h. Iz Crikvenice 9 km do Bribira, zatim u i. smjeru cestom prema Ogulinu 3,5 km do ra~vanja, gdje l. uzbrdo skre}e brdska cesta koja se kroz kra{ki kamenjar postupno uspinje u {umu. Na 12. km od Bribira d. je odvojak od 500 m do pl. skloni{ta Kurin (v. Okolica Crikvenice), na 14. km l. se odvaja krak premà. p. Drivenik i Fuìne (s nje je mogu} uspon na Kobiljak i Medvi|ak); 600 m dalje odvaja se l. krak u {umu Treskavac (ostaci partizanskog logora), na 16. km cesta silazi na lijepu visoravan Lukovo (800 m), pokrivenu bujnim livadama, gdje su planinari uo~i Drugoga svjetskog rata imali pl. ku}u. Na 18. km stiè na Ravno do gostionice »Vagabund«. »Vagabund« (868 m) je privatna pl. ku}a koja se nalazi usred lijepih livada okruènih {umovitim obroncima Zagradskog vrha i Vi{evice. Doma}in je crikveni~ki planinar Vladimir Savi} Planinarska ku}a »Vagabund« na Ravnom (Branko [krobonja)
Planine rije~kog zale|a 355
(v. tel. brojeve). Ku}a je kompletno opskrbljena, a raspolaè i s 26 pl. leàja i parkirali{tem. Ima centralno grijanje i topli tu{; nema elektrike. Moè se donijeti vlastita posteljina ili je unajmiti kod doma}ina. Od ku}e je mogu} i uspon na Vi{evicu za 2,30 h (v. Gorski kotar). Markacija se za Vi{evicu odvaja s ceste 1 km dalje d. na {umsku cestu. Uspon na Zagradski vrh po~inje iza gostionice, vodi preko livade Stankove lazi i Zagradi (ku}e za odmor), potkraj prili~no strmo i bez puta, a traje 1 h. S vrha (1187 m) lijep je vidik na niz okolnih polja, na Vi{evicu i Bitoraj, te na Rije~ki zaljev. Zbog duìne ceste ovaj prilaz dolazi u obzir za izletnike koji imaju vozilo. Ravno je baza i za uspon na Vi{evicu (2,30 h). £ 2. @. p. Li~ – Zagradski vrh 3,30 h. Najkra}i i najlak{i pje{a~ki prilaz vodi od `. p. Li~ (v. Gorski kotar, Vi{evica, 1). Od `. p. (763 m) treba se najprije spustiti kroz selo Li~ na Li~-polje i za 20’ sti}i do asfaltirane ceste Fuìne – Ravno. Tom cestom d. u ji. smjeru preko Li~-polja u njegov ji. kut oko 1 h. Jùno od Strmca odvaja se d. od ceste kolnik prema Planjavi (cesta produàva do pl. ku}e »Vagabund« na Ravnom, 9 km od Li~a; v. 1), te z. od Zaplanjave vodi prema vrhu. Neposredno prije uspona ure|en je d. od staze na rubu livade nepresu{an izvor pitke vode. Ostali izleti iz Crikvenice £ 1. Bribir – Pl. skloni{te Kurin 15 km ili 1,40 h. U {umovitu planin-
skom zale|u crikveni~ko-vinodolske rivijere, iza stijene koja ogra|uje Vinodol, ustupile su Hrvatske {ume planinarima na uporabu dvije lugarske brvnare u {umi Kurin na 10 godina; tako je Kurin postao omiljeno izleti{te crikveni~kih planinara. Do skloni{ta se moè cestom ili pje{a~kom stazom. Automobilom se prilazi asfaltiranom cestom preko Bribira prema Lukovu (v. Zagradski vrh, 1). Na 15. km, na ra~vanju, skre}e se 550 m d. bijelom cestom. Pje{aci mogu sti}i u Bribir autobusom iz Crikvenice (9 km) i Novoga Vinodolskog (15 km) koji vozi nekoliko puta na dan. Od a. p. na raskrìju u Bribiru najbolje je krenuti uvodno spomenutom Kurinskom stazom i usput posjetiti Slipi~ki vidikovac (446 m). Do njega je od a. p. najprije 30’ cestom na si., zatim odvojkom od 5’ (vidik na Vinodol, Krk, U~ku i Velebit). Planinarsko skloni{te Kurin 356 HRVATSKE PLANINE
Strileì Vi{evica s vidikovca nad Kurinom Pl. skloni{te Kurin (830 m). U zale|u crikveni~ko-vinodolske rivijere Hrvatske su {ume ustupile planinarima na uporabu dvije lugarske brvnare. HPD »Strilè« iz Crikvenice (osn. 1985., s tradicijom iz 1924. kada je osn. podrùnica HPD-a »Dre-
nin«) po~eo ih je 1987. preure|ivati u pl. skloni{ta i otvorio ih 18. 6. 1995. Nalaze se na rubu goranske plo~e iznad Vinodola, na maloj ~istini usred mije{ane {ume, na visini od 830 m, 500 m od asfaltirane ceste koja vodi za Ravno pod Zagradskim vrhom (25 km od Crikvenice). Ve}a je od njih zaklju~ana, a ima kuhinju, natkriveni trijem, vanjsko ognji{te, plasti~ni spremnik za vodu i 6 kreveta; manja je otvorena i u njoj se moè smjestiti desetak ljudi. Deùrstva se odràvaju po potrebi i prema dogovoru. Oko 30’ iznad Kurina diè se iz {ume nekoliko kamenitih vrhova s kojih se pruà vidik. Od skloni{ta se moè poduzeti tura dò. p. Drivenik preko Zagradskoga vrha (2 h) i Medvi|aka (jo{ 2,30 h), ukupno 4,30 h, ili tura preko Vi{evice (3,30 h) i Bitoraja (jo{ 2,30 h) dò. p. Li~, ukupno 7-8 h. Osim toga pruà se mogu}nost za nekoliko lakih izleta: na Lukovo i Ravno (pl. dom »Vagabund«), Okruglo, Svinjski dolac, Rujnik i Treskavac. £ 2. Drenin (380 m) 1,20 h. Godine 1988. o~i{}ena je i markirana turisti~ka staza na vrh Drenin sagra|ena jo{ tridesetih godina. Put po~inje kod kamenog mosta preko Dubra~ine u sredi{tu Crikvenice, pa se preko Beni}a, [upera, Drage i Zori~i}a nastavlja kroz krasnu borovu {umu i potkraj kroz visoku makiju izlazi na vrh, najvi{i vrh u gorskoj kosi koja s j. strane zatvara Vinodol. Na njemu su tragovi ilirske gradine. Vidik na jednu stranu u Vinodol i na vrhove iznad njega, a na drugu na more i preko otoka sve do U~ke. Na drugoj obali Dubra~ine tako|er je ure|ena staza za brdsku {etnju. Iz sredi{ta treba 500 m na s. Vinodolskom ulicom, odakle se l. uzbrdo odvaja staza ozna~ena srcolikim markacijama. Stazom se nakon 2 km kroz hladovitu aleju stiè do prastare gradine Badanj (lijep vidik na Vinodol). LITERATURA Pany, G.: HPD »Zagradski vrh« i nova pl. ku}a u Lukovu. HP 36, 1940., 39 (pril. br. 7); Planinarstvo u Vinodolu. HP 37, 1941., 103; Pave{i}, M.: Zagradski vrh. NP 23, 1971., 206; Sirnik, D.: Na Zagradskom vrhu. P. list 5, 1974., 83; Savi}, V.: Na Zagradskom vrhu. HP 85, 1993., 223; Kurinska staza. HP 92, 2000., 345. Planine rije~kog zale|a 357 Izvadak iz autobusnog voznog reda Linije »Autotroleja« Rijeka koje se spominju u ovom poglavlju Draìce i Podkilavac, linija 12, s prigradskog kolodvora na Delti, do Draìca vozi radnim danom svakih 30-45’ od 5,45 do 23,00 h; povratak od 5,10 do 22,15 h. Subotom vozi 16 puta, a nedjeljom 14 puta i to od 6,20 do 22,30; povratak nave~er u 18,00, 19,20 i 21,35 h. Vònja traje 30’ a pla}aju se 4 zone. Radnim danom produùje 13 puta od Draìca do Podkilavca, subotom i nedjeljom 5 puta; zadnji povratak subotom u 19,20, u nedjelju u 20,10. Klana i Studena, linije 19 i 20, s Trga bana Jela~i}a; staje kod `. kolodvora; pla}aju se 4 zone. Vozi od 6,15 do 23,50 h 16 puta na dan (nedjeljom od 6,30 do 23,10 h 8 puta). Vònja traje 45’. [krljevo, Meja, Zlobin, linija 26. Do Meje vozi od 5,45 do 23,35 h 20 puta na dan (nedjeljom od 7,15 do 23,15 h 10 puta). Radnim danom produùje do Zlobina u 11,30, 12,30 i 15,20 h. Zadnji povratak iz Zlobina u 16,20 h. Vo`nja traje 1 h.
Kozala, iz Ul. Fiumara, linija 4, vozi od 5,45 do 22,10 svakih 10’, nedjeljom svakih 20’. TELEFONSKI BROJEVI Pl. ku}a Hahli}i; stan domara 051/230 132 Dom »Platak« 051/230 905 Dom »Su{ak« 051/230 916 Pl. dom na Snjèniku; obavijesti 051/516 597 (Branko [krobonja) 051/212 929 ili 098/849 508 (Josip Jurasi}) »Vagabund« na Ravnom 051/244 458 (na poslu) ili 248 708 (stan) Fuìne, Dom izvi|a~a »Planinka« 051/835 934 [etnica uz Rje~inu 051/254 912 (Ilija Blatan~i}) i 264 698 (Simon Radi}) Kurinska staza 051/781 862 (Stanko Jurdana) Crikvenica, Autobusni kolodvor 051/781333 358 HRVATSKE PLANINE ISTARSKE PLANINE U^KA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361 Prilazi Poklonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367 1. Iz Veprinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367 2. Iz I~i}a (Opatije). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368 3. Iz Ike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368 4. Iz Lovrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369 5. Iz Medveje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369 6. Iz Lupoglava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 Izleti s Poklona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 7. Vojak preko Topola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 8. Vojak preko Dola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371 9. Cestovni uspon do RTV tornja . . . . . . . . . . . . . . . . . 371 10. Vojak (i Suhi vrh) preko Plasa . . . . . . . . . . . . . . . . . 371 11. Vojak preko Vele i Male U~ke . . . . . . . . . . . . . . . . . 371 12. Planik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372 13. Brlònik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372 Ostali usponi na Vojak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372 14. Iz Lovrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372 15. Iz Medveje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373 16. Iz Mo{}eni~ke Drage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
17. Iz Mo{}enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373 18. Iz Vranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374 19. Sisol – Brgud – Vojak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374 Ostali usponi na U~ku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375 20. Opatija – Bregi – Orljak (opatijski) . . . . . . . . . . . . . . . 375 21. Brse~ – Sisol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375 ]I]ARIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376 Lisina i okolni vrhovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 377 Prilazi Lisini 1. Iz Matulja (cestom) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379 2. Iz Zvone}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379 3. Iz Rukavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379 4. Iz Ju{i}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379 Usponi s Lisine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380 5. Crni vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380 6. Planik preko Vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380 7. Pl. ku}a na Koritima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380 8. Orljak (munski) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380 Planik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381 9. Iz Veprinca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381 10. Od pl. ku}e na Koritima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381 Brajkov vrh i Korita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382 11. @. p. Lupoglav – Brgudac – Korita . . . . . . . . . . . . . . . 382 12. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Korita . . . . . . . . . . . . . . . . 383 Istarske planine 359
@bevnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383 13. @. p. Buzet – Pl. ku}a pod @bevnicom – @bevnica. . . . . . . . 384 14. @. p. Nugla – @bevnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385 Ostali usponi na ]i}ariju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385 15. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Orljak (munski) . . . . . . . . . . . 385 16. Veprinac – Brlònik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385 17. Lome – Jelenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385 Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 386 Bijela Istra. U pozadini U~ka 360 HRVATSKE PLANINE
U^KA zemljovid 17, str. 363
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Poloàj i podjela istarskih planina. Istru moèmo shematski podijeliti na tri pojasa. Jùni je dio njezina trokuta najniì, a obiljèje mu daje zemlja crljenica (terra rossa), zbog ~ega mu dobro pristaje naziv Crvena Istra. Iznad nje je malo vi{i, breùljkasti pojas koji zbog sivog lapora zasluùje ime Siva Istra. Najvi{i je tre}i pojas, Bijela Istra, koja se diè iznad Sive Istre stjenovitom stepenicom visokom oko 300–400 m. Iznad te stepenice pruà se prostrana kra{ka visoravan na kojoj se bjelasa goli kamen vapnenac i{aran zelenim livadama i {umarcima. Visoravan se dalje bez o{tre granice nastavlja u Slovenski kras. U tomu planinskom dijelu Istre razlikujemo dva prili~no razli~ita dijela: ]i}ariju na sz. i U~ku na ji. Razli~itost je tolika da s pravom svaki od tih dijelova opisujemo zasebno. Zajedni~ko im je svojstvo da se pruàju poput duga~koga planinskog lanca na onoj strani istarskoga trokuta koji ga veè s kopnom, oteàvaju}i vezu Istre sa svijetom. ]i}arija po~inje u blizini Trsta, postupno se diè od sz. prema ji. da bi upravo nad Rije~kim zaljevom postigla svoju najve}u visinu (Planik 1273 m). Nakon toga po~inje skretati s dinarskog smjera prema jugu, nastavljaju}i se uzduì. istarske obale jo{ vi{om i mo}nijom planinom U~kom. U~ku je zbog njezinih prirodnih i pejzànih osobitosti Hrvatski sabor zakonom proglasio parkom prirode (Nar. novine br. 45, 1999.). Kao simbol Istre duboko usa|ena u narodne osje}aje, ali sluìla je i vjekovnom povijesnom branom izme|u dva dijela jednoga naroda. Premda U~ka i ]i}arija ~ine orografsko jedinstvo, me|u njima postoje i druge razlike osim skretanja gorske osovine. Tako se, primjerice, samo z. strana U~ke smatra Istrom, dok i. pripada Liburniji (liburnijskoj rivijeri), ali se Kastav ipak povijesno ubraja u Istru makar se nalazi i. od gorske osi. Reljef. Za razliku od visoravni ]i}arije, U~ka je planina jednostavna oblika, s dvije strme padine i o{tro ocrtanim hrptom. Hrbat je najvi{i u po~etku (Vojak, 1396 m), odakle se preko Brguda (907 m), [ikovca (780 m) i Sisola Crvena Istra Siva Istra Istarske planine 361
(835 m) postupno spu{ta prema jugu sve do Plominskoga kanala, gdje tone u more. Izme|u U~ke i ]i}arije je uleknu}e Poklon (922 m) preko kojega prelazi stara cesta iz Rijeke u Istru. Zbog toga je prijevoj najbolja polazna to~ka za uspon u oba dijela istarskoga gorja. Gra|a. Istarske su planine geolo{ki dobro istraène. Vapnena~ke su gra|e i vrlo bogate kra{kim pojavama. Osobito su zanimljivi brojni speleolo{ki objekti (ima ih nekoliko stotina). Iza hotela na Poklonu duboka je jama; {pilja Sparòna kod Permana bogata je {piljskim nakitom; u Oporovini u Lovranskoj Dragi otkriveni su prapovijesni nalazi; jama kod Ra{pora spada me|u najdublje u dràvi (365 m); prilikom bu{enja tunela kroz U~ku ot-
krivena je {pilja duga~ka 1260 Profil U~ke: navlaka vapnenca na lapor (po M. Malezu) metara itd. Vapnena~ki pojas U~ke iznad 900 m leì na debelom sloju vodonepropusnih fli{nih lapora, pa se na njihovu dodiru javljaju brojni izvori koji opskrbljuju vodovode na Opatijskoj rivijeri. Klima. U klimatskom pogledu prevladavaju mediteranski utjecaji, {to je i razumljivo s obzirom na blizinu mora, ali u visinskom pojasu znaju se snje`ni nanosi na osojnim stranama zadràti sve do svibnja, ometaju}i prilaz vozilima na vrh U~ke. Flora. Biljni je svijet veoma raznolik i temeljito je prou~en. U donjem dijelu isto~ne padine zna~ajne su samonikle {ume kestena i, zahvaljuju}i obilju vlage, bujna mediteranska vegetacija (lovor). U srednjem pojasu prevladava hrast, a u najvi{em bukva. U spomenutoj fli{noj zoni pruà se oko vrha U~ke, na visini oko 900 m, pojas pitomih cvjetnih livada (primula, narcisa, asfodelus, kranjski ljiljan, ka}un, encijan itd.). Na kamenjarima, tzv. krasama, pojavljuje se uz ilirske elemente i prili~no alpskih primjesa. Stanovni{tvo. Podru~je oko U~ke naseljeno je homogenim hrvatskim stanovni{tvom, za razliku od z. Istre gdje ima prili~no Talijana, nastalih mije{anjem starosjedila~kih Istroromana i mleta~kih doseljenika. Zanimljivi su stari hrvatski gradi}i Plomin, Brse~, Mo{}enice, Veprinac, Rukavac i Kastav. Akropolskog su tipa i smje{teni oko U~ke na vrhovima strmih breùljaka, vjerojatno na predanti~kim, ilirskim temeljima. Neki su od njih sa~uvali svoje glagolja{ke srednjovjekovne statute, stare crkvene knjige i u kamen uklesane glagolja{ke natpise. Mala U~ka na z. padini, najvi{e selo u Istri, danas je raseljeno, a u Veloj U~ki ostalo je jo{ samo nekoliko stanovnika, dok je {kola odavna zatvorena. Ime U~ka vrlo je staro, spominje ga u jednom zapisu ve} u 16. st. nepoznati glagolja{, ali njegovo zna~enje nije obja{njeno. Taj zapis glasi: »Vaspet je jedna last jaè zovet se Istrija. I va tej zemli je jedna gora jaè zovet se latinski Olinfos jeè je U~ka.« J. Dobrila i F. Kurelac su smatrali da je pravo ime Vu~ka gora, a S. Gili} Uska gora. Talijani je zovu Monte Maggiore (veliki vrh), a staro je istroromansko ime Caldiera daPl. dom na Poklonu sagra|en 1887., spaljen oko 1944. 362 HRVATSKE PLANINE
nas gotovo zaboravljeno (caldaia zna~i kotao, badanj). Toponimi Perun i Trebi{}e o~ito su slavenski toponimi iz doba prije pokr{tavanja Hrvata. Istraìva~i U~ke. Istaknut i osamljen poloàj U~ke odavna privla~i pa`nju putopisaca, a njezina zanimljiva flora botani~are. Prvi poznati uspon na vrh izveo je venecijanski botani~ar I. H. Zanichelli 1722. Slijedili su ga nebrojeni botani~ari, me|u kojima i vrlo ugledna imena, tako da je u 20. st. broj prirodoslovaca postao upravo nepregledan. MALA KRONOLO[KA TABLICA 1689. I. J. Valvasor u svom djelu »Die Ehre...« kaè da strani botani~ari posje}uju U~ku 1722. I. H. Zanichelli iz Venecije, prvi poznati botani~ar na U~ki 1778. francuski lije~nik i pisac Belsazar Hacquet iz Ljubljane 1825. grof K. M. Sternberg iz Praga s J. Sadlerom iz Pe{te i Istraninom B. Biasolletom
1833. {vicarski konzul iz Trsta T. de Saussure s Biasolletom i M. Tommasinijem 1837. M. Tommasini, Englezi G. Bentham i Stanways, H. Freyer iz Ljubljane i L. Reichenbach iz Berlina (taj je na{ao nekoliko novih biljaka) 1838. 10. svibnja na vrhu je saski kralj Friedrich August II. s ekspedicijom u kojoj je i Josip Jela~i}, budu}i hrv. ban 1848. A. Marlot iz Be~a, prvi poznati geolog na U~ki 1852. A(velin) ](epuli}) u zagreba~kom »Nevenu« objavljuje prvi hrv. opis uspona u ~lanku Zora na U~ki 1872. hrv. botani~ar Ljudevit Rossi na U~ki 1875. V. Borbas iz Pe{te po~inje istraìvati U~ku (na{ao je neke novitete) 1876. u Pazinu je osnovana Società alpina dell’ Istria koja idu}e godine prire|uje izlet na vrh 1878. D. Hirc zapo~inje botani~ka istraìvanja, a Talijan Z. Tamarelli geolo{ka 1879. G. Freyn objavljuje sabranu floristi~ku gra|u, a A. Degen iz Pe{te po~inje svoja istraìvanja koja traju 15 godina 1885. Österreichischer Touristen Club (ÖTC) iz Be~a sve~ano otvara novi put na U~ku Toranj u Veloj dragi (Jasna Bingula) 1887. ÖTC otvara na Poklonu pl. ku}u Kronprinzessin Stephanie Haus 1897. J. Baumgartner objavljuje svoju nenadma{ivu panoramu s vrha (crtè) 1911. na Vojaku je podignut kameni toranj-vidikovac 1913. G. Depoli objavljuje tal. vodi~ »Guida di Fiume e dei nostri monti« kojim je obuhva}ena i U~ka 1915. JAZU objavljuje u dva sveska rad D. Hirca o flori U~ke 1922. na vrhu je vi{e od 400 Milaneza radi demonstriranja iredentizma 1926. Boegan i Bertarelli objavljuju u Milanu knjigu »Duemila grotte« s opisom mnogih {pilja na U~ki 1931. po~etak alpinizma u Veloj dragi (Emilio Comici iz Trsta i dr.) 1943. Pazinskim odlukama U~ka je zajedno s Istrom pripojena Hrvatskoj 1952. JAZU organizira istraìvanje pod vodstvom Mirka Maleza 1965. otvorena nova pl. ku}a na Poklonu 1982. otvoren cestovni tunel »U~ka«. 1999. Hrvatski sabor U~ku proglasio parkom prirode Promet. Prometne prilike vrlo su dobre zahvaljuju}i mreì cesta, osobito cesti preko Poklona, tako da se do pl. doma moè i autobusom. Krak asfaltirane ceste od 7 km vodi i do samoga vrha U~ke za potrebe telekomunikacijskog i TV objekta. U novije su doba probijene brojne {umske i vatrogasne visinske ceste, pa tako do Suhoga vrha, Vodi~ke griè, Planika i na Malu
U~ku iz Mo{}enica. Iz svih kupali{nih mjesta liburnijske rivijere markirani su usponi. Budu}nost planinarstva na U~ki vezana je za primorski turi364 HRVATSKE PLANINE
zam. Otvorenje cestovnog tunela kroz U~ku 1981. nije bitno utjecalo na pl. kretanja jer je ulaz prili~no nisko (500 m). Od i. ulaza markiran je put na Poklon preko potoka Banine. Zemljovidi. U turisti~kim poslovnicama u Opatiji treba potraìti Izletni~ku kartu Opatijska rivijera 1:35 000 (izradio Zavod za kartografiju, Zagreb 1997.) ili prospekt Veprinca s panoramskim zemljovidom i opisom 12 staza. U Lovranu se moè dobiti Izletni~ka karta »U~ka« 1:18 000 (Lovran 1999.) koja obuhva}a dio U~ke iznad Lovrana s opisom 17 pl. putova. Nijedna karta ne sadrì nove brdske ceste. Planinarstvo. Godine 1852. opisao je A. ]epuli} u zagreba~kom Tunel »U~ka«, isto~ni ulaz »Nevenu« vratolomni no}ni uspon rije~kih planinara na vrh, prvi do danas poznati posve pl. putopis u hrvatskoj knjièvnosti. Razvitku planinarstva na U~ki najvi{e su pridonijeli austrijski interesi u tzv. Austrijskom primorju (Opatijskoj rivijeri). Godine 1887. Be~ani su na Poklonu sagradili pl. ku}u (posjetio ju je i prijestolonasljednik Rudolf), a na poticaj F. Brodbecka iz Be~a osnovan je 1885. u Rijeci Club Alpino Fiumano (CAF), kojemu je U~ka bila glavnim podru~jem rada izme|u dva svjetska rata, u doba kad je Rijeka bila dràvnom granicom odvojena od Gorskoga kotara. Danas je na tome mjestu pl. ku}a opatijskih planinara. Na samome vrhu U~ke, na Vojaku, nalazi se kameni toranj-vidikovac. Kroz planinu prolaze dijelovi Istarskog pl. puta (KT Poklon i Vojak), Rije~ke pl. transverzale i Pl. puta »Oko ri-
je~kih baklji«. Ovdje valja spomenuti i godi{nji Memorijalni pohod planinara »U~ka 1943« koji od 1983. organizira tre}e nedjelje rujna PD »Kamenjak« iz Rijeke, kao doprinos planinara obiljeàvanju Pazinske odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Alpinistika. U Veloj (Vranjskoj) dragi na z. padini U~ke nastalo je tro{enjem vapnena~kih stijena nekoliko okomitih vitkih kamenitih tornjeva visine do 50 m, koji su 1931. privukli alpiniste iz Trsta (glasoviti E. Comici) i Rijeke, te uskoro postali popularno penja~ko vjèbali{te. Radovima na prilaznoj cesti za tunel kroz U~ku sru{en je jedan od tornjeva, a draga unakaèna. Gornjim dijelom drage prolazi cestovni vijadukt. U tornjevima je registrirano 16 prvenstvenih smjerova. Prilazi im se od z. ulaza u Tunel »U~ka« (20’; v. 18). Izbor prilaza. Sredi{nja je i tradicionalna to~ka u planini prijevoj Poklon jer ovamo vode glavni putovi i odavle se poduzimaju najatraktivniji usponi ne samo na U~ku nego i u ]i}ariju. Najbliì je javni prijevoz i prema tome Ing. Ferdinand Brodbeck, najbliì pje{a~ki prilaz iz Veprinca, odakle je do Poklona be~ki planinar koji je u 7 km cestom (1,15 h kraticama). S liburnijske je strane Rijeci gradio operu i 1885. iz svakoga kupali{nog mjesta bar jedan prilaz Poklonu osnovao prvo pl. dru{tvo Istarske planine 365
Pl. dom na Poklonu ili izravno najvi{em vrhu Vojaku (iz Opatije, I~i}a, Ike, Lovrana, Medveje, Mo{}eni~ke Drage, Mo{}enica). Na tim se usponima svladava visinska razlika od 900 do 1400 m pa su prema tome dugi i naporni, ali i vrlo zanimljivi zbog raznolikosti prirode u pojedinim visinskih pojasima. Pje{a~ki prilazi s istarske strane (jedan iz Lupoglava i drugi od ulaza u Tunel »U~ka«) polaze s malo ve}e visine, ali su dugi i izloèni suncu i zato rezervirani za automobile. Cesta preko Poklona je s obje strane asfaltirana, u dobrom stanju i prohodna za sva vozila, ali je mjestimice vrlo strma, a s istarske strane i zavojita. S najvi{e to~ke odvaja se krak ceste do najvi{ega vrha radi prilaza slùbenim vozilima, kojom se ~esto sluè i izletnici. U novije je doba u visinski pojas probijen niz novih brdskih, tzv. vatrogasnih cesta, ali je ve}ina njih namijenjena terenskim vozilima. Svojom duìnom U~ka nudi mogu}nost za lijepu uzdùnu turu od Poklona preko najvi{ega vrha, sa silazom preko Sisola u Brse~ ili ~ak u Plomin, ali na tome dugom putu nema pl. skloni{ta i podru~je je posve bezvodno. Poklon (922 m). U~ku od ]i}arije dijeli prili~no {iroko ulegnu}e i ujedno najnià to~ka na grebenu (951 m). Istrani su isto~ni rub tog ulegnu}a nazvali Poklon, jer su putuju}i za Liburniju tu prvi put ugledali toranj crkve Gospe Trsatske, pa se poklonili. Najvi{a to~ka prijevoja je kod gostionice oko 1 km od Poklona prema Istri (951 m). Sa zaravanka na Poklonu, s parkirali{ta prije ulaska ceste u {umu, doista iznena|uje neobi~no lijep vidik na Hrv. primorje, rije~ko planinsko zale|e i osobito na Rijeku kada no}u pliva u moru svjetla. Preko tog prijevoja prelazi stara cesta iz Rijeke i Liburnije za Istru (danas je glavninu prometa preuzeo Tunel »U~ka«).Ovdje je ve} 1887. be~ki »Öesterreichischer Touristen Club« sagradio pl. ku}u »Kronprinzessin Stephanie Schutzhaus«. Za vrijeme Italije zvala se rifugio »Duchessa d’Aosta«; za
vrijeme Drugoga svjetskog rata je propala, a njezin je opskrbnik ubijen. Sada su na Poklonu tri smje{tajna objekta. Pl. dom na Poklonu (922 m) uz samu je cestu, oko 100 m od pansiona »U~ka« prema Istri, s d. strane. Zato {to je smje{ten na prijevoju izme|u U~ke i ]i}arije i na kriànju pl. putova, sluì kao polazi{te za izlete u obje planine. Domom upravlja PD Hotel »INA« pod Poklonom 366 HRVATSKE PLANINE
DALJINAR OD POKLONA 1,15 h, Vojak cestom 7 km Brlònik 2h Crkveni vrh 0,30 h Planik 2,30 h Korita 4h Lisina 5,30 h
Grnja~ 1h 1,15 h, Veprinac cestom 8 km Opatija 2,15 h Lovran 2,30 h Ika (I~i}i) 2,15 h Vranja 6 km Lupoglav 2,30 h Pansion »U~ka« na Poklonu »Opatija« koji ga je sagradio 1965. Ima kuhinju, blagovaonicu, 14 kreveta u dvije sobe, teku}u vodu i elektriku. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Poklon ima redovitu autobusnu vezu samo nedjeljom i blagdanom (v. vozni red na kraju poglavlja). Oko 1 km od Poklona u smjeru Istre, l. uz cestu i na njezinoj najvi{oj to~ki, nalazi se privatna gostionica »Dopolavoro« s gotovo stoljetnom tradicijom. Pansion i restauracija »U~ka« je na samom Poklonu, na mjestu nekada{nje vojarne. Nudi puni pansion, 20 kreveta u 1-krevetnim, 2-krevetnim i 3-krevetnim luksuzno ure|enim sobama, restauraciju sa stotinjak mjesta i divlja~ kao kuhinjski specijalitet. Primaju se tel. rezervacije (v. tel. brojeve na kraju poglavlja). U privatnom je zakupu. Na zgradi su rije~ki planinari 1958. postavili spomen-plo~u u povodu 80. obljetnice planinarstva u Rijeci (pogre{no odre|ena godina!). Hotel »INA« nalazi se 10’ si. ispod Poklona (staza se odvaja od ceste 100 m prema Rijeci, a cestovni prilaz je jo{ 1 km niè). Tu je prije Drugoga svjetskog rata bilo dje~je odmarali{te, nakon rata sanatorij za plu}ne bolesti, a 1987. ga je INA Rafinerija nafte Rijeka preuredila u hotel B kategorije sa 72 kreveta u 27 soba (od jednokrevetnih do ~etverokrevetnih). Okruèn je lijepim livadama na kojima su ure|eni sportski tereni (tenis, natkriveno bo}ali{te, minigolf). Od 1996. je zbog nerentabilnosti zatvoren. Prilazi Poklonu £ 1. Iz Veprinca. Do Veprinca se moè na razne na~ine, javnim prijevozom, svojim automobilom ili pje{ice. ¡ Autobusom. Veza gradskim autobusom br. 34 s Opatijom 9 puta na dan (linija Opatija – Matulji – Veprinac), a veza s Rijekom uz presjedanje u Matuljima (v. vozni red na kraju poglavlja). ¡ Iz Matulja starom cestom za Veprinac (8 km) koja se odvaja l. 200 m od sredi{njeg trga i crkve u pravcu Ljubljane. Matulji su op}insko mjesto 12 km od Rijeke i sjedi{te PD-a »Lisina«. Cesta je uska, prolazi kroz brojna naselja, a njom prometuje autobus br. 34 na liniji Opatija – Veprinac (nedjeljom i blagdanom produùje za Poklon). ¡ Iz Matulja novom cestom (10 km) prema Tunelu »U~ka« koja se odvaja d.
500 m u pravcu Rijeke. Na 8. km te ceste je jedino raskrìje, gdje treba skrenuti d. do Veprinca (2 km). Taj se prilaz preporu~uje onima koji dolaze iz Rijeke i Zagreba rije~kom zaobilaznicom (s nje se skre}e l. prije Matulja kod plo~e s oznakom za tunel). ¡ Iz Opatije pje{ice od kupali{ta Slatine (1,30 h). Put po~inje izme|u hotela »Palace« i »Bellevue«, odakle vodi stubi{tem Veprina~ki put do Nove ceste, njom l. 200 m, dalje stubi{tem Put za Slavi}i, mostom preko ceste koja ide prema tunelu, te kroz zaselak Travi~i}e u selo Tumpi}e pod Veprincem (1,30 h). Istarske planine 367
¡ Iz Opatije pje{ice od tr`nice (1,30 h). Put iza po{te skre}e l. Kumi~i}evom ul. do Nove ceste, njom l. 50 m i zatim uspon d. stubi{tem do naselja Zora. Dalje kroz hrastovu i kestenovu {umu zavojitim stubi{tem (950 stuba!) do sela Zatke na cesti Matulji – Veprinac, 50’. Veprinac (izvorno Leprinac, po biljci leprini koja tu raste) slikovito je naselje smje{teno na obroncima U~ke iznad Opatije poput grada na stoàstu vrhu (517 m), sa {irokim vidikom na Rije~ki zaljev. Razvilo se na temeljima prapovijesnog kastelijera. Godine 1507. Veprinac je imao vlastiti gradski statut pisan glagoljicom. Od starih gradskih utvrda sa~uvana su samo neobi~na gradska vrata s tri otvora i dijelovi zida u zgradi »komuna«. Pod bedemom je gradska loà i goti~ka kapela sv. Ane (1442. g.) neznatno barokizirana zidnim slikarijama. Veprinac se sastoji od gornjeg dijela akropolskog tipa, uz stari ka{tel i ùpnu crkvu sv. Marka (izvanredan vidikovac!), te donjeg uz cestu Rijeka – U~ka (18 km od Rijeke). Ima oko 800 st. ~akavaca. Od cestovnog kriànja pod Veprincem je do Poklona 7 km cestom (1,30 h pje{a~kim kraticama). Cesta ubrzo, iza zaselka Tumpi}a, poprima brdski karakter (uspon do 14%) i pruà lijep vidik na more. Nakon 3,5 km d. se odvaja krak u istarsko selo Ra~ju Vas, a nakon jo{ 1,5 km skre}e s ceste d. pje{a~ka kratica. Oko 1 km dalje, iza o{trog zavoja, odvaja se l. krak 500 m do hotela »INA« pod Poklonom. Pje{a~ka kratica vra}a se na cestu malo iznad odvojka za hotel, a prolazi mimo ponora Jame i malog izvora s mlakom. Je-
dan km nakon odvojka za ININ hotel cesta stiè na Poklon. Zimi na strmim dijelovima ceste ponekad ima poledice. £ 2. Iz I~i}a (Opatije) 3 h. I~i}i su turisti~ko mjesto 2 km od Opatije (autobusom ili pje{ice uz more putem zvanim lungo mare). Iz I~i}a se moè na Poklon cestom mimo Veprinca (15 km). Markirani pje{a~ki uspon po~inje j. od kriànja za Veprinac i vodi uz po{tu stubi{tem do crkve sv. Petra u Poljanama (45’), tu skre}e l. i uz groblje stubi{tem izlazi na cestu. Njom l. do zaselka Strmice, odakle d. u {umu. Putem je uz stazu lijep vidikovac. Kod vodospremnika (voda iz Tunela »U~ka«) prilazi slijeva staza iz Ike (v. 3). Nakon jo{ 30’ uspona nastavljaju se dvije varijante: izravna i preko Re~ine. Izravna vodi d. kroz lijepu mije{anu {umu, nakon 30’ prelazi potok Baninu, zatim ja~im usponom od 1 h stiè do hotela »INA«, odakle je jo{ 15’ uspona kroz Liburnijska rivijera na podnòju U~ke (Branko Lon~ar) {umu na Poklon. Lijevim putem se za1 h stiè do oznake »Slap« (d. je odvojak od 10’ do vrlo lijepog slapa na potoku Banini). Dalje preko potoka Banine do lova~ke ku}e. Pet min dalje slijeva prilazi markacija iz Lovrana (v. 4). Dalje lijepim krajem do {umske ceste i njom jo{ 15’ d. do Poklona. £ 3. Iz Ike 3 h. Ika je turisti~ko mjesto 1 km j. od I~i}a. Markacija vodi iz sredi{ta stubi{tem Put za vrh Ike do ceste i njom d. do vodospremnika. Nakon 5’ opet d. te mimo zanimljive {esterokutne vile do ceste. Preko ceste u {umu te lo{im kamenim stubi{tem prema zaselku Mandi}i. Prolazimo mimo jo{ dva vodospremnika, a kod naselja Dobre~a skre}emo u kestenovu {umu gdje zdesna prilazi markacija iz I~i}a (dalje v. 2). £ 4. Iz Lovrana 3,30 h. Prilaz autobusom iz Rijeke 19 km (linija 132; v. vozni red), iz Opatije 6 km. 368 HRVATSKE PLANINE
Lovran je prastari primorski gradi} (3000 st.), turisti~ko mjesto i sjedi{te op}ine s jasno formiranom gradskom jezgrom. Niz baroknih ku}a zbijen je na malom prostoru koji je bio okruèn bedemima i kulama. Prema luci su stara gradska vrata »Stubica«. Prvi se put spominje u 7. st. kao Lauriana ravenatskoga kozmografa. U srednjem vijeku je hrv. op}ina, a u 15. st. pod pazinskom grofovijom. Danas je poznat kao ljetovali{te s brojnim hotelima, trgova~kim i ugostiteljskim objektima, lijepim plaàma i {etali{tem uz more sve do Opatije (lungo mare). Za promet stranaca brine se Turisti~ko dru{tvo, a za planinarstvo PD »Knezgrad«. Na Trgu slobode, na ogradi kbr. 15 (Vila Istria) ugra|ena je plo~a s natpisom na tal. jeziku u spomen uspona na U~ku saskoga kralja Friedricha Augusta II. god. 1838. Put polazi sa sredi{njeg Trga slobode, 100 m iznad a. p., uz zgradu kina, ulicom Brajdice do stubi{ta i njim 30’ do ceste Lovran – Lovranska Draga. Na vrhu stubi{ta, kod crkvice sv. Roka, cestom desno, pa kratkim l. zavojem u selo Liganj i za nekoliko min do a. p. Dovde se moè i autobusom iz Lovrana za Lovransku Dragu (linija br. 36, desetak puta na dan) i tako uspon skratiti za 45’. Tu put ostavlja cestu, uspinje se me|u vrtovima i za 10’ stiè kroz zaselak Dindi}e u Ivuli}e. Iz sela l. uzbrdo 30’ do maloga zaravanka Kaluè (oko 500 m), gdje se put ra~va: l. Vojak (v. 14), d. Poklon. Dalje izme|u {umaraka i ogra|enih dolaca podno Luìnskog brega (624 m) i z. podnòjem Gorice (710 m), pa usponom kroz bukovu {umu. Nakon malo strmijeg silaza na livade u dolini Re~ine, preko potoka, pa opet uzbrdo u {umu i mimo ogra|enog izvora na {umsku cestu. Njom d. do Poklona jo{ 15’. Prije izlaska na cestu s d. prilazi markacija iz Ike i I}i}a. £ 5. Iz Medveje 4 h. Medveja je malo kupali{no mjesto s velikom lijepom plaòm 2 km j. od Lovrana. Nasuprot plaì je autokamp. Markacija po~inje na malom parkirali{tu 100 m od ulaza u pravcu Rijeke i vodi uz ogradu au-
tokampa do kraja doline. Oko 150 m od kampa skre}e d. uzbrdo markacija koja najprije vodi prili~no kr{evitom stazom a zatim kroz livade i vrtove do Lovranske Drage (1,15 h). To je lijep zaselak na visini od 359 m okruèn kestenovim i borovim {umama. Staza izlazi na cestu koja dolazi iz Lovrana kod prve ku}e (kbr. 2), vodovoda i mosta. Dovle se moè autobusom iz Lovrana (8,5 km; linija 36) te tako skratiti uspon za 1 h. Od vodovoda preko ceste stubi{tem i zatim stazicom me|u ku}ama do gornje ceste. Cestom ili kraticom do posljednje ku}e, gdje l. po~inje o{tar uspon stazom kroz {umu koja nakon 1 h izlazi do dolaca na ravnijem terenu. Nakon jo{ 30’ lak{eg uspona, kod lova~ke ~eke u dolini Laz, ispod vrha Grnja~a (850 m), put izlazi na novu poàrnu cestu, a s d. prilazi markacija iz Lovrana (v. 14). Slijedi 20’ uspona u Dol i zatim do nekada{nje ku}ice lovranskih izvi|a~a (blizu je izvor), gdje je ra~vanje: l. Vojak, d. Poklon. Dalje d. kroz {umu i preko lijepih livada, ispod Bijelih stijena pod Grdim bregom, na {umsku cestu te njom d. 15’ do Poklona. Istarsko govedo bo{karin u sivoj Istri Istarske planine 369
£ 6. Iz Lupoglava 3,30 h. Do Lupoglava v. ]i}arija, 11. Markacija vodi od `. p. uz prugu 100 m na z. do odvojka pruge za Ra{u. Tu stazicom na asfaltiranu cestu i njom d., ne prelaze}i prugu, prema Brestu pod U~kom (treba ga razlikovati od Bresta pod @bevnicom). Nakon 500 m ra~vaju se dvije varijante: d. preko Bresta, l. preko »Tenkovskog polja« (tuda se ide i za Planik). D. varijantom je najprije 4 km u seoce Brest (547 m). Iza sela i ispod groblja 30’ dobrom {umskom cestom ispod borove {ume na visoravan Vrata. Dalje 10’ uspona stazom do napu{tene staje Borisovi dvori, gdje kod kestena s d. prilazi druga varijanta. Dalje 8’ do napu{tenih Belasi}evih dvora, zatim blag uspon dobrom stazom kroz {umu jo{ 1,30 h do Poklona. Druga varijanta za 10’ stiè do crkve sv. Marije u Gornjoj Vasi, odakle vodi ravno uzbrdo {iroka staza 45’ na visoravan do »Tenkovskog polja« (vojni poligon). Tu se markacija ra~va: l. preko visoravni za Planik, d. blagim spustom d. rubom visoravni do »Tenkovskog puta« koji dolazi iz Brgudca. Iz kuta visoravni l. uz livadu 1 h uspona kroz {umu do ogra|enog izvora (100 m od staze, putokaz). Nakon 20’ je l. od staze (200 m) drugi izvor, a nakon jo{ 30’ preko livada put se kod Borisovih dvora sastaje s prvom varijantom. Izleti s Poklona £ 7. Vojak preko Topola 1,15 h. Najkra}i uspon od Poklona na vrh U~ke po~inje iza pansiona »U~ka« i vodi o{tro uzbrdo kroz {umu gra|enom stazom u 25 zavoja koja tri puta sije~e asfaltiranu cestu za vrh (v. 9). Prolazi
mimo izvora Topol (30’ od Poklona), a pola sata poslije opet izlazi na cestu na velikom l. zavoju. Cestom l. 800 m do njezina kraja i mimo RTV tornja, te jo{ 100 m pje{a~kom stazom po golom grebenu do vrha. Put sije~e razne {umske ceste i putove, ali je dobro markiran. Vojak (1396 m; na novijim kartama 1401 m) najvi{i je vrh U~ke i istarskog poluotoka. Njegovo je tjeme gola kamenita glavica, na kojoj je razgledni toranj – vidikovac, gra|en od kamena, visok desetak metara. Sagra|en je g. 1911., o ~emu svjedo~i natpis ugra|en u prag. Unutra{njost tornja sluì radioamaterima i zatvorena je metalnim vratima. Ogra|ena terasa na vrhu tornja, do koje vodi 30 stuba, jedan je od najljep{ih, a mòda i najljep{i vidikovac u cijeloj Hrvatskoj. Kao na dlanu vide se Istra, VIDOKRUG S VOJAKA NA U^KI Ime vrha m km 0° Grintovec 2558 12 113 Slov. Snènik 1796 39 29 Obru~ 1376 25 43 Risnjak 1528 36 62 Bjelolasica 1534 49 91 Vi{evica 1428 47 94 Mali Rajinac 1699 84 131 Televrin (o. Lo{inj) 589 71
169 Sisol 833 13 182 Slavnik 1029 33 328 Triglav 2863 125 348 Nanos 1313 65 348 Planik 1273 8 354 Vidikovac na Vojaku 370 HRVATSKE PLANINE
Rije~ki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit i ]i}arija, a nakon bure, kad je zrak ~ist, Tr{}anski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji. £ 8. Vojak preko Dola 2,30 h. S Poklona ispod ogra|enog vodospremnika markacijom za Lovran ili Medveju najprije cestom, a zatim kroz lijepu {umu do biv{e Izvi|a~ke ku}ice u Dolu (1,15 h). Odavle d. na vrh po trasi Rije~ke transverzale iz Lovrana (v. 14). £ 9. Cestovni uspon do RTV tornja na vrhu U~ke po~inje oko 1 km cestom od pl. doma u z. smjeru kod gostionice »Dopolavoro«. Odmah iza gostionice skre}e l. pod o{trim kutom prema vrhu zavojit odvojak od 6 km. Cesta je namijenjena slùbenim potrebama, ali nije zaprije~ena ram-
pom i ~esto se njome sluè izletnici s automobilom. Parkirati treba 800 m Mala U~ka i Vojak prije RTV tornja na cestovnom pro{irenju kod o{trog l. zavoja. £ 10. Vojak (i Suhi vrh) preko Plasa 1,45 h. S Poklona cestom na z. prema Istri 20’ do njezina odvojka za Vojak, dalje jo{ 300 m gdje se l. odvaja markirani put za sedlo izme|u Vojaka i Suhog vrha. Prije uspona vrijedi svratiti d. s ceste 5’ na vrh Krog (1001 m) radi lijepa vidika na Istru. Put prema Vojaku blago se uspinje kroz {umu z. obronkom Plasa (1288 m). Nakon 1 h stiè se u zale|e Vojaka do kriànja na prijevoju pod Suhim vrhom: l. o{tar uspon od 30’ na Vojak, ravno dalje silaz preko Dola u Lovran, d. dolje silaz u Malu U~ku, a d. gore hrptom 25’ na Suhi vrh (1333 m; lijep vidik na more i U~ku). £ 11. Vojak preko Vele i Male U~ke 2,45. Ovo je zaobilazan put koji velikim dijelom (6 km) ide cestom, ali je zanimljiv zbog vidika i sela Male U~ke. S Poklona cestom na z. prema Istri 30’ do kriànja u selu Veloj U~ki, gdje se l. odvaja cesta od 4 km u selo Malu U~ku (980 m). Prije toga moèmo desno, na mjestu gdje cesta izlazi iz {ume, za nekoliko minuta na vrh Krog (1001 m), s izvanrednim vidikom na Istru i preko nje na Tr{}anski zaljev. Oko 500 m prije Male U~ke s d. prilazi nova poàrna cesta iz Mo{}enica koja prolazi ispod Osrinja (736 m), Brguda i Podmaja (nije ucrtana u zemljovid). Mala U~ka (980 m) najvi{e je selo u Istri. Njegovi su se stanovnici, poznati pod imenom U~kari, bavili sto~arstvom i bili poznati po dobrom siru. U Drugom svjetskom ratu su, 30. 4. 1944., Talijani i Nijemci selo do temelja spalili (22 ku}e i 45 gospodarskih zgrada). Nakon rata U~kari su se raselili zbog te{kih gospodarskih prilika. Neke su ku}e preure|ene u vikendice, tako da u selu uvijek nekoga ima. Ljeti tu borave ov~ari kod kojih se moè kupiti dobroga sira. Mala U~ka bila je ve}a od Vele U~ke (ovdje ovi pridjevi ozna~uju starost: mala zna~i nova, vela zna~i stara; usp. Mali i Veli Lo{inj). Selo je smje{teno uz planinski potok Studenu koji ga dijeli na dva dijela. Zbog nepropusne fli{ne podloge razvilo se bujno raslinstvo. Osobito je zanimljiva proljetna flora. Ispod crkvice Blaène Djevice Marije, na ulazu u selo, lijepe su livade i vo}njaci (tre{nje po~etkom srpnja). Sa suprotne strane prilaze selu markacije iz Medveje i Mo{}enica. Na po~etku sela, uz veliko vodospremi{te, uspinje se l. u {umu strma staza kojom u brojnim zavojima ima 50’ na sedlo (1250 m) izme|u Suhog vrha i Istarske planine 371 Vojaka gdje je kriànje: d. Suhi vrh 25’ (v. 10; drugi vrh po visini na U~ki), ravno Lovran i Medveja, l. o{trim usponom 30’ kr{evitim grebenom na Vojak. £ 12. Planik 2,30 h. Planik (1272 m) je najvi{i vrh ]i}arije, a prilaz s Poklona je me|u najlak{ima. Od pl. doma 100 m cestom prema Istri, odakle d. iza biv{e peradarske farme uzbrdo {umskom cestom po trasi Rije~ke pl. transverzale. Nakon 500 m s nje se d. odvaja krak prema Brlòniku (v.13). Nastavljamo poloìtim {irokim {umskim kolnikom (gra|enim zbog dalekovoda) jo{ 40’ blagim silazom bukovom {umom do livada. Livadama i kame-
njarom 50’ do {ume. Uspon kroz {umu 40’ do sedla izme|u V. i M. Planika gdje je kriànje: preko prijevoja u Lisinu, d. preko Veprinca u Opatiju, l. jo{ 15’ na vrh Planika. Najprije uz nizak kameni zid kroz prosjek u borovoj {umi i zatim travnatom padinom te na kraju kroz pojas stijena na Veliki Planik (1272 m). S toga ~unjastog vrha vidik seè na U~ku, ]i}ariju, Rije~ki zaljev i rije~ko planinsko zale|e. £ 13. Brlònik 2 h. S Poklona do kriànja za Brlònik (v. 12), odakle d. do novog kriànja, gdje treba ravno (ne d.). Na kraju ceste nastaviti d. za markacijom u {umu mimo nekada{nje nastambe karbunara (ugljenari, koji su tu neko} imali pe}i za dobivanje drvenog ugljena). Silaz na {umsku cestu i uskoro s nje l. o{trim usponom kroz {umu pod Orlove stijene (nisu markirane i obilazak zahtijeva istraìva~ke ambicije). Lijevo od njih na prijevoj i preko jednog dolca do stijena kroz koje je opatijski planinar Tihoraj Jelu{i} (1909.–1984.) na zanimljiv na~in proveo markaciju labirintom dubokih jama i stijena. Iza njih 10’ uspona na {umoviti vrh Brlònik (1093 m). Vidik prema moru. Silaz je mogu} na drugu stranu u Veprinac (v. ]i}arija, 15). Ostali usponi na Vojak £ 14. Iz Lovrana 4 h. Od Lovrana do ra~vanja kod Kaluè (1,30 h) v. 4. Odavle l. put prolazi starom {umom 20’ do Oplovca gdje se d. odvaja markirani uspon od 30’ na vrh Knezgrad. Knezgrad (612 m) je unato~ relativno maloj visini izvanredno lijep vidikovac i zbog toga rado posje}ivan. Uz to su na njemu lovranski planinari podigli 12 m visok metalni toranj s vidikovcem na vrhu. Si}i se moè na j. stranu u zaseoke Marovi} ili Tuli{evicu na cesti Lovran – Lovranska Draga (a. p.). Od Oplovca je jo{ 10’ do gornjeg ruba Lovranske drage, gdje se izlazi na novu poàrnu cestu koja pristiè s l. iz Marovi}a i d. nastavlja pod Grnja~ i Suhi vrh. Lijepo gra|ena staza nastavlja s. rubom Lovranske drage kroz bujnu crnogori~nu {umu, zatim povrh nje u blagom usponu prema njezinu vrhu, odakle se staza o{tro penje u z. smjeru izme|u ograda u {umu do donjeg pojasa livada. Putem je odvojak od 20’ na goli stjenoviti vrh Grnja~ (866 m) s lijepim vidikom (povratak na stazu s druge strane, oko 1 km dalje), a s l. prilazi markacija iz Medveje i Lovranske Drage (v. 5). Iznad livada, opet usponom kroz {umu, stiè se za 20’ do gornjeg pojasa livada (oko 1000 m) koje pruàju nezaboravan doìvljaj svojom kasnom proljetnom florom i lijepim vidikom. Uskoro stièmo na Dol do biv{e ku}ice lovranskih izvi|a~a, gdje se d. odvaja staza za Poklon, a l. je zapu{teni izvor Tisva. Slijedi najstrmiji dio puta, u zavojima kroz {umu, na kraju me|u stijenama, na prijevoj Vrata ili Prohod (1216 m). Preko njega i zatim preko {umske ceste u Veli dol. L. rubom dola do {ume i kroz nju d. rubom Malog dola do Sedla (1250 m) izme|u Suhog vrha i Vojaka gdje je vàno kriànje: l. 20’ na Suhi vrh, preko sedla u selo M. U~ku (polulijevo) i V. U~ku (poludesno), a d. o{tro uzbrdo 372 HRVATSKE PLANINE
Plomin s posljednjeg izdanka U~ke hrptom U~ke jo{ 30’ u zavojima na Vojak. Uspon je vrlo naporan jer svladava visinsku razliku od oko 1400 m. £ 15. Iz Medveje 5,30 h. Iz Medveje, maloga kupali{nog mjesta 2,5 km jùno od Lovrana, stubi{tem l. od kbr. 10 (Vila Paulina) 10’ kroz vrtove do zaselka Kali, zatim 50’ o{trog uspona u selo Viso~e, a iza sela mimo dolca do cisterne. Odavle d. uz ogradu kroz {umarke do lijepih livada Javor{ci (2 h od Medveje), zatim 5’ do Pajinog dolca, pa 45’ o{trim usponom kroz kr{evit kraj do malog slapa na poto~i}u i jo{ 15’ kroz {umu do izvora [en~itve vode. Iznad izvora izlazi se na prostranu i kosu Velu ravan bogatu vodom (izvori ogra|eni za mo{}eni~ki vodovod). Dalje l. obronkom Arguna kroz lijepu borovu {umu na planinski hrbat i preko malog prijevoja za Malu U~ku (dalje v. 11). Zbog mnogih kriànja i rijetkih markacija put je orijentacijski teàk. £ 16. Iz Mo{}eni~ke Drage 5 h. Mo{}eni~ka Draga je malo ribarsko i kupali{no mjesto i sjedi{te op}ine, 7 km j. od Lovrana. Iz Rijeke gradskim autobusom (v. vozni red). Uspon vodi s raskrìja na glavnoj cesti, 30 m od kioska za informacije cestom koja se odvaja u planinsku dragu i vodi njezinom j. stranom (impresivan vidik na duboku sutjesku s vrhovima U~ke povrh nje). Cesta je asfaltirana, ali vrlo strma i uska (2 m!), a zavr{ava nakon 2,5 km okreti{tem u terasastom selu Potoki (1944. su fa{isti spalili 15 ku}a). Selo je ispod brda Peruna (881 m) ~ije ime potje~e iz staroslavenske mitologije (bog gromovnik). Iz sela (ili 400 m prije njega markacijom l. s ceste) uzbrdo u zavr{etak U~karske drage do zaselka Trebi{}a (spominje se
ve} u 12. st. zbog svojih mlinova). Slijedi uspon u o{trim zavojima kroz {umu do puta iz Mo{}enica na mjesto gdje je hidrant mo{}eni~kog vodovoda. Tim putem d. 20’ do mjesta gdje s l. prilazi {irok put iz Mo{}enica i dalje jo{ 25’ me|u ogra|enim livadama do napu{tenog sela Male U~ke (dalje v. 11). £ 17. Iz Mo{}enica 4,30 h. Iz Mo{}enica su tri varijante uspona na Vojak: preko Grabrove (najkra}a), preko Peruna i preko Kremenjaka (najduà). Opisat }emo najkra}u. Mo{}enice (180 m) su prastari gradi} akropolskog tipa smje{ten na istaknutom obronku U~ke 4 km od Mo{}eni~ke Drage (a. p.; v. vozni red). Vanjski zidovi perifernih ku}a su zapravo bedemi koji polukrùno zatvaraju zbijenu gradsku jezgru. U grad se ulazi kroz gradska vrata mimo ka{tela i gradske loè (»straàrnice«), a u kuli d. iza gradskih vrata je zanimljiv etnografski muzej. Uli~ice gradi}a su isprepletene, dijeIstarske planine 373
lom imaju oblik stubi{ta, dijelom malih trgova. Najvi{a to~ka je trobrodna barokna crkva sv. Andrije s visokim zvonikom. S trga na glavnoj cesti treba skrenuti d. uz crkvicu na groblju uskom asfaltiranom cestom uzbrdo u zaselak Selce (1,5 km) i dalje betonskom cestom u brojnim zavojima u zaselak Grabrovu (jo{ 2,5 km), iznad kojeg uspon popu{ta. [irok put ulazi u {umu i vodi sz. obroncima Hrbat U~ke jùno od Vojaka brda Peruna, prate}i trasu mo{}eni~kog vodovoda gotovo vodoravno 45’ do sastava s usponom iz
Mo{}eni~ke Drage (v. 16). Od sastava ima jo{ 25’ do Male U~ke (dalje v. 11). £ 18. Iz Vranje 12,5 km. Polazna to~ka je zapadni ulaz Tunela »U~ka«, iznad sela Vranje (5 km od `. p. Lupoglav, 22 km od Rijeke). Kod ulaza je benzinska crpka, restauracija i veliko parkirali{te. Prije uspona vrijedi posjetiti oblìnji klanac Velu (ili Vranjsku) dragu. Vela draga. Rije~ je o klancu koji je duboko usje~en u z. padinu U~ke. Zanimljiv je po neobi~nim vitkim kamenitim tornjevima. Markacija po~inje 800 m od benzinske crpke (cestom 200 m d. od ulaza u tunel), na staroj cesti za Lupoglav, u predjelu zvanom Brce, kod jedine ku}e s l. strane ceste. Mimo nje l. ima 5’ po ravnom terenu kroz {umarak do ruba drage (vidik na tornjeve u njoj i ulaz u tunel iznad nje). Strmim nogostupom treba 10’ pàljivog silaza do podnòja prvoga, najvitkijeg tornja, blizu kojega su i ostali (^opalj, Veliki toranj, Rukavica, Svije}a i dr.). Na dnu Drage u nju ulazi iz tunelà. pruga Lupoglav – [talije, prelazi je vijaduktom i na drugoj strani opet ulazi u tunel. Od tunela uspinje se na U~ku uska asfaltirana cesta o{trim zavojima, s nagibom i do 18%. Na 4. km stiè do Vele U~ke (900 m), najvi{ega sela u Istri. Tu se d. odvaja cestovni krak do Male U~ke (v. 11) i od njega poàrna cesta preko planine sve do Mo{}enica. Oko 1,5 km od Vele U~ke moè se l. s ceste za 5–10’ na vrh Krog (1001 m), odakle je lijep vidik na Istru. Malo dalje d. se odvaja cesta na Vojak (6 km; v. 9), a nakon jo{ 1,5 km je pl. dom na Poklonu. £ 19. Sisol – Brgud – Vojak. Nakon uspona na Sisol (v. 21), moè se produìti hrptom U~ke na s. preko Vojaka sve do Poklona. Ova jednodnevna tura izazov je za ambiciozne planinare a orijentacijski nije te{ka jer je vidik gotovo stalno slobodan. Dakako da se moè poduzeti i u suprotnom smjeru, sa silaskom u Brse~. Sa Sisola treba krenuti kroz {ikaru i stijenu drè}i se i. strane hrpta. Nakon 20’ kod prirodnog okna Provrtenice d. skre}e markacija u Brse~. Sljede}ih 20’ do vrha [ikovca (780 m) hrbat se {iri i mjestimice je {umovit. Nakon [ikovca slijedi 30’ spusta kroz kamenjar i {ikaru do Prodola (oko 550 m, najnià to~ka na putu). Tu s l. prilazi poàrna cesta Mo{}enice – Mala U~ka (nema je na zemljovidu). Nakon 45’ stiè se kroz {umu na vrh Osrinj (736 m), a 30’ dalje Kremenjak se obilazi s l. strane. Nakon toga put vodi me|u stijenama, pa izme|u dva dolca, pa opet hrptom po kr{u na Brgud (906 m; lijep vidik). Nakon 10’ je kameno postolje na spomen majke i k}eri iz Mo{}eni~ke Drage koje su se ovdje smrznule 1931. g. Slijedi podru~je Balini gdje s d. prilazi markacija iz Mo{}enica (v. 17). Dalje hrptom do napu{tenog sela Podmaji i zatim kamenitim usponom u selo Malu U~ku. Dalje v. 11. 374 HRVATSKE PLANINE
Ostali usponi na U~ku £ 20. Opatija – Bregi – Orljak (opatijski) 2 h. Vrh se ne isti~e visinom, ali je popularan me|u opatijskim planinarima radi vidika na Kvarner i rije~ko planinsko zale|e, a za lijepa vremena na slovenske Alpe. Uspon po~inje kod tr`nice u Opatiji, gdje treba skrenuti iz glavne ulice do po{te, a odavde d. Spin~i}evom ulicom do kbr. 19. Iza nje po~inje stubi{te »Put u Bregi«, koje najprije sije~e Novu cestu, zatim {etali{te Zora. Nakon jo{ 30’ uspona u Ben~i}ima se prelazi cesta Matulji – Tunel »U~ka«, a nakon jo{ 20’ cesta Matulji – Veprinac. Dalje stubi{tem, pa strmom cestom za Brn~i}e i zaselak Koùle. Od vodovoda na kriànju (uzeti vodu!) sporednim putem uzbrdo uz zadnje ku}e, te pod zidom lijeha u rijetku {umu s brojnim kriànjima. Nakon 30’ preko zidi}a skre}emo na s. pobo~je Orljaka i o{tro se, potkraj u nekoliko zavoja, uspinjemo na vrh (705 m); valja ga raz-
likovati od Orljaka u ]i}ariji. Vrh je stjenovit i obrastao grmljem. Na njemu je pri~vr{}ena plo~a u spomen proleterske zastave koja je tu istaknuta 1940. Radi vidika treba produìti 30 m dalje. Oko 20 m l. ispod hrpVrh Orljaka ta ure|en je u hladovini planinarski kutak s nekoliko klupa. Orljaku se moè pri}i na samo 20’ hoda tako da se iz Veprinca (v. 1), na kriànju, ide 600 m cestom prema Matuljima (a. p. za Zagrad), odakle treba l. 2 km preko Zagrada do kraja ceste i zadnje ku}e u zaselku Vedeù. Ravno dalje za markacijom 6–7’ uspona kroz {umu na prijevoj (10 m iza njega je kriànje markacija: l. Lisina, ravno Rukavac, d. Opatija) i s prijevoja d. jo{ 12’ uspona. £ 21. Brse~ – Sisol 2 h. U svome se j. dijelu hrbat U~ke suzuje u o{tar greben kojim dominira stjenoviti Sisol (835 m). Polazna je to~ka za uspon Brse~, malo naselje gradskog tipa pored ceste Rijeka – Pula, 22 km j. od Opatije. Brse~ (157 m) je smje{ten na strmoj hridini iznad mora, a sastoji se od spleta uskih uli~ica mediteranskoga tipa. Njegovi zidovi, kule i zvonik sadrè elemente ranijega srednjeg vijeka. U ùpnoj su crkvi sv. Jurja freske iz 15. st. Brse~ je rodno mjesto knjièvnika Eugena Kumi~i}a (spomen-plo~a na njegovoj rodnoj ku}i). Pisao je pod pseudonimom Jenio Sisolski (po istaknutom vrhu U~ke). S kriànja na j. izlazu iz Brse~a preko glavne ceste na stube i dalje prema Sisolu kamenitom stazom koja se blago penje 30’ na obra|enu ravan Grabovu, odatle jo{ 10’ na terasu Pluìne i zatim o{trim usponom na kr{evit greben gdje je borova {uma opusto{ena poàrima. Nakon prelaska {umske ceste ima jo{ oko 20’ do sedla (778 m) i uzdùnoga grebenskog puta Sisol – U~ka. Od slikovita prirodnog okna Sisol Istarske planine 375
Provrtenice treba l. hrptom kroz stijene i {ikaru bez puta na vrh jo{ 30’. Na drugu se stranu Sisol ru{i strmim stijenama prema ]epi~kom polju – lijep vidik na nekada{nje jezero, danas plodne parcele. Od Sisola se moè jednodnevnom uzdùnom turom nastaviti d. preko Brguda, Podmaja i Vojaka na Poklon (v. 19), a l. preko Kali}a do Plomina u Plominskoj dragi. Markacija je obnovljena, a orijentacija laka jer je vidik gotovo stalno otvoren. ]I]ARIJA zemljovid 16, str. 378 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Reljef. Visoravan ]i}arija proteè se od slovenske granice do prijevoja Poklon u duìnu od tridesetak i {irinu oko 15 km. Na tom velikom prostoru diè se nekoliko usporednih nizova vrhova, ve}inom dobrih vidikovaca, jer su slobodni od {ume. Me|u njima su pl. najzanimljiviji Planik, [ija, Crni vrh, Orljak, Brajkov vrh i @bevnica. Visoravan ima sva obiljèja bezvodnoga krasa i njezina je jedina gospodarska vrijednost kao pasi{ta. U dolinama izme|u vrhova najve}e su i najvrednije istarske {ume (Kastavska, Veprina~ka). Stanovni{tvo. Zbog bezvodnosti i neplodnosti ]i}arija je rijetko naseljena, a uz to depopulacija neprestano traje. ]i}i su se do Drugoga svjetskog rata bavili sitnom stokom i proizvodnjom drvenog ugljena (karbonari). Poznati su bili po siroma{tvu. Etni~ki su vrlo zanimljivi. ]i}i, po kojima je ]i}arija i dobila ime, uglavnom su potomci doseljenika Vlaha koje su Frankopani ovamo doveli s Velebita u doba turskih osvajanja. Vlasi su staro, predslavensko balkansko stanovni{tvo, o ~emu svjedo~i i njihov romanski jezik, sli~an dana{njemu rumunjskom. Iako su ]i}i posve pohrva}eni, u nekim je selima stariji svijet sa~uvao taj jezik u ku}noj upotrebi (@ejane, [u{njevica, Noselo). Naziv ]i}i dobili su, navodno, po zamjenici }e (koji) ili po rije~i ~in~
(pet) koja se njihovim susjedima ~inila neobi~nom. O~uvanu tradiciju o svome podrijetlu pokazali su i po~etkom 20. stolje}a kad su traìli audijenciju kod rumunjske kraljice prilikom njezina zimovanja u Opatiji. Odlom iznad Ro~a kojom po~inje ]i}arija 376 HRVATSKE PLANINE Planinarstvo. Za po~etak planinarstva najzaslùniji su Rije~ani. Kad je Rijeka 1918. dràvnom granicom odvojena od svoga planinskog zale|a, njezini su planinari po~eli vi{e zalaziti u ]i}ariju, pa su tu imali i nekoliko pl. skloni{ta: rifugio Paulovatz (danas ku}a Bon~i} pod Planikom), rifugio Egisto Rossi (danas pl. dom Lisina) i pl. skloni{te u Dolu. Nakon oslobo|enja Istre planinarstvo se u tom podru~ju razmahalo zahvaljuju}i osnivanju Istarskog pl. puta, izgradnji pl. ku}a na Koritima i @bevnici te odràvanju pl. ku}e na Lisini. Na podru~ju ]i}arije danas djeluju pl. dru{tva »Opatija« i »Orljak« iz Opatije, »Pazinka« iz Pazina, »Lisina« iz Matulja, »Planik« iz Umaga, »Glas Istre« iz Pule, »Kastav« iz Kastva, neka rije~ka dru{tva i »@eljezni~ar« iz Zagreba. Istarski pl. put osnovao je 1. 5. 1976. HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba kao vezu Slovenske s Rije~kom transverzalom i ujedno kao vezu ]i}arije s U~kom. Zapo~inje na Slavniku iznad Kopra, vodi preko ]i}arije i U~ke, odakle se spu{ta u Lovran. Putni dnevnik naru~uje se kod HPD-a »@eljezni~ar« u Zagrebu, koji izdaje i zna~ku priznanja. Ima 10 KT, od ~ega su zasad prve dvije neobvezne jer su u Sloveniji. Traje oko 20 h hoda (tri dana). KT su Tumova ko~a na Slavniku (1028 m), Kojnik (802 m), @bevnica (1014 m), Gomila (1000 m), selo Ra~ja Vas (692 m), Orljak (1106 m), Brajkov vrh (1092 m), Planik (1273 m), Poklon (922 m) i U~ka (1396 m). Zbog me|udràvne granice danas se ne moè pje{ice dionicom Kojnik – @bevnica. Znak priznanja dobilo je vi{e od 2000 planinara. Put povezuje sve najvànije vidikovce, me|u njima i @bevnicu (1014 m), najzapadniji hrvatski tisu}njak. No}enje je mogu}e na Poklonu, Koritima i pod @bevnicom. Izbor prilaza. Za razliku od U~ke, gdje su gotovo svi prilazi usmjereni najvi{emu vrhu, na duga~koj }i}arijskoj visoravni nekoliko je zanimljivih to~aka. To su, idu}i od i. na z.: Lisina s okolnim vrhovima, najvi{i vrh ]i}arije Planik, Brajkov vrh nad Koritima, Orljak (munski) i najzapadniji hrv. tisu}njak @bevnica. Tim su redom opisani i u ovom vodi~u. Najlak{i je tradicionalni prilaz najvi{emu vrhu Planiku s Poklona (v. U~ka, 12), no moè mu se pri}i i s raznih drugih strana. Glavna je polazna to~ka za okolne vrhove pl. dom na Lisini, koji je i najbliì prometnim vezama. Brajkov vrh s okolicom popularan je zahvaljuju}i pl. ku}i na Koritima, do koje prilaz preko Lupoglava olak{avaju Hrv. èljeznice autobusom Rijeka – Lupoglav kao izravan nastavak `. pruge Zagreb – Rijeka (karta se kupuje za Lupoglav, a autobus ~eka putnike!). Orljak je zanimljiv utoliko {to se nalazi na trasi IPP-a, a @bevnica zahvaljuju}i pl. ku}i ì. p. Buzet. Sve te to~ke povezuje Istarski pl. put. Tko raspolaè vlastitim prijevozom, moè se koristiti mreòm {umskih cesta koje stiù u blizinu svih vrhova i ku}a. Lisina i okolni vrhovi
Lisina je visoravan na i. podnòju najvi{ih vrhova ]i}arije, na visini od 700 m, a u srcu Kastavske {ume. Na njezinu je rubu pl. ku}a gdje je raskrìje pl. staza a privla~ne su i livade prikladne za sportske igre i kampiranje. Pl. ku}a na Lisini (710 m) zidana je jednokatnica koju su sagradili 1915.–17. ruski zarobljenici. U po~etku je slùlila za {umarske potrebe, a 1921. su je ~lanovi CAF-a adaptirali za pl. svrhe (rifugio Rossi). Obnovljena je nakon Drugoga svjetskog rata i ponovno 1995.–96. Ku}a ima kuhinju, blagovaonicu, 3 sobe s 5-6 leàja, vodu i struju. Uz ku}u je dovoljno prostora za parkiranje. Ku}om je upravljao PD »Opatija«, a sada je u privatnom najmu. Stalno je otvorena i opskrbljena. Istarske planine 377
378 HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD LISINE Zvone}a 1h Rukavac 3h Matulji 11 km Ju{i}i 1,45 h [ija 2h Vodi~ka grià 2h Vodice 1,30 h Crni vrh 1h Planik 4h Poklon (mimo Planika) 5,30 h Zvoncev vrh 1,30 h Orljak (opatijski) 2h Orljak (munski) 4h
Pl. ku}a na Koritima 4h Pl. ku}a na Lisini Od brojnih prilaza opisujemo ~etiri: najkra}i cestovni i pje{a~ki te prilaze iz Ju{i}a i Rukavca. Zanimljiv je, ali i najdulji (3,30 h), prilaz iz Veprinca. Prilazi Lisini £ 1. Iz Matulja cestom 11 km. Cestovni prilaz mogu} je s nekoliko strana. Glavna prilazna cesta skre}e s ceste Matulji – Veprinac na 3. km u Fran~i}ima i vodi iznad sela Rukavca (dovle je asfalt) te dalje i. obroncima Bela~a i Crnog vrha kroz guste {ume, bez ve}eg uspona. Na raskrìju za Zvone}e treba skrenuti l. do ku}e 200 m, a cesta koja se nastavlja dalje za @ejane u vrlo je lo{em stanju. £ 2. Iz Zvone}e1,15 h. Glavni i najkra}i pje{a~ki prilaz zapo~inje u selu Zvone}i (437 m), na cesti za Mune, koja se u Permanima odvaja s ceste Rijeka – Ljubljana. Do Zvone}e vozi prigradski autobus iz Rijeke (v. vozni red). Kod a. p. u Zvone}i prije}i cestu i omanjim stubi{tem kroz {umu 10’ do zaselka Ga{para. Iza Ga{para strmije kroz {umu 15’ dobro markiranim nogostupom u zaselak [krapnu, do ceste koja zaobilazno dolazi s l. iz Zvone}e. Nakon 800 m se s l. priklju~uje cesta iz Ju{i}a (v. 3). Nastaviti cestom gotovo ravno jo{ 45’ do Lisine. £ 3. Iz Rukavca 3 h. Do Rukavca vlakom iz Rijeke ili autobusom ili Veprinca. Od a. p. l. iza zgrade marketa cestom 400 m do ceste Fran~i}i – Lisina. Preko nje do zadnjih ku}a zaselka Kuki}i gdje prestaje asfalt. Dalje uspon {umskim putem u zavojima do raskrìja gdje treba d. u {umu stazom 20’ na prijevoj Pelinovo izme|u Orljaka (706 m) i Belja~a (791 m); dovle 1 h. S prijevoja se moè za 10’ o{trog uspona na Orljak (v. U~ka, 20). S prijevoja d. poloìtom stazom, pa {umovitim j. obronkom Belja~a 45’ na kra{ku zavalu Mala sapca koja se sastoji od tri ponikve. D. rubom zavale 15’ do {umske ceste, odakle za markacijom do Lisine jo{ 45’. Putem se l. odvaja najprije put za Zvoncev vrh, a zatim za Crni vrh. £ 4. Iz Ju{i}a 1,45. Ovaj prilaz navodimo jer je markiran kao dio Rije~ke pl. transverzale. Do Ju{i}a iz Rijeke 15 km vlakom ili prigradskim autobusom (linije 22, 23, 28 i 30). Prije}i prugu i cestom nastaviti do tvornice poku}stva i kriànja s cestom Jurdani – Rukavac, gdje treba nastaviti ravno. Nakon 2 km cesta prolazi uz Osojnicu (opatijsko smeti{te), a nakon jo{ 1 km stiè do kriànja na Zdemeru (526 m). Markacijom ravno jo{ 2 km kroz {umu lakim usponom do ceste iz [krapne i njom jo{ 20’ do Lisine. Iza Osojnice prilazi s l. put od `. p. Rukavac koji je zanimljiv kao varijanta, a traje 3 h. Istarske planine 379
Usponi s Lisine £ 5. Crni vrh (1031) 1 h. Od ku}e {umskom cestom na z. (ne cestom ispod ku}e) oko 100 m i tu l. 10’ stazom u {umu do ceste koja dolazi l. s Lisine u velikom zavoju. Tu je kriànje: d. nastavlja cesta za Vodice (v. 5), a preko ceste i dalje {umskom cestom 15’ na j. do zavoja gdje treba skrenuti d. {umskom stazom (cesta nastavlja za Zvoncev vrh), jo{ 30’ o{trim usponom na vrh, potkraj kroz stijene. Vidik je ograni~en {umom. £ 6. Planik preko Vodica 4 h. Do kriànja za Crni vrh v. 4. Cestom dalje samo jo{ 50 m, zatim l. strmom stazom koja kroz borovu {umu krati velik zavoj i izlazi na kolni put. Njime 500 m do kriànja. Prije}i cestu i dalje ravno cestom uzbrdo 500 m. Tu skrenuti d. kolnim putem i nakon {irokog zavoja d. strmo kroz {umu opet kratiti cestu. Dalje l. cestom za Vodice. Na 5. km moè se d. za 30’ na vrh Lisinu (1185 m), s vidikom na U~ku. Oko 5’ dalje od zavoja odvaja se d. u {umu markacija od 45’ na vrh [iju, koji je tako|er {umovit. Na 3. km od zavoja d. se odvaja cesta za Korita i Orljak, a 100 m dalje l. je {umska ~istina Vodice (1,30 h od Lisine). Vodice (1050 m) su ozidani izvor pod kro{njama l. od ceste, 8 km od pl. ku}e (mogu}nost prilaza motornim vozilima za suha vremena). Vodice su me|u planinarima popularne kao mjesto ugodna odmora. Odavde je vrlo lak i zahvalan uspon od 10-15’ l. kroz borovu {umu, a zatim preko livade i kamenjara na vrh Vodi~ku griù (1144 m) s vidikom u dubinu na Veprina~ku {umu, a preko nje na U~ku i Planik. Od Vodica dalje sve lo{ijom cestom na z., ali je uskoro ostavljamo i silazimo l. markiranom stazom za 25’ na cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Prelazimo cestu i po {umskom kolniku, koji tu izlazi na cestu, jo{ se malo spu{tamo u dno {umovite ponikve. Iz nje d. kratkim usponom po kolnom putu 800 m do skretanja u d. kroz gustu bukovu {umu, i dalje se uspinju}i. Ku}a Bon~i} (Branko [krobonja) Pàljivo prate}i markaciju na kriànjima, {to kolnih putova, {to {umskih staza, o{tro se uspinjemo i za 20’
stazom izlazimo iz {ume na kolni put. Tu s d. prilazi markacija od pl. ku}e na Koritima. Dalje l. jo{ 100 m do {umske ceste i jo{ 15’ do »ku}e Bon~i}« (1002 m). Sagra|ena je 1929. i u njoj je CAF imao skloni{te (rifugio Paulovatz). Uz ku}u 100 m i onda d. {irokom stazom koja nakon 5’ obilazi {irok travnati dolac, zatim se postupno uspinje zavojitim kolnim putem 45’ kroz {umu do ~istine na prijevoju izme|u M. i V. Planika. Do vrha jo{ 15’ (v. U~ka, 12). £ 7. Pl. ku}a na Koritima 4 h. S Lisine za Vodice (v. 5). Stotinjak m. prije izvora Vodice cestom d. i dalje kolnim putem kroz {umu 30’ spu{tanja do mjesta gdje cesta Veprinac – Ra~ja Vas prelazi veliku travnatu udolinu Dol. Prije}i cestu, si}i u Dol travnatom kosinom jo{ 30’ do izvora. Od izvora d. u {umu 40’ o{trom uzbrdicom do uzdùne staze koja ide s Korita za Planik. Tom stazom d. kroz {umu gotovo ravno. Nakon 15’ d. se odvaja markirani uspon na @upanj vrh, a nakon jo{ 5’ stièmo do pl. ku}e na Koritima. £ 8. Orljak (munski) 4 h. Od Lisine do Vodica v. 6. Stotinjak m prije Vodica d. cestom prate}i markacije za Korita. Kolni put nakon 30’ izlazi na cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Cestom d. 5 km do trase Istarskog pl. puta koja l. skre}e za Korita. Dalje cestom 20’ za markacijama IPP-a mimo spomenika podlomskim `rtvama, pa s ceste d. u nisku {umu 30‘ do njezina gornjeg ruba i jo{ nekoliko min na vrh. 380 HRVATSKE PLANINE
Planik
Planik (1272 m) je najvi{i vrh ]i}arije. Nalazi se u planinskom hrptu koji se od U~ke nastavlja na sz. u smjeru Trsta. Njegov gol i kamenit vrh dominira cijelom ]i}arijom i s njega se pruàju {iroki vidici na sve strane. Prilaze mu mnoge pje{a~ke staze koje se spajaju 15’ ispod vrha, na {irokom sedlu izme|u V. i M. Planika; jedino mu izravno prilazi staza od Korita. Planiku se najlak{e moè pri}i s Poklona (v. U~ka 7), teì je s Lisine (v. 5), a ovdje }emo dodati i uspone iz Veprinca i Korita. Prilazi iz Lupoglava (3 h) i Brgudca (3 h) manje su uobi~ajeni i teè pristupa~ni. £ 9. Iz Veprinca 3 h. Iz Opatije do zaselka Tumpi}a pod Veprincem (v. U~ka, 1). Kroz Tumpi}e cestom prema U~ki do posljednje ku}e, iza koje d. uzbrdo skre}e {umska staza. Ona se penje j. obronkom Budi{ina vrha (948 m), mjestimice prili~no o{tro. U gornjem dijelu prelazi u kolni put. Nakon 1 h na Brdu kod lova~ke ku}ice izlazi na cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Tu se d. odvaja staza na Zvoncev vrh i dalje za Lisinu. Prelazimo cestu i na raskrìju idemo ravno cestom uz ku}icu, blaè se uspinju}i. Oko 15’ od ceste skre}e l. od na{eg puta markacija kojom je 40’ uspona na Brlònik (1095 m; v. U~ka, 8), a nakon daljnjih 10’, kod kriànja na Javoru, ostavljamo cestu (ona ide d.), te produùjemo l. kolnim putem s. obroncima vrha Makljena (1144 m), a zatim sve poloìtije do idu}eg kriànja na maloj ~istini. Tu skre}emo d. slabijom stazom preko valovitog terena i jednog prijevoja, a nakon 20’ ostavljamo i nju, te skre}emo l. uzbrdo u {umu. Pàljivo prate}i markaciju s. pobo~jem M. Planika (1259 m) izlazimo do kriànja na livadi izme|u M. i V. Planika. Dalje kao od Lisine (v. 5). Put je posve bezvodan i orijentacijski prili~no teàk. £ 10. Od pl. ku}e na Koritima 1,30 h. Zapravo postoje tri puta, dva po sz. obronku, a tre}i, najduì, preko ku}e Bon~i} (2,30 h). Najkra}i po~inje 200 m ispod ku}e, u pravcu Brgudca. Na raskrìju l., malo zatim opet l. prema golom breùljku i dalje j. golim grebenom do bukove {ume. Kroz nju 10’ do raskrìja s »Bon~i}evim putem« koji vodi iz Brgudca za ku}u Bon~i}. Prije}i taj put i dalje grebenom, u {umu prema vrhu. Nakon 1,15 h uspona, kod visokih jela, prilazi nam s d. duì prilaz. Jo{ 20’ grebenom kroz klekovinu do vrha. Planik Istarske planine 381
Brajkov vrh i Korita Brajkov vrh (1092 m) je zanimljiv zbog svoje slikovite stijene koja se diè nad jakim, nepresu{nim izvorom Koritima, {to je rijetkost za ina~e bezvodnu ]i}ariju. Izvor je tako nazvan po drvenim (danas betonskim) koritima gdje se voda prelijeva iz korita u korito, te na kraju svr{ava 50 m niè u jezercu (lokvi). Korita su sluìla kao pojili{te za blago oblìnjem, danas raseljenom, Brgudcu. Zanimanju planinara mnogo je pridonijela pl. ku}a samo stotinjak m od Korita. Prilaz Koritima od Lisine v. 7. £ 11. @. p. Lupoglav – Brgudac – Korita 2,30 h. Lupoglav je èljezni~ko i cestovno ~vori{te u sredi{njoj Istri. Kroz mjesto nekoliko puta na dan prolaze autobusi iz Rijeke za Buzet, Pore~ i Umag. Nekoliko puta na dan polazi s glavnog `. kolodvora u Rijeci i èljezni~ki autobus H@-a, koji povezujè. prugu Zagreb – Rijeka s prugom Lupoglav – Pula. Polazak autobusa iz Rijeke vezan je za dolazak vlakova iz Zagreba i zbog toga je ovo najbolja prilazna mogu}nost iz unutra{njosti Hrvatske. Staza polazi od `. p., prelazi prugu i seoskim putem ide do zaselka iz kojeg vode stube do ceste Lupoglav – Brgudac. Preko ceste i putem kroz oranice uzbrdo u selo Semi}. Iza sela uspon kroz borovu {umu do stijena iznad sela, zatim ravnim putem preko velike ravni do Brgudca (dovde 1,45 h). U Brgudac se moè i asfaltnom cestom iz Lupoglava (10 km; vozna je i za autobuse) i Lani{}a (8 km), a tako|er pje{ice od `. p. Ro~ko Polje (3–3,30 h). Brgudac (750 m) je seoce duboko uvu~eno u masiv ]i}arije, u podnòju Planika. Prije Drugoga svjetskog rata imalo je vi{e od 500 stanovnika, koji su se bavili sto~ar-
stvom, sje~om {ume i proizvodnjom drvenog ugljena. Za vrijeme rata selo je bilo sjedi{te antifa{isti~ke borbe Istrana i zato je te{ko stradalo. Na te doga|aje podsje}aju Spomen-dom ure|en u biv{oj {koli i spomen-plo~a. Danas je u selu samo desetak stanovnika, ali se i druge ku}e odràvaju kao vikendice. Iz sela je najkra}i prilaz Koritima od spremi{ta za vodu, 50 m od Spomendoma. Odavde l. kolnim putem 400 m, pa tu skrenuti l. markiranim nogostupom kroz borovu {umu, jednoli~nim usponom 40’ do izvora Korita i jo{ 100 m do pl. ku}e. Oko 10’ je duì prilaz »konjskom stazom« koja se od kolnog puta odvaja l. 15’ nakon gore opisane staze. Na Korita se moè i kolnim putem uz kamenolom, a traje 2 h. Korita Brajkov vrh nad Koritima (Branko [krobonja) 382 HRVATSKE PLANINE
Pl. ku}a na Koritima (1010 m) otvorena je 4. 6. 1989. podno Brajkova vrha (1092 m). Ku}a je 100 m ji. u {umi. Sagradili su je dobrovoljnim radom ~lanovi PD-a »Glas Istre« iz Pule od montànih elemenata. Izvana je obloèna preklopljenim daskama, a iznutra lamperijom. Ima dnevni boravak, kuhinju i skupno leì{te za tridesetak ljudi, ukupno oko 60 m2 korisne povr{ine. Ispred ku}e, u hladovini borove {ume, nalaze se stolovi i klupe, a iza ku}e otvoreno ognji{te. Za posjetitelje koji do|u radnim danom prigra|ena je Pl. ku}a na Koritima 1992. tzv. zimska soba koja pruà nùni smje{taj. Vikendom i blagdanom u ku}i deùraju ~lanovi dru{tva. Upravlja~ je PD »Glas Istre«. Ku}a je zgodno smje{tena na pola puta od ku}e na Poklonu do Ra~je Vasi. Do ku}e je markiran i prilaz od pl. ku}e na Lisini (4 h; v. 7). Izleti: Orljak munski (1106 m) 2 h, @upanj vrh (1141 m) 45’, Planik (1273 m) 1,30 – 2 h, Lisina 4 h, Poklon 4 h, U~ka (1396 m) 5,30 h. £ 12. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Korita 5 h. Od `. p. Buzet preko pruge kraj ku}a, d. gore pod stijene i dalje d. od njih stazom, najprije kroz nisku {umu, potom kroz borovu {umu na visoravan. Silaz kolnim putem u selo Slum (1 h). U Slumu vrijedi pogledati prastaru {uplju lipu u koju stane nekoliko ljudi. Iza zadnjih ku}a l. lak uspon {umskim putem do kriànja sa
stazom od `. p. iz Nugla za @bevnicu. U prolje}e je taj kraj pun boùra pa je putu odatle naziv »Put boùra«. Ravno dalje kroz selo Klenov{}ak, iz sela uz groblje do borove {ume. Markacijom dalje na greben iznad sela Prapo~e, koje ostaje 200 m niè u kotlini, te rubom iznad kotline do crkve u Ra~joj Vasi (3 h od `. p.). Kod crkve je dugo bila gostionica koja je sluìla kao pl. skloni{te. Od crkve u selu veprina~kom cestom uzbrdo do strme strane Orljaka, do raskrìja za spomenik Podlomskèrtve. Dalje veprina~kom cestom do livade s lokvama (Ladanjske livade), odakle d. preko livada na ji. pokraj lova~ke promatra~nice, uzbrdo, kroz malinjak, do Korita. @bevnica @bevnica je najzapadniji hrv. tisu}njak (1014 m). Nalazi se svega dva km od slovenske granice. Prekrasan vidik s toga vrha planinarima je postao poznat tek nakon uspostave IPPa koji vodi preko njega. Vrh je pokriven pitomim livadama i ne daje dojam visine. Na vrh vodi nekoliko markacija (od `. p. Nugla 2,15 h, iz Ra~je Vasi preko Trstenika 2,30 h i iz Buzeta). Planinari iz Umaga ozna~ili su obilaznicu BBB (Buje, Buzet, Brest) koja zavr{ava na @bevnici. Put traje oko 13 h i valja ga podijeliti na dva dana. Na putu je 6 KT: Buje, Grònjan (2 h od Buja), Sv. Lucija (2,30), Mali Mlun Vrh @bevnice (Branko [krobonja) Istarske planine 383
(2,30), `. p. Buzet (3,30) i @bevnica (2,30). Na @bevnici se taj put priklju~uje IPPu. Dostupan je za sve dobi. £ 13. @. p. Buzet – Pl. ku}a pod @bevnicom – @bevnica 3–3,30 h. Od `. p. Bu-
zet (ne iz grada Buzeta!) prekò. pruge i l. do ku}e Po~ekaj (mogu}nost okrepe). Uspon od 15’ na bijelu cestu i dalje do Sluma (v. 12). Iz Sluma markacija vodi preko polja, pa u {umu, zaPl. ku}a pod @bevnicom tim opet l. po {irokom putu. Nakon 400 m skre}e d. i tu po~inje uspon. Prije novog skretanja u l., oko 100 m l. od staze, nalazi se Bogdanova pe}ina duga~ka 40–50 m (40’ od Sluma). Slijedi uspon kroz {umu na asfaltnu cestu Buzet – Brest. Krate}i tu cestu opet je dohva}amo kod kapele, odakle je cestom jo{ 200 m u Brest do zgrade biv{eg doma i trgovine (posljednja ku}a u selu u i. smjeru). Nekoliko m od ogra|enog izvora l. za putokazom u {umu i uskoro zatim o{trim usponom, uz trasu vodovoda. Posljednjih 15' u pravom alpskom stilu kroz stijenu do ku}e. Tko dolazi automobilom, produìt }e od izvora jo{ 1,5 km i tu skrenuti l. 100 m do okreti{ta pod kamenolomom, odakle je 400 m lo{e ceste do ku}e. Iz Bresta se moè izravno na vrh od izvora na suprotnom kraju sela (varijanta za povratak). Pl. ku}u pod @bevnicom (851 m) sagradio je PD "Planik" iz Umaga 1996. g. iznad Bresta, pokraj izda{nog izvora, na stjenovitom rubu, na manjem proplanku okruènom borovima. Napravljena je od brvana i montànih dijelova, a ima opremljenu kuhinju i 16 kreveta. U neposrednoj blizini zapo~ela je gradnja zidanog dvokatnog planinarskog doma s 40-ak kreveta. Ku}a je ljeti otvorena vikendom i blagdanom, a zimi samo nedjeljom (poèljna je tel. najava). Od ku}e dalje uzbrdo, uz izvor, zavojitim putem kroz {umu, pa kroz stijenu na travnatu visoravan (20’), zatim l. travnatim grebenom prate}i zabijene kolce jo{ 10' na vrh (kutija sa ìgom). Vidik na ]i}ariju, genetski centar Klenov{}ak, selo Dane i, za bistra vremena, do Alpa. Pogled sa @bevnice na ]i}ariju (u podnòju selo Dane) 384 HRVATSKE PLANINE £ 14. @. p. Nugla – @bevnica 2,5 h. Od `. p. Nugla (izme|u Buzeta i Ro~a) markacijom uz trasu novog vodovoda, uz kozju farmu i kroz rijetku {umu na visoravan s koje se l. vidi vrh. Nakon 40’ sije~e se »Put boùra« (v. 12) i nastavlja ravno starim putem uz trasu vodovoda do borove {ume oko vodospremnika. Prelazi se cesta iz Bresta za Klenov{}ak i nakon 15’ cesta Brest – Dane. S ceste po staroj stazi ravno gore preko goleti i travom do TV releja. Dalje l. uspon na visoravan do trase IPP-a i njom jo{ 10’ na vrh. Ostali usponi na ]i}ariju £ 15. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Orljak (munski) 5,30 h. Orljak je jedan od najvi{ih vrhova u sz. dijelu ]i}arije, a budu}i da je gol, pruà {irok vidik i zahvalno je izleti{te. Moè mu se pri}i i s i. strane od Korita, te sa s. strane iz Muna. Od `. p. do Ra~je Vasi v. 12. Dalje na Orljak moè se izravno strmijim »Munskim putem« kojim ima 45’ do prijevoja i od prijevoja d. jo{ 45’. Lak{e je cestom 500 m na i. do raskrìja: l. cestom uzbrdo 1 h do malog pri-
jevoja. Tu se cesta nastavlja prema Koritima (IPP-om), a l. se odvaja staza kojom ima jo{ 30’ kroz {umu u zavojima do vrha (1106 m; valja ga razlikovati od Orljaka opatijskog; v. U~ka 20). £ 16. Veprinac – Brlònik 2,15 h. Iz Veprinca do raskrìja na cesti iznad lova~ke ku}ice na Brdu v. 9. Odavle l. o{trim usponom kroz {umu 1 h na hrbat Brlònika koji nas vodi na sam vrh. Silaz je mogu} na drugu stranu na Poklon (v. U~ka, 13). £ 17. Lome – Jelenjak. HPD »U~ka« HPT-a iz Rijeke ozna~io je 1994. krùnu stazu koja vodi iz V. Brguda. U V. Brgud iz Rijeke prigradskim autobusom s Trga bana Jela~i}a (v. vozni red). Od a. p. pored crkve cestom 1 h u selo Zvone}u (ovdje je tako|er a. p. iste linije). Od a. p. za markacijom na kolni put (l. markacija za Lisinu) pa zatim kroz {umarak, vo}njake i vinograd 50’ na vrh Lome (622 m; upisna knjiga). Slijedi 40’ mimo ru{evne vojarne, grebenom, oko ponikava (usput odvojak 2’ do izvora Fontana pod stijenom), preko sjenoko{a i opet {umom na Jelenjak (668 m; upisna knjiga). Za silaz u V. Brgud nude se dvije varijante, jedna od 1,30 i druga od 2,30 h hoda. LITERATURA ]epuli}, A..: Zora na U~ki. Neven 1, 1852., 472; Depoli, G.: Monte Maggiore, Liburnia 4, 1905., 88; Zanutel, A.: Un uragano sull’ Alpe Grande. Liburnia 4, 1905., 36; Smokvina, A.: Planik. Liburnia 6, 1907., 70; Roessler: Ein Ausflug auf den Monte Maggiore. Adria 301, 1909.; Pfreibtner: Die Ostseite des Monte Maggiore. Adria 143, 1910.; Intihar, G.: Sul Planik d’inverno. Liburnia 11, 1912., 44; Depoli, G.: I nostri monti. Liburnia 10, 1911., 106, 12, 1913., 24, 37 i 211; Hirc, D.: U~ka gora i njena okolina. Rad JAZU 210, 1915.; Cveti{i}, V.: U~ka. S planina i gora, I. Zagreb 1925. (str. 23); Provay, G.: Ii tesoro dell Sisol. Carsia 17-18, 1927-8., 1; Cumin, G.: L’Istria montana. Studio geografico. L’Universo, Firenze 1927.; Bertarelli, L. V. i Boegan, E.: Duemila grotte. Milano 1926.; I{tvanovi}, I.: Tri Boì}a na U~ki. S planinskih zati{ja, Zagreb 1933. (str. 9); Gravisi, G.: Il M. Maggiore d’Istria. Bol. della Soc. geogr. Ital. XXI, Firenze 1934.; Premuda: Il M. Maggiore ed i suoi boschi. L’Alpe XXI, Firenze 1934.; Vrdoljak, S.: Moj posljednji uspon na U~ku. HP 32, 1936., 181; Tom{i}, E.: Vranjska draga. NP 2, 1950., 80; Lipov{}ak, I.: Razgledi s U~ke. NP 3, 1951., 83; Malez, M.: Po U~ki uzduì poprijeko. NP 4, 1952., 93; Wester, J.: Na U~ko, kvarnerski Rigi. PL 52, 1952., 105 i 151; Malez, M.: Geolo{ke bilje{ke s U~ke. NP5, 1953., 121; Salopek, M.: Osnovne crte geologije ]i}arije i U~ke. Prir. istraìvanja JAZU 1954.; Malez, M.: Pe}ine ]i}arije i U~ke. Acta geologica 11, 1956., 163; Praì}, M.: Nepoznata U~ka. NP 12, 1960., 50; Jardas, F.: Ov~arstvo u Lisini. Zbornik za narodni ìvot JAZU. 40, 1963.; Poljak, @.: Koji je prvi pl. putopis u na{oj literaturi. NP 15, 1963., 121; Poljak, @.: U~ka i istarske planine. PSH Zagreb 1967.; Poljak, @.: U~ka i istraìva~i njene prirode. Priroda 55, 1968., 225; O{tri}, V.: Glagoljaski zapis o U~ki. NP 22, 1970., 201; O{tri}, V.: Frano Supilo i U~ka. NP 23, 1971., 143; Vrdoljak, S.: Izlet na U~ku 1917. g. PL 2, 1971., 11; Ruì}, V.: Rije~ke ~akule o U~ki. NP 30, 1978., 28; Ruì}, V.: O imenu U~ka. NP 28, 1976., 223; Ekl, B.: Turisti~ka ì~ara na U~ku. Liburnijske teme knj. 2., Opatija 1977.; Ga{parac, D.: Brlònik na U~ki, NP 31, 1979., 87; Glogovi}, M.: Nekoliko natuknica o imenu U~ke. NP 38, 1984., 84; Luk{i}, D.: Nova pl. ku}a na ]i}ariji. NP 41, 1989., 219; [ugar, I.: Runolist nad morem. Jurina i Franina 1992., br. 51, str. 48; Poljak, @.: ]i}arija. Jurina i Franina 1993., 53, 74; Poljak, @.:
Hrptom U~ke od Planika do Plomina. Jurina i Franina 1992., 71, 42; Poljak, @.: Hrptom istarskog gorja. U: Istra. Pula 1994., 8 str. 125; Poljak, @.: 120 godina istarskog planinarstva. HP 88, 1996., 305; Feresini, N.: La societa alpina dell’Istria 1876-1885. Famiglia Pisinoto, Trieste 1976.; Poljak, @.: @bevnica, najzapadniji hrv. tisu}njak. HP 90, 1998., 245; Siroti}, M. : Na @bevnici poslije 80 godina. HP 91,1999., 108. Istarske planine 385
Izvadak iz autobusnog voznog reda Poklon (U~ka) ima redovitu autobusnu vezu samo nedjeljom i blagdanom. Odràva je rije~ki »Autotrolej«. Polazak iz Opatije (linija 34) sa Slatine (iza hotela »Palace«, ex »Slavija«) u 9,30 i 14,00 h (povratak u 10,30 i 15,45). Pla}a se 5 zona. Iz Rijeke, s Trga bana Jela~i}a, polazak linijom 23 (u 9,30) do Matulja, gdje se autobusi me|usobno ~ekaju radi presjedanja (polazak iz Matulja u 9,50). Povratak oko 17,15 na isti na~in. Veprinac. Iz Opatije redovitom autobusnom linijom br. 34 koja vozi preko Mihoti}a 27 puta na dan od 5,50 do 22,45 h (zadnji povratak u 20,35; pla}aju se tri zone). Iz Rijeke do Veprinca autobusom, uz presjedanje u Matuljima. Opatija. Iz Rijeke do Opatije linijom 32 od 4,30 do 00,05 h. Veza svakih 20’ linijom 32 s Trga bana Jela~i}a (pla}aju se tri zone). Lovran. Linija br. 32 iz Rijeke vozi 30 puta na dan od 4,30 do 23,30 h (zadnji povratak u 23,30; vònja traje 50’; pla}aju se 4 zone). Lovran – Lovranska Draga. Autobusna linija 36 vozi iz Lovrana 11 puta
na dan (nedjeljom 7 puta) od 5,30 do 22,20 h. Zadnji povratci u 19,15 i 21,00 h (nedjeljom u 18,00 i 20,05). Mo{}eni~ka Draga i Mo{}enice. Dok se ne rije{i nesporazum oko subvencioniranja gradskog autobusa iz Rijeke na liniji 32 (vònja traje 1 h; pla}a se 5 zona), treba se koristiti me|ugradskom linijom Rijeka – Pula ili privatnim kombijima na liniji Lovran – Mo{}enice. Brse~. Vrijedi isto {to i za Mo{}eni~ku Dragu. Zvone}a. Iz Rijeke 20 puta na dan linijom 28 (nedjeljom 10 puta). Polazi{te je Trga bana Jela~i}a. Veli Brgud. Iz Rijeke linijom 23 (Rijeka – Zvone}e – Mune) radnim danom 20 puta od 6 do 22 h (zadnji povratak u 20,30), subotom 14 puta, a nedjeljom 9 puta (6,30 do 22,30 h; zadnji povratak oko 20 h). Rukavac. Iz Opatije 12 puta na dan linijama 33, 34 i 37 od 6,40 do 22,45 h. Zadnji povratak u 21 h. Ju{i}i. Iz Rijeke 20 puta na dan linijama 22 i 23 od 5,50 do 23,10 h (zadnji povratak u 21,55). Nedjeljom 12 puta (zadnji povratak u 20,50). Lupoglav. Sà. kolodvora u Rijeci 4 puta na dan polazi autobus H@-a za Lupoglav kroz Tunel »U~ka« (vònja traje 40’). Linija ~eka na vlak iz Zagreba i zato je podlòna voznom redu èljeznice. Za putnike iz unutra{nosti pogodan je autobus koji oko 10 h ~eka brzi jutarnji vlak iz Zagreba, a za povratak iz Lupoglava onaj koji kre}e oko 16 h i stiè na vlak u 17 h za Zagreb. 386 HRVATSKE PLANINE VELEBIT Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 391 Planinarstvo i turizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 398 SJEVERNI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402 SENJSKO BILO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402 1. Vratnik – Oltare . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 403 2. Senj – Pl. ku}a u Sijasetu – @ukalj . . . . . . . . . . . . . . . 403 3. Uzdùna staza Vratnik – Oltare . . . . . . . . . . . . . . . . 404 4. Uzdùna cesta Vratnik – Oltare . . . . . . . . . . . . . . . . 404 SKUPINA ZAVI@AN – RAJINAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405 Prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 408 1. Sv. Juraj – Oltare – Dom na Zaviànu cestom . . . . . . . . . 408 2. Oltare – Zaviàn pje{ice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409 3. Gornja Klada – Babrova~a – @iva vodica – Zaviàn . . . . . . 409 4. Starigrad Gornji – @iva vodica – Zaviàn . . . . . . . . . . . . 410 5. Krasno – Zaviàn cestom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 410 6. Krasno – Jezera – Zaviàn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 412 7. Studenci – Kosinj – Lom – Dom na Zaviànu cestom . . . . . . . . 413 Uzdùni putovi kroz skupinu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413 8. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te Premuì}evom stazom . 413 9. Uzdùna staza primorskom padinom Si~a – Alan . . . . . . . 414 10. Uzdùna cesta Zaviàn – Lom – Mrkvi{te . . . . . . . . . . . 415
Izleti od Doma na Zaviànu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416 11. Okolica doma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416 12. Vu~jak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417 13. Velebitski botani~ki vrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417 14. Zaviànska kosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417 15. Veliki Zaviàn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417 16. Zaviànski Piv~evac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418 17. Mali Rajinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418 18. Gromova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419 19. Rossijevo skloni{te i Crikvena u Roànskim kukovima. . . . . . 419 20. Hajdu~ki kukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419 21. Pl. skloni{te na Lubenovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419 22. Veliki Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419 RO@ANSKI I HAJDU^KI KUKOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 420 Prilazi Rossijevu skloni{tu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 420 1. Jablanac – V. Alan – Rossijevo skloni{te . . . . . . . . . . . . 420 2. Starigrad Gornji – V. Brisnice – Rossijevo skloni{te . . . . . . . 422 3. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te . . . . . . . . . . . . 423 Uzdùni put kroz Roànske kukove . . . . . . . . . . . . . . . . . 423 4. Rossijevo skloni{te – Alan Premuì}evom stazom . . . . . . . . 423 Izleti od Rossijeva skloni{ta i Premuì}eve staze . . . . . . . . . . . 424 5. Blià okolica Rossijeva skloni{ta . . . . . . . . . . . . . . . . 424 6. Gromova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 424 7. Pasari}ev kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 424 8. Rossijev – Novotnijev – Vratarski kuk – Lubenova~ka vrata . . . 425 9. Crikvena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425 Velebit 387 10. Varnja~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425 11. Jama Varnja~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426 12. Premuì}ev toranj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426 13. Kraja~ev kuk – Pl. skloni{te na V. Lubenovcu . . . . . . . . . . 426 14. Hajdu~ki kukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427 VELIKI KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428 1. Pl. ku}a na V. Alanu – Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 428 2. Pl. skloni{te na V. Lubenovcu – V. Kozjak . . . . . . . . . . . 429 SREDNJI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431 SKUPINA [ATORINE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431 Prilazi Velikom Alanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432 1. Jablanac – Veliki Alan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432 2. Krasno – Mrkvi{te – V. Alan . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432 3. Gospi} – Pazari{te – [tirova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . 432 Uzdùna Premuì}eva staza kroz srednji Velebit . . . . . . . . . . . 434 4. Dionica V. Alan – Radlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 434 5. Dionica Radlovac – Dabarska kosa . . . . . . . . . . . . . . 435
6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . 436 Izleti s Premuì}eve staze u srednji Velebit . . . . . . . . . . . . . . 436 7. Ze~jak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436 8. [atorina preko Ogra|enice . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436 9. [atorina preko Matijevi}-brijega . . . . . . . . . . . . . . . . 437 10. [tirova~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437 11. Budakovo brdo – Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437 12. Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437 Uzdùna cesta kroz srednji Velebit. . . . . . . . . . . . . . . . . . 437 13. Dionica Mrkvi{te – Poloìne . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437 14. Poloìne – Jadovno – Gospi} . . . . . . . . . . . . . . . . . 439 15. Poloìne – Dabarska kosa – Karlobag . . . . . . . . . . . . . 439 Izleti s uzdùne ceste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440 16. [atorina preko Dokozine plani. . . . . . . . . . . . . . . . . 440 17. Sun|er . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440 18. Lisac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440 19. Laktin vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440 20. Ba~i}-kuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440 DABARSKI KUKOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441 Ba{ke O{tarije i okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444 Prilazi O{tarijama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445 1. Gospi} – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445 2. Karlobag – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445 Izleti u bliù okolicu O{tarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445 3. Sadikovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445 4. Ljubi~ko brdo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446 5. Metla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446 Izleti u Dabarske kukove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446 6. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk . . . . . . 446 7. O{tarije – Crni Dabar – Pl. dom u Ravnom Dabru – Ba~i}-duliba – Ba~i}-kuk. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447 8. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba . . . . . . . . . . . . 449 388 HRVATSKE PLANINE JU@NI VELEBIT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450 SKUPINA VISO^ICA – BADANJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450 Primorski prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451 1. Karlobag – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451 2. Mandalina – Pl. skloni{te na Stapu – Viso~ica . . . . . . . . . 451 3. Milovci – Veliko Rujno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451 Li~ki prilazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453 4. Gospi} – O{tarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453 5. Gospi} – Bru{ane – Ramino korito . . . . . . . . . . . . . . 453 6. Gospi} – Rizvanu{a – Jelova ruja . . . . . . . . . . . . . . . 453
7. Gospi} – Divoselo – V. Kraj – Viso~ica . . . . . . . . . . . . . 453 8. Gospi} – Rizvanu{a – Zovinovac – Viso~ica . . . . . . . . . . 453 Uzdùna staza (Velebitski planinarski put) . . . . . . . . . . . . . . 454 9. Dionica O{tarije – [ugarska duliba . . . . . . . . . . . . . . 454 10. Dionica [ugarska duliba – Jelova ruja . . . . . . . . . . . . . 455 11. Dionica Jelova ruja – Viso~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . 455 12. Dionica Viso~ica – Struge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455 13. Dionica Jelova ruja – Stap . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455 14. Dionica Stap – Veliko Rujno . . . . . . . . . . . . . . . . . . 456 15. Dionica Veliko Rujno – Struge . . . . . . . . . . . . . . . . . 457 SKUPINA VAGANSKI VRH – SV. BRDO I NACIONALNI PARK PAKLENICA . 458 Uzdùni put skupinom Vaganski vrh – Sv. brdo . . . . . . . . . . . 462 1. Dionica Struge – Vaganski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . 462 2. Dionica Vaganski vrh – ^i~ina dolina – Sv. brdo . . . . . . . . 464 Prilazi skupini Vaganski vrh – Sv. brdo. . . . . . . . . . . . . . . . 466 3. Starigrad – Dom PD-a »Paklenica« . . . . . . . . . . . . . . . 466 Usponi od Doma PD-a »Paklenica« . . . . . . . . . . . . . . . . . 468 4. Struge – Vaganski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468 5. Sv. brdo preko Ivinih vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468 6. Liburnija mimo Babinog kuka . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 7. Vaganski vrh »Lipom stazom« . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 Ostali izleti od Doma u Paklenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 8. Mala Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 9. Veliko Mo~ilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 10. Jama Vodarica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 470 11. Veliko Rujno, Kuk Bojinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 470 Ostali prilaz skupini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 471 12. Seline – Mala Paklenica – Sv. brdo . . . . . . . . . . . . . . 471 JUGOISTO^NI VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 472 1. Vrhprag – Tulove grede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 474 2. Prezid – Duboke jasle – Prosenjak – Tulove grede . . . . . . . 475 3. Prezid – Crnopac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 476 4. Gra~ac – Cerova~ke pe}ine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 476 Velebit 389
390 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke Zna~enje Velebita. Ono {to je Olimp Grcima ili Triglav Slovencima, to je Velebit Hrvatima. Velebit je najve}a hrvatska planina, pa iako ne imponira visinom svojih vrhova, urezao je snagom svoje pojave i nedoglednom duìnom dubok trag u povijesti, gospodarstvu i kulturi na{ega naroda. Od davnine privla~i istraìva~e raznih struka svojim prirodnim svojstvima, poloàjem uz more i kontrastom svoje primorske i li~ke padine. Brojni ljubitelji Velebita – velebita{i, i ugledni stru~njaci – velebitolozi, stvorili su svojim stru~nim radovima i ~lancima zaokruèn skup znanja koji bismo mogli nazvati velebitologijom. Poloàj i podjela. Velebit je najduà planina Dinarskoga sustava. Vapnena~ke je gra|e i strmih strana. Pruà se u smjeru sz.-ji., zahva}aju}i tri hrvatske pokrajine: Liku, Dalmaciju i Hrvatsko primorje. Prirodne me|e su mu jasno izraène: s jedne je strane Velebitski kanal Jadranskoga mora, a s
druge li~ko-gacka zaravan. Na jugu je ome|en kanjonom Zrmanje, a na sjeveru ga dijeli od ogranaka Kapele duboko urezan prijevoj Vratnik. Od Vratnika do Zrmanje povija se u blagom luku duìne 145 km. Zra~na linija na tom potezu iznosi 132 km. [irina planine veoma varira: od 30 km na liniji Zaviàn – Markovi}a rudina, do 10 km na liniji Bojin kuk – Po~itelj. Velebit zauzima povr{inu od 2274 km2, od ~ega otpada na visinski pojas iznad 1600 m samo 41 km2. Primorska padina diè se od morske razine i znatno je vi{a od li~ke koja zapo~inje na visini oko 500 m. Te se dvije padine jako razlikuju izgledom: primorska je gola, a li~ka {umovita. Za Velebit je zna~ajan nedostatak prijevoja, zbog ~ega ~ini snànu prirodnu prepreku. Jedini prijevoj niì od 1000 m je o{tarijski (927 m), koji se nalazi otprilike na sredini planine i dijeli je Li~ka velebitska padina bogata je {umama na dva dijela. Dio s. od O{tarija obi~no se jo{ dijeli na srednji Velebit (od O{tarija do Velikog Alana) i sjeverni (od V. Alana do Vratnika). Jednako tako moèmo podru~je j. od O{tarija podijeliti na jùni Velebit (od O{tarija do Malog Halana) i jugoisto~ni (od M. Halana do Zrmanje). Ovaj posljednji dio geografi ne obi~avaju odvajati od jùnog Velebita, ali takvu podjelu opravdavaju morfolo{ke razlike, smjer pruànja, poloàj i visina. Reljef. Velebit ima vrlo jednostavan oblik: dvije jasno ocrtane padine i {irok hrbat. Primorska padina ima jasno izraènu uzdùnùljebastu udolinu (800–900 m), ~esto u obliku terase. Terasa je na primorskom rubu ogra|ena nizom brojnih kukova i glavica, ponegdje neobi~ne slikovitosti (Bojinac, Tulove grede). Terasa ima oblik niPrimorska padina ve}im je dijelom kra{ki kamenjar Velebit 391
za dolaca, koji se mogu pratiti od Senjskoga bila sve do jùnoga kraja Velebita (Stolac, Rakita, Dundovi}a podi, Radlovac, Konjsko, [ari}a duplje, Stap, Veliko Rujno, Pra{ka lokva, Duboke jasle itd.). Ti dolci (negdje se zovu podi), ~esto posve ravnoga dna i pokriveni cvjetnim livadama, zajedno sa slikovitim kamenim kukovima {to ih okruùju, jedna su od najljep{ih regija u planini, dosad nedovoljno poznata i cijenjena. Iznad `ljebaste udoline opet se diù strme strane sve do velebitskog hrpta. Hrbat je uglavnom prili~no {irok i ve}inom nema oblik jednostavnoga bila. Visinski pojas je spleta nepravilno ra{~lanjenih udolina i glavica, me|u kojima se izdiù tek pojedini relativno vi{i vrhovi (M. Rajinac, V. Kozjak, Badanj, Sv. brdo itd.). Li~ka je padina za razliku od primorske ra{~lanjena duboko urezanim popre~nim dolinama, osobito u sjevernom dijelu planine, dok se u jùnom, sli~no kao i na primorskoj padini, moè opaziti uzdùni pregib, ali na znatno ve}oj visini, od 1100 do 1300 m ([tirovac – Vagan – Bunovac). Ispod toga je pregiba vrlo strma padina, nastala uzdù tzv. velebitskog rasjeda, koja prestaje kao odsje~ena ravnicom Li~koga polja. U reljefu su na|eni i tragovi glacijacije (morene na Velikom Rujnu). Geologija. Velebit se sastoji od naslaga mla|ega paleozoika, mezozoika, mla|ega paleogena i kvartara. Od ruda se poku{avalo eksploatirati hematit (Debeljak u srednjem Velebitu), a od 1947. barit (od Sv. Roka do Gra~aca). Poku{alo se i s eksploatacijom boksita (Obrovac), ali su nalazi{ta brzo iscrpljena. Hidrogeolo{ki je glavna zna~ajka mali broj povr{inskih tokova, od kojih su ve}ina ponornice. Izvori su malobrojni i svaki se od njih visoko cijeni. Vàno je da Velebit nije razvodnica unato~ svojoj visini i neprekidnosti. Li~ke vode ponornice kroz Velebit nalaze put do mora i pojavljuju se u obliku podmorskih vru-
lja. Danas je ve}i dio li~kih voda iskori{ten u hidroenergetske svrhe (HE Senj, brana kod Kru{~ice). Velebit se odlikuje ekstremno razvijeKr{ u velebitskom krasu: nom i bogatom kra{kom [uplja vrata uz Jadransku magistralu kod @ivih bunara morfologijom. Kra{ke depresije su brojne i raznolike, a za neke od njih narod ima posebne nazive (duliba, dabar, japaga, padè). Velebit se geolo{ki ve} dugo i intenzivno prou~ava. U registru »Geolo{ke bibliografije Hrvatske 1528–1992.« (B. Maga{, I. 1975., II. 1983., III. 1995.) pod nazivom Velebit citirano je vi{e od 170 bibliografskih jedinica, a postoji i bogat arhivski materijal. Speleologija. Velebit je jedno od najzanimljivijih podru~ja u Europi ne samo zbog velikog broja {pilja i jama velikih dimenzija nego i po obilju neistraènih objekata. Neke se {pilje odlikuju ljepotom (npr. Cerova~ke, Manita pe}). Lukina i Slova~ka jama, dublje od 1000 m, ubrajaju se me|u najdublje na svijetu. Velik je broj pe}ina, jama i ponornica na li~kom podnòju planine. Njihova je funkcija u geolo{koj pro{losti bila odvo|enje li~kih voda kroz trup Velebita u Jadransko more. Speleolo{kim se istraìvanjima mnogo bave planinari-speleolozi, a svoje nalaze objavljuju u ~asopisima »Speleolog« i »Hrvatski planinar«. Klima. Temperaturne su razlike u toku dana veoma izrazite. U godini je 158 dana s minimalnom temperaturom niòm od ledi{ta, a u ponikvama je 392 HRVATSKE PLANINE
Godi{nji hod oborina, broja dana s ki{om i snijegom (Zaviàn, 1953.–1963.) usred ljeta no}u i do minus 6° C (tzv. mrazi{ta). Najvi{e je obla~nih dana u
studenome i prosincu, ali manje nego u li~koj dolini (34 sata manje nego u Gospi}u). Najpovoljniji su za posjet srpanj, kolovoz i rujan. U to je doba najmanje oborina, magle, grmljavine i vjetra. Za visinsko je podru~je karakteristi~an velik broj dana s maglom (187 dana u godini). Srednje trajanje neprekidnoga snjènog pokriva~a je 132 dana. Najve}u srednju visinu snijeg doseè sredinom oùjka (112 cm). Za zimski je sport vàno da je snijeg nestabilne kvalitete zbog blizine mediteranskih klimatskih utjecaja. Srednji datum posljednjeg padanja snijega je 3. lipnja. Ekstremi u visini snijega jesu 220 cm (1954/55.) i 80 cm (1963/64.). Prevladavaju}i smjer vjetrova je NE. Primorska strana izloèna je jakom utjecaju bure. To je slapovit vjetar koji dolazi s kopna i pu{e prema moru. Padaju}i prema obali, ponekad doseè orkansku snagu, pogotovo kroz uske drage. Za planinare moè biti i opasan. Vàno je znati da je za vrijeme bure hrbat Velebita obi~no u oblaku (tzv. burna kapa). Za vrijeme guste magle potrebno je za{tititi se ki{nom kabanicom, jer se magla taloì u takvim koli~inama da stvara kapljice vode. Klimatske su zna~ajke Velebita dobro poznate zahvaljuju}i gotovo polastoljetnu redovitom nizu motrenja na Zaviànu (od 1953.). Flora i vegetacija. Velebit je botani~ki vrlo zanimljiv jer se tu sukobljuju dvije vegetacijske oblasti: srednjoeuropska i mediteranska. Tu su se sukobljavale i migracije biljaka sa sjevera i juga. Na biljni svijet osobito utje~u karbonatna podloga i kra{ka gra|a, s pojavom stijena i to~ila. Odatle velik broj endema reliktnoga zna~enja, osobito tercijarnih biljaka. Najzanimljivije su glasovita Degenia velebitica, Sibiraea croatica, Seseli Malyi, Saxifraga prenja i Aubrietia croatica. Neke su biljke toliko zna~ajne za Velebit da su po njemu i nazvane. Osim Degenije, to su: Ranunculus c. var. velebiticus, Saxifraga rocheliana subsp. velebitica, Dianthus velebiticus, Thalictrum velebiticum, Iberis velebitica, Prunus subsp. velebitica, Melamphyrum velebiticum, Campanula velebitica, Trifolium velebiticum. Na Velebitu ima, tako|er, runolista i rododendrona, a oko najvi{ih vrhova lijepo je razvijen pojas klekovine bora. U vegetaciji se razlikuju primorska, visinska i kontinentalna oblast, svaka sa svojim osobitostima. Primorska je, s obzirom na vegetaciju, vrlo siroma{na i ve}inom pripada kamenjaru. Li~ka je padina bogata bukovim {umama. U visinskom pojasu izmjenjuje se {umska vegetacija s travnjacima i stijenama. Siroma{tvo vegetacije na primorskoj padini uzrokovano je ne samo klimatskim uvjetima (bura i insolacija) i Velebit 393
Velebitska
degenija: komu{~ice i cvijet gra|om tla (bezvodni vapnenac) nego osobito pusto{enjem koje je izazvala stoljetna pretjerana ispa{a koza. Nakon zabrane drànja koza (osim stajskih), biljni se pla{t vidno oporavio i mnoge su se gole padine zazelenjele. O velebitskoj flori objavljeno je vi{e stotina ~lanaka i dvije oma{ne knjige – Degen, A.: Flora velebitica, I-IV (Budapest 1936-38.; na njem. jeziku) i Forenbacher, A.: Velebit i njegov biljni svijet (Zagreb 1990.). Fauna, tako|er, pokazuje znatne razlike izme|u primorske i li~ke padine. U njoj su zanimljive neke endemi~ne vrste i glacijalni relikti. Neke su od tih vrsta, osobito leptiri, upravo velebitski specijaliteti: Paraphoxinus croaticus, Aegopis croaticus, Bythinella velebitana, Papilio podalirius velebiticus, Nebria velebiticola itd. Za planinare je vàno da ra~unaju na opasnost od zmija otrovnica. Vukovi ljeti ne zna~e nikakvu opasnost. Od lovne divlja~i danas je najzanimljiviji medvjed (na Velebitu ima oko 80 primjeraka). Srne}e divlja~i ima oko 400 grla, a jelenske samo tridesetak. Divokoze su iz nepoznatih razloga nestale prije pedeset godina, ali ih danas ima desetak primjeraka, zahvaljuju}i neArpad Degen (1886.–1934.) kada{njem uzgajali{tu kod Divosela. Tetrijeb je u napisao je »Floru velebiticu« u 4 znatnom opadanju, dok je divlja svinja u stalnom velika toma porastu. Za{tita prirode. Na velebitsku prirodu nepovoljno najvi{e utje~u pretjerana eksploatacija {uma, ispa{a koza, {umski poàri i ekstremni klimatski faktori (hladna bura i àrko sunce). Sve to najvi{e poga|a biljni pla{t koji je u kra{kom podru~ju izvanredno osjetljiv. Na za{titi Velebita dosad je u~injeno vrlo malo. 1928. progla{ena je [tirova~a nacionalnim parkom (danas se iz nje izvla~i najvi{e drva) 1949. progla{ene su Velika i Mala Paklenica nacionalnim parkom (3600 ha) 1955. zakonom je zabranjena ispa{a koza i, zahvaljuju}i toj mjeri, zazelenjeli su se mnogi goli kr{eviti pristranci 1969. progla{eni su Roànski i Hajdu~ki kukovi (2200 ha) strogim prirodnim rezervatom, a status rezervata {umske vegetacije dobila su i manja {umska podru~ja u [tirova~i, te {uma crnoga bora oko Borovog vrha u sjevernom Velebitu 1978. UNESCO je poveljom od 10. velja~e proglasio Velebit »dijelom me|unarodne mreè rezervata biosfere« 394 Planinarski vodi~
1979. Sabor je zakonom od 29. svibnja proglasio Velebit parkom prirode na povr{ini od 200 000 ha 1999. zakonom je osnovan Nacionalni park »Sjeverni Velebit« na povr{ini od 107 km2 (oko 11 000 ha). Cerova~ke pe}ine za{ti}ene su kao geolo{ki objekt, a biljke Degenia velebitica, Sibiraea croatica, te dvadesetak drugih rje|ih biljnih vrsta i neke ìvotinje, tako|er su zakonski za{ti}ene. O~uvanju prirode mnogo je pridonijelo raseljavanje planinskih sela i zaselaka, ali je, s druge strane, sve ja~a prekomjerna sje~a {ume, uz premalenu brigu o njezi, {to moè imati za posljedicu nepopravljivo ogoljivanje kr{a zbog izlaganja tankog sloja humusa bujicama. Gospodarstvo. Tri su glavne mogu}nosti: sto~arstvo, {umarstvo i turizam. Neko} razvijeno sto~arstvo, danas je gotovo zamrlo. [umska eksploatacija naglo je porasla 1922. nakon izgradnje li~ke pruge, a raste jo{ i danas. [umama gospodare {umarije u Senju, Gospi}u i Zadru. Radi eksploatacije izgra|ena je mreà {umskih cesta (gotovo 1000 km) i dvadesetak lugarnica, koje mogu posluìti kao uto~i{te i planinarima. Sve su podignute uz {umske ceste, a neke od njih imaju opremljene putni~ke sobe. Turisti~ke su mogu}nosti goleme (planinarstvo, skijanje, lov, {piljarenje itd.), pogotovo integracijom planinskoga i primorskog turizma, ali su neiskori{tene, osim planinarenja (niz planinarskih ku}a i markiranih staza). Sto~arski ìvot. Sto~arstvo je na Velebitu imalo posebna obiljèja, s tragovima iz prapovijesti, ali je u novije doba gotovo posve zamrlo. Nakon Domovinskoga rata u visinskom su podru~ju nestali i posljednji ljetni pastirski stanovi. Tipi~na su bila dva klasi~na na~ina sto~arskog ìvota. Jedan je bio polunomadski, s osnovnim smjerom kretanja iz dalmatinske Bukovice preko Zrmanje na Du{ice, odakle preko Vaganskog vrha i Struga sve do Javornika. Bio je to, zapravo, relikt davnih sto~arskih kretanja i imao sva obiljèja tipi~noga dinarskog »izdiga«. U srednjemu vijeku Velebit je bio pasi{te vla{kih pastira. Nakon odlaska Turaka, sve do tzv. Gospi}kog ugovora (1887.), bilo je zbog pasi{ta mnogo sukoba izme|u li~kih i dalmatinskih sto~ara. Po~etkom 20. st. Li~ani postupno prestaju s pa{om zbog nerentabilnosti, a zatim je po~elo odumirati i dalmatinsko sto~arstvo. Planinari su do 1991. susretali na Velebitu Neki} iz Kru{eva, posljednji velebitski
tek poneku dalmatinsku obitelj iz Kru{eva ili polunomad Jesenica. Za razliku od Dalmatinaca, Podgorci se sa svojim blagom diù uglavnom samo dòljebaste udoline uzdù primorske padine, gdje na visini od 700–1000 m mnoge obitelji imaju svoj ljetni stan i »vrt«. Zanimljivo je da se, za razliku od drugih dinarskih oblasti, ovdje ljetni stan po komforu ~esto jedva razlikuje od ku}e u Podgorju, a s vremenom su mnogi postali stalna naselja. Na terasìljebaste udoline bilo je do Domovinskoga rata 80 stalnih zaselaka, uz 50 skupina ljetnih stanova. Njihov je broj po~eo opadati ve} s izgradnjom Jadranske magistrale, jer je ona omogu}ila lak{u zaradu i na~in ìvota. Vi{e o tome v.: Markovi}, M., Narodni ìvot i obi~aji sezonskih sto~ara na Velebitu, (Zbornik za nar. ìvot i obi~aje, knj. 48, str. 1-139, JAZU, Zagreb 1980.). Stanovni{tvo velebitskih naselja novijeg je podrijetla. Vla{ki sto~ari, koji su stolje}ima ìvjeli na Velebitu, preselili su se pred turskom opasnosti na Krk i dalje u Istru (dana{nji ]i}i). Na njih podsje}a samo jo{ nekoliko velebitskih toponima (Vla{ki grad, Klimenta, Segestin) i temelji skromnih sakralnih gra|evina. Na opustjelu su zemlju Mle~ani i kraji{ke vlasti u 16. st. dovodili prebjege s turskog teritorija i sjeverne Dalmacije. Drugi sloj doseljenika Velebit 395
stigao je iz vinodolskog primorja i s otoka, a tre}i su sloj doseljeni dràvni ili vojni slùbenici. Tijekom vremena me|u njima je nestalo razlika i stopili su se u jedinstven tip Podgorca. Po govoru su ikavci, a ve}ina smatra da su bunjeva~kog podrijetla. @ive uglavnom na primorskoj terasi, znatno manje u
planini. Planinskih zaselaka najvi{e se sa~uvalo oko Senjskog bila (Stolac, Oltari, Krasno). Mnoga su od njih u na{e doba naglo izumrla zbog intenzivne ekonomske emigracije i protuhrvatske politike (Podgorci su takvoj politici uvijek pruàli najja~i otpor). Tako su npr. Dabri, prije tridesetak godina jo{ dobro naseljeni, danas posve opustjeli. Li~ka naselja nalaze se samo na podnòju planine (osim Jadovna i Kutereva). Vi{e o tome v.: Rogi}, V., Velebitska primorska padina, Radovi geograf. inst. Sveu~. u Zagrebu, sv. 2 str. 1118 (Zagreb 1958.) i Dabri i susjedna sela srednjeg Velebita, str. 1-133 (JAZU, Zagreb1959.). Otkrivanje Velebita. Znanstvena su istraìvanja zapo~eli botani~ari. Prvi je me|u njima bio P. Kitaibel iz Pe{te, a zatim slijedi niz stranih i doma}ih velebitologa (A. Degen, Friedrich August II., Lj. Vukotinovi}, J. Schlosser, V. Borbas, I. Horvat, F. Ku{an i dr.). Geografi, geolozi i speleolozi planinu i danas istraùju. Za razliku od velebitologa, koji su se bavili znanstvenim istraìvanjem Velebita, velebita{e su u planinu privla~ile estetske, emotivne i sportsko-planinarske pobude. Prete~om velebita{a moèmo smatrati starohrvatskoga pjesnika Petra Zorani}a (1508.–1569.). Njegovo pjesni~ko djelo »Planine« najstariji je primjer estetskoga doìvljavanja Velebita te se Zorani} ubraja me|u prve planinarske pisce na svijetu. Velebitske ljepote po~elo je popularizirati Hrvatsko planinarsko dru{tvo. Njegova podrùnica »Viso~ica« u Gospi}u (osn. 1898.) na ~elu s Ivanom Gojtanom (1869.–1939.) obra|ivala je jùni, a dr. Ivan Kraja~, predsjednik Sredi{njice HPD-a u Zagrebu, obra|ivao je sjeverni Velebit, osobito Roànske kukove. Njihova su zasluga i prve planinarske ku}e u planini. Od velikog broja uglednih velebita{a istakli su se osobito jo{ dr. Josip Poljak (1882.–1962.), prvom knjigom o Velebitu, dr. Radivoj Simonovi} (1858.–1950.), golemim brojem vrijednih fotografija i Velebita{i Josip Poljak, Miroslav Hirtz, Ilija [arini}, ing. Ante Premuì} (1880.–1979.) Radivoj Simonovi} i Ivo Gojtan (sjedi) oko 1930. izgradnjom turisti~ke staze. Zna~enje imena Velebit nepoznato je. O tom pitanju postoji niz razli~itih tuma~enja. Ve} je Petar Zorani} poku{ao ime izvesti iz slijeda Velevij, Velevid, Velebil, Velebi}. Istina je da se u narodu i danas moè ~uti ime Velebi}, a na Krku ~ak i metateza u obliku Belevi}. Izgleda da je u hrvatskom jeziku prije nekoliko stolje}a rije~ »velebi}« zna~ila op}enito planinu, a kao
toponim za vrh susre}e se i danas. Tako postoji Velebit u Dilj-gori, Poè{koj gori, u Papuku kod Vo}ina, u Moslava~koj i Petrovoj gori, a tako se zove i jedno brdo i pl. dom u Pirinu u Bugarskoj. Mnogi velebitski toponimi podsje}aju na turske osvaja~e: Alaginac, Begova~a, Mamudovac, Ramino korito, Rizvanu{a, Turska vrata itd. Zanimljiva su imena, ali nepoznata podrijetla, Buljma, Kiza, Alan i Dabar. 396 HRVATSKE PLANINE
Petar Zorani} Ninjanin (1508.–1569.?), kip J. Petri}a, Zadar, 1969. Naslovna stranica Zorani}evih »Planina« Vojevanje na Velebitu. Velebit je prirodna tvr|ava prepuna skrovitih puteljaka i zakutaka koji pruàju goleme takti~ke mogu}nosti. Od davnine je sluìo kao uto~i{te hajducima, koji su goleme jade zadavali turskim osvaja~ima. U sjevernom Velebitu bili su najpoznatiji senjski uskoci, a u jùnom ~eta Ilije Smiljani}a (poginuo na Velebitu 5. 9. 1654.). Godine 1932. na sli~an je na~in 14 usta{a napalo srpsku posadu u àndarmerijskoj kasarni u Bru{anima pod Velebitom (Li~ki ili Velebitski ustanak), {to je potreslo kraljevsku Jugoslaviju. Tijekom Drugoga svjetskog rata na Velebitu su osnovana i dva partizanska odreda. U j. Velebitu djelovao je »Plavi Jadran«, koji se odrào sve do 1945. U njemu je ratovao i dr. Petar Kleut, poslije general i predsjednik PD-a »Dinara« u Kninu, ~ija je zamisao bio i pl. dom na [tirovcu (spaljen 1992. da ne bi postao ~etni~kim upori{tem). U sj. Velebitu osnovan je 18. 3. 1943. partizanski odred »Alan«, usmjeren protiv talijanskih okupatora. Prvi {tab mu je bio na Strugama kod Alana, a prvi komandant
HSS-ovac Daniel Vuku{i} iz Jablanca (1905.–1995.), planinarski pisac poznat po rodoljubivim velebitskim putopisima (poslije su vodstvo tog odreda preuzeli komunisti). Na taj odred podsje}a spomen-plo~a na V. Alanu, na mjestu gdje se cesta krià s Premuì}evom stazom. Za vrijeme komunisti~ke Jugoslavije nalazili su u srednjem Velebitu (osobito oko Dabara) uto~i{te hrvatski emigranti koji su se ilegalno vra}ali radi borbe za hrvatsku nezavisnost. Za njihove potrebe na Velebitu je podignuto nekoliko vojni~kih baraka koje su poslije preuzeli planinari. U Domovinskom ratu dràla je boji{nicu prema srpskim pobunjenicima na hrptu jùnog Velebita Planinska satnija »Velebit« koja se sastojala od stotinjak alpinista, spa{avatelja, vodi~a i orijentacista. Belsazar Hacquet (1739.–1815.) i njegova slika “Velebi}a” iz 1785. Velebit 397 Planinarstvo i turizam Planinarstvo. Planinare privla~i raznolikost prirodnih ljepota, vidici na more, bogatstvo kra{kih oblika, kontrasti primorske i kopnene padine, jedinstvo kopna i mora, botani~ki i zoolo{ki rariteti, vrlo dobri i brojni prilazi, oko 1000 km {umskih cesta, petnaestak pl. ku}a, nacionalni park i prirodni rezervati, dobro markiran uzdùni »Velebitski planinarski put« i, posebno vrijedna, uzdùna turisti~ka »Premuì}eva staza« kroz sjeverni i srednji Velebit kojoj po ljepoti i duìni (50 km!) nema premca u na{oj zemlji i nadaleko izvan nje. Alpinistika je na Velebitu zapo~ela 1938. u Ani}a kuku, ali je prvi poku{aj zavr{io smrtnom nesre}om penja~a Dragutina Brahma. Prvi uspje{ni penja~ki uspon izveden je tek idu}e godine. Do danas je u Velebitu, najvi{e u Velikoj Paklenici, ispenjano blizu tisu}u prvenstvenih uspona. Prije tridesetak godina po~eo se, najprije spontano a potom organizirano, odràvati oko 1. svibnja na podnòju Ani}a kuka tradicionalni penja~ki skup prigodom kojega je u {atorskom gradu bilo na stotine penja~a iz zemlje i inozemstva. Osobitost je pakleni~kih stijena u tome {to zimi omogu}uju penjanje u gotovo ljetnim uvjetima. Mogu}nosti za penjanje postoje i na Kozjaku, u Dabarskim kukovima (Ba~i}-kuk), Tulovim gredama, Velincu i drugdje. Penja~ki smjerovi su opisani u vodi~u »Croatia« B. ^uji}a (Zagreb 1999.). Skijanje. Tri su najvànija skijali{ta na Velebitu: Du{ice i Bunovac na jùnom, te Jezera na sjevernom Velebitu. Na njihovim livadama zimi je obilje slobodnih snjènih padina. Du{ice imaju skija{ku tradiciju jo{ iz 1936. godine kad je na njima zagreba~ki Akademski ski-klub sagradio skloni{te za svoje ~lanove. Uvjeti za zimske sportove ipak nisu povoljni zbog nedostatka velikih slobodnih padina, utjecaja tople mediteranske klime na kvalitetu snijega, te ~este magle i bure u visinskom pojasu. Skija{ki ure|aj postoji samo na O{tarijama (ì~ara pod Sladova~kim brdom blizu hotela
»Velebno«). Skija{i-planinari imaju mogu}nosti za planinarsko skijanje (turni smuk), ali je potrebno upozoriti na opasnost od jama prekrivenih snijegom. Za pje{a~ki zimski pohod Velebita veoma su prikladne krplje, osobito u {umovitim predjelima, gdje je hodanje na skijama oteàno. Prvi poznati uspon skijama na Velebit izveo je 1922. u Senjskom bilu ~lan HPDa dr. Ivan Kraja~ (poslije predsjednik HPD-a), a prvi uzdùni zimski prijelaz bilom Velebita izvele su u velja~i 1973. gotovo istodobno dvije ekipe zagreba~kih planinara: F. @idan, Z. Ceraj i I. Mesi} od Vratnika do Zrmanje u trajanju od 13 dana, a D. Sakar i L. Gra{ovec od Prezida do Oltara u trajanju od 16 dana. Planinarske ku}e i hoteli. Od 1912. godine, kada je na Velebitu ure|en prvi pl. objekt (koliba bra}e Kraja~ na Rujicama u Senjskom bilu), bilo je do danas tridesetak {to planinarskih {to ostalih. Sada{nje stanje prikazano je u preglednoj tablici pl. objekata u Hrvatskoj. Stanje objekata vrlo je promjenjivo zbog te{ko}a odràvanja i ~uvanja i {tetnih klimatskih utjecaja (bura i led). Zato se prije polaska na put treba raspitati o trenutnom stanju i prilikama kod upravlja~a objekta. Zbog malog kapaciteta ve}ine skloni{ta, preporu~uje se putovanje u malim skupinama. Postoji u planini i nekoliko lugarnica s gostinskim sobama, ali je za njihovu upotrebu potrebno dopu{tenje {umarija. Planinarske organizacije. Glavnu brigu o objektima i markacijama vodi Hrvatski planinarski savez u Zagrebu (njegova Gospodarska komisija i Komisija za putove). Dru{tva koja stalno djeluju na Velebitu i imaju sje398 HRVATSKE PLANINE
di{te u njegovoj blizini jesu: PD »Zaviàn«, Senj; PD »Gromova~a«, Oto~ac; PD »Paklenica«, Zadar; PD »Viso~ica«, Gospi} i PD »@eljezni~ar,« Gospi}.
Promet. Glavne mogu}nosti prilaza su li~kom èljezni~kom prugom i Jadranskom magistralom koja je usje~ena uzdù cijeloga primorskog podnòja. Tome treba pribrojiti {est popre~nih cesta koje ih povezuju i oko 1000 km {umskih cesta. Cestovna mreà omogu}uje izlet u okviru vikenda i do neko} najnepristupa~nijih zakutaka. Vàna je i uzdùna cesta kroz sjeverni i srednji Velebit (Vratnik – Oltari – [tirova~a – [u{anj), no ona je na sredini te relacije te{ko prohodna zbog lo{eg odràvanja. Popre~ne ceste Oto~ac – Senj preko Vratnika, Sv. Juraj – Krasno preko Oltara, Gospi} – Karlobag preko O{tarija i Gra~ac – Obrovac preko Prezida asfaltirane su i njima voze redovite autobusne linije. Iznimka su popre~ne ceste Sv. Rok – Obrovac preko Malog Halana i cesta Jablanac – [tirova~a preko Velikog Alana, koje nisu asfaltirane i danas uglavnom sluè za kamionski promet. Zahvaljuju}i tim cestovnim mogu}nostima, u vodi~u nije nùno, kao neko}, op{irno opisivati prilaze s podnòja, nego prednost dati opisu uzdùnih staza. »Velebitski planinarski put« (VPP). Velebit je zbog svoje duìne, niza pl. ku}a i Premuì}eve visinske uzdùne staze vrlo prikladan za markiranje uzdùne magistralne obilaznice. Prvi takav Velebitski planinarski put otvorio je PSH 4. srpnja 1969. Nakon Domovinskoga rata, put je ponovno predan na upotrebu 17. lipnja 2000. s malo promijenjenom trasom (zbog gubitka domova na [tirovcu i Viso~ici te radi izbjegavanja nesigurnih podru~ja). Tiskan je Dnevnik puta i izra|ena zna~ka priznanja. Staza je obiljeèna slovom V, duga~ka je oko 100 km i na njoj je 17 KT. Putniku daje cjelovitu sliku o Velebitu i njegovim glavnim svojstvima. Naslovnica dnevnika VPP je stekao veliku popularnost, tako da je do 1991. raspa~ano oko 7000 dnevnika i podijeljeno oko 2000 spomen-zna~aka. Put po~inje na Zaviànu i vodi preko Gromova~e, Rossijeva skloni{ta, Crikvene, V. Alana, [atorine, Ba~i}-kuka, O{tarija, Raminog korita, [ugarske dulibe, Jelove ruje, Stapa, Malog i Velikog Rujna, Struga, Vaganskog vrha, Malovanskog jezera i Sv. brda, sa silaskom kroz Veliku Paklenicu. Dnevnik i vodi~ naru~uje se u Hrvatskogom planinarskom savezu (Zagreb, Kozar~eva 22). »Velebitska obilaznica«. Tijekom Domovinskoga rata, u dijelu Velebita podalje od ratnih zbivanja, Komisija za planinarske putove HPS-a ozna~ila je prilaze do ~etrdesetak izabranih to~aka u sjevernomu i srednjem Velebitu i 2. 7. 1994. predala ih na upotrebu pod nazi-
vom »Velebitska obilaznica«. Najsjevernija to~ka je Vratnik, a najjùnija Ba{ke O{tarije. Godine 1995. je tiskan i vodi~-dnevnik po Obilaznici. Na putu je 35 KT, a za Kontrolne to~ke na Velebitskoj obilaznici pismeno je priznanje potrebno obiVelebit 399 }i najmanje 27 KT, {to se dokazuje otiskom ìga u dnevnik ili fotografijama. Dnevnik-vodi~ naru~uje se kod Hrvatskoga planinarskog saveza (Zagreb, Kozar~eva 22). Zemljovidi. Najto~nija je karta Velebita vojna specijalka 1:25.000. Budu}i da Velebit pokriva petnaestak njezinih listova, za planinare su prakti~nije planinarske karte. HPS je objavio kartu u dva lista: Sjeverni Velebit 1:30 000 (1995.) i Jùni Velebit 1:50 000 (1985.; o~ekuje se novo izdanje) s nizom detaljnih prikaza atraktivnijih podru~ja (autor Zlatko Smerke). Za podru~je NP-a Paklenica postoji Izletni~ka karta 1:25 000 (1989.), izdanje Uprave Parka (Starigrad-Paklenica), koja obuhva}a i podru~je najvi{ih velebitskih vrhova. Karte u ovom vodi~u sluè za op}u orijentaciju i ne mogu zamijeniti pl. karte ve}eg mjerila. Knjièvnost. Velebit je ostavio dubok trag u hrvatskoj knjièvnosti i pjesni{tvu, po~ev{i od Zorani}a (1536.) i Medi}a (1873.), pa do na{ega stolje}a. O Velebitu su pjevali mnogi pjesnici (Arnold, Gojtan, Katalini} Jeretov, Trnski, Novak, Nazor i dr.), no ipak je o toj planini najvi{e stru~no-popularnih i putopisnih djela. Bibliografija se nalazi na kraju opisa pojedinih dijelova Velebita. Dosad su izi{la ova djela kojima je Velebit isklju~iva tema: ¡ Poljak, J.: Vodi~ po Velebitu (HPD, Zagreb 1929.) ¡ Degen, A.: Flora velebitica I-IV (Ma|arska akademija znanosti, Budimpe{ta 1936.–37.; na njem.) ¡ Dabri i susjedna sela (Institut za medicinska istraìvanja JAZU, Zagreb 1959.) ¡ Malez, M.: Cerova~ke pe}ine (Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske, Zagreb 1965.) ¡ Poljak, @. i sur.: Velebit (PSH, Zagreb 1969.) ¡ Poljak, @.: Velebit. Planinarsko-turisti~ki vodi~ (PSH, Zagreb 1976.) ¡ Rukavina, A.: Velebitskim stazama (PSH 1979.) ¡ Balen, [.: Zalutali na Velebitu ([kolska knjiga, Zagreb 1980.) ¡ Balen, [.: Velebit se nadvio nad more (Znanje, Zagreb 1985.; 2. izd. 1999.) ¡ Rukavina, A.: Zvona ispod zvijezda (Li~ke ùpe, Gospi} 1989.) ¡ Forenbacher, S.: Velebit i njegov biljni svijet ([kolska knjiga, Zagreb 1990.) ¡ Rukavina, A.: Ba{ke O{tarije i {ira okolica (vlastito izdanje, Zagreb 1991.) ¡ Pelivan, A.: Po putovima i stazama Velebita (Ekol. gl., D. Lomnica 1999.) ¡ Pelivan, A.: Velebit (fotomonografija; Ekol. glasnik., D. Lomnica 1999.) ¡ Forenbacher, S.: Iz velebitskog dnevnika (Zagreb 2000.) Savjeti za izlete. Pje{a~ki prilazi s li~ke strane znatno su ugodniji od onih s primorske, prvo zato {to nisu izloèni suncu i drugo, {to po~inju ve} na visini oko 600 metara, ali su vidici mnogo sku~eniji. Pje{aci mogu sti}i na hr-
bat Velebita i nekom autobusnom linijom (na Vratnik, O{tarije, Prezid), pa odmah zapo~eti s visinskim pohodom. Velebitom treba putovati u malim skupinama zbog ograni~enoga kapaciteta ku}a i skloni{ta. Hranu valja nositi sa sobom. Posve je opskrbljen jedino hotel na Vratniku i hotel Velebno na O{tarijama, a djelomice Borisov dom u Paklenici i dom na Zaviànu. Na uzdùnom putu moè se zaliha hrane popuniti u prodavaonici u O{tarijama, na polovini uzdùnoga velebitskog puta. Orijentacijski je najlak{i pohod trasom VPP-a, uzdùnim markiranim putem koji traje oko tjedan dana. Najljep{i je dio puta bez sumnje Premuì}eva staza kroz Roànske kukove. Popre~ni prijelaz Velebita zanimljiviji je od uzdùnoga, zbog raznolikosti i bogatstva promjena, ali i fizi~ki znatno teì. Prikladan je na~in za upoznavanje Velebita i duì boravak u nekoj ku}i koja moè posluìti kao upori{te za izlete (Zaviàn, Ravni Dabar, O{tarije, Paklenica i dr.). Posjetitelji s vozilima mogu, zbog mreè {umskih cesta, sti}i u blizinu gotovo svih najvi{ih vrhova, tako da uspon od ceste ne traje vi{e od sat-dva (iznimke su Sv. brdo i Vaganski vrh). Za kampiranje su najprikladnija mjesta s izvorom ili cisternom: Veliki Lom, Veliki Lubenovac, [tirova~a, Korito kod Teà400 Planinarski vodi~
kovca, Ba~i}-duliba, Bunovac, Prosina. Samo su pje{acima dostupni: Mlini{te, [ugarska duliba, Stap, V. Rujno, Struge, Vagan, Du{ice i Prosenjak.
Nakon progla{enja sjevernog Velebita nacionalnim parkom (1999.), moè se ra~unati s ograni~enjima u pristupu i kampiranju. Velebitska je osobitost uzdùna terasa na primorskoj padini, na visini oko 800 metara, koja je jedinstvena po zanimljivim prirodnim oblicima. Sastoji se od niza lijepih dolaca i duliba, odijeljenih od mora nazubljenim bijelim kukovima. U novije doba markirane su uzdùne staze i tim smjerom. Vo|e puta ve}ih skupina dobro }e u~initi ako izletnike dovezu autobusom na neki velebitski prijevoj, provedu ih pje{ice 6–7 sati hoda hrptom do drugog prijevoja, gdje ih opet treba do~ekati autobus (npr. Prezid – Mali Halan, O{tarije – Ba~i}duliba, Veliki Alan – Stirova~a i, neusporedivo najatraktivnija kombinacija: Zaviàn – Veliki Alan, zbog prolaza kroz Roànske kukove). Na taj se na~in izbjegava vra}anje istim putem. Planinarska sezona prakti~ki traje cijelu godinu, ali je u zimskom dijelu godine ~e{}a bura, snaàn vjetar koji zna potrajati i dulje vrijeme. Ljeti su tako|er mogu}a opasna nagla zahla|enja, a kod naleta bure i dugotrajna magla na planinskim hrptovima, pa zato treba i ljeti sa sobom ponijeti opremu za za{titu od ki{e i hladno}e. Ljeti valja izbjegavati uspon iz Hrv. primorja, pogotovo sredinom dana, jer su gole i kamenite padine izloène suncu, pa u njima ponekad vlada neizdrìva vru}ina. Najprikladnije doba za posjet su ljetni mjeseci, zbog najstabilnijega vremena. Brdske ceste su redovito od studenoga do svibnja pod snijegom. Pitka voda. Zbog kra{kog terena, Velebit oskudijeva pitkom vodom. Ionako malobrojni, izvori ~esto presu{e. Jame snjènice te{ko je na}i, a u bunarima i cisternama voda je sumnjive ~isto}e. Zato je najbolje vodu ponijeti sa sobom u planinu, a vodu iz bunara i cisterni prokuhati ili klorirati prije upotrebe. Pojedini rijetki izvori u planini, koji nikad ne presu{uju, posebno su spomenuti u opisima putova. LITERATURA O VELEBITU OP]ENITO (V. – skr. Velebit). Hirc, D.: Botani~ka ekskurzija na V. Glasnik Hrv. prir. dr. 11, 1900., 47; Poljak, J.: Pl. vodi~ po V. HPD, Zagreb 1929.; Kraja~, I.: Turizam velebitskog podru~ja. HP 25, 1929., 143, 169 i 221; Kraja~, I.: Planinarske vrednote na V. HP 27, 1931., 118; Pasari}, J.: Dovr{enje visinskog puta na V. HP 28, 1932., 282; Simonovi}, R.: Bitne odlike V. HP 23, 1932., 67; Kraja~, I.: Novi visinski put na V. HP 29, 1933., 143; [iroki, J.: Rudarstvo i rudna nalazi{ta u Lici. Li~ki kalendar 2, 1934., 64; Despot, A.: O stanju divlja~i na V. Lov.-ribarski vj. 43, 1934., 103; Hirtz, M.: @ivot stanara na V. Li~ki kalendar 4, 1938., 81; Degen, A.: Flora Velebitica I-IV. Budapest 1938.–38.; Poljak, J.: Velebitska mirila. Li~ki kalendar 5, 1937., 43; Simonovi}, R.: Sto~ari u Lici i na V. Li~ki kalendar 5, 1937., 49; Poljak, J.: ^obanski stanovi na V. Kalendar »Napredak« 28, 1938., 89; [maljcelj, J.: @ivot Podgoraca na V. Veterinarski arhiv 9, 1939., 24; [agovac, S.: Opis ozna~enih puteva po V. Zagreb 1939.; [ustar, A.: Pastirski stanovi na V. Priroda 30, 1940., 241; Poljak, J.: O zale|enju V. Geolo{ki vjesnik 1, 1947., 25; Rogi}, V.: Razlike pejzaà velebitskih padina. Geogr. gl. 18, 1956., 15; Rogi}, V.: Velebitska primorska padina. Geogr. gl. 19,1957., 16 i 20, 1958., 59; Markovi}, M.: Istraìva~i velebitskog kr{a. NP 12, 1960., 11, 75 i 121; Rogi}, P.: Naseljenost velebitske primorske padine kroz historiju. Senjski zbornik 1, 1965., 35; Keut, P.: Divlja~ na Velebitu. NP 18, 1966., 9; Kirigin, B.: Klimatske karakteristike V. NP 18, 1966., 97; Ku{an, F.: Biljni svijet V. NP 18, 1966., 201 i 295, 19, 1967., 23; Poljak, @.: Akcija za
turisti~ku integraciju V. i njegovog primorja. NP 19, 1967., 199; Poljak, @.: Velebitski pl. put. NP 19, 1967., 79 i 20, 1968., 177; Rukavina, A.: Sto~arstvo V. Vetserum 17, 1969., 111; [ugar, J.: V., biser planina Hrvatske. Priroda 55, 1968., 1; Gu{i}, B.: Ponovno o {umama na V. Priroda 56, 1969., 290; Poljak, @.: Planinstvo na V. PV 69, 1969., 203; Poljak, @.: O problemu V. NP 11, 1969., 272; Poljak, @.: Istraìva~i velebitske flore. Priroda 56, 1969., 5; Rukavina, A.: Privreda li~ke i primorske strane V. Senjski zbornik 4, 1970., 99; @idan, F.: Skija{ki pohod uzdù ~itavog V. NP 25, 1973., 55; Sakar, D.: Zimski prijelaz bilom V. NP 25, 1973., 65; Kleut, P.: Isje~ak iz novije povijesti V. NP 25, 1973., 502; Rukavina, A.: V. u na{oj knjièvnosti. NP 28, 1976., 151; Zaninovi}, M.: Stanovni{tvo velebitskog podgorja u antici, Senjski zbornik 10-11, 1984. Velebit 401
SJEVERNI VELEBIT Poloàj i ra{~lanjenost. Sjeverni Velebit je planinsko podru~je izme|u Jadranskog mora i Li~ko-gackoga polja. Proteè se od prijevoja Vratnika na cesti Senj – Oto~ac, na sjeveru, do prijevoja Veliki Alan na cesti Jablanac – Kosinj, na jugu, u duìni od 30 km. [kolska predod`ba o Velebitu kao o jednostavnu grebenu koji poput zida dijeli Liku od mora pogre{na je, pogotovo u sjevernom Velebitu, jer je to zapravo prostrano planinsko podru~je koje je u visinskom pojasu iznad 1000 m {iroko koliko i duga~ko. Sadrì velik broj vrhova razli~itog oblika i smjera pruànja, me|u kojima su brojne dulibe i kra{ka polja, tako da ih je te{ko svrsishodno sistematizirati. Me|u njima prikazat }emo tri najzna~ajnije skupine: Senjsko bilo, skupinu Zavi-
àn – Rajinac, Roànske kukove i Kozjak. Ovdje osobito upozoravamo na mogu}nost uzdùnog puta zanimljivom visinskom terasom na primorskoj padini (v. 9 u glavi o Zaviànu). Ona se vi{e-manje cjelovito nastavlja u srednji i jùni Velebit u duìni od gotovo 100 km i jedna je od bitnih zna~ajki Velebita kao cjeline. Senjsko bilo zemljovid 26, str. 405 Pruà se od ceste Senj – Vratnik – Oto~ac u ji. smjeru do ceste Sv. Juraj – Oltari – Krasno. Ve}ina stru~njaka slaè se da pripada Velebitu, ali ga s pravom moèmo smatrati tek predgorjem Velebita zbog niske visine i siroma{nije morfologije. Okosnicu mu ~ini glavno gorsko bilo duga~ko 15 km, s najvi{im vrhovima Jadi}eva plan (1416 m), Kona~i{te (1404 m) i Ke~ina greda (1492 m). Vrlo strmo se ru{i u Gacku dolinu, a prema moru se postupno spu{ta u brojnim terasama. Primorska padina je travnati kamenjar, koji s porastom visine postaje sve pitomiji, pogotovo Josip Kajetan Kneì} na visinskim terasama i dolcima, gdje je i niz stalno na(1786.–1848.), seljenih zaselaka. Najvi{i vrhovi i kopnena padina pokrigraditelj velebitskih veni su velikim gustim {umama. cesta Izbor prilaza. Najlak{i je pristup od cestovnog prijevoja na Vratniku s jedne, i prijevoja na Oltarima (v. Skupina Zaviàn – Rajinac) s druge strane, kamo se moè sti}i autobusom i s primorske i s kopnene strane. Od uzdùnih pje{a~kih putova najvàniji je Vratnik – Oltare koji povezuje visinska naselja Alan (Biondi}), Jakovljevi} (Neki}i), @ukalj, Batinovicu, Tuèvac i Rakitu. S toga se puta od Alana (Biondi}) odvaja duà varijanta na vrh Jadi}evu plan i preko nje na Hodìn grob, odakle silazi preko Kraja~eve ku}e natrag do Jakovljevi}a na prvu varijantu. Osim toga postoji i usporedna uzdùna cesta koja vodi li~kom stranom vrhova. I ona po~inje na Vratniku, te zavr{ava Tvr|ava Nehaj na krajnjemu sjevernom izdanku Velebita nedaleko od Oltara. 402 HRVATSKE PLANINE
£ 1. Vratnik – Oltare 4,30-5 h. Od Senja do Vratnika (14 km) moè se autobusom iz Senja i Zagreba, ili pje{ice kroz Senjsku Dragu kraticama 2,30 h. Cestom iz Senja na isto~na vrata Kranj~evi}evom
ulicom i dalje u smjeru Oto~ca kroz Senjsku Dragu, zatim asfaltiranom brdskom cestom u zavojima do zaselka Perdas, {umskog rasadnika i lugarnice »Kesteni« (tu se d. odvaja brdska cesta u zaselak Stolac, 5 km). Oko 2 km dalje cesta se uspinje do Majorije (grob majora Kajetana Kneì}a, graditelja velebitskih cesta; kapelica sv. Mihovila; zde- Kneì}ev zdenac nac s pitkom vodom). Dalje u velikom zavoju ispod Orlova gnijezda (783 m) do motela na Vratniku (14 km od Senja). S Vratnika u Senjsko bilo uzdùnom pje{a~kom stazom (v. 3) ili cestom kroz {ume (v. 4). Vratnik (698 m) je jedan od najvànijih cestovnih prijevoja izme|u Hrvatskog primorja i unutra{njosti Hrvatske, sa stoljetnom prometnom tradicijom. Ujedno je i prirodna granica izme|u Velebita i ogranaka Kapele, koja pripada Gorskom kotaru. ^uven je i zbog vjetra koji pod imenom senjske bure zna ovdje zimi dosegnuti orkansku ja~inu. Preko Vratnika voze redovite autobusne linije, pa i izravna linija iz Zagreba, zbog ~ega je dobra polazna to~ka. Godine 1973. tu je otvoren motel »Vratnik« s 10 dvokrevetnih soba. Prekrasan vidik, restauracija, parkirali{te. Otvoren je od 7 do 22 h. Na Vratniku se cesta krià s uzdùnim spojnim pl. putom koji povezuje Gorski kotar s Velebitom. Tim putem ima od Vratnika na s. 3 h do pl. skloni{ta u Krivom Putu, a Kneì}ev epitaf na Majoriji na jug do Oltara oko 5 h hoda. £ 2. Senj – Pl. ku}a u Sijasetu – @ukalj 3,30-4 h. Iz Senja se moè cestom ili stazom. Cestom prema Vratniku do Sv. Krià 5 km. Od gostionice »Stric Luka« preko ceste, mimo ure|enog izvora i. u borovu {umu na kolni put kroz Sijasetsku dragu. To je sutjeska strmih strana s torentom (buji~njakom, suhim poto~nim koritom) na dnu, po{umljena lijepom borovom {umom. Nakon 1,5 km (20’ hoda), put prestaje i preko malog stubi{ta stiè se do pl. ku}e u Sijasetskoj dragi. Pje{aci mogu iz Senja Ulicom M. C. Nehajeva, odakle treba produìti do novog naselja na Trbu{njaku. Od zadnjih ku}a stazom na i. iznad ceste za Vratnik Kaudersovim putem (sagradio ga je Alfons Kauders oko 1930.), uspon kroz borovu {umu do zaselka Ron~evi} Dolac (1,30 h). Prije ku}e kod suhozida l. kroz Motel »Vratnik« {umu 30’ do ku}e.
Pl. ku}a u Sijasetskoj dragi. Sagradio ju je PD »Zaviàn« iz Senja 1965. na mjestu nekada{nje lugarnice. To je prizemna zgrada u kojoj su blagovaonica, kuhinja i spavaonica s 4 leàja. Opremljena je gravitacijskim vodovodom iz betonske cisterne. Nalazi se na dnu sutjeske, okruèna {umom crnoga bora. Zbog neznatne nadmorske visine (oko 400 m) i blizine Senja, ku}a ima pretèno lokalno zna~enje kao izleti{te senjskih gra|ana, ali moè dobro posluìti i kao polazi{te za uspone na Senjsko bilo jer se nalazi na putu iz Senja u planinsko naselje Stolac. Objektom upravlja PD »Zaviàn« iz Senja. Velebit 403
Od ku}e o{trim usponom kroz borovu {umu do asfaltne ceste Perdasi – @ukalj. Dalje cestom (tri kratice) do cisterne. Zatim cestom kroz zaselak V. Stolac iznad sela Liskovca do prijevoja iznad @uklja na uzdùnu stazu Vratnik – Oltare (2 h od ku}e). Odatle je l. za Vratnik 2 h, d. za Oltare 2,30 h (v. 3). £ 3. Uzdùna staza Vratnik – Oltare 4,30 h. MarkaPlaninarska ku}a u Sijasetskoj dragi cija na tom putu je spojnica Kapelskoga planinarskog puta koji je na taj na~in povezan s VPP-om. Spojnica se od KPP-a odvaja prije uspona na Kolovratske stijene. Vratnik prelazi na hrptu iznad motela i vodi u zaselak Stolac. U Stolac se moè sti}i i asfaltiranim odvojkom l. na 4. km ceste od Vratnika za Senj. Dalje na Oltare seoskom cestom najprije u Liskovac (velika napu{tena {kola). Oko 6–7’ od {kole cesta se pretvara u stazu. Njom d. preko kamenjara uzbrdo 50 m, pa l. putem mimo zadnje ku}e (napu{tena) i lijepe cisterne. Odmah zatim d. uzbrdo lijepom bukovom {umom. Na izlazu l. kroz kamenjar i napu{teni zaselak Butinova~u, te preko visoravni do prijevoja (vidik na selo Tuèvac). Tu ni l. ni d., nego silaz ravno i zatim l. stranom si}i u selo. Iza sela seoskim kolnikom uzbrdo do po~etka ceste (kratice uz elektri~ne stupove). Cestom (ili markacijom l. uz nju) preko visoravni. Na kraju s l. prilazi cesta iz sela Rakite. Kraja~eva ku}a na Rujicama Od spoja jo{ 1400 m asfalta do Oltara. Od zaseoka @udanas kalj na tom se uzdùnom putu moè l. na proplanak Rujice (1175 m; Kraja~eva ku}a iz 1912., prvo pl. skloni{te na Velebitu), odakle je 50’ bez markacije uspon na Jadi}evu plan (1416 m), najistaknutiji vrh skupine. £ 4. Uzdùna cesta Vratnik – Oltare 20 km. Postoje zapravo dvije takve ceste. [umska cesta uzdù Senjskoga bila odvaja se od asfaltirane ceste
Senj – Oto~ac na 14. km od Senja, desetak metara iza prijevoja Vratnika na li~koj strani. Na cijeloj svojoj duìni prolazi gustim {umama. U prvoj polovini postupno se diè, usje~ena u strm i. obronak Senjskoga bila. Dosegav{i visinu oko 1300 m, prelazi na drugu stranu bila i spu{ta se kroz prostrano {umsko podru~je Jelovac do popre~ne ceste Oltari – Krasno (2,5 km isto~no od Oltara). Usput su tri napu{tene lugarnice s cisternama. Druga polovina te ceste je asfaltirana. Za posjetitelje iz unutra{njosti (Zagreba) to je najkra}i cestovni prilaz prema Zaviànu. Druga cesta vodi jùnom padinom. Zapo~inje na parkirali{tu motela »Vratnik« i povezuje planinske zaselke Biondi} (3 km), Liskovac (6 km), @ukalj (raskrìje), odakle je jo{ 6 km do Tuèvca i 3 km do Oltara (zasad je Utvrda na Vratniku prohodna za terenska vozila). 404 HRVATSKE PLANINE Senjsko bilo, KARTA br 26 gornja FILM 10,4x12,3 Skupina Zaviàn – Rajinac zemljovid 24-25, str. 406-407 Poloàj i ra{~lanjenost. Skupina zauzima sredi{nji poloàj u s. Velebitu, a pruà se od sz. prema ji., {to zna~i da je njezin smjer sukladan s dinarskim smjerom i linijom morske obale. Skupina je sa s. o{tro ome|ena 700 m dubokom Krasanskom dulibom i Krasanskim poljem, a s j. Lomskom dulibom. Skupina ima oblik visoravni ome|ene s dva niza istaknutih vrhova. Iznad Krasanske dulibe redaju se Snjènik (1610 m), Plje{ivica (1620 m), Kre~elj (1518 m) i Nadàk-bilo (1432 m), a s druge strane, na udaljenosti od 2–3 km, niù se Markov vrh (1385 m), zaviànska skupina vrhova, Mali Rajinac (1699 m), Veliki Rajinac (1667 m) i Lomski vrh (1464 m). Izme|u njih je uzdùna depresija podijeljena pregradama na Blatnu dolinu, Jezera i Apati{ansku dulibu. Posebnu pànju zavre|uju vrhovi obuhva}eni imenom zaviànske skupine koji poput vijenca zatvaraju Zaviànsku kotlinu. To su Veliki Zaviàn (1676 m), Balinovac (1601 m), Zaviànska kosa (oko 1620 m), Vu~jak (1644 m), Zalova~ko bilo (1630 m) i Piv~evac (1676 m). Na Velebit 405
Vu~jaku je pl. dom »Zaviàn«, najve}i pl. objekt na Velebitu. Zbog visinske ceste koja seè do njega, vrlo je prikladan za brojne lake izlete i uspone. Vrhovi u toj skupini obrasli su {umom, osim samoga tjemena, zbog ~ega su odreda dobri vidikovci. Skupina je lako pristupa~na jer je sa svih strana okruèna cestom, a dvije ceste dopiru ~ak i do najvi{ih vrhova (zaviànska i apati{anska). Izbor prilaza. Najbliè javno prijevozno sredstvo je autobus (postaja Oltare na liniji Senj – Krasno). Prilazi s primorske strane (od G. Klade i G. Starigrada) dugotrajni su i naporni, ali vrlo zanimljivi. Li~ki su prilazi, zbog duìne, rezervirani samo za one koji imaju vlastito vozilo. Najbolji je cestovni prilaz zaviànskom cestom iz Oltara, kojom mogu i autobusi gotovo do doma na Zaviànu. Iz Zagreba se do Oltara stiè preko Oto~ca, a iz Rijeke preko Sv. Jurja. Pobliè o tim prilazima u njihovim opisima. Posebno su zanimljivi uzdùni putovi. Me|u njima je na prvom mjestu Premuì}eva turisti~ka staza od Zaviàna kroz Roànske kukove do V. Alana kojoj u Hrvatskoj nema premca. Tu se nudi idealna mogu}nost uporabe autobusa: uspon autobusom do doma na Zaviànu, no}enje u domu, drugi dan 6 h {etnje Premuì}evom stazom kroz Roànske kukove do skloni{ta pod prijevojem V. Alan, gdje autobus treba do~ekati izletnike. Prilazi £ 1. Sv. Juraj – Oltare – Dom na Zaviànu cestom 31 km (5,30 h pje{ice). I pje{a~ki i cestovni uspon polaze od Sv. Jurja na Jadranskoj magistrali. Pje{a~ki po~inje kod crkve, sije~e Jadransku magistralu i uspinje se me|u ogradama po kr{evitu kamenjaru. Krate}i cestovne zavoje, stiè za 3 h na Oltare (dalje v. 2). Put stalno vodi golim kr{em i kroz posve bezvodan kraj pa uspon treba poduzeti rano ujutro. Orijentacija je laka drìmo li se ceste ili telefonskih stupova. Cestom radnim danom vozi autobus na liniji Senj – Oltare – Krasno. Vozni red: polazak u 5 i 14,20 h, povratak u 6,30 i 15,30 h. Obavijesti na tel. Autobusnog kolodvora u Senju (053/881-235). Oltare (940 m) su zaselak od svega nekoliko ku}a. Sredi{te mu je biv{a {kola gdje je sada u prvom katu pl. skloni{te s desetak leàja koje je 1991. uredio PD »Sisak«. Klju~
se nalazi kod g. Nike u oblìnjem zaselku Markovi}i (200 m dalje u ku}i l. iznad ceste). Skloni{te ima struju, voda je iz cisterne. Ku}a }e dobro do}i onima koji stignu kasnim autobusom, a pogotovo pje{acima koji stignu s Vratnika nakon ture uzdù Senjskoga bila. Tu je i kriànje cesta: ravno dalje cesta za Krasno (8 km), a l. odvojak od 3 km do sela Rakite u podru~ju Senjskoga bila. Oko 200 m iza Oltara odvaja se d. dolje zaviànska cesta kojom ima do Doma na Zaviànu 17 km. Autobus iz Senja do Oltara vozi dva puta na dan (osim nedjelje). Cestovni prilaz iz Sv. Jurja zapo~inje na Jadranskoj magistrali oko 200 m j. od mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja asfaltirana planinska cesta (Oltare 14 km, Krasno 22 km, Oto~ac 43 km). Od Oltara dalje pje{a~kom stazom ili cestom. Zaviànska cesta se odvaja oko 200 m iznad Oltara gdje s asfalta skre}e d. nizbrdo na livade Ugljevarice. Nakon 1800 m s nje skre}e d. u {umu pje{a~ka markirana staza na Zaviàn (v. 2). Cesta zatim ulazi u {umovitu Krasansku dulibu i nakon 4 km se ra~va: ravno je jo{ 4 km u Krasno, a d. o{trim zavojem uzbrdo na Zaviàn. [est km dalje Planinarska ku}a na Oltarima 408 HRVATSKE PLANINE
je o{tar lijevi zavoj oko lugarnice »Na Si~i« (cisterna). Nastavlja se uspon kroz gustu {umu zvanu Blatna dolina (1 km nakon lugarnice, krià se s markacijom). Na
15. km od Oltara odvaja se l. traktorski put na vrh Plje{ivice (20% nagiba), a 1 km dalje, izme|u Vu~jaka i Zalova~koga bila, cesta doseè svoju najvi{u to~ku (1540 m). Tu se l. u {umu odvaja markacija za Jezera, Piv~e- Pogled na more sa Zaviàna vac i M. Rajinac (v. 16 i 17). Uspon sada prestaje i cesta izlazi iz {ume u zaviànsku kotlinu (d. je uzbrdo pje{a~ki pristup do Doma na Zaviànu 5’). Nakon 500 m, kod kapelice na livadi Ripi{te, odvaja se d. uzbrdo cestovni prilaz do Doma (700 m asfalta). Oko 100 m dalje od kapelice d. je ulaz u Velebitski botani~ki vrt (v. 13). Zaviànska cesta (gra|ena do Zaviàna 1961., a dalje kroz Lomsku dulibu do spoja s cestom Krasno – Mrkvi{te 1963.), jedna je od najvi{ih planinskih cesta u Hrvatskoj, a dosad svakako najvi{a u Velebitu. Posjetiteljima omogu}uje da put zapo~nu na visini od 1500 m, na turisti~koj stazi kojom ima svega 2 h hoda u podru~je nekad tako te{ko pristupa~nih Roànskih kukova. Tko ima automobil, moè danas lako posjetiti najljep{i dio sjevernog Velebita u jednom danu, jedino treba ra~unati na mogu}nost snjènih nanosa od sredine prosinca do po~etka lipnja. Tada vozilo treba parkirati kod lugarnice na Si~i. £ 2. Oltare – Zaviàn pje{ice 2,45 h. Od postaje autobusa u Oltarima cestom prema Krasnom oko 200 m do ra~vanja gdje se d. dolje odvaja Zaviànska cesta. Njom na livade Ugljevarice oko 1800 m do mjesta gdje se d. uzbrdo u {umu odvaja kolni put. Tim putem 50 m do ra~vanja gdje treba d. krakom 15’ kroz jelovu {umu uz brijeg Bijace do Duba. Tu se d. nastavlja bolji put u Babi}a dolac, a na{a markacija vodi l. kroz {umu do livade Razboj i prelazi je kriàju}i telefonsku liniju za objekt na Plje{ivici. Nakon 10’ vodi preko Skorupove plane, gdje su nekada bili ljetni stanovi sela Skorupov Dolac, zatim mimo Pakline (dvije ograde l. od puta) do zavoja Zaviànske ceste, koji nam ostaje l., pa jo{ jedan o{triji uspon do drugoga zavoja unutar kojega je lugarnica »Na Si~i« (oko 1300 m), 1,15 h od Oltara. Nakon lugarnice, odmah l. povrh ceste kolnim putem u Blatnu dolinu. Dnom doline 5’ do kamenog humka gdje se markacija odvaja d. u {umu i za 2’ opet stiè do ceste. Desetak metara dalje prelazi cestu i zatim vodi opet uzbrdo kroz Klanac na travnato Franino korito. Dalje uzbrdo kroz Gornji klanac na livade De{inovac (Do{enovac) do po~etka Premuì}eve staze. Stazom kroz {umu do Bijelih stijena i kroz zanimljiva prirodna vrata (»Tuneli}«) do podnòja Vu~jaka. Njegovom z. stranom kroz {umarak jo{ nekoliko min do livade gdje treba l. sa staze uzbrdo oko 100 m do Doma na Zaviànu. Uspon je ugodan jer nije prestrm, a gotovo stalno vodi {umskom hladovinom. £ 3. Gornja Klada – Babrova~a – @iva vodica – Zaviàn 5 h. Gornja Klada (oko 350 m) jest seoce na Jadranskoj magistrali 10 km j. od Sv. Jurja, a 25 km od Senja. Autobusi stoje na zahtjev. Od autobusne postaje, kod ku}e cestara, vodi markiran put uzbrdo prema Velebitu me|u ogradama zaselaka Vuku{i}i i Dragi~evi}i. Iza sela nastavlja uz brdo Procijep (Procip) i
preko njega u Popriku{u, zatim mimo polja ^i~avice i Ogradine do Vrtlina. Slijedi velika ograda Biondinovac, koja ostaje d. od puta, zatim zavoji uz Bovan na vrh Borka, pa preko Ogradice i Javori}a kroz klanac do napu{teVelebit 409
nih stanova na Babrova~i (oko 900 m), 2 h. Iznad Babrova~e preko Vuku{i}-livade uz Grabarje, zatim preko livada Duplje, Javorje i Ciganski do~i}, te kratkim silazom do terase @iva vodica. Nekada su tu bile oranice i nekoliko stanova, ali je danas sve napu{teno i u ru{evinama. U gornjem dijelu je jak izvor dobre pitke vode. Put se dalje najprije blago
uspinje preko livada i nekad Krasno polje obra|enih parcela Modri}dulibe, Glamo~eve dulibe i Podstrane, zatim ulazi u bukovu {umu (nalazi{te sibireje kroatike), pa se o{tro penje Krivom stranom sve do travnate ~istine Kriì}i (4 h od G. Klade), odakle se ve} vidi pl. dom. U nekoliko zavoja put stiè do napu{tenih stanova u Kladskom katuni{tu, a zatim se livadama penje do doma. Put je prili~no naporan jer je kr{evit, strm i izloèn suncu, pogotovo u prvom dijelu do Grabarja. Da bi se svladala visinska razlika od 1300 m, treba krenuti {to ranije ujutro, tako da se prije po~etka dnevne ège pro|e Babrova~u. Uspon pruà putniku impresivnu sliku zamiranja velebitske primorske padine. £ 4. Starigrad Gornji – @iva vodica – Zaviàn 5,30 h. Uspon zapo~inje na Jadranskoj magistrali kod autobusne postaje u Gornjem Starigradu (Senjskom, ne Pakleni~kom!). Od postaje odmah uzbrdo kroz zaselak Modri}e, pa presjekav{i zavoj ceste za Velike Brisnice, j. podnòjem brda Ple}e, zatim dalje uz d. rub branjevine zavojitim putem do napu{tenoga zaseoka Rastovca. Dalje lak uspon kroz krasnu {umu crnoga bora do ljetnih stanova Paljeìspod vrha Opaljenika (1386 m). Tu se nalazi cisterna s pitkom vodom do koje vode stube l. pod liticu. Od Paljeà put dalje vodi livadama i {umom do @ive vodice, odakle dalje kao iz G. Klade (v. 3). Ovaj je put malo duì nego iz Klade, ali je prikladniji zimi jer je manje izloèn buri i snijegu. Prednost mu je i to {to prolazi kroz pojas lijepe {ume crnoga bora, koji je jedinstven kao {umska sastojina. £ 5. Krasno – Zaviàn cestom 17 km. Do Krasna cestom od Sv. Jurja na Jadranskoj magistrali (24 km) ili iz Oto~ca (21 km). Autobusna veza postoji samo iz Senja preko Sv. Jurja. Iz Oto~ca senjskom cestom 2 km do ra~vanja iza tvornice. Ovdje l. seoskom cestom mimo instalacije HE Senj (akvedukt) u selo [vicu. Iz sela l. uzbrdo iznad isu{enoga [vi~kog jezera, u zavojima na planinski prijevoj Kuterevsku kosu (870 m) i preko nje prili~no strmim silazom kroz {umu u Krasno. Sve su ceste asfaltirane. Krasno (800 m) je ra{trkano planinsko selo smje{teno u slikovitoj Krasanskoj dulibi, najve}e selo na Velebitu (oko 800 stanovnika). Okruèno je sa svih strana visokim i {umovitim strminama. Ku}e su grupirane u nekoliko zaselaka: Ani}i, Modri}i, Dev~i}i, Samardìje. U selu je po{ta, trgovina, {kola, {umarija (osnovana 1766.!), pilana, op}inska ispostava i postaja busa. Autobusna veza sa Senjom dva puta na dan (osim nedjelje). Sredi{tem mjesta moèmo smatrati kriànje cesta (Oto~ac 21 km, [tirova~a 27, Sv. Juraj 24) od kojih niz odvojaka zalazi u dubinu Velebita (Lomska i Krasanska duliba, Zaviàn, Jelovac). SmjeHodo~asni~ki dom kod Majke Bòje {taj u privatnim ku}ama i preno}i{tu [umarije (samo Krasanske (u izgradnji) 410
HRVATSKE PLANINE
s dozvolom) jer su pansion »Mali Rajinac« raketama uni{tili zrakoplovi JNA (u planu je obnova). U okolnim {umama su lugarnice, neke s gostinskim sobama (Si~a, Bevandinica, Apati{an, Lom, Begova~a itd.) i bogati lovni tereni. Po svome poloàju Krasno je polazi{te za niz izleta po Velebitu, a po prirodnim osobinama ima sve uvjete da se razvije u klimatsko oporavili{te. Prednost mu je blizina jadranske obale, odakle je izlet u svjeù planinsku klimu mogu} za
pola sata vònje. Glasovit je krasanski sir. Nedostatak je nesta- Sveti{te Majke Bòje Krasanske (Ana Lemi}) {ica vode. Krasnari su svjesni prednosti svoga mjesta i nastoje razviti turisti~ki promet. Osnovali su i pl. dru{tvo. Krasno se prvi put spominje 1219. u opisu me|e Gatske ùpe, kada je jo{ pripadalo Buànima u Lici, ali tragovi rimske kulture svjedo~e da je tu bilo naselje vjerojatno ve} u anti~ko doba. Dana{nji Krasnari novo su stanovni{tvo koje je ovamo do{lo u nekoliko mahova nakon prestanka turske opasnosti, pretèno iz Dalmacije (Bunjevci). Gospa od Krasna (990 m). Povrh sela nalazi se sveti{te-crkva Gospe od Krasna, koje je za ovaj dio Hrvatske vàno kao Marija Bistrica za sjevernu Hrvatsku. Ovamo vodi tradicionalni hodo~asni~ki Jezerski put ~ak iz Jablanca preko Alana, Lubenovca i Jezera. Crkva je sagra|ena 1641., vjerojatno na starijim temeljima (obnovljena je 1890.). Pro{tenje je dva puta na godinu: na Veliku i na Malu Gospu. Pro{tenje je lijepo opisao Vjenceslav Novak u pripovijeci »Podgorka«. Sveti{te spominje i pjesnik S. S. Kranj~evi} u pjesmi »Na{ ~ovo«: »Po{ao bih Majci Bòjoj na pro{tenje, a na Krasno/ Pre neg umrem da se skru{im, da ne bude poslije kasno«. Uz crkvu se gradi na istaknutoj glavici, na visini oko 1000 m, veliko hodo~asni~ko prihvatili{te s 40 soba (djelomice zavr{eno) koje }e biti i planinarima od velike koristi. Mogu}nost no}enja u hodo~asni~kom prihvatili{tu. Tel. informacije u @upnom uredu: 53274 Krasno Polje 58. Pje{a~ki prilaz do sveti{ta po~inje u Krasnom kod crkve sv. Ante i traje 1,10 h. Cestovni prilaz po~inje u zaselku Dev~i}i (u smjeru Oto~ca), odakle l. 2 km asfaltiranom brdskom cestom. Tko dolazi automobilom s Oltara, moè prije Krasna skrenuti l. neasfaltiranim odvojkom. Dalje postoje dvije mogu}nosti: kra}a zaviànskom cestom i duà preko Loma koja je dijelom asfaltirana. Do po~etka zaviànske ceste treba s kriànja u Krasnom {umskom cestom l. 100 m do drugoga kriànja, pa tu d. kroz Krasansku dulibu 4 km do mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja Zaviànska cesta (dalje v. 1). Druga je mogu}nost l. asfaltiranom cestom uzbrdo desetak km prema [tirova~i do ra~vanja u Ledenoj dragi (tu se l. odvojkom nakon 3,8 km stiè do rimskoga Pisanog kamena; v. 7). Jo{ 1,5 km do novoga kriànja na po~etku Lomske dulibe (l. [tirova~a i Alan), gdje ostavljamo asfalt i skre}emo d. {umskom cestom prema Zaviànu kroz Lomsku dulibu. Nakon 8 km, stalno {umom, mimo lugarnice na M. Lomu, stièmo do V. Loma. Veliki Lom (1256 m) je vrlo slikovita i prostrana travnata ~istina duga~ka oko 1 km, okruèna strmim {umovitim obroncima Hajdu~kih kukova i V. Rajinca. Tu se nalazi lugarnica s cisternom. Lomske livade prikladne su za kampiranje, jer su sa svih strana za{ti}ene od vjetLedena pe}ina u Lomskoj dulibi
Velebit 411
1. Jamski sustav Lukina jama – Trojama (–1392 m); 2. Slova~ka jama (–1268 m); 3. Patkov gu{t (–553 m); 4. Ledena jama u Lomskoj dulibi (–514 m) (D. Bak{i} i V. Ku{an) ra visokim bregovima, a polazna su to~ka za lake izlete na M. Rajinac, Hajdu~ke kukove i Rossijevo skloni{te u Roànskim kukovima. Prostor kod lugarnice moè posluìti kao parkirali{te. To je mjesto postalo tradicionalnim speleolo{kim kampom, odakle se istraùju okolne jame. Lom je bio i baza za istraìvanje Lukine jame (1 h uspona kroz {umu i kamenjar). Lukina jama (ulaz je na 1436 m, a dosegnuto dno samo 81 m nad morem) jedno je od najve}ih otkri}a u hrvatskomu krasu. Od Loma do njezina ulaza ima oko 1 h uspona, u po~etku kroz {umu, a zatim o{trim usponom kroz kra{ki kamenjar najprije u ji. smjeru i, nakon obilaska velike ponikve s ji. strane, silaz u ponikvu do ulaza u jamu. Dimenzije su ulaza 8x20 m (ne ubacivati kamenje!). Tu su planinari speleolozi 1994. i 1995. prona{li i istraìli jamu koja je danas najdublja poznata jama u Hrvatskoj i deveta po dubini na svijetu. Ronjenjem na dnu postigli su rekordnu dubinu od 1392 m. U jezercu je na dnu prona|ena posve nova, endemi~na vrsta pijavice (Croatobranchus me{trovi). Jama je nazvana po speleologu Ozrenu Luki}u kojeg su na Velebitu iz zasjede ubili ~etnici tijekom Domovinskoga rata. Vi{e o tome v. Jalì}, B.: Ekspedicije Lukina jama 1994-95., Speleolog 1994-95., str. 8-12. Iza V. Loma cesta opet ulazi u {umu, nakon 1,2 km krià se na Trome|i s Jezerskim putem Lubenovac – Jezera – Krasno, a zatim se uspinje jo{ oko 6 km do livada pod Domom na Zaviànu, gdje se kod kapelice l. odvaja cestovni krak do Doma duìne 800 m (asfalta). Taj prilaz Domu na Zaviànu omogu}en je 1963. probijanjem ceste kroz Lomsku dulibu. Zbog svoje duìne,
dolazi u obzir samo za posjetitelje s automobilom (nagib do 15%). £ 6. Krasno – Jezera – Zaviàn 3,30 h. Do Krasna v. 5. Pje{a~ki put iz Krasna vodi od cestovnog kriànja j. cestom za [tirova~u oko 100 m (do po{te), odakle poludesno (d. je cesta za Krasansku dulibu!) seoskim putem u zaselak Ani}e. Iza zadnjih ku}a penje se prili~no {irok markiran put, najprije uvalom, a onda o{tro bokom Nadàk-bila do prijevoja Zarez i preko njega na prostranu travnatu planinsku visoravan Jezera. Jezera (1500 m) su najprostranija i najzna~ajnija visoka kra{ka ravan sj. Velebita. Zapravo je rije~ o valovitoj travnatoj visoravni koja je dobila ime po nekoliko planinskih lokava {to se do kasna ljeta odrè na dnu ponikava (ona usred Jezera ne presu{uje). U blizini stalne lokve nalazi se ru{evina zvana Crkvina (pu~ki naziv za ostatak negda{njega sakralnog objekta). Mimo nje prolazi hodo~asni~ki Jezerski put za Gospu od Krasna. Jezera se prostiru izme|u dva grebena, a nastala su usjedanjem terena me|u njima uzdù tektonskih pukotina Zemljine kore. Prema ji. postupno se spu{taju u {umovitu Apati{ansku dulibu, odakle je mogu} prilaz {umskom cestom do samog ruba Jezera, a prema sz. postupno se diù sve do Zalova~kog bila (oko 1550 m). Povr{ina Jezera je valovita, sredinom malo uleknuta. Dno ravni puno je ponikava i manjih dolaca koji su odijeljeni grebenima. Staze koje vode na Jezera nastale su sto~arskim 412 HRVATSKE PLANINE
kretanjima i odvoènjem sijena. U dana{njim ekonomskim uvjetima sto~arski je ìvot posve odumro i sto~arske staze zara{}uju. Markacija izlazi iz {ume na rub Donjih ili Krasanskih jezera, odakle dalje treba pàljivo odrediti put jer je u travnjaku te{ko markirati. Godine 1995. postavljeno je nekoliko orijentacijskih stupova s markacijom. Na visoravni treba skrenuti d. oko 30’ do kriànja zvanog Buljevac, odakle ravno do prijevoja na Zalova~koj kosi (v. 17) i na drugu stranu kroz lijepu bukovu {umu na Zaviànsku cestu. Njom l. nekoliko min, a zatim na drugu stranu ceste kratkim o{trim usponom do doma. Put je u prvom dijelu vrlo strm, ali prolazi {umskom hladovinom. Drugi dio puta preko otvorene visoravni Jezera poloìt je i lak, te pruà izvanredne vidike. £ 7. Studenci – Kosinj – Lom – Dom na Zaviànu cestom 50 km. S li~ke ceste 5 km s. od Peru{i}a (27 km od Oto~ca, 19 km od Gospi}a) skre}e z. prema Velebitu asfaltirana cesta koja vodi do HE Senj kod Kru{~ice (15 km). Na 3. km prelazi èljezni~ku prugu Zagreb – Split kod `. p. Studenci (Zagreb 192 km, Gospi} 22 km, Split 232 km). Na ra~vanju, 6 km iza Studenaca, skre}emo d., a
na idu}em ra~vanju, iza mosta na Lici, l. 2 km do Gornjega Kosinja. U Kosinj se moè radnim danom autobusom iz Gospi}a. U D. Kosinju mogu} je smje{taj i opskrba u »Planinarskoj ku}i«, privatnom objektu obitelji Vukeli}. Iza sela cesta ulazi u slikovitu dolinu potoka Bakovca, prolazi kroz selo Bakovac i zaselak Ribnik (crkva sv. Vida iz 1769.; nekoliko kamenitih plo~a s glagoljskim natpisima iz doba vladavine Frankopana). Ovdje svr{ava asfalt. Dva km iza Sv. Vida na ra~vanju d. uzbrdo. Nakon 8 km, uglavnom kroz {umu, cesta prolazi mimo izvora Begova~e i Pisanog kamena. Begova~a je izvor ìve vode pedesetak metara d. od ceste i prava blagodat za ovaj bezvodni kraj. Na livadama oko izvora je {umska manipulacija i nastamba {umskih radnika. Vànost toga izvora jo{ u anti~ko doba dokazuje oblìnji »Pisani kamen«. To je zanimljiv rimski spomenik koji se nalazi 1,3 km cestom dalje u {umi (30 koraka l. od ceste, 850 m nad morem). U monolitnoj stijeni, dijelom obrasloj mahovinom, uklesan je natpis latinskim slovima: EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS ET PARENTINOS ADITUS AD AQUAM VIVAM ORTOPLINIS PASUS D LATUS I {to zna~i: Prema ugovoru, ovdje je granica izme|u Ortoplina i Parentina; prijelaz preko granice dopu{ten je Ortoplinima do ìve vode 500 hvata u daljinu, 1 hvat u {irinu. Izgleda da su Rimljani ovdje intervenirali u sporu oko izvora Begova~e izme|u dva ilirska plemena: Ortoplina iz Stinice kod Jablanca i Parentina iz Kosinja s li~ke strane. Od Pisanog kamena ima 3,8 km {umske ceste do uzdùne Velebitske ceste u LedeRimski »Pisani kamen« u Lomskoj dulibi noj dragi. Dalje v. 5. Uzdùni putovi kroz skupinu £ 8. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te Premuì}evom stazom 2,30 h. Od doma niz livade po i. obronku Zaviànske kose do kapelice na cesti. Odmah iza nje d. je ulaz u Velebitski botani~ki vrt u Modri}-dolcu (v. 13). Cesta vodi i. bokom V. Zaviàna kroz lijepu bukovu {umu. Prije ulaza u {umu, odmah iza Modri}-dolca, odvaja se d. o{tro uzbrdo staza na vrh Velikoga Zaviàna (v. 15). Nakon 1,5 km cesta skre}e l. i spu{ta se u Lomsku dulibu (v. 5), a na{ put odvaja se d. Premuì}evom turisti~kom stazom, koja blagim usponom preko travnatog Vuku{i}-katuni{ta zaobilazi j. obronke Velebit 413
Zaviàna i nastavlja kroz {u-
mu. Nakon 20’ odvaja se d. od na{ega puta jedva vidljiv nogostup do ^emerikova do~i}a, odakle se spu{ta u Smr~eve doline (v. Roànski kukovi, 2). Premuì}eva staza nastavlja jedva primjetnim usponom kroz sve kr{evitije podru~je i ulazi me|u kamenite kukove rastrganoga, nepravilnoga grebena ^epura{a. L. u dubini vide se guste {ume u Lomskoj dulibi. Nakon ^epura{a, {uma postaje sve rje|a, a staza je sve ~e{}e usje~ena u kamen. Na jednoj glatkoj stijeni l. iznad staze uklesao je HPS 30. 6. 1979., u povodu proslave 10. obljetnice VPP-a, ovaj spomen-natpis: »Planinarska staza Ante Premuì}a, gra|ena 1930-33, PSH 1979.« Uskoro se pred nama pojavljuje Premuì}evom stazom kroz Roànske kukove (Igor Legac) stjenovit vrh Gromova~e. Sa staze se d. uz njezinu padinu odvaja markacija na vrh (v. 18). Preko blagoga prijevoja (1620 m; najvi{a to~ka na ~itavoj Premuì}evoj stazi) nastavlja se staza pod Pasari}ev kuk. Pod stazom l. u dubini nazire se Fabin dolac, odakle nam prilazi staza iz Lomske dulibe. Od ovoga je mjesta, posljednjih 200 m do Rossijeva skloni{ta, staza usje~ena u ìvu stijenu l. boka Pasari}eva kuka, iznad strahovite kra{ke ponikve. S druge strane ponikve diè se impozantna kamenita barijera Novotnijev kuk. S toga vratolomnog mjesta staza skre}e o{tro d. i za nekoliko trenutaka stiè do Rossijeva skloni{ta na Jerkovi}docu (v. Roànske kukove). Put je veoma lak i ugodan jer nigdje nema ja~eg uspona. Premuì}eva se staza stalno kre}e na visini oko 1600 m. Orijentacija je tako|er laka, pa ~ak i u najgu{}oj magli, jer je zbog neprohodnosIng. Ante Premuì} ti okolnog terena nemogu}e skrenuti sa staze. (1889.–1979.), projektant planinarske staze duge £ 9. Uzdùna staza primorskom padinom Si~a – 50 km Alan 7 h. Usporedno s visinskom Premuì}evom sta-
zom pruà se uzdùna staza primorskom padinom, na visini od 1000–1300 m. Prolazi nizom udolina zvanih plane, doci i dulibe koje su me|usobno povezane pastirskim stazama. Odlikuju se neobi~nom slikovito{}u. Gotovo svaki dolac ima na dnu ravnu livadu, a na rubu bijele vapnena~ke kukove. Oni su sastavni dio Ìjebaste udoline gornjega pregiba primorske padine koja se pruà uzdù cijelog Velebita, u duljinu od preko 100 km. Ogra|ena je od mora slikovitim kamenitim glavicama, u kojima se sa~uvao pojas krasne {ume crnoga bora. Tu se jo{ prije nekoliko desetlje}a svakoga ljeta odvijao osebujan ìvot primorskih sto~ara. Na svom putu kroz taj kraj, nekad pun ìvota, planinar }e danas susresti tek ponekog starca koji se nije mogao rastati od zavi~aja. Zbog svega toga ta je tura poseban doìvljaj. Put je markirao PD »Zaviàn« iz Senja 1989. Lako se moè pro}i za jedan dan hoda, ali je naporniji od Premuì}eve staze zbog mnogih uspona i silaza. 414 HRVATSKE PLANINE
Po~inje kod lugarnice na Si~i (1290 m; v. 1) gdje se d. odvaja {umska cesta do kraja Pandorine plane (20’). Iza nje, preko prijevoja, kroz bukovu {umu silaz u dolinu [arganu{u (15’). Preko idu}eg prijevoja (10’) i male doline na novi prijevoj i iza njega na Cigani{te gdje dolazimo na markaciju G. Klada – Zaviàn (v.
3; 50’ od Si~e). D. 150 m i kod zida l. 10’ do ~istine Vrh Paljeà. Silaz 30’ Beginim putem u dolinu (1030 m), zatim uspon preko prijevoja kroz borovu {umu do ostatka bu- Spomen-natpis Anti Premuì}u uz njegovu stazu nara u Modri}-docu (1020 m; (N. Marcutti) 2,15 h od Si~e). Uspon od 25’ kroz borovu {umu na prijevoj l. od Budima i silaz do dviju ku}a u Zabudim (usput je mogu} uspon d. od 20’ na Budim, 1204 m). Nakon silaza na 1100 m, gdje je odvojak za Borovu vodicu, slijedi 10’ uspon kroz bukovu {umu, livada [upi}-duliba, silaz borovom {umom u dolinu i uspon 15’ na prijevoj (1215 m), odakle je silaz na Plan~ice (1150 m; 1,15 h od Modri}-doca). Kriàmo markaciju V. Brisnice – Rossijevo skloni{te, nakon ~ega slijede usponi: 25’ do Mi{kulinske dulibe (1190 m), jo{ 20’ do Vuku{i}-dulibe (1240 m) i 15’ na Lisac-stanove (1270 m). Nakon prijevoja (1300 m), 25’ silaza u Vujinac (1140 m) i iza njega 25’ uspona do prijevoja na Marinom brìku, 15’ silaza u dolinu La|a (1160 m), 25’ uspona iznad Struga i jo{ 25’ uspona iznad Zelengrada na prijevoj O{trik (1310 m; vidik na more). Slijedi 10’ spusta kroz {umu Bukova draga, te uspon na Jeèv brijeg (1400 m). Kroz {umu na cestu iz Jablanca i njom 100 m l. do pl. skloni{ta Alan (od Plan~ica 3,30 h). Vi{e o tome u Belavi}, M.: Nova staza uzdù sj. Velebita, HP 1990.,1-2, 31. £ 10. Uzdùna cesta Zaviàn – Lom – Mrkvi{te 22 km. Od Doma 800 m silaza do Zaviànske ceste. Njom d. 1,5 km kroz {umu do mjesta gdje se d. odvaja Premuì}eva staza u Roànske kukove. Nakon daljnjih 100 m l. ispod ceste nalazi se ponikva s otvorom jame Vuku{i}-snjènica (1470– 1450 m), u koju se lako moè si}i sve do vje~noga snijega. Ime je dobila po podgorskoj obitelji koja je neko} u blizini imala ljetne stanove, a snijeg upotrebljavala u nedostatku vode. Tu cesta postupno skre}e prema istoku i spu{ta se 4 km preko V. i M. Krià u zavojima do mjesta zvanog Trome|a. Na Trome|i (trome|a {umskih odjela) cesta se krià s markiranim tzv. Jezerskim putem (Lubenovac – Jezera – Krasno). L. od ceste Jezerski se put (zapravo markirani nogostup) o{tro uspinje do Generalskog doca pod M. Rajincom i preko Jezera spu{ta u Krasno, a d. od ceste u j. smjeru silazi prema Lubenovcu i Kozjaku. Kriànje se nalazi u gornjem dijelu Lomske dulibe, koja je poput velikoga mra~nog kotla okruèna divljom romantikom stijena Rajinca, Hajdu~kih i Roànskih kukova. Cesta produùje ravno Lomskom dulibom izme|u Rajinca i Hajdu~kih kukova i nakon 1,2 km izlazi iz {ume do lugarnice na V. Lomu (1256 m; cisterna s vodom!). V. Lom je lijepa, kra{ka, travom obrasla dolina izme|u V. Rajinca i Hajdu~kih kukova, prikladna za kampiranje (v. 5). Cesta nastavlja dolinom na njezin drugi kraj u {umu i njom vodi uzdù {umovite Lomske dulibe, uglavnom ravno, mimo lugarnice M. Lom, i jo{ oko 500 m do asfaltirane ceste Krasno – [tirova~a. Odavde d. ima do kriànja na Mrkvi{tu oko 10 km, a do [tirova~e 14 km asfaltirane {umske ceste. Velebit 415
SATNICA OD DOMA NA ZAVI@ANU Vu~jak (1644 m) 8' Zaviànska kosa (1620 m) 15' Botani~ki vrt
15' Veliki Zaviàn (1678 m) 1h Piv~evac (1676 m) 1,20 h Mali Rajinac (1699 m) 2h Gromova~a (1675 m) 2,30 h Rossijevo skloni{te 2,30 h Crikvena (1641 m) 3h Vratarski kuk (1676 m) 2,15 h Veliki Lubenovac 4h Veliki Kozjak (1629 m) 5h Hajdu~ki kukovi (1649 m) 4-5 h Alan 5,30 h Oltari 2h Sv. Juraj 31 km Planinarski dom na Zaviànu (N. Marcutti) Krasno 3h Izleti od Doma na Zaviànu Pl. dom Zaviàn (naglasak na drugom slogu) nalazi se na j. obronku vrha Vu~jaka (1644 m), na visini od 1594 m povrh strmih livada, a na rubu {umovita kamenjara. To je solidno zidana jednokatna zgrada podignuta na temeljima male predratne Kraja~eve ku}e. Kraja~evu ku}u sagradio je HPD (otvorenje 15. 8. 1927.) i nazvao je imenom svoga tada{njeg predsjednika. Za vrijeme rata je uni{tena i na njezinim je temeljima HPS 1952. podigao dana{nji dom (otvorenje 27. 7. 1953.). Domu je 1965. prigra|eno jedno krilo, a 1963. je preure|en. Premda se nalazi na Vu~jaku, planinari ga nazivaju Domom na Zaviànu, jer Vu~jak pripada zaviànskoj skupini vrhova. Ku}a je stalno otvorena jer u njoj boravi doma}in-meteorolog. U domu se moè dobiti najnùnija opskrba, a postoji i mogu}nost pripremanja vlastite hrane. U prizemlju zgrade je kuhinja, jedna skupna spavaonica i prostrana blagovaonica, a na katu sobe s 2, 4 i vi{e kreveta, ukupno 26 leàja. Ima struju iz agregata i telefon. U sklopu zgrade je cisterna za vodu ograni~enog kapaciteta (mole se gosti da je vrlo {tedljivo
Dr. Ivan Kraja~ tro{e jer sredinom ljeta presu{i). Objektom upravlja HPS u Zagre(1877.–1945.), bu koji daje obavijesti. Telefon doma vidi u popisu pl. ku}a. Kod ~u- ministar i predsjednik vara se mogu kupiti zemljovidi, razglednice i suveniri. Ljetnih je viHPD-a koji je dao kenda te{ko dobiti smje{taj zbog mno{tva posjetitelja. Dom je pozsagraditi prvu ku}u nat ne samo kao najvi{i u Hrvatskoj nego i kao glavna visinska planinska meteorolo{ka stanica (osn. 1953.). Pokraj zgrade su na ogra|enu prostoru smje{teni meteorolo{ki instrumenti. Za razvitak ove stanice osobito je bio zasluàn prof. Boìdar Kirigin (1921.– 1977.). £ 11. Okolica doma. Prostrane travnate padine ispod Doma i na obroncima susjedne Zaviànske kose zimi su, i po~etkom prolje}a, dobra skijali{ta. Sa z. strane doma prolazi ~uvena Premuì}eva turisti~ka staza koja tu nedaleko po~inje. Ispod doma s i. strane prolazi cesta Oltari – Lomska duliba preko livade, koja je prikladna za parkiranje vozila. Desno od kapelice, koja je sagra|ena 2000., probijen je 1965. do doma cestovni odvojak od 800 m koji je danas asfaltiran. Pred samom zgradom je mala terasa za sun~anje, odakle se pruà vidik na more i Velebit. Zaviànska kotlina sa {atorskim gradom 416 HRVATSKE PLANINE
£ 12. Vu~jak 8’. Stazom l. iza ku}e VIDOKRUG S VU^JAKA odmah uzbrdo, strmo u s. smjeru kroz Ime vrha m km 0° {ikaru i kamenje na vrh (1644 m). To Snjènik 1610 2,5 25 je kamenita glavica s vrlo lijepim vidiPlje{ivica
1620 1,9 45 kom. Ovu kratku orijentacijsku {etnju Zalova~ko bilo 1630 1,0 86 s 50 m uspona korisno je poduzeti prije Buljevac 1550 15,0 104 ostalih izleta. Mali Rajinac 1699 3,7 128 Piv~evac 1676 1,8 131 £ 13. Velebitski botani~ki vrt 15’. Hajdu~ki kukovi 1649 8,7 147 Od doma silaz do kapelice na ZaviànVeliki Kozjak 1629 10,0 153 Lubenova~ka v. 1470 5,7 155 skoj cesti, zatim d. oko 100 m. Tu d. u Vratarski kuk 1650 5,9 160 ogradi je ulaz u vrt. Osnovan je 1966. Rivine 1638 1,9 170 na inicijativu Frana Ku{ana (1902.–
Gromova~a 1675 4,9 172 1972.), profesora botanike na FarmaVeliki Zaviàn 1676 1,5 189 Zaviànska kosa 1620 0,5 213 ceutskom fakultetu u Zagrebu, i [umarije Krasno. Njegova je osnovna svrha znanstvena i istraìva~ka, a osim toga treba sluìti populariziranju velebitske flore i kao zanimljiv turisti~ki objekt. Smje{ten je na visini oko 1500 m na dnu Modri}-doca, poznatog zbog osobina svoje mikroklime: on je mrazi{te, gdje i u ljetnim no}ima temperatura nerijetko pada ispod ledi{ta. U dolcu se pored bunara s izvorskom vodom nalazi drvena zgrada s 4 leàja za potrebe osoblja. Iza nje je izgra|ena krùna staza koja obilazi ponikvu s najzanimljivijim primjercima flore. Ovdje se na 30 hektara povr{ine nalazi oko 600 autohtonih biljaka i uz to 30 induciranih, tj. presaVelebitski botani~ki vrt |enih iz drugih dijelova Velebita. Uz biljke su plo~ice s natpisom, a tiskan je i ilustrirani prospekt. Vi{e o vrtu u bro{uri »Velebitski botani~ki vrt« Vice Ivanovi}a (Hrvatske {ume, 1997.). £ 14. Zaviànska kosa 15’. Od ku}e na jz. ravno preko livada na istaknut stoàsti vrh visok oko 1620 m, sav obrastao travom (neki ga zovu i Klek). Vidik je sli~an kao i s Vu~jaka. S vrha se moè lako bez puta si}i u Modri}-dolac do Botani~kog vrta (v. 13) ili nastaviti oko vrta krùnom stazom preko vrha Balinovca (1601 m) na V. Zaviàn. £ 15. Veliki Zaviàn 1 h. Od doma silaz do kapelice na Zaviànskoj cesti, cestom 100 m d. do ulaza u Botani~ki vrt u Modri}-dolcu i mi-
mo njega jo{ nekoliko metara gdje se d. od ceste uzbrdo odvaja markacija koja preko strme livade ulazi u {umu. Dalje vodi preko livade ^emerikovac i Medvje|e doline i zatim kroz klekovinu na Osniva~ Vrta Fran Ku{an (1902.–1972.) u Vrtu 1967. godine sa vrh kr{evita sto{ca s lijepim suradnicima Boènom Klapka i Stjepanom Bertovi}em Velebit 417
vidikom na more (1676 m). Nekad je ovdje bilo mnogo runolista, ali su ga posjetitelji prili~no istrijebili (zabranjeno trganje!). Na vrh se moè i s druge strane, markiranom kru`nom turom preko Balinovca i sa silazom u Botani~ki vrt. £ 16. Zaviànski Piv~evac 1,20 h. Do Buljevca kao za M. Rajinac (v. 17) i tu od kriànja d. po i. bo~ini Piv~evca markacijom uzbrdo kroz {umu na vrh (1676 m). Razgled s vrha: Rajinac, Hajdu~ki i Roànski kukovi i skupina zaviànskih vrhova. Uspon je lijep i lak izlet {umovitim krajem, a na putu za Rajinac je usputna {etnja od pola sata. Ime je dobio po tetrijebu (u bunjeva~kom govoru pivac, pijevac). £ 17. Mali Rajinac 2 h. Od doma Zaviàn i Velebitski botani~ki vrt (1:38 000) silaz na cestu i njome nekoliko min l. do mjesta gdje markirani put prelazi na drugu stranu u bukovu {umu. Tim putem preko Zalova~ke kose, tj. prijevoja izme|u Zalova~kog bila (1630 m) i Zaviànskog Piv~evca (1676 m), na Gornja jezera do kriànja markiranih putova na Buljevcu 45’. Tu oprez: l. preko Jezera u Krasno (v. 6), ravno j. rubom Jezera na Rajinac, a d. gore u {umu na vrh Piv~evca (v. 16). Dalje ravno si. podnòjem Piv~evca u j. smjeru, preko livade [argovice,
i opet kroz {umu na travnati Carski i Generalski dolac, gdje se kod ostataka erarske (»carske«) ku}e krià s Jezerskim putem Lom – Jezera – Krasno. Nakon kriànja, markirani nogostup zakre}e l. uspinju}i se mije{anom {umom u ji. smjeru, a zatim u i. smjeru uz obronak do prvog proplanka iznad kamenitih stijena (lijep vidik na Jezera). Dalje kroz tzv. Vrata, zatim uz travnat obronak, pa naglo d. kraj ponikve na rebro i njime na vrh M. Rajinca, najvi{eg vrha sj. Velebita (1699 m; Mali Rajinac je vi{i od Velikog Rajinca!). Put je lak, a osobito je lijep u vrijeme cvata kad su Jezera prekrita bogatom florom. Vidik je orijentiran na kopnenu stranu Velebita. VIDOKRUG S MALOG RAJINCA IME VRHA m km 0° Klek 1181 58 12 Sv. Gera 1178 110 12 Kona~i{te 1494 9,5 25 Sljeme 1032 140 29 Seli{ki vrh 1280 42 42 Gola Plje{ivica 1649 60 91 Ozeblin 1657 75 110 Klekova~a 1984 120 111
Hajdu~ki kukovi 1649 34 167 [atorina 1524 15 173 Vratarski kuk 1650 34 197 Gromova~a 1675 33 224 V. Zaviàn 1676 3,2 286 Vu~jak 1644 3,7 308 Slov. Snènik 1796 110 332 Triglav 2863 190 334 Risnjak 1528 80 335 Uspon na Mali Rajinac; u pozadini Hajdu~ki kukovi (Miro Lay) Plje{ivica 1620 4 335 Bjelolasica 1534 60 350 418
HRVATSKE PLANINE
£ 18. Gromova~a 2,30 h. Putem prema Rossijevu skloni{tu 2 h (v. 8). Otprilike 1,5 km prije skloni{ta odvaja se d. od Premuì}eve staze uzbrdo markiran nogostup, kroz gustu klekovinu, na vrh za 15-20’. Pri traènju odvojka treba obratiti pànju na kamen s natpisom d. od Premuì}eve staze. Gromova~a je markantna kamenita gromada divovskih dimenzija (1675 m), koja omogu}uje lijep vidik na more i velik dio Velebita. Vrlo zahvalna usputna {etnja na putu do Rossijeva skloni{ta. £ 19. Rossijevo skloni{te i Crikvena u Roànskim kukovima 3 h. Ovaj je pohod bez sumnje najljep{i izlet od Doma na Zaviànu, a mòda i najljep{i u Velebitu. Vodi dijelom Premuì}eve staze koji je opisan kao uzdùni put kroz skupinu (v. 8). £ 20. Hajdu~ki kukovi 5 h. Silaz na cestu i njome d. do Trome|e (v. 10). Na Trome|i d. s ceste silaz markiranom stazom u Duboku dolinu gdje se sastaje s kolnikom od lugarnice na V. Lomu. Njime d. kroz {umu Leden|u i l. povrh travnate [krbine drage za 20-30’ do odvojka za Rossijevo skloni{te (d. natpis na kamenu). Do toga se mjesta moè sa Zaviàna i markiranim silazom koji se odvaja s Premuì}eve staze malo prije Rossijeva skloni{ta. Na{ put nastavlja ravno dalje uzbrdo kroz smrekovu {umu podnòjem Matinog vrha i nakon 20’ stiè na Lubenova~ka vrata (1474 m), prijevoj izme-
|u Roànskih i Hajdu~kih kukova. Malo prije prijevoja d. se odvaja markacija na Vratarski kuk (natpis na kamenu). Slijedi 1 h silaza na drugu stranu kroz Plan~ice, gdje se izmjenjuju cvjetne livade i skupine krasnih omorika, do ceste koja silazi na Lubenovac. Njome do mjesta gdje se l. odvaja markacija na vrh (dalje v. Roànski i Hajdu~ki kukovi, 8). £ 21. Pl. skloni{te na Lubenovcu. Do odvojka za Hajdu~ke kukove v. 20. Silaz cestom na Veliki Lubenovac i preko livade na drugu stranu do pl. skloni{ta (dalje v. Veliki Kozjak, 2). £ 22. Veliki Kozjak 5,30–6 h. Do pl. skloni{ta na Velikom Lubenovcu (v. 21). Uspon na vrh v. Veliki Kozjak, 1. LITERATURA (V. – skr. Velebit). Hirtz, M.: Kroz Veliku Kapelu i V. do mora. HP 19, 1923., 125 i 149; Poljak, J.: Lubenovac. HP 21, 1925., 93; Hirtz, M.: Od Apati{ana do Lubenovca. HP 21, 1925., 114; Gu{i}, B.: Dù sj. i srednjeg V. HP 22, 1926., 71; Kraja~, I.: Zimi na sj. V. i Senjskom bilu. HP 23, 1927., 39; Premuì}, A.: Novi visinski put u sj. V. HP 28, 1932., 18; Kraja~, I.: Novi visinski putovi na V. HP 29, 1933., 143; Modri}, B.: Na Zaviànu. NP 3, 1951., 260; Modri}, B.: Kroz Smr~eve doline. NP 4, 1952., 303; Modri}, B.: Zimi na Vu~jaku. NP 4, 1952., 159; Modri}, I.: Opustjele plane, dulibe i doci. NP 7, 1955., 1; Kostovi}, J.: Sjeverni V. NP 7, 1955., 235; Severinski, V.: Senjske {ume i njihova eksploatacija. Senjski zbornik 1, 1956., 232; Modri}, I.: Kroz borove gajeve V. NP 9, 1957., 65; Modri}, B.: Opustjelim klancima i gudurama V. NP 13, 1961., 264; Ku{an, F.: Botani~ki vrt na V. Priroda 53, 1966., 164; Kirigin, B.: Deset god. rada plan. meteorol. stanice Zaviàn. NP 16, 1964., 33; Markovi}, M.: Susret pod V. NP 16, 1964., 195; Ku{an, Z.: Stazama sj. V. NP 17, 1965., 71; Be{irovi}, U.: Dojmovi s V. NP 17, 1965., 241; Poljak, @.: Sjeverni V. Planine Jugoslavije. Zagreb 1967.; Ku{an, F.: Velebitski botani~ki vrt. Stru~ni vodi~. Senj 1971.; Glavna meteorolo{ka stanica Zaviàn 1953-1973. Republ. HMZ, Zagreb 1973.; Bertovi}, S.: Ekolo{ko vegetacijske zna~ajke okoli{a Zaviàna - Anali za eksploataciju {uma 18, 1975., 5; Velebitski botani~ki vrt i rezervat. Povodom 10-g. NP 29, 1977., 193; Pave{i}, M.: Borovi vrh na s. V. NP 42, 1990., 121; Kantura, @.: Od Oltara do Budima. HP 84, 1992., 203; Ivan~evi}, V.: Velebitski botani~ki vrt. Uprava {uma Senj 1997. Velebit 419
Roànski i Hajdu~ki kukovi zemljovid 24-25, str. 406-407 Strogi prirodni rezervat. Roànski i Hajdu~ki kukovi s pl. su gledi{ta najzanimljiviji dio s. Velebita. Neobi~no, gotovo fantasti~no carstvo kr{a {to ga je priroda ovdje stvorila, rijetko se gdje javlja na jednomu mjestu, u takvoj koncentraciji i veli~ajnosti. Skupina sadrì pedesetak kamenitih vrhova visokih preko 1600 metara koji bogatstvom oblika ve} odavna privla~e planinare i alpiniste. Glavne su prirodne karakteristike divlje, rastrgane, okomite i odlomljene litice od gromadastih vapnenjaka, zatim jame, ponori, strmoglavnice, velike razderane ponikve, kameniti kolosi u obliku {iljaka, tornjeva, kukova, obeliska, razlomljenih i nazubljenih glava, prirodnih vrata i prijevoja. Sve to, i uz to iskonski vegetacijski pokrov, bili su razlogom da su Roànski kukovi, zajedno s Hajdu~kima, od sije~nja 1960. pod zakonskom za{titom kao strogi prirodni rezervat. U ovome bi kaosu stijena i ponora uzaludno bilo traìti neku pravilnost, smjer ili niz. Taj neobi~ni labirint pruà {iroko polje djelovanja planinarima, alpinistima, speleolozima, botani~arima, geolozima, meteorolozima i drugim istraìva~ima prirode. Podru~je jo{ uvijek pruà ~ar neistraènoga, jo{ uvijek tu ima mjesta na koja sigurno nije stupila ljudska noga. Planinarstvo. Planinari su najprije po~eli prodirati u Roànske kukove. ^lanovi HPD-a podigli su u njima 1929. Rossijevo skloni{te i pojedine kukove nazvali imenima zaslùnih planinara i istraìva~a. Tako su nastala imena Pasari}ev, Hir~ev, Rossijev, Novotnijev i Kraja~ev kuk, te Poljakov i Premuì}ev toranj. Kad je 1930.–33. probijena i Premuì}eva turisti~ka staza upravo kroz najneprohodnije podru~je, postao je
posjet Roànskim kukovima lakom {etnjom. S turisti~ke staze moè se bez ikakve muke i opasnosti, kao u kakvu muzeju, promatrati bogatstvo oblika {to ga je ovdje nagomilala kra{ka priroda. Godine 1995. kona~no su markacije prodrle s U Roànskim kukovima (N. Marcutti) Premuì}eve staze i do najnepristupa~nijega, Vratarskog kuka, a ure|en je i osiguran silaz do dna neko} nepristupa~ne jame Varnja~e. Kod Vratarskog kuka otkrivena je i 1998. istraèna Slova~ka jama duboka 1301 m(!). Posljednji su svladani Hajdu~ki kukovi. Markirani su usponi na dva najvi{a vrha, a 1995. su se u njima speleolozi spustili u Lukinu jamu, najdublju u na{oj domovini (v. 5 u Skupini Zaviàn). Prilazi Rossijevu skloni{tu £ 1. Jablanac – V. Alan 21 km – Rossijevo skloni{te 4 h. Uspon se moè zapo~eti od pl. doma »M. Hirtz« u Jablancu ili 4 km iznad njega na Jadranskoj magistrali pored benzinske crpke (stajali{te autobusa na zahtjev), na mjestu gdje se cesta Jablanac – Alan krià s Jadranskom magistralom, ili pak s Magistrale 1 km jùnije gdje se ona krià s pl. stazom Jablanac – V. Alan. 420 HRVATSKE PLANINE
Jablanac je turisti~ko mjesto s lu~icom na obali Velebitskog kanala, 4 km ispod Jadranske magistrale, povezano s njom asfaltiranim krakom (Senj 45 km, Karlobag 36 km). Ima oko 150 stalnih stanovnika (ljeti dvostruko), hotel, parkirali{te, trgovinu, po{tu i ure|eno kupali{te. U blizini je novo naselje i autokamp Stinica. Veza trajektom za Rab (50’) i autobusna veza s Rijekom (115 km) i Zagrebom (220 km). Cesta preko V. Alana veè Jablanac s li~kom cestovnom magistralom. U mjestu je i pl. dom »Miroslav Hirtz«. Ben- Planinarski dom u Jablancu (desno gore) zinska crpka je iznad mjesta na Jadranskoj magistrali. U povodu 800. godine osnutka Jablanca objavio je [. Balen 1979. povijesnu studiju »Jablanac« (fotokopija se moè naru~iti kod HPD-a »MIV« koje upravlja pl. domom). Polazna je to~ka i baza za uspon na Velebit pl. dom u samom Jablancu koji, osim toga, sluì za odmor planinarima nakon silaska s Velebita k moru. Pl. dom »Miroslav Hirtz« nalazi se na vidljivu mjestu povrh Jablanca, na kamenitoj litici, oko 20 m iznad mora (najniì pl. dom u Hrvatskoj, a mòda i na svijetu). Ima 40 leàja (25 u sobama i 15 u skupnoj spavaonici), blagovaonicu, dvije opremljene kuhinje, terasu, vise}u kuglanu, vodovod, elektriku, TV. Sagradio ga je prije Drugoga svjetskog rata dr. Miroslav Hirtz (1878.–1944.) na dominantnom poloàju iznad same luke. HPS ga je 1955. otkupio od Hirtzovih nasljednika, elektrificirao, uredio cisternu velikog kapaciteta, prigradio depandansu i nazvao ga »Hirtzovim domom« Godine 1962. predao ga je na upravljanje PD-u »Japeti}« u Samoboru, a 1980. PD-u »MIV« iz Varàdina koje ga je obnovilo i 1994. uvelo vodovod. Dom je otvoren od 1. 5. do 30. 9. (izvan sezone uz najavu), a skloni{te je stalno otvoreno. Objektom danas upravlja HPD »MIV« (biv{e PD »LTA«) iz Varàdina. Odmah iznad doma je glavica
Kla{nica s predrimskom, ilirskom gradinom. Od doma se mogu poduzimati usponi u Velebit i lijepe {etnje u okolicu Jablanca, me|u kojima je najatraktivnija u Zavratnicu, te trajektom na Rab radi uspona na njegov najvi{i vrh Kamenjak (v. Planine hrv. oto~ja). Zavratnica je potopljena draga (nije fjord, jer nije ledenja~kog postanka) romanti~nog, ali i divljeg izgleda zbog golih stijena ruì~aste boje i tamnomodrog mora. Duìna drage je oko 800 m. Do nje i njezinom zapadnom stranom sve do kraja drage probijena je lijepa turisti~ka staza s nekoliko vidikovaca, jednim tunelom i po~ivali{tem na kraju puta. Pje{a~ki put do Alana (4 h) vodi iz Jablanca uzbrdo kraticama do Jadranske magistrale, njom d. 200 m, zatim preko ceste mimo zaseoka Donji Bari~evi}i uzbrdo kr{evitim nogostupom do brdske ceste Jablanac – Alan – [tirova~a. Cestom 200 m na jug, zatim preko nje o{tro uzbrdo kamenitom dragom koja se penje izme|u Dundovi}a kose i Velike gore na Turska vrata. To je prirodan prolaz izme|u gole pe}ine l. i velikoga kamenog obeliska d. Na kriànju iza Vrata l., pa ispod impozantnoga kamenog kuka Strogira do {umovite Pekinice. Dalje si. uz kamenu ogradu branjevine, pa preko Lamnice ponovo na cestu kod Tomljen-brijega, upravo na mjestu gdje se l. odvaja njezin krak na Dundovi}a Zavratnica kod Jablanca Velebit 421
pode. Pedeset koraka l. markacija prelazi ces-
SATNICA OD ALANA tu, sije~e njezin o{tar zavoj i ponovo stiè do Alan~i} (1611 m) 1h ceste nekoliko minuta ispod gornje stanice Seravski vrh (1629 m) 1,30 h Crikvena (1614 m) 3h nekada{nje industrijske ì~are Stinica – Rossijevo skloni{te 3,30 h Alan. Do pl. ku}e na Alanu jo{ nekoliko min Roànski vrh (1638 m) 3,30 h cestom. Uspon iz Jablanca veoma je naporan Dom na Zaviànu 6h Oltare 8h jer prolazi strmim, bezvodnim, kr{evitim Ze~jak (1622 m) 2h krajem koji je stalno izloèn nesmiljenoj pri[atorina (1624 m) 5h peci. Zato uspon valja poduzeti zarana. OriRadlovac 5h Ba~i}-kuk 8h jentacija nije te{ka jer put vodi u istom smjePl. dom u Ravnom Dabru 10 h ru sa ì~arom i cestom. Postoji mogu}nost O{tarije 12 h prijevoza kamionima koji izvoze drvnu graLubenovac 6 km V. Kozjak (1629 m) 3h |u. U prvom dijelu puta moè se upotrijebiti Hajdu~ki kukovi (1649) 5h varijanta koja iz Jablanca vodi u Zavratnicu i
Jablanac 3h iz nje se penje preko sela Jezera do Jadranske [tirova~a 2 h/12 km magistrale. Cestovni prilaz. Iz Jablanca 4 km do Jadranske ceste i preko nje nastaviti 17 km brdskom cestom u brojnim zavojima do Alana (nagib do 10%). Cesta je u lo{em stanju jer se vi{e ne odràva i pogodna je samo za terenska vozila. Pl. ku}a na Alanu (1345 m) ure|ena je u lugarnici sagra|enoj 1960. godine l. tik uz cestu, u blizini gornjega kraja nekada{nje industrijske ì~are, na j. podnòju vrha Alan~i}a (1611 m), na rubu {ume. Prema sporazumu s HPS-om lugarnica ve} niz godina sluì kao planinarska ku}a i u njoj ljeti deùraju ~lanovi Gospodarske komisije HPS-a. U prizemlju je kuhinja gdje se moè prirediti donesena hrana, a pored ku}e je cisterna s pitkom vodom i mjesto za parkiranje. Na katu je 5 soba s 30 leàja. Od ku}e se pruà lijep vidik na more i otoke Rab i Pag. Desetak minuta uspona cestom iznad lugarnice, na alanskom prijevoju Kosici (1379 m), cesta se krià s Premuì}evom uzdùnom turisti~kom stazom koja tu prelazi iz sjevernoga u srednji Velebit. Tu je s d. strane ceste spomenik postavljen u povodu 40-godi{njice osnivanja partizanskog odreda »Alan« (postavljen 27. 7. 1981.). Po svome smje{taju objekt je dobro upori{te za izlete u velik dio Velebita. Informacije HPS, Zagreb. Ljeti je u ku}i tel. na agPlaninarska ku}a na Velikom Alanu (Alan ^aplar) regat. Od ku}e na Alanu ima do Rossijeva skloni{ta 3,30–4 h lagana hoda. Najprije treba cestom uzbrdo jo{ oko 300 m do alanskog prijevoja (1379 m), gdje se cesta krià s Premuì}evom stazom. Stazom l. uzbrdo u {umu. Staza je opisana kao uzdùni put kroz Roànske kukove (v. 4). £ 2. Starigrad Gornji – V. Brisnice – Rossijevo skloni{te 4–5 h. Od Starigrada 3,5 km cestom u Velike Brisnice (markirane kratice), zatim preko kamenjara, vrtova i uz dvije velike cisterne. Iza sela l. strmim obronkom u zavojima do bunara. Pro{av{i Planj~ice i Klanac, ulazimo u Smr~eve doline. Smr~eve doline su kompleks prostranih uvala obraslih gustom smr~evom {umom uz koju je vezana narodna predaja o hajducima i zakopanu blagu. Na stijeni iznad jedne polupe}ine jo{ i danas se raspoznaje uklesan potpis »Jerko 1843«, vjerojatno jednog od traga~a za zakopanim blagom, a naokolo pe}ine iskopan materijal. Neko},
prije izgradnje Premuì}eve staze, ovuda je bio glavni prilaz do Rossijeva skloni{ta. 422 HRVATSKE PLANINE
Zanimljivo je da je s vremenom bukva u Smr~evim dolinama toliko napredovala da je smr~a danas u manjini. Iz Smr~evih dolina zapadnim podnòjem Gromova~e u Leg~evu [tirova~u i o{trim usponom do Rossijeva skloni{ta. Put je prvi put bio markiran oko 1937., a ponovno je markiran, o~i{}en i okresan 1979. Do V. Brisnica moè se automobilom, odvojkom s Jadranske magistrale. £ 3. Dom na Zaviànu – Rossijevo skloni{te 2,30 h. Nakon izgradnje Zaviànske ceste, prilaz od Doma na Zaviànu najkra}i je, najudobniji i najljep{i prilaz Roànskim kukovima (v. Zaviàn – Rajinac, 8). Uzdùni put kroz Roànske kukove £ 4. Rossijevo skloni{te – Alan Premuì}evom stazom 3,30 h. Od Rossijeva skloni{ta nastavlja se Premuì}eva staza na jug, najprije kratkim usponom iz Jerkovi}-doca jednim zavojem na prijevoj izme|u Hircova (des-
no) i Rossijeva kuka (lijevo), odakle po~inje jedna od najljep{ih tura na cijelom Velebitu. Staza prolazi kroz neko} najneprohodniji dio Roànskih kukova i omogu}uje lak pristup na pojedine od njih, a osim toga pruà vrlo lijepe vidike na more i Velebit. Probija se po rastrganu hrptu izme|u Gajinove jame i Puève doline, zatim silazi kroz Gornji i Donji Boìn dô~i}, dva kamenita kotla sa zelenim dnom, te ulazi u najdivljiji dio kukova gdje je put ve}im dijelom usje~en u stijene ili ih prelazi po lijepo izvedenim malim vijaduktima koji su tako solidno gra|eni da i nakon sedam desetlje}a odolijevajui zubu vremena. Iza jednog zavoja pruà se l. od staze vidik na impozantnu okomitu troglavu stijenu Varnja~u, iza koje se l. nastavljaju Poljakov toranj, Novotnijev kuk i drugi bezimeni kukovi. Do njih nema puta, ali je orijentacija laka, jer su vidljivi sa staze, a 1994.–95. je zadarski planinar Slavko Tomerlin kroz njih proveo markaciju i teà mjesta osigurao klinovima i èlj. uàdi (v. 8). Usponi su odreda penja~ki pothvati, jer svi vode kroz kr{, stijene i klekovinu. Nakon Varnja~e, staza se u nekoliko blagih zavoja penje na dvoglavu kamenitu Crikvenu, na prijevoj izme|u njezina i. i z. vrha (30’ od Rossijeva skloni{ta). Uspon s prijevoja na najvi{i vrh Crikvene (v. 9) vodi 5’ d. kroz golu stijenu. S druge strane prijevoja put silazi stubama u bukovu {umu i pro{av{i z. podnòjem Kraja~eva kuka stiè za 30’ pod Goli vrh. Njegovom d. stranom uspinje se u zavoju na prijevoj izme|u travnatog Seravskog (1663 m) i {umovitog Golog vrha (1669 m), odakle se natrag pruà najljep{i pogled na Roànske kukove. Sa staze se moè usput skrenuti d. za markacijom na Seravski vrh (1663 m) za 20’ (prilaz je prosje~en kroz klekovinu i markiran 1994.). Sljede}i sat hoda vodi preko valovita pa{njaka sa slobodnim vidicima, ~as na jednu, ~as na drugu stranu. Pro{av{i kroz bukovu {umicu Da{~evac, staza prolazi i. obronkom Alan~i}a (1611 m), pribliìv{i se vrhu na svega 10’. Uspon na taj vrh laka je usputna {etnja koju vrijedi poduzeti zbog zanimljive flore i prekrasnog vidika na more i otoke. Pro{av{i Alan~i}, staza ulazi u {umu i naglo se spu{ta u brojnim zavojima (postoje kratice) s visine od 1600 Shematski prikaz markacija u Roànskim kukovima sa satnicom Velebit 423
m do prijevoja na V. Alanu (1379 m). Ovdje Premuì}eva staza prelazi preko ceste Jablanac – [tirova~a u srednji Velebit, a d. je cestom oko 300 m silaza do pl. ku}e na Alanu (v. 1). Izleti od Rossijeva skloni{ta i Premuì}eve staze Rossijevo skloni{te (1580 m) nalazi se u s. dijelu Roànskih kukova, na rubu Jerkovi} doca, male cvjetne livade preko koje vodi Premuì}eva staza, s d. strane te staze, na j. podnòju Pasari}eva kuka, tik uz njegovu golu liticu. To je prizemna, stalno otvorena zgrada od kamena, s jednom prostorijom koja je jednostavno opremljena (skupni leàj, {tednjak, cisterna iza ku}e), ali kako je bez nadzora, unutra{njost je ~esto neuredna, a oprema nestaje. Drva za ogrjev moè se na}i u okolnim {umama. Pred ku}om je terasa s koje se pruà lijep vidik na more i otok Rab. Ku}u je sagradio HPD (otvorenje 15. 8. 1929.) i nazvao po svome ~lanu i velebitskom istraìva~u, botani~aru Ljudevitu Rossiju (1850.–1932.). Objekt je nekoliko puta obnavljan, pa tako 1955., 1969. i 1991. Pruà izvrsno upori{te za uspone u te{ko pristupa~an labirint Roànskih kukova. Hranu je
potrebno donijeti sa sobom, a za dulji boravak tako|er posu|e, svjetiljku i vre}e za spavanje. Od izleta koji se mogu poduzeti iz Ljudevit Rossi Rossijeva skloni{ta najljep{i je i najlak{i na Crikvenu i nipo{to (1850.–1932.), ga ne treba propustiti (v. 9). istraìva~ velebitske flore £ 5. Blià okolica Rossijeva skloni{ta. Neposredno iznad skloni{ta okomila se stijena Pasari}eva kuka. U dubini na z. strani vidi se travom obrasla zaravan Leg~eva [tirova~a. Na ji. strani je Jerkovi}-dolac, cvjetna livada promjera oko 100 m, preko koje prelazi Premuì}eva staza, a iza nje pruà se u i. smjeru kr{evit greben s nizom kamenitih kukova, duga~ak oko 1,5 km. Taj greben zapo~inje desno s niskim Hircovim kukom, pa se nastavlja preko Rossijeva, Novotnijeva i Vratarskog kuka do Lubenova~kih vrata. £ 6. Gromova~a 1 h. Premuì}evom stazom na sjever, u smjeru doma na Zaviànu 45’ do mjesta gdje se l. od staze o{tro penje markirani nogostup kroz klekovinu (natpis na kamenu uz stazu). Za 15-20’ stiè se na kameniti vrh Gromova~e (1676 m). Veoma zahvalna usputna {etnja, s lijepim vidikom na more. £ 7. Pasari}ev kuk 10’. Kamenitu golu hridinu {to se osovila neposredno nad Rossijevim skloni{tem nazvali su planinari prilikom njegove gradnje po tada{njemu zaslùnom predsjedniku HPD-a prof. Josipu Pasari}u (1860.–1937.). Uspon je mogu} izravno od skloni{ta uz strmu liticu. Nije teSATNICA OD ROSSIJEVA SKLONI[TA Gromova~a (1676 m) 1h Dom na Zaviànu 2,30 h Oltare 4,30 h Sv. Juraj 6,30 h Krasno 4h Mali Rajinac (1699 m) 3h Veliki Lom 1,30 h Lubenova~ka vrata 2h Pl. skl. na V. Lubenovcu 3h Hajdu~ki kukovi (1649 m) 4-5 h Veliki Kozjak (1629 m)
5h Kraja~ev kuk (1690 m) 1,30 h Crikvena (1641 m) 30' Alan~i} (1611 m) 2,30 h Veliki Alan 3h Jablanac 6h [tirova~a 5h Rossijevo sklonište pod Pasari}evim kukom (B. Pami}) 424 HRVATSKE PLANINE
àk jer ima dobrih hvati{ta, ali je ipak potreban stanovit oprez, osobito nakon ki{e kada je stijena skliska. £ 8. Rossijev – Novotnijev – Vratarski kuk – Lubenova~ka vrata oko 3 h. Taj popre~ni smjer kroz kukove postao je pristupa~nim 1994.–95. kada ih je zadarski planinar Slavko Tomerlin povezao markacijom i teà mjesta osigurao klinovima i èljeznom uàdi. Plani- Kraja~ev kuk (lijevo) te isto~na i zapadna Crikvena sa sjevera
nari koji vole alpsku prirodu (A. ^aplar) uìvat }e u slobodnom penjanju, ako su spremni odre}i se udobnosti Premuì}eve staze. Markacija se od nje odvaja j. od Rossijeva skloni{ta, odmah iza prvog prijevoja lijevo. Za 5-10’ laka uspona stiè se na Rossijev kuk, nazvan po velebitologu botani~aru Ljudevitu Rossiju (1850.–1932.). Dalje l. stranom grebena, zatim d. silaz pod Novotnijev kuk, nazvan tako po prof. Vjekoslavu Novotniju (1843.–1928.), zaslùnu hrvatskom planinaru starije generacije. Slijedi uspon na njegov vrh u penja~kom stilu. Silaz na drugu stranu (tu se d. odvaja markacija do jame Varnja~e), zatim oko 1 h penjanja preko bezimenih kukova i me|u dubokim jamama (na jednome teèm mjestu silaz je osiguran s 20 m èlj. uàdi), pa silaz kroz {umu do Vratarskog sedla. Malo prije sedla prilazi s l. markacija iz Fabinog dolca, a 30 m iza njega je ra~vanje: ravno dalje 40’ silaza na Lubenova~ka vrata kroz teàk kr{ (na teèmu mjestu opet uè) i potkraj ravno kroz {umu, a d. uspon od 30’ na tjeme Vratarskog kuka. Tim smjerom nakon 20 m izlazimo iz {ume u klekovinu i prelazimo preko grebena u malu udolinu. Iz nje kroz tjesnac i kroz klekovinu na vrh. Zbog veli~anstvena vidika netko ga je nazvao »kraljem velebitskih vrhova«. Podru~je Vratarskoga kuka jo{ je uvijek predmet istraìvanja. Jùno od njega, pod Malim kukom, speleolozi su 1998. istraìli Slova~ku jamu do dubine od 1301(!) m. Nakon silaska na Lubenova~ka vrata moè se l. u Lomsku dulibu ili d. za 1,30 h do pl. skloni{ta na V. Lubenovcu. Nakon 1 h silaza prema Lubenovcu se l. odvaja markirani uspon na Hajdu~ke kukove (1,30– 2 h uspona; v. 14). £ 9. Crikvena 30’. Premuì}evom stazom prema Alanu do prijevoja izme|u i. i z. Crikvene (v. 4) i tu d. kroz stijenu 4–5’ na z. vrh (1641 m), odakle se pruà lijep i informativan vidik na sve Roànske kukove. U glatkim plo~ama samog vrha nalazi se prirodna kamenica gdje se nakon ki{e moè na}i pitke vode. £ 10. Varnja~a 30–50’. Varnja~a je hridina okrunjena s tri kamene glavice. Ljepotom, okomitim stijenama i crnogori~nim stablima na svojim policama ostavlja dubok dojam na svakog prolaznika. Njezin je hrbat duga~ak oko 400 m, a mjestimice {irok svega metar. Pruà se u smjeru s.-j. usporedno s Premuì}evom stazom, a sastoji se od bijelih hrapavih vapnenjaka. Kamen tu nije kr{ljiv i zato unato~ strmini omogu}uje sigurno penjanje. Od Rossijeva skloni{ta treba Premuì}evom stazom 15’ (oko 700 m) prema Alanu. Nakon G. i D. Boìna do~i}a staza zavija ispred Crikvene, odakle se l. od puta pruà vidik na z. stijenu Varnja~e sa sva tri njezina vrha. Odavde l. bez puta, za markacijom, si}i kroz stijene i klekovinu, a zatim odabrati najprikladniji smjer do sjevernog vrha, te grebenom prije}i na srednji i jùni vrh. Visina im Velebit 425
je otprilike 1630 m. Uspon od staze traje 20–40’ i zapravo je mala, ali lijepa penja~ka tura, koja se moè izvesti bez
tehni~kih pomagala. £ 11. Jama Varnja~a (1350–1450 m) 45’. Od skloni{ta Premuì}evom stazom na jug oko 25’ do mjesta gdje se l. otvara vidik na stijenu Varnja~e. Natpis upu}uje l. na odvojak do jame. Markacija silazi prosjekom kroz klekovinu, zatim se penje na Troglavi kuk Varnja~a s Premuì}eve staze greben izme|u dviju ponikava i njime nastavlja na prijevoj izme|u stijene Varnja~e i Novotnijeva kuka do ruba jame. Duboka je oko 100 m, a na dnu se nalazi vje~ni snijeg. Taj je prilaz prosjekao 1994. zadarski planinar Slavko Tomerlin i omogu}io silaz do dna postavljanjem ljestava, klinova i èlj. uàdi. Ipak, silaz je rezerviran samo za spretne i hrabre planinare, uvijek u dru{tvu, nikada sam. £ 12. Premuì}ev toranj 1 h. Nalazi se u kr{evitu grebenu {to se proteè oko 300 m z. od Crikvene. Grebenski je pristup s Crikvene odvi{e opasan zbog okomitih i glatkih stijena. Najlak{i je uspon s j. podnòja Crikvene. S prijevoja izme|u i. i z. Crikvene treba se spustiti stazom do podnòja stijene u smjeru Alana, najprije stubama, a zatim zavojima. Na podnòju Crikvene treba skrenuti d. sa staze i dalje prodirati podnòjem bez puta, traè}i najlak{i pristup do vrha (oko 1620 m). Uspon je mali penja~ki podvig koji dolazi u obzir samo za snalàljive i vrlo okretne planinare. Osobit je oprez nuàn na prijevoju izme|u Crikvene i Premuì}eva tornja, gdje je desetak jama snjènica s tako glatkim i okomitim stranama da bi svaki pad bio koban. [irina je njihovih otvora tek po nekoliko metara, a dubinu je ve}inom nemogu}e ocijeniti jer se dno gubi u mraku. Toranj je nazvan imenom ing. Ante Premuì}a (1889.–1979.), projektanta velebitske turisti~ke staze. £ 13. Kraja~ev kuk – Pl. skloni{te na V. Lubenovcu 3 h. Od Rossijeva skloni{ta do prijevoja izme|u z. i i. Crikvene v. 4. S prijevoja silaz na drugu stranu stubi{tem i nakon 15’ skrenuti s Premuì}eve staze l. za markacijom kojom ima do vrha 20’, najprije livadicom, pa uz bok kuka i potkraj kroz klekovinu (1,30 h od Rossijeva skloni{ta). Spomenimo da s Premuì}eve staze postoji jo{ jedan odvojak na Kraja~ev kuk (10’ dalje), za planinare koji dolaze s Alana. Kraja~ev kuk (1659 m) je izrazita sku-
pina u j. dijelu Roànskih kukova, u kojoj se svojom veli~inom i oblikom zapravo isti~u dva kupasta vrha, nejednake visine. Nazvani su po predsjedniku HPD-a Jama snjènica u Roànskim kukovima 426 HRVATSKE PLANINE
dr. Ivanu Kraja~u koji ih je prvi opisao. Svojom slikovito{}u i poloàjem kuk privla~i pogled svakog putnika na Premuì}evoj stazi. Silaz s vrha istim putem natrag, ali nakon 10’ na ra~vanju markacije skrenuti l. prema Lubenovcu, zaobilaze}i dvije velike ponikve. Nakon 1 h izlazi se na V. Lubenovac do {ljun~are, odakle je do pl. skloni{ta jo{ 15’ cestom nizbrdo. £ 14. Hajdu~ki kukovi 4–5 h. Do odvojka za Hajdu~ke kukove v. 8. Najprije malo nizbrdo na li-
vadu, zatim uspon kroz {umu, prijelaz preko jednoga grebena i opet mali silaz u udolinu. Udolinom do skretanja d. o{trim usponom najprije kroz visoku, a zatim sve rje|u crnogori~nu {umu do stjenovita grebena nad provalijom. Idu}ih 20’ treba zdesna zao- Najvi{a to~ka Premuì}eve staze: stubi{te bi}i provaliju i iza}i na vrh (1649 izme|u z. i i. Crikvene m). Oko 500 m zra~ne linije sz. nalazi se vrh koji je, izgleda, 1 m vi{i (u starim kartama naziva se Golubi}), a tako|er mu je markiran pristup koji s puta na prijevoj Lubenova~ka vrata skre}e d. oko 10’ prije prijevoja. Hajdu~ki kukovi su vrlo te{ko prohodno podru~je ljutoga krasa bez ikakva puta. U njima se moè nazrijeti dinarski smjer pruànja (sz.-ji.), ali su kukovi tako razderani i me|usobno podijeljeni dubokim ponikvama i ponorima da je tu svako snalaènje vrlo oteàno, a prodiranje mukotrpno, mjestimice ~ak i opasno. Zapreke uve}ava ja~e ili slabije razvijena jelova i smr~eva {uma kojom su kukovi obrasli gotovo do vrhova. Prema narodnoj predaji u tom su neprohodnu podru~ju nalazili skloni{te hajduci i po njima je cijeli masiv dobio ime. Nemogu}e je u nekoj suvisloj turi u bilo kojemu smjeru obi}i sve kukove. Mogu se poduzeti samo pojedina~ni usponi na jedan ili nekoliko bliìh kukova. Zbog divljine i nepristupa~nosti, tu jo{ uvijek ima mjesta na koja nije stupila ljudska noga, {to Hajdu~kim kukovima daje osobit ~ar nepoznatoga i neistraènoga. Hajdu~ki su kukovi zajedno s Roànskima 1969. progla{eni strogim prirodnim rezervatom. Godine 1994. i 1995. u Kukovima je, s njihove s. strane, istraèna Lukina jama, dosad najdublja jama u Hrvatskoj (1392 m) i po dubini deveta na svijetu (v. 5 u glavi o Zaviànu). Hajdu~kim kukovima mnogo je kra}i i lak{i prilaz od skloni{ta na V. Lubenovcu do kojeg se moè sti}i automobilom (v. Veliki Kozjak). Od skloni{ta preko travnate Lubenova~ke visoravni i na suprotnoj strani opet na cestu koja zaobilazi livade. Po cesti jo{ 400 m do opisanog odvojka za vrh. LITERATURA (RK – skr. Roànski kukovi). Kraja~, I.: RK u sj. Velebitu. HP 18, 1922., 57; Poljak, J.: Donji ili RK. HP 24, 1928., 233; Premuì}, A.: Silaz u jamu Varnja~u. HP 26, 1930., 163; Premuì}, A.: RK. HP 26, 1930.,18; Kraja~, I.: Varnja~a. HP 26, 1930., 99; Kraja~, I.: Sjeverna vrta~a Varnja~e. HP 28, 1932., 1; Kraja~, I.: RK. HP 28, 1930., 243 i 28, 1932., 112; Kraja~, I.: Novi usponi u RK. HP 26, 1930., 152 i 28, 1932., 82; Premuì}, A.: Crikvine. HP 27, 1931., 235; Pasari}, J.: RK na Velebitu. Kalendar »Napredak« 20, 1931., 161; Gu{i}, I.: Novogodi{nji izlet. NP 11, 1959., 118; Premuì}, A.: Velebitski listi}i. NP 12, 1960., 44; Poljak, @.: RK. NP 16, 1964., 161; Ferlin, V.: Velebit me voli. NP 27, 1975., 194; Tomerlin, S.: Kroz RK. HP 86, 1994., 178; Pavlin, T.: Vratarski kuk, kralj velebitskih vrhova. HP 86, 1994., 279; Boì}, V.: Jamski sustav Lukina jama-Trojama. HP 86, 1994., 193; Tomerlin, S.: Novi put na Vratarski kuk. HP 87, 1995., 255; Jalì}, B.: Ekspedicije Lukina jama. Speleolog 1994–95., 8-12; Bak{i}, D. i sur.: Slova~ka jama. Speleolog 1996–97., 2-12. Velebit 427
Veliki Kozjak zemljovid 25, str. 406 Po svojoj slikovitosti i poloàju pripada najljep{im velebitskim vrhovima. Njegove bijele, isprane vapnena~ke stijene izranjaju iz gustih {uma poput osamljene skupine tornjeva, pruàju}i s vrha {irok vidik na prostrane {ume pra{umskog tipa koje ga okruùju sa svih strana. S njegova se vrha u {umskome moru naziru lijepi dolci i proplanci Lubenovca i [tirova~e, a na obzorju stoàsta [atorina u srednjemu Velebitu i iza nje bijeli vapnena~ki zubi Ba~i}-kuka i Kize na pragu jùnog Velebita. Sam greben Kozjaka sastoji se od sredi{njega najvi{eg vrha (1629 m) i od jo{ dvije skupine stijena: jedne z. i jedne i. Na zapadnu se moè sti}i grebenom s vrha, dok je uspon na isto~nu pravi penja~ki podvig jer se sastoji od samih glatkih okomitih tornjeva. Izvanrednom harmonijom u rasporedu svojih stijena Kozjak ostavlja snaàn dojam, a njihovim oblikom i tipom vegetacije do~arava pejzaàlpskoga tipa. Na cijelom putu vlada veli~anstvena ti{ina i vrlo su rijetki susreti s ljudima ili ìvotinjama. Planinarstvo. Iako su ga dobri znalci ve} odavna otkrili, Kozjak je tek 1994. postao posve pristupa~nim zahvaljuju}i tome {to je u blizini, na V. Lubenovcu, ure|eno novo pl. skloni{te. U njemu su na{li upori{te i alpinisti, tako da su u ovo kratko vrijeme izveli ve} tridesetak prvenstvenih penja~kih uspona. Pje{a~ki uspon na vrh dobro je markiran. Izbor prilaza. Kozjak je vrlo udaljen od javnog prometa tako da jednodnevni pje{a~ki prilazi prakti~no nisu mogu}i. Uobi~ajeni su prilazi za pje{ake s Premuì}eve staze, odnosno s pl. ku}a na njoj (Dom na Zaviànu, Rossijevo skloni{te i skloni{te na V. Alanu). Velika je pogodnost {to se na podnòju nalazi stalno otvoreno skloni{te na V. Lubenovcu, a odnedavna i nova pl. ku}a Begova~a na asflatiranoj cesti Krasno – [tirova~a. Prilaz automobilom je, naprotiv, vrlo lak zahvaljuju}i mreì dobrih {umskih cesta koje ~ine pun krug oko masiva. Automobilom, pa i autobusom, moè se pri}i do samoga podnòja, tako npr. iz Krasna, sa Zaviàna i [tirova~e. Do vrha postoji samo
jedan pje{a~ki uspon koji potkraj zahtijeva i malo penja~kih sposobnosti. £ 1. Pl. ku}a na V. Alanu – Kozjak 2,30 h. Od ku}e cestom uzbrdo preko prijevoja Veliki Alan 2 km do mjesta gdje se l. pod pravim kutom odvaja preko livade Tuderevo {umska cesta prema V. Lubenovcu, kojom treba 3 km do ra~vanja (kod ru{evne lugarnice): l. dolje silaz do pl. skloni{ta na V. Lubenovcu (1,50 h od V. Alana), a d. cestom poloìto oko 700 m do mjesta gdje se l., na razmaku od 50 koraka, odvajaju dvije markacije: polulijevo drugi silaz na Lubenovac, a poludesno uspon na Kozjak. Na tome je mjestu cesta uska pa treba malo prije toga prona}i mjesto za parkiranje. Uspon najprije vodi gustom {umom i preko povaljenih stabala, jedva vidljivim, mjestimice strmim nogostupom. Napokon izlazi na rebro obraslo travom u z. grebenu Kozjaka. Nekoliko minuta d. stranom rebra, pa preko njega strm silaz na dno velike ponikve pod z. Pogled s vrha V. Kozjaka 428 HRVATSKE PLANINE
stijenom najvi{ega vrha (ponikva se moè obi}i s d. strane). S druge strane ponikve podnòjem stijene d. do njezina i. ruba i tim rubom us-
pon (oprezno!) na sam vrh (1629 m). Vidik se pruà na niz velebitskih vrhova, me|u njima i na oblìnje stijene M. Kozjaka, a osobito je impresivan pogled na {umsko prostranstvo u smjeru [tirova~e. £ 2. Pl. skloni{te na V. Lubenovcu – V. Kozjak 2 h. Najbliì je pje{a~ki prilaz do pl. skloni{ta na V. Lubenovcu od pl. ku}e na V. Alanu (cestom i potkraj kraticama 1,30 h). Cestovni prilaz je cestom Krasno – [tirova- Veliki Lubenovac (N. Marcutti) ~a, do koje se moè sti}i i sa Zaviàna i s Alana. S te ceste treba nakon 20 km od Krasna, kod pl. ku}e u {umi zvanoj Begova~a, skrenuti d. Pl. ku}a Begova~a (1180 m) nalazi se kod samoga ra~vanja. Naziva se i »Careva ku}a«. Uredili su je 1999. ~lanovi PD-a »Gromova~a«iz Oto~ca u biv{oj lugarnici (najam na 10 g.). Ku}a ima opremljenu kuhinju, spavaonicu s 15 leàja i cisternu. Zatvorena je, a klju~ se nalazi u Oto~cu. Blizu ku}e diè se orija{ki Begova~ki kuk u ~ijim su se stijenama alpinisti po~eli penjati 1998. Kod ku}e ostavljamo asfalt i nakon 5,5 km, vijugaju}i podno Begova~koga kuka, stièmo na Lubenovac. Veliki Lubenovac (1265 m) je kra{ko polje okruèno {umovitim i stjenovitim obroncima Kozjaka, Roànskih i Hajdu~kih kukova. Duga~ko je oko 1 km (isto~no u {umi nalazi se i mnogo manji Mali Lubenovac). Ljeti je ta ravan prekrivena cvjetnim livadama. Do prije pedesetak godina tu su ljetovale podgorske obitelji. Stanovale su u primitivno ure|enim stanovima i bavile se ispa{om stoke, kosidbom, pa i obra|ivanjem zemlje. Nakon raseljavanja i zamiranja sto~arstva na Velebitu, Lubenovac je posve opustio. Za planinare je zanimljiv kao polazi{te za uspon na Hajdu~ke i Roànske kukove, na Kozjak, te na kukove koji se diù nad s. rubom Lubenovca (Pavi}a kuk, 1398 m; Dui}a kuk, 1560 m; Jarekova~ki kuk, 1328 m). Usponi traju od 1 do 2 h. Odavde je i najkra}i prilaz do orija{ke Slova~ke jame (dubina 1301 m) pod Malim kukom. Lubenovac se ubraja me|u najljep{e velebitske pejzaè i planinari tu rado ostaju po nekoliko dana, jedino valja ra~unati s iznenadnom hladno}om i u ljetnim no}ima jer je Lubenovac poznato mrazi{te. Pl. skloni{te na V. Lubenovcu (1265 m) nalazi se u ji. kutu doline, u biv{oj lugarnici.
To je prizemna brvnara koja se sastoji od dvije prostorije i cisterne za vodu. Jedna je namijenjena deùrnima i zatvorena je, a u drugoj je skloni{te s 12 leàja. Opremljena je {tednjakom i nùnim posu|em. Ure- Planinarsko skloni{te na V. Lubenovcu Velebit 429
Veliki Kozjak s Velikog Lubenovca dio ju je 1994. HPD »Stanko Kempny« iz Zagreba (otvorenje 3. srpnja). Cestovni prilaz je do same ku}e. U srpnju i kolovozu u ku}i deùraju ~lanovi dru{tva. Pored ku}e je cisterna s ki{nicom, a 10’ iznad skloni{ta, uz cestu, lokva Lubenova~ka ruja sa zapu{tenim izvorom ìve vode. Ku}a je upori{te ne samo za uspon na Kozjak nego i na Hajdu~ke i Roànske kukove. Od skloni{ta d. o{tro uzbrdo u {umu markiranim putem koji dva puta sije~e cestu Alan – Lubenovac, prolazi mimo lokve Lubenova~ka ruja i nakon
40’ stiè do odvojka te ceste prema Vranjkovoj dragi (najbliì cestovni prilaz Kozjaku). Tik prije ceste markacijom l. uzbrdo (polulijevo su pje{a~ke kratice za Vranjkovu dragu). Dalje do vrha jo{ 1,20 h (v. 1). Do odvojka ceste za Vranjkovu dragu markirana je jo{ jedna, malo dulja varijanta preko Oblog kuka (1515 m), s lijepim vidi- Planinarska ku}a u Begova~i (»Careva« ili »@uta« ku}a) kom. LITERATURA Kraja~, I.: V. Kozjak. HP 18, 1922., 17; Balen, [.: Uspon na V. Kozjak. NP 30, 1978., 111; Balen, [.: Na vrhu V. Kozjaka. NP 30, 1978., 153; Aleraj, B.: Penja~ke novosti s V. Kozjaka. HP 87, 1995., 350; ^epelak, M.; Penja~ke novosti s V. Kozjaka. HP 1998.,11-12, 337 i 2000., 4, 110. 430 HRVATSKE PLANINE SREDNJI VELEBIT Reljef. Srednji Velebit se proteè od prijevoja V. Alan na cesti Jablanac – Kosinj do O{tarija na cesti Karlobag – Gospi} u duìnu od priblìno 25 km. Otprilike isto tolika je i njegova {irina od Like do mora. Osnovna su mu obiljèja tri usporedna niza vrhova koji se poput gorskih grebena pruàju u dinarskom smjeru sz.-ji. Najvi{i je sredi{nji niz s vrhovima Ze~jak (1622 m), [atorina (1624 m), Lisac (1449 m), Budakovo brdo (1317 m) i Visibaba (1160 m). Malo je niì isto~ni niz s vrhovima V. Goli} (1552 m), Debeljak (1506 m), Laktin vrh (1504 m), Rusovo (1333 m) i Metla (1288 m). Najniì je zapadni niz, u kojemu su Pli{evica (Visibaba, 1448 m), Kurozeb (1168 m) i Velinac (965 m). Izmedu srednjega i isto~nog niza pruà se golema udolina koritasta oblika, u kojoj je najzna~ajniji detalj [tirova~a. Izme|u srednjega i zapadnog niza nalazi se pli}i pregib s nizom kra{kih polja (Vrata, Mlini{te, Radlovac, Vrbanska duliba i Duboka). Ova je udolina, za razliku od [tirova~e, bezvodna, kamenita i ogoljela, ali planinarski ipak zanimljiva te o~ekuje planinarsku obradu (v. Lemi}, A.: »Srednjim Velebitom uzdù terasa njegove primorske padine«, HP 2000., 5, 131). Srednji Velebit postupno se spu{ta prema jùnome. S i. strane duboko u planinu zalaze popre~ne gorske doline koje seù gotovo do sredine planine (Bakovac, Paza-
ri{te, Jadovno i Suhaja). Tim dolinama uspinju se iz Like {umske ceste koje se sve odreda pripajaju uzdùnoj velebitskoj cesti i tako omogu}uju lak pristup u visinsko podru~je. Isto~na je polovina planine vrlo {umovita i tu se nalaze najve}i kompleksi crnogori~nih {uma na Velebitu. Podjela. Srednji Velebit podijelit }emo na skupinu [atorine i na Dabarske kukove. Iako me|u njima nema o{tre granice, ~ak ih povezuje i uzdùna Premuì}eva staza, ta je podjela opravdana prvo zbog razli~itih prirodnih svojstava i, drugo, iz prakti~nih razloga. [atorina je daleko od prometnih veza, pje{acima te{ko pristupa~na i bez pl. objekata, dok su Dabarski kukovi blizu O{tarija preko kojih vozi redovita autobusna linija nekoliko puta na dan, a osim toga su dobre smje{tajne mogu}nosti (O{tarije, Ravni Dabar). Skupina [atorine zemljovidi 24-25 i 27, str. 406 i 433 Izbor prilaza. Premuì}eva staza prolazi uzdù cijeloga srednjeg Velebita, drè}i se uglavnom z. pobo~ja sredi{njega grebena. Po~inje kod pl. skloni{ta na V. Alanu i putem do O{tarija pruà mogu}nost za niz usputnih uspona. Skupina je pje{acima teè pristupa~na jer nema javnog prometa do Alana, nego moraju poduzeti prili~no teàk uspon iz Jablanca ili do Alana sti}i Premuì}evom stazom od Zaviàna kroz Roànske kukove. Tko na Alan dolazi vozilom, mora znati da je cesta iz Jablanca u vrlo lo{em stanju, dok se onom iz Krasna moè sti}i i autobusom. Kroz skupinu prolazi vrlo zanimljiva uzdùna brdska cesta s koje se na raznim mjestima mogu poduzeti lijepi i laki usponi, ali je na nekim mjestima cesta gotovo neprohodna jer se ne odràva (iznad Klepine dulibe). I ovdje spominjemo, kao i u sjevernom Velebitu, mogu}nost puta terasom uzdù primorske padine na visini od priblìno 1000 m, a u zra~noj duìni od 20 km, koja se sastoji od niza dolaca i tzv. podova, povezanih pastirskim putovima (Grabarje, Vrata, Mlini{te, Radlovac, Jasenova~a, Pejaku{a, Sinokos, Ku}i{te, Ledenik). Taj smjer nije markiran i rezerviran je za pojedince obdarene istraìvala~kim duhom. Velebit 431
Prilazi Velikom Alanu £ 1. Jablanac – Veliki Alan cestom 21 km ili 3–4 h. Iz Jablanca cestom ili pje{a~kim prilazom na V. Alan do kriànja s Premuì}evom stazom (v. Roànski kukovi, 1). Na tome mjestu Premuì}eva staza prelazi iz sjevernoga u srednji Velebit. Cesta se s Alana nastavlja i dalje preko Velebita, te nakon najvi{e to~ke, prijevoja Kosice (1412 m), stiè nad ljetne stanove Mirevo i mimo prekrasnih padeà na uzdùnu, asfaltiranu velebitsku cestu kod lugarnice na Mrkvi{tu (31 km). Odavde l. u Krasno (24 km), a d. nizbrdo u nekoliko o{trih zavoja jo{ 3,5 km u [tirova~u (13 km od Alana, v. 13; pje{a~ke kratice). U doba {umske sje~e na tom putu ~esto voze kamioni. £ 2. Krasno – Mrkvi{te – V. Alan cestom 35 km. Do Krasna ili od Sv. Jurja na Jadranskoj magistrali ili od Oto~ca (v. Zaviàn, 1 i 5). Obje su ceste u dobromu stanju, a isto tako i {umska cesta od Krasna do kriànja kod Mrkvi{ta (24 km). Tu treba d. jo{ 10 km neasfaltiranom, ali odràvanom visinskom cestom povrh prekrasnih travnatih padeà (Bilenskog, [egotskog, Dragi[egotski padeùz cestu V. Alan – Mrkvi{te ~evskog i Dundovi}a) i Mireva do kriànja s Premuì}evom stazom na prijevoju Kosici (1412 m), preko kojega je jo{ 300 m do pl. skloni{ta (mogu}nost parkiranja). Put je prohodan i za autobuse. £ 3. Gospi} – Pazari{te – [tirova~a. Ovu mogu}nost prilaza navodimo radi onih planinara koji èle pro}i kroz manje poznate dijelove Velebita, ne
àle}i automobil zbog lo{e odràvane ceste. Iz Gospi}a do ra~vanja ceste u selu Klancu na po~etku doline Pazari{te 13 km. Do Klanca se moè i cestom iz Peru{i}a (9 km) preko mosta na Lici. Asfaltiranom cestom iz Klanca kroz zaselke Gornjeg Pazari{ta 9 km do Donjeg Pazari{ta (autobusna veza s Gospi}em). Dalje brdskom cestom kroz zaselak Veliku Planu u zavojima do starinskoga sela Pazari{ki Bakovac. Iznad Bakovca cesta ulazi u {umu i penje se padinom Pade{ke kose (1428 m) na prijevoj do ru{evne lugarnice na Klementi (26 km), najvi{e to~ke cijeloga puta (1219 m). Debeljak i Sun|erac. Na prijevoju se odvaja l. na jug krak ceste koji se poslije grana i vodi do nekoliko lijepih i zanimljivih ali slabo poznatih mjesta u srednjem Velebitu. Prvo je nakon 2,5 km brdo Debeljak (1500 m), na ~ijem je s. podnòju dru{tvo »Lika« iz Gospi}a oko 1930. poku{alo eksploataciju èljezne rude (hematit) i iskopalo vi{e stotina rovova, ali je zatim prekinulo rad zbog nerentabilnosti. Jo{ 2,5 km dalje je lijep {umski proplanak Bubinica (1300 m) sa {irokim vidikom na Liku i Plje{ivicu i s izvorom u {umi ispod livade. Nakon daljnjih 1,5 km cesta ulazi u gustu {umu oko travnate poljane Sun|erac, na kojoj je tako|er izvor. Oko 1 km od Klemente, prije Debeljaka, jedan krak ceste skre}e d. na zapad i nakon 2 km stiè do Sun|erskog dola sa Sun|erskom lokvom na dnu (v. 17). Od Klemente cesta strmo silazi kroz guste {ume do Petra{ice na uzdùnoj velebitskoj cesti (33 km), odakle je d. do [tirova~e jo{ 2,5 km. 432 HRVATSKE PLANINE
Uzdùna Premuì}eva staza kroz srednji Velebit Ovaj duga~ki put, koji smo podijelili na tri dionice, prakti~ki nije mogu}e pro}i u jednom danu, pogotovo ako se usput namjerava uspon na [atorinu. Zato treba planirati jedno no}enje po prilici negdje na pola puta. Dosad to pitanje nije uspje{no rije{eno i zasad je jedina sigurna mogu}nost no{enje opreme za kampiranje na le|ima. U protekla tri desetlje}a HPS je to poku{ao rije{iti ure|enjem skloni{ta u privatnim ku}ama, redom na Skorpovcu, Pejaku{i i Radlovcu, no trajnog rje{enja nema bez vlastita objekta. Takva mogu}nost postaje ostvariva otkad je uhodan transport gra|evnog materi-
jala helikopterima i sada se postavlja pitanje lokacije. Idealna bi bila kod izvora Korito nad Radlovcem, ìve vode koja je po prilici na pola puta, uza samu stazu i na podnòju [atorine, no razmatra se i mogu}nost ure|enja skloni{ta na ostacima |a~koga planinarskog doma na Ogra|enici. Planinarima koji se usput èle popeti na [atorinu preporu~a se silaz na drugu stranu do Kugine ku}e na no}enje (v. 13), pa idu}i dan povratak na Premuì}evu stazu njezinim ogrankom Kugina ku}a – Skorpovac. U 2001. planinari iz Gospi}a planiraju markiranje najkra}eg silaza sa [atorine do Kugine ku}e preko izvora Teàkovca. £ 4. Dionica V. Alan – Radlovac 4–5 h. Staza po~inje 300 m iznad lugarnice na mjestu gdje se cesta Jablanac – [tirova~a krià s Premuì}evom stazom koja ovdje prelazi iz sjevernoga u srednji Velebit. Najprije vodi i. stranom Bilog kuka (1545 m), tako da l. u dubini vidimo stanove na Mirevu i iznad njih Ze~jak (1622 m). Nakon 15’ na prijevoju Vrata prelazi preko hrpta Pli{evice na primorsku stranu (vidik na more i otok Rab). Nastavlja padinom Pli{evice, prolazi kroz bukov {umarak i nakon daljnjih 15’ stiè preko livada u branjevinu Grabarje, lijepu ogra|enu bukovu {umu. Desetak minuta iza {ume izlazi na strme livade (vidik na kr{ oko Strogira i na podgorsku terasu), zatim u velikim zavojima prolazi ispod vrha Kozja vrata (1399 m) i nakon 20’ pruà iznenada lijep pogled na i. u [toki} dulibu i iza nje na Ze~jak. Malo zatim, izMirevo s ostacima stanova i suhozidima nad stanova Vrata, kod ograda Katuni{ta, opet se {iri vidik na more, ovaj put na otok Pag. Na jednome mjestu staza prelazi vidikovac nalik balkonu. Dalje vodi gotovo cijeli sat u zavojima obronkom Luk{anovca, stalno u istoj visini, iznad Star~evi} poda i Juri~i} doca, a zatim postupno ulazi u {umovito podru~je na z. padinama Ogra|enika. Pre{av{i manji prijevoj izme|u Ogra|enika i jednoga njegova ogranka (oko 1315 m), postupno se spu{ta na 1000 m. Oko 10’ iza prijevoja (3,30 h od Alana) l. uzbrdo odvaja se markirana staza na [atorinu (v. 8) i [tirova~u (v. 10). Stalnim silazom od 40’ kroz {umu Mandeki} Jelarje i preko Pogledala stiè zatim na izvor Gornje korito iznad Mlini{ta, jedinu ìvu vodu na cijelome putu. Mlini{te je prostrano kra{ko polje na visini oko 1000 m, desno ispod Premuì}eve staze. Njegovo je dno ispresijecano ogradama od suhozida i s visine izgleda kao kamenita pustinja. Tu se nalaze ljetni stanovi, gdje ljeti povremeno borave Podgorci sa svojim blagom, pa se kod njih moè na}i mlijeka i sira. Koncem ljeta zna Gornje korito (oko 1200 m) presu{iti, te se treba spustiti sa staze 5’ niè uz l. rub ogra|ene {ume 434
HRVATSKE PLANINE
do prvih stanova na Mlini{tu gdje je nepresu{no Donje korito (oko 1100 m). Od Gornjega korita postoji markirana kratica na vrh [atorine preko Matijevi}-brijega, pa tko dolazi od O{tarija, moè ve} ovdje skrenuti s Premuì}eve staze na [atorinu. Od Gornjega korita staza nastavlja 15’ do prijevoja Stràbenice izme|u Visibabe i Kurozeba, iza kojeg stiè nad polje Radlovac, gdje je otprilike pola puta od Alana do O{tarija (silaz markiranom stazom do biv{eg pl. skloni{ta). Radlovac (960 m) je prostrano kra{ko polje pro{arano livadama i {umarcima, duga~ko gotovo 2 km. Tu se neko} ljeti odvijao sto~arski ìvot. Na nekada{nja vremena podsje}aju ru{evni ostaci. Sa~uvano je tek nekoliko ku}a, cisterna s vodom i kapela sv. Roka (pro{tenje prve nedjelje poslije 18. kolovoza). £ 5. Dionica Radlovac – Dabarska kosa 4,30 h. Premuì}eva staza gotovo 45’ obilazi Radlovac, postupno silaze}i. Povrh sredine Radlovca sije~e popre~nu stazu (koja iz Radlovca vodi preko Smojverskih duliba i za 1,30 h stiè do uzdùne velebitske ceste), a zatim, obilaze}i Radlova~ko brdo (1251 m) i Ljulja~ku (1279 m), stiè za 25’ kroz ljuti kr{ do doca Splovine. Ovdje d. silazi jo{ jedna markirana staza na Radlovac. Sada staza napu{ta primorsku padinu Velebita i kroz rijetku bukovu {umu nastavlja 20’ i. obronkom Litava~ke kose blagim silazom prema napu{tenom selu Vrbanskoj dulibi. D. iznad dulibe staza se blago penje u {umu. Tu se odmah u po~etku odvaja d. dolje staza od 20’ u napu{teni planinski zaselak Pejaku{u (oko 800 m) na primorskoj padini Velebita. Oko 1 km iza odvojka, nakon prijevoja Kose, l. se odvaja staza preko podnòja Lisca (v. 18) do lugarnice Kugina ku}a na uzdùnoj velebitskoj cesti za 1,15 h (v. 13). ^etvrt sata dalje staza se iz {ume spu{ta u napu{teno selo Skorpovac (960 m) upravo do njegove javne cisterne. Oko 3’ iza Skorpovca l. uzbrdo pored ograde odvaja se od Premuì}e-
ve staze markacija na Budakovo brdo i preko njega na Ba~i}-kosu i Ba~i}-kuk (v. 11). Sljede}i sat hoda staza nastavlja ravno, jo{ uvijek unutra{njom stranom planine, odijeljena od mora nizom vrhova. Najprije prolazi podno Meralovca i Vr{eljka, zatim kod Jatare d. ostavlja Vrbansko ku}i{te i nastavlja z. padinom Budakova brda (1317 m) povi{e Brizovca i Ba~i}-stanova. Stigav{i preko Greze na Jelini} plan, nastavlja jo{ 45’ najprije z. padinom Solina (1267 m), ostavljaju}i s d. strane Ba~i}-kuk s Budakova brda Ple}e (1124 m), travnati Sinokos i kameniti kuk Velinac (961 m) poznat po zna~ajnom endemu hrvatske flore sibireji kroatici (2000. g. markiran je na Velinac odvojak preko Sini{ta od 30’ i na vrhu postavljen ìg, a tako|er je markiran i uspon iz sela Ledenika). Zatim neprimjetno prelazi sa z. obronka Solina na z. obronak ^opina vrha (1186 m), s kojeg se opet otvara vidik na more i Pag. Sljede}ih 30’ prelazi na padinu Visibabe (1160 m) kroz nisku ali bujnu vegetaciju koja se tu, na nekad pustom kamenjaru, razvila zahvaljuju}i zakonskoj zabrani kozarenja. Ispod Visibabe, na jednome neupadljivu mjestu, odvaja se l. uzbrdo u gu{taru ogranak na Ba~i}-kosu i Ba~i}-kuk (v. 12). Od ovoga mjesta ima jo{ oko 20’ blagog silaza pored Kapljuva, pukotine l. u stijeni iz koje se cijele godine cijedi voda, do Dabarske kose (9 km od Skorpovca), gdje se staza krià s uzdùnom velebitskom cestom. Velebit 435 £ 6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije. Ova dionica zapravo ve} vodi skupinom Dabarskih kukova (v. idu}u glavu). Dabarska kosa je prijevoj visok oko 900 m koji dijeli Dumboku od Ravnog Dabra i pruà krasan vidik na obje doline. U Ravnom Dabru vidi se velika zgrada s novim krovom, nekada{nja {kola, danas pl. dom. Do njega se moè si}i strmim putem za 40’ (v. Dabarski kukovi, 6 i 8). S Dabarske kose do O{tarija ima jo{ 2,30 h hoda. Pre{av{i cestu Karlobag – [tirova~a, staza nastavlja j. padinom Butinova~e (1128 m) i preko Prìna prelazi u uvalu Papratnjak. Obi{av{i je u velikom luku s d. strane, izlazi kod Klada na Prpi} kosicu, prijevoj izme|u Badnja i Kize. Ovdje zavr{ava turisti~ka staza i nastavlja se {umski kolni put koji silazi prema napu{tenom selu Stupa~inovu, gdje su neko} ìvjeli Prpi}i i Baburi}i. Putem lijep vidik l. na tornjeve Dabarskih kukova Kizu (1274 m), na koju je markiran uspon, i na Grabar. Do Stupa~inova stièmo me|u ogradama od suhozida. Pro{av{i kroz selo, stièmo na cestu Kalanjeva ruja – O{tarije na mjestu gdje je ispod ceste ozidano snàno vrelo Petrovac. Cestom d. do O{tarija ima jo{ 2,5 km kroz {umu. Na asfaltiranu cestu stiè se kod nekada{nje o{tarijske {kole, odakle je cestom l. jo{ 500 m u sredi{te mjesta do stanice busa kod hotela »Velebno«.
Izleti s Premuì}eve staze u srednji Velebit £ 7. Ze~jak (1623 m) 1 h. Oko 15’ od V. Alana skre}e l. s Premuì}eve staze markacija u i. smjeru, te preko Bilenskog padeà (livade) ulazi u {umu. Dalje uspon kamenitom kosom obraslom bukvom i borom najprije do prvog, a zatim hrptom kroz klekovinu jo{ 300 m do drugoga, najvi{eg vrha. Ze~jak je drugi vrh po visini u srednjem Velebitu (samo je 2 m niì od [atorine). Uspon je prili~no lak, a vrh je vrlo zahvalan vidikovac. £ 8. [atorina preko Ogra|enice 1,40 h. Od odvojka za [atorinu pod Ogra|enikom (v. 4) izlazi se u nekoliko zavoja za 10’ iz {ume na prijevoj izme|u Ogra|enika (1604 m) i Ogra|enice (1614 m). Ogra|enica. S prijevoja se d. odvaja staza kojom ima 100 m do ru{evine nekada{njeg ~kog pl. doma Higijenskoga zavoda iz Zagreba. Ku}a je podignuta 1935. na visini oko 1400 m, sredstvima fonda za zdravstvenu za{titu u~enika. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata posve je propala, ali je me|u ru{evinama ostala cisterna. U doba dok je ku}a postojala, planinari su se za uspon na [atorinu obi~no koristili nogostupom koji je odavde vodio najkra}im putem preko Matijevi}-brijega (1614 m) i [atorinske vodice, malog izvora u blizini vrha [atorine. Sljede}ih 30’ staza vodi preko livada i {umaraka, najprije ravno, a iza prijevoja Ripi{ta blagim silazom, obilaze}i velike ponikve, mjestimice usje~ena u stijene (prizori divlje romantike). Kroz gustu {umu stiè do ra~vanja: l. pod o{trim kutom silazi jedan krak u [tirova~u (v. 10), a ravno se nastavlja lak uspon na vrh [atorine. Sljede}ih 45’ blag uspon u brojnim zavojima vodi iz {ume u pojas klekovine, nakon ~ega izlazi na strme livade {to pokrivaju zavr{ni stoàc. Kroz travnjak ima jo{ 10’ zavojem u obliku spirale, koja ovija [atorinu s d. strane. [atorina je najvi{i vrh srednjega Velebita (1624 m). Ima izgled sto{ca koji se nadaleko isti~e vr{nom piramidom. Sam vrh sastoji se od dvije male glavice, a me|u njima je dolac koji moè posluìti kao zaklon od bure. S vrha (triangulacijska to~ka) pruà se {iroki vidik na more i Velebit, osobito na V. Kozjak i Ba~i}-kuk, koji str{e iz mra~nih {uma i pruàju kontrast bjelinom svojih stijena i kukova. Prema putopisu D. Hirca iz pro{loga stolje}a, vrh je dobio ime po drvenom {atoru koji su ovdje podigli geodeti radi mjerenja, ali je ipak vjerojatnije da je ime dobio zbog pravilna stoàstog oblika nalik {atoru. Put na [atorinu je odvojak Premuì}eve staze, gra|en istodobno s njom, pa iako je pone{to zaobilazan, tako je dobro trasiran da je uspon gotovo neprimjetan. Po svojim je rje{enjima na te{kim mjestima, u stijenama i ponikvama, prava egzibici436 HRVATSKE PLANINE
ja graditelja i primjer kako treba izvoditi pl. putove. Taj je prilaz zgodan za planinare koji dolaze s Alana, dok je idu}i pristupa~niji onima iz suprotnog smjera, od O{tarija. £ 9. [atorina preko Matijevi}-brijega 1,40 h. Kod izvora Gornje korito (v. 4) odvaja se markacija koja vodi o{tro uzbrdo u brojnim zavojima, najprije kroz {umu, zatim kamenim grebenom na vrh Matijevi}-brijega (1611 m; na stijeni ispod [atorina s Dokozine plani; sprijeda odvojak Premuì}eve staze vrha je kutija s pe~atom). Slijedi uspon preko kamenjara i livada na vrh [atorine, potkraj stazom koja dolazi od Ogra|enice (v. 8). £ 10. [tirova~a 2,30 h. Putem kao na [atorinu preko Ogra|enika i Ripi{ta do ra~vanja u {umi (v. 8), odakle o{tro l. nizbrdo 15’ na livadu Dokozinu plan. Preko livade na drugu stranu kroz klanac Grlo u {umu i njom 30’ silaza u brojnim zavojima do dna {tirova~ke kotline. Na kraju jo{ oko 15’ {umskom cestom ravnim terenom kroz visoku crnogori~nu {umu do ra~vanja, odakle l. 2 km do lugarnice na [tirova~i (v. 13 i 16). £ 11. Budakovo brdo – Ba~i}-kuk 3 h. Od Skorpovca Premuì}evom stazom 3’ na j. Tu se l. odvaja uz kamenu ogradu put (v. 5), koji se penje kroz {umu prili~no o{tro u zavojima i. padinom Budakova brda prema njegovu grebenu. Iza{av{i nakon 1 h iz {ume na gorske livade, prolazi d. ispod njegova vrha (1317 m). Obi{av{i Budakovo brdo po livadama s primorske strane, staza izbija na prijevoj izme|u Budakova brda i Solina (1267 m); tu
odmah prelazi na l. stranu Solina u {umu i za 15’ izlazi na prijevoj (1130 m) pod Ba~i}-kukom (dalje v. Dabarski kukovi, 6). Put vodi uglavnom po planinskim livadama, uz krasne vidike na more i Ba~i}-kuk. Moè dobro posluìti kao varijanta umjesto Premuì}eve staze, koja je u ovom dijelu Velebita prili~no jednoli~na, a osobito je prikladna za one planinare koji èle posjetiti Ba~i}-kuk. £ 12. Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk 1,40 h. Ispod Visibabe, oko 20’ prije Dabarske kose, na neupadljivu mjestu odvaja se l. uzbrdo markacija koja preko Ba~i}-kose vodi na Ba~i}-kuk (v. Dabarski kukovi, 6). Uzdùna cesta kroz srednji Velebit £ 13. Dionica Mrkvi{te – Poloìne. Cesta vodi smjerom Mrkvi{te – [tirova~a – Klepina duliba – Barice – Kugina ku}a – Poloìne, gdje se ra~va: d. u Karlobag (45 km od Mrkvi{ta; v. 15) ili l. u Gospi} (52 km; v. 14). Za posjetitelje Velebita koji stiù motornim vozilima bit }e koristan opis te ceste s najvànijim kriànjima i detaljima uz nju. Cesta po~inje na ra~vanju kod lugarnice na Mrkvi{tu (1276 m) i zapravo je nastavak uzdùne ceste iz sjevernog Velebita. Odmah od lugarnice spu{ta se u brojnim zavojima 3,5 km do lugarnice u [tirova~i, iza koje je nepresu{an izvor. [tirova~a u {irem smislu. Izme|u sredi{njeg i isto~nog grebena srednjeg Velebita, u njegovoj s. polovini, nalazi se golema udolina koritasta oblika, koja po~inje ispod Mrkvi{ta i pruà se na j. sve do Sun|era u duìni od priblìno 8 km. Ova uzdùna kra{ka dolina, zatvorena sa svih strana strmim {umovitim gorskim kosama, posebna Velebit 437
je regija kojoj nema sli~ne na cijelom Velebitu. Na njezinu ravnom dnu, {to se mjestimice {iri vi{e od 1 km, nalazi se jedna od na{ih najljep{ih crnogori~nih {uma, kako po rasprostranjenosti, tako i po razvijenosti pojedinih stabala. Nekoliko je njezinih odjela zakonski za{ti}eno. Usred tih gustih {uma nekoliko je ve}ih proplanaka pokrivenih bujnom travom, koji svojom
osamom, ti{inom i posebnim ugo|ajem ~ine zaseban svijet ovijen romantikom planinske prirode. Udolina se sastoji od Godine 1928. nacionalni park [tirova~a, danas… pet dijelova, od kojih svaki ima posebno ime. Najsjeverniji dio zove se [tirova~a, slijede Jovanovi} padè, Crni (ili Borovac) padeì {umovita Klepina duliba, koja se na kraju postupno diè prema posljednjoj depresiji, Sun|eru. Padè je specifi~no ime koje u ovom dijelu Velebita ozna~uje dolac obrastao travom i okruèn crnogori~nom {umom. U svakom od spomenutih pet dijelova ima i izvora ìve vode, koji se u ki{no doba pretvaraju u poto~i}e. Svi su oni odreda ponornice, jer je kotlina sa svih strana zatvorena. Premda je [tirova~a ogra|ena vijencem vrhova vi{ih od 1500 m, prilaz nije teàk, jer se na njezino dno s ~etiriju strana spu{taju ceste. Osim toga, kroz cijelu kotlinu prolazi uzdùna velebitska cesta koja sve njezine dijelove povezuje u jedinstven niz. Prilaz [tirova~i teàk je jedino za pje{ake zbog udaljenosti javnog prijevoza. U [tirova~i je boravak osobito ugodan ljeti zbog ti{ine, svjeìne i ugodnog mirisa crnogori~ne {ume. Niz udolina u [tirova~i zapo~inje dolcem [tirova~om. [tirova~a u uèm smislu je travnati dolac (1102 m), promjera oko 300-400 m, po kojemu smo nazvali cijelu uzdùnu dolinu. Odavna je poznata i izvan granica Velebita zahvaljuju}i eksploataciji {ume. Ve} 1870. godine nalazila se ovdje parna pilana oko koje se odvijao ìvot drvosje~a vezan uz gostionicu dru{tva »Velebit« i lugarnicu tada{nje kosinjske {umarije. Misao o potrebi za{tite [tirova~e javila se prili~no kasno i mòda je za ove divne {ume bilo korisno {to je pilana izgorjela. Tek nakon Prvoga svjetskog rata u~injen je prvi korak na njezinoj za{titi. [tirova~a je zahvaljuju}i tada{njemu ministru financija i predsjedniku HPD-a dr. Ivanu Kraja~u, financijskim zakonom za 1928.–1929. godinu progla{ena nacionalnim parkom, ali je taj zakon ve} idu}e godine prestao vrijediti. Za posjetitelje je vàno da tu iza dana{nje lugarnice postoji nepresu{no vrelo izvrsne vode, koja ljeti ima temperaturu od 5°C, pa je prema tome jedno od najhladnijih vrela na Velebitu. Poto~i} koji se stvara od vrela na [tirova~i nestaje u ponoru u susjednoj {umi. Neke od ponora istraìli su speleolozi, spustiv{i se u velike dubine. U lugarnici je mogu} smje{taj uz dopu{tenje {umarije. Lugarnica i izvor u [tirova~i 438 HRVATSKE PLANINE
Uzdùna se cesta nastavlja od lugarnice u [tirova~i na jug u {umu, 2 km do mjesta gdje se d. odvaja {umska cesta kojom vodi put na [atorinu, najvi{i vrh srednjega Velebita (v. 16). Malo dalje nazire se d. od ceste prostran i ravan travnjak Jovanovi}a padè, gdje sada na mjestu negda{njih ljetnih pastirskih stanova ni~u ku}e za odmor. Na 6. km od [tiro- Kugina ku}a (Ante Pelivan) va~e odvaja se l. cesta u Pazari{te i dalje za Peru{i} (42 km) ili Gospi} (48 km), s odvojcima za Sun|ersku lokvu i Debeljak (v. 3). Na 7. km prolazi mimo Crnoga ili Borovac padeà, najniè to~ke u podru~ju [tirova~e, a zatim ulazi u {umovitu Klepinu dulibu. Na 8,5 km d. se odvaja krak {umske ceste od 1,5 km, a na njegovu se kraju nastavlja markirani uspon od 15’ do Dokozine plani (1259 m), odakle je na vrh [atorine jo{ 1 h uspona (najbliì pje{a~ki pristup [atorini s ceste). Na ra~vanju 1,5 km dalje od ovog odvojka treba d. Cesta sada u nekoliko o{trih zavoja (jako o{te}enih od ki{a) izlazi iz Klepine dulibe i nakon 2 km stiè na zaravanak Barice u podru~ju Sun|era (v. 17). Na 15. km d. je odvojak 1,5 km do izvora Korito iznad Teàkovca, a 100 m dalje od odvojka je Kugina ku}a. Pl. skloni{te Kugina ku}a (1173 m). Sagra|ena je 1975. kao lugarnica. Godine 2000. dobio ju je na uporabu PD »@eljezni~ar« iz Gospi}a i preuredio u planinarsku ku}u. Ima kuhinju i spavaonice s 16 leàja, a pred ku}om je cisterna s pitkom vodom. Ljeti ovdje deùraju ~lanovi dru{tva, a jedna je soba stalno otvorena i sluì kao skloni{te. Ku}a je polazi{te za uspone na [atorinu (1,45 h), Laktin vrh (v. 19) i Lisac (v. 18). Povezana je s Premuì}evom stazom odvojkom od 1 h (v. 18). Do Gospi|a je 32 km, [tirova~e 15 km, Ravnog Dabra 3h. Na 19. km cesta je usje~ena u slikovite Bijele stijene, odakle je lijep vidik na Ba~i}-kuk i Dabarske kukove. Na 20. km, kod ostatka zidane cisterne, nalazi se ra~vi{te zvano Poloìne: d. se krak spu{ta kroz skupinu Dabarskih
kukova u Karlobag (27 km; v. 15), a l. preko Jadovna (tamo je drvena lugarnica) u Liku do Gospi}a (32 km; v. 14). £ 14. Poloìne – Jadovno – Gospi}. Od Poloìna l. prema istoku u brojnim zavojima kroz nepregledne {ume bez osobita vidika. Na 22. km od Mrkvi{ta d. ispod puta, pod obronkom Jasenova~kog brda (1363 m), nalazi se jama Snjènica s vje~nim snijegom na dnu (silaz po sru{enom stablu). Na 24. km je odvojak l. 1 km do visinske to~ke 1155 m s lijepim vidikom u dolinu Pazari{te. Na 29. km l. ispod ceste je lugarnica Kalanjeva ruja (1131 m). U lugarnici ima nekoliko putni~kih soba, a ispod nje je izvor Kalanjeva ruja. Na Blatinama, 1,5 km dalje, odvaja se d. kolni put preko Jasenove kose i Karlove plane, podno Metle i Alaginca, u O{tarije (15 km). Na{a cesta nastavlja dalje kroz {umu i pre{av{i zeleni Okrugli dolac, spu{ta se mimo [aranove jame (l. od ceste) postupno u Jadovno (38 km). To je planinski zaselak (805 m), smje{ten na slikovitu kra{kom polju, s izvorom ìve vode. Slijedi strm silaz do sela Trnovca na rubu Li~koga polja (43. km). Odavle je cesta asfaltirana, a tu je i postaja autobusa za Gospi}. Preko Li~koga polja do ceste Gospi} – Karlobag (46,5 km) i njom l. u Gospi} (52 km od Mrkvi{ta). £ 15. Poloìne – Dabarska kosa – Karlobag. Ovaj d. krak neusporedivo je zanimljiviji zbog Dabara i njihovih kukova. S ra~vanja skre}e d. u o{trom kutu. Na Bulanoj kosici (24. km od Mrkvi{ta) odvaja se d. {umski put u Tominu dulibu, a na 25. km cesta silazi u krasnu Ba~i}-dulibu, odakle je lak uspon na Ba~i}-kuk (v. Dabarski kukovi, 7). Sljede}a 4 km cesta je usVelebit 439
je~ena u i. padini Dabarskih kukova povi{e Do{en Dabra i Ravnog Dabra (izvanredni vidici!). Osobito je zanimljiva na 27. km gdje prolazi najprije tunelom kroz Kukaline, a zatim kroz klance me|u divovskim kukovima. Na Dabarskoj kosi (29. km) krià se s Premuì}evom stazom (v. 5 i 6) i tu kona~no izlazi iz {ume. Sljede}ih 6 km silazi u zavojima do Su{nja na asfaltiranoj cesti Gospi} – Karlobag, odakle je d. 10 km silaza na Jadransku magistralu kod Karlobaga ili l. 9 km uspona do O{tarija.
Izleti s uzdùne ceste £ 16. [atorina preko Dokozine plani 2 h. Od lugarnice u [tirova~i cestom u {umu na jug 2 km do mjesta gdje se d. odvaja {umska cesta. Njom 7– 8’ kroz lijepu crnogori~nu {umu do ra~vanja, odakle l. krakom. Nakon 500 m s ceste d. uzbrdo za markacijom koja u zavojima sije~e vlake i vododerine, te za 30’ kroz klanac Grlo izlazi na planinsku livadu Dokozinu plan (1259 m; lijep vidik na [atorinu). Do tog mjesta moè se i {umskom cestom s Dundovi} padeà (odvaja se izme|u Alana i Mrkvi{ta). ^etvrt sata poslije staza prelazi iz crnogori~ne u bukovu {umu i iznad Kranjskih dolaca o{trim usponom stiè na odvojak Premuì}eve staze koji vodi na vrh [atorine preko Ogra|enice (dalje v. 8). Ovaj je uspon na [atorinu jedna od najljep{ih tura {to se mogu poduzeti sa [tirova~e. Osim u posljednjem dijelu, stalno se kre}e krasnim {umama i po ugodnoj hladovini, tako da je posjet vrhu svojim kontrastima i vidicima prvorazredan doìvljaj. Staza je u donjem dijelu izloèna bujicama i, naàlost, prili~no o{te}ena. Visinska je razlika koju treba savladati gotovo 600 m. £ 17. Sun|er. Kod Barica (2 km od Kugine ku}e; v. 13) moè se l. s ceste bez puta za 10–15’ kroz {umu do ~istine Sun|erski dol, u kojoj je Sun|erska lokva. To je malo jezero okruèno s triju strana crnogori~nom {umom iz koje se diù vrhovi u visinu od 300–400 m. Ljepotu i romantiku ovoga mjesta nagla{ava savr{en {umski mir i udaljenost od naselja (prilaz nije markiran). Do jezerca se moè i s druge strane, cestom od ru{evne lugarnice na Klimenti (v. 3). £ 18. Lisac (1449 m) 1 h. Od lugarnice Kugina ku}a (v. 13) cestom nekoliko m prema Karlobagu do mjesta gdje se d. uzbrdo u {umu odvaja gra|ena staza. Nakon 25’ stiè se na prijevoj izme|u Lisca i Opaljenog brda (1265 m). Staza na drugu stranu silazi preko Vrbanske dulibe do Premuì}eve staze, a d. od prijevoja bez puta kroz kr`ljavu {umu i gustu {ikaru ima oko 30’ uspona do vrha Lisca. Godine 1999. na vrhu je postavljena kutija s upisnom knjigom i ìgom. £ 19. Laktin vrh 1,45 h. Od Kugine ku}e (v. 13) na istok u {umu, najprije poloìto, a zatim sve o{trijim usponom dobar sat hoda do okreti{ta {umske ceste (dovde se moè i automobilom), zatim zavr{ni uspon do vrha (1504 m) koji str{i iz {ume. To je najistaknutiji vrh u nizu koji dijeli [tirova~u od Like. Prilaz je prvi put markiran 1994. u sklopu Velebitske obilaznice. £ 20. Ba~i}-kuk 2 h (v. Dabarski kukovi, 7). 440 HRVATSKE PLANINE
Dabarski kukovi zemljovidi 27 i 28-29, str. 433 i 442-443 Prirodne zna~ajke. Za razliku od niza vrhova po~ev{i od Lisca pa preko [atorine do Budakova brda, koji su uglavnom blagih oblika i ~esto pokriveni livadama, drugi dio srednjeg Velebita, po~ev{i od Ba~i}-kuka pa do Ljubi~kog kuka nad O{tarijama, daje posve druga~iju sliku. Najjasniju }emo predod`bu o ovoj skupini dobiti s njezina najvi{eg vrha, Ba~i}-kuka (v. 6). Odavde se kao nigdje drugdje isti~e neobi~no pravilan niz bijelih vapnena~kih kukova {to se u gotovo ravnoj liniji pruàju prema ji. u duìnu od gotovo 10 km, izranjanju}i iz zelene podloge okolnih {uma i travnatih dolaca. Me|u njima se najvi{e isti~u, po~ev{i od sjevera, Ba~i}-kuk, Kukaline, Butinova~a, Kiza, Grabar i Ljubi~ko brdo. Taj su niz kukova planinari prili~no kasno zapazili, vjerojatno zato {to ga iz perspektive uhodanih putova i kra{kih polja na njegovu podnòju nije mogu}e obuhvatiti pogledom kao cjelinu, a svaki je pojedini njegov dio promatra~u malog dometa nalik na osamljen masiv {to se po detaljima neznatno razlikuje od svojih susjeda. To su vjerojatno i razlozi da ta cjelovita skupina nema posebna imena, ni u narodu, ni me|u stru~njacima. U svojoj knjizi »Velebit« (Zagreb, 1969.) skupinu sam nazvao Dabarskim kukovima jer se uzdù njihova si. podnòja niù osebujne kra{ke udoline prili~no ravna dna. Me|u njima su tri najpoznatije Crni, Ravni i Do{en Dabar; ~etvrta, ujedno i najljep{a me|u njima, jest Ba~i}-duliba, a peta, posve obrasla {umom, zove se Crna duliba. O ovome podru~ju v. zbirku putopisa »Ba{ke O{tarije i {ira okolica« A. Rukavine (Zagreb, 1991). Izbor putova. Polazna to~ka za pje{ake je selo Ba{ke O{tarije na prijevoju ceste Gospi} – Karlobag. Uzdùni obilazak Dabarskih kukova hrptom nije
mogu} zbog strahovite rastrganosti njihova grebena. Na pojedine je kukove uspon mogu} s pu~ke staze na si. podnòju koja povezuje spomenute udoline (markirana je kao dio Pl. puta »Velebno«) ili s Premuì}eve turisti~ke staze na njihovu jz. podnòju. I jedna i druga polaze Lanac Dabarskih kukova; u daljini Kiza i Grabar od O{tarija. Automobilom se prilaz moè znatno skratiti cestom O{tarije – [u{anj – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba (od [u{nja dalje nije asfaltirana). Najbolja je baza za uspone planinarski dom u Ravnom Dabru jer se nalazi po prilici na sredini niza Dabarskih kukova. Iako se njihove stijene ne isti~u visinom, planinare o~aravaju bizarno{}u i raznoliko{}u oblika. Pl. put »Velebno«. Ovaj se put sastoji od mreè markiranih staza koje na najugodniji na~in omogu}uju uspon na najljep{e vrhove. Osnovao ga je PD »Zagreb Matica« (otvorenje 1. 7. 1984.) prema ideji akademika Sergeja Forenbachera (autora knjige »Velebit i njegov biljni svijet«, Zagreb, 1990). Put je nazvan imenom negda{njeg hotela koji su podigli Li~ani na O{tarijama 1940. (spaljen 2. 7. 1942.). Sastoji se od dva dijela, jedan obilazi o{tarijska brda, a drugi Dabre i Dabarske kukove. Vrlo je dobro trasiran; ima 8 KT i traje dva dana hoda. U obliku osmice obuhva}a okolinu O{tarija, od Sadikovca do Ba~i}-kuka. Tiskani vodi~ puta naru~uje se kod osniva~a. Velebit 441
Ba{ke O{tarije i okolica Ba{ke O{tarije (924 m) su planinsko naselje od pedesetak stanovnika na cesti Gospi} – Karlobag, a sastoje se od nekoliko zaselaka (Brklja~i}i, [iki}i). Sredi{te je crkva Pohoda sv. Elizabete (gra|ena 1855.–58., obnovljena 1987.). Uz crkvu je ùpni stan i hodo~asni~ki dom. Najve}a zgrada je hotel »Velebno«. Ime O{tarije romanskog je podrijetla (ostaria talijanski zna~i gostionica), vjerojatno iz doba mleta~ke vladavine kada su ovdje, na vànu velebitskom prijevoju, no}ile karavane. O{tarije imaju dobru turisti~ku perspektivu zbog poloàja na vànoj prometnici, obilja izvorske vode i {umovite okolice s brojnim planinarskim atrakcijama. Osobitost je planinska svjeìna u doba najve}e ljetne ège u Podgorju, a zimi mogu}nost skijanja (prva ì~ara montirana je na obronku Sladova~e iznad biv{e {kole). O{tarije su u pl. pogledu vàna to~ka jer se nalaze upravo na sjeci{tu uzdùne staze s popO{tarijsko polje re~nom cestom, na autobusnoj stanici (veza dva puta dnevno u svakom pravcu, ujutro i oko podne). Planinari koji putuju uzdù Velebita mogu u seoskoj prodavaonici popuniti zalihu hrane. Planinarske ku}e na O{tarijama zasad nema jer je skloni{te HPS-a iz 1969. godine izgorjelo 3. velja~e 1992. nepànjom vojne posade. Sada postoje ~etiri mogu}nosti smje{taja: hotel »Velebno«, Hodo~asni~ki dom kod crkve (sada zapu{ten; obavijesti u ùpnom uredu Gospi}), Dom mladeì Crvenog krià Gospi} (na izlasku iz sela prema Karlobagu u zgradi negda{nje osnovne
{kole; za kori{tenje se treba javiti Crvenom kriù u Gospi}u) i skloni{te »Kod Prpe«. Dom mladeì Crvenog krià ure|en je 2000. godine u zgradi biv{e osnovne {kole na z. izlazu iz sela. Njime upravlja Crveni kriìz Gospi}a, gdje se ~uva klju~ zgrade. Gosti se primaju uz prethodni dogovor, uz uvjet da je najmanje 10 osoba. Skloni{te »Kod Prpe«. Planinare prihva}a po prihvatljivim cijenama mje{tanin Vlado Prpi} koji je u tu svrhu 1990. sagradio dvije ku}e u alpskom stilu (kapacitet 40 osoba). Nalaze se 3 km od hotela »Velebno« prema Karlobagu, gdje treba prije tunela skrenuti d. s asfalta seoskom cestom 400 m do malog {umarka. Hotel »Velebno« sagra|en je 1971.; 1991. uni{ten je raketama avijacije JNA, ponovno otvoren 1993. Ima 39 soba i {est apartmana (120 leàja), restauraciju, parkirali{te i kamp. Planinari ne- Privatna planinarska ku}a Vlade Prpi}a na O{tarijama maju popust. Izgra|en je u planinskom stilu sa strmim krovom. Adresa: Hotel »Velebno«, Ba{ke O{tarije, 53206 Bru{ane. 444 HRVATSKE PLANINE
Prilazi O{tarijama £ 1. Gospi} – O{tarije 21 km autobusom na redovitoj liniji za Karlobag. Informacije o voznom redu na tel. (053) 572-658. £ 2. Karlobag – O{tarije 19 km. Iz Karlobaga asfaltiranom cestom koja se od Jadranske magistrale penje u brojnim zavojima padinom Velebita uz prekrasne vidike na more i otoke. Na 10. km, prije ulaza u napu{teni zaselak Su{anj, odvaja se l. mimo ru{evine nekada{nje pilane uzdùna velebitska cesta kroz Dabarske kukove prema [tirova~i, 1,5 km dalje d. se odvaja kolni put u selo Konjsko, a na 16. km stiè na prijevoj Vrata pod Kubusom. Kubus je velika klesana kamenita kocka (latinski kubus), postavljena na ~etiri kamene kugle. Do Kubusa vode 33 stube od cestovnog odvojka prije tunela. Taj kamen ~etvrta{ postavljen je 1846. u spomen izgradnje stare ceste, za Ferdinanda I., o ~emu svjedo~e dva natpisa na Kubusu. Narod ga naziva jo{ i ura (nekad je tu bio sun~ani sat), a prijevoj se zove Stara vrata (927 m). Od Kubusa je vrlo lijep vidik na more, ali je mjesto zloglasno zbog snàne bure. To je i bilo razlogom {to ga nova cesta izbjegava tunelom. Tri km iza tunela cesta ulazi u O{tarije. Kubus iz 1847. godine na prijevoju Stara vrata (927 m) Izleti u bliù okolicu O{tarija £ 3. Sadikovac (1286 m) 2,30 h. Sadikovac je istaknuto brdo ji. od O{tarija, s dva vrha i prostranim travnatim sedlom. Orijentirano je na li~ku stranu i zapravo pripada j. Velebitu. Uspon zapo~inje kod biv{e {kole u O{tarijama i u po~etku slijedi prvu dionicu VPP-a kroz j. Velebit (v. Viso~ica – Badanj, 9). Uspinje se bukovom {umom pored stupova skija{ke vu~nice, prelazi preko prijevoja izme|u Sladova~kog brda i Jelarja (odavde je d. lak uspon na vrh Jelarja s vidikom na O{tarijsko polje) i spu{ta se na lijepe i velike sladova~ke livade. Tu se markacija odvaja l. od VPP-a. U po~etku se drì kamene ograde i ruba grmlja na obronku Sladova~kog brda, zatim se spu{ta kroz travnati kamenjar i bukov {umarak u tzv. Srednji (Krajnji) dolac. Slijedi o{tar uspon pra{umom bukve, zatim {ikarom, na prijevoj izme|u travnatog Velikog i kamenitog Malog Sadikovca. Grebenom jo{ malo d. do vrha. Uz put je {iroka kra{ka jama (oprez, pogotovo po magli!). Postoji i varijanta uspona s drugoga kraja o{tarijskog polja, tamo gdje cesta po~inje
silaziti prema Gospi}u, odakle je samo 1,30 h uspona (napomena: u vrijeme tiskanja ovoga vodi~a uspon na vrh nije jo{ mogu} zbog ratnih posljedica). SATNICA OD O[TARIJA Kubus (927 m) 3 km Karlobag 19 km Alaginac (1200 m) 1,30 h Kiza (1278 m) 1,40 h Stupa~inovo 3 km Dabarska kosa (900 m) 2,30 h Pl. dom u Ravnom Dabru 2,30-3 h Ba~i}-kosa (1090 m) 3,10 h Ba~i}-duliba 3,30 h Ba~i}-kuk (1306 m) 4,30 h Skorpovac (960 m) 5h [atorina (1624 m) 9h Sadikovac (1286 m) 1,40 h Gospi} 21 km Jelova ruja 8-9 h Viso~ica 12 h Ljubi~ko brdo (1320 m) 2h Metla (1288 m) 2,30 h Hotel »Velebno« na O{tarijama (Tomislav Markovi}) Velebit 445
£ 4. Ljubi~ko brdo (1320 m) 1,30–2 h. S O{tarija se vidi kao {iroko travnato bilo duga~ko gotovo 1 km, s istaknutom skupinom glatkih kukova i stijena na sz. kraju (Ljubi~ki kuk, 1337 m). Postupno se diè od izvora potoka Ljubice i zatvara sa s. strane o{tarijsko polje. U donjem je dijelu obraslo {umom i {ikarom, a u gornjoj je tre}ini planinski travnjak, osim na stijenama Ljubi~kog kuka. Uspon po~inje kod crkve, gdje s asfalta skre}e seoska cesta uz potok Ljubicu prema vodospremniku o{tarijskog vodovoda. Oko 150 m prije njega markacija skre}e l. uzbrdo, najprije {umskom vlakom, poslije bez puta. Stigav{i do stjenovitog pojasa koji se proteè ~itavom z. padinom brda, prolazi kroz prirodnu razvalu visoku 3 m i izlazi na po~etak kr{evite padine obrasle grmljem i stiè do pojasa travnjaka. Uspon travnjakom prema hrptu i zatim l. do vrha (ukupno 400 m visinske razlike). S vrha je mogu} silaz na drugu stranu i zatim uspon na neke dabarske kukove (Kuk od [pilji} plane, 1232 m; Grabar, 1255 m) i dalje do Kize. £ 5. Metla (1288 m) 2,30 h. Na taj istaknuti vrh na li~kom rubu velebitske visoravni vodi put od crkve u s. pravcu, najprije pola sata seoskom cestom do vodospremnika, zatim d. ispod slikovitog Filipova kuka okruènog crnogoricom. Stotinjak metara dalje je ponor Crnog vrela, nakon ~ega slijedi poduì uspon, koji u po-
~etku krati kolni put, a zatim vodi preko proplanaka i kroz {umu do uske kamene piramide na vrhu (upisna knjiga i pe~at). Vrh je odavna popularan me|u gospi}kim planinarima (neko} su se ovamo penjali preko Jadovna). Silaz je mogu} na drugu stranu preko Jadovna u Liku. Ljubi~ki kuk s O{tarija Izleti u Dabarske kukove £ 6. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk 3,30–4 h. Od hotela »Velebno« 400 m prema Karlobagu. Kod biv{e {kole d. preko mosta na potoku Ljubici 3 km cestom do raseljenog zaselka Stupa~inovo. Na ulazu u selo l. ispod ceste je izvor Petrovac. Iz Stupa~inova je lak uspon na dva Dabarska kuka, Kizu i Grabar. Kiza (1278 m) 1 h. Kiza je razdrt greben sastavljen od mnogobrojnih okomitih i kosih kukova ~udnovata oblika. Duga~ak je oko 2 km. S ove je strane njegova padina kamenit travnjak, dok je na drugoj strani, iznad Crnog Dabra, bukova {uma. Iz Stupa~inova postoje dvije varijante uspona. Orijentacijski lak{a i kra}a vodi izravno na vrh kr{evitom padinom, u smjeru dobro vidljivoga maloga trostrukog kuka na vrhu. Zanimljiviji je prilaz koji vodi od ulaza u Stupa~inovo cestom d. 10’ do o{trog d. zavoja (tu je nadmorska visina 1048 m), gdje je l. pod stijenom izvor Kamenica (voda cijednica skuplja se u prirodnoj kamenici). Odatle uspon l. nogostupom do maloga, koso poloènog proplanka, gdje se markacija ra~va: ravno uzbrdo kroz bukovu {umu vodi preko prijevoja Alaginca u Crni Dabar, a na{ put skre}e l. valovitim terenom kroz {umu, stijene i livade pod vr{ne stijene, gdje je kutija s pe~atom. Do vrha jo{ 10’ kroz stijenu. Grabar (1255 m). Ako se od ra~vanja iznad Kamenice na putu za Kizu nastavi ravno uzbrdo kroz {umu na prijevoj Alaginac, odatle se moè l. kroz stijenu na kuk Grabar (oko 1200 m), lijep i kratak penja~ki podvig. Na sz. je strani Grabara golema polu{pi446 HRVATSKE PLANINE
lja ~iji se strop na jednom mjestu uru{io, tako da na samom vrhu postoji jama kroz koju se vidi dno pe}ine (Grabarsko okno). Premuì}eva staza prolazi kolnim putem kroz Stupa~inovo, iza njega se nastavlja me|u Baburskim ogradama podnòjem Kize u z. smjeru i zatim penje kroz {umu na prijevoj izme|u Butinova~e i Kize. Na drugoj strani kolni se put pretvara u stazu (Premuì}eva staza), koja u blagom silazu stiè na Dabar- Planinari u kukovima Kize sku kosu, gdje se krià s uzdùnom velebitskom cestom Su{anj – [tirova~a (krasan vidik na Ravni Dabar, pl. dom u njemu i na kuk ^elinu u njegovu zale|u). Od O{tarija 2,30–3 h, silaz do doma jo{ 35’ (v. 8). Odavde na Ba~i}kuk postoje dvije varijante: d. cestom (v. 8), a l. Premuì}evom stazom koju opisujemo ovdje. Nakon 20’ stiè se do mjesta gdje se d. uzbrdo neupadljivo odvaja staza koja gu{tarom u nekoliko zavoja za 20’ izlazi na Ba~i}-kosu (1090 m), prijevoj izme|u ^opina vrha i Visibabe, s ru{evinama negda{njeg pl. doma ({irok vidik na more). Dalje najprije l. 10’ kroz {umu, pa hrptom na sz. prema ^opinu vrhu, a kad iza|e na kr{evite travnjake Vrtali{te i Proplanke, skrenuti d. s hrpta i dalje kroz {umu obronkom Solina, stalno istom visinom po gra|enoj stazi jo{ 30’ do prijevoja (1130 m) izme|u Solina i Ba~i}-kuka. S prijevoja d. bez puta kroz {umu za markacijom sve o{trije uzbrdo me|u stijene najvi{ih vrhova. Stigav{i pod `drijelo koje dijeli j. od s. skupine vrhova, treba skrenuti l. na vrh s. skupine (1304 m), biraju}i najlak{i teren (15’ od prijevoja). Pod konac uspon ima posve penja~ki karakter
jer vodi kroz ~istu stijenu i opasan je za neiskusne izletnike. Ba~i}-kuk (1304 m) sastoji se, zapravo, od skupine golih kamenitih kukova razli~ite visine i strmine. Najvi{i je vrh u skupini Dabarskih kukova. S vrha je lijep i informativan pregled na njihov niz, koji poput bijeloga, nazubljenog i rastrganoga grebena str{i iz {umskog zelenila na ji. prema O{tarijama u duìnu oko 10 km. Prilikom uspona preporu~uje se svakako svratiti do spomenutog `drijela izme|u s. i j. skupine (5’ uspona), odakle se na drugoj strani vidi kuloar {to se ru{i preko 300 m duboko prema zelenoj oazi Ba~i}-dulibe i odvojeni stometarski monolitni toranj. S Ba~i}-kuka moè se lako i brzo si}i, za 40’, u Ba~i}-dulibu na uzdùnoj velebitskoj cesti (v. 8), ako se na povratku s vrha na prijevoju skrene i. bez puta do livada na dnu uvale Korita, a odavde l. stazom koja vodi preko onièga {umovitoga grebena do ceste kod Ba~i}-dulibe. £ 7. O{tarije – Crni Dabar – Pl. dom u Ravnom Dabru – Ba~i}duliba – Ba~i}-kuk 4,30-5 h. Ovaj je put dobro markiran jer je sastavni dio Pl. puta »Velebno«. Iz O{tarija do ra~vanja markacija iznad Kamenice v. 6. Ravno dalje uzbrdo na prijevoj Alaginac izme|u kuka Grabar (l.) i Kuka od [pilji} plane (d.). Odavde je mogu} kratak i vrlo zahvalan uspon na oba kuka. Od Alaginca dugim silazom u Crni Dabar kroz bukovu {umu si. pobo~jem Kize seoskim putem koji je mjestimice zarastao grmljem (malina!). Crni Dabar je velika kra{ka dolina ravna dna (667 m). Stièmo do ~istine sa sa~uvanom cisternom iz 1940. (vode ima i za su{e). Rubom doline nanizane su ru{evne ku}e, zadnji ostaci nekada{njeg sela (1953. bilo je tu 16 ku}a sa 110 stanovnika). Dnom doline u sz. smjeru do njezina kraja, pa uspon najprije stazom, potkraj seoskom cestom na kamenitu kosu koja dijeli Crni od Ravnog Dabra (lijep vidik na Dabarske kukove). Kratak silaz Velebit 447
kamenitom stazicom (ili zavojitim kolnikom) na Ravni Dabar do ozidanog bunara iz 1912. i ru{evnih ku}a obitelji Ba~i}. Ravni Dabar je uistinu ravan, ali je i on danas pust (1953. je imao 10 ku}a sa 40 stanovnika). Jo{ oko 200 m i stièmo do pl. doma (oko 3 h od O{tarija). Pl. dom u Ravnom Dabru (723 m) nalazi se u prostranoj kra{koj udolini, nalik gotovo pravilnoj zdjeli. Okruèna je slikovitim kamenim kukovima Butinova~e, Visibabe i ^eline. Nekada{nje su seoske ku}e nakon raseljavanja posve propale, ali je ostala sa~uvana {kolska zgrada koju je zagreba~ki PD »Industrogradnja« 1986. preuredio za pl. svrhe (otvorenje 20. rujna). Raspolaè s 50 leàja, blagovaonicom kapaciteta 50 osoba i velikom cisternom. Dom je zatvoren, a klju~ ~uva domar Mile Prpi} koji stanuje u oblìnjem primorskom selu Ku}i{tu (1,40 h hoda). Njegova je adresa: 53288 Karlobag, Ku~i{ta 10. Objektom upravlja PD »Industrogradnja« iz Zagreba. Zgrada se nalazi ispod golemoga razvedenog kuka
^eline (ili ^elinca) koji mu daje izvanrednu slikovitost. Dabar (plural dabri) stari je slavenski naziv za duboku {umsku dolinu i provaliju. Lokaliteta toga imena ima i drugdje u na{oj zemlji. Ovaj je Dabar dobio ime po vrlo ravnom dnu, Crni vjerojatno po obroncima tamnim od {ume, a Do{en Dabar po obitelji koja je tu obitavala (sli~no kao i Ba~i}-duliba, Ba~i}-kosa i Ba~i}-kuk). Vi{e o Dabrima u knjizi »Dabri i susjedna sela srednjeg Velebita« (JAZU, Zagreb, 1959., str. 133). Dom je jedini pl. objekt na dugom potezu od V. Alana do O{tarija. Moè posluìti kao polazi{te za ve}i broj izleta Planinarska ku}a u Ravnom Dabru (Franko ^uvalo) (najnovija je markacija na Visibabu). Od doma je najkra}i put do Ba~i}-kuka cestom s Dabarske kose (943 m; uspon do ceste 200 m ili 45’), no mi }emo slijediti markaciju PP »Velebno« kroz Do{en Dabar. Od doma kroz kamenjar u sz. smjeru na kr{evito sedlo izme|u ^eline i Ruji~ina kuka, odakle se silazi do cisterne u Do{en Dabru, u blizini ru{evnih ku}a (i taj je zaselak raseljen koncem 60-ih godina). Cisterna je sa~uvana, a za va|enje vode potrebna je posuda s uètom. Slijedi blag uspon preko Do{en Dabra, zatim uspon kroz {ikaru koja ga dijeli od Ba~i}-dulibe i kratak silaz u nju, jer je ona na ve}oj nadmorskoj visini. Ba~i}-duliba (860 m) je vjerojatno najljep{a duliba na Velebitu. Sastoji se od krasnih livada okruènih s triju strana {umom, a s ~etvrte kulisom bizarnih kukova, od kojih je svaki za sebe posebna cjelina. Veli~anstven vidik! Najljep{i je i najvi{i Ba~i}kuk (zvan jo{ i Samogred). Njegovi se bijeli vapnena~ki tornjevi diù uvis oko 450 m gotovo okomito, a l. od njega niù se Vranjkovi}-kuk, Kuk od Snjènice, Zasje~eni kuk itd. Ba~i}-duliba je prikladna za kampiranje i kao baza za niz lijepih uspona i izleta. Vode se moè na}i u cisternama napu{tenih ku}a Do{ena i u Pe}ini pod Vranjkovi}-kukom, gdje je pregra|ivanjem ulaza nastala nakapnica u kojoj se sabire {piljska voda cijednica (10’, d. od puta za Ba~i}-kuk). Za uspone na pojedine kukove treba malo penja~ke vje{tine i snalàljivosti jer puta nema, osim na Ba~i}-kuk, koji je najljep{i i najvi{i me|u Dabarskim kukovima. Do Ba~i}-kuka jedini pje{a~ki pristup vodi iz njegova zale|a, kamo se stiè tako da cestom krenemo l. stotinjak metara u {umu, odavde se uspnemo konjskom stazom u nekoliko o{trih zavoja do prijevoja (952 m), zatim spustimo na dno Korita (ili Ba~i}-dolca), ove}e ponikve okruène {umom (iza nje se na drugoj strani visoko povrh {ume vide ru{evine doma na Ba~i}kosi). Iz Korita d. uzbrdo po golom terenu 30’ u {umu do prijevoja (1130 m) 448 HRVATSKE PLANINE
izme|u Ba~i}-kuka i Solina, gdje stièmo markaciju {to vodi od Premuì}eve staze preko Ba~i}-kose na Ba~i}-kuk. Njom dalje d. na vrh (1304 m) jo{ oko 15’ (v. 6), ukupno gotovo 2 h od Ba~i}-dulibe. £ 8. O{tarije – Dabarska kosa – Ba~i}-duliba cestom 20 km. Tko raspolaè vozilom, moè u sredi{te Dabarskih kukova cestom, ra~unaju}i s time da je u lo{em stanju. Od O{tarija cestom silaz prema Karlobagu 9 km do napu{tenog zaselka Su{anj, gdje se d. kod ru{evine nekada{nje pilane odvaja 6 km brdske ceste na Dabarsku kosu. Dabarska kosa (943 m) vàna je ne samo zbog neobi~no lijepog vidika u dubinu na Ravni Dabar i na pl. dom u njemu, nego i poradi kriànja s Premuì}evom stazom. Tko èli si}i do doma, treba tu parkirati jer silaz {umskom cestom (zapravo traktorskom vlakom) nije pristupa~an automobilima. Silaz traje 30’, dijelom vodi {umom, uz dva mala izvora (ljeti presu{e) i na jednom mjestu sije~e cestu. Svoj posjet domu valja najaviti, jer u njemu ne stanuje domar. Odavde dalje cestom kroz stijene Ruji~ina kuka, gdje po~inje podru~je glomaznih kukova najrazli~itijih oblika. Cesta je ovdje tako znala~ki trasirana da je sama za sebe prava turisti~ka atrakcija (projektant ing. A. Premuì}). Izme|u 1. i 2. km cesta prolazi kroz ponikvu okruènu golim kamenitim obeliscima, zatim je usje~ena u okomita rebra Kukaline, ~ija posljednja dva rebra svladava tunelom od oko 50 m (lijep vidik u dubinu na Do{en Dabar).
Iza tunela vodi 2 km kroz {umu do Ba~i}-dulibe, odakle dalje v. 7. LITERATURA O SREDNJEM VELEBITU (V. – skr. Velebit). Poljak, J.: Veliki Alan. Na{a otad`bina 1, 1922., br. 1-2; Poljak, J.: [tirova~a. HP 18, 1922., 22; Gu{i}, B.: Dabri. HP 20, 1924., 75; Gu{i}, B.: Dù sj. i srednjeg V. HP 22, 1926., 71; Kraja~, I.: [tirova~a i Veliki Alan. HP 22, 1928., 109 i 128; Poljak, J.: Alan. HP 24, 1928., 131; Poljak, J.: Strogir i Turska vrata. HP 25, 1929., 253; Kraja~, I.: Zavratnica i njena turisti~ka vrijednost. HP 29, 1933., 144; Trgov~evi}, L: Jadovno u V. HP 29, 1933., 217; Svoboda, Lj.: Kroz srednji V. HP 32, 1936., 41; Poljak, J.: Srednjim V. Li~ki kalendar 8, 1940., 35; Dabri i susjedna sela srednjeg V. JAZU, Zagreb 1959.; Ku{an, Z: Stazama srednjeg V. NP 17, 1965., 241; Bari~evi}, A.: Stazama srednjeg V. NP 24, 1972., 151; Rukavina, A.: Kameno biserje srednjeg V. PL 5, 1974., 74; Rukavina, A.: [atorina. PL 6, 1975., 7; Rukavina, A.: Pro{li smo [ugarsko korito. PL 7, 1976., 3; Balen, [.: Od Kosice do [toki} dulibe. NP 288, 1976., 168; Balen, [.: Kosica na V. NP 28, 1976., 117; Planinarski put Velebno. PD Zagreb-Matica, Zagreb 1984.; Cirkovi}, A.: Pl. sve~anost na Ravnom Dabru. NP 38, 1986., 186; Va|i}, N.: Biserje se rasulo planinom. NP 39, 1987., 49; Va|i}, N.: Stazom radosti kroz Dabarske kukove NP 42, 1990., 189. Ba~i}-kuk iz Ba~i}-dulibe Velebit 449 JU@NI VELEBIT Jùni Velebit se proteè od O{tarija na cesti Gospi} – Karlobag do prijevoja Mali Alan na cesti Lovinac – Obrovac, u zra~noj liniji od 46 km. Glavne su mu karakteristike strmo odlomljena li~ka padina nastala uzdù tzv. velebitskog rasjeda i postupan, terasast silaz prema moru. U ovome je dijelu Velebit najuì, ali su tu svi njegovi najvi{i vrhovi. Zna~ajno je, nadalje, da se usporedni uzdùni nizovi vrhova u obliku grebena nastavljaju i u ovom dijelu Velebita, ali se postupno sve vi{e pribliàvaju. Udolina me|u njima sve je uà te na kraju, na Sv. brdu, posve nestaje. Svi su najvi{i vrhovi nad strmom li~kom padinom, tako da su s te strane te{ko pristupa~ni, ali zato omogu}uju krasan vidik na cijelu Liku sve do Li~ke Plje{ivice. Budu}i da na visini od 1400 m prestaje {uma, visinski pojas pruà sliku visokoga gorja koje, osim toga, imponira i nesagledivom duìnom svoga gorskog niza. Zbog svoje visine, ovaj dio Velebita te{ko je prohodan u popre~nom smjeru. Tu nema nijedne popre~ne ceste, postoje samo vrletne gor{ta~ke staze koje su povezivale pojedina sela u Lici s onima uz more. Danas su ve}inom zarasle. Za primorsku je padinu zna~ajno da se i tu nastavlja pojas visinskih terasa, me|u kojima ona od 800 m visine upravo tu postiè najve}e dimenzije. No i na strmoj li~koj padini postoji uzdùni pregib na visini od 1200–1300 m, koji se u obliku niza uvala pruà upravo ispod najvi{ih vrhova. Zahvaljuju}i tome {to su u njima izbili na povr{inu stari otporni geolo{ki slojevi, tu }emo uvijek na}i nepresu{nih izvora, pa ~ak i poto~i}a. Premda su do nekih ve}ih uvala ve} probijene {umske ceste (Stajine, Bunovac), javnosti jo{ nije poznata njihova ljepota i turisti~ka vrijednost. Naàlost, zbog ratnih posljedica (mine uzdù crte razdvajanja), danas je ve}i dio ovog podru~ja planinarski nepristupa~an. U jùnom Velebitu opisat }emo
dvije planinske skupine, Viso~icu – Badanj i Vaganski vrh – Sv. brdo, a poseban }emo prostor pokloniti Nacionalnom parku Paklenici zbog njegove iznimne turisti~ke vrijednosti. Skupina Viso~ica – Badanj zemljovidi 28-29, 30-31 i 32, str. 442-443, 460-461, 452 Poloàj i prirodne zna~ajke. Ova se skupina pruà od O{tarija do popre~nog puta koji iz Metka u Lici vodi preko Struga i Velike Paklenice do Starigrada na moru. I ovdje nalazimo dva usporedna uzdùna niza vrhova: jedan iznad Like, drugi iznad mora. Primorski je niz ve}im dijelom gol, kamenit i rastrgan na pojedine skupine. U prvome dominiraju Viso~ica, Jelovac, Po~iteljski vrh, Badanjski vrhovi i Badanj, a u drugome Veliki Plo~eviti, Kozjak i Vi{erujna. Vrhovi u primorskom nizu su niì, ali pretèno kr{eviti i rastrgani, tako da je lak{i uspon na vrhove li~koga niza. Svi su vrhovi po pravilu {umoviti sa si. strane. Najvi{i je vrh skupine Badanj, ali ga je po popularnosti nadma{ila Viso~ica zbog ljep{eg vidika i blizine Gospi}a. Nizovi vrhova me|u sobom zatvaraju kra{ke udoline koritasta oblika, velike ponikve i dolce, odijeljene pregradama razne visine. Najve}e su udoline Ramino i [ugarsko korito, zatim [ugarska duliba, Janj~arica, Oglavinovac i Javornik. U trima posljednjima mogu se na}i ru{evni ostaci posljednjih polunomadskih sto~ara iz Jesenica kod Obrovca. Selo su uni{tili srpski pobunjenici 1992. i stanovni{tvo istjerali, ~ime se ugasila i tradicija ljetnih pastirskih stanova. Ramino i [ugarsko korito, zajedno s li~kim nizom vrhova, mjestimice imaju karakter pra{ume jer ovamo jo{ nisu prodrle {umske ceste za eksploataciju {ume. 450 HRVATSKE PLANINE
Planinarstvo. U pl. pogledu u ovoj je skupini nekoliko lijepih vidikovaca (Sadikovac, Viso~ica, Badanj) i za-
nimljivih detalja (Stap, Rujno, Bojinac). Zbog ratnih posljedica (minska polja, spaljene ku}e na Viso~ici i [tirovcu, dotrajala ku}a u Jelovoj ruji), danas je planinarstvo orijentirano na primorsku padinu. Tu se nalaze i jedina dva pl. skloni{ta (Stap i [ugarska duliba). Viso~ica sa Stolca Izbor prilaza. S primorske su strane najvàniji prilazi iz Karlobaga, Mandaline i Starigrada-Paklenice, a s li~ke Gospi} i Medak. Najlak{i je pje{a~ki prilaz s O{tarija na cesti Gospi} – Karlobag jer po~inje na visini od preko 900 m, kamo se moè sti}i autobusom. Prilazi s Jadranske magistrale su dugi, naporni i izloèni suncu, ali pouzdani glede sigurnosti. Zasad se ne preporu~uju prilazi s li~ke strane jer jo{ uvijek ima tragova nedavnoga rata. Zbog toga su izostavljeni opisi uspona iz Bru{ana, Divosela i Medka koji su opisani u pro{lom izdanju ovoga vodi~a, a to je i razlog za{to je promijenjena i trasa uzdùnog puta (VPP). Taj se put nastavlja iz srednjeg Velebita i po kvaliteti jako zaostaje za Premuì}evom stazom jer nije gra|en u turisti~ke svrhe. Markacijama su samo povezane pu~ke staze koje obiluju usponima i silazima. Mjestimice se prolazi kroz {umu bez ikakva utrtog nogostupa, po markacijama od stabla do stabla. Zbog toga, a i zbog nedostatka izvora, to je i najteà dionica VPP-a. Na tom je dugom putu najvrednije, i ujedno ono po ~emu se on bitno razlikuje od ostalih dionica, golemo netaknuto {umsko prostranstvo. Uzdùni put koji povezuje niz dolaca primorske padine od Stapa do Rujna posve je siguran, a skloni{te na Stapu i [ugarskoj dulibi o~uvano. Primorski prilazi £ 1. Karlobag – O{tarije 19 km. Do po~etka uzdùnog puta kod {kole u O{tarijama v. Dabarski kukovi, 2. Dalje udùnom stazom (v. 9). £ 2. Mandalina – Pl. skloni{te na Stapu – Viso~ica 6–7 h. Od zaselka Mandalina-Tribanj na Jadranskoj magistrali (16 km od Starigrada-Paklenice) markiranim putem 1 h preko kra{ke visoravni u selo Bristovac. Tko ima automobil, moè uspon skratiti za gotovo 1 h ako u Kru{~ici skrene s Jadranske magistrale uzbrdo u selo Ljuboti}e, gdje se moè parkirati i kampirati u privatnom kampu ure|enom za planinare. Od Bristovca slijedi 1 h o{trog uspona do prijevoja, iza njega u {umu, a pola sata dalje prolazi se d. rubom dolca Sjau{evca (napu{teni ljetni stanovi). Oko 20’ iznad Sjau{evca stiè se u dolac Stap do pl. skloni{ta Tatekova koliba (v. 13). £ 3. Milovci – Veliko Rujno 3–4 h. Postoji kra}i ali teì put preko Vaganca (3 h) i dulji, lak{i preko Aptovca (4 h). Kra}i po~inje na Jadranskoj magistrali 2,5 km od Starigrada prema Rijeci na mjestu gdje se d. odvaja asfaltirani puteljak u selo Milovce (tu parkirati). Iz sela d. putem za markacijom 1 h do Milova~ke kr~evine (350 m), ravni s napu{tenom ku}om. Na visini
od 450 m d. se odvaja put za Starigrad, na 550 m pored puta je kapela. Nakon malog silaza preko prijevoja na visoravan V. Vaganac (dovde 2 h), slijeVelebit 451
di ra~vanje markacije: l. Bojinac (1 h), d. Rujno (1 h). Nakon 100 m l. je odvojak 2’ do vode. Na kraju livade s glavnog puta l. (d. jama Jatara) uskim prolazima izme|u suhozida i {ume vododerinom do ~istine. Nakon teèg uspona, ravnim putem 20’ do crkvice na V. Rujnu. Duì put po~inje tako|er u Milovcima, odakle treba od postaje autobusa 300 m prema Karlobagu do gostionice Milovac i jo{ malo do skretanja u zaselak ^avi}e. Kroz zaselak o{trim usponom na Razvr{je, zatim ravnijim terenom prema M. Ledeniku (vidik na more), pa strmije pokraj ku}e Petri~evi}a i Krapi}a i kroz Krapi}a dolac na stazu koja se l. postupno penje podnòjem Bojinca na greben Zvirjak. Nakon prelaska buji~njaka, o{triji uspon na Aptova~ku kosu i preko Rujanske kose do ku}e ^avi}a, odakle dobrim putem do sveti{ta (v. 14). Postoji prilaz Rujnu i od pl. doma u Paklenici za 3 h. S Rujna se pak moè dalje VPP-om preko Buljme na najvi{e velebitske vrhove i na slikovite kukove u Bojincu (1 h). Li~ki prilazi £ 4. Gospi} – O{tarije 21 km. Do uzdùnog puta kod biv{e {kole u O{tarijama v. Dabarski kukovi, 1. Dalje uzdùnom stazom v. 9. Zbog opasnosti od ratnih posljedica, a na preporuku Hrvatskoga planinarskog saveza, izostavljeni su prilazi s li~ke strane koji su bili opisani u prija{njem izdanju vodi~a: £ 5. Gospi} – Bru{ane – Ramino korito 11 km cestom i 2 h uspona. £ 6. Gospi} – Rizvanu{a – Jelova ruja 27 km. £ 7. Gospi} – Divoselo – V. Kraj 9 km – Viso~ica 3,30 h. £ 8. Gospi} – Rizvanu{a – Zovinovac – Viso~ica 26 km cestom i 1 h uspona. Viso~ica (1460 m). Vrh je jedan od najljep{ih vidikovaca na Velebitu i osobito popularan me|u planinarima iz Gospi}a. Sada je uspon mogu} jedino pod vodstvom iskus-
nih planinara iz Gospi}a, s napomenom da je opasno skretati s markirane staze. Automobilom se moè sti}i na svega pola sata do vrha smjerom Gospi} – Bru{ane – Rizvanu{a – Zovinovac – Vodice (26 km). Pod vrhom je 1929. godine sagra|en lijep jednokatni Gojtanov dom, koji je dva puta bio spaljen (1940. i 1991.). Sada su na tom mjestu samo ru{evine. Sre}om je ostalo sa~uvano skloni{te nekoliko min od ru{evina koje su podigli gospi}ki planinari 1990. To je zgrada od betonskih blokova s limenim krovom, u kojoj je desno prostorija za spavanje, a l. ostava. Od pl. skloni{ta ima jo{ 30’ do vrha Viso~ice. Lijepo izvedena staza vodi j. padinom uz livade i nakon 10’ dosiè hrbat (preko hrpta 30 m silaza do IviVIDOKRUG S VISO^ICE Ime vrha m km 0° Gola Plje{ivica 1649 50 37 Ozeblin 1657 45 39 Osje~enica 1796 71 81 Klekova~a 1961 92 90 Zir 852 19 90 Badanj 1638 9 120 Babin vrh 1723 11 122 Vaganski vrh 1757 13 123
Sveto brdo 1751 19 126 Jelovac 1602 3 127 Vi{erujna 1632 8 136 Kozjak 1572 3,5 143 [iljak 1491 1.25 248 Tro{eljev vrh 1442 3 296 Planinarsko skloni{te na Viso~ici (Ana Lemi}) [atorina 1624 35 315 Velebit 453
nog vrela, jedini izvor nadaleko). Dalje hrptom u zavojima kroz bujnu travu jo{ 20’ na vrh Viso~ice (1616 m). Po mi{ljenju brojnih ljubitelja Viso~ice, ona je najljep{i vidikovac na Velebitu. Uzdùna staza (Velebitski planinarski put) £ 9. Dionica O{tarije – [ugarska duliba 7 h. U O{tarijama se kod biv{e {kole odvaja od asfaltirane ceste, na jug, kolni put s kojeg treba ve} nakon 50 m skrenuti l. uzbrdo u {umu. Na ra~vanju 10’ poslije treba d. putem {to vodi na kameniti greben Sladova~kog brda (20’). Pre{av{i greben kroz prirodna vrata, ima jo{ 2’ silaza do pa{njaka na visoravni Sladova~i, koja se zapravo sastoji od tri dolca. Kroz prvi se prolazi njegovim l. rubom, a kroz srednji (vidik na more!) d. rubom podno niskoga Riljevog kuka. Sa srednjeg dolca markacija strmo silazi {umovitom Grabrovom stranom na prijevoj Bukovo razvr{je (25’), a zatim opet slijedi duì strmi silaz do Kljajine doline, koja nam ostaje l. ispod puta. Malo zatim prelazimo blagu kosu i 20 m iza nje stièmo na {iri put {to dolazi zdesna iz sela Konjsko (25’). Nastavljamo {umom povrh Jurkove doline i nakon 3’ prelazimo malu {umsku ~istinu zvanu Markova paljevina, odakle skre}emo l. uzbrdo. Nakon 15’, iza blagog prijevoja, prolazimo d. iznad Grgine jatare, a sljede}ih 15’ d. stranom Medinog dolca. Na drugom kraju dolca izlazimo na Piskovitu kosicu (940 m; 3 h od O{tarija) gdje je kriànje (l. silaz u Bru{ane, d. preko @drila na more, a ravno silazi VPP za 7’ u malu {umsku uvalu [iki}-jataru (920 m) gdje se uzdùni put za [ugarsku dulibu ra~va u dvije varijante. Lijeva, koja je pola sata kra}a (4,10 h), vodi kroz Ramino korito, oko 4 km dugu {umovitu uvalu zatvorenu sa svih strana stjenovitim vrhovima, i na kraju se
uspinje kroz Pasji klanac do Ripi{ta gdje se sastaje s desnom varijantom. Desna varijanta, preko Jurlinog sedla, duà je i teà jer prili~no gubi na visini i izloèna je suncu, ali je mnogo zanimljivija (pokazao mi ju je lugar Sadika Maùran kod trasiranja VPP-a 1969.; obnovljena je 1999.). Iz [iki}-jatare najprije se penje u dva blaga zavoja do {umovite padine @drilskog kuka, nakon pola sata prolazi kroz slikovite vrletne Klisurice, zatim se obronkom [upljeg ku}a uspinje na Jurlino sedlo (1010 m; 1,15 h od [iki} jatare; tradicionalno odmori{te). Sa sedla nizbrdo povrh dol~i}a Jurlini vrtli na greben Jurlinog kuka (vidik), zatim mimo suhozida dolca Zape} silazi d. na zavr{etak turisti~ke staze koja po~inje u Lukovu [ugarju na Jadranskoj magistrali. Tom stazom za nekoliko min stièmo pod Milkovi}a pe} (870 m), golemu polu{pilju 30 m iznad puta (1,10 h od Jurlina sedla). Oko 400 m dalje VPP ostavlja turisti~ki put i skre}e l. uzbrdo povrh Bukove drage, pa preko Velikog i Malog Jasenovca izlazi na Ripi{te (1200 m), gdje se sastaje s varijantom kroz Ramino korito. Dalje jo{ 15’ kroz {umarak do Plan~ica, gdje je pl. skloni{te u [ugarskoj dulibi. [ugarska duliba je kra{ka uvala nastala na granici krednih slojeva i malo vi{e poloènih jurskih. Zahvaljuju}i otpornijim kr{niciUspon iz Lukova [ugarja na Jadranskoj magistrali ma krede, koji se nejednoliko tro{e, nastali turisti~kom stazom su uzdù njezina primorskog ruba divlji ka454 HRVATSKE PLANINE
meniti kukovi. Na Plani (1304 m) jz. od cisterne i na njezinim to~ilima prona|ena je 1909. vrlo rijetka biljka reliktnog zna~enja, Degenia velebitica, koja je kao rijetkost za{ti}ena zakonom (postoji samo na nekoliko mjesta na Velebitu). Pl. skloni{te na [ugarskoj dulibi (1220 m) zapravo je metalni kontejner koji je 1989. HPS dobio od poduze}a »INA-Naftaplin« i ovdje ga dao spustiti helikopterom. To je metalna ku}ica 9,3 x 2,40 x 2,60 m, postavljena na {est betoni- Planinarsko skloni{te u [ugarskoj dulibi ranih stupova. Sluì kao jednostavno, ot- (Branimir Odicki) voreno skloni{te, opremljeno s desetak spùvastih leàja i osnovnim priborom za kuhanje. Uz oblìnju ru{evinu lugarnice iz doba Austro-Ugarske (razvaljena 1918.), do koje je 3’ hoda, sre}om je ostala sa~uvana njezina cisterna s pitkom vodom (potrebna je posuda i 4–5 m konopca; vodu prije upotrebe dezinficirati). Mjesto je prikladno za kampiranje. U {umi l. pored puta, 70 m prije cisterne, zjapi golem ponor kojemu se ne vidi dno. Spomenimo da se do [ugarske dulibe moè sti}i i iz Lukova [ugarja na Jadranskoj magistrali za 5 h. Prva polovina uspona vodi lijepo gra|enom turisti~kom stazom napravljenom prije 70 godina. VPP-u se pripaja prije Milkovi}a pe}i. £ 10. Dionica [ugarska duliba – Jelova ruja 2,30 h. Od cisterne najprije ravno kroz {umu u ji. smjeru, ali ubrzo zatim l. o{tro uzbrdo kroz {ikaru do kamenjara, uz koji o{trim usponom po j. padini V. Stolca (1406 m) do maloga zaravanka (40’). S toga se mjesta (visina oko 1290 m) pruà prekrasan vidik na jùni Velebit i na more. Odavde se treba spustiti obronkom Velikog Stolca (1360 m; staro ime Kova~eva pe}) niz livade do prijevoja na njegovoj ji. strani, zatim preko livade do {ume i njom nizbrdo 5’ do velike jame sa snijegom (l. pored puta). Slijedi 15’ blagog uspona na livade Malog Stolca, zatim markiran grebenski put u istom smjeru (ne l. u {umu!) preko Struìca 10’ do {ume. Dobro trasiran put vodi kroz {umu l. obronkom Vr{eljka jo{ 10’ do ceste iz Bru{ana, koja d. zavr{ava me|u stijenama Panasa kod vojnog objekta biv{e JNA (ne prilazi!). Niz cestu l. u zavojima 2,5 km (jedna pje{a~ka kratica ve} nakon 30 koraka, a sljede}a na drugom zavoju)
do mjesta gdje se d. dolje u {umu odvaja strm kolni put do Jelove ruje. Jelova ruja (950 m) je planinski proplanak na dnu {umovite, duboke i duge popre~ne doline otvorene s jedne strane prema moru, a s ostalih strana okruène vijencem visokih i strmih vrhova. Tu su ostaci nekada{nje lugarniceplaninarskog skloni{ta, a pored ru{evina je cisterna s vodom. Ime Jelova ruja sa~uvalo je spomen na nekada{nju jelovu {umu i na izvor Ruju, gdje se sada nalazi cisterna. Nekada{nja lugarnica-planarsko skloni{te na Jelovoj ruji £ 11. Dionica Jelova ruja – Viso~ica (3 h) i £ 12. Dionica Viso~ica – Struge (6 h). Te su dvije dionice izostavljene u ovom izdanju vodi~a na preporuku Hrvatskoga planinarskog saveza zbog opasnosti od mina preostalih iz Domovinskoga rata. £ 13. Dionica Jelova ruja – Stap 2,30 h. Umjesto dionica Jelova ruja – Viso~ica i Viso~ica – Struge, VPP ima novu trasu koja vodi bezopasnom primorskom padinom. Istina je da se time gubi zanimljivo visinsko podru~je s vrhovima kao {to su Viso~ica i Badanj, ali i nova dionica ima svojih ~ari. Vodi uzdù terase na primorskoj padini, usporedno s nekada{njim VPP-om, Velebit 455
Monolit Stapina Tatekovo skloni{te na Stapu povezuju}i niz zanimljivih detalja. To je poseban svijet, izoliran i od primorja i od visokogorske regije, u kojemu se izmjenjuju pitome zelene ponikve s najstra{nije razvijenim krasom, tzv. japagama. Ovdje }e putnik vidjeti divovski, neobi~ni kameni obelisk Stapinu, posjetiti {pilju u Vrtlini du-
ga~ku 851 m, ~ije goleme dvorane nemaju premca u na{emu podzemlju, labirint minijaturnih kra{kih oblika na Runjavoj glavi, glomazne kukove na Bojincu itd. Put se moè pro}i za dva dana, s no}enjem u pl. skloni{tu na Stapu (v. 2). Prva dionica, od Jelove ruje (v. 10) do Stapa, vodi najprije 10’ prema Viso~ici, odakle d. uzbrdo na prijevoj, zatim preko dvije ponikve poloìto u bukovu {umu. Dalje 1 km blagim usponom po grebenu ispod kamene glavice, 50 m dalje na seoski put kojim ima jo{ 1 km uspona na prijevoj, 30 m iza prijevoja mimo jame Snjènice. Slijedi blag uspon do prijevoja pod Debelim kukom, odakle silaz na Gornje njivice (odavde d. odvojak markacije na Debeli kuk 25’ i kuk ^u~ul 20’). Slijedi silaz na Donje njivice (odavde d. markirani odvojak na gljivasti kuk ^u~avac 10’). Jo{ 20’ do skloni{ta Slavko Tomerlin-Tatek na Stapu, ukupno od Stapa 2-2,30 h. Pl. skloni{te na Stapu (960 m). Ovaj vrlo lijep i ravan travnati dolac okruèn je slikovitim vapnena~kim kukovima. Na drugoj strani Stapa, u d. kutu, podigli su 1982. ~lanovi PD »Paklenica« iz Zadra, na ~elu sa Slavkom Tomerlinom, jednostavno otvoreno skloni{te u obliku kolibe i opremili ga s 20 skupnih leàja, {tednjakom i priborom za kuhanje. Poznato je pod popularnim nazivom »Tatekova koliba« (Tomerlinov nadimak). Voda se uzima iz uske pe}ine, oko 30 m od skloni{ta, s pomo}u posude na dugom {tapu, a dio godine tu te~e i poto~i}. Skloni{te je popularno zbog romanti~nog ugo|aja {to ga pruà taj ravni dolac okruèn bizarnim kamenim kukovima. Nalazi se na novoj trasi uzdùnog VPP-a nakon gubitka doma na Viso~ici, koja ujedno moè posluìti za izlete u okolicu (v. 13 i 14). U okolici su najbliì ^u~avac, labilna stijena u obliku gljive (1 h) i Stapina (40’). Uspon se na Viso~icu s ove strane (3 h) ne preporu~a (jo{ uvijek postoji opasnost od mina). £ 14. Dionica Stap – Veliko Rujno 4,30 h. Od pl. skloni{ta na Stapu za markacijom 40’ do Simonovi}a stapine, stometarske glatke stoàste stijene koja svojim oblikom podsje}a na stap (mljekarski alat). Nazvana je po velebitskom istraìva~u dr. Radivoju Simonovi}u (1858.–1950.). Oko 20’ iza nje l. je odvojak od 6’ do pe}ine u Vodenom Planinarsko skloni{te Zavrata (M. Mate{i}) 456 HRVATSKE PLANINE
Shematski prikaz markacija oko Stapa sa satnicom dolcu (d. od ulaza mala kaptaà s hladnom vodom). Oko 40’ dalje s na{eg puta skre}e opet l. odvojak 15’ do Kamene galerije u Runjavoj glavi, labirint stijena kroz koji markirani put u obliku osmice obilazi bizarne kamene oblike nazvane Kuloar s prozorom, Zlatna vrata, Prezidana jama, Terasa noèva, @abac Pan~o itd. Markirao ih je istraìva~ velebitskog kr{a Slavko Tomerlin. U nastavku puta prelazimo preko livade Biljevine (15’), a 25’ nakon nje je d. odvojak od 15’ do jame Vrtline, s jednom od najve}ih velebitskih {pilja (1987. su zadarski planinari silaz osigurali 200 m duga~kim èlj. uètom). Put dalje vodi preko ^arabu{e, pa u blagom spustu travnatim padinama povrh Dubokoga dola stiè za 1 h na visoravan Malo Rujno. Na polju Zavrati, 20’ d. od VPP-a na M. Rujnu, nalazi se skloni{te zadarskih planinara »Zavrata« (kapacitet 15 osoba). Slijedi jo{ 2 h hoda preko visoravni Malo Rujno do crkvice Majke Bòje na Velikom Rujnu. Veliko Rujno i iza njega Malo Rujno kao cjelina su najprostranija i najravnija velebitska terasa. Pruàju se u duìnu od 7 i {irinu oko 1 km. Prosje~na je visina M. Rujna 800, a V. Rujna 900 m. U njihovu je zale|u visok i strm vijenac vrhova (Vilinji vrh, Dr. Radivoj Simonovi} Zamr{ten, Vi{erujna), koji se u Vi{erujnu (1632 m) diè 700 m vi(1858.–1950.), soko, zavr{avaju}i stijenama. Dno polja pretèno je prekriveno velebitski pisac i naplavljenim kamenjem i obraslo travom. Velika morena (kamefotograf ni nasip) dokazuje da je na V. Rujnu u davnoj pro{losti bio gle~er. To je dosad jedini sigurni trag oledbe na Velebitu (Nikler, L., Geol. vj. 25, 1973., 109). Dijelovi u kojima se istaloìla zemlja crljenica ogra|eni su i obra|eni. Oba su polja vrlo cijenjena zbog pa{njaka, pa se tu nalazi i niz ljetnih sto~arskih koliba Podgoraca iz okoline Starigrada i Tribnja, neke od njih danas pretvorene u ku}e za odmor. Usred V. Rujna je crkvica Majke Bòje, gdje je pro{tenje svake godine 15. kolovoza. U procesiji toga dana mogu se vidjeti zanimljivi obi~aji i folklor. Posljednjih godina tom se prigodom okuplja i sve vi{e planinara. Crkvicu je sagradio 1930. starigradski ùpnik don Ante Adìja, upotrijebiv{i kao materijal ostatke oblìnje starije kapele. To je jednobrodna gra|evina 8,25 x 5,20 m s krovom na dvije vode.
£ 15. Dionica Veliko Rujno – Struge 2 h. Od kapelice na ji. pa u borovu {umu. Usput se d. odvajaju markacije za Milovce na Jadranskoj magistrali i za V. Paklenicu preko Njivarske strane. Put zatim prolazi uz velik otvor duboke jame Golubinke te se obronkom V. Goli}a (1206 m) postupno penje na prijevoj Stràbenicu (1,30 h od Sveti{ta). Iza prijevoja put se ra~va: d. krak silazi do doma u Paklenici, a na{ put l. sve ja~im usponom izlazi na prijevoj Buljmu. Iza prijevoja stiè na visoravan Struge (dalje v. Skupinu VaCrkvica Majke Bòje na Velikom Rujnu i ganskog vrha, 1). Vi{erujna u pozadini Velebit 457
Skupina Vaganski vrh – Sv. brdo i Nacionalni park Paklenica zemljovid 30-31, str. 460-461 Skupina je duga~ka 17–18 km, a seè od puta koji iz Metka preko Struga prelazi u Paklenicu, pa do ceste koja iz Lovinca u Lici preko M. Halana prelazi u Obrovac. Za razliku od svih dosada{njih skupina, gdje smo redovito nalazili u visinskom pojasu usporedne nizove vrhova i me|u njima prostrane depresije, ova skupina stvarno ima oblik gorskog hrpta koji je jasno izraèn u duìni od punih 10 km: od Babina vrha do Sv. brda. Na tom su se potezu nanizali svi velebitski vrhovi vi{i od 1700 m i prema tome tu Velebit dostiè kulminaciju visine. Hrbat na svome tjemenu ipak nema oblik o{troga jednostavnoga grebena, nego se i tu pruà uzdùna kra{ka zaravan {iroka oko 1 km, na kojoj se sasvim nepravilno izmjenjuju divovske ponikve i stoàsti vrhovi, tako da pejzà podsje}a na povr{inu Mjeseca. Na primorsku se stranu ru{e strmoglave gole stijene zavr{avaju}i gotovo 1000 m du-
boko u V. Paklenici. Na li~ku se stranu planinski hrbat tako|er strmo ru{i linijom velebitskog rasjeda, uzdù kojega je utonulo Li~ko polje, ali tu je kr{ mnogo pitomiji i zeleniji. Osim toga, uzdù li~ke padine postoji na visini od 1200–1300 m pregib u kojemu se izmjenjuju guste {ume i cvjetni dolci s nepresu{nim izvorima. Posebna su prirodna znamenitost u ovoj skupini Velika i Mala Paklenica. Velika Paklenica. Po svojim su geomorfolo{kim osobinama M. i V. Paklenica kombinacija uzdùnih i prodornih dolina. To se osobito moè zapaziti u V. Paklenici koja je u gornjem dijelu tipi~na uzdùna dolina (usporedna s planinskim grebenom). Na kraju se poput slova T nadovezuje prodorna dolina i stvara joj izlaz prema moru probijanjem planinske mase u popre~nom smjeru. Uzdùni dio, koji se proteè od Ivinih vodica do izvori{ta Brezimenja~e u duìnu od 6–7 km, nalazi se upravo ispod najvi{ih velebitskih vrhova. Oni se prema dolini ru{e do 1000 metara duboko, stvaraju}i u visinama niz nazubljenih stijena (Rapavac 1617 m, Crljeni kuk 1661 m, Babin kuk 1431 m itd.). Pri dnu je Paklenica znatno blaìh nagiba. Dno joj je usje~eno sve do starijih, nepropusnih geolo{kih slojeva, zbog ~ega se tu javljaju brojni snàni izvori i jedna stalna teku}ica, potok Paklenica. U uzdùnom dijelu V. Paklenice nalaze se najbolje sa~uvani {umski kompleksi, ponajvi{e primorske bukove {ume, zatim ~iste sastojine crnoga bora, a manje hrasta medunca, te crnoga graba i bjelograbi}a. Popre~ni dio. Posve je druga~ijeg karaktera i pravi kontrast prodorni dio, usje~en u vapnena~ke stijene u smjeru mora, duga~ak tako|er oko 6 km. Tu se odmah u po~etku gubi u kr{u potok Paklenica, a vegatacija postaje sve oskudnija. Velika se Paklenica divljinom, tjesnacem i okomitim stranama najvi{e doimlje u posljednja 2 km blizu izlaza prema moru. Tu se najprije s i. strane Na velebitskom hrptu pod Sv. brdom (Aleksandar Nik{i}) 458 HRVATSKE PLANINE
diè Ani}a kuk (712 m), s najvi{om stijenom u Velebitu (oko 400 m), koja je ve} dugo predmet velikoga alpinisti~kog zanimanja, a zatim slijedi klanac me|u okomitim stijenama koji je tako uzak da prolaznika obuzima tjeskoba vidjev{i od neba samo usku pukotinu u vrletnim visinama. Upravo tim tjesnacem vodi vàna popre~na velebitska staza, koja povezuje Starigrad s Metkom u Lici. Pogre{no je Pak- ]orina prosina u uzdùnom pregibu velebitske li~ke padine lenicu nazivati kanjonom, jer su i M. i V. Paklenica samo buji~njaci (torenti), a ne rije~ne doline. Mala Paklenica nalazi se oko 3 km i. od Velike. Kao {to joj i ime kaè, manja je i kra}a, ali znatno teè prohodna, strmija, bezvodna i strahovito divlja. Zbog toga nije stekla popularnost me|u posjetiteljima i ostala je rezervirana samo za one rijetke pojedince koji ne àle truda da se uhvate u ko{tac s paklenim kaosom na dnu njezina korita (v. 2). Za{tita Paklenice. Obje Paklenice, s najbliòm okolinom, na povr{ini od 3657 ha, progla{ene su 19. 10. 1949. nacionalnim parkom. Godine 1954. osnovana je u Zadru njegova uprava, a 1956. je preseljena u Starigrad-Paklenicu gdje se i danas nalazi. Za planinare je vàno da znaju pravila propisana za posjet. Zabranjeno je kampiranje, loènje vatre, lov, trganje cvije}a, bacanje otpadaka i kretanje izvan putova i markiranih staza. LITERATURA O PAKLENICI Cveti{i}, V.: V. Paklenica pod Velebitom. Vienac 1, 1910., 238; Ruì}, D.: Manita pe}.
HP 25, 1929., 149; Poljak, J.: Paklenica. Priroda 19, 1929., 265; Girometta, U.: V. Paklenicom na Vaganski vrh. HP 29, 1933., 68 i 106; Boì~evi}, S.: Deset dana u Paklenici. NP 10, 1958., 131; Kevo, R.: Nacionalni park Paklenica. Za{tita prirode u Hrvatskoj. Zagreb 1961.; Boì~evi}, S.: Pe}ine Paklenice u j. Velebitu. Acta geologica 5, 1965., 423; Poljak, @.: Nacionalni park Paklenica. Planine Jugoslavije. Zagreb 1967.; Kohl, S.: Jesenski dan u Maloj Paklenici. Priroda 54, 1967., 259; Poljak, @.: Paklenica. Alpinismus 6, 1968., 19; Gili}, S.: Ani}a kuk i ^uk. Penja~ki vodi~. Rijeka 1968.; Rado{, D.: Nacionalni park Paklenica. Vodi~. Starigrad 1972.; Gili}, S.: Paklenica. Pl. vodi~. OPS Rijeka 1979.; Trinajsti}, I.: O biljnom svijetu NP Paklenica. Ekolo{ki gl. 2, 1991.–92., br. 9-10, 5; Rukavina, M.: NP »Paklenica. Isto, 16; [iki}, Z.: NP Paklenica. Isto, 30; Raznolikost pti~jeg svijeta. Isto, 34; Boì~evi}, S.: Geolo{ka gra|a. Isto, 40; Boì~evi}, S.: Manita pe}ina. Isto, 45; Rukavina, A.: Velikopakleni~ke tajne. Isto, 50; Poljak, @.: Istraìva~i Paklenice. Isto, 62; Nacionalni park Paklenica (vodi~). Uprava NP Paklenica, Zagreb 1994. (48 str.); Pakleni~ki zbornik. Vol. l. Simpozij povodom 45. godi{njice NP »Paklenica«. Zbornik radova. Planinarstvo. Zbog najvi{ih velebitskih vrhova ovoj su skupini planinari odavna posve}ivali pànju. Jo{ je predratni HPD imao skloni{ta na Strugama, Du{icama i iznad Bunovca, a nakon Drugoga svjetskog rata sagra|eni su dom na [tirovcu (spaljen u Domovinskom ratu) i skloni{te na Ivinim vodicama. Uzdù skupine prolazi uzdùni VPP do kojeg vode prilazi s li~ke i primorske strane. Li~ki prilazi su zbog mina preostalih iz rata izostavljeni iz ovog izdanja, iako su mnogo kra}i i ugodniji zbog {umskoga hlada i usputnih izvora. Planinari obi~no prolaze kroz Paklenice prigodom uspona ili silaska s velebitskih vrhova, {to im znatno olak{ava Dom PD-a »Paklenica« i pl. skloni{te na Ivinim vodicama. Paklenica je podru~je rada PD »Paklenica« u Zadru koje vrlo brìljivo odràva svoj dom i markacije oko njega. Njihov je dom glavna smje{tajna mogu}nost u Parku i danas, nakon gubitka li~kih prilaza, upravo idealna baza za uspone na najvi{e velebitske vrhove. Ljeti ga osobito posje}uju strani turisti koji ljetuju na obali. Godine 1994. tiskan je bogato ilustrirani vodi~ po Parku (48 str., zemljovidi), a 1989. karta u mjerilu 1:25 000. Velebit 459
Pakleni~ki planinarski put. PD »Paklenica« iz Zadra otvorilo je 10. 6. 1973. Pakleni~ki planinarski put (PPP), markiranu pje{a~ku stazu duga~ku oko 40 km, koja povezuje M. i V. Paklenicu i vrhove oko njih. Trasa je ozna~ena uobi~ajenom markacijom i slovom P. Na njoj su KT opskrbljene posebnim ìgovima, a neke i upisnim knjigama. Put traje dva dana hoda, a s posjetom neobvezne KT (Bojin kuk) jo{ jedan dan. Mogu}nost no}enja osigurava Dom PD »Paklenica«. Obilazak nije vremenski ograni~en. Nakon Domovinskoga rata staza nije obnavljana. Izbor prilaza. S primorske strane najbolje je trasiran onaj iz Velike Paklenice. Mnogo je teì kroz divljinu Male Paklenice koji je rezerviran samo za iskusne i ustrajne hoda~e. U novije vrijeme sve je popularniji prilaz s Velikog Rujna. Kao polazi{te uspona na jednoj je strani visoravan Struge sa svojim nepresu{nim bunarom Marasovcem, gdje se nalaze i dvije vojne barake koje je Hrvatska vojska napustila nakon akcije »Oluja«, a na drugoj, u blizini Sv. brda, pl. skloni{te Ivine vodice. Ponavljamo da prilazi s li~ke strane jo{ uvijek nisu pristupa~ni zbog opasnosti od mina. To i jest razlog da je u ovom izdanju vodi~a izostavljen opis prilaza iz Medka, Radu~a i Lovinca premda su mnogo lak{i od prilaza s primorske strane. Uzdùni put skupinom Vaganski vrh – Sv. brdo £ 1. Dionica Struge – Vaganski vrh 2 h. Struge su prostrana valovita i ponikvama isprekidana udolina, popre~no smje{tena na bilu Velebita, visoka oko 1400 m. Od li~koga do primorskog ruba, tj. od [tirova~ke kose do Buljme, promjer Struga je oko 2,5 km, a njihova {irina oko 1 km. Na primorsku stranu strmo se ru{i preko Buljme u V. Paklenicu, a na li~koj strani malo blaè prema Metku. Sa z. su joj strane vrhovi Badanj i Vi{erujna, a s i. skupina najvi{ih velebitskih vrhova. Prema tome Struge su vrlo dobro upori{te za pl. uspone. Naàlost, oskudijevaju vodom. Postoji samo jedan izvor, bunar Marasovac (u srpnju 9°C) u i. dijelu, koji je 1937. lijepo ozidao zagreba~ki Higijenski zavod (preporu~a se vodu prije upotrebe prokuhati). Za va|enje vode potrebna je posuda i konop. Prije Domovinskoga rata redovito su na Strugama ljetovali sto~ari iz Kru{eva (Vrki}i), no sada je sto~arstvo na Velebitu zamrlo. Sjeverni dio Struga pokriven je nis-
kom bukovom {umom, a primorska je tre}ina kr{evit pa{njak. Struge pruàju sliku tihe planinske idile. U jz. dijelu Struga, na mjestu gdje staza s Buljme ulazi u {umu, nalazi se baraka HV-a, koja je nakon akcije »Oluja« napu{tena pa su je zadarski planinari preuredili u skloni{te, ~ime je donekle popunjena praznina nakon gubitka doma na [tirovcu. Baraka treba popravak jer je krov o{te}en teìnom snijega. Nalazi se u {umi tako da je nije lako zapaziti. Nadmorska je visina oko 1400 m. Od nje je do nepresu{nog bunara Marasovca samo desetak min hoda u s. pravcu. Od Marasovca zasad ne valja i}i na s. stranu prema Lici i [tirovcu, jer jo{ uvijek postoji opasSATNICA OD STRUGA Viso~ica (1616 m) 5,30 h Badanj (1638 m) 1,10 h [tirova~ka kosa (1376 m) 20' Medak 3,30 h Bunar Marasovac 10' Babin vrh (1723 m) 1,30 h Zorani}ev vrh (1702 m) 1,30 h Vaganski vrh (1757 m) 2h Malovan (1709 m) 3h Skl. Ivine vodice (1200 m) 4,45 h Sv. brdo (1751 m) 6h Buljma (1394 m) 20' Vi{erujna (1632 m) 1,20 h V. Rujno 1,40 h Dom PD "Paklenica" 2,20 h Struge i prijevoj Buljma s Kukom od Buljme Starigrad-Paklenica 4,20 h 462 HRVATSKE PLANINE
nost od mina u nekada{njoj zoni razdvajanja izme|u li~kih ~etnika i Planinske satnije »Velebit«. Sa Struga vode u po~etku dvije varijante uspona na Vaganski vrh. Obje se odvajaju od popre~nog puta Medak – V. Paklenica, kra}a s j. travnatog dijela preko Babina jezera, a druga, zaobilazna iz {umovitoga s. dijela Struga preko spomenutog bunara Marasovca (prednost joj je voda). Obje se sas- Pogled s Vaganskoga na Babin vrh taju pod Babinim vrhom. Varijanta preko Babinog jezera odvaja se od puta Paklenica – Medak s livade 500 m s. od prijevoja Buljme prema i. Nakon 300 m preko malog prijevoja ulazi u {umu. Prije {ume je 20 koraka d. ispod puta 30 m duboka ponikva i na njezinu dnu {pilja s vje~nim snijegom. Duga~ka je 20 m, {iroka 10, visoka oko 2 m. Slijedi uspon kroz bjelogori~nu {umu na mali prijevoj, iza njega obilazak ove}e doline s d. strane do idu}ega prijevoja, zatim silaz u polje s ostacima Jurlina stana i prijelaz u idu}u veliku ponikvu s Babinim jezerom. Babino jezero (1589 m) ima dimenzije 20x40 m, a duboko je 7 m. Nikad ne presu{uje, a hrani se od padalina jer izvora u blizini nema. Tamno je plave boje, mjestimice pokriveno algama, a obala je od kamena s pone{to busenja. Ljeti se u njemu moè kupati. Do sredine 20. stolje}a jezero je bilo vrlo cijenjeno me|u sto~arima kao nepresu{no napajali{te za blago. S obale se put o{tro penje na prijevoj izme|u Babina i Zorani}eva vrha, gdje se sastaje s drugom varijantom. Od prijevoja je lak uspon na oba vrha, l. na
Babin (1723 m) 10’ i d. na Zorani}ev (1702 m) 15’. Varijanta preko bunara Marasovca zapo~inje na suprotnoj strani Struga gdje markacija skre}e o{tro d. uzbrdo (ne i}i l. prema [tirovcu – opasnost od mina). Na izlazu iz {ume, 200 m prije bunara, nalaze se ostaci skloni{ta HPD-a iz 1935. Na Marasovcu se treba opskrbiti vodom, jer dalje vi{e pitke vode nema. Markacija vodi dobro utrtom markiranom stazom kroz kamenjar i rijetku klekovinu. Uskoro drve}e posve nestaje, put postaje sve lo{iji, a uspon sve o{triji. Obi{av{i nekoliko ponikava, stiè do prvog prijevoja ispod Babina vrha (oko 1650 m), odakle dalje vi{e nigdje nema ve}eg uspona. Put dalje traverzira j. padinu Babina vrha, pri ~emu d. u dubini ostaje golema trostruka ponikva s Babinim jezerom. Nekoliko minuta dalje stiè na prijevoj (oko 1680 m) izme|u Babina i Zorani}eva vrha (1712 m), gdje se sastaje s varijantom od Babina jezera. Babin i Zorani}ev vrh. Na Babin vrh uspon vrijedi poduzeti zbog {irokog vidika na Liku i najvi{e velebitske vrhove. Prije je pogre{no smatran najvi{im vrhom Velebita, jer njegov stoàst oblik i golo kamenje izazivaju dojam znatne visine. Za razliku od Li~ana, dalmatinski ga sto~ari nazivaju Vaganskim vrhom, a Zorani}ev vrh Babinim vrhom, {to ~esto zbunjuje neupu}ene posjetitelje. Na Zorani}ev vrh uspon se zapravo odvaja 200 m prije prijevoja, sa staze od Babinog jezera. Nazvan je tako 20. 5. 1973. zaklju~kom pl. dru{tava iz Dalmacije i Like. Na vrhu je tabla s natpisom postavljena u povodu imenovanja. Od vrha se moè za oko 15’ lakog silaza na jug sti}i do ruba Crljenog kuka (1661 m), odakle se pruà izvanredan vidik u dubinu od 1000 m na dno V. Paklenice. S prijevoja pod Babinim vrhom do Vaganskog vrha vodi dobro utrt put kroz kamenjar, obilaze}i nekoliko dubokih ponikava. Ve} od prijevoja lijepo se Velebit 463
vidi njegov travom obrasli hrbat s ~etiri male glavice. Lijeva se glavica ru{i gotovo okomitom stijenom i presje~enim kosim slojevima prema Lici. Pre{av{i hrptom izme|u dviju najve}ih ponikava, put skre}e l. i blago se uspinje bokom Vaganskoga vrha. Stigav{i na hrbat, treba d. od staze do najvi{ega vrha Velebita svega 30 m. Vaganski vrh (1757 m) najvi{i je vrh Velebita. Tjeme mu je zapravo {iroko ravno bilo, pokriveno gustom travom, gdje su se ljeti susretali ~obani s blagom, pa zbog toga ne daje dojam visine. Bujna trava ovdje pruà mogu}nost ugodnog odmora i idili~nog osje}aja. Vrh je ozna~en plo~om i natpisom. S juga mu prilazi »Lipa staza« iz Paklenice. Vidik je orijentiran prema Lici, a prema moru je zaklonjen primorskim rubom visoravni. Do primorskog ruba ima oko 20’ laka hoda, a vrijedi ga poduzeti zbog vidika niz okomite stijene u V. Paklenicu. Najvi{i je vrh Velebita dugo bio predmetom rasprave stru~njaka i amatera. Postojala su zapravo tri pitanja: koji je najvi{i vrh, kako se zove i koliko je visok. O tome je objavljen niz rasprava u stru~noj literaturi i ùrnalistici. U pitanju lokacije i visine najvi{ega vrha oslonit }emo se na vojnu specijalku jer je u tom pogledu dovoljno precizna, a zbog prakti~nih razloga prihvatit }emo i njezinu varijantu imena najvi{eg vrha, premda tako ne misle pastiri iz Dalmacije. £ 2. Dionica Vaganski vrh – ^i~ina dolina – Sv. brdo 4 h. S druge strane Vaganskog vrha bez puta strmo 10’ do ravnijeg terena, gdje se opet javlja staza. Ona na daljnjem putu prolazi izme|u neobi~no velikih ponikava ljevkasta oblika, pri ~emu l. ostaju Goli}i (1723 m), koji veù Vaganski vrh sa Segestinom. Nakon 15’ staza stiè na prijevoj izme|u stoàstog Segestina (1715 m), koji se lijevo strmo ru{i prema Lici, i dva vrha koji se nalaze d. u primorskom nizu. Brundo (1710 m) i Liburnija. Do Brunda ima oko 10’, a do Liburnije oko 20’ uspona (vidik u Paklenicu). Uspon na Brundo prosjekao je i ozna~io dr. Ante Rukavina, a Liburniji su ime dali zadarski planinari na sve~anosti 21. 10. 1979. u povodu 80. godi{njice zadarskog planinarstva i tom su prilikom na vrhu postavili spomen-plo~u. Na drugoj strani prijevoja staza prolazi uz d. rub vrlo duboke ponikve, u ~ijem je dnu Dolina cesarova s nekada{njim Zapadnim Malovanskim stanovima, zatim se blago uspinje na d. podnòje stoàstog Malovana (1709 m) i preko male kose silazi do Malovanskog jezera (oko 1600 m). Malovan i okolica. Malovansko jezero je zapravo ove}a, prili~no duboka lokva, nastala skupljanjem padalina u kra{koj ponikvi ~ije je dno postalo nepropusno zbog taloènja netopivih sastojaka vapnenca. Sve do izumiranja polunomadskog sto~arstva sredinom 20. stolje}a sluìla je kao pojili{te za blago. Odavde je lak uspon od 15’ bez puta do Malovanova vrha (1709 m), a vrijedi ga poduzeti zbog vidika na Liku i Bunovac. Stotinjak m dalje od jezera staza se ra~va: l. preko oniè kose ima 2’ do Isto~nih VIDOKRUG S VAGANSKOGA VRHA Ime vrha m km 0° Ozeblin 1657
30 55 Osje~enica 1796 30 76 Klekova~a 1961 86 89 [ator 1872 95 105 Segestin 1715 1 108 Troglav 1912 105 118 Crnopac 1403 25 120 Sv. brdo 1751 7 128 Promina 1148 73 130 Viso~ica 1616 12 302 Babin vrh 1723 1,5 313 [atorina 1634 45 318
U~ka 1401 150 326 M. Rajinac 1699 60 322 Snènik 1796 170 334 Risnjak 1528 150 335 Bjelolasica 1534 150 341 Klek 1181 110 348 Vaganski vrh 464 HRVATSKE PLANINE
Malovanskih stanova (1600 m), najvi{ih na Velebitu, ali sada napu{tenih. Ovdje su od pamtivijeka svake godine ljetovali s blagom Vrki}i iz Kru{eva kod Obrovca. Selo su po~etkom Domovinskoga rata do temelja uni{tili srpski pobunjenici i rastjerali stanovni{tvo i te{ko je vjerovati da }e se ikada obnoviti nekada{nji zanimljiv polunomadski ìvot sto~ara na Velebitu. Na{ se put od ra~vanja nastav- Malovansko jezero lja prolaze}i mimo divovskih ponikava obra{tenih klekovinom. Traverzira ih uglavnom d. stranom. Iza ~etvrte takve ponikve, nakon vrha 1661 m, put iznenada prelazi na primorsku stranu pruàju}i izvanredan vidik na more i obje Paklenice. Taj je dio puta uredila oko 1948. obitelj Vrki} iz Kru{eva zbog lak{eg izvo|enja blaga u planinu. Usje~en je u golu stijenu zvanu Zala plo~a, a mjestimice je poplo~an kamenjem. Nakon 200 m put ostavlja Zalu plo~u i opet stiè na visoravan. Pro{av{i l. od vrha 1571 m, put se spu{ta u ^i~inu dolinu, gdje je kriànje. Put od Babina vrha dovde {iroka je konjska staza, slabije vidljiva jedino oko Vaganskoga vrha zbog guste trave. Ve}inom prolazi kroz klekovinu, obilaze}i velike ponikve kakve vi|amo rijetko drugdje na Velebitu. Na rubu
^i~ine doline uzdùni se put krià s popre~nim koji iz Paklenice preko Ivinih vodica prelazi na li~ku stranu preko Bunovca u Radu~. Na{ uzdùni put vodi od kriànja dalje u j. smjeru po obroncima obraslim gustom travom, s lijepim vidikom na more. U po~etku je dobro utrt, ali se potom sve ~e{}e gubi u travi. Pre{av{i prijevoj izme|u Babina vrha (1723 m; na staroj karti 1746 m) i vrha 1583 m, nastavlja se jo{ neko vrijeme poloìto, a zatim se po~inje sve vi{e uspinjati. S ove strane vrh Sv. brda nije osobito istaknut i teè ga je prepoznati, ali orijentacija nije te{ka jer je uspon neprekidan. Potkraj put postaje i pone{to zamoran, jer umjesto vrha putnik ima stalno pred o~ima travnati kamenjar. Stigav{i na vrh iznenada se otvara krasan vidik na sve strane. Sv. brdo (1171 m) je posljednji visoki vrh Velebita, a kako jedino ovdje ne postoji primorski i li~ki niz vrhova, osamljen je i omogu}uje nesmetan vidik na obje strane, mnogo {ire nego Vaganski vrh. Vrh je kamena glavica pokrivena oskudnom travom. Na vrhu se nalazi èljezni kriì kutija s upisnom knjigom i ìgom. Na drugu stranu vrha silazi put od 3 h preko visoravni Du{ica na Mali Halan, ali ga zbog opasnosti od mina treba izbjegavati. VIDOKRUG SA SV. BRDA Vrh m km 0° Gola Plje{ivica 1649 54 15 Ozeblin 1657 38 41 Osje~enica 1796 59 68 Klekova~a 1961 72 86 Po{tak 1425 42 101 [ator 1872
79 102 Crnopac 1404 22 111 Dinara 1831 70 114 Troglav 1912 87 120 Svilaja 1508 88 130 Promina 1148 60 135 Tulove grede 1120 9 140 Viso~ica 1615 20 305 Vaganski vrh 1757 7 310 Sv. brdo s Du{ica Velebit 465
Prilazi skupini Vaganski vrh – Sv. brdo £ 3. Starigrad – Dom PD-a »Paklenica« 2,30 h. Put po~inje kod benzinske crpke nedaleko od hotela »Alan« na j. izlazu iz Starigrada. Od crpke 200 m Jadranskom magistralom prema Zadru, gdje treba skrenuti l. prije crkve sv. Petra cestom 1 km do recepcije NP Paklenica, odmah iza sela Marasovi}a. Ulaz u NP Paklenica. Pla}a se ulaznina, a vrijedi za dva dana. Srednjo{kolci i ~lanovi pl. dru{tava s iskaznicom imaju 50% popusta (popust ne vrijedi za posjet {pilji Manita pe} i labirintu bunkera). Planinarima i alpinistima predvi|a se povla{tena ulaznica za vi{ednevni boravak ili za grupni posjet. Oko 2 km cestom iza recepcije stiè se do ulaza u Klanac, pred kojim je parkirali{te. U blizini recepcije je ulaz u »Atomsko skloni{te«. »Atomsko skloni{te«. Godine 1995. otvoren je ovdje za posjet i podzemni labirint bunkera od 1730 ~etvornih metara, povezan s 549 m tunela. Dala ga je u najve}oj tajnosti uklesati JNA 1950.–53., koriste}i se kànjeni~kom radnom snagom, luksuzno ga opremila i nakon toga zazidala, vjerojatno kao atomsko skloni{te. Labirint je bio opskrbljen kupaonicama koje su obloène plo~icama, vertikalnom ventilacijom visine 50 m, lànim ulazima itd. Hrvatska vojska u{la je u taj labirint 1991. i on joj je sve do »Oluje« sluìo kao skloni{te. Zasad je posjet mogu} nedjeljom od 9–12 h (pla}a se ulaznica). Obavijesti o vremenu posjeta labirintu i Manitoj pe}i daje uprava Parka. Dalje pje{a~kim putem {to se probija kroz klance stisnut me|u divovskim stijenama, mjestimice visokim do 400 metara. Te klance neki pogre{no nazivaju kanjonom; kanjon je rije~na dolina, a Paklenica samo buji~njak (torent). Put vodi po samom dnu buji~njaka oko pola sata. To je najveli~anstveniji dio Paklenice. Dosegnuv{i visinu od 270 m ispod impozantne stijene Ani}a kuka, klanac se iznenada pro{iruje ulaze}i u Ani}a luku, malu zelenu poljanu, neko} popularni alpinisti~ki kamp. Ani}a kuk i alpinistika u Paklenici. Paklenica obiluje alpinisti~ki zanimljivim stijenama, me|u kojima je i glasoviti Ani}a kuk sa stijenom koja svojom razvedeno{}u, brojnim problemima i prevjesima privla~i pànju europskih penja~a. Ono {to je prije pola stolje}a u hrvatskom alpinizmu zna~io Klek, danas je bez sumnje Ani}a kuk (712 m). U njegovoj su stijeni izvedeni najteì penja~ki usponi u Hrvatskoj, a u posljednje doba stijena je pos»Klin« u glasovitoj stijeni Ani}a kuka, Pje{a~ki put kroz klanac Velike Paklenice najljep{oj u Hrvatskoj 466 HRVATSKE PLANINE
tala i podru~je tehni~kog penjanja (uspon bridom Klina 1973. trajao je 7 dana!). Danas je podru~je Paklenice najbogatije i najzanimljivije penja~ko podru~je u dràvi. Njegova je posebna vrijednost u lakoj pristupa~nosti, jer je u neposrednoj blizini Jadranske magistrale, i u klimatskim prilikama koje zimi omogu}uju uspone u uvjetima koji su gotovo ljetni, {to je u alpskim zemljama rijetka mogu}nost. U podnòju Ani}a kuka ove}a je livada Ani}a luka s izvorom, koja je desetlje}ima sluìla alpinistima kao Slavo Brezove~ki kamp. Tu se za prvosvibanjskih blagdana tridesetak go(1911.–1989.), prvi dina, sve do Domovinskoga rata, odràvao godi{nji alpiuspje{ni penja~ u Velebitu nisti~ki skup. Preko no}i izniknuo bi me|unarodni {atorski grad u kojemu bi se okupilo i do tisu}u penja~a. Alpinisti~ke mogu}nosti otkrivene su 1938., ali je prvi poku{aj zavr{io smr}u (zagreba~ki alpinist D. Brahm). Penja~ka era zapo~inje 1961. i otada je izvedeno gotovo tisu}u prvenstvenih uspona. Premda se na prvi pogled ~ini kao da su rije{eni svi problemi, svake godine penja~i nalaze jo{ teè smjerove. Danas
je penja~ko djelovanje ure|eno pravilima Parka. Penjanje je dopu{teno samo na i. strani Klanca, zaklju~no s Ani}a kukom, a na suprotnoj strani zaklju~no s Manitom pe}i. U Maloj Paklenici penjanje je zabranjeno jer je izdvojena kao zona divljine u kojoj se gnijezdi bjeloglavi sup (Gyps fulvus). Penja~ki vodi~i: Gili}, S.: Paklenica (Rijeka, 1979.); ^uji}, B.: Croatia (Zagreb, 1999.). Desetak minuta dalje skre}e l. uzbrdo odvojak do {pilje Manite pe}i (40’). Manita (Mahnita) pe}. Zavojitom stazom stiè se do njezina ulaza na visini oko 540 m. Ulaz je zaklju~an (ulazi se samo s vodi~em, u odre|eno vrijeme i uz naplatu ulaznice). Od ulaza vodi betonirana staza 25 m kroz predvorje do prve dvorane, u koju se silazi stubama niz okomitu stijenu 22 m duboko. Dvorana je duga~ka 40, {iroka 85, a visoka 32 m. Iz nje vodi hodnik od 75 m do druge dvorane duga~ke 28 m. U njoj ima zanimljivih kamenica razli~ite veli~ine. Ukupna je duìna pe}ine 175 m. [pilja je jo{ prije Drugoga svjetskog rata bila ure|ena za turisti~ki posjet, a 1991. je i elektrificirana. Iza toga dolina Paklenice postaje sve pitomija. Sljede}ih 1,30 h put se postupno uspinje me|u {umovitim strminama dnom buji~njaka i pre{av{i preko mosta na i. obalu, stiè do Kati}a mlina. Na drugom mostu prelazi opet na z. obalu, upravo na mjestu gdje se nalazi pl. dom. Dom PD-a »Paklenica« (550 m) lijepa je jednokatnica s dva krila, sagra|ena 1963. (otvorenje 28. travnja) na temeljima lugarnice iz 1904. U zidanom prizemlju nalaze se blagovaonica i kuhinjski trakt, a u prvom katu, sagra|enom u stilu brvnare, i u prigra|enom krilu (1968.) spavaonice i prostorije za dnevni boravak, ukupno oko 40 leàja. Pred domom je prostrana terasa ispod koje te~e potok. Ku}a je smje{tena na dnu doline, upravo na sastavu potoka Paklenice i Brezimenja~e, okruèna {umovitim padinama. Lako je pristupa~na s morske obale, a ujedno je prikladna baza za uspon na velebitske vrhove. U njezinoj su blizini brojni jaki izvori, od kojih je ve}ina kaptirana za starigradski vodovod (Vratrovac, Kneèvi} vrelo), a zahvaljuju}i njima i dom je stalno opskrbljen s dovoljno pitke vode. Nedaleko od doma, iznad brane {to sluì vodenici, omanji je bazen u kojemu je mogu}e i kupanje. Voda iz vlastite hidroelektrane poto~are. Domom upravlja PD »Pa- Manita pe} (Slavko Tomerlin) Velebit 467
SATNICA OD DOMA U PAKLENICI Manita pe} 2h Starigrad 2,30 h Veliko Rujno 3h Jama Vodarica 2h Veliko Mo~ilo 2h Ivine vodice 4h Sv. brdo (1751 m)
6h Buljma 3h Medak 7h Crljeni kuk 4h Vi{erujna (1632 m) 4,15 h Badanj (1638 m) 5h Viso~ica (1616 m) 9h Babin vrh (1723 m) 4-4,30 h Vaganski vrh (1757 m) 5h Rami}a ku}a 10' klenica« iz Zadra.U tijeku je renoviranje zgrade, uz pomo} Uprave Parka. Domar vi{e ne stanuje u blizini kao prije i zasad je dom otvoren samo vikendom i posjet valja najaviti Upravi Parka ili PDu »Paklenica« u Zadru. Posjetitelji se trebaju strogo pridràvati reìma propisanog u parku. Planinarski dom u Velikoj Paklenici Usponi od Doma PD-a »Paklenica« £ 4. Struge – Vaganski vrh 5 h. Od doma l. uzbrdo kroz {umu lijepo izvedenim putem prema Medku u Lici, u brojnim zavojima, s. stranom torenta Brezimenja~e 2 h do gornje granice {umskoga pojasa. Odatle jo{ 45’ sve lo{ijim putem do prijevoja Buljme (1394 m). Oko 500 m s druge strane Buljme, na livadama Struga, stièmo na uzdùni put, odakle dalje v. 1. S Buljme s moè usput izvesti uspon l. grebenom bez puta na Tadinu glavicu (1559 m), preko nje na Debelo brdo i dalje kamenim hrptom na vrh Vi{erujna (1632 m). Krasan vidik na more i na V. Rujno u dubinu od 700 metara! £ 5. Sv. brdo preko Ivinih vodica 6 h. Iza doma odmah uzbrdo s. 10’ do zaselka Rami}i – Pari}i. U jednoj se polu{pilji iznad sela nalaze dvije prastare napu{tene stambene zgrade, zanimljive po obliku i smje{taju. Od Pari}a d. sve vi{e, iznad korita Paklenice, preko sigastog terena u {umu. Nakon 30’ preko potoka i drugom stranom vrlo strmo jo{ oko 1 h do Martinova mirila (914 m), prijevoja izme|u V. i M. Paklenice. Mirilom se naziva
mjesto gdje se prilikom sprovoda u spomen pokojnika usade u zemlju dva okomita kamena, jedan iznad glave, drugi iznad stopala. Tu na{ put stiè na stazu {to dolazi zdesna iz Selina (v. 2) i V. Mo~ila. Njom l. uzbrdo {umovitim hrptom jo{ 45’ do pl. skloni{ta na maloj ~istini kod Ivinih vodica. Pl. skloni{te na Ivinim vodicama (oko 1250 m) jest zidana prizemnica s jednom prostorijom, koja je stalno otvorena. Sagradili su je zajedni~ki PSH, PD »Paklenica« u Zadru i Uprava Parka 1970. Svojim poloàjem uz vodu, {umu i otvorenu visoravan sluì kao vrlo potrebna etapa za odmor pri usponu na najvi{e velebitske vrhove, jer su uspon i povratak u jednom danu prevelik napor. Skloni{te je opremljeno s 12 leàja i priborom za kuhanje. Sa sobom valja ponijeti vre}u za spavanje. Voda je iz izvora 468 HRVATSKE PLANINE
blizu ku}e (u kasno ljeto presu{i). Za vrijeme Domovinskoga rata uz nju su sagra|ene jo{ dvije velike vojne barake, svaka kapaciteta za najmanje 30 ljudi. Planira se da ovdje bude to~ka na organiziranim trekinzima po Parku. Na livadi pored njih ure|en je heliodrom, koji }e ubudu}e dobro posluìti za potrebe GSS-a i opskrbljivanje objekata.
Put se dalje nastavlja l. rubom {ume o{tro uzbrdo, u brojnim zavojima, kroz kamenjar jo{ gotovo 1 h. Na izlazu iz {ume lijep je vidik s malog sedla{ca na Sv. brdo. Ovdje je kriànje gdje se moè d. putem koji je vodio preko skloni{ta na Vla{kom gradu (izgorjelo 2000. g.) ili dalje uzbrdo do ^i~ine doline Planinarsko skloni{te na Ivinim gdje stièmo na uzdùni put (v. 2). Premda uspon vodicama svladava 1000 m visine, ubraja se me|u najlak{e uspone na Velebit s primorske strane. Najve}im dijelom prolazi {umskim hladom i mimo dovoljno izvora pitke vode. £ 6. Liburnija mimo Babinog kuka 5 h. Od doma 10’ u si. smjeru izme|u zaselaka Rami}i i Pari}i do mjesta gdje se markacija ra~va: d. za Vaganski vrh »Lipom stazom« (v. 7) i Liburniju, a l. je o{tar uspon tzv. Bukovom stazom za Babino jezero i Zorani}ev vrh izme|u kuka Rapavca (1617 m) i Crljenog kuka (1661 m) – samo za vje{te planinare! Na{ put vodi d. stazom u i. smjeru kroz lijepu {umu Pod Planom u zale|e Babinog kuka (u {umi markirani odvojak d. na vrh toga kuka visokog 1431 m; na vrhu upisna kutija; dovde 2 h). Velebitski hrbat dohva}amo na prijevoju d. od visinske to~ke 1710 m i l. od vrha Liburnije (1705 m). Na drugu stranu vrha mogu}e je si}i do uzdùne velebitske staze (v. 3). £ 7. Vaganski vrh »Lipom stazom« 5 h. Na ra~vanju markacija si. od Rami}a i Pari}a d. stazom oko 1 h do mjesta gdje se d. odvaja markacija za Liburniju (v. 6). Mi nastavljamo l. o{tro uzbrdo markacijom koja je provedena 1979. i nazvana »Lipom stazom«. Staza se prili~no vratolomno i o{tro diè me|u stijenama na velebitski hrbat, d. od Crljenoga kuka (1661 m) i l. od visinske to~ke 1568 m. Preko hrpta livadama do vrha jo{ 20’. Samo za iskusnije planinare! Prastare Rami}a ku}e u polu{pilji Ostali izleti od Doma u Paklenici £ 8. Mala Paklenica 3–4 h. Do Mo~ila v. 9. Od kriànja kod nekada{njih stanova d. na j. 30’ i. obronkom Borovnika do Lekine njive ogra|ene suhozidom, odakle treba si}i l. strmo nogostupom do buji~njaka na dnu M. Paklenice. Put kroz M. Paklenicu opisan je u usponu iz Selina na Sv. brdo (v. 2). Do Lekine njive moè se sti}i i u produètku izleta jami Vodarici (v. 12), ako se od {pilje produì u i. smjeru preko kra{ke ravni oko 20’. £ 9. Veliko Mo~ilo 2 h. Od Doma preko mosta, pa odmah uzbrdo trasom PPP-a prema ogradi Zapadak. Prije nje l. postupnim usponom s. obronkom
brda Klimente, visoko iznad potoka Paklenice, starom lugarskom stazom kroz zakr`ljalu bukovu {umu do prijevoja Greblje izme|u Crnog vrha i [kiVelebit 469
ljine kose (1 h), odakle blagi silaz u sredi{te V. Mo~ila. Desno pored puta u gornjem je dijelu Mo~ila ogra|en izvor. Veliko Mo~ilo je lijepa planinska visoravan (oko 850 m), zdjelasta oblika, promjera oko 1 km, okruèna vrhovima: Borovnik (993 m), Crni vrh (1115 m), [kiljina kosa (1015 m) i Jablanu{a (1004 m). S j. je strane otvorena i tu se spu{ta prema M. Paklenici, s lijepim vidikom na Vla{ki grad, Jerkovac kukom i Sv. brdo. Mo~ilo je vjerojatno dobilo ime po izvorima koji su velika blagodat za ovaj kra{ki kraj. Najve}a je vrijednost Mo~ila lijepa borova {uKukovi u Bojincu ma. £ 10. Jama Vodarica 2 h. Od Doma preko mosta i odmah o{tro uzbrdo kroz {umarak 15’ do vrtova Zapadak. Dalje kroz Gornju dragu preko Malog Mo~ila do [kilji}a stanova pod Borovnikom (1028 m), zatim ravno jo{ oko
500 m do ostataka stanova Jurlina, iza njih do vrtova Kravarica i odavde uzbrdo kroz {ikaru jo{ 500 m do ulaza u jamu. Jama Vodarica nalazi se na visini oko 600 m u slojevima jurskog vapnenca. Ulaz joj je okrenut prema sjeveru, a vidi se tek iz neposredne blizine zbog bujnog raslinstva. Od ulaza se strmo spu{ta 23 m do dna ulaznog dijela, gdje se pe}ina dijeli u dva kraka. Tu se d. odmah spu{ta Crna dvorana duga~ka 68, a {iroka 45 m, u kojoj su dva jezerca. Ukupna je duìna {pilje oko 300 m. Prije posjeta valja se javiti Upravi Parka. £ 11. Veliko Rujno 3 h, Kuk Bojinac 4 h. Do gornje granice {umskog pojasa pod Buljmom v. 4, zatim solidnom stazom {to se odvaja l. na prijevoj Stràbenicu (1130 m), gdje l. skre}e markacija na V. Goli} (1266 m) i Vidakov kuk, a na{ put silazi na drugu stranu mimo jame Golubinke na visoravan V. Rujno (v. skupinu Viso~ica – Badanj, 3), prelazi visoravan i zatim markiranim putem stiè za jo{ 1 h do Bojinca. Bojin kuk (Slavko Tomerlin) 470 HRVATSKE PLANINE
Bojinac je podru~je neobi~no slikovitih kukova. Najvi{i vrh je Bojin kuk (1110 m). Kroz njihov je labirint zadarski planinar Slavko Tomerlin 1971. proveo krùnu markaciju (objavio njezin opis, NP 1971., 189). JZ od Bojina kuka uredio je skloni{te u jednoj polu{pilji, te tako Bojinac u~inio pristupa~nim planinarima. Silaz je mogu} na drugu
stranu do Milovca na Jadranskoj magistrali, tako|er markiranim putem. Markacija u obliku osmice u kukovima Bojinca (trasirao S. Tomerlin, kartirao Z. Smerke, 1:25 000) Ostali prilaz skupini £ 12. Seline – Mala Paklenica – Sv. brdo oko 10 h. Kod crkve u Selinama treba skrenuti s Jadranske magistrale na s. prema Velebitu pje{a~kim putem preko kra{ke ravni kojom ima 30’ (2,5 km) do ulaza u M. Paklenicu. Kroz klanac M. Paklenice nema uhodane staze, nego se me|u golemim blokovima odvaljena kamenja treba dràti markacije Pakleni~kog pl. puta. Stijene ovdje nisu takvih dimenzija kao u V. Paklenici, ali je prodiranje znatno teè zbog neprohodnosti i divljine. Trajanje puta nemogu}e je to~no odrediti, jer to ovisi o snalàljivosti putnika. U gornjem dijelu klanca, na visini oko 470 m, dolina se ra~va: M. Paklenica se nastavlja l., a d. se odvaja buji~njak Orlja~e, kroz koji se tako|er moè na Sv. brdo preko Libinja, ali je te{ko prona}i put bez vodi~a zbog kamenitog skoka zvanog Vir. Oko 1 km s. od ra~vanja diè se iz M. Paklenice l. uzbrdo staza kojom ima 30’ o{trog uspona do Lekine njive, odakle je d. odvojak od 30’ do Velikog Mo~ila dobro ugaènim putem po obronku golog Borovnika (v. 9). Put se dalje o{tro penje d. na Klanac od Jablanu{e i na drugu stranu silazi do Martinova mirila. Dalje na Sv. brdo kao iz Doma u Paklenici (v. 5). Ovaj je prilaz Sv. brdu nesumnjivo najteì i te{ko ga je izvesti u jednom danu. LITERATURA O JU@NOM VELEBITU (V. - skr. Velebit). Rossi, Lj.: U [ugarskoj dulibi. Glasnik Hrv. prir. dru{tva 23, 1911., 3; Juri~i}, I.: Sa V. Vienac 3, 1912., 61, 223, 253 i 285; Pasari}, J.: Na jùnom V. Vienac 4, 1913., 319; Gu{i}, B.: Dù jùnog V. HP 19, 1923., 49 i 81; Hirtz, M.: Simonovi}a stapina i njezina okolina. HP 22, 1926., 49; Urban, S.: Sveto brdo. HP 26, 1930., 376; Kraja~, I.: Sa jùnog V. HP 271, 1931., 29, 61 i 93; Poljak, J.: [ugarska duliba. HP 27, 1931., 144; Kraja~, I.: Vrtlina, nova ogromna spilja. HP 28, 1932., 268; Kraja~, I.: Vaganski vrh. HP 28, 1932., 328; Lorkovi}, Z.: Najvi{i vrh V. HP 33, 1937., 331; Marion, V.: Sveto brdo. HP 34, 1938., 357; @idovec, V.: Najvi{i vrh V. HP 35, 1939., 310; [ustar, A.: Ov~arstvo j. V. Veterinar 2, 1939., 176; J. V.: Turizam i zimski sport na j. V. Li~ki kalendar 7, 1939., 17; Urban, S.: Rododendron na V. HP 36, 1940., 34; Gu{i}, B.: Sv. Ivan na Gori u Lici. Li~ki kalendar 9, 1941., 23; Gu{i} I.: Zaboravljenim vel. stazama. NP 7, 1955., 206; Malinar, H.: Puhaljka u j. V. Speleolog 12-13, 1964.–5., 17; Keler, Z.: Starim stazama po j. V. NP 19, 1967., 249; Nikler, L. i sur.: Mikrofosili j. V. Bull. sci 1969., 9/3; Tomerlin, S.: Bojinac na V. NP 23, 1971., 189; Rukavina, A.: Samo koraci {u{te Raminim koritom. NP 24, 1972., 259; Nikler, L.: Nov prilog pozn. oledbe na V. Geolo{ki vj. 25, 1973., 109; Margeti}, A.: Od Jelove ruje do Viso~ice. NP 25, 1973., 215; Rukavina, A.: Ta èlja i ta vatra {to nas vu~e. NP 25, 1973., 117; Peri}, : Vrh Petra Zorani}a. NP 25, 1973., 207; Rukavina, A.: Izme|u neba i kamena. NP 25, 1973., 241; Rukavina, A.: Vrh Petra Zorani}a. NP 26, 1974., 55; Rukavina, A.: Vi{erujna i okolica. NP 28, 1976., 73; Rukavina, A.: Sv. Ivan na Gori u Lici. NP 28, 1976., 111 – 38; Tomerlin, S.: Uspon na Viso~icu preko Stapa. NP 29, 1977., 19; Tomerlin, S.: Bojinac na V. NP 23, 1971., 189; Modri}, B.: Nezaboravnim putevima j. V. PL 10,
1979., 39; Belij, S.: Glacijalni i perigl. reljef j. V. Pos izd. SGD, Beograd 1985., knj. 61, 69; Tomerlin, S.: U potrazi za posljednjim vel. tajnama. NP 37, 1985., 177; Tomerlin, S.: Kamena galerija na Runjavoj glavi. NP 37, 1985., 181; Rukavina, A.: Brklja. NP 38, 1986., 33; Rukavina, A.: Ozna~it }emo tu stazu do zvijezda. NP 38, 1986., 90. Velebit 471
JUGOISTO^NI VELEBIT zemljovid 33, str. 473 Prirodne zna~ajke. Najjùniji dio Velebita, po~ev{i od M. Halana do zavoja rijeke Zrmanje, u duìni od 40 km, toliko se razlikuje od podru~ja s. od M. Halana, da sam ga u svojoj knjizi »Velebit« (Zagreb, 1969.) izdvojio kao posebnu cjelinu i nazvao ga jugoisto~nim Velebitom. Od jùnoga se razlikuje po svome poloàju, smjeru i morfolo{kim zna~ajkama. Smjer njegova pruànja postupno se mijenja skre}u}i iz smjera sz.-ji. na istok i udaljuju}i se istodobno od morske obale. Vrlo je znatna i razlika u visini. Premda po duìni ve}i i od sjevernoga i od srednjeg, ovaj je dio Velebita najniì, {to se najbolje opaà s vrha Sv. brda gdje izgleda kao da je Velebitu kraj. Skupinu moèmo podijeliti na dva dijela. Jedan su Tulove grede – ]elavac koji se pruà od prijevoja Mali Halan na cesti Lovinac – Obrovac do prijevoja Prezid na cesti Gra~ac – Obrovac, u duìnu oko 15 km. To je prostrana gorska visoravan gdje se bez neke pravilnosti diù brojni vrhovi. Ipak se uz rubove visoravni mogu zapaziti nizovi uzvi{enja koji donekle poprimaju oblik grebena. Primorski niz po~inje s Tulovim gredama (1120 m) i nastavlja se prema istoku s Vilenskim vrhom (1058 m) i Prologom (984 m), a li~ki zapo~inje kod M. Halana; u njemu su najvi{i ^etinarica (1179) i ]elavac (1198 m), na kojemu str{i izdaleka vidljiv TV toranj. Me|u njima se pruà prostrana i nepravilna valovita uzdùna udolina Duboke jasle, poznata kao najve}e pa{nja~ko podru~je na Velebitu. U ovome je dijelu nekoliko detalja koji su vrijedni osobite pànje. Prvo su Tulove grede zbog ljepote oblika, zatim niz kra{kih polja La|a – ^aber – Pu~i – Prosenjak jedinstven po bogatstvu oblika ogoljeloga kr{a. Nakon toga dijela, gdje je Velebit spao na prosje~nu visinu od 1000 m, on u idu}em dijelu Crnopac – Tremzina po posljednji put prije svoga zavr{etka u kanjonu Zrmanje postiè znatniju visinu. Taj se dio proteè od spomenutoga Prezida do rijeke Zrmanje, koja svojom dolinom ~ini luk oko posljednjega velebitskog izdanka. Taj se posljednji dio Velebita sastoji od dva morfolo{ki prili~no razli~ita podru~ja: zapadnog, sa znatnim vertikalama, brojnim okomitim stijenama, pravim labirintom kukova i ponora, s najvi{im vrhom Crnopcem, i isto~nog, koji je jednoli~na valovita visoravan kra{kog karaktera, mozaik bezvodnoga kamenjara i travnatih kra{kih dolaca. U tome je dijelu zanimljiv lak popre~an prijelaz od Vu~ipolja i mimo Dubokog dola sve do izvora Krupe kod manastira Krupe, s usZadnji izdanak Velebita u kanjonu Zrmanje Gradina Rakovnik na krajnjem jugoistoku Velebita 472 HRVATSKE PLANINE
putnim posjetom grobu hajduka Ilije Smiljani}a i usponom na Tremzinu (1187 m). U ovom su dijelu vrijedni osobite pànje kr{eviti vrh Crnopac na njegovu li~kom podnòju i Cerova~ke pe}ine, jedan od najve}ih {piljskih sustava u Hrvatskoj. Izbor prilaza. Najlak{i je pristup upravo od spomenutih prijevoja Mali Halan i Prezid, do kojih se moè sti-
}i vozilom, i s li~ke i s priNajvi{i vrh Tulovih greda morske strane. Osim toga, srpski su pobunjenici za vrijeme Domovinskoga rata ovdje probili nekoliko cesta koje }e ubudu}e dobro do}i planinarima za prilaz u visinsko podru~je, me|u njima i uzdùna cesta od Crvenih potoka kroz Duboke jasle do Prezida, s nekoliko ogranaka. Vàno je naglasiti da ji. Velebit jo{ uvijek nije pristupa~an turizmu zbog ratnih posljedica i valja se raspitati o trenutnom stanju u policiji ili u HPS-u. U Tulovim gredama postoji mogu}nost i za penja~ke ture. Od mnogobrojnih mogu}ih izleta, opisat }emo uspon u najatraktivnije podru~je, Tulove grede, uzdùni put s posjetom slikovitim kra{kim dolcima, uspon na najvi{u to~ku Crnopac i Cerova~ke pe}ine. £ 1. Vrhprag – Tulove grede 1 h (podru~je jo{ nije o~i{}eno od mina, iako ga hrabri pojedinci posje}uju). Vrhprag je velebitski prijevoj na cesti Lovinac – Mali Halan – Obrovac (21 km od Lovinca u Lici, 18 km od Obrovca s damatinske strane, 4 km od Malog Halana). Cesta je u lo{em stanju i nije za autobusni promet. Vozilo treba parkirati na samome podnòju Tulovih greda, na livadi iza zidanog burobrana, gdje odmah i zapo~inje uspon. Postoje zapravo dvije varijante, od kojih jedna moè sluìti za uspon, a druga, duà, za silaz. Prva se varijanta iza burobrana na Vrhpragu penje s ceste l. u j. smjeru povrh Kapljuva (duboke ponikve u Pra{koj lokvi) i odmah zapo~inje usponom po kosome kr{evitu terenu, zalaze}i prema vrhu s njegove l. strane. Blizu prijevoja treba slijediti markaciju koja d. zalazi me|u najvi{e kukove i uspeti se opreznim slobodnim penjanjem kroz stijene na najvi{i vrh (1120 m). Kutija sa ìgom je malo niè lijevo, na mjestu odakle je lijep vidik na Obrovac i na sablasne ostatke aluminijskog kombinata »Jadral«, poznatog kao najve}e proma{ene politi~ke investicije u Hrvatskoj za vrijeIz Tulovih greda 474 HRVATSKE PLANINE
me druge Jugoslavije. Neiskusni planinari zadovoljit }e se uìvanjem prolaze}i kroz ~udesan svijet neobi~nih,
okomitih i glatkih kukova, a samo }e se najiskusniji uspeti i na tjeme najvi{ega me|u njima. Druga varijanta skre}e od cestovnog burobrana d. preko Doca poda Tulom, neobi~no slikovite travnate viso- »Kameni svatovi« u Cerova~kim pe}inama (S. Boì~evi}) ravni smje{tene me|u bijelim vapnena~kim kukovima (ponovno upozoravamo na mine). Od sredine Dolca l. strmo uzbrdo u s. smjeru, biraju}i najlak{i put prema vitkom i osamljenom kamenom obelisku visokom 10 m. Stigav{i mimo njega na zaravnjen teren, treba skrenuti l. malo nizbrdo do prve varijante i njom skrenuti l. u kukove. £ 2. Prezid – Duboke jasle – Prosenjak – Tulove grede 6–7 h. Ovo je zapravo uzdùni put koji obilazi najljep{e detalje. Put je prili~no naporan jer ima mnogo uspona i silaza, nije markiran, a osim toga je prili~no izloèn suncu. Polazna je to~ka cestovni prijevoj Prezid na asfaltiranoj prometnici Gra~ac – Obrovac (9 km od Gra~aca, 16 km od Obrovca; autobusna linija Gra~ac – Zadar), odakle s asfalta uzbrdo najprije s. smjerom prema TV tornju na ]elavcu do prijevoja, te preko njega l. u vrlo duga~ku dolinu Duboke jasle. Na njezinu se kraju moè d. preko ^uljata do Mile vode i preko Crvenih potoka pod Mali Halan. Tim smjerom vodi nova ratna cesta srpskih pobunjenika i ona planinarski nije zanimljiva jer vodi uglavnom travnjacima bez osobita vidika. Naprotiv, vrlo je atraktivan pje{a~ki put koji se iz Dubokih jasli odvaja l. i vodi preko niza dolaca, Prosenjak, Pu~i, ^aber, La|a i Lipova~a, do Tulovih greda. Osobitost je tih dolaca {to su okruèni bogatstvom bijelih kukova, po obliku tako bizarnih i atraktivnih kakve ma{ta jedva moè zamisliti. Do nekih od njih vode odvojci od prije spomenute ratne ceste iz smjera Mile vode. Od zadnjeg dolca, Lipova~e, moè se do ceste na Vrhpragu preko Tulovih greda ili preko dolca Tulo Mari~i}a na njihovu lijevom podnòju. Ni to podru~je nije jo{ pristupa~no planinarima zbog ratnih posljedica. Velebit 475
£ 3. Prezid – Crnopac 2 h. Do Prezida v. 2. Na polju Prezidu (9 km od Gra~aca) najvi{a je to~ka ceste (757 m), a 500 m iza nje tunel od 160 m (dovr{en 1972.). Markacija po~inje prije tunela,
na mjestu gdje se odvaja stara cesta od nove. S ceste odmah uzbrdo, a kod dva velika bunara l. u {umovito podru~je. Iznad {ume oko ogra|enog dolca u kamenjar, a od napu{tenih Veselinovi}a staMotel »Cerova~ke pe}ine« nova kozjom stazom do maloga prijevoja. Slijedi uspon na greben i njim u i. smjeru na vrh (1403 m). [irok vidik na Liku i Ravne kotare. £ 4. Gra~ac – Cerova~ke pe}ine 1,30 h. Iz Gra~aca cestom prema Kninu 4 km do ra~vi{ta, gdje d. skre}e cesta prema zaselku Kesi}i. Nakon 1 km, iza posljednje ku}e, cesta zavr{ava na ure|enom parkirali{tu (550 m) ispod motela »Cerova~ke pe}ine« (u privatnom najmu). Odavde putokazna plo~a upu}uje na solidno gra|enu stazu, koja se u zavojima i stubi{tem uspinje kroz {umu, oko 20’ do ulaza u Donju pe}inu i jo{ 10’ u Gornju. Ulazi su zatvoreni re{etkama i posjet je mogu} samo u pratnji vodi~a (pla}a se ulaznica). Posjet s vodi~em je dnevno od 8 do 20 h (osim ponedjeljka) uz prethodnu najavu Veselku Juri}u, 23440 Gra~ac, Zagreba~ka b.b. Tiskan je prospekt-vodi~ s tlocrtom {pilja. U Donjoj pe}ini je istraèno 2400, a u Gornjoj 1250 m kanala. U svakoj je ure|eno za posjet oko 850 m. Bogate su {piljskim nakitom, jezercima, kamenicama, i okamenjenim sigastim slapovima. Istraìva~i su na{li mnogo paleontolo{kog materijala. LITERATURA O JUGOISTO^NOM VELEBITU Poljak, J.: Crnopac. HP 21, 1925., 173; Hirtz, M.: Od Gra~aca do Prosenjaka. HP 22, 1926., 65; Hirtz, M.: Od Prosenjaka do Obrovca. HP 22, 1926., 142; Poljak, J.: Kroz najjùniji dio Velebita. HP 29, 1933., 129 i 366; Poljak, J.: Kroz stijene i kukove j. Velebita. Priroda 23, 1933., 269; Hirtz, M.: Tulove grede. Priroda 28, 1938., 23; Frkovi}, D.: U bezvodnom kraju j. Velebita. HP 34, 1939., 28 i 97; Nikler, L. i sur.: Strukturna gra|a ji. Velebita. Acta geolog. 5, 1965.; Malez, M.: Cerova~ke pe}ine. Spel. dru{tvo Hrvatske, Zagreb 1965.; Gu{i}, B.: Krnjeza i manastir Krupa. NP 24, 1972., 157; Rukavina, A.: Na Crnopcu u sun~anom listopadu. NP 24, 1972., 171; Smerke, Z.: Tulove grede »penja~ki vrti}«. Planinar 1977., 19; Rukavina, A.: Sam na Crnopcu. NP 29, 1977., 151. 476 HRVATSKE PLANINE
LI^KA PLJE[IVICA I NJEZINI OGRANCI LI^KA PLJE[IVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 479 Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 479 Usponi na Golu Plje{ivicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482 1. Kapela – Gola Plje{ivica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482 2. Prijeboj – Velika Bara – Gola Plje{ivica . . . . . . . . . . . . . 483 3. Korenica – Mihaljevac – Gola Plje{ivica . . . . . . . . . . . . . 483 Usponi na Ozeblin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 483 4. Udbina – Kuk – Radovica – Ozeblin . . . . . . . . . . . . . . . 483 O[TRI MEDVJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 484 1. Plitvi~ka jezera (ulaz 2) – O{tri Medvje|ak . . . . . . . . . . . . 485 2. Plitvi~ka jezera (ulaz 1) – O{tri Medvje|ak . . . . . . . . . . . . 485 KREMEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 485 1. Bruvno – Mazinski prijevoj – Kremen . . . . . . . . . . . . . . 486 PO[TAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 487 1. @. p. Zrmanja (Otri}) – Po{tak. . . . . . . . . . . . . . . . . . 487 2. @. p. Zrmanja (Otri}) – Ljubina poljana – Po{tak . . . . . . . . . 488 Na vrhu Ozeblina (Alan ^aplar) Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 477
[pilja [upljara na Plitvi~kim jezerima 478 HRVATSKE PLANINE Li~ka Plje{ivica zemljovidi na str. 480 i 482 Prirodne i dru{tvene zna~ajke Smje{taj. Plje{ivica poput bedema dijeli li~ku visoravan od Pounja i Bosanske krajine. U reljefu jz. Hrvatske imponira svojom duìnom i visinom. Pruà se u smjeru sz.-ji. od plitvi~kog Prijeboja do prijevoja Kuk u duìnu od 40 km, ali ako tome pribrojimo Medvje|ak na s., a Kremen i Po{tak na j. strani – jer oni ~ine njezin prirodni nastavak – dobit }emo planinski lanac od Plitvica do Zrmanje duga~ak preko 100 km, uz Velebit najduè hrvatsko gorje. Sa susjednim Velebitom zatvara li~ku visoravan u posebnu izdvojenu cjelinu. Plje{ivicu u uèm smislu ome|uje cestovni krug Prijeboj – Li~ko Petrovo Selo – Zavalje – Donji Lapac – Udbina – Korenica – Prijeboj. S njega se u planinu odvaja desetak brdskih cesta gra|enih za {umarske potrebe. One omogu}uju lak prilaz do najvi{ih vrhova planine koja je neko} slovila kao najnepristupa~nija u Hrvatskoj. Zona iznad 1500 m zauzima 5,5 km². Reljef. Zanimljivo je da planina nije najvi{a u sredi{njem dijelu, nego na samom po~etku i na kraju, {to joj daje osebujnu simetriju. Ina~e je s. polovina planine jednostavna oblika, s dvije strme padine i o{tro izraènim grebenom iz kojega str{e stjenoviti vrhovi. Na bosanskoj se padini toga dijela, na visini oko 1100 m, pruà uzdùni pregib u kojemu je dugodolina Uvala, s nizom kra{kih ponikava i gustim {umama. U j. dijelu, po~ev{i od Plje{ivi~kog kamena (1616 m), glavni se greben postupno razilazi i {iri u visoravan s koje se diù pojedini vrhovi i krivudave kose. Me|u njima se pruàju korita i uvale s najljep{im visinskim pa{njacima (V. i M. Kamensko, Paljenica, Poljana, Karlovi}a korito itd.). Geologija. Plje{ivica je nastala rasjedanjem uzdù tektonskih pukotina Zemljine kore pa odatle vrlo strme strane s gotovo posve ravnim podnòjima. Zanimljivo je da taj planinski kolos ipak nije razvodnica. Teku}ice s li~ke strane poniru pod planinu na rubu Koreni~koga i Krbavskog polja i opet se pojavljuju na suprotnom 300 m nièmu bosanskom podnòju u obliku jakih kra{kih izvora (vrelo Klokot kod Biha}a ve} je na samom izvoru ~itava rje~ica). U ki{no doba ponori ne mogu odjednom primiti svu vodu, zbog ~ega su tada na Krbavskom i Koreni~kom polju periodi~na jezera. Planina pripada dinarskom sustavu, gra|ena je pretèno od vapnenca jurske i kredne formacije i zato vrlo oskudna vodom. Malobrojni izvori vezani su uz pojavu trijaskih verfenskih {kriljaca. Zanimljivi su kra{ki oblici oko vrha Gole Plje{ivice nastali nejednolikim tro{enjem gromadastih vapnenjaka, te brojne jame i ponori. [ume. Glavna je zna~ajka planine i njezina gotovo jedina vrijednost {umsko bogatstvo. [ume zauzimaju 85% povr{ine i neko} su imale pra{umski karakter, ali se od sredine 20. st. pusto{e prekomjernom sje~om. Budu}i da su daleko od oka javnosti, njihovoj se njezi posve}uje premalo pànje, a sje-
~a se provodi na barbarski na~in – svuda ostaje lom, kr{ i upropa{tena mreà putova. I tako nao~igled planinara nestaju ostaci posljednje hrvatske pra{ume. Budu}i da republi~ka granica u j. dijelu skre}e s grebena na istok u dolinu Une, velik dio {uma unske padine, zajedno s najvi{im vrhom Ozeblinom, pripada Hrvatskoj. U tome je dijelu za{ti}eno 122 ha {ume Kriva lisica i 4,18 ha na Debelom vrhu, a 1972. je Sabor za{titio i 1056 ha u podru~ju Bijeli potoci – M. Kamensko kao memorijalni prirodni spomenik. Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 479 Plje{ivica Flora i fauna. Vegetacijski se razlikuje nekoliko visinskih pojasa. Iznad livada i pa{njaka na podnòju, pa do 850 m prostire se pojas gorske bukve, do 1350 m mije{ana {uma bukve i jele (75% svih {uma), zatim slijedi uzak pojas pretplaninske bukove, rje|e smrekove {ume, koja s visinom prelazi u klekovinu. Kamenjari i vri{tine na golim vrhovima odlikuju se bogatom florom rudina i stijena. Plje{ivica je botani~ki temeljito istraèna. Na|eni su brojni predstavnici alpskih vrsta i glacijalnih relikata. Isti~u se Wulfenov jaglac, plje{ivi~ki karanfil, gospina papu~ica, runolist, planinski likovac i planinska selagina, koja u Hrvatskoj raste samo ovdje. Visinski su travnjaci velike pejzàne vrijednosti, ali su premali za razvoj sto~arstva, dapa~e ono nazaduje i sto~arska se tradicija postupno ugasila. U fauni je zna~ajno bogatstvo lovne divlja~i, osobito krupne. U {umama ima prili~no veprova; nisu rijetkost medvjedi, tetrijebi, kune, pa i vukovi, a na proplancima se ~esto susre}u srne i jeleni. Klima je u visinskom pojasu o{tra i surova, vrhovi su ~esto u magli, snijeg dugo traje, a godi{nje je oko 2500 mm padalina (prema totalizatoru na V. Bari). Povijesna zbivanja. Zbog svoje visine i strmine planina je o{tra prometna prepreka. U povijesti je imala znatnu ulogu kao prirodna brana pred turskim navalama i bila je gr~evito branjena (Krbavska bitka 1493.). Nakon izgona Turaka iz Like, Plje{ivica je u 18. i 19. st. bila granica prema Turskoj. Na opustjelo li~ko podnòje kraji{ke su vlasti naselile novo stanovni{tvo, uglavnom prebjege, me|u njima mnogo tzv. Vlaha. Prvi opis planine objavio je 1669. senjski biskup S. Glavini}, a prvi to~niji zemljovid izradio je P. R. Vitezovi} 1699. prilikom razgrani~enja s Turskom. B. Ha480 HRVATSKE PLANINE
cquet opisuje ju 1789. u IV. knjizi svog djela Oryctographia carniolica. U znanosti je postala ~uvena 1802. kad su P. Kitaibel i F. Waldstein objavili svoje botani~ke nalaze sa slikama u boji K. Schutza. Od brojnih istraìva~a najugledniji su bili saski kralj Friedrich August II. (1845.), J. Schlosser i Lj. Vukotinovi} (1852.), J. Zelebor (1863.), V. Borbas (1875.), A. Degen (po~ev{i od 1894.), Ostaci plje{ivi~kih pra{uma
Lj. Rossi (1896.), a u 20. stolje}u I. Horvat. Ime planine. Izgleda da se u srednjem vijeku planina najprije zvala Gvozd. U 16. st. spominje se ime Vràji vrt (Hortus diaboli). Dana{nje ime nalazimo prvi put u mleta~koga kartografa Forlanija 1560. u ikavskom obliku Plisva. Sada{nje se ime upotrebljava u dvije varijante: srpsko stanovni{tvo na li~koj strani planinu naziva Plje{evicom, a hrvatsko Plje{ivica; na bosanskoj strani nazivaju je Plje{ivicom i Hrvati i Bo{njaci, {to je i ispravno. Korijen imena je u pridjevu plje{iv (stari hrv. pridjev koji zna~i }elav, gol). Pravoslavnim Vlasima koje su ovamo doveli Turci, zna~enje tog imena nije bilo jasno, {to se vidi i iz pleonazma Gola Plje{evica. Na{i geografi i kartografi ve}inom prihva}aju pogre{an oblik Plje{evica i bilo bi vrijeme da to isprave. Planinarstvo. Prvi pl. putopis objavio je I. Torbar 1865., a prvo pl. skloni{te dao je sagraditi B. Budisavljevi} 1892. na V. Bari (obnovljeno 1912.). Pl. dru{tvo iz Korenice sagradilo je 1954. na tom mjestu novo skloni{te, veliku brvnaru (otv. 17. listopada), a nakon probijanja ceste do vrha Gole Plje{ivice premjestilo ga pola sata niè na cestu (vi{e ne postoji). Na biha}koj strani sagradio je PD »Plje{ivica« iz Biha}a pl. dom u Sko~ajskoj dragi. Uzdù mreè {umskih cesta po ~itavoj planini ima prili~an broj lugarnica i nastamba {umskih radnika. Pl. objekata nema, ali postoje mogu}nosti kampiranja. Jedini je nedostatak oskudica vode. U pl. pogledu najzanimljiviji su vrhovi Gola Plje{ivica i Crni vrh u s. dijelu, ali su zauzeti vojnim odnosno RTV objektima, a u j. dijelu najvi{i vrh Plje{ivice Ozeblin zbog izvanrednog vidika. Vrijedni su pànje i slikoviti visinski travnjaci okruèni {umom, te ostaci nekada{njih pra{uma. Izbor prilaza. Prvo valja naglasiti da planina nakon nedavnih ratnih zbivanja jo{ nije pristupa~na zbog zaostalih mina, ali se ni nakon ~i{}enja ne bi smjelo skretati s uhodanih putova. U neposrednu blizinu najvi{ih vrhova moè se sti}i automobilom. Iako su pje{a~ki prilazi dugi, ugodni su jer prolaze {umskim hladom. Markacije nisu obnavljane od 1991. g. i taj bi posao trebala obaviti uprava NP-a Plitvice, oboga}uju}i na taj na~in ponudu posjetiteljima Parka. Stijene pod vrhom Gole Plje{ivice Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 481 Gola Plje{ivica rezati kartu odozgo KOLIKO TREBA!! Usponi na Golu Plje{ivicu
£ 1. Kapela – Gola Plje{ivica 15 km. Cestovni prilaz vrhu Gole Plje{ivice po~inje u zaselku Koreni~koj Kapeli na cesti Plitvice – Korenica (11 km od Plitvica, 10 km od Korenice). Tu skre}e s asfaltne ceste prema planini {umska cesta koja preko malog prijevoja nakon 1 km stiè do lijepe livade Kr~evine. Pred njom skre}e l. uzbrdo penju}i se kroz {umu brojnim zavojima (na ra~vanju nakon 500 m treba l.). Na pola puta sije~e stazu iz Prijeboja (v. 2). Uspinju}i se dalje ji. padinom vrha, izlazi iz {ume na hrbat planine gdje se ra~va: d. do RTV instalacija na Crnom vrhu (1563 m), a l. kroz stijene i. i s. padinom oko vrha u luku na Golu Plje{ivicu (1649 m). Vrh je, kao {to i samo ime kaè, gola kamena glavica koja je dobro vidljiva iz Like i Bosne jer se zimi bijeli od snijega, a ljeti od kamena vapnenca. Na njegovu je tjemenu nepristupa~an i ogra|en objekt kojemu zasad pristup nije dopu{ten. S vrha se pruà jedan od naj{irih vidika u na{oj zemlji (Lika, Bosna, Plitvice, Velebit, Biha} itd.). Ljeti 1965. uspeo se ovamo prvi izletni~ki autobus. Stotinjak metara od vrha uklesan je 1845. g. u stijenu natpis u povodu uspona saskoga kralja Friedricha Augusta II. U blizini vrha u stijenama je nekoliko prirodnih kamenica promjera i do 2 m, u kojima se uvijek moè na}i vode. Osobito su posjeta vrijedni neobi~ni kameni kukovi 100 m prema li~koj strani, ~udnih oblika (Samograd, Kula, Kuk itd.). Na osobitu je glasu tzv. Klanjalica ili Li~ka kapa, 50 m visok obelisk s glatkim ravnim tjemenom koje je vrlo pristupa~no s one strane gdje se kuk oslanja na planinski trup (10' od vrha). I ona je zasad nepristupa~na izletnicima. 482 HRVATSKE PLANINE
£ 2. Prijeboj – Velika Bara – Gola Plje{ivica 3 h. Najugodniji je pje{a~ki prilaz iz sela Prijeboja na cesti Plitvice – Korenica (7 km od Plitvica, 14 km od Korenice). Uspon je postupan, u tzv. tavanima, i najve}im dijelom prolazi {umskom hla-
dovinom, ali markacija odavna nije obnavljana. Od ru{evne crkve u Prijeboju tre- Klanjalica ili »Li~ka kapa« na Goloj Plje{ivici ba najprije 1 km cestom prema Biha}u, gdje d. preko livade ^ojluk skre}e {umska cesta i uskoro ulazi u lijepu crnogori~nu {umu. Sljede}ih 5 km drìmo se ove {umske ceste (nakon 2 km na ra~vanju treba d., na idu}em, 500 m dalje l., a nakon jo{ 1,5 km opet d.). Oko 50 m prije okreti{ta, gdje cesta zavr{ava, treba l. o{tro uzbrdo {umskim vlakama dobar sat uspona do ceste iz Kapele (v. 1). Preko ceste je jo{ oko pola sata do ~istine Tavani, nakon idu}ih pola sata je zaravanak Mala Bara, a 5' dalje prostrana livada Velika Bara. Odavle na vrh ima jo{ pola sata vrlo o{trog uspona. £ 3. Korenica – Mihaljevac – Gola Plje{ivica 3 h. Uspon vodi iz Korenice (657 m), glavnoga mjesta koreni~kog polja, koje ima dobre autobusne veze s Plitvicama, Zagrebom i Likom. Put najprije vodi 3 km preko polja do sela Mihaljevca, zatim se 2,30 h nastavlja ravno uzbrdo prema vrhu neprekidnim usponom. Ve}i je dio uspona izloèn suncu, zato na put treba rano izjutra. Usponi na Ozeblin £ 4. Udbina – Kuk 16 km – Radovica – Ozeblin 2,30 h. Polazi{te za uspon je Udbina (830 m) na cestovnom kriànju za Plitvice (51 km), D. Lapac (26 km) i Gra~ac (35 km). Autobusne veze postoje s Plitvicama i Gra~acom. Udbina je prastaro mjesto smje{teno na slikovitoj glavici koja dominira nad Krbavskim poljem. U povijesti je imala vànu ulogu, u 10. st. kao sjedi{te Krbavske ùpe, a od 1185. biskupije. Jo{ se vide tragovi biskupVIDOKRUG S OZEBLINA skog dvora i stolne crkve, a na najvi{oj to~ki mjesta ostaci tvr|ave (Gradina, 849 m). PosIme vrha m km 0° ljednjega vlasnika grada, krbavskoga kneza Sljeme 1032 147 2 Ivana Karlovi}a, istjerali su Turci 1426., ali ga Grme~ 1604 52 87 narodna predaja jo{ i danas pamti (Karlovi}a Osje~enica 1796 31
102 dvori i Karlovi}a korito na Plje{ivici). Za TuraKlekova~a 1961 53 108 ka je Udbina bila sjedi{te li~kog sandàka. TiVitorog 1907 107 120 jekom Drugoga svjetskog rata iz Udbine je is[ator 1872 77 130 tjerano hrvatsko i naseljeno srpsko stanovIlica 1654 43 138 ni{tvo. Nakon akcije »Oluja« iselilo se srpsko pu~anstvo i u puste ku}e uselilo mnogo hrvatTroglav 1913 90 140 skih izbjeglica iz Bosne. S Gradine na si. rubu Dinara 1831 67 144 mjesta, 5' od sredi{ta, krasan je vidik na KrbavKremen 1591 13 176 sko polje i Plje{ivicu, {to ne bi trebao propustiti Sv. brdo 1753 37 222 ni jedan posjetitelj. S Udbine je nekoliko moVaganski vrh 1758 38
230 gu}nosti uspona na Ozeblin. Najzanimljiviji je Viso~ica 1619 43 247 kroz 8 km dugu dolinu Kozju dragu (5 h), a naj[atorina 1624 66 277 kra}i preko Kuka, koji ovdje opisujemo. M. Rajinac 1699 72 290 S kriànja u Udbini put vodi 16 km cesKlek 1181 95 328 tom prema D. Lapcu do prijevoja Kuk Gola Plje{ivica 1649 26 336 Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 483
(1135 m) koji dijeli Plje{ivicu od njezina j. nastavka s
najvi{im vrhovima Kremenom (1591 m) i Po{takom (1425 m). Do Kuka }e se mo}i i autobusom ako bude obnovljena linija za D. Lapac. Oko 500 m prije prijevoja, a isto toliko iza kilometarskog kamena br. 79, skre}e l. s o{trog d. zavoja {umska cesta koja nakon 5 km zavr{ava ji. pod vrhom Rudi lisac (1611 m). U posljednjem diOzeblin (Alan ^aplar) jelu cesta postaje sve lo{ija i pomalo se spu{ta do okreti{ta. Tu se penju o{tro uzbrdo dvije {umovite drage. Treba krenuti desnom 20' do poloìte staze kroz {umu i {umom jo{ 10' na Radovicu (1408 m). To je poljana na prijevoju izme|u Rudog lisca i Ozeblina duga~ka kojih 200 m. Slijedi 1 h uspona bez puta kroz {umu drè}i se hrpta u s. smjeru. Ljep{i je, ali orijentacijski teì i malo duì zaobilazan put s i. strane koji se s Radovice odvaja na njezinu kraju d. u {umu. Najprije se ide 15' kroz {umu poloìto do bunara (lokva ogra|ena cjepanicama), a iza nje l. {umovitom dragom penju}i se 40' do Rudopoljane. To je nekoliko livada s ostacima turske karaule iz doba Vojne krajine. Odatle nema puta, ali se vrh vidi i treba ravno kroz {umu, potkraj kroz klekovinu bukve, jo{ 20' ravno na vrh Ozeblina (1657 m), najvi{i vrh Plje{ivice (prepoznatljiv je po metalnom telekom tornju). Ozeblin ima oblik travnate kupole s koje je neobi~no {irok vidik, a vrh je glasovit i po svojoj rijetkoj flori. Oko 1 km u si. smjeru vidi se lijepa poljana Vukosavica, a u z. smjeru pod vrhom duboko usje~ena Kozja draga. LITERATURA Torbar, J.: Uzlaz na Klek i Plje{ivicu. Knjièvnik 2, 1865., 161; Dev~i}, I.: Klanac [kipina. Vienac 1890.; Dev~i}, I.: Put na Golu Plje{ivicu. Prosvjeta 3, 1895., 595; Jami~i}, A.: Uzlaz na Golu Plje{ivicu. HP 3, 1900., 66; Rossi, Lj.: Uzlaz na Rudilisac i Ozeblin u Krbavi. HP 3, 1900.,11 i 27; Hirc, D.: Plje{ivica. Prirodni zemljopis Hrvatske, I, Zagreb 1905. (str. 491); Pavi~i}, I.: Pojava abrazije na i. izdanku Plje{ivice. Gl. Hrv. prir. dr. 20, 1908., 103; Tu}an, F.: Ozeblin. Vienac 3, 1912., 30, 61, 160, 192 i 379; Pasari}, J.: Na Goloj Plje{ivici. Vienac 3, 1912., 317; Rossi, Lj.: Die Plje{ivica und ihr Verbindung mit den Velebit in botanischer Hinsicht. Magyar botan. lopok 1913., str. 37; Gu{i}, B.: Li~ka Ple{ivica. PV 21, 1921., 98; P. K.: Gola Plje{ivica. HP 20, 1922., 105; Horvat, I.: O vegetaciji Plje{ivice u Lici. Geogr. vestnik 1, 1925., 113; Wester, J.: Izlet na Golo Plje{ivico. PV 36, 1936., 12; Marion, V.: s Li~ke Plje{ivice. HP 38, 1938., 105; Praì}, M.: Plje{evica – Plje{ivica. HP 36, 1940., 99; [afran, M.: Li~ka Plje{ivica. NP 3, 1951., 160; O{tri}, V.: U pohode Li~koj Plje{evici. NP 8, 1956., 136; Markovi}, Lj. i M.: Preko Ozeblina, od Udbine do D. Lapca. NP 14, 1962., 223; Markovi}, M.: Iz pro{losti Li~ke Plje{evice. NP 15, 1963., 19; Markovi}, M.: Plje{evica, Geogr. glasnik 25, 1963., 81.
O{tri Medvje|ak Oko 3 km zra~ne linije i. od hotelskoga kompleksa u turisti~kom sredi{tu Plitvi~kih jezera pruà se kao sz. nastavak Li~ke Plje{ivice {umovita gorska kosa Medvje|ak duga~ka 8 km. Sa sredine njezina hrpta diù se dva stjenovita vr{ka: O{tri Medvje|ak (884 m) i Tupi Medvje|ak (868 m). Njihovo ime prili~no dobro oslikava oblik. Po prirodnim svojstvima masiv je u svemu nalik Plje{ivici, jedino znatno zaostaje visinom. Ogoljeni vrh O{trog Medvje|aka lijep je vidikovac. Do njegova je vrha od Plitvi~kih jezera samo 1 h hoda (300 m visinske razlike). Posjetitelji Jezera neopravdano ga zanemaruju, ~emu su djelomice krivi turisti~ki prospekti i vodi~i. Cjelovita slika o Jezerima ne moè se ste}i samo {etnjama uz obalu i upravo je Medvje|ak vidikovac koji pruà vidik na ~itavo podru~je izme|u Kapele i Plje{ivice u 484 HRVATSKE PLANINE
kojemu su terasasto smje{tena Jezera. To se znalo ve} koncem 19. st. i zato je dràvni erar na zamolbu »Dru{tva za ure|enje i poljep{avanje Plitvi~kih jezera i okolice« 1900. g. sagradio {umski put od plitvi~kog hotela na O{tri Medvje|ak u duìni od 5,5 km (tada nazvan Blankinim putem po jednom ~lanu vladaju}e dinastije). Put je lijepo izveden i jo{ sada upotrebljiv, a posljednji je put markiran 1980. g. Vodi ugodnom hladovinom bukove {ume i bila bi dùnost uprave Parka obnoviti markaciju i uspon ponuditi posjetiteljima ve}ih kulturnih zahtjeva. £ 1. Plitvi~ka jezera (ulaz 2) – O{tri Medvje|ak 1,15 h. Put zapo~inje na velikom autoparkingu kod ulaza broj 2 s i. strane ceste Zagreb – Gra~ac. Od hotelskog kompleksa na Poljani dolazi se do toga mjesta mimo zgrade ureda HP-a i pje{a~kim mostom preko ceste Zagreb – Split, odakle jo{ 4' najprije pje{a~kom asfaltiranom stazom, a zatim u istom smjeru parkirali{nom cestom do blagog l. zavoja gdje se d. u {umu odvaja pje{a~ki put (na stablu provizorna markacija). Od nadstre{nice na a. p. stiè se do toga mjesta stubi{tem koje izlazi na asfaltiranu stazu kod gore spomenutog mosta. U po~etku se staza malo spu{ta i krià s nekoliko {umskih kolnika, a zatim slijedi lijepo gra|ena staza koja se blagim zavojima me|u ponikvama penje 40' do Hrnjaku{e, ove}ega kosog paprati{ta (vidik na Plje{ivicu).
Staza je ovdje stotinjak m obrasla gustom paprati. Hrnjaku{u valja prije}i j. rubom i odmah iza nje u {umi skrenuti o{tro l. u nekoliko o{trih zavoja do mjesta gdje nam ususret dolazi druga varijanta puta (v. 2). Ovo }emo mjesto prepoznati po tome {to tu prestaje uspon. Odavle d. odvojkom preko malog prijevoja visokog svega oko 1 m, a iza njega najprije l. rubom duboke {umovite ponikve, te usponom po zavojitoj {umskoj stazi na prijevoj izmedu O{trog i Tupog Medvje|aka, odakle na vrh u nekoliko o{trih zavoja. Prije samoga vrha staza je prili~no zarasla. Vrh je umjetno na~injeni zaravanak od naslagana kamenja, velik 4x20 m. Vidik se pruà na Li~ku Plje{ivicu i na uvalu s Jezerima, a seè sve do Velebita i Gorskoga kotara. £ 2. Plitvi~ka jezera (ulaz 1) – O{tri Medvje|ak 1,20 h. Od ulaza broj 1 (u blizini »Li~ke ku}e« i campinga) cestom Zagreb – Gra~ac desetak min prema Splitu. Prije benzinske crpke zapo~inje l. iznad ceste na neupadljivu mjestu lijepo gra|ena staza na Medvje|ak, koja je na tome mjestu bila presje~ena izgradnjom ceste. Staza se stalno uspinje u ji. smjeru. Najljep{i je njezin dio u prvoj tre}ini gdje prolazi bukovom {umom (specijalni {umski rezervat). Zatim prolazi gornjim rubom male strme livade, a 5' iza nje, na mjestu gdje se po~inje spu{tati, stiè do maloga prijevoja spomenutog pod 1. Kremen Kremen se pruà j. od Plje{ivice kao njezin nastavak u onom planinskom nizu koji se na granici Dalmacije posve pribliàva Velebitu. Po svojim je prirodnim svojstvima vrlo sli~an Ozeblinu. Od njega je udaljen samo 15 km zra~ne linije. Odvaja ih prijevoj Kuk preko kojega prelazi cesta Udbina – Bruvno – Mazin – Lapac. Diè se nad li~ku visoravan oko 1000 m visoko, ali prilaz znatno olak{ava {umska cesta koja se na prijevoju ispod Kremena pribliàva vrhu na samo 1 h hoda. Najljep{i je pogled Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 485
Kremen s jùne strane na Kremen s ceste Udbina – Gra~ac kod Bruvna: iznad prostranoga kra{kog polja diè se kao {iroka i lijepa planina sa stjenovitim vrhuncima nad {umskim pojasom. Taj je {umski pojas ispod vrha popre~no presje~en travnatom policom zvanom Ledina, koja se nazire izdaleka. Na njoj su dva jaka nepresu{na izvora. Iako je Kremen planinarima malo poznat, ima sve ~ime planina moè privu}i: lake prilaze, {umovite padine, osamljen vrh slobodan od {ume, lijepe travnate proplanke i bogate izvore pitke vode. Nema markacija, ni pl. objekata. Prije uspona valja se propitati u policiji o sigurnosnom stanju na prilaznim putovima. £ 1. Bruvno – Mazinski prijevoj 6 km – Kremen 2,30 h. Od Bruvna na cesti Plitvice – Gra~ac (oko 21 km j. od Udbine) l. kroz selo cestom prema Mazinu (cesta je ve}im dijelom asfaltirana). Nakon 6 km, na Mazinskom prijevoju (818 m) treba skrenuti l. lo{ijom {umskom cestom koja se uspinje d. obronkom brda [olobanice, a povrh sela Kova~evi}a. Na 5. km zavojem sije~e pitomu, ali strmu travnatu dragu kod mjesta gdje izvire snaàn izvor zvan Luka. Pje{aci }e ovdje skrenuti l. uzbrdo i za 40' usponom kroz {umu sti}i na i. rub Ledine. Ledina je vrlo lijepa, blago nagnuta travnata poljana {iroka oko 200 m, a duga~ka gotovo 1 km. Otprilike na njezinoj sredini izviru dva vrlo snàna izvora. Prvi je od njih bio u davnini vodovodom odveden u selo Klapavicu (jo{ se vide ostaci kaptaè) i odatle mu ime Klapavica. Ledini daje osobitu slikovitost stjenovita barijera iznad uskoga {umskog pojasa sa s. strane. Na samome po~etku Ledine odvaja se d. kroz {umski pojas jedva vidljiva staza koja se penje na stjenovit hrbat na mjestu gdje mu se {uma najvi{e pribliàva (postoji i lak{a zaobilazna varijanta d. kroz {umu, ali je nije lako na}i). Stigav{i na hrbat, treba njime l. jo{ 20' do vrha (1591 m). Vrh je travnata glavica Ledina pod vrhom Kremena 486 HRVATSKE PLANINE
koja str{i kao kruna povrh stijena i {umskog pojasa, s betonskim geodetskim stupom. Vidik je vrlo {irok. Osobito je lijep na Velebit, li~ko sredogorje i Ozeblin, a vide se i bosanske planine. Varijanta za one koji imaju terensko vozilo: od izvora na cesti gdje je pje{aci ostavljaju, valja produìti jo{ 1 km do prijevoja Banovo, odakle l. kroz {umu bez puta drè}i se d. ruba hrpta. Cesta se na drugu stranu spu{ta kroz duboke {ume i spaja s cestom Udbina – Lapac. LITERATURA Poljak, @.: Kremen. NP 32, 1980., 63; Rukavina, A.: Usamljeniku u pohode. NP 32, 1980., 66. Po{tak U najjùnijem izdanku Plje{ivice, stisnutom izme|u Velebita i Dinare, nalazi se zanimljiv stoàst vrh Po{tak (1425 m) koji se lijepo vidi iz vlaka na li~koj `. pruzi kod postaje Zrmanja. Ovdje, u blizini trome|e Like, Bosne i Dalmacije, ve} se pomalo osje}a mediteranski utjecaj u klimi i vegetaciji koji prodire uzvodno dolinom Zrmanje. Sa si. strane, odakle je glavni pristup, Po{tak izgleda poput stjenovita sto{ca koji se diè iz prostranoga kra{kog kamenjara. Na podnòju njegovih stijena je mali {umski pojas koji slici daje osobit sklad. Zbog toga privla~i ve}u pànju od svoga vi{eg susjeda u Ke~inoj kosi (1443 m). Po{tak je u stru~noj literaturi poznat po bizarnim kamenim oblicima na z. podnòju vrha, na visini od oko 1200 m. Na Po{taku nema pl. objekata, a ni markacije nisu obnovljene, no kako su padine od `. p. Zrmanja pa gotovo do vrha bez {ume vidici su nesmetani i orijentacija laka.
Od `. p. vodi preko kamenjara i podno vrha {umska cesta kojom se moè uspon skratiti na samo 1 h, ali je cesta zasad vozna samo za terenska vozila. £ 1. @. p. Zrmanja (Otri}) – Po{tak 2,30 h. Prije}i prugu 10 m l. od ru{evinà. p. i kroz borik sti}i na cestu. Kratko zatim skrenuti d. na kr{evitu padinu kojom treba dalje bez puta ravno do stijena (1,40 h), odakle d. na vrh jo{ 1 h. @elimo li usput posjetiti Po{takove kamene stupove, dràt }emo se {to vi{e l. od najve}e {umske plohe na Po{takovoj padini. Penju}i se prema vrhu, z. od njega, na mjestu gdje staza prilazi prijevoju izme|u Po{taka i maloga kamenog kuka, vidi se d. u dubini od 200 m travnata poljana s Po{takovim kukovima (silaz bez puta10’). Po{tak s jùne strane Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci 487
Kukovi pod Po{takom Po{takovi kukovi. Usred blago nagnute travnate visoravni osovljeno je 5–6 zanimljivih kamenih obeliska razli~itih oblika i dimenzija. »Riznica neobi~nih, fantasti~no izmodeliranih oblika u kamenu, koji svojim dimenzijama i formama prvo za~u|uju, a onda i poti~u na razmi{ljanje, kako i {to je bilo u stanju stvoriti ne{to ovakvo.« Prema mi{ljenju geologa, u postanku ovih monolita imala je ulogu eolska erozija (bura je brusila kamen nose}i o{tra zrnca dolomitnog pijeska, a oduprli su joj se samo tvr|i dijelovi stijene). Vrlo zahvalni fotografski motivi! Staza se s prijevoja nastavlja blagim usponom do hrpta u zale|u Po{taka i
njim l. izlazi na vrh. Vrh se sastoji od tri kr{evite glavice, me|u kojima je travnata uvala promjera 30 m. Vidik se pruà na j. Velebit, prostrane livade oko Gute{ina vrha, Osje~enicu i Dinaru. Na podnòju se vidì. p. s koje smo do{li, a na sz. strani kra{ko polje Velika Popina. Putem nema vode. Ljetni uspon ne valja planirati usred dana zbog izloènosti suncu. Zagreba~ki su planinari 1986. postavili na vrh upisnu kutiju i produìli markaciju preko Ljubine poljane i Babi}a jezera dò. p. Ti{kovac na Unskoj pruzi (v. Ilicu u poglavlju Planine Dalmacije). £ 2. @. p. Zrmanja (Otri}) – Ljubina poljana 8 km – Po{tak 1 h. Cestovni prilaz vodi od `. p. u s. smjeru prema Gra~acu i nakon 1 km prelazi mostom `. prugu. Iza mosta, 100 m l. u Otri}u je kriànje za Gra~ac i Lapac, a odmah iza mosta d. skre}e uzbrdo {umska cesta (sada je u lo{em stanju i samo za terenska vozila), koja se u zavojima pribliàva Po{takovu podnòju. Potkraj prolazi kroz {umski pojas i izlazi iz njega na samome podnòju stijena (7. km od mosta). Tu zapo~inje Ljubina poljana (oko 1000 m). Cesta preko nje prelazi u {umu, no mi ostavljamo cestu ve} na po~etku, skre}emo o{tro d. jednim odvojkom u {umu i nakon 100 m izlazimo na livade. Slijedi pje{a~ka staza donjim rubom {ume u blagom usponu po travnatoj padini obilaze}i vrh s d. strane do prijevoja iznad kukova. Dalje v. 1. LITERATURA Markovi}, M.: O postanku kamenitih stijena na Po{taku. NP 13, 1961., 175; Rukavina, A.: Po{tak (1425 m). NP 30, 1978., 104; Milas, I.: Po{tak. NP 37, 1985., 154. 488 HRVATSKE PLANINE PLANINE DALMACIJE Prirodne i dru{tvene osobitosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 491 ILICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 494 1. Ti{kovac Li~ki – Bursa} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495 2. Resanovci – Ledenica – Smr~ak – Bursa}. . . . . . . . . . . . . 496 DINARA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 496 1. Knin – Suho polje – Pl. dom na Brezovcu – Dinara . . . . . . . . 500 2. Kijevo – Glava{ – Dinara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 502 3. Uni{ta – Dinara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 502 4. Mlinice – Mirkovi}i – Dinara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 503 SVILAJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 504 1. Zelovo Sinjsko – Kun~eve staje – Svilaja . . . . . . . . . . . . . 505 2. Mu} – Ogorje – Kapetanovi}a staje – Svilaja. . . . . . . . . . . 506 3. Maljkovo – Jastreba~a – Svilaja . . . . . . . . . . . . . . . . . 506 KAME[NICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 507 1. Podgradina – Konj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509 2. Pl. dom u Donjim Koritima – Konj . . . . . . . . . . . . . . . . 510 3. Pl. dom u Donjim Koritima – Kame{nica . . . . . . . . . . . . . 511 4. Pl. dom u Donjim Koritima – Gareta – Burnja~a . . . . . . . . . 511 5. Vaganj – Kurtagi}a dolac – Konj . . . . . . . . . . . . . . . . 511 PROMINA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 512 1. @. p. Drni{ – Kulina kapela – Pl. dom – ^avnovka . . . . . . . . 513
2. Drni{ – Li{njak – Pl. dom – ^avnovka . . . . . . . . . . . . . . 514 TRTAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 515 1. [ibenik – Pl. ku}a u Rupi}ima – Orlova~a – Krtolin . . . . . . . . 515 2. [ibenik – Jùni [kugori – Bu{ci – Krtolin . . . . . . . . . . . . . 516 3. Dabar – Orlice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516 KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517 1. Solin – Sv. Juraj (Splitov klin~ani put) . . . . . . . . . . . . . . 520 2. Ka{tel Su}urac – Pl. dom Putalj – Sv. Luka . . . . . . . . . . . . 520 3. Ka{tel Kambelovac – Pl. ku}a pod Koludrom – Pl. skl. »Orlovo gnijezdo« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 521 4. Ka{tel Kambelovac – Pl. ku}a pod Koludrom – Veli vrj . . . . . . 523 5. Ka{tel Stari – Mala~ka – Biranj . . . . . . . . . . . . . . . . . 523 6. Uzdùni putovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 524 MOSOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 525 Sredi{nji dio Mosora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 530 1. Sitno Gornje – Giromettin dom . . . . . . . . . . . . . . . . . 530 2. @rnovnica – Giromettin dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 531 3. Vranja~a – Vickov stup – Giromettin dom . . . . . . . . . . . . 532 Izleti iz Giromettina doma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 4. Vickov stup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 5. Veliki Kabal. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533 6. Kozik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534 7. Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534 Zapadni dio Mosora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534 8. Klis Grlo – Debelo brdo – @ivica – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . 534 9. Ku~ine – Ku~inski doci – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . 534 10. @rnovnica – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . . 535 11. Sitno Gornje – Pl. ku}a Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . 536 Izleti iz Pl. ku}e Lugarnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536 12. Kunjevod – Pli{ivac – Debelo brdo. . . . . . . . . . . . . . . . 536 13. Ljubljan – Vickov stup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536 Planine Dalmacije 489
14. Giromettin dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536 Isto~nom dio Mosora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536 15. Dubrava – Kozik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536
16. Gornji Dolac – Ra{eljka – Tropo{nik – Gata . . . . . . . . . . . 537 17. Gornji Dolac – Kozik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 537 Autobusni vozni red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539 POLJI^KA PLANINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539 1. Srinjine – Sv. Jure – Stroànac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541 2. Srinjine – Podstrana – Sv. Martin . . . . . . . . . . . . . . . . 541 3. ^vr~i}i – Veliki O{trok – Sv. Martin . . . . . . . . . . . . . . . 541 4. Podume – Jesenice – Krilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541 5. Do~ine – Sv. Maksim – Krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541 6. Naklice – Stomorica – Du}e – Omi{ . . . . . . . . . . . . . . . 542 7. Naklice – Lisi~ine – Omi{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542 OMI[KA DINARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542 1. Omi{ – Borak – Ra{eljka – Dinara . . . . . . . . . . . . . . . . 543 2. Mogu}nosti silaska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544 BIOKOVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545 Usponi iz Podbiokovlja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 551 1. Makarska – Makar – Pl. dom Vo{ac – Sv. Jure . . . . . . . . . . 551 2. Makarska – Tu~epi – Staza – Sv. Jure . . . . . . . . . . . . . . 554 3. Makarska – Veliko Brdo – Pl. ku}a »S. Ravli}« na Lokvi – Sv. Jure . 554 4. Bast – Motika – Pl. ku}a »S. Ravli}« na Lokvi – Sv. Jure . . . . . . 556 Usponi iz Zabiokovlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 556 5. Brzice – Pl. ku}a »S. Ravli}« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557 6. Mili}i – Sv. Jure . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557 7. Turija – Sv. Jure. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557 Usponi na Sv. Iliju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557 8. Bast – Vela Vrata – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 557 9. Bast – Osi~ine – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558 10. Gornja Brela – [}irovac – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . 558 11. [ute – [}irovac – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558 12. Dedi}i – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558 13. Stani}i – Kaoci – ^ulica – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . 558 Jùni dio Biokova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558 14. Podgora – Pl. ku}a Podglogovik . . . . . . . . . . . . . . . . . 558 15. Plo~e – Sta{evica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 558 SV. ILIJA NA PELJE[CU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 560 1. Orebi} – Urkuni}i – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 560 2. Orebi} – Bilopolje – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 561 3. Orebi} – Viganj – G. Nakovana – Sv. Ilija . . . . . . . . . . . . 562 MARIN VIJENAC U PLANINI @ABI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 563 1. Metkovi} – Mlini{te – Marin vijenac . . . . . . . . . . . . . . . 563 SNIJE@NICA IZNAD KONAVALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 563 1. Dubrovnik – Mihani}i – Kuna – Snijènica . . . . . . . . . . . . 563 2. Dubrovnik – Pridvorje – Kuna – Snijènica . . . . . . . . . . . . 564 490 HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene osobitosti Smje{taj i podjela. Osnovne prirodne zna~ajke dalmatinskih planina vezane su uz njihovu pripadnost dinarskomu gorskom sustavu (Dinarskom gorju, Dinaridima). [tovi{e, upravo je u Dalmaciji sredi{te toga duga~koga gorskog lanca {to se pruà uzdù cijele hrvatske obale Jadrana. U Dalmaciji se Dinaridi ra~vaju u nekoliko usporednih nizova. Najvi{i je niz onaj koji ~ini prirodnu me|u prema Bosni, a sastoji se od Ilice, Dinare, Troglava i Kame{nice. Kroz Dalmatinsku zagoru pruà se drugi niz u kojemu su najvi{i Promina, Mose} i Svilaja. U planinarskom pogledu najzanimljiviji je primorski niz: Kozjak, Mosor, Omi{ka Dinara i Biokovo. Ovamo bi kao ~etvrti niz trebalo pribrojiti i planine jadranskog oto~ja, jer one nisu ni{ta drugo nego potopljeni dio Dinarskoga gorja (opisujemo ih kao cjelinu u posebnom poglavlju). Svim ovim nizovima osnovno je morfolo{ko svojstvo dinarski smjer pruànja sz.-ji. Drugo je vàno obiljèje da najvi{a planinska podru~ja nemaju oblik grebena, nego visokih zaravni (do 1700 m), vrlo zamr{ena reljefa, s brojnim ponikvama i vrhovima, jamama i gorskim kosama. Rubovi zaravni ~esto zavr{avaju okomitim golim stijenama {to se ru{e u duboka i ravna kra{ka polja. Kao po pravilu, stjenoviti su odsjeci na jùnim padinama (Kozjak, Dinara, Biokovo, Mosor) i tektonskog su postanka. Iznimka je jedino Troglav, sa stijenama na s. padini koje su nastale djelovanjem ledenjaka. Kra{ka golet. Ono {to se najvi{e doima svakoga posjetitelja dalmatinskih planina, jest golet nepreglednih kamenjara na njihovim zaravnima, koja im ~esto daje obli~je kamenite pustinje. Na dinarskom je krasu pra-
vo carstvo kr{a kakvome nema premca na na{emu kontinentu, a malo i u svijetu.* Kra{ka golet pod Dinarom u Dalmatinskoj zagori LITERATURA: Gu{i}, M. i B.: Kras ili kr{? Kr{ Jugoslavije 2, 1960.; Poljak, @.: Kr{ ili kras? I kr{ i kras! NP 86,1994.,176. Planinar naviknut na planine sj. Hrvatske, na bujnu vegetaciju i ùbor potoka, doìvjet }e ovdje neslu}ene kontraste. Tri su osnovna ~initelja sudjelovala u stvaranju toga impresivnog, ali zapravo àlosnog pejzaà: vapnena~ka gra|a, klima i ~ovjek. Dinaridi su gra|eni od mo}nih naslaga vapnenca debljine do 2000 m, pretèno iz razdoblja krede. Taj kamen pruà samo neznatan otpor eroziji vode, pa je cirkulacija vode preteìto okomita smjera. Unato~ obilnim oborinama na granici dviju klimatskih regija, nema povr{inskih vodotoka, ponegdje ni minimuma vlage potrebne za rast biljnog pokriva~a. Svi vodeni talozi brzo nestaju u {krapama, ponorima i podzemnim {upljinama. Klima je tako|er izrazito neprikladna za razvitak biljnog pla{ta: ljeti snàno zra~enje sunca usijava kamen, a zimi ekstremno suha bura isu{uje vlagu u tlu. Unato~ takvim nepovoljnim prirodnim uvje* Kr{ i kras. Narod kr{em naziva svaku golet bez obzira na petrografsku gra|u, a krasom samo podru~je gra|eno od vapnenca (Istra, sj. Primorje i susjedna Slovenija). Geolozi i geografi u novije doba za oba pojma rabe samo termin kr{, nazivaju}i kr{em ~ak i sasvim zelenu ponikvu bez ijednoga kamena, tvrde}i da kras nije hrvatska rije~. To nije to~no. Prema Mogu{evu »Hrvatskom ~estotnom rje~niku« (Zagreb 1999.) kras je ~ak malo ~e{}a rije~ od kr{a. Planine Dalmacije 491
tima, nije tu oduvijek bila
kra{ka pusto{, o ~emu svjedo~e mnogi povijesni izvori. Propast {ume. Biljni svijet ima veliku mo} prilago|ivanja i dana{nji goli kras bio je neko} pokriveni kras. ^ovjek je sam poremetio labilnu ravnoteù biljnih zajednica, a to je, naàlost, ~esto radio bez nùne potrebe. U tisu}ljetnom uni{tavanju {umskoga pla{ta glavnu je ulogu odigrao sto~ar, nemilice ga uniVapnenac pod tankim slojem humusa; {tavaju}i paleòm kako bi slojevi su naborani, navu~eni i dislocirani rasjedima pro{irio pasi{ta. Planinari su jo{ donedavna bili o~evici takvih {umskih poàra velikih razmjera. Sto~aru je mnogo pomogla koza, onemogu}uju}i svojim brstom obnavljanje prizemnih mladica. Tvrdnja da je {ume uni{tila mleta~ka sjekira za potrebe brodogradnje, mòda je domoljubna, ali u najmanju ruku pretjerana pri~a. Tek je u novije doba pusto{enje po~elo jenjavati – zahvaljuju}i zabrani ispa{e koza, a tako i odumiranju tradicionalnoga dinarskoga polunomadskog na~ina sto~arenja. Naàlost, prekasno! Nakon uni{tenja {ume, atmosferske su vode isprale tanak sloj humusa do golog kamena (denudacija) i tako stvorile najpasivnije podru~je u ~itavoj Hrvatskoj. Neko} prostrane pa{nja~ke oblasti svedene su danas na pojedine krpice okruène nepreglednim goletima, tek tu i tamo s ponekim ~uperkom trave. Od 120 000 ha pa{nja~ke zone vi{e je od pola goleti. Nakon uni{tenja {ume, ~ovjek je stolje}ima skupljao kamenje u gomile ili gradio suhozide (groma~e) kojima je nastojao za{tititi ostatke plodnog tla. Putuju}i Dinaridima svuda nailazimo na takve ograde, nalik na oaze u pustinji. Ovaj kratki izlet u povijest biljnog pla{ta koristan je kako bi planinari shvatili postanak dana{njega pejzaà i svu njegovu tragediju. Flora i fauna. U biljnom svijetu, toliko zna~ajnom po oskudnoj vegetaciji, zanimljiva je pojava velik broj biljnih vrsta raspore|enih slojevito u nekoliko visinskih pojasa. Tu se na kratkoj udaljenosti mogu doìvjeti veliki kontrasti. Mediteranski pojas, sa suptropskim elementima, naglo se diè preko pretplaninskoga u planinski pojas. Planinsku kra{ku golet ublaàva ve}i broj zelenih polja me|u brdima, gdje se nalazi najve}i broj naselja i glavnina obradivih povr{ina. Poljima vode glavni putovi, ali kako su to ~esto zatvorene doline, ceste moraju svladavati visoke prijelaze. Unato~ blizini mora, blagotvorni utjecaj mediteranske klime spre~avaju okolne planine. Siroma{tvo vegetacije ima za posljedicu i oskudnu faunu. Iznimke su gmazovi, me|u kojima su zmije otrovnice (poskok i ri|ovka) prili~na neugodnost za planinare. Klimatske prilike ne pogoduju planinarstvu. Kao {to nisu ugodni ljetni pohodi po uàrenu kamenjaru, tako ni zimsko doba nije prikladno zbog ~es-
te bure, koja svojim iznenadnim naletima moè biti i opasna. Najprikladnije je doba za uspone prolje}e i rana jesen, osim na visoke planine (Dinara, Biokovo), na koje treba i}i ljeti kad je vrijeme najstabilnije. Osobito je atraktivno razdoblje neposredno nakon bure, s ugodnom svjeìnom i neobi~no ~istim zrakom, {to omogu}uje daleke vidike. Pitka voda u planini te{ko je rje{iv problem. Izvori su rijetki, ponegdje su to samo oskudni to~ci, curci i kapljuvi {to ljeti ve}inom presu{e. Lokve na 492 HRVATSKE PLANINE
koje nailazimo u planini nastaju od padalina skupljenih u plitkim ponikvama, u kojima su pukotine na dnu za~epljene ilova~om ili zemljom crvenicom, ali i one brzo ispare. Osim toga ih one~i{}uje blago pri pojenju. U visokim planinama ~esto su glavna mogu}nost vodoopskrbe duboke jame s vje~nim snijegom, a ponegdje i plitke jame gdje pastiri li{}em i busenjem za{tite snijeg te ga ljeti otapaju za pi}e. Vode te- Lokva Paunovac na Svilaji ku}ice ima samo na niìm poljima, a i one su ~esto ponornice. Kra{ku hid-
rografiju karakterizira velik broj speleolo{kih objekata, dobrim dijelom jo{ neistraènih. Dinaridi su jedno od najbogatijih speleolo{kih podru~ja na na{em kontinentu. Stanovni{tvo dalmatinskih planina i pastiri odlikuju se velikim gostoljubljem i po{tenjem, ali tako|er neima{tinom i skromnim ìvotnim zahtjevima. U psihofizi~kom pogledu postoji prili~na raznolikost izme|u pojedinih regija, koja je uvjetovana povijesnim zbivanjima. U etnogenezi bitni su elementi: stari ilirski supstrat, romanski sloj sa snànim kulturnim utjecajem i broj~ano premo}an slavenski ìvalj velike asimilatorne mo}i. Op}enito uzev{i, u Dalmaciji se mogu razlikovati dva osnovna tipa: primorski i zagorski. Prvom je snaàn pe~at dao stari latinski gradski element svojom visokom kulturom i orijentacijom k moru, a drugome vla{ki sto~ari, orijentirani kopnu, s tipi~nom polunomadskom sto~arskom tradicijom starom vi{e tisu}a godina. Razlika izme|u ta dva osnovna tipa i danas se osje}a u svakodnevnom ìvotu (»vlaji« i »latini«). Ljudi {to ih susre}emo u planini odlikuju se markantnim stasom, o{trim crtama lica i fizi~kom otporno{}u (tzv. dinarski tip), a psihi~ki bistrinom, poduzetno{}u i osjetljivo{}u. Na minule povijesne epohe podsje}aju brojni tragovi na planinama i njihovim obroncima, po~ev{i od ilirskih mogila i starohrvatskih kulturnih i povijesnih spomenika, pa do srednjovjekovnih zamaka i turskih tvr|ava. @enska narodna no{nja u gornjoj Cetini (1958. g.) Planine Dalmacije 493 Planinarstvo. Planinama ove regije posebnu turisti~ku vrijednost daje blizina mora (jedinstvo primorskoga i planinskog turizma), a nekima od njih i visina (Dinara i Biokovo najvi{e su planine u Hrvatskoj). Budu}i da su svi vrhovi goli, vidici su nesmetani i veoma {iroki. Speleolo{ko bogat-
stvo pruà neiscrpne mogu}nosti za podzemna istraìvanja, a stijene za alpinistiku i, {to je osobito vàno, za zimske uspone u gotovo ljetnim uvjetima. Skijanju ne pogoduju blizina toplih struja i jaki vjetrovi. Po~eci planinarstva u Dalmaciji vezani su za Zadar, gdje je 1899. osnovano prvo planinarsko dru{tvo (»Liburnia«). Nakon Prvoga svjetskog rata, poslije gubitka Zadra, razvija se u Splitu snaàn pl. pokret oko podrùnice HPD-a »Mosor« (osn. 1925.). Danas u Dalmaciji postoji nekoliko pl. àri{ta; najja~e je Split, slijede Zadar, Makarska, Ka{tela, [ibenik, Sinj, Drni{ itd. Pl. ku}e danas postoje na Trtru, Kozjaku, Mosoru, Omi{koj Dinari, Biokovu, Promini, Kame{nici i Dinari, a ovamo treba pribrojiti i Snijènicu iznad Konavala. Pl. put »Dalmacija« obuhva}a primorski niz planina u srednjoj Dalmaciji: Labin{ticu, Opor, Kozjak, Mosor, Omi{ku Dinaru i Biokovo. Osnovao ga je PK »Split« 26. 11. 1978. Markacija je ozna~ena slovom D. Na putu je 20 KT, duìna puta je oko 120 km, a obilazak traje oko tjedan dana. Obilaskom se stje~e zna~ka. Trasa zapo~inje nà. p. Labin (29 km od Splita), odakle je uspon od 1 h do TV releja na vrhu Labin{tici (701 m; KT 1). Dalje nastavlja 2 h preko Opora (Crni krug; 647 m; KT 2) do Mala~ke (KT 3), a zatim preko Birnja (KT 4) do doma Putalj (KT 7). Slijedi uspon na vrh Sv. Luka (KT 5) i nastavak 3 h hrptom do Sv. Jure (KT 6). Silaz do Klisa (KT 8) jo{ 2 h. Na Mosoru valja posjetiti Lugarnicu (KT 9), Giromettin dom (KT 13), Vranja~u (KT 12), Vickov stup (KT 11), te vrhove Ljubljan (KT 10) i Kozik (KT 14); na Omi{koj Dinari vrh Imber (KT 16) i Kulu (KT 15); na Biokovu Sv. Iliju (KT 18), Vo{ac (KT 20) i Sv. Juru (KT 19), te na kraju Malakolo{ki muzej u Makarskoj (KT 20). Za markaciju se brine HPK »Split«. LITERATURA O PLANINAMA DALMACIJE Fortis, A.: Viaggio in Dalmazia I-II, Venezia 1774–1775.; Novotni, V.: Dalmacija, zanemareni biser planinarstva. HP 7, 1904., 27; Schubert, R.: Geologija Dalmacije. Matica dalmatinska, Zadar 1909. (183 str.); Forenbacher, A.: Visijanijevi prethodnici u Dalmaciji. Rad JAZU 200, 1913.; Forenbacher, A.: Istorijski pregled botani~kih istraìvanja Dalmacije od Visijanija do danas. Rad JAZU 202, 1914., 51; Girometta, U.: Planinarstvo u krasu. Split 1922. (60 str.); Dalmacija. Spomen-knjiga (334 str.). Udruènje jugosl. inènjera. Split 1923. (334 str.); Girometta, U.: Kako {kolska mladè da doprinese unapre|enju turizma u Dalmaciji. Split 1927. (16 str.); Kraja~, I.: Klimatski odnosi podru~ja dinarskog gorskog sklopa. HP 26, 1930., 35 i 67; Girometta, U: Jame i pe}ine primorskog kr{a. HP 28, 1932., 16; Girometta, U.: Spiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. HP 31, 1935., 289 i 323; Girometta, U.: O bezobzirnom uni{tavanju dalmatinske prirode. HP 32, 1936., 33; Lu~i} Roki, P.: Ljepote dalmatinskih planina. HP 34, 1938., 416; Ku{an, F.: Prilog poznavanju dalmatinskih planina. NP 6, 1954., 477; Gu{i}, B.: ^ovjek i kras. Kr{ Jugoslavije 123, 1957.; Gabri}, G.: Mala kronika speleologije u Dalmaciji. NP 32, 1980., 81.; Poljak, @.: Planine Dalmacije. Ekolo{ki gl. VI, 6, velja~a 1998., 6. Ilica zemljovid na str. 588 Smje{taj. Na trome|i Like, Dalmacije i Bosne diè se prili~no visoka, ali malo poznata planina Ilica (u narodu se ~uje i ime Uilica). Strogo uzev{i, ona nije samostalan masiv, nego s. izdanak Dinare, duga~ak oko 15 km.
Pruà se izmedu Krkine pritoke Buti{nice i zapadnobosanske visoravni. Granicom prema Dinari moèmo smatrati 1000 m visok prijevoj preko kojega prelazi cesta Knin – Bos. Grahovo. Prema Bosni se, poput Dinare, spu{ta {umovitim padinama, dok se na hrvatsku, jz. stranu ru{i strmom i stjenovitom, ali {umovitom padinom, u kojoj je osobito lijepa sastojina crnoga bora. Ispod te padine je uska, zelena dolina Buti{nice. Dolinom prolazi unskà. pruga koja najkra}im putem povezuje Dalmaciju sa sj. Hrvatskom. Najvi{em vrhu Ilice, Bursa}u (1654 m), moè se s bosanske strane 494 HRVATSKE PLANINE
prili~no lako pri}i {umskim cestama koje dopiru u visinsko podru~je, a najkra}i i najzanimljiviji je uspon od `. p. Ti{kovac na hrv. strani. Nakon Domovinskoga rata prilaz s bosanske strane nije markiran i planinari Ilicu jo{ ne posje}uju. £ 1. Ti{kovac Li~ki – Bursa} 3,30 h. Polazna to~ka za uspon na vrh Ilice s Duboka draga u j. padini Ilice hrvatske strane jè. p. Li~ki Ti{kovac na visini od 600 m (140 km od Splita, 327 km od Zagreba). Unska pruga sa svojim postajama, osobito u Ti{kovcu, dobra je podloga za razvoj turizma u dolini Buti{nice. S jedne joj je strane Ilica, a s druge su ogranci Po{taka, obje planine s nekoliko zanimljivih pl. to~aka. Samo 15’ od `. p., suprotno od Ilice, nalazi se zanimljivo Babi}a jezero, koje prije uspona na Bursa} vrijedi razgledati. Babi}a jezero nalazi se u dnu duboke kra{ke ponikve nastale uru{avanjem u trijaskom vapnencu. Promjer jezera je 100 m, dno je vrlo duboko, a voda bistra i smaragdno zelene boje. Zagonetno je da je razina uvijek jednaka, makar nema vidljiva dotoka. Jezero gubi vodu hrane}i poto~i} {to izvire malo isto~nije. Blizu jezera su i zanimljive prirodne kamenite tvorbe, me|u njima vitak toranj od 20 m (10’ ji. od jezera, pored potoka). Od jezera se moè za 2,30 h na Ljubinu poljanu i zatim dalje na Po{tak (v. Po{tak). Pogled na Ilicu sà. p. ne djeluje privla~no. Strma i preko 1000 m visoka padina, obrasla vegetacijom iz koje vire {iljaste i rastrgane stijene, na prvi pogled ~ini se neprolaz-
nom i zastra{uju}om. Posjetitelj vje{t orijentaciji ipak }e i bez markacije iza}i na njezin vrh drè}i se markantne Duboke drage koja se od najvi{ega vrha spu{ta ravno preU Dubokoj dragi pod Ilicom ma selu Ti{kovcu. Draga se nalazi izme|u dva o{tra grebena; onaj greben {to Dragu zatvara s lijeve, s. strane, posluìt }e kao put na vrh. Od `. p. treba preko doline, mimo nekoliko napu{tenih ku}a, uz potok i iza prve {umovite glavice d. po dnu suhoga korita. Nakon 45’ vrlo o{trog puta kroz borovu {umu, izlazi se na spomenuti greben iznad Duboke drage, odakle se nastavlja zanimljiv uspon s penja~kim elementima. Desno u dubini crni se divlja {umovita Duboka draga, a jedva vidjiva, zarasla stazica uspinje se njezinim rubom me|u velikim kamenim blokovima slikovitih oblika, ~as nalik ru{evnim tvr|avama, ~as zagonetnim figurama iz pri~a. Kroz taj labirint rastrganih stijena staza se na ja~im strminama ponekad i gubi, ali ne zadaje osobitih orijentacijskih pote{ko}a. Nakon 3 h uspona iznenada se izlazi na malu visoravan okruènu {umom, iz- Bursa}, najvi{i vrh Ilice Planine Dalmacije 495
nad koje se diè blago sveden vr{ni stoàc (jo{ 15’ uspona). Od `. p. do vrha, na zra~noj udaljenosti od samo 3 km, treba svladati 1100 m uspona. Bursa} (1654 m) je dobio ime po stanovnicima istoimenog zaselka u Ti{kovcu koji su tu neko} imali pasi{te. S bosanske strane neki taj vrh nazivaju Gologlav. Vidik s vrha je na Plje{ivicu, Velebit, Dinarske planine i u Bosnu. U dubini, preko doline Buti{nice, ljeska se Babi}a jezero. £ 2. Resanovci – Ledenica – Smr~ak 8 km – Bursa} 2 h. S bosanske je strane mogu} prilaz iz sela Resanovaca (770 m), 15 km od Drvara, 17 km od Grahova. Tu treba skrenuti kroz selo slabijom cestom prema Kaldrmi. Na tre}em km odvaja se d. krak 800 m do {pilje Ledenice koja je 1979. bila ure|ena za turisti~ki posjet (elektrika, betonske staze i stubi{te). Na 4,5 km odvaja se o{tro l. {umska cesta kojom se nakon 2 km stiè do ra~vi{ta kod {umskog radili{ta Uvala (1000 m). Tu treba opet l., a na idu}em ra~vi{tu d., do {umskog radili{ta Smr~ak. Dalje na vrh bez puta, koriste}i se {umskim vlakama. LITERATURA Poljak, J.: Kroz kuti} jùne Like. Li~ki kalendar 9, 1941., 39; Poljak, @.: Ilica planina i Babi}a jezero. NP 8, 1956., 9; Damjanovi}, A.: Planina Ilica, neizbru{eni dragulj. NP 41, 1989., 169. Dinara zemljovid 34, str. 498
Smje{taj i zna~enje. Iako je Dinara najvi{i vrh u Republici Hrvatskoj, ne isti~e se osobitom visinom (najvi{i vrhovi Dinarida su u Durmitoru i Prokletijama), ali se ipak glomaznim oblikom i duìnom svoje jz. stijene duboko doima svakoga tko je ugleda. Dinara je postala simbolom najve}ega planinskog lanca na Balkanskom poluotoku i dala mu svoje ime; ona je bogata riznica svih onih povr{inskih i podzemnih oblika {to ih obuhva}a pojam dinarskoga krasa. Njezin je masiv prirodna granica izme|u Dalmacije i Bosne, razdvajaju}i poput nepremostiva zida dva razli~ita svijeta: mediteranski i kontinentalni. U povijesti hrvatskoga naroda taj je zid imao vànu, ~esto i sudbonosnu ulogu. Pod njegovim je okriljem stvorena jezgra prve hrvatske dràve, a stolje}ima je bio prirodna brana pred turskim naletima. Iako jedva 60 km zra~ne linije od mora, Dinara je sa svojim susjedima, naàlost, i mo}na prepreka blagotvornom utjecaju klimatskih, gospodarskih i kulturnih strujanja s Mediterana. Ime Dinara. Pod imenom Dinara treba razlikovati tri orografska pojma: Dinarsko gorje, Dinaru planinu i Dinaru vrh. O Dinarskom gorju (Dinaridima) bilo je govora u prethodnom odsje~ku. Dinara planina je lanac {to se sastoji od Ilice, Dinare, Troglava i Kame{nice. Svaki od tih dijelova posebno je opisan u ovome vodi~u. Dinari vrhu (skr. Dinari) posve}eno je ovo poglavlje. ZanimStarohrvatska crkva Sv. Spasa kod izvora Cetine ljivo je da se pojam Dinara s dalma496 HRVATSKE PLANINE
tinske strane razlikuje od onoga s bosanske. Stanovnici Livanjskoga polja imaju poseban naziv za svaku skupinu, dok je u Dalmaciji pojam Dinare {iri, ponegdje seè preko Troglava sve do Prolog-planine. U anti~ko se doba planina zvala Adrion oros. Njezino je dana{nje ime nejasnog postanka, vjerojatno je povijesni trag ilirskog plemena Dindara, koje je ìvjelo s i. strane.
Jezerce iz kojeg izvire rijeka Cetina Prirodna svojstva. Dinara je glomazan i zatvoren masiv, duga~ak 20, a {irok gotovo 10 km. Granicu joj s triju strana obiljeàva cestovni polukrug Uni{te – Cetina – Knin – Bos. Grahovo – Peulje, a s ji. strane neo{tro je od masiva Troglava dijeli Privija iznad Uni{ta, prijevoj visok 1230 m. O prirodnim svojstvima Dinare vrijedi sve {to je re~eno o planinama Dalmacije, ali postoje i neke osobitosti. Unato~ blizini mora mediteranski su utjecaji neznatni, a klima o{tra, planinska i, {to je za posjetitelje osobito vàno, s velikim dnevnim temperaturnim kolebanjima. Za vedrih ljetnih no}i ìva se zna spustiti do ledi{ta, a i mraz je ~esta pojava. Na bosanskoj padini, izme|u Risovca i Crnog vrha, pruà se nekoliko lijepih {umskih podru~ja. Na sz. rubu planine, odmah iznad `. p. Komali} (16 km od Knina), nalazi se neobi~an i zanimljiv kotao promjera oko 3 km, okruèn kamenitim vrhovima Samogred (1040 m), [iljak (1299 m), Orlov kuk (1126 m) i ^elinka (668 m). Kotlu je ime Surdup, a odlikuje se borovim {umama velike ljepote i bogatstvom divlja~i. Surdup zasad nije obuhva}en nijednim planinarskim pravcem. Vode. Dinara je razvo|e Krke i Cetine, ali na njoj nema nijedne teku}ice. Sve padaline odmah nestaju u podzemlju, izbijaju}i na podnòju planine u obliku jakih kra{kih vrela, odmah ~itavih rje~ica. J. podnòjem te~e Kr~i}, mjestimice usje~en poput kanjona. Na svom izlasku u Kninsko polje ru{i se Topoljskim bukom, 40 m visokim slapovima koji padaju preko sedrene barijere. Topoljski buk se ubraja me|u najljep{e slapove u na{oj zemlji. Na suprotnoj padini Dinare nalazi se snaàn izvor rijeke Cetine. U blizini izvora je ulaz u Gospodsku {pilju, golem {piljski kompleks s podzemnim vodama (dosad istraèna duìna je 2980 m). Gospodska {pilja kod izvora Cetine (V. Boì}) Planine Dalmacije 497
Pogled na jz. stijenu Dinare od Pola~e Stanovni{tvo. U planini nema stalnih naselja. Prije Domovinskoga rata bilo je po planini ljetnih stanova sto~ara iz Poddinarja i Cetinskoga polja grupiranih u nekoliko ve}ih dolaca. Poddinarje je poznato kao jedno od najpasivnijih podru~ja u dràvi, a osobito je zloglasno zbog strahovite oskudice vodom. Za su{nih je ljeta treba donositi iz daljine od nekoliko sati hoda. Stanovnici Vrli~koga polja, na glasu su po skupocjenoj, gotovo egzoti~noj ènskoj narodnoj no{nji i po drugim zanimljivim etnografskim elementima (Vrli~ko kolo). Jugozapadna stijena Dinare. U fizionomiji Dinare najmarkantnije je obiljèje impozantna jz. stijena, najduà u Hrvatskoj. Poput mo}ne barijere, duga~ke 6 km, ona po~inje pod najvi{im vrhom; u O{ljaku (1589 m) postiè najve}u visinu (700 m), a zatim se postupno i ravnomjerno sniàva sve dok ne utone u Vrli~ko polje kod sela Kijeva. Ta stijena, ~ije je lice i{arano nebrojenim vodoravnim prugama i koja poput magneta privla~i pogled putnika na cesti Vrlika – Knin, nije jednostavna okomica. Na popre~nom presjeku ona bi izgledala kao orija{ko stubi{te, sa stubama visokima prosje~no 2 m. To su zapravo okomito odsje~eni slojevi krednoga vapnenca, koji mjestimice ~ine duga~ke uske police poput onih Zlatorogovih u Triglavskoj stijeni. Nekoliko duboko i okomito usje~enih kuloara (npr. M. i V. Pròljeb, u dijalektu Pròlop) dijele stijenu na nekoliko nejednakih dijelova. Na podnòju stijene je kra{ka visoravan {iroka 3–4 km, koja se koso spu{ta sve do stare ceste Vrlika – Knin. Stijene na vrhu ne zavr{avaju hrptom, nego na njihovu rubu po~inje valovita visoravan nepravilnoga kra{kog reljefa. Unato~ razvedenosti, ljepoti i visini, stijena za~udo ne privla~i mnogo penja~a. Svi dosada{nji penja~ki usponi izvedeni su u sredi{njem dijelu stijene, nad
kojim dominira vrh O{ljak. Istraìva~i planine. Za razliku od planina na sjeveru Hrvatske, Dinara nije u{la u svijet znanosti po botani~kim nalazima – njezino je ime postalo pojam u geologiji. Ve} 1774. talijanski opat A. Fortis poku{ava nakon obilaska {pilje kod izvora Cetine objasniti neke kra{ke pojave, a dvije godine zatim pojavljuju se nalazi Sinjanina I. Lovri}a. Botani~ka istraìvanja zapo~inje glasoviti R. Visiani (1831.), a nastavljaju ih A. Mazzoleni i J. Roich (1840.), F. Maly (1857.), T. Pichler (1868.), G. Beck (1895.), A. Degen (1905.), E. Janchen i B. Watzl (1907.) te, izme|u dva svjetska rata, I. Horvat. Planinarstvo. Iako je Dinara, uz Velebit, prva hrvatska planina za koju je poznato da je jo{ u srednjemu vijeku ljepotom svoje prirode nadahnula pjesnika (Petar Zorani}: »Planine«, 1536.), pl. djelovanje na njoj nije uzelo Planine Dalmacije 499
{irega maha, prvo zbog nedostatka smje{tajnih mogu}nosti i, drugo, zbog duga~kih i nemarkiranih prilaza. Uspon zahtijeva iskustvo i dobru kondiciju. Jedini je objekt u planini pl. ku}a na Brezovcu koju su uredili kninski planinari 1979., a s druge strane, na podnòju, hotel u selu Uni{tima. Posljednjih nekoliko godina Hrvatski planinarski savez organizira po~etkom svakog ljeta, a u povodu Dana dràvnosti, izlet za gra|anstvo u pratnji stru~nih vodi~a. Izbor prilaza. Od brojnih mogu}nosti uspona opisat }emo samo najvànije. Prvi je uspon iz Knina preko Brezovca. Dodu{e, najduì je, ali mu je prednost {to se s te strane moè automobilom prili~no visoko te {to vodi preko pl. doma. Uspon od Mlinica na rijeci Kr~i}u jedini pruà vidik na impozantnu jz. stijenu, a dobrim dijelom se penje kroz lijepu borovu {umu. Uspon iz Kijeva preko Glava{a prili~no je duga~ak, ali je uspon postupan i
dobro markiran jer sluì kao trasa spomenutog i pomalo ve} tradicionalnoga godi{njeg uspona. Osim toga je 2000. god. u Kijevu osnovano pl. dru{tvo, {to }e tako|er pogodovati uzlazu s te strane. Prednosti uspona od sela Uni{ta (700 m; teritorij BiH) jesu polazi{te s ve}e nadmorske visine, a u selu je i zgrada odmarali{ta koja bi nakon obnove mogla posluìti kao planinarski dom. Postoji i mogu}nost uspona iz Bos. Grahova {umskom cestom koja dopire visoko u planinu sve do Risovca, no nakon Domovinskoga rata planinari daju prednost drugim prilazima. Svi su prilazi prili~no dugi i udaljeni od prometnih veza (najblià `. p. je Knin, a najblià autobusna linija Knin – Sinj preko Pola~e). £ 1. Knin – Suho polje 14 km – Pl. dom na Brezovcu – Dinara 3 h. Polazna to~ka je grad Knin (èljeznicom od Zagreba 322 km, od Splita 102 km). Prije puta na Dinaru u Kninu se preporu~a uspon od 20’ na najatraktivniju to~ku grada, staru tvr|avu na strmoj hridini (srednjovjekovni Tenen, svojedobno hrvatska prijestolnica). S tvr|ave se pruà dobar vidik na Dinaru. Od `. p. Knin treba Tomislavovom ul., pa s nje d. Ul. 4. gardijske brigade i Sinjskom ulicom 2,5 km do ceste Sinj – Bos. Grahovo. S toga kriànja svakako treba svratiti 500 m ravno kroz selo do glasovitoga Topoljskog buka, {iroko razvedenog slapa kojim se rje~ica Kr~i} ru{i s 40 m visoke sedrene barijere u kotao s izvorom rijeke Krke. Buk je najljep{i u prolje}e kada ga hrane snjegovi s Dinare, a koncem ljeta zna i presu{iti. Od Buka natrag do kriànja, pa d. prema Grahovu 1,5 km u zaselak Jeli}e, gdje se d. odvaja brdska cesta (markacija d. na betonskom zidu). Prvi dio ceste sagra|en je 1976., a za vrijeme vladavine srpskih pobunjenika cesta je produèna mimo pl. doma prema vrhu Dinare. Prvi dio ceste je asfaltiran, a drugi Badanj (1281 m) izme|u Suhog polja i Brezovca (Tomislav Pavlin) 500 HRVATSKE PLANINE
dio zasad nije prohodan za osobna vozila. U po~etku se cesta u zavojima penje u selo Guge, pa dalje preko mosta d. na Novakovi}a staje, iznad kojih izbija do poligona Crvena zemlja na po~etku duga~koga Suhog polja, odakle je cesta sve lo{ija. Na drugom kraju polja, ispod Visibabe, cesta se ra~va: l. u Ra|en dol, a d. na{ put do podnòja vrlo slikovitog vrha Badnja (1281 m). Vrh obilazi s l. strane i iza njega se, kolnikom ili za Pl. ku}a na Brezovcu markacijom, postupno spu{ta u dolinu Brezovac te preko Simi}eva bunara
stiè do pl. ku}e. Ku}a se vidi tek izbliza jer je zaklanja brijeg. Pl. ku}a na Brezovcu (oko 1050 m) nalazi se u prostranom dolcu Brezovcu. Prvobitnu zgradu podiglo je Poljoprivredno dobro iz Knina 1901., a 1979. ju je PD »Dinara« iz Knina obnovio i nadogradio. Sada je to jednokatnica koja u svakoj etaì ima 40 m2. U gornjoj prostoriji bilo je 12 kreveta. Uz ku}u je bunar s ugra|enim pre~ista~em vode. O ku}i se brine obnovljeni PD »Dinara« u Kninu. Sjeverno od Brezovca moè se preko visoravni i {umovitog prijevoja sti}i za 1 h na polje Risovac koje pripada Bosni. Ovamo je probijena cesta iz Bos. Grahova preko Arapovca (2 h do Bos. Grahova). Markirani pje{a~ki put vodi od ku}e najprije 20’ kroz bukovu {umu na pa{njak Duler, a zatim se s njega uspinje na Samar. Dok su sva dinarska pasi{ta obrasla manje vrijednom travom tvrdaPlaninari na vrhu Dinare (Tomislav Pavlin) ~om, ovdje su bujne so~ne ko{anice {to seù do pojasa. To je bilo postignuto torenjem, tj. svakodnevnim premje{tanjem ov~jega tora i na taj na~in sustavnom gnojidbom. Korisnici dinarskih pasi{ta bili su utvr|eni stoljetnom tradicijom. Tako su npr. sve do Domovinskoga rata na Samar i Duler dolazili seljaci iz Pola~e, na Dolac za Badnjem ^a~i}i i Zeli}i iz Vrpolja, Suho polje je tako|er bilo vrpoljsko, a Dolac izme|u Visibabe i Borove glave pola je dalmatinski, a pola bosanski. Sa Samara treba uzbrdo stazom koja se sastaje s markacijom {to prilazi s d. od mlinica na Kr~i}u (v. 4). Zatim prolazi mimo okomitog kamena o{trim usponom, blizu jezerca (lokve), a zadnjih 20’ malo blaè, potkraj kroz klekovinu, stiè do vrha. Vrh Dinare (1831 m) ima oblik kamene glavice okruène klekovinom. Po geodetskom znaku na Dolina Samar s. od vrha Dinare (Josip Pej{a) Planine Dalmacije 501
vrhu narod je zove Sinjal (od imenice signal). Sinjal je najvi{i vrh Republike Hrvatske. Kako mu je poloàj sredi{nji u Dinarskom gorju, omogu}uje vidik na mnoge planine Bosne i Dalmacije. £ 2. Kijevo – Glava{ – Dinara 5–6 h. Polazna je to~ka selo Kijevo na cesti Knin – Sinj (22 km od Knina). Kijevo (500 m) je do 1991. bilo veliko selo koje su tada srpski
pobunjenici do temelja razorili zbog otpora hrvatskog stanovni{tva uspostavljanju srpske Krajine. Nakon Domovinskoga rata dio sela je obnovljen i mnoDinara s crkvine na glavici iznad Kijeva gi su se stanovnici vratili. U sredi{tu sela je a. p. na liniji Knin – Sinj. Kijevljani su 30. 5. 1999. u povodu Dana hrvatskih planinara utemeljili PD »Samograd«. Prije daljnjeg puta vrijedi se uspeti za 5’ (30 m) do groblja na glavici iznad sela, odakle se, od ostataka neko} velike i lijepe crkve (539 m) koju su tako|er Srbi poru{ili, pruà vrlo lijep pogled na Dinaru. U Kijevu treba s ceste Knin – Sinj skrenuti pod pravim kutom sporednom cestom za Uni{ta u si. smjeru preko visoravni. Nakon 4,5 km, kod Validì}a, l. je na betonskoj ku}ici markacija s natpisom »Dinara 4 h«, no treba nastaviti jo{ 2 km do druge takve ku}ice pod selom Glava{om na kojoj je natpis »Dinara 4,30 h«. Asfaltna se cesta nastavlja jo{ 4 km u Uni{ta, a markacija ovdje kre}e l. kroz napu{teno selo Glava{, pa d. uz gradinu Glava{ (671 m; na zemljovidu je staza pogre{no l. od staze), a povrh Pekasove drage, u neprestanu blagom usponu kr{evitom padinom. Iznad Pekasove drage put prolazi mimo Donjih bunara i nakon 2,30 h od Glava{a izlazi na travnatu visoravan Podcrkvicu. Odavle je 1 h uspona na lijepo pasi{te Levurdovac. Kod Razvala, prije ulaska u pojas klekovine, izlazimo na markaciju iz Uni{ta (v. 3). Slijedi uspon kroz klekovinu preko Zelene strane do vrha. Varijanta preko Ko{ara. Od Kerestinog dola iznad Donjih bunara moè se skrenuti d. ljep{om, ali zasad nemarkiranom i 15’ duòm varijantom. Ona za 10–15’ prolazi kroz napu{teni zaselak Ko{are, oko 15’ iznad njih je Gornji bunar gdje uvijek ima vode, a 20’ dalje je polu{pilja s kapelicom sv. Ilije u kojoj se 20. srpnja sluì misa. U blizini je i vidikovac na selo Uni{ta (odakle se na Dinaru moè za 4 h; v. 3), a malo dalje sastaju se sva tri puta: iz Glava{a, Ko{ara i Uni{ta. £ 3. Uni{ta – Dinara 4 h. Iz Kijeva pod Glava{ (v. 2). Dalje do Uni{ta cestom jo{ oko 3,5 km, potkraj usponom i zavojima. Uni{ta (700 m; dativ Uni{tima s naglaskom na drugom slogu) jesu planinsko selo sa stotinjak stanovnika, smje{teno u slikovitoj i plodnoj uvali amfiteatralnog oblika otvorenoj prema jugu, u kutu izme|u Dinare i Bata, oko 1 km preko bosanske granice. Godine 1975. sagra|en je na donjem rubu sela Spomen-
Stari grad Glava{ na j. obronku Dinare (Josip Pej{a) dom Drugoj dalmatinskoj briga502 HRVATSKE PLANINE
di koji je uo~i Domovinskoga ra-
ta imao i hotelski dio: restauraciju, sobe s 18 kreveta, kuhinju, cisternu i elektriku. Njime je upravljala tvornica »Dalmacija cement« iz Solina, a ~uvar je stanovao u selu. Sada je dom zapu{ten, a nakon obnove mogao bi planinarima posluìti kao polazna to~ka za uspon na Dinaru. Do doma vodi asfaltirana cesta. Prilaz od Uni{ta na Dinaru markirali su sinjski planinari jo{ 1979. kao najkra}i prilaz na vrh. Ovdje valja spomenuti i mogu}nost uspona iz Uni{ta na suprotnu stranu, na Bat, koji je 20 Spomen-dom u selu Uni{tima m vi{i od Dinare, ali se nalazi na teritoriju BiH. Bat (1851 m). Uspon traje oko 3 h, a postoji nekoliko varijanti. Lijeva varijanta vodi iz doma kroz selo mimo crkve putem koji vodi na Priviju (prijevoj visok oko 1230 m preko kojeg silazi put u Bos. Grahovo). Povi{e crkve je seoski bunar [pija. Na izlazu iz {ume skre}e se d. rubom {ume na Vitrinu glavicu i dalje na livadu Milan~eva razvala. Od nje uspon na Slime, njim d. na Mali Bat i preko njega na Veliki Bat. Desna varijanta prije~i 100 m iza crkve Krivu dragu i penje se na bunar Medovac. Desno od njega prema istaknutom stablu lipe, od njega dragom na Bori}e i povi{e njih o{trim usponom na prijevoj Klanac (1600 m). Od Klanca o{trim usponom l. na vrh. Iako nema markacija, orijentacija nije te{ka jer je vrlo malo {ume. Od Spomen-doma na putu prema Dinari valja najprije si}i do groblja i kapelice, te na drugoj strani zapo~eti uspon koji vodi mimo bunara Kepe{a na Tavance, zatim d. od Babina grada na Razvale, gdje se put spaja s onim iz Kijeva (v. Spomenik 46-orici smrznutih partizana pod Dinarom 2). £ 4. Mlinice – Mirkovi}i – Dinara 5 h. Na 15. km nove ceste Knin – Sinj, nakon silaza iz sela Pola~e, treba skrenuti l. starom makadamskom cestom Vrlika – Knin. Odavle je veli~anstven vidik na jz. stijenu Dinare. Nakon 1,5 km stièmo do spomenika (l. od ceste) podignutog u po~ast 46 boraca X. dalmatinske udarne brigade koji su se ovdje smrznuli u vijavici 28. sije~nja 1945. Spomenik se nalazi usred pustoga kraja, a umjetni~ki je rije{en na vrlo zanimljiv na~in, u obliku monolita poredanih oko sredi{njeg spomenika. Oko 800 m dalje d. se odvaja sporedna cesta kojom vodi jedan od markiranih prilaza
Dinari (nakon 2 km kolnik se pretvara u pje{a~ku stazu). Na 4. km stièmo nad Mlinice. Tu su u kanjonu d. ispod ceste Poddinarci sagradili niz slikovitih mlinica na rje~ici Kr~i}u (danas su zapu{tene). Silazimo do mlina koji se razlikuje od ostalih po tome {to s tri kamena luka nadsvo|uje potok. Tko ima vlastito vozilo produìt Prijevoj Samar s. od vrha Dinare Planine Dalmacije 503
Mlinice na Kr~i}u pod starom cestom Knin – Vrlika }e odavle jo{ oko 1 km i lo{im seoskim putem prije}i preko mosta na drugu stranu, jo{ 2 km u napu{teno selo Mirkovi}e gdje moè parkirati kod biv{e {kole. U Mirkovi}ima cesta zavr{ava i odavle treba nastaviti 1 h uz blagu padinu kra{kim kamenjarom, obraslim tek tu i tamo oskudnom {ikarom. Pro{av{i Bukvine stanove (kolibe s cisternom) i ostatke stanova Podi}i, po~inje uspon kojim treba dobrih 2 h na hrbat planine, l. od najvi{ega vrha a d. od izrazitog prijevoja Samara. Drè}i se tog smjera orijentacija }e biti laka unato~ kriànjima pastirskih staza. U drugom dijelu uspona prolazimo
kroz bukovu {umu, a zatim kroz {umu crnoga bora zvanu Crni tavan koja se tu sa~uvala kao nekim ~udom, iako su njome harali poàri. Iza{av{i na hrbat, treba njime d. prema vrhu jo{ 1,30 h. LITERATURA (D.- skr. Dinara). Roca, S.: Utisci sa D. Narodni list 48, 1909., 103; Balenovi}, V,: Izlet HPD povodom 1000 godina hrv. kraljevstva. Ve~er 6, 1925., br. 1424 i 1425; Kraja~, I.: Na D. Jutarnji list 14, 1925., br. 4838; Kraja~, I.: Na D. HP 21, 1925., 1 i 27; Cevc, C.: D. PV 26, 1928., 18 i 38; Poljak, J.: Cetina. HP 25, 1929., 96; Horvat, I.: Dinarske planine. HP 27, 1931., 332; Horvat, I.: Istraìvanje vegetacije u Dinarskim planinama. Ljetopis JAZU 44, 1932., 122; Regner, B.: D. planina, njena karakteristika i turisti~ka vànost. Soko na Jadranu 9, 1934., 12; Filipovi}, S.: Sto~arski ìvot na planini D. Gospodarski kalendar 1934.; L. R.: Preko D. planine na [atorsko jezero. Novo doba 20, 1937., br. 164; Stipi}, Lj.: Sa hladne Cetine na kr{nu D. HP 32, 1938., 135; Filipovi}, S.: Dinarske planine, pa{a i mljekarstvo na njima. Zagreb 1938.; Gunja~a, S.: Radovi na crkvi i groblju Svetog spasa. Ljetopis JAZU 55, 1949., 87; Grimani, A.: Bura i dom na D. NP 10, 1958., 1; Behrem, B.: Prvi put na D. NP 21, 1969., 68; Ormanec, K.: Uspon na D. NP 25, 1973., 181; Tollazzi, B.: Splitski planinari na D. NP 25, 1973., 186; Jalì}, B.: Gospodska pe}ina na izvoru Cetine. NP 25, 1973., 215; Tollazzi, M.: Dinaro, Dinaro. NP 31, 1979., 55; Jutrovi}, T.: D. NP 37, 1985., 80; Poljak, @.: Dinara i njezini susjedi. Ekolo{ki gl. VI,5, sije~anj 1998., 6; Poljak, @.: Dinara – carstvo kamenjara. Matica 10, 2000., 44; Kova~evi}, A.: Kijevo i okolica: kulturno-povijesna, etnografska i prirodna ba{tina Hrvatskog podinarja. Op}. poglavarstvo Kijevo, 2000. Svilaja Prirodne zna~ajke. Svilaja se proteè poput velikoga pravilnog zemljina nabora od Sinjskoga polja prema sz. do Petrova polja kod Drni{a u duìnu od 30 km. Na sz. strani odvaja je samo donekle od Kozjaka (Kijevskog) prijevoj Leme{ (860 m) kojim prolazi cesta Vrlika – Drni{, pa s Kozjakom ~ini stanovitu orografsku cjelinu. Njezino podnòje ovija cestovni krug Sinj – Vrlika – Drni{ – Mu} – Sinj, s kojega polaze i svi usponi u planinu. Uza sva obiljèja dinarskih planina (smjer pruànja, vapnenci iz razdoblja krede, flora, bezvodni kamenjar), ona ima i neke posebnosti. Od svih dalmatinskih planina najvi{e je obrasla vegetacijom i najmanje ima ogoljelih stijena. 504 HRVATSKE PLANINE
Na s. padini pruà se ~ak {irok pojas bujne bukove {ume. U popre~nom smjeru pokazuje izrazitu asimetriju: si. strana strmo pada u dolinu Cetine prema Peru~kom jezeru, a na jz. se spu{ta {irokom terasastom padinom prema Mu}u i Petrovu polju. Sa svih je strana okruèna malim
seoskim naseljima koja ponegdje seù do visine od 800 m, a zbog nesta{ice obradive zemlje vrlo su siroma{na. Svilaja sa s. strane Planinarstvo. U pl. pogledu zanimljiva je samo j. polovina planine s 5–6 km duga~kim grebenom i najvi{im vrhom, koji se osobito lijepo vidi od Peru~kog jezera kao stoàc {to str{i iz {ume. Prve poznate uspone na vrh izveli su botani~ari A. Mazzoleni i J. Roich 1840.–50., Lj. Rossi 1874., I. Baumgartner 1906. itd. Pl. tradicija vezana je uz podrùnicu HPD-a »Svilaja« u Sinju (osn. 1922.) koja je 1939. uredila pl. ku}u u blizini hrpta, ali su ~esti i posjetitelji iz Splita. Izbor prilaza. Od tradicionalnih uspona zasad su jedini sigurni iz Zelova sa si. i Ogorja s jz. strane, dok su usponi iz sela Maljkova i Oti{i}a nesigurni. Svilaja je, naime, za Domovinskoga rata bila u tzv. zoni razgrani~enja, pa u s. dijelu, pogotovo u blizini nekada{njeg pl. skloni{ta na Paunovcu, jo{ ima minskih polja. Za Sinjane bi bio najkra}i pje{a~ki uspon iz Maljkova jer vodi gotovo izravno do vrha strmom padinom. Do sredine toga uspona moglo bi se i novom {umskom cestom preko Hrvaca. Tko ima terensko vozilo moè sti}i na svega 40’ od vrha brdskom cestom iz Ogorja. £ 1. Zelovo Sinjsko – Kun~eve staje 8 km – Svilaja 1,15 h. Polazna to~ka je planinsko selo Zelovo Sinjsko (800 m; postoji i Zelovo Mu}ko do kojega vozi linija iz Splita preko Mu}a). Tko dolazi iz Sinja krenut }e kninskom cestom 7 km u selo Hrvace (dovle autobusom), gdje kod {kole treba skrenuti l. 6 km do Zelova Sinjskog (ovamo vozi iz Sinja {kolski autobus ujutro oko 7, a vra}a se oko 13 h). Tko pak dolazi iz Knina, skrenut }e s ceste Knin – Sinj prema Zelovu prije Hrvaca, kod Doljanina mosta na raskrìju za Panj i Biteli}, odakle je do Zelova 8,5 km (gotovo polovina je asfaltirana). Sa Zelova vodi u Svilaju nova {umska cesta koja se odvaja prema crkvi sv. Vida, vodi dalje do {kole u sredi{tu sela Jel~i}a i tu skre}e d. uz obPogled sa Svilaje na Troglav i dolinu Cetine s Peru~kim jezerom Planine Dalmacije 505
ronke Busova~e (1000 m). Iznad Dela{kih gaja preko Je~menjaka i Buzan~i}a doca (rampa) te izme|u Jarebinjaka (1279 m) i Orlovih stina (1139), stiè na visinu oko 1100 m, zatim izlazi na s. stranu Svilaje i bukovom se {umom nastavlja prema Paunovcu. Na 8. km ceste od Zelova, iznad Kun~evih staja (tu }e parkirati planinari koji dolaze automobilom), skre}e l. uzbrdo markacija koja vodi o{tro uzbrdo bukovom {umom 30’ na priSvilaja s j. strane (Mladen Japirko) jevoj izme|u V. Kurja (1328 m) i Svilaje i tu se spaja sa starom markacijom iz Zelova. Slijedi 30’ uspona kroz goli kamenjar u s. smjeru pod vrh, odakle je jo{ 15’ zavr{nog uspona. Iz Zelova se moè na vrh zaobilazno, sa suprotne jz. strane. Varijanta vodi iz Zelova najprije u z. smjeru preko Zelovskih bunara i za 2 h stiè blagim usponom, l. stranom planine, do Kapetanovi}a staja (1120 m). Tu treba skrenuti d. uzbrdo ravno na vrh (40’). Na vrhu je geodetski betonski stup, odakle je slobodan vidik na sve strane jer je vrh gol. Osobito je lijep vidik na Peru~ko jezero u dolini Cetine i preko njega na Troglav. £ 2. Mu} – Ogorje – Kapetanovi}a staje 20 km – Svilaja 40’. Ovaj je prilaz rezerviran za terenska vozila. Iz Mu}a cestom Sinj – Drni{ 5
km prema Drni{u do Ogorja, gdje treba skrenuti d. brdskom cestom do Kapetanovi}a staja (1120 m), umjetnog jezera i zgrade na biv{oj »Mesoproduktovoj« farmi janjaca. Tu treba parkirati, te se za 40’ uspeti na vrh. [umska se cesta s Kapetanovi}a staja nastavlja do VranoVrh Svilaje (Mladen Japirko) vac lokve (1180 m) i preko Razdolja silazi do Baljaka na Petrovu polju. £ 3. Maljkovo – Jastreba~a – Svilaja 3,30 h. Polazna to~ka je a. p. Maljkovo (400 m) na cesti Sinj – Vrlika (19 km od Sinja preko Hrvaca, 18 km od Vrlike). Maljkovo je hrvatsko selo koje su pobunjeni Srbi 1991. sravnili sa zemljom i pod njihovom je okupacijom bilo sve do Domovinskoga rata. Iz Maljkova treba s asfaltne ceste skrenuti jz. smjerom kroz selo uzbrdo i neprestanim usponom, koriste}i se pastirskim stazama, preko Kun~evih staja, iza}i na visoravan do Bilandì}a staja (1050 m), podno {ume (1,40 h od Maljkova). Od staja treba u jùnom smjeru 15’ jakim usponom u {umu do izvora JasPl. ku}a Paunovac na Svilaji 506 HRVATSKE PLANINE
treba~a, a zatim jo{ dobar sat o{trog uspona, uglavnom bez puta, kroz bukovu {umu i {ikaru, sve do vrha (1508 m). Uspon svladava 1100 m vis. razlike, a moè se skratiti na pola ako se nad Kun~eve staje do|e {umskom cestom iz Zelova (v. 2). Ona produàva i dalje, gotovo do Paunovca, gdje su se do Domovinskoga rata planinari sluìli pl. ku}om Paunovac (1100 m), koja je sada ru{evna. Prilaz od Maljkova jo{ nije siguran zbog mina. LITERATURA Lu~i} Roki, P.: lz Sinja na Svilaju planinu. HP 31, 1935., 275; Regner, B.: Preko Svilaje na Troglav. HP 33, 1937., 366; Boko, I.: Svilaja zimi. NP 7, 1955., 87; Dodevski, S.: Svilaja. NP 27, 1975., 116; Japirko, M.: Svilaji u pohode. HP 90, 1998., 7-8, 201. Kame{nica zemljovid 36, str. 508 Prirodna svojstva. U planinskom nizu Ilica – Dinara – Troglav – Kame{nica, ova posljednja je zadnja karika, planinarski najmanje poznata i te{ko pristupa~na. Ve}i njezin dio, zajedno s najvi{im vrhovima, pripada Bosni. Konj (1856 m, na starijim kartama 1849 m) nalazi se 3 km preko granice, a vrh Kame{nica 1 km. Planina po~inje kao {iroka visoravan kod Vaganjskog prijevoja (1173 m), gdje grani~i s Prolog-planinom koja je povezuje s Troglavom. Postupno se diè kao Donja Kame{nica u ji. smjeru, u po~etku s vrlo bogatim reljefom (dolci i stijene), zatim sa sve jasnije oblikovanim grebenom, postigav{i u Konju najve}u visinu. Iza Konja naglo gubi na visini i kao odsje~ena zavr{ava nad Bu{kim blatom. Planina obiluje speleolo{kim objektima. Dosad ih je istraèno oko 40. Najdublja je Jama na Blizni~kom brigu (250 m). Kame{nica je nekada »ìvot zna~ila« za stanovni{tvo izme|u Kame{nice i Cetine. Jz. padina, koja gravitira prema Dalmaciji, obiluje ìvim bunarima, izvorima i lokvama. Sredinom 20. st. na njoj je paslo vi{e od sto tisu}a sitne i podosta krupne stoke. Sto~arstvo, a tako|er i poljodjelstvo, neprestano nazaduje, tako da su nekada{nje oranice danas postale pa{njaci, a u napu{tenim selima sve je vi{e ru{evina. Na planini se razlikuju dvije vrlo razli~ite padine: bosanska, na si. strani, koja je strma, te{ko prohodna i obrasla {umom bukve i jele, te dalmatinska, na jz. strani, koja je blaà i siroma{nija {umom. Tu su jedini ve}i {umski kompleksi bukve Mil~i}, Poljane i Bukve. Niì su dijelovi obrasli hrastom, grabom i jasenom. U posljednje doba Kame{nica postaje sve zanimljivija botani~arima. Planinarstvo. Po~etkom tridesetih godina 20. st. Kame{nica je privukla pànju splitskih planinara-skija{a, jer je tada{nja cesta Split – Livno zimi na Vagnju prolazila me|u snjènim padinama prikladnima za skijanje. Konj na Kame{nici s Bu{kog blata Planine Dalmacije 507
Podrùnica HPD-a »Mosor« iz Splita sagradila je 1934. pl. ku}u nad Kurtagi}a dolcem, na putu od Vagnja prema Konju, a 1935. i pl. ku}u na Vagnju (danas su obje u ru{evinama). Nakon 1945. »mosora{i« su nastavili skija{ku tradiciju, ali nisu mogli obnoviti svoje domove jer je teren pripao op}ini Livno. Posljednjih godina brinu se za markacije na jz. padini ~lanovi PD-a »Svilaja« iz Sinja i HPD-a »Kame{nica« iz Otoka kod Sinja, a na si. padini ~lanovi PD-a »Cincar« iz Livna. Sada na planini postoji samo jedna pl. ku}a, i to na dalmatinskoj padini u Donjim Koritima. Izbor prilaza. Tko èli u Kame{nicu danas prakti~ki ima samo dvije mogu}nosti: s bosanske strane iz Podgradine i s dalmatinske iz Otoka. Prednost prve je {to je kra}a pa se moè izvesti kao jednodnevna tura, a prednost druge je pl. ku}a u Koritima gdje se moè prije i poslije uspona preno}iti te {to su odavle markirani usponi na tri najvi{a vrha: Kame{nicu, Burnja~u i Konj. Tko planinu èli bolje upoznati, krenut }e u nju s Vagnja. Prednost je toga prilaza {to po~inje na velikoj nadmorskoj visini (1173 m), a nedostatak {to su prilazi s te strane duga~ki, orijentacijski teì i bez mogu}nosti no}enja, a nisu ni markirani pa su, prema tome, u dana{njim uvjetima, rezervirani za pojedince istraìvala~kog duha. Osim toga vode grani~nim podru~jem prema susjednoj BiH. U planinu se moè i iz planinskih sela Gljeva (15 km od Sinja) i Vo{tana (20 km od Trilja), u koja vode asfaltne ceste. £1. Podgradina – Konj 4 h. Asfaltnom cestom Sinj – Livno preko dràvnog prijelaza Kamensko do bosanskog sela Podgradine (50 km od Sinja, 30
km od Livna; dobre autobusne veze). Selo se nalazi kod brane koja je Bu{ko blato (700 m; 64 km2) pretvorila u jedno od najve}ih umjetnih akumulacija u Europi (raj za ribolovce). Oko jezera naokolo vodi asfaltna cesta. Markacija po~inje kod Bikanove gostionice, nedaleko od pomo}ne brane i crpne stanice. Od glavnog puta odvaja se l. cesta kojom ima kroz selo 800 m do nepresu{nog izvora na podnòju planine (betonska kaptaà). Ovdje po~inje naporan uspon koji svladava visinsku razliku od oko 1000 m. U po~etku vodi {irokim putem uz potok do kriànja na visini oko 1000 m, gdje treba d. Sve do 1300 m ide se {umskim hladom, a zatim se izlazi iz {umskog pojasa na ledinu duga~ku oko 800 m. Preko nje do nepresu{na Pe{ina vrela (oko 1400 m). Dalje crnogori~nom {umom podno stijena, poloìtim dobrim puKonj, najvi{i vrh Kame{nice (Josip Pej{a) Planine Dalmacije 509
Pl. ku}a u Donjim Koritima tem d. do ~istine na Velikoj kosi (vidik na Bikanovu gostionicu). Iza Kose kroz {umu iza koje, na visini od 1550 m, zapo~inje golet. Odavle su mogu}e dvije varijante: lijeva za lijepa, a desna za lo{a vremena. Prva doseè na 1600 m greben kojim se ide na vrh, a druga vodi najprije na Rovanj, gdje ima izvor pitke vode, a odatle starom pastirskom stazom. Obje se varijante sastaju pod vrhom, odakle je jo{ 10' uspona do geodetskog stupa na vrhu Konja (1849 m). [irok vidik na velika kra{ka polja i jezera (osobito na Bu{ko blato) i na dvadesetak dalmatinskih i BiH planina, sve do Vla{i}a, Prenja i Biokova. S druge strane Konja silazi markacija, preko dràvne granice, u Dalmaciju do pl. doma u Koritima (v. 2). £ 2. Pl. dom Donja Korita – Konj 4 h. Polazna to~ka za pl. dom u selu Donjim Koritima jest op}insko mjesto Otok na jz. podnòju Kame{nice, 9 km od Sinja (desetak min automobilom). Ima dobre autobusne veze: iz Sinja dese-
tak puta, a izravno iz Splita pet puta na dan. U mjestu je po{ta, mjesni ured, ùpni ured i ambulanta. Otok je sjedi{te HPD-a »Kame{nica« koje se od 1993. brine za pl. dom Donja Korita. Pje{aci }e iz Otoka krenuti prema domu od raspela na kriànju kod a. p. u isto~nom smjeru makadamskom cestom u @iì}a Stràbenicu (pola puta), te dalje do doma markiranom stazom (1,30 h od Otoka). Na tom putu treba svladati 400 m vis. razlike. Tko dolazi automobilom, treba krenuti iz Otoka s istoga raskrìja, ali smjerom u Rudu. S ra~vanja ceste na 3. km treba l. za putokazom. Na idu}em ra~vanju, nakon jo{ 3,5 km, ostavljamo asfalt i opet skre}emo l. naniè neasfaltiranom zavojitom cestom. Nakon 2 km treba opet l. dolje prema pl. domu u selu Donja Korita. Na zadnjem kilometru, na strmom silazu odakle se preko doline vidi dom, nalazi se te{ko prohodna dionica, pa dok ne bude popravljena, bolje je parkirati prije tog silaza. Pl. dom u Donjim Koritima (659 m) velika je i lijepa prizemna zidanica (biv{a {kola) koju je oko 1983. PD »Svilaja« iz Sinja preuredio u pl. dom. Danas je pod upravom HPD-a »Kame{nica« iz Otoka. Dom ima 20 leàja, kuhinju s blagovaonicom, dvoranu, sanitarni ~vor s tu{em, cisternu i elektriku. Dom je polazna to~ka za tri glavna uspona u planinu: na Konj (4 h), vrh Kame{nicu (3 h) i Burnja~u (3 h). Iz Donjih Korita najprije treba sti}i u Gornja Korita (950 m). Od doma vode tri smjera: prvi je l. od doma odmah o{tro uzbrdo, a potom blaè do lokve Podi} pored Blaca, te onda sasvim lako preko @labine u napu{teno selo G. Korita. Druga je mogu}nost najprije blaè Drènicom, a zatim o{trijim usponom preko @labine. Tre}a je samim koritom Drènice za one koji èle isku{ati svoje penja~ke sposobnosti. U G. Koritima je u lijepoj okolici nepresu{an izvor koji je nekim izletnicima zavr{ni cilj pohoda. Dalje staza vodi do Pi{teta (1250 m) gdje ima vi{e izvora. Slijedi malo o{triji, pa zatim lak{i ali stalni uspon uz Po~ivaljke do Kruga (1606 m; grani~na kota prema BiH; 510 HRVATSKE PLANINE
nema grani~ne oznake). Dalje treba jo{ 1 h preko Razdolja do Konja (1855 m), najvi{eg vrha Kame{nice. Putem se u jamodolinama na Razdolju moè i u kolovozu na}i snijega. £ 3. Pl. dom u Donjim Koritima – Kame{nica 3 h. Do lokve Podi} kao za Konj (v. 2), zatim blagom kosinom prema Bukvama, te 10' ~istinom pored bukove {ume; jo{ 15' blagog uspona {umom, onda ~istinom 20–30' ja~eg uspona do kotline Mil~i}, obrasle bukovom {umom, sve do podnòja Kame{nice (lijep vidik). Ulaz u {umu je s l. strane. Prate}i markaciju, skre}e se u sredini {ume d. odvojkom i potkraj ve}im usponom do nepresu{nog izvora Mil~i}ki bunari} (1600 m) koji je – neobi~no! – samo tridesetak m ispod hrpta. Slijedi uspon kroz prosje~enu bukovu i zatim klekovu {umu hrptom na vrh Kame{nicu (1809 m; ovaj vrh nije najvi{i u planini Kame{nici). Osim na dalmatinske planine, vidik seè daleko u Bosnu, a na drugu stranu do Velebita. Odavle je mogu}e nastaviti hrptom u i. smjeru sve do Konja, te si}i u Podgradinu (v. 1). £ 4. Pl. dom u Donjim Koritima – Gareta – Burnja~a 3 h. Pod Mil~i} kao na Kame{nicu (v. 3), odakle l. preko golog Mil~i}a (livada u podnòju Mil~i}a) i usponom uz Blizni~ki brig prema Ivovcu, te odatle zavr{ni uspon na Garetu (1773 m). Na samome hrptu, 50 m sz. u smjeru Burnja~e, nalazi
se velika jama Gareta (1750 m). Otvor je orijentiran na s. stranu, ali ga je te{ko zapaziti jer je do ruba obrastao klekovinom. Nastavimo li u tom smjeru dalje hrptom, stièmo za 15' na vrh Burnja~u (1770 m). I Gareta i Burnja~a nalaze se u Bosni (nema grani~ne oznake). £ 5. Vaganj – Kurtagi}a dolac – Konj 5–6 h. Od Sinja asfaltnom cestom mimo tvornice »Dalmatinka« 6 km do Hana na Cetini i zatim preko rijeke starom, zapu{tenom cestom (samo za terenska vozila) u brojnim zavojima, preko dràvne granice s BiH, na prijevoj Vaganj (1173 m), 25 km od Sinja. Neko} je tu bio vaàn karavanski prijevoj s hanom i àndarskom postajom. Danas jo{ postoji velika napu{tena cestarska zgrada. Oko 500 m dalje je lugarnica kod koje se d. odvaja lo{a {umska cesta 3 km u Rosni dolac obilaze}i travnate ponikve. Od kraja ceste u j. smjeru uspon kroz jelovu {umu mimo jame Trogrle i ostataka pl. ku}e preko prijevoja do livada i lokve u Kurtagi}a dolcu (2 h). Slijedi teàk put od nekoliko sati, s velikim gubitkom visine, na hrbat pa njime preko Burnja~e, Garete i Kame{nice (1809 m) sve do Konja. Tura je samo za izdr`ljive i snalàljive planinare, najbolje u pratnji vodi~a. LITERATURA (K. - skr. Kame{nica) Lu~i} Roki, P.: K. planina. HP 32, 1936., 361; Regner, B.: K. planina. HP 34, 1938., 70; Balen, [.: Ispod K. Kako ìvi narod II. Zagreb 1939., str. 116; Lu~i} Roki, P.: Na zasnjeènoj K. planini. HP 36, 1940., 113; Grimani, A.: K. – Cincar. NP 4, 1952., 284; Boko, I.: K. NP 5, 1953., 29; Ku{an, F.: Sastav i raspored vegetacije na planini K. Godi{njak Biolo{kog instituta 1956., 1-2, Sarajevo; Gu{i}, I.: K. NP 13, 201, 1961.; Donadini, F.: K., snijeg i Spli}ani. NP 20, 1968., 207; Tabak, P.: Mozaici s K. NP 29, 1977., 29; Breko, L.: Zimski uspon na K. NP 32, 1980., 169; Vrdoljak, D.: Bivak hajduka [imi}a na K. NP 35, 1983., 21. Uspon na Konj (Josip Pej{a) Planine Dalmacije 511
Promina zemljovid na str. 513 Prirodne zna~ajke. Ova mala, osamljena planina {to se diè poput otoka iz prostrane skradinsko-kistanjske zaravni u duìnu od desetak kilometara, u mnogo je ~emu zanimljivija od svojih vi{ih susjeda. Pa ni njezina visina nije ba{ neznatna, uzme li se u obzir da joj osnovica nije visoka niti 300 m. Po svome je postanku i osamljenu poloàju usred ravnice tipi~an primjer »mosora«. Ona je jedina dalmatinska planina bogata rudom. Poznati siveri}ki ugljenokopi, osnovani jo{ 1834., danas su iscrpljeni, ali postoje nalazi{ta boksita ~ak i u blizini njezina najvi{eg vrha. Iako pripada dinarskomu vapnena~kom gorju, njezine su stijene posebne gra|e, poznate u znanosti pod imenom prominskih naslaga. Sastoje se od lapora, gline i pje{~enjaka bogatih paleontolo{kim ostacima iz eocena. Biljne i ìvotinjske okamine iz prominskih lapora odavna su predmet ìvoga stru~nog zanimanja i brojnih znanstvenih radova (K. Ettinghausen 1854., S. Brusina 1874., D. Gorjanovi} 1884., G. Dainielli 1901. itd.). Mnogi se od fosila nalaze u zagreba~komu Geolo{kom muzeju. Neobi~na je pojava i ve}i broj izvora u planini. Jedan od najja~ih, poznati Veliki to~ak koji izvire na visini od 750 m, opskrbljivao je jo{ prije ~etiri stolje}a Drni{ vodom (sagra|en je za vrijeme turske okupacije, obnovljen 1908.). Povijesna zbivanja. Promina ve} samim svojim imenom ~uva povijesno svjedo~anstvo na predrimsko doba. Ime Promina nastalo je od ilirskog Promona, analogno Skradinu (Scardona) i Solinu (Salona). Na obroncima planine bio je grad Promona, najvànija utvrda ilirskog plemena Liburna, sve dok je 33. g. prije Krista nije osvojio Oktavijan. Smatra se da je na njezinim ostacima sagra|en Petrovac, danas gradina na i. obronku planine kod Tep-
ljuha iznad Petrova polja. U doba hrvatskih kraljeva Petrovac je bio tolik grad da je u njemu »kralj Zvonimir jednom ugostio 6000 gostiju«. Na sz. podnòju, oko Oklaja, ima prili~no vrijednih rimskih ostataka, ali su najznamenitiji brojni arheolo{ki nalazi iz po~etnog razdoblja hrvatske dràve koji su danas glavnina izloàka Hrvatskoga arheolo{kog muzeja u Splitu (glasovita Biskupija s pet crkava, zadùbina kneza Muncimira iz 895. u Uzdolju itd.). Planinarstvo. Promina je vrlo pristupa~na jer je opasana cestovnim krugom Drni{ – Siveri} – Knin – Oklaj – Drni{. Njezinim i. i j. podnòjem prolaPromina sa [arenih jezera kod Knina 512 HRVATSKE PLANINE
Promina KARTA, film Pogled na Prominu sa stare drni{ke tvr|ave
zì. pruga Zagreb – Split. Godine 1971. probijena je rudarska cesta pod vrh planine, a desetak godina poslije i na sam vrh zbog repetitora. Planinari su Prominu po~eli ~e{}e posje}ivati od 1959. kad je na njoj PD »Promina« iz Drni{a uredio pl. skloni{te, a pogotovo od 1977. kad je po~eo graditi lijep pl. dom. PD »Promina« (osn. 1938. kao podrùnica HPD-a »Mose}«) okuplja planinare Drni{a i Siveri}a. Za vrijeme Domovinskoga rata i prognani{tva privremeno je sjedi{te bilo u Une{i}u. Sre}om, dom na Promini za vrijeme rata nije razoren. Izbor prilaza. Iz Drni{a se moè do pl. doma iz samoga grada preko sela Li{njaka (na z. strani planine) ili od `. p. preko Kuline kapele (uspon s i. strane). Udaljenost od grada dò. p. je 2,5 km. Jednako tako postoje i dvije mogu}nosti cestovnog prilaza do pl. doma, jedan s i., drugi sa z. strane. Prvi je identi~an s pje{a~kim putem preko Li{njaka, a drugi se odvaja s ceste Drni{ – Knin u Siveri}u (4 km od Drni{a) i nakon 3,5 km spaja se s cestom preko Li{njaka oko 500 m ispod doma. Markacija iz napu{tenog sela Tepljuha vi{e se ne obnavlja. Posjet Promini atraktivan je za turiste koji ljetuju na {ibenskom podru~ju. £ 1. @. p. Drni{ – Kulina kapela – Pl. dom – ^avnovka 2,30 h. Polazna to~ka za pje{a~ki prilaz jè. p. Drni{ nà. pruzi Zagreb – Split (343 km od Zagreba, 81 km od Splita), gdje stoje i brzi vlakovi. Desetak je minuta kra}i uspon od `. p. Siveri}, ali se tu zaustavljaju samo putni~ki vlakovi. Od `. p. Drni{ treba najprije 500 m cestom u smjeru Knina, do straàrske ku}ice i rampe na kriànju ceste s prugom. Tu se l. uzbrdo odvaja asfaltna cesta u gornji dio rudarskog naselja Siveri}. Nakon 2 km, na vrhu Siveri}a, kod zadnje ku}e po~inje pje{a~ki uspon. Pje{aci }e do toga mjesta do}i od `. p. Planine Dalmacije 513
Siveri} tako da od stanice produè 5’ u smjeru Knina, a zatim skrenu me|u
ku}e l. uzbrdo. Nakon ja~eg uspona izlazi se na planinski prijevoj kod Kuline kapele (kapelica Sv. Nedjelje), gdje se put sastaje s prilazima iz Drni{a ì. p. Drni{. Odavle d. blagim usponom preko livade Jar~i{te, gornjim rubom {umovite uvale i l. od vrha ^ernika do rudarske ceste, te njom desetak min do pl. doma (1,30 h od `. p.). Pl. dom na Promini (850 m) sagradio je PD »Promina« iz Drni{a (gradnja je zapo~ela 1977.). Za vrijeme Domovinskoga rata bio je u neprijateljskim rukama, ali je zahvaljuju}i brzini akcije »Oluja« ostao neo{te}en. Ta prili~no velika zidanica (14x11 m) ima u prizemlju (94 m2) recepciju, dnevni boravak, kuhinju, predsoblje, stan ~uvara, spremi{te i sanitarni ~vor, na katu 6 soba (kapacitet 40 leàja) i dva sanitarna ~vora te potkrovlje od oko 100 m2. U tijeku je ponovno opremanje ku}e jer je za vrijeme rata bila opusto{ena. Oko 200 m dalje, l. od ceste, nalazi se nekada{nje pl. skloni{te u Dolcu iz 1959. godine. Od doma put nastavlja krate}i cestu najprije kroz napu{teni zaselak Liskovac, zatim mimo spomen-plo~e splitskom planinaru A. Deankovi}u, a kad cesta skrene l. s hrpta bolje je i}i do vrha cestom nego zaraslom stazom. Staza zaobilazi grede te ispod Vu~jih jama stiè na pa{njak Sjenice. Odavle na vrh Bat, te preko travnatih Pl. dom na Promini njivica na ^avnovku (1147 m), najvi{i vrh Promine (ime je dobio po prastaroj ^avinoj kapeli). Na vrhu je ogra|eni telekomunikacijski objekt sagra|en 1982., a oko 100 m od njega je malo niì vrh odakle se pruà opseàn vidik na Zagoru, Bukovicu, Velebit i dalmatinske planine. Osobito je lijep vidik na more (zra~na linija 35 km) i {ibensko oto~je. £ 2. Drni{ – Li{njak – Pl. dom 10 km – ^avnovka 1 h. Polazna to~ka za cestovni prilaz Promini je Drni{, grad na cestovnom raskrìju za Knin (25 km), Oklaj (14 km) i [ibenik (57 km), a 2,5 km od `. p. Drni{ (stajali{te i brzih vlakova). Drni{ (330 m; 4653 st. prije Domovinskoga rata) slikovit je gradi} {to se razvio oko stare turske tvr|ave koju vrijedi posjetiti jer se nalazi na stijeni povrh mjesta, s lijepim vidikom na Prominu, Petrovo polje i kanjon ^ikole pod stijenom. Blizu tvr|ave je minaret, jedini u Dalmaciji. Pola sata od Drni{a je breùljak Kalun (473 m), po{umljen lijepom borovom {umom, a 2 h od Drni{a (10 km cestom) selo Otavice, rodno mjesto kipara Ivana Me{trovi}a, s mauzolejem iz 1930. godine.
S kriànja na sredi{njem trgu u Drni{u treba uzbrdo 2,5 km cestom prema Trbounju. Pod {umovitim brijegom Kalunom treba skrenuti s asfaltirane ceste d. seoskom cestom prema selu Li{njaku, a nakon jo{ 2,5 km, prije ulaza u selo, opet d., u zavojima, rudarskom cestom (mjestimice je o{te}ena bujicama), koja nakon 4 km stiè do pl. doma (mogu}nost parkiranja). Od doma se cesta nastavlja jo{ 4 km do repetitora na samom vrhu ^avnovke, a markacija skre}e s ceste d. (v. 1) . LITERATURA La Lignite dei monte Promina presso Dernis. Il Dalmata 3, 1838., br. 28; Urli} Ivanovi}, G.: Starine u Prominskom razvodu. Bull. di archeologia e storia dalmata 15, 1892., 69; Hirc, D.: Promina planina. HP 5, 1902., 1; Girometta, U.: S rudonosne Promine. Novo doba 11, 1928., br. 100; Broni}, ].: Promina. HP 31, 1935., 35; Poljak, @.: Promina. NP 12, 1960,64. 514 HRVATSKE PLANINE
Trtar [ibensko je zale|e kr{evita visoravan s vrhovima do 645 m visine i s nekoliko ve}ih pitomih polja. U reljefu je najzna~ajnije brdo Trtar koje se proteè smjerom sz.-ji. u duìnu od gotovo 20 km. Njegovi kameni vrhovi gra|eni su pretèno od vapnenca, manje od dolomita. Najvi{i vrh je Krtolin (503 m) u ji. dijelu, a najzanimljiviji Orlova~a (494) u sredi{njem dijelu. Neko} je Trtar bio poznat po terasastim vinogradima, ali je danas opustio, jednako kao i mnoga sela na njegovu podnòju. Trtar je podru~je rada PD-a Kamenar iz [ibenika, koje je markiralo glavne pravce i uredilo pl. ku}u na j. podnòju. Iz [ibenika na Trtar vode dva glavna puta, od kojih jedan moè posluìti za uspon, a drugi za povratak, pa se tako zatvara pun krug. Budu}i da su prilazi gotovo u cijelosti izloèni suncu, ljeti treba na put krenuti rano ujutro. £ 1. [ibenik – Pl. ku}a u Rupi}ima – Orlova~a – Krtolin 3 h. Markacija po~inje kod kuglane na [ubi}evcu i uspinje se kroz {umu mimo starih bunkera na prijevoj izme|u Jamnjaka i Kamenara (257 m; po tome vrhu nosi ime {ibensko pl. dru{tvo). S prijevoja se vidi Trtar preko {irokoga Dubravskog polja. S prijevoja treba si}i na Dubravsko polje, prije}i ga u si. smjeru i sti}i do Rakova Sela. Iz sela seoskom cestom uzbrdo jo{ 2 km do pl. ku}e u selu Rupi}ima (1,30–2 h od [ibenika). Do ku}e se moè iz [ibenika i automobilom, zaobilaznom cestom koja se od glavne Pl. ku}a u Rupi}ima ceste za Drni{ odvaja d. 3,5 km od [ibenika (kriànje za Perkovi}). Nakon idu}a 3,5 km, u Rakovu Se-
lu, treba skrenuti l. do doma jo{ 2 km (ukupno 9 km). Pl. ku}a u Rupi}ima (oko 220 m). PD Kamenar iz [ibenika unajmio je u selu na 10 g. dobro o~uvanu seosku ku}u s 4 prostorije. Ima struju i vodu iz vlastite cisterne. Na spavanje moè primiti 20-ak planinara. Ku}a je obi~no otvorena vikendom kada ~lanovi dolaze na izlet. U selu su nastanjene samo jo{ dvije ku}e, ostale su raseljene. Put dalje vodi iz i. dijela sela stazom preko lokve i od nje sve strmije na vrh Orlova~u (496 m). Vidik se pruà do Velebita, otoka Sveca i Jabuke te boPogled na Trtar preko Dubrava~ke doline i Rakova Sela (Jakov [kugor) Planine Dalmacije 515
sanskih planina. U stijenama Orlova~e (Rupi}a kuk, 390m; 30' od ku}e) je ure|eno alpinisti~ko vjèbali{te. Planinari se obi~no zadovoljavaju usponom na Orlova~u i odatle vra}aju ili istim
putem preko Rupi}a ili silaze na drugu stranu, i to najprije hrptom prema zapadu, zatim d. nizbrdo do ceste na Tromilji (naselje Gulin), odakle cestom Drni{ – [ibenik l. natrag u [ibenik (autobus). Ako se hrptom nasOrlice (Ante Juras) tavi na suprotnu stranu, prema istoku, stiè se za 1 h na Krtolin (503 m), najvi{i vrh Trtra (prepoznatljiv je po objektu na vrhu). Vidik se bitno ne razlikuje od Orlova~e, a posje}uju ga uglavnom planinari koji èle natrag u [ibenik drugim putem (v. 2). £ 2. [ibenik – Jùni [kugori – Bu{ci – Krtolin 3 h. Markacija po~inje na brijegu Pisak do kojeg se iz [ibenika stiè Ulicom Matije Gupca kroz naselje Roki}i. Put presijeca Jadransku magistralu i nakon 30’ skre}e l. za Dubravu, a nakon idu}ih 45’ prolazi kroz selo Jùne [kugore. Markacija nastavlja kroz selo do skretanja l. prema prvim ku}ama sela Danilo Biranj pod brdom Umac (193 m) do asfaltirane ceste [ibenik – Perkovi}. Cestom d. 400 m, pa s nje l. kroz selo Bu{ci i zatim kroz usjek Raduljicu izme|u dva brda na hrbat te hrptom d. na Krtolin. £ 3. Dabar – Orlice 2,30 h. Isto~no od [ibenika pruà se greben Orlice koji [iben~ani rado posje}uju, pa ovdje dodajemo opis uspona na taj vrh. Od [ibenika jutarnjim vlakom oko 7,30 h dò. p. Dabar (12 km; 20’ vònje). Od `. p. u j. smjeru za markacijom najprije malo nizbrdo, pa uzbrdo stazom do kolnog puta te njime sve dok ne po~ne skretati na zapad. Tu s ceste l. u udolinu iz koje se markacija penje po kamenjaru u j. smjeru na sedlo Kriìne (vidik na more). Dalje za markacijom u i. smjeru uzbrdo po s. padini brda jo{ 40’ na vrh Orlice (509 m). Sa zaravanka na vrhu je vidik na {ibenski arhipelag i okolna brda. S vrha se moè hrptom bez pravoga puta u i. smjeru za dobra 2 h hoda na vrh Boraju (675 m), pa odatle si}i na s. stranu do ceste. Cestom 30’ do skretanja d. te seoskim kolnim putem prema Petkovi}ima ì. p. Ripi{te (povratak u [ibenik ve~ernjim vlakom). Cijeli taj polukrùni put traje oko 7 h. LITERATURA O{tri}, V.: Na Trtaru. NP 8, 1956., 248; Juras, A.: [ibenskim pl. stazama. NP 38, 1986., 197; Glasnik Kamenara. Glasilo HPD-a »Kamenar«, [ibenik. Br. 1, 1995. – br. 7, 2000. 516 HRVATSKE PLANINE
Kozjak zemljovid 37, str. 519 Prirodne zna~ajke. Kozjak je planina s dva posve razli~ita lica. S primorske se strane doimlje poput mo}ne barijere {to se nadvila nad uskim pojasom Ka{telanskog primorja. Prilazimo li Kozjaku sa s. strane, osje}at }emo se kao da smo na valovitoj visoravni koja ni po ~emu ne daje slutiti da putujemo planinom. Tek kad stigne do ruba visoravni, putnika }e iznenaditi ~udesan prizor {to istodobno potresa ljepotom i veli~inom: pred nama je more s otocima, a u dubini ispod okomitih stijena pruà se sedam Ka{tela uz obalu Ka{telanskog zaljeva. Na kratkome potezu, uspinju}i se od mora do ruba visoravni, planinar doìvljava tri razli~ita svijeta, puna kontrasta: zeleni pojas bujne mediteranske vegetacije s vo}njacima, vinogradima i poljima {to su na{la plodno tlo na fli{noj podlozi, zatim pojas okomitih stijena gra|enih od krednoga vapnenca, s vegetacijom to~ila, stijena ìlijebova te ponekim nasadom crnoga bora i, kona~no, iznad stijena spomenuta visoravan s rijetkom makijom, tipi~an kra{ki kamenjar. U Kozjaku i njegovu zale|u dosad je istraèno dvadesetak jama i {pilja. [ume ovdje nazivaju gajevima, npr. [tafili}ki, Luk{i}ki, Kambelova~ki, Su}ura~ki gaj itd. Na samome rubu visoravni, visokom prosje~no 600–700 m, nalaze se i najvi{i vrhovi planine. Njihov niz po~inje kod Kli{koga klanca, koji Kozjak dijeli od Mosora, a proteè se u z. smjeru oko 16 km sve do prijevoja Mala~ka iza kojeg po~inje masiv Opora i Labin{tice. Povijesna zbivanja. Na istaknutim vrhovima povrh stijena, na kultnim mjestima nesumnjivo jo{ iz pretkr{}anskog razdoblja, nalaze se kapelice po kojima su najvi{i vrhovi dobili svoje ime. Sam naziv Kozjak vjerojatno je
prijevod gr~kog imena te gore, iz predrimskog razdoblja, a na nj i danas podsje}a ime oblìnjega grada Trogira (Tragurion od gr~koga tragos, koza). Reljef kozonoga ilirskog boànstva Silvana, usje~en u kamenu liticu si. od Ka{tel Su}urca (1x0,5 m), mòda je dokaz o nekada{njemu {umskom bogatstvu. Za vrijeme rimskoga imperija bio je na podnòju planine najvàniji grad na isto~noj obali Jadrana (Salona), a u na{oj povijesti kolijevka prve hrvatske dràve (Solin). U 16. i 17. st. sagra|eno je uz obalu trinaest ka{tela za obranu od Turaka. Sedam od njih danas su urbane jezgre za sedam Ka{tela. Jedinstvena ljepota ovoga pejzaà, kojemu daje osobitu vrijednost sklad mora, planine i naselja, u na{e je doba znatno naru{en izgradnjom velikih tvornica (cement, brodogradnja, plasti~ni materijali), te prometnih komunikacija i aerodroma {to presijecaju Ka{telansko polje. Vidik s Kozjaka na tu neko} divnu panoramu ~esto zamra~uje koprena iz tvorni~kih dimnjaka, a planinsku ti{inu prekida buka mlànjaka {to se spu{taju na podnòje planine. Kozjakova stijena. Stjenovita j. barijera Kozjaka, {to se gotovo neprekidno Kapelica sv. Luke pod Velim vrjom (Josip Pej{a) Planine Dalmacije 517
proteè uzdù ~itave planine, bez sumnje je najmarkantnija osobina u njezinu reljefu. Stijena se ne isti~e visinom – varira od 50 do 250 m, ali se ubraja me|u na{e najduè stijene. Njezini pojedini dijelovi imaju u narodu zasebna imena, a neka su pak nadjenuli alpinisti. Idu}i od z. prema i. to su Biranj, Sv. Luka (visina stijene 250 m), Sredi{nja barijera, Nugal (amfiteatralnog oblika), Greda (Crvena barijera), Bile pe}ine, Ki~in (Glava @uteja), Barijera sv. Jure i Markezina greda. Glavna je neprilika za penja~e ljetna vru}ina, jer su Kozjakove stijene orijentirane prema jugu, ali im je
prednost mogu}nost zimskih uspona u gotovo ljetnim uvjetima. Uzdù Kozjakove stijene zapaàju se, Penja~ u Kozjakovoj stijeni Koludar (Josip Pej{a) negdje vi{e negdje manje, dvije kamenite stube, jedna u prvoj, a jedna u drugoj tre}ini. Narod ih naziva Gredama, a penja~i na njima nalaze zanimljive uske police kojima se ponegdje moè pro}i i po nekoliko stotina metara. Nastale su tako {to su tu geolo{ki slojevi odsje~eni gotovo okomito. Alpinizam. Kao {to je Klek bio kolijevkom zagreba~kog alpinizma, tako je razvitak splitskoga vezan uz Kozjakovu stijenu. Ona je postala {kolom splitskih penja~a. Privukla ih je slikovita jùna stijena dobro vidljiva iz Splita. Prvi penja~ki uspon registriran je 1937., a od 1950. penja~i joj postaju redovitim posjetiteljima. Pravi juri{ u rje{avanju penja~kih problema po~inje 1955. s osnivanjem AO »Mosor«. Iako ~ista stijena malo gdje doseè visinu od 200 m, nudi {irok izbor penja~kih problema razli~itih stupnjeva teìne. U njoj je dosad svladano blizu stotinu smjerova. Ve}ina ih je prikazana u penja~kom vodi~u »Kozjak« Stanislava Gili}a (Rijeka 1985.). Planinarstvo. Za razvitak planinarstva na Kozjaku najvi{e su u~inili PD »Kozjak« iz Ka{tel Su}urca izgradnjom pl. doma Putalj, PK »Split« ure|enjem pl. ku}e Mala~ka i izvedbom klin~anog puta, te HPD »Ante Bedalov« iz Ka{tel Kambelovca izgradnjom ku}e pod Koludrom i izvedbom puta »Kolijevkom hrv. dràvnosti«. Pristupa~nost, dobre prometne veze, kratki usponi, laka orijentacija ~ine da je posjet Kozjaku postao atraktivnom {etnjom ne samo za planinare nego i za brojne turiste koji ljetuju u obalnom podru~ju. Pl. put »Kolijevkom hrvatske dràvnosti« trasirao je i 30. svibnja 1992. otvorio HPD »Ante Bedalov« iz Ka{tel Kambelovca. Na duìni oko 30 km obuhva}a 19 KT, ve}inom sakralnih objekata 518 HRVATSKE PLANINE
Kozjak Paziti na "rupu" u izvornoj karti poznatih iz doba hrvatskih kraljeva. Moè se obi}i za 3 dana, a obilazak svih KT nagra|uje se metalnom zna~kom. Put ve}im dijelom prolazi podnòjem Kozjaka, od Bija}a do Solina, a 4 su njegove KT na hrptu Kozjaka. To su kapele sv. Ivan Birnja, sv. Luke i sv. Jurja, te Markezina greda iznad Splita. Tiskan je i vodi~-dnevnik s preglednom kartom. Izbor prilaza. Iako je Kozjak jedinstven masiv, mogli bismo ga, prema najvi{im vrhovima, podijeliti na tri dijela: zapadni s vrhom Sv. Ivan Biranj i pl. domom Mala~ka, sredi{nji s vrhom Sv. Luka i pl. ku}ama Putalj i pod Koludrom, te isto~ni s vrhom Sv. Juraj i klin~anim putem kroz stijenu do vrha. Na svaki od njih vode razne pu~ke prilazne staze, od kojih su najvànije markirane. Ve}ina ih je zanimljiva po tome {to na razne na~ine svladavaju Kozjakovu stijenu, a uz to pruàju vidik na more i Ka{tela koji se {iri sa svakim korakom. Dvije su od njih osigurane klinovima i uètima,
pa su prave atrakcije jer nalikuju alpskim usponima u minijaturi. Tko èli pro}i uzdù cijeloga Kozjaka, posluìt }e se trasom Pl. puta »Dalmacija«, koja se lako moè podijeliti u dva dana, s no}enjem u domu Putalj. Zanimljiva je i {etnja tzv. Poàrnim putem, visinskom cestom koja vodi podnòjem stijene. Iako su usponi laki i kratki (1–2 h), valja ih poduzeti jutrom rano, pogotovo ljeti, jer su izloèni jugu i suncu. Za upoznavanje Kozjaka dobro moè posluìti put »Kolijevkom hrv. dràvnosti«, iako se ve}ina njegovih KT nalazi na podnòju planine. Tim se putem organizira svakog prolje}a kolektivni pohod s iskusnim vodi~ima. Spomenimo jo{ da se na najvi{i vrh Kozjaka (Veli vrj, 779 m) moè cestom iz zale|a, koja vodi iz Solina preko Rupotina, podno Bobanove grede (608 m) na prijevoj, gdje su ru{evine talijanskih vojarni iz Drugoga svjetskog rata, te kroz Blaca do vojnog objekta na vrhu. Uspone }emo opisati redom od z. prema i. te na kraju dodati opis uzdùnoga puta. £ 1. Solin – Sv. Juraj (Splitov klin~ani put). Iz Splita do Solina prigradskim autobusom (linija br. 16). Od a. p. Nin~evi}i markacijom s oznakom SKP (Splitov klin~ani put) na s., najprije kroz zaselak, a iza njega l. u z. smjeru kroz borovu {umicu {irokom poàrnom stazom. Nakon 40’ je kriànje gdje treba d. prema [inkuku (kamen osobita oblika; Spli}ani ga nazivaju Bovan). Odatle uzbrdo markacijom koja najprije sije~e Poàrni put. Njime se moè skrenuti l. 15’ do stijene u kojoj je usje~en lik Silvanusa, predanti~koga kozonogog boànstva (potreban je vodi~ jer je obrasla grmljem i nije je lako na}i). Slijedi uspon kroz gustu makiju i uz neugodne sipare (paziti na oznaku SKP!) prema razvedenim stijenama. Tu po~inje markirani put kroz stijenu koji je osiguran klinovima i ~eli~nom uàdi. Trasirao ga je i uredio 1953. HPK »Split« po zamisli ~lana Milana Sunka (glavni izvo|a~ Petar Dragi~evi}). Nakon kra}e jaruge, izlazi se na vrh stijene, odakle d. hrptom jo{ 20’ na Sv. Juru (676 m), najvi{i vrh i. dijela Kozjaka. Sa Sv. Jure moè se na drugu stranu natrag do Nin~evi}a kra}im, izravnim putem niz Male Skalice (oznaka MS), te tako zatvoriti krug. Put se redovito odràva. £ 2. Ka{tel Su}urac – Pl. dom Putalj 1,15 h – Sv. Luka 40’. Iz Splita do Ka{tel Su}urca (11 km) gradskim autobusom br. 2. i br. 37 (veza svakih 15’). Od a. p. na sjever Ulicom put groblja, prije}i Jadransku magistralu i u nekoliko zavoja jo{ 1 km asfaltiranim putem do groblja s kapelicom Gospe od Hladi (124 m). S parkirali{ta pred grobljem uzbrdo za markacijom 50’ do doma. Na polovini puta, kod Vele stine, l. se odvaja varijanta od 20’ kroz borovu {umu i makiju do crkvice sv. Jure od Putalja (323 m), zadùbine kneza Mislava, koju je 852. knez Trpimir darovao splitskom nadbiskupu Petru. Od crkvice se ne treba vra}ati – do doma je jo{ 15’. Pl. dom Putalj (460 m) smje{ten je na malom obronku podno j. Kozjakove stijene, na mjestu zvanom Putalj. Okolina je obrasla gustom {umom borova, ~esmine, hrasta, 520 HRVATSKE PLANINE
planike i makije. Izgradnja je zapo~ela 1954., a otvorenje je bilo 1. 5. 1962. Poslije je dom znatno pro{iren i sada je to prostrana jednokatnica od kamena i betona, jedan od najve}ih pl. domova u Dalmaciji. U prizemlju je prostorija s 28 skupnih leàja, skladi{te i ve}i natkriven prostor. U visokom prizemlju su dvije blagovaonice, kuhinja i pros-
torije domara, a na prvom katu, s balkonom, ~etiri 8-krevetnih i {est 2-krevetnih soba. U potkrovlju postoji mogu}nost za 50 skupnih leàja. Sa z. strane prigra|ena je mala prostorija s lo- Pl. dom Putalj iz helikoptera ì{tem gdje posjetitelji mogu pripremati donijetu hranu. Oko 10 m i. od doma je prostorija sa sanitarnim ure|ajima, a dvadeset m j. adaptirana je prostorija s kaminom kao planinarski kutak. Elektrika je iz gradske mreè, voda iz cisterne. Dom je stalno otvoren i opskrbljen, ima kolni prilaz, radio, TV i telefon. Upravlja~ je PD »Kozjak« iz Ka{tel Su}urca. Dom pruà izvanredan vidik na Split s okolicom, Ka{tela, more i dalmatinske planine. Od doma dalje jakim usponom u zavojima kroz Kozjakovu stijenu, sa sve ljep{im vidikom na stijene i more, do prijevoja Vrata na bilu Kozjaka (20’). Na Vratima je kriànje, odakle l. makadamskom cestom ili stazom po bilu 20’ do crkvice sv. Luke. U blizini crkvice je Veliki vrj (779 m; vrj u dijalektu vrh), najvi{i vrh na Kozjaku (zauzet je vojnim objektom). S kopnene strane izvedena je na sam vrh cesta koja vodi iz Solina, a ve}im je dijelom asfaltirana. £ 3. Ka{tel Kambelovac – Pl. ku}a pod Koludrom – Pl. skloni{te »Orlovo gnijezdo« 1,40 h. Od a. p. u Ka{tel Kambelovcu Ulicom P. Kre{imira, preko Jadranske magistrale mostom prema groblju i nakon 300 m kroz {umu kratiti zavoj ceste. Cesta zavr{ava okreti{tem 1,4 km od Jadranske magistrale, odakle }e pje{aci dalje uzbrdo markiranom stazom do doma jo{ 20’ (ukupno od od a. p. 1 h). Oni koji dolaze automobilom skrenut }e 30 m prije okreti{ta bijelom cestom kojom ima do doma 4,5 km u velikom d. zavoju (parkirati iznad doma na tzv. Poàrnom putu). Na tom kratkom putu preporu~uju se dva kra}a odvojka, jedan d. do Gospe od Kruga i drugi l. do Sv. Mihovila. Gospa na Krugu (160 m). Oko 500 m iznad Jadranske magistrale d. se odvaja krak ceste kojim ima desetak min do prastare crkvice Gospe na Krugu na mjesnom groblju Sv. Mihovil od Laàna (Josip Pej{a) Planine Dalmacije 521
SATNICA OD DOMA POD KOLUDROM Veli vrj (780 m) 2h Sv. Luka 1,40 h Pl. dom Putalj 50' Koludar
45' Sv. Mihovil od Laàna 35' Pl. skloni{te "Orlovo 40' gnijezdo" Ka{tel Kambelovac 45'. Pl. dom Mala~ka 1,45 h Pl. dom pod Koludrom (Josip Pej{a) (starohrvatski Sv. Martin od Kru{evika). Prvi se put spominje 1104. g., a obnovljena je sredinom 17. st. Zanimjiv je ste}ak (plo~a) s drevnim hrv. grbom (polumjesec i zvijezda) i malo ispod crkve siva stijena sa spomenikom (klin, karabiner i penja~ko uè) s uklesanim imenima ~etvorice hrv. alpinista koji su 1974. poginuli na Kavkazu. Sv. Mihovil od Laàna. Od staze za dom odvaja se nekoliko min prije doma l. gotovo vodoravna staza od 15’ do crkvice sv. Mihovila od Laàna (282 m) koju vrijedi posjetiti zbog lijepa poloàja i kao povijesno mjesto. Laàni se spominju u Trpimirovoj darovnici iz 852. g., a crkva 1171. Crkva je jednobrdnog tlocrta, predromani~kog tipa, a unutra{njost joj je ra{~lanjena s tri arkade sa svake strane. Pored crkve je zanimljiva okrugla obrambena kula iz 16. st. Pl. dom pod Koludrom (325 m) je zidana prizemnica koju je HPD »Ante Bedalov« iz Ka{tel Kambelovca sagradio 1992. (otv. 6. oùjka), na zemlji zvanoj Prigatorij gaj (1500 m2) koju je planinarima ustupio ùpni ured. Za zahvalu, pl. dru{tvo je u blizini sagradilo kapelicu sv. Roka. Dom ima tri prostorije; spavaonicu s 8 kreveta, blagovaonicu i prostoriju s ognji{tem u narodnom stilu koja je uvijek otvorena za gosta namjernika. Elektrike nema, voda je iz cisterne. U blizini se nalazi izvor Budrina. Ku}a je obi~no otvorena vikendom kada dolaze ~lanovi na izlet (tada je na ku}i zastava pa se ve} izdaleka zna ima li koga u ku}i). Ime nosi po stijeni Koludar (600 m) koja se diè iza doma. Uspon iz doma ravno uzbrdo, pa preko Poàrnog puta za markacijom kroz najvi{i vinograd i kamenu ku}icu, te uz suhozide i napu{tena terastata polja do hrastika pod stijenom i na njezin vrh s l. strane. Malo je lak{a varijanta koja ide Poàrnim putem malo l., pa tek tada skre}e uzbrdo. »Orlovo gnijezdo« (598 m) jest jednostavno, stalno otvoreno skloni{te sagra|eno od priru~nog materijala, kamena i drva, koje su podigli planinari iz Ka{tel Kambelovca 1997. U njemu je ognji{te, stol s dvije klupe i 5 jednostavnih leàja. Osobitost skloni{ta je u tome {to se nalazi na rubu stijene, doista poput orlova gnijezda, odakle je orlovski vidik na Ka{tela, Split i more. Od skloni{ta se ne mora natrag
istim putem, nego produìti markiranim usponom preko vrha Debeli}a (710 m; kutija s Pl. skloni{te »Orlovo gnijezdo« (Josip Pej{a) 522 HRVATSKE PLANINE
upisnom knjigom i ìgom) na najvi{i vrh Kozjaka, Veli vrj (1,20 h), te se na drugu stranu spustiti za 30’ u pl. dom Putalj (v. 2). £ 4. Ka{tel Kambelovac – Pl. dom pod Koludrom – Veli vrj 3 h. Do pl. doma v. 3. Od doma na Poàrni put, pa njim d. 10’ u smjeru
pl. doma Putalj (do doma Putalj ima tim putem svega 50’), zatim skrenuti l. za markacijom u blagom usponu. Nakon pola sata markacija se ra~va. Opisat }emo d. krak zbog zanimljivosti njegova srednjeg dijela. Od 350 do 620 m visine vodi najprije ispod strme litice, pa preko to~ila, uz `ljebine i kamene jaruge, a u zadnjem dijelu kuloarom, te uz glatku okomitu liticu osiguranu ~eli~nim uètom i klinovima (samo za vje{te planinare!). Na Pej{inu putu (Josip Pej{a) Dalje se penje kroz stijenu i izlazi na hrbat, odakle je jo{ 20’ na Veli vrj (v. 2). Osobitost je staze da se u alpskom stilu sluì kamenim policama u Kozjakovoj stijeni. Naziva se Pej{inim putem po planinaru Josipu Pej{i iz Ka{tel Kambelovca koji ju put zamislio i proveo ga u djelo. £ 5. Ka{tel Stari – Mala~ka 10 km – Biranj 1,15 h. Do Ka{tel Starog iz Splita 18 km prigradskim autobusom (veza svakih pola sata) ili 17 km èljeznicom. Do Mala~ke se moè sti}i i prigradskim autobusom iz Splita, iz Sukoi{anske ulice, koji vozi preko tog prijevoja kroz zagorske zaselke preko Rado{i}a do Bogdanovi}a. Polazak subotom i nedjeljom u 7 h; povratak subotom u 19, nedjeljom u 17 h (radnim danom ne vozi; provjeriti vozni red). Iz Ka{tel Starog do Mala~ke vozi autobus subotom u 10 h (Mala~ka je postaja na zahtjev). Pje{aci }e krenuti iz Ka{tel Starog od a. p. 100 m cestom natrag prema Splitu do raskrìja, odakle l. »Zagorskim putem« (cesta za Drni{) prema Kozjaku. Na 1. km cesta sije~e Jadransku magistralu, na 2. km `. prugu kod kolodvora Ka{tel Stari; 50 m iza pruge, kod prve ku}e (Radun br. 3), markirana kratica skre}e d. s ceste. Na usponu do Mala~ke dva puta doti~e cestu na njezinim zavojima, a jedanput je i prelazi. Automobilom se tom cestom stiè u nekoliko velikih zavoja na prijevoj Mala~ku (477 m). Na prijevoju je, l. ispod ceste, pl. dom. Pl. dom Mala~ka (466 m) jest masivna zidana zgrada sa suterenom. Ima spavaonicu s 15 leàja, prostor za kuhanje, dnevni boravak i telefonsku govornicu. Vodu ima iz cisterna, rasvjetu iz agregata. Nije opskrbljen hranom. Uredio ga je PK Split 1970. g., za vrijeme rata je opusto{en i prepu{ten zubu vremena, a nakon rata ga je obnovilo PD »Mala~ka – Donja Ka{tela« iz Ka{tel Starog, koji i sada njime upravlja. Otvoren je obi~no vikendom, nije opskrbljen hranom. S terase pred domom pruà se neobi~no lijep vidik na Ka{tela i more. S Mala~ke se moè poduzeti nekoliko izleta. U z. smjeru trasom Pl. puta »Dalmacija« moè se za 1,30 h sti}i na najvi{i vrh planine Opor (Crni krug, 647 m), a za 3 h do releja na vrhu Labin{tice (701 m) gdje je po~etak toga puta. Planine Dalmacije
523
SATNICA OD DOMA MALA^KA Sv. Ivan Biranj 1,30 h Pl. dom Putalj 3h Izvor Birnja~a 30' @. p. Ka{tel Stari 45' ^esminovac 25' Lova~ki dom Tikvenjak 1,45 h Orljak
15' Matetina {pilja 30' Pl. skloni{te Orlovo 2,30 h gnijezdo Pl. dom Mala~ka U blizini ku}e je ure|ena krùna planinarsko-rekreacijska staza od oko 3 km, tzv. Mala~ki prsten, koja vodi preko vrhova ^esminovac, Kamenica i Orljak (1,15 h hoda). Do Orljaka (522 m) je 15’. Vodi od ku}e u i. smjeru markiranim putem do male zelene oaze s prili~no visokom vegetacijom i malim jezerom i izvorom. Osobito je prikladna za djecu i starije osobe u jesen i prolje}e. Na prijevoju kod doma je u kolovozu 1999. sagra|en 12 m visok nadaleko vidljiv betonski kriù spomen na poginule hrvatske branitelje iz Ka{tela i ka{telanskog zale|a. Na prijevoju markacija za Biranj skre}e d. s ceste i nakon 125 m blagog uspona, mimo dalekovoda, stiè do druge pl. ku}e (mogu} je i prilaz automobilom). Pl. ku}a »^esmina« (499 m) jest zidana prizemnica koju je Pl. klub »Split« dobio od Brodogradili{ta »Split« nakon {to mu je oduzet dom Mala~ka. Uredio ju je 1980. Ima dvije prostorije, blagovaonicu s ~ajnom kuhinjom i spavaonicu s 20 kreveta. Nema struje; vodom se opskrbljuje iz cisterne, a strujom iz akumulatora. Obi~no je otvorena preko vikenda kada u njoj deùraju ~lanovi kluba. Od pl. ku}e »^esmina« vodi na Biranj markirana staza u i. smjeru kroz kamenjar i makiju. Nakon 45’ uspinje se na Birnjac (562 m), a zatim nastavlja jo{ 30’ poloìtije na Biranj (631 m), najvi{i vrh z. dijela Kozjaka. Malo prije vrha je dobro odràvana kapelica sv. Ivana, za{titnika Ka{tel Luk{i}a. Kod nje je svake godine 26. lipnja narodni skup. Po narodnoj predaji dobila je ime Biranj po tome {to su mje{tani Ka{tel Staroga na dan sv. Ivana birali ùpana. £ 6. Uzdùni putovi. U z. dijelu Kozjaka postoje dvije zanimljive mogu}nosti za uzdùnu turu. Jedna vodi podno j. stijene tzv. Poàrnim putem. Rije~ je o cesti probijenoj radi pristupa vatrogasnim vozilima. Po~inje kod pl. doma Putalj i vodi na z. gotovo stalno istom visinom i nakon 8 km zavr{ava na cesti Ka{tel Stari – Mala~ka, kojom d. ima jo{ 2 km do doma Mala~ka (kratice). Cesta se krià s nekoliko popre~nih putova kojima se moè ili si}i u Ka{tela ili uspeti na planinski hrbat. Na cesti nema nikakva prometa, stalno pruà krasne vidike na more i Ka{tela i osobito je prikladna za starije osobe i obitelji s djecom.
Naprotiv, markirana staza koja vodi usporedno s PoPl. ku}a »^esmina« àrnim putem vrhom plani524 HRVATSKE PLANINE
ne, zahtijeva vi{e napora i orijentacijskih sposobnosti. Najbolje ju je zapo~eti na ra~vanju markacije pod skloni{tem »Orlovo gnijezdo« (v.
3), odakle ide l. na zapad. Najvànije to~ke na tom putu su vrh Vu~i}evica na kojemu je èljezni stup, zatim talijanski bunkeri iz Drugoga svjetskog rata sagra|eni na granici prema NDH, Bila stina na kojoj su lovci 8. rujna 1991. postavili betonski krì visok 4 m. Zatim se ne- Sv. Ivan Biranj (Josip Pej{a) ko vrijeme ide kolnim putem kroz predio Ka{tilac do prijevoja, gdje su tako|er bunkeri, a na ra~vanju nakon toga moè se birati: d. na vrh Biranj ili l. »Talijanskim putem« na Mala~ku. LITERATURA Lu~i} Roki, P.: Na Kozjaku kod Splita. HP 35, 1939., 115; Lu~i} Roki, P.: Prvenstveni uzpon kroz jùnu stjenu najve}eg vrha Kozjak-planine. HP 40, 1944., 62; Gili}, S.: Kozjak. NP 10, 1958.,18 i 82; 10-godi{njica PD »Kozjak« u Ka{tel Su}urcu. NP 12, 1960., 36; Kuli}, B.: Posljednji problemi u Kozjaku. NP 13, 1961., 97; ^uli}, N.: Prvo ponavljanje. NP 17, 1965., 73; Juras, A.: »Kolijevkom hrv. dràvnosti«. HP 85, 1993., 123; Pej{a, J.: Nekoliko otkri}a na Kozjaku. Ka{telanski zbornik 6, 1999., 81.; Tadin, I.: Kako smo gradili Orlovo gnijezdo. HP 91, 9, 1999., 256; Poljak, @.: Kozjak – kolijevka hrv. dràvnosti. Matica 2001., 1, 19. Mosor zemljovidi 37 i 38, str. 519 i 526 Smje{taj i podjela. Najpopularnija planina Dalmacije je Mosor. Iako se ne isti~e ni visinom, ni prirodnim bogatstvima, ni rasko{nim kra{kim oblicima, postala je njezinim pl. simbolom. Vjerojatno je to uzrokovano s jedne strane blizinom jakog pl. sredi{ta u Splitu, orijentiranoga ve} gotovo cijelo stolje}e prema Mosoru, a s druge strane zna~enjem te planine i njezinih stanovnika u povijesti na{eg naroda i borbi za slobodu (Polji~ka kneìja). Taj kr{eviti i na prvi pogled zastra{uju}i masiv pruà se od Kli{kog prijevoja prema ji., u duìnu od oko 25 km do rijeke Cetine. Cetina svojim kanjonom ~ini polukrug oko planine stvaraju}i joj izrazitu prirodnu granicu. Planinu moèmo podijeliti na tri dijela: zapadni, sredi{nji i isto~ni. Zapadni Mosor iz Splita na razglednici oko 1850. g. Planine Dalmacije 525
se proteè od Klisa do Ljubljanskog prijevoja, a najvi{i su mu vrhovi Debelo brdo (1044 m), Pli{ivac (1053 m) i Kunjevod (1077 m). U tome je dijelu upori{te pl. ku}a Lugarnica na Uìnskoj kosi. Sredi{nji Mosor po~inje s Ljubljanskim prijevojem i pruà se odatle 4,5 km ji. do prijevoja Ljuto kame (1089 m). Glavni su mu vrhovi Ljubljan (1262 m), Mosor (1325 m) s Vickovim stupom i V. Kabal (1339 m). Glavno je upori{te u tom dijelu Gi- Mosorska golet; d. lova~ka ku}a Tropo{nik (Mladen Japirko) romettin dom na Ljuva~u. Isto~ni Mosor pruà se od prijevoja Ljuto kame u i. smjeru sve do rijeke Cetine. Najvi{i su mu vrhovi Velim (1159), Botajna (1196 m), Kozik (1319 m), Kupinovac (1002 m) i Li{nica (950 m). U tom dijelu upori{te je pl. skloni{te »Kontejner« u podnòju Ljutoga kamena. Reljef i gra|a. Mosorom dominira kamenit hrbat, bijel od gologa vapnenca iz razdoblja krede, prili~no pravilno uslojenoga, tako da geolozi ovu planinu opisuju kao tipi~nu boru Zemljine kore. Vodoravno poloèni slojevi i zaobljen hrbat omogu}uju mnogo lak{i grebenski put nego na ve}ini drugih dinarskih planina. Rijedak je tako izraèn vapnena~ki greben po kojemu se moè tako ugodno penja~ki {etati. S hrpta se na obje strane spu{taju kr{evite padine s jako razvijenim kra{kim reljefom. S. padinu karakteriziraju brojne {krape, ponikve i kra{ke jame, posebice oko izdvojenog vrha Jabukovca (1192 m) gdje vlada carstvo najlju}ega kr{a. Na s. podnòju smje{teno
je nekoliko siroma{nih zaselaka, to su tzv. Zagorska Poljica. Jùna se padina spu{ta najprije terasasto s brojnim lijepim dolcima. Na njoj su brojne staje, kako ovdje nazivaju ljetne pastirske stanove. Posljednjih su godina gotovo sve opustjele jer suvremeni seljak napu{ta planinu, a pomalo ve} i selo, pa njihovi ostaci str{e iz {ikara poput kiklopskih zidova. Ova terasasta zaravan spu{ta se gotovo u ~itavoj duìni planine stjenovitom stepenicom visokom 100–200 m, vrlo zanimljivom s alpinisti~koga gledi{ta. Pod njom je niz sela srednjih Poljica (@rnovnica, Sitno, Srinjine, Tugare, Dubrava). Mosor je odijeljen od mora vrlo pravilnom gorskom kosom strmih strana, duìne 30 km, visine 400–800 m, a {irine samo 2 km. Taj jedinstveni bedem raskolila je to~no po sredini rijeka Cetina probiv{i se kod Omi{a kanjonom do mora i tako stvorila dvije planine: Polji~ku planinu i Omi{ku Dinaru. Jz. od toga grebena, na primorskom podnòju Polji~ke planine, poredana su sela Primorskih Poljica. Mosor je vrlo jednostavnog oblika, diè se poput glomazna usamljenog otoka sa {iroke kra{ke zaravni. On je samo ostatak ve}ega planinskog lanca, odvojen djelovanjem vodene erozije s obiju strana. Spominje se kao {kolski primjer planine takva postanka i oblika, pa se danas u geologiji nazivom »mosor« ozna~uju sli~ne planine. Vode. U z. podnòju Mosora, iznad Solina, izvire rijeka Jadro, a na jz. podnòju kod @rnovnice rijeka @rnovnica. Obje su dio sliva rijeke Cetine. Pa ipak, Mosor je gotovo posve bezvodan jer se sve padaline odmah gube kroz {krape i jame u podzemlje. Postoji samo nekoliko izvora: u z. dijelu Mosora, podno Debeloga brda, izvor @ivica, kod Zaselka Loli}i izvor Sedernik, a u i. dijelu planine izvor Trop{nik. Najizda{niji je izvor Ljuva~ kod Giromettina doma, na kontaktu vapnenca i dolomita. Neke su od jama poznate po velikoj Planine Dalmacije 527
dubini ili po snijegu usred ljeta: Javorska II (215 m), ^evrljanka (202), Velika Mlado{evica (202), Podledenica (185), Veliga Gajna (170), Mosora{ka (161), Vicka (140), Jama na stazi (131), Milova{~ica (105), Snìnica (90) itd. Najvànije su {pilje Vranja~a (360 m), (192 m), Trojama (115 m), Kraljeva (110), Mili~evi}a (110) itd. U jami istraèno je 450 m i
prona|eno stani{te ~ovje~je ribice. Kroz i. dio Mosora probijen je popre~an tunel kojim se voda Cetine usmjerava u HE »Zaku~ac« kod Omi{a. Ime Mosor. Rudnoga blaga u Mosoru nema, a niti je to~no mi{ljenje da se zbog zlatne rude zvao u rimsko doba Mons aureus (Zlatno brdo) i da je saìmanjem tog naziva nastalo dana{nje ime. Vjerojatnije je mi{ljenje P. Skoka da je rije~ o ilirskoj osnovici sa zna~enjem osamljena gora. Ime Mosor javlja se ve} 852. u darovnici kneza Trpimira u obliku Masarum, zatim 1080. u darovnici kralja Zvonimira kao Massarum, 1078. kao Montes Massari, 1185. i 1207. kao Mazarum, a tek se od 1689. pretvara u Monte Mossore. Biljni svijet dijeli se u nekoliko pojasa. Na podnòju nalazimo mediteranske kulture i zimzelenu vegetaciju (zelenika, tr{lja, ùka, mirta, smrika, bu{inj). Do visine 1000 m prostire se pojas bijeloga graba, u kojemu rastu i hrast medunac, crni jasen, maklen, ra{eljka, smrdljika i drijen. Najvi{i je pojas crnog graba koji seè do vrhova Mosora, a sadrì i bijeli jasen, tisu, gorski javor, mu{mulicu, mokljavi likovac, planinski brijest. Biljni pla{t je kr`ljav, a u vi{im predjelima vide se tek ostaci {uma. Po goletima rastu kadulja, vrijesak, smilje i pelin daju}i svojim mirisom poseban ~ar planini. Uni{tenjem {ume stvoren je pejzà nalik kamenitu moru, {to ga sva po{umljavanja u posljednje stolje}e nisu mogla vidnije popraviti. Drveni ostaci sojenica iskopani kod Dugopolja dokazuju da je Mosor u davnini bio {umovit. Fauna. Na vlànijim mjestima oko Giromettina doma na Ljuva~u ìvi pjegavi dàdevnjak (Salamandra salamandra). Od vodozemaca mogu se jo{ na}i siva gubavica (Bufo bufo), zelena gubavica (Bufo viridis) i ùti muka~ (Bombina variegata). Iznad 700 m obitava endemi~na mosorska gu{terica (Lacerta mosorensis Kolombatovi}). Od gu{tera su jo{ zastupljeni o{troglava gu{terica, primorska gu{terica, obi~ni zelemba} i zidna tarantela, a na j. padinama sme|i blavor (majur ili babor). Zmija otrovnica pepeljasti poskok (Vipera ammodytes) pojavljuje se u dva oblika: pepeljastosivom (mùjak) i sme|eùtom (ènka). Od otrovnica tu su jo{ ri|ovka, ljuta crnokrpica i modra{, a od neotrovnih pjegava crvenkrpica, {ara poljarica i bjelou{ka. Glodavci su mi{ stjenjar, {umski mi{, puh, sme|a rovka, lasica, kuna i vjeverica. U jamama ìve divlji golubovi (columba livia) i velika jata galica-~olica. Od ptica spomenimo jo{ jarebicu kamenjarku, fazana, gavrana, sovuljagu buljinu, sokola, jastreba i, rijetkog, surog orla (Aquila chrysaetos). Od niske divlja~i ima ze~eva, jazavaca, lisica itd., a od visoke je ~esta divlja svinja. Na i. obroncima primije}eni su mufloni i divokoze. Klima. Zbog blizine mora, ljeti u Mosoru nema one svjeìne kao u vi{im planinama, zato treba izbjegavati uspone u srpnju i kolovozu. Zimski snjèni pla{t, zbog istog uzroka, ne pruà mogu}nosti za skijanje. Jugo donosi ki{u i maglu iznad visine od 700– 800 m. Bura je neugodna zbog hladno}e i opasna zbog naleta.
Zato valja pàljivo odabrati vrijeme uspona. Me{trovi}ev spomenik Mili Gojsali} kod Gata 528 HRVATSKE PLANINE
Polji~ka kneìja. Stanovnici mosorskih sela ponosni su na svoju pro{lost. U srednjem su vijeku njihovi preci osnovali originalnu dràvnu organizaciju poznatu pod imenom Polji~ka kneìja (ime je nastalo po brojnim malim poljima {to daju kraju tipi~no lice). Mosor se
kroz tu malu dràvu protezao poput kralje{nice, oko koje se poredalo 12 seoskih op}ina, svaka sa svojim kne- Sitno Gornje u srednjim Poljicima zom. Kneìja je osnovana vjerojatno u 11. st. Imala je svoje vlastite zakone (Polji~ki statut), veliko vije}e i velikog kneza koji se birao na godinu dana. Slùbeni je jezik bio hrvatski, a kao pismo se upotrebljavala narodna »bosan~ica«. Zahvaljuju}i borbenosti, hrabrosti i vje{toj diplomaciji, zadràla je svoju autonomiju sve do krvave bitke kod Stroànca 1807. kad ju je slomila Napoleonova vojska. Poznato je i opjevano juna{tvo ljepotice Mile Gojsali}a koja je 1530. digla u zrak tursku barutanu, `rtvuju}i vlastiti ìvot. Dana{nji Polji~ani, iako siroma{ni, rado pomaù svaku planinarsku akciju na svojoj planini. Istraìvanje Mosora prvi su zapo~eli botani~ari (R. Visiani 1824., F. Petter 1827., C. Studniczka 1870., G. A. Poscharsky 1895., I. Baumgartner 1900., E. Nikoli} 1901., A. Degen 1905.). Geolo{ki ga je prvi temeljito obradio F. Kerner u svome kapitalnom djelu (1904.). Polji~ki ùpnik F. Ivani{evi} iz Jesenica skupio je etnografsku gra|u za svoje veliko djelo »Poljica« (1903.) na originalan na~in: ugostio je jednom na sedam dana 12 staraca iz 12 sela, biljeè}i po njihovu kazivanju predaju i obi~aje. Speleolo{ko istraìvanje zapo~elo je 1909. kad su R. Bujas i U. Girometta, s u~enicima Velike realke iz Splita, zapo~eli speleolo{ka istraìvanja, a 1911. osnovali u toj realci i [piljarski odio. Narod je njegove ~lanove nazvao jamarima, pa tako jo{ i danas u nekim selima nazivaju planinare. Planinarstvo. Prvi uspje{ni poticaj planinarenju na Mosoru do{ao je iz Zadra, tada glavnoga grada Dalmacije, nakon osnivanja PTD-a »Liburnia« (1899.). Zahvaljuju}i njegovu ~lanu Alfonsu Pavichu Pfauentalu, ro|enom Polji~aninu i u to doba podnamjesniku Dalmacije, sagra|ena je na Mosoru 1903. lugarnica (prvo pl. skloni{te), zatim uzdùna staza bilom Mosora, a 1907. je »Liburnia« objavila njegovu knjigu »Mosor« istodobno na hrv., tal. i njem. jeziku. Desetak godina poslije osnovao je polji~ki ùpnik F. Ivani{evi} PD »Mosor«, koje se 1925. spojilo sa zadarskom »Liburnijom« u PPD »Dinaru« sa sjedi{tem u Splitu. Pravi je pl. procvat po~eo 1925. osnivanjem podrùnice HPD-a »Mosor« u Splitu, osobito kad joj je na ~elo do{ao agilni prof. Umberto Girometta. Me|u najvrednije dru{tvene akcije »Mosora« treba ubrojiti izgradnju Giromettina doma, po{umljivanje goleti (»[umski dan« dva puta na godinu), elektrifikaciju {pilje Vranja~e i humanitarni rad za vrijeme gladi u zagorskim selima. Nakon Drugoga svjetskog rata na Mosoru djeluju i druga splitska pl. dru{tva, osobito PK »Split« i Umberto Girometta PD »Marjan«. ^lanovi »Mosora« razvili su speleolo{ku, (1883.–1939.), »otac skija{ku, alpinisti~ku i sportsko-penja~ku djelatnost, te planinarstva« u Dalmaciji
Planine Dalmacije 529
osnovali stanicu GSS-a. Popularizaciji Mosora znatno je pridonio godi{nji proljetni »Uspon èna na Mosor« koji se odràva od 1974. Do 1991. odràn je 18 puta, a ponekad je sudjelovalo preko tisu}u èna. Tradicija je obnovljena, i sada se odràva po~etkom svibnja u povodu Dana majke i Dana grada Splita (Sv. Duje, 7. svibnja). Posljednjih godina PD Ka{tel Kambelovac redovito prire|uje svakog prolje}a Planinarski maraton uzdù cijeloga Mosora od Klisa do Omi{a (37 km). Alpinizam. Na jùnoj padini Mosora, tamo gdje se terasa visinske zaravni ru{i stjenovitim odlomom, razvio je od 1955. alpinisti~ku djelatnost AO »Mosor« iz Splita. U Mosoru je ispenjano oko 80 smjerova (neki su opisani u mosora{kom broju »Na{ih planina«, br. 3-4, 1965.). Izbor prilaza. U planinu vodi niz putova, a najvàniji od njih dobro su markirani. Najzanimljiviji i najpristupa~niji je sredi{nji dio planine s Giromettinim domom, najvi{im vrhovima i Vickovim stupom, i zato mu posve}ujemo najvi{e prostora. Klasi~an je prilaz iz Splita prigradskim autobusom do Sitna Gornjeg, pa odatle preko Giromettina doma do Vickova stupa na hrptu Mosora, odakle je mogu} silaz na razne strane. Ostali prilazi do Giromettina doma mnogo su duì i naporniji. Me|u njima je zanimljiv uspon iz zale|a Mosora, iz Kotlenica, gdje se usput moè posjetiti glasovita {pilja Vranja~a. Giromettin dom je polazna to~ka za vi{e zanimljivih poludnevnih i jednodnevnih izleta (npr. na Kozik, najljep{i vrh u planini). U z. je dijelu gotovo stotinu godina popularna pl. ku}a Lugarnica (obnovljena je, nakon poàra, 1998.). Na raskrìju kod Ljutog kamena helikopterom je 1998. godine postavljeno pl. skloni{te »Kontejner«. U i. dijelu najprivla~nija je to~ka izvanredan vidikovac Kozik. Taj dio planine dostupan je iz Giromettina doma, a osim toga moè se do Dubrave na njegovu podnòju prigradskom autobusnom linijom iz Splita. U novije je doba popularnim postao prijelaz preko Mosora iz G. Dolca preko Ra{eljke i Tro-
po{nika u Gata, zbog povoljnih autobusnih veza do polazne i zavr{ne to~ke. Sredi{nji dio Mosora Sredi{nja to~ka u ovom dijelu Mosora jest Giromettin dom, a glavna polazna to~ka za uspon a. p. u planinskom selu Sitnu Gornjem. Sitno Gornje (590 m), planinsko polji~ko selo, povezano je sa Splitom asfaltiranom cestom (21 km) i prigradskom autobusnom linijom br. 58 koja polazi s Rive (v. vozni red). Zbog prili~ne visine, to je najbrì i najlak{i prilaz u planinu. Selo se sastoji od niza ku}a smje{tenih na j. pobo~ju sredi{njega dijela Mosora, na rubu visoravni, a ispod strmog kamenita odloma. Mje{tani su tradicionalno povezani s planinarima jo{ iz doba izgradnje Giromettina doma, gostoljubivi su, rado pomaù planinare, a i domar je naj~e{}e iz toga sela. Kod oktogonalne crkvice sv. Luke (496 m), 1 km prije sela, odvaja se cesta za Dubravu pod vrh Kozik. Iz Sitna Gornjeg uspinje se u Mosor pet planinskih staza na razmacima od stotinjak metara. £ 1. Sitno Gornje – Giromettin dom 45’. Od a. p. kod spomenika u sredi{tu cestom na z. 200 m, zatim d. izme|u ku}a o{trim usponom kroz Giromettin dom na Mosoru (Miljenko Kri{ka) kr{. Markacija prelazi ne530 HRVATSKE PLANINE
dovr{enu cestu i u zavojima se uspinje do raskrìja s putokazom: ravno dalje za Vickov stup 1,30 h, l. za pl. ku}u Lugarnica 1,30 h i @rnovnicu 2 h, d. za Giromettin dom 15’. S raskrìja dalje blaòm padinom 200 m, te l. kroz borovu {umu ili ravno preko travnatog dolca do doma. £ 2. @rnovnica – Giromettin dom 2 h. Tradicionalan prilazni put Mosoru je iz @rnovnice (11 km od Spli- Pl. skloni{te kod Giromettina doma ta; autobusna veza svakih pola sata). Od a. p. asfaltiranom cestom 30’ do zaselka Amiì}i. Dalje na s. preko Vràjeg uspona ravno i uz izvor Sedernik do napu{tenog zaselka Loli}i. Iznad Loli}a prema i. kroz klanac o{trim usponom u dolinu Zagra|e. Nastaviti dolinom ravno na i. te blagim usponom iza}i do raskrìja s putokazom: l. Vickov stup, d. Sitno Gornje, a ravno jo{ 15’ do doma. Pl. dom »Umberto Girometta« (868 m) smje{ten je na s. obronku dolca Ljuva~a uz nepresu{an i snaàn izvor Ljuva~ {to ga spominje ve} A. Ka~i} Mio{i} u svom »Razgovoru ugodnom« kao vrutak hladne vode. Javlja se na granici vapnenca i dolomita, bogat je karbonatom, a temperatura mu je 14 stupnjeva. Ispod doma je lijepa borova {uma {to su je planinarske ruke posadile g. 1927. (40.000 sadnica). Gradnju doma zapo~ela je podrùnica HPD-a »Mosor« 1929. (otv. 11. listopada 1931.). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u domu je bila partizanska bolnica. Obnovljen je i pro{iren 1951. i tada nazvan po prof. Umbertu Girometti (1883.–1939.), popularnom predsjedniku »Mosora«, zaslùnom za izgradnju. Dom je prostrana jednokatnica zidana kamenom. U prizemlju su velika blagovaonica za 70 gostiju, kuhinja i prostorije za opskrbnika, a na katu sobe s 4, 8 i 16 kreveta, te veliko skupno leì{te, ukupan kapacitet 80 osoba. Vodovod i praonice s tu{evima opskrbljuju se s oblìnjeg izvora. Elektrificiran je 1967. Otvoren je i opskrbljen hranom i pi}em vikendom, kada su u domu domar i deùrni ~lan dru{tva, a u ostale dane po dogovoru. Domar je obi~no neki mje{tanin iz Sitna Gornjeg. Objektom upravlja HPD »Mosor« iz Splita, Marmontova ul. Pored SATNICA OD GIROMETTINA DOMA Sitno Gornje 35'
@rnovnica 1,30 h Dubrava 1,20 h Donji Dolac 3h Pl. skloni{te Kontejner 1,10 h Pl. ku}a Lugarnica 1,45 h Vickov stup na Mosoru 1,30 h [pilja Vranja~a 4,30 h Veliki Kabal 2,30 h Ljubljan 3h Kozik 4h Kriànje staza pod Giromettinim domom Planine Dalmacije 531
Doma je 2. 12. 1995. otvoreno skloni{te s jednom prostorijom oko 3x4 m, s kaminom i kamenim klupama. Njime se rado koristi mladè, a vrlo dobro moè posluìti onima koji do|u kad je
Dom zatvoren (nema leàja). £ 3. Vranja~a – Vickov stup – Giromettin dom 5 h. Polazna to~ka za uspon je glasovita {pilja Vranja~a, do koje se stiè iz Splita prigradskim autobusom koji vozi preko Dugopolja (22 km) i Kotlenice (28 km) za Gornji [pilja Vranja~a na s. strani Mosora (Vladimir Boì}) Dolac (v. vozni red). Iza}i treba u zaselku Punde, odakle s kriànja d. 400 m do ulaza u Vranja~u. Vranja~a je {pilja na s. podnòju Mosora poznata po lijepim sigama i velikim prostorima. Kroz impozantan ulaz 6x4 m (nalazi se u maloj ponikvi okrenut jugu) silazi se stubi{tem u atrij. Na njegovoj je d. strani okno kroz koje se ulazi u najljep{i dio, veliku dvoranu. Stupovima je podijeljena na vi{e prostorija, s gornjom i donjom etaòm. Glavna su atrakcija {uma stalaktita, stalagmita i sigastih zavjesa. Osobito se isti~e golem stup i okamenjeni slap. Ukupna duìna ure|enog nogostupa je 360 m. Temperatura zraka je 16 °C. Prilaz je dobro izveden, ali je ulaz zatvoren, a klju~ se nalazi kod ~uvara u zaselku Punde. Vranja~a je 1963. za{ti}ena kao geomorfolo{ki prirodni spomenik. [pilju prvi spominje J. Kolombatovi} 1880., prvi je premjer izveo L. Miotto 1903., a F. Kerner 1906. objavljuje o njoj knjigu »Die Grotte von Kotlenice«. Godine 1921. istraùje ju U. Girometta sa svojim jamarima i otkriva kukca Stalitu Giromettai. Akcijom HPD-a »Mosor« 1929. {pilja je elektrificirana (prva u Hrvatskoj; radove je vodio ing. Rade Mika~i}) i ure|ena za posjet. Danas je pod upravom Hrvatskih {uma. Propagirana je bro{urom, koncertima u {pilji i godi{njim Danom Vranja~e, tako da je znalo dolaziti i do 5.000 posjetitelja na godinu. Elektri~ne su instalacije obnovljene 1970. i opet je ure|ena za posjet. Pla}a se ulaznica. Od Vranja~e vodi prili~no dobra markacija divljim kr{em, u po~etku pastirskim stazama, a potom bespu}em z. od Jabukovca (1192 m), kojom se za 4 h izlazi na hrbat Mosora do prijevoja [ipa~ka. S prijevoja l. hrptom k Vickovu stupu ima 5’ (v. 4), d. hrptom na Ljubljan 1,30 h, a ravno na drugu stranu silaz u Giromettin dom 1 h. Ovaj je prilaz prili~no naporan jer je bezvodan i izloèn suncu. Izleti iz Giromettina doma £ 4. Vickov stup 1,30 h. Od doma do Vickova stupa na vrhu Mosora najprije o{tro uzbrdo 5’ do prijevoja izme|u dviju kamenih glavica. Desnu je glavicu Dru{tvo Istrana i Primoraca 1934. po{umljavalo, pa je planiVIDOKRUG S VICKOVA STUPA (1325 m) nari otada nazivaju Istarskom glaIme vrha m km 0° vicom (1041 m; uspon do glavice Troglav
1913 46 0 15’). L. od prijevoja je druga glavica, Cincar 2006 54 42 na ~ijem je tjemenu prof. U. GiroVran 2074 71 80 metta dao urediti vidikovac (uspon Biokovo 1762 40 122 10’). Mali zaravanak na vrhu ograOmi{ka Dinara 863 14 142 Vidova gora 778 28 180 |en je suhozidom, a unutar njega Kozjak 779 17 282 ure|ene klupe od kamena. Ovaj viSvilaja 1508 30 339 dikovac planinari nazivaju GiroDinara 1831 61 342 mettinom vidilicom. Staza dalje vo532 HRVATSKE PLANINE
Vickov stup na hrptu Mosora (Josip Pej{a) di preko [ipa~kih dolaca pod glavno bilo, a zatim se jakim usponom penje kroz ljuti kr{ i grmlje pod hrbat do raskrìja: l. markacija vodi uzdùnim putem po hrptu za Ljubljan, a d. za 5’ izlazi do Vickova stupa na vrhu Mosora. Vickov stup (1325 m) ima oblik deseterokuta, sastavljen je od èljeznih plo~a, sa {iljastim vrhom, postavljen na betonsku podlogu i pri~vr{}en ~eli~nim stegama. Promjer mu je 2 m. Unutar stupa su klupe za odmor i upisna knjiga. Vrata i prozori su u
brodskom stilu. Stup je podigla pl. sekcija SD-a »Arsenal« iz Splita 1952., a obnovio PK »Split« 1972. Vrlo je privla~na izletni~ka to~ka jer svojim poloàjem, iako nije na najvi{em vrhu, omogu}uje na sve strane {irok vidik. Osobito je zanimljiv pogled na drugu stranu planine, si. na vrh Jabukovac (1192 m), ~ija je okolina najdivljiji, najuzburkaniji i najneprohodniji dio Mosora, a preko njega na Sinjsko polje. Od vrha se moè l. ili d. nastaviti grebenskim putem uzdù Mosora. Povratak u dom mogu} je varijantom koja se spu{ta isto~nije od vrha. Provedena je radi krùnog kretanja prilikom »Uspona èna na vrh Mosora«, a moè se povratak kombinirati i s usponom na Kabal, najvi{i vrh Mosora (v. 5), do kojeg ima hrptom 30’. £ 5. Veliki Kabal 2,30 h. Od doma u i. smjeru 100 m do raspu}a (l. Veliki Kabal, d. Dubrava). Nekoliko minuta poslije odvaja se kod napajali{ta l. markirana staza kr{evitim putem i jakim usponom do vrha (1339 m). L. od puta, kojih 30’ od doma, vrijedi pogledati otvor jame V. Gajna (dubina 170 m). Vidik je s vrha sli~an onome s Vickova stupa. V. Kabal je najvi{i vrh Mosora. Nalazi se u kamenitom hrptu te omogu}uje vidik na obje strane i na vrhove po bilu Mosora. Posebice je zanimljiv vidik nakon bure kada se u daljini mogu ugledati planine Apeninskog poluotoka i svi srednjodalmatinski otoci. S vrha se moè prema ji. spustiti markiranom stazom za 30’ do prijevoja Ljuto kame (1089 m) i dalje d. u Giromettin dom za 1,15 h ili l. u Donji Dolac na drugoj strani Mosora za 2 h. Pl. skloni{te »Kontejner« (Goran Gabri}) Planine Dalmacije 533
£ 6. Kozik 4 h. Od Giromettina doma na i. kao na V. Kabal (v. 5), ali ve} za nekoliko min treba skrenuti d., u smjeru prijevoja Ljuto kame (1089 m) preko kojega silazi put u Zagorska Poljica do zaselaka Donjeg Dolca. Staza prolazi kra{kim krajem, me|u {krapama i kamenitim plo~ama. Nakon 1,10 h put se ra~va: l. na prijevoj Ljuto kame (15’) i D. Dolac, d. Botajna i Kozik. Ovdje je Kozik u suton po prilici tre}ina puta na Kozik. ^etrdesetak m od kriànja u {umarku je pl. skloni{te. Pl. skloni{te »Kontejner« (1055 m) smje{teno je na j. padini Mosora, ji. od vrha Kabla. Vlasnik je HPD »Mosor«. Kontejner je ovamo premje{ten helikopterom 1997. g. s pl. ku}e Lugarnica gdje je sluìo prilikom njezine obnove. Otvorenog je tipa, ima {tednjak i 8 leàja. Ima vrata i prozore, propisno je uzemljen; vode nema. Od kriànja kod »Kontejnera« d. dobar sat uspona, preko velike ponikve, do vrha Botajne (1196 m) na hrptu Mosora. Pod Botajnom su velike livade s ostacima staja i oranica. Slijedi uspon hrptom preko nekoliko vrhova, uz izvanredne vidike, jo{ 2 h na Kozik (1319 m), najvi{i vrh i. Mosora. Po smjelom stoàstom obliku smatra se najljep{im vrhom ~itava Mosora. Narod ga zove jo{ i Sv. Jure po istoimenoj prastaroj ru{evnoj kapelici na vrhu posve}enoj za{titniku Poljica. £ 7. Pl. ku}a Lugarnica 2 h. Od Giromettina doma u z. smjeru markiranom stazom kroz borovu {umu, iz nje silazom, te presjekav{i markaciju Sitno Gornje – Vickov stup, niz kr{evitu jarugu s golemim kamenim blokovi-
ma u dolac Zagra|e, gdje se staza ra~va: ravno dalje k Mihanovi}ima, a d. uzbrdo na visoravan i preko nje jo{ 1 h kroz grmlje i kr{, mimo ostataka Vickovih staja, do Lugarnice (v. 10). Zapadni dio Mosora £ 8. Klis Grlo – Debelo brdo – @ivica – Pl. ku}a Lugarnica 4 h. Iz Splita autobusom za Sinj s Rive ili autobusom za Dugopolje iz Sukoi{anske ul. (v. vozni red). Si}i treba kod gostionice »Uskok« u Klis Grlu. Tik prije gostionice treba s glavne ceste d. 1 km asfaltom u selo Klis Brdo, zatim iz sela markiranom stazom 2,30 h o{tro uzbrdo na hrbat i njime ravno na vrh Debeloga brda (1044 m). S vrha su do Pl. ku}e Lugarnica dvije varijante. Lijeva vodi preko Pli{ivca (1053 m) na Kunjevod (1077 m) te zatim ravno na j. kroz kr{ do Lugarnice (1,30 h), a desna pored borove {umice do raskrìja (l. je 20 m do izvora @ivice), te ji. prema Lugarnici jo{ 1,30 h. Oznaka DPT uz markaciju zna~i da je dio Dalmatinske pl. transverzale. £ 9. Ku~ine – Ku~inski doci – Pl. ku}a Lugarnica 3 h. Ku~ine su selo na podnòju z. Mosora do kojeg se stiè iz Splita (10 km) preko Mravinaca prigradskim autobusom na liniji 32 (v. vozni red). Od zadnje a. p. 3’ uzbrdo do crkve sv. Luke. Desno od crkve je vodovod gdje se treba opskrbiti vodom, a l. tel. govornica. Od govornice ravno uzbrdo za markacijom vrlo jakim usponom do ruba visoravni, zatim 1,30 h poloèno preko Lokava i Ku~inskih 534 HRVATSKE PLANINE
dolaca, pa blaìm usponom kroz kr{ obrastao niskom bukvom na gorsku kosu. Preko nje u mali ravni dolac,
odakle do Lugarnice vodi o{tar uspon u zavojima. Od Ku~ina treba savladati 800 m uspona na 8 km puta. Od crkve sv. Luke moè se i varijantom koja po~inje 2’ d. od nje, iza ku}e s betonskim podzidom. I ona po~inje o{trim usponom, a vodi preko Mili~evi}a {pilje (do nje 1,30 h, a dalje v. 10). £ 10. @rnovnica – Pl. ku}a Lugarnica 2 h. Iz Splita prigradskim autobusom s Rive do @rnovnice 11 km (v. vozni red). Od a. p. asfaltiranom cestom do zaselka Amiì}i. Dalje na s. preko Vràjeg uspona (tu put sije~e markaciju Ku~ine – Giromettin dom) ravno do napu{tenog zaselka Mihanovi}i. Iznad njega u sz. smjeru stazom Debelo brdo i Klis s Markezine grede (Josip Pej{a) preko sipara uz samu liticu i kroz nju (stubi{te) uzbrdo na visoravan do Lugarnice. U prvom dijelu je zanimljiva varijanta preko Mili~evi}a {pilje koja od a. p. ide 600 m cestom do stare {kole, zatim na s. uzbrdo stazom kroz gusto grmlje i mjestimice kroz borovu {umu do {pilje. Mili~evi}a {pilja duga~ka je 110 m. Nakon uskog ulaza je ve}a dvorana sa sigastim ukrasima koji su prili~no o{te}eni. Za posjet je potrebno ponijeti svjetiljku. [pilju su istraìli ~lanovi »Mosora« 1935. godine. Od {pilje se treba vratiti 200 m na z. te preko strme litice iza}i na stazu Ku~ine – Lugarnica i njome na visoravan gdje se sastaje s prvom varijantom. Pl. ku}a Lugarnica (872 m) nosi to ime jer je prvobitno sluìla lugarima. Sagradila ju je {umska uprava 1903., ali je ve} 1926. HPD »Mosor« u njoj uredio pl. skloni{te. Sada ima kuhinju, {tednjak, agregat, cisternu, dnevni boravak i spavaonicu sa skupnim leàjem za 20 osoba. Ova solidno zidana prizemnica nalazi se ispod vrha Kunjevoda na Uìnskoj (Uzni~koj) kosi. Ispred zgrade je mali zaravanak s lijepim vidikom na Split, otoke i planinu Kozjak. Lugarnici se moè pri}i i iz Giromettina doma preko Zagra|a za 2 h (v. 7). Klju~ je u HPD-u »Mosor«, Split. Otvorena je vikendom. SATNICA OD LUGARNICE Sitno Gornje 1,30 h @rnovnica 2h Ku~ine 3h Giromettin dom 2h Kunjevod 30'
Ljubljan 1,30 h Debelo brdo 2h Klis Grlo 4h Dugopolje 3h Pl. ku}a Lugarnica (Tonko Bartulovi}) Planine Dalmacije 535
£ 11. Sitno Gornje – Pl. ku}a Lugarnica 1,45 h. Do Gornjega Sitnog v. Sredi{nji dio Mosora. Od a. p. cestom ravno dalje do zavoja, te pored vodospreme markiranim i o{trim usponom na prijevoj izme|u Volujka i Strmice (723 m; odavle je l. odvojak od 5’ do obnovljene kapelice sv. Kuzme). S druge strane prijevoja u silazu prije~iti dolinu Zagra|e te se {irokom zavojitom stazom podno Lju~ene glave (938 m) uspeti na visoravan i nastaviti z. kroz kr{ i grmlje prema Klan~acu. Zatim pokraj kamenitih zidina Vickovih staja prema Mihanovi}a docu (helikodrom) do Lugarnice. Izleti od Pl. ku}e Lugarnica £ 12. Kunjevod – Pli{ivac – Debelo brdo 2 h. Od ku}e vodi staza u s. smjeru i probiv{i se kroz kr{ i grmlje stiè za 30’ na glavicu Kunjevod (1077 m) s lijepim vidikom. Nastavimo li hrptom Mosora lijevo, sti}i }emo za 30’ na Pli{ivac (1053 m). Odavle se {irokim bilom po golim kamenim plo~ama moè za 45’ sti}i na Debelo brdo (1044 m). Umjesto povratka istim putem, mogu}e je si}i strmo za 2 h u Klis Grlo (v. 8), odakle na autobus Sinj – Split (veza otprilike svaki sat). £ 13. Ljubljan – Vickov stup 3 h. Iza ku}e preko malog prijevoja u i.
smjeru 10’ do kriànja, zatim l. uzbrdo (d. je za Gornje Sitno i Giromettin dom) 1 h, s nekoliko ja~ih uspona, na Ljubljanski prijevoj. D. se hrptom penje staza za 30’ na Ljubljan (1262 m), koji je malo sjevernije od glavnog bila. U nastavku grebenske ture moè se sti}i za 1,30 h (uz lijepe vidike na obje strane) do Vickova stupa. £ 14. Giromettin dom 2 h. Iza ku}e preko malog prijevoja u i. smjeru blagim silazom 10’ do kriànja putova, gdje treba ravno (l. je uspon na Ljubljan). Na idu}em kriànju nakon 15’ ravno (d. je za »[tampariju«) te mimo zidina Vickovih staja dalje do ruba doline Zagra|e. Si}i u dolinu u nekoliko zavoja. Na jednom i. zavoju odvaja se staza kojom kroz kr{ i koso poloène plo~e, podno Lju~ene glave (938 m), prema borovoj {umi. O{trim usponom kroz tu {umu te pored »Zlatne jame« do putokaza na stazi koja iz Sitna Gornjeg vodi l. do Giromettina doma. Dalje v. 1. Isto~ni dio Mosora £ 15. Dubrava – Kozik 2,30 h. Iz Splita u Dubravu prigradskim autobusom (v. vozni red). Od zadnje a. p. ^oti}i 20’ markiranom stazom do izvora Studenac. Spomenimo ovdje da se do Studenca moè sti}i i iz suprotnog pravca, iz Gata (a. p.), za 1,20 h. Od izvora uzbrdo u s. smjeru o{trim usponom kroz nisko raslinje i uz sipare do istaknutoga nièga grebena koji se proteè u jz. smjeru. Malo tim grebenom, koriste}i se hvati{tima i nogostupom do blaè kosine, zatim opet o{tar uspon na sam vrh Kozika (Sv. Jure, 1319 m). Smatra se da je to najljep{i vidikoLova~ko skloni{te Ra{eljka u i. Mosoru 536 HRVATSKE PLANINE
vac na Mosoru. Preporu~uje se silazak drugim putem, tako da se s povratkom u Dubravu zatvori krug. Najprije s vrha sz. 20’ do prijevoja u blizini istaknutoga grebena (tzv. Tepla pola). Odavle se d. silazi u G. Dolac (tako|er a. p.), a l. }emo kroz visoko raslinje po uhodanoj stazi jo{ 1,20 h do ceste (oko 300
m z. od Studenca), odakle d. do polazne a. p. u Dubravi. Lova~ka ku}a Tropo{nik kod istoimenog izvora £ 16. Gornji Dolac – Ra{eljka – Tropo{nik – Gata 4–5 h. Ovo je zanimljiva i laka jednodnevna tura kojom se planina presijeca sa s. na j. stranu, koriste}i se povoljnim prigradskim autobusnim linijama. Iz Splita autobusom u G. Dolac (Dugopolje) autobusnom linijom br. 69 s Rive, s presjedanjem u Dugopolju (v. vozni red). U G. Docu kod kapelice sv. Roka ostaviti cestu te skrenuti d. u j. smjeru markiranim konjskim putem 10’ do ra~vanja: d. Kozik, l. Ra{eljka. Postupnim usponom iznad zaselka Pocrni} u zavojima kroz makiju i nisku {umu na prijevoj Ra{eljku (2 h od a. p.). S Ra{eljke (825 m) je {irok vidik od Kozika i Biokova, pa do u{}a Cetine i preko mora do otoka Bra~a. Na drugu stranu prijevoja blagim silazom prema a. p. u Gatima. Nakon 30’ stiè se do mjesta odakle se od glavnog puta d. odvaja staza od 30’. Nakon 7–8’ stiè u {umarak do lova~koga skloni{ta Ra{eljka (830 m). To je otvorena prizemna zgrada od suhozida s jednom prostorijom, ognji{tem i klupama. Mjesto je ugodno za odmor, ali vode nema. Produìmo li od ku}e dalje u istom smjeru (prema sz.), sti}i }emo za 20’ do izvora i ku}e Tropo{nik. Lova~ka ku}a Tropo{nik (980 m). Sagradila ju je skupina gra|ana iz Gata. Zatvorenog je tipa. Voda je u ku}u dovedena cijevima s izvora Tropo{nika. Izvor je prava blagodat za ovaj dio Mosora. Na povratku nije nùno vra}ati se na prijevoj, nego se spustiti za 1 h do a. p. u selu Gatima, i to tako da se od prve lova~ke ku}e (skloni{ta) vratimo 5’ do glavnog puta i njim krenemo d. nizbrdo u zavojima, Pavi}a putem, do crkvice sv. Roka. Odatle je jo{ desetak min cestom u selo Gata. Autobusna je postaja pred po{tom kod crkve (v. vozni red). Iz Gata se moè u Split i autobusnom linijom br. 68 oko 18,30 h (vozi i nedjeljom). To je krùna linija koja polazi iz Splita ujutro oko 8,30 h s Rive preko Biska, a vra}a se nave~er preko [estanovca, Gata i Tugara. U Gatima se prije povratka moè posjetiti Muzej »Polji~ke republike«. Zbog upravo veli~anstvena vidika na Cetinu, Zaku~ac, Omi{ku Dinaru i more vrijedi iz Gata si}i strmim putem u j. smjeru nad Hidroelektranu Zaku~ac gdje treba prije}i pritoku Cetine Smovo, odakle je jo{ 2 km do Omi{a. £ 17. Gornji Dolac – Kozik 5 h. Iz Splita u G. Dolac v. 16, te na ra~vi{tu, nakon 10’, d. 2 h uspona na hrbat planine. Hrptom d. jo{ oko 1 h na vrh Kozika. Put nije lak jer vodi strmim i vrlo kr{evitim terenom. Spomenik popu glagolja{u u Gatima Planine Dalmacije
537
Povijesni muzej u Gatima LITERATURA (M. – skr. Mosor) ]urkovi}, V.: Vila od M. Zora dalm. 1, 1844., 187; Perun~ino Gojen~e: Na M. Nar. list 18, 1879., 82; Rutar, S.: [to zna~i ime »M.«? Nada 1, 1883., 5; Ivani{evi}, F.: Poljica. Narodni ìvot i obi~aji Zagreb 1903-6. (639 str.); Kerner, F.: Geologische Beschreibung der M. planina. Wien 1904. (340 str.); Pavich Pfauenthal, A.: M. (na hrv., tal. i njem.) Leipzig 1907. (62 str.); Lukas, F.: O M. (granice, ime, postanak). Velebit 1, 1908., 186; Pavich Pfauenthal, A.: M. Smotra dalm. 21, 1908., br. 78-85; Girometta, U.: Vranja~a. HP 22, 1926., 33; Prebeg, Z.: Hrv. planinarstvo u Dalmaciji. Ve~er 7, 1926., br. 1651; Girometta, U.: »Ledenice« u srednjodalm. kr{u. HP 23, 1927., 93; Buli}, V.: Planinari na M. Novo doba 10, 1927., br. 162 i 234, 1927.; 12, 1929., br. 57; Tresi} Pavi~i}, A.: M. do 100 godina. Novo doba 10, 1927., br. 297; Cevc, P.: M. PV 28, 1928., 9 i 34; Bonjolo, E.: Iz zimskih motiva na{eg M. Jadranska po{ta 5, 1929., 54; Girometta, U.: Jo{ o Vranja~i. HP 26, 1930., 20; Girometta, U.: M. planina. HP 26, 1930., 76; Sinov~i}, S. I.: Crtice iz pro{losti M. HP 26, 1930., 86; Bognolo, E.: S Englezima na M. HP 26, 1930., 115; Girometta, U.: Turizam m. podru~ja. Novo doba 13, 1930., br. 44; Pasari}, J.: Pl. dom na M. HP 27, 1931., 314; Stahuljak, V.: Pl. slava na M. HP 28, 1932., 337; Cveti{i}, V.: Sun~ani dan na M. S planina i gora IV, 1933., 73; Horvat, L.: Izlet na M. HP 30, 1934., 194; Stanger, U.: Istarska glavica na M. Istra 6, 1934., br. 10; Girometta, U.: Turizam m. podru~ja. Soko na Jadranu 9, 1934., br. 1-2; Copeland, F.: An ascent of Mount M. Jugoslavija 5, 1934., 205; Girometta, U.: Spiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. HP 31, 1935., 289 i 323; Cveti{i}, V.:
Dojmovi s M. Jutarnji list 24, 1935., br. 8405; Cveti{i}, V.: M. Svijet 10, 1935., br. 1; Regner, B.: Pioniri planinarstva u Splitu. HP 31, 1935., 82; Vrdoljak, S.: Na Ljutom kamenu. HP 32, 1936., 353; Maru{i}, D. F.: M. u pohode. Novo doba 19, 1936., br. 214; Girometta, U.: Lugarnica na M. Novo doba 20, 1937., br. 3; Vrdoljak, S.: Na{ {umski dan. HP 34, 1938., 33; Vrdoljak, S. Veselje u Kr{u. HP 34, 1938., 362; Banovec, @.: Sa puta na M. HP 35, 1939., 225; Regner, B.: M. planina i po~eci planinarstva u Splitu. Gl. Prim. banovine 2, 1939., 6; Stefanovi}, R.: M., planina bratske suradnje seljaka i planinara. Na{a domovina 3, 1940., br. 1-2; Lu~i} Roki, P.: U splitskom kraju. HP 37, 1941., 18; @agri, M.: M. PV 41, 1941., 88; Vrdoljak, S. Prvi posjet M. nakon oslobo|enja. NP 1, 1949., 205; Grimani, A.. Vranja~a i Bi{evo biseri prirodnih ljepota. NP 1, 1940., 205; PD »Mosor« 1926–1951. PD »Mosor« Split 1951. (52 str.); Grimani, A.: Na{i splitski izleti. NP 3, 1951., 168; Grimani, A.: Vickov stup na M. NP 4, 1952., 233; Kirigin, B.: Visinska meteorolo{ka stanica Ljuva~ – M. NP 5, 1953., 185; Feren~ina, J.: Lugarevom stazom na strmi M. NP 5, 1953., 202; Ljubeti}, J.: U srcima na{im po~iva gromada granita. NP 6, 1954., 455; Vrdoljak, S.: Kroz pro{lost do sada{njice. NP 6, 1954., 351; Peruzovi}, S.: Pioniri na M. NP 8, 1956., 247; Krpan, M.: Ptice planine M. i najbliè okolice. Larus 9-10, 1957., 125; Poljak, @.: M. NP 10, 1958., 4; B.I.^.: Uvodi}ev »Manifest pl. misli«. NP 10, 1958., 24; Dul~i}, V.: Sjevernom padinom M. NP 10, 1958., 181; Tartaglia, S.: Sa jednog spel. istraìvanja. NP 10, 1958., 184; Filips, : Borova {umica kod doma na M. ugroèna od prelca. NP 13, 1961., 101; Markovi}, M.: O imenu M. NP 15, 1963., 28; Polji~ki zbornik 1, 1968. i 11. Zagreb 1971. Izd. KPD Polji~ana Priko; Vrdoljak, S.: PD »Mosor« Split 1945–1967. Komisija za povijest sporta SOFK Hrvatske. Split-Zagreb 1988. (76 str.); Poljak, @.: Planinarstvo u Dalmaciji i U. Girometta. NP 21, 1969., 107; Regner, B.: Zapisi o m. lugarima. NP 22, 1970., 127; Grimani, A.: Kako smo gradili Vickov stup. NP 24, 1972., 185; Vrdoljak, S.: Srda~ne veze planinara i m. stanovnika u pro{losti. NP 24, 1972., 102 - 50 godina PD »Mosor« Split. Split 1975.; Bla{kovi}, V.: M. i njegov heroj Vicko. NP 31, 1979., 251; Margeti}, A.: Pod Svetojurskom stijenom (Kozik). PL 5, 1975., 82; Margeti}, A.: Sa m. lugarnice na Debelo brdo. PL 5, 1975., 37; Tollazzi, B.: Usponi na M. NP 27, 1975., 94; Tabak, P.: M. pasteli. NP 27, 1975., 123, 169 i 204; Tollazzi, B.: Usponi »100 èna na vrh M.«. NP 28, 1976., 127; Margeti}, A.: Mosorska Tepla Pola. NP 32, 1980., 42; Pera, M.: Tajne M. NP 33, 1981., 252; Lovri}, K.: Pedeset godina na M. NP 33, 1981., 252; Petri~evi}, S.: Vesele ène m. NP NP 34, 1982., 145; Sunko, M.: Trideset godina Vickovog stupa na M. NP 34, 1982., 279; ^eko, M.: Oj M. NP 43, 1991., 71; Petri~evi}, S.: Put Vile M. HP 87, 1995., 204; Gabri}, G.: 70 godina {pilje Vranja~e. HP 91, 1999., 11-12, 338. 538 HRVATSKE PLANINE
Autobusni vozni red U Splitu su tri autobusna terminala. U Sukoi{anskoj ulici, kod Suda i MUP-a, polazi{te je linija br. 32, 34, 35, 37 i 90. S Rive kod Kule (tr`nica) polazak je linija br. 27, 28, 29 i 60. Me|ugradske linije polaze s Autobusnog kolodvora. Pri planiranju uspona valja provjeriti vozni red zbog mogu}ih promjena. Obi~no se mijenja po~etkom ljeta i po~etkom zime. Za posjet Mosoru i Polji~koj planini najvànije su ove linije: Br. 28. Dubrava (Sitno Gornje) u 5,00; 8,30; 11,00; 13,30; 14,30; 15,30; 18,15; 20,30 i 22,30 h (sub. i ned. u 8,30; 11,00; 14,30; 18,15 i 20,30). Povratak u 4,30; 5,15; 6,20; 9,45; 12,10; 14,30; 14,15; 17,00 i 19,20 (sub. i ned. u 5,20; 9,45; 12,10; 17,00 i 19,20) Br. 27. @rnovnica od 5,30 do 16 h svakih 30’ (sub. u 5,00; 6,00 i 12,00, u ned. u 5,30; 12,00 i 19,00) Br. 29. Srinjine –Tugare – Naklice (T do Tugara, G do Gata) r. d. u 5,10; 6,00; 8,30; 10,30; G11,45; G13,30; 14,30; 15,30; T16,30; 18,15 i T20,30; sub. 5,10; 6,00; 8,30; 10,30; 12,10; 14,30; T16,30; 18,15; 20,30 i 22,30; ned. T16,45; 8,30; 10,30; T12,10; 14,30; T16,30; T18,15; 20,30 i T22,30. Povratak iz Naklica (T od Tugara, G od Gata) r. d. 4,45; 5,50; 6,45; 9,20; 11,20; G12,45; G14,30; 15,30; 16.20; T17,20; 19,15 i 21,15; sub. 4,45; 5,50; 6,45; 9,20; 11,20; 13,00; 15,30; T17,20; 19,15 i 21,15; ned. 5,00; T7,40; 9,20; 11,20; T13,00; 15,30; T17,20; 19,15 i 21,15. Br. 60. Omi{ svakih 30’ (sub. i ned. svaki sat). Br. 35. Dugopolje (G. Dolac) u 5,00; 6,00; 8,00; 10,00 i 16,00 (svaki dan).
Br. 34. Klis (Solin) u 5,00; 6,00; 8,00; 10,00 i 16,00 (sub. i ned. u 6,00; 10,00; 12,00 i 14,00). Br. 32. Ku~ine (Mravinci) u 5,00; 6,00; 7,00; 8,00; 9,00; 12,00; 17,00 i 20,00 (sub. i ned. u 6,00; 10,00; 13,00; 17,00 i 20,00). Polji~ka planina zemljovid 38, str. 526 Prirodne zna~ajke. Izme|u Mosora i mora pruà se 14 km duga~ka gorska kosa koja dijeli Srednja od Primorskih Poljica (v. Mosor). Prosje~na joj je visina 500 m, a {irina 2 km. Veoma je pravilnog oblika: ima izraèn hrbat i dvije padine. Osobito je zanimljiva primorska padina koja, poput Kozjaka, ima tri pojasa: donji, koso poloèn, plodan fli{ni pojas, nad njim stjenovit odsjek visok stotinjak metara koji se nadaleko bijeli od kamena vapnenca, a povrh njega, na tjemenu planine, kra{ku visoravan {iroku do 500 m. Stijene iznad Omi{a (ji.) stekle su glas me|u sportskim penja~ima koji su u njima dosad svladali gotovo stotinjak smjerova. Polji~ka planina, Omi{ i u{}e Cetine s Omi{ke Dinare (Josip Pej{a) Planine Dalmacije 539
Ime planine. Iako je planina cjelovit i dobro ocrtan masiv, narod za nj nema zajedni~kog imena. Svako selo na podnòju za svoj dio planine ima vlastito ime. Tako se od z. prema i. mogu ~uti imena Sv. Jure, Perun, Vr{ine, Pi{}enica, Pripal, Ostrog, Jasen, Stubica, Letu{a,
Sumaksim, Vela gora, Stomorica, Mala vrata. Ime Mo{nica je jedinstven naziv kojim se koriste stanovnici i. Stijene Babja~e iznad Prika s penja~kim smjerovima podnòja. Najvi{i je vrh Zahod (594 m; neki ga nazivaju Vela gora), na kojem je veliki telekomunikacijski objekt s prilaznom asfaltnom cestom. Stanovni{tvo. Srednja Poljica na sjevernoj (zagorskoj) strani zapravo su niz zaselaka koji tvore ~etiri sela. To su smjerom z.-i. @rnovnica, Srinjine, Tugare i Naklice. Zaselke povezuje splitski prigradski autobus i gotovo svaka njegova postaja moè posluìti kao polazna to~ka za uspon na hrbat. Usponi u prosjeku traju oko 1 h. Sela na drugoj strani planine, u Donjim (primorskim) Poljicima, sastoje se dva od niza zaselaka. Prvi niz je uz morsku obalu i povezan Jadranskom magistralom. Drugi se niz nalazi na gornjemu rubu fli{nog pojasa, na visini od 300 m (Podstrana, Jesenice, Zeljevi}i, Krug, Du}e) koji je nastao u 13. i 14. st. povla~enjem stanovnika s nesigurne obale u okrilje planine. Danas, nakon {est stolje}a, odigrava se suprotan proces: stanovnici opet silaze k moru. Planinarstvo. Iako je rije~ o niskoj planini, zavre|uju posjet neke njezine istaknute to~ke jer uz malo truda pruàju lijepe vidike. Njihove nadaleko vidljive glavice prastara su kultna mjesta, o ~emu svjedo~i i ime vrha Perun iznad Stobre~a koje je sa~uvalo trag pretkr{}anskoga vjerovanja (Perun je bio bog gromovnik starih Slavena). Na tim se mjestima danas nalaze kapelice ili njihovi ostaci (Sv. Jure, Sv. Ivan, Sv. Maksim, Gospa od Sniga na Stomorici). Na oba svoja kraja planina svr{ava kao odsje~ena: na i. se ru{i okomitom stijenom Babja~om do u{}a Cetine, a na z. stijenom Peruna do rje~ice @rnovnice. Obje stijene omogu}uju penja~ke uspone. Izbor prilaza. Kao prilaz hrptu moè posluìti niz konjskih staza koje povezuju sela Srednjih s Primorskim Poljicima preko planinskih prijevoja. Takvih je prijelaza sedam, a neki su od njih i markirani. Preporu~a se prilaz sa s. strane, iz Srednjih Poljica, sa silazom u Primorska Poljica, prvo zato {to time uspon po~inje na ve}oj nadmorskoj visini i manjeg je nagiba, te drugo {to je prilaz sa s. strane ugodniji za sun~ane pripeke. Stigav{i na prijevoj, treba hrptom l. ili d. do vrha koji smo odabrali, ra~unaju}i s time da su neki od njih obrasli te{ko prohodnom i trnovitom makijom koja se razrasla nakon prestanka kozarstva. Planina je u posljednje doba postala pravim {etali{tem starijih planinara jer obiluje putovima i stazama pa mogu svaki put birati smjer po vlastitu ukusu. Posebno su ugodne {etnje primorskom padinom zimi, jer su sve staze u zavjetrini za{ti}ene od bure i okrenute suncu i moru. Zagorskim podnòjem planine, uzdù Srednjih Poljica, kroz Srinjine i Tugare do terminala u Naklicama, vozi prigradska autobusna linija iz Splita (v. vozni red). Svaka njezina postaja moè posluìti kao polazi{te za uspon. Opisat }emo {est prijelaza preko planine. 540 HRVATSKE PLANINE
£ 1. Srinjine – Sv. Jure – Stroànac. Iz Splita autobusom do a. p. Srinjine, odakle se glavnom cestom uz potok Vilar ide natrag 15’ do skretanja l. na konjsku stazu. Njom ima 1,30 h blagog uspona do prijevoja na Perunu te sz. do crkvice sv. Jure (441 m, kao orijentacija moè posluìti dalekovod). Povratak do prijevoja i silaz na Lova~ka ku}a pod Sv. Maksimom drugu stranu do izvora potoka Stroànca i dalje do a. p. Stroànac na Jadranskoj magistrali, odakle autobusom u Split (veza svakih pola sata). £ 2. Srinjine – Podstrana – Sv. Martin. Iz Splita do a. p. Srinjine pa s
glavne ceste u jz. smjeru blagim usponom 1 h do kapelice sv. Ivana na prijevoju. S prijevoja najprije l. hrptom pa silaz kroz selo Podstranu do Sv. Martina na Jadranskoj magistrali ili preko zaselka Mura do Mutograsa. Odavle natrag u Split autobusom (veza otprilike svaki sat). £ 3. ^vr~i}i – Veliki O{trok – Sv. Martin. Tre}i prijevoj na Polji~koj planini prolazi 600 m z. od V. O{troka (481 m). Prilazi mu se iz zaselka ^vr~i}i (druga a. p. od Srinjina), odakle je 1 h blagog uspona. S prijevoja si}i na drugu stranu zavojem prema jz. u selo Podstranu i zatim na Jadransku magistralu kao pod 2. £ 4. Podume – Jesenice – Krilo. Iz Splita do a. p. Podume (Pothume). Od kriànja u Podumima cestovnim odvojkom u j. smjeru 15’ prema planini, zatim l. preko napu{tenih zaselaka Ume i Bari}i, pa u velikom zavoju na prijevoj i. od vrha V. O{trok (481 m), ukupno 45’. Na drugu stranu silaz u zaselak Zeljevi}i i zatim d. preko Starih Jesenica u Krilo ili preko Kruga do Suhog potoka na Jadranskoj magistrali (1 h). £ 5. Do~ine – Sv. Maksim – Krug. Iz Splita do a. p. Do~ine (najisto~niji dio Tugara). Od zadrùnog doma »Tugare« i vodovoda iz 1899. g. treba s glavne ceste skrenuti d. 1,3 km (20’) do crkve Male Gospe (381 m). Cesta dalje vodi do repetitora na Zahodu (594 m), najvi{emu vrhu Polji~ke planine (prilaz vrhu nije dopu{ten). Tom cestom uzbrdo 500 m do zaravanka, gdje }e parkirati oni koji dolaze automobilom. Sa zaravanka se moè svratiti d. (izme|u dva kamena humka) za nekoliko min u {umovit dolac s lijepom lova~kom ku}om koju je sagradilo 1990. Lova~ko dru{tvo Tugare. Uspon nastavljamo cestom jo{ 200 m i izme|u dva kamena humka skre}emo s ceste d. ravno uz brijeg do kapelice sv. Maksima (Sumaksim, 508 m) na samomu planinskom hrptu. Silaz na drugu stranu 15’ u Krug i dalje kao pod 4. Postoji i varijanta uspona od Male Gospe do Bari}a d. konjskim putem. Hrbat Polji~ke planine i kapelica sv. Maksima Planine Dalmacije 541
£ 6. Naklice – Stomorica – Du}e – Omi{. Iz Splita do a. p. Naklice, zatim 1 h uspona na planinski prijevoj do crkve Gospe od Sniga na Stomorici (ime nastalo od Sveta Marija saìmanjem). Za orijentaciju moè posluìti izdaleka vidljiv dalekovod. Silaz na drugu stranu d. {irokim kamenitim putem u selo Du}e i zatim cestom niz vinograde u omi{ku ~etvrt Priko do crkve sv. Petra (prvi spomen u doba kralja Slavca g. 1074.) podno stijena Babja~e (popularno alpinisti~ko penjali{te). Preko mosta na Cetini je 10’ do sredi{ta Omi{a (autobus za Split svakih pola sata). £ 7. Naklice – Lisi~ine – Omi{ 30’. Rije~ je o silazu, a uvr{tavamo ga u pl. izlete zbog posebne ljepote i vidika. To je kamenom poplo~an put koji se iz Naklica (v. 6) spu{ta u velikim zavojima do Prika na d. obali Cetine kroz dubok i uzak kanjon potoka Lisi~ine. Omi{ka Dinara zemljovid 38, str. 526 Prirodne zna~ajke. Prirodni nastavak Polji~ke planine u ji. smjeru jest Omi{ka Dinara (Omi{ka za razliku od Dinare iznad Knina). Te dvije planine, neko} jedinstven masiv, razdvaja kanjonski prodor kojim je rijeka Cetina stvorila sebi izlaz do mora. Odavle se Dinara pruà poput mo}na i golema kamenoga masiva, strmih pa i okomitih strana, u duìnu od 15 km, a zatim se niìm kosama povezuje s ograncima Biokova. Kao i Polji~ka planina, na primorskom se podnòju pruà poput zelene trake pojas plodnoga fli{a, samo {to on ovdje nije vodoravan, nego poput goleme kose police zavr{ava desnim krajem u blizini najvi{ega vrha. Planinarstvo. Iako je visinom i prostranstvom mala planina, Dinara omogu}uje nekoliko zanimljivih pl. doìvljaja. Ve} sam prodor Cetine jedinstven je po pejzànoj vrijednosti. S primorske strane lak je uspon iz Omi{a do samoga vrha. U zale|u su okomite stijene kanjona Cetine, a na njihovu dnu stisnuta je cesta {to vodi mimo lijepih slapova kod Radmanovih mlinica. Na z. rubu planine, na okomitoj stijeni iznad Cetine, ko~i se na nepris-
tupa~noj hridini oku te{ko dostupna srednjovjekovna gradina, a ispod nje, blizu Omi{a, privla~i pogled slikovita tvr|ava Mirabela. Stijene visoke do 300 m, sli~no kao i na drugoj strani Cetine, privla~e alpiniste svojom pristupa~no{}u, jer se diù gotovo iz samoga grada. Pl. tradicija ove planine vezana je uz podrùnicu HPD-a »Dinara« u Omi{u (osn. 1936.), zatim PD »Borak«, a od 1996. PD »Imber-Mosor«. Gra|ani Omi{a su u posljednje doba u planini uredili tri pl. skloni{ta, a sportski penja~i opremili su brojne penja~ke smjerove, najvi{e, oko 30, iznad stijena u Priku, a 17 smjerova u Prodor Cetine izme|u Omi{ke Dinare (l.) i Polji~ke planine 542 HRVATSKE PLANINE
podru~ju Panova (200 m od grada cestom prema Radmanovim mlinicama). Planinarski je najzanimljiviji uspon na sam vrh Omi{ke Dinare, ali je atraktivan i kra}i uspon Omi{ – Bau~i}i – tvr|ava Stari Grad (1 h), pa zatim silaz na drugu stranu u Panovo za 20’. £ 1. Omi{ – Borak – Ra{eljka – Dinara 3 h. Omi{ je glavna polazna to~ka za uspon do vrha. Do Omi{a iz Splita prigradskom autobusnom linijom (26 km, veza svaki sat). Omi{ je primorski gradi} (2000 stan.) na Jadranskoj magistrali, slikovito smje{ten oko u{}a Cetine, s nekoliko hotela i lijepom plaòm. U povijesti je poznat kao sijelo gusara koji su u mleta~ko doba zadavali mnogo jada trgova~kim brodovima. U njemu su imali svoje sijelo knezovi Ka~i}i, a poslije njih [ubi}i. Na to doba podsje}aju ru{evna tvr|ava Mirabela na oko- Omi{ka Dinara, Omi{ i Cetina s Polji~ke planine (Josip Pej{a) mitoj stijeni povrh grada i tvr|ava Stari grad visoko u planini. Pri planiranju uspona iz Omi{a posluìt }e nam za orijentaciju izdanak {ume koji se u obliku tamnog pojasa diè prema vrhu s d. strane okomitih stijena. Iz Omi{a put vodi s Jadranske magistrale od Vatrogasnog doma (iz ulice Fo{al) i o{tro se penje ulicom Put Borka u nekoliko zavoja u selo Borak. Ve}
nakon 10’, prije kbr. 23, skre}e l. uzbrdo markirana staza, dok }e cestom nastaviti oni koji idu automobilom. Putem se u zaselku Lelasi l. odvaja staza do Fortice, s vrlo lijepom panoramom (sada se u Fortici ure|uje ugostiteljski objekt). Pro{av{i zaselke Bau~i}e i Pe{i}e, staza prolazi l. od glavice s kapelicom sv. Stipana Bora~kog i uspinje se u ji. smjeru (lijep vidik natrag, preko u{}a rijeke Cetine, na Polji~ku planinu). Na 4. km cesta zavr{ava u napu{tenom selu ^e~uci, gdje }e parkirati oni koji dolaze automobilom. Iznad ^e~uka uspinje se staza d. podnòjem stijena kroz spomenutu lijepu borovu {umu zasa|enu 1934. Putem se na kontaktu stijena i podnòja nalazi nekoliko zanimljivih polu{pilja zagra|enih suhozidom, koje su stolje}ima sluìle kao zaklon ljudima i blagu. Kr{evita staza vodi {umskim hladom do blago nagnute zaravni s izvorom vode na Ra{eljki (nije za pi}e). Oko 50 m s. od izvora, preko potoka, nalazi se polu{pilja u kojoj je lova~ko-planinarska ku}a Jelini stanovi sagra|ena od suhozida i brvana (odmor i zaklon). Od izvora o{tro l. preko kamene ograde iznad koje je d. 20 m druga pl. ku}ica. U ku}ama se moè preno}iti (ponijeti vre}u za spa- Pl. skloni{te na Omi{koj Dinari (Tomisalv Pavlin) Planine Dalmacije 543
Omi{ka Dinara iz doline rijeke Cetine vanje), a opskrbljene su {tednjakom i osnovnim posu|em. Dalje treba kozjom stazom pro}i kroz stijenu na mjestu gdje je ona najprohodnija i najnià, do prostrana kr{evitog zaravanka Straìne. Usred ravni je otvor bezdana zvanog Jama na stazi. Odavle ima jo{ desetak min uspona, s kamena na kamen do najvi{eg vrha Omi{ke Dinare (863 m). Po geodetskom objektu na tjemenu, narod ga zove i Kula. Vidik se pruà na more, dolinu Cetine, Mosor i Poljica, a osobito je lijep na otok Bra~. £ 2. Mogu}nosti silaska. Za silaz je na izbor nekoliko na~ina. Jedan je hrptom na z. preko niza kamenih glavica (Straìne, Imber, Gavranovo gnijezdo, Mala [trbina, Gavrani}, Ple}a) sve do posljednjeg vrha u obliku gole hridine. Na njoj sablasno str{i gradina koju narod zove Fortica. Povjesni~ar Klai} misli da je to Starigrad iz doba ugarskih kraljeva. S Fortice silaz u Omi{ u j. smjeru preko Pe{i}a, putem uklesanim u ìvu stijenu, ili na drugu stranu prema Cetini niz vrlo strmu borovu {umu do ceste, oko 100 m od Omi{a. Druga je mogu}nost od vode na Ra{eljki u i. smjeru preko prijevoja Careva gomila do kriànja na hrptu, te odavde 30’ silaza u selo Poda{pilje do izleti{ta Radmanove mlinice na obali Cetine odakle je 10 km cestom u Omi{. Tre}a je i najduà mogu}nost najprije uspon od spomenutog kriànja u i. smjeru do lova~ke brvnare »Jano{eva koliba«, odavle 30’ na hrbat planine, te njim 40’ na vrh s kapelom sv. Vida, odakle silaz u zavojima do Lokve Rogoznice (30’), te starim konjskim putem na z. natrag u Omi{. Dakako da svi ovi putovi mogu posluìti i za uspon, ali je u tom smjeru orijentacija
mnogo teà. 544 HRVATSKE PLANINE
Biokovo zemljovid 39, str. 547 Divovski planinski lanac Dinarida nigdje nije tako blizu moru, a tako visok kao u Biokovu. Vidik s mora na njegovu impozantnu fasadu sa stijenama, to~ilima, procjepima i tornjevima duboko se doima svakoga. U jednom trenu pogled obuhva}a vru} pijesak plaà, zelenilo primorskog ruba, tisu}u metara visok pojas stijena, a povrh svega bijele vapnena~ke vrhove najljep{e planine u Dalmaciji. Bogatstvo pejzaà, po~ev{i od plavog mora pa do vrhova {to se danju naziru kroz veo sivih i ljubi~astih nijansi, o zalazu sunca kroz rumenilo, a no}u kao tamna kulisa {to str{i u zvjezdano nebo, u mnogo~emu nadma{uje ljepotu Alpa. No uza sve dimenzije i nagibe, Biokovo je pristupa~na planina. Na njezino tjeme vodi niz staza {to se probijaju kroz stijene na prvi pogled neprohodne, a na sam vrh vodi dobra, asfaltirana cesta, najvi{a cesta u Hrvatskoj. Svaki posjet ovom divu me|u na{im planinama pruà izvanredan doìvljaj jer su tu na malom prostoru sabrani neobi~ni kontrasti prirode, oboga}eni vidicima na more. Smje{taj i gra|a. Biokovo u uèm smislu jest masiv {to se pruà od prijevoja Dubci (288 m) na cesti Brela – Zadvarje do prijevoja Staza (897 m) na cesti Tu~epi – Kozica u duìnu od po prilici 25 km, a u {irem smislu pruà se sve do Neretve u duìnu od preko 60 km, obuhva}aju}i i Rili}-planinu. U popre~nom smjeru planina je vrlo uska. U svom najvi{emu dijelu, izme|u V. Brda i Turije, {iroka je samo 7 km. U pejzaù je osobito zna~ajno da je greben s najvi{im stijenama samo 3 km zra~ne linije od mora. Te su stijene gra|ene od jurskih vapnenjaka, zbog ~ega je u njima izraèna sva kra{ka grubost i plastika, za razliku od blaè svedenih kupolastih vrhova gra|enih
od slojeva gornje jure. Tri regije. Profil Biokova, osobito u sredi{njem dijelu, vrlo je karakteristi~an. Podnòje mu je blago nagnuta zaravan, {to se od mora diè do visine od 300 m, gra|ena od fli{a i zbog toga plodna i zelena. To je pojas bujne zimzelene vegetacije s mediteranskim kulturama masline, loze i smokava. Najimpresivniji je pojas stijena visok oko 1000 m koji djeluje istodobno lijepo i stra{no. I u tim golim stijenama ima vegetacije: to je pojas hrasta medunca i crnoga graba s primjesama crnoga bora. Povrh stijena pruà se tre}a regija koja ima oblik valovite visoravni {iroke 3–4 km, s bogato razvijenim kra{kim reljefom. Visoravan je s obje strane ome|ena nizom vrhova kupolasta oblika. Zanimljiviji su oni s primorske strane: [ibenik, Stropac, Vo{ac, Sinjal, jer se prema moru ru{e strmim stijenama. Kopneni niz, u kojemu je i najvi{i vrh Biokova, spu{ta se prema zale|u blaè i postupnije. Reljef visinske regije. Visoravan je carstvo krasa, u kome osobitu pànju zasluùju tri pojave. Jedna je neobi~an sustav ponikava nalik kraterima Mjese~eve povr{ine, tzv. mreàsti kras. Neki stru~njaci smatraju da su ovdje u kra{kom procesu postojale dvije faze, tako da Makarsko primorje s Biokovom u pozadini Planine Dalmacije 545
Boginjavi ili mreàsti kras na biokovskoj visoravni su nastale ponikve u ponikvama. Promjer im je prosje~no 150 m, a dubina 60–80 m. U njima su oaze lijepih bukovih {uma, ostatak nekada{njega kompaktnog pojasa, degradiranog zajedni~kim djelovanjem ~ovjeka i klime. U oblikovanju reljefa zna~ajan su ~initelj bili ledenjaci, ali kako glacijacija nije bila snàna, njihove }e tragove prepoznati samo stru~njak. Sve ove pojave karakteriziraju sredi{nji, najvi{i dio Biokova. U ji. dijelu reljef je blaì zbog manje visine. Sz. dio, oko vrha Sv. Ilije, izdvaja se posebnim izgledom poput jednostavnog hrpta s dvije padine. Njegova primorska padina ~ini oko sela Basta golem amfiteatar stijena visokih oko 1000 m (osobit pejzàni doìvljaj!). [pilje i jame. Bogatstvom i raznoliko{}u svoga podzemlja Biokovo je pravi hrvatski biser. Prema speleolo{kom katastru SO HPD-a »Biokovo« (Makarska, Dalmatinska 5), dosad je poznato oko 600 spel. objekata, od kojih je
istraèno 400, ali se istraìvanja nastavljaju. Tri su jame dublje od 500 m: Stara {kola, Vilimova i Pod Kamenitim vratima. Mnoge su po obliku sli~ne bunarima. Ulaz im je obi~no na dnu ponikava, a nastale su okomitim djelovanjem vode. Zahvaljuju}i uskom otvoru, na njihovu se dnu ~esto nalazi vje~ni snijeg {to ga je jo{ do sredine 20. st. siroma{an svijet vadio uz ìvotnu opasnost i snosio na magarcima u primorje za turisti~ke potrebe. Silaz u takve jame bio je prava vratolomija, jer se trebalo koristiti granama uba~enih stabala ili primitivnim ljestvama. Mnoge se jame na dnu granaju u labirint podzemnih {upljina, katkada i u nekoliko etaà. Flora i fauna. Visinski pojas Biokova vrlo je zanimljiv s botani~koga gledi{ta. Njegova bogata flora, osobito tercijarni relikti, odavno privla~e brojne stru~njake. Evo nekih uglednijih imena: J. Host 1802., F. Portenschlag 1818., R. Visiani 1824., M. Tomasini 1827., Lj. Welden 1829., B. Biasoletto 1832., saski kralj Friedrich August II. 1838., G. Clementi 1846., A. Alschinger 1859., M. Sardagna 1860., T. Pichler 1870., C. Studniczka 1880., I. Baumgartner 1906., A. Teyber 1909., a u novije doba na{i botani~ari I. Horvat, F. Ku{an i J. Radi}. Od biljaka spominjemo endemi~nu ze~inu (Centaurea biokovensis) i biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio), zatim rijetke biljke kao [iben~anin Robert Visiani (1800.–1878.) opisao je u {to su zimski kravljak, rumena vodoljenka, polegla »Flori Dalmatici« i biljke s Biokova 546 HRVATSKE PLANINE
karta 39 Biokovo (ima rupu) Planine Dalmacije 547
tre{njica, velika kositernica i hrvatska trpkovina, te za planinare osobito zanimljivu narcisu koja pokriva ~itave livade. Plodne zemlje na Biokovu ima u pojedinim dolcima, gdje je brìno ogra|ena suhozidom. U na{e doba, istodobno s razvojem turizma u Podbiokovlju, ispa{a i obra|ivanje dolaca gotovo su posve zamrli. Zahvaljuju}i prestanku kozarenja, biljni se pla{t postupno obnavlja. Biokovsko zvonce, za{ti}eni endem Biokovska priroda formalno je za{ti}ena odlukom Hrvatskog sabora od 1981. g. kojom je 19.550 ha planine progla{eno parkom prirode, a sa svrhom dugoro~ne za{tite pejzànih i znanstvenih vrijednosti. U novije je doba u planini uspje{no naseljeno nekoliko stotina divokoza i muflona. Klimatski tako|er treba razlikovati nekoliko pojasa. U visinskom pojasu mnogo je oborina (na Vo{cu 1845 mm), obla~nih dana i magle, a na stijenama bura zna od sije~nja do oùjka puhati tolikom silinom da je pogibeljna za ìvot (1927. poginuo planinar-botani~ar Maks Mandl). U planini su najugodniji ljetni mjeseci, ali uspon kroz stijene treba poduzeti zarana zbog àrkog sunca. Povijesna zbivanja vezana su uglavnom za Makarsko primorje. Rimski
trag sa~uvan je u imenima Brela (Berulia), Bast (Bisto) i Makar (Mucurum). U 6. st. Makar je bio sjedi{te biskupa. U znak toga u Makarskoj postoji Trg 4. svibnja 533. U doba antike Biokovo se zvalo Adrion. Za vrijeme srednjovjekovne Hrvatske Biokovo je bilo uto~i{te znamenitih neretljanskih gusara, a u 16. st. sluìlo je stanovni{tvu kao zbjeg pred turskim naletima. Na biokovskom podnòju nastao je Ka~i}ev »Razgovor ugodni«. Po istjerivanju Turaka 1646., do{lo je na pustu zemlju novo stanovni{tvo iz unutra{njosti, ali kako je zaziralo od mora, naselilo se podalje od obale pod samim stijenama. Tek u 18. st. zapo~elo je silaènje na obalu. Tako je npr. Makarska nastala od pristani{ta sela Makar. Ime Biokovo potje~e, prema Biokovske stijene iznad Basta 548 HRVATSKE PLANINE
Akademijinu Rje~niku, od osobnog imena Bijelko. Narod planinu naziva Bijakova, pogotovo sa zagorske strane. Putovi. Za posje}ivanje Biokova najvànija je Biokovska cesta koja je probijena s prijevoja Staze na sam najvi{i vrh Sv. Juru prilikom izgradnje TV objekta (g. 1979. je asfaltirana, a poslije i njezin odvojak do pl. doma pod Vo{cem). Naredbom Skup{tine op}ine Makarska od 15. 2. 1980. o na~inu za{tite Biokova, cesta je zatvorena brkljom i promet je dopu{ten samo u odre|eno vrijeme (od zore do sumraka), uz naplatu (taksa za osobni automobil). Istom je naredbom zabranjeno branje cvije}a, loènje vatre, bacanje otpadaka i svako nagr|ivanje prirode. Za provedbu ove naredbe ovla{tena je [umarija Makarska. Od uzlaznih pje{a~kih pristupa s primorske strane najvànija su tri: od Makarske preko Makra, od Velikog Brda na Lokvu i od Basta na Sv. Iliju (svi su markirani). Svojim izduènim oblikom planina je vrlo prikladna za uzdùno planinarenje. Ovo je obiljèje iskori{teno pri trasiranju Biokovske pl. staze. Pje{a~ki usponi iz Makarskog primorja, iako su naporni zbog izloènosti suncu i vrlo strmi, jedinstveni su doìvljaji. Planinarstvo. Tradicija planinarskoga posje}ivanja Biokova prili~no je duga. Prvi poznati uspon zabiljeìo je opat A. Fortis 1773., zatim G. Concina 1804., kapetan Bossio 1812. (poslije je poginuo od groma na Triglavu), a s usponom kralja Friedricha Augusta II. 1838. zapo~inje era bota-
ni~kih pohoda. Osobitog je odjeka imao opis uspona A. Sto{i}a 1875., koji je najprije objavljen na talijanskom jeziku, a zatim preveden u Vijencu (1877.) i Klai}evu »Zemljopisu« (1878.). Era suvremenog planinarenja po~inje s osnivanjem HPD-a »Biokovo« u Makarskoj 1929., koje je 1931. dalo izgraditi stazu na vrh planine (Lokva – Sv. Jure), a 1934. podiglo pl. dom pod Saski kralj, amater botani~ar, Friedrich Vo{cem. Uspon na planinu popularan je izlet August II. popeo se 1838. na Sv. Juru me|u turistima obalnog podru~ja, pogotovo me|u strancima. Glavna su planinarska sredi{ta Dom pod Vo{cem, pl. ku}a »Slobodan Ravli}« (biv{a lugarnica na Lokvi) i Pl. ku}a pod Sv. Jurom. Osim toga, smje{taj je mogu} s odobrenjem [umarije Makarska (Ul. kralja Petra Kre{imira IV. br. 36) u lugarskoj ku}i Osi~ine iznad Basta (v. 9), iznad Gornjih Brela na Bukovcu i na La|eni (v. 2). Na zagorskoj padini smje{taj je mogu} u lova~koj ku}i Lova~kog dru{tva »Zec« iz Zagvozda. Mnoge od nekada{njih planinskih staja danas su ure|ene kao ku}e za odmor (La|ena, Vo{ac). Od vodi~a po planini najopsèniji je »Biokovo« F. Ku{ana (Makarska 1971.). Godine 1986. izdao je PD »Biokovo« iz Makarske vodi~ »Biokovo« na ~etiri jezika, a 1990. opsènu monografiju Ive Puhari}a »Biokovo, planina i planinarstvo« (282 str.). Alpinistika. Iako je veli~ajnost biokovskih stijena odavna poznata, one su zbog udaljenosti od alpinisti~kih sredi{ta prili~no kasno privukle prve penja~e. Stijene se odlikuju visinom i velikim brojem nerije{enih problema (Gili}, S.: »Stijene koje jo{ ~ekaju«, PL 1, 1970., 16). Tako npr. divovski amfiteatar iznad Basta pruà izvanredne penja~ke mogu}nosti. Osobitost penjanja u Biokovu jest blizina mora i njegova stalna prisutnost u vidiku penja~a, jedinstvena mogu}nost u europskim razmjerima. Alpinisti~ka era zapo~ela je 1955., a vezana je uz razvitak splitskog AO »Mosor«. Dosad je registrirano oko 40 penja~kih smjerova. Biokovska pl. staza. Osnovao ju je PD »Biokovo« iz Makarske 9. 9. 1979. Traje 4 dana hoda, ima 20 KT. @igovi su u Dru{tvu, a kod skupnih izleta nosi ih vodi~ sa sobom. Put zapo~inje kod zadrùnog doma u Ba~ini kod Plo~a Planine Dalmacije 549
(KT 1) i vodi sve do Gornjih Brela, povezuju}i sve popre~ne putove koji vode iz Podbiokovlja u Zabiokovlje. Zna~ajan je po tome {to uzdùno povezuje cijelo Biokovo, gotovo od Neretve do Cetine, u zra~noj duìni od 60 km (pedometrom 110 km), ali valja spomenuti da na nekim dionicama markacije dugo nisu obnavljane te da su neke visinske dionice (npr. oko Sv. Ilije) rezervirane samo za iskusne planinare. Pou~ni ekolo{ki put »Dr. fra Jure Radi}«. Ovaj put s 15 KT, od kojih je 7 na Biokovu a 8 u Podbiokovlju, osnovali su, uredili i sve~ano otvorili 25. 7. 1991. Op}ina Makarska, Institut »Planina i more« i HPD »Biokovo«, u ~ast znanstveniku i osniva~u Malakolo{kog muzeja, Biokovskoga botani~kog vrta i Instituta »Planina i more«. Osim toga, tiskali su i vodi~-dnevnik u koji se otiskuju ìgovi na KT i izradili po~asnu zna~ku za one koji prije|u put. Ukupna je duìna puta oko 33 km, a obilazak traje ukupno 17 h hoda. Dnevnik i zna~ku izdaje HPD »Biokovo« u Makarskoj. U Dnevniku ~itamo: »Na ovom su putu u~ionice velikih povijesnih i prirodnih znamenitosti, zna~ajne to~ke na moru, na obali i sve do planinskih vrhova gdje su se sklonile mnoge endemske i reliktne biljne vrste, zajednice i ekosistemi. Dok idemo ovim putem, idemo nogom, okom, pame}u i srcem, te korak po korak otkrivamo i produbljujemo spoznaju u lancu zakonitosti prirode.« Biokovski botani~ki vrt Koti{ina. Odlukom Op}ine Makarska od 2. listopada 1984. progla{eno je 16,5 ha zemlji{ta iznad sela Koti{ine hortikulturnim spomenikom pod nazivom Biokovski botani~ki vrt Koti{ina. Vrt je ure|en zahvaljuju}i Op}ini, [umariji Makarska i Institutu »Planina i more«. Svrha mu je uzgajanje i za{tita najzna~ajnijega biokovskog bilja, planinskog i mediteranskog. U vrtu su posebno istaknute vrste kojima je na Biokovu prvo nalazi{te ili su za Biokovo posebno zna~ajne (me|u njima i glasoviti endem biokovsko zvonce). Predvi|a se da }e se na to podru~je, uz 300 samoniklih biljnih vrsta, presaditi jo{ nekoliko stotina vrsta ili podvrsta (dobar je dio ve} i zasa|en). Vrt odràva [umarija Makarska uz stru~nu suradnju Instituta »Planina i more«. Turisti~ki savez Op}ine tiskao je vodi~prospekt vrta, a
godine 2000. tiskan je opseàn ilustrirani vodi~ autorice Ljerke Regula Bevilaqua. Pokreta~ osnivanja bio je franjevac i znanstvenik dr. Jure Radi} (1920.–1990.). Vrt se nalazi na j. padinama Biokova iznad sela Koti{ine na visini od 350 do 500 m, 3 km od Makarske. Do sela se ide najprije kao u Makar (v. 1) Biokovski botani~ki vrh u Koti{ini kod Makarske do nadvònjaka, onda d. Jadranskom magistralom 200 m do zgrade Elektrodalmacije, odakle l. betoniranim putem u Koti{inu. Do Koti{ine se moè i vozilom ako se nakon prijelaza Jadranske magistrale, na 1. km ceste Makarska – Vrgorac, u {umi skrene l. betonskim kolnikom (prohodan je i za manji autobus). Iza sela vodi staza 5’ do ulaza koji je ozna~en plo~om. Kroz vrt vodi sustav stazica s kojih se moè promatrati biljni pokrov. 550 HRVATSKE PLANINE
Usponi iz Podbiokovlja Izbor prilaza. Glavne su polazne to~ke za uspon na najvi{i vrh Sv. Juru Makarska u Podbiokvlju i Zagvozd u Zabiokovlju. Od brojnih primorskih prilaza opisat }emo tradicionalni iz Makarske preko Vo{ca, zatim iz Velikog Brda preko pl. ku}e na Lokvi i onaj iz Basta zbog veli~anstvene panorame najve}ih biokovskih stijena. Sve su to dugi i naporni usponi, ve}im dijelom izloèni suncu, i zato ih valja poduzeti ranom zorom. Skloni{te u tom dijelu planine mogu pruìti pl. ku}a »S. Ravli}« na Lokvi, Pl. ku}a pod Sv. Jurom i Pl. dom pod Vo{cem (privremeno zatvoren). Tko ima vozilo moè sti}i do doma na Vo{cu, pl. ku}e pod Jurom, pa i do sa-
moga vrha asfaltiranom cestom. £ 1. Makarska – Makar – Pl. dom Vo{ac – Sv. Jure 5,30 h. Tradicionalni i najkra}i pje{a~ki prilaz po~inje u Makarskoj. Makarska (11.743 stan.) jest sredi{te podbiokovskoga ili Makarskog primorja i jedno od najpoznatijih ljetovali{ta na Jadranu, s ve}im brojem ugostiteljJz. stijena Vo{ca sa [trbina skih objekata (hoteli »Makarska«, »Meteor«, »Dalmacija«, »Biokovo«, »Osejava«, »Park«, »Rivijera«, »Miramare« i »Biokovka«), kampova, restauracija i trgovina. Nalazi se na Jadranskoj magistrali i ima dobre autobusne veze (Split 62 km; 20 puta na dan od 4 do 22 h). Za promet stranaca brinu se turisti~ke agencije, Turisti~ko dru{tvo, PD »Biokovo« i tvrtka »Biokovo Active Holydays« specijalizirana za izlete na Biokovo. U gradu postoji Gradski muzej, ~uveni Malakolo{ki muzej i galerija slika »Gojak«. Glavni ures grada su lijepe plaè u okolici i borove {ume. Najprometnije su ulice Obala kralja Tomislava i Marineta, a me|u najduljima je Kalalarga ([iroka ulica). Sredi{te mjesta je Ka~i}ev trg s Rendi}evim spomenikom pjesniku Andriji Ka~i}u Mio{i}u iz 1890., katedralom sv. Marka i baroknom ~esmom iz 1775. Vrijedi razgledati franjeva~ki samostan iz 1400. g. (obn. 1540.), sa starom bibliotekom, zbirkom baroknih umjetnina i Malakolo{kim muzejem. PD »Biokovo« (osn. 1929. kao podrùnica HPD-a) ima sjedi{te u Dalmatinskoj ul. 5. Uspon po~inje s Ka~i}eva trga, odakle treba krenuti uzbrdo izme|u katedrale i tr`nice, presje}i Ul. M. Pavlinovi}a, pa Ulicom put Makra i nadvònjakom preko Jadranske magistrale, za- Vidikovac [trbine na prijevoju pod Vo{cem Planine Dalmacije 551
tim produìti asfaltnim i betonskim putem kroz terasaste kulture loze i maslina te kroz zimzeleno ra{}e u selo Makar (223 m; 40’ od Makarske). Makar je prastaro naselje koje je neko} imalo obrambeni karakter i bilo vànije od Makarske. Nastupom sigurnijeg razdoblja stanovnici su se po~eli spu{tati k moru. Danas je Makar samo predgra|e Makarske. Iznad Makra gra|ena staza ulazi u kr{ te se penje
svladavaju}i jaku strminu brojnim zavojima. Na tom napornom usponu od gotovo 3 h treba savladati preko 1000 m visinske razlike na zra~noj udaljenosti od samo 1,5 km(!), a kroz teren koji na prvi pogled izgleda neprolaznim. Staza je ipak dobra i sigurna, a uspon je sam po sebi atraktivan planinarski doìvljaj. Sa svakim met- Vrh Sv. Jure i pl. ku}a pod njim rom uspona vidik se {iri, a pogledu na Makarsku pod na{im nogama nema premca na Jadranu. U donjoj polovini puta uspon vodi kroz lijep pojas {ume crnoga graba i mimo bunara Voda, gdje je uobi~ajen odmor. Dalje kroz borove {umarke i ~istinom do Kru{ke (2 h od Makarske). Stabla kru{ke na tom mjestu vi{e nema, ali je tu jo{ uvijek uobi~ajen odmor. Posljednji dio puta prolazi kroz same stijene i stiè na hrbat do prijevoja [trbine (1326 m), uska vrata pod vrhom Vo{ca, odakle je jedan od najljep{ih vidika u cijeloj Hrvatskoj (orlovski pogled na Makarsku i njezino primorje s jedne, a na vrletne stijene Vo{ca s druge strane). Na prijevoju po~inje biokovska visoravan. Ji. obronkom Vo{ca dalje nekoliko min gotovo vodoravno, obilaze}i s l. strane ve}u ponikvu, blagim silazom u {umarak do doma (3,30 h od Makarske). Pl. dom pod Vo{cem (1370 m) zidana je jednokatnica, smje{tena u Kapetanovu dolcu. Ima kuhinju, blagovaonicu, nusprostorije, terasu i 4 spava}e sobe (kapacitet 10 osoba). Vodom se opskrbljuje iz cisterne. Obi~no je otvoren i opskrbljen u ljetnoj sezoni, ovisno o zanimanju posjetitelja i prema dogovoru. Iznad doma je posa|ena lijepa borova {uma. Do samoga doma moè se i automobilom s ceste za Sv. Juru odvojkom od 500 m (25 km od Makarske). Prvi dom na tom mjestu sagradio je HPD »Biokovo« iz Makarske 1934. (otv. 25. svibnja). Za vrijeme rata bio je Pl. dom pod Vo{cem 552 HRVATSKE PLANINE
sru{en, a 1953. obnovio ga je PD
»Biokovo«. Poslije je predan ugostiteljskom poduze}u »Mornar« iz Makarske koje i danas njime upravlja (vodi se spor o vlasni{tvu). Dom je dobra polazna to~ka za pohode po biokovskoj visoravni, a osobito za uspon na najvi{i vrh. Veoma je zahvalan i izlet od 30’ na oblìnji Vo{ac (Voàc), koji se svojim vrhom (1421 m) nadvio povrh Makarske. Zbog toga jedinstvenog poloàja ubraja se me|u najljep{e vidikovce na Jadranu Kapelica sv. Jure na istoimenom vrhu kod TV objekta (pogled u dubinu 1,5 km na Makarsku i njezine plaè). Uspon od Doma na Sv. Juru traje 2 h, a vodi labirintom kr{a i ponikava, zbog ~ega se treba pàljivo dràti markacije. Od Doma u s. smjeru preko kose Kolovrat, a zatim mimo niza ponikava (Grgina, Stara, @arenica itd.). Oko 50 m ispod puta nalazi se otvor jame Stara ledenica, a malo dalje d. od puta velika jama nazvana po divljim golubovima Golubinjak. Preko Pajine glavice i Dubokog dolca put dalje vodi na Babine vrkle (45’ od Doma), gdje se staza ra~va (oprez, kriànje je lako previdjeti!). L. staza vodi do pl. ku}e »S. Ravli}« na Lokvi (20’), a d. na vrh (1,15 h). Uspon vodi najprije kroz kr{, zatim izlazi na cestu, odakle d. ima oko 300 m do Pl. ku}e pod Jurom. Pl. ku}a pod Sv. Jurom (1594 m) betonska je zgrada iz 1968. koju je HTV Zagreb 1988. ugovorno dao na uporabu HPD-u »Biokovo«, a dru{tvo ju je uredilo i adaptiralo. Ima spavaonicu s 22 skupna leàja, opremljenu kuhinju, elektriku i cisternu. Nalazi se uz samu cestu i pristupa~na je vozilima. @ig vrha je u ku}i. Od ku}e do vrha ima 30’ uspona. Postoje tri varijante uspona: cestom koja vodi do TV objekta na vrhu, osigurana èlj. uètom, ide l. od ku}e (sluì kao zimsko osiguranje, naro~ito za bure) i malo d. tzv. kabelskom trasom. Na vrhu je TV objekt u koji ulaz nije dopu{ten. D. od objekta, uz ogradu, stiè se za nekoliko min do kapelice sv. Jure. Sv. Jure (1762 m), najvi{i vrh Biokova i drugi po visini u dràvi, kamenita je kupola s malim zaravankom koji je zauzet veli-
kom betonskom zgradom i telekomunikacijskim objektima (zgrada na najve}oj nadmorskoj visini u Hrvatskoj!). Na mjestu dana{njeg objekta nalazila se sve do 1964. kapelica sv. Jure, po kojoj je vrh dobio ime. Vrh Biokova prastaro je kultno mjesto, mòda jo{ iz pretkr{}anskog razdoblja. Prvi je sigurni spomen na kapelicu iz g. 1646. TV objekt na Sv. Juri i biokovska cesta kad je prilikom sklapanja ugoPlanine Dalmacije 553
vora izme|u Mle~ana i Primoraca kapelica bila obnovljena. Otada se ovdje svake godine 3. kolovoza odràvalo pro{tenje. Odlukom crkvenih vlasti u na{e se doba slavlje kod kapelice odràva svake godine zadnje subote mjeseca srpnja. Po sporazumu s crkvenim vlastima kapelica je prilikom izgradnje TV objekta premje{tena s vrha neznatno niè. Odavle se pruà izvanredan vidik na biokovsku visoravan i njezine nebrojene ponikve, nalik Mjese~evu pejzaù (mreàsti
kras). Za lijepa vremena vidi se Imotsko polje s kotlovima CrveBiokovska cesta – najvi{a u dràvi noga i Modrog jezera, a preko mora Apeninsko gorje u Italiji. Si. ispod vrha isti~e se u kr{evitoj okolici kotlina Razvale, puna rastresita kamenog materijala. Prema mi{ljenju nekih geografa, u njoj je za diluvija bio ledenjak koji je svojim djelovanjem preina~io reljef ovog kotla. £ 2. Makarska – Tu~epi – Staza – Sv. Jure, cestom 31 km. Biokovska cesta, probijena 1965. od prijevoja Staze na vrh Biokova zbog TV objekta, najvi{a je cesta u Hrvatskoj. Na njoj vlada poseban reìm, a prilaz vozilom napla}uje se. Ona omogu}uje lak prilaz posjetiteljima koji ne mogu svladati napore pje{a~kog uspona. Po izlasku iz Makarske u smjeru Dubrovnika, valja prije benzinske crpke skrenuti s Jadranske magistrale l. uzbrdo Rodi}evom cestom u selo Tu~epe. Oko 1 km iza sela odvaja se o{tro l. biokovska cesta u zavojima na hrbat planine (16,5 km), do kapele sv. Ilije (879 m) na prijevoju Stazi. Tu d. silazi put u Zagoru, a ravno u sz. smjeru produùje asfaltirana cesta na vrh (jo{ 15 km). Ona vodi uzdù biokovske visoravni izme|u primorskoga i kopnenog niza vrhova. Usput je mogu} lak uspon d. na Kimet (1536 m) i l. na Sinjal (1333 m). Prolazi ~as ljutim kr{em, ~as povezuju}i brojne zelene dolce s napu{tenim pastirskim stajama (Lemi{ni dolci, Ov~je staje, La|ena, Grubi{i}, Pa{ali}). Na 4. km od Staze prolazi mimo {umarske ku}e na La|eni; na 9. km, na Stipkovcu, odvaja se l. nizbrdo krak ceste 900 m do Pl. doma pod Vo{cem; na 21,5. km prolazi uz Pl. ku}u pod Jurom. Zadnja 2 km do vrha cesta je prili~no strma i uska; obi{av{i V. Troglav (1659 m) s i. strane, prelazi na z. padinu Sv. Jure i uspinje se na njegov vrh u nekoliko o{trih zavoja. £ 3. Makarska – Veliko Brdo – Pl. ku}a »Slobodan Ravli}« na Lokvi – Sv. Jure 5-6 h. Uspon preko sela Veliko Brdo (293 m) sli~an je onome preko Makra, ali mu planinari sve vi{e daju prednost jer je najkra}i prilaz pl. ku}i »S. Ravli}« na Lokvi. I ovaj prilaz pruà izvanredan doìvljaj veli~anstvenih stijena i strmina, a osim toga nudi na izbor tri varijante, ve} prema ukusu ili sposobnostima posjetitelja. Iz Makarske se ide u Veliko Brdo od Autobusnog kolodvora 50 m u smjeru Splita Ulicom A. Star~evi}a, zatim d. Ul. kipara Me{trovi}a i nakon 100 m l. Ul. Mlikarice do Jadranske magistrale. Njom l. 50 m prema Splitu, pa preko ceste d. pje{a~kom stazom, u s. smjeru, u Veliko Brdo (45’ od Makarske). Tko dolazi iz Splita, skrenut }e s Jadranske magistrale u Veliko Brdo kod prometne plo~e na ulazu u Makarsku l. betoniranom cestom. Oko 5’ iznad crkve markacija se ra~va u tri varijante: ravno gore mimo [tropca 3 h, malo l. preko Krjave 3 h i l. preko Ba{kovi}a 4 h. Najsigurniji je put preko [tropca, opasniji preko Ba{kovi}a, a usponu preko Krjave dat }e prednost samo oni koje èle alpinisti~kospeleolo{ku avanturu. 554 HRVATSKE PLANINE
Put preko [tropca vodi najprije 25’ poloìtim strmcem, zatim d. kroz Stubicu (oprez, staza je mjestimice obru{ena) do Velikog to~ila (30’) i o{tro uzbrdo pod stijenu [tropca (1 h). Dalje l. na suprotnu stranu uvale do prijevoja (40’), prije kojega se moè d. odvojkom za 30’ na vrh [tropca (vidik). Preko prijevoja i dalje preko glatkog ruba stijene Solila (mjesto opasno zbog bure), odakle se ve} vidi ku}a. Do nje jo{ 20’ stazom iznad dolca. Budu}i da su dijelovi staze kroz sipar obru{eni bujicama, na tim je mjestima potreban poja~an oprez. Varijanta preko Ba{kovi}a vodi iz V. Brda cestom l. 30’ u zaselak Ba{kovi}i-@lib, zatim 50’ pored napu{tenih ku}ica uz pje{~ane odlome u zavojima do velikoga Miletina bora (50’), gdje skre}e l. preko doca i nastavlja 30’ po dobroj stazi preko sipara u Jelin dolac. Dalje l. ispod otvora velike {pilje (10’) i ravno gore 30’ po tzv. Skalinama do borove {ume (30’), odakle d. u zavojima kroz {umu pored vrha Borovca na Prasina dol (50’). Iz dola d. 40’ preko brojnih dolaca do pl. ku}e (4 h od Velikog Brda).
Varijanta preko Krjave po~inje blagim usponom, zatim sve o{trije u blagim zavojima do Koritina, gdje ulazi u kuloar (30’). Slijedi 45’ uspona stijenom kroz kuloar koji je mjestimi~no osiguran èlj. uètom. Iznad kuloara kratak, ali strm skok i desetak m police, tako|er osigurane uètom (15’). Oko 30’ dalje ljeti je ugodno osvjeènje u hladnoj {pilji Krjavi, s lijepim vidikom na primorje. Prije uspona valja se raspitati o stanju osiguranja u kuloaru. Pl. ku}a »Slobodan Ravli}« (1467 m) zidana je prizemnica s ravnim betonskim krovom, sagra|ena 1902. za {umarske potrebe. U narodu je poznata pod nazivom Lugarnica na Lokvi, jer je ispod nje lokva, zapravo {irok, obzidan bunar koji sabire ki{nicu. Neko} je sluìo kao pojili{te za blago, a kako sto~arenja vi{e nema, voda se koristi za ljudsku upotrebu. Ku}u su 1981. dobili planinari iz Makarske i adaptirali je za planinarske potrebe. Nazvali su je po svom ~lanu koji je prilikom planinarske akcije poginuo na Biokovu 16. sije~nja 1981. Ima jednu prostoriju s 12 leàja. Otvorena je vikendom od 1. 5. do 1. 10. Nije opskrbljena hranom. Obavijesti: HPD »Biokovo«, 21300 Makarska, p.p. 75. Oko 15’ stazom l. od ku}e moè se do ledenice Dusa, okomite jame duboke 80 m. Seljaci su se neko} u nju spu{tali primitivnim ljestvama i izvla~ili led vitlom. Na dnu se jama {iri u golemu podzemnu prostoriju s neiscrpnim koli~inama vje~noga snijega i leda. Tek oni planinari koji si|u u tu hladnu i mra~nu dubinu mogu shvatiti svu strahotu i veli~inu podzemlja u dinarskom krasu. Od pl. ku}e treba na Sv. Juru stazom desno, koja je sagra|ena 1931. kako bi turistima olak{ala uspon na vrh. Mimo Turinova dolca (na dnu je golema, ali lako pristupa~na jama) stiè se za 20’ na Babine vrkle (dalje v. 1). Pl. ku}a »Slobodan Ravli}« iznad Lokve Planine Dalmacije 555
£ 4. Bast – Motika – Pl. ku}a »S. Ravli}« na Lokvi – Sv. Jure 6 h. Ovaj uspon kroz stijene, iako je prili~no vratoloman, dobro je uhodan jer je glavni pu~ki prijelaz iz Zagvozda u Zabiokovlju do Podbiokovlja na primorskoj strani. U selo Bast stièmo s Jadranske magistrale, s raskrìja Ba{ko
Polje odvojkom od 3 km. Na ra~vi{tu pred kamenolomom asfaltiranom cestom d. do crLugarnica na Osi~inama (Salvatore Milano) kve 20’. Mogu}nost parkiranja u selu. Bast je smje{ten terasasto u d. kutu golema amfiteatra {to ga ~ine stijene [ibenika i Sv. Ilije. Od crkve u Bastu uspon do izvora Korita 35’. Dalje 20’ uspona stazom preko strmih sipara do ra~vanja markacija gdje treba d. 1 h uspona uz sipar i zatim 15’ kroz pojas crnoga bora iznad kojeg je opet ra~vanje: l. na Sv. Iliju preko Osi~ine (v. 9), a d. o{tro uzbrdo vodi na{a staza. Ponovno prelazi sipare, zatim pojas degradirane bukove sastojine i na kraju kroz odlome stijena pored {iljaste Motike za 1 h izlazi na visoravan Motiku do dolca s napu{tenim kolibama. Visoravan je dobila ime Motika po {iljastoj stijeni. Desno preko valovite visoravni markiranom Biokovskom pl. stazom do pl. ku}e »S. Ravli}« na Lokvi jo{ 1 h. Usponi iz Zabiokovlja Izbor prilaza. Prilazi Biokovu sa zagorske strane polaze s ceste [estanovac – Zagvozd – Vrgorac. Gotovo svako selo na toj cesti pruà mogu}nost uspona nekim od dobro uhodanih putova na biokovski hrbat. Ovi prilazi, dodu{e, ne pruàju osobite vidike, ali su ugodniji od primorskih zbog postupnog uspona i {umskoga hlada. Ve}ina ih nije markirana, ~ak je i s kartom orijentacija te{ka, pa se ne preporu~uje uspon bez vodi~a. Osim niè spomenutih, postoji i niz drugih nemarkiranih uspona, tako npr. od Turije na [}irevac (1364 m; 3,30 h), od Rogli}a na Sv. Vid i Sv. Rok (3,30 h), od G. Brela preko lova~ke ku}e na Bukovac (1290 m; 3 h) itd. Glavna je polazna Pogled sa Sv. Jure na biokovski hrbat i vrh Sv. Ilija na njegovu desnom kraju 556 HRVATSKE PLANINE
to~ka op}insko mjesto Zagvozd, koje je sjedi{te HPD-a »Sv. Jure« (osn. 1995.). Za-
gvozd ima svakodnevnu autobusnu vezu na liniji Split – Zagvozd – Slivno i na liniji Imotski – Zagvozd. £ 5. Brzice – Pl. ku}a »S. Ravli}« 5-6 h. Dva km od Op}ine u Zagvozdu glavnom cestom prema Vrgorcu, gdje se treba raspitati za odvojak u selo Brzice (nema putokaza). Iz sela (380 m) dobro Lova~ka koliba Rì{}a u Zabiokovlju (Jo{ko Vukosav) uhodanom stazom j. prema planini do Krive Kaline i dalje do Uni{}a. Uspon slijedi stazu koja ide d. prema Brzi~inoj staji (sru{eni sto~arski stan), 1 h. Tu se staza neprimjetno ra~va: d. je put u Kaoce (20 m od njega je bunar), a l. na{ put prema Jabukovu podu, gdje je tako|er bunar s pitkom vodom (30’). Dalje jo{ 30’ kroz jelovu {umu prema Ga}e{inu stanu i bunaru na Ozdrva~i (1200 m). Stazom ravno gore, pa l. na ravan Podra{ac (1340 m), jo{ 30’. Uz rub jame Smrdu{e prema zaravni Studenci i dalje prema pl. ku}i jo{ 1 h. Put nije markiran, ali je dobro uhodan. £ 6. Mili}i – Sv. Jure 3,30 h. Selo Mili}i (460 m) nalazi se 3,5 km ji. od Zagvozda. S glavne ceste skre}e se u selo d. kod betonske autobusne ~ekaonice. Ve} nakon 100 m na ra~vanju skre}emo l. gornjim putem do raskrìja ceste povrh ku}e Ante Mili}a Lule. Tu iza ku}ice (ostave pokrivene betonskom plo~om) l. stazom u i. smjeru, pa d. i ravno naprijed prema planini. Nakon 20’ markacija ulazi u {umu i kroz nju vodi do O~ijeskih bunara (tri bunara; 1050 m; dovle je 1,45 h). Od bunara ravno gore po goloj strmoj padini, kratko kroz {umu, pa na Razvalu (padinu ispod samoga vrha). Ravno gore po markaciji do zavoja asfaltne ceste pod samim vrhom i njom na vrh. £ 7. Turija – Sv. Jure 4 h. Turija je cestovni prijevoj (700 m) oko 10 km ji. od Zagvozda (ova stara napoleonska cesta danas prijevoj svladava tunelom od 147 m probijenim 1978.–81.). Oko pola km prije tunela, prema Zagvozdu, u podru~ju zvanom Lozovci, odvaja se d. od ceste markacija. Blagim usponom stiè do bunara u stanovima Lozovci, zatim kroz klanac Kr~a do bunara na zaravni Ljubovi} (1050 m; dovle 2 h). Slijedi uspon kroz bukovu {umu i zatim grebenom u zavojima na Sv. Juru tik ispred kapelice. Usponi na Sv. Iliju Skupina Sv. Ilije nalazi se sz. od sredi{njega dijela, a od njega se razlikuje po tome {to ima oblik izrazita grebena. Najvi{i su joj vrhovi Kuranik (1550 m), Sv. Ilija (1640 m) i [}irovac (1618 m). Iako je malo nià, po slikovitosti stijena i {irini vidika ne zaostaje nimalo za skupinom Sv. Jure. Usponi su vrlo dugi, naporni i te{ki zbog velikih sipara i izloènosti suncu, i zato je posje}uju samo rijetki iskusni planinari. Njezinim hrptom vodi i uzdùna Biokovska pl. staza. Skicirat }emo glavne mogu}nosti uspona na Sv. Iliju. £ 8. Bast – Vela vrata – Sv. Ilija 4,30 h. Od Jadranske magistrale prema Bastu v. 4. Od Drage, zapadnoga zaseoka Basta, markacija vodi iznad ka-
menoloma, obilazi ga u velikom luku preko sipara i po~inje uspon uz sipare i odlome do prijevoja (45’). Tu markacija ide d. kamenitim zavojitim putem Planine Dalmacije 557 mimo spomen-plo~e Maksimilijanu Mandlu (zagreba~kom botani~aru koji je tu poginuo za nevremena g. 1927.), i u stalnom usponu kroz stjenovitu dragu izlazi na Vela vrata (50’). Lijevo markacija vodi u Topi}a staje, a na{a se nastavlja d. na greben, odakle treba po kr{evitu terenu do pojila (1 h), od njega d. 20’ na visinsku to~ku 1591 m i dalje hrptom jo{ 45’ na Sv. Iliju (1642 m). Oprez! Pred zavr{nim usponom, uz samu markaciju, duboka je i okomita jama. Na vrhu je kapelica sv. Ilije obnovljena 2000. g. £ 9. Bast – Osi~ine – Sv. Ilija 5 h. Do ra~vanja iznad izvora Korita v. 4 (1,35 h). Od ra~vanja l. do visokog skoka (20’), koji treba prije}i s najve}im oprezom, do po~etka {ume (10’). Kroz {umu do lugarnice na Osi~inama lak{e 1 h. Dalje borovom {umom do prijevoja i Plitkog dolca (20’) na grebenu, odakle l. hrptom na Sv. Iliju (45’). £ 10. Gornja Brela – [}irovac – Sv. llija 5 h. Od Donjih Brela s Jadranske magistrale 4 km cestom u Gornja Brela, odakle markiranom trasom Biokovske pl. staze kroz zaselak Zavetorje, preko bunara Grljaka i mimo zanimljive {pilje Pozjate s izvorom pitke vode. Slijedi duga~ak uspon na [}irovac (1618 m), potkraj sve o{trijom strminom. Od [}irovca hrptom planine blaè, ali uz oprez, sa {irokim vidicima, jo{ 40’ na Sv. Iliju. £ 11. [ute – [}irovac – Sv. Ilija 4,30–5 h. Od Op}ine u Zagvozdu 7 km seoskim asfaltiranim putem do zaseoka [ute u selu Rastovcu. Uspon navodimo zbog lova~ke ku}ice (1000 m) kod [utinih stanova (5 leàja) koja se moè koristiti s dopu{tenjem Lova~kog dru{tva »Zec« u Zagvozdu. U okolici je 14 cisterni s vodom, a 5’ d. od ku}ice jama Ledenica. Slijedi uspon kroz prijevoj Vraca (1400 m) na vrh [}irovca. Tu izlazi na Biokovsku pl. stazu; dalje njezinom trasom na Sv. Iliju. £ 12. Dedi}i – Sv. Ilija 4,30 h. Dedi}i su zaselak 4 km od Zagvoda, odakle l. s asfalta 2 km do male ku}e (seoskog odmarali{ta). Tu po~inje uspon i. 30’ do bunara Prìmarevac i jo{ 1,15 h do bunara na Dobrom dolu. Dalje d. prema klancu i O{trom vrhu, te grebenom na vrh. £ 13. Stani}i – Kaoci – ^ulica – Sv. Ilija 6 h. Od Op}ine u Zagvozdu 3 km do zaselka Stani}i, odakle 350 m l. do crkvice sv. Krià, zatim 2 km novom cestom prema planini do bunara @iva voda (Pi{}et) i Jelovac. Odavle uspon na i. jelovom {umom mimo ru{evne {umarske ku}e Zagorka s tri bunara (1060 m), do lova~ke brvnare Kaoci (1100 m; 8 leàja; klju~ je kod Lova~kog dru{tva »Zec« u Zagvozdu) – 2 h od Stani}a. Dalje l. na izvor Mi{ljen gdje je zapu{teno lova~ko skloni{te s tri leàja (1200 m) i bunar (5’ l.), zatim d. rubom dolca Mi{ljen do ledenice Jezero, te dalje ili l. prema vrhu ^ulici ili d. prema Kuraniku i Sv. Iliji jo{ oko 2 h. Jùni dio Biokova £ 14. Podgora – Pl. ku}a Podglogovik 3 h. PD »Vitrenik« iz Podgore preuredio je na Biokovu, u podru~ju Podglogovik, staru seosku ku}u (863 m) za pl. potrebe i otvorio je 8. 9. 1985. Nalazi se ispod brda Glogovika
(1142 m), oko 10’ od prijevoja Staze. Ima dnevni boravak u kojemu je kamin, malu opremljenu kuhinju, predsoblje i tavan, ukupna povr{ina oko 40 m2. Moè joj se pri}i pje{a~kim usponom iz Podgore markiranom stazom koja se penje u zavojima na biokovsku visoravan do asfaltne ceste na prijevoju Stazi, dokle se moè do}i i vozilom iz Makarske (v. 2). Odavle je do ku}e jo{ 10’. Ku}a je zatvorena, a klju~ se ~uva u dru{tvu. £ 15. Plo~e – Sta{evica 3–3,30 h. Planinari iz Plo~a obiljeìli su u najjùnijem dijelu Biokova (Rili} planini) stazu koja vodi preko planine u selo 558 HRVATSKE PLANINE
Sta{evicu. Iz Plo~a se krene Jadranskom magistralom prema Splitu do mjesta [ipak, gdje se kod spomenika skre}e d., pa potom odmah l. uz Ba}inska jezera. Nakon mosti}a 50 m od ku}e d. na stazu i njom uzbrdo izme|u Kleka i Koprle na prijevoj pod Rukavcem (lak uspon na Rukavac, 468 m; vidik na Ba}inska jezera). Silaz na drugu stranu kroz napu{teno selo Potklek, zatim preko Ruji}a (crkva Svih svetih iz Pl. ku}a Podglogovik ([imun Bori}) 17.–18. st.) i serpentinama do Spilica, odakle d. starom cestom do Sta{evice (arheolo{ki lokalitet). Povratak je mogu} u Gradac preko Pase~ine i Grn~enika do ruba Stina, odakle
silaz u Gradac (3 h). LITERATURA (B. – skr. Biokovo, biokovski). Na prvom mjestu valja spomenuti Acta Biokovica, zbornike radova o prirodi b. podru~ja koje je objavio Institut »Planina i more« u Makarskoj, pod uredni{tvom J. Radi}a (sv. I. 1981.–sv. V. 1989.); Sardagna, M.: Ein Ausflug auf dem B. in Dalmatien. Oesterr. bot. Zeitschr. 11,1861., 177; Klai}, V.: Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1878. (str. 157); Tresi} Pavi~i}, A. (pseud.: Mosorski guslar): B. Hrvatska br. 250, 1892.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb 1905. (str. 534); Tresi} Pavi}i}, A.: Poleti oko B. Tuzla 1907.; Peterlin-Petru{ka, R.: Na B.-planini. Jutro 5, 1924., br. 41; Simonovi}, R.: B. HP 20, 1924., 39; Lali}, V.: [pilja »Vilenjaca« u B. Priroda 16, 1926., 144; Cveti{i}, V.: Duhovski blagdani na B. Ve~er 8, 1927., br. 1961.; Rubi}, I.: B. HP 23, 1927., 34; Szavitz-Nossan, S.: Maksimilijan Mandl. HP 23, 1927., 68; Cveti{i}, V.: Od Sv. Jure do Sv. Ilije na B. S planina i gora II, 1928., 24; Mr|enovi}, V.: Jutro na B. Mladost 7, 1928., 75; Girometta, U.: HPD »Mosor« na B. planini. HP 28, 1929., 153, 184 i 208; Girometta, U.: Splitski planinari na B. planini. Novo doba 12, 1929., br. 133; Rubi}, I.: Ispa{a na B. Hrv. geografski glasnik 1, 1929., 47; Voigt, A.: Sv. Juro im B.-Gebirge. Jugosl. turizam 2, 1929., 325; Rogli}, J.: Glacijalni tragovi na B. Pos. izd. Geogr. dru{tva sv. 10, Beograd 1931.; Prebeg, Z.: Po B. i oko njega. HP 27, 1931., 276; Girometta, U.: Na vrhu B. HP 28, 1932., 208; Stahuljak, V.: Pl. ku}a HPD-a na B. HP 28, 1932., 339; Cveti{i}, V.: No} na B. S planina i gora IV, 1933., 35; Pasari}, J.: Dvije nove ku}e HPD-a u gradnji. Jutarnji list 22, 1933., br. 7515; Cveti{i}, V.: Pripovijest iz B. Nar. novine 99, 1933., br. 98; [kurla Iliji}, V.: Makarska, njena brda i prolje}e. HP 30, 1934., 207; Despot, I.: Na B. (pjesma). HP 30, 1934., 209; Girometta, U.: Turizam b. podru~ja. HP 30, 1934., 248; Mihordin, N.: Duhovski izlet na B. HP 30, 1934., 255; Ravli}, J.: Makarska i njezino primorje. Split 1934.; Despot, I.: B. slava. Jadranski dnevnik I, 1934., br. 46; Rogli}, J.: B. Geomorfolo{ka ispitivanja. Pos. izd. Geogr. dr. sv. 18, Beograd 1935.; Zanini, J. A.: Makarska u pro{losti i sada{njosti. Mostar 1935. (50 str.); Bu{i}, K.: Ukleta Turija. Jadranska vila (Omi{) 8, 1935.; Pla~ek, J.: Izlet na B. HP 31, 1935., 183; Margeti}, A.: Po B. HP 32, 1936., 69; Brilej A.: Makarska in Vo{ac. PV 38, 1936., 397; Cveti{i}, V.: Nesre}a na B. Jutarnji list 25, 1936., br. 8778; Wester, J.: Izlet na B. PV 37, 1937., 16; Vrdoljak, S.: Strminama i provalijama B. HP 33, 1937., 267; Banovi}, S.: »Zjatva«, najzanimljivija jama u b. gorju. Priroda 28, 1938., 26; Margeti}, A.: No} na B. HP 34, 1938., 98; [imrak, J.: Preko B. do M. B. Sinjske. @umbera~ke novine 56, 1939., br. 37-41; Marion, V.: B. HP 35, 1939., 65; Providur, V.: Impresije s B. HP 36, 1940., 298; Horvat, I.: Istraìvanje vegetacija B. Ljetopis JAZU 53, 1941., 163; Rubi}, I.: Sa Vo{ca. NP 1, 1949., 65; Stefanovi}, R.: Na B. iznad Makarske. Zapisi iz planina, Beograd 1951.; Mlinari}, V.: Na B. NP 4, 1952., 134; Lu~i} Roki, P.: Planine uz Jadran. NP 4, 1952., 295; Ujevi}, A.: Imotska krajina. Split 1954. (208 str.); Frank, B.: B., lijepo ti si. NP 7, 1955., 240; Domac, R.: Flora i vegetacija to~ila u primorskom pojasu B. Biol. gl. 10, 1957., 13; Jaga~i}, T.: Sli~ice s B. NP 9, 1957., 241; Reèk, B.: Vtisi z B. PV 57, 1957., 144; Poljak, @.: B. NP 10, 1958., 67; Domac, R.: [ume dalmatinskog crnog bora na B. Acta bot. croat. 20/21, 1961-62., 203; Lu~i} Roki, P.: Krijesovi na B. NP 18, 1964., 442: Juri{i}, K.: Biv{a crkvica Sv. Jure na vrhu B. Slava bòja 1965., br. 5-6, Makarska; Ku{an, F.: B. NP 18, 1966., 49; Donadini, F.: Na B. NP 203, 1958., 153; Perkovi}, A.: Concinin uspon na B. NP 21, 1969., 29; Gili}, S.: B., stijene koje jo{ ~ekaju. PL 1, 1970.,
16; Ku{an, F.: B. Malakolo{ki muzej Makarska, 1971. (137 str.); Asanovi}, Lj.: B. i mi. PL 2, 1971., 2 – Radi}, J.: Cvije}e me|u kamenjem. Malakolo{ki muzej, Makarska; B. Planinarsko-turisti~ki vodi~. PD »B.«, Makarska 1986.; Mihi}, Lj. I.: B., biser prirode. Podgora 1986.; Gabri}, G., Klari}, @. i Luki}, O.: Jama Stara {kola na B. (-576 m). Speleolog 1988-9.; Puhari}, I.: B. - planina i planinarstvo. Makarska 1990.; Poljak, @.: Istraìva~i b. prirode. Ekolo{ki gl. 3, 1993-4., br. 3-4, 22-29; Boì~evi}, S.: B. planina suprotnosti. Isto, str. 7; Luka~, G. Vegetacijske i floristi~ke osobitosti B. Isto, str. 14; Luka~, G.: Pti~ji svijet B. Isto, str. 35.; Regula-Bevilacqua, Lj.: B. botani~ki vrt Koti{ina. Zagreb 1998. (120 str.); Boì}, S.: B. snjegovi. Matica, 1999, 2, str. 2; Lueti}, T.: Planina B. Isto, str. 3; [oli}, M. E.: Cvjetno lice B. Isto str. 6; Boì~evi}, S.: Na{a najledenija planina uz more. Isto, str. 18. Planine Dalmacije 559
Sv. Ilija na Pelje{cu zemljovid str. 561 Prirodne zna~ajke. U z. dijelu poluotoka Pelje{ca, iznad mjesta Orebi}a, gdje je poluotok {irok svega 5 km, diè se sa zelenog podnòja bijeli vapnena~ki kameniti hrbat s kojega se na obje strane spu{taju stjenovite padine, dijele}i j. i s. obalu poluotoka na dva zasebna svijeta. Iako je brdo na poluotoku, po svome poloàju i vidicima ima sve osobine oto~ne planine. Pelje{ac je sa svih strana okruèn morem i samo ga uska stonska prevlaka spaja s kopnom, a sv. Ilija je od toga mjesta udaljen ~itavih 60 km. Taj se vrh ne isti~e visinom, no kako su apsolutna i relativna visina jednake, uspon i nije laka tura, pogotovo za ljetnih vru}ina. Brdo obiluje florom u kojoj se isti~u brojne endemi~ne vrste, a u fauni su zanimljivi ~agalj, muflon, divlja svinja i ptice grabljivice. Cvijet njène kockavice (Fritillaria tenella) nalazi se u
znaku pl. dru{tva iz Orebi}a. Ime planine. Vrh Sv. Ilija dobio je ime po prastaroj istoimenoj kapelici na vrhu. Staro mu je ime bilo Pelisac, a jo{ starije, iz pretkr{}anskog razdoblja, Perunovo brdo, o~ito kao kultno mjesto staroslavenskoga boga gromovnika. Po narodnom vjerovanju i Sv. Ilija ima gromovni~ke sposobnosti i zato takvu zamjenu imena susre}emo i na drugim vrhovima u Dalmaciji. U Orebi}u se njeguje obi~aj da se na Sv. Iliju 1. svibnja sastaju planinari i iz drugih pl. dru{tava. Podru~je j. od vrha Talijani su nazivali Monte vipera (hrv. Zmijsko brdo), no to se ime sve rje|e ~uje. Planinarstvo. Prvi poznati hrvatski opis uspona objavio je P. Kuni~i} u svojoj putopisnoj knjizi »Mjesec dana pje{ke« (Zadar 1897.). Za Drugoga svjetskog rata Talijani su pod vrhom sagradili skloni{te s cisternom, a nakon rata markiran je i put do vrha. U blizini vrha su i dvije lova~ke ku}e. Polazna to~ka za uspon je Orebi} na j. obali Pelje{ca. Turistima u Orebi}u preporu~uje se taj uspon kao atraktivan doìvljaj, no i cijelo podru~je obiluje dobrim stazama i zanimljivim izletni~kim to~kama kao {to su lijepi vidikovci, kulturno-povijesne gra|evine i guste borove {ume. U sljede}im su redcima opisana dva glavna pje{a~ka uspona i tre}i, koji je prikladan za prilaz automobilom. £ 1. Orebi} – Urkuni}i – Sv. Ilija 3 h. Glavna polazna to~ka za uspon je Orebi} na podnòju gore. Orebi}, neko} poznat kao zna~ajno pomorsko sredi{te, danas je najvànije turisti~ko mjesto na poluotoku, s nekoliko velikih hotela. Asfaltiranom cestom duga~kom 70 Orebi} i brdo Sv. Ilija 560 HRVATSKE PLANINE
km, koja po~inje nedaleko od Stona, povezan je s Jadranskom magistralom, a ima i brodske veze. Primorski pojas oko Orebi}a, duga~ak oko 8 km, odlikuje se lijepim plaàma i bujnom mediteranskom suptropskom vegetacijom koja se penje do visine 500600 m, gotovo pod same stijene. U Orebi}u djeluje PD »Sv. Ilija«. Kod crkve na glavnoj cesti u Orebi}u skre}e markirani put u s. smjeru kroz gustu borovu {umu u selo Urkuni}e. Od sela dalje u istom smjeru kroz gustu mladu borovu {umu, gdje po~inje o{tar uspon od pola sata d. padinom. Nakon dijela ravnog puta, koji je gra|en jo{ za vrijeme Austro-Ugarske, skre}e se o{tro l. uz klanac. Klancem se nakon 1,30 h stiè pod vrh, gdje treba nastaviti u z. smjeru preko polja, te onda skrenuti d. utabanom i markiranom stazom kojom ima jo{ 20’ do lova~ke ku}e (800 m). Sagra|ena je jo{ za Austro-Ugarske, ima pitku vodu iz cisterne, 6 leàjeva, plinski {tednjak i kamin. Klju~ je pohranjen kod {umara, a dozvolu za uporabu daju »Hrvatske {ume« koje ku}om upravljaju. Od ku}e jo{ 30’ u si. smjeru preko hrpta, mimo velike kra{ke jame (l. od puta), uspon na sam vrh (961 m). Na vrhu je ìg na kojemu je cvijet dalmatinske iglice, endemske biljke zna~ajne za Sv. Iliju. S vrha je na jednu stranu vidik na tzv. velo i malo more, oto~je i, koji put, do Monte Gargana u Italiji, a na drugu stranu na Biokovo, u{}e Neret-
ve i planine iza Dubrovnika, po~ev{i od Snijènice pa, za lijepa vremena, do ^vrsnice i Veleì. Oko 200 m ji. od vrha lijep je vidik na Orebi} i 19 otoka i oto~i}a Pelje{koga kanala. £ 2. Orebi} – Bilopolje – Sv. Ilija 3 h. Iz z. dijela Orebi}a, od hotela »Bellevue«, cestom kroz borovu {umu za 20’ do franjeva~kog samostana Gospe od An|ela i poznatog kapetanskoga groblja (vidik na grad i otok Koru~ulu). U oblìnjim selima mogu se nabaviti prehrambeni specijaliteti i pelje{ko vino. Nastavljamo cestom jo{ 500 m u selo Bilopolje, gdje se kod izvora pitke vode skre}e d. u s. smjeru o{trim usponom od 1 h do visoravni. Tu je u {umi ra~vanje: d. je 45’ do lova~ke ku}e (dalje do vrha v. 1), a l. je 5’ do ku}e »Pelisac«. Planine Dalmacije 561
Pogled na Kor~ulu s uspona na Sv. Iliju (Ivica Trojanovi}) Lova~ko-planinarska ku}a »Pelisac« nalazi se na visini od 590 m. Vlasni{tvo je istoimenoga lova~kog dru{tva iz Orebi}a, a dana je na uporabu PD-u »Sv. Ilija« iz Orebi}a. Ku}a ima pitku vodu (crpka je izvana), {tednjak na plin i na drva, opremljenu kuhinju i 5 leàjeva. Usluge u ku}i se ne napla}uju. Od ku}e je na vrh Sv. Ilije, preko prije spomenute lova~ke ku}e, jo{ 1,15 h. £ 3. Orebi} – Viganj – G. Nakovana 13 km – Sv. Ilija 2,40 h. Zbog velike cestovne dionice, ovaj je prilaz uglavnom rezerviran za posjetitelje s automobilom. Iz Orebi}a 9 km cestom uz more preko Vignja, zatim o{trim d. zavojem uzbrdo jo{ 3 km preko prijevoja na visoravan do ra~vanja, gdje markacija na betonskoj ku}ici upu}uje da treba d. krakom. Cesta nakon 1 km prolazi raseljeno selo Gornju Nakovanu (300 m), gdje treba parkirati (nedavno je ta cesta produèna uzbrdo). Zatim treba najprije 40’ u i. smjeru preko polja pa jo{ toliko o{trim usponom do pl. ku}e »Pelisac«. Dalje v. 2. Podru~je izme|u G. i D. Nakovane zasluùje da se prokrstari uzduì poprijeko zbog lijepih pejzaà, raznih endemskih biljaka i povijesnih spomenika. Osobito su dojmljivi ilirska gradina Grad (330 m) i {pilje Rupina i Spila s prapovijesnim nalazima. LITERATURA Hirc, D.: Vrh Sv. Ilije. Prirodni zemljopis Hrvatske 1, 1905., 546; Bjelovu~i}, N.: Poluostrvo Rat (Pelje{ac). Naselja 11, 1922., SANU; Pany, : Gradina na Pelje{cu. HP 26, 1930., 346; ^agljevi}, J.: Po kr{u poluotoka Pelje{ca. HP 36, 1940., 171; Brki}, M.: Po Hvaru, Kor~uli i Pelje{cu. NP 8, 1956., 103; Florschuetz, M.: Zmijino brdo. Sv. Ilija. PV 58, 1958., 111; [parica M.: Zapisi s Pelje{ca. NP 20, 1968., 73; Smokvina, L.: Uspon na Sv. Iliju na Pelje{cu. NP 28, 1976., 122; Onofri, I.: Uspon Kor~ulana na Zmijino brdo. NP 30, 1978., 75; Pilkovi}, M.: Planinarske {etnje po pelje{koj rivijeri. HP 91, 1998., 287. 562 HRVATSKE PLANINE
Marin vijenac u planini @abi Jùno od Metkovi}a prostire se planina @aba koja ve}im dijelom pripada Republici BiH, pa tako i njezin najvi{i vrh Ilino brdo (953 m). U z. dijelu @abe, 8 km j. od Metkovi}a, nalazi se u hrv. dijelu planine, u podru~ju op}ine Zaàblje, istaknut vrh Marin vijenac (507 m) na koji je HPD »[ibanica« iz Metkovi}a ozna~io 1995., prilikom Dana planinara Dalmacije, prilazni put. £ 1. Metkovi} – Mlini{te 11 km – Marin vijenac 1,30 h. Dolaze}i u Metkovi} s Jadranske magistrale, treba na ulazu u grad kod drugog semafora desno. Nakon 500 m, kod mjesta Platan, skre}e l. odvojak od 11 km do sela Mlini{ta. Oko 300 m prije Mlini{ta l. makadamskim odvojkom 50’ (3 km) u raseljeno selo Vidonje. U selu je crkva koja je za{ti}ena kao spomenik kulture. Kod pokrajnjih vrata je natpis uklesan bosan~icom koji govori da je sagra|ena 1616. g. Put iz sela vodi od crkvice sv. Liberana (300 m) lako prohodnom, markiranom stazom od 2,2 km lakog uspona na vrh Marin vijenac na kojemu su planinari iz Metkovi}a sagradili betonski krì visok 4 m. Lijep vidik na dolinu Neretve, poluotok Pelje{ac i nisku Hercegovinu sve do Mostara. LITERATURA Vidovi}, M.: @upa Vidonje. Drugo izdanje, Split 1994. (586 str.). Snijènica iznad Konavala zemljovid na str. 564 Nakon gubitka Orjena, a time i svoga pl. doma na Vrbanji (sada pripada Cr-
noj Gori), Dubrov~anima preostaje kao najvi{e brdo u okolici Snijènica iznad Konavala. U podnòju brda, u selu Kuni, uredili su planinarsku ku}u i markirali uspon do kapelice sv. Ilije na najvi{em vrhu. Opisujemo dva uspona – prvi je prikladan za pje{ake, a drugi za one koji dolaze automobilom. £ 1. Dubrovnik – Mihani}i (27 km) – Kuna – Snijènica 3 h. Iz Dubrovnika redovitom autobusnom linijom Dubrovnik – Vodova|a u selo Mihani}e (27 km), odakle za 1,30 h starom seoskom stazom u selo Kunu (KoSelo Kuna i stari vojni put na Snijènicu Planine Dalmacije 563
navosku) kojom se neko} iz sela silazilo dò. p. nà. pruzi (ukinuta je sredinom 20. st.). U Kuni (700 m) danas ìvi samo desetak obitelji, uglavnom starija ~eljad koja se bavi obradom oskudne zemlje i drì poneku ovcu i kozu. Osnovna {kola je zatvorena jer je mla|i svijet si{ao u niè predjele i djece vi{e nema. Pitke vode Pl. ku}a u Kuni ima samo u cisternama. Planinarska ku}a u Kuni (700 m). PD »Dubrovnik« je u listopadu 1999. preuredio unajmljenu seosku ku}u za pl. potrebe. U ku}i je opremljena kuhinja, ognji{te, {tednjak na drva, cisterna, sanitarije s toplom vodom te s 10 leàja na madracima i 15 leàja u dnevnom boravku, ukupan kapacitet 25 leàja. Iz Kune se nastavlja {iroka, dobro gra|ena austrougarska vojna staza kojom ima, ne krate}i zavoje, 1,30 h uspona na sam vrh Snijènice. Na vrhu je kapela sv. Ilije gra|ena od tesana kamena, po kojoj je vrh dobio ime Ilijin vrh (1234 m). Za lijepa vremena pogled seè do Kor~ule, oto~i}a Mamule na ulazu u Bokokotorski zaljev, Trebinja, Magli}a, Durmitora i Orjena. £ 2. Dubrovnik – Pridvorje – Kuna 35 km – Snijènica 1,30 h. Iz Dubrovnika (s parkirali{ta iza gradskih zidina) d. 1 km na Jadransku magistralu, njom d. 13 km kroz Kupare, Mline i Plat do kriànja Zvekovica, gdje treba l. prema Pridvorju. Na idu}em ra~vanju, nakon 1 km, produìti ravno kroz sela Gabrile i Mihani}e u Pridvorje (30 km). Od sredi{ta Pridvorja ({kola, po{ta, du}an, a. p.) jo{ 500 m prema Lovornom, gdje treba skrenuti l. u Kunu. Asfaltirana cesta se u o{trim zavojima penje 5 km do sela. Dalje v. 1. LITERATURA Pany, Gj.: Snijènica. HP 26, 1930., 316; Karaman, M.: Tradicionalni uspon na Snijènicu. HP 91, 1999., 3, 80; Butala D.: Kuna i Snijènica. HP 91, 1999., 7-8, 209. karta Snijènica REZATI ODOZGORA!! Pogled na vrh Snijènice od kapelice sv. Nikole u Kuni 564 HRVATSKE PLANINE
PLANINE HRVATSKOG OTO^JA Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567 OTOK KRK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 569 1. Treskavac – Obzova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570 2. Ba{~anska Draga – Obzova . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570 OTOK RAB . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571 1. Rab – Kamenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571 OTOK PAG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 572 1. Pag – Sv. Vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 572 2. Novalja – Kolan – Sv. Vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 3. Novalja – [imuni – Sv. Vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 OTOK CRES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 1. Porozine – Kriì}i – Sis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 OTOK LO[INJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 574 1. Nerezine – Sv. Mikul – Televrin . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 2. Osor – Pl. ku}a sv. Gaudent – Televrin . . . . . . . . . . . . . 575 OTOK UGLJAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576 KORNATSKO OTO^JE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 577 OTOK BRA^ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 577 1. Supetar – Nereì{}e – Vidova gora . . . . . . . . . . . . . . . 578 2. Bol – Vidova gora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 579 OTOK HVAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 580
OTOK MLJET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581 1. Babino Polje – Veliki vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581 2. Montokuc i Put po vrsima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581 Planine hrvatskog oto~ja 565
Klif (obalni strmac) kod Tela{~ice na Dugom otoku 566 HRVATSKE PLANINE Prirodne i dru{tvene zna~ajke Op}i pregled. Specifi~nost je hrvatskih planina, za razliku od gotovo svih europskih zemalja, velik broj oto~nih planina. Na{e primorje nazivaju zemljom tisu}u otoka. Arhipelag se sastoji od 718 otoka, 389 hridi i 78 grebena (ukupno 1185). Ukupna je povr{ina svih otoka oko 3300 km2. Trideset otoka ima povr{inu ve}u od 10 km2. Svi su otoci goroviti, ustvari su planine i pripadaju Dinarskom gorju. Identi~na im je i gra|a (vapnenci kredne starosti) i smjer pruànja (sz.-ji.). Malo se gdje u svijetu moè vidjeti takav paralelizam oto~nih planina kao u na{em arhipelagu. Reljef je tako|er dokaz jedinstvenosti oto~ja i kopna. Otoci su zapravo ostaci planinskog lanca koji je ingresijom mora potopljen i izdvojen od obale, a zbog poniranja postao je niì. Neki od otoka nisu ni{ta drugo doli vrhovi nekada{njih planina koji sada str{e iz mora. Visina oto~nih planina nije znatna, ali budu}i da se diù ravno iz mora, mnoge od njih imaju svojstvo prave planine. Evo redoslijeda 10 na{ih najvi{ih otoka (broj stanovnika po popisu iz 1981.): Broj Otok Vrh Visina Povr{ina (km²) stanov. Bra~ Vidova gora 780 394,57 14664 Cres Gorica 648 404,33 6607 Hvar Sv. Nikola 626 299,66 12611 Lo{inj Osor{}ica 589 112,20 5836
Vis Hum 587 90,26 7292 Krk Obzova 569 409,94 17689 Kor~ula Klupca 568 276,03 17797 Mljet Veliki vrh 514 100,41 2086 Lastovo Hum 417 46,87 1732 Rab Kamenjak 403 90,84 7230 Prirodne zna~ajke. Oblik oto~nih planina uvjetovan je njihovim postankom (boranjem i navlakama), te silama koje su na njima oblikovale kra{ki reljef. Za razliku od kopnenih planina, podnòja su im ~esto oblikovana djelovanjem mora. Poznato je da su morski valovi jedna od najve}ih razornih snaga u prirodi. Najljep{i je takav primjer j. obala Dugog otoka s okomitim stijenama koje str{e ravno iz mora u visinu vi{e od 100 m. Te stijene pruàju mogu}nost za tzv. primorski alpinizam koji u nas jo{ nije afirmiran. Nigdje u Hrvatskoj klima nije tako blaga kao na otocima. Srednja temperatura u sije~nju nigdje nije ispod ledi{ta. Prema tome pl. sezona traje cijelu godinu. Za planinara su jedine neprilike ljetna èga i bezvodnost terena. Pitka voda dobiva se iz gustijerna (cisterna) koje se pune za vrijeme ki{a, a kad one presu{e, voda se dobavlja s kopna. Vru}inu ublaàva morski vjetar maestral koji nastaje strujanjem zraka prema ugrijanim stijenama na obali, jer se tu javlja depresija uslijed okomitih zra~nih struja. No}u, kad se kopno ohladi, pu{e suprotan vjetri} burin. Klima je uvjetovala razvitak zanimljive i bogate mediteranske vegetacije (oko 1000 biljnih vrsta). Suha lje-
ta i jaka insolacija ne pogoduju {umi, a stoljetni su joj neprijatelji bili sto~ari koji su ih palili i kr~ili, te koze, onemogu}uju}i regeneraciju. Najve}i je dio otoka pokriven makijom (talijanski macchia zna~i pjega), degradiranom {umom koja se sastoji od niskoga grmlja {to poput pjega pokriva kra{ke kamenjare. Jedino se na jùnim na{im otocima zadràlo vi{e {ume, zahvaljuju}i pravnim propisima nekada{nje Dubrova~ke Republike. S vegetacijom je povezano i siroma{tvo faune. Korisno je tlo ograni~eno na dno kra{kih polja {to nije dovoljno za prehranu stanovni{tva. Stanovni{tvo. Od svih otoka naseljeno ih je samo 60 (150.000 stanovnika), ali je broj stanovnika u stalnom opadanju. Uzroci su nedostatak plodPlanine hrvatskog oto~ja 567
noga tla i velika oskudica vode, zbog ~ega je ìvot vrlo teàk. Obradive parcele ~esto su minijaturne, 5–6 m u promjeru, i terasasto poredane. Nastale su stoljetnim mukotrpnim radom: kamen je skupljan i slagan oko dolaca u suhozidine, groma~e. Otoci su u 16. st. bili gusto naseljeni izbjeglicama pred turskim osvajanjem. Dana{nje je stanovni{tvo nastalo stapanjem triju glavnih slojeva: ostataka staroga romanskog stanovni{tva, prvoga hrvatskog naseljenja i izbjeglica pred turskom najezdom. Posljedice migracija su vrlo razli~iti tipovi govora, obi~aja i na~ina ìvota. Posljedica stoljetne izoliranosti otoka, osobito za mleta~ke vladavine, jest da gotovo svaki otok danas ima svoje vlastito narje~je, ~esto vrlo te{ko razumljivo ljudima s kopna. Osobito su zanimljivi geografski nazivi. Uz stare romanske i ~akavske, s priljevom dinarskog stanovni{tva pojavila se i {tokav{tina. Redovito su imena otoka i ve}ih naselja predslavenskog podrijetla, a seoskih naselja i obradivih parcela hrvatskog. Imena su ~esto toliko pohrva}ena da je nestru~njacima te{ko otkriti njihov izvor. Npr. imena Marjan, Pa{man, Ugljan nastala su po imenima nekada{njih posjednika Romana. Marjan se jo{ u pro{lom stolje}u zvao Mrljan po prvobitnome vlasniku Marulianusu. Vrhovi gotovo svih velikih otoka stara su kultna mjesta jo{ iz pretkr{}anske ere. Takvi su ostali i po dolasku kr{}anstva, jedino {to su preimenovani po kr{}anskim svecima, a na vrhovima im se nalaze kapelice tih svetaca (Vidova gora na Bra~u, Sv. Nikola na Hvaru, Sv. Mihovil na Ugljanu, Sv. Vid na Pagu, Sv. Mikul na Osor-
{}ici itd.). Planinarstvo. U pl. pogledu oto~ne planine nisu jo{ dobile mjesto koje zasluùju u na{em turizmu. Iznimka su Lo{inj, Pag, Rab i Bra~. Bra~ je stekao popularnost kao najvi{i otok; Kamenjak na Rabu i Sv. Vid na Pagu zahvaljuju}i djelatnosti planinara u Rabu i Novalji, a Osor{}ica, iznimno, shva}anju turisti~kih organizacija. Popularizaciji oto~noga planinarstva mnogo su 1984. pridonijeli PD »INA OKI« iz Zagreba otvaranjem Pl. puta »Vis« (3 KT, 25 km, 1 dan hoda), PD PTT »Marjan« iz Splita trasiranjem Planinarsko-partizanske transverzale Bra~ – Hvar – Vis (23 KT, 80 km, 4 dana hoda) i PD »Kamenjak« (Pl. aktiv INA-Rafinerija) s Pl. putem »Oko rije~kih baklji« koji, me|u ostalim, ima 3 KT na otocima (Sis na Cresu, Obzovu na Krku i Televrin na Lo{inju). Ovim je vodi~em obuhva}eno deset planinarima najzanimljivijih otoka. MALA KRONOLO[KA TABLICA 1885. CAF iz Rijeke kupuje kod Omi{lja na Krku parcelu i na njoj ure|uje »belvedere« 1887. Turisti~ko dru{tvo u M. Lo{inju gradi stazu na Osor{}icu 1900. »Liburnia« iz Zadra istraùje {pilju Stra{nu pe} na Dugom otoku i ure|uje ju za posjet 1907. »Liburnia« unajmljuje na o. Pa{manu kod Tkona samostan sv. Benedikta, a na Ugljanu Ka{tel sv. Mihovila radi ure|enja pl. baza 1931. osnovan HPD »Borovik« u Starom Gradu na Hvaru 1932. osnovan HPD »Kamenjak« na Rabu koji gradi stazu na najvi{i vrh otoka 1936. osnovan HPD »Spivnik« u Blatu na Kor~uli 1936. HPD »Mosor« gradi ku}u na Vidovoj gori na Bra~u 1954. Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske (SDH) zapo~inje sustavno istraìvati {pilje i jame na otocima, u ~emu sudjeluje mnogo planinara 1955. obnovljena pl. ku}a na Vidovoj gori 1956. osnovana spel. sekcija PD-a »Mosor« koja istraùje objekte na Hvaru, ^iovu i Visu 1957. SDH i SO PD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba istraùju na Bra~u 176 objekata 568 HRVATSKE PLANINE
1966. seniorska sekcija PD-a »Zagreb Matica« ure|uje odmarali{te u Nerezinama pod Osor{}icom 1967. zagreba~ki su alpinisti na nepristupa~nim stijenama oto~i}a Jabuke, vezani uàdima, skupili 70 kg geolo{kih uzoraka
1971. ~lanovi SO PDS-a »Velebit« iz Zagreba spu{taju se u jamu Podgra~i{}e II. na Bra~u, u dubinu od 329 m 1977. Spel. aktiv »Oto~ani« iz Novalje na Pagu (osn. 1974. kao ogranak PD-a »Paklenica«) markira uspone na najvi{i vrh Paga Sv. Vid 1977. PD »OKI« iz Zagreba zapo~inje markirati uspone na neke otoke radi osnivanja »oto~ne transverzale« – u Kornatima stazu iz Kravlja~ice na Metlinu (1 h) i iz Loji{}a na Levrnaku (20’), iz Velikog Ià na Korinjak (40’), iz Luke na Dugom otoku na Velu straù, 337 m (3 h) 1977. osnovan PD »Crni bor« u Kor~uli 1980. ustanovljen Pl. put po Kornatima; Kornati su progla{eni nacionalnim parkom 1990. osnovan PD »Osor{}ica« u Malom Lo{inju 1995. obnovljena staza na vrh Kamenjaka na otoku Rabu 1996. osnovan PD »Planika« u Babinom Polju na otoku Mljetu 1999. uprava NP Mljet angaìra planinare da Parku dadu planinarske sadràje i markiraju mreù putova 2000. ponovno je osnovan PD »Spivnik« u Blatu na Kor~uli 2001. HPD »Platak« otvara pl. ku}u »Snijeg do mora« ma Malom Iù LITERATURA O otocima op}enito. Milojevi}, B.: Dinarsko primorje i ostrva. SANU, Beograd 1933. (438 str.); Skok, P.: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, I-II. JAZU 1950.; Rubi}, I.: Na{i otoci na Jadranu. 5. izd. Split 1952. (167 str.); [urjak, Z.: Jadranski kontrasti. NP 6, 1954., 279; [iklo{i, A.: Utisci s oto~ja Kvarnera. NP 11, 1959., 123; Sakoman, J.: Prijedlog transverzala po jadranskim otocima. NP 25, 1973., 138; Poljak, @.: Planine hrv. oto~ja. Ekolo{ki gl. VI, 1997., br. 4, 6; Munjko, I.: Pl. put »Vis«. HP 90, 1998., 9, 262. O otocima koji nisu u vodi~u posebno prikazani. [enoa, M.: Izlet na otok Prvi}. HP 5, 1902., 89; Poljak, J.: Otok Dugi. HP 26, 1930., 107; Stipi}, Lj.: Me|u ribarima na otoku ^iovu. HP 36, 1940., 286; Pany, Gj.: Jabuka. HP 36, 1940., 100; Rubi}, I.: Sa Boàvske Kapele. NP 4, 1952., 29; Malez, M.: Stra{na pe} na Dugom otoku. NP 5, 1953., 309; Kamenarovi}, M.: Otok Lokrum. NP 12, 1960., 268; Horki}, D.: Daleko je otok Jabuka. Priroda 47, 1960., 423; Grimani, A: ^iovo. NP 22, 1967., 70. Otok Krk Planinarstvo. Za planinare je zanimljiv samo j. dio Krka. Od Vrbnika se u j. smjeru razilaze dvije planinske kose zatvaraju}i izme|u sebe prostrano Ba{ko polje. U kosi jz. od polja diè se najvi{i vrh otoka Obzova, a u si. kosi, ispod Divi{ke, nalazi se Target, drugi po dubini i ujedno najuì klanac u Hrvatskoj. Duga~ak je oko 2 km, dno mu je {iroko samo 1–3 m, a strane visoke do 400 m, tako da se ~ovjek u njemu usred dana osje}a kao na dnu bunara (te{ko je pristupa~an). Dok se te kose bjelasaju od ispranoga kamena vapnenca, polje me|u njima pruà snaàn kontrast svojim zelenilom. Tu se na plodnoj fli{noj podlozi razvila bujna vegetacija oko sela Ba{ke Drage i Jurandvora (gdje je prona|ena Ba{~anska plo~a). Dnom polja vijuga suho korito Ri~ine ili Vele rike, koja se spu{ta do mora kod Ba{ke. Sela se nalaze na cesti Krk – Ba{ka i s oba su mjesta povezana autobusnom linijom (14 km od
Krka, a 4,6 km od Ba{ke). U pl. pogledu Krk je zanimljiv otok jer su njegovi vrhovi izvanredni vidikovci. Spomenimo u si. kosi i znala~ki gra|enu planinsku stazu koja se uspinje od groblja u Ba{koj kroz borovu {umu na vrh Straìcu. Za~etnik joj je ^eh Emil Geistlich (1870.–1922.), koji je na tom groblju i sahranjen. Za orijentaciju moè vrlo dobro posluìti planinarska karta mjerila 1:35.000 koja sadrì mreù pl. markacija. Objavila ju je 1999. Turisti~ka zajednica op}ine Punat, adresa 51521 Punat, Obala 76. Karta s Planine hrvatskog oto~ja 569
15 markiranih staza, koju je objavila Turisti~ka zajednica op}ine Ba{ka, lo{ije je kvalitete. £ 1. Treskavac – Obzova 1,20 h. Treskavac je najvi{a
to~ka na cesti Krk – Ba{ka (319 m; naziva se i Malma{uta). Dovle se stiè autobusom na liniji Rijeka – Ba{ka (postaja samo na zahtjev). Polazi s kolodvora @abica u 5,40, 9,30, 12, 13,45, 15,15 i 17,30 h. Povratak iz Ba{ke u Lokva Lipica, hrbat Orlje i Baš~anska dolina (Branimir Horvati}) 6, 7, 10, 12,45, 14,30, 17 i 19,45 h. Izravan autobus iz Zagreba u 11,10. S Treskavca d. prema ~unjastom Velom vrhu (541 m) makadamskom cestom na jug kroz borovu {umu 1 km do suhozida. Dalje 5’ kamenjarom, opet do ceste koja l. ulazi u borovu {umu. Odavde d. stazom 10’ blago nizbrdo kamenjarom na ove}u zaravan pod V. vrhom. Slijedi uspon u smjeru okruglih suhozida, odakle do kamenog stupa na V. vrhu (35’ od ceste). S V. vrha slijede mali silaz u j. smjeru, ogra|ena Vela lokva, uspon preko suhozida na idu}i l. vrh i opet silaz na prijevoj sa suhozidima gdje l. silazi put u Ba{ku Dragu. Preko suhozida i kr{evitom padinom na Obzovu (568 m; 30’ od Velog vrha). Do Obzove je 2 km zra~ne linije. Puta nema i tlo je kamenito i kr{evito. Vidik se pruà na otok Krk, Rije~ki zaljev i okolne planine. Uspon ne valja poduzimati za ljetne ège. Povratak istim putem ili silaz sa spomenutog prijevoja za markacijom u Ba{~ansku Dragu (v. 2). Izdr`ljivi planinari nastavit }e hrptom na vrh Orlje (ili Orljak, 537 m) zbog vidika u dubinu niz okomite litice i zatim produìti hrptom do vrha Veli hlam (482 m) na kraju hrpta (2 h od Obzove), odakle se moè si}i d. stranom suhozida do gra|ene staze i njom preko Batomalja u Jurandvor u Ba{~anskom polju (jo{ 1 h). £ 2. Ba{~anska Draga – Obzova 2 h. Put po~inje kod zadrùnoga doma, kod crkvice skre}e pored vodovoda l. preko suhoga korita Ri~ine brvnom i uspinje se dobro uhodanom stazom u z. smjeru. Na brojnim kriànjima moè posluìti za orijentaciju kameni usjek u planini kojim valja izbiti na njezin hrbat. U prvome dijelu put prolazi me|u ogra|enim livadama, a zatim preko ~istoga kamenjara. Nakon 1,30 h, u donjem se dijelùlijeba uspinje do izvora Plakara, zapravo ogra|ene kamenice, a zatim nastavlja poloìtijim ali teè prohodnim terenom na gorski hrbat. Tu po~inje kra{ka zaravan ogoljela burom i puna {krapa, s nekoliko okruglih livada ogra|enih suhozidom. Na zaravni se diù tri humka od kojih je Obzova srednji. LITERATURA Florschutz, M.: Planinarski po Krku. NP 9, 1957., 44; ^uti}, M.: Vodi~ kroz otok Krk. Krk 1954.; Rogi}, V: Krk. Geografski glasnik 23, 1961., 67; Smokvina, L.: Uspon na najvi{i vrh otoka Krka. NP 7, 1955., 187; Milas, I.: Obzova na otoku Krku. NP 76, 1984., 1-2, 20; Pave{i}, M.: Klanac Triget na otoku Krku. NP 39, 1987., 197; Pave{i}, M.: Prva pl. markacija na otoku Krku. HP 42, 1990., 38; Pave{i}, M.: Strehom otoka Krka. HP 87, 1995., 12; Pave{i}, M.: Od Djevoja~ke gore do Vrbnika. HP 87, 1995., 174. 570 HRVATSKE PLANINE
Otok Rab zemljovid na str. 571 Prirodne zna~ajke. Uzdù si. obale Raba pruà se kr{evit hrbat Kanat koji se njome proteè poput okosnice u duìnu od preko 10 km. Prema unutra{njosti otoka greben se spu{ta prili~no blago, dok se u Velebitski kanal ru{i golim, mjestimice okomitim stijenama visokima do 400 m. Ta mo}na barijera, vidljiva s Jadranske magistrale kao bijela kamenita greda s neznatnom crvenkastom primjesom, izaziva u promatra~a dojam da je Rab kamenita pustinja. Neupu}eni prolaznik i ne sluti da su s druge strane grebena plodna zelena polja. Najvi{i dio grede, Kamenjak, ima oblik {iroke kra{ke visoravni s oskudnim pa{njacima i brojnim ogradama od suhozida. Njegova prirodna svojstva dobro su ozna~ena samim imenom i zna~enje mu je jasno. Slaveni i Romani. Kamenjak se spominje ve} u l4. st. kao Camignaco. Uz hrvatski naziv postoji i stariji romanski Tinjarosa (u dijalektu Tinjaru{a). Postanak tog imena poku{ao je P. Skok izvesti iz montanea rossa (crveno brdo), no bit }e da je nastao od tigna rossa (crvena greda), jer tako Rab i izgleda vi|en s obale. Hrvati su na Rabu zadràli mnogo vi{e romanskih naziva nego na drugim otocima. Izgleda da je u srednjemu vijeku tu postojala simbioza pastira Hrvata i Romana jer se jedino tako mogu objasniti toliki romanski toponimi.
Planinarstvo. Na si. rubu Kamenjaka, gdje se visoravan ru{i prema moru, diè se jedva primjetljivo uzvi{enje neko} zvano Straà, najvi{i vrh otoka Raba (408 m). Sada je tu ogra|eni objekt s telekomunikacijskim ure|ajima. Premda neugledna oblika, Kamenjak je postao popularnom pl. to~kom zahvaljuju}i HPD-u »Kamenjak« u Rabu (osn. 1932.) koje je po projektu ing. A. Premuì}a izgradilo pje{a~ku stazu po uzoru na velebitsku Premuì}evu stazu. Prilikom izgradnje (1932.) ogra|en je uz put nepresu{an izvor, a malo povi{e ure|en vidikovac u obliku kule, nazvan po zaslùnom tajniku dru{tva Toma{i}eva vidilica (dr. Marijan Toma{i}, 1897.–1996.). Uspon na Kamenjak postao je uobi~ajen izlet me|u stranim turistima u gradu Rabu, ali kad je dru{tvo prestalo raditi, staza je zapu{tena. Nakon Drugoga svjetskog rata izvedena je do objekta na vrhu teretna ì~ara, a danas je zamjenjuje cesta koja je dijelom i asfaltirana. Godine 1995. HPD »MIV« iz Varàdina, koje upravlja Pl. domom u Jablancu, uredilo je stazu uz pomo} mje{tana. Od 17 suhozida koji prije~e stazu trebalo ih je 12 urediti i opskrbiti vratima. Sada ta atraktivna staza opet pruà mogu}nost za {etnju punu lijepih vidika. £ 1. Rab – Kamenjak 1,30 h. Polazna je to~ka za uspon glavno oto~no naselje i poznato turisti~ko mjesto, grad Rab. Rab ima dobre brodske veze i cijeli dan trajektnu vezu s kopnom na liniji Jablanac – Mi{jak. Od autobusnog stajali{ta u sredi{tu Raba vodi ozna~eni put kratko z. smjerom, zatim d. do zanimljive pje{a~ke staze, poplo~ene kamenom, koja se zavojito penje iznad grada do Kamenjak (408 m) na Rabu (Jasna Bingula) Planine hrvatskog oto~ja 571
makadamske i dalje do asfaltirane ceste Rab – Lopar. Kratko cestom, koja tu ~ini dvostruki zavoj, a zatim, na kraju, d. cestom koja vodi na vrh otoka (4 km, najprije asfalt, a potom zapu{tena bijela cesta). Tom cestom 1,5 km uz potok Sungu kroz selo Mundanije do zadnjih ku}a (40’). Kod ku}e br. 94 (Dora i Josip [}erbe) l. turis-
ti~kom stazom. Duga~ka je 1824 m, a uspon traje 50’. Najprije vodi zavojima uz Vidilica dr. M. Toma{i}a na Kamenjaku (Vlado Jagari}) ogra|ena imanja, zatim vododerinom Vele drage i borovom {umom (ciklame) do izvora @iva voda (285 m) gdje je sagra|eno i pojili{te za blago. Ljeti presu{uje, a nakon svake ja~e ki{e valja ga o~istiti od nanosa. Od izvora uspon u nekoliko zavoja do vidikovca sagra|enog 1932. (nalazi se 30 m l. od staze na visini od 325 m). Dalje preko visoravni kroz desetak ogra|enih malih pa{njaka jo{ 15’ do vrha (zatvarati za sobom vrata u ogradama zbog ovaca koje su tu na ispa{i). Na vrhu je betonska zgrada i prostor za telekomunikacijske ure|aje. Odatle je osobit vidik preko mora na sjeverni Velebit koji se diè poput zida na udaljenosti od 15 km, a s druge strane na Rab i na zloglasni Goli otok. [uma se uz stazu prili~no oporavila tako da je putem dovoljno hlada. Jedna se {umica nalazi malo prije vrha. Orijentacija je laka jer je ve} izdaleka vidljiv usjek Vele drage. LITERATURA Brusi}, V.: Otok Rab. Izd. Samostana sv. Eufemije. Rab 1924. (196 str.); Klemen~i}, I.: Po kamenom morju. PV 26, 1926., 276; Pasari}, J.: Prirodni perivoj na Rabu. HP 27, 1931., 197; Stahuljak, V.: Sve~ano otvorenje pl. staze na Kamenjak, HP 28, 1932., 369; Wester, J.: Pl. ture po Rabu. PV 34, 1934., 216; Debeljak, A.: S potno palico po Rabu. PV 38, 1938., 271; Kamenarovi}, M.: Dundo na otoku Rabu. NP 12, 1960., 134; Legac, M.: Planinari Rijeke na Rabu. PL 3, 1972., 40; Pa{kvan, I.: Na Rabu se moè i planinariti. NP 72, 1980., 7-8, 165; Stipani~ev, S.: Na rapskom Kamenjaku. HP 86, 1994., 113; Jagari}, V.: Planinarske {etnje Rabom. HP 91, 1999., 10, 273. Otok Pag Planinarstvo. Otok Pag je postao vrlo pristupa~nim otkad ga povezuje s kopnom most preko Ljuba~kih vrata. Zahvaljuju}i Speleolo{kom aktivu »Oto~ani« iz Novalje (ogranak PD-a »Paklenica« u Zadru), markirana su tri uspona na Sv. Vid, najvi{i oto~ni vrh: s jùne strane od uzdùne oto~ne ceste iz Kolana i [imuna (autobus na liniji Novalja – Zadar), a sa s. iz grada Paga. £ 1. Pag – Sv. Vid 2,15 h. To je najduì prilaz. Pje{a~ki prilaz vodi iz grada starom cestom do @estokog (iskop pijeska), 200 m prije toga s ceste l. uzbrdo preko pasi{ta na kosu, s druge Velebit s otoka Paga (Jasna Bingula) strane u @estoku dragu. Iz 572 HRVATSKE PLANINE
nje na brijeg povrh @estokog, jo{ 20’ do lokve Su{ice, uspon na golet Ravne, odakle se ve} vidi vrh. Na vrhu (348 m) je betonski geodetski stup, kutija s upisnom knjigom i ìgom te ostatak kapele sv. Vida, odakle se pruà vidik na ve}i dio Velebita i otoka Paga, te na brojne jadranske otoke. Zanimljiv je suhozid uzdù planinskog hrpta koji spre~ava ovcama da prelaze granicu pasi{ta. Za orijentaciju dobro Sv. Vid s ji. strane (Jasna Bingula) moè posluìti zemljovid otoka Paga 1:75 000 (s planom grada Paga) iz 1989., iako nisu ucrtani pl. putovi. Put se moè automobilom skratiti na svega 45’ ako se iz Paga krene starom cestom prema Novalji (po izlazu iz grada d., putokaz za Sv. Duh i Bo{anu) 6 km do predjela zvanog Dubrave. Izme|u dva dvostruka zavoja, prije »meridijana« (zidanoga kruga koji ozna~uje 15. meridijan; d. od ceste), a nakon ru{evne kapele, treba potraìti putokaz gdje se l. uzbrdo odvaja markacija. U po~etku vodi stazom, a zatim strmo, bez puta i me|u liticama, kroz kr{ i sipar. Na vrhu je kutija s upisnom knjigom i ìgom. £ 2. Novalja – Kolan 10 km – Sv. Vid 1,15 h. Od Novalje autobusom 10 km do sela Kolan (105 m). Cesta zaobilazi Kolan. Kod velikog zavoja iza sela ostavljamo cestu i skre}emo l. kolnikom kroz Kolansku dolinu. Na kraju se put pretvara u stazu. Ona izlazi iz doline i spaja se s markacijom {to se penje zdesna iz [imuna (v. 3) na obali (ribarska lu~ica s kampom). £ 3. Novalja – [imuni 7 km – Sv. Vid 1,15 h. Od Novalje 7 km autobu-
som prema Zadru do ribarske lu~ice i kampa [imuni. Od [imuna jo{ malo cestom, pa l. za markacijom kroz napu{teni zaselak Stari [imuni kolnim putem. Uskoro skre}emo d. stazom kojom treba uzbrdo, zatim s l. strane lokve u ponikvi te blagim usponom do spoja s putem br. 2 i jo{ 25’ do vrha. LITERATURA Balenovi}, V.: Otok Pag. HP 37, 1941., 160; Rengjeo, I.: Bilje{ke s otoka Paga. HP 38, 1942., 70; Puhari}, B.: Markiran put na vrh otoka Paga. NP 30, 1978., 44; Puhari}, B.: Planinarski po otoku Pagu. NP 32. 1980., 180; Puhari}, B.: Iz Paga na Sv. Vid. NP 35, 1983., 229; Fischer, D.: Kako na vrh otoka Paga. HP 91, 9, 1999., 245. Otok Cres zemljovid na str. 574 Priroda i promet. Sis na otoku Cresu je po visini druga planina hrvatskog oto~ja (nakon Bra~a), ali je uspon, za razliku od drugih otoka, vrlo lak zahvaljuju}i uzdùnoj cesti koja u blizini vrha izlazi na prijevoj Kriì}i visok 371 m. Druga je neobi~nost da se najvi{i vrh toga 80 km duga~kog otoka nalazi upravo u blizini njegova najuèg mjesta ({irina samo 2 km). Popre~an profil otoka ovdje ima oblik trokuta s dvije strme padine i jasno izraènim grebenom. Oto~ne se padine strmo diù iz mora, zbog ~ega su ceste gra|ene u unutra{njosti otoka. Sis je gra|en od debelih slojeva vapnenca kredne starosti. £ 1. Porozine – Kriì}i 12 km – Sis 45’. Polazna je to~ka za uspon na Sis pristani{te Porozine koje ima trajektnu vezu s Rijekom i Rapcem (u ljetnoj Planine hrvatskog oto~ja 573
Sis (638 m) na Cresu (Jasna Bingula) sezoni nekoliko puta na dan). Od pristani{ta glavnom oto~nom cestom u j. smjeru prema Lo{inju preko sela Dragozeti}a 12 km do planinskog hrpta, gdje se na prijevoju Kriì}i (371 m) l. ra~va cesta za selo Beli. Tu treba iza}i iz autobusa, ostaviti cestu i krenuti l. u s. smjeru po hrptu pastirskom stazom uz ogradu od suhozida na vrh Sis (639 m) 45’. Na toj visinskoj to~ki povjesni~ari biljeè prapovijesnu gra|evinu, koja je odavle mogla kontrolirati cijeli Kvarner. Vidik se pruà na U~ku, otok Cres i ~itav Rije~ki zaljev s Gorskim kotarom u pozadini. ^udno ime ovoga vrha, koje se u dijalektu izgovara [i{, poku{ao je P. Skok izvesti iz vulgarno-latinskog susum (lat. sursum zna~i gore), a promjenu vokala »u« u »i« uspore|uje s poznatim primjerom mir, mirina (lat. mur zna~i zid). Sis nije najvi{i vrh otoka, jer su oblìnje Gorice s visinskom to~kom 648 m vi{e od njega. Do njih se lako moè sti}i od Sisa 30’ hrptom u s. smjeru, uz mali silaz na {iroko i zaobljeno Velo sedlo. LITERATURA Florschütz, M.: Po Cresu. NP 9, 1957., 172; Bruketa, F.: Izlet na Sis. NP 23, 1971., 207; O{tri}, V.: Nekoliko zapaànja sa Cresa i Lo{inja. HP 92, 2000., 4, 115. Otok Lo{inj zemljovid na str. 575
Prirodne zna~ajke. Uzdù s. dijela otoka Lo{inja pruà se desetak kilometara duga~ak greben Osor{}ice. Zbog visine privla~i pogled svakoga gosta. Promatran iz Osora ili Nerezina izgleda nepristupa~an. Tipi~na je to kra{ka planina, vapnena~ke gra|e, bezvodna, puna {krapa i kr{a. Ali upravo njezinu najstrmiju padinu pokriva {umski pla{t i svojom mediteranskom vegetacijom zastire bjelinu kamena. Na podnòju gore pruà se blago nagnuta, pitoma i obra|ena ravan spu{taju}i se prema moru. Planinu narod zove Osor{}ica. Paradoksalno je da je ime dobila po gradu Osoru (stari rimski Apsorus, bizantinska Opsara) koji se ne nalazi na Lo{inju, nego na susjednom otoku Cresu. Ime je nastalo u doba dok jo{ Osor nije bio od Lo{inja odijeljen dana{njim morskim tjesnacem Kavadom (mleta~ki: prokop). Taj prokop, {irok 11 m i premo{ten pokretnim mostom, probijen je da bi omogu}io prolaz brodovima. Planinarstvo. Osor{}ica je prva planina jadranskog oto~ja koja je privukla pànju turista. Godine 1886. osnovano je na poticaj be~kog lije~nika dr. Schröttera u Malom Lo{inju turisti~ko dru{tvo kao sekcija be~koga Oester- Princ Rudolf Habsbur{ki reichischer Touristenkluba. Njegovi su ~lanovi ve} idu}e popeo se 1887. g. na Osor{}icu 23. oùjka 1887. 574 HRVATSKE PLANINE
godine poveli na vrh austrijskoga prijestolonasljednika Rudolfa Habsbur{kog, a zatim potaknuli izgradnju 5,5 km duga~ke pl. staze iz Nerezina na vrh Sv. Mikul (jo{ je i danas upotrebiva). Op}inski slùbenici iz Nerezina, Sokoli} i Maurovi}, postali su nakon toga prvi vodi~i na planinu. Potpredsjednik dru{tva A. Hara~i} opisao je putove po planini u svojoj knjizi »L’isola Lussin, il suo clima e la suo vegeta- Sv. Mikul (557 m) na Osor{}ici (Bolto Gaber{ek) zione« (M. Lo{inj, 1905.). Turisti~ki odjel »Lo{injske plovidbe« ozna~io je 1989. prema idejnom rje{enju Bolta Gaber{eka Pl. transverzalu »Osor{}ica« sa 6 KT, u trajanju od 4,30–5 h. Po~inje u Nerezinama, vodi preko Po~ivalica, Sv. Mikula, Televrine i Gredica do Osora. U turisti~kom uredu u Nerezinama moè se kupiti knjiìca u koju se otiskuju ìgovi. Za ispunjenu knjiìcu dobiva se diploma. £ 1. Nerezine – Sv. Mikul – Televrin 2 h. Polazna je to~ka za uspon prastaro ribarsko selo Nerezine, sa zapu{tenim velikim franjeva~kim samostanom, na cesti Porozine – Osor – M. Lo{inj (64 km od Porozine, 17 km od M. Lo{inja). Povezano je autobusnom linijom s Rijekom (trajekt Rijeka – Porozine i Brestova – Porozine, u ljetnoj sezoni svakih pola sata). Put po~inje od postaje autobusa, vodi cestom prema M. Lo{inju do kapele, 5’ d., ulicom Podgora prema l. podnòju gore, zavojem iznad ru{evina Velog dvora (ka{tel Klari}) i kroz {umarak na prijevoj Po~ivalice (246 m), 45’ od Nerezina. Tu je tradicionalno mjesto za odmor. Uspon dalje vodi d. hrptom plani-
ne, ve}im dijelom bez puta, naizmjence kroz lijepu borovu {umu i o{tar kamenjar, do kapele sv. Mikul (557 m, 50’ od Po~ivalica). Po ovoj prastaroj kapeli gra|enoj od tesana kamena, koja je najljep{i vidikovac na Osor{}ici, zove se i sam vrh. Obnovio ju je 1990. HPD »Osor{}ica« iz M. Lo{inja i moè posluìti kao zaklon. Od kapele ima jo{ 30’ grebenskog puta bez staze kroz kr{ i makiju u s. smjeru na najvi{i oto~ni vrh, Televrin (589 m). Budu}i da je obrastao makijom, vidik se ne moè mjeriti sa sv. Mikulom, odakle se vidi Istra, s. Jadran s otocima i Velebit. Njegovo je ~udno ime, prema mi{ljenju P. Skoka, romanski pridjev izveden od latinske rije~i terebra (svrdao) i bio bi ostatak jezika starih Romana iz srednjovjekovnog Osora. Silaz na drugu stranu, s posjetom pl. ku}i, v. 2. £ 2. Osor – Pl. ku}a sv. Gaudent – Televrin 2,30 h. Put je markiran od kampa »Preko mosta«, ide 20’ starom poljskom cestom uz napu{teno selo Trì}, te iza sela 5–10’ l. Nakon uvale sa sjenovitom {umicom, slijedi kamenita staza pobo~jem Bijele gore, diù}i se koso d. mimo pe}ine s hladnom vodom do ra~vanja markacije Planine hrvatskog oto~ja 575
na prijevoju Gredice (335 m). Tu je d. odvojak kojim se po hrptu stiè za 15-20’ do pl. ku}e. Pl. ku}a sv. Gaudent (274 m) nalazi se na vrhu Ridifuntani, u nekada{njoj tal. vojnoj zgradi, koju je preuredio HPD »Osor{}ica« iz M. Lo{inja (osn. 10. 12. 1990.) i otvorio je 28. 5. 1995. Nazvana je po srednjovjekovnomu osorskom biskupu i svecu koji je umro 1050. Prema legenPl. ku}a sv. Gaudent na Osor{}ici (Bolto Gaber{ek) di ìvio je kao pustinjak u {pilji ispod Televrina. Zgrada je ravnoga krova, ~vrsto gra|ena i ima nekoliko prostorija. Do ku}e je oko 1,30 h. S Gredica je jo{ oko 1 h hrptom do Televrina, odakle se moèmo spustiti preko Sv. Mikula do postaje autobusa u Nerezinama (v. 1). LITERATURA Hirc, D.: Uzlaz na Osor{}icu. Nar. novine 1914., br. 28, 29, 30 i 31; Koji}, B.: Razvitak turizma na otoku Lo{inju. Anali Jadr. instituta 1, 1956., str. 205, Zagreb; Florschutz, M.: Osor{}ica. NP 8, 1956., 235; Lipov{}ak, I.: Osor{}ica. NP 16, 1964., 279; Oto~ki ljetopis Cres. Knj. IV. M. Lo{inj 1981.; Gaber{ek, B.: Otok Lo{inj i Osor{}ica. HP 86, 1994., 107; O{tri}, V.: Ponovno oto~ka pl. ku}a na hrv. Jadranu. HP 87, 1995., 206; Sokoli}, J.: Osor{}ica – oto~na planina osebujne povijesti. HP 90, 1998., 10, 277; O{tri}, V.: Nekoliko zapaànja s Cresa i Lo{inja. HP 92, 2000., 4, 116. Otok Ugljan Planinarstvo. Po~eci seù u po~etak 20. stolje}a kada je PTD »Liburnia« iz Zadra, u venecijanskoj tvr|avi sv. Mihovil iz 1202. g., uredio turisti~ku stanicu radi prihvata izletnika. Ta se tvr|ava nalazi na jednom od najvi{ih vrhova otoka (250 m) i izvanredan je vidikovac. ^lanovi su PD-a »Paklenica« iz Zadra u prolje}e 1995. obnovili markaciju koja vodi od trajektnog
pristani{ta Preko (veza sa Zadrom svaki sat) pod Sv. Mihovil (1 h; postoji i asfaltirana cesta od 4 km). Put od trajektnog pristani{ta vodi popre~no preko otoka, postupnim usponom, najprije kroz maslinike me|u groma~ama, zatim borovom {umom i potkraj kroz kr{ i makiju, a zavr{ava na Veloj glavi (238 m) i na Sv. Mihovilu. Odatle su dvije varijante: prva je izravna na vrh, a druga zaobilazi vrh s j. i uspinje se sa s. strane. Taj drugi put spu{ta se na j. stranu otoka, obilaze}i nekoliko zanimljivih stijena, a traje 2–3 h. Godine 2000. markiran je i put na [}ah (286 m), najvi{i vrh otoka, koji se nalazi 2 km na sz. Put po~inje na magistralnoj cesti iznad Malog Lukorana i vodi kroz zaselak Turkiju za 1,15 h. Tvr|ava sv. Mihovila na otoku Ugljanu (Valter Morovi}) LITERATURA Bedenko, T.: [}ah. NP 19, 1967., 42; Tomerlin, S.: More i planina istodobno. HP 87, 1995., 136. 576 HRVATSKE PLANINE
Kornatsko oto~je Planinarstvo. Iste godine kada je Sabor zakonom Kornate proglasio nacionalnim parkom (1980.), osnovao je PD »OKI« iz Zagreba Planinarski put »Kornati« radi promicanja pje{a~kog posje}ivanja vrhova na Kornatskim otocima, jednoj od najljep{ih oto~nih skupina na Mediteranu (150 oto-
ka, oto~i}a i hridi s ukupnom povr{inom od 320 km2). Put je imao 12 KT: Metline (237 m) i [krile s Velom plo~om na otoku Kornatu, Veli vrh (117 m) na otoku Levrnaki, Katina (117 m) na Katini, Mana (72 m) na Mani, Pi{kera (126 m) na Pi{keri, Gubavac (174 m) na @utu, Vela straà (337 m) i Muravnjak (148 m) na Dugom otoku, Korinjak (168 m) i jama Jezero na Iù i oto~i} Rutnjak kod Ià. Putovi su bili markirani i na KT postavljeni ìgovi, ali nakon Domovinskoga rata Planinari na Kornatima markacije nisu bile obnavljane jer uprava Parka vi{e ne dopu{ta planinarenje, osim s posebnom dozvolom. Oto~ni strmci (klifovi) bili bi vrlo zanimljivi za sportske penja~e (»primorski alpinizam«). Oto~ju se prilazi iz [ibenika preko Murtera, iz Biograda i Zadra, a tako|er i s otoka Ià i Dugog otoka, kroz Velu Proversu. Redovita brodska linija: Zadar – Ì – Dugi otok (Sali, @man, Luka). LITERATURA Sliep~evi}, Z.: Pl. put »Kornati«. NP 42, 1990., 14; Munjko, I.: Na najvi{em vrhu Kornatskog oto~ja. NP 71, 1979., 212; Munjko, I.: Od Kornata do Brusnika. NP 74, 1982., 214; Munjko, I.: Planinarski put Kornat. Zbornik radova »Simpozij NP Kornati«, 1995., str. 557. Otok Bra~ zemljovid na str. 578 Prirodne zna~ajke. Od svih oto~nih vrhova planinarima je Vidova gora najmilija. Na njoj je najvi{i vrh hrvatskog arhipelaga, uspon je lak, vidik izvanredan, a vrh tradicionalna izletni~ka to~ka. Ima oblik neznatne glavice koja se diè s najvi{e to~ke gorskoga hrpta uz j. obalu otoka. Stranice su toga hrpta posve razli~ite. Jùna se ru{i stijenama u more, a sjeverna silazi postupno poput blago nagnute terasaste kra{ke visoravni {iroke desetak kilometara. Debeli slojevi krednoga vapnenca uvjetuju pun razvoj kra{kih oblika, od sitnih {krapa, pa do {irokih ponikava i dubokih jama. Bezvodna visoravan ve}im je dijelom kamenjar obrastao oskudnom travom i mediteranskom makijom. Tek tu i tamo crni se poneki ostatak nekada{njih {uma crnog bora. Iz povijesti. Blià okolica vrha prastaro je kultno mjesto, a u ostacima dvostrukoga obrambenog zida naslu}uje se stara ilirska gradina. Vrh se naziva jo{ i Vidovica, Sveti Vid, Sutvid po starohrvatskoj kapelici ~iji se ostaci
nalaze stotinjak metara od vrha. Po analogiji se zaklju~uje da je tu prije pokr{tavanja Hrvata moralo biti sveti{te boga Svetovida. Planinarstvo. HPD »Mosor« iz Splita je 1936. sagradio na vrhu pl. ku}u s cisternom i u blizini uredio skloni{te za ~uvara. Ku}a je 1955. obnovljena, a Planine hrvatskog oto~ja 577
1958. je dobila ime po bra~kom alpinistu Branku Luk{i}u koji je te godine poginuo u Klekovoj stijeni. Poslije je, naàlost, zapu{tena, a 1972. je na njezinu mjestu podignut telekomunikacijski objekt s antenom, koji se nadaleko isti~e svojim oblikom poput igle, a pored njega je mali ugostiteljski objekt. Posje}ivanju vrha osobito je pogodovala izgradnja ceste do samog tjemena i ure|enje planinskoga hotelskog objekta u borovoj {umi na Kneèvravni (na{ najvi{i oto~ni ugostiteljski objekt). HPD »Priroda – PBZ« iz Zagreba ozna~io je 1990. na
Bra~u svoj Planinarski put koji povezuje najvi{i vrh, Pustinju Blacu i Bol. Glavne su polazne to~ke na vrh Supetar na s. i Bol na j. obali otoka. £ 1. Supetar – Nereì{}e – Vidova gora 18 km. Lu~ko mjesto Supetar (2568 st.) danas je administrativno sredi{te otoka. Ima brodsku i trajektnu vezu sa Splitom i autobusnu vezu s oto~nim naseljima, prili~no velike ugostiteljske kapacitete (hoteli »Jadran«, »Tamaris«, »Plaà« i »Palma«), turisti~ko dru{tvo, mogu}nosti privatnog smje{taja i lijepe morske plaè. Od Supetra se cesta penje u zavojima u unutra{njost otoka. Od pristani{ta ima pje{a~ka kratica strmim putem uz crkvicu sv. Roka do posljednje serpentine. Nakon 10 km cesta stiè u Nereì{}e (382 m, 720 st.), danas vàno cestovno ~vori{te, a neko} glavno mjesto Bra~a (sa~uvana upravna pala~a iz venecijanskog doba). Cesta se iznad sela penje u zavojima (pje{a~ka kratica od autobusne postaje uz crkvu) prema Prànicama. Na kriànju nakon 2 km, na visini od 550 m, treba skrenuti d. krakom (dovle se moè autobusom na liniji Supetar – Bol; veza 3 puta na dan, nedj. 2 puta; postaja na zahtjev). Na tom se kraku nakon 800 m d. odvaja lo{a cesta prema glasovitu samostanu Pustinja Blaca (posjeti od 8 do 17 h), nakon jo{ 2 km d. je 200 m do napu{tenoga hotelskog objekta na Kneèvravni koji se nalazi usred krasne prostrane {ume crnoga (alepskog) bora. Do vrha ima jo{ 3,6 km blagog uspona kroz borovu {umu. Usput je, 5’ l. od ceste, golema ponikva Duboki dol, a 20’ d. 80 m je Vi~ja jama duboka gotovo 100 m. Bra~ je bogato speleolo{ko podru~je; dosad je istraèno oko 300 objekata, me|u njima i jama Podgra~i{}e II. duboka 363 m. Vidova gora 578 HRVATSKE PLANINE
Cesta napokon zavr{ava parkirali{tem pod samim vrhom. Vidova gora (780 m). Izlazak na vrh, nakon dugog puta preko visoravni, pruà poseban doìvljaj jer visoravan tu prestaje kao odsje~ena, padaju}i u dubinu okomitim stijenama. U dubini pod nama pruà se j. obala otoka sa zelenim pojasom oko Bola.
Pogled osobito privla~i Zlatni rat, uzak bijeli sprud {to se poput {iljka dugog 634 m usijeca u morsko plavetnilo. Pored objekta na vrhu nalazi se turisti~ka Vidikovac na Vidovoj gori ku}a »Vladimir Nazor« sagra|ena 1973. na mjestu nekada{nje pl. ku}e. Otvorena je od svibnja do konca rujna. U privatnom je najmu, a nudi razna jela i pi}a (mogu}nosti za no}enje nema). Pred ku}om je ure|en vidikovac s kamenim klupama (najvi{a to~ka na jadranskim otocima!). U blizini se raspoznaju tragovi prastare kapele sv. Vida, a o{tro oko razabrat }e u okolini i tragove krùnoga obrambenog zida, vjerojatno ilirskog podrijetla. Tu se nalazi i 12 m visoki kameni kriòd bra~kog mramora postavljen na Vidovdan 1998., na mjestu gdje je prvi takav krì podignut 1934. (sru{en 1944.). Oko vrha je kamenjar u kojemu rastu kadulja, bijeli pelin, razne mirisave mediteranske mlje~ike i dra~evi. £ 2. Bol – Vidova gora 2 h. Bol je turisti~ko mjesto na j. obali Bra~a, s nekoliko hotela, turisti~kim dru{tvom, mogu}nostima privatnog smje{taja, lijepim plaàma (glasoviti Zlatni rat) i dominikanskim samostanom s vrijednom zbirkom kulturno-umjetni~kih predmeta. Ima brodsku vezu sa Splitom, a ljeti i s drugim turisti~kim mjestima. Za uspon postoje dva smjera. Stari put kroz Podborje vodi mimo crkve Gospe od Karmela, sije~e cestu G. Humac – Bol i kroz opustjeli zaselak Podborje penje se do ra~vanja staza: l. se uspinje novi, a d. stari »rimski« put u G. Humac. Iznad pojasa bjelobora i pinija put prolazi kroz vinograde i vo}njake, zatim ulazi u kr{evitu dragu nad kojom su vrhovi Bukanj i Utinja savili amfiteatar stijena zvan Bolska kruna. Dobro gra|ena staza, s ostacima markacija, penje se u zavojima kroz kamenjar, sve vi{e {ire}i vidik na more. Uz put rastu kadulja, vrijesak i rùmarin, a iznad 500 m prevladava makija. Tu se sa zaravanka Gornja Pristava odvaja l. staza na Ko{tilo (610 m), do slikovito poloènih ru{evina prastare tvr|ave (lijep vidik!). Slijedi 30’ uspona u zavojima me|u stijenama sve do izlaska na rub bra~ke visoravni, odakle je od parkirali{ta l. do vrha 5’. Novi put kroz Crnicu (markiran 1995.) vodi od Pjace u Bolu na suprotnu stranu, ide ulicama Bodlovica, Uz Loù i David cestom, krià Ul. hrv. domobrana i penje se do glavne oto~ne ceste (dovle se moè automobilom skratiti uspon za 40’). Cestom d. desetak m do zavoja, pa tu s ceste na drugu stranu u {umu za markacijom (pàljivo je potraìti). Put se uspinje dolinom Crnice na planinski hrbat i njime se nastavlja l. 30’ do vrha uzduògrade i uz lijepe vidike.
Turisti~ka ku}a »V. Nazor« na vrhu Vidove gore Planine hrvatskog oto~ja 579
LITERATURA Nièti}, J. B.: Po kozjim stazama. Novo doba 1927., br. 203; Rubi}, I.: Vidova gora na Bra~u. Jadranski dnevnik 1935., br. 143; Girometta, U.: Vidova gora na otoku Bra~u, HP 32, 1936., 129; Girometta, U.: Ljepote otoka Bra~a. HP 32, 1936., 267; Kova~i}, A.: Preko Uskrsa na Vidovoj gori. HP 33, 1937., 134; Vrsalovi}, M.: Iz Bola na Vidovu goru. HP 33, 1937., 299; Margeti}, A.: Smrka na Bra~u. HP 35, 1939., 331; Bra~ki zbornik l-VI, 1940–1988.; Jutroni}, A.: Prilog poznavanju sto~arstva na Bra~u. Geogr. gl. 11/12, 1949/50., 117; Poljak, @.: Vidova gora. NP 11, 1959., 128; O{tri}, V.: Kroz bra~ki planinski krajolik. NP 22, 1970., 202; Rukavina, A.: Na Vidovoj gori uzalud. NP 24, 1972., 203; Gara{i}, M.: Gra~i{}e II, najdublja jama u Hrvatskoj. NP 26, 1974., 127; ]osi}, P. i Fliss, M.: Ekspedicija »Bra~ 1995.« HP 87, 1995., 318. Otok Hvar Planinarstvo. Najvi{i vrh otoka nalazi se 5 km j. od Staroga Grada i tre}i je po visini me|u oto~nim vrhovima. Iako nije markiran, uspon je laka {etnja od 2,10 h sata kroz vrtove, pitoma polja i borove {ume, a ni orijentacija nije te{ka jer se najve}im dijelom ide cestom. Na put treba krenuti iz Staroga Grada autobusom 6 km na i. u selo Svir~e (od Jelse je 4 km). Od autobusne stanice, kod crkve sv. Magdalene, 200 m cestom prema Vrisniku i pri kraju sela skrenuti na sporednu cestu koja vijuga 30’ kroz plodni Dra~ev dolac do
kapelice sv. Benedikta. Slijedi jo{ 15’ kroz borovu {umu do druge kapelice, zatim nekoliko zavoja na prijevoj izme|u Vrha i Sv. Nikole, iza kojeg cesta zavr{ava na visoravni Poljica, me|u vrtovima i obnovljenim ku}ama (1,40 h od Svir~a). Prije kraja ceste treba o{tro l. stazom izme|u dva suhozida u zavojima jo{ 30’ do geodetskog stupa i kapelice sv. Nikole na vrhu (626 m). Kapelica je mala gotska gra|evina koja je ve} pola tisu}lje}a hodo~asni~ki cilj. Vidik je neobi~no {irok, na velik broj otoka, dalmatinske planine i na otok Hvar, zbog ~ega je tu ljeti protupoàrna promatra~nica. Na Hvaru se usput mogu vidjeti lijepi primjerci bunja, kamenitih poljskih ku}ica polukuglasta oblika gra|enih bez veziva, a i. od vrha pànju privla~i polje Za~arbina {to se proteè izme|u dva usporedna grebena u duljinu od oko 3 km. LITERATURA Vrdoljak, S.: Po visinama i nizinama otoka Hvara. NP 2, 1950., 190; Tadi}, A.: Najvi{i vrh otoka Hvara. Priroda 45, 1958., 192; Lu~i} Roki, P.: Bespu}ima otoka Hvara. NP 17, 1965., 153; Cvitanovi}, S.: Po Hvaru na pl. na~in. NP 40, 1988., 57; Mil~i}, N.: Na Sv. Nikoli, najvi{em vrhu o. Hvara HP 88, 1996., 285; [a{ko, V.: Za~arbina – skrivena du{a otoka Hvara. HP 90, 1998., 7-8, 197. Sv. Nikola na Hvaru s Poljica (Neven Mil~i}) 580 HRVATSKE PLANINE
Otok Mljet Planinarstvo. Planinari su odavna zapazili planine na otoku Mljetu. Prvi pl. putopis objavljen je 1950., a istaknuti planinar akademik Branimir Gu{i} postigao je da je z. dio otoka progla{en nacionalnim parkom. U pl. pogledu najzanimljiviji su Veliki vrh, najvi{i na otoku (514 m), te Montokuc i V. Planjak na podru~ju Nacionalnog parka. Godine 1996. osnovano je u glavnom oto~nom mjestu, Babinom Polju, PD »Planika«, a 1999. je uprava Parka pozvala skupinu zagreba~kih planinara koji su markirali najvi{e oto~ne vrhove, nekoliko uzdùnih staza te jednu krùnu stazu (Magdalenin put). Orijentacija je vrlo laka uz izletni~ku kartu »NP Mljet« 1:14.000 iz 1989., koja se moè nabaviti na recepciji Parka. Od svih putova najvàniji je uspon na najvi{i oto~ni vrh i uzdùna staza preko vrhova u podru~ju Parka. £ 1. Babino Polje – Veliki vrh 1 h. Babino Polje je
najve}e oto~no naselje i op}insko sjedi{te. Nalazi se u sredi{tu otoka, kamo se stiè redovitom autobusnom linijom iz pristani{ta u Sobri (7 km; brodska veza s Dubrovnikom). Iz sredi{ta, gdje se nalazi po{ta, {kola i crkva sv. Pavla, treba glavnom cestom na istok 150 m do ku}e Sr{enovi}i br. 30. Odmah iza ku}e l. se upinje staza kroz kr{ u brojnim zavojima na sedlo pod vrhom, gdje ugaèna staza prestaje. Sa sedla d. jo{ 20’ bez staze na Veliki vrh (513 m; na vojnoj karti Velji grad), koji je izdaleka prepoznatljiv po metalnom tornju releja. Vrh je osamljen, pa se vidik pruà na cijeli Mljet i susjedne otoke, a na kopnu do Biokova i Snjènice. Za ljetne pripeke uspon valja izbjegavati jer je Veliki vrh i Babino Polje pod njim (Nikola Aleksi}) izloèn jugu. U Babinom je Polju mogu} smje{taj u privatnim sobama. £ 2. Montokuc 1 h i Put po vrsima jo{ 2,30 h. Ovaj put obuhva}a najvi{e vrhove na podru~ju Parka i jedan je od najljep{ih na otoku. Nacionalni park »Mljet« osnovan je 1960. godine. Njegove granice obuhva}aju i planinski dio z. dijela otoka, s drugim oto~nim vrhom po visini (V. Planjak, 340 m). Nekoliko markiranih, dobro trasiranih staza vodi do najljep{ih vrhova u Parku, a uz to postoji i nekoliko uzdùnih markacija uz obalu i u unutra{njosti. U Parku vrijede uobi~ajena ograni~enja glede kretanja i pona{anja. Uprava Parka nalazi se na obali V. jezera, na pristani{tu. Adresa je [etali{te Branimira Gu{i}a, 20226 Gove|ari. Smje{taj u Parku mogu} je u hotelu »Odisej« i u privatnim sobama. Postoji svakodnevna autobusna veza s lukom u Sobri (kamo vozi trajekt iz Dubrovnika), a po dogovoru s Upravom mogu} je i prijevoz kombijem. Planine hrvatskog oto~ja 581
Uspon po~inje na pristani{tu kod recepcije Parka (pla}a se ulaznica; djeci ulaz besplatan), vodi 50 m cestom do po{te i du}ana, iza kojeg ostavlja cestu i uspinje se d. 3’
do vrta s autohtonim biljem, zatim jo{ 3’ do zaravanka s malim geolo{kim muzejom na otvorenom. Dalje uspon kroz mije{anu {umu ~esvine i planike (jestivi plod naziva se maginja). Nakon 3’ l. je orija{ki bor, a 2’ dalje d. je Na vrhu V. Planjka odvojak do vidikovca Mali Sladin gradac. Slijedi silaz mimo groblja na cestu, 50 m d. i uspon d. V. Sladna gradca (157 m; do vidikovca odvojak l. 1–2’). Slijedi uspon, uglavnom uz {umsku prosjeku, na Montokuc (253 m), gdje je s protupoàrne straàrnice vidik na najve}i dio Parka iz »pti~je perspektive«. Tko ne èli dalje, moè se d. spustiti u zavojima na lijepo gra|eni »[vicarski put« te se njime vratiti na polaznu to~ku. S Montokuca (ime nastalo u davnini saìmanjem lat. imena Mons acuta, {iljasto brdo) nastavlja se dalje hrptom kroz prosjeke lijepa pl. tura »Po vrsima,« kojom se za 1,30 h kroz {umu stiè pod Veliki Planjak (340 m). Vrijedi skrenuti l. gore prosjekom 12’ radi lijepa vidika. Na vrhu je napu{teni vojni objekt koji bi se s malo truda mogao urediti kao pl. dom. Nakon Planjaka stiè se za 40’ na uzdùnu oto~nu cestu, odakle se moè stazom 5’ do [pile (velika {pilja koja je sluìla kao skloni{te za blago). Povratak do pristani{ta autobusom ili, jo{ bolje, markiranim »Putem preko Solina«, u blagom spustu, kroz mirisavu borovu {umu i s lijepim vidicima. LITERATURA Poljak, @.: Otok Mljet. 42, NP 1951., 7-8, 187; Gu{i}, B. i Fiskovi}, C.: Otok Mljet na{ novi nacionalni park. Predavanja odràna u JAZU, sv. 17 (pretisak 1980., Gove|ari); Munjko, I.: Pl. {etnje po otoku Mljetu. HP 88, 1996., 4, 108; France{ko, K.: Planinarstvo na o. Mljetu. HP 90, 1998., 9, 241; Aleksi}, N.: Mljet u rije~i i slici. HP 91, 1999., 7-8, 215. Put na Montokuc s Velikog jezera 582 HRVATSKE PLANINE Dodatak VISOKE PLANINE ZAPADNE BOSNE I HERCEGOVINE Pro{lost i sada{njost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585 OSJE^ENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587 1. Koluni} – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587 2. O{trelj – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589 3. Martin Brod – O~ijevo – [iljak – Osje~enica . . . . . . . . . . . 589 4. Pasjak – Bastaski dol – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . 589 KLEKOVA^A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589 1. O{trelj – Gorana – Lom – Velika Klekova~a . . . . . . . . . . . 590 2. O{trelj – Bunari} – V. Klekova~a . . . . . . . . . . . . . . . . 591 [ATOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 591
1. Peulje – [atorsko jezero – Vrh [atora . . . . . . . . . . . . . . 591 CINCAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 592 1. Livno – Ba{ajkovac – Begovac – Cincar . . . . . . . . . . . . . 593 2. Livno – Ba{ajkovac – Begovac cestom . . . . . . . . . . . . . . 594 TROGLAV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595 1. Koljane – Bra~ev dol – Veliki Troglav . . . . . . . . . . . . . . 597 2. Sajkovi}i – Troglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 598 3. Sajkovi}i – Troglavska vrata – Troglav . . . . . . . . . . . . . . 599 TU[NICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 599 1. Golinjevo – Crne njive – Tu{nica . . . . . . . . . . . . . . . . 600 2. Stipani}i – Vu~ipolje – Tu{nica . . . . . . . . . . . . . . . . . 600 ^VRSNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600 1. Cesta uzdù Parka prirode Blidinje . . . . . . . . . . . . . . . 605 2. Risovac – V. Vilinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 606 3. Jablanica na Neretvi – Doljani – Risovac – V. Vilinac. . . . . . . 607 4. @. p. Grabovica – @lijeb – V. Vilinac . . . . . . . . . . . . . . . 608 5. Posu{je – Pokle~ani – Plo~no . . . . . . . . . . . . . . . . . . 608 VRAN PLANINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609 1. Dugo polje – Veliki Vran . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609 ^ABULJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609 1. Mostar – Bogodol – Koliba A|onti} – V. Vlajna . . . . . . . . . 610 2. Blidinje jezero – Bogodol – Koliba A|onti} – V. Vlajna . . . . . . 610 Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 583
Hajdu~ka (Hercegova~ka) vrata na ^vrsnici 584 HRVATSKE PLANINE
Pro{lost i sada{njost Nekoliko je razloga {to ovdje dodajemo i opis planina u z. dijelu susjedne dràve. Jedan je {to su planinari Republike Hrvatske za vrijeme biv{e dràve stekli naviku da ih redovito posje}uju, a to se nastavilo do na{ih dana unato~ me|udràvnoj granici uspostavljenoj nakon osamostaljenja Hrvatske i BiH. Drugi je razlog {to ove planine velikim dijelom pripadaju hrvatskom etni~kom podru~ju, tako da ih Hrvati u BiH drè hrv. planinama, isti~u}i da je najvi{a hrv. planina (tj. planina na hrv. etni~kom podru~ju) ^vrsnica u Hercegovini. ^injenica je da u Hrvatskoj nema nijednog vrha dvotisu}aka i da su planinarima iz Hrvatske najbliì oni u z. dijelu BiH. Na kraju treba spomenuti da su hrvatske pl. organizacije u BiH, iako je planinarstvo kozmopolitsko, odigrale povijesnu ulogu u o~uvanju hrvatstva. VISOKE PLANINE ZAPADNE BOSNE I HERCEGOVINE ^vrsnica (Plo~no, 2225 m) Vitorog (1906 m) Prenj (Zelena glava, 2103 m) [ator (1873 m) Vran (Veliki Vran, 2074 m) Kame{nica (Konj, 1855 m) Cincar (2005 m) Osje~enica (1795 m) Klekova~a (V. Klekova~a, 1961 m) ^abulja (V. Vlajna, 1776 m) Troglav (V. Troglav, 1912 m) Tu{nica (1697 m) Hrvatsko planinarstvo u BiH. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije HPD je u BiH osnovao ove podrùnice: »Bjela{nica« u Sarajevu (osn. 1923.), »Ljuto~« u Biha}u (1929.), »Cincar« u Livnu (1929.), »Prenj« u Mostaru (1933.), »Stoèr« u Bugojnu (1935.), »Bitovnja« u Kre{evu (1937.), »Koprivnica« u Kupresu (1938.), »Vla{i}« u Travniku (1941.), »Svatovac« u Tuzli (1941.), »Tajan« u Zavidovi}ima (1941.) i podrùnicu u Vare{u (1941.). Nakon sjedinjenja s Dru{tvom planinara u
BiH g. 1940., HPD je imao u BiH ovih dvadesetak ku}a: Koprivnica kod Bugojna, Kre{evo u Kre{evu, Bukovik nad Sarajevom, Krug-planina na Cincaru, Veliki Vilinac na ^vrsnici, Hrasni~ki stan i Stini do na Bjela{nici, Jablan do i Trnovo na Treskavici, Vukelina voda na Jahorini, Bitovnja, Svatovac (kod Tuzle), Deve~ani i Kraljica na Vla{i}u, Trebevi}, Pogorelica, Konjuh, Seme} (kod Rogatice), Tajan Prof. dr. Josip Fleger (1896.–1966.), (kod Zavidovi}a), Proko{ko jezero na Vranici i Papratine utemeljitelj HPD-a na Prenju. Najpopularnije ku}e bile su Bukovik iznad Sa- »Bjela{nica« i pl. ku}e rajeva i pl. ku}a na V. Vilincu u ^vrsnici (pl. ku}a na najvena Vilincu }oj visini u povijesti hrv. planinarstva). Godine 1945. vlast je raspustila HPD, oduzela mu cijelu imovinu te zabranila osnivanje nacionalnih pl. dru{tava. Nakon raspada Jugoslavije, ponovno se osnivaju hrv. pl. dru{tva, a 19. prosinca 1995. utemeljen je u Mostaru Planinarski savez Herceg Bosne u koji su koncem 2000. bila u~lanjena ova dru{tva: • »Prenj 1933«, 88000 Mostar, Ul. S. Radi}a 76 b, tel. 036/323 272 i 320 156 • »Jabuka«, 88220 [iroki Brijeg, Ul. R. Bo{kovi}a 3, tel. 039/704 281 (Vinko Naletili}) • »Radu{a«, 88460 Uskoplje – Gornji Vakuf, Fra G. Marti}a 8, tel. 030/494 151 • »Cincar«, 80101 Livno, Zrinsko-Frankopanska 25, tel 030/710 700 i 716 778 • »Vitez«, 72250 Vitez, Ivo Bagara, Kralja Zvonimira b. b., tel 030/710 700; tajnik 716 778 • »Tisovac«, 77260 Busova~a, Robert Tisovac, Kralja Tomislava b.b., tel. 030/733 151; tajnik 732 399 Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 585
• »Kuk«, 72290 Novi Travnik, Bali}i 47, tel. 030/790 990; tajnik 791 517 • »Bitovnja«, 71260 Kre{evo, Mandalina Cigalj, Fra Grge Marti}a 85, tel. 030/806 873; tajnik 806 835 • »Orlova stina«, 80240 Tomislavgrad, Stipo Toki} Kongora, tel. 034/365 627 • »Vis«, 72230 @ep~e, Mirko Matijevi}, O[ »@ep~e«, mob. 098/395 209 • »Zvijezda grad«, 71335 Prì}i Vare{, predsjednik Zdravko Prajo, tajnik Petar Mir~i} • »Bjela{nica 1923« (nije ~lan PS-a Herceg Bosne), 71000 Sarajevo Ul. mar{ala Tita 56, tel/faks 387 71 206 505 i 441 287; e-mail: napredak@ bh.net.ba; predsjednik prof. Pl. ku}a Bukovik iznad Sarajeva 1939. g. Tomislav Batini} Adresa Pl. saveza Herceg Bosne je: 88000 Mostar, Ul. S. Radi}a 76 b, tel. 036/323 372 (~etvrtkom od 19 h). Pl. dru{tva s bo{nja~kom (muslimanskom) ve}inom u~lanjena su u PS BiH, 71000 Sarajevo, Radni~ka 14, tel. 217 515; tajnik [efko Hadìali}, tel. 527 874. LITERATURA Fleger, J.: Prilozi za povijest planinarstva u BiH. HP 36, 1940., 331 i 37, 1941., 25; Guber, M.: Pusto{enje pl. objekata u jùnoj Hrvatskoj. HP 39, 1943., 85; Poljak, @.: HPD i Dru{tvo planinara u BiH. Slike iz povijesti hrv.
planinarstva, str. 61-69. Zagreb 1987.; Poljak, @.: Planinarsto u Herceg-Bosni. HP 89, 1997., 258. Sada{nje stanje. Planine o kojima je ovdje rije~ opet su pristupa~ne planinarima, ali danas na njima nema nijedne pl. ku}e. U planinama s. od Livna ne smije se skretati s cesta i markiranih staza zbog opasnosti od mina. Za vrijeme nedavnog rata u BiH probijeno je mnogo planinskih cesta (npr. na Troglavu, Cincaru, ^vrsnici) i sagra|eno vojni~kih nastambi koje danas planinarima olak{avaju prilaz i boravak u visinskom podru~ju. No istodobno su opustjela planinska naselja tako da sa sobom treba nositi hranu i opremu za kampiranje. Zajedni~ka su obiljèja planina koje ovdje opisujemo pripadnost dinarskom sustavu, vapnena~ka gra|a i ulan~anost, s jasno izraènim gorskim hrptovima. Osobitu im pejzànu vrijednost daje {umsko bogatstvo s golim vrhovima {to str{e iznad {umskoga pojasa, zbog ~ega su mahom prvorazredni vidikovci. Njihovim uvr{tavanjem u svoje planove, planinari iz Hrvatske mogu pro{iriti program svojih pohoda i s nekoliko visokih planina kakvih nema u Republici Hrvatskoj. Vàno upozorenje! Nakon nedavnih ratnih zbivanja, neka su podru~ja jo{ uvijek nepristupa~na zbog raznih sigurnosnih mjera. U vrijeme tiskanja ovoga vodi~a planinarstvo na njima jo{ uvijek nije obnovljeno i prije polaska na put valja se u policiji raspitati o trenuta~nim prilikama. Putovi u onim dijelovima planina koji su zbog ratnih posljedica jo{ uvijek nepristupa~ni, opisani su na temelju predratnih podataka. 586 HRVATSKE PLANINE
Osje~enica zemljovid na str. 588 Prirodne zna~ajke. Ji. od Li~ke Plje{ivice, na suprotnoj obali Une, pruà se tridesetak kilometara duga~ak planinski hrbat Osje~enice. Kao i u ve}ine dinarskih planina, strane su joj strme i o{tro ome|ene, dok se u uzdùnom smjeru bez jasnog prijelaza povezuje sa susjednim planinama. Na njezinoj ji. padini duboko je usje~ena dolina Une i njezina kanjonskog pritoka Unca, a na si. strani kao odsje~ena zavr{ava nad ravnim kra{kim poljima (Bjelajsko, Medeno, Petrova~ko). U sz. smjeru njezini se ogranci povezuju s Grme~om, jedino je u ji. smjeru usko povezana s Klekova~om, od koje
je dijeli prili~no visok O{treljski prijevoj (1033 m). Prijevoj O{trelj je vàna prometna to~ka jer preko njega prelazi cesta Bosanski Petrovac – Drvar – Bos. Grahovo. U reljefu Osje~enice postoji zanimljiva morfolo{ka osobitost. Njezin najvi{i dio, {to str{i iznad {umskog pojasa, sastoji se od debelih i pravilno uslojenih vapnena~kih stijena, naslaganih poput blago oblikovane piramide stepeni~asta izgleda. Tjeme Osje~enice je kao odsje~eno, pa se to odraàva i u njezinu imenu. Na vrhu je uska, ali gotovo 1 km duga~ka kamenita visoravan koja se na obje strane ru{i golim stijenama, pruàju}i tako lijepe i {iroke vidike. Planinarstvo. Prvi pl. opis objavljen je 1965., a prva markacija na vrh izvedena 1969. g. Glavne su polazne to~ke za uspon Koluni} i O{trelj. Zanimljiv je, ali i duga~ak, uspon iz Martin Broda. Svi usponi sastaju se na cesti 1,30 h j. od vrha. Izbor puta ovisi o prijevoznom sredstvu do planine: najblià `. p. je Martin Brod, autobusna Koluni}, a dobro je markiran i prilaz od O{trelja. Automobilom se moè najvi{e pribliìti s ceste Drvar – Petrovac preko Bastaskog dola. £ 1. Koluni} – Osje~enica 4,30 h. Koluni} je selo na jz. rubu Petrova~kog polja, na samom podnòju planine. Nalazi se na cesti Bos. Petrovac – Drvar (5 km od Petrovca). Iza Koluni}a (660 m) ostavljamo glavnu cestu i skre}emo d. seoskom cestom. Oko 100 m dalje, l. od glavne ceste, nalaze se ru{evine prastare crkve. Seoskom cestom nastavljamo oko pola sata uzbrdo u {umu, do mjesta gdje se skre}e l. s ceste. Nastavljamo uspon na hrbat do maloga travnatog prijevoja (1202 m), gdje izlazimo na {umsku cestu iz Drvara. Cestom l. 5' do mjesta gdje se d. odvaja markirana staza prema vrhu. Uspon odavle traje 1,30 h'. U po~etku prili~no blago, a zatim sve strmije, vodi {umovitom uvalom u zavojima do gornjeg ruba {ume (1 h) i tu izlazi na prostrane livade izme|u Male i Velike Osje~enice. Lakim usponom preko livada primakne se d. pod stijene najvi{ega vrha, koje na prvi pogled djeluju kao neprohodne. Gra|ene su od gornjokrednih vapnenaca koji su uvjetovali razvoj zanimljivih kamenih oblika. Kroz stijene i klekovinu izlazi se bez puta do betonskoga geodetskog stupa na vrhu (1796 m). Vidik: Plje{ivica, Velebit, Klekova~a, Grme~, [ator, Cincar, Dinara itd. Na kamenitim je plo~ama vrha zanimljiva cvjetna flora, a me|u stijenama na|e se i runolista. S druge strane vrha, 20 m ispod hrpta, ove}a je polupe}ina koja dobro moè posluìti kao zaklon u slu~aju nevremena. Osje~enica sa si. strane iz Medenog polja Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 587
£ 2. O{trelj – Osje~enica 5 h. O{trelj je prijevoj visok 1033 m, na asfaltnoj cesti Biha} – Drvar, 11 km j. od Bosanskog Petrovca. Kod ru{evine hotela »O{trelj« na prijevoju zapo~inje markacija koja s ceste odmah ulazi d. u {umu, u z. smjeru (markaciju je prvi put proveo 1978. PD »Planinar« iz Vogo{}e kod Sarajeva). Vodi najprije oko 3 h kroz {umovito podru~je, s blagim usponima i silazima, uglavnom istom visinom (nakon 1 h hoda slijedi dionica uz nekada{nju uskotra~nu èljeznicu). Potkraj stiè na {umsku cestu, odakle dalje v. 1. 588 HRVATSKE PLANINE
£ 3. Martin Brod – O~ijevo – [iljak – Osje~enica 7 h. Martin Brod (320 m) je selo u dolini Une (`. p. na unskoj pruzi, 249 km od Zagreba, 175 km od Splita) poznato po lijepim slapovima te bistre rijeke, te po zanimljivoj srednjovjekovnoj kuli Rman usred ravne livade. Put od `. p. silazi u selo i preko mosta na Uni uzlazi l. strmom cestom kroz {umu, 1 h na visoravan O~ijevo. Slijedi 2 h puta preko slikovite kra{ke visoravni s ra{trkanim planinskim selima V. i M. O~ijevo, u blagom usponu, do podnòja planine. Iza zadnje ku}e uzbrdo prema izvoru [iljak, na donjem rubu {umskog pojasa (vidi se iz sela). Do njega se stiè nakon 1 h o{trog uspona (posljednja voda na putu!), a zatim se ulazi u {umu. Nakon 45' staza preko prijevoja silazi na po~etak {umske ceste na Zvjerskoj poljani. Na ra~vanju nakon 2 km treba l. krakom jo{ oko 2 km do mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja markirana staza iz Koluni}a (v. 1).
£ 4. Pasjak – Bastaski dol – Osje~enica 20 km cestom i 1,30 h pje{a~kog uspona. Najbliì cestovni prilaz po~inje 500 m s. od zaseoka Pasjaka na cesti Drvar – Bos. Petrovac (11 km od Drvara), gdje se l. odvaja {umska cesta u Osje~enicu. Ona na 1. km prelazi nekada{njù. prugu Drvar – Prijedor, zatim se u nekoliko zavoja penje 5 km do prijevoja, iza njega prolazi l. stranom slikovitog Bastaskog dola i zatim se opet uspinje u zavojima kroz {umu do ra~vi{ta na Zeljaniku (14,5 km). Nastavljamo desnim krakom jo{ 3,5 km do idu}eg ra~vi{ta, odakle l. krak nakon 2 km zavr{ava na Zvjerskoj poljani (v. 3), a d. vodi pod vrh Osje~enice. Nakon 1 km (na 19. km od Pasjaka) postaje sve lo{iji, a na 20. km stiè do mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja markirana staza iz Koluni}a (v. 1). LITERATURA Fiala, F.: Osje~enica i Klekova~a kod Petrovca. Gl. Zem. muzeja 4, 1891., 338; Salki}, M.: Nevolje s Osje~enicom. NP 7, 1965., 251; [ehi}, M.: Planine zap. Bosne. NP 23, 1971., 182. Klekova~a zemljovid na str. 588 Prirodne zna~ajke. Klekova~a se diè poput glomazna bedema duga~kog oko 8 km, usred nepreglednoga {umskog prostora zapadnobosanske visoravni. Reljefno je najzanimljiviji dio koji se sastoji od o{troga stjenovitog grebena koji po~inje na sz. s V. Klekova~om i zavr{ava nakon 3 km s M. Klekova~om. U njemu su zna~ajni oma{ni kameniti blokovi i zanimljivo oblikovani kukovi. Planina je dobila ime po klekovini {to raste u visinskom pojasu. U reljefu kraja oko planine isti~u se stepeni~asto poloène visoravni razli~ite visine. Njihove lijepe livade, okruène gustim {umama, imaju veliku pejzànu vrijednost. U najvi{em dijelu planine, na z. i s. strani, usje~eni su ledenja~ki kotlovi nastali u razdoblju pleistocena. U sjevernim kotlovima zadràva se snijeg ve}i dio godine. Planina je gra|ena od mo}nih naslaga krednog vapnenca i zbog toga je posve bezvodna. Klimatske su joj karakteristike ~este Vrh Velike Klekova~e Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 589
dnevne oluje s pljuskovima i grmljavinama, koje se ponavljaju ~itavog ljeta. Klimatski je najstalniji i za uspon najprikladniji mjesec kolovoz. Biljni pokrov odlikuje se golemim {umskim prostranstvima. [ume su jedinstvene po velikim stablima i mjestimice gotovo pra{umskom izgledu. U visinskom pojasu razvijena je vegetacija livada i stijena s alpskim karakteristikama (runolist, encijan, rododendron). Brojni su i predstavnici ìvotinjskog svijeta, osobito divlja~ koja u tim {umama nalazi sigurno uto~i{te. Eksploatacija {uma. Podnòje planine rijetko je naseljeno. Vànija su mjesta Srnetica, O{trelj i Potoci, sve mlada naselja nastala u vezi s eksploatacijom {uma (u nedavnom
su ratu opusto{ena). Osim njih, u {umama postoji i niz manjih sezonVelika Klekova~a s jùne strane skih radni~kih nastambi. Ja~e iskori{tavanje {uma po~elo je 1893. kad ih je zakupio austrijski industrijalac Otto Steinbeis, te osnovao poduze}e s pilanom u Drvaru i izgradio mreù {umskih èljeznica ([IPAD sa sjedi{tem u Drvaru). Od tih je èljeznica uskotra~na pruga Kaldrma – Drvar – Prijedor dugo sluìla i za putni~ki promet. Planinarstvo. Prve markacije na oba najvi{a vrha provedene su oko g. 1970. Zbog prili~ne udaljenosti od prometnih sredi{ta, posjet je te{ko izvesti u jednom danu. Prilazna je to~ka za uspon na V. Klekova~u O{trelj, a za M. Klekova~u Potoci. Uspon na M. Klekova~u prakti~ki je izvodiv samo onome tko raspolaè vlastitim prijevoznim sredstvom. Vozilo treba ostaviti na cesti 7 km od Potoka u smjeru Drvara i zatim se uspeti na M. Klekova~u markiranom stazom za 2,45 h. God. 1978. bile su Osje~enica i Klekova~a povezane markacijom. Ona se spu{tala preko Lunjeva~e u Drvar i tako|er bi mogla posluìti kao prilazni smjer. Prije uspona korisno je raspitati se u najbliòj policijskoj postaji o sigurnosnom stanju u planini. £ 1. O{trelj – Gorana – Lom 14 km – V. Klekova~a 2 h. Od O{trelja (v. Osje~enica, 2) treba si}i cestom prema Drvaru 3 km, zatim skrenuti l. {umskom, tzv. Mandi}evom cestom. Na 5. km ona prolazi uz {umsku manipulaciju Goranu, gdje je dobar izvor Gorana, a na 12. km ra~va se na podnòju V. Klekova~e. D. krakom ima 5 km do {umskog radili{ta Lom; na{ put vodi najprije 1 km l. krakom, a zatim ga ostavlja na mjestu gdje se krià s markiranom stazom od O{trelja (v. Osje~enica, 2). Markacija se uspinje d. uzbrdo kroz {umu u brojnim zavojima stazom koja je u po~etku prili~no o{te}ena izvla~enjem trupaca. Nakon 1 h prelazi preko lijepoga travnatog dolca promjera oko 50 m (pola puta do vrha), a nekoliko min iznad njega izlazi iz {umskog pojasa i penje se kroz kamenit klanac na drugu, ve}u livadu, koja se nalazi na dnu nekada{njega ledenja~kog kotla. Na rubu livade, u dvjema polupe}inama, zadràva se snijeg do kasna ljeta. Posljednji dio uspona vodi bez puta o{tro uz travnate padine i klekovinom do betonskoga geodetskog stupa na vrhu (1961 m). Tjeme ima oblik zaobljene, travom obrasle glavice. S druge strane, iz dubine dopire klekovina gotovo do samoga vrha. Vidik je 590 HRVATSKE PLANINE sli~an kao s Osje~enice, ali je {iri zbog ve}e visine. Zanimljiv je pogled u ji. smjeru na M. Klekova~u (1761 m) i na kamenit hrbat duga~ak 3 km koji povezuje ta dva vrha. Grebenski prijelaz traje 1,30 h i mjestimice zahtijeva penja~ke sposobnosti, a vrlo je zanimljiv zbog bogatstva kamenitih oblika i cvjetnih dolaca me|u njima (runolist!). Iako nià, M. Klekova~a ljepotom svojih stijena prema{uje travom obraslu V. Klekova~u. S nje se markacija spu{ta na {umsku cestu Potoci – Pasjak, kojom je d. 12 km do Pasjaka na cesti Drvar – O{trelj. £ 2. O{trelj – Bunari} – V. Klekova~a 4–5 h. Za pje{ake je najbolji prilaz od O{trelja jer tu put zapo~inje na visini od 1033 m. Po~inje kod ru{e-
vine hotela »O{trelj« gdje je cestu prelazila markacija na putu s Osje~enice prema Klekova~i. Staza vodi dobrih 2,30 h {umovitim podru~jem bez vidika, s ~estim ali kratkim usponima i silazima, doti~u}i {umske ceste. Na kraju sije~e odvojak {umske ceste koji dolazi od Loma i tu zapo~inje uspon. Dalje v. 1. LITERATURA Fiala, F.: Osje~enica i Klekova~a kod Petrovca. Gl. Zem. muzeja 4, 1891., 338; Girometta, U.: Na bosanskim planinama. HP 26, 1930., 291; Per{i}, S.: No} na Klekova~i. PV 55, 1955., 561; Markovi}, M.: Klekova~a. NP 14, 1962., 111; Salki}, M.: Na [atoru i Klekova~i. NP 23, 1970., 182; Be{irovi}, U.: Na vrhu Klekova~e. NP 23, 1971., 38; Kliko, S.: Klekova~a. NP 33, 1981., 31; Pa{kvan, I.: Od V. do M. Klekova~e. NP 33, 1981., 62. [ator zemljovid na str. 588 Prirodne zna~ajke. Na s. rubu ravnoga Livanjskog polja diè se [ator, najljep{a planina z. Bosne. Njezin stoàsti vrh ve} izdaleka privla~i pogled i pànju. Obliku vrha ima zahvaliti i svoje neobi~no ime. Me|utim, izbliza daje posve druga~iju sliku. Dok sve druge planine ove regije imaju oblik hrpta i ulan~anog gorja, [ator se sastoji od nepravilnoga spleta kosa {to se od najvi{ega vrha u sredi{tu razilaze zvjezdasto na sve strane. Druga je osobitost ove planine golemi kameni kotao me|u najvi{im vrhovima, na prvi pogled nalik vulkanskom krateru. Kotao je ledenja~kog podrijetla, a na njegovu je dnu [atorsko jezero, planinski biser neobi~ne ljepote. Planina je okruèna visoravnima sa seoskim naseljima Crnac, V. i M. Ti~evo, Preodac i Rore. Padine su joj pokrivene bujnim {umskim pla{tem {to seè i do 1700 m visine, a iznad {umskog pla{ta diù se vrhovi koji su s vanjske strane blagi, a unutar jezerskog kotla ru{e se stijenama i to~ilima. Me|u tim su stijenama bogata nalazi{ta runolista. [ator je jedina planina z. Bosne koja u visinskoj regiji obiluje vodom. To osobito pogoduje sto~arstvu, pa se na njezine pa{njake neko} izgonilo blago ~ak iz Dalmatinske zagore (s podru~ja izme|u Drni{a, [ibenika i Knina). Me|u planinske kose uvla~e se {umske ceste, {to omogu}uje prilaz vozilima sve do visinskog pojasa: s Grahovskog polja preko Ti~eva, s Livanjskog polja preko G. Peulja, a s Glamo~kog jedna preko Staretine planine, Dugodola i Me|ugorja, a druga preko Rora i Preodca. Planinarstvo. Planinskom turizmu najvi{e je pridonijelo probijanje ceste iz Peulja do [atorskog jezera i izgradnja motela »Runolist« na njegovoj obali g. 1983. (potrebna je obnova). Najatraktivnija je to~ka u planini kotao sa [atorskim jezerom. Ovdje se sastaju glavni prilazi i odavle se kre}e na uspon prema najvi{em vrhu. Postoji i cestovni prilaz u planinu iz Ti~eva, a bili su markirani i prilazi iz Glamo~a i Drvara. £ 1. Peulje – [atorsko jezero 16 km – Vrh [atora 1,30 h. Polazna je to~ka a. p. u selu Peulju na cesti Bos. Grahovo – Livno (15 km od Bos. Grahova), odakle treba nastaviti prema Livnu mimo kapelice 200 m, do mjesta Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 591
gdje se l. odvaja cesta u [ator. Cesta se uspinje u zavojima i povrh sela ulazi u {umu (brklja). Nakon 7,5 km cesta se u {umi ra~va: d. krak vodi u planinu Staretinu, a l. na [ator. Taj krak u velikom luku ovija [atorov stoàc s lijeve strane, blago se uspinju}i 8,5 km. Potkraj prolazi kroz vrlo lijepu bukovu {umu, neobi~no visokih i ravnih stabala, a zatim [atorsko jezero i Babina greda iz nje izlazi na livadu odakle se vide najvi{i vrhovi. Cesta vodi l. do motela »Runolist« (opusto{enog u ratu), a d. staza uz travnatu padinu, mimo snànoga Bulinog vrela, do obale jezera. [atorsko jezero (1488 m) ledenja~kog je podrijetla. Duga~ko je 250 m, {iroko 120 m, a duboko do 6 m. Temperatura vode ljeti je oko 17 °C (izvor na obali 6 °C), pa je mogu}e kupanje, ali treba izabrati kamenit dio obale jer je u muljevitim dijelovima jezera mnogo pijavica i dàdevnjaka. Spomenutom Bulinom vrelu, koje je nekoliko stotina m sz. od jezera, pripisuje se ljekovito djelovanje, pa se tu svake godine na Ilindan skupljao narod da se okupa u njegovoj vodi. Prema narodnoj legendi, tu je jedna bula umivanjem izlije~ila bolesne o~i (vid). Vjeruje se da i jezero ima ljekovitu mo}. Uspon od jezera na vrh [atora vodi pastirskom stazom u i. smjeru, zavojima 30' na prijevoj izme|u Babine grede i [atora, odakle treba krenuti d. po {irokom hrptu prema vrhu (jo{ 45'). U posljednjem dijelu treba pàljivo potraìti prolaz kroz labirint klekovine. Vrh je zaobljena glavica (1872 m) s koje se pruà vidik na Velebit, Dinaru, Troglav, Biokovo, Klekova~u, Vla{i}, na Livanjsko i Glamo~ko polje, a osobito se doimlje zelena i ravna Preoda~ka visoravan na s. podnòju, s ostacima Mom~ilove kule.
LITERATURA Girometta, U.: [ator planina. HP 24, 1928., 125; Girometta, U.: [atorsko jezero. HP 31, 1936., 166; Horvat, I.: Prilog poznavanju podru~ja Vitoroge i [atorskog jezera. Arhiv min. poljopr. 36, 1936., 146; Girometta, U.: Kroz planine zapadne Bosne. HP 33, 1937., 101; Lu~i} Roki, P.: Preko dinarskih planina na [atorsko jezero. HP 33, 1938., 195; Oppitz, O.: Uspomene sa [atora. NP 3, 1951., 216; Jelaska, V.: Na Troglavu i [ator planini. NP 5, 1953., 34; ^au{evi}, H.: Na planinama zapadne Bosne. NP 9, 1957., 19; ^au{evi}, H.: Vinjete za pri~e o jezerima. NP 19, 1967., 7; Salki}, M.: Na [atoru i Klekova~i. NP 22, 1970., 197; [ehi}, M.: Planine zapadne Bosne. NP 23, 1971., 182; Be{irovi}, U.: Jutro na [atoru. Pl. list 3, 1972., 15; Isakovi}, B.: Na [ator planini. NP 34, 1982., 124; ]osi}, P.: [ator i [atorsko jezero. NP 41, 1989., 205; Cvitanovi}, Z.: [atoru i Cincaru u pohode. NP 42, 1990., 100. Cincar Prirodne zna~ajke. S prostrane gorske visoravni izme|u Livanjskoga, Glamo~koga, Kupre{koga i Duvanjskog polja diè se Cincar, najvi{a planina z. Bosne, jedina koja prema{uje visinu od 2000 m. Za razliku od drugih planina ove regije, Cincar ima oblik jednostavnoga divovskoga ~unja. Sjeverna mu je padina {umovita, a jùna kr{evit pa{njak koji seè sve do vrha. Pasi{ta su mu odavna na glasu po prostranstvu i kvaliteti. Sude}i po imenu, Cincar je, sli~no kao i Vla{i}, neko} morao biti podru~je vla{kih pastira, predslavenskog podrijetla i romanskog jezika (Vlasi, Cincari, Aromuni). U zale|u Cincara, sklonjeno od pogleda, ipak se nalazi nekoliko prostranih {umskih podru~ja. Iznad njih se do samoga vrha stere pojas klekovine bora. Cincar je zloglasan po ~estoj buri olujne snage, koja na j. padinama onemogu}uje rast {ume ili bilo kakve vi{e vegetacije. Velik dio godine vrh mu pokriva bijela snjèna kapa, dobro vidljiva s okolnih velikih polja. Jùno pod592 HRVATSKE PLANINE
nòje ~ini prostrana visoravan zvana Krug-planina, koja se s visine od 1500 m postupno spu{ta prema jugu i nakon 5–6 km zavr{ava stjenovitom stepenicom iznad Livanjskoga polja. To je tipi~na kra{ka i bezvodna ravan, posuta nebrojenim ponikvama i jamama (tzv. boginjavi kras), bez ijednog stabla, ali bogata travom. Pogled na brdo Ba{ajkovac iz Livna Planinarstvo. Po~etak planinarstva na Cincaru vezan je za osnivanje podrùnice HPD-a »Cincar« u Livnu 23. 4. 1929. (prvi predsjednik Zvonimir Lopata). Za razvoj planinarstva zaslùna je splitska podrùnica HPD-a »Mosor« koja je 1936. u zgradi sto~arske farme na Begovcu uredila pl. skloni{te (otv. 22. studenoga). Dana 15. 5. 1982. osnovan je u Livnu PD »Cincar« koji je markirao putove u planini, a djeluje i danas. [umska cesta {to iz Livna vodi u zale|e planine i ~ini polukrug oko njezina s. podnòja omogu}uje planinarima i skija{ima lak pristup visinskom podru~ju. Nakon nedavnog rata u Bosni ostalo je u visinskom podru~ju Cincara nekoliko napu{tenih vojnih zgrada koje bi planinarima u budu}nosti mogle posluìti kao skloni{te. Od brojnih mogu}nosti prilaza najvànije su one iz Livna (pje{a~ka i cestovna varijanta), a postoji i mogu}nost uspona od Kupresa i Glamo~a. Zbog ratnih posljedica zasad se ne preporu~a uspon sa s. strane. £ 1. Livno – Ba{ajkovac – Begovac – Cincar 6 h. Markacija po~inje kod hotela u sredi{tu Livna (736 m), prelazi preko mosta do Rim~evih mlina, zatim skre}e l. ispod stijena i kroz borovu {umu dolazi do zidine {umareve ku}e (oko 1000 m) na Ba{ajkovcu. Usput je lijep razgled s vidikovca Tebar
u dubinu na Livno. Ba{ajkovac je podru~je obraslo borovom i hrastovom {umom i omiljeno je izleti{te Livnjaka. Markacija nastavlja {umom, sije~e novu izletni~ku cestu i malo dalje se spaja sa starom cestom iz sela Kabli}a. Zatim izlazi na livade, penje se Krug-planinom na brdo Mr|enovac (1251 m) i spu{ta do Bajilovih ko{ara (1251 m) koje su napu{tene, ali se tu moè preno}iti (pitka voda u ~atrnji). Na brojnim kriànjima putova po Krugplanini kao najbolja orijentacija sluì izdaleka vidljiv Cincarov stoàc. Put zatim silazi livadama, ponovno prelazi cestu iz Livna, te kolnim putovima u blagom usponu preko bezvodnih pa{njaka i izme|u brojnih ponikava stiè do zelene kotline Begovac (1385 m; 4 h od Livna) u kojoj su zgrade nekada{nje sto~arske farme (sada opusto{ene) i nepresu{no Begovo vrelo. Slijedi o{tar uspon od 2 h kojim do vrha valja svladati visinsku razliku od oko 600 m. Markacija vodi najprije strmom travnatom padinom bez puta ravno uzbrdo na prijevoj d. pod Cincarom, a onda l. na vrh hrptom. Uspon je prili~no jednoli~an, ali pruà izvanredne vidike na okolne planine. Od betonskoga Na vrhu Cincara (Ivo ^eko) Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 593
geodetskog stupa na vrhu pruà se vidik na velik dio dalmatinskih i planina BiH. Osobit dojam ostavlja pogled na veliko i ravno Glamo~ko i Livanjsko polje, te na umjetnu vodenu akumulaciju Bu{ko blato, nalik malomu moru. Iza Cincara, na si. strani, pruàju se prostrane {ume, a iznad njih se u pozadini diè stjenoviti Malovan. £ 2. Livno – Ba{ajkovac – Begovac cestom 15 km. Od hotela u sredi{tu Livna preko mosta do garaè gdje je ra~vanje: d. pje{a~ka staza, l. cesta. Cesta nakon 50 m ide ravno do Braline ku}e, zatim d., pa 50 m ravno i opet l. i 200 m ravno, tu d. na prvi zavoj i kroz selo Zastinje. Odavle je probijena nova cesta koja se penje preko Ba{ajkovca, gdje sije~e pje{a~ku markaciju. Ponovno je sije~e nakon 3–4 km kod Bajilovih ko{ara i 100–200 m od njih skre}e d. preko livada visoravni Krug do Begovca na podnòju Cincara, gdje valja parkirati vozilo. Slijedi pje{a~ki uspon (v. 1). Moè se i varijantom na ra~vi{tu ceste ispod Bajilovih ko{ara ravno (umjesto d. na Begovac) jo{ 2 km do stare ceste koja vodi na Cincar iz sela Kabli}a (3,5 km od Livna prema Bos. Grahovu; prilaz tom cestom prikladan je za one koji dolaze iz Grahova). Njom d. u zavojima Kla~ine na l. padinu Cincara ispod koje je l. Glamo~ko polje. Prije ulaza u veliku {umu stièmo na Jaram, malu ~istinu s napu{tenim vojnim objektom. S lijeva prilazi markacija s Glamo~kog polja, iz sela Dolca, koja tu sije~e cestu i odmah se penje d. u {umu prema vrhu Cincara. Vode ima pola sata ispod ceste na izvoru ^adilje (prilaz {umskim kolnikom). Cesta se od Jarma nastavlja dalje u {umovito podru~je Ravnine (23 km od Livna), odakle se tako|er moè na Cincar (najprije {umskom ces-
tom, a onda 2 h uspona pje{ice), ali ono jo{ nije o~i{}eno od mina. Preko Ravnine vodi i prilaz za planinare iz Kupresa. S ceste na Jarmu treba d. za markacijom koja vodi grebenom d. rubom stjenovita {umskog pojasa, padinom pa{njaka i mimo nekoliko objekata izgra|enih u ratu (sada mogu planinarima posluìti kao skloni{te), ukupno 2 h lagana hoda. LITERATURA Girometta, U.: Ekskurzija HPD »Mosor« na Cincar planinu. HP 23, 1927., 142; Seitz, A.: U zemlji fesova i minareta. HP 28, 1932., 312; Girometta, U.: Kroz planine zapadne Bosne. HP 33, 1937., 81; Horvat, L.: Cincar. HP 37, 1941., 94; Grimani, A.: Kame{nica. Cincar. NP 4, 1952., 284; Be{irovi}, U.: Suton na Cincaru. NP 23, 1971., 244. 594 HRVATSKE PLANINE Troglav zemljovid na str. 596 Poloàj. Najbliì Dinarin susjed, a ujedno i karika {to Dinaru povezuje s Kame{nicom, jest visok i mo}an masiv izme|u Cetinskoga i Livanjskog polja, s Troglavom kao najvi{im vrhom. On je i duìnom i prostranstvom znatno ve}i od Dinare (duìna mu je 30 km). Od Dinare ga razdvaja Privija (1230 m) iznad Uni{ta, a od Kame{nice prijevoj Vaganj (1173 m) sa starom cestom Sinj – Livno. Reljef. U reljefu je zna~ajna visoka i vrlo prostrana kra{ka zaravan, {iroka gotovo 10 km. U ji. dijelu ona je {ira i nià (1000–1200 m), a vàna je kao sto~arska regija poznata pod imenom Prolog-planina. U sz. smjeru zaravan je sve vi{a (do 1700 m) i sve uà, ali jednako cijenjena kao pasi{te. Sredi{te joj je Razvala, skupina dolaca izme|u Gnjata, Bata i Janskog vrha. Visoravan je labirint nebrojenih ponikava i vrhova, dolaca i kosa, nedogledna valovita kamenita pustinja, kakve nema ni na jednoj na{oj planini – svuda sam kamen i golet tek s malo trave: koliko stra{no, toliko u veli~anstvenosti i lijepo. Ravan je kao cjelina nagnuta prema jz., dakle, suprotno od Dinare. I ovdje ravan zavr{ava strmim padinama, pa i stijenama, ali za razliku od Dinare, tu su stjenoviti odsjeci na si. padini, a osim toga su i druga~ijeg postanka: stijene su zapravo stranice nekada{njega ledenja~kog kotla. Biljni svijet. Na strmoj, bosanskoj strani, te{ko pristupa~noj dalmatinskim sto~arima, sa~uvan je lijep pojas planinske {ume bukve, jele i smreke, a iznad nje {irok pojas klekovine s vegetacijom stijena i to~ila. Zanimljiva je i teè protuma~iva pojava lijepoga {umskog kompleksa Vje{ti~a gora na visini oko 1500 m, {to se sa~uvao na dalmatinskoj strani poput oaze usred pustoga kamenjara. Ina~e je Troglav po svojim prirodnim svojstvima, osobito gra|om i florom, sli~an Dinari. Sto~arska kretanja. Planina je prirodna granica izme|u Bosne i Dalmacije, ali kako na visoravni nema grebena, administrativna se me|a ve}inom drì granice pasi{ta. Budu}i da su Dalmatinci oduvijek bili orijentirani na planinsko sto~arstvo vi{e od Bosanaca, koristili su ve}i dio planine. Prije Drugoga svjetskog rata imali su na Troglavu i Dinari 500 ljetnih stanova izgone}i 135.000 ovaca, a Bosanci 20 stanova s 15.000 ovaca. Pravo ispa{e bilo je predmet dugotrajnih sporova koji su zavr{ili tek sporazumom od
1730. g. Tada je, na osnovi terenskog uvi|aja iz 1721. god., 23. tursko-mleta~ke grani~ne komisije, provedeno definitivno razgrani~enje (linea Mocenigo; Mo~enigova linija). Ve}i i niì dio pripao je Dalmaciji, a manji i vi{i dio Bosni. Otada Mocenigova linija nije mijenjana ~etvrt tisu}lje}a, pa je i danas granicom izme|u dviju dràva. Kao posljedica te asimetri~nosti na{ao se najvi{i vrh Troglav 1 km preko granice na bosanskoj strani, zbog ~ega je u ovom vodi~u i uvr{ten me|u bosanske planine. Na povr{no ra|enim zemljovidima Troglav izgleda kao grani~na kota, pa su ga neki planinari dugo dràli najvi{im vrhom u dràvi. Ime Troglav. Na dalmatinskoj strani ne dijele Troglav od Dinare i smatraju ga jednim njezinim dijelom (Dinara u {irem smislu), dok Bosanci nemaju zajedni~kog imena za obje skupine. Postanak imena Troglav neki poku{avaju dovesti u vezu s njegovim oblikom, dok drugi u njemu vide trag pretkr{}anskih vjerovanja i staroslavenske mitologije (Triglav, bog podzemlja). Alpinizam. Kotao ledenja~kog podrijetla upravo pod najvi{im vrhom Troglava, koji pruà impresivnu sliku svojim kamenitim strminama i duVisoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 595 Karta Troglava ga~kim to~ilima, ne samo da je s pl. stajali{ta najljep{i i pejzàno najvredniji dio planine nego je i penja~ki zanimljiv stjenovitim zidom orijentiranim na s. stranu. Iako se stijena nalazi u BiH, penja~ki su je obradili zagreba~ki i splitski penja~i. Prvi uspon zabiljeèn je 1957., a ve}ina problema rije{ena je 1961. prilikom alpinisti~kog logora zagreba~kih penja~a. U s. stijeni Troglava registrirano je desetak penja~kih smjerova. Planinarstvo. Troglav su prvi po~eli posje}ivati ~lanovi splitskog »Mosora« i sinjske »Svilaje« tridesetih godina 20. st., a tek je 1970. prvi put markiran uspon s bosanske strane. Nakon ljetnih, u~estali su i zimski pohodi, a s. stijena Troglava privukla je i alpiniste. Za uspon na Troglav postoji niz prilaza. Na dalmatinskoj strani najkra}i je preko Bra~eva dolca, a s bosanske s Livanjskoga polja. Zbog nedostatka skloni{ta, vode i markacija, te zbog naglih meteorolo{kih promjena, Troglav je jo{ uvijek samo za iskusne i dobro opremljene planinare, a uz to treba voditi ra~una o tom da u planini nema slùbenih prijelaza me|udràvne granice. Izbor prilaza. Troglav je znatno priblièn izgradnjom ceste do Bra~eva dolca sa sinjske i {umske ceste do Poljanica s bosanske strane, a osobito probijanjem mreè ratnih cesta za vrijeme Domovinskog rata koje dopiru u blizinu najvi{ega vrha. Klasi~an je prilaz s dalmatinske strane preko Bra~eva dolca, a s bosanske iz Sajkovi}a. Sa sinjske strane probijena je ratna cesta iz Biteli}a (a. p. linije iz Sinja) preko Greda, Vrdova i Vje{ti~e gore na Gubinska vrata, gdje se ra~va: d. krak silazi i. na bosansku stranu u Gubin, a l. ovija vrh Troglava sa z. strane linijom Anti}a glava (Kapnica, 1539 m), 596 HRVATSKE PLANINE
Jankovo brdo (1779 m) i Aldukovac, te se zatim i on spu{ta na bosansku stranu preko M. i V. Poljanica u Sajkovi}e. S najvi{e to~ke te ceste moè se d. na vrh Troglava za samo 1 h. Ratne ceste vi{e se ne odràvaju i upitna je njihova prohodnost za osobna vozila. Budu}i da na Troglavu nema pl. skloni{ta, uspon treba organizirati kao jednodnevnu turu ili ponijeti opremu za kampiranje. £ 1. Koljane – Bra~ev dolac 10 km – Troglav 4 h. Iz Sinja cestom za Knin preko Hrvaca (13 km) do Koljana (a. p. 30 km od Sinja), odakle odvojkom 500 m iza {kole desno. Odvojak prelazi Cetinu mostom kod Panja, a asfaltiran je do Biteli}a (a. p.). Odvojak za Bra~ev dolac zapo~inje oko 200 m iza betonskog spomenika, na blagom cestovnom prijevoju (100 m prije je velika napu{tena {kolska zgrada). Spomenik je d. uz cestu, visok je 10 m i nadaleko vidljiv s puste kra{ke visoravni. Brdska cesta nakon 500 m prolazi kroz mali zaselak, a zatim se u zavojima penje 10 km u selo Bra~ev dolac (mogu}nost parkiranja). Pje{a~kim kraticama do sela je 2,30 h hoda. Automobilom se moè tim putem pribliìti Troglavu na 4 h hoda. Selo je smje{teno u dolcu zdjelasta oblika, promjera oko 1 km, a na visini od 800 m. Ima tridesetak ku}a, ali se broj stanovnika zbog iseljavanja stalno smanjuje. Pje{a~ki put dalje vodi u s. smjeru uvalom Korita 1 h do visoravni Pometenik (1100 m), gdje je nekoliko skupina ljetnih stanova i ogra|enih njiva. Dalje postoje dvije varijante uspona. Kra}a, ali teà varijanta vodi ravno dalje preko G. Pometenika jakim usponom na hrbat s vrhovima Torlakova glava, Janj~ak i Gnjat, visok gotovo 1700 m (vidik na Troglav!). Preko hrpta silazi udesno, gotovo 200 m, u Razvalu izme|u lokve i jame sa snijegom. Dnom uvale prolazi dràvna granica (lokva je na samoj grani~noj crti; v. Sto~arska kretanja), a na{ put vodi preko nje malo udesno stazom uz travnatu padinu do hrpta, pa njim l. do vrha. Lak{a je zaobilazna varijanta, koja izbjegava gubitak na visini, a od Pometenika vodi d. u i. smjeru. Nakon pola sata skre}e l. uzbrdo prema {umi Vje{ti~a gora i l. od nje izlazi na hrbat do prijevoja Gubinska vrata, preko kojih silazi put u selo Gubin na Livanj-
skom polju. Mi ostavljamo taj put, skre}emo prodoljem l. izme|u Gnjata i Troglava i, stigav{i na njegovu padinu, penjemo se do vrha. Sinjski se planinari rado penju na Troglav iz Biteli}a (a. p.) preko Vrdova i Kova~evi}a staja do Vje{ti~e gore (3 h), odakle je na vrh jo{ 2 h. Vrh Troglava (1913 m) je mali zaobljeni zaravanak ozna~en betonskim geodetskim znakom. S njega se pruà {irok vidik na planine Dalmacije i Bosne, te na Livanjsko i Cetinsko polje. Osobito je impresivan, ~ak i potresan, pogled na drugu stranu u veli~anstvenu dubinu ledenja~koga kotla okruènog strmoglavim stijenama (bogato stani{te runolista). Na drugoj strani kotla privla~i pànju svojim neobi~nim i smjelim oblikom Mali Troglav (1789 m), s velikim to~ilom zvanim @drlo. Do M. Troglava moè se grebenskim putem preko vrha od 1890 m. M. i V. Troglav s ledenja~kim kotlom su, kao cjelina, prvorazredan pejzàni doìvljaj koji u svakog posjetitelja pobu|uje snàne estetske osje}aje. Na vrhu Troglava (Darko Grundler) Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 597
VIDOKRUG S TROGLAVA (1913 m) Ime vrha m
km 0° [ator 1872 23 0 Vitorog 1907 40 60 Cincar 2006 41 98 Biokovo 1762 78 150 Mosor 1339 50 187 Svilaja 1508 23 208 Promina 1148 32 267 Sv. brdo 1753 105 297 Dinara 1831 23 307 Ozeblin 1657 92 320 llica 1654 44 322
Osje~enica 1795 70 360 Klekova~a 1964 55 373 Sjeverna stijena Troglava £ 2. Sajkovi}i – Troglav 5-6 h. Najkra}i je uspon s bosanske strane od a. p. Sajkovi}i (713 m) na cesti Livno – Bos. Grahovo (36 km od Grahova, 40 km od Livna) ili od Kazanaca (500 m dalje prema Grahovu; tako|er a. p.). Do Kazanaca vrijedi svratiti radi ponora u koji uz zaglu{an {um ponire ~itava rje~ica (nalazi se d. tik uz cestu). I pje{a~ki i cestovni prilaz zapo~inju kod spomenika u Sajkovi}u. Na usponu treba svladati 1200 m vis. razlike, {to je jedan od najve}ih uspona opisanih u ovom vodi~u. Zasad jo{ podru~je do radni~kih baraka na 1000 m nije o~i{}eno od ratnih ostataka, pa do njih treba zaobilazno cestovnim prilazom (v. 3) umjesto markiranom stazom. Ta staza vodi od spomenika 200 m cestom prema Grahovu do uzvi{ice Mramorje, gdje skre}e l. s ceste kroz Rosi}a klanac. Do prvih Inj~evih ku}a ima oko 500 m, tu treba kroz vrt i dvori{te pored bunara i 100 m preko livade. Oko 50 m d. od markacije (3' od ku}e) nalazi se pe}ina u kojoj uvijek ima vode (za silazak u dubinu od 20 m do betonske kaptaè nùna je svjetiljka). Markacija prelazi preko zida i sada zapo~inje uspon {irokim putem uz Vojki}a brijeg na Veliku poljanu, iza koje ulazi u veliku {umu. Dalje ide uz To~ilo, pa kroz Spasov klanac do ostataka baraka {umskih radnika (oko 1000 m). Iza baraka put sije~e {umsku cestu, penje se uz Sajkova~ku dragu i ponovno stiè do ceste na visini od 1300 m. Cestom 50 m, zatim l. izme|u dva velika stabla (planinari ih nazivaju Troglavskim vratima), gdje je otprilike pola puta. Odavle se moè cestom d. 2 km do izvora na Poljanicama i do Lova~kog doma (otvoren je povremeno), odakle je lijep vidik na Troglavske stijene (i odavle je mogu} uspon na vrh). Markacija se nastavlja kroz »Vrata« velikom mije{anom {umom, dolazi do Popari}a bunara (pitka voda) i na visini od 1400 m stiè do ra~vanja, gdje svakako treba l. (d. vodi »alpinisti~ka« markacija kroz sipare izravno na vrh; ozna~ena je slovom M, a prikladna je samo za silaz). Na{ put vodi kroz 100. i 101. {umski odjel, preko vis. to~aka 1500 i 1600 m (uspon mjestimice i do 50%!). Iznad {umskog pojasa uspon dobro uhodanim putem kroz duboku travu na Zeleniku (1700 m), gdje je po obi~aju odmor (vidik na Livanjsko polje i Troglav). Staza dalje ide kamenjarom do Razvale, zatim d. preko prvoga vrha (tu s l. prilazi markacija od Vje{ti~ gore u Dalmaciji) i drugoga vrha na tre}i, najvi{i (1913 m), na kojemu je betonski geodetski stup (1 h od {umskoga pojasa). Povratak je mogu} prije spomenutim kra}im smjerom, tzv. planinarsko-alpinisti~kim silazom, niz sipar krupnoga kamenja. Ozna~en je slovom M (inicijal plani598 HRVATSKE PLANINE
Mali Troglav i Livanjsko polje s Velikog Troglava (Darko Grundler) narke Meri koja ga je ozna~ila). S vrha najprije u jz.smjeru do prvog breùljka, zatim strmo dolje d. kroz sipar, pa kroz klekovinu i izme|u stijena do Malih Poljani~kih vrata u bukovu {umu, kroz nju strmom stazom u Sajkova~kòdrlo i na kraju mije{anom {umom silaz na pl. stazu iznad Popari} lokve (1400 m). Silaz dovle traje samo 1,30 h, a vrijedan je i zbog izvanrednog vidika na stijene M. Troglava. £ 3. Sajkovi}i – Troglavska vrata 12 km – Troglav 3 h. Tko ima vozilo, moè pje{a~ki uspon na Troglav skratiti na pola ako se doveze u blizinu »Troglavskih vrata« {umskom cestom. Od putokaza kod spomenika u selu Sajkovi}u skrenuti cestom za Prolog 3,5 km mimo Sajkova~ke {kole do zadnje ku}e l. (Petrovi}a ku}a). Odavle d. {umskom cestom mimo crkve i groblja u {umu tzv. Popovim putem, uz napu{tenu lugarnicu i kroz podru~je zvano Sje~e do ostataka radni~kih baraka (8 km). Odavle jo{ oko 4 km (na drugom ra~vi{tu d.; l. je Vje{ti} gora) do dva stabla zvana Troglavska vrata na visini od 1300 m (dalje v. 2). LITERATURA Beck, M. G.: Ein Ausflug auf den Troglav. Wiss. Mitt. aus B. und H. 1897., 5; Milojevi}, B. @.: Bele{ke o gle~erskim tragovima. Gl. geogr. dru{tva 7-8, 1922., 294; Cveti{i}, V.: Troglav. S planina i gora III, 7, Zagreb 1930.; Horvat, I.: Dinarske planine. HP 27, 1931., 332; Regner, B.: Nekoliko dana s dinarskirn gor{takom. HP 30, 1934., 187: Regner, B.: Preko Svilaje na Troglav. HP 33, 1937., 366; Lu~i}
Roki, P.: Preko Dinarskih planina na [atorsko jezero. HP 34, 1938., 195; Jelaska, V.: Na Troglavu i [ator planini. NP 5, 1953., 346; Jelaska, V.: Profili. NP 13, 1951., 275; Kahle, V.: Moj prvi »prvenstveni«. NP 16, 1964., 258; Kapor, I.: Troglav. NP 21, 1969., 261; Donadini, F.: Zimski uspon na Troglav. NP 22, 1970., 289; Margeti}, A.: Kroz Prolog-planinu. NP 24, 1972., 129; Jutrovi}, V. i T.: Bili smo na Troglavu. NP 24, 1972., 133; Margeti}, A.: Troglav i dinarska visoravan. NP 30, 1978., 115; Tollazzi, B.: Troglavu u pohode. NP 34, 1982., 127. Tu{nica Tu{nica se nalazi izme|u Bu{kog blata, te Livanjskoga i Duvanjskoga polja. Pripada dinarskom gorskom sustavu, ali je iz njezina niza donekle izdvojena pa djeluje prili~no osamljeno. To je i bilo razlogom da je njezin vrh posluìo za smje{taj velikog objekta RTV Sarajevo, u kojemu je sve do raspada Jugoslavije boravila stalna posada. U njoj su planinari uvijek bili srda~no do~ekivani, a mogli su i no}ivati. Iako je Tu{nica prili~no visoka, dosad su je poha|ali samo planinari iz oblìnjih mjesta. Zasjenjena visinom Cincara, KaVisoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 599
me{nice i Vran planine, ostala je drugim planinarima gotovo nepoznata i ovo je prvi njezin pl. opis. Glavni su joj prilazi sa s. strane iz Livna i s i. strane iz Tomislavgrada. Prvi je pje{a~ki, a drugim mogu do vrha i vozila. Narodno je ime za vrh Tu{nice Vitrenik zbog stalnih vjetrova, a i ime se Tu{nica pripisuje vremenskim neprilikama na ovoj planini (od glago-
la natu{titi). Prvi su je markirali ~lanovi PD-a »Cincar« Tu{nica (Ivo ^eko) iz Livna. £ 1. Golinjevo – Crne njive – Tu{nica 3,30 h. Golinjevo je selo na jz. podnòju planine nedaleko od Bu{kog blata, a 23 km j. od Livna. Dolaze}i iz Livna, markacija po~inje l. prije mosta, kod ku}e Iske Velagi}a. Orijentacija je laka jer je TV toranj na vrhu dobar orijentir, ali je uspon prili~no naporan jer svladava oko 1000 m visinske razlike, dobrim dijelom uz padinu izloènu suncu. U po~etku prolazi pored dvaju groblja izme|u Velagi}a i Kuli{evih ku}a i stiè do raskrìja s betonskim koritom za napajanje blaga. Odavle se penje preko kamenjara i livada, djelomice trasom puta za TV zgradu na vrhu. Dalje ide rubom borove {ume zvane Meda~a i zatim izlazi na ravan Mandak (vidik na Bu{ko blato). Preko nje {irokim putem 2 km do Crnih njiva (dovle se moè do}i i osobnim automobilom). Slijedi uspon kroz podru~je zvano Buànin, izme|u Krivi}a drage, Gvozda i Male Tu{nice. Na visini od 1200 m je nepresu{an izvor Ubli} (markirani odvojak od 500 m). Dalje cestom za TV toranj na vrhu (markirane kratice) mimo prve i druge trafostanice, zatim preko Perkovi} njiva do po~etka 200-metarskog o{troga zavr{nog uspona koji je osiguran èljeznim motkama zbog velikih snjènih nanosa. Od zgrade na vrhu (1697 m) pruà se vidik na Livanjsko, Duvanjsko i Kupre{ko polje, na velik broj dalmatinskih i BiH planina, te na more sve do otoka Bra~a. £ 2. Stipani}i – Vu~ipolje – Tu{nica 13 km. Selo Stipani}i nalazi se 8 km cestom zapadno od Tomislavgrada. Izme|u mosta na rije~ici Jo{anici i crkve skre}e d. makadamska cesta preko napu{tenoga rudnika ugljena Vu~ipolje i vodi na sam vrh Tu{nice do TV objekta. Uspon nije markiran. ^vrsnica zemljovid na str. 602 Smje{taj i reljef. ^vrsnica (ili ^vrstnica) najvi{a je planina koju opisuje ovaj vodi~. Na njoj se diè desetak vrhova iznad 2000 m. Pripada Dinaridima i prema tome je vapnena~ke gra|e i dinarskoga smjera pruànja. Za razliku od drugih dinarskih planina, ona ipak nema izraèn hrbat, nego oblik visoravni koja zauzima podru~je sli~no kvadratu od 15x15 km. Visoravan je o{tro ome|ena prirodnim granicama. S istoka je duboko usje~en kanjon rijeke Neretve koji je dijeli od Prenja, sjeverno je isto tako duboko usje~ena dolina rje~ice Doljanke, a jùno dolina rje~ice Dreànke duga~ka 28 km. Zna~ajno je, nadalje, da je visoravan popre~nim uleknu}em na liniji Diva Grabovica – Dugo polje podijeljena na s. dio (Muharnica i Plasa) i j. dio 600 HRVATSKE PLANINE
(V. i M. ^vrsnica). Na svakom od njih diè se s visoravni niz vrhova koji donekle ~ine greben. U s. je dijelu prili~no dobro izraèn greben Vilinca (2116 m), a u j. dugi niz neizrazitih kamenih glava me|u kojima je i najvi{i vrh ^vrsnice Plo~no (2228 m). Sva ostala visoravan bezvodan je kr{ i kamena pusto{ nalik ustalasanom moru, pogotovo V. ^vrsnica. Iznimka je {umovita Muharnica u najsjevernijem dijelu koja u svojoj Vali (uvali) ima i nekoliko izvora. Mjestimice se nalaze pli}i kotlovi ledenja~kog podrijetla. Najve}e je ledenja~ko korito izme|u oba spomenuta niza vrhova, koje se stepeni~asto spu{ta u si. smjeru prema Dugom polju, a i samo je Dugo polje ledenja~kog podrijetla (~eone morene na kraju Blidinjeg jezera). Prirodne zna~ajke. Na visoravni je o{tra planinska klima, tako da se na osojnim stranama do konca ljeta nalaze snjeànici. Za razliku od pusto{i na visoravni, gdje ima tek trave i klekovine, na padinama ima lijepih {uma. Osobito je lijepa {uma endemske munike u dolini Divi Grabovici. Najbogatije su {ume na Muharnici, ali su jako stradale od pretjerane sje~e (eksploatacija {ume zapo~ela je 1929. u Doljanima, gdje je 1937. bila i prva pilana). U donjim slojevima ^vrsnica je gra|ena od verfenskih {kriljevaca, a iznad njih su trijaski i jurski vapnenci i dolomiti. Gorski su grebeni gra|eni od plo~astih vapnenaca koji se pruàju smjerom sz.-ji. Planina pripada dubokom krasu i zbog toga je bezvodna. Sve padaline ubrzo poniru u dubinu i javljaju se tek na podnòju u obliku jakih izvora. Najja~i je Komadinovo vrelo j. od Jablanice, ispod `. pruge, koje se snànim slapom odmah ulijeva u Neretvu. Na planini je nekoliko jezera (Crepulja na Plasi, 1560 m; Crvenjak, 1900 m i jo{ dva manja, jedno na Muharnici i drugo na Majdanima) te nekoliko manjih izvora, no te{ko ih je na}i i, uz to, ljeti ve}inom presu{uju. Flora i fauna. Obronci su do 1200 m pod bjelogori~nom {umom, a ve} od 1100 m po~inje crnogorica (posebno je vrijedna endemska munika). Visora-
van je kamenjar s obiljem trave i klekovine bora. ^vrsnica je u botanici glasovita po endemima koji su tu prvi put na|eni: Dianthus Freinii (Frajnov klin~i}), Minuartia Handelii (Handel-Mazzetijeva mi{njakinjica), Edraianthus hercegovinus (uskolisno zvonce), Asperula hercegovina (hercegova~ka lazarkinja), Aquilegia dinarica (dinarska orlica). Bogata su nalazi{ta endema sibireje kroatike i prenjske o{trice, a zanimljivo je i neobi~no nisko stani{te runolista (kod Jelenka iznad Blidinjeg jezera). U pogledu faune valja istaknuti da je ^vrsnica pravo carstvo divokoza (ra~una se na vi{e od 1000 grla). Uz to ima obilje sitne i krupne divlja~i (medvjed, srna, divlja svinja itd.) tako da je ^vrsnica odavna poznata kao dobro lovi{te. U tu su svrhu podignute brojne lova~ke kolibe (@lijeb, Tisa, Sokolje, Plasa, Drijena~, Reljef ~vrsni~ke visoravni Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 601
Bijeli potok, Strop, Vitlenica, Jagodnik) koje mogu i planinarima posluìti kao
skloni{te. Planinarstvo. Po~eci planinarstva na ^vrsnici vezani su uz djelovanje gra|evinske direkcije austrougarske uprave iz Sarajeva koja je po zamisli inspektora Julija Pojmana po~etkom 20. st. dala sagraditi lova~ke kolibe na Plasi i na @lijebu, a uz to i pl. staze do njih (na Plasu iz Jablanice, a na @lijeb iz Dive Grabovice). Osim toga markirala je ~etverokutima »Pojmanovu stazu« iz Jablanice preko Plase i Vilinca u Divu Grabovicu. Ipak je {iri prodor u planinu omogu}ilo tek djelovanje sarajevske podrùnice HPD-a »Bjela{nica«, koja je 1939. u klju~nom sredi{njem dijelu, pod V. Vilincem, sagradila pl. ku}u Diva Grabovica i Mezi}a kuk s Vilinca (1961 m), najvi{u ku}u u povijesti hrv. planinarstva. Zanimljiv je podatak da su se ljudi zaslùni za izgradnju mahom zvali Josip: predsjednik dr. Fleger (1896.–1993.) i tajnik Pla~ek (1897.–1979.), zatim graditelj Meline iz Jablanice i seljak Klepica (1909.–1969.) iz Doljana, koji je prevozio gra|u i opskrbu, a poslije se istaknuo i kao vodi~. Njima treba prirodati petog Josipa, alpinista Sigmunda (?–1943.), tako|er ~lana »Bjela{nice«, koji je poticao penja~ke i skija{ke uspone. Nakon Drugoga svjetskog rata prilaz su olak{ale brdske ceste iz Jablanice na Blidinje i iz Posu{ja na najvi{i vrh Plo~no do vojnog objekta. Prilikom Zimske olimpijade u Sarajevu sagra|en je na Risovcu pl. dom i skija{ka ì~ara. Preko ^vrsnice trasirana je i Hercegova~ka pl. transverzala (dionica Diva Grabovica – Vilinac – Plo~no – Blidinje). Progla{enje Parka prirode Blidinje 1994. g. otvorilo je planinarstvu nove perspektive. Alpinizam. Prvi penja~ki uspon izveo je Josip Sigmund 1937. u stijeni Klapavice, a 1939. zapo~eli su ~lanovi AO HPD-a iz Zagreba sustavnu alpinisti~ku obradu stijena. Najprije je 1939. Slavo Brezove~ki ispenjao 1350 m visoku sz. stijenu Velikog kuka iznad Dive Grabovice (najvi{a stijena u hrv. planinama uop}e), zatim su 1940. penjali u Mezi}a (Meri}a) kuku (1681 m) i Pe{ti-brdu (2030 m), a ljeti 1941. organizirali penja~ku ekspediciju od dva tjedna. Rezultat je desetak prvenstvenih uspona opisanih u ~asopisu »Hrvatski
planinar« 1938.–1942. Park prirode Blidinje i Dugo polje. Na sz. podno`ju ^vrsnice, izme|u nje i Vran planine, pruà se planinska visoravan Dugo polje koja je po prirodnim, pejzànim i etnografskim sadràjima jedinstvena u {irim razmjerima. Godine 1995. Zastupni~ki dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne proglasio je Dugo polje, Vran i Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 603
^vrsnicu parkom prirode i dao mu ime po Blidinjem jerezu u sredi{njem dijelu. Osnovan je upravni odbor radi brige o parku. Dugo
polje ima oblik korita i doista je dugo (oko 12 km). [iroko je 2–3 km i visoko prosje~no 1250 m. Smjer pruànja je jz.-si., dakle okomit na smjer pruànja Dinarida. Postupno se diè u si. smjeru. Uglavnom je pokriveno livadama, tako da se gotovo sa svakog mjesta pruàju {iroki vidici na ^vrsnicu i Vran planinu. Pojedini dijelovi Dugog polja imaju posebna imena i osobitosti, tako Ivan-dol, Rudo polje, Risovac, Masna luka, Sovi}ki Tipi~na pojata s krovom do zemlje (Strmi) dol itd. Polje ima dobre uvjete za razvoj zimskoga i ljetnog turizma. Nakon zamiranja sto~arstva, po~eli su se nekada{nji ljetni stanovi pretvarati u vikendice, osobito u okolini Blidinjeg jezera, koje je u novije doba postalo jedno od glavnih turisti~kih sredi{ta Hercegovine. Rat u BiH nakon raspada Jugoslavije imao je za posljedicu probijanje strate{ke ratne ceste Tomislavgrad – Rama, koja prolazi uzdù cijeloga Dugog polja i penje se na visinu od 1300 m. Ta cesta, koja je za Hrvate u ratnom okruènja bila od ìvotne vànosti, danas je glavna prometnica Parka prirode Blidinje. Osim toga je preusmjerila glavne pl. prilaze s isto~ne strane na zapadnu i donekle nadomjestila gubitak pl. ku}e na Vilincu. Stanovni{tvo. Dugo polje i okolica Blidinjeg jezera su od pamtivijeka sto~arski kraj u kojemu se sve do rata nakon raspada Jugoslavije odvijao zanimljiv tradicionalni polunomadski sto~arski ìvot. »Izdig« blaga zapo~injao je po~etkom lipnja, a »sjavljivanje« je bilo sredinom listopada, oko Miholj-dana. Uzdù rubova polja nanizane su skupine ljetnih stanova hercegova~kih sto~ara, mahom Hrvata. Svaka skupina po tradiciji pripada odre|enim selima. Takve su skupine stanova Br~an, Risovac, Rudo polje, Ivandol, Barzanja, Svr`nica, Masna luka itd. Znade se da je 1935. g. bilo 255 obitelji, 87 stanova i 167 pojata. Planinari su tu uvijek bili srda~no prihva}ani. Iako je klima o{tra, a fluvioglacijalni nanos od kojeg se sastoji tlo Polja neplodan, mjestimice se sije je~am i kukuruz. Dapa~e, neka su ljetna naselja tijekom vremena postala stalna, pa je tako Risovac u 20. st. imao ~ak i {kolu. Vjekovnu prisutnost ~ovjeka svjedo~e nekropole bogumilskih ste}aka, od kojih je najve}a upravo nasred polja uz cestu. @iva je i narodna predaja o zborovima hrvatskih knezova u Kongori (na izlazu tjesnaca Grla), o herojstvu djevojke Dive Grabov~eve, o junaku i hajduku Mijatu Hajduk i narodni junak Mijat Tomi}u (poginuo oko 1657. g.).
Tomi} Blidinje jezero (1183 m) ima povr{inu 3,2 ~etvorna km, najve}a mu je dubina 4,5 m, a duìna 3 km. Ovisno o padalinama, ove dimenzije prili~no variraju (g. 1935. jezero je poplavilo okolinu, a 1940. posve presu{ilo). Zimi je pod ledom, a ljeti neobi~no toplo (25 °C) i zato prikladno za kupanje, jedino {to je voda mutna, a obala mjestimice muljevita. Ime Blidinje vjerojatno ima osnovu u ikavskom obliku pridjeva blijed. Jezero je ledenja~kog podrijetla, o ~emu svjedo~e ~eone morene nad jz. obalom. U njegovoj vodi ìve ribe (o{trulja i bjelica), a ljeti se vide jata divljih pataka i crnih ptica {to 604 HRVATSKE PLANINE
ih narod naziva gnjurcima (zimuju na Mostarskom blatu). J. od jezera, kod ljetnih koliba Barzanja, nalazi se nekropola ste}aka. Izbor putova. U ^vrsnicu vode tri brdske ceste: jedna iz Jablanice kroz Doljane i Sovi}ka vrata na Blidinje, druga je spomenuta ratna cesta koja stiè na Blidinje sa suprotne strane, od Tomislavgrada preko sela Lipe, tre}a je iz Posu{ja preko Pokle~ana do objekta biv{e JNA na najvi{em vrhu (Plo~no, 2228 m). Ove ceste omo- Franjeva~ka ku}a u Masnoj luci gu}uju po~etak uspona na visini od 1250 m, zbog ~ega su danas u drugom planu klasi~ni usponi iz doline Neretve (od `. p. Jablanica, Grabovica i Drènica), me|u njima i onaj najljep{i kroz veli~anstvenu dolinu Divu Grabovicu. U 12 km dugoj dolini Blidinje – Dugo polje tri su glavna polazi{ta za uspon: biv{i pl. dom na Risovcu na si. kraju, naselje Barzanja na j. obali Blidinjeg jezera i na pola puta me|u njima Masna luka s franjeva~kom rezidencijom. Sve su tri to~ke pristupa~ne motornim vozilima, pa i autobusima. Zasad je markiran uspon od Risovca do V. Vilinca, koji je i najatraktivniji radi najljep{eg vidika i tradicije
vezane uz lokaciju nekada{nje pl. ku}e. Na Vilinac se moè i iz Masne luke, ali taj prilaz tek treba ozna~iti. Ozna~eni su i usponi s Blidinja na Vilinac i na Plo~no, a na taj se vrh moè i vojnom cestom. Prije uspona u ^vrsnicu mogu se u Mostaru kod PD-a »Prenj 1933« dobiti podaci o trenutnom stanju na terenu ili se dogovoriti o angaìranju vodi~a. Zbog udaljenosti javnog prometa, potrebno je osigurati vlastito prijevozno sredstvo. Budu}i da glavni usponi na ^vrsnicu, a isto tako i na Vran planinu (v. idu}e poglavlje) vode s ceste koja prolazi uzdù Blidinja, zapo~injemo s njezinim opisom. £ 1. Cesta uzdù Parka prirode Blidinje. Po~etnom to~kom na Blidinju moèmo smatrati malo naselje Barzanju na j. obali Blidinjeg jezera gdje se nalazi gostionica »Jelinak« i crkva Marije Snjène sagra|ena 1995. g. Do Barzanja, Blidinje jezero i ^vrsnica Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 605
tog mjesta ima cestom iz Tomislavgrada preko Lipe 30 km, iz Posu{ja preko Pokle~ana 30 km, iz Mostara preko Goranaca (dotle asfalt), Bogodola, Ladine i Karamanovih klanaca 70 km. Od Blidinjeg jezera vodi uzdù cijelog Dugog polja cesta s mnogim odvojcima. [iroka je gotovo 10 m, nije asfaltirana, a odvojci su obiljeèni stiliziranim putokaznim plo~ama. Na brijegu 100 m i. od BarDugo polje i ^vrsnica u pozadini zanje je nekropola ste}aka. Cestom 2 km s. od Barzanje je raskrìje: l. Tomislavgrad (30 km), d. cesta kroz Dugo polje uz obalu Blidinjeg jezera. Nakon 3 km d. je odvojak za Bori~evac, a nakon jo{ 700 m d. odvojak od 2,7 km do franjeva~ke rezidencije Masna luka (sobe za goste; polazna to~ka za uspon na Veliki Vilinac). Oko 1 km dalje d. uz cestu kod groblja je obnovljena crkvica sv. Ante, a 600 m dalje l. je odvojak s natpisom »Pe}ina hajduka Mijata Tomi}a« (skrovi{te hajduka Mijata Tomi}a) kojim se ide do Mijatove pe}ine i na vrh Vran planine. Nakon jo{ 600 m cesta se ra~va: d. Risovac (2,2 km, s odvojkom od 600 m do pl. ku}e), Doljani i Jablanica, a l. Rama preko Kedàre. Svakako treba produìti l. jo{ 1 km do velike nekrolope, bogumilskih ste}aka (50 m d. od ceste). Nekropola se nalazi u Donjim Dragajicama kod Zmijske gomile i vjerojatno potje~e iz 12. i 13. st. Sadrì 127 ste-
}aka u obliku sljemenjaka, sanduka i plo~a ukra{enih likovima konja, ratnika, pletera, zvijezda i loze. Od nekropole je jo{ 4 km do Kedàre, gdje je kapelica na grobu legendarne Dive Ste}ak u Donjim Dragajicama Grabov~eve, mu~enice koja je izgubila ìvot pod kopitima turskih konja brane}i svoju ~ast. Blizu je i Stipi}a livada s masovnom grobnicom 43 Hrvata iz oblìnjeg sela Doljana (v. 3) koje su 28. kolovoza 1993. pobili muslimani. £ 2. Risovac – V. Vilinac 4,30–5 h. S Blidinja postoje razne mogu}nosti uspona na Vilinac, npr. od jezera uz Bori~evac, kroz Razvalu i preko Kulidànova i Vasina stana (6 h markirane staze), od franjeva~ke rezidencije Masna luka i iz Barzanje. Tradicionalni je prilaz od Risovca. Do pl. doma na Risovcu v. 1. Pl. dom Risovac. Zaselak Risovac je jedno od rijetkih stalnih naselja u planini. Stanovni{tvo je, kao i u cijelom Dugom polju, hrvatsko. Dom se nalazi oko 1 km j. od sela. To je ku}a paviljonskog tipa, sagra|ena prilikom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Objektom za sada ne upravljaju planinari. U Planinarski dom Risovac 606 HRVATSKE PLANINE
blizini je skija{ka ì~ara (lift) kapaciteta 800 skija{a na sat, duìne 495 m (donja postaja na 1301, gornja na 1404 m). Od pl. doma dvije su mogu}nosti za uspon na Vilinac. Tko ima automobil nastavit }e 3 km cestom u si. kut Dugog polja pod Sovi}ka vrata, gdje se d. odvaja {umska cesta. Njom 4–5 km do Vitlenice na njezinu kraju, zatim 3–3,30 h za markacijom do ru{evine ku}e na Vilincu. Pje{aci }e s Risovca izravno, ali bez markacije, Ru{evina pl. ku}e na Vilincu (Draèn Paìn) najprije kroz {umu strmim klancem Zazibac i mimo kamene stijene Stog, a iznad {umskog pojasa kroz klekovinu, pa uz jedno jezerce (lokvu) i dalje kra{kim kamenjarom na Mali Vilinac (1988 m). Odavle kratak silaz na prijevoj, pa dalje uspon na V. Vilinac (2116 m) ili silaz l. do ru{evine pl. ku}e. Pl. ku}a Vilinac (1961 m) zapravo se nalazi pod vrhom V. Vilinca (2116 m). Sagradila ju je sarajevska podrùnica HPD-a »Bjela{nica« (otv. 6. kolovoza 1939.). Bila je to najvi{a pl. ku}a u povijesti hrv. planinarstva. Imala je kuhinju, blagovaonicu, cisternu i prigra|eno skloni{te. Na vrhu V. Vilinca »Bjela{nica« je na Josipovo 1936. (19. oùjka) postavila 6 m visok èljezni krì, na spomen prvoga skija{kog uspona na taj vrh. Nepànjom posjetitelja ku}a je nakon Drugoga svjetskog rata izgorjela; obnovljena je 1951. Njome je upravljao PD »Prenj« iz Mostara. Ponovno je uni{tena za vrijeme rata nakon sloma Jugoslavije. U povodu 60-godi{njice njezine izgradnje postavljena je 2000. g. na ku}i spomen-plo~a. Vidik od ku}e na Veliki Kuk, Mezi}a kuk i
Pe{ti-brdo, te u dubinu na Divu Grabovicu, smatra se najljep{im u hrv. planinama. Ku}a je bila tradicionalna baza penja~ima za polazak u stijene Pe{ti-brda (450 m visine) i u Mezi}a kuk, a planinarima za uspon na V. Vilinac i Plo~no (3 h). Idealna lokacija u sredi{tu ^vrsnice ~ini ovu ku}u nenadomjestivom i njezinu obnovu nùnom. Od ku}e do Velikog Vilinca (2116 m) ima oko pola sata uspona ozna~enim putem. Zbog svoga sredi{njeg smje{taja vrh pruà naj{iri vidik na cijelu ^vrsnicu iako je 112 m niì od najvi{ega vrha (Plo~no, 2228 m). Sastoji se od dva vrha, od V. i od M. Vilinca. Prvi je gra|en od dolomita, a drugi od vapnenca. Njihov je greben duga~ak 4,5 km i po bogatstvu flore prirodni je botani~ki vrt. £ 3. Jablanica na Neretvi – Doljani – Risovac 26 km – V. Vilinac 4 h. Iz Jablanice (a. p. ì. p.) treba s magistrale Sarajevo – Mostar skrenuti asfaltiranim odvojkom dolinom rje~ice Doljanke 11 km u selo Doljane. Doljani su selo koje je me|u planinarima na glasu zbog tradicionalne susretljivosti i razumijevanja za planinarstvo. Tu je ìvio legendarni Jozo Klepica (1904.–1969.) koji je kao vodi~ bio vi{e od 300 puta na ^vrsnici, brinuo se za pl. ku}u na Vilincu i pedesetih godina u Doljanima osnovao seosko PD »Vilinac«. O stanovnicima je J. Sigmund 1940. napisao: »Oni pronose tradiciju hrvatskog sela i naroda s koljena na koljeno, onom uporno{}u na{ih gor{taka, koja im je svetinja, za koju ginu, a i za koju se bore« (HP 1949., 68). Selo je danas pusto i u ru{evinama jer je 28. kolovoza 1993. spaljeno, a mnogi su stanovnici poubijani. Iz Doljana brdskom cestom 10 km u zavojima preko sela Sovi}a (tako|er spaljeno u ratu) na prijevoj Sovi}ka vrata (1264 m). Nakon ja~ih ki{a cesta je ponekad neprohodna zbog nanosa. Sa Sovi}kih vrata iznenada se pruà lijep vidik na ^vrsnicu, Vran i Dugo polje. Silaz da drugu stranu. Tu se najprije d. odvaja brdska cesta u Vran-planinu, malo dalje l. {umska cesta prema Vilincu (v. 1), a na 5. km od Vrata l. je odvojak od 600 m do pl. doma RiVisoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 607
sovac. Dalje v. 2. Prije puta
treba se raspitati dopu{ta li prolaz »muslimanska komponenta« armije BiH. £ 4. @. p. Grabovica – @lijeb – V. Vilinac 7 h. Od `. p. Grabovica u z. smjeru dolinom Dive Grabovice. I za ovaj prilaz treba se raspitati dopu{ta li ga armija BiH. Diva Grabovica jedna je od najljep{ih dolina u Dinaridima. Usje~ena je duboko u ^vrsnicu i zatvorena poput amfiteatra s tri Uspon iz Dive Grabovice na Vilinac strane stijenama Plase, Drinja~e i Male ^vrsnice. Duga~ka je 7, a {iroka 6 km. U gornjem je dijelu grebenom uzdùno podijeljena u dva dijela, lijevo je carstvo stijena i kr{a zvano Radava, a desno je @lijeb kojim se uzlazi na planinu. Iz doline se diè lijepo izvedena lova~ka staza u brojnim zavojima do male i nagnute travnate visoravni @lijeb gdje se nalazi lova~ka brvnara. Ovo je mjesto kao stvoreno za duì odmor, pa i no}enje jer tu ima ìve vode, a i vidik je prekrasan. Kolibu i put do nje sagradila je po~etkom 20. st. gra|evinska direkcija austrijske uprave iz Sarajeva. Od @lijeba put vodi mimo Hajdu~kih vrata, golemih prirodnih vrata u stijeni na visini od 1800 m (zovu ih jo{ i Hercegova~ka vrata i [uplja stijena) do lova~ke kolibe Tisa (usput se obi~no vide divokoze). Iznad nje staza izlazi na ~vrsni~ku visoravan, gdje strmina popu{ta. Preko visoravni za markacijom do ru{evine pl. ku}e na Vilincu i na vrh Vilinca. £ 5. Posu{je – Pokle~ani – Plo~no 40 km. Iz Posu{ja 17 km asfaltnom cestom do sela Pokle~ana. Nakon 1,5 km l. te nakon jo{ 6 km d. brdskom cestom do groblja izme|u G. i D. Bara, odakle se preko G. Bara penje u brojnim zavojima s jz. strane na Plo~no (2228 m), najvi{i vrh ^vrsnice. Ima oblik kamene glavice gra|ene od plo~asta vapnenca (odatle mu i ime). Na s. je strani manji kotao ledenja~kog postanka. Na vrhu je objekt biv{e JNA, poradi kojeg je i probijena cesta. Zasad je objekt na vrhu u zoni odgovornosti »hrvatske komponente« armije BiH. LITERATURA (^. - skr. ^vrsnica) Proti}, : Izlet na Plasu i ^. HP 11, 1908., 84; Simonovi}, R.: Preko ^. u Drènicu. HP 12, 1909., 7 i 33; Rengjeo, I.: Plasa. HP 20, 1924., 72; Simonovi}, R.: ^. planina u Hercegovini. Priroda 16, 1926., 95-109; Proti}, : Blidinjsko jezero. Glasnik Zemaljskog muzeja BiH. sv. 39, 1927.; Fleger, J.: Sa ^. planine. HP 31, 1935., 201 i 257; Milojevi}, @. B.: ^. Hrv. geografski gl. broj 6, 1935., str. 17; Popovi}, J.: Ljetni stanovi na Plasi, Muharnici i ^. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, sv. 47, 1935.; Fleger, J.: Vran-planina. Kalendar »Napredak«, Sarajevo 1936., 326; Sigmund, J.: Skija{kim tragom preko ^vrsni~kog gorja. HP 34, 1938., 22; Sigmund, J.: Prvenstveni penja~ki uspon preko sj. stijene Klapavice. HP 34, 1938., 65; Fleger, J.: Gradnja prve pl. ku}e pod V. Vilincem. HP 35, 1939.,8; Stipi}, Lj.: Skija{ki izlet na ^. HP 35, 1939., 129; Fleger, J.: Strmoglavnica. HP 35, 1939., 337;
Sigmund, J.: Skija{ko krstarenje na ^. HP 36, 1940., 65; Brezove~ki, S.: Ji. stijena V. kuka na ^. HP 36, 1940., 225; Fleger, J.: Novo nalazi{te biljke »sibirea croatica« na ^. HP 36, 1940., 281; Sigmund, J.: Uspon na Plo~e. HP 37, 1941., 128; Mihaljevi}, K.: Kroz stijenu Pe{ti-brda, HP 37, 1941., 332; Dragman, M.: Kroz Meri}a stijenu. HP 37, 1941., 273; Brezove~ki, S.: Sj. stijena Meri}a kuka. HP 38, 1942., 57; Brezove~ki, S.: Sj. stijena Pe{ti-brda. HP 39, 1943., 120; Tehni~ki opisi prvenstvenih uspona. NP 1, 1949., 314; Korjeni}, E.: Vi{e od 300 puta na ^. NP 19, 1967., 231; Pla~ek, J.: Sje}anje na ^. i gradnju ku}e na Vilincu. NP 19, 1967., 244; Hil~i{in, P.: V. kuk na ^. NP 22, 1970., 123; Fukarek, P.: Fitocenolo{ka istraìvanja i kartiranja. ANU BiH, Odjel prirodnih i mat. nauka, knj. 11, 1970.; Gafi}, M.: U stijeni V. kuka; Mihi}, Lj. J.: Planine Prenj i ^. sa Bora~kim jezerom. Jablanica 1973. (442 str.); Gafi}, M.: U stijeni V. kuka. NP 25, 1973, 263; @alica, S.: Mezi}a stijene. NP 27, 1975., 17; @alica, S.: Velike stijene u BiH. NP 35, 1982., 153; Kova~i}, V.: Kako do}i na ^. NP 41, 1988., 125; @alica, S.: Moje velike stijene. NP 42, 1989., 245. 608 HRVATSKE PLANINE
Vran planina zemljovid na str. 602 Vran planina je tre}i dvotisu}ak opisan u ovom vodi~u. Diè se iznad Blidinjsko-risova~ke udoline, na suprotnu (sz.) stranu od ^vrsnice. I visinom i razvedeno{}u zaostaje za njom pa stoga planinare manje privla~i. Za razliku od bogato razvedenog reljefa ^vrsnice, Vran ima oblik jednostavnog ~unja koji se diè ravno iznad Dugoga polja. Vrh ipak nije jednostavan {iljak kao {to se ~ini iz doline i ima ~ak ~etiri vrha vi{a od 2000 m na udaljenosti od 3 km. Po prilici na sredini te linije je najvi{i vrh, Veliki Vran (2074 m). Na padini iznad Dugoga polja nema {ume i zato je orijentacija na usponu laka premda markacija nije obnavljana od 1990. g. Tek je pri vrhu malo teè kroz pojas klekovine jer je staza zarasla otkad je rat prekinuo planinarske uspone. Na usponu se prelazi preko nekoliko koso poloènih travnatih visoravni koje narod naziva plesno. U zale|u Vran obiluje {umama. £ 1. Dugo polje – Veliki
Vran 3 h. Na vrh se moè skrenuti s ceste koja okruùje planinu s j. strane na nekoliko mjesta, pa tako s Kedàre nemarkiranim stazama preko Velikog (2023 m) i Malog visa (2017 m). Uobi~ajen je prilaz s ceste po prilici na sredini Dugog polja, 7 km od Barzanje. S ceste treba skrenuti kod putokaza s natpisom »Pe}ina hajduka Mijata Tomi}a« (v. ^vrsnica, 1) u blizini {ljun- Vran planina od bogumilskih ste}aka na Dugom polju ~are. Put vodi prili~no jednoli~nom padinom, ve}inom bez puta. Iznad majdana prolazi kroz pojas klekovine, zatim preko plesna Stekovo do prijevoja, gdje treba kod konjske staze d. kroz rijetku klekovinu na vrh. Put vodi prili~no jednoli~nom padinom, dijelom stazama, dijelom bez puta. S vrha se moè si}i na suprotnu stranu po strmom kamenjaru bez markacije do konjske staze, koja d. vodi do mjesta gdje smo po~eli uspon. LITERATURA Mari}, P.: Vran planina: HP 90, 1998., 111. ^abulja Smje{taj i reljef. ^abulja (izgovara se i ^abolja) tipi~na je kra{ka planina dinarskog smjera pruànja (sz.-ji.). Duìna joj je oko 30 km, a pruà se od rijeke Neretve sve do blizine Blidinjeg jezera, gdje se veè za ^vrsnicu. Ima dvije vrlo karakteristi~ne padine: kratku, sjevernu, koja se ru{i u dolinu Neretvine pritoke Dreànke barijerom stijena visokih preko 1000 m, i ju`nu, blago poloènu podgorinu koja se postupno spu{ta gotovo 15 km sve do Mostarskog blata. Ova padina sluì za ispa{u i na njoj je velik broj ljetnih stanova stanovnika zapadne Hercegovine. Najvi{a stalna naselja doseù visinu oko 900 m. Gra|ena je od mezozojskih vapnenaca, a ima i dolomita. U jz. dijelu ima morenskih nanosa koji su ostatak pleistocenske glacijacije. Planina je uglavnom gola i kr{evita. Bezvodna je i vode se moè na}i samo u Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine 609 ~atrnjama (najvi{e ih je u Bogodolu i Donjim Docima) ili se vadi snijeg iz jama ledenja~a (npr. u Dolovima). Malo {ume, uglavnom bukove, ima na z. i sz. strani. Floristi~ki je vrlo zanimljiva. Godine 1905. na{ao je na njoj O. Reiser iz sarajevskoga Narodnog muzeja endem sibireju kroatiku. Planinarstvo. Po~etak planinarstva vezan je za osnivanje podrùnice HPD-a »Prenj« u Mostaru (osn. 19. 11. 1933.). Prvi planinarski putopis objavljen je 1935. u »Hrvatskom planinaru«, a nakon toga je markiran i prilaz na najvi{i vrh Veliku Vlajnu (ime nastalo saìmanjem od Vlahinja). Sredinom sedamdesetih godina preko ^abulje je provedena dionica Hercegova-
~ke pl. transverzale. Na vrhu su mostarski planinari 1985. ugradili plo~u s natpisom i postavili metalnu piramidu. Izbor prilaza. Do najzanimljivije to~ke u planini, V. Vlajne, najlak{i je prilaz iz Bogodola (800 m), odakle treba j. padinom svladati gotovo 1000 m vis. razlike (ljeti nesnosna èga). Taj se uspon moè automobilom skratiti na pola brdskom cestom iz Bogodola. Tradicionalni prilaz iz Drènice danas je zapu{ten jer ga je dugo spre~avala armija BiH. Novija je cestovna mogu}nost prilaz od Blidinjeg jezera pod ^vrsnicom. Markacije su posljednji put obnovljene g. 1989. £ 1. Mostar – Bogodol – Koliba A|onti} 40 km – V. Vlajna 2 h. Iz Mostara asfaltnom cestom u Gorance, dalje makadamskom cestom u Bogodol (28 km; a. p.). Iz Bogodola produìti 10' vònje prema Ladini i Blidinju do ra~vanja, odakle d. brdskom cestom (samo za terenska vozila) jo{ oko 30' vònje (na ra~vanju nakon 10' treba d. krakom) mimo Gali}a kolibe do kolibe i vikendice A|onti}a. Odavle pje{ice stazom koja prelazi brijeg, nakon 30' na drugoj strani sije~e markaciju Bogodol – Pavlova Jela (markacije dugo nisu obnavljane) i nakon jo{ 10' stiè na okruglu lokvu Kondù{u na podnòju vrha. Slijedi jo{ 1 h vrlo o{tra uspona na vrh Velike Vlajne (1780 m). Na drugu stranu iznenada se pruà gotovo nestvaran pogled u tisu}umetarsku dubinu do dna kanjona Dreànke i preko njega, u daljini od 3–4 km na ^vrsnicu. £ 2. Blidinje jezero – Bogodol – Koliba A|onti} oko 35 km – V. Vlajna 2 h. Od naselja Barzanja na Blidinjem jezeru (v. ^vrsnica, 1) cestom 6,5 km na jug z. podnòjem oko Jelenka (1806 m) do izlaza iz Parka prirode Blidinje gdje s l. odvaja brdska cesta za Klance (putokaz). Slijedi jo{ 1 h vònje mimo gostionice Mihalj i Karamanovih klanaca (1292 m) na vrhu kanjona Dreànke (vidik u dubinu). Nastavljamo cestom i za~as se d. odvaja krak u Rakitno, malo dalje jo{ jedan krak, tako|er d. Prolazimo uz grobnicu Ante i Mate Loza (d. od ceste) i nakon 45' vònje od Karamanovih klanaca stièmo do baraka drvosje~a u {umi Pavlova jela. Tu na raskrìju l. jo{ 40' vònje u Ladinu do ceste koja se odvaja l. uzbrdo za A|onti}e (samo za terenska vozila). Dalje v. 1. LITERATURA Bo{njak, K.: ^abulja planina. HP 31, 1935., 76 i 99; Pla~ek, J.: Uspon na ^abulju planinu HP 38, 1942., 121; ^au{evi}, H.: Iznena|enja na ^abulji. NP 15, 1963., 149; [ehi}, M.: ^abulja. NP 24, 1972., 123; }, M.: Na ^abulju zimi. NP 27, 1975., 119; Ku}an, I.: Sje}anja na ^abulju. NP 37, 1985., 79. 610 HRVATSKE PLANINE KAZALO (kosa slova zna~e stranicu na kojoj je slika) Adolfovac 72, 72 Crni Lug 271, 271 Gromova~a 419 Ani}a kuk 466, 466 Crni vrh (Obru~) 341, 342 Guslica 333, 340, 340, 343
Anindol 102 Gvozdansko 245 ^abar 318 Babi}a jezero 495 ^abulja 609 Hahli}i 327, 322 Babin vrh 463, 463 ^ardak, Dilj-gora 237 Hajdu~ka vrata 584 Babino jezero 463 ^avi} brdo 249, 248 Hajdu~ki kukovi 420, 427 Babino Polje, Mljet 581 ^elina kuk 448 Ham 168 Babja~a nad Prikom 540 ^e{ljakova~ki vis 224 Hrastovi~ka gora 250, 249 Babrova~a 409 ^evo 176, 176 Hra{}ina 197 Ba~i}-duliba 449, 448 ^inovni~ka livada 61, 61 Humka 204 Ba~i}-kuk 435, 449, 447 ^orina Prosina 459 Hunjka 63 Badanj 492 ^u~erje 76, 76 Hvar 580 Bajer jezero 347 ^vrsnica 601 Barzanja 605 I~i}i 368 Ba{ke O{tarije 444 ]i}arija 376, 384, 376 Ika 368 Bat 503 Ilica 495, 494 Bedemgrad 235, 235 Dabarska kosa 449 Iva~ka glava 228 Begova~a pod Bjelolasicom Dabarski kukovi 441, 441 Ivanec 176 293
Daruvar 219 Ivan{~ica 163, 177, 163 Begova~a, Velebit 413 Debelo brdo 535 Ivine vodice 468 Begovo Razdolje 297, 296 Debeljak 432 Izvor Cetine 497 Belec 174, 174 Delnice 314, 314 Izvor Kupe 272, 272 Belecgrad 174 Dilj-gora 236 Beànec 153 Dinara 491, 499, 501, 496 Jablanac 421, 421 Bijele stijene 283, 284, 287, Diva Grabovica 603, 608 Jankovac 229 288, 283 Djed 249, 249 Japeti} 111, 115, 111 Bilogora 198, 200, 198 Doljani 607 Jasenovica 342 Biokovo 545, 548, 554, 545 Donja Korita 510, 510 Jastrebarsko 115 Bitoraj 274, 274 Drenin 357 Javorje, Vi{evica 279 Bjelolasica 292,293, 295, Drgomalj 315, 314 Javorova kosa 309, 309 292 Drni{ 513, 514 Jazovka 139, 139 Bjelsko 303, 303 Duboka, Papuk 227 Je~mi{te 139 Blagu{a 91 Duboke Jasle 475 Jelenc 341 Blidinje 605, 603 Dubovac 246 Jelengrad 303, 205
Blidinje jezero 604 Dugi otok 566 Jelenjak 385 Bliznec 51, 51 Dugo polje, ^vrsnica 606 Jezera 412 Bojinac 470, 471 Jezerce, Papuk 226 Bol 579 221 Bra~ 577 Kalni~ka gora 155 Bra~ev dolac 597 Francuski rudnici 79, 79 Kalnik 156, 158, 160 Brajkov vrh 382, 382 Fratar 330, 330 Kalvarija 255 Brestovac 71, 71 Frbeàri 317, 317 Kama~nik 307, 307 Brezovac 501 Fuìne 278, 345 Kamanje 138 Brezovica 188, 188 Kameni svati 85, 85 Brezovo polje 212, 215, 215 Gari}-grad 203, 204, 204 Kamenitovac 200 Brgudac 382 Gata 528, 537, 538, 537 Kamenjak 350, 351, 350 Brlònik 385 Gerovo 317 Kamenjak, otok Rab 571, Brod Moravice 316 Glava{ 502, 502 572, 571 Brse~ 375 Glavica 86 Kame{nica 507, 507 Brundo 464 Gola Plje{ivica 482 Kapela 259 Budakovo brdo 435, 437 Gornja Bistra 78, 78
Kapel{~ak 79, 80, 79 Budin{~ina 173 Gornja Stubica 82, 82 Kapovac 235 Buljma 462 Gornji Medvejci 341 Kijevo 502, 502 Burni Bitoraj 274 Gorski kotar 257 Kiza 11, 447, 446 Bursa} 495 Gorsko zrcalo 74, 74 Klade{~ica 93 Gor{~ica 66, 66 Klanjec 194 Cerinski vir 112 Gospa na Krugu 521 Kle~ice 304, 303 Cerova~ke pe}ine 475, 476, Gospodska pe}ina 497 Klek 299, 304, 305, 299 476 Gotalovec 172 Klek, primorski 341 Cesargrad 195, 195 Grabar 446 Klekova~a 589, 590, 589 Cesargradska gora 194 Gra~anica 243 Klikun 244 Cincar 593, 594, 592 Grdanjci 122 Knezgrad 372 Cres 573 Grebengrad 168, 167 Kobiljak 349 Crikvena 425, 425 Grgosova {pilja 103 Kolovratske stijene 289 Crni Dabar 447 Grohot 91, 91 Koludar, Kozjak 518 Kazalo 611 Konj 509, 511, 509 Maksimov hrast 242, 242
O{tarije 444 Koreti}i 142, 143, 143 Mala Paklenica 469, 471 O{trc 106, 109, 106 Korita, ]i}arija 382, 382 Mala U~ka 371, 371 O{trcgrad 175, 175 Kornatsko oto~je 577, 577 Mali Platak 338 O{trica 78, 78 Kostel-grad 193, 192 Mali Rajinac 418, 418 Ozalj 254 Kostelsko gorje 191 Mali{~ak 209, 228 Ozeblin 477, 483, 483 Koti{ina 550, 550 Malovan 464 Kozelin 92, 89, 92 Malovansko jezero 465 Pag 572 Kozik 524, 534, 536 Manita pe} 467, 467 Paklenica, nacionalni park Kozjak 517, 517 Marija Gorska 174 458 Kozji vrh 318 Marija Snjèna 75 Pakleno 331, 330 Kraja~ev kuk 425, 426 Marin Vijenac 563 Pakrac 213 Kraljev hrast 89 Martin{~ak 252, 252 Pala~nik 110 Kralji~in zdenac 70, 70 Masna luka 605 Papuk 218 Krapina 151, 186 Mati}-poljana 295, 295 Pasari}ev kuk 424, 424 Krasno 410, 411, 410 Medvedgrad 68, 68 Paunovac 506 Kr~i}, mlinice 504
Medvednica 37, 35 Pej{in put 523 Kremen 485, 486, 485 Medveja 369 Pelje{ac 560 Krièvci 157 Medvi|ak 348, 348 Pesek 161 Krk 569 Medvje|a vrata 269 Petehovac 314 Krndija 233 Medvje|ak, O{tri 484 Petnja, jezero 238 Krtolin 516 Mezi}a kuk 603 Petrov vrh 218 Kubus 445, 445 Mihanovi}ev dol 176, 196 Petrov vrh, Krndija 235 Ku}a Bon~i} 381 Mikleu{ka jezero 202 Petrova gora 250 Kuna gora 191, 191 Mikuli}i 67 Petrovac 251, 251 Kuna, Konavoska 563, 564, Milanov vrh 318, 318 Petsto stuba 65, 66, 64 564 Milanovo skloni{te 75 Pisani kamen 413, 413 Kunjevod 536 Milengrad 173, 173 Planik 372 Kurin 357, 356 Mili~evi}a {pilja 535 Planik 381, 381 Kutinica 206 Mirevo 434 Planinarska ku}a Mlini{te 434 - Alan 422, 422 Laktin vrh 440 Mljet 581 - Begova~a 430, 429
Laz 77, 77, 89 Mohokos 197 - Belec 174 Lepenice 345 Montokuc 582, 581 - Bijele stijene 285, 286 Lepeni~ko jezero 347 Moslava~ka gora 201, 201 - Bitorajka 275, 275 Lepoglava 177, 181 Moslava~ka Slatina 205 - Bjelolasica 296, 296 Leska 271, 272, 271 Mosor 525 - Boris Farka{ 136, 136 Leustekova staza 72 Mo{}enice 373 - Borovik 233 Liburnija 464, 469 Mo{}eni~ka Draga 373 - Brezovac 501, 501 Li~ka Plje{ivica 481, 482, Mrkopalj 294 - Bukovik 586, 585 477 Mrkvi{te 437 - Cesargrad 195, 195 Lije~ni~ka staza 71 Mudna dol 328, 328 - ^esmina 524, 524 Lipa 66, 66 Muljava, motel 251, 251 - ^vrsnica 600 Lipovec 110, 109 - Dilj-gora 238, 238 Lisac 440 Nehaj 402 - Dom HPS, Zagreb 24, 24 Lisina 377 Nevolja{ 227 - Dom izvi|a~a, Sljeme 62, Livno 593 Nor{i}ka Ple{ivica 121, 120 62 Lobor 175 Nor{i} Selo 121
- Donja Korita 510, 510 Lobor{~ak 190, 190 - Frbeàri 317, 317 Lokvarsko jezero 261 Obru~ 322, 323, 322 - Giromettin dom 530, 531 Lomska duliba 411 Obzova 570 - Glavica 87, 86 Lo{inj 574 Ogra|enica 436 - Grafi~ar 59, 59 Lovnik 308 Ogulin 302, 302 - Grebengrad 167, 167 Lovran 369 Oki} 98, 119, 122, 123, 118 - Grohot 91, 91 Luban 352, 352 Oltare 408 - Hahli}i 327, 327 Lubenjak 167 Omanovac 215 - Hunjka, hotel 63, 63 Lukina jama 412 Omi{ 543 - Hunjka, pl. ku}a 63, 64 Lukovo 354 Omi{ka Dinara 542, 543, - Ivine vodice 469, 468 Lupoglav 360 544, 542 - Jablanac 421, 421 Orahovica 234 - Jakob Mihel~i} 296, 296 Ljeskove vode, Dilj 208 Orebi} 560, 560 - Jankovac 231, 230 Ljubibelj 353 Orlice 516, 516 - Janj~arica 295, 295 Ljubi~ki kuk 446 Orlova stijena 316, 316 - Javorova kosa 309, 309 Ljubi~ko brdo 446 Orljak, munski 380, 385
- Jelova ruja 455, 455 Ljubljan 536 Orljak, opatijski 375, 375 - Kalnik 159, 158 Osi~ine 556 - Kalvarija 255, 255 Maceljska gora 189 Osje~enica 587 - Kameni svati 85, 85 Majka Bòja Snijèna 75 Osje~enica 587 - Kamenitovac 201, 201 Majorija 403 Osor{}ica 575, 576, 575 - Kame{nica 510, 510 Makarska 545, 546, 551 Osredek 142 - Klade{~ica 94, 94 612 HRVATSKE PLANINE - Klek 303, 303 - Snijènica 564, 564 Rab 571 - Kolovratske stijene 289 - Snjènik 340, 340 Radlovac 435 - Kontejner, Mosor 533, 534 - Stap 456, 456 Rakovnik 472 - Koreti}i 143, 143 - Stoàc 306, 306 Rami}a ku}e 469 - Korita 383, 383 - Strahinj{~ica 187, 187 Ravna gora 178 - Krivi put 290, 291 - Strmac 216, 216 Ravna Gora 310, 309 - Kugina ku}a 439, 439 - Struge 462 Ravni Dabar 448, 447 - Kuna 564, 564 - Su{ak 336, 336 Ravno 355, 355 - Kuna gora 192, 192 - Sv. Bernard 113, 113
Risnjak 267, 270, 266 - Kurin 356, 357 - Sv. Gaudent, Lo{inj 576, Risovac 606, 606 - Kutinica 204, 206 576 Rje~ina 353 - Lapjak 226, 226 - Sv. Jure, Biokovo 552, 553 Roànski kukovi 420, 420 - Lipa 66, 66 - [oi}eva ku}a 109, 109 Rude 106 - Lisina 379, 377 - [ugarska duliba 455, 454 Rudnici Zrinskih 60, 59 - Lojzekov izvor 81, 81 - Tomislavov dom, novi 58, Rudnik 317, 317 - Lokanda 310, 310 58 Rujice 404 - Lokva, Biokovo 555,555 - Tomislavov dom, stari 43, Rupi}i 515 - Lubenovac 429, 429 44 Ruìca grad 234, 234 - Lugarnica, Mosor 535, 535 - Tri{njica 228, 228 Rì{}a, Zabiokovlje 557 - Majer 175, 175 - Tropo{nik 537, 537 - Mala~ka, dom 524, 523 - Trtar 515, 515 Sadikovac 445 - Mala~ka, ku}a 524, 524 - Tuk 294, 294 Samar 501, 503 - Mont Zadobarje 255, 255 - U~ka 366, 366 Samarske stijene 280, 282, - Moslava~ka Slatina 206, - Uni{ta 503, 503 280 205
- Vagabund 355, 355 Samobor 102, 103, 101 - Mosor, dom 530, 531 - Vagon 196, 195 Samoborsko gorje 97 - Mosor, Kontejner 534 - Velebno, hotel 445, 444 Sekuli}i 136 - Nevolja{ 227, 227 - Veliki dol 108, 108 Senjsko bilo 402 - Oki} 119, 119 - Veliki Lubenovac 429, 429 Sijasetska draga 403 - Oltare 408, 408 - Veliki Vilinac 607, 607 Sis, otok Cres 574, 573 - Omanovac 215, 215 - Vini{te 290, 290 Sisol 375, 374 - Omi{ka Dinara 543, 543 - Viso~ica 453, 453 Sitno Gornje 529, 530 - Orlovo gnijezdo 522, 522 - Vodice 140, 139 Skrad 311 - O{tarije, Ba{ke 444, 444 - Vo{ac, Biokovo 552, 552 Skradski vrh 311, 311 - O{trc 107, 107 - Vratnik, motel 403, 403 Slani Dol 112 - Paklenica 468, 467 - Vugrovec 77, 76 Slapnica 133, 133 - Pasari}eva ku}a 170, 169 - Zaviàn 416, 416 Sljeme 50, 50 - Paunovac 506, 507 - Zavrata 456, 457 Sljemenska cesta 51 - Pelisac, Pelje{ac 562 - Zeleni vir 312, 312 Sljemenska kapelica 62, 62 - Pesek 162, 162 - @bevnica 384, 384
Sljemenska ì~ara 36, 57, - Petehovac 315, 314 - @eljezni~ar, Sljeme 61, 61 55 - Petrov vrh 220, 219 - @itnica 114, 114 Smerovi{}e 108 - Platak 337, 336 Platak 334, 335, 332 Smr~eve doline 422 - Pljuskara 239, 239 Ple{ivica 116, 122, 115 Smrekovac 262 - Pod koludrom, Kozjak Plije{ 139 Snijènica 564, 563 522, 522 Pli{ nad Klanom 353 Snjènik 339, 340, 343, 332 - Podglogovik 559, 559 Plo~no 608 Sopot, @umberak 138, 139 - Poklon 366, 366 Plomin 373 Sopot, Medvednica 60, 60 - Pokojec 169, 168 Pljuskara 239, 238 So{ice 134, 134 - Prezdanak 237, 238 Podgari} 205, 204 Sovsko jezero 240, 239 - Promina 514, 514 Podglogovik 558 Split 525 - Puntijarka 63, 63 Podrute 172 Srnec 65, 65 - Pusti duh 183, 183 Poklon 366, 366 Stankov vrh 199, 199 - Putalj 521, 520 Pokojec 168 Stap 456 - Ra{eljka 536, 537 Poloìne 439 Stapina 456
- Ratkovo skloni{te 282, Poljanice 117, 117 Starigrad Paklenica 466 282 Polji~ka kneìja 529 Sta{evica 558 - Ravna gora 181, 181 Polji~ka planina 539, 541, Stojdraga 144, 144 - Ravni Dabar 448, 448 542, 539 Stoàc 305, 306, 306 - Ri~i}ka ku}a 289 Ponikve 88, 87 Strahinj{~ica 185, 186, 184 - Risnjak 269, 269 Po{tak 487, 488, 486 Strmac 216, 216 - Risnjak, Sljeme 67, 67 Poè{ka gora 242 Struge 462, 462 - Risovac 606, 606 Poè{ko gorje 207 Stubi~ke Toplice 79 - Rossijevo skloni{te 424, Pregrada 192 Stup~anica 221 424 Premuì}ev toranj 426 Suhi vrh 352 - Runolist 72, 73 Premuì}eva staza 414, Sun|er 440 - Rupi}i 515, 515 415, 427, 413, 423, 434 Sun|erac 432 - Samarske stijene 282, 282 Promina 512, 513, 512 Sungerski lug 263 - Sijaset 404, 403 Prosenjak 475 Susedgrad 83 - Slobodan Ravli} 555, 555 Putalj 520 Sutla, izvor 190 Kazalo
613
Sv. brdo 458, 465, 464 Tu{~ak 141, 142, 141 Vi{kova~ki grad 244 Sv. Gera 127, 135, 133, 135 Tu{nica 600, 599 Vi{njevica 310 Sv. Ilija, Biokovo 556, 575 Vodenica 254 Sv. Ilija, Pelje{ac 560, 562, U~ka 360, 368, 374, 361 Vodice 380 560 Udbina 483 Vodostaj, Psunj 217 Sv. Ivan Biranj 524 Ugljan 576 Vojak 370, 370 Sv. Jakob 59, 59 Uni{ta 503, 502
Vo{ac 547, 551, 552 Sv. Jure, Biokovo 552, 553, Vran planina 609, 609 553 Vaganski vrh 464, 464 Vrani Kamen 221, 218, Sv. Mihovil od La|ana 522 Varnja~a 426, 425 220 Sv. Mihovil, Ugljan 576 Vela draga, U~ka 364, 374 Vranilac 161, 161 Sv. Mihovil, Kozjak 521 Vela Pli{ 353 Vranja~a 532, 532 Sv. Nikola, Hvar 580 Velebit 391, 387 Vrap~e Gornje 67 Sv. Spas, Izvor Cetine 496 Velebitski botani~ki vrt Vratarski kuk 425 Sv. Vid, otok Pag 573, 572 417, 417 Svib 352 Vratnik 404, 403 Velebno, hotel 445 Svilaja 492, 505, 506, 504 Veli vrh (Rijeka) 353 Vratno 161 Veli vrj 517, 523 Vràji prolaz 313, 313 [amarica 248 Veli~ki grad 227 Vrbovsko 308, 307 [ator 591 Velika 225, 225 Vrelo 297, 297 [atorina 437, 431 Velika Javornica 288 Vrelo, {pilja 347, 347 [atorsko jezero 592, 592 Velika Paklenica 466 Vrh Kapele 259 [egotski Padè 432 Velike pe~ine 184 Vrh Planina 343
[estine 69, 69 Veliki Alan 422 Vrhova~ki grad 243, 243 [ijan 197, 197 Veliki ^rnec 110 Vrlovka 138 [krbine, Biokovo 551 Veliki Kabal 533 Vu~jak 417 [pi~asti vrh 316, 316 Veliki Kozjak 428, 428 Vugrovec 76 [tirova~a 438, 437 Veliki Lom 411 [ugarska duliba 454 Veliki Lovnik 113 Zagradski vrh 355, 354 [umarev grob 73, 73 Veliki Lubenovac 429, 430, Zajezda 173 [uplja vrata 392 429 Zaviàn 416, 405 [upljara na Plitvicama 478 Veliki Planjak 582 Zaviànska cesta 409 Veliki Tabor 194, 193 Zaviànska kosa 417 Televrin 575 Veliki Vilinac 607, 608, 606 Zaviànski Piv~evac 418 Tep~ina {pica 82 Veliki vrh, otok Mljet 581, Zavratnica 421, 421 Tigrovo jezero 73 581 Ze~ak 146, 146 Topli~ica 171, 171 Veliki Zaviàn 417 Ze~jak 436 Topoljski buk 17 Veliko Mo~ilo 469 Zeleni vir 312, 313, 312 Trako{}an 182, 182 Veliko Rujno 457, 457 Troglav 505, 597, 598, 599,
Veprinac 357 Zelenjak 196, 195 595 Veternica 86, 86 Zelingrad 93, 92 Tropo{nik 527, 537 Vickov stup 532, 532 Zorani}ev vrh 463 Trtar 515, 515 Vidova gora 578, 579, 579 Zrinska gora 247, 248 Tuhobi} 344, 345, 344 Vihora{ki put 287 Zrmanja 472 Tuk 293 Vilinske jame 121, 121 Zve~evo 232 Tulove grede 3, 474, 474 Vinagora 193, 193 Tunel u Dolju 55, 55 Vinica 253, 253 @aba planina 563 Tunel U~ka 365 Viso~ica 451, 450 @bevnica 383, 384, 383 Turanj 115 Vi{evica 278, 279, 354, 278 @umbera~ka gora 125 614 HRVATSKE PLANINE Dr. @eljko Poljak HRVATSKE PLANINE Nakladnik Golden marketing Zagreb, [enoina 28 tel.: 01/4839-567, 4839-564 faks: 01/4839-567, 4839-670 e-mail: golden-marketing @ zg.tel.hr www.golden-marketing.hr Za nakladnika Ana Maleti} Izvr{ni urednik Ilija Rani} Lektorica Alka Zdjelar-Paunovi} Korektorica
Sanda Uzun Likovno rje{enje korica Studio Golden Obrada fotografija Jasna Goreta Izrada karata KLK – Kartografski labaratorij Kriòvan, Zagreb Ra~unalna priprema Vlado Zeleni} Tisak i uvez Delo tiskarna, Ljubljana CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na biblioteka, Zagreb UDK 796.524(497.5) (036) POLJAK, @eljko Hrvatske planine : planinarsko turisti~ki vodi~ sa 665 fotografija u boji i 50 zemljovida / @eljko Poljak. - 3. prera|eno izd. - Zagreb : Golden marketing, 2001 ISBN 953-212- 074-2 410628098
Document Outline [TO PRU@AJU NA[E PLANINE 3 Planine Republike Hrvatske 3 Pri rod ne i dru{ tve ne zna ~aj ke 37 Pla ni nar stvo 43 Ka ko sti }i na Med ved ni cu 48 Ka ko se slu ì ti ovim vo di ~em 49 SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE 50 Pri laz Sljemenskom ces tom iz Zag re ba (18 km od sre di{ ta) 51 Pri laz Sljemenskom ì ~a rom 55 Uzdùni put sa Sljemena na zapad 58 Uzdùni put sa Sljemena na istok 61 Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane 67 Prilazi iz Hrvatskog zagorja 44 ISTO^NA MEDVEDNICA 89 Izvadak iz autobusnoga voznog reda 95 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 99 Pri la zi Sa mo bo ru iz Zag re ba 102 [et nje po Sa mo bo ru i bli òj oko li ci 102 O[ TRC 106 JA PE TI] 111 PLE [I VI CA 115 OKI] 118 NOR [I] KA PLE [I VI CA 120 Izvadak iz au to bus nog voz nog reda 123 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 151 Planinarstvo i putovi 153 KAL NI^ KA GO RA 155 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 155 Pri la zi do mu na Kal ni ku 157 Iz le ti iz do ma na Kal ni ku 160 Pri la zi Pes ku 161 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 163 Uz dù ni put hr ptom Ivan {~i ce (od is to ka na za pad) 166 Jù ni pri la zi Ivan {~i ci (s is to ka na za pad) 171 Sje ver ni pri la zi Ivan {~i ci (s is to ka na za pad) 176 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 178 Prilazi Ravnoj gori 181 STRA HINJ [^I CA 184 Prirodne zna~ajke i planinarstvo 184 BRE ZO VI CA 188 MA CELJ SKA GO RA 189 Priroda i planinarstvo 189 Prilazi 190 KOS TEL SKO GOR JE I KU NA GO RA 191 Priroda i planinarstvo 191 Prilazi 192 CE SAR GRAD SKA GO RA 194 OKO LI CA VA RA@ DI NA 196 OKO
LI CA HRA[]I NE 197 OKO LI CA ^A KOV CA 197 BILOGORA 198 Priroda i planinarstvo 198 Prilazi Stankovu vrhu 199 Prilazi pl. domu na Kamenitovcu 200 MOSLAVA^KA GORA 201 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 201 Prilazi 203 VELEBIT Pri rod ne i dru{ tve ne zna ~aj ke 399 Pla ni nar stvo i tu ri zam 406 SJEVERNI VELEBIT 410 Senj sko bi lo 410 Sku pi na Za vi àn Œ Ra ji nac 413 Pr ila zi 416 Uz dù ni pu te vi kroz sku pi nu 421 Iz le ti od Do ma na Za vi à nu 424 Ro àn ski i Haj du~ ki ku ko vi 428 Pri la zi Ros si je vu sklo ni{ tu 428 Uz dù ni put kroz Ro àn ske ku ko ve 431 Iz le ti od Ros si je va sklo ni{ ta i Pre mu ì }e ve sta ze 432 Ve li ki Koz jak 436 SREDNJI VELEBIT 439 Sku pi na [a to ri ne 439 Pri la zi Ve li kom Ala nu 440 Uz dù na Pre mu ì }e va sta za kroz sred nji Ve le bit 442 Iz le ti od Pre mu ì }e ve sta ze u sred nji Ve le bit 444 Uz dù na ces ta kroz sred nji Ve le bit 445 Iz le ti s uz dù ne ces te 448 Da bar ski ku ko vi 449 Ba{ ke O{ ta ri je i oko li ca 452 Pri la zi O{ ta ri ja ma 453 Iz le ti u bli ù oko li cu O{ ta ri ja 453 Iz le ti u Da bar ske ku ko ve 454 JU@NI VELEBIT 458 Sku pi na Vi so ~i ca Œ Ba danj 458 Pri mor ski pri la zi 459 Li~ ki pri la zi 461 Uz dù na sta za (Ve le bit ski pla ni nar ski put) 462 Sku pi na Va gan ski vrh Œ Sv. br do i Na cio nal ni pa rk Pak le ni ca 466 Uz dù ni put sku pi nom Va gan ski vrh Œ Sv. br do 470 Pri la zi sku pi ni Va gan ski vrh Œ Sv. br do 474 Us po ni od Do ma PD-a »Pak le ni ca« 476 Os ta li iz le ti od Do ma u Pak le ni ci 477 Os ta li pri laz sku pi ni 479 JU GOIS TO^ NI VE LE BIT 480 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 567 OTOK KRK 569 OTOK RAB 571 1. Rab Œ Ka me njak 571 1. Pag Œ Sv. Vid 572 1. Po ro zi ne Œ Kri ì }i Œ Sis 573 1. Ne re zi ne Œ Sv. Mi kul Œ Televrin 575 KOR NAT SKO OTO^JE 577 OTOK BRA^ 577 1. Su pe tar Œ Ne re ì{ }e Œ Vi do va go ra 578 OTOK MLJET 581
