Hans Christian Andersen Oscar WildeAndersen Hans Christian Ivana Brli} Ma`urani} Oscar Wilde IvoBrliæ Andri} Ivana Mažuraniæ Ivo Andriæ
[KOLEGIJUM LEKTIRA 1
[KOLEGIJUM LEKTIRA 1 Izdava~: Mas Media Sarajevo Fond otvoreno dru{tvo BiH Za izdava~a: Emina [ukalo Dobrila Govedarica Urednik: Nenad Veli~kovi} Korektura: Sanja Juri} Dizajn: Asim \elilovi} DTP: Bori{a Gavrilovi} Slika na naslovnoj stranici: Halil Tikve{a, Stara Mlinica, bakropis i akvatinta, 62x50cm, 1975. Tira`: 3000 primjeraka ISSN 2303-5463
BAJKE S POTPISOM Hans Christian Andersen Oscar Wilde Ivana Brli} Ma`urani} Ivo Andri}
Sarajevo, 2014.
Sadr`aj
7 ZA[TO JE VA@NO ^ITATI 17 Hans Christian Andersen CAREVO NOVO RUHO 23 Oscar Wilde SRETNI PRINC 33 Ivana Brli} Ma`urani} RIBAR PALUNKO I NJEGOVA @ENA 49 Hans Christian Andersen MALA SIRENA
5
75 Ivo Andri} ASKA I VUK 85 RODITELJSKA PA@NJA
6
ZA[TO JE VA@NO ^ITATI
Mo`emo li bezrezervno tvrditi da ~itanje izumire, a da se ne zapitamo koliko smo dorasli potrebama dana{nje djece, razumijemo li njihove na~ine komunikacije, i kako im mo`emo pomo}i da unaprijede svoje sposobnosti ~itanja? Dana{nja djeca ni{ta ne ~itaju, nezainteresovana su za literaturu i opsjednuta tehnologijom i igricama, re~enica je koju redovno ~ujemo od nastavnika, roditelja i drugih odraslih zabrinutih za dobrobit novih generacija. Istinito – u dobroj mjeri, licemjerno – u velikoj. U eri tehnologije i dominacije vizuelnih medija, primamljivih i ~esto fascinantnih 3D, 4D... 7D, ~ini se da tradicionalno shva}eno ~itanje pomalo gubi bitku na svim meridijanima i me|u svim generacijama. Pitanje je, tako|e, da li djeca i mladi zaista vi{e ne ~itaju, ili su samo promijenili medij i format u kojem ~itaju. Ve}ina istra`ivanja koja pokazuju da djeca i mladi danas sve manje vremena provode s knjigom u rukama, ne uzimaju u obzir 7
~injenicu da djeca ~itaju i kada su na internetu, kada gledaju televiziju, chataju ili se dopisuju sa svojim prijateljima. I nauka i zdrav razum nam govore da je sposobnost ~itanja, ~itanje s razumijevanjem, kriti~ko ~itanje kao i ~itanje iz zadovoljstva izuzetno va`no, i da je direktno povezano s obrazovnim postignu}ima i uspjehom u {koli i `ivotu. Pojednostavljeno re~eno, ako djeca istinski ne savladaju sposobnost ~itanja, i ako ne ~itaju sa lako}om, ima}e tendenciju da izbjegavaju sve aktivnosti povezane s ~itanjem koje su direktna veza sa svim sferama `ivota. Ne}e svi koji ~itaju postati vrsni govornici ili pisci, ali ~itanje ostaje primarno sredstvo sticanja znanja i dolaska do informacija, i mnogo vi{e od toga, ~itanje je put spoznaje samoga sebe i svijeta oko sebe. Za razliku od vizuelnih medija, koji u velikoj mjeri pasiviziraju gledaoce, ~itanje je aktivan proces koji zahtijeva anga`man ~itaoca, uklju~uje niz misaonih procesa, emocije, ma{tu, vizuelne slike. ^itanje razvija empatiju, socijalnu percepciju i emocionalnu inteligenciju. Poma`e nam da bolje razumijemo ljude, prepoznamo svoja i tu|a emocionalna stanja, ~itanje nas ~ini osjetljivijim na stvari oko sebe. Pored toga, ~itanje nam poma`e da uobli~imo i bolje izrazimo sopstvene misli i stavove, formuli{emo argumente, obrazlo`imo svoje stanovi{te i, ne manje va`no, ono je direktno povezano sa sposobnostima pisanja i govora. Suprotno tome, djeca koja ne ~itaju (posebno ona koja nisu nikada dobro savladala tehniku ~itanja, {to je i jedan od najva`nijih razloga za{to ne ~itaju) imaju problema da savladaju gradivo, ~e{}e se osje}aju frustriranima jer ne mogu dobro izraziti svoja osje}anja i potrebe, ~e{}e imaju nisko samopouzdanje i manje su uspje{na u {koli. U tekstu koji slijedi govori}emo vi{e o tome kako mo`emo pomo}i djeci da bolje ~itaju, zavole ~itanje, ~itaju s razumijevanjem i promi{ljaju o pro~itanom. 8
Za{to je va`no da djeca otkriju knjige i ~itanje od najranijeg uzrasta? Mnogi misle da obrazovanje po~inje tek kada dijete po|e u {kolu. Ali sposobnost ~itanja, i mnoge druge neophodne vje{tine, dijete sti~e mnogo prije prvog dana {kole. Djeca koja su izlo`ena bogatim iskustvima povezanim sa ~itanjem kod ku}e, po}i }e u {kolu spremnija da u~e ~itanje i pisanje (ako ga ve} nisu savladala). Pismenost, u u`em smislu te rije~i, podrazumijeva ~etiri osnovne i povezane vje{tine – ~itanje, pisanje, govor i razumijevanje. Nekada se mislilo da su ove ~etiri vje{tine razdvojene i da se razvijaju prema odre|enom slijedu. Na primjer, mislilo se da djeca prvo nau~e da razumiju jezik, a potom nau~e da govore, pa tek kada to savladaju, mo`ete ih podu~avati ~itanju i pisanju. Zbog ovakvog razmi{ljanja, formalno opismenjavanje bi otpo~elo tek kada bi djeca polazila u {kolu i kada su bila spremna za u~enje. Malo pa`nje je posve}ivano onim aktivnostima koja stimuli{u razvoj niza sposobnosti povezanih sa ~itanjem i pisanjem, kao i sa `eljom i navikom djece da ~itaju od najranijeg doba. U~enje ~itanja i pisanja zapo~inje od samog ro|enja kroz uzajamnu komunikaciju djece i odraslih, razli~ite igre, pri~anje i ~itanje pri~a, stvaranje jezi~ki bogatog okru`enja i sl. Sve ovo ne tra`i mnogo napora, niti je za to roditeljima potrebna neka posebna obuka. Za{to je va`no ~itati djeci od ro|enja? ^itanje razvija mozak. Istra`ivanja o razvoju mozga nesumnjivo su dokazala da su prve godine `ivota klju~ne za cjelokupan razvoj li~nosti. Mozak djeteta se razvija tako {to reaguje i odgovara na podra`aje iz okoline. Kada ~itamo maloj djeci, mi direktno poti~emo napredovanje, rast i razvoj njihovog mozga, a u~enje ~itanja i pisanja su prirodna posljedica stimulacije mozga, a ne direktnih aktivnosti pou~avanja. 9
Najranija pozitivna iskustva poma`u djeci da pove`u knjige s roditeljskom ljubavlju, pa`njom i odobravanjem. Zajedni~ke aktivnosti ~itanja i pri~anja pri~a poma`u djeci i roditeljima da se zbli`e i u`ivaju u zajedni~kim aktivnostima. Roditelji jesu prvi i najva`niji u~itelji koji poma`u djetetu da stekne i zadr`i ljubav prema ~itanju tokom cijeloga `ivota. Za{to djeca sve manje ~itaju? Iako smo na osnovu niza me|unarodnih istra`ivanja konstatovali da dana{nja djeca tako|e ~itaju, ali da sve manje ~itaju knjige, ili barem ne ~itaju iz zadovoljstva, istra`ivanja o stanju na podru~ju BiH ne postoje. Iskustvo iz prakse nam pokazuje da je sposobnost ~itanja kod djece u BiH na niskom nivou a, posljedi~no, i sposobnost pisanja i govora, odnosno razvijenost vokabulara, sposobnost mi{ljenja i izra`avanja sopstvenih misli i stavova. Razloge za to mo`emo tra`iti u nizu faktora, a jedan od njih je i izostanak aktivnosti koje poti~u razvoj govora u ranom djetinjstvu, nerazumijevanje i/ili nedovoljna posve}enost roditelja razvoju ~ita~kih sposobnosti i `elje za ~itanjem kod djece. Kultura pri~anja pri~a i ~itanja, u~estvovanje u aktivnostima i smislenoj komunikaciji s odraslima sve se vi{e gubi, a zamjenjuju ga TV i drugi mediji. I sami roditelji sve manje ~itaju i pi{u, u ku}ama nema dje~ije i druge literature, pa djeca odrastaju u okru`enjima koja im ne nude model i poticaj. Pored toga, zabrinuti i pod pritiskom da djeca ne}e nau~iti ~itati i pisati, roditelji ponekad nastoje pou~iti djecu slovima na na~in koji nije primjeren uzrastu, ili nije poticajan za djecu. Dodatni problem je sigurno nedovoljna metodi~ka osposobljenost nastavnika, premalo prilika da djeca vje`baju ~itanje, promi{ljaju i razgovaraju o pro~itanom. ^itanje se uglavnom svodi na obavezne lektire, a zadovoljstvo koje pru`a ~itanje se ne njeguje u dovoljnoj mjeri. 10
Kao razlog za{to je ~itanje nepopularna aktivnost djeca naj~e{}e navode: Ono {to ~itaju u {koli djeci je ~esto dosadno ili nerazumljivo. Mnogi naslovi koji se nude djeci nemaju nikakvih dodirnih ta~aka s njihovim `ivotima i ako im u tome ne pomognemo, djeci }e biti te{ko da prona|u vezu s radnjom i kontekstom u kojem se radnja odvija. Ono {to je bilo zanimljivo nama kada smo bili djeca, ne mora biti blisko i razumljivo dana{njoj djeci i mladima. Djecu treba ohrabrivati da ~itaju ono {to ih zanima (rekla bih i po cijenu lo{e ocjene iz lektire, ako ba{ tako mora). Isto tako, nije ni malo svejedno {ta ~itamo. Bez obzira da li se radi o fikciji, stru~nom tekstu ili stripu, od izuzetnog je zna~aja da se djeci ponudi kvalitetna i vjerodostojna literatura, najbolji primjeri umjetnosti pisane rije~i. Mnogo je knjiga, dje~ijih slikovnica i tekstova koji su ili primjer lo{e literature ili pak vrve predrasudama i stereotipima ili naprosto nisu vrijedni truda. Nemaju vremena. Sve nas, pa i djecu, zaokuplja niz svakodnevnih aktivnosti, ~esto mnogo primamljivijih od ~itanja, uklju~uju}i medije poput televizije ili interneta. Ne smijemo zaboraviti i to da djeca imaju sve vi{e doma}ih zadataka i drugih obaveza koje uklju~uju ~itanje, ali na `alost, ~esto sa svrhom u~enja napamet cijelog teksta ili ~injenica. Vremena za ~itanje iz zadovoljstva, radi zabave i u`itka je zaista malo, pa je i djeci i odraslima potreban svjesni napor i puno samodiscipline da bi se organizovali i odvojili vrijeme za ~itanje. Da bi se to dogodilo, djeci je potrebna rutina, pa roditelji trebaju istrajati u tome da jedan period tokom dana, makar samo pola sata, bude vrijeme kada svi ostave sve {to rade, smjeste se udobno i ne{to ~itaju (strip, magazin, knjigu, svejedno je – va`no je da je ova aktivnost povezana s osje}ajem u`ivanja). Sli~nu stvar treba raditi i u {koli, odvajaju}i redovno barem petnaestak minuta za ~itanje, kada }e svi u`ivati u tome da na ~as uplove u druga~iju stvarnost. 11
To je ne{to {to radim sam/a. Djeca imaju potrebu da budu u interakciji s ostalima, drugom djecom ili odraslima. Evo nekoliko ideja – zamolite dijete da vam ne{to pro~ita dok vi radite ne{to drugo (mogu vam pro~itati najva`nije vijesti iz novina, ~itati vam recept dok vi kuhate...); razgovarajte s djecom o onome {to ~itaju; omogu}ite djeci da ~itaju jedni drugima, ili starija djeca mla|ima. I djeca mogu ~itati naizmjeni~no dio teksta u paru, tako da jedno dijete ne{to pro~ita, a da ono koje slu{a sumira tekst, prepri~a ga ili postavi pitanja. To je i dobar na~in da pobolj{amo razumijevanje pro~itanog. ^itanje im je te{ko. Kada djeca nisu dobro savladala vje{tinu ~itanja, ova aktivnost kod njih mo`e izazvati anksioznost, {to za posljedicu ima to da djeca izbjegavaju ~itanje kao aktivnost. Nemojte ih tjerati, kritikovati njihovu vje{tinu ili im se podsmijevati. Najbolji na~in je prilagoditi te`inu teksta ovoj djeci, omogu}iti podr{ku strane vr{njaka, prona}i ono {to njih zanima i stalno ih ohrabrivati. Nije dovoljno samo ~itati, treba ~itati s razumijevanjem i kriti~ki Uprkos dominaciji elektronskih medija, ~itanje ostaje medij o kojem najvi{e ovisimo kako bismo stekli znanje ili dobili informacije. Ipak, ~itanje teksta, lekcije iz ud`benika, ili nekog drugog izvora ne preta~e se automatski u novo znanje, niti dovodi do razumijevanja pro~itanog, a samo ~itanje, bez interpretacije, ne uti~e na sticanje ili izmjenu stavova i uvjerenja. I nastavnici (a ponekad i roditelji) ~esto insistiraju na ~itanju i prepri~avanju pro~itanog, ali ne i na ~itanju s razumijevanjem, pa nakon ~itanja izostaju pitanja koja zadiru u sr` pro~itanog, koja tra`e od djece da donose zaklju~ke, promi{ljaju, zauzimaju stav, argumentuju na temelju pro~itanog. 12
Nekoliko pravila u ~itanju s djecom: Prije ~itanja, djecu je potrebno zainteresovati za tekst, pri~u, knjigu, a to mo`ete u~initi na mnogo na~ina. Mo`ete im re}i za{to vi volite i preporu~ujete tu knjigu, mo`ete ispri~ati ne{to o kontekstu, vremenu i okolnostima u kojem je knjiga nastala, o autoru/ici, mo`ete postavljati pitanja koja povezuju naslov i sadr`aj knjige s `ivotom djeteta, i pomo}i im da razumiju za{to bi njoj ili njemu bilo va`no ili zanimljivo da pro~itaju taj tekst. Poka`ite entuzijazam i prema knjizi i prema ~itanju! Postavite neki izazov, potaknite dje~ija pitanja i pomozite im da uvide da }e ~itanjem do}i do odgovora o onome {to ih interesuje. Tokom ~itanja razgovarajte s djecom o dijelu knjige koji su pro~itali. Pitajte ih {ta ih je dojmilo, {ta misle za{to se ne{to dogodilo, kako bi oni postupili, {ta misle da }e se dalje dogoditi. Zagolicajte njihovu ma{tu i interesovanje. Pro~itajte i vi knjigu, ali nemojte djeci nametati svoj stav ili mi{ljenje, nego ih pitanjima vodite k tome da donose i argumentuju sopstvene stavove. Nakon ~itanja razgovarajte s njima, postavite provokativna i intrigantna pitanja, poka`ite slaganje ili neslaganje, pove`ite pro~itano s drugim doga|ajima ili stvarima u `ivotu. Potaknite djecu da ne{to napi{u nakon ~itanja – pismo autoru/ici ili liku iz pri~e, kratak tekst s njihovim stanovi{tem o datoj temi, preporuku za knjigu ili tekst, ilustraciju, druga~iji kraj, svoju pri~u iz druge perspektive... I ne zaboravite – svaki dan bez knjige je kao dan bez sunca! Ljubav prema ~itanju je najve}i dar koji mo`ete podariti djeci, dar koji }e ih grijati, tje{iti, uvijek iznova uzbu|ivati, golicati ma{tu, produbljivati emocije, osna`ivati misli i beskrajno obogatiti njihov `ivot.
13
Primjeri mogu}ih pitanja za bajku Djevoj~ica sa {ibicama Evo primjera nekih pitanja koja djecu vode od analize samog teksta, k njihovom razumijevanju pro~itanog i {irim konceptima o kojima govori. Svi vjerovatno znate Andersenovu bajku Djevoj~ica sa {ibicama. Prisjetite se o ~emu govori i kakve je osje}aje u vama izazvala. Razmislite za{to bi bilo va`no ovu pri~u ispri~ati djeci. I faza – opisivanje i razumijevanje teksta Kako se sada osje}ate? Za{to? [ta je u pri~i ostavilo najve}i utisak na vas? [ta mislite, za{to je djevoj~ica bila sama napolju, na hladno}i? [ta mislite {ta se mo`da dogodilo s njenom majkom i ocem? [ta su radili ljudi u ku}ama, s druge strane prozora? Da li su oni ne{to u~inili da joj pomognu? Za{to nisu? Kada biste nekom preporu~ili da pro~ita ovu pri~u, {ta bi ste mu rekli? O ~emu ova pri~a govori? II faza – li~no preispitivanje – povezivanje sa `ivotom djeteta Da li vi poznajete ili ste nekada sreli neko dijete koje `ivi u sli~nim uslovima? [ta ste vidjeli? [ta ste pomislili? Kako ste se tada osje}ali? Kako se tvoj `ivot razlikuje od `ivota djevoj~ice u pri~i? [ta misli{ da bi ti uradio/la na njenom mjestu? III faza – kriti~ko razumijevanje – uop{tavanje problema [ta mislite, da li djeca trebaju raditi? Za{to ne? [ta onda mogu da urade ako su siroma{ni? Kako se osje}aju roditelji koji djeci ne mogu da kupe osnovne stvari, hranu, odje}u? Ko je njoj jo{ mogao pomo}i? Da li mi imamo stvari koje nam ne trebaju ili mislite da kupujemo previ{e stvari? Kako bismo druga~ije mogli utro{iti novac? Da li nasilje rje{ava probleme? Kako bi se problemi mogli druga~ije rije{iti? [ta biste poru~ili roditeljima? 14
IV faza – transfor macija i akcija – uvjerenja i vrijednosti [ta svi mo`emo uraditi da bi svoj djeci bilo bolje? Ko to treba da uradi? [ta biste im poru~ili? [ta mislite da bi toj djeci najvi{e pomoglo? Mislite li da vi ne{to mo`ete uraditi? [ta su va{i prijedlozi? Koraci u razvoju vje{tina pismenosti Onoga trenutka kada pomislite da nema dovoljno vremena za ~itanje pri~e pred spavanje podsjetite se na trenutak koliko je kratko djetinjstvo va{e k}erke. Obe}avam vam da }e i za dvadeset godina va{ televizor jo{ uvijek biti na istom mjestu... ali mogu vam tako|e garantovati da za dvadeset godina va{a k}erka ne}e vi{e biti va{a mala djevoj~ica. Jim Trelease, The Read-Aloud Handbook
Razvijanje vje{tina vezanih za pismenost otpo~inje u ranoj fazi, od imitiranja zvukova, preko prepoznavanja jednostavnih rije~i, do toga da djeca postaju aktivni ~itatelji i kreativni pisci: Od ro|enja do dvije godine djeca... Eksperimenti{u sa jezikom tako {to ispu{taju zvukove koji imitiraju tonove i ritam govora odraslih (pri~ajte s djecom, pjevajte, imitirajte zvukove i sl.). Odu{evljeno slu{aju razli~ite zvukove i rime (brojalice, jednostavne pjesmice koje tra`e pokrete, tap{anje i sl.). Pokazuju interes za knjige koje prikazuju predmete, `ivotinje i druge objekte koji su im poznati. Po~inju naglas imenovati te predmete. U~estvuju u podra`avanju glasanja `ivotinja koje vide u knjizi i drugih zvukova. Od dvije do tri godine... U`ivaju u slu{anju pri~a, rima i pjesama, i listanju slikovnica. 15
Razumiju mnogo vi{e nego {to mogu re}i, pa ~itanje stimuli{e razvoj rje~nika kod djece. Odu{evljeni su kada govore, kada ih slu{aju i kada odgovaraju na jednostavna pitanja. U`ivaju u pokretima koje prate ~itanje. Od tri do pet godina... Mogu i trebaju u~estvovati u procesu ~itanja – dajte im priliku da predvi|aju doga|aje, komentari{u radnju ili ilustracije, daju komentare, postavljaju pitanja... Va`no je i kako ~itate – zaustavljajte se na va`nim dijelovima, nagla{avajte ih. Djeca u~e da koriste fraze iz pri~e, razumiju tok radnje i mogu je prepri~ati. Mijenjajte rije~i, kraj pri~e... ^itajte djeci dobre i raznolike pri~e, rimovane pri~e i pjesme i sl. Igrajte se s djecom poma`u}i im da odglume dijelove pri~e, napravite kostime, scenu... Djeca u ovom uzrastu ve} otpo~inju s ~itanjem i pisanjem, prvo prepoznaju}i nekoliko slova (naj~e{}e svog imena), uo~avaju}i slova u svom okru`enju, a onda ~itaju}i i pi{u}i kra}e rije~i – ohrabrite ih ali ih nemojte tjerati. U ovom uzrastu djeca u~e isklju~ivo kroz igru i istra`ivanja. Pravite zajedni~ke slikovnice – o `ivotinjama, bojama, ilustrujte pjesmicu ili poznatu pri~u... Djeca vole da ~itaju {ta su napisala i po~inju razumijevati pojmove pisac i ilustrator. Radmila Rangelov Jusovi}
16
Hans Christian Andersen CAREVO NOVO RUHO
Prije mnogo godina bio neki car, koji je nadasve cijenio lijepu, novu odje}u, pa je sav svoj novac tro{io samo na to, da se {to bolje odjene i nakiti. Nije mario za svoje vojnike, ni za kazali{te, ni da se proveze {umom, jedino mu bija{e do toga, da poka`e svoje novo ruho. Imao je posebno ruho za svaki sat u danu, pa kako se ina~e ka`e o kralju, da vije}a u vije}u, tako su za ovog cara ljudi govorili: “Car je u odjevnoj sobi!“ U velikom gradu, gdje mu bijahu dvori, `ivjelo se veoma veselo. Svaki dan dola`ahu mnogi stranci, a jednoga dana stigo{e dvojica varalica. Reko{e, da su tkalci i da umiju tkati najljep{u tkaninu, {to je ~ovjek mo`e zamisliti. Ne samo da su joj boje i uzorak izvanredno lijepi, ve} ruho, sa{iveno od te tkanine, ima to za~udno svojstvo, da je nevidljivo svakome, tko je nesposoban za svoju slu`bu ili pak neizrecivo glup. 17
“To bi bilo divno ruho“ pomisli car. “Ako ga budem nosio, znat }u, tko u mom carstvu nije za mjesto, koje zauzima. Mo}i }u razaznati mudre od glupih! Ta mi se tkanina mora odmah otkati!“ i dade onoj dvojici varalica mnogo novaca kao kaparu da zapo~nu posao. Oni postavi{e dva tkala~ka stana: pri~injahu se, kao da rade, ali nisu imali posve ni{ta u razbojima. Bez okoli{anja su zahtijevali najfiniju svilu, naj~i{}e zlato, i sve to stavljali u svoju torbu, a radili na praznim razbojima do kasno u no}. “No, sad bih ve} htio znati, koliko su satkali!“ pomisli car. Ali bilo mu je malko neobi~no pri du{i, kad se sjetio, da oni, koji su glupi ili nikako ne odgovaraju u svojoj slu`bi, ne mogu vidjeti te tkanine. Premda je vjerovao, da se za samog sebe ne mora bojati, ipak je htio najprije poslati koga drugog, da tu stvar izvidi. ^itav je grad znao, kakvu ~udesnu mo} ima ta tkanina; svi bijahu radoznali, ho}e li se pokazati lo{im ili glupim njihov susjed. “Poslat }u tkalcima svoga starog, po{tenog ministra!“ pomisli car. “On }e najbolje vidjeti, kakva je tkanina, jer on je razuman, a nitko u svojoj slu`bi nije bolji od njega!“ I stari ~estiti ministar u|e u dvoranu, gdje sje|ahu ona dvojica varalica rade}i na praznim stanovima. “Bo`e me o~uvaj!“ pomisli stari ministar i razroga~i o~i. “Ta ja ni{ta ne vidim!“ Ali nije to izrekao. Varalice ga zamole, da do|e bli`e, i zapitaju ga, zar nije uzorak lijep, a boje divne. I pokazivahu na prazan razboj, a jadnom starom ministru gotovo isko~i{e o~i. No nije mogao ni{ta vidjeti, jer ni~eg i ne bija{e. “Gospode bo`e!“ pomisli on. “Ta zar sam ja glup? To ne bih nikada pomislio, a i ne treba, da to itko sazna. Ta zar ja nisam sposoban u svom zvanju? Ne, to ne ide, ja ne mogu re}i, da ne vidim tkanine!“ – Ni{ta ne velite! – re}i }e jedan od tkalaca.
18
– Oh, izvrsno! Upravo prekrasno! – kaza stari ministar gledaju}i kroz nao~ari. – Ti uzorci, pa te boje! Da, re}i }u caru, da mi se osobito svi|a! – Radujemo se! – prihvati{e oba tkalca pa stado{e nabrajati poimenice boje i taj osobiti uzorak, a stari ministar dobro slu{ao, da mo`e to isto ponoviti, kad se vrati k caru. Tako je i u~inio. Sad varalice zaiska{e mnogo novaca, jo{ svile i jo{ zlata. Reko{e, da im to treba za tkanje, pa sve strpa{e u svoje d`epove, a u tkala~ki stan ne do|e ni jedna jedina nit, jer su i dalje tkali na praznim razbojima. Car malo zatim posla drugoga ~estitog slu`benika, da vidi, kako napreduje tkanje, i ho}e li tkanina uskoro biti gotova. S njim se zbilo isto {to i ministrom: gledao je i gledao, ali kako ni~ega nije bilo osim praznih razboja, nije mogao ni{ta ni vidjeti. – Zar to nije lijepa tkanina? – upita{e obojica varalica pokazuju}i i obja{njavaju}i divan uzorak, kojeg uop}e nije bilo. “Glup nisam!“ mislio je ~ovjek. “Dakle zna~i, da nisam sposoban za svoje dobro mjesto? To je zbilja smije{no! No ne smijem dopustiti, da to drugi zamijete!“ Pa stane hvaliti tkaninu, koje nije vidio, i uvjeravati ih, kako mu se svi|aju te lijepe boje i taj divni uzorak. – Da, upravo je prekrasna! – re~e caru. Sve je u gradu govorilo o divnoj tkanini. Sad je i sam car htio da je vidi, dok je jo{ na tkala~kom stanu. S ~itavom pratnjom odabranih mu`eva, me|u kojima bijahu i ona dva stara slu`benika, koji su ve} prije bili ondje, ode car do one dvojice lukavih varalica, {to sada tkahu iz svih svila, ali bez niti i konca. – Zar nije prekrasno? – reko{e ona dvojica ~estitih slu`benika. – Neka va{e veli~anstvo izvoli pogledati. Kakva li uzorka, kakvih li boja! – pa pokazivahu na prazan razboj, jer bijahu uvjereni, da drugi vide tkaninu. 19
“[ta!“ pomisli car. “Ja ne vidim ni{ta! Pa to je stra{no! Zar sam glup? Ili nisam sposoban, da budem car? To bi bilo najve}e zlo, koje bi me moglo zadesiti!“ – O, ba{ je lijepo! – re~e car; – izri~em vam svoje najvi{e priznanje! – pa klima{e zadovoljno glavom i promatra{e prazan razboj. Nije htio re}i, da ni{ta ne vidi. Sva pratnja, koja je bila s njime, gleda{e i gleda{e, no ne uspje da vidi vi{e negoli ostali. Svi reko{e poput cara: “O, ba{ je lijepo!“ pa mu savjetovahu, da ruho od te nove, divne tkanine obu~e prvi put za veliku povorku, koja se ubrzo imala odr`ati. “Veli~anstveno! Krasno! Izvrsno!“ i{lo je od usta do usta, i svi bijahu tako ushi}eni. Car podijeli obojici varalica vite{ki kri`, da ga nose u zapu~ku, i naslov tkalca-viteza. Cijelu no} uo~i dana, kad je imala biti povorka, varalice su probdjele kraj {esnaest i vi{e upaljenih svije}a. Narod je mogao vidjeti kako se `ure, da dovr{e carevo novo ruho. Pri~injahu se, kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim no`icama po zraku, {ivahu iglom bez konca i kona~no izjavi{e: – Eto, odijelo je gotovo! Car sa svojim najotmjenijim dvorjanicima sam do|e tamo. Varalice podigo{e jednu ruku uvis, kao da ne{to dr`e, i govorahu: – Evo hla~a! Tu je kaput! Evo pla{ta! – i tako redom. – Lako je kao pau~ina! ^ovjek bi pomislio, da nema ni{ta na tijelu. Ali to i jest, {to vrijedi. – Da! Tako je! – potvrdi{e svi dvorani, ali vidjeli nisu ni{ta, jer ni~ega nije ni bilo. – Neka sada va{e carsko veli~anstvo najmilostivije izvoli odlo`iti svoje ruho! – reko{e varalice – pa }emo vam obu}i novo, ovdje pred velikim ogledalom! Car skinu sa sebe sve ruho, a varalice se pretvarahu, kao da mu komad po komad dodaju novo, koje su tobo`e sa{ili; 20
pa cara uze{e oko pasa, kao da mu pri~vr{}uju skute, a car se okretao i vrtio pred ogledalom. – Bo`e, kako dobro pristaje! Kako li je divno sa{iveno! – povika{e svi. – Kakva li uzorka! Kakvih li boja! To je dragocjeno ruho! – Vani su nosa~i baldahina, {to }e se nositi nad va{im veli~anstvom u povorci – najavi vrhovni me{tar ceremonija. – Eto, ja sam spreman! – re~e car. – Pristaje li mi dobro? – Pa se jo{ jednom okrene pred ogledalom, a to je trebalo zna~iti, da pomno promatra svoju odje}u. Komornici, koji su imali pridr`avati mu skute, pipahu rukama po podu, kao da ih di`u, pa kora~ahu dr`e}i ruke u zraku, jer se ne usu|ivahu pokazati, da ni{ta ne vide. I tako je car i{ao u povorci pod krasnim baldahinom, a svi ljudi po ulicama i prozorima govorahu: – Bo`e, kako je carevo novo ruho savr{eno! Kakvih li divnih skuta! Pristaje mu kao saliveno! Nitko nije htio priznati, da ni{ta ne vidi, jer bi time pokazao, kako nije za svoju slu`bu ili kako je veoma glup. Nijedne se careve haljine nisu tako svidjele. – Ta on nema ni{ta na sebi! – povika neko dijete. – Bo`e, ~uj glas nevina djeteta! – re~e otac. I jedan {apta{e drugome, {to je dijete reklo. – Nema ni{ta na sebi! Neko dijete ka`e, da car nema ni{ta na sebi! – Nema ni{ta na sebi! Povika naposljetku sav puk. Shvatio to i car, jer mu se i samom ~inilo, da ljudi imaju pravo, a mi{lja{e otprilike ovako: “Sad ipak moram ostati u povorci do kraja!“ I zauze jo{ ponosnije dr`anje. A komornici i dalje no{ahu skute, kojih nije ni bilo.
21
Oscar Wilde SRETNI PRINC
Visoko iznad grada, na vitkom stubu stajao je kip Sretnog Princa. Sav je bio pozla}en tankim i divnim listi}ima zlata. Umjesto o~iju imao je dva sjajna safira, a veliki crveni rubin blije{tao je na dr{ku njegovog ma~a. Zaista, svi su mu se mnogo divili. – On je lijep kao vjetrokaz – primijeti jedan od gradskih vije}nika, koji je `elio da bude uva`avan zbog svog umjetni~kog ukusa – samo {to nije toliko koristan – dodade boje}i se da ga neki ljudi ne bi smatrali neprakti~nim, a on to u stvari nije bio. – Za{to ne mo`e{ da bude{ dobar kao Sretni Princ? – upita mudra majka svog sin~i}a koji je plakao za mjesecom. – Sretni Princ i ne pomi{lja da zbog ne~ega pla~e. – Ja sam sretan da u svijetu ima neko ko je potpuno sretan – mumljao je razo~arani ~ovjek, gledaju}i prekrasni kip.
23
Jedne no}i preko grada je preletjela mala lastavica. Njene su drugarice prije {est nedjelja odletjele u Egipat, ali ona je zakasnila jer je zavoljela najljep{u trsku. Ona ju je srela u rano prolje}e, kad je letjela za velikom `utom leptiricom niz rijeku i bila o~arana nje`nim strukom pa se zaustavila da s njom porazgovara. – Smijem li da te volim? – upitala je lastavica, koja je voljela da odmah pre|e na stvar, a trska joj se duboko pokloni. Lastavica je stalno oblijetala oko nje, doti~u}i se krilima vode i prave}i srebrne koluti}e. To njeno udvaranje trajalo je cijelo ljeto. – To je smije{na ljubav – cvrkutale su ostale lastavice. – Trska nema novaca, a ima toliku rodbinu – i zbilja, rijeka je bila puna trsaka. A kad je do{la jesen, sve su lastavice odletjele. Kad su oti{le, lastavica se osjeti usamljena i obo`avanje trske po~elo je da je zamara. – Ona ni{ta ne govori – re~e, – a ja se bojim da je nestala jer se neprestano igra s vjetrom. – I zbilja, kad god je vjetar duvao, trska se gipko savijala. – Dozvoljavam da je ona ovdje kod ku}e – nastavi lastavica – ali ja volim putovanje a moja prijateljica, prema tome, tako|er mora da voli putovati. – Ho}e{ li putovati sa mnom? – upita najzad lastavica trsku, ali trska strese glavicom; ona je toliko bila vezana za svoju domovinu. – Ti si se sa mnom samo {alila – uzviknu lastavica. – Ja putujem do piramida, zbogom – i odletje. Letjela je cijeli dan i u grad sti`e no}u. – Gdje }u da preno}im? – pomisli ona. Tada opazi kip na visokom stubu. – Ja }u odsjesti ovdje – re~e ona – ovo je lijepo mjesto na svje`em vazduhu. – I ona sletje upravo me|u noge Sretnog Princa.
24
– Imam zlatnu spava}u sobu – re~e tiho, razgledav{i unaokolo i spremi se da spava; ali ~im je uvukla glavicu pod krila, pade na nju velika kap vode. – ^udnovato! – viknu – na nebu nigdje ni obla~i}a, zvijezde su potpuno jasne i sjajne, a ipak pada ki{a. Klima je u sjevernoj Evropi zaista stra{na. Trska je mnogo voljela ki{u, ali to je bila samo njena sebi~nost. Zatim pade i druga kap. – Kakva je korist od ovog kipa kad ne mo`e ni ki{u da zadr`i? – re~e ona – mora}u da potra`im neku dobru strehu – i odlu~i da leti dalje. Ali prije nego {to je ra{irila krila, pade tre}a kap i ona pogleda gore i ugleda... O! [ta je ugledala? O~i Sretnog Princa bile su pune suza koje su se spu{tale niz njegove zlatne obraze. Njegovo lice bilo je na mjese~ini tako lijepo da je mala lastavica bila veoma dirnuta. – Ko si ti? – upita ona. – Ja sam Sretni Princ. – Za{to onda pla~e{? – upita lastavica. – Potpuno si me skvasio. – Kad sam bio `iv i imao ljudsko srce – odgovori kip – nisam znao {ta su suze, jer sam `ivio u pala~i bez brige, u koju `alost nije mogla da stupi. Po danu sam se igrao sa svojim drugovima u vrtu, a uve~e sam vodio kolo u velikoj dvorani. Oko vrta je bio podignut ogroman zid, ali ja nikada nisam upitao {ta je iza njega, oko mene je bilo sve tako lijepo. Moji su me drugovi zvali Sretni Princ, i ja sam stvarno bio sretan ako je sre}a u rasko{i. Tako sam `ivio i tako sam i umro. A sada, po{to sam mrtav, oni su me postavili tako visoko da mogu da vidim svu rugobu i bijedu u mom gradu, pa iako je moje srce od olova, ja ne mogu druk~ije nego da pla~em. – [ta! Zar on nije sav od zlata? – pomisli lastavica u sebi. Bila je isuvi{e u~tiva da bi glasno mogla da iska`e svoja zapa`anja. 25
– Daleko odavde – nastavi kip tihim i zvonkim glasom – daleko odavde u jednoj uli~ici stoji siroma{na ku}a. Jedan je prozor otvoren i kroz taj prozor mogu da vidim `enu kako sjedi za stolom. Njeno je lice mr{avo i iznureno. Ruke su joj grube i crvene, izbodene od igle, jer je ona kroja~ica. Ona veze cvjetove na svilenoj haljini za najljupkiju od kralji~inih dvorskih dama koju }e ona obu}i za dvorski bal. U }o{ku sobe u kreveti}u le`i bolestan njen sin~i}. Ima groznicu i tra`i naran~e. Njegova majka nema ni{ta {to bi mu dala osim vode iz rijeke, a on pla~e. Lasto, lastavice, mala lasto, ho}e{ li joj odnijeti rubin s dr{ka mog ma~a? Moje su noge pri~vr{}ene za postolje, pa se ne mogu kretati. – Mene o~ekuju u Egiptu – odgovori lastavica. – Moje su drugarice ve} odletjele do Nila i pri~aju s velikim lotosovim cvjetovima. Uskoro }e po}i da spavaju u grobnici Velikog faraona. On tu le`i sam u svom skupocjenom sarkofagu, umotan u `uto platno i balzamovan raznim mirisima. Oko njegovog vrata je lanac od svijetlozelenog }ilibara, a ruke su mu kao uvelo li{}e. – Lasto, lastavice, mala lasto – molio je Kraljevi} – zar ne}e{ ostati sa mnom jednu no} i biti moj glasnik? Onaj je dje~ak toliko `edan, a njegova je majka tako `alosna. – Ja nisam sigurna da volim dje~ake – odgovori lastavica. – Pro{log ljeta kad sam stanovala kraj rijeke bila su tamno dva zlo~esta dje~aka, mlinarevi sinovi, koji su se uvijek bacali na mene kamenjem. Oni me, naravno, nikada nisu pogodili; mi lastavice letimo vrlo brzo, a osim toga, ja sam porijeklom iz porodice poznate po svom brzom letu: no ipak je to bio znak nepo{tovanja. Sretni Princ je izgledao tako `alostan da ga je maloj lastavici bilo `ao. – Ovdje je vrlo hladno – re~e ona – ali ja }u s tobom ostati jo{ jednu no} i bi}u tvoj glasnik. – Hvala ti, mala lasto – re~e Princ.
26
Tako je lastavica iskopala veliki rubin iz bal~aka Prin~evog ma~a i odletjela, dr`e}i ga u kljunu, iznad gradskih krovova. Preletjela je toranj saborne crkve, na kome su bili izvajani veliki an|eli od bijelog mermera. Preletjela je i pala~u i ~ula zvuke glazbe. Divna djevojka iza{la je na balkon sa svojim dragim. – Kako su divne zvijezde – re~e joj on – kako je divna no} ljubavi! – Ja se nadam da }e moja haljina biti na vrijeme gotova za dvorski bal – odgovori ona – naredila sam da mi se na njoj izvezu cvjetovi, ali kroja~ice su tako lijene. Preletjela je rijeku i vidjela svjetiljke obje{ene na jarbolima la|a. Preletjela je i Geto i ugledala stare trgovce koji su se me|usobno cjenjkali i vagali novac na bakarnim vagama. Najzad sti`e do one siroma{ne ku}ice i pogleda unutra. Dje~ak je grozni~avo ka{ljao na svom krevetu, a njegova je majka zaspala. Bila je tako umorna. Lastavica uletje unutra i polo`i veliki rubin na sto pored `eninog naprstka. Onda nje`no obleti nekoliko puta oko kreveti}a, lepr{aju}i krilima iznad dje~akovog ~ela. – Kako mi je hladno – re~e dje~ak – sigurno }e mi biti bolje, – i pade u prijatan san. Lastavica onda odletje natrag Sretnom Princu i ispri~a mu {ta je u~inila. – ^udno je to – primijeti ona – ali meni je sada sasvim toplo, iako je tako hladno. – To je zato {to si u~inila jedno dobro djelo – re~e Princ. Mala lastavica po~e o tome da razmi{lja, a onda zaspa. Nju je razmi{ljanje oduvijek uspavljivalo. Kada je osvanuo dan, ona je odletjela do rijeke i okupala se. – Kakva neobi~na pojava – re~e profesor nauke o pticama kad je prelazio preko mosta. – Lastavica zimi! – O tome je napisao duga~ak ~lanak u mjesnim novinama. Svako je taj ~lanak zapazio, a u njemu je bilo toliko stranih rije~i da ga niko nije razumio. – No}as putujem u Egipat – re~e lastavica, odu{evljena svojim planom. Posjetila je sve javne spomenike i dugo sjedi27
la na vrhu crkvenog tornja. Kud god je do{la, vrapci su cvrkutali i govorili jedan drugome: “Kakav ugledan stranac“, a to je nju veoma veselilo. Kad je iza{ao mjesec, odletjela je natrag Sretnom Princu. – Ima{ li kakvu poruku za Egipat? – upita ga ona. – Upravo kre}em! – Lasto, lastavice, mala lasto – re~e Princ – zar ne}e{ sa mnom ostati jo{ jednu no}? – ^ekaju me u Egiptu – odgovori lastavica. – Sutra }e moje drugarice odletjeti do Drugog vodopada. Tu se vodeni konj valja izme|u rogoza, a na velikom prijestolu od granita sjedi bog Memnon. On cijele no}i gleda u zvijezde i kad zasvijetli zvijezda Danica, on samo jednom krikne od veselja i onda za{uti. O pono}i `uti lavovi silaze na obale rijeke da se napoje. Njihove su o~i kao zeleni smaragdi, a njihova je rika ja~a od rike vodopada. – Lasto, lastavice, mala lasto – re~e Princ – daleko iza grada vidim mladog ~ovjeka u potkrovlju. Glavu je spustio na sto pokriven papirom, a pokraj njega stoji posuda s kitom uvelih ljubi~ica. Njegova je kosa sme|a i kudrava, usne su mu rumene kao nar, a ima krupne, sanjive o~i. On nastoji da zavr{i komad za direktora pozori{ta, ali mu je hladno i ne mo`e da pi{e dalje. U pe}i nema vatre, a mladi} je iznemogao od gladi. – Osta}u s tobom jo{ jednu no} – odgovori lastavica koja je zaista imala dobro srce. – Ho}u li i njemu odnijeti jedan rubin? – Na `alost, nemam vi{e rubina – re~e Sretni Princ – sve {to mi je preostalo, jo{ su moje o~i. One su napravljene od skupocjenih i rijetkih safira, koji su prije hiljadu godina doneseni iz Indije. Izvadi jedno oko i odnesi mu ga. On }e ga prodati draguljaru i kupiti hrane i drva, pa }e dovr{iti komad. – Dragi Prin~e – re~e lastavica – to ne mogu u~initi – i po~e da pla~e. 28
– Lasto, lastavice, mala lasto – re~e joj Princ – u~ini to kako ti nare|ujem. Tada lastavica izvadi Prin~evo oko i odletje do studentove sobice. Unutra je u{la prili~no lako, jer je u krovu bilo mnogo rupa. Provukla se kroz jednu i u{la u sobu. Mladi je ~ovjek pokrio glavu rukama, tako da nije ~uo lepr{anje pti~jih krila, i kad je podigao o~i, ugledao je krasan safir polo`en na uvele ljubi~ice. – Po~eli su da me cijene – uzvikne on – ovo je dar od nekog obo`avaoca. Sada mogu da dovr{im svoj komad. – Izgledao je tada potpuno sretan. Sljede}eg dana lastavica odletje do pristani{ta. Spusti se na jarbol velike la|e i posmatra{e mornare kako izvla~e u`etom velike sanduke iz magacina. – Ho-o-ruk! – vikali su kad bi se koji od sanduka podigao. – Idem u Egipat – vikala je lastavica, ali se na nju nije niko obazirao i kad je iza{ao mjesec, ona se vrati Sretnom Princu. – Do{la sam da ti ka`em zbogom – re~e lastavica. – Lasto, lastavice, mala lasto – re~e Princ – zar ne}e{ sa mnom ostati jo{ jednu no}? – Zima je – odgovori lastavica – uskoro }e ovdje biti snijega i mraza. U Egiptu grije toplo sunce, zelene su palme, a krokodili le`e u blatu i lijeno zagledaju okolinu. Moji drugovi grade gnijezda u hramu Balbeka, a crveni i bijeli golubovi posmatraju ih i jedan drugom gu~u. Dragi Prin~e, ja moram da te ostavim, ali ja te nikada ne}u zaboraviti i u prolje}e }u ti donijeti dva krasna dragulja umjesto onih kojih si se ti odrekao. Rubin }e biti purpurniji od crvene ru`e, a safir }e biti plav kao veliko more. – Dolje na trgu – re~e Sretni Princ – stoji djevoj~ica sa {ibicama. [ibice su joj pale u blato i pokvarile se. Njen }e je otac tu}i ako ku}i ne donese ne{to novca i ona }e plakati. Nema ni cipela ni ~arapa, a glavica joj je nepokrivena. I{~upaj mi i drugo oko i podaj joj ga. Njen je otac ne}e tu}i. 29
– Osta}u s tobom jo{ ovu no} – re~e lastavica – ali ja ne mogu da ti izvadim i drugo oko. Bio bi potpuno slijep. – Lasto, lastavice, mala lasto – re~e Princ – u~ini kako ti nare|ujem. Tada lastavica iskljuva Princu i drugo oko i poletje s njim. Spusti se do djevoj~ice i spusti dragulj na dlan njene ruke. – Kakav je to tako lijep komadi} stakla – uskliknu djevoj~ica i sva radosna otr~a ku}i. Lastavica se vrati Sretnom Princu. – Sada si ti slijep – re~e ona – ja }u s tobom ostati zauvijek. – Ne, mala lasto – odgovori Princ – ti mora{ da otputuje{ u Egipat. – Ja }u s tobom ostati zauvijek – ponovi lastavica, i zaspa kod Prin~evih nogu. Poslije toga, po cijeli bi dan sjedila na Prin~evom ramenu i pri~ala mu sve {to je vidjela u stranim zemljama. Pri~ala mu je o crvenim rodama koje stoje u dugim redovima na obalama Nila i kljunovima hvataju zlatne ribice; o Sfingi koja je stara kao sam svijet, `ivi u pustinji i zna sve; o trgovcima koji polagano kora~aju pored svojih kamila i nose u rukama brojanice od }ilibara; o kralju Mjese~evih planina koji je crn kao abonos i obo`ava veliki biljur; o velikoj zelenoj zmiji koja spava u palmi, a dvadeset sve{tenika je hrani medenim kola~ima; o pigmejima koji plove preko ogromnog jezera na velikim lotosovim listovima i uvijek ratuju s leptirima. – Draga mala lasto – re~e Princ – ti mi pri~a{ o divnim stvarima, ali od svih stvari najdivnija je patnja ljudi. Nema ve}e tajne od bijede. Leti iznad mog grada, mala lasto, i ispri~aj mi sve {to bude{ vidjela. I lastavica je letjela iznad velikog grada i vidjela kako se bogata{i zabavljaju u svojim divnim ku}ama, dok prosjaci sjede pred njihovim kapijama. Letjela je u uske mra~ne uli~ice i vidjela blijeda lica izgladnjele djece, koja su tupo gleda30
la na crne ulice. Ispod luka mosta le`ala su dva dje~aka u gr~evitom zagrljaju nastoje}i da se tako uzajamno zagriju. – Mi smo tako gladni – govorili su oni. – Vi tu ne smijete le`ati – viknuo im je stra`ar i oni su iza{li na ki{u. Ona je tada odletjela natrag i ispri~ala Princu {ta je sve vidjela. – Ja sam pokriven divnim zlatom – re~e Princ. – Mora{ ga skidati listi} po listi} i nositi mojim siromasima. @ivi ljudi uvijek misle da ih zlato mo`e usre}iti. Lastavica je kidala listi} po listi} ~istog zlata sve dok Sretni Princ ne postade taman i siv. Listi} po listi} ~istog zlata ona je nosila siromasima, a dje~ija lica postala su rumenija. Djeca su se igrala na ulici i veselo smijala. – Mi sada imamo hljeba – uzvikivali su. Tada do|e snijeg, a poslije snijega mraz. Ulice su izgledale kao da su izgra|ene od srebra, toliko su se sijale i blije{tale. Duga~ke ledenice kao kristalni bode`i visile su sa streha na ku}ama. Ljudi su se umotavali u krzna, a mali dje~aci nosili su crvene kape i klizali se po ledu. Jadnoj maloj lastavici bilo je sve hladnije i hladnije, ali ona nije htjela da napusti Princa. Veoma ga je zavoljela. Kupila je mrvice ispred pekarevih vrata kad pekar to ne bi vidio i nastojala da se zagrije lepr{aju}i krilima. Na kraju je shvatila da mora umrijeti. Imala je samo toliko snage da jo{ jednom uzleti Princu na ramena. – Zbogom, dragi Prin~e – {apnu onda – ho}e{ li mi dozvoliti da te poljubim u ruku? – Ja sam sretan {to }e{ najzad otputovati u Egipat, mala lasto – re~e Princ – ostala si ovdje i suvi{e dugo. Ali ti me mora{ poljubiti u usta, jer ja te volim. – Ja ne idem u Egipat – odgovori lastavica – ja putujem u zemlju smrti. Smrt je sestra sna, zar ne? I ona poljubi Princa u usta i mrtva pade kraj njegovih nogu. 31
U tom trenutku u unutra{njosti kipa za~u se ~udnovati prasak, kao da je ne{to prepuklo. U stvari, to je bilo olovno srce koje je prslo na dva dijela. Zbilja, bio je strahovit, o{tar mraz. Rano izjutra, gradona~elnik je {etao trgom u dru{tvu gradskih vije}nika. Kad su bili pored postolja, gradona~elnik je pogledao kip. – Bo`e moj, kako jadno izgleda Sretni Princ – re~e on. – Vrlo jadno – uskliknu{e vije}nici, koji su se uvijek slagali s gradona~elnikom. Zatim se pope{e da ga bolje razgledaju. – Rubin mu je spao s ma~a, nema ni njegovih o~iju, a nije vi{e ni zlatan – re~e gradona~elnik – u stvari, gotovo li~i na prosjaka! – Li~i na prosjaka – saglasi{e se gradski vije}nici. – Eno i mrtve ptice kraj njegovih nogu! – nastavi gradona~elnik. – Zbilja je vrijeme da izdamo proglas da je pticama zabranjeno da ovdje umiru – a gradski pisar je smjesta zabilje`io taj prijedlog. Uskoro su skinuli kip Sretnog Princa. – Kad vi{e nije lijep, nije vi{e ni koristan – rekao je profesor estetike na univerzitetu. Kip su pretopili u velikoj pe}i, a gradona~elnik je odr`ao sjednicu gradskog vije}a da bi se donijela odluka {ta }e se uraditi s metalom. – Svakako, moramo da imamo drugi kip – re~e on – a to }e biti moj kip. – Ne, ve} moj – re~e svaki od gradskih vije}nika i po~e{e da se sva|aju. Jo{ su se sva|ali kad sam ih posljednji put slu{ao. – ^udna je ovo stvar – rekao je nadzornik radnika u topionici. – Ovo slomljeno srce ne topi se u pe}i. Da li je znao da je to slomljeno srce i mala mrtva lastavica najvrednije blago u gradu?
32
Ivana Brli} Ma`urani} RIBAR PALUNKO I NJEGOVA @ENA
I. Dozlogrdio ribaru Palunku njegov bijedni `ivot. @ivio on sam na pustome morskome kraju i hvatao po vas dan ribe na ko{tanu udicu, jer se za mre`e u onome kraju jo{ nije znalo. A {to mo`e{ da uhvati{ na udicu! – “Kakav li je ovo bijedni `ivot?“ – govorio Palunko sam sebi, – “{to danas uhvati{, to ve~eras pojede{ – i nikakove radosti nema za mene na ovome svijetu.“ Bija{e pak do~uo Palunko, da imade po svijetu bogatih `upana i gavana silnika, {to `ive u slasti i lasti, u zlatu i u rasko{i. Uvrtio si dakle Palunko u glavu, kako bi i on jednom takovo bogatstvo vidio i u njem po`ivio. Zato se on zarekne, da }e tri dana sjediti u svom ~unu na morskoj pu~ini, a riba hvatati ne}e, ne bi li mu ovaj zavjet pomogao. Tako Palunko sjedi tri dana i tri no}i u svom ~unu na morskoj pu~ini – tri dana sjedi, tri dana posti, tri dana ribe ne 33
hvata. Kad tre}i dan istom po~elo svitati, al se iz mora izdigne srebrn ~un, na njem zlatna vesla, a u ~unu, kao kraljevna jasna, stoji blijeda Zora-djevojka. – “Tri dana ~uvao si `ivot mojim ribicama, a sad reci, {to `eli{ da ti dobro u~inim?“ – progovori Zora-djevojka. – “Pomozi mi iz ove bijede i pustoga `ivota. Eto po vas dan se prebijam uz ovaj pusti kraj. [to danas nahvatam, to ve~eras pojedem, te za mene nikakove radosti nema na ovome svijetu“ – re~e Palunko. – “Idi ku}i, na}i }e{, {to ti treba“ – re~e njemu Zora-djevojka. Kako rekla, tako propala sa srebrnim ~unom u more. Po`urio Palunko na obalu pak do svoje ku}e. Kad on do ku}e, ali pred njega izi|e sirota djevojka, sva umorna od dalekoga hoda onamo iz zagorja. Re~e djevojka: “Eno mi mati umrla, nikoga na svijetu nemam, uzmi me za `enu, Palunko.“ Ne zna sada Palunko, {to da uradi. “Je li ovo, bolan, sre}a, {to mi je {alje Zora-djevica?“ Vidi Palunko, da je ono bijedna sirotinja kao i on, al opet se boji, da ne bi krivo u~inio i svoju sre}u proigrao. Zato pristane i uze onu sirotu za `enu. A ona, kako bila umorna, le`e i spava{e do drugoga dana. Jedva Palunko do~ekao drugoga dana, da vidi, kakova }e ono sre}a da nastane. Al drugoga dana nije ni{ta bilo, nego kad Palunko uze udice, da ide u ribu, `ena ode u planinu, da bere lobodu. Vratio se uve~er Palunko, vratila se `ena, te uz ribu i ne{to lobode ve~erali. “E, ako li je ovo sva sre}a, onda sam i bez toga mogao biti“ – pomisli Palunko. Kad pro{la ve~era, sjela `ena uz Palunka, da mu krati vrijeme, da mu pri~a pri~e. Pri~a ona o gavanima i carskim dvorima, o zmajevima {to blago ~uvaju i o kraljevni {to u vrtu biser sije a alem `anje. Slu{a Palunko, sve mu srce od radosti poigrava. Zaboravio Palunko bijedu svoju – tri bi godine ovako slu{ao gdje mu pri~a. Al se jo{ vi{e obradovao Palunko, kad se domislio: “Ovo je `ena vilinska, pokazat }e 34
mi put do blaga zmajeva ili do vrta kraljevne. Treba samo da se strpim, da je ne ojadim.“ ^eka Palunko – dan za danom prolazio, pro{la godina, pro{le dvije. Ve} im se i sinak rodio – nazvali ga Vlatkom malim. Al ono u stvari jednako ostalo: Palunko ribu hvata, a `ena se obdan po planini za lobodom prebija, uve~er ve~eru vari, a za ve~erom dijete nuna i Palunku pri~e pri~a. Sve ljep{e ona pri~a, a sve te`e ~eka Palunko, dok mu jedne ve~eri ne dogrdjelo, te kad se `ena raspripovijedala o golemom bogatstvu i rasko{i Kralja Morskoga, sko~i gnjevan Palunko, {~epa `enu za ruku i re~e: – “Sada vi{e oklijevanja nema, nego ti mene sutra na uranku vodi do dvorova Morskoga Kralja.“ Upla{ila se `ena, gdje je Palunko onako sko~io. Re~e ona njemu, da ne zna, gdje su dvori Morskoga Kralja, ali Palunko jarostan izbije `enu i zaprijeti joj, da }e je ubiti, ne oda li mu tajnu vilinsku. Sad spozna sirota `ena, da ju je Palunko dr`ao za vilu, te se raspla~e i re~e: – “Nisam ja, bolan, vila, nego sam sirota `ena, koja ~arolija ne znam. A {to tebi pri~am, to mi srce kazuje, da te razonodim.“ Jo{ se vi{e na ovo razjario Palunko, gdje se tako varao za dvije duge godine, te gnjevan zapovjedi `eni, da sutra prije zore po|e sa djetetom morskim `alom na desnu strana, a Palunko }e po}i na lijevu – i da se ne vra}aju, dok ne na|u puta do Morskoga Kralja. Kad u zoru, al pla~e `ena i moli se Palunku, da se ne rastaju. – “Tko zna, gdje }e koje od nas nastradati na ovom kamenitom `alu“ – govorila ona. Al Palunko opet nasrnuo na nju, te ona onda uze dijete i ode pla~u}i, kuda joj mu` zapovjedio. Palunko pak ode na drugu stranu. I{la tako `ena sa djetetom, malim Vlatkom, i{la za sedmicu, i{la za dvije. Nigdje ne nalazila puta do Morskoga Kralja. Umorila se ve} jadnica kruto te jednoga dana zaspala na 35
kamenu uz more. Kad se probudi, ali nestalo ~eda, nejakoga Vlatka. Koliko se upropastila, uko~ile joj se suze na srcu, a od velike joj se `alosti prekinula rije~, te ona onijemjela. Vratila se sirota njemica uz obalu morsku i stigla ku}i. Sutradan do{ao i Palunko. Ne na{ao puta do Morskoga Kralja, vratio se jarostan i bijesan. Kad on u ku}u, al nema ~eda Vlatka, a `ena nijema. Ne mo`e da mu ka`e, {to se slu~ilo, nego sva propala od tuge. Tako od onog dana u njih bilo. @ena niti pla~e, niti kuka, nego nijema po ku}i radi i Palunka dvori, a ku}a tiha i pusta kao grob. Za neko vrijeme podnosi Palunko ovu `alost, al onda mu sasvim dojadilo: gdje se bija{e najbolje ponadao rasko{i Kralja Morskoga, tu mu do{la ova bijeda i nevolja. Rije{i se, ele, Palunko, te se jednog jutra opet poveze na more. Na moru tri dana sjedi, tri dana posti, tri dana ribe ne hvata. Kad tre}i dan, pred njeg izi|e Zora-djevojka. Pri~a njoj Palunko, {to se slu~ilo i potu`i se: – “Gori je ovo jad negoli prije bija{e. Nestalo djeteta, `ena nijema, ku}a pusta. Da svisnem od jada!“ Ne re~e ni{ta na ovo Zora-djevojka, nego upita Palunka: – “[to si za`elio? Jo{ }u ti jednom pomo}i.“ Al u Palunka samo jedna luda pamet, te kako si bija{e upiljio u glavu, da se nagleda i nau`ije bogatstva Kralja Morskoga, tako i ne zatra`i, da mu se ~edo vrati, niti da mu `ena progovori, nego se moli Zori-djevojci: – “Hajde mi, svijetla Zoro-djevice, poka`i put do Morskoga Kralja.“ I opet ni{ta ne re~e Zora-djevojka, nego lijepo uputi Palunka: – “Kad o mladom mjesecu stane dan svitati, ti sjedni u ~un, ~ekaj vjetra i oti|i vjetrom prema istoku. Odnijet }e te vjetar do ostrva do Bujana, do kamena do Alatira. Tamo }u te do~ekati i put }u ti do Morskoga Kralja pokazati.“ Ode Palunko radostan ku}i. 36
Kad bilo o mladome mjesecu, al on ni{ta `eni ne govori nego rano zorom u ~un sjeda, vjetra ~eka i ode vjetrom prema istoku. Nosi vjetar ~un i nanese ga do mora neznanoga, do ostrva do Bujana. Pliva bujno ostrvo kao zeleni vrt. U njem bujna trava i tratina, u njem loza vinova, u njem mandula rascvjetana. Nasred ostrva dragi kamen, bijel goru}i kamen Alatir. Pol kamena nad ostrvom `ari, pola pod ostrvom u more svijetli. – Tuj na ostrvu na Bujanu, na kamenu na Alatiru, sjedi Zora-djevojka. Lijepo Zora-djevojka Palunka do~ekala, lijepo ga uputila. Pokazala mu, gdje do ostrva na moru pliva kolo mlinsko, a oko kola Morske Djevice igre igraju. Jo{ ga lijepo nau~ila, kako }e se kolu namoliti, da ga spusti do Kralja Morskoga, a da ga ne progutaju jazi morski. Jo{ mu re~e Zora-djevojka: – “Velikog }e{ se dobra i rasko{i nau`ivati u Kralja Morskoga, al znaj: na zemlju ne mo`e{ da se vrati{, jer su tri strahovite stra`e postavljene. Jedna valove di`e, druga vjetar vije, a tre}a munje kri`a.“ A Palunko radostan u ~un sjeda i poveze se do kola mlinskoga, misle}i u sebi: – “Ne zna{, Zoro-djevice, {to je bijeda na ovome svijetu. Ne}u se lje zemlje za`eljeti, gdje ostavljam pustu nevolju!“ On do kola mlinskoga, a oko kola Morske Djevice pustopa{ne igre igraju. U val rone, po moru se gone, kose im se po valu rasteple, srebrne im peraje trepere, a rumena im se usta smiju. I po kolu sjedaju i oko kola more zapjenjuju. Doplovi ~un do kola mlinskoga, a Palunko, kako ga Zoradjevica u~ila, tako u~inio: dignuo veslo nad more, kako ga ne bi morski jazi progutali, te ovako mlinskom kolu progovorio: – “Kolovrta navrta, ili do jaza mrtvoga, ili do Kralja Morskoga.“ 37
Kad Palunko ovo izrekao, {iknu{e Morske Djevice kao srebrne ribice, okupi{e se oko kola, uhvati{e se bijelim rukama za `bice te zavrtje{e kolo – zavrtje{e ga hitro, vrtoglavo. U~ini se vir u moru, u~ini se vir strahovit, vir dubok, utegnu vir Palunka, zakru`i Palunkom kao tananom {ibicom i spu{ta ga do silnih dvorova Kralja Morskoga. Jo{ Palunku u u{ima {um morski i pustopa{ni smijeh Morskih Djevica, ali ve} se on na{ao na krasnome pijesku, na sitnome pijesku od suhoga zlata. Oglednu se Palunko i kliknu: “E, ~uda mi divnoga, ~itava poljana od zlatnoga pijeska!“ Ono samo misli Palunko, da je poljana, kolika je, ali ono bila velika dvorana Kralja Morskoga. Oko dvorane stoji more kao mermerni zidovi, nad dvoranom stoji more kao svod stakleni. Od kamena od Alatira plavo svjetlo kao plava mjese~ina. Ovjesile se nad dvoranom grane od bisera, uzdigli se po dvorani stolovi od koralja. A na kraju, na drugom kraju, svirale gdje svire i sitni praporci gdje biju, onamo u zlatnome pijesku u`iva i po~iva Kralj Morski. Pru`io se u zla}ani pijesak, samo volujsku glavu podigao – ukraj njega plo~a od koralja, iza njega `ivica od zlata. [to ono tanke sviralice brzo i tanano svire, a sitni praporci strelohotno biju, {to se ono sjaja i rasko{i blista – ovoliko sre}e i bla`enstva ne bija{e Palunko mislio da gdjegod ima na svijetu! Pomahnitao Palunko od puste radosti, u~inilo mu se, kao da se vinca nakitio, zaigralo mu srce, pljesnuo u dlanove, potrkao po zlatnome pijesku ko hitronogo dijete, prebacio se po dva, po tri puta, kao ludi deran~i}. Vrlo se ovo svidje Morskomu Kralju. U Morskoga Kralja te{ke noge prete{ke, a jo{ te`a glava volujska. Nasmija se grohotom Morski Kralj, te kako u zlatnome pijesku po~iva, tako oko njega pijesak pr{i od smijeha. 38
– “Ba{ si mom~e lakonogo“ – re~e Morski Kralj i skine vrhu sebe granu bisera te Palunka dariva. Zapovjedi zatim Morski Kralj, te iznijele vile pomorkinje na zlatnim pladnjima jela biranoga i pi}a medenoga. Blaguje Palunko uz Morskoga Kralja na plo~i od koralja, ele, u ~asti najve}oj. Kad Palunko odru~ao, pita njega Kralj Morski: – “Jesi li jo{ ~ega za`elio, mom~e?“ A {to znade da za`eli bijedna sirotinja, koja jo{ nikada dobru nije privirila? Nego kako Palunko bio gladan od daleka puta, to se on slabo najeo jela biranijeh i pi}a medenoga, pa zato re~e Morskome Kralju: – “Ba{ kad me pita{, Kralju Morski, za`elio sam, da mi je dobar pladanj varene lobode.“ Za~udio se ovome Kralj Morski, al se onda dosjetio te se nasmijao i Palunku govorio: – “E, brate moj, draga je u nas loboda, dra`a nego biser i bisernjak, jer je od nas daleko do nje. Al kad si ba{ za`elio, poslat }u vilu prekomorku, donijet }e ti iz kraja lobode. Al ti se meni jo{ tri puta prebaci.“ Kako je Palunko radostan, ni{ta ovo nije njemu te{ko. Ska~e on na noge lagane, a ono se brzo prikupi{e i pomorkinje i sitna ~eljad u dvoranu, da ovo ~udo vide. Zaleti se Palunko po zlatnome pijesku, prebaci se vje{to jedan, pa dva, pa tri puta kao vjeverica, a Morski Kralj i sva ~eljad grohotom se nasmijali toj vje{tini. Al se najsla|e nasmijalo neko dijete neja~ko, a bio to kralj mali, {to ga od igre i obijesti sebi pomorkinje zakraljile. Sjedi mladi kralj u zlatnoj kolijevci, u svilenoj ko{uljici. Po kolijevci biserni praporci, a djetetu u ruci zlatna jabuka. Kad se Palunko prebacio, a mali se kralj onako slatko nasmijao, oglednu se Palunko na njega. Poglednu maloga kralja – prenerazi se Palunko: ono je sinak njegov nejaki, Vlatko mali. Ele, prisjelo ovo Palunku odmah. Ne bi ni sam mogao pomisliti, da bi mu ovako brzo prisjelo! 39
Smrknu se Palunko onim ~asom – razjedio se, te kad se malo razabrao, pomisli: – “Gle ga, deran~i}a, kuda se djenuo, da kraljuje u igri i obijesti, a mati mu kod ku}e od tuge onijemjela.“ Kivan je Palunko, ne mo`e da gleda ni sebe ni sina u ovim dvorima; al ne smjede ni{ta da re~e, kako ga ne bi od djeteta rastavili. Zato se on u~ini slugom u svoga sina, Vlatka maloga, misle}i: “Ostat }u kadgod na samu s djetetom, spomenut }u dijete na oca i majku, ute}i }u s njime, odnijet }u prkonjicu sina, vratiti se s njime k materi.“ Tako mislio Palunko te jednoga dana do~ekao, ostao nasamu s djetetom te malome kralju pri{apnuo: “Hajde sinko, sa ocem da uteknemo.“ Al Vlatko bija{e ~edo sasvim neja~ko, te kako je dugo pod morem boravio, tako oca ve} i zaboravio. Nasmija se on, nasmija se mali kralj, misli on: {ali se Palunko – te Palunka no`icom gurnuo: – “Nisi ti otac moj, ti si ona luda, {to se pred Morskim Kraljem prebacuje.“ Ujede ovo za srce Palunka, od srd`be bi svisnuo. Ode on tako i raspla~e se od gorkoga jeda. Okupila se oko njega ~eljad Kralja Morskoga, te ovako jedan drugome govorili: – “E, ovo mora da je veliki velmo`a na zemlji bio, kad u ovolikoj rasko{i pla~e.“ – “Du{e mi, bio sam isti kao i Kralj Morski. Imao sam dijete, {to mi se u bradu penjalo, `enu, {to mi ~uda kazivala – a lobode, brate, koliko ho}e{, ne treba{ se ni pred kim prebacivati!“ – govori oja|en Palunko. ^udi se ~eljad ovolikomu gospodstvu te pu{taju Palunka, da tuguje za svojom sre}om. A Palunko osta slugom u maloga kralja. Uga|a sinku svakojako, misli: pregovorit }u ga kakogod, da sa mnom utekne. A mali kralj svakim danom objesniji i pustopa{niji, te {to vi{e dani protje~u, to dijete za ve}u ludu Palunka dr`a{e. 40
II. Dok ovo tako bija{e, dotle `ena Palunkova u ku}i samovala i tugovala. Prve ve~eri na ognji{tu oganj podr`avala i ve~eru varila, a kad Palunka nije do~ekala, onda oganj zapustila i vi{e ga nije palila. Sjedi sirota njemica na pragu, niti radi, niti sprema, niti pla~e, niti kuka, nego se ubija jadom i ~emerom. Niti mo`e da u koga upita savjeta, kad je nijema, niti mo`e morem po}i za Palunkom, kad je od tuge preklonula. Kud }e, dakle, jadna, nego jednog dana ode u daleko zagorje, gdje joj je majka le`ala sahranjena. Tako ona nad grobom materinim stala, a pred nju iza|e lijepa ko{uta. Progovori ko{uta nijemim jezikom: – “Nemoj da sjedi{ i da se ubija{, k}eri moja, jer bi ti srce puklo, a ku}a bi ti se raspala. Nego ti svake ve~eri Palunku ve~eru spremaj, a iza ve~ere tanku kudjelju razrje{uj. Ne do|e li Palunko, a ti u zoru uzmi njegovu ve~eru i mekanu kudjelju i jo{ ponesi tanke dvojnice, pa po|i u kr{. Tamo u dvojnice sviraj, zmije i zmiji}i }e ve~eru izjesti, a galebovi kudjeljom gnijezda oblagati.“ Dobro k}erka sve razumjela, {to joj mati govorila, i tako u~inila. Svake ve~eri ve~eru sprema, iza ve~ere kudjelju razrje{uje. Ne vra}a se Palunko, uzima `ena u ranu zoru dvojnice, iznosi u kr{ ve~eru i kudjelju. Kako ona u dvojnice svira, tanano u desnu sviralu svira, tako izlaze iz kr{a zmije i zmiji}i. Ve~eru blaguju, `eni nijemim jezikom zahvaljuju. A kad u lijevu sviralu prebira, dolije}u galebovi i galebi}i, kudjelju u gnijezda raznose, a `eni zahvaljuju. Ovako `ena radila svakim danom – i ve} se mjesec tri puta povratio, a Palunka svejednako nema. Opet te{ka tuga obrva jadnu njemicu, te ona ode opet na grob materin. I{e}e pred nju ko{uta, a `ena joj nijemim jezikom govorila: 41
– “Evo, majko, sve sam tako uradila, al Palunka nikada! Meni dojadilo ~ekanje. Il da sko~im u more, il da se razbijem o stijenu?“ – “K}eri moja“, re~e ko{uta, “nemoj da bude{ nevjera. Ljutu muku mu~i tvoj Palunko. A ti slu{aj, kako }e{ mu pomo}i. U neznanome moru ima lubin veliki, na lubinu zlatna peraja, na peraji zlatna jabuka. Uhvati{ li na mjese~ini lubina, olak{at }e{ jade tvom Palunku. Al do mora neznanoga treba pro}i tri pe}ine od oblaka: u jednoj zmija orija{ka, majka sviju zmija, more di`e i valove pravi; u drugoj ptica orija{ka, majka sviju ptica, buru razmahuje; u tre}oj zlatna p~ela, majka sviju p~ela, munje kri`a i izvodi. Po|i, k}erko, do mora neznanoga, ni{ta ne ponesi doli udice i tananih dvojnica, a na|e{ li se u te{koj nevolji, ti otpori svoj desni rukav, bijeli nerubljeni.“ Upamtila k}erka, drugog dana ~un uzela, otisnula se na more debelo, a ni{ta ne ponijela doli udice i tankih dvojnica. Luta i tumara morem, dok je more ne nanese do jednog mjesta, a tamo na moru tri strahotne pe}ine od te{kog oblaka. Na ulazu prve pe}ine glavu digla zmija grozovita, majka sviju zmija. Stra{na glava sav ulaz zatvorila, a tijelom se u pe}ini ispru`ila te tamo orija{kim repom omahuje, more muti i valove di`e. Ne smije `ena ni blizu ~udovi{tu, nego se sjetila svojih dvojnica te u desnu sviralu stala prebirati. Kako svira, tako sa kraja daleka, kr{evita, hite, plivaju zmije i zmiji}i. Dopliva{e, dohita{e zmije {arolike i sitni zmiji}i, te se molili zmiji strahovitoj: – “Pu{taj, majko na{a, `enu, da pro|e ~unom kroz pe}inu. Ona je nama veliko dobro u~inila, gdje nas je svake zore nahranila.“ – “Kroz pe}inu je pu{tati ne mogu, jer mi danas valja velo more di}i“ – odvrati stra{na zmija. “Ali ako vam je dobro u~inila, dobro }u joj i vratiti: il joj volja te`ak grumen zlata, il joj volja {est niza bisera?“ 42
Ne prevari se vjerna `ena na biser i zlato, nego ovako zmiji nijemim jezikom govorila: – “Ja sam do{la radi malene stvari, radi lubina iz mora neznanoga. Ako sam ti dobro u~inila, ti me pu{taj kroz pe}inu, zmijo strahovita.“ – “Pu{taj, majko na{a“ – prihvatile zmije i zmiji}i, “eto kolike nas je hranila, kolike othranila. A ti lezi, majko na{a, pa prospavaj malko, a mi }emo za tebe more dizati.“ Ne moga{e zmija odoljeti onolikoj svojti, a bila ona `eljna sna od tisu}u godina. Pusti dakle `enu kroz pe}inu, pa se onda po pe}ini pru`i te stra{na zaspi. Prije negoli zaspi, zmijama i zmiji}ima nalo`i: – “Dobro mi more podignite, djeco moja, dok ja malo po~inem.“ Pro{la nijema `ena kroz pe}inu, ostale zmije i zmiji}i u pe}ini. Umjesto da more burkaju, a oni more ta`e i smiruju. Isplovila `ena, stigla do druge pe}ine, a u drugoj pe}ini ptica orija{ka, majka sviju ptica. Na ulazu strahovitu glavu ispru`ila i gvozdeni kljun razvalila, a golema krila po pe}ini raskrilila i krilima ma{e, vihor razmahuje. Latila se `ena dvojnicâ te u lijevu sviralu prebira. Doletje{e sa kraja sivi galebovi i sitni galebi}i te se stra{noj ptici molili, da pusti `enu sa ~unom kroz pe}inu, jer je njima veliko dobro u~inila, gdje im je svakim danom kudjelju sterala. – “Ne mogu da je pu{tam kroz pe}inu, jer danas mi valja silan vihor podignuti. Nego ako vam je dobro u~inila, ve}e }u joj dobro vratiti. Dat }u joj `ive vode iz kljuna gvozdenoga, da joj se `iva rije~ povrati.“ Ele, ovo te{ko bilo jadnoj `eni njemici, gdje bija{e toliko po`eljela, da joj se `iva rije~ vrati! Al ona vjerna ostade te ptici ovako govorila: – “Nisam do{la radi svojega dobra, ve} radi male stvari: radi lubina iz mora neznanoga. Ako sam ti dobro u~inila, a ti mene kroz pe}inu pu{taj.“ 43
Namolili galebovi majku-pticu i jo{ je uputili, da malo na sanak legne, a oni }e za nju vihor razmahati. Poslu{ala majka-ptica svojtu svoju, ovjesila se gvozdenim ~aporcima o pe}inu te zaspala. A galebovi i galebi}i, mjesto da vihor di`u, a oni vihor ta`e i smiruju. Tako nijema `ena drugu pe}inu preplovila i do tre}e dolazila. U tre}oj pe}ini zlatna p~ela. Na ulazu se zlatna p~ela uzlijetala: kri`a ognjene munje i gromke gromove. Tutnji more i pe}ina, zve~e munje po oblaku. Strava uhvati `enu, gdje se na{la sama u ovoj grozoti. Ali se ona svog desnog rukava dosjetila, bijeli rukav nerubljeni isporila, na zlatnu p~elu njime omahnula te p~elu u rukav uhvatila. Utihnule namah munje i gromovi, a zlatna se p~ela stala `eni moliti: – “Pu{taj mene, `eno, na slobodu. Ne{to }u te, `eno, nau~iti. Gledi tamo na more {iroko: veliku }e{ radost ugledati.“ Pogledala `ena na more {iroko: upravo bilo sunce na uranku, zarumenile se nebeske visine, zarumenilo se more od isto~i, a iz mora taman se izdigao ~un srebrni. U ~unu kao kraljevna blijeda i jasna Zora-djevojka, a uz nju dijete nejako u svilenoj ko{ulji, sa zlatnom jabukom. Ono Zora-djevojka malog kralja jutrom po moru {etala. Prepoznala `ena sinka izgubljenoga. E, ~uda pre~udnoga, {to je more {iroko, da ga nije mati svega obuhvatila, {to je sunce visoko, da ga nije mati rukom dohvatila. Zastrepila ona od prevelike radosti, dr{}e ona kao tanana jasika. Il’ bi ruke za djetetom pru`ila? Il’ bi za njim milo uskliknula? Il’ bi najbolje za njim do vijeka gledala! Plovi srebren ~un po moru rumenomu, u daljini se ~unak izgubio, u more ~unak uronio, a jedva se majka prenula. 44
– “Ja }u tebe puta nau~iti“ – progovori `eni zlatna p~ela. “Do}i }e{ do malog kralja, do sinka tvoga, s njim }e{ u sre}i boraviti. Al me prije pu{taj na slobodu, da ja kri`am po pe}ini munje, i nemoj mi pe}inom prolaziti.“ Pe~al gorka jadnu majku obrvala, obrvala i uzdrmala. ^edo svoje bija{e ugledala, `elju svoju `eljkovanu uo~ila – uo~ila, ugledala a ne ogrlila, ne izljubila! Uzdrmala pe~al `enu: il’ }e biti Palunku vjera il’ nevjera? Il’ }e p~elu pustiti i sinku svome do}i, il’ }e pe}inom prolaziti do mora neznanoga, po lubina velikoga? Kako ju je pe~al uzdrmala, tako joj se suze od srca otkinule, tako joj se `iva rije~ povratila, te ona `ivom rije~i p~eli govorila: – “Ne pe~ali me, zlatna p~elo! Ne pu{tam te na slobodu, jer ja moram kroz pe}inu pro}i. Ja sam svoje ~edo oplakala i u srcu svome pokopala. Nisam amo do{la radi sre}e svoje, ve} radi male stvari: rad lubina iz mora neznanoga.“ Tako `ena govorila, u pe}inu uplovila. U pe}ini po~inula, u ~unku odahnula, tamo no}i i mjese~ine ~ekala. E, moj rode, {to se ono danas more tiho u~inilo, a u zraku bura po~inula, gdje u jednoj pe}ini spava zmija strahovita, u drugoj ptica orija{ka, a u tre}oj `ena izmorena! Tako tiho danak prolazio, tako ve~er dolazila – tako mjese~ina sinula. Kad mjesec visoko na nebo, a `ena o pono}i u more neznano zaplovila te nasred mora udicu spustila. III. Zapovjedi uve~er mali kralj Palunku, da mu no}as splete dobre vo|ice od svile. “Sutra }u te ranom zorom pod kolica prezati, da me vozi{ po zlatnome pijesku.“ Ele, prevr{ilo ovo Palunku. Gdje se dosad krio pred Zoromdjevojkom, kad bi jutrom pod more silazila, to }e ga sutra ugledati, gdje ga sin pod kola upre`e.
45
Spava sva ~eljad, spava Morski Kralj, spava kralji} obijesni – sam Palunko budan: vo|ice plete. Kruto plete, kao da je ne{to smislio. Kad spleo, jake bijahu ono uzice, pa re~e Palunko: – “Nisam nikoga pitao, dok sam ludo radio, ne}u lje ni sada, gdje sam se pameti dozvao.“ Tako rekao, tihano po{ao do kolijevke, gdje mu sinak tvrdo spava{e, provukao uzice kroz `bice od kolijevke, svezao kolijevku sebi na le|a te po{ao da utekne sa sinom. Tiho Palunko prolazio zla}anim pijeskom – pro{ao silnu dvoranu ko prostranu poljanu, pro{uljao se zlatnom `ivicom, razmaknuo grane od bisera. A kad do{ao, gdje stoji more ko zidovi, ni{ta ne oklijeva Palunko, nego zapliva u more sa djetetom. Daleko je, tu`na tugo, od Kralja Morskoga do svijeta bijeloga! Pliva Palunko, pliva; al {to mo`e jadan ribar preplivati, gdje mu le|a jo{ pritisnuo mali kralji} sa zlatnom jabukom i njegova kolijevka od zlata. Kao da se more nad njima sve vi{e i te`e podi`e! Kad je Palunko ve} posve iznemogao, a ono jo{te osjetio: kvrcnulo ne{to o zlatnu kolijevku, zapelo ne{to o `bice kolijevci. Kako zapelo, tako ljuto hitro potezati stalo. – “Sad sam ti se jadan sa `ivotom oprostio“ – sam sebi Palunko govora{e. “Ovo me morska neman na zubu nosi.“ Al to ne bio zub morske nemani, ve} bila ko{tana udica, a pustila je `ena Palunkova. Kad `ena osjetila, da je udica zapela, a ona radosna svu snagu skupila, vu~e i pote`e, kako ne bi velikog lubina izgubila. Kad bli`e dovukla, izdigle se iz mora najprije zlatne `bice od kolijevke. @ena na mjese~ini dobro i ne prepoznala, nego odmah pomislila: “Eto zlatne peraje na lubinu.“ Pa onda se pokazalo dijete sa zlatnom jabukom. Opet `ena misli: “Ovo je zlatna jabuka na peraji.“ A kad najposlije izi{la iz mora glava Palunkova, radosno `ena uskliknula: 46
“A ovo je glava velikoga lubina!“ Veselo kliknula, sasvim k sebi dovukla. A kad sasvim blizu dovukla – e, rode moj ro|eni, tko bi znao lijepo iskazati, kako im je od prevelike radosti bilo, gdje se ovako u ~unu sastado{e sve troje, a na mjese~ini, usred mora neznanoga! Nego vremena gubiti ne smiju, treba pro}i pe}ine, dok se nisu stra`e u pe}ini probudile. Pa uhvati{e vesla te povezo{e hitro, {to im snaga daje. Ali eto jada iznenada! Kako je ono mali kralji} svoju majku ugledao, odmah se za nju dosjetio. Zagrlilo dijete maj~icu objema ru~icama – ispade mu jabuka od zlata. Propade jabuka u more, propade do dna morskoga, do dvorova Kralja Morskoga, ba{ na rame Kralju Morskome. Probudi se Morski Kralj, ruknu ljutito. Sko~i iz sna sva ~eljad po dvorani. Odmah opazili, da je nestalo malog kralji}a i slugana njegova. Podigo{e potjeru za njima. Isplivale na mjese~inu Morske Djevice, poletjele u no} lake prekomorke, poslali hitre skorote~e, da probude stra`e u pe}ini. Ali ~un ve} bio kroz pe}ine pro{ao, te se dala potjera za ~unom. Veslaju Palunko i njegova `ena, veslaju {to im snaga daje, a za njima pustila se hajka: {ibaju za njima Morske Djevice, lete za ~unom hitre prekomorke, valja se za njima more uzburkano, ma{e, vije bura sa oblaka. Sve se bli`e oko ~una hajka sklapala – ne bi joj utekla ni najbolja brodica, kamoli mali ~unak na dva vesla! Dugo hrli ~unak pred potjerom, ali upravo, kad se bijeli dan pomolio, sklopila se sa svih strana groza oko ~una. Prekrilio vihor ~unak, stigli ga {umni talasi, splele se oko ~unka u vijenac Morske Djevice. Ljulja, ljulja vijenac oko ~unka, propu{taju Morske Djevice strahotne talase, ne propu{taju ~unka sa talasom. Pi{ti, prska more i vjetrina. Stisnula Palunka strava od propasti, pak u smrtnoj stisci povikao: – “Oj pomozi, jasna Zoro-djevojko!“ 47
Izdignula se iz mora Zora-djevojka. Palunka ugledala, al ne pogledala, malog kralji}a pogledala, al ne darivala – a vjernoj `eni hitar dar darivala: rubac vezeni i iglu pribada~u. Od rupca se bijelo jadro podignulo, a od igle kormilo se stvorilo. Napelo se na vjetru jadro, ko jedra jabuka, a `ena uhvatila tvrdom rukom za kormilo. Razbio se vijenac oko ~unka, sijeva ~unak preko sinjeg mora, kao zvijezda preko neba plavog! Leti ~udno ~udo pred strahovitom potjerom – {to je hajka ja~a, to vi{e mu poma`e: {to je vihor br`i, to br`i ~un pred vihorom, {to je more br`e, to br`i ~un po moru. Ukazala se u daljini obala kr{evita, na obali ku}ica Palunkova, a pred ku}icom bijeli prud polo`iti. Kad se obala ukazala, odmah hajki snaga oslabila. Boje se kraja vile prekomorke, zaostaju od obale Morske Djevice, na pu~ini ostaju vihor i talasi, a sam ~unak leti ravno do obale kano dijete u maj~ino krilo. Naletio ~unak do obale, preletio preko bijelog pruda, udario o hridinu. Razbio se ~unak o hridinu, potonulo jadro i kormilo, propala u more zlatna kolijevka, utekla p~ela zlatokrilka – a Palunko sa `enom i djetetom na{li se na prudu pred svojom ku}icom. E, kad one ve~eri lobode ve~erali, {to je bilo, sve zaboravili. Pa da nije za one dvojnice, nitko ne bi ovo ve} pamtio. Nego tkogod u dvojnice dune, tomu krupna svirala dudi o Palunku ovako: ^udo ludo Palunko, Na dno mora propao, Ljutog jada dopao. A sitna svirala `enu spominje: Sini, sini, zorice, Evo nove sre}ice; Da je triput potopljena, Izbavi je vjerna `ena. Tako {irom svijeta pri~aju dvojnice.
48
Hans Christian Andersen MALA SIRENA
Daleko na pu~ini morskoj voda je tako modra, kao {to su latice najljep{eg razli~ka, a bistra poput naj~i{}eg prozirca, ali je i veoma duboka, dublja nego {to ijedno sidro mo`e dose}i; mnogo bi crkvenih tornjeva valjalo nastaviti jedan na drugi, da bi sa dna morskog dosegli vodi na povr{je. A na dnu mora borave morske vile ili sirene. Nemojte misliti, da ondje nema ni{ta do pusta bijela pijeska! Nikako! Ondje vam raste naj~udnije drve}e i bilje, {to je tako gipko u stabljici i li{}u, da se odmah povija, ba{ kao da je `ivo, ~im se voda ma i malo uzbiba. Svakojake ribe, male i velike, klize i promi~u izme|u granja, upravo kao {to i ptice u nas gore prolije}u zrakom. Na ovome mjestu, gdje je more ponajdublje, uzdi`u se dvori, u kojima stoluje kralj podmorskog svijeta: stijene su im od koralja, visoki {iljasti prozori od naj~i{}eg jantara, a krov od samih {koljki, {to se rastvaraju i sklapaju, kako se ve} 49
voda ziba. Divota ih pogledati, jer je u svakoj {koljci sjajni biser: jedno jedino ovakvo zrno bilo bi najve}i sjaj u kruni kakve kraljice. Onaj kralj na morskome dnu bija{e ve} mnogo godina udovcem, pa je dvorima upravljala starica mu majka. Bila to umna `ena, no ponosna na svoj visoki rod, te je stoga i nosila dvanaest ostriga na repu, dok su ostale sirene plemenita roda smjele imati samo {est. Ina~e bila vrijedna svake hvale, poglavito stoga, {to je veoma voljela male kraljevne, svoje unuke. Bija{e ih {est, sve krasne po izbor djevojke, no najmla|a bila ponajljep{a: ko`a joj nje`na i prozirna poput ru`ine latice, o~i modre kao najdublje more, no, poput ostalih morskih vila, ni ona ne ima|a{e nogu, nego joj se tijelo zavr{avalo prelaze}i u riblji rep. Po cio dan djeca se igrahu dolje na dvorima, u velikim dvoranama, gdje je iz stijena raslo `ivo cvije}e. Veliki se jantarni prozori otvarahu, pa im dola`ahu ribe, kao {to nama kroz otvorene prozore ulije}u lastavice; no ribe plivale upravo do malih kraljevna, koje ih milovahu, a ribe uzimahu jelo iz njihovih ruku. Ispred kraljevskih dvora sterao se veliki vrt s ognjeno-rumenim tamnomodrim drve}em, vo}e se sjalo poput zlata, a cvije}e prelijevalo u `arkim bojama, kako god se stabljike povijahu i listovi pomicahu. Tlo bija{e od najsitnijeg pijeska, ali modro kao sumporni plamen. Nada svim treperilo neobi~no modro svijetlo – kao da i nisi na morskom dnu: prije bi pomislio, visoko si u zraku, gdje je i pod tobom i nad tobom samo nebesko plavetnilo. Za tiha vremena moglo se vidjeti sunce, koje se ukazivalo poput kakva purpurna cvijeta, {to iz svoje ~a{ke izlijeva svu onu svjetlost. Svaka mala kraljevna ima{e svoje mjestance u vrtu, gdje moga{e po miloj volji kopati i saditi. Jedna je svojim cvjetnim lijehama dala oblik kita, drugoj se svi|alo, da joj je kuti} nalik na malu sirenu, no najmla|a svoj vrti} zaokru`ila, 50
da bude okrugao poput sunca, a i cvije}e joj bilo jarko i rumeno kao sunce. Bila ona neobi~no dijete, tiho i zami{ljeno; dok bi se ostale sestrice kitile naj~udnijim stvarcama, {to bi ih uzimale iz potonulih brodova, njoj – osim njezina rumena i `arka cvije}a, {to podsje}a{e na sunce – bija{e najmiliji lijep mramorni kip, {to prikaziva{e krasna dje~aka; kip bio isklesan u bijelu, ~istu kamenu, a na morsko je dno dospio prilikom nekog brodoloma. Mala je sirena kraj kipa zasadila poput ru`e rumenu `alosnu vrbu, {to je divno uzrasla te svijala svoje svje`e grane nad kipom i spu{tala ih sve do modroga pje{~anog tla, gdje se ukazivala ljubi~asta sjena, {to se, ba{ kao i grane, neprestano pomicala; ~inilo se, kao da se vr{ci savijaju, da cjelunu korijenje. Ne bje{e za malu sirenu, ve}e radosti doli {togod ~uti o onima gore, o ljudima. Staroj baki, valjalo neprestance pripovijedati sve, {to je znala o brodovima i gradovima, o ljudima i `ivotinjama. Nadasve se maloj kraljevni u~inilo neobi~nim i krasnim to, {to gore na zemlji i cvije}e miri{e – jer na morskome dnu nije mirisalo – {to su ondje {ume zelene i {to se ribe, koje se tamo vide me|u granjem, mogu glasom javljati te pjevati toli lijepo, da ih je milina slu{ati. Bija{e zapravo rije~ o pti~icama, a baka ih naziva{e ribama, kako bi male sirene mogle razumjeti, jer jo{ nikad ptica ne vidje{e. – ^im koja od vas navr{i petnaestu godinu – kazala im baka – dopustit }u joj, da izroni moru na povr{je, da za mjese~ine sjedne na stijene i gleda velike brodove kako onuda jedre; odande }e vidjeti {ume i gradove. Druge godine najstarija sestra navr{i petnaest ljeta. Kako su sestre bile sve jedna od druge za godinu mla|a, to je najmla|oj valjalo jo{ ~itavih pet godina ~ekati, da se uzmogne otisnuti sa dna morskog i pogledati, kako je u nas. No sestre me|u sobom obe}a{e, da }e jedna drugoj pri~ati, {to bu51
de vidjela i {to joj se za toga prvog izlaska u~ini najljep{im – jer im baka ni izdaleka nije dosta napri~ala: ta bilo je toliko toga, {to one hotijahu znati. Nijedna od njih nije toliko ~eznula, da vidi gornji svijet, koliko ba{ najmla|a, koja ima{e najdulje na to ~ekati i koja bija{e onako tiha i zami{ljena. Mnogu je i mnogu no} prostajala kraj otvorena prozora gledaju}i gore kroz tamnomodru vodu, kojom plivahu ribe pra}kaju}i repom i razmahuju}i perajama. Moga{e vidjeti mjesec i zvijezde, no ~injahu joj se sasvim blijedim, a kroz vodu jo{ i znatno ve}im, nego {to su u na{im o~ima. A kad bi ispod njih promaknula kakva sjena nalik na crn oblak, znala je, da je to ili kit, {to nad njom pliva, ili pak brod s mnogo ljudi, koji, dakako, nisu ni slutili, da dolje stoji krasna mala sirena i svoje bijele ruke pru`a prema kolumbi njihova broda. Najstarijoj dakle kraljevini bija{e petnaest godina, pa je sada smjela izroniti, izi}i moru na povr{je. Kad se vratila u dubine, njezinu pri~anju ne bija{e kraja ni konca. Najljep{e je od svega, kaza ona, za mjese~ine le`ati na pje{~anu prudu posred tiha mora te promatrati veliki grad na susjednoj obali, gledati kako mu se svjetla krijese, kao da stotine zvijezda trepere, slu{ati glazbu i buku, {tropot kola i glasove ljudske, gledati mnoge crkvene tornjeve i {iljke, slu{ati zvuke, {to se rune sa zvonika... Upravo stoga, {to nije mogla onamo, najvi{e je za tim ~eznula. O, kako li je sve to najmla|a sestra slu{ala! Kad je uve~er stajala uz otvoren prozor i gledala kroz tamnomodru vodu, mi{lja{e na veliki grad i na svu onu buku i viku, pa joj se u~ini, da zvonjava s dalekih zvonika ~ak do nje dopire. Druge godine dopusti baka drugoj sestri, da izroni iz vode i da pliva, kamo ho}e. Ona izi|e upravo kad je sunce zalazilo, i taj joj se prizor u~inio najljep{im. Bija{e kao da se sve nebo prekrilo samim zlatom, oblaci tako lijepi, da im ona ne moga{e krasote opisati: rumeni i ljubi~asti sustizali je52
dni druge i nad njom plovili, no jo{ br`e od njih, poput kakve druge, bijele koprene, letjelo jato bijelih labudova, preletjelo preko vode i nestalo onamo, gdje bija{e sunce; i ona zapliva u onome smjeru, ali sunce odjednom utonu, ru`i~asta sjaja nesta s povr{ja vodenog, a rumen stade gasnuti na oblacima. Dogodine tre}a sestra izroni na svijet. Ta je bila od svih najsmjelija, pa je stoga zaplivala uza {iroku rijeku, {to se u more izlijeva. Vidjela je krasne zelene bre`uljke s vinovom lozom, prolazila pokraj dvoraca i seoskih dvorova, {to se pomaljahu iz divnog {umskog zelenila; ptice su posvuda pjevale, a sunce tako grijalo, te joj ~esto valjalo u vodu zaroniti, da ohladi vru}e lice. U nekom je malom zaljevu nai{la na cijelu skupinu ljudskih mali{ana: sasvim goli{avi tr~ahu naokolo i pljuskahu po vodi; i ona se htjede s njima poigrati, ali se djeca prestra{i{e te pobjego{e, a nato isko~i mala crna `ivotinja – bio je to pas, samo ga ona nikad prije nije vidjela – te stade na nju tako stra{no lajati, da se upla{ila i pobjegla na {iroko more. Nikako ne moga{e zaboraviti divnih {uma, zelenih bre`uljaka i ljupke dje~ice, {to plivahu po vodi, premda ne imahu ribljeg repa. ^etvrta sestra nije bila tako smiona; ostala je nasred divljeg mora ne mi~u}i dalje. Pripovijeda{e, kako je upravo ondje najljep{e: vidi{ na milje unaokolo, gleda{ nadaleko oko sebe, a nad vodom nebo poput staklena zvona. Vidjela je brodove, ali samo izdaleka: ~injahu se kao galebovi, veseli se delfini premetahu u vodi, a veliki kitovi {trcahu vodom iz nozdrva, tako te bija{e, kao da je na stotine vodoskoka naokolo. Do|e red i na petu sestru; njezin je ro|endan padao ba{ u zimu, tako te ona vidje, {to ostale prije ne vidje{e. More bilo sasvim zeleno, svuda naokolo plivali veliki ledeni bregovi: svaki se ~inio kao zrno bisera, kazivala ona, no bijahu mnogo ve}i od crkvenih tornjeva, {to ih ljudi grade. Poka53
zivahu naj~udnije oblike i sjahu poput dragulja. Ona sjede na najve}i ledenjak, a svi brodari bje`ahu u strahu odande, gdje je ona sjela i pustila, da joj se vjetar kosom poigrava. Podve~er se navukli oblaci i sakrili nebo, stade sijevati i grmjeti, a tamno more visoko uzdiza{e ledene sante, {to ih osvjetljava{e blijesak munje. Na svim brodovima savi{e jedra, sve zahvati strah i trepet, samo ona mirno sje|a{e na svom ledenjaku, {to je morem plovio, te gleda{e kako modre strijele paraju nebo i nestaju u blistavu moru. Kad god bi koja izme|u sestara prvi put iza{la na gornji svijet, svaka bi se vra}ala zanesena novo{}u i ljepotom, {to bi je gore vidjela; no kako su sada, kao odrasle djevojke, mogle slobodno gore odlaziti, kad je koja htjela, postado{e ravnodu{ne prema gornjem svijetu: brzo se vra}ahu na svoje dvore, a nakon mjesec dana reko{e, kako je dolje najljep{e i kako nigdje nije kao u svom domu. ^esto bi se u ve~ere pet sestara uzelo za ruke, te bi tako zajedno izlazile vodi na povr{je. Imahu prekrasne glasove, ljep{e nego {to su u ljudi, pa kad bi se onda nadigla bura, te one mogle slutiti, da }e biti brodoloma, plivale bi ispred brodova i divno pjevale o ljepoti na dnu mora, pozivaju}i mornare, neka se ne pla{e si}i k njima; no mornari im ne mogahu rije~i razumjeti, ve} mi{ljahu, da je to oluja; ljepota pod morem i onako ne stizahu vidjeti, jer kad brod potone, potope se i ljudi, te tako mrtvi dolaze na dvore kralju podmorskog svijeta. I kad bi sestre zagrljene tako s ve~era isplivale na povr{je, najmla|a bi gledala za njima ostaju}i sama; bija{e joj da zapla~e, no suze joj nisu na o~i navirale, jer u sirene nema suza, pa stoga jo{ vi{e trpi. “Ah da mi je ve} petnaest godina!“ uzdisala mala sirena. “Znam, da }u zavoljeti onaj svijet gore, i ljude {to ondje `ive.“ Naposljetku i ona navr{i petnaesto ljeto. 54
– Eto, sad si nam i ti odrasla – kaza joj baka, stara kraljevska udovica. – Hodi, da te nakitim kao i druge tvoje sestre. I stavi joj na kosu vijenac od bijelih ljiljana, u kojih svaka latica bija{e polovina bisernog zrna; osim toga naredi, da joj se na rep pri~vrsti osam velikih ostriga u znak visokog joj roda. – Ali to boli! – uzviknu mala kraljevna iz podmorja. – Valja ne{to i pretrpjeti zaradi ljepote i odli~ja! – uzvrati joj baka. O, kako bi ona rado zbacila sav taj ukras sa sebe i skinula te{ki vijenac! Koliko bi joj bolje pristajalo rumeno cvije}e iz njezina vrta! No nije smjela mijenjati obi~aja. – Zbogom! – doviknu mala sirena te lako poput mjehura pro|e kroz vodu i izi|e na povr{inu. Sunce bija{e upravo zapalo, kad ona uzdi`e glavu moru na povr{je, ali su jo{ sjali oblaci poput ru`a i zlata, u rumenkastu zraku jasno i divno blistala zvijezda ve~ernja~a, uzduh bio blag i svje`, a more sasvim tiho. Tu se nalazio velik brod sa tri jarbola, jedno mu jedino jedro razapeto, jer ni od kuda ne bija{e da{ka vjetra; po brodu naokolo, po konopima i kri`ima, sjedili mornari, odande dopirala pjesma i glazba, a kako se mra~alo, upali{e se stotine raznobojnih svjetiljaka, {to se ~injahu, kao da se u zraku vijore zastave svih naroda. Mala sirena zapliva ravno prema okruglom oknu na kajiti. Svaki put, kad bi je voda donde uzdignula, moga{e kroz jasna stakla unutri zaviriti. Vidje, gdje unutra stoji mnogo ljudi u krasnu ruhu, a me|u njima ponajljep{i bija{e mladi kraljevi} krupnih crnih o~iju. Nije mu moglo nikako biti vi{e od {esnaest godina. Upravo mu bio ro|endan, pa otud sav onaj sjaj i kras. Mornari plesali na palubi, a kako kraljevi} izi|e me|u njih, preko stotinu raketa poletje u vis: rasvijetli{e sve naokolo, 55
kao da je u pol bijela dana, a mala se sirena veoma upla{i te u strahu zaroni pod vodu. No ubrzo opet ispliva i uzdi`e glavu: sad joj se ~inilo, kao da sve zvijezde s nebeskog svoda na nju padaju – nikada nije vidjela takve ljepote ni umje{tva, nije znala za vatromet. Velika se sunca okretala sipaju}i iskre, prekrasne ognjene ribe klizile u modrome zraku, a sve se zrcalilo u mirnome i ravnom ogledalu morskom. I na samome brodu bija{e toliko svjetla, da se mogao vidjeti svaki i najmanji konop, a nekmoli ljudi. A kako li je tek krasan bio mladi kraljevi}, kako li je ljubazno stiskao mornarima ruku i smije{io se, dok se zvuci glazbe kroz bajnu no} razlijegahu. Zapala ve} kasna no}, no mala sirena ne moga{e o~iju otrgnuti s broda i s krasnoga kraljevi}a. Ugasnu{e i raznobojna svjetla, ognjene zmije ne {arahu visine, ne ~u se vi{e ni topovski pucanj, ali dolje, u dubinama morskim, sve je {umjelo i brujalo. Mala je sirena sjedila na vodi i pustila, da je valovi uzdi`u i spu{taju, pa tako sveudilj zavarivala u kajitu. Brod sada br`e zaplovi, jedno se jedro razape za drugim, no valovi se po~e{e sve vi{e dizati, veliki se oblaci nadvi{e, a u daljini sijevnu munja: te{ka se nepogoda spremala. Mornari stoga opet ubra{e jedra; veliki je brod brzo klizio i ljuljao se na uzburkanome moru, voda se uzdizala poput velikih, crnih bregova, {to su prijetili – rekao bi, sad }e se sru{iti preko jarbola, no tad bi brod, poput labuda, jurnuo izme|u visokih valova, da se opet na|e na vrhu drugoga vodenog brijega. To se maloj sireni ~inilo zabavnim, ali mornari druk~ije mi{ljahu o toj plovidbi, jer je brod pucao i {kripao, a debele se daske savijale od te{kih udaraca; valovi jurnu{e preko palube i prelomi{e jarbol po srijedi, kao da je trska, a brod se na`e na bok, te voda po~e u nj prodirati. Sad i mala sirena vidje, da su ljudi na brodu zapali u pogibao, a i njoj se samoj valjalo ~uvati greda i brodskih krhotina, {to su naokolo plovile. 56
Na mahove bija{e tamno kao u rogu, tako te se ni{ta ne moga{e vidjeti, no kad bi sijevnulo, tako bi se rasvijetlilo, da je mogla sve na la|i raspoznati. Osobito je ~esto o~ima tra`ila mladoga kraljevi}a: vidje ga upravo u ~asu, kad ga proguta morska dubina, po{to se brod razbio. U prvi se ~as obradova misle}i, eto sada kraljevi}a dolje k njoj, ali se prisjeti da ljudi ne mogu `ivjeti u vodi i da kraljevi} ne mo`e druk~ije doli mrtav sti}i na o~inske joj dvore. Ne, ne smije on umrijeti. Stoga ona zapliva izme|u spona i trenica, koje je voda raznosila, te ne gledaju}i na pogibao i zaboravljaju}i, da bi je mogle zdrobiti, zaroni duboko pod vodu i opet se pojavi izme|u valova, pa tako najposlije sti`e do mladog kraljevi}a, koji vi{e ne moga{e plivati po uzburkanome moru: ruke mu i noge klonule, krasne se o~i sklopile – smrt bi mu bila neizbje`na, da se ne pojavi mala sirena. Ona mu pridr`a glavu nad vodom i pusti, da ih talasi nose kamo im drago. Ujutro se sti{a stra{no nevrijeme. Od broda nikakva traga. Sunce izi|e iz vode tako crveno i sjajno, te se ~inilo, kao da vra}a `ivot u kraljevi}eve obraze, no o~i ostado{e sveudilj sklopljene. Sirena mu poljubi krasno, visoko ~elo i zagladi mokru kosu. Pri~ini joj se, kao da je sli~an mramornom kipu u njezinu vrti}u, te ga i opet poljubi i po`elje, da kraljevi} po`ivi. Sad pred sobom opazi kopno, visoke modre bregove, {to im se na vrhuncima snijeg bijeli, kao da su po njima pali labudovi. Na obali se zelenjele divne {ume, a sasvim sprijeda uzdizala se crkva ili samostan – nije pravo znala, {to je, no svakako bija{e nekakva gra|evina. U vrtu joj rasli ~etruni i naran~e, a pred vratima stajale visoke palme. Tu je more stvaralo malen zaljev, tih ali veoma dubok, {to se pru`ao do grebena, gdje se bijelio sitni naneseni pijesak. Ovamo dopliva sirena s krasnim kraljevi}em, polo`i ga na pijesak i pripazi, da mu glava bude povi{e, na toplom suncu. 57
Uto zazvone zvona na velikoj, bijeloj zgradi, a mnogo mladih djevojaka pro|e vrtom. Mala sirena otpliva dalje i za|e iza nekih visokih stijena, {to su str{ile iz vode; ondje sebi na kosu i na prsa stavi morske pjene, da joj niko ne bi malog lica vidio, te uzme motriti, tko li }e pri}i ubogom kraljevi}u. Ne pro|e dugo, a jedna izme|u mladih djevojaka nai|e onuda. Kao da se najprije veoma upla{ila, no samo za ~asak, a onda dozva vi{e ljudi; sirena vidje, kako je kraljevi} o`ivio i kako se smije{i svima, {to se sabra{e oko njega – svima samo ne njoj: ta on i ne zna, da ga je ona spasila. Veoma se snu`dila, a kad ga uvedo{e u veliku zgradu, ona tu`na zaroni u vodu i vrati se na o~eve dvore. Uvijek bija{e tiha i zami{ljena, a sada jo{ i vi{e. Sestre je pitahu, {to je vidjela na prvom pohodu u gornji svijet, ali ona ni{ta ne kaziva{e. Mnoge bi ve~eri i jutra izlazila na ono mjesto, gdje je kraljevi}a ostavila. Vidjela bi kako plodovi i u vrtu dozrijevaju i kako ih ljudi beru, vidjela bi kako se po visokim brdima snijeg topi, no kraljevi}a nikad, pa se stoga vra}ala sve tu`nija i `alosnija. Jedinom joj utjehom bilo, kad bi sjedila u svom vrti}u i ovijala ruke oko divnoga mramornog kipa, {tono je sli~no{}u podsje}a{e na kraljevi}a. Nije vi{e njegovala cvije}e, {to je sada raslo kao divlje, prelazilo putove i staze, upletalo svoje duge stabljike drve}u u li{}e i grane i tako stvaralo potpunu tamu. Najposlije ne moga{e vi{e izdr`ati, ve} sve ispri~a jednoj sestri, a to odmah saznado{e ostale, ali nitko vi{e doli njih i nekoliko drugih sirena, koje to opet ne reko{e nikome osim svojim najbli`im drugama. Jedna je od ovih znala, tko je kraljevi} – i ona je vidjela sjaj i slavlje na brodu, a znala je i to, odakle je kraljevi} i gdje mu je kraljevina.
58
– Hodi, sestrice! – pozva{e je ostale kraljevne, pa sve zagrljene izroni{e u drugom redu i do|o{e ondje, gdje su znale, da stoje dvori onog kraljevi}a. Ti dvori bijahu od sjajna svijetlo`uta kamena, s velikim mramornim stubama, od kojih se jedne odvajahu i spu{tahu ravno u more. Krasne pozla}ene kupole nadsvo|ivahu dvore, a me|u stupovima, {to su se nizali oko cijele zgrade, stajahu mramorni kipovi, {to se ~injahu, kao da su `ivi. Kroz bistro se staklo na visokim prozorima vidjelo u divne dvorane, gdje su visjele umjetni~ki izra|ene svilene zavjese i skupocjeni sagovi, a stijene bile i{arane velikim slikama – bija{e ih doista milina pogledati. Posred najve}e dvorane prskao velik vodoskok, mlazovi mu sezali u visinu sve do staklenog svoda, kroz koji sija{e sunce na vodu i na krasne biljke, {to su rasle u velikoj kamenici. Sad je dakle mala sirena znala, gdje `ivi kraljevi}, pa je onamo mnoge ve~eri i no}i izlazila na povr{inu. Doplivala bi mnogo bli`e obali, nego {to je to ijedna smjela, ~ak bi do{la uskome tijesnu na kraj, pod krasni mramorni shod, {to baca{e dugu sjenu preko vode. Tu bi sjela i gledala mladog kraljevi}a, koji mi{lja{e, da je sasvim sam na jasnoj mjese~ni. Vidjela bi ga mnoge ve~eri kako s glazbom jedri na svojoj brodici, na kojoj se zastave vijore; provirivala bi kroza zelenu trsku, pa kad bi se vjetar poigrao dugom joj srebrenobijelom koprenom, tko god bi je vidio, pomislio bi, to labud krilima razmahuje. Kad bi ribari no}u sa zubljama izi{li na more, slu{a{e ~esto, gdje mnogo dobro kazuju o kraljevi}u, pa se radovala, {to mu je `ivot spasila, kadno ga napol mrtva no{ahu valovi... Prisje}ala se, kako mu ~vrsto glava po~iva{e na njezinim grudima, te kako ga ona od srca cjeliva{e; on o svemu tome nije ni{ta znao; nije mogao o njoj ni sanjati. Sve je vi{e i vi{e voljela ljude i sve ve}ma `eljela, da mo`e me|u njih do}i; njihov joj se svijet ~inio mnogo ve}im ne59
goli njezin; ta oni mogu na svojim brodovima kliziti preko mora, mogu se penjati na visoke bregove nebu pod oblake, a zemlje, {to ih oni posjeduju, pru`aju se, sa {umama i livadama, mnogo dalje, nego {to njezino oko mo`e dose}i. Toliko bje{e toga, {to bi ona htjela znati, ali joj sestre na sve to ne znahu dati odgovora, pa je pitala staru svoju baku, a ova dobro poznava{e gornji svijet, {to ga sasvim opravdano naziva{e “zemljama povrh mora.“ – Ako se ljudi ne utope – pita{e mala sirena – mogu li onda vje~no `ivjeti? Zar ne umiru, kao {to umiremo mi na morskome dnu? I oni umiru, dakako! – uzvrati joj starica. – Oni su jo{ i kra}eg vijeka od nas. Mi `ivimo trista godina, a kad nas nestane, pretvorimo se u morsku pjenu, pa nemamo ni groba me|u svojim milim. Nemamo besmrtne du{e: kad umremo, nikad vi{e ne uskrsnemo; mi smo poput zelene trske: kad je jednom posije~e{, nikad se vi{e ne zazeleni. Ljudi me|utim imaju du{u, {to uvijek `ivi – `ivi jo{ i onda, kad se tijelo u zemlju pretvorilo; onda se uzdi`e kroz vedrinu i zrak sve do sjajnih zvijezda. Kao {to mi sa dna morskog uzlazimo i gledamo ljudske zemlje, tako se njihove du{e uzdi`u u nepoznate, divne svjetove, kojih mi ne}emo nikad vidjeti. – A za{to i mi nismo dobili besmrtne du{e? – upita mala sirena sasvim snu`deno. – Dala bih sve svoje stotine godina, {to ih imam `ivjeti, da samo jedan jedini dan budem ~ovjek pa da onda dobijem mjesto u nebeskom svijetu! – Na to ne treba ni da misli{! – kaza joj starica. – Nama je mnogo bolje, te se osje}amo mnogo sretnijim, nego {to su ljudi tamo gore. – I ja }u dakle umrijeti i kao pjena lutati morem, ne}u ~uti glazbe valova, ne}u vidjeti ni krasnog cvije}a ni `arkog sunca! Zar ba{ ni{ta ne mogu u~initi, da bi stekla neumrlu du{u? 60
– Ni{ta! – odgovori starica – osim ako te koji ~ovjek ne zavoli toliko, da mu bude{ vi{e i od oca i od majke, da mu sve misli budu tebi posve}ene, da svu svoju ljubav tebi upravi, da mu sve}enik desnicu polo`i u tvoju u znak vjernosti za sve vijeke... da, tada bi njegova du{a pre{la u tvoje tijelo, pa bi i ti postala dionikom u ljudskoj sre}i i bla`enstvu. On bi ti udahnuo du{u, a ipak svoje ne bi izgubio. No to nikad ne mo`e biti! [to je ovdje u moru krasota, naime tvoj riblji rep, njima bi na zemlji bila rugoba: {to }e{, oni bolje i ne razumiju. Da te gore smatraju lijepom, valja ti imati dva nespretna upornja, {to ih zovu nogama! Tu se maloj sireni ote dubok uzdah, i ona tu`no pogleda na svoj riblji rep. – Radujmo se! – uzviknu starica. – Ska~imo i veselimo se ovo trista godina, {to nam je `ivjeti, to je dobrano vremena, a poslije }emo lak{e u grobu po~ivati. Ve~eras }e biti dvorski ples! Bila to divota, kakve nikad ne vidje{e na zemlji. Stijene i strop u velikoj plesnoj dvorani bijahu od debela ali prozirna stakla. Mnogo stotina velikih {koljki, rumenih kao ru`a i zelenih poput trave, poredalo se sa svake strane, a iz njih izbijao modar oganj, {to obasjava{e cijelu dvoranu i prosijeva{e kroza stijene tako te i more vani bija{e sasvim rasvijetljeno; mogahu se vidjeti bezbrojne ribe, velike i male, kako plove prema staklenim zidovima: na jednima se ljuske krijesile kao purpurno crvenilo, a na drugima se ~inile kao srebro i zlato. Sredinom dvorane protjecala {iroka rijeka, na kojoj plesahu morske vile i vilenjaci uz ljupke napjeve svojih pjesama. Takvih divnih glasova nemaju ljudi na zemlji. Mala sirena pjeva{e ponajljep{e me|u svima, te joj svi na dvorima pljeskahu. Za ~as osjeti radost u srcu, jer je znala, da ima najljep{i glas od sviju na zemlji i pod morem. No odmah se zatim sjeti gornjeg svijeta: ne moga{e zaboraviti 61
divnog kraljevi}a i svoje tuge, {to nema neumrle du{e, kakvu kraljevi} ima. Stoga se i{ulja s o~evih dvora, i dok unutri vlada{e radost i pjesma se razlijega{e, ona sje|a{e tu`na i `alosna u svome malom vrtu. I dok je tako sjedila, za~u, kako odjednom kroz vodu zaje~a {umski rog, a nato mala sirena stade misli namatati: “To gore sigurno on jedri, on, koji mi je dra`i od oca i majke, on, kojem hitaju sve moje misli i kojem bi u ruke polo`ila svu sre}u svog `ivota. Na sve bih se odlu~ila, da steknem njega i neumrlu du{u. Dok mi sestre ple{u na o~evim dvorima, ja }u po}i podmorskoj vje{tici, koje sam se uvijek toliko pla{ila: mo`da }e me ona savjetovati i pomo} mi pru`iti!“ I tako mala sirena ode iz svog vrta put bu~nih virova, iza kojih vje{tica stanova{e. Nikad prije nije i{la tim putem, na kojem ne raste ni cvije}e ni morska trava, samo se golo i sivo pje{~ano dno stere prema virovima, gdje voda poput {umnih mlinskih to~kova sve zahva}a u kovitlac i odvla~i sa sobom u dubinu. Valjalo joj pro}i posred tih stra{nih vrtloga, da bi stigla na vje{ti~ino podru~je. Nadaleko ne bija{e drugog puta doli preko topla, uzburkana gliba, {to ga vje{tica naziva{e svoji treseti{tem. Tu iza virova bio nastan vje{ti~in. Ku}a joj stajala posred nekakve neobi~ne {ume; drve}e i grmlje u toj {umi bijahu same hobotnice, napol `ivotinje, napol biljke; ~injahu se poput stoglavih zmija, {to rastu iz zemlje; sve grane bijahu duga~ki, sluzavi krakovi, s prstima poput gipkih crvi, a ~lanak se za ~lankom mi~e od korijena do samog vr{ka. Sve {to u moru uhvate, ~vrsto obujme i nikad vi{e ne ispu{taju. Mala sirena zasta pred njima sva prestravljena: srce joj udara{e od straha; umalo {to se ne okrenu i ne vrati, no pomisli na kraljevi}a i na ljudsku du{u, i to je ohrabri. Dugu svoju kosu, {to se rasplela, ~vrsto ste`e oko glave, da je za nju polipi ne dohvate; ruke sklopi na prsima i proletje, kao {to 62
samo riba mo`e kroz vodu proletjeti, projuri izme|u ru`nih hobotnica, {to za njom pru`ahu svoje gipke krakove i prste. Vidje, kako svaka od njih ono, {to je uhvatila, ste`e stotinama sitnih krakova kao kakvim `eljeznim sponama; ljudi, {to na moru `ivot izgubi{e te u dubinu potonu{e, bijahu sad bijeli kosturi, {to proviruju iz polipskih krakova; polipi stezahu vesla i kov~ege, kosture `ivotinja s kopna, a i jednu malu sirenu, koju ugrabi{e i zadavi{e: to bija{e gotovo najstra{nije od svega, {to je mala kraljevna na svom putu vidjela. Sada sti`e na veliko glibovito mjesto u {umi, gdje su gmizale velike masne vodene zmije pokazuju}i svoje stra{ne bijelo-`ute trbuhe. Po sredini tog proplanka uzdizala se ku}a sagra|ena od bijelih kostiju na moru postradalih ljudi; tu je sjedila morska vje{tica te iz svojih usta hranila `abu krasta~u, kao {to ljudi malog kanarinca hrane {e}erom. Odvratne, debele vodene zmije naziva{e svojim pili}ima i pu{ta{e ih, da joj se valjaju po velikim, mlohavim grudima. – Znam ve}, po {to dolazi{ – do~eka je morska vje{tica. – Glupo je to od tebe, ali neka ti bude, kad si tako naumila; no znaj, lijepa moja kraljevno, da }e{ se u nesre}u strovaliti. Ti bi se rado rije{ila ribljeg repa, te bi umjesto njega htjela onakva dva upornja, da na njima ide{, kao {to ljudi idu, a sve to u `elji, da se mladi kraljevi} u tebe zagleda, pa da tako stekne{ njega i besmrtnu du{u. Pritom se vje{tica tako glasno i odvratno nasmija, da i krasta~a i zmije popada{e na tle i ondje se po~e{e valjati. – Dolazi{ u pravo vrijeme – produ`i vje{tica. – Sutra ti, kad sunce izi|e, ne bih vi{e mogla pomo}i, dok opet ne mine godina dana. Pripravit }u ti napitak, pa }e{ tako, prije nego {to sunce izi|e, isplivati na kopno; ondje }e{ sjesti i popiti napitak; ~im to u~ini{, nestat }e tvog repa: skupit }e se u ono, {to ljudi zovu lijepim nogama, ali ti valja znati, da to boli, ba{ kao da te britkim ma~em posijeku. Svi, koji te vide, 63
morat }e re}i, da si najljep{e ljudsko dijete, {to su ga ikad vidjeli. Zadr`at }e{ svoj lepr{avi hod, nijedna se plesa~ica ne}e kretati tako kao ti, no svaki korak, {to ga u~ini{, bit }e, kao da stupa{ na o{tar no`, pa ti krv mora te}i. Ako si spremna, da sve to izdr`i{ i trpi{, onda }u ti pomo}i. – Spremna sam! – uzviknu mala sirena drhtavim glasom te pomisli na kraljevi}a i na to, kako }e ste}i neumrlu du{u. – No imaj na umu – priklopi vje{tica – kad jednom dobije{ ljudsko obli~je, nikada se vi{e ne mo`e{ obratiti u sirenu! Nikad vi{e ne}e{ mo}i ovamo u vodu, svojim sestrama ili na o~eve dvore! Osim toga, ne stekne{ li kraljevi}eve ljubavi tako, da zbog tebe zaboravi oca i majku, da ti bude odan svom du{om i pred sve}enikom ti uzme ruku i prizna te svojom `enom... ne zadobije{ li ba{ tako njegove ljubavi, ne}e{ ste}i ni besmrtne du{e! Prvog jutra, po{to se o`eni drugom, srce }e ti prepu}i, pa }e{ se pretvoriti u pjenu povrh vode. – Pristajem! Izusti mala sirena i na smrt problijedi. – Ali mi mora{ platiti! – nadoveza vje{tica. – A ja ne tra`im ba{ malo: u tebe je najljep{i glas, {to ga ima na morskom dnu; njime si mislila o~arati kraljevi}a. Meni taj glas mora{ dati. Za svoj skupocjeni napitak tra`im najbolje, {to ima{. Ta moram u nj uliti svoje vlastite krvi, da bude jak kao dvosjekli ma~! – [ta }e mi onda ostati, ako mi glas uzme{! – uzviknu mala sirena. – Tvoj lijepi stas – uzvrati vje{tica – tvoj laki hod i o~i, {to toliko zbore: njima mo`e{ zanijeti ljudsko srce. [ta, zar si izgubila hrabrost? Ded isplazi svoj mali jezik, njega }u ti odrezati u naplatu, a ti }e{ dobiti jak napitak. – Neka bude! – kaza mala sirena, a vje{tica nastavi kotao, da svari ~arobni napitak. – ^isto}a je krasna stvar! – progun|a vje{tica i o~isti kotao zmijama, koje je svezala u klupko. 64
Sad vje{tica najprije zareza u svoje grudi te u kotao pusti svoje crne krvi; para se izvija{e u naj~udnije prilike, od kojih te jeza pro`imala; zatim je svakog ~asa u oraniju bacala nove sastojke i ~arolije, a kad je sve dobro uzavrelo, zapi{ta iz kotla, kao da je krokodil procvilio. Naposljetku napitak bi gotov; bija{e bistar poput najbistrije vode. – Evo ti napitka! – izusti vje{tica i odreza jezik maloj sireni, koja sada potpuno zanijemi: niti moga{e govoriti niti pjevati. – Ako bi te polipi zahvatili, kad se bude{ vra}ala mojom {umom – upozori je vje{tica – baci na njih samo kap ovog napitka, pa }e im se krakovi i prsti raspucati u tisu}e komadi}a. No nije bilo nikakve potrebe za tim posezati, jer se hobotnice prestra{eno povuko{e pred njom, ~im ugleda{e blje{tavi napitak, {to se u njezinoj ruci sjao, kao da je jasna zvijezda. Tako sirena brzo pro|e {umu, kroz glib i bijesne virove. Moga{e vidjeti o~eve dvore; zublje bijahu ugasle u velikoj plesnoj dvorani; sigurno svi na dvorima spavahu. Nije im se usu|ivala prilaziti, jer sad bija{e nijema, a usto je naumila zauvijek se s njima rastati. Bje{e joj, kao da }e joj srce prepu}i od `alosti. Od{ulja se u vrt, ubra cvijet iz cvjetnjaka svake sestre, posla na vr{cima prstiju tisu}e poljubaca prema dvorima te se uzdi`e kroz tamnomodru morsku vodu. Sunce jo{ nije granulo, kad mala sirena ugleda kraljevi}eve dvore i uzi|e na mramorne stube. Tu pri divnoj i jasnoj mjese~ni popi `estoki i o{tri onaj napitak, a kako ga ispi, osjeti bol, kao da joj cijelim nje`nim tijelom pro|e dvosjekli ma~; onesvijesti se i sru{i kao mrtva. Kad je sunce na povr{ju zasjalo, probudi se i osjeti ljutu bol; podi`e pogled, o to pred njom stoji krasni, mladi kraljevi}, upro u nju svoje crne o~i, tako te ona obori svoje i ugleda, da vi{e nema ribljeg repa, ve} dvije krasne male, bijele no65
`ice, kakve samo djevoj~ica mo`e imati. No bija{e sasvim naga, pa se stoga pokri dugom svojom kosom. Kraljevi} je upita, tko je i kako je ovamo do{la, a ona ga blago, no ipak tu`no pogleda svojim tamnomodrim o~ima, jer ne moga{e govoriti. Nato je on uze za ruku i povede u dvore. Svaki joj korak, ba{ kakono vje{tica prore~e, bija{e bolan, kao da stupa po tankovrhim {ilima i o{trim no`evima, ali je to rado trpjela. O kraljevi}evoj ruci tako lako stupa{e naprijed, kao da je laki mjehuri}, tako te se i on i svi ~u|ahu njezinu ljupku i laganu hodu. Na dvorima joj dado{e skupocjeno ruho, obuko{e je u svilu i u najfinije tkanine. Bija{e ondje najljep{a od sviju, no i nijema: niti je mogla pjevati niti govoriti. Krasne robinjice odjevene u svilu i zlato, dola`ahu i pjevahu pred kraljevi}em i njegovim kraljevskim roditeljima; jedna izme|u njih pjeva{e ljep{e od ostalih, a kraljevi} pljeska{e rukama te joj se osmjehiva{e; na to se mala sirena rastu`i, jer je znala, da je pjevala daleko bolje. “O, kad bi on znao“, pomisli u sebi, “da sam ja zauvijek dala svoj glas, samo da bih mogla uza nj biti!“ Sada robinjice zapo~e{e ljupke, lepr{ave plesove uz najljep{u glazbu, a nato mala sirena ispru`i svoje divne, bijele ruke, podi`e se na vr{kove prstiju, zalebdje preko dvorane i zaplesa, kako jo{ nijedna nije zaplesala; pri svakom joj se pokretu sve vi{e pokazivala krasota, a o~i srcu dublje govorile negoli pjevanje robinjica. Svi bijahu nadasve zaneseni, a najvi{e joj se divio kraljevi}, koji je nazva svojim malim naho~etom. A ona i dalje plesala, ma da joj svaki puta, kad bi se nogom poda dotaknula, bija{e kao da staje no`evima na o{trice. Kraljevi} kaza, kako `eli, da zauvijek ostane na dvorima, te joj dopusti, da po~iva pred njegovim vratima, na jastuku od bar{una. Naredi, da joj skroje mu{ko odijelo, kako bi ga mogla pratiti na konju. Ja{u}i bi prolazili kroz mirisne {ume, gdje joj 66
se zelene grane doticahu ramena, a male joj ptice pjevahu izme|u svje`eg li{}a. S kraljevi}em se penja{e na visoke bregove, pa iako su joj nje`ne noge krvarile, tako da to i drugi mogahu vidjeti, ona se smije{ila i slijedila ga, dok pod sobom ne bi ugledali oblake kako plove poput jata ptica, {to odlaze u tu|e krajeve. A kod ku}e, na kraljevi}evim dvorima, dok bi no}u svi spavali, silazila bi niza {iroke mramorne stube, gdje joj je hladna morska voda godila no`icama, {to su onako gorjele; stoje}i tako u vodi, sje}ala bi se svojih doma, u morskim dubinama. Jedne se no}i pojavi{e njezine sestre dr`e}i se za ruke; pjevahu toli `alosno, dok plivahu na vodi; ona im mahnu, a one je prepozna{e, te joj pripovjedi{e, kako ih je sve rastu`ila. Nakon tog susreta svake joj no}i dola`ahu u pohode, a jednom, daleko na pu~ini, opazi i svoju ostarjelu baku, koja mnoge i mnoge godine ne izla`a{e moru na povr{je; bija{e ondje i kralj podmorskog svijeta, s krunom na glavi; oboje prema njoj pru`ahu ruke, no ne smjedo{e kopnu pri}i tako blizu, kako mu sestre prila`ahu. Iz dana u dan biva{e kraljevi}u milija; volio ju je, kao {to se mo`e voljeti dobro, milo dijete, ali ne pomi{lja{e na to, da je u~ini svojom kraljicom; a ipak mu je morala `enom postati, jer ina~e ne bi stekla besmrtne du{e, nego bi se povrh toga na dan njegova vjen~anja pretvorila u morsku pjenu. “Zar ne voli{ mene iznad svega ostalog?“ Kao da kazivahu o~i male sirene, kad bi je uzeo u naru~je i poljubio u krasno ~elo. – Da, ti si mi najmilija – re~e joj kraljevi} – jer je u tebe najbolje srce; najdra`a si mi stoga, {to si mi najodanija i {to si nalik na mladu djevojku, koju jednom vidjeh, ali je nikad vi{e ne na|oh. Bijah na brodu, {to se razbio, a valovi me iznijeli na kopno kraj nekog svetog hrama, gdje bija{e vi{e mladih djevojaka, najmla|a me na|e na obali i `ivot mi 67
spasi, a ja je samo dvaput vidjeh; ona je jedina, koju bih na tom svijetu mogao voljeti, no ti si joj tako sli~na, da gotovo bri{e{ njezinu sliku u mojoj du{i; ona pripada onome svetom hramu, pa mi je stoga moja dobra sre}a tebe poslala; nikad se ne}emo rastati. – “Ah, on i ne zna, da sam mu ja `ivot spasila!“ pomisli mala sirena. “Ne zna, da sam ga ja prenijela preko mora do one {ume, gdje je hram; ja sam se sakrila u pjenu i gledala, ne}e li tkogod nai}i; vidjela sam lijepu djevojku, koju on voli vi{e od mene!“ I pritom mala sirena duboko uzdahnu – plakati ne moga{e. “Kazao je, kako djevojka pripada onome svetom hramu, dakle ne}e vi{e nikad u svijet, nikad se ne}e s njime sastati, a ja sam kraj njega, vidim ga svakog dana, ja }u ga dvoriti, voljeti, `ivot mu svoj `rtvovati!“ Tako mi{lja{e mala sirena, a kraljevi} se me|utim, kako ljudi pripovijedahu, spremao da o`eni lijepom k}eri susjednoga kralja! Zato i oprema onaj krasni brod. Ide u pohode susjednome kralju i njegovoj zemlji, ali odlazi zapravo zato, da vidi njegovu k}er, a s njime polazi velika pratnja. Tako govorahu. No mala je sirena stresala glavom i samo se smije{ila: ta znala je ona kraljevi}eve misli mnogo bolje negoli svi ostali. – Moram vidjeti lijepu kraljevnu – kazao joj kraljevi}; – tako moji roditelji `ele: ali me ne}e prisiliti, da je ku}i dovedem kao nevjestu. Ne mogu je voljeti. Nije sli~na lijepoj djevojci iz samostana, kojoj si ti tako sli~na; treba li da jednom odaberem sebi zaru~nicu, bit }e{ to prije ti, nijemo moje naho~e rje~itih o~iju! I poljubi je u rumena usta, poigra se njezinom dugom kosom i polo`i glavu na njezino srce, tako da je snivala o ljudskoj sre}i i besmrtnoj du{i. – Valjda se ne boji{ mora, nijemo moje dijete? Upita je, kad bijahu na krasnom brodu, koji ih ima{e odvesti u zemlju susjednog kralja. 68
Govorio joj o buri i ti{ini na moru, o neobi~nim ribama i drugim `ivotinjama, {to u moru `ive, o tome, {to su ronioci vidjeli u dubini, a ona se na sve samo smije{ila: ta bolje je od ikog znala, {ta je i kako je na dnu mora. U no}i obasjanoj mjese~inom, dok svi na brodu bijahu u snu, svi osim pilota, koji staja{e uz kolo kormila, sje|a{e ona na palubnoj ogradi i gleda{e kroz bistru vodu; ~inilo joj se, da vidi o~eve dvore i na njima baku sa srebrnom krunom na glavi; stoji baka visoko gore i kroz silovite morske struje upire pogled prema brodskoj kolumbi. Zatim joj sestre izi|o{e moru na povr{je te `alosno gledahu za njom i pru`ahu svoje bijele ruke. Ona im domahnu i nasmije{i se; htjede im kazati, kako joj je dobro i koliko je sretna, ali se uto pribli`i brodski mali; sestre odmah zaroni{e u dubine, a on mi{lja{e da je ono bijelo, {to vidje, samo pjena na moru. Sutradan izjutra uplovi brod u luku prekrasnog grada, gdje bijahu dvori susjednog kralja. Zazvoni{e sva crkvena zvona, s visokim tornjeva zaori{e borije, a vojnici se s razvijenim zastavama i svijetlim bajonetima svrstali u redove za sve~an do~ek. Svakoga dana bija{e novog slavlja, redahu se plesovi i pozivi, ali se kraljevna jo{ ne pojavljiva{e; govorahu, kako nju odgajaju u nekom samostanu, daleko odande; ondje se u~i svim kraljevskim krepostima. No naposljetku i ona sti`e. Mala je sirena `ivo `eljela da vidi njezinu krasotu. Kad je ugleda, morade i sama priznati, da je divna: ljep{eg stvora jo{ nikad ne vidje. Lice joj bilo nje`no i svijetlo, a iza dugih tamnih trepavica smije{ila se dva tamnomodra, vjerna oka. – Ti li si ona – uskliknu kraljevi} – koja si me spasila, kad sam napol mrtav le`ao na obali! I pri|e svojoj zaru~nici, koja je porumenjela, te je stegnu u zagrljaj. – O, sretan sam i presretan! – okrenu se maloj sireni. – Ispunilo mi se najbolje, ~emu sam se ikad smio nadati. Radovat }e{ se mojoj sre}i, jer me ti najvi{e voli{. 69
A mala ga sirena u ruku cjelunu; ~inilo joj se, da ve} osje}a kako joj srce puca. Ta imala je umrijeti prvog jutra po njegovu vjen~anju i u morsku se pjenu pretvoriti. Sa svih se zvonika razlijegali zvuci, glasnici jahali kroz ulice svadbu najavljuju}i, na svim `rtvenicima gorjelo razli~ito mirisno ulje u skupocjenim srebrenim svjetiljkama, sve}enici mahali kadionicama, a zaru~nik i zaru~nica pru`ili jedno drugome ruku i dobili biskupov blagoslov. Mala sirena stajala sva u svili i zlatu i pridr`avala nevjestine duge skute, ali joj uho ne ~u sve~ane glazbe, njezine o~i ne gledahu slavlja niti vidje{e svetog obreda: pred njom bija{e njezina samrtna no}, mi{lja{e na sve, {to je na ovom svijetu izgubila. Jo{ se iste ve~eri mladenci ukrca{e na brod, pra}eni grmljavinom topova i vijorenjem zastava. Tu se na sredini palube uzdizao kraljevski ~ador od zlata i grimiza s prekrasnim uzglavljima; tu su imali mladenci provesti tihu, svje`u no}. Jedra se nadu{e na vjetru, te brod lako i mirno kliznu povrh bistrog mora. Kad osvoji tama, upali{e raznobojne svjetiljke, a mornari zapo~e{e vesele plesove na palubi. Mala sirena utonu u sje}anje, prisjeti se, kako je prvi put izronila iz mora i vidjela isti onaj sjaj i radost – te i ona po~e plesati. Lepr{ala je i lebdjela poput lastavice, kad je gone, plesala tako lijepo, da su joj se svi divili i radosno klicali: nikad jo{ nije tako krasno plesala. A njoj bija{e, kao da joj o{tri no`evi sijeku nje`ne noge, ali nije toga osje}ala: jo{ ja~e i bolnije reza{e u srcu. Znala je, da je to posljednja ve~er, da posljednji put gleda onoga, radi kojega je ostavila svoj rod i dom, `rtvovala svoj krasni glas i svakog dana podnosila neizmjerne muke, a da on o tome nije ni slutio. Bija{e to njezina posljednja no}, posljednji put udi{e zrak, {to ga i on udi{e, posljednji put gleda duboko more i modro zvjezdano nebo. ^eka je vje~ita no} bez misli i snova, jer ona nema du{e, nije je mogla ste}i. 70
Sve na brodu pliva{e u radosti, veselje potraja preko pono}i, a ona se smije{ila i plesala sa samrtnim mislima u srcu. Vidje, kako kraljevi} poljubi svoju krasnu drugu, koja se igra{e njegovom crnom kosom, vidje, kako ruku pod ruku odo{e na po~inak pod rasko{ni ~ador. Na brodu sad zavlada mir i ti{ina, samo kormilar staja{e za svojim kolom. Mala sirena polo`i svoje bijele ruke na palubnu ogradu i pogleda prema istoku, za jutarnjim rumenilom; znala je, da }e je prva sun~ana zraka ubiti. Tada opazi kako joj sestre izlaze iz mora; bijahu blijede kao i ona, duga im kosa nije vi{e na vjetru lepr{ala: bija{e odrezana. – Dadosmo kosu vje{tici, eda bismo ti, kako pomogle, da ne umre{ no}as! Dala nam je no`, evo ga! Vidi{ li, kako je o{tar? Prije nego {to sunce grane, mora{ ga zabosti kraljevi}u u srce, pa kad ti njegova topla krv kapne na noge, opet }e srasti u riblji rep; bit }e{ opet sirenom, mo}i }e{ k nama si}i i pro`ivjeti svojih trista godina, prije nego {to postane{ mrtvom, slanom pjenom vrh mora. Po`uri se! Jedno mora umrijeti: ti ili on, prije negoli se sunce rodi. Starica se na{a baka toliko `alosti, da joj je od toga otpala sijeda kosa, ba{ kao {to je i na{a oti{la pod vje{ti~inim no`icama. Ubij kraljevi}a pa se vrati! @uri se! Vidi{ li onu crvenu prugu na nebu? Za koji }e ~as sunce granuti, a onda ti valja umrijeti! I uz dubok i neobi~an uzdah utonu{e u valove. Mala sirena odmaknu grimizni sag sa ~adora te vidje krasnu nevjestu kako glavom po~iva kraljevi}u na grudima; sirena se sagnu nad njim, poljubi ga u krasno ~elo, podi`e o~i prema nebu, gdje je zora sve vi{e rudila, zatim pogleda u o{tri no` pa opet u kraljevi}a, koji u snu doziva{e svoju drugu po imenu: samo mu ona bija{e u misli; no` zadrhta u ruci male sirene – ali ga ona odbaci daleko u valove... Valovi se preli{e crvenilom, gdje no` pade, te bija{e, kao da kapi krvi izbijaju iz vode. Jo{ jednom tu`nim pogledom obuhvati kraljevi}a pa se baci s broda u more i osjeti, kako joj se tijelo u pjenu rastapa. 71
Sunce se pojavi iz mora, blage mu i tople zrake pado{e na hladnu morsku pjenu. Mala sirena ni{ta od smrti ne o}utje, gleda{e jarko sunce, dok su iznad nje lebdjele stotine prozirnih, divnih bi}a; kroz njih moga{e vidjeti bijela brodska jedra i rumene oblake nebeske; govor im bija{e glazba, no tako produhovljena, da je ljudsko uho nje moglo ~uti, kao {to ni ljudsko oko ne moga{e njih vidjeti; bez krila lebdijahu u zraku svojom lako}om. Mala sirena vidje, da je u nje tijelo kao u njih i da se sve vi{e di`e iz pjene. – Kamo to idem? – zapita, a glas joj zazvoni, kao {to je zvonio u svih onih bi}a, toli duhovan, da ga nikakva zemaljska glazba ne mo`e odraziti. – Me|u zra~ne vile! – odgovori{e joj ostala bi}a. – Sirena nema neumrle du{e niti je mo`e imati, osim ako zadobije ljubav nekog ~ovjeka; u tu|oj je mo}i njezin vje~iti bitak. Ni k}eri zraka nemaju besmrtne du{e, ali je mogu ste}i dobrim djelima. Letimo u tople krajeve, gdje sparni ku`ni zrak mori ljude, pa im donosimo hlada. [irimo zrakom miris cvije}a te {aljemo okrepe i lijeka. Kad trista godina provedemo ~ine}i dobro, koliko samo mo`emo, sti~emo besmrtnu du{u i postajemo dionicima vje~ite ~ovje~je sre}e. I ti si, uboga mala sireno, svim srcem te`ila za istim kao i mi, trpjela si i patila te se uzdigla u svijet zra~nih duhova, a sada ~ine}i dobra djela kroz trista godina mo`e{ sama ste}i neumrlu du{u. I mala sirena uzdi`e svoje prozra~ne ruke prema bo`jem suncu i prvi put o}utje suze na o~ima. Na brodu bija{e opet `ivo i bu~no. Vidje kraljevi}a kako je sa svojom krasnom drugom svuda tra`i. Opazi gdje `alosno gledaju u talasavu pjenu, kao da znaju, da je u valove sko~ila. Ona mu nevidljivo poljubi dru`icu u ~elo, nasmije{i mu se te se s ostalim k}erima zraka uzdi`e na rumenkasti oblak, {to je plovio kroz uzduh. – Za trista }emo godina ovako uzlaziti u bo`je carstvo! 72
– Mo`emo i prije onamo do}i! Pro{apta jedna izme|u njih. – Nevi|eno lebdimo u ljudskim domovima, gdje ima djece, pa za svaki dan, u koji na|emo dobro dijete, {to je svojim roditeljima na radost te zaslu`uju njihovu ljubav, za svaki nam takav dan bog skra}uje vrijeme ku{nje. Dijete ne zna, kad letimo kroza sobu, pa ako mu se od radosti nasmije{imo, odbije nam se jedna godina od one tri stotine; vidimo li pak zlo~esto dijete, moramo liti suze `alosnice, a svaka takva suza dodaje jedan dan vremenu na{e ku{nje.
73
Ivo Andri} ASKA I VUK
Ovo se desilo u ov~ijem svetu na Strmim Livadama. Kad je Aja, krupna ovca te{kog runa i okruglih o~iju, ojagnjila svoje prvo jagnje, ono je izgledalo kao i sva ostala novoro|en~ad: {aka vla`ne vune koja po~inje da kme~i. Bilo je `ensko. I bilo je siro~e, jer je Aja upravo tih dana izgubila mu`a koga je mnogo volela. To dete majka je nazvala Aska, nalaze}i da je to vrlo pristalo ime za budu}u ovcu-lepoticu. Prvih dana jagnje je i{lo za majkom, kao i sva ostala jagnjad, ali ~im je stalo da tr~i na svojim jo{ krutim i neobi~no izdu`enim no`icama, i da pase samostalno, odmah je po~elo da pokazuje svoju }ud. Nije se dr`alo maj~ina skuta, nje slu{alo njena dozivanja ni kucanje zvona na ovnu prethodniku, nego je volelo da luta putevima koje je samo nalazilo, da tra`i odvojenu pa{u na udaljenim mestima. Majka je opominjala svoje ina~e dobro i lepo i pametno dete, obasipala ga savetima i prekorima i predo~avala mu sve 75
opasnosti takvog vladanja u kraju kao {to je njihov, gde ima uvek poneki lukav i krvolo~an vuk, kome ~obani ni{ta ne mogu i koji kolje ovce i njihovu jagnjad, naro~ito kad se odvoje i zalutaju. Strepela je Aja, i ~esto se pitala u koga se umetnulo ovo njeno dete, i to `ensko, da je ovako svojeglavo i nemirno. Na kog je da je, tek to {ilje`e – tako u ov~ijem svetu nazivaju {iparice i de~ake – bilo je velika briga materina. U {koli, Aska je prili~no u~ila i dosta dobro napredovala. Ali kad god bi majka oti{la da se raspita za njene ocene i vladanje, u~iteljica je odgovarala da je dete darovito i moglo bi da bude prvi |ak, samo da nije tako `ivo i rasejano. Jedino iz fiskulture imalo je stalno odli~nu ocenu. Jednog dana, kad je zavr{ila sa dobrim uspehom razred, Aska je stala pred majku i izjavila da `eli da u~i baletsku {kolu. Majka se najpre odlu~no oduprla. Navodila je mnoge razloge, sve jedan ubedljiviji od drugog. Dokazivala je da niko u njihovoj porodici nije bio drugo do mirna ovca doma}ica. Umetnost je, govorila je majka, nesiguran poziv koji nit hrani nit brani onog ko mu se oda. Put umetnosti uop{te je neizvestan, varljiv i te`ak, a igra je ponajte`a i najvarljivija od svih umetnosti, ~ak ozlogla{ena i opasna stavar. Tim putem nije po{la ni jedna ov~ica iz dobre ku}e. I sve tako. – [ta }e, najposle, kazati ceo ovaj na{ ov~iji svet kad ~uje da je moja }erka po{la upravo tim putem? Tako je odgovarala Asku njena bri`na i dobronamerna majka. Ali poznavaju}i narav svoje k}eri, unapred je znala da se njenoj `elji ne}e mo}i dugo odupirati. I popustila je. Upisala je malu u ov~iju baletsku {kolu, nadaju}i se da }e tako mo`da donekle ukrotiti njen uro|eni nemir iako su i ovce i ovnovi iz stada u ve}ini osu|ivali tu maj~inu odluku. Ne bi se moglo re}i da je Aja bila ravnodu{na prema zamerkama i ogovaranjima ovaca i ovnova u toru i na pa{i, ali majka voli svoje dete toliko da uz njega zavoli i one njegove osobine koje ne odobrava u du{i. Malo-pomalo, mirila se 76
ovca-majka sa }erkinom `eljom i po~injala druga~ije da gleda na stvar. Ona se pitala {ta, na kraju krajeva, mo`e biti ru`no u umetnosti? A igra je najplemenitija od svih ve{tina, jedina kod koje se slu`imo isklju~ivo svojim ro|enim telom. To mirenje joj je bilo utoliko lak{e {to je mala Aska zaista pokazivala mnogo dara i volje za igru, i vidno napredovala. A uz to, devoj~ica je bila ~edna i bezazlena kako se samo po`eleti mo`e. Ali svoje ~udne i opasne navike da luta daleko od ov~ijih pa{njaka i plandi{ta nije mogla da se oslobodi nikada. I jednog dana desilo se ono ~ega se Aja uvek pribojavala. Aska je sa odli~nim uspehom zavr{ila prvu godinu baletske {kole i upravo je trebalo da po~ne drugu. Bio je po~etak jeseni sa jo{ jakim suncem, koje neprimetno po~inje da bledi, i toplim ki{ama od kojih se stvara radosna duga iznad vla`nih i obasjanih predela. Aska je toga dana bila naro~ito vedra i `ivahna i – rasejana. Zanesena sve`inom dana i lepotom so~ne trave, za{la je malo-pomalo sve do ivice udaljene bukove {ume, pa ~ak i u nju. Tu je trava bila, kako se Aski ~inilo, naro~ito so~na i {to dublje u {umu, sve so~nija. U {umi je bilo jo{ mle~ne magle koja se, kao ostatak neke ~udne no}ne igre, povla~ila pred suncem. Belo i svetlo i tiho. Slaba vidljivost i potpuna ti{ina stvarale su za~aran predeo u kom prostor i daljina nisu imali mere i u kom je vreme gubilo svoje zna~enje. Aska je nju{ila stare nagnute bukve obrasle mahovinom koja opija kao pri~a o neobi~nom do`ivljaju, pretr~avala svetle zelene ~istine, i ~inilo joj se da pri~i nema kraja ni neobi~nim do`ivljajima broja. I kad je bila na jednoj od takvih ~istina – na{la se odjednom lice u lice sa stra{nim vukom. Iskusan, star i drzak, on se bio privukao sve do tih krajeva u koje ina~e vukovi u to doba ne silaze. Njegovo olinjalo krzno, zelenkasto i sme|e, omogu}ilo mu je da se izjedna~i sa jesenjim bukvama i travom koja po~inje da vene. 77
Divni predeo, koji je opijao i zanosio Asku, digao se odjednom kao tanka i varljiva zavesa, a pred njom je stajao vuk u`agrenih o~iju, podvijena repa i kao na smeh malko iske`enih zuba, stra{niji od svih maj~inih opomena. Krv se u Aski sledila i no`ice su pod njom odrvenele. Prise}ala se da treba da dozove svoje, i otvarala je usta, ali glasa nije bilo. Ali smrt je pred njom bila, nevidljiva a jedina i svagda{nja, grozna i neverovatna u svojoj grozoti. Vuk je napravio polukrug oko svoje nepomi~ne `rtve, polaganim, mekim hodom koji prethodi skoku. Izgledalo je da sa nevericom, ukoliko vukovi poznaju nevericu, posmatra {ilje`e i da se sa sumnjom, jer za sumnju su vukovi sposobni, i sa strahom od zamke pita kako je ovako mlado, belo i lepo, moglo zalutati ~ak ovamo i do}i mu tako re}i pod zub. Za `rtvu to su bili neo~ekivani ~udni trenuci, negde izme|u samrtnog u`asa, u kom je ve} bila potonula, i nezami{ljive, krvave i kona~ne ~injenice koja se krije iza re~i – smrt. To je ve} premrloj Aski ostavljalo ne{to malo vremena i tamo gde je mislila da ga vi{e nema i ne mo`e biti, ali tako malo da je to jedva li~ilo na vreme. To joj je dalo i snage za pokret, ali to nije bio pokret odbrane jer za njega nije bila sposobna. Posljednji pokret mogao je biti samo – igra. Te{ko, kao u mu~nom snu, devoj~ica je u~inila prvi pokret, jedan od onih pokreta koji se ve`baju uz “{tanglu“ i koji jo{ ne li~i na igru. Odmah zatim je izvele drugi, pa tre}i. Bili su to skromni, ubogi pokreti na smrt osu|enog tela, ali dovoljni da za koji trenutak zaustave iznena|enog vuka. I kad je jednom po~ela, Aska ih je nizala jedan za drugim, sa u`asnim ose}anjem da ne sme stati, jer ako izme|u jednog i drugog pokreta bude samo sekund razmaka, smrt mo`e u}i kroz tu pukotinu. Izvodila je “korake“, onim redom kojim ih je u~ila u {koli i kao da ~uje o{tri glas svoje u~iteljice: “Jedan – i – dva! Jedan – i – dva – i – tri!“ 78
Tako je i{lo sve redom. Sve {to je u toku prve godine mogla da nau~i. Pokreti su kratki, brzi, i ne mogu da ispune vreme {to stoji nepomi~no kao praznina iz koje stalno preti smrt. Pre{la je i na figure koje se u {koli izvode bez oslona, na sredini sale. Ali tu su njeno znanje i njene snage bili ograni~eni. Pravilno i potpuno je umela da izvede dve-tri figure. I ona ih je izvodila grozni~avo. Jedna, pa druga, pa tre}a. I tu je bio otprilike kraj njenog znanja i ve{tine. Morala je da ponavlja pokrete, a bojala se da ponavljanjem ne izgubi od svoje snage i privla~nosti. I uzalud je nastojala da se seti jo{ ne~ega {to bi mogla da izvede i ~ime bi zatrpala ponor koji ~eka na kraju igre. Vreme prolazi, vuk jo{ gleda i ~eka, ali ve} po~inje da se pribli`ava, a pred njom su nemilosrdno zatvorena sva dalja znanja klasi~ne igre, i glas u~iteljice postaje sve ti{i, gubi se negde potpuno. Dobro je poslu`ilo njeno znanje, ali sad je i njemu do{ao kraj. Znanje izneverilo, {kola ne ume ni{ta vi{e da joj ka`e, a valja `iveti i, da bi se `ivelo – igrati. I Aska je krenula u igru iznad {kola i poznatih pravila, mimo svega {to se u~i i zna. Ko zna da li je svet ovaj, otkad postoji, video ono {to je tog dana videla skromna i bezimena {uma iznad Strmih Livada. Preko zelenih ~istina, preko uskih prolaza, izme|u sivih i te{kih bukovih drveta, po glatkom i sme|em }ilimu od li{}a koje se godinama sle`e jedno na drugo, igrala je ov~ica Aska, ~ista, tanka, ni jo{ ovca ni vi{e jagne, a laka i pokretna kao bela vrbova maca koju nosi vetar, sivkasta kad bi u{la u pramen tanke magle, a svetla, kao iznutra obasjana, kad bi se na{la na ~istini prelivenoj suncem. A za njom je, ne~ujnim koracima i ne odvajaju}i pogleda od nje, i{ao matori kurjak, dugogodi{nji i nevidljivi krvnik njenog stada. Lukavi, hladni i poslovi~no oprezni vuk, kome ni ljudi ni `ivotinje nisu mogli ni{ta, bio je najpre iznena|en. To iznena|enje pretvaralo se sve vi{e u ~u|enje i ~udnu, neodolji79
vu radoznalost. Isprva se prise}ao ko je i {ta je, gde se nalazi i {ta treba da radi, i samo je govorio sebi: “Da se prvo nagledam ovog ~uda nevi|enog. Tako }u od ovog ~udnog {ilje`eta imati ne samo krv i meso nego i njegovu neobi~nu, sme{nu, ludu i ludo zabavnu igru, kakvu kurja~ke o~i jo{ nisu videle. A njegova krv i meso nikad mi ne ginu, jer ga mogu oboriti i zaklati kad god ho}u, i u~uni}u to, ali tek na svr{etku igre, kad vidim celo ~udo dokraja.“ Misle}i to, vuk je i{ao za ov~icom, zastajkuju}i kad ona zastane i pru`aju}i korak kad ona ubrza ritam igre. Aska nije mislila ni{ta. Samo je iz svog malog tela, koje je bilo satkano od ~istih sokova `ivotne radosti a osu|eno na neminovnu i neposrednu smrt, izvla~ila neo~ekivanu snagu i neverovatnu ve{tinu i raznolikost pokreta. Znala je samo jedno: da `ivi i da }e `iveti dok igra, i {to bolje igra. I igrala je. To vi{e nije bila igra, nego ~udo. Tako se – novo ~udo! – i vukovo ~u|enje pretvaralo sve vi{e u divljenje, stvar potpuno nepoznata u vu~ijem rodu, jer kad bi vukovi mogli da se i~em na svetu dive, oni ne bi bili ono {to su. A to nepoznato ose}anje divljenja obeznanilo je vuka toliko da ga je ova izgubljena ov~ica, mrtva od straha od smrti, vukla za sobom kao da ga vodi na nevidljivoj ali ~vrstoj uzici, vezanoj za nevidljivu alku koja mu je proturena kroz nju{ku. Idu}i tako mese~arski, ne gledaju}i gde staje i ne daju}i sebi vi{e ra~una o pravcu u kom ide, vuk je jednako ponavljao sam u sebi: “Krv i meso ovog {ilje`eta nikad mi ne ginu. Mogu da ga ra{~ere~im u svakom trenutku, kad mi se prohte. Nego, da se nagledam ~uda. Da vidim jo{ ovaj pokret, pa jo{ ovaj...“ I sve tako, jo{ ovaj, pa jo{ ovaj, a svaki je bio zaista nov i uzbudljiv i obe}avao idu}i, jo{ uzbudljiviji. Promicale su, jedna za drugom, {umske ~istine i sumra~ni vla`ni hodnici ispod bukava, zastrti suvim li{}em. 80
Sto `ivota ose}ala je sada u sebi mala Aska, a sve njihove snage upotrebila je da produ`i jedan jedini, svoj `ivot, koji je ve} bila pregorela. Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogu}nosti krije u sebi svako `ivo stvorenje. I ne slutimo {ta sve umemo. Budemo i pro|emo, a ne saznamo {ta smo sve mogli biti i u~initi. To se otkriva samo u velikim i izuzetnim trenucima kao {to su ovi u kojima Aska igra igru za svoj ve} izgubljeni `ivot. Njeno telo se vi{e nije zamaralo, a njena igra je sama iz sebe stvarala nove snage za novu igru. I Aska je igrala. Izvodila je sve nove i nove figure, kakve ne poznaje {kola nijednog u~itelja baleta. Kad bi joj se u~inilo da se vuk pribira i prise}a ko je i {ta je, ona je poja~avala brzinu i smelost svoje igre. Izvodila je preko oborenih debala neobi~ne skokove, koji su vuka nagonili na smeh i na novo divljenje i izazivali u njemu `elju da se ponove. Skakala je na povaljene bukve i na onom jastu~i}u od mahovine koja ih pokriva, stoje}i samo na stra`njim nogama, pravila od sebe belu veselu ~igru koja zaslepljuje o~i gledaoca. Zatim bi uspravljena, samo na prednjim nogama, pretr~ala sitnim i sve br`im koracima neku ravnu i jo{ zelenu povr{inu me|u drvetima. Kad bi nai{la na otvorenu strminu, spustila bi se strmoglavo, opona{aju}i smelu skija{icu, niz stazu od glatkog suvog li{}a, ali tako brzo kao kad neko palcem prevu~e briljantan “glisando“ preko klavijature: fuuu-it! A vuk bi se sasuljao za njom {to br`e mo`e, samo da ne izgubi iz vida ni{ta od igre. Jo{ uvek je ponavljao u sebi da mu, pre ili posle, krv i meso ovog {ilje`eta ne ginu nikad, samo da vidi potpuno i dokraja njegovu igru, ali je to ponavljao svaki put sve kra}e i slabije, jer je u njemu sve vi{e mesta zauzimala igra a potiskvala sve ostalo. A ni vreme ni du`inu puta nisu merili ni vuk ni Aska. Ona je `ivela a on u`ivao. 81
Kad su ~uli bolni meket ovce Aje i razabrali uznemirenost koja je i{la od stada do stada, ~obani su izabrali izme|u sebe dvojicu mla|ih i smelijih i poslali ih u {umu da potra`e izgubljeno neposlu{no {ilje`e. Jedan od njih imao je samo drenovu toljagu, ali dobru, a drugi je nosio o ramenu pu{ku, ako se tako mo`e nazvati ono ne{to garave kapislare. To je bila slavna starudija, jer se pri~alo da je njegov otac ubio iz nje, na samoj ogradi svog tora, izgladnela vuka. A i to, kao i sve {to se pri~a, ko zna kako je bilo, i da li je bilo ili nije. Svakako, to je bilo jedino par~e vatrenog oru`ja na Strmim Livadama, i ono je slu`ilo vi{e da podigne hrabrost i samopouzdanje kod ~obana, nego {to je bilo stvarno opasno za vukove. Do{li su do ivice {ume i tu su malo oklevali, pitaju}i u kom pravcu da krenu. Jer na {umi hiljadu ulaza, a ko }e sagledati nevidljive tagove jagnje}ih papaka. Po{li su po tragu zelene trave i dobre pa{e, kao najsigurnijem. Sre}a ih je poslu`ila. Tek {to su u{li malo dublje u {umu i ispeli se na malu uzvisinu, ugledali su u dubini ispred sebe ~udan prizor. Stali su i pritajili se. Kroz dubok otvor u granju mogli su neprime}eni da vide: u smelim a pravilnim piruetama ov~ica Aska prelazi zelenu ~istinu, a za njom, na odstojanju od nekoliko koraka, klip{e krupni olinjali vuk, i oborene nju{ke, sav u pogledu, povla|uje repom. Nekoliko trenutaka ~obani su stajali kao skamenjeni od ~uda, ali onda su se pribrali. Kad je Aska do{la do prvih drveta i tu naglo promenila oblik i ritam igre, a vuk se nalazio jo{ na ~istini, okrenut gledaocima bo~no, stariji ~obanin je skinuo pu{ku, nani{anio i opalio. Odjeknula je {uma i poletelo suvo li{}e zajedno sa retkim, upla{enim pticama. Na kraju ~istine desila se neo~ekivana stvar. Iz svog prekinutog pokreta, kao ptica pogo|ena u letu, pala je – Aska, a vuk je kao zelena senka klisnuo u {umu.
82
^obani su str~ali i na ravnom mestu na{li onesve{}enu Asku. Nikakve povrede nije bilo na njoj, ali je le`ala u {umskoj travi kao mrtva. Iza vuka je ostao krvav trag. Stariji ~obanin je napunio pu{ku, a mla|i je prihvatio svoju toljagu sa obe ruke, i tako su krenuli za krvavim tragom. I{li su sporo i oprezno. Ali nije im trebalo mnogo i}i. Ranjeni vuk je imao snage da be`i svega stotinjak koraka, dok mu je rana bila jo{ vru}a, a onda se sru{io u jednom ~estaru. Stra`nji deo tela bio mu je oduzet, ali je prednjim nogama kopao zemlju, izmahivao glavom i kezio zube. Lako su ga dotukli. Sunce je bilo tek pre{lo polovinu neba kad su se ~obani vratili. Silazili su zagasitim pa{njacima, izme|u stada i torova. Mla|i je vezao kurjaka svojom tkanicom za stra`nje noge i lako vukao niza stranu njegovu krvavu i izdu`enu telesinu. A stariji je nosio belo {ilje`e. Prebacio ga je, po ~obanskom obi~aju, sebi preko vrata. Askina lepa glava visila mu je, kao mrtva, niz levo rame. Velika je bila radost na Strmim Livadama. Bilo je ~estitanja, graje i pevanja, i prekora i suza i pocikivanja i veselog blejanja bez kraja i konca. Aska je do{la sebi. Pribirala se sporo, le`e}i u travi nepomi~na i skopnela, vi{e sli~na ba~enom runu nego `ivoj ov~ici. Nije ose}ala na sebi zdrava mi{i}a ni `ilice koja nije bolela. Oko nje je, suzna i presre}na, u`urbano tr~ala njena majka i kupile se ovce i ovnovi kao na ~udo. Aska je dugo bolovala i sporo se oporavljala od stra{nog do`ivljaja, ali su njena mladost i volja za `ivotom, maj~ina dobra nega, i op{te sau~e{}e svih stanovnika Strmih Livada najposle savladali bolest. I Aska je ozdravila i postala poslu{na }erka i dobra u~enica, a s vremenom i prvakinja baleta na Strmim Livadama. Po svetu se pisalo i pri~alo i pevalo o tom kako je ov~ica Aska nadigrala i prevarila stra{nog vuka. Aska sama nije nika83
da govorila o svom susretu sa zverom ni o svojoj igri u {umi. Jer, o najve}im i najte`im stvarima svog `ivota niko ne voli da govori. Tek kad je pro{lo nekoliko godina i kad je u sebi prebolela svoje te{ko iskustvo, Aska je po svojoj zamisli postavila ~uveni balet, koji su kriti~ari i publika nazvali “Igra sa smr}u“, a koji je Aska uvek nazivala “Igra za `ivot“. Posle je `ivela dugo i sre}no, postala je igra~ica svetskog glasa, i umrla u dubokoj starosti. I danas, posle toliko godina, igra se taj njen ~uveni balet u kome umetnost i volja za otporom pobe|uju svako zlo, pa i samu smrt.
84
Radmila Rangelov Jusovi} Nenad Veli~kovi} RODITELJSKA PA@NJA
Umjesto pogovora, prila`emo ovdje ~itaocima, ali prije svih roditeljima, odgovore na neka od pitanja koja se mogu javiti tokom ~itanja ovog izbora. Cilj nam je ukazati na neka va`na mjesta u bajkama, na njihov pedago{ki potencijal i na teme o kojima se povodom njih s djecom mo`e razgovarati. Vjerujemo da bajke ne trebaju slu`iti samo tome da uspavaju djecu, nego i da probude njihova osje}anja i mi{ljenje. Napomene koje slijede tek su orijentir i pomo} roditeljima i nastavnicima, ali i drugim ~itaocima, da razmisle o nekim va`nim temama i porukama iz teksta. Naravno, i vi i djeca mo`ete do}i i do niza druga~ijih zaklju~aka, ili }e vam ~itanje pri~a otvoriti neka, samo vama va`na pitanja i dileme. Prije svakog razgovora s djecom potrudite se da i sami pa`ljivo pro~itate pri~u. Razmislite o njoj, i promislite o ~emu biste sve s djecom mogli razgovarati. Potrudite se da pita85
nja koja postavljate (ma koliko mala djeca bila) potaknu njihovo razmi{ljanje i ma{tu, dotaknu se njihovih osje}anja, ali i otvore neka nova pitanja. Nemojte samo postavljati pitanja, nego razgovarajte s njima bez nametanja sopstvenog mi{ljenja, jedne i jedine istine, jednog ta~nog odgovora. Uvucite ih u raspravu tokom koje se ne morate slagati, ali svoje stavove morate obrazlagati. U`ivajte! Ribar Palunko i njegova `ena Bajka Ribar Palunko, autorice Ivane Brli} Ma`urani}, nije ni jednostavna ni kratka pri~a, pa, u zavisnosti od uzrasta, moramo pomo}i djeci da je razumiju i do`ive na pravi na~in, odnosno da prona|u u njoj ono {to je za njih va`no i smisleno. Pri~a o Palunku vjerovatno dobija na aktuelnosti u vremenu kada se sre}a sve vi{e mjeri bogatstvom, a zaboravljaju mnoge va`ne stvari koje ve} imamo u `ivotu. Me|utim, nije u redu potcjenjivati djecu licemjerno ih ubje|uju}i da je bolje biti siroma{an a sretan, odnosno da su bogati ljudi nesretni. Uostalom, to i nije tema niti pouka ove pri~e. Klju~ni problem je Palunkova zaslijepljenost idejom o mogu}em bogatstvu koje mu se, kako on vjeruje, nudi na pladnju (da li i vama padaju na pamet igre na sre}u i kladionice?) i koje je ultimativni put ka boljem `ivotu, da vi{e ne vidi vrijednost u onome {to ima (privr`enu i vrijednu `enu, sina), i {to je najgore, toliko gubi kompas da postaje imun i slijep na patnje koje uzrokuje u potrazi za bogatstvom. Sa druge strane, pri~a govori o po`rtvovnosti i o snazi koju dobijamo kada se borimo za ono {to volimo, govori o vjernosti i borbi. [ta ste pomislili i kako ste okarakterisali ribara Palunka na po~etku bajke? 86
Ribara Palunka, prvog od dva glavna lika u bajci, Ivana Brli} Ma`urani} prikazuje kao siroma{nog i uz to nezadovoljnog i ne odvi{e bistrog ~ovjeka, koji vjeruje da samo bogatstvo donosi sre}u. (Ponekad je tu osobinu lak{e prepoznati u pri~i nego u sopstvenom `ivotu. Ova pri~a nas mo`e pota}i da i mi razmislimo o tome koliko nam je materijalno blagostanje uistinu va`no. Gdje povla~imo nevidljivu crtu izme|u blagostanja i ekonomske sigurnosti? Koliko sati dnevno potro{imo bave}i se stvarima i materijalnim dobrima, zanemaruju}i pritom druge va`ne stvari u `ivotu?). Ivana Brli} Ma`urani} i pi{e ovu bajku s namjerom da poka`e koliko je i za{to takvo vjerovanje pogre{no. Odnosno, koje druge vrijednosti mogu `ivot ispuniti rado{}u. Tema ove pri~e iz davnine mogla bi se, prema tome, svesti na pitanje: [ta je uistinu bogatstvo ~ovjeka i {ta smo sve spremni da uradimo (ili `rtvujemo) kako bismo stekli materijalnu dobit? Za{to Palunko misli da je njegova `ena vila? Palunko ne prepoznaje smisao i vrijednost onoga {to je dobio od Zora-djevojke. Zar nam se svima ne doga|a da ne prepoznajemo vrline ljudi oko sebe, ili da od njih o~ekujemo ne{to {to nam ne mogu dati ili ne mogu biti. Ova pri~a je i dobar povod da s djecom razgovaramo o rodnim ulogama, i kako se one vide u dru{tvu. Kakva su o~ekivanja mu{karaca, a kakva `ena i {ta se o~ekuje od mu{karaca, a {ta od `ena? Za{to `ena u ovoj pri~i nema imena? Kako to zanijemimo od bola, kao {to se dogodilo Palunkovoj `eni? Palunkova ambicija na kraju dovede do toga da on, zaslijepljen `eljom za bogatstvom, ostane bez sina. Bol majke je tolika, da od nje zanijemi? Razgovarajte s djecom o emocijama pa i onim bolnim. Za{to su rije~i tada suvi{ne? 87
[ta Palunko tra`i po drugi put od Zora-djevojke? Iako ima priliku da ispravi {tetu koju je njegovoj porodici donijela njegova pohlepa, on ne tra`i da se prona|e dijete i `eni povrati mo} govora, nego da mu Zora-djevojka poka`e put do Morskoga Kralja. Ivana Brli} Ma`urani} slika karakter egoiste, bezosje}ajnog ~ovjeka, spremnog da pregazi vlastitu ljudskost kako bi udovoljio sopstvenoj ugodi i ostvarenju sna o lagodnom `ivotu u izobilju. Kada i za{to Palunko dolazi pameti? Kad u dvoru pod vodom u Mladom Kralju prepozna svog sina, a nakon {to je saznao da loboda, koju je jeo svako ve~e sa svojom `enom u njihovoj ku}ici, ovdje u zlatnoj dvorani pod morem predstavlja rijetkost i veliko bogatstvo, dra`e od bisera i biserja, Palunko po~inje shvatati da je bogatstvo relativan pojam. Ako stalno traga{ za onim {to nema{, nikad ne mo`e{ biti sretan. Ali, obrnuto, ako bogatstvo pronalazi{ u onome {to ima{, onda s tim uvijek mo`e{ biti sretan. Kada i od koga Palunkova `ena dobija savjet i pomo}? Palunkova `ena na grobu svoje majke, od ko{ute u ~ijem se tijelu majka objavila k}eri, dobija savjet kako da pridobije za saveznike zmije i galebove, koji }e joj kasnije dati potrebnu pomo}. Kad se njen mu` svejedno ne pojavi, ona se majci obra}a jo{ jednom, i biva upu}ena na more, gdje joj je cilj uhvatiti lubina sa zlatnom perajom. Kako to da savjete dobijamo i od onih kojih vi{e nema? Kako mudrost i dobrotu koju smo dobili od svojih roditelja, ili drugih ljudi, nosimo u sebi i kada oni vi{e nisu s nama? Kako Palunko spa{ava sebe i sina iz podmorskog zatvoreni{tva? Palunko bje`i plivaju}i, sa sinom na le|ima, ali ga iznemoglog spa{ava `ena, za ~iju se udicu Palunko zaka~io. Da bi 88
se na{la na tom mjestu `ena je slijedila savjet svoje majke, i pro{la kroz tri isku{enja, koja su je u gradaciji mamila da odustane od zadatka na koji ju je maj~in duh uputio. Spasenje se, prema tome, ne mo`e pripisati samo Palunku, iako se ~ini da je njegova uloga ve}a. Koliko smo istrajni i uporni, koliko smo hrabri i predani, kada se borimo za ono {to nam je va`no? Za{to Zora-djevojka ne poma`e Palunku i Vlatku, a poma`e Palunkovoj `eni? Za razliku od Palunka i sina, Palunkova `ena je pomo} zaslu`ila. Ona je sve vrijeme znala {ta su prave vrijednosti i dosljedno se borila za njih. Zahvaljuju}i njoj svi bivaju spa{eni iz pobjesnjelih talasa. I zato je dvojnice {irom svijeta hvale kao vjernu `enu. Ivana Brli} Ma`urani} NAS ovom bajkom ponovo podsje}a na porodi~ne vrijednosti i vrijednost porodice, a kao njenog ~uvara vidi `enu, suprugu i majku. Arhai~an jezik kojim se pripovijeda, i koji obiluje frazama usmenog kazivanja, uz druge elemente bajke (likovi kraljeva i vila, ispunjavanje `elja, nemogu}i doga|aji, `ivotinje koje govore i poma`u junacima) u slu`bi je patrijarhalnog pogleda na svijet, koji Ivana Brli} Ma`urani}, iako je `ena, ne dovodi u pitanje. Zato je glavna junakinja ostavljena bez li~nog imena. Ona je ostvarena kao mu{kar~eva vjerna `ena. Bajke, me|utim, u nastavi knji`evnosti u savremenom obrazovanju, ne treba da ostave djecu u uvjerenju da je patrijarhat po`eljan sistem vrijednosti, niti da je uloga majke ujedno i uloga `rtve. Isto tako, nije svaki mu{karac pohlepan i bezosje}ajan. Otvorite diskusiju s djecom o ulogama i polo`aju mu{karaca i `ena u dru{tvu, o tome {ta se o~ekuje od mu{karca, a {ta od `ena i sl. Vodite ra~una o tome da u razgovoru koristite argumente. 89
Sretni Princ Da li smo uistinu sretni ili samo tako izgledamo? Da li ljudi mogu biti sretni, ako su drugi ljudi oko njih nesretni, gladni, siroma{ni? Zaista, svi su mu se mnogo divili, i svi su gledali Sretnog Princa na svom postolju, zavide}i njegovoj sre}i. Ali, kako ljudi koji se dive kipu razumiju njegovu ljepotu? Povr{no. Oni mije{aju sjaj i bogatstvo sa sre}om. Ne vide, ne naslu}uju da Sretni Princ nije uistinu sretan. Ne pitaju se {ta taj kip predstavlja, za{to je tu, {ta je njegova svrha. Kao i u `ivotu, divimo se izdaleka ljudima vjeruju}i da blagostanje i sjaj donose sre}u. Pa za{to Sretni Princ nije sretan? Iluzija `ivota koju je Sretni Princ `ivio unutar ograda njegovog dvorca, za{ti}enog i u{u{kanog, rastopila se i raspala kao kula od karata jednom kada je iza{ao u stvarni svijet. Okamenjen u svojoj sre}i, sa stuba na trgu, on vidi nesre}u, vidi glad, bolest, tugu, i jedino {to mu preostaje je da bogatstvo koje ima, drago kamenje i listi}e zlata, podijeli s drugima. Jer, niko se ne bi trebao zvati sretnim dok je okru`en nesre}om. Po ~emu se lastavica razlikuje od ljudi koji su se divili spomeniku? Lastavicu uzbu|uje ljepota, ali ona je prepoznaje svuda oko sebe, osje}a je, raduje joj se. Njome upravljaju emocije, a ne oprez, niti koristoljublje. Visoko cijeni prijateljstvo, i razo~arana je kad trska odbija po}i s njom jer je suvi{e vezana za svoju domovinu. Za{to lastavica odla`e svoje putovanje? Iako se raduje odlasku na jug, koji opisuje `ivo, s rado{}u, s mnogo detalja koji slikaju bogat i zanimljiv `ivot, lastavi90
ca ostaje u gradu jer u Sretnom Princu nalazi ono {to nije na{la u trsci, i me|u drugim lastavicama: empatiju, nesebi~nost, brigu za druge. Za{to Sretni Princ `eli slu{ati od laste o patnjama ljudi, a ne o ljepotama s obala Nila? Sretni Princ ka`e da nema ve}e tajne od bijede, a pripovjeda~ njenim o~ima opisuje nepravdu: vidjela kako se bogata{i zabavljaju u svojim divnim ku}ama, dok prosjaci sjede pred njihovim kapijama. Letjela je u uske mra~ne uli~ice i vidjela blijeda lica izgladnjele djece, koja su tupo gledala na crne ulice. Ispod luka mosta le`ala su dva dje~aka u gr~evitom zagrljaju nastoje}i da se tako uzajamno zagriju. – Mi smo tako gladni – govorili su oni. – Vi tu ne smijete le`ati – viknuo im je stra`ar i oni su iza{li na ki{u. Oscar Wilde pokazuje bijedu, ali ne zaboravlja pokazati i njeno nali~je: `ivot bogata{a koji su za nju odgovorni. Njihova be{}utnost ne mo`e se ni~im opravdati. Za{to lastavica ostaje sa Sretnim Princem, iako time sebi potpisuje smrtnu presudu? Kao u pri~i o maloj sireni, postoje situacije u kojima ne razmi{ljamo o sebi i onome {to nas ~eka, jer naprosto ne mo`emo pristati da uradimo ne{to {to se kosi s na{im principima. Lastavica ne mo`e ostaviti Sretnog Princa, samog i slijepog. Ona razumije koliko je va`no to {to Princ radi, i koliko ta dobra djela zavise i od nje. Zato ga ne napu{ta. I ovdje je vidljivo koliko je sva~ija uloga va`na, i da svi moramo pomo}i da svijet bude bolje i sretnije mjesto. Sretni Princ i lastavica skupa ~ine dobro, oboje ne vode}i ra~una o svojoj sigurnosti i budu}nosti. Za{to Sretnom Princu puca srce? Tuga zbog smrti vjerne prijateljice, zbog njene ultimativne `rtve, ~ini da Sretnom Princu njegovo olovno srce, uz pra91
sak od siline tuge, prsne na dva dijela. I dalje ne vide}i (ili ne `ele}i da sebi priznaju) zlo koje su prouzro~ili, ljudi govore da mu je olovno srce puklo jer je bio o{tar mraz. Kad narede da se kip istopi, u topionici vatra ni{ta ne mo`e slomljenom srcu. Ne mo`e se istopiti. Ne mo`e nestati, i od njega se ne mo`e napraviti ni{ta drugo, jer dobrota se ne mo`e uni{titi. Pripovjeda~ ka`e da su slomljeno srce i mrtva lastavica najvrednije blago u gradu. Da li i vi tako mislite? Za{to? U pri~i Sretni Princ Oscar Wilde nam pripovijeda o univerzalnim pitanjima – siroma{tvu koje je uzrokovano pohlepom i neosjetljivosti bogatih, klasnoj podijeljenosti, ali i o prijateljstvu, dobroti, mogu}nostima da mijenjamo svijet samo ako smo spremni da otvorimo o~i za ono {to se oko nas doga|a, kao {to je to u~inio Sretni Princ. Svijet bi mogao biti bolji kad bi se umjesto gluposti i okrutnosti ljudi u~ili ljubavi i empatiji. Misliti o drugima, primje}ivati njihove potrebe, nastojati im pomo}i, ne biti sebi~an, podr`avati druge u plemenitim nastojanjima, to mo`e svako. I s tom vjerom je napisana ova bajka. I mada je lastavica uginula, a Sretni Princ pretopljen, njegovo neuni{tivo srce je ostalo da `ivi kroz dobrotu koju je pru`io i `ivote ljudi kojima je pomogao. Nakon ~itanja ove bajke mo`ete razgovarati o prijateljstvu: kako se mo`e prepoznati pravi prijatelj, za{to se isplati biti nesebi~an ~ak i kada je to te{ko? Djetetu se mo`e postaviti pitanje da li voli ~initi dobra djela, kome ih ~ini i kako se osje}a poslije. Cilj je ukazati na zadovoljstvo koje ~ovjek mo`e imati poma`u}i drugima, ali i pomo}i djeci da uvide da i danas mnogi ljudi i djeca `ive te{ko, `ive u siroma{tvu, i da svi trebamo u~initi ne{to da im pomognemo. Da je bilo tako, lastavica bi bila zbrinuta u nekom toplom domu do 92
prolje}a, a kip Sretnog Princa bi nastavio da `ivi na trgu, i sija svojim stvarnim sjajem, dobrotom. Carevo novo ruho Car je go! Ili nije? Jeste, bilo je u novinama! Da li vi{e vjerujemo svojim o~ima ili onome {to nam ka`u (autoriteti, mediji, politi~ari, u~itelji)? Jesmo li spremni da vidimo stvarnost ili je gledamo o~ima drugih, onih koji su mo}niji, ja~i? I kada je vidimo, da li smo spremni i dovoljno hrabri da naglas ka`emo {ta smo vidjeli? O nizu sli~nih pitanja govori ova bajka, pa hajde da je pobli`e analiziramo. Za{to se svi na dvoru prave da vide ne{to {to u stvari ne vide? U ovoj bajci Andersen opisuje ljude koji su spremni lagati da ne bi izgubili olak{ice u kojima u`ivaju, zato {to se boje kazne koju bi mogli dobiti, ili naprosto zato {to se ne usu|uju oduprijeti autoritetu. @ivot na dvoru je lagodan i zabavan, a cijena koja se treba platiti nije velika: samo ne treba govoriti istinu. S druge strane Andersen prikazuje vje{te varalice, koje koriste takvu situaciju i dodatno je podgrijavaju govore}i da ruho koje tkaju ima to za~udno svojstvo da je nevidljivo svakome tko je nesposoban za svoju slu`bu ili pak neizrecivo glup. Za{to jedino dijete ka`e istinu? Dijete je simbol neiskvarenosti, nevinosti, ono jo{ uvijek nije upalo u zamku odraslih, zamku licemjerstva i la`i, pa mo`e govoriti istinu. Za dijete je istina jo{ uvijek vezana za iskrenost, a rije~i koristi da opisuje ono {to zaista i vidi. Pri~a nam otvara i druga pitanja o tome kada postajemo licemjeri, kako mi kao roditelji ili u~itelji doprinosimo tome da djeca po~nu govoriti la`i ili ono {to se od njih o~ekuje, bez 93
obzira na to {to zaista vide ili misle. Vremenom, mi ih nau~imo i to da prestanu da misle i da se slijepo priklanjaju onome {to im se name}e kao istina. Kada je istina otkrivena, i kada i car i njegova svita shvate da su prevareni, oni i dalje nastavljaju s povorkom kao da se ni{ta nije dogodilo. [ta nam Andersen time `eli re}i? Istina ne obavezuje cara (mo}nike, vlastodr{ce) ni na {ta. Njegova vlast, i uop{te mo} dr`ave, ne stoji na istini i mudrosti, nego na formi, na sili i autoritetu. A narod mu kli~e i pozdravlja ga i ako vidi i ako ne vidi istinu. Ova pri~a je dobar povod za razgovor o autoritetima i za{to ih uvijek moramo preispitivati; za{to trebamo tragati za istinom i kada nam govore druga~ije; za{to trebamo vjerovati svojim o~ima, svom umu i razumu. Mala Sirena Mala Sirena je bajka koja nas tjera na razmi{ljanje o ljubavi i `rtvi, o sudaru svjetova i razli~itosti. Kako Andersen opisuje razliku izme|u dva svijeta – podmorskog i zemaljskog? Veliki broj ~udesnih detalja u podmorskom svijetu ~ine ga zanimljivim, neobi~nim i lijepim. Utoliko je `rtva koju Mala Sirena ~ini ve}a, kad odlu~i sve to ostaviti da bi slijedila svoje srce. Me|utim, ljepota podmorskog svijeta uve}ava ljepotu zemaljskog, jer je on jo{ bogatiji: ljudi mogu i ploviti i tr~ati, cvije}e miri{e, ptice pjevaju. Andersen nam daje gradaciju vrijednosti, koja polazi od podmorskog svijeta, preko zemaljskog, do nebeskog. Nebeski svijet u kojem borave besmrtne du{e (simbol za raj) on ne opisuje, ali je jasno da mora biti jo{ ljep{i od dva opisana. 94
[ta je uslov da Mala Sirena stekne besmrtnu du{u? U tome se sla`u i baka i vje{tica: uslov da sirena stekne besmrtnu du{u jeste da se vjen~a s ~ovjekom koji se zaljubi u nju. Ali taj uslov nije mogu}, jer Mala Sirena nema glas kojim mo`e kraljevi}u ispri~ati da ga je ona spasila, i da je ona djevojka koju `eli uzeti za `enu. Andersen progovara o nepravdi i na{oj ograni~enosti da se oslanjamo na spoljne stvari poput rije~i (vida, tu|eg mi{ljenja), a ne da vidimo i ~ujemo srcem (kako nas u~i Mali Princ). Mala Sirena se mo`e vratiti u svoj podmorski svijet, ali ipak to ne ~ini. Za{to? Ljubav nije recipro~na, ona je nesebi~na i bezuslovna. Iako kraljevi} nije uzvratio Maloj Sireni ljubav, ona ne `eli ubijati da bi `ivjela. Za odluku da baci no` ona biva nagra|ena: ne pretvara se u pjenu, i ne odlazi u ni{tavilo, kao {to se to doga|a sirenama; naprotiv, poprima tijelo zra~ne vile, i mogu}nost da zadobije besmrtnu du{u. Zavr{etak bajke spominje dobru i zlo~estu djecu. S kojim ciljem Andersen tako poentira? Pisac `eli da njegova bajka podstakne dijete na dobro pona{anje, jer tako mo`e u~initi da Mala Sirena prije ostvari svoju `elju da se digne u Bo`ije carstvo, odnosno da stekne besmrtnu du{u. Time bi njen poduhvat uspio i bajka imala sretan kraj, uprkos smrti glavne junakinje, neostvarenoj ljubavi i uzaludnoj `rtvi njenih sestara. Mala sirena jeste tu`na pri~a, ali s djecom treba razgovarati i o tu`nim emocijama, smrti, nesre}i, jer ih i ona osje}aju i `ele razumjeti. U `ivotu ne ide sve kako smo o~ekivali, ali to nije razlog da ~inimo stvari koje }e povrijediti druge ljude. S druge strane, trebamo postati osjetljiviji na dobrotu i ljubav oko sebe, ~ak i kada ona nije vidljiva na prvi pogled. 95
Aska i vuk ... niko u njihovoj porodici nije bio drugo do mirna ovca doma}ica. Umetnost je, govorila je majka, nesiguran poziv koji nit hrani nit brani onog ko mu se oda. Put umetnosti uop{te je neizvestan, varljiv i te`ak, a igra je ponajte`a i najvarljivija od svih umetnosti, ~ak ozlogla{ena i opasna stvar. Tim putem nije po{la ni jedna ov~ica iz dobre ku}e. I sve tako. – {ta }e, najposle, kazati ceo ovaj na{ ov~iji svet kad ~uje da je moja }erka po{la upravo tim putem? Prepoznajete li ove rije~i iz na{eg svakodnevnog `ivota? Koliko ~esto djecu obeshrabrujemo i govorimo im da ne trebaju da se bave umjetno{}u (koliko god da ih te aktivnosti vesele), jer je bavljenje umjetno{}u neozbiljno, gubljenje vremena, i ne vodi uspjehu u `ivotu. Bavljenje umjetno{}u mo`e biti nesigurna profesija, ali koja to nije? Isto tako, ne moraju sva djeca postati umjetnici, ali bavljenje bilo kojom od njih oplemenjuje ~ovjeka, poti~e razvoj mozga, otvara im nove horizonte i u~i da budu kreativni. Kakva je ov~ica Aska? Aska, kao i svako dijete, je razigrana, pomalo lakomislena i neoprezna, ali i radoznala, odlu~na i vje{ta. Nije se dr`alo maj~ina skuta, nje slu{alo njena dozivanja ni kucanje zvona na ovnu prethodniku, nego je volelo da luta putevima koje je samo nalazilo, da tra`i odvojenu pa{u na udaljenim mestima... devoj~ica je bila ~edna i bezazlena kako se samo po`eleti mo`e. Ali svoje ~udne i opasne navike da luta daleko od ov~ijih pa{njaka i plandi{ta nije mogla da se oslobodi nikada... I, {ta se onda dogodi? Ono ~ime nas odrasli pla{e od malena – pojavio se vuk, i sve ono {to on simbolizuje (opasnost, rizik, zlo). Aska se s vukom susre}e iznenada, kao {to to u `ivotu i biva, usred svog odu{evljenja nepoznatim i ~arobnim predjelom. 96
[ta odlu~uje Aska? Kako se ona mo`e boriti protiv vuka? Vjerovatno ste svi, i to s pravom, bili zabrinuti za Asku misle}i o tome kako mala ov~ica sigurno nema {ansi protiv stra{nog vuka. Ali, gle ~uda, Aska odlu~uje da svom svojom snagom i umije}em bori za svoj `ivot i po~inje da igra, najbolje {to zna. Je li njena odluka ispravna? Ili nepromi{ljena? Da li je imala drugog izbora? Aska nije odlu~ila, postupila je intuitivno. Andri} sugeri{e da umjetnost ne po~iva na svakodnevnoj racionalnosti, da ona stoga nije ni pozvana da racionalno oblikuje svakodnevnicu. Ona je na{a reakcija na stvarnost, potreba za pre`ivljavanjem, i odgovor na zlo oko nas. Dok Aska igra igru `ivota, {ta se de{ava s vukom? Kada je prvi put ugledao Asku, vuk je bio iznena|en njenim ~udnim plesom. Znaju}i, ili barem vjeruju}i, da ima mo} nad njenim `ivotom, i da ples mo`e prekinuti bilo kada, on odga|a taj trenutak kako bi zadovoljio svoju radoznalost i naposljetku u`ivao. Kako je vrijeme odmicalo, igra ga je obuzimala i potiskivala druge nagone. Va`no je primijetiti kako pisac mijenja stil kada opisuje igru: i njegove re~enice postaju ljep{e: Preko zelenih ~istina, preko uskih prolaza, izme|u sivih i te{kih bukovih drveta, po glatkom i sme|em }ilimu od li{}a koje se godinama sle`e jedno na drugo, igrala je ov~ica Aska, ~ista, tanka, ni jo{ ovca ni vi{e jagnje, a laka i pokretna kao bela vrbova maca koju nosi vetar, sivkasta kad bi u{la u pramen tanke magle, a svetla, kao iznutra obasjana, kad bi se na{la na ~istini prelivenoj suncem. Ona je `ivela, a on u`ivao! ka`e Andri}. U ~emu je to u`ivao vuk? 97
Tako se – novo ~udo! – i vukovo ~u|enje pretvaralo sve vi{e u divljenje, stvar potpuno nepoznata u vu~ijem rodu, jer kad bi vukovi mogli da se i~em na svetu dive, oni ne bi bili ono {to su. A to nepoznato ose}anje divljenja obeznanilo je vuka toliko da ga je ova izgubljena ov~ica, mrtva od straha od smrti, vukla za sobom kao da ga vodi na nevidljivoj ali ~vrstoj uzici, vezanoj za nevidljivu alku koja mu je proturena kroz nju{ku. Vuk je u`ivao u igri, u umjetnosti. ^injenica da je igra u njemu potisnula sve ostalo, da je promijenila njegovu }ud, makar privremeno, najve}i je dokaz snage umjetnosti. Umjetnost, po Andri}u, spa{ava i oplemenjuje, i mo`e dodirnuti i one najtvrdokornije du{e kao {to je vu~ija. Dok Aska ple{e da bi otjerala smrt od sebe, ona odrasta. [ta je shvatila o sebi Aska u tim trenucima? Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogu}nosti krije u sebi svako `ivo stvorenje. I ne slutimo {ta sve umemo. Budemo i pro|emo, a ne saznamo {ta smo sve mogli biti i u~initi. Ovo je va`na misao o kojoj svi trebamo razmisliti, posebno kada odgajamo djecu. U svakom djetetu kriju se neslu}ene mogu}nosti i talenti, svako dijete ima potencijal da raste i razvija se, ali se to de{ava onda kada ga poti~emo i ohrabrujemo, kada ga stavljamo pred stvarne izazove i pitanja. ^obani ubijaju vuka, jer ne znaju {ta se desilo, jer smatraju da je to jedino ispravno i najbolje po stado i po Asku. Pa ipak, prvo zabuna oko toga ko je pogo|en hicem, a potom slika u kojoj i Asku nose kao mrtvu, upu}uje na povezanost Aske i vuka. Za umjetnost je potreban i vuk, onaj koga umjetnost mo`e mijenjati, ili oplemenjivati. Hitac je simboli~no, usmrtio oboje, jer se u nju uplela stvarnost. Andri} svakako nije naivan u svom vrednovanju umjetnosti; ona ne mo`e pobijediti smrt, pobijedili su je ~obani, 98
ubiv{i vuka. Ali ono {to mo`e jeste da priska~e u pomo}, u te{kim i va`nim momentima `ivota. Pri~a Aska i vuk u programu je peti razred. Ona svojom temom i idejom mo`e prevazi}i mogu}nosti djece da razumiju zna~aj umjetnosti, kao oblika ~ovjekovog prevazila`enja smrti. Pa ipak, ne trebamo potcjenjivati djecu koja sigurno mogu razumjeti pri~u o jednoj posebnoj mladoj osobi koja se izdvaja iz kolektiva po svojoj razli~itosti, koja zbog toga dolazi u `ivotnu opasnost i koja se iz te te{ke situacije spa{ava svojim umije}em, talentom, sposobno{}u. Djeca mogu shvatiti ideju pri~e – da se posve}enost nekom `ivotnom izboru isplati. Iako nije lako, iako je opasno, istovremeno je lijepo i vrijedno rizika. Radmila Rangelov Jusovi} Nenad Veli~kovi}
99
Preuzeto iz: Hans Christian Andersen BAJKE Izdava~ko knji`arsko poduze}e Mladost, Zagreb 1957. prevod: Maja Spiz i Josip Tabak Oscar Wilde BAJKE Zavod za izdavanje ud`benika – Sarajevo prevodilac nije naveden u izdanju Ivana Brli} Ma`urani} PRI^E IZ DAVNINA Izdava~ko knji`arsko poduze}e Mladost, Zagreb 1961. Ivo Andri} ASKA I VUK Svezame, otvori se! ~itanka za 5. razred osnovne {kole NIK Sezam, Sarajevo 2008.
[kolegijum poklanja ovu knjigu bajki iz lektire roditeljima, sa namjerom i `eljom da vi{e vremena provedu s djecom u ~itanju i da ~itaju}i otkriju djeci (a mo`da i sebi) za{to su pri~e i pjesme va`ne. Stoga izbor pet bajki prate korisna pedago{ka uputstva i analize svake ponaosob. Lektira narodu!
ISSN 2303-5463
