"Anikina vremena" Ive Andrića U tekstu se, polazeći od klasiĉnih Geteovih formulacija u Faustu II, analiziraju moć ljepote i posljedice njenog ispoljavanja u 'svijetu' Andrićeve pripovijetke. Pokazuje se da se tri relativno samostalne narativne cjeline, u kojima se pripovijeda o ludilu popa
Vujadina, samoj Aniki i Tijani, mogu sagledati kao jedna umjetniĉka cjelina iz perspektive svojevrsne fenomenologije fenomenologije mrţnje koja se na razne naĉine ispoljava u 'svijetu' Anikinih vremena. S tim u vezi je analiziran i fenomen kletve, kao ispoljavanja
nemoćne mrţnje "Inaĉe, oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi. "
O ĉemu se sve mora upitati onaj ko ţeli da dopre do smisla pripovijetke Anikina vremena? Za tumaĉa ima u njoj mnogo izazova, pa naĉiniti meĊu njima neki izbor ili ĉak samo redoslijed već daje smjer interpretaciji i omogućuje da ona poĉne. Bez nalaţenja odgovora na neka pitanja, meĊutim, interpretacije uopće nema, pokušaj razumijevanja izjalovljuje se. Dvije stvari u Anikinim vremenim a nemoguće je mimoići. To su moć ljepote koju
netko lijepo biće ima ili moţe steći nad ljudima, i poremećaj koji ispoljavanje (a pogotovu zlouporaba) takve moći izaziva u svijetu. Narušavanje uspostavljenog reda, ogrješenje o zateĉene norme, prekoraĉivanje granica onog što vrijedi za uobiĉajeno, prihvatljivo ili moralno, izazivaju - samim tim što granice, norme i red postoje - reakciju savjesti, nedokuĉivu njenu "igru" s okolnostima i dogaĊajima. Uobiĉajeno je 'normalno', a normalno i dobro se nerijetko izjednaĉuju, s razlogom, ai usprkos razlozima. Usvojeni red, priznate norme i nametnute granice, sve to podupire ţivot i daje mu neki 'smisao', ali, istovremeno, nuţno ga ĉini i manje ili više skuĉenim. Što biva kad upravo lijepo biće, i to upravo svojom ljepotom: ĉudom ljepote koje ga izdvaja meĊu drugim bićima, narušava poţeljni ali u neĉemu za ljude i osujećujući poredak stvari? Kakva je uloga ljepote u svijetu? i da li se ona, kada se ispoljava kao moć nad dušama ljudi, ispoljava saobrazno najvišem, bitnom svom svojstvu? Daljnja
pitanja koja se, kao u koncentriĉnim krugovima, šire oko ovih i od kojih se udaljuju, vode misao najprije do onog da li je dovoljno dodirnuti ljepotu, i šta to uopće znaĉi; takoĊer, šta znaĉi biti njome dodirnut, kakvo je to obogaće nje egzistencije ? Da li takvo ispunjenje nuţno znaĉi i ugroţavanje ţivota, osiromašenje u obogaćivanju, gubitak na vrhuncu? I
Velika je praznina ţivota. Ĉovjek osjeća neodoljivu potrebu da je ispuni. Moţda ništa drugo i ne ţeli, i ne moţe i ne trebaju t rebaju postići. Ali ĉime ispuniti, i kako, taj zjap ţivljenog vremena, koje je i zastrašujuće, ali je - svatko to osjeća - i ono najdragocjenije što se moţe 'imati'? Praznina ţivota veća je nego zamor što ga donose rad, napor, treperenje u brizi da se ţivot obnovi i odrţi. U prvom, ma kako kratkom predahu koji treperenje u brizi i rad dozvole, ona se iznova objavljuje.
Njezina je tajna usamljenost duše. To će reći: ukoliko postoji netko drugi za mene u svijetu ai ja postojim za njega, ţivot postaje ispunjen. Postoje razne veze meĊu 0
ljudima, zajednice i pripadnosti. Svaka od njih otvara pojedincu, koji zahvaljujući
njima nadilazi donekle svoju usamljenost, neke mogućnosti; punktualna samosvijest otvara se za obilje drugih. Nešto se bira i prima slobodno, nešto je namet nuto zateĉenom kulturom, obiĉajima, pa i sluĉajem. Prazninu ţivota najbolje ispunjava ono što donosi ljubav. Dok ona postoji, praznine nema. Ĉak i kad za tu prazninu zna io njoj moţda misli, ĉovjek je, u stvari, ne osjeća dok je u njemu ljubeći duša. Otud i vaţnost ljepote. Ĉovjek se u ljubavi, i ljubavlju, ljepoti dragovoljno i rado pokorava, predaje joj se i nerijetko prepušta njenom vodstvu, kao da bića koja je imaju sve bolje umiju i više znaju nego ona koja je nemaju. Hoće li se to zvati strast ('slijepa strast '), oduševljenje, ozarenost, ushit, povjerenje ili nekako drugaĉije, svejedno je. Ljepota ima moć koju joj j oj daje sposobnost da u onima koji je vide pokrene nešto ĉime brzo i lako, tako im izgleda, pobjeĊuju prazninu ţivota; što je najvaţnije - potpuno. Mada, ne uvijek trajno. Koliko god se ĉinilo prirodnim da ljubav i ljepota idu zajedno, njihov raskorak, sve ako i nije neumitan, ĉest je - ono najbolje što ţivot moţe dati pretvara se u gorak poraz, tragiĉnu zabludelost, melanholiĉnu spoznaju da je ţivotna punoća bila varljiva. Je li ona zbog toga manje vrijedna, dok je trajala? Je li ljepota, koja budi ljubav, zato manje moćna, treba li biti manje moćna? Njezina moć je opasna; da li zato okretati pogled od nje? Isto kao što ga ĉovjek okreće, voljno i nevoljno, od rugobe r ugobe i svakojakih grozota koje ljudi prireĊuju jedni drugima i sami sebi? Zar propustiti mogućnost da se, izlaţući se lijepom biću, doţivi sve što odatle moţe uslijediti, kao da pogibelj, šteta ili nesreća u arealima ruţnoće nisu podjednako vjerojatne kao iu podruĉju u kojem ljepota pokazuje svoju moć?! Ono libidinozno u ĉovjeku ovakvo pitanje sebi uopće ne postavlja, ono je za njega besmisleno. Hrliti ka ljepoti, neka bude i uza sve moguće opasnosti, za njega je jedino prirodno, nuţno, 'dobro'. Ako se se zadovoljstvo i sreća izmiĉu izmiĉu u svakom sluĉaju, zar će im se biti bliţe ako se odustane od ovakvog hrljenje, od pokušaja koji je u njemu sadrţan? Problem je, naravno, u tome što se pokušaj ove vrste uvijek zbiva u ambijentu svijeta koji je pun svakakvih prepreka, po prirodi stvari i nuţno. Mnoge od njih ne postoje bez dobrih razloga. Oboţavanje ljepote, dopadanje ispunjeno poštovanjem, ţelja, poţuda i nasilno grabljenje, san o sreći zbog blizine lijepog bića i njegovog posjedovanja, posjedovanja, i rat koji se oko ljepote vodi - ne samo Trojanski, već i oni manji ratovi, svakodnevni, u svim vremenima - sve to poĉinje u istoj toĉki. Kaos svijeta u dobroj mjeri poĉiva na nerazmrsivosti raznih duševnih stanja i pokreta izazvanih ljepotom.
U ljubavi, naravno, sadrţana je i ţelja za potpunom dobrobiti voljenog stvorenja, njegovim oĉuvanjem i bujanjem, srećom. Ali to je samo jedna nit u sloţenoj mreţi. Ljepota svojom moći ne jamĉi ni ljubav ni sreću. U svakom sluĉaju, praznina ţivota neĉim se mora ispuniti. Što biva kad se pokuša to bude ljepotom, o tome govore umjetnici. Sama ljepota l jepota ne mora biti neposredno
vidljiv, imaginaciji se ona, u umjetnosti, ĉesto nudi neizravno. Ilijada je, recimo, pri tom puna krvi. Kaţe nam se i to da je vrijedilo boriti se zbog takve ljepo tice kakva je bila Jelena. Da li, uzimajući sve u obzir, treba vjerovati trojanskim starcima? Ĉime bi tolika patnja imala biti iskupljena, ako se doista poĊe od toga da se ratovalo oko jedne ţene, makar i najljepše, najljepše, kako glasi priĉa? U priĉi takvo objašnje objašnje nje rata ima 1
ljudima, zajednice i pripadnosti. Svaka od njih otvara pojedincu, koji zahvaljujući
njima nadilazi donekle svoju usamljenost, neke mogućnosti; punktualna samosvijest otvara se za obilje drugih. Nešto se bira i prima slobodno, nešto je namet nuto zateĉenom kulturom, obiĉajima, pa i sluĉajem. Prazninu ţivota najbolje ispunjava ono što donosi ljubav. Dok ona postoji, praznine nema. Ĉak i kad za tu prazninu zna io njoj moţda misli, ĉovjek je, u stvari, ne osjeća dok je u njemu ljubeći duša. Otud i vaţnost ljepote. Ĉovjek se u ljubavi, i ljubavlju, ljepoti dragovoljno i rado pokorava, predaje joj se i nerijetko prepušta njenom vodstvu, kao da bića koja je imaju sve bolje umiju i više znaju nego ona koja je nemaju. Hoće li se to zvati strast ('slijepa strast '), oduševljenje, ozarenost, ushit, povjerenje ili nekako drugaĉije, svejedno je. Ljepota ima moć koju joj j oj daje sposobnost da u onima koji je vide pokrene nešto ĉime brzo i lako, tako im izgleda, pobjeĊuju prazninu ţivota; što je najvaţnije - potpuno. Mada, ne uvijek trajno. Koliko god se ĉinilo prirodnim da ljubav i ljepota idu zajedno, njihov raskorak, sve ako i nije neumitan, ĉest je - ono najbolje što ţivot moţe dati pretvara se u gorak poraz, tragiĉnu zabludelost, melanholiĉnu spoznaju da je ţivotna punoća bila varljiva. Je li ona zbog toga manje vrijedna, dok je trajala? Je li ljepota, koja budi ljubav, zato manje moćna, treba li biti manje moćna? Njezina moć je opasna; da li zato okretati pogled od nje? Isto kao što ga ĉovjek okreće, voljno i nevoljno, od rugobe r ugobe i svakojakih grozota koje ljudi prireĊuju jedni drugima i sami sebi? Zar propustiti mogućnost da se, izlaţući se lijepom biću, doţivi sve što odatle moţe uslijediti, kao da pogibelj, šteta ili nesreća u arealima ruţnoće nisu podjednako vjerojatne kao iu podruĉju u kojem ljepota pokazuje svoju moć?! Ono libidinozno u ĉovjeku ovakvo pitanje sebi uopće ne postavlja, ono je za njega besmisleno. Hrliti ka ljepoti, neka bude i uza sve moguće opasnosti, za njega je jedino prirodno, nuţno, 'dobro'. Ako se se zadovoljstvo i sreća izmiĉu izmiĉu u svakom sluĉaju, zar će im se biti bliţe ako se odustane od ovakvog hrljenje, od pokušaja koji je u njemu sadrţan? Problem je, naravno, u tome što se pokušaj ove vrste uvijek zbiva u ambijentu svijeta koji je pun svakakvih prepreka, po prirodi stvari i nuţno. Mnoge od njih ne postoje bez dobrih razloga. Oboţavanje ljepote, dopadanje ispunjeno poštovanjem, ţelja, poţuda i nasilno grabljenje, san o sreći zbog blizine lijepog bića i njegovog posjedovanja, posjedovanja, i rat koji se oko ljepote vodi - ne samo Trojanski, već i oni manji ratovi, svakodnevni, u svim vremenima - sve to poĉinje u istoj toĉki. Kaos svijeta u dobroj mjeri poĉiva na nerazmrsivosti raznih duševnih stanja i pokreta izazvanih ljepotom.
U ljubavi, naravno, sadrţana je i ţelja za potpunom dobrobiti voljenog stvorenja, njegovim oĉuvanjem i bujanjem, srećom. Ali to je samo jedna nit u sloţenoj mreţi. Ljepota svojom moći ne jamĉi ni ljubav ni sreću. U svakom sluĉaju, praznina ţivota neĉim se mora ispuniti. Što biva kad se pokuša to bude ljepotom, o tome govore umjetnici. Sama ljepota l jepota ne mora biti neposredno
vidljiv, imaginaciji se ona, u umjetnosti, ĉesto nudi neizravno. Ilijada je, recimo, pri tom puna krvi. Kaţe nam se i to da je vrijedilo boriti se zbog takve ljepo tice kakva je bila Jelena. Da li, uzimajući sve u obzir, treba vjerovati trojanskim starcima? Ĉime bi tolika patnja imala biti iskupljena, ako se doista poĊe od toga da se ratovalo oko jedne ţene, makar i najljepše, najljepše, kako glasi priĉa? U priĉi takvo objašnje objašnje nje rata ima 1
svoj smisao, ali odgovor na ovako usmjereno pitanje nije bez daljnjeg jasan. Ĉime jednom Tersit Jelena moţe moţe ispuniti ţivot, i da li ga se ona uopće uopće tiĉe? I Shakespeare se, na svoj naĉin, pozabavio time. Kad je o moći ljepote rijeĉ, u novijim vremenima meĊu najvaţnijim iskazima svakako je onaj Goetheov iz drugog dijela Fausta. Opet srećemo Lepu Lepu Jelenu, ali sada je sve sve drugaĉije. Uz veliku i najveću ljepotu javlja se tema krivnje i savjesti. Geteova Jelena neće da straţar Linkej bude kaţnjen zato što je, zasjenjen njenom ljepotom, zanemario svoju duţnost. Dato joj je da odluĉi o njegovom ţivotu ili smrti, i ona ga oslobaĊa. Pri tom, nije posrijedi puka samilost ili razumijevanje za ljudske gesta velikodušnosti, onda ta velikodušnost velikodušnost nije slabosti. Ako je njezin oproštaj gesta naprosto samo još jedna meĊu ostalim Jeleninim odlikama. Ona spasava Linkej od stroge kazne jer se u njoj osjećaj odgovornosti nekog ko ima moć nad drugima kakvu daje velika ljepota ukršta i spaja sa osjećanjem krivnje zbog posljedi ca koje djelovanje takve moći ima. Utoliko je Jelenina velikodušnost izraz unekoliko bolne njene samosvijesti. Ova ljepotica ne uţiva u svojoj moći, koja bi mogla biti i moć da usreći, izazove divljenje ili ushiti. U Geteov stihovima prije nalazimo njezinu otvorenost za patnju zbog nesreće u koju zapadaju oni koje je oĉarala - patnju koja, ukoliko je i njena, ostaje, naravno, patnja nadmoćnih. Posrijedi je nešto šire od nemogućnosti da zadovolji svaĉiju ţelju ili uzvrati ljubav svakom u kome se ova moţe probuditi. Ljepota zaluĊuje, to je nešto što prethodi kako ţelji, tako i mogućoj ljubavi, i sa ĉim se nekako mora izaći na kraj i prije nego što se pokaţe da ţelja ostaje osujećena ili je ljubav nemoguća. ZaluĊenost ljepotom i prejako oduševljenje postaju zaslijepljenost, omama - Geteova Jelena osjeća i zna da je to u sukobu s dostojanstvom ĉovjeka i da ugroţava ono što u njemu moţe i treba biti uzvišeno. Helada, kao i Fausta gotska soba, prizvane su glasom humanistiĉke prosvjećenosti, ili prosvjetiteljskog humanizma osamnaestog stoljeća: Jelena, tako, moţe misliti i na dostojanstvo, ne samo na sudbinske neumitnosti. Stoga svakoj njenoj rijeĉi kojom daje izraza osjećanju svojevrsne svoje krivnje treba pokloniti punu paţnju. Das übel, das ich brachte, darf ich nicht Bestrafen. Wehe mir! Welch W elch streng Geschick Verfolgt mich, überall der Manner Busen So zu betoren, dass sie weder sich Noch sonst ein Wurdiges W urdiges verschonten. Raubend jetzt, Verfuhrend, fechtend, hin und her entruckend, Halbgotter, Helden, Gotter, ja Damonen, Sie führten mich im Irren her und hin. Einfach die Welt verwirrt 'ich doppelt mehr; Nun dreifach, vierfach bring 'ich Not auf Not. Faust II 0,9246 ff. Zlo koje donesoh ne smijem
Da kaţnjavam. Avaj! Kakav me to Strogi usud progoni da svud muškaraca g rud Tako zalud da niti sebe 2
Ni drugo šta što dostojno je ne poštedeše. Polubogovi, junaci, bogovi, demoni ĉak, Vodali su me, u bludnji, tamo-ovamo,
Otimajući, zavodeći, boreći se, poteţući I tu i tamo. Prosto, smućivala sam svijet Dvostruko više; sad opet nevolju trostruko, ĉetvorostruko na nevolju dodajem. Jelena svoju ljepotu vidi kao "strogi usud"; sujete ili obijesti kod nje nema. Njezino
"avaj!" je iskreno. Zanetti njome, muškarci bilo kojeg ranga, od demona do bogova, a naroĉito ljudi, muškarci -junaci, ĉinili su svakakve stvari, posljedice toga nisu nepoznate. Nered i nesreća u svijetu umnaţaju se sa zaluĊujuće ljepote. Ili: ljepota ne proizvodi ništa lijepo. Ne treba mnogo da bi se došlo do ovakvog zakljuĉka. No, takav saţetak Jeleninog postojanja u svijetu suoĉava s novim pitanjima, koja nadilaze ona što se otvaraju s uvidom da je ljepota obećanje sreće koje najvećma ostaje neispunjeno. Neispunjeno obećanje sreće i ljepotom višestruko uvećavana nevolja u ionako teško snošljivom kovitlacu svijeta, to, naravno, nipošto nije isto. Ljepota, kada se ispolji kao makar i nehotiĉno zloupotrebljena moć i ispuniti prazninu ţivota nesrećom, mora probuditi glas savjesti, ukoliko, razumije r azumije se, postoji odgovarajuća samosvijest lijepog bića. Samosvijest lijepog bića kao lijepog je u tome da ljepota ne postoji u skladu sa sobom, svojim bitnim odreĊenjem, ukoliko ne uraĊa ljepotom, ne donosi je i ne 'širi' svijetom s kojim je u dodiru. Otkrivajući to, lijepo biće postaje svjesno naroĉitih obzira koje mora imati. "Strogi usud" je, meĊutim, iu tome što ni ispoljavanje odgovarajućih obzira ne pomaţe mnogo u raĊanju i ispoljavanju ţudnji, strasti, posesivnosti, ljubomore iu šta sve ovakva zaluĊenost inaĉe moţe odvesti. Svijest o ovakvom "strogom usudu" lako se pretvara u svi jest o krivnji, a ova
je, ovako ili onako, uvijek već već i svijest o kazni, o njenoj potrebi, pravednosti pravednosti ili, takoĊer, uza sve to, o dubljoj nepravednosti, ukoliko se, naime, iskonska nevinost i ĉednost pokaţu kao ona posljednja, dakle niĉim neugroziva suština koja odreĊuje postojanje lijepog bića. Ali, ne moţe se unaprijed reći hoće li se, i kako, to pokazati, iako se sa dosta sigurnosti moţe govoriti o tome da će, prije nego što do toga eventualno doĊe, razne instance u svijetu traţiti kaznu, au samom ĉovje ku, kada preĊe neku zateĉenu granicu, njegova savjest će je traţiti takoĊer. Svojim "avaj!", Ako se dobro ĉuje sve sve što iza njega moţe stajati, Geteova Geteova Jelena navodi da se se o postojanju lijepog bića u svijetu zbilja razmišlja kao o zloj kobi: ljepota je bita n ĉimbenik zbivanja koja ĉovjekovu egzistenciju ĉine tragiĉnom, ako nije već sam temelj tragike. Ljepota primorana ţivjeti uz pritiskajući prit iskajući opomene i osude savjesti u posebnom je poloţaju. Ograniĉavanje njenog djelovanja nije isto što i ovakvo samoograniĉavanje. Otuda i velika vaţnost pitanja: šta će lijepo biće u svijetu i otkud ot kud ono tu?
Upravo tim pitanjima se bavi Andrić u Anikinim vremenima . Anikina velika ljepota zaluĊuje mnoge. Ništa lijepo odatle ne proizlazi. proizlazi. U dalekoj, ali jasno raspoznatljivoj vezi vezi s Jelenom, tom sestrinstvu po neodoljivoj ĉari, Andrićeva junakinja i sama to jasno osjeća osjeća i vidi. Koliko je gorda, dovoljna sebi, sebi, obijesno 3
samouvjerena, od jednog sata izazivaĉki nastrojena i, ĉak, bestidna, toliko je spremna i na surovu samoosudom. Zadane ili samorazumljive zar sreće ljubavi nema. Štoviše, budi se velika mrţnja bezmalo svud oko nje. Priĉa o Aniki moţe se ĉitati kao svojevrsna fenomenologija mrţnje. To što je ta mrţnja prije svega nemoćna ne znaĉi da ostaje bez efekta. Naprotiv, ona je od odluĉujućeg znaĉaja u 'svijetu' ove pripovijetke: odnos izmeĊu moći ljepote i nemoćne mrţnje prema ljepotici i moći koju ona ima odreĊuje sve ostalo. Aniku u kasabi i oko kasabe zamrze jer je "otvorila kuću muškarcima" [Ivo Andrić, Jelena, ţena koje nema, Sabrana djela Ive Andrića, knjiga sedma, Beograd, 1976, str. 43.] i postala ţena otpadnica. "Malo -pomalo, oko Anikine kuće se stvarao logor." (43) Pripovjedaĉ ne ţeli ostaviti nikakvu nedoumicu kako treba gledati na one koji su taj logor obrazovali, pa i na ţivot u kasabi uopće, prije nego što je prisustvo lijepog Anikinog bića u njega unijelo poremećaj. Ono što u tom ţivotu vrijedi za dobro ili bar snošljivo, jer je uobiĉajeno, za dobro jer je normalno, daleko je od toga da bi već samim tim bilo hvale vrijedno. Naprotiv, u 'normalnom' mnogo je nedostojnog, poniţavajućeg, mrskog, ne -ljudskog. Upad Anikin u taj svijet, kao prisustvo neĉeg stranog, osvjetljava normalni svijet kasabe u njegovoj nedostojnosti i ne-ljudskosti, a njegov moral pokazuje kao moral m alih mjera, koje ne dopuštaju da se stekne iole
toĉnija slika o stvarnim razlozima neĉijeg ponašanja i istinskom smislu neĉije sudbine. Ako se i dopusti da drugaĉije neke mjere negdje postoje i da odreĊuju ţivot, ili je to barem zamislivo, izvjesno je da se bezmalo nitko u 'svijetu' Anikinih vremena
ne moţe ni upitati, ne samo o tuĊost ljepote, i zašto je ona tuĊa , nego ni o tome kakav je doista ne-tuĊi i svakome kao 'normalan' poznati ţivot, ono u njemu ĉemu se nitko ne ĉudi. Skuĉeni ţivot kasabe je zauvi jek iu svemu neproblematizovan ţivot. Ni tamo gdje se vrhovna mudrost opstanka ne vidi u nepovjerenju i podozrenju prema
svemu što je odnekud drugaĉije, ĉovjek nipošto nije zaštićen od zabluda koje će ga navesti da uĊe u nepomirljiv i, stoga, tragiĉan suko b sa svojom okolinom - propast u takvom sukobu uvijek je moguća, zato što je i zabluda uvijek moguća. Ili: ĉovjekov poloţaj je u naĉelu tragiĉan. Ali, propast je mnogo vjerojatnija i dolazi brţe, i sa teţim posljedicama, tamo gdje je obrazac društvenog ponašanja u potpunosti odreĊen nepovjerenjem prema svakoj drugojakosti. Izazivanje upućeno ustaljenom poretku stvari doţivljava se tu neposrednije, pa je i obrambena reakcija jaĉa, ispunjena je mrţnjom i prekošću, ili s više mrţnje nego što bi to inaĉe bio sl uĉaj, a spremnosti za razumijevanje i, moţda, ĉak oproštaj je manje; tu ĉovjek -prekršitelj norme ni sam sebi nije spreman da oprosti iskorak s utabanog puta oduvijek i zauvijek istog
ţivljenja. Povreda reda i samopovredi miješaju se i pretapaju. Red i jest red zato što traţi od svakog da njime bude obuhvaćen. Ukoliko se na to pristaje, njegova jamstva da će sve biti dobro su veća; nepristajanje se kaţnjava, u najmanju ruku pr ijeti se kaţnjavanjem. Doduše, od stranosti do otpadništva je veliki korak. Ali, i ma li jednog bez drugog? Teško je zamisliti Aniku -otpadnici koja, prije nego što će to postati, ne bi bila tuĊa svijetu u kojem se našla, i kojoj on ne bi bio tuĊ: l jepota je u ovoj priĉi izazov fatalan i za one koji su zagledani u nju, i za lijepo biće sa mo. Kao malo koji lik u svjetskoj knjiţevnosti, Anika, upravo time što ljepotom odudara od svega oko sebe, s neumoljivom i stoga bolnom jasnoćom ukazuje na granicu izmeĊu propasti i sreće: 4
prva je neminovna, a druga nevjerojatna, iako postoji trenutak u ko jem izgleda da će
se, naprotiv, sreća unatoĉ svemu ostvariti, da posrnuće u zloĉinu ne mora biti i konaĉan pad. Ljepota bi, u tom sluĉaju, bila izvor iskupljenja već postojeće krivnje, bitni ĉimbenik spasa. Do njega, naravno, neće doći; umjesto i scjeljenja i iskupljenja, zlo i svakojake ozljede ţivota samo će se proširiti u raznim pravcima. Ljepota budi ţelju koja te ozljede uzrokuje ili produbljuje. Kasaba, sa svojim redom, mjesto je mrţnje, ali dok je ova pritajena, gotovo kao da i ne postoji, dejstva su joj nevidljiva, neraspoznatljiva. Karakter normalnosti kasabe
pokazuje se kada se postavi pitanje o njoj kao mjestu moguće ljubavi. Tko tu koga moţe doista da voli? Kad Anika bude ubijena, uspostavlja se prijašnji red: "I sva ostala kasaba brzo je dolazila sebi i primala svoj stari lik oduvijek. Ţene su veselije, muškarci mirniji." (88) To je opis stanja stvari, koji ne implicira nuţno i njegovo vrednovanje. No, ono odmah slijedi. "Sin gazda-Petra Filipovca izmirio se s ocem. Oborio glavu i odjednom okrupnjao, opustio neke tanke i duge brkove, povio noge u
koljenima, i tako Ljuma po varoši. Sav se zdao na posao. Poslije Boţića će ga oţeniti. ('Dušu ću ubiti u njoj ', kaţe on drugovima gluvo i nabusito.) "(88) Ovaj ne baš bogzna kako privlaĉan portret mladića koji je i sam bio zaluĊen ljepotom koja se ukazala u njegovom svijetu," nepopravljiv i uporan u svojoj strasti za Anikom " (48), i
koji je zbog svoje zaluĊenosti morao da se krije, jer je otac bio spreman da ga zbog bruke ubije, a majku, koja se za sina kriomice brine, da otjera poslije trideset godina
zajedniĉkog ţivota, "ako je samo jednom ĉuje da uzdahne ili vidi da suzu pusti za otpadnikom "(49), ta slika mladog ĉovjeka koji se prizvao pameti, pa sad" Ljuma "kasabom i" zdao se na posao ", tu je pokazati šta u svijetu takvih naravi i normi prvo pada na pamet onome ko - osloboĊen strasti prema ljepoti - ima namjeru da se ţeni. "Dušu ću ubiti u njoj!", Već unaprijed obećava on svojoj budućoj nevjesti, drugovima, sebi, a valjda, nesvjesno, i svome ocu, koji više ne ţeli ubiti. To je, moţda, jednim dijelom i reakcija onog ko je uzalud bio uporan u svojoj strasti za nedostupnom
ljepotom, ali je, prije i više, izraz 'normalnosti' ţivota u kasabi, dakle nešto što neće biti osuĊeno, ponajmanje kao otpadništvo, a nije iskljuĉeno da bude shvaćeno i s izvjesnim odobravanjem. Što drugo osjećati prema ţeni nego ţelju da se "duša ubije" u njoj, da se dakle predupredi sve što bi ona mogla uĉiniti ili pomisliti dok je duša u njoj ţiva, dok je ona ljudsko biće u pravom smi slu?! To pitanje za kasabu, u njenoj normalnosti, nije posebno provokativno. Naprotiv, u dobrom je skladu s onim što otac mladićev, dok je još bijesan na sina -otpadnika, kaţe Mihailu: "U svakoj ţeni ima Ċavo koga treba ubiti ili poslom ili raĊanjem, ili i jednim i drugim; a ako se ţena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ţenu. " (74 f.) Sin se pribliţava ocu, ili se ĉak poistovjećuje s njim, od prvog ĉasa kada se vratio u okrilje reda. Takav odnos oca i sina, uostalom, i jest bitno svojstvo reda: otac ustanovljuje red već i time što svoga sina odgaja i prenosi mu vaţna saznanja o ţivotu u svijetu. Pobuna sinova protiv oĉeva u ime nekog novog reda, u kasabi nema velike izglede; ako je njen uzrok zaluĊenost ljepotom, onda su razlozi za oĉinsku neumoljivost posebno ĉvrsti. Jer, kakav bi 'red' mogao stajati iza takve zaluĊenosti? Erotska pomama, i još prema bludnici, ima da bude sprijeĉena, ako treba i samom smrću od oĉinske ruke. Red je vaţniji od (ţudnjom poremećenog) sina. 5
Da li, onda, treba ĉuditi što se o normalnosti kasabe u ovoj pripoveci govori u ţivotinjskim slikama i terminima. "U kasabi, gdje ljudi i ţene liĉe jedno na drugo kao ovca na ovcu, desi se tako da sluĉaj nanese po jedno dijete, kao vjetar sjeme, koje se izmetne, pa strši iz reda i izaziva nesreće i zabune, dok se i njemu ne podseku koljena i tako ne povrati stari red u varoši. " (24) Ĉak i da s ovim nije kontrastiran izvještaj o Anikinoj majci, ţeni "s neĉim otmjenim, tuĊinskim i uplašenim u drţanju" (24), koju je otac, Marinko Krnojelac doveo "iz svijeta", i koju "svijet" kasabe,
dabome, "nije volio ni cijenio" (24), jasno je da tamo gdje svi liĉe kao ovca na ovcu ono što je otmjeno, lijepo, pa samim tim i tuĊe, nema šta puno da traţi i oĉekuje, a ako su ljepota i otmjenost praćene i uplašenošću, ni to nije bez razloga. Majka u kojoj postoji crta otmjenosti i tuĊost, svojoj kćeri, koja raste kao "mršava i visoka djevojĉica sa velikim oĉima, punim nepovjerenja i prkosa" (24), "povezivala / je / glavu na neki naroĉit naĉin, da joj se nimalo ne vidi kosa ". (25) Kada se, kasnije, Jakša, već odbaĉen, prisjeća Anike, tako da mu se "krati dah i magli vid" (59), on je vidi "kako sjedi na minderluku, do oĉiju povezana bijelom, ĉvrsto stegnutom maramom, tako da joj se nimalo ne vidi kosa ". (59) Crta otmjenosti i tuĊost prešla je, vidimo, sa majke na kćer, ĉija ljepota potresa dušu kako nijedno od stvorenja koja liĉe kao ovca na ovcu ne moţe, niti ikako na tako šta i pomišlja, i to je potresa kako svojom izuzetnošću, tako i svojim izuzimanjem iz postojećeg reda. Nesreća Anikina, kao i ona koju ona donosi drugima, nesreća je u 'ovĉijem' svijetu u kojem svi liĉe jedni na druge. Moţda je preuranjeno pitati da li je već i sam ţivot u takvom svijetu, kakav god bio, uvijek prije svega nesreća. Izvjesno je da u 'svijetu' Anikinih vremena istina o uzrocima dramatiĉnih zbivanja ostaje skrivena, neprotumaĉljiva. Tamo gdje vlada ovĉja sliĉnost svih, najpoţeljnije je da takvih dogaĊaja ne bude. Ako do njih doĊe, istinu o njima i njihov smisao moţe shvatiti samo netko tko pripada nekom drugom i drugaĉijem poretku stvari. Kasaba je, pored ostalog, i zato kasaba što nije sposobna za pitanja o neprozirnom smislu izuzetnih dogaĊaja i istini ţivota njihovih aktera, a još manje za odgovore na takva pitanja. Je li u ovom pogledu, iznimka barem kajmakam? "Istina, sjedeći u svojoj bašti pored
nargile i gledajući u brzu vodu, mislio je ponekad o Vlahinji sa Mejdana. 'Ĉudo! Od tolike ljepote ništa nije ostalo.' To je bio otprilike predmet njegovog razmišljanja. Ali je smatrao da u kasabi nema nikoga s kim bi vrijedilo porazgovarati o tome. " (87) Kajmakam je jedini koji je imao nekog stvarnog zadovoljstva od Anikine ljepote, ili bar
uţivanja bez bola. To je dato moćnicima i vlastodršcima, ponekad, makar bili i niskog ranga. Moć i uţitak, kaţu i filozofi, idu zajedno. Ali, istinu o Anikino udesu, kao istinu njenog bića, tog ĉuda "tolike ljepote", koju je okusio, jer mu se raskrili, ne moţe prozreti ni on u svojim naslućivanja, ĉak ni istinu o tome zašto mu se zapravo raskrili. Saznanje mu nije dano. Razgovora o tome, koji bi poveo dalje i doveo moţda do neke dublje spoznaje, ne moţe biti, nema se s kim. Istraga Salka Hede vodi se više zato da se ništa ne sazna, nego da bi se nešto saznalo. Uostalom, ono najvaţnije ionako je nemoguće saznati. Sam pripovjedaĉ već unaprijed se izjasnio o tome: "I nikad niko u ovoj ustajaloj kasabi ne bi mogao pogoditi što je rastavilo Mihaila od Anike, jer nitko nije mogao ni zamisliti šta krije gazda-Nikolin ortak iza svoje vanjštine 6
mirna i radišna ĉovjeka." (30) Istina je tu, a moţda i inaĉe uvijek u ovakvim stvarima, 'nezamisliva'. Skriva se izmeĊu redaka pripovjedaĉa, koji umije da ispriĉa šta je i kako je bilo, i mami i zavarava tumaĉa koji pripovijest ĉitati. U svakom sluĉaju, toj istini neophodna je priĉa koja će je saĉuvati u vremenu i od vremena. Uostalom, neobjašnjiv je, i još neobjašnjiviji, i sluĉaj popa Vujadina, koji u ovaj isti 'svijet' takoĊer unosi pometnju, kada se pokaţe njegovo ludilo. Prošle su godine i desetljeća od Anikine tragiĉne smrti. Osjećamo da je to što se desilo s njom u nekoj dubljoj vezi sa Vujadinov sluĉajem, ali tko da shvati u kakvoj? "Svak je i nehotice nastojao toj nesreći naĊe uzrok i objašnjenje, i da tako olakša srcu i umiri tešku misao. Ali ma koliko da su nastojali u ĉaršiji da se sjete ma ĉega neobiĉnog iz pop Vujadinova ţivota, nitko nije mogao iznijeti ništa . Pop -Vujadinova sudbina je stajala pred njima prosta i neobjašnjiva ". (22) Kako se nešto neuhvatljivo a sudbinski vaţno pronosi i preobliĉava kroz vrijeme, to se ovdje moţe nazreti kroz analizu usmjerenosti, porijekla i karaktera mrţnje, ali prikazanim sudionici dogaĊaja iz priĉe ostaje nepojamno. "Teško je bilo vjerovati takvu stvar, a nitko nije mogao razumjeti i objasniti." (20), na tome pripovjedaĉ inzistira, kako kad je rijeĉ o Aniki i Mihailu, tako i kad je rijeĉ o Vujadinu. "Seljanke koje su išle u varoš ili iz varoši, zastajale su u susretu i, pošto bi se pozdravile i upitale - kao dva mrava što se njuše - više pogledom nego rijeĉima, odmah bi skre tale govor na popa Vujadina, i krstile se moleći 'velikog , jedinog i milostivog Boga 'da ubrani njih i svakoga. " (20) Od istine tu ne moţe biti ništa; u svijetu ovĉje sliĉnosti, one koje razgovaraju susrećući se "kao dva mrava" ne mogu se istini ni pribliţiti. Prizivanje Boga, dano s primjesom ironije, tu teško moţe pomoći. Jedna od pristojnih i normalnih ţena u tom 'svijetu', koju moţemo malo bolje da sagledamo, jeste Ristićkina snaha. Njezin muţ nije, kao ni mnogi drugi, odolio Anikino izazovu, upućenom, uostalom, više njegovoj majci, staroj ristiĉki, nego baš njemu samom. "Leţao je pred Anikinim vratima, kopao nogama, prosipao pare, i izbezumljen dozivao u isto vrijeme Aniku i majku." (47) Supruţnici ovog Ristića koji prostrt pred vratima bludnice "kopa nogama", gubeći tako dostojno ljudsko obliĉje i prije nalikujući nekoj ţivotinji, obuzeta je, razumije se, dubokom mrţnjom i kune Aniku. Mrţnja je tako jaka da se ona pri tom obeznanjuje, pada iu padu gasi kandilo. Sustiĉu se pomraĉenost i mrak. Njena kletva i općenito cijela scena jedno je od motivacijskih ĉvorišta pripovijetke. Što biva kad Ristićkina snaha doĊe sebi? "Oprah pod i ćilim od prolivenog ulja, nali i zapali ponovno kandilo, prekrsti se pred njim tri puta i pokloni bez rijeĉi. Prigleda još je dnom dijete koje je spavalo u kolijevci. A kad je sve to posvršavala, sela je pod samo kandilo i sa rukama skrštenim u krilu ĉekala ĉovjeka. " (48) Dok taj ĉovjek "kopa nogama", ona, koja je oliĉenje reda, dakle oliĉenje i ljudskom i boţijom normom osveštane normalnosti, vraća se pribranosti u Boţjem prisustvu zasvedoĉenom svjetlošću kandila, pod koje sjeda dok u kolijevci spava nevino dijete, i, sa pomirenošću supruge koja zna što mora "posvršava" kao bitni posao dovoĊenja stvari u red, ĉeka, "s rukama skrštenim u krilu", da se zabludjeli suprug vrati. Bog, meĊutim, koga ona priziva nije Bog kojega zazivaju seljanke da ih ubrani, dok stoje na putu "kao dva mrava"; to je Bog teške i strašne kletve, koja izvire iz najdublje mrţnje nekog ko je najdublje povreĊen u svijetu reda i poretka kome besprizivno regiji i isto ga tako, dakle besprizivno brani.
Opraštanja tu nema, i ne moţe biti, ne moţe se ni pomisliti da bi zbog neĉeg moţda ipak trebalo imati razumijevanja za nekog tko je kao Anika; nemilosrdnost je potpuna.
Razumjeti ovu scenu znaĉi razumjeti suštinu normalnosti koju Anika, svojom ljepotom, svojim bićem, svojim ţivotom, podriva u korijenu, za neko vrijeme, ali u 7
nekom smislu i trajno. IzmeĊu idiliĉne slike kolijevke i kandila, i straviĉne kletve je zjap bola, bijesa i obeznanjenosti, ne-svijesti, kao neke zamjene za smrt, iz koje se
ponovo izranja u svijet ţivota koji će biti u vlasti zauvijek vaţećeg normalnog poretka stvari, dakle svijet u kome gori kandilo, a razorni sadrţaj kletve, otposlati Bogu, ostavljen je s one strane te ne-svijesti, da dalje sam djeluje.
Iz ambijenta gdje ljudi podsjećaju na ovce i mrave, iu kojem se kune kad se ne moţe ništa drugo, dolaze oni koji ĉine "logor" oko Anikine kuće. U tom "logoru" prikazani su razni oblici zaluĊenosti Anikino ljepotom. Gotovo bez izuzetka, meĊutim, oni koji su pogoĊeni njenom moći djeluju kao bednici, smiješno, jadno i nepriliĉno - ni Anika, ni oni sami ne pošteĊuju dostojan ljudski lik i stav; niĉeg lijepog ni dostojanstvenog u njima nema. Na graniĉnoj crti, koja razdvaja ovu druţinu od Mihaila i kajmakama, ĉiji je odnos prema Aniki drugaĉiji, nalazi Jakša, potonji "Đakon". To što se iu iskazima koji se tiĉu Mihaila spominje nešto zvjersko, ne treba zavarati. U 'svijetu' ove pripovijetke Mihailo po svemu ima izuzetnu poziciju: udubljivanje u
njegov odnos s Anikom privodi ĉitaoca najosjetljivijim pitanjima egzistencije, kako u psihološkom, tako iu etiĉkom njihovom aspektu. Ono što je tu eminentno ljudski problem odreĊeno je dvama smisaonim ĉvorištima, meĊusobno dubinski povezanim: "nedokuĉiva igra savjesti" (78) i "prevarena nada" (76) da ljepota i ljubav mogu savladati krivnju i zlo. Savjest korespondira s krivnjom i zlom, nada sa ljepotom i onim što ona obećava. Postojanje krivnje - to je poznato - iskljuĉuje sreću; nemoguće
je biti sretan i osjećati krivnju u isti mah. Je li pretjerano reći da razlozi za krivnju postoje uvijek iu svemu? Kao što su u svim vremenima i na svim mjestima vidljivi tragovi nesreće? Što god se o tome misli, zloĉin bez sumnje jeste razlog da se osjeća krivnja. Moţe se pitati io tome zašto razloga za sreću uvijek ima manje. No, ako je ljepota s svojim obećanjima jedan od njih, a svjedoĉanstva o ponekom ispunjenju te vrste se takoĊer ponegdje i ponekad naĊu, šta reći o osjećanju krivnje koje se hrani upravo time što je došlo do susreta sa nekim lijepim bićem, tako da, štoviše , samo njegovo postojanje u svijetu izgleda, iz odr eĊene perspektive, kao temel j iz kojeg se takvo osjećanje javlja? Nije u priĉi o Aniki rijeĉ o, inaĉe mogućem, stidu ili snebivanja koje ĉovjek moţe osjetiti pred ljepotom, ĉiji bi uzrok bio u njegovoj vlastitoj nedoraslosti onome ĉime sam pretpostavlja da bi morao da joj se odazove, što god to bilo. Ljepota se tu, naprotiv, ukljuĉuje u "nedokuĉivu igru savjesti" tako što uvodi u svojevrsnu duševnu ambivalence ili je, ĉak, umnogome sama proizvodi. Ta ambivalencija nastaje tako što se dodiruju i miješaju oduševljenost ljepotom (nada, predosjećanje sreće, radost, ljepota ţivljenja) i gnušanje nad zloĉinstvom (krivnja pomiješana sa strahom od kazne, ali i ţelja da se bude kaţnjen pomiješana sa duševnom potrebom da se osvjedoĉi narušeni red u svijetu). Bez ikakve svoje stvarne krivnje, Anika se, u jednom ĉasu, sa svom svojom ljepotom pojavljuje u Mihailovim oĉima na istoj toĉki duše na kojoj zloĉin, ĉiji je sudionik bio, otvara duboku egzistencijalnu ranu. Vidimo da pritom ruţnoća zloĉinaĉkog gesta ranjava ne manje nego njegova kaţnjivost . Ljepota se miješa s onim što joj je najsuprotnije. Ona bi mogla djelovati usrećujuće i uzdizati, što bi bilo i prirodno. Osim toga, ako je ĉovjek odnekud već "podseĉeni i potresen u sebi" (39), muĉen teretom koji tlaka uznemireno srce (38), kriv je i osjeća se progonjenim, mogla bi djelovati iscjeljujuće, spasonosno. 8
Mogla bi, ali da li do toga dolazi? Do toga neće doći. Nesporazum koji tako nešto
sprjeĉava ima snagu neminovnosti. Anika, budući da ne razumije, budući da nije ni bilo moguće da razumije šta Mihailu neda da odgovori na njezin poziv, a da se, s druge strane, sva egzistencijalno ulaţe u taj neostvareni odnos ĉiju pozadinu ne poznaje, uzvraća na Mihailov ustezanje , koje pogrešno shvaća kao uvredljivo odbijanje, njenoj gordosti potpuno nepodnošljivo, vlastitim razvraćanjem, dubokim samoskrnavljenjem, koje će i ona sama osjećati kao takvo. Time ona kaţnjava mladića koji se povlaĉi. Na uvredu i povredu mora se nekako reagirati, i Anika reagira tako što 'otvara kuću' drugim muškarcima. Bitno je, meĊ utim, da do ovakvog samoskrnavljenja Anikinog dolazi tek nakon razgovora o ĐurĊevdanskom uranku, koji znaĉi otvoren djevojĉin poziv Mihailu, i tri puta ponovljenog poziva potom da se izjasni da li će doći, to jest hoće li on nju, poslije uranka. Ne znajući da se uplašio i ĉega se uplašio, Anika zna samo da ju je više puta odbio iako mu se ona manje -više jasno otvorila. "Nitko se nije pitao kako se pojavila ta ţena, zašto je ţivjela, šta je htjela" (85 f.) Kaţe pripovjedaĉ. Bar na ovo posljednje pitanje moţe se s dosta sigurnosti odgovoriti: htjela je otići na ĊurĊevdanski uranak s Mihailom, strancem u kasabi, kao što se i ona u njoj osjećala tuĊom, i da potom bude njegova. Pošto joj on ne moţe reći što ga je sprijeĉilo da to prihvati, ona odluĉuje umjesto to ga bude manje-više svaĉija. Oko nje će se stvoriti "logor" u kojem, bar potencijalno, svatko smije oĉekivati da će dodirnuti ljepotu, i kad je to sasvim nemoguće. Otvarajući se Mihailu, i pogrešno tumaĉeći zašto na to nije uzvraćeno, ljepotica -ljepota se izlaţe svakom, zatvorena u svoju uvrijeĊenost, iz koje će isklijati prezir, raspusnost, izazivaĉka bezoĉnost, uzaludna nadmoć nad svakojakim bednicima koji će gamizati (47) ka njoj, ali i oĉaj nad proigrano, nedogoĊenom ljepotom vlastitog boljeg, pravog mogućeg ţivota - oĉaj koji je druga strana zatomljenog gnjeva zbog toga što se javilo bilo kakvo 'ako', kad se ona otvorila nekom u svijetu, makar to bilo i konvencionalno-
oprezno 'ako budem ţiv '(40), kojim, krivnjom već dugo muĉeni, Mihailo najprije prihvaća da doĊe na teferiĉ. Nikakvog 'ako' tu ne smije biti, i kad je ipak izgovoreno, u Anikino pogledu će se, tako se bar uĉinilo Mihailu, pojaviti isto ono što je već vidio u pogledu raspomamljene Krstinice, koja ubija: nešto zvjersko. Anika, ipak, ne 'otvara kuću muškarcima' samo zbog jednog 'ako', nego tek kada, poslije toga, Mihailo tri puta odbija da joj doĊe. Tri puta odbijen poziv mora ona osjetiti kao povredu, na koju odgovara samopovredi. Ako se u njoj javlja i krivica, to
nije samo i iskljuĉivo zato što je narušila red oko sebe, moralne norme i ono što je 'normalno', već i zato što je zloupotrijebila moć svoje ljepote, pretvarajući je u sredstvo kojim se kvari i uništava ljepota i njenog ţivljenja, i ţivota uopće. Ta njena ljepota postaje uzrok raznih nesreća, djeluje kao moć nad ljudima koja izaziva kletve. Umjesto da, osim što će joj se diviti, bude i blagoslovljena, ta ljepota biva omraţena. To je nepodnošljivo i njoj, a ne samo svijetu u kome ţivi. "Osevapio bi se ko bi me ubio." (73) Anika ne moţe oprostiti Mihailu, ali ni sebi. U takvom Anikino egzistencijalnom odgovoru kakav je proistekao iz Mihailovog
trostrukog odbijanja, tragiĉno je to što, doista, u svijetu kakav znamo, uopće, a ne samo u 'svijetu' ove pripovijetke, ne postoji mogućnost razjašnjenja otkud to da se iznimna i zanosna ljepota ove djevojke prividi tamo gdje se urezala ubilaĉka 9
Krstinicina slika: razjašnjenja koje bi donijelo ublaţujući jasnoću, oplemenjujući uvid i pomirljivo-izmiriteljsko praštanje. Michael ne moţe reći 'sudjelovao sam u ubojstvu', još manje 'sve ţene me podsjećaju na Krstinicu, ĉak i ti me podsjećaš na nju', a ipak bi moralo biti razjašnjeno zašto ga i velika ljepota, ĉak i ona, sjeća tog zloĉina. Kad bi se to razjasnilo, otklonila bi se zabluda da je Anika isto što i Krstinica, da je tvrdoća njenog pogleda, izazvana jednim 'ako', isto što i ubilaĉki bijes u oĉima ko zna ĉime do takvog bijesa dovedene ţene, a pogotovu zabluda da je ţena kao takva demonsko biće, koje uvlaĉi u zloĉin i potapa u krivnju, da je, štoviše, ljepota zastrašujuća magnetska sila, kojoj se svakako treba oteti, jer njeno djelovanje dovodi do
nepodnošljivih poremećaja. Ali, pošto se u znanome nam svijetu to ne moţe razjasniti - ne na posljednjem mjestu zbog te nemogućnosti on i jeste dolina plaĉa ovakve zablude postaju moguće, pa i nuţne. I bez njih, ljudi najĉešće ne znaju šta će s velikom ljepotom u svijetu, a kad su u vlasti zabluda ove vrste, onda lijepo biće ne tvori ljepotu ţivljenja, niti je širi oko sebe, jedva ako u njoj ikako i sudjeluje, kad je rijeĉ o ţivotu nekog sretnijeg moćnika, ali zato izaziva nesreću, ponekad i nepopravljivog.
Zašto je nemoguće razjasniti nesporazum izmeĊu Mihaila i Anike, ako bi ih to oboje spasilo? Je li to samo zato što je nemoguće reći istinu, kad ona moţe ugroziti onoga na koga se odnosi? Nagon za samoodrţanjem nalaţe da se istina o sudioništva u zloĉinu skriva, ali pobjeći od zakona ne znaĉi pobjeći i od vlastite savjesti, a znaĉi neminovni nesporazum kad doĊe do susreta sa ljepotom. Nije li onda bolje, da se ne kaţe i probitaĉnije, imati povjerenja i otkriti strašnu tajnu svoga ţivota nekome - ali gdje da se naĊe takav? - Tko bi posredovao ili pripomogao u izbjegavanju kobnog nesporazuma, koji donosi samo novo raĉvanje i nekontrolirano dalje širenje nesreće u nepredvidljivim smjerovima? Zašto je nemoguće povjeriti se barem onome od koga, od ĉije ljepote, ovisi sav moj ţivot?! Ne skrivati se i priznati sve, makar samo zato da se nesreća ne bi širila dalje, ako su se prethodne nesreće već nepovratno zbil e. Kako smoći snage za takvo povjerenje i gdje naći hrabrosti potrebne za njega? Da li bi Anika razumjela? - To, u strogom smislu, ne spada više u analizu pripovijetke kao umjetniĉkog djela, ali takvo pitanje je moguće, opravdano je iu temelju je, da se tako kaţe, svih ostalih pitanja, pa ga, prema tome, moţda ipak treba uĉiniti dijelom te analize. Jer, Krstinica i Anika uopće nisu u istom poloţaju. Krstinica ubija jer izravnava neke raĉune sa svojim muţem koje su njih dvoje "odavno razmrsivali" (34), dok je Michael tu "bez znaĉenja i nevidljivo sitan, kao povod i sredstvo" (34), našavši se izmeĊu muţa i ţene koji ţive " u dubokoj i staroj mrţnji koja je veća i jaĉa i od njih i od njega "(34); Anika, naprotiv, prije Mihailovog odbijanja, ţivi sa svojom dozrevajućom ljepotom u iskonskoj nevinosti svijeta, sa mogućom ljubavlju koja je u svijetu ĉeka. Ta ljubav, meĊutim, mora biti velika i izuzetna, jer Anika sebe osjeća kao biće izuzetno. Onaj kome će se otvoriti mora biti dostojan nje. Istina je - to iz priĉe nije teško išĉitati - da je Anika, svjesna svoje izuzetnosti, s nje i gorda do oholosti, ali dok u toj gordosti nije povrijeĊena, ona ne povreĊuje nikoga, pa ni sebe. Poĉeće da uzrokuje, poniţava i zlorabi druge, na razne naĉine njome zaluĊene, tek kada oskrnavi sebe. Njeni 'raĉuni' s Mihailom ne mogu se ni u ĉemu usporeĊivati sa onima koje je Krstinica razmrsivala sa svojim muţem, jer Anika nije Mihailova ţena, 10
nego bi to tek mogla biti. To bi se dogodilo da su, na sudbonosnoj raskriţju, oboje krenuli drugim putem. Takva raskrsnica je postojala.
Mihailo je sauĉesnik u zloĉinu. Do njega je došlo zato što je sa Krstinica mladić osjetio varljivu sreću zadovoljene poţude, sreću bez ljubavi, ali ipak takvu da mu se ĉinilo, kad je poznao ovu ţenu, "da se pred njim otvara cijeli boţji veliki i lijepi svijet". (32) To ubrzo vodi ka ubojstvu; ono što je za Mihaila, meĊutim, nepodnošljivo jeste spoznaja da je sve što je s Krstinica doţivio "od samog poĉetka, bilo ovako strašno, stidno i nemilosrdno" (34). Kod Andrića ni u najdaljem nagovještaju nema one razvedravajuće ironije, kakva postoji, recimo, kod Thomasa Manna u Josipu i njegovoj braći, zahvaljujući kojoj je moguće "sveĉani ĉas pripovijesti", u kojem se odigrao neki dogaĊaj, razumjeti tako da u jednom trenutku doţivljena sreća ne gubi svoju vrijednost, niti
taj 'ĉas' biva lišen svog dostojanstva, zato što će sreći uslijediti nesreća. Man naširoko, is humorom, raspreda o ovoj specifiĉnosti "sveĉanog sata" u kojem se odreĊeni dogaĊaj zbiva, odnosno o njemu priĉa. Kod Andrića je doţivljena sreća "u osnovi" (33) samo grozota, epizoda na putu ka grozoti ubojstva, a sreća ne samo da je potrta, nego se, kad nastupi "otreţnjenje" (34), ona pokazuje kao nešto što svojom strahotnošću i stidnošću onemogućava bilo kakvu sreću iu budućnosti, ukoliko bi ona trebala imati iĉeg zajedniĉkog s onim što se prethodno zbilo. U Mihaila će se neizbrisivo urezati saznanje i osjećanje da, "u osnovi", dodir sa ţenom moţe donijeti samo krivnju, kajanje i strah, pa se takvog dodira valja kloniti koliko je god moguće. Sve ţene, "one malobrojne i bijedne" skitnice i Ciganke koje "savladan ţeljom nije mogao da obiĊe" (77) za sve te godine nakon ubojstva, ai divnu Aniku, od jednog trenutka, on vidi kao "jedno lice" (77) . Krstinica je, uz njegovu pomoć, ubila njegovim noţem, a kad mu je opran noţ vratila, on je osjetio "šta će biti ako samo uzme noţ u ruku" (34), i nije ga uzeo. Da ga je uzeo, ubio bi on Krstinicu. Ovako, pošto je pobjegao, zanos koji je s njom doţivio biva anihiliran, ţivot postaje trajna muka u krivnji, pritisak da se opere ono što se pranjem noţa ne moţe oprati ne prestaje više ni u jednom trenutku, iako prolaze godine. U svemu tome ono 'zvjersko' uvjetuje i odreĊuje poremećeni ljudski ţivot - sve do trenutka u kojem će se, na egzistencijalnoj
raskrsnici na kojoj će se naći, Mihailo suoĉiti s pitanjem neće li velika ljepota anihilirati krivnju, kao što je ubojstvo anihilirale sreću zadovoljene strasti . U shemi aspekata u kojoj nam se ukazuje Mihailov lik, javlja se jedna 'zverska' konstanta.
Mladićev "zanos od mjesec dana, i ta beskrajna sreća koja je ţuborila u njemu i prelijevala se bez sjene, i sumnje, i pomisli na zlo" (33), sve to je "u osnovi" bilo ipak samo zlo. Zadovoljena strast je zlo (kao, uostalom, i nezadovoljena). Ima li neke
sreće koja ne bi bila zlo? Kakva se fundamentalna pogreška mora izbjeći, da bi se takva sreća ostvarila? Kako izgleda Krstinica dok se rve sa svojim muţem u Mihailovom prisustvu? "Pala je po njemu kao što pada zvijer, kao što se ruši snijeg ili provaljuje voda /.../". (32) Iako mu ne prijeti neposredna opasnost, Mihailo, kad već nije odmah sam ubio Krstinicu i 11
tako vratio 'u red' svijet koji je iskoĉio iz zglobova, bjeţi. I šta j e tad s njim? "Osjetio se proklet i gonjena zvjerka." (37) MeĊu ljudima koji su 'ovce' i 'mravi', on ne moţe da naĊe mira. Ali, poslije više godina patnje kakvu podnosi onaj tko se osjeća "proklet i gonjena zverka", Michael susreće veliku ljepotu koja ga zove sebi. Što ima ljepše od ĐurĊevdanskog uranka s djevojkom kakva je Anika, i šta ţivot uopće moţe više pruţiti! No, takvoj djevojci kakva je Anika, kada te zove, ne treba odgovarati sa 'ako budem ţiv'. Prisiljen da je pogleda u lice, on u njenom pogledu vidi nešto što ne treba izjednaĉavati s onim što njega proganja i potajno muĉi, ali što se u njemu, u njegovim oĉima, izjednaĉava: "U njega je gledala Krstinica svojim zvjerskim pogledom / .. . / "(41) Pomiješati i izjednaĉiti Krstinicu s Anikom je greška. Ali, je li već sve izgubljeno? Sam pripovjedaĉ inzistira na tome da je s ulaskom Anike u Mihailov ţivot, sa samom njezinom pojavom, dakle zahvaljujući njenoj ljepoti, jer drugo što on o njoj ne zna, postao moguć preokret, ozdravljenje, spas. "Njemu sinuše vidici" (39). Više od toga "Podizala ga je od zemlje već sama pomisao da ima nešto na ovom svijetu što bi moglo da vrati ţivot od prije one zore u hanu." (39) Što je to 'nešto'? Ĉitatelj uopće ne mora biti u vlasti neke posebne kalomanije, niti ispunjen panestetskim predrasudama, da bi odgovorio na to pitanje. Ovakva pomisao, koja podiţe od zemlje, a ispunjena je odgovarajućim prethodnim utiscima, budi nadu, jer ljepota je,
pored ostalog, ljepota i zato što obećava, a velika ljepota obećava mnogo, svekoliki svijet u kome je ţivjeti sjajno - ako, naime, ona bude dodirnuta. 'Imati' je znaĉi - tako se ĉini - zadobiti 'sve' u svijetu, ispuniti svoje vrijeme neĉim što je blagotvorno i neugrozivo. U Mihailovom sluĉaju, to bi znaĉilo: moguće je, ipak, oprati se, dekulpabilizirati, poĉeti ţivot ispoĉetka Raskrsnicu na kojoj se Michael našao odredio je Andrić jasno. Što biva kada Mihailo konaĉno izgubi nadu da će se pomoću Anike spasiti? "I odmah poĉe da ustupa kao zvjerka koju su stjerali u tjesnac." (41) "Gonjena zverka" ostaje, odnosno ponovno postaje "zvjerka koju su stjerali u
tjesnac", i to zato što glede one koja treba da ga spase vidi nešto zvjersko iz pogleda one druge. Ima li tu igdje iĉeg ljudskog? Moţe li se ĉovjek otrgnuti tom zverskom u sebi i oko sebe, i utvrditi u svojoj ljudskosti? I uz pomoć ĉega prevladati 'zvijer' u sebi, i okrenuti se od zveroobraznosti svih i ruţne skuĉenosti svega oko sebe, u svijetu u kojem valja ţivjeti s ljudima koji, ako ne liĉe na ovce, onda podsjećaju na mrave? U kojem se ne moţe imati povjerenja ni u koga, kad je nešto zaista strašno na duši, iu kojem se nema s kim porazgovarati ni o sudbini velike ljepote, ni o istini ţivota. Nije, naravno, nikakvo ĉudo što su Mihailu, kad je sreo Aniku, 'sinuli vidici'. Jer, kad ĉitaocu treba pokazati kakva je Anika, onda se o njenoj ljepoti progovara uvjerljivo, i to se ĉini iz perspektive kajmakamu, onoga, dakle, tko gleda "oĉima ĉovjeka zrelih godina, kad mu se ĉini da poznaje pravu vrijednost ţivota, au isto vrijeme osjeća i vidi da mu se taj ţivot izmiĉe i krati "(60), ĉovjeka kome je dano da Anikino ljepotu prigrli," kao da je našao i poznao nešto znano i davno izgubljeno "(60), tako da je, dabome, pred tom ljepotom zastao. Neki iskonski sjaj bivstvovanja objavljuje se u Anikinoj
pojavi, i to ne samo znalaĉkom oku ĉovjeka zrelih godina, koji ga prepoznaje: ljepota odvodi ka tom iskonu i one tuplje, i najtuplji duše. Ĉak i Nazif, "krupno i blesavo momĉe iz begovske kuće, mirna budala, mutava i gluva" (44), donosi Aniki svaki dan sve više šećera, ne bi li joj se nekako i on umilio, pa kada mu to ne polazi za rukom , 12
jer mu ona daje znak "da je to još uvijek malo" (44), odlazi "ţalosno mumlajući" (44),
dakle kao neka ţivotinja, da nabavi još šećera. Ne moţe se znati šta nesretni Nazif osjeća dok se s njim zbijaju ovakve šale, teško je i pretpostaviti. Sigurno je jedino to da ljepota privlaĉi i njega. MeĊutim, kako se sjaj ljepote ukazuje kajmakamu, ĉovjeku u tim stvarima iskusnom, o tome smo obaviješteni. "Cijelo to veliko skladno tijelo, sveĉano u svom miru, sporo u pokretima kao da je zamišljeno samo o sebi, bez ţelje i potrebe da se ravna prema drugima, kao bogata carevina: dovoljno samo sebi,
nema šta da skriva i nema potrebe da ma šta pokazuje, ţivi u šutnji i prezire tuĊu potrebu za govorom. " (60) Kako onda da ne sinu vidici; da se ne probudi nada; da se ne povjeruje da će se iz zverske sumraĉn osti na koncu ipak izbiti u svjetlost
istinskog ljudskog bivstvovanja u ljepoti! Takva nada 'podiţe od zemlje' i vodi na put na kojem valja ljepotu dodirnuti.
U odluĉujućem trenutku, meĊutim, pokazuju se znaĉaj i neophodnost znaĉenjske konstante koju pripovjedaĉ koristi da bi u bitnom odredio Mihailov lik. U ĉemu je ambivalencija koja vlada njime, to će biti pokazano, da bi se naposljetku razriješila nesretno po junaka. Kada je u Anikino pogledu već video - uĉinilo mu se da je video Krstinicin zvjerski pogled, Michael se na dramatiĉan naĉin, osjećajući i sam da je to kulminativna toĉka, suoĉio sa svojom sudbinom. "Za sve to vrijeme oni su se gledali netremice, kao što se gledaju ljubavnici u prve dane, ili dvije zvjerke koje se sudare u šumskom mraku i vide jedna drugoj samo zjenice. Konaĉno, i najduţem ljubavnom pogledu doĊe kraj." (41) Da su Anika i Mihailo došli u priliku da se doista gledaju kao ljubavnici, što će reći: da je nada, pobuĊena ljepotom, bila jaĉa od krivnje i prevagnula, do tragedije ne bi ni došlo, ljepota bi sluţila ljubavi a ne punicom uţivanju moćnika ovoga svijeta, izazivanju kletve nemoćnih ili izluĊivanje onih koji su ljepoti nedorasli ili su je nedostojni. (Uostalom, ima li ikog tko bi u potpunosti bio nedostojan ljepote, ako već nema nikog tko je ne bi ni u kojem smislu bio potrebit?) Andrić se, u opisu odsudnog trenutka, vratio konstanti 'zvjerskog', uvodeći sad, meĊutim, u i gru jedno kapitalno "Ili". Ljubavnici u prvim danima i dvije zvjerke koje su se sudarile u šumskom mraku, to nipošto nije isto. Vezom koju stvara ovo sudbinsko "ili" izriĉe se što se nije desilo, što nije uspjelo, kako je promašeno ono što bi bilo spasonosno, ali je reĉeno i što je to što bi moglo spasiti Mihaila, od onog što je već bilo, i aniku , od onog što će biti. Kada bi oni bili ljubavnici a ne zverke, to bi, upravo po ljubavi, koja je više od dodira kakav je dat kajmakamu ili Jakši, a pogotovu se razlikuje od onog što je dato, i nije dato, drugima, bio ljudski, to jest uistinu ljudski, a ne 'zvjerski' ţivo t. On nije morao biti takav, ali da takav ne bi bio, nada mora pretegnuti nad krivnjom, ljepota mora preobraziti zloĉin ponet u duši i, kao mraĉna senka, stalno prisutan. Andrić je izgradio priĉu na ĉinjenici da ljubav nije prevagnula, da ono spasonosno u njoj nije porazilo nesreću, prošlu i buduću. Zloĉin je anihilirale već proţivljenu sreću, koja "u osnovi" to, dakle, nije ni bila. Ljubav koja je samo moguća, ali se nije ostvarila, nije anihilirale zloĉin i njegove posljedice. Da li to znaĉi da je - shodno Anikinim vremenima ljubav slaba, da je nedovoljno jaka, ukoliko treba biti izvor sreće, a ono što ljubav pokreće i odrţava, ljepota, da je isuviše moćno kad trebaju unesreći i odvede u propast? Andrić je dopustio jedno "ili": postojalo je, dakle, raskriţje, a ne samo jedan put pobjede zvjerskog. Ako su Anika i Mihailo netremice gledali kao ljubavnici ili kao zvijeri u tami, da li to
znaĉi da u susretu i dodiru koje nazivamo 'ljubavlju' uvijek i nuţno ima i neĉeg od sudara 13
zvijeri, dakle nepovjerenja i o preza zbog straha od uvijek mogućeg ugroţavanja, ali i
nagonski neizbjeţne agresivne ţelje i potrebe da se ugroţava, napada? Ili je rijeĉ o jednom "ili" koje iz ljubavi iskljuĉuje sve 'zvjersko', barem u onoj mjeri u kojoj je iz susretanja zverki "u tami" iskljuĉena 'ljubav'? Da li se desilo ono što se svakako moralo dogoditi ili je samo Mihailo pogriješio, navodeći Aniku da ona takoĊer pogriješi, produbljujući tako, sveopću pogrešnost svega što se ljudima dogaĊa dok ţive u vlasti svoje i tuĊe sujete, strah a, koji osjećaju i izazivaju, i krivnje, nastale zbog onog što rade drugima i onog što rade sebi? Toĉno je i jedno i drugo. Ljubav je doista spasonosna, oĉaravajuća, rasvjetljava dušu iskonskim sjajem bivstvovanja. Ovo nije puka interpretativna nadogradnja . Pripovjedaĉ ne ţeli da to prepusti nagaĊanju ili nedovoljno utemeljenom zakljuĉivanju. Naprotiv, on ţeli podvuĉe nezamjenljivu vaţnost ljubavi prema ljepoti i ljepote same, u njihovom egzistencijalnom aspektu, u zasnivanju i odrţanju egzistencije. Kad u Aniki ugleda Krstinicu, Mihailo se rastaje s djevojkom, a nada da će ga ona spasiti napušta ga. To, meĊutim, nije kakav bilo rastanak. Anika je iz njega izvukla krajnje konsekvence. Za Mihaila se, pak, kaţe sljedeće: "Godinu dana ga je drţala misao na Anik u. Sad je gubio tu misao, i bilo mu je isto kao da gubi ţivot sam." (42) I prije nego što je doista postala njegova, Anika je bitni oslonac i sadrţaj njegovog ţivota, od trenutka kada ju je ugledao; usamljena i krivnjom razjedana duša ispunjena je djetetov a ljepotom i zahvaljujući tome ţivi. Ono što rad, napor, poslovi, briga i raĉunica, stjecanje i trošenje nisu mogli, to je mogla već i sama misao na Aniku - praznina ţivota je ispunjena, zjap ţivljenog vremena više nije strašan. Izgubiti i tu misao isto je što i izgubiti ţivot sam; njegovu prazninu ponovo mogu zatrpavati samo rad i bolno išĉekivanje da se stvari razriješe, da se svijet vrati u zglobove iz kojih je iskoĉio. Mihailo će krenuti da, ubijajući Aniku, ubije Krstinicu u njoj; kao što Anika, postajući "dţizlija višegradska" (61), poništava izvornu ĉednost svog bića, ali da bi time izvršila udar na Mihaila u sebi. Gubitak ljepote obostrano ţeljenog, ali neostvarenog ţivota iznad onog normalnog 'ovĉjeg' i 'mravljeg', pogaĊa prije svega Aniku, ali treb a da zaboli Mihaila bar onoliko koliko je njeno javno razvraćanje nepodnošljivo normalnim ţiteljima kasabe, jer privlaĉi i mami one koji nisu onakvi " kako bog zapovijeda "(45), pa gamiţu ka njoj, razvraćenoj. I misao o ljepoti treba ĉuvati i spašavati koliko i ljepotu samu, koliko i svoj jedini ţivot Ljubav spasava, kad se
ostvari. S druge strane, prirodno je što u susretu dvoje ljudi nije moguće potpuno samoizlaganje, kada postoji neka strahota koja se u ţivotu jednog od njih već dogodila. Ljubav jeste, pored ostalog, ovakvo, potpuno samoizlaganje drugom, to jest
voljenom biću. Ali, ako je ĉovjek već odreĊen nekom velikom greškom, makar i ne bio njome vidljivo stigmatiziran, a takav je Mihailov sluĉaj, pokušaj da se u nekoj apsolutnoj otvorenosti, prostosr daĉnost i povjerljivosti neko drugi uvede u vlastiti ţivot ne obećava nepomućenu, pa ni pomućenu, sreću ljubavi. Oprez je neizbjeţan, ne samo kad je rijeĉ o 'normalnim' ljudima, nego, na drugaĉiji naĉin - kao svojevrsni pojaĉan vid paţnje i obzirnosti - upravo u ljubavi, koju treba ĉuvati od iskušenja i štedjeti je za ljepotu ţivljenja. Ljubav bi morala biti veća od pogreške koju onaj tko voli skriva ili naprosto uklanja sa vidika voljenog bića, ali da bi bila takva, ona sama mora biti slobodna od svake pog reške i pogrešljivosti. DogaĊa li se ikad da se stvari tako ugode?! Ako postoje ljudi koji imaju snage i za takvu ljubav, to je rijetko. Kada se
u Pjesmi nad pjesmama kaţe: "Lijepa si dragano moja (prijateljice moja, voljena moja, devojko najbliţa mome srcu), / i nema mane na tebi", shvaćamo da je za buĊenje i trajanje ljubavi veoma vaţna ljepota 'bez mane', ali je isto tako potrebna svjeţina ljubeće duše, energija koja daje samopouzdanje ljubavi, i onoga ko voli 14
uĉvršćuje u uvjerenju da je sama ljubav vrij ednost zarad koje treba biti spreman i za mane, pogreške i egzistencijalne naprsline kod voljenog. To, meĊutim, onda nema više neposredne veze s njegovom ljepotom i poĉiva na neĉem drugom. Nije sasvim nedopušteno oĉekivati u ljubavi istrajnost ove vrste, ali ne treba zaboraviti ni to da se ţivi u vremenu i neprilikama svijeta kakav već jest, a ni jedno ni drugo ne povećava energiju ljubeće duše, ne pogoduje njenoj svjeţini, poletnosti, entuzijazmu, ne hrani je, kao što ne ĉuva ni ljepotu. Ljubav bez greške rijetka je kao i ljepota bez mane, kao i voljeno stvorenje koje u sebi ne skriva nikakvu grešku. Ĉovjek se, u stvari, uvijek, pogotovu u stvarima ljubavi, investira u nešto nepoznato. Ali, ako je egzistencijalno ulaganje neizvjesno, to ne znaĉi da nuţno vodi u nesreću, a prosjeĉno normalan ţivot je takav, izmeĊu ostalog, i po tome što svojim pravilima, obiĉajima i ugovorima osigurava od ekstremno nepovoljnih ishoda. Kultura u cjelini, sa svim omekšavajući pravilima ali i prinude koje predviĊa, zato i post oji da bi se na najmanju mjeru svele nepovoljne mogućnosti, nepredviĊeni sluĉajevi, ugroţavajući odnosi. Carstvo 'normalnosti' i carstvo trenutno vladajuće kulture umnogome se poklapaju. Nesporazumi su ĉesti, ali njihove posljedice nisu i ne moraju biti ekstremne. Kultura oblagoroĊuje naravi utoliko što sprjeĉava ili bar ne potiĉe ekstremne reakcije, što navodi na pomirljivost (biti 'kulturan' i pomirljiv nerijetko znaĉi isto), ili ĉak na rezignaciju, samozatajnost. MeĊutim, kada doĊe do ozbiljnih egzistencijalnih nesporazuma, gorda duša će radije uzvratiti tako što će ignorirati norme kulture, prekrsicu moralne zabrane i prkositi osudama zbog sablazni, ĉak će te osude traţiti - izazivati ih, samo da ne okrnji svoj ponos. Upravo tako reagira Anika. U ovome je ona vrlo sliĉna s Nastasja Filipovna iz Idiota; kao i kod nje, meĊutim, prkošenje normama i borba s tuĊim dušama, pokrenutim (zaluĊenim!) ljepotom i ispunjenim ţeljom, neće ostati bez posljedica. Ĉovjek je uvijek, hti o -ne htio, prikopĉan na mreţu vladajućih normi, i kada se sam iskljuĉi iz nje, to ne znaĉi da se oslobodio njenog djelovanja u sebi. Ta mreţa je interiorizovana, i sankcija uopće ne mora doći 'izvana', iz svijeta. Doći će zaobilaznim putovima, 'iznutra', pa obje ove junakinje, sliĉne po velikoj ljepoti i gordosti (Jevgenije Pavloviĉ u Idiotu govori o "demonskoj gordosti" Nastasjinoj) naprosto 'traţe' noţ koji će ih kazniti i idu mu, tako reći, svjesno -nesvjesno u susret. (Zanimljivo je da, kada ih taj noţ stigne, ni jedna ni druga ne iskrvare; i Dostojevski i Andrić posebno naglašavaju to.) Svjesne da trebaju biti kaţnjene, i jedna i druga od jednog sata ţive s duševnim sadrţajem koji nalazi izraza u neponovljivim Anikinim rijeĉima: "osevapio bi se ko bi me ubio." Vaţno je zapaziti da neposredni povod za ovaj iskaz najdalekoseţnijeg znaĉenja vraća jedan od 'ţivotinjskih' likova iz "logora", "neki bogat i bijesan Turĉin iz Rudog" (72), koji nasrće na druge posjetitelje -pretendente, galami unaokolo i "zabada svoj veliki noţ u kapiju "(73). Preko motiva noţa, koji u cjelini priĉe igra t ako veliku ulogu, ova scena nagovještava, ali u svojevrsnom parodijskom registru, tragiĉni kraj Anikin. Moć Anikine ljepote pokazuje se tu s neobiĉnom oĉiglednošću. Iznervirana Turĉinov galamom i prijetnjama da "veĉeras mora nekog ubiti" (73), Anika u ĉarapama izaĊe i otjera ga s nekoliko rijeĉi. Ovog pijanog bijednika ĉitatelj vidi kako je, dok je lice u lice sa Anikom, "ukleštio pijanim oĉima i sve nešto ţvaĉe i guta", "zaboravio je da i ma noţ, i da je išta govorio, i stoji kao da ĉeka da ona njega ubije "(73). Što Anika s 15
prezirom gleda na ovakve i njima sliĉne spodobe i osjeća se nadmoćnom, to, dabome, nije nikakvo ĉudo. No, ona gadljivi prezir i hladnu ili podsmešljivo nadmoćnost ispoljava i prema onima koji to ne zasluţuju u tolikoj mjeri, ili za to daju manje povoda nego, recimo, ovakav neko ko mlatara noţem po njenom dvorištu. Utoliko ono: "osevapio bi se ko bi me ubio" moţe ona, doduše, da izgovori naglas, ali, ipak, samo "za sebe" (73). To nije nikome upućeno doli njoj samoj, dio je solilokvij ĉiji mali dio stiţe do ljudi, i to posredstvom drugih, sluĉajno nazoĉnih pripadnika "logora", ljudi koji nemaju ĉime imponirati ĉitatelju. Dato im je da kasabi prenesu odlomak Anikinih misli izmamljen groteskno-smiješnom scenom, iz kojeg progovara istina njenog bića. Drsko izazivanje okoliša praćeno je ponornica ove istine u njoj. Što su posrednici te istine nedostojni, ništa ne mijenja u njoj. Krivnja i ţelja za kaznom jaĉe su, vidimo, od straha. Anika ne ţivi za budućnost. Svjesna moći svoje ljepote, i onda kad je zbog nje mrze, ona se ne plaši ni mizernih nakaza, kakav je Turĉin iz Rudog, ni crkvene vlasti, ni svjetovne; niti se uopće plaši. Kao i Nastasja Filipovna, Anika ĉeka trenutak, i onog tko će je kazniti za sablazan; njena bezoĉna izazivanja su u odreĊenom pogledu prizivanje tog trenutka, te ruke. Razlika je, pritom, izmeĊu nje i Nastasja Filipovna u tome što je Nastasju 'razvratili' Tocki, a ona u sablaţnjivo ţivot bludnice odlazi sama, svojevoljno, da pokaţe što sve moţe i na šta je sve spremna - "Svašta ja mogu uĉiniti" (40), upozorava ona Mihaila - sporeći se u sebi na taj naĉin trajno s njim, s kojim se na raskršću svog ţivota gledala dugim ljubavniĉkim pogledom, netremice. II Kletva je izraz nemoćne mrţnje. U mrţnji su spojeni napor i ţelja da se biće koje se
mrzi uništi ili da mu se nanese bol. Kad je lišena sredstava da uĉinkovito djeluje u svijetu, ili je omraţeno biće zaštićeno, pa se njegova patnja i propast ne m ogu postići bez priljeva dodatne snage, mrţnja traţi zaobilazne puteve. Slabost je ne ĉini manjom, naprotiv, ĉesto je pojaĉava, pridruţuje joj kivnost i gnjev, i produljuje joj vijek. Kletvom se ona zadovoljava na simboliĉkom i fantazmatskim planu. Odušak koji tako nalazi ponekad je sasvim smiruje, ponekad je razblaţuje. Kada se već ne mogu isposlovati u stvarnosti, nesreća i uništenje se barem prizivaju; pozivaju se više i najviše sile, nekad dobre, nekad zle, da onome tko se mrzi naude u budućnosti: što nije stvarno sad, biće; valja ĉekati, ali se zato barem, kad je rijeĉ o zlu koje je namijenjeno adresatu kletve, mašti i jeziku moţe pustiti na volju. Neka sile od kojih se traţi pomoć naĊu naĉina da priţeljkivano zlo sprovedu u djelo! Osim što ima kompenzatorni karakter i ukazuje na nedoraslost preprekama koje se isprecuju, kletva, dakle, moţe biti i svojevrsni konformizam mrţnje i ukazivati na nespremnost da se osobno dijela. Mrţnja i kukaviĉluk nisu nespojivi, kao što to nisu ni mrţnja i
slabost. (Sliĉno je s vradţbinama; ako duša ispunjena mrţnjom, ali zabrtvljena i osujećena, ne moţe se ispolji izravno, ona se ponekad od ĉini koje baca nada svom smirenju, to jest uklanjanju razloga za mrţnju ili barem osloboĊenju od nje.) Povjerenje u kletve (ili vradţbine) je 'primitivno' i besmisleno, ali s nemoćnom mrţnjom u sebi nemoguće je ţivjeti, pa je pitanje koji izlaz iz takvog nepodnošljivog stanja stoji na raspolaganju. Jedan od njih je ludilo, ako je dopušteno to nazvati 'izlazom'. Izlaz je iu zaboravu. Izlaz je iu povećavanju moći koja obećava ili doista donosi pobjedu nad onim što je omraţeno. Privremeno, i puko zamišljanje nadmoći donosi nešto. Izlaz je, ali rijedak, u opraštanju predmetu mrţnje i pomirljivom saţivljavanju s njim. Izlaz je, moţda i ponajbolji, u okretanju ţivotne energije, koliko je ima, u nekom drugom smjeru, gdje je moguća samoafirmacija, pa se ugroţavanje, osujećenost i sve drugo što daje povoda za mrţnju naprosto više ne javlja. Izlaz je, 16
naposljetku, i kletva: afekt sabijen u odgovarajuće rijeĉi za mjenjuje unekoliko ono stvarno.
Kada su, meĊutim, kletva ili vradţbine vaţeći dio kulture neke zajednice, onda povjerenje u njih i nije tako besmisleno. Ukoliko nesreća pogodi ('stigne') nekoga ko je omraţen, to se tumaĉi kao kazna koju su oni koji kunu ionako već traţili od nadleţnih sila, pa je ona sad - logiĉno - naprosto stigla. Onaj koga kunu i sam pripada kulturi u kojoj ţivi. Racionalno i svjesno on moţe ne hajati za kletvu i biti 'iznad toga', ali, i svjesno i nesvjesno, razlozi koji iza kletve stoje mogu ga ispuniti
strahom, brigom, zebnjom ili osjećanjem krivnje: kao i sve drugo, kletva je za njega znak koji mu govori nešto o njegovim vezama s ljudima i svijetom u cjelini. Moglo bi se razmišljati o vezi izmeĊu povjerenja u djelovanje kletve i djelo vanje ţrtve, odnosno u uĉinak prinošenja ţrtve, u pojedinim kulturama. Prizivanje dobra i prizivanje zla na takav naĉin ne moraju proisticati iz iste nemoći, ali svakako nisu ni ispoljavanja racionalno kontrolirane moći i umnog uvida u uzroĉno -posljediĉne veze. Razum i um, s druge strane, svakako nisu isto što i ţivot duše, uobrazilja, rad ţelje. Zadovoljiti ţelju je bolje nego ne zadovoljiti je, a hoće li se to postići uz pomoć razuma, uma ili nekako drugaĉije, naknadna su pitanja. Andrić se razumio u fenomen mrţnje. I u Anikinim vremenima dao je dokaza o tome. Smisao povezivanja dijelova pripovijetke koji se odnose na popa Vujadina, Aniku i
Tijanu u jednu cjelinu razjašnjava se u analizi upravo ovog fenomena. Aniku su omrznuli mnogi. Sve ţene u kasabi (48), a i izvjestan broj muškaraca, recimo pojedini oĉevi zabludjelih, njome zaluĊenih sinova. Takvi su gazda Petar Filipovac i prota Melentije, otac Jakše Đakona. Nije bilo nikog tko nije vidio kakva sve ĉuda i pokore, i kakvu nesreću moţe izazvati "ţena otpa dnica" (43). "Mnogo se toga poboravio, a mnoga je muka ostala zauvijek neviĊena i nekazana" (43). O tri kletve, upućene Aniki, saznajemo, meĊutim, izrikom, iako ne u i stoj mjeri neposredno. Kakvih je još, i koliko, izljeva mrţnje bilo, ostaje da se, na temelju toga, naslućuje. U tumaĉenju pripovijetke, od ovakvih naslućivanja vaţnije je, naravno, razumjeti meĊusobnu povezanost kletvi o kojima saznajemo, jer se preko njih mogu sagledati tip, stupanj i smjer povreda reda u svijetu, koje je Anika izazvala. Nije svaka povreda
reda ista, niti je podjednako teška i nepodnošljiva. Ne izaziva svaka ozljeda normalnog stanja stvari u svijetu istu mrţnju. U jednom trenutku izgleda da je Jakša kako -tako u neĉemu zamijenio Mihaila u Anikino ţivotu. Primala je, "izgleda" (53), samo njega. U njihovim ljubavnim noćima bilo je prisnosti kakva se, inaĉe, u obiĉnom 'bludnom' odnosu, ili odnosu s bludnicama, uglavnom ne postiţe. Odbaĉeni Jakša podsjeća Aniku na njihova noćna šaputanja, "nejasne rijeĉi iz minulih noći, razumljive samo njoj i njemu" (58). "- Ja kaţem: 'Anika, sviće', a ti mi dlanom pokrivaš oĉi ..." (58) Poezija zajedno doĉekivanog svitanja u dugim milovanjima znak je da je, bar što se Jakše tiĉe, posrijedi ljubav, a ne samo neka opijenost ĉula, a iz gesta njeţnosti s kojim mu Anika 'pokriva oĉi' naslućuje se da mu ona, bar donekle, uzvraća. MeĊutim, kad prota Melentije zatraţi pomoć vlasti da bi zaluĊenog sina otrgao iz zagrljaja bludnice, pošto prijetnje nisu pomogle, a isto tako ni preklinjanja (53), Anika odbacu je Jakša, konaĉno i neopozivo. U njoj je hladni prkos (59), ona, u svojoj gordosti, reagira vrlo 17
osjetljivo i bez imalo odlaganja, ĉim se osjeti i najmanje povrijeĊenom. Prota je ljut i oĉajan zbog Jakše, a da pritom i ne zna da ga se sin pred dţizlijom od rekao, kad ga ona šalje natrag ocu, to jest 'vraća' mu ga s uvredljivim prezirom. " - Nemam ja oca. Ti znaš dobro." (58), tim rijeĉima pokušava Jakša da otkloni njenu ljutnju i ostane kraj nje, njezin. Ostaje da se zamišlja na temelju ĉega Anika moţe i treb a da 'zna dobro' da je Jakša pregorio oca zarad nje. Sam prota, to je i bez velikog domišljanja jasno, jedva da bi u svom nemoćnom stidu zbog sinovljevog ponašanja bio više nesretan nego što već jest, sve da odnekud i moţe znati za ovo Jakšina odricanje. G ledati sina obuzetog poroĉnom ljubavlju nije toliko nepodnošljivo stoga što je posrijedi porok, već zato što je posrijedi 'slijepa', ali ne i za ljepotu slijepa lj ubav. Odreći se oca pouzdan je znak odricanja od reda u svijetu, koji se ne zove uzalud 'patrijarhalan'; predstavlja, makar i privremeno, poricanje tog svijeta, kako bi se
udovoljilo ţelji koja se razbuktala i teţi da se zadovolji, s ĉim se, meĊutim , u ovom sluĉaju, miješa i svojevrsna fascinacija ljepotom, koja svemu daje karakter l jubavi. "Ali te su ga rijeĉi oĉito opijale kao i ljubav sama, i on nije znao ni što radi ni što govori." (58) Mladić je, dakle, veoma zaljubljen u Aniku; šta tu još ima da traţi otac, ĉemu bi još imao da sluţi poredak patrijarhalnih vrijednosti?! Od njeţnosti i ljubavi koju pruţa Jakši, u Aniki je, meĊutim, jaĉa volja za vladanjem nad njim. Svakodnevno je ona u prilici da vidi i osjeti na šta su sve spremni oni koji ĉine "logor" oko nje, dokle se mogu srozati i kakve sve nedostojne, poniţavajuće i smiješne stvari rade, ne bi li joj se pribliţili. Neki od onih, recimo, koji beznadno ĉekaju, po svu noć delju drvo i puše (45) u njenoj avliji. Ali, Jakša nije kao ti koji delju ĉekajući, ili kao Ristićkin sin, koji pred Anikinim vratima "kopa nogama", ili kao Tane Kujundţija, kome "doĊe tesna koţa na licu" (64) kad se naĊe oĉi u oĉi sa Anikom. S Jakšom je Anika dospjela do prisnosti koja joj omogućuje da ovlada njegovom dušom, cijelim njegovim bićem, koje joj se prepušta. Jakša ţeli lijep odnos sa Anikom, pa, prema tome, nije obiĉan ĉlan "logora". Anika, pak, osjećajući svoju moć, obećava na rastanku, "smiješeći se" (58), moguće ponovno viĊenje o Maloj Gospojini, budući da Jakša na svaki naĉin ţeli ostati u nekoj vezi s njom, da je ponovno vidi, i nipošto neće biti njena puka mušterija. No, obećanje koje je dobio samo je prividno izlaţenje u susret takvoj njegovoj ljubavnoj ţelji. Anika se nadmoćno, "mirno, bez rijeĉi, bez sućuti ali i bez podrugljivosti" (58) - za toliko je on svakako u prednosti u odnosu na druge; nema podrugljivosti - smiješi ustreptalom Jakši, ali ispunjenje obećanja će posluţiti samo tome da pokaţe kako je u njenoj vlasti ne samo sin, nego i taj otac koji bi da vrati stvari u red. Upravo na veliki crkveni
blagdan pokazat ona tom popu što sve moţe. Prota se već prije toga "sa dušom punom gorĉine" (55) vratio od kajmakama, od koga je traţio pomoć. Ali, pravi izazov će tek doći. Kada i kajmakam podlegne Anikinim ĉarima, ona će proti uputiti izazivaĉko pismo. To je, tako reći, predigra za njen blasfemiĉni odlazak u dobrunski crkvu na Malu Gospojinu. U pismu će Anika suprotstaviti svoje dostojanstvo bludnice dostojanstvu svećenika, ĉije ljubavne pustolovine ona nije smatrala potrebnim razobliĉava, pa ne dopušta ni da nju neko uĉi redu. Ona je to što jeste. Ona jest e. Licemjerni zatoĉnici 'reda' ne mogu joj ništa. Moć njene ljepote je veća od njihovog pozivanja na red, i samog reda. Ĉuvari reda su u njezinoj vlasti, kao i protin sin. "A t i 18
se naĊe ĉovjek da mi pošalješ kajmakama i zaptije. Bolje bi ti bilo da si dirn uo guju pod kamenom. E znaj, proto, da mi je kajmakam dolazio još dva puta i da sam mu otpasala sablju kao djetetu, i da mi je onako star drţao legen i ruĉnik, ako ti je milo ĉuti. "(62) Ovakve razmetljivosti u bestidnosti ne bi bilo da Anika pouzdano ne osjeća, i ne raĉuna s tim, da će ĉak i ostarjeli kajmakam prije krenuti za svojim nagonima, za pogledom koji traţi i nalazi ljepotu, "nešto znano i davno izgubljeno" (60), nego što će stati u obranu javnog morala. Sve to, naravno, pogotovu poslije pisma, bu di u proti Melente mrţnju, jer je uvrijeĊen i poniţen, kao otac, kao svećenik, najzad i kao onaj kome se bludnica s visine podsmeva što je "preskakivao plot u Nedeljkovice" (61), pa zamalo da ga pri tom Nedeljko ubije, kao nekog jazavca u kukuruzu. Njegova je mrţnja, dakle, sasvim prirodna i razumljiva, ali je i nemoćna. Ako već i kajmakam, "onako star", drţi legen i ruĉnik Aniki, kome se obratiti za pomoć? Preostaje još Bog, posljednji jamac i zaštitnik reda u svijetu. I prota mu se i obraća: kune. "Priĉalo se da je proto, videći što se dogaĊa u kasabi, drţao u Dobrunskoj crkvi kletveno bdenije, u izvrnutoj odeţdi i sa svijećama zapaljenim naopako." (62) Sve se u svijetu posuvratilo, proti izgleda da je izopaĉenje doseglo krajnje, već neizdrţive granice, pa iu ovom ritualu sve trebate je izvrnuto. Nije posrijedi molitva, i ne priziva se dobro, već "kletveno bdenije", priziva se zlo, koje treba stići 'guju pod kamenom'. Da li je prota doista drţao ovakvo bdenije? "Priĉalo se ..." Moţda se samo priĉalo, ali u osjećanju i razumijevanju onih koji su priĉali stav prema Aniki uopće, i njenom drskom pismu, posebno, nalazi svoj izraz. Priĉalo se o 'bdeniju' koga je bilo ili ga je, svakako, moralo biti - svejedno. Mrţnja i osuda se moraju ispoljiti, pa kako god, u kletvene obredu ili u priĉi o njemu. Jer, kada ni carska vlast više ne štiti priznati red, ljudi se osjećaju nemoćni. Ali, pogled se uvijek mora nekud usmjeriti. Opće mišljenje ili javno mnijenje ĉini ono 'što se priĉa', a pouzdanost podataka na koje se u tome pozivaju oni koji priĉaju od drugostupanjskog je znaĉaja. Kletveno bdenije, stvarno ili iz priĉanja ljudi, pr iprema zakljuĉak, jedini moguć kada se ne vidi drugi izlaz, to jest kad je omraţeno biće pod zaštitom: "trebalo je ĉekati boţju ruku" (62). Kletva Ristićkine snahe predoĉena je s punom konkretnošću, doslovno. Ako su proti vezane ruke, tek je Ristićkinoj snahi i samoj ristiĉki nemoguće da nešto protiv Anike doista poduzeti. One su pristojne i normalne. Snaha, kao supruga i majka, ţena od reda, ne zaluĊuje, razumije se, nikoga, niĉim. Ni kajmakama, ni bilo koga drugog, ona, kao ni neka druga ţena njoj sliĉna, neće, naravno, navesti na misao da je posrijedi ĉudo od ljepote, niti uostalom na bilo kakvu misao. Njena svekrva je svojim priĉama po ĉaršiji dovela u pitanje moć Anikine razbludne privlaĉnosti, i ova joj, opet promptno, uzvraća. Videće se da li je njoj moguće odoljeti! Anika ne dopušta da se na ovaj naĉin posumnja u nju i ţeli poniziti one koji to ĉine, likujući pritom nad njima. Ristiĉki se, kad je saznala za svoj poraz, obeznanila i, oblivena pjenom, "nije dolazila sebi nikako" (47). To moţe samo pojaĉati snahine mrţnju prema Aniki. Prije nego što se, savladana tom mrţnjom, i sama ne obeznani, ona ĉini jedino što joj je moguće, obraća se Bogu. Pred kandilom i krsteći se, ona kune. Što poniţena supruga ţeli Aniki? "- Dabogda, ţeno, bijesna hodila, u lancima te vodili; dabogda se gubom razgubala; sama sebi dodijala; smrti ţeljela a smrt te ne htjela! Amin, Boţe, veliki i 19
jedini. Amin. Amin." (47)
Onaj ko bi htio prouĉiti poetiku kletve ili rad imaginacije u prizivanju zla na neĉiju glavu, svakako bi trebalo da se osvrne i na ovaj primjer iz Andrićeve pripovijetke. Ovdje je bitno zapaziti da samo kunjenje produbljuje nemoćnu mrţnju koja ga je izazvala, tako da ona, u tom dodatnom kletvene autoaficiranju, obara na zemlju onu koja kune. Od Boga se traţi moţda već i previše zla, osvetniĉka ţudnja postaje
prejaka i neizdrţljiva. Ali, makar i ovako, kletva postiţe naknadni uĉinak smirenja. Kad doĊe sebi, snaha se vraća ponovno Bogu, na drugi naĉin, tako što pali kandilo koje je u padu ugasila, i, "s rukama skrštenim u krilu", ĉeka svog ĉovjeka. Zlo nije namijenjeno njemu, nego Aniki. Ni mrţnja nije usmjerena prema njemu, nego prema zloj bludnici. Porok je kod nje, ne kod gamiţućih mušterija. Naravno, nevolja je kad je zlo tako privlaĉno. I o ovome mora se nekako priĉalo, jer Anika saznaje za kletvu, iako je Ristićkina snaha klela u potpunoj samoći, samo pred Bogom i kraj usnulog djeteta. I kao što su Aniku priĉe o kletvene bdeniju - logiĉno je pretpostaviti - dodatno potaknule da ispuni obećanje Jakši i da na Malu Gospojinu ode pred protinu kuću i time ga ponovo i još više nego prije toga ponizi i izbezumi, tako i na vijesti o kletvi Ristićkine snahe ona uzvraća porukom, koju je ĉak i Ciganki kojoj je povjereno da je prenese bilo zazorno da izgovori, da joj kletva ne moţe ništa, a novac, isprosipan pred njezinim vratima, vraća; nema šta da naplati. Anika ne dira nikog prva. Dolazi joj tko sam hoće. Ali ako netko na bilo koji naĉin dirne u nju, ona neće ostati duţna odgovora. Pretjerana i nekako već umnogom suvišna, likujući bezoĉnost Anikina navodi ĉitatelja da se upita: da li kletva, doista, ne moţe ništa. Ona, naravno, ne moţe ništa, bukvalno uzeto; na takve se molbe Bog ne reagirati ili reagirati koliko i na sve druge,
a svatko moţe sam procijeniti koliko je to. Ali, u kakvoj je vezi dogaĊaj sa Ristićkinim sinom i 'komunikacija' sa njenom snahom, dakle kletva i Anikin odgovor na nju, poslan po Ciganki, sa on im: "osevapio bi se ko bi me ubio"? Neće Bog gubom
razgubati Aniku, to je jasno, ali će ona sama sebi ţeljeti uništenje, shvaćajući ga kao sevap koji se kod Boga upravo i stjeĉe. Sevap uhvatiti, tko razumije što to zapravo znaĉi, moţe se samo pred Bogom - ljudske raĉunice, dugovi i potraţivanja, tu prestaju. Anika se ne plaši kletve, ali ima razloga da se, kao naliĉja ili pandana vlastite samoosudom, plaši mrţnje što se kroz kletvu izljeva, onog afekta, dakle, koji će se iu njoj samoj pojaviti kao odgovor svemu što svijet, kao mjesto ţivljene normalnosti , sa svojim pravilima zahtjeva i iznuĊuje, a zajedniĉki je, na kraju krajeva, i njoj, i proti, i Ristićkinoj snahi. Taj afekt ne mora nuţno biti mrţnja prema sebi, ali u osjećanju krivnje, koje se miješa sa voljom za vladanjem nad drugima i uvrijeĊenom gordošću, uvijek ima neĉeg autodestruktivnog, veoma nalik na takvu mrţnju. Treba umjeti i moći sebi oprostiti, to uopće nije lako, kao što nije lako oprostiti drugom stvar koja se dogaĊa samo kad se steknu ra zni uvjeti. Ovako, i Anika, a ne samo kasaba, ĉeka "boţju ruku". Vrhunac izazivanja te 'ruke', koji Anikinoj sudbini daje poseban smisao, jeste njen
odlazak u Dobrun na Malu Gospojinu. Tada će biti izreĉena treća kletva za koju znamo, dalekoseţna u svakom pogledu. Mala Gospojina jedan je od najvećih i najljepših blagdana. Slavi se roĊenje 20
Bogorodiĉino. Bogorodica je biće najĉišće, pa u tom smislu i najuzvišenije, i najljepše. Ona je, govoreći s pjesnikom, "vrelo milosti", koju izljeva na svakog ko ţivi, grešnika i pravednika, malog i velikog, a naroĉito će nemoćni i prikraćeni u njoj naći oslonac i brzu zastupnicu pred najvišom moći. Svijet u koji je roĊena sav je od svakakvih pogrešaka i pun je grijeha, više je u njemu prljavštine svake vrste nego bilo ĉega drugog, ali nju to ne dotiĉe. S njezinim roĊenjem, vjeruje se, postaje jasno da će se svijet od svega toga spasiti i da će se ljudi, s takvom milošću kakva je oliĉena u njoj, izbaviti i da će moći postoje u potpunoj ljepoti. Ona, kao roditeljka Spasitelja, i jeste upravo to: spasiteljke za neokrnjenu ljepotu, nenarušen ljepota sama. Ako je prva ţena, Eva, i sama na svoj naĉin privlaĉna, dovela do toga da se mora umirati, a prije nego se umre, da se mora ţivjeti tako kako znamo da se ţivi, s mukom i zlom svake vrste i na svakom koraku , ona koja sepovinovala Boţjoj Rijeĉi i primila je u sebe, ispravit sve to. Već u drugom stoljeću, nekih sto osamdesetak godina po roĊenju Kristovom, pisao je, recimo, u svom traktatu Protiv hereze sveti Irinej Lionski: "Ako je prva Bogu bila neposlušna, druga se priklonila bogoposlušanju, i tako je djevica Marija postala zastupnica device Eve. kao što je ljudska rasa u okove smrti zapala zbog jedne djevice, tako će je jedna druga djevica spasiti. Neposluh device poravnat je poslušanjem djevice. "[Adversus haeresis, V, XIX. Vidi Irinej Lionskij, Tvorenie, Moskva, 1996, str. 487, prijevod Petra Jevremovića.] Slaviti roĊenje Bogorodiĉino znaĉi proslavljati ĉistotu one koja raĊa, dakle ţivota samog. U njenom liku ljepota spasenja koje s njenim sinom postaje moguće objavljuje se kao spasenje za postojanje u ljepoti koje predstoji. U njenoj milosti, Boţje prisustvo ne samo da je najneposrednije već je i najljepše. (Leonardo je Marijinu majku Anu, zajedno s Marijom i malim Isusom, naslikao kao
mladu i prelijepu ţenu: po 'ţenskoj liniji' tu je sve vanvremene i savršena ljepota.) U Andrićevoj pripoveci, sudionici proslave Male Gospojine kraj dobrunske crkve kao da nisu svjesni što se, zapravo, i zbog ĉega slavi. Oni znaju da tog dana treba doći u crkvu, ali duše im se baš ne uznose prema najĉišćem i najljepšem biću, Majci Boţjoj. Dijelom je to, moţda, i stoga što već dugi niz pokoljenja tu ţivi u prilikama koje nikako ne pogoduju otvaranju bića bilo ĉemu što nije najzemaljskija nuţda i potrebitost u svijetu sasvim skuĉenom. Ovog puta, meĊutim, ljudi imaju pr iliku da se okupe oko lika lijepe bludnice, i to sa svojevrsnim oduševljenjem i ĉine. Prazniku posvećenom najĉistijoj prisustvuje ona koja ne samo što prodaje svoju tjelesnu ljepotu, već - to je gore - stavlja na teška iskušenja duše onih koji je ţele i vole. Slika vašara je ruţna, u poneĉem i odvratna. Pijana svjetina koja se komeša - to je manje-više sve što se tu nudi pogledu. Neshvaćen, neprimijećen, nedoţivljeno ostaje sveti sadrţaj koji valja da bude obiljeţen u hramu i oko njega. Što vidimo? "Braća Limić, najpoznatiji meĊu Liještanima, zapjenjen, raspasani, škripe zubima, izmahuju noţevima i bez ikakve potrebe uvjeravaju jedan drugog: - Burazere, ja za tebe ..." Ili: "Svijet se iskuplja oko osvijetljenih šatri ili oko vatara koja gore na ravnini. Samo najpijaniji se gube po strani, povraćaju, stenju, i sami nešto govore, uz tarabe, u mraku." (66) Ili: "Kako pijan svijet brzo zaboravlja ili nalazi nove povode za ispade, pijanci su se objašnjavali izmeĊu sebe ili sa roĊacima, koji su ih tovarili na konje kao
stvari ili odvodili meĊu sobom niz drum." (68) Ukoliko ne postoji neka posebna 21
usmjeravajući sila koja o tome brine, dakle neka unaprijed smišljena i svrsi prilagoĊena 'organizacija', narod na vašaru valjda i ne m oţe ostavljati neki mnogo bolji dojam, ni u jednom vremenu, nigdje, niti se dublji smisao blagdana bez daljnjeg
objavljuje okupljenom mnoštvu, uvijek sklonijem da se ponaša kao rulja nego kao dostojanstven skup, nadahnut tim smislom.
Nije ova pripovjetka jedina umjetniĉka tvorevina koja pokazuje da uzvišeni sadrţaji kao da ostaju da lebde ponad glava prikazanih ljudi, prisutni i odsutni u isti mah, a svojom uzvišenošću djelotvorni eventualno u duhu ĉitatelja, ukoliko ovi i maju sluha za tu prisutnost-odsutnost. Svojom neuhvatljivošću, ili dvosmislenošću znakova
prisutnosti, takva dvostrukost umnogome umjetnost i ĉini umjetnošću. Anika je došla na proslavu, ali nije primjećena ni u crkvi za vrijeme sluţbe, ni kasnije oko crkve. Prikazuju se okupljenima tek kad se primakne veĉer. Prota Melentije je, kad sazna da je ona tu, "izvan sebe" (65), ali ga stariji ljudi i knezovi sprijeĉe da osobno ode da tjera nevaljalica i njezinu pratilju, već pokušavaju da to uĉine sami. Okupljeni muškarci, meĊutim, doĉekuju to sa smijehom, pa sa psovkama. Anika je zaštićena. Ne smije se, svakako previdjeti, da u opisu prizora u kojem se ona pojavljuje nema niĉeg što bi ga ĉinilo odurnim, nedostojnim ili smiješnim, kao što je to inaĉe sluĉaj sa opisom proslave. Naprotiv, viĊena protini oĉima, ta slika se izdvaja i sadrţi nešto u svojoj upeĉatljivosti skladno, povišeno, otmjeno: "U crvenom sjaju video je prav i ponosit Anikin lik, s jedne strane joj Jelenka, as druge Jakša, tek što je ušao, nagnut prema Aniki, raširenih ruku, s nekim pokretom punim milošte i predanosti ... " (67) Zanimljivo je da pripovjedaĉ nalazi za potrebno da ovu reĉenicu završi eksplicitnim vrijednosnim odreĊenjem Jakšinog pokreta koji odaje miloštu i predanost, i govori sve o njegovom odnosu prema Aniki, ako i ne kaţe sve o onom što ona inaĉe budi u oĉima i dušama onih kojima se dopada. Jakša se dugo borio sa sobom da li da uopće doĊe u Dobrun, na proslavu. Ali dobio je obećanje da će se tad "moţebiti" (58) ponovno vidjeti s Anikom, i nije srcu odolio; došao je, ipak. Njegov pokret, meĊutim, koji je pun milošte i predanosti, je - moramo i to primiti k znanju "za roditeljske oĉi sraman i nevjerojatan" (67). I bez ovakvog 'recenzije', sadrţanog u navedenoj reĉenici, na njenom kraju , bilo bi sasvim jasno da u proti mora uskipteti mrţnja prema Aniki, već samim tim što se drznula da mu, poslije onakvog pisma i 'svega', doĊe na prag, privlaĉeći na taj naĉin i njegovog sina da se tada i tako vrati oĉinskom domu. Sin mu je sav njezin. To je previše, i mrţnja postaje ubilaĉka. Prota grabi pušku. Mrţnji se pridruţuje bijes, to vodi ka pušci. Nema više zaobilaznog, posrednog, fantazmatskog izljeva agresivne mrţnje: prota uzima stvar u svoje ruke i hoće da ubije, ne ĉeka da to uĉini netko drugi umjesto njega, pa ni 'boţja ruka'. Mrzitelj zaboravlja svoju nemoć, ili je u taj ĉas, ispunjen bijesom, nadilazi. Anika, po svemu sudeći, ne odlazi na proslavu Male Gospojine da bi se tom prilikom pribliţila sebi ĉistoj ili se podsjetila na svoj ţivot ka kav je vodila prije Mihailovog trostrukog odbijanja njene ljubavi. Njeno prisustvo na proslavi takvog praznika ne bi,
samo po sebi, moralo biti blasfemiĉno, nedoliĉno, iritantno, ukoliko bi to za nju doista bio blagdan koji jeste. No, prije će biti da ona ţeli iskoristiti pr iliku da ponovi i potvrdi svoju 'pobjedu' nad protom i da namuĉi Jakša, unatoĉ njegovoj predanosti i milošti, posebnim mukama bolne ljubomore, istiĉući uĉestale kajmakamu posjete. Da li samo 22
to posrijedi? Moţda i nešto još gore. " - Doći će mi i sutra, odmah poslije veĉere." (68), tako završava Anika razgovor s Jakšom, u ĉasu kad su protu već sprijeĉili da je ubije i odveli ga s mjesta dogaĊaja. To zvuĉi kao uputa. Kakvi su sve motivi iza te reĉenice? Na kakvo zlo ona još time navodi? Jakša neće pucati u nju, već u kajmakama, kako bi ga osujetio u namjeri da doĊe do onog što je njemu samom uskraćeno. Anikina igra s Jakšom je surova. Ono što je u takvoj surovosti u svakom sluĉaju pretjerano, podloga je iz koje se razvija i njeno osjećanje da bi se osevapio onaj tko bi je ubio. Boţji sluţbenik Melentije nije 'boţja ruka' koja se ĉeka da prekrati ovakve surove igre, u kojima se milošta i ljubav izvrgavaju u ubilaĉki poriv. Ali, on je pokušao ubiti, kao što je i njegov sin izazvan da pokuša ubit i. Prije nego što se razmotri protina kletva koja ipak 'zamijeni' ubojstvo, treba se još jednom upitati ĉemu Anika hoće da se pribliţi u sebi, došavši na proslavu roĊenja Bogorodice. Ona se "objavila" (43) svijetu na ĐurĊevdan. Prije tog lijepog majskog dana, već je otkrila sebe, prepoznala je, iako još nije doista upoznala, ono što će odreĊivati njen ţivot. Tada već razabire što je u njenom biću glavno. Kaţe se, najprije, da se "odjednom zadevojĉila, i to tako da odudara i likom i odijelom od ostalog ţenskog svijeta" (26). No, dublje i bogatije nego bilo kakvim općim odreĊenjem, Andrić o tome kako je "prolazilo brzo i tajanstveno djevojaĉko vrijeme" (27) govori slikom: "Raskopĉa nedra i poloţi ruku pod pazuho, malo niţe, tamo gdje se od mršavih devojaĉkih rebara poĉinju da odvajaju i izdiţu grudi. Tu je koţa zategnuta i najglaĊa na cijelom tijelu. Tako satima pritište dlanom to mjesto i gleda vatru i lonĉiće u furuni, kao neke oĉi, i sve joj kazuje nešto, i sa svim se razgovara. A kad je zovnu štogod, pa mora da izvadi ruku i iziĊe u kuću, trgne se otreţnjena. Poslije, kad se vrati i ponovno sjedne kraj vatre, ne moţe zadugo da se smesti; ĉini joj se: ne moţe nikako da naĊe ono mjesto na kom je ruku drţala; kao da je maloprije nešto skupocjeno ispustila n iz vodu. "(27) Autoerotizujući dodir govori o snaţnoj usredotoĉenosti na sebe; njime se jasno ukazuje i na samootkrivalaĉko poniranje. No, tu je takoĊer narcistiĉko pijanstvo od sebe, opijanje sobom u vlastitoj ljepoti koja pupi i rascvjetava se. Satima se ova
djevojka dodiruje tamo gdje je koţa najglaĊa, da bi se trgla otreţnjena i vratila u stvarni svijet. Tu je i ispunjenost svega smislom: dok je zagledana u vatru, tako sama
sa sobom, njoj, u stvarnosti njenih sanjarenja, sve "kazuje nešto, i sa svim se razgovara" - u naziranju svoga mjesta u svijetu, koje se pomalja, i slutnji šta joj donosi budućnost, svijet joj postaje prisan, pun znaĉenja. Najzad, kao moţda najvaţniji element Anikinog unutarnjeg kretanja po samoj sebi, vidimo i korijene njene gordosti koja teţi da se pretvori u oholost. Utonula u prizor furune i lonĉića na njoj, otkriva ona sebe i dok sebe pronalazi u vlastitom dodiru, kao lijepo biće, ali ne manje i dok, s prekidom dodira, sebe kao da gubi: tada, pak, otkrivajući se u najdubljem svom sloju, kao biće sa svoje ljepote skupocjeno, koje, dakle, ne smije biti izgubljeno: ništa njeno ne smije otići "niz vodu". S manje ili više razloga, nekad i bez razloga, svako sebe u neku ruku osjeća kao nešto nezamjenjivo, ovisno već i od perspektive u ko joj sebe vidi. To, meĊutim, ne znaĉi da svatko sebe osjeća kao nešto skupocjeno. Osjećati se izuzetno vrijednim, i to izvoditi iz neposrednog osjećanja sebe, više je od nagona za opstankom, pa i od samopoštovanja koje ĉovjeku daje 23
dostojanstvo. U onome što je više od takvog samopoštovanja, a naroĉito kad je rijeĉ o egotizmu ljepote koja osjeća šta moţe kad probudi ţelju, divljenje ili, eventualno, ljubav, leţi i opasnost. U Anikino sluĉaju uzoholjena ljepota neće stići da se oblagorodi u ljubavi, to jest u ţivotu ispunjenom ljubavlju prema drugom; to joj neće biti dano. Poslije neuspjeha da s Mihailom ostvari ljubav, ostaje ona u vlasti
narcistiĉke opsjednutosti sobom, koja se dalje produbljuje. I prije svih dramatiĉnih zbivanja, Anika je "sva obuzeta mislima o sebi, ćutljiva, ravnodušna prema svima" (27). U dogaĊajima koji će uslijediti poslije ĐurĊevdana kad se "objavila" svijetu, ona će se u tome samo utvrditi. Ljepota će joj sluţiti za ispoljavanje nadmoći: ne usporeĊuje se uzalud Anikin poloţaj u svijetu, kako ga vidi oštro oko, s bogatom carevinom. To sad više nije devojĉurak utonuo u sebe, nego ţena na jarko osvijetljenoj sceni, u koju svi gledaju, i kad je osuĊuju, i kad je vole, i kad gamiţu ka njoj. Kad se prisjetimo kako se njeno "veliko skladno tijelo, sveĉano u svom miru" (60) ukazivalo kajmakamu, uvjeravamo se da nismo bez razloga zadrţali svoju pozornost na ranom Anikino osjećanju vlastite 'skupocjenost'. No, samodovoljnost u prezrivo ćutanju ipak ne znaĉi da je moguće biti izvan svijeta. Osjećaj krivnje zbog onog što se u svijetu dogaĊa mora se javiti. Zagledana u svoju ljepotu u nekom svijetu u kojem joj sve kazuje nešto, dodirujući samu sebe dok se sa svim oko sebe razgovara, Anika daje sebi preveliko obećanje kakav ima da bude njen ţivot koji upravo poĉinje. Ili se takvo obećanje samo daje? Otkrivši sebe, djevojka sebe doţivljava kao suviše veliku nagradu za svakog tko bi je u njenoj ljepoti dodirnuo, te, prema tome, njezino je pravo traţiti potpuno pokoravanje, apsolutno priznanje. I potonja obest Anikina, i dubina njezina samoskrnavljenja, i njena zla kob
objašnjavaju se veliĉinom tog obećanja proizašlog iz velike ljepote i f iksacijom za sebe kao za nešto dragocjeno što se ne smije izgubiti. Takvo svoje pravo i to svoje samoosećanje dolazi Anika da osvjedoĉi na Malu Gospojinu kraj dobrunske crkve. Zadivljen pred sobom, ĉovjek treba da krene putem na kojem će ga zadiviti svijet. Gdje je toĉka prijelaza? Mogu li se naći razlozi za to? Ljubav, kada je ima, tu pomaţe i razrješava ovu tajnu. Patnja onih koji su lijepi je u tome što, ĉesto, teţe nalaze ovu toĉku, teţe je prijelaze, kada je naĊu. Teţe im je da usvoje ove razloge, ukoliko ih ima. Pa ipak, neovisno od svega, ovakvo pravo ljepote, kakvo otkriva Anika zagledana u
vatru, znaĉi i to: da ljepota, kao ništa drugo, osvjetljava izvornu ĉednost njenog postojanja, neovisnu od svega onog što ima da uslijedi, - ĉistotu u kojoj se otvara najviša mogućnost ljudskog ţivljenja, koja se, u prilikama kakve jesu, neće ostvariti. Što se ta mogućnost najjasnije pokazuje kao nemogućnost upravo na dan Bogorodiĉinog roĊenja, znaĉi, pored ostalog, to da je svijetu i ljudima u njemu doista potreban moćan i dobrohotan iskupitelj, s izvornom ĉednošću postojanja lijepog bića nekako povezan. - Ljepota jeste opasna, ali nije samim tim manje pozitivan izazov
sivom opstanku u surom svijetu. Nadu kakvu budi u onima koji su pogruţeni u zlo, zloĉine i nesreću ovog svijeta, ništa ne moţe zamijeniti. To što nije ubio, ne znaĉi da se prota Melentije smirio. "Srdţba se u njemu hl adila i misli sreĊivale, ali bol je rastao." (69) Svećenik nije postao ubojica. Suoĉio se, meĊutim, sa sobom i pogledao na cijeli svoj ţivot unatrag kao nikada ranije. Prvi put 24
u ţivotu je zaplakao. Bijes koji prolazi smjenjuje "novo i bolno osjećanje bezgraniĉnog saţaljenja" (70). To saţaljenje je sveobuhvatno, odnosi se i na "sjeme ĉovjekovo", i na "dah kojim diše", i na "kruh koji mora jesti" (70), dakle na sve, moţe se reći, što ĉini zemni ţivot ĉovjekov. PogoĊen prizorom u kojem njegov sin pred 'cijelim svijetom' pokazuje što osjeća prema ţeni nedostojnoj i ozloglašenoj, on se "naroĉito" saţali na "jadno, veliko i ludo dijete Jakša" (70). Unatoĉ tome što je njegovo saţaljenje "bezgraniĉno", prota ne bi ni na trenutak mogao pomisliti da je i Anika, moţda, isto tako jadno, veliko i ludo dijete, i da sve što radi, radi zbog toga. U osjećanju nemoći pred zlom koje ga je snašlo, a koje se ne moţe "niĉim sprijeĉiti ni odagnati, ni borbom ni smrću samom" (70), Anika je izuzeta iz njegovog bezgraniĉnog saţaljenja. Pa ipak. Prota je "nemoćan i razoruţan", i nije nikakvo ĉudo što nesavladljive suze "sve oţiveše i zaljuljaš u njemu" (70). Stanje nemoći i razoruţanosti je nepodnošljivo. Bilo stvarno, bilo fantazmatski, ĉovjek ga mora nekako prevladati. Stvarno, prota ne moţe ništa. 'Bezgraniĉno' saţaljenje, koje, ipak, svoju granicu ima u Aniki, znaĉi, ne na posljednjem mjestu, i ţaljenje sebe u nemoći i osujećenosti da se uĉini nešto protiv sramote i poniţenja koji se trpe. Stid što Jakša oĉigledno voli bludnicu, koja ga je, da stvar bude gora, odbacila, i što ne moţe na oĉigled okupljenog naroda ne ispolji svoju predanost njoj, neizdrţljiv je. Nemoguće je saţivjeti se s tim, oprostiti ili okrenuti se u sebi na neku sasvim drugu stranu. Oţivljeno bolom koji raste i 'zaljuljano' biće protina mora naći neki izlaz iz tog stanja. I on kune, "svom dušom i cijelom mišlju" (70). U nizu kletvi o kojima pripovjedaĉ govori, ova je najvaţnija. Za razliku od Ristićkine snahe, koja Aniki, sablazniteljki muţeva, ţeli svako zlo koga, birajući najgore od najgoreg, moţe da se sjeti, tako da je to za njenu normalnu dušu i normalnu pamet već previše, pa od siline zle ţelje u silnoj mrţnji pada u nesvijest, prota je svoju kletvu digao na razinu neke općenitosti. On ne kune naprosto zavodnicu sinova. U njegovu mrţnju se miješa osjećanje da zlo postoji i ispoljava se saobrazno nekom općem naĉelu. Ono zato nije manje odbojno. Ali u tom napuštanju pojedinaĉnog konkretnog lika već je zametak saznanja, nekog umnog prosvjetljenja, što je u zlu zlo. Misli koje se 'sreĊuju' ipak u neĉem preobraţavaju mrţnju, koja je u svakom sluĉaju tu. Anika za protu nije i ne moţe biti jadno i ludo dijete (kao Jakša), ali on ne proklinje nju samu, već "ţenu poganice, strašno stvorenje bez stida i razuma" (70). Ubijati na dan roĊenja Bogorodice, koja je sva milost, nije manje strašno nego kad bludnica doĊe na proslavu posvećenu onoj koja je sva ĉistoća. Naprotiv, još je gore. Teško da ikakav 'afekt' to moţe opravdati, ma šta školovane ovozemaljske suca rekle o tome. Bar na taj dan blagost i snošljivost bi morale biti vaţnije od svega, pa i od
privrţenosti osveštanom poretku. I grešnik je ĉovjek. Tko zna zašto je postao grešnik. Mišljeni do kraja, obziri sadrţani u ovakvom stavu odvode do lika kneza Miškina. "I zar njeno lice samo strast izaziva?", Oĉajniĉki se on pita o Nastasja Filipovnoj. Nasuprot strasti, spreman je bolesni knez da sve razumije, da prihvati svaĉiji razlog. Znamo i kako se to završava. Na dan roĊenja one koja će primiti blagovijest i povinovati se rijeĉi Boţjoj, prota Melentije kune ono u ţeni što je u njoj od Eve, koja se o Boţju rijeĉ oglušila. 25
Neposluh jedne djevice, Eve, poravnat je poslušanjem druge jedne djevice, Marije, kaţe episkop lionski, koji je u meĊuvremenu proglašen i za sveca. Nevolja j e ljudska u ovom: dok se u eshatološkoj perspektivi to 'nagodbu' ne ostavri, ljudi ţive zavedeni ljepotom Eve, prekoraĉujući, kao i ona, kao i Adam koji ide za njom, propisane granice. Što god govorilo protiv strasti, ona se uvijek iznova raĊa. Dosta toga govori, uostalom, i njoj u prilog. Da li bi išta postojalo bez nje? zar to nije pitanje o kojem valja dobro razmisliti. Stid i razum trebali bi u svakoj ţeni krote 'Evu', au svakom muškarcu 'Adama', koji za njom juri (ili tetura); trebala bi priguše ili bar usmjere rad nagona, halapljivost ĉula, pa i ushićivanje ljepotom kad je pretjerano. Milost Marijina, s druge strane, obuhvatnija je i jaĉa od svega što moţe donijeti ogrješenje o stid i razum, o moral i kakve već sve propise; šira je od svakog grijeha i posrnuća. Ta se milost izljeva na grešnicu ne manje nego na grešnika. Sveobuhvatno opraštanje, kakvo je njeno, raspon pomoći na kakvu je ona kao Majka Boţja spremna - to je ideal. U stvarnosti, ne samo u bosanskim kasabama i selima u tursko doba, ali tada i
tamo pogotovu, Ristićkina snaha, meĊutim, od mrţnje prema Aniki se obeznanjuje, ni prisenka nikakve milosti tu nema; prota, koji je li drţao ili nije drţao ' kletveno bdenije ', izdiţe se na Malu Gospojinu bar do toga da svoju osudu usmjeri na ono što je u ţeni' pogano ', ali ni u njemu nema milosti za ţenu poganice, koja poniţava, poigrava se s tuĊom ljubavlju i, povrijeĊena u gordosti, navodi ĉak na zloĉin, podbadajući muţjaka na drugog muţjaka. Takva ima da bude prokleta, i dušom i mišlju. Kad Jakša, pošto je pucao na kajmakama, pobjegne u šumu, prota, doduše, ne poludi (poludjet tek njegov praunuk Vujadin), ali "leţi kod kuće blijed i nepomiĉan kao mrtvac" (71) i više ne progovara ni rijeĉ. Iz te letargije, t og išĉekivanja da se stvari ili vrate u red ili presvisne, on će se prenuti tek kad Anika bude ubijena: tada će se i njegov sin vratiti ocu, dobiće oproštaj i blagoslov; oţeniće se, sve će biti manje -više normalno. Što donosi budućnost, bliţa i dalja, nitko ne zna. Izbezumljen, u gnjevu, prota je htio ubiti zlo, ali mu nisu dali da opali. Nije bio sam. Protinica, koja mu se
objesila o pušku, i drugi seljaci sprijeĉili su ga da postane ubojica. U bijesu, on bi da puca u Aniku; u bolu, koji potom u njemu raste, on, u kletvi, ţelju za uništenjem upravlja prema ţeni poganice. Nisu svi koji mrze Aniku meĊusobno bliski ni zdruţeni. Doduše, kaţe se da su se oni koji su "istinski mrzili" (49) Aniku okupljali kod gazda-Petra Filipovca da tamo pretresaju pošast koja ih je snašla. Ali, nisu sve mrţnje iste niti su razlozi sa kojih se
mrzi kod svih isti, ĉak i kad se istinski mrzi. Ono što Ristićkinu snahu, na primjer, gazda-Petra Filipovca i protu Melentija doista povezuje, kad je o njihovoj mrţnji prema Aniki rijeĉ, jeste, najprije, osjećanje nemoći kojim je mrţnja praćena, zatim nemilosrdnost, iako tu postoje i razlike (Filipovac, recimo , mrzi Aniku nesmanjeno i kad je već mrtva: " - Ta će i mrtve da nas truje, od danas pa do sto godina. Stotinu godina treba se njen otrov slegne." / 88 /; u takvoj konsekventnosti, meĊutim, on
ostaje usamljen ); najzad, ali to je najvaţnije, povezuje ih nemogućnost da sagledaju tragiku u nesreći koja se zbiva. Da bise u nesreći, ili uopće, u nizu dogaĊaja koji ĉine neku 'priĉu', vidjela i osjetila tragedija, mora se razumjeti unutarnji smisao te nesreće, tih upravo tako povezanih dogaĊaja. Dok stvarni razlozi pojedinih zbivanja ostaju u tami a motivi sudionika u njima nenaslutljivi, konvencionalne, iu tome 'prirodne', 26
reakcije na njih ostaju na površini. Tragedija ljepote koja ne sluţi ljubavi već ispoljavanju moći tumaĉi se kao nekakvo stihijsko zlo ili nepodnošljivo ogrješenje o moral ili uopće red. Ĉak ni prota se ne moţe dovinuti do spoznaje istine Anikinog bića: ne samo što mu je nemoguće da zaviri u njenu dušu, za tako šta on zbilja nije kadar, nego se uopće ne moţe pribliţiti ni pitanju zašto u njenom sluĉaju nema stida i razuma. Time što kune upravo "ţenu poganice", on je tek na poĉetku puta koji vodi ka tom pitanju. Već i time se on, meĊutim, izdvaja meĊu drugim mrziteljima u kasabi. Što bi se, krećući se tim pravcem, moglo vidjeti? Ono što u Aniki postoji prije "stida" i "razuma" kako ih kasaba shvaća, povrijeĊeno je u svom prvobitnom stremljenju, i mora biti povrijeĊeno - u tome je tragiĉni smisao kako njenog ţivota, tako i onih koji su s njom povezani. Utoliko je Anika dostojna saţaljenja nimalo manje nego, recimo, Jakša ili bilo tko drugi iz njenog svijeta; utoliko to primarno stremljenje njenog bića traţi da bude shvaćeno; utoliko tragiĉni smisao svih dogaĊaja kojima je n esporazum izmeĊu Anike i Mihaila pripremljen i uvjetovan, osvjetljava, kad je shvaćen, Anikino biće prije u njegovoj ĉednosti nego u krivnji: ljudi ţrtve onog što ne mogu znati, ai te kako ih se tiĉe, ţrtve su te nemogućnosti više nego samih dogaĊaja za ko je ne znaju, pa tek onda i vlastitih ĉinova iz ovakve nemogućnosti proisteklih. Spoznaja tragiĉnog smisla dogaĊaja, ili smisla dogaĊaja po kojem se oni ukazuju kao tragiĉni, otklanja mrţnju. Ko bi sve razumio, ništa ne bi prokleo. Kome je, meĊutim, takva moć i takva mogućnost data? III
Tragiĉnu igru svijeta u Andrićevoj pripoveci ĉine, miješajući se jedna s drugom i preobraţavajući se jedna u drugoj, "nedokuĉiva igra savjesti" (78) Mihailove i "igra zlog sluĉaja i ţenske ćudi" (50), kako pripovjedaĉ vidi Anikino borbu s protom Melentije i uopće ţivot Anikin. "Igra savjesti" zahvaća cijeli Mihailov ţivot. On osjeća noţ koji mu je ostao kod Krstinice kao "zalog" i "vezu" sa "strašnim svijetom" (78) ubojstva od kojeg bjeţi a ne moţe pobjeći. Otud mu se ĉini da bi mu na savjesti bilo lakše da bar taj njegov noţ, kojim je izvršeno ubojstvo, nije ostao kod Krstinice; kad bi ga vratio, to bi u "igri savjesti" imalo svoju vrijednost, podrazumijevalo bi, simboliĉki ili stvaran, obraĉun s onom ĉije ga crno biće gleda iz svake ţene, pa ga je pogledalo ĉak i iz Anike. Pošto je obraĉun s Krstinica uveliko već nemoguć, o njemu se moţe misliti još jedino kao o obraĉunu s Anikom. Anika, sa svoje strane, zamišljena o sebi, uĉinila je od svog ţivota neprestano ispoljavanje nadmoćnosti nad ljudima koji su privuĉeni, zasjenjeni ili razdraţeni njenom ljepotom i njenim statusom 'javne' ţene. Njena ćud, tako usredotoĉene na sebe kako jeste, nagoni je da provokacije koje upućuje svijetu budu sve veće, sve drskije. Potĉinjavanje kajm akama, koji utjelovljuje zemaljsku vlast, a za koga Anika misli da će joj, poslije ranjavanja, "doći ĉim prezdravi, i ranije ako mu poruĉi" (71), ima u tome posebno mjesto. Nitko joj ne moţe ništa; i ona sama i cijela kasaba ţive s uvjerenjem "da moţe izvesti sve što zamisli" (71). Osjećanje ovakve 'svemoći', meĊutim, ne donosi sreću. Kajmakam ne goni Jakša, ĉak ga je i zaboravio. Sa nekim gostima pristiglim iz Sarajeva, on se danju kocka i puca u tikve koje vojnici puštaju niz vodu, a naveĉer se zabavlja vatrometom, dotad neviĊenim u kasabi. Njime ne 27
vladaju strasti, ni osvetoljubivost ni erotska omama. "Anika ne poduzima ništa. Ne prima
više nikog." (72) Ne saznajemo o novim posjetama kajmakamovim; samo o Anikino ĉekanju da do njih doĊe. Koga još pokoravat i, nad kim se ispoljavati, kad se stalo tu? "Govori se" (72) po kasabi da Anika nije mirna i zadovoljna. I zbilja, upravo tad kad sve izgleda kao da joj
nitko ne moţe ništa, u njoj sazrijeva doţivljaj vlastite egzistencije koji nalazi izraza u reĉenici: "osevapio bi se ko bi me ubio."
"Igra zlog sluĉaja i ţenske ćudi" presijeca se sa "nedokuĉivom igrom savjesti" i utkiva se u nju. Zao sluĉaj i ţenska ćud Anikina tiĉu se, u bitnom, i Mihailovog ţivota. Isto tako, meĊutim, igra savjesti odvija se iu Aniki, i odreĊuje njezin ţivot. Kada ĉuje da Mihailo hoće da doĊe do nje, ona - i to istim rijeĉima (83; 86) - poruĉi i bratu da u isti ĉas doĊe i on. Anika, dakle, osjeća i zna da jedan od njih dvojice, da obojica kao dva lika neĉeg zajedniĉkog, stoje na kraju onog puta na kojem će svijet biti vraćen u svoje normalno stanje. Ruţnoći te normalnosti odgovara strahota 'sevapa' koji se ubojstvom stjeĉe; ali tako mora biti, drugog izbora nema. Anika mora biti upokorena "i, ako t reba" (80), uklonjena. Kao da govori o n ekoj
vojsci, za Aniku pripovjedaĉ upotrebljava izraze: "razvila barjak", "ţarila i palila" (43), pa onda nije nelogiĉno kad se izvještava io Mihailovom razmišljanju tko trebate 'razoruţa "(80); ona je biće moći. Igra Mihailove savjesti nedokuĉiva je za Ani ku; o Mihailovim razlozima ona, kao ni bilo tko drugi, ne zna ništa. Igra Anikine savjesti nije u tom istom smislu nepojamna za Mihaila. On osjeća koja uloga mu je sudbinski namijenjena, a osjeća to kako pritisnutu uspomenom na Krstinicu i ubojstvo, tako i znanjem šta Anika radi od sebe i drugih, a trebao je biti njegova spasonosna ljubav i ljuba.
Ćud Anikina, njena je sudbina, ali je i Mihailova sudbina. On se tako reći ritualno priprema za Anikino ubojstvo. Pretekla ga je "boţja ruka", tako da ni tad nije postao fiziĉki ubojica. U Krstinom ubojstvu je sauĉesnik, au Anikino je ubojica potpuno, ali samo 'u duši'. Ne samo da Aniku ne moţe stvarno ubiti neko ko je mrzi; ne smije je ubiti ni netko tko je vin. Lale je, kao i Mihailo, patio "više i teţe od sveg ostalog svijeta" (73) zbog svega što se dešavalo s Anikom, pobjegao je od nje, "svijetli djeĉaĉki pogled" (74) mu se zamraĉivali na pomen njenog imena, ali bi to odmah i otklanjao od sebe i vraćao bi mu se "obiĉni osmejak i izraz maloumna ĉovjeka" (74). On je "mladić zatvorene duše i nerazvijena razuma" (74), tako da nitko nije mogao znati što je toĉno osjećao prema sestri. Kada Mihailo, koga nešto privlaĉi tom mladiću, pokušava razgovor o Aniki, Lale "ostaje pri svom osmejke sretnog idiota" (80). Pa ipak, iako "zatvorene duše i nerazvijena razuma", ono bitno što se tiĉe sablazni i poremećaja reda u svijetu on razumije. Više od toga: on zna svoju ulogu. On je Boţja ruka koja se ĉeka kako bi se red mogao vratiti u svijet. U ovoj pripoveci ne ubija ĉovjek mraĉn ih strasti i poţude već ne -vin idiot, ĉije misli i osjećaji su s one strane uobiĉajenih, 'normalnih' ljudskih procjena i shvaćanja. I Anika zna tko još, osim Mihaila, stoji izvan kruga onih koji je ili mrze, ili osjećaju poţudu, ili naprosto gamiţu ka njoj . Takvi joj ne mogu ništa. Ostaju ova dvojica, prema kojima bi ona mogla gajiti ljubav, supruzansku ili sestrinsku. Jedan se
najavljuje, pretpostavljajući da ga ona ĉeka; drugog ona zove, u isti ĉas. Da bi sve bilo sigurno - to je strahota njenog ţivota na kraju. Pitanje je samo ko će stići prvi. Jasno je da Michael, iako ne mrzi, ne moţe biti 'Boţja ruka'. Njemu bi se za ubojstvo svakako moralo suditi po zemaljskim zakonima. Laletu ne. Dostojevski, naravno, nije prikazao trenutak u
kojem Rogoţin ubija Nast asja Filipovna. Vide se samo posljedice. S istim razlozima, koji su razlozi umjetnika koji vlada grozom o kojoj priĉa traţi da govori, ni Andrić nije prikazao posljednji susret brata i sestre. Kad Mihailo stigne, sve je gotovo. Tu su
samo baĉeni noţ i ĉesma koja glasno ţubori, a javlja se u svim odsudnim ĉasovima 28
Mihailovog ţivota (35; 42; 85). 'Svijet' ove Andrićeve pripovijetke stavlja pred zagonetku koju tvore nasljeĊivanje, ponavljanje i trajanje onog što ĉini ljudski udes. Već u prvoj reĉenici spominju se "znanje i prosvjećenost" (9), pa se s izvjesnom sumornom ironijom kaţe i to da "ni Romanija ni Drina" (9) nisu mogle sprijeĉiti da ţelja za "boljim ţivotom" prodre u taj 'svijet' . Pokazuje se, meĊutim, da se izvjesne stvari u njemu ponavljaju s odreĊe nom cikliĉnom pravilnošću, ukazujući na tajanstveno trajanje neuhvatljivih i neprozirnih odrednica ljudskog ţivota s kojima znanje i prosvjećenost ne znaju šta da poĉnu; pred njima se, kao i pred onim što je ĉovjek naslijedio iu sebi nosi a da to i ne zna, zastaje s nedoumicom. Ispitivanje uzroĉno -posljediĉnih veza u vremenu u tome ne pruţa jasnoću, do nje se dolazi uvidom u to kako se meĊusobno osvjetljavaju priĉe koje prizivaju sjećanje jedna na drugu: ono što se desilo s popom Vujadinom podsjetilo je na ono što se sedamdeset osam godina ranije dogaĊalo s Anikom, a ovo, opet, na dogaĊaje "prije dobrih sedamdeset godina" (49) vezane za Tijanu. Priĉa je ĉuvarka istine o dogaĊajima, ali se ovdje ona objaviti tek kad jedna priĉa bude dovedena u vezu s drugom i trećom, otvara se, dakle, kao istina tek u tumaĉenju njihove povezanosti. Ono što se u dogaĊajima, taĉnije u priĉanju o dogaĊajima ponavlja, navodi na to da se pojedini elementi priĉa sagledaju u svom paralelizmu i budu usporeĊeni. Iz tog paralelizovanja a ne iz rekonstrukcije linearnog vremenskog tijeka i veza u njemu išĉitava se smisao 'svijeta' koji ĉitatelj upoznaje. Prije nego što pripovjedaĉ, sa sebi svojstvenim autoritetom, kaţe: "Evo kako je bilo." (23) i ispriĉa priĉu o Aniki, on saopštava da je Mula Ibrahim "na dućanu" (23) proĉitao zapis o njoj, koji je najstarije ljude potaknuo da se opomenu šta su o tome ĉuli u djetinjstvu od starih ljudi. Zapis je kratak i odnosi se na godinu kad se u beogradskom
pašaluku pobunila raja. U njemu nema pojedinosti; "kako je bilo", o tome će se saznati od onog ko od zapisivaĉ to bolje zna, to jest tek uopće i zna istinu o svemu. Mula Mehmed je svojevremeno zabiljeţio tek toliko da se u kasabi pronevaljalila jedna vlahinja, i nije propustio da doda: "Bog neka pomete sve nevjernike!" (23) - već bez takve primjedbe u zagradi ne bi moglo proći - da bi konstatirao kako se "i za nju naĊe ruka" (23); poremećaj je otklonjen: "I svijet se opet dovede u red i prisjeti boţjih naredaba." (23) U svijetu u kojem vladaju red i Boţ je zapovijedi, sve uvijek mora bi i ostati isto, normalno - poremećaj i jeste poremećaj zato što se pojavljuje ne -normalna razlika u odnosu na prirodno stanje koje vjeĉno traje. Spominje se u tom zapisu i Bunaparta, ali samo po svojoj "bezumnoj nakani da r atuje sa sultanom" (23). Bog i
sultan osiguravaju red i njegovu veĉitost; ako neko red naruši, za njega se prije ili poslije 'naĊe ruka', koja se shvaća kao Boţja ruka koju valja ĉekati, sve neka je i ljudska.
Kada se pojavi pripovjedaĉ sa svojim pravim znanjem o tome "kako je bilo", on će ispriĉati priĉu o Aniki, au njoj će, pored ostalog, biti reĉeno i to kako su se "na dućanu" (49) gazda -Petra Filipovca sastajali oni koji su mrzili Aniku i tu se prisjećali šta su stariji nekad priĉali o ljepotici Tijani, koja je, takoĊer, "bacila obraz pod noge i zapalila kasabu", te je, kako se govorilo, "kao kuga i poplava" (49) zatvorila ĉaršiju. I za nju se kaţe: "Nije joj se moglo ništa." (49) Doduše, za priĉu o T ijani nema posebnog pripovjedaĉa koji posjeduje potpuno i toĉno znanje o svim pojedinostima io 29
unutarnjim preţivljavanjima njenih aktera. Ona je dio, općenitiji i predoĉen u skici, priĉe o Aniki i 'regiji' njenom pripovjedaĉu. Svejedno, ta priĉa i tako sluţi da osvijetli cjelinu priĉe o Aniki, pa posredno, da kle, i onu o popu Vujadinu one imaju s ĉim da budu uporeĊene. Ĉitatelj dobiva dodatne elemente koje će paralelizovati sa već postojećim. To ga mora navesti na, moţda u prvi mah ponešto neodreĊenu, pomisao da su po neĉemu sva vremena "Anikina vremena", da n ešto uvijek ostaje isto, unatoĉ povećanom znanju i raširenijoj prosvjećenosti - ostaje mu, uostalom, u slobodnom interpretativnom kretanju da sam prosudi da li to tako i sasvim neovisno od prosvećujućeg znanja ili, eventualno, samo tamo gdje ono nije zavla dalo u dovoljnoj
mjeri. U 'svijetu' Andrićeve pripovijetke, iz svega što ljudi priĉaju "na dućanu" valja izvući zakljuĉke o ljudskoj sudbini i vremenima. To likovi priĉe, priĉa, koliko mogu i ĉine. Kad se sagleda odnos tih priĉa, kad se provede analiza ĉime one znaĉenjski vrše 'pritisak' jedna na drugu, ĉitalac dolazi do svojih zakljuĉaka. U popu Vujadinu ponavlja se dosta toga što ĉini i lik njegovog pradjeda prote Melentija. Prosed, iu licu sivkast, pepeljastih obrva, "visok, prav i ukoĉen" (11), on je naslikan kao i praded mu, koji je "prav kao proštac", "siv u licu, siv odnekud iu odijelu" (55 ; 69), a i pogled mu je nekako siv (71). Ono što Melentije nije uĉinio, ali je pokušao, uĉinio je Vujadin - sve što je u tome isto, izvana gledano i dubinski, kao i sve što je razliĉito, priĉa povezuje, nagoni da bude stavljeno u odgovarajući odnos. Sa istog mjesta gdje je praded prokleo ţenu poganice, iz iste sobe, nakon što je netom prije toga htio ubiti Aniku, pucao je, po svemu i istom puškom, praunuk u pravcu Tasića kuće i gumna koje i Melentije gleda one noći. Opet u tami, kao i onda, gore i kreću se po gumnu plamteći luĉevi (18; 69). Prizor koji se ukazuje već poludel Vujadinu je lijep. "Po strani je gorjela vatra. Na samom gumnu djevojĉice su visoko drţale zapaljene Luĉev i svijetlilo radnicima; niz uzdignute ruke visili su im dugi bijeli rukavi; stajale su nepomiĉne, samo bi pokatkad premjestile luĉ iz jedne ruke u drugu. Seljaci su vitlali lopatama. U crvenom sjaju ţito je letjelo uvis, zrno se vraćalo kao teška kiša na gumno, dok je pljeva plovila polako i, nošena vetricem, rasipala se i gubila u tami. " (18) Ovaj noćni rad, koji podsjeća na neki obred pun lirskog naboja, razdraţuje popa Vujadina i on konaĉno gubi kontrolu nad sobom. " - To neće mirovati ni noću, nego se i po mraku vrpolji, mitoklasa luĉem i maše rukavima i šamijama." (18) 'To' su, naravno, djevojĉice u sjaju baklji. Pradeda Melentije je, "u crvenom sjaju" (67), video Anikin lik, nad koji se nadnosi Jakša. Prota je već drţao pušku u rukama, ali su ga sprijeĉili. Vujadin je, meĊutim, sam. To je bitna razlika. Pripovjedaĉ i sam kaţe: "Niĉega što bi ga osvestilo i sprijeĉilo da ne radi onako kako hoće, i kako ga sve goni da radi." (19), i on puca, nasumice, u sve te djevojĉice uzdignutih ruku, s bijelim rukavima, osvijetljene luĉevi koje drţe. Ali, ne samo da u njemu nema niĉega što bi ga zadrţalo, vaţnije je da pored njega nema nikoga. I Melentija je sve u njemu gonilo da, pun bijesne mrţnje, puca u Aniku koja u crvenom sjaju vatre sjedi "kao nepomiĉna slika" (67), ali, na dan roĊenja Bogorodice, popadija mu se objesila o pušku. Vujadinova popadija je već godinama mrtva. Prota Melentija se koliko -toliko pribrao, i, kad već nije pucao, proklinje. Vujadin puca i ludi, bespovratno. U realistiĉkoj ravni motivacije, pisac, da bi obrazloţio propast Vujadinov, ili bar nagovjestio zašto je do nje došlo, više puta naglašava upravo muke udovickog, 30
samaĉkog ţivota nesretnog svećenika (12), koje, zajedno s nekom uroĊenom njegovom dispozicijom, vode najprije ka tome da "vreba da vidi seoske ţene kako prolaze na rijeku" (12), da bi se s gnušanjem okretao kad ih doista vidi i "nazivao ih glasno najpogrdnijim rijeĉima" (13), a kako vrijeme prolazi, i on osjeća da ludi, naposljetku , "ljušteći nesvjesno prstima koru sa bora" (15), motrio u krajnje nedostojnom poloţaju, i za jednog svećenika i za svakoga, nepoznate "ţene u lakim haljinama koje su zasenjivala oĉi bjelinom" (14), promatrao kako su se onoj mlaĊoj " kukovi dizali naizmjence "(15), vratio se, kad ih na tom mjestu već više nema, da opipava tragove ţenske obuće po zemlji, "i cepteo i gorio od straha i ţelje da se uvjeri je li bilo maštanje ili stvarnost" (17). U simboliĉkoj ravni motivacije, veoma je vaţno, naravno, to što se sa istog mjesta puca, odnosno ţeli se puca u lijepi prizor u crvenom sjaju, u kojem Vujadin vidi djevojke a Melentije lijep, prav i ponosit Anikin lik. Kada se paralelizuje sve što se, sliĉno i razliĉito, ponavlja, pokazuje se ono što je zajedniĉko i temljne za razumijevanje Anikinih vremena. U oba sluĉaja, naime, posrijedi je mrţnja, koja, u Vujadinov sluĉaju, u taj ĉas, dok puca, dostiţe vrhunac, au Melentijevom se 'razblaţuje' do kletve u koju ovaj ulaţe svu svoju dušu i cijelu svoju misao. U svemu što se, bilo faktiĉki bilo u funkciji simbola, ponavlja, najvaţnije je to što pojava ljepote, obasjane u tami noći ili tami svijeta, ne samo da ne proizvodi ništa lijepo, već, sasvim naprotiv, jednog nagoni da puca, to jest da pokuša ljepotu uništi, da bi, nemoćan pred unutarnjom poplavom već dugo nakupljane mrţnje, poludio, a kod dr ugog takoĊer budi isti taj poriv uništiti lijepo biće, pa kad to ne uspije - nije sam, Mala Gospojina - onda on tom biću i svim takvim bićima, kao 'poganim', ţeli propast. Ljepote, takve, ţenske, koja sjaji u noći, ne treba i ne smije više biti! Ima li pogrešnije ţelje?! Neĉim je ona, ipak, izazvana. Naravno, u realistiĉkoj ravni motivacije, Vujadinova mrţnja povezana je s tim kako ţivi. "Ĉamotinja i mnoga teška odricanja udovickog ţivota" (12) ĉine svoje, javlja se odvratnost prema ljudima, ispunjavaju ga "skrivena gorĉina", "nerazumljiva i nesvjesna, ali stvarna mrţnja" (12). Unutarnju muku, odvratnost, gorĉinu i mrţnju, koje ga postupno preplavljuju, tako da najzad sav postaje samo to, pripovjedaĉ na sedam strana spominje dvadeset puta. Gorĉina prikraćenosti pretvara se u mrţnju koja postaje Vujadinova tajna stvarnost, da bi od jednog trenutka postala 'javna' i jedina. Kada ga, odbjeglog, uhvate i sprovode, pop Vujadin na svakog ostavlja vrlo
ţalostan dojam. "Na tom licu okrenutom nebu nije bilo niĉeg ludaĉkog, nego nešto doboga bolno i muĉeniĉko." (21) Nitko ne razumije kako i zašto sve to. Ţelja što je budi ljepota koja se trajno izmiĉe pervertiraju se u gorĉinu i mrţnju koje razgrizaju dušu. Prota Melentije se pritajio u šutnji, patnji i ĉekanju da mu se sin vrati. Kada se to desi, on se oporavlja. Gubici nisu nenadoknadivi - kao što ni kletva nije ubojstvo. Pop Vujadin ne vidi put na kojem bi nepodnošljivost njegovog poloţaja bila smanjena, gubici nadoknaĊeni. Njegovo ludilo je bol i muĉeništvo nenadoknadivog poraza i prejake ţelje bez ikakvog zadovoljenja. Ljepota iu drugim sluĉajevima izaziva zlo. Deda Vujadinov, Jakša, puca u kajmakama muĉen ljubomorom, tako reći 'lud' od ljubomore - i bjeţi u šumu, te Vujadin. K osta Grk puca u Tijanu, kad mu se ne da, pa i on bjeţi u šumu, da bi se, onda, na njenom 31
grobu, gonjen osjećajem krivice, kao i gubitka ljepote, i tko zna ĉime još, sam preklao. Osim pušaka i pucnjave, tu su i noţevi. Pored Laleta i Mihaila, vidimo, recimo, i onog Turĉina iz Rudog koji "veĉeras mora nekog ubiti", kako mlatara noţem i zabada ga u Anikino kapiju. To on ima da ponudi ljepoti.
Nemogućnost da se dodirne ljepota vodi ka nasilju, ubijanju, samoubistvu, ludilu - to vidimo u raznim registrima. Uostalom, nije dovoljno naprosto dodirnuti ljepotu. Taj
dodir treba donijeti vedrinu duše, radost, bezbriţnost, da potre egoizam ne vodeći pri tom u autodestrukciju, donijeti sreću bez samozaborava ili nadmenosti moći. (Kajmakam, koji puca u tikve, ali je sposoban i za neku makar rudimentarnu
meditaciju, negdje je na nultoj toĉki u tom pogledu.) Jednom rijeĉju, ljepota trebaju izaziva ljubav, da njome bude štićena, da u svome samodarivanju njome ispunjava i da sama bude njome ispunjena. Kada se dogaĊa sve suprot no, i umjesto ljubavi vidimo svud i svakad samo mrţnju, to svjedoĉi o dubokoj posrnulosti svijeta. Michael se sprema da ubije, ali njegov pokretaĉ nije mrţnja. 'Obraĉun' za koji se on osjeća pozvanim ima smisao oslobaĊanja sebe od krivnje, ali i oslobaĊanj a Anike od krivnje, dovoĊenja svijeta u red. Najzad, samooskrnavljena ljepota niti hoće niti više moţe mu se da. On je ne moţe dodirnuti. Pripovjedaĉ zna, i to i kaţe, da Lale pati. Ali, da li se išta pobliţe moţe reći što zapravo osjeća maloumni mladić dok noţem, kako ga je otac nauĉio, ukrašava umešeno hljebove, koje uspješno pravi i kad je ostao sam? Zašto tresući glavom goni od sebe misao na Aniku, kad mu je netko spomene? Odakle mu saznanje šta se s njom zaista dogaĊa i zbog ĉega je njezin poloţaj u to j mjeri za osudu? I kako je, na kojim putevima duše, postao Boţja ruka, koja se uvijek naĊe, kad ga je Anika pozvala; što ga je nagnalo na strašni ĉin, njega inaĉe tako mirnog, pitomog, uz to neuraĉunljivog, posvećenog samo kruhu? Da li je pretjerano i moţ da besmisleno pitati se u interpretaciji od ĉega je Anika odvojila svog brata razvraćajući se, da li od neke ljepote s kojom je on u dodiru, jer govori se o osmijehu sretnog idiota; što je u njegovom doţivljaju sebe, nje, svijeta u cjelini, njezinim ţivoto m bludnice u bitnom poremećeno? Što god da se na ovo kaţe, Lale -ubojica umnogome mora ostati tajanstven i nedokuĉiv: njega ĉitatelj ni u jednoj od priĉa nema sa ĉim usporediti. Nevini brat ubija u posrnulom svijetu posrnulu sestru ĉija ljepota upućuje na d avno zaboravljeni sjaj iskona, sa kojim je Lale, u svojoj zatvorenosti prema okolnom
svijetu, moţda u nekoj posebnoj vezi. Nada probuĊena Anikino ljepotom u Mihailu jedan je od oblika takve veze; kajmakamovo staraĉko uţivanje u toj ljepoti, u dodiru i prisnosti s njom (dok drţi ruĉnik i legen), takoĊer je takva neka veza, to se i kaţe: poznao je u Aniki nešto davno izgubljeno. Ali ako svi sude ljepoti koja sebe skrnavi, samo jednom je dato da joj i presudi. Tajna Laletovog prava, koje osjećamo da on ima, djelomiĉno i po tome što i Anika osjeća to, odsudnija je i od Mihailovog pozvanja, koje Anika, vidimo, takoĊer priznaje. Mrţnja oduzima pravo da se sudi i presuĊuje. Gdje je toliko mrţnje, meĊu normalnim ljudima nemoguće je naći nekog tko bi takvo pravo imao. Preostaje, dakle, samo idiot Lale, brat.
Kada se uzmu u obzir veze koje je pripovjedaĉ uspostavio izmeĊu sve tri priĉe, o Vujadinu, Aniki i Tijani, i kad se razmotri kako se one meĊusobno znaĉenjski osvjetljavaju, dopunjuju, 'tumaĉe', pokazuje se ka ĉemu se sve usmjerava misao o 32
cjelini pripovijetke . To su: nemogućnost spoznavanja unutarnjeg smisla i stvarnog porijekla nesreće u svijetu, spoznavanja koje, ako nesreću ne bi već sprijeĉilo, ono bi je barem uzdiglo do tragedije, dalo bi joj veliĉinu, neka bude i bezutešnu; nemogućnost da se na nesreću, kad je do nje već došlo, reagira bez mrţnje, nemoćne ili ubilaĉki aktivne, dakle bez kletve ili nasilja; nemogućnost da se u zlim tokovima ljudske energije, ili u tokovima zle energije ĉovjekove, nesreća u svi jetu izbjegne, da se prevaziĊe skuĉenost svijeta i ostvari trajnija sreća ; nemogućnost da se ţivi s krivnjom a pritom bez ozbiljnih samooštećenja, sve do autodestrukcije; nemogućnost da se dodirne ljepota bez zlouporabe, onog tko dodiruje, onog tko je njome dodirnut; nemogućnost potpunog samodarivanja ljepote, kada bi dodirnuti je znaĉilo neokrnjivo postignuće, egzistencijalni prirast i vrhunac koje vrijeme ne pretvara u osiromašenje i gubitak; nemogućnost spasa od zle kobi pomoću ljubavi; mogućnost spasa svega pomoću ljubavi; mogućnost da ljepota bude izvor i utoka ljubavi, izvor nade ili barem utjehe u melanholiji prevaziĊenog oĉaja; mogućnost da se (ipak , unatoĉ svemu) dogledu ĉednost ljepote i sjaj bivstvovanja kojim ona daruje, prije uranjanja u zlo svijeta, u nesporazume sujeta, u sukobljavanje volja kojima je do
moći i samopotvrĊivanja; mogućnost i nemogućnost da lijepo biće pomogne da se ţivi s mirnom savješću i bez suzbijanja sebe. Onaj ko ĉuva biće koje voli, na taj naĉin ĉuva i moţe trajno oĉuva ljubav u sebi. I onaj tko voli i onaj ko je voljen postaju time ljepši. U Anikinim vremenima, meĊutim, ovakve ljubavi koja ĉuva i stara se uopće nema. Postojati u takvom 'svijetu' nije lijepo.
Nikako ne treba olako usvojiti ono o ĉemu meditira kajmakam, da , naime, od tolike ljepote ništa nije ostalo. Ostala je priĉa o njoj, nesumnjivo, koja utjeĉe na razumijevanje drugih priĉa. Ostaje, moţda, još nešto. "Nitko se nije pitao kako se pojavila ta ţena, zašto je ţivjela, što je htjela." Ako se likovi pripovijetke o tome nisu pitali, pripovjedaĉ na prvo od ovih pitanja zna odgovor, dat već unaprijed: "Otkako se zakopala kasaba i otkako se svijet raĊa i ţeni, nije bilo ovakvog tijela s ovakvim hodom i pogledom. Ono se nije rodilo i izraslo u svezi sa
svim onim što ga okruţuje. Ono se dogodilo. " (60) Eto kako se Anika pojavila. Bez veze sa svim onim što je okruţuje, Anika pripada nekom drugom svijetu, arealima drugaĉijih, većih mogućnosti. Odgovor na drugo pitanje ĉitalac razumije. Ţivjela je za ljubav, koja se nije dogodila. Na treće se takoĊer moţe, dodatno proširujući već reĉeno, odgovoriti: htjela je da proţivi ţivot ne dopuštajući povredu svoje gordosti. Je li to moguće, koliko je vjerojatno? Gdje se postavi pitanje o moći, u bilo kojem obliku, takva vjerojatnost je mala; što je takvo pitanje izraţenije, sve je manja. *
Uostalom, da li je ljepota baš toliko vaţna? Kada u jednom trenutku, Paris ponudi da vrati blago koje je ukradeno zajedno s Jelenom, i da doda i od svoga, samo da mu Jelena ostane, Ahejci to bez razmišljanja odbijaju. Neće, u tom ĉasu, ni blago, ni
Jelenu; oni hoće sve, jer ko vjeruje u pobjedu, jedino mu to nije premalo (Ilijada, VII 0,381 ff.). Treba se sjetiti šta je o tome pisala Simon Vej. Ne misle grĉki junaci da će mnogi od njih izginuti u daljnjim borbama, i da im tada ni sve blago ni sva ljepota
ovog svijeta ništa ne vrijede. 33
Rat se nastavlja, pa da li oko blaga, ili oko Jelene, ili oko svega.
Po nekim priĉama, meĊutim, Jelena za sve to vrijeme uopće nije ni bila u Troji nego u Egiptu. Gdje je, u stvari, bila? Gdje je, u stvari?
Mara milosnica
Ljepota je uvijek ugroţena u svijetu, divljenje koje izaziva nije dovoljna zaštita za nju. Mara, milosnica Veli-pašina, jedno je od najljepših lijepih bića u cjelokupnom Andrićevom pripovjedaĉkom opusu. Prikaz njezine propasti u svijetu izmiješanih konfesija, surovosti, primitivizma i svakojake skuĉenosti, istovremeno je prikaz procesa u kojem Mara gubi zdrav razum, a ĉije faze su obiljeţene scenama u kojima ona vidi zle, izopaĉene obrede. U svijet u koji se ukazuje kao potpuno zao, Mara gubi posljednji oslonac kada, preko nje, biva povrijeĊena uspomena i na njenu majku, kao "milosnica". Marin krah posredno je umjetniĉki protumaĉen i paralelno naslikanim nesretnim sudbinama drugih ţena. Ţalost kao jedina moguća reakcija na Marinu propast do kraja je pojaĉana time što i rijeĉ, kojom bi bila izraţena njena iskonska ĉednost, biva prekinuta. Ali, stradajući kao "turska milosnica", tj.. naloţnica Veli -paše, za ĉitaoca se Mara preobraţava u milosnica kao najdraţe biće. Utoliko, i samo utoliko, umjetnost moţe djelovati iskupljujuće. ________________________________________
Ljepota je ugroţena, uvijek. U nekim vremenima, okolnostima, zajednicama, ugroţenost lijepog bića postaje potpuna, bolnija i neprihvatljiv ije nego manje-više uobiĉajen izostanak sreće, izvjesnost nesreće, osujećenost s malim ili nikakvim izgledima na povoljan preokret. Negodovanje koje ovakva ugroţenost izaziva i odbijanje mirenja s njom dodatno se pojaĉavaju kad ljepota nekog bića postane prijetnja samom njegovom opstanku, razlog propasti. Tuga koju donosi obuhvatni
uvid u stvari ovoga svijeta produbljuje se tad do potpune ţalosti. Ţivotu, doduše, uvijek nešto prijeti. Potpuno od svake opasnosti osiguran ţivot moţda više ne bi ni bio ţivot. O tome je dopušteno, pa i poţeljno razmišljati, sve ako se pritom i ne doĊe do neospornih zakljuĉaka. Ţivot shvaćen kao pustolovina koja podrazumijeva mnoge rizike shvaćen je u svojoj punoći i širini. Ali zar - kada se sve to zna - ne bi trebalo da ga upra vo ljepota ĉuva i štiti od onog što ga podriva i unazaĊuje? Zar da i ona, ili ĉak ona prije drugih stvari, bude izazov zloj kobi, uzrok patnje i smrti?!
Kada izaziva divljenje, ţudnju pomiješanu s poštovanjem, ljepota pruţa zaštitu kakvu ništa drugo ne moţe pruţiti. U tome je njena neusporediva moć sve dok divljenje traje. Ona je u isti mah izraz povlašćenosti nekog bića i ono što unaprjeĊuje njegov ţivot u svijetu. To se najbolje vidi kada je doţivljaj ljepote zbog neĉeg u neskladu ili sukobu sa smislom za pravednost: ljepotu je teţe prezreti ili osuditi nego ruţnoću, ĉak i kada postoje dobri razlozi za osudu ili preziranje lijepog bića. Da bi prema lijepom biću bio praviĉan kao i prema svakom drugom, ĉovjek mora posebno da se napregne ili barem usredotoĉi. Ţudnja kakvu budi ljepota nije nuţno udruţena s poštovanjem; divljenje nipošto nije 34
jedino što ona izaziva. Ţelja ili poţuda nisu nuţno praćene ljubavlju ili makar zaštićujući obzirima. Tamo gdje je ljepota nepriznata, prešućena ili osumnjiĉena vrijednost, mogu se oĉekivati svakakve nesreće. Umjesto da bude izvor zadovoljstva i uţivanja, ljepota djeluje kao poticaj postupcima koji vode gubitku onog što nelepo bića gube teţe ili nikako i ne gube, jer se od njih ne oĉekuje ono što se od lijepih oĉekuje, koliko god da i ona, u svojoj neleposti , podlijeţu svakakvim oštećenjima i bivaju upropašćivan na razne naĉine. Prednost ljepote pretvara se u nedostatak tamo gdje caruje skuĉenost. Pitanje je moţe li lijepo biće ikada dovoljno razviti svoju socijalnu inteligenciju i na odgovarajući naĉin se obuĉiti u spravljanju i primjeni ţivotnih protuotrova koji će ga štititi od zavisti, zlobe, ljubomore, surevnjivosti, mrţnje ili brutalnog nasrtanja kao vidova ispoljavanja skuĉenog i pomraĉenog ţivljenja. Ako je u tome potpuno neobuĉeni, postradaće, nerijetko iu sluĉaju kad postoji nekako uspostavljena socijalna norma, koja valja osigurati zaštitu svakom. Sama norma, bez odgovarajućih strategija izmicanja i prilagodbe, nedovoljna je. Ĉime saĉuvati ljepotu od presude koja u svakom njenom svjetlucanju vidi kaţnjivu obest, gdje je skloniti od bijesa koji se krije iza takve presude, da se o tuposti onih koji su za ljepotu ionako slijepi ništa i ne pita ...? U skuĉenim prilikama i zajednicama uvijek je više onih koji ljepotu n e vide ili, ako je vide, nisu spremni ni opremljeni da joj priteknu u pomoć kad postane predmet agresivne poţude i grabljenja, nego onih koji joj se dive i hoće i mogu je njeguju, ĉuvaju i - ako ustreba - brane i spašavaju. Ljepoti je teško u svijetu, au skuĉenom svijetu, muĉenom zlom i nesrećom, lijepom biću je posebno, ĉesto neizdrţljivo teško. *
Mara je po svemu jedno od najljepših, ako ne moţda i najljepše lijepo biće kod Ive Andrića. Ĉitaocu se ona ukazuje viĊena sladostrasniĉkim okom inaĉe sumornog, bolešću i mnogim doţivljenim zlom naĉetog Veli -paše. Njemu ne treba više od jednog pogleda u prolazu na djevojku "ispruţenu i poleglu po ćepenku" (96) [Ivo Andrić, Jelena, ţena koje nema, Sabrana djela Ive Andrića, knjiga sedma, Zagreb, 1976.], Dok, "kleĉeći i odupirući se jednom rukom ", pruţa onu" drugu za nekom tepsijom "(96), da bi ocijenio da je ona nešto izuzetno, što ga još moţe pokrenuti i zanijeti, te traţi da je naĊu i dovedu mu je za naloţnice. S obzirom da je u Bosnu došao bez harema, takva njegova ţelja je u izvjesnom smislu razumljiva, as obzirom na poloţaj koji u tom trenutku ima, takvom njegovom prohtjev malo šta stoji na putu, utoliko prije što Marino porijeklo i socijalni poloţaj ni inaĉe ne bi osiguravali neku veću zaštitu. Ukoliko se ĉitatelj na Maru usredotoĉi prije svega kao na lijepo biće, za njega će od ogromnog znaĉaja biti saznanje da postoji pravi, Goetheov jezikom govoreći, zvjezdani ĉas njene ljepote, "pravo vrijeme" (97), i da je on na poĉetku priĉe zatiĉe upravo u tom ĉasu; i drugo, ne manje vaţno, da je ljepota Marina izgledala neuništiva. Razmišljati o pravom ĉasu neĉije ljepote ne znaĉi razmišljati samo o njenom vrhuncu. Potrebno je znati za koga ta ljepota postoji u svijetu, ĉijem se oku otvara, kome i pod kojim okolnostima se ukazuje. Ne samo, dakle, da svi trenuci u ţivotu lijepog bića kao lijepog nisu isti, već isto vrijedi i za ţivot onoga tko ljepotu vidi i biva izloţen 35
njezinom djelovanju. Utoliko pravi ĉas u ovom smislu nije nešto "objektivno", za svakog isto, već ovisi od susreta lijepog bića i onoga kome je ono lijepo. Ĉitalac o pravom ĉasu Marine ljepote - djevojci je nepunih šesnaest godina - saznaje preko Veli-pašinog doţivljaja. Njegovo ĉulo u ovim stvarima je toliko istanĉano da mu ĉini mogućim da razmišlja o rokovima koji se mjere već i mjesecima. Veli -paša je veoma zadovoljan što je Maru otkrio baš tad kad ju je otkrio. "Da ju je doveo prije ne bi valjalo, a tri-ĉetiri mjeseca kasnije, ĉini mu se, već bi precvala." (97) U svemu je najvaţnije ovo "ĉini mu se"; susret je, ako se poĊe od Veli -pašinog dojma, savršen i, sudeći samo po njemu, trebalo bi biti radostan za oboje ili bar da obeća nešto radosno. Pogoditi upravo onaj ĉas u neĉijem ţivotu koji izgleda tako izuzetan da se ne moţe mjeriti ni s jednim drugim, bilo ranijim, bilo onim koji će nastupiti samo neki mjesec kasnije, to se moţe zahvaliti samo velikoj sreći. Ako je Veli -paša taj ĉas pogodio, nije ĉudo što se u njemu budi ljubavna strast, što se cijelo njegovo biće razbuĊuje. I Mara je, za svoju nesreću, upala u 'pravi ĉas' njegovog ţivota, inaĉe već uveliko u opadanju, onaj kad on moţe vidjeti kao izuzetnu. No, za Veli-pašu, koji jedini o svemu odluĉuje, jedini ima moć, i jedini doista uţiva, susret s Marom ipak nije takav da bi se pretvorio u trajnu, ĉvrstu i nepokolebljivu vezanost bilo koje vrste. Andrić je taj odnos prikazao u raznim aspektima, dajući i poneku neposrednu ocjenu kakav je iu ĉemu se sastoji. Kada ĉitatelj sagleda cjelinu tih aspekata, vidi da, s pašine strane, u tom odnosu ima neke umorne poţude, mirnog zadovoljstva kakvo, onom ko umije da uţiva, donosi prisustvo mladog, lijepog, a preplašenog stvorenja, svojevrsne njeţnosti i brige, koje se miješaju s pokroviteljskom nadmoći, a ima, u zametku, ĉak i uvaţavanja Mare kao liĉnosti, neke obzirnosti prema ţivoj ljudskoj duši u njoj, o kojoj takoĊer valja misliti. MeĊu izravno formuliranim kvalifikacijama njihovog odnosa najznaĉajnija je ona da se, "u prikrivanoj i nikad neizreĉenoj uzajamnosti, koja se sve više razvijala izmeĊu njih" (102), Veli-paša sam sjetio Mara osjeća potrebu da ide u crkvu, upravo stoga što se , kao njegova naloţnica, osjeća kao velika grešnica, i šalje je na misu. Na koji naĉin mu je stalo do nje postaje još jasnije potom, u sukobu s fra -Grgom, koji Maru, u crkvi, isto kao i ostala pastva, izlaţe prijeziru. Veli -paša prijeti fra-Grgi, jer njegov jezik je jezik nasilja, i drugaĉije on sa ljudima opći u svijetu samo po izuzetku. U tom sporu, turski moćnik s gnjevom će dobaciti fratru: "Što ti imaš s njenom dušom?" (104) Kasniji razvoj dogaĊaja pokazuje da fra Grgo i cijela njegova katoliĉka, odnosno kršćanska zajednica doista s Marinom dušom imaju još manje, i manje je razumiju i štede, nego Veli -paša. Osnovni raĉun Kristov, ljubav i milosrĊe prema bliţnjima, iznevjereni su u 'svijetu' ove pripovijetke, pa je tako iu Marinom sluĉaju. Pravi, iako ne i poĉetni uzrok njene propasti jeste neskrivena ili slabo skrivana okrutnost prema duši onoga ko je zgriješio protiv obiĉaja i normi skuĉenih, uz to i konfesionalno izmiješanih zajednica. Potpuna bespomoćnost takvog 'grešnika' i nepostojanje bilo kakve slobode izbora u odluĉivanju o sebi, pri tom, nedovoljno se ili nikako ne uzimaju u obzir. Milostivost i saţaljenje osjetit i pokazati, donekle, i zakratko, samo oni koji su i sami u vrlo nepovoljnom poloţaju. Poslije prvog incidenta koji je Mara doţivjela u crkvi, "paša je isprva nagonio da ide, 36
ali je poslije i sam zaboravio na to. Jer, i on je u posljednje vrijeme bivao tmurnije, i sve se više gubio u zamišljenom ćutanju." (106) Briga njegova za Maru postoji, ali je nepotpuna, nedovoljna. No, ne samo da skrb Veli- pašino o Marinom duševnom miru
nije previše uporno, ono je i neadekvatno. Silom i prijetnjama ne moţe se osigurati, odnosno iznuditi da Maru u crkvi ne gledaju poprijeko, kao na sablazan. Osjećaj krivnje ne išĉezava niti se smanjuje samim fiziĉkim prisustvom u crkvi, ĉak i kad bi se ono silom osiguralo. Osjećanje izopštenosti i odbaĉenosti tako bi se samo još pojaĉalo. Ĉime je pašin odnos prema djevojci, osim ovoga, u bitnom saodreĊen osvjetljava i to kako, uz odgovarajuće prijetnje, on fra -Grgi najavljuje da će Mara ponovno doći u crkvu. Veli -paša ne kaţe ona će doći, već ono će doći (105). U toj zamjenici srednjeg roda sadrţana je i izraţena ambivalencija njihovog odnosa. Veli paša drţi do ove djevojke jer ona pripada onoj vrsti "ţenska koju je on uvijek traţio, i naroĉito cijenio, i koja ga je jedino još privlaĉila" (97), ali se, dabome, osjeća i kao neko ko je mnogo iznad nje , i to ne stoga što ona pripada inovernoj raji (uviĊavnosti prema njenoj "duši" ima on više nego njeni istovernici), pa ni zbog velike razlike u godinama (ova je, prije, izvor neke rasijane dobrote prema njoj), već zbog samorazumljive, nereflektovane oholosti turskog moćnika, koja se na grub i osion naĉin ispoljava prema svima, a, u danim okolnostima, prema uspaljenim, pred austrijsku invazuju zbunjenim i uplašenim bosanskim muslimanima pogotovu. Iako potpuno u pašinoj vlasti i sasvim nemoćna da utjeĉe na svoju sudbinu, nesposobna ĉak da o tome bilo šta pro zbori, Mara sagledava ono bolje njegovo lice, u usporedbi s onim koje pokazuje drugima - najbolje, i dobiva od paše onoliko paţnje (paţnje profinjenog sladostrasnik ), koliko on uopće prema nekome moţe pokazati. Kad je ostavlja, napuštajući Bosnu, on se brine za njene troškove i gleda da je koliko -toliko osigurati za budućnost. Djevojka, naravno, ne misli, niti moţe misliti na"Troškove". Ona je za pašu vezana svojom sramotom. "Vodi konje i sluge i pse, a nju ostavlja." (118) U tome, meĊutim, i jeste tragika njenog graniĉnog poloţaja. Bez konja, slugu i, naroĉito, pasa se ne moţe. Mara za Veli -pašu nije naprosto stvar koja se nosi sa sobom. Ali nije ni neko bez koga, kao ljudskog bića, on više ne bi mogao. Mara je ono. Ona to ne moţe da razumije i prihvati. Pašin odlazak iz njenog ţivota i nejasna obećanja za budućnost nisu osloboĊenje za nju. Jer, s kim ostaje?! Nemogućnost da shvati i prihvati da on odlazi a nju ostavlja utoliko je jasnija što razvoj njihovog odnosa ima svojevrsnu dinamiku. Na samom poĉetku, Veli-pašina strast ispoljavala se kao ţelja da "dariva i usrećuje i štiti". (97) Nasuprot ovom nizu glagola, koji odreĊuju Veli -pašin odnos prema Mari kao u svakom pogledu pozitivan, stavlja Andrić drugi niz glagola, koji govore kako je to izgledalo s nje ne strane. Mara se "bojala paše, gadila one Sare Ţidovke (sluţavke pašine - D. S.), I stidila dana i svijeta". (98) Darivati, usrećavati i štititi stoji paralelno sa bojati se, gaditi se i stidjeti se. Marino postupno privikavanje na pašu i njegova milovan ja, njeni razgovori s njim i nijemi zagrljaji, sve to poĉiva najprije na ovom paralelizmu. Pašina naklonost i osjećaj odgovornosti u fatalnoj su nerazmjeru s Marinom bespomoćnošću. Postoje meĊu njima i trenuci ĉisto ljudskog kontakta. Kaţe se ĉak da je Mar a osobito zavoljela miris pašine koţe, da ju je taj miris sve više "privlaĉio, krijepio i veselio" (98) - ovaj niz glagola gotovo da na tren uspostavlja ravnoteţu s onim prethodnim: 'bojati 37
se', 'stidjeti se ',' gaditi se '- da je, poslije besanih noći, provedenih u plaĉu i grcanje
zbog jasne svijesti "šta je i ko je ona sada" (99), doĉekivala pašu s "bezglasnim smiješkom koji je sav od bijelih zuba i sjajnih oĉiju "(99). Sa svoje strane, paša, koji u svojoj orijentalnoj ukoĉenosti i zamišljenosti, voli da sjedi s Marom u suton, šuteći i pijući mastiku, dok po bistroj vodi u kristalnoj posudi pred njim plivaju dvije trešnje, otvoriće se u ponekom ĉasu prema djevojci ne samo kao moćnik i sladostrasnik. Takvi trenuci u suton nisu lišeni prisnosti. "Tek ako bi se on osmjehnuo i zaprijetio joj, kad bi poĉela grickati porub njegove košulje." (100 -101) U tom Marinom grickanju pašine košulje plastiĉno je nagovešten jedan od nemogućih, nesagledljivih, teško zamislivih puteva na kojima Mara ne bi morala propasti i ne bi propala. Nema nigdje
ni prisenka sreće u 'svijetu' ove Andrićeve pripovijetke. Ako ipak ima nekog makar kakvog njenog majušnog nagovještaja, koji će odmah biti prigušen i zgasnuti, onda je on u ovim veĉernjim, nijemim ĉasovima koje je Mara provela na Ve li-pašinim obnaţenim grudima. Veli-pašin doţivljaj Marine ljepote u pravom njenom ĉasu treba povezati s Pripovjedaĉev iskazima pri kraju pripovijetke o Marinoj ljepoti koja je izgledala neuništiva. Vanjske okolnosti koje su razlog Veli -pašinog odlaska, to jest austrijska okupacija Sarajeva, usmjerit i daljnju Marinu sudbinu. Sve će se ugaĊati tako da će njezina nesreća u jednom ĉasu postati prevelika a da bi je ona mogla podnijeti i ostati, pri tom, pri zdravom razumu. Doći će smrt, ali tek poslije duševnog sloma. Gore nego kod Ofelije ili Kordelija, jer će Mara prethodno roditi dijete, koje će i samo odmah umrijeti. Slomivši se duševno, "kao podsjeĉeni, strahovitom brzinom je opadala i ruţnjala, kopnila i nestajala vidno. Njeno lice, ĉija je ljepota izgleda la neuništiva, postade mršavo i grubo, ugasi se pogled, poruţnjaše usta. (... ) Izgledalo je nevjerojatno da tolika ljepota moţe propasti u tako kratko vrijeme. " (162-163) Ovo sad nije opis Veli-pašinog doţivljaja, nego izvještaj pripovjedaĉa koji je upuće n ĉitatelju neposredno. Marina ljepota, dakle, izgledala je neuništiva, ali ne stoga što se njome netko zanio, što su neĉija ţelja ili strast uĉinile da izgleda tako, ili što je takav dojam proistekao iz naklonosti, kako god da se ova inaĉe bliţe odredi (pošto o ljubavi u pravom smislu ovdje, naravno, teško moţe biti govora); naklonost kakva je Veli pašina, naime, iako moţda u manjoj mjeri nego ljubav, neće, dok traje, da zna za vrijeme i ono što ono donosi. Ali, ovdje nije rijeĉ o takvom istrzanja iz vremena ili sljepilu za njegovo korozivno djelovanje, do kojih dolazi uslijed osjećaja. Marina ljepota je, da se tako kaţe, stvarno izgledala neuništiva, neovisno od toga ĉije ju je oko gledalo i vidjelo, i sa kakvim osjećajima. Marina smrt i prethodno propadanje njene ljepote ne mijenjaju ništa u tome da je ta ljepota prije duševnog sloma izgledala neuništiva. Pošto se to pokazalo kao netoĉno i ljepota je, prije smrti, bila uništena, ostaje da se zakljuĉi da neprijatelj ljepote nije samo vrijeme, precvetavanja, Promašivanje 'pravog sata' ili, naprosto, starenje. Dojam da je ona neuništiva nije u vlasti vremena; kada razgrizajući uĉinak vremena postane vidljiv, taj dojam je već nestao. U Marinom sluĉaju pokazuje se da ljepota zavisi od otpornosti duše lijepog bića na zlo svijeta. Ljepota je ugroţena s podrivanjem ove otpornosti, ugroţavanjem duševnog zdravlja. Ono što oţivljuje i ozaruje neko lijepo biće, ĉineći ga lijepim, nije nešto naprosto tjelesno, mada od tijela 38
nije neovisno. Tu smo na toĉki na kojoj, iu ovoj pripoveci kao i inaĉe, vidimo da upravo ljepota lijepog bića umnogome ovisi od onog što odreĊuje naĉin njegovog postojanja, što usmjerava egzistenciju i rasvjetljava ili zamraĉuje horizont unutar kojeg ona sebe shvaća i moţe sebe prihvatiti. Marina sudbina govori nešto bitno o neuništivosti, odnosno o uništavanju ljepote. Ljepota lijepog bića nije neuništiva jer njegovi susreti s drugim bićima razaraju egzistencijalnu podlogu na kojoj ona poĉiva. Ostavljamo za sada postrani pitanje moţe li neko biće biti i ostati lijepo ako u njegovoj egzistencijalnoj podlozi nema niĉeg lijepog. Ali, ako su u toj podlozi razgrizeni neki osnovni njeni sadrţaji, treba oĉekivati da će, prije i neovisno od konaĉne propasti tog bića samog, nestati njegove ljepote. Mara je potpuno nepripremljena i neopremljena za svijet u kojem joj je suĊeno da ţivi, osim toga gotovo sasvim onemogućena u izborima koje bi svaki ĉovjek morao imati; ona je na zlo neotporna ţrtva. Ljepota ne samo da joj neće pomoći, ona je neskrivljen uzrok stupanja na strašan ţivotni put i brze propasti na njemu. Susret s Veli-pašom, u "pravo vrijeme", poguban je, naravno, za Maru, ali on sam još ne znaĉi propast; morate se susteknu razne druge okolnosti, osobne i povijesne, i da taj
tragiĉni susticaj aktivira bolan, pod bolom zapretan emotivni naboj, koji se tiĉe njenog roĊenja, majke i njene, tako reći, od nje naslijeĊene sramote, pa da Mara konaĉno poklekne i slomi se. U svemu tome ona ništa istinski ne razumije. Bez mogućnosti da išta suprotstavi raznim oblicima nasilja kojem je izloţena, ona ostaje iskonski ĉedna, "anĊeo boţiji". Pa ipak, prije nego što će sići s uma i ţalosno skonĉati, Mara će shvatiti nešto bitno: "... njoj poĉe polako da se otkriva istina o Pamukovićima: da su i oni muĉeni zlom i nesrećom, kao i svi koje je dosad poznavala , kao njena majka, Hafizadićka, i stari Ilija Garić, kao i Veli -paša, i baba anus; samo što oni to na svoj naĉin snose i kriju. " (138) Pripovjedaĉ koji zna sve, kako o onom što se zbilo, tako io onom što pojedini likovi pri tom misle i osjećaju, našao je za shodno da o ovome jasno i nedvosmisleno izvesti. Priĉa o Mari, Veli-pašinoj milosnici, priĉa je o nemogućnosti opstanka lijepog bića i
nepostojanju ljepote ţivljenja u svijetu svud i neizljeĉivo muĉenom zlom i nesrećom. Opstajanje u njemu je produţavanje zla i umnoţavanje nesreće. Ovakvo saznanje samo dodatno razara Marinu egzistencijalnu podlogu. To nije gorka
mudrost, koja moţe pomoći u snalaţenju meĊu raznim oblicima zla u svijetu ili koja, moţda, ĉak krijepi, onako kako otreţnjujući uvidi ponekad ĉine; za Maru je to izvorstrepnje od koje bi ona da pobjegne i skloni se negdje gdje stvari bolje stoje. Samo, gdje je to?
Na kraju, pred slom, Mara će izlaz potraţiti od Bogorodice, u svojevrsnoj viziji, koju je Andrić dao u samo nekoliko poteza. Cijela Marina tragiĉna egzistencija zgušnjava se u tih nekoliko reĉenica upućenih Bogorodici, u njima je istina Marinog bića. Djevojci koja gubi razum priviĊa se modri plašt brze zastupnice nesretnika ovoga svijeta pred Bogom, i ona pokušava da taj plašt navuĉe na sebe i tako se zaštiti: "Pokrij me, Gospo draga, ne daj! Zakloni me od svih, od svih ... svukud su me vodili, kod Turaka
i kod naših. Svuda su me gonili. Ništa ne znam. Nisam kriva. Ne daj me! " (161) Izlaza nema, propast je tu. Saznanje da su i svi drugi muĉeni zlom dio je tog bezizlaza. Da bi takvo saznanje pomoglo da se barem nekako opstane, neka bude iu 39
nesreći, kao Jela ili Nevenka, bile bi potrebne neke pretpostavke, kakve u Marinom sluĉaju ne postoje, neophodni s u egzistencijalni potpornji kakvi njoj nisu bili dati. Njena propast je ujedno i višestruko skrnavljenje iskonske ĉednosti bića tako lijepog kako je ona lijepa, i utoliko joj odgovara jedino potpuna ţalost, kad se o njoj ĉitati. Mari se svijet u kome se našla ĉini obiljeţen zlim obredima, to jest obredima u kojima se sluţi zlu. Duševni krah ovog lijepog bića ne nastupa odjednom, on je kraj jednog procesa. Taj proces zapoĉinje kada Mara bude odvedena Veli -paši, dakle istrgnuta iz svog prvobitnog 'prirodnog' okruţenja. Od tada njena duša postepeno popušta, ne nalazeći mogućnosti da se saţivi sa svijetom u novim prilikama: s njihovim promjenama ţivot u njemu postaje joj sve manje snošljiv, dok na kraju ne doĊe "konaĉan udarac" (159), to jest rijeĉ koju Mara nij e smjela nikada ni da izgovori, a kad je ta ubilaĉka rijeĉ milosnica izgovorena, nije više mogla ništa da podnese. Bijeg u viziju Gospe, od koje djevojka koja ludi oĉekuje pomoć i spas, postaje neminovno. Stvarnost u kojoj se ţivi je stvarnost zla, kojoj nasuprot, kao neki izlaz, stoji još jedino stvarnost priviĊenja Bogorodice iz dolaska crkve, upoznate u djetinjstvu. Posljednju obranu od groze ţivota i nasrtaja ljudi pruţa biće koje je u svemu milostivo i dobro, ali izvan realnosti, u kojoj je ĉak i puki opstanak postao nemoguć. Obredi trebaju sluţiti pozitivnom osmišljavanju svijeta, tako što uvode u prostor sakralnog i neugrozivo dobrog; oni usmjeravaju pogled ka takvom dobru iu obiĉnom, svakodnevnom ţivotu ĉine ono sveto prisutnim, simboliĉno ili stvarno, kako tko već shvaća. I neizbjeţne nesreće dobivaju na taj naĉin neki smisao, postaju snošljivije, nalaze neko shvatljivo mjesto u ekonomiji dobra i zla, a ono opasno, destruktivno,
nepojamno i smrtonosno koje donose, odnosno kojim su nošene, biva manje ili više sputano i ukroćeno: okretanje ka neugrozivom dobru potiskuje prijeteće zlo, imaginativno, pa time, dakle, i stvarno.
Zla koja snalaze Maru uvlaĉe je u proces koji se mora završiti njezinom propašću već i zbog toga što ona pojedinim scenama koje vi di ili je prisiljena u njima sudjeluje poĉinje pripisuje karakter obreda, ĉija je funkcija, meĊutim, suprotna onoj koju obred ima. Pogled se tu ne usmjerava ka dobru, već je prikovan za zlo, ti 'obredi' ne sluţe lakšem saţivljavanju sa svijetom, već ga ĉine strašnijim i odvratnijim; stvari ne zadobivaju smisao, već postaju neprozirne i većma prijeteće nego prije. Uostalom, tu se zapravo i nema posla s obredima, nego to svojstvo Mara pridaje neĉemu što, inaĉe, drugima moţe izgledati ĉudno, strašno, odurno i gadno, ali ne i kao nekakvo izokrenuto ĉinodejstvovanja. Vjerojatno nije moguće suoĉiti se sa svijetom kao potpuno iu svakom pogledu zlim Vjerojatno nije moguće suoĉiti se sa svijetom kao potpuno iu svakom pogledu zlim, a ostati u njemu. Kritiĉki, trezven, dakle prosvećen um uvijek vidi relativnost zla. Ĉovjek je utoliko bliţi porazu ukoliko je manje opremljen i pripremljen da gleda i rasuĊuje trezveno i kritiĉki. Stavljen u poziciju potpune bespomoćnosti i trajno osujećen u svakom pokušaju da se prilagodi i saţivi sa nametnutim mu prilikama, on će gubiti kritiĉnost i sposobnost za trezvene procjene. Oĉaj moţda i više utjeĉe na razum nego što razum utjeĉe na oĉaj. I prije nego što oĉaj postane potpun, a pogotovu kad je takav, traţe se iracionalni izlazi iz nesreće i poraza. Ludilo je jedan od takvih "izlaza" 40
iz svijeta zla za koje se od jednog sata više ne vjeruje da moţe savladati razumom ili se nekako drugaĉije izbjegne. Scene u kojima Mara vidi zle obrede su, otud, simboliĉki izraz stvarnog zla kome je ona doista izloţena i pred kojim je bespomoćna, ali su istovremeno i njenom vlastitom, već podriven dušom u 'obrede' preosmišljeni ruţni ili ĉudni prizori, jer se tako ono što je neizdrţljivo i nemisliva ipak nekako privodi svijesti, a naime da je svijet u svemu i sav potpuno zao. Drugaĉije to Mara, oĉito, ne moţe obraditi ni duševno, ni duhovno. Ona je lijepo ali neprosvećen biće, u svijetu konfesionalne uskogrudnosti i fanatizma, neznanja i surovosti. Prevedena, sa svoje ljepote, preko granice koja dijeli konfesije, preoteta iz ne baš zavidnog 'poĉetnog'
poloţaja Hafizadićkine kćeri, da bi se našla u poloţaju dragog bića, koje će, meĊutim, od Veli-paše biti odbaĉeno, ona je ţrtva i uskogrudnosti , i neznanja, i surovosti, a posredno, naravno, i fanatizma. Nije, izmeĊu ostalog, sluĉajno, u 'svijetu' ove pripovijetke, ni to da Maru sahranjuju upravo u trenutku kada na pogubljenje pored
groblja vode najzadrtije meĊu fanatiĉnim muslimanima, koji bi da pruţe otpor Nadirućoj kaurskoj sili. Paţnju ono malo sluţinĉadi što je došlo da isprati Maru sa ovoga svijeta odvlaĉi upravo prizor tih osuĊenika. Time se samo upotpunjuje dojam da se Marina osobna sudbina presijeca sa povijesnim zbivanjima, ĉega ona nije, niti moţe biti svjesna, pogotovu ne ako je potrebno sagledati i proniknuti šire povijesne okvire, daleke veze, dugo pripremane pojave i njihove uzroke. Nitko meĊu likovima ove pripovijetke, uostalom, nema takvu sposobnost ni mogućnost. Prave obrede, koji prizivaju dobro i sveto, ĉovjek zatiĉe u svijetu i njihov smisa o je unaprijed odreĊen, o njemu se ne pitamo: vjerujemo u njega, manje ili više, ukoliko u obredima sudjelujemo. Ono, meĊutim, što se Mari ĉini da je obred, naopak i zao, jeste to samo za nju, kao objava nesavladanog i nesavladljivog zla svijeta, te je, otud,
nešto nerazumljivo, tajanstveno i nepoznato. Treba obratiti pozornost na pridjeve koje je Andrić upotrijebio u ĉetiri varijacije ovakve objave svjetskog zla Mari, koja se njoj ukazuje kao sluţba koja se sluţi zlu. Tim varijacijama, motivacijski gledano , naznaĉene su postaje na putu Marine propasti. Veli-paši neki lišaj razjeda lice, i kad noću ostane sam, on ga maţe nekakvim lekarijma, uzalud pokušavajući odstraniti to što ga nagrĊuje. Mara ga pri tom krišom promatra i "doĊe joj kao da on to obavlja nerazumljiv obred, i sluţi sluţbu neĉem što je tajanstveno, jezivo i posve zlo" (102).
Videći, kasnije, pijanu i napola izludelu baba - Anuš kako se uzalud trudi oko silovane i obeznanjene djevojĉice, Mara, koja je tu pobjegla misleći da se nekako spase, susr eće se s novom objavom zla. "Nije mogla da razumije ništa, ali je osjećala da se tu vrši nešto ruţno i strašno. I opet kao neka sluţba neĉem što je zlo, što zastrašuje i ubija." (130) Mara, naravno, bjeţi odatle ĉim svane. Ali, kuda pobjeći? Suoĉena s fra-Grgin prijekorima i neodmjerene, gnjevnim pogrdama, poslije kojih je on tjera da se zajedno mole, Mara ĉak i tu, pri obraćanju svetoj Mariji, ima isti doţivljaj. "Njoj se uĉini da i on to nešto tajanstveno radi i nekom sluţi, a samoA samo on zna kome. "(133) Molitva, koja joj je nešto poznato i trebalo bi djelovati umirujuće, preokreće se u opako sluţenje, koje je, razumije se, njoj nerazumljivo i zastrašujuće. U Marinom duhu već oĉigledno djeluje nešto što je prisiljava da na ovaj naĉin preosmišljava ono što joj se dogaĊa. Onome što je doista, samo po sebi, za nju zlo, 41
prijeteće, ugroţava je, poniţava, zastrašuje i zastire svaki bolji izgled, pridaje ona smisao sluţbe zlim i, pri tom, nepojamnim silama. To ĉemu su ovakvi 'obredi' posvećeni mora, svakako, onome tko u njima uopće vidi obrede biti i ostati nepojamno. Odakle djevojci poput Mara snaga da toĉno shvati prilike u koje je baĉena i prevaziĊe ih, ili, što bi bilo vaţnije, snaga da ih prevaziĊe i pobjegne iz njih, makar ih i ne shvatila u potpunosti? Našavši se kod Pamukovića, Mara je na putu sad već izvjesnog kraha. Tu i relativno
bezazlena pojava engleskog konzula u susjedstvu (o kome je ĉula da se priĉa da je sulud jer noću pjeva, budi susjedstvo, okuplja oko sebe boţjak itd.. ), Izaziva kod Mare, u novoj varijaciji, dojam da se sreće s nekim naopakim obredom. "Promatrajući ga kako neprirodno uzdignute glave, obasjan, gleda prema zapadu, njoj se ĉinilo da i on to obavlja neki obred kome ona ne moţe naslutiti znaĉenje, a koji je ispunjava i onim obiĉnim strahom od svega što je vidila kod Veli -paše, baba - Anuš, fra-Grge ili Nevenke i, osim toga, još i nekom bolnom radoznalošću. " (155) Po treći put se javlja formulacija "da (i) on to" (vrši, odnosno radi nešto što je nerazumljivo i zastrašujuće). Sila koja Maru odvodi iz svijeta zdravog razuma i uopće svijeta nalazi, tako, neki zaobilazan izraz. To što ova sila djeluje na ovaj naĉin nije ĉudno ako je ona "tajanstvena", "jeziva", "posve zla", "ruţna", "strašna", "muĉna", "zagonetna", nenaslutljivog je znaĉenja ... "Što je glavno:" - to je zbilja glavno - "i ovdje je njena duša bila skrušena i satrvena (134)", kaţe pripovjedaĉ, komentirajući preokretanje zajedniĉke molitve s fra -Grgom u zli 'obred', koje Mara vrši, ili se ono u njoj vrši. Zlo je u 'svijetu' ove pripovijetke neosporno veoma veliko i obuhvatno, da se ne kaţe sveobuhvatno, ali ovakvo preokretanje je simptom Marine bolesti, pokleknuća, tragiĉna priprema za konaĉni slom kada bude imenovana kao milosnica. To je imenovanje koje ubija, jer aktivira 'kom pleks' vezan za majku, koja je takoĊer najprije bila naloţnica nekom Turĉinu, prije nego što je udata za maloumnog Iliju Garića. Za tumaĉenje pripovijetke ovo je kljuĉna toĉka. Kap koja prevršuju upravo su AnĊina rijeĉi, dok odvlaĉi svog pijanog muţa Šimun a od Mare na koju je nasrnuo: "Ovamo dolazi, nesretni sine. Treba ti turska milosnica!" (158) Pripovjedaĉ ne ţeli prepustiti ĉitatelju zakljuĉak o teţini ove kvalifikacije i njenom pogubnom uĉinku, iako bi se takav zakljuĉak dosta lako mogao izvesti iz cjeline priĉe: on te rijeĉi sam naziva konaĉnim udarcem. One to doista i jesu. Poslije tog imenovanja, u kojem se izrikom ponavlja osramoćujuće imenovanje Marine majke kao turske milosnice, u duši nesretne kćeri ne ostaje više ništa egzistencijalno zaštićujuć i, a pritom koliko-toliko uĉinkovito, odnosno ostaje još jedino idealna projekcija Gospe, neukaljane, neobesvećene, jer je nju nemoguće obesvetiti i ukaljati; kći i majka su izjednaĉene u sramoti. Identifikacija s majkom, koja je, inaĉe, za kćer prirodna, predstavlja izvor duševne snage i moţe biti spasonosna, u ovom sluĉaju postaje razorna, i to ne stoga što se uvreda upućena majci prenosi i na kćer, već što se uvreda upućena kćeri prenosi i na majku, na instancu majke, obesvećuje je i kalja, ĉime se lomi posljednji oslonac. Okolnost što je Mara prvi put rijeĉ milosnica ĉula kad je bila namjerno, u svaĊi, upućena njezinoj majci, dok je u njenom sluĉaju do toga došlo, da se tako kaţe, neizravno, imenovanjem nje kao turske milosnice, ništa ne mijenja na stvar i: ono nešto "modro, meko i rasplinuto, ali smrtonosno" (159) u toj rijeĉi djeluje. To je 42
imenovanje koje će je definitivno rastoĉiti i ubiti. Na Marinoj unutarnjoj pozornici preostaje još samo Bogorodica, ali već s one strane stvarnog, 'normalnog'. Ono št o je stvarno i 'normalno' odreĊeno je pridjevima koji prate opake 'obrede', kako ih je Mara doţivjela, pa se svijet uobruĉen tim pridjevima moţe saţeto ocijeniti kao tajanstveno zlo ili zlo tajanstvo. Iz njega se mora nekud, pa kuda god, tamo gdje postoji netko
dobar, svijetao i ĉist. Mara se tamo i uputila. Paralelno s Marinom nesretnom sudbinom prikazana je, manje ili više podrobno, nesreća nekoliko drugih ţenskih likova. Taj paralelizam uvjerava nas da ono što se zbilo s Marom nije iznimka, da propast, duševna i fiziĉka, u tom svijetu nije namijenjena samo izuzetnoj ljepoti, da je skrnavljenje onog što u svakoj ţeni mora se poštuje prije pravilo: stradanje lijepog bića jedno je od mnogih, nesreća meĊu nesrećama. No, Mara je, ipak, središnja figura. Njen ţivot moţe dobiti, u tumaĉenju, svoje najdublje odreĊenje tek kad se Sameri s onim što se dogaĊa drugim ţenama. Ovdje to odreĊenje vidimo kao neizbjeţnost da iskonska ĉednost i ljepota li jepog bića kakvo je Mara budu pokvarene, uništene. Taj svijet, na gran ici vjera, kultura, carstava, shvaćan kao zabit gledano s obje strane, zatvoren u sebe prema objema, ispunjen strahom, podozrenjem, nevjericom u bolju mogućnost, okovan praznovjerjem, pridavljen neznanjem i bahatim poluznanjem, s dugim pamćenjem da su nasilje i pritvorstvo jedino s ĉim se sigurno ima raĉunati, a dobra volja i iskrenost varke, kojima se ne smije nasjedati, taj i takav svijet ne da lijepom biću da opstane u njemu. Ĉudo je, meĊutim, u tome da se ono u njemu raĊa. Ne drugdje, nego tu. Tu ga nalazimo, meĊu drugim nesretnim bićima. Mara nije sama kad je rijeĉ o surovom nasrtanje na ţenu, o zloupotrebi, o erosu pervertiranom u agresivnost ili ţelju da se kinji, u ĉemu ima i nasilnike autodestruktivne ţelje (i potrebe) za vlastitom nesrećom; takva ţelja (i potreba) nalazi, ĉak ne ni pretjerano skrivena, u samom temelju jedne odreĊene kulture. Utoliko 'svijet' Mare milosnice moţda i nije geografski i povijesni strogo omeĊen, već je naprosto svijet, moguć uvijek i svud. Tu je, najprije, slika izrazite gnusobe silovanja djevojĉice, namamljene šećerom. (127) (Postoji izvjestan paralelizam izmeĊu tog prizora i onog u kome se ustanici, koji se spremaju da brane Sarajevo od Austrijanaca, zabavljaju sparujući pse (123).) Tu je, zatim, široko razvijena priĉa u priĉi o Nevenki i njezinom braku u kojem od samog poĉetka nema niĉega osim mrţnje. Za razliku od Mare, Nevenka je zakonita supruga jednog od Pamukovića, nije prekoraĉila (nije bila nagnana prekoraĉiti) konfesionalnu granicu i, što je najvaţnije, neobiĉnoj rugobnost svog braka spremna je da se opire vlastitom mrţnjom i agresivnošću, kao što je spremna i da se brani od nasilja. Sliĉno Mari, ona je suviše mlada i potpuno neopremljena da bi se suoĉila s pitanjem o zlu. Pa ipak, s njim se ona suoĉava uspješnije i neposrednije: ţiveći meĊu Pamuković, ona ima jednu stalnu misao - otkud toliko zlo (147), ne projektujući, pri tom, kao Mara, u ono što vidi neki poseban, da se ne kaţe ' viši ', obredni smisao. Nevenka je otpornija, zdravija, nema nasljedno opterećenje , koje se po Maru pokazuje kobnim kada bude dirnuto u uspomenu na majku. Naprotiv, u svojoj majci Nevenka ima
djelotvornu potporu. Pitanje: otkud toliko zlo? proteţe se, kao neka mraĉna duga, preko cijele scene ove pripovjetke i svega na njoj, ali ne djeluje na svakog isto 43
svojom nerazumljivom straviĉnošću. Za Maru, koja je bespomoćnije od Nevenke iu socijalnom poloţaju gorem od njenog, to pitanje je strašnije i nerazumljivije, nepodnošljivije. U mjeri u kojoj se moţe oĉekivati da će uopće biti dobiven, o dgovor na pitanje: otkud toliko zlo? pomalja se tamo gdje se presijecaju pojedine osobne sudbine, dakle ono egzistencijalno, s povijesnim. Razne pojedinaĉne egzistencije ukljuĉuju se, po pravilu bez jasne svijesti ili širih vidika i potpunijeg razumijevanj a, u povijesni trenutak, odnosno tijek. Sudeći po Mari milosnici, eventualnim emancipatorskim procesima u tom svijetu zaostalosti i konfesionalne izdeljenosti i zatucanosti, ne daju se nikakve šanse. Promjene donose katastrofe, kakva je Marina, a da pri to m onaj tko strada niti
šta zaista razumije i zna o toj vezi svog ţivota i povijesnih dogaĊaja, niti moţe nešto uĉiniti. Zlo je iu povijesti iu pojedinim ţivotnim tijekovima, jedno se meĊusobno uvjetuje drugim, ali to onima kojih se to tiĉe - Mari pogotovu - ostaje neprozirno. Ono što se donekle shvaća jest ono što je povijesni nasleĊeno, prije svega kad su posrijedi jazovi koji dijele konfesije, ali misao o meĊusobnom uvaţavanju, ako ne već i nešto više od toga, teško se tu i rijetko probija. MeĊutim, bolno jasno je svakako to da se i Mara i Nevenka poraĊaju dok nad Sarajevom gruvaju topovi. Njih dvije zdruţili je, u krajnjoj liniji, to što je Veli-paša napustio grad, jer je na nekom 'kongresu' odluĉeno da Turci prepuste Bosnu drugoj carevini. Ko tu uopće o tom 'kongresu' ima pojma i zbog ĉega bi trebalo da ga zanima šta je na njemu odluĉeno? Bilo kako bilo, Maru i Nevenku u tragediji spaja i to što će Mara jedno vrijeme dojiti Nevenkino dijete, ni ne znajući pravo to ĉiniti, budući da tada ona sama nije više pri sebi, a njeno vlastito dijete je već mrtvo i, bez obreda, sahranjeno pod drvo u kutiji od ĉavala. Dok su vani neredi, druga dojilja se ne moţe traţiti, a Maru je - da li upravo zato? ne moţe se povjerovati da je sve samo zato, ne moţe se pristati na t akvu svrhovitost dogaĊaja - stjecaj okolnosti doveo tu, desilo se da se i ona tu prije vremena porodila. Nevenkino dijete biva na taj naĉin spašeno, a ona, koja je do tada u svojoj novoj obitelji imala samo dušmane, poĉevši od svog muţa pa dalje, tako će se konaĉno inicirati u njihov svijet, postaće ravnopravna s ostalima, doĉekat ĉas osvetniĉkog trijumfa. Prije nego što umre, Mara će joj, bez svijesti, volje ili ţelje, pomoći u tome. Podjednako je, u ovom smislu, vaţan i lik Jele. Nju je, kad joj je bilo š esnaest godina, koliko ima i Mara, "unesrećio mlaĊi brat starog Pamukovića" (139), da bi, potom, ostala u toj kući cijelog ţivota kao sluškinja. "Uvela je rano i otupila potpuno" (139), saznajemo o njoj. Ukućani su se na nju navikli "kao na stvar" (139), i znali su joj ime samo zato što su je nekako morali dozvati kad im je trebala. Pri kraju pripovijetke, meĊutim, kada Mara treba roditi, kaţe se o njoj i sljedeće: "Jela, koja nikada nije imala svoje kuće ni znala šta je sreća i obitelj, koja je poznala muš karca jednom u ţivotu, i to samo kao zvjerstvo i uţas, bila je neobiĉno osjetljiva kad se radilo o djeci i porodu. " (163) U tome, dakle, ono da je "potpuno otupila" ne vrijedi. Njenom vajkadašnjem dojmu i iskustvu da su Pamuković i njihove sudbine "zlo ko je se ne da
promijeniti" (140), biće, kada pored sebe bude imala Maru i Nevenku, "dvije blagoslovljene ţene" (165), pridodano saznanje o prirodi zla, koje se i samo u njoj bez sumnje dugo kristalisao. Ono je priopćeno naratorov vlastitim r ijeĉima, i njeno je ali i njegovo, to je spoznaja koju joj narator daje da bi imao iz ĉijeg umjetniĉki 44
konkretizovanog iskustva da je 'preuzme'. U većoj mjeri nego Nevenkino pitanje o zlu, a mimo Marinih scena zlih 'obreda', ta spoznaja prestaje, dakle, da bude nešto što je iskljuĉivo osobno uvjetovano, mada se vidi iz ĉijeg i kakvog ţivota se raĊa, i zadobija univerzalno vaţenje. "Toliko zlo i tolika patnja, i još se sve, na svakom koraku, mnoţi i rasploĊuje!" (164) Ne bi li se, doista, trebalo ĉuditi tome? Uskliĉnik je tu. Mogu li, smiju li ţivot i toliko zlo da idu zajedno? Ovaj iskaz priziva u sjećanje ciniĉnu ţalopojku samog Ċavola, ali ne onog o kome je rijeĉ u ovoj pripoveci, već onog Geteovog, koji se jada da nikako ne moţe istrijebiti tu "ljudsku ţgadiju" (Faust, 1369), unatoĉ svemu što ĉini i pokušava, i ma koliko se trudio. Ĉovjeku je, govori on još na poĉetku komada, raspravljajući se s Bogom, dano ono što on naziva umom, ali je posljedica toga ta da je taj mali bog u svijetu "zverskiji od svake zvijeri". (Faust, 286) S druge strane, on sam pokušava ĉovjeku da naudi koliko god i ĉime god moţe. Pa ipak, kraj sveg zla koje ljudi nanose jedni drugima i onog za koje se stara 'Ċavo', nema pravog uspjeha, kakav bi Mefisto ţelio. Wie viele hab 'ich schon begraben! Und immer zirkuliert ein neues, frisches Blut. So geht es fort, man möchte rasend werden. (Faust 0,1371 ff.)
Kolike sam već pokopao! A stalno cirkulira neka nova, svjeţa krv. Tako to ide dalje, prosto da pobesnis.
Andrićeva Jela, sa istom ovom mefistofelovskom mišlju, premda, razumije se, drugaĉije artikulisanom, i veoma daleko od Mefisto ciniĉne ironije, naviknuta da istrajava u bolnom ĉuĊenju ili naprosto istrajava, ovaploćuje princip suprotan Mefistov. Ţivodajni, boţanski. Jela je ta koja će zaplakati nad Marin im grobom, iako godinama nije plakala, ali je, vjerojatno, vaţnije to da je ona ta koja se postarala da Nevenkino dijete naĊe hrane na Marinim grudima, kao što se, uostalom, cijelog svog ţivota starala oko svih koji su roĊeni u kući Pamukovića. Ona zna da se nema od koga oĉekivati pomoć i zato je pruţa ona sama. Ţivot, svaki, uvijek i po svaku cijenu, valja odrţati - Jela, "potpuno otupila" u ambijentu izneverenog i poništenog Kristovog naloga o ljubavi i milosrĊu, ali i "neobiĉno osjetljiva kad se radilo o djeci i porodu", jeste ta sila zbog koje bi Mefisto da pobjesni.
Ĉitatelj ne bez razloga moţe se upita hoće li se i tom najmlaĊem Pamuković, koga je Nevenka rodila, kao i "svakom od njih, kad doĊe u godine" (144), otvoriti ţiva rana na nozi ili ruci, ko ju će morati krije - da se o drugom zlu u budućnosti, koje se iz reĉenog i prikazanog moţe slutiti, i ne govori. Ali, tamni nagon je odveć snaţan, bolesna krv se takoĊer nastavlja, biološko pobjeĊuje. To što je u 'svijetu' Mare milosnice ljudsko dostojanstvo pogaţeno ili, najĉešće, ne moţe ni da se razvije i ispolji, makar u pobuni ili dubljem razumijevanju ljudske tragike; što se vjerski postulati, kod svih, shvaćaju primitivno i glupo, i sluţe ponajviše raspaljivanju mrţnje; što je to svijet bez utjehe i sasvim negostoljubiv za lijepo biće, u tome ništa ne mijenja. (Jedina koja od svih u tom 'svijetu' pokušava Maru nekako utješi i otvori joj neki bolji, spasonosni izgled po Veli-pašinom odlasku, jeste Ciganka Hamša. Sušta suprotnost njoj je fra Grgo, koji nema dovoljno teških rijeĉi i prijetnji za Maru. ) Pijani, r azvratni, bolesni, oholi, suludi, 45
slijepi za svijet od nadmenosti, nadmeni jer su slijepi, ustrašeni ili prezirom sleĊeni i ostrvljene, bandoglavi i preki, ljudi uništavaju jedni druge, lijepo biće nema meĊu njima što traţiti. Svejedno, ţivot se svakako nastavlja. Kao što je vaţno uoĉiti ulogu rijeĉi koja ubija, tako je u tumaĉenju Mare milosnice podjednako vaţno uoĉiti da je rijeĉ koja na kraju treba da izrazi suštinu Marinog bića presjeĉena. Da je izgovori, dato je sluzi Marijanu. On se "pored Šimuna na Kiseljaku odao piću, bio je lak na suzi i govorljiv". (169) Takav ĉovjek dobio je vaţnu ulogu: oproštajne rijeĉi nad humkom su njegove: "- Eh, eh - uzdisao je i zastajkivao, ne znajući upravo ni sam šta hoće reći - eh, zakopamo grješnici, zakopamo sirotu. Svak je ponešto uzeo od nje, a nikog da je poţali i suzu pusti nad njom. Eh, pusto ! " (169) Potom, meĊutim, u trenutku pribiranja, kada istina Marinog ţivota, toga u svemu nesretnog prisustva na svijetu, sama dolazi na usta, Marijan "odjednom briznu i
teškim jezikom, koji se grĉio od plaĉa, viknu, jauknu gotovo, kao de nešto neoĉekivano i strašno otkriva i priznaje: - Jelo, anĊela smo boţijeg zakopali, anĊe ... "(169) U tom trenutku, kad Mara nije više ni grešnica, ni sirota, i kad, u jauku, nema dvojbe šta Marijan "hoće da kaţe", Jela, brišući posljednju suzu, "naglo i grubo" (169) prekida njegovu rijeĉ. Novi ţivotni zadaci ĉekaju i valja se okrenuti njima. Ova presjeĉena rijeĉ Marijanova pojaĉava turobnost priĉe do krajnje granice. Mara kao anĊeo, u svojoj anĊeoskoj ljepoti i nevinosti, ne samo da nema mjesta na zemlji, ona iu neĉijoj rijeĉi teško moţe opstati, makar onoliko koliko ta rijeĉ traje. I ona je presjeĉena. Naravno, pored te presjeĉene rijeĉi, na kraju, ostaje i pitanje koje imamo prvo da postavimo sagledavajući cjelinu pripovijetke: otkud takvo, lijepo, tako lijepo biće, kakvo je Mara, u takvom svijetu? Proizvodi li njeno prisustvo u njemu, budući da je jednom neopozivo bila, nešto, makar neuhvatljivo i neizrecivo, ako već ne neki uhvatljiv trag, neki iskupljujuću smisao, neku izraĉunljiv posljedicu? Milosnica znaĉi ţensko ĉeljade koje sluţi za nasladu i uţivanje, ali znaĉi i najdraţe, najvoljenije biće. I bez vidljivog traga u svijetu, Mara, Veli-pašina milosnica, postaje, za ĉitaoca, upravo ovo drugo. Nesreća se u tom preobraţaju ne iskupljuje, kao ni neprozirno zlo. Ali, umjetnost toliko moţe.
46
