1
Poul Anderson – Hodnici Vremena
2
"Stigao vam je posjetitelj," reče čuvar i okrene ključ. "Što? Tko?" zbunjeno upita Malcolm Lockridge ustajući s ležaja. Ležao je ovdje satima, pokušavajući pokušavaj ući čitati či tati neki stručni struč ni priručnik, ali uglavnom je buljio u neku napuklinu napukli nu na n a stropu, s tropu, dok su su mu misli bile natopljene natopljene gorčinom. gorčinom. Ako ništa drugo, buka i smrad iz drugih samica previše su ga smetale da bi bio u stanju misliti na išta određeno. "Ne znam." Čuvar cmokne jezikom. "Jedna lijepa žena." žena." U njegovu njegovu glasu glasu osjećalo osjećalo se više poštovanja nego obično. ob ično. Zainteres Zaint eresiran iran,, L Lockri ockridge dge pođe prema vratima. vrat ima. Gotovo Goto vo instinkt inst inktivno, ivno, čuvar se odmakne jedan korak. Mogla bi se čitati njegova misao: 'Oprez! Ovaj tip je ubojica.' Doduše, Lockri Lockridge dge nije izgled izgledao ao opasno opasno.. Bio je srednjeg srednjeg rasta, rasta, kratko kratko podš podšišane išane,, pepeljaste pepeljaste kose, plavih plavih očiju, i uska tupasta nosa, i ništa na njemu nije pokazivalo ništa više osim da ima dvadeset šest godina. Ali za razliku od vršnjaka, njegove grudi bile su razvijenije, ramena šira, udovi snažniji, a kretao se poput mačke. "Ne boj se, sinko," podsmjehnuo se. Čuvar pocrveni. "Pazi se, hvalisavce." Do vraga, pomisli Lockridge. Zašto ga uopće izazivam? Bio je sasvim pristojan prema meni. Uostalom, da vidimo tko me to traži. Njegov Njego v bijes je splasnuo splas nuo dok je koračao korača o hodnikom. hodniko m. U beskra bes krajno jnojj jednol jed noliko ikosti sti tije ti jekom kom prote pro tekla kla dva tjedna svaka svaka promjen promjenaa bijaše bijaše dobrodo dobrodošla šla.. Čak je i razgov razgovor or s odvjetnikom odvjetnikom bio izvjestan događaj, premda bi nakon toga proveo besanu noć, razljućen njegovom potpunom bezvoljnošću da se bori za svoga svoga klijenta klijenta.. Golicalo Golicalo ga je pitanje tko bi to mogao danas dolaziti. Njegova majka je već otišla natrag u Kentuckv. Jedna zgodna žena — njegova djevojka, već ga je posjetila, bila je ljubazna, ali bilo je nečeg morbidnog u njenom "Kako si samo mogao i on nije očekivao vidjeti je ponovno. ponov no. Možda neka novinarka? Ne, svi mjesni listovi su ga već v eć intervjuirali. Ušao je u sobu za posjete. Prozor otvoren prema gradu, prometna buka, park preko ulice, opet prolistala prolis tala stabl st ablaa i prekra pre krasno sno plavo pla vo neb neboo pun punoo brzih, brz ih, malih mal ih oblak obl aka, a, dah proljeća prolj eća Srednjeg Srednj eg zapada zapad a — sve je to djelovalo djelov alo na njega tako da je smrad iz samice samic e sad bio dvostruko dvostr uko odvratniji. odvrat niji. Nekoliko Nekoli ko čuvara nadgledalo je one koji su sjedili za dugim stolovima i međusobno se došaptavali. došaptavali. "Ovamo," reče Lockridgeov pratilac. On se okrene i ugleda je. Stajala je pokraj obilježene stolice. Srce mu je brže zakucalo. Moj bože! Bila je gotovo njegove visine; u jednostavnom, nježnom i skupom kostimu izgledala je poput prvakinje u plivanju ili božice lova Dijane. Glavu je držala visoko, a crna kosa joj je padala niz ramena, presavijajući se u raspršenim zrakama sunca. Lice — nije bio sasvim siguran u kojem dijelu dijelu svijeta je oblikovan oblikovano: o: lukovi obrva obrva iznad dugih i zakošenih zelenih očiju, široke jagodice, ravan nos s pomalo sjajnim nosnicama, kraljevska usta i brada, zagasiti zagasiti ten. Na trenutak, premda premda je sličnost bila slaba, s laba, prisjeti pri sjetioo se nekih neki h slikanja slikanj a s antičke anti čke okrete, okrete , boginje Labrvs, a zatim mu ostane vremena v remena da misli samo na ono što se nalazilo neposredno pred njim. Dijelom Dijel om uplašen, on joj priđe. "Gospodine Lockridge," reče ona jednostavno, jednostavno, ne kao pitanje pitanje.. Njen Njen nag naglasa lasakk mu ništa ništa nije otkrio; otkrio; imala je savršen izgovor. Glas joj je bio dubok, ali zvonak. "Da..." promrmljao je. "Ovaj..." "Ja sam Storm Storm Darroway Darroway.. Da sjednem sjednemo?" o?" Učinila Učinila je to kao da sjeda sjeda na tron tron i otvori otvorila la torbicu. "Želite " Želite li cigaretu." cigaretu." "Hvala," odgovori on automatski. Pripalila mu je Tiffanv upaljačem, ali sama nije zapušila. Činjenica da sad ima čime zabaviti svoje ruke opustila mu je dijelom živce. Uzeo je stolicu i sreo njen pogled na suprotnoj strani ravne površine koja ih je razdvajala. U vrtlogu misli pitao se, između ostalog, kakve veze ima netko takvog lica s jednim anglosaksonsk anglosaksonskim im imenom. Dobro, možda je prezime njezinih roditelja, koji su došli kao imigranti, bilo teško za izgovor pa su ga zato promjeni-li. promjen i-li. Ipak, u njoj nije bilo ni malo... poniznosti, ponizn osti, želje želj e za molbom, što bi se od takvih ljudi moglo očekivati. "Bojim se da nisam, ovaj, imao zadovoljstvo sresti vas ranije," promuca on. Zagledao se u njenu lijevu ruku: "Ovaj, gospođice Darroway." "Ne, dakako dakako da niste," niste," reče ona, promatraj promatrajući ući ga bezizr bezizraža ažajno jno.. On se po počn čnee meško meškolji ljiti. ti. Prestani, reče sam sebi, sjedne uspravno i pogleda je očekujući da nastavi.
3
Djevojka Djevojka se osmjehnula osmjehnula stisnutih stisnutih usana. usana. "Vrlo "Vrlo dobro," promrmlja promr mlja ona i zatim doda š apatom: "Vidjela "Vidje la sam članak o vama vama u čikaškim novinam novinamaa i vrlo me zainteresirao. Došla sam saznati više o tome; čini mi se da ste vi žrtva stjecaja nesretnih okolnosti." Lockri Lockridge dge slegne slegne rameni ramenima. ma. "Ne želim želim vam pričati pričati dos dosadn adnee priče, priče, ali to je istina. istina. Vi ste novinarka?" "Ne, nisam. Zanima me samo to da pravda pobijedi. Čudi li vas to?" upitala je podrugljivo. Razmišljao je. "Bit će da je tako. Postoje ljudi poput Erle Stanlev Gardner, ali mlada dama vašeg izgleda..." "Može na bolji način trošiti svoje vrijeme nego tjerati pravdu," osmjehne se ona. "U stvari, i meni samoj je potrebna pomoć. Možda ste vi onaj koji mi je može pružiti. Lockridgeu se zavrtjelo u glavi: "Zar ne možete iznajmiti nekoga, gosp... gospođice?" "Neke kvalitete ne mogu se tek tako kupiti; one su jednostavno urođene, a ja nemam načina otkriti ih drugdje." Njen glas se ispunio toplinom: "Recite mi nešto o vašem slučaju." "Zašto, pa čitali ste u novinama?" "Želim čuti vašim riječima. riječima. Molim Molim vas." "Bože moj, tu i nema mnogo toga. Jedne noći, prije dva tjedna, vraćao sam se iz knjižnice kući. Stanujem u prilično pustom pust om dijelu dije lu grada g rada.. Napal N apalaa me grupa grup a malol ma loljetni jetnika. ka. Pretpost Pr etpostavlja avljam m da su me htjeli htjel i isprebija is prebijati ti zabave radi ili zbog ono malo novaca što sam imao kod sebe. Međutim, ja sam im se suprotstavio. suprotsta vio. Jedan Je dan od njih tresnuo je pritom o pločnik i razbio glavu, glavu, a ostali su se brzo razbježali. razbježali. Ja sam odmah odmah pozvao pozvao policiju. policiju. Posljednje Posljednje čega če ga se sjećam je da sam optužen opt užen za ubojstvo drugog stupnja." "Zar se niste pozvali na čin samoobrane?" "Dakako da jesam, ali to mi nije pomoglo. Nije bilo svjedoka. Nisam mogao mogao identificirati nijednog od tih nasilnika, bilo je previše mračno. Osim toga, u posljednje vrijeme sam imao već putra na glavi. Bio sam upleten u jednu tučnjavu kad nam je nekoliko studenata pokušalo upropastiti jedan izlet. izlet. A sad suci kažu da sam s tim momcima vodio ogorčenu borbu. A ja sam se s amo branio, in ače bi me pretukli. Ja, stari ratni k, bio sam prisiljen prisiljen tući tući se sa žutokljunci žutokljuncima!" ma!" Njega Njega opet opet poplavi bijes i dones e mu gorčinu u usta. "Ma vra ga žutokljunci! Onaj koji je stradao bio je veći i dlakaviji dlakavi ji od mene. A, bogami, bogami, bilo ih je još desetak. desetak. Ali naišli su na tvrd orah." Prouč Proučava avala la ga je pogle pogledom dom.. On se prisje prisjetio tio svoga svoga oca, oca, dav davno no na farmi farmi u brdima brdima Kentuckvja, kako pokušava otkriti svojstva mladoga bika kojeg je upravo stekao. "Kajete li se?" upita ga ona nakon nekoliko nekoli ko trenutaka. trenutaka. "Ne," reče on. "Čak su i to uračunali kod odmjeravanja kazne. Ja na znam glumiti. Ali sigurno nisam imao namjeru nikoga ubiti. Samo sam zamahnuo šakama, a što je ta mlada budala onako nespretno pala, čista je slučajnost. Žao mi je zbog toga, ali moja savjest je čista. Ja sam se samo branio brani o i ne znam kako je drukčije drukč ije trebalo postupiti. postupiti . Bolje i to negoli da sam završio u bolnici ili da sam mrtav. mrtav. Svi bi onda gov govori orili: li: Kako je to užasno užasno!! Moramo Moramo podići podići još jedan jedan centar centar za rekreaciju mladih." Lockridg Lockridgee opus opusti ti ramena. ramena. Ugasi Ugasi cigaretu cigaretu i zagleda zagleda se u ruke ruke.. "Bio "Bio sam dovolj dovoljno no blesav blesav izjaviti to novinarima," nastavio je mračno. "Zajedno s još nekim primjedbama u tom stilu. Izgleda da ovdje ne vole mnogo južnjake. Moj odvjetnik kaže da mjesni liberali sad vide u meni rasistu. Gluposti, teško da sam ikad vidio nekog obojenog čovjeka u kraju odakle sam došao; ne morate morate biti antropolog da biste imali rasne predrasude; uostalom, oni nasilnic nasilnicii su bili bili bijeli. bijeli. Ali čini se da sve to to skupa uopće ne utječe na osjećaje ovih ljudi." Bijes ga je ponovno zahvatio. "Oprostite gospođice," reče. "Nisam namjeravao jadikovati." Ona se nagne prema njemu, ali se zaustavi. Lockridge vidje da je neobično i divno lice postalo post alo gordo gotovo got ovo do arogan aro gantno tnosti sti.. Ipak, Ipa k, progov pro govori orila la je gotovo got ovo blago: blag o: "Imate "Imat e široko širo ko srce. srce . Nadala Nada la sam s am se s e tome." to me." Trenutak zatim postala posta la je opet bezlično poslovna. "Kakvi su vam izgledi na suđenju?" suđenju?" "Gotovo nikakvi. Sud mi je odredio odvjetnika koji kaže da moram izjaviti kako je posrijedi ubojstvo iz nehata i izvući ću se s blažom kaznom. Ali ja na to ne gledam tako. To nije točno." "Pretpostavljam da nemate novaca za dugotrajni proces." Pomisli kako je smiješno da žena poput nje govori kao profesor za katedrom. "Ne, reče. "Živim od stipendije. Moja majka se kune da će založiti i kuću da bi me izbavila odavde; ona je udovica, a ni braća mi nisu veliki bogataši. bogataši . Nije mi drago d rago što to radi. Dakako, vratit ću dug ako dobijem dobije m proces. pr oces. Ali ako ne..." 4
"Misli "Mislim m da ćete ga dobiti," dobiti," reče ona samouv samouvjer jereno eno.. "Jesam "Jesam li u pravu pravu ako smatram smatram da je William Ellsworth Ells worth iz Chicaga jedan od najboljih odvjetnika za kriminalna djela u zemlji?" zemlji?" "Što? Zašto... ovaj... ovaj... teško da je ikada izgubio spor. spor. Tako se bar priča." Zbunjen, Lockridge se zagleda u nju. Počeo je drhtati. Storm Darroway je lagano gladila rukom bradu: "Dob "Dobra ra ekipa privatnih detektiva detektiva mogla bi pronaći članove članov e te maloljet malo ljetničk ničkee bande," bande ," nastavil nast avilaa je zamišljen zamiš ljeno. o. "Na sudu bi se utvrdilo utvrdil o gdje su bili te noći, a precizna preciz na unakrsna ispitivanja razotkrila bi njihove laži. Mogli bismo također takođe r pronaći pogodnog svjedoka svjedo ka za vas. Do D o sada ste se s e ponašali ponaš ali besprij be sprijekorno. ekorno."" "Pa... "Pa... " Lockridge Lockridge stegnu stegnu zube, što je ličilo na neku vrstu osmijeha. "Sve je to u redu, ali sve će to stajati s tajati čitavo bogatstvo." bogatstvo." "Ja sam bogata," reče ona s istom samouvjerenošću kao i ranije. Naginjući se prema njemu, njene njene sjajne oči su jednostavno jednostavno gutale svaku pojedinost. pojedinost. "Pričajte "Pričajte mi o sebi. Bit će mi potrebni ti podaci. Gdje Gd je ste naučili borilačke vještine vješt ine koje ste spomenuli?" s pomenuli?" "U morn mornar arici ici.. Bio Bio sam sam neko neko vrije vrijeme me na Ok Okin inav avii pa sam se tako tako zaint zainter eresi esirao rao za kara karate, te, a posjećivao posje ćivao sam i treninge judoa." Dok mu se u glavi vrtjelo od zbunjeno zb unjenosti, sti, jedva da je i zamijeti zamij etioo kako ona polako polako izvlači izvlači iz njega njega sve pojed pojedino inosti sti njego njegova va života života:: teško teško djetin djetinjst jstvo, vo, šume, šume, lov, lov, ribolov; nespokojstvo koje je prekinuo u sedamnaestoj godini života upisavši se u dragovoljce; kulturni šok koji je doživio pri susretu s drugim zemljama, drugim ljudima, ljudima, sa svijetom koji se pokazao većim čak i do onoga iz njegovih snova; rođenje želje za učenjem. "Dosta toga sam pročitao za vrijeme vrijeme službe. Kasnije, Kasnije, nakon povratka u Sjedinjene Države, stupio sam u koledž; izdržavao sam se sam. Odlučio sam se za antropologiju. Na ovdašnjem sveučilištu imaju odličan odjel. Kasnije ću se, mislio sam, prihvatiti doktorata. Mogao bi to biti dobar život. život. Volim primitivn primitivnee ljude. Nemaju Nemaju vremena gnjaviti se s romantikom. Njihovi problemi su isti kao i naši, ako ne i teži; pa ipak, oni imaju nešto što smo mi izgubili." "Znači da ste dosta putovali?" "Uglavnom kopnom; do Yucatana, na primjer. Vratili smo se ovog ljeta. Smatram da mi je to bilo posljednje poslje dnje putovanje. putovanje . Vjerojatno Vjerojat no ću ovdje uvijek biti nepoželjan, nepoželj an, čak i ako sve dobro završi. završ i. Uostalom, nije važno, naći ću neko drugo mjesto." "Doista ćete morati." Storm Darroway pogleda uokolo, oprezno poput risa. Čuvari, koji su se dosađivali manje nego obično, stalno su je promatrali, ali nisu mogli čuti kad bi tiho govorila govorila.. "Slušajte me, Malcolme Lockridgeu," reče tiho. "Gledajte u mene." Sa zadovoljstvom, pomisli on, dok su mu kralješnicom prolazili trnci. "Angažirati ću vam Ellswortha kao branitelja. Sve troškove preuzimam na sebe. Ako se ne budete slagali sl agali s presudom, presud om, on će uložiti ulož iti žalbu. Ali mislim mi slim da to neće biti bi ti potreb po trebno." no." Lockridge je uspio samo prošaptati jednu riječ: "Zašto?" Ona zabaci glavu: Duga kosa joj poleti unatrag. U djeliću sekunde je primijetio sićušno prozirno dugme u njenom nje nom lijevo lij evom m uhu uhu... ... Za pob pobolj oljša šanje nje sluha? slu ha? Pomisa Pom isaoo da ima neku manu i da nije savršena ugrijala ugrijala ga je. Zidovi između njega i vanjskog svijeta se srušiše i on se nađe obasjan zrakama proljetnog sunca. "Nazovimo to ovako: nije u redu da lav bude u kavezu," odgovori ona. Nije bilo ničeg koketnog u tome; riječi zazvoniše u njemu. Sjedila je potpuno mirno, a izgovor joj je i dalje bio staložen. "Osim toga, treba mi pomoćnik. Zadatak je opasan. Vi mi se činite boljim od nekih tipova koje bih mogla iznajmiti na ulici. Kod plaćanja plaćan ja neću neć u škrtariti škrt ariti." ." "Gospođice," promrmlja Lockridge. "Ne želim nikakav novac. Bit ću vaš dužnik." "Bit će vam potreban za putovanja. putovanja. Odmah nakon suđenja suđenja Ellsworth će vam dati omotnicu omotnicu s čeko čekom m i uputa uputama. ma. U međuvr međuvreme emenu, nu, nikome nikome ni riječi riječi o meni. meni. Ako vas vas pita pitaju ju tko plaća plaća vašu vašu obranu, recite recite im: neki daleki, daleki, bogati rođak iz inozemstva. Je li jasno?" Kasnije, pokušavajući sebi razjasniti cijelu ovu fantastičnu stvar, ozbiljno se upitao nije li ona zaprav zapravoo krimi kriminal nalac; ac; ali ubrzo ubrzo je odb odbaci acioo tu pomisa pomisao. o. Tog trenutka trenutka,, međutim međutim,, samo samo je primio primio uputstvo i poslušno klimnuo kli mnuo glavom. glavom. Ona ustane. Odmah zatim i on, premda ponešto nespretno. "Ovamo se više neću vraćati," reče ona. Njena ruka nađe njegovu i stisne je. "Srest ćemo se opet u Danskoj, kad budete na slobodi. A sada zbogom i samo hrabro dalje."
5
Buljio je za njom sve dok nije otišla, a zatim u svoju ruku koju je ona držala. Dana 14. rujna, u devet ujutro, pisalo je u njenom pismu. Lockridge se rano probudio. Nije mogao ponovno zaspati pa je izašao na dužu šetnju. Želio je reći zbogom Kopenhagenu. Ma kakav to posao Storm Darroway imala za njega, teško da će ga obavljati ovdje, jer zašto bi mu onda bilo rečeno re čeno da kupi ku pi kamp-opremu za dvoje, pušku i pištolj. On se već zaljubio u ovaj grad. Mnoš Mn oštv tvoo bici bicikl klis ista ta kret kretal aloo se ulic ulicam amaa u vrij vrijem emee od odlask laskaa na posao, posao, gurajuć gurajućii se kroz kroz automobilski promet. Ti ljudi nisu imali onaj iscrpljen izgled kakav imaju američki radnici: bili su to vedri, mladi ljudi u radnim odijelima ili sa studentskim kapama, djevojke nasmijanih lica i blještavo blješta vo plave kose. Bilo Bi lo je očito oči to da svi s vi oni uživaju u životu. Treperavi Treperavi sjaj Tivolija Tivolija bio je popu poputt šampanjca šampanjca u krvi, ali niste morali otići ondje da biste osjetili duh starog Beča. Bilo je dovoljno lagano sići niz Langelinje, pustiti da vam blagi morski vjetar draška nosnice, gledati brodove stigle iz najudaljenijih luka svijeta, zaustaviti se da biste se divili Maloj Sireni i Gefjonu Gefjonu od Oxena, Oxena, proći pokraj kraljevskog kraljevskog Amalienborga Amalienborga ostavljajući ostavljajući iza sebe kanal kroz Nvhavn, gdje su se vjekovima stare mornarske krčme sanjivo prisjećale vesele minule noći, prijeći Kongens Nvtorv gdje biste zakratko zastali popivši s nogu pivo u nekom od otvorenih cafea; cafea; zatim pok pokraj raj renesa renesansn nsnih ih crkava crkava,, dvo dvorac racaa i vijećn vijećnica ica čiji čiji su visoki, visoki, bak bakrom rom optoče optočeni ni tornjevi, puni dražesti parali nebo. Doista imam razloga razloga biti zahvalan toj ženi, pomisli Lockridge Lockridge,, osim svega ostaloga ostaloga i zato jer me je ovamo poslala tri tjedna ranije. Čudio se zašto je to učinila. Njene su upute bile: nabaviti zemljopisne karte i upoznati se s danskom dan skom topogr topografij afijom. om. Osim toga, toga, morao morao je mnoge mnoge sate proves provesti ti u staro starono nordi rdijsk jskom om od odjel jeluu Nacionalnog muzeja čitajući nekoliko nekolik o knjiga koje su mu objašnjava objaš njavale le izloženo. izlož eno. Učinio Učini o je to savjesno. Premda je želio znati zašto sve to radi, nije postavljao suvišna pitanja. Ovdje je bilo bezbroj bezbr oj prilika za rekreaciju, a ni zanimljiva prijateljstva nisu nedostajala. nedostaj ala. Danci su bili prijateljski prijatel jski raspoloženi i znali su se zabavljati, što je zaključio nakon susreta s dvije mlade žene. Možda je to i bila namjera namj era Storm Sto rm Darrowa Darr oway: y: dov dovest estii ga ovd ovdje je na odmor odmo r i zabora zab oravv ono onogg pakla pakl a što ga je j e ostavio os tavio za sobom, a i pružiti mu priliku da ispusti malo biološke pare iz svoga kotla, kako ne bi dosađivao njoj kada budu započeli s poslom. Podsjeć Podsjećanj anjee na nju ga je protreslo protreslo.. Dan Danas! as! Trgnuo Trgnuo se pri pomisli pomisli na to i ubrzao ubrzao korak. korak. Hotel koji mu je bio rezerviran nalazio se odmah iza ugla. Pokušavajući se osloboditi napetosti koja se skupljala u njemu, radije se popeo uz stube do sobe, umjesto da koristi dizalo. Istog trenutka zazvonio je telefon. On podiže slušalicu. "Gospodine Lockridge, zamoljeni ste da s prtljagom prtljagom za petnaest petnaest minuta pričekate pričekate gospođicu gospođicu Darroway pred ulazom," ulazom," obavijestio obavijestio ga je portir na izvanrednom izvanredn om engleskom. "Oh, u redu." Za trenutak se naježio. Ponašala se prema njemu kao prema sluzi. Ne, nije tako. Bio sam tako tako dug dugoo u sjevern sjevernim im država državama ma da sam zaborav zaboravio io što jedna prava prava dama dama očekuj očekujee od muškarca. Neće zvati hotelskog poslužitelja. Jedan paket prebacio je preko ramena, a ostale dvije torbe uzeo u ruke i krenuo na recepciju recepciju.. Blistavo novi Dauphine zaustavio se pokraj ulaza. Za upravljačem je bila ona. Nije zaboravio njen lik, jer ga je bilo bilo nemogu nemoguće će zabora zaboravit viti. i. Pa ipak, ipak, kad se njena njena tamna glava nagnula nagnula kroz kroz prozor, ispustio ispust io je dubok uzdah u zdah i one Dankinje Dan kinje nestaše nesta še odmah od mah iz njegove njegov e svijesti. svij esti. "Kako ste?" upitao je zbunjen. Ona se osmjehne. osmjehne. "Dobro došli natrag na slobodu, slobodu, Malcolme Malcolme Lockridge," Lockridge," pozdravila pozdravila ga je čvrstim glasom. "Da krenemo?" Stavio je opremu u prtljažnik i pridružio joj se na prednjem sjedalu. Bila je prirodno i športski odjevena, pa ipak nije izgledala manje kraljevski nego prije. Ušla je u prometnu gužvu s više umijeća negoli n egoli bi to on izveo. "Oho, vi ne gubite vrijeme, zar ne?" "Nemam mnogo vremena," objasnila je. "Moramo prije noći biti na drugom kraju ove zemlje." Lockridge je odvojio svoj pogled od njenog profila. "Ja sam... ovaj, spreman za sve što imate na umu." Ona klimne glavom. "Da. Dobro sam vas procijenila." "Ali, hoćete li mi reći..." "Samo trenutak. Pretpostavljam, oslobođeni ste optužbe." optužbe." "Tako je. Zaista ne znam kako vam zahvaliti."
6
"Pa, pomoći ćete mi, dakako?" reče ona nestrpljivo. "Ali dopustite da prvo popričamo o vašem položaju. Želim znati imate li kakvih obveza s vaše strane." "Pa, zapravo nikakvih. Nisam imao pojma koliko će ovaj posao trajati, pa stoga nisam ni tražio drugi. Dok ga ne nađem, živjet ću kod majke." majke." "Očekuje li vas ona uskoro?" "Ne. Dosta vremena sam proveo u Kentuckvju kod mojih. U pismu ste mi rekli da ništa ne pričam priča m o vama, pa sam s am stoga s toga rekao da je j e moju obranu vodio neki bogataš koji misli da se s e ja bavim stvarima u svezi s naftom i da me želi imati za savjetnika istraživačkog programa koji bi mogao potrajati potraj ati neko ne ko vrijeme. vrij eme. U redu?" "Izvrsno." Uputila mu je dugi pogled. "Znači, nisam se prevarila glede vaše oštroumnosti. "Ali, kamo smo krenuli i zašto?" "Ne mogu vam reći mnogo. Ali, ukratko, trebamo otkriti i prenijeti neko blago." Lockridge fićukne i izvadi cigarete. "Mislite da je to nevjerojatno? Melodramski? Nešto poput lošeg romana?" nasmije se Storm Darroway. Darrow ay. "Zbilja, zašto ljudi ovoga ovoga doba misle da njihovi vlastiti, jadni životi životi moraju biti mjera cijelog svemira? Shvatite. Atomi od kojih ste sazdani samo su oblaci puke energije. Sunce koje vas obasjava moglo bi u trenutku progutati ovaj planet, ali postoje i druga sunca koja bi to isto mogla učiniti s njim. Vaši preci lovili su mamute, prelazili oceane na splavima, ginuli na tisućama bojnih polja. polja . Vaša civiliza civi lizacija cija stoji stoj i na rubu zaborava. zabo rava. I u samom samo m vašem v ašem tijelu tije lu ovoga trenutka tren utka vodi se rat bez milosti milo sti između vas i osvajača koji vas želi žel i uništiti, uništ iti, a to su entropija entropi ja i samo vrijeme. vrije me. To je vaša mjera." Pokazala je rukom prema ulici kojom su prolazili ljudi zaokuplje zaokupljeni ni svojim svakodnev svakodnevnim nim poslovima. "Prije tisuću godina bili su mudriji. Znali su da će jednoga dan danaa doć doćii sumrak sumr ak svije svi jeta ta i bogova bog ova i da d a je j e jedi j edino no što št o vrijedi, vri jedi, hrabro i spremno spre mno dočekati doč ekati taj trenuta t renutak". k". "Pa..." Lockridge je oklijevao. "U redu. Možda ja baš nisam Ragnerok Ragnerok tip." Ona se nasmije. Kola su zabrujala i pošla još brže. Nalazili su se izvan starog dijela grada, u području višekatnica, višekat nica, kada je j e Storm Sto rm Darroway Dar roway nastavila. nasta vila. "Bit ću kratka. Sjećate li se vremena kad se Ukrajina pobunila protiv sovjetske vlasti, prije nekoliko godina. Pobuna je bila brutalno ugušena u krvi, ali borba je dugo trajala. Glavni stožer oslobodilačkog pokreta bio je ovdje u Kopenhagenu." Lockridge se namršti. "Da, pratio sam vanjsku politi politiku ku.. "Postojala je jedna... jedna ratna riznica," nastavila je ona, "koju su pobunjenici sakrili kad je borba borba postala beznadna. Prije izvjesnog i zvjesnog vremena najzad smo s mo pronašli pronašl i nekoga neko ga tko t ko zna zn a za to mjest mj esto." o." Njegovi mišići se trznuše. "Mi?" "Mi ?" "Da, oslobodilački pokret. Stoga nam je i potrebno to blago." "Dakle, to je u pitanju." "Naravno, "Naravno, ne baš za Ukrajinu, ne više za nju, već za bilo koga drugog drugog u ropstvu. ropstvu. Treba nama to blago." "Čekajte malo. Za koga vraga?" "Oh,, mi se ne nad "Oh nadam amoo da ćemo ćemo oslob oslobod oditi iti trećin trećinuu plan planeta eta prek prekoo no noći ći.. Ali Ali prop propag agand anda, a, subverzije, organiziranje bijega na Zapad, takve stvari koštaju novaca. Ništa ne možemo tražiti od vlada koje vode politiku detente." Trebalo mu je neko vrijeme da složi sve niti. Tada reče: "To je u redu. Znao sam ponekad u svome društvu govoriti kako mi se čini da u posljednje vrijeme u Americi kao da postoji volja za samoubojstvom. Način na koji ustajemo i moljakamo bilo koga za neku riječ, bio on ili ne naš zakleti neprijatelj. neprijate lj. Način na koji k oji izručujemo izručujemo cijele kontinente kontinente idiotima, idiotima, demagozim demagozimaa i kanibalima. kanibalima. Način na koji, čak i kod kuće, izokrećemo izokr ećemo jasne jas ne riječi rij eči Ustava Ust ava da bismo bis mo isplati isp latili li skup skupinu inu ljudi lju di — nije važno. Moje riječi nisu kod slušatelja nikad nailazile na veliki odjek." Tračak radosti pojavio se na njenome licu, ali ona nastavi mirnim glasom: "Zlato se nalazi u jednom tunelu na zapadnom zapad nom Jutlandu, Jutla ndu, koji su prokopali prokop ali Nijemci Nijemc i u vrijeme okupacije okupacij e Danske za svoje tajne istraživačke projekte. Antinacistički pokret osvojio je tu bazu uoči svršetka rata. Očito da su svi koji su znali za taj tunel bili pogubljeni, jer podaci o njegovom postojanju nisu nikad doprli u javnost. Ukrajinci su pak saznali za njega od nekog čovjeka na samrtnoj postelji, i upotr upotrije ijebil bilii su ga kao tajno tajno sklon skloništ ište. e. Nak Nakon on što je njiho njihova va po pobun bunaa bila slomljena, slomljena, a oni se razišli, blago je ostalo. Vidite, ono malo ljudi koji su znali za to nisu nikad odali tu tajnu tajnu ili ili se
7
osobno okoristili tim zlatom. Većina njih sada je već mrtva, zbog starosti ili nesretnih slučajeva ili su ih ubili sovjetski sovjetski agenti. agenti. Posljednji Posljednji preživjeli preživjeli kona konačno čno odlučiše povjeriti blago našoj organizaciji. Ja sam zadužena zadužena da ga donesem, a vi mi u tome pomažete." "Ali... ali, zašto ja. Vi imate svoje ljude." "Zar nikada niste čuli o ubacivanju ljudi sa strane? Jednog Istočnoeuropejca vjerojatno bi stalno pratili. pratili. Američki turisti, turisti , međutim, mogu ići posvuda; njihova prtljaga se rijetko otvara na granici, posebno ako putuju jeftino." jeft ino." "Zlat "Zlatoo je u listo listovim vima; a; moći moći ćemo ćemo ga zašit zašitii u od odje jeću ću ili u pos postavu tavu vreće vreće za spavanj spavanje. e. Motorkotačem Motorkotačem ćemo doći do Ženeve Ženeve i tamo tamo predati predati tovar određenoj određenoj osobi." osobi." Njene Njene oči su ga izazivački promatrale. "Jeste li za igru?" Lockridge se ugrize za usnu. Stvar je bila previše tajanstvena da bi se mogla progutati u jednom komadu. komadu. "Ne čini li vam se da izazivamo sumnju su mnju zbog oružja kojeg nosi nosimo mo?" ?" "Oružje je samo mjera predohrane za vrijeme dok pripremamo pošiljku zlata. Ostavit ćemo ga pri polasku." polas ku." Storm Darroway Darrowa y zašuti zašut i na trenutak. trenut ak. "Neću vrijeđati vrije đati vašu inteligenciju," inteligenciju, " nastavila je ljubazno ljubazno.. "Ova stvar povlači povlači za sobom izvjesne izvjesne zakonske zakonske posljedice. posljedice. One bi mogle mogle biti prilično velik velikee dođ dođee li do borbe borbe.. Potre Potreban ban mi je čovjek čovjek koji koji zna riskir riskirati ati i ko koji ji je u stanju stanju suočit suočitii se s neprilikama. Mora biti čvrst, ali ne i kriminalac koji gleda samo svoje interese. Vi mi izgledate pošteno. Ako sam se prevaril pr evarila, a, recite rec ite mi to, molim mol im vas, va s, odmah." od mah." "Pa, ovaj..." Lockridge iznenada osjeti potrebu da ubaci u razgovor malo humora: "Ako ste željeli Jamesa Bonda, onda ste sigurno pogriješili." Ona ga blijedo pogleda: "Koga?" "Nije važno," odgovori on, jedva prikrivajući čuđenje. "Ovaj... U redu, govorit ću otvoreno. Kako znam da ste vi to što govorite govorite da jeste? jeste? To bi mogao mogao biti biti i dio običnog običnog krijum krijumčar čarsko skogg lanca, lanca, međunarodni kriminal ili tako nešto." Ostavili su grad za sobom, a cesta je bila tako slabo prometna da je ona sve češće skretala pogled prema njemu. "Ne mogu vam reći više nego što sam vam rekla," odgovorila je. "Drugi dio vašeg zadatka sastoji sastoji se u tome da mi vjerujete." "U redu," složio se Lockridge, gledajući je gotovo zaljubljeno. "Imate još jednog krijumčara." Njena desna ruka pala pa la je na njegovu nje govu lijevu l ijevu i stisnula sti snula je. j e. "Hvala," "Hvala ," rekla je, i to je bilo dovoljno. Vozili su se u tišini kroz zelene predjele i sela s malim crvenim krovovima. Žarko je želio razgov razgovara arati ti s njom njom,, ali kraljic kraljicaa uvije uvijekk prva prva zapo započin činje je razgo razgovo vor. r. Ulazil Ulazilii su u Roskilde kada on napokon ispali: "Bilo bi dobro da mi date još neke podatke, neke pojedinosti, mislim..." "Kasnije!" odmahnula je glavom. "Ovaj dan je previše lijep." Nije mogao točno točn o objasnit obja snitii njen izraz lica, lica , ali njena njen a usta su izražaval izra žavalaa nježnost njež nost.. U trenutku tren utku mu je postalo jasno da čovjek u svom životu mora grabiti sve lijepo što može, i dok može. Prolazili su pokraj katedrale s tri velika tornja, i on zaželi reći neke bolje riječ od: "Lijepe li crkve." "Stotinjak kraljeva leži pokopano ovdje," reče ona. Pod trgom se nalaze još starije ruševine katedrale svetog Lawrencea; prije negoli je ona sagrađena, tu se nalazio predkršćanski hram, čiji su zabati bili isklesani u obliku zmajevih glava. Ovo je bila prijestolnica vikinške Danske." Osjetio je kako ga je za trenutak prolazi jeza. Ali to raspoloženje brzo nestane, poput oblaka kojeg odnosi vjetar. Ona se nasmije. "Jeste li znali da današnji Danci nazivaju meteorski roj Perzeida suzama svetog Lawrencea? Oni su zaista ljudi bujne mašte." "Izgleda da ste jako zainteresiram za njih. Jeste li zato tražili od mene da proučim njihovu prošlost? prošl ost?"" Njen ton posta odlučniji. odlučniji . "Potrebna "Potrebn a nam je uvjerljiva uvjerlji va priča prič a u slučaju sluč aju da nas zamijete. zamij ete. Arheološka radoznalost predstavlja dobar izgovor za skitnju naokolo po ovoj staroj zemlji. Ali, rekla sam vam da sada ne želim misliti o tim stvarima." "Oprostite." Ponovno ga je zbunila ta iznenadna promjena njenog raspoloženja. "Jadni Malcolme," šalila se ona. "Je li vam teško biti besposlen? besposlen? Gledajte, mi mi moramo biti turistički par koji noću kampira na otvorenom otvorenom,, hrani hrani se i pije pije po jeftinim jeftinim krčmama krčmama,, luta luta spo spore redni dnim m pu putev tevim imaa i zabitim zabitim selima. selima. Počnimo odmah s tim." "To mi uopće neće biti teško," reče on nestrpljivo. "Osim putovanja kopnom, jeste li još negdje išli?"
8
"Pomalo. Uglavnom sam stopirao, a dok sam bio na Okinavi lutao sam zaleđem kad bih dobio dozvolu. U to vrijeme sam bio i u Tokiju." Bio je dovoljno dovoljno iskusan iskusan da se divi vještini vještini kojom kojom ga je ona navlačila da govori o sebi. Ali to mu nije smetalo da uživa u razgovoru. Neće se sam sebi hvaliti, ali ova divna žena žena ga je slušala slušala s tako mnogo zanimanja. zanimanja. Prirodno, bio je dužan udovoljiti joj. Auto je grabio duž otoka, Rinsted, Soro, i dalje do Korsora, gdje su se ukrcali na trajekt preko prolaza Veliki Belt. Storm — nagradila ga je dopuštenjem da joj se obraća imenom; bilo je to za njega kao da ga je svečan svečanoo poljubila poljubila — ga je pov povela ela u restoran restoran na palubu. palubu. "Ovo je pravo vrijeme za ručak," reče ona, naročito od kada su pića oslobođena poreza u međunarodnim vodama." "Mislite da je to i ovaj prolaz?" "Da, negdje oko 1900. godine Velika Britanija, Francuska i Njemačka održale su konferenciju na kojoj su se jedva složile da i morski prolazi usred Danske spadaju u međunarodne međunarodne vode." Sjeli su na barske stolice i naručili naruč ili aperitiv. a peritiv. "Ti znaš užasno užasno mnogo mnogo stvari stvari o ovoj ovoj zemlji. zemlji. Jesi Jesi li i sama Dankinja?" "Ne, imam američku putovnicu." "Onda porijeklom? Ali, ipak ne izgledaš tako?" "A kako ja to izgledam?" upita ona izazovno. "Više nego neobično. neobično. Neka čudna mješavina koja je ispala bolje bolje od svakog svakog pojedin pojedinačn ačnog og sastojaka." "Kako to? Južnjak, a ima dobre riječi o mješancima." "Prekinimo s time, Storm. Ne ulazim u to bi li željela da se tvoja sestra uda za nekog obojenog. Moja bi odabrala pravog čovjeka za sebe, bez obzira na rasu." rasu." Ona podiže podiže vrat. vrat. "Pa ipak, rase još uvije uvijekk pos postoj toje," e," reče. reče. "Ne u iskrivlje iskrivljenoj noj predodž predodžbi bi dvadesetog stoljeća, to nipošto. Ali u genetskom smislu; postoje dobri i slabi geni." geni." "Hm... teorijski. Samo, kako to saznati prije rođenja?" "Moguće je. Početak se nazire u vašim sadašnjim istraživanjima genetskog koda. Jednoga dana će se moći saznati čovjekove sposobnosti prije njegova rođenja." Lockridge odmahne gla vom. "Ne sviđa mi se sve to. Volio Volio bih da da svi slobodno slobodno rađaju." rađaju." "Što to znači?" podrugljivo upita ona. "Slobodni da čine što? Devedeset posto ove vrste su po svojoj prirodi domaće životinje. Samo preostalih deset posto su slobodni u pravom smislu te riječi. A vi želite želite danas danas i od njih napraviti napraviti domaće domaće životin životinje." je." Ona pog pogleda leda kroz proz prozor or na more more obasjano suncem i sinje galebove. "Postoji takozvano samoubojstvo civilizacije. Krdo kobila može čuvati samo pastuh, nikako uškopljeni konj." "Moglo bi biti, ali rezultati koje je pokazalo nasljedno nasljedno plemstvo nisu baš ohrabrujuć ohrabrujući." i." "A vi mislite da su rezultati vaše nazovi-demokracije ispali ispali bolji?" bolji?" "Nemojte "Nemojte me pogrešno pogrešno shvatiti," shvatiti," nastavi nastavi on. "Volio bih biti dekadentni dekadentni aristokrat, aristokrat, ali to si ne mogu priuštiti." priuštiti." Njen visoki ton rastopio rastopi o se u smijehu. "Hvala. Bili smo u opasnosti opasno sti da postanemo postan emo ozbiljni. ozbilj ni. A evo, stižu i ostrige." Za vrijeme ručka i kasnije na palubi brbljala je tako veselo da je on jedva primjetio kako je vješto skrenula razgovor sa sebe. Prošli su pokraj Nvborga, prešli Fyn i Odense, rodno mjesto Hansa Christiana Andersena. "Odense znači Odinovo jezero," objasnila je Storm Lockridgeu, "a nekoć su ljude ovdje vješali, prinosi prin osili li su tako tak o Odinu Odi nu žrtvu." Malo kasnije prešli su mostom na poluotok Jylland. On se s e ponudio ponudi o preuzeti upravljač, ali ona je odbila. Tlo je posta postajal jaloo blag blagoo brdo brdovi vito to kako kako su odmi odmica cali li prem premaa sjeve sjeveru, ru, naselj naseljaa su se sasvim sasvim prorijedi prori jedila la i pred njima su se pojavila dugačka nevisoka brda prekrivena šumom ili rascvjetanim vrije vrijesom som,, pod pod neobi neobično čno visokim visokim nebo nebom m koje koje je gotovo gotovo izazival izazivaloo vrtoglav vrtoglavicu. icu. Lockridg Lockridgee bi povremeno bacio poneki brzi pogled na kaempehoje, brojne natkri ljene grubim stijenama, stije nama, kaempehoje, brojne dolmene natkriljene tako silne u obilju popodnevnog svjetla. Izrekao je neku primjedbu o njima. "Nadam se da se sjećaš da potječu još iz kamenog doba," reče Storm. "Stari su četiri tisuće i više godin godina. a. Može ih se naći duž cijele cijele obale Atlantika Atlantika i po Mediteranu. Mediteranu. Bila je to snažna vjera." Njene Nje ne su ruke ruk e čvrst čvr stoo držale upravljač; upravlj ač; gledala gledal a je ravno ispred ispre d sebe, prateći prateć i jureću jure ću traku tra ku ceste. ces te. "Oni koji su donijeli te pogrebne obrede obožavali su Božje Trojstvo, Djevicu, Majku i Kraljicu
9
Pakla, od kojeg je Ona od Koje su Nori tek blijeda uspomena. Bila je to zla pogodba, vezati Nju za Oca Gromova." Gume su škripale na asfaltu, a rasparani zrak je zahujao pokraj otvorenih prozora. Sjene su se izdužile po razbacanim brežuljcima. Jato vrana poleti iz borove šume. "Ona će opet doći," reče Storm. Lockridge se već naviknuo na nagle dolaske mračnih raspoloženja kod nje. Nije rekao ništa. Kad su se uputili prema Holstebrou, on baci pogled na kartu i vidje da im je preostalo još malo puta, osim ako ona nije namjeravala namjerava la produžiti preko Sjevernog mora. Osjetio Osjeti o je kako mu se nešto nešt o skuplja u grlu. "Možda bi bilo dobro da mi sada ukratko ispričaš..." pokuša on ponovno. Lice i glas bili su joj podjednako podjednako bezizraž bezizražajni ajni.. "Malo toga ti mogu reći. Već sam te upoznala sa svime. Ne bi trebalo očekivati nikakve poteškoće pri ulasku u tunel. Dublje u njemu, možda..." Ispred njih nešto zabljesne. zabljesne. Ona ga uhvati za ruku tako snažno, da mu njeni nokti zadaše bol. "Budi spreman na iznenađenja. Nisam ti govorila o svim pojedinostima, jer bi previše naprezao um pokušavajući pokušavaj ući shvatiti. shvati ti. Ako se nađemo nađe mo u opasnost opas nosti,i, ne oklijev okli jevaj, aj, odmah odma h kreni u akciju. a kciju. Razumiješ li me?" "Da. Mislim da shvaćam." Bila je to dobra karate psihologija. Ali — bez presude, predan sam u njene ruke. Lud, glup, donkihotski, kako god me želite nazvati, ja sam na njenoj strani — bez ikakvog upozorenja upozorenja unaprijed unaprijed — što god da se dogodi! Krv prostruji u njemu. Osjeti da su mu ruke hladne. Nedalek Neda lekoo od Holste Hol stebroa broa Storm Stor m skren s krenee s asfalta asf alta.. Prljavi Prlj avi put vijugao vij ugao je na zapad zapa d između i zmeđu polja polj a na kojima kojima su se s desne strane vidjela naslagana isječena plantažna debla. debla. Ona doveze doveze auto do jedne izbočine izboči ne i ugasi u gasi ga. g a. Tišina je zavladala zavl adala njihovim svijetom. svij etom. Lockridge postade nestrpljiv. "Hoćemo li... " "Pssst!" Pokretom ruke prekine mu rečenicu. Iz pretinca pretinca pokraj pokraj upravlja upravljača ča izvadila je mali podebeli kolut. Boje su brzo br zo plesale ple sale na jednoj je dnoj njegovoj površini. površi ni. Počela Po čela ga je okretati, okret ati, proučavajući prou čavajući nijanse. Sagnula je glavu, dok su joj pramenovi tamne kose skrivali lice. On zamijeti kako se opustila s olakšanjem. "Vrlo dobro," promrmljala je. "U redu, možemo nastaviti." "Što je to?" upita Lockridge, pruživši ruku prema predmetu. predmetu. Ona mu ga ne pruži. "Indikator," reče kratko. "Pođimo. Područje je sada sigurno." On se prisjetio svoje odluke složiti se sa svime što ona bude zahtjevala. To je također podrazumijev podraz umijevalo alo da ne postavlja glupa pitanja. Izišao je iz auta i otvorio prtljažnik. Storm je otključala svoj kovčeg. "Nadam se da imaš potpunu opremu za kampiranje," reče ona. On kimne glavom. "Uzmi svoju prtljagu, a ja ću svoju. Napuni oružja." Lockridge je poslušao, osjetivši oštro peckanje pod svojom kožom. Natovario je na leđa opremu, pištolj za-djenuo za-dj enuo u tok, a mauzer mauz er zadržao zadr žao u ruci. ruci . Kad Kadaa se okrenuo, okre nuo, vidio je Storm kako ponovno zatvara zatvara svoj kovč kovčeg. eg. Opasala je neku vrstu nabojnjače, nabojnjače, kakvu još nikada nikada nije vidio, vidio, neki tamni svjetluc svjetlucavi, avi, elastični elastični metal u čijim čijim su udub udubinam inamaa bili umetnuti predmeti predmeti slični slični mecima. mecima. Viseći Viseći na desnoj strani nabojnjače, kao da ga drži magnet, nalazio se tanki tanki cjevasti cjevasti predmet predmet komplicir kompliciranog anog izgleda. Lockridge ga u čudu pogleda. "Hej! Kakva je to vrsta pištolja? pištolja?"" "Nije važno." važno." Ona spremi kolut u bojama. bojama. "Očekuj "Očekuj i čud čudnij nijee stvari stvari od ove ove.. Zaključ Zaključaj aj sada kola i krenimo." Ušli su na područje stovarišta drva i krenuli natrag, paralelno s putem koji su sada zaklanjali naslagani naslagani trupci. trupci. Zrake popodnevnog sunca padale su koso na tlo prekri prekriven venoo nježnim nježnim borov borovim im iglica iglicama ma.. "Shvać "Shvaćam am," ," reče najednom Lockridge. Lockridge. "Ne želimo po mjestu gdje smo ostavili ostavili kola privući nečiju pažnju pažnj u i otkriti ot kriti mu gdje smo se zaputili." "Tiho!" naredi Storm. Koji kilometar ili dva dalje oni skrenu opet na asfaltiranu cestu, prijeđu je i upute se na drugu stranu. Pokošeno pšenično polje bilo je žuto strnište; blago se uzdizalo prema obzoru na kojem nije bila nijedne kuće. Točno ispred njih nalazio nalazi o se mali brežuljak brežulj ak na čijem je vrhu bio dolmen. Storm se vješto provukl provuklaa kroz kroz žičanu žičanu ogradu, ogradu, prije prije nego negoli li joj je Lockridg Lockridgee stigao stigao pomoći pomoći u tome, tome, i potrčala potrčal a prema dolmenu. dolmenu . Premda njena oprema nije bila mnogo lakša lakš a od njegove, njeg ove, još uvijek uvij ek je mirno disala kada su došli do okruglog brežuljka, a on je već bio lagano zadihan. Zaustavila se i otvorila pojas. U ruci joj se pojavila ona cijev, koja je mutno podsjećala na široki fleš s plosnatim plosnatim lećama. lećama. Zatim se sklonila sklonila sa sunca i krenula krenula oko brežuljka obraslog travom i kupinama; na jednoj ploči je pisalo da je ovaj spomenik zaštićen zakonom. Lockridge se osjetio za trenutak tako nedužno pod kristalno bistrim nebom, da mu se bilo od tog uzbuđenja osjetno 10
ubrzalo. Gledao je dolmen, kao da se pred njim nalazila sama vječnost. vječnost. Dva siva, lišajem obrasla uspr uspravn avnaa kamena kamena nosil nosilaa su svo svojj masiv masivni ni krov krov još od ono onogg do doba ba kada su ga pradavni pradavni ljudi ljudi postav pos tavili ili ovdje ovdj e da d a im bude grob za z a njihove nji hove mrtve. Ali unutrašnja unutra šnja prostorija, prosto rija, prisjeti prisj eti se Lockridge, bila je zakop z akopana ana pod p od gomilo g omilom m zemlje ze mlje od koje koj e je ostao samo ovaj o vaj humak... hu mak... Storm se zaustavi. "Da, to je ovdje." Bez ikakvog ikakvog objašnjenja počela se penjati na uzvišenje." "Hej! Čekaj!" pobuni se Lockridge. "Motamo se ovdje već gotovo sat vremena. Zašto nisi išla u nekom drugom smjeru?..." Po prvi prvi pu putt je vidio vidio zbu zbunje njenos nostt na njenom njenom licu. licu. "Idem "Idem po instin instinkt ktu." u." Na Nasta stavi vila la je sa širokim osmijehom. os mijehom. "Iz navike. Idi samo za mnom." Bili su na pola puta kada se zaustavila. "Ovo je mjesto iskopano 1927," objasnila je kratko. "Ali samo je dolmen bio očišćen, jer arheologe nije drugo zanimalo. Nama će on poslužiti kao ulaz." Počela je okretati nešto na upravljačkom uređaju one cijevi. "Mi imamo poseban način za otkrivanje ulaza," upozorila ga je. "Neka te to ne čudi." čudi." Blago svjetlo se pojavi iz objektiva. Cijev je zazujala i počela treperiti u njenoj ruci. Obližnji grm kupina zadrhta, iako nije bilo vjetra. Iznenada, podigne se krug tla. Podignut — okomito u zraku — tri metra u promjeru, šest metara dugačak, čep trave i zemlje lebdio je sada ničim podržavan pred Lockridgeovim očima. oči ma. On skoči u stranu, viknuvši. viknuvši. "Tiho!" reče odlučno Storm. "Ulazi unutra! Brzo!" Kao omamljen, Lockridge je ušao uša o kroz otvor u zemlji. Kosina se spuštala u dubinu gubeći se iz vida vida.. On progut progutaa slinu slinu.. Činjen Činjenica ica da ga ona promatr promatraa bila bila je jedini jedini razlog razlog koji ga je tjerao tjerao naprijed. Odmah za njim nji m ušla je i ona. Okrenuvši Okrenuvši se za trenutak, trenutak, ponovno ponovno je podesila cijev u ruci. Čep Čep zemlje zemlje spustio spustio se na staro staro mjesto mjesto.. Začuo Začuo se šum tlaka tlaka zraka zraka dok se pok poklop lopac ac vraćao vraćao u prvobitni prvobi tni položaj polož aj strojnom stro jnom točnošću. točno šću. Istodobno Isto dobno,, pojavilo pojavi lo se svjetlo — odasvuda, iz neodredivih neodredivi h izvora — vidje on potpuno zbunjen. Kosina po kojoj su išli bila je zapravo pod cjevastog tunela, tek nešto šireg od običnih vrata, koji je sada zavijao pred njima. n jima. Tunel je bio bi o odozgo obložen čvrsti, čvrsti, glatk glatkim im materij materijalom alom iz kojeg kojeg se slijeval slijevalaa hladna, hladna, bijela svjetlost; svjetlost; nije pravila pravila sjene pa je bilo vrlo teško procijeni procijeniti ti udaljenos udaljenosti. ti. Zrak je bio svjež i lagano se gibao, premda se nisu vidjeli nikakvi ventilatori. Pogledi im se susretoše i Lockridge zastenja. Ona odloži cijev. Grubosti iz njenog glasa sada je sasvi sasvim m nestal nestalo. o. Pribl Približ ižii mu se, se, stavi stavi svo svoju ju ruku ruku na njego njegovu vu i nasmiješ nasmiješi: i: "Jadn "Jadnii Malcolm Malcolme," e," promrmljala promrmljal a je, "doživjet " doživjet ćeš i veća već a iznenađenja." iznena đenja." "Bože!" reče Lockridge slabim glasom. "Nadam se da neću." Ali njena blizina i dodir bili su i ovoga puta dovoljni da mu se vrati samopouzdanje. "Kako se, do vraga, to t o dogodilo?" upita on. Odjek njegovog glasa šuplje je odzvanjao tunelom. "Ššššš! Ne tako glasno." Storm baci pogled na kolut s bojama. "Trenutno "Trenutno ovdje nema nikoga, nikoga, ali oni bi mogli mogli doći odozdo, a zvuk se vraški dobro prenosi u ovim tune tunelima lima." ." Pričekala Pričekala je trenutak, trenutak, ali kako je Lockridge Lockridge i dalje tupo buljio u nju, ona nastavi: nasta vi: "Objasnit "Obja snit ću ti nače načelo, lo, ako ako je to on onoo što što bi te mog oglo lo smir smirit iti. i. Čep Čep zem zemlje lje lebd lebdio io je u zrak zrakuu po podr drža žava vann energetskim poljem koje proizvodi mreža ugrađena u ovim zidovima. Ista mreža poništava i sve učinke koje bi mogli registrirati vaši detektori za metal, dubinske sonde ili neki drugi instrumenti. Mreža Mreža takođe takođerr obn obnav avlja lja i dov dovodi odi zrak kroz kroz molek molekula ularne rne pore. pore. Cijev koju koju sam upo upotrije trijebila bila za dizanje poklopca p oklopca samo je upravljački uređaj; stvarna snaga također dolazi iz mreže." mreže." "Ali... " Lockridge odmahne glavom. "Pa to je ludo... Nemoguće. Nemoguće. Toliko se razumijem razumijem u fiziku. fiziku. Mislim... dobro, dobro, možda teorijski... ali takav uređaj ne postoji u praksi." praksi." "Rek "Rekla la sam ti da je ovo ovo tajn tajnii istr istraž aživ ivač ački ki proj projek ekt, t,"" odgo odgovori vori mu Storm. Storm. "Postigli "Postigli smo vrlo mnogo." Ona napući usne i približi mu se. "Ne plašiš se, zar ne, Malcolme?" On sliježe ramenima. "Ne. Krenimo!" "Dobar muškarac," reče ona, blago naglasivši drugu riječ, što njemu potjera krv u žilama. Odvojila se od njega i krenula u dubinu tunela. "Ovo je samo ulaz," reče Storm. Pravi hodnik hodnik je tridesetak metara ispod is pod nas." Spuštal Spuštalii su se niz spiraln spiralnii tunel tunel u dub dubinu inu.. Lockri Lockridg dgee najed najednom nom shvati shvati daje daje njeg njegov ovee začuđenosti na poseban način nestalo. Njime je zavladao smiraj. Storm je to učinila. Bože moj, pomisli, kakva pustolovina! pust olovina!
11
Tunel se proširio proširio u dugačku dugačku prostoriju prostoriju bez ičega u njoj, njoj, osim tek nečeg nečeg prepoznatl prepoznatljivo jivogg na udal udalje jeno nom m zidu zidu.. Tamo Tamo se nalazil nalazilaa široka široka kutija kutija ili ormarić ormarić od istog istog blješ blještav tavog og metal metalaa kao kao i Stormin Stormin pojas, a uz ormarić neki polukružni otvor širok oko tri i visok oko šest meta ra. Prekriven zastorom? Ne; kada se približio, Lockridge je opazio da je veo nad otvorom potpuno nestvaran. Ispunjavalo ga je titravo zračenje, prelijevajući se nježno u svim nijansama boja od kojih su njegove oči oči mogl moglee vidje vidjeti ti tek neke neke,, a (pre (pretpo tposta stavlj vljao ao je) mnog mnogee nije nije ni vidi vidio: o: bilo bilo je to trep treper erav avoo svjetlucanje u prostoru, fatamomorganski zastor od živog svjetla. Iz njega je stizalo zujanje na granici čujnosti, a u okolnom zraku je mirisalo na statički elektricitet. Storm se zaustavi. Kroz njenu odjeću Lockridge zamijeti kako joj se vitko tijelo napelo. On izvadi pištolj pištolj kad i ona. Gledala je u njega. "Hodnik je tu preko," reče ona muklim glasom. "A sad me slušaj pažljivo. Ranije sam ti samo nagovi nag ovijes jestil tilaa da ćemo se možda možda boriti. boriti. Neprijatelj Neprijatelj je posvu posvuda. da. Možda su saznali da smo stigli. stigli. Možda su njihove uhode ovoga trenutka s druge strane vrata. Jesi li spreman pucati na moju zapovijed?" On potvrdno krmne glavom. "Vrlo dobro. Slijedi me!" "Ne, čekaj, ja ću ići..." "Slijedi me, rekla sam." Ona skoči kroz zastor. On stupi za njom. Prekoračivši Prekoračivši prag, iznenada iznenada je osjetio kratkotrajan, ali jak udarac, od kojeg se zanjihao. Brzo se pribrao i počeo gledati uokolo. U sagnu sagnutom tom po polož ložaju aju Storm Storm je okreta okretala la glavu glavu na sve sve stra strane ne.. Proš Prošla la je čita čitava va minut inutaa bezglasnog bezglasn og očekivanja, očekivan ja, a ond ondaa ona baci bac i pog pogle ledd na svo svojj instr in strume ument nt.. To ju je umirilo, a cijev oružja spustila je prema podu. "Nema nikoga," reče s olakšanjem u glasu. "Za sada smo s mo sigurni." sigurni." Lockridge duboko uzdahne, pokušavajući shvatiti na kakvom se to mjestu našao. Hodnik je bio ogroman. Imao je polukružni profil i istu svjetlucavu površinu kao i predvorje, promjer mu je prelaz pre lazio io trides tri deseta etakk metara met ara.. Ravan Rav an pop poput ut strije str ijele, le, pružao pru žao se kilometrima kilomet rima u oba smjera, tako da mu je bilo nemoguće nemoguće sagledati kraj. Brujanje i pucketanje pucketanje svjetlosti bili su ovdje još izrazitiji, izrazitiji, prožimali prožimali su cijelo Lockridge-ovo Lockridge-ovo tijelo, kao da se nalazi u nekom ogromnom ogro mnom stroju. Pogledao je iza sebe prema ulazu kroz kojeg je upravo prošao i odjednom osjeti kako mu tijelom prolaze trnci: "Grom i pakao!" S ove strane gledan, taj ulaz je bio širok najmanje pedeset metara, premda ne i mnogo viši. Redovi paralelnih crnih crta, međusobno razmaknutih desetak centimetara, pružali su se iz ulaza do neke udaljenosti po podu hodnika. Pri vrhu svake od njih bilo je zapisano nekoliko znakova na nekom njemu nepoznatom pismu. Ali otprilike na svaka tri metra bili su ugravirani brojevi čiji se slijed progresivno progresivno pove povećavao ćavao.. Lockridge Lockridge je pročitao pročitao 495 4950, 0, 495 4951, 1, 495 4952.. 2.... Samo Samo je svjetluc svjetlucavi avi svjetlosni zastor bio isti s ove i s one strane. "Nemamo vremena za gubljenje," gubljenje," povuče ga Storm za rukav. "Objasnit ću ti kasnije. Penji se." Pokazala mu je rukom na platformu čiji je prednji kraj bio zaobljen, slično velikom metalnom toboganu toboganu niskih niskih stranic stranica; a; čud čudno no voz vozilo ilo lebdjel lebdjeloo je pola pola metra metra iznad iznad pod poda. a. Nek Nekoli oliko ko klupa klupa bez naslo naslona na bilo bilo je posta postavlj vljeno eno po njegovoj dužini. Pri vrhu se nalazila ploča na kojoj kojoj su se palila palila i gasila crvena, crve na, žuta, plava i zelena svjetla. "Krenimo "Krenimo!" !" Popeo se zajedno s njom. Zauzela je mjesto na prednjem sjedalu, odložila svoje oružje u krilo i pružila ruku prema svjetlima. svjetli ma. Lebdjelica Lebdjeli ca se zanjiše i počne kliziti klizi ti niz hodnik. hodni k. Vozili Vozi li su se u potpunoj potp unoj tišini tiši ni brzinom brzin om koja, kako je procijenio, nije bila veća od pedeset kilometa kilome tara ra na sat. sa t. Pa ipak, ne ne ki čudan č udan način n ačin nisu na tijelu osjeć osjećali ali vjeta vjetarr od giban gibanja. ja. "Kakva je to paklenska naprava koja nas vozi," istisnuo je riječi iz usta. "Sigurno si čuo za lebdjelicu, hoverkraft," reče Storm odsutnim glasom. Njen je pogled bio prikovan ili i li za prazninu pra zninu ispred is pred njih ili za kolut u bojama bo jama u njenim nj enim prstima. Lockridge se namršti. "Da, jesam. I znam da nije nimalo slična ovome." Pokazao je prstom prema predmetu predmet u u njenoj nj enoj ruci: r uci: "Što je to?" to? " Ona uzdahne. "Indikator života. Mi se vozimo na gravitacijskim sanjkama. Budi sad miran i motri hodnik iza nas." Lockridge je bio previše napet da bi sjedio mirno, ali uspjelo mu je obuzdati se. Odložio je pušku na klupu pokraj sebe. Ljepljiv znoj curio mu je niz leđa: vidio je i čuo kao obda obdaren ren nadprirodnom oštrinom. 12
Prošli Prošli su pokr pokraj aj još još jedno jednogg ulaza ulaza,, zatim zatim još jednog jednog,, i još još jedn jednog og.. .... Vrat Vrataa su do dola lazi zila la u promjenjivim promjenjiv im razmacima, prosječno na svaki kilometar otprilike, koliko je Lockridge Lock ridge mogao procijeni proci jeniti ti pri prodornom, prodo rnom, hladnom hlad nom osvijetljenju. osvijetl jenju. Kroz glavu mu prođoše lude misli. Nikakvi Nijemci nisu mogli sagraditi ovako nešto, nikakvi antikomunistički antikomunis tički gerilci nisu to koristili. koristili . Samo bića s drugog d rugog plane p laneta, ta, s neke ne ke druge dr uge zvije z vijezde, zde, negdje negdj e u neizmjern neiz mjernoj oj tami svemira... Iznenada, tri osobe se pojaviše na vratima pokraj kojih su lebdeće sanjke upravo prošle. U isto istom m tren trenut utku ku kada kada je Lockr Lockridg idgee vikn viknuo uo,, Storm Stormin in indika indikato torr je po posta staoo žarko žarko crven. crven. Ona se munjevito okrene i pogleda unatrag. Zubi joj se zariše u donju usnu. "Dakle, borimo se," reče odlučno i istog trenutka započne paljbu. Zasljepljujući mlaz sukne iz njenog pištolja. Jedan od trojice zatetura i padne. Prljav i gust dim počeo je kuljati kuljati iz rupe na njegovim njegovim grudima grudima.. Još prije prije negoli negoli je nepoznati pao na tlo, ostala dvojica već su držala oružja u rukama. Drugi Stormin hitac prošao je iznad njih i rasprsnuo se u blještav blješ tav i raznoboj ra znobojni ni vodoskok v odoskok;; izgled i zgledalo alo je da su zapljus zapl jusnut nutii zidovi zid ovi hodn hodnika ika za trenuta tren utakk oživjeli. oživje li. Zrak zapucketa. Lockridge je osjetio kako mu ozon draži nosnice. Ona ponovo pritisne okidač i snop još jednom bljesne. U istom trenutku mlaz prozirne i pucketave svjetlosti zapljusne sa svih strana Storm i Lockridgea. "Energetski štit," uzvikne ona. "Moramo zajedno gađati isto mjesto, inače nikada nećemo neće mo probiti zaštitno polje. Pali!" Pali!" Lockridge nije imao vremena za strah. Stegnuo je pušku na rame i brzo naciljao. Njegova meta bio je prilično visok čovjek, ali zbog udaljenosti, udaljenos ti, na njemu je uspijevao vidjeti samo tijesno pripijenu crnu košulju i zlatasti zlat asti štit, šti t, poput opreme opre me rimskih rims kih legionara legi onara.. Bio je to cilj bez čvrstih oblika. oblika. U kratkom kratkom vremenu, vremenu, prije negoli je povukao okidač, Lockridgeu prođoše kroz sjećanja šume njegovog rodnog kraja, njihov zeleni mir i igra vjeverica na granama visokog drveća... drveća... Opalio je munjevito. munjevit o. Hitac Hit ac se prolomi prol omi poput puc pucnja nja groma. groma . Čovjek Čovj ek je pao kao pokoš pokošen, en, ali se odmah podigao. podig ao. Trenutak Trenu tak kasnije, kasnij e, oba čovjeka baciše se na gravitacijske gravitaci jske sanjke koje su se nalazile nalazil e uz svaka vrata. "Energetsko polje usporava i materijalne predmete," reče Storm nervozno. "Tvoj metak je imao premalu brzinu pri ovoj udaljenosti." Druge sanjke krenuše za njima. Dva crna obličja pognula su se nisko ispod prednjeg zaslona. Lockridge je mogao vidjeti samo vrhove njihovih šljemova. "Mi smo u prednosti," reče on. "Ne mogu ići brže, zar ne?" "Ne, ali mogu vidjeti gdje ćemo izaći, vratiti se i dojaviti Brannu," odgovori Storm. "Dovoljno loše će biti već i samo to ako me prepoznaju." Njene oči su plamtjele, nos se sjajio, grudi se dizale i spuštale; pa ipak, još uvijek je govorila znatno smirenije nego mnogi ljudi koje je viđao u sličnim situacijama. "Morat ćemo prijeći u protunapad. Daj mi tvoj pištolj. Kad ustanem da bih privukla njihovu njihovu vatru — ne, budi budi miran, bit ću zaštićena zašti ćena poljem p oljem — ti pucaj." pucaj. " Ona naglo uspori sanjke i pošalje ih ususret drugima. Predmet je rastao u Lockridgeovom vidnom polju košmarnom sporošću. A ono su bili pravi ljudi na koje je morao pucati. Osjetio je mučninu. Pa ipak, oni su pokušali ubiti Storm i njega, nisu li? Spustio se na koljena uz pregradu sanjki i prislonio pušku. Borba Borba naglo počne. Storm je munjevito munjevito skočila na noge noge,, sa svo svojim jim energetski energetskim m pištolje pištoljem mu lijevoj i njegovim u desnoj ruci. Dva plamena snopa ih pogodiše bacajući na sve strane iskre i valove raznobojnog zračenja. Ali u istom trenutku fijukne i zrno iz bešumnog kratkocijevnog oružja jednog od dvojice nepoznatih odjevenih u crne odore. Lockridge skoči na noge. Krajičkom oka vidio je Storm uspravnu u gejziru crvenog, plavog i žutog plamena. Od grmljavine energije, pucnjave i gromkog smijeha, kosa joj je bila zabačena na leđa. leđa. On pog pogled ledaa prema prema protiv protivnic nicima ima ravno ravno u blijed blijedaa lica. lica. Vatren Vatrenoo oružje oružje usmjeri usmjerilo lo se prema prema njemu. Trenutak kasnije začuše se pucnji s obje strane. Zanoseći se, prve sanjke brzo nestadoše niz hodnik. Duga jeka se utišavala. U zraku se više nije osjećala napetost. Ostao je samo stravično dubok zvuk nepoznatih sila, njihovi čudni mirisi i svjetlucanja sa zastora. Storm je gledala neko vrijeme za ispruženim tijelima koja su se udaljavala niz hodnik. Zatim je podigla podigl a indikator indikat or života s klupe i kimnula kimnul a glavom. "Pogodio "Pogod io si i h, " reče šapatom. "Kakav fant fantas astič tičan an hitac hitac!" !" Baci Bacila la je neh nehajn ajnoo indikat indikator or na pod sanjki sanjki,, zagrlil zagrlilaa Lockri Lockridge dgeaa i snažno snažno ga poljubila.
13
Prije Prije neg negoli oli se uop uopće će mogao mogao snaći, snaći, ona ga pus pusti ti i okrene okrene vozilo vozilo.. Još je bila bila rumena rumena,, ali govorila je posve sabrano. "Trošili bismo vrijeme i streljivo da ih dezintegriramo. Rendžeri će i onako ona ko dobro dobro prepoz prepoznat natii da su ovu trojicu trojicu sredil sredilii Čuv Čuvari ari.. Pa ipak, ipak, moram moramoo što prije prije nesta nestati ti odavde, jer može netko naići." Lockridge se sruši na klupu pokušavajući shvatiti ono što se upravo odigralo. odigralo. Ostao je tako zamišljen sve dok Storm nije zaustavila lebdeće sanjke i rekla mu da siđe. Zatim se nagnula nad upravljačku ploču i ponovno ih stavila u pokret. Sanjke krenuše. "Idu na svoju stanicu," objasnila je kratko. "Kada bi Brann saznao da su ubojice njegovih ljudi došle iz 1974. godine, te našao jedno dodatno vozilo ovdje, sve bi mu bilo jasno. Pođimo sad ovim putem!" Približili su se jednom ulazu. Storm je izabrala crtu iz prve grupe, s oznakom 1175. "Ovdje moramo biti oprezni," reče ona. "Može da se dogodi da izgubimo jedan drugoga. Hodaj točno po ovoj crti." Ona ga čvrsto stisne za ruku. Bio je još uvijek previše zbunjen da bi ocijenio taj dodir onako kako bi to u nekoj drukčijoj situaciji. Slijedeći nju, prošao je kroz zastor. Pustila ga je da ide slobodno, i on vidje da se nalaze u prostoriji sličnoj onoj iz i z koje su ranije ra nije izišli. i zišli. Storm otvori ormarić, provjerava provj eravajući jući u njemu nje mu nešto ne što za što je on pretpostavljao pretpostavljao da je kronometar, a onda zadovoljno kimne glavom. Izvukla je dva plava zamotka od grubo pletene vune, pružila mu ih i zatvorila ormarić. Zatim ga je ponovno uhvatila za ruku i povela kroz spiralni tunel. Na njegovome njegovome kraju, podigla je pomoću svoje upravljačke sprave masivan masiva n čep zemlje, zemlj e, a zatim ga bešumno spustila spusti la kad su izašli. Kamuflaža je bila savršena. Lockridge na' to više nije obraćao pažnju. Privuklo ga je nešto drugo. Kad su bili ušli u onaj tunel, Sunce se još uvijek nalazilo iznad obzora, a unutra se nisu zadrža zadržali li više od pola pola sata. Ali sada sada je ovdje bila noć, noć, Mjesec Mjesec se nalaz nalazio io visoko visoko na neb nebu. u. Na njegovoj blijedoj blijedoj svjetlosti Lockridge je prvo primijetio da zemlja pokriva dolmen sve do gornjeg kamena; čak se ni graba drvena vrata nisu raspoznavala. Svuda oko njega travu je povijao prohladni i vlažni povjetarac. Uokolo nije bila oranica; brežuljak je okruživalo mlado drveće, grmlje i divlje divlje raslinje. raslinje. Na jugu su se podizala brda koja koja mu se učiniše poznatim. Bila su pod šumom silno starih stabala, s tabala, poput onih hrastova što ih je vidio samo u nacionalnim parkovim parkovimaa Amerike. Amerike. Na mjesečini, mjesečini, vrhovi krošnji krošnji izgledali su zastrašujuće, a sjene su bile neobično mračne. Negdje hukne hu kne sova. U blizini blizi ni je zavijao za vijao vuk. On opet podiže pogled prema zviježđima i vidi po njima da to nije rujan. Ovo nebo je pripadalo kraju svibnja. "Da, lagala sam ti, dakako," reče Storm. Plamen Plamen se visoko visoko dizao, dizao, iskre su skakale skakale na sve strane, strane, svjetlo svjetlo se lagano lagano gubilo gubilo u dimu dimu i ocrtavalo oštre obrise njenog lica koje je sada sličilo likovima s Rembrandtovih slika. Noć je uokolo postajala postajal a sve gušća. g ušća. Lockridge Loc kridge zadrhti zad rhti grijući gri jući rake uz vatra. "Ne bi nikad povjerovao da nisi osobno doživio," nastavi Storm. "Bi li? Osim toga, izgubila izgubila bih mnog mnogoo vreme vremena na u objašn objašnjav javanj anjuu i previ previše še se zadrža zadržala la u dva dvadese desetom tom stolje stoljeću. ću. Svakim Svakim satom satom umnožava se opasnost u kojoj se nalazim. Da je Brann namjeravao dobro čuvati ova danska vrata... On izgleda vjeruje da sam mrtva. U mojoj grupi bilo je još nekoliko žena i neke su bile u borbi s njim unakažene do neprepoznavanja. Međutim, ja sam mu netragom nestala." Iscrpljen svime što se dogodilo, Lockridge je samo rekao: "Ti si, dakle, iz budućnosti?" Ona se nasmiješi. "Sad si i ti također." "Iz moje budućnosti, mislim. Iz kojeg si vremena?" "Oko dvije tisuće godina poslije tvog doba." Osmijeh je nestao s njenog lica; uzdahnula je i pogledala pogle dala u mrak iza Lockridgea. Lockridgea . "Boravila sam u tolikim dobima i prisustvovala tolikim događajima događ ajima da se ponekad ponekad pitam pitam pripada li više išta od mene godini u kojoj sam rođena." "Mi samo, s amo, dakle, da kle, na n a istome ist ome mjestu mje stu na kojem smo s mo i u si i u hodnik, hodnik, ali u prošlosti. prošlosti. Koliko Koliko daleko? daleko?"" "Prema tvojem računanju vremena, ovo je kasno proljeće 1827. godine prije Kristova rođenja. Provjerila sam točan datum na kalendarskom satu u predvorju. Trenutak izlaska ne može biti posve precizan, preciz an, jer je vremenski ekvivalent ekvivalen t širine ljudskog tijela širok nekoliko nekolik o mjeseci. mjeseci . Zato smo se morali držati za ruke; inače bismo bili razdvojeni tjednima," doda ona brzo. "Ako se tako nešto ipak jednom dogodi, odmah se vrati u hodnik i čekaj me. Trajanje i tamo postoji, ali na različitoj razini, tako da se možemo opet sresti."
14
Gotovo četiri tisuće godina, pomisli s jezom Lockridge. Na ovaj dan faraon se popeo na egipatsk egipatskoo prijest prijestolj olje, e, kretsk kretskii kralj kralj organ organizi izirao rao trgov trgovinu inu s Babilo Babilonom nom,, Moh Mohenj enjoda odaro ro stajao stajao je ponosno ponos no u dolini Inda, a stablo stabl o generala Granta bilo je još mladica. Sredozemlje Sredozemlj e je već poznavalo broncu, ali je sjeverna Evropa još bila u neolit neo litu; u; ovaj dolmen dol men su tek prije prij e neko nekolik likoo generac gene racija ija podigli digli ljudi ljudi čiji je način način obrađiva obrađivanja nja zemlje zemlje — krčenj krčenjem em i paljenjem paljenjem — iscrpljiva iscrpljivaoo tlo, pa su bili prisiljeni prisilj eni tražiti stalno stal no nova polja. polja . Osamnaest Osamna est stoljeća stolj eća prije Krista, Krist a, stoljećima stol jećima prije Abrahama, Abrah ama, kampira kampira u Danskoj Danskoj u koju još nisu došli ljudi koji k oji će sebe zvati zvat i Danci. Od svih tih čuda osjetio osjetio je u krvi hladnoću kao da je bila stvarna, fizička. Ali ubrzo se oporavio i zapitao: "Što je, u stvari, taj hodnik? Kako funkcionira?" "Fizikalno objašnjenje je izvan tvoje moći shvaćanja," odgovori Storm. "Zamisli to kao neku cijev sile koja se svojom dužinom okreće oko vremenske osi. U njenoj unutrašnjosti entropija se stalno povećava; postoji protok vremena. Ali sa stanovišta onoga tko je unutra, kozmičko vrijeme, vanjsko vrijeme vrijeme,, stoji. Birajući Birajući odgovar odgovarajuća ajuća vrata, može se stupiti u željeno doba. Faktor pretvorbe bio bi u vašim mjerama" — ona nabere čelo — "oko stotinu pet dana za jedan metar. Na svakih nekoliko stoljeća nalaze se vrata široka dvadeset pet godina. Razmaci ne mogu biti manji od dvije stotine godina, jer bi u protivnom otkazalo oslabljeno polje sila." "Proteže li se to sve tako do tvoga stoljeća?" "Ne.. Ova "Ne Ovajj se hodnik proteže proteže od 400 4000. 0. godine godine prije prije rođenja rođenja Krista do 2000 2000.. nakon Krista; nemoguće je produžiti ga u bilo kojem vremenskom pravcu. Ali postoje još mnogi drugi hodnici razl različ ičit itih ih duži dužina na kroz kroz prosto prostor-v r-vrij rijeme eme ovo ovogg planet planeta. a. Vrata Vrata su nap naprav ravljen ljenaa da bi po pokr kril ilaa sva sva vremena, pa idući od jednog prolaza do drugog putnik može naći godinu koju želi. Na primjer, za putovanje putovanj e još dalje u prošlost prošl ost od 4000. godine prije Krista, Krist a, morali bismo koristiti korist iti hodnike u Engleskoj i Kini, čiji su ulazi zatvoreni za ovu godinu. A za putovanje u još dalju budućnost, izvan gornje granice ovog hodnika, morali bismo potražiti opet neka druga mjesta." "Kada su ti hodnici... izumljeni?" Stoljeće ili dva prije mog rođenja. Rat između Čuvara i Skitnica bio se već toliko razmahao da je prvobitna zamisao znanstvenog istraživanja istra živanja gurnuta u stranu." st ranu." Vuci su zavijali u noći. Neko krupno tijelo projurilo je kroz grmlje, a za njim se začulo divlje zavijan zavijanje. je. "Shvaćaš," "Shvaćaš," reče Storm. "Mi se ne usuđujemo na totalni totalni rat. To bi nam uništilo uništilo Zemlju, kao što je već uništen Mars; prsten radioaktivnih čestica već kruži oko Sunca. Ponekad se pitam neće li konačno naši inženjeri jednoga dana otići šezdeset milijuna godina u prošlost i sagraditi veliku svemirsku flotu za bitku koja je uništila dinusaure i ostavila vječne ožiljke na Mjesecu..." "Ti, dakle, ne poznaješ svoju vlastitu budućnost?" upita Lockridge, osjećajući kako ga prolaze trnci. Storm odmahne tamnom glavom. "Ne. Kada se uključi aktivator za gradnju novog hodnika, cijev se širi u oba smjera podjednako. Pokušavali smo prodrijeti u budućnost iza našeg doba, ali uvijek bi se tu našli stražari koji bi nas tjerali natrag pomoću oružja nama posve nerazumljivog. Više ni ne pokušavamo. Bilo je previše strašno." Od upoznavanja upoznavanja tajni nad tajnama tajnama zavrtjelo zavrtjelo mu se u glavi. Lockrid Lockridge ge je prešao prešao na praktični praktičnija ja pitanja. pitanj a. "U redu," reče. "Izgleda da sam stupio u neki rat, i to na tvojoj strani. Hoćeš li mi reći zašto smo pucali? puc ali? Tko su tvoji neprijatelji?" Zastao je na trenutak, trenutak, a onda dodao. "Tko si ti?" "Dopust "Do pustii mi da nastavi nastavim m upo upotreb trebljav ljavati ati ime koje sam izabra izabrala la u tvoj tvojem em stolje stoljeću ću," ," reče reče Storm. "Vjerujem da mi nosi sreću." Sjedila je razmišljajući na trenutak. "Ne vjerujem da bi mogao mogao potpuno shvatiti shvatiti zbivanja zbivanja u mojem dobu. Previše povijesti leži između nas. Bi li čovjek iz tvoje davne prošlosti uopće mogao pojmiti osnovnu razliku koja djeli Istok od Zapada u dvadesetom stoljeću?" "Mislim "Mislim da ne bi," priznao priznao je Lockri Lockridge dge.. "Čini "Čini se da čak i malo malo mojih mojih suvrem suvremeni enika ka to razumije." "Što "Što se toga toga tiče, tiče, proble problem m je isti," isti," reče Storm. Storm. "Jer, u stvari, stvari, imali smo tijekom čitavog čitavog ljudskog postojanja — iskrivljenog, iskrivljenog, zbunjenog, zbunjenog, skrivenog iza tisuću sporednih sporednih motiva, u stalnom sukobu između dviju filozofija, dvaju načina mišljenja i života ljudskog bića — jedno pitanj e — jedno pitanje vječno: što je zapravo priroda čovjeka?" Lockridge je čekao. Storm skrene pogled iz tame preko niske vatre prema njemu; osjećao je kako ga ispitivački promatra.
15
"Život kakav bi trebao biti, protiv života kakav je," reče ona. "Plan protiv organskog razvoja. Upravljanj Upravljanjee protiv protiv slobode. slobode. Sveobuhvatni Sveobuhvatni racionalizam racionalizam protiv životinjske samodovoljnosti. Stroj protiv prot iv živog živo g mesa. me sa. Ako se čovjek č ovjek i njegova nje gova sudbina mogu planira p lanirati, ti, organizirati organi zirati i upravl up ravljati jati prema nekoj viziji konačnoga savršenstva, nije li tada dužnost čovjeka nametnuti tu viziju drugim ljudima pod bilo koju cijenu? cije nu? To vam va m je već odnekuda poznat po znatoo zar ne?" "Ali veliki neprijatelj vaše zemlje samo je jedno očitovanje stvari koja je rođena prije povijesti: koja govora gov oraše še kroz kroz zakon zakonee Drakon Drakonaa i Diokle Dioklecij cijana ana,, kroz kroz spalji spaljivan vanje je Kon Konfuc fucije ijevih vih knjiga knjiga,, kroz kroz Torquemadu, kroz Calvina, Lockea, Voltairea, Napoleona, Marxa, Lenjina, Ar guellasa, Jupiterov manifest i tako dalje i tako dalje. Ne, ne, nije to tako jasno, tako jednostavno kao što izgleda — nije bilo nikakve tiranije u srcima onih koji su vjerovali u premoć razuma; a bilo je i drugih, poput Nietschea, Nietsc hea, na primjer, koji nisu vjerovali. vjerovali . Po meni, vaša industrijska industrijs ka civilizacija, civilizacij a, čak i u zemljama koje koje sebe sebe naziva nazivaju ju slobodn slobodnima ima,, približ približava ava se kon konačn ačnom om užasu; užasu; pa ipak, ipak, ja ko koris ristim tim silnij silnijee i savršenije strojeve strojeve negoli vi možete možete sanjati. Ali za što? Problem je ova borba!" Njen glas padne. Pogled Pogle d joj je skrenuo skrenu o prema šumi koja je okružival okruž ivalaa dolinu. doli nu. "Ponekad "Pon ekad pomislim, pomis lim,"" dodala dodal a je lagano lag ano,, "da je taj zaokre zao krett prema pre ma nizbrd niz brdici ici poč počeo eo u istom ovom tisućljeću tisućlj eću kada su poklonici neba istisnuli zemaljske bogove i njihovu Majku." Zadrhtala je kao da se želi osloboditi nečega, a zatim je nastavila istim tonom. "Dakle, Malc Malcolm olme, e, prihv prihvat atii zasa zasadd da su Ču Čuva vari ri zašt zaštit itni nici ci živo života ta,, život životaa u svoj svoj njegov njegovoj oj pun punoći oći,, ograničenosti, sjaju i tragičnosti, dok Skitnice žele urediti svijet prema prema slici i prilici strojeva. strojeva. Sve ovo rečeno vrlo je pojednostavljeno. Možda ću ti to kasnije bolje objasniti. Misliš li da moja borba nije n ije vrijedna vrij edna truda?" Lockridge ju je promatrao kako se odmara, slična mladoj divljoj mački; bilo je nečeg u njenim riječim riječima, a, u njenom držanju, držanju, zbog čega je on rekao sa zanosom koji je tjerao svaki strah, kajanje i usamljenost: "Ne mislim. Ja sam već uz tebe." "Hvala," reče ona. "Kad to ne bi bile samo riječi, već tvoje istinsko uvjerenje, skočila bih preko vatre prema tebi. tebi.'' 1 Izgleda da su ipak samo riječi, pomisli Lockridge; čovjek bi se inače još mogao ponadati... Ali prije negoli n egoli je uspio nešto reći, Storm uz grimasu gri masu nasta n astavi: vi: "Slije "S lijedećih dećih nekoliko ne koliko mjeseci mjes eci doživjet d oživjet ćeš mnogo zanimljivog." "Dobri Bože," uzvikne on. "Svaki antropolog dao bi svoje desno — oh — oko da bude sada ovdje. A ja još uvijek ne mogu vjerovati da jesam." "Ovdje ima i opasnosti," upozorila ga je ona. "Dobro, kakve su opće prilike? Što nam je činiti?" "Ništa posebno," reče Storm. "Kao što sam ti i rekla, rat između Skitnica i Čuvara ne može se voditi u mome vremenu u nekim velikim razmjerima. Zato i ratujemo u dubokoj prošlosti. Ratne baze baz e su postavl post avljene jene na strate str ateški škim m točkama toč kama i — no, dobro, dobr o, to za tebe teb e nije važno. važn o. Znam da Skitnice Skitnice imaju utvrdu utvrdu u kraljevst kraljevstvu vu Haralda Bluetootha. Premda je Asa religija već jedna od Nebeskog Nebesko g Oca, uvođenje kršćanstva kršćans tva bijaše za njega druga prednost, jer je mogla poslužiti kao temelj za centraliziranu monarhiju i na kraju sređenu državu." Tada je došao čovjek kojeg smo sreli." "Čekaj. Želiš reći da vi mijenjate prošlost? nikad a. To T o je načelno načel no nemoguće ne moguće.. Ako Ak o bi netko mijenjate prošlost?"" "Oh ne, nikada. i pok pokuša ušao, o, uvijek uvijek bi naišao naišao na dog događa ađaje je koji koji bi ga sprije spriječi čili li u tome. tome. Što je bilo bilo,, bilo bilo je. Mi, vremenski putnici, samo smo dio toga povijesnoga tkanja. Recimo to ovako: mi otkrivamo one oblike prošlosti prošlosti koji su korisni korisni za naše naš e ciljeve; tu se oporavljamo i prikupljamo snagu za konačni obračun." "U mom vremenu," nastavila je Storn, "Skitnice drže zapadnu poluloptu planeta, a mi Čuvari istočnu. Ja sam vodila jednu skupinu u dvadeseto stoljeće, u Ameriku. Nismo mogli učiniti ništa značajnije, a da nas ne zamijete neprijateljski agenti. U tvome dobu njih ima više nego nas. Ali naš naš prvob prvobitn itnii plan plan je bio osnovat osnovatii kompani kompaniju ju čija je prividna prividna svrha nešto neupadljiv neupadljivo, o, tako da možemo izgledati kao sasvim obični građani u tvome stoljeću. Izabrali smo dvadeseto stoljeće, jer je to prvo doba kad se neke stvari stvar i nama n ama potrebne potreb ne — tranzi t ranzistori stori,, na primjer primj er — mogu kupiti kupit i na licu mjesta, mjesta, a da to ne izazove izazove pozornost pozornost nep neprija rijatel teljski jskihh uho uhoda. da. U nek nekim im nap napušte uštenim nim rudnič rudničkim kim postrojenji postro jenjima ma u Koloradu Kolora du postavili posta vili smo naše podzemne instalacije, instal acije, izradili aktivator i otvorili otvoril i novi hodnik. hodn ik. Naš je plan bio da tim hodnikom stignemo do našeg doba, u sam glavni stožer Skitnica. Ali u trenutku kad je hodnik bio završen, pojavio se u njemu Brann s daleko nadmoćnijim snagama. Ne znam kako je saznao za njegovo postojanje. postojan je. U posljednjem posljed njem trenutku trenut ku sam uspjela uspjel a pobjeći. pobjeć i.
16
Gotovo godinu dana sam lutala Sjedinjenim Državama, tražeći put za povratak. Znala sam da će svaki hodnik koji vodi u budućnost biti dobro nadziran; Skitnice su previše jake u ranoj industrijskoj civilizaciji. Nigdje nisam uspjela pronaći nijednog Čuvara." "Od čega si živjela?" zapita je Lockridge. "Ti bi to nazvao pljačkom," pljačkom," reče Storm. Lockridge se zabulji u nju. Ona se nasmije. "Energetski pištolj, koji uvijek nosim sa sobom, može se upotrijebiti u različite svrhe. Nije bilo nikakvih problema da s vremena na vrijeme pokupimo pokupi mo po koju ko ju tisuću ti suću dolara d olara.. Bila sam očajna. oč ajna. Osuđuješ Osuđu ješ li l i me zbog toga?" to ga?" "Trebao bih." Pogledao ju je pri titravoj svjetlosti plamena. "Ali ipak neću." "Tako sam i mislila," reče ona nježno. "Ti si čovjek kakvog sam se jedva nadala sresti. Shvaćaš Shvaćaš li? Bio mi je potreban pomagač, tjelohranitelj, netko tko će biti sa mnom da ne bih putovala sama. Sama žena žena jako upada upada u oči u prošli m vremenima, a ja sam morala ići u prošlost. prošlost. Uvjer Uvjerila ila sam se da nema nijednog čuvara na ovom danskom ulazu. Bila su to jedina otvorena vrata u ovih nekoliko desetljeća, kroz koja sam mogla proći. A ipak, vidio si koliko smo bili blizu pogibije." "Ali sada smo ovdje," ovdje," nastavila je. "Na Kreti se nalazi jedna baza Čuvara, Čuvara, ond ondje je je stara vjera još uvijek dovoljno jaka. Na žalost, budući da se Skitnice također nalaze i u ovom vremenu, ne mogu jednostavno jednosta vno pozvati moje ljude lju de da dođu po nas. Situac Sit uacija ija je priličn pril ičnoo nezgodna, nez godna, jer bi Skitnice Skitnic e mogle uhvatiti našu poruku i pronaći nas prije negoli nam moji ljudi stignu u pomoć. Ali kad jednom jedno m dođe dođemo mo do Knososa, Knoso sa, dobit ćemo oružan oruž anuu pratn pra tnju ju od jedn je dnog og ho hodni dnika ka do drugo dr ugoga, ga, sve dok ne stignem kući. Ti ćeš biti prebačen u tvoje doba." Ona slegne ramenima. "Ostavila sam priličnu svotu dolara u Sjedinjenim Državama. Bit će ti nagrada za svu ovu muku." muku." "Pusti sad to," reče Lockridge grubo. "Kako ćemo doći do Krete?" "Morem. Već odavno postoje trgovačke veze između ovih krajeva i Sredozemlja. Limfjord nije daleko odavd odavde, e, a brod iz Iberije, Iberije, gdje još uvijek vlada religija religija graditelja megalita, pojaviti će se ovog ljeta. Kad dođemo u Iberiju nastavit ćemo drugim brodom. Plovidba morem bit će kraća i manje opasna od putovanja kopnom." "Hmm... U redu, zvuči razumno. razumno. Pretpostavljam da uz sebe imamo dovoljno metala za z a plaćanje putovanja. putovan ja. Imalo li?." Storm odmahne glavom. "Čak i da ga nemamo," rekla je gordo, gordo, "oni "oni neće odbiti odbiti povesti povesti Onu Koju obožavaju ob ožavaju." ." "Što?" Lockridge je širom otvorio usta. "Misliš da možeš glumiti..." "Ne moram glumiti," reče St orm; "Ja jesam Božic Božica. a."" Bijela sumaglica izlazećeg sunca nisko se valjala po vlažnoj vlažnoj zemlji. zemlji. Voda se slijevala slijevala s tisuća tisuća listov listova, a, krup krupne ne kap kapii klizi klizile le su zrak zrakom om i gubil gubilee se u grmlju grmlju i po poleg legnu nutoj toj travi. Stabla Stabla su bila ispunjenja ptičjim pjevom. Visoko na nebu kružio kružio je orao, orao, a svjetlo svjetlo rađajućeg rađajućeg dana sjalo je popu poputt zlata na njegovim krilima. Lockr Lockridg idgea ea je probu probudil dilaa ruka ruka koja koja ga je tresla tresla i on sneno sneno otvori otvori kapk kapke. e. "O... "O... tko... tko... ne..." ne..." Jučera Jučerašn šnji ji dan ga je iscijedi iscijedio; o; bio je uko ukočen čen,, u glavi glavi mu je bub bubnja njalo, lo, a mišići mišići su ga boljeli. boljeli. Gledao je u Stormino lice, kao da ga vidi prvi prvi puta. Kao Kao da mu je bilo teško prihvat prihvatiti iti sve ono što se dogodilo. "Ustani," reče Storm. "Ja sam zapalila vatru, a ti pripravi doručak." Tek tada je primjetio da je ona potpuno gola. Sjeo je u svojoj vreći za spavanje, prigušeno usklikn usk liknuvš uvšii od zaprepaštenja, zaprepaštenja, ushićenja ushićenja i — strahopoštov strahopoštovanja, anja, to je bila bi la prava riječ. Nije znao da ljudsko tijelo može biti tako divno. Pa ipak, njegova instinktivna reakcija odmah zamre. Ne samo zato jer mu je poklanjala isto onoliko pažnje koliko i nekoj prisutnoj ženi ili psu. Pažnju mu je privukao privukao udaljeni topot koji protutnji protutnji šumom, šumom, a u zrak se podigne podigne toliko veliko veliko jato tetrijebova da gotovo za mrači sunce. "Što je to?" uzviknu on. "Bik "Bik?" ?" "Nešto slično. Tur," reče Storm. Činjenica da se ta životinja zaista nalazi u njegovoj blizini potpuno ga je probudila. probudi la. Izvlačio Izvla čio se polako iz vreće, drhteći drhteć i u pidžami. pidža mi. Stor St orm m nije ni je obrać obr aćal alaa pažnj paž njuu na hladn hla dnoć oću, u, pre mda joj se obilje obilj e rose nalazilo nalazi lo na kosi i presijavalo presij avalo duž bokova. Je li ona ljudsko biće, upita se. Nakon svega što smo doživjeli zajedno, nakon svih stvari koje smo prošli, ne vidim ničeg nadljudskog u njoj. Možda su samo njeni geni poboljšani. Izgleda da su u budućnosti stvorili superčovjeka. Vjerojatno joj stoga nije bilo teško osnovati kult božice Labris na Kreti, prije mnogo stoljeća. Bilo je dovoljno jednostavno se pojaviti ovakva... 17
Storm Storm je čučnul čučnulaa i otvori otvorila la jedan jedan od zamotul zamotuljaka jaka uzetih uzetih iz pretin pretinca ca u prodvo prodvorju rju hodnika. hodnika. Lock Lockri ridg dgee je iskoristio iskoristio ovu stanku stanku da dođe k sebi. Trenutak Trenutak kasnije kasnije on onaa se okre okrenu nula la s dv dvaa zavežl zavežljaja jaja u rukama. rukama. "Biti će nam potrebna odjeća iz ovog vremena," reče ona. "Naša oprema oprema će već izazvati dosta naklapanja. Obuci ovo." Njen zapovjedn zapo vjednički ički ton ga nije uvrijedio, uvrij edio, odmotao odmot ao je zavežljaj. zavežl jaj. Ustanovio Ustan ovio je da je ambalaža ambala ža zamotu zamotuljka ljka zapravo kratki plašt od grubo tkane vune obojen nekom biljnom biljnom bojom bojom,, s iglen iglenom om kopčom. U njemu je bio zamotan glavni dio odjeće: tunika od like bez rukava koju je navukao preko glave i opasao opasa o remenom. Na noge je nataknuo natak nuo sandale, sandal e, a oko glave omotao traku ukrašenu ptičijim ptičiji m perjem perj em i cik-cak ornamentima. ornamenti ma. Osim toga, dobio je još ogrlicu ogrl icu složenu slo ženu od medveđih kandži ka ndži i morskih školjaka š koljaka te t e kameni bodež izrađen iz rađen tako dobro da je izgledao kako kako da je od metala. metala. Drška Drška mu je bila omotana kožom, a toke su bile od brezove kore. Storm Storm ga je ispiti ispitivač vački ki promatr promatrala ala.. On nju takođe također. r. Ženska odjeća odjeća sastojala sastojala se samo od sandala, sandala , trake t rake za glavu, ogrlice ogrlice od sirovog jantara, jantara, a na ramenu joj je visjela torba od lisičjeg krzna. Suknja joj je bila kratka i ukrašena perjem. Međutim, Lockridge nije primjećivao ništa od svega toga. "Dobro ti pristaje," reče ona. "Zapravo, mi smo anakronizam. Odjeveni smo kao imućni ljudi klana Tenil Orugarav, Morskog Naroda, starosjedilaca ovih krajeva. Ali tvoja kosa je kratko podšišana podšiša na i svježe si izbrijan, izbrij an, a i moj izgled... izgled ... no, svejedno. sveje dno. Bit ćemo putnici putnic i koji su morali mora li kupiti kupi ti ovu odjeću, odjeću, jer im se stara stara poh pohabal abala. a. To je ovdj ovdjee uo uobi biča čajn jno. o. Osim toga, toga, smis smisao ao za logičk logičkuu prosudbu prosu dbu nije nij e baš jaka strana stran a ovih primitivaca primit ivaca." ." Pokazala je prstom na malu kutiju koja se također nalazila u zamotuljku. "Otvori ovo." Lockridge uzme kutiju, ali mu je ona morala pokazati kako se otvara. Unutra se nalaz n alazila ila jedna prozirna kuglica. "Stavi to u uho," reče mu kratko. kratko. Zabacila je kosu na leđa i pokazala mu sličnu kuglicu u svom uhu. Lockridgeu bljesne u sjećanje predmet kojeg je vidio kad ga je došla posjetiti u zatvoru; tada je s matrao da je to aparat za nagluhe. Stavio je kuglicu u uho. Sluh mu se nije poboljšao, ali je zato osjetio čudesan hladan i trenutni drhtaj koji mu je iz glave skliznuo niz kralježnicu. kralježnicu. "Razumiješ li me?" upita ga Storm. "Zašto, pa naravno..." Zastao je usred riječi. One nisu bile engleske. Nisu bile bil e ni izdaleka izda leka slične sli čne engleskom! engles kom! Storm se nasmije. nasmije. "Čuvaj dobro dobro svoju diaglosu. diaglosu. Ustanovit ćeš da je često č esto vrednija vredni ja od pištolja." pišt olja." U Lockridgeovoj svjesti ponovno je zavladala zbunjenost. Što je ona zapravo rekla? Pištolj Pištol j je bila je bila engleska riječ; samo se diaglosa nije uklapala u taj uzorak. Bila je to... Postepeno, navikavajući se na jezik, jezik, ustano ustanovio vio je da je aglutinat aglutinativan ivan,, sa složenom složenom gramatik gramatikom om i mnogim mnogim distin distinkc kcijam ijamaa nepoznatim civiliziranom čovjeku. Postojalo je, na primjer, samo za vodu nekih dvadesetak riječi, koje su se upotrebljavale zavisnosti od okolnosti. S druge strane, nisu se mogli izraziti takvi pojmovi kao što su masa, država ili monoteizam, a da se pritom ne zapadne u opisivanja. Međutim, pravi prav i problemi prob lemi su nastal nas talii kada se suo suočio čio sa sasvim sas vim nov novim im sadržaj sadr žajem em nekih neki h apstrak apst raktni tnihh pojmova, poj mova, kao što su 'uzrok', 'vrijeme' i 'smrt'. "Uređaj je molekulni dešifrator," objasnila je Storm na engleskom. "Sadrži sve važne jezike i osnovne osnov ne običaje nekog doba i nekog kraja — u ovom slučaju slučaju diaglosom je obuhvaćeno područje sjeverne Evrope, od onoga što će jednoga dana biti Irska pa sve do buduće Estonije, plus još i neke vanjske vanjske krajeve, krajeve, poput Krete i Iberije Iberije.. Uređaj Uređaj se nap napaja aja toplinskom toplinskom energijom energijom ljudskog ljudskog tijela i izravn izravnoo je uključ uključen en u tijek tijek možda moždanih nih impul impulsa. sa. Zapravo Zapravo,, sad imaš umjetni umjetni centar centar pamćenja pamćenja,, pridodan prido dan tvom t vom priro p rirodnom." dnom." "Zar sve to u ovako maloj spravici?" upita Lockridge slabim glasom. Storm slegne ramenima. ramenima. "Kromosom "Kromosom je manji, a nos nosii neu neuspo spored redivo ivo više informa informacija cija.. Ali dosta o tome. Pripravi nam nešto za doručak." Lockridge je bio iskreno sretan što se može posvetiti kamp kuhinji. Osim toga, jučer je otišao na spavanje bez večere. U zavežljajima su bile i neke čudne stvari obložene metalom, koje on nije mogao prepoznati; ali ugrijane, bile su vrlo ukusne. Nije ih bilo baš mnogo i Storm mu naredi da pažljivo spremi ostale u torbu. to rbu. "Ne " Ne živi ž ivi se samo od gostoprimst gos toprimstva," va," reče ona. "Ova tava za prženj prž enjee je pok poklo lonn vrij v rijeda edann kao k ao jednog jed nogodi odišn šnji ji prihod pri hod,, čak i na faraon f araonskom skom dvoru." dvor u." Lockridge otkrije da mu se usnice smješkaju. "Da, a što ako je neki arheolog iskopa s nekog kuhinjskog smetlišta za četiri tisuće godina u budućnosti?"
18
"Pretposta "Pretpostavit vit će da je neka neslana neslana šala kolega, kolega, pa neće na nju obraćati pažnju. Ipak, u stvarnosti teško da bi željezo izdržalo izdržalo toliko dugo u vlažnoj vlažnoj sredini. A sada dosta o tome." tome." Promatrala Promatrala je dolin dolinu, u, zadubl zadubljen jenaa u misli, misli, dok je on pripre pripremao mao doruča doručak. k. Dug Dugačk ačkaa trava trava šaptala šaptala joj je po pokr kraj aj člana članaka, ka, a cvjet cvjetov ovii masla maslačak čakaa bili bili su razbac razbacani ani oko njenih njenih stopala stopala kao nov novčić čićii bačeni bačeni pred pred osvajačem. Ili se u hrani nalazio neki stimulans ili ga je posao oko doručka oporavio, u svakom slučaju Lockridge Lockridge više nije osjećao umor u udovima. udovima. Razbacao je žar unaokolo i pepeo pokrio zemljom. zemljom. Storm podiže pogled prema njemu i osmjehne se. "Pa, ti znaš voditi brigu o kampiranju," rekla je u Storm s osmijehom. Lockridge je osjetio kako u njemu raste ponos. Objasnila mu je kako se rukuje uređajem za otvaranje ulaza u hodnike; zatim ga je sakrila u jedno šuplje šuplj e drvo, zajedno zaje dno s njihovom njiho vom odjećom odjeć om iz dvadeset dvade setog og stolje sto ljeća. ća. Pištol Piš tolje je su ponijel poni jelii sa sobom. Na kraju, pokupili su svu svoju prtljagu, uprtili je na leđa i krenuli. "Idemo za Avildaro," reče Storm. "Tamo nikad nisam bila, ali ako brod ove godine zbog nečega nije dolazio, saznat ćemo u luci što se događa." Zahvaljujući Zahvaljujući aparatu koji mu se nalazio u uhu, Lockridge Lockridge je saznao da je riječ riječ 'Avildaro' 'Avildaro' izvedeni oblik od još starijeg imena koje je značilo Kuća Morske Majke. Ta Ona kojoj je selo bilo posvećeno, posveć eno, bila je utjelovljenje utjelov ljenje Žene Lovca koja je gospodarila gospodari la obližnjim obližnji m šumama. Mjesto Mjest o su naselili naselili prije prije mnogo mnogo stoljeća stoljeća njeni njeni pok poklon lonici ici,, potom potomci ci lovaca lovaca na jelene jelene,, ko koji ji su lutali lutali ov ovim im krajevima još u doba kada su se ledenjaci povlačili iz Danske i lagano vraćali u more. Horde su pratile prati le led na njegovom putu za Švedsku Šve dsku i Norvešku. Zauzevši Za uzevši ovaj jedinstveni kraj, novi stanovnici su se počeli baviti zemljoradnjom tek prije nekoliko generacija, premda ne i u onom opsegu kao doseljenici koji su ušli dublje u kopno i od kojih su oni i naučili tu vještinu. Ti doseljenici su bili sljedben sljedbenici ici One Mokrih Mokrih Uvoja Uvojaka, ka, Koja Koja je gutala gutala zemlju, stvarala more, omogućavajući omogućavaju ći im tako da se služe brodovima; Božica je, doduše, ponekad gutala i ljude, ljude, ali zato im je zauzvrat zauzvrat davala davala ribe, ostrige, foke i pliskavice. U još dubljoj prošlosti ovo je bila zemlja ratobornih vozača bojnih kola koji Nju nisu pozn poznaval avali, i, već su prino prinosil silii žrtve žrtve muški muškim m bog bogov ovim ima.. a.... Lockr Lockridg idgee je s naporom naporom skrenuo pažnju od tih zbrkanih misli koje nisu bile bile njegove njegove,, i zbo zbogg kojih nije nije primjeći primjećivao vao ovaj ovaj dan i ovu čarobnu ženu pokraj sebe... Sunce Sunce je već staja stajalo lo visok visokoo na nebu, nebu, sumagl sumaglica ica se raspršila raspršila,, a obzo obzorje rje je bilo čisto, čisto, osim ponekog ponek og zaluta-l zalu ta-log og bij elog el og oblač obl ačka. ka. Na samom sa mom rubu ru bu pra star st aree šume šu me Storm je pažljivo pažlj ivo počela ispitivati gustiš. Pod hrastovima je grmlje bilo gotovo neprobojan zid. Bilo joj je potrebno prilično vremena da pronađe puteljak koji je vodio prema sjeveru; bila je to neupadljiva, uska staza koja se krivudavo provlačila kroz mrlje svjetlosti i zelenih sjena ogromnih stabala i više služila jelenima nego ljudima. ljudima. "Pobrini se da ništa ne oštećuješ," upozori ga ona. "Šuma je sveta. Nitko ne smije loviti dok Njoj ne prinese p rinese žrtvu, niti sjeći s jeći stabla stabl a ako Ona ne odobri." odobri ." Pa ipak, kada su stupili u šumu, nije ih dočekala tišina katedrale. Život je vrvio svuda oko njih; bijeli vrijes vrije s i kupine, kupin e, paprat p aprat i gljive gl jive,, mahovin ma hovinaa i imela tiskali tis kali su se ispod isp od hrastova hrast ova i prekrivali pr ekrivali svaki panj. Mravnjaci Mravnjac i su dopirali dopiral i do pojasa, pojas a, insekti insek ti su prekrili prekri li zrak bojom šafrana, šafra na, a konjske mušice rasipale su obilje plavetnila svuda unaokolo; vjeverice su jurile kroz grane kao jezičci plamena, a tisuće ptica svijalo je u krošnjama svoja gnijezda. Poj, cvrkut i lepet krila neprekidno su odjekivali među lisnatim deblima; negdje u daljini lještarka je bubnjala, divlja svinja groktala, dok su turi moćno prkosili cijelom svijetu. Lockridge je osjetio kako mu se duša rascvjetava sve dok se nije potpuno poistovjetila poistovj etila s divljinom koja ju je opijala suncem, vjetrom i mirisom cvijeća. cvij eća. Pa ipak, ipak , pomisli pomis li Lockridge Lock ridge,, dugo sam bio u prirodi prir odi i znam vrlo dobro da ovak ovakav av način života život a može biti i vrlo neprivlačan. Nedaće su ovdje sasvim konkretne: glad, hladnoća, vlaga, bolesti; ovo nije akademski potajna borba, niti uvredljivi porezi na prihod. Međutim, to još uvijek ne znači da su blagod bla godati ati isto ist o tako t ako stvarne. stva rne. U svakom s vakom slučaju, sluč aju, ako Storm Stor m ovo čuva, onda sam ja uz nju. Čitavog slijedećeg sata ona nije progovorila ni riječi, a ni on sam nije osjećao potrebu za razgovorom. Bilo mu već dovoljno promatrati je kako poput pantere hoda pokraj njega; želio je gledati gledati plavkasto plavkasto svjetluca-n svjetluca-nje je u njenoj njenoj kosi, malahit u njenim očima, smeđi sjaj kož kožee koji koji je dobivao tamne prelive između oblih dojki. Za trenutak se prisjetio mita o Akteonu koji je vidio golu boginju Dijanu, a zatim se pretvorio u jelena koga su raskomadali njegovi vlastiti psi. Za sada sam izbjegao to u fizičkom smislu, pomisli Lockridge, ali za svaki slučaj bit će bolje ne izazivati sudbinu.
19
Ovaj dio šume nije bio širok. Sunce još nije došlo došlo u zenit kada su izbili iz nje na punu svjetlost. Okupano obiljem sunca, na sjeveru i zapadu pružalo se nisko i ravno zemljište. Trava se njihala na povjetarcu, gustiš je ravnomjerno šumio, svjetlost svjetlo st i sjene naizmjenično naizmjenič no su se mjenjale mjenja le pod bijelim bijel im oblacima. oblacima. Puteljak je bivao sve širi i blatnjaviji, blatnjaviji, a kad su prošli baruštinu tlo je najednom najednom postalo suho i ispucano. Storm se iznenada zaustavi. Trska je šuštala oko bare prekrivene ljiljanima, gdje su nemirno skakutale žabe bježeći pred rodom. Velika bijela ptica nije obraćala pažnju na ljude; Lockridgeovo novo novo sjeć sjećan anje je ugra ugrađeno đeno u uho priopćilo mu je da su rode tabu, nosioci nosioci sreće sreće i po ponov novno nogg rođenja. Na samom rubu bare nalazila se stijena neobičnog oblika. Bio je to veliki kamen žrtvenik sa čijeg je vrha vođa svake godine bacao najljepše oruđe napravljeno u Avildaru kao poklon Našoj Gospi Gospi od Sjekire Sjekire.. Tog dana se na oltaru oltaru nalazio nalazio samo samo vijena vijenacc od nevena nevena ko koji ji je tu vjero vjerojatn jatnoo prinijela prinijel a neka djevojka. Stormina pažnja je bila negdje drugdje. Mišići na njenom trbuhu se zategnuše, i ona spusti ruku na dršku pištolja. Lockridge učini isto. Brazde od kotača i tragovi nepotkovanih kopita bili su utisnuti u vlaž vlažno nojj zeml zemlji ji.. Netko Netko je očigledn očiglednoo prošao prošao ovu ovuda da prije prije neko nekoliko liko dana. dana. "I ovdje ovdje su stig stigli li," ," promrmlja ona. "Tko?" upita Lockridge. "Jutoazi." Storm je izgovorila ime s preglašenim 'u'. Lockridge još uvijek nije savladao tehniku korištenj korištenjaa diaglose i s teškim naporom je shvatio da su se tim imenom imenom nazivala ovdašnja ovdašnja plemena plemena kultu kulture re Ratn Ratnee Sjeki Sjekire re.. Sjek Sjekir ira, a, kojo kojom m su se služ služil ilii ov ovii osva osvaja jači či i po pokl klon onic icii Sunc Sunca, a, nije nije se upotrebljavala samo za obaranje stabala, kao kod drvosječa Labrisa; bila je bojna sjekira. Storm se uspravi; prsti su joj nemirno gladili bradu, a koža na čelu joj je bila naborana. "Podaci kojima kojima raspolažemo su nedov nedovoljni, oljni,"" požali se ona glasno. "Nitko nije smatrao smatrao da je ova stanica stanica toliko važna da bi se detaljno istražila. Još ne znamo što će se dogoditi ove godine." godine." Zatim nastavila veselijim tonom. "Međutim, izvidnice su sasvim pouzdano utvrdile da u ovom području tijekom čitavog čit avog tisućljeća tisuć ljeća nije nij e izumljena nijedna sprava s prava koj k ojuu bi po pokr kret etal alaa ener en ergi gija ja.. To je možda najvažniji razlog razlog što sam otišla otišla tako daleko daleko u prošlost prošlost,, umjes umjesto to da izađem iz hodnika nekog kasnijeg datuma, kada su Čuv Čuvari ari također također aktivni aktivni.. Skitnic Skitnicee još nikad nikad nisu stigle stigle ova ovamo mo.. Zato sam se i usudila napustiti hodnik u prvoj godini ovih vrata. Izlaz će ponovo biti otvoren tek za četvrt stoljeća. Istraživačka grupa iz Irske, u kojoj su vremenski ulazi pomaknuti u fazi za čitavo jedno jedn o stoljeće st oljeće od danskih, dans kih, utvrdila utvr dila je j e još jedan značajan z načajan datum: Avilda Avi ldaro ro se još uvijek uvij ek drži drž i i čak je postao pos tao vrlo vrl o važan važ an grad kroz sto godina." Storm je prebacila zavežljaje zavežlja je na drugo rame i nastavila nastavi la korača koračati. ti. "Nema "Nema razlog razlogaa za strah. strah. U najgorem najgorem slučaju, slučaju, možemo možemo biti umiješani umiješani u borbe borbe između između dvije protivničkih horde iz kamenog doba." Lockridge je išao u korak s njom. Nekoliko slijedećih kilometara pješačili su bez riječi, hodajući preko rascvjetale rascvjet ale trave i kroz mjestimičn mjest imičnoo razbacane razbac ane šumarke. šumark e. Gustiš je bio pošteđen svakog oskvrnuća, jer je predstavljao svetinju koju su svi poštovali; priobalno raslinje nisu bili hrastovi, već se ono pretežito sastojalo od jasenova, brijestova, borova i, naročito, krupnih stabala bukve; još jedan visoki osvajač osvaja č počeo se širiti širit i po Jutlandu. Jutlandu. Iza jednog zavoja Lockridge je najednom ugledao, na izvjesnoj udaljenosti, stado koza. Dva golobrada momka, posve gola, opaljena suncem i s pramenovima bijele kose, budno su motrili. Jedan je svirao na koštanoj fruli, dok je drugi sjedio na grani i njihao nehajno noge. Kada su opazili pridošlice, iz grla im se oteše uplašeni krici. Mladić koji je svirao na fruli odjurio je brzo niz puteljak, dok je onaj s grane pobjegao uz drvo i nestao u lisnatoj krošnji. Storm kimne glavom. "Čini se da se plaše zbog nečege. Prije nije bilo tako." Diaglosa je zapljusnula Lockridgea mnoštvom podataka o običajima Tenil Orugarava: vodili su miran i gostoljubiv život, pun teškog rada kojeg bi prekidali dugi periodi odmora, kada su se ugla uglavn vnom om bavi bavili li obli obliko kova vanj njem em jant jantar ara, a, glaz glazbo bom m, ples plesom om,, ljub ljubav avlj lju, u, lovo lovom m ili ili ob obič ični nim m besposličarenje besposli čarenjem; m; bio je to život protkan prijateljskim prijat eljskim suparništvom suparništ vom među ribarskim ribarski m naseobinama, naseobina ma, rašt raštrk rkan anim im duž duž vrlo vrlo razv razved eden enee obal obale, e, čiji čiji su stan stanov ovni nici ci među međusob sobno no bili bili u vrlo vrlo zamrše zamršeni nim m rodbinskim vezama; jedini dodir sa stranim plemenima imali su kod trgovanja sa zemljoradnicima s kopna, koji su, za razliku od primoraca, radili cijeli dan. Pa ipak, to nikako nije značilo da su ovi ljudi bili slabići. Oni su odvažno lovili turove, medvjede i divlje veprove, krčili teren primitivnim oruđem, dovlačili stijene sa velikih udaljenosti da bi podigli dolmene ili velike ulaze u grobnice; stoički su preživljavali preživljavali oštre oštre zime kada su bure bure nosile snijeg snijeg i podizale ogromne ogro mne valove val ove sa zapada; u
20
svojim kožnim čamcima pratili su foke i pliskavice daleko izvan zaljeva, koji je u ovo doba godine bio otvoren prema pučini; također su često prelazili pre lazili Sjeverno more i trgovali u Engles En gleskoj koj i Flan F landrij driji; i; pa ipak, i pak, nisu nis u uopće uo pće znali znal i za z a rat r at i za ubijanje, ubija nje, sve dok nisu stigli vozači v ozači bojnih boj nih kola. "Storm," zapita Lockridge polako, "jesi li osnovala kult Božice da bi donijela među ove ljude ideju mira?" Njene nosnice nosnic e se raširiše rašir iše i ona odgovori gotovo s prezirom: "Božica je troimena: Djevica, Djevica , Majka i Kraljica Kraljica Smrti." Uvrijeđen, slušao je njene riječi kao kroz maglu: "Život "Život ima i svoju ružnu stranu. stranu. Kako misliš da će klubovi u kojima se pije čaj i bavi socijalnim radom, radom, a koje vi nazivate protes pro testa tants ntske ke crkve, crk ve, preživ pre živje jeti ti ono što leži lež i pred pre d vašim vaš im dobo dobom. m. Oni koji koj i umru za vrije vri jeme me igre bikova biko va na Kreti Kret i smatraj smat rajuu se s e žrtv ž rtvama ama prinese pri nesenim nim višim viši m silama. sil ama. Graditelji Gradit elji megalita megali ta u Danskoj Dansko j — ne ovi ovd ovdje, je, gdje je vjera vjera nasljedi nasljedila la još stariju stariju kulturu kulturu,, već u drugim drugim krajev krajevima ima — ubijaj ubijaju, u, a zatim zatim pojedu po jednog čovjeka svake godine." Osmjehne se njegovoj zbunjenosti i potapše potapš e ga po ruci. "Nemoj "Nemoj to shvaćati shvaćati previše previše tragično, tragično, Malkolme. Malkolme. Morala Morala sam koristiti koristiti ljudski ljudski materijal materijal koji sam zatekla ovdje. Rat za apstraktnosti kao što su s u moć, pravda ili slava Božici je posve stran." Lockridge Lockridge je osjećao da bi svaki odgovor odgovor na ovo bio besmislen. Jedino mu je preostalo da uguši svoj bijes u sebi, i stoga sljedećih pola sata nije progovorio ni ni riječ riječ.. Polja u kojima su se sada nalazili bila su okružena živicom. živicom. Tek iznikle vlati ječma, pira i prosa nejasno su se zelenile povrh tamne zemlje. Samo nekoliko obilježenih jutara bilo je obrađeno zajedn zajedničk ičkim im radom radom;; na pašnjaci pašnjacima ma su se šarenil šarenilaa stada stada ova ovaca, ca, koz kozaa i svinja, svinja, ali se gov goveda eda nisu vidjela; također nije bilo ni žena koje su vjerojatno negdje bile zauzete poslom. Osim toga, bilo je tu i neograđenih livada koje su se protezale s obje strane puta. Naprijed se svjetlucao blistavi vodeni pokrov Limfjorda. Šumarak je zaklanjao selo, ali se iznad njega podizala prava pruga dima. Nekoliko ljudi lagano im se približavalo. Bili su to koščati i plavi muškarci, obučeni slično Lockridgeu; kosa im je bila u pletenicama i imali su kratke brade. Neki su nosili štitove od plet pl eten enog og pru ća, ća , ob oboj ojen enee živi ži vim m bojama boj ama.. Oružj Oru žjee im se sastoj sas tojalo alo od kop kopalj aljaa s kremeni kre menim m vrhom, lukova i strijela, bodeža i praćaka. Storm se zaustavi i podiže ruke. Lockridge učini to isto. Pošto su vidjeli vidjeli ovaj gest prijateljstva prijateljstva i odjeću došljaka, ljudi se očigledno udobrovoljiše. Pa ipak, dok su im se približavali, na njihovim licima i dalje se primjećivala nesigurnost. Hod im je postao teži, oborili su pogled i konačno se zaustavili. Još uvijek ne znaju točno tko je ona, pomisli Lockridge, ali s njom je uvijek uvijek tako. "U ime Nje," reče Storm odlučnim glasom, "dolazimo kao prijatelji." Vođa grupe sakupi hrabrost i stupi naprijed. Bio je to snažan i krupan čovjek, s licem na kojem je vrijeme ostavilo svoj pečat; naglašene bore oko očiju nesumljivo su svjedočile o životu provedenom uz more. Ogrlica mu se sastojala od para moržovih kljova, dok se bakrena narukvica svjetlucala na čvrstom zglobu. "Tada, u Njeno ime," zagrmi on, "i u moje, Ehegonovo, čija je majka bila Ularu koja vodi vijeće, dobro nam došli." doš li." Lockridgeova nova memorija automatski je započela prosudbu neznančevih riječi. Spomenuta imena su bila autentična — što znači da nijedno nije bilo dano s ciljem da se otjeraju zli čini — a dolaz dolazil ilaa su od Mu Mudr dree Zene Zene Av Avild ildar ara, a, koja koja je tuma tumačil čilaa sno snove ve za vrije vrijeme me ob obre reda da zrelo zrelosti sti.. 'Dobrodošli' je značilo više od formalne uljudnosti: gost je bio sveta ličnost i mogao je zahtijevati bilo što, osim sudjelovanja sudjelo vanja u posebnim obredima plemena. Ali, naravno, gost bi svoje zahtjeve zahtjev e razumno razumno ograničavao, ako ni zbog čega drugog, dr ugog, onda bar da bi se gostio što duže. Dok je grupa grupa odlazi odlazila la prema prema oba obali, li, Lockri Lockridge dge je djel djeliće ićem m svije svijesti sti slušao slušao Storm Stormin inoo izmišl izmišljen jenoo objašnjenje, pošto su se, navodno, odvojili od svoje skupine, ona i njen pratilac bijahu putnici s Juga (dalek (dalekog, og, egzotič egzotičnog nog Juga odakle potječu sva čudesa ovoga svijeta — ali o kojem su mudriji ljudi bilo začudno dobro obaviješteni). Željeli bi ostati u Avildaru dok ne budu spremni za povrata povr atakk kući. ku ći. Kad se budu smjesti smje stili, li, nago nagovij vijest estila ila je ona, sve s ve će ih bogato boga to darivati dar ivati.. Ribari se još više udobrovoljiše. Ako su ovo bili božica i njen pratilac, koji lutaju inkognito, bar su se potrudili da izgledaju kao obična ljudska bića. Njihove priče će unijeti dosta duha u duge večeri; zavidni posjetitelji dolazit će iz okolnih mjesta da ih čuju i vide, a zatim će pričati kod kuće o važnosti važnosti Avildara; Avildara; njihovo njihovo prisustvo prisustvo može utjecati utjecati i na Jutoaze, čije su izvidnice izvidnice u posljedn posljednje je vrijeme vrijeme bile primjećene kako se motaju u blizini. Skupina je ušla u selo veselo i živo razgovarajući. Auri, čije je ime značilo Cvjetna Latica, reče: "Želiš li zaista vidjeti prljave močvare? Mogu ti biti vodič."
21
Lockridge protrlja bradu, na kojoj su već izrasle kratke kratke dlake, i pogleda pogleda Echegona. Echegona. Očekivao Očekivao je sve od zbunjenog odobravanja do popustljivog osmijeha. Umjesto toga, vođa je odmah prihvatio priliku i gotovo patetični patet ičnim m glaso gl asom m odobrio odo brio izlet izle t svoje s voje kćeri sa svojim svoji m gostom. go stom. Lockridge Lockri dge nije ni je znao zn ao razlog. Storm je odbila poziv da im se pridruži, što je Auri zamjetno dočekala s olakšanjem. Djevojka se poprilično plašila te žene koja je s visine promatrala sve oko sebe i koja je provodila mnogo vremena vremena sama u šumi. Storm je objasnila objasnila Lockridgeu Lockridgeu da time poka pokazuje zuje svoje božansko porijeklo, svoju mana pred ple menom, m, kao i iz nekih drugih drug ih razloga razl oga o kojima koji ma još nije željela žel jela govoriti go voriti;; ali a li čini mana pred plemeno se da je i njega izbjegavala, budući da ju je vrlo rijetko viđao za ovih dvadesetak dana koliko su boravili borav ili u Avildaru. Avil daru. Premda je bio previše previ še očaran očar an time što je doživlj doži vljavao avao da bi se osjećao osje ćao imalo imal o uvrijeđen, to ga je ipak podsjetilo na vremenski ponor koji je j e od početka ležao među među njima. njima. Sada, dok je Sunce već zapadalo, on je snažno veslao vozeći kanu natrag kući. To nije bio jedan od onih velikih čamaca od pruća opšivenog opšivenog kožom, kožom, s kakvim se jednom jednom uputio izvan Limfjorda Limfjorda u lov na foke. Još uvijek uvij ek mu je u ušima odzvanjalo bučno bučno urlanje urlanje posade posade koja koja je pjevala i grubo se šalila š alila na dugačkim dugač kim sivim siv im valovima. val ovima. Nespretno N espretno je rukova ruko vaoo harpu ha rpunom nom s ko košt štan anim im vrhom, ali je zato stekao steka o ugled u baratanju jedrom, jedrom, što i nije bilo bilo teška za čovjeka koji koji se koristio koristio mnogim trikovima naučenim na jahtama dvadesetog stoljeća. Njegov današnji kanu bio je laki čamac napravljen od izdubljenog debla nekog stabla. Bočne strane su mu bile oplete, a na pramcu je bila zabodena zabode na zelena zel ena grana gr ana koja ko ja je trebala trebal a držati drž ati pod po d nadzorom nadzor om bogove vode. v ode. Iza njih je ostala prostrana močvara puna trske, kojom su u izobilju vrvjele patke, guske, labudovi, rode i čaplje. Lockridge je sada veslao paralelno s južnom obalom zaljeva čije se gusto zeleni zelenilo lo oblijev oblijevalo alo bojom bojom zlata zlata pod kosim zrakam zrakamaa sun sunca. ca. S njegov njegovee lijeve lijeve strane strane vod vodaa je u dugačkim prugama svjetlucala prema obzoru; njenu mirnu površinu narušavao bi samo po koji zalutali galeb ili povremeni skok neke ribe. Zrak je bio savršeno miran, tako da su se udaljeni zvuči čuli isto tako jasno kao i šum vesala po vodi. Udisao je izmiješane mirise zemlje i soli, šume i ogromnih nakupina vodenog bilja. Nebo bez ijednog oblačka, duboko i plavo, postojalo je sve tamnije dok se lagano spuštala večer obavijajući Aurinu glavu sve tamnijim sjenama. Kakav divan dan, pomisli Lockridge. Još samo da nema ovih dosadnih komaraca... Ali njoj oni uopće ne smetaju. Bit će da već generacijama bodu ove domoroce koji su na njih već imuni. Svrbjelo ga je na mnogo mjesta, ali najviše ga je svrbio nedostatak cigareta; nadoknađivao ga je uživanjem u vodi koja oživljava pod njegovim zaveslajima i ugodnim osjećajem osjeć ajem naprezanja naprez anja mišića. Dakako, zasluga u tome imala je i ova zgodna djevojka. "Divan dan, zar ne?" sramežljivo upita ona. "Oh, da," reče on. "Hvala ti što si me dovela." Na Aurinom Auri nom licu lic u pojavi poj avi se crvenilo crve nilo;; Lockrid Loc kridge ge je tek te k tada ta da shva sh vati ti da Teni Te nill Orug Or ugar arav avi,i, kao ka o i Nava Na vaho ho Indijanci, In dijanci, govore 'hvala' samo za vrlo velike stvari. Svakidaš Svakid ašnj njaa po pomoć moć smat sm atra ra se kao ka o nešto nešt o običn o. Diagl osa mu je omogućila omogućila govor govoriti iti njihovim njihovim jeziko jezikom, m, ali nije se mogla uvijek uvijek snaći u običajima. Njeno lice, vrat i nejake mlade grudi i dalje su bili obliveni crvenilom. Šutila je nekoliko trenutaka trenutaka spustiv spustivši ši pogleda, pogl eda, a zatim promrmljala . "Ne. "Ne . Ja moram tebi t ebi reći hval hvala." a." Promatrao ju je u polutami. Iako ovdje nisu vodili računa o rođendanima, pretpostavljao je da ima oko petnaest godina. Bila je vrlo vitka i puna ljupkosti. Lockridge se pitao zašto je još uvijek djevica; druge djevojke, bilo udane ili ne, pa čak i mlađe od nje, uživale su slobodu sličnu onoj kakvu imaju žene sa Samoa. Naravn Nar avno, o, ni na kraj kra j pameti pame ti mu nije nij e palo pal o da se izlaže iz laže opasnosti opasnost i upuštajući u puštajući se u vezu vez u s jedinim živim ženskim djetetom svoga domaćina. Dakako, udjela u tome je imao urođeni osjećaj časti, ali i vještina samokontrole. Nije želio iskoristiti nekoga tko je bio tako mlad; uostalom, u plemenu je bilo i starijih djevojaka. djevojak a. Aurina Auri na nevinost nevi nost podsjećala po dsjećala ga je na povjetarac povj etarac koji njiše nj iše cvjetove cvje tove gloga gl oga iza i za njene kuće. Pa ipak, morao je priznati da se nalazi u iskušenju. Bila je dražesna: krupne plave oči, pjegast prćast nos, sočne usne, raspletena rasple tena duga kosa koja se rasipala rasip ala u svjetložutim valovima ispod i spod vijenca vije nca ruža i slijevala slijevala niz ramena. Osim toga, stalno je bila uz njega u selu. "Nemaš mi zbog čega zahvaljivati," zahvaljivati," reče Lockridge. Lockridge. "Svi ste mi vi iskazali više poštovanja nego što zaslužujem zas lužujem." ." "Ne, nikako," usprotivi se Auri. "Ti si me usrećio."
22
"Kako to? Nisam ništa učinio?" Njeni Nje ni prsti prs ti se isprep isp replet letoše oše,, a pogled pogl ed joj skrene skr ene u krilo. Bilo mu je previše teško objasniti joj da on ne želi njenu ispovijed, ali ona je već započela svoju priču. Priča je bila jednostavna. Kod Tenil Orugarava djevica je bila sveta, neokaljana. Međutim, kada bi osjetila osjetila da je doš došlo lo njeno njeno vrijem vrijeme, e, imenov imenovala ala bi svo svogg izabran izabranika ika u vrijem vrijemee prolje proljetne tne sjetve sjetvene ne svečanosti. Bio je to svečani obred pun radosti. Međutim, Aurin izabranik se utopio u moru nekoliko dana prije svetkovine. Bilo je očito da su Sile ljute pa je Mudra Žena odlučila da Auri ostane sama, bijući i dalje čista djevica, sve dok se prokletstvo nekako ne skine s nje. Od toga događaj prošlo prošl o je više od godinu dana. dana. Bila je to ozbiljna stvar za njenog oca (odnosno glavu domać domaćinstva instva,, jer se u ovoj ovoj kulturi kulturi nije vodilo računa o očinstvu), a osim toga, on je bio i vođa plemena. Iako su žene, da bi stupile u vijeće, morale biti starice, oba spola su imala potpuno jednaka prava, a naslijeđe je išlo po majčinoj strani. strani. Ako bi Auri umrla bez djece, djece, što bi bilo s nasljeds nasljedstvom tvom?? Nju, doduše, doduše, nisu izbjegavali, izbjegavali, pa ipak, bila je tužna godina stajanja po strani s trani svih zbivanja zbivanja u selu. selu. Kad su stigli stranci, donoseći priče o čudesnim stvarima i dajući im neke od njih kao darove, svi su bili uvjereni da je to dobro znamenje. Mudra Žena bacila je iverje bukve u tami svoje kolibe i objavila objavila Echegonu Echegonu da je zaista tako. Velike Velike i nepo nepoznate znate Sile nastanile nastanile su se u Storm i njenom (ili Njenom? Nje nom? ) pratio pra tiocu cu Mal colmu. col mu. Učinivši Učinivš i čast Echegonovoj Echegonovo j kući, oni su otjerali zlo. Danas, Danas , kad Malcolm nije odbio poći na tu opasnu, izdajničku vodu s Auri... "Zar ne bi mogao ostati?" u njenom glasu se osjećala molba. "Kada bi mi pružio čast, idućeg proljeća bila bih... više nego žena; prokletstvo bi postalo blagoslov." Njegovi obrazi se s e zacrveniše. zacr veniše. "Žao mije," mij e," reče reč e najljuba naj ljubaznije znije što je mogao. moga o. "Ne " Ne možemo mož emo čekati; čekati ; moramo otići prvim brodom." Ona sagne glavu i počne gristi donju usnu. "Ali ja ću svakako poraditi na tome da se skine prokletstvo sa tebe," obeća joj on. "Sutra ću razgovarati s Mudrom Ženom. Ona i ja ćemo sigurno naći neko rješenje." Auri je obrisala obrisala suze i nesigurn nesigurnoo se nasmiješil nasmiješila. a. "Hva "Hvala. la. Željela Željela bih da ostaneš ostaneš ili bar da dođeš na proljeće. Ali ako mi ponovno vratiš život..." Ona se zagrcne. "Ne postoje riječi kojima bih ti mogla zahvaliti zahval iti za to." Kako se lako postaje bog. Nastojeći Nastoje ći je j e umiriti, umir iti, Lockridge je skrenuo razgovor na stvari st vari koje su joj bile bliske. bl iske. Bila Bil a je vrlo iznenađena kada ju je upitao kako se izgrađuje lončarija (to je spadalo u ženski posao), tako da je sasvim zaboravila na svoju nesreću; a posebno joj se sviđalo kada je rekao da mu je vrlo lijepo posuđe koje je j e ona napravila. napravi la. To T o ju je navel na veloo da mu priča pri ča o skup s kuplj ljanj anjuu jant j antar ara: a: "Ka "Kada da izađemo iza đemo iz kuće nakon oluje," počela je bez daha, užarenih očiju, "skupljajući na pješčanim dinama ono što je more izbacilo... izbacil o... tada je vrlo veselo; uvijek pržimo ribe i ostrige. Zašto ne podigneš buru dok si ovdje Malcolme, mogli bismo se lijepo zabavljati. Pokazat ću ti jedno mjesto gdje galebovi jedu iz ruke, plivajući plivajući na valovima valovima kada se more malo umiri, i još mnogo toga." "Bojim se da ne mogu upravljati vremenom," reče on. "Ja sam, ipak, samo čovjek, Auri. Posjedujem doduše neke moći, ali one zapravo nisu tako velike." "Ja mislim da ti možeš sve učiniti." "Hm... ovaj... taj jantar. Vi ga skupljate radi trgovine, zar ne?" Auri klimnu glavom. "Zemljoradnici s kopna ga žele, a i narodi iza zapadnog mora, kao i ljudi koji dolaze brodovima s juga." "Trgujete li i kremenom?" Odgovor je već znao, jer je mnoge sate proveo promatrajući majstore na poslu; poslu ; iveri su letjeli s kamenog ka menog nakovnja i udarali udar ali o njihove nji hove kožne pregače; na sve strane frcale su iskre, iskre, osjećao osjećao se miris miris sumpora sumpora i odjekiv odjekivali ali duboki duboki zvu zvukov kovi; i; na kraju bi se u žuljevitim žuljevitim rukama rukama našao lijepi predmet. Premda mu je to sve već bilo poznato, Lockridge je želio voditi lagani razgovor. Bilo je divno slušati Aurin smijeh.
"Da, mi također prodajemo i predmete od jantara, ali samo ljudima na kopnu," reče ona. "Ako brod dođe u neko drugo mjesto, a ne u Avildaro, mogu li poći s tobom da ga vidim?" "Pa... naravno, ako se nitko ne protivi tome." "Voljela bih s tobom otići na jug," reče ona.
23
U trenutku ju je vidio na kretskoj tržnici robova, ili izgubljenu i zbunjenu u njegovom svijetu strojeva. strojeva. Bilo bi to vrlo nepravedno prema njoj nj oj i zato zat o joj reče: "Ne. To je nemoguće. nemoguće. Žao mi je." "Znala sam." Glas joj je bio miran, bez traga samo-sažaljenja. Čovjek je u neolitu naučio prihvaćati stvari onakve kakve jesu. Pa ipak, čak ni duga usamljenost usamlj enost u sjeni gnjeva nije u njoj uništila sposobnost radovanja. Promatrao ju je kako ljupko sjedi, onako tamnoputa od sunca i s rukom kojom je blago udarala po vodi. Nešto mu se skupilo u grlu pri pomisli na njenu sudbinu. Povijest će posve zaboravi zaboraviti ti Tenil Orugarave; Orugarave; za njima će ostati samo nekoliko nekoliko predmeta predmeta koje će bageri iskopati iz mulja močvare; mnogo stoljeća prije negoli se to dogoditi, ona će nestati u prašini, a kada i njeni unuci pomru, ako uopće bude živjela dovoljno dugo da ih ima, u ovom svijetu svijetu divljih zvijeri zvijeri i još divljijih divljijih ljudi, oluja, oluja, poplava, poplava, neizlje neizlječiv čivih ih bolesti bolesti i neu neumo moljiv ljivih ih bog bogova ova,, uga ugasiti siti će se zauvijek zauvijek i posljednje sjećanje sj ećanje na njenu ljepotu. lje potu.
Pred očima očima mu bljesne cijeli njen život; život; najprije mladost, kada se mogla utrkivati utrkivati s jelenima jelenima i provesti proves ti cijelu ljetnu noć ljubeći l jubeći se sa svojim izabranikom; zatim djeca koje će rađati, rađati , rađati i opet rađati, jer smrtnost je bila toliko velika da je žena je morala donositi na svijet što više djece, kako se pleme ne bi ugasilo; zatim zrelost, kada će je svi poštovati kao gospodaricu domaćinstva, dok će oko nje djeca sve više rasti, a njena snaga zauvijek nestajati; zatim doba kada će dati već svu onu mudrost koju je skupila tijekom godina, da bih se nakon toga povukla iz svijeta zbog sljepoće, gluhoće, ispalih zuba, reumatizma, artritisa, dok stvarnost za nju bude počela postojati samo u poluzaboravl poluza boravljenoj jenoj prošlosti; prošlo sti; ko konač načno no,, vidi vi dioo ju je skvr sk vrčen čenuu u grob gr obni nici ci,, kroz kr oz mal i otvor na kame kameno nojj ploč pločii koja koja je istod istodob obno no bila bila i simbo simboll rođen rođenja; ja; a za nek nekoli oliko ko go godin dinaa ostat ostat će samo samo prinesene prine sene žrtve žrtv e na grobu i nejasna neja sna zebnja zebn ja za dugih zimskih zims kih noći dok vjetar vjeta r bude šaputao šapu tao oko kuće, jer bi to moglo značiti da njen nemirni duh luta uokolo; zatim samo tama. Vidio Vidio ju je zatim zatim četiri četiri tisuće tisuće milja milja zapadn zapadnoo oda odavde vde i četiri četiri tisuće godina godina u bu buduć dućnos nosti; ti; pogrbljenu nad školskom školsk om klupom, kako u mladenačkoj mladena čkoj dokolici dokoli ci postaje posta je beskorisno beskoris no i preosjetljivo preosjet ljivo biće puno frustracij fru stracija; a; kako k ako se udaje u daje za jednog je dnog ili više ljudi čiji je posao p osao prodati stvari koje nitko ne želi kupiti — udajući se pritom također i za hipoteku na kuću, odnosno za ubitačno nepromjenljivu svakodnevnicu; kako žrtvuje sve osim dva tjedna pažljivo izmjerene slobode godišnje da bi kupova kup ovala la besmis besmislen lenee i nep nepotr otrebne ebne stvari stvari za koje koje mora mora plaćati plaćati visoke visoke po porez reze; e; kak kakoo udiše udiše dim, dim, prašinu i otrove; kako sjedi u zagušl zag ušljiv jivim im saloni sal onima ma za stolom sto lom za kojim koj im se igra igr a bridž bri dž ili pred televizorom; kako mladost napušta njeno tijelo, ostavljajući ostavljajući joj zauvijek iskvarene iskvarene zube u ustima još prije dvad dvadese esete te godine; godi ne; i, kona konačno, čno, kako živi u stalno sta lnom m strahu stra hu od raka, raka , srčanih srča nih oboljen obol jenja, ja, duševnih poremećaja i nuklearne kataklizme. Lock Lockri ridg dgee se trgn trgnee iz sumo sumorn rnih ih misli misli.. Bio Bio je ipak ipak nep neprav raveda edann prema prema svo svome me do dobu, bu, kao uostalom i prema ovome u kojem je sada! U nekim vremenima život je bio težak u fizičkom smislu, u drugima u psihičkom smislu, a ponekad ponekad je razarao oba. Bogovi su oduvijek oduvijek davali samo malo sreće; sve ostalo je bilo puko preživljavanje. Sve u svemu, nije bio uvjeren da su bili manje velikodušni prema njenom dobu negoli prema njegovom. A ovo je bilo vrijeme u kojem je Auri. "Mnogo razmišljaš," reče ona bojažljivo. Podigao je pogled prema njoj i izgubio ritam zaveslaja. Prozirne kapljice zapljusnule su bokove čamca, presavijaj presavijajući ući se na već zagaslom svijetlu svijetlu zalazećeg zalazećeg sunca. "Ovaj, ne," reče. "Samo sam malo odlutao." Opet je upotrijebio pogrešan izraz. Duh koji luta snovima ili mislima može stupiti u najčudesnija područja. Auri ga je pogledala s poštovanjem. Nakon izvjesnog vremena, dok je tišinu remetilo samo kretanje kanua po vodi i udaljeno gakanje gusaka, ona ga tiho upita: "Smijem li te zvati Ris?" On žmirne. "Ne znam što znači Malcolm," objasnila je Auri brzo. "To je previše čarobno za mene. Ti sličiš velikom zlatnom risu." "Ovaj... dobro..." Iako mu je njena želja bila vrlo djetinjasta, ipak mu se sviđala. "Ako tako želiš. Pa ipak, ja mislim da nema ljepšeg imena od Cvjetne Latice." Auri pocrveni pocrveni u licu, a pogled joj sklizne u stranu. Kanu je gotovo bešumno nastavio svoj put. Dugoo vrem Dug vremena ena ništa ništa nije nije remetil remetiloo savršen savršenuu tišinu tišinu predve predvečer čerja. ja. Dov Dovolj oljno no dug dugoo da to u Lockridge Lockridgeaa izazove nejasnu zebnju. Obično bi ovdje na domak sela bilo znatno znatno bučnije bučnije:: djeca su 24
diza dizala la gala galamu mu,, riba ribari ri koji koji su se vraća vraćali li s ulovom ulovom poz pozdr dravl avljal jalii su ob obalu alu,, žene žene su se glasno glasno dovikivale, a povremeno bi se začula i pobjednička pjesma lovaca koji su nosili ubijenog losa. On skrenu udesno i zavesla brže uz uvalu između dvije uske pošumljene obale. Još uvijek se nisu čuli ljudsk ljudskii glaso glasovi vi.. Lockrid Lockridge ge upitno upitno pog pogleda leda Auri. Auri. Možda Možda je ona znala znala što se dog događa ađa.. Međutim Međutim,, djevojka je samo sjedila, podbočivši bradu rukama i netremice zureći u njega na drugom kraju čamca. Nije imao srca jednim običnim pitanjem srušiti njeno sanjarenje. Zaveslao je što je brže mogao. Avildaro se ubrzo pojavio na vidiku. Pod starim šumarkom uzdizao se grozd koliba, čiji su krovovi bili omazani blatom; u sredini se nalazila Duga kuća, velika drve dr vena na zgrad zgr adaa koja koj a se koris kor isti tila la za svečane obrede. Čamci Čamci su nijemo nijemo bili privezan privezanii na plaži, gdje su se mreže mreže sušile sušile na visok visokim im motkama. Nekoliko stotina metara ispred nalazila se oveća gomila otpadaka. Tenil Orugarayi nisu više živjeli u blizini te hrpe ljuštura od ostriga, ribljih kostiju i drugog smeća, kao što su to činili njihovi preci; pa ipak, oni su ovamo i dalje donosili ostatke hrane koje su jele polupripitomljene svinje; čitavo mjesto bilo je prekriveno gustim rojevima muha. Auri se trgne iz sanjarenja. Njeno glatko čelo za trenutak se ispunilo borama. "Pa ovdje nema nikoga!" uzvikne ona uplašeno. "Bit će da su u Dugoj Dugoj kući," kući," reče Lockrid Lockridge. ge. Iz velikog otvora na krovu izlazio je gusti dim. "Pođimo odmah tamo." Bio je zadovoljan što mu je pištolj pri ruci. Dovezao je kanu do obale uz djevojčinu pomoć, a zatim oboje potrčaše u naselju. Njena ruka je kradom krado m skliznula u njegovu dok su ulazili u selo. Sjene su zatamnjiva zata mnjivale le prašnjave prašnj ave staze staz e između koliba, a zrak kao da je iznenada postao hladniji. "Što se događa, Rise?" preklinjući preklinjući ga upita Auri. Auri. "Ako ti ne znaš... " Lockridgeovi koraci postali su još duži. Žamor Žamor je očigle očigledno dno dolazio dolazio iz veliko velikogg predvo predvorja rja.. Dva mladića mladića stajala stajala su pred ulazom i stražarila. "Evo ih, dolaze!" uzvikne jedan od njih. Obojica brzo razmaknuše svoja ukrižena koplja da Lockridge i djevojka mogu ući. Na vratima se nalazio veliki zastor od jelenje kože. Prošlo je izvjesno vrijeme prije negoli su se njegove oči privikle na tamu koja je vladala unutra; kuća nije imala prozora, tako da je dim pekao oči. Plamen Plamen na središnj središnjem em ognjištu ognjištu bio je svet svet i nikad nikad se nije nije smio smio uga ugasit siti. i. (Kao (Kao i većin većinaa primitivnih primitiv nih običaja, i ovaj je imao svoj praktični razlog. Prije izuma šibice nije bilo lako zapaliti zapali ti vatru, i svi su mogli doći ovdje i upaliti granu). Veliki plamen se razbijao na nemirne jezičke koji su treperili i pucketali, bacajući iskre prema čađavim zidovima. Na potpornim stupovima vidjeli su se izrezbareni grubi magijski simboli. Čitavo naselje tiskalo se u nevelikoj prostoriji: bilo je tu oko četiri stotine muškaraca, muškaraca, žena i djece, djece, koji su čučali čučali na prljav prljavom om podu i mrmljal mrmljalii nešto nešto među sobom. Echegon i njegovi glavni savjetnici stajali su blizu vatre zajedno sa Storm. U trenutku kada ju je ugledao, ugleda o, onako visoku i samosvjesnu, samosvje snu, iz Lockridgeove Lockridgeov e svijesti svijes ti sasvim je nestala svaka misao o Auri. "Što se događa?" upitao je. "Jutoazi dolaze," reče ona. Bila mu je potrebna puna minuta da primi ono što je diaglosa znala o tom imenu. Jutoazi, narod Ratne Sjekire Sjekire,, najsjev najsjevern erniji iji ogranak ogranak velikog velikog vala vala ratnič ratničkih kih plemena plemena koji se širio iz južne Rusije već gotovo dva stoljeća; govorili su indoevropskim jezicima, bili iste kultura, premda ne i rase. Gdje god bi stizali rušili bi civilizacije: Indija, Kreta i Grčka past će pred njima, a njihovi jezici, jezic i, religije religi je i načini način i života život a ostavit ostavi t će snažan snaža n pečat u cijeloj Europi. Ali za sada, u' slabo naselj naseljeno enojj Skandi Skandina navij viji, i, nije nije bilo bilo većih većih suk sukob obaa između između domoro domorodaca daca koji su se bavili bavili lovom, lovom, ribarenjem i zemljoradnjom, i nomada koji su vozili snažna bojna kola. Pa ipak, u Avildaro su stizale vijesti o krvavim bitkama na istoku. Echegon je držao Auri na grudima i milovao je po kosi. "Nisam se plašio za tebe, jer si bila pod Malcolmovom Malcol movom zaštitom. zaštit om. Ali ipak, hvala Njoj da si se vratila." vratila. " Čvrsto Čvrst o lice, lice , obraslo obras lo bradom, brado m, okrenulo se prema Lockridgeu. "Danas su naši ljudi, koji su bili u lovu na jugu, požurili kući s viješću da Jutoazi dolaze i da će već sutra biti ovdje. Oni su ratnici, pljačkaši i svi su naoružani. Avildaro je prvo mjesto na njihovom putu. Što smo učinili da smo uvrijedili njih ili bogove?" Lockridge skrene pogled na Storm i obrati joj se na engles engleskom kom:: "Ne bih uživao uživao korist koristiti iti naše naše oružje protiv tih sirotih vragova, ali budemo li morali..."
25
Ona zaniječe glavom. "Ne. Energija bi se mogla registrirati ili bi bar prepričavanjem došla do uhoda uho da Skitnica Skitnica i skrenul skrenulaa im pažnju pažnju na nas. nas. Najbolje Najbolje bi bilo da ti i ja odmah odmah napustimo napustimo ovo mjesto." "Što? Ali..." "Upamti!" "Upamti!" prekine prekine ga odlučno odlučno Storm. Storm. "Vrijeme "Vrijeme je neizmje neizmjenjiv njivo. o. Budući Budući da će ovo mjesto mjesto preživjeti i slijedećih sl ijedećih sto godina, godina , posve je j e vjerojatno vjerojat no da će starosje s tarosjedioci dioci odbiti odbi ti sutraš s utrašnji nji napad." n apad." Nije se mogao moga o oslobodi os loboditi ti njenog nj enog prodorno p rodornogg pogleda. pogl eda. Ali i Auri A uri ga g a je također tako đer promatrala promat rala,, kao ka o i Echegon Echegon,, njegovi njegovi znanci znanci ribari, ribari, djevojke, djevojke, klesari kremena kremena i svi ostali. On slegne ramenima. ramenima. "Možda i nisu," rekao je tiho. "Možda i ne bi... da nije bilo nas. Ja ostajem." "Ti se usu usuđuj đuješ. eš..." .." Storm Storm se suzdrž suzdrži. i. Nek Nekoo vrijem vrijemee je osta ostala la nepo nepokr kret etna na i nijem nijema. a. Zatim Zatim se nasmiješi, nasmiješi, priđe mu i čvrsto čvrsto ga zagrli. zagrli. "Mogla sam to znati," znati," rekla je zagonetno. zagonetno. "Vrlo dobro, ostajem i ja." Dolazili Dolazili su sa zapada, zapada, preko preko ravnice, ravnice, obilazeći obilazeći s lijeve stra strane ne veli veliku ku hras hrasto tovu vu šumu. šumu. Stan Stanov ovni nici ci Avildara su ih čekali. Bilo je ukupno stotinjak napadača, s deset kola, a većina je pješačila; nije ih dakle bilo više više od branitelja. branitelja. Ugledavši Ugledavši ih na jakoj podnevnoj podnevnoj svjetosti, svjetosti, Lockridge Lockridge je jedva mogao povjerovati povjerovati da su to strašni ljudi Ratne Sjekire. S jekire. Dok su se približavali, proučavao je jednog koji mu se učinio tipičnim. U tijelu, ratnik se nije mnogo razlikovao od Tenil Orugarava: samo nešto niži i snažnije građen; crvenkasta kosa bila mu je upletena u perčin, a brada nehajano razbarušena; zbog oštro povijenog nosa, njegove crte lica prije su odgovarale srednjoeuropskom nego ruskom tipu. Imao je na sebi kožni haljetak bez rukava i suknju od istog materijala koja je sezala do koljena i na kojoj se nalazio utisnut simbol plemena. Nosio je okrugli štit od bivolje kože s dvije prekrižene prekrižen e pruge po sredini, obilježene upadljivom bojom. Bio je naoružan naor užan tankim tanki m kremenim kreme nim nožem nože m i izvanredn izva nrednoo oblikovanom obli kovanom kamenom sjekirom. sjekiro m. Usne su mu bile široko razvučene, kao predznak nanjušenog pokolja. Bojna kola koja je slijedio pripadala su očigledno nekom poglavici. Bile su to lake dvokolice od drveta i pletenog šiblja, a vukla su ih četiri dugodlaka, mala konja. Vodio ih je jedan naoružani mladić, opasan samo komadom tkanine. U kolima je stajao vođa, znatno viši od ostalih, i vitlao dugačkom i teškom sjekirom koja je Lokridgea podsjetila na helebardu. Dva koplja stršala su s jedne strane stran e i stajala staja la mu na dohvat ruke. Nosio je veliku kacigu, steznik i oklop za koljenice od pojačane kože; k ože; o bedru be dru mu je visio visi o kratak kr atak brončani bronč ani mač, a niz n iz ramena lepršao leprš ao izblijedjeli, izblij edjeli, platneni p latneni plašt. Pod čupavom bradom br adom blistala blis tala se s e velika ogrlica od masivnog zlata. Tako Tako su izgled izgledali ali Jutoazi. Jutoazi. Kada su ugleda ugledali li neravn neravnuu crtu obrane obrane ribara, ribara, oni usporiše usporiše hod. Trenutak zatim, vodič čelnih kola puhne u rog, Jutoazi zaurlaše poput vukova, a konji krenuše u galop. Za njima su klepetale dvokolice, a na kraju su jurili pješaci vičući na sav glas i udarajući pljoštimice pljoš timice sjekirama sjeki rama po kožnatim kožn atim štitovima. štito vima. Echegon pogledom potraži Storm i Lockridgea. "Sad?" upita. "Malo "Malo kasnije. kasnije. Pustimo Pustimo ih bliže." bliže." Stormine Stormine zjenic zjenicee se suziše. suziše. "Nešto "Nešto nije nije u redu redu s on onim im u posljednjim kolima... kolima ... ali ne vidim dobro... ostali os tali mi zaklanjaju zaklanjaj u vidik..." vidik... " Lockridge je osjećao kako napetost raste iza njegovih leđa: kratki uzvici i nerazgovjetno gunđanje, šum nogu koje su nestrpljivo udarale udarale o tlo, neprijatan zadah /noja. To nisu bile kukavice, kukavi ce, već ljudi spremni braniti svoj dom, ali neprijatelj je bio bolje opremljen i spretniji u ratovanju; čak se i njemu, koji je poznavao tenkove, tenkove, nalet ovih kola za trenutak učinio strašnim. Lockridge podiže svoju pušku. Držak joj je bio hladan i suh. Storm je preko volje pristala danas dan as na upotreb upotrebuu oružja oružja iz dva dvades deseto etogg stoljeć stoljeća. a. A možda možda će upravo upravo hici iz njega, njega, premda premda ispaljeni na njihove protivnike, loše djelovati na hrabrost Tenil Orugarava. "Bolje bi bilo da me pustiš da pucam," reče on na engleskom engleskom.. "Ne još." Stormin glas zvučao je izuzetno jasno u toj sveopćoj galami, galami, pa Lockridg Lockridgee nehotice nehotice skrene pogled prema njoj. Njene mačje oči bile su sužene, zubi su se blistali, a ruka joj se nalazila na energetsk energetskom om pištolju pištolju,, premd premdaa je rekla rekla da ga neće neće upo upotri trijeb jebiti iti.. "Mo "Moram ram prvo prvo vidj vidjet etii on onog og čovjeka." Vozač bojnih kola podiže svoju sjekiru, a zatim je brzo spusti na dolje. Iz zadnjih redova Jutoa Jutoaza za brzo brzo se izdv izdvoj ojiš išee stri strije jelc lcii i prać praćka kaši ši.. Njih Njihov ovoo oruž oružje je već već se prij prijete eteći ći dizalo dizalo prema prema protivn prot ivnici icima; ma; trenuta tre nutakk zatim za tim čitavo čit avo jato kamenja kamenj a i strijela strije la fijuknul fi juknuloo je prema p rema ribari r ibarima. ma. "Sad!" naredi Echegon. Ali to više nije bilo potrebno. Iz redova ribara začuše se prkosni uzvici, a zatim i oni obasuše Jutoaze kamenjem i strijelama. Ovaj kratki protunapad nije previše zbunio suprotnu stranu. Lockridge je vidio kako su se dvatri kamena bezazleno odbila o čvrste štitove. Jutoazi su bili u punom naletu. Slijedeće minute će 26
biti kod njega. Već je sasvim jasno vidio sjajne nozdrve i bijelo obrubljene oči prednjih konja, njihove lepršave grive, svjetlucave bičeve, divlje grimase na licima vozača, čija je brada letjela na sve strane, i jednu podignutu sjekiru na kojoj je kamena oštrica blistalo poput metala. "Do vraga s oklijevanjem!" vikne Lockridge. "Neka vide što će dobiti." Na ciljni cil jniku ku mu je bio vođ vođaa kada je pov povuka ukaoo okidač. oki dač. Trzaj puške bio je tako snažan snaža n da mu je oružje gotovo izletjelo iz ruke. Prasak se trenutno izgubio u divljem metežu, topotu, fijukanju sjekira i kloparanju kloparanju kotača. Pogođeni Pogođeni raširi raširi ruke i padn padnee na zemlju. Helebarda Helebarda opiše luk u zraku. zraku. Visoka trava prekrije oružje i ratnika. Konjovođa zaustavi konja, skoči s kola i zine od straha. Lockridgeu shvati da i nije morao ubiti čovjeka. Međutim, nije bilo vremena za kajanje. On pogledom potraži drugu zapregu; onda počne poč ne puc pucati ati.. Ubiti Ubi ti po jednog jed nog kon konja ja iz svake sva ke zapreg zap regee bit će sasvim sas vim dov dovolj oljno no da se s e kola kol a izbace iz bace iz stroja. Neki zalutali kamen okrzne cijev puške koja zazveči. Ali gotovo istodobno još jedna kola se prevrnuše; uzde se nerazmrsivo nerazmrsi vo zapetljaše, zapetlj aše, rudo puče, a lijevi kotač se raspao od siline udara. Preživjeli Preživjeli konji počeše se propinjati i uplašeno njištat i. Lockridge vidje kako su se jurišnici pokolebali. Zaustavio je još tri bojnih kola i napadači su bili pred bijegom. bijego m. On iskor is korači ači nap naprij rij ed i nađ nađee se na brisa bri sanom nom prostor pro storu. u. Krv mu je bila previše prev iše uzburkana da bi brinuo za strijele i kamenje; iz njegovog njegovog oružja je bljeskalo. bljeskalo. No jedan je dan bljesa bl jesakk pogodi i njega. njeg a. Za trenutak mu se učinilo da mu je u lubanji eksplodirao eksplodirao grom. grom. Zasljepljeno Zasljepljenogg i izbačenog izbačenog iz ravnoteže, njega poklopi tama. Povratak svijesti bio je popraćen užasnim bolom. Pred očima mu je još uvijek sve treperilo. Kroz Kroz bjes bjesom omučno učno urlanje, urlanje, njištanje njištanje i potmuli potmuli topot topot on začuje začuje uzvi uzvik: k: "Naprijed Jutoazi! Naprijed Naprije d s Nebeskim Neb eskim Ocem!' Oc em!' To je bilo rečeno na jeziku jezi ku kojeg je diagolsa dia golsa znala, ali nije bio jezik Tenil Orugarava. Orugarava. Lockridge se s naporom podigao na ruke i koljena. Prva stvar koju je ugledao bila je njegova puška poluistopljena na zemlji. Uništenje Unište nje oružja apsorbiralo apsorbiral o je glavninu glavnin u energetskog energets kog snopa. Međutim, Međutim, meci meci nisu ispali ispali iz spremnika, a i on je zadobio za dobio samo bolne opeklina po licu i grudima. Koža gaje pekla. Od silne boli nije mogao misliti misliti.. Pokraj njega je ležao mrtav čovjek. Malo je ostalo od njega osim spaljenog mesa i kostiju. Ali bakrena narukvic naruk vicaa na jednoj jed noj ruci otkrival otkr ivalaa je j e da je to Echegono Eche gonovv leš. leš. Storm je stajala pokraj. Njezino je oružje bilo isključeno, ali ju je umjesto toga omatao svjetlucavi svjetlucavi energetski štit. Oko nje su plesali kratki, raznobojni jezičci plamena. Neprijateljski hitac fijukne mimo njih, pokosivši tri mladića s kojima je Lockridge odlazio u lov na (oke. Jutoazi Jutoazi zaurlaše! zaurlaše! Bio je dovo dovoljan ljan sam jedan nalet nalet da preg pregaz azee riba ribare re.. Lock Lockri ridg dgee ug ugle leda da Echegonovog sina, nije mogao pogriješiti jer je samo on imao takvo lice i bio tako uporan, kako pokušav poku šavaa zabosti zabo sti koplje kopl je u konja konj a i/, zaprege neke dvokolice, kao da lovi divlje veprove. Vozač Voza č bornih borni h kola skrene skre ne naglo nagl o u stranu. stran u. Konji prolutnjiš prolu tnjišee dovoljno dovolj no daleko od koplja. koplja . Ratnik koji se nalazio na kolima zamahne sjekirom fatalno vješto. Mladićev mozak rasprsne se na sve strane. Echegonov Echegonov sin padne kao pokošen pokraj oca, Jutoaz radosno rados no uzvikne, zamahne zamahne na drugu drugu stranu, stranu, na nekog koga Lockridge nije mogao vidjeti, a zatim hitne koplje prema jednom strijelcu i produži trijumfalno dalje. Ribari Ribari su bježali bježali na sve strane. U panici panici su jurili jurili prema prema šumi, a kuk kuknjav njavaa se razlijega razlijegala la odasvud. odasvud. Gonjenje se prekidalo prekidalo na rubu šume. Jutoazi, Jutoazi, čiji su bogovi-zaštitnici bogovi-zaštitnici bili na nebu, nisu voljeli skrovita sk rovita i mračna mjesta. Radije su se vraćali na bojno polje i dokrajčili ranjene neprijatelje. neprijatelje. Jedna dvokolica dvokolica jurne prema Storm. Energetski Energetski štit stvarao stvarao je oko nje treperavu treperavu aureolu tako da je izgledala blistava poput lavice. Lockridgeu se u bunilu činilo da vidi neko biće iz bajke. Još uvije uvijekk je imao imao pišto pištolj lj za pojasom. pojasom. Nesigurno Nesigurno je krenuo krenuo rukom rukom prema prema njemu, njemu, ali ga je svijes svijestt napustila napu stila prije negoli negoli je uspio izvući oružje. oružje. Posljednje što je vidio bio je jedan čovjek koji je stajao iza vozača nekih bornih kola, čovjek obrijan i bijele kož kože, e, vrlo visok, visok, zaogrnut zaogrnut crnim plaštem plaštem koji je viorio iza njega poput krila... Lockridge je sporo dolazio k svijesti. Neko vrijeme bilo mu je ugodno ležati na zemlji i ne osjećati bol. Postepeno, postao je ponovno svjestan onoga što se dogodilo. Kad je začuo ženski vrisak, otvori oči i pokuša se uspraviti.
27
Sunce je već bilo zašlo, ali kroz vrata kolibe u kojoj se nalazio, prilično udaljene od tamnocrvenog Limfjorda, za trenutak je opazio još uvijek crvenkaste oblake. Jedina prostorija u kolibi bila je sasvim ispražnjena, a ulaz je bio zatvoren zbijenim granama koje su remenima bile pričvršćene za okvir okvir vrata. Vani su dva Jutoaza Jutoaza čuvala čuvala stražu. stražu. Jedan je stalno gledao unutra i mahao grančicama grančicama imele da bi se zaštitio od zlih čini. Njegov drug je sa zavišću promatrao nekoliko ratnika koji su obalom oba lom vodil vodilii kravu kravu veselo veselo uzvikiv uzvikivaju ajući. ći. Sa svih svih strana strana se čula vika pobjednika, prodorni usklici, grohotan smijeh, topot konjskih konjs kih kopita i tandrkanje kotača, dok su pobje pobjeđen đenii šutjeli šutjeli.. "Kako si, Malcolme?" Lockridge okrene glavu prema glasu. Storm Darroway je klečala pokraj njega. Mogao je vidjeti samo njene obrise u mračnoj kolibi, ali je zato jasno osjećao prijatan miris njene kose. Pomilovala ga je nježno po obrazu, a glas joj je zvučao uznemirenije nego ikada ranije. "Živ.. "Živ.... pretpo pretpostav stavljam ljam." ." Dod Dodirn irnuo uo je prstim prstimaa lice lice i grudi grudi na mjestima mjestima gdje se koža crnila. "Nije ništa opasno. U stvari... osjećam se prilično odmoran." "Imao si sreće da je Brann imao tablete protiv udara i enzimsko ulje i što je odlučio poštedjeti te," reče Storm. "Opekotine će do sutra zacijeliti." Zastala je na trenutak, a zatim dodala tonom koji kao da je bio Aurin: "Sretna sam zbog toga." "Što se to događa vani?" "Jutoazi pljačkaju Avildaro." "A žene... djeca... ne!" Lockridge pokuša ustati. Ona ga blago povuče nadolje. "Štedi snagu." "Ali ovi vragovi..." vragovi..." U njenom glasu se ponovno osjetio prizvuk stare oštrine: "Za sada tvoja prijateljica ne pati mnogo. mnogo. Sjeti Sjeti se ovd ovdašn ašnjih jih običaj običaja. a. Pobijeđ Pobijeđeni eni sada sada op oplak lakuju uju on onee ko koje je su vo volje ljeli; li; ali ali ub ubrz rzoo će zaborav zaboraviti iti mrtve i nestale nestale i postat postat će robovi... robovi... Ne, čekaj. čekaj. Ovo nije jug. Robovi Robovi barbara barbara ne žive mnogo drukčije od barbara — svojih gospodara. Ona sad pati jer nije slobodna, jer više nema svoj dom; ali činjenica je da žena nigdje među indoeuropskim narodima ne uživa takav ugled kao ovdje. Bolje sačuvaj svoje svoje žaljenje žaljenje za kasnije. kasnije. Ti i ja smo u većim većim nevo nevoljam ljamaa neg negoo tvoja tvoja dojučerašnj dojučerašnjaa prijateljica." "M... m... m... u redu," složi se Lockridge. "Što "Št o je pošlo ukri ukrivo?" vo?" Storm se okrenula, sjela na pod ispred njega, obgrlivši rukama koljena, i uzdahnula: "Bila sam organizirao ovaj napad, napad, to slogg," reče gorko. "Nisam ni slutila da je Brann u ovome dobu. On je organizirao je očigledno. oči gledno."" Osjetio je kako je uzdahnula od samooptužbe. "Ti to nisi mogla znati," rekao je, pokušavajući je utješiti. utješ iti. Njeni prsti mu stegoše stego še ruku. Reče hladnim hladn im glasom: glaso m: "Nema oproštaja oproštaj a za Čuvara koji pogriješi. pogriješi . Postoji samo jedna pogreška." Budući da je to bio zakon onih na čijoj se strani borio, Lockridgeu se za trenutak učinilo da je razumij raz umijee i da su s u njih nj ih dvoje dv oje konačno konač no postal po stalii jedno. je dno. Privukao Privukao ju je k sebi, kao što bi privukao privukao svoju tužn tužnuu sestru sestru,, a on onaa se prip pripije ije uz njega njega stavivši mu glavu na rame. Nakon nekog vremena, vremena , kada je zavladala zavla dala potpuna tama, Storm Stor m se nježno njež no odmaknula odmakn ula i uzdahnula: "Hvala ti." Ostali su sjediti jedno pokraj drugog, prepletenih prepletenih ruku. ruku. Ona počne govoriti dubokim i brzim glasom: "Moraš shvatiti da brojnost u ovom ratu kroz vrijeme nije velika. S moćima kakve jedan jedini čovjek može razviti, ne može ni biti . Brann je... vi nemate tu riječ... nešto kao ključna osoba. Ima ih vrlo malo sposobnih, i zato je on zapovjednik, čovjek čije čije odluke potresaju potresaju planet... planet... kralj. Ja sam mu najveća nagrada. I sad me ima." i ma." "Ne znam kako je otkrio gdje sam, i u kojem sam vremenu. Ne mogu čak ni pretpostaviti. Kako me je mogao pronaći u ovom zaboravljenom dobu, ako me nije nije uspio uspio uhvatit uhvatitii u tvome tvome stoljeću? To me plaši, Malcolme." Njen stisak je bio hladan i čvrst. "Kakvo je to iskrivljenje u samome vremenu napravio?" "On je ovdje sam. Ali više ih nije bilo ni potrebno. Pretpostavljam da je prije nas izašao iz onog tunela pod dolmenom, potražio narod Ratne Sjekire i proglasio se njihovim bogom. To i ne bi bilo teško napraviti. napraviti. Sve provale Indoeuropljana Indoeuropljana — Dauš Pitara, Nebeskih Otaca, obožavatelja sunca, pastira, past ira, oružara, oruža ra, vozača, vozač a, ratnika, ratni ka, ljudi lju di čvrsti čvr stihh ruku ruk u i neo neogra granič ničeni enihh sno snova, va, čije čij e žene žen e su za njih niža potčinjena vrsta, a djeca vlasništvo — prouzrokovali su Skitnice. Razumiješ li? Osvajači su
28
rušitelji starih civilizacija, stare vjere; oni su preci ljudi-strojeva. Jutoazi sada pripadaju Brannu. Dovoljno je da se on pojavi među njima, kao što je dovoljno da se ja pojavim u Avildaru ili na Kreti, i oni će na svoj nejasan način shvatiti tko je on; nakon toga će lako moći gospodariti njima." njima." "Nekako je saznao da smo ovdje. Mogao je upotrijebiti svoju punu snagu protiv nas, ali bi to upozorilo upozo rilo naše agente, agente, koji su vrlo jaki u ovom tisućljeću. tisućljeću. Umjesto toga, naredio je Jutoazima da zauzmu Avildaro, zakleo se da će Sunce i munje biti uz njih, i održao obećanje." "Pob "Pobje jedi divš vši, i,"" — Lockri Lockridg dgee osjet osjetii njen njenee drht drhtaj ajee — "poslat će nekoliko svojih ljudi da se pozaba poz abave ve sa mnom." Držao ju je pripijenu uz sebe. Ona se najednom trgne i počne mu grozničavo šaputati na uho: "Slušaj! Možda ti se pruži prilika za bijeg. Tko zna? Knjiga vremena je bila napisana onda kad je prvi svemir sve mir eksplodirao; ekspl odirao; ali mi je još nismo cijelu c ijelu prelistali. prelistal i. Brann će te uzeti u zeti kao plaćenika plać enika.. On ne može u tebi vidjeti nikakvu opasnost. Ako uzmogneš... ako ti uspije... uđi u tunel. Nađi gospodina Jespera Jespera Fledeliu Fledeliusa sa u Viborg Viborgu, u, u krčmi krčmi Zlatno Zlatnogg Lava, Lava, u predv predveče ečerje rje Svih Svih Svetih Svetih,, u god godina inama ma između 1521. i 1541. godine. Možeš li to zapamtiti? On je jedan od naših. Kad bi samo mogao stići do njega..." "Da. Svakako. Svakako. Ako budem mogao." Lockridge Lockridge nije želio dalje razgovarati. Za sat ili dva mogla bi mu sve objasniti. objasnit i. Ali u ovom trenutku je bila tako usamljena. usamljena . Obgrlio Obgrli o ju je slobodnom slobod nom rukom oko ramena. Pokrenula se, tako da je njegov dlan skliznuo nadolje; sljedećeg trenutka prislonila je svoje usne na njegove. "Nije mi preostalo još mnogo života," reče prigušeno. Iskoristi ono što još imam. Utješi me, Malcolme." Sasvim Sasvim zbunjen zbunjen,, Lockr Lockridg idgee je samo samo pomisli pomislio: o: Storm Storm,, oh, Storm. Storm. Uzvratio Uzvratio joj je poljuba poljubacc i zaronio u val njene kose; na cijelom svijetu za njega su postojale samo tama i ona. Baklja bljesne kroz ogradu. Mašući kopljem, netko zagalami: "Kreni! Ti, čovječe! On te želi." Brann je sjedio sam u Dugoj kući. Sveta vatra je bila ugašena, ali je zračenje iz jedne kristalne kugle osvjetljavalo medveđu kožu na uzvišenom podnožju. Ratnici koji su doveli Lockridgea padoše na koljena kolj ena sa s a strahopoštovanje str ahopoštovanjem. m. "Bož "Božee među među nam nama," a," reče reče njih njihov ov krup krupan an,, rođo rođoko kosi si vo vođa đa.. "D "Dov ovel elii smo smo vrač vračaa kako kako si zapovijedio." Brann kimne glavom. "Dobro. Pričekajte u kutu." Četiri čovjeka dodirnuše sjekirama čela i povukoše povukoš e se izvan iz van osvijetljenog kruga. kr uga. Crvenkaste i žute žut e iskre prštale su iz njihovih baklji baklj i unaokolo, a svjetlost je jedva jedva dopirala do izboranih lica ratnika. Vladala Vladal a je tišina. "Sjedi "Sjedi ako želiš," želiš," reče reče Brann Brann na ugo ugodno dnom m eng englesk leskom om.. "Imamo "Imamo mnogo mnogo toga toga reći reći jedan jedan drugome, Malcolme Lockridgeu." Kako je znao puno ime? Amerikanac je ostao na nogama, jer bi inače morao sjesti uz Branna i gledati ga u oči. Dakle, to je neprijatelj. Brann je otvorio svoj ogrtač i pokazao vitko i dugo mišićavo tijelo, visoko preko dva metra; i Brann Brann je bio odjeven odjeven u crnu odoru koje se Lockridg Lockridgee sjećao sjećao iz tunela. Koža Koža mu je bila vrlo blijeda, prsti vretenasti vretenas ti i dugi, a lice... lijepo, moglo se reći, s uskim, pravilnim pravilni m nosom i hladni hla dnim m savršenstvom crta. Nije bilo ni traga brade; kosa mu je bila gusta i kratka, kao krzno samura. Oči su mu bile čelično sive. sive. Brann se osmijehne. "Dobro, onda stoj." Podigao je polako ruku i pokazao pokazao na bocu i dvije tanke čaše, divnog oblika. oblika. "Želiš li piti? Vino je burgundac burgundac iz 2012. Bila je to divna godina." "Neću," reče Lockridge. Brann slegne ramenima; napunio je sebi čašu i otpio jedan gutljaj."Ne mislim ti nanijeti zlo, ako to ne bude nužno," reče. "Već si dosta učinio," odgovori prkosno Lockridge. "Žao mi je, budi u to siguran. Ako neko živi s pojmom vremena kao nepromjenjive i zauvijek utvrđene utvrđene veličine, veličine, i vidi vidi mnogo mnogo gore stvari nego ove danas, neusporedivo neusporedivo gore, a i sam riskira mnogo, mnogo, čemu onda sentimentaln sentimentalnost? ost? Uostalo, i ti si danas ubio čovjeka čovjeka kojeg će žena žena i djeca djeca žaliti." "On je namjeravao ubiti mene, nije li?" "Točno. "Točno. Ali on nije bio loš čovjek. čovjek. Vodio je svoje ljude, ljude, i sve one koji koji su o njemu ovisil ovisili, i, najbolje najbolje kako je znao, bio je častan prema svojim prijateljima, pa čak i prema neprijateljima. Prošao
29
si kroz selo kad si dolazio ovamo. Budi iskren: nisi vidio ni klanja, ni mučenja, ni unakažavanja, ni paljevine, palje vine, zar ne? Uostalom, Uosta lom, u buduć budućim im stoljeći stolj ećima ma ovaj posljednj posl jednjii val imigrana imig ranata ta pretopiti pret opiti će se prilično miroljubivo. Sukob je ovdje oduvijek bio nešto izuzetno rijetko. Pridošlice Pridošli ce će bar u sjevernoj Europi, ako već ne u južnoj ili istočnoj, sve više dominirati, jednostavno zato jer je njihov način života bolje prilagođen nadolazećem brončanom dobu. Pokretljiviji su, imaju šire poglede, bolje bolj e se brane: bran e: staros sta rosjed jedioci ioci će ih zato oponašati. oponašati . Pa oni su i tvoji t voji preci, oblikovali oblikoval i su sve što ti je drago." "Prazne "Prazne riječi," riječi," reče Lockridge. Lockridge. "Činjenica "Činjenica je samo da si ih ti poveo na nas. Ti si poubijao poubijao moje prijatelje." Brann odmahnu glavom. "Nisam. To je učinila Koriach." "Tko?" "Žena. Kako ti je rekla da se zove?" Lockridge je oklijevao. Znao je da nema svrhe natezati se oko sitnice. "Storm Darroway." Bran Brannn se bezgl bezglasn asnoo nasm nasmije. ije. "To "To se slaže slaže.. Njen Njen stil stil je oduv oduvijek ijek bio ekstravaganta ekstravagantan. n. Pa dobro, dobro, ako želiš, zvat ćemo je Storm." Odložio je čašu i nagnuo se napr naprije ijed. d. Crte Crte lica lica mu postanu posta nu strože. strož e. "Ona je svojim svoji m dolaskom dolas kom donijela donij ela nevolje nevol je ribarima. riba rima. Pa ipak, bila je potpuno svjesna svjesna rizika. rizika. Zar ozb ozbiljn iljnoo misliš misliš da je nju i jednoga jednoga trena stvarno brinulo brinulo što bi se moglo moglo dogoditi njima ili tebi? tebi? Ne, ne, prijatelju prijatelju moj, vi ste bili samo puki brojevi brojevi u jednoj jednoj vrlo velikoj i vrlo staroj igri. Ona je pokretala čitave civilizacije i odbacivala ih kada više nisu mogle služiti njenim ciljevima isto tako mirno i ravnodušno kao što bi ti odbacio slomljeno oruđe. Što je njoj šaka divljaka iz kamenog doba?" Lockridge stegne šake i poviče: "Umukni! Komešanje i mumljanje se začuje s mjesta gdje su stajali Jutoazi. Brann im mahne rukom, a zatim je ponovno spusti blizu energetskog pištolja na širokom bakrenom pojasu. "Ona doista ostavlja neodoljiv dojam, zar ne," nastavio nastavio je mirnim mirnim glasom, glasom, kao da se ništa nije dog dogodi odilo. lo. "Nema sumnje, rekla ti je kako njeni Čuvari zastupaju apsolutno dobro, a mi Skitnice apsolutno zlo. A ti nemaš načina dokazati suprotno. Ali razmisli, čovječe, je li ikada takvo što bilo istinito?" "U mom vremenu," odgovori oštro Lockridge. "Nacisti, na primjer." Brann podiže obrvu s takvim takvim sarkazmom, sarkazmom, da je Malcolm morao dodati kolebljivo: kolebljivo: "U redu, nisu ni saveznici bili sveci, ali, do vraga, nije bilo izbora." "Imaš li još neki dokaz, osim Stormine riječi, da je slika rata kroz vrijeme analogna tom tvom primjeru?" primjer u?" upita u pita Brann. Lockridge proguta slinu. Noć se spuštala okolo, prepuna vlage, isparavanja i udaljenih zvukova iz šume. Napregnuo je volju da otjera osjećaj potpune usamljenosti koji ga je ispunjavao. Čeljusti mu se stegoše. "Slušaj," reče Brann blago. "Ja ne tvrdim da smo mi uzori vrline. Ovo je najbespoštedniji rat koji je ikad vođen, rat između dvije filozofije, u kojem protivnici oblikuju čak i prošlost iz koje su nastali. Pozivam te da prosudiš. Je li znanost, koja šalje čovjeka u svemir, oslobađa ga od boli i gladi, spašava djecu od bolesti poput difterije — je li to zlo? Zar je Ustav Sjedinjenih Država zlo? Je li pogrešno ako čovjek koristi svoj razum, jedini dar koji ga uzdiže iznad životinje i koji oplemenjuje životinju u njemu? Pa ako nije, odakle onda sve te stvari? Kakav pogled na život, kakav način života mora biti da bi se sve to stvorilo?" "Sigurno ne način Čuvara! Misliš li ozbiljno da ta prizemna, čarobna, instinktivna, orgijastička vjera Božice može ikada nadrasti samu sebe? Želiš li znati stoje s njom bilo u budućnosti? Tek je u mom vremenu postalo jasno koliko je ta vjera besmislena. Upravo zbog toga se ona, kao crv koji grize grize vlastiti vlastiti rep, vratila vratila u ovu tamnu prošlost da bi natjerala ljude, obmanjivan obmanjivanjem jem i strahom, strahom, da puze pred Njom. Oni su naizgled naiz gled sretni; sret ni; utjecaj je ublažen. Ali pričekaj da vidiš strahote prave čuvarske vladavine!" Brann je za trenutak razmišljao. "Sjeti se; jedan mali arheološki podatak: starosjedioci sahranjuju svoje mrtve u zajedničke grobnice. Narod Ratne sjekire, međutim, pravi zaseban grob za svakog pojedinca. Da li ti to nešto govori?" Lockridgeu za trenutak sjevne u sjećanju ono što mu je djed pričao o indijanskim ratovima. Tada je sažaljevao Indijance; ali bi li to i dalje činio da je proučio njihovu povijest?
30
Želio Želio je otjera otjerati ti tu uzn uznem emiru irujuć jućuu pomisao pomisao i zato zato reče reče:: "Ja "Ja sam sam izab izabra raoo stra stranu nu Stor Storm m Darroway. Nisam sklon mijenjanju." "Ili je ona izabrala tebe?" tebe?" upita blago blago Brann. Brann. "Kako ste se sreli?" sr eli?" Lockridge Lock ridge nije htio ništa ništ a reći. Tko zna zna za što bi to još mogl mogloo po poslu služi žiti. ti. Pa ipak ipak,, istinu istinu go govo vore reći ći,, Bran Brannn se nije nije po pona naša šaoo kao kao zločinac. Možda bi ga mogao smekšati smekšati glede Storm? Uostalom, od kakvog su značaja pojedinosti pojedinosti njihovog susreta? Dao je kratko objašnjenje, a onda mu je Brann postavio još nekoliko pitanja. Prije Prije neg negoli oli je Lockr Lockridg idgee spo spozna znaoo što se dog dogod odilo ilo,, sjedio sjedio je pok pokraj raj Skitnice Skitnice s čašom u ruci ruci i ispričao mu cijelu priču. "Dakle, tako," klimnu glavom Brann. "Zanimljiva priča. Ali ne neobična. Obje strane se služe lukavstvom za ostvarenje svojih ciljeva. To je jedna od sasvim uobičajnih uobičajnih stvari u cijeloj ovoj gužvi kultura i religija. Međutim, izgledaš mi izuzetno sposoban. Želio bih te imati za saveznika." "Ne može," reče Lockridge manje bijesno nego je namjeravao. Brann ga pogleda ispod oka. "Ne? U redu, ne... Ali, r e ci mi kako je Storm Da r r ow a y d ol a z i l a do n ov ca u tvome dobu." g "Pljačkom," Lockridge je bio prisiljen priznati. "Ali upotrebljavala je energetski pištolj samo da izazove zbrku. zbrku. Nije imala drugog izbora. Vi ste vodili igru." Brann izvadi pištolj i počne se igrati njime u ruci. "Možda bi te zanimalo saznati," reče lagano, "da ovo oružje oružj e ne može biti podešeno podeše no na manje od smrtonosne snage." snage." Lockridge poskoči. Čaša mu ispadne iz ruke. Nije se razbila, ali je vino prekrilo pod bojom krvi. "Zraka naime dezintregrira tijela," dodao je neumoljivo Brann. Lockridge zamahne šakom prema njegovom njegov om licu, ali promaši. promaši . Skitnica Skitn ica odskoči odskoč i u stranu s tranu i munjevito munjevit o uperi u peri pištolj u Malcolma. Ma lcolma. "Polako," upozorio upozorio gaje. gaj e. "Lažeš!" zastenje Lockridge. Osjećao je kako mu se u glavi glavi sve okreć okreće. e. "Kad i ako ti jednom jednom budem vjerovao, vjerovao, i sam ćeš moći moći isproba isprobati ti to oružje oružje," ," reče Brann. Brann. "U međuvremenu, budi pametan. Poznajem dobro dvadeseto stoljeće, ne samo preko diaglose, već i iz vlastitog iskustva; iskustva; borio sam se tu nekoliko nekoliko mjeseci s mojim protivni protivnikom kom — jer sam znao da je pobjegl pobj eglaa živa. živ a. Po tvojoj tvo joj procje pro cjeni, ni, smiri se, kažem, po tvojoj procjeni, procje ni, Malcolme, Malco lme, ona je imala mnogo tisuća dolara. Koliko li je samo prolaznika zbunila dok nije prikupila tu sumu? Zar takav val pljački, gdje se žrtve jedna za drugom bude iz čudne nesvjestice, ne bi bio senzacija godine? Ali o tome nisi pročitao ni riječi." "S druge pak strane, nestanak je gotovo uobičajena uobičajena pojava, pogotovo pogotovo ako je nestala nestala osoba nekakav sumnjiv tip; takve priče se obično nalaze na posljednjoj stranici mjesnih novina... Čekaj. Nisam rekao da je uvijek upotrebljavala pištolj. Ponekad je pljačkala pusta mjesta noć noćuu i vatrom vat rom uništavala tragove za sobom. Čudno da ti nije nikad rekla da je upravo to njen modus operandi. Ali ja ti nudim dokaz da je ona — možda ne svjesno zla, možda bez trunke milosrđa. Uostalom, Storm je Božica. Što su smrtnici njoj, njoj koja je besmrtna?" Lockridg Lockridgee dub duboko oko uzdahne uzdahne.. Neko Nekontro ntroliran liranii drhtaj drhtaj prostruji prostruji njegovim njegovim tijelom. tijelom. Koža mu je bila bil a hladna, hla dna, a usta ust a suh suha. a. Ipak Ipa k je bio u stanju sta nju reći: reć i: "Pokole "Po kolebao bao si me. Ali odlazim. odlaz im. Ne moram te i dalje slušati." "Dobro," složi se Brann. "Najbolje je da postepeno otkrivaš istinu. Ti si lojalan tip. Mislim da ćeš tek onda pokazati svoju stvarnu vrijednost kada otkriješ kome zapravo treba biti lojalan." Lockridge Lockridge se okrene, okrene, promrmljavši promrmljavši nešto sebi sebi u bradu, i korakne prema vratima. Jutoazi ga brzo opkoliše. Brannov glas ga dostigne: "Tebi za informaciju, ti ćeš promijeni promi jeniti ti stranu. stra nu. Što misliš misl iš kako sam saznao za tunel Čuvara u Americi i za Stormin put do ovoga doba? Ili kako znam tvoje ime? Ti si došao u moje vlastito vrijeme vrijeme i mjesto, Malcolme, i upozorio si me!" "Lažeš! vikne Lockridge i izleti iz kuće. Teške ruke ga zaustaviše. Dugo je stajao u bezglasnoj nemoći. nemoći. Kada je najzad oslobođen, on počne gledati okolo tražeći nekakvo uporište za svoj poljuljani svijet. Avildaro je ležao pred njim, pust i miran. Žene i djeca, koji nisu pobjegli u divljinu, zajedno sa starcima — ove su osvajači prezirno pustili — bili su zbijeni u grupe oko vatre što se svjetlucala u dolini. Odnekud je dopiralo tužno mukanje stoke. Još dalje, žabe su prigušeno kreketale. Kolibe
31
su izgledale kao tamne, čupave mrlje. Ispred njih se svjetlucala voda, a u pozadi su šumjeli lugovi pod divnim zvjezdanim zvjezdani m nebom. Zrak Zr ak je bio vlažan. "Nije lako razgovarati s bogom, a?" reče crvenokosi vođa s nešto sažaljenja u glasu. Malcolm zadrhti i pođe prema kolibi u kojoj je bila Storm. Jutoaz ga zaustavi. "Stoj, vraču. Bog nam je naredio da je ne smiješ više vidjeti ili ćeš sebi učiniti veliko zlo." Lockridge je tupo zurio u lice ratnika, kao da ga nije dobro čuo. "Također nam je rekao da ti je oduzeo moć da činiš čuda," dodade Jutoaz. "Zašto da ne budeš čovjek kao i svi ostali? Mi te moramo čuvati, ali mislimo da nisi zao." Storm! Storm, povika Lockridge u sebi. Ali za sada nije bilo druge mogućnosti, osim da je ostavi ostavi samu samu u mraku mraku.. Baklja Baklja,, koju koju je držao držao mladić mladić s pjegav pjegavim im licem licem,, oba obasjav sjavala ala je mutnom mutnom svjetlošću svjetlošću obrise sjekire. sjekire. Lockridge Lockridge konačno popusti i pođe u korak sa svojim straža-rima. straža-rima. Vođa ratnika hodao je pokraj njega. "Moje ime je Withucar, Hronakov sin" reče ljubazno. Nije se plašio vrača, jer je služio boga. "Moj znak je vuk. Tko T ko si ti i odakle dolaziš?" Lockridge se zagleda u njegove slobodne, vatrene, plave oči; nije ga mogao mrziti. "Zovi me Malcolm," odgovorio je tiho. "Dolazim iz Amerike, daleko preko mora." Vithucar se namrgodi. "Mokri put. Ne sviđa mi se." Lockridgeu Lockridgeu padne na pamet da su Danci, prvi od Europljana, Europljana, oplovili oplovili cijelu zemlju. zemlju. Da bi se to podn podnij ijel eloo bijaše potre ban i duh Kre te i duh Te nil O rugarava. Brann, Brann, je dak dakle, le, govorio govorio istinu: istinu: Narod Ratne Ratne sjekir sjekiree nije nije bio zao po prirodi prirodi.. Oni su samo bili jednosta jedn ostavni vni nomadi, vještiji ratovanju nego ovdašnji starosjedioci. starosjedioc i. Individualizam Individualiz am je kod njih bio znatno znatno izraže izraženij niji, i, usp usprko rkoss vladav vladavini ini aristok aristokraci racije je koja koja je voz vozila ila dvo dvoko kolice lice;; imali imali su znatno znatno jednostavniju jednost avniju religiju religij u nego Tenil Orugarava; njihovi bogovi su upravljalji upravl jalji svemirom, svemir om, kao što otac upravlj upravljaa s obitelji. obitelji. Bili Bili su to hrabri hrabri i časni časni ljudi, ljudi, u čijoj čijoj je dobroti postojalo nešto sirovo. Pa ipak, nisu oni bili krivi što su u crno odjevene osobe došle došle kroz vrijeme i nametnule im svoju vladavinu. vladavinu. Kao da je pročitao njegove misli, Withucar nastavi: "Shvati, ja nemam ništa protiv primorskih i šumskih plemena. To su hrabri ljudi i — on opiše znak u zraku — ja poštujem bogove kojima se klanjaju. Mi vas ne bismo danas napali da nam naš bog to nije naredio. Rekao nam je da je ovo mjesto mjesto začarala začarala vještica vještica koja je njegov njegov neprijatelj. neprijatelj. Sada smo ovdje i uzet ćemo plijen. Ja se bavi ba vim m trgo tr govi vino nom. m. Mo Možd ždaa ću kasn ka snij ijee naći na ći sebi se bi ženu žen u među njima. nji ma. To je korisno, kori sno, naročit naro čitoo ako ona dolazi iz velike kuće. Kod njih nasljedstvo ide po ženskoj liniji, razumiješ? To znači da će meni pripasti imovina njezine majke. Pošto smo osvojili zemlju, možda bismo se mogli naseliti ovdje ovdje.. Ali nema nema nas toliko toliko da bism bismoo duže duže mogli mogli ratov ratovat atii s ok okol olni nim m plem plemen enim ima. a. Ak Akoo se ne dogovorimo, morat ćemo se vratiti kući s plijenom." On sliježe ramenima. "Starješine će danas vijećati o tome." Usnuli dio Lockridgea, Lockridgea, stariji četiri tisuće godina, brzo je izvršio analizu riječi 'stariješina'. 'stariješina'. To je jednostavno jednos tavno značilo zn ačilo patrijar p atrijarh, h, čovjek čovje k sa znatnim posjedom, glavešina glaveši na svojih svoj ih sinova, sin ova, slugu sl ugu i mladića koji su mu se zakleli na službu. U njegove zadatke je također spadalo obavljati izvjesne vjerske službe; ali on nije bio svećenik, niti je njegov status odgovarao tradiciji koja je određivala položaj Tenil Orugarava još prije rođenja. Baš zato, religija nije previše blokirala Jutoaze; nije bilo previše rituala rituala ni straha straha od nepoznatog nepoznatog — bila je to čista vjera vjera u sun sunce, ce, vjetar vjetar,, kišu kišu i vatru vatru.. Mračni Mračni elementi nordijskog paganizma prodrijet će tek kasnije iz starih kultova zemlje. zemlje. Lockridge je prestao razmišljati o tome i usredotočio se na sam jezik. Nije bilo nikakve sličnosti s indoevropskim dijalektima osim nekoliko gramatičkih elemenata; utjecaj starosjedilačkog jezika bio je sličan utjecaju normanskog francuskog francusk og na engleski. (Daughter dohitar = onaj koji muze krave, što je bio muški posao u Avildaru). Gotovo polovica riječi koje je Withu-car upotrebljavao potjeca potj ecale le su iz stepa ste pa oko Crnog Crno g mo ra. A on je sam, vjerojatno, rođen ili u Poljskoj, P oljskoj, ili u Njemačkoj, ili... "Tu smo," reče Jutoaz. "Žao mi je, ali moramo te vezati preko noći, Tako se ne postupa s čovjekom, čovjeko m, ali al i bog nam je naredio. Želiš li spavati vani ili u jednoj od onih prljavih kuća?" kuća?" Lockridge ga je jedva slušao. Zaustavi se u nekoj klet kletvi vi.. Vatra je visoko plamtjela, zatamnjujući dimom zviježđe Velikog Medvjeda i ocrtavajući, u igri plamenova, plamenova , obrise o brise Withucarovih Withuc arovih kola i njegove sapete sapet e konje k onje koji su mirno mi rno pasli. Uokolo je sjedilo nekoliko ljudi i drijemalo; oružje im je bilo nadomak ruku. Jedan od ratnika, još dječak od najviše sedamnaest godina, istaknutih ramena i lica na kojem se zamijećivao ožiljak iz neke stare bitke, držao je u ruci jedan kraj uzice. Drugi je bio obavijen oko Aurinog članka.
32
"Što je Maruts!" uzvikne Withucar. "Što je to?" Djevojka Djevojka je ležala ležala sklupčano sklupčano i izgledala izgledala je potpuno potpuno bespomoćno. bespomoćno. Spazivši Lockridgea, Lockridgea, ona skoči i vrisne. Kosa joj je bila zamršena, a izraz lica izobličen od neprestalnog plakanja; na bedru se upadljivo crvenjela masnica. Mladić se isceri: "Čuli smo malo prije kako se netko šulja ovuda. Ja sam je našao i uhvatio. Lijepa je, a?" "Rise!" promuca Auri na svome jeziku. Zateturala je prema njemu, ali mladi ratnik povuče pov uče uzicu uzi cu i ona padn padnee na koljena. kolj ena. "Rise, pobjegla sam u šumu, ali sam se morala vratiti da te vidim jesi li..." jecaji ostaviše misao nezavršenu. Lockridge je bio kao u bunilu. "Dobro, dobro," smješkao se Withucar. "Bogovi te vole, Thuno." "Čekao sam da se ti vratiš, vođo," reče mladić, mladić , pomalo kolebljivo. "Mogu li je sada odvesti?" odvesti?" Withucar kimne glavom. Thuno ustane, uhvati Auri za kosu i prisili je da se digne. "Polazi!" reče oštro. Auri krikne i pokuša se osloboditi. Thuno je snažno gurne i djevojka zatetura. "Rise!" zajecala je nemoćno. Njen neprirodni, izbezumljeni izbezumljeni glas zvučio je užasno: "Neću!" Lockridge se ukoči. Znao je na što ona misli. Dok je prokletstvo ležalo na njoj, za Auri je značilo značilo više nego smrt ako legne s muškarcem. muškarcem. Pa ipak, osim tog praznovjerja praznovjerja postojalo postojalo je još nešto drugo; kako bi se njegova njegova sestra osjećala u ovakvoj situaciji? "Ne!" krikne Malcolm. "Što?" upita zbunjeno Withucar. "Ja je poznam," odlučno nastavi Lockridge, prodrmavši vođu za ramena. "Ona je sveta i ne smije se dodirnuti; čovjek koji to učini iskusit će najstrašnije posljedic posljedice." e." Ljudi oko vatre, koji su cijeli prizor promatrali zabavljajući se, najednom se uskomešaše i uzbudiše. Withucar je zbunjeno stajao. Ali Thuno, uspaljen kakav je bio, uzvikne: "On laže!" "Kunem vam se u što god hoćete," reče Lockridge. "Što vrijede čarobnjakove kletve?" naruga se Thuno. "Ako misli da je ona djevica, pa što onda? To me se uopće ne tiče. Ona može isto tako biti i bilo što drugo. Ribari nemaju svetih žena, osim jedne starice, koja se okotila mnogo puta dok je bila mlada. Withucarov Withucarov pogled pogled je nervozno lutao lutao unaokolo; unaokolo; on protrlja bradu i nevoljko reče: reče : "U redu... u redu... redu. .. ali al i ipak, bolje je biti siguran." siguran." "Ja sam slobodan čovjek" uvrijeđeno odvrati Thuno. "Na moju glavu sve što se dogodi!" dodaa uz osmijeh. dod osmijeh. "A ja znam što će se prvo dogoditi. dogoditi. Polazi!" Polazi!" "Ti si vođa!" Lockridge se u bijesu obrati Withucaru. "Zaustavi "Zaustavi ga!" Jutoaz Jutoaz uzd uzdahn ahne. e. "Ne mogu. mogu. Kao što je rekao rekao,, on je slobo slobodan dan čovje čovjek. k."" Sumnji Sumnjiča čavo vo je promatrao promat rao Amerikanca Amerika nca.. "Vidio "Vi dio sam sa m one koji koj i su pali pal i u nemilos nemi lostt bog bogova ova.. Ti ne izgledaš izgle daš tako. Možda je želiš za sebe?" Auri zari nokte u Thunovo nacereno lice. On je zgrabi zgrabi za ruku ruku i grubo grubo je savije savije iza iza leđa. leđa. Djevojka se nemoćno nemoćno sagne pred njim. A njenog oca i njenog brata sada razvlače psi i gavrani po bojnom polju — u Lockridgeu se nešto slomi i on se pokrene.
33
DEVET Withucar je stajao blizu Lockridgea. Lockri dgea. Amerikanac Amerikana c se naglo okren okrenee i udari ga šakom šakom u potrbušnic potrbušnicu, u, na mjestu gdje su počinjala rebra. Jutoaz je imao izvrsne trbušne mišiće, ali se ipak zanjihao i pao na zemlju. Pjegavi Pjegavi momak, momak, koji koji je stajao stajao odmah odmah uz njih, njih, ispusti ispusti bakl baklju ju i grozni grozničav čavoo zgrab zgrabii sjeki sjekiru ru.. Lockridgeovi refleksi marinca reagirali su munjevito. U jednom koraku našao se pokraj njega, i bridom bri dom šake šak e ga udario udar io po vratu. v ratu. Jutoaz ispusti krik, zgrči se i ispruži is pruži na zemlju. z emlju. Prije negoli je uspio zgrabiti protivnikovo ispalo oružje, Lockridge u podsvjesti osjeti kako mu se novi protivnik približava s leđa. Nečije ruke čvrsto ga zgrabiše straga. Stisak je bio vrlo jak, ali Lockridge napregne svu snagu i oslobodi se zagrljaja. Okrećući se, stavio je svoju nogu između ratnikovih, i naglo je trgnuo u stranu. Još jedan je pao! pao! Ljudi oko vatre divlje povikaše i okomiše se na njega. Lockridge zgrabi sa zemlje jednu buktinju buktin ju i zamahne zamahn e njome prema najbližem najbl ižem paru očiju. Plamen sukne nap napri rijed jed.. Nap Napada adačč hitro hit ro odskoči da bi zaštitio oči, ali to nije uradio dovoljno spretno. Dvojica koja su dolazila iza njega sudariše se međusobno i padoše na tlo. Lockr Lockridg idgee presko preskoči či vatru vatru.. Na drugo drugojj strani strani je stajao stajao Thuno, Thuno, zaprepaš zaprepašteno teno zureći zureći u njega. njega. Čim Amerikanac krene prema njemu, mladić ispusti uzicu kojom je Auri bila vezana. Sjekira mu nije bil a pri ruci ruc i i zat o je po podignu dignuoo kremeni kreme ni nož; bijesno bije sno je zamahnuo zamah nuo njime, njime , pokušavajući pokušav ajući ubosti Lockridgea. Amerikanac odbije udarac šakom. Oštrica ga je ipak zasjekla po mišiću i krv šikne iz plitke rane. Lockridge nije čak osjetio ni bol. Zamahnuo je visoko nogom i Thanu se uz krik sruši na zemlju. "Bježi, Auri!" vikne djevojci. Onesposobio je trajno samo dvojicu od desetorice. Ostali su se počeli skupljati oko vatre. Bilo je uzaludno uzal udno boriti bori ti se s e protiv prot iv toliko tol iko ljudi, lj udi, ali a li morao mor ao joj j oj je dati vremena vremen a za z a bjeg. bj eg. I zato z ato krenu kre nu u napad. napa d. Uz čujan fijuk, jedno se koplje zabode u zemlju ispred njega. Malc Malcol olm m zast zastan anee za tren trenut utak ak,, izvu izvuče če ko kopl plje je i po pono novn vnoo kren krenee napr naprij ijed ed.. Bo Bolj ljee je ne upotre upo treblj bljava avati ti ga na njiho njihovv uob uobiča ičajan janii način način,, pomi pomisli sli u sebi. sebi. Osjeć Osjećao ao je kak kakoo mu bilo bilo tuče tuče u slijepoočicama. Kao duga i ravna motka moglo bi biti znatno korisnije. korisnije. Čvrsto Čvrsto je uhvatio koplje s obje ruke za sredinu i počeo ga okretati među prstima. Jutoazi Jutoazi krenuše krenuše prema prema njemu. njemu. On uleti u vrtlog borbe borbe u ko kojoj joj je jedan jedan slučaja slučajann ud udara aracc mogao sve odlučiti. Drškom je tresnuo po glavi jednog Jutoaza, prebio prste drugome koji je držao sjekiru, trećega udario u trbuh i konačno zavitlao koplje među noge preostalih protivnika da bi ih sapleo; saple o; na sve strane stran e se razlijegal razli jegaloo fijukanj fiju kanje, e, tutnjanje tutnj anje i udaranje. udara nje. Noć se pretvoril pret vorilaa u jauke, jau ke, krikove i potmule šumove, dok su se pod svjetlošću vatre sjajili samo zubi i oči. Na nekakav nekak av čudesan čudes an način, nači n, Lockridge Lockr idge odjednom odje dnom ostane ost ane sam. sa m. Tri Jutoaza Jut oaza su se nemoćno nemoć no previja prev ijala, la, stenjući ste njući u sjeni sj eni oko njegovi n jegovihh nogu. nog u. Ostali Os tali su se s e povukli. po vukli. Stajali su blizu vatre i promatrali ga osveto osvetoljub ljubljiv ljivim im zastrašenim pogledima. Lockridge je primijetio kako i m se koža presijav presijavaa od znoja. "Neka vas Maruts zgazi!" vikne Withucar. "On je samo čovjek." Međutim, njegova četiri pratitelja pratit elja ostadoše ostad oše i dalje da lje nepomični. nepomi čni. Izgledal Izgl edaloo je da je j e svaka s vaka pomisao pomi sao o novom no vom napadu napa du beskr b eskrajn ajnoo daleko od njih. Okrenuvši se, vođa sam pođe u napad. Lockridge zamahne kopljem na njega. Djelićem oka Withucar opazi tu kretnju i podmetne sjekiru. Silina udarca prostruji Lockridgeovim tijelom i oružje mu ispadne iz utrnulih ruku. Uz pobjedonosni usklik, Withucar odgurne nogom koplje izvan protivnikovog dosega i jurne naprijed. Čuvši komešanje, Jutoazi koji su stajali oko drugih vatri počeše se okupljati sa svih strana. Lockridge skoči na noge da dočeka protivnika. Ponovno je parirao niski udarac, a onda odgurne odgu rne ramenom ramenom Withuc Withucara ara.. Nejasn Nejasnoo je osjeti osjetioo kako kako mu je kož kožuu zagreb zagrebla la ratnik ratnikova ova brada. brada. Trenut Trenutak ak kasnije kasnije dvo dvojica jica boraca boraca uhv uhvatiš atišee se rukama rukama.. Lockri Lockridge dge primi primijen jenii zahvat zahvat trenir treniran an u mornarici, snažan i okrutan — kost pukne poput praska pištolja. Withucar je teturao, jedva dahćući kroz polomljene čeljusti. 34
Neki veliki čovjek s druge vatre već se s e nalazio blizu Lockri Loc kridge dgea, a, s pod podign ignuto utom m sjeki sj ekirom. rom. Na sebi je imao dugu tuniku. tuniku. Malcolm skoči na nog noge; e; izbjegnuo izbjegnuo je napad i dočekao dočekao protivnik protivnikaa na kuk. Rukama je uhvatio grubu tkaninu i jednostavnim judo zahvatom bacio Jutoaza u zrak. Veliki čovjek žestoko tresne o tlo nekoliko metara dalje. Kroz Kroz noć se prolom prolomiše iše urlic urlici. i. Mumljaj Mumljajući ući,, ljudi ljudi se pov povuko ukoše še u sjene. sjene. Lockr Lockridg idgee zgrab zgrabii Withucarovu sjekiru, zamahne njome iznad glave i pobjedonosno krikne. Bio mu je potreban samo jedan trenutak da shvati što se dogodilo. Iako su postigli potpunu pobjedu, pobjed u, napadače n apadače su ipak ipa k pokolebale pokol ebale sile s kojima koji ma su se danas da nas suočili. s uočili. A povrh svega, sad je jedan jedini čovjek savladao šestoricu šest oricu vrsnih vrsni h ratnika ratni ka za svega nekoliko nekoli ko minuta. minuta . Mrak i zbunjenost zbunjenos t onemogućili su im vidjeti kako se on jednostavno poslužio borbenom tehnikom nepoznatom u njihovom dobu. Lockridge je odjednom bio slobodan, dok je Jutoaze zahvatio užas. Nisu bježali, ali su se povukli izvan njegovog pogleda. Diaglosa Diag losa mu je savjetov savj etovala ala što da im dovik dovikne: ne: "Po jesti jesti ću prvog prvog čov čovjek jekaa koji koji me takne! takne!"" Njihov Njihov užas razlijeg razlijegao ao se kroz kroz noć noć.. Poklonici Poklonici Nebeskog Nebeskog Oca još uvije uvijekk su bili u strah strahuu od boga zemlje zemlje,, kome kome su narodi narodi s ko kopn pnaa žrtvovali čovjeka o svakoj žetvi. Polako, Lockridg Lockridgee se okrene i pođe. pođe. Kroz leđa su su mu prolazili trnci, jer je svakog trenutka očekivao koplje, strijelu ili udarac sjekirom... ali nije se okretao. Ispred sebe je sve vidio kao u nekoj izmaglici, a srce mu je grozničavo udaralo u grudima. U tami najednom iskrsnuše obrisi velikog čvornatog hrasta. Lišće je šumjelo. Negdje u blizini oglasila se sova. Lockridge zakorači u mrak. U istom trenutku jedna ruka ga dodirne. On se trgne i zamahne šakom. Na kraju dugog luka prsti mu dodirnuše dodirn uše nešto nešt o mekano. "Rise!" njen glas zadrhti. "Čekaj me!" me!" Usta su mu bila posve suha, tako da se morao na-kašljati prije negoli je progovorio. "Auri, trebala si bježati dalje." "Znam, "Znam, ali htjela sam vidjeti što je s tobom. Dođi!" Ona se pripila pripila uz njega, njega, i u tom trenutku trenutku svemir svemir je prestao prestao biti samo ružan san. "Ja znam putove do šume," reče. reče. "To je dobro." Samopouzdanje Samopouzdanje mu se vraćalo, poput strijela strijela koji se zabadaju u cilj. Mogao je ponovno u miru razmišljati razmiš ljati.. Zureći kroz visoka viso ka debla, vidio je široko postavlje p ostavljene ne vatre u polju, ljude koji su se kretali između njih, i odbljeske uglačanog kamena ili bakra. Žamor je bio predaleko da bi mogao razabrati riječi. "Uskoro će opet prikupiti hrabrost," reče Lockridge. "Posebno kad im Brann objasni što se zapr zaprav avoo dog dogodi odilo lo i kad se oslobod oslobodee praznov praznovjerj jerja. a. Šuma Šuma ovd ovdje je nije nije gus gusta, ta, a oni će krenut krenutii u potrag pot raguu za z a nama n ama.. Može M ožemo mo li ostati ost ati neprimjećeni? nepri mjećeni?"" "Božica Zemlje će nam pomoći," reče Auri. Trebalo je što prije neprimjećeno prijeći čistinu i oni krenuše krenuše četveronošk četveronoške. e. Gipka i lukava lukava kao lasica, Auri Auri je odabrala odabrala zavojit zavojitii putelj puteljak ak gdje je trava trava bila najviša. najviša. Lockridge Lockridge se kretao za njom ne previše previše spretno spretno.. Ali Ali i on je to čini činioo rani ranije je,, prije prije mnogo mnogo go godi dina na,, u još još nerođ nerođen enoj oj budućnosti, budućn osti, dok je bio dječak. dj ečak. Izvan Izvan vidok vidokrug rugaa nep nepri rijat jatelj elja, a, Lock Lockrid ridge ge i djevo djevojka jka ustado ustadoše še i po pojur juriše iše prema prema jugu. jugu. Nisu Nisu progovorili ni riječi, rij eči, jer je dah bio previše prev iše dragocij drag ocijen. en. Lockridg Lock ridgeove eove oči su se s e sve s ve više vi še navikavale navika vale na gustu tamu, tako da je na kraju mogao jasno razabrati kako se trava njiše na povjetarcu i kako se krošnje bijele pod visokim treperavim zvijezdama. Kroz grmlje, do njega je doprlo glasanje lisice, brzo bježanje zeca i kreketanje žaba. Auri se gipko gip ko kretal kr etalaa pokraj po kraj njega, dok joj se duga gusta kosa poput grive gr ive presavijala pres avijala u hladnom sjaju zvijezda. z vijezda. Iz mračne šume, čiji su se nejasni obrisi počeli nazirati u blizini, začu se urlik vuka. Kao da je to bio signal, negdje iza iz a njihovih njihovi h leđa odjekne zvuk bizonovog roga i Lockridge Loc kridge začuje udaljene krikove ljudi koji su krenuli u potjeru. Njihovo bježanje polako se pretvorilo pretvoril o u bunilo. On nikada ne bi uspio bez Auri. Trčeći, Trčeći , okrećući se i lukavo krivudajući, ona ga je vodila kroz uska i sjenovita mjesta koje im je sada mogla podariti samo njena Božica. Jednom su se sakrili iza neke stijene i sklupčani slušali bat koraka gonitelja koji su protrčali na metar od njih; drugi put su se popeli na usamljeno drvo, trenutak prije negoli su se kopljonoše pojavile pod njima. Kad se konačno oko njih zatvorila stoljetna šuma, Lockridge padne na neko grmlje i ostane ležati kao netko kome su isisane sve kosti.
35
Svijest mu se vraćala u dijelovima. Prvo je iznad sebe zamjetio sjaj na komadićima neba gdje je lišće ostavljalo slobodan prostor. prostor. Bilo je to treperavo treperavo svjetlucanje dalekih velikih zvijezda. Paprat je njenu toplinu i dah, a u njenoj kosi nježni miris šume. Uokolo je sve bilo tiho. Pokušao se polako uspraviti i sjesti. Ona se probudi od njegovih kretnji. "Jesmo li stvarno pobjegli?" pobjegli? " promrmlja on. o n. "Da," reče djevojka, mirnijim glasom negoli je bio njegov. "Da nas prate, čuli bismo topot njihovih nogu," u njenim riječima riječima osjećao osjećao se prizvuk prizvuk ironije prema prema stanovnicima stanovnicima stepe, "i lako bismo se sakrili s akrili." ." Auri Aur i ga čvrsto č vrsto zagrli. "Oh, Rise!" "Pol "Polak ako, o, pola polako ko." ." Blag Blagoo ju je odvo odvoji jioo od sebe sebe i pipaj pipajući ući poč počeo eo tražit tražitii sjekir sjekiru. u. Zadnja Zadnja događanja su ga zbunila. "Nisam očekivao da ćemo uspjeti pobjeći." "Ne, sigurno si znao što činiš. Ti možeš učiniti sve..." "Oh..." Lockridge zatrese glavom da bi došao k sebi. Tek sada mu je postalo jasno što se zapravo dogodilo. On, naravno, ni na kakav čudesan način nije utjecao na razvoj događaja. Aurin jadan položaj položa j zapalio zapali o je bijes u njemu; nakon toga, djelovali djeloval i su njegovi refleksi i uvježb uvj ežbano anost. st. Osim, dakako, ako Tenil Orugaravi nisu bili u pravu kada su vjerovali da u čovjeka može ući Ona koja luta divljinom... "Zašto si se vratila?" upita Lockridge. "Tražila sam tebe, koji će skinuti s mene prokletstvo," reče Auri bezazleno. To je imalo smisla, ali je donekle povrijedilo njegov ego. Činila je samo ono što je bilo u njenom interesu. int eresu. Pa čak i ne tako nevjesto, sudeći po načinu načinu na koji je pobjegla Jutoazima. Imala je samo tu nesr n esreću eću da su s u je j e čuli č uli i uhv uhvati atili; li; a sre s reću ću da je on naiša nai šaoo baš b aš na one koji koj i su je zarobili. doist a takve stvari kao kao što je sudbina? sudbina? Uostalom Uostalom,, sve je Sreća! Vrijeme se može vratiti. Postoje li doista to ludo... ludo... Lockridge se prisjeti posljednjih posljednjih Brannovih Brannovih riječi. 'Ti si došao k meni i opomenuo me!' Neprijatn Nepri jatnii drhtaj dr htaj prostr pro struji uji njegovi nje govim m živc ž ivcima ima.. "Ne "Ne!" !" vikne vik ne on nijemo nij emo u noć. "To je laž!" l až!" prigušeno priguš eno šuštala i dodirivala njegovo tijelo hrapavim listovima; tlo je bilo vlažno i blatnjavo, puno smrada. Sve ga je peklo i boljelo. Tik uz njega ležala je pripijena pripijena Auri; osjećao je njenu toplinu toplinu i dah, a u njenoj kosi nježni miris šume. Uokolo je sve bilo tiho. Pokušao se polako uspraviti i sjesti. Ona se probudi od njegovih kretnji. "Jesmo li stvarno pobjegli?" pobjegli? " promrmlja on. o n. "Da," reče djevojka, mirnijim glasom negoli je bio njegov. "Da nas prate, čuli bismo topot njihovih nogu," u njenim riječima riječima osjećao osjećao se prizvuk prizvuk ironije prema prema stanovnicima stanovnicima stepe, "i lako bismo se sakrili s akrili." ." Auri Aur i ga čvrsto č vrsto zagrli. "Oh, Rise!" "Pol "Polak ako, o, pola polako ko." ." Blag Blagoo ju je odvo odvoji jioo od sebe sebe i pipaj pipajući ući poč počeo eo tražit tražitii sjekir sjekiru. u. Zadnja Zadnja događanja su ga zbunila. "Nisam očekivao da ćemo uspjeti pobjeći." "Ne, sigurno si znao što činiš. Ti možeš učiniti sve..." "Oh..." Lockridge zatrese glavom da bi došao k sebi. Tek sada mu je postalo jasno što se zapravo dogodilo. On, naravno, ni na kakav čudesan način nije utjecao na razvoj događaja. Aurin jadan položaj položa j zapalio zapali o je bijes u njemu; nakon toga, djelovali djeloval i su njegovi refleksi i uvježb uvj ežbano anost. st. Osim, dakako, ako Tenil Orugaravi nisu bili u pravu kada su vjerovali da u čovjeka može ući Ona koja luta divljinom... "Zašto si se vratila?" upita Lockridge. "Tražila sam tebe, koji će skinuti s mene prokletstvo," reče Auri bezazleno. To je imalo smisla, ali je donekle povrijedilo njegov ego. Činila je samo ono što je bilo u njenom interesu. int eresu. Pa čak i ne tako nevjesto, sudeći po načinu načinu na koji je pobjegla Jutoazima. Imala je samo tu nesr n esreću eću da su s u je j e čuli č uli i uhv uhvati atili; li; a sre s reću ću da je on naiša nai šaoo baš b aš na one koji koj i su je zarobili. doist a takve stvari stvari kao što je sudbina? sudbina? Uostalom Uostalom,, sve je Sreća! Vrijeme se može vratiti. Postoje li doista to ludo... ludo... Lockridge se prisjeti posljednjih posljednjih Brannovih Brannovih riječi. 'Ti si došao k meni i opomenuo me!' Neprijatn Nepri jatnii drhtaj dr htaj prostru pros truji ji njegovi nje govim m živc ž ivcima ima.. "Ne! " Ne!"" vikn v iknee on o n nije n ijemo mo u noć. "To je laž!" Prkos je donio odluku. Malo je obraćao pažnju na Auri dok je razmišljao i dok je sumorni osjećaj sudbine rastao u njemu, ali sada začuje njene riječi: "Mnogo ljudi iz Avildara je pobjeglo u šumu. šumu. Ja znam gdje su skriveni skriveni oni koje sam ostavila ostavila da bi se vratila vratila po tebe. Prvo ćemo pronaći pronaći njih, a zatim drugo selo Tenil Orugarvja." Lockridge odmahne glavom: "Ti možeš," reče. "Ali ja moram na jedno drugo mjesto." "Gdje? Pod more?"
36
"Ne, na kopno. I to odmah, prije negoli se Brann sjeti poslati ljude tamo. Napušteni dolmen, dolmen, pola dana hoda na n a jug. Znaš li za njega?" njega? " Auri zadrhta. "Da." Glas joj je postao sve prigušeniji. "To je Kuća Starih Mrtvih. Tamo su nekad živjeli živjeli Tenil Vaskulan. Tu je sahranjen sahranjen čitav jedan narod. Sada postoje samo duhovi. Moraš li zaista ići na to mjesto? I to poslije sunčevog sunčevog zalaska?" "Da. Ne boj se." Ona proguta slinu. "Ne... ne, ako ti tako kažeš." "Pođimo onda! Vodi me!" Krenu Krenuli li su kroz kroz gu gusti stiš, š, usk uskom om stazo stazom m jelen jelenaa ko koja ja se jedva jedva naslu naslući ćiva vala la u tami tami.. On se spoticao spoticao i gunđ gunđao, ao, dok je Auri, Auri, poput poput šumske šumske vile, vile, neu neumo moljiv ljivoo brzala brzala nap napri rije jed. d. "Mora "Morašš me razu razumi mije jeti, ti,"" poku pokuša ša joj joj obja objasn snit itii Lockr Lockridg idgee kad su zastal zastalii odmara odmarajuć jućii se. "Mo "Moja, ja, hm, hm, moja moja prijateljica, ta Storm, još uvijek uvi jek je u Brannovim rukama. Moram je pokušati pok ušati osloboditi. oslob oditi."" "Ona vještica?" On začuje šum zapletenih uvojaka, što je značilo da je Auri prkosno zabacila glavu natrag; njeno prezirno frktanje natjeralo ga je na osmijeh. "Zar ona ne može brinuti sama o sebi?" "Pa, ako oslobodimo Storm, istodobno ćemo otjerati i Jutoaze iz mjesta." 'Ti ćeš se ond ondaa vratit vratiti!" i!" uzviknu uzviknu Auri Auri prigu prigušuj šujući ući radost radost.. Za trenut trenutak ak nije pomislio pomislio da je sebična. Uostalom, je li i njen povratak u Avildaro bio sasvim takav? Možda ova djevojka... Malo je toga imao reći. Teško su se probijali probijali kroz šumu. Sati su polako prolazili i noć, kratka u ovo doba godine, počela je odlaziti. Zvijezde su već blijedile, a sivilo se probijalo kroz grane stabala, a slabašno ali jasno, začu se prvi cvrkut ptica. Lockridgeu Lockridgeu se učinilo da sada već prepoznaje prepoznaje stazu kojom je išao sa Storm. Storm. Više nije bilo daleko... Auri naglo zastane. Njene oči, vrlo sjajne na malom licu, raširiše se poput cvjetnih latica. "Stani!" reče ona zadihano. "Što je?" Lockridge je stegnuo sjekiru tako da ga je dlan zabolio. "Zar nisi čuo?" Nije čuo ništa. Auri ga je j e ponovo po novo povela naprijed, naprij ed, okrećući glavu gl avu lijevo lije vo i desno; oprezna oprez na poput plahe životinje, životinje , pažljivo pažlj ivo je motrila motril a na sve strane. stra ne. U tom trenutku trenut ku i on začuje zvuk: bila je to lomljava u grmlju, još uvijek udaljena, ali sve bliža. Lockridge stisne usne. "Životinja?" upita neodlučno, ni sam ne vjerujući svojim riječima. "Ljudi!" reče Auri. "Slijede nas." Brann je, dakle, poslao patrolu da čuva vremenska vrata. Da su se Jutoazi tako dobro snalazili u šumi kao djevojka, već bi ga čekali tamo. Kako Ka ko stvari sada stoje, još j oš uvijek je imao priliku. "Brzo!" zapovijedi zapovijedi on. "Tišina više nije važna. Moramo stići do dolmena prije prij e njih." Auri potrči. potrči. Malcolm krene za njom. njom. U maglovitom svitanju on se spotakne o neko deblo i odtetura odtetur a kroz šiprag mladica. mladica. One ga zakvačiše zakvačiše za odjeću i oglasiše oglasiše se svo svojim jim šibljim šibljim glasom. glasom. Ljudska vika se podiže s čistine iza njih. "Čuli su nas," upozori Auri. "Brzo!" Letjeli su stazom. staz om. Stabla su promicala groznom sporošću. Svjetlost se pojačavala. pojačavala. Kad su izbili na livadu, trava je bila u odsjaju rose koja je poprimala crvenkastu boju. Brežuljak se nazirao u izmaglici pred njima. Osjećajući kako mu oštar zrak puni pluća, Lockridge jurne prema šupljem stablu gdje je Storm sakrila upravljački uređaj. Grozničavo je počeo pretraživati duplju. Auri je vrištala. Trenutak kasnije, Lockridge izvuče metalnu cijev i pogleda uokolo. Nekoliko ratnika se pojavilo na rubu šume. Vidjevši Vidjevši Amerikanca Amerikanca i djevojku, djevojku, Jutoazi Jutoazi zaurlaše zaurlaše i pojuriše pojuriše naprijed. naprijed. Lockridge i Auri su spotičući se jurnuli prema vrhu uzvišice, preko niskog divljeg raslinja. Jedna strijela prozuji pokraj njegovog uha. "Ne, budalo!" uzvikne vođa Jutoaza. "Bog je rekao da ga dovedemo živog!" Drhtavim pokretima Lockridge okrene prekidač na uređaju. Jedan čovjek izbije kroz mlade stabljike u podnožju humka, zastane za trenutak, a zatim domahne ostalima. Lockridge je jasno vidio ukrašenu kosu, kožni kilt, mišićavo tijelo i dugačku sjekiru — Brann je pripremio ovu grupu da se suoči sa svim i svačim. Cijev zasvijetli i počne podrhtavati podrhtavati u njegovoj njegovoj ruci. Ostali Jutoazi već su se pridružili prvome i počeli nadirati nadira ti kroz travi tra vi i nisko nis ko šiblje, šibl je, spremni spre mni za borbu. borb u. Lockridge Lock ridge baci na njih Withucarovu sjekiru. Vođa Vođa je vješto izbjegne i prsne u smijeh. Ostali Os tali Jutoaz iza njega zaurlaše od veselja. veselja. 37
Zemlja se pokrene. Auri počne jecati, padne na koljena koljena i zgrabi zgrabi Lockridg Lockridgea ea za nožni članak. članak. Jutoazi se ukoč ukočiše. iše. Trenutak zatim, uz lude krikove, oni se dadoše u bijeg prema podnožju brdašca. Tamo se zaustaviše. Lockridge opazi kroz lišće kako ih je zahvatila panika, a zatim začuje uzvik njihovog vođe... "Bog se zakleo da nas nikakvo čarobnjaštvo ne može povrijediti. Naprijed, sinovi zečeva!" Ispod Malcolmom se pojavilo bijelo svjetlo silazne rampe u hodnik. Jutoazi krenuše ponovno naprijed. Nije mogao ostaviti Auri ovdje. Lockridge zgrabi djevojku za ramena i brzo je gurne unutra. Vođa Jutoaza već je došao gotovo na vrh uzvisine. Lockridge uskoči kroz otvor, dočeka se na noge i brzo okrene prekidač. Lebdeći čep zemlje brzo se počne spuštati, zakloni nebo i nalegne na svoje mjesto. Zavladala je tišina. Auri je vriskala snagom koja je prerastala u histeriju. Lockridge stegne zube i opali joj pljusku. Djevojka sjedne sjedne gdje je stajala, nijema, buljeći u njega, s izrazom lica u kojem nije bilo ljudskosti. "Žao mi je," reče Lockridge. Osjetio je doista kajanje, kada je vidio kako se crvene mrlje pojavljuj pojav ljujuu na njenom njen om licu. li cu. "Ali " Ali više ne moraš mor aš urlati. urla ti. Sada smo spašeni." s pašeni." "M... m... m... m..." grčevito se borila za dah. Pogled joj je klizio po ledenim, kamenim zidovima koji su ih nijemo okruživali; trenutak kasnije, živčano se bacila na tlo i počela puzati po njemu cvileći: "Nalazimo se u Kući Starih Mrtvih." Mrtvih." Lockridge je prodrma i podigne. "Nemaš se razloga bojati. Oni nemaju moć nada mnom. Vjeruj mi!" Nije očekivao oček ivao da će te riječi rije či djelovat djel ovatii na nju tako brzo. Prigušeno Priguše no je zajecala dok joj je tijelo podrhtavalo podrhtava lo ravnomjerni ra vnomjernim m trzajima; trz ajima; nijemo ga je j e promatrala pro matrala nekoliko trenutaka, trenut aka, a zatim z atim tiho rekla: "Vjerujem ti, Rise." To mu je vratilo snagu, snagu, ali i oprez. "Nisam te namjeravao povesti ovamo, ali nije bilo izbora, jer bi te inače ina če Jutoaz Jut oazii uhva uhvatil tili.i. Sada Sad a ćeš vidjeti vidj eti mnoge čudn čudnee stvari, ali neka te ne prestraše." prestraš e." Ironičan Ironičan prizvu prizvukk u njegovom glasu podsjeti ga kako je Storm S torm njemu dala potpuno isti sa vjet. Je li se on doista tako brzo priviknuo na ovaj svijet duhova na prijelazu između dva doba? U svakom slučaju, njegovo stoljeće već mu je izgledalo kao poluzaboravljen san. Ali to je zasigurno bilo zbog toga što je stalno bio LI akciji. "Moramo krenuti," reče odlučno. "Jutoazi nas ne mogu ovdje slijediti, ali oni će obavijestiti svog gospodara, koji to može. Ili ćemo sresti... nije važno." Ako ovako nenaoružani naiđu na Skitnice u hodniku, to će biti kraj. "Ovim putem!" Slijedila ga je bez riječi dok se spuštao prema predvorju. Svjetlucavi zastor na vratima ju je natjer natjerao ao da zadrhti zadrhti i ona zgrabi zgrabi Malcolmov Malcolmovuu ruku čvrsto kao nek nekoo dijete dijete.. Lockri Lockridge dge počne počne pretraž pret raživat ivatii po pretinc pret incima, ima, ali nije našao ništa drugo osim odjeće iz ovoga milenija. milenij a. Putnici Putni ci kroz vrijeme moraju uvijek nositi sa sobom vlastitu buduću opremu. Do vraga! Bio je to stravičan napor stupiti kroz prolaz, pri pomisli da se netko može nalaziti s druge strane. Ali hodnik, pun nijeme bjeline, pružao se prazan u nedogled. Lockridgeu se oteo uzdah olakšanja, a zatim se malaksalo spusti na gravitacijske sanjke. Nije bilo vremena za oklijevanje. Svakog trenutka, Skitnice Skitnic e bi mogle ući kroz neka druga vrata i opaziti ih. (Samo, od kakvog je to značaja, ovdje, u jednom vremenu koje protječe izvan pravog vremen vremena? a? O tome tome će svakako svakako kasnij kasnijee morati morati razmislit razmisliti.) i.) Nasumi Nasumice ce pritisk pritiskajući ajući dugmad dugmad na upravljačkoj ploči, otkrio je kako se upravlja vozilom, i usmjerio ga je u budućnost. Auri se stiskala uz njega. Čvrsto se držala za sjedalo, premda ju je panika već napustila; čak je počela pokazivati p okazivati znakove žive ž ive radoznalost rado znalosti.i. Izgledala Izgle dala je j e manje začuđena začu đena nego negoli li on o n kad ka d se prvi put nalazio u vremenskom hodniku. Za nju su sva ta čuda bila podjednako divna, i zapravo ne i zagonetnija, nego što je kiša, vjetar, rođenje, smrt ili smjena godišnjih doba. "A što sad?" Lockridge je razmišljao glasno. "Možemo otići u 1974. godinu, i pokušati zamesti trag, ali to ne bi vrijedilo. Ima vraški mnogo Skitnica tamo, vraški im je lako ući u trag svakom svakom čovjek čovjeku, u, a poseb posebno no kada je ovako upadljiv. Uostalom, ako Storm ne može stupiti stupiti u kontakt s nekim od Čuvara, kako bih to tek ja mogao?" Tek sada je postao svjestan da govori na engleskom. Auri je nesumnjivo smatrala njegove riječi za čaranje. Što mu je Storm rekla? Za trenutak, on se ponovno nađe u zatvorskoj kolibi, osjeti nju pokraj sebe i svoje usne na njenim. To je bilo dovoljno da zaboravi sve ostalo. 38
Zatim Zatim se pono ponovo vo sabrao. sabrao. Hodn Hodnik ik ga je okruživ okruživao ao zasljep zasljepljuj ljujućim ućim zračenjem zračenjem,, praznin prazninom om i neobičnošću. neobičnošću. Storm je bila daleko... stoljećima daleko. Ali on bi joj se mogao vratiti. vratiti. I hoće, tako mu svega! Bi li mogao stići do njenog pravog vremena? Ne. Ovaj hodnik se ne proteže tako daleko. A i previše previ še je opasno, u svakom svako m pogledu. pogledu . Što prije izađu i nestanu nesta nu u svijetu, svije tu, to bolje. Ali Storm je pričala pričal a o nekom gospo gospodinu dinu Jesperu Fledeliusu, u Viborgu, Vi borgu, u vrijeme reformacije. Da, to je najbolje rješenje. Također, i osjećaj sudbine ga je još vukao. Uspori Uspori sanjke sanjke i obratio obratio pažnju pažnju na ozn oznake ake urezane urezane na prol prolaz azim ima. a. Nije Nije po pozn znav avao ao čudn čudnuu abecedu, ali je mogao jasno prepoznati arapske brojeve, ispisane prilično čitko. Godine su se nizale od donjeg kraja hodnika. Tako, ako 1827. prije Krista odgovara 1175. godini... Kada su se pojavili poja vili brojevi broj evi s prvim znamenkama zna menkama 45—Lockridge 45—Lockridge zaustavi zaustavi sanjke i pokrene pokrene ih natra natrag. g. Auri Auri je nest nestrp rplj ljiv ivoo čeka čekala la dok dok se on napr naprez ezao ao da shva shvati ti vrem vremens ensku ku shemu shemu i dok je grozničavo razmišljao. Do vraga i taj nepouzdani odnos! Želio je izaći nekoliko dana prije Svih Svetih, da bi imao vremena stići u Viborg, ali ne prerano da mu Brannovi psi uđu u trag. Što je bolje mogao, izabrao je crtu koja je potpuno odgovarala Ljetu Gospodnjem 1535. Auri gaje uhvatila /a ruku i povjerljivo krenula za njim kroz zastor. Ponovno duga, tiha prostorija i ormarić. Odjeća koja koja se nalazil nalazilaa u njemu njemu razliko razlikoval valaa se od one iz neolita , Raznovrsnost kostima je bila velika: seljački, gospodski, gospodski, svećenički, vojnički i drugi. Nije znao z nao što št o izabrati. izabr ati. Što se, do vraga v raga,, događ d ogađalo alo u Dans D anskoj koj u šesn š esnaes aestom tom stolje s toljeću? ću? Svakako S vakako nešto gadno ako su u to upleteni vremenski ratnici. U ormariću se nalazila i vrećica sa zlatnim, srebrnim i bakrenim bakrenim novcem... novcem... Auri veselo veselo uzvikne, uzvikne, vidjevši vidjevši sav taj blještavi metal... Lockridgeu padne na um da nešto gotovine nije na odmet. Ali ljudi niže klase koji bi nosili veće količine novaca sa sobom, mogli su očekivati da budu optuženi za pljačku. Poslije kratkog kolebanja Lockridge je izabrao odoru koju je smatrao pogodnom za jednog uspješnog čovjeka na putovanju: laneno rublje i košulju, satenski prsluk, kratke grimizne hlače, duboke čizme, široku kapu s obodom, plavi ogrtač postavljen posta vljen krznom, krzno m, mač i nož no ž (ovo ( ovo posljednje poslj ednje prije svega sveg a kao pribor pribo r za z a jelo) jelo ) i raznovrsno razno vrsno metalno metal no oružje koje mu je moglo biti od koristi. Ponio je, naravno, i diaglose za njega i Auri. Tek tada je primijetio primijet io da se u ormariću nalazi i čitavo mnoštvo vlasulja; vlasulja ; mora da je u ovo dob dobaa vladal vla dalaa moda nošenja duge kose. Lockridge je izabrao jednu žutu. Veličina je potpuno odgovarala; vlasulja mu je čvrsto legla uz glavu i davala je dojam izvanredne prirodnosti. Auri je skinula suknju i ukrase, ostavši za trenutak u svojoj punoj nevinosti pred njegovim očima, a zatim je nevjesto obukla dugu sivu haljinu i ogrtač s kapuljačom koji je on izabrao za nju. "Pomorci s juga oblače se isto tako smiješno kao i ljudi koji borave pod zemljom," reče ona. "Izaći ćemo ponovno gore," upozori je Lockridge. "U vrlo različit kraj. Ova stvar koju sam ti stavio u uho pomoći će ti pri govoru i ponašanju. Ali bolje da budeš što tiša i što neprimjetnija. Ja ću te voditi. Reći ćemo ljudima da si mi žena." Auri se namrštila. Njezin osjećaj za čuda je bio zadivljujući, upijala bi sve što bi došlo do nje, premda je zadržala zadrž ala opreznost lisice: sposobnost sposobnos t na kojoj bi joj pozavidje pozav idjeli li i majst ma jstori ori Žena. Žena . Dansk D anskaa riječ hustru, žena u braku, braku, sadržaval sadržavalaa je beskrajno beskrajno mnogo pojmova pojmova o odnosima odnosima između između spolova, spolova, koje su Jutoazi već primili, ali koji su bili potpuno strani njoj, iz plemena Tenil Orugarava. Odjednom, ona se trgne. Njena ukočenost se pretvori u radost, ona obavije ruke oko njega i uzvikne: "Kletva je dakle nestala? Oh, Rise, ja sam tvoja!" "Hej, čekaj. Hej!" Lockridge je nježno gurne od sebe. Uši su mu gorjele. "Ne tako brzo. Ovaj mjesec, uh, još nije proljeće ovdje." Doista nije bilo. Kad su izašli na uzvišenje i zatvorili ulaz, vani je vladala tama. Bila je hladna, jesenska noć, polumjesec polumjesec je nijemo nijemo plovio među među oblacima, a vjet a r je zloslutno puhao puhao kroz posušenu travu. Ogoljen Ogolj en i prazan, praz an, dolmen do lmen je j e nepomično nep omično stajao staja o gore na vrhu uzvišenja. uzviš enja. Šume, kojom je nekada koračala korača la božica, božic a, sada više nije bilo. Samo nekoliko zakržljalih brijestova njihalo se na sjeveru. Još dalje, dalje, sablasnim sjajem su se bijelile bijelile pješčane dine, koje će budućnost ponovno vratiti u more. Oko uzvišenja pružala su se polja koja su jednom bila obrađivana. Bila. Tragovi brazdi naslućivali su se u korovu, a srušeni glineni dimnjak izgorjele kolibe još se vidio na južnoj padini. Rat je prošao proš ao ovim ovi m kraje kr ajevim vimaa prije manje od godinu godi nu dana. dana .
39
"Zar je Knosos, Knosos, o kome kome su nam pomorci pomorci pričali, pričali, velik velik kao ovo?" ovo?" upita upita sa strahop strahopoš oštov tovan anjem jem djevojka iz neolita. Usprkos Usprkos umoru umoru i stalnoj stalnoj napetosti, napetosti, Lockridge Lockridge se morao morao osmjehn osmjehnuti uti.. U njegov njegovim im očima, očima, srednjovjekovni Viborg nije se mogao razlikovati od provincijskog gradića u kojem su njegovi roditel roditelji ji kupovali kupovali jednom jednom mjesečno. Pa ipak, danska prijestolnica prijestolnica izgledala je znatno privlačnije, privlačnije, naročito poslije dva dana provedena u divljini. Osim toga, obećavala je i sigurnost, za kojom se sve više ukazivala potreba dok su posljednje zrake zalazećeg sunca lagano nestajale kroz tmaste kišn kišnee obla oblake ke,, noš nošene ene vjetrom vjetrom koji koji je pod podizao izao njegov njegov og ogrta rtačč i prohla prohladn dnoo pu puha haoo kroz kroz gran granje je kržljavih stabala. Prošavši pokraj jezera, ugledali su kroz hrastov šumarak (bukva još nije postala gospodar šuma u Danskoj) Danskoj) toplu boju cigli nekog napuštenog napuštenog samostana. Trava, koja je prekrivala prekrivala donje dijelove bedema, još uvijek se mjestimično zelenila oko zidina obližnjeg grada. Lockridge je uočio da istu boju ima mahovina mahovina na šiljastim šiljastim slamnatim slamnatim krovovim krovovima. a. Vitki Vitki i ljupki ljupki tornjevi tornjevi katedrale ponosno ponos no su s u dostiza dos tizali li u nebo nebo.. "Mislim da je Knosos malo veći," reče on. Osmijeh mu se pretvorio u sjetni izraz lica. Tri tisuće i tristo godina nakon Aurinog doba, svaka nada koja je tada izgledala svijetla odavno se pretvorila u prašin pra šinuu i iščezl išč ezlaa u ponor zaborava. za borava. Istu sudbinu doživljele doži vljele su i sve s ve druge stvari. stvari . Vrijeme Vrije me nije nikome n ikome praštalo... praštal o... Diaglosa je davala osnovne opće obavijesti o vremenu u kojem se nalaze, ali nije ništa govorila o povijesnim povijesnim događajima. Tako je bilo u Aurino doba, a vjerojatno vjerojatno je ostalo isto i u svakoj drugoj drugoj godini u kojoj bi se otvorila vremenska vrata. Preostalo mu je samo nagađati. Skitnice i Čuvari regrutirali su pomoćnike iz svih doba u kojima bi uspostavili prevlast; ali kako netko može biti ravnodušan, kad zna što će se dogoditi njegovom narodu? narodu? Danska je sada bila u svojim lošim danima. Lockridge i Auri išli su manje prometnim putevima, putevi ma, tek nešto nešt o značaj zna čajnij nijim im od seljač sel jačkih kih kolovoz kol ovoza, a, koji koj i su vodili vodi li kroz šume ili vrijesišt vrije sišta. a. Neredovit Nere dovitoo su uzimali uzima li obroke obrok e koje su ponijeli u malim zavežljajima, a spavali su vani, omota omo tani ni zajedno u tople ogrtače , kad bi h ih u mor i mrak natjerali da predahnu. predahnu. S vremenom vremenom na na vrijeme viđali su kuće s ljudima; zaustavljali su se pokraj bunara da utaže žeđ, a seljaci koji su im izlazili u susret bili su uglavnom ljutiti, zaplašeni i šutljivi. Naučili su ipak nekoliko mjesnih običaja i jednu pjesmu te zemlje: zemlje : Sve male ptice što lijetaju šumama Žale se na najvećeg sokola; On sa njih trga perje i paperje, Živi Ži vi od njihova njihov a bola. Podalje od njih letio leti o orao stari, Sa ptićima svojim; svoj im; Male ptice ptic e postaše tad čudno — plahe, Ne znajuć' znaju ć' s razlogom razlo gom kojim k ojim — Četiri stotine godina u budućnost, ovdje će se nalaziti sretna zemlja, koju je Lockridge već vidio. Pa ipak, bila je to slaba utjeha ove tmurne, prohladne večeri. Koliko li će sve to potrajati? "Dođi," reče on. "Moramo požuriti. Vrata se zatvaraju sa zalaskom sunca." Krenuli su obalom jezera do mjesta gdje se staza spajala s glavnom cestom. Od nekog dječaka kojeg su sreli usput Lockridge je doznao da je sutra praznik Svih Svetih. Nije mu preostalo mnogo vremena; želio se smjestiti negdje u gradu i osjetiti malo kakve su trenutne prilike prilike ovdje ovdje prije negoli potraži Jespera Fledeliusa. Glavna Glavna cesta je također također bila prljava, prljava, blatnjava blatnjava i duboko duboko izrovana. izrovana. Na njoj nije bilo prometa. prometa. Sjeverni Sjeverni Jutland Jutland još uvijek uvijek je bila bila sablasna sablasna zemlja nakon prošlog prošlogodišnjeg odišnjeg ustanka, ugušenog ugušenog topovima Johana Rantzaua. Vjetar je zavijao kroz ogoljele grane. Glavna vrata je čuvalo šestoro ljudi. Bili su to njemački landsknehti, u prljavim, plavim odorama. odorama. Dvosjekl Dvosjeklii mačevi mačevi,, dug dugii oko poldrug poldrug metra, metra, visjel visjelii su im o bok bokovim ovima. a. Dvije Dvije halebard halebardee stajale su u križ da zapriječe put, dok je treća bila usmjerena u Lockridgeove grudi. "Haiti" vikne "Haiti" vikne vođa. "Wergehts da?" Amerikana Amerikanacc navlaži navlaži usne. Najamnici Najamnici nisu izgledali nimalo impresivno impresivno.. Bili Bili su niži niži od njega najm najmaanje nje deseta setakk cent centim imet etar ara, a, taka takavv je bio bio no norm rmal alan an uzra uzrast st veći većine ne lju ljudi u ov ovoo dob obaa neuhranjenosti, za razliku od Lockridgeovog ili Aurinog, a lica pod visokim kacigama po pravilu su bila puna ožiljaka od boginja. Ali, bez obzira obzira na sve te mane, mogli su ga i te kako k ako lako ubiti.
40
Lockridge započne svoju pripremljenu priču. "Ja sam engleski trgovac; putujem sa svojom ženom," ženom," rekao je na njihovo njihovom m jeziku. jeziku. "Naš brod brod se nasukao nasukao na zapadnoj zapadnoj obali." Nastojao je izgledati prilično tužno, kako nitko ne bi posumnjao posumnjao u istinitost istinitost njegovih njegovih riječi. Diaglosa Diaglosa ga je obavijestila da nesreće na moru nisu bili rijetke u to vrijeme. "Došli smo dovde kopnom." Narednik ga pogleda sumnjičavo. s umnjičavo. "U ovo doba godine? Vi ste st e se jedini spasili?" "Ne, ne nitko nije nastradao," odgovori brzo Lockridge. "Brod se nasukao i prilično oštetio, ali nije potonuo." Premda je bio prljav od putovanja, bilo je očigledno da nije plivao kroz slanu vodu. "Kapetan "Kapetan je odlučio zadržati sve ljude tamo, kako roba ne bi bila opljačkana. Budući Budući da ja imam hitan hitan posao posao u Vibor Viborgu gu,, ponu ponudio dio sam se da dones donesem em vijest vijest i po potra tražim žim pomoć. pomoć."" Ekspe Ekspedi dicij cijii upućenoj upućenoj na to mjesto bilo bi potrebno najmanje najmanje tri dana da stigne i da ne nađe ništa, a isto toliko vremena i za povratak. Do tada bi već odavno zametnuli trag. "Engle "Englez, z, a?" Male Male oči se suziše suziše.. "Nikad "Nikad nisam čuo Engleza Engleza koji gov govori ori kao da je rođen rođen u Mecklenburgu." Lockridge opsuje u sebi. Trebao je upotrijebiti onaj svoj njemački kojeg se sjećao sa studija, a ne da se koristi diaglosom. "Pa i jesam," pokušao je izgladiti stvar. "Moj otac je bio tamo ugledan građanin tijekom mnogo godina. Vjerujte Vjerujte mi, ja uživam veliko poštovanje." poštovanje." Zahvatio je rukom u vrećicu i izvukao nekoliko zlatnih novčića, zvečeći njima izazovno. "Vidite, mogu si dopustiti da pozovem pozove m poštene pošt ene ljude l jude na piće u moje zdravlje." zdravlj e." "Friedrich! "Friedrich! Dovedi junkera!" junkera!" Jedan od landsknehta landsknehta kimne glavom glavom i odjuri odjuri kroz polukruž polukružna na vrata. Kraj njegovog koplja kloparao je po tucaniku. U tišini koja je nastala, Lockridgeu padne na um da ne bi bilo loše ako se povuče nekoliko koraka. "Ostani gdje jesi, strance!" Oštar čelik mu se približi. približi . Auri Auri uhv uhvati ati Lockridge Lockridgeaa za ruku. ruku. Naredn Narednik ik je poč počeo eo mjeriti pogledom, pogledom, uvijajući uvijajući nehajno brkove. brko ve. "Ov "Ovaa ne sliči slič i ženi bogatog bogat og trgovca, trgo vca,"" napadne napa dne on riječima rije čima.. "Bila je na suncu sunc u koliko koli ko i svaka svaka seoska seoska djevojču djevojčura." ra." Obrisao Obrisao je nos kos kosmat matom om pod podlakt lakticom icom,, ne skidaju skidajući ći oči s djevoj djevojke. ke. "Ipak, hoda kao dama," promrmlja sebi u bradu. "Tko ste zapravo vas dvoje?" Lockridge opazi izraz straha na Aurinom licu zbog nečega što do tada nije poznavala: način na koji su je landsk landsknet nethi hi pož požudn udnoo proma promatral tralii izazva izazvaoo je u njoj njoj osjeća osjećajj stida. stida. Prsti su ga svrbjeli svrbjeli za pištoljem. pištolj em. "Pazite "Paz ite se!" se! " viknuo je uvrijeđenim glasom. "Ili ću vas dati izbatinati." Narednik Naredni k se osmjehne. osmjehn e. "Ili ću ja tebe vidjeti vidjet i na vješalima, vješali ma, na drugom kraju grada... uhodo! Vrane će ti poželjeti dobrodošlicu. dobrodošlicu. Predugo Predugo su kljuvale seljake koje smo za njih objesili." Lockridgeu zastane nešto u grlu. Nije očekivao probleme. U čemu je pogriješio? Pogled mu je lutao uokolo, tražeći mogućnost bijega. Bilo je to teško izvesti. izvesti. Puške — stare ali opasne arkebuze — bile su postavljene na stalke i spremne svakog trenutka opaliti. Htio je ponovno pokušati pokuša ti sa zlatnicima zlatn icima,, kada začuje začuj e približav pribl ižavanje anje topota topot a potkovani potko vanihh kopita. kopita . Iz vrata je izašao poluoklopljen jahač s izduženim crtama lica, neprijatnog izgleda. Bit će da je bio pripadnik danskog plemstva, u službi u ovoj straži, u ovoj stranoj vojarni postavljenoj u njegovoj vlastitoj zemlji. Lockridge je to najprije zaključio po pogledu kojim je prostrijelio landsknehte. Nijemci ga nespretno pozdraviše. "Ovo je junker Erik Ulfeld," objavi narednik. "Ispričaj mu svoju bajku." Plave obrve se podigoše. "Što imate reći?" upita Ulfeld otegnuto, na njemačkom. Lockridge je rekao pravo ime, u ovom slučaju je to bilo potpuno svejedno, i ponovio svoju neobičnu priču s još više pojedinosti. Ulfeld je češkao bradu. Bio je, što bi se reklo, svježe obrijan, što je, znajući kakve su bile ondašnje britve, značilo da mu je dlan prelazio preko kože kao da prelazi prel azi preko brusnog brus nog papira pa pira.. "Kakav dokaz imaš?" "Nemam nikakve isprave, gospodaru," reče Lockridge. Znoj mu je curio ispod ruku prema rebrim rebrima. a. Kon Konjanik janik se nadvio kao planina nad njim, zaklanjajući zaklanjajući mutne mutne oblačne oblačne mase; mase; slaba sunčeva svjetlost davala je oblacima olujnu boju pa su svi predmeti izgledali neprirodno ukrućeni, dok je vjetar sve jače puhao među krošnjama. "Izgubio sam ih prilikom brodoloma." Poznaješ li ipak nekoga ovdje," nastavio je Ulfeld. "Da, u krčmi kod Zlatnog lava..." Lockridgeov glas iznenada zamukne. Ulfeld spusti ruku na držak mača. Amerikanac u trenutku shvati gdje je pogriješio i prokune u sebi dialosu. Pitanje je bilo postavljeno postavlj eno na danskom. da nskom. Ne razmišlj raz mišljajući ajući,, i on o n je odgovorio odgovori o istim isti m jezikom. jezi kom. "Englez koji tako dobro govori dva strana jezika?" promrmlja Ulfeld. Njegove blijede oči planuše. planuše . "Ili čovjek čo vjek grofa Kristoffera?"
41
"Tako mi boga, gospodaru," gospodaru," uzvikne narednik. "Ubojica-palikuća!" Oštro oružje mu se približi. približi. Lockridge je prekasno shvatio u čemu je stvar. Istina je da je već izumljen izumljen barut, da je Zemlja Zemlja oplovljena oplovljena,, a Kopernik živi, on nije dovo dovoljno ljno uzeo u obzir činjenicu koliko je njegovo vlastito doba silno različito od ovog. S drvenim kućama, slamnatim krovovima i ne više više preno prenosiv sivee vode vode neg negol olii se moglo moglo zahvat zahvatiti iti vjedro vjedrom, m, grado gradovi vi su bili bili laki laki plijen plijen požara. požara. Tadašnji strah od neprijateljskih podmetača požara bio je jednak strahu od atomskih raketa dvadesetog stoljeća. "Ne! "N e! uzvi uzvikn knee groz grozni niča čavo vo Lock Lockri ridg dge. e. "Slu "Sluša šajt jtee me! me! Živio Živio sam u dans danskim kim i njem njemač ačkim kim gradovima..." "Nema sumnje," reče Ulfeld suho. "U Lubecku." Kroz Lockridgeovu svijest u trenu prođe čudan logički lanac. Liibeck je bio grad Hanze, dakle i saveznik saveznik Kristoffera, grofa koji je vodio sudbonosni rat u ime starog starog kralja; kralja; nažalost, nažalost, onaj ubogi ubogi seljačić kojeg su sreli na putu nije im gotovo ništa znao reći o svemu tome. Ulfeldov zaključak bio je više nego prirodan. prirod an. "Rekli ste da vas jedan ugledni građanin građanin može prepoznati," nastavi Danac. "Tko je to?" "Zovu ga Jesper Fledelius," izjavi Auri. "K vragu!" Ulfeldove hladnoće u trenutku nestane. Konj mu frkne i počne se propinjati; gusta griva je široko zalepršala na vjetru. Narednik dade znak landsknethima i oni opkoliše strance. Oh, bože, bože, zavap zavapii Lockr Lockridge idge u sebi, zar ionako ionako nismo dovoljno zabrazdili? Imao sam samo namjeru smjestiti se negdje dok ne otkrijem znači li to ime nešto ovdje. Jedva je primjetio kako su mu oduzeli mač mač i nož, pa čak i kako su grubo pretražili Auri. Ulfeldovo lice lic e ponovo dobije ravnodušan ravnoduša n izgled. "U krčmi kod Zlatnog Zlatnog lava, rekoste?" rekoste?" upita. upita. Lockridge je sad mogao samo nastaviti dalje. "Da, gospodaru. Tako mi je rečeno. Doduše, on možda još nije tamo. Ali ja godinama godinama nisam bio bio u Danskoj. Znam Znam malo o ovdašnjim ovdašn jim prilikama. pr ilikama. U stvari, nikada nisam sreo tog Jespera. U mom trgovačkom udruženju uputili su me na njega kao na nek nekog og tko bi... bi... hm... hm... tko bi nam mogao mogao pomoći pomoći oko zaključ zaključiva ivanja nja trgovine trgovine.. Da sam ne prijateljska prijatel jska uhoda, uhod a, gospodaru, gospoda ru, zar bih bi h ovako postupio?" post upio?" "Da ste pravi trgovac" odvrati Ulfeld, "zar ne biste znali da ne možete doći ovdje trgovati tako divlje, kao da smo mi indijanski domoroci bez zakonite vlasti koja bi brinula o tome?" "Ima punu kesu, junkeru," reče narednik ukočeno. "Pokušao je time kupiti prolaz." Lockridge poželi razbiti tipu zube. Gotovo Gotov o je uživao uživa o slušajuć sluš ajućii kad mu je Ulfeld Ul feld grubo uzvratio: uzvra tio: "Bio bi to dragi dar za tebe." Plemić je smirio konja vještim pokretanjem uzde. Auri se uplašeno odmakne pred životinjom, životinjo m, koja koj a je bila daleko veća od svih ponija ponij a iz i z njeno n jenogg doba; d oba; nikada nika da nije čula da se ove životinje jašu. Odluka je pala. "Dovedi mi odred," naredi Ulfeld. "I ja bih pošao, gospodaru," predloži ponizno narednik. Ulfeld podiže bradu. "Namirisao si novac od nagrade, a? Točno, Jesperova glava je ucijenjena. Ali ti osta ni na straži." Landsknehti se počeše došaptavati između sebe. Ulfeld ih pogleda. Disciplina se opet vrati među njih; postojala su ona vješala iza grada. "Otići ćemo u krčmu," krčmu," reče Ulfeld, "vidjeti "vidjeti što tamo ima, a zatim ćemo ovim ptičicama postaviti nekoliko pitanja." Prezirno je odmjerio Auri. Ona se uspravi i prostrijeli ga pogledom. "Djevojčura iz Ditmarsha. Zakleo bih se. Nijedan drugi narod niskog porijekla ne usuđuje se držati tako oholo. Otac mi je poginuo tamo, na dan Kralja Hansa, kada su otvorili branu na našu vojsku. Možda ću noćas..." Lockridge osjeti gorčinu u grlu. U međuvremenu međuvremenu,, pojavilo se još neko nekoliko liko vojnika. vojnika. Ulfeld im reče da povedu zatvorenike i projaha kroz vrata. Viborg Viborg je iznutra iznutra bio manje privlačan privlačan nego izvana. izvana. Ulice su bile uski prolazi po kojima su se valjale svinje, i na kojima je kamenje za hodanje po sredini narijetko stršilo. U sutonu koji se spuštao, spuštao, mogao se vani vidjeti vidjeti samo mali broj ljudi. Lockridge Lockridge je ugledao radnika s pregačom, pregačom, pogrbljenog pogrbljen og od teškog rada čitavog života, služavku s košarom kruha, gubavca koji je vrtio klepetaljku približavajući se iz nekog poprečnog puteljka, pretovarena volovska kola s velikim drvenim kotačima. Svi su brzo nestajali u tami koja se spuštala između zbijenih kuća; sva vrata su već bila zakračunata i kapci spušteni kako bi se izbjegli neželjeni noćni posjetitelji. Prve kapi kiše nakvasiše mu obraze.
42
A tada se, kroz vjetar, šljapkanje nogu i topot kopita, prolomio jedan poznati zvuk; bila je to visoka i. prodorna zvonjava. "Oh!" uzvikne Auri. "Glas Božice!" "Crkvena zvona," reče tiho Lockridge. U svom očaju morao je, ipak, priznati da je zvuk divan; također također je bio veličanst veličanstven ven i izgled izgled katedrale katedrale,, koja koja se nazira nazirala la sa druge druge strane strane trga. Vjetar Vjetar je zanosio Lockridgea i punio mu nosnice sablasnim mirisom groblja. Malo dalje, Ulfeld privuče uzde. Neka drvena ploča njihala se cvileći na vjetru. Na žutoj svjetlosti koja je dopirala kroz pukotine oko vrata i prozorske kapke, u sada već gustoj pomrčini, Lockridge je na njoj jedva mogao uočiti uočit i grubi crtež lava propetog propet og na zadnje zadnj e noge. Landsknehti Lands knehti spustiše spust iše na zemlju svoja koplja. Jedan pritrči da pridrži stremen plemiću dok je ovaj sjahao s konja. U polutami, polut ami, njegov njeg ov matalni matal ni prsluk prsl uk i kaciga kaci ga su se mutno presijavali. presija vali. Vještim Vješti m pokretom pokr etom isukao je mač i zapovijedio vojnicima da lupaju na vrata. "Otvorite, svinje! s vinje!"" poviče poviče Nijem Nijemac. ac. Škripeći, vrata se otvoriše. Neki nizak, snažan čovjek proviri van i ljutito vikne: "Ne želim nikoga od vaše vrste na ovom poštenom mjestu... Oh, gospodine viteže! Molim oproštaj!" Ulfeld ga gurne u stranu. Vojnici uguraše Lockridgea i Auri u krčmu. Prostorija je bila malena. Kad bi se potpuno ispravio, prosječan čovjek dvadesetog stoljeća bi sigurno udario glavom o čađave grede, a i u širini bi mu bila tijesna. Pod je bio prljav, prekriven raznim otpacima. Svjetiljka je treperila s police, bacajući mutno svjetlo i stvarajući mnoge sjene. Peć napravljena napravljena od glinenih ploča, u čijim rupama se mogla zagrijat zagrijatii hladna ruka ruka ili nog noga, a, davala dav ala je nešto nešto topline; iz nepok nepokriven rivenog og otvora izlazilo je mnogo dima, od čega su Lockridgeove oči počele odmah suziti. Stol s nogarima još uvijek nije bio postavljen za večeru. Za njim je sjedio neki čovjek i ispijao čašu piva. "Ima li još gostiju?" upita Ulfeld. "Nikoga, gospodaru." gospodaru." Bilo je nečeg odvratnog u krčmarevoj poniznosti "Malo ima gostiju ovih dana." Ulfe Ulfeld ld mahn mahnee glav glavom om vojn vojnic icim ima. a. "Pre "Pretr traž ažit itee sve. sve."" Zatim Zatim se up uputi uti prem premaa usaml usamljen jenom om posjetio posj etiocu cu koji ko ji je j e i dalje mirno mirn o sjedio. sjedi o. "Tko si ti? "Gospodin Torben Jensen Sverdurp iz Vendsvssela." Duboki bas je djelovao prijatno, u čemu je udjela u djela imalo ima lo vjeroj vje rojatn atnoo mnogo mnog o pića. pić a. "Op "Opros rostit titee što št o ne ustaje ust ajem. m. Nosio Nosi o sam s am u nozi n ozi dugo godina godin a švedsko željezo. že ljezo. Tražite li nekoga?" Ulfeld ga je mračno promatrao. Čovjek je bio izrazito krupan, s volovskim leđima iznad golemog golemog trbuha. On bi ostavljao isti dojam u svakom stoljeću. stoljeću. Njegovo lice su nagrdile boginje boginje i tupast nos, ali su mu zato oči bile sjajne sjajne i vesele. vesele. Prosijeda Prosijeda kosa i brada brada padale su razbarušeno raz barušeno na prsluk prs luk koji koj i je j e bio b io prilič pri lično no izma i zmašće šćen. n. "Imaš li dokaza tko si?" upita upi ta Ulfeld. Ulfel d. "Oh, dakako, dakako. Ja obavljam zakoniti posao; pokušavam obnoviti obnoviti trgovinu govedima; ona je sada ponovno u pravim rukama." rukama. " Sverdrup Sverdr up podrigne. podrig ne. "Hoćete "Hoće te li popiti popit i nešto nešt o sa mnom? Uvijek Uvij ek mogu potrošiti potroši ti poneki groš i počastiti vaše ljude." ljude." Ulfeld mu iznenada uperi mač u grlo. "Jesper Fledelius!" "Tko je taj? Nikad nisam čuo za njega." Preplašeni ženski vrisak iz zadnjih soba slio se sa smjehom Nijemaca. "He, he," naceri se Sverdrup. "Moj gazda ima zgodnu kćer." Polako je skrenuo pogled prema Lockridgeu i Auri. "Još jednu jedn u lijepu li jepu jarebicu jare bicu imate imat e sa sobom, gospod gospodine. ine. Što Š to sve s ve ovo znači?" znači? " "Čuoo sam," "Ču sam," Ulfeld Ulfeldov ov pog pogled led je probad probadao ao Svrdru Svrdrupa pa i krčm krčmar ara, a, "d "daa se u ov ovoj oj ku kući ći nala nalazi zi izdajnik Fledelius." Sverdr Sverdrup up otpi otpije je ogrom ogroman an gutlj gutljaa iz krigl krigle. e. "Svašt "Svaštaa se čuje. čuje. Zar niste niste zadovol zadovoljni jni što imate imate Skippera Klementa u Viborgu Viborgu?" ?" "Još jedna ćelija i krvnikova sjekira čekaju na Fledeliusa. Ovaj stranac kaže da ima sastanak s njim. Moramo vidjeti vaše isprave koje dokazuju tko ste." Sverdrup namigne uhićenicima. "Možda bih poželio biti Fledelius, kada tako lijepa dama čezne upoznati me. Ali ne, ja sam samo ubogi, stari seoski plemić iz Skawa." Počeo je nehajno preturati pretu rati po svojoj odjeći, odjeć i, istresajući istres ajući mnoštvo buha. "Evo. Vjerujem Vjeruje m daje vaše porijeklo porij eklo manje zaprljano od moga." Ulfeld Ulfeld je sumnjič sumnjičavo avo pog pogled ledaa pergam pergament. ent. Njegovi Njegovi ljudi ljudi se vrati vratiše. še. "Ne "Nema ma nikoga nikoga osim osim krčmarove obitelji, gospodaru," javi mu jedan.
43
"No, no, zar vam nisam rekao?" mrmljao je krčmar. "Gospodin Torben bio je gost Zlatnog lava lava i prošl prošlih ih godin godina. a. Ovd Ovdje je me svi svi pozn poznaju aju i ja sam oduvije oduvijekk bio bio na do dobr brom om glasu glasu;; pita pitajte jte gradonačelnika je li Mikkel Mortensen pošten i odan čovjek." Ulfeld baci papire na stol. "Pripazit ćemo," odluči on. "Razbojnik će se možda još pojaviti. Ne smijete mu dopustiti da bilo što posumnja. Vas dvojica..." on pokaže na par svojih najamnika. "Ostanite ovdje neko vrijeme. Čuvajte sva vrata i uhitite svakoga tko uđe. I neka vam nitko ne promakne. promak ne. Vi ostal o stali,i, za mnom." "Zar nećete nijednu nije dnu kriglu ispiti s usamljenim starim čovjekom?" čovjekom?" navaljivao je Sverdrup. Sverdrup. "Neću. Moram ispitati ovo dvoje." Bude li potrebno, istezalom, kliještima ili kosto-lomnom čizmom. Zbog Auri — kroz zadimljeni zadimljeni zrak koji se sporo sporo miješao, miješao, Lockridg Lockridgee je zurio zurio u čovjeka čovjeka za stolom. "Ne, čekajte!" jadikovao je. "Pomognite!" Očii s krup Oč krupni nim m podo podočn čnja jaci cima ma trom tromoo se spus spusti tiše še.. "Žao "Žao mi je, mala mala djevoj djevojko, ko,"" promuml promumlja ja Sverdrup. "Mnogo ih je umrlo, a još više će ih ubrzo umrijeti." Pomaknuo se u stranu da napravi prolaz. prol az. Jedna Jedna ruka ruka gurne gurne Lockri Lockridge dgeaa prema prema vratim vratima, a, ali se on odup odupro ro petama. petama. Deblji Deblji kraj kraj koplja koplja pukne na njegovom njeg ovom koljenu. Bol mu prostruji prostruj i čitavim či tavim tijelom; dok je padao na koljena koljen a s usana mu se otela psovka. ps ovka. Aurina kapuljača sklizne i jedan vojnik je zgrabi za kosu. "Ne!" krikne djevojka. "Mi pripadamo Njoj!" Sverdrup tresne vrčem o stol. Auri klizne iz vojni-kovih ruku i načini znak u zraku. Lockridge ga nije mogao razumjeti, nešto iz njenog mrtvog i zaboravljenog rituala, nijemi krik... Veliki čovjek pruži ruke ispod stola i hitro stane na obje noge. Iz ogrtača, kojeg je bio prostro po pod podu, u, pojave poja ve se s e u njegovi nje govim m rukama ru kama luk i stri s trijel jela, a, napeti nape ti i spremni. "Ne tako brzo, gospodaru!" dovikne on. "Ne " Ne tako brzo, molim vas." Ulfeld Ulfeld se okrene okrene na na peti i njegov njegov mač bljesne bljesne.. Njemačka koplja se podigoše podigoš e u smjeru odakle su došle riječi. Kad bi se medvjed mogao smijati, to bi sličilo smjehu ovog čovjeka, koji mora da je bio Jesper Fledelius. "Mirno, samo mirno," zabrunda on. "Jedan suvišni pokret, i gospodar vitez više neće moći uživati u svojoj ljepoti. Mi ne želimo razočarati viborške dame, zar ne?" "Oni će te ubiti!" zacvili krčmar. "Isuse, smiluj se!" "Pa, mogu pokušati, ali ne prije negoli ova ljepotica koju držim u rukama kaže svoju jednu oštru riječ," ponovno se nasmije krupni čovjek. Zastao je da bi vidio kakav su utisak ostavile njegove njegove riječi, a onda nastavio: "A tu je i moj mač. On je već napravio napravio meso od mnogih mnogih Šveđana, Šveđana, Holsteinaca, Holsteinaca, pa čak čak i Da Dana naca ca.. Za njega njega nema nema ničeg ukusnijeg ukusnijeg od Danca koji se lažno zakleo u starog orla... orla... osim možda njemačkog najamnika. Kao što vidite, nas nekoliko možemo voditi vrlo zanimljiv razgovor. Nema sumnje da biste vi, gospodine gospodine viteže, bili nesretni nesretni da budete budete samo promatrač, pa čak kada biste dobili počasno mjesto u paklu; pa ipak, nijedan od ovih mladića koji bi umro noćas ne bi vam bio zahvalan za tako otmjeno gubljenje života. Pokušajmo zato razgovarati mirno, na učeni način, kako to dolikuje kršćanima." Vladala je potpuna tišina; Lockridgeu se činilo da mu vlastito disanje odjekuje u ušima daleko bučnije od puhanja vjetra i rominjanja rominjanj a kiše vani. "Mikkela, moj dobri čovječe," reče Jesper Fledelius, "morao bi imati negdje kakav dugačak konopac kon opac.. Njime Njime ćemo ćemo vezati vezati ove ove izvrsn izvrsnee prijat prijatelj elje, e, umjest umjestoo da ih sasječ sasječemo emo kao nev nevjer jernik nike." e." Pogledao je Auri i osmjehnuo se. "Sveto Pismo govori istinito o mudrosti u nevinosti, mala djevojko. Riječi možda ne bi pokrenule ovu kukavičku, staru lešinu, zato što su jeftine i lukave. Ali ti si pokazala Njezin govor koji ne laže. Ja ti zahvaljujem." Krčmar počne jecati. Žena i dvoje djece promoliše užasnuta užasnuta lica kroz zadnja vrata. vrata. "Ne brini se, Mikkele Mikkele," ," reče odmetni odmetnik. k. "Ti i tvoji tvoji morate morate napustit napustitii ova ovajj grad grad s nama. Šteta što će ovaka dobra krčma pasti u glupave ruke ruke junker junkera-n a-najam ajamnik nika. a. Ali Cov Coven en će vas dobro hraniti hraniti i štititi. štititi."" Debelo lice ozarilo se za trenutak neobičnom ljubavlju. "A kada se Ona vrati, bit ćete bogato nagrađeni." Pogled Pogledao ao je prem premaa Lockr Lockridg idgeu eu i mahnu mahnuoo mu glavom glavom.. "Go "Gospo spodin dine, e, bu budit ditee tako tako ljubaz ljubazni ni i oduzmite oružje ovima," posljednje riječi bile su prezirno izgovorene hladnim tonom, "i spremite ga na sigurno. Moramo pobjeći što št o je brže moguće. Poslovi Posl ovi naše Gospe ne smiju s miju čekati." čekati."
44
Kiša je bubnjala po kolibi. Bilo je to usamljeno pastirsko sklonište na pustopoljini, napušteno u ovo doba godine; pravljena od običnog treseta, gdje se čovjek mogao odmoriti, izgledala je tako grubo i jadno da bi je i Tenil Orugarave prezreli. Ali Auri je ipak zaspala, sklupčana na podu i glavom u Lockridgeovom krilu. Mikkel Mortensen Mortensen je čučao vani sa ženom i djecom. Amerikanac se osjećao postiđen zbog toga, tim prije što krčmar nije bio ljut na njega; smatrajući ga za Adelsm bez oklije okl ijevan vanja ja mu Ade lsmand anda, a, bez je ustupi ust upioo mjest mje stoo u kolibi koli bi na suho suhom. m. Fledeli Fle delius us je također tak ođer inzisti inzi stirao rao na tome. tome . "Vi i ja imamo ima mo razgovarati o tajnim stvarima, a ovim ovim jadnicim jadnicimaa bit će dov dovolj oljno no samo da zvizn zviznem em sutra kada kada budemo polazili." pol azili." Nije bilo mogućnosti da se i konji provedu kroz krijumčarske kanale koji su prolazili ispod viboršk viborških ih zidina. Bjegunci nisu bili daleko od grada. Ali vani se svud svudaa pružala pustoš pustoš i tama, koju bi s vremena na vrijeme paralo par alo sijeva sij evanje nje munje. munj e. Pod tom snažno sna žnom m neb nebes eskom kom vatrom svaka grančica grančica u grmlju, grmlju, svaka kap kiše i svaki krivudav krivudavii potočić potočić u zemlji zemlji punoj vode izgledali izgledali bi za trenutak zasljepljujuće, sablasno bijeli. Bez ognjišta, unutrašnjost kolibe bila je puna mraka i hladnoće. Lockridgeova mokra odjeća postala postal a je sasvim sas vim neu neupot potreb reblji ljiva, va, i on se svu svukao kao u kratke kra tke hlače, hla če, kao i Fledeliu Fled elius; s; skupivši skupi vši se, nastojao je ne cvokotati od zime. Auri je ležala gola i bezbrižna. On je trebao uzeti u kolibu prije neko krčmarevo dijete nego nju; ali Auri je bilo potrebnije njegovo prisustvo, u ovome svijetu željeza i okrutnosti, negoli je njima bio potreban krov nad glavom. Još jedan jedan grom grom zapara zapara neb nebo. o. Grmljav Grmljavina ina ih trgne trgne iz drije drijeme meža. ža. Za trenu trenutak tak,, lice lice Jesper Jesperaa Fledeliusa bljesnulo bljesnulo je poput sablasne maske. Zatim sve ponovo utonu u tamu. Vjetar je zavijao. "Shvaćaš" reče Danac ozbiljno. "Ja sam dobar kršćanin. Ne želim imati ništa s luteranskom herezom, koju koju su junker junkerii i njihov njihov marion marionetsk etskii kralj kralj pod podmet metnuli nuli državi; državi; još manje manje me zanimaj zanimajuu nevjernici i vještice. U sve je to umješala svoje prste i bijela i crna magija. Zar nije? Stari je običaj prinositi žrtve nevidljivim silama. Ti ubogi, neuki seljaci, s eljaci, koji se skupljaju skupljaj u na Praznik Pra znik svibnja svi bnja i sutra, uopće ne pozivaju vraga. Još manje se klanjaju lažnim bogovima, o kojima piše u kronikama Saxo Grammatikusa. Viborg je nekoć bio Vebjorg, Sveta planina. Tamo gdje sada stoji katedrala, nalazilo se staro svetište, prije negoli negoli je Odin doveo svoj narod sa istoka. istoka. Bi li čovjek tek tako prinosio žrtve duho duhovim vimaa zemlje zemlje i vode kad zna da time čini smrtni smrtni grijeh? grijeh? Međutim, Međutim, u ov ovaa tešk teškaa vrem vremen enaa seljaci se nemaju kome drugome obratiti." Fledelius se promeškolji u vlažnom blatu. "Ipak, ja sam samo u vezi s Covenom. Ja njemu ne pripadam." "Razumijem," reče Lockridge. Vjerovao je da Mikkel govori istinu, i vidio je i više od izgovorenog. Još blijeda ali golema, jedna je j e tapiserija tapis erija počela rasti pred njim. nj im. Povijest čovjeka bijaše povijest religije. Ono što je imala Auri, koja je tako smireno spavala ovdje unatoč munjama, ono što je imao Aurin narod, i Indijanci Indijanci koje je bio proučavao proučavao na Yucatanu, Yucatanu, i svaki svaki primitivni primitivni narod čija kultura nije krenula potpuno iskrivljenim putem — bijaše cjelovitost duha. Samo je pitanje ukusa je li to nadomještavalo sve ono čime su inače oskudijevali. Ostala je činjenica da su oni bili jedno sa zemljom, nebom i morem na način na čin ka ko to nitko tko tko je stavio stavio bogove bogove odvojeno odvojeno od od sebe ili ili tko ne priznaje nikakve bogove, ne bi mogao biti. Kad K ad su Indoeuroplja I ndoeuropljani ni donijeli donij eli svoj patrijarhalni patrijar halni panteon pa nteon nekojj zemlji, donijeli su mnogo toga što je bilo dobro; ali stvorili neko stvorili su nov i osaml osamljeni jeni rod čovjek čovjeka. a. Nije bilo bi lo oštrog ošt rog prijelaza. prijel aza. Stari St ari su ustrajali. ustraja li. Nakon Nak on nekog vremena izmiješali izmiješa li su s u se sa s a strancima, stra ncima, preoblikovali preoblikov ali ih, dok su oblici koji ne stare izronili izroni li opet jasni, jasni , a samo su se imena promijenila. promijeni la. Dyaush Pitar, sa svojim sunčevim kolima i bojnom sjekirom, postao je Tor, čija kola su vukle časne zemaljske koze i čiji je čekić izazivao kišu koja je značila život. Riđobradom nije prinošena krvna žrtva; ta on je sam bio slobodnjak. A kad je Odin, jednooki vučji bog, kojem su vojni zapovjednici dava davali li mušk muškar arce ce,, pao pao pred Kris Kristom tom i preži preživi vioo u sjeć sjećan anju ju samo kao neki div — Tor se sam nazvao sveti Olaf, I ray je pos postao tao sveti sveti Erik čija su se ko kola la izvlači izvlačila la svakog svakog ljeta ljeta za blagos blagoslov lov polja, a Ona je stavila na sebe plavi ogrtač Djevice Marije. I posvuda i zauvijek bili su tu mali ma li bogovi bog ovi,, duhov d uhovi,i, gob goblin lini,i, vile, vil e, sirene sir ene,, bilo bil o ih i h je j e tako t ako mnogo mnog o da d a ih i h čak č ak nisu nis u ni zvali zva li bog bogovi, ovi, a koje k oje je čov čovjek jek pretvorio u znakove pomoći i štete, š tete, ljubavi i straha, svaki čudesno zagonetan i neodlučan kakav je bio život. Lockridge je inače bio agnostik i nije izricao svoje mišljenje o objektivnim istinama. Koliko je on znao, Marija je mogla biti sadašnja Nebeska Kraljica, a Troi ruka Božica neka rana slutnja o njoj. Osjetljiv čovjek ;i kava je Jesper Fledelius mogao je vjerovati u to. Ili su bje mogle biti 45
samo sjene što ih baca neka konačna stvarnost; ili su obje samo mit. U povijesti nije imalo i/Mosti ono što su ljudi mislili već ono što su osjećali. A u ovaj veliki polagani sukob i pleter dvaju pogleda na svijet upleo se vremenski rat. Skitnice su upra upravv-hule hule hodom ratobornih ratobornih plemena plemena i njihovih ratničkih bo bogo gova va;; Ču Čuva vari ri su nalaz nalazil ilii tajn tajnee putove održavanja održav anja starog i preobražavali osvajače po svojoj slici. slici . Skitnice su požuriv pož urivale ale narod naro d ratn r atnee sjekire da razori kult dolmena; ali neolitski pastiri postaše poljodjelci i pomorci brončanog doba, a Sunce više nije bilo vatreni duh već čuvar tla i oplođujući suprug. Došlo je kršćanstvo, s knjigama i logikom i prvim bogom koji je u stanju kažnjavati pogrešna vjerovanja o njegovoj prirodi — i ubrzo su ljudska ljudska srca pripala Mariji. Reformaci Reformacija ja je donijela donijela natrag natrag Jehovu, Jehovu, naoružano naoružanogg strašnim strašnim oružjem protiv prirodnog nagona — izumom tiska — ali sama religija bijaše vješto podijeljena, ozloglašena, osakaćena, dok je svijet pet ili šest stoljeća zato osjećao svoju vlastitu jalovost te žuđaše za vjerom koja bi išla dublje dublje od riječi. Lockridge Lockridge je gledao gledao u stoljeća stoljeća nakon nakon svoga i nije vidio vidio trijumfirajuću trijumfiraj uću znanost; znanost ; vidio je j e kako se ljudi okupljaju okupl jaju na brežuljcima u ime ime nekog novog, novog, ili nekog nekog starog, ponovno ponovno rođenog boga. Ili božice? "Kako je ona došla do vas?" upita. "No, da." Fledeliusov glas zabruji promuklo i sirovo, ali s puno poštovanja. "To je poduža priča. Morate znati, znat i, ja sam... sam.. . bio sam... sam.. . vlasteli vlas telinn pokraj pokra j Lemviga, Lemvi ga, kao i moji preci prije mene, od prvog Valdemara. Valdemara . To je siromašan siromaš an kraj; mi Fledeliusi Flede liusi nikada nismo spadali spada li u visoke bahate plemiće, bili smo bliski s našim seljacima seljaci ma kmetovi kmet ovima; ma; a na Jutlandu Jutl andu je sve do danas dana s narod nar od bio dalek dalekoo slobod slobodnij nijii neg negoo na otocima otocima,, gdje gdje kmet može biti prodan i kupljen. kupljen. Na mom posjedu je jedan jed an kaempe-noj," — poznat poznat mi je taj dolmen, dolmen , pomisli pomisl i sa zebnjom zebnjo m u duši Lockridge — "gdje je narod narod dolaz dolazio io prinosi prinositi ti male žrtve. žrtve. Pričalo Pričalo se o čud čudima ima koja koja su se tamo tamo javljal javljalaa s vrem vremena ena na vrijeme, o neobjašnjivim dolascima i odlascima tko zna odakle i kamo. Ali ako se svećenik nije tome protivio, tko sam bio ja da se mješam u stare običaje? To samo donosi nesreću. Luterani će to također naučiti, na nesreću ove zemlje." "Borio sam se u mnogim ratovima. Neću ispričati ništa protiv svog gospodara, kralja Kristierna. Švedska je pripadala pripadala njemu po pravu koje ide još od kraljice kraljice Margarete Margarete,, i ja nazivam izdajnikom izdajnikom Stena Stena Sura Sura koji koji je pod podigao igao bunu protiv protiv dan danske ske vladav vladavine ine.. Pa ipak... ipak... nisam ja nek nekii mekuša mekušac, c, shvaćate, ali dugo sam razmišljao o svemu... Sjećam se dana kad smo ušli u Stockholm; obećana je amnestija, amnest ija, a ipak su tijela tijel a pobijenih pobije nih bila visoko visok o probodena probode na na kolje i obezglavlje obezgl avljena. na. Vratio Vrati o sam se kući sa bolom bolom u srcu srcu i zakleo zakleo se da ću ub ubudu uduće će ostati ostati na svojo svojojj pjes pjesko kovvito itoj zem zemlji. lji. U međuvr međuvrem emenu enu,, umrla umrla mi je žena; naš jedinac je na školama u Parizu i sigurno gleda s visine na mene koji jedva zna napisati svoje ime." "I tada, jedne ljetne večeri, dok sam šetao poljima u blizini neobičnog dolmena, pojavila se Ona." U njegovim nepovezani nepovezanim m riječima, riječima, dok se trudio trudio s opisom, Lockridge je prepoznao Storm Darroway. "Vještica, svetica ili vječiti duh zemlje, ne mogu reći što je Ona. Vjerojatno me je začarala, što li? Pa ipak, nije me odvraćala odvraćala od kršćanskog života, već je govorila o stvarima o kojima ništa nisam znao, kao taj Coven, i upozorila me na teška vremena koja dolaze. Pokazala mi je čudesa. Ovaj jadni stari mozak nije se mogao dobro dobro snaći u tim zapetljanim zapetljanim putovanjim putovanjimaa iz prošlosti u budućnost i natrag; ali, zar pod Bogom nisu sve stvari moguć mog uće? e? Dala Da la mi je zlata zl ata , što št o mi je jako ja ko trebalo, trebal o, jer sam bio vrlo dugo u ratovima iz kojih nisam donio nikakav plijen. plijen. Ali najviše najviše služim Njoj za volju i zbog nade vidjeti Nju opet." opet. " "Moj zadatak je lak. Moram biti u krčmi kod Zlatnog Lava tijekom dvadeset godina na svako predvečerje Svih Svetih. Svet ih. Shvaćate Shva ćate,, Ona je u ratu. ratu . Njeni Njen i prijatel prij atelji ji i njeni nje ni neprija nepr ijatel telji ji motaju mota ju se svudaa unao svud unaokolo, kolo, čak i po /.raku /.raku;; oni mogu biti svugdje svugdje u svako svako vrijeme. vrijeme. Čarobn Čarobnja jaci ci — ne oni uobičajeni koji dolaze samo zbog malo poganstva, već njihove vođe koji im mogu naređivati — ti čarobnjaci su Njezini, dio Njezine mreže uhoda i agen agenata ata.. Ali oni oni se ne mogu mogu poka pokaza zati ti na javnim javni m mjesti mj estima ma kao što se ja mogu. Ako se netko netk o pojavi p ojavi,, kao vi na primjer, primjer , tražeći tražeć i pomoć, p omoć, ja ga uputim u Sabat gdje su skrivena silna oružja i čudnovati strojevi. Za praznik Svibnja bio je zadužen drugi čovjek, ali on je sada mrtav. Lagan posao za mnogo zlata, zar ne?" Noći ravnodnevnice, ravnodnevni ce, pomisli Lockridge; one su posvećene bogovima zemlje. Ljetni i zimski solistici] pripadali pripadali su Suncu — Skitnicama.
46
Fledelius Fledeliusove ove riječi još su više ogrubjele. ogrubjele. "Nema sumnje sumnje,, Ona je mislil mislilaa da ću ja u svo svojoj joj ogorčenosti biti neutralan, i zato pouzdan u borbi koju je bila predvidjela. Ali ja sam zakazao. Vrlo često nisam mogao biti tamo. Mislite li da je itko umro zbog toga?" "Ne," reče Lockridge. "Mi smo vas pronašli, a to je u ovom trenutku najvažnije. Zapamtite, rat se vodi širom svijeta i širom vremena. Vaše je samo jedno od stražarskih mjesta." Upitao se hladno koliko ih je bilo, odnosno koliko ih ima. Nitko nije nije mogao nadgledava nadgledavati ti svaki svaki dio prosto prostora ra i vremena. Storm je na sve strane osnivala ovakva mala udruženja po uzoru na pogans pog anske ke kultov kul tove, e, rođene rođe ne u očajanj očaj anjuu i utemelj ute meljene ene na zaborav zab oravlje ljenim nim simboli simb olima, ma, koje je ona osobno donosila donosila i tumačila. Svako doba je imalo i malo svoje tajanstvenosti. Sve je to bilo stvoreno zato da bude ovdje u slučaju potrebe. A sada je potreba bila vrlo velika. Ona je ležala vezana i bespomoćna dok je Brann likovao, tri tisuće ti suće i tristo godina daleko u prošlosti; prošlosti; kad njegovi tehničari tehničari stignu, iscijedit će iz nje sve što zna, a onda odbaciti odbaci ti šuplju ljušturu; sve više i više, Lockridge Lockridge je uviđao kakva je ona ključna figura cijelog slučaja. Ako bi joj ova grupa Jutlanđana mogla priteći u pomoć, to bi, možda, opravdalo smrt tisuća i tisuća nevinih ljudi širom Europe, koje su lovci na vještice u doba Reformacije pohvatali i žive spalili. Nije Ni je više vi še hti o slij sl ijed edit itii takv ta kvee mis li. li . Umjes Umj esto to toga, tog a, počeo je razmišljati razmišlj ati koje razdoblje razdoblj e povijesti povijest i drže u rukama Skitnice. Eknatonov dvor? Cezarov? Muhamedov? Ili možda Manhattan projekt? "Vidiš," produži Fledelius, "nakon što je kralj pobjegao u Nizozemsku — dobro, ja sam mu oprostio ono u Stockholmu, kad je dao mnoga prava narodu — S0ren Norby i ja krenusmo u borbu protiv prot iv osvajač osva jača. a. Nak Nakon on toga tog a sam sa m plovio plo vio sa Skippe Ski pperr Klement Kle mentom om i ostao ost ao u Aalborgu Aalb orgu do prošle prošl e godine, kad su nas konačno slomili. Od tada sam izvan zakona. Ali našao sam nekog svećenika koji mi je napravio pismo i pečat uz čiju pomoć ulazim u Viborg. Moj domaćin Mikkel, kojeg odavno poznajem, pozn ajem, i sam pripada prip ada Covenu. Bio sam spreman spreman kad ste došli, došli, zar zar ne?" "Zaista je tako," odgovori Lockridge najljubaznije. Fledelius potapše toku mača. Sumnje i grižnje savjesti sasvim je nestalo; on je ponovo posta pos taoo čovj čo vjek ek koji je nadvlad n advladao ao junkera ju nkera Erika. "Bogu neka je hvala! hv ala! Sada je na tebe red, prijatelju. prij atelju. Reci, kakva je naša zadaća, koga trebamo poslati u pakao?" Onoliko koliko su mu jezik i pojmovi dopuštali, Lockridge mu mu je objasnio. Na vrhu brda, sasvim sasvi m izgubljena i zgubljena u pustoši, gorjela je vještičja vješt ičja vatra. Crvena svjetlost svjet lost slijevala slije vala se s velikog bijelog kamena pred kojim se Auri duboko poklonila. U njeno vrijeme to je bio oltar. Visoko na vedrom nebu treperila su hladnim sjajem daleka zviježđa. Zemlja je bila tiha, a zrak leden. Lockridge je obratio slabu pažnju na grupu vjernika. Bilo ih je malo: kosmati seljaci u radnim odije odijelim limaa i vune vunenim nim kap kapam ama, a, kmeto kmetovi vi u poha pohaban banim im ko košul šuljam jamaa i laneni lanenim m hlačam hlačama, a, njihov njihovaa malodobna djeca i jedna neugledna prostitutka iz Viborga, čija je uređenost djelovala putetično u ovoj prozračnoj tami. Stavljajući živote na kocku, oni su se noćas isšuljali isšuljali iz koliba i kuća, pješačili kilometrima kilometrima da bi prisustvovali prisustvovali jednosatnom obredu u čast čast prasta prastarih rih sila zemlje zemlje,, koji koji im je donosio tako dragocijeno smirenje, ulijevao novu nadu i oslobađao svih briga; u ovom trenutku bilo im je posve svejedno što će im sutra sutr a itekako itek ako trebati treb ati hrabrosti hrabr osti kada se ponov ponovoo pojave poja ve pred gospodarima. Lockridge se nadao da će moći ukloniti Auri s mjesta zbivanja, prije negoli ritual počne. Ne zbog zb og toga jer bi je on o n kao takav dirnuo, d irnuo, već jednos je dnostav tavno no nije nij e želio želi o da d a djevojk djev ojkaa vidi v idi ono što je vjerojatno bilo samo degenerirani ostatak radosnih misterija iz njenog doba. Njegov pogled i misao misa o privukao priv ukao je j e Majstor. Maj stor. Viso Visokk i povi povije jen, n, Marc Marcus us Niel Nielse senn je staja stajaoo zaog zaogrn rnut ut izli izliza zano nom m kapu kapulj ljač ačom om dron dronja jave ve dominikanske dominikanske odore. U ovom dobu bio je poznat kao običan svećenik. Za razliku od Engleske, gdje se sam nazvao Mark od Salisburyja, Danska nije progonila katolike, ali su zato čarobnjaci bili žestoko proganjani. Bio je rođen kao Čuvar Mareth dvije tisuće godina poslije Lockridgea; Lockridgea; njegova sadašnja dužnost bijaše bijaš e nadziranje reformacijske Europe, služeći Storm Derroway, svojoj kraljici. "Nosite zle vijesti," reče on. Koristeći se diaglosom, obratio se Amerikancu na francuskom, koji je bio potpuno nerazumljiv njegovom stadu i tupavom t upavom Fledeliusu; Fl edeliusu; zatim zati m se okrenuo okrenu o Auri i naredio naredi o joj da ostane ostan e izvan izva n dosega njegovog glasa. glasa. Sačekao je da se djevojka udalji, a onda produžio. "Možda ne znate koliko su važni ona i Brann. Takvih je svega nekoliko na obje strane. Njih dvoje su nalik primitivnim kraljevima koji
47
vode svoje vojske u boj. Vaša ili moja smrt ne znače ništa, ali je zato njeno zarobljavanje opća propast." propas t." "Pa," reče Lockridge grubo, "sada ste upozoreni. Pretpostavljam da imate pristup u budućnost. Organizirajte spasilačku ekipu." "Stvar nije tako jednostavna," odgovori Mareth. "Tijekom cijelog ovog razdoblja, počev od Luthera pa sve do dva stoljeća stolj eća iza vašeg vremena, vremena , Skitnice Skitn ice su premoć ne. Snage Sna ge Čuv Čuvara ara konc koncent entrir rirane ane su na drugim mjestima. U ovom stoljeću mi držimo još samo nekoliko agenata kao što sam ja." Isprepleo je svoje prste i puhnuo u njih. "U stvari, iskreno govoreći, izgleda da ćemo ostati izolirani. Koliko je meni poznato, svaka vrata koja vode daleko u budućnost sada su pod jakim nadzorom. Trebala vam je označiti neku drugu točku u danskom vremenu kada su Čuvari u boljem položaju. polož aju. Frodhievu Frodhi evu vladavi v ladavinu, nu, na n a primjer. pri mjer. Uostalom, Uosta lom, ona je osobno os obno upravljala upravl jala postavljanj posta vljanjem em ovog ov og uporišta uporišta baš zato jer je tako težak i opasan. Pretpostavljam Pretpostavljam da joj je to prvo palo na pamet, uz ono malo vremena što ste imali na raspolaganju." Lockridge ju je na trenutak ponovno vidio, osjetio njen dah. Nešto se prelomilo u njemu, on uhvati čovjeka za odjeću. "Do vraga, vi ste tu da riješite problem! Mora biti nešto što možemo poduzeti! poduz eti!"" "Da, da," odmahne ljutito rukom Maret. "Svakako ćemo poduzeti nešto. Ali ne treba nagliti. Vi nemate nemate iskustva sa skla dnošću vremena. vr emena. Poštujte Po štujte one koji to imaj imaju. u."" "Kada bih se mogao dočepati mjesnog hodnika," produži Lockridge kao da ga uopće nije čuo, "svi bismo mogli ući u njega." Možemo čak stići do neolita prije Branna i sačekati ga." "Ne," "Ne," Mareth Mareth je energično energično zatresao zatresao glavom. "Vrijeme "Vrijeme je nepromjenjivo, nepromjenjivo, upamtite to." Duboko je uzdahnuo, a zatim je ponovno nastavio staloženim glasom. "Taj pokušaj je unaprijed osuđen na propast. propa st. U hodn hodniku iku bismo posve sigurno naišli na nadmoćnije nadmoćnij e snage neprijatelj neprij ateljaa koji bi nas porazio. porazi o. U svakom svako m slučaju, sluča ju, ne postoji post oji način nači n da se upotrijeb upotr ijebii bilo koji ulaz u Danskoj. Dans koj. Na žalost, žal ost, bez obzira obzi ra za što se odlučili, odluč ili, ne možemo očekivati pomoć ni od koga drugog osim ovih ovdje." Njegov pokret u smjeru grupe ljudi koji su zaplašeno zapla šeno klečali na rubu svjetlosti, svjetl osti, bio je više nego omalovažavajući. "Istina, mogli bismo pokušati otići još dublje u prošlost i dobiti pojačanje iz predvikinške predvik inške ere, ali zašto to činiti, činit i, zašto zašt o riskirati riski rati traganje trag anje za našim naši m bazama baza ma na Orijentu Orije ntu i Africi, Africi , kada se bolja pomoć nalazi na dohvat ruke?" ruke?" "Kako?" Lockridge se zabulji u njega. Čuvarev akademski način ponašanja sasvim je nestao. Počeo je nervozno koračati, glasno razmišljajući; sada je bio energični vojskovođa u odori fratra. "Brann je došao sam, jer je znao da je i Konjak sama; za sada ni on ne može sakupiti više ljudi. lju di. Ali budu budući ći da ju je uhva uhvatio, tio, on će osigurati osigurati sebi dovoljno dovoljno vojnika da sačuva plijen. Moramo Moramo računati s tim. Iznenađenje je uvijek pola uspjeha. Budući da nismo došli spasiti je one noći, mi to i nećemo učiniti. Neka izgleda kao da se uopće nismo pojavili, a pogotovo ne onda kad mu se pridruži prid ruži velik veli k odred odr ed Skitn S kitnica. ica. Oni će svakak s vakakoo postaviti post aviti straže straž e na sve s ve ulaze ula ze u vremens v remenske ke hodnike." hod nike." Zastao je za trenutak, nervozno trljajući bradu. "U ovom stoljeću Danska Dans ka nije mjesto gdje leže naše glavne snage u Europi. Mi smo prije svega koncentrirani u Britaniji. Kralj Henry se doduše odrekao Svete stolice, ali još uvijek nije pristupio luteranima. Njegovo kraljevstvo je za sada naš stožer. Doba koje vi poznajete kao period vladavine dvije kraljice Marije, to je vrijeme pune dominacije Čuvara; Skitnice će uskrsnuti s Cromwellom, ali mi ćemo ih potisnuti u Restauraciji." Na Lockridg Lo ckridgeovom eovom licu l icu čitala či tala se nedoumica ne doumica.. "Znam. Vi se čudite zašto se trudimo oko povijesti koja je unaprijed poznata. Dakle, kao prvo, na taj se način neprijatelju nanose stalno gubici. Ali daleko je važnija činjenica što je svako doba, koje se čvrsto drži, istodobno izvor snage i novih boraca; sve to stvara snagu potiska koji se prenosi vremenskim ljestvicama daleko u budućnost gdje treba biti donesena konačna odluka, čiju prirodu nitko ne zna..." "Ali, da nastavim. Ja imam svoje stado i u Engleskoj; tamo nisam poganski vrač nekolicine izgladnjelih seljaka, već propovjednik vitezova i jakih veleposjednika, koji ih podstiče da pristupe svetoj svetoj katolič katoličko kojj vjeri. vjeri. Mi i tamo imamo hodn hodnik, ik, o kojem Skitnice ništa ne znaju znaju;; jedna jedna od njegovih njegovih vrata otvaraju se i u neolitu. neolitu. Vrata se otvaraju otvaraju neznatno neznatno dalje u prošlosti prošlosti od danskih, danskih, imamo samo nekoliko mjeseci preklapanja u godini koju moramo dosegnuti." Mareth uhvati Lockridgea za ramena. ra mena. Njegovo lice je gorjelo. "Čovječe, jesi li sa mnom? Za nju?" 48
DVANAEST "Hajeeeeee! Hingst, "Hajeeeeee! Hingst, Hest, og Plag faar f aar flygte Dag! Komme Ko mmer, r, kommer kom mer,, komme ko mmer! r!" " Odjeća Odjeća predvodn predvodnika ika vještaca lepršala lepršala je oko njega poput krila. Tek što je okrenuo okrenuo ruke i lice prema nebu, nevidljiv i nečujan vrtlog podigao ga je zajedno s njegovim izabranicima. izabranic ima. Dizali su se vrlo brzo uvis prema dalekim, hladnim zvijezdama. Iz poljske lomače plameni jezici su još nekoliko trenutaka trenutaka bacali iskre za svojim gospodarom, gospodarom, a zatim je sve utonulo u tamu. Poklonici Poklonici Covena Covena drhtali su i odlazili. Auri je prestala vikati, zatvorila je oči i čvrsto držala Lockridgea za ruku. Jesper Fledelius je prvo ispuštao ispušta o neke grlene glasove, zatim se osjetio sigurnim i na kraju kliktao klikta o poput razdraganog razdra ganog dječaka. Na sličan način bio je uzbuđen i Amerikanac. Letio je on već i ranije, u stroju, ali nikad na kraju gravitacijskog snopa. Nije bilo otpora zraka. Silna energija, energija , koja je strujila struji la iz pojasa pojas a pod Marethov Mare thovom om odjećom, odjeć om, potpuno potp uno ga je poništavala. poništ avala. Kretali Kreta li su se u tišini, tiši ni, nekoliko nekoli ko stotina stoti na metara met ara iznad tla, brzinom brzino m koja nije bila mnogo manja od tisuću kilometara na sat. Tama Tama je ležala ležala nad pus pustop topolj oljino inom; m; Viborg Viborg se vidio vidio samo samo na tren kao mrlja, mrlja, a onda nestao. Površina Lim-fjorda je treperila; zapadne dine ostale su za njima, a uzburkano Sjeverno more, obasjan oba sjanoo ledenim ledenim sjajem sjajem srpastoga srpastoga mjesec a koji se dizao diz ao u zoru, ležaše l ežaše pod njima. nji ma. Izgubljen u noći i čudu, Lockridge se trgne kad se pod njima pokaže Engleska — tako brzo? Letjeli Letjeli su visoko prema ravnicama ravnicama istočne istočne Engleske. Engleske. Sela sa slamnatim krovovima krovovima ležala su među među požnjevenim požnjevenim poljima; jedan dvorac uzdizao uz dizao se s e poput bedema iznad iznad rijeke. rijeke. Sve je izgled izgledalo alo kao u snu; bilo mu je više nego teško naviknuti se na činjenicu da on, koji je ovo doba poznavao samo iz knjiga, zaista leti engleskim srednjovjekovnim srednjovjekovnim nebom iste noći dok kralj Henry hrče pokraj pokraj Anne Bolevn... jadne Anne čiju će glavu odrubiti sjekira za manje od godinu dana, a nema nikoga da je na to upozori. Ali u istoj je palači u kolijevci ležala njena kćer Elizabeth na koju je povijest strpljivo strpl jivo čekala... čekal a... Čudan osjećaj obuzme obuzme Lockridgea kao vizija; ne samo njegova sudbina, sudbina, već tajna tajna čitavog čovječanstva. Obrađe Obrađena na polja zamijenila zamijenila je divljin divljinaa s mnoštvo mnoštvom m otoka i brzim potocima, potocima, močvarama močvarama Lincolnshirea. Lincolnshirea. Mareth Mareth se ustrem ustremii prema prema tlu. tlu. Poslje Posljednj dnjee uve uvelo lo lišće lišće za-trep za-treperil eriloo je na oko okolnim lnim krošnjama dok se spuštao, vodeći sa sobom i ostale. Na obzoru blijedog neba Lockridge je ugledao malu kolibu od pletenog šiblja. "Ovo je moja baza u Engleskoj Engleskoj"" reče mu Čuvar. "Vremenska vrata leže ispod is pod nje. Ostat ćete ovdje dok ja ne skupim ljude." Iza bijedne fasade krila se bogato opremljena unutrašnjost; pod je bio od teškog drveta, a zidovi s masivnom oplatom; namještaj je pripadao tom vijeku, kao i mnogobrojne knjige na policama. Zalihe hrane i ostale stvari iz budućnosti bile su skrivene iza kliznih ploča; na prvi pogled tu nije bilo ničega nič ega što se ne bi uklapal ukla paloo u šesnaesto šesnaes to stoljeće. stolje će. Neki nepozvani gost začudio bi se jedino jedi no kakao to da unutrašnjost ostaje topla i suha u svakom godišnjem dobu. Međutim, nitko se nije usuđivao niti približiti kolibi. Seljake je držalo po strani praznovjerje, a otmjenu gospodu kolibica nije zanimala. Ali za trojku iz Marethove grupe sada je jedino bio važan odmor. Oni su ipak bili obični ljudi, a ne remekdjela jednog doba koje je moglo uobličavati ljudska svo svojstva jstva po željenom željenom uzorku. uzorku. Živci Živci su im bili bili na granici granici pucanja. pucanja. Sljedeć Sljedećaa dva dana bilo bilo je vrijem vrijemee ispunjen ispunjenoo ružnim ružnim sno snovim vimaa i kratkotrajnim razdobljima polusna... Trećeg jutra Auri se probudila posljednja. Lockridge je već sjedio na klupi pred vratima, uživajući u pušenju. Premda nije bio strastveni pušač, ipak je osjetio zadovoljstvo kada je otkrio da Ču Čuva vari ri drže drže u skladi skladištu štu malu malu zali zalihu hu du duha hana na zaje zajedn dnoo s glin glinen enim im lula lulam ma. Na njeg njegov ovoo raspoloženje utjecalo je i vrijeme koje se ponovo proljepšalo. Blijeda sunčeva svjetlost rasipala se po krošnjama ogoljelih vrba. Zakašnjelo jato gusaka letjelo je visoko na nebu, brzajući put juga; remeteći potpunu tišinu, njihovo gaganje, nošeno vjetrom, bijaše kao daleka usamljena pjesma lutalica. Tada začuje tapkanje njenih koraka. Podigao je pogled i zanijemio od divljenja... Prije ovih dana odmora nije imao vremena misliti na nju drukčije nego kao na dijete kojem je potreb pot rebno no ono malo zaštite koju je on mogao pružiti. Ali ovog jutra, jutra , ugledavši je ponovo pred sobom kao jednom davno, kad su još bili kod kuće, odjevenu samo u dugu, svilenastu kosu boje žita, osjetio osjetio je kako kako mu se nešto steže steže u grudima. Potrčala je prema njemu ljupkošću srne, dok su
49
joj na živahnome licu svijetlile krupne, plave oči. Na kutovima usana lebdio je osmijeh koji Lockridge ranije nije vidio. Ustao je i pošao joj u susret, s usret, dok mu je srce počelo brže udarati. "Dođi," dovikne ona. "Našla sam predivan čamac." "Bože!" zavapi Lockridge. "Obuci nešto, djevojko." "Zašto? Pa zrak je topao." Počela se zavodljivo okretati pred njim. "Rise, možemo otići čamcem na pecanje; cijeli dan je naš; Božica je sretna, a tebi je potreban odmor. odmor. Pođimo!" "Ovaj... u redu. Dobro, zašto ne? Ali prvo odjeni nešto, razumiješ?" razumiješ?" "Ako ti to želiš." Začuđena, ali poslušna, ona ode u kolibu i vrati se odjevena. Fledelius je i dalje spavao između između razbacan razbacanih ih pivskih pehara. pehara. Ne okljevajuć okljevajućii više, djevojka poleti kao strijela kroz šumu ispred Lockridgea. Lagani čamac s dva vesla privezan za panj bio je sasvim običan. Ali, naravno u Aurino doba čamci su bili daleko daleko primitiv primitivniji niji;; Tenil Tenil Orugarav Orugaravee su ih pravili pravili od izdubljeno izdubljenogg debla, debla, s doda dodatnim tnim branicima koji su se pričvršćival p ričvršćivalii drvenim drveni m klinovima klinovi ma ili veznim prućem. pr ućem. Međutim, Me đutim, na ovome ovo me su bili upot upotrij rijeb eblje ljeni ni čavli čavli od pravo pravogg metala! metala! Auri je oduševljeno oduševljeno promatrala promatrala Lockridge Lockridge kako vesla, vesla, umjesto da se odguruje odguruje čakijom. čakijom. "Ovaj je sigurno sigurno došao s Krete," dahne ona. Nije imao srca reći joj da je Kreta Kret a odav odavno no opljačk oplj ačkan anaa i da se sada sa da nal azi pod Venecijancima, te da je već u slijedećem stoljeću očekuje tursko osvajanje. Gurnuo je čamac kroz trstiku i vrbik, sve dok nije stigao do čiste, plitke vode. Otok je ovdje bio skriven šibljem, a jezero se mirno zrcalilo na blagoj svjetlosti. svjetlosti. Auri je s odjećom odjećom ponijela i pribor pribor za pecanje. Uvježbanim pokretom pokreto m stavila stavil a je mamac i vješto bacila udicu na skrovito mjesto ispod jednog je dnog panja. panj a. Lockridge Lockri dge je prestao veslati, zavalio se s e i počeo pušiti lulu. l ulu. "Čudan je taj obred," reče Auri. "Služi samo za uživanje." "Mogu li probati? Molim te." Slegnuvši ramenima, Lockridge joj pruži lulu. Auri je duboko povukla dim; za trenutak se na njenom licu vidjela vidjela radoznalo radoznalost, st, a zatim joj suze grunu na oči i ona počne isprekidano isprekidano kašljati. kašljati. "Neću više, prejako je to za mene." mene." Lockridge se osmijehne. "Opomenuo sam te, djevojči djevojčice. ce."" "Trebala sam te poslušati. Ti nikad ne griješiš." "Čekaj malo..." "Ali, ja ne želim da mi se obraćaš kao djetetu," plane ona. Tijelo joj je zadrhtalo kao ošinuto bičem. "Spre " Spremna mna sam s am posta p ostati ti žena, ž ena, čim ti to t o poželiš pož eliš." ." Lockridgeu također jurne krv u glavu. "Obećao sam da ću skinuti čini s tebe," promrmlja on. Kroz glavu mu je prošla misao da će možda poginuti u slijedećem sukobu. "U stvari, s tim je gotovo gotovo.. Čaroli Čarolija ja ti više više nije potrebna potrebna.. Ovaj... Ovaj... prolazak prolazak kroz podz podzemn emnii svijet, svijet, znaš.. znaš.... pon ponovo ovo rođenje. Shvaćaš?" Zračila je srećom. Počne mu se približavati. "Ne, ne, ne!" reče očajno Lockridge. "Ne mogu... sad..." sad..." "Zašto?" "Pogledaj, ovaj, pogledaj uokolo. Nije proljeće." "Zar je važno? Ionako se sve promijenilo. A ti si mi tako drag, Rise." Auri se spusti na njega, topla, obla i puna požude. Usne i ruke bile su joj čarobno nespretne. U oblaku pletenica i svijetlobijele kože on u trenutku pomisli bi li se i njegov djed sustezao... Ne, do vraga, to ne bi bilo pošteno... "Morati ću te uskoro napustiti, Auri..." "Napusti me, ali s tvojim djetetom. Ne želim misliti o tome, ne dana s." Strogoća ga je napustila. Preostalo mu je samo jedno. Dopustio je da ona pretegne na jednu stranu i čamac se prevrnuo. Poslije izvjesnog vremena uspjeli su ponovno okrenuti i isprazniti čamac. Opet je sve bilo u redu. redu. Auri je prihvati prihvatila la taj znak božanskog božanskog nezadovo nezadovoljstv ljstvaa bez straha, možda zbog toga jer je stalno živjela u svijetu punom takvih znamenja; u njenom mirenju s novom situacijom nije bilo osjećaja razočaranosti. Svukla je mokru odjeću, smijuljeći se zato što je Lockridge odbijao učiniti učiniti to isto. "Uostalom, bar te mogu gledati," reče ona smirenije. "Bit će i drugih prilika kad oslobodiš Avildaro."
50
Preko Lockridgeovog lica preleti sjena tuge. "Selo kakvog poznaš više nema. Kad se vratimo, bit će vrlo promijenjeno. Ne zaboravi one koji su pali." "Znam," reče Auri tiho. "Echegon, koji je uvijek bio kao dijete, vesela Vurowa djeca i mnogi drugi." Sve što im se dogodilo od tada, zamaglilo je njenu tugu. Uostalom, Tenil Orugaravi se nisu mnogo predavali žaljenju zbog gubitka kao plemena i narodi koji su došli poslije njih. Oni su predobro naučili nau čili prihvaćati pri hvaćati ono što je. j e. "Ne zaboravi Jutoaze," reče Lockridge. "Možda ćemo nekako istjerati tu skupinu, ali postoje i druge, još jače i okrutnije. Oni će se vratiti." "Zašto uvijek moraš brinuti o nečemu, Rise?" pobuni se Auri. "Imamo ove dane... i, hej, riba!" Želio je sudjelovati u njenoj radosti, ali to je ostala samo želja. Vizija smrti bila mu je stalno pred očima; oči ma; ona je izjednačavala izjednač avala sve: narode, kraljeve i beznačajne beznačaj ne robove robo ve u svim svi m dobima dobi ma vremenskog rata. U taj se mozaik uklapala čak i smrt onog dječaka kojeg je nehotice ubio jedne noći četiri stotine godina u budućnosti. Počeo je naslućivati da je njegova sadašnja pravednost zapravo samo jedan oblik iskupljenja za krvni grijeh. Uostalom, tko je mogao pomisliti da će se stvari tako odigrati, reče on u sebi umorno; pa ipak, one su se baš tako dogodile... odnosno, tako će se dogoditi... samo, vrijedi li uopće sebi razbijati razbijati glavu time? Upravo su ispekli i jeli svoju lovinu kad se oglasila truba. Lockridge se trgne. Zar tako brzo? Ostavio je sve i snažno zaveslao natrag. Mareth ga je čekao kod kolibe, sa šest drugih Čuvara. Svoje odjeće svećenika, viteza, trgovca, plemića i prosjaka prosja ka zamijenili zamije nili su tijesno tijes no pripijenim pripij enim odorama; odora ma; za razliku od odora Skitnica, ove su bile šumski zelene boje, s plaštevima plašt evima koji su se raznobojno raznob ojno prelijevali prelij evali spuštajući spušt ajući se niz ramena. Ispod brončanih kaciga, pet pari velikih crnih očiju, neobično sličnih Storminim, sumnjićavo su promatrale promatr ale pridošl pr idošlee pomoćnike. pomoćn ike. "Imamo "Imamo još jednog jednog agenta agenta na Britans Britanskim kim otocima, otocima,"" reće Mareth. "On će dovesti dov esti našu vojsku kad padne pad ne mrak u međuvremenu, obavit ćemo sve pripreme." Lockridge Lockridge,, Auri i Fledelius Fledelius dobili su zaduženja zaduženja čiji smisao nisu razumjeli. razumjeli. Budući da je ovaj hodnik hodn ik bio nepoznat nepoznat neprijatelju, neprijatelju, a vrata otvorena otvorena u tako važnom razdoblju, predvorje je bilo pretrpano pret rpano ratnim ratn im strojevima stroj evima.. Ameri A merikanac kanac je mogao prepoznat prep oznatii neke ne ke od o d njih nj ih po općim značajkama, zna čajkama, na primjer vozila s gusjenicam gusjenicamaa ili kratke kratke puške; puške; ali čemu je služio služio kristalni kristalni globus u kojem kojem se nemirno vrtložila noć posuta zvjezdastim točkicama? Čemu je služila spirala žutog plamena, čiji je dodir bio sablasno hladan? Njegova pitanja nailazila su na zid šutnje. Čak se i Fledelius naljutio. naljutio. "Nisam ja njihov kmet," promrmljao je nervozno. Lockridge je ispitivao svoju vlastitu muku. "Ti znaš da se potčinjeni vole često praviti važni. Kada dođemo do kraljice, bit će drukčije." "To je istina. Zbog nje bih mogao zaboraviti svoj ponos... Prave se važni. Ha, ha! Ti i maš duha, momče," nasmija se grohotom Fledelius i snažno potapšao Lockridgea po leđima, tako da je ovaj zateturao. Spustio se sumrak, a zatim noć. Pod zvjezdanim nebom okupila se neobična skupina ljudi. Sačinjavalo Sačinjavalo ju je stotinjak stotinjak divljih, žilavih žilavih ljudi, najrazličitijih zanimanja; otpušteni vojnici, mornari s gusarskim sklonostima, mladi sinovi koji su krenuli u potragu za srećom, šumski razbojnici, krpari, buntovni bunt ovnici ci iz "Wallesa, kradljivci stoke. Bilo je očigledno da su skupljeni skupl jeni sa svih strana, stran a, od Dovera do Lands Lands Enda, Enda, od Chevio Cheviott Hillsa Hillsa do London Londona. a. Lockrid Lockridge ge je mogao mogao samo samo nag nagađa ađati ti kak kakoo su regrutirani. Jedni zbog religije, drugi zbog novca, neki su pak pobjegli pred krvnikom... Čuvari su ih nepogrešivo nalazili jednog po jednog i priključivali tajnom bratstvu. A sada je došao trenutak vraćanja duga. Svjetlost baklji sablasno je ocrtavala obrise osoba koje su se približavale, užurbano se miješajući i stalno mrmljajući nešto među sobom. Kada su se zaustavili, Lockridge je prišao nekom neko m zdepastom mornaru mornaru u pohabanoj košulji i z akrpanim hlačama. Čovjek je bio boso bosonog nog i nosio je naušnice, a na licu su mu se primjećivali ožiljci iz starih bitaka. "Odakle si, prijatelju?" upita ga Lockridge. "Iz Dev Devona ona," ," odgo odgovor vorii morn mornar ar na teško teško razum razumljiv ljivom om narj narječj ečju; u; svaki svaki Lond London onac ac bi po posebnom posebn om načinu n ačinu izgovaran izgov aranja ja samoglas samog lasnika nika zaključi zakl jučioo da je Nizozemac Nizo zemac.. "Bio "Bi o sam sa m u krč mi Majke Maj ke Collev u Southamptonu Southamptonu kad su me poz pozval vali." i." On ov ovlaži laži usne. usne. "Eh, "Eh, tamo tamo ti drže rijetko rijetko dobre kurve! Da sam imao samo malo više vremena, jedna bi dugo pamtila Neda Browna. Ali kad meda-
51
l j o n progovor progovori,i, tako tako mi kostij kostijuu Božjih, Božjih, makar makar bio bio pod pod francuskom vatrom ili probadao Caribale Cari bale dok se vješalu vj ešalu o bokove naše galije, nikada se ne bih usudio oglušiti o poziv." poziv." "Medaljon?" Brown kucne okrugli predmet oko vrata; u plitkom reljefu bio je utisnut lik djevice. Lockridge je primijetio isti predmet i na dlakavim dlakav im grudima ostalih ostal ih pridošlica. pridošl ica. "Sto, "Sto , zar nikad nika d nis' ču' za ovo? Šapće kad s' im potreban, a onda se više nema što osim slušat njeg' koj' sve kaže: kud moram i ći, kako i kad. Tako je j e bilo i sada. Doveo me prvo na sastanak u divljinu, a zatim ovamo... Nisam znao da mu služi toliko ljudi." Mareth se pojavi na vratima kolibe. Samo je malo podigao glas i gomila se stišala. "Ljudi," obratio obratio se masi, masi, "mnogi od vas već su dugo u našem Udruženju Udruženju i sigurno se sjećate vremena kad vas je ono spasilo spasilo tamnice tamnice ili smrti smrti.. Vi pripa pripada date te legi legiji ji čaro čarobn bnjak jakaa bije bijele le magij magije, e, koji koji svo svojom jom odanom službom pomažete svetu katoličku vjeru u borbi protiv nevjernika i heretika. Ove noći vile po/vani ispuniti svoj zavjet. z avjet. Putovat ćemo vrlo vrl o daleko dale ko da d a se borite bori te s divljim ljudima, dok ćemo će mo se mi, vaši gatari, sukobiti s čarobnjacima kojima ti divljaci tl u Pođite hrabro, u ime Boga; juna ju naci ci ko koji ji prež pr ež ive iv e ovaj događ događaj aj dobit d obit će bogat b ogatee nagrade; nag rade; oni pak koji koj i pogin po ginu, u, bit b it će još boga bogatij tijee nagrađeni u Nebesima. Kleknite sada i primite oproštaj za sve grijehe koje ste počinili." počinili." Lockridge je doživio obred s okusom gorčine u ustima. Zar je doista bilo neophodno toliko cinizma? Dobro, Dobro, sve za spas Storm Darroway. Darroway. Pri pomisli pomisli da će je opet opet vidjet vidjetii srce mu je brže zakucalo. Daleko tiše i discipliranije negoli je vjerovao da je moguće, Englezi su pošli kroz unutarnja vrata kolibe i spustili se niz silaznu stazu hodnika. U predvorju, pred zastorom od duginih boja, svatko je dobio poneko oružje: mač, koplje, sjekiru ili samostrijel. Barut bi bio beskorisan protiv Skitnica, a nepotreban nepotreban protiv Jutoaza. Mareth Mareth pozo pozove ve rukom rukom Lockridgea Lockridgea.. "Najbol "Najbolje je je da ostaneš uz mene i pokazuješ pokazuje š mi put" reče on i pruži Amerikancu energetski pištolj. "Dolaziš iz dovoljno razvijenog doba da bi znao rukovati time. Vrlo je jednostavno." "Znam," odbrusi kratko Lockridge. Mareth smanji oholost u glasu. "Da, ona te je odabrala. Ti nisi običan čovjek." Iz gužve se probila Auri. Glas joj je bio molećiv, a na licu joj se čitao užas. "Rise," rekla je tiho, "budi blizu mene." "Ostavi je neka čeka ovdje," zapovijedi Mareth. "Ne!" reče Lockridge. "Ide s nama ako to želi." Mareth slegne ramenima. "Onda je barem drži podalje." podalje." "Ja ću morati biti u prvim redovima," reče blago Lockridge djevojci. Osjetio je kako drhti u njegovom naručju. naručju. Morao ju j u je poljubiti. "Dođi, malena!" malena!" zabrunda zabrunda Jesper Fledelius, Fledelius, stavivši svoju gorilsku gorilsku ruku na njeno rame. "Ostani uz mene. Mi Danci se moramo držati zajedno među ovim engleskim glupanima." Auri mu pruži ruku i oni nestaše u gomili. Lockridge je pomagao pri pripremi lebdećih sanjki za transport. Sve su bile jajolike i prozirne, ali to svojstvo nije potjecala od tvari, već od zagonetnih sila koje on nije razumio. Svako vozilo je moglo primiti po dvadeset ljudi. Lockridge je ušao u vodeće sanjke zajedno s Marethom. Ljudi su već teško disali; mnogi su šaputali molitve molitve ili kletve i divlje šarali pogledom pogledom kao životinje životinje uhvaćene u klopku. "Zar poslije svega ovoga neće biti previše zaplašeni za borbu?" zapita Lockridge na danskom. "Ne, pozn poznajem ajem ja njih," njih," odgo odgovori vori Mareth. Mareth. "Između "Između ostalog ostalog,, uvo uvodna dna ceremonija ceremonija uključu uključuje je i dovođenje u stanje odsustva svijesti. Njihov strah pretvorit će se u bijes." Strojevi Strojevi su se bešumno podigli podigli i krenuli krenuli niz hladno-bijeli hladno-bijeli vremenski hodnik. Uz svaku upravljačku ploču stajao je po jedan Čuvar, dok su ostali ljudi sjedili iza njega. "Kad ste već dobili ovaj prolaz," reče Lockridge, "zašto niste pozvali pojačanja iz drugih doba?" "Nijedno razdoblje nije nam pristupačno," reče Mareth. Govorio je odsutno, pokrećući rukama poluge na upravljačkoj ploči; izraz lica bio mu je napregnut. "Hodnik je izgrađen izgr ađen uglavnom uglav nom zbog pristupa prist upa ovom dobu. Njegov kraj u budućnosti završava u osamnaestom osamnaes tom stoljeću, stol jeću, gdje imamo u Indij Indijii slijed slijedeće eće jako upo uporiš rište. te. Skitnice Skitnice su posebno posebno aktivni aktivni u Engleskoj Engleskoj između između normansk normanskog og osvajanja i rata Crvene i Bijele ruže. Mi praktično uopće nemamo vrata koja se otvaraju u srednji
52
vijek, vijek, ali ni u ranije epohe, kad su se svuda nalazila kritična područja, poprišta poprišta velikih velikih sukoba. sukoba. U stvari, stvari, sjeverna sjeverna vrata u ticolitu ticolitu i u brončano brončanom m dobu služe gotovo isključivo isključivo kao prijelazne točke. Činjenica da imamo ovaj hodnik, koji se djelomično vremenski poklapa sa onim u Danskoj, to je sretna podudarnost." Lockridge je želio postaviti još neka pitanja. Ali : neočekivano brzo sanjke su bile u godini koju su tražili. Mareth ih je izveo van, a zatim zat im baci pogled na kalendarski sat koji koji se nalazio u sanduku sanduku.. "Odlično!" reče udovoljno, obraćajući se ostalima. "Imali smo sreće. Nema potrebe čekati. Sad je noć n oć i usko uskoro ro će ć e zora; z ora; blizu bli zu i trenutak trenut ak kad je ona zarobljena." zaroblj ena." Energets ke zrake držale su na okupu cijelu flotu voz vozila ila dok dok su prolaz prolazili ili kroz kroz vreme vremenska nska vrata vrata.. Čep zemlje se bešumno podigao, a zatim spustio na staro mjesto. Mareth je postavio gravitacijske uređaje za niski let prema istoku. Lockrid Lockridge ge je pažljiv pažljivoo promatra promatraoo oko okolin linu. u. Pod mjeseč mjesečino inom m kameno kamenogg do doba ba,, močv močvare are su izgledale još veće i divljije. Ali iza njih, na obali, stajala su raštrkana ribarska naselja, koja su vrlo podjećala podjeć ala na n a Avildaro. Avil daro. To nije bilo slučajno. Prije negoli je nastalo Sjeverno more, ljudi su išli pješice iz Danske u Englesku; Englesku; kultura Maglemosa bila je jedinstvena. Nakon toga, pješačenje su zamjenili brzi brodovi, a pribl približn ižnoo u isto vrijem vrijemee misionari misionari troimene troimene Božice Božice počeli počeli su dolaziti dolaziti s juga u ob obje je zemlje zemlje.. Diaglosa Diaglosa u Lockridgeo Lockridgeovom vom lijevom lijevom uhu objasnila mu je da bi se pripadnici pripadnici plemena iz istočne istočne Engleske i zapadnog Jutlanda mogli još uvijek međusobno razumijeti, kad bi govorili polako. polako. Ta srodnost se gubila dok se zalazilo u kopno. Sjeverna Engleska bila je uglavnom naseljena lovcima i izrađivačima sjekira sa središtem u Langdale Pikeu, ali koji su trgovali s kraja na kraj otoka otoka.. Do Dolin linuu Temze Temze pril prilič ično no mirn mirnoo su nast nastan anil ilii do dosel selje jeni nici ci do dopl plov oviv ivši ši prek prekoo Ka Kana nala la.. Zemljoradnici iz južnih krajeva polako su napuštali surove obrede predaka, što ih je formalno učin učinilo ilo otpadn otpadnici icima ma.. To se vjeroj vjerojatn atnoo dogod dogodilo ilo pod utjec utjecaje ajem m jake, jake, napr napred edne ne držav državee na jugozapadu, jugoza padu, koja je već počela počel a s kopanjem kopanj em kositren kosi trenee rude da bi privukla privu kla trgovce trgo vce iz civilizira civil iziranih nih zemalja. Vodeći među njima bio je narod Beaker; oni su uglavnom putovali u malim skupinama i trgovali broncom i pivom. Staro doba je umiralo u Danskoj, a novo se rađalo u Engleskoj: zapad zapad je bio bio bliž bližee budu budućn ćnos osti ti.. Baci Bacivš všii pogl pogled ed un unat atra rag, g, Lock Lockri ridg dgee je vidi vidioo veli velike ke rijek rijekee i neizmjerne šume; kao kroz san, pred oči mu dođoše milijuni ptica kako spokojno lete na jug, irvasi koji zadovoljno zadovoljno tresu granatim rogovima, a ljudi ljudi su bili sretni. sretni. S bolom bolom se sjetio da je to svijet kojem je pripadao. Pa ipak, nije bilo baš tako. More se nemirno valjalo pod njim. On je hitao kući, Storm. Mareth je usporio, čekajući da se nebo razdani. razdani. Čak i pri toj brzini, brzini, poslije svega nekoliko nekoliko desetaka minuta Limfjord se pojavio na vidiku. "Pozor!" Vlak gravitacijskih sanjki ustremi se nadolje. Voda se presijavala poput čelika, rosa je blistala po travi trav i i lišču ponovno rođenog rođeno g ljeta, lj eta, a krovovi kr ovovi Avildara Avilda ra su se dizali dizal i iz svetog groba. Lockridge je ubrzo ubrzo primijetio primijetio da su ljudi Ratne sjekire još uvijek ulogoreni ulogoreni na polju polju ispred ispred sela. Također je opazio pospane stražare pokraj tinjajući h vatri kako dovikuju ljudima zamotanima u deke. Jedna Jedna blješta blještava va letjel letjelica ica uzleti uzleti s čistin čistinee ispred ispred Dug Dugee kuć kuće. e. Brann, Brann, je dak dakle, le, imao imao vremena vremena pozvati pozvat i svoje ljude. Zasljepljujuće Zasljepljujuć e svijetlo munja bijesnu pod zvjezdama koje su blijedile blije dile i zagrmi poput deset orkana. orkana . Mareth je brzo izgovorio nekoliko zapovijedi na nepoznatom jeziku. Dvije letjelice Čuvara ustrem ustremiše iše se na nepr neprij ijat atel eljsk jsku. u. S jedn jednee od njih njih sukn suknee mlaz mlaz plam plamen enaa i sijeva sijevanj njee presta prestane ne.. Pougljenjen komadi počeše padati kroz zrak, razbijajući se o čvrsto tlo. "Slijećemo!" reče Mareth Lockridgeu. "Nisu očekivali napad, tako da ih nema mnogo. Ali ako pozovu pozo vu pomoć.. po moć.... Morat Mo rat ćemo brzo preuzeti preuz eti kontrolu." kontr olu." Upravi Upravioo je letjeli letjelicu cu prema prema tlu, tlu, neo neosjet sjetno no dod dodirn irnuo uo zeml zemlju ju i iskl isključ jučio io ener energe getsk tskoo po polje lje.. "Izlazite!" viknuo je. Lockrid Lockridge ge je bio prvi. Englez jurne za njim. njim. Druga Druga letjelica letjelica prizemlji prizemljila la se nedaleko nedaleko odatle. odatle. Jesper Fledelius je predvodio predvodio ljude iz nje, visoko vitlajući vitlajući blještavim ma-Ccm. ma-Ccm. "Za Boga i kralja Kristierna!" grmio je. Ostale su se spustile nešto dalje, u polje gdje su bili Jutoazi, a zatim ponovno uzletješe kad su svi ljudi izašli. Hladni i ravnodušni, Čuvari-piloti nadzirali su borbu, izdavali kratke zapovijedi kroz medaljone i upravljali ljudima kao da su šahovske figure.
53
Metal je zazvečao o kamen. Lockridge jurne prema kolibi čijeg se položaja dobro sjećao. Bila je prazna. Sa psovkom, ps ovkom, on se okrene okre ne i potrči potrč i prema pre ma Dugoj D ugoj kući. Desetak Jutoaza je bilo na straži. Lica ukočena od straha pred natprirodnim, oni su nijemo stajali s visoko podignutim sjekirama. Brann stupi naprijed. Njegovo dugačko lice izobličilo izobliči lo se u uznemireno uznemiren o kreveljenje. Energetski pištolj pojavi se u desnoj ruci. Lockridgeov pištolj bio je podešen da ga zaštiti. On skoči kroz plameni gejzir i baci se na Skitnicu. Obojica padoše u prašinu, oružje se otkotrlja daleko od njih, a oni se uhvatiše za guše. guše. Fledeliusov mač se podiže i spusti. Jedan Jutoaz se sruši u krvi. Odmah je pritrčao drugi, ali Danac je već bio spreman. U međuvremenu pristigli su i Englezi i borba se rasplamsala. rasplamsala. U kutu oka Lockridge je opazio još dva snopa kako se rasprskavaju i raspadaju na mjestu gdje su zrake oblikovale energetski štit. Amerikanac je napregnuo sve snage u borbi s neprijateljm iz budućnost buduć nosti,i, ali Skitnica Skit nica je bio nadljuds nadl judski ki jak i spretan spre tan borac. borac . Međutim, Međut im, kada su se našli licem lice m u lice, Brann prepozna Lockridgea. Od užasa je otvorio usta. Trenutak zatim pustio je Malcolma i počeo uzmicati. uzmica ti. Lockridge Lockri dge ga udari bridom šake u grkljan grkl jan,, baci bac i se na njega njeg a i počn počnee mu udarati udar ati glavom o tlo sve dok Skitnica nije klonuo. Nije mnogo razmišljao razmišlj ao što se dogodilo s tom dugačkom dugačk om lubanj lub anjom. om. Brzo Brz o se pod podiga igaoo i počeo poče o trčati. Na drugom kraju, Fledelius i njegovi ljudi tjerali su razbijene Jutoaze. Malobrojne Skitnice ležaše sprženi pred nogama nogama Maretha i njegovih njegovih Čuvara. Čuvara. Lockridge Lockridge je pojurio pokraj njih uopće ih ne primjećujući. pri mjećujući. Ulaz Duge kuće stajao je sada slobodan slobodan.. Unutrašnjost je bila ispunjena tamom. On stupi naprijed. "Storm," pozvao je drhtavim glasom. "Storm, jesi li tu?" Nepomičn Nepo mičnaa poput sjene, sje ne, ona je ležala lež ala vezana veza na na tronu. tronu . Malcolm Malc olm osjeti osje ti prijatnu prij atnu hladnoću hladn oću njene gole kože, počne joj skidati žice s glave. Zatim je privuče k sebi i zajeca. Bio je to bezvremeni trenutak kad je Lockridge pomislio da je već mrtva. Ali tada se nepomične oči otvoriše i Storm prošapće: proša pće: "Došao "Doš ao si!" s i!" Poljubil Polj ubilaa ga je. Vijest Vijest se brzo brzo prošir proširila ila šumom i izbjeg izbjeglic licee su se vrati vratile le kuć kući. i. Radost Radost je pon ponovn ovnoo zavlad zavladala ala u Avildaru. Svetkovina je bila manje bučna i vesela nego obično, jer je u isti mah predstavljala pogrebnu ceremoniju i pobjedu. Stranci, čije je metalno oružje razbilo Jutoaze, također su bili pozvani na veselje. Nisu imali zajednički jezik, ali zar to nešto znači? Pečene svinje govorile su naročitim ukusom, ljudi dobrodušnim smijehom, smijehom, a žene same sa sobom. s obom. Samo je Duga kuća bila pošteđena rituala radosti. Tamo su se nalazili zeleni bogovi koji su oslobodili svoj narod. Meso i piće bili su donijeti do vrata, a svaki muški član plemena natjecao se za čast da bude sluga ili donosilac poruke. Drugog popodneva proslave jedan ribar je prišao Lockridgeu, koji je promatrao igrače na livadi, i rekao mu da je pozvan u Dugu kuću. Malcolm nije odmah shvatio o čemu je riječ. Briga za Storm sprečavala sprečavala ga je da življe življe sudjeluje u ritualnim igrama. Ali sada mu je bilo javljeno javlj eno da ga osobno Božica Mjeseca Mjeseca želi vidjeti. vidjeti. Sunce, Sunce, miris šume, dim, slana voda voda,, udaljena udaljena vika i vesele vesele pjesme pjesme sasvim sasvim su nestali nestali iz njegove njegove svijesti svijesti kad je ušao u kuću. Sveta vatra još uvijek nije bila ponovno upaljena; Storm je dala s večano obećanje da će održati obred čim joj bude bolje. Blještava kugla je osvjetljavala unutrašnjost Duge kuće; pod njenim sjajem grede i stupovi još više su se isticali u svojoj hrapavosti spram čađavih zidova, dok su razbacana krzna blještala kao da su živa. Sedam Čuvara sjedilo je na uzdignutim mjestima, čekajući svoju kraljicu; kad je Lockridge ušao, oni ga čak nisu udostojili udostojili ni pozdrava. pozdrava. Ali zato su svi smjerno ustali kad se Storm pojavila. Zadnji kraj kuće bio je sada pregrađen energe energetski tskim m zastor zastorom om,, koji koji je upijao upijao svjetlos svjetlostt oko sebe. Gordo koračajući, koračajući, ona je prošla prošla kroz raznobojnu zavjesu i zastal a na pragu. Okružena sa svih strana tamom, izgledalo je kao da stoji stoji u gejzeru plamena... Ili ne... to je ona sjajila, pomisli zbunjeno Lockridge, kao onda kad se božica rađala iz pjene morskih valova. Tri dana i tri noći provedeni pod iscrpljujućim ispitivanjem u uređaju za čitanje misli ostavili su zamjetnoga traga na njoj; jagodice su joj postale izboče-nije, dok su joj oči tinjale grozničavim zelenilom. Ali Storm se ipak držala uspravno; crno-plava kosa blještavo joj se slijevala niz lice i obli vrat, koji su dobili zagasitu boju. Iz vremenskih vrata u doba kralja Frodhija bila joj je donesena odjeća koja je odgovarala njenom vremenu i statusu. Plava, prozračna haljina ravnomjerno se spuštala do bakrenog pojasa da bi se od njega valovito širila do članaka, postajući postaj ući tamnija tamnij a gotovo do grimizne gri mizne nijanse; nija nse; utkani utka ni srebrni sre brni amblemi ambl emi predsta pre dstavlj vljali ali su valove valov e mora i čudne zmije. Ogrtač je držao broš sličan Labrvsu; podstava je bila bijela kao ljetni oblak, 54
dok je izvana izvana ogrtač ogrtač bio siv popu poputt neba pred oluju. oluju. Njene Njene zlatne zlatne cipele cipele bile su po poprs prskan kanee dijamantnom prašinom. Slično kruni, na čelu joj se sjajio polumjesec od kovanog srebra. Iza nje je išao Mareth, pričajući pričajući joj nešto na jeziku Čuvara. Storm ga prekine pokretom ruke. ruke. "Govori "Govo ri tako t ako da te Malcolm može razumjeti," naredila naredila je jezikom Oru-garava. Oru-garava. Mareth je izgledao zbunjen. "Zar na tom grubom jeziku, svjetlost svjetlosti?" i?" "Onda na kretskom. On je dovoljno profinjen." "Ali, svjetlosti, morao bih vas izvijestiti..." "Važno je da i on zna." Storm je sačekala da Mareth proguta poniženje, a zatim krene prema Lockridgeu Lockrid geu osmijehujući se. Malcolm se nevjesto sagne da poljubi ruku koju mu je ona pružila. "Još ti nisam zahvalila za ono što si učinio," rekla je blago. "Ali riječi tu ne pomažu mnogo. Tvoj podvig je značio više nego spašavanje kraljice. Učinio si veliku stvar za cijelu našu misiju." "Ovaj... radostan sam zbog toga," promuca zbunjeno Amerikanac. "Sjedi, ako želiš." Okretna poput mačke, ona se vješto udaljila od njega, nečujno hodajući. Lockridge nije čuo njene korake korake po prašnjavo prašnjavom m podu. Osjećajući Osjećajući slabost u koljenima, koljenima, spustio se pokraj pokra j jednog je dnog Čuvara, Čuvar a, koji je kratkim kratki m kimanjem kimanje m glave pokazao po kazao neko nek o poštovanje poštovanj e prema njemu. Mišići zaigraše zaigraše na Storminom Storminom licu. "Imamo "Imamo Branna Branna živog," živog," reče ona ona.. Mekani Mekani kretski govor zvonko je treperio iz njenog grla. "S onim što ćemo saznati od njega, imamo priliku zadobiti prevlast u Europi u sljedećih sljedeći h tisuću godina. g odina. Mareth, M areth, nastavi." nas tavi." Ostaju Ostajući ći do doslje sljedan dan svom srednj srednjovj ovjeko ekovno vnom m zvanju zvanju svećenika i čarobnjaka, čarobnjaka, Mareth je cijelo vrijeme stajao. "Ne mogu razumijeti, svjetlosti, svjetlosti, zašto oklijevate. Brann Brann je već slomljen. Kapi njegovih tajni uskoro će postati more." Lockridge je za trenutak skrenuo pogled prema tamnom velu, ali ga je mučnina u želucu odmah natjerala da zažmiri. Tamo je ležao Brann. Malcolm nije znao što se zapravo dogodilo. Jedino je bilo bil o sigurno sig urno da se svako mučenje izbjegavalo. Storm se time nije koristila. To ne samo da je bilo necivilizi necivilizirano rano,, već vjerojatno vjerojatno i beskorisno protiv odgajanih i istreniranih živaca nepokolebljive volje bogova budućnosti. budućnosti . Storm je bila drogirana, drogira na, a energetske sirnice prodrle su u njen mozak do najskrivenijih skrivenijih dubina. Cilj Skitnica Skitnica nije bio da ona umre, umre, već su samo željeli željeli izmučit izmučitii njen njen Ego i osloboditi automatizam misli, tako da pedalj po pedalj, sve što je ikada znala i učinila, sve što je sanjala ili stvarno bila, izađe na površinu i bude zabilježeno. Nijedno Nije dno živo ž ivo biće ne bi trebalo treb alo proći tu muku. muk u. Vraga Vraga ne bi! U Lockri Lockridge dgeuu je ključa ključalo. lo. Brann sada guta svoj vlastiti vlastiti napitak, napitak, nakon što je bezrazlož bezra zložno no pobio po bio moje prijatel p rijatelje je koji mu nikada nisu učinili učin ili ništa ništ a nažao. To je rat! Mareth je prikupio svoje povrijeđeno dostojanstvo. "Dakle," počne on, "saznali smo sve što je bilo u središtu sredi štu njegove pažnje u svezi trenutne situacije. situaci je. Kada je Lockridge Lockri dge pobjegao pobjeg ao u hodnik, Brann dakako nije imao pojma o pomoći koja je mogla biti upućena iz Engleske. Ali mogućnost da Lockridge ipak nekako odnese vijest Čuvarima bila je dovoljno zabrinjavajuća. Zbog toga je obavijestio svoje ljude kroz cijelu povijest Danske. Oni, po svoj prilici, još tragaju za našim čovjekom, ili bilo kakvim kakvi m znakom koji bi upućivao na to da Čuvari organiziraju organiziraju spašavanje. spašavanje. U međuvremenu, morao je izvagati rizik prebacivanja vaše sjajnosti u neko drugo vrijeme i mjesto, ili da ostane ovdje. No kako je imao nekih razloga vjerovati da ga Lockridge neće nama izdati, odlučio je ostati ovdje, barem privremeno. Ovo je daleko i rijetko posjećivano doba. Ako bi pozvao samo nekoliko nekoli ko Skitni S kitnica, ca, a zadržao za držao pleme Ratne sjekire sjeki re kao svoje glavne pomagače, pomagač e, mogao je biti bit i sasvim sas vim siguran s iguran da neće neć e biti bit i otkriven. otkr iven. Međutim, rezultat je drukčiji; mi sad držimo njega, a njegova organizacija na zna ništa o tome. Kad završimo ispitivanje, imat ćemo sve potrebne informacije za organiziranje iznenadnih napada na položaje Skitnica u bilo kojem vremenu, vremenu, postavljan postavljanje je zasjede njihovim njihovim agentima i zauzimanje uporišta. Jednostavno, bit će to najveća pobjeda u cijelome ovome ratu." Storm kinine. "Da. Razmišljala sam o tome. Najbolje je ostaviti neprijatelja u uvjerenju da smo se brzo premjestili, premjesti li, a zapravo ćemo ostati ovdje. Brann je imao pravo kad je smatrao smatr ao ovo mjesto mjest o pogodnim pogodni m za glavni stožer. Sva pažnja je, po pravilu, usmjerena usmjeren a na Kretu, Ana Anadol doliju iju i Indiju Ind iju.. Skitnice misle da će nas uništenja tih civilizacija jako oslabiti. Neka nastave misliti tako. Neka troše vrijeme i snagu u pomaganju indoeuropskih osvajanja, koja su ionako predodređena da se dogode. Sretna okolnost je da su obje strane, i mi i oni, sklone potpuno zanemariti sjever." Storm je neko nekoliko liko trenutaka trenutaka živo koračala, koračala, dok joj je ogrtač ogrtač vijorio vijorio na sve strane. strane. Zatim snažno udari šakom o dlan i vikne: "Da! Postepeno Postepeno ćemo dovući dovući glavninu naših ovamo. ovamo. Možemo
55
mirno urediti ovaj dio svijeta, onako kako to želimo. Nema dokaza da to već nismo učinili; mogućnosti su otvorene. Koliko će uopće podataka stići do juga o djelima barbara u ovom dalekom zaleđu? zaleđu? Kada dođe brončano brončano doba, ono će nositi nositi naše naše ob obilj ilježj ežje, e, nas nas će snabd snabdjev jevati ati ljudima ljudima i dobrima, i skrivat će baze. Konačni veliki potisak prema budućnosti može se sakupiti baš ovdje!" U plamenu energije, ona se okrenula svojim ljudima i brzo izdala naređenja. "Što prije moramo razviti domorodačke oružane snage, dovoljno jake da spriječe miješanje kultura. Jusquo, razmotri načine i sredstva i daj mi sutra sutra nek nekee prijedlo prijedloge. ge. Sparian, Sparian, izvuci Britance Britance iz njihov njihovih ih svinjarij svinjarijaa i organiziraj stražu. Ali oni su previše sumnjivi; ne smijemo ih zadržavati ovdje duže nego što je potrebno. Vrata u njihovoj zemlji ostala su nezaštićena, nezaštić ena, zar ne? Urio, uzmi nekoliko ljudi i preleti tamo; izvježbaj ih da čuvaju stražu ovih nekoliko tjedana koliko će vrata još biti otvorena. Možda će nam biti potrebna potrebna ta jazbina jazbina.. U svakom svakom slučaju slučaju moramo moramo oba obavje vjestit stitii Kretu Kretu da smo ovdje i dogovoriti suradnju. Radio i moždani valovi su previše riskantni. Zarech i Nygis, pripremite se da osobno odletite tamo poslije mraka. Chilon, počni s programom dobivanja dobivanja podrobnih informacija informacija o cijelom području. Mareth, ti možeš nastaviti posao na Brannu." Po njihovim njihovim izrazima izrazima lica Storm je shvatila shvatila da je ostalo ostalo nešto nerazjašn nerazjašnjeno jeno;; kimnul kimnulaa je glavom i brzo dodala: "Da, da, znam da imate svoja mjesta u šesnaestom šesnaestom stoljeću i da se ovdje ne osjećate nadležni. Pa, morat ćete se naučiti osjećati drukčije. Baza na Kreti ima sve što joj je potre pot rebno bno.. On Onii ne mogu mog u raču ra čunat natii na nas na s sve dok je j e reorgani re organizacij zacijaa u tijeku. tije ku. Ako A ko prestan pr estanemo emo tražiti traž iti pomoć, pomo ć, dat ćemo neprija nepr ijatel telju ju priliku pril iku da otkrije otkr ije što se događa." događa ." Osmi Čuvar podiže ruku. "Da, Hu?" reče Storm. "Zar nećemo obavijestiti naše doba, Svjetlosti?" upita čovjek čovjek s puno poštovan poštovanja. ja. "Dakako. Te vijesti mogu otići s Krete." Umorne oči se skupiše. Ona položi prste na bradu i doda: "Ti ćeš otići kući drugim putem... zajedno s Malcolmom." "Što?" Malcolm uzdahne. "Zar se ne sjećaš?" sjećaš?" reče Mareth. Mareth. Usta mu se iskriviše. iskriviše. "Zabilježili smo što ti je on rekao. Ti si došao kod njega i izdao si našu kraljicu." "Ja... ja..." Lockridgeu se zavrti u glavi. Storm se primakne. Malcolm je nepomično stajao i zurio naprijed. Ona stavi ruku na njegovo rame rame i reče: "Možda nemam pravo tražiti to od tebe. Ali činjenice se ne mogu izbjeći. izbjeći. Na ovaj ili na onaj način, ti ćeš potražiti Branna u njegovoj zemlji i reći mu gdje sam ja pobjegla. I tako ćeš zapo započet četii lanac lanac doga događa đaja ja koji koji vode vode njegovom njegovom porazu. porazu. Budi pono ponosan. san. Nije mnogima mnogima dana ta nagrada da budu sudbina." "Ali, ja ne znam... ja sam samo divljak u usporedbi s njim... ili tobom..." "I ja sam samo karika u lancu; i ja pipam u mraku," prošapće Storm. "Moja će duša uvijek biti puna ožiljaka. Zar misliš da ja ne želim drukčije? Ali, mi imamo samo sa mo jeda je dann pu putt i mor amo ići ić i njime. To je posljednja stvar koju tražim od tebe, a ujedno i najvažnija, poslije toga možeš otići u svoju zemlju. Ja ću te se uvijek sjeća sjećati." ti." On stisne šake. "U redu, Storm," reče na engleskom. "Za tebe." U njenom blagom i pomalo tužnom osmijehu bilo je više zahvalnosti nego što je on osjećao da je zaslužio. "Idi sada i zabavljaj se," reče ona. "Budi sretan dok možeš." On se pokloni i izađe. Sunce ga je zabljesnulo vani. Nije se želio pridružiti slavlju, jer je bilo mnogo toga s čim se trebal trebaloo hrabr hrabroo suočiti. Zato je nastavio nastavio besciljno besciljno šetati obalom. obalom. Između Između njega njega i sela sela sada sada se uzdizalo brdo. Stajao je sam i gledao preko zaljeva. Valovi su zapljuskivali obalu, bijeli galebovi klizili preko plavetnila, a drozd je pjevao na velikom hrastu. "Rise." On se okrene. Auri mu se približavala. Opet je nosila odjeću svog naroda: suknju od lika, torbicu od lisičje kože i ogrlicu od jantara. Thereto joj je kao čast poklonio bakrenu narukvicu koja je pripadala poglavici poglavic i Echegonu; vijenac od maslačka zlatio joj je lepršavu plavu kosu. Ali usne su joj bile nemirne, a suze ispunjavale ispunjav ale oči boje neba. n eba. "Što se dogodilo, malena? Zašto nisi na svečanosti?" Ona stane pokraj njega i sagne glavu. "Željela sam te naći." "Bio sam stalno ovdje, osim kad sam malo prije razgovarao sa Storm. Ali ti..." Tek sada mu je sinulo sin ulo kroz sjećanje da je uopće nije nij e vidio kako pleše, pjeva ili odlazi s nekim u zelenu šumu, kao
56
ostali mladi. Auri se pripila uz njega kao mala, neutješna sjena. "Što nije u redu? Svima sam rekao da je kletva skinuta s tebe. Zar mi ne vjeruju." "Vjeruju ti," uzdahne ona. "Poslije svega što se dogodilo, oni misle da sam ja blagoslovljena. Nisam znala da blagoslov blagosl ov može biti tako težak. t ežak."" Možda samo zato što nije želio misliti o svojim osobnim problemima, problemima, Lockridge sjedne i pusti je da se isplače na njegovim nj egovim grudima. Ona počne pričati isprekidanim is prekidanim rječima. rječima. Vrlo jednostavno, jednostavno, zbog zbog putovanja kroz podzemni svijet u nju je ušla mana. Postala je posuda nepoznatih Snaga. Tko zna zašto je boginja izabrala izabrala baš nju. Zar joj se sada netko usudi približiti? Pa ipak, ovog puta nisu joj se micali s puta, nisu je izbjegavali. Naprotiv, vrlo su je poštovali i odmah bi učinili sve što bi zatražila, osim da je smatraju jednom od svojih. "To... nije... da me oni neće... voljeti. Ja mogu čekati... tebe... ili nekog drugog, ako ti to ne želiš. Ali... kada me vide... prestaju se smijati!" "Jadno dijete," promrmlja Lockridge na svom materinjem jeziku. "Siroto malo. Kakvu si užasnu nagradu dobila." "Bojiš li se ti mene, Rise?" "Ne, dakako da ne. Bili smo tako dugo zajedno." Auri ga zagrli. Glave naslonjene na njegovo rame, ona počne mucati: "Kada bih bila tvoja, oni, oni, oni, oni, oni bi znali znali da je sve u redu. redu. Shvatil Shvatilii bi da se to ispun ispunila ila volja volja Božice. Ponovo Ponovo bih zadobila mjesto među njima. Zar ne?" Lockridge se nije usuđivao priznati kako je Auri bila potpuno u pravu. Ona se uvijek nalazila u nekom posebnom položaju. Ali kad njena nova, zagonetna sudbina ne bude više potencijalna, već stvarna, vidljiva cijelom svijetu, strahopoštovanje se mora izgubiti u svako-dnevici i ona će sigurno steći ponovno mnogo prijatelja. "Ne vjerujem da će se bilo koji čovjek ikad usuditi dotaći me," reče Auri. "Ali to je dobro. Ja ne želim žel im nikog drugog osim tebe." Sto mu muka, muka, ti idiote idiote,, bjesnio bjesnio je u sebi sebi Lockrid Lockridge. ge. Zabor Zaborav avii njenu njenu mladost mladost.. On Onaa nije nije naivn naivnaa američka srednjoškolka. Auri je čitav život gledala rođenja, ljubav, smrt, slobodno trčala šumama punih vukova i veslala vesla la u čamcima čamci ma od kože kroz bure; tucala tuca la je zrnje zrnj e kamenom, kameno m, krojila kožu zubima, preživjela mnoge bolesti, zime Sjevernog mora, rat i putovanje, koje većina odraslih ljudi dvades dva deseto etogg stolje stoljeća ća ne bi čak mogla mogla ni shv shvati atiti. ti. I mlađe mlađe djevojke djevojke od nje, nje, a ona je starija starija od Shakespeareove Julije, već su majke. Krajnje je vrijeme da odbaciš sva glupa sputavanja i da joj učiniš tu malu ljubaznost. Ne. Ono Onogg dan danaa u čamcu čamc u bio je vrlo vrl o blizu bli zu predaj pre daji.i. Sad mu je bilo još teže. Mogao se jedino jedin o suzdrž suzdržati ati ako stalno misli na Storm. Ako se vrati živ, zahtijevat će kao svoju svoju nagr nagradu adu da ga oslobodi oslobodi njegovog njegovog doba doba i da je može pratiti. Znao je da je ona ravnodušna prema onome što bi on imao s bilo kojom drugom djevojkom. Ali on to više nije bio. Nije mogao biti. "Auri," rekao je proklinjući svoju zbunjenost. "Moj posao nije dovršen. Moram uskoro ići, po nalogu Božice, i ne znam hoću li se vratiti." Ona je dahtala, bacila se na njega i zajecala tako da se streslo i njeno i njegovo tijelo. "Povedi me sa sobom! Povedi me sa sobom!" Jedna Jedna sjena sjena pad padne ne preko preko njih. njih. Lockridg Lockridgee pod podign ignee pog pogled led.. Storm Storm je nep nepom omično ično stajala, stajala, promatrajuć promat rajućii ih s visine. vi sine. Držala Držal a je palicu Mudre žene, izrezbarenu izrez barenu od glogovog gl ogovog drveta; vjerojatno vjerojatn o je pošla blagosloviti blagoslov iti narod, sada njen. Tamna kosa, haljina halji na boje oceana i kišni ogrtač lepršali lepršal i su u iznenadnim naletima vjetra oko njenog vitkog tijela. Osmijeh joj je bio neodređen, ali ne poput onog kakvim ga je ispratila u Dugoj kući. "Mislim," rekla je nekim čudnim prizvukom u glasu, "da ću tom djetetu ispuniti želju." želju." Čuvar Hu nije očekivao poteškoće na putu kući. Lockridge je bio siguran da će sresti Branna negdje između Storminog odlaska za dvadeseto stoljeće i razornog protunapada njenih neprijatelja. Ta činjenica bila je utkana u građu svemira. Međutim, pojedinosti su s u bile nepoznate. (Kao kosidba livade, pomisli Lockridge sumorno. Je li se vratio vratio živ, ili nije? nije? Širina Širina odstupan odstupanja ja na vratima vratima onemoguća onemogućavala vala j e da se to unapri jed provjeri.) provj eri.) Ako ništa drugo, agenti Skitnica koji su primjetili Huovu skupinu mogli su već nešto zaključiti. Pa ipak, morao je i dalje biti oprezan. Čak i na danjem svjetlu, u društvu jednog heroja i jednog boga, Auri je još uvijek osjećala strah od groba u kojem se nalazio ulaz u hodnik. Lockridge je vidio kako je ukrutila leđa pa joj je rekao: rek ao: "Bud "Budii hrabra hr abra još ovaj put, kao ka o što si bila bi la ranije." ra nije."
57
Uputila mu je drhtavi osmijeh pun zahvalnosti. Malcolm se nije slagao sa Storminom odlukom. Kraljica Čuvara Čuvara je napu napustila stila svoj zapovjednič zapovjednički ki ton i rekla blago: "Moramo dobiti točne podatke o ovoj kulturi. Nisu u pitanju čisto antropološke zabilješke; moramo proučiti dubinu njihove psihe, jer bismo mogli počiniti strašne pogreške u suradnji suradnji s njima, onako bliskoj bliskoj kako ja to sada planiram. planiram. Obrazovani Obrazovani specijalisti specijalisti mogu mnogo saznati promatrajući promatrajući tipičnog predstavnika predstavnika primiti primitivne vne zajed zajednic nicee izlož izloženo enogg civil civiliz izaci aciji. ji. Ov Ovaa djevojka je najpogodnija za pokus. Ne može je se više povrijediti negoli je već bila. Ili bi stavio nekog drugog u njen nenormalni nenormalni položaj?" Protiv toga nije imao što reći. Zemlja se otvorila. Njih troje se spustiše niz kosinu. Tijekom putovanja u budućnost nisu nikog sreli. Ali Hu ih je prvo izveo izveo van van u vrijeme vrijeme pri kraju sedmog vijeka nakon Krista. "U vremenu ovih vrata Danskom vlada Frodhi," objasni on. "Na kopnu i moru sad je mir, a Vanir, stariji bog zemlje i vode, još ima podjednaku moć kao i mlađi Aesir. Aesir. Nešto kasnije, kasnije, Skitnice Skitnice će nas potisnuti, potisnuti, a Vikinzi će početi ploviti. Da smo nastavili ovim ovim tunelom, sigurno bismo sreli neprijateljske agente." Sjetivši se ljudi u crnom, protiv kojih se borio, Lockridge Lockridge se naceri. U vanjskom vanjskom svijetu zima je bila bila jaka, snijeg snijeg je prekrio prekrio ogoljela ogol jela stabla još uvijek uvi jek ogromne šume, a nebo je bilo hladno i bezoblično sivo. "Krenimo odmah," odluči Hu. "Nije toliko bitno hoće li nas vidjeti netko od domoradačkih uhoda. Ipak..." On dodirne komande na svom gravitacijskom pojasu. Oni O ni se podigoše p odigoše u zrak. "Rise, gdje smo sada?" uzvikne Auri. "Ovdje ima toliko ljepote." Lockridgea, koji je već mnogo puta vidio iz zrakoplova veličanstveni prizor gornjih slojeva oblaka oblaka sličnih sličnih plavo-snježnim plavo-snježnim planinama, planinama, više je zanimalo zanimalo kako to lete u toplini toplini kroz vrlo hladni hladni zrak. Neki trik sa zagrijavanjem putem zračenja? Ali, vidjevši kako se djevojčine oči radosno šire i postaju blistavije, Lockridge joj je za-viđao. za-viđa o. Ponovna Ponov na pojava poja va osmijeha osmij eha na njenom njen om licu mu je ulijevala snagu. Danska je brzo ostala iza njih. Njemačka, Njemačka, granična granična država država kršćanstva, kršćanstva, bila je skrivena u gustoj gustoj magli oblaka, a onda se, nakon jednoga sata leta, na obzoru pojaviše Alpe. Hu je pronašao svoje orijentire orijentire i nekoliko nekoliko trenutaka kasnije uronio sa svojim pratiteljima u oblake. Usred inače pustog zimskog zimskog krajolika krajolika Lockridge Lockridge je ubrzo ubrzo ugled ugledao ao malo malo selo, selo, brvn brvnar aree s krovo krovovim vimaa prek prekriv rivenim enim mahovinom i okružene drvenom ogradom. Kraj je bio brdovit, tamne rijeke su se sporo probijale kroz snježni pokrov, pok rov, a led je okovao sva s va jezera. jezera . Jednog dana d ana ovo područje područje će će dobiti dobiti ime Bavarsk Bavarska. a. Hu se počeo spuštati što je brže mogao padinom jednog visokog grebena. Kad su stigli u podnožje, podno žje, njemu se otme posve ljudski lj udski uzvik: uz vik: "Dome!" "Dome! " reče. Lockridge pogleda uokolo. Krševita i mračna divljina vladala je uokolo. "Dakako, svatko prema svome svome ukusu," reče ironično. ironič no. Huove Huo ve oštre oštre crte crte lica lica bljesnu bljesnuše še ljutnj ljutnjom. om. "Ovo je zemlja zemlja Koriac Koriach: h: to je njeno njeno imanj imanjee u budućnosti budućnost i i stoga njeno kroz sva vremena. vremena . Čak sedam hodnika hodnik a je izgrađeno izgra đeno ovdje. Jedan od njih ima vrata i u ovoj četvrtini č etvrtini sedmoga stoljeća." stoljeća." "Ali ne i u moje vrijeme. Storm nije dakle da kle mogla ić i iz Amerike Amerike u Njema Njemačku čku.. Čudim Čudim se samo samo zašto je iz neolitske Danske namjeravala kući preko Krete, umjesto da dođe izravno ovamo." "Upotrijebite "Upotrijebite malo mozak!" odbrusi mu Hu. "Nakon susreta sa Skitnicama Skitnicama u tom hodniku — bili ste tamo, trebali bi znati — smatrala je daje vrlo velika vjetoj vjet ojatn atnost ost sres sr esti ti ih pon ponovn ovno. o. Tek Te k sada, kada imamo llranna, llranna, ovaj put je dovoljno dovoljno siguran." siguran." On krene napri-icd. napri-icd. Lockridg Lockridgee i Auri pođoše za njim, djevojka je drhtal a , ali ne više od straha. Njene bose noge škripavo su >;a/.ile po smrznutom tlu. "Hej, tako ne ne možeš hodati," hodati," reče Malcolm. Malcolm. "Ovamo." "Ovamo." Podigao ju je u naručje. Ona se sretna privij pri vijee uz uz n|qw.
Nisu morali dugo pješački. U jednoj prostranoj udu-i ' i m u stijeni, stij eni, Hu ponov ponovno no otvori otvo ri tlo. Svjetlost silazne i .11 upe izmiješala se s mutnom dnevnom svjetlošću. Putovali su prema budućnosti u tako gluhoj tiši ni > l . i ic pulsira pulsiranje nje energije energije izgled izgledalo alo dvost dvostruko ruko glasnije, l ii Inom su mijenjali tunel, prelazeći kroz vrata u drugi tunel koji je fizički postojao u dvad dvadese esett treće trećem m stolje stoljeću ću,, a zatim zatim su kroz još jedna jedna vrata vrata ušli u hod hodnik nik kojeg je Hu želio. želio. Lockridgeov puls se ubrza, a nepce osuši.
58
Na kraju putovanja, putova nja, prošavši prošav ši kroz vrata treperave treper ave energije, nalazio se u predvorju koje je bilo mnogo prostranije od svih ranije viđenih. Pod je bio bogato obložen tepisima, a crvene tkanine visjele visjele su između između mnogob mnogobrojn rojnih ih ormara. ormara. Kad se Hu pojavi pojavio, o, četiri četiri stražara stražara od odjev jevena ena u zelen zelenee uniforme, uniforme, podigoše puške u visini čela, na pozdrav. Razlikovali su se od Hua, ali su međusobno bili neobično slični: niski, zdepasti, tupastih noseva i snažnih čeljusti. Hu nije na njih obraćao pažnju, tražio je nešto u ormaru i pružio im dvije diaglose. Lockridge izvadi svoju iz doba reformacije, da bi napravio mjesta za novu. "Uzeti ću je," reče Hu. "Ne.. Zadrža "Ne Zadržatt ću je," je," odg odgovo ovori ri Lockri Lockridge dge.. "Htjet "Htjet ću pon ponovn ovnoo razgov razgovarat aratii s prijatel prijateljem jem Jesperom." "Jeste li me razumjeli?" ponovi ljutito Čuvar. "Naređujem vam." Stražari se približiše. Lockridge izgubi strpljenje. "Znate što možete učiniti sa svojom naredbom," reče. "Ako vi razumijete mene. Ja sam samo njen čovjek... i ničiji više." Čuvar se gotovo ukočio, a u licu je problijedio. "Kak "Kakoo želite, želite,"" reče. reče. Lockridge nastavi svoju malu pobjedu. "Mogli biste mi dati i nekakve hlače. Ove neolitske prnje nemaju džepove." "Dobit ćete pojas s pretincima. Pođimo sada... molim vas." vas." Stražari Stražari nisu mogli razumij razumijeti eti govo govorr koji je vođ vođen en na kretsko kretskom m jeziku jeziku.. Ali bilo je nečeg nečeg uznemi uzn emiruju rujućeg ćeg u načinu načinu na koji koji su primili cijelu cijelu stvar stvar i pov povukli ukli se natrag. natrag. Lockridge Lockridge stavi u uho novu diaglosu; morao se potpuno koncentrirati da što lakše savlada navalu "brojnih podataka. Jezici: dva glavna, istočni i zapadni, čuvarski i skitnički; ostali su preživjeli samo među nižim klasama obiju obiju hegemo hegemonij nija. a. Relig Religija ija:: ovdj ovdjee je vladao vladao mističn mistični, i, ritualni ritualni panteizam, panteizam, s Njom kao simbo simbolom lom i utjel utjelov ovlje ljenj njem em sveg svegaa što što je bilo bilo vječ vječno no:: na stra strani ni nepr neprij ijat atel elja ja,, samo samo grub grubaa mater materija ijalis listič tička ka teor teorija ija povij povijes esti. ti. Ob Oblik lik vlast vlasti: i: poz pozlilo lilo mu je od poda podataka taka o zemlji zemlji Skitnica Skitnica;; podređeni podr eđeni su bili bi li pretvore p retvoreni ni u strojeve stroj eve od o d krvi i mesa mes a za potrebe potreb e nekolicine nekol icine gospodara. O Čuvarima Čuvari ma nije bilo puno poda-laka. Bilo je samo jasno da to nije bila demokracija, a dobio je dojam da je riječ o nekoj dobrohotnoj hijerarhijskoj strukturi čiji zakoni su bili dobrim dijelom izvedeni iz tradicije. Vlast je bila podijeljena među aristokratima koji su bili zajedno sa svojim narodom, više poput svećenika svećenik a ili roditelja, roditelj a, a ne kao gospodari. Svećenice, Svećeni ce, majke, gospodarice, gospodaric e, svugdje su dominirale žene. Na vrhu je stajala Koriachs, koja je bila — recimo — nešto između Pape i Dalaj Lame. Ne, ne baš tako. Usporedba je bila pogrešna. Čudno, kako je opis bio površan. Možda i zato jer su posjetitelju posjeti telju ovdašnje prilike objašnjavane viva voće. Dvorac se pojavio ispred Lockridgea, i on zaboravi na svoje sumnje. sumnje. Nisu krenuli krenul i stubama, stuba ma, već su se podigli zrakom zrako m do visokih katova građevine. Pod je bio plavkasto plavkast o zele zelen, n, a njeg njegov ovii moza mozaic icii ptic ptica, a, riba riba,, zmij zmijaa i cvij cvijeć eća, a, naiz naizgl gled ed živih živih,, sjajiše sjajiše na prostr prostrani anim m površin povr šinama. ama. Pod je bio topao topa o i podatno mek. Stubovi St ubovi pravljeni pr avljeni od dragog kamena ne-t'rita ne-t'rit a i koralja uzdizali su se tako visoko da je jedva mogao povjerovati svojim očima. Njihovi kapitoli granali su se u krošnje pozlaćenog lišća. Jednako dražesne su bile i biljke koje su rasle između stubova i oko središnj središnjee fontane. Samo je nekoliko nekoliko vrsta uspio prepoznati prepoznati među bezbrojnim grimiznim i zlatnim cvjetovima. cvjetovima. Znanost, dvije tisuće godina iza njegove, njegove, znala je stvoriti nove užitke. Nadsvođeni krov bio je prozirno obojen, a čitava duga se pretapala u mandali koja je plijenila pogled i dugo ga zadržavala; ni na jednoj katedrali nije bilo prozora koji bi bio tako veličanstven i svečan. Zidovi su bili prozračni. prozrač ni. Kroz njih je vidio krajolik krajol ik vrtova, vrtova , terasa, teras a, voć voćnja njaka ka i parkov par kova; a; daleka dal eka brda su bila bil a začarana ljetom. I... kakvo je to stvorenje zavrnutih kljova šetalo među stablima; stado jelena je izgled izgledalo alo patulj patuljast astoo pok pokraj raj njega... njega... pa to je pretpov pretpovijesn ijesnii mamut; mamut; dop doprem remljen ljen preko preko dva dvades deset et tisućljeća vremena, kao znak strahopoštovanja pred Njom? Sedam mladića i sedam djevojaka, sličnih kao blizanci, vitki i čarobni u svojoj nagosti, kleknuše ispred Hua. "Dobro došao," rekoše u jedan glas. "Dobro došao, ti koji služiš Tajni." Čuvari su poklonili Lockridgeu samo jednu večer, prije negoli krene na svoj zadatak. Previše uhoda je uokolo, objasniše mu. Raskošno odjeveni, Auri i on sjeli su u nešto što nije bila ni stolica ni kauč; čudno sjedište savršeno se prilagođavalo svakoj konturi njihovih tijela. Uskoro im je bila servirana hrana; nikada je ranije rani je nisu vidjeli, vidj eli, ali je bila neopisivo ukusna. Vino je bilo bajkovito i pretvaralo je svijet u sanji sanjivu vu sreću sreću.. "Je "Je li ovo ovo droga? droga?"" upita upita Lockr Lockridg idge. e. Hu odmahn odmahnee glavom glavom:: "Ostav "Ostavite ite se svo svojih jih predrasud predr asuda. a. Zašto Zašt o ne upotreblj upotr ebljavat avatii bezopasna bezop asna euforična eufor ična sredstva?" sredst va?" Čuvar je nastavio nastavi o govoriti o
59
napicima i mirisima koji su otvarali vrata osjećaju prave božanske prisutnosti u svemu što postoji. "Ali to se čuva za najsvečanije obrede. Čovjek je preslab presl ab da dugo nosi božansku plimu u sebi." "Žene to mogu češće činiti," reče gospodarica Yuria. Ona je držala visoko mjesto u Storminom Savjetu; plavokosa, ljubičastih ljubičastih očiju, očiju, savršenih savršenih oblika lica i stasa, stasa, izgledala je kao da potječe izravno od božice lova Diane. Za svečanim svečanim stolom je bilo više žena nego muškaraca, i one su u svemu imale prednost. Pa ipak, sve je Čuvare obilježavala obiteljska sličnost: oba spola su bila podjednako lijepa, puna života i mladosti. Konverzacija koju koju su vodili vod ili lagano je klizila klizila od jednog jednog do drugog drugog,, puna brze međuigre međuigre u kojoj se Lockridge Lockridge uskoro sasvim izgubio; odustao je od pokušaja sudjelovanja u tome. Umjesto toga, udobno se zavalio i prepus pre pusti tioo uživa už ivanju nju kao da sluša sl uša glazbu. glazb u. Više nije imao i mao predodžbu predodž bu o čemu uopće uo pće razgovaraju. razgo varaju. Zatim su prešli u drugu prostoriju, u kojoj su se boje pomicale u hipnotičkom ritmu kroz podove i zidove. zidove . Posluga Poslu ga se kretala kretal a mačjim mačji m korakom, korako m, donoseći donose ći osvježavajuće osvje žavajuće napitke, ali nije bilo vidljivog vidljivog izvora melodija po kojima su plesali. Dijaglosa je podučavala Lockridgea Lockridgea o zamršenim koracima neobičnog plesa; čuvarske dame bile su vrlo gipke u Lockridgeovim rukama, savršeno usklađujući svoje pokrete s njegovim, sve dok dva tijela ne bi postala jedno. Iako mu je glazbena ljestv ljestvica ica bila potpuno potpuno nepo nepoznat znata, a, bio je potpuni potpunije je i dub dublje lje pok pokretan retan ovo ovom m glazbom glazbom negoli negoli bilo kojom iz njegovog doba. "Mislim da zajedno s notama imate i podzvučne tonove," spomene Lockridge. Yuria Yuria krmne. krmne. "Naravno "Naravno.. Ali zašto morate imati imati ime i objašn objašnjen jenje? je? Zar nije nije dov dovolj oljno no da postoji?" "Oprosti. Ja sam tek barbar." Ona se nasmiješi i privuče ga bliže u okretnoj figuri koju su upravo plesali. "Ne 'tek'. Počinjem shvaća shv aćati ti zašto se sviđaš Koriach. Koriach. Svega neko nekolicin licinaa nas ovdje, svakako ne ja, mogli mogli bi biti takvi takvi pustolovi poput nje i tebe." "Ovaj... hvala." "Od mene se očekuje da brinem o tvojoj mladoj prijateljici, ali ona je već zaspala — noćas joj neću trebati. Imaš li nešto protiv toga da noć provedem s tobom?" Lockridge je mislio da želi samo Storm; ali Yuria joj je bila toliko slična, da je sva žudnja u njemu čeznula za "Da!" odgovorom. Morao je sakupiti svu snagu volje kako bi joj objasnio da mora biti odmoran za sutra. "A kad se vratiš?" mamila ga je Yurija. "Bit će mi čast." Okružen vinom, glazbom i ženama, uopće nije sumnjao u svoj povratak. Gospođa Tareth, koja je plesala s Huom pokraj njih, njih, dov dovikn iknee mu veselo: veselo: "Ostavi "Ostavi malo vremena vremena i za mene, mene, ratnice ratnice." ." Njen partner partner se osmijeh osmijehne ne bez uvrede. uvrede. Brak Brak je bio zabora zaboravlj vljena ena institucija. Storm je jednom primijetila, gotovo ljutito, da slobodni ljudi ne mogu posjedovati jedno drugo. Lockridge je rano otišao u postelju. Bio je sretan. Spavao je kao novorođenče. Jutro je bilo manje veselo. Hu je inzistirao da uzme još jedan euforijak. "Potreban ti je um nezasmetan strahom," reče Čuvar. "Pothvat će biti u najvećoj mjeri težak i opasan." Izašli su van zbog vježbanja s napravama koje će Amerikanac upotrijebiti, da i u praksi iskuša ono znanje koje mu je prenijela dijaglosa. Letjeli su visoko iznad beskrajnog parka. Gotovo na rubu obzora obz ora Lockridge je opazio neku tvrđavu sinje boje. Na njenom vrhu, visokom preko petsto metara, metara, dva krila su se širila ispod zlatne kočije, oblikujući ankh, simbol života. "Je li to na kraju grada?" upita on. Hu se nasmije. "Ne govori mi o gradovima! Te kunićnjake za ljude grade samo Skitnice. Mi puštamo pušta mo ljude l jude da žive ži ve blizu bli zu njihove nji hove majke maj ke zemlje. z emlje. Ovo je j e industrijs indu strijski ki pogon. pogo n. Tu ne živi ži vi nitko nit ko osim osi m tehničara. Automatska postrojenja mogu raditi bez sunčeve svjetlosti." Vratili su se u palaču. Promatrani izvana, krovovi i vrhovi kula činili su ogroman, skladno obojeni vodopad. Hu je poveo Lockridgea u malu prostoriju gdje ih je čekalo nekoliko Čuvara. Svi su bili muškarci. muškarci. Rat, kao i tehnik tehnika, a, još uvijek je pripad pripadao ao jačem jačem spo spolu, lu, sve do najviše najviše razine na kojoj je pak Storm imala glavnu riječ. Izlaganje je trajalo dugo. "Mi te možemo prebaciti do nekoliko kilometara ispred Nivoreka." Hu je palicom palic om pokazao pokaza o jednu točku na zemljopisno zemljo pisnojj karti koja se nalazila nala zila na istočnoj ist očnoj obali čudn čudnoo izmijenjene Sjeverne Amerike. "Poslije toga nastavljaš sam. Obrijane brade, u skitničkoj odori, s dijaglosom i dodatnim informacijama koje ćeš naknadno dobiti, trebao bi stići do glavnog stožera Branna. Sigurni smo da je on tamo u ovom trenutku, a svakako i znamo da ćeš ga vidjeti."
60
Droga nije mogla obuzdati napregnute Lockridgeove mišiće da se ne stegnu. "Što još znate?" upita tiho. "Da si ponovno pobjegao. Brann je bio obaviješten, odnosno bit će obaviješten, da si nestao u vremenskom hodniku!" Huov pogled postao je mutan. "Bolje da ne govor govorim im više o tome tome.. Bio bi previše zasmetan zasmeta n saznanjem saznanj em da si samo sa mo marioneta mari oneta u nepromjenji nepro mjenjivoj voj drami." dr ami." "Ili saznanjem da su me ubili?" ne suzdrži se Lockridge. "Nisu," reče Hu. "Imaš moju riječ da je tako. Mogao bih ti i lagati, a i to bih svakako učinio da je neopho neophodno dno potrebno. potre bno. Ali govorim govor im ti čistu čist u istinu: isti nu: ovog puta Skitnice Skitni ce te neće ni uhvatiti uhvati ti ni ubiti. Osim, možda, u nekom drugom trenutku... Ne zaboravi, Brann nikada nije ustanovio što se dogodilo s tobom. Uz malo sreće, trebao bi prijeći iz jednog hodnika u drugi, kroz neka vrata prema prošlosti, prošlo sti, izvući se iz grada i vratiti vrati ti se preko oceana ocea na do ovog mjesta. mjes ta. Tu ćeš saznati saz nati kako ponovno pono vno do doći ći u sada sa dašn šnjo jost st.. Nada Na dam m se da ćemo će mo se vidj vi djet etii još jo š ovog mjeseca." Gorčine je nestalo u Lockridgeu. "U redu," reče on. "Pogledajmo sada pojedinosti." Totalni rat se nije vodio u ovom vremenu budućnosti, jer ubrzo ne bi bilo bilo više Zemlje. Zemlje. Kad bi na nekom mjestu i u neko nekom m vremenu vremenu jedna strana strana povjerov povjerovala ala da je dov dovoljn oljnoo ojačala ojačala,, uslijedi uslijedioo bi velik velikii nap napad ad;; ali ali njego njegovu vu prirodu prirodu protivnic protivnicii nisu mogli mogli predvidje predvidjeti. ti. Istodobno, Istodobno, dvije dvije zaraćene zaraćene strane svijeta bijahu dobro utvrđene, a sitniji sukobi nikad nisu prestajali. Svemirski brod Čuvara počeo se spuštati u dugom luku prema zapadu; nalazili su se iznad oceana gdje se te noći rađala bura. Na kraju putanje, neki glas reče: "Sad!" i Lockridgeova kapsula bijaše izbačena. Poput meteora, meteora , ona jurnu kroz vjetar vjeta r i kišu, usijana usija na od silovitog silovi tog trenja trenj a sa zrakom. Brod se nađe nad njim i počne se gubiti u visini visini.. Lockridge Lockridge je ležao ležao usred ognja. ognja. Vrelina Vrelina ga je udarala; lubanja mu se tresla od vibracija. Tada usijana kapsula prsne poput mahune i on se u istom trenutku nađe na otvorenom prostoru, samo sa svojim gravitacijskim pojasom. I dalje se kretao vrlo brzo, tako da ga je energetsko polje jedva moglo zaštititi od sila koje bi ga za tren raznijele. Uragan je bjesnio oko njega, samo tama, munje i zid od kiše. Valovi su se propinjali prema njemu, a na njihovim njiho vim krestama kresta ma prštala pršta la je pjena. Kad se spustio spust io ispod brzine zvuka, začuo za čuo je fijuk fijuk vjetra, vjetra, grmljav grmljavinu inu i urlanje vode. Plavo-bijeli Plavo-bijeli blijesak rasparao je za trenutak trenutak nevrijeme nevrijeme i ostavio ga zasljepljenog neko vrijeme. Eksplozija koja je odmah uslijedila, udarila mu je uši poput čekića. Dakle, otkrili su nas, pomisli on omamljen. Nadam se da je brod već uspio pobjeći. Hoće li to i meni uspjeti? Oluja je međutim brzo progutala predmet predmet veličine čovjeka. Osim toga, teško je bilo povjerovati da Skitnice gađaju baš njega. Bili su uvjereni da bi se njihov neprijatelj odlučio na ovakav rizik samo zbog neke velike operacije, tako da vjerojatno nisu slutili da je cijeli zadatak bio ubacivanje jednog jedinog jedin og agenta. age nta. Povijest je kazivala da će on stići do Brannovog dvorca. Polja za upravljanje klimom držale su oluju podalje od obale, tako da je Lockridge ubrzo ušao u područje mirnog zraka i ugledao pred sobom Niyorek. Grad se kao neko čudovište nazirao u polutami; iza njega se prostiralo kopno, čiji je kraj bilo nemoguće sagledati. Karte i diaglosa već su mu ranije rekli o Americi protkanoj protka noj od jednog do drugog kraja megalopolisima. Malo je čega bilo do li te mase betona, čelika, energije i deset milijardi robova, osim pustinje koja nekoć bijaše zeleno prostranstvo. Razaranje njegove zemlje bilo mu je tako golem zločin da više nije trebao drogu za suzbijanje suzbija nje straha. Oh, ljeta moga djetinjstva na obalama čistih rijeka, pomislio je, dolazim se osvetiti za nepravdu prema vama. Na jugu, sjeveru i ispred njega grad su opasali bedemi gdje ništa osim rijetkih slabašnih svjtiljki i otvora otvora stotina tvorničkih peći nije ublažavalo ublažavalo neprozirnu neprozirnu tamu koja je vladala vladala svuda naokolo; sve do mora je do njega dopiralo neprekidno zujanje i pulsiranje, nadjačano povremeno vrlo prodornim piskom pisko m koji mu je j e zadavao zada vao bol bo l u ušima: zvuk stroje s trojeva. va. Na gornjoj razini, razini , masivni mas ivni tornjevi tor njevi dizali su se možda i dva kilometra uvis, dok se na njihovim njihovim bočnim stranama stranama bez prozora stidljivo stidljivo javljala javljala prva prv a zraka zra ka zore. zo re. Kab Kablo lovi, vi, cijevi cij evi i eleva el evator torii bijahu bij ahu nerazmrsivo ne razmrsivo isprepleteni: ispreple teni: Prizor je imao i izvjesnu veličanstvenost. Oni koji su podigli ove okomite špilje u nebu zasigurno nisu bili ljudi slaboga uma. Ali obrisi građevina bijahu grubi, govoreći o duhu graditelja čija je najviša želja bila neobuzdana vježba neograničenim snagama. U Lockridgeovoj kacigi začu se poziv: "Tko dolazi tamo?" Odjeveni u crnu odoru kao i on, dva stražara se ustremiše ustr emiše na njega. Ispod, pokretna oružja podignuše prema njemu svoje svoje cijevi.
61
Imao Imao je već naučen odgovor. odgovor. "Zapovjedn "Zapovjednik ik straže straže Darvast Darvast iz kućn kućnih ih jedinica jedinica Direktora Direktora Branna vraća se kući s posebnog zadatka." Jezik Skitnica bio je grub. Morao je ipak priznati da mu je gramatika gramati ka i semantika semant ika bila bliže bliž e engleskom engle skom nego negoli li kod jezika jezi ka Čuvara, Čuvar a, na kojem koje m se nikako nije mogao mogao izražavat izražavatii o nekim stvarima stvarima s dov dovoljn oljnom om precizn preciznošću ošću.. Međutim, Međutim, ovdje kod Skitnica Skitnica je najpribližnija riječ za 'slobodu' 'slobodu' značila 'sposobnost izvršiti', a za 'ljubav' je uopće nije i bilo. Budući da je ionako morao otkriti svoj pravi identitet pred Brannom, predložio je Čuvarima da to učini učini odmah odmah čim ga Skitnice Skitnice nađu. nađu. Ali Hu je bio protiv protiv toga. toga. "Mo "Morao rao bi proći proći kroz kroz mnogo mnogo slojeva birokracije dok ne dopreš do Branna. Dok bi na kraju stigao do njega, proces ispitivanja bi im previše pre više otkrio, ot krio, a tebe t ebe sasvim sas vim onesposobio." onesposobio. " "Ateriraj kod vrata 43 za identifikaciju," zapovijedi glas preko radija. Lockridge je poslušao i spustio se na platformu koja je stršila iz vode. Bila je to gola metalna ploča, ploč a, kao što su bila bil a i ogromna ogro mna vrata vra ta u zidu pred njom. njo m. Straža Str ažarr istupi naprijed. napri jed. "Vaš ego uzorak," reče on. Stručnjaci Stručnjaci Čuvari dobro su obavili svoj posao. Za svaki slučaj, bio mu je sastavljen novi identitet u uređaju koji je registrirao regis trirao život svakog sva kog pojedinica. Lockridge je pristupio skeneru skeneru misli i pomislio kodnuu riječ. kodn riječ. Računalo je preuzelo impuls kao potpuni biogram za povjednika straže Darvasta, Darvas ta, 05874-623489, rođenog prije trideset godina, školovanog u čreche 935, a zatim u Vojnoj Vojnoj akademiji, akademiji, postavljenog postavl jenog u posebnu službu kod Direkt Dir ektora ora Branna, Bran na, politič poli tički ki pouz pouzdano danogg i nos nosioca ioca mnogih mno gih odlikovanja za opasne zadatke koje je uspješno obavio. Stražar ga pozdravi rakom položenom na gradi. "Prođite, gospodara." Vrata se otvoriše jezivo tiho za svoju težinu. Ritmičko pulsiranje strojeva iz grada doprlo je do njega zajedno s naletom smrdljivog zraka. Lockridge uđe. Imao je samo toliko vremena da dobije tek površnu predodžbu o gradu; morao se odmah koncentrirati koncentrira ti na ono što je diaglosa diaglosa znala o dvorcu Branna. Branna. Pratio Pratio je upute i kretao se, manje više, u dobrom smjera. Brannova kula se nije mogla promašiti; bila je obložena čelikom, s kuglom od plavog plamena na vrhu. Odavde je bila udaljena sigurno nekoliko kilometara. Lockridge nastavi sa šetnjom. Ubrzo je shvatio da se nalazi na samom dnu ljudskog staništa. Grad se, doduše, pružao još dublje ispod površine tla, ali tamo su se nalazili samo strojevi, s nekoliko naoružanih inženjera i milijunima jadnika osuđenih na rad, koji nisu dugo živjeli u tom dimu i zračenju. Zahrđali i prljavi zidovi ograđivali su sa svih strana uske pješačke prolaze. Visoko gore, metalni nosač i razne tehn tehnič ičke ke kons konstr truk ukci cije je goto gotovo vo sasv sasvim im su zakl zaklan anja jali li nebo nebo.. Zrak Zrak je trep treper erio io i zaudar zaudarao ao.. Ok Okoo Lockridgea su vrvjeli propalice, otpadnici, odbjegli kriminalci i bludnice. Bili su odjeveni u tanku odjeću, odjeću, i kože poput poput ribljeg ribljeg trbuha. trbuha. Nitko nije izgledao gladan — industrijski proizvedena li rana bila je j e svima dostupna u nekoj od označenih blagovaonica blagovaoni ca — ali je Lockridge osjetio da su mu pluća zagađena smradom neopranih ne opranih tijela. tij ela. U blizini netko počne govoriti govoriti hrapavi hrapavim m glasom. glasom. "Tako sam sa m mu rekao, re kao, rekao rek ao sam, ne možeš ti to meni učiniti, učiniti, rekao rekao sam, ja poznajem poznajem osobno osobno vlasnika stana, rekao sam, i..." "... gdje mo'š dobit' pravu stvar, ih, istina, samo u tvojoj tikvi..." "Bolje ga ostavimo samog. On ne radi kao drugi. Jedne od ovih noći, oni će doći i pokupiti ga, zapamti za pamti moje riječi." riječi." "Ako se ona 'oće riješit' svoj' derišta prije neg' se registriraju, dobro, to je samo stvar nje i vlasnika, vlasnika, i ja ne želim u tom sudjelov't, ali ako ih baci dolje kroz moju otpadnu cijev, u redu!" "Posljednje što sam čuo bilo je da je premješten u., ovaj... ne znam točno, ali negdje na jug." "Tja, oni neće istraživati. istraživati. Sigurno Sigurno nije ispunila ispunila svoju kvotu. Zašto bi se brinuli brinuli ako joj netko prereze grkljan? To će im, i m, u stvari, stvar i, uštedjeti ušte djeti trud." tr ud." "Šššš! Pazi!" Tišina zavlada svuda oko Lockridgeove odore. Nije se morao kao drugi probijati kroz gužvu. Ljudi su se sabijali uz zidove, propuštajući ga da prođe; pogleda spuštenih na pločnik, pretvarali su se da ga ne primjećuju. Njihovi preci bijahu bij ahu Amerikanci... Ameri kanci... Bio je sretan kad je najzad stigao do jednog okomitog tunela u kojem je mogao upotrebiti svoj gravitacijski pojas. Na višim razinama bile su neusporedivo čistije galerije širokih hodnika. Vrata u niži svijet bila su zatvorena i pred njima se nalazilo nekoliko stražara; klasa tehničara koja je tu
62
radila nije imala potrebu lutati uokolo u potrazi za sredstvima za život. Svi su nosili odore od dobrih materijala, i kretali su se puritanskom svrsishodnošću. Pozdravljali su ga. Jedna grupa ljudi odjevenih u sivo prošla je pokraj njega, predvođena ravnodušnim stražarom. Glave Glave su im bile bile obrija obrijane, ne, a lica lica sumorn sumorna. a. Malcolm Malcolm je prepoz prepoznao nao u njima njima kažnjen kažnjenike ike koji su osuđeni zbog neposlušnosti. Genetička kontrola još nije uspjela obuhvatiti cijelu ličnost, niti je posebna obuka bila bi la uvijek uspješna. Njihovi mozgovi mozgov i bili su isprani ispr ani u energetsk energ etskom om polju, polju , kako bi mogli biti bačeni na najnižu razinu, među strojeve. Do duše, znatno učinkovitije bi bilo sve automatizirati, umjesto umjesto upo upotrebl trebljavat javatii ovak ovakvog vog radnika; radnika; ali slična kažnjavanja kažnjavanja bila su neoph neophodna odna kao primje primjerr drugim drugima. a. Još važnij važnijee je bilo bilo da svi bud buduu zaposl zaposleni eni.. Iza ravnod ravnodušn ušnog og izraza izraza lica, lica, Lockridgea je tjeralo na povraćanje. Pun bijesa, podsjetio podsjetio je sebe da se država koja nema barem pasivnu podršku većinskog dijela stanovništva ne može dugo održati. održati. Ali, ovo je bila konačna odvratnost. odvratnost. Gotovo svatko ovdje, na svakoj razini društvene ljestvice, prihvaćao je ovu vladu kao gotovu činjenicu, ne bi mogao ni zamisliti neki drukčiji život, često i u uživajući uživajući u ovome. Gospodari Gospodari su ga hranili, hranili, oblačili, oblačili, davali mu krov nad glavom, podučavali ga, liječili, mislili za njega. Nadaren i ambiciozan čovjek mogao se popeti vrlo visoko kao tehničar, znanstvenik, vojnik, organizator sve razrađenijih i sadističkih zabava. Da bi se nešto u životu postiglo, moralo se druge udariti po zubima; i to je bilo zabavno, to je bilo bil o opuštajuć opuš tajuće. e. Poput Darvasta, pomisli Lockridge. Zaboravio sam zapamtiti koga sad ja predstavljam. On požuri požur i prema pr ema svome cilju. Sunce je upravo izlazilo, probijajući se kroz kancerogene oblake, kad je ostavio krovove iza sebe i poletio poletio prema Brannovoj tvrđavi. Bezbroj stražara u ophodnji rojilo se uokolo zidova, kao muhe uz neko brdo. Topovi su virili na svakom prosjeku, a ratne letjelice kružile oko žarke kugle na vrhu. Na ovoj visini zrak je bio čist i hladan, gradska buka se smanjila na šapat, a na zapadu se vidio planinski lanac od tornjeva. Lock Lockri ridg dgee se spus spusti tio, o, kako kako mu je zapo zapovi vije jeđe đeno no,, na jedn jednuu plat platfo form rmuu i po pono novn vnoo pris pristu tupi pioo identifikaciji. Slijedeća tri sata proveo je prilično besciljno, a djelomično zato jer gospodar još nije bio spreman sprema n nikoga vidjeti. vidjet i. Jedan Jeda n časnik, časn ik, dovoljno dovol jno visokog vis okog čina da bi se usudio usudi o na to, objasnio objas nio mu je u čemu je stvar, stvar, promatrajući promatrajući ga sumnjičavo čitavo vrijeme. "Bio je zauzet do kasno u noć sa svojim novim partnerom. Razumijete?" "Ne, bio sam sa m odsutan," reče Lockridge. "Neka djevojka?" djevojka?" "Što?" Skitnica je izgledao zaprepašten. "Neka žena — za užitke? Gdje ste vi bili?" Obrve mu se skupiše. "U prošlosti; prošlost i; proveo sam tamo ta mo više godina," odvrati Lockridge Lockridge ubrzo. ubrzo. "Čovjek "Čovjek sasvim zaboravi zaboravi vlastiti vlastiti svijet, tamo natrag." natrag. " "Da-a-a-a... shvaćam, to je stvarno problem. Agenti koji su dugo odsutni u prošlom vremenu mogu razviti neke loše, devijantne nazore." I dalje pod sumnjičavim pogledom časnika, Lockridge reče: "Ne morate mi ni reći. Sretao sam takve slučajeve. Srećom, također i kod neprijatelja." "To uravnotežava stvar," kim ne glavom časnik i opusti se. "Pa, što je toliko hitno u vašem izvještaju da ne možete pričekati do nekog dogovorenog sastanka?" "Samo za njegove uši," reče Lockridge automatski. Sredstvo protiv briga sasvim je potisnulo zbunjenost u njemu. Dok je prelazio u jednostavnu, malu sobu, sobu, rezimirao je u sebi plan operacije koji se sastojao od samo dvije točke: prvo govori govoriti ti s Brannom, a zatim se što prije osloboditi. Vremenska vrata koja su se nalazila u dnu kule bila su otvorena ove godine. Morao se vratiti u period prije uspona Skitnica. Oni će ga vjerojatno goniti cijelim putem i možda na kraju ubiti, kako bi ga spriječili spriječili da se vrati u neolit, jer je njihov gospodar gospodar već otišao tamo. Druga mogućnost je bila da im pobjegne; u tom slučaju trebao je odletjeti za Evropu, pronaći pronaći onaj hodnik i slobodan se vratiti vrati ti u Stormino doba. Možda se u ovom istom trenutku trenutku on već pozdravlja s Auri u Storminoj palači. Ta pomisao ga je oduševljavala. Neki glas iz zraka z raka reče: reče : "Zapovj "Z apovjedni ednikk straže st raže Darvast. Darvas t. Direktor vas želi ž eli vidjeti." Lockridge je prošao kroz zid koji se otvorio pred njim i ušao u predsoblj predsobljee armirano armirano čelikom čelikom i poljem sila. Vojnici ga svukoše s vukoše i pretražiše pr etražiše odjeću i njega nj ega s puno poš pošto tovan vanja, ja, ali krajnj kra jnjee detal det aljn jno. o. Kada se ponovo obu kao, bilo mu je dozvoljeno zadržati diaglosu, ali ne i gravita gravitaci cijsk jskii pojas pojas i oružje.
63
Dvostruka Dvostruka vrata se širom otvoriše otvoriše i pred njim se pojavi pojavi lako namješt namještena ena soba s visokim visokim stropom, sivim zavjesama i debelim tepisima. Prozor je otkrivao prostranu panoramu Nivoreka. Na jedno je dnom m zidu zi du svjet svj etluc lucala ala je nek nekaa bizant biz antins inska ka ikona, optočena zlatom i dragim kamenjem. Nakon depresivne d epresivne skučenosti s kučenosti koja k oja je vladala svuda sv uda uokolo, Lockrid L ockridge ge je za trenuta tre nutakk ponov p onovno no imao čudan osjećaj osjeća j povratka kući. kući. Brann je sjedio pokraj nekog stroja. Povijeno tijelo, odjeveno u crnu odoru bilo je opušteno, a lice je moglo pripadati i nekom kipu. Rekao je mirnim glasom: "Moralo bi ti biti jasno da mi osoba poput tebe nije dovoljno dovol jno bliska da bih joj znao ime. U svakom slučaju, činjenica činje nica da si prošao identifikaciju je tako značajna da sam odlučio razgovarati s tobom kako si tražio. Sada nas nadziru samo moji moj i strojevi. st rojevi. Pretpostavljam Pretpost avljam da nemaš na umu nikakav nikakav smiješan smiješan plan o atentatu atentatu.. Govori!" Govori!" Lockridge podiže pogled. Osjećao je kako djelovanje droge sve više slabi. Iznenada jedno vrtoglavo saznanje mu bljesne u svijesti: "Bože moj, sreo sam ovog Čovjeka i borio se protiv njega prije šest tisuća tisuć a godina, godi na, pa ipak ovo je j e prvi prv i put da me on uopće u opće vidi! vidi ! Amerikanac je za trenutak ostao bez daha. Koljena •.u mu klecala, a dlanovi se znojili. Brann je čekao. "Ne," promuca Lockridge. Lockridge. "Mislim... ja nisam Skit-i Ali sam na vašoj strani. Imam vam nešto reći, nea što vjerujem da biste željeli zadržati kao tajnu." Hrann ga je proučavao, pr oučavao, bez promjena na oštrim crtama lica. "Skini svoju kacigu," kacigu," reče on. Lockridge pomisli. "Arhaičan tip," promrmlja Skitnica. "Mislio sam Mnogi to ne bi primije pri mijetil tili,i, ali ja sam sreo bezbroj bezb roj i . i :..i u svim vremenim vremenima. a. Tko si si ti?" "Malcolm... Lockridge... SAD... sredina dvadesetog stoljeća." "Tako..." promrmlja Brann. Osmijeh na njegovom licu ga je potpuno promijenio. "Sjedni!" reče on, kao domaćin svome gostu. Blagim pokretom dodirnuo je prekidač na jednoj ploči. U istom isto m trenutku tr enutku ploča se otvorila i na njoj se pojaviše boca i dvije čaše. "Sigurno voliš voliš vino." vino." "Popio bih malo," reče Lockridge hrapavo. Prisjetio se kako je jednom već pio s Brannom, i to ga natjera nat jera da iskapi čašu u dva gutljaja. Brann mu nalije ponovno. "Smiri se," reče blago. "Ne, ja moram... Slušajte, Koriach od Westmarka... Vi je znate?" Brannova mirnoća nije bila slomljena, ali maska sklizne sa njegova lica. "Da. "Da. Već vjekovima." vjekovima." "Priprema jednu operaciju protiv vas." "Znam. To jest, nestala je prije izvjesnog vremena, bez sumnje zbog nekog izuzetno značajnog zadatka." Brann se nagne naprijed. Njegov pogled je postao tako prodoran, da Lockridgeove oči potražiše potraž iše spas u ukočenom ukočen om miru bizantin biza ntinskog skog sveca svec a na ikoni. ikoni . Dubok Dubokim im glasom, gla som, Brann nastavi: "Imaš li informacija?" "Imam... gospodaru. Ona je otišla u moje stoljeće — u moju zemlju — bušiti hodnik prema ovamo." "Što! Nemoguće! Mi bismo to znali!" "Rade potajno. Domaća radna snaga, domaći materijal; počinju od samog početka. Ali kada budu gotovi, gotov i, Čuvari Čuva ri će ć e nagrnu na grnuti ti kroz hodn hodnik ik sa svim svi m raspol ra spoloži oživim vim snagama." Brann tresne šakom o kontrolnu ploču, a zatim skoči na noge. "Obje strane su pokušavale to i ranije," ranije, " reče on energično. "Nijedna "Nijedna nije uspjela. Posao je neizvediv!" Lockridge se prisili pogledati u osobu koja se nadvila nad njim. "Izgleda da će ovog puta operacija biti uspješna. Majstorski je prikrivena, kažem vam." "Ako bi to itko mogao, onda ona..." Brannov glas zašuti. "Oh, ne." Usta mu se iskriviše. "Konačni udarac! udarac! Požarne bombe na moj narod." Počeo je nervozno koračati. Lockridge se zavalio u sjedalo i promatrao ga. Amerikancu padne na um da Brann nije zao. U Avildaru mu je rekao, odnosno reći će mu, mnogo lijepih stvari o Jutoazima, koji nikada nisu bili bezrazložno surovi. Njegova agonija je sada bila stvarna. Odrastao je u svijetu svij etu zla z la i vjerno vje rno mu je služi s lužio, o, ali iza njegovih sivih očiju očiju krila se tigrovska tigrovska bezazlenost. bezazlenost. Kad je zatražio činjenice, Lockridge mu reče gotovo samilosno: "Vi ćete je zaustaviti. Mogu vam točno reći gdje je hodnik. Kad se njegova vrata ovdje otvore, vi čete se sjuriti kroz njega. Ona će imati samo nekoliko pomagača. Nećete je tada uhvatiti, pobjeći će, ali ćete imati drugu priliku priliku kasnije." kasnije." S manjim manjim izmjenama, izmjenama, Malcolm Malcolm je ispričao ispričao svoje iskustvo, iskustvo, sve do d o onog trenutka kada je pošao poš ao u Avildaro sa Storm. "Ona je uspjela postati njihova Božica," rekao je na kraju. "Zatim je upravljala
64
jezivom svetkovinom." Kao što je pretpostavljao, Brann nije znao da Tenil Oru-garavi, koji su Skitnicam Skitnicamaa bili daleko izvan njihova njihova polja polja kulturne kulturne manipulacije, manipulacije, uopće ne provode provode ceremonijalni ceremonijalni kanibalizam kao njihovi susjedi. Premda neistinito, Lock-ndgeovo klevetanje orgija ipak se pokazalo korisnim. "Bilo je to ono što je počelo mijenjati mijenjati moje mišljen j e o njoj. Tada Tada ste došli došli vi, na čelu jednog jednog indo indoeu euro ropsk pskog og ratničko ratničkogg plemena; plemena; pos poslije lije kratke kratke borbe borbe osvo osvojili jili Me selo, selo, a nas zarob zarobili ili." ." Brannovi prsti se otvoriše, a zatim ponovo skupiše. "Ja sam pobjegao. U prvo vrijeme, mislio sam da sam imao sreće, ali sada shvaćam shvaćam da ste me vi namjerno slabo čuvali. čuvali. Otišao sam u Flandriju i našao jedan iberijski iberijski trgovački trgovački brod, gdje su me primili kao mornara mornara palube. Tako sam stigao na Kretu i uspostavio uspostavio vezu s Čuvarima Čuvarima.. Oni su me poslali poslali u ovu godinu, godinu, premda sam se želio vratiti vratiti kući. Ovo nije moj rat. Ali oni me nisu pustili." "Potpuno ih razumijem," reče Brann. Ponovno je bio staložen. "Osnovi razlog je praznovjerje. Oni nju »matraju sveticom, čak potpunom inkarnacijom Božice. Kao posljednji koji ju je sreo, vi ste i sami postali previše sveti da bi ste se opoganili postavši običan građanin jednog razdoblja kojeg oni preziru. Lock Lockrid ridge ge je bio zapanj zapanjen en kolik kolikoo je glatk glatkoo prošl prošlaa prič pričaa ko koju ju su Ču Čuva vari ri umije umijesi sili li.. Je li Brannovo objašnjenje bilo točncR "Oni su se, inače ponašali prema meni vrlo lijepo," reče Amerikanac. "Postao sam, oh, vrlo blizak bli zak s jedno j ednom m gospođom gosp ođom iz visokog visoko g staleža." stal eža." Brann slegne ramenima. "Ona mi je mnogo pričala o njihovim špijunskim operacijama, pokazivala mi uređaje i sve ostalo. Nastojala je na svaki način prikazati prikazati civilizaciju Čuvara Čuvara u što boljem svjetlu; pa ipak, sam shvatio da to nije za ljudska bića. Usprkos propagandi kojom su me kljukali o vama Skitnicama, počeo sam razmišlj razmi šljati ati kako ste vi više moja vrsta ljudi. Napokon, vi biste me mogli poslati kući." Zastao je na trenutak, da vidi kakav su dojam ostavile njegove riječi, a zatim produžio na engleskom: "U pitanju je nostalgija. Osim toga, imam nekih obveza tamo. Nekako sam je uspio izmoliti da me pusti u jednu izviđačku misiju prošle noći. Dobio sam jednu od vaših odora i lažan Darvastov identitet..." On raširi ruke. "I tako, evo me ovdje." Brann je prestao šetati. Čitavu minutu je stajao sta jao nepomično, prije negoli negoli je upitao: "Koji je točni točni zemljopisni položaj tog hodnika?" Lockridge je imao spreman odgovor. "Poslije moje priče," reče on na kraju, "pitam se zašto se Čuvari nisu jednostavno vratili nekoliko mjeseci unatrag i upozorili Koriach?" "Oni to ne mogu," odgovori odgovori odsutno Brann. "Što je bilo, bilo, mora biti. Koriach Koriach ima među svojim ljudima apsolutnu vlast, čak veću nego ja ovdje. Ne obznanjuje planove nikome koga nije izabrala. Zbog straha od uhoda, vjerojatno nikoga nije obavijestila, osim nekolicine tehničara koje je povela sa sobom. Bit će dovoljno vreme na da se to učini kad hodnik bude gotov. U ovom trenutku, međutim, dok je prednost još neznatna, a angažiranost na drugim mjestima vrlo velika, nije moguće organizirati glavne snage Čuvara da učinkovito djeluju u određenoj točki prošlosti. Čak kad bi oni i bili upućeni tamo, po svojoj prilici bi ih omeo faktor vremenske pogreške: stigli bi ili prerano prer ano ili prekasno. preka sno. I to, ako bi uopć uopćee i bili poslani. posl ani. Ona ima mnogo mnog o sup suparni arnika ka koji ne bi žalili za njom." Promatrao je Lockridgea jedan trenutak koji se njemu njemu činio činio kao vječnos vječnost. t. Konačno Konačno,, Brann polako reče: "Ak "Akoo je vaša vaš a priča pri ča istini ist inita, ta, ja sam vam zahval zah valan. an. Bit ćete zaista zaist a vraćeni v raćeni u vaše va še doba i bogato nagrađeni. Ali prvo moramo moramo potvrditi vašu iskrenost jednim psihičkim testom." testom." U Lockridgeu se podigne plima straha. Sad se približio trenutak iza kojeg je njegova budućnost bila nepoznata. nepoz nata. Brann Bran n se ukoč ukočio. io. Znoj, bljedilo, blje dilo, žila kucavica kuca vica na grlu — zašto zašt o je stranac stra nac tako nervozan? "Ne!" promuca Lockridge slabim glasom. "Molim vas. Vidio sam što se događa." Trebao je naći neki razlog za svoj let koji bi naveo Uranna da povede svoje trupe kroz Stormin tajni hodnik. To je i učinio. Ali groza u njegovoj utrobi bijaše stvarna. Pred očima mu se ponovno pojavio pojavi o zamračeni zamra čeni tlio tl io Duge kuće... kuće... "Ne bojte se," reče Brann pomalo nestrpljivo. "Pro-ocs neće ići daleko, osim ako se ne pojavi nešto sumnjivo." sumnjivo." "Kako mogu znati da govorite istinu?" is tinu?" Lockridge ustane i počne se povlačiti.
65
"Morate "Morate vjerovati vjerovati mojoj riječi. riječi. Unaprijed Unaprijed vam se ispričav ispričavam am za sve moguće moguće neug neugodn odnosti osti." ." Brann da znak nikom. Vrata se otvoriše i dva stražara uđoše unutra. "Odvedit "Od veditee ovog čovjeka čovjeka u Sekciju osam. Neka me upravitelj sekcije pozove," reče Brann. Lockridge odtetura iz sobe. Udaljene kao i nebo s kojeg su gledale, oči sveca stalno su ga pratile dok je odlazio. Ljudi u crnom povedoše ga niz prazan hodnik. Zvuči su bili prigušeni, bat koraka je tupo odzvanjao, ni jedna riječ nije bila izgovorena. izgovorena. Lockridge duboko udahne zrak. U redu, momče, reče on sebi; ti znaš što ćeš učiniti kad dođemo do vremenskog hodnika. Vrtoglavica ga je prošla. Ulaz koji je očekivao ubrzo se pojavio na vidiku, bio je to pravokutni otvor u bijelom zidu. U njegovoj dubini zrak je zviždao od energetskih izboja. Još samo nekoliko koraka i naći će se pred njim. Vojnici Vojnici su izvukli izvukli energet energetske ske pištolje pištolje,, ali ne upe uperene rene u Lockridg Lockridgea. ea. Zatvoren Zatvorenici ici nikada nikada nisu pravili neprilike. neprilik e. Amerikanac Amerikana c zastane za trenutak, a zatim munjevito munjevit o udari bridom šake desnog stražara po Adamovoj jabučici. Kaciga poleti visoko, a tijelo se sruši na pod. Lockridge se okrene na lijevo i svom težinom se baci na drugog stražara. Zgrabi ga za gušu, i njih oboje padoše u otvor. Kotrljali su se nadolje. Začuo se alarm. Mnogooki stroj, koji je stalno bdjeo nad cijelom zgradom, automatski je zamijetio ovu neobičnost. Glasom sličnim ljudskom, vikao je ono što je saznao. Tune Tunell je promi promica cao, o, bezob bezobli ličan čan i siv, siv, sa zido zidovim vimaa ko koji ji su se suža sužava vali li prem premaa dn dnuu u beskona bes konačnos čnost.t. Lockrid Loc kridge ge uhva uhvati ti Skitni Ski tnicu cu jednom jed nom rukom ruko m oko vrata vrat a i tresne tre sne ga šakom u bradu. Stražar se skljoka, usne mu se iskri-više na krvavom licu, a pištolj mu ispadne iz ruke. Grozničavim pokretima pokret ima Lockridge Lockri dge počne pretraživat pretra živatii stra-žare stra- žarevv pojas s gravitaci gravi tacijski jskim m kontrolama kontr olama.. Gdje li je samo, do vraga... Vrata za vratima promicahu sve brže. Energetski hici dva puta zazviždaše iz njih. Najednom, u daljini daljini se pojavi dno. Konačno, Lockridge pronađe pločicu koju je tražio i pritisne je. Oslobođena energija gotovo ga otrgne od onesviještenog stražara. Ali već slijedećeg trenutka kretali su se znatno sporije. Umjesto smrtonosnog pada, aterirali su posve mekano. Dno okna se produžavalo u novi hodnik. Na suprotnom kraju nalazio se ulaz koji je vodio u jednu jedn u prostoriju prostorij u čija je sterilna steril na bjelina još više pojačavala pojačava la svjetlu svj etlucan canje je duginih dugi nih boja na vremenskim vratima koja su zbog toga izgledala još divnije. Dva stražara zapanjeno su promatrala neobičan prizor preko podignutog oružja. Vod vojnika je jurio niz prolaz. "Čuvajte ovog čovjeka!" zadihano reče Lockridge. "I pustite me proći!" On je nosio odoru visokog čina. Posebna obilježja osim boje odore nisu postojala kod Skitnica. Ruke se podigoše u znak pozdrava. On uskoči u predvorje. Oko njega se tada zrak ispuni Brannovim glasom, gromkim poput božanskog: "Pažnja, pažnja! Govori Direktor. Čovjek odjeven kao zapovjednik straže upravo je stupio u vremenski prolaz na podrazi podr azini ni Dev Devet. et. Mora po p o svaku sva ku cijenu cij enu biti bi ti uhvaćen uhv aćen živ." ž iv." Što prije kroz vrata! Strahovit udarac fazne promjene na vremenskim vratima srušio je Lockridgea. On se otkotrlja i udari nezaštićenom glavom o pod; bol mu prostruji svim živcima tijela i on za trenutak ostane omamljen. omamljen. Strah od uređaja za čitanje misli brzo ga natjera da se digne. Teškom mukom se uspravio i oteturao na gravitacijske sanjke koje su čekale. Nekoli Nek oliko ko ljudi lju di nah nahrup rupii kroz k roz zastor zas tor.. L Lock ockrid ridge ge se baci na pod vozila. Blijede zrake iz oružja za omamlji-vanje počele su bljeskati po ogradi oko njega. On podiže dlan i pokrije kontrolno svjetlo. Sanjke krenuše. Što dalje od Skitnica! Ali oni su mu zatvarali prolaz u prošlost. Bio je primoran krenuti u budućnost buduć nost.. Vjetar mu je širio pluća. Lupanje srca ga je treslo, kao kad pas trese zubima uhvaćenog štakora. Posljednjom snagom volje Lockridge je stišao paniku i usudio se pogledati unatrag. Crna obličja već su nestajala u daljini. Dok ih je promatrao kako neodlučno trčkaraju uokolo, na pamet mu iznenada padne Storm Darroway, dok su sjedili pokraj vatre u neolitskoj šumi i slušali zavijanje vukova: "Jednom smo se usudili otići u budućnost našeg doba. Ondje su nas dočekali stražari koji su nas vratili vratil i natrag, oružjem nama potpuno potpun o nepoznatim. nepoznat im. Nismo više pokušavali. pokušav ali. Bilo je previše previš e strašno." strašno. "
66
Služio sam ti, Koriach, zajeca Lockridge. Boginjo, pomogni mi! Iz velik velikee dalji daljine ne začuj začujee kroz kroz hodn hodnik ik jeku jeku Brann Brannov ovih ih zapovi zapovijed jedi. i. Straža Stražari ri su pon ponovo ovo bili bili organizirani. Gravitacijski pojasevi ih podigoše i oni krenuše u potjeru. Hodniku se nije nazirao kraj. Lockridge nije vidio nikakva vrata ispred sebe, samo prazninu. Najednom, Najed nom, sanjke se zaustaviše zaust aviše.. Udarao je po upravljačkoj upravlj ačkoj ploči. Stroj je ostao nepomičan. Brannovi letači su se približavali. Lockridge Lockridge skoči iz vozila i potrči. Jedna zraka iz oružja progonitelja progonitelja pogodi u pod iza njega, okrzne mu pete i djelomično djelo mično ga ukoči. Netko je pobjednički kliknuo. A tada dođe Noć, i Strah. Nikada nije saznao što se dogodilo. dogodil o. Napustio Napust io ga je vid, sluh, svaki osjećaj i svijest; bio je bestjelesna točka koja je težila prema vječnosti kroz prostor beskonačnih beskonačni h dimenzi dime nzija. ja. Pa ipak, ipak , znao zna o je za neku prisut pri sutnost nost koja je bila živa ži va i neživa. Iz toga nečeg ne čeg je zračio užas; konačni ko načni užas, užas , negacija negaci ja svega svega što bijaše bijaše,, što je bilo i što bi bilo, bilo, hladnoća hladnoća iza hladnoće, hladnoće, tama iza tame, praznina iza praznine, ništa do li l i vrtlog koji ga je usisavao u sebe i sabijao da bude ništa. niš ta. I bio je ništa. Ponovno je bio nešto. Prvo je bio glazba, najnježnija i najljepša melodija koja je ikad postojala. Dopirala je negdje iz zaboravljen zaboravljenog og djetinjstva, poput uspavanke sa samog ruba sjećanja. Zatim je bio miris ruža, tijelo u miru sa samim sobom. I konačno, otvorio je oči prema suncu. "Dobro jutro, Malcolme Lockridgeu," reče čovjek. "S prijateljima si," doda žena. Govorili su engleski kakav se govori u njegovom Kentuckvju. On sjedne. Ležao je na kauču u sobi obloženoj ja-vorovinom. Unutra nije bilo ukrasa, osim jednog jedno g platna plat na na kojem koj em su boje boj e ples p lesale ale u njež n ježnim nim čud čudnim nim oblicim obli cima, a, ali omjeri omjer i su bili bi li tako pravilni da ništa drugo nije bilo potrebno. Kroz otvorena vrata Lockridge je ugledao vrt. Cvijeće je raslo duž stazica posutih šljunkom; šljunkom; hlad vrba štitio je jezerce jezerce s ljiljanim ljiljanimaa od topline punog ljeta. Na drugom kraju puta stajala je druga kuća, malena, prekrivena ukrasnim puzavcem. Muškarac Muškarac i žena priđoše bliže. bliže. Oboje su bili visoki, visoki, ne više sasvim mladi, ali uspravnog uspravnog držanja i čvrst čvrstih ih mišić išića. a. Ko Kosa sa im je bila bila kovr kovrča čava va i zaba zabače čena na iza iza ušij ušijuu te pov poveza ezana na trakam trakamaa pun punima ima isprepletenih ornamenata. Ništa nisu imali na sebi osim jedne narukvice s pretincima na zglobu lijeve lijeve ruke. ruke. Lockridge Lockridge vidje da je i on jiol. jiol. Osjeti jednu jednu narukvicu narukvicu i na svojoj svojoj ruci. Žena se nasmije. "Da, tvoja diaglosa je u njoj," reče ona. "Ne vjerujem da će ti bilo što drugo biti potrebno." potre bno." "Tko ste vi?" upita Lockridge u čudu. Oni se uozbiljiše. "Nećeš biti dugo s nama. Žao mi je zbog toga," odgovori čovjek. "Zovi nas John i Mary." "A ovo je... kad?" "Tisuću godina naprijed." S majčin majčinskim skim sažaljenjem sažaljenjem žena reče: reče: "Znamo "Znamo da si dož doživi ivioo tešku tešku moru. moru. Ali nismo nismo imali imali drugog načina skinuti ti s vrata one vragove, osim poubijati ih. Izlječili smo te fizički i psihički, dok si spavao." "Vratit ćete me kući?" Bol poremeti njenu mirnoću. "Da." "I to odmah, zapravo," reče John. "Moramo." Lockridge ustane iz kreveta. "Nisam mislio u moju domovinu. U Europu, u vrijeme Čuvara." "Znamo. Dođi!" Dok su izlazili, Lockridge se trudio razumijeti. "Jasno mi je zašto ne puštate ovamo nikoga iz prošlos proš losti. ti. Ali, što št o sam ja vama?" "Sudbina," reče John. "Najstravičnija riječ koju čovjek može izgovoriti." "Što? Vi... ja... moj posao još nije završen?" "Još nije," reče Mary i uhvati ga za ruku. "Ne smijemo ti reći više," reče John. "Za tvoje vlastito dobro. Vremenski rat je bio najniža točka ljudske degradacije, ne samo zato jer je negirao slobodnu volju." Lockr Lockridg idgee je pok pokuša ušaoo zadrža zadržati ti mirnoć mirnoćuu koju koju su oni prenje prenjeli li na njega. njega. "Ali, "Ali, vrijem vrijemee je definirano, zar ne?"
67
"S nekog božanskog stanovništva, možda," reče John. "Ljudi ipak nisu bogovi. Pogledajte sebe. Vi znate znate da činite slobodan izbor, zar ne? ne ? U vremenskom ratu oni su opravd opravdaval avalii svaku užasn užasnuu stvar stvar koju su počinili tvrdnjom da je bilo predodređeno da se to ionako dogodi. Pa ipak, oni su sami izravno odgovorni za nebrojena mučenja, umiranja, mržnje i patnje. Mi danas znamo da je bolje ne gledati u vlastitu budućnosti; budućnosti; odlazimo samo tajno, kao promatrači, u jadnu prošlost." "Osim u mome slučaju," reče Lockridge s blagom ljutnjom. "Žao mi je. Učinili smo nešto pogrešno da spriječimo još veću pogrešku." Johnov pogled počivao počiv ao je j e na njemu. "Tješim "Tješ im se samo mišlju mi šlju da ste st e vi čovjek dovoljno dovolj no jak ja k da to izdrži i zdrži." ." "Pa..." Lockridgeove Loc kridgeove usne se iskriviše is kriviše u osmijeh. "U redu. U svakom svakom slučaju, slučaju, drago drago mi je što ste se umiješali tamo u hodniku." "Ne bismo željeli učiniti to opet," reče Mary. Izašli su na stazu. Grad je bio osrednje veličine, s kućama između visokih stabala. Neki stroj je uređivao travnjak. Ljudi koje su susretali izgledali su spokojni i kretali su se bez žurbe. Neki su bili goli, dok su drugi očigledno smatrali da su lake tunike udobnije na toj vrućini. Dvoje odraslih, prolazeći prolazeć i pokraj njih blago bla go se nakloniše nakl oniše Johnu. Joh nu. "Bit će da ste važan čovjek," primijeti Lockridge. "Kontinentalni savjetnik," reče Mary. Mar y. U njenom glasu osjećali osjećali su se ljubav ljubav i ponos. ponos. Iz blizine je dopirala dječja vika. Doviknuše nešto što natjera Johna da se nasmije i da im mahne. "Ovaj... moj boravak ovdje... vi ga primate tako mirno?" upita Lockridge. "Da," odgovori Mary. "Činjenica vašeg dolaska je poznata. Mi smo se pripremili za to. Ali oni... zovite ih čuvari vremena... nikad ne objavljuju pojedinosti. Za vaše dobro. Netko bi vam mogao previše previ še reći." reći. " Zastala Zast ala je za trenutak, a zatim dodala žurno: "To nije neizbježno strašno. Ali poznavanje sudbine stvara s tvara od čovjeka roba." roba. " Uskoro će mi se dogodi nešto presudno, presudno, pomisli Lockridge. Oni ne žele da saznam da sam blizu smrti. Trgnuo Trgnuo se iz tih tmurnih misli, uhvativši uhvativši se za riječi riječi koje koje je upravo izgovoril izgovorilaa Mary. Mary. "Ču "Čuvar varii vrem vremen ena! a! Znač Značii da je moja strana pobijedila." Pogled mu je odlutao prem premaa nebu nebu;; duboko duboko je udahnuo miris šume, osjećajući pod nogama prijatnu svježinu meke trave. "Dakako, trebao sam pogoditi. pogod iti. Ovo je j e dobro do bro mjest mj esto." o." "Mislim da bi bilo dobro sjetiti se što je napisao jedan od naših filozofa," reče John. "Zlo je dobro koje je postalo kancerogeno." kancerogeno." Lockridge Lockridge ga je začuđeno pratio u tišini. Desetak minuta kasnije kasnije stigli su do jedne čistine ograđene živicom. John razmakne lišće i pred njim se pojavi prolaz. Na čistini se nalazio neki predmet pred met sličan sli čan torpedu torp edu prema pre ma kojem se njih troje uputilo. Prednja kabina je bila prozirni mjehur, ali nisu se vidjeli upravljački uređaji. Bacivši pogled prema zadnjem dijelu, Lockridge je vidio — strojeve? U svakom slučaju, što god to bilo, nije imalo jasno prepoznatljive oblike; izgledalo je da slijedi neke nepoznate krivulje do beskonačnog širenja i stezanja. Ušli su u nju i letjelica letjelica se nečujno nečujno podiže. podiže. Tlo se brzo brzo udaljav udaljavalo alo,, sve dok Lockrid Lockridge ge nije nije ugledao ugledao cijelu cijelu istočnu obalu obrubljenu obrubljenu tamnim nebom. Kopno se uglavnom sastojalo od zelenih prostra pros transt nstava ava — koliko koli ko li je samo sa mo vre mena men a bilo bi lo potre pot rebno bno da se po popra pravi vi on onoo što št o su učinili Skitnice — a prema jugu se pružao kilometrima kilometrima dugačak kompleks zgrada. Kuće su bile ukusno nana pravljene, a zrak je izgledao kristalno krista lno čist. Lockridge je zamijetio zami jetio parkove. pa rkove. "Mislio "M islio sam s am da Čuvari Čuva ri ne grade gradove," reče on. "Oni ne," odgovori kratko John. "Mi da." "Čovjeku je potrebna blizina prijatelja," objasni Mary. Lockri Lockridg dgeov eovuu znatiž znatiželj eljuu prekin prekinuo uo je prizor prizor srebr srebrna-s na-stog tog ovo ovoida ida koji koji se brzo brzo dizao dizao iznad iznad obzora. obzora. Procijenio Procijenio je udaljenos udaljenostt i shvatio shvatio da ta stvar, o Bože, Bože, mora mora biti du-gatčka du-gatčka gotovo gotovo jedan kilometar. "Što je to? upita on zbunjeno. "Redovni putnički brod za Plejade," reče John. "Ali, oni nisu mogli putovati na zvijezde... u Stormino doba." "Ne. Bili su previše zaposleni međusobnim ubijanjem." Letjelica je povećala brzinu i Amerika je ubrzo nestala u nepromjenjivoj samoći oceana. Lockridge počne postavljati još pitanja. Mary odmahne glavom. Suze joj zamagliše zamagliše oči. oči.
68
Samo nekoliko minuta kasnije na istoku se pojavila obala Europe. Spuštajući se prema kopnu, letjelica je potpuno poništ poništaval avalaa otpor zraka zraka.. U savršenoj savršenoj tišini tišini Lock-ridgeu padne ne um kako bi mu sad buka dobro došla da ne misli na budućnost koja je pred njim. Nagnuo se naprijed da bolje vidi. Bili su još prilično visoko, tako da se obala ocrtavala kao na zemljopisnoj zemljopisnoj karti. "Hej! Pa naš cilj je Danska!" "Da," reče Mary. "Možeš "M ožeš ići kopnom do svoga odredišta." Stali su i letjelica ostane lebdjeti iznad Limfjorda. Krajolik je uglavnom bio prekriven šumom i pašnjacima. pašnja cima. Lockridge opazi stado ljupkih, pjegavih životinja; životinj a; nikad ih ranije nije vidio, jesu li s drugog planeta? U dnu zaljeva nalazio se grad. Nije bio sličan onome kakvog su malo prije napustili i to mu je godilo. godilo. Nikad mu se nije sviđala zamisao o svijetu svijetu ispunjen ispunjenom om statičkom statičkom jednolično jednoličnošću. šću. Crveni Crveni zidovi i tornjevi optočeni bakrom podsjećali su ga na panoramu Kopenhagena. Kopenhagena. U redu, pomisli on; bez obzira kakvi me zadaci još budu čekali, bar znam da ću imati dobar cilj. "Želja "Željala la bih da ti više više možem možemoo pok pokaza azati, ti, Malcol Malcol-me -me," ," reče reče ljup ljupko ko Mary Mary.. "A "Ali li ov ovdj djee te napuštamo." "Kako? Gdje je vaš hodnik?" "Mi raspolažemo drukčijim načinima," reče reč e John. "Ovaj stroj će nas odvesti." odvesti." Plamen sukne duž pramca broda i tama obavi kabinu. Lockridgeu Lockridgeu se vrati pouzdanje. pouzdanje. Još nije kucnuo kuc nuo njegov njegov sudn sudnji ji sat. John John i Mary su ga možda možda žalili žalili samo /ut o jer se morao još boriti. Uostalom, Uost alom, uskoro uskor o će ponovno vidjeti Auri. Auri. Zatim su ga čekale Yuria Yuria i njene rođakinj rođakinje; e; kakv kakvaa će to zabava biti! A nakon svega, Storm... Prijelaz se završio. završio. Johnove crte lica se napeše. "Izađi "Izađi brzo!" brzo!" reče reče on. "Ne smijemo smijemo biti biti zapaženi." zapaženi." Letjelica Letjelica se spustila spustila bez trzaja trzaja i John stegne stegne ruku svome putniku. "Sretan put," reče hrapavim glasom. "Čuvaj se!" prošapće Mary Lockridgeu i poljubi ga. Vrata se otvoriše. otvoriše. On iskoči. Trenutak kasnije kasnije letjelica se podiže i nestane u zraku. Ljetna zemlja koju je malo prije napustio bila je sada tisuću godina u budućnosti. Veliku civilizaciju zamijenila je divljina koju su samo Tenil Orugarave poznavali. Šume su se ponovo sastojale od visokih visokih i bijelih bijelih bukv bukvii čije su ogoljene ogoljene grane grane parale parale tamno tamno neb nebo. o. Opalo lišće suho je šuštalo šuštalo na hladnom vjetru. Gavran je zagraktao iz visine. Lockridge se trgne. Kakva vrsta prijatelja su ljudi koji su ga bacili ovdje golog i samog? Morali su postupiti tako, pomisli. Ipak, prokletstvo, čemu je mogla koristiti njegova propast. Uostalom, netko mora živjeti u blizini. Napre-gnuo Napre- gnuo se da prodre prod re pogledom pogle dom kroz tamu i ubrzo je pronašao pro našao stazu. stazu . Uzak i očigledno očigle dno rijetko rijet ko korište korištenn putelja puteljakk vodio je kroz grmlje i stabla prema zaljevu. zaljevu. Lockridge Lockridge je izabrao izabrao diaglo diaglosu su za ovo doba i namjestio je u uho sa živahnošću koja ga malo ugrije. Sjaj posljednjih zraka jesenjeg sunca razlijevao se šumom. Tek sada mu je postalo jasno da Auri čeka na njegov povratak gotovo tri mjeseca. Siroto, usamljeno dijete. Srećom, Čuvari su vjerojatno obavili oba vili sva ispit ispitivanja; ivanja; morat i će se strpjeti strpje ti s amo malo dok on o n ne nađe nek nekii prij prijevo evoz. z. Zaustavio se. Zubi mu utrnuše od hladnoće. Daleko naprijed, čuo je lavež pasa. Zar je to razlog da se uplaši. Zašto je, do vraga, postao tako nervozan? nervozan? On nastavi dalje. Sumrak se zgušnjavao u noć. Grančice su se lomile i bolno mu se ubadale u noge. noge. Teturao je lijevo lijevo desno uskom stazom stazom,, dok je vjetar vjetar postojao postojao sve glasnij glasniji. i. Psi ponovo zalajaše, sada već mnogo bliže. Da li to čuje rog? Nije se mogao prevariti, iako mu je zvuk pomalo nalikovao na bijesno bijes no rezanje. rez anje. Vjero Vjerojat jatno no idu istom istom ovom ovom stazom, stazom, pomisli pomisli on. Da ih dočeka... dočeka... Bolje ne. Potrčao Potrčao je u suprotnom pravcu. Iz određenog razloga, nije htio susresti taj čopor. Osjećao je kako nelagodnost raste u njemu poput plime. Pokušao se primiriti, ali mu to više nije uspijevalo. Bilo bi sasvim u suglasnosti s filozofijom Čuvara da ovdje naprave rezervat. Čak i ako su išli u lov iz športa, što onda? Međutim, ovo područje izgledalo je sasvim napušteno. Za razliku od šuma iz Aurinog doba, ovdje nije vidio ništa drugo osim drveća, grmlja i jedne ptice grabljivice; grabljivice; također nije čuo nikakav zvuk osim vjetra i neprirodno brzog približavanja pasa. Mjesec se još više digao na nebu. Njegova hladna svjetlost prodirala je između stabala, čineći ih sablasno sivim; sjene na tlu su sličile prljavim mrljama. Dublje u šumi, tama je bila neprozirna.
69
Lockridg Lockridgee je sve više imao imao dojam dojam da leti leti kroz kroz neki neki besk beskra rajn jnii tunel. tunel. Počeo Počeo je teško teško disati disati.. Zavijanje je zlokobno zl okobno odjekivalo, rog se s e ponovo oglasio. On začu topot kopita na hladnoj zemlji. Najedno Naj ednom, m, šuma se otvori otvo ri ispred isp red njega. nje ga. Na čistin čis tinii je inje zasljepljujuće zasljepl jujuće blještalo, blješta lo, a zaljev Limfjord srebr-nasto se presijavao presijavao pod treperavim treperavim sjajem sjajem zvijezda. zvijezda. Lockridge zajeca zaj eca s olakšanjem. olakšanj em. Trenutak Trenutak kasnije psi divlje divlje zalajaše zalajaše odmah iza njegovih njegovih leđa, rog prodorno prodorno jekne, a galop galop se pretvori u grmljavinu. grmlja vinu. Jedno saznanje sa znanje bijesnu bi jesnu mu u svijest: Nanjušili su me! Počeo ga je obuzimati obuzima ti nekontrolirani strah. Potrčao je, s osjećajem užasa na leđima. Hajka se približila sasvim blizu. Neka žena vrisne poput divlje mačke. Najednom, mjesečina ga zaslijepi. zaslijepi. Na udaljenosti od poldrug kilometra Lockridge ugleda tu-pomičnu crnu masu i nekoliko malih, žutih svjetiljki u/ obalu. Kuće... Teturavo je krenuo naprijed, dok ga je i.islinje greblo po nogama do krvi. Strah se pretvorio u paniku. Činilo mu se da nikad tu-ce stići do skloništa. Psi će ga stići za nepunu minulu Storm, draga, zavapio je bespomoćno. Moram stići tlo tebe. Sjećanje na dodir njenih grudi udvostruči mu luabrost. Stigao Stigao je do ruba ruba šume.. šume.... pop popeo eo na visoko visoko drvo... drvo... si;i o na jednu jednu granu granu,, ob obgr grlio lio deblo deblo i pretvorio pretvor io se u sjenu sje nu.. Stazom koja je vodila s pustopoljine naiđoše lovci. To nisu bili psi; pod mjesecom je urlao i zavijao pravi čopor vukova. Umjesto konja iz tame se pojaviše neke čudne životinje; bile su znatno veće, a iz glave im je stršio narvalski rog. Svjetlost mjeseca treperila je ledenim sjajem, tako da je Lockridge mogao vrlo jasno vidjeti u tami. Skupinu jahača jah ača činila čini la su četiri četi ri muškarca muška rca i dvije dvij e žene, svi u odorama odora ma Čuvara. Čuvara . Dugačka Dugač ka plava kos kosaa im je lepršala na vjetru. Plijen koji su nosili također ie bio ljudsko biće; biće; trup rasparano rasparanogg trbuha visio visio je pre-hacen pre-hac en preko pre ko jednog jed nog sedla. se dla. Jedan od muškaraca puhne o rog ispod samog Lock-inlgca. Amerikanac je gotovo pao, znao je samo sa mo da mora bježati, bjež ati, bježati, bjež ati, bježati. bjež ati. "Subsoni "Sub sonici!" ci!" bljesne blje sne mu l i ' / posljednji poslje dnji bistri bistr i dio svijesti; svije sti; zagrlio zag rlio je stablo stabl o tako ■ i .10 .10 da da mu mu je kora ranjavala tijelo. "Ho^jo, ho-jo," uzvikne žena predvodnik, zamahu inči kopljem. Lice joj je bilo silno slično Storminom. Hajka je krenula dalje, kad zvijeri najednom izgu-biSc trag i počeše se vrpoljiti. vrpoljiti. Jahači se zbunjeno zbunjeno zau-ftUtvišc. Kroz vjetar i njištanje životinja Lockridge začuje kako se lovci međusobno dovikuju. Jedna djevojka pokaže energično prema šumi. Ona je shvatila što je lovina učinila, ali ostali su previše uživali u jahanju da bi pretraživali pretraži vali grmlje i penjali se na stabla. Ubrzo zatim, »kupina se uputila preko pustopoljine prema istoku. To bi mogao biti samo trik, pomisli Lockridge. Možda me mame da što prije siđem dolje, jer znaju znaj u da to jednom je dnom moram mor am učiniti uč initi?? Tada će se brzo vratiti vr atiti i lako lak o me uhvatiti. Rog se ponovno oglasi, ali sada već tako daleko da se njegov razorni učinak bitno ublažio. Lockridg Lockridgee sklizne sa stabla. stabla. Oni možda ne očekuju da ću odmah odmah požuriti u zaselak. Uostalom, ja to i ne n e bih b ih učinio uči nio da sam neuki ne uki slogg, pa ma kako izbezuml i zbezumljen jen bio. b io. slogg, pa Odakle mu ta riječ? Ona nije dolazila iz diaglose koja je sadržavala vrlo oskudno znanje o ovom dijelu svijeta. Čekaj. Da! Storm ju je jednom upotrijebila. On duboko uzdahne, stisne lakt ove uz rebra i po potr trči či.. Mjesečina je preplavila cijelo područje, pustopljina je bila ledeno siva, a voda se sablasno presija pres ijavala vala;; goniči g oniči su ga mogli lako opaziti, o paziti, ali sve s ve što št o mu je preostalo pre ostalo bilo je da trči. trči . Grmlj G rmljee ga je greblo i ubadalo, vjetar mu je puhao u grudi, ali osim titravih žutih svjetiljki u daljini on nije vidio ništa drugo. Svaki trenutak je očekivao da mu se u leđa zariju kandže, rog ili koplje. Da li zbog užasa ili zbog nečeg što su mu John i Mary ubrizgali u vene, trčao je kao nikad ranije u životu. Ovaj dio njegovog leta nije bio san. Stigao je do obale u sprintu. Naseobina Nase obina se sastojal sast ojalaa od razbacane razb acane skupine skupi ne koliba. koli ba. Iako su im zidovi bili od betona, a krovovi od neke svjetlucave plastične plastične mase, izgledale su oskudnije oskudnije i siromašnije nego one iz neolita. Kroz loše namještene kapke i proreze oko vrata prodiralo je svjetlucanje koje mu je bilo jedini putokaz. putokaz . On zakuca na prva vrata. "Pustite me unutra!" vikne panično. "U pomoć!" Nije bilo odgovora, odgovora , niti se bilo što pokrenulo pokrenu lo unutra; unutr a; izgledalo izgledal o je da je kuća sasvim zatvorena u sebe i da potpuno ignorira njegovo prisustvo. On jurne preko prljave staze do slijedeće kolibe i ponovno ponov no zalupa za lupa šakom šako m iz sve s ve snage. "U pomoć! U ime Božice, Bož ice, pomognite pomogni te mi!"
70
Netko Netk o se nakašlje naka šlje s druge dr uge stran s tranee vrata. vra ta. Jedan Jeda n ljud-ski lj ud-ski glas drhtavo drht avo doviknu. dovik nu. "Odlazi." "Odlaz i." Udaljena u pustopoljini buka se za trenutak utišala; .1 onda se ponovno podigla i počela naglo približavati. približa vati. "Odlazi, ti nečisti!" prodere se opet čovjek iznutra. Lockridge se baci na vrata, ali metalna ploča je bi-l;i prejaka. Odbio se kao daje od gume, dok mu je cijel i m tijelom tijelom prostruj prostrujala ala plima plima bola. Strah ga je natjerao da odmah ustane i nastavi tra-/ui sklonište. Na sredini sela nalazila se neka vrsta vrsta trga. trga. Ned Nedalek alekoo od glavnog glavnog bun bunara ara uzdizao uzdizao se stup u obliku obliku slova slova "T" visok visok oko sedam metar metara. a. Na njego njegovom vom vrhu vrhu bi o je priv privez ezan an čovj čovjek ek.. Leža Ležaoo je tu mrta mrtavv već već dani danima ma,, i/lo i/lože ženn kljucanjima gavrana. Lockridge zastane ispod stupa. Ponovno je mogao ćuti bat kopita rogatih životinja. Na drugom kraju naseobine ležala su polja zasijana zasija na krumpirom. krumpi rom. Najednom, Najed nom, on jasno ugleda pod nemilosrdno nemilo srdnom m mjesečinom mjeseč inom grupu jahača kako se brzo približava pribli žava i/ tog pravca. Jedna koliba, neuglednija od ostalih, sta-i;ila je blizu mjesta na kojem se nalazio Lockridge. Vratu se sa škripom otvoriše. Neka starica stari ca izađe i promuklu mu dovikne. "Ovamo, ti! Brzo!" Lockridge upadne unutra. Žena zatvori vrata i brzo ih zaključa. Kroz isprekidano dahtanje, čuo je njeno nje no pi-i . i n o mumlanje: "Nemaju "Nemaju običaj ulaziti u mjesto. Ubijanu- čovj čo vjek ekaa u ku kući ći nije ni je špor šp ort.t. A ja kaže ka žem m da je svak sv akii I > i v 1 ji Trkač čovjek. Neka se naljuti ako te pronađe. pronađe. IJuš me briga. Ja J a znam svoja prava. Oni su mi uzeli Ola, i to me je učinilo svetom čitavu godinu. Nitko osim Ko-riach mi nema pravo suditi; moja gospođa Ištar se neće usuditi uznemiravati je zbog tako beznačajne stvari." Lock Lockrid ridgeo geova va nap napeto etost st počne počne pop popušt uštati ati.. Gledao Gledao je uo uoko kolo. lo. "U "Upam pamti, ti,"" op opom omen enee ga stari starica, ca, "pokušaš li bilo šio, ja samo trebam otvoriti vrata i viknuti. Moji susjedi MI jaki ljudi i bit će sretni da zariju svoje kandže u jednog Divljeg Trkača. Ne znam bi li te sami rastrgali na komade ili te izbacili van da te Ištar goni, ali tvoj bijed bijedni ni život život je u mojim mojim ruka rukama ma i to nipoš nipošto to nemoj nemoj za boraviti." "Neću... vam... praviti neprilike," promuca zadihano Lockridge. Zatim je sjeo, obgrlio koljena i zagledao se u ženu. "Ako vam mogu na neki način zahvaliti... ili uzvratiti..." uzvratiti..." Tek sada je primijetio da ona u stvari i nije bila tako stara. Pogureno držanje, neupadljiva odjeća, žuljevi-te ruke, oronula koža, krezube desni, sve ga je to prevarilo. Do pojasa upletena kosa još uvijek nije postala sijeda, crte lica bile su gotovo bez bora, a mutno pijane oči zadržale su svoj sjaj. Jedina Jedina prostorija prostorija u kolibi kolibi bila je osku oskudno dno namještena; namještena; dva krevetska krevetska postolja, postolja, stol s neko nekoliko liko stolica, kuhinjska vitrina, ormar i... Lockridge je tek tada primje-tio da se u kuhinjskom kutu nalazi neka sprava slična televizoru. U zidu je bio ugrađen ekran za video-vezu, nedaleko od malog oltara sa srebrnim kipom boginje Labris... Starica uplašeno promuca: "Ti nisi Divlji Trkač!" "Pretpos "Pretpostavl tavljam jam da nisam, nisam, premda premda ne znam što to znači, znači,"" Lockr Lockridg idgee naćuli naćuli uši. Potjer Potjeraa se ponovno udaljila. udal jila. On uzdahne uzd ahne s olakšanje ola kšanjem; m; izgleda iz gleda da d a mu nije ni je bilo bi lo suđeno suđen o umrijeti umrijet i ove noći. noć i. "Došao si gol iz šume, bježeći od njih; pa ipak, lice ti je obrijano i govoriš bolje od mene..." "Recimo "Recimo da sam stranac, stranac, ali ne i neprijat neprijatelj, elj,"" oprezno oprezno odgovori Lockridge. Lockridge. "Slučajno sam se našao na putu kojim su se kretali i lovci. Moram što prije stupiti stupiti u vezu s... ovaj... s Koriachovim glavnim stožerom. Bit ćete bogato nagrađeni što ste mi spasili život." On ustane. "Oh, možete li mi posuditi posudi ti nešto ne što odjeće o djeće?" ?" Ona ga odmjeri pogledom, ne kao žena muškarca, već prije s majčinskom brigom koja je odmah pretvorena pretvore na u odluku: odluk u: "U redu, možda lažeš, laže š, možda si sam vrag poslan hvatati jadne slogg, ali ja sam navikl naviklaa gubiti. gubiti. Tur u k a moga moga sina sina će ti odg odgova ovarati rati." ." Ona počne tražiti tražiti po ni maru i izvadi izvadi neugledan komad odjeće koji se sasto-i;in samo iz jednog dijela. Malcolm je navuče preko glave, a starica prevuče blago rukom preko tkanine. "Nje-Kov duh mora da je još tu," reče ona tiho. "Možda me se sjeća. Ako je tako, ja sam sigurna." Lockridgeu padne nešto na pamet. "Ola je bio vaš sin?" upita on blago. "Da. Posljednji. Bolest mi je odnijela ostale još u koljevci. Napunio je sedamnaestu ove godine, kada je sudbina došla po njega." Vođen mračnim prisjećanjem, Lockridge neoprezno upita: "Je li on na križu?" Bijes ponovo obuzme staricu. "Šuti! To je bio izda-nik! On je prokleo Priboa, ljubavnika moje gospe Ištar, koji nije ništa niš ta učinio osim osi m što mu je rasparao ribarsku ribars ku mrežu mrežu!" !"
71
"Žao mi je," promuca Lockridge. "Rekao sam vam da sam stranac." Njeno raspoloženja se ponovo naglo promijeni. promij eni. "Ola," "Ola, " reče ona, "treba postati postat i Godina Čovjek." Čovj ek." Zjenice Zjenic e joj se suziše. suziš e. "Božica mu je oprostila. Ja znam da je njegov život sada u zemlji. Kada bih samo mogla zaboraviti kako je vrištao dok je gorio..." Lockridge pronađe stolicu, sruši se na nju i zagleda se u jednu točku na zidu. "Tako si blijed," reče žena. "Želiš li popiti nešto?" "Isuse, da!" Nije pritom mislio kleti: ne toga boga. Ona mu nalije iz vrča u glinenu čašu. Vino je bilo oporije on onog koje je pio u dvorcu, ali je izazvalo izazvalo isto spok spokojno ojno blaženstvo blaženstvo koje se lagano lagano razlije razlijevalo valo njegovim njegovim živcima živcima i mislima. mislima. Ovim ljudima je, bez svake sumnje, bilo potrebno nešto što bi ih učinilo otpornim... "Reci mi," upita Lockridge, "je li Ištar svećenica?" "Da, tako je. Ona je ta koju trebaš potražiti. Ali ne pii|e sutra popodne. Bit će dugo u lovu, a zatim će taku Jer dugo spavati; bez obzira koliko si važan ona neće zbog tebe ustajati ranije." čaše i naceri se. "A sada u krevet; osjećam da će se još nešto dogoditi. Mladići 'Slogg ispije 'Slogg ispije iz svoje čaše ponekad nisu raspoloženi raspol oženi pričati pričat i o proljet pr oljetnim nim rituali ri tualima, ma, ali al i nikad nik ad se ne zna..." zn a..." "Ovaj, ti Divlji Trkači. Tko su oni?" "Što? Ti si doista iz daleka! Oni su golaći, stanovnici šume, prokletnici koji se šuljaju da ukradu poneko pile ili da ubiju čovjeka koji je dovoljno dovoljno lud da ode u šumu sam. Stvarno ne znam zašto sam te pustila unutra, kada sam vjerovala da si Divlji Trkač. Osim možda zato što sam sjedila ovdje sama, sjećajući se Ola, i... dakako da oni moraju biti lovljeni, ne zato da bi bili pokoreni, već zato što njihovi životi idu u zemlju... Pa čak i u tom slučaju, ponekad se pitam da li će nam Božica ikad donijeti neko poboljšanje." O, da, pomisli tužno Lockridge, poboljšanja će biti... Premda ne u ovo doba. Sasvim je jasno vidio vidio zbun zbunjene jene stare radnike, radnike, prije dvije tisuće godina, godina, koji su bili grubo odbačeni odbačeni samo zato što nisu znali upravljati ki-bernetskim strojevima. Što se u ovom dobu radi s viškom radne snage? Kod Skitnica, oni su bili primorani na stalnu vojnu službu. Čuvari su ih držali kao zaglupljene sluge, neki su bili i potpuno podivljali; a religija... Ne, to je bilo najgore u cijeloj stvari. Čuvari vjeruju u to. Činiš li ti to, Strom? To ću morati istražiti. Staričine riječi su dopirale do njega iz velike daljine. "Iako sam griješna, Ola me drži svetom sve dok slijedeći slijedeći Godina Čovjek ne bude izabran. Sigurno Si gurno me je on naveo da te pustim pustim unutra. unutra. Što je je drugo drugo moglo moglo biti?" biti?" Zastala je za trenutak, trenutak, a zatim žurno dodala: "Strance, ja sam ti pomogl pomogla. a. Zauzvrat, mogu li vidjeti Koriach? Moja baka je jednom. Božica je doletjela preko velike zemlje, dok Joj se kosa crnila poput ljetne oluje, kojom Ona često naziva Sebe; pamtili su svi taj prizor čitavih šezdeset godina. Kada bih mogla vidjeti Nju, umrla bih tako sr etna." "Što?" Iscrpljenost i droga već su ga uspavljivali, ali on se trgne iz omamljenosti. "Istu? Nakon toliko vremena?" "Zašto ne? Božica ne stari." Sigurno je posrijedi trik za koji su korištena vremenska vrata. Brann je govorio o tome kako se borio protiv nje kroz čitavu povijest. Vrlo je malo izabranih s obje strane koji mogu koristiti koris titi hodnik hod nike. e. Njihove Njihove vođ vođee sigur sigurno no provod provodee mnoge mnoge god godine ine ili desetl desetljeć jećaa u svakom svakom do dobu bu... ... Koliko mnogo'? Čaša ispadne iz Lockridgeove ruke. On ustane. "Ne mogu mogu ostat ostatii ovdje, ovdje,"" reče nerv nervozn ozno. o. "Idem pozvati nekog da dođe po mene." "Ne,, čekaj, "Ne čekaj, to može može ići samo preko preko Ištar. Ne misliš misliš valjda valjda da ovakvi ovakvi kao što sam ja imaju imaju izravnu vezu s Božicom? Smiri se, luđače." Lockridge samo odmahnu rukom. Starica je sjela na krevet krevet i nasula nasula sebi još još jednu čašu. čašu. Amerikanac prekrije rukom pozivno pozivno svjetlo i ekran oživi. oživi. Mladić koji se pojavio izgledao je pospan, ljutit i mrzovoljan. "Tko si ti?" upita Čuvar. "Moja gospodarica je u lovu." "Tvoja gospodarica može loviti samu sebe u Kaosu, ako to želi," odbrusi mu Lockridge. "Povezi me s Koriachinim dvorcem u Westmarku." Golobradi mladić raširi oči. "Jesi li ti priseban?"
72
"Slušaj, ljepotane, ako odmah ne skočiš, prikovati ću ti kožu za najbliži štagalj, s polovicom tebe u njoj. njoj. Povezi me odmah s Huom, s gospodaricom Yuriom Yuri om ili s bilo kim iz iz dvora. dvora. Reci im da se Malcolm Lockridge vratio. U ime Koriach!" "Vi ih poznajete? Oprostite mi. Samo trenutak, molim vas." Ekran pobijeli. Lockridge ponovno posegne za vrčem, ali se u posljednjem trenutku predomisli. Ne, svijest mu mora ostati bistra. Stajao je nepomično neko vrijeme, pokušavajući se pribrati. Vani su naleti vjetra jednolično udarali u strijehu. Žena ga je tupo promatrala, ne prestajući piti. Huovo lice se pojavi na ekranu. "Ti! Mislili smo da si izgubljen!" U njegovom glasu je bilo više začuđenosti nego radosti. "Dug "D ugaa je to prič priča, a,"" prek prekin inee ga Lock Lockri ridg dge. e. "M "Mož ožeš eš li po ov ovom om po pozi zivu vu od odre redi diti ti gd gdje je se nalazim?... Vrlo dobro, dođi odmah po mene." On prekine vezu. Stara je bila previše pijana da bi mogla prikriti strah koji ju je obuzeo. Ona ustuknu pred njim i promrmlja: "Gospodaru, oprosti mi, nisam znala..." "I dalje ti dugujem život," reče Lockridge. "Ali Ko-riach je trenutno odsutna. Žao mi je." Nije želio ostati u ovoj kolibi gdje je dječakova postelja bila tako uredno namještena. Brzo je podigao ženinu ruku do svojih usana i izašao. Prodoran fijuk vjetra miješao se sa šuštanjem mrtvog lišća. Mjesec je bio visoko na nebu i izgledao je nekako umanjen. Iz velike udaljenosti Lockridge ponovno začuje lovce. Više nisu bili važni. Moram biti oprezan, pomisli on. Ako ništa drugo, netko treba Auri vratiti kući... Nije imao predodžbu predod žbu koliko kolik o dugo je čekao. Možda čitavih pola sata. Dva čovjeka u zelenom pojaviše se iz mraka i pozdraviše po zdraviše ga. "Pođimo!" reče on. Vinuše Vinuše se odmah u zrak. Krajolik Krajolik ispod njega njega izgledao mu je kao ogroman pokrov noći. Tu i tamo su ležala ležala sela, sela, koja koja su okruži okružival valaa blješta blještava va uzv uzvišen išenja ja dvo dvorara-ca-hr ca-hramov amova; a; između između njih se nalaz nalazilo ilo po nek nekoli oliko ko kilome kilometara tara praznog praznog,, brisano brisanogg prostor prostora. a. Mjestim Mjestimično ično su se primj primjeći ećival valaa divovska tvornička postrojenja. Naravno, pomisli Lockridge; Čuvari ovise o strojevima isto koliko i Skitnice. Jedina razlika je u tome što Koriach malo više prikriva činjenice. činjenice. Nije bilo predviđeno da vidi bilo što od svega ovoga ovoga.. Prema Pre ma planu, pla nu, treba tr ebaoo se vratit vra titii ravno ra vno kroz kro z hodnik i odmah otići u njeno svetilište. Razumije se, ako preživi... Dvorac se uzdizao pred njim; i dalje mu je izgledao veličanstven, tako da je za trenutak osjetio bol pri pomisli pomisl i da će jednom jedno m propasti. propas ti. Vodiči Vodič i ga spustiše spusti še na veliku veli ku terasu ter asu;; una unaoko okolo lo se osjeća osj ećaoo miris miris jasmina, jasmina, zrak je bio topao, topao, a fontane fontane su pjevale pjevale.. Hu ga je očekivao očekivao u od odjeć jećii koja je blještala blješ tala poput plamene p lamene lopte. "Malcolme!" on zgrabi Lockridgea za ramena, ali bilo je očigledno da njegovo oduševljenje nije iskreno. "Što se dogo dogodilo? dilo? Kako si pobjegao? pobjegao? Zbog čega čega si otišao tako daleko na sjever? Ovo je povod za najveću na jveću svečanost sv ečanost od Njene posljednje pos ljednje inkarnacije inkarnaci je u Westmarku." Wes tmarku." "Kasnije," reče Amerikanac. "Jedva stojim na nogama od umora. Misija je uspjela; ispričati ću vam pojedinosti kada se naspavam. Kako je Auri?" "Tko? Ah, djevojka iz neolita. Spava, pretpostavljam." "Odvedi me k njoj." "Dobro..." Čuvar se namršti i protrlja bradu. "Ali zašto si tako zabrinut za nju?" "Je li povrijeđena?" prekine ga Lockridge. Hu odmahne glavom. "Ne. Nipošto. Međutim, tvoje odsustvo ju je prilično deprimiralo. Ona očigledno nije razumjela mnoge stvari koje je vidjela. To se i moglo očekivati. Upravo zato smo morali tako potanko proučiti nekoga iz njene kulture. Vjeruj mi, ophodili smo se prema djevojci što smo blaže mogli." "Vjerujem ti. A sada me odvedi k njoj." "Zar ne možeš malo pričekati? Mislio sam da ti damo prvo neke stimulanse; a kada zabilježimo tvoj tvoj izvješ izvještaj, taj, prired prirediti iti ćemo ćemo takvu takvu proslav proslavu.. u..." ." Vidjevš Vidjevšii Lock-rid Lock-ridgeo geovv izraz izraz lica, lica, Hu slegne slegne ramenima. "Uostalom, kako želiš." On podiže jednu ruku i pred njim se pojavi mladi sluga. Hu mu izda naredbu. "Vidjeti ću te sutra, Malcolme," reče bezbojnim glasom i brzo se udalji. Odjeća je plamtjela oko njega. Lockridge je jedva primjećivao kojim ga putem vode. Konačno, jedna vrata se otvoriše i on uđe unutra; našao se u maloj sobi s još jednim vratima na suprotnoj suprotnoj strani i krevetom na kojem je
73
ležala Auri. Izgledala je vrlo lijepo u svilenoj spavaćici. Nije se primjećivala nikakva promjena na njoj (lokalni biomedi znali su kako održati svoje pacijente pacije nte u dobrom stanju) ali je ipak ječala u snu. Drhtavom Drhtavom rukom on stavi u uho diaglosu diaglosu za njeno vrijeme i dodirne joj meke obraze. Aurine oči zatrep-taše. "Rise!" promrmlja djevojka u polusnu. Zatim se trgne potpuno zbunjena i vikne: "Rise!" On sjedne i čvrsto je zagrli; djevojka se istodobno smijala, plakala i drhtala u njegovom naručju. Riječi su neobuzdano navirale iz nje: "O, Rise, mislila sam da si mrtav; odvedi me daleko, odvedi me kući, bilo gdje; ovo je mjesto za grešnike, za zle duhove. Ne, nisu me tukli, ali oni postupaj post upajuu s ljudima ljud ima kao sa životin živo tinjama jama;; ovdje svatko svat ko mrzi svakoga, uvijek uvij ek nešto šapuću, svi s vi žele u vlasti držati druge; Koriach ne može biti Božica, ona ne smije to biti..." "Ona to i nije," reče Lockridge. "Prošao sam kroz cijelu njenu zemlju, vidio sam njene ljude, i sada konačno znam. Da, Auri, otići ćemo kući." Unutrašnja vrata se otvoriše. On okrene glavu i ugleda gospodaricu Yuriu. Plave vitice nisu sasvim zaklanjale zaklanjale predmet u njenom uhu, niti je noćni ogrtač prikrivao nemirne drhtaje drhtaj e tijela. "Gotovo poželim da to nisi nikad priznao, Malcol-me," reče ona.
Godina 1827. prije Krista. Lockridge Lockridge prođe kroz svjetlucavu zavjesu vremenskih vrata. "U kojem smo mjesecu?" Hu provjeri kalendarski sat. sat . "Kasnije nego što sam želio," reče on. "Kraj kolovoza." Avildaro Avildaro je, dakle, dakle, preživio već tri mjeseca mjeseca od kada smo svladali Branna i Jutoaze, Jutoaze, pomisli pomisli Lockridge. Auri je također bila za toliko starija. Jedino je u mome vremenu proteklo nekoliko dana, premda je svaki sva ki izgleda iz gledaoo dug kao ka o vječnost. vječ nost. Što lije li je Storm St orm radila rad ila cijel c ijeloo ovo ljeto? l jeto? "Faktor neproračunljivosti otežava transtemporal-nu vezu," žalio se Hu. Napola okrenut, stajao je neodlučno pred vratima. "Mogli bismo pokušati ponovno." Na četvorici vojnika koji su ga pratili pojave se s e znakovi straha. strah a. Jedan od njih počne poluglasno polugl asno negodo negodovati. vati. Hu promije pro mijeni ni odluku. odlu ku. "Ne. Kod te vrste ponašanja možemo se zaplesti u mrežu najstrašnijih paradoksa, ukoliko ne budemo imali sreće. Poslao Posla o sam sa m naprijed na prijed i natrag na trag glasnike glasni ke u polumjeru polumje ru od o d nekoliko ne koliko tjedana. tjeda na. Prema posljednjem posljedn jem izvještaju, tijekom slijedećih mjesec dana mjesnog vremena ništa se značajno značaj no nije dogodilo." Čuvar Čuv ar krene krene kos kosinom inom prema prema izlazu. izlazu. Njegovi Njegovi ljudi ljudi se po postr stroj ojiš išee ok okoo Lock Lockri ridg dgea ea i Au Auri ri.. Djevojka uhvati Amerikanca za ruku i uzdahne. "Jesmo li zaista kod kuće?" "Ti jesi," reče on tiho. Na nek nekii apst ap stra rakt ktni ni nači na činn nij e mu bil o jasn ja snoo kako ka ko to da nijedan nijeda n odred Čuvara ne stražari straž ari pred ovim vratima koja su postala postal a tako t ako važna. Storm vjerojatno vjeroj atno ima određene određen e razlog r azloge, e, uključujući uključ ujući tu i činjenicu da joj je potrebno više odanih ljudi u njenom vlastitom dobu. Osim toga, željela je ostati neprimjećena u slučaju da neka skitnička izvidnica krene tako daleko u izviđanje. Izašli su. Sunce Sunce je stajalo visoko na nebu, nebu, iznad silne šume koja je živjela u punom klimaksu ljeta. Krdo srna, koje je paslo na livadi, razbježi se pred njima, raz-jurivši veliko jato jarebica. Auri je stajala na trenutak sa slavom sla vom na licu, licu , onda radosno rados no podigne podi gne ruke prema nebu i zabaci nepovezanu kosu unatrag. Prije nego su krenuli, djevojka se preobukla u kratku odjeću svoga naroda. Lockridge je zamijetio kako joj je tijelo zapanjujuće sazrelo od kad su se posljednji put vidjeli. Želio je da ima živaca zatražiti kilt, ogrtač i ogrlicu, umjesto zelene odore Čuvara, ali to bi vjerojatno izazvalo nepotrebna raspravljanja. "Ponovno smo slobodni, Rise," vikne djevojka i poskoči od radosti. Ti jesi. Bar se nadam, pomisli on. A ja? Ne znam.
74
Nisu ga previše previ še gnjavili gnja vili tijekom tij ekom ona dva dana dok se nalazio nala zio u dvorcu dvor cu prije prij e polaska pola ska natrag natra g u Neolit. Neoli t. Mogao Moga o je slobod slo bodno no šetati šet ati kamo je želio, želi o, u pratnji prat nji samo jednog stražara. straž ara. Zatražili Zatraž ili su od njega, vrlo ljubazno, da podnese izvještaj pod djelovanjem droge koja je sprečavala laganje; on je to rado učinio, svijesno se izloživši riziku, budući da je alternativa mogla biti stroj za čitanje misli. Poslije toga, Yuria je dugo razgovarala s njim, ali ni najmanje neugodno. Njena prva postavka bila je da Lockridgeovo Lockri dgeovo predznanje predzn anje nije dovoljno dovolj no za potpuno potpun o shvaćanje shvać anje totalno tota lno različit razl ičitih ih civiliza civi lizacija cija;; drugo, ono što je on vidio nije bio prosječni slučaj; treće, tragedija mora sačinjavati dio svakog ljudsk ljudskog og života, života, kak kakoo bismo bismo inače inače shv shvati atili li njegov njegovuu pu punu nu plem plemen enito itost st i ljepo ljepotu; tu; četv četvrto, rto, nije isključeno da su se događale i zloupotrebe, ali to se još može ispraviti, a pod mudrijom vladom već bi svakako bilo učinjeno. Ništa nije odgovorio, niti je prihvatio prihvati o prijedloge koje je ona nudila. nudi la. Bila Bil a mu je previš pre višee strana str ana,, kao uostalom i svi ostali u ovom vremenu. Hu izgovori zapovijed. Skupina se digne u zrak i usmjeri prema Limfjordu. Danas će ponovno vidjeti Storm, pomisli Lockridge. Srce mu je lupalo. No ne bi mogao reći koliko je u tome imao udjela strah, a koliko ona sama. Pa ipak, samo ona će mu suditi, nitko drugi drugi se ne usuđu usuđuje. je. Ne samo da je bio njen izabranik, već je imao onu zagonetnu riječ iz njene budućnosti. Šuma je ostala iza njih. Ispod svetog gaja pružao se Avildaro okružen vodama Limfjorda koje su se ljeskale na suncu. Zaljevom je plovilo nekoliko ribarskih čamaca, a žene su radile uobičajene poslove oko koliba. Ali, ulogoreni ul ogoreni na sjevernoj uzvišici i u kotlini kotl ini na istoku... i stoku... Auri vrisne, a Lockridge izgovori neku psovku. "Jutoazi! Rise, što se dogodilo?" "Za ime boga, Čuvaru, kako objasniti ovo?" poviče Lockridge. "Polako," odgovori Hu preko ramena. "To je bilo u planu! Sve je u najboljem redu." Lockridge Lockridge podigne pogled i počne brojiti. Narod Ratne sjekire nije bio na ratničkom pohodu. Vidio je desetak bojnih kola, neuredno razmještenih oko šatora pog poglavi lavica. ca. Oko stotinjak stotinjak ljudi ljudi uzbuđeno se sakupljalo sa svih strana, netremice zureći u grupu koja je letjela prema selu. Ostali su vjerojatno otišli u lov ili nekim drugim poslom, ali ih svakako nije bilo mnogo. Jutoazi Jutoazi su ovog puta sa sobom poveli i žene. Nijedan Orugarava Orugarava nije naime nosila grube vunene vunene džempere džempere i sukn suknje. je. Najmanja djeca su se sakrila sakrila između majki. majki. Starija Starija su čuv čuvala ala stada goveda, goveda, ovaca i konja, veliko bogatstvo stoke koja je pasla kilometrima uokolo. Podignute su i staje od treseta. Neprijatelj Neprij atelj se vratio vr atio da ostane. ost ane. Storm, Storm, zašto? Hu je navodio u spuštanje prema Dugoj kući. Kolibe uokolo svetog zdanja zaklanjale su logor Jutoaza. Na otvorenom otvorenom prostoru ispred ispred ulaza nije se nalazio nitko; mještani mještani kao da su počeli izbjegavati izbjegavati to mjesto koje je svojedobno svojedobno bilo vrlo prometno prometno sastajališt sastajalište, e, društveno društveno središte središte ove zajednice. Udaljeni glasovi jedva da su remetili kamenu tišinu. I sama kuća se promijenila. Na gornjoj gredi ljeti je obično visio vijenac od hrastova lišća, a zimi od grana grana crnogorice. crnogorice. Umjesto njega sad je sjajio amblem, optočen zlatom i srebrom, s likom boginje bogin je Labris Labri s preko Sunč Su nčev evog og diska di ska . Dv Dvaa rat nika ni ka pon ponos osno no su staj st ajal alaa na straži; stra ži; nosili nosi li su kožnu odjeću, odjeću, ukrašeni ukrašeni perjem perjem i bojama; bojama; nao naoruž ružani ani kop kopljem ljem,, bod bodežom ežom,, lukom lukom i ratnom ratnom sjekirom sjekirom.. Pozdravili su pridošlice čuvarskim pozdravom. "Je li Ona unutra?" upita Hu. "Da, gospodaru," reče stariji od dvojice Jutoaza, zdepast crvenokos ratnik s rašljastom bradom. Na njegovom štitu nalazio se naslikan vuk. Lockridge se zaprepasti prepoznavši u straža-ru Widhucara. Slomljena ruka je zarasla. "Ona obavlja svoje magije iza tamnog zastora." "Smatraj ove ljude njenim uzvanicima," reče Hu i uđe unutra. Konačno zavjesa valovito zaleprša za njim. Auri prekrije prekrije lice rukama rukama i zajeca. zajeca. Lockridge Lockridge joj blago blago uklon uklonii plavi plavi uvojak uvojak s čela. čela. "Ti ne moraš ostati," ostati," promrmljao je. "Idi i potraži svoj narod." "Ako su živi." "Jesu, "Jesu, sigurno. sigurno. Ovdje nije bilo nove bitke. bitke. Storm je vratila strance zbog drugih razloga. Pođi sada kući."
75
Auri pođe. pođe. Jedan od vojnika vojnika joj prepriječi prepriječi put. Lockridge mu priđe i grubo ga odgurne. odgurne. "Nemaš naredbu zadržavati je," vikne on. Vojnik se povuče s izrazom straha na licu. Auri nestade između koliba. Withucara Withucara je promatrao promatrao ovaj događaj događaj s većom znatiželjom nego njegov zastrašeni drug. Njegovo se lice cerekalo. "Pa ti si onaj koji nam je pobjegao!" pobj egao!" reče on glasno. glasno. "Lijep "Lijepo, o, lijepo lijepo!" !" Odložio Odložio je svoje koplje, koplje, prišao Lockridgeu Lockridgeu i potapšao ga po leđima. "Bio je to pravi ratnički podvig," podvig, " rekao je iskreno iskre no i toplo. "Ha, kako si nas ispremlati ispre mlatio, o, i to sve zbog jedne djevojčice! djevoj čice! Kako te je sreća pratila od tada? Mi smo, znaš, postali vaši prijatelji. Bio sam u blizini bogova proteklih tjedana i vidio sam mnoge čudne stvari; pa ipak, mislim da ti one noći nisi upotrijebio upotrije bio nikakvu čaroliju, samo borbene trikove koje bih i ja rado naučio. Budi dobrodošao!" Lockridge se dosjeti nečega. Pružila mu se prilika dobiti neka pouzdana objašnjenje. "Bio sam daleko, po Njenom poslu," počne polako. "Ne znam što se događalo u ovim krajevima. Vrlo me je iznenadilo kad sam vidio da se tvoje pleme vratilo." Zastao je za trenutak, a zatim bacio mamac: "I tebe kako čuvaš stražu straž u kao neki golobradi mladić." Withucar se isprsi i odgovori važno: "Tko osim nas visokog podrijetla može služiti Božici?" "Ovaj... da. Ipak, otkad to rade vozači bojnih kola?" "Od sredine ovog ljeta, ili malo kasnije. Kad su nas razjurili stranci, čije je oružje bilo od nekog čudnog metala, shvatili smo da je Gospodar vatre poražen. Bili smo sretni što smo uopće izvukli žive glave; čim smo malo predahnuli, odmah smo prinijeli velike žrtve bogovima. Zatim je odavde došao jedan jeda n Njezin Njez in poslanik posl anik i govorio govori o na našem naš em Savjet Sav jetu. u. Rekao Rek ao je da Ona nije nij e jako jak o ljuta lj uta na nas, jer smo jednostavan narod koga je div zaveo. Ona ne sumnja u našu hrabrost i htjela bi nas koristiti kao ratnike, jer se Njezini moraju vratiti odakle su došli." Naravno, Naravn o, sjeti sj eti se Lockridg L ockridge, e, Englezi E nglezi su morali mor ali biti poslani kući; bili su teško prilagodljivi prilagodlj ivi da bi bili stalna pomoć u ovom dobu, a osim toga bili su previše zamjetljivi. Storm je već sprovodila u djelo zamisao o naoružanju i opremanju njenog novog glavnog štaba i buduće scene za operacije... "Dobro, "Do bro,"" nastavi nastavi Withucar Withucar,, "bili smo neodlu neodlučni čni.. Mladići skloni pustolovinama još su se i mogli pridružit prid ružitii Njenoj gardi za nekoliko godina, ali ljudi s obiteljima... obitelji ma... Osim Osi m toga, nalazili nala zili smo se tako daleko od naše postojbine i bogova. Tada je poslanik objasnio da Ona želi da cijeli narod Ratne sjekire dođe i ostane ovdje zauvijek. Ribari su hrabri, ali nisu izvježbani za borbu i za dobro oružje. Ona nije htjela samo naše snažne ljude, već cijelo pleme." "Dobili bismo zemlju i odgovarajuće počasti. Također i naši bogovi. Sunce i Mjesec, Vatra i Voda, Zrak i Zemlja — zašto se i oni ne bi sjedinili i bili podjednako obožavani? I tako, na kraju, naša bratstva su shvatila da su postala previše brojna za siromašne pašnjake u staroj postojbini, razmislila su što mogu dobiti savezništvom s Njom koja je tako silna, i krenula natrag ovamo. Premda smo već bili dosta daleko, daleko, napredovali napredovali smo vrlo dobro. Putem P utem smo često imali okršaje s raznim plemenima Naroda Mora, što nas je držalo u dobroj kondiciji i omogućilo nam skupiti nešto plijena i robova. Dogodine ćemo vjerojatno krenuti u odlučujući pohod te prisiliti i ona plemen ple mena, a, koja koj a to još nisu nis u učinil uči nila, a, da iskažu iskaž u Njoj poštovanje. pošto vanje. U međuvremenu, međuvre menu, naseljujenasel juje-mo mo ovu dobru zemlju; a Ona, Sestra Sunca, seta među nama." Storm, ove sjevernjačke rase nikada prije nisu bile osuđene na carstvo. Lockridge upita hrapavim glasom: "Kako se slažete sa starosjediocima Avildara?" Withucar se namršti. "Ne baš najbolje. Oni više ne započinju sukobe otkad im je Boginja rekla da nas ne diraju. Ali neki su uspjeli pobjeći preko mora; oni koji su ostali uglavnom su zlovoljni i ne vole nas. Znaš i sam kakve su im žene; ako neki mladić želi malo zabave, jedina mu je nada uhvatiti neku u šumi i uzeti je silom. Ali mi im inače ne želimo činiti zlo, znaš." On se razveseli. "Međutim, treba nam samo još malo vreme11:1. Ako ribari ne žele-imati posla s nama, mi možemo i bez njih. Na kraju, mi ćemo ih preobratiti prema našoj slici, kao što su i naši preci učinili s onima koje su pokorili." On priđe bliže, blago udari Lockridgea po rebrima i reče mu u povjerenju: "Svakako, Ona i računa s tim ishodom. Ne tako davno ona mi je sama obećala d;i će biti vjenčanja između kuća visokoga roda oba na-mda. Na taj način, razumiješ, nasljedstvo prelazi s njihovih majki na naše sinove." A kraj toga je, pomisli Lockridge, junker Erik... Ne, i-ckaj. To je bilo djelo Skitnica. Da nisu možda Čuvari položili temelje tome? Šutio je, pa se Withucar uvrijeđeno vratio na svoje mjesto. Sunce se lagano spuštalo prema zapadu.
76
U tišini koja je nastala Lockridge je jedva dočekao kad se Hu napokon pojavio i rekao: "Ona te želi odmah vidjeti." Gotovo je skočio kroz zavjesu. Nitko ga nije slijedio. Duga Kuća je bila još uvijek bez vatre, hladno osvi-ictljena blještavim blještavim globusom. Zadnji dio bio je obavijen obavi jen gustom g ustom tamom. Na mjestu mjest u gdje je Lockridge Lockri dge stajao staj ao pod je bio prekriven nekim čvrstim materijalom, a zidovi obloženi neobičnim sivim tapetama. Namještaj i uređaji iz budućnosti stajali su između drvenih stupova, kao da se rugaju jednostavnosti neolitske arhitekture. Storm krene prema njemu. Nije više bila mršava kao poslije zarobljeništva. Ta-mnoplava Ta-mnopl ava kosa, koža boje zlata i zelene oči slične slične morskim morskim dubinama dubinama sijale sijale su se kao da su sam izvor izvor svjetlosti; svjetlosti; gibak hod još više je isticao isticao pod haljinom njene čvrste čvrst e grudi, gru di, čarobn čar obnaa bed bedra ra i dug dugee nog noge; e; kao ka o da je pred pre d njim Krilata Viktorija. Danas je nosila bijelu haljinu s dubokim izrezom, ukrašenu plavom bojom iz kretskog kraljevstva. Mjesečev srp svjetlucao svjetlu cao joj je iznad iz nad povije-i lili obrv obrvaa. "Malcolme," reče ona na svom materinjem jeziku. "/a mene je to prava nagrada: da si se vratio." Uhvatila Uhva tila mu je lice rukama rukama i pog pogleda ledala la ga čelično čeličnom m mirnoć mirnoćom. om. "Hv "Hvala ala ti," rekla je na jeziku jeziku Orugarava. Lockridge je vrlo dobro znao kad žena očekuje poljubac. U slatkoj vrtoglavici, pokušao je odoljet odo ljetii iskušenju iskušenju i ostati ostati hladan. hladan. Neke sumnje sumnje još su uvijek uvijek čekale čekale na objašnje objašnjenje nje.. "Hu ti je sigurno podnio moj izvještaj," reče on s naporom. "Nemam ništa dodati." "Ništa i ne trebaš dodati, dragi moj." Ona mu pokaže na sjedalo. "Dođi. Pričat ćemo o svemu drugome." On joj se približi i koljena im se dodirnuše. Boca i dvije pune čaše bile su ispred ispred njih. Storm Storm mu pruži jednu, a zatim podigne svoju. "Hoćeš li popiti u naše zdravlje?" "Brann me je također ponudio vinom," odbrusi on. Osmijeh nestane s njenog lica. Dugo ga je promatrala prije negoli je spustila čašu i rekla: "Znam "Znam što misliš. misliš. Kako Čuvari Čuvari nisu ništa bolji bolji od Skitnica Skitnica,, te kako i jedni i drugi mogu ići do vraga? Da, pretpostavljam pretpostavlj am da baš to misliš." "Ali, to nije istina," nastavi ona ozbiljno, gledajući ga i dalje u oči. "Jednom si spomenuo naciste iz tvoga doba kao primjer za apsolutno zlo. Slažem se. Oni su tvorevina Skitnica. Ali budi iskren: zamisli sebe kao čovjeka iz kamenoga doba, i da si prebačen u 1940. godinu. Kakve razlike između zaraćenih strana bi mogao vidjeti?" "Tvoja rođakinja Yuria upotrebljavala je slične argumente." "O, da, Yuria." Yuria." Usne Usne joj se za trenutak trenutak stisnuše. stisnuše. "Jednog dana morat ću učiniti učiniti nešto nešto s njom..." Zatim se ponovo opustila, položila svoju ruku na njegovo bedro i rekla blago i brzo: "Sreo si dva, samo dva bića u mojoj budućnosti, koja su ti priskočila u pomoć radi svojih vlastitih ciljeva. ciljeva. Proveo si u njihovom svijetu samo jedan sat, a zatim su te vratili na mjesto koje su sami izabrali i ostavili te nakon izrečenih nekoliko sračunatih i dvosmislenih primjedbi. Ma hajde, Mal-colme, ti si bar imao znanstveno obrazovanje. Na osnovu čega donosiš zaključke? Bilo kakve zaključke." "Vidio si ono što ti je bilo servirano i čuo samo ono što si trebao čuti. Oni su željeli doći do nečega, a ti M bio ključ. Ali, što š to je ključ kl juč nego puko sredstvo. sred stvo. Pa ipak, ipak, boravio boravio si u jednom jednom svijetu svijetu koji se stvarno pro-mijenio. Kako znaš da korijeni te promjene nisu pobjeda Čuvara? Ja mislim da moraju biti." "Jer, znaj Malcolme, veliki broj loših stvari koje si vidio u mojoj zemlji posljedica su ovog užasno užasnogg rata. rata. Da nema nema nep neprijat rijatelja elja,, sva ta disciplin disciplinaa bila bi suvišna; suvišna; bili bi li bism bismoo slobo slobodn dnii za istraživanja i reforme. Da, ja znam kakva je Ištar. Ali ti nisi toliko naivan i ne misliš da i najapsolutniji vladar može tak tako izdavati naredbe te da se njena volja jednostavno izvršava. Ili možda jesi? Ja moram iskoristiti što je sudbina dala. Dogodilo se da Ištar podržava mene. Njen nasljednik — a ja ne mogu preokre preo krenuti nuti zakon zak on naslje nas ljedst dstva va bez opasnost opas nostii da uzdrmam uzdr mam cijelo kraljevstvo kraljevs tvo — onaj koji bi došao poslije nje, je iz druge frakcije." "Yurijine?" upita on zbunjeno. Storm se nasmije. "Draga Yuria. Kako bi ona željela biti Koriach! Koriach! I što bi sve jadnica jadnica učinila za to." Osmijeh nestane s njenog lica. "Ne potcjenjujem potcjenjujem sebe, Malcolm Malcolme. e. Ti si vidio što mogu učiniti. Uhvativši Bran-na, uz tvoju pomoć, ja sam načela Skitnice tako da to može biti početak njihovog kraja. Vrlo nas je malo sposobnih za ovladavanje temporalnim operacijama, i zato toliko toga ovisi o nama. Dok je Brann bio na slobodi, najveći dio mojih snaga je upotrebljavan da se
77
držim što dalje od njega. Sada znam tko je dobivao njegove na-icdbe i, napokon, mogu smisliti omču oko Ganvena." Lockridgeu to ime nije govorilo ništa. "Ali naš veli-ki trijumf istodobno je donio i mnoštvo novih problema. prob lema. Dok si bio odsutan, Hu je poslao na sve strane špi-limc; špi-li mc; osim toga, posebni glasnici poslani su naprijed nap rijed i natrag nat rag u vrijeme. Moji suparnici, s uparnici, o, da, daleko su mračnije mrač nije dvorske intrige kod kuće kuće nego nego što ti i može možešš pretp pretpost ostav avlja ljati, ti, oni oni koji koji kuju kuju zavjer zavjeree protiv protiv mene mene po podd masko maskom m prijateljs prijat eljstva tva koju svi moramo nositi nosit i dok rat traje, domogli domo gli su se nekih neki h strate str ateški škihh punktova. punkt ova. Zar ti Yuria nije obećavala nagrade ako postaneš njen doušnik u mom logoru?" Lockridge je morao potvrditi potvrdi ti glavom. "Dak "Dakle, le, u cilju cilj u konc koncentra entracije cije snaga, snaga , njena frakcija frakc ija se zalaže da i dalje dajemo punu prednost prednos t Mediteranu Medit eranu i Orijentu. Orije ntu. Treba zanemariti zanema riti sjever, sjever , kažu oni, jer to područje podr učje nema većeg značenja. Budući da će se indoeuropska osvajanja stvarno dogoditi na jugu i istoku, spri ječimo da to postane posta ne istins i stinski ki korisno k orisno neprijatelj neprij atelju. u. Ja, J a, međutim, me đutim, želim napustiti napust iti ta područja p odručja;; ostavit os tavitii tamo samo simbolične snage, dok će Skitnice držati svoje najbolje ljude. Bez njihovog znanja, mi ćemo za to vrijeme na sjeveru napraviti tisućgodišnje uporište." On skrene pogled s kamenog lica i divno oblikovanog tijela, rekavši manje odlučno nego li je namjeravao: "Jesi li zbog toga predala neprijatelju ljude koji su ti vjerovali?" "Ah, "Ah, da, da, pozva pozvala la sam Jutoa Jutoaze, ze, a to se ne sviđa sviđa gradi graditel teljim jimaa megal megalita ita." ." Storm Storm uzdah uzdahne ne.. "Malcolme, zar te nisam poslala da neko vrijeme provedeš čitajući knjige u danskom Nacionalnom muzeju? Trebao bi znati arheološke činjenice. Nova kultura je došla i ona će uobličiti budućnost; ništa što ti i ja možemo učiniti neće ukloniti te tragove koji stoje kao nepobitan dokaz u staklenim vitrinama dvadesetog stoljeća. Ipak, mi možemo upravljati pojedinostima o kojima tragovi ne kažu ništa. Zar bi ti se više sviđalo da osvajači zauzmu Dansku kao što će to učiniti s Indijom, Indijom, uz pokolje i ropstva?" "Ali, za ime boga, što će ti Jutoazi?" "Nisam mogla duže držati Engleze," Engleze," reče Storm. Storm. "Svi "Svi su vraćeni vraćeni kući, osim nekolic nekolicine ine koji će čuvati ona vrata dok se ne zatvore za nekoliko tjedana. Čak sam poslala natrag i one agente koje si sreo u šesnaestom stoljeću. Pošto je ovdje glavni posao obavljen, oni bi bili od male pomoći. Na žalost, zbog pojačanih aktivnosti mojih protivnika, za sada ne mogu pozvati prave stručujake s Krete sve dok im ne budem mogla pokazati ne-k;i ne-k; i djel djela. a."" Storm raširi ruke. "Ali uskoro ću im imati što po-kii/ati," reče odlučno. "Nov i dugotrajan narod. Snažan narod, spreman da pod bilo kakvim mitološkim sporazumom slijedi svoju Božicu. Izvor dobara, bogatstva i 11 vidi, budemo li ih trebali. Raspon u prostor-rremenu prostor-rr emenu lako la ko dob dobro ro branje bra njenn da ovd ovdje je možemo mož emo gradit gra ditii snagu sna gu ('uvar ('u varaa potreb pot rebnu nu za kon konačn ačnii suk sukob. ob. Kad Kadaa jednom jed nom po po-stavim čvrste čvrste temelje novoj novoj strategiji, strategiji, ostali članovi članovi klana Koriach će mi biti naklonjeniji naklo njeniji nego sada. Moj položaj položaj kod kuće bit će osiguran osiguran.. Još važnije, važnije, moj plan će biti prihvać prihvaćen en i naše glavne glavne snage doveden dov edenee ovamo. ovamo. Tako će napokon skitničko zlo biti iskorijenjeno. Onda ćemo imati dovoljno dovoljno vremena za ispravljanje i nekih nepravdi u našem vlastitom domu..." Glava joj klone. "Ali ja sam tako usamljena," prošapće prošapće.. Više se nije mogao boriti protiv sebe, morao j e uzeti uzeti njenu njenu ruku ruku ko koja ja je nepomi nepomično čno ležala ležala u krilu. Drugu je ruku položio na njena ramena. Ona se nasloni na njega. "Rat je ružna stvar. Čovjek mora raditi i ono što mu lomi srce. Obećala sam ti poslije poslije ovog zadatka povratak povratak kući. Ali potreban potreban mi je svatko tko želi ostati uz mene." "Ja ću ostati," reče on. "Uostalom... nije li zadatak ostao nedovršen?" "Ti nisi običan čovjek, Malcolme," reče ona. "Kraljevstvo koje gradimo trebat će kralja." On je poljubi. Ona mu odgovori poljupcem. Tišina je bila puna slatkog predskazanja. Zatim zašaputa u njegovo uho: "Dođi, Malcolme. lamo preko." Sunce je zalazilo. Ribarski čamci su se vraćali sa zapada gdje se voda treperavo žutila, dim se dizao dizao iz oko okolni lnihh koliba, koliba, a Mud Mudra ra žena i njeni njeni pratio pratioci ci krenuš krenušee prinijeti prinijeti večernje večernje žrtve žrtve u gaju. gaju. Grmlja Grmljavin vinaa je dopir dopirala ala s obližnjih obližnjih pašnjaka pašnjaka,, gdje su ljudi ljudi naroda naroda Ratne Ratne sjekire sjekire bu bubn bnje jevi vima ma umirivali svoje bogove. Storm se pomakne. "Bit će bolje da odeš sada," uzdahne ona. "Žao mi je, ali potreban mi je san. Mnogo mi vremena uzimaju ovi božanski poslovi. Ali ti ćeš ponovo doći, zar ne? Hoćeš li? Molim te."
78
"Kad god želiš," odgovori Lockridge. Dok je izlazio u suton osjećao je kako ga ispunjava dubok mir. Iza Duge Kuće našao je Tenil Orugarave Orugarave i njihove njihove živote. živote. Djeca Djeca su se igrala igrala ispred ispred vratiju vratiju,, muškarci muškarci su tiho razgovarali, razgovarali, kroz otvorene otvorene ulaze vidio vidio je kako žene šivaju, šivaju, pletu, kuhaju, kuhaju, melju melju brašno brašno i oblikuju oblikuju glinene glinene lonce. Njegov prolazak prolaz ak bio bi o je praćen pr aćen tišino t išinom. m. On pođe prema kolibi koja je nekad pripadala Echegonu. Tu je mogao ostati. Obitelj je bila okupljena oko vatre. Kada se pojavio na vratima svi ustaše i pokloniše se na nači načinn ko koji ji im je ne tako tako davn davnoo bio bio po potp tpun unoo stra stran. n. Jedin Jedinoo je još još Au Auri ri zadr zadrža žala la po pono noss i dostojanstvo. Ona mu priđe i kolebljivo reče: "Toliko si dugo bio sa Božicom?" "Morao sam," reče joj on. "Zauzet ćeš se kod Nje za nas?" zamoli ga ona. "Možda ne zna koliko su zli." "Tko?" "Ovi koje je Ona dovela. O, Rise, što sam sve čula! Kako njihova stoka pase u našem mladom žitu, na silu odvode naše žene i rugaju nam se u našoj vlastitoj zemlji. Osim toga, napadaju i naše rođake, jesi li znao? Ljudi iz Ulara i Faona, moji srodnici, nalaze se u njihovom kampu i ove noći kao robovi. Reci to Njoj, Rise!" "Hoću, budem li mogao," odgovori Lockridge nestrpljivo. Želio je sada biti bar na kratko sam sa svojim mislima. "Ali ono što mora biti, mora biti. A sad, mogu li nešto pojesti, a zatim dobiti neki mirni kutak. Moram mnogo razmišljati." razmišljati." Kao i svaki drugi rat za koji je Lockridge znao, i ovaj je tražio da glavnina snaga bude utrošena na nespek nespektak taku-l u-laran aran organi organizaci zacijski jski dio. dio. Bez dov dovolj oljno no sud sudion ionika ika,, borba borba se odv odvija ijala la na priličn priličnoo ograničenom području. S agentima raspršenim po cijeloj povijesti, protivnici u ratu kroz vrijeme samo su rijetko mogli na jednom mjestu skupiti sve svoje snage. Storm Darroway bilo je još gore: bila je praktički sama. Priznavala je da politička ljubomora nije bila jedini razlog što nije dobila pomoć svojih ljudi. Njena je zamisao bila vrlo vrl o radikalna radikaln a i pretpostavlj pret postavljala ala je značajna ulaganja u stare civiliza c ivilizacije, cije, ionako i onako osuđene na propast. Neke od kraljica Čuvara bile su iskrene u svome traženju da plan, za koji se Koriach zaklela da će donijeti konačnu pobjedu, moraju detaljno proučiti prije negoli pruže pomoć. Jer činjenica činjenica je bila da vremenski vremenski rat, čini čini se, kao da je mimoiša mimoišaoo Bronč Brončano ano doba doba sjeve sjeverne rne Europe. Nije bilo poznato da su Čuvari ili Skitnice vodili neke značajne operacije u tome tisuću godina dugom i tisuću kilometara prostranom prostor ^vremenu. "Ali, zar to ne dokazuje da griješiš?" namršti se Lockrid Lockridge. ge. "Ne!" reče Storm. "To može isto tako značiti i uspjeh. Sjeti se, zbog onih stražara u hodnicima prema bud buduć ućnos nosti ti mi ništa ni šta ne znamo zna mo o vlasti vla sti toj bud buduć ućnos nosti ti.. Ne možemo mož emo predvi pre dvidje djeti ti ono što št o će se dogoditi. Čak i ovakvi uzročno-posljedični krugovi, koje smo upotrijebili pri hvatanju Branna, rijetki su upravo zbog faktora pogreške na vratima." "Svakako, "Svakako, svakako. svakako. Ali vidi, draga, ti zasigurno možeš detaljno provjeriti bilo koji dio prošlo pro šlost sti,i, kao ovaj na primje pr imjer, r, i ustanovi usta noviti ti nalazi na lazi li se s e neki nek i od tvojih tvoji h ljudi u blizini." "Ako obavljaju svoj posao dobro, što misliš što bih vidjela? Ništa osim domorodaca kako vode svoj svakodnevni svakodnevni život. Kad su agenti Čuvara Čuvara skriveni skriveni od Skitnica, oni su s u u znatnoj znat noj mjeri skriveni i od Čuvara." "Ovaj... "Ovaj... razumijem. razumijem. Sigurnosni Sigurnosni razlozi. razlozi. Ne možeš možeš dopustiti dopustiti da tvoje čete znaju više negoli je potrebno, potrebn o, jer bi u protivnom proti vnom i neprij ne prijatel ateljj to mogao saznati. sazn ati."" "Uostalom," "Uostalom," reče gordo Storm, Storm, "ovo "ovo je moje kazalište. Ja ću zapošljavati svoje ljude kako to ja želim. žel im. Moć kojom k ojom raspol r aspolažem ažem neće biti upotrebljava upotre bljavana na samo sa mo protiv Čuvara. Čuvara . Morat ću i kod kuće srediti neke račune." "Ponekad me plašiš," prošapće on. Storm se nasmije i zabaci kosu. "A ponekad?" reče mačje umiljato. umiljato. "Kako si uvijek spremna na to." Ali nisu mogli ostati dugo zajedno. Trebalo je obaviti još mnogo toga. Storm je morala ostati u Avildaru kao Božica, sudac, donositelj odluka i zakonodavac, sve dok narod kojeg kojeg je pod podiza izala la ne dobij dobijee željen željenii oblik. oblik. Hu je također također trebao ostati ovdje ovdje zbog održavanja veze s budućnošću i s bazom na Kreti. Obični vojnici bili su korisni jedino kao glasnici ili stražari; zbog toga Englezi koje je Hu doveo nisu bili potrebni potrebni u velikom velikom broju i ona ih je po-
79
slala kući. Druga se doba nisu mogla tek tako odreći uvježbanih agenata, pa je najveći problem bio naći čovjeka sposobnog da radi s plemenom. Lockr Lockridg idgee je izašao izašao u pratnj pratnjii Withu Withucar caraa i nek nekoli oliko ko ratnika. ratnika. Dob Dobro ro se slagao slagao s crvenobr crvenobradim adim Jutoazom; međusobno su se često častili, zajedno pili medovinu i pričali do duboko u noć. U redu, on nije civiliziran, pomisli Lockridge. Ali to nije važno. Ponekad mi se čini da ni ja više nisam. Sviđa mi se ovaj život... Krajnji Krajnji cilj čitave čitave operacije operacije bio je sjedini sjediniti ti narod narod Labrisa Labrisa i narod narod Ratne Ratne sjekire sjekire u jedan jedan jedinstv jedi nstven. en. To će se doista doi sta i dog dogodi oditi: ti: Jutlan Jut landd će se pojavi poj aviti ti u povijes povi jesti ti kao jedinstven narod, pa će čak i poslije Lockridgeovog stoljeća ostati prepoznatljiv kao takav. Sličan proces odigravao se u mnogim drugim krajevima. Jedino je bilo pitanje bi li upad Indoeuropijana, što su ga poduzeli agenti Skitnica u cilju razaranja stare kulture, bio podjednako djelotvoran i ovdje, odnosno bi li toliko graditelja megalita opstalo, bez obzira na koji način, da se Čuvari nisu tajno, ali sigurno, infiltrirali u Brončano doba na sjeveru? Izvještaj iz drugog tisućljeća pokazivao je da je sasvim lako ovo drugo moglo moglo biti posrijedi, posrijedi, budući da su s u se Skitnice S kitnice potpuno povukle pred Čuvarima u tom dijelu svijeta." Ali osn osnivan ivanje je nov novih ih kraljev kraljevstva stva mora mora teći polako, polako, ne samo samo zbog zbog nedo nedosta statk tkaa sred sredsta stava va;; događaji su morali izgledati kao da imaju prirodan tijek. (Osim toga, prirodan razvitak jamčio je i veću postojanost; loše utemeljeno carstvo, kao Aleksandrovo ili Tamerlanovo, bilo bi kratkotrajno i ne od velike vrijednosti.) Prvi korak je bio povezivanje seljaka oko Limfjorda u zatvoreniju i čvršću zajednicu. Za postizanje tog cilja Strom se uglavnom koristila strahopoštovanjem koje je širila oko sebe, ali i četama Jutoaza gdje god je sila bila potrebna. Istodobno je trebalo stvoriti trajnije trajnije saveze saveze s plemenim plemenimaa koja koja su se nalazil nalazilaa dub dublje lje u kop kopnu, nu, bez obz obzira ira jesu li u pitan pitanju ju domoroci ili naseljenici. Poslala je Lockridgea na prvi takav zadatak. Amerikanac je želio putovati na konju. Ali ovi du-gogrivi poniji nikada ranije nisu bili jahani i bilo bi mu potrebno p otrebno previše previš e vremena vre mena za kroćenje kroćenj e jednog. jed nog. Pješač P ješačio io je. je . Kada su se približili približi li naseobini, nas eobini, on i Withucar se po-peše u dvokolice; morali su stisnuti zube zbog jakog drmusanja, ali zato su djelovali za ono doba dostojanstveno. dostoja nstveno. Sve u svemu, čak i poslije onoga što je uslijedilo, Lockridge je priznao da se rijetko kada tako dobro zabavljao. zabavljao. Njegova Njegova omiljena rekreacija rekreacija oduvijek oduvijek je bila pobjeći nekamo u divljinu; divljinu; sada je mogao uživati u tome prilično bezbrižno, jer je sa sobom poveo nekoliko Withucarovih ljudi koje je koristio korist io kao nosače. nosač e. Ljudi kojima su došli dočekali su ih vrlo gostoljubivo. Lock-ridgea Lock-ri dgea su naročito naročito zadivile zadivile neke pojedinosti pojedinosti koje nisu bile bile zabilj zabiljež ežene ene u diaglo diaglosi. si. (Njome (Njome se sve manje manje služio, dok je učestala upotreba utiskivala govorni jezik i običaje u njegovo prirodno pamćenje.) U logorima Ratne sjekire grube ceremo ceremonije nije uvijek uvijek su se nastavljale nastavljale u svečanosti svečanosti.. Stare S tare zemljoradničke zemljora dničke naseobine bile su zbog toga u početku malo zabrinute, ali ne i preplašene, jer nisu imale mnogo sukoba s doseljenicima, a i zemlja je bila prostrana i rijetko naseljena. Oni bi obično započinjali proslavu obrednim ritualom, ali bi se svetkovina završavala završaval a na način koji je zaprepaštavao zaprepašt avao čovjeka dvadesetog stoljeća. Poruka koju je Lockridge donosio bila je vrlo jednostavna. Istinska Božica ustoličila se u Avildaru. Ona nije bila, kao što su to neki govorili, neprijatelj Sunca i Vatre, već prije Majka, Žena i Kći muškim bogovima. Sile su željele da se Njihova djeca ujedine, kao što su i One same učinile. U tom cilju, u Avildaru će slijedeće zime biti održan prvi savjet na kojem bi se vodili razgovori o načelima i sredstvima tog ujedinjavanja. Sve vođe su bile pozvane. Lockridge nije dodao: "U protivnom... proti vnom..."" pošto poš to bi to bilo bil o neprijate nepr ijateljski ljski i nepotrebno. nepot rebno. Neke stvari od onih koje je vidio i čuo nisu ga oduševile. oduševil e. Ali bit će vremena ispraviti to, obećao je sam sebi. sebi. Ovi ljudi su mu se uglavnom uglavnom sviđali. sviđali. Lockridge Lockridge ih čak nije mogao nazvati nazvati manje mudrim mudrim od ljudi iz njegovog njegovog vremena. Premda je gustoća gustoća naseljenosti bila vrlo malena, održavali su kontakte širom europskog kon tinenta: u slučaju plemena Ratne sjekire čak i do južne Rusije. Njihovo Njihov o shvaćan s hvaćanje je politike politi ke izgledalo izgle dalo je gotovo isto toliko složeno kao i ono iz i z dvadesetog dva desetog stoljeća, stolje ća, ali nezasme nezasmetano tano ideologijam ideologijama; a; u pojedin pojedinim im slučajev slučajevima ima čak su pozn poznavali avali znatno znatno veću suptilnost. suptilnost. Premda su bili neznalice u fizici, povijesti, povijesti, ili pseudoznanosti pseudoznanosti zvanoj ekonomija, bili su oštroumni u pitanjima pitanj ima neba, ne ba, zemlje ze mlje ili i li ljudske vrste. vrste. Lockridgeov put vodio je najprije pokraj svetog brda koje će jednoga dana postati Viborg, a zatim preko polja koja su bila znatno plodnija od onih iz budućnosti; na sjeveru su se pružala prostrana prost rana žala Skawa, Skawa , zapljuskivana z apljuskivana velikim valovima, dok se na jugu presijavao Limfjordski zaljev.
80
Ono što je uradio bilo je prilično skromno, pa ipak, na zadatku je proveo gotovo mjesc dana. Kada se ponovo vratio u Avildaro pustopoljina se rascvjetala u purpurne i zlatne preljeve, inje je ukrašavalo travu zore, a lišće je već počelo mijenjati boju. Bilo je to na dan kada je vjetar počeo hučati sa zapadnog mora; svjetlost i sjene oblaka međusobno su se sustizale na zagasitom tlu dok su valovi nemilosrdno zapljuskivali zaljev i zemlju raskvašenu od noćašnje kiše. Šuma se lelujavo povijala i treperila; požnjevena polja postala su žuta, a trava na livadama zadobila je boju sjena. Jato roda letjelo je ispod sunca u pravcu Egipta. Zrak je bio svjež, s vjež, pun mirisa miri sa soli, s oli, dima d ima i konja. Lockridgeova skupina je zamijećena još iz daleka. Logor Jutoaza, kroz koji su prvo prošli, bio je pun živahnih lica; između njega i sela pružao se uzak pojas ničije zemlje. Nijedan Tenil Orugaraya nije izašao dočekati ih. Osim Auri. Djevojka je veselo dotrčala, doviknuvši njegovo ime nekoliko puta. On naredi vozaču da stane, pomiluje je po kosi. "Da, malena, dobro sam, nismo imali poteškoća, dakako da mi je drago vidjeti te, ali moram prvo Božici ispričati priču." On bi je rado povezao sa sobom, ali u kolima nije bilo dovoljno dovol jno mjesta. mjest a. Auri je veselo vese lo skakutal sk akutalaa pokraj pokr aj kola kol a cijelim cij elim putem do sela. sel a. Kad su se približili Dugoj Kući njena radost se najednom pretvorila pretvorila u bojažljivu nelagodu. nelagodu. "Bit ću u našoj kolibi, Rise," rekla je i odjurila natrag. Withucar je gledao za njom i počešao bradu. "Dobar komad mesa," reče cmoknuvši jezikom. "Kakva je s muškarcem?" "Ona je još djevica," odgovori oštro Lockridge. "Zar?" Na Jutoazovom licu pojavio se izraz nevje-rice. "Ne može biti. Bar ne kod Naroda Mora..." U neko nekoliko liko kratkih kratkih rečenica rečenica Lockridg Lockridgee mu ispriča ispriča što se dog dogodi odilo. lo. "Pa-a-a"Pa-a-a-a," a," promrm promrmlja lja Jutoaz. "Dobro, dobro. Ali, naravno, ti je se ne bojiš?" "Ne. Previše sam zauzet." Nije želio više razgovarati o tome. "A, da," naceri se Withucar, Withucar, poklonivši poklonivši se u šali. "Ti si u milosti milosti Božic Božice." e." Više Više nije nije bilo razlo razloga ga za pretj pretjera erano no odav odavanje anje počasti, budući da su on i Amerikan Amerikanac ac proveli proveli mnoge mnoge dan danee zajedno. Dugo su lutali brdima, išli u lov na jelene, proklinjali kišu i vatru koju nisu mogli upaliti i često stajali licem u lice sa smrću. "Ta Auri mi se sviđala i ranije," nastavi nastavi polako Jutoaz, Jutoaz, "ali smatrao sam, i ne razmišljajući, da je ona tvoja. Ona koristi svaku priliku da ti se prilijepi." "Mi smo prijatelji," odgovori Lockridge. Osjećaj neugode lagano je rastao u njemu. "Da je muškarac, bili bismo pobratimi. Svaka uvreda učinjena njoj, učinjena je i meni, i ja bih se osvetio." "O, da, da. Pa ipak, ti ne želiš da ona ostane zauvijek sama, zar ne?" Lockridge je samo mogao odmahnuti glavom. "Djevojka je nasljednik nasljednik starog poglavice, poglavice, a ti si rekao da prokletstvo više ne leži na njoj..." Možda Mo žda je Withu Withucar car u pravu pravu,, pomisli pomisli s nejasn nejasnom om slutnjo slutnjom m Lockri Lockridge dge.. To bi bilo bilo najbol najbolje je rješenje njezinog problema... Ali više nije bilo vremena za razmišljanje o tome, jer Storm je čekala. U prisustvu Hua i Withucara ona mu se samo for-malo zahvalila; izgledalo je kao da samo površno sluša njegov izvještaj. Uskoro je bio otpušten. ot pušten. Međutim, prije nego li je izašao, izaš ao, Storm Stor m mu je uputil u putilaa jedan je dan osmijeh osmij eh i rekla kratko krat ko jednu englesku riječ: "Noćas." Da li zbog skorog susreta s njom, ili zato što se nešto prešutno ispriječilo između njega i Aurino Aurinogg naroda naroda,, ali Lockr Lockridg idgee nije nije želio želio proves provesti ti dan među među Tenil Tenil Orugar Orugarava avama. ma. Oni su se preobrazili preobrazi li iz veselog plemena, kakve ih je j e prvi put upoznao, u poznao, u zbunjene zbun jene i tužne tu žne podani p odanike. ke. Ponor Pono r se otvorio između njega i njih; Lockridge je bio Njezin čovjek, a Ona je već počela pokazivati neke od svojih najužasnijih oblika. Možda bi mogao posjetiti Jutoaze... ne, tamo bi sigurno vidio njihove robove, robove, a to je najmanje želio... Auri? Dobro, odnos s njom je postao prilično težak... težak... Na kraju je odlučio odlučio izaći iz sela i malo prošetati. Sveti ribnjak na rubu šume vjerojatno nije bio toliko toliko hladan hladan da u njemu ne spere svu prljavšti-nu s puta. Trebao bi zapravo biti potpuno sretan, ali nešto ga je počelo nagrizati nagrizati.. Razmišljao Razmišljao je o svemu što mu se dogodilo tijekom putovanja. Bezbolno ujedinjenje dviju rasa bio je prilično mudar potez. Ljudi Ljudi Ratne Ratne sjekir sjekiree nisu nisu bili bili zli po prirod prirodi, i, već samo bah bahati ati na jedan jedan izvjest izvjestan an način. način. Poput Poput neodgojenih momaka. To je bilo to. Njima je bio potreban strah od boga. Posebno, trebalo im je uliti uliti poštovan poštovanje je prema prema staros starosjed jedioc iocima ima.. Sada Sada pak pak,, kad su samo dodali Boginju Mjeseca svome
81
panteon pant eonu, u, ništa niš ta osim njenog naređenja naređe nja nije ih moglo zadržati zadrža ti da pljačkaju pljač kaju Narod Mora. I nikad jedna kultura kultur a ne bi b i poštivala pošt ivala drugu kulturu kultu ru koja ko ja se s e sama sa ma ne bi dokaz d okazala ala u borbi. bor bi. Napredak, Napr edak, pomisli pomis li Lockridg Lock ridgee tužno. t užno. Hoće li se čovjek čovje k promijeniti promij eniti za tisuću tis uću godina? go dina? Naseljen Na seljenici ici su su u devetnaestom stoljeću lako potiskivali crvenokošce, ali tek kada su im ovi odgovorili borbom, Ameri Amerikan kanci ci su pos posta tali li pono ponosn snii zbog zbog svake svake kapi kapi indi indijan jansk skee krvi krvi ko koju ju su prolil prolili. i. Crnce Crnce smo smo uglavnom prezirali, sve do moga desetljeća, kad su se i oni konačno digli i pobunili za svoja prava. Možda Mo žda narod narod Joh Johna na i Mary Mary ne mora mora uprlj uprljati ati svo svoje je ruke ruke krvl krvlju ju,, prij prijee nego nego li zado zadobi bije je poštovanje poštovanj e stranaca. strana ca. Volio Voli o bih da d a je tako. Ali A li kako kak o to ostvari os tvariti? ti? Možda je to moj zadatak. Položiti jedan jedini kamen u temelje njihove kuće. Samo kako? Jutoazi savršeno dobro znaju da bi pobijedili Tenil Orugarave samo da se bogovi nisu umje-šali. Vratili su se ovamo, po Storminom pozivu, zato što su bolji ratnici. Dobro je sazvati skupštinu i izabrati kralja. Ali kako izbjeći kraljevstvo sastavljeno od gospodara i slugu? Ne želi že li li l i Storm St orm baš to? Ne! Dosta! Dost a! Mračne misli gomilale su se u njemu njemu tako brzo da je gotovo gotovo stigao do ruba ribnjak ribnjaka, a, prije negoo li je primijet neg primijetio io što se dog događa ađa.. Ali i sku skupin pinaa koja koja se tu nalazi nalazila, la, sedam sedam mladića mladića i jedna jedna djev djevoj ojka ka,, tako takođe đerr je bila bila zaok zaokup uplje ljena na svoj svojim im po poslo slom, m, tako tako da je i njeg njegov ov do dola lazak zak osta ostaoo nezamijećen! Djevojka je ležala na velikom kamenu s kojeg se oružje bacalo u znak žrtvovanja. Dok su ostali igrali uokolo kao u transu, s grančicama imele u rukama, jedan mladić je podigao kameni nož iznad njenih grudi. "Što, do vraga!" poviče Lockridge i jurne prema njima. Naglo Nagl o izbačeni izbač eni iz zanosa, zanos a, mladići mladi ći se panično pani čno raz-bježaše raz- bježaše na sve strane. Kad su vidjeli tko je došao, došao, uko-čiše se od straha straha i počeše počeše puzati po zemlji; djevojka djevojka je i dalje ležala na žrtveniku, žrtveniku, polako polak o se vraćaj v raćajući ući iz transa. trans a. Lockridge s naporom obuzda mučninu koju je osjećao u želucu i reče dubokim glasom. "U ime Božice, zahtijevam da mi ispričate sve o vašem zlodjelu." Umjesto priznanja uslijedilo je mucanje i moljakanje. Neke pojedinosti bile su ispuštene, ali ih je on sam sa m popunio. 'Božica' nije bio dobar prijevod za ono što je Storm bila u ovoj kulturi. Japanski kami bio je znatn zna tnoo bliži tom značenju: znače nju: svako natprirodno natpri rodno biće, počevši počevš i od duhova stijena stij ena ili stabala, stabal a, čiji se oproštaj traži prije nego li se oni slome ili obore, pa do ogromnih, nejasnih sila koje prožimaju vječite elemente. Prožimaju, a ne upravljaju. Nije bilo formalne teologije, nije se odvajalo magično božanskoj sve stvari imale su svoju s voju mističnu snagu. snag u. I on, o n, Lockridge Lock ridge,, takođe t akođerr je j e posje p osjedovao dovao zastrazast rašujuće svojstvo. Withucar mu je mogao biti prijatelj, ali to je bilo zato što Jutoaz nije očekivao da će magija magija biti biti bačena protiv njega. Auri, još manje usrećena, uopće nije nije imala nikoga nikoga tko bi se osjećao ugodno u njenom prisustvu. "Idite kući," reče Lockridge blago. "Neću poslati zlo na vas, niti ću išta reći Njoj o ovome. Bolja vremena će ubrzo doći. Kunem vam se." Djevojka i mladići počeše natraške puzati. Kad su se dovoljno udaljili, podigoše se i brzo otrčaše. Lockridge skoči u ribnjak i počne se grozničavo prati. Nije Nij e se s e vrać v raćao ao sve do zala z alaska ska sunca. sunc a. Vrijeme Vrij eme se počelo naglo mijenjati; mijenj ati; gomile oblaka stizale stizal e su s mora mora don donose oseći ći hladno hladnoću ću i rani rani sumrak sumrak.. U selu selu više više nikog nikog nije bilo bilo van vani, i, a kožn kožnati ati zastori zastori potpuno su zatvaral za tvaralii ulaze ula ze u kolibe. Bez obzira kako se osjeća, čovjek mora jesti i Lockridge se uputi prema kući koja je nekada pripada prip adala la Echegonu. Eche gonu. Ušao je u tišini, tiši ni, dok mu je dim grizao griz ao oči; klizeće sjene ispunjavale su kutov kutovee i zbijal zbijalee se oko oko slabašn slabašnog, og, treperav treperavog og plamena plamena ogn ognjiš jišta. ta. Aurini Aurini rođaci rođaci kao da su ga očekivali: njena majka majka udovica podsjetila ga je za trenutak na onu staricu stari cu koja mu je pružila zaštitu od Išterine hajke; na okupu su još bili Aurina mlađa po-lubraća, njena tetka i ujak. Svi su ga promatrali promatr ali sa strahopoštovanj straho poštovanjem; em; djeca koja nisu zaspala uplašeno uplašen o ustuk-nuše ustuk-n uše kad se Lockri Loc kridge dge pojavio poja vio na ulazu. ulaz u. "Gdje "Gdj e je j e Auri?" Au ri?" upita upi ta on. Djevojčina majka pokaže rukom na jedno izdignuto mjesto. Kosa boje žita bila je rasuta preko pokrivača pokriva ča od jelenje j elenje kože. "Iscrpljena "Is crpljena je od plakanja. pla kanja. Moram Mor am li je probuditi?" "Ne." Lockridgeov pogled prijeđe preko tužnih t užnih i brižnih lica.
82
"Što se dogodilo?" "Vi to sigurno znate," reče njena majka bez prizvuka optužbe. "Ne znam. Recite Recit e mi!" Vatra se za trenutak rasplamsala; Aurini Aurini obrisi postaše oštriji oštriji i uočljiviji. uočljiviji. Spavala je s palčevima u šakama, kao zaplašeno dijete. "Želim vam pomoći," doda Lockridge. "O, da. Vi ste joj uvijek bili prijatelj. Ali što je najbolje za nju?" prošapta majka. "Nama je to nepoznato. Mi smo samo stanovnici Zemlje." "Nisam ni ja više od toga," reče Lockridge; želio je da mu povjeruju. "Pa onda, dobro. Ovog popodneva popodneva došao je poglavica poglavica Jutoaza, zvani Withucar, i pitao da mu ona bude... kako se kaže ta njihova riječ?" "Žena," odgovori Lockridge. Za trenutak mu padne na pamet da ih Withucar ima već tri. "Tako je. Žena, samo njegova. Neka vrsta roba koji mora izvršavati svaku njegovu naredbu. Vi ste mudriji od nas i poznajete bolje tog čovjeka. Rekao je da ćemo svi doći pod njegovu zaštitu. Je li to istina? Ovoj je kući jako potreban potreba n muškarac." muškarac. " Lockridge Lockridge kimne glavom. Svaka zaštita ima svoju cijenu, pomisli on u sebi, ali nije ništa rekao. "Auri ga je odbila," nastavi majka umornim glasom. "On je odgovorio da mu je Božica rekla da je može imati. Tada je ona pobijesnila i počela vas dozivati kroz plač. Mi smo je malo umirili i otišli u Dugu Kuću. Božica nas je nešto kasnije primila i naredila Auri da prihvati Withucarovu ponudu. Kod nas se ne smije ništa dogoditi dogoditi prije nego li se ne obave određeni određeni obredi. I tako smo je vratili kući. Dugo je pričala kako će se sama izvesti u čamcu dok je struja ne odnese na pučinu, ali na kraju je ipak zaspala. Što vi mislite?" "Razgovarat ću s Božicom," reče Lockridge hrapavim glasom. "Hvala vam. Ja ni sama sa ma ne znam z nam što je najbolje. najb olje. Ona neće biti slobodna slobodna s njim, njim, ali ni ni mi više nismo slobodni. Osim toga, Božica je naredila. Pa ipak, Auri nikada ne bi mogla provesti svoj život na takav način. Možda biste joj vi mogli reći da je to najbolje za nju." "Ili je osloboditi," reče on. "Idem odmah tamo." "Zar niste prvo željeli jesti?" "Ne, nisam više gladan." On spusti zavjesu za sobom. Selo je bilo u mraku. Nije lako mogao naći put do Duge Kuće. Jutoazi koji su bili na straži propustiš propus tišee ga bez riječi. riječi. Globus je bacao blještavu svjetlost po cijeloj prostoriji. Storm je sjedila sama za upravljačkim tipkama psihokompjutora. Unutra je bilo prilično toplo, tako da je nosila sasvim kratku tuniku, ali Lockrid Lockridge ge je pog pogleda leda bez ikakve požude. požude. Storm se okrene, osmjehne osmjehne se i mazno protegne. "Tako rano, Malcolme? Umorna sam od ovog rada. Podaci su uglavnom zagonetni." "Storm," reče on, "moramo razgovarati." Radost iščezne s njenog lica i ona osta mirno sjediti. "Naš projekt se ne razvija kako treba," počne Lockridge. "Vjerovao sam da će se starosjedioci postepeno postepe no prilagodit pril agoditii novom no vom uređenj u ređenju. u. Ali Al i umjesto u mjesto toga, dok sam s am bio bi o odsutan, ods utan, stvari su se s e prilično pri lično pogoršale." pogorš ale." "Mislim da si na brzinu donio pogrešan zaključak," reče ona hladnim tonom. "Budi razložniji. Čini ti se da se razdor između plemena povećao, zar ne? To je neizbježna cijena napretka i ja to ne mogu promijeniti; zar da se odreknem Jutoaza da bih zadovoljila Orugarave. Orugarave. "Ne, ali ponizi ih malo." "Dragi moj Malcolme," reče materinski Storm, "nismo došli ovamo graditi utopiju. Tako nešto nije nigdje nigdje moguće. A to znači povlastiti one koji imaju preduvjet da budu jaki. jaki. Prije nego mi bilo što zamjeriš, zamjeriš, zapitaj se jesu li stanovnici stanovnici Eniwetoka Eniwetoka zaista željeli biti preseljeni preseljeni da naprave naprave mjesta za nuklearne nuklearne eksperimente eksperimente tvoje zemlje. Mi možemo maksimalno pokušati ublažiti bol koju zadajemo, zadaje mo, ali onaj tko odbija zadavati bilo kakvu bol nema što tražiti u ovom svijetu." Lockridge slegnu ramenima. "U redu, možeš me vrijeđati, kako god hoćeš..." Storm ustane. Pogled joj je postao opčinjavajući. "Posebno na jedan način," reče ona. "Ne, čekaj, do vraga!" usprotivi se Lockridge. "Možda mi ljudi moramo biti kopilad. Ali ne treba nas uvijek podcjenjivati. podcjenjivati. Ljudski je stati u obranu svojih svojih prijatelja. A Auri je moj prijatelj." Storm se ukoči. Za trenutak je stajala nepokretno, a zatim lagano lagano provukla provukla prste kroz kroz uvojke uvojke kose kose i rekla rekla njež nježno no:: "D "Da, a, iza iza svega svega stoj stojii ona. ona. Misli Mislila la sam da ćeš ćeš me to pitati pitati.. Hajde Hajde,, samo samo naprijed." "Pa, ovaj, ne želi biti u Withucarevom haremu."
83
"Zar je on loš čovjek?" "Ne. Ali..." "Želiš li da ostane neudata, premda znaš koliko će to ovdje neprirodno izgledati?" "Ne, ne, ne..." "Je li još netko pogodan za nju?" "Pa..." "Da nisi to, možda, baš ti?" upita oštro Storm. "Oh, blagi Bože!" vikne Lockridge. "Ti znaš da ja... ti i ja..." "Ne zanosi se previše, previše, dragi. Sada je riječ o djevojci. Ako dvije rase trebaju postati jedna, moraju se što čvršće sjediniti. sjediniti. Brak je previše jaka institucija institucija za narod Ratne sjekire da bi odustali od njega; zbogg toga zbo toga će Narod Narod Mora Mora morat moratii to prihva prihvatit titi. i. Auri Auri je nasljed nasljednik nik po pogla glava vara ra staro starosje sjedil dilaca aca,, a Withucar je najutjecajniji u svom plemenu. Praktično, ali i kao dobar primjer ostalima, u ovom trenutku ništa bolje ne bi se moglo izvesti za stvar stvar ujedin ujedinjen jenja ja od njihov njihovog og braka. braka. Narav Naravno, no, djevoj djevojka ka je uzrujana uzrujana.. Ali, zar si tako naivan da vjeruješ vjeruješ kako se on onaa nikad nikadaa neće neće utješi utješiti? ti? Niti voljeti svoju djecu djecu koju će dobiti s njim? Niti zaboravi tebe!" "U redu, ali ipak... mislim da ona zaslužuje zasl užuje slobodan izbor." izbor." "Koga bi ona drugog izabrala osim tebe, koji je ne želiš? Uostalom, bilo bi beskorisno i da je želiš. želiš. Čim Čim si ušao ušao počeo počeo si sažalj sažaljeva evati ti nesret nesretne ne seljak seljake. e. Engle Englezi zi će biti biti još još nesret nesretni niji ji po posli slije je normanskog osvajanja. Ali nekoliko stoljeća kasnije tamo više neće biti Normana. Svi će biti Englezi. Za nas, ovdje i sada, taj proces počinje s Auri i Withucarom. Nemoj više spominjati slobodan izbor... osim ako ne misliš da bi svaki rat trebao biti borba dobrovoljaca." Lockridge je stajao bespomoćno. Storm se primak-ne i obavi mu ruke oko vrata. "Čini mi se da te Auri na na svoj djetinjasti djet injasti način zove z ove Ris," promrmlja ona. "I ja bih te voljela voljela tako tako zvati." zvati." "Ovaj... gledaj..." Ona prisloni glavu na njegove grudi. "Dopusti mi da bar malo budem djetinjasta s tobom." Iza zavjese zagrmi zagrmi glas jednog stražara: "Boginjo, "Boginjo, gospodar Hu traži traž i da uđe." "Do vraga!" prošapće Storm. "Završiti ću sa njim što brže mogu." Zatim uzvikne: "Pusti ga!" Mršav i gibak, gibak, Hu se kratko kratko pok pokloni loni.. "Molim "Molim za isprik ispriku, u, svjetlos svjetlosti. ti. Bio sam u zračno zračnom m izviđanju." Storm odgovori kruto: "Pa?" "Najvjerojatnije, "Najvjerojatnije, nešto beznačajno. beznačajno. Pa ipak, vidio sam oveću flotu kako plovi prema prema nama Sjevernim morem. Vodeći brod je iberijski, a ostalo su veliki kožnati čamci. Nikada nisam čuo za takvu kombinaciju. Očigledno je da plove iz Engleske u Dansku." "U ovo doba godine?" godine?" trgne se Lockridg Lockridge. e. Storm se odmakn odmaknee od njega njega i ostan ostanee sama u hladnom svjetlu. "Još jedna neobičnost, svjetlosti," reče Hu. "Nisam mogao otkriti prethodnice. Ako ih i imaju, onda su dobro skrivene. skrivene. Ali flota će u svakom slučaju biti ovdje za dan dva." "Tajna operacija Skitnica? Ili neka lokalna pustolovina? Ovo su vremena kada su domoroci često poduzimali slične pothvate," namršti se Storm. "Najbolje da to odem sama provjeriti." Ona dohvati svoj gravitacijski pojas, opaše ga oko struka, a energetski pištolj pričvrsti o bok. "Ostani ovdje i odmori se, Malcolme. Neću se dugo zadržati," rekla je i otišla s Huom. Lockridge je neko vrijeme besciljno hodao velikim predvorjem. Vjetar je hučao kroz noć, ali on je čuo kako tišina podrhtava unutra. A bogovi su tako polako i nježno odlepršali u zrak... Na um mu padne ikona iz Brannove sobe. Bože, Bože, pomisli on, što da radi čovjek kad ne može pomoći pomoć i nekom ne kom tko t ko brine br ine za njega n jega?? Što je istina? Jedna žena, šest tisuća tis uća godina u budućnosti rekla mu je da je njen sin sin živ spaljen. spaljen. Ali ona je znala da je uzrok bio opravdan. Ili joj se bar tako činilo... Lockridge se najednom trgne. Udubljen u misli nije primijetio da je skoro zakoračio kroz tamni zastor. Brann je bio dugo mučen, a zatim ubijen iza ovog zastora. Zbog čega ta stvar i dalje stoji tu? Zašto nikada nisam pitao? Možda me je bilo strah, pomisli L.ockridge i energično uđe unutra. U ovom djelu kuće nije bilo namještaja. Pod je bio prljav, a na kožnatom sjedalu se nalazio debeli sloj prašine. prašine. Jedan globus globus obasjavao je odaju blijedom blijedom svjetlošću, a sjene su se pružale do
84
udaljenih kutova. Crna barikada zadržavala je također i zvuke. Vjetra je nestalo. Lockridge se našao u potpunoj tišini. Ono što je ležalo na stolu, povezano žicama i kablovima s velikim uređajem, lagano se trzalo i stenjalo. "Ne!" krikne Lockridge i pobjegne. Zatim mu je dugo trebalo da prikupi prikupi hrabrost i vrati se unutra. Ali morao je to učiniti. Brann, koji se borio što je najbolje znao za svoj narod, još nije mrtav. Malo što je ostalo osim smežurane kože preko koš-čatog, povijenog tijela. Cjevčice su bile pričvršćene pričvrš ćene na njega i održavale održa vale ga u životu. Elektrode Elektr ode su mu bile zabodene zabode ne u lubanju, da bi izazivale šokove u mozgu i bilježile slabe cerebralne impulse. Zbog video-stimulacije kapci su bili odsječeni, a očne jabučice ja bučice usmjerene prema jakoj svjetiljci koja je nisko visjela sa stropa. "Nisam znao..." zavapi Lockridge. Jezik i usne su se grčevito naprezale na unakaže-nom licu. Lockridge nije imao kod sebe diaglosu za Brannovo doba, ali mogao je odgonetnuti djelić nadljudskih napora u obliku molbe, "Ubij me." A ovdje pokraj, iza zavjese... ona i ja... Lockridge krene prema uređaju. "Stani! Što radiš?" Malcolm se polako okrene i ugleda Storm i Hua. Energetski pištolj u ruci muškarca bio je usmjeren u njegove grudi. Storm ga tužno pogleda. "Htjela sam te poštedjeti ovoga. Potrebno je dosta vremena da bi se izvukli izvukli i posljednj posljednjii ostaci pamćenja. pamćenja. Tu više nema mnogo moždane mase; Brann sada stvarno nije nij e više nego crv, tako da nema razloga razloga žaliti ga. Sjeti Sjeti se, i on je počeo to.isto raditi sa mnom." "I to ti je opravdanje?" poviče Lockridge. "I Pearl Harbor je opravdanje za Hirošimu?" pod-smjehne se ona. Prvi put u životu životu Lockridg Lockridgee reče nešto nepristo nepristojno jno jednoj jednoj ženi. "Nisu "Nisu važni važni tvoji tvoji izmišlje izmišljeni ni razlo razlozi zi," ," vika vikaoo je. je. "Zna "Znam m od čega čega si živj živjel elaa u dv dvad ades eset etom om stol stolje jeću ću.. .... .. od ubijanja ubijanja mojih sunarodnjaka. sunarod njaka. Znam da s u mi John i Mary omoguć omogućili ili tek skrom skromni ni pogled pogled na način način tvoga tvoga vladanja. vladanja. Koliko si ti stara? I o tome sam dobio dovoljno podataka. Nisi mogla počiniti sve one zločine koje si poč počini inila, la, osim tijekom tijekom stotina stotina god godina ina tvog pravog pravog vremena. vremena. Zato je i skovana skovana zavjera zavjera protiv prot iv tebe, tebe , tamo na dvoru — zato svatko želi biti Koriach — jer ti si sebi osigurala osigur ala besmrtnost. besmrt nost. Dok je Olaova majka stara s tara već s četrdeset godina," "Prekini!" poviče Storm. U Lockridgeu je ključalo. "Ne zanima me koliko si ljubavnika imala ili koliko sam ja samo stvar koju si koristila," rekao je. "Ali nećeš upotrijebiti Auri, shvaćaš? Ni njen narod. Niti bilo koga. Idi u pakao: iz pakla si i došla!" došla!" Hu podiže pištolj i reče: "A sada je dosta." Kiša je počela prije zore. Lockridgea je probudilo prigušeno bubnjanje po tresetnom krovu kolibe u kojoj je ležao. Na blatnjavoj zemlji udaranje kapi je bilo nešto bučnije. Kroz rešetke na ulazu promatrao je pašnjake po kojima se sporo kretala stoka mokra kao i pastiri. Suho lišće padalo je s obližnjeg hrasta pod neprekidnim naletima kišnih kapi. Veliki dio zaljeva i sela nisu se mogli vidjet vidjetii iz ove zabačene zabačene kolibe. kolibe. Sve je to upo upotpu tpunja njaval valoo osjećaj osjećaj usamljen usamljenosti osti koja koja mu se činila činila beskonačnom. Nije želio više imati na sebi se bi odoru od oru Čuvara, Čuv ara, ali kada ju je skinuo, skinuo , osjetio osj etio je da je zrak zr ak najedno na jednom m postao posta o previše previ še hladan hlad an i vlažan. vla žan. Tražit Traž it ću jednu jed nu orugara orug arajsk jskuu noš nošnju, nju, ili čak jutoašku, pomisli oni Ona mi to neće odbiti, nadam se, prije nego li... Učini, što? Lockridge zatrese glavom. Uspio je odspavati nekoliko sati otkako je stavljen ovdje. Sad mu se ponovno vraćala vra ćala hrabrost. hrabros t. Teško je to, pomisli, pomisli, kad se sve slomi slomi u jednoj jednoj jedinoj noći. Shvatiti, napokon, tko je zapravo Storm i što su njeni pravi razlozi. Doduše, i ranije je imao dovoljno pokazatelja, ali je jednostavno odbijao misliti o tome, sve dok pogled na Branna nije raskinuo sve niti kojima ga je Storm držala. I znati da je ona ona ravnodušno ravnodušno žrtvovala žrtvovala ovaj narod koji je j e on tako zavolio, sve je to bilo više nego nego bolno. Jadna Auri, pomisli Lockridge Loc kridge s gorčinom u grlu. Jadni Withucar.
85
Pa ipak, pomisao na djevojku djelovala je izvanredno osvježujuće. Možda je još mogao učiniti nešto za nju, ako nitko drugi nije. Kad bi se samo Auri nekako uspjela probiti do flote koja je dolazil dolazilaa ova ovamo mo... ... To je sigurn sigurnoo bio zajedn zajedničk ičkii iberij iberijsko sko-br -brita itansk nskii po pothv thvat, at, sud sudeći eći po nek nekim im opaskama koje su Storm i Hu izmijenili nadgledavajući pripremanje zatvora za Lockridgea. Veličina ličina i sastav sastav flote flote bili bili su više nego neobičn neobični, i, ali gotov gotovoo istodobno u Engleskoj su iznenada započeli znatno važniji događaji, čija je posljedica mogla biti osnivanje Stonehengea. Storm je bila previše zauzeta da bi posvetila posebnu pažnju zagonetnoj floti. Zadovoljila ju je činjenica činjen ica da su ljudi na palubama, viđeni kroz infra-er-veni dalekozor, pripadali arhaičnom rasnom tipu, a ne agentima agentima iz budućnosti. budućnosti. Naravno, Naravno, po ovo nevremenu brodovi su se morali negdje zakloniti, što je značilo da se njihov dolazak odgađa za nekoliko dana. Možda ga onda više neće biti ovdje. Ali možda bi mogao smisliti smislit i kako pobjeći Auri. U svak svakom om sluč slučaj aju, u, vrij vrijed edil iloo je poku pokuša šati ti.. On od odee do ulaza ulaza i promoli promoli glavu glavu na kišu kroz kroz poveza pov ezane ne motke. motk e. Četiri Jutoaza stajala su na straži, umotani u kožne ogrtače. ogrt ače. Trgnuše Trgn uše se preplašen prepl ašeno, o, podižu po dižući ći mokro mo kro oružje oruž je i praveći praveć i rukom ruko m znakove znako ve protiv prot iv zlih zl ih čina. či na. "Bud "Budite ite pozd pozdra ravlj vljen eni, i, momc momci," i," reče reče Lock Lockrid ridge ge.. Storm Storm mu je ostavila ostavila diaglosu. diaglosu. "Želim "Želim vas zamoliti nešto." Zdepasti vođa se ohrabri pa zlovoljno odgovori: "Što možemo učiniti za nekoga tko je pao u nemilost Božice, osim da ga dobro čuvamo, kako nam je zapo-vijeđeno?" "Možete prenijeti za mene jednu poruku? Želim samo vidjeti jednog prijatelja." "Nikome nije dopušteno doći ovamo. Osobno je tako Ona naredila. Već smo morali otjerati neku djevojku." djevojku." Lockridge stisne zube. Naravno, Auri je čula novost. Mnoge zaplašene oči vidjele su pod svjetloš svjetlošću ću baklji kako ga Jutoazi Jutoazi sprovode sprovode s uperenim uperenim kopljima. kopljima. Sve je to prljavo prljavo,, Storm, Storm, vrlo prljavo. U zatvoru, iz kojeg si me izvukla i zvukla,, mogao moga o sam sa m bar primati pr imati posjete. posje te. "Dobro," reče na kraju Lockridge, "onda želim vidjeti Božicu." "Ho-ho!" nasmije se ratnik. "Ti bi želio da mi Njoj kažemo da dođe po tvojoj zapovijedi?" "Mogao "Mog ao bi, uz dužno poštovan poštovanje, je, Njoj reći kako kako ja molim da me primi. Valjda ti sad ljepše zvuči nego prije." "Zašto bismo to učinili? Ona najbolje zna što radi." "Slušaj, ti svinjo," vikne Lockridge s prezirom. "Ja sam možda sada u teškom položaju, ali nisam izgubio sve moći. Učinit ćeš što tražim od tebe ili ću ti zguliti meso s kostiju. Tada ćeš u svakom slučaju morati moliti Božicu za pomoć." Stražari se uplašeno trgnuše. Lockridgeu je u trenutku postalo jasno da pred sobom ima savršen prototip podanika koje je Storm namjeravala stvoriti u novom kraljevstvu. "Odlazi!" izdere se on. "I donesi mi usput nešto za doručak." "Ja... "Ja... ovaj... ne usuđujem se. Nitko od nas ne smije napustiti ovo mjesto bez dopuštenja. Ali, čekaj." Vođa izvuče rog ispod ogrtača i kratko puhne; sumoran i tužan zvuk prolomi se kroz kišu. Uskom Uskom stazom stazom brzo je dotrčala omanja grupa mladića sa sjekirama u rukama da vidi u čemu je problem. pro blem. Vođa ih i h posla posl a po Lock-ridgeovom Lo ck-ridgeovom nalogu. nal ogu. Bio je to mršav uspjeh, ali sasvim dovoljan da ga za trenutak vrati iz beznađa. On navali na gnjec gnjecav av hljeb hljeb i pečen pečenuu svinje svinjetin tinuu s neo neoček čekiva ivanim nim tekom tekom.. Storm Storm me može može slom slomiti iti,, po pomi misli sli Malcolm, ali samo ako upotrijebi uređaj za čitanje misli. On čak nije nije bio ni iznenađ iznenađen en kad se Božic Božicaa pojavila pojavila nekoliko sati kasnije. Začudio ga je samo način na koji mu je srce reagiralo na njenu pojavu. Potpuno odjevena, Koriach Koriach je dostojanstveno dostojanstveno koračala, velika, gipka i prije svega lijepa. U ruci je držala štap Mudre žene, dok joj je u pratnji bilo desetak d esetak jutoaških jutoaški h vođa. vođa . Lockridge primijeti Withucara Wi thucara među njima. Iz energetskog energetsko g pojasa poj asa virio je nevidljiv nevidl jiv štit iznad njene glave, preko kojeg su se slijevale slijeva le kapi kiše; stojeći u srebrnastoj s rebrnastoj bujici svjetlosti i vode, Storm je izgledala kao nimfa ili morska kraljica. Zastala je pred kolibom i pogledala ga očima u kojima je bilo više tuge nego ičeg drugog. "Evo me, Mal-colme," Mal-colme," rekla j e na engleskom. engle skom. "Smatram da moram doći kad me ti zoveš." zoveš." "Ali zato ja nikada nikada više neću dotrčati dotrčati na tvoj zvižduk, draga," reče on njoj. "Baš šteta. A bio sam tako ponosan što ti pripadam." "Nikada više?" On odmahne glavom. "Želio bih da mogu, ali ne mogu."
86
"Znam. Ti pripadaš posebnoj vrsti ljudi. Kad to ne bi bio slučaj, sve ovo bi me znatno manje manje pogodilo." pogodil o." "Što namjeravaš sa mnom? Ubiti me?" "Pokušavam naći neko drugo rješenje. rješenj e. Ti i ne znaš koliko se naprežem smisliti nešto." "Čuj," vikne Lockridge s divljom, slatkom i uzaludnom nadom. "Sve ti ovo nije potrebno. Odrekni se vremenskog rata. Zar ti je toliko stalo do njega?" "Ne mogu." Njen ponos je bio pogođen. "Ja sam Koriach." Nije imao što š to odgovoriti odg ovoriti.. Kiša Kiš a je jednoli j ednolično čno bubnjala bub njala po krovu. "Hu je želio da te odmah ubijemo," reče Storm. "Ti si oružje sudbine, a budući da si postao naš neprijatelj, nije li preopasno ostaviti te na životu? Ali ja sam odgovorila da bi tvoja smrt mogla biti onaj važan događaj, koji bi neminovno prouzročio... prouzročio... što?" Govorila Govorila je trep-tavim trep-tavim,, niskim niskim glasom stojeći i dalje izolirana u maglovi tom vodopadu svjetlosti. "Upravo je to ono što ne znamo. Pomislila sam, kako sam samo radosno pomislila kada si se vratio, da si ti mač moje pobjede. Sada više nisam sigurna. Bilo što da učinim, to može donijeti propast. Ili možda možda uspjeh, tko tko zna? Jedina sigurna sigurna stvar stvar je da si ti sudbina i da je moja velika želja spasiti te. Hoćeš li mi dopusti dopustiti?" ti?" Lockridge Lockridge se zagleda zagleda u sablasno sablasno zelene oči i reče samilosnim samilosnim glasom: glasom: "Bili "Bili su u pravu oni iz daleke budućnosti. Sudbina nas čini robovima. Ti si predobra za to, Storm. Ili ne, ne dobra — ne ni zla; zla ; možda ništa što je ljudsko; u svakom slučaju, slučaju, žao mi je što se sve ovo dogodilo." dogodilo." Zar mu se samo učinilo, ili je stvarno vidio suze kroz kišu? Nije bio siguran. Konačno, kada mu se ponovno obratila, glas joj je bio posve miran. "Odlučim li da moraš umrijeti, to ću učiniti osobn oso bnoo ja, brzo i bezboln bezbolno; o; bit ćeš sahranj sahranjen en u dolmenu dolmenu vremen vremenskih skih vrata, uz sve ratničk ratničkee počasti. poča sti. Ali ja se s e molim mol im da d a se to ne dogodi." Osjećao je da protiv sebe ima čaroliju, stariju i jaču od svih sila koje je stvorio njen izopačeni svijet. "Dok budem čekao na to, mogu li da se oprostiti od nekoliko prijatelja?" Njen bijes ponovno ojača. Udari palicom palico m po blatu i uzvikne: "Auri? Ne! Vidjet ćeš je sutra vjenčanu u logoru Jutoaza. Nakon toga razgovarat ću ponovno s tobom i vidjeti jesi li doista takav prezira vrijedan idiot kakvim se sada s ada ponašaš!" Okrenula se, zavrtjevši haljinu i ogrtač oko sebe, i napustila ga. Iz pratnje koja ju je u tišini slijedila iskoči Withu-car. Withu-car. Jedan stražar ga pokuša zaustavi, ali ga crvenobra-di Jutoaz grubo odgurne; stao je uz sama s ama vrata kolibe i pružio ruku Lockridgeu. "Ti si i dalje moj brat, Malcolme," Malcolme," reče on hrapavim glasom. Govorit ću s Njom o tebi." Lockridg Lockridgee prihvati prihvati ruku. "Hva "Hvala." la." Osjećao je kako ga oči nesnosno nesnosno pek peku. u. "Jedno "Jedno možeš možeš učiniti za mene, u ime starog prijateljstva. Budi dobar prema Auri, hoćeš li? Pusti je da ostane slobodna žena." "Koliko mi to bude bilo moguće. Dat ćemo tvoje ime našem sinu, i prinijet ćemo žrtve na tvoj grob, ako do toga dođe. Ali nadam se da neće. Sreća jaše s tobom, prijatelju." Uslijedio je još jedan jeda n stisak stisa k ruke, a zatim se s e Jutoaz Juto az brzo brz o udalji. udal ji. Lockridge se spusti u jedno uzdignuto mjesto i počne zuriti u kišu. Njegove misli plovile su negdje daleko i nikoga se nisu ticale. Pred samo podne pljusak je prestao, ali sunce se nije probilo kroz niske oblake. Umjesto toga, toga, brzo se poč počela ela spuštati spuštati magla, magla, sve dok svijet svijet s one strane strane vrata nije postao mokra, mokra, siva bezobli bez oblično čnost. st. S vremena vre mena na vrijeme do Lockridgea je dopiralo nerazgovjetno nerazgovje tno dovi-kivanje, dovi-kivanj e, rzanje konja i mukanje krava, ali svi ti zvuči bili su prigušeni i daleki. Kao da se život udaljavao od male kolibe... Zrak je postao vrlo vlažan i hladan, tako da se morao pokriti dekom. Konačno, umor ga savlada savla da i on zaspi. , Snovi su mu bili čudni. Kako je postepeno izlazio iz njih, nije neko vrijeme znao da se doista budi. San i java su se međusobno isprepleli; bio je brodolomac u oceanu, tamnom kao Stormina kosa, Auri je brzo promakla pokraj njega vičući ime svoje majke, rog je prizivao goniče; najednom, počeo je padati u beskrajne bes krajne zelene dubine. dubi ne. Oko njega nje ga su zabrujal zabr ujalaa divovska divo vska čelična čel ična zvon zvonaa i on se se nađe na mjestu gdje se rađaju munje. Snažno poput po put tisuću gromova, gromova, nešto mu pukne iznad glave i... koliba je bila ispunjena tamom, suton se lagano spuštao kroz maglu, ljudi su se brzo dovikivali, a oružje je zveckalo... zveckalo... To nije san!
87
Lockridge skoči i teturavo krene prema vratima; poč počeo eo je tresti tresti vlažne vlažne stupove, stupove, pokuša pokušavaju vajući ći vidjeti nešto kroz tmurno sivilo sutona. "Što se događa? Gdje ste? Pustite me van. Prokleti bili! Storm!" Bubnjevi su odjekivali kroz guste pramenove magle. Jutoazi su divlje urlali, nadjačavajući bjesomučnu tutnjavu tutnjav u kopita. Trošna vozila su se sudarala, a osovine prskale prskal e kao suhe grančice. granči ce. U daljini je neka žena prodorno vrištala, a njen hropac je zamro pod lavinom kamenja koje se rušilo. Metal, bronca, je zvečao sudarajući se, a s desne strane je začuo zvižduk strijele. Najednom Naje dnom se u tamnoj izmaglici izmagl ici pojaviše pojavi še nejasne nejas ne prilike: njegovi čuvari! "Netko je napao s obale," reče kratko vođa. "Zašto čekamo, Hrano?" vikne drugi stražar. "Naše mjesto je u borbi!" "Ostanite gdje ste! Naše mjesto je ovdje sve dok nam Božica Božica ne nared naredii drukčij drukčije." e." Netko Netko protrči u blizini. "Hej, "Hej , tko tk o nas je to t o napao! nap ao! Kako ide bitka?" bitk a?" "Ljudi s vode," prodahće nevidljivi. "Naletjeli su ravno na naš logor. Držite se svog zadatka. Ja idem kod k od poglavice." Jedan stražar opsuje i nestane u magli. Vođa se uzalud derao za njim. Buka je postala glasnija, kad su se stranci sudarili s na brzinu skupljenim četama Jutoa-za. Gusari, pomisli Lockridge. To je sigurno ona flota koju su Čuvari vidjeli. Ništa drugo ne može biti. biti . Znači Zn ači da se uopće nisu zaustavlja zaust avljali; li; veslali vesla li su s u cijeli cij eli dan d an i noć, a magla m agla im je pružila pruž ila zaštit zaš tituu da se neopaženo iskrcaju na obalu. Da, svakako. Izgleda da su gusari iz Sredozemlja poveli sa sobom i neka neka ovda ovdašn šnja ja pleme plemena na.. Engles Engleska ka je posta postala la prev previše iše žilava žilava,, kak kakoo sam čuo čuo,, ali zato se po Sjevernom moru imalo što pljačkati. Pa ipak, što ti jadnici mogu, čim Storm i Hu počnu pucati na njih svojim oružjem? Možda je tako najbolje. Avildaro je dovoljno patio da bi ponovno bio opustošen... i da bi Auri bila bil a odv odvede edena na u roblje. robl je. Lockridg Lock ridgee je grčevit grče vitoo stezao ste zao stupove stu pove i čekao na erupciju panike koja će zahvatiti neolitske gusare kada se sukobe s Božicom. Jedna prilika iskoči iz magle; bio je to visok i plav čovjek s nečim divljim u očima. Vođa Jutoaza zaškr-guće zubima: "Marat te odnio, ti orugarejska orugarejska kokoši," kokoši," prodere se on. "Vrati se tamo gdje pripadaš!" Krupan čovjek hitne svoj harpun. Vođa se uhvati za probijen trbuh, ispusti prigušeni jauk i skljoka se na koljena. Drugi stražar urlikne i podiže svoju ratnu sjekiru. Ali prije prije nego li ju je uspio uspio upotrijeb upotrijebiti, iti, iz mraka raka iskr iskrsn snee drug drugii napa napada dač, č, baci baci mu riba ribarsk rskii ko kono nopp ok okoo vrat vrataa i stegne stegne dvjema dvjema snažnim snažnim mornarskim rukama. Treći stražar je već također bio na podu, lubanje lubanje razbijene razbijene drvosječ-nom drvosječ-nom sjekirom. "Gotovi "Gotovi su, djevojko djevojko," ," dovikne dovikne visoki visoki čovjek i priđe priđe vratima. Do Lockridgea Lockridgea je dopiralo do dovo volj ljno no svje svjetl tlos osti ti da vidi vidi kako kako se u brad bradii mušk muškar arca ca iskr iskric icee kapi kapi vo vode de,, i on prep prepoz ozna na Echegon Echegonovo ovogg sina. sina. Nekolici Nekolicinu nu iz grupe grupe poznao je po imenu, dok se ostalih, koji s u nestrpljivo čekali čekali otrag otraga, a, sjeća sjećaoo iz viđenj viđenja. a. Dvo Dvojic jicaa od njih njih bili bili su umije umiješan šanii u on onaj aj jučera jučerašnj šnjii po poku kušaj šaj žrtvovanja žrtvovanja djevojke. Sada su stajali s tajali kao pravi ljudi. Echegonov sin izvadi kameni nož i počne sjeći konope koji su povezivale motke. "Uskoro ćeš biti slobodan," reče reč e on. "Ukoliko nas netko net ko slučajno ne primijeti." pri mijeti." Lockridge je bio previše omamljen da bi mogao uraditi bilo što drugo osim slušati. "Mislim da smo napokon slobodni. Auri je jurila unaokolo cijeli dan, moleći svakoga za koga je vjerovala vjerovala da može pomoći. Najprije se nismo usuđivali; sjedili smo u njenoj kući i prikuplja prikupljali li hrabro hrabrost. st. A tada tada su došli došli ovi stranci, kao božanski znak, i ona nas je podsjetila podsjetila na moći koje je dobila u podzemnom svijetu. Neka borba potraje samo još malo, i mi ćemo biti dovoljno daleko. Avildaro nije više dobro mjesto da i dalje osta nemo u njemu." Čovjek je radoznalo promatrao Lockridg Lockridgea. ea. "Uradili "Uradili smo ovo zato što se Auri zaklela zaklela da ti imaš imaš moći moći zaštitit zaštititii nas od Njenog Njenog bijesa. bijes a. Ona bi to trebala trebal a najbolje naj bolje znati. Je li l i ona u pravu?" Prije Prije neg negoo li je Lockr Lockridg idgee stiga stigaoo odgo odgovo vori riti, ti, Auri se već pripil pripilaa uz njega njega.. Kratko Kratko ga je pozdravila pozdravil a treperavim treperavi m šapatom. šapato m. Osjećao Osjeć ao je kako djevojka djevoj ka drhti pod mokrim ogrtačem od kose; ali zato je u ruci držala lako koplje, i on shvati da pred sobom ima pravu ženu. "Rise, ti nas možeš izbaviti odavde. Ja znam da možeš. Reci da ćeš nam biti vođa." Bitka koja se vodila u blizini nije bila bučnija i žešća od otkucaja srca u Lockridgeovim grudima. "Ne zaslužujem te," reče on. "Ne zaslužujem sve ovo." Zabo-ravivši gdje se nalazi,
88
Malcolm je počeo govoriti na engleskom. Djevojka se uozbilji i reče dostojanstvom kraljice: "On izgovara čarolije za nas. Želi nas odvesti tamo gdje zna da je najbolje." Spone popucaše i Lockridge se provuče između dva stupa stupa.. Magla Magla se vrtložil vrtložilaa oko njega. njega. Pokušavao je u sumraku pogoditi gdje se vodi glavna bitka. Izgleda da se fronta proširila i da se kreće sve dublje u kopno. To znači da na obali zaljeva sada najvjerojatnije nije bilo nikoga. nikoga. "Ovuda," reče on. Grupa krene pod njegovim vodstvom. Osim muškaraca bilo je još žena i djece koja su se uplašeno pripi-jala uz roditelje; nekoliko majki nosilo je najmanju djecu u naručju. Svatko tko sada bude preuzeo preuz eo rizik rizi k da postane post ane slobod slo bodan, an, pomisli pomi sli Lockrid Lock ridge, ge, morat mora t će se odreći svega što ima ovdje. Najedno Naj ednom, m, nešt n eštoo mu sine. sin e. "Mor " Moram am obav obaviti iti još jedan jeda n posao posa o u Dugoj Dug oj Kući," Ku ći," reče. "Rise!" Auri ga zgrabi izbezumljeno za ruke. "Ne smije smiješ!" š!" "Produži dolje do čamaca," reče on. "Sigurno ste ponijeli mješine sa vodom i opremu za lov i ribolov. Kada budete spremni za polazak, ja ću vam se pridružiti. Ne dođem li, krenite bez mene." "Duga Kuća! Nje Kuća! Nje no mjesto?" zadrhti Echegonov sin. "Što moraš moraš tamo raditi?" raditi?" "Nešto... neće nas pratiti sreća ako to ne uradim." "Idem i ja," reče Auri. "Ne." On zastane i poljubi poljubi je; bio je to kratak dodir usana koje su imale okus soli. Osjetio Osjetio je ipak vlažni miris njene kose i toplinu tijela. "Na svako drugo mjesto, ako želiš, ali ne ovdje. Idi i sačuvaj mi mjesto u čamcu." čamcu." Lockridge se otrgne i potrči prije nego je djevojka mogla bilo što reći. Kolibe su se bezglasno tamnjele oko njega, a sumrak pun užasa sakrivao je mnoge leševe. Jedna Jedna crna i sablasna sablasna svinja svinja uplašeno uplašeno je groktala groktala.. Za trenutak trenutak mu padn padnee na um da je Storm Storm smatrala svinju predznakom predznakom smrti smrti Božice. Božice. Zvuči bitke sada su odjekivali odjekivali sasvim blizu; mahnitu kakofo kak ofoniju niju sačinjav sačinjavali ali su divljački divljački krici, krici, bat brzih koraka, žestoka sudaranja, fijuk strijela i teški udarci sjekira koje pogađaju cilj. Ali Lockridge je bio zatvoren u svoju vlastitu šutnju. Kao što se i nadao, Dugu Kuću nitko nije čuvao. Ipak, možda su Storm ili Hu još unutra... Ali sada više nije imao izbora, osim prijeći taj prag. Predvorje je bilo prazno. On potrča između strojeva i slika bogova. Pred zastorom tame, gotovo se zaustavio. Sve je to samo igra sudbine, sine mu najednom u svijesti i on odlučno uđe. Brannova agonija još je djelovala na njega. On stavi u uho diaglosu užasne budućnosti, zaustavi se i reče: "Omogućit ću ti umrijeti, ako želiš." "Oh, molim te," zaječi glas mumije. Lockridge- se trgne. Storm je rekla da je Brannov um potpuno uništen. uni šten. I to je slagala, pomisli on, i krene na posao. Nije mogao prerezati prerez ati Brannov Branno v vrat, v rat, jer nije imao nika ni kakv kvoo oruž or užje je.. Zato Za to je samo sa mo po poču čupa paoo s njeg nj egaa žice i cijev cijevi. i. Pocrn Pocrnjel jeloo tijelo tijelo se zgrči zgrči uz jedva jedva čujni čujni jecaj. jecaj. Iz otvore otvorenih nih rana iscurilo iscurilo je samo samo nekoliko kapi krvi. "Miruj ovdje," prošapće Lockridge i pomiluje Bran-na po čelu. "Nećeš morati čekati dugo. Zbogom." Dok je izlazio, iz lazio, ponovno je j e osjetio kako ga nešto ne što steže u grlu. grlu. Kad je prošao kroz zastor dočekala ga je velika buka. Borba se vodila u selu. Najednom sve ostale zvukove nadjača pucanj energetskog pištolja. Svjetlost žestoko bljesne pokraj zastora na ulazu. Ovo je kraj gusara, pomisli pomisli Lockridge. Ako odmah ne izađem odavde, nikada neću. On potrči prema trgu. Na drugom kraju iz magle se pojavi Hu. "Koriach!" "Koriach! " poviče on izbezumljeno izbezumlj eno i mahnito. "Koriach, "Koriach, gdje si? Moramo biti zajedno... najdraža najdraža moja..." Pištolj, koji je malo prije napravio smrtonosni vatromet među kolibama, nije bio ovaj u njegovoj ruci. Glava Čuvara panično se okretala na sve strane, tražeći svoju božicu. Lockridge je znao da se ne može neopaženo izvući, niti ni ti se može vratiti u Dugu kuću, a da ga Hu ne vidi. On On skoči. Čuvar Čuv ar ga ugleda ugleda i krikn krikne. e. Pištol Pištoljj se pod podiže iže,, ali nije bilo vremena vremena za puc pucanj. anj. Lockridge Lockridge se žestoko sudari s tijelom u zelenoj odori. Obojica padoše na zemlju i počeše se boriti oko oružja. Huje vrlo čvrsto stezao pištolj, tako da je Lockridge morao promijeniti taktiku. On se izvuče iz
89
njegovog čeličnog zagrljaja i baci mu se na leđa. Priklještio ga je nogama za zemlju, a slobodnom rukom čvrsto zgrabio za vrat i počeo ga stezati. Kroz paklenu galamu Lockridge začuje kako kosti u Huovom vratu suho prskaju. Čuvar se prestao prest ao micati. micati . Malcolm Malco lm se podigne i vidje da je protivnik protiv nik mrtav. "Žao mi je," je ," reče reč e iskre is kreni nim m glasom. Polako je zatvorio z atvorio oči koje su ga ukočeno ukočeno gledale, gledale, a zatim uzme pištolj pištolj i ode. Neko vrijeme vrij eme ga je mamila mamil a misao misa o da krene kre ne u potr p otragu agu za Storm, Stor m, jer je sada sad a bio naoružan naor užan isto ist o kao i ona. Ali ne, to bi bilo previše opasno; neki Jutoaz iz njene pratnje bi ga lako mogao ubiti, dok je on zaokupljen njenim energetskim štitom. Što bi se tada dogodilo s Auri? Bio je svjestan da mnogo duguje djevojci i onoj šačici njenih suplemenika koji ga čekaju na obali. Osim toga, nije bio siguran da je u stanju pucati u Storm. Svjetlucavi Svjetlucavi rub vode pojavi se pred njim. On primijeti primijeti veliki kožnati kožnati čamac kako se ljulja na valovima, pun sivih obličja. Auri ga je čekala na obali. Ona potrči prema njemu sa smijehom i suzama. Krataki zagrljaj trajao je čitavu vječnost, a zatim zagaziše u vodu i us-kočiše u čamac. "Kamo ćemo sada ići?" upita Echegonov sin. Lockridge baci pogled unatrag. Još je mogao vidjeti grupu kuća, maglovite maglovite konture konture svetog gaja, obrise ljudi ljudi i konja konja na mjestu borbe. Zbogom, Avildaro, pomisli on. Neka te bog sačuva. "Iril Varav!" reče odlučno Lockridge. "Engleska!" Vesla Vesla zahvat zahvatiše iše dublje. dublje. Kormil Kormilar ar počne neki napjev u čast Boginje mora; mora; Auri, koja je izgledala kao ponovno rođena, pričala je o tome kako Storm nije nikakva boginja, već vještica. Jedno dijete dijet e je plakalo, pla kalo, neka žena je tiho jecala, a ljudi podigoše koplja u znak znak pozdrava. pozdrava. Oplovili su zapadni rt u širokom luku i Avildaro im nestane s vidika. Kroz noć koja je postajala sve gušća primijetili su konture gusarske flote na udaljenosti od poldrug kilometra. Mali čamci bili su izvučeni na obalu, a galija se nalazila usidrena u dubokom gazu. Nekoliko stražarskih baklji treperavo je svijetlilo, dok je Lockridge mogao razaznati ponosna obličja na pramcu i dio krme koji se dizao iz vode.
Bilo je pravo čudo da ovi Vikinzi iz brončanog doba još nisu bili desetkovani. Storm i Hu su se razdvojili da bi prikupili zbunjene i raštrkane Jutoaze oko svojih plamenih pištolja. Ali, najednom, tko zna iz i z kojeg razloga, Hu se našao sam. Čak i tako, Storm je još bila u stanju... uostalo uostalom, m, to ga se više nije ticalo. Ili možda je? Gonjena sudbinom, ona neće odustati sve dok ga ne pronađe i ne uništi. Kada bi se samo nekako uspio vratiti natrag u svoje stoljeće... ne, tamo bi mu njene uhode mogle znatno lakše ući u trag nego ovd ovdje, je, u prostra prostranom nom i praznom praznom svijetu svijetu neolita. neolita. Tim prije što je vodio vodio sa sobom ovu grupu ljudi koje više nije mogao napustiti. Počeo je sumnjati da je Engleska dobar izbor. Doduše, tamo su bježali i drugi graditelji megalita iz Danske. Mogao im se pridružiti i ostatak života provesti u stalnome strahu. To nije život koji je želio ponuditi Auri. Auri. "Rise," prošapće djevojka, oslonivši mu glavu na rame. "Ne bih trebala biti tako sretna, zar ne? Ali ipak jesam." Ona nije bila Storm Darroway. Pa što onda? On je zagrli. I ona je također sudbina, pomisli. Možd Mo ždaa Joh Johnn i Mary Mary nisu nisu željel željelii više više nego nego da preko preko nje ljudsk ljudskaa rasa rasa do dobi bije je divno divno i ljupk ljupkoo potomstvo. potoms tvo. Ona sama nije bila mnogo, ali njeni nj eni sinovi s inovi i kćeri kće ri će to možda možd a biti. bit i. Najedno Naj ednom m mu posta post a jasno jas no što mora učiniti učin iti.. Sjedio Sje dio je dugo nepokretan, nepokreta n, sve dok ga Auri nije pomilovala po kosi. "Je li ti dobro, dragi?" "Da," reče on i poljubi je. Bjegunci su sporo napredovali kroz noć, ali svaki zamah vesla približavao ih je pobjedi. Kad je svanula zora, prevalili su već dobar komad puta i zastali da se odmore. Muškarci su otišli u lov i ribolov, ribolov, a žene su punile mješine s vodom. Oko podneva sjeverni povjetarac je rastjerao maglu maglu i već slijedeće večeri zvijezde su ponovo blistale na nebu. Lockridge je naredio da se podigne jarbol i razviju jedra. Ujutro su se našli na pučini.
90
Bio je to hladan, težak i opasan put. Nitko osim Tenil Orugarava ne bi mogao prebroditi buru u koju koju su upali upali s pretova pretovaren renim im i krhkim krhkim čamcima čamcima.. Unatoč Unatoč svim neda nedaćam ćama, a, Lock Lockrid ridge ge je bio bio radostan. Kako ga Koriach nije našla, vjerojatno je zaključila da se utopio pa je prekinula traganje. Pitao se bi li joj bilo žao. Ili bi možda i to sažaljenje bilo još jedna u nizu laži? Poslije nekoliko dana ispred njih se pojavi istočna obala Engleske. Zemljište je bilo nisko i presvučeno presvu čeno bojama jeseni. Ogrubjeli od soli, tučeni vjetrom i kišom, gladni glad ni i iscrplje iscr pljeni, ni, oni se nasukaše na obalu i prvo se napiše slatke vode iz potoka koji su našli u blizini. Orugaravi su namjeravali naći neku priobalnu zajednicu koja bi ih primila kod sebe. Ali Lockridge se nije složio. "Znam bolje mjesto," obeća on. "Morat ćemo proći kroz podzemni svijet da bismo tamo stigli, sti gli, ali jedino ćemo tako biti sigurni od vještice. Hoćete li se skrivati kao životinje ili ćete hodati kao ljudi?" "Pratit ćemo te, Rise," odgovori Echegonov sin. Put ih je vodio duboko u kopno. Napredovali su prilično sporo zbog male djece i potrebe da se stalno stalno lovi lovi hrana. hrana. Lockrid Lockridge ge se počeo počeo priboj pribojavat avatii da će stići stići na cilj cilj prek prekas asno no.. Au Auri rino no nestrp nestrpljen ljenje je je bilo bilo drukči drukčije je vrste. vrste. "Sada "Sada smo na oba obali, li, dragi. dragi. A ovd ovdje je u izobilj izobiljuu ima meke meke mahovine..." On joj uputi umoran osmijeh. "Ne, sve dok ne dođemo, malena." Zatim doda ozbiljno: "Previše si mi dragocjena." Njene oči oč i gledale gledal e su ga zaljublj z aljubljeno. eno. Tjedan dana kasnije stigli su do zaleđenog jezera i prešli na otok kojeg su tamošnja plemena izbjegavala. Nekoliko večeri prije toga, kad se Lockridgeova grupa zaustavila u nekom zaseoku da prenoći, prenoć i, mještani mješta ni su im ispri is pričal čalii da je taj mali mal i otok oto k bio nek nekada ada naselj nas eljen. en. Iza brao je, dakle, pravi put. Ispod ogoljelih stabala stajala je kuća od grubo tesanih balvana. Jedan čovjek je čekao s mačem u ruci. Bio je krupan, s velikim trbuhom, sijedom kosom i če-kinjavom bradom koja mu je padala padal a niz ni z izboran iz boranoo lice. li ce. Lockridge poskoči od radosti. "Jaspere, ti stari vraže!" poviče on. Dva prijatelja srdačno se potapšaše potapš aše po leđima. Čim je namjestio diaglosu za šesnaesto stoljeće, Malcolm Malc olm upita upit a Danca Danc a otkud on ovdje. Jasper Jasper slegne ramenim ramenima. a. "Doveli "Doveli su me ovdje s ostalim borcima. borcima. Ja sam se javio. Zašto da ne učinim uslugu mojoj dragoj Gospi? Ovdje je, inače, zabavno; pomalo lovim patke, pecam, plašim seljak seljakee i dos dosta ta spavam spavam.. U slučaju slučaju nevolje nevolje,, moram moram uradit uraditii nešto nešto na jednome jednome stroju stroju dolje, dolje, i ona će odmah biti obaviještena. Ništa se nije dogodilo, a kako sam vas smatrao za obične divljake, nisam uputio nikakav poziv. Umjesto toga, pomislio sam da će biti mnogo zabavnije ako vas uplašim. Drago mi je što te opet vidim Malcolme!" "Zar se tvoje stražarenje ne završava uskoro?" "Da, za nekoliko dana. Svećenik Marcus mi je rekao da pazim na sat i da svakako siđem u hodnik kada dođe trenutak; inače, vrata će nestati, a onda sam izvi-sio. Moram doći do drugih vrata koje mi je on pokazao, a iz njih ću se prebaciti kući." kući." Lockridge pogleda sažaljivo Fledeliusa. "U Dansku?" "A gdje drugdje?" "Ja sam ovd ovdje je na tajnom zadatku naše Gospe. O našem našem dolasku dolasku ne smiješ smiješ nikome nikome reći ni riječ." "Ne brini. Možeš mi vjerovati, kao što i ja tebi vjerujem." vjerujem." Lockridge se kolebao nekoliko trenutaka. "Jaspere," reče na kraju, "pođi s nama. Kada stignemo tamo gdje smo nakanili, ispričat ću ti cijelu priču. Ti zaslužuješ više nego sudbinu odmetnika. Tamo gdje idemo čeka te novi život." Odlu Od lučn čnos ostt zabl zablist istaa u sitni sitnim m očim očima. Jaspe Jasperr zatr zatrese ese teškom teškom glavom: glavom: "Ne. Zahvalju Zahvaljujem jem ti prijat pri jatelj elju, u, ali ja sam se zavjetovao zavje tovao mojoj Gospi i mome kralju. kralj u. Sve dok me stražari straž ari ne uhvate, uhvate , ja ću čekati u krčmi kod Zlatnog lava u svako predvečerje predvečerje Svih Svetih. "Pa to je nemoguće... mislim, poslije onoga što se dogo dogodilo.. dilo..." ." Fledelius Fledelius protrlja protrlja bradu. bradu. "Naći "Naći ću već ja načina. načina. Jun Junker ker Eric neće tako lako uhvatiti uhvatiti ovog starog vepra." "Pa... mi moramo upotrijebiti hodnik. Ne mogu ti reći više, ali zapamti, ovo je tajna. Zbogom, Jaspere."
91
"Zbogom, Malcolme, i ti, mala djevojko. Ispijte s vremena na vrijeme punu čašu u moje zdravlje." Lockridge kinine glavom i povede svoje ljude pod zemlju. Imao je već pripremljenu priču kojom je trebalo prevariti nepoznatog stražara. U najgorem slučaju, bio bi prisiljen upotrijebiti energetski pištolj. Srećom, naišli su na Jaspera. Ili je to možda bila sudbina? Ne, sudbinu određu odr eđuje je Sotona. Sot ona. Ako Storm St orm pog pogodi odi da su bjegun bje gunci ci krenul kre nulii ovim ovi m putem put em i poč počne ne osobn os obnoo ispit isp itiva ivati ti Dan Danca ca,, on će progovoriti; progovo riti; ali to je bilo posve nevjerojatno; nevjer ojatno; u ostalim slučajevima Jasper neće izustiti ni riječi. Lockridge sigurno ne bi nikada razmišljao o tome, da se u njegovoj blizini nije nalazila Auri. Da bi dao primjer primjer ostalima, ostalima, on prvi zakorači zakorači kroz svjetlu svjetlucav cavii zastor zastor vremensk vremenskih ih vrata. vrata. Tenil Tenil Orugaravi Orugaravi pri-kupiše pri-kupiše svu hrabrost i krenuše za njim. "Ne treba oklijevati," reče Lockridge. "Neka se ponovno rodimo. Držite se za ruke i pođite sa mnom natrag na svijet." Odredište male grupe nalazilo se odmah na suprotnoj strani istih vrata. To je odgovaralo trenutku kada su se vrata prvi put pojavila na svijetu, kao što će nestati četvrt stoljeća kasnije. Predvorje je, kao i otok, bilo prazno. Lockridge pritisne prekidač na kontrolnoj cijevi koju mu je Fledelius Fle delius dao i visoko iznad njih ukaže se vedro ve dro ljetno l jetno nebo. Močvara Močva ra je bila zelena, zelen a, puna pu na lišća li šća i trstike; voda se svjetlucavo iskrila, a tišinu su parali krici divljih ptica; trebalo je proći još dvadeset pet godina go dina prije pr ije nego n ego li će on i Storm Sto rm prvi put stići st ići u neolitsku neoli tsku Dansku. Dansk u. "Oh, kako je divno!" uzdahne Auri. Lockridge je stajao nepomično nepomično nekoliko trenutaka, trenutaka, a zatim se obratio ljudima. "Vi ste Morski narod," rekao je. "Zato ćemo se vratiti na obalu i ostati ondje zauvijek. Narod kakav ste vi može brzo ojačati ojačat i na ovoj zemlji. zemlji . Što se mene tiče, bit ću vaš vođa, ako to želite. želit e. Ali morat mora t ću često čest o putovat puto vati,i, a pone ponekad kad vas voditi vodi ti i u borbe. Ovdašnja plemena su velika v elika i zauzimaju za uzimaju široka područj podr učja, a, ali su razjedinjena. U godinama koje dolaze mi ćemo se polako ujedinjavati s plemenima s juga, sve dok ne osnujemo veliku i snažnu s nažnu zajednicu. To je moj zadatak." Pred očima mu za trenutak trenutak iskrsne cijela njegova budućnost i on uplašeno zastane. Izgubio je tako mnogo. Bilo mu je najviše žao majke koja nikada neće saznati njegovu sudbinu. Što se ostalog tiče, on je već pre-žalio svoje vrijeme, zemlju, cijelu svoju civilizaciju: Par-tenon i most Golden Gate, glazbu, knjige, jela, medicinu, znanost i sve one dobre stvari koje su mukotrpno stvarane četiri tisuće godina; kao zamjenu za to dobio je titulu poglavice poglavice u kamenom kamenom dobu. Ovdje će uvijek ostati usamljen. usamljen. Ali to će mu, pomisli, donijeti znamenja poštovanja i moći. Svjestan svog zadatka, morat će mnogo mnogo raditi raditi ali ne kao osvajač ili ratnik, već kao ujedinitel ujedinitelj, j, učitelj, učitelj, mudrac i zakonoda zakonodavac vac.. Jedino je tako t ako mogao postaviti postaviti temelje koji su u stanju odoljeti zlu koje je donijela Storm. To je bila njegova sudbina. s udbina. Mogao ju je samo sa mo uzeti u ruke. Lockridg Lockridgee baci pogled pogled na šačicu šačicu svojih ljudi, ljudi, sjeme koje će niknuti. niknuti. "Hoćeš li mi pomoći?" pomoći?" upitao je. "Da!" reče Auri svojim glasom i stasom. Prošle Prošle su mnoge mnoge god godine ine,, sve dok ope opett nije došao dan kad se kiša kiša po postu stupno pno pretapa pretapala la u maglu, dan kad ratnici sa zapada stigoše preko Limfjorda u Avildaro. Onaj koga su zvali Ris stajao je na pramcu pramc u velike veli ke galije; galij e; bio je starij sta rijii od većine veći ne ostali ost alihh ratnika rat nika,, sijede sij ede kose i brade, bra de, ali podjednako podjedn ako snažan snaža n kao i njegova njegov a četiri četir i odrasla odrasl a sina koji su ponosno stajali uz oca. Svi su imali metalno metalno oružje oružje i blještav blještavee brončane brončane oklope. oklope. Naprezali Naprezali su se ugledati ugledati crtu obale koja se nejasno nazirala u blijedoj svjetlosti svj etlosti punoj pare. Konačno, Ris donese odluku: "Ovdje ćemo se iskrcati." iskrcati." Žudnja duga šesnaest godina odzvanjala je u glasu Sokola, Aurinog sina, dok je prenosio očevo naređenje. Vesla prestaše škripavo zapljuskivati zapljuskivati po vodi. Kameno sidro nestane u dubini. Dok im je ratnička ratnička odjeća metalno zvečala, zvečala, ljudi ljudi prijeđo prijeđoše še na stranu stranu broda broda bližu bližu oba obali; li; u savršenom savršenom poretku počeše počeše iskakati iskakati s ograde u hladnu vodu vodu koja im je dopirala dopi rala do ramena; uskoro su bili spušteni kožnati čamci puni oružja, i napad je je mogao početi. početi. "Budite što tiši," rekao je Ris. "Ne smiju s miju nas čuti." Kapetan kimne glavom. "Stišajte se vi tamo," zapo-vijedio je svojim ljudima. Morao je stalno obuzdavati Iberijance. Bili su to ratnici tamnog lica i okruglih glava s kukastim nosevima, znatno niži i vitkiji nego plava plemena iz sjeverne Britanije. Čak je i kapetan, civilizi ran čovjek, koji je
92
više puta bio u Egiptu i na Kreti, s velikom poteškoćom shvatio da ovo ne smije biti gusarska pljačka. "Skupio sam ti dovoljno kositra i krzna da ti deset puta preplatim put," bio mu je rekao vođa imenom Ris. "Sve je to tvoje ako nam pomogneš. Ali morat ćemo se sukobiti s vješticom koja baca plamene plamen e munje. munj e. Hoće Ho će li tvoji ljudi l judi biti bit i previše previ še uplašeni uplaš eni ako to i ja j a budem morao mor ao učini uč initi? ti? Osi m toga, ne smiješ nikada zaboraviti da mi ne idemo u pljačku, već oslobađamo moje rođake. Jesi li zadovoljan onim što nudim?" Kapetan se zakleo na iskrenost svojom božicom, Njome kojoj služi, kao što to rade svi jaki barbari. barba ri. Nije čak ni pomiš pom išlj ljao ao prevar pre varit itii Risa. Ri sa. Jer Risove Ris ove plave pla ve oči koje su ga prodorno prodorn o promatrale promat rale nagovještava nagovje štavale le su s u dostojanst dost ojanstvo vo ništa niš ta manje manj e od Minosa Minos a s juga. j uga. U svakom slučaju, pomisli Lockridge, Storm će prestati s lažima tek kada je svladamo. Što će donijeti konačnu slobodu. Noćas se oslobađam okova sudbine. To ne znači da je vrijeme provedeno u Engleskoj bilo loše. Naprotiv. Tamo sam imao bolji, sretniji i korisniji život nego što sam se ikada usudio sanjati... On pogleda uokolo s kapetanskog kapetanskog mosta. Auri je stajala stajala pokraj glavne kabine ispod gornje gornje palube. Njihova N jihova ostala os tala djeca, dje ca, tri djevojčice djevojči ce i jedan j edan dječak, dječ ak, premlad premla d da bi poš pošao ao u borb b orbu, u, čekala ček ala su s majkom. Bili su sretni i što se potomstva tiče: ispod jednog malog dolena ležalo je samo jedno sitno biće, svi su ostali preživjeli. Bogovi su Auri doista bili skloni. Visoka i krupna, s kosom koja je padala preko kretske odjeće manje svijetlom nego onda kada je bila djevojaka, Auri je promatrala svoga muža očima punim suza. Četvrt stoljeća u kojem mu je ona morala biti desna ruka, donijelo joj je dostojanstvo i slavu. "Sretno, dragi," dragi," doviknula doviknula je. "Neće dugo potrajati. Čim pobijedimo, možeš doći kući." kući." "Ti si mi dao dom tamo, preko mora. Ako pogineš..." "Ond "O ndaa se vrat vrati, i, za njih njihov ovoo dobr dobro. o."" On pom pomilov ilovaa djecu djecu,, jedno jedno po jedno jedno.. "Up "Uprav ravlja ljajj Westhaveno Westhavenom, m, kao što smo to zajedno zajedno do sada činili. činili. Narod će biti biti sretan. sretan."" On se usiljen usiljenoo nasmije. "Ali meni se neće ništa dogoditi." "Bit će to čudno," čudno," reće Auri tiho, "vidjeti "vidjeti nas kao mlade kako prolazimo. Željela bih da tada budeš bude š sa s a mnom." mn om." "Hoće li te pogled na to rastužiti?" "Ne. Oni će mi biti dragi, taj par, i bit ću sretna zbog onoga što stoji pred njima." Ona je sama shvatila što se dogodilo s vremenom. Za ostale Tenil Orugarave to je bila uznemirujuća magija na koju su oni mislili što su manje mogli. Istina, čarolija ih je dovela u dobru zemlju i oni su joj bili zahvalni; ali neka Ris nosi teret odgovornosti zle čarolije, on je bio kralj. Lockridge i Auri se poljube i on je napusti. Stupivši Stupivši na kopn kopno, o, Ris okupi ljude oko sebe. Nekoliko Nekoliko njih rodilo se u Avildaru Avildaru i bili su još djeca kad su pobjegli. Ostali su došli na svijet u Britaniji. Britaniji. Lockridgeov izbor bio je dobar. Nije se vratio u istočnu Englesku, da glasine o njemu ne bi prešle preko mora mo ra i dospjele dospj ele do Storm Stor m Derro D erroway. way. Umjesto Umjes to toga, poveo je svoje svoj e ljude u divnu zemlju koja će jednoga dana dobiti ime Cornwall. Tamo su orali, sijali, lovili i ribari -li, voljeli i žrtvovali, na stari, bezbrižni način; ali, malo-pomalo, on ih je naučio kako se može zaraditi vađenjem kositra i trgovinom. trgovinom. Počeo je okupljati oko sebe ljude iz nemirnih okolnih plemena, plemena, uvodeći novi način života i rada, sve dok Westhaven Westhaven nije postao poznat poznat od Škara Brae do Memfisa kao bogato i jako kraljevstvo. U međuvremenu, sklopio je savez s kovačima sjekira iz Langdale Pike, s naseljenicima duž Temze, pa čak i s prgavim prgavim zemljor zemljoradni adnicim cimaa iz nizine, nizine, koje koje je uvjerio uvjerio da ubijanje ljudi nije po vo volj ljii bo bogo gova va.. Tako Tako se rodi rodila la idej idejaa o po podi dizan zanju ju velik velikog og hram hramaa u Salis Salisbu burv rv ravn ravnic ici, i, ko koji ji bipredstavlja bipre dstavljaoo simbol i pečat njihove konfederacije. konfederac ije. Time je glavni gla vni dio di o pos posla la bio bi o usp uspješ ješ no dovršen. Od mnogih koji su se dobrovoljno javili, Lockridge je izabrao samo stotinjak najboljih ratnika za ovu bitku na istoku. "Postrojte se u redove," naredi on. "Naprijed." Sjevernjaci i južnjaci zajedno su oblikovali udarnu formaciju, koju je Ris dugo uvježbavao i koja je sada krenula prema Avildaru. Koračajući kroz vlažno sivilo, gdje su samo prigušeni bat koraka i krici ptica parali tišinu, Lockridge osjeti kako mu se grlo steže, a srce divlje udara. Storm, Storm, pomisli on, vraćam se ponovno. ponov no.
93
Dvadeset pet godina još je nisu izbrisale iz njegove svijesti. Povijen i sijed kao stepski vuk, sa svim nevoljama i radostima mnogih pokoljenja koja su sada ležala među njima, još se sjećao crnih uvojaka, zelenih očiju, kože boje jantara i usana koje su ga nekad ljubile. Nerado, korak po korak, on je polako saznavao vlastitu zlu kob. Sjever Sjever mora biti spašen od Koriach. Koriach. Ljudska Ljudska rasa mora mora biti spašena. spaše na. Bez Be z Branna, Bra nna, ona on a je mogla dovesti dovest i Čuvare Čuva re do konačne pobjede. pobjede . Ali ni Čuvari Čuva ri ni SkitniSkit nice nisu smjeli na kraju prevladati. Njihovo međusobno uništavanje trebalo je potrajati sve dok ono što je dobr dobroo s obje obje strane strane ne nad nadživi živi konačni konačni brodolo brodolom m zla; zla; jedino jedino iz tog sjemen sjemenaa moga mogaoo je niknuti svijet Johna i Mary. Ipak, sad se nije osjećao kao pravi Ris, mudri i nepobjedivi. Bio je samo Malcolm Lockridge koji je nekada volio Storm Darroway. Predstojeća borba je bila teška, jer je Auri bila u blizini, ali i zato jer je išao protiv Koriach. Sokol Sokol se vratio vratio iz izviđanja izviđanja.. "Vidio "Vidio sam nekoliko nekoliko ljudi ljudi u selu, selu, oče," oče," reče on. "Nitko "Nitko nije izgledao kao Ju-toaz, bar prema onome što si nam pričao o njima. Stra-žarske vatre naroda bojnih kola slabo se vide u magli, a čuvari leže umotani oko njih zbog zime. "Dobro "Do bro." ." Lockri Lockridge dge je bio zadovol zadovoljan jan Sokolo Sokolovim vim izvješ izvještaj tajem. em. "Sad "Sad ćemo ćemo se po podij dijeli eliti; ti; svaka svaka skupina skup ina neka krene svojim dijelom livade." Zapovjednici Zapovjednici mu priđoše i on im izgovori posljednje upute. Jedna za drugom, skupine su ubrzo nestajale u tami, sve dok on nije ostao sam sa svojom četom. Preletio je pogledom preko štitova i oštrih rubova kamenog oružja, a zatim podigao ruku i rekao glasno: "Naš zadatak je najteži. Mi ćemo sresti samu vješticu. Još jednom se zaklinjem da je moja magija magi ja jaka jak a koliko koli ko i njena. nje na. Neka slobodn slo bodnoo odstupi odst upi svako tko se boji sudjelovati sudje lovati u našoj borbi." "Dugo "Du go nas nas vod vodiš iš i uvijek uvijek si bio u pravu pravu," ," gunđao gunđao je jedan jedan brđanin brđanin.. "Ja ostajem ostajem pri svo svojoj joj zakletvi." Plahovi-ti šapat odobravanja prostruji skupinom. "Pratite me onda." Oni krenuše uskom stazom prema svetom gaju. Kad bitka bude počela, Storm i njeni ljudi iz Duge Kuće trebali bi doći ovim putem. Povici se prolomiše kroz suton. Lockridge se zaustavi pokraj mokrog stabla. S desne strane buka je postajala sve jača; rogovi ječali, konji rzali, ljudi su uzvikivali i vrištali, strijele su otegnuto fi-jukale, fi-jukal e, kola su tutnjala, tutnjala , a na kraju počeše grmiti sjekire. "Zar nikad neće naići?" promrmlja njegov sin Strijela. Lockridgeovi živci bili su napregnuti do granice ki-danja. Uspjeh nije bio siguran. Jedan energetski pištolj mogao je razbiti čitavu jednu vojsku, a predmet čiju je težinu osjećao u ruci imat će za protivnike dva. Bat brzih koraka približavao se iz Avildara. Desetak Jutoaza iskrsnuše iz magle. Oružje im je bilo visoko vis oko podignut pod ignuto, o, a lica ljutita. ljut ita. Na čelu če lu je j e trčao tr čao Hu. H u. Ovog puta te neću ubiti, pomisli grozničavo Lockridge Lockridge.. Čuvar im dovikne da stanu. Njegov pištolj se podiže. Isto to oružje oružje bljesne bljesne u Lockridgeo Lockridgeovoj voj šaci. Trenutak kasnije zapraska zapraska crvena, crvena, zelena, žuta i samrtno plava vatra. Jutoazi se baciše na Britance, koji se brzo raz-bježaše na sve strane, zahvaćeni strahom pred natprirodnim. "Koriach!" Hu je nadvikivao praskanje energije. "Ovo su Skitnice!" Čuvar nije prepoznao Lockridgea u čovjeku koji mu se suprostavio. A još ovoga sata, on će pasti pod njegovom njegovo m rukom ruk om pred pre d Dug Dugom om Kuć Kućom. om. Lockri Loc kridge dgeuu se zamagli za magli pred očima pri pomisli pomisl i na to. Hu se približavao. približavao. Jedan Jutoaz urlikne urlikne i zavitla zavitla svoju ratnu sjekiru. sjekiru. Brđanin koji je govorio o zakletvi padne kao pokošen. Ovo prekine Lockridgeovu paralizu. paralizu. "Ljudi West-havena!" krikne on. "U boj za svoje rođake!" Njegov sin s in Strijela Str ijela jurne naprijed. na prijed. Njegov brončani b rončani mač iskričavo iskr ičavo sijevne, s ijevne, pogodi cilj ci lj i oblije o blije se se krvlju. Sokol je dobio udarac po kacigi; metal visoko zazveči, kao i mladićev osmijeh dok je uzvraćao udarac. Ostala dva brata, brata, Pastir i Drago Sunce, Sunce, nisu više oklijevali oklijevali ni trenutka, ubrzo im se pridružiše i ostali. Bili su brojniji od ljudi Ratne sjekire. Borba je bila kratka i nemilosrdna. Lockridge Lockridge potraži pogledom pogledom Hua. Čuvar je vidio kak kakoo se njegovi njegovi ljudi povlače povlače;; poleti poletioo je nisko uz tlo i izgubio se u magli. Unatoč buke u polju, Lockridge je mogao čuti kako Čuvar stalno doziva Storm. Ona je, dakle, krenula drugim putem! Mora da je tamo, pomisli Lockridge. "Ovuda!"
94
Stigao je do livade. li vade. Jedna dvokolica nagnuto je jurila prema crti Lockridgeovih ljudi. Uvježbani za to, to, oni oni su osta ostali li nepo nepom mični ični sve sve dok dok im se vozi vozilo lo nije nije po potp tpun unoo pribli približil žilo, o, a ond ondaa se brzo brzo razmaknuše i sa strane obo-riše vozače. Bez kontrole, konji produžiše dalje i izgu-biše se u magli. Britanci navališe navališe na Jutoaze koji su pješke pratili dvokolicu. Lockridgea to više nije zanimalo. On je lovio Storm... Pojurio je sa svojom četom preko bojnog polja. S vremenom na vrijeme primijetio bi pojedine detalje borbe. Jednog Jutoaza, koji je razmrskao mozak vest-hevenskom ratniku, sasjekao je na komade komade jedan Ibe-rijanac. Dva čovjeka su se valjala u blatu pokušajavući jedan drugoga drugoga pograbiti pograbiti za grlo. Dječak Dječak po imenu Thu-no Thu-no ležao je u velikoj velikoj lokvi lokvi krvi; njegov prazan pogled bio je nepomič nepo mično no usmjeren usmjeren u skriven skrivenoo nebo nebo.. Lockrid Lockridge ge projuri projuri pokraj njega. Korice njegova pištolja pištolja udarale su po nozi. Kaciga i prsluk postaše mu najednom teški. Činilo mu se da je vječnost vječnost prošla kad je napokon začuo krikove. Grupa Iberijanaca projuri u panici pani ci pokraj njega. Lockridge zaustavi vođu. "Sreli smo je na kraju sela," uplašeno uplaše no promuca poglavica. poglavic a. "Njeni plamen je j e spržio trojicu prije pr ije nego li smo uspjeli u spjeli pobjeći." pobjeći. " Pa ipak, oni nisu bezglavo pobjegli. Slijedeći uput-stva, samo su se povukli i potražili drugog protivnika. Lockridge Loc kridge požuri putem kojim k ojim su s u ratnici ratni ci došli. d ošli. Prvo joj je začuo glas: "Ti, ti i ti. Nađite vođe plemena. Dovedite ih odmah k meni. Ja ću čekati ovdje, pa kad se skupimo u sredimo naše redove, uništiti ćemo te morske bandite." Glas joj je j e bio treperav treper av i divan. d ivan. On se skloni u oblak magle. Izgledala je tako bespomoćno bespomoćno i čarobno... Nekoliko Nekoli ko Jutoaza Jutoaz a ostalo ostal o je u blizini. blizin i. Konji su nemirno nemi rno poigrava poig ravali li pred jednim jed nim kolima koli ma gdje je stajao Withucar sa spremnom helebardom. Storm je bila sama, nešto dalje od njih. Na sebi je imala imala samo samo lovačku lovačku haljinu haljinu,, a mjesec mjesec joj je blista blistaoo na čelu. čelu. Njena Njena vlažna vlažna kosa iskrič iskričav avoo se presijavala na slaboj svjetlosti, a crte lica bile su joj pune života. život a. Trenutak Trenut ak odluke je došao; Malcolm podiže pištolj i pritisne okidač. Bila Bila je preb prebrz rza. a. Štit Štit je u tren trenut utku ku obav obavije ije.. U izra izravno vnom m sud sudaru aru,, dvije dvije energije energije poč počeše eše poništ pon ištava avati ti jedna jed na drugu. drugu. "Skitnico," dovikne ona kroz uragansku, užasnu ljepotu zastrašujuće zastrašujuće duge. "Dođi i bit ćeš ubijen." Budući da je nosio diaglosu, prvi put poslije dvadeset pet godina, Lockridge ju je razumio. On krene prema njoj. Stormino božansko lice iskrivi is krivi se do užasa. "Mal-colm!" "Ma l-colm!" vrisne vrisne ona. Njegovi sinovi poticali poti cali su svoje borce. borc e. Mačevi, koplja koplj a i ratne ra tne sjekire s jekire odzvanjahu odzvanj ahu u sudaru. sudar u. Djelićem oka, Lockridge opazi kako Withucar za-mahuje svojom dugom sjekirom na Sokola. Dječak je izbjegao udarac, skočio u stranu i podigao mač. U djeliću sekunde, prije nego se smrt spustila na Withucara, golobradi vozač bojnih kola baci se između oštrice i svog gospodara. Kada se mladić srušio, vođa Jutoaza potrže kameni nož. Sokol nije mogao na vrijeme izvući svoje oružje. On zgrabi golim rukama crvenobradog ratnika; obojica padoše na zemlju i počeše se boriti pokraj kotača. Ljudi iz Westhavena Westhav ena približavali približa vali su se sa svih strana. stran a. Uz put su se sudarali sudara li sa hrabrim i vještim neprijateljima koji su pružali žestok otpor. otpor. Zrak je podrhtavao od siline udaraca. "Oh, Malcolme," zajeca Storm. "Što ti je vrijeme učinilo?" Jedino je još mogao biti nemilosrdan. Krenuo je ponovno u napad s pištoljem u jednoj ruci dok mu je druga, u kojoj je trebao trebao držati mač, ostala slobodna. slobodna. Svakog trenutka ona je mogla uzletjeti u zrak poput Hua. Njene ljude već je sa svih strana potiskivao brojniji neprijatelj. Ona se također polako povlačila s Jutoa-zima. Lockridge joj se nije mogao približiti kroz zbrku koja je vladala svuda okolo. Kada se za kratko između njih ukazalo malo čistog prostora, oni odmah uklju uključiš čišee ener energe getsk tskee štit štitov ove. e. Krkl Krklja janj nje, e, daht dahtan anje je i divl divlja jačk čkaa bo borb rbaa drža držali li su ih ug uglav lavno nom m razdvojene. Borba Borba se prenijela prenijela među među kolibe. kolibe. Sablasno Sablasno crna, crna, Du Duga ga Ku Kuća ća se nazir naziral alaa izmeđ izmeđuu nisk niskih ih krovova. Iznenada, Strijela i Drago Sunce probiše se kroz crte Jutoaza. Nogama su odgurivali ljude koje su poubijali. Vitlajući bijesno oružjem, Risovi sinovi počeše sijeci neprijatelja s leđa. Ostali Westh Westhave avenc ncii brzo brzo se probiše probiše za mladićim mladićimaa kroz kroz procije procijep. p. Ratnic Ratnicii se međusob međusobno no izmiješa izmiješaše še i otpočne borba prsa u prsa.
95
Lockridge Lockridge ugleda ugleda Storm pred pred sobom i munjevito munjevito se sagne. Zračenje je postalo tako intenzivno int enzivno da su oboje za trenutak bili zasljepljeni. zasljepljeni. Njegova ruka ruka zasiječe u obojenu tamu. Ona krikne od bola. Malcolm osjeti kako joj je pištolj ispao. Prije nego ga je mogla podići, on baci svoje oružje i čvrsto je uhvati. Trenutak kasnije oboje su bili na zemlji. Ona se borila rukama, noktima, koljenima i zubima, sve dok se krv nije počela slijevati niz Lockridgeovu Lockridgeovu kožu. Ali on ju je čvrsto držao držao priklješten priklještenuu na tlu pod vlastitom težinom i masivnim oklopom. Risove zjenice se skupiše i on je pogleda u oči. Storm podiže glavu i poljubi ga. "Ne," zadrhti Lockridge. "Malcolme," reče ona isprekidanim dahom. "Mogu te ponovno učiniti mladim, besmrtnim, vječnim." Ris zažmiri i prošapće: "Ja pripadam Auri." "Zaista?" Storm se odjedanput opusti u njegovom stisku. "Onda izvuci mač." "Znaš da to ne mogu učiniti." On ustane, skine joj pojas, pomogne joj stati na noge i blago joj izvije izvi je ruke r uke iza leđa. l eđa. Ona O na se osmjehne osmjeh ne i nevjesto nevje sto pogne. po gne. Bitka oko njih se bližila kraju. Kada vidješe da im je Božica Božica uhvaćena, uhvaćena, preživ preživjeli jeli Jutoaz Jutoazii baciše sjekire sjekir e i pobjegoše. pobjego še. Ranjenici Ranje nici su jaukali na zemlji. zemlj i. "Ima "Imamo mo vješ vještic ticu, u,"" reče reče Lock Lockrid ridge ge.. Vlas Vlastit titee riječ riječii za-zv za-zvučaš učašee mu nekako nekako čud čudno. no. "Sada "Sada preostaj preos tajuu samo sa mo njeni nj eni ratnici." Njegovi sinovi se približiše s isukanim mačevima. Osjećao se posramljen što nije osjetio veće zadov zadovolj oljstv stvoo kad kadaa je među među njima njima vidio vidio Storm Storm.. On pus pusti ti Storm Storm.. S ogrebo ogrebotina tinama, ma, zaprlja zaprljana na i zarobljena, ona sve njih pogleda s visoka kao kraljica. "Je li to zaista sudbina kakvu želiš?" Govorila je engleski. Lockridge Lockridge nije mogao sresti njen pogled; pogled; on spusti spusti glavu i uzdahne. uzdahne. "To je jedina koju sam imao." "Vjeruješ li da ćeš izbjeći osveti?" "Da. "D a. Kad više više ne bu budu du imali imali vijes vijesti ti o tebi, tebi, tvoji tvoji agen agenti ti će, će, nara naravn vno, o, do doći ći vidj vidjet etii što što se dogod dogodilo ilo.. Sazna Saznatt će o pljački pljački i poko pokolju lju u kojem si i ti nastradala nastradala,, ali na temelju temelju zbunjen zbunjenih ih preprič prep ričava avanja nja domorodac domor odacaa zaključ zakl jučit it će da to nije bilo djelo Skitnica, Skit nica, već samo napad nekog ambicioznog neolitskog poglavice koji je čuo da na Jut-landu vladaju neredi, vidio je u tome priliku prili ku i imao sreću da zalutale zalu tale strijele stri jele pogod pogodee tebe i Hua prije prij e nego što ste ga stigli stig li savladat savl adati.i. Više nego ikad, tvoji nasljednici će imati razloga smatrati da je ovo previše loše razdoblje da bi se s njim nji m gnjavil gnja vili.i. Previše Pre više su zauzeti zauz eti na drugim mjestima mjesti ma i u drugim vremenima pa će nas ostaviti na miru." Storm za trenutak ostane nepomična. "Vrlo oštroumno, Malcolme," rekla je prigušeno. "Kakav bi ti heroj mogao biti kod nas!" "To me ne zanima," reče on tiho. Storm zategne svoju odjeću, sve dok joj se nije sasvim pripila uz tijelo. "Što ćeš uraditi sa mnom?" "Ne znam," reče Ris. "Dok god si živa, predstavljaš opasnost po sve nas. Ali ja... ja ti ne mogu nanijeti zlo. Zahvalan sam ti za sve ono što si za mene učinila." On je pogleda s naporom. "Možda bismo bi smo te mogli sakriti sa kriti na neko mjesto," reče hrapavim glasom. "Uz sve počasti počasti." ." Ona se osmjehne. "Hoćeš li me posjećivati?" "Ne bih trebao." "Pa ipak, hoćeš. Tada ćemo moći razgovarati." Ona odgurne mač Pastira, Aurinog sina, priđe Lockridgeu i ponovno ga poljubi. "Sretno, Rise." "Vodite je!" odgurne je on. "Vežite je, ali budite pažljivi. Ona ne smije biti povrijeđena." "Gdje da je držimo, oče?" upita Strijela. Lockridge se vrati na trg pred Dugom Kućom. Hu-ovo tijelo ležalo je zgrčeno pokraj njegovih nogu. "Tamo," odluči on. Na njeno prirodno mjesto. Postavite stražu na ulazu u kuću. Pokupite mrtve i pomognite p omognite ranjenima." ranjenima." Gledao je za njom sve dok je ne uvedoše u kuću.
96
Rat mu je odzvanjao u ušima podjednako snažno kao i puls u žilama. žilama. Trenutak Trenutak zatim, zatim, nešto se prelomi prel omi u njemu. On potrči potr či kroz kro z selo, sel o, vičući vič ući na sav glas. gl as. "Ljudi Avildara! Narode Mora! Došli smo vas osloboditi. Vještica je pala. Za vas se još uvijek borimo na livadi. livadi . Zar ćete se i dalje sakrivati, sakri vati, a da ni jedan udarac ne zadate za vlastito vlast ito dobro? Izađite, ako ste ljudi!" I oni dođ dođoše: oše: domaćin domaćinstvo stvo po domaćin domaćinstvo, stvo, lovci, ribari ribari,, pomorc pomorcii polako polako se nao naoruž ružani ani okupiše oku piše oko nov novo-d o-došl ošlog og oslobo oslobodio dioca. ca. On poz pozva va svo svoje je sinove sinove da mu se pridruže pridruže.. Pedesetak Pedesetak najhrabrijih krenuše kroz sveti gaj da napadnu posljednje uporište boraca Ratne sjekire. Bitka je bila kratka. Kadaa su pos Kad posljed ljednje nje dvo dvokol kolice ice bile uništen uništenee i posljed posljednji nji Jutoaz Jutoaz otjera otjerani ni u pus pustop topolj oljinu inu,, Lockridge zapovijedi da se svi zarobljenici dovedu pred njega. To su uglavnom bile bespomoćne žene i djeca. Ali i Withucar Withucar je bio živ. Ruku vezanih iza leđa, on prepozna Lock-ridgea i prkosno ga pogleda. Jedn Jednaa već već ugas ugasla la vatra vatra pono ponovn vnoo je bila bila razgo razgoren rena. a. Plamen Plamen počn počnee razbija razbijati ti vlažnu vlažnu tamu tamu podjedn podj ednako ako jako jak o kao i slavljenički slavlje nički ples Tenil Orugarava. Orugarav a. Lockridge pogleda pogle da preplašene preplaš ene ljude koji su mu bili dovedeni i reče s mnogo poštovanja: "Neće vam više biti naneseno nikakvo zlo. Sutra možete možete otići. Ovo je naše mjesto, a ne vaše. vaše. Ali jedan naš čovjek poći poći će s vama vama da vam govori govori o miru. Zemlja je prostrana; znamo neke dobre krajeve koje su još nenaseljene. Kada dođe zima, plemenske plemen ske poglavice pogl avice održati će veliki vel iki plemenski pl emenski savjet u Avil-daru Avil-d aru i tada ćemo pokuš pokušati ati usaglas usag lasiti iti zajedničke interese. Withucare, nadam se da ćeš biti među njima." Jutoaz se spusti na koljena. "Gospodaru, ne znam kakvo se to čudo dogodilo s tobom ove noći. Ali mi smo još drugovi po oružju. Na dam se da me prihvaćaš." prihvaćaš." Lockridge ga podiže. "Odvežite ga. On je naš prijatelj." Pogledavši Pogleda vši svoje ljude, on, Ri s, s hvati da njegov n jegov pos posao ao još još nije završen završen.. Westhav Westhaven en je na čvrstim čvrstim temeljim temeljima. a. U slijedećih slijedećih dvadeset dvadeset ili trideset trideset godina, već koliko mu vremena bude preostalo, mora izgraditi isti takav savez u Danskoj. Ako samo Storm... Jedan čovjek dojuri i padne ničice pred njim. "Nismo znali! Nismo znali! Čuli smo buku prekasno!" prekas no!" Lockridgeu se zamuti pred očima. On poviče bak-ljonošama i izbezumljeno potrči prema Dugoj kući. Pod slabašnim svjetlom globusa ležala je Storm. Njene ljepote je nestalo; nitko tko je zadavljen nije bez po-tamnjene kože, natečenog jezika među zubima i izbečenih očiju. Pa ipak, ostalo je još nešto u svjetlucavoj kosi i mramornom licu, u tijelu koje se borilo do posljednjeg daha i vezanim rukama koje su ga nekada milovale. Brannovo mrtvo tijelo je ležalo preko nje. Potpuno sam zaboravio na njega, pomisli Lockridge. Brann je, dakle, prošao kroz zastor, sa smrću u petama, i ugledao nju, svog mučitelja, bespomoćnu. "Storm, oh, moja Storm!" Narod Nar od Mora M ora se utiša uti ša kad njihov njih ov gospo g ospodar dar zaplače. zapl ače. On im zapovijedi da donesu drva. Nježno ju je podigao na ruke i postavio na odar. Kraj njenih nogu položio je njenog prvog pomoćnika i najvećeg neprijatelja, i zatim dohvatio baklju i bacio je na Dug Duguu kuću kuću.. Visoki Visoki i glasni glasni plemen plemen pretvo pretvorio rio je tamu tamu u blješt blještavi avi dan. Izgrad Izgraditi iti ćemo novo svetište ovdje, ovdje, pomisli pomisli Lockridge, Lockridge, u čast mrtve One Koja će jednog dana d ana biti nazvana Marija. Mari ja. Za njega je postojalo samo jedno je dno mjesto gdje je mogao otići. On se vrati na brod. Aurine raširene ruke ga dočekaše. dočekaš e. Uoči svitanja, njegovi prenadraženi živci malo se opustiše. Bože, ili sudbino, ili ma kakvo ti bilo ime, hvala ti za sve učinjeno. Bronča Brončano no dob doba, a, nov novoo dob dobaa polako polako je dolazi dolazilo. lo. Ono što je vidi vidioo u još još nero nerođe đeno nojj prošl prošlos osti ti uvjeravalo ga je da će to biti vrijeme obilja, mira i sreće; možda sretnije od svakog doba koje su ljudi poznavali, sve do one daleke budućnosti u kojoj je samo na kratko bio. Upravo zbog toga relikvije iz ovog doba nisu sadržavale simbole paljevina, klanja i ropstva. Zlatne sunčeve kočije Tran-dholma i povijeni rog, čije su zakrivljenosti podsjećale na obline nestale Božice, govorili su da je sjevernjačka rasa postala jedinstvena. Daleko su putovali; ulice Kno-sosa poznavale su noge Danaca, a najhrabriji su iz Engleske odlazili čak i u Arabiju. Neki su možda stigli i do Amerike, gdje je među indijanskim plemenima postojala predaja o mudrom dobrom bogu i božici po imenu imenu Cvjetno Cvjetno Pero. Pero. Ali većina većina se vrati vratila. la. Gdje je život život bio tako dob dobar ar kao u prvoj prvoj zemlji zemlji na svijetu koja je bila i jaka i slobodna? 97
Na kraju, kra ju, i ona će pasti pred okrutni o krutnim m željeznim želj eznim dobom. Pa ipak, ip ak, tisuće ti suće sretni s retnihh nije beznačajan beznač ajan podvig; duh kojeg je to vrijeme iznjedrilo iznjedril o preživjet preživj et će mnoga stoljeća. stolje ća. Kroz svako stoljeće stolje će koje je dolazilo, provlačila se i ustrajavala zaboravljena istina da su ljudi jednom poznavali s retna vremena. Oni koji grade konačnu konačnu sutrašnjicu mogu se s razlogom vratiti u kraljevstvo koje je Ris osnov osnovao ao i učiti iz njega. "Auri," šaptao je Lockridge, "budi sa mnom. Pomozi mi." "Uvijek," reče ona.
-KRAJ-
98
