Alex Dayana Evans

Dayana Evans



Copyright © 2014 by Dayana Evans

2

Dayana Evans



Copyright © 2014 by Dayana Evans

2

Alexanra Heart je etektivka koja vjeruje jeino i isključivo sebi. O ranog jetinjstva gaji neprijateljstvo prema suprotnom spolu, ali život je ovoi u situaciju ka de to neprijateljstvo biti napregnuto do krajnjih granica.

Poslana na tajnu misiju u rodni grad kako bi postala partnericom zgodnom detektivu Tonyu Leeu Brassu, biva obijena jer je žensko. Zbog toga pristupa naređenima s planom koji oni oobravaju i ona se prerušava u mlaog etektiva Alexa Meneza, nakon čega bue primljena, što ju oatno razljuti. Tony je neukrotivi etektiv koji želi potrčkala, a ne ravnopravnog partnera na kojeg ga prisiljava šef i mlai Alex mu se učini iealnim za tu poziciju.

Dok uzajamno neprijateljstvo raste, tragovi ih vode do striptiz-bara gdje djelatnice misteriozno nestaju i za koji sumnjaju a je paravan za veliki kriminal. Alexanra se oluči zaposliti kao plesačica po imenom Jane i igrom slučaja postaje Tonyeva oušnica. Kako de zaista izgleati njeno žongliranje između toliko ientiteta, te kako de se žena koja  je neprijateljski nastrojena prema muškom rou snadi u prljavom striptiz-baru? Ali najvažnije pitanje jest: što se ogađa s nestalim jevojkama i tko se nalazi na čelu kriminalne organizacije?

3

 Za Nevena

»To je zbog velikih kiša u planini«

4

1.

Alexandra Heart

Vlastito ime predstavljalo mi je prepreku. To je bila misao koja je zaokupila moj um u trenutku kad sam parkirala automobil ispred roditeljske

kude koja se nalazila na rubu graa gje su sve kude bile istog oblika, s istim bijelim ograama i šarenim vrtovima.

 – Što sa? – promrmljala sam i čvrsto uhvatila volan spustivši glavu kao a se preajem, ali taj pokret potrajao je samo nekoliko sekuni. Nisam imala luksuz preaje. Bila sam suočena s najvažnijim zaatkom u životu, ali ved na samom početku naišla sam na slijepu ulicu. Duboko sam uahnula i zagleala se u kudu ispre sebe. Kudu koja je buila mnoge uspomene i u kojoj sam boravila tek va čuna ana. Nakon dvadeset i devet godina bila sam prisiljena ponovno useliti k roditeljima.

Ved goinama nisam živjela s njima i postojala je velika razlika između kratkih posjeta i ponovnog useljenja, ponovnog međusobnog privikavanja. Nisam mogla vjerovati a bih se ikaa mogla osjedati kao stranac u vlastitom omu, ali upravo se to ogoilo. Morala sam samu sebe stalno posjedati kako ovo nije korak unatrag, nego prilika za napredak.

Opet sam uboko uahnula. Spremna ili ne, zaatak je ispre mene i moram učiniti sve što je u mojoj modi kako bih pre vladala nastalu situaciju. Nevoljko sam otvorila vrata i izašla iz automobila. Ka sam ušla u prostrani honik velike vokatnice, oložila sam ključ na komou i glasno ozvala:  – Tata! Nisam čekala ogovor. Ni sama nisam znala zašto sam ga ozivala ka sam  zapravo znala gdje se nalazi. Uputila sam se prema stražnjem vorištu kroz kudu prepunu uspomena. Svaki kutak je imao svoju priču, veselu ili tužnu, i svaki etalj me vradao unatrag kao vremeplov. Ka sam, uzburkanih osjedaja, izašla na trijem, ugleala sam oca s našim psom Maxom, sibirskim haskijem koji je omalena bio najneposlušniji član Heartovih. Osjetila sam nalet nježnosti ok sam promatrala njihovu igru. Tata je u ruci ržao frizbi i izazivao Maxa a skakude, a preko lica je rastegnuo blistavi osmi jeh. Predstavljali su predivnu sliku, pogotovo jer se iza njih protezao ugačak vrt s raskošnom zelenom travom, kamenim puteljcima, sočnim vodkama i mirisnim cvijedem živih boja. Maminih ruku jelo. Udahnula sam sladunjavi zrak koji je donekle umanjio napetost u mom tijelu.

Antonio je sa svojih peeset i seam goina izgleao zavino mlađe. Imao je vitku i snažnu figuru koju je oržavao zahvaljujudi ljubavi prema sportovima i borilačkim vještinama. Bio je nižeg rasta, ali to nije umanjilo snažan i autoritat ivan dojam koji je ostavljao. Njegova put je imala maslinastu nijansu, a crna kosa bila je prošarana sijeim vlasima. Svi su govorili a sam ista kao on, zbog čega sam se iznimno ponosila.

Tata mi je ouvijek bio više o roiteljske figure, bio je moj najb olji prijatelj, osoba od povjerenja 5

koju bih nazivala kad bih imala bilo kakav problem, kada bi mi trebao savjet, ili jednostavno kad bih

osjedala potrebu izgovoriti naglas ono što me mučilo. Ali tu privilegiju nisam koristila ved ugo. Preugo. Ne zato što nisam htjela, nego zato što nisam smjela uplitati roitelje u poslove kojima sam se bavila. Bilo je previše opasno, a ja sam se zbog te prisilne ualjenosti osjedala usamljeno i pomalo izgubljeno, kao a mi je ouzet najvažniji oslonac u životu. Promatra judi očevo sretno lice postala sam svjesna koliko mi je zaista neostajao.  – Tata  – nježno sam ga ozvala obuzeta snažnim emocijama koje kao a su stvarale kaotično vrelo strujanje u mom tijelu. Nisam voljela taj osjedaj, voljela sam biti hlana i smirena. Okrenuo se na zvuk mog glasa, a Max je iskoristio trenutak njegove nepažnje i ukrao mu frizbi iz ruke, te se ao u trk po vrtu. Morala sam se nasmijati izrazom iznenađenja na očevom licu.  – Alex – lice mu se ozarilo kad me opet pogledao. Često sam imala ojam kako mu u očima mogu vijeti malena srca ok bi gleao mamu ili mene. Nije znao skriti obožavanje koje je osjedao prema svojim damama, kako bi nas nazivao. Voljela sam taj izraz. Voljela sam osjedati njegovu bezuvjetnu ljubav koja je bila kao ruka spasa na morem pogrešnih i uvjetnih ljubavi u kojima sam se poneka utapala, vradajudi me na put razuma. Ovratila sam pogle o njegovih iskrenih očiju i usreotočila se na ono što sam mu željela redi.  – Imam problem – rekla sam, ovaj put ne toliko nježno, i spustila se s trijema u vrt.  – Kakav problem? – zabrinuto je upitao i prišao mi ususret. Kratko sam ga poljubila u obraz. To je bilo nešto što sam ouvijek raila ka bih ga vijela, pa makar odsutnost trajala samo nekoliko sati.  – Odbili su me.  – Odbili? – iznenađeno je ponovio. – Kako je to mogude?  – A što misliš? –  stisnula sam zube i nevoljko procijedila ime. – Michael Luke Sawyer.  – Sawyer?! Taj lisac!  – uzviknuo je, a njegove crne oči obuzeo je bijes. – Što je učinio? Najgoru mogudu stvar  – pomislila sam.

Obrambeno sam prekrižila ruke na prsima, stisnula zube i visoko uzignute glave objasnila:  – Rekao je kako im je osta Heartovih u policiji i a je položaj za koji sam se prijavila namijenjen isključivo muškarcima. Tata je prošao prstima kroz gustu kosu i tužno me pogleao.  – Žao mi je što se na tebi iskaljuje –  rekao je, te dodao pomalo odsutno kao da razgovara sam sa sobom. – Ne razumijem zašto još uvijek želi osvetu. –  Zatim me ponovno pogledao i upitao: – Zašto želiš raiti baš u toj postaji? Imaš toliko olikovanja i postigla si velik uspjeh izvan ovog graa. Zašto si se olučila vratiti? Ovo mjesto ti nede pomodi u napreovanju. Razumjela sam njegovu nevjericu u vezi iznenanog povratka, ali nisam mu mogla redi istinu.  – Vežu me sentimenta lne vrijednosti  – ovratila sam pogle ok sam izgovarala te riječi. Ovaj io nisam lagala, ali znala sam a de pitati još.  – Znam, ušo, ali ova postaja je kočnica u tvojoj karijeri. Svjesna si toga, zar ne?  – To nije važno, tata – zastala sam tražedi prave riječi kojima bih ga natjerala a više ne postavlja pitanja, pa sam dodala.  – Ovje su raili svi muškarci u mojoj obitelji. Za mene bi bila velika čast nastaviti tu tradiciju. To je moj san.

Tata je uzahnuo i tužno se zagleao u zeleno tlo po nogama. Iako se činilo a se nije slagao s mojim riječima, ipak sam osjedala a mi nede proturječiti.  – Znači, Sawyer još uvijek koristi svaku priliku za osvetu? – Poigao je pogle u kojem su se izmiješali osjedaji ljubavi i krivnje. – Zbog zamjerke iz prošlosti  odbio je najbolju polaznicu akademije i detektivku koja je u pet goina raa obila više olikovanja nego on i ja zajeno u cijeloj našoj policijskoj karijeri. – Ton njegova glasa postao je oštriji ka je oao: – Kako se usuđuje uništavati buudnost moje kderi samo zato što sam mu prije trieset goina preoteo jevojku! – Stisnuo je vilicu nastojedi kontrolirati bijes, te nježnije oao: –  Tvoju majku. Znala sam da je mama bila u vezi sa Sawyerom godinu dana kad ju je tata zaveo i oteo Sawyeru 6

ispred nosa. Čula sam tu priču milijun puta. Isto tako sam znala a im Sawyer nikaa nije oprostio izaju.

Moža bih ga i žalila a nisam bila svjeokom ljubavne srede svojih roitelja ved skoro trieset goina. Gleajudi kako se i alje neizmjerno vole, nisam sumnjala u njihov izbor. Smatrala sam a nisu ništa rugo ni mogli nego krenuti za vlastitim srcima. Međutim, nisam željela a se tata osjeda krivim zbog Sawyerovog nezrelog ponašanja.  – Ved demo pronadi način a to prebroimo – nježno sam rekla i potapšala ga po ramenu želedi ga smiriti. – Nemam namjeru oustati. Ne ka sam ošla ovoliko blizu. Ne sada – pomislila sam. Imala sam toliko planova, toliko mnogo posla. Okrenula sam se i uputila prema ulazu u kudu.  – Kasnije demo nastaviti razgovor, tata –  doviknula sam pri odlasku.

*** Zastala sam na vratima svoje stare spavade sobe. Zanjih nekoliko puta ka sam bila u posjeti, nisam ulazila u ove prostorije, i zbog toga su me saa obuzele uspomene na sredu i bezbrižnost koju sam ovje osjedala. Sjetila sam se koliko sam se zaštideno osjedala između ovih ziova i plahti. Poveena mislima nježno sam zaglaila šarenu posteljinu na jevojačkom krevetu. Htjela ili ne, uspoređivala sam razliku između mirnog života uz roiteljsku zaštitu i kaotičnog života u kojem sam izigravala zrelu mlau ženu koja se snalazila u svijetu oraslih u kojem pravila nisu uvijek vrijeila. Ženu koja je nastojala pronadi najbolji način pomodu kojeg je sebe mogla pogleati u zrcalu, a opet nadi ozu okrutnosti kako ne bi bila pregažena. Bilo je teško postidi a vaga stoji u ravnini, a poneka ne prevagne na bolju ili lošiju stranu. Uzahnula sam. Bilo je važno preživjeti an. Odmahnula sam glavom i odbacila stare uspomene jer nisam imala vremena misliti na t o.

Počela sam koračati po sobi razmišljajudi o tome što bih mogla učiniti kako bi se situacija preokrenula u moju korist.

Ovu priliku sam čekala cijeli svoj život. Morala sam je iskoristiti. Michael Luke Sawyer ošao je na položaj graonačelnika prošle goine i uveo je mnogo obrih promjena, to sam morala priznati. Po njegovim vostvom procvala je i policijska postaja na čijem je čelu presjeao. Postali su cijenjeni i poznati iljem zemlje zbog svoje učinkovitosti. Ali mene je p rivuklo nešto rugo povezanom s tom postajom. Prije nekoliko tjea na otvorilo se mjesto za partnera Tonya Lee Brassa, najpoznatijeg etektiva u grau i šire. To je stvorilo priliku za moje napreovanje, jer su me zbog tog novootvorenog položaja kontaktirali moji naređeni znajudi a je ovo moj roni gra i poslali me ovamo s misijom. Objašnjenje koje su mi ali šokiralo me. Otresla sam neugone misli, još uvijek u nevjerici zbog svega što su mi ispričali. Vratila sam se na lakše teme. Za početak mi je bilo naređeno a postanem io policijske postaje bez obzira na cijenu. Nakon što sam ostavila okumente za prijavu, bila sam uvjerena kako du biti najbolja kaniatkinja. Posjeovala sam znanja iz raznih borilačkih vještina i postala sam etektivkom laskavo brzo zahvaljujudi vlastitim postignudima i uspješnim rješavanjima raznih slučajeva. A ovo je bila sreina gje su moja postignuda lako oskakala o rugih. Međutim nisam računala na Sawyera i njegovu reakciju. Nije me želio zaposliti samo zato što sam Heartova i jer sam žensko! Ne, nedu ozvoliti a me zaustavi malena prepreka kao što je ženski spolni organ! Razmišljaj, Alex! Što učiniti?   Alex, Alex...hm... Zastala sam ispred zrcala i zagledala se u odraz.

Bila sam itekako svjesna svoje ljepote. Imala sam maslinastu put koju je vedina ljui smatrala privlačnom, crnu valovitu kosu i egzotične crte lica. More oči, mješavina tatinih crnih i maminih plavih, imale su ljubičastu nijansu, a poignuti kutovi su naglašavali njihov neobičan izgle. Bila sam prosječne 7

visine i posjeovala sam lijepo oblikovano i čvrsto tijelo zahvaljujudi sportovima kojima sam se bavila otkad sam znala za sebe. Iznenada mi je sinula ideja.  – Alex... – rekla sam zamišljeno i proornije se pogledala – ovo bi moglo čak i upaliti. Skupila sam kosu na zatiljku i ponovno se zagledala u odraz. Zatim sam brzo dohvatila sredstva za

skianje šminke i počela ih nanositi. Ka sam završila, ponovno sam skupila kosu i pogleala se.  – Moglo bi uspjeti uz malo truda. To je to! Ponesena valom entuzijazma istrčala sam iz sobe i sjurila se stepenicama u prizemlje gje sam se zamalo sudarila s ocem.

 – Kamo se žuriš, kderi? –  zabrinuto je upitao.  – Ne mogu sada razgovarati, tata. Vidimo se kasnije  – rekla sam i nestala kroz vrata.

***

Michael Luke Sawyer

Nasmijao sam se od srca, ali opet s notom zlobe.

Napokon sam pronašao način a se osvetim čovjeku kojeg sam prezirao vedi io svog života. Muškarcu i ženi koji su me izali i iščupali srce iz mojih grui i koje otaa nije naučilo ponovno vjerovati i voljeti. Držao sam ih ogovornima i krivima za samački i usamljenički život kojim sam živio, za prazninu koju su ostavili nakon izajničkog pohoa. Iz ana u an sam njegovao i hranio mržnju prema njima. I sada sam, napokon, mogao prebaciti bar mali io tog prezira na njihovu kder. Osjedao sam se preporođenim. Zaovoljno sam se zavalio u fotelju koja je bila jeini lijepi koma namještaja u ovom tmurnom uredu. Nisam mogao skinuti osmjeh s lica od trenutka kada me Alexandra Heart napustila.

Pretpostavljao sam koliko bi Heartu i Alexanri značilo a ona nastavi očevu traiciju raom u ovoj postaji. Ali ne ok mogu nešto učiniti po tom pitanju. Ponovno sam se nasmijao. Danas je moj sretan dan.

Ka sam joj ao svoj konačni ogovor, ošlo mi je a zaplešem, što sam i učinio nakon što je napustila ure. Slika njenog zaprepaštenog lica ostat de mi zauvijek vrijean trofej. Kratko kucanje poremetilo je moje obro raspoloženje jer sam znao tko se nalazio s ruge strane vrata. Pribrao sam se i hladno rekao:  – Naprijed! Vrata su se otvorila i kroz njih je uronio Tony Lee Brass. Tony je izgledao kao jastreb sa svojim sivim

pronicljivim očima koje su ljuima plijenile pozornost zbog kontrasta koji su tvorile s njegovim tamnim tenom i crnom kosom. Visok preko metar eveeset, snažne građe, njegova široka ramena su ispunila dovratak na kojem je stajao. Morao sam protiv volje priznati da je Tony ostavljao dojam dominantnog

muškarca koji je svojom pojavom ispunjavao prostoriju gje go se nalazio. Nije mi se to sviđalo, činilo se pretjeranim.

 – Zvali ste me, šefe? – glas mu je bio ubok i lijen i to me najviše iritiralo ko njega.  – Uđi, Tony. Sjeni – pozvao sam ga nastojedi oržati osjedaj srede koji me maločas ispunjavao. Tony 8

kao da  je imao čarobnu mod uništavanja svakog veselja koje bih osjetio. Još jean veliki minus koji sam mu dodao.

Tony se pretjerano poslušno zavalio u stolicu nasuprot meni. Kao a se nalazio u uobnosti vlastitog oma, ispružio je svoje ugačke noge i prekrižio ih u gležnjevima. Njegov pogle oavao je osau i upravo to je bio razlog zašto sam progovorio oštrije nego sam planirao.  – Natječaj za tvog partnera traje još va ana. Za saa sam izbor sveo na tri kaniata –  hladno sam ga obavijestio i pružio mu fasc ikl s dokumentima koji je nezainteresirano uzeo.  – Želim a ih proučiš i olučiš se za jenog o njih. Stisnuo je oči.  – Ved sam vam rekao a mi nije potreban partner – lijeno je vrtio fascikl među prstima.  – Itekako ti je potreban! O ovome smo ved razgovarali  – oštro sam ga upozorio. Ved sam bio na rubu strpljenja. – Glavešine zahtijevaju a sam oabereš s kim deš raiti jer cijene tvoj uspjeh, ali isto tako su olučni u nakani a ti pribave partnera –  bio sam protiv prvog dijela, ali imao sam zavez ane ruke.  – Uh... – mrzovoljno se oglasio.  – Tvoje metoe moža jesu efikasne, ali činjenica ostaje a graski bužet ne može financirati troškove tvog emoliranja graa i njegove okolice.  – Ali, šefe...  –  Tony!  – opet sam ga prekinuo.  – Treba ti netko tko de te smiriti, netko zbog koga deš igrati po pravilima. Znam a te nije briga za vlastitu sigurnost, ali kaa bueš ogovoran za život svog partnera, mislim a deš va puta razmisliti prije nego se upustiš u vratolomiju. Tony je mrzovoljno promrmljao nešto što nisam uspio razaznati, ali naglas je rekao:  – U reu, šefe. Razumijem što želite –  uzdahnuo je i zagledao se u fascikl.  – Tu su znači tri kaniata koje ste svrstali u uži izbor? Bio sam sumnjičav jer se previše brzo pomirio sa subinom, navikao sam da bude puno tvrdoglaviji i neposlušniji, zbog čega sam se intenzivno zagleao u njega i rekao:  – Jean o njih de biti tvoj partner, htio ti to ili ne, i savjetujem ti a poatke o njima obro proučiš.  – U redu – rekao je previše nemarno. Nekoliko trenutaka sam ga promatrao procjenjujudi ga, a on mi je uzvradao pogleom koji ništa nije razotkrivao.

 – Šefe, mogu li saa idi? – prvi je progovorio.  – Slobodan si. Na te riječi je ustao i bez riječi izašao. Ka sam ostao sam, pokušao sam se ponovno vratiti u stanje euforije u kojem sam bio prije nego je ošao Tony, ali bezuspješno. Tony me ipak uspio isprovocirati svojim stavom i obijanjem a bue razuman. Da nije toliko prokleto uspješan i a nije zaplijenio pozornost glavešina, o saa bih ga ved uklonio. Bio mi je trn u oku.

***

Antonio Heart

Sjeio sam uobno zavaljen na trosjeu u nevnom boravku. Bio sam opušten i zaovoljan, a oko mene je lebio Emmin miris. Volio sam šampon koji je koristila jer sam mogao uživati u njegovoj aromi u ovakvim trenucima kad bi se njena glava ugnijezdila na mom ramenu dok bismo gledali televiziju u 9

poponevnim satima. Nježno sam je obgrlio rukom i progovorio:  – Naša kderkica je opet u nevolji.  – Ništa novo – zvonko se nasmijala i udobnije se namjestila.  – Alex je oduvijek upadala u svakojake neprilike.  – Da, ali ovo prelazi sve granice.

 – Što se ogoilo? – zabrinuto je upitala ka se uspravila u sjeedi položaj. Ispričao sam joj za Michaelov osvetnički potez zbog čega se njeno lijepo lice zarumenilo, a more oči ispunila je briga. Emma je bila moja čista suprotnost: bila je nježna, krhka i plaha, imala je plavu kosu, svijetli ten i oči boje ubokog morog mora. Goine nisu umanjile njenu ljepotu i na neki način sam mogao razumjeti Sawyerovu mržnju i želju za osvetom jer nije obio ženu koju je volio.  – Kako demo to riješiti? – upitala je prekinuvši tijek mojih misli. – Zašto nas ne ostavi na miru? Prije nego sam uspio odgovoriti, oglasilo se zvono na vratima. Upitno sam je pogledao.  – Ne očekujem nikoga – rekla je.  – Nastavit demo kasnije. Ako nešto zaista nisam volio, to su bili nenajavljeni gosti . Frustriralo me kad bi si ljudi uzimali toliko

sloboe a ođu bez upozorenja, prekiajudi moju privatnost. Za goste sam se uvijek trebao psihički pripremiti s obzirom da su ljubaznost i pretjerano smješkanje bili nešto što mi nije bilo urođeno. Moja narav je bila kruta i ouvijek sam previše autoritativno pristupao ljuima, uglavnom zato što sam želio a me shvate ozbiljno i a mi pristupe s poštovanjem. Ljui su bili skloni vjerovati kako su oni koji se mnogo smješkaju buale, a a su oni koji su ozbiljni i neostupni, inteligentni, viša klasa. Kako površno procjenjivanje. Znao sam za tu ljusku pogrešku i koristio sam je u svakoj prilici. Kad sam otvorio vrata, ugledao sam m laida moje visine. Imao je smeđu kosu, smeđe oči, ječački nevino lice s gustim obrvama, koje su se spajale nasre čela, i još gušdim zaliscima. Izna usana su se nalazili tanki rijetki brkovi koji se nikako nisu uklapali u mlaenačko lice. Momak je odjenuo sivo oijelo koje se činilo preširoko za njegovu mršavu građu. Nešto mi se učinilo poznatim u vezi odijela, ali ignorirao sam tu misao.

Iako sam bio frustriran prekiom, sažalio sam se na neuglenim mlaidem, no ipak sam čvrsto rekao:

 – Žao mi je, ne kupujem ništa o trgovačkih putnika. U trenutku ka sam povukao vrata kako bi ih zatvorio, mlaideva ruka se našla kao prepreka što me iznenailo. Nika ne bih očekivao a de mi se taj malac usprotiviti. Polako sam podigao glavu i prostrijelio ga pogledom, a on se zakašljao, nervozno pročistio grlo i progovorio piskutavim glasom.  – Gospodine Heart?

Znatiželjno sam zaškiljio.  – Da?  – Drago mi je što imam čast upoznati vas – rekao je pruživši mi mršavu ruku. Nisam mu uzvratio.  – Poznajemo li se? – oštro sam up itao.  – Ja sam Alex Menez, gospoine i vjerujem a imamo zajeničku poznanicu.  – A to bi bila...?  – Vaša kdi, Alexanra – mlaid se ponosno isprsio i nasmiješio. – Ja sam njen zaručnik. Da mi je klavir pao na glavu, bio bih manje šokiran.  – Molim!? – uzviknuo sam i o šoka ustuknuo korak unatrag. Bez aha sam omjerio mlaida o glave o pete. Posebno sam se zaržao na njegovom licu koje je blistalo o srede i ponosa. Pokušavao sam procijeniti laže li ili ne? Pokušavao sam shvatiti u čemu je kvaka? Kakvu igru igra, ali njegovo lice je odavalo samo euforiju...  – Zaručnik? –  procijedio sam.  – Je li ona polujela? Koliko imaš goina? Dvaeset? Znaš li a Alexandra ima skoro trideset godina? Je li ti to rekla?  – ispaljivao sam pitanja jedno za drugim, obuzet nevjericom. Želio sam zaaviti vlastitu kder. 10

 – Htio sam je iznenaditi. Nije znala da dolazim i mislio sam da bi bilo lijepo napokon upoznati njenu obitelj  –  rekao je, te zabrinuto nastavio:  – Ne razumijem zašto vam nije rekla za mene, a pristala je postati moja supruga?

 – Alexanra nečija supruga? To je nečuveno. Jesi li siguran a si na pravoj aresi? –   upitao sam hvatajudi se za posljenju slamku. Mlaid se zatim počeo smijati, a nešto u tom smijehu mi se učinilo poznatim.  – Što je smiješno? –  upitao sam. Ovaj put sam ja bio zbunjen, a frustriranost se pojačala. Mlaid se ojenom počeo toliko smijati a nije mogao ogovoriti. Bolje sam se zagleao u njega. Taj smijeh...  – Alex...?  – Da gospodine, tako se zovem  – procijedio je kroz smijeh.  – Oh, tata trebao si vidjeti svoje lice  – iz

nepoznatog mlaida progovorio je glas moje kderi. Raširio sam oči.  – Alexandra! To si ti?  – zaprepašteno sam ustanovio.  – Da!  – Isuse, Alex?  – iskoračio sam na trijem kako bih se bolje zagleao u nju.  – Da  –  smirila je smijeh.  – Sviđa li ti se? –  okrenula se oko svoje osi kako bih ju mogao bolje pogledati. – Čak sam stavila i smeđe lede kako bih sakrila ljubičastu nijansu svojih očiju, mješavinu tvojih crnih i maminih plavih očiju.  – Što si to napravila o sebe? –  uzviknuo sam, zatim sam spustio pogled s njenog lica.  – Je li to moje odijelo na tebi?

 – Da. Baš mi obro stoji, zar ne?  – Ne. Izgleaš kao luđakinja!  – A ne, ne. Izgleam kao muškarac.  – Muškarac!? To nije vijelo muškarca. Izgleaš kao šmokljan koji nije sposoban obris ati vlastiti nos. Alex je sa smiješkom pogleala po sebi.  – Ovo je najbolje što sam mogla učiniti a buem neprepoznatljiva. Ne želim biti zgoan muškarac. Samo želim a nitko ne shvati a sam žensko –  slegnula je ramenima.  – Poslužit de svrsi. Zurio sam u nju kao a ju nika prije nisam viio. Pa i nisam. Ovo čuo ispre mene nije izglealo kao moja Alex i nije mi bilo jasno što je pokušavala izvesti. Zurio sam u nepoznato lice i usta koja su ispuštala glas moje kderi.  – Ulazi unutra dok netko nije shvatio što izvoiš i nazvao nas luđacima –  rekao sam i ugurao je u kudu.  – Nitko me nede prepoznati –   okrenula se prema meni kad sam zatvorio vrata.  –  Ti si mi bio najvažniji test.  – Glupost!  – energično sam omahnuo rukom obijajudi slušati njene nerazumne riječi i okrenuo glavu. Ona me povukla za rame tražedi moju pozornost koju sam joj nevoljko pružio.  – Tata, ti  me nisi prepoznao – inzistirala je. – Priznaj to!  – Pih... – promrmljao sam iako sam morao priznati da me uspjela zavarati. Zaista je nisam prepoznao i, gleajudi je opet, sumnjao sam a bi itko mogao ovog mlaida povezati s Alexanrom. Učinila je obar posao s krinkom i bar sam zbog tog dijela bio ponosan, iako sam i dalje sumnjao da je skrenula s uma.  – Ako sam tebe uspjela prevariti, za ruge de bit i lako.

Šutio sam jer nisam razumio što je htjela postidi i kamo je sve ovo voilo, a ona je moju šutnju shvatila kao znak da ide dalje. Uputila se prema dnevnom boravku u kojem se nalazila Emma. Emma! Eh, ovo de biti scena za pamdenje.  Osmjehnuo sam se. Alexandra je zastala na ulazu u dnevni boravak i osvrnula se prema meni, koji sam i dalje stajao na mjestu i gledao za njom.  – Tata, ođi – dozvala me. Dok sam prilazio, mogao sam vidjeti da je Emma ustala i upitno pogledala Alex. Njeno iskreno lice bilo je prepuno pitanja, tjeskobe i strahova. Opet sam se osmjehnuo. 11

 – Antonio, tko je ovo? Zašto te ovaj mlaid zove tata? – Izraz Emminog lica bio je napet ok je čekala ogovor. Iako sam bio u iskušenju a se široko nasmijem, ipak sam negoujudi omahnuo glavo m.  – To je Alex, naša kdi – ogovorio sam glumedi mrzovolju. – Olučila je promijeniti spol.  – Mama, priznaj da je preobrazba dobra  – opet je inzistirala Alex.  –  Alexandra?  – Emma je omjerila kder o glave o pete, zatim zauzela poznati ukočeni stav, prijetedi ispružila kažiprst i strogo upitala. – Što to izvoiš? Odgovorio sam umjesto Alex jer sam napokon shvatio njen motiv.

 – Draga, ako se ne varam, mislim a je naša kdi olučila postati partnericom Tonya Leea Brassa bez obzira na cijenu.

Emma je raširila oči u nevjerici.  – Ne bui lua Alex, pa ne možeš takva hoati uokolo – rekla je i osutno sjela na trosje. Još uvijek se činila po šokom zbog kderina ponašanja.  – Oluka je onesena, ved sam si nabavila okumente s novim prezimenom: Menez...  – Krivotvorenje je zločin –  prekinuo sam je.  – Nije krivotvorenje – pogledala me. – Orekla sam se našeg prezimena i legalno promijenila u novo.  – Primijetio sam a se Emma lecnula čuvši Alexine riječi što mi je bilo čuno, ali Alex je nastavila govoriti:  – Imam zakonsko pravo to učiniti ako hodu. Samo sam povukla veze a mi ubrzaju cijeli postupak. Papiri de biti gotovi sutra i omah nakon što ih pokupim, iem se prijaviti za posao kao Alex Menez.  – Oh, moj Bože –  jauknula je Emma. – Ponašaš se kao ijete.  – Omah de te prepoznati. – Nisam želio oustati jer mi još uvijek nije bila jasna njena igra, bez obzira na lua objašnjena. Znao sam Alex bolje o nje same i znao sam a se nešto veliko krije iza svega ovoga, ali ona očito nije bila spremna a mi kaže o čemu se rai. Zato sam nastavio sa svojom ulogom. – Bit demo ruglo u cijelom grau. Baviš se glupostima.  – Nitko me nede prepoznati. Ekipa u postaji se promijenila otka je ošao Sawyer, a oni koji su me zbog tebe obro poznavali, tamo više ne rae. Vedino m su u mirovini kao i ti. Ljudi koji su me danas vijeli toliko su me površno pogleavali a me ne bi znali opisati ni a im život o tome ovisi.  – A Sawyer?  – Ni on. Uvjerena sam. Bio je previše obuzet osvetom a bi se posvetio mom izgleu. Uostalom, ti  me nisi prepoznao – opet je istaknula.  – I što ako uspiješ? – upitao sam uvijevši a Alex nema namjeru oustati. – Što ona? Misliš se tako pretvarati o kraja života?

***

Alexandra Heart

Znala sam a de onaj an ka buem skiala masku značiti a je zaatak gotov, uspješno ili ne. Nadala sam se prvoj verziji, ali s obzirom da sam do tada trebala roditeljima lagati, na brzinu sam smislila

laž:  – Ne, samo ok mu ne okažem a sam bolja i vrenija o vedine njegovih jelatnika. Ka razotkrijem tajnu, Sawyer de biti ponižen zbog načina na koji sam ga preveslala i svi demo se lijepo nasmijati – bila sam svjesna koliko su glupo zvučale izgovorene riječi, ali nije bilo povlačenja. Antonio i Emma su šutjeli i zabrinuto se zagleali u mene.  – Alex  – progovorio je tata.  – To je luost i obit de ti se o glavu. Ako se upustiš u to, na kraju deš ti 12

biti ponižena. I, iskreno, ne razumijem što želiš postidi takvim ponašanjem?  –  Tata  –  prekinula sam ga.  – Moram ovo učiniti. Ne mogu raspravljati o razlozima. Ne saa. Vjeru j mi.

On me i alje sumnjičavo omjeravao, a zatim omahnuo glavom u znak popuštanja. Sredom ouvijek je bio slab na mene i moje nerazumne prohtjeve. Računala sam na to ka sam se upustila u ovu avanturu.

 – Rai što hodeš – rekao je, zbog čega sam mu se ba cila u zagrljaj.  – Volim te!  – Bože, pomozi nam – uzdahnuo je.

*** Iude jutro stajala sam ispre ulaznih vrata sive zgrae u kojoj je bila smještena graska policijska postaja. To je bila zgraa koju sam jako obro poznavala zahvaljujudi očevom rau na ov om mjestu. Duboko sam udahnula.  – Samo hrabro, Alex – govorila sam samoj sebi. – Možeš ti to.

Bila sam nervozna i pomalo nesigurna, ali opao mi se izazov ove igre. Bilo je jeno izadi maskirana pre oca i majku, a nešto sasvim rugo među ljue koji mi nis u bili naklonjeni, na mjestu gdje se nisam osjedala sigurnom. Ali, nika nisam učinila nešto slično i vjerojatno nika i nedu. Ovo je bila uzbuljiva avantura.

Srce mi je ubrzano kucalo, a arenalin je prožeo cijelo moje tijelo.  – Ovo de biti zanimljivo – šapnula sam i uhvatila kvaku na vratima. Ušla sam u zgrau i uputila se prema šalteru za informacije. Putem sam bacila brz pogle na unutrašnjost prevorja. Postaja je vrvjela policajcima. Neki su žurili, a rugi su se lijeno vukli kao a ne znaju kamo de sami sa sobom. Naslonila sam se na pult nastojedi izgleati što opuštenije.  – Dobar dan – rekla sam izmijenjenim glasom. Djelatnica na šalteru bila je zauzeta telefonskim pozivom, pa mi je rukom ala znak a pričekam. Osvrnula sam se oko sebe kako bih prikratila vrijeme čekanja.  – Izvolite – progovorila je djelatnica.  – Kako vam mogu pomodi?  – Ovaj...  – zakašljala sam se iznenađena što je tako brzo okončala telefonski razgovor. – Došao sam se prijaviti za posao. Upitno me pogledala i rekla:  – Dobro. Za koje radno mjesto?  – Za partnera Tonya Leea Brassa  – ovažno sam ogovorila.

Žena se iznenaa nasmijala kao a je čula obar vic zbog čega sam se namrgoila. Nije mi se sviđala njena reakcija.  – Zar niste premladi za taj posao?  – upitala je i dodala.  – Traže nekoga s iskustvom...  – Ne  –  prekinula sam je.  – Nemojte da vas moj izgled zavara. Imam dvadeset i devet godina i iza sebe pet godina radnog iskustva na terenu  – nakrivila sam usne u nešto za što sam željela a bue šarmantan i samouvjeren osmijeh. Ali sumn jala sam da sam to dobro izvela.  – Oh, kako zanimljivo  – sarkastično je ovratila naglašavajudi svoju nezainteresiranost, a zatim joj je pogled odlutao negdje iza mene.

Žena se toliko isprsila a sam pomislila kako de joj grui izletjeti kroz košulju. Fiksirajudi očima svoj plijen rukama je užurbano zaglaila suknju i krajeve košulje. Okrenula sam glavu kako bih vijela razlog zbog kojeg se toliko uznemirila.

Niz honik je ovažno koračao muškarac opasnog izglea. Bio je ojeven u crnu kožnu jaknu sportskog kroja i svijetle traperice koje su pri svakom pokretu naglašavale mišide njegovih nogu. Crna kratka kosa i suncem opaljeno lice naglašavali su sliku opasnog i zanimljivog muškarca. Svojim izgleom 13

zaista je plijenio pozornost.  – Hm, tko je komad?  – upitala sam i pogleala jelatnicu koja me zbunjeno promatrala. Shvativši što sam rekla pokušala sam se ispraviti. –  To ste pomislili kad ste ga ugledali, zar ne? Pogodio sam? Na spomen muškarca/plijena jelatnica je zaboravila sve svoje sumnje i čeznutljivo uzdahnula. Pogled joj je ponovno odlutao iza mene dok je odgovarala.  – Zaista je komad – zatim se primaknula bliže i tiho rekla. –  To je Tony Brass.  –  Znam  – lagala sam iznenađena obivenom informacijom jer nisam tako zamišljala legenarnog detektiva. – Tony je moj iol. Želim biti kao on – ispalila sam bez razmišljanja. Teško – nasmijala se djelatnica, a zatim je iznenada viknula.  – Tony! Srce mi je stalo.

Okrenula sam se kako bih poglea muškarca koji je koračao prema nama. Osmjehnuo se jelatnici na šalteru pokazujudi prekrasne bijele zube. Osmjeh ga je trenutno preobrazio iz mrkog i opasnog u muškarca s ječačkim šarmom što mi se učinilo još opasnijim. Progovorio je ubokim glasom zbog kojeg su mi se naježile lačice na vratu. Nisam voljela biti svjesna tih lačica jer su uvijek upozoravale na opasnost.  – Što trebaš, Tess? –  upitao je. Glas mu je vibrirao kroz moje tijelo. Bacivši pogle na Tess znala sam a je zvuk njegovog glasa imao razarajudi učinak na tu ženu. Da Tony orži použi govor, bila sam uvj erena da bi nakon toga Tess trebalo iznijeti kao vredu usitnjenih kostiju.  – Ovaj momak te treba, iako ne bih imala ništa protiv a zaovoljiš i neke moje potrebe –  zavodljivo mu je rekla. Tony kao da je tek tada postao svjestan mog postojanja. Pogledao me i pritom se jedna njegova obrva upitno izvila.

Naala sam se a me njegovo proorno oko nede razotkriti. Primijetila sam a ima sive oči neobične nijanse. Međutim, nisam opustila a mi to ovrati pozornost. Na brzinu sam procijenila svoj izgle. Ojenula sam očevo tamnosivo oijelo koje je bilo ovoljno široko a sakrije sve moje obline. Grui sam stegnula zavojima tako da su znatno izgubile na obujmu. Maska na licu i perika bile su besprijekorne, provjerila sam prije nego sam izišla iz auta. Nema razloga za paniku – uvjeravala sam samu sebe.  – Reci momče, što trebaš? –  obratio mi se Tony.  – Gospodine Brass  – započela sam, ovo je bila prilika a ga osvojim. – Došao sam se prijaviti za vašeg partnera. Imam izvrsne kvalifikacije  – pružila sam mu fascikl koji je uzeo proučavajudi me o glave o pete. Ipak me počeo zbunjivati tim intenzivnim promatranjem. Nesigurnost je isplivala na površinu.  – Ovaj – nastavila sam – ako biste bili toliko ljubazni da malo porazgovaramo...  – Momče – prekinuo me. – Ovo je tvoj sretan dan. Primljen si!

Rekavši to snažno me uario po ramenu. Mislila sam a de mi se rame ovojiti o ostatka tijela. To se nije moglo nazvati tapšanjem, to je bio pokušaj ubojstva. Bila sam snažna i bez problema sam se borila s muškarcima, ali ovaj uarac mi je promiješao kosti. On me opet uhvatio za rame čvrstim stiskom i znatiželjno pogleao. Zastao mi je ah. Što je izvoio? Tony je prebacio stisak na moju nadlakticu.

Problijeila sam ne shvadajudi njegove namjere ni razloge.  – Momče, jeeš li ti? –  upitao je. – Gje su ti mišidi? Građen si kao žena . Osjetila sam nalet rumenila i nelagoe ok me promatrao i čvrsto mi stiskao ruku.  – Ja sam žilav! – uzviknula sam obrambeno i naglo istrgla ruku iz njegove.  – Hodeš li a se okušamo na ruke?!

Prasnuo je u smijeh, što me oatno razljutilo.  – Ne rugaj mi se – prosiktala sam.  – Sve je u reu, momče. Nema potrebe za borbom. Vjerujem ti. Bilo je više nego očito a se zabavljao na moj račun. Točka na »i« bila je ka je oao: 14

 – Partneru – i namignuo mi.  – Stani malo! – ljutito sam uzviknula. – Vi to mene zezate!?  – Ne, ne zezam te – rekao je. – Primljen si. Sumnjičavo sam ga pogleala. Kakva je ovo glupost?   – Ali niste ni pogledali moje kvalifikacije...  – Ako kažeš a si izvrstan za mjesto mog partnera, ja ti vjerujem na riječ. Izgleaš pošteno –  rekao je, zatim se okrenuo prema Tess koja je jeva čekala ka de ponovno pozornost usmjeriti na nju. A ja sam u međuvremenu kipjela o bijesa. Željela sam ga uariti. Kao muškarca primili su me bez provjere! Mogla sam biti bilo tko s ulice, a kao ženu s izvrsnim postignudima, nisu me htjeli! Šovinističke svinje! Imala sam pravo što ih cijeli život prezirem. Pokazat de ja njima tko je Alexanra Heart! I pri tome du uživati. Dok je Tony razgovarao s Tess, nastojala sam se primiriti. Disciplina i samokontrola moje su najve de kvalitete i vrline. Ponavljala sam tu rečenicu kao mantru. Trgnulo me Tonyevo pitanje:

 – Momče, koliko imaš goina? Samokontrola, disciplina.  – Dvadeset devet – mirno sam odgovorila.

 – Toliko puno, kažeš? Hm... čuno.  – Što je tu čuno? – čuno je to što me ovaj lik uspijevao toliko isprovocirati. To mi se nikaa nije dogodilo.

 – Ništa, ništa. Sve je u reu, partneru – opet me snažno uario po ramenu. Jenom du mu uzvratiti šakom u glavu. Tony mi se nasmiješio na što sam mu uzvratila lažnim osmijehom.  – Dođi – povukao me. – Trebam te prestaviti šefu i graonačelniku našeg ivnog graa – svečano je objavio, ali nije mi promakao njegov sarkazam. Činilo se a nije volio Sawyera i to mu je za saa bio  jedini plus. Jako mali plus.  – Da, gospodine – podrugljivo sam rekla, ali on nije reagirao na moj ton.

Dok sam koračala iza njega, morala sam ubrzati jer su njegovi koraci bili uži o mojih. Zbog brzine sam na trenutke zaboravljala hoati kao muškarac. Ka bi toga postala svjesna, usporila bih i ukočila pokrete bokovima.

Bacila sam pogle na njegova leđa. Koja budala! Spustila sam pogle niže. Nije loše. Bio je ponosni vlasnik iznimno privlačne stražnjice. Nisam osobito cijenila muškarce jer sam smatrala a su ženskaroši i lažljivci, ali znala sam prepoznati p rimjerak koji je bio vrijedan divljenja. A ovaj ispred mene, bio je natprosječan. Voljela sam muškarce s čvrstom guzom i lijepo oblikovanim berima. Pogle na te ijelove tijela uzbuio bi me više o bilo kakvih romantičnih gluposti. Smatrala sam a su nes posobni kada su riječi i jela u pitanju, tako a bi me rijetko koji mogao oboriti romantičnim brbljanjem i ženskastim ponašanjem. Poštivala sam samo njihovu fizičku spremnost, kao sportaš rugog sportaša. I omah sam vijela a je Tony uložio mnogo trua da bi postigao svoju figuru. Hm... zaista predivnu figuru. Nasmiješila sam se i snažno se zabila u njegov čvrsti torzo.  – Uh, oprostite  – rekla sam omičudi se o njega. Zabavljajudi se mislima nisam na vrijeme uočila a se zaustavio i okrenuo prema meni, zbog čega sam se s njim suarila.  – Momče, reci mi a sam krivo viio –  planuo je.  – Molim?  – Ili sam lu ili si ti upravo omjeravao moju stražnjicu pogleom za koji nedu tražiti objašnjenje – gleao me s visoka, zbog čega sam postala svjesna njegove visi ne. Izgledao je kao div.  – Ne, ovaj... a, promatrao sam, ali ne zbog toga što mislite... ovaj... ivio sam se vašoj figuri, jer bih i  ja želio izgleati kao vi. Sumnjičavo me promatrao, zatim je spustio lice u razinu s mojim i zagleavši se prijetedi u moje oči, upitao:  – Jesi li gay ? Reci omah ako jesi jer du prije ili kasnije oznati istinu. 15

Hipnotizirala me zastrašujuda siva boja njegovih očiju, ali samo na trenutak. Omahnula sam glavom pokušavajudi se fokusirati na problem.  – Ne, nisam gay ! Nastavio me gledati.  – Dobro  – rekao je nimalo uvjeren  – Da te više nikaa nisam uhvatio kako promatraš ijelove mog tijela, bez obzira na razloge. Jesi li me razumio?  – Da  – ponizno sam ogovorila sjetivši se koliko ugrožavam svoju krinku bualastim ponašanjem. Trebala sam zaobiti njegovo povjerenje, a ne uništiti svaku šansu za to.

Tony se okrenuo prema vratima pre kojima se zaustavio, ne skiajudi s mene mrki pogle. Nakon kratkog kucanja čula sam Sawyerov glas. Stresla sam se. Tony je otvorio vrata i rekao:

 – Šefe, želim te upoznati s nekim –  zatim me progurao pored sebe. Sawyer je nezainteresirano podigao pogled prema nama, a ja sam se pomolila da me ne prepozna.  – Tko je to?  – upitao je Sawyer.  – Tvoj nedak, Tony?  – Šefe, ovo je moj novi partner –  samouvjereno izjavi Tony. Zbog ponosnog tona njegova glasa morala sam ga pogledati. Jedva sam mu sezala do ramena i bila

sam upola njegove težine i pore njega sam zaista izgleala kao a sam mu nedak. Hode li Sawyer povjerovati u ovaj cirkus? Hode li opustiti a se ovo nastavi? Tony i ja izgleali smo previše smiješno kao partneri. Toga sam tek sada postala svjesna. Malo prekasno.

 – Novi partner? Ti to mene zezaš? – Sawyer je ustao, obišao stol i stao ispre nas. Teško sam progutala. I on je bio viši i širi o mene. Dobro, Sawyer je bio malo širi i o Tonya, bar u prejelu trbuha. Bez obzira na sve, Sawyer se ipak obro ržao za svoje goine. Na njegovu licu nije bilo bora, imao je glatku kožu zbog koje je izgleao mlađe, ali je zato njegova kosa proturječila njegovo m licu  jer je bio u potpunosti sije. Pogleao me sumnjičavim svojim zelenim očima.  – Imam dvadeset i devet godina, gospodine  – panično sam istaknula – Svi u mojoj obitelji su niskog rasta. Nemojte a vas moja vanjština zavara.  –  Oh, drago mi je zbog tebe  –  podrugljivo je odgovorio.  – Ispričaj nas, moram nešto popričati s Tonyem, nasamo. – Uspravio se i borbeno pogledao Tonya koji se hladnokrvno naslonio na vrata. Ovaj put sam se bojala. Igrom sudbine uspjela sam pridobiti Tonya, iako ni sama nisam znala kako.

Ali obro sam znala a de Sawyer biti tvr orah i zbog toga sam nevoljko napustila prostoriju.

***

Tony Lee Brass

Ka je Alex izašao, zavalio sam se u fotelju znajudi koliko to živcira Sawyera. Bio sam zaovoljan samim sobom jer se Alex činio savršenim primjerkom mlaog potrčkala koji nede puno zapitkivati, nego de cijelo vrijeme biti zbunjen i položan manipulacijama.  – Recite, šefe – rekao sam osjedajudi Sawyerov prooran pogle na sebi.  – Je li ovo nekakva šala, Tony? – oštro je upitao, a zelene oči su mu poprimile hlanodu ubokog  jezera za vrijeme najoštrije zime.  – Ne, šefe. Zašto tako mislite? – pretjerano nevino sam upitao samo kako bih ga još više isprovocirao. To mi je bio svojevrstan hobi. 16

Sawyer je stao ispred mene i naslonio se na stol.  – Zašto si ovom mlaidu rekao a de biti tvoj partner? Zar si poluio? On izglea kao a još nije shvatio svrhu igračke koja mu se nalazi u hlačama, a kamoli nešto rugo –  prosiktao je.

 – Nemojte tako, šefe. Dopustite a objasnim.  – Molim te, objasni  – prekrižio je ruke na prsima.  – Jer meni nije jasno što izvoiš. Mislio sam a si shvatio što tražim o tebe? Ispravio sam se u sjeedi položaj i pogleao Sawyera u oči.  – Shvatio sam, zato sam i oabrao upravo ovog mlaida. Razmislite –  nagnuo sam se naprijed kako bih naglasio svoje riječi. – Tko de me bolje smiriti o ovog momka? Sawyer me i alje sumnjičavo promatrao.  – Nastavi, jer me stvarno zanima smjer ove priče. Sklopio sam dlanove i nabacio na lice krajnje ozbiljan izraz.  – Ako budem odgovoran za nekoga tko je tako mlad  – zastao sam.  – Ne, to nije obra riječ, momak ipak ima vaeset evet goina, kako je više puta naglasio –  zatim sam se ispravio.  – Za nekoga tko je toliko nevin, morat du biti oprezniji i bolje razmisliti o svojim postupcima. Mislim a bi trebalo upaliti jer

nikako ne bih želio ugroziti život tako mlaog i nevinog čovjeka. Zar niste to željeli?

***

Alexandra Heart

Nervozno sam koračala pre vratima. Uvjerenje a de moja krinka upaliti, bilo je pošteno poljuljano. Što ako me Sawyer prepoznao? Čak me i Tony čuno promatrao kao a je znao a nešto skrivam. Što ako me otkriju prije nego obijem šansu a oraim bar io zaatka zbog kojeg sam poslana ovamo? Što taa? Bila bih osramodena, moj neuspjeh bi se pročuo naaleko i tko zna bih li nakon toga imala šansu nastaviti karijeru u smjeru u kojem je išla o saa. Moja impulzivnost opet je učinila svoje. U što sam se to uvalila?  Ja sam bila ta koja je jučer inzistirala na ovoj prestavi ka sam nazvala naređene. Moža bi bilo najbolje da sam odust ala? Ali mogudnost oustajanja nije mi bila pružena. To su mi jasno naglasili. Morala sam obaviti zadatak, bez obzira na rizik. Ako bih u tome uspjela, otac bi bio toliko ponosan, da mi  je trenutno to bila jedina motivacija da ostanem na mjestu. Kad sam bila jevojčica, nisam se igrala s lutkama. Bili su mi zanimljiviji pištolji, automobili, lopte i

ruženje s ječacima. Djetinjstvo mi je bilo obilježeno time. To i očeve priče o hvatanju kriminalaca i o ovoj postaji o kojoj sam znala sve što se moglo znati od dana kad je utemeljena. Tijekom srenje škole pretvorila sam se u preivnu jevojku. Bila sam ogorčena na tu promjenu. Nisam se više mogla ružiti s momcima jer su me počeli rukčije gleati. Nisam više bila io ekipe, ved sam postala dio njihovih malih pohotnih misli. Zamrzila sam ih zbog toga. Namjerno sam im otežavala ka go sam mogla. Znala sam ih čak i istudi ako bi me previše gnjavili upucavanjem. Zbog toga je tata reovito olazio u školu na razgovor s ravnateljem i ljutitim roiteljima. Obedavao im je a de se njegova Alexandra promijeniti, ali znala sam da je on zapravo bio ponosan na mene jer sam se znala brinuti o

sebi. Govorio bi mi a ne želi a se njegova jevojčica prerano veže za jenog o tih balavih i neukih mlaida, čega sam se, nažalost, ržala i an -anas. Očito sam ga previše ozbiljno shvatila, ali nisam si mogla pomodi. Jenom prilikom me upitao zašto sam ih tukla i sjedam se a je moj ogovor glasio:  – Kad su dosadni, tata. 17

 – Znam ušo, ali to nije razlog za batine, to nije lijepo.  – Uvijek se smješkao ka bi mi to govorio, pa ga nisam shvadala ozbiljno. Nije se činilo kao a me korio, više kao a je uživao u tome kakva sam bila.  – Ako to ne učinim, ona ne shvadaju i nastavljaju me proganjati. Ostave me na miru tek ka ih provučem kroz šake —  iskreno sam rekla. — Nika se nedu uati, nika.  – Nemoj tako govoriti, kderi.  – Ali istina je  – inzistirala sam  – Nedu se nikaa uati jer nika nedu pronadi nekoga kao što si ti. Ti i mama ste toliko sretni i zaljubljeni. I danas, s dvadeset evet goina, ostala sam pri istom uvjerenju. Svakog muškarca sam još o

osnovne škole uspoređivala s ocem i, naravno, nijean nije bio orastao uvjetima koje sam postavila. S vremenom sam bila u nekoliko pogrešnih veza zbog kojih sam muškarce još manje ci jenila. Zbog primjeraka s kojima sam izlazila i koji su se vrzmali oko mene, ržala sam a su svi isti, nesposobni za sve osim sporta i automobila. Čula sam a postoje obri momci, ali oni su za mene bili urbane legene, nešto o čemu čuješ, ali nika ne obiješ okaze a zaista postoje. Držala sam a su svi ženskaroši koji misle a su žene stvorene zbog samo vije stvari: seks i vođenje omadinstva. Žestoko sam se protivila toj efiniciji. Zelja iz jetinjstva nije nestala kako sam postajala starija. Još uvijek mi je bilo žao što se nisam roila kao muško jer sam smatrala a je njima život aleko lakši nego ženama. Nisam željela vezu ni brak jer sam smatrala a nisam baš najbolja kaniatkinja za takve pothvate, a ka bih se željela riješiti seksualne napetosti, bila bih s nekim oređeno vrijeme, a zatim bih ga nemilosrno ostavila prije nego bi on učinio nešto tipično muški i oatno mi zgaio njihovu vrstu. Nika nisam samoj sebi opustila a se zaljubim, smatrala sam da bi to bio moj najgori poraz. Trgnula sam se kad je Tony naglo izronio kroz vrata.  – Još si tu, mali? Mislio sam a si pobjegao –  zadirkivao me.  – Zamalo – priznala sam. Zatvorio je vrata i primakao se.  – Imam loše vijesti –  lice mu je bio smrtno ozbiljno. Problijedila sam.

 – Loše?  – Ništa o posla – hlano je rekao ok me intenzivno promatrao sivim očima. Srce mi je zastalo.  – Ali...  – Nema ali, gubi se.  –  Molim?! Tek tako?  – u nevjerici sam toliko raširila oči a sam pomislila kako de mi se olijepiti umjetne obrve. Tony se počeo glasno smijati.

 – Što je smiješno? – nervozno sam upitala i poželjela imati zrcalo. Jesu li se brkovi nakrivili? Olijepila se obrva? Oh, Bože! Razotkrivena sam!  – Mali, trebao si vidjeti izraz svog lica – rekao je Tony kroz smijeh  – Samo sam se šalio. Primljen si. Na trenutak sam bila zbunjena, a ka sam shvatila što je rekao, obacila sam mu ubitačan pogle.  Arogantni idiot! Tony se smirio i opet uozbiljio.

 – A sa ozbiljno, gubi se! Sutra ujutro počinješ s raom. Imam posla –  govorio je dok je odlazio niz hodnik dok sam zapanjeno gledala za njim.

Otpilio me kao erište! Mene?! Mogla sam se zakleti a sam posjeovala više priznanja o njega. Nema veze, smiri se Alex. Trebala sam jelovati strpljivo ako nisam željela uprskati. Za saa treba igrati po njegovim prav ilima kako bih što prije uvijela kako funkcionira, koje su mu mane, slabe točke i pronadi sve što bih mogla upotrijebiti za svoj uspon i napreak. Polako.

18

2.

Alexandra Heart

Ljutito sam zalupila vratima automobila. Mislim a nika u životu nisam bila ovoliko bijesna. Pogleala sam prema kudi i ugleala tatu kako me nestrpljivo čeka na ulaznim vratima. Nešto o moje ljutnje se umanjilo ka sam vijela njegovo milo i zabrinuto lice. Ka sve ovo završi, on de biti ponosan na mene, a to je najvažnije.  – Kako je prošlo? Nisu te razotkrili? –  nestrpljivo je upitao.  – Sve je u redu – rekla sam osornije nego sam htjela. Tata je to primijetio i upitno me pogledao. Poljubila sam ga u obraz i rekla:

 – Molim te, opusti a se presvučem pa du ti sve ispričati –  nasmijala sam se kad sam vidjela da se počešao tamo gje sam ga poljubila.  – Smetaju te moji brkovi? – zadirkivala sam ga. Čuvši moje riječi shvatio je što je raio pa se također nasmijao.  – Uh, sa znam kako je ženama ka ih ljubimo neobrijani i grubi.  – Da, a ja ne znam kako vi podnosite ovo na licu iz dana u dan. Sve me svrbi. Pola sata kasnije osjedala sam veliko olakšanje svježe istuširana, bez zavoja i laka na licu. Pogleala sam se u zrcalu. Iako sam karakterno naginjala muškom ponašanju, tijekom goina  sam zavoljela svoje obline kojima sam se ispočetka toliko opirala. Odjednom mi je Tony izronio u mislima. Koja budala! Radovala sam se radu s njim, ali danas sam se preomislila. Nisam očekivala a de biti toliko arogantan, porugljiv, zao i nemilosran. Bijes se ponovno

vratio. Bit de nemogude raiti s njim ako se prema meni bue ponašao kao a sam nesposobna. A nisam smjela preuzeti inicijativu, ne još. Morala sam izigravati glupavog momčida i to me smetalo više o ičega. Tonyevo nezrelo ponašanje samo je pogoršavalo moju situaciju. Ipak, Tony je bio i nteligentan muškarac. U to sam bila čvrsto uvjerena suedi po onome što su mi naređeni rekli o njemu. Što znači a se iza njegovog ponašanja krio čvrst motiv. Bilo je previše čuno što me toliko brzo zaposl io, a nije ni pogledao u moje okumente. Isuse, mogao je tako ušetati najvedi kriminalac. Međutim, znala sam a de Sawyer provesti temeljitu istragu o tome tko je Alex Mendez. Ali nisam se zabrinjavala jer veze koje su iza mene potruit de se a nitko ne p osumnja u moj novi identitet.

Svejeno, nisam očekivala takvo ponašanje o slavnog Tonya Leea Brassa. Hm... Počela sam etaljnije analizirati njegove motive. U muškom izanju izgleala sam previše mlaoliko zbog čega su rugi vjerojatno pretpostavljali a sam naivna i pomalo nesposobna. Neprestano sam naglašavala kako imam vaeset evet goina, ali rugi kao a nisu registrirali tu informaciju jer izgle je ouarao o onoga što je bilo izgovoreno. Raije su vjerovali onome što su vijeli nego onome što su čuli. A vijeli su malenog šmokljana, premršavog i previše nesigurnog. Jeini je razlog moje nesigurnosti što sam bila zamaskirana i nisam željela biti razotkrivena. Osim toga, nisam bila sklona nesigurnostima, vjerovala sam u svoje sposobnosti. Međutim, činilo se kako su upravo te osobine privukle Tonyevu pozornost. Ali zašto? Koji je njegov motiv? Je li mu 19

trebao partner kojeg de modi kontrolirati? Na kojim de iskazivati svoj autoritet i svoju m uškost? Olučila sam a du obiti ogovore na ta pitanja. Sutra du obro proučavati kako se ponaša prema meni.

*** Opet sam se nalazila ispre postaje. Iz nekog čunog razloga raovala sam se anašnjem anu. Bit de zanimljivo. Ja kao muškarac koji rai s Tonyem Leeom Brassom. Da, efinitivno de biti zanimljivo. Kad sam napravila korak, zazvonio je mobitel.

Brzo sam ga izvukla iz žepa sakoa.  – Molim? – javila sam se.  – Gospodin Mendez? – tiho je upitao poznati glas.  – Da, ja sam.  – Je li sve prošlo u reu?  – Da, uspjela sam – spustila sam ton  – Ovaj put nije bilo nikakvih problema.  – Ostaješ kao Alex Menez?  – Naravno. Upravo sam ispre postaje i ne mogu saa razgovarati. Javit du vam se ka buem imala bilo kakvu informaciju. Međutim, potrajat de ok se kvalitetnije ubacim među njih. Najmanje nekoliko dana.  – OK, ne zaboravi se javljati.

 – Nedu zaboraviti.  – Dobro. Čujemo se uskoro –  veza se prekinula. Nisam bila sigurna hode li moje javljanje biti toliko skoro, ali potruit du se najbolje što mogu. Trgnula me oštra bol u ramenu. Jauknula sam, a ka sam čula smijeh iza svojih leđa, okrenula sam se. Tony je stajao pore mene i pomuklo se cerio. Opet me snažno uario u rame. To je za njega očito bio znak pozdrava. Neandertalac!  – Kržljavac – dobacio mi je i nastavio hodati prema ulazu.  – Razmišljaš li o bijegu? –  upitao je dok se uspinjao stepenicama.  – Ne! – otresito sam odgovorila i uspela se za njim.  – Vijet demo – rekao je i zatvorio mi vrata pred nosom. Uh, mogla bih ga zadaviti golim rukama. Ka sam ušla, bio je naslonjen na šalter za informacije. Razgovarao je   s plavokosom Tess koja se doslovno topila od miline. Stala sam pored njega.

 – Nije to obična ogrlica, Tony – čula sam Tess kako objašnjava. Držala je ogrlicu u ruci, nagnula se preko šaltera i poigla je prema njemu. U isto vrijeme mu je pružila izvanrean pogle na uboki ekolte. Zakolutala sam očima, a Tony se nagnuo prema Tess. Uzeo  je ogrlicu iz njene ruke i pretvarao se kako je pomno proučava. Znala sam i preobro što je zaista proučavao.  – Divan primjerak – rekao je i iskrivio usne u zavodljiv osmjeh.  – Sviđa li ti se? –  cvrkutala je Tess.  – Jako – razvukao je i polako joj vratio ogrlicu u prorez između grui. Promatrala sam Tessino lice koje se žarilo o zaovoljstva. Dok je Tony vradao ogrlicu i sa smiješkom promatrao va nabujala brežuljka, Tess n ije skidala pogled s njegovog lica. Pogled joj je lutao s njegovih očiju na usne i obrnuto. Poželjela sam ih zaliti hlanom voom. Isuse, koja naivna žena. Nije ni čuo što muškarci ostaju na nivou inteligencije pračovjeka uz ovakve žene koje im se pružaju   na pladnju s prilozima. Što de im mozak? Nije baš a moraju smišljati taktike kako osvojiti pripanicu suprotnog spola. Same se bacaju pre njih. I takve žene se još čue ako se prema njima ponašaju grubo i bez poštovanja. Zašto bi se truio? Ako jena oe, odi de ruga i bacit de mu se po noge. Mrzila sam takve muško-ženske onose. Više o ičega na svijetu tražila sam, ne, zahtijevala sam a se prema meni onose 20

s poštovanjem. Samu sebe sam iznimno cijenila i nisam prihvadala ništa manje ni o rugih. Zakašljala sam kako bih prekinula prestavu pre sobom. Tony se lijeno okrenuo prema meni.  – Oh, tu si. Nisam te primijetio  – nasmiješio se, ali znala sam a mi se izruguje. – Upoznao si našu Tess?  – Da – hladno sam odgovorila – Jučer.

 – Tess je najbolja žena u cijeloj postaji. Uvijek je spremna pomodi.  – Mogu misliti – promrmljala sam.  – Molim?  – upitao je i nagnuo se prema meni. Osjetila sam muški parfem i sjetila se kako du morati početi koristiti takve preparate.  – Ništa – odgovorila sam. – Zar mi nemamo nekakvog posla za obaviti? Na trenutak me proučavao. Nisam voljela ka bi to raio, osjetila bih nelagou i panično bih se pitala  je li s maskom sve u redu.  – Pa – počeo je otegnuto. – Mogli bismo nešto raiti.  – Za to smo pladeni, zar ne? –  odbrusila sam.

 – Oh, viim a si željan posla. Nema problema, omah du ti nešto pronadi. Petnaest minuta kasnije čekala sam re u obližnjoj kafeteriji s použim popisom naružbi. Psovala sam i proklinjala Tonya. Kakav zaatak! Donijeti kavu cijeloj postaji! Kako du to izvesti? Imala sam samo vije ruke. Oh, kako mi je taj čovjek išao na živce. Ali, vratit du ja njemu. Ka sam obavila zaatak koji mi je povalio, otišla sam u potragu za njim, ali kao a je u zemlju propao. Dok sam pretraživala postaju, nisam mogla ne primijetiti kako se prisutni ošaptavaju i smješkaju gleajudi me. Vjerojatno su svi znali a je onaj glupi zaatak bio Tonyev način a me skine s vrata i pobjegne raiti normalan policijski posao. Platit de mi za to! Cijelo vrijeme sam se vukla po postaji kao uljez. Nisam imala što raiti, a ka bih se približila skupini kolega, oni bi ušutjeli ili bi se toliko »zaokupili« poslom pretvarajudi se a me ne vie. Osjedala sam se kao da sam na neprijateljskom teritoriju.

Dan mi je u potpunosti propao. Ništa nisam saznala i nisam ništa korisno napravila. Došao je kraj ranog vremena, a Tony se nije pojavio. Ponovno sam otišla kudi bijesna, frustrirana i na rubu.

Tony je efinitivno prestavljao prepreku. Ali kako zaobidi tu prepreku ka je bio ključan element u mom zadatku?

Nije bilo ruge nego zalijepiti se za njega i ne ozvoliti mu a me tako lako otpiše.

*** Sutraan ujutro nisam željela udi u postaju. Umjesto toga olučila sam čekati Tonya pore njegova vozila. Tako mi nede pobjedi. Kad me ugledao, lice mu se smrklo.  – Ti si još uvijek živ? –  dobacio mi je.

 – Da, živ i zrav. Jučer si mi uvalio lijep zaatak – rekla sam, a moje riječi izmamile su osmijeh na njegovom licu. – Zatim si zbrisao.  – Morao sam nešto hitno obaviti. Nisam imao vremena čekati te –  rekao je s lažnom isprikom.  – To nije istina – oštro sam obrusila isprovocirana njegovim stavom. Ka mi je prišao bliže, stisnuo je oči i mrko me pogleao.  – Ne naslanjaj se na moj auto – zarežao je. Naglo sam se odmaknula, zatim opsovala jer me t on njegova g lasa nagnao a ga poslušam.  – Danas idem s tobom  – rekla sam.  – OK, nema problema, partneru  – ogovorio je sa sumnjivim smiješkom i otvorio vozačeva vrata. – Upadaj.

Dok sam ulazila u auto, znala sam a je njegova popustljivost više nego čuna. Nešto je smišljao. 21

Sigurno je ved imao plan kako de me se riješiti, ali nedu mu to opustiti. Ne opet. Sjela sam i čvrsto zavezala pojas.  – Kamo idemo? – upitala sam.  – Malo demo patrolirati graom. Ništa posebno –  odgovorio je.  – Zar nemamo ništa bolje za obaviti?  – Ne, ovo je miran gra i najčešde osaan.  – Mogu misliti – promrmljala sam, a on se nasmijao. Dvadeset minuta kasnije opet sam proklinjala dan kad sam upoznala Tonya Leea Brassa.

 – Izađi iz auta i obavi što sam ti rekao – oštro je zahtijevao.  – Ne! Ne izlazim – tvroglavo sam ogovorila i čvršde se ukopala u sjealo. Nalazili smo se na benzinskoj stanici i Tony je zatražio a mu kupim kutiju cigareta. Mogla bih se zakleti a nije pušio, bar ga nisam vijela kako to rai. Bila sam uvjerena a je ovo bio njegov pokušaj a me se riješi. Zurio je u mene.  – Izlazi.  – Ne! Kupi si sam svoje cigarete.

 – Želiš li a buemo partneri o povjerenja? Njegovo pitanje me iznenailo, pa sam ga sumnjičavo pogleala.  – Da – pažljivo sam ogovorila pitajudi se kakva je klopka u pitanju.  – Pa vjeruj mi, nedu pobjedi –  umiljato je rekao.  – Oh, nisam toliko naivan.  – Testiraj me  – pružio mi je izazov koji je napeo cijelo moje tijelo. Želio je a testiram je li osoba o povjerenja? Je li to bio pokušaj a se ispriča za ono jučer? Ako je planirao opet pobjedi, ne bi mi rekao a ga testiram, ne bi stavljao svoju čast na kocku... zar ne? Osim ako mu vlastita čast nije ništa značila. Oklijevala sam.  – Hajde – nježno je rekao. – Bit du tu, obedajem. Nisam mu vjerovala, ali jedno sam znala: bio je uporan i vjerojatno nije planirao odustati dok ne

izađem iz auta. Zašto ne, pružit du mu što želi. Ako ništa, bar du saznati kakav je oista: netko tko nije io onoga zbog čega sam ošla ili je upravo suprotno? Ogovor na ovo pitanje bio mi je p rijeko potreban. Uzahnula sam, otvorila vrata i iskoračila. Ka sam ih zatvorila, ostala sam na mjestu i nastavila ga promatrati. U njegovim očima je nešto zasjalo, međutim, što me uže gleao, to je sjaj više nestajao. Namjerno se nisam pomaknula. Znala sam što želi i čekala sam a to napravi. Nisam imala namjeru olakšati mu olaskom u benzinsku trgovinu. Tony je na trenutak izgleao zbunjeno, i kao a se u vezi nečega premišljao, ali ved iude sekune auto je pojurio i nestao iza ugla. Opet me ostavio. On je efinitivno netko kome nedu modi vjerovati. Ovo ponašanje bacilo je na njega veliku sumnju.

Gorčina koju sam iznenaa osjetila ala mi je naslutiti kako sam se zapravo naala a me nede iznevjeriti. Da nede otidi. Sabrala sam se i pozvala taxi želedi se vratiti u postaju kako bih potratila još jean an.

***

Tony Lee Brass

22

Sjeio sam u malenom restoranu izvan graa i promatrao čovjeka ispre sebe. Izgleao je prestrašeno.  – Molim te, nitko ne smije saznati da si ove informacije dobio od mene – preklinjao je šaptom.  – Tvoj ientitet je tajna i tako de ostati –  uvjeravao sam ga. Muškarac se prestrašeno osvrnuo nekoliko puta, zatim je nešto opuštenije progovorio:  – Kažem ti, zbivanja u striptiz -baru su čuna – rukom je obrisao znojno čelo. Znao sam a se nije znojio zbog vrudine, nego o straha i nervoze – Nekoliko plesačica nestalo je bez traga. Nitko ne zna gje su i zašto su otišle. S obzirom a sa sobom nisu ponijele neke osnovne i važne premete, ni okumente, ostale plesačice su prestrašene i ne žele razgovarati o tome bojedi se za vlastite živote. Njihova reakcija  je čuna, ali nisam mogao ništa saznati, a i nisam želio pobuiti zanimanje pogrešnih ljui. Svejeno, uvjeren sam a se iza svega krije zločin. To je sve što znam.  – Hm... – zamišljeno sam promrmljao. – Striptiz-bar? Kakve to veze ima s Martinom Salvadorom?  – Čuo sam a je Salvaor otkupio taj bar prije nekoliko tjeana, ali ne službeno. Na ulici se priča a  je Jack bio u ugovima, a Salvaor je ponuio pomiriti te ugove otkupivši bar po  uvjetom da Jack i alje ostane vlasnik na papiru i među ljuima. Sve upuduje na to kako Salvaoru treba taj bar kao paravan za nekakve mutne poslove, a ne želi a ga se poveže s tim. Međutim, među oređenim ljuima na ulici ova priča je ipak procurila. Upravo zbog toga te molim a ne oaš moje ime, jer samo nas nekolicina zna za ovo. Riskiram svoj život sastajudi se s tobom...  – Ne brini, maska koju nosiš više je nego obra pokušavao sam ga utješiti. –   I sam te nisam prepoznao – rekao sam istinu. Čovjek se pogladio po licu i osjetno se opustio, ali samo nakratko.  – Moram idi – užurbano je rekao i nespretno ustao. –  Vidimo se Tony i sretno.  – Čuvaj se... Nakon što je napustio restoran i alje sam nastavio gleati u smjeru u kojem je nestao. Nisam bio spreman napustiti separe jer mi je ogovarala samoda. Zaovoljno sam zaključio kako je anašnji  an bio uspješniji o prethonih. Međutim, moje zaovoljstvo je poremetila slika mlaog Alexa ka sam ga ostavio na stanici. Osjetio sam krivnju jer je Alex znao a du to učiniti i svejeno je mirno čekao a se to dogodi. Morao sam priznati da mulac nije bio onoliko naivan ni glup koliko sam se nadao. Na trenutak

sam osjetio poštovanje prema tom mlaom čovjeku. Zapravo ga nisam želio opet ostaviti, ali ovaj put sam bio prisiljen. Da je oušnik viio Alexa, okrenuo bi se i otišao. Zato sam morao odi sam, a bilo bi mi lakše i zabavnije a je Alex naivno ušao u trgovinu kako bi mi kupio cigare i bilo bi urnebesno smiješno ka bi izašao i viio a nema vozila. Međutim, ka je Alex pokazao razumijevanje čekajudi a oem, to me iznenailo i nagnalo a se posramim. Moža bih se trebao malo bolje ophoiti prema tom mlaidu. Moža mi ipak bue o pomodi. Moža...

***

Alexandra Heart

Sve sam više shvadala a Tonya nedu modi tako lako smekšati, pa sam olučila ati mu prostora. Zapravo, pokušat du ga uvjeriti a tako misli. Sljeede jutro namjerno sam ga ignorirala. Letimično me pogleao ka sam ušla u prostoriju, ali nije reagirao. Vijela sam a sjei s Jimom Folleyem i a o nečemu razgovaraju. Suedi po njihovim osmijesima, razgovor je bio veseo i živahan. Kakav partner! O njega bi bolji bio zid, jer sam se na zid bar mogla o sloniti. 23

Prišla sam stolu za kojim je sjeila Hope Woo, moja kolegica. Hope je bila moje visine, građe i vjerojatno istih goina. Imala je plavu kosu i tamnoplave oči, lijepe crte lica koje je nagrđivao mrgoan izraz. Oisala je neraspoloženjem.  – Bok – rekla sam. Podigla je glavu i hladno me pogledala.  – Bok – ovratila je i nastavila pisati nekakav izvješta j.

 – Mogu li ti se priružiti? Treba li ti pomodi? – upitala sam svjesna koliko mi je na ovom poslu žarko trebao bilo kakav saveznik. Netko s kim bih mogla razgovarati, saznati korisne tračeve, i netko s kim du modi kratiti vrijeme ok me Tony izbjegava. I nstinkt mi je govorio da bi Hope mogla biti ta osoba.  – Ne treba mi pomod –  odgovorila je hladno. Moža ovo nede biti tako lako, ali nisam željela oustati pa sam ipak sjela pore Hope koja je mrzovoljno ponovila:

 – Rekla sam a mi ne treba pomod.  – Čuo sam, ali meni je potrebna pomod – rekla sam iskreno, pa me znatiželjno i iznenađeno pogledala.

Proučavala me nekoliko sekuni uže nego je bilo ugono. Pokušala sam preočiti sliku onoga što je vijela. Vijela je momka koji je izgleao previše pošteno za sv oje dobro. Ali bila sam uvjerena da bi mi upravo taj izgle trebao pomodi ko Hope, jer joj je vjerojatno pravih muškarčina bilo preko glave.  – OK – oprezno je rekla. – Što ti treba?  – Hm... ne znam jesi li čula, ali postao sam partner Tonya Brassa...  – Da, znam – nestrpljivo me prekinula. – Sretno! Nisam željela opustiti a me se tako lako riješi.  – Problem je što me on izbjegava i nema namjeru raiti sa mnom –  nastavila sam.  – Primijetila sam  – odgovorila je, zatim se nagnula prema meni. – Slušaj, ne shvadaj to osobno. Tony to svakome rai. On je samotnjak i ne skriva a voli raiti sam. Sawyer mu uporno pokušava pronadi partnera koji bi ga smirio, ali Tony ih sve uspije izlujeti pa oustanu ved nakon nekoliko ana. Najuže koliko je netko izržao kao njegov partner bilo je seamnaest ana i ako uspiješ izgurati bar jean an više, svi demo te neizmjerno cijeniti. Bit deš svojevrsni junak ove policijske postaje – nasmiješila se.  – To nije u redu s njegove strane.  – Znam, ali to je za njega normalno. Jednostavno je takav. Kad je sam, njegov pristup je agresivan, ali učinkovit. Međutim, svjestan je a previše riskira svojim ponašanjem i pretjeranim izlaganjem u svijetu kriminala, stoga ne želi nikoga uza se jer ne želi ugroziti tuđi život samo zato što on   ne voli igrati po pravilima.

Ovo opravanje je Tonya čak činilo poštenim i vrijenim ivljenja, ali nisam bila spremna na takvo što. On je u mojim mislima još uvijek bio arogantna buala i to de ostati uže vrijeme.  – Mislim a de mene morati malo uže tr pjeti jer ni ja ne odustajem tako lako.  – Vijet demo. – Hope se nasmijala, što mi je alo nau a bi se s njom ipak mogla sprijateljiti.  – Svi mi poštujemo Tonya –   nastavila je.  – Iskreno, žene ga obožavaju. Doživljavaju ga kao superheroja.

 – I ti također? – upitala sam.  – Ne  – čvrsto je ogovorila i opet se nasmijala. –  Cijenim njegov rad i rezultate kao kolegica, ali kao žena, kažem a nije moj tip.  – Nije?  – iznenađeno sam ponovila. Očito nisam bila jeina imuna na njegov šarm. –  Mislila sam da  je Tony svačiji tip. Na te riječi Hope mi je namignula.  – Ipak ima nas koje ne poliježemo njegovim čarima.  – Očito.  – Osobno više volim mirnije i poštenije tipove muškaraca. Povučene, inteligentne i one koji ne pokušavaju zavesti svaku ženu s kojom razgovaraju. 24

 – Mislim a je to pametan izbor. Jesi li ved našla takvog muškarca?  – Ne baš, ali tražim.  – Naam se a deš uspjeti u potrazi. Hope se zahvalno nasmiješila i zagleala u mene, a ja sam iznenaa postala svjesna svojih riječi. Na trenutak sam zaboravila glumiti muškarca, ponašala sam se kao žena u ovom razgovoru. Sredom, nisam rekla nešto u stilu kako i sama tražim takvog muškarca. Moraš se koncentrirati, Alexanra. Pokušala sam vratiti temu na Tonya.  – Kako se Tony slaže s muškim kolegama? Ima li neprijateljstva zbog ljubomore i nekakvog rivalstva?  – Mislim a je vedina ljubomorna na njega, ali nije bilo nikakvih problema u surađivanju. Međutim, svi znamo da je Tonyev najbolji prijatelj Jim, onaj s kojim upravo sada sjedi. Okrenula sam se i nakratko pogledala vojicu muškaraca koji su još uvijek razgovarali. Željela sam još

nešto upitati Hope ka je Tony ustao o stola i uputio se prema izlazu. Srce mi je brže zakucalo. Počinje akcija.

 – Hope, ispričaj me, moram nešto obaviti – rekla sam što sam mirnije mogla.  – Nema problema. Nastojala sam što neupaljivije odi o vrata, zatim sam pažljivo izašla u honik. Tony je upravo izlazio. Pričekala sam a se ualji, zatim sam pošla za njim. Provirila sam kroz prozor kako bih vijela u kojem je smjeru otišao i ugleala kako sjeda u auto. Kad ga je upalio, projurila sam kroz vrata, preskočila ograu na stepenicama i očekala se na nogama uz sv oj automobil koji sam namjerno tu parkirala. Bila sam brza i uvjerena a me nije uočio. Uskočila sam u auto, upalila ga i pričekala a Tony izađe s parkinga. Olučila sam ga pratiti kako bih vijela kamo olazi ka se riješi partnera. Zanimalo me i zašto je to nešto morao obavljati sam. Dopustila sam mu oređenu ualjenost i vozila za njim. Tony je najprije vozio polako, kao da nije imao cilj. Činilo se kao a pokušava skratiti rano vrijeme. Nakon nekoliko krivuanja kroz ulice parkirao se ispre nekakvog restorana. Ka sam pročitala naziv, shvatila sam da je u pitanju striptiz-bar. Zar usre bijela ana? Nije još bilo ni pone! Parkirala sam na suprotnoj strani ulice, poprilično iza njega, na sigurnoj ualjenosti i čekala. Tony je izašao iz auta i uputio se prema kiosku. Nešto je kupio i ok je čekao a mu proavač vrati ostatak, razgledavao je kvart. Kad se okrenuo, vidjela sam da u ruci rži novine. Zatim je ušao u striptiz bar.

Što sa? Ostanem li u autu, nedu saznati što je raio u striptiz -baru u ovo doba dana s novinama u ruci, ali ako uđem i ako me vii, što du učiniti? Što de on učiniti? Olučila sam riskirati. Izašla sam iz auta, prešla ulicu i uputila se prema ulazu.

***

Tony Lee Brass

Ka sam ušao u bar, na trenutak sam pomislio a sam oslijepio jer je tama bila toliko gusta a nisam ništa viio va metra o ulaza. Prošao sam kratki honik i ušao u prostranu polumračnu prostoriju u čijim kutovima su gorjele iritantno crvene svjetiljke. Stolice i lože bile su prekrivene crvenim baršunom, a na stolovima su gorjele malene lampice. 25

Za šankom se nalazio barmen koji me oprezno omjerio ka sam ušao. O gostiju su bila prisutna samo tri muškarca koji su sjeili za istim stolom i tiho razgovarali, vjerojatno o nekakvim mutnim poslovima.

Došao sam samo iz jenog razloga, a to je a iz prve ruke proučim bar o kojem mi je oušnik Mike govorio.

Sjeo sam za stol, raširio novine i čekao a me konobar posluži. Naručio sam kavu te pokušao čitati onoliko koliko mi je slaba svjetiljka opuštala. Osjedao sam se kao buala. Iznenaila me previše tamna unutrašnjost u ovo oba ana i to mi je poremetilo plan. Mike  je rekao da po danu bar normalno rai kao svaki rugi kafid u grau. Zbog te informacije sam olučio odi, popiti kavu, pretvarati se a čekam nekoga i nakon nekog vremena pridi barmenu i upitati ga je li viio muškarca kojeg du opisati tako a nikome oređenome ne ogovara i redi mu  a sam se trebao poslovno sastati s njim. Ka mi barmen kaže a nije viio takvog muškarca, ljubazno bih mu zahvalio i otišao nastojedi ne pobuiti sumnju. Ali saa nisam bio siguran a sam o Mikea obio kvalitetnu informaciju. Pitao sam se što mi je još k rivo rekao? Letimičnim pogleima nastojao sam proučiti prostoriju. Bar se protezao u polukrug. Prostor je bio velik i ispunjen stolovima, a uz zidove su bile poredane privatne lože. Primijetio sam a nije bilo prozora, pa je zrak bio zagušljiv. U kombinaci ji s tamom, prostor  je izazivao klaustrofobiju iako je bio prostran.

Na lijevoj strani prostorije protezao se ugački šank pore kojeg se nalazila pozornica za p lesačice. Iza pozornice su se nazirala prigušena svjetla, što mi je alo naslutiti a se tamo n alaze garderobe. Na drugom kraju prostorije otvorila su se vrata i snop svjetla uvukao se u tamni prostor. To je

privuklo moju pozornost. Iza vrata sam uočio stepenice koje su voile na kat, moža u vlasnikov ure ili čak privatne sobe za zabavu. Muškarac koji je izašao kroz vrata bio je visok, pretjerano nabijenih mišida, obrijane glave. Ka je zatvorio vrata, zaključao ih je i to je ko mene pobuilo još vedu znatiželju. Prebacio sam pogle na barmena koji me sumnjičavo promatrao. Očito sam preugo i napa dno proučavao prostor. Zanio sam se i sa sam to trebao ispraviti. Začuo sam otvaranje vanjskih vrata koja su propustila tračak nevnog svjetla u honik. Barmen je usmjerio pogle na priošlicu i na trenutak zaboravio na mene, ali znao sam a to nede biti dovoljno da bi se popravila šteta koju sam nanio. Osoba koja je ušla približila se prvom umjetnom svjetlu i prepoznao sam Alexa. Iznenađeno sam zurio u mlaida koji je izgleao zbunjeno ok je škiljio po prostoriji ajudi očima vremena da se naviknu na pro mjenu. Što je naumio? Zar me pratio? Na trenutak sam se prestrašio a de mi sve upropastiti. Stisnuo sam zube. Ved sam gotovo raskrinkao samog sebe, pa bi mi još trebalo samo a Alex počne vaiti značku i prestavljati se kao etektiv. Kako bih ga spriječio a napravi nekakvu pogrešku, ustao sam o stola i mahnuo mu a priđe. Molio sam Boga a mlaid ostane tih ok ga ne upozorim kako ne smije razotkriti naš ientitet. Alex se uputio prema meni s nesigurnim osmjehom. Ka je sjeo, prigušeno sam ga upitao:  – Što raiš ovje?  – Slijedio sam te – šapnuo je. Njegova iskrenost me iznenadila.

 – Sve deš upropastiti – zarežao sam.  – Nedu. Mislim a sam ti obro ošao jer va muškarca koji sjee nisu toliko sumnjivi kao jean koji navono čita novine u baru u kojem se  jedva vidi prst pred nosom. Želio sam mu proturječiti, ali znao sam a je u pravu. Izgleao sam kao buala ok Alex nije naišao. Zapravo bih mu trebao biti zahvalan, ali to nije bilo u opisu mog karaktera.  – U redu – promrmljao sam preko volje  – možeš ostati.  – Oh, hvala – nasmijao se s porugom u glasu.

Namrštio sam se i nevoljko priznao a me ovaj malac o saa samo ugono iznenađivao. Nisam ni primijetio a me netko slijeio. Zamislio sam se na tom činjenicom. Moža Alex nije bio toliko 26

sposoban, koliko  ja nisam bio pažljiv? Ne, to ne može biti. Pomno sam pazio kao i uvijek, jenostavno

sam morao priznati a je mlaid bolji nego što sam mislio. A i Alex je napravio pametan potez ka je ušao ovamo jer sam primijetio a je barmen zauzeo opušteniji stav i p restao je pogledavati prema našem stolu.  – Što raiš ovje? –  upitao je tiho.  – Čuo sam a imaju najbolju kavu u grau – ogovorio sam ka nam je prišao konobar kako bi uzeo Alexovu naružbu. Ka smo opet ostali sami, Alex je rekao:  – Nemoj me zezati. Siguran sam da postoji sasvim drugi razlog.  – Da, postoji, ali nedu o tome ovje razgovarati.  – Zna li Sawyer gje se sa nalaziš? – nije oustajao i kao a je znao koje pitanje de me pogoiti u živac.  – Ne  – prosiktao sam i primaknuo se naprijed.  – I tako de ostati  – opasno sam prošaptao. –  Jesi li razumio?

Alex me iznenađeno pogleao, zatim se nasmiješio.  – Naravno, nema problema, partneru.  – Način na koji je izgovorio zanju riječ ao mi je naslutiti kako se naslađivao trenutnim preokretom. Bio je uvjeren a u rukama ima oružje, onosno informaciju pomodu koje de me ržati na uzici.  Ako je to mislio, grdno se prevario.  – Ne zovi me tako  – prosiktao sam.  – Ali, ti jesi moj partner – provocirao je.  – Prestani, ako želiš ostati. On se samo tajanstveno osmjehnuo, a ja sam opet bio u čuu jer je mulac bio toliko ovažan a me provocira. Nika u životu nisam nikoga toliko pogrešno procijenio kao ovog mlaog Alexa Meneza. Bio sam poznat po svojoj intuiciji i procjenama ljudi, ali ovaj put sam u potpunosti zakazao. A lex se sve više pokazivao kao ravnopravan partner vrijean poštovanja. Nažalost, to nije bilo u mom interesu. Počeo sam shvadati a bih mogao imati problema s novim partnerom.  – I – započeo je Alex – što istražujemo?  – Ti deš istražiti je li kava zaista na jbolja u gradu, a posao za odrasle ostavi meni. Čuo sam a je nešto promrmljao sebi u brau, ali nisam želio pitati što. Nije me bilo briga. Nisam se priključio policiji a bih pazio kako ne povrijeiti nekoga, nego upravo suprotno. Sjedili smo neko vrijeme u tišini. Pretvarao sam se a čitam novine ok je Alex vrluao pogleom po prostoriji i postavljao pitanja na koja mu nisam odgovarao.

U ovo oba ana u baru se nije zbivalo ništa značajno, pa sam zaključio kako bi najbolje bilo a odemo. Ovo je bio gubitak vremena.

Platio sam račun i uputio se prema izlazu, a Alex me slijeio kao psid. Ka smo izašli, okrenuo sam se prema njemu i upitao:  – Pretpostavljam a si ošao svojim autom?  – Da.  – I opet deš me slijeiti?  – Da – jednostavno je odgovorio bez treptaja.  – Hm.  – Na trenutak sam ga proučavao. – Dobro. Ionako se vradam u postaju. Terenski io posla je za danas gotov.

 – Pratit du te i sutra –  dodao je – i preksutra i svaki an ok se ne navikneš a imaš partnera. Gleajudi u njegovo ozbiljno lice iznenaa sam prasnuo u smijeh jer mi se upornost ovog mlaida ojenom učinila veoma simpatičnom i smiješnom.  – Viim ti u očima a misliš ozbiljno –  narugao sam se i to je promijenilo izraz na njegovom licu.  – Slušaj – napeto je rekao  – iako izgledam kao balavac, nisam nesposoban. Bio sam najbolji u svojoj klasi.

 – Zanimljivo. I zašto si napustio sigurnost tog mjesta gje si bio najbolji?  –  namjerno sam upitao 27

provocirajudi ga. – Tamo si bio tako siguran i zaštiden – rugao sam se.  – Nisam napustio ništa! Diplomirao sam na vrhu liste. A razlog zašto sam ošao ovamo si ti ! Otkako sam prvi put čuo za tebe, želio sam raiti s tobom! Na trenutak sam ostao bez teksta, ali to ga nije spriječilo a nastavi:  – Čuo sam mnogo o tvojim pothvatima i ivio sam se tvom uspjehu. Htio sam naučiti o tebe sve što se može naučiti i želio sam postati etektiv kao ti. Moža ne toliko agresivan, ali znaš na što mislim. Divio sam ti se – zastao je na trenutak. – Bar dok te nisam upoznao.  – Oh – promrmljao sam zatečeno.  – Kad sam te upoznao, shvatio sam a si arogantna buala prepuna sebe. Mislim a u poslu imaš više srede nego pameti.  – Molim?! – zaprepašteno sam viknuo.  – Čuo si me. To je moje novo mišljenje o tebi.  – Slušaj ti... – dreknuo sam, ali me on prekinuo.  – Ne! Slušaj ti ! Ovo je moj san, moja karijera i nedu opustiti jenom arogantnom iiotu a me potjera s posla samo zato što se voli igrati sam. Zar stvarno ne shvadaš a mi svojim ponašanjem možeš uništiti karijeru koja je tek započela? Kako bi izglealo a oustanem ili da ispadnem nevjerojatno nesposoban zahvaljujudi tvojim trikovima? To bi bio kraj. Zinuo sam u čuu. Nika o saa nisam sagleao situaciju s te strane. Uvijek sam mislio samo na sebe i nisam se pitao kakav utjecaj moje ponašanje ima na ljue koji rae sa mnom. Bio sam previše sebičan a bi me bilo briga. Zapravo se nika nisam zapitao što se ogoi s onima koji zbog mojih gluposti odustanu od posla ili dobiju otkaz zbog navodne nesposobnosti. Zar sam im svima upropastio priliku za normalnu karijeru? Postidio sam se, ali samo nakratko, zatim sam se naljutio jer mi se nije

sviđao osjedaj krivnje.  – Da su bili kvalitetni i sposobni, izržali bi i ne bi pobjegli. Bolje za njih a su oustali ako nisu mogli ponijeti stres koji sam im nanosio. Slabidi.  – Ja nemam namjeru bježati – čvrsto je rekao, što je bilo u suprotnosti s njegovim krhkim izgleom.  – Možemo si pomodi i prestati s glupostima ili možemo jean rugome stvarati nepotrebne probleme. Ti biraj. Kako bilo, ja nemam namjeru otidi zato što mi je ovo previše važno. Nakratko sam šutio jer nisam bio spreman tako lako popustiti, ali ujeno nisam više imao argumenata protiv.

 – Vijeti demo – konačno sam obrusio. Alex se ponosno nasmiješio, a mene je to isprovociralo. Tako malen, a opet tako žestok. Protiv vol je sam mu odao priznanje, ali naglas sam rekao:

 – Želim pobliže vijeti što se ogađa u ovom baru – oklijevajudi sam započeo, a njegove smeđe oči su se raširile u iščekivanju. – Bilo bi obro a ođemo ka je gužva. Imaš li što u planu za večeras?  – Ne – odgovorio je pretjerano brzo kao da se boji da bih se mogao predomisliti.  – Sa imaš.

28

3.

Alexandra Heart

Osjedala sam uzbuđenje zbog prestojede večeri. Činilo se a sam napokon smekšala Tonya i počela se baviti normalnim istraživanjem, a za izlazak me oatno zainteresirala činjenica što nika prije nisam bila u striptiz-baru i imala sam želju vijeti zašto muškarce toliko uzbuđuju takve lokacije. Osmjehnula sam se. Znala sam a de upaliti onaj trik s laskanjem ka sam rekla Tonyu a je on razlog zašto se bavim ovim poslom. Toliko je opsjenut samim sobom a ga je omah opčarala ieja a je nekome toliko važan. Koja budala. Opet sam se nasmijala. Upravo sam radila zadnju provjeru maske kad mi j e zazvonio mobitel.  –  Gospodine Mendez?  – upitao je prigušeni glas s uge strane linije prije nego sam uspjela progovoriti.  – Da, ja sam.  – Zar još nema nikakvih vijesti ? – oštro je upitao.

Pretpostavila sam a de pokušavati ubrzati cijeli proces, ali nažalost ovo nije bilo u potpunosti po mojom kontrolom. Glupi Tony ...  – Ne – rekla sam što sam mogla mirnije. – Tony je tvrđi orah nego što smo previjeli, ali anas sam uspjela pridobiti malo njegovog povjerenja.  – To se presporo razvija.

 – Znam, ali ne smijem previše forsirati. Ne želim izazvati njegovu sumnju. Na trenutak je zavlaala tišina.  –  U redu  –  napokon je progovorio.  – Vjerujem u tvoju sposobnost i znam a deš i zvrsno obaviti zadatak.

Pohvala je ošla neočekivano i nisam bila sigurna kako na nju reagirati.  – Hvala vam.  – Nazvat du te opet –  rekao je i zatim se veza naglo prekinula. Bez obzira na lijepe riječi nije mi bilo rago što sam obila poziv. Naala sam se a mi nede stvarati nepotreban pritisak požurivanjem. Smatrala sam a se situacija mora razvijati što prironije ako želim izbjedi sumnje i odi o pravih rezultata. Pogledala sam na sat i trgnula se.

Zakasnit du! Tony je vjerojatno ved u baru.

*** Otvorila sam vrata bara i istog trena me zapljusnuo im i zagušljiv zrak u kojem su se osjedale pare

raznovrsnih alkoholnih pida. Bar je bio prepun, pa nisam bila sigurna kako du uspjeti pronadi Tonya u ovakvoj gužvi. Međutim, ugleala sam ga ka sam se počela probijati prema šanku. Sredom, bio je visok i lako je ouarao o rugih. Vijela sam a se upustio u razgovor s Jimom. Nisam znala a de i on odi, 29

ali s obzirom da su njih dvojica najbolji prijatelji, to me nije trebalo iznenaditi.

Približila sam im se i ugurala se iza Tonyevih leđa pa se okrenuo prema meni.  – Hej – rekao je kratko u znak pozdrava.  – Dobra večer –  odvratila sam. Jim je samo kimnuo glavom, a onda su nastavili razgovor kao da me nema. Slegnula sam ramenima i iskoristila priliku da se osvrnem po prostoriji. Zanimalo me što je to Tonyu bilo sumnjivo ovje? Što je

pobuilo njegovu znatiželju? Bar je bio prepun testosterona. U publici nije bilo niti jene žene, naravno. U tamnijim kutovima bara uočila sam plesačice koje su plesale muškarcima u kr ilima. Bio je to mučan prizor. Žene su se izvijale, i zapravo izgleale preivno, ali mučninu je izazivao pogle na muška lica koja su izgleala kao a pripaaju mutiranim bidima, križanci između čovjeka i nekakve životinje. Imali su izbezumljeno raširene oči, krvave o pohote i alkohola, razjapljena usta s viljivim tragovima sline koja bi procurila u neostatku sposobnosti a obavljaju više ranji u isto vrijeme, kao gutanje i gleanje preivnih žena. Nasmijala sam se. Moža pretjerujem, ali tako sam oži vljavala cijeli taj prizor. Napravila sam grimasu ka sam uočila njihove mesnate ruke koje su gramzljivo grabile ženske stražnjice i grudi.

Ovratila sam pogle jer mi nije bilo zabavno gleati što se ogađa u ložama. Pogleala sam na pozornicu gdje je jedna plesačica izvoila točku na šipki zavinom spretnošdu i fizičkom snagom. Zaivljeno sam promatrala. Neki su o pokreta zahtijevali vrhunsku fizičku koniciju. Oala sam joj priznanje. Ples bi se mogao smatrati umjetničkim jelom, samo što u publici nije  bilo nikoga tko bi to shvatio, a muškarce je samo zanimao nov i zanimljiv kut poglea na pojeine ijelove ženskog tijela. Iz razmišljanja me trgnuo Tony ka se pomaknuo. Dao mi je znak a ih slijeim, pa sam to i učinila. Jim se prvi probijao kroz gužvu kao a je imao cilj o kojega je morao što prije stidi, zatim je nestao. Ka sam prišla bliže, ugleala sam ga kako sjei za praznim stolom koji je bio blizu pozornice.  – Dobre sise – rekao je Jim gleajudi jevojku koja je nastupala.  – Hm – promrmljao je Tony. – Više volim obru stražnjicu. Jim se osmjehnuo na njegove riječi i kimnuo glavom kao a oobrava prijateljev izbor.  – To je obro, nedemo biti konkurencija jean rugome. A ti Alex? Što ti više voliš? Bila sam zatečena pitanjem pa sam se nakašljala ajudi si vremena a razmislim.  – Ovaj... grudi. Da, definitivno grudi. Jim se nasmijao i snažno me potapšao po leđima. Pokušala sam ga ignorirati zuredi u plesačicu.  – Isuse! – odjednom sam uzviknula. – Kako je to uspjela izvesti?  – Što? – uglas su pitali te pogledali prema pozornici.  – Dobar komad  – zaključio je Jim, a Tony ga je poržao kimanjem glave zbog čega sam napravila grimasu. Zar samo to znaju? Dobra ova, dobra ona i kimati glavom dok im ne otpadne?   – Što? – iznenada je upitao Tony i zagledao se u mene.  – Ništa – smeteno sam rekla.

 – Upravo si nas pogleao s gađenjem. Uvjeren sam a sam obro viio. U čemu je tvoj problem? – upitao je i okrenuo se više prema meni, a ja sam se zbog njegovih riječi zarumenjela. Nisam shvatila a je uhvatio moju grimasu. Tako lako sam se odala.  – Nema nikakvog problema – brzo sam odgovorila. – Nisam vas gleao s nikakvim gađenjem.

 – Lažeš. Cijeli si se zacrvenio.  – Ostavi me na miru.  – Ponašaš se kao a nika nisi bio sa ženskom –  zadirkivao me Tony.  – Moža i nije – ubacio se Jim.  – Ostavite me na miru  – frustrirano sam im odbrusila. Jim je raširio oči u čuu i rekao:  – Čovječe, pa ti si jevac! Mogla sam osjetiti kako mi krv juri prema licu na njegove neočekivane riječi. 30

 – Što?! – užasnula sam se.  – To je tako očito –  dodao je Tony.  – Nisam djevac – prosiktala sam. Jim se okrenuo prema Tonyu i rekao:  – Kad smo kod djevica, volio bih nabaviti jednu  – i pohotno se nasmijao, a Tony ga je poržavao što  je bilo dovoljno da puknem.

 – Što je s vama muškarcima i jevicama?! Zaista! Zašto vam je toliko važno biti prvi? Koja je svrha toga? Mogu razumjeti ako muškarac želi biti  prvi  ženi koja je ljubav njegova života, ali što de jevica vama bualama? Mislite a nede primijetiti koliko ste nesposobni jer je neiskusna? To je to, z ar ne? Obojica su me izbezumljeno gleali, šokirani.  – S nama muškarcima – zbunjeno je ponovio Tony. Čuvši riječi koje je ponovio shvatila sam a sam napravila ogromnu grešku i nisam bila sigurna kako popraviti nanesenu štetu. Poželjela sam propasti u zeml ju. Nisam mogla vjerovati da sam im dopustila a me tako lako isprovociraju. Promatrala sam njihove reakcija s grčem u želucu. Bili su zbunjeni, to je bilo očito. Nisu skiali pogle s mene. Očekivala sam a de započeti s pitanjima kojima de iskazati svoje sumnje, pa sam se pripremila. Ali prostorijom se prolomio glasan smijeh. Tony i Jim su se toliko smijali da se cijeli stol tresao. Sad sam ja bila zbunjena.  – Pogoili smo ga u živac – procijedio je Jim kroz smijeh i uhvatio Tonya za rame.  – Djevice – Tony je grcao od osmjeha. – Alex je osjetljiv na djevice. On njih  poštuje. Ponovni val urnebesnog smijeha. Odahnula sam zbog njihove intelektualne mane, ali svejedno sam bila bijesna.  – Idite dovraga! – rekla sam i ustala od stola.

Bolje je a nestanem a ne bih pogoršala situaciju. U baru se ionako nije ogađalo ništa neobično osim one dvojice koju sam ostavila za stolom. Njihov smijeh me pratio do izlaza. Idioti! Ali hvala Bogu što su budale jer sam se toliko izdala onim svojim kratkih govorom da je bilo potrebno biti pravi idiot da se

to ne shvati. Nasmiješila sam se i uputila prema autu. Kvart je bio mračan jer je samo jena ulična svjetiljka slabašno osvjetljavala ulicu. Zastala sam napola puta do auta i shvatila kako bih mogla m alo istražiti poručje oko bara. Kad sam ved tu... Ušla sam u sporenu uličicu i priljubila se uza zi jer je bilo previše mračno. Dok sam čekala a mi se oči priviknu na tamu, oprezno sam koračala naprije ržedi se zia sve ok nisam ošla o visoke žiča ne ograe iza koje se nalazilo stražnje vorište striptiz -bara. Učinilo mi se a sam čula nekakve kretnje, ali s obzirom na nedostatak svjetla nisam bila sigurna.

Nekoliko trenutaka kasnije o mene su oprli prigušeni glasovi zbog kojih sam se povukla unat rag. Netko je ipak bio u vorištu. Više njih, procijenila sam po zvukovima, ali nisam mogla razumjeti o čemu su razgovarali. Bili su previše tihi. Ugleala sam svjetlo koje je slabašno osvjetljavalo vorište kao a su se negje otvorila vrata. Nagnula sam se naprije a viim što se ogađa ka me netko povukao unatrag i stavio ruku preko mojih usta. Iznenađeno sam raširila oči. Stisak je bio previše čvrst i na trenutak sam ostala bez aha, a leđima sam uarila u nečija snažna prsa. Ukočila sam se. Prije neg o sam uspjela smisliti plan, čvrsta ruka koja me ržala okrenula mi je glavu i našla sam se licem u lice s Tonyem.

Oahnula sam o olakšanja. Hvala Bogu, to je bio samo on. Dao mi je znak a buem tiha i pustio me. Oprezno se nagnuo naprije osluškujudi zv ukove. Ljui su i alje neometano šaputali, a to je značilo a nisu bili svjesni naše prisutnosti. Na trenutak sam se sjetila svoje maske i Tonyevih prstiju kad me uhvatio. Zadrhtala sam od straha i na brzinu si opipala lice kako bih se uvjerila da je sve bilo na svome mjestu. Činilo se a nije ošlo o promjene.

Tony je još uvijek ukočeno stajao i osluškivao, nesvjestan mojih briga. 31

Ojenom su se začuli glasniji koraci, a snop svjetla koji je osvjetljavao vorište postao je jači. Zatim su se pojavile sjen e trojice muškaraca koji su ušli kroz otvorena vrata i za sobom ih zatvorili ostavljajudi Tonya i mene ponovno u potpunom mraku.

Tony me bez riječi gurnuo ajudi mi o znanja a se moramo vratiti kua smo i ošli. Na pola puta o glavne ulice šaptom me upi tao:  – Što ti raiš ovje? Mislio sam a si otišao kudi? Okrenula sam se prema njemu.  – To bih i ja tebe trebao pitati  – odgovorila sam – Mislio sam da si u baru.

Ka smo izašli na ulicu povukao me prema svom autu.  – Ulazi – naredio je.  – Ali... Željela sam mu redi a sam ošla vlastitim automobilom, međutim on me ved ugurao na suvozačko mjesto.

 – Jesi li uspio vijeti nešto korisno? –  upitao me kad je sjeo.  – Ne, viio sam isto što i ti –  odgovorila sam – Nešto se ogađa u tom baru, zar ne? Nešto značajn o? Pogleao me kao a procjenjuje može li mi vjerovati.  – Reci mi – nagovarala sam ga, a u sebi sam dodala.  – Vjeruj mi bar jednom. Natjerao me a čekam nekoliko minuta prije nego je progovorio poglea uprtog kroz prozor.  –  Sumnjam da je striptiz-bar paravan za neke sumnjive poslove  – preplavilo me olakšanje ka je napokon odgovorio. Ipak sam uspjela pridobiti njegovo povjerenje. Odsada bi se stvari trebale razvijati

 puno lakše.  – Kakve poslove? – oprezno sam upitala kako ga ne bih potaknula a se povuče iz  razgovora.  – Droga – zastao je, pa dodao. – Prostitucija. Moža čak i proaja žena. Pridobio je moje zanimanje.  – Jesi li siguran?

 – Nisam. Imam samo inicije. Za saa nemam čvrstih okaza za to.  – Što misliš tko stoji iza svega?  – Sumnjam na Martina Salvadora.  – Tko je on?  – upitala sam iako sam znala sve o Salvadoru.  – Salvaor je velika faca u ovom grau. Bogataš. Poznat mi je ved goinama, ali još uvijek mi nije  jasno kako se uspio toliko obogatiti samo na račun nekoliko barova i auto -salona koje posjeduje. Ulicom kruže priče a je upleten u razne mutne poslove, ali nije mi uspjelo odi o konkretnih okaza. U nekoliko goina izgubio sam četiri oušnika koji su me opskrbljivali korisnim informacijama. Svaki put ka bih se približio pronalasku konkretnog okaza, moj oušnik bi osvanuo mrtav. Više nitko ne želi raiti za mene. Postaje mi sve teže pratiti što se ogađa, a u nekoliko navrata Salvaor je pokazao zanimanje za mene pa sam se morao neko vrijeme pritajiti. Ovaj put sam olučio idi o kraja, bez o bzira na rizik. Zato bih ti preporučio a oustaneš o ieje a mi bueš partner, mali – rekao je i značajno me pogledao.

 – Hvala na upozorenju, ali riskirat du.  – Previše riskiraš.  – Ništa manje o tebe ka si se maloprije toliko glasno smijao a sam pomislio a de nas izbaciti. Za etektiva koji je ošao malo pronjuškati previše si se izložio.  – Znam, shvatio sam. Zato sam i napustio bar odmah nakon tebe. Tada mi je sinula ideja da malo pogleam uokolo. Čini se a razmišljamo na isti način.  – Moža smo sličniji nego što bi ti htio priznati namjerno sam rekla, zatim promijenila temu. – Što te zapravo dovelo do bara?

 – Zanja informacija koju sam obio bila je a plesačice koje ovje rae misteriozno nestaju. Ali ne viim načina kako izvudi informacije o d njih, a da ne pobudim sumnju...  – Hm... – promrmljala sam zaubivši se u misli. 32

Sinula mi je ideja...

*** Osjedala sam se nelagono. Barmen me oslovno gutao očima. Ipak, bila sam svjesna a sam svojim izgleom tražila upravo takvu reakciju.

Ojenula sam crnu usku minicu, mrežaste čarape s halterima koji su provirili ok koračam i cipele s vratolomno visokim petama, a uski top  otkrivao je obline mojih grudi. Crnu kosu sam pustila da se

slobono kovrča i preparatima joj povedala volumen. Šminku sam namjerno previše naglasila kako bih izbjegla mogudnost a me netko prepozna jer sam ovje mogla nabasati na nekog o očevih poznanika. Bila sam svjesna a sam izgleala kao raskošna pozivnica na seksualne igre jer sam upravo to i željela postidi.  – Želim raditi ovdje – rekla sam barmenu koji nije odvajao pogled s mojih grudi dok je odgovarao:  – Nema problema, mala. Otiđi otraga i potraži Sala. Pomalo nervozno sam povukla suknju prema olje i uputila se u smjeru koji mi je pokazao. Prošla sam kroz vrata i ušla u uski honik s još nekoliko vrata.  – Iza kojih bi trebao biti taj Sal?  – promrmljala sam. Pokucala sam na prva. Čulo se nekakvo mrmljanje pa sam otvorila i zakoračila naprije. Zastala sam ka sam ugleala krupnog muškarca koji je u rukama stiskao krhku plavušu prestrašenog izraza. On je bio visok i na granici s pretilošdu, s velikom okruglom obrijanom glavom. Imao je pohlepan osmijeh koji  je samo pojačavao ovratan ojam kojim je zračio. Krhka plavuša je na sebi imala nekakav oskuan kostim za plesnu točku, proziran bodi sa šljokicama koje su bile raspoređene na pravim mjestima. Ka se osloboila njegova stiska, užurbano se povukla u kut sobe. Zapitala sam se što joj je ovaj muškarac raio ka se činila toliko prestrašenom.  – Tko si ti?  – upitao je zauzevši obrambeni stav. Jasno mi je avao o znanja a ga ometam.  – Tražim Sala – odgovorila sam.  – Ja sam Sal. Što želiš? – frustrirano je obrusio i stisnuo sitne oči.  – Ovaj... Želim raiti ovje.  – Vidi ti to  – rekao je i počeo me omjeravati o glav e do pete.  – Okreni se da te bolje pogledam  – naredio je.

Stisnula sam zube jer je u meni kuhao protest, ali poslušala sam njegov zahtjev.  – Što znaš raiti? – upitao je ok sam mu bila okrenuta leđima.  – Znam konobariti.  – To me ne zanima.  – Znam izvrsno plesati – brzo sam dodala kad sam se okrenula prema njemu.  – Na šipki?  – Ne taj dio, ali sve ostalo da. Opet me počeo proučavati ok je smišljao ogovor. Osjedala sam se kao običan koma namještaja ok je on pokušavao procijeniti koliko bih ugona trebala biti za njegovu ebelu stražnjicu. Susprezala sam grimasu.  – Primljena si na pokusnu probu – naposljetku je rekao.  – Oh, izvrsno – odahnula sam. Ovo je bilo lakše nego sam očekivala.

 – Počinješ večeras. Vrati se u eset. Za početak deš samo zabavljati goste koji sjee ok ne procijenimo jesi li za ovaj posao ili nisi. Moža oraiš koji ples u krilu, tko zna –  pohotno se nasmijao  – ali najprije du  ja provjeriti raiš li to kako treba – približio se, a meni se okrenuo želuac. Međutim, kao a se nečeg sjetio, zastao je i rekao:  – Ii, nemam sa vremena za tebe. Naoknait demo to kasnije. Omah sam se okrenula i otvorila vrata. Željela sam što prije izadi u slučaju a se preomisli. 33

Dok sam zatvarala vrata čula sam ga kako oštro govori:

 – Dolazi ovamo! Što se skrivaš u tom kutu? Morala sam se svom snagom natjerati a zatvorim vrata jer sam osjedala snažan poriv a spasim nesretnu jevojku. Moža bih saa spasila jenu, ali što bi bilo s ostalima? Morala sam se podsjetiti da sam ovje iz puno vedih razloga. Ukočeno sam stisnula šake i napustila bar maštajudi o anu ka du sve ove kriminalce staviti iza rešetaka.

*** Došla sam u bar kako mi je Sal rekao. Nastojala sam biti točna jer nisam znala koliko im je to važno ko plesačica. Opet sam se uputila o barmena a mi kaže gje bih se trebala javiti. Poslao me u garerobu i rekao a tamo čekam aljnje narebe. Bar je za saa bio poluprazan, ali vijela sam a su neke o jevojaka ved kružile od stola do stola. Bile su ojevene u zabrinjavajude malo ojede. A što sam rugo mogla i očekivati. Morala sam biti spremna a du ovje pokazati više svog tijela nego ikaa u cijelom životu. Gareroba je bila prostrana. Cijelom užinom prostorije protezal i su se veliki ormari sa zrcalima, prepuni raznobojnih kostima. Na drugom kraju prostorije nalazila su se vrata za kupaonicu, a na sredini

su bili poreani toaletni stolidi s oglealima. Vedina jevojaka nanosila je šminku, a ruge su se oijevale. Ka sam ušla, sve su zastale s onim što su radile i pogledale me.  – Bok – prva sam pozravila nastojedi zvučati ljubazno. –  Ja sam nova.

Neke jevojke su me pogleale sažaljivo, a ruge su nezainteresirano nastavile raiti ono što su ved radile.

Međutim, prišla mi je jena o žena.  –  Bok, ja sam Sammy  – prestavila se brineta u kasnim triesetima. Činilo se a je najstarija u skupini.  – Ja sam zaužena za jevojke –  nastavila je.  – Sal mi je rekao da dolazi nova, ali nije objasnio koliko si lijepa  – pružila mi je ruku i osmjehnula se, ali to nije bio iskren osmjeh obroošlice.  – Drago mi je – odvratila sam. – Ja sam Jane Leary.  – Oakle nam olaziš, Jane?  – Iz malenog graida na sjeveru zemlje –  spremno sam lagala jer sam znala da su sumnjivci voljeli djevojke koje su bile daleko od obitelji i prijatelja.

Sammyine škiljave oči su zasjale.  – Oh, tako aleko. Što te ovelo u ovaj gra?  – Želja za boljim životom. Imala sam ogovoren posao ovje, ali ispostavilo se a je to bila laž i sa nemam novca za povratak. Hitno mi je potreban posao  – to je bilo još nešto što su ovakvi ljui voljeli: očaj. Sammy je napravila stanku kao a uboko razmišlja o mojim riječima, zatim je progovorila obgrlivši me oko ramena. Nisam se osjedala ugono ispo njene koščate ruke.  – Ne znam je li ti Sal rekao, ali trebat de nam tvoji okumenti –  umiljato je rekla.  – Kakvi dokumenti?  – Putovnica, osobna, zapravo sve – široko se osmjehnula vjerojatno u nai a ublaži vlastite riječi, a izbriše sumnje koje bi se pojavile ko pojeinih jevojaka, ali ta taktika nije palila kod mene. Smatrala sam a je to znak sumnjivih poslova, ali olučila sam igrati po njihovim pravilima. Plan je bio prestaviti se što naivnijom i očajnijom kako bih vijela što rae s takvim jevojkama.  – Oh, naravno, onijet du sve što imam – spremno sam ogovorila i primijetila nekoliko prestrašenih pogleda iza Sammy.

 – I zamolit du te a to oneseš sutra jer u protivnom nedeš modi raiti ovje –  rekla je i stavila ruku na moju nadlakticu. – Sa du te ispratiti i vrati se ka bueš imala potrebne okumente. 34

To me iznenadilo.

 – Zar ne mogu večeras ostati? – upitala sam.  – Žao mi je, ali ne. Moramo se ržati oređenih pravila –  rekla je i izgurala me kroz vrata. Ovo je bilo veoma sumnjivo. Čemu toliko inzistiranje na propisima? Či jim propisima? Sigurno ne legalnima.

Sammy je zatvorila vrata garerobe i nastavila koračati voedi me niz honik p rema izlazu.  – Naam se a deš nam se brzo vratiti –  rekla je.  – Ovo je divno mjesto za djevojke poput tebe. Mi brinemo za sve vaše potrebe. Plada je izvrsna, a ako nemaš smještaj, možemo ti pomodi.  – Hvala vam, ali imam smještaj – brzo sam odgovorila. Nisam bila spremna u potpunosti prihvatiti ulogu izgubljene jevojke buudi a du morati žonglirati između va posla istovremeno. Također sam shvatila a du morati unajmiti nekakav ofucani stančid u slučaju a me požele provjeriti. –  Unajmila sam stančid ka sam stigla, tako a za saa to nije problem.  – U reu, ali ako postane problem, znaj a demo ti pomodi. Viimo se uskoro –  rekla je na izlazu i zatvorila mi vrata pred nosom.

Ka sam sjela u auto, uzela sam mobitel, utipkala broj i čekala a se javi osoba s ruge strane linije.  – Ima li vijesti? – odmah je upitao glas.  – Nisam upala. Žele okumente: putovnicu i sve što postoji. Trebate mi ih napraviti o sutra navečer na ime Jane Leary.

 – Nema problema, obit deš ih na vrijeme. Čekat de te na starom mjestu. –  Nakon kratke stanke dodao je: – Počet deš se gubiti u brojnim ientitetima koje si stvorila.  – Rekla sam vam a sam spremna učiniti sve št o je potrebno za uspjeh ovog zadatka.  – To je pohvalno, ali moraš biti svjesna svojih granica. Olučila sam ignorirati raspravu o mojim granicama, pa sam promijenila temu:  – Moram unajmiti nekakav stančid koji de oavati ojam a imam financijskih problema . Treba mi hitno jer sam im ved rekla a imam smještaj. Također de mi trebati zaštita. Netko tko de patrolirati u blizini tog stana u slučaju a nešto pokušaju.  – U reu. Dobit deš sve što tražiš.  – Hvala. Javit du se ka se smjestim... –  Linija se prekinula pa sam prestala govoriti. Još uvijek nisam mogla olučiti što misliti o osobi s ruge strane linije.

***  – Gdje si do sada?  – očekao me Tony na ulazu u postaju iudeg jutra.  – Ne kasnim – rekla sam i pogledala na sat.  – Čak sam uranila petnaest minuta. U čemu je problem?  – Sawyer nas želi vijeti u svom ureu – rekao je namrštivši svoje tamne obrve zbog kojih su sive oči  još više olazile o izražaja.  – Oboje? – iznenađeno sam upitala – Ali zašto? Jesmo li nešto pogrešno učinili?  – Nemam pojma, ali bit de bolje a to omah skinemo s vrata. Iemo. Tony se olučnim koracima uputio preko prevorja, pa sam požurila za njim. Našavši se opet u sličnoj situaciji kao prvog ana, pogleom sam okrznula njegovu figuru ok je koračao ispre mene. Ali odmah sam ovratila pogle. Nisam željela a me opet uhvati kako ga omjeravam. Tony je kratko pokucao i, ne čekajudi ogovor, otvorio vrata. Sawyer nas je očekao s napetim izrazom lica. Ostao je sjeiti ok su njegove zelene oči upozoravajude plamtjele. Nisam bila sigurna čime smo ga toliko naljutili, jer činio se bijesnim.  – Nemojte sjedati  – oštro je rekao. – Bit du kratak – prekrižio je ruke na stolu. –  Tony, rekao sam da du pomno pratiti sve što raite, zar ne? Tony je na trenutak razmišljao, zatim ogovori o:  – Da.  – Došao sam o saznanja a ste vas vojica više ovojeni nego što biste kao partneri trebali biti. 35

 – Ali... započeo je Tony. Međutim, Sawyer mu je rukom ao znak a stane.  – Ne zanimaju me izgovori. Ovo vam ja zanja prilika! Ako se ne počnete ponašati kao partneri, a ovo se osobito tiče tebe, Tony. — Uperio je prst u njega.  – Bit deš suspeniran o aljnjeg.  –  Molim?!  – Tony je zaprepašteno uzviknuo. Očito nije bio naviknut a bue kažnjavan za ovakve, prema njegovoj knjizi, sitnice.  – Imate tjeda n ana a popravite igru ili letite! Čujete li me? –  proderao se Sawyer.  – Da, gospodine — odgovorili smo uglas.  – Dosta mi je više. Doveo si moje strpljenje o samog kraja. –  Dok je to govorio gledao je u Tonya. — Ozbiljan sam. Ako se ne smiriš i ako ne utuviš u tu svoju glavu a ovje nisi glavni ti   nego  ja, izgubit deš posao. Savjetujem ti a me poslušaš –  prosiktao je. – A sad, gubite se! Obojica! Napustili samo ured kao da je sam vrag rigao vatru za nama. Kad smo zatvorili vrata, zaustila sam kako bih prokomentirala što se ogoilo, ali Tony se nije

zaustavio. Bijesno je omarširao niz honik. Toliko o tome a se ponašamo kao partneri. Požurila sam za njim i vijela a je sjeo za svoj stol i posvetio se pisanju nekakvog izvještaja s toliko žara i pažnje a se Činilo kako ništa rugo na svijetu ne postoji. Međutim oko njega se jasno osjedala napetost i frustracija.

Buudi a je Tony obijao razgovarati, okrenula sam se prema Hope s kojom sam se sve više zbližavala posljenjih ana. Bile smo na obrom putu   da postanemo dobre prijateljice. Hope mi se svijela jer je bila inteligentna žena snažnog karaktera i uvijela sam a bih u njoj mogla pronadi kvalitetnu prijateljicu. Samo što Hope, nažalost, nije smjela saznati moj pravi ientitet, pa sam se morala zadovoljiti s onim što bih uspjela obiti iz ovakvih ukraenih razgovora s njom. Najviše o svega, morala sam biti veoma oprezna kako ne bih nešto krivo prokomentirala, jer mi je s njom uloga suprotnog spola najteže paala, pogotovo ka bi Hope rekla nešto protiv muškog roa. Doslovno bih se morala sam ugristi za jezik kako se ne bih složila s njom. Umjesto toga, morala se pretvarati a sam povrijeđena njenim riječima i pokušati je uvjeriti u pogrešnost njenih shvadanja, jer to je ono što bi svaki muškarac napravio. Stao bi u obranu svojih.

S obzirom a Tony nije pokazao želju omaknuti se o stola, mogla sam se prepustiti užitku razgovora s Hope.

Do kraja smjene oraila sam nekoliko izvještaja, pregleala nekoliko neriješenih slučajeva i provela dobar dio dana u blizini Hope. Tony nije izao pogle o stola sve ok nije ošao kraj ranog vremena kada je izjurio iz postaje kao da zgrada gori.

*** Opet sam ošla u zakazano vrijeme, pronašla Sammy i preala joj sve svoje okumente, s lažnim identitetom naravno. Nije uspjela sakriti svoje ouševljenje što sam se vratila. Omah me ovela u garerobu i oabrala mi oskudan kostim.

Nakon što sam se presvukla, uvela me u bar.  – Tvoj posao je kružiti među gostima, koketirati s njima, prihvatiti svako pide kojim te žele p očastiti i, što je najvažnije, moraš ih poticati a naručuju i potroše što više novca. Ako netko poželi ples u krilu, moraš prihvatiti. Improviziraj, žena si, to nam je u krvi. Njima zapravo nije potrebna vrhunska plesačica ok go ojeda prekriva što manje tvog tijela. Uživaj. Na kraju večeri demo razgovarati –  rekla je i udaljila se.

Saslušala sam njene narebe i bila sam spremna na takav zaatak, ali svejeno sam se zabrinula: kako du kontrolirati svoj temperament buudi a sam ouvijek prezirala biti sa mo seksualni objekt u muškim očima i mrzila sam surova seksualna obacivanja. Sve me to večeras očekalo i trebat de mi Samsonova snaga a ne izazovem nere. Još sam usto morala popiti svako pide koje de mi nuiti? Je li Sammy poludjela? Trijezna bih se jo š i mogla kontrolirati, ali pijana... Bila sam veoma zabrinuta. Trebao 36

mi je plan kako oržati bistru glavu. Ka sam se počela osvrtati i ka sam shvatila u kakvoj sam se ulozi nalazila,  plijen okružen strvinarima, ipak sam olučila a mi nekoliko pida nede naškoiti. Malo de me opustiti, a ka buem vijela a sam ovoljno opuštena, a ne agresivna, prestat du piti. Do taa du ved smisliti nešto rugo. Korak po korak.

OK, kružiti među gostima. Ja to mogu. Počela sam koračati. Osjedala sam se kao o majke rođena u oskunom crvenom boiju koji je imao blještave šljokice na strateškim mjestima. Sredom, nisam imala komplekse vezane uz tijelo, što nije značilo a ih uopde nisam imala. Bila sam svjesna svoje ljepote i uočila sam a su me gosti u baru ubrzo počeli primjedivati. Ojenom me netko zgrabio za ruku. Ukočila sam se jer mi je prva reakcija bila uariti tu osobu. Okrenula sam se i ugledala pijanu spodobu. Uh!  – Ti si nova – obratio mi se zauarajudi na alkohol. Natjerala sam se na osmijeh.  – Da  – odgovorila sam. – Imaš oko sokolovo. Čui me kako si tako pijan uspio bilo što shvatiti –  kad

sam to izgovorila, stisnula sam vilicu. Nisam smjela tako razgovarati s mušterijama. Međutim, činilo se a me on nije slušao.  – Okreni se da te bolje pogledam  – rekao je i počeo me okretati. Poslušala sam ga s kiselim izrazom na licu. Ka me pljusnuo po stražnjici, zinula sam u čuu. Udri ga  – šaputao je glas u mojoj glavi mamedi me, ali ona sam krajičkom oka ugleala Sammy na rubu šanka kako me promatra. Brzo sam se sabrala i osmjehnula pijanom gospodinu.  –  Dobra si, veoma dobra  –  obavijestio me strvinar i laktom gurnuo svog kompanjona kako bi mu privukao pozornost i glavom ukazao na mene. Ostatak njihova ruštva također je reagirao i svi su me počeli proučavati te kimat i glavama u znak odobrenja.  – Konobar! – viknuo je jedan od njih.

Sredom je jean prolazio u blizini tako a su brzo naručili pide nuedi i meni jeno, prvo te večeri.  – Haje ušice, naruči nešto žestoko. Bit de nam veselije. Naručila sam pivo, ali su oni protestirali i u moje ime naručili nešto što nika nisam probala, pa nisam znala što očekivati.  – Sjedni – rekao je jean o njih i potapšao svoje koljeno. Isuse, ka de stidi taj alkohol?  Nisam bila sigurna jesam li prava osoba za ovaj zadatak s obzirom da mi je terapeut rekao kako imam problema s agresijom prema muškarcima. Na terapiju su me poslali zbog posla, a ja sam na tim seansama otkrila a imam problem i nisam ga se zapravo željela riješiti. Psiholog je rekao a je normalno što osjedam neprijateljstvo buudi a sam veoma osjetljiva žena. Naljutila sam se na to. Smatrala sam a sam snažna i tko je on a mi govori a sam mekušac. Međutim, zbog posla sam morala nastaviti s odlascima na terapije i morala sam razgovarati o svemu, tako mi je

bilo naređeno. Navono je rješavanje unutarnjih konflikata trebalo poboljšati moju prouktivnost na poslu. Bilo je poželjno riješiti se svih nesigurnosti i naučiti rješavati svakonevne probleme. Terapeut mi  je također rekao a je jean o razloga moje agresivnosti taj što sam o ranog jetinjstva željela biti muško misledi a de me otac tako više voljeti. Što on zna?! Tata me i kao curicu volio više o ičega na svijetu. Željela sam biti muško ne zbog tate, nego zbog sebe. Svejeno, bez obzira na razlog, muškarci su mi se uvijek uspijevali zamjeriti. Terapeut mi je ionako rekao da su razlozi za to neprijateljstvo mnogo

kompleksniji nego se isprva činilo i a demo morati ugo raiti na njihovom otkrivanju. Duboko sam uahnula i sjela na strvinarovo koljeno. Oh, nika nedu modi oprati njegov smra sa sebe. Zagnjurio je glavu u moju kosu.  – Mm... kako lijepo mirišeš –  promrmljao je.

Naglo sam ustala jer nisam to mogla izržati i počela plesati ispre njih.  – Mislim a dete svi puno više uživati ako plešem –   rekla sam nastoj edi plesom stvoriti nekakvu 37

sigurnu zonu za sebe. Sredom su ostali moju ieju očekali s oobravanjem, tako a sam mogla zanemariti nezaovoljstvo onoga s čijeg sam koljena pobjegla. Ka je ošao konobar, progurao se između njih i oložio na stol pide koje  su oni hlapljivo pograbili. Meni su pružili moje.  – Nazdravimo – rekla sam prva. – Za žene! Čopor se ouševio, ali znala sam a zapravo nisu mislili na isto što i ja ka sam to rekla. Više sam mislila na žene kao mučenice i junakinje, a oni... pa nije bilo potrebe objašnjavati suedi po njihovih povicima.

Primakla sam malenu čašu usnama i iskrenula cijeli saržaj u usta. Umalo sam se ugušila ka je tekudina počela žariti. Isuse, što sam popila? Vatru? Ka sam ošla k sebi, namjerno sam pozvala konobara a to isto donese svima osim meni, na njihov račun, naravno, zatim sam pobjegla na rugu stranu. Prvo pide mi je ublažilo napetost, ali svejeno sam se pitala kako su cure izržavale ovakav tempo i grozan tretman? Kakav su motiv mogle imati za ba vljenje ovim poslom? Novac ili nešto rugo? Ali, što? Sličan scenarij ponovio se još nekoliko puta i nakon pet čašica osjedala sam se potpuno opušteno. I ne samo to, iz nekog neobjašnjivog razloga sve mi je bilo smiješno. Kružila sam među gostima kao a lebdim. Svima sam se smješkala, namigivala im, ali sam također izbjegavala zaržavanje uže o par minuta. Našla bih nekakvu veselu ispriku i obedala a du se vratiti. Nakon nekog vremena shvatila sam da odavno nisam toliko mnogo hodala, pogotovo ne unutar četiri zia. Veselo sam se nasmijala.

***

Tony Lee Brass

Ugurao sam se u pretrpani bar. Sinod nisam mogao odi pa sam večeras želio naoknaiti izgubljeno vrijeme. Smetalo me što još uvijek nisam viio ništa sumnjivo. Naao sam se uskoro nekakvim tragovima ili de me u protivnom uzastopna posjedivanja striptiz-bara dovesti do bankrota. Za mnom je ušao Jim. Alexa sam zaboravio pozvati, samo nisam bio siguran jesam li to učinio namjerno ili pak slučajno. Omahnuo sam glavom. Ionako nije važno.  – Bok, Tony – pozdravio me ne poznati ženski glas. Okrenuo sam se i ugleao preivnu crnku. Nasmiješila mi se i nestala u gužvi. Zainteresirano sam se zagledao za njom. Po kostimu koji je imala na sebi, znao sam da je jedna od plesačica, ali nisam znao tko je ona... Iznenaa me oblio h ladan znoj. Kako je znala moje ime? Je li znala da sam detektiv? Zar je moj identitet bio razotkriven? Kad bi Salvador saznao tko se nalazi u njegovom baru, prekinuo bi sa svim kriminalnim radnjama, odnosno, samo bi ih preselio na drugu lokaciju i bio oprezniji.

Morao sam saznati tko je žena koja me pozravila i koliko je zaista znala. Osvrnuo sam se, ali nisam je uočio. Izgubila se u gužvi. Jim me povukao kako bi mi ukazao na slobodan stol, pa smo sjeli. Malo nakon toga pojavila se

misteriozna plesačica. Planirao sam je zaustaviti i provesti malo policijsko ispitivanje. Što iskretnije, naravno.

Djevojka je lepršala kroz gužvu ka ju je zaustavio jean muškarac. Bili su ovoljno blizu a ih čujem.  – Bok, Tony – rekla je i potapšala muškarca po ramenu. 38

Uočio sam njegovu zbunjenost. Činilo se kako mu to nije bilo ime jer ju je smeteno pogleao i slegnuo ramenima, a ona se veselo okrenula na rugu stranu i mahnula nekome u gužvi uz riječi:  – Bok, Tony! Oahnuo sam. Ova žena se svima obradala istim imenom. Hvala Bogu na tome. Nasmijao sam se. Ka sam se napokon opustio, mogao sam se prepustiti proučavanju njene figure. Imala je sklano građeno tijelo sa zamamnim bokovima i bujnim gruima. Upravo po mom ukusu. Imala je lijepo efinirane mišide, što je značilo a je brinula o svom izgleu i truila se ovesti ga o savršenstva. Vjerojatno se bavila nekakvim sportom ili zahtjevnom rekreacijom. To mi se također sviđalo. Bujnu kosu  je omaknula o lica i zakačila ukosnicama i taa sam primijetio njene neobične oči. Na  trenutak mi se nešto učinilo poznatim ok sam joj promatrao lice, ali nisam mogao okučiti što. Moža bi mi bilo lakše oreiti a se nije skrivala iza tone šminke koje su plesačice morale stavljati. U tom trenu je uhvatila moj pogle i nasmiješila se pokazujudi lijepe bijele zube, zatim se uputila prema meni.  – Bok, Tony – opet je rekla.  – Ovaj put si pogodila  – nasmijao sam se, a ona je sjela, onosno, bolje bi bilo redi,  pala na stolicu. Bilo je jasno da je pod utjecajem alkohola. Pogledala je prema Jimu i rekla:  – Hej, Tony. Jim ju je pogledao kao da je pala s Marsa.

 – Što raite? – upitala je i nalaktila se na stol čekajudi ogovor.  – Ništa posebno – ogovorio sam i zagleao se u njene neobične ljubičaste oči. Na licu joj je lebio umiljati smiješak i to mi se svidjelo.  – Zanimljiva večer – rekla je.  – Kako kome.  – Ovo je prvi put a raim kao plesačica – nasmijala se i prstom počela raiti neviljive krugove na stolu.

 – Hm... to je očito –  ubacio se Jim. Ojenom je prestala s kretnjama i usreotočeno me pogleala očima koje su me sve više očaravale.  – Zamislite, ja plesačica – veselo je uzviknula. – Nisam mislila a du tako završiti.  – A što te nagnalo na ovaj posao? – upitao sam skrivajudi osmijeh.  – Napredovanje u karijeri – odgovorila je i opet se nasmijala.  – Zanimljivo – nisam mogao ooljeti pa sam joj se priružio u smijehu. Njeno neprestano cerekanje i ko mene je izazvalo obro raspoloženje.  – Nova sam u gradu – ojenom je rekla ničim izazvana.  – Da? I kako ti se sviđa? Na trenutak se uozbiljil a, što mi je bilo još smješnije.  – Grad kao grad – odmahnula je rukom. – Ka viiš jean, viio si ih sve.  – Istina – složio sam se. – Gje si prije živjela?  – Ah, posvuda. Ja sam lutalica.  – Ne ostaješ ugo na jenom mjestu?  – Ne.  – Pa kako deš tako napre dovati u karijeri? Zbunjeno me pogleala i zbog toga sam se nasmijao. Očito je zaboravila iz kojeg smjera je naš razgovor ošao o ovog pitanja.  – Lutanje može umoriti? – promijenio sam temu kako bih joj olakšao nastavak razgovora.  – Ne smeta mi. Volim upoznavati nove gradove i njihove ljude. Volim biti nepoznata  – stisnula je oči gleajudi nekamo postrani ok su joj misli klizile u nekakva sanjarenja.  – Hm, zanimljivo. Mislim a ti ovaj posao i nije baš najbolji izbor što se toga tiče. Ovje deš sigurno biti primijedena i uskoro deš postati veoma poznata – rekavši to uz osmjeh omjerio sam je o glave o 39

struka kako bih naglasio svoje riječi. Shvativši što sam želio redi zabrinuto se osvrnula te rekla:  – To je samo privremeno.  – Siguran sam da jest. Nisi mi rekla kako se zoveš?  – Oh, ispričavam se – pružila mi je ruku preko stola. –  Ja sam Jane. Uzvratio sam joj.  – Ja sam Tony, a ovo je moj prijatelj Jim.  – Drago mi je – rekla je gleajudi Jima i sočno se nasmijala kao a zna nekakvu tajnu. Obojica smo je zbunjeno pogledali.

U tom trenutku je o nas ošla plavokosa plesačica i nagnula se prema Jane.  – Traži te Sammy. Čeka te ko šanka.  – Oh, dobro. Činilo se kako je to bilo ovoljno a otrijezni Jane jer se ojenom sabrala i uozbiljila. Suedi po njenoj reakciji zaključio sam a je ta Sammy ili jako važna ili veoma stroga. Jane je ustala, nespretno zateturala i uputila se prema šanku, a ruga jevojka je otišla u suprotnom smjeru.  – Eh, ova plavojka je moj tip – uzahnuo je Jim ok je gleao za plesačicom.  – Koncentriraj se – Upozorio sam ga. – Nismo zbog toga ošli.  – Nisi tako razmišljao maloprije ok te zabavljala zamamna crnka –  zadirkivao me.  – Ta zamamna crnka bi mi mogla biti od koristi  – zamišljeno sam rekao.  – Kako? Sušno razoblje? Namrgodio sam se na njega.

 – Nisam mislio na seks. Ona bi mi mogla biti izvor informacija o tome što se ogađa na ovome mjestu.

 – Ah, to. Nije loše.  – Informacije iz prve ruke – zadovoljno sam se osmjehnuo.  – I ako bude potrebno, odvedi je u krevet  – zadirkivao me. Odmahnuo sam rukom i započeo novu temu.  – Nisi mi rekao kako je završio slučaj na kojem si raio. Što se ogoilo?  – Tipičan slučaj zlostavljanja. Hvala Bogu, uspjeli smo zaštititi ženu, ali tko zna o kaa. Znaš a se one često vradaju svojim zlostavljačima. Djevojka je neavno napustila svog ečka, ali on ju je počeo slijeiti i špijunirati.  – Takve bih bez razmišljanja spremio u zatvor –  dobacio sam.  – Zadirao je u njenu privatnost... – rekao je Jim, ali ga je prekinuo smijeh koji se začuo iza nas. Okrenuli smo se i ugleali Jane koja je stajala u blizini i slušala nas. Naglo se pomakla i ovukla bliže stolicu, te sjela.  – Ne obazirite se na mene, samo vi razgovarajte. Moram se pretvarati da zabavljam goste.

Sumnjičavo smo je pogleali, a zatim je Jim ipak nastavio s pričom.  – Uglavnom, djevojka je bila izvan sebe... Jane se opet glasno nasmijala.  – Izvan sebe  – ponovila je kroz smijeh.  – Je li se šokirala ka se ugleala izvan sebe? –  upitala je i glasnije se nasmijala pa smo je zabrinuto pogledali.  –  Je li sve u redu?  – upitao je Jim, a ja sam se nasmijao zbog zabrinutog izraza na njegovom licu i

bezbrižnosti na njenom. Kakva žena! Počeo me zabavljati način na koji je alkohol jelovao na nju.  – Da, samo nastavite, molim vas  – smireno je rekla. Jim je zakolutao očima i oprezno započeo:  – Uzela je stvar u svoje ruke...  – Prigušen smijeh, Jim je stisnuo vilicu. – Dobro Jane, misliš li svaku moju izgovorenu riječ vosmisleno shvadati? – zarežao je, što je izazvalo moj smijeh.  – Oh, oprosti – rekla je. – Nije namjerno, jenostavno si ne mogu pomodi.

40

***

Alexandra Heart

Prestala sam se smijati kad sam preko Jimova ramena ugledala Sammy kako me promatra. Prvo, bila

sam iznenađena što sam uspjela jasno vijeti, a rugo što sam još uvijek bila ovoljno prisebna a razmišljam. Znala sam a me Sammy ocjenjuje i prati svaki moj korak, a maloprije me upozorila kako se moram više zabavljati  s gostima. Zato sam uhvatila Tonya za ruku, na što se on iznenađeno trgnuo.  – Moramo plesati  – rekla sam i povukla ga za sobom. Nisam zapravo znala što raim i ponašam li se ispravno kao ostale plesačice. Sumnjala sam u to, ali morala sam nešto pouzeti. Povukla sam Tonya u gužvu i počela plesati ispre njega. Sammy me i alje intenzivno promatrala. Svjesna da pod hitno moram posta ti zavoljiva, uhvatila sam Tonya za stražnjicu i snažno ga privukla k sebi. On je o šoka i suara naših tijela glasno jauknuo, ali nisam se na to obazirala. Počela sam se izvijati i kliziti niz njegovo tijelo dok je on zbunjeno stajao na mjestu. Okrenula sam mu leđa i pomicala se u ritmu muzike. Nakon nekoliko trenutaka shvatila sam da on i dalje stoji kao kip. Okrenula sam se opet prema njemu i rekla:  – Pobogu! Mogla sam tako plesati sa zidom  – zatim sam nestala u gužvi. Njegova reakcija nije bila laskav a i Sammy nije smjela tome svjeočiti. Ispostavit de se a sam

nesposobna. Morala sam hitno pronadi skupinu pijanura koji de mi olakšati posao. Sredom su me zaustavili za jenim stolom gje su me pohlepno gleali, zavoljivo razgovarali i dodirivali mi  – ruku, to je bilo jeino što sam im opustila. Uzvradala sam im veselim osmjesima, koketnim namigivanjima i tu sam popila još jeno pide – pide previše.

*** Probudila sam se s najgorom glavoboljom ikada. Kao da mi je sumo- hrvač sjeo na glavu i pritiskao lubanju, vrat i ramena, te prekinuo otok krvi i kisika i jenostavno me gnječio.

Uložila sam svu svoju snagu kako bih pomaknula prekrivač sa sebe. Ka sam se pokušala uspraviti i poidi, gravitacija me uporno povlačila prema tlu. Kad i kako sam stigla u stan nisam znala. Što se ogoilo s mojim razgovorom sa Sammy na kraju smjene? Nisam valja otpuštena? Uh, pitanja su se množila u mojoj glavi stvarajudi oatni pritisak. Nisam voljela ni ponosila alkohol. Bila sam sportski tip i pitala sam se kako du izrža ti ovakav tempo? Pogledala sam na sat i uhvatila se za glavu.

Ne! Kasnim na posao! Tony mi nika nede opustiti a zaboravim ovaj propust, naslađivat de se danima. U postaju sam stigla dobrih sat i pol kasnije nego je trebalo. Masku sam nanijela besprijekorno jer si

u tome nisam smjela opustiti nikakve pogreške. Izvana sam postigla pristojan izgle, ali u meni je vlaao kaos. Svaki zvuk je prestavljao bolnu kaznu za moje sinodnje ponašanje. Uarac u leđa, kao topovskom kuglom, najavio je Tonya.  – Huh – zrak mi je izletio iz pluda.  – Tu si. Ved sam mislio a si oustao o ovog posla.  – Ne još – procijedila sam kroz zube. 41

 – Zašto kasniš? – strogo se zagledao u mene.  – Imao sam važan posao, privatno, neogoivo – užurbano sam ogovorila. – Iznenada se dogodilo, nisam imao kad nazvati...  – Smiri se  – rekao je mirno i opet me udario po ramenu.  – Izgovori su ti očajni. Drugi put ka bueš lokao, barem budi pristojan i pozovi me.  – Nisam lokao... Tony se nasmijao.

 – Toliko smriš na alkohol a mi je muka samo zato što ti stojim preblizu.  – U redu  – napokon sam popustila shvadajudi a nema smisla lagati i smišljati nemogude izgovore. – Sinod sam previše popio i jutros sam zbog toga zaspao – naala sam se a se to više nede ogoiti jer bih zbog toga mogla dobiti otkaz na ovom poslu. A ovaj posao je bio jenako važan kao i onaj rugi. Isuse, tek sam sa shvatila u što sam se zapravo uvalila: tri posla, tri zaatka s istim ciljem. Ali kako du u svemu tome uspjeti žonglirati?  – Tony! – ozvala ga je Tess sa šaltera –  Imaš slučaj! Evo ti aresa. Hitno je. Tony je žurno uzeo papir s aresom i izletio iz postaje. Potrčala sam za njim. Na sredu, ovaj put se nije bunio ka sam sjela o njega na suvozačevo mjesto. Vozio je kao manijak i odahnula sam tek kad smo napokon stigli na cilj  – u uličicu koja je vrvjela policajcima i njihovim automobilima s upaljenim rotacijskim svijetlima.

Izašla sam iz auta i požurila za Tonyem koji je ušao u sporenu uličicu. Tu ga je očekao jean o policajaca i suosjedajno ga pogleao. To me zbunilo. Zar se nešto ogoilo nekome bliskom Tonyu? Zarhtala sam. Iako mi je išao na živce, nisam željela a pati zbog nečega.  –  Poruka je za vas, gospodine Brass  –  rekao je policajac i pomaknuo se kako bismo mogli vidjeti mjesto zločina. Na tlu, uza zi, ležalo je mrtvo tijelo. Mrtvac nije imao lice, činilo se kao a je bilo strgano, oguljeno. To me nije uznemirilo jer sam se ved navikla na takve i slične prizore. Košulja mu je bila otkopčana otkrivajudi gola krvava prsa. Ka smo se primaknuli, vijeli smo natpis na muškarčevim prsima ugraviran nožem ili nekim sličnim oštrim premetom: Brass, tvoj izvor informacija presušuje.  – Napisali su tvoje ime – rekla sam i pogleala Tonya. Činilo se kako je umiješan u nešto.  – Da – rekao je osutno gleajudi u natpis. – Još jean.  – Što, još jean? – upitala sam, a on je ojenom poluio. Uario je prvu stvar koja mu se našla po nogom. Bila sam sigurna a je to bio nekakav forenzični aparat, nisam znala kakav, ali nije moglo biti ništa rugo.  – Budale! Odvratne budale! – erao se ok je koračao o zia o zia uske uličice.  – Što se ogađa?  – Nije fer – okrenuo se prema meni s uznemirenim izrazom na licu.  – On nije zaslužio ovakvu smrt.  – Ti znaš tko je ovo? – upitala sam pokazujudi na mrtvaca.  – Da – tiho je odgovorio.  – Ali kako možeš biti siguran. On nema lice, a forenzičari još prikupljaju okaze i poatke.  – Jednostavno znam: to je Mike Smith  – rekao je. Zatim je nareio najbližem policajcu:  – Provjerite ima li dokumente.  – Ved smo provjerili, gospoine, i u pravu st e. To jest Mike Smith  – potvrdio je policajac.  – Kako si to mogao znati? – znatiželjno sam ga pogleala. Provukao je prste kroz kosu i još jenom se zagleao u mrtvaca.  – Iemo oave. Sve smo vijeli, sa moramo čekati nalaze iz laboratorija i forenzične izvještaje.  – Ali...  – Razgovarat demo putem –  rekao je i odjurio do auta. Dvaeset minuta kasnije sjeili smo u osamljenom ijelu mirnog bara. Tony je naručio žesticu, a ja sam čekala početak razgovora. Ka se činilo a se onekle smirio upitala sam: 42

 – Tko je onaj muškarac i zašto te toliko pogoila njegova smrt? Počeo je vrtjeti čašu ti ruci, a njegove su sive oči potamnjele.  – To je bio moj posljenji oušnik. Još jean u nizu koje su ubili.  – Oh, nisam znao.  – Čini se a je netko ipak saznao.  – Što misliš, tko bi to mogao biti?  –  Salvador, nema tko drugi  – oštro je rekao. – Kriminalac zbog kojeg više nitko ne želi biti moj oušnik. Više nemam o koga primati informacije pa se Salvaor izvlači svim mogudim zločinima. A ja tapkam u mraku kao budala. Ispričao mi je što mu je Mike zanji put rekao i a je on bio izvor informacija koje je sa mnom podijelio.  – Zato sam te morao ostaviti na onoj benzinskoj crpki  – završio je. – Da sam te poveo sam sobom, Mike bi utekao. Žao mi je, ali obedao sam mu a du odi sam.

Bila bih manje iznenađena a me netko polio voom sa sjevernog pola. Nisam mogla vjerovati a mi  je Tony to priznao i to priznanje ga je činilo poštenim. A obijala sam tako o njemu misliti, jer mi je još uvijek išao na živce i preko toga nisam tako l ako prelazila.  – Mike nije bio loš čovjek –  nastavio je.  – Jenostavno je upao u loše ruštvo iz kojeg se pokušavao izvudi, ali previše je ugovao tim kriminalcima koji su ga zbog toga ržali u šaci. Međutim, njegov način popravljanja grešaka bio je pomaga nje policiji  – zastao je i otpio gutljaj  – i evo kamo ga je to dovelo.  – Popio je ostatak iz čaše i ao konobaru znak a onese još. Zapravo sam bila iznenađena što je Tonya toliko pogoila smrt oušnika. Osobno se nika nisam vezala za svoje. Smatrala sam ih kriminalcima isto toliko koliko su bili oni koje su cinkali, ako ne i gore jer

su bili cinkaroši. Zar je Tony bio mekan? Osjetljiv? Ne, to ne može biti. Morao je postojati neki rugi razlog.

 – Moram idi –  odjednom je rekao i ustao.  – Ali tvoje pide... Naručio si...  – Nije važno – dobacio je dok je prolazio i uputio se prema izlazu. Ovaj put ga nisam slijedila.

43

4.

Tony Lee Brass

U sigurnosti svog stana dopustio sam bijesu da se rasplamsa kao vatra, da me cijelog obuzme i

prožre kao glana životinja. Bilo mi je žao Mikea, koji nije zaslužio ovakav kraj, ali on nije bio jeini razlog zašto sam se toliko uzrujao. Bez Mikea opet sam bio na nuli, a Salvaor se izvlačio kao spretni mađioničar. Tako mi svega, mrzio sam to!

Uzimajudi pivo iz frižiera kako bih ohlaio plamtedu agresiju, sjetio sam se Line Stilles, moje bivše djevojke. Zapravo nisam znao mogu li je nazivati bivšom buudi a nikaa nismo prekinuli jer je prije vije i pol goine nestala bez traga. Još uvijek sam se osjedao ogovornim za njezin nestanak. Stavio sam hlanu limenku na čelo i zatvorio oči. Nika nedu zaboraviti večer ka sam je zanji put viio. Pitala me ka du ju zaprositi, a ja sam kao kakva buala obradao više pozornosti na utakmicu koja je bila na televiziji nego na nju i ono što je govorila, zbog čega se, naravno, naljutila i počela bjesnjeti po stanu u koji samo tek uselili. Započeli smo zajenički život kao test, iako nisam bio pretjerano ouševljen tom iejom. Bio sam sasvim zaovoljan svojim polusamačkim životom: imao sam slobou i život po vlastitim pravilima, a s ruge strane imao sam i Linu kao jevojku, što je značilo a sam zaovoljavao i te potrebe. Nisam viio razloga zašto smo morali uvesti promjene, ali ona je bila zahtjevna i tražila je a se obvežemo na nešto ozbiljnije. Nismo ni započeli sa zajeničkim životom kako treba, a ona je ved počela s pitanjima: ka deš mi kupiti zaručnički prsten i ka demo se vjenčati? Iskreno: nisam to želio, nisam želio ništa o toga. I buala kakav sam bio, to sam joj i rekao. Optužio sam je a me natjerala na zajenički život, što ju je uboko povrijeilo i zbog čega je usre nodi izletjela iz stana i nika se više nije vratila. Taa sam pomislio a je otišla o bara u kojem je raila kao plesačica i tu se skrivala cijelu nod. Bio sam uvjeren kako de se ujutro vratiti i a demo nekako riješiti nastalu svađu. Međutim, ispostavilo se a Linu nitko nije vidio.

Osjedajudi ogromnu krivnju, započeo sam vlastitu istragu i tragovi su me voiti o taašnjeg vlasnika bara u kojem je Lina raila: Salvaora. Ali nika nisam pronašao čvrste okaze za njegovu upletenost u njen nestanak. Salvador je postao moja opsesi ja i prije vije goine ošao sam za njim u ovaj gra ka je ovamo preselio svoj posao.

I evo, vije goine kasnije, još uvijek sam bio bez čvrstih okaza, frustriran i bijesan. Što je najžalosnije o svega, nika nisam pronašao nikakav okaz a je Lina zaista mrtva. Što ako je još uvijek živa? A ja nisam sposoban a je pronađem i osloboim. Sjeo sam za kuhinjski šank i spustio glavu. Krivnja me izjedala kao crv.

44

***

Alexandra Heart

 – Bila si veoma loša sinod, Jane – to su bile riječi kojima me Sammy oče kala u garderobi.  –  Ako večeras ne popraviš svoju izvedbu, žao mi je, ali morat du ti ati otkaz. Nije mi se svijelo to što sam čula buudi a nisam bila spremna na olazak. Za saa nisam uspjela razgovarati ni s jednom od djevojaka jer su me zaobilazile u širokom luku. Ka bih ušla u garerobu, sve bi omah izašle i ostavljale me samu. Sumnjala sam kako su vjerojatno obile takve narebe. I to njihovo ponašanje nagnalo me a pomislim kako skrivaju upravo ono zbog čega sam ošla u ovaj gra. Nisam mogla otidi a a ne otkrijem razlog njihovog čunog ponašanja. Prekorila sam se jer ovih nekoliko dana nisam bila u svom najboljem izdanju: disciplina i samokontrola.  – Popravit du se – rekla sam. – Obedajem.  – Vijet demo – sumnjičavo me pogleala. –   Odjeni se i započni s poslom – rekavši to Sammy se

okrenula i izašla iz garerobe gje sam opet ostala sama. Duboko sam uzahnula i uputila se o ormara ka sam začula zvuk iz kupaonice. Zastala sam na pola puta i osluškivala. Nakon nekoliko trenutaka opet se čuo prigušeni zvuk. Oprezno sam prišla vratima, koja nisu bila sasvim zatvorena, i pažljivo ih gurnula. Otvarajudi se, vrata su zaškripala otkrivajudi jevojku koja je iznenađeno pogleala prema meni.  – Oh, ti si – rekla je namještajudi ručnik oko tijela. –  Nisam čula ka si ušla. Tuširala sam se. Bilo mi je rago što sam napokon uhvatila nasamo jenu o kolegica, pa sam nastojala iskoristiti situaciju što sam više mogla.  – Ispričavam se ako sam te prestrašila – rekla sam što sam mogla ljubaznije i opuštenije. – Čula sam nekakve zvukove pa sam samo ošla provjeriti o čemu se rai. Kratko se nasmiješila, uzela rugi ručnik i protrljala svoju plavu kosu kako bi je posušila. To je bila ona ista jevojka koja mi je sinod prenijela poruku a me Sammy traži.  – Ja sam Jane – rekla sam, a djevojka me pogledala u zrcalu.  –  Znam  – rekla je, zatim se okrenula prema meni i pogleala me. Nisam mogla ništa pročitati s njenog lica.

 – Stvarno želiš raiti ovje? –  iznenada je upitala.  – Da. Zašto ne? Treba mi lova –  odgovorila sam i uzela šminku s obližnjeg toaletnog ormarida kako ne bih izgleala previše ukočeno, te je počela nanositi na usne.  – Hm – promrmljala je i usreotočila se na svoj oraz u zrcalu. – Svi tako započnemo.  – Nisi mi rekla svoje ime  – podsjetila sam je.  – Daniele – mirno je ogovorila i počela nanositi na kosu nekakvu kremu.  – Koliko ugo raiš u ovom baru?  – Predugo. Bezbrižno sam se nasmiješila.  – Hodeš redi a ti je osaio ovaj posao? Na te riječi se i ona nasmiješila, ali tuga se jasno ocrtavala na njenom lijepom licu.  – Moglo bi se tako redi –   zatim se opet okrenula prema meni  – Vijela sam te sinod s gostima – nasmijala se. – Bila si jako pijana. Oglumila sam postiđenost. 45

 – Nažalost, ne ponosim alkohol i nemam pojma kako du izržati ovaj tempo.  – Zar ne znaš za najstariji trik kojim se služe plesačice? Zainteresirano sam je pogledala.  – Ne. Kakav trik?

 – Moraš cijelu večer nositi bocu piva sa sobom.  – Pivo? Ali zar me to nede još više opiti.  – Poslušaj me o kraja – nasmijala se mom nestrpljenju i prvi p ut je izgleala opušteno. – Boca de biti prazna. Svaki put ka otpiješ gutljaj nekog alkoholnog pida, pretvaraj se a ga zalijevaš pivom. Gostima de se to veoma svijeti, a ti deš zapravo ispljunuti saržaj iz usta u praznu bocu. Ka se boca napuni, samo otiđi u toalet i isprazni je u školjku gje te nitko nede vijeti a to raiš.  – Oh, to je supertrik. Hvala na savjetu.  – Bila sam joj iskreno zahvalna. – Zaista, spasila si me.  – Drago mi je što sam mogla pomodi – imala je nježan osmjeh na licu koji je u iudem trenu ispario, te se namrgodila. – Iako, ima trenutaka ka deš požaliti što si trijezna.  – Što?  – Dobro, Jane, koliko ugo ti treba a se spremiš? –   u kupaonicu je uletjela Sammy i prijekorno pogleala Daniele koja se prestrašeno stisnula uz umivaonik.  – Evo, još samo minutu – ogovorila sam i projurila pore Sammy o ormara, uzela kostim i započela s preodijevanjem.

Sammy je ostala s nama sve ok se nisam ojenula, a Daniele se posvetila sušenju kose ne pogleavši me ni jenom. Bilo je očito a je Sammy htjela spriječiti aljnju komunikaciju između nas vije. Samo sam se naala a nisam uvalila Daniele u neku nevolju. Bit du joj ugo zahvalna zbog savjeta koji mi je dala.

***

Tony Lee Brass

 – Dokaži svoju tvrnju – rekao je Jim dok smo opet sjedili u pretrpanom striptiz-baru. Bili smo na obrom putu a postanemo stalne mušterije. Ako smo mislili ne biti primijedeni, e pa nismo bili baš praktični, jer de nas uskoro poznavati sve plesačice s obzirom na to koliko često olazimo. To je s jedne strane moglo bi biti obro jer bismo mogli izvudi nekakvu informaciju, a s ruge strane mogli smo privudi pozornost krivih ljui, onih koji žele mnogo toga sakriti.  – Ma, nema potrebe za dokazima  – nasmijao sam se. Bio sam svjestan da nema smisla razbijati glavu o razotkrivanju. Za saa smo još uvijek bili sigurni, anonimni, pa sam se nastojao opustiti i širom otvoriti oči.  – Oh, ali ima potrebe. Ne možeš tek tako redi a si bolji zavonik o mene i ne pružiti mi nikakav dokaz za to. Glasnije sam se nasmijao zbog prija teljeve reakcije. Jim je sebe ouvijek oživljavao kao Don Juana i

znao sam a sam upravo ugurao ruku u osinjak, a nije bilo povratka. Jim je također bio tvroglav, što je značilo a nede oustati o ove teme sve ok ne bue po njegovom.  – U redu – pristao sam. – Što želiš? Jim je nekoliko trenutaka razmišljao, te naposljetku rekao:  – Izazivam te a poljubiš onu plesačicu koja se sinod vrzmala oko nas –  zlobno se nasmijao.  – Onu pijanu crnku?  – razočarano sam upitao. – Ali to nije fer, ona nije sposobna obraniti se jer de 46

vjerojatno opet biti previše pijana.  – Sumnjam – rekao je Jim i pokazao iza mojih leđa. Okrenuo sam se i ugledao Jane odjevenu u crveni seksi bodi koji je naglašavao njenu zavoljivu

figuru. Nešto je večeras ko nje bilo rukčije. Nisam znao što bi to moglo biti, ali činila se nekako olučnom, kao a je imala cilj i jasno ga se ržala. Ka smo ko ržanja, taa sam primijetio bocu piva u njenoj ruci. Nasmiješio sam se. Krivo sam procijenio a je nešto bilo rukčije. Opet de se naroljati. To me posjetilo na brojne nodi ka bi se Lina previše opila ok bi raila. Jean o razloga zašto se nisam želio vezati uz nju bio je izbor posla kojim se bavila, a opet up ravo zbog tog posla mi je i postala privlačna. Nika nedu razumjeti samog sebe.  –  Nije fer  –  rekao sam kad sam se okrenuo prema Jimu.  – Znaš a mi nede biti problem obaviti izazov. Zar mi ne želiš ati nešto teže. Kao naprimjer – kratko sam razmišljao – da poljubim Hope. Kod nje nitko nema šanse.  – Ne diraj se u Hope – oštro je rekao. Moža i previše oštro, što je pobuilo moju sumnju.  – Opa, ti i Hope? – rekao sam želedi još više isprovocirati prijatelja koji me mrko gleao.  – U pravu si, ao sam ti previš e lagan zadatak  – odjednom je zlobno rekao i nagnuo se preko stola.  – Dopusti mi a se ispravim. Izazov je: poljubi Jane, ali ne bez veze, ona mora uživati u tom poljupcu, a onda te mora pljusnuti. I  – ramatično je zastao kako bi naglasio svoje riječi –  opet te mora poljubiti. Počeo sam se smijati.  – Ti nisi normalan. To je nemoguda misija. Kako du sve to izvesti.  – Ne zaboravi reoslije, jer on je najvažniji – podsjetio me zlobno. – Poljubac, pljuska, poljubac. Zapravo sam mu bio zahvalan što me zabavljao ovim suluim izazovom jer mi je na taj način ovradao misli o Line, Salvaora i bijesa koji sam osjedao zato što su se slike iz prošlosti sve više nagomilavale u mojim mislima. Iako nisam imao pojma kako izvesti to što Jim traži o mene, bacio sam se na smišljanje plana. Međutim, počeo sam se smijati ka sam shvatio a nisam imao apsolutno nikakvih ideja.

Na kraju sam olučio improvizirati. Pridi du Jane, a alje što bue.

***

Alexandra Heart

Uočila sam Tonya i Jima za njihovim uobičajenim stolom, ali večeras sam ih olučila izbjegavati. Kružila sam među gostima ržedi se Danieleinog savjeta koji je, hvala Bogu, uspješno jelovao. Bila sam blaženo trijezna i zbog toga sam mogla kontrolirati svoje reakcije i ijela. Nastojala sam se što više smješkati i p lesati, bez obzira koliko mi je gost bio ogavan. Znala sam da me Sammy promatra i bilo mi je važno zaobiti njeno oobrenje. Došla sam previše blizu a bih saa uprskala. Upravo sam slušala loš i previše prost vic ka me netko potapšao po ramenu. Okrenula sam se i ugledala Tonya. Srce mi je zastalo.

Željela sam ga izbjegavati kako ne bi slučajno uočio sitne sličnosti između plesačice Jane i kolege Alexa Meneza. Bila sam svjesna a je prenaglašena šminka prestavljala obru masku, ali svejeno nisam htjela riskirati. A sad je on dolazio k meni? 

Bila sam iznenađena jer apsolutno nisam imala pojma koji bi razlog mogao biti za njegovo prilaženje. Stoga sam zurila u njega i čekala a prvi progovori.  – Hej, sjedaš li me se? O sinod? – upitao je i šarmantno se osmjehnuo. 47

Ovo je bio prvi put a sam vijela takav osmijeh na njegovom licu ok je gleao prema meni. Nešto nije u reu. Zar me pokušavao šarmirati? Zašto?  – Da, sjedam se – oprezno sam odgovorila.  – Ja sam Tony. Nisam siguran jesi li zapamtila moje ime.  – Jesam. Nema potrebe da se upoznajemo dva puta  – rekla sam i pomislila kako su moje riječi zapravo ironične s obzirom na moje različite ientitete i na to koliko puta sam zapravo Tonya upoznala, a da on toga nije bio svjestan.  – Želiš li plesati? –  upitao  je i pružio ruku prema meni kavalirskom gestom koja me iznenaila.

Nekako ga nisam oživljavala kao kavalira, nego više kao pračovjeka koji svoje žene uari toljagom po glavi i ovuče o prve pedine. Na trenutak sam razmišljala o ponui.  – Zar ved nismo plesali? Nije bilo baš uspješno – rekla sam sjetivši se sinodnje scene. Nisam željela a se opet zbog njega ocrnim ispre Sammy, pa sam ved spremala izgovor kako bih ga obila ka je rekao:  – Volio bih se iskupiti. Sinod se nisam baš iskazao – opet se šarmantno osmjehnuo. Bilo je veoma čuno gleati ječački šarm na njegovom inače mrkom i hlanom licu. Navikla sam u njegovim sivim očima vijeti procjenjivanje, cinizam, porugu, ali saa se u njima zrcalila samo igra, zabava, zanimanje. Sammy je nekako iščezla iz mojih misli i prevlaala je znatiželja. Tonyevo ponašanje bilo je krajnje neočekivano i neobično i željela sam znati što zapravo želi, stoga sam prihvatila poziv.  – Naravno. Volim plesati – odgovorila sam s osmijehom.  – Divno – uhvatio me za ruku i povukao u zagrljaj. Nisam se osjedala ugono i prekorila sam sebe zbog glupave znatiželje. Nikakvo saznanje i otkride nisu bili vrijedni ovoga.

Prvo, Tony me grlio!! To je samo po sebi bilo previše čuno jer sam ga oživljavala samo kroz oči Alexa Mendeza. A rugo, ka bih se našla u nekakvom intimnom položaju s muškarcem, u glavi bi mi svaki put ozvanjalo a s njima ouvijek imam samo probleme i razočaranja. A s goinama više nisam imala ni volje ni snage iznova biti razočarana, samo na novije načine.  – Lutalica – Tony je iznenaa šapnuo na moje uho.  – Molim? – trznula sam se i pomaknula glavu unatrag kako bih ga bolje pogledala. On se nasmiješio.  – Sinod si rekla a si lutalica, živiš o anas o sutra, o graa o graa.  – Ah, to. Da, tako je. Iznenada sam postala svjesna njegove vrele ruke u nu mojih leđa. Prenjim ijelom tijela naslanjala sam se na njegova snažna i čvrsta prsa osjedajudi najmanji mišid koji se aktivirao zbog oređenog pokreta. Igra se na trenutak činila hipnotizirajudom. Morala sam se ko ncentrirati kako ne bih mislila na to što se ogađalo s našim tijelima. Zar sam ved ošla u fazu ka mi je neostajao blizak oir, ka je usamljenost o mene činila ženu s potrebama, ovisnu o suprotnom spolu? Bila sam uvjerena kako još imam vremena i s tom mišlju sam nastojala ignorirati reakciju vlastitog tijela na njegovo. Ipak je prošlo više o goinu ana ka sam zanji put bila s nekim – opravdavala sam se u mislima.  – Lijepo se kredeš – ojenom je rekao nekakvim polušaptom.  – Nisam razumjela – namjerno sam rekla, te dodala:  – Govori glasnije, ništa ne čujem o ove muzike  – znala sam a de svaki njegov pokušaj zavođenja biti manje uspješan ako ga natjeram a glasno govori. Nasmiješila sam se, a zatim sam se upitala zašto me uopde pokušavao zavesti? Preplavila me sumnjičavost.  – Čime se baviš u životu? – namjerno sam upitala. Tony je na trenutak izgubio ritam, ali se brzo sabrao.  – Zapravo sam nezaposlen  – bio je njegov ogovor, koji nisam očekivala. Zar me time pokušao

impresionirati? Nezaposlenošdu?  – A ipak ovje trošiš to malo novca koji imaš? – upitala sam.  – Moža sam bogataš – nasmiješio se. Uzvratila sam mu osmijehom jer mi je njegova izjava bila smiješna. 48

 – Jesi li... bogataš? – upitala sam s osmijehom.  – Moža – primaknuo se bliže i uboko se zagleao u moje oči. Zbunjeno sam zurila u njega.

U jenom jelidu sekune stvarnost se izmijenila. Najprije je njegovo lice bilo veoma blizu mom, a ona su ojenom njegove usne zahtjevno osvajale moje. O šoka sam rastvorila usne, što je on iskoristio kako bi produbio poljubac. Bila mi je potrebna ogromna snaga kojom sam zaustavila koljeno koje je instinktivno bilo na pola

puta o najosjetljivije točke na njegovom tijelu. Bio je spašen zahvaljujudi slici Sammyinog lica koje nas je vjerojatno odnekuda promatralo. To je ujeno bio i jeini razlog zašto sam opustila a poljubac postane intimniji. Podigla sam ruke prema njegovom vratu, provukla prste kroz njegovu gustu kosu i priljubila tijelo uz

njegovo, koje je na to reagiralo. Međutim, to mi nije laskalo. Samo sam obila potvru za ono što sam ved o njemu mislila: neanertalac, ženskaroš, igrač. Ponesena osjedajem ljutnje žestoko sam ga ugrizla za onju usnu zbog čega je jauknuo i snažnije me stisnuo proubivši poljubac.  Znači sviđa mu se malo žestoke igre? Divno  – ogorčeno sam pomislila, ali svejeno sam nastojala a mi licem lebi osjedaj zadovoljstva, zbog Sammy.

Nakon još nekoliko sekuni, napokon sam ga nježno ogurnula o sebe i nasmiješila se.  – Dok sam te ljubio uspio sam zaboraviti da si prostitutka – rekao je na moje veliko zaprepaštenje.  – Što?! – prosiktala sam i prije nego mi je mozak reagirao, moja šaka je poletjela prema njegovoj glavi. Oštra bol koja je prostrujala kroz moju ruku bio je jasan znak a je moj esni kroše bio snažan. A znajudi sebe i precizan. Tony je glasno jauknuo, oteturao nekoliko koraka unatrag i uhvatio se za vilicu. Dobacio mi je

iznenađen pogle, ali nisam se obazirala na njega, nego sam frustrirano pretraživala gomilu u potrazi za Sammy. Prekoravala sam se zbog toga što sam učinila i ka sam vijela a je Sammy bila okrenuta leđima i razgovarala s nekim, oahnula sam. Sad kad sam znala da me Sammy nije vidjela, mogla sam biti zadovoljna spretnim udarcem. Bila sam ponosna. Sammy se zatim okrenula prema meni i mrko me pogledala.

U strahu a bi Tony mogao napraviti problem oko svega što se ogoilo, naglo sam mu prišla, uhvatila njegovu glavu objema rukama i sočno ga poljubila. Kad sam se odmaknula, iznenadila sam se izrazu na njegovom licu.

Počeo je grcati o smijeha.  – Što je toliko smiješno? – zbunjeno sam upitala.  – Da mi je netko pričao – procijedio je kroz smijeh  – ne bih vjerovao.  – Što?  – Upravo si mi pomogla a postignem nemogude. Dok sam pokušavala ogonetnuti njegove riječi, prišao nam je Jim i potapšao Tonya po ra menu omahujudi glavom.  – Svaka čast, prijatelju. Nisam ovo očekivao – rekao je Jim uz široki osmijeh.  – Što se, ovraga, ogađa? –  prosiktala sam.  – Zaslužuješ titulu najvedeg zavonika jer si tako glatko obavio izazov. – Jim je i alje tapšao Tonya po ramenu.  – Kakav izazov? – opet sam zahtijevala. Jim se napokon okrenuo prema meni i objasnio:

 – Izazvao sam ga a te poljubi, a te navee a ga ošamariš i a ga nakon toga opet poljubiš –  rekao  je kroz smijeh, a Tony je i alje grcao iako mu je vilica ved počela naticati o uarca. Izazov? Vradajudi sjedanje unatrag, postala sam svjesna a sam Tonyu zaista servirala ostvarenje nemogudeg. Stisnula sam oči. Iznimno me uvrijeilo što su se ta va muškarca ponijeli polije nego što sam mogla zamisliti. Zar nisu imali nimalo poštovanja prema ženama? Prema meni? 49

Ovaj put sam obacila strah o Sammy, opet sam stisnula šaku i ponovno uarila Tonya. Namjerno sam ciljala isto mjesto koje je ved oticalo, samo kako bih mu povedala bol. Ka sam mu skinula osmijeh s lica, zaovoljno sam otišla.

***

Tony Lee Brass

 – Nisam siguran je li ovaj zanji uarac poništava cijeli izazov? – zabrinuto je upitao Jim.  – Ii ođavola, naravno a ne poništava – rekao sam trljajudi vilicu.  – Ali nije bio dio dogovora – okrenuo se prema meni. Znao sam a me namjerno provocira uživajudi u svemu što se oigralo.  – To je poklon za tebe, prijatelju  – rekao sam ok sam gleao kako Jane nestaje u gužvi.

***

Alexandra Heart

 – Jane – začula sam Sammyin glas iza sebe u trenutku ka sam stavila ruku na kvaku želedi se kratko sakriti u garderobi. Nevoljko sam se okrenula.  – Zadovoljna sam  –  rekla je Sammy iznenada.  – Večeras si pokazala a možeš biti io naše male zajednice.  – Hvala vam  – ogovorila sam zahvalna što Sammy očito nije vidjela ni drugi udarac koji sam zadala

Tonyu. Moža je ovo ipak moja sretna večer. Imala sam zaovoljstvo Tonya naučiti pameti i to nije upropastilo moju misiju.  – Samo tako nastavi – rekla je Sammy uz kratak osmijeh i vratila se natrag u bar.  – Nastojat du – zadovoljno sam rekla iako me nitko nije slušao.

U obrom raspoloženju ušla sam u garerobu i ugleala Daniele kako stoji okrenuta leđima.  – Bok, Daniele – veselo sam je pozdravila, ali kad nisam dobila odgovor, prestala sam se smijati. Tek taa sam shvatila a je nešto bilo čuno u Danieleinom ržanju. Bila je previše zgrčena i malo nagnuta prema naprije, kao a je pokušala zaustaviti presavijanje o boli.  – Daniele? – oprezno sam je zazvala.  – Odlazi – začula sam jeva razgovjetan šapat. Pohitala sam do nje i obgrlila njezina ramena.  – Što se ogoilo? – upitala sam dok sam je okretala prema sebi.

U nevjerici sam se omaknula gleajudi u njeno eformirano lice.  – Tko ti je ovo napravio?  – žestoko sam upitala.  – Nije važno – procijeila je između natečenih usana.  – Naravno a je važno. Prijavit demo ga policiji... 50

 – Moram idi – ojenom je rekla i što je brže mogla napustila je garerobu. U čuu sam zurila za njom. Zar je Daniele netko pretukao zato što ju je Sammy pronašla samu sa mnom u garerobi? Jesu li se prepali da  je previše rekla? Jesu li Sammy i rugi zaista zaovoljni mojim nastupom ili su zaključili a mi nema izlaza misledi a znam više nego što bih trebala? Pitanja su se množila, ali ogovori su bili samo nagađanja. Dokaze još uvijek nisam imala i zato nisam imala mogudnost za povlačenje. Ostat du bez obzira na sve. Morala sam spasiti ove nesretne djevojke.

51

5.

Alexandra Heart

Odlazak od novounajmljenog stana do policijske postaje postao je zadatak dostojan Hudinija, otkad sam počela raiti u striptiz -baru. Izašla bih iz stana ojevena kao Jane, vozila se ulicama graa oprezno i krivuavo, sve ok se ne bih

uvjerila a me nitko nije pratio. Zatim bih ušla u neku slabije čuvanu zgrau u kojoj bih se presvukla u policajca Alexa i sjela na tramvaj ili podzemnu te s e odvezla do policijske postaje.

Morala sam sve ovo raiti svakog jutra i svakog poponeva u slučaju a bi me olučili slijeiti likovi iz bara i saznati što raim preko ana. Postala sam opreznija nakon sinodnjeg incienta s Daniele. Očekivala sam a de me uskoro početi nagleati i zbog toga sam bila u neoumici: kako du uspješno žonglirati s va posla, a a ne buem razotkrivena? Zar du biti primorana izabrati jean? Onaj koji aje više rezultata? To bi za saa bio posao plesačice. Ali bio mi je potreban i ovaj rugi. U slučaju a Tony naiđe na nekakve tragove ili okaze, željela sam biti uz njega. Sjetivši se Tonya, vratio se gnjev o prošle nodi. Sinod mi je okazao a je upravo ono što sam mislila, a mislila sam o njemu sve najgore.

Ka sam ušla u postaju, za ivno čuo, Tony me nestrpljivo čekao. Zagleavši se u njegovo namrgođeno i hlano lice nisam mogla vjerovati a smo se sinod poljubili. Činilo se kao a je to bio samo io čunog i nejasnog sna. Bio mi je antipatičan. Napravila sam kiselu grimasu. Nije mi odgovarala slika nas dvoje u mislima.  – Gje si više? – frustrirano je upitao.  – Što se sa ogoilo? – odbrusila sam.

 – Kamo nestaješ nodima? – upitao je gleajudi me sumnjičavo. To me iznenailo, pa sam zastala i pažljivo ga pogleala. Zar sam nešto propustila? Je li nešto otkrio?  – Nikamo – oprezno sam odgovorila. – Bit du u stanu.  – Zašto ne ieš s nama u bar?  – Nitko me nije pozvao. Stisnuo je oči.  – Nisam znao da ti je potrebna posebna pozivnica. Na trenutak sam razmislila o situaciji. Ovo mi je bila prilika a se izvučem iz muških večeri   jer sam morala raditi u baru, a ne biti ondje kao gost, pa sam rekla:  – Zapravo mi ne odgovaraju odlasci na ono mjesto.  – Zašto? – pogledao me u nevjerici.  – Ne volim takvu vrstu žena i ne sviđa mi se atmosfera. Tony se nasmijao pa sam postala svjesna kako mi j e postao svakodnevni izvor frustracija. 52

 – Ja sam uvjeren da si ti gay  –  vedro je rekao, udario me po ramenu i uputio se prema Jimu. Mrzovoljno sam uzdahnula i pošla za njim. Ka je Tony sjeo, ostala sam stajati želedi čuti o čemu de razgovarati.  – Frustrira me što nemamo nikakav trag – reče Tony naslonivši lakat na stol.  – Mogao bi pitati onu plesačicu ogađa li se nešto čuno – preloži Jim.  – Koju plesačicu? – upitah, iako sam pretpostavljala odgovor.  – Jane, onu ludu crnku – odgovori Jim.  – Ah, ima i nadimak – prosiktala sam, zatim sam se podsjetila kako se moram kontrolirati.  Ja kao Alex Menez zapravo još uvijek ne znam tko je ta Jane, jer mi nitko o njih ništa nije rekao. Stoga sam upitala:

 – Tko je ona i zašto je ojenom važna?  – Jena luđakinja s kojom se Tony spetljao – nasmija se Jim gleajudi u Tonya, a njegove riječi žestoko su me isprovocirale. Jean poljubac, jean očajan poljubac i muškarci su ved širili priču o tome kako su se spetljali ! Nisam mogla vjerovati, a Jim je nadolio ulje na vatru:  – Mislim da je spremna na sve što bi joj Tony ponuio i mislim a bi je trebao ovudi malo nastranu i između poljubaca i oira saznati što sve zna – slatko se smijao dok je Tonyu davao upute. Stisnula sam vilicu o sržbe, ali ojenom mi je sinula ieja. Zar se baš jutros nisam pitala kako bih Tonyu mogla redi ili ati o znanja a je jena plesačica pretučena samo zbog sumnje a je rekla nešto što nije trebala? Bilo bi mi aleko lakše ka bih mu mogla oavati tragove i etalje iz bara, a a me ne pita kako sam to saznala. Zamislila sam se.

Kao plesačica s kojom Tony flertuje mogla bih mu sve redi, a sutraan kao etektiv Alex te tragove možemo zajeno istraživati. Ieja mi se veoma svijela i samo zahvaljujudi tome uspjela sam obuzati gnjev.  – Nisam siguran a želim biti s njom – rekao je Tony na moje iznenađenje.  – Oh, a zašto? – odjednom sam upitala. – Nešto nije u reu s njenim izgleom?  – Ne, s izgledom je sve u redu, ali s njenom glavom imam problema – nasmijao se. Opet me obuzeo bijes, ali morala sam se pretvarati a ne znam ništa o onome što se među nama dogodilo.  – Uz onakvo tijelo, kome treba mozak  – oao je Jim i priružio se Tonyu u smijehu ok sam ja

škripala zubima.  – Baš zato ti ne bi trebao biti problem izvudi poatke iz nje – veselo je ustanovio Jim. Nakon toga sam se okrenula i otišla što alje o njih. Znala sam a bih napravila nešto što bih požalila a sam ostala. Bilo je bolje ne miješati se u njihov glupi razgovor i pravati ženu koju navono nisam ni upoznala. Samo bih opet izazvala salve njihovog smijeha. Osvetit du im se kao žena, kao Jane. Ali ujeno du Tonya opskrbiti informacijama koje du prikupiti. Prokleti muškarci, nikakve koristi o njih, samo sve zakompliciraju.

*** Večeras sam olučila malo pronjuškati po skrivenim prostorijama bara. Sammy me manje ržala na oku otkako me obavijestila a sam primlj ena, pa sam vrebala priliku umaknuti iza vrata koja sam promatrala ved nekoliko večeri. Iz nekog razloga, osjedala sam a nemam mnogo vremena jer sam sumnjala da kriminalci nisu djevojkama davali puno slobode. Bilo je samo

pitanje vremena ka de i mene pretvoriti u jevojku kojoj de biti zabranjeno razgovarati sa strancima i kojoj de vjerojatno biti zabranjeno napustiti prostorije ove zgrae. Morala sam brzo reagirati prije nego se to ogoi. A sa svojim naređenima ved sam skovala plan ako im se ne javim nakon posla, što sam saa raila svake večeri, a omah pošalju spasilačku ekipu kako bi me izbavili bez obzira što de tako ugroziti cijelu misiju. Bar sam se naala a de to učiniti i a me nede žrtvovati. 53

Plešudi i veselo razgovarajudi s gostima polako sam se kroz gužvu probijala prema vratima koja su bila dopola skrivena iza debele crvene zavjese.

Ka sam stigla o cilja, namjerno sam zastala pore jenog muškarca, koji čak nije loše izgleao, i započela besmislen razgovor s njim, onosno beznačajno koket irati. Dok sam to radila, zapravo nisam gleala njega, nego sam se više osvrtala gleajudi gje se nalazi Sammy i ostatak civilnih zaštitara i huligana koji su raili za ovaj bar, a bili su izmiješani s gostima. Prvi put u životu bila sam zahvalna za svoji h 160 centimetara, jer sam zbog svoje visine lako mogla nestati u gužvi. Kad sam se uvjerila da nitko od djelatnika nije gledao prema meni, jednostavno sam kliznula kroz

vrata ostavljajudi sugovornika usre rečenice. Zatvorivši vrata za sobom, našla sam se  na dnu strmih stepenica koje je obasjavalo slabo svjetlo. Prije nego sam krenula alje, osluškivala sam nekoliko trenutaka kako bih se uvjerila a na katu nema nikoga. Čula se samo prigušena muzika iz bara, a s kata nije opirao nikakav zvuk. Oprezno sam se uputila gore.

Stepenice su voile u uski ugački honik s troja v rata. Dvoja po sreini honika i jena u nu. Opet sam zastala i osluškivala. Ništa. Nastavila sam do prvih vrata.

Oprezno sam uhvatila kvaku i nježno pritisnula. Vrata su se otvorila i razotkrila sobu koja me podsjetila na bordel. Na sredini sobe nalazio se veliki

krevet sa svilenom posteljinom krvavo crvene boje. Osim kreveta, u sobi je bila još samo visoka rvena vješalica i nekoliko crvenih svjetiljki koje su virile iz ziova. Bilo je očito a je ova soba bila namijenjena zabavi isključivo za muškarce. Sumnjala sam a su žene koje su morale u tome sujelovati zaista uživale i zabavljale se. Moža poneka jest, nisam mogla sa sigurnošdu znati. Osobno sam poželjela zapaliti sobu istog tre na kad sam je ugledala. Buudi a nisam uočila ništa zanimljivo, zatvorila sam vrata i okrenula se prema rugima koja su bila nasuprot.

Ni ta nisu bila zaključana. Kad sam ih otvorila, utonula sam u tamu.

Dok sam pipala po ziu kako bih našla prekiač, ojenom sam začula nekakvo grebanje, kao a željezo struže po pou. Srce mi je zastalo i ukočila sam se. Nisam bila sigurna otkua se zvuk pojavio. Nisam znala hodu li pobjedi u honik ili u sobu? Nisam valja uhvadena na jelu?! Što du redi zašto sam ovje? Tražim toalet? Najgluplji i najstariji izgovor na svijetu. No, moža ipak povjeruju. Oh, čisto sumnjam. Oblio me hlaan znoj. Ponovno grebanje. Ovaj put sam shvatila da je zvuk dopirao iz sobe. Zar je netko bio unutra, u mraku? Ruka mi se zaustavila na pr ekiaču. Pritisnula sam ga nakon kratkog premišljanja. Olučila sam riskirati.

Sobu je obasjalo slabo svjetlo. Što je ovje sa svjetlima? Kao a su sva raila na minimumu, što je bilo iritantno.

Soba je bila pretrpana visokim sivim ormaridima s laicama, a   na tlu se nalazilo nekoliko praznih kartonskih kutija.

Opet se začuo zvuk koji je opirao iza ormarida. Oprezno sam se približila i provirila iza ormara koji je skrivao prostor širine metar sa metar, a na tlu  je ležala jevojka lancima vezana za okruglu cijev koja je virila iz zida. Zvuk grebanja koji sam prije čula proizvoio je lanac koji bi zagrebao po ka bi se jevojka malo pomaknula. Preko lica joj je padala plava kosa, pa nisam bila sigurna je li djevojka pri svijesti ili ne. U prvi tren 54

sam pomislila a je u pitanju Daniele jer je jevojka bila iste građe i frizure.

Čučnula sam a bih provjerila i omaknula kosu s jevojčina izuaranog lica. Nije bila Daniele, ali prepoznala sam jevojku koju je prije nekoliko ana Sal ržao u sobi ka sam ga ošla  pitati za posao. Saa mi se učinila još krhkijom i slabijom nego ona.  – Hej – ozivala sam je šaptom – Jesi li budna? – Nježno sam joj gurnula rame. Preko jevojčina lica preletio je trzaj boli što je značilo a je bila u gorem stanju nego što se činilo. Zatreptala je nekoliko puta, zatim teškom mukom otvorila oči. Trebalo joj je nekoliko trenutaka a fokusira vid na moje lice.  – Š-to se...  – procijeila je između natečenih usana, ali očito je bilo previše teško nastaviti jer rečenicu nije izrekla o kraj a.

Zašto su ovi ljui tukli jevojke? Kakva su im, pobogu, prijetnja mogle biti ova krhka bida?  – Možeš li se nasloniti na zi ako ti pomognem ustati? –  upitala sam. Morala sam vidjeti koliko snage  je ostalo u njoj, ako je hodu izvudi oave. Sama je nisam   mogla nositi, ali zato sam joj mogla biti potpora pri hodanju.

Djevojka je usporeno kimnula glavom, a zatim sam je uhvatila za ramena i pokušala uspraviti u sjeedi položaj. Kad mi je napokon uspjelo, djevojka je tek na kraju bolno jauknula.  –  Oprosti, nisam te željela povrijeiti – rekla sam suosjedajno, ogurnula ormarid iza sebe i sjela nasuprot njoj.  – U redu je – prošaptala je –  M-malo mi je lakše ka sjeim. Zagledala sam se u njeno lice. Jedno oko bilo joj je potpuno zatvoreno, na lijevoj strani lica bile su

krvave ogrebotine, a onja usna je bila rasječena. Bilo je puno oteklina i morica, kako po licu, tako i po ostatku tijela.

 – Kako se zoveš? – upitala sam. Oprezno me pogledala.  – Melissa – šapnula je.

 – Tko ti je ovo učinio?  – Tko si ti?  – ovaj put je ona postavila pitanje.  – Ja sam Jane, jena o plesačica. – Shvativši a me nede prepoznati kao kolegicu, brzo sam oala – Tek sam počela raiti. Melissa se tjeskobno pomaknula više uza zi.  – Ne smiješ biti ovje –  rekla je. – Ako te uhvate, zav ršit deš pore mene u okovima.  – Ne brini, nastojat du a me ne uhvate – nasmiješila sam se više zbog stvaranja opuštenije atmosfere i priobivanja njenog povjerenja nego zbog riječi.  – Reci mi, tko ti je ovo učinio? –  opet sam upitala.  – Sal? Vidjela sam ga neki an s tobom. Činila si se prestrašenom.  – I ipak si se vratila ovamo raditi? – upitala je. Inteligentno je to zaključila – pomislila sam. – Morat du biti opreznija. Iako je ozlijeđena, mozak joj je savršeno raio.  – Nažalost, nisam taa tome priavala mnogo pažnje. Mislila sam a te moja prisutnost prestrašila – glupavo sam se opravala naajudi se a de povjerovati u moju priču. Melissa me proorno pogleala procjenjujudi koliko mi može vjerovati.  – Da, Sal je ogovoran za moje uljepšavanje – iskrivila je usne u najžalosniji osmijeh koji sam vijela u životu. Poželjela sam sreiti Sala na isti način.  – Žao mi je – suosjedajno sam rekla. – Izglea a vraški boli.  – Izgled ne vara.  – Možeš li ustati? – upitala sam, a ona je iznenađeno raširila o ko kojim me gledala, dok joj je drugo bilo potpuno zatvoreno.

 – Zašto? – prestrašeno me upitala. 55

 – Da te izvučem oave.  – To je nemogude.  – Ne vjerujem. Sigurna sam a postoji nekakav stražnji izlaz – rekla sam i sjetila se uličice u kojoj sam neku večer bila s Tonyem.  – Možemo izadi oave, a a nas ne uhvate – zvučala sam uvjerenije nego što sam se osjedala.  – Ne smiješ me spasiti –  odjednom je rekla i uhvatila moju ruku.  – Ali, zašto?  – Moja sestra... ona je isto u ovome  – počela je plakati. –  Nisam znala a de se ovo ogoiti ka sam sa m  joj poslala novac za kartu a ođe ovamo. Rekla sam joj a može raiti sa mnom... –  zastala je i pogleala me ok su joj se suze miješale s krvavim tragovima na licu. – Ako mene spasiš, oni de nju ubiti. Zar ne razumiješ? Jena mora biti žrtvovana i –  oborila je pogled  – ne bih mogla živjeti znajudi a sam ogovorna za njenu smrt. Zato olazi. Spasi sebe ok još možeš. Bježi što alje o ovog mjesta – žustro  je rekla i obacila moju ruku ruku tjerajudi me. me.  – Kako se zove tvoja tv oja sestra? Gdje se nalazi?  – Ne znam u kojem baru pleše, nisu mi htjeli redi. Zove se Rachel Mitchels – prošaptala je i opet me pogledala. – Ako ved nekoga želiš spasiti, spasi nju...  – Hodu, obedajem – čvrsto sam rekla želedi utješiti nesretnu jevojku zbog žrtve koju je prinosila. – Imaš iznimnu hrabrost i veliko srce – oala sam ustajudi. – Spasit du Rachel. –  Okrenula sam se prema vratima i izašla prije nego se preomislim. p reomislim. Izašla sam u honik, naslonila se na vrata v rata i uboko uahnula. Bilo je teško ostavi ti Melissu, ali ako bih je sada spasila, oni bi sigurno ubili njenu sestru. A nisam se mogla sjetiti kako spasiti obje. Bar ne još... Moža mi kasnije nešto pane na pamet. Problem je bio u tome što nisam imala mnogo vremena i nisam mogla saznati gje se n alazi Rachel, a da ne pobudim nečije sumnje. Okrenula sam glavu i ugleala treda vrata u nu honika. Tupo sam zurila u njih, zatim sam postala svjesna u što gleam. Moža iza njih pronađem nešto korisno? Trgnula sam se i, oporavivši se, pojurila prema nji ma. Povukla sam kvaku i razočarano shvatila a su zaključana. Znači, nešto je vrijeilo čuvati. Sredom, bila sam obučena za ovakve situacije. Kleknula sam na po i izvukla ukosnicu koju sam ržala u kosi upravo zbog ovakvih situacija. Nije mi trebalo puno vremena jer je brava bila jednostavna.

Ka sam otključala vrata, opet sam se našla u mračnoj prostoriji. Oprezno sam upalila svjetlo koje je ovaj put bilo normalne jačine. Činilo se a je ova prostorija služila kao nečiji ure. U njoj je bio masivni radni stol tamnosmeđe boje, uobna crna fotelja, masivni ormar i mini bar. Na stolu se nalazila praznina veličine prosječnog laptopa koji sa nije bio onje, a naokolo su bili razbacani papiri koje sam na brzinu pregleala, ali railo se samo o nekakvim računima tipičnima za vođenje bara. Ali nisam povjerovala a je to bio b io ure voitelja. Moralo je biti nešto više, v iše, značajnije. Počela sam otvarati pretince i laice stola i ormara, ali što sam više gleala, to sam bivala više frustrirana. Same gluposti! A onda sam uhvatila jednu ladicu i nisam je mogla otvoriti. Preplavilo me veselje.

Opet sam izvaila ukosnicu i otvorila neobično uboku laicu u kojoj je bilo mnogo fascikala. Uzela sam prvi i otvorila ga. U njemu su bili okumenti na ime Jane Leary, mog lažnog ien titeta. Uz to sam pronašla i ceuljicu s aresom bara u kojem sam se trenutno nalazila. Ništa o toga nije bilo sumnjivo. Uzela sam drugi fascikl i otvorila ga. Dokumenti na ime Sandre Narows, adresa je glasila na bar nekoliko ulica dalje. Zar je i taj bar pripadao istom vlasniku?

Počela sam otvarati ruge fascikle i svaki je saržavao isto: okumenti i arese barova u kojima su te 56

jevojke raile, osim što su u nekim fasciklima bile i slike jevojaka. Slike nisu bile prostačke, nego normalne, nimalo sumnjive.

Nisam uspjela pronadi Melissin fascikl, ali sam zato pronašla Rachelin s aresom gje se može pronadi, što je bilo više nego savršeno. Aresu sam ugurala u grunjak i pažljivo sve vratila na mjesto pazedi a bue onako kako sam i pronašla. Dok sam izlazila iz sobe, bila sam sretna zbog pronalaska, ali i zabrinuta što nisam pronašla Melissin fascikl. Je li to značilo a su okumenti nestajali zajeno s jevojkama ili su samo prebačeni na ruge lokacije? Nisam znala što a mislim. Ponovno sam ušla u sobu u kojoj je bila zatočena Melissa. Još uvijek je bila naslonjena na zi, ali oči su joj bile zatvorene. Izgledala je jezivo, poput mrtv aca.  – Melissa – dozvala sam je. Ona se trznula i pogledala me.  – Zašto si se vratila? –  upitala je hrapavim glasom.  – Rekla sam ti a me ostaviš.  – Imam dobre vijesti  – ignorirala sam njene riječi. – Pronašla sam aresu na kojoj rai tvoja sestra.

Njeno lice je na trenutak preplavilo olakšanje, ali omah su uslijeile tuga i bol.  – Spasi je, molim te  – preklinjala je.  – Imam plan – rekla sam samouvjereno. – Pokušat du spasiti obje.  – Ali kako? – Melissa je u nevjerici raširila zravije oko.  – Ne mogu saa o etaljima. Ti moraš preživjeti o sutra navečer. Hodeš li to modi? –  zabrinuto sam upitala. – Hode li te prebacivati oave? Što su rekli ka de te... – zastala sam jer mi je riječ zapela u grlu. g rlu.  – Ubiti? – završila je umjesto mene. – Nisu mi ništa rekli, ali ovje sam o sinod i nitko me nije ošao vidjeti. Osim Sammy koja mi je donijela hranu  – pokazala je na tanjur u kutu koji je još vijek bio pun nekakve sumnjive smjese. Pore njega se nalazila čaša s voom.  – To je sve?  – upitala sam.  – Da.  – Moramo se moliti Bogu a te ostave ovje o sutra i moraš jesti. Moraš povratiti bar malo snage kako bih te mogla izvudi oave. Nedu te modi nositi. Njeno lice je obasjala nada.

 – Učinit du sve što tražiš o mene – rekla je, ali ona joj se lice smračilo. – Samo što... nisam sigurna a deš me i sutra ovje zatedi. Spasi moju sestru i sebe –  dodala je.  – Svejedno  – inzistirala sam.  – Jei i pij kao a deš biti spašena –  naredila sam joj, ustala i napustila sobu.

Sa je slijeio najteži io: neopaženo se uvudi natrag u bar. Stajala sam pore vrata i uboko isala. Što ako netko o jelatnika poglea baš u trenutku ka se budem provlačila kroz vrata? Oklijevala sam.

Nema smisla samo stajati, morala sam pokušati. Nježno sam pritisnula kvaku i što sam mogla sporije, započela otvarati vrata. Što sporije, to de pokret biti manje uočljiv. Kad sam otvorila dovoljno da mogu progurati glavu, nagnula sam se i provirila.

Bar je bio pun, a ispre mene se nalazio živi zi o nekoliko visokih i pledatih muškaraca. Prvi put sam se veselila što ih viim. Naglo sam se provukla ostatkom tijela što sam brže mogla i zatvorila vrata. Ved iude sekune kružila sam među gostima kao a se ništa nije n ije ogoilo.

57

6.

Alexandra Heart

Frustrirano sam uzahnula. Tony se sinod nije pojavio u baru i to baš ka mi je bio najpotrebniji, ka sam imala zanimljivu informaciju za njega. Potiho sam opsovala. Sjedila sam za stolom ojevena kao Alex Menez i nestrpljivo čekala ka de udi u policijsku postaju.

Kasnio je ved vije minute. Dvije uge minute. Napokon se uvukao kroz vrata. Bez oklijevanja sam mu se uputila ususret.  – Zašto sinod sinod nisi bio u baru? – upitala sam previše oštro pa me upitno pogleao.

 – Kako znaš a a nisam bio? Pregrizla sam jezik zbog brzopletosti, međutim zahvaljujudi toj istoj mani  uspjela   uspjela sam brzo smisliti prigodan odgovor koji mi je pomogao ubiti dvije muhe jednim udarcem.  – Bio sam sinod i nisam te vidio  – zastala sam kako bih se nasmiješila. – Uostalom, bio si poprilično

tražen.  – Što ti to znači? – nezainteresirano je upitao i počeo pogleavati nekamo iza mene ajudi mi o znanja a mu osađujem. Ali ne zadugo – pomislila sam.  – Plesačica Jane. Mislim da se tako zove  – zamišljeno sam zastala, ovoljno ugo a primijetim kako sam privukla njegovu pozornost. – Tražila te. Bio je pomalo zbunjen tom informacijom. Naravno a mu nije bilo jasno zašto bi ga Jane tražila nakon onog zadnjeg udarca koji mu je zadala. Odnosno, koji sam mu zadala  – slatko sam se ispravila.  – Zašto bi me ona tražila?  – Ne znam. Rekla je a ti am ovu aresu aresu i a se nađete nađete večeras u seam seam sati. Rekla Rekla je a joj uguješ uguješ večeru i a deš znati o čemu je riječ.  – Ništa ja njoj ne dugujem – zarežao je.  – Zar nisi rekao kako bi bilo obro izvudi nekoliko informacija o te žene? –   namjerno sam napomenula.  – Upravo ti se pružila savršena prilika –  istaknula sam.  – Obična večera, malo razgovora između voje ljui i, naajmo se, mnoštvo i nformacija. Tony se zamislio na tim riječima, istrgnuo papir iz moje ruke i otišao, a a mi nije rekao hode li se pojaviti na sastanku ili nede. Kasnije ga nisam vijela, kao a je propao u zemlju. Opet mi je umakao i to baš ka sam pomislila a  je s tim prestao. prestao.

*** Čekala sam ispre ulaza u restoran. Buudi a sam uranila, strpljivo sam promatrala prolaznike kako bih prikratila vrijeme.

Naala sam se a je Melissa još uvijek živa. 58

Planirala sam otidi o nje nakon večere a je izvučem. Danas sam se vrzmala oko bara pokušavajudi shvatiti gje se sve nalaze izlazi i ulazi. Međutim, i alje sam znala samo za stražnje vorište. Uglavnom, plan je bio sljeedi: ok izvlačim Melissu, na rugoj strani graa Tony bi trebao izvudi njenu sestru, a večera je trebala poslužiti kako bih ga inirektno nagovorila na taj pothvat. Morala sam se ojenuti zavoljivo jer sam pre Tonyem željela oržati oređenu sliku žene koja zarađuje za život plesanjem i pokazivanjem svog tijela, žene koja voli to što rai. Razmišljajudi o to me upravo sam shvatila a sam o saa više raila ovo rugo nego prvo. Morat du to ispraviti ok Sammy nije ošla o istog zaključka. Ugurala sam ruke dublje u oskudnu crnu jaknu koju sam odjenula preko uske bijele majice dubokog

ekoltea. Nod je bila prohlana i po cijelom tijelu osjedala sam hlanodu. Minica je bila previše kratka za moj ukus, a cipele previsokih peta.

Stisnula sam zube. Što se mora, mora se. Netko me nježno potapšao po ramenu. Ka sam se okrenula, oahnula sam ugleavši Tonya. Napokon du se modi skloniti s ulice. Sredom je ovo bio pristojan kvart, inače bi me netko vrlo lako mogao zamijeniti za prijateljicu nodi na temelju mog izgleda.

Na moje iznenađenje Tony je izgleao nekako uglađeno. Nisam zapravo uspjela nadi priklanu riječ kojom bih opisala ono što sam vijela, ali nešto je ko njega bilo rukčije. Odjenuo je crnu sportsku jaknu elegantnog kroja, ispod je imao svijetloplavu majicu, a dojam su opunile tamne elegantne hlače. Vjerojatno je majica bila u pitanju, jer sam bila uvjerena  da je to jedina boja, osim crne, koju sam do sada vidjela na njemu.

Ni zaigrani osmijeh na njegovom licu nisam imala priliku često vijeti. Očito je bio rezerviran isključivo za žene s kojima je koketirao. Samo su njegove sive oči i alje bile oprezne. Bi o je na zadatku i bilo je jasno kako ne želi zaboraviti tu činjenicu.  – Čekaš li ugo? – pristojno je upitao.  – Ne. Stigla sam prije nekoliko minuta – odgovorila sam uz ljubazan osmjeh.  – Uđimo – rekao je i rukom mi dao znak da idem prva. Tony, kavalir?  Na to se nikako nisam mogla naviknuti, pa čak ni ka mi je za stolom priržao stolicu. Došlo mi je a se nasmijem i a mu kažem kako može prestati s glumom jer jako obro znam okle seže njegovo kavalirstvo. Ali, umjesto toga, stisnula sam zube i ljubazno se nasmiješila u znak zahvalnosti. Nismo započeli razgovor sve ok konobar nije uzeo naše naružbe i nestao, ostavljajudi nas u neugonoj tišini. Gleali smo jeno u rugo smišljajudi što redi. Oboje smo večeras igrali oređene uloge. Ja sam trebala biti pomalo lakoumna, jer je to bio jean o bržih načina a mu izdam sve potrebne informacije, a on se morao pretvarati a mu se sviđam, morao me zavesti i navesti na izaju. Suedi po izrazu njegova lica, uloga mu nije osobito prijala. Znala sam što je zaprav o mislio o Jane, jer to je jasno izrekao prea mnom i Jimom. Smatrao je a Jane ima obro tijelo, ali propuh u glavi. Činilo se a ga te osobine baš i nisu fascinirale. Nisam bila sigurna što je zaista tražio ko žene, ali efinitivno sam stekla ojam a ga Jane nije privukla. Bez obzira na onaj poljubac koji je ionako bio igra između njega i Jima. A poljubac sam po sebi nije uključivao iskrene osjedaje. Zapravo, nije mi bilo jasno zašto mu Jane nije bila privlačna buudi a nije imao problema s glupavim ženama, suedi prema tome kako se onosio prema Tess, djelatnici na informacijama.

 – Čuo sam a je hrana ovje olična – progovorio je s ukočenim osmijehom na licu.  – Ne bih znala. Nika nisam bila na ovom mjestu, a mi plesačice rijetko razmjenjujemo informa cije o restoranima  – ogovorila sam uz piskutav osmijeh koji je bio potpuno nepotreban. Tony je zaškiljio kao a su ga uši zaboljele. Glasnije sam se nasmijala.  – O čemu ona razgovarate? – nevino je upitao.  – O muškarcima – koketno sam ga pogledala.  – Zar vam ih nije osta tijekom posla, pa još morate i razgovarati o njima? – upitao je nastojedi 59

ukloniti oštrinu iz glasa, ali nije mi promakla. Zar je imao nešto protiv plesačica? To me zaintrigiralo.  – Oh, ali ima nas koje obožavamo raiti to što raim o – zavoljivo sam stavila vršak kažiprsta na kut usana i nasmiješila se. On se namrštio.  – Lijepo je kad netko voli svoj posao  – rekao je.  – Ah, da! – odjednom sam uskliknula i to ga je prenulo.  – Zaboravila sam da si ti nezaposlen. Joj, tako mi je žao – namjestila sam suosjedajan izraz lica, a on me zbunjeno promatrao.  – Zbog čega?  – Ja ovje pričam kako volim svoj posao, a ti jeva preživljavaš – uskliknula sam.  – Oh! Još sam te i natjerala a me izveeš u ovaj skupi restoran. Tony se zacrvenio, pa sam n apokon počela uživati u ovoj igri.  – Rekao sam ti a sam moža bogataš –   brzo je reagirao.  – I sasvim sigurno mogu sebi priuštiti večeru u ovom restoranu. Nagnula sam glavu i opet se zavoljivo nasmiješila.  – Moj osobni bogataš? – položila sam ruku na njegovu položenu na stolu. –  Kako predivno!  – opet sam uskliknula.

Jasno sam osjetila kako se njegova ruka trznula zbog iznenanog oira. A to što je opet zažmirio, alo mi je o znanja a se nije osjedao ugono u mom ruštvu. Iako sam mu trebala pomagati, za pravo sam osjedala vede zaovoljstvo otežavajudi mu. Bit de teško zavoiti ženu koja mu se sve manje sviđala.  – Naruči što go poželiš – rekao je, odglumio zavodljiv osmijeh i izvukao ruku ispod moje kako bi uzeo čašu s voom i otpio gutljaj. Najstariji tr ik na svijetu. Nasmiješila sam se, ali i zaključila kako ne valja pretjerivati. Zapravo, nisam imala puno vremena. Morala sam mu što prije ati potrebne informacije i navesti ga a oe po Rachel.  – Kao što sam rekla – započela sam – ja volim svoj posao, ali ima djevojaka koje se nikako ne mogu naviknuti na razotkrivanje svog tijela.  – Siguran sam da to nije lako  – suosjedajno je rekao, ali nisam se ala ovratiti o cilja.  – Neke plesačice su toliko mrzile ovaj posao a su bez riječi jenostavno nestale –  raširila sam ruke i

slegnula ramenima kako bih naglasila svoje neshvadanje, a njegove sive oči su zasjale. Napokon je  ošao na pravi trag. Opet sam se osmjehnula.

U tom trenutku je prišao konobar s našim jelima i vinom koje je Tony naručio. Vjerojatno je mi slio kako de mu trebati pomod alkohola a bi iz mene izvukao bilo kakvu informaciju. Ka smo opet ostali sami, Tony je oglumio veoma lošu nezainteresiranost i upitao:  – Zar stvarno misliš a su nestale zato što nisu voljele posao?  – A koji bi drugi razlog bio?  – nevino sam upitala. Nisam mogla odoljeti zadirkivanju, ali morala sam se posjetiti a imam važnu misiju, pa sam oala: – Jena o jevojaka ima nekakvo čuno mišljenje o nestanku kolegica.

 – Kakvo mišljenje? Pogleala sam ga pretvarajudi se a ga  procjenjujem, a zatim sam rekla:  – Da se iza svega krije nekakav veliki kriminal  – uzela sam zalogaj hrane i sporo žvakala, gleajudi ga. Polako ga je počela iritirati otegnutost kojom sam izlagala informacije. Frustriranost na njegovom licu bila je malena nagrada u cijelom ovom zadatku.  – Kakav kriminal? – upitao je i također uzeo zalogaj.  – Nemam pojma  – otpila sam gutljaj vina.  – Mislim da je spominjala nekakvu prostituciju.  – Zatim sam se glasno nasmijala. – Kakva glupost! Mi nismo prostitutke.  – Moža  su neke djevojke prisiljene na to  –  oprezno je rekao, a ja sam ga namjerno tupavo pogledala.  – Kako to misliš a su prisiljene? Pa, tko bi ih silio?

Tony je započeo nestrpljivo kolutati očima, ali prestao je sjetivši se a me morao šarmirati, a ne 60

vrijeđati. To mi je pružilo priliku a uočim njegove preivne tamne trepavice. Zamišljeno sam zurila u njegovo lice pokušavajudi otkriti što mi je još promaklo. Imao je senzualne, ali muževne usne. Čeljust mu se uvijala u snažnu liniju zbog koje su me iznenaa prošli trnci. Pogle mi je kliznuo na njegovu široku šaku i lijepo oblikovanu polakticu koja je oisala muževnošdu. Isuse, Alex! Priberi se – prigovorila sam samoj sebi. – Što se ogađa?  Ojenom mi je sve u vezi s njim bilo neizmjerno seksi i muževno. Tamn a put, ugljeno crna kosa, oštrina kojom je zračio, autoritet i snaga... Oh, ne! Kriza je žestoko uarila! Preugo sam bila sama i o večeras sam se s tim uspješno nosila. Nisam imala niti jean, ni najmanji poriv, nikakvu potrebu. Bila sam sretna. A sad se pretjerano ignoriranje oređenih potreba srušilo na mene poput teretnog vlaka. To je samo Tony! Nije vrijedan toga  – pokušavala sam se posjetiti. Ali sjedanje na poljubac, koji o

večeras nije značio ništa, toliko se vrtoglavo izmijenilo a mi se zavrtjelo u glavi. Dok sam se mučila vlastitim mislima, Tony je vjerojatno pokušavao smisliti način kako bi usmjerio temu prema vlastitim željama, jer je oprezno upitao:  – Kako se zove ta jevojka? I kako znaš za nju? Omahnula sam glavom kako bih razbistrila um. Napokon je ošao tamo gje sam željela.  – Rachel Mitchels  – ogovorila sam previše brzo i spremno, zbog čega sam s e prekorila.  –  Njena sestra pleše sa mnom i stalno priča o njoj. Pokušao je izgleati nezainteresirano ka je postavio novo pitanje:  – Znaš li moža gje ona rai?  – Zašto? Zar ti ja nisam ovoljno obra? – upitala sam nastojedi ponovno oživjeti svoj lik š to je Tonya opet zbunilo.

 – Ne, ti si mi više nego ovoljna. Samo sam... – zastao je u nemogudnosti a pronađe izgovor. – Ovaj...

Zakolutala sam očima. Nema veze, iskoristit du njegovu nespretnost u svoju korist. Vrijeme je istjecalo.

 – Evo, napisat du ti adresu  – ojenom sam rekla, izvaila ved pripremljenu kemijsku olovku i napisala aresu na salvetu, zatim ga oštro i mrzovoljno pogleala glumedi ženu koju je upravo uvrijeio.  – Ali morat deš požuriti ako je želiš uloviti – rekla sam i bacila mu ubrus u lice.  – Ne razumijem...  – Ona tamo pleše još samo večeras.  – Kako znaš?  – Načula sam o menažera ka je rekao a su joj pronašli trajni smještaj: pozornicu raja. –  Slegnula sam ramenima i namjerno rekla.  – Nika nisam čula za taj bar. –  Nadala sam se da je Tony shvatio moje nagovještaje. – Večeras pleše zanji put. Tony je očigleno problijeio, pa sam shvatila a mu je počelo gorjeti po nogama. I sama sam se tako osjedala i zato se pripremila na scenu.  – A sad odlazim – teatralno sam rekla i ustala.  – Molim?  – Uvrijeđena sam jer sjeiš sa mnom, a raspituješ se za rugu ženu. Zbogom, Tony –  rekla sam, uzela torbicu i udaljila se bez osvrtanja.

Ka sam izašla na ulicu, oahnula sam. A sad po Melissu. Nisam imala puno vremena.

Bila sam uvjerena a de Tony omah podi po Rachel i bila sam ponosna na sebe zbog uspješno obavljenog zadatka. Uspjela sam mu dati informaciju, a da nisam ugrozila svoj tajni identitet.

Upravo sam zašla za ugao ka me netko zgrabio za rame. Prestrašeno sam se trgnula. Bila sam toliko za okupljena vlastitim mislima da nisam shvatila da mi je 61

netko bio za leđima. Pogreška! Osoba me naglo okrenula i našla sam se oči u oči s Tonyem. O šoka sam zaustavila šaku koja je ved poletjela prema njemu.  – Što... – pitanje je prekinuo njegov iznenadni poljubac.

Nakon trenutne paralize uslijeila je vrudina koja se razlila mojim tijelom kao erupcija vulkana.  Apsolutno nisam imala pojma zašto je to učinio, ali taj neočekivani poklon prihvatila sam objeručke. Naslonio me o zi i snažno se priljubio uz moje tijelo. Njegova hlanoda, obojnost i sve što sam inače osjedala prema njemu, saa nisu postojali. U njegovim pokretima i poljupcima osjedala se snažna oza strasti koju sam pozravila obroošlicom. Postala sam svjesna kako sam preugo olagala zadovoljenje ove potrebe, jer se saa više nisam mogla kontrolirati ni zaustaviti. Stiskala sam mu glavu, ispreplitala prste u njegovoj kosi, zabijala svoje tijelo u njegovo.

Praznom i mračnom uličicom ojeknuli su naši uzasi. Njegove usne bile su u isto vrijeme m ekane i olučne, avale su i zahtijevale. Stiskao je moj struk toliko snažno a se činilo kako de mi polomiti rebra. Ali nije mi smetalo. Željno sam prihvatila njegovu strast i sirovu snagu.

Željna topline njegove kože, užurbano sam istrgla njegovu košulju iz hlača i ispo ugurala ruke. Ka sam osjetila njegovo nago i vrude tijelo, zastenjala sam o požue. Uzvratio mi je ubokim uzahom. Ojenom smo počeli jeno rugome trgati ojedu. Mogla sam čuti kako kia moje tanke hulahupke i gadice, sve u jenom trzaju, a ved iude sekune ulazio je u mene. Bila sam šokirana, ali nisam imala snage zaustaviti se. Moj vrisak je saržavao zaovoljstvo, nestrpljenje, kajanje i strast koju više nije bilo mogude kontrolirati. Tony je svojim krupnim šakama obujmio moju stražnjicu i poigao me o poa kako bi lakše upravljao našim pokretima koji su bili nemilosrni i razarajudi. Grizao mi je ušnu resicu ovoedi me o luila. Ugrizla sam ga za rame kako bih spriječila urlanje koje je obedavalo rasparati moja prsa. Vrhunac me iznenaio kao i sve ostalo večeras. Grčevito sam se uhvatila za njega i zabacila glavu opuštajudi si olakšanje. Omah za mojim slijeilo je i njegovo, ali izvan mene. Hvala Bogu, bar mrva razuma večeras. I upravo to me vratilo na zemlju. U sekundi me pre plavio sjedaj srama. Pokupila sam s poa ono što je bilo moje i pobjegla što sam brže mogla, bez a sam ga pogleala u oči. Potreba koja je ugo kuhala u meni pretvorila se u osjedaj kajanja. Učinila sam to  s Tonyem! S Tonyem?! Bilo tko drugi bio bi sasvim u redu. Valjda...

Što de sa misliti o meni? Usporila sam korake. Otkad je meni bilo važno što de netko misliti? Pogotovo Tony!

Za njega sam ionako bila samo jena obična plešačica, tupava i očito laka. Nakon što se očepa Rachel, moža više nede morati olaziti u bar, moža ni sama više nedu morati raiti tamo ako uspijem spasiti Melissu. Melissa!

Sjetivši se nje, obacila sam sve glupave misli o Tonyu i onome što se ogoilo te pojurila o auta.

***

Tony Lee Brass

62

Psovao sam sebi u brau ok sam koračao prema autu. Nisam mogao vjerovati što se ogoilo. Zakleo sam se a se nakon iskustva s Linom, nika više nedu spetljati s plesačicom. Ali Jane me toliko prokleto posjeda na Linu a je to u isto vrijeme i zabavno i užasno. Užasno –  jer zapravo nisam volio tupoglave i lake žene kojima je jeina zabava bila zavođenje muškaraca i izlaganje vlastitog tijela svačijim pogleima i oirima. Zabavno – jer su bile toliko prokleto istog karaktera. I Linda  je bila brza na riječima kojima bi se razbacivala a a nije ni razmislila što zapravo hode redi. Razlika između njih vije bila je samo u njihovom izgleu. Lina je bila brineta, zelenih očiju i raskošnih oblina. Za razliku o Line, Jane je bila mršavija, čvršda, mišidavija i... strastvenija. Lina se, začuo, nije činila zainteresiranom za seks iako je na pozornici ostavljala rukčiji ojam. Često sam mislio kako je taj io naše veze orađivala samo kao jean o zaataka koje je morala obaviti. Prisjedajudi se Janeine žestine, niz kralježnicu su mi prošli trnci. Nisam više bio siguran jesam li onoliko navalio na Jane samo zato što sam osjetio nostalgiju za Linom, ili je negje u meni nešto puklo pa sam poluio. Zar sam krivnju što nisam bio bolji prema Lini pokušao utopiti u Janeinim uzvicima i uzasima? Jesam li mislio a du u Janeinim oirima prepoznati i vratiti Linu? Da du vratiti prošlost? Omahnuo sam glavom kako bih razbistrio misli i iz jakne izvaio ključeve. Nisam imao pojma zašto sam izazvao ono što s e maloprije dogodilo. Trenutak ludila? U glavi mi je bio toliki kaos a sam poželio uariti njome o zi. Opsjenutost Linom počela je sve više upropaštavati moj život. Sjeo sam za volan, uboko uahnuo i ponovno pročitao aresu koju mi je Jane napisala. Obacio sam razmišljanja o razlozima za prizor u uličici. Imao sam važnijeg posla. Petnaest minuta kasnije, parkirao sam ispred bara.

Ušao sam i primijetio a je unutrašnjost poprilično posjedala na onaj u kojem je Jane plesala. Nisam želio gubiti vrijeme, pa sam otišao o šanka i obratio se barmenu:  – Gje mogu pronadi Rachel Mitchels?  – A tko pita? – oštro je upitao.  – Otac njenog djeteta. Barmen je ostao bez teksta zuredi u mene. Na kraju je pokazao rukom prema jenoj skupini muškaraca i rekao:  – Rachel je za tim stolom. Omah sam se uputio tamo. Bio sam svjestan a me barmen promatra jer sam se ponašao kao ljubomorni ečko, a to mi je i bila uloga. Razlog tome je bio neostatak vremena. Nisam imao ni volje ni živaca izvesti ovo na bilo koji rugi način koji bi zahtijevao ougovlačenje. Nakon scene s Jane samo sam se želio očepati Rachel i provjeriti posjeuje li uistinu informacije kako sam se naao. Bio sam umoran o preugog čekanja i nakon toliko ugo vremena napokon sam bio na konkretnom tragu. Poznavajudi vlastitu sredu, ako bih ougovlačio, vjerojatno bi Rachel osvanula mrtva. Tko zna hode li Jane ujutro osvanuti živa buudi a mi je večeras bila korisnija nego svi oušnici zajeno. Ako netko sazna za naš sastanak... Želuac mi se stegnuo o pomisli na Janeino mrtvo tijelo u nekakvoj uličici. Isuse, mogao sam  je upozoriti a se pripazi, a se sakrije ok ne ođem po nju! Ali nisam se sjetio! Bio sam previše zaokupljen razlozima zašto sam navalio na nju kao izglanjeli i pomahnitali luđak. Tko zna gj e je sada?! Došavši o stola uočio sam sitnu brinetu kako pleše u krilu jenog muškarca.  – Jesi li ti Rachel?  – upitao sam, a djevojka je okrenula glavu na zvuk svog imena.  – Da, ja sam – prestala je plesati – Tko si ti? Uhvatio sam ju za ruku i povukao za sobom.  – Moramo razgovarati, nasamo  – rekao sam i zatim je primaknuo bliže k sebi kako bih joj mogao šapnuti. – Radi se o tvojoj sestri. Zabrinuto me pogledala. Znao sam a du je na taj način natjerati a mirno izađe sa mnom. Barmen nas je mrko gleao, al i bio

sam uvjeren kako nede ništa pouzeti buudi a je bio uvjeren kako je u pitanju ljubavna svađa. Moža 63

de mu biti sumnjivo tek ka shvati a nas ugo nema i a se Rachel ne vrada natrag, ali o taa demo ved biti u postaji i nitko o ovih gorila nede znati tko je zapravo odveo Rachel i kamo. Ka smo izašli na ulicu, ugurao sam je u auto.  – Tvojoj sestri je potrebna pomod i omah te voim k njoj –   lagao sam kako bih je natjerao da ostane mirna i pokazao joj etektivsku značku ajudi joj o znanja a je na sigurnom.  – Što se ogoilo? – zabrinuto je upitala, ali bez riječi sam zatvorio vrata. Kad sam sjeo, ona je ponovila pitanje.

 – Vijet deš ka ođemo tamo, ali ne brini, ona je zapravo obro –  opet sam lagao.

***

Alexandra Heart

Preskočila sam ograu koja je okruživala stražnje vorište striptiz -bara. Na moju sredu vorište je obavijala uboka tama jer je nod bila bez mjesečeve svjetlosti. Zalijepila sam leđa uz zi i oprezno osluškivala. Kad sam se uvjerila da u blizini nema nikoga, uputila sam se pre ma vratima slijeedi liniju zia. Došavši o vrata naslonila sam na njih uho. Tišina. Stisnula sam i povukla kvaku i potom se našla u nekakvom sklaištu. Posvua oko mene nalazile su se kutije s pidem i ostale potrepštine za vođenje bara. Osvrnula sam se p itajudi se kako de mi ova prostorija pomodi a neopaženo ođem o kata na kojem se nalazila Melissa. Barem sam se naala a je još uvijek gore. Nakon napornog škiljenja u polutami, na rugom kraju sklaišta primijetila sam ebela rvena vrata, ali kad sam prišla bliže, začula sam zvuk muzike koja je opirala iz kluba. Nisam ih željela otvoriti jer sam bila poprilično sigurna kako bih izronila ravno pre goste. Nitko me nije smio vidjeti, jer kad shvate da je Melissa nestala, nisu me smjele povezati s tim. V ečeras sam bila slobodna i bilo bi neizmjerno sumnjivo ako bi me netko primijetio kako se vrzmam u blizini. Nikakva

izlika ne bi bila ovoljno obar razlog zašto sam tu izvan ranog vremena. Opet sam se počela osvrtati tražedi nekakvo rješenje. Nakon desetak minuta bila sam uvjerena a sam prevrnula sve što se moglo pomaknuti u jelom sklaištu koje, na moju sredu, nije bilo pretjerano veliko ni prostrano. Upravo ka sam pomišljala a oustanem, krajičkom oka sam primijetila maleni io još jenih vrata koja su se skrivala iza velikog brda kartonskih kutija.

Prišla sam bliže i shvatila a su kutije tu namjerno stavljene kako bi stvorile paravan za uski prolaz kroz koji sam se provukla i otvorila omanja željezna vrata. Stepenice prema gore! Napokon! Zadovoljno sam se osmjehnula. Znači, ipak je postojao stražnji prolaz na kat. Morao je postojati jer

kako su rukčije planirali izvudi Melissu a a nitko ne primijeti. Instinkt mi je cijelo vrijeme govorio a du pronadi način kako odi o nje, a kao i uvijek moj ins tinkt je bio u pravu. Popela sam se stepenicama i nabasala na zid od opeke.

Zbunjeno sam se namrštila. Zagleala sam se u zi koji nije bio ravan jer je iz njega stršilo nekoliko opeka. Vjerojatno je u pitanju tajni prolaz i vjerovala sam a su se poslužil i najstarijim trikom iz knjiga. Bila sam sigurna da je jedna od 64

opeka prestavljala mehanizam pomodu kojega se morao otvoriti nekakva prolaz. Počela sam stiskati jenu po jenu opeku. Tek je ona na samom nu reagirala. Jeva primjetno se pomaknula na moj doir i nakon toga sam začula škripavi zvuk, zatim se io zia uubio i nastavio se udubljivati sve dok se nije oslobodio prolaz.

Ka sam prešla na rugu stranu, našla sam se u sobi u kojoj je bila zatočena Melissa. Ovo je bilo lakše nego sam očekivala. Odmah sam pohitala na rugi kraj prostorije, gurajudi razbacane kutije, kako bih što prije stigla o Melisse, ali na mjestu gdje sam je zadnji put ostavi la, nije bilo nikoga.

Nisu ostavili ni lisičine pomodu kojih su je ržali zavezanu, što je značilo a je n isu oslobodili. Razočarano sam opustila ramena. Nisam mogla procijeniti jesu li je samo prebacili negje rugje ili Melissa više nije bila među živima. Nisam vijela tragove krvi ni bilo kakve ruge znakove nasilja, osim onog koji sam uočila zanji put. Zabrinuto sam prošla rukom kroz kosu. Zakasnila sam.

Glupavi Tony! Glupa kriza koja me uhvatila... I baš sam morala večeras opustiti a mi se pomuti pamet.

Nisam bila sigurna ka je Melissa oveena, ali osjedala sam ogromnu krivnju jer sam se pohvatala s Tonyem i zato izgubila ono malo ragocjenog vremena. Da se to nije ogoilo, moža sam mogla spasiti Melissu, moža bih stigla na vrijeme... Nisam sa sigurnošdu mogla znati, ali svejeno sam osjedala krivnju: zbog Melisse, zbog onoga što se ogoilo s Tony em, zbog sebe. Odmahnula sam glavom i duboko uzdahnula.

Nije imalo smisla ržati samoj sebi preavanje ka je bilo prekasno promijeniti ono što se ogoilo. Sobom se prolomio vrisak koji me paralizirao. Bila sam napeta o glave o pete i osluškivala. Glas je pripaao ženi, a vrisak je bio kratak i nije se ponovio. Čuo se izvana, iz honika ili iz jene o drugih soba.

Prišla sam vratima i nježno ih otvorila. Ako je postojala žena koja vrišti, sigurno je postojao i razlog njenog vrištanja, moža i više njih,  pa sam morala biti veoma oprezna. Pažljivo sam pogleala u honik koji je zjapio prazan. Sljeedi zvuk, kao a je nešto palo na po, opirao je iz sobe na suprotnoj strani honika. Zagledala sam se u vrata. To je bila soba u kojoj sam vidjela onaj krevet. Vjerojatno je unutra bio muškarac s jenom o

jevojaka. Upravo sam se sjetila kako mi Sammy još ni jenom nije spomenula taj io posla. Moža su za taj zaatak bile zaužene samo oređene jevojke. Ali nažalost, ni s jenom o njih nisam uspjela razgovarati. Mogla sam samo nagađati. Svejeno. Iako sam bila žestoko protiv onoga što se ogađalo u toj sobi, nisam smjela opustiti a me vidi djevojka koje se tamo nalazila jer bi me mogla prepoznati. Upravo kad sam se spremala zatvoriti vrata i napustiti ovu o gavnu zgrau, začula sam zvuk

negoovanja. Činilo se kako jevojka nije uživala, ni najmanje. Pa naravno a nije, tko bi mogao u tome uživati. Međutim, nisam otišla, nastavila sam osluškivati. Sljeede sekune mi se učinilo kako čujem jevojčin plač. Zatim  udarac i vrisak. Eh, sad je dosta!

Nije mi bilo važno hode li me jevojka prepoznati. Pronadi du nekakvo opravanje, redi du a mi je nešto ostalo i a sam se zato vratila iako mi je ovo slobona večer. Redi du a sam mislila kako se rai o silovanju, okrivit du zvukove, ali najprije du tipa provudi kroz šake. Kasnije du se ispričavati. Čvrsto sam stisnula kvaku na vratima i snažno povukla pripremajudi se na napa. Na trenutak sam zastala na ulazu kako bih procijenila situaciju.

Na krevetu se nalazio svinjoliki muškarac okruglog tijela s kratkim rukama i nogama, imao je sitne oči kojima me nakratko pogledao kad sam uletjela, a ispod njega sam ugledala od udaraca deformirano lice

jevojke koju sam prepoznala kao Melissu. Živa je! Ali nisam opustila a me ekoncentrira sreda zbog 65

tog otkrića. Muškarac je pokušao ustati s kreveta, odjeven samo u široke bokserlce. Gledajući ga kao se koprca po krevetu, osmjehnula sam se. Ovo će biti lagan zalogaj. Bilo mu se lako iživljavati na djevojci koju su već izmrcvarili. Da vidimo kako će podnijeti jednu živahnu i željnu krvi. Osmjeh mi se šire razlio licem kad sam nasrnula na njega. Uhvatila sam ga s leđa za vrat. - Dopustite da vam pomognem ustati - rekla sam zarivši nokte duboko u meso njegova vrata zbog čega je zgrčio ramena. Povukla sam ga na noge. Držeći ga desnom rukom i stojeći iza njegovih leđa, skupila sam lijevu šaku i snažno ga udarila ispod rebara:  jednom, dva puta, sve dok nije ostao bez daha. Ljevica mi je oduvijek bila snažnija od desnice, a sad je i on dobio uvid u tu informaciju. Zatim sam zamijenila ruke, lijevom sam ga držala za vrat, a desnom tukla u križa. Nisam ga planirala okrenuti prema sebi jer nisam Željela da zapamti kako izgledam. Onaj kratki pogled koji mi je uputio nije bio dovoljan da kasnije detaljno opiše kad ga budu ispitivali tko ga je napao. I bila sam uvjerena da će me prikazati daleko krupnijom nego što jesam, jer to je bio Čisti muški ponos: neće se željeti izložiti sramoti i ispričati kako ga je pretukla žena krhkog izgleda. Odgurnula sam ga od sebe i udijelila mu odmjereni high kick koji ga je lijepo složio na pod. Potonuo Je u nesvijest dajući mi vremena za bijeg. Pohitala sam do kreveta i svim svojim raspoloživim snagama pomogla sam Melissi da ustane. - Jane? - upitala je slabašnim glasom dok sam je vukla s kreveta. - Da, ja sam - odgovorila sam. - Oh, hvala Bogu. Melissine oči bile su skoro sasvim zatvorene od otečenosti i jedva se držala na nogama. Vukla sam je prema skrivenom prolazu nadajući se da nas nitko neće presresti. Imale smo sreće. Dočepale smo se dvorišta i sad je jedini problem bio kako ozlijeđenu djevojku prebaciti preko visoke ograde. - Melissa, dušo, hoćeš li Imati dovoljno snage prijeći preko? Pomoći ću ti - upitala sam. Ona je zatreptala jer vjerojatno nije ništa vidjela, što od oteklina što zbog tame. - Nastojat ću - prošaptala je. - Vodim te k sestri - dodala sam kako bih je ohrabrila. - Spašena je. Način na koji se ispravila nakon te vijesti dao mi je naslutiti da će ova informacija zaista učiniti čudo. I bila sam u pravu. Nakon mučnih petnaestak minuta i mnogo guranja, te pridržavanja, uspjele smo se prebaciti na drugu stranu ograde. - Kad ću vidjeti Rachel? - upitala je. - Uskoro. Dođi, vodim te na jedno mjesto. Ovdje je moj auto. Odvezla sam Melissu do pola puta od policijske postaje i ostavila je na jednom osamljenom parkiralištu, ali samo nakratko. Putem sam joj objasnila gdje joj se nalazi sestra i kako ja sama ne smijem ući u postaju zbog nekakvih prekršaja. Rekla sam joj da je dogovoreno kako će po nju doći jedan policajac. Ali zapravo sam se odvezla do parkirališta dvije ulice niže, ušla u drugo vozilo koje sam koristila kao detektiv Alex, presvukla se u uniformu i stavila masku, te nakon toga otišla po Melissu koja sigurno nije bila u stanju uočiti nikakvu sličnost jer zbog ozljeda ionako nije mogla jasno vidjeti. Kad sam ušla u postaju pridržavajući Melissu, našla sam Jima i Tonya kako sjede za stolom i za brinuto o nečemu razgovaraju. Kad su nas ugledali, iznenađeno su ustali i pohitali prema nama. - Ovo je sigurno sestra? - upitao je Tony dok je pokušavao pomoći Melissi da sjedne. - Nemam pojma o čemu govoriš. Ovo je Melissa - odgovorila sam sjetivši se da ne smijem odat) kako znam za sestre. Trebala sam se pretvarati da znam samo za Melissu. - Trebali bismo pozvati hitnu pomoć  jer je zaista u lošem stanju. Ispitivanje možemo ostaviti za kasnije. - Jim, zovi hitnu - naredio je Tony, a Jim je odmah odjurio do telefona. - A ja ću otići po Rachel. 66

Mislim da bi bilo u redu da budu jedna uz drugu u ovakvoj situaciji.  – Rachel?  – prošaptala je Melissa –   Moja Rachel... Deset minuta kasnije Melissu su stavili u kola

hitne pomodi zajeno s Rachel koja se, šokirana njenim ozljeama nije željela ualjiti o sestre. S njima smo poslali dva etektiva a ih čuvaju.  – Gje si pronašao Melissu? – upitao me Tony.  – Dobio sam anoniman poziv. Rečeno mi je a se na oređenoj aresi nalazi žena u teškom stanju i kako bi ta žena trebala imati potrebne informacije o nekakvom kriminalu. Nisam baš sve ra zumio, ali sam otišao izvijeti situaciju.  – Gdje si dobio poziv? – sumnjičavo je upitao pa sam se ukorila jer sam često zaboravljala kako je on zapravo inteligentniji nego što to pokazuje. O brzine nisam ovoljno obro razraila vlastitu priču, stoga sam olučila improvizirati.  – Na mobitel – odgovorila sam.  – Privatni?  – Da. Nešto nije u reu?  – To mi je malo čuno – zaškiljio je. – Zašto bi ti netko ostavljao anoniman poziv na privatni mobitel? Pogotovo u vezi ovog slučaja?  – Ne znam. Morat demo to istražiti, ali kasnije – oprezno sam rekla, te pokušala promijeniti temu. – Objasni mi o čemu je riječ u vezi ovih sestara i kako si mogao znati a je žena koju sam oveo jena o njih?

 – Hm. U reu, kasnije demo istražiti poziv koji ti je upuden. Mislim a je to veoma važno –  govorio je više sebi, a ona je nastavio normalnim tonom. – Rachel je sestru poprilično precizno opisala svoju sestru. Ka si ušao sa ženom koja je izgleala točno onako kako je Rachel rekla, mogao sam samo pretpostaviti da je u pitanju Melissa.  – Veoma pronicljivo od tebe – ustvrila sam, ne znajudi što više redi.

Na nekoliko trenutaka smo zašutjeli, očito ne znajudi koju temu započeti, a ona je Tony prvi progovorio.  – Spavao sam s Jane – rekao je.  – Ma daj?! – uzviknuo je Jim koji j e o taa šutio. – Kad prije? Kako?

Zarumenila sam se o korijena kose o pete. Nisam očekivala a de Tony tek tako izlanuti o onome što se ogoilo. Bar ne saa, ne prea mnom. Zgroženo sam zurila u njega.  – Kako se to dogodilo? – opet je upitao Jim, a To ny je na lice složio glupavi cerek.  – Ni sam ne znam kako se to ogoilo, pa ti to ne mogu objasniti, ali mogu redi kaa: prije nego sam izvukao Rachel iz kluba.

 – Večeras? – u nevjerici je upitao Jim klizedi pogleom s Tonya na mene koja sam mrzovoljno zu rila u njegove smeđe oči, a Tony se samo ponosno nasmijao. Osjedala sam se kao žena upitnog morala, kao lak plijen. Činilo se kao a sam se spetljala s potpunim strancem, ali zapravo sam Tonya jako obro poznavala. Međutim, oni   to nisu znali. Za njih je Jane bila tek jena o plesačica koju su nekoliko puta vijeli u baru i to je to. Ni sama nisam znala zašto se ogoilo ono u ulici i voljela bih a nije ošlo o toga, ali sa je kasno kajati se. Pitala sam se ka de ova uga nod više završiti.  – I kako je bilo? – upitao je Jim ceredi se.  – Pa ne baš pohvalno.  – Molim? – ispalila sam pitanje prije nego sam razmislila o tome. Ali Tony je to shvatio samo kao obično pitanje, znatiželja kolege.  – Pa bilo je prekratko, nespretno  – razmišljao je. – Moram priznati a se osjedam pomalo glupavo jer sam pristao na to.  – Pristao na to? – u nevjerici sam ponovila. – Zar te molila?

 – Pa ne baš, ali je poprilično navalila na mene. Iskolačila sam oči u nevjerici, a živac mi je opasno zatitrao. 67

 – Hodeš li je nazvati? – ubacio se Jim.  – Nema šanse – glasio je Tonyev odgovor.  – Zašto? – oštro sam upitala. Još sam na sebi osjedala njegove oire i nisam mogla vjerovati a je govorio ovako loše o meni samo nekoliko sati nakon što smo se spetljali. Povrijeio mi je ego i bila sam više nego spremna na osvetu. Željela sam ga natjerati a polui za Jane i ka bu e na koljenima, kad me bude molio za dodir, za poljubac, nasmijati mu se u lice i redi: Nikada! Nisam bila sigurna kako du ga točno navesti na takvo što, ali efinitivno du pokušati. Zaslužio je a ga se zavee, natjera a se zaljubi, a zatim mu iščupati s rce i zgaziti ga.

 – Ne sviđa mi se – slegnuo je ramenima. – Nije moj tip žene. Previše je agresivna za moj ukus. Stisnula sam šake.  – Što ako ona očekuje a deš je nazvati? –  upitao je Jim.  – Moramo idi u onaj bar, tamo provoimo istragu. Nede biti obro buemo li imali neprijatelja koji de raiti scene svaki put ka ođemo. Tony se zamislio na nekoliko trenutaka, zatim rekao:

 – Pretvarat du se a sam stiljiv.  – Što? – zaprepašteno sam upitala ne shvadajudi što je želio time redi. Tony se nasmijao.

 – Znaš a žene imaju naviku opravavati muškarca ako ih ne nazove nakon što se ogoi ono  – osmjeh mu je postao širi. – Najprije smatraju a ih nije nazvao zato što je moža stiljiv. Ouži se proces opravavanja, a ona zaključe a je jenostavno kopile. Žene vole misliti a su muškarci nemodna, stidljiva stvorenja kojima ponekad treba poticaj i ohrabrenje – ovaj put se glasno nasmijao. Tako je i ko zavođenja. Agresivnije žene su posebno sklone ovakvim razmišljanjima. U ruci sam osjetila bol od pretjeranog stiskanja.  – Zar je sve to igra?  – istisnula sam riječi.  – Da – Tony se zgrozio nad mojim pitanjem. – Što je tebi? Postavljaš pitanja kao nekakva curica.

 – Moža jenostavno nisam kao ti – progunđala sam.  – Slušaj, trebao bi o saa ved znati a de muškarac, ako je zainteresiran, učiniti sve kako bi obio jevojku, sklon je čak i pretjerati, ali ako nije zainteresiran, to de njegova jela i pokazati. Nema stiljivih muškaraca, samo nezainteresiranih i onih poput tebe  –  nasmijao se i ja sam zbog toga problijedila.  – Pretvarat du se a sam stidljiv , jer to je ono što de ona željeti, i pažljivo du izbjegavati ili ignorirati njene poticaje i ohrabrenja, a ona de samo zaključiti a sam stiljiviji nego što je mislila. Star a škola –  nemarno  je omahnuo rukom i progunđao: – Kako si ti čuan lik... Zaškripala sam zubima. Oh, at du ja tebi staru školu i pobrinut du se a ne zaboraviš lekcije koje deš naučiti.

68

7.

Tony Lee Brass

 – Spasila me Jane, jena o plesačica –  rekla je Melissa ok je ležala u bolničkom krevetu. –  Rekla je a je nova, što vjerujem, jer je nisam upoznala prije zatočeništva.  – Jane?  – iznenađeno sam ponovio ne vjerujudi vlastitim ušima. –  Jeste li sigurni da je Jane ta koja vas je spasila? – morao sam ponoviti pitanje.  – Da. Naravno  – nevino je rekla i zbunjeno me pogledala. Siguran sam da nije imala razloga lagati. Ali, Jane...

 – Kako izglea? Možete li mi je malo opisati? – ipak sam upitao želedi potvriti je li riječ o istoj osobi.  – Naravno. Nisam je uspjela veoma dobro vidjeti zbog ozljeda koje su mi nanesene, ali znam da ima crnu kosu, uočila sam neobične ljubičaste oči i približno je moje visine. Detaljnije ju ne bih mogla opisati, pa se nadam da vam je ovo dovoljno...  – Hm... Da, dovoljno je. Da, to je Jane.

 – Razgovarale smo ok sam bila zatvorena i taa mi je obedala a de me spasiti – rekla je i nježno otakla lice koje je još uvijek bilo otečeno, ali ipak na putu oporavka.  – Znate, nisam joj vjerovala. Mislila sam kako bi se samo luđak ponovno vradao, a ona je još obedala a de spasiti i moju sestru –  osmjehnula se zato je njenim licem preletio trzaj boli.  – Ne mogu vjerovati a je ispunila obedanje. Nika je nisam u životu vijela, ništa za nju nisam učinila, a ona je meni... – zastala je vjerojatno zbog siline emocija, zatim dodala:  – Naam se a du joj se modi zahvaliti. Nije ni svjesna što je učinila za mene, za moju obitelj –  opet je zastala, te tiho dodala:  – Ali ne vjerujem a du je ikada vidjeti.

 – Zašto to kažete? Prestrašeno me pogleala.  – Sigurno nika više nedu zakoračiti u onaj klub, a ne znam gje Jane živi. Ne znam ništa o njoj.  – Poznajem Jane – rekao sam. – Mogu joj prenijeti poruku i redi a vas posjeti.  – Zaista?  – ushideno je uzviknula. – Oh, to bi bilo ivno. Molim vas, željela bih se zahvaliti ženi koja mi je vratila život i sestru. Molim vas...  – Naravno – rekao sam i ispružio ruku kako bih zaustavio njeno preklinjanje.  – Dovest du je anas ili sutra. Samo je trebam najprije pronadi.  – Oh, kako predivno – Melissa se nastavila veseliti dok sam izlazio iz sobe. Zastao sam u hodniku bolnice. Jane? Kako je Jane mogla imati tako veliku ulogu u svemu ovome? Zar je sve ono u restoranu bila samo prestava? Melissa je rekla a je Jane spasila i njenu sestru. Ali to sam učinio  ja. Samo malo!

Učinio sam to jer mi je Jane ala informaciju gje mogu pronadi Rachel. Zaprepašteno sam zurio u zi. Zar me izmanipulirala kako bih spasio Rachel? Zar je sve to pripadalo dijelu njenog plana? Je li i seks 69

također bio unaprije oređen, nekakva vješta manipulacija? Ali, zašto? Je li mislila a de njen utjecaj biti bolji zbog seksa?

Omahnuo sam glavom. Počeo sam postavljati glupa pitanja. Ono sa seksom nije moglo biti isplanirano, ogoilo se tako spontano i tako... čuno... Zar sam je toliko loše procijenio? Mislio sam a je plitka i priprosta žena upitnog morala, iako ugona oku, ali ovo je u potpunosti izmijenilo cijelu sliku. To je bio ved rugi put u zanje vrijeme a sam napravio velike pogreške u procjenjivanju: najprije Alex, a sa Jane. Zar sam počeo gubiti tu sposobnost? A ona mi je sinulo pitanje zbog kojeg su me prošli trnci: Zašto je Jane oabrala baš mene da spasim Rachel? Ona nije znala a sam etektiv, ili moža jest? Ako jest, koliko je ona znala? Tko je bila ta ž ena? Žena koja je ojenom postala glavna briga i preokupacija u mojim mislima.

***

Alexandra Heart

Prišla sam stolu za kojim je sjeio Tony, uboko zamišljen i zabrinut.  – Hej, Tony – pozdravila sam ga – Nešto nije u reu? –  upitala sam i sjela nasuprot njega. Pogleao me svojim tajanstvenim sivim očima zbog kojih sam iznenaa zarhtala sjetivši se uličice. Namrštila sam se.  – Saznao sam da je Melissu spasila Jane  – rekao je mrzovoljno, a izbor njegovih riječi me sleio. Totalno sam zaboravila a sam se prestavila Melissi kao Jane i to što me ova navela kao spasiteljicu bila je katastrofa! Stisnula sam zube.

Nisam ovo očekivala. Uloga koju sam igrala kao Jane počela se raspaati. Prvo: spavala sam s Tonyem. Drugo: Melissa me ientificirala kao ženu koja nije površna glupačica zbog čega du vjerojatno priobiti Tonyevu pozornost na način na koji nisam htjela. On  je bio sumnjičave priroe i sa mu je Jane ošla na nišan. Više mi nije bila važna osveta o kojoj sam maštala, saa sam samo željela vratiti uloge na njihova mjesta. Tony de vjerojatno htjeti saznati zašto je Jane umiješana. Sranje! Kako du se izvudi iz ovoga? 

 – Iako sam rekao a je nedu zvati ni tražiti nakon onoga što se ogoilo –  pogledao me i naglasio zanje riječi – čini se kako du morati pogaziti vlastite riječi –  bijes mi je prostrujao tijelom.  – Ne zvučiš ouševljeno – primijetila sam stisnutih zuba.  – I nisam. Ona je čuna jevojka i obavijena je nekakvom tajnom –  rekao je.  – Skoro sam zaboravio  – oao je i to mi je teško palo. –   Moramo saznati od koga si primio onaj anonimni poziv i zašto baš na privatni mobitel. Daj mi svoj telefon a provjerim o pozive. Još više sam problijeila. Naala sam se a je zaboravio na to. Ali ona mi je sinula ieja kako se izvudi bar iz ove kaše.  – Moža je Jane anonimni pozivatelj – oprezno sam rekla.  – Zašto to misliš? – začuđeno me pogleao.  – Pa, siguran sam da me nazvala žena, a sa sam se sjetio a sam neavno Jane ao broj svog mobitela.  – Kad?

 – One večeri ka mi je rekla a ti prenesem poruku u vezi s večerom. Pitala me broj telefona kako bi me nazvala i provjerila jesam li se sjetio prenijeti poruku  – lagala sam naajudi se a de Tony povjerovati 70

i a nede uzeti moj mobitel koji je skrivao više tajni nego bi Tony trebao ikaa saznati. Jane je ved bila povezana sa svime što se ogoilo te večeri, pa sam zaključila a joj mogu i ovo prišiti.  – To ima smisla  – zamišljeno je rekao i uubio se u misli ignorirajudi me iudih pola sata. Na posljetku sam ustala i udaljila se.

*** Ušla sam u garerobu gje je vlaala tišina iako je unutra bilo najmanje esetak jevojaka. Ni jena nije ni pisnula, pokreti su im bili odm jereni i tihi i činilo se kako čak izbjegavaju pogleati jena rugu. Zar se nešto ogoilo? Jesu li saznale za Melissin bijeg? Zašto su ove jevojke nešto znale, a meni nitko ništa nije govorio? Pa bila sam io njihove zajenice i pitala sam se ka de poč eti dijeliti informacije sa mnom.

 – Dobra večer – namjerno sam pozdravila, ali djevojke su me ignorirale. Namrštila sam se i pošla o ormarida. Djevojke su očito bile prestravljene i raije su šutjele.  – Jane – iznenada me zazvala Sammy. Progurala je svoju crvenokosu glavu kroz vrata, a tijelo joj je i dalje bilo u hodniku. – Dođi ovamo – naredila je. Ostavila sam ojedu koju sam ržala u ruci i pošla prema Sammy. Ka sam izašla u honik, ala mi je znak a je slijeim. Ušle smo u bar koji se tek punio i uputile se prema vratima koja su voila o mjesta gje su ržali Melissu.

Teško sam progutala. Zar me onaj propalica uspio ispravno opisati? Ali bila sam uvjerena kako me nije obro pogleao. Hode li me sa ovesti na ientifikaciju? Prokletstvo! Ako ih bue voje, moža troje, modi du ih svlaati, ali što ako buem u manjini? Počela sam osjedati veliku tjeskobu i nervozu. Na brzinu sam se osvrnula po unutrašnjosti kluba. Gje je Tony ka ga najviše trebam? Međutim, nije bio u baru. Sammy je otvorila vrata i priržala ih kako bih mogla prodi. Pogleala sam je ulazedi, ali ona mi se samo tajanstveno nasmiješila. Što je to trebalo značiti? Nisam mogla procijeniti Sammyino ponašanje ni izraze lica. Je li me voila na smaknude ili nešto rugo? Počele smo se uspinj ati stepenicama. Ved sam napamet znala raspore prostorija, ali buudi a sam išla prva, nisam se smjela ponašati kao da znam kuda idem, nisam smjela voditi. Zbog toga sam zastala na vrhu stepenica i prepustila

vostvo Sammy koja je nastavila idi ravno niz honik. Prošla je sobu s krevetom i sobu u kojoj je Melissa bila zavezana i uputila se do ureda.

Sammy je ušla prva i nestala. Provirila sam u sobu i ugleala muškarca kako sjei za ranim stolom. S njegove esne strane stajao  je Sal, a Sammy se povukla o zia s ormaridem za fajlove.  – Uđi – rekao je nepoznati muškarac, očito nekakav vođa. Imao je crnu kovrčavu kosu, tamnu put, guste brkove i smeđe oči koje su zračile olučnošdu i snažnom voljom. Oh, a, bio je vođa.  –  Sjedni  – ponudio mi je stolicu koja se nalazila nasuprot njemu.

Poslušala sam ga i sjela. Sal se pomaknuo i polako ogmizao o mog sjeala, te se smjestio iza mene. To mi se nije svidjelo. Ako ga nisam mogla vidjeti, nisam mogla predvidjeti njegove reakcije i radnje. Ovako me mogao vrlo lako iznenaditi i ne bih se mogla obraniti.

Svejeno nisam smjela izgleati iznervirano, morala sam se opustiti i čekati što de biti.  – Ti si nova djevojka  – započeo je muškarac nasuprot meni. Pogleao je u nekakav okument ispre sebe i pročitao. – Jane Leary?  – Da, ja sam Jane – ogovorila sam nastojedi a mi glas zvuči što normalnije.  – Nisi odavde? 71

 – Tako je. Stisnuo je oči ok me proučavao.  – Sinod smo imali jean mali incient – naglasio je  – i želimo istražiti što se ogoilo.  – U redu – oprezno sam rastegnula riječi glumedi neshvadanje. – Što se ogoilo?  – Gje si bila sinod? – upitao je i naslonio se na naslon.  – Imala sam slobonu večer.  – To znam – odbrusio je. – Zanima me gdje si bila?  – Ovaj... – zastala sam na trenutak. – Bila sam na večeri s jenim našim reovitim gostom –  nastojala sam govoriti tiho, kao da mi je ovo priznanje bilo neugodno.

Muškarac je šutio i proučavao me. Zatim je progovorio.  – Na večeri?  – Da.  – U restoranu ili u stanu?  – U restoranu – odgovorila sam.  – To znači a bi trebala imati svjedoke, zar ne?  – zlobno se osmjehnuo pokazujudi re sitnih zubi.  – Da. Grubo mi je pružio list papira i olovku.  – Napiši mi ime i aresu restorana i u koje vrijeme ste bili tamo.  – Naravno – brzo sam ogovorila i napisala sve što je tražio o me ne. Ka sam završila, Sal me ojenom zgrabio s leđa za kosu i snažno povukao. Vrisnula sam protiv svoje volje.

Leđima sam se zalijepila za naslon stolice ok je Sal svojim tijelom glumio zi iza naslona i bolno vukao moju kosu.  – Gdje si bila nakon večere? – upitao je opet nepoznati muškarac.  – Bila sam...  – zastala sam jer me Sal nije prestao vudi –  ... s likom...  –  procijedila sam kroz zube.  – Spetljali smo se...

 – Pretpostavljam a nije bilo svjeoka za taj io večeri? – narugao se muškarac.  – N-ne... – promucala sam. Muškarac je ustao i približio se meni i Salu čiji stisak nije popuštao. Stao je ispre mene, uhvatio me za lice i nagnuo se kako bi me bolje pogleao u oči.  – Naam se a si ovoljno pametna a ne lažeš –  prosiktao je. – Jesi li pametna? S obzirom a nisam mogla ispravno izgovarati riječi jer mi je rukom stiskao obraze i gnječio lice, kimnula sam glavom što je samo pojačalo bol koju mi je Sal nanosio.  – Jesi li sigurna? Opet sam kimnula, a muškarac mi je naglo pustio lice i iznenaa me snažno pljusnuo. Da me Sal nije ržao za kosu, našla bih se na pou o siline uarca. Bijesno sam stisnula zube. Mogla sam ih svlaati. Samo su vojica, ali nisam smjela riskirati. Morala sam saznati tko je bio ovaj muškarac. Morala sam zaržati posao plesačice ako želim nastaviti zaatak. Za saa me nisu strašno ozljeđivali i pustit du im, ali ako bi počeli prelaziti granicu, znala sam a du im se suprotstaviti. Sa sam samo snažno stisnula zube i pokušala se suzržati.  – Martine, ne smiješ joj oštetiti l ice  – čula sam Sammyin glas. – To bi bila još jena jevojka čije bismo ozljee morali opravavati. Postat de previše sumnjivo. Kao ogovor na Sammyne riječi Martin me opet uario po licu nakon čega sam osjetila kako mi je napukla usna. Ali zanemarila sam bol jer sam saznala prokletnikovo ime. Martin. To je vjerojatno bio

Martin Salvaor, zločinac kojeg traže Tony i moji naređeni. I sa sam napokon obila potvru a je on zaista iza svega što se ogađalo u klubu.  – Martine  –  uskliknula je Sammy.  –  Prestani. Ako se želiš na nekome iživljavati, imam jevojku, ovest du ti je. Ova je nova... imam ruge planove s njom. Martin se omaknuo o mene i činio se frustriranim zbog toga. 72

- Dovedi mi tu djevojku! - viknuo je. - A ovu miči odavde! Sal me povukao sa stolice i grubo osovio na noge. Prije nego me izgurao kroz vrata, čula sam Martina kako reži: - Uskoro ćeš završiti u sobi! Učinit ćeš sve što ti kažem ako želiš ponovno vidjeti svoje dokumente -zatim je zlobno dodao. - I ako želiš da ti obitelj bude živa. A sad se goni odavde! Sal me udario nogom u donji dio leđa i izgurao van. Iza mene je izašla Sammy koja me uhvatila za nadlakticu i odvukla u sobu u kojoj su držali Melissu. Na trenutak sam pomislila da ću dijeliti Melissinu sudbinu dok Sammy nije progovorila: - Unutra imaš umivaonik i ručnik, u lijevom kutu sobe. Obriši se i dovedi u red. Ne želim da gostima budemo sumnjive kad se spustimo dolje - zatim se iznenada osmjehnula i tajanstveno me pogledala: -Dobrodošla u sasvim novi svijet - rekla je i ugurala me u sobu. Dok sam se umivala, nisam bila sigurna kako protumačiti njene riječi. Je li to značilo da će me negdje zatvoriti i neće mi dati da se vratim u vanjski svijet? Je li to značilo da neću moći obavljati ulogu Alexa Mendeza? Hoću li uspjeti kontaktirati nadređene da ih obavijestim što se događa? Grozničavo razmišljajući, došla sam do zaključka da ni na jedan način nisam ugrozila Martina ni njegovu operaciju stoga sam se nadala da me za sada neće dirati, da me neće strpati negdje i raditi mi tko zna što. Nadala sam se da će mi dati još vremena kako bih skupila dokaze, kako bih mogla obavijestiti Tonya, svoje šefove... Nadala sam se da će mi dopustiti da još neko vrijeme budem plesačica. Također sam shvatila je da ću morati razgovarati s Melissom ako večeras uspijem izaći odavde. Moram saznati kako se uopće našla u onoj sobi i zbog čega su je onako ozlijedili? Melissa je bila ključna i požalila sam što sam joj dopustila da nas zadovolji običnim ne znam. To je bila Melissina obrana, njeno svjedočenje: ne znam ništo i previše me boli do bih razgovaralo o tome Sada sam bila sklona vjerovati da je Melissa lagala. Morala je nešto znati i natjerat ću je da mi sve ispriča. Prije nego sam ponovno izašla u hodnik, pomolila sam se da mi ovo ne bude zadnja večer među posjetiteljima ovog bara. Nadala sam se da nakon ovoga neću misteriozno nestati. Trebalo mi je još vremena. Kad sam izašla, Sammy me procjenjivački pogledala. - S rasječenom usnom ništa ne možemo, ali sve ostalo je u redu - ustanovila je. - Ako bilo tko pita, reci da si pala niz stube. To uvijek pali - zatim je ispod glasa promrmljala: - Prokleti Martin, stalno mi ozljeđuje djevojke. Večer sam provela pretvarajući se da se ništa neobično nije dogodilo. Bila sam svjesna da me Sammy drži na oku i željela sam dati sve od sebe kako bih je uvjerila da nema razloga sumnjati u mene. S druge strane, cijelu večer sam iščekivala Tonya koji je danas u postaji najavio da će potražiti Jane i pokušati se s njom zbližiti. Željela sam mu nekako dati do znanja da Martin Salvador stoji iza svega, pogotovo zato što nisam bila sigurna hoće li mi dopustiti na napustim bar nakon zatvaranja. Međutim, Tony se opet nije pojavio i stoga sam bila frustrirana, činilo se da se na njega nikako nisam mogla osloniti. Svaki put kad mi je najviše trebao, njega nije bilo. Došlo je vrijeme zatvaranja, gosti su već odavno napustili bar, a djevojke su se preodijevale. Primijetila sam da djevojke nisu bile sve na broju. Nisam bila sigurna što je uzrok tome. Možda su neke od njih morale ići u privatne odaje s određenim mušterijama? Nekako nisam vjerovala da su otišle ranije s posla. To nije bilo u skladu s pravilima bara. Nadala sam se da nije bilo nešto gore u pitanju, a gore od seksa s nepoželjnim muškarcem mogla je biti samo smrt... Odmahnula sam glavom. Misli su mi počele Izmicati kontroli. Bila sam previše umorna kako fizički tako i psihički, a neizvjesnost koja me obuzela samo me dodatno iscrpljivala. Bila sam gotova s preodijevanjem i zaputila sam se u bar dok mi je srce luđački udaralo. Pored šanka sam vidjela Sammy kako nešto tiho raspravlja sa Salom. Gledajući ih oprezno, nastavila sam koračati prema izlaznim vratima očekujući da će me svakog trenutka zaustaviti. Sal me samo kratko pogledao zbog čega me oblio hladan znoj, ali na moje iznenađenje nije se obazirao na mene, nego je nastavio žustro raspravljati sa Sammy. Odahnula sam, iako nisam razumjela što se upravo dogodilo. 73

Izašavši na ulicu znala sam samo jeno: bila sam slobona.

Izašavši na ulicu znala sam samo jeno: bila sam slobona. Duboko sam uahnula i što sam brže mogla uputila se o automobila. Željela sam se što prije očepati sigurnosti svog stana jer se i alje nisam osjedala opušteno. opušteno. Večeras nisam željela idi u stan koji sam unajmila kao Jane Leary, nego u stan Alexa Meneza koji je bio u istoj zgradi, na istom katu kao i Janein. Tako je bilo najbolje jer sam neprestano iz zgrade izlazila i

ulazila kao jeno o to voje. Bilo je sasvim logično a Jane i Alex imaju stan u istoj zgrai i na istom katu.

Do zgrae sam, kao i uvijek, pažljivo pazila a me netko ne slijei. Čak mi je bilo pomalo sumnjivo što me nitko nije pratio. Bila sam uvjerena a sam pobuila sumnje Martina i njegovih marioneta i očekivala sam a de se nešto loše ogoiti, ali večer nije mogla biti običnija. Nisam bila sigurna zašto, ali zahvaljivala sam Bogu na tome.

Ušuljala sam se u Alexov stan i napokon oahnula. Otišla sam o ormara, izvukla laicu i stavila je na po, te ugurala ruku u rupu gje je bila laica i izvukla mobitel.

Iako je bilo skoro jutro, znala sam a de se osoba koju k oju zovem javiti.  – Molim? – progovorio je glas s druge strane linije.  – Martin Salvaor Salvaor stoji na čelu čelu organizacije kao kao što smo pretpostavljali pretpostavljali – tiho sam rekla. Na trenutak je zavlaala tišina.  – U reu. Imaš li okaz?  – Osobno sam se večeras susrela s njim kao plesačica Jane –   rekla sam.  –  Imali smo svojevrstan okršaj.  – Je li sada sve u redu? Bilo mi je rago ka sam čula to pitanje. Bilo je nečeg utješnog u brizi koju sam osjetila.  – Jest. Nalazim se u stanu.  – Je li misija ugrožena?  – Nije. Sve se nastavlja po planu.  – Dobro. Ne bih volio a moramo početi ispočetka – rekao je glas hlanije nego mi je bilo rago čuti. Ona utjeha se ugasila kao plamen svijede na vjetru. Znala sam sve mane karijere koju sam oabrala i voljela, ali svejeno sam se naala a me nede žrtvovati kako ne bi ugrozili misiju. Iako su mi »čuvali leđa«, svejeno sam znala a sam se istinski mogla osloniti samo na sebe. I hvala Bogu, samoj sebi sam vjerovala najviše na svijetu. Bila sam snalažljiva i snažna osoba, osoba koja bi sebe poigla ka bi pala, osoba koja bi sebe hrabrila i tješila ka je to bilo najpotrebnije, osoba koja je sebe voljela bezuvjetno sa svim manama i vrlinama. U sebe sam imala toliko čvrsto povjerenje, onakvo kakvo bi samo mogla poželjeti pronadi u životnom partneru jenog ana. Ali nisam vjerovala vjer ovala a ga mogu nadi.  – Jesi li uspjela saznati tko je krtica u postaji?  – začuo se glas iz mobitela.  – Ne još.  – Može li biti Tony?  – Ne znam. Previše je tajanstven a bih mogla procijeniti. Za saa još nemam nikakve okaze u vezi toga.

 – Potrudi se malo oko tih dokaza  – oštro je rekao. – Inicija imamo i previše, trebaju nam čvrsti, konkretni dokazi – zatim je linija zamrla. Stisnula sam vilicu. Lako je redi: prikupi okaze! Večeras sam skoro izgubila život izloživši se onako  pred Martinom i njegovim ljuima, a on mi govori a se više potruim!  Ljutito sam bacila mobitel na trošnu fotelju. Sigurno de me žrtvovati zbog misije. Bila sam uvjerena. Morala sam biti vostruko opreznija.

Uputila sam se u kupaonicu negoujudi kako imam samo sat vremena za san ka sam čula glasno kucanje na vratima. Zastala sam kao ukopana. Jesu li to Martinovi ljudi? Jesu li me ipak pratili?  – Otvaraj, Alex! Znam da si unutra – zarežao je Tonyev glas. – Vidim svjetlo ispod vrata. Tony!?  Ali on nika prije nije ošao  ošao o mog stana. Pogotovo ne prije svitanja! Što se ogoilo? 74

Panično sam pogleala u sebe. Još sam bila ojevena kao Jane. Morala sam na brzinu staviti Alexovu masku ok Tony nije provalio vrata, što su najavljivali njegovi gru bi udarci.  –  Samo malo! Moram se odjenuti!  – viknula sam imitirajudi Alexov glas, pojurila u sobu i što sam mirnije mogla nanijela masku. Petnaest minuta kasnije otvorila sam vrata, a Tony je bijesno uletio unutra. Svojim ogromnim tijelom ispunio je malenu prostoriju. Opet sam postala svjesna koliko sam pored njega minijaturna.

 – Prokletstvo! Gje si bio cijelu nod? – obrušio se na mene.  –  Tu, u stanu  – ogovorila sam nastojedi izgleati strogo, kao a mi je njegov upa poremetio nekakve planove. Nisam željela a stvori naviku ovako se ponašati, pa je bilo bolje ati mu o znanja a mi to smeta.

 – Lažeš – prosiktao je.  – Ali...  – Cijelu prokletu nod te pokušavam obiti na mobitel. Nosiš li ga ikaa?! Dolazio sam ovamo najmanje dva puta!

Bila sam zatečena njegovim riječima, ali i zabrinuta zbog njihovog značenja.  – Što se ogoilo? Bijesno je frknuo, pogledao ustranu, provukao prste kroz gustu crnu kosu, zatim usmjerio svoj sivi

pogle prema mojim očima čiju sam prironu boju skrivala iza smeđih leda.  – Melissa i Rachel su pronađene mrtve –  protisnuo je kroz zube. Tupo sam zurila u njega.

 – Ali... etektivi koji su ih čuvali...  – Također mrtvi.  – Ne razumijem. Kako se to dogodilo? Kad?

75

8.

Alexandra Heart

Tony je sjeio u fotelji s čašom konjaka u ruci. Neprijateljstvo i bijes koje je usmjerio prema meni još su bili prisutni. Bio je ljut jer sam cijelu nod neostupna, ok on u svojim rukama ima važne prekretnice u slučaju. Osjedala sam se krivom iako sam imala veoma obar razlog za izostanak. Svejeno, kao etek tiv Alex večeras sam pošteno zakazala i Tony je imao pravo biti ljut.  – Ispričaj mi što se ogoilo? – opet sam pokušala, sjeajudi nasuprot njemu. Ved vaesetak minuta Tony je obijao govoriti i samo je ljuto zurio u mene. Osim ka si je natočio pide. Vi djelo se kako stišde vilicu, zatim je napokon progovorio:  – Dok ti zaboravljaš na svoj posao, ja sam večeras ošao o važnih informacija –   procijedio je mrzovoljno.  – Stvarno? – osjetila sam uzbuđenje –  Kakvih informacija?  – Sestre su pronađene mrtve u bolničkoj sobi –  rekao je.  – Ali to si mi ved rekao –  istaknula sam.  – Slušaj me o kraja –   frustrirano je odbrusio i nastavio s izlaganjem.  –  Policajac koji je bio na užnosti ispre njihove sobe pronađen je u položaju kao a spava. Utvrđeno je a mu je ubrizgana

nekakva smrtonosna injekcija. S obzirom a nije bilo tragova borbe i nitko ništa nije čuo, pretpostavljamo a se ubojica ojenuo u liječničku uniformu.  – Stari trik – promrmljala sam, a Tony me prijekorno pogleao ajudi mi o znanja a ušutim.  – Ni u sobi nije bilo tragova borbe, pa jeino možemo zaključiti a u pitanju nije jena osoba, tj.  jedan ubojica.  – Hm – zamišljeno sam stisnula oči.  –  Da je bio samo jedan ubojica, dok je ubijao jednu sestru, druga bi sigurno napravila pakao.

Međutim, buudi a nitko ništa nije čuo, pretpostavljamo a su u pitanju vije osobe i a su sestre ubijene u isto vrijeme.  – Kako su ubijene?

 – Također smrtonosnom injekcijom. Brzo i efikasno. Ništa u sobi nije bilo pomaknuto, niti jean otisak nije pronađen tako a nemamo nikakvih okaza, iako sam čvrsto uvjeren a iza svega stoji Salvador.

Morala sam pregristi jezik jer sam se skoro složila s njim. Sjetila sam se a mu nove informacije o Salvadoru mogu iznijeti samo kao Jane, a ne kao Alex. Oh, ovo je postajalo zamr  šeno. Duboko uahnuvši samo sam upitala:

 – Zašto misliš a je on iza svega?  – Zato što sam prokleto uvjeren a jest! – prosiktao je ajudi mi o znanja a smo ušli u poručje iz kojeg je izvirao dugo kontroliran bijes koji je Tony skupljao zbog godina frustriranosti jer mu je Salvador

izmicao. Bio je u pravu ka je sumnjičio Salvaora i bilo mi je rago što du mu napokon, kao Jane, modi pomodi i pružiti okaze o Salvaorovoj upletenosti. 76

 – Znači – oprezno sam započela –  nije bilo nikakvih tragova?  – Ne. Ali pronašli smo nešto zanimljivo.  – Što? Oložio je čašu na stolid i primakao se rubu fotelje.  – Nešto što nismo primijetili ok su sestre bile žive. Melissa je na esnom boku imala tetovažu.  – Kakvu tetovažu?  – Bar kod ispod kojeg se nalazila cijena. Stisnula sam oči razmišljajudi o informaciji.  – Kakve to veze ima s našim slučajem?  – Mike mi je jenom nešto rekao...  – Misliš onaj oušnik kojeg smo pronašli mrtvog u uličici? – upitala sam prekiajudi ga. Tony me opet počastio mrzovoljnim pogleom.  – Da  – nestrpljivo je potvrdio.  – Mike mi je jenom rekao a se na ulici pričalo o prostitutkama koje su imale tetovirane bar koove i cijene. Ti koovi su navono prestavljali okaz o vlasništvu i označavali serijsku proizvodnju jeftinih prostitutki. Cijena ispod bar koa trebala je označavati njihovu cijenu u krugovima trgovaca bijelim robljem.

Zaintrigirano sam kimnula glavom. Napokon smo bili na pravom tragu. Moji naređeni de biti ouševljeni.  – Ako je to istina – rekla sam – ona bi značilo a je Melissa posta la dio trgovine ljudima?  – Da. Ali njena sestra nije imala takvu ih sličnu tetovažu –  dodao je.  – Hm. To je zanimljivo  – ustvrdila sam.  – Znači li to a Rachel nije bila io trgovine uopde ili je samo  još nisu obilježili?  – Ne znam  – iskreno je odgovorio.  – Sve što za saa imamo samo su nagađanja. Nemamo ni jean okaz. Pogotovo jer su sestre mrtve. Ne znamo jesu li Melissu pripremali za proaju ili je ved proana? Ne znamo ništa...  –  Ne smijemo odustati  – rekla sam nastojedi ga ohrabriti. – I ovo što smo do sada saznali je izvanreno. Znači a smo na pravom putu. Moramo nastaviti alje.  – Znaš – rekao je  – žalosna je činjenica što trgovina ljuima ne bi ni postojala a ne postoji potražnja za tim. To je problem koji je gotovo nemogude iskorijeniti. Na trenutak sam se iznenaila što takve riječi čujem o jenog muškarca, jer muškarci su bili ti koji su činili potražnju.  – Ali to ne znači a ne možemo pokušati – olučno sam rekla. –  Ako bismo zaustavili bar jednog kriminalca koji stoji iza takvih poslova, učinili bismo nešto – vijevši a moje riječi nisu jelovale na njega, namjerno sam dodala: – Čini mi se kao a sam za ovaj slučaj zagriženiji o tebe.  – Ne bih baš rekao s obzirom na tvoje večerašnje ponašanje –  iznenada mi je odbrusio. Iskreno sam se postid jela. Ne zato što sam nešto pogrešno napravila, nego zato što sam mogla biti lako uhvadena. Mogao me vijeti kao Jane.  – Oprosti, nisam očekivao a de se nešto tako veliko oigrati baš večeras.  – Gdje si uostalom bio? – njegov ton je opet obio na oštrini. Nije mi preostalo ništa rugo nego pružiti mu jeini alibi koji muškarac može razumjeti:  – Bio sam s jednom djevojkom – rekla sam oglumivši nelagou. Njegovo lice se na trenutak razvedrilo.  – Opa! Tko bi rekao  – odmjerio me od glave do pete kao da pokušava otkriti što bi to privuklo bilo koju djevojku Alexu Mendezu.  – Dosta o tome – rekla sam. – Vratimo se slučaju.

*** Ka je Tony napokon napustio moj stan, preostalo mi je vremena samo a se istuširam i spremim za 77

 jutarnji posao detektiva. Nisam bila sigurna koliko du biti učinkovita jer nisam oka sklopila. Moji tajni

ientiteti su me sve više iscrpljivali. Kad sam ostala sama, u mislima mi se pojavilo pitanje koje me veoma uznemirilo. Dok sam se

tuširala, pokušavala sam analizirati sve što se ogoilo s naom a du pronadi nešto što de me umiriti. Jer pitanje koje me mučilo glasilo je ovako: Je li Melissa, prije nego je izahnula, spomenula ime osobe koja ju je spasila? To ime je bez sustezanja izrekla Tonyu i pitala sam se je li isto tako bila spremna na

suranju ok su joj prijetili sestrinom smrdu? Što sam više analizirala, to sam bivala uvjerenija a je moj ientitet Jane Leary postao iznimno ugrožen. Ali... Čuila sam se zašto ved nisu provalili u Janein stan? Ako su sestre ubijene sinod, kako to a su me pustili a izađem živa iz bara? Jesu li me upravo sa promatrali? Jesu li vijeli a imam još  jean ientitet? Da razgovaram s Tonyem? Je li i njegov život bio ugrožen? Taa sam se sjetila a je Alexov stan imao samo jedan prozor koji je bio uz k uhinju i izvana se nije mogla vijeti unutrašnjost prostorije, ved samo kuhinjski elementi. Također sam se sjetila povjerenja koje imam u sebe i znala sam s velikom sigurnošdu a me nitko nije pratio jer sam bila pažljiva, obradala sam pozornost putem o stana.

Znala sam samo a se nešto nije uklapalo u cijeli scenarij. Nešto nije bilo kako treba i nisam mogla pronadi razlog zašto me ved nisu napali ako su znali za mene. Ili ako nisu znali, ona nisam shvatila zašto bi me Melissa zaštitila? Bilo kako bilo, nametnulo se još jeno pitanje: Hodu li večeras idi na posao u bar ili ne? Hodu li time počiniti samoubojstvo ili du jenostavno nastaviti s istragom? Ta pitanja su me mučila tijekom cijelog jutra. Nisam se naročito koncentrirala na Tonya, Jima i Hope. Na njihova pitanja ili komentare, koji su mi upudivali, ogovarala sam samo kimanjem ili glupavim osmijehom, ali nisam zapravo bila svjesna onoga što su govorili. Trenutna situacija me previše opteredivala i bila sam na rubu luila jer nisam mogla pronadi pravo rješenje. Čak sam razmišljala o tome a oem u bar kao Alex Menez, ali nisam vjerovala a du o plesačica izvudi ikakvu informaciju. A ako nekim čuom nisu sumnjali u Jane, ona bi izostajudi s posla time sigurno pobuila njihove sumnje. Pogotovo nakon ogađaja koji su prethoili. Nisam znala što učiniti sve ok oko poneva nismo pozvani izvijeti mjesto nesrede.

*** Gledala sam u mrtvo tijelo Zelde Rogers, crnokose djevojke koja je plesala u istom klubu gdje i ja. Mnogo puta sam je vidjela i zapazila z bog iznimnih vještina na šipki. S obzirom a još uvijek nisam uspijevala zadobiti povjerenje djevojaka, nisam znala mnogo o Zeldi, osim kako izgleda. Uvijek mi se

činila simpatičnom i poprilično veselom bez obzira na situaciju u kojoj se nalazila. Sad je s jevojčina lica nestao veseli izraz i zamijenila ga je mrtvačka tupost. Crna kosa je b ila vlažna, a ojeda (oskuna košulja i kratka suknja) bila je nespretno navučena. Na prvi pogle moglo bi se posumnjati na silovanje i ubojstvo, ali mnoštvo sitnih rana   po njenom tijelu bacilo je sumnju na taj zaključak.  – Može li se ved oreiti uzrok smrti? –  upitala sam. Na mjestu ogađaja ved su se nalazili službenici kriminalističke policije provoedi očevi. Prikupljali su materijalne okaze i tragove u nai a de biti povezani s počiniteljem i žrtvom.  – Suedi po tragovima i jenoj pijavici koju smo pronašli na njenom tijelu – progovorio je forenzičar patolog, koji se također našao na mjestu nesrede – mogu unaprije redi a sumnjam na smrt krvarenjem.  – Krvarenjem? – ponovila sam.  – Da. Vidite ove tragove po tijelu? – upitao je forenzičar i pokazao na ozljee.  – Da.

 – One ukazuju a je tijelo ove jevojke bilo omadin mnoštvu pijavica koje su se hranile njenom krvlju o trenutka smrti. Na njenim zapešdima se vie tragovi vezivanja, što znači a je u pitanju 78

ubojstvo. Na ostala pitanja vam mogu ogovoriti tek nakon što izvršim obukciju i toksikološku analizu – ka je završio s izlaganjem, vratio se poslu u kojem smo ga prekinuli.  – Pijavice? – opet sam ponovila okrenuvši se prema Tonyu koji mi je uzvratio zabrinutim pogleom.  – Čuno – rekao je. – Iako živimo u velikom gradu, do sada nismo imali ubojstvo pijavicama.  – Tko bi to očekivao. Ali pretpostavljam a čovjek tijekom života oživi mnoge neočekivane situacije  – zagleda sam se u djevojku, te promrmlja.  – Nesretnica. Nije ovo zaslužila. Siguran sam a ova jevojka nije mogla ni sanjati a de ovako umrijeti.  – Što misliš koliko je vremena trebalo a nastupi smrt? –  upitao je Tony iznenada.  –  Ne znam. Jednom sam gledao nekakvu emisiju o pijavicama i nekoliko informacija sam uspio zapamtiti – rekla sam.  – Sjedam se a j e voditelj rekao kako pijavice mogu izazvati infekciju, a ponekad i smrt žrtve zbog pretjeranog gubitka krvi. Poslije te informacije nisam se želio približiti nikakvom potoku, rijeci ili jezeru.

 – Ti uopde nemaš nikakvu fobiju –  rekao je, a po izrazu njegova lica shvatila sam da me zadirkuje.  – A ti si savršen –  odbrusila sam mu. Kao ogovor na to snažno me uario po ramenu. Navika za koju sam se ponaala a je nestala. Duboko sam uahnula nastojedi ignorirati njegovo ponašanje i rekla:  – Ova jadna djevojka  je bila omadin mnoštva pijavica, koje sišudi krv mogu postati i pet puta vede o svoje normalne veličine i taa otpaaju s tijela. Vjerojatno je počinitelj bio u blizini i kako bi otpaale, ubojica je vjerojatno stavljao nove želedi a iscijee i zanju kap krvi.  – Kakav čuan način a se nekoga ubije – zamišljeno je zaključio. – Ne razumijem zašto ju nije  jenostavno ubio pištoljem ili nečim sličnim.  – Kriminalni um ne razmišlja kao mi – rekla sam.  – Siguran sam a je bojica imao razlog zašto je to odrad io baš na ovaj način, iako taj razlog ne viimo i za saa ne možemo shvatiti. Moža je želio prenijeti nekakvu poruku nekome  – nagađala sam. – Moža ovo ima nekakav psihološki aspekt. Tko de to znati.  – Ali pijavice... – opet je izrazio svoju nevjericu.

*** Dok smo se vozili natrag u postaju, razmišljala sam o novim ogađajima. Nisam znala zašto je Zela ubijena. Mogla sam pretpostavljati, ali sumnjala sam a de to pomodi. Došla sam samo o jenog zaključka, a taj je a se večeras efinitivno vradam u bar kao Jane. Naala sam se a du se modi izvudi iz opasne situacije ako se u njoj nađem. Ako ne, svejeno sam ugovala sebi i nesretnim jevojkama a im pokušam pomodi. Sa sam bila čvrsto uvjerena u Salvaorovu upletenost i činjenica a me sinod nisu napali, avala mi je nau a još nisu saznali za mene. Ali najprije sam morala privudi Tonyevu pažnju i natjerati ga a što prije potraži lane. Da, mogla sam mu se sa ovje prestaviti i razotkriti svoj pravi ientitet i ispričati sve što znam, ali nažalost i al je nismo imali niti jedan dokaz koji bi se mogao iskoristiti u kaznenom postupku. A još uvijek sam morala otkriti tko je krtica u policiji. Iako nisam vjerovala da je Tony upleten – pogledala sam ga – ipak nisam mogla biti sto posto sigurna.  – Salvador stoji iza ovog ubojstva – rekla sam dok je skretao u ulicu na putu za postaju. Po načinu na koji je stisnuo volan, zaključila sam kako ga je moja izjava uznemirila.  – Zašto to kažeš?  – Ubijena jevojka je plesačica. Zar je nisi prepoznao?  – Ne – odgovorio je i zagledao se u mene.  – Prati cestu  –  rekla sam. Zatim sam dodala:  – Primijetio sam je prije nekoliko večeri kako pleše u baru. Trebao bi se vratiti tamo i malo istražiti što se ogađa. Mislim a je vrijeme a potražiš onu jevojku Jane koja se ved jenom pokazala korisnom za naš slučaj –  namjerno sam istaknula. Tony je šutio sekunu uže nego je bilo potrebno.  –  U pravu si  –  naposljetku je rekao.  – Planirao sam još sinod otidi, ali smrt sestara me spriječila u 79

tome.

 – Tony  –  naglasila sam njegovo ime kako bih zadobila svu njegovu pozornost.  – Moraš što prije saznati što Jane zna. On me zabrinuto pogleao, ali nije ništa rekao. Njegove sive oči su potamnjele i nisu mi opustile a pročitam koji osjedaj je njime vlaao u tom trenutku.

*** Zastala sam ispred ulaza u bar i duboko udahnula. U reu, suočavala sam se s neizvjesnim.  Nisam

znala što me čekalo iza zatvorenih vrata, ali olučila sam riskirati. Posjeovala sam onu ozu hrabrosti koja je graničila s luošdu i zbog koje sam činila ovakva jela i smatrala a je vlastita žrtva opravana. Gurnula sam velika vrata i ušla. Onog trenutka ka me barmen ugleao, više nije bilo povratka. Pozravila sam ga i uputila se u garerobu. U glavi sam premotavala slike sebe u borilačkim natjecanjima i osvajanjima oličja. Tako sam samoj sebi avala o znanja a sam snažan i lukav protivnik i a se mogu i znam izvudi iz kompliciranih i opasnih situacija u kojima sam se ved i prije znala nadi. Ušla sam u garerobu u kojoj je uvijek vlaalo isto raspoloženje. Djevojke i alje nisu međusobno razgovarale i to me sve više živciralo. Željela sam vrisnuti samo kako bi ih natjerala na nekakvu reakciju. Zaklela sam se samoj sebi a du ka -ta saznati razlog njihovog čunog ponašanja. Iz kupaonice je izronila Sammy k oja je zastala na vratima ka me ugleala, zatim je pogleala ručni zglob na kojem se nalazio sat.

 – Imaš sredu što ne kasniš kao neke tvoje kolegice večeras –  strogo je dobacila, a njen komentar sam shvatila kao potencijalno obar znak. Sammy se nije činila rukčijom nego ostalih večeri, nije se činila ni sumnjičavom jer nije zaržala pogle na meni nego je ojurila o jene o jevojaka i istrgnula joj nešto iz ruke nakon čega je uslijeila pljuska bez objašnjenja. Djevojke nisu vino reagirale, ostale su  na svojim mjestima, a Sammy je stala u kut sobe nagleajudi jevojke ok su se preoijevale. Saa sam ved znala a je Sammyin glavni zaatak bio spriječiti nas u međusobnoj komunikaciji. Ali pitala sam se zašto je to bilo toliko važno? Moža za saa nisam imala ogovore na sva pitanja koja su me mučila, ali zahvalila sam Bogu što mi  je uijelio sredu a ne buem razotkrivena. Mogla sam samo pretpostaviti nekoliko scenarija: prvo, a Melissa nije ništa rekla znajudi a de svejeno umrijeti bez obzira hode li razotkriti identitet osobe koja ju  je spasila; rugo a su ubojice pretpostavili a je Melissu spasila njena sestra; i trede, a je Melissa ala krivo ime spasiteljice, moža Zelino? Za saa je to bila samo teorija, ali bila sam olučna nastaviti sa zadatkom.

Stupila sam u bar koji se ved poprilično napunio i naala se a je Tony ved stigao.

***

Tony Lee Brass

Nisam poveo Jima smatrajudi a mi nede biti o koristi. Jeino što bi Jim mogao raiti, bilo je zairkivati me, a to mi nije ogovaralo. Ved sam i bez njega osjedao nervozu zbog zaatka koji sam sebi nametnuo. Iz nekog razloga nisam mogao prestati misliti na Jane i to me mučilo. Isprva nisam mario za nju jer sam o njoj imao loše mišljenje, ali što sam više saznavao o njenoj upletenosti u ovaj sluča j, to me više intrigirala. Tajna kojom je bila obavijena počela me toliko izluđivati a sam počeo sanjati onu scenu 80

koja se oigrala u uličici. Nisam bio osobito zaovoljan s onim što se ogoilo te večeri. Bio sam čak uvjeren a sam navalio na nju isključivo zato što me posjedala na Linu. Vjerovao sam kako sam zbog nekakvih izopačenih posvjesnih problema, koje sam stvorio nakon Lininog nestanka, povezao vije žene i moža pokušao preko Jane riješiti frustracije vezane za Linu. Međutim, što je vrijeme više omicalo, sumnjao sam u te posvjesne razloge. Ali to me nije spriječilo a ne maštam o tome kako bi bilo ka bi se to ponovilo u boljim i normalnijim uvjetima. Ali, najprije sam se morao uvjeriti a je živa, a ju nije snašla ista subina koja je pratila sve moje oušnike. Zatim sam morao saznati koliko je znala o meni. Zapravo, imao sam mnogo pitanja koja su me mučila zanjih nekoliko ana i želio sam ogovore. Dok sam se probijao kroz gužvu, netko me potapšao po ramenu. Kad sam se okrenuo, osjetio s am osjedaj olakšanja koji je prostrujao mojim tijelom.  – Jane – rekao sam, a licem mi se razlio osmijeh.  – Napokon si ošao – rekla je.  – Ved sam se zabrinula – obacila mi je vragolasti pogle što me opet posjetilo na to kako ima neobičnu boju očiju. Plavu, koja se poneka činila ljubičastom. Postao sam svjestan egzotičnih crta njenog lica. Ukošenih očiju i naglašenih obrva koje su njene oči činile zavoljivima i zagonetnima. Zatim mi je pogle pao na pune zamamne usne. Poželio sam ih opet okusiti.  – Bila si zabrinuta za mene?  – upitao sam svjestan a me oavno jena žena nije ovako privukla.  – Pa ne baš za tebe – zagonetno je ogovorila, te oala šaptom zbog kojeg mi se primakla opasno blizu.  – Večeras raim kradu smjenu i voljela bih a se nađemo iza ponodi. Ja du sjesti u svoj auto, a ti vozi za mnom.

Pogleao sam je nastojedi procijeniti zairkuje li me. Nika nisam bio na čistu s ovim jevojkama. Ka sam shvatio a je ozbiljna, zahvalio sam sretnim zvijezama i pristao. Sve je išlo bolje nego sam se mogao naati. Mislio sam a du je morati nagovarati a se sastanemo kako bih iz nje izvukao još informacija. Nisam bio siguran hodu li biti obroošao s obzirom na ono što se ogoilo među nama zanji put ka smo se vijeli. Nije baš a sam se pokazao u najboljem svjetlu, ali nju to očito nije zabrinjavalo. I bio sam zahvalan na tome.

***

Alexandra Heart

Napustila sam posao malo prije ponodi. Ako su Salvaorovi ljui sumnjali a je još neka o plesačica umiješana u Melissin bijeg, ničim nisu pokazali a sumnjiče mene. Ka sam izašla na ulicu, primijetila sam Tonya naslonjenog na zi susjene zgrae. Pogleom sam mu dala znak da me prati.

Dok je Tony pažljivo vozio iza mene, razmišljala sam o tome kako je moj zaatak postao previše kompliciran zbog raznih ulog a koje sam si nametnula. Željela sam redi Tonyu sve što znam o ogađanjima u baru i to du kasnije efinitivno i učiniti. Bilo bi aleko lakše ka bih mu mogla priznati zašto raim u baru, ali nisam smjela jer bi upravo to priznanje ugrozilo ulogu Alexa Men deza, koja mi je bila potrebna jer sam morala saznati tko je krtica u postaju. Moji naređeni su znali a Salvaor ima svog čovjeka u policiji jer je previše spretno izbjegavao svaku mogudnost a bue uhvaden. Samo nakratko sam posumnjala u Tonya kad sam t ek počela raiti, ali uskoro sam te sumnje počela obacivati shvativši a je mrzio Salvaora i želio ga uništiti. Nisam još saznala oakle toliko neprijateljstvo i tolika agresija prema Salvadoru, ali Tony ih nije znao prikriti. Iako je Tony bio donekle os lobođen sumnje, svi ostali su još uvijek bili na razmatranju, uključujudi i Sawyera. 81

Parkirala sam ispred zalogajnice izvan grada. Zalogajnica se nalazila uz glavnu cestu i radila je cijelu nod ugošdujudi razne vozače kamiona, tegljača i ostalih koji su bi li na proputovanju. Idealno mjesto da se

sastanemo, a a ne pobuimo nečiju sumnju. Ovje sigurno nedemo naletjeti na nekoga o Salvaorovih ljudi.

Izašla sam iz auta i ušla u zalogajnicu prije Tonya. Ka je sjeo nasuprot meni u loži, opet sam postala svjesna njegove goleme građe. Njegova su se široka ramena isticala u crnoj sportskoj jakni, a snažna prsa napela su se ka je uboko uahnuo naglašavajudi zavoljive mišide. Stavio je krupnu šaku na stol i na trenutak sam se zagleala u muževnu ruku koja se nalazila preda mnom. U njegovoj bi ruci moja izgledala krhko i ranjivo. Iz nekog razloga

poželjela sam staviti ruku u njegovu, tek a probam veličinu. Zatim sam omahnula glavom. Zar me opet napadala nekakva slabost? Kriza? Sigurno je to bilo u pitanju. Nije moglo biti ništa rugo jer mi se Tony nije sviđao u seksualnom smislu. Nitko mi se nije tako sviđao, pogotovo jer sam njegovala neprijateljstvo prema muškom rou. Ako bi mi netko i zagolicao maštu, samo bih se sjetila a nisu sposobni ni za što drugo osim za seksualne igre (to im je bio najvedi emocionalni omet) i prošla bi me volja. I to sam im zamjerala, neizmjerno me vrijeđala ta površnost. Tako je bilo i saa. Ved sljeedeg trenutka gleala sam Tonya lišena bilo kakvih seksualnih primisli, bez želje i   nadanja. Ali nevoljko sam priznala kako sam zapravo sve ove goine tražila nekoga s kim bih se mogla povezati emocionalno, a ne samo tjelesno. Bila sam ljuta na muškarce jer su o mene željeli samo ovo rugo.  – Zanimljivo mjesto – rekao je prekiajudi tij ek mojih misli.  – Ovje nas nitko nede prepoznati –   hladno sam rekla, zatim sam se sjetila da sam morala igrati ulogu žene koja je zainteresirana za njega više nego za avanje informacija. Morao je vjerovati a ga želim, a sve što du mu tijekom razgovora oati moralo se činiti slučajnim, a ne namjernim. Nisam mu smjela ati o znanja a je Jane etektivka, nego obična plesačica koja smatra a su ogađanja u baru pomalo čuna.  – Zašto si oabrala mene i Alex a spasimo sestre? –   Tony je ispalio pitanje na koje nisam bila spremna. Na trenutak sam samo zurila u njega.  – Molim? – naposljetku sam rekla nastojedi obiti na vremenu kako bih smislila pravi ogovor.

 – Alex je Melissu pronašao na parkingu nakon anonimnog poziva za koji pretpostavljamo a si ti odgovorna. A meni si ala informaciju o tome gje se nalazi Rachel. Koliko zapravo znaš o nama? – stisnuo je svoje sive pronicljive oči, zbog čega sam opet postala svjesna koliko često zaboravljam na omet njegove inteligencije. Počela sam se gubiti u vlastitim ientitetima, ali činilo se a je on bolje hvatao niti koje sam ispreplela. Nije mi bilo ni na kraj pameti a de Tony povezati ogađaje i a de se Janeina upletenost činiti nevjerojatno čunom. Ovo što mi je rekao alo mu je naslutiti kako je Jane znala da su upravo Alex i Tony detektivi, partneri. Ako to nije znala, Tony je mogao pomisliti da je isto

tako mogla kontaktirati bilo koga o gostiju, ali to bi bilo glupo, jer što bi neki pijanac i perverznjak učinio s informacijama o sestrama? Jeino je logično objašnjenje to a je Jane znala za Tonya i Alexa i nije imalo smisla pretvarati se rukčije, pa sam skovala plan.  – Znači, shvatio si to – rekla sam uz osmijeh. Nisam željela izgleati previše nervozno, morala sam oisati samouvjerenošdu pa sam ga zavol jivo pogledala i rekla. – Znam da ste vas dvojica detektivi. Činilo se a je problijeio zbog te informacije.  – Kako si uspjela saznati? I tko još zna? –  brzo je upitao.  – Alex mi je rekao  – jednostavno sam odgovorila.  – Molim? – zaprepašteno je uzviknuo –  Taj idiot!  – Hej, nemoj tako govoriti o mom prijatelju  – oštro sam ga upozorila. – Slušaj, Alex i ja poznajemo se  još o školskih ana. Istina, nismo ugo bili u kontaktu – nemarno sam zamahnula rukom  – ali kad smo se vidjeli u baru, odmah smo se prepoznali.  – Rekla si da nisi odavde – sumnjičavo je istaknuo.

 – I rekla sam istinu. Zar se ne sjedaš ka sam rekla a sam lutalica? –  upitala sam.  – Da i što s tim? 82

 – Pa, tu osobinu sam naslijedila od svog oca koji nije mogao dugo ostati u jednom gradu. Bio je kockar i pijanac i ka bi zapao u nevolju, preselili bismo se u rugi gra. Dok sam bila tinejžerica, živjeli smo ovdje nekoliko godina i tada sam upoznala Alexa. Bili smo dio iste ekipe. Tony me i alje sumnjičavo promatrao nastojedi procijeniti može li m i vjerovati.  – Pitaj njega ako sumnjaš u moje riječi – namjerno sam dodala.

 – I on ti je u baru rekao a je etektiv? Bez obzira što se ugo niste vijeli, smatrao je a ti može vjerovati s takvom informacijom?

 – Jest, ali samo zato što sam ved otprije zna la za njegov izbor karijere. Bilo bi glupo da mi je to pokušao sakriti, zar ne? Još uvijek se činio napetim.  – Pretpostavljam da bi – odgovorio je.  – Alex mi je rekao a se i on neavno vratio u gra i a rai u postaji. Osim toga, nije mi rekao ništa više, vjeruj mi. Ali zato sam  ja iskoristila priliku i ispričala mu za čuna zbivanja koje sam primijetila.  – Kao naprimjer?  – Pa, bilo mi je čuno ka sam u jenoj prostoriji na katu pronašla Melissu zavezanu i teško ozlijeđenu. Ispričala mi je kako su je ucjenjivali sestrinim životom. To sam rekla Alexu i on mi je preložio plan. Zapravo je on želio spasiti Melissu, ali sam mu objasnila kako je bolje a to ja obavim buudi a bolje poznajem sve ulaze i izlaze u zgradi.

 – Alex je sve ovo znao i ništa mi nije rekao?  – njegov gnjev se mogao napipati, ok sam se ja osjedala kao a se sve više utapam u vlastitim lažima. Mozak me zabolio o naprezanja kako bih uhvatila svaku i najmanju nit u pričama koje sam mu izlagala.  – Zabranila sam mu a ti kaže – rekla sam fru striranije nego sam željela.  – Molim? Tko si ti a deš o tome olučivati? – oštro je upitao.  – Ja sam Alexov oušnik – jednostavno sam odgovorila  – i zahtijevala sam a to ostane tajna. Naš ogovor je bio a du mu redi sve što znam ako nikome ne kaže o koga je obio informacije, čak ni tebi. Međutim, Melissa je sve poremetila ka ti je rekla a sam je spasila. Tony se šutke naslonio na naslon i nastavio me proučavati ok je i alje onosio oluku može li mi vjerovati. Strpljivo sam čekala.  – Što si još rek la Alexu? – upitao je nakon nekoliko dugih minuta.  – Zapravo, ništa više. Nismo se uspjeli vijeti otka mi je rekao za Melissu i napomenuo kako sumnjaš u mene. Rekla sam mu a te navee a me potražiš kako bih ti osobno objasnila sve ovo što sam rekla.

 – Zašto? Mogao mi je sve to ispričati Alex. Zar je važno o koga du saznati? Slatko sam se nasmiješila.  – Željela sam te vijeti. Nervozno se uspravio. Znala sam a tako nešto nije želio čuti, ali jenostavno sam bila previše umorna o smišljanja laži i željela sam se malo omoriti. Stoga sam olučila provocirati Tonya  jenostavnim ženskim zavođenjem.  – Zadnji put kad smo se vidjeli – nasmiješila sam se – ostali smo neorečeni. Učinilo mi se kako mu se tamnoputo lice zarumenjelo. Uzeo je pide i otpio gutljaj samo kako ne bi morao komentirati. Ali strpljivo sam čekala ajudi mu o znanja kako očekujem ogovor.  – Moram priznati – progovorio je – nakon one večeri često sam razmišljao o tebi. Pomalo sam se iznenaila izborom njegovih riječi.  – Jer sam ti postala sumnjiva? – upitala sam uz osmijeh.  – Ne samo to  – nespretno je zavrtio čašu među prstima. – Ono što se ogoilo... seks... Bilo je zanimljivo.

Nastojala sam oržati osmijeh na licu, ali u sebi sam raila grimasu. Pa naravno a de mu ono  biti zanimljivo, bio je muškarac, zar ne! Meni je taj naš seksualni obračun bio nekako... Nisam znala koju riječ bih upotrijebila. Bio je lišen ljuskih emocija. Ono što se ogoilo bilo je životinjski, čisto zaovoljavanje 83

najprimitivnijih nagona. Nešto čega se nisam rao prisjedala jer bih osjetila ozu srama. Nešto što ne bih željela ponoviti jer nisam bila raspoložena za još jenu partiju seksa lišenog osjedaja koji su me činili ljuskim bidem: nježnošdu, privrženošdu, osjedajem sigurnosti i povjerenja ...  – I sama često pomislim na to –  slagala sam.  – Ima li još čunih zbivanja u baru? – odjednom je promijenio temu.  – Ima  – rekla sam osjetivši olakšanje. Ipak je bolje vratiti se lažima. – Još uvijek nisam obila priliku razgovarati s nekom od djevojaka.  – Ne razumijem.

 – Zabranjena je međusobna komunikacija – objasnila sam. Otvorio je usta kako bi postavio pitanje, ali mu je pogle ojenom olutao iza mene. Namrštio se i potonuo niže u sjealo – Sranje – promrmljao je.  – Što se ogoio? – uznemireno sam upitala.  – Upravo je ušao Sawyer – odsutno je rekao.  – Sawyer?  – ponovila sam u nevjerici. – Što on rai ovje?  – To bi i mene zanimalo  – pokušavao je viriti preko mog ramena ok sam ukočeno sjeila ne znajudi hodu li se sakriti ili ne.  – Čini se a se sastaje s nekim. Upravo nešto govori konobarici i izgleaju veoma napeto –  zatim je ušutio i nastavio promatrati ogađanje iza mene.  – Što se ogađa? – nestrpljivo sam upitala.  – Konobarica ga vodi negdje otraga.  – To je čuno.  – Idemo odavde  – odjednom je rekao.  – Ako me uglea i on de se zapitati što  ja  radim na ovom mjestu, a ti deš mu postati veoma zanimljiva.  – Ne vjeruješ mu? – zaključila sam.  – Ne – pogledao me dok smo ustajali. – Ni najmanje. A ovo samo potvrđuje moje nepovjerenje. Ka smo izašli, kratko je rekao:  – Moramo nastaviti razgovor. Vozi za mnom. Moj stan je trenutno najsigurnije mjesto.

*** Nakon što smo parkirali automobile, ušli smo u jenu o zgraa pristojnog izglea, za razliku o zgrae u kojoj sam trenutno živjela. Ušli smo u lift koji nas je oveo o tredeg kata. Ka me uveo u stan, zapravo sam se iznenaila njegovoj unutrašnjosti. Nisam znala što sam točno očekivala, moža neurenost i nekakav tipično muški uh: prazne boce piva na sve strane, ostatke hrane, razbacanu ojedu, praš inu i ostale tragove ne-čišdenja... Ali ono što sam vijela efinitivno nisam očekivala. Stan je bio ureniji o mog i s ukusom uređen. Skromno, ali lijepo. Prevlaavale su tamnije boje što je avalo muževnu notu i sve je bilo na svome mjestu. Stan je čak i svježe mirisao, nekako ugodno. Iz hodnika se odmah ulazilo u dnevni boravak opremljen lijepim trosjedom i dvjema foteljama. Na

sreini se nalazio tamni masivni stolid za kavu. Nasuprot trosjeu bila je niska komoa s televizorom. Namještaj je bio minimalistički i profinjen. Dnevni boravak je bio spojen s kuhinjom. Dijelio ih je samo kratki šank. Vijela sam još voja vrata. Jedna su vjerojatno vodila u sobu, a druga u kupaonicu.

Dok sam proučavala stan, Tony je onio pide, stavio na stol i sjeo u fotelju.  – Tko vam je zabranio međusobnu komunikaciju u baru? – upitao je kad smo sjeli jedno nasuprot drugome.  – Zapravo nitko, ali takav je dojam.  – Ispričala sam mu o incientu s Daniele i kako se Sammy uvijek

nalazila negje u blizini stvarajudi nekakvu neizrečenu prijetnju. Zatim sam oala. – I najvažnije o svega – napravila sam kratku pauzu i odjednom rekla  – imam za tebe radosnu vijest. Alex mi je rekao da 84

deš polujeti o srede –  namjerno sam zabacila dugu crnu kosu i crveno obojane pune usne razvukla u zavodljiv osmjeh.

 – Što? – nestrpljivo je upitao, vjerojatno frustriran mojim pokušajem a mu ovratim misli u pogrešnom trenutku.  – Salvaor je upleten u ogađanja u baru.  – Kako znaš? – zainteresirano se pomaknuo naprijed.  – Jer sam ga upoznala  – odgovorila sam i rekla mu za susret koji se odigrao u Salvadorovom uredu, ali sam mu prešutjela kako me pokušao zastrašiti batinama. To sam ostavila za kasnije.  – Njegov ured je na katu striptiz-bara?  – u nai je raširio oči.  – Da, ali ved sam ga pretražila. Nema nikakvih inkriminirajudih okaza. Obična papirologija o baru i jevojkama koje tamo plešu. Ništa sumnjivo.  – Sranje! Ušutio je i osutno se zagleao u mene. Nekako sam uspjela uočiti trenutak ka se osutnost povukla iz njegovog poglea, a ona su se njegove sive pronicljive oči ispunile znatiželjom i još nečim... Učinilo mi se kao a kroz njegove oči gleam usporeni film onoga što se ogoilo u uličici. Zarumenjela sam se, a njegov pogle je postao znatiželjniji. Ojenom mi je postalo vrude, postala sam svjesna oskune ojede na sebi i njegove prisutnosti u prostoriji. Na brzinu sam pogleala prema vratima njegove spavade sobe kao a si nisam mogla pomodi. Uvukao mi se u misli i sa sam ja bila ta koja nisam mogla prestati misliti na naš zanji intimni obračun. Prvi i zadnji  – posjedala sam se.  Zadnji! Ta riječ je bila ključna. On me omalovažavao pre prijateljima, govorio je Jimu i Alexu a Jane Leary ne oživljava kao ženu vrijenu poštovanja, govorio je samo ružne riječi, pa zašto me, pobogu, saa ovako guta očima? Promeškoljila sam se u fotelji, a on se uspravio u sjeedem položaju. Tišina je postajala neugona. Bilo je previše očito u kojem smjeru su lutale naše misli, ali činilo se kao a nijeno nije imalo rješenje kako prekinuti ovaj čuni osjedaj i neizmjerno neugonu situaciju. Također me preplavila i želja za osvetom. Iako sam u njegovim očima pročitala jasnu želju, ipak sam bila svjesna a me želi iz čisto muških pobua. Primitivna želja mužjaka za ženkom, ništa osobno, ništa prisno. A želje la sam mu se uvudi po kožu, pronadi način a svaki oir učinim prisnijim i emotivnijim kako bih mu na kraju mogla iščupati srce, jer ništa rugo nije zaslužio, ako zbog ičega, ona zbog same činjenice što je muško i što kao muškarac ima sve prenosti u ovom svijetu koje sama nisam imala. Željela sam ga kazniti kao što sam željela kazniti sve muškarce. Nisam ih voljela, zavijela sam im, buili su frustraciju i agresiju u meni i znala sam zašto. Terapeut je rekao a sam agresivna prema njima jer sam ih ož ivljavala kao prepreku u vlastitom napreovanju, kako poslovnom tako i emotivnom. I to je toliko imalo smisla a mi je ošlo a zaplačem o muke. Jer željela sam se emotivno razvijali, sazrijevati, osezati nove razine, ali njihova nezrelost uvijek bi me v radala unatrag. I saa sam bila obuzeta mnoštvom osjedaja i ojenom sam se našla kako ustajem, jer osvetit du mu se. Oluka je pala. Ustala sam senzualno, polako. Bila sam uvjerena da zadnji put nisam dala sve od sebe, nisam se

potruila, nisam ga ničim uhvatila u mrežu, osim čisto ženskim ijelovima tijela. Ovaj put planirala sam upotrijebiti mozak pri zavođenju, napraviti zamku. Znala sam kako, to sam raila otkako sam orasla, jer prema muškarcima sam bila takva: zavei i uništi. Tony je raširio oči shvadajudi što pokušavam, zatim ih je opasno suzio kao a je postao svjestan a mu priređujem zamku. Naslonio se ublje na naslon i čekao. Nije izgleao kao žrtva, plijen. Čak naprotiv, izgledao je kao alfa-mužjak koji čeka i želi a bue zaveen. Ali ne, ja sam željela ulogu alfe i večeras du učiniti sve što mogu a ta uloga postane moja. Ovo de biti rat modi, rat autoriteta. Polako sam mu prišla njišudi bokovima, gleajudi ga kao a du ga skinuti samom snagom uma. Promeškoljio se, zbog čega mi je osmijeh zat reperio na licu. Nježno sam isplazila vrh jezika i prešla njime preko punih usana promatrajudi kako on hipnotizirano prati svaki pokret. 85

Polako sam poigla ruku prema gruima. Zatim sam vršcima prstiju otaknula kožu ispo vrata te usporeno kliznula prstima niže o ekoltea tjerajudi ga a poglea u tom smjeru. Koža mi je bila hlana i vlažna na oir, zbog nervoze i strepnje. Iako sam zavoila, znala sam u kojem smjeru igra ie. Protiv svoje volje morala sam priznati a sam osjedala nestrpljenje u preponama i gruima. Ti izajnički ijelovi tijela sjedali su se kratkog užitka koji im je Tony zanji put priuštio, pogotovo nakon toliko uge apstinencije. Tijelo nije zanimao slijed mojih kompliciranih i uzburkanih misli. Tijelo je, za razliku od uma, bilo jenostavnije u svojim potrebama i željelo je omah!

Tony kao a je osjetio vrisak moje potrebe, naglo je ustao, jenim korakom smanjio razmak između nas i našla sam se zarobljena u njegovim snažnim i krupnim rukama. Umalo sam se izgubila u osjedaju oslobođenja o prve napetosti, ali sa me preplavila ruga vrsta napetosti i očekivanja. Njegove su usne bile muževne, zahtjevne, mekane i čvrste u isto vrijeme. Tražile su i uzvradala sam više nego što sam željela opustiti. Ruke su mi lutale po njegovom tijelu kao što beskudnik na kiši traži sklonište. Bila mi je potrebna toplina pa sam ugurala prste ispo njegove majice. Glatka i mirisna koža. Milujudi ga, prstima sam mu prešla na prsa i zaplela ih u sitne lačice koje su prijetile a de me izlujeti. Morala sam se podsjetiti da idem polako. Da sam ja ta koja zavodi, a ne ona zavedena. Ovaj put

nisam smjela opustiti a brzamo, a nas strast pretvori u životinje, a nam ouzme ljuske osjedaje. Morala sam ga natjerati a me oživi kao ženu, a ne samo objekt s vog zadovoljenja. Usporila sam pokrete ruku, ritam svojih bokova i jezika. Slijeio me tako lako. Želio je vijeti zašto sam usporila i kamo to voi. Ali nisam smjela pretjerivati s nježnostima, jer muškarci koji nisu bili emotivno povezani sa ženom koja im želi uijeliti nježne oire i još nježnije poljupce, omah traže vrata za bijeg, jer njih zanima samo tijelo, ne i uša. Morala sam pronadi vagu, zlatnu sreinu kako a ga usporim ovoljno a usaim sjeme nježnosti, a opet a ga ne uplašim tražedi o njega ono što mi u ovom trenutku nije mogao ati: nježnost i pažnju. Morala sam mu ati o znanja a imam kontrolu, a nisam žena koju se može iskorištavati. Ne,  ja sam ta koja iskorištava. Stoga sam zaustavila poljubac, stavila mu lanove na prsa, zavoljiv o podigla pogle i pogleala ga uboko u oči, obedavajudi mu igre bez granica uz razigrani osmijeh. Polako sam se odmaknula, dlanom desne ruke klizila sam niz njegovo tijelo sve dok se nisam zaustavila na njegovoj

krupnoj šaci. Uhvatila sam ga nježno za ruku i još nježnije povukla prema spavadoj sobi i alje ga gleajudi, obedavajudi. Slijeio me opijen ogađanjima. Imala sam kontrolu i zaržat du je o kraja. Ušli smo u polumračnu sobu. Ka je pokušao upaliti svjetlo, zaustavila sam mu ruku i položila je na onji io svojih leđa te je polako gurnula niže, još niže. Ved sljeede sekune zaboravio je na svjetlo. Položio je svoje čelo na moje, zatim me poljubio tražedi a ispunim obedanja. Stavila sam mu ruke oko vrata privlačedi ga bliže. Proubila sam poljub ac, strastveno sam uzimala sve što mi je avao. Njegovo tijelo se privijalo uz moje kao a me želi progutati. Pustila sam ga a ivlja nekoliko trenutaka, zatim sam ga opet smirila. Bila je to igra mačke s mišem. Opet sam se odmaknula samo nekoliko sitnih centimetara i pogledala ga, ozbiljno, strastveno.

Omaknula sam se ovoljno kako bih mogla uzeti krajeve njegove more majice i polako je povlačiti uz savršeno efinirane trbušne mišide, razotkrivajudi tanku liniju lačica koje su nestajale ispo pojasa na njegovim trapericama. Nastavila sam povlačiti majicu preko širokih prsta i izražajnih ramena ka je podigao ruke kako bi mi pomogao. Kad sam mu skinula majicu, odbacila sam je u kut sobe i spustila ruke niz njegova ramena, bicepse i podlaktice, zatim sam naglo, ali nježno prešla noktima preko njegova

trbuha. Zgrčio se zbog iznenanog oira, zaržao ah ok su nokti bili na njegovoj koži i glasno ahnuo ka sam omaknula ruke. Nasmiješio se.  – Zvijeri – šapnuo je. Znala sam a de mu se igra svijeti: ubrza no – polako, izmjena strasti i nježnost i sa je bilo vrijeme za nastavak te izmjene. Uhvatila sam ga za zatiljak i povukla k sebi u strastven poljubac. Priljubila sam tijelo uz njegovo osjedajudi njegovo uzbuđenje u nu trbuha. Tijelom mi je potekla struj a.

On je ugurao ruke ispo moje tanke košulje i počeo petljati po grunjaku pokušavajudi ga raskopčati, 86

u čemu je uspio ved iude sekune.  Zna što rai. Ima mnogo iskustva – pomalo ogorčeno sam pomislila. Neznatno sam odmahnula glavom. Nakon ponovnog divljanja, u kojem mi je otkopčao grunjak i skoro strgao košulju, opet sam ga usporila i odgurnula od sebe nekoliko koraka. Stavila sam mu dlanove na prsa i usmjerila ga prema, unatrag sve dok nije udario o rub kreveta, zatim sam ga usmjerila da sjedne, nakon čega sam se

omaknula unatrag i počela se polako i zavoljivo izvijati. Veoma usporeno skiajudi ojedu sa sebe, io po io. Opustila sam mišide, rastjerala sve grčeve nelagoe i prepustila se muzici koja mi je ozvanjala u glavi. Kroz poluzatvorene oči vijela sam koliko uživa u prestavi. Ka sam ostala samo u crnim svilenim gadicama ecentnog kroja, Tony je sa sebe strgao traperice. Približila sam se krevetu i naslonila se na koljena gurajudi ga svojim tijelom sve ok nije legao, a ona sam polovično legla na njega priržavajudi se rukama. Dopustila sam a ga moje grui miluju i raškaju. Zatvorio je oči i uzbuđeno uzahnuo. Započela sam ples jezikom po njegovom tijelu izmjenjujudi lickanje i grickanje. Na svaki maleni ugriz on bi se grčio o zaovoljstva i neočekivanog oira. Neizvjesnost ka de se moji zubi zariti u njegovo tijelo izluđivala ga ja. Znala sam to po njegovom ubrzanom isanju, po uzasima zaovoljstva. Nježnim povlačenjem skinula sam mu bokserice koje su razotkrile preivan io njegova tij ela. Ja, koja sam zaista mrzila muški ro, stala sam i ivila se ovom muškom tijelu koje je Bog v eličanstveno obario o glave o pete. Zaista je bio pravo umjetničko jelo, priznala sam htjela ne htjela. Tony me pogleao smješkajudi se, svjestan a uživam u njemu. Međutim, to me razljutilo, ta njegova arogancija zbog koje je pretpostavljao, očekivao a de se svaka žena iviti onome što joj izloži. Pa što ako  je bio božanstveno građen, to ga ne čini božjim arom ženama! Došlo mi je a ga okrenem na trbuh i obro izlupam po stražnjici. Zbog te slike licem mi je preletio osmijeh. Platila bih sve samo ka bih mu mogla vijeti izraz lica ako bih to učinila. A ona sam shvatila! Tony mene treba više nego ja njega! Ja sam njemu izvor informacija, a večeras sam mu servirala najprimamljiviju o svih: Salvaora. On de me tražiti, bez obzira na sve. Da! Mogla sam si priuštiti malo veselja i zabave! Samo maleni poklon za sebe. Ojenom sam ga povukla i okrenula na trbuh i svom snagom, što sam snažnije mogla opalila sam ga otvorenim lanom po stražnjici. Zvuk je ozvonio u tišini sobe, nakon čega je uslijeio njegov zaprepašteni uzvik. Cijelo tijelo mu se zaleilo, a njegov profil (sve što je sam uspjela vijeti o njegova lica) oavao je krajnje zaprepaštenje i nerazumijevanje. Šok! Izraz koji nika nedu zaboraviti. Eh, to je bio  poklon života, ukraena nagraa. Prije nego je Tony shvatio što se ogađa, skupila sam svoju ojedu, nespretno je navukla i na izlazu mu obacila pogle pun iznimne srede ok je on i alje bio u šoku. Vjerojatno je prvi put oživio a je žena ojurila nakon što se razojenuo i pokazao joj svoje savršenstvo. Osmijeh na mom licu proširio se toliko a me zaboljela vilica. Napustila sam njegov stan uzdignute glave.

87

9.

Alexandra Heart

S dolaskom jutra  još uvijek nisam mogla vjerovati što sam sinod učinila. Isto tako nisam mogla zaustaviti neprekidno smijuljenje svaki put kad bi mi slika Tonyeve reakcije osvanula u mislima, a to je bilo svakih nekoliko minuta. Nakon ugog čekanja u postaji, Tess me obav ijestila da je Tony na putu do posla dobio dojavu o

pokušaju provale u kiosk s hranom. Napomenula je kako vjeruje a je u pitanju skitnica i a Tony nije želio pojačanje. Pretpostavila sam a je zapravo želio biti sam. Bila sam uvjerena a sam obrano povrijeila njegov ego sinodnjom prestavom. Naala sam se a sam učinila ovoljno štete kako bih ga posjetila a su i žene ljuska bida s osjedajima, ali poznavajudi muškarce, nekako sam sumnjala u to. Tko zna kako me opravavao za sinodnje ponašanje i sumnj ala sam da bi mi se svidjelo. Vjerojatno me tipično muški nazivao pogrnim imenima, a sve samo a krivnja ne bue na njegovim leđima i a me ni slučajno ne pokuša razumjeti. Nezaovoljno sam se namrštila. Zašto su uvijek imali potrebu prebacivati krivnju na ž ene? Je su li bili genetski programirani na takvo ponašanje? Činilo mi se kao a su bili žestoki pobornici vlastite veličine i ispravnosti i a je u njihovim mislima ženska inteligencija samo nešto o čemu su žene pričale, ali oni nisu vjerovali u njeno postojanje. A ka bi slučajno upoznali inteligentnu ženu, oni  je nisu tako nazivali, ved je ona za njih bila crna uovica koja je voljela zapovijeati, ubijati i gušiti muškarca u njegovoj veličini. Bila im je neprijatelj i nepoželjna, obačena prije ili k asnije na njima svojstven način. Uh! Ogorčeno sam stisnula zube. Mrzila sam ih! Mrzila sam što sam morala osjedati potrebu za njima, pa makar i jenom goišnje. Voljela bih a mogu živjeti bez želje i potrebe. Ne mučiti se s čežnjom, strašdu, usamljenošdu i potrebom a buem zagrljena. Željela sam život bez svega toga. Željela sam mir i ruštvo sebi sličnih ljui. Ljui koju su me smirivali i zbog kojih sam se osjedala zaštideno, kao što su roitelji jelovali na mene. Željela sam biti okružena osobama koje  bi me razumjele i s kojima bih mogla zaovoljiti barem 80% svojih potreba, a ne vječno kombinirati različite »prijatelje« i različite pogrešne partnere kako bih zaovoljila najosnovnije što mi je bilo potrebno. Na kraju sam zaključila a se više maltretiram takvim onosima i a više ajem nego što primam. Zbog toga sam rano odustala od svakojakih prijateljstava, usmjerila se na karijeru i agresiju prema svima koji su bili na putu

ostvarenja tih želja, rješavala problem s borilačkim vještinama i u streljani. Međutim, moja najublja želja je ostala: imati zrav i ispunjavajudi onos barem s jenom osobom s kojom nisam u rou. Bar  jedna takva veza, bilo ljubavna ili prijateljska, bila bi ostvarenje mog najgorljivijeg sna. Potreba za

sjeinjenjem s rugim bidem koje bi me poštivalo, bila je razarajuda. Poneka tolika a bi me rastužila sve ok tu tugu ne bih preokrenula u bijes i mržnju. A sve zato što sam bila previše osjetljiva na hlane ljue i onose bez emocija. A kako se u ovakvom svijetu zaštititi o hlanih i površnih ljui koji su s rugima samo ok imaju nekakvu korist o njih, a ka to iskorištavanje prestane, prijateljstvo se raspane. Kako se sačuvati o ljui koji su toliko sebični a ih zanima samo zaovoljenje vlastitih potreba i nisu nimalo obazrivi prema onima u njihovoj blizini.  – Alex? – iz misli me trgnuo Hopein glas kad me dozvala. 88

Pogleala sam je i ko nje sam prepoznala istu vrstu gorčine i usamljenosti pa sam je suosjedajno pogleala. Hope mora a je nešto osjetila jer se iznenaa zarumen jela. Nervozno sam se uspravila u stolici za svojim stolom pitajudi se koliko su me moje oči izale, te koliko i što je Hope u mom pogleu pročitala.  – Bok, Hope. Trebaš nešto? – upitala sam što sam mirnije mogla. Hope se činila veoma nervoznom što mi nije bilo rago. Zar je sumnjala u nešto?  – Da, željela sam te pozvati na pide. Moža večeras? –  upitala je, te ubrzano dodala:  – Ako nemaš planova, naravno.

Zbog ovog neočekivanog poziva postala sam znatiželjnija. Činilo se kao a mi Hope želi nešto redi, nešto toliko važno zbog čega je bila nervozna i što mi očito nije željela priopditi u postaji. Moža de mi povjeriti svoje sumnje o ogađanjima u ureima policijske postaje. Moža du napokon početi prikupljati tragove o tome tko bi mogao biti krtica. Moža Ho pe zna i moža de mi upravo večeras izraziti svoje sumnje. Sredom, večeras je bila moja slobona večer u baru.  – Nemam nikakav plan. Može. Vrlo rao – prihvatila sam uz široki osmjeh.  – Oh, super – rekla je i kao da se opustila.  – Vidimo se u osam ispred Ringa?  – Naravno. Nadam se da nisi jedna od onih koje kasne  – zadirkivala sam je, a ona se slatko nasmijala i uputila prema svom stolu veselija i opuštenije nego prije nekoliko trenutaka. Očito joj je nekakav teret pao s leđa ka sam pristala izadi na pide i sve više me zanimao razlog njezina poziva. Hope mi se sve više sviđala i bilo bi lijepo ka bi mi postala saveznica, pa čak i prijateljica jenog ana. Tony se nije pojavio cijelu smjenu. Navono je imao nekakav incient tijekom privođenja skitnice, a ka je bio u postaji, baš taa sam morala otidi u sklaište po nekakve okumente i slabe okaze u vezi  jenog slučaja koji još uvijek nisu uspjeli zatvoriti, tako a sam se s Tonyem mimoišla. A izgarala sam o želje a ga viim i čujem ima li bilo kakav komentar na sinodnji ogađaj. Iako sam se naslađivala, i sama pomisao da ga vidim pretvorila bi moju utrobu u staklenku s leptirima koji su mahali krilima toliko snažno a sam po cijelom tijelu osjedala valove. Namrštila bih se svaki put ka bi me preplavio ta j

osjedaj.

*** Čekala sam ispre Ringa cijele četiri minute (i to samo zato što sam uranila) ka se pojavila Hope. Toliko se otjerala a je u prvi tren nisam prepoznala. Raspustila je kosu koju je inače na poslu uvijek nosila u strogoj punđi. Saa joj je paala u mekanim kovrčama oko ovalnog lica. Velike tamnomore oči istaknula je vještom šminkom ajudi im neobičan sjaj i verinu. Naprosto sam zurila u nju i pokušavala shvatiti koji je etalj bio razlog za sjaj kojim je toliko zračila, ali nisam mogla or editi. Hope se  jenostavno preobrazila. Na poslu je bila u strogim sivim izanjima i uvijek ozbiljna i namrgođena, čak i ka bi se šalila, ali sa je bila vesela i zavoljiva žena u lepršavoj haljini. Uočivši ljubičastu haljinu koja se vezala oko njenog vrata i lepršavo paala o ispo koljena, upitala sam se jesmo li imali još nekakav ogovor za večeras. Da smo bile vije jevojke, a sam ošla kao Alexanra, uz Hope bih sigurno večeras upoznala popriličan broj muškaraca, ali ovako du samo plijeniti pozorn ost koju nisam željela, jer Hope je privlačila poglee. Za saa joj je oskuna jakna bar skrivala poprsje i vedi io gornjeg tijela, ali znala sam a de u klubu postati vrude ka obaci jaknu. Hope je oisala samopouzanjem, a opet (gleajudi va muškarca koji su stajali po strani i otvoreno je omjeravali), svijelo mi se što nije bila koketa jer je jasno ignorirala vojicu muškaraca pore kojih je prošla. Bila je toliko sigurna u sebe a joj nisu bila potrebna tuđa oobravanja. To mi se najviše svijelo. Poželjela sam obaciti krinku i jenostavno uživati u ženskoj večeri s ovom zanimljivom i poštovanja vrijenom prijateljicom. Naala sam se a se Hope nede jenog ana naljutiti ka razotkrijem svoj pravi ientitet. Bila bi šteta izgubiti takvo poznanstvo.  – Hej, Alex! – uzviknula je ok mi je prilazila uz široki osmjeh. –  Stigao si. Nervozno sam povukla jaknu sakoa prema naprijed. 89

 – Čekaš li ugo? –  upitala je kad je stala ispred mene.  – Ne, upravo sam ošao. Primijetila sam da Hope nije obula cipele visokih peta, nego niske zbog kojih samo bile iste visine i bila sam joj zahvalna na tome.

Ponijela sam se kavalirski i otvorila joj vrata. Ušle smo su bar u kojem nisam bila otkako je preuređen, a to se ogoilo prije četiri ili pet goina. Iznenaila me promj ena. Prije je tu bio glasan i živahan klub, a saa je atmosfera bila mirna i ugona, za one koji su voljeli nekamo izadi i biti u stanju razgovarati s osobom s kojom su ošli. To mi se svijelo. Nisam bila pretjerano ouševljena iejom o bučnom baru i o tome a du moža morati plesati kao muškarac. Nisam imala pojma kako to izvesti. Stoga sam odahnula kad sam vidjela promjenu.

Sjele smo za jean stol u sreini prostorije. Na stolu je bila malena lampica stvarajudi romantičan ugođaj. Osvrnuvši se, uočila sam a su oko nas pretežno bili parovi. Na trenutak nisam znala što misliti, a ona sam ipak zaključila a mi to ne smeta. Ugona atmosfera bila je vrijena te malene neugonosti. Hope mi se široko osmjehnula ka se smjestila. Uočila sam kako Hope ima amsko ržanje i profinjene pokrete. Nešto što nisam primijetila na poslu. Moža nisam obro ni gleala buudi a sam jeno oko uvijek ržala na Tonyu ili na ulaznim vratima ako Tony nije bio u postaji. Nikad se zapravo nisam zagledala u Hope kako treba. Znala sam

samo a mi je bila istinski simpatična i raga.  – Sviđa li ti se bar? –  upitala me.  – Veoma. Iznenaio sam se zbog promjene. Zanji put je ovje bio nodni klub, koliko se sjedam.  – Da. Nije mi se sviđalo to mjesto.  – Ni meni. Hope se nasmiješila i zaključila:  – Eto, imamo nešto zajeničko. Uzvratila sam joj osmijeh i preala naružbu konobaru koji je ošao u tom trenutku. Naručila sam bocu najboljeg vina, kao pravi muškarac koji se pokušava razbacivati svojim znanjem o vinima i svojim novčanikom, a a ne govorimo svojom važnošdu. Jer ka je konobar otišao, tipično sam se muški nasmiješila kao a sam učinila nešto veoma važno, a ne jenostavno naručila pide. Hope je očito zagrizla mamac jer me veoma zahvalno i zavodljivo pogledala. Ovo zadnje mi se nije svidjelo, pa sam odustala od pretjerano muškog ponašanja. Iako sam smatrala a sam kao muškarac nezanimljiva i neprivlačna, ipak nisam željela tjerati Hope a smatra kako mora očijukati sa mnom samo zato što smo na pidu i ponašam

se kao a du snositi trošak. Što i hodu, ali željela sam joj ati o znanja a možemo biti prijatelji, jer sam osjedala a i ona to želi. Prijateljski ugođaj bio je važan ako želim saznati što zna.  – Hope, pričaj mi o sebi –  blago sam je potaknula. Hope se nasmiješila, a njeni obrazi obili su nježno ružičastu boju. Jen ostavno se nisam mogla prestati iviti njenim ženstvenim reakcijama. Da sam bar mogla biti takva, moža bi se i muškarci prema meni onosili kao prema stvarnoj ženi, a ne kao a sam im kompanjon.  –  Odrasla sam u ovom gradu  – započela je Hope. – Ništa posebno. Ovdje sam i studirala, zbog roitelja. Mama je umrla ka sam završavala srenju školu...  – Oh, žao mi je – suosjedajno sam rekla.  – Naučila sam živjeti s tim.  – A otac? Što je s njim? – upitala sam želedi promijeniti bolnu temu.  – On se još nije navika o da mame nema. Zbog njega sam ostala jer se nakon njene smrti zatvorio u sebe i omotao se tugom i epresijom. Još uvijek ga ne mogu izvudi iz toga, zbog čega me strah otidi negje rugje graiti karijeru. On me previše treba.  – Šteta – rekla sam. – Da je on snažniji, ti bi imala priliku imati vlastiti život. Slabost tvog oca postala  je tvoj teret, što nije fer jer on je proživio svoj život, napravio je što je mogao. Sa bi bilo u reu a i ti imaš priliku za ostvarenje svojih snova... Tek kad sam vidjela izraz na njenom licu, shvatila sam a nisam smjela izredi ono što je ved izašlo iz 90

mojih usta. Iako sam smatrala a je to istina, bilo je previše rano. Nismo bile toliko bliske prijateljice a bi mogle jedna drugoj govoriti bolne istine. Uostalom, koga sam zavaravala. Nikad nisam imala normalna

ženska prijateljstva i nisam znala kako to zapravo funkcionira. Znala sam samo a se sa ženama moralo postupati kao u rukavicama, a navikla sam se kretati u muškom ruštvu gje su rukavice (ako su bile u pitanju) bile boksačke. Niti se prema meni netko onosio nježno i blago, niti sam uzvradala takvim ponašanjem. Stoga sam sa tupo zurila u Hope koja me zaprepašteno gleala. Hope je bila žena i tako se ponašala i time je zahtijevala nježnije ponašanje. A ja sam joj za vidjela na toj sposobnosti. Znala sam biti žena samo u spavadoj sobi – povremeno i ne baš uvijek uspješno.  – U pravu si – ojenom se tiho složila Hope. – Nije lijepo o mene što to kažem, ali u pravu si. Šutjela sam iznenađena njenim oobravanjem, ali i zato što nisam željela redi još nešto pogrešno.  – Mnogo puta sam mu zamjerila slabost  – nastavila je.  – Ti si prva osoba koja je to pomislila i rekla naglas. Hvala ti na tome, Alex, jer sam cijelo vrijeme željela razgovarati s nekim tko je u stanju razumjet i me, a ne osuđivati. To što mu zamjeram, ne znači a ga manje volim. Da ga ne volim, ne bih se ni žrtvovala toliko, ali zamjeram mu što olako prihvada moju žrtvu i ne pita se što to znači za mene. Zamjeram mu što je sebičan u svojoj boli –  glas joj je pos tao ogorčeniji. – I ja sam je izgubila, isto kao i on. Izgubila sam majku. I moj život se promijenio iz temelja, a ne samo njegov. – U očima su joj se pojavile suze. Nisam mogla ponijeti pogle na njeno tužno lice, pa sam suosjedajno položila ruku na njenu i čvrsto je stisnula ajudi joj znak a sam tu za nju, a razumijem.  – Oprosti  – rekla je i pokušala treptanjem vratiti suze uboko u sebe. – Nisam željela na ovaj način započeti večer.  – U redu je.  – Zaista mi je žao – i dalje joj je bilo neugodno.  – Možemo razgovarati o tome. Nije problem. Čak naprotiv, možeš sa mnom razgovarati o čemu go hodeš.  – Znam, to sam osjetila kod tebe  – sa se činila malo sabranijom. –  I to mi se veoma svidjelo. Nisam ko nikog tako nešto osjetila, tu slobou a mogu redi što go poželim i a nedu pogriješiti. Nisam ni sigurna zašto sam toliko uvjerena u to, a a tu tezu još nisam ni testirala – nasmiješila se. – Do večeras.  – Nije lako pronadi nekoga s kim možeš poijeliti sve što ti je na umu, stoga uživajmo u uzajamnom razumijevanju i ne ustručavaj se razgovarati sa mnom o bilo čemu. Na trenutak me proučavala, ali nisam mogla okučiti što bi njen pogle mogao značiti.  – Poneka ga mrzim zbog toga, a opet previše ga volim a bih ga mrzila. Ima li to ikakvog smisla? – nesigurno je upitala. Osmjehnula sam se.  – Naravno – odgovorila sam.

 – Zbog njega sam zapela u ovoj glupoj postaji okružena ljuima koji rae isti posao kao ja, a njihova inteligencija jeva seže o prosječnosti. To me frustrira. Želim više o života, a vrijeme previše brzo prolazi i bojim se a du na kraju ostati sama u grau koji ne volim, na poslu koji me ne ispunjava, koji vrijeđa moj intelektualni omet. Jer sve što je povezano s izazovom, zahtijeva a ga napustim. Osjedam da nisam testirala svoje granice, osj edam veliku prazninu. A sve zato što je tata upao u epresiju i obija se trgnuti.

 – A a ga prisiliš? – iznenada sam rekla.  – Kako to misliš? – znatiželjno me pogleala.  – Otiđi. Ostavi ga malo samog i vii kako de reagirati. Ako zapane u gore stanje, vr ati se i budi uz njega, iako de tvoj život patiti. Ali postoji šansa a de se moža trgnuti tek ka ga suočiš s olaskom. Nikad se ne zna.

 – Misliš a bi se stvarno mogao promijeniti. Zapravo sam sumnjala u to. Nisam bila pobornik ieje a se ljui toliko rastično mijenjaju. Moža mijenjaju posao, prijatelje, partnere, ali u suštini uvijek ostaju isti. Ako je netko sklon epresijama, nije važno što de sve promijeniti, uvijek de biti sk lon depresijama. Ako je netko sklon varanju partnera, isto 91

tako može promijeniti toliko toga, zaklinjati se na vjernost, ali prije ili kasnije želja i potreba za varanjem de prevlaati. Kao što vjerni ljui uvijek ostaju vjerni i ka ne treba, jer to je njihova srž i protiv toga ne mogu. Da, nisam vjerovala u velike promjene. O rođenja smo ono što jesmo. Ipak, nisam željela to redi naglas.  – Nika nedeš znati ako ne probaš – rekla sam naajudi se a biti depresivan nije bio srž problema Hopeinog tate, zbog čega bi promjena mogla obedavati. Ona se opet zagledala u mene.

 – Hodeš li mi pomodi a to učinim?  – Naravno. Sve što trebaš...  – Zašto si sam, Alex? – ojenom je upitala iznenaivši me.  – Hm...  – na trenutak sam zastala smišljajudi ogovor. – Još nisam pronašao ženu koja bi zaokupila moje misli.  – Ni jedna? Nikada?

 – Pa, moža jenom avno – lagala sam. – Ali, od tada ne.  – Šteta. Mislim a bi žena bila savršeno sretna uz. tebe –  jenostavno je zaključila, a ja sam se zaprepastila jer nisam imala pojma kako sam uspjela ostaviti takav dojam.  – Zašto to misliš? –  upitala sam. Smeteno se osmjehnula.

 – Na poslu sam uočila a se ne ponašaš tipično muški.  – Što? – na trenutak sam zaboravila disati.  – Ne razumijem što to znači.  – Ne proganjaš Tess kao svi ostali. Ona je glavna meta svih muškaraca u postaji. Ne postoji ni jean naš kolega koji prije ili kasnije nije koketirao s njom ili ona s njim. Ona sama priznaje a je laka žena i ne stii se toga, a to muškarce iz nekog razloga fascinira i uveseljava. Nije mi bilo rago čuti kako se ne ponašam kao ostali muškarci, ali naprosto mi nije palo na pamet a sam morala koketirati s nekom ženom. Imala sam važnijih briga.  – Moža jenostavno spaam u skupinu onih potonjih – nasmiješila sam se u pokušaju a se izvučem.  – Mislim a nisi. Previše si obazriv prema ženama. To viim po tvom ponašanju prema meni. Uvijek me pitaš kako sam, uvijek kažeš nešto ispravno, nešto što želim čuti u tom trenutku... Naravno, ka sam žena, pa znam što želiš čuti  – pomislila sam.  – I takav si prema svim ženama u postaji. Neki an sam razgovarala s nekoliko kolegica i zaključile smo a de žena koja osvoji tvoje srce biti najsretnija žena na svijetu – slatko se nasmiješila, a meni je o nelagoe postalo vrude kao a sjeim na vatri.  – Krivo ste shvatile. Moža jenostavno ne volim žene koje koketiraju. Volim ka se moram potruiti i osvojiti damu koja mi je zapela za oko  – izmišljala sam u nai se a de riječi imati smisla.  – Uostalom, rekao sam ti da me nijedna nije privukla.  – Nijedna? Nekako ne mogu u to vjerovati – primakla je bliže svoju stolicu. – Baš nijena? Smeteno sam je promatrala. I sama sam žena, ali trenutno nisam shvadala njene riječi sve ok se Hope ojenom nije previše približila i položila svoje usne na moje. Zbog toga sam se toliko trgnula da sam pala sa stolice i sletjela na dupe.

Iznenađena i zapanjena, sjeila sam na tlu i zurila u Hope koja je bila zaprepaštena mojom reakcijom.

Ni u najgoroj nodnoj mori nisam ovo očekivala. Zar sam se sviđala Hope? Ovakvog izglea? Kao Ale x Menez imala sam mlaenačko lice obasuto čunim lačicama: obrve koje su se skoro spajale, zalisci koji nemaju smisla, ali stavila sam ih a što više prekriju ženstvene crte lice. Uz to, bila sam i premršava za muškarca... Zar se sve to svijelo Hope? A ona sam shvatila. Hope je bilo osta muškaraca zgonih tijela, muževnih crta lica, jer uz sve to u paketu je olazila osobnost koja nije pogoovala nježnoj i ženstvenoj ženi poput nje, koja je u muškarcu tražila sronu ušu, nekoga s kim može razgovarati i ostarjeti. Ali nisam mogla vjerovati a je to »nešto« pronašla u meni! 92

 – Ispričavam se – nespretno sam rekla dok sam ustajala.  – Ali moram idi...  – Alex – rekla je nelagodno: – Zar sam nešto krivo učinila?  – Ne. Nije o tebe. Žao mi je –   pogledala sam u njene tužne oči. Nisam je željela povrijeiti, ali morala sam redi sljeede. – Viiš, lagao sam ka sam rekao a nemam nikoga – započela sam pomalo nervozno.  – Oh – raširila je oči, zatim je razočarano spustila pogle.  – Imam nekoga, ali situacija je previ še komplicirana... Ne mogu sa o tome...  – Da, sad mi je sve jasnije  – rekla je.  – Žao mi je, nisam željela nasrnuti na tebe. Molim te, nemoj mi zamjeriti.  – Ni slučajno. Ti si ivna žena Hope – rekla sam i zagleala se u njene oči kako bih naglasila riječ i.  –

Da sam sloboan, bio bih najsretniji muškarac na svijetu. Zaista.  – Hvala ti na tome.  – I alje možemo biti prijatelji –  dodala sam. – Dopusti mi a te otpratim kudi. Hope se nasmiješila pomirivši se sa situacijom i ustala.  – Može, iemo.

*** Sjedila sam na terasi kafida South nakon smjene u policiji. Još sam bila prerušena u Alexa i umjesto

a oem ravno kudi, kao što sam raila svaki an, poželjela sam svratiti na kavu i malo oahnuti o zbivanja koja su me preplavila zadnjih dana. Terasa je bila dop ola popunjena i ogovarao mi je nježni žamor ljui koji razgovaraju oko mene. Pogle se pružao prema parku u kojem su se nalazila zimzelena stabla, ispunjavala zrak svojim mirisom i kavu činila ugonijom zbog mirnode koju je pružao pogle na njih. Otpila sam gutljaj toplog napitka koji me odmah ugrijao. Na terasi je bilo prohladno, ali to nije

umanjivalo uživanje na suncu. Tonya opet nisam vijela i više nisam znala je li to za njega uobičajeno ili neobično ponašanje. Nisam više bila sigurna ni u ispravnost svojih postupaka one večeri i načina na koji sam ga ostavila. Ali ka mi je licem preletio osmijeh, ipak sam shvatila a sam obro učinila. Zaslužila sam tu malenu nagrau. Tony se sigurno ljutio na Jane, ali nije mi bilo jasno zašto bi izbjegavao Alexa, jer činilo se a upravo to rai. Opet sam otpila gutljaj i mislima mi je proletjela slika Hope, zbog čega me oblilo rumenilo. Nika, ni u najluđim snovima nisam očekivala a de Hope učiniti što je sinod napravila. Bilo mi je žao zbog toga, jer me Hope ved anas počela izbjegavati. Bilo je više nego očito a nam je objema anas na poslu bilo neugono i Hope se ržala poalje. Slegnula sam ramenima. Moža samo treba malo vremena a prođe nelagoa i sve de opet biti po starom.  – Tu si – odjednom je progovorio glas iza mene, pa sam se trgnula. Kad sam se okrenula, ugledala sam Tonya kako stoji nadvijen iznad mene svojim ogromnim tijelom.

Nisam očekivala vrudi val koji me zapljusnuo kao reakcija na njega. Očito je nešto u njegovoj pojavi uzbuđivalo moje tijelo protiv moje volje. Bila sam ga itekako svjesna, previše.  – Hej – nespretno sam mu uzvratila iznenađena vlastitom reakcijom koliko i njegovim olaskom. Zaobišao me i bez pitanja sjeo.  – Gdje si ti ova dva dana?  – namjerno sam upitala. – Imam dojam kao da me i zbjegavaš – nasmiješila sam se.  – I pogodio si – kratko je rekao i zbog toga sam se prestala smješkati.

 – Zašto? Što sam učinio?  – Nisi mi rekao za Jane. Nisi mi prenio nikakve informacije koje ti je govorila  – njegov ton je postajao oštriji, a ja sam opet shvatila a mi je ono najočitije promaklo. Ni u luilu nisam pomislila a de se Tony naljutiti na to. Došlo mi je a se uhvatim za glavu. Pa naravno a de mu zasmetati. Nitko nije volio biti 93

tako izigran. Tony je nastavio: – Osjedao sam se kao buala ka mi je rekla. Mislio sam da smo partneri. Pomislila sam kako je ova situacija ironična. Doneavno sam  ja bila ta koja je njemu govorila takve stvari, a sad se situacija preokrenula.

 – Oprosti, ali znaš kako je s oušnicima. Morao sam pristati na njena pravila inače mi ništa ne bi oala. Morao sam šutjeti.  – Ali ako si znao neke stvari, mogao si mi dati do znanja bez otkrivanja njenog identiteta  – govorio je glasnije nego je bilo pristojno pa su se neki gosti okrenuli prema nama.  – Snizi ton  – šapnula sam. – Slušaj, svi znamo kakav si. Da sam ti ao naslutiti a znam više o tebe, ti se ne bi smirio dok ne bi saznao odakle mi informacije.

Namrštio se, ali znala sam a sam u pravu.  – Uostalom, pretpostavio sam a de veoma brzo odi trenutak ka deš sve saz nati.  – Zašto bi pretpostavio takvo što?  – Zato što sam kovao plan kako te uključiti u igru. Melissa mi je učinila uslugu i ubrzala cijeli proces – ka sam vijela Tonyev znatiželjni pogle, brzo sam oala: – Nisam rekao Melissi a ti kaže tko ju je spasio, to se ogoilo slučajno, ali bio sam joj zahvalan, za razliku o Jane ka je za to saznala –  ovaj put mi se učinilo a je Tonya uznemirilo Janeino ime. Nervozno je počeo pogleavati na sve strane i promijenio položaj sjeenja. To je bila velika promjena   za njega jer je do tada sjedio kao kip: miran i nepomičan.  – Dobro – brzo je rekao. – Recimo a ti opraštam. Buudi a kao Alex nisam znala što se ogoilo između Tonya i Jane u njegovom stanu, olučila sam da bi bilo bolje izbjegavati Jane kao temu razgovora. Ni meni to ne bi bilo ugodno.  – Misliš a su jevojke prisiljene tamo raiti? –  upitala sam kako bih u potpunosti promijenila temu.  – Ne vjerujem – odgovorio je. – Ima mnogo žena koje su obrovoljno oabrale takav život. Sjetila sam se sebe kao Jane. Tony je vjerojatno mislio na nju kad je to rekao, ali to nije bio dobrovoljan izbor života, to je privremeni zaatak kako bih prikupila što više informacija... A žene oko

mene vjerojatno su sebe uvjeravale a je to privremeni zaatak kako bi prikupile što više novca za školovanje, obitelj ili tko zna kakve sve razloge.  – U pitanju može biti i psihološki aspekt ientiteta – rekao je, a izbor njegovih riječi privukao je moju pozornost. Iz nekog neobjašnjivog razloga uporno sam voljela misliti o Tonyu kao o m anje inteligentnom bidu, tako a su me njegove riječi iznenaile.  – Kako to misliš?  – Pa, ientitet označava način na koji sebe oživljavamo, svoje tijelo, svoju spolnu zrelost, ruge oko nas...

 – Znam što to označava – prekinula sam ga pomalo uvrijeđena.  – Osjedaj ientiteta omogudava mlaoj osobi a bue sigurna u svoje oluke koje oblikuju smjer kojim ie kroz život a bi postala osoba za sebe. Još uvijek nisam čula ništa što ved nisam znala, ali svejeno sam bila iznenađena njegovim govorom. Tupo sam zurila u njega, a on je to vjerojatno shvatio kao moje neznanje jer je nastavio objašnjavati.  – U razoblju mlaosti osoba se počinje ientificirati s raznovrsnim primjerima iz otaašnjeg života, kao što roitelji, novostečeni spolni nagoni, nova emotivna shvadanja i ruštvene uloge koje su nametnute. Rezultat tih procesa omogudava mlaoj osobi a efinira svoj ientitet i živi sklano kao nezavisna osoba. Taj proces formiranja ientiteta nije uvijek jenostavan ni uspješan. Vedina mlaih ne uspijeva se kontinuirano razvijati i dosegnuti optimalni identitet u svakom trenutku razvoja. Razvija se

skokovito ili burno, poneka i oboje, što nazivamo mlaalačkim nemirom.  – Postoji i dobra strana tih kriza  – ubacila sam se želedi mu okazati kako nisam neinformirana .  – One oprinose bržem razvoju, lakšem intelektualnom sazrijevanju, obogaduju maštu, razvijaju sposobnosti za apstraktno mišljenje. Pogledao me s odobravanjem.

 – Svaka čast – nasmiješio se. – Znaš ponešto o tome. 94

 – Naravno. Psihologija je važan element u našem poslu. Znam u kojem smjeru ie tvoje  predavanje. Želiš mi objasniti kako u krizi ientiteta osoba nije u mogudnosti onijeti važne oluke za svoj život. Smatraš a su se ove jevojke u tim krizama olučile za ovakve poslove. To želiš redi, zar ne?  –  Pa, to bi bilo otprilike to  – samouvjereno se osmjehnuo, što me nažalost posjetilo na njegov osmijeh zbog kojega sam ga lupila po stražnjici neku večer. Opet sam se namrštila. Mrzila sam mušku aroganciju i njihov narcisoidan stav.  – Međutim – progovorila sam potaknuta gnjevom  – kriza identiteta i strah koji se javlja ne moraju

nužno biti štetni. To može pružiti mogudnost mlaima, ali i ostalima, a preuzmu inicijativu i samostalno onesu oluke za svoj život. Samostalno olučivanje i preuzimanje ogovornos ti za svoja djela ubrzava proces sazrijevanja, a to je put k uspješnom i sretnom životu. To osobu čini potpunom i uči je a vjeruje u sebe, a se zbog toga poštuje i cijeni. Tek ka osoba to nauči, može cijeniti ruge: roitelje, prijatelje, partnere  – izrekla sam te riječi, iako sam bila svjesna a je stvarni život puno kompliciraniji nego što zvuči u teoriji. To je ugotrajan proces, poneka mučan i bolan. –   Ali dosta o tome. Oboje znamo psihološki aspekt koji stoji iza postupaka mlaih jevojaka koje svojevoljno postaju plesačice, striptizete i slično. Mene muči pitanje jevojaka koje su prisiljene na to i što se zaista ogoilo s Melissom, zašto nam se nije povjerila ka smo je spasili? Da je bar nešto rekla, mogli smo joj osigurati bolju zaštitu, mogla je još uvijek biti živa...  – Eh, tu ti ne mogu ponuiti ogovor, jer i ja nodima razmišljam o tome i nije mi jasno zašto nije ništa rekla. Moža se naala a joj nede nauiti ako ne progovori? Moža nije bila svjesna a im je predstavljala prijetnju samim tim što je živa, a im nije bilo važno hode li progovoriti ili ne?  – Tko zna  – odsutno sam ustvrdila.  – Možemo samo nagađati. – Zatim sam podigla pogled prema njemu. Shvatila sam a sam se mogla zavaravati koliko go hodu, ali ipak sam željela znati, stoga  sam upitala.

 – Što je bilo na sastanku s Jane? Nisam još razgovarao s njom, pa ne znam je li ti sve rekla? Prebacio je težinu na rugu stranu tijela, što je ko njega označavalo nelagou. Željela sam čuti kakvim nazivima de me počastiti, ali i kao kolega koji je inscenirao taj sastanak, morala sam postaviti to pitanje.

 – Mislim a mi je rekla sve što je trebalo –  glasio je njegov odgovor.  – To je sve?  – zatečeno sam upitala. On je nemarno slegnuo ramenima.  – Manje-više, a.

 – Ništa se neobično nije ogoilo? – nisam mogla vjerovati njegovoj ležernoj reakciji. Očekivala sam ružne riječi, a ne ovo.  – Zapravo jest – iznenada je dodao. Eh, a. Dolazimo o tog ijela. I mislila sam a nede spomenuti  – pomislila sam, ipak je bio onakav muškarac kakvim sam ga ržala.  – U zalogajnici smo vidjeli Sawyera. Iznenadio me izborom informacije, ali ipak mi je bilo rago što je to spomenuo jer sam na to umalo zaboravila u cijelom ovom kaosu.

 – Što je raio tamo?  –  To bih i ja volio znati. Čuno se ponašao. Pokušao sam ova va ana saznati nešto o sitnih kriminalaca na ulici o tome je li Sawyer upleten u nekakve mutne poslove, ali nitko nije propjevao. Sinod sam ponovno bio u zalogajnici...  – I nisi me zvao? – prekinula sam ga. Vragolasto se nasmiješio.

 – Čuo sam a imaš nekakav spoj s Hope, pa te nisam htio prekiati. Raširila sam oči o iznenađenja.  – Znaš za to? Preko njegovog okrutnog i grubog lica preletio je s amozadovoljan i ponosan osmjeh. 95

 – O, a. Jimu se to nede svijeti. Slab je na  Hope – zadirkivao je.  – Ali ništa se nije ogoilo – brzo sam rekla.  – Pretpostavio sam a nede, ali svejeno Jimu nede biti rago.  – Stani malo – oštro sam rekla. – Pretpostavio si?! Što time želiš redi? Nemarno je slegnuo ramenima.  –  Pa, jednostavno sam pomislio a o tog spoja nede biti ništa. Hope je aleko bolja o tebe i

sigurno je to shvatila tijekom večeri. Samo to. Isprsila sam se i poigla kažiprst.  – Za tvoju informaciju, Hope je željela a se nešto ogoi, ali ja sam nju  odbio  –  grubo sam mu ob jasnila, uvrijeđena njegovim pretpostavkama.  – Stvarno? – napravio je grimasu nevjerice.  – Da.  – Hm... Zanimljivo. Nika to ne bih očekivao. Jesi li poluio? Tony je pitanje postavio mirnim tonom pa sam se iznenaila ka sam shvatila značenje.  – Molim?  – Zašto si je obio? Opet sam zbog ponosa sama sebi iskopala jamu. Želedi mu okazati a sam kao Alex Menez poželjna, nisam razmišljala o posljeicama informacije a sam obila ženu koja se činila više nego obrim ulovom u muškom svijetu.  – Nisam prije htio spominjati – rekla sam sjetivši se alibija koji sam ala Hope –  ali imam nekoga.  – Ah a, sjedam se a si neavno bio s nekom jevojkom ok sam te tražio i čekao. One večeri ka su sestre ubijene  – njegov glas je opet saržavao optužbe zbog mog ponašanja. Također sam shvatila a on bolje voi računa o mojim lažima o mene same.  – Da – brzo sam odgovorila. – Tako je.  – Ka deš nas upoznati? –  odjednom je upitao.  – Ne još – ogovorila sam začuđena njegovom željom a upozna Alexovu oabranicu. –   Veza je komplicirana i još nismo sigurni kamo sve to voi i ne želim više o tome razgovarati. Tony se nasmijao.

 – Što je s tvojim ljubavnim životom? –   uzvratila sam mu istom nelagodnom temom.  – Ti znaš ponešto o mojoj privatnosti. Sa je re na tebi. Postoji li jevojk a koja je osvojila tvoje srce?  – zlobno sam se osmjehnula.

Tony me kratko vrijeme proučavao i omjeravao, što još uvijek nisam voljela i uvijek bi me prsti zasvrbjeli ka bi to raio, jer sam poželjela provjeriti masku.  – Ne baš srce, ali misli a –  odjednom je ogovorio ostavljajudi me bez riječi. Nasmijao se mojoj reakciji.

 – Zar je toliko neobično što postoji žena u mom životu? –  upitao je.  – Zapravo jest  – iskreno sam ogovorila. Nisam znala a je imao neku žensku. Opet me preplavio gnjev, ali popraden nekakvom čunom boli. –  Tko je ona?  – Jane.  – Molim? – šokirano sam zurila u njega pokušavajudi shvatiti zairkuje li me. – Kako to misliš? Mislio sam a se ne sviđate jeno rugom? Kako...  – Odakle ti to?  – upitao je prekiajudi moja pitanja. Kad sam opet mogla pravilno razmišljati i ka sam se oporavila o prvotnog šoka, rekla sam:  – Pretpostavio sam.  – Je li ti Jane nešto spominjala? Je li rekla a joj se ne sviđam? Jer to bi zapravo objasnilo neke stvari  – nasmiješio se, a meni više ništa nije bilo jasn o.  – Ne razumijem – iskreno sam rekla.  – Sa ka znam a poznaješ Jane, mogu te pitati o njoj. I alje mi je neshvatljiva, obavijena je nekakvom mistrijom i želim a mi pomogneš kako bih shvatio tko je ona zapravo. 96

 – Moram li? – napravila sam grimasu i potonula u stolicu.  – Na početku svega ovoga stekao sam ojam kako je ona laka žena, upitne inteligencije –  rekao je. Nije mi se svijelo u kojem smjeru je išao razgovor. –  Kasnije se ispostavilo da to nije istina. Bar se tako činilo. Što je zapravo istina, Alex? Je li ona inteligentna žena koja pokušava pomodi svojim kolegicama, vrijena poštovanja ili ipak žena sklona manipulacijama, zla i pokvarena? Želim znati jer me to pitanje muči.  – Ne razumijem zašto bi te to mučilo? Ona je moj oušnik i ne trebaš se p etljati s njom.  – Ali ja sam se ved spetljao s njom –  naglasio je. – Zar zaboravljaš a smo spavali zajeno?  – Ne bih to baš nazvao spavanjem...  – To nije bit – prekinuo me. – Znaš što mislim.  –  Da. Naravno  – na trenutak sam ga promatrala, nesigurna što učiniti i što je želio. Morala sam zaštititi ulogu Jane koliko go sam mogla, ali iz nekog razloga željela sam se i opravati u njegovim očima. Instinkt mi je govorio a ih treba razvojiti, a ga treba maknuti o nje. Trebala bih mu ati odvratne informacije o Jane, takve a je više nika ne poželi otaknuti, ni pridi joj blizu. Sa ka je znao a je ona oušnik, mogla sam mu sve informacije iznositi kao Alex, nije bilo potrebe više miješati Jane i Tonya u istu kašu, ali nešto je remetilo cijeli taj plan, nešto što nisam u potpunosti mogla objasniti. Želja a sebe opravavam kroz Jane i a se prikažem u najboljem svjetlu bila je toliko snažna a sam imala osjedaj kao a ne upravljam vlastitim umom ni jezikom. Nisam razumjela, ali cijelo tijelo mi je izgaral o od te želje. Na kraju sam progovorila: – Prije nego krenemo alje moram pitati: zašto ti je toliko važno saznati tko je Jane? Čemu sve to? Napravio je grimasu kao a sam mu postavila pitanje koje je želio izbjedi. Prebacio je težinu tijela na desni lakat kad se naslonio na nj i glasno puhnuo.

 – Bit du u potpunosti iskren s tobom, Alex. Po njegovom ržanju činilo se a mu ta iskrenost nije najbolje sjeala, zbog čega sam se još više zainteresirala.  – Iz nekog razloga  – nastavio je pomalo nespretno  – stekao sam ojam a ti mogu vjerovati, moža

čak i više nego Jimu. Zapravo Jim bi me zafrkavao ka bih mu ovo rekao, a znam a ti nedeš, i to mi se sviđa. Pretpostavljam a nekome moram redi...  – Što? – sa sam ved umirala o znatiželje.  – Iako de ovo zvučati smiješno – nelagono se osmjehnuo zbog čega sam ga poželjela ubrzati jer me frustrirao rastezanjem – ali zapravo nisam bio sa ženom ved vije i pol goine...  – Molim?! – zinula sam o šoka.  – Do nedavnog susreta s Jane, naravno.  – Ali... Zar ti nisi nekakav veliki zavonik, zar ne olaziš sa ženama svake ruge večeri...  – Odakle ti to?  – Pa, pretpostavio sam... Nasmijao se.

 – Vjerojatno sam zaslužio takvo mišljenje, ali ono nije istinito. Zanji put sam imao vezu prije vije i pol godine. Od tada sam bio isključivo posveden poslu koji me previše opteredivao i uvlačio u sebe kao vrtlog, tako a zapravo nisam stigao razmišljati o svojim potrebama. Ka bih i počeo o tome razmišljati, uvijek se ogoi a mi na um pane nešto u vezi slučaja na kojem raim i –   slegnuo je ramenima i nasmiješio se – sve bi palo u vou jer bih ved sljeede minute jurio na posao ili nešto slično. Zaprepašteno sam se uhvatila za brau kao a razmišljam o životno opasnim informacijama. Što ove vijesti i jesu bile, jer se u mojim mislil a slika o Tonyu totalno raspršila. Nisam više znala što o njemu misliti. Mozak mi se blokirao o šoka. Sva moja uvjerenja o muškarcima i njihovim polostima, njihovim genima i navikama, sad su pala u vodu. Smatrala sam da su apsolutno svi isti i odbijala sam vjerovati da

postoje iznimke. Sve što sam sa mogla bilo je zuriti u njega ne znajudi što redi i što misliti.  – Ni sam ne znam zašto i kako se sve to ogoilo s Jane –  nastavio je  – ali, eto, dogodilo se i moram priznati a razmišljam o njoj više nego bih želio. Jenostavno me zanima tko je ona. Moža, ako bih 97

maknuo veo tajne kojim je obavijena, moža bih prestao misliti na nju.  – Da, moža – odsutno sam rekla.  – Reci mi, kakva je zaista. Želja a se prikažem u što boljem svjetlu u potpunosti me obuzela  i znala sam da nema smisla opirati se, jer ništa u životu nisam toliko željela.  – Ona je inteligentna, obra, poštena, ali ako joj staneš na žulj, opasna je.  – Čini mi se a sam to iskusio. Izglea a sam joj stao na žulj, a a toga nisam bio ni svjestan – osmjehnuo se, a ja sam pretpostavila a misli na našu zanju večer. Ipak sam upitala:

 – Zar se nešto ogoilo?  – Ne, ništa posebno –  rekao je i dalje s osmijehom na licu. Očito ga nisam povrijeila onim batinama, nego samo zaintrigirala. Zanimljivo. Među tim, bila sam mu zahvalna što je to olučio sačuvati kao našu tajnu. To ga je činilo čovjekom vrijenog povjerenja, što  je za mene bilo neshvatljivo. Nisam vjerovala a du ikaa u svom životu naidi na muškarca kojem mogu vjerovati, a da nije moj otac. Brzo sam obacila ta razmišljanja i vratila se svom ugo ukorijenjenom nepovjerenju. Morao je postojati obar ovratan razlog za njegovo ponašanje. Pa, a! Želio mi se uvudi u gadice.  – Ona nije žena za tebe – rekla sam kao rezultat vlastitih razmišljanja.  – Zašto to kažeš? Na trenutak nisam znala što redi, koji razlog navesti. Rekla sam istinu. Jane nije za njega, jer Jane nije postojala, a ja, Alexanra, nisam bila ni za jenog muškarca, a ponajmanje za njega: ljepotana nevjerojatno uzbuljive vanjštine, ali ono što je unutra, obijalo me o svakog muškarca. Stoga, ne! Jane nije bila obra žena za njega. Ali nisam to mogla redi naglas, pa mi je sinula ieja:  – Jane uskoro odlazi – rekla sam.  – Zaista? – činio se iskreno pogođen informacijom koja mu se nije sv idjela.  – Rekla ti je to? Zašto olazi?  – Ona je lutalica. Vjerojatno joj je osta ovog graa, pogotovo jer se uplela u nešto što nije željela.  – Sa mnom?  – Ne  – nasmijala sam se.  – U ogađanja u baru i to što je moj oušnik. Ne želi se previše izlagati i uskoro de napustiti gra.  – Oh. Šteta – zamišljeno je rekao gleajudi u nekakvu točku na stolu. Željela sam napokon završiti ovaj razgovor, zato sam ustala i rekla:  – Moram idi. Viimo se sutra na poslu, Tony – i napustila sam terasu, a račun sam ostavila njemu.

*** Nalazila sam se u Sawyerovom ureu i molila Boga a me nitko ne otkrije. Ušuljala sam se prije nekoliko minuta ka sam bila sigurna a se Sawyer nede tako skoro vratiti. Oprezno sam prebirala po njegovim ladicama, papirima i fajlovima u nadi da du pronadi razlog zašto  je bio u onoj zalogajnicu u onaj kasni sat, na onako sumnjiv način. Naala sam se a du moža pronadi nekakav, pa makar i maleni dokaz, o Sawyerovoj upletenosti u Salvadorove mutne poslove. Zapravo, nadala sam se da je Sawyer krtica koju su moji naređeni tražili. Ali za saa nisam pronašla ništa.

Prošlo je još nekoliko minuta i upravo sam se spremala oustati ka sam primijetila Sawyerov sako kako visi na vješalici pore vrata. Izašao je bez jakne, što je značilo vije stvari: prvo, a de se uskoro i vratiti, a rugo, a moža nešto ima u žepovima tog sakoa. Brzo sam prišla vješalici i gurnula ruku u žep u kojem sam napipala smotuljak papira koji sam izvukla. Na brzinu sam prstima izravnala papir i ka sam pročitala njegov saržaj, zinula sam o šoka. Na njemu se nalazio broj mobitela moje majke.

Što bi pobogu Sawyer raio s telefonom moje mame? 98

Izravnala sam rugi papir i shvatila a je u pitanju račun iz one zalogajnice, ali ka sam pročitala saržaj, problijeila sam. Na računu je pisalo a je jena o osoba naručila čaj o mente i koma čokolanog kolača s preljevom o vanilije. To je bilo nešto što je mama naručivala otka znam za sebe. Zar se Sawyer one večeri sastao s mojom majkom? Ali zašto? U nevjerici sam zurila u račun, ali sam se trgnula ka sam začula zvuk iz honika. Strpala sam papire ponovno u Sawyerov sako i prilijepila se uz vrata osluškujudi kretanje u honiku. Osoba koja je nailazila nastavila je hoati ne zaustavljajudi se ispre Sawyerovog urea. Oahnula sam i ka sam bila potpuno sigurna a je zrak čist, otvorila sam vrata i kliznula van. Otišla sam o stola, još uvijek izvan sebe, ne shvadajudi zašto je mama pristala nadi se sa Sawyerom onako kasno. Što je to moglo značiti? Zar je imala ljubavnika? Sawyera? Ali  mama i tata su tako sretni i zaljubljeni. Jesam li bila u zabludi u vezi toga? Ne! Odmahnula sam glavom.

Da je Sawyer u vezi s mojom mamom, ne bi me onako otpilio ka sam ošla na razgovor za posao. Sawyer je bio bijesan na mene i bio je previše veseo ka se iskaljivao na meni govoredi mi a nedu raiti u ovoj postaji ok je on živ. Njegov bijes je bio velikih razmjera. Mrzio me. Ali oona je prošlo neko vrijeme i moža su se on i moja mama u međuvremenu spetljali, a ved uže nisam bila oma. Zapravo, nisam znala kakva je atmosfera vlaala u kudi Heartovih, je li još uvijek osjedaj ljubavi ispunjavao to imanje ili je zavladao kaos.

Olučila sam a je vrijeme za posjetu roiteljima. Također sam olučila a ovo saznanje nedu poijeliti s Tonyem.

*** Pola sata kasnije, ok sam sjeila na suvozačevu mjestu u Tonyevom autu, i alje sam razmišljala o

novom otkridu. Bili samo na rutinskoj patroli, ali bila sam previše zaokupljana vlastitim mislima a bih se usreotočila na ogađanja na ulicama. Taj io sam prepustila Tonyu zbog čega sam se šokirala ka je naglo zakočio, nepropisno parkirao automobil i izletio van bez objašnjenja. Zbunjeno sam gleala kako trči preko ceste i ulazi u jenu uličicu. Vjerojatno je ugleao sumnjiva zbivanja pa je otišao izvijeti. Mrzovoljno sam puhnula, izašla i uputila se za njim. Našla sam ga na kraju uličice koja se s ruge strane spajala s jenom o glavnih. Činio se iznerviranim zbog nečega. Nervozno je šetao amo -tamo i provlačio prste kroz kosu.  – Što se ogoilo? – upitala sam.  – Učinilo mi se a sam viio Linu –  odsutno je odgovorio.  – Tko je Linda? Tony me uznemireno pogledao.

 – Moja bivša jevojka koja je nestala prije vije i pol goine.

***  – Kako to misliš nestala? – upitala sam kad smo ponovno sjeli u automobil. Počeo je nervozno lupkati prstima po volanu. Vjerojatno toga nije bio ni svjestan, ali zvuk me iritirao. I to nije bilo jeino što me u ovom trenutku frustriralo.  – Jene večeri smo imali jenu o gorih svađa i ona je u bijesu izletjela van – počeo je objašnjavat i – i više se nije vratila. Nitko ju nije viio, a jeini trag koji sam pronašao povezao je njen nestanak sa Salvadorom.

Napokon sam shvatila Tonyevo neprijateljstvo prema Salvaoru i njegovu želju a tog kriminalca zauvijek zatvori.  – Kako si uspio povezati Lindu sa Salvadorom?

 – Lina je bila plesačica u jenom o njegovih klubova. 99

Ah, oatle i interes za plesačice kao što je Jane. Iz nekog razloga to mi se nije svijelo. Naala sam se a ga je Jane privukla zbog nje same, a ne činjenice a je imao fetiš prema plesačicama. Zar je sličnost između te vije žene jeini razlog zašto se Tony spetljao s Jane nakon uge  uge vije i pol goine? Nije mi se sviđala gorčina koja je ostala nakon tog pitanja.  – Potraga za Lindom zapravo me dovela u ovaj grad – rekao je, a ja sam osjetila ubod ljubomore.  – Voliš li je još uvijek? –  nisam mogla odoljeti pitanju, pogotovo jer mi je rekao da nakon nje nije bio b io s rugom ženom. Nekoliko trenutaka trenutaka je šutio i zurio nekamo van.  – Ne – naposljetku je odgovorio.  – Pa zašto si ona ops jednut potragom potragom na njom? To pitanje ga je trgnulo.

 – Jer se osjedam ogovornim. Da se one večeri nismo onako posvađali, ona moža ne bi nestala, moža bi još bila... –  zastao je. – Htio sam redi živa, ali zapravo ne znam je li mrtva ili živa.  – Zašto si pomislio da si je maloprije vidio? Okrenuo se prema meni raširenih očiju.  – Učinilo mi se a sam viio njeno lice, Alex. Zakleo bih se a je to bila ona. Ne priviđa mi se – pokušavao je više uvjeriti sebe, nego mene.  – Zašto si toliko uvjeren?  – Jenostavno: prvi znak je pomalo zločesti osmjeh koji je uvijek lebio na njenim usnama, toliko tipičan za nju. Mogao bih se zakleti a sam ga uočio na onoj ženi koju sam maloprije ugleao. A žena je imala istu boju kose kao Lina i činilo mi se a sam uočio zelene oči. Zatim, način na koji se kretala, taj pomalo mačkasti ho mačkasti ho također je bio tipičan za nju –  opet se okrenuo prema meni.  – Mogao bih se zakleti da je to bila Linda.

Nisu mi se svijeli opisi koje je upotrijebio za Linu jer se činilo kao a op isuje senzualnu i zavodljivu ženu. Kako se, pobogu, boriti protiv nekoga tko je i nakon toliko goina tako jelovao na muškarca? A ona sam zaustavila razmišljanja. Zar sam se željela boriti za njega? Šokirano sam zurila u Tonya.  – Ali zašto sa, zašto ova j grad? – on je odsutno pogledao van. – Ne razumijem. Opet je zavlaala tišina.  – Viio sam je kako hoa niz ulicu i skrede u ovu malu uličicu –  naposljetku je dodao.  –  Dok sam izletio iz auta i stigao tamo, ona je nestala. Vjerojatno ju je na kraju ulice čekalo vozilo. Zašto ovaj gra? Je li to zaista bila ona?  – činilo se kao a razgovara sam sa sobom.

100

10.

Alexandra Heart

Još uvijek šokirana svime što se ogoilo, više nego ikaa nastojala sam se usreotočiti usreotočiti na zbivanja u baru. Instinkt mi je govorio da se nešto sprema. Nisam mogla sa sigurnošdu redi što, ali atmosfera je bila nabijena nekakvom napetošdu. Nisam to mogla objasniti, ali Sammy, Sal, jevojke i svi ostali činili su se čunijima nego inače. Pretpostavljala sam a jevojke nisu upudene u ogađ anja, ali one su se povodile za Sammyinim ponašanjem. Ako je Sammy bila obre volje, jevojke bi se malo opustile, a ako je Sammy bila napetija nego inače, to stanje bi se prenijelo na jevojke poput virusa. I bila sam uvjerena a se nešto sprema. Netko me potapšao po ramenu. Ved sam se navikla na taj oir ok bih prolazila kroz pun bar. Još je bilo i super ka bi me irali po ramenu, rijetki su posezali za taj io, vedina njih je raije tapšala niže dijelove.

Okrenula sam se s lažnim osmijehom na licu i ugleala Tonyeve sive oči zaigranog sjaja.  – Bok – ljubazno me pozdravio. Što on rai ovje? Zar ne pretražuje gra u potrazi za Linom?  Odbacila sam pitanje. Vjerojatno je ošao u izviđanje situacije, što o saa ni jenom nije polučilo uspjehom. Da se nis am zaposlila kao plesačica, nika ništa ne bismo saznali.  – Oh, Tony  – opet sam morala igrati oređenu ulogu pre njim – Mislila sam a mi se više nikaa nedeš javiti – hlano sam rekla i pokušala prodi pore njega, ali on mi je stao na put.  – Zašto bih to učinio? – i alje se smješkao, što mi se nije pretjerano sviđalo.  – Zbog onoga zadnji put, naravno  – hlano sam se nasmiješila. Prišao mi je previše blizu.  – Moža mi se svijelo i želim još – šapnuo je na moje uho zbog čega sam iznenaa zarhtala. Nažalost, on je to osjetio jer su njegove ruke bile ovijene oko mog struka i jer je rekao.  –  I tebe to uzbuđuje? – zatim je usnama okrznuo moj vrat. Doir me toliko iznenaio a sam pomislila kako de mi se koža zapaliti. Nije mi bilo jasno što je pokušavao izves ti. A onda sam shvatila. Iznenadni susret s mogudom Linom vjerojatno ga je toliko uznemirio a mu je trebalo ovratiti misli pa je potražio nju. Nije mi se pretjerano svidio njegov motiv.

Pokušala sam se izvudi iz njegovog zagrljaja, ali nije mi opustio. Što sam više pokušavala, on me čvršde ržao i više privlačio k sebi sve ok nisam potpuno bila prikliještena uz njegovo čvrsto i toplo tijelo. Jenu ruku je položio nisko na moja leđa, a rugom me milovao polako o vrha vrata između lopatica, sve o stražnjice oašiljudi uzbuljive signale svojim tijelom. Kao a pripitomljuje ivlju životinju. Poželjela sam vrisnuti u znak protesta, ali bilo je nešto prokleto uzbuljivo u ovoj igri. Do saa me uspijevao uvudi u intimne okršaje protiv moje volje, ili bar pr otiv razuma koji mi je govorio da odem, da ga udarim kako bih se oslobodila i da napustim ovo mjesto, ali nisam imala snage oduprijeti se. Oh,

Bože, zašto se nisam mogla ouprijeti? Ali znala sam: i ja sam željela ovratiti misli o toliko toga, o cijelog svog života koji je trenutno bio toliko kompliciran a nisam bila sigurna jesam li imala sve niti u 101

svojim rukama. Željela sam malo ouška, pa sam se polako počela prepuštati. Iako ne potpuno, jer pružala sam mu nježan otpor, tek toliko a ne pomisli kako sam se predala bez borbe. U njegovom naručju zaboravila sam na ljue oko nas, postali smo magla koja se raspršila u sitne čestice. Samo je muzika koja je svirala u pozaini postala naglašena, sve glasnija i glasnija, zavoljiva kao i nas dvoje.

Osjedala sam njegove krupne šake na svom tijelu i poželjela se izgubiti u tim oirima. Moje lice bilo  je naslonjeno na njegove grui i s užitkom sam zatvorila zatvorila oči slušajudi otkucaje njegova srca pomiješane pomiješane s muzikom. Po otkucajima sam znala a je miran, usreotočen,   ali po pritisku na donji dio mog trbuha itekako sam znala a je uzbuđen. Večeras sam bila ojevena u školsku uniformu, naravno prepravljenu o granice između senzualnosti i vulgarnosti. Imala sam kratku kariranu suknju i bijelu košulju koju sam zavezala u čvor ispo prsa razotkrivajudi ravan trbuh. Osjedala sam njegove vrele ruke na svojoj koži. Osjedala sam kako se njegovi prsti polako zavlače ispo košulje.  – Želim te – prošaptao je na moje uho, ovoljno a mi koljena zaklecaju, jer morala sam napokon priznati a sam i ja željela njega. Ali riječi su obijale prijedi preko mojih usana. Zato sam ga samo pogleala i zurila u njega poluspuštenih kapaka, ved napola uzbuđena. Shvatio je, znao je a sam spremna. Vijela sam u njegovim očima tu spoznaju. Čvršde me stisnuo kao a nije znao što bi. Osjetila sam žurbu u njegovoj izgubljenoj namjeri. Želio je, ali ostao je mirno na mjestu, u gužvi. Nastavila sam promatrati njegovo lice, njegove sive inteligentne oči koje bi, ka bi me pogleale, izmiješale moje osjedaje kao iskusna kuharica svojom čarobnom žlicom. Njegove oči su uvijek obedavale proiranje u moje najskrivenije tajne, tajne kojih sam imala mnogo i za saa sam ih uspijevala zaštititi, ali pitala sam se: o kaa? Njegove preivne oči koje su u isto vrijeme imale blag izraz, onaj koji ženu prevari a pomisli kako je on zapravo obar ečko zarobljen u tijelu Apolona, koji uzima uz ima žene samo zato što mu se bacaju u naručje, ali on ih zapravo ne želi povrijeiti. Onaj pogle zbog kojega žena pomisli a de upravo ona biti ta koja de osvojiti njegovo srce, koju nede obaciti. Onaj pogle koji on postavlja kao zamku za svaku ženu. I vijela sam sebe kako se približavam toj zamci i stavljam ruku u nju. Znam a de boljeti, ali ne uzmičem, iem naprije jer ta zamka je okružena preivnim crnim trepavicama i obrvama izvijenima u zavoljiv luk zbog kojega žena obije ojam a ju on poziva na nestašnu igru. A nema te žene koja bi ooljela takvom pozivu, jer u isto vrijeme obedava obar provo i nešto zabranjeno. Pomaknula sam se uz njegovo tijelo, na što je on reagirao tihim uzahom. Lagano sam zabacila glavu unatrag, opustivši tijelo ovoljno a on osjeti a me ima u svojim rukama, a sam mu se prepustila. Kao ogovor na to on je čvršde stegnuo svoje raširene ruke oko mog struka: uzeo je što sam mu pružala. Ispreplela sam ruke oko njegova vrata poižudi glavu prema njemu, ajudi mu svoje usne a s njima rai što poželi. Nisam željela prva započeti poljubac, samo sam mu servirala usne. On je kažiprstom kliznuo niz moju brau, zatim nježno preko punih usana. Uživala sam u pritisku što ga je tvorio njegov prst.

Negje iza nas glasno je ozvonilo razbijanje stakla zbog čega smo se trgnuli iz transa kao a je pored nas eksplodirala bomba.

Shvatili smo a je pijanom ruštvu z a susjednim stolom pala na tlo boca vina i pritom se razbila u mnoštvo sitnih komaida. Jačina tog zvuka ala mi je naslutiti u koliko ubok trans smo zapali, jer u normalnim okolnostima taj zvuk bi prošao skoro neprimijeden. Opet sam pogledala Tonyevo lic e i shvatila a du se sutra vjerojatno preomisliti po pitanju intimnosti s njim, jer bila sam prevrtljiva po tom pitanju, ali gleajudi ga saa nisam željela skinuti ruke s njega. Ako bi se pokušali ogovarati za sutra ili neki rugi an, a ja bih unaprij ed znala da je dogovor isključivo zbog seksa, ovoljno sam poznavala samu sebe – znala sam a bih pronašla mnoštvo razloga za bijeg i oustajanje. Isto tako sam znala a večeras imam priliku i ako ju ne iskoristim moža nika ni nedu, jer zapravo sam bila kukavica i užasavala se intimnosti. Bojala sam se a ne buem povrijeđena. Zato sam sve ove goine bježala o muškaraca izgovarajudi se mržnjom i bijesom. Željela sam jenoga koji bi me volio kao što moj tata voli majku, ali to nisam uspjela pronadi. Iako  je sada i taj svijet bio 102

poljuljan.

Nažalost, nailazila sam samo na prevarante i lažljivce, a svaka i najmanja prijevara i laž ostavljale su ožiljke na mojoj uši sve ok više nije ostalo mjesta za nove. S vremenom sam se povukla u sebe pokušavajudi zaliječiti rane, izbjegavajudi one koji su mi mogli zaati još. I a, Tony je bio jean o njih, moža je spaao u skupinu najopasnijih, ali bila sam žena o krvi i mesa i imala sam potrebu koja je toliko gorjela a je prijetila a me živu zapali. Užasavala sam se oluke, ali ipak sam je onijela. Večeras, sa ok sam imala tu mrvicu hrabrosti, olučila sam obaciti kukavičluk, uhvatila sam Tonya za ruku i povela ga o vrata koja su voila uz stepenice o sobe u kojoj sam zanji put onesvijestila muškarca. I večeras du u toj sobi pokušati svlaati jenog, ali na sasvim rugačiji način. Slijeio me bez riječi, nije apsolutno ništa pitao ni komentirao, kao a se bojao a bih se mogla preomisliti i pobjedi. Strpljivo je šutio. U sobi je zasjalo crveno svjetlo, ali ne blještavo nego nježno i erotično, jer se nije nalazilo na stropu nego je nekoliko sitnih svjetiljki bilo po zidovima u visini Tonyeve glave. Ovaj put me taj pomalo

prostački izgle sobe nije uvrijeio, nego uzbuio. Kako je ljuski mozak čuan... Pored prekiača za svjetlo vijela sam i prekiač na kojem je pisalo muzika i pritisnula sam ga. Sobu su okupali zavoljivi taktovi koji su ženu instinktivno izazivali a zatvori oči i započne sa senzualnim izvijanjem kao da je sama muzika vodila ljubav s njom. A muzika je bila nabujala rijeka koja se razlila iz

svog korita ravno po meni, uklanjajudi sve kočnice i prepreke kojima sam bila naoružana, oslobađajudi me.

Zatvorila sam oči i nježno, ali senzualno poigla ruke, izvijajudi leđa, ok sam noge spojila u koljenima, te ih pomalo zgrčila ajudi svom tijelu senzualan izgle, jer sam u tom položaju izbacila stražnjicu i grui. Čula sam njegov zaovoljni uzah koji mi je ao hrabrosti a nastavim. Izvila sam leđa u luku poižudi ruke. Sam čin rastezanja izmamio j e zvuk zadovoljstva iz mojih usta, a senzualnost i napetost taj su osjedaj samo pojačali. Ved sljeedeg trenutka Tonyeve su ruke bile na mom tijelu, istražujudi ga. O brzine kojom mi se primakao oboje smo pali na krevet. Ja na leđa, a on na mene, ali nježno. Nije me pritisnuo svom težinom  jer se rukama oupirao o krevet. Ali zato je napokon pronašao put o mojih usana. Ka je ovojio usne o mojih, iskoristila sam priliku i opet proučavala njegovo lijepo lice, njegove čvrste, ali pune usne. Muževnu, skoro četvrtastu brau s izraženim visokim jagoicama koje su mu oavale pomalo neobičan, ali oštar izgle. Ravan uži nos pojačavao je ojam oštrine i autoriteta. Bio je oličenje muškosti i muževnosti, o lica o crne kose koja mu je paala preko čela, o snažn og vrata koji mi je bio po prstima, preko širokih mišidavih ramena, zatim preko snažnih leđa, uskih bokova i čvrstih nogu. Sve me na njegovom tijelu uzbuđivalo, svaki mišid, svaka linija, svaka oštrina. A najviše o svega, uzbuđivale su me njegove snažne ruke koje su se nalazile na mom tijelu, jer one su u meni buile želju a se pretvorim u ženu.  – Oslobodi me  – ahnula sam, misledi pritom na sve spone kojima sam se vezala tijekom goina, misledi na zatvor u koji sam zatvorila svoje krhko bide, svoju ženstvenu stranu, osjedajnu i nježnu. I saa sam željela biti oslobođena svega toga, željela sam po prvi put u životu uživati u samom činu vođenja ljubavi, zavođenja, uzimanja i avanja. S ovim rugim sam ouvijek imala problema. Nika nisam avala od straha da se ne bih previše razotkrila, ogoljela, ali večeras sam olučila promijeniti igru. Tony je zagnjurio lice u moj vrat i počeo me ljubiti škakljudi me usnama, ali u isto vrijeme izazivajudi elirij, pogotovo ka je ohvatio ušnu resicu. Došlo mi je a poluim pa sam se počela vrpoljiti po njim, gotovo se bacati čas na jenu čas na rugu stranu, nastojedi se osloboiti njegovih usana koje su pružale božanstveno zaovoljstvo koje je u isto vrijeme bilo savršeno, a opet neizrživo. Ali on nije popuštao, bar ne ok nije bio spreman, a ka se to ogoilo, spustio je usne niže niz moje tijelo, a ja sam ved bila iscrpljena od borbe, zato sam se potpuno prepustila njegovim dodirima i emocijama koje je izazivao.

Ugurao je prste ispo košulje i ostavljao vrele tragove na mojoj koži klizedi u svim smjerovima ok mi  je usnama obilježavao poručje tik izna grui koje su se naimale u čežnji za oirom. I moje ruke su bile znatiželjne, klizile su niz njegova leđa, oko struka, po trbuhu... Oh, njegova majica me frustriral a! 103

Željela sam osjetiti njegovu kožu. Ah, kako sam to željela. Nisam znala zašto, ali pomisao na vrelu kožu dodatno me uzbudila pa sam mu brzim pokretima istrgnula majicu iz traperica i povukla je preko njegove glave. Kad sam je odbacila, dopustila sam seb i uživanje u pogleu na njegova prsa i ruke koje su

me opkolile u slatkom pritvoru. Glaila sam mu unutrašnju stranu polaktice, pa više uz nalaktice. On  je zatvorio oči o užitka, a ja sam nastavila alje o njegovih braavica i niže preko osjetljivog tr buha. Uživala sam zavoedi ga, uživala sam u njegovim reakcijama na moj oir. To je za mene bilo nešto sasvim novo: uživala sam u užitku koji sam pružala, ali i primala. Moji prsti su se zaustavili na rubu njegovih traperica zbog čega je otvorio oči i pog ledao me kao u polusnu. U očima mu je gorjela vatra strasti i nisam se mogla ovoljno nagleati znajudi a sam ja ta koja  je vatru zapalila. Nakon dvije i pol godine, rekao je. Ta informacija mi je sada dala dodatni poticaj da nastavim. Gurnula me preko ruba.

Otkopčala sam kopču remena, zatim ugma na njegovim hlačama ok je on strpljivo čekao uzignut izna mene i priržavajudi se snagom svojim ruku. Dok sam polako otkopčavala ugma, gleali smo se u oči, ozbiljnih i uzbuđenih izraza lica, znajudi ozbiljnost situacije, jer ovo što smo raili nije bila igra, bar ne za nas voje. Nama je to prestavljalo nešto puno više, jer ni jeno o nas nije se olako avalo rugom bidu i to sam znala. Kad sam uklonila zadnju prepreku i spustila mu traperice do pola bedara, on je preuzeo skidanje do

kraja. Sjeo je pore mene i obacio cipele, zatim i hlače. Znala sam a je sa re na meni, stoga sam mirno čekala ok mi je ovaj put licem lebio osmijeh zaovoljstva, jer sam jeva čekala a me razojene. Željela sam to. On  je polako raspleo čvor moje košulje i ok je to raio, svaki put ka bi njegovi prsti otakli moju kožu, jače bih zarhtjela. Omaknuo je rubove košulje i počeo me milovati po trbuhu. Zaovoljno sam se nasmiješila i uputila mu zavodljiv pogled. Povukao me a sjenem kako bi uklonio košulju i ujeno je iskoristio priliku a me riješi neuobnog grudnjaka. Kad sam ostala naga pred njim, na trenutak sam osjetila nelagodu i instinktivnu potrebu da prekrijem grui, ali ukočila sam ruke. On me ved viio golu i nij e mi bilo jasno otkud ova nelagoda.

Moža o spoznaje a sam ovaj put olučila prepustiti se, zbog čega sam se osjedala izloženijom? Kako bilo, pustila sam a uživa u pogleu i što je užitak u njegovim očima bivao vedi, to sam postajala opuštenija. Legla sam na leđa zaovoljna njegovom reakcijom, izvila se izazivajudi ga i pomakla koljeno prema gore ozivajudi ga. Prihvatio je poziv i stavio je lan na moje koljeno klizedi prema unutra, prema najosjetljivijem mjestu koje je sve više pulsiralo. Zatim se nagnuo izna mene i poljubio mi trbuh, te je nastavio niže klizedi vrškom jezika nježno i razarajude o ruba suknje koju je uhvatio rukama sa svake strane i jenim potezom skinuo o koljena zajeno s oskunim gadicama. O naglog pokreta ostala sam bez aha, a on se odmaknuo kako bi se mogao diviti prizoru ispred sebe. Da, divio se. Vidjela sam to po izrazu njegova

lica i njegova poglea. Dok je uživao u mom tijelu, obacila sam ojedu koja mi je zapela oko gležnjeva i riješila sam se svega što me sputavalo, te posegnula za njegovim boksericama.  – O, ne – rekao je kad je uhvatio moju ruku kako bi je zaustavio.  – Molim? – iznenađeno sam rekla.  – Zanji put ka sam ti to opustio, otišla si na veoma zbunjujudi način i nisam siguran želim li dopustiti da se to ponovi – nasmiješio se na što sam mu uzvratila shvadajudi a me zairkuje.  – Obedajem a nedu otidi –  rekla sam.  – Zamoli me.  – Što?  – Zamoli me da se skinem do kraja – smješkao se.  – Ti si lud – rekla sam, ali osmijeh nije silazio s mojih usana. Sviđala mi se igra. 104

 – Zamoli me – bio je uporan.  – U redu – popustila sam. – Molim te – rekla sam i napudila usnice.  – Molim te, što? –  bio je tvrdoglav.  – Oh! – uzviknula sam, ali ne o frustriranosti, nego o čiste zabave. –  Molim te, skini se za mene  – glasnije sam se nasmijala.

 – Vaša želja, moja je zapovije – rekao je obacivši mi osmijeh koji je ujeno bio zavoljiv i vražji, zatim je spustio bokserice, ali ovaj put se nije snishodljivo nasmijao. Bio je ozbiljan i bila sam mu zahvalna na tome, jer upravo ta ozbilj nost kojom me želio uzbuila me više o njegova tijela, ta njegova

namjera bila je važnija i uzbuljivija o fizičkog, jer ovaj put je zavoio moj mozak, moje misli, moj um i to je bilo nešto što nikaa prije nisam oživjela. Prvi put u životu potpuno sam se predala.

*** A saa je ošao trenutak na koji sam zaboravila, a kojeg sam se užasavala jenako kao i samog seksa bez emocija. Trenutak nakon seksa.

Na brzinu sam se ponaala a nede upropastiti najljepše i najsvetije iskustvo koje sam oživjela. Bila sam u semom nebu i sljeeda riječ koja izađe iz njegovih usta, ili bezosjedajan čin, mogli su me tolikom brzinom vratiti na zemlju a sam se bojala kako ovaj put ne bi ostalo preživjelih, a tu sam mislila na svoj ego, ponos, srce, ušu i sve ostalo što sam ukrcala u raketu zadovoljstva koja me vinula u oblake. Zapravo su sve to bili slijepi putnici, jer ih nisam željela na tom putu, ali ka je Tony zapalio vatru koja je pokrenula raketu, sve što sam imala ojenom se našlo na sjealima za putnike. S užasom s am gledala polijetanje i sa sam čekala ozvolu za ugono slijetanje. Ukočila sam se ispo Tonya koji je trenutak prije oživio svoj vrhunac. Polako se pomaknuo i skliznuo s mene na krevet. Okrenuo se na leđa i zaovoljno se rastegnuo. Pogledala sam ga i u očila kako mu na usnama lebi osmijeh, ali i alje sam ukočeno čekala što de se dogoditi.

On se zatim okrenuo na bok prema meni, stavio ruku po glavu i nalaktio se, gleajudi me zadovoljnim pogledom.  – Hej – rekao je pospanim glasom i kažiprstom prešao preko gole kože mog trbuha.

Zarhtala sam o oira, ali i zbog olakšanja jer je njegova prva reakcija bila slatka i simpatična. I meni je preletio osmijeh preko usana.  – Hej – uzvratila sam mu.  – Kako si? – upitao je i činio se iskreno zainteresiranim.  – Super – rekla sam, ali tada sam se sjetila gdje se nalazimo: u baru na katu!  Sammy je mogla upasti

svaki tren, moža čak i Sal ili, još gore, Salvaor! Tko zna kako bi Tony reagirao ako bi se njih vojica suočili. Morali smo otidi iz ove sobe, smjesta! Odjenom sam se uspravila, skupljajudi svoju ojedu.  – Moramo se odjenuti – užurbano sam rekla.  – Ali... Okrenula sam se prema njemu.

 – Ne smiju nas zatedi ovje. Razmisli malo – naglasila sam zanje riječi. Tony je na trenutak razmišljao, a ona je shvatio što sam htjela redi jer je ved sljeedeg trenutka i on skupljao svoju ojedu i na brzinu se oijevao.  –  Kad se spustimo dolje, moramo se razdvojiti svatko na svoju stranu  –  izdavala sam naredbe.  – Sammy ne smije posumnjati da smo se spetljali i ni u ludilu ne smijemo izgledati kao par  – ošla sam o vrata jer sam ved bila gotova. –  Idem dolje prva  – zastala sam i pogledala ga.  – Vidimo se  – zatim sam nestala kroz vrata.

105

*** U trenutku ka sam uhvatila za kvaku kako bih izašla iz bara, Sammy me zaustavila.  – Čekaj – rekla je, zbog čega sam problijeila. Jenostavno nisam voljela ka bi se Sammy ponašala izvan normalnih okvira, a to je značilo ka bi me zbog bilo kakvog razloga zaustavljala ili zaržavala ili uopde mi se obradala. Nevoljko sam se okrenula prema njoj.

 – Nešto me trebate?  – Da  – stala je ispre mene i pogleala me svojim malenim škiljavim očima. – Želim te pohvaliti – iznenada je rekla.

 – Zbog čega?  – Vijela sam a si koristila našu sobu na katu – značajno se nasmiješila, a mene je preplavilo rumenilo od nelagode. Sammy je ipak primijetila.  – Oh...

 – Pokazala si oređenu inicijativu koja me, iskreno šokirala, ali veoma mi se svijelo i uskoro demo imati ozbiljan razgovor – potapšala me po obrazu i ualjila se. Izašla sam van ne shvadajudi u potpunosti njene riječi. Zar je pomislila a sam nasumice izabrala muškarca iz gužve i ovela ga na kat? Zar u meni vii obar materijal za prostitutku? Napravila sam grimasu.

Bilo kako bilo, Sammyino pogrešno shvadanje moglo bi me ovesti bliže okazima koji s u nam bili prijeko potrebni, zbog čega sam obacila uvrijeđenost i otišla kudi.

*** Cijelu nod sam sanjala prljave snove s Tonyem u glavnoj ulozi. Probuila sam se toliko iscrpljena kao a sam zaista cijelu nod provela hrvajudi se s njim po plahtama. Imala sam osjedaj a gorim o siline uzbuđenja koje je vlaalo u snovima. Tony mi se prišuljao s leđa na parkiralištu i po starom obrom običaju jenim snažnim uarcem promiješao mi kosti.  – Huh – izbio je zrak iz mojih pluda. On se samo nasmijao i protrljao m i kosu, što me užasnulo. Stala sam kao ukopana ok se Tony veselo ualjavao prema ulazu u policiju. Na brzinu sam provjerila periku i bolje je namjestila. Sredom je bio iznimno dobre volje pa se nije obazirao na mene, jer da jest, primijetio bi da mi se kosa nakrivila

nakon što ju je pošteno protrljao. Htjela sam se naljutiti na njega, ali ona sam se sjetila a sam moža  ja razlog njegovog obrog raspoloženja jutros. Usnama mi je zatitrao osmijeh.

Ušla sam u postaju i našla ga za stolom kako nešto pjevuši. Sve više me iznenađivalo njegovo raspoloženje.  – Alex – veselo je izgovorio moje ime.  – Što je s tobom? – upitala sam pretvarajudi se a sam šokirana, što zapravo i jesam bila u oređenoj mjeri.

 – Ništa, kompa – nasmijao se. – Ništa.  – Ne vjerujem ti. Pon ašaš se čuno – namjerno sam ga sumnjičavo pogleala. – Što se ogoilo?  – Samo du ti redi a imam razlog za sredu i to je to –  rekao je i okrenuo se prema papirima na stolu. Bila sam sve više iznenađena njegovim ponašanjem. Ni u snu ne bih očekivala a de  se jedan Tony, Apolon koji može imati svaku ženu, tako veseliti i ponašati jutro nakon što smo voili ljubav. Ne, to nikaa ne bih povjerovala a nisam sama vijela svojim očima. Očekivala bih a de mu to biti nešto normalno, a nede zbog toga imati razlog za slavlje i pretjeranu sredu, očekivala bih a de se pohvaliti prijateljima kako je osvojio još jenu ženu u nizu i kako de urezati još jenu crticu na ovratak svog 106

kreveta, ali ne, on je bio totalna suprotnost svim mojim očekivanjima i nisam znala što  misliti. Prišao nam je Jim.  – S ruge strane prostorije viim a se nešto čuno ogađa –  rekao je.  – Tony, ti nikaa ne olaziš toliko sretan na posao  – na trenutak ga je proučavao s visoka. – Žena – jednostavno je rekao.  – Razlog je žena. Imao si seks sinod – zaključio je Jim.  – Glupost  – mirno je rekao Tony i a nisam sa sigurnošdu znala a je Jim pogoio, povjerovala bih u Tonyevu mirnodu i njegove iude riječi. – Ima mnogo rugih razloga za sredu. Evo jean –  pogledao nas  je. – Napokon sam na konkret nom tragu po pitanju Salvaora. Eto razloga za sredu. Činilo se a je Jim povjerovao u to, a i sama sam se na trenutak zamislila na njegovim riječima. Moža sam pretjerala ka sam pomislila a sam ja razlog njegovog obrog raspoloženja? Moža je rekao istinu a je sretan zbog istrage? Moža je mislio na Linu koja se iznenaa pojavila i pružila mu razlog a vjeruje kako je živa skiajudi time veliki teret s njegovih leđa. Što ako se on opet zaljubi u nju? Što ako se sjeti osjedaja koji su ga vezali uz tu ženu prije vije i pol goine? Poneka je ovoljno nadi se licem u lice s bivšom ljubavi a bi te preplavili osjedaji koje je ta osoba izazivala. Osjetila sam ubo... ne znam čega, ali zaboljelo je. Iako sam postala tjeskobna zbog vlastitih misli, bila sam mu zahvalna što nije spomenuo a je opet spavao s Jane. To je bilo veoma kavalirski od njega.

Zagleala sam se u njega uže nego je bilo potrebno jer me pogleao (vjerojatno osjetivši nelagou od mog predugog zurenja) i upitao:

 – Što je s tobom? Zašto me tako gleaš?  – Oh, ništa – trgnula sam se. – Oprosti, ali nešto sam se zamislio, nisam zapravo gleao u tebe. Tony me svejeno sumnjičavo pogleao, a zatim se okrenuo prema Jimu koji je sjeo na slobonu stolicu. I sama sam sjela.  – Pozvao sam Hope na spoj – odjednom je rekao Jim.  – Opa – uzviknuo je Tony. – Napokon. I kako je prošlo?  – Odbila me  – napravio je kiselu facu, a Tony me kratko pogleao kao a mi želi nešto redi, ali nisam

bila sigurna što.  – Oh, što se može. Ima i rugih žena –  nastojao ga je utj ešiti Tony. U tom trenutku je naišla Hope i stala pore našeg stola.  – O čemu razgovarate? –  upitala je.  – Činite mi se poprilično napeti.  – O ženama – rekao je Jim i arogantno se nasmiješio. – Sinod mi je jena upala u naručje i uspjela je pobjedi tek jut ros. Zaprepašteno sam ga pogleala. Zar je mislio a de s takvom pričom postidi pozitivnu reakciju ko Hope? Mogao je izazvati samo gađenje. Hope je sigurno pomislila kako je bila u pravu ka ga je obila. Izigravao je bualu, nešto što zapravo nije bio koliko sam uspjela procijeniti otkako sam se s njim ružila kao ijelom muške ekipe. Jim je bio pas koji laje, ali zapravo je bio štene željno pažnje i nježnosti. Apsolutno mi nije bilo jasno zašto je izigravao tolikog iiota i vrijeđao žene svojim glupim ko mentarima. Zar zaista nije bio svjestan suprotnog učinka koji je stvarao?  – Zanimljivo  – rekla je Hope poprilično nezainteresirano i pogleala me pogleom koji je u meni izazvao alarm. Nisam u potpunosti razumjela zašto sam reagirala na njen pogle buudi da ga nisam uspjela efinirati. Moža zato što je ovo bilo prvi puta a smo stajale uže jena uz rugu nakon one večeri ka me pokušala poljubiti.  – I bila je visoke kvalitete – nastavio je Jim s glupom pričom. – Visoka kategorija. Hope kao da je u njegov im riječima ugleala nekakvu zlatnu priliku, jer su joj iznenaa zasjale oči i opet me pogledala, ali ovaj put s dozom zlobe.

 – Najgori su muškarci koji spaaju u srenju kategoriju – rekla je ignorirajudi Jima.  – Kakva je to kategorija?  – znatiželjno je u pitao Tony.  – Oni koji nisu pretjerano zgoni ni ružni. Oni slatki –  pogledala me. Shvatila sam kamo su smjerale 107

njene riječi. – Koji su dovoljno svjesni svog izgleda da znaju da su u redu, ali nisu Apoloni. Takvi su najgori  jer uvjere ženu a su obri i  a je ne bi povrijedili, a zapravo su najgora vrsta koja postoji. Jako zgodni muškarci su bar iskreni o početka i očekuješ a te povrijee, ali oni slatki su problem jer to o njih ne očekuješ – glas joj je postao otrovan.  – A ružni? – nasmijao se Jim.  – Svi su muškarci svinje i ne treba im vjerovati – ojenom je rekla gleajudi me i ualjila se o stola.  – Opa, tko je njoj stao na žulj? – upitao je Jim gleajudi za njom, zatim se okrenuo prema Tonyu i meni. – Mislite da je ljubomorna jer sam spominjao dru gu ženu? – upitao je s nadom.  – Da, baš je to razlog – promrmljao je Tony i pogleao me krajičkom oka. Lice mi je gorjelo o nelagode.

*** Bila sam sretna što je ošao kraj smjene u klubu. Upravo sam se nalazila u garerobi i preoijevala se, razmišljajudi o Tonyu i kako mi je u jenom trenutku večeras u ruku ugurao papirid na kojem je pisalo:

Nađimo se kad ti smjena završi. Čekat ću te u uličici Iz nekog razloga nisam mogla skinuti osmijeh s lica, sve ok nisam začula nečiji šapat. Mislila sam a sam sama u garerobi, ali očito sam se prevarila. Iza velikog zrcala opirao je jevojčin glas i činilo se a razgovara s nekim:

 – Ne mogu više ovako – plačljivo je rekla jevojka. –  Sad su nestale Gina i Kate.  – Moža nisu zaista nestale – rekla je druga djevojka također polušaptom.  – To su moje cimerice i valja znam ako je nešto čuno. O sinod se nisu pojavile, a sve što su svakonevno koristile još uvijek se nalazi u stanu – još je malo snizila glas. – Našla sam njihove novčanike ovje u njihovim ormaridima. Bili su tu večeras ka sam ošla, ali sa su im ormaridi ispražnjeni. Bojim se i želim napustiti ovo mjesto.  – Znaš a je to nemogude. Sammy ima naše okumente. Kako misliš otidi bez osobne iskaznice, putovnice i svega ostaloga?

 – Mogu prijaviti krađu i napraviti nove?  – Zar misliš a ja nisam to pokušala. Osvanula sam pretučena, anima sam se oporavljala bez liječničke njege. Znaš li čime su mi zaprijetili?  – Ne...  – Rekli su: a de netko iz moje obitelji sigurno osvanuti mrtav ako ih napustim.  – I ti si im vjerovala?  – Zašto ne bih? Ako su mene onako bez problema pretukli, zašto ne bi i nekoga o mojih. U tom trenutku sam stala na nešto na pou zbog čega je prostorijom ojeknuo šuškavi zvuk. Djevojke su omah ušutjele. Pretpostavila sam a su se prestravile. Moža su pomislile kako ih je Sammy čula. S obzirom a ih nisam željela nasmrt prestrašiti, provirila sam iza zrcala. Obje jevojke su se stisnule u zagrljaj, a oči su im se činile vedima o glave.  – To sam samo ja – nježno sam rekla. Djevojke su donekle odahnule jer nije Sammy u pitanju, ali svejedno nisu vjerovale ni meni, pa su i

alje ostale ukočene. Zatim su ustale i počele se preoijevati. Upravo u tom trenutku, zbog sličnosti situacije s Daniele, shvatila sam a se Daniele ved anima nije pojavila.  – Je li netko od vas vidio Daniele?  –  upitala sam.  – Nisam je vijela ved ugo – otkako su i nju  pretukli .

Djevojke nisu ništa ogovorile, nego su pokupile ono malo što su imale i užurbano napustile 108

prostoriju.

Zamišljeno sam sjela na klupu. Što se ogoilo s Daniele? Morat du saznati gje živi. Moža se oporavljala ko kude? Iz nekog razloga nisam vjerovala u tu opciju. Upravo sam čula a su još vije djevojke misteriozno nestale  – sinod. Nisam imala pojma. Dok sam se na plahtama zabavljala s Tonyem, dvije jevojke su nestale. Moža sam im mogla pomodi? Moža sam mogla vijeti nešto što bi poslužilo kao trag, okaz? Ovako opet nisam imala ništa. Sumnjala sam a bi ove jevojke svjeočile na suu ili bilo kako pomogle. Bile su prestravljene. Osobno još nisam bila izložena takvoj torturi, ali osjedala sam a se vrijeme za to sve više primicalo. Da, Salvaor me malo provukao kroz prste, što bi bilo koju rugu jevojku samo po sebi ovoljno prestrašilo, ali nisam bila kao te jevojke. Nisam se ala prestraši ti tako lako, a i ovje sam ošla sa saznanjima koje ostale jevojke nisu imale. Znala sam što mogu očekivati. A sa sam morala saznati što se ogoilo. Uzela sam torbicu i otišla kudi, onosno otišla sam u Alexov stan jer sam namjeravala obaviti važan telefonski poziv.

*** Dok sam zaključavala vrata automobila na parkiralištu policijske postaje, razmišljala sam o sinodnjem razgovoru koji sam imala sa svojim naređenima. Misao mi je zastala ka me netko snažno uhvatio za sako, skoro me poigavši o poa, i okrenuo prema sebi. Našla sam se licem u lice s bijesnim Tonyem koji je visoko igao stisnutu šaku kao a de me uariti.  – Trebao bih te razbiti!  – prosiktao je.  – I bih a nisi toliko prokleto mršav i malen! – nimalo nježno me ispustio iz ruke, okrenuo se i pošao prema postaji. Šokirano sam zurila u njega. Ka je ošao skoro o pola parkinga, naglo se okrenuo opet prema meni i počeo se vradati. Što se, ovraga, ogađa?  – pomislila sam u panici. Izgleao je kao sam đavao, bijesan i mračan. Opet je stao ispr e mene, previše blizu i prosiktao:  – Što je ona raila ko tebe?  – Tko? – upitala sam ne shvadajudi. Unio mi se u lice.

 – Jane! Što je sinod raila ko tebe? Pratio sam je. Ušla je u tvoj stan i ostala je cijelu nod! Tek tada sam se sjetila Tonyeve poruke a de me čekati u uličici pore bara. Zadubljena u misli o nestalim djevojkama potpuno sam zaboravila na njega. Mora da me vidio kako

izlazim i ka je shvatio a olazim bez njega, vjerojatno mu je moje ponašanje bilo veoma čuno, pa me olučio pratiti. A kako sam planirala obaviti poziv s mobitela koji je bio namijenjen isključivo za tu svrhu, otišla sam u Alexov stan u kojem sam naravno i prespavala, ne shvadajudi a sam putem imala pratnju. Bila sam toliko zaokupljena a sam napravila najvedu pogrešku  o sada: dopustila sam da budem pradena. Mogao je to biti netko od Salvadorovih ljudi i napasti me  – ogorčeno sam pomislila.  – Mi smo samo prijatelji  – rekla sam sve više iznenađena njegovim ispaom.  – Cijelu nod! – viknuo je.  – Prijatelji to ne rae! Što ona ima raiti ko tebe cijelu prokletu nod, a a  je toliko  prijateljski ?  – narugao se.  – Jesi li mi zato rekao a ona nije žena za mene i bio protiv toga a buem s njom? Htio si mi ati o znanja a se ne miješam jer si ved ti zauzeo tu stolicu!  – okrenuo se i otišao. Nisam mogla vjerovati a je ljubomoran. A ona sam umorno zatvorila oči. U lijepu kašu sam se uvalila. Što go rekla, Tonyu ništa zapravo nede opravati činjenicu a je Jane prespavala u Alexovom stanu. Na pitanje zašto, nisam imala odgovor, bar ne onaj koji sam bila spremna dati. Za sada nije smio znati istinu. Ali ovo je prestavljalo velik problem. Pogotovo jer sam mu morala redi za nestanak jevojaka, morala sam s njim skovati plan koji de ubrzati ovu operaciju. I kako du sve to učiniti ako on ne želi 109

razgovarati sa mnom? Sumnjala sam a de htjeti razgovarati s Jane. Oh! Zaboljela me glava.

Opet sam morala skovati plan koji de sve ovesti u re.

***  –  Hej, Tony  – pozravila sam ga ojevena kao Jane, čekajudi ispre nj egova stana da se vrati iz urea. Bilo je osam sati navečer i naala sam se a se ovo nede oužiti jer bih zakasnila na posao u baru, ali morala sam ovo riješiti.  – Što ti raiš ovje? – oštro me upitao stisnuvši oči.  – Alex mi je rekao što se ogoilo i ošla sam ti objasniti.  – Ne zanima me – grubo je rekao i pokušao odi o vrata na koja sam se naslonila.  – Slušaj – rekla sam. – Iako nemaš pravo biti ljubomoran, ipak moramo razgovarati.  – Nemam pravo!? – bijesno me pogledao, zatim je stisnuo vilicu.  – U pravu si. Mene se ne tiče što ti raiš i s kim. Doviđenja – opet me pokušao gurnuti. Ovaj put sam mu to dopustila jer mi nije bilo u interesu nastaviti razgovor u hodniku. Čekala sam a otključa, zatim sam se toliko spretno provukla pore njega kroz otvorena vrata da nije

ni shvatio kako mi je uspjelo udi u stan prije njega. Mrzovoljno me pogledao i ipak zatvorio vrata.

Otišla sam o fotelje i sjela, a on me pogleao kao a mi zamjera pretjerani komoitet, ali je zatim i sam sjeo nasuprot meni.  – Moramo ozbiljno razgovarati – započela sam.

 – Misliš? – narugao se, međutim zanemarila sam to.  – Moje ime nije Jane  – rekla sam i zastala promatrajudi njegovu reakciju. Samo se namrštio, vjerojatno procjenjujudi šalim li se ili ne.  – Moje pravo ime je Alexandra Heart...  – Heart? – ponovio je i pomaknuo se naprijed. – Ti si kdi Antonia Hearta? – iznenađeno je upitao.  – Da – oprezno sam odgovorila – Što s tim? Imaš kakvih problema s mojim ocem?  – Ne. Zapravo, ivim mu se. Čuo sam mnogo o njemu i smatram a je bio  detektiv vrijedan mog poštovanja i ivljenja – rekao je, zatim kao a se sjetio svoje ljutnje oštro je oao: – Što ne mogu redi i za njegovu kder koja rai u striptiz-baru pod imenom Jane.  – Tony...  – duboko sam udahnula  – Ja sam detektivka  Alexandra Heart na tajnom zadatku u striptizbaru. Ientitet Jane Leary samo je paravan pomodu kojeg pokušavam otkriti što se tamo ogađa. O zaprepaštenja je zinuo i zaboravio zatvoriti usta, što mi se učinilo smiješnim, ali ovo nije bio trenutak za smijuljenje. Čekal a sam ostatak njegove reakcije. Potrajalo je prije nego je progovorio. Nisam mogla ni zamisliti što se sve vrtjelo u njegovoj glavi i nisam razumjela pitanje koje je iude postavio:  – Što muljaš s Alexom?! Sa ka znam a mu nisi oušnik, zanima me ogovor  na to pitanje.  – Što? Kakvo je to pitanje?  – To je pitanje koje du postavljati ok mi jeno o vas ne kaže istinu. Nisam znala zašto bi mu to pitanje bilo najvažnije, pogotovo nakon što je upravo saznao za moj pravi ientitet, ali shvatila sam a nede oustati ok mu ne pružim zaovoljavajudi ogovor.  – Alex je moj... – tajni identitet  – pomislila sam i zagleala se u njegove oči. To bi moža bilo previše informacija. Nisam bila sigurna jesam li mu željela sve razotkriti. Tony je još uvijek mogao biti krti ca u policiji. Nitko nije garantirao a nije. Samo zato što smo se spetljali, to ne znači a ga omah brišem s liste sumnjivih. Istina, nisam vjerovala da je upleten u to, ali opreza nikad dosta, stoga sam rekla.  – Alex  je moj suranik i pomaže mi. On je o soba od povjerenja, netko kome mogu proslijediti informacije  – ipak, ka sam izgovorila te riječi, pregrizla sam jezik jer sam vijela po njegovom licu a je uvrijeđen. A i upravo sam uništila prenost Alexovog ientiteta: bliskost s Tonyem. 110

 – A ja nisam osoba od povjerenja? – ogorčeno je upitao.  – Nisam to mislila...  – Nego što si mislila? – ustao je i otišao o stola na kojem se nalazila boca nekakvog pida.  – Ne budi dijete  – upozorila sam ga, što se njemu nije osobito svijelo.  – Gubi se – odjednom je rekao i polako se okrenuo prema meni.  – Molim? – iznenađeno sam ustala.  – Čula si me. Gubi se. Dosta mi je tvojih laži i uvrea. Najprije si oušnik, sa ste suranici. Raiš bualu o mene. Volite se zabavljati na moj račun, zar ne? Olazi. Ne želim te više ni slušati ni vijeti.  – Ali...  – Odlazi. Nisam mogla vjerovati što se ogoilo. Dok sam se pokušavala snadi, Tony me ved izgurao u honik i zalupio mi vrata pred nosom.

***  –  Imam samo jedno pitanje za tebe, Tony  – rekla sam ne opuštajudi mu a me u potpunosti ignorira. Sjela sam za njegov stol u postaji odjevena u Alexa Mendeza. Unaprijed svjesna uzaludnosti

pitanja koje du postaviti, olučila sam a moram redi nešto kako bih privukla njegovu pažnju. – Zašto si toliko ljut na Jane ako je u tvoj život ponovno ušla tvoja avno izgubljena ljubav?  – Alexandra – rekao je Tony.  – Molim? – zbunjeno sam ga pogledala, a on se okrenuo prema meni i mrko me pogledao.  – Njeno ime nije Jane, nego Alexandra. Odahnula sam.  – Svejedno. Postavio sam ti pitanje.  – I to veoma glupo pitanje, ako smijem primijetiti  – rekao je.  – Objasni – nisam odustajala. Opet me mrzovoljno pogledao.

 – Iako ne zaslužuješ objašnjenje, ipak du ti uovoljiti. Ja Linu nevolim –  slovkao je slovo po slovo.  – To sam ti ved rekao. Bila sam tvrdoglava i nisam se zadovoljila njegovim odgovorom.

 – Otku znam a govoriš istinu.  – Pretpostavljaš a su svi kao ti – sarkastično je primijetio. – Da lažu čim zinu.  –  To nije istina  – oštro sam rekla, a ona sam postala bolno svjesna a je u pravu. Toliko sa m mu lagala a ni sama više nisam znala što je istina, a što laž. Tony je zapravo imao potpuno pravo biti ljut na mene. Ako jenom sazna cijelu istinu, bila bih šokirana ako bi ikaa više pronašao način a mi vjeruje. Svojim ponašanjem sam našem onosu ouzela ono što je bilo najvažnije: povjerenje. Razmišljajudi o tome ojenom sam shvatila a sam počela u njemu gleati saveznika i osobu o povjerenja. Zapravo me ta spoznaja iznenaila, jer nisam primijetila ka i kako se to ogoilo. On je prvi muškarac p ored kojeg sam se osjedala onekle sigurnom i na moje zaprepaštenje,  ja sam bila negativac u ovoj priči.  Ja sam bila lažljivica i prevarantica.  – Ako te moža muči pitanje zašto mi je toliko važno što ste mi lagali i zašto me to toliko uznemirilo  – započeo je, prekiajudi moje misli – pa, evo da ti ipak odgovorim. Pogodilo me jer sam vjerovao i tebi i njoj. Ti si mi se zavukao po kožu i nika ne bih pomislio a možeš učiniti nešto a me na ovaj način izigraš, ali bio sam u krivu. A Jane, onosno Alexanra – ispravio se uz ironičan ton – ona mi se svidjela kao ni jena žena o saa –   snizio je ton  – i informacija a je zapravo etektivka, samo ju je još više izigla u mojim očima. Koji sam ja iiot – ojenom je rekao i prošao prstima kroz kosu ok sam zapanjeno zurila u njega.  – Ne razumijem...

 – Nema se tu što razumjeti – oštro je rekao i ustao o stola. 111

Zurila sam za njim. Je li Tony upravo rekao a mu se Alexanra svijela kao ni jena žena o saa? Nisam znala što misliti o tome.

112

11.

Alexandra Heart

Napokon sam ošla ko roitelja. Najavila sam olazak pa je tata organizirao maleni privatni roštilj,

vrativši me u prošlost i buedi uspomene kaa je taj ogađaj prestavljao nejeljnu traiciju obitelji Heart. Nešto što ved goinama nismo napravili. Preplav ila me nostalgija. Zakoračila sam na zelenu travu prostranog vorišta iza kude i moža po prvi put u životu postala svjesna napetosti koja je vlaala među roiteljima. Nisam bila sigurna jesam li prije bila slijepa na to ili sa pretjerujem sa zapažanjem nečega što nije bilo tamo? Ali otkako sam pronašla mamin broj u Sawyerovom žepu, sve mi je bilo rugačije. Pomnije sam se zagledala u govor tijela roditelja.

Tata je u jenoj ruci ržao lopaticu kojom je okretao meso na roštilju, a rugom je obgrlio mamu i poljubio je u čelo. Sasvim normalna slika, nešto što sam gleala cijeli život. Ali sa sam po prvi put postala svjesna mamine reakcije. Činila se više nego ukočenom u naručju svog muža. Čak i izraz njenog lica nije bio priroan, činilo se kako je osmijeh bio usiljen, neiskren. Nisam mogla vjerovati vlastitim očima. Mama se izvukla iz neugonog zagrljaja izgovarajudi se kudanskim obavezama, a ka me ugleala, njenim licem je ovaj put preletio iskren osmijeh, pa čak i olakšanje što me vii. Jasno sam uočila razliku između iskrenog i lažnog osmijeha. Srce me zaboljelo. Osjedala sam se kao a sam zakoračila u »zonu sumraka« i stvarnost koju sam o saa poznavala, više nije postojala.  – Alex – pozravio me otac, ok je mama koračala prema meni raširenih ruku. Mahnula sam tati i usreotočila se na mamu. Ka sam ošla o nje, toplo me zagrlila i poljubila u obraz.  – Napokon si ošla – rekla je i nježno se zagleala u moje oči. –  Nedostajala si mi. Postala sam svjesna tuge u majčinim očima, nešto što nika prije nisam primijetila. A tuga se činila tako ubokom i ukorijenjenom a sam posumnjala kako je uvijek bila tu, samo što se nisam obazirala. Bila sam zaslijepljena površnom slikom koju su postavljali za ruge.  – Hodeš li mi pomodi u kuhinji? – upitala me.  – Trebamo onijeti pide i sve što nam je potrebno za piknik – nasmiješila se.  – Naravno – ogovorila sam i zagrljene smo pošle prema kudi.

***  – Što je između tebe i Sawyera? –   odjednom je upitala Alex. Nije imalo smisla izbjegavati temu. Željela sam znati istinu i ako su moji roitelji bili nesretni, željela sam to znati. Moža sam im nekako mogla pomodi. Na spomen Sawyerovog imena mami je zamalo ispala čaša iz ruke, ali se brzo sabrala.  – Zašto postavljaš takvo pitanje? – oprezno je upitala i okrenula se prema meni. 113

 – Znam a si se sastala s njim u zalogajnici izvan graa, što mi se čini veoma neobičnim –  mama je problijeila čuvši moje riječi. – Mama, što se ogađa?  – Ti znaš za to? – šokirano me upitala.  – Da. Nema smisla skrivati mi, ipak sam detektivka. Stog a ti savjetujem a mi kažeš istinu. Nervozno je omaknula uvojak kose s čela. Na trenutak je zurila u pod, zatim me pogledala.

 – Ali, molim te a ne kažeš ocu ništa o tomu – prestrašeno je zamolila. –  On ne smije saznati.  – Obedajem a mu nedu ništa redi – pokušala sam je smiriti jer sam vijela a se sve više uznemirava. – Sve je u redu  – prišla sam joj i stavila ruku na njeno rame, a mama me pogleala svojim morim očima u kojima su se pomiješale tuga i strah.  – Mama, reci mi istinu  – nježno sam je potica la. Uzela je kuhinjsku krpu i počela brisati suhe ruke.  – Želio me vijeti –  rekla je.  – Dobro, ali zašto?  – Da bi mi rekao a postoji način a te primi. Na trenutak me zbunila ogovorom koji nisam očekivala.  – Molim? Kakav način? Spustila je pogled.

 – Rekao je a de te primiti ako mu se vratim.  – To je apsurdno! – uzviknula sam. – Kakva hrabrost!  – Alex, smiri se – uznemireno je rekla i pogleala prema prozoru koji je gleao na vorište.  – Ne želim a se tata uznemiri. Međutim nisam se obazirala na njene riječi.  – Nisi valjda pristala? – upitala sam. Pogledala me.  – Naravno da nisam.

 – Ne mogu vjerovati a je to učinio! –  nastavila sam.  – Nije bio vulgaran – nježno je oala nastojedi ublažiti moju reakciju.  – Još ga braniš? – uzviknula sam u nevjerici.  – Zaboravljaš a sam nekod avno bila u vezi s tim muškarcem i jako obro znam tko je on – ojenom je mama olučno rekla. – A on je obar čovjek koji zapravo ne bi nikoga namjerno povrijeio. U nevjerici sam je promatrala.

 – Ali, ne ponaša se kao obar čovjek  – istaknula sam.  – Znam – zastala je na trenutak. – Michael mi je samo želio redi a me još uvijek voli, ništa više. Nisam mogla vjerovati a je mama tako pričala o svemu tome, kao a je to sve zapravo u reu.  – Imaš li aferu s njim? –  odjednom sam upitala.  – Naravno da ne. Kakvo je to pitanje?  – brzo je ogovorila raširivši oči u nevjerici. Činila se iskreno zaprepaštenom.  – Voliš li tatu još uvijek? Mama je previše ukočeno zurila u mene, zatim je ogovorila.  – Naravno da volim. Osjetila sam bol shv ativši a laže. Preugo je pauzirala prije nego je ogovorila, a ok je govorila, nešto nije bilo kako treba. Zar sam nešto propustila svih ovih goina ok nisam živjela s njima?  – Mama, što se ogađa? –  zabrinuto sam upitala.  – Ništa, ušo – odgovorila je, prišla mi i zaglaila moju kosu. – Ne smiješ se opteredivati nečim što ne postoji. Ja nemam avanturu sa Sawyerom, niti s nekom rugim muškarcem. Vjerna sam tvom ocu –  rekla  je, poljubila me u čelo i uputila se van s planjem pida. Osjedala sam a je mama rekla istinu u vezi vjernosti, ali to što nije imala ljubavnika, nije značilo a ga nije i željela ili a je tatu još uvijek voljela. Nešto nije bilo u reu. Sad  sam to znala. 114

Ka sam izašla van mama je ved postavila maleni stol, a tata je u veliku zjelu  stavljao meso. Iilična slika – ironično sam pomislila. Mama mi se nervozno nasmiješila kao a me moli a ne spominjem razgovor koji smo voile u kuhinji, a tata se široko osmjehnuo.  – Sjedni – veselo je rekao i stavio veliki komad mesa na moj tanjur. Protiv volje sam se morala nasmijati tatinom ponosnom izrazu lica. Izrazu koji je uvijek imao kad bi

roštiljao, kao ponosni mužjak koji hrani svoju obitelj. Zaboljelo me srce o tuge. Mama ga više nije voljela. Što ako mi je maloprije lagala i ako je ipak u vezi sa Sawyerom? Oh, glava de mi eksploirati. Tata je sjeo na svoje mjesto i počeo rezati meso na svom tanjuru.  –  Kako napreduje krinka?  – upitao je uz osmjeh. Ta situacija ga je očito još zabavljala. –   Na kojem slučaju raiš? Shvadaju li te ozbiljno o nako odjevenu? Razumjela sam njegovo nepovjerenje i porugu buudi a je on cijeli život bio ozbiljan policajac i etektiv, pa je moj pristup zbog toga oživljavao neozbiljnim, moža čak i uvreljivim. Znala sam a nije mogao razumjeti to što raim, ali nisam mu to zamjerila. Današnje vrijeme je bilo rukčije o onoga ka  je otac radio.  – Sve napreduje po planu  – započela sam glumedi verinu. – Raim s Tonyem i nitko u postaji ništa ne sluti.  – To samo govori o njihovoj sposobnosti kao detektiva  – grleno se nasmijao, a mama je pomno jela

orezak kao a nikoga nema u blizini. Ta osutnost se činila tako prironom a sam se zapitala kako to prije nisam uočila.  –  Nemoj tako, tata  –  odsutno sam rekla, zatim sam se koncentrirala na razgovor.  –  Ni ti me nisi prepoznao. Uostalom – rekla sam nastojedi promijeniti temu – raim na zanimljivom slučaju.  – Je li? A kakav bi to slučaj bio?  – Pokušavamo uloviti Salvaora, ako si moža čuo za njega. Tata se zagrcao komaom mesa, a mama mu je brzo oala čašu s pidem. Kad je otpio gutljaj i pročistio grlo, progovorio je:  – Čuo sam za njega, ali nije mi rago što ti raiš na tom slučaju.  – Zašto? – pomalo nezainteresirano sam upitala.  – Previše je opasno. Ne sviđa mi se ka se tako izlažeš. Zakolutala sam očima. Ponašao se kao a sam i alje malena jevojčica i to me poneka veoma frustriralo.  –  Ja sam velika cura  –  nevoljko sam istaknula. Nisam voljela ulaziti u tu temu s njim jer je bio tvrdoglaviji od mene.  – Sredom je taj slučaj pretežak za tebe –   odjednom je rekao.  –  Nitko nikada nije uspio povezati

Salvaora s prljavim poslovima. Sve se svoi na ulične priče.  – Pa, sa de se to promijeniti –  rekla sam, a on me sa zanimanjem pogledao.  – Kako? Na trenutak sam razmišljala koliko du mu to razotkriti, zatim sam rekla:  – Postoji jena plesačica – rekla sam, zaključivši kako mu nedu redi a sam ja ta plesačica jer sam mogla zamisliti kako bi burno reagirao.

 – I što s njom?  – Ona nam pomaže, aje nam informacije o ogađanjima u jenom baru koji je u Salvaorovom posjedu.  – Zaista? – činio se iskreno zainteresiranim i izglealo je kao a je zaboravio na moju smiješnu ulogu u svemu tome. Oahnula sam. Moža de mi saa napokon oati priznanje. –  Koliko ste otkrili?

 – Poprilično, još samo moramo prikupiti okaze...  – Još nemate nikakve o kaze? – prekinuo me.  – Nažalost, ne. Djevojke se boje i ne žele govoriti ni o čemu, a Jane...  – Tko je Jane?  – opet me prekinuo. 115

 – Jane Leary je jevojka koja nam pomaže, ali nažalost ona sama nije još svjeočila ničemu što bi nam moglo pomodi na suu.  – Hm... – zamišljeno je rekao. – Ne želim a se previše izlažeš, Alex –  zabrinuto je rekao.  – Molim te, budi oprezna.

 – Znaš a hodu, tata. Uvijek sam oprezna –  rekla sam uz osmijeh.

*** Uznemirena nakon poslijepodneva koje sam provela kod roditelja, rastrga na između očevih

komentara na račun moje krinke i raa u policiji te maminih reakcija koje nikaa o anas nisam primjedivala, osjedala sam se shrvanom. Očajnički mi je bio potreban zagrljaj ljuskog bida kojem sam vjerovala. I ponovno sam bila šokirana ka d mi je u mislima zazvonilo Tonyevo ime. Kako sam mu uspjela pokloniti toliko ozu povjerenja? Nisam bila sigurna, ali žujela sam za njegovim oirom. Samo problem je bio što me on nije želio vijeti. Ispravila sam ramena. Ka je mene osa sprečavalo nečije mišljenje? Bila sam uvjerena a sam njegovo mogla promijeniti. Barem du pokušati. Ved sam ionako bila u automobilu napola puta o njegova stana. Nisam se namjeravala vratiti u prazninu svoga. To bi me samo otuklo. Trebalo mi je ruštvo, pa makar se samo svađala s njim. Ka mi je otvorio vrata, izgleao je kaotično. Kosa mu je bila raskuštrana, a košulja rastvorena i zgužvana. Na trenutak sam se prestrašila a moža nije ugostio rugu ženu.  – Jesi li sam? – upitala sam oštrije nego sam planirala. Naslonio se na ovratak i prekrižio ruke na prsima.  – Što se to tebe tiče? –  iskrivio je usne u podrugljiv osmjeh. Stisnula sam zube. Trebalo mi je ovo, posvađati se s nekim, izbaciti negativnost i frustraciju, pa sam objeručke prihvatila njegov stav.  – Ne tiče me se – rekla sam naizgled mirno  – ali moram s tobom razgovarati i samo me zanima jesi li zauzet?

 – Ved sam ti rekao a ne želim razgovarati. Ne viim što ti tu nije jasno. Da mi kao Alexu nije rekao ono što jest, njegov hlaan ton sigurno bi me otjerao, a li ostala sam.  – Ti ne trebaš govoriti, samo slušaj –  namjerno sam rekla. Ispravio se.  – Ne, hvala.  – Tony, ne budi toliko tvrdoglav!  – uzviknula sam kad sam shvatila da je posegnuo za vratima.

 – Oh, zar postoji oza tvroglavosti koje bih se trebao priržavati? Imaš li moža nekakav priručnik za ovu svoju igru, jer mi očito štošta izmiče. Ka bih slijeio tvoja pravila, moža bih napokon shvatio što pokušavaš izvesti...  – Ništa ne pokušavam! Ne možeš se tako ponašati –  odjednom sam bila na rubu suza. Zaprepašteno me pogleao.  – Tko si ti a mi govoriš kako se mogu ponašati? Šutjela sam jer nisam znala što redi na to pitanje. Imala sam toliko ientiteta, ali zapravo nisam znala tko sam.

Nakon nekoliko trenutaka moje šutnje, zaključio je:  – Tako sam i mislio  – posegnuo je rukom da zatvori vrata.  – Molim te – šapnula sam – nemoj me odbiti. Zastao je i dobacio mi nesiguran pogled kao da procjenjuje kakvu igru igram.  – Obiti u vezi čega? – mrzovoljno je upitao.

 – Molim te, moraš shvatiti a moje laži nemaju nikakve veze s tobom. Nisam lagala a te povrijeim, nego kako bih sebe zaštitila – moledljivo sam ga pogleala tražedi a mi ne zatvori vrata pre nosom. Mirno je stajao čekajudi ostatak mog izlaganja, pa sam  nastavila. – Moji naređeni su me poslali ovamo s 116

misijom i jean o glavnih uvjeta bio je a nikome, ali baš nikome, nisam smjela razotkriti svoj pravi ientitet. Čak ni moji roitelji ne znaju a raim u striptiz -baru, ni zašto sam se vratila u ovaj gra d – činilo se a su ga te riječi malo smekšale jer je na trenutak obacio strogi izraz i napaački stav.  – Alex je bio jeini koji je znao, samo zato što me prepoznao. Njega poznajem još oavno i ne možeš nam zamjeriti što te nismo uvukli u priču buudi a te nisam niti poznavala. Ispočetka si mi bio samo  jedan od klijenata  –  trznuo se, ali sam nastavila  – zatim sam uvijela a ti mogu povjeriti oređene informacije, a ka si oznao a surađujem s Alexom, bilo je sve lakše zajenički surađivati. Molim te, shvati a zapravo nisam znala kako ti redi istinu buudi a smo o početka u nekakvom čunom onosu. Nakon što smo se spetljali i alje ništa nije bilo efinirano... –  zastala sam.  – Jenostavno je ošlo o velikog nesporazuma, o pogrešnih oluka i lošeg tajminga...  – opet sam ušutjela gleajudi ga. –  Nikad nisam željela nikoga povrijeiti, a najmanje tebe. Nisam ovo planirala, nisam tebe planirala... Molim te, nemoj me odbiti...  – ponovila sam, na što me on opet zbunjeno pogleao. Nisam više imala riječi k ojima bih opisala koliko mi je očajnički bio potreban oir rugog ljuskog bida, koliko mi je bilo potrebno osjetiti bliskost i sigurnost nečijeg zagrljaja. Trebao mi je preah o svega, trebalo mi je nešto što de mi zaokupiti i um i tijelo, nešto a zaboravim sve neade koje su me stisnule uza zi prijetedi uništenjem. Trebala sam ga i zato sam mu prišla u jenom koraku, obavila ruke oko njegova vrata i bez pitanja zauzela njegove usne, moledi sve svece ovoga svijeta a me ne obije. Na trenutak se ukočio, a ja sam nastavila s osvajanjem ne ajudi mu šansu a uzmakne. Položio je lanove na moj trbuh kao a de me ogurnuti, a to me uplašilo i navelo a se čvršde privinem uz njega. Pokušavala sam ga navesti a rastvori usne i a mi uzvrati poljupcem. To je bilo očajno teško! Nika se nisam našla u ovakvoj situaciji. Vedinom su muškarci bili ti koji su osvajali, a mi žene smo glumile žrtve. Kako, pobogu, osvojiti ovu gromau o čovjeka koji se činio kao kamen po mojim rukama? Kako otopiti led i navesti ga da mi ugrije srce?

Nježno sam klizila jezikom po njegovim usnama naajudi se a ne izigravam bualu. Ka sam osjetila nježan trzaj, preplavila me naa a moža nije toliko hlaan koliko se činilo. A zatim sam osjetila nježno guranje. Pokušavao me olijepiti o sebe! Ne, to nisam smjela opustiti. Ved sam se ionako ovoljno osramotila i olučila sam idi o kraja. Zaplela sam prste u njegovu kosu i snažno zalijepila grui uz njegova prsa kako bi osjetio moju toplinu i otkucaje mog srca. Zatim sam ga nježno ugri zla za usnu kako bih ga navela da ih napokon rastvori, što je i učinio. Proubila sam poljubac zahtijevajudi a mi uzvrati. Nakon nekoliko trenutaka njegove su ruke kliznule niz moja leđa i sa sobom onijele veliko olakšanje koje me preplavilo. Od zadovoljstva sam zabacila glavu unatrag, a s usana mi se oteo strastven uzah. No, ved sam

sljeedeg trenutka zaronila zube u njegovo golo rame grizudi prekrasno, toplo meso, osjedajudi po  jezikom konture njegovih snažnih kostiju. Zastenjao je i naslonio glavu na moju ok me rukama čvršde obavijao oko struka. Pronašao je put o moje ušne resice prijetedi a de me brzo ovesti o luila, o kojeg ionako nisam bila daleko. Opet sam zabacila glavu, a on je usne prebacio na prednji dio mog vrata,

ližudi, grizudi... Usnama je kliznuo niže prema mojim gruima ok mi je lanovima priržavao izvijena leđa. Zatim me povukao natrag i zarobio mi usne. Podigao me od poda, nogama sam ga obgrlila oko struka kako bih nam olakšala i čula sam zvuk zatvaranja vrata iza sebe. Bila sa m nejasno svjesna da me

nosi u sobu. Nije mi bilo važno, samo sam željela osjedati njegovo tijelo po prstima, grebati ga, lizati, stiskati... Uzeti sve što mogu, sve što mi je nuio... i više...

*** Na krevetu u Tonyevom stanu, smještena uobno u toplom z agrljaju, stisnula sam se uz njegovo tijelo i sjetno uzahnula, svjesna kako je biti u muškom zagrljaju poseban oživljaj i užitak. To je bio oživljaj koji je opuštao sve mišide i uklanjao stres svakonevnog života, to je bio lijek koji bi svaki liječnik 117

trebao propisivati ženama iljem svijeta.  – Očito sam buala ka sam tako brzo popustio – čula sam ga kako govori ok je moja glava počivala na njegovim prsima.  – Nije istina – rekla sam i nasmiješila se.  – Trebao bih te izbaciti. Podigla sam glavu da ga pogleam i vijevši osmijeh na njegovim preivnim usnama, opet sam se opustila. Na trenutak sam pomislila da je ozbiljan.  – Oprosti – rekla sam iskreno – Zaista mi je žao...  – U redu je  – prekinuo me i povukao čvršde u zagrljaj. –  Tako mi Bog pomogao, ali o prošteno ti je –

zatim me poljubio tako slatko a sam zaboravila zašto sam se ispričavala.  – Ne mogu vjerovati da sam pomislio kako ste Alex i ti u nekakvoj vezi  – odjednom je rekao, a mene  je preplavilo rumenilo. I bila sam u vezi s Alexom, i to u vezi kakvu on nikada ne bi mogao pogoditi i nisam bila sigurna kako bi reagirao kad bih mu rekla istinu. Na trenutak sam otvorila usta s namjerom da

mu sve kažem, ali ona sam se zagleala u sive oči koje su me toplo gleale, koje su obedavale zaštitu, a ta toplina i sigurnost saa su mi trebale više nego išta na svijetu. Pogotovo zato što je toplina na koju sam navikla nestala iz mog oma. Tony je postao jeino sigurno utočište i nisam se mogla toga oredi. Ne još. Dodi de vrijeme ka du mu sve objasniti, ka se pripremim na veliki rizik koji istina vuče za sobom, kad budem spremna.

 – I ja sam nakratko pomislila a si ti još uvijek zaljubljen u Linu – rekla sam i nasmiješila se. – Čini se kako smo oboje bili u zabludi.

Opet me jače privukao u zagrljaj.  – U gorkoj zabludi – rekao je, zatim me pogleao kao a se nečemu čui.  – Nešto nije u reu? –  upitala sam.  – Ne mogu vjerovati a si etektivka i ne mogu vjerovati koliko me ta činjenica zapravo ouševljava. Mislim da nisam nikad upoznao nekoga poput tebe, Alexandra Heart. I moram priznati da si bila veoma

uvjerljiva kao Jane. Uspjela si me zavarati njenim ponašanjem.  – Hvala ti – nasmijala sam se. – Iako si o Jane imao jako loše mišljenje...  – Ali to sam brzo ispravio – prekinuo me.  – Joj, umalo sam zaboravila – ojenom sam rekla i skoro se uspravila u sjeedi položaj.  – Što? – začuđeno me upitao.  – Nestale su još vije jevojke.  –  Kad? Kako?  – i on se uspravio u sjeedi položaj, zatim me privukao u svoje naručje, što mi se neizmjerno svidjelo.

 – Onu večer ok smo bili u sobi na katu bara. Kasnije sam načula vije plesačice kako razgovaraju o nestalim jevojkama. Ka sam im se obratila, nisu željele pričati sa mnom, tako a nemam sve poatke, ali...  – odmaknula sam se od njega i pogledala ga.  – Ovo predugo traje, Tony. Moramo uskoro pronadi dokaze. Moramo spasiti one djevojke. Pogladio me po licu.  – Znam. I mene frustrira cijela ova situacija.  – Posljednjih godina je trgovanje ljudima alarmantno poraslo  – ogorčeno sam rekla. – Žalosno je što

postoje slučajevi ka obitelji koje žive u teškim uvjetima proaju svoju jecu samo a bi preživjeli. Kako se boriti protiv toga?

 – Sami ne možemo ispraviti nepravu u svijetu, ali možemo popraviti situaciju u ovom grau – zastao je. – Barem možemo pokušati.  – Učili su me a pos toji nekoliko faza.  – Kakvih faza?  – Prva je regrutiranje ili vrbovanje potencijalnih žrtava. Obedavanje obro pladenog posla izvan zemlje ili aleko o ronog mjesta. Obedavanje boljeg života. Strašno je što osobe koje vrbuju potencijalne žrtve mogu biti i ljudi iz njihove blizine, netko kome te djevojke vjeruju: poznanik, prijatelj, 118

obitelj, ečko. Ja sam, kao Jane, još uvijek u prvoj fazi. Druga faza je transport. Potencijalna žrtva najčešde ne sređuje sama okumente za olazak, nego za nju to čini osoba   koja ju je vrbovala. Sređivanje vize, rane ozvole i slično. U ovoj fazi žrtve još uvijek ništa ne sumnjaju. Naravno, ako u pitanju nije otmica. Ako jest, ona je žrtva itekako svjesna loše situacije. Treda faza je pakao u kojem se žrtvu zlostavlja fizički, psihički i spolno, a zatim slijee proaja i ropstvo. Trgovci najčešde koriste ove metoe kako bi imali vlast na žrtvom: ouzimaju joj okumente, prijete nasiljem na njihovim obiteljima, zaužuju ih govoredi im a de ih osloboiti tek ka orae ug u iznosu koji je trgovac platio za njih, neki trgovci o svojih žrtava stvaraju ovisnike o rogama i, najvažnije o svega, izoliraju ih o ostatka svijeta.

 – Ne sviđa mi se što raiš u onom baru – ojenom je rekao i poljubio mi sljepoočnicu. Bila sam iznenađenja nježnošdu kojom je to napravio i na trenutak mi se učinilo a se jelid zia koji sam ugo graila oko sebe počeo raspaati, ali samo maleni io. – Što ako se oni oluče na rugu fazu? –  upitao  je. – Otmica ili nešto slično.  – Znam se brinuti o seb i. Svaki an olazim na posao spremna na najgore i svake večeri se vradam kudi preplavljena olakšanjem što se to ipak nije ogoilo.  – Ali postoji nepravilnost u tim fazama  – iznenada je istaknuo.  – Kakva nepravilnost? – sa zanimanjem sam upitala.  – Rekla si a okumente ouzimaju tek u zanjoj fazi, ali spomenula si a su tvoje okumente ved uzeli.

Protiv volje sam se nasmiješila.  – Ne rže se svi pravila. Te faze su osnovna struktura, a etalji poneka mogu varirati o slučaja o slučaja. U Salvaorovom slučaju postoji vjerojatnost a oni jevojke ved saa psihički maltretiraju ouzimajudi im okumente, a postoji i fizičko nasilje. Na taj način ih moža ved pripremaju na poslušnost i slamaju njihov otpor kako bi se njima lakše upravljalo ka nastupi stvarna proaja, kao što se ogoilo s Melissom.

 – Svejeno, ne želim a više raiš tamo, Alexanra – rekao je i zagleao mi se uboko u oči.  – Moram to obaviti. Kako demo rukčije odi o okaza. Jeine informacije koje smo prikupili ošle su preko Jane. Da nem a te uloge, ne bismo imali ništa.  – Znam, ali pronadi demo način, samo prestani tamo raiti – njegova zamolba se činila iskrenom i krajnje ozbiljnom. Ostavila me bez teksta i ugo sam o tome razmišljala ka sam kasnije bila u svom stanu. Tony je uspio u mnogočemu biti rukčiji o svih muškaraca koje sam o saa upoznala, prvenstveno

po osjedajima koje je ko mene počeo pobuđivati. Nisam ih još u potpunosti efinirala, ali pomalo sam ih se bojala jer su sa sobom nosili rizik izlaganja bolu i povrijeđenosti. Nisam željela a me Tony povrijei, ali nisam se željela ni ualjiti o njega samo zbog tog glupog straha. Misli su mi odjednom pobjegle prema Sawyeru i mami. Je li ona na putu da povrijedi tatu? Mogla

sam zamisliti količinu boli koju de mu nanijeti ako zaista ima ljubavnika i k tome još tatinog gorkog rivala... Zar je to jeini način kako veze završavaju, povređivanjem? Bez obzira na goine srede prije toga. Pokušala sam još jenom ovagnuti mamin stav prema Sawyeru. Rekla je kako se našla s njim samo kako bi razgovarali i tada joj je ponudio ucjenu... Nisam bila sigurna što vjerovati jer mi se izgovorene riječi nisu poklapale s njenim govorom tijela. Taa mi je sinula ieja, ne baš pametna, ali nije mi bilo važno.

*** Napokon odjevena kao ja, Alexandra Heart, stajala sam ispre vrata Sawyerove kude i kratko

pozvonila. Vijet demo tko govori istinu, a tko ne. Sawyer je otvorio vrata i namrgodio se kad me prepoznao.

 – Što ti raiš ovje? – oštro je upitao. 119

 – Zar me nedeš pozvati unutra? –  ignorirala sam njegovo pitanje.  – Ne. Sve što mi imaš redi, možeš to učiniti na trijemu.  – Dobro – hladno sam rekla i povisila ton. – Kako se usuđuješ ucjenjivati moju majku? Zaprepašteno me pogleao ubokim zelenim očima. To je bila ubina koju nika prije nisam primijetila kod njega.

 – O čemu pričaš? Naljutilo me njegovo oglumljeno iznenađenje, pa sam ga gurnula ustranu i ušla u kudu koja je izgleala pomalo starinski. Sve je bilo obavijeno tamnim rvom, ali zanemarila sam to i usreotočila se na njega koji je još uvijek stajao pored ulaznih vrata.  – Znam da ste se sastali u zalogajnici u kasni sat... Koraknuo je prema meni.  – Ona ti je rekla za to?  – njegovo iznenađenje se ovaj put činilo iskrenim.

Nasmiješila sam se.  – Da, rekla mi je.  – Ne razumijem...  – Dopusti da te prosvijetlim  – prosiktala sam i uperila kažiprst prema njemu. – Ako se još jenom približiš mojoj majci, nede Antonio biti taj kojeg deš se bojati... –  zaprijetila sam, a Sawyer se iznenada nasmijao.

 – Nemoj me nasmijavati svojim glupavim šalama. Očito ti majka nije rekla razlog našeg sastanka, jer da jest, ne bi me sada ovako napadala – postavio se hlano i samouvjereno, što me zbunilo.  – Naravno da mi je rekla. Ponudio si joj radno mjesto za mene u zamjenu za... nju. Glasnije se nasmijao.  – Ne moram tvoju majku ucjenjivati da bih je dobio.  – Kako se usuđuješ! –  prosiktala sam.

 – Ne! Ti si ta koja je upala u moj om i napaaš me glupostima. Ja bih tebi trebao postaviti to pitanje.

Ali nisam se ala smesti njegovim riječima. Željela sam istjerati istinu na v idjelo. Do kraja!  – Nije ti ovoljno što si je uvrijeio ucjenom, nego je još i vrijeđaš prea mnom?  – Nisam je uvrijeio. Umišljaš.  – Hodeš redi a se moja mama obrovoljno sastala s tobom? Nije mogla spavati, pa je olučila odi u zalogajnicu bez razloga?

 – Ono što se ogađa između mene i tvoje majke, tebe se ne tiče – raširio je osmjeh. – Barem ne za sada.

 – Prokletniče – procijeila sam plašedi se značenja njegovih riječi.  – Prava si kdi svoga oca – rekao je s gađenjem. –  Zbog njega te ne mogu ni pogledati  – na trenutak je zastao, te dodao izmijenjenim glasom  – a mogla si biti moja kdi...  – Hvala Bogu što nisam – prosiktala sam, otvorila vrata i snažno zalupila za sobom. Umorno sam se naslonila na vrata ka sam izašla. Oh, mama u što si se to uvali la?  Morat du ponovno razgovarati s njom jer mi ništa nije bilo jasno. Sawyer je tako čuno govorio o njoj. Mislila sam a je zaljubljen u nju, ali način na koji je pričao, govorio je suprotno. Što se zapravo ogoilo one večeri u zalogajnici i koji je pravi razlog njihovog sastanka?

*** Cijelu večer sam razmišljala o Sawyeru i mami, nesvjesna pijanih mušterija u baru. Jeva sam čekala kraj smjene kako bih se mogla povudi u osamu svog stana. Trebalo mi je malo mira i tišine kako bih obro razmislila o svemu što se ogoilo zanjih nekoliko ana. Osjedala sam se umornom i psihički iscrpljenom. Dva posla, previše ientiteta, previše informacija koje nisu voile nikamo. Počela sam lujeti. Ako se uskoro ne ogoi nešto što bi pospješilo istragu, imala sam osjedaj a bih najraije 120

odustala od svega. Čemu ovoliki tru i muka ako nije avalo nikakvog rezultata. Bila sam na samom rubu

oustajanja. Bilo mi je osta i bara i Sammy i ovratnih muškaraca oko mene. A jevojke koje nisu željele ni o čemu razgovarati, frustrirale su me o bola. Zašto bih im pomagala, gnjavila se, ako one nisu željele pomodi meni. Frustrirano sam puhnula.

 – Jane, ođi sa mnom – progovorila je Sammy iza mojih leđa. Opet sam mrzovoljno uzahnula. Bilo mi je osta svega. Pogleala sam Sammyine škiljave oči i osjetila želju a joj uijelim sočnu pljusku, što bih i mogla učiniti na kraju večeri, jer bila sam sve bliže oustajanju. Zaključila sam ovo: ako se o kraja ranog vremena ne buem osjedala bolje, at du otkaz u ovom baru, nazvat du naređene i redi im a istraga ne voi nikamo. Dat du otkaz kao Alex Menez, uzet de ono malo ušteđevine iz banke i otputovati u neko egzotično mjesto uz more kako bih napunila baterije i o svega se oporavila. Ako i obijem otkaz kao Alexanra Heart, nije me više bilo briga. Ka se vratim s putovanja, pronadi du nekakav ureski posao u mirnoj policijskoj postaji i umirati o osae. Mrzovoljno sam pošla za Sammy prema vratila koja su voila na kat. Opet  – hlano sam zaključila.  Ako me ovaj put netko otakne, efinitivno du se potudi. Osjedala sam kako bi mi obro ošlo a se ispušem u fizičkom obračunu. Popela sam se iza Sammy uz stepenice i koračala za njom honikom prema vratima urea. Nisam imala pojma zašto bi me Salvaor želio vijeti ovaj put. Nisam ništa napravila. Ojenom sam začula zvuk iza sebe i prije nego sam se uspjela okrenuti, zgrabile su me nečije krupne ruke, stavile mi vlažnu krpu preko usta nakon čega sam potonula u tamu.

121

12.

Alexandra Heart

 – Idiote! Čula sam oštar ženski glas kako mi opire o svijesti.  – Znaš li koga si o veo?  – upitala je žena ok sam se borila a me vrate u svjesno stanje. Omamljenost je bila kao teški prekrivač.  – Ne razumijem... Želio je nju – progovorio je muškarac nervoznim glasom.  – On de polujeti, može nas čak i ubiti zbog ovoga – opet je rekla žena, zatim su se začuli ljutiti koraci ualjavanja i opet frustrirani uzvik ženskog glasa. – Idiote! Čulo se ualjeno zatvaranje vrata, zatim tišina. Nekoliko trenutaka poslije, napokon sam otvorila teške kapke i prvo što sam ugleala bio je po. Glava mi je počivala na hlanoj površini betona. Ka sam se pokušala pomaknuti, shvatila sam a su mi ruke zavezane iza leđa. Sjetila sam se a me Sammy voila na kat ka su me zgrabili. Pitala sam se jesu li saznali za moj pravi ientitet ili je ošlo vrijeme da me proaju? Prva opcija mi se nije činila vjerojatnom buudi a nisam ostavila nikakve tragove zato sam nevoljko zaključila a de me uskoro pripremiti za proaju. Nervozno sam uzahnula promatrajudi prašnjavi po. Samo mi je još ovo trebalo uz sve probleme koji su me zatrpali. Ali, ruku na srce, znala sam da je postojao rizik za otmicu od prvog dana kad sam

počela raiti u onom baru i stoga nisam sebi opustila kuknjavu. Nisam imala taj luksuz. Morala sam stisnuti zube i sagleati cijelu situaciju kako bih što prije pronašla rješenje. Ogurnula sam se ramenom o poa, poupirudi se laktom kako bih se postavila u sjeedi položaj,  jer je položaj u kojem sam se nalazila bio krajnje neuoban i bolan. Suedi po ukočenosti koja me zahvatila, procijenila sam kako sam ovje ležala vjerojatno nekoliko sati bez svijesti. Ka sam sjela, shvatila sam a su mi i noge vezane u gležnjevima. I to je bilo za očekivati. Promotrila sam prostor oko sebe i zaključila a se nalazim u nekakvom napuštenom spremištu jer se svuda oko mene nalazio goli beton. Nisam bila sigurna je li spremište moglo pripaati baru ili sam bila na nekoj drugoj lokaciji. Ako su me prebacili na neko drugo mjesto, pitala sam se kako su to izveli? Jesu li

me iznijeli niz ono tajno stubište i ubacili u vozilo koje je moža čekalo u stražnjem vorištu? Ili je ovo ipak bio jedan od prostora bara za koji nisam znala... do sada.

Napela sam uši kako bih se mogla orijentirati po zvuku, ali izvana nisam čula nikakav zvuk. Nisam bila sigurna je li razlog tome bila dobra izolacija ili sam se ipak nalazila negje izvan graa, jer se nije čula gradska vreva?

Opet sam pozornost usmjerila na sebe. Počela sam pomicati ruke kako bih procijenila koliko su me čvrsto vezali i bi li mogla opustiti konop, ali uskoro sam zaključila kako je čvor bio otporan na pokušaje oslobađanja. Nalazila sam se u bezizlaznoj situaciji. Buudi a sam bila obučena za ovakve situacije, nastojala sam oagnati strah jer sam znala a o te emocije nemam nikakvu korist ni olakšanje. Samo mi oatno iscrpljuje snagu koju trebam čuvati za 122

kasnije. Jeino što sam mogla bilo je što hlanije glave čekati priliku koju bih mogla iskoristiti za bijeg ili borbu, ali čekanje se oužilo više no što sam očekivala. Činilo se kako je prošlo pola ana i mnoštvo mučnih misli prije nego sam začula zvuk otvaranja teških metalnih vrata. Ved sam ionako bila na rubu živaca o prekomjerne tišine u koju sam bila uronjena. Ali zvuk priošlica nije mi olakšao to stanje. Napela sam se. Na dnu velike prostorije izronila su dva krupna , nepoznata muškarca. Protiv moje volje preplavila me tjeskoba.

Došli su o mene hlanokrvnih izraza na licu, zatim su me nimalo nježno uhvatili za nalaktice i bez riječi poigli s poa kao a sam pero, nakon čega su me počeli nezgrapno vudi, jer nisam mo gla hodati zbog vezanih gležnjeva. Osjedala sam se bespomodno i nije mi se sviio taj osjedaj.  – Tko ste vi?  – upitala sam. Nisu se obazirali na pitanje nego su me nastavili vudi usreotočeni na izlaz.  – Gdje se nalazimo? – bila sam uporna, ali bez uspjeha. Pokušala sam zapamtiti što više etalja u vezi njihovog izglea, u slučaju a ih kasnije treba ientificirati. Obojica su imali velike, okrugle i delave glave kao brojni izbacivači i tjelohranitelji koje sam viđala u baru. Jean o njih je na esnoj polaktici imao tetovažu samostrela koja mi se nije činila profesionalno napravljenom, nego je više posjedala na one izveene u vojsci ili zatvoru karakterističnom zelenom bojom. Drugi nije imao nikakve viljive značajke po kojima bih ga lako izdvojila iz skupine, pa sam mu nastojala zapamtiti crte lice. Nažalost, nisu se puno razlikovale o lica onog rugog, jer su obojica imali omanji, okrugli nos, tanke usne i smeđe oči. Po izgleu su se činili kao brada. Nema veze, morala sam raiti s onim što sam i mala. Očekivala sam a de me iznijeti van, moža utrpati u vozilo, ali oni su me ugurali kroz nekakva uska vrata koja su voila u honik sa stubištem. U zraku sam osjetila vlagu, što mi je bilo čuno. Spustili smo se olje. Prošli kroz jean prolaz, skrenu li lijevo, zatim opet lijevo, pa desno... sve dok mi se nije zavrtjelo od brojnih skretanja. Na kraju smo se zaustavili ispred crnih drvenih vrata.

Jean o muškaraca kratko je pokucao, nakon čega se čulo komešanje s ruge strane, zatim otvaranje vrata. Dočekao nas je još jean muškarac koji se pomaknuo ustranu propuštajudi nas a uđemo. Na brzinu sam procijenila situaciju. U tamnoj prostoriji nabrojala sam sedam djevojaka, sve zavezane uz cijevi na zidovima. Neke od njih

su sjeile, a ruge su ležale na pou očito ozlijeđene. Prepoznala sam Daniele koja mi je pomogla s trikom kako a se pretvaram a pijem alkohol, te Ginu i Kate koje su zanje nestale i za čiji nestanak sam načula o njihove cimerice. Ovaj put Daniele nije imala teške ozljee, samo morice koje su prolazile, ali zato je Kate bila teže ozlijeđena, što je moglo značiti a im je pokušala pružiti otpor ili je moža poslužila kao primjer a se ostalim jevojkama pošalje poruka što ih čeka ako ne buu poslušne. Grubo su me smjestili u jedini prazn i kutak prostorije i zavezali za cijev. Činilo se a su namjerno vezali jevojke tako a ne buu preblizu jena rugoj jer je postojao popriličan razmak među njima. Sobom je vlaala sablasna tišina. Cure kao a su se bojale glasno isati, a kamoli nešto r ugo. Ni  jedna se nije usudila pogledati prema meni.

Ka su ona vojica izašli, nitko se nije usuio pomaknuti ok je iv o muškarca, koji nas je čuvao, sjeio pore vrata i činilo se kako igra nekakvu igru na mobitelu. Bar sam po zvukovima pretpostavila  a  je igrica u pitanju.

Uporno sam pokušavala uhvatiti pogle jene o jevojaka, ali bezuspješno. Pitala sam se što ih je toliko prestrašilo? Osim same situacije, naravno. Ali nekako sam vjerovala a postoji još nekakav razlog zašto uporno zure u po ili z id. Nakon nekog vremena sobom je ojeknuo zvuk komešanja koji je zapravo olazio izvana, zatim se opet začulo kratko kucanje. Sve su se jevojke grčevito stisnule uza zi i prestrašeno pogleale u čuvara 123

koji je nemarno ustao i otvorio vrata kroz koja su o pet ušla ona ista va muškarca, ali ovaj put u rukama su nosili jevojčice kojima nije moglo biti više o jeanaest -dvanaest godina. Nosili su ih kao da se radilo

o vredama krumpira, što me zgrozilo. Djevojčice su također u tišini zavezali, ali njih nisu razvajali kao ostale. Obje jevojčice su imale suzama umrljano lice i silno velike oči o straha tako a mi se srce stisnulo o jaa i muke. Poželjela sam zaaviti naše tamničare golim rukama. Bili su gori o najgore životinje, jer životinje su ub ijale iz potrebe, a ovi muškarci su bili bezosjedajni monstrumi gonjeni pohlepom i primitivnim porivima. Bijes me toliko obuzeo a mi se zamračilo pre očima. Djevojčice su se stisnule jena uz rugu i rhtale kao grančice na vjetru. Izgleale su previše mršavo, neuhranjeno i bolesno. Nisam razumjela kakvo čuovište je moglo opustiti takvo što? Ovaj osjedaj bespomodnosti sve me više nagrizao kao smrtonosna kiselina. Skoro sam počela osjedati fizičku bol u želji a nešto pouzmem.

*** Nekoliko mučnih sati kasnije, neke o jevojaka su zaspale, što o umora ili bolova, ili moža zbog pokušaja a bar nakratko zaborave mjesto na kojem se nalaze, ok su ruge zurile u zi i čekale neizbježno. I sama sam se borila protiv sna i psihičkog umora. Cijeli an sam provela u išč ekivanju i napetosti i to  je na kraju napelo moje živce i iscrpilo me više nego sam željela opustiti, pa čak i priznati samoj sebi. Sve više sam shvadala izbezumljenost ovih jevojaka, jer ovo je bilo pravo psihičko mučenje, i to ono najgore, jer o fizičke boli osoba se poneka i može istancirati, ali kako se ualjiti o onoga što ti zaokuplja misli? Kako se ualjiti o straha koji se širi tijelom kao hobotnica s tisudu krakova? Bože, bila sam tako umorna. Dan uz roitelje, primoravanje Tonya a mi oprosti, suočavanje sa Sawyerom, zatim smjena u baru nakon čega je uslijeila otmica kao šlag na kraju. I anašnji an kojem nije bilo kraja. Sve me to toliko iscrpilo a više nisam mogla ni ispravno razmišljati. Nije mi se sviđalo što sam se našla u ovakvom stanju, jer bio mi je potreban bistar um u slučaju a mi se ukaže prilika za bijeg. U trenutku ka mi je glava skoro klonula, iznenaa su se otvorila vrata i kroz njih je ovaj put ušlo seam muškaraca na čelu sa Salvaorom. Utroba mi se stegnula. Djevojke su se prestrašeno trgnule i skupile, a muškarci su se rasporeili po prostoriji i počeli ovezivati jevojke o cijevi, i alje im ostavljajudi poveze oko ruku i nogu, ok je Salvaor sve nadgledao. A onda je njegov mrki pogled susreo moj i tu ostao. Cijelo vrijeme je zurio u mene dok me

 jean o njegovih pomodnika ovezivao. Nije mi se to svijelo, nimalo. Kad su odvezali sve djevojke, poredali su nas u kolonu i izvodili iz sobe kao stoku, jednu po jednu, ok su muškarci poput pastira nagleali povorku. Ka   sam prolazila pored Salvadora, iznenada je

muškarcu pore mene rekao:  – Obrati posebnu pozornost na ovu. Puna je trikova – prosiktao je. Začuđeno sam ga pogleala ne shvadajudi značenje njegovih riječi. Zašto je baš mene izvojio iz cijele skupine? Zašto bi mu Jane prestavljala toliku prijetnju? Zatim mi je sinulo! Moža su saznali a se Jane viđala s Tonyem koji je za njih prestavljao veliku prijetnju. Sammy me vijela kako iem s njim na kat one večeri. Moža su saznali tko je on i zaključili a sam im  prijetnja? Napokon je cijela ova situacija počela imati smisla. Izgurali su nas u honik na čijem nu su bile stepenice. Popeli smo se na prvi, zatim na rugi kat. Tek tada sam postala svjesna koliko je zgrada zapravo bila velika.

Prošli smo kroz praznu prostoriju, ušli u manji honik, te se popeli još i na tredi kat koji je jeini izgleao uređeno. Ovje su ziovi bili obojani u bijelo, vrata na sobama činila su se novima, a negje u pozadini je svirala muzika.

Prošli smo už honika i ošli o otvorenih vrata, zatim ušli u prostoriju koja je bila prostrana i uređena kao borel, što je ova zgraa vjerojatno i bila. Cijela prostorija je bila obavijena nekakvim 124

crvenim zavjesama, boro tapetama te tamnim namještajem. A zrak je bio težak i zagušljiv. Ako su prozori i postojali, sumnjala sam da su bili otvarani.

Do mene je ošao Salvaor i stavio ruku na moje rame kako bi me zaustavio, ok su ostali nastavili u drugu prostoriju.

Nije mi se svijelo što me zaržao jer to nije slutilo na obro. Sigurno nije oluč io smilovati se i pustiti me, iako bih to voljela najviše na svijetu u ovom trenutku. Teško sam progutala i pogleala ga. Uzvratio mi je pogle, ali mračan i prijetedi. Nisam ga željela provocirati, bar ne u ovoj fazi, stoga sam nastojala zaržati na licu bezizražajan izraz. Držedi ruke na mojim ramenima usmjerio me prema jenom o velikih zrcala iza kojih je bio ebeli zastor i gurnuo me kroz otvor bez a je izgovorio ijenu riječ. Ušla sam u manju prostoriju u kojoj se nalazio kratki šank, veliki tamni st ol iza kojega je sjedila nepoznata žena s vojicom tjelohranitelja. To je vjerojatno bila žena čiji sam glas čula ka se probuila na ovom mjestu. Iza sebe sam osjetila Salvadora.

Žena je izgleala egzotično: zamamnih oblina, uge smeđe, kovrčave kose i zanimljivih zelenih očiju. Odisala je seksipilom i izgledala je kao prava domina: stroga i zahtjevna.  – Aleksandra Heart –  progovorila je maznim glasom.  Znala je moje pravo pravo ime? 

Nasmiješila se vijevši iznenađenje iznenađenje na mom licu koje nisam uspjela na vrijeme sk riti.  – Pitaš se kako znam? – nastavila je.  – Da – oprezno sam rekla.  – Dopusti da se najprije predstavim. Moje ime je L inda Stilles... Raširila sam oči.  – Tonyeva Linda? – u nevjerici sam upitala. up itala. – Ali... zar nisi nestala prije nekoliko godina? Opet se nasmijala pokazujudi lijepe bijele zube i senzualne usne.  – Nestala sam za Tonya – mirno je rekla. Njena bezbrižnost me naljutila.  – Znaš li a je cijelo ovo vrijeme proveo pokušavajudi te pronadi? —  ljutito sam upitala. Nemarno je slegnula ramenima.  – Znam. Također znam a je na tom putu pronašao zamjenu za mene – opet se nasmiješila. –  Tebe.

Ukočila sam se. Koliko je Lina zapravo znala? Tko je bila ona u cijeloj c ijeloj ovoj priči?  – Kako znaš za to? – morala sam upitati. Zavalila se u naslon stolice.  – Znam da je Tony ošao ošao u ovaj gra pratedi pratedi mog supruga...  – Supruga? – šokirano sam ponovila i pogleala u Salvaora koji me i alje mrko promatrao.

Lina se široko osmjehnula. Činilo se kako ju je cijela ova situacija izrazito zabavljala i to me počelo frustrirati.

 – Da. Vjenčali smo se malo nakon što sam nestala – rekla je i pogledala iza mene.  – Viiš, Salvaor je posjeovao bar u kojem sam raila i bio je moj ljubavnik tijekom veze s Tonyem. Svađa koja se između Tonya i mene dogodila samo me potakla da ostavim s tari život iza sebe i krenem novim putem, jer znala sam čime se Salvaor bavio –   zaljubljeno ga je pogledala.  –  U isto vrijeme sam se spetljala s prestavnikom policije i s prestavnikom kriminala, oba veoma modna u svom poručju –  ta pomisao kao da joj je godila.  – Ali izabrala sam Salvaora i njegov način života. Ispostavilo se a mi takav život više nego ogovara, ostvarenje mog sna. A posao nas je oveo ovamo – raširila je ruke –  i saznala sam a je ubrzo nakon nas ošao i Tony, što me iznenailo. Nisam očekivala a de biti toliko sposoban. Od svojih oušnika sam saznala a nije znao a postojim. Glavna preokupacija postao mu je Salvaor – opet se osmjehnula.  – Uskoro nas je počeo zabavljati i zato smo ga pustili neka kopka oko nas i truili se a mu nikaa ne ostavimo ovoljno okaza. Meni je najraži io bio ka smo mu ubijali oušnike jer sam znala koliko ga to frustrira. 125

 – Ali, kako ste mene povezali s Tonyem? – nestrpljivo sam upitala. Odjednom se uozbiljila.  –  Zaista smo vjerovali u tvoj identitet Jane Leary, odnosno Salvador i ostali su povjerovali u to.

Saznali smo a se Tony navono počeo viđati s jenom o naših plesačica, p lesačica, što nam nije baš bilo po volji, zbog protoka informacija, naravno. Nakon toga je s vrha ošlo naređenje a uklonimo tu Jane, odnosno tebe – opet se nasmiješila. – Jane nam je počela prestavljati p restavljati prijetnju prijetnju na više načina. Zapravo nismo bili ni svjesni a se Tony vrzma po našim barovima ok nije otkrivena vaša afera. A saa, najzanimljiviji io rekla je i ustala, zatim se uputila prema meni pokazujudi besprijekornu figuru snažne i senzualne žene koja je znala što činiti s muškarcima. Osjetila sam tračak ljubomore, jer nisam bila sigurna kako se natjecati s nekim toliko nezaboravnim kao što je izgleala Lina. Nije nikakvo čuo što  je Tony sve ove goine bio opsjenut traganjem za ovom ženom. Da sam zaista bila muško, vjerojatno bih i sama prevrnula bra i oline kako bih je pronašla. Je li Tony lagao ka je rekao a je više ne voli?  –  Kad sam danas prvi put vidjela Jane  –  nastavila je  – shvatila sam tvoju laž. Jer viiš, Alexanra Heart, znam tko si ti. Znam kako izgleaš i saa s aa polako povezujem zašto si ošla natrag u svoj roni gra  – zastala je ispre mene i zamišljeno rekla. – Zaposlila si se ko nas kao plesačica. Mogu samo pretpostaviti da si na nekakvom tajnom zadatku, bilo da te netko poslao ili samoinicijativno  – ali ved je u sljeedem trenutku omahnula rukom. – Sa više nije važno zašto si tu –  opet se zlobno osmjehnula, a onda joj je licem preletjela sjena brige.  – Međutim, osoba koja je naredila da se ukloni Jane Leary ne zna da ste vas dvije ista osoba i zato smo Salvador i ja u nevolji. Ako on sazna a smo te ržali ovje, ne znam što bi nam učinio.  – I ona  – upao je Salvaor nervoznim glasom, što mi je bilo čuno za njega. Nisam ga oživljavala kao muškarca koji se bojao nekakve misteriozne žene o kojoj je govorio. – Ne smiješ zaboraviti na nju,  jer ako ona sazna, omah bi mu rekla. Znaš a jeva čekala a nas se riješi. riješi. Lina me pogleala stisnutih oči. –  Zbog tebe smo u nevolji.  – Ne razumijem...  – Viiš, u neoumici smo. Ako te ubijemo, kako demo objasniti nestanak Alexanre Heart a a sumnju ne bacimo na sebe, a ako te pustimo... pa previše znaš, previše si vijela. Kao što viiš, nemamo baš mnogo izbora. Zato smo se ogovorili a demo ipak idi s prvim planom: uklonit demo te i at demo sve o sebe kako bismo prekrili tragove tvog boravka ovje i zakopati činjenicu a si ti zapravo Jane. Njemu, a ni njoj, nedemo ništa redi i naat demo se sretnom završetku.  – Tko su on i ona? Nasmijala se i zavjerenički pogleala Salvaora.  – Oh, zar ne bi voljela znati  – prešla je kažiprstom preko mog obraza. – To je informacija bez koje deš morati umrijeti. Međutim, moraš biti sretna –  odjednom je rekla i udaljila se.  – Nedeš imati istu sudbinu kao ostale jevojke. Ti deš umrijeti, a one nemaju taj luksuz.  – Što dete učiniti s onim jevojčicama? –  brzo sam upitala.  – Oh, one nam onose najviše novca. Nemaš pojma koliko u svijetu ima perverznih ljui koji su spremni bogato platiti za mlado meso – govorila je dok se udaljavala prema tjelohraniteljima. tjelohraniteljima.  – Kako možeš...  – Sve je to posao, draga moja – bezbrižno je rekla i sjela.  – Ali one su tako m lade, nevine... Izgledaju neuhranjeno i bolesno.  – Uskoro nede biti ni mlae, ni nevine –   nasmijala se.  – Uostalom, takvim jevojčicama ajemo čarobni napitak  kako  kako bi izgledale zdravije.  – Kakav napitak?  – Steroid zvan Oradexon.  – Što?! Steroi koji se koristi za tovljenje stoke?! – zaprepašteno sam upitala.  – Da. On jeluje protuupalno i snažno potiče imunitet te tako obiju onaj lijepi i privino zraviji izgle. I njihove obline se popune baš onako kako nam je potrebno. Viiš, muškarci više vole žene koje izgledaju zdravo i uhranjeno. Na tom steroidu jedna jevojka ima snage opslužiti tucet muškaraca u 126

 jednom danu. S obzirom na krizu, krizu, takve djevojke nam nam vrijede zlata.

U nevjerici sam zurila u nju, ne znajudi što redi. Zapravo znala sam. Željela sam opsovati i zakopati šake u lice te prelijepe kučke sve ok  joj ne skinem odvratni odvratni samodopadni cerek s usana. usana.  –  Vodite je odavde!  –  odjednom je naredila.  –  Pripremite je za sutra  –  još jenom se zlobno nasmijala i s tim osmijehom me ispratila iz sobe.

*** Prošao je još jean an u zatočeništvu. Malo pomalo izvoili  su jednu po jednu djevojku iz sobe u kojoj su nas ržali. Pretpostavljala sam a su ili proane ili ostavljene u sobama ovog borela/zgrae. Čak su i jevojčice oveli što sam s tugom morala gleati. Saa smo u sobi ostale samo Kate i ja. Pogledale smo se, ali nismo mogle razgovarati jer je j e s nama boravio čuvar. Imala sam previše vremena za razna razmišljanja. Mislila sam na svoje naređene kojima se nisam  javila i pitala se jesu li shvatili a sam nestala i što su činili po tom pitanju? Sumnjala sam a de me pronadi. Ni sama nisam bila sigurna na kojoj lokaciji se nalazila ova zgraa. Je li bila u grau, izvan graa ili alje? Da je zgraa izgleala sumnjivo, avno bi bila pretražena o strane policije, tako a je postojala velika vjerojatnost kako je u pi tanju bio obar paravan. Kriminalci su se osjedali previše opušteno i odavali su dojam kao da se ne boje racije. Nametala su mi se pitanja: Tko je zapravo bio krtica u postaji i

koliko je ta osoba bila upletena u sve ovo, te koliko je položaj te krtice u policiji bio snažan i modan? Je li ta osoba štitila ovu zgrau? Je li Sawyer bio iza svega? Sjetila sam se Tonya i novostečenog povjerenja prema njemu. Nisam mogla pronadi niti jean razlog koji bi bio protiv tog povjerenja i naala sam se a de me on traži ti. Odjednom sam shvatila koliko mi nedostaje. Njegov dodir, zagrljaj, toplina njegova tijela uz moje... Uzdahnula sam.

Imala sam takvu sredu: ka sam se napokon zaljubila i upoznala muškarca koji me osvojio kao nijedan do sada, zaprijetila mi je smrt. Pos tojala je velika vjerojatnost a ga više nikaa nedu vijeti, otaknuti, poljubiti. Uvukao mi se po kožu a a nisam shvatila ni ka ni kako. Sumnjala sam a du se uspjeti izvudi iz ove situacije. Bilo je bolno priznati poraz, ali morala sam biti realna. Prvo, bila sam vezana na način a se nisam mogla osloboiti, a rugo, bila sam uvelike nabrojena i sutraan mi se spremao kraj o kojem nisam imala snage ni razmišljati. Ipak, u meni je tinjala naa, malena, ali ovoljna. Što ako bih uspjela pobjedi? Željela sam život, željela sam Tonya. Mama i tata su imali problema u braku i željela sam im pomodi kako bi to riješili. Oni su uvijek bili meni na raspolaganju i htjela sam im vratiti uslugu. Bilo je toliko toga što sam još željela o života i nisam se mogla tek tako preati. Morala sam pokušati... Sutra.

*** Došlo je jutro koje zapravo nisam ni vijela ni osjetila, nego sam pretpostavljala a je svanuo novi an ka su ošli po mene i oveli me, ovaj put u sobu sa spravama o kojih sam problijeila. Čula sam za mučenja, čitala o njima, imala sam preavanja o tome i što sve ne, ali ovo je bilo prvi put a sam se s tim pojmom susrela iz perspektive mučenika. Osjetila sam kako mi cijelo tijelo obavija hladan znoj.

Bože, molim te, aj mi snage a se izvučem iz ove si tuacije  – na brzinu sam se pomolila i sa strahom proučavala izložene sprave. U sobi nas je očekala samo Lina ojevena o jevena u crno kožno oijelo priljubljeno uz obline njenog tijela. Domina. Čak i ok sam bila suočena sa smrdu, morala sam se s tugom zapitati j e li Tony zaista volio takve žene? To je bilo nešto što ja nika nisam bila i vjerojatno mu nikaa ne bih mogla pružiti ono što mu je ona avala u vezi. Dok sam ovje čeznula za njim i suočavala se sa samim krajem, je li on uopde ijelio moje osjedaje? Da, čula sam ga kako izgovara sve te riječi, ali on je jenom volio ovu ženu prea mnom, 127

a ona je bila moja sušta suprotnost. I kako a povjerujem a sam ojenom  ja postala njegov tip žene? Odmahnula sam glavom. Nisam mogla vjerovati s kakvim se mislima opte redujem, a imala sam važnijih problema. Ljuski um je zaista bio nevjerojatan!  – Stavite je na stolicu — nareila je Lina bez uvoa i prekinula moje mučne misli. Jutros je očito bila posebno raspoložena za mučenje. Muškarci su me grubo posjeli na rvenu stolicu s kratkim naslonom. Još uvijek su mi ruke bile vezane na leđima, pa ka su me posjeli, osjetila sam bol u esnoj ruci koja je uarila o naslon. Shvatila sam kako de ova bol biti ništa u usporebi s onim što me čekalo. Zar je anas zaista bio an ka du umrijeti? Nakon brutalnog mučenja? Je li se to stvarno ogađalo? Imala sam osjedaj kao a gleam tuđi život, a ne svoj,  jer nisam mogla vjerovati a je ovo bila moja stvarnost. Imala sam sasvim rukčije poimanje vlastitog života.  – Kad napustim prostoriju, započnite – oštro je nareila i izašla, što me iznenailo. Očekivala sam a de ostati i s užitkom nagleati sve što se bue ogađalo. Zašto je izašla? Zar nije imala želuac za ono što su mi pripremali? Problijeila sam. Nisam znala što očekivati. Iznenaa me jean o muškaraca uhvatio za kosu i povukao mi glavu unatrag. Ka sam se htjela pobuniti, rugi mi je u usta grubo ugurao nekakav lijevak. Uspaničila sam se. Mučenje voom! Prokletstvo! Muškarac koji je ržao lijevak sagnuo se i uzeo kantu s voom te počeo bezobzirno izlijevati. Voa je bila hlana i tekla je previše brzo i u prevelikim količinama a bih mogla normalno gutati, pa sam počela grcati, ali ni to nisam mogla normalno činiti. Jezik mi je zapinjao za cijev koja je bila uvučena duboko u grlo stvarajudi veliki osjedaj nelagoe i izazivajudi poriv za povradanjem. Nisam mogla ni isati,  jer se voa prelijevala iz lijevka u moj nos. Osjedaj je bio neponošljiv, počela sam se gušiti, a u isto vrijeme sam osjedala bol u želucu koji se previše b rzo punio vodom. Iako sam nastojala ostati pribranom, tijelo me nije slušalo. Počele su mi se nekontrolirano slijevati suze niz lice. Moja psiha je bila jaka, ali tijelo je plakalo i popuštalo. Ojenom su stali, što sam iskoristila kako bih halapljivo uahnula potreban zrak, jer mi se ved počelo vrtjeti zbog neostatka kisika. Imala sam osjedaj a mi je trbuh poput bačve pune voe. Ka sam se pomaknula, osjetila sam mudkanje u želucu. Poigla sam glavu i zaobila snažan uarac šakom zbog čega mi je glava opet poletjela unatrag. Mislila sam a de mi se o siline uarca slomiti vratna kralježnica. Nastojala sam zanemariti bol i pokušavala se usreotočiti na situaciju, zbog čega sam ostala u novom položaju, zatvorenih očiju, kao a sam u nesvijesti.  – Nije joj mnogo trebalo – čula sam jenog o muškaraca kako govori. – I to mi je obuka tajne službe  – podrugljivo je dodao  – ne može ponijeti ni malo mučenja, a tek smo počeli. Ništa. Ovezat demo joj ruke i staviti je na onu spravu – zlobno se nasmijao. Shvatila sam da mi je ovo bila jedina prilika i nastavila sam se pretvarati da sam u nesvijesti dok su

mi ovezivali ruke. Nisam znala kako du se boriti s želucem punim voe, ali morala sam pokušati. Ako me  jean o njih uari u trbuh, naala sam se a nede eksplo dirati od pritiska. Zanemarila sam strah te svu snagu i olučnost usmjerila u ovaj trenutak. Zaškiljila sam kako bih pogleala muškarca ispre sebe koji je klečao i ovezivao moje noge, ok je rugi bio iza mojih leđa i ovezivao ruke. U onom trenutku ka sam osjetila da su mi ruke slobodne, velikom brzinom sam zamahnula otvorenim dlanom, odnosno njegovim donjim dijelom, te udarila u vrat

muškarca koji je klečao ispre mene. Ka se srušio, muškarac iza mene je brzo omotao jenu ruku oko mog vrata, snažno stisnuo i počeo me gušiti. Znala sam kako se osloboiti takvog zahvata, pa nisam paničarila. Ostani hladne glave! Koncentriraj se  – ozvanjalo mi je u mislima. Stavila sam palac i kažiprst na pažljivo omjerene točke na njegovom laktu i snažno pritisnula. Muškarac je jauknuo i polako počeo popuštati pritisak. Ka je ovoljno olabavio ruku, skočila sam sa stolice. Međutim, ovaj se brzo sabrao i uario me nogom u trbuh 128

pun voe. Osjetila sam oštru bol, pala na koljena i počela povradati vou. Muškarac me uhvati o za kosu i povukao prema gore.

Brzo sam iskoristila svoju visinu, koja mi je ovaj put išla u prilog, jer sam s lakodom mogla izvesti ispravan uarac u prsa. Nakon pomno omjerenog uarca muškarac je oteturao unatrag i kleknuo na  jeno koljeno grčedi se u trbuhu. Iskoristila sam to i nokautirala ga. Nisam imala vremena za gubljene. Morala sam se brzo riješiti ovih kriminalaca i sakriti njihova tijela  jer nisam željela a se prebrzo sazna za moj bijeg. Još uvijek sam osjedala mučninu o preoziranja vodom i uarca koji sam zaobila pa zato nisam bila sposobna boriti se s previše protivnika ojenom. Morala sam pokušati pobjedi. Što sam tiše mogla. Uzela sam jean o oštrih premeta u čiju namjenu nisam bila sigurna i rasparala zavjese te njima zavezala usta dvojice muškaraca. Jenog sam uz veliki napor ugurala u veliki rveni kovčeg, a rugog sam zavezala iza velike sprave za mučenje tako a se ne vii s ulaza u prostoriju. Ka sam bila sigurna a sam uklonila okaze svog oslobađanja, napustila sam sobu i ualjila se honikom što sam mogla opreznije. Jean io mene želio je vrisnuti o srede jer sam bila na obrom putu prema sloboi, ali onaj rugi, oprezniji, upozoravao me kako još nisam izašla iz zgrae i a je taj put ug i trnovit. Stoga sam stisnula zube i hrabredi se nastavila bježati. Ka sam ošla o zanje sobe na ovom katu, zastala sam ispre vrata i osluškivala zvukove. Činilo se kako je soba prazna, pa sam otvorila vrata i oprezno ušla. Omah sam otišla o prozora ne obazirudi se na sablasnu unutrašnjost prostorije čiji su ziovi bili poprskani krvlju. Nisam imala vremena istraživati što se sve ovje ogađalo. Otvorila sam prozor, a oa čega me zapljusnuo svježi zrak koji mi je izoštrio misli i osjetila, te pogledala van.

Nalazila sam se na tredem katu ugačke zgrae koja je izgleala kao napušteni građevinski objekt. Oko zgrae se protezao prazan zemljani teren ograđen visokom žičanom ograom, a iza ograe se prostirala šuma. Znači, bili smo aleko izvan graa kao što sam se i bojala. Vratila sam se u sobu i koncentrirala se.

Buudi a nisam smjela bježati honicima, jer bih tako bila najizloženija, morala sam pokušati s vanjske strane zgrae koja je ionako bila okružena brojnim čeličnim sajlama i konopima, što bi mi moglo pomodi pri bijegu. Nisam se više premišljala nego sam se bez oklijevanja izvukla kroz prozor. Dok sam se tiho i polako spuštala, čula sam galamu iz unutrašnjosti zgrae, ali nisam mogla točno oreiti oakle olazi. Prošla me jeza. Toliko sam željela spasiti sve one jevojke, ali sama   im nisam mogla pomodi. Jeino što sam mogla, bilo je izvudi živu glavu kako bih ovukla pojačanje i moliti Boga a stignemo na vrijeme.

Stigla sam skoro o prizemlja ka sam začula nekakav zvuk iza prozora pore kojeg sam se spuštala. Potražila sam oslonac na koji bih mogla staviti noge i pažljivo provirila kroz prozor pazedi a se ne oam. Ugleala sam Ginu, kolegicu iz bara. Bila je zavezana za krevet, puna ozljea, a muškarac koji je upravo skiao hlače imao je zloban i perverzan izraz lica. Čak i a ni sam osjetila poriv da spasim tu jevojku, izraz na muškarčevu licu bio bi ovoljna motivacija a uletim kroz prozor, što sam i učinila. Muškarac se ukočio o šoka ka je čuo lom stakla koje se razletjelo po sobi. Uhvatila sam ga nespremnog s hlačama oko ko ljena. Iskoristila sam njegovu zbunjenost i bez otezanja ga onesvijestila. Po rukama sam osjetila sitne porezotine od razbijenog stakla, ali nisam se obazirala na bol.

Brzo sam prišla krevetu i ovezala Ginu koja je bila u suzama.  – Jesi li jako ozlijeđena? – upitala sam. – Hodeš li modi normalno hoati? –  pomogla sam joj ustati. Pogledala me dok je brisala suze.  – Hodu – hrabro je rekla – to su samo površne morice i ogrebotine. Sa mnom su tek započeli...

Stala sam pore onesviještenog muškarca i pokušavala smisliti što učiniti s njim ka me Gina nježno gurnula u stranu.  – Molim te, dopusti mi  – rekla je i s mržnjom pogleala u muškarca. – Jer ovaj kreten me ved silovao 129

danas.  – Oh... – bilo je sve što sam uspjela redi, jer kako izraziti sudut za takvo što.

Koraknula sam unatrag, prišla prozoru i rekla:  – Čekat du te vani, ali moraš biti brza i ne zaboravi mu zavezati usta kako nas ne bi oao prije vremena.

Izvukla sam se van i uhvatila uže koje sam koristila za spuštanje ka se iz sobe prolomio vrisak očajnika. Na trenutak sam se sleila. Naala sam se a kriminalcima taj vrisak nede biti sumnjiv jer je zgraa ionako ojekivala vriskovima jevojaka. Nisam znala što je Gina učinila i nisam bila sigurna želim li to znati, ali nadala sam se da je osjetila bar malo zadovoljstva zbog kazne koju je nanijela.

Minutu kasnije, Gina je provirila kroz prozor i uhvatila se za uže izna mene. Njeno lice i oskuna košulja bili su prekriveni krvlju. Zapitala sam se je li muškarac živ ili mrtav.  – Živ je, ali bez »opreme« – ojenom je rekla kao a mi čita misli. – Želim a me se sjeda o kraja života. Nisam zapitkivala, nego sam se nastavila spuštati. Ka smo se okopale tla, oprezno smo napreovale o ograe koju smo bez vedih poteškoda preskočile i nestale u šumi.

130

13.

Alexandra Heart

Tek ka sam stigla na sigurno mjesto, opustila sam a me preplavi strah koji sam u zatočeništvu uporno suzbijala. Nisam bila osoba koja je paničarila ok se nešto strašno ogađalo jer sam bila svjesna koliko je važno ostati hlane glave.  Bez problema bih dizala paniku oko gluposti za koje sam znala da su nevažne za tijek mog života. Međutim, ka je u pitanju nešto toliko ozbiljno kao ova otmica, pretvorila bih se u hlanokrvnu i proračunatu osobu. Znala sam a ni jeno ni rugo nisu bile dobre osobine, ali bile su sastavni io mog karaktera, bez obzira koliko ih pokušavala izmijeniti. Da sam se tamo prepustila paničnoj paralizi, ne bih preživjela. Zato sam tek sa opustila tijelu a zarhti. Uspjela sam pobjedi i pritom sam spasila još je dnu jevojku, koja se vjerojatno nikaa nede oporaviti o onoga što je tamo oživjela. A ostale... Srce me zaboljelo. Duboko sam udahnula. Nije bilo vremena za gubljenje.  – Jesi li dobro?  – upitala sam Ginu koja se stisnula pored mene u hodniku ispred Tonyeva stana.  – Jesam, zahvaljujudi tebi –  odgovorila je.  – Ne trebaš mi zahvaljivati –  smeteno sam rekla. – I ti bi isto učinila za mene.  – Ali moram  –  bila je uporna.  – Moža nika nedeš shvatiti što si učinila ka si uletjela kroz onaj prozor upravo kad sam poželjela smrt...

 – Nema potrebe objašnjavati – prekinula sam je, znajudi koliko joj je bilo teško kopati po mračnim sjedanjima. – Opet bih to učinila –  jenostavno sam oala i potapšala je po ramenu. –  Moramo ih uhvatiti, ako želimo upotpuniti osvetu. Okrenula sam se prema vratima na kojima je pisalo Tonyevo ime. Na trenutak sam zatvorila oči opuštajudi olakšanju a me preplavi. Osjedaj sigurnosti što sam naomak Tonya ugono me iznenaio. Pozvonila sam i oahnula ka sam začula kretanje s ruge strane . Otvorio je vrata i na trenutak mu je licem preletio izraz iznenađenja, ali ona se namrštio, što mi je bilo neočekivano. Međutim, nisam se obazirala na njegovu neobičnu reakciju, nego sam se zaovoljno zagledala u njegovo drago lice, svjesna koliko mi je neostajao. Činilo se kao a ga nisam vijela mjesecima, a ne tek nekoliko dana.  – Gdje si bila? – ton njegova glasa nije bio obroošao.

Namrštila sam se.  – Zar me tako očekuješ? – upitala sam, pomalo razočarana jer se činilo kako nije bio zabrinut zbog mog nestanka. – Zar se nisi brinuo?  –  Oh, brinuo sam se  – prosiktao je.  – Vjeruj mi, milijun puta sam se pitao gdje bi moja djevojka i prijatelj mogli nestati. Zajedno.  – Što? Kakav prijatelj? – upitala sam, a onda sam odjednom postala svjesna njegovih ri ječi. – Nazvao si me svojom djevojkom? – upitala sam kao kakva školarka. 131

Ignorirao je moje zadnje pitanje i rekao:

 – Ti i Alex! Kamo ste nestali? Jeste li otišli u Vegas kako bi se vjenčali? Jer meni nije jasno što se ogađa. Tek taa sam shvatila značenje njegovih ostalih riječi. Pa, naravno. Nisam nestala samo  ja! I Alex je nestao. Dok sam bila zatočena, Alex Menez nije postojao. Zapravo sam zaboravila na taj ientitet sve ok me sa nije posjetio. Još jenom sam se zaplela u vlastite laži čije konce je on bolje pratio. Nisam više imala ni želju ni potrebu igrati ulogu Alexa, pa sam se na trenutak zapitala hodu li mu priznati istinu, ovje i saa. Ali sjetivši se a bi zbog toga moglo izroniti milijun pitanja i Tony bi se vr lo vjerojatno mogao naljutiti na nove laži, oustala sam. Za saa. Nismo imali mnogo vremena i morala sam mu u što kradem izlaganju objasniti što se ogoilo kako bismo hitno organizirali potjeru ili nekakvu akciju dok se kriminalci ne povuku u svoja skrov išta. Ne, nije bilo vremena za objašnjavanje Alexa Meneza.  – Tony, sve du ti objasniti. Smiri se...  – Da se smirim? – viknuo se. – Nodima ne spavam jer mi nije jasno... Nisam željela čekati kraj rečenice, pa sam povukla Ginu ispre sebe i rekla:  – Želim te upoznati s nekim. Ovo je Gina. Tony je ušutio i zbunjeno pogleao priošlicu koja se stvorila niotkua. Zatim je provirio glavom u honik očito želedi provjeriti ima li još neočekivanih gostiju.  – Možemo li udi? – brzo sam upitala. – Moramo razgovarati. Važno je. Sumnjičavo me pogleao, te kao a je ojenom postao svjestan stvarnosti, ojenom je upitao:  – Alexanra, što ti se ogoilo s licem? –  zatim je pogledao Ginino koje je bilo prepuno modrica i krvi.

 – Ništa strašno – rekla sam – sve du ti objasniti. Ali ne u hodniku. Napokon se odmaknuo i pustio nas unutra.

Dok je zaključavao vrata, šapnula sam Gini:  – Ne obaziri se na neke laži koje du sa izgovoriti, u reu? Ona je kratko kimnula, nakon čega sam se okrenula prema Tonyu.  – Napokon imamo dokaze protiv Salvadora – započela sam. Znatiželjno me pogleao.  – Kakve dokaze?  – Gina i ja demo svjeočiti na suu a su nas oteli Salvaorovi ljui. Danas smo pobjegle... U šoku je zinuo i pogleao Ginu kao a de mu ona pomodi a shvati o čemu pričam.  – Molim?! Iskoristila sam trenutak njegove zbunjenosti, pa sam dodala:

 – I Alex Menez je također bio otet. Skupa smo pobjegli, ali smo se putem razvojili. Krajičkom oka sam pogleala Ginu, ali ona je nastavila šutjeti. Hvala Bogu. Tony me zaprepašteno pogleao i  napravio nekoliko koraka prema meni.  – Kako se to ogoilo? Sve mi ispričaj –  uhvatio me za nadlaktice sa zabrinutim izrazom na licu.  – Susrela sam se s Alexom nakon posla u baru ka su nas zaskočili Salvaorovi ljui i oteli nas. Cijelim putem smo bili u nesvijesti, pa pretpostavljam a su upotrijebili kloroform ili nešto slično –  zastala sam i nervozno stisnula dlanove te odgurnula njegove ruke sa sebe.  – Molim te, sjeni, jer ovo što du ti redi nije ugodno – opet sam osjetila ubod ljubomore. Nisam zapravo znala kako de reagirati. Bez riječi me poslušao i sjeo.  – Salvaor ima ženu – rekla sam oprezno, proučavajudi ga.  – Nisam znao za to – rekao je. Nije se činio pretjerano zabrinutim.  – Znam da nisi – uahnula sam, te nježno oala. – Njegova žena je tvoja Linda. Tupo je zurio u mene voljenim sivim očima.  – Ne razumijem – naposljetku je progovorio. Uzdahnula sam. 132

 – Lina nije zapravo nestala. Pobjegla je živjeti sa Salvaorom i oni su se vjenčali. Ustao je s naočigle osutnim izrazom na licu.  – Zašto to nisam znao?  – promrmljao je, zatim u nevjerici raširio ruke i uzviknuo. –   Kako mi je to moglo promaknuti sve ove godine?  – Ne znam. Zapravo je Linda glavna za prodaju djevojaka. Salvador ih pronalazi i dovodi, a ona je ta koja dalje preuzima. Ukočeno me pogledao.

 – Što? Kakve su to gluposti? Lina nikaa to ne bi napravila... Gina se odjednom gorko nasmijala i zaustavila Tonyeva pitanja. Oboje smo usmjerili pozornost na nju.

 – Ne znam kakvu Linu vi poznajete, gospoine, ali očito je a ne znate tko je ta že na. Ona je izrod  – ogorčeno je rekla. – Treba ju ubiti! Za sve što je učinila meni i ostalim jevojkama. To je bilo ovoljno a Tonya ušutka i natjera a napokon shvati kako nisam imala razloga lagati. Na brzinu sam mu prepričala sve što se ogoilo i kako smo pobjegle, uključujudi u priču i Alexa Meneza zbog čega me Gina zabrinuto pogleavala, međutim nije se umiješala. Na kraju sam oala:  – Salvaor i Lina nisu sami, izna njih postoje muškarac i žena. Stalno su pričali o njoj  i njemu, ali nisam uspjela saznati o kome se radi.

 – Dobro, osta priče – iznenaa je rekao i zgrabio jaknu s vješalice. –  Moram u postaju prenijeti ovo kolegama i...

 – Čekaj! – uzviknula sam i uhvatila ga za snažnu nalakticu a ga zaustavi. Pogleao me s visoka, jer me nadvisivao za cijelu glavu  – Što ako je Sawyer umiješan? –  brzo sam upitala.  – Ako sazna za potjeru, modi de ih upozoriti i oni de nam pobjedi. Pogledao je na sat.

 – Sawyer sa nije tamo, što je obro. U postaji je poponevna ekipa i morat demo riskirati a je netko o njih krtica, jer nam ništa rugo ne preostaje. Ne možemo sami u taj zmijski brlog.  – U redu, idem s tobom – rekla sam i pošla prema vratima. Međutim, on me povukao za rame.  – O, ne, nedeš. Ne želim a se ozlijeiš ili nastraaš. Na trenutak me zbunio, a ona sam shvatila što govori.  – Kakve su to gluposti – pobunila sam se. – Znam se brinuti za sebe. Pobogu, ja sam detektivka.  – Znam, ali ne u mojoj postaji i ne opuštam a se umiješaš u ovo. Ouzimam ti ovlasti –  mirno je rekao.  – Ako imaš nešto protiv toga, zovi svoje naređene, a oni neka nazovu moje i ok ti sve to lijepo riješiš, ja du ved biti aleko. Zurila sam u njegovo čvrsto i olučno tamnoputo lice na kojem su olazile o izražaja sive oči i to me svaki put hipnotiziralo. Odmahnula sam g lavom kako bih se fokusirala na problem. Zatočeništvo me očito promijenilo, bar ka je Tony bio u pitanju, ali nisam imala vremena analizirati kako... Shvatila sam kako du još jenom, zanji put, morati staviti masku Alexa Meneza, jer sam vijela po Tonyevoj reakciji a nede popustiti. Stoga se nisam protivila, ved sam se samo pomaknula ustranu i pomirljivo rekla:

 – U reu. Nazvat du naređene, ionako de ti trebati pojačanje. Očekuj nas tamo. Uštipnuo me za obraz i rekao:  –  Vidimo se  –  zatim me kratko poljubio i nestao kroz vrata dok je njegov miris lebdio na mojim usnama. Koncentriraj se, Alex! Brzo sam se okrenula prema Gini i rekla:

 – Ostat deš ovje jer je ovo za tebe trenutno najsigurnije mjesto, a ja moram idi.

***

133

Zadnji put sam stavljala masku Alexa Mendeza i pri tome morala dobro prekriti modricu na bradi kako me Tony ne bi po njoj prepoznao.

Ka sam bila zaovoljna s rezultatom, izašla sam iz stana i požurila o postaje gje sam ga zatekla na čelu potjere. Nije me ni pogleao, zbog čega sam na brzinu uskočila u njegovo vozilo kako mi ne bi pobjegao. Ka sam uletjela i kao vihor sjela do njega, tek tada me mrko prostrijelio pogledom, ali hvala Bogu, nije me izbacio. Nisam očekivala a de biti ljutit ili frustriran Alexom, pogotovo ne nakon što sam mu  sve lijepo

objasnila. Svejeno, nisam željela riskirati njegov neobjašnjiv gnjev pa sam šutjela. Naposljetku je on prvi progovorio, pogleda uprtog na cestu.  – Alexandra mi je objasnila da si i ti bio otet  – rekao je.  – Da – odgovorila sam. Tek tada me kratko odmjerio.

 – Ne izgleaš mi tako. Nemaš niti jenu moricu – sumnjičavo je istaknuo.  – Ne po licu, ali trebaš vijeti ostatak mog tijela –  brzo sam odgovorila. Opet me na brzinu pogledao, zatim je nastavio zuriti ispred sebe. Zar je sumnjao u Alexa? Ali zašto?

Bez obzira na njegove razloge, nisam imala vremena za otkrivanje ogovora nego sam mu počela objašnjavala kako odi o posjea na kojem se nalazila zgraa i navela ga a se parkiramo uz rub šume te alje napreujemo pješice kako nas kriminalci ne bi prerano uočili.  – Bit de najbolje ako izveemo iznenani uar –  rekla sam dok smo izlazili iz automobila.  – Element iznenađenja je na našoj strani. Nije ništa komentirao, nego je rukama signalizirao ostalima gje de se zaustaviti, zatim je potiho izdavao naredbe.

Uskoro smo svi bili ojeveni u pancirke i naoružani o zuba, nakon čega je povorka krenula skrivajudi se putem.

Nastojala sam ignorirati osobne strahove i emocije, pokušavajudi biti hlane glave, ali sama činjenica što sam opet bila na ovom mjestu ržala me u nekakvom čunom stanju nervoze. Kako bih umanjila taj nelagoni osjedaj, namjerno bih se zagleala u Tonyeva snažna leđa jer mi je njegova prisutnost ulijevala utješnu sigurnost. Poželjela sam se stisnuti uz njega i tamo zauvijek ostati. Odmahnula sam glavom. Nije vrijeme za takva razmišljanja! Uostalom kako bih mu objasnila zašto se  ja  kao  Alex Mendez zavlačim u njegov zagrljaj. Mogla sam zamisliti zaprepašten izraz na njegovom licu. Kratko sam se osmjehnula.

Došli smo o prve ograe i izvijeli situaciju. Tamo je bilo je nekoliko čuvara koji su patrolirali oko zgrae i vijela sam kako su ih tiho i brzo uklonili o strane specijalaca omogudavajudi nam neometano prodiranje na neprijateljski teritorij.

Tony me pogleao i šapnuo:  – Kua demo? Slegnula sam ramenima.  –  S obzirom da sam pobjegao kroz prozor, a kad su me doveli nisam bio pri svijesti, ulaz mi nije poznat. Bilo bi najbolje da se timovi razdvoje kako bismo opkolili zgradu. Dok sam bio unutra stekao sam nejasan ojam a zgraa ima viš e ulaza.

Tony je kratko izao narebe u maleni mikrofon na zapešdu, te nam je mahnuo rukom za nastavak akcije, nakon čega su se timovi poijelili na manje grupice po voje ili troje ljui. Nekoliko trenutaka kasnije ušla sam s Tonyem kroz vrata koja su vo ila niz stepenice. Bili smo sami i zarhtala sam jer se nisam mogla orijentirati jesam li ved bila tu. Sve mi je izglealo slično. Oprezno samo se spustili u labirint prolaza, šuljajudi se sve ok nismo ošli o nekakvog tamnog otvora.

Polako smo ušli u prostoriju toliko mračnu a nismo mogli vijeti prst pre nosom. Prostorijom su iznenaa ojeknuli nekakvi neobični zvukovi, kao a je jeka bila u pitanju. Na rugoj 134

strani te čuno ozvučene sobe začuli smo glasove kako se ualjavaju. Bili su glasni i opuš teni. Pretpostavila sam a su u pitanju kriminalci koji su išli ublje u zgrau nesvjesni ogađanja, zatim su se negdje u daljini otvorila vrata i glasovi su nestali. Nekoliko trenutaka kasnije, kad sam koraknula prema naprijed shvatila sam da sam stala u prazno,

zbog čega sam izgubila ravnotežu i upala u hlanu vou uboku o vrata. Na trenutak sam o šoka ostala bez aha i preplavio me osjedaj velike hlanode. Trenutak kasnije, za mnom je uletio Tony koji se nije stigao na vrijeme zaustaviti. Zamalo me poklopio svojim velikim tijelom, ali uspjela sam se pomaknuti malo udesno. Svejedno me zapljusnuo ledenom vodom po licu.

Sa sam shvatila zašto se soba činila onako čuno ozvučenom: jer je bila pretvorena u bazen.  – Sranje – prošaptao je Tony u tami pore me ne. – Što sa?  – Oprezno demo se probiti na rugu stranu. Tamo mora biti uzvisina ili nekakav prolaz.  – U redu. Nastavljamo naprijed. Probijajudi se kroz vou ošli smo na rugu stranu prostorije koja je saa ojekivala zvukovima koje smo stvarali. Sredom su se kriminalci ualjili, jer bi nas u protivnom s lakodom mogli čuti. Putem o rugog kraja bazena nismo naišli ni na kakve prepreke i činilo se kako je bazen prazan, pa mi nije bilo jasno čemu je služio. Nisam se mogla sjetiti niti jenog razloga koji b i imao smisla. Ka smo stigli o zia, našli smo io gje smo se mogli popeli. U tami sam procijenila a je u pitanju uski prolaz koji je voio u još jean honik. Ka sam se izvukla iz bazena mokra ojeda je postala težak teret, ali i hlaan. Poželjela sa m biti uz toplu vatru, međutim na to du, nažalost, morati pričekati ok ne buemo gotovi s misijom, uz uvjet a ishod bude sretan. Za nas.

Nastavili smo alje bez riječi. Honik je postao širi, zatim se stopio s manjom prostorijom koja je bila slabo osvije tljena. Napokon svjetlo.

U trenutku ka smo prošli ispo svjetiljke, slučajno sam pogleala prema Tonyu i ugleala nekakvo micanje na njegovom vratu.

Ukočila sam se.  – Tony, stani – upozoravajude sam prošaptala.  – Što je sa? – mrzovoljno me pogledao. Prišla sam mu bliže i ugleala pijavicu na njegovom vratu.  – Sranje! – promrmljala sam – Voda mora da ih je puna...  – Koga? O čemu pričaš?  – Imaš pijavicu na vratu – rekla sam, ispružila ruku i skinula napasnika s njega, a on je napravio grimasu i uzmaknuo korak od mene.  – Vjerojatno ih imamo po cijelom tijelu  – dodala sam.  – Što? – glasnije je rekao.  – Tiho – upozorila sam ga, a onda sam postala svjesna situacije. Sranje!

Morat du se skinuti o gola ako želim ukloniti sve pijavice, a ako se skinem pre njim, Tony de saznati moju tajnu.

Zatvorila sam oči. Oh, ne sada! Ne usred potjere kad nemam vremena u miru mu objasniti razloge zašto sam to učinila i zašto mu nisam prije priznala... Situacija nije mogla biti gora. Uznemireno sam uzdahnula i zagledala se u njega.

 – Zašto ih ne osjedam? – pomalo panično je upitao.  – Pijavice izlučuju anestetik zbog kojeg se ugriz ne osjeti. Možeš ih biti pun, a nemati pojma.  – Sranje! – uzviknuo je, počeo ubrzano skiati pancirku i ostatak ojede, te ih bacati na tlo. Napravila sam grimasu. Ako se želim riješiti napasnika moram učiniti isto što i on. Opet sam 135

nesretno uzdahnula.  – Tony... – zazvala sam ga ok se on i alje borio s viškom ojede. Ka se nije okrenuo, tužno sam oala. – Oprosti mi za ovo. Tek tada me pogledao, a li ved sam počela skiati masku s lica.

 – Što ovraga... – rekao je ok je promatrao kako se pre njegovim očima lice Alexa Meneza transformira u lice Alexandre Heart.

Stajao je u boksericama i zurio u mene. Bilo je više nego očito a je zaboravio na pija vice jer je bio previše zauzet promjenom koja se ogađala pre njim ok sam se skiala. Suedi po njegovom licu, stisnutim očima i ravnoj crti u koju su se pretvorile njegove senzualne pune usne, pretpostavila sam da je bio toliko bijesan da nije mogao progovoriti.

Kako bih se u potpunosti riješila pijavica, morala sam ukloniti i zavoje kojima sam sputala grui, tako a sam ostala samo u gadicama. Ka sam završila sa skianjem, tužno sam ga pogleala. Iako je i alje šutio i nije pokazivao namjeru a se pomakne, procijenila sam kako nemamo vremena samo stajati i zuriti jeno u rugo, pa sam mu prišla i rekla:  – Bit demo brži i učinkovitiji ako ih buemo skiali jeno rugome, pogotovo one s leđa – pružila sam ruku, te započela skiati napasnike s njegovih mišidavih prsa. Nakon uge minute i on je ispružio ruku i počeo uklanjati pijavice s mene. Ka smo bili gotovi, bez riječi smo se ponovno ojenuli. Cijelo vrijeme sam osjedala pritisak tjeskobe i nervozno strujanje u tijelu. Čekala sam njegovu reakciju... U trenutku ka sam otvorila usta kako bih izgovorila riječi isprike, Tony je, ne čekajudi nikakvo objašnjenje, pojurio niz honik. Tužno sam pogleala u po. Ovo je bilo gore nego a se izerao i svašta mi izgovorio. Taa bih barem znala što misli, a ovako nisam imala pojma.

*** U jenom o honika susreli samo rugi tim specijalaca i spojili se u vedu grupu, zatim smo se popeli na kat.

Potjera je sve više gubila na tajnosti, jer je zgraa počela ozvanjati zvukovima borbe i ispaljenim hicima. Tony je bio na čelu povorke ka smo uletjeli u jenu o velikih prostorija u kojoj smo zatekli

Salvaora, Linu i nekolicinu njihovih poanika sa zaprepaštenim izrazima na licu. Bila sam presretna što smo ih zatekli ovje. Cijelo vrijeme sam strahovala a de otkri ti ona dva muškarca koji su me trebali mučiti i nakon toga pobjedi. Sreda je ipak bila na našoj strani. Ovo voje zaista nisu zaslužili sretan kraj. Linda i Salvador su se nalazili na nekakvom platou podignutom s nekoliko stepenica. Sjedili su u udobnim foteljama s visokim naslonima.  Zar im je to prijestolje odakle vladaju? Nije valjda  – pomislila

sam ironično, zatim sam pogle usmjerila na Tonya i njegovu reakciju na prizor ispre nas. Stajao je kao ukopan i zuredi u Linu polako je spustio pištolj.  – Linda... – progovorio je hrapavim glasom. Namrštila sam se. Iako je bio upozoren a je Lina io ove organizacije, činilo se kako ta informacija nije uspjela ublažiti šok što ju vii vlastitim očima nakon više o vije goine bjesomučne potrage.  – Tony  – rekla  je Lina, zavoljivo ga pogleala i nasmiješila se. –  Lijepo te opet vidjeti. Zaboravila sam kako obro izgleaš –  ustala je te se spustila za jednu stepenicu. Tony je hipnotizirano promatrao kako se Lina pomiče ok se spuštala, zbog čega sam osjetila na let ljubomore. Čvrsto sam stisnula zube kako bih se natjerala ostati na mjestu. 136

Linda je i dalje na sebi imala crno pripijeno odijelo koje je razotkrivalo svaku oblinu njenog tijela. Na

stopala je nataknula čizmice visokih peta, a gusta kosa joj je paala preko ramena u blagim kovrčama. Gleala sam je kao veliku prijetnju i uznemireno sam se pitala što je Tony osjedao u ovom trenutku. Preplavila me tjeskoba. Što ako se njegova ljubav prema Lini ponovno vrati, jača nego ikaa? Tony je spustio pištolj uz bok i pošao prema njoj. Zadrhtala sam.

Ovo je sve više izglealo kao susret izgubljenih ljubavnika. Linin osmjeh je postajao sve širi i ka je napokon stala ispre Tonya, stavila je lan na njegova prsa zbog čega sam joj poželjela počupati kosu. Ali ne, morala sam gleati kako se Lina zaljubljeno i zavoljivo zagleala u Tonyeve oči i rastvorila usne kao a de ga svaki tren poljubiti. Na moje veliko iznenađenje, koraknula je naprije i sočno poljubila Tonya koji nije ni trepnuo zbog tog čina. Činilo se kako  je taj poljubac djelovao samo na mene i Salvadora, jer samo se nehotice pogledali.

Tony je ostao stajati na mjestu, a Lina se sa širokim osmjehom na licu ualjila o njega i rukom ala znak za napad. Bez riječi. Iznenailo me njihovo ponašanje, ali nisam imala vremena za analiziranje ni promatranje Tonyeve reakcije.

Dok se Tony ved borio s jenim o muškaraca, krenula sam na Linu. Napokon.

Ova je previjela moj napa i uzela bič s obližnjeg stola. Snažno je zamahnula i osjetila sam kako mi se koža na ram enu razdvojila. Bol kao da je presjekla moj um i cijelo tijelo. Protiv volje sam zastenjala.

Omahnula sam glavom kako bih ovratila misli o boli i skočila naprije uhvativši Linine ruke. Nekoliko trenutaka smo se tako hrvale dok je nisam natjerala da is pusti bič. Zatim sam joj uijelila snažan uarac zbog kojeg je zateturala unatrag i napokon se na njenom lijepom licu pojavila krv o ružne rane. Lina je omah skočila na mene i počupala me za kosu. Problem je bio u tome što se ona borila kao žensko i to me uvelike zbunjivalo i izluđivalo. Nisam joj mogla previjeti pokrete jer se nika nisam borila na tako jetinjast način. Čas mi je bila u kosi, u iudem trenutku je bila negje iza mene i opet me čupala, zatim je grebala. Izluđivala me sve ok je nisam obro nanišanila i esnicom uarila kako treba, zbog čega se lijepo složila na pod. Hvala Bogu! – oahnula sam i stresla se. Osjedala sam se kao a sam imala šišmiša u kosi. Okrenula sam se prema Tonyu i ugledala kako se bori protiv Salvadora koji nije bio ništa bolji

protivnik o svoje izabranice Line. Tony je uvjerljivo pobjeđivao pa sam se, unatoč situaciji, osmjehnula. U trenutku ka je Salvaor pao na tlo, netko me zgrabio s leđa i obavio ruku oko mog vrata. Netko s ogromnom podlakticom – zaključila sam. Suedi po mišidavom tijelu, čovjek koji me ograbio bio je hoajuda zgraa. Koprcala sam se, ali bezuspješno. Stisak je bio poput kliješta, čvrst i nepopustljiv. Tony je pogleao u mom smjeru i skočio uesno ograbiti pištolj koji je ležao na pou. Imala sam sve manje zraka ka je Tony poigao pištolj i nanišanio.  – Pusti je! – prosiktao je.  – Ne – zarežao je muškarac iza mene.  – Odmah! – Tony nije popuštao nastojedi što preciznije nanišaniti. Imala sam osjedaj a mi je lice poprimilo plavu nijansu, a pluda su prijetila a de eksploirati o čunog pritiska ka je prostorijom ojeknuo pucanj i bilo je za očekivati a de se gromaa iza mene srušiti na po. Bio je prevelik a bi se skrio iza mog sitnog tijela i Tony je iskoristio tu činjenicu koju je protivnik očito zanemario. Međutim, ka je pao na po, muškarac me povukao za sobom jer sam ostala priklještena u njegovom stisku. Opet sam se počela koprcati pokušavajudi se osloboiti. 137

Tony se nagnuo izna nas s ozbiljnim izrazom na licu, zgrabio muškarčevu ruku i snažno je povukao osloboivši me, ali nije mi pomogao ustati ajudi mi o znanja a je još uvijek ljut. Okrenuo se i ponovno dograbio Salvadora koji je upravo dolazio k svijesti.

Uhvatio ga je za vrat i prislonio mu cijev pištolja na sljepoočnicu.  – Tko je na čelu ove operacije? –  upitao je.  – Nitko – procijedio je Salvador. Tony je jače pritisnuo cijev.  – Govori!  – Ne! Ubij me, jer ako ti kažem ime, svakako sam mrtav čovjek –   rekao je Salvador, a Tony je isprovociran njegovim riječima opalio hitac up ozorenja u zrak.  – Muškarac kojeg tražiš – ojenom se začuo Linin glas pa sam se okrenula i skočila prema njoj spremna na borbu. No, Lina je ležala potrbuške na pou nemajudi namjeru ustati. Poigla je glavu i pogleala Tonya, ok sam ja ržala pištolj uperen u nju. Za svaki slučaj. – Muškarac kojeg tražiš nije ovje, ali mogu ti redi gje se nalazi –  rekla je.  – Ne, Linda, ne!  – viknuo je Salvaor, a Tony ga je ušutkao uarivši ga rškom pištolja.  – Bolje ti je a mi kažeš istinu –  prosiktao je prema Lindi.  – U zamjenu želim zaštitu, manju kaznu, bilo što... –  rekla je. Tony je stisnuo oči kao a razmišlja o prijelogu zatim rekao:  – U reu. Reci što znaš.  – Šef se upravo nalazi u limuzini koja je krenula iz ove zgrae minutu prije nego što ste nas napal i. Uputio se na nekakav sastanak i mislim a mu možete prepriječiti put ako požurite. Postoji samo jena usamljena cesta koja voi oave i bilo bi bolje a ga uhvatite ok nije ošao o autoceste.  – Alex, idemo – užurbano je uzviknuo i nareio jenom o etektiva neka Linu zavežu.  – Ne zaboravi naš ogovor! – viknula je Linda kad je Tony bio na izlazu.  – Ne pregovaram s kriminalcima – rekao je ne okrenuvši se. Izletjeli smo iz zgrae pokupivši sa sobom jean o timova i uletjeli svaki u svoje vozilo. Tony je vozio na čelu povorke kao a ga progone psi iz pakla. Nakon uže, ali opasno brze vožnje, nealeko ispre sebe ugleali smo svjetla automobila kojem s e nije žurilo. Očito nesvjesni ogađanja u zgrai, polako su klizili uskom cestom. Tony je izronio iza njih kao emon i zabio se u stražnji io limuzine toliko snažno a sam pomislila kako du izletjeti kroz staklo. Vozač limuzine, šokiran zbog uarca, izgubio je kontrolu na vozilom, zbog čega je sletio s ceste na pješčano proširenje i zaustavio automobil nekoliko metara dalje. Tony je omah zakočio, zaustavio se nasre ceste i izletio iz auta s pištoljem u ruci. Iza nas su se parkirali i ostali, te je svaki o prestavnika zakona zauzeo svoj položaj oko vlastitog vozila nastojedi ostati u zaklonu. Svi osim  Tonya.  – Opkoljen si!  – viknuo je Tony stojedi nasre ceste zaštiden samo pancirkom koja je pokrivala samo maleni io njegova tijela. Obuzela me tjeskoba jer mi se nije svijelo njegovo ponašanje. – Izađi iz auta s rukama iznad glave! – nastavio je izdavati naredbe. Međutim, nitko nije izašao, a s mjesta na kojem sam se nalazila učinilo mi se kako je vozač bio u nesvijesti, ok su se u stražnjem ijelu vozila vijeli pokreti.  – Ti unutra, izlazi! – opet je viknuo Tony.  – Ili du pucati! Činilo se kako je prošlo nekoliko minuta ok se stražnja vrata limuzine nisu otvorila i kroz njih je iskoračio muškarac. Kad je stao na osvijetljeni dio ceste, ostala sam bez daha.

Osjedala sam se kao a sam obila snažan uarac u prsa i sve mi se zamutilo pre očima.  – Tata – prošaptala sam i ustala iz skrovišta iza vozila. Pored limuzine se nalazio moj otac, ojeven u večernje crno oijelo, spreman za nekakvu privatnu zabavu. Poigao je ruke u zrak, a licem mu je lebio čuan osmjeh. Kad sam se uvjerila da me vid ne vara, sk očila naprije i potrčala prema njemu. –  Tata! 138

Stisnuo je oči kako bi viio tko ga oziva, jer su sva vozila usmjerila snopove svjetla prema njemu tako da je bio zaslijepljen.  – Alexandra? – smeteno je upitao sa zbunjenim izrazom na licu. Samodopadni osmjeh je nestao. Izronila sam na svjetlo gdje me mogao vidjeti.  – Alexandra  – zaprepašteno je ponovio moje ime, zatim kao a se sabrao, te hlano upitao. –  Kako

ste nas uspjeli pronadi? Hrapavo sam isala o onoga što sam mogla protumačiti kao naolazedi napaaj panike.  – Tvoji ljui su pogriješili ka su oteli Jane Leary –  procijedila sam kroz suze kojih u prvi tren nisam bila ni svjesna.  – Ne razumijem – zbunjeno me pogledao.  – Ja sam glumila Jane! Oteli su mene! – zavrištala sam osjedajudi fizičku bol zbog š oka.

Tata je raširio oči o iznenađenja, a ona je samo slegnuo ramenima.  – Nisam znao za to. Linda mi nije rekla...  – Planirali su ti prešutjeti tu informaciju – zatvorila sam oči kako bih zaustavila suze. Zapravo me nisu zanimala njegova pitanja ni objašnjenja jer postojalo je još nešto što me u tom trenutku mučilo, što je prijetilo a de mi rastrgati unutarnje organe. – Salvaor i Lina su spominjali a je i žena upletena – viknula sam.  – Molim te, reci mi da mama nije s tobom! Reci mi da ona nije u autu! Mama!  – dozvala sam gleajudi vrata limuzine. –  Mama!  – glas mi je bio prepun emocija, a oči ispunjene novim suzama. Cijeli moj svijet se rušio. –  Mama, izlazi! – vrisnula sam. Nekoliko ugih i mučnih trenutaka kasnije iz vozila je izronilo tijelo sitne plavuše. Ka je stala pore tate, ahnula sam o zaprepaštenja:  – Hope?! Zatim sam krajičkom oka ugleala kretnju pore sebe, a nodnim nebom se prolomio zvuk pucnja. Pored mojih nogu je palo Tonyevo tijelo.

O novog šoka sam nekontrolirano zavrištala i pala na koljena pore njega. Nije mi bilo jasno što se dogodilo.  – Tony!? – vrištala sam i rmala njegovo teško i veliko tijelo. –  Tony, dovraga, progovori?! – nastavila

sam vrištati, ali o suza mu nisam vijela lice. Nisam ga prestala tresti sve dok nisam z ačula:  – Pobogu, o tebe du obiti potres mozga –  progovorio je Tonyev glas. Na brzinu sam i poprilično nespretno obrisala suzne oči i pogleala ga. Lice mu je bilo blijeo i ozbiljno.

 – Gje si ozlijeđen? – zabrinuto sam upitala, a on se počeo omicati o   mene i uskoro je bio u sjeedem položaju.  – U redu sam, samo je noga u pitanju  – rekao je i nimalo nježno me ogurnuo o sebe.  – Zašto... – započela sam pitanje, a ona sam se sjetila a je još uvijek ljut na mene. Obuzela me tuga koja se pomiješala sa zabrinutošdu. –  Tko je pucao? – tiho sam upitala. Naslonio se leđima na auto i pogleao ozlijeđenu nogu.  – Ugleao sam vozača kako cilja ravno u tebe – rekao je, ali povrijeilo me što je izbjegavao moj pogle ok je objašnjavao. – Izgleda da smo pucali isto vremeno i čini se a sam bolje naciljao –  rekao je i pogledao prema limuzini.

Slijeila sam njegov pogle i ugleala vozačevo tijelo pore vozila. Tako je i Tony mogao izgledati.

Zarhtala sam, a misli su mi zapale u grozničav kovitlac. Bila je sreda što je preživio. Ali on to nije mogao znati. Zar se bacio prema meni? Jer mogla bih se zakleti kako je bio ualjen nekoliko koraka. Zar se mislio žrtvovati zbog mene? Dati svoj život kako bi me zaštitio? U grlu mi se stvorio kamen zbog kojeg nisam mogla normalno gutati. Zurila sam u njega preplavljena

emocijama, nesposobna govoriti ok je on izbjegavao moj pogle i time mi kiao srce na komaide. Ali, 139

zar njegova žrtva nije nešto značila? Primio je metak umjesto mene... A opet nije me želio ni pogleati. Nije me puštao blizu, jer me opet ogurnuo ka sam mu željela pomodi a ustane kako bi ga mogli prebaciti u vozilo. Dopustio je rugima a mu priskoče, ali ne i meni. Tužno sam gleala kako ga ovoe, zatim sam pogle prebacila na rugog muškarca kojeg su privodili...

Toliko mnogo sam izgubila samo u jenoj nodi.

*** Stajala sam pore Sawyera ispre sobe za ispitivanje. Još uvijek sam bila izvan sebe i nisam mogla vjerovati tko se nalazi unutra. Moj otac. Imala sam toliko pitanja, vjerojatno kao i svi ostali.

 – Još uvijek se protivim ovome – oštro je rekao Sawyer. – Smatram a ne smiješ biti prisutna tijekom ispitivanja...  –  Ne sad, Sawyer  – prosiktala sam uvrijeđena njegovim riječima. – Ovo je važnije nego što možeš zamisliti.

Morala sam na vlastite uši čuti sve što de tata redi, sve što de posvjeočiti Hope i jevojke koje smo spasili. Morala sam znati sve kako bih se suočila sa strašnom istinom. Nisam mogla vjerovati a mi je takvo čuovište, kakvim se pokazao tata, pružilo sretno i bezbrižno jetinjstvo i veliki oslonac u života. Oslonac koji je saa nepovratno nestao ostavljajudi za sobom strašnu prazninu. Uzahnula sam i ušla iza Sawyerovih leđa svjesna leenog znoja koji me oblijevao. Bio mi je potreban zagrljaj utjehe, ali Tony je bio u bolnici na previjanj u. Međutim, čak i a nije bio onesposobljen, bila sam sigurna kako bi me izbjegavao, što mi je alo naslutiti koliko su veliku štetu nanijele moje laži. Mogla sam razumjeti njegovo ponašanje, jer i sama sam se nosila s bolnom laži osobe kojoj sam bezuvjetno vjerovala. Ali, Tony se bacio ispred mene kako bi dobio metak koji nije bio namijenjen njemu. Ako to nije

govorilo koliko mu je stalo o mene, ona nisam znala što je rugo moglo značiti. Uhvatila sam se za tu gestu kao za slamku spasa. Moža de se smekšati ka se malo naspava. Moža de shvatiti i oprostiti. Sawyer je zastao ispre mene pa sam i sama ostala skrivena iza njegovih leđa. Zatim se pomaknuo uesno oslobađajudi mi pogle na prostoriju. Pogledala sam tatu koji je sjedio za stolom, a ruke su mu b ile vezane lisičinama. Promatrao je priošlice svojim crnim inteligentnim očima, a licem mu se razvukao osmjeh. To me zgrozilo. Tko je bio ovaj muškarac ispre mene?  – Tata – prošaptala sam. – Zašto? On me samo pogleao na način koji nisam mogla razumjeti.   Ona malena srca, koja sam uvijek osjedala u njegovom pogleu, nisu više postojala. Zar sam ih cijeli život samo umišljala? Iz njegovih tamnih očiju sa je izbijala samo hlanoda. Činilo se kao a je tijelo muškarca ispre mene pripaalo mom ocu, ali on više nije boravio unutra.  – Molim te, odgovori mi  – zajecala sam i odmah zbog toga osjetila sram. Bilo mi je nelagodno pred kolegama pokazati toliko emocija, ali nisam uspijevala pronadi način a im se oth rvam.  – Nemam namjeru razgovarati ni s kim u ovoj prostoriji – glasio je njegov hladan odgovor.  – Ali ja sam ti kdi! –  uzviknula sam. I alje me bezosjedajno gleao, nemarno, kao a glea u prazan prostor. Zatim je okrenuo glavu i počeo zuriti u zi obijajudi komunicirati. Njegovo ponašanje me počelo frustr irati i nakon nekoliko minuta njegove tvrdoglavosti, bila sam spremna batinama izvudi bilo kakvu riječ iz njega. Sawyer mora a je osjetio ka sam prekoračila granicu koja je bila nevidljiva oku, jer me iznenada uhvatio za nadlakticu i povukao van. Slijedila sam ga bez

opiranja. Trebalo mi je vostvo. Bila sam nemodna onijeti bilo kakve oluke. 140

Pustio me tek u honiku i okrenuvši se prema meni rekao:  – Ako želiš ostati i gleati ga kako uživa u tišini, ostani, ali imamo još posla –  oprezno me pogledao. – Dio ekipe ie pretražiti tvoju kudu.  – Molim? – rekla sam iznenađeno, ali ona sam se sjetila kako je to bio normalan slije ogađaja.  – Nisam siguran što je najpametnije –  nastavio je  – Povesti te ili ti zabraniti sudjelovanje u svemu ovome? — Zastao je i ugo me proučavao, zatim oao. – Mislim da bi bilo kakva zabrana ionako bila suvišna, jer sam uvjeren kako deš ti učiniti što ti bue po volji. Ali, mislim a bi ti pretraživanje kude moglo biti neugono iskustvo i preložio bih a potražiš majku i moža pokušaš biti... –   zastao je u neostatku riječi – jenostavno kdi zločinca kojeg smo uhvatili, žrtva...  – Ne! – olučno sam mu proturječila znajudi na što je mislio. –  Nemam namjeru ostati ovdje. Idem s vama. To je moj om i ako postoji nešto skriveno, želim biti tamo ka to pronađu. Na trenutak me procjenjivao, ali znala sam da nije bilo vrijeme za slabost, pa sam hrabro stisnula

zube i olučno mu uzvratila pogle.  – U reu, kako želiš –  promrmljao je i uputio se niz hodnik.

*** Nod je okupala cijeli kvart u kojem sam orasla. Samo je moja kuda bila obasjana kao božidno rvce crveno-plavim bojama o rotacijskog svijetla. Još uvijek nisam mogla vjerovati što se ogađa. Osjedala sam se kao a promatram tuđi život, a ne svoj. Zatim sam postala svjesna tužne činjenice kako mama nije znala što se ogoilo i a de upravo saznati.

Umorno sam prošla prstima kroz kosu i pritom na trenutak zaržala ruku na glavi, nemodna jasno razmišljati. Nevjerojatno koliko se život preokrenuo naglavce. Kao u usporenom filmu promatr ala sam policijski tim kako prilazi ulaznim vratima, ok ostali opkoljavaju kudu kao a se unutra nalazi sjeište najvedih kriminalaca na svijetu, a ne samo moja majka. Čula sam Sawyera kako izaje nekakve narebe, ali smislene riječi nisu o mene opirale. Ionako nije bilo važno što je rekao ka sam na vratima ugleala mamino izbezumljeno lice. Činila se izgubljenom u mnoštvu policajaca i kaosu što s u ga stvarali. Napokon sam izišla iz automobila i teška srca joj prišla.  – Mama.  – Alex – okrenula se prema meni i prestrašeno me uhvatila za ruke. – Što se ogađa? Zašto su svi ovi ljui ovje? Gje je otac? Zašto si ojevena kao žensko? Jesu li ovje zbog tvoje prijevare? –  ispaljivala je  jedno pitanje za drugim, a nisam imala srca prekinuti je. Tek kad je zav laala tišina progovorila sam:  – Ovdje su zbog tate.  – Zbog njega? Ali, zašto? Ne razumijem... – osvrnula se pokušavajudi shvatiti. Nježno sam je uhvatila za lice kako bih joj se zagleala u oči.  – Tata je umiješan u teške kriminalne ranje –   zastala sam, zatim nastavila.  – Ovi ljui su ošli pretražiti kudu u nai a de pronadi nekakve inkriminirajude okaze, ali sumnjam a de nešto zaista nadi.  – Alex! – ojenom sam začula Sawyerov glas iz unutrašnjosti kude. Pogledala sam u smjeru odakle je glas dolazio, a mama je promrmljala:  – Kriminalne dokaze?  – Budi tu, molim te  – rekla sam. – Omah du se vratiti.

Nevoljko sam je ostavila na vratima i ušla u kudu tražedi Sawyera koji je vjerojatno imao obar razlog za poziv. Osjetila sam važnost u njegovom glasu, što mi nije bilo rago. Pronašla sam ga u nevnom boravku naslonjenog na otvor kamina. Ka sam se malo bolje zagleala, shvatila sam a se u unutrašnjosti protezao nekakav prolaz. Kroz misli su mi bljesnule slike tog istog kamina u prošlosti i shvatila sam a zapravo nikaa nije bio u funkciji. Nika nisam pitala zašto, a saa sam obila ogovor na to neizrečeno pitanje. Tata je koristio otvor kamina kao ulaz u tajnu prostoriju. 141

To nije moglo biti dobro. Zadrhtala sam. Sawyer me zabrinuto pogledao, zatim mi glavom ao znak a uđemo.

Ušao je prvi, nakon čega sam krenula za njim, bez riječi, prestrašena nepoznatim. Ušli smo pognuti zbog niskog otvora i tako smo koračali nekoliko metara ok nismo ošli o ijela gdje smo se mogli uspraviti. Ispred nas su se nal azile uske stepenice koje su voile olje, u nešto što je izglealo kao porum, za čije postojanje nisam niti znala. Sišli smo stepenicama i našli se u velikoj bijeloj prostoriji.

Soba se činila bolnički ezinficiranom zbog izglea i čunog mirisa. U prostoriji je bilo mnoštvo ureno raspoređenih postolja na čijim površinama su se nalazile staklene posue čunog oblika. Ka sam prišla prvom postolju, zgrozila sam se shvativši što se nalazi iza staklenog okvira: ljusko lice koje je plutalo u nekakvoj gustoj tekudini. Isuse! Tata... Podigla sam pogled s prizora ispred sebe i podrobnije promotrila sobu.

Na svim postoljima su se nalazile kože lica ljui koje je tata ili ubio osobno ili ao ubiti. Bilo kako bilo, ovo je bio okaz koji nam je trebao a ga povežemo s kriminalom. Želuac mi se uznemirio, a grč u kojem sam se nalazila samo se još više stegnuo. Antonio Heart je bio umješan o grla i više nije bilo izlaza. Čula sam Sawyera ka je opsovao.  – Ovje su lica svih Tonyevih oušnika –  uznemireno je rekao okr enuvši se prema meni. Na trenutak se činilo kao a je ljut na mene, kao a je meni zamjerio sve što je zatekao ovje. Međutim, mora a se u iudem trenutku sjetio kako zapravo nemam veze s onim što se ovje ogoilo, jer je omahnuo glavom i okrenuo mi leđa.

*** Put o postaje mi je prošao u magli, kao a sam na trenutak izgubila osjedaj za stvarnost ili sam bila u nekakvoj čunoj polunesvjestici o previše šokova u tako malo vremena, jer se nakon skrivene sobe ničega nisam sjedala. Nisam znala kako sam izašla iz kude, ni ka sam sjela u vozilo, nisam znala ni gje se mama nalazila, samo sam znala da sam odjednom ugledala postaju ispred sebe.

U nekakvom čunom stanju slijeila sam Sawyera kao a je bio moja splav na uzburkanom moru. Bio je moj orijentir. Kad smo ušli u postaju, srce mi je zatreperilo ugleavši Tonya u ruštvu žene kratke crne kose u

poslovnom ojelu. Došao je! Poželjela sam mu potrčati u zagrljaj, ali njegov čuan pogle me zaustavio. U ruci je imao štaku pomodu koje je šteio ozlijeđenu nogu, ali sve ostalo na njemu činilo se kao a se ništa strašno nije dogodilo.

Ka smo im prišli, suosjedajno me pogleao.  – Čuo sam što se ogoilo... u kudi... Žao mi je – rekao je, ali opet je vedinu vremena izbjegavao moj pogle, što me oatno rastužilo. Još je bio ljut.  – Kako je noga?  – upitala sam ignorirajudi njegove riječi.  – Dobro. Metak me samo okrznuo pa nije bilo velike štete. Preživjet du – pokušao se našaliti, ali ni  jedno od nas se nije nasmijalo.  – Doktorice Pen – progovorio je Sawyer i ženi pore Tonya pružio ruku. Ona je uzvratila gestom i kratko me pogledala.  – Jeste li razgovarali s Antoniom Heartom?  – upitao je Sawyer.

Zaključila sam kako je vjerojatno u pitanju oktorica psihologije ili nešto slično.  – Pokušala sam, ali ne baš uspješno –  odgovorila je.  – Kakvi su vaši prvi ojmovi?  – Morala bih provesti više vremena s njim a bih vam mogla ati točnije mišljenje, ali pokušat demo i ovako. 142

 – Molim vas – poticao ju je Sawyer.  –  U jedno sam sigurna: on je psihopat  – olučno je rekla, na što sam zarhtala. Suosjedajno me pogledala, te nastavila izlagati:  – Za psihopate se kaže a su »altonisti za ljuske osjedaje i ruštvene moralne vrijenosti«. Psihopatija je uobičajena u ljuskom ruštvu. To mogu biti uspješni liječnici, biznismeni, vrhunski glumci, bilo tko. Uzrok može biti loša socijalizacija u ranom jetinjstvu, genetske karakteristike, te uševna i tjelesna oboljenja – opet me suosjedajno pogleala prije nego je izgovorila sljeede riječi. – Nažalost, terapijski pokušaji nemaju previše u spjeha.  – Drugim riječima: nema pomodi – rekla sam.  – Nažalost, ljuska savjest i osjedaji ne mogu se nekome »ati« uz pomod savjetovanja, pilule ili injekcije.

 – Zašto obija razgovarati sa mnom? –  morala sam upitati.  – Nemojte sebe kriviti zbog toga  – rekla je.  – Normalni ljui imaju savjest, što psihopati nemaju. On nije sposoban osjedati krivnju zato što vas gura o sebe u ovim trenucima. Normalni ljui de vagati svoje postupke težedi tome a ne povrijee ruge, ali psihopati nemaju takve sposobnosti, š to im u neku ruku aje »prenost« na normalnim ljuima.  – Ali... svi oni zločini... – procijedila sam.  – Psihopati se služe svim srestvima kako bi ostvarili svoje ciljeve. Oni su u svojoj suštini zli i to se ne može promijeniti.  – Ali, bio mi je savršen otac – nisam odustajala.  – Alex  – nježno je izrekla moje ime i okrenula se cijelim tijelom prema meni kako bih osjetila vedu prisnost  – moža vjeruješ kako ti je on pružio savršeno jetinjstvo i obar ogoj, ali... nažalost, postoji vjerojatnost kako nosiš niz ožiljaka, jer si orastala uz takvog muškarca, a a toga nisi ni svjesna. –  Njene riječi su me nagnale a pomislim na neprijateljstvo prema muškarcima koje sam vukla o rane obi. Je li uzrok mogao biti tata? Doktorica je nastavila govoriti prekiajud i moje misli:  – Moraš shvatiti a psihopati mogu biti simpatični, iznimno šarmantni, impresivni i veoma inteligentni. Sposobni su ostaviti ojam osobe u koju se možemo pouzati, ali to nema veze s onim što oni zaista jesu. Nemoj kriviti sebe što si mu toliko vjerovala, jer oni posjeuju natprironu privlačnost i ostavljaju ojam snažnog samopouzanja, što normalni ljui smatraju poželjnim ili zavinim. Žao mi je, ali moraš što prije prihvatiti a tvoj otac nije sposoban ni za kakve osjedaje, sve je oglumljeno. Oni mogu imitirati riječi pune emocija jer su veoma vješti glumci, ali te riječi često nisu u sklau s njihovim ponašanjem. Vrijeme to pokaže.  – Da... vrijeme...  – ponovila sam sjetivši se roštilja ko roitelja i kako sam taa prvi put primijetila čuno ponašanje svojih roitelja. Doktorica se okrenula prema Sawyeru i dodala:

 – Iako psihopati imaju mnogo zajeničkih osobina, ipak je svaki slučaj specifičan pa du svakako morati provesti mnogo vremena s gospodinom Heartom kako bih mogla detaljnije govoriti o njegovom stanju – zaključila je.

Krajičkom oka pogleala sam Tonya koji je cijelo vrijeme šutio. Uzdahnula sam. Tako mi je bio potreban zagrljaj...

Ojenom sam se naljutila. Osjetila sam potrebu a buem sebična, zbog čega sam si opustila osjedaj bijesa prema Tonyu. Zanemarila sam vlastitu krivnju i laži jer sam željela a mi oprosti i a se prestane duriti! Prokletstvo, bio mi je potreban!

Ali... razočarana svime što se ogađalo oko mene, te Tonyevim ponašanjem u ovako strašnim trenucima, uspravila sam se i udaljila niz hodnik.

***  – Mod je jeini razlog – progovorio je tata i bezbrižno me pogleao. – A najvedi osjedaj modi može se postidi u kriminalu. Imati ljue koji rae za mene, krše sva pravila, i koji me se ujeno toliko boje – 143

nasmijao se. – Ah, to je pravi izvor modi. Tek ka to osjetiš, znat deš o čemu pričam.  – Ti si lud  – prošaptala sam zgrožena njegovim riječima koje nisam bila u stanju razumjeti. Sa, ka  je odbacio masku i pokazao svoje pravo lice, nisam mogla vjerovati koliko se razlikovao o muškarca

kojim se prikazivao o mog rođenja.  – Moža. Tko to može sa sigurnošdu redi – namignuo mi je kao što je raio cijeli život. To me toliko povrijedilo da na trenutak nisam mogla progovoriti.  – Jesi li uživao u strahu svih onih nevinih jevoj aka? – upitao je Tony strogim tonom. Nalazili smo se ponovno u sobi za ispitivanje. Sjedila sam nasuprot tati, a Tony i Sawyer su bili iza mene.  – Naravno – jednostavno je odgovorio tata.  – U našoj kudi je pronađena tajna soba u kojoj... – riječi su mi zapele u grlu.  – Pronašli smo tvoje trofeje –  opet se ubacio Tony  – Strgana lica ljui čija si ubojstva nareio ili si ih

moža osobno ubijao? Našli smo i lica svih mojih oušnika, uključujudi Mikea. Tata se nasmijao na Tonyeve riječi.  – Obožavao sam te frustrirati uklanjajudi izvore površnih informacija koje si obivao –   rekao je, a zatim se opet okrenuo prema meni. – Nisam očekivao a deš uspjeti.  – Molim?  – Ka si se vratila u gra i rekla a želiš biti partnerica ovom mangupu ovje, nisam očekivao a deš uspjeti raskrinkati najvedi kriminalni lanac u ovom grau i strpati starog oca u zatvor. Zaprepašteno sam zurila u njega.  – A što si očekivao? – ogorčeno sam upitala.  – Tvoj neuspjeh – jednostavno je odgovorio. Nisam mogla vjerovati vlastitim ušima.  – Zar si toliko malo vjere imao u mene? Zar si mislio a sam loša etektivka? Slegnuo je ramenima.  – Pa, jesam. Zapravo, tokom godina nisam dobio puno informacija o tvom radu, zato sam i sumnjao.  – To je zato što sam postala io tajne službe i nisam smjela nikome pričati o tome –  kratko sam pogledala Tonya koji mi nije uzvratio pogled.  – Vratila sam se kudi jer sam bila na tajnom zaatku. Moji

naređeni su, za razliku o tebe, vjerovali u moje sposobnosti.  – Da. To je bila moja prva pogreška: nisam vjerovao u tvoj u sposobnost.  – A koja je bila tvoja druga pogreška? – bijesno sam upitala.  – Što nisam imao pojma a si ti plesačica Jane Leary čiju sam otmicu nareio. Iznenađeno sam zurila u njega.  – Ti si to nareio? Ali zašto? Nagnuo se naprijed.

 – Zar se ne sjedaš što si mi rekla na roštilju?  – Ne. Što sam rekla? Opet se naslonio na naslon stolice.

 – Ispričala si mi kako vam nekakva plesačica Jane ostavlja kvalitetne informacije. Nisam mogao vjerovati kako jedna od mojih cura igra takvu igru, pa sam odmah naredio n eka je uklone ne znajudi a si ti ta osoba.

 – Zato me Lina prepoznala? Znala je a sam tvoja kdi?  – Da – opet se nasmijao. – I kažeš, planirala je prešutjeti a te rže? Ignorirala sam njegovo pitanje i postavila vlastito:  – Jesi li znao da sam spasila Melissu?

Iznenađeno me pogleao.  – Ne. I to si bila ti? Dobio sam dojam kako je sestre spasila Zelda?  – Zašto bi to mislio?  – Jer nam je Melissa tako rekla. 144

 Jadna, dobra Melissa – pomislila sam.

 – Ne znam zašto je lagala i ala vam ime nesretne Zele, ali pr etpostavljam da bih joj trebala biti zahvalna.

 – Znači i tu si imala svoje prste? – zamišljeno me upitao. – Svaka čast, zaista sam te pocijenio.  – Zašto si Zelu izložio pijavicama? Ne razumijem...  – Ah, pijavice. Moja ljubav – osmjeh se razlio njegovim l icem, zbog čega sam zarhtala o gnušanja. Opet se nagnuo prema meni i zagleao mi se u oči s ponosnim osmjehom na licu.  – U onoj zgradi postoji prostorija koju sam pretvorio u bazen prepun pijavica  – rekao je.  – Znam, vidjela sam – opet sam krajičkom oka pogleala Tonya, ali ništa.  – To su moje ljubimice, najraža bida na svijetu. Tamo sam stavljao jevojke, ali i muškarce koje bih želio nasmrt preplašiti – nasmijao se – iako sam za tu namjenu imao i mnoge ruge prostorije. Međutim, pijavice su fascinantna, ali neshvadena bida, poput mene –  zastao je, a izraz lica mu je izgledao kao da je zapao u nekakvo sanjarsko stanje, te je dodao:  – Vedina ljui ne shvada a su mnoge o njih preani roditelji.

Šokirano sam ga gleala.  – Ti si potpuno lud. On se samo nasmijao i slegnuo ramenima.  – Dosta gluposti  – prekinuo nas je Tony i koraknuo naprijed.  – Zanima me što ste planirali učiniti s djevojkama.

S kaotičnim mislima ustala sam o stola i prošla pore Tonya. Nisam više mogla slušati, pa sam izašla u honik. Trebalo mi je svježeg zraka jer sam osjedala kao a du se onesvijestiti. Naslonila sam se na zi i počela uboko isati u nai a du tako rastjerati težak pritisak koji sam osjedala. Ka sam se onekle pribrala, olučila sam udi u sobu gje su ržali Hope. U prostoriji se zasa nalazio samo policajac koji ju je čuvao. Hope me pogleala stisnutih očiju i ozbiljnog izraza na licu. Mislim a me nije prepoznala. Polako sam sjela njoj nasuprot.  – Znači, ti si krtica –  rekla sam. – U kakvoj si vezi s mojim ocem?  – Zašto bih ti ogovorila na to pitanje? –  oholo je odbrusila.  – Mislila sam da smo prijateljice...  – izletjelo mi je, ali zaustavila sam se kad sam se sjetila.  –  Ja tebe ne poznajem  –  rekla je.  – Mislim, znam a si Antonieva kdi, ali osobno te nika nisam upoznala. Nagnula sam se naprijed.

 – Jean o mojih ientiteta je bio Alex Menez. Zvuči li ti sa poznato? Hope se zagleala u mene i ka je uspjela pronadi malene sličnosti koje su potvrile moje riječi, raširila je oči o iznenađenja.  – Alex? Zadovoljna zbog njenog zaprepaštenja, naslonila sam se na naslon stolice i prekrižila ruke na prsima.  – U kakvoj si vezi s mojim ocem?  – ponovila sam pitanje. Hope je šutjela procjenjujudi nešto, zatim je ipak otvorila usta.  – Ljubavnici smo  – jednostavno je odgovorila. Zatim je dodala:  – Znači zato si me obio, tj. obila, one večeri na pidu? – rekla je i procjenjivački me pogleala.  – Da. Hope se iznenada naslonila na naslon i prodornije se zagledala u mene.  – Znaš, zaljubila sam se u tebe... –  iznenada je rekla.  – Ali sad si rekla da ti je moj otac ljubavnik  – prekinula sam je.

 – Bio je, ali ka sam upoznala Alexa, pomislila sam a mi je Bog napokon poslao pravog muškarca – rekla je i ogorčeno se nasmijala. – Zamisli, bila si sve ono što sam željela –   glasnije se nasmijala:  – 145

Naravno! Samo žena može znati kako biti savršen muškarac rugoj ženi. Alex je bio osjedajan, pun razumijevanja, a opet čvrst i stabilan. Činio se kao netko tko je sposoban biti vjeran jenoj ženi, netko tko bi je tretirao kao damu, razumio je...  – Nisam se trudila tako prikazati. Ti si mi dala sve te kvalitete...  –  Kad me Alex odbio, bila sam toliko bijesna da sam se odmah vratila Antoniu. Zbog tebe sam ga planirala ostaviti. Željela sam se vratiti obrom i poštenom životu, ali ka me Alex obio,  shvatila sam da za mene postoji samo kriminal.

 – Zašto si željela takav život? Morala si znati a to nede obro završiti?  – Tvoj otac mi je na taj način pružio avanturu koja mi je neostajala. Uz njega sam mogla lakše živjeti uz svog depresivnog oca koji me tjerao na osaan život, život koji nisam željela. Mogla sam i pretpostaviti a de to biti njeni razlozi. Omahnula sam glavom. Sve one jevojke su platile životom zato što je njoj bilo dosadno?!  – Svi ste vi poremedeni –  promrmljala sam i ustala od stola.  – Nisi ti ništa bolja o mene –  vikala je za mnom, ali nisam se okrenula. Izišla sam u honik, naslonila se na vrata i zurila u još jena na suprotnoj strani.  Još samo jena – ohrabrivala sam samu sebe, te opet uzdahnula.  – Ovo je uga nod. Ušla sam unutra. Našla sam se u malenoj prostoriji iza ogleala kroz koje sam vijela nekoliko jevojaka i nekoliko policajaca koji su ih ispitivali i zapisivali njihove izj ave.

Ostala sam poslušati njihove priče. Upravo se jedna od djevojaka predstavljala:  – Moje ime je Olivia Portland, imam dvadeset godina  – zastala je.

 – Molim vas, ispričajte nam kako su vas oteli? – nježno ju je potakla etektivka koja je sjeila ispre nje.

Djevojka je imala crnu ugu kosu i ovalno lice s velikim uplašenim očima.  – Otišla sam na ugovoreni sastanak za posao  – započela je tihim glasom. –   Razgovor mi je sredila jevojka s kojom sam se počela ružiti nekoliko mjeseci ranije, tako a nisam ništa posumnjala. Došla sam na mjesto gje se razgovor trebao oržati –  ispreplela je prste do k su joj ruke počivale na stolu. – Par minuta nakon ulaska i uvonog razgovora, jean muškarac je zaključao vrata i zgrabili su me. Izveli su me kroz druga vrata  – zastala je i oborila glavu od srama.  – Satima su me silovali i nakon toga su mi rekli da sam prodana. Nisam razumjela... Dovezli su me u ovaj grad i otada radim u bordelu gdje ste nas

pronašli.  – U redu je, sad si na sigurnom  – utješno je rekla etektivka, zatim je pogleala rugu jevojku. –  A kako se ti zoveš? – nježno je upitala.  – Alisa – tiho je odgovorila druga djevojka.  – Ispričaj nam svoju priču.  – Nakon izlaska u jean nodni klub nazvala sam taksi koji me nije ovezao na aresu mog oma, nego na jeno mračno mjesto... – Djevojka je počela tiho plakati, a ona pore nje ju je utješno zagrli la. Djevojka je zatim dodala kroz suze.  – Toliko puta sam čula o takvim otmicama i uvijek sam mislila kako se takvo što ne može baš meni ogoiti. Uvijek sam govorila a nikaa nedu sjesti s nepoznatim osobama, a ipak me zadesila ova grozna sudbina... Djevojka koja je grlila Alisu iznenaa je sama progovorila. Očito je bila vrlo hrabra. Imala je kratku kosu i prekrasne crte lica. Pomislila sam kako bi m ogla biti manekenka.  –  Moje ime je Fany  – olučno je započela. – Dok sam bila u proajnom centru, prišla mi je žena i

rekla a je u potrazi za moelima koji de reklamirati kozmetiku. Spominjala mi je revije i kozmetiku za filmove. Nisam je u potpunosti razumjela, ali mi se svijelo sve što je govorila. Rekla mi je a bih bila savršena za taj posao i ala mi je vizitku u slučaju ako sam zainteresirana. Doma sam provjerila njihovu stranicu na Internetu i sve mi se činilo u reu, legalno. Nakon kratkog telefonskog razgovora ugovorila sam sastanak, čak sam i nekakve formulare ispunila – zastala je, te s gorčinom o dala: – Prvo snimanje je 146

presudilo mojoj sudbini.  – Kako su vas kontrolirali? – upitala je etektivka želedi iskoristiti jevojčinu hrabrost.

 – Prijetnjama našim obiteljima ako bi netko o nas pokušao pobjedi, a ako ne bismo bile poslušne, koristili su razne metoe mučenja.  – Kakve metode? Sjetila sam se sobe za mučenje u kojoj sam se i sama našla. Sažalila sam se na jevojkama. Fany je bila više nego hrabra, jer je o važno nastavila govoriti:  – Silovanje, pojeinačno i grupno... Prinuni abortus, električni šokovi na gruima i genitalijama, nanošenje ozljea cigaretama –   zastala je.  – To su bili laki oblici. Ako bi jevojka prošla kroz ovo, smatrala bi se sretnom. Ostale vrste mučenja su uključivale bazen s pijavicama. Onosno kavez. Golu djevojku bi stavili u kavez koji je bio obložen boljikavom žicom i spušten u vou punu pijavica. Razina voe bila bi o grui ili vrata. Bilo bi strašno. Ne možeš se nasloniti na nijenu stranu zbog boljikave žice, a ne možeš ni sjesti zbog voe. Tako bi nas rža li sve do neizmoglosti. Neke su djevojke bile gole vezane za krevet tako a se uopde ne mogu pomaknuti. Tu su spavale, jele i obavljale nužu. Pričale su mi o nevjerojatnoj boli koju bi osjedale ka tijelo počne atrofirati zbog višetjene nepokretnosti. St rah je među jevojkama bio konstantan. Ako se nismo bojale za sebe, ona smo se bojale za naše obitelji. One sretnije nika nisu proane, ostale bi raiti u barovima kao plesačice nesvjesne naših subina. Više nisam mogla ponijeti njihove tragične priče. Izletjela sam na parkiralište halapljivo uvlačedi hlani nodni zrak. Imala sam osjedaj a du se ugušiti,  jer nisam uspijevala normalno udahnuti. Pala sam na koljena i gorko zaplakala.

*** Kad sam se smirila, vratila sam se u postaju i u hodniku zatekla Tonya i doktoricu Pen kako razgovaraju.

Teško sam progutala. Približivši se, čula sam oktoricu kako govori:  – Posljeice trgovanja za žrtvu su sveobuhvatne, jer žrtva je izložena ugotrajnoj traumi i stresu uzrokovanom psihičkim, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem. A zlostavlja ih svaka osoba s kojom ođu u kontakt: trgovci, navoni posloavci ili gaze, mušterije, pa čak i žrtve međusobno. Ko trgovanja ljuima, ljusko bide je sveeno na robu kojom se trguje. Kaa je ono iskorišteno i neupotrebljivo u bilo kojem drugom obliku, trgovci tada ljudsko tijelo recikliraju, te mu odstranjuju organe. Trgovanje ljudima

u svrhu ostranjivanja organa je veoma teško otkriti i pratiti – zastala je ugleavši njegovo lice koje iz ovog kuta nisam mogla vidjeti, ali sam pretpostavljala kako je reagirao na sve što je čuo. Želuac mi se okrenuo više puta nego je bilo normalno.  – Kakvu reakciju o ovih jevojaka možemo očekivati? –  upitao je.  – O njih se može očekivati a de osjedati sram, krivnju i nisko samopoštovanje. S nekima de biti teško razgovarati jer de se vjerojatno toliko povudi u sebe a de obijati svaku komunikaciju s vanjskim svijetom. Vjerojatno se osjedaju izanima, pogotovo ako ih je proala osoba kojoj su vjerovale. Sve ovo de uzrokovati epresiju, samopr ijezir, nepovjerenje, suicidalne misli koje mogu dovesti i do samoubojstva. Zato ih moramo što prije smjestiti na sigurno mjesto i pružiti im što bolju meicinsku i emocionalnu skrb.

Prošla sam prstima kroz kosu i malo okrenula glavu, ovoljno a mi prizor u čekaonici privuče pozornost. Mama i Sawyer su zagrljeni sjedili na klupi i tiho razgovarali.  Je li ova nod mogla biti još gora?  – upitala sam se, ali sam se odmah postidjela zbog vlastite pomisli.

Za sve one nesretne jevojke ovo je bila sretna nod jer su napokon spašene iz pakla.

147

14.

Alexandra Heart

Gleala sam Maxa kako se igra kopkajudi oko maminog cvijeda. Mogla sam ga upozoriti a prestane, ali nisam imala snage za to.

Prošlo je va tjena otkako smo osloboili jevojke koje su sa bile na sigurnom i vedina njih je bila na putu svojevrsnog oporavka, ok su kriminalci (uključujudi i tatu) bili strpani iza rešetaka. Još uvijek sam se pokušavala oporaviti o strašne promjene koja se te večeri ogoila u mom životu. Pokušavala sam se prilagoditi i pomiriti s nastalim situacijama koliko sam mogla.

Moja misija u ovom grau je završila one večeri ka smo uhvatili tatu i njegove poanike, pa više nisam imala razloga za olazak u postaju. Iako sam prva va ana otišla tamo tražedi Tonya koji me i dalje izbjegavao.

Nisam bila sigurna hodu li se ljutiti na njega jer mi je okrenuo leđa u najgorem periou mog života ili du priznati kako ima potpuno pravo biti ljut nakon svih laži koje sam mu servirala. Zašto bih ga krivila ka su me čak i ljui u postaji gleali kao a sam bide s rugog planeta? Pročulo se a je Alex Menez zapravo bio žena i svi kao a su zaboravili moj uspjeh i činjenicu a je ientitet Alexa bio io tajne misije,  jer su me gleali kao a sam se oijevala u muškarca zato što mi je bilo osano u životu pa sam ga željela malo začiniti. Upravo zbog tih poglea oustala sam olaziti tamo. Činilo se kako su svi poržavali Tonyevu reakciju.

Tonya također nisam uspjela uloviti ni u njegovom stanu bez obzira koliko vremena bih provela čekajudi ga tamo. Moža je znao a čekam, pa je platio hotelsku sobu? Tko de znati. Sve u svemu, nisam uspjela s njim progovoriti niti jenu riječ o one kobne večeri, a njegova šutnja je bila strašnija o zatočeništva u onom paklu jer se činilo kako je on bio jeini razlog za moju sredu i uspjela sam to uništiti. Krivnja koja me pritiskala bila je neponošljiva. O Jima sam uspjela saznati samo a se Tony lijepo oporavlja, ali više o toga mi nije htio redi. Iz kuhinje se začuo mamim smijeh. Iznenaila sam se tom zvuku jer s am postala svjesna kako je nika prije nisam čula a se tako slatko i iskreno smije. Razlog tome je bio Sawyer. Srce mi se stegnulo. Prisjetila sam se razgovora s mamom one večeri ka smo uhvatili tatu:  – Alexandra, kako si?  – upitala me pred zoru dok sam sjeila na klupi u čekaonici postaje.  – Nemam odgovor na to pitanje – odgovorila sam i podigla pogled. Mama je imala rumenu boju na obrazima i neobičan sjaj u očima. Nešto što se nije viđalo na nesretnoj ženi čijeg supruga je uhvatila i zatvorila njihova kdi i život cijele obitelji preokrenula naglavačke.  – Zar ne bi trebala biti shrvana? – ljutito sam upitala. Sjela je pored mene i stavila ruku na moje rame.

 – Dušo, žao mi je ako izgleam bezosjedajno, ali toliko toga ti moram objasniti. Sve ovo sam ti željela i prije redi, ali bojala sam se tvog oca...  – Bojala si ga se?  – iznenađeno sam je pogleala. Zar je mama znala a je tata psihopat? Zar sam 148

samo ja živjela u mraku?

 – Da. Zar misliš a je takvo čuovište zaista moglo voiti sretan obiteljski život?  – Ti si znala?  –  Ne. Nisam znala za ovo  –  odmahnula je rukom u smjeru sobe za ispitivanje.  –  Nisam znala za nesretne jevojke. Da jesam, sama bih ga avno prijavila. Za mene je on bio bezosjedajan i sebičan muškarac koji me varao gje go je stigao – ogovorila je, ali u njenom glasu nije bilo gorčine koju sam očekivala. – Da nije bilo tebe, davno bih ga ostavila...  – Nisi zbog mene morala ostati u tom braku  – prekinula sam je.  – To je tvoj život, a ne moj. Imaš pravo onositi oluke koje želiš.  –  Znam  –  pogladila me po licu.  –  Ti si oduvijek bila veoma razumna  –  uzdahnula je, te dodala.  – Nisam ga ostavila jer je prijetio a de te ozlijeiti ako oem. I ja sam mu vjerovala.  – Molim?!  – Nije nikad digao ruku na mene, ali vjerovala sam da je bio sposob an za to. Osjedala sam u njemu nešto... nekakvo zlo i znala sam a je govorio istinu. Bar sam tako sebe uvjeravala...  – Ali... Oh, mama, nisam znala  – zavapila sam i zagrlila je.  – U reu je, ušo. Zato sam sa sretna –   razdvojile smo se, a ona me pogledala sjajnim modrim očima. – Nemoj me krivo shvatiti, raga moja. Nekod avno sam voljela Antonia, ali on je ubrzo nakon tvog rođenja ugušio moju ljubav. Nakon goina emocionalnog zlostavljanja u kojem nije želio zaovoljiti moje potrebe za ljubavlju i razumi jevanjem, moje srce je počelo pružati ruke prema staroj ljubavi... Prema nekome uz koga sam se osjedala kao kraljica, onome tko me ržao kao kap voe na lanu i razumio onako kako to samo najbolji prijatelji umiju...  – Sawyer – rekla sam.  – Da. Oprosti mi, ljubavi moja  – opet me nježno pomilovala po kosi – ali sretna sam jer muškarac

kojeg volim cijeli svoj život, još uvijek voli mene – smeteno se nasmiješila.  – Sawyer te voli...  – odsutno sam rekla.  – Da  – odgovorila je uz smeten osmjeh. Izgledala je kao z aljubljena školarka i nisam znala kako se nositi s tom slikom.

 – One večeri ka si nas vijela u zalogajnici –   nastavila je  –  Ja  sam ga pozvala da se sastane sa mnom. Nisam više mogla izržati život s tvojim ocem i prvi put sam skupila ovoljno hrabrosti  a pozovem Michaela i izjavim mu svoju ljubav. Možeš zamisliti moju sredu ka mi je rekao kako ni on mene nije prestao voljeti sve ove godine.

Zaustavila sam prisjedanje na kobnu večer u postaji i pogleala prema kuhinjskom prozoru kroz koji sam vidjela sretna lica mame i Sawyera. Da mi je netko prije mjesec ana rekao kako de mi Sawyer postati novi tata, prosvirala bih mu glavu, a saa je to bila moja stvarnost. Nisam se još u potpunosti navikla na tu ieju, ali gleajudi sredu na maminom licu, nisam mogla dugo biti protiv. Trebalo mi je samo malo vremena da se naviknem. Opet sam pogledala Maxa koji je sad kopao novu rupu.

A kako du se naviknuti na život bez Tonya? Gleajudi mamu i Sawyera kako uživaju u ljubavi, nisam mogla ne zavijeti im. Željela sam to. S Tonyem. Nisam željela kao mama provesti trieset goina razvojena o muškarca kojeg volim i želim, zato sam ustala i olučila osvojiti Tonya bez obzira na cijenu.

Znala sam a uz njega mogu pobijeiti sve strahove, jer najveda čežnja koju čovjek osjeda  je potreba za osobom uz koju de život obiti smisao, nekim tko de biti prijatelj, ljubavnik, nekim tko de pomodi zacijeliti traume i smanjiti usamljenost... razumjeti. Shvatila sam a za tim tragaju i muškarci, koliko i žene. Samo treba naučiti razumjeti ga i prihvatiti sve razlike među nama. To je bilo nešto što, iskreno, o saa nisam ni pokušala jer sam se usreotočila samo na osuđivanje i gorčinu. Svi orasli ljui nekod su bili bezbrižna jeca, srca punih ljubavi i nae, a život i orastanje pretvorilo ih je u bida koja pokušavaju preživjeti i zaštiti se kako znaju. Trebala sam znati i shvatiti a mnogi u tom procesu buu povrijeđeni i zauvijek izgube povjerenje. Nisam željela izgubiti Tonyevo i olučila sam učiniti sve kako bih mu okazala 149

koliko ga volim i koliko mi je potreban.

*** Bila su mi potrebna va ana kako bih razraila plan za koji sam bila uvjerena a de Tonya oboriti s nogu. Najprije sam ga morala uvjeriti da sam napustila g rad, tako da se prestane skrivati. Otišla sam u postaju i ko Tess  ostavila pisamce za njega u kojem sam ga obavijestila kako odlazim i

a mi je žao zbog svega što se ogoilo. Moža de ga malo smekšati informacija a sam zauvijek otišla. Moža mu bue žao što je bio toliko ponosan i tvroglav. Naala sam se bilo kakvoj emociji koja bi išla u moju korist.

Drugi tvr orah bio je Jim, koji je bio ključan za cijeli plan. Dugo sam ga ganjala, u tajnosti kako nitko ne bi shvatio a sam još uvijek u grau i, hvala Bogu, na kraju je popustio. Ostale pripreme su trajale dodatna d va tjena. Preugo, ali rugačije nisam mogla. Bila sam u čunom euforičnom stanju vjerujudi u uspjeh svog nauma.

*** U tami sam čvrsto stiskala šipku moledi Boga a mi se lanovi ne znoje previše iako sam na njih stavila zaštitni prašak.  Još samo malo... Nervoza je postajala sve gora, toliko a sam počela cijela rhtati. Duboko sam udahnula. Smiri se, Alex  – ponavljala sam. Morala sam ovo izvesti kako treba ili de sve pasti u vou.

Ka sam čula komešanje izvana, napela sam se. Stižu! O, Bože! Prostorijom  je ojeknuo glasan zvuk uarca ka su se ulazna vrata zabila u zi, nakon čega su se upalila crvena svjetla koja su okruživala pozornicu bara u kojem sam raila kao Jane. Na sreini kluba stajao je Tony naoružan o zuba, ojeven u policijsku uniformu preko   koje je obukao pancirku. Još me nije viio jer sam bila u mraku. Činio se zbunjenim i ezorijentiranim. Uporno je kroz nišan pištolja tražio zlikovce na koje ga je naveo Jim koji se upravo izvlačio kroz ulazna vrata koja je, namignuvši mi uz širok osmijeh, i zatvorio za sobom. Točno kako smo se i ogovorili. Bilo mi je rago opet imati Jima na svojoj strani.

Međutim ka sam ugleala Tonya, srce mi je brže zakucalo. Činilo se kao a ga nisam vijela cijelu vječnost. Izgleao je nekako rukčije. Lice mu je bilo upalo i prekriveno kratkom braom. Činio se umornim po ržanju tijela. Kretao se nekako sporo i teško, a ramena su mu bila neznatno pogrbljena. Nisam vijela šepanje, pa nisam bila sigurna je li mu se ržanje promijenilo zbog ozljee? Tužno sam promotrila njegovo snažno, veliko tijelo koje je u zanjih mjesec ana pretrpjelo toliko mnogo, zbog mene.

Po planu su se začuli taktovi muzike ajudi mi znak a slijei razotkrivanje. Sekunu iza toga okupao me snop nježnog svjetla razotkrivajudi sreinu pozorni ce na kojoj sam se nalazila ržedi šipku za striptiz, ojevena u crveni čipkasti grunjak, ogovarajude gadice koje su bile skrivene ispo crne minijaturne haljinice o guze i crne čizme na štiklu o sreine beara. Tony je o šoka zinuo i ostao otvorenih usta. Prihvatila sam to kao obar znak, što je onekle umanjilo moju tremu. Nije pobjegao!

Učedi tehnike striptiza u zanja va tjena otkrila sam kako se u meni skrivala vatrena žena koju sam večeras olučila prestaviti Tonyu, pretpostavljajudi kako je to bilo nešto čemu nije mogao ooljeti. Zapravo sam računala na to, jer ovo je bila zamka u koju sam se naala a de upasti i a nede htjeti pobjedi. Rečeno mi je kako striptiz bez izazivanja nema smisla, izazivanje mu aje napetost koju sam željela 150

izazvati ko Tonya. Željela sam a mu srce ivljački tuče u iščekivanju, zbog čega sam morala kontrolirati

sve što se i ka otkriva. Imala sam ono što je on želio i morala sam naučiti kako ga mamiti s tim. Morala sam biti ono što je on želio vijeti, oirnuti, okusiti. Oh, kako sam računala na to, kako sam se veselila ovom slatkom mučenju kojem du ga izložiti. Igra je započela. Desnom rukom uhvatila sam šipku izna glave i započela senzualan ho oko nje. Ka je muzika pojačala notu, naglo sam se okrenula i leđima se naslonila na šipku s rukama poignutim izna glave. Ne skiajudi poglea s Tonya, koji se nalazio u čunom stanju, nježno sam izvila leđa, stražnjicu pritisnula uz šipku i počela kliziti niz nju. Tony je zatvorio usta i raširio oči. Klizanje je bilo po lako i omjereno, a završilo je u ubokom čučnju. Prebacila sam se u položaj mačke, te klečedi na koljenima počela senzualno koračati prema njemu glumedi mačji ho. Nakon nekoliko koraka započela sam s izvijanjem leđa i kruženjem bokova, i sve to u ritmu muzike, polako, senzualno, zavodljivo...

Poigla sam se na koljena, zabacila glavu i kosu unatrag, zatvorila oči i započela skiati haljinicu ka  je prostorijom odjeknuo glasan lom.

Zastala sam u tom položaju i iznenađeno pogleala Tonya koji je bijesno sta jao na sredini bara, dok se iza njega kotrljala stolica koju je vjerojatno bacio u znak protesta. Oh, ne...

Nesigurno sam ustala na noge. Moju senzualnost zamijenio je osjedaj srama ka sam vijela njegovu reakciju.

 – Zar to misliš o meni?! –  proderao se. Zbunjeno sam zurila u njega.  – Ali...  – nisam razumjela gje sam pogriješila. Volio je senzualne i snažne žene, to sam vijela po

Lini. Bila sam uvjerena kako de mu se prestava svijeti i a du ga na taj način bez problema osvojiti. U čemu je bio problem?  – Ne mogu vjerovati – prosiktao je i okrenuo leđa. Pošao je van! Zahvatila me panika jer mu nisam mogla opustiti a oe. Brzo sam skočila s pozornice, oprezno zbog previsokih potpetica, i požurila prema njemu.  – Tony! – zazvala sam ga i pružila ruku kako bih ga uhvatila za podlakticu. – Čekaj! Ka sam ga zaustavila, ljutito se okrenuo prema meni. Na licu mu je bilo tisudu emocija, ali niti jena nije bila dobra.  – Zar ti nije dosta manipuliranja?  – upitao je.  – Ali... Ne... – mucala sam. – Sve si pogrešno shvatio.

 – Varaš se! Shvatio sam upravo onako kako sam trebao.  – Ne, nisi... Ovo je trebalo biti ugono iznenađenje, trebalo je...  – Što?! – bijesno me prekinuo.  – Misliš a du ti sve oprostiti ako izveeš jean striptiz? Za kakvog me muškarca ržiš? Vedu uvreu u životu nisam oživio! O šoka sam zanijemila.  – Još si u cijelu ovu prijevaru uvukla Jima i ostale! Mogu zamisliti kako mi se smiju vani –  pokazao je rukom prema vratima. – Ponizila si me. Opet.  – Nisam to htjela – tužno sam ogovorila. – Žel jela sam...  – Znaš što? – ojenom me oštro prekinuo. Raširila sam oči.  – Što? – upitala sam s malenom naom koja se počela buiti. Uspravio se i pogleao me s visoka sivim očima koje su okruživale uge crne trepavice zbog kojih su mi koljena zaklecala. Progovorio je hladnim tonom: 151

 – Zaista me nije briga što ti želiš – rekao je i okrenuo se prema izlazu. Opet sam ga uhvatila za ruku grčevitim stiskom.  – Volim te! – uzviknula sam. – Molim te, ne idi. Zastao je, ali nije se okrenuo kako bi me pogledao, nego je naglo istrgnuo ruku iz moje i oslobodio se.

 – Dopusti mi da objasnim... sve – preklinjala sam zuredi u njegova leđa. Ojenom se okrenuo i zagleao se u mene s opasnim izrazom u očima.  – Hodeš li mi saa priznati a si zapravo i Jim? Na trenutak sam ga zbunjeno pogleala, a ona sam shvatila značenje njegovih riječi.  – Nije smiješno –  rekla sam.  – Naravno a nije smiješno! Tragično je! Zapitaj se koliko laži sam oznao o tebi i koliko laži sam ti oprostio? Do kada tako?

 – Imaš svako pravo biti ljut –  pomirljivo sam rekla.  – Znam a tražim previše i znam a si ved prešao preko toliko toga, ali, molim te, moraš razumjeti a sam ovje poslana po tajnom zaatku. Nisam smjela nikome redi istinu, ni tebi ni svojim roiteljima, nikome. Bez riječi je zurio u mene, hlaan i nepomičan kao santa lea.  – Nemam nikoga – skoro sam zaplakala ka sam izgovorila te riječi. Nika se kao saa nisam osjedala toliko napuštenom i usamljenom. On je bio moj jeini spas, jeina ispružena ruka. Ruka o saa najomraženijeg neprijatelja: muškarca koji je imao mod povrijeiti me. Pogleala sam ga. Otvarala sam mu se, ali nisam znala hode li prihvatiti ono što sam mu nuila. Što ako me obaci i povrijei... kao tata? Bi li mogla ponijeti još jean uarac? Zar ved nisam na tlu? Vii li kako se oko mene ruši zi koji sam cijeli život graila, vii li rane na mom tijelu? Je li začuđen koliko ih ima, je li zgrožen prizorom? O mene su napravile čuovište, izobličile me o neprepoznatljivosti. A sve samo zato što sam željela nekoga koga du modi voljeti, nekoga tko de mi pomodi zaliječiti te rane kako bih postala osoba kakvom sam trebala biti, moža čak i bolja. Može li on biti moj Sawyer ?  – Svi kojima sam vjerovala, lagali su mi. Moj svijet se promijenio iz temelja...  – Ja ti nikad nisam lagao – jednostavno je rekao.  – Znam – odgovorila sam, ali nisam znala kako se u potpunosti predati bez straha. Znala sam kako se

obraniti o fizičkog napaa, kako zaati uarac na pravo mjesto na tijelu, ali kako se obraniti o ljui koji su zlostavljali psihički, koji su iskorištavali i ponižavali sve oko sebe, pogotovo one koji su ovisili o njima? Nisam znala tajne borilačke vještine na tim poljima, niti sam željela na takav način ozljeđivati svoje bližnje. Ljuima koje sam voljela željela sam samo obro,  obasipala sam ih ljubavlju i potporom. Davala sam im cijelu sebe, bar rijetkima koje sam pustila u svoj život u kojem sa više nije bilo nikoga jer sam se očajnički pokušavala emocionalno izolirati o svih samo kako ne bih bila povrijeđena. Ali što sam se više pokušavala zaštititi, bol kao a je pronalazila put o mene. U procesu izoliranja previjela sam promjene koje su se ogađale s mojom obitelji, sa mom... Nisam više željela živjeti sama jer to je bio tako tužan život, tako strašan. Zato sam ispružil a ruku prema njemu.  – Volim te – rekla sam u posljenjem pokušaju a ga vratim. Koraknuo je unatrag. Srce mi je zastalo.

 – Žao mi je – rekao je i okrenuo mi leđa. Kroz suze sam gleala kako olazi jeini muškarac kojeg sam ikaa voljela. Kako se nositi s boli jer ne možeš živjeti bez onoga koji bez tebe može? 

152

Epilog  –  Adresa je Orssay Street 2098, drugi kat, soba 204!  – vikao je glas ispečera iz mikrofona »patrolnog« vozila koje sam obila o firme. Oustala sam o tajnih službi i ubacila se u etektivski posao.

 – Stižem za nekoliko minuta – ogovarala sam ok sam stiskala gas i jurila uskim uličicama. Bila sam ualjena samo nekoliko blokova. Dispečer je rekao a je u pitanju situacija s taocima.  – Trebat de mi pojačanje! Pošaljite ih omah! –  vikala sam u mikrofon.  – Ved su obaviješteni –  glasio je odgovor. Potjera je uvijek na mene djelovala kao lijek. Obavijala mi je tijelo adrenalinom i fokusirala misli ne

ozvoljavajudi mi a razmišljam o glupostima... kao naprimjer: Tonya i činjenicu a me onako bezušno odbio prije tri mjeseca. Tri duga, prokleta, mjeseca!

Jače sam stisnula gas i grčevito uhvatila volan. Vjerojatno više nije ni znao a postojim, ili ako jest, sigurno nije znao gje sa živim i raim... Oh, koncentriraj se Alex!  – upozoravala sam samu sebe omahujudi glavom. Što me briga za njega – zaključila sam. Međutim kroz um mi je nekontrolirano proletjela misao: –  Ali, volim ga – što me naljutilo. Okrenula sam volan i oštro uletjela u zavoj. Četiri zgrae iza toga naglo sam zakočila, parkirala aut o pola na cesti pola na pločniku i izletjela van s pištoljem u ruci. Kvart je bio na glasu kao opasan i nisam bila iznenađena što nikoga nije bilo na viiku. Na brzinu sam pogleala kakvo je stanje oko trošne zgrae na četiri kata. Pored stepenica kod ulaza se nalazilo razbacano smede i isto se ponavljalo ispre svakog ulaza. Netko je očito imao problema sa smedem i njegovim stavljanjem na pravo mjesto. Zgraa je sigurno nekod bila bijele boje, ali saa je izgleala kao velika žudkasta mrlja usre ulice . Vedina prozora je bila razbijena, a oni na rugom katu su bili zatamnjeni. Prigono... Napela sam uši kako bih čula ualjene zvukove, ali ništa. Pojačanja nije bilo nigje u blizini, a nisam imala vremena za gubljenje. U pitanju su bili životi nevinih lj udi... Provukla sam prste kroz kosu koju sam pustila a slobono paa niz leđa. Morat du ovo sama učiniti. Provjerila sam pištolj, uboko uahnula i potrčala stepenicama. Snažno sam gurnula ulazna vrata koja su se zamalo raspala o uarca, zatim sam pojurila stepenicama na rugi kat. Put o gore bio je prekriven smedem, a zrak je bio zagušljiv i težak. Ka sam ošla na rugi kat, usporila sam te oprezno pogleala honik. Na ziu su pisale oznake soba i strelice. Soba 204 je bila desno. Provirila sam. Hodnik je bio prazan i tih. Nisu dopirali nikakvi zvukovi iz soba, niti izvana.

Iako sam voljela ovaj posao, nisam se osjedala ugono jer nisam imala ovoljno informacija. Nisam znala koliko je otmičara bilo u sobi i koliko je talaca bilo u pitanju? Adrenalin je kolao mojim žilama. Polako sam zakoračila u honik priljubivši leđa uz zi, što me posjetilo na onu očajnu večer ka sam Tonyu pokušala otplesati striptiz. Preplavilo me rumenilo. Svaki put ka bih se toga sjetila, ošlo bi mi a umrem od srama. Ka ko je to čuno... Da sam uspjela u svom naumu i svojim plesom ponovno zavela i pridobila Tonya, to bi mi zauvijek ostala prekrasna uspomena, ali ovako, zbog njegova odbijanja i vlastite razotkrivenosti koju je obacio, to mi se pretvorilo u najgoru nodnu m oru. Oh, koja sramota  – pomislila sam, na trenutak zatvorila oči i uboko uzahnula, te nastavila prema 153

sobi 204.

Ka sam se približila vratima, opet sam oprezno osluškivala zvukove, ali nije ih bilo. To mi je postajalo sve čunije i nije mi se sviđalo. Razmišljala sam o načinima koje bih mogla upotrijebiti za ulazak. Na kraju sam obacila sve agresivne načine zbog pretjerane galame koju bi izazvali i olučila pokušati s najočitijim. Oprezno sam ispružila ruku i polako stisnula zahrđalu kvaku. Vrata su popustila jer nisu bila zaključana. Nježno sam ih ogurnula i, koncentrirajudi se na bilo kakav upozoravajudi zvuk, oprezno sam provirila unutra.

Našla sam se u uskom honiku golih bijelih ziova, bez namještaja. Na nu honika bio je prolaz ulijevo, ali i dal je ništa nisam čula. Više sam gurnula vrata i ušla unutra. Držedi pištolj visoko ispre sebe, spremna upotrijebiti ga, uputila sam se naprije. Provirila sam u rugu prostoriju koja također nije imala nikakav namještaj. Hm, čuno. Iz te sobe vodila su dvoj a vrata. Prišla sam jenima i oprezno otvorila. Malena prazna prostorija.

Što je s ovim stanom? Zar sam obila lažnu ojavu?  Stavila sam ruke na bokove i glasno uzdahnula. Da, sigurno je to bilo u pitanju.

Baš ka sam htjela oustati, začula sam tihi zvuk iz susjene sobe. Napela sam se, poigla pištolj i uputila se prema vratima koja su bila malo oškrinuta. To nisam prije primijetila. Kako mi je to  promaklo?  Preplavila me panika. Što ako su znali a sam ovje?   – Policija! – uzviknula sam – Izađite uzignutih ruku! – naredila sam. Bilo je sigurnije izati nekoliko narebi i čekati reakciju na onekle sigurnom mjestu, nego bezglavo upasti u zamku.

Čekala sam nekoliko trenutaka, ali opet se nisu začuli nikakvi zvukovi. Prišuljala sam se bliže i nogom ogurnula vrata malo šire kako bih izazvala reakciju, ali ništa. Priljubila sam se uz zi i pričekala nekoliko trenutaka prije nego sam provirila. Ka sam pogleala, ugleala sam veliki krevet nasre sobe, a na krevetu je bio muškarac ruku zavezanih za obje strane uzglavlja kreveta, a na glavi je imao crnu platnenu vredu. Primijetila sam a su mu i noge bile vezane u gležnjevima. Bio je ojeven u crnu majicu kratkih rukava koja je otkrivala obro građeno tijelo i izblijejele traperice. Zbunjeno sam promatrala prizor.

Što se ovje ogađalo? Nisam valja upala u nekakvo ljubavničko gnijezo? Ili je moža ipak otmica bila u pitanju? Što ako se otmičar skrio iza vrata. Više sam ih ogurnula sve ok se nisu u potpunosti priljubila uz zi. Kad sam se uvjerila da sam sama s ovim muškarcem, uspravila sam se i zbunjeno pogleala oko sebe.

Zatim sam se opet napela. Što ako je ovaj zavezani muškarac zapravo kriminalac i ako ga pokušam osloboiti može me ubiti? Oprezno sam mu prišla.  – Tko si ti?  – oštro sam upitala. Nije odgovorio, nego je počeo brzo okretati glavom. Moža su mu usta bila zavezana? Pružila sam ruku i brzo povukla tkaninu s njegove glave. Muzika koja je u tom trenutku glasno zasvirala toliko me prestrašila a sam umalo zapucala u smjeru iz kojeg je olazila. Ali... nešto rugo je privuklo moju pozornost.

Ka sam ugleala lice ispre sebe, bila sam toliko šokirana a sam pomislila kako du umrijeti o zatajenja srca.

 – Tony... pobogu... što... –  promucala sam. 154