"Uzbudljiva... intrigantna." —
Washington
Times
"Obavezno štivo za sve koje zanimaju drevni misteriji." — New York City Tribune "Izvanredno napisano... Sitchin je revan istraživač." — Kirkus Reviews "Inventivno i provokativno." —
Daily Mirror
"Dojmljivo"
— Booklist
"Zemaljskim kronikama je suđeno
da posta-
nu j e d n a od najznačajnijih i najkontroverznijih dodataka literaturi. Briljantan rad... obavezno
štivo!"
—
CryticalReview
"Uzbudljivo... Vjerodostojno... vno i dojmljivo." —
provokati-
Library Journal
ZECHARIA
SITCHIN
POSLJEDNJI DANI A R M A G E D O N 0
Sedma
i
I
P R O R O Č A N S T V A
P O V R A T K U
posljednja
TELEdisk,
knjiga
2009.
Zemaljskih
kronika
P O S V E Ć E N O
M O M
DR.
ČIJA
SU
BRATU,
A M N O N U
S I T C H I N U ,
AVIOKOZM1ČKA
MI
BILA
ZNANJA
NEPROCJENJIVA
K N J I G E
Z E C H A R I E N A
DVANAESTI
S I T C H I N A H R V A T S K O M
D O
S A D A
O B J A V L J E N E
J E Z I K U
P L A N E T - Prva knjiga Zemaljskih kronika
S T E P E N I Š T E DO N E B A - D r a g a knjiga Zemaljskih kronika RATOVI BOGOVA I L J U D I - Treća knjiga Zemaljskih kronika I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA - Četvrta knjiga Zemaljskih kronika REVIZIJA P O S T A N K A - Zasebno izdanje
Sadržaj Predgovor: Prošlost, b u d u ć n o s t Prvo Drugo Treće Četvrto Peto Šesto Sedmo Osmo
poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje:
Mesijanski sat "Tako se dogodilo"
30
Egipatska proročanstva, ljudske sudbine
46
O bogovima i polubogovima
61
Odbrojavanje do Sudnjeg dana
77
Prohujalo s v i h o r o m
poglavlje: poglavlje:
9 11
94
Sudbina je imala pedeset imena
112
U i m e Boga
133
Deveto
poglavlje:
Obećana zemlja
153
Deseto
poglavlje:
Križ na obzoru
174
Jedanaesto
poglavlje.
D a n Gospodinov
194
Dvanaesto
poglavlje:
Podnevna t a m a
215
Kada su bogovi otišli sa zemlje
242
Posljednji dani
268
Jeruzalem: nestali kalež
285
A r m a g e d o n i proročanstva o povratku
305
Postskriptum
324
O autoru
326
Trinaesto
poglavije: poglavlje
Četrnaesto Petnaesto Šesnaesto
pogla
vije:
poglavlje:
Predgovor: P R O Š L O S T ,
B U D U Ć N O S T
"Kada će se vratiti?" Ljudi koji su čitali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje u kojem su "oni" — Anunnakiji, vanzemaljci koji su došli na Zemlju sa svog planeta po i m e n u Nibiru i koji su u davnini štovani kao bogovi. Hoće li to biti kada n a m se Nibiru idući svojom izduljenom orbitom ponovno približi, i što će se tada dogoditi? Hoće li u p o d n e biti mrak i hoće li se Zemlja raspasti? Hoće li na Zemlju doći mir ili armagedon? H o ć e m o li imati tisućljeće velikih nevolja i teških kušnji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoće li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uopće neće dogoditi? To su velika pitanja koja najdublje ljudske n a d e i strepnje povezuju s religijskim vjerovanjima i očekivanjima, pitanja što ih d o d a t n o usložnjavaju tekući događaji: ratovi u zemljama u kojima su započeli odnosi između bogova i ljudi; prijetnje n u k l e a r n i m holokaustom; zastrašujuća silina prirodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove godine, no sada se to više ne smije odgađati. Pitanja o povratku, m o r a m o znati, nisu nova; u prošlosti su, kao što su i danas, bila čvrsto povezana s očekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije četiri tisućljeća Bliski istok svjedočio je bogu i njegovom sinu koji su obećali raj na Zemlji. Prije više od tri tisućljeća egipatski kralj i egipatski narod čeznuli su za mesijanskim dobom. Prije dva tisućljeća narod Judeje pitao se je li se
POSLJEDNJI
DANI
pojavio Mesija, a mi smo još uvijek obuzeti tajnama tih događaja. Jesu li se proročanstva počela obistinjivati? Bavit ćemo se zbunjujućim odgovorima koji su se nudili, rješavati drevne enigme, dešifrirati podrijetlo i značenje različitih simbola kao što su križ, ribe, kalež. Opisat ćemo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom" u
povijesnim događajima i pokazati zašto se prošlost, sadašnjost i budu-
ćnost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promišljat ćemo zašto je sadašnje dvadeset i prvo stoljeće nove ere toliko slično dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li suđeno da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja proročanstava blizu? Prije više od dva tisućljeća Danijel iz Starog zavjeta više je puta pitao anđele: Kada? Kada će doći posljednji dani, kraj vremena? Prije više od tri stoljeća glasoviti sir Isaac N e w t o n , koji je razotkrio tajne kretanja nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat ćemo njegove nedavno p r o n a đene, r u k o m pisane izračune povezane s posljednjim d a n i m a , kao i novija pretkazanja Kraja. I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne b u d u ć n o s t i skrivene u prošlosti, te da je s u d b i n a Z e m l j e povezana s nebesima, a život i s u d b i n a čovječanstva s Bogom i bogovima. Baveći se o n i m e što se tek treba dogoditi iz povijesti p r e l a z i m o na proročanstvo, j e d n o ne može biti shvaćeno bez drugoga, pa ć e m o govoriti o oboje. Vođeni t i m e , p o g l e d a j m o ono što će se dogoditi kroz p r i z m u onoga što je bilo. Odgovori će vas zasigurno i z n e n a d i t i . ZECHARIA S I T C H I N New York, studeni 2006.
Prvo
poglavlje
MESIJANSKI
G
SAT
dje god se čovjek okrene, čovječanstvo kao d a j e obuzeto apokaliptič n o m strepnjom, mesijanskim žarom i tjeskobom kraja vremena.
Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, p o b u n a m a i pokoljima "ne-
vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Z a p a d a ratuju s vojskama kraljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje t r a d i c i o n a l n i h n a č i n a života. Krvoprolića gutaju gradove; veliki i m o ć n i sklanjaju se iza visokih zaštitnih zidova. Prirodne nepogode i sve snažnije katastrofe navode ljude da se pitaju: je li čovječanstvo zgriješilo, svjedoči li Božjem gnjevu, čeka li ga još j e d a n opći potop? Je U ovo apokalipsa? M o ž e li biti — hoće li biti — spasenja? Je li mesijansko doba već otpočelo? Vrijeme — dvadeset i prvo stoljeće poslije nove ere — ili je to bilo dvadeset i prvo stoljeće prije nove ere? Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u našem v r e m e n u i u t i m d r e v n i m v r e m e n i m a . To su okolnosti današnjeg vremena, ali i vremena od prije više od četiri tisućljeća. Z a p a n j u j u ć a sličnost tih dvaju vremena posljedica je događaja što su se dogodili na sredini perioda koji je protekao i z m e đ u njih — u razdoblju povezanom s mesijanskim žarom za vrijeme Isusa. Ta su tri kataklizmička razdoblja za čovječanstvo i njegov planet — dva u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i z a t i m na prijelazu iz stare u
POSLJEDNJI
DANI
novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do drugog i jedno se može razumjeti isključivo razumijevanjem drugoga. Sadašnjost proistječe iz prošlosti, prošlost je budućnost. Za sva tri razdoblja ključno je Mesijansko očekivanje, sva tri povezuje Proročanstvo. Odgovor na pitanje kako će se završiti sadašnje doba velike nevolje i kušnje — na pitanje što nosi budućnost — zahtijeva ulazak u d o m e n u proročanstva. Naše proročanstvo neće biti gemišt od novootkrivenih pretkazanja čija je glavna značajka strah od propasti ili kraja. Mi ćemo se osloniti na drevne zapise koji su dokumentirali prošlost, predvidjeli budućnost i zabilježili prijašnja mesijanska očekivanja — prorokujući budućnost u prošlosti i, skloni smo misliti, budućnost koja je pred nama. U sva tri apokaliptična primjera — dva koja su se već dogodila i jedan koji će se uskoro dogoditi — fizički te duhovni odnos između neba i Zemlje bio je i ostao od stožerne važnosti za događaje. Fizički aspekti bili su izraženi postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila određena ključnima, koja su bila žarišta događaja, a duhovni su aspekti bili izraženi u onome što nazivamo religija. U sva tri slučaja ključna je bila promjena odnosa između čovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada se čovječanstvo suočilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o odnosu između ljudi i bogova, u množini. Je li se taj odnos uistinu promijenio čitatelj će uskoro otkriti.
Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Zemlju"), kako su ih zvali Sumerani, počinje s njihovim dolaskom na Zemlju s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Priča o njihovom planetu u davnini je opisana u Epu o stvaranju, dugačkom zapisu na sedam ploča. Obično se smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o planetima govorili kao o živim bogovima koji se međusobno bore. No kao što sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je sofisticirana kozmogonija koja n a m govori kako se zalutali planet prolazeći kroz naš Sunčev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao
12
MESIJANSKI
SAT
n a s t a n k o m Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i k o m e t a , te zarobljavanjem samog "upadača" u veliku eliptičnu orbitu za čiji mu prolazak treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).
SLIKA I
S u m e r s k i zapisi kažu n a m da su A n u n n a k i j i na Z e m l j u došli sto dvadeset takvih orbita — 4 3 2 . 0 0 0 z e m a l j s k i h g o d i n a — prije P o t o p a ("Velike p o p l a v e " ) . K a k o i zašto su došli, njihovi prvi gradovi u E . D I N u (biblijskom E d e n u ) , njihovo stvaranje A d a m a i Eve i razlozi tog stvaranja te d o g a đ a j i n a k o n k a t a s t r o f a l n o g p o t o p a — sve je i s p r i č a n o i opisano u seriji m o j i h knjiga Zemaljske kronike i to
ovdje n e ć e m o p o n a -
vljati. N o , prije nego što k r e n e m o kroz vrijeme do z n a č a j n o g dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere, m o r a m o se prisjetiti n e k i h p r e t p o t o p n i h i poslijepotopnih prijelomnih događaja. Biblijska p r i č a o P o t o p u , koja p o č i n j e šestim p o g l a v l j e m P o s t a n ka, svoje k o n t r a d i k c i j e p r i p i s u j e j e d n o m božanstvu, J a h v i , koji je isprva o d l u č a n da izbriše čovječanstvo s lica Z e m l j e , a z a t i m se n a r o č i t o t r u d i da ga spasi uz p o m o ć N o e i njegove arke. R a n i j i , s u m e r s k i izvori te p r i č e n e z a d o v o l j s t v o č o v j e č a n s t v o m p r i p i s u j u bogu Enlilu, a p r o t u a k c i j u da spasi čovječanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi m o n o t e i z m a z a t a š k a n o
13
POSLJEDNJI
DANI
ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između dva klana A n u n n a k i j a koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji. Taj sukob između dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i između zemaljskih područja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se imati u vidu kako bi se razumjelo sve što se nakon toga dogodilo. Enki i Enlil bili su polubraća, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu. Njihov sukob na Zemlji vuče korijene s njihovog matičnog planeta Nibirua. Enki — tada zvan EA ("Onaj čiji je dom voda") — bio je Anuov prvorođenac, m e đ u t i m ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je Antu — Anuova polusestra — Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvorođeni sin. Neizbježno ogorčenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala činjenica da je već Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematično: nakon što je Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je uzurpirao prijestolje izvršivši državni udar, natjeravši Alalua da pobjegne s Nibirua kako bi spasio goli život. To ne samo da je Enkijevo ogorčenje vratilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred Enlilovo vodstvo, kao što je opisano u epu Priča o Anzuu.
(Za zamršene
odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i Enkija
pogledajte Izgubljenu
knjigu Enkijevu.).
Ključ za razrješavanje tajne nasljeđivanja i brakova kod bogova bila je moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi izabrali da im služe kao njihovi opunomoćenici u čovječanstvu. Biblijska priča o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao kada je svoju ženu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja sestra, kći mog oca, ali ne i kći moje majke, i postala je m o j o m ženom." Ne samo da je oženio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao zajedničkog oca), nego je njezin sin — u ovom slučaju I z a k — postao zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije, a ne prvorođenac Jišmael, sin sluškinje Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeđivanju uzrokovala ogorčenu zavadu između Raovih nasljednika u Egiptu, polubraće Ozirisa i Seta koji je oženio polusestre IziGu i Neftis, objašnjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)
14
MESIJANSKI
SAT
Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome što oni koji pišu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", što bi danas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane D N K genealogije koje su razlikovale generalnu D N K koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku D N K (mtDNK) koju žene nasljeđuju isključivo od majke. Složeno no osnovno pravilo bilo je sljedeće: dinastičke loze nastavljaju se kroz mušku lozu; prvorođeni sin je sljedeći nasljednik; polusestra se može uzeti za ženu ako je imala drugu majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin — iako nije prvorođenac — postaje zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije. Suparništvo dvojice braće - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je dodamo zakomplicirano njihovim osobnim suparništvom zbog ljubavi. Obojica su željeli svoju polusestru Ninmah, čija majka je bila još jedna Anuova priležnica. Ona je bila Eaova prava ljubav, m e đ u t i m nije mu bilo dopušteno da je oženi. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako rođen izvan braka, pravila o nasljeđivanju, s obzirom d a j e i prvorođeni sin i rođen od kraljevske polusestre, učinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom. Eaje, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio vođa prve skupine od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi došli do zlata potrebnog da zaštite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su početni planovi propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s još Anunnakija kako bi proširili misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozračje, stigla je i N i n m a h kako bi služila kao glavna medicinska dužnosnica...
Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Alrahazjs priču o bogovima i ljudima na Zemlji počinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi j e d n o m za svagda riješio suparništvo svoje dvojice sinova koje je upropaštavalo sudbonosnu misiju. Čak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubraće preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni spisi, ždrijebalo ne bi li se odlučilo tko će ostati na Zemlji, a tko će zasjesti na prijestolje Nibirua:
15
POSLJEDNJI
DANI
Bogovi sklopili ruke, Izvuko se ždrijeb
i
raspodijelile:
Anu se vrati u nebesa, Enlilu je Mora,
dana
Zemlja;
kao petljom
Dana su princu
okružena,
Enkiju.
Ždrijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov kralj. Ea, kojem je dana vlast nad m o r i m a i vodama (on je kasnije za Grke bio "Posejdon", a za R i m l j a n e " N e p t u n " ) , dobio je epitet E N . K I ("Vladar Zemlje") kako bi ga se p r i m i r i l o , m e đ u t i m E N . L I L - u ("Gospodar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja." Bio ogorčen ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeđivanja ni rezultate ždrijeba. I tako su ogorčenje, ljutnja zbog uskraćene pravde i vatrena odlučnost da osveti nepravde p o č i n j e n e nad njegovim ocem i precima, pa tako i nad n j i m e samime, navele Enkijevog sina po i m e n u M a r d u k da započne sukob. N e k o l i k o tekstova opisuje kako su A n u n n a k i j i podigli svoja naselja u E . D I N - u (poslijepotopnom S u m e r u ) , pri čemu je svako naselje imalo posebnu ulogu i bilo izgrađeno na lokacijama r a s p o r e đ e n i m u skladu sa širim p l a n o m . Ključna veza sa svemirom — mogućnost n e p r e k i d n e k o m u n i k a c i j e s m a t i č n i m p l a n e t o m te sa šatlovima i svemirskim brodov i m a — o d r ž a v a n a je u E n l i l o v o m z a p o v j e d n o m m j e s t u u Nippuru, u čijem je središtu bila slabo osvijetljena ćelija zvana D U R . A N . K I , "Veza neba i zemlje". J o š j e d n a vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana u Sipparu ("Gradu ptica"). N i p p u r se nalazio u središtu k o n c e n t r i č n i h kružnica na kojima sli bili smješten drugi "božji gradovi"; svi zajedno su za svemirske brodove koji su dolazili na Z e m l j u formirali sletni koridor čija je žarišna točka bio dvostruki vrh p l a n i n e Ararat — n a j i s t a k n u t i j a topografska značajka na Bliskom istoku (Slika 2).
16
MESIJANSKI
SAT
SLIKA 2 A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve božje gradove zajedno s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom l u k o m te pokopao Edin ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, m e đ u t i m mnogo toga više nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je n u ž n o izgraditi novu svemirsku luku, s novim K o n W U o l n i m centrom misije i novim signalnim posta-
17
POSLJEDNJI
DANI
jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom vrhu Ararata, međutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmještaj koji je odigrao ključnu ulogu poslijepotopnim događajima.
MESIJANSKI
SAT
Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za njihove međusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da služe bogovima i rade za njih, odsada se tretiralo kao mlađe partnere na razorenom planetu. Novi odnos između ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posvećen i ozakonjen kada je čovječanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civilizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Značajnom događaju slijedio je Anuov državnički posjet Zemlji. No, Anu je došao ne samo kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno božanstvo zemaljskog panteona drevnih bogova. Još jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspostava i afirmacija mira među samim bogovima. To je bio sporazum "živi i pusti druge da žive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile između dva glavna anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budući da su nove, poslijepotopne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu podjelu među bogovima. To je podjela koja se odražava u biblijskom popisu naroda {Postanak, glava 10.) u kojem je grananje čovječanstva koje je poteklo od tri Noina sina zabilježeno po narodnosti i geografskom smještaju: Azija je pripala narodima odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela među bogovima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovima. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smještena važna poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto područje. Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s Noom, raniji sumerski tekstovi zabilježili su činjenicu da je podjela bila namjeran čin, rezultat vijećanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani govori n a m da Veliki Anunnakiji koji odlučuju sjedahu savjetujući se o Zemlji.
19
o sudbini
POSLJEDNJI
DANI
Stvorile četiri regije, podigle
naseobine.
Na prvom području, između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspostavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje su se nalazili pretpotopni božji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od njih imao je svoju svetu četvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili božica — Enlil u Nippuru, N i n m a h u Suruppaku, Ninurta u Lagašu, Nannar/Sin u Uru, Inanna/Ištar u Uruku, Utu/Šamaš u Sipparu i tako dalje. U svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" — u početku izabrani polubog — bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj četvrti svećenstvo je na čelu s visokim svećenikom služilo bogu i njegovoj bračnoj družici, nadgledalo prazničke svečanosti te vodilo obrede žrtvovanja i molitve bogovima. Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega pisanje i vođenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palači. S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da služi kao glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL ("Veliki čovjek"). U početku i još dugo vremena nakon toga ta osoba, najmoćniji čovjek zemlje, bio je i kralj i visoki svećenik. Zbog njegove uloge i autoriteta koji je uživao bio je p o m n o biran, a za sve fizičke simbole kraljevske časti držalo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumerskom tekstu koji se bavi tom t e m o m navodi se da su simboli kraljevske časti (kruna i žezlo) i kreposti prije nego što su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili položeni pred A n u o m na nebesima". Doista, sumerska riječ za kraljevsku čast bila je Anuova Čast. TDj aspekt "kraljevske časti" kao ključnog elementa civilizacije, ispravnog ponašanja i moralnog kodeksa za čovječanstvo eksplicitno je izražen u navodu iz Sumerskog popisa kraljeva koji kaže da je nakon Potopa "kraljevska čast donesena s nebesa. "To je izrazito važan navod koji se mora imati na umu dok kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim očekivanjima — rječnikom N o v o g zavjeta — povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju.
20
MESIJANSKI
SAT
Oko 3100. g. pr. n. e. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako harmonična kao povijest enlilitske civilizacije budući da su se između Enkijevih šestero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego čitava kopnena područja, nastavili suparništvo i sukobi. Najznačajniji je bio neprekidni sukob između Enkijevog prvorođenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningišzide {Toth u Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afričkih sljedbenika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Quetzalcoatl, Pernata zmija). Sam Marduk/Ra bio je kažnjen i prognan kada je, protiveći se braku svog mlađeg brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Ištar, ubio brata. Inanni/Ištar je u znak zadovoljštine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Treće regije, civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to što su sve civilizacije — kao i svemirska luka u svetoj regiji — bile smještene na tridesetoj sjevernoj paraleli (slika 4).
SLIKA
21
4
POSLJEDNJI
DANI
Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaciju i njezine institucije, kao što se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije — uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa čovječanstvom, s kraljevima/svećenicima koji su služili i kao veza i kao prepreka između bogova i ljudi. No, kada se čovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova i ljudi, očito je da su ciljevi bogova uvijek bili d o m i n a n t n i i da su određivali ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlučnost M a r d u k a / R a a da ispravi nepravdu nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravilima nasljeđivanja, umjesto Enkija Enlil proglašen zakonitim nasljednikom njihova oca Anua, vladara na njihovom m a t i č n o m planetu Nibiruu. Prema seksagezimalnom ("baza šezdeset") brojevnom sustavu koji su bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumerskog panteona dodijeljen je brojčani rang, pri čemu je Anu imao najviši rang — šezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je četrdeset, i tako dalje, izmjenjujući se između muških i ženskih božanstava (slika 5). Po pravilima nasljeđivanja, Enlilov sin N i n u r t a bio je na redu za rang pedeset na Zemlji, dok je M a r d u k imao nominalni rang deset. K tomu, ta dva nasljednika na čekanju u početku još nisu bili medu dvanaest "Olimpijaca". Tako se Mardukova duga, ogorčena i neumoljiva borba, kojoj je u korijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom N i n u r t o m za nasljeđivanje ranga pedeset, da bi se zatim proširila na Enlilovu u n u k u Inannu/Ištar, čijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim najmlađim sinom, M a r d u k toliko protivio da je stvar završila Dumuzijevom smrću. S vremenom se M a r d u k / R a , osim sukoba s T o t h o m koji smo već spomenuli, sukobio i s drugom braćom i polubraćom — prvenstveno s Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oženio za Enlilovu u n u k u po imenu Ereškigal. Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove između dva božanska klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ratovi piramida". U j e d n o m istaknutom primjeru borbe su okončane time da je M a r d u k živ pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za-
MESIJANSKI
SAT
robljeništvo. M a r d u k j e , također, više puta bio u prognanstvu — i po kazni i kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme položaj koji je svojatao uključivao je i događaj koji je u Bibliji zabilježen kao incident s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeli je na kraju polučio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.
23
POSLJEDNJI
DANI
Doista, prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere i mesijanska očekivanja koja su ga pratila prvenstveno je povezan s pričom o M a r d u k u . Osim toga, ti kataklizmički događaji u prvi su plan doveli njegovog sina po imenu Nabu — božanstvo, sina boga, no od majke Zemljanke.
Tijekom čitave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisuće godina njegova se kraljevska prijestolnica više puta selila: najprije je to bio Kiš (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/ Ištar), pa Ur (Sinovo sjedište i središte obožavanja); kasnije su prijestolnice bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po treći put, preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "središte kulta", kako su ga stručnjaci skloni zvati, čitavo vrijeme ostao vjersko središte Sumera i sumerskog naroda, ondje se određivao godišnji ciklus štovanja bogova. Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim p a n d a n o m među dvanaest članova Sunčevog sustava (Sunce, Mjesec i deset planeta uključujući Nibiru), bili su također počašćeni s po j e d n i m mjesecom u godišnjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska riječ za mjesec, E Z E N , u stvari je značila praznik, svečanost. Svaki takav mjesec bio je posvećen j e d n o m od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi točno vrijeme kada svaki od tih mjeseci počinje i završava (a ne, kao što govore udžbenici, da bi se seljacima omogućilo da znaju kada da započnu sjetvu odnosno žetvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvođenja prvog kalendara na Zemlji. Taj je k a l e n d a r p o z n a t kao nipurski kalendar jer su z a d a ć u da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave d a t u m e vjerskih praznika za čitavu zemlju imali svećenici iz N i p p u r a . Taj je kalendar i d a n d a n a s u upotrebi kao židovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove ere broji kao 5769. godinu. U pretpotopnim vremenima N i p p u r je služio kao kontrolni centar misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio D U R . A N . K I , "vezu između neba i Zemlje" za komunikaciju s m a t i č n i m p l a n e t o m Nibiruom
24
MESIJANSKI
SAT
te sa svemirskim b r o d o m koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao Jeruzalem.) Smatralo se d a j e njegova središnja lokacija, koja je bila j e d n a k o udaljena od drugih centara u E . D I N - u u kojima su se obavljale različite djelatnosti (vidi sliku 2 ) , j e d n a k o udaljena i od "četiri kuta Zemlje", pa je dobio n a d i m a k "pupak Zemlje". U hvalospjevu posvećenom Enlilu ovako se govorilo o N i p p u r u i njegovoj funkciji: Enlile, Kada si zacrtao Nippur si podigao Izgradio
si
božanske naseobine na Zemlji, kao svoj
vlastiti grad...
Dur-An-Ki
U sredini četiri
ugla Zemlje.
(Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem zamijenio N i p p u r u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio n a d i m a k "pupak Zemlje".) Na sumerskom jeziku izraz za četiri zemaljske regije bio je U B , no može se pronaći i kao A N . U B — nebeska, zvjezdana četiri "ugla" — u ovom slučaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi na četiri točke godišnjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazivamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva sunčeva prelaska ekvatora — jed n o m kao proljetni ekvinocij i j e d n o m kao jesenski ekvinocij. U nipurskom kalendaru godina je započinjala d a n o m proljetnog ekvinocija što se zadržalo u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij određivao vrijeme najvažnijeg praznika u godini — praznika Nove godine, događaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i kanoniziram rituali. Za određivanje kalendarskog vremena bilo je nužno promatrati nebo u zoru, kada se sunce tek počinje dizati iznad istočnog horizonta ali je nebo još uvijek dovoljno mračno da pokazuje zvijezde u pozadini. N a k o n što bi se dan ekvinocija utvrdio na temelju činjenice da su tada dan i noć točno
25
POSLJEDNJI
DANI
istog trajanja, položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podizanjem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi buduća promatranja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj Britaniji. Budući da su u Stonehengu dugotrajna p r o m a t r a n j a pokazala da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6), t a m o je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan solsticija pokazuje prema točki izlaska sunca, namješten prvotno prema izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e. Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz činjenice da se Zemlja nakon završetka jedne godišnje orbite oko Sunca ne vraća na točno isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja koje iznosi jedan stupanj (od tristo i šezdeset stupnjeva u p u n o m krugu) u sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vidjeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja kruži oko Sunca na dvanaest dijelova, što se od tada naziva zodijački krug
SLIKA
26
6
MESIJANSKI
SAT
konstelacija (slika 7). Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset stupnjeva nebeskog svoda,
zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu
kuću zodijaka traje (matematički) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijački krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Približni d a t u m i zodijačkih doba prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim opažanjima — ovdje su dodani čitateljima na ravnanje. 2100
N . E.
SLIKA
7
Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvrđuje činjenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji (kada su prve dvije kuće zodijaka nazvane njemu u čast). Da kalendar nije djelo grčkog astronoma (Hiparha) iz trećeg stoljeća prije nove ere (kao što se i dalje tvrdi u većini udžbenika) potvrđuje činjenica da su Sumerani dvanaest kuća zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve koristimo dandanas poznavali tisućama godina prije toga.
POSLJEDNJI
1. G U . A N . N A
("NEBESKI
2.
M A S H . T A B . B A
3.
D U B
4.
U R. G U LA
ILI
("LAV"),
("NJEZIN
6.
Z I . B A . A N . N A
7.
G I R . T A B
8.
P A . BI L
9.
S U H U R . M A S H
("KOJI
BIK"),
GU
("VLADAR
11.
S I M . M A H
12.
K U . M A L
BLIZANCI
"MAŠICE"),
NAŠ
RAK.
LAV
OTAC
JE
("NEBESKA UBADA
I
("BRANITELJ"),
10.
BIK.
("BLIZANCI"),
("KLIJEŠTA"
5 . A B . S I N
DANI
BIO
SIN"),
DJEVA,
SUDBINA"), REŽE"),
DJEVICA
VAGA
ŠKORPION
STRIJELAC
("KOZORIBA"), VODA"),
JARAC
VODONOŠA,
("RIBE"),
VODENJAK
RIBE
("STANOVNIK
SLIKA
POLJA"),
OVAN
8
U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi. Budući da su došli s Nibirua, čije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600 (zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, čak i na Zemlji, koja orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista, tekstovi koji se bave početkom njihovog boravka na Zemlji, kao što je Popis sumerskih kraljeva, označavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji sarovima. Ja sam to nazvao božansko vrijeme. K a l e n d a r dan čovječanstvu, zasnovan na orbitalnim značajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je zemaljsko vrijeme. Ističući da im je zodijački p o m a k od 2 1 6 0 godina (za Anunnakije manje od godine) omogućavao bolji omjer između dva ekstrema — "zlatni omjer" od 10:6 — to sam nazvao nebesko vrijeme. Kao što je M a r d u k otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem će biti određena njegova sudbina. N o , što je bio mesijanski sat čovječanstva, koji o d r e đ u j e njegovu budućnost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer brojanje pedesetogodišnjih jubileja, brojanje u stoljećima ili tisućljeće? Je li to bilo božansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijačkog sata?
28
MESIJANSKI
SLIKA
SAT
9
Vidjet ć e m o da n e d o u m i c a koja je čovječanstvo zbunjivala u drevnim v r e m e n i m a i dalje leži u srži tekućeg pitanja Povratka. Odgovor na postavljeno pitanje tražio se i prije: tražili su ga babilonski i asirski svećenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi D a n i j e lovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi p o p u t »> Isaaca N e w t o n a , postavljamo ga svi mi danas. Odgovor će nas zapanjiti. K r e n i m o u opsežnu potragu.
29
Drugo
"TAKO
poglavlje
SE
DOGODILO"
V
rlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom
p o z n a t k a o "priča o babilonskom tornju". Ali kako su se ljudi selili s istoka, tako se dogodilo da naiđu na jednu dolinu u zemlji Sinearu i tu se nastane, jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke i peći ih da otvrdnu!' Opeke su im bile mjesto kamena, a smola zemljana im služila za žbuku. Onda rekoše:
"Hajde da sebi izgradimo grad
i toranj s vrhom do neba." POSTANAK
I I:
2-4
Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode do premoći, kada je pokušao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih zemalja i, povrh toga, u n j e m u izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji i m e n o v a n o Babilon.
"TAKO SE D O G O D I L O "
Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Kao prvo, govori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon što se tlo dovoljno osušilo da omogući ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno naziva Sinear, što je hebrejski naziv za Sumer. Daje važnu indiciju o tome odakle su — s planinskih područja na istoku — došli naseljenici. Uočava d a j e t a m o nastala prva čovjekova urbana civilizacija — gradnja gradova. Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo od slojeva osušenog blata i nije bilo domaćeg k a m e n a , ljudi za gradnju koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u pećima mogli su ih koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline) kao žbuke u gradnji, što je zapanjujuća informacija budući da je katran, prirodni produkt nafte, u južnoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji Izrael ga uopće nije bilo. Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uočili su i važnost incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u pričama o stvaranju A d a m a te RPotopu, spojili su različita sumerska božanstva u m n o ž i n u Elohim ili u sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u priči su ostavili činjenicu da je rečenicu "hajde da siđemo (u množini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokušaj (Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova. Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvrđuju istinitost biblijske priče L sadrže mnoge druge pojedinosti, povezujući taj incident s općenito napetim odnosima između bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", održani oko 8650. g- pr. n. e., ostavili su prijašnji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili zadovoljni Anu, Enlil, pa čak i Enki — ali ne i M a r d u k / R a . Tako je, kada su se "ljudski gradovi" počeli raspoređivati bogovima, M a r d u k potegnuo pitanje: "A što je sa m n o m ? " Iako je Sumer bio samo središte enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi Hnlilitska "središta kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na Uubu močvara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgrađen na točno istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na
31
POSLJEDNJI
DANI
Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon što suparnički klanovi A n u n n a k i j a razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadrži kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr. n. e. M a r d u k je odlučio iskoristiti tu povlasticu svog oca i također imati svoje uporište u središnjoj enlilitskoj regiji. Dostupni tekstovi ne otkrivaju n a m zašto je M a r d u k odlučio da baš to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stožer, m e đ u t i m njegov smještaj između ponovno izgrađenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog centra misije) i ponovno izgrađenog Sippara (pretpotopne svemirske luke Anunnakija) daje n a m naslutiti da je M a r d u k vjerojatno tamo kanio imati instalaciju koja će obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana na glinenoj pločici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", što je također bio izvorni n a d i m a k Nippura. Ime koje je M a r d u k dao tom mjestu, Bab-Ili, na akadskom jeziku značilo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se bogovi mogli dizati i spuštati, gdje je odgovarajući glavni objekt bio "toranj kojem će vrh biti do neba" — lansirni toranj! Kako u biblijskoj priči tako i u njezinim usporednim (i r a n i j i m ) m e z o p o t a m s k i m i n a č i c a m a navodi se da se taj pokušaj uspostavljanja ilegalne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je M a r d u k o v čin razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" n o ć n i n a p a d radi uništenja tornja. Egipatski zapisi izvještavaju d a j e početku vladavine faraona u Egiptu, oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotično razdoblje koje je trajalo tristo i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do d a t u m a babilonskog incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je završetak tog kaotičnog razdoblja obilježen povratkom M a r d u k a / R a a u Egipat, izgonom Totha i početkom obožavanja boga Ra. Iako je taj put bio osujećen, M a r d u k nikada nije odustao od svojih pokušaja da zavlada službenim svemirskim postrojenjima koja su služila kao "Veza neba i Zemlje", veza između Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budući d a j e naposljetku M a r d u k uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zašto nije
32
"TAKO SE D O G O D I L O "
S L I K A
IO
uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio pogrešan trenutak. Glasoviti tekst zabilježio je razgovor između M a r d u k a i njegova oca Enkija u kojem obeshrabreni M a r d u k pita oca u čemu je pogriješio. Pogriješio je u tome što nije uzeo u obzir činjenicu da je vrijeme tada — nebesko vrijeme — bilo doba Bika, Enlilovo doba. M e đ u tisućama drevnih ispisanih pločica koje su iskopane na Bliskom istoku, velik broj ih je sadržavao podatke o mjesecima povezanim s određe-
33
POSLJEDNJI
DANI
nim božanstvima. U k o m p l i c i r a n o m kalendaru koji započinje u Nippuru 3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nišanu, bio je E Z E N (prazničko doba) posvećen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim l u n a r n i m mjesecom čast se dijelila između njih dvojice). Popis "častoprimaca" mijenjao se tijekom vremena, a mijenjao se i sastav članstva vrhovnog panteona dvanaestorice. Povezanosti s određenim mjesecima mijenjale su se i lokalno, ne samo u različitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala čast bogu nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno bio povezan s N i n m a h , te kasnije s Inannom/Ištar. Takve su promjene otežale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom konstelacijom, m e đ u t i m o nekim zodijačkim asocijacijama može se jasno zaključiti iz tekstova ili crteža. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj čiji je dom voda") jasno je povezan s vodonošom, "Vodenjakom" (slika 11), a u početku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstelacija nazvana Blizanci ( G e m i n i ) nedvojbeno je tako nazvana u čast j e d i n i m poznatim božanskim blizancima rođenim na Zemlji, a to su djeca N a n nara/Sina, U t u / S a m a š i Inanna/Ištar. Ženska konstelacija Djevica (Virgo;
SLIKA
34
11
"TAKO SE D O G O D I L O "
točnije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva najvjerojatnije nazvana u čast N i n m a h , preimenovana je u A B . S I N ("Čiji je otac Sin"), što vrijedi samo za Inannu/Ištar. Strijelac (Saggitarius) ili Zaštitnik odgovarao je m n o g i m tekstovima i h i m n a m a u kojima se božanstvo Ninurta slavi kao božanski strijelac, ratnik i zaštitnik svog oca. Sippar, grad Utua/Samaša, koji nakon potopa više nije bio mjesto svemirske luke, u sumerskim je vremenima smatran središtem zakona i pravde, a njegova boga su smatrali (čak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra). Nadalje, tu su bili nadimci koji su junaštvo, snagu i druge osobine bogova uspoređivali s nekom životinjom prema kojoj su osjećali strahopoštovanje. Enlilova je životinja, kao što se ponavlja u m n o g i m zapisima, bio Bik. Prikazivali su ga na cilindričnim pečatima, na pločicama s astronomijom te u umjetnosti. Neke od najljepših umjetnina pronađenih u kraljevskim grobnicama Ura bile su brončane, srebrne i zlatne skulpture bičjih glava ukrašenih poludragim kamenjem. N e m a sumnje, konstelacija Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, G U D . A N N A , značilo je "nebeski bik", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku" povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s j e d n i m od nekoliko i z n i m n i h mjesta na Zemlji. To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje j o š i dandanas stoji jedna od najčudesnijih građevina na Zemlji, uključujući kameni toranj koji dodiruje nebo. Mnogi drevni tekstovi uključujući hebrejsku Bibliju opisuju ili spominju jedinstvenu šumu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim vremenima ona se prostirala kilometrima i okruživala jedinstveno mjesto — golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za vezu sa svemirom na Zemlji, prije nego što su uspostavljeni njihovi centri i prava svemirska luka. To je bila, potvrđuju sumerski zapisi, jedina građevina koja je preživjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa A n u n n a k i jima mogla poslužiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oživjeli poharane zemlje novim usjevima i domaćim životinjama. To mjesto, koje
35
POSLJEDNJI
DANI
se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredište u potrazi za besmrtnošću. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedrovoj šumi, Enlil držao G U D . A N N U — "nebeskog bika", simbol Enlilovog doba Bika. Ono što se tada dogodilo u svetoj šumi utjecalo je na buduće odnose bogova i ljudi. Putovanje u cedrovu šumu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo, kako saznajemo iz epa, započelo je u Uruku, gradu što ga je Anu darovao svojoj praunuci [naftni (to ime znači "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je kralj početkom trećeg tisućljeća prije nove ere bio Gilgameš (slika 12). On nije bio običan čovjek jer njegova majka bijaše božica Ninsun, pripadnica Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgameš bio ne samo obični polubog, nego onaj koji je "dvije trećine bog". Kada je postao stariji te počeo razmišljati o pitanjima života i smrti, zaključio je da bi to što je dvije trećine bog tu moralo biti važno. "Zašto bih bio kao običan smrtnik?", upitao je svoju
36
"TAKO SE D O G O D I L O "
majku. Ona se složila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova u stvari dugovječnost zbog dugog ophodnog vremena njihova matičnog planeta. Da bi stekao takvu dugovječnost, morao se pridružiti bogovima na Nibiruu; a da bi to učinio, morao je otići na mjesto na koje slijeću i s kojeg polijeću rakete. Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgameš je bio odlučan da krene na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem će me pamtiti kao nekoga tko je pokušao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI. D U , što znači "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zaštitnik na putu. O njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploča epa o Gilgamesu i u njegovim brojnim drevnim prikazima, možete saznati u našoj knjizi Stepenište do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne j e d n o m (slika 13): jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj šumi, a drugo u svemirsku luku na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crtežima (slika 14), rakete bile smještene u podzemne komore. Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu šumu u Libanonu, dvojcu je pomagao bog Šamaš, Gilgamešov kum, te su napredovali relativno brzo i glatko. Prispjevši u šumu, tijekom noći svjedočili su lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgameš: Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća! Nebesa su urlala,
Zemlja je tutnjila.
Premda je svitao dan,
zavlada tama.
Munje su parale nebo, plamen poletje u vis. Oblaci se sk upiše; zapljušta smrt! Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi. I sve što bijaše palo pretvori se u pepeo. Ispunjeni strahopoštovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgameš i Enkidu sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, m e đ u t i m čim su ušli napao ih je čuvar nalik robotu, naoružan smrtonosnim zrakama. Uspjeli su uništiti čudovište te su se opustili kraj potoka, misleći da im
37
POSLJEDNJI
DANI
je put slobodan. N o , kada su ušli dublje u cedrovu šumu pojavio se novi p r o t i v n i k : Nebeski bik. Nažalost, šesta pločica na kojoj je ep napisan previše je oštećena da bi reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili p o t p u n o čitljivi. Svejedno, čitljivi
38
"TAKO
SE
DOGODILO"
SLIKA 14 dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spašavajući goli život te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do U r u k a , gdje ga je Enkidu uspio zaklati. Tekst postaje čitljiv kada hvastavi Gilgameš, nakon što je biku odrezao b u t i n u , "poziva obrtnike, majstore i kovače" Uruka da se dive bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni—
"sačinjeni od
trideset m i n a lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta." D o k se ne otkrije pločica na kojoj su reci čidjivi n e ć e m o moći sa sigurnošću znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj šumi bio posebno izabrani živi bik ukrašen zlatom i dragim k a m e n j e m ili robotsko stvorenje, mehaničko čudovište. Ono što sa sigurnošću z n a m o je da je nakon njegova usmrćivanja "Ištar u svom d o m u ispustila krik" koji se čuo sve do A n u a na nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su A n u , Enlil, Enki i Samaš sazvali božansko vijeće da sude drugovima (na kraju je kažnjen samo E n k i d u ) i razmotre posljedice ubojstva.
39
POSLJEDNJI
DANI
Ambiciozna Inanna/Ištar doista je imala razloga za lelek: bila je probodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simboličkim odsijecanjem bikova buta samo doba je skraćeno. Iz egipatskih izvora, uključujući slikovne prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbolizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zaključak da se Enlilovo doba okončalo i na nebesima.
SLIKA
15
Mardukov pokušaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti nisu shvaćali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazišta zlata. M e đ u t i m , to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, najavili su razdoblje nestabilnosti i meteža u Mezopotamiji, tom središtu enlilitskih područja, izloživši je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a za njima Elamiti došli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili semitskim jezikom. No, dok su istočnjaci štovali iste enlilitske bogove kao i Sumerani, Arnurru ("zapadnjaci") su bili drukčiji. Duž obala "Gornjeg mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiitskim egipatskim bogovima. U tome — možda i dandanas — leži korijen svetih ratova koji su se pokretali "u Božje ime", osim što su različiti narodi imali različite nacionalne bogove...
40
TAKO
SE
DOGODILO
I n a n n a se, m e đ u t i m , dosjetila briljantnog rješenja koje se može opisati kao "ako ih ne možete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji — to se dogodilo oko 2 3 6 0 g. pr. n. e. — u j e d n o m je vrtu ugledala usnulog čovjeka koji joj se svidio pa je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj muškarac. Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka Entu, božja svećenica. Ona ga je bila stavila u crvenu košaru koju je rijeka odnijela do vrta koji je uređivao Akki Navodnjivač, koji ga je prihvatio i odgojio kao sina. Inanni je sama mogućnost da bi snažan i naočit muškarac, zvao se Amurru, mogao biti odbačeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogovima predloži za sljedećeg kralja zemlje. Pošto su prihvatili njezinu preporuku, bogovi su A m u r r u u dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni počasni naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske loze izgrađen mu je potpuno novi grad da mu služi kao prijestolnica. Nazvan je Aggade — "Grad saveza". U našim udžbenicima taj se kralj naziva Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se Sumer i Akad. Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran — vraćanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to vrijeme pisani o
Inanni — od tada nadalje poznatoj po njezinom akad-
skom imenu Ištar — Inanna Sargonu govori da će biti p a m ć e n po tome sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi bilježeni su i slavljeni u njegovim kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje riječima: Sharru-kin,
kralj Aggada,
u eri Ištar na vlast došao je. Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio nije.
41
POSLJEDNJI
DANI
Užasom strahopoštovanje po svim zemljama širio je. Na istoku
more prešao je,
cijelu zemlju zapada osvojio je. Ovo hvalisanje implicira d a j e u I n a n n i n o / I š t a r i n o ime osvojio sveto mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapada", ali ne bez otpora. Čak i u tekstovima n a p i s a n i m a u njegovu slavu navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije p o b u n i l e protiv njega." Anali njegovih protivnika, koji su događaje bilježili onako kako su viđeni s M a r d u k o v e strane, otkrivaju da je M a r d u k poveo kaznenu protuofenzivu: Zbog skrnavljenja što ga počini Sargon, Veliki Marduk se razbjesni... Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona I kazni ga
vječnim
nespokojem.
M o r a se i s t a k n u t i da su Sargonovi teritoriji obuhvaćali samo j e d n o od četiri p o s l i j e p o t o p n a mjesta povezana sa svemirom — samo M j e sto slijetanja u Cedrovoj šumi (vidi sliku 3). Na prijestolju S u m e r a i A k a d a n a k r a t k o su ga naslijedila njegova dvojica sinova, m e đ u t i m Sargonov pravi nasljednik, n a s l j e d n i k u d u h u i djelu, bio je njegov u n u k po i m e n u N a r a m - S i n . Z n a č e n j e tog i m e n a j e "Sinov o m i l j e n i " , m e đ u t i m anali i zapisi o njegovoj vladavini i v o j n i m p o h o d i m a govore n a m da je on u stvari bio Ištarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi bilježe da je Ištar p o t i c a l a kralja da postane slavan i velik n e u m o r n i m osvajanjem i u n i š t a v a n j e m njezinih neprijatelja te da mu je aktivno p o m a g a l a na bojištima. Crteži Ištar, na kojima je obično prikazivana kao privlačna božica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba n a o r u ž a n u božicu rata (slika 1 6 ) .
42
"TAKO SE D O G O D I L O "
SLIKA
I 6
Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se M a r d u k o v i m
a m b i c i j a m a i za
Ištar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio i pokorio N a r a m - S i n pokazuje da je on ne samo došao do Sredozemnog mora — uspostavivši kontrolu nad M j e s t o m slijetanja — nego i da je krenuo p r e m a jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u područje Enkiita bio je bez presedana i mogao se dogoditi, kako n a m otkriva pažljivo čitanje zapisa, zato što je I n a n n a / i š t a r sklopila nesveti savez s N e r g a l o m , M a r d u k o vim b r a t o m koji je oženio I n a n n i n u sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo je i prelazak preko neutralnog Svetog područja na Sinajskom p o l u o t o k u , gdje je bila smještena svemirska luka, što je bila još j e d n a povreda davnog mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, N a r a m - S i n si je dodijelio naslov "Kralj četiriju regija"... M o ž e m o čuti Enkijeve prosvjede. M o ž e m o čitati zapise koji bilježe Mardukova upozorenja. To je bilo previše čak i za vodstvo Enlilita. U dugačkom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada,
koji govori o akadskoj
dinastiji, jasno se navodi da je do kraja došlo "nakon mrgođenja Enlilovog čela". Tako je "riječ Ekura" — Enlilova odluka iz njegova h r a m a u N i p p u r u
43
POSLJEDNJI
DANI
— privela stvar kraju: "Riječ Ekurova pala je na Aggad" da se uništi i izbriše s lica zemlje. Naram-Sinov kraj došao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz tog vremena govore n a m da su instrument božjeg gnjeva bile trupe lojalne Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad nije pronađen.
Saga o Gilgamešu s početka trećeg tisućljeća pr. n. e. te vojni pohodi akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju n a m jasnu pozadinu za događaje tog tisućljeća: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom — Gilgameš je preko njih želio steći dugovječnost bogova, a kraljevi odani Ištar prevlast. Bez sumnje, Mardukov je pokušaj s "Babilonskom kulom" kontrolu nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u središte pozornosti bogova i ljudi. Kao što ćemo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je većinom — a k o ne i svim — kasnijim događaja. Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesijanskih" aspekata. U Sargonovim k r o n i k a m a njegovi počasni naslovi bili su uobičajeni, "Ištarin zaštitnik, kralj Kiša, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "pomazani svećenik Anuov". To je b i o prvi p u t da se u d r e v n i m z a p i s i m a pojavljuje da je netko božanski pomazan, što je u stvari doslovno značenje riječi "Mesija". M a r d u k je u svojim proglasima upozoravao na predstojeće prevrate i kozmičke fenomene: Dani će postati mračni, Poremetit će se riječni tokovi, Na zemlji pustoš će nastati, Ljudi će izginuti.
"TAKO SE D O G O D I L O "
Gledajući unatrag i prisjećajući se sličnih biblijskih proročanstava, jasno je da su u predvečerje dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e. bogovi i ljud očekivali dolazak apokalipse.
45
Treće
poglavlje
EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE
U
analima o Čovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. na p o dručju Bliskog istoka svjedočilo je j e d n o m od najblistavijih civilizacij-
skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i najteže i najtegobnije razdoblje jer svjedočilo je kraju Sumera u smrtonosnom nuklearnom oblaku. Nakon toga više ništa nije bilo isto. Kao što ćemo vidjeti, ti su značajni događaji ujedno bili korijen mesi-
janskih pojava čije je središte - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih dvadeset i jedno stoljeće kasnije - bio Jeruzalem. Povijesni događaji iz tog znamenitog stoljeća — kao i svi događaji u povijesti — imaju svoje uzroke u onome što se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e. godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena bilježe veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine započele promjene vjersko-političkog karaktera, a ono što se dogodilo na oba područja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrhovne vlasti. Doista, Mardukovi šahovski strateški manevri i geografska kretanja s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "božanske igre šaha" u toj eri. Njegovi potezi i pokreti počeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u očima Egipćana) postao A m o n (piše seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".
EGIPATSKA
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
G o d i n u 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju početkom takozvanog Prvog međurazdoblja, kaotičnog perioda između kraja Starog kraljevstva i dinastičkog početka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuću godina Starog kraljevstva, kada je vjersko-politička prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egipćani su štovali panteon boga Pta te n j e m u , njegovu sinu i njihovim božanskim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz Memfisa slavili su bogove i obećavali zagrobni život za kraljeve. Vladajući kao surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku k r u n u Gornjeg (južnog) Egipta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i vjersko ujedinjenje dviju zemalja — ujedinjenje koje je ostvario Horus porazivši Seta u njihovoj borbi za naslijeđe boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g. pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost urušili. U previranju je došlo do raspada saveza, napuštanja prijestolnice, napada s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do u p a d a stranaca, oskvrnuća hramova, sloma zakona i reda, suša, poplava i nereda zbog nestašice hrane. O t i m okolnostima govori se na papirusu p o z n a t o m kao Opomene Ipu-Wera, dugačkom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od nekoliko dijelova u kojima se izvještava o velikim nesrećama i kušnjama, za vjerske prijestupe i društvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da se pokaju i nanovo se prime održavanja vjerskih obreda. Proročki dio opisuje dolazak Otkupitelja, a u završnom dijelu papirusa veličaju se idealna vremena koja će uslijediti. Na p o č e t k u teksta govori se o s l o m u z a k o n a i reda te f u n k c i o n a l n o g društva — s t a n j u u kojem "vratari kreću u pljačku, perač rublja odbija ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijateljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme p r o pade... skladišta su prazna... posvuda samo prašina... širi se pustinja... žene postadoše jalove i n i j e d n a zanijeti ne može... mrtvi se samo bacaju u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje pa je trgovina p r e k i n u t a , u p r o v i n c i j a m a Gornjeg Nila više se ne ubire porez. "Izbio je građanski rat... barbari iz t u đ i n e došli su u Egipat... sve je u ruševinama."
47
POSLJEDNJI
DANI
Neki egiptolozi smatraju da je u srži tih zbivanja obična borba za bogatstvo i m o ć ; pokušaj (naposljetku uspješan) tebanske princeze s juga da zavlada čitavom zemljom. Novija istraživanja slom Starog kraljevstva povezuju s "klimatskom p r o m j e n o m " koja je uzdrmala društvo zasnovano na poljoprivredi, uzrokovala nestašice hrane i p o b u n e zbog h r a n e , društveno previranje i raspad vlasti. No, u istraživanjima se malo pozornosti poklonilo velikoj i možda najvažnijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, počasnim naslovima i u h r a m o v i m a , umjesto dotadašnjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili samo Amon, koji je štovan od tada pa na dalje. Ra je postao A m o n , Ra N e vidljivi, b u d u ć i da je otišao iz Egipta. Doista, politički i vjerski slom prouzročila je vjerska p r o m j e n a , napisao je neidentificirani Ipu-Wer; s m a t r a m da je ta p r o m j e n a to što je Ra postao A m o n . Prevrat je započeo p r e k i d o m vjerskih obreda koji se manifestirao oskrnavljivanjem i n a p u š t a n j e m hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno, sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena i vidljiva o n o m e tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na kruni, Uraeus (božanska z m i j a ) , "postao je predmet pobune... vjerski datumi su poremećeni... sa svećenicima se loše postupa." N a k o n poziva ljudima da se pokaju, "da upale t a m j a n u hramovima... da p o n u d e bogovima žrtvu", papirus poziva da pokajnici b u d u krsteni— da se "sjere u r o n i t i pod vodu." Z a t i m riječi na p a p i r u s u postaju proročke: u o d l o m k u koji čak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim", Opomene govore o "vremenu koje će doći", kada će se pojaviti n e i m e n o vani Spasitelj— "bog-kralj". Najprije će imati m a l o sljedbenika, a ljudi će o n j e m u govoriti: On unosi vedrinu u srca, On je pastir svih
ljudi.
Njegova su stada možda mala, No život će provesti skrbeći za
njih...
Zatim će ustati protiv zla i uništiti ga.
48
EGIPATSKA
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
"Ljudi će pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zašto se njegova moć ne očituje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne može, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim." Ipu-Wer je u svojim proročanstvima objavio da će tim i d e a l n i m vremenima prethoditi njihove vlastite mesijanske porođajne muke: "Čitavu će zemlju zahvatiti p o m u t n j a , u neobuzdanoj galami ljudi će ubijati j e d n i druge, mnogi će ubiti nekolicinu." Ljudi će pitati: "Zar Pastir želi smrt?" Ne, on je odgovorio: "zemlja je ta koja traži smrt," m e đ u t i m nakon godina razdora prevladat će pravednost i ispravno štovanje. To je, zaključuje papirus, ono "što je Ipu-Wer rekao odgovorivši na veličanstvenost Gospoda." Ne samo opis događaja i mesijanskih proročanstava nego se i sama formulacija teksta na t o m drevnom egipatskom papirusu čini z a p a n j u j u ć o m . Ali ima toga još. Stručnjaci znaju za još j e d a n proročki/mesijanski tekst koji je do nas došao iz Starog Egipta, m e đ u t i m smatraju d a j e zapravo napisan nakon događaja o kojima govori te samo glumi d a j e proročanski, predstavljajući se starijim nego što jest. Konkretno, tekst navodno donosi proročanstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona Četvrte dinastije (oko 2.600 g. pr. n. e . ) , m e đ u t i m egiptolozi smatraju d a j e zapravo napisan za vrijeme A m e n e m h e t a Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) — nakon događaja o kojima tobože prorokuje.
U n a t o č t o m e , "proročanstva" služe
kao potvrda tih p r e t h o d n i h zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i način izražavanja u t i m proročanstvima najbolje se m o g u opisati kao sablasni. Proročanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki svećenik-vidovnjak" po i m e n u Nefer-Rohu, "ugledan čovjek, pisar vješt s prstima". Pozvan kralju da pretkaže b u d u ć n o s t , N e f e r - R o h u je "posegnuo u kutiju s pisaćim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slično Nostradamusu, počeo zapisivati ono što je predviđao: Gle, ima nešto o čemu govore ljudi; Grozno
je...
To što će doći nije bilo nikad prije. Zemlja potpuno
strada.
49
POSLJEDNJI
Kopno razoreno,
DANI
ništa preostalo nije.
Nema sunčeve svjetlosti daje ljudi vide, Pod gustim
oblacima sve umire.
Vjetar sjeverac sudara se s južnjakom. Egipatske su rijeke prazne... Ra mora
nanovo položiti temelje Zemlje.
Prije nego što Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit će se invazije, ratovi i krvoprolića. Zatim će nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest će je onaj što ga sada zovemo Spasitelj, Mesija: Zatim suveren će doći — Ameni
("nepoznati"),
Pobjednik će ga zvati. Sin Čovjekov njegovo će ime na vijeke vjekova biti... Nestat će nepravde; Pravda zamijenit će je; Ljudi njegova vremena sretni će biti. Zapanjujuće je takva mesijanska proročanstva apokaliptičnih vremena, iza kojih će slijediti nestanak nepravdi i dolazak — to j e s t p o vratak - mira i pravde, pronaći na papirusu napisanom prije otprilike 4 . 2 0 0 godina. S a b l a s n o je u njima pronaći terminologiju vrlo sličnu onoj iz N o v o g zavjeta — o n e p o z n a t o m , trijumfalnom spasitelju, S i n u čovječjem. To je, kao što ćemo vidjeti, spona u međusobno povezanim događajima koji se protežu tisućljećima godina.
U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova i p o m u t n j e oko toga gdje će biti prijestolnica i tko će biti kralj nastupilo nakon kraja Sargonske ere Ištar, 2 . 2 6 0 . g. pr. n. e.
EGIPATSKA
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
J e d n o vrijeme j e d i n o sigurno mjesto bio je Lagaš, N i n u r t i n o "središte kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan M a r d u kovih neumoljivih ambicija, N i n u r t a je odlučio ponovno istaknuti svoje pravo na rang pedeset te je naložio t a d a š n j e m kralju Lagaša Gudeji da za njega u gradskom Girsu (svetoj četvrti) p o d i g n e nov i drugačiji h r a m . N i n u r t a — ovdje zvan N I N . G I R S U , "Gospodar Girsua" — ondje je već imao svoj h r a m , kao i poseban ograđeni prostor za svoju "božansku crnu pticu", odnosno leteći stroj. G r a d n j a novog h r a m a zahtijevala je posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznajemo da je novi h r a m m o r a o i m a t i posebne osobine koje su ga povezivale s nebesima i omogućavale p r o m a t r a n j e o d r e đ e n i h nebeskih pojava. U tu svrhu N i n u r t a je u Sumer pozvao boga Ningišzidu ("Totha" u Egiptu), Božanskog arhitekta i Čuvara tajni p i r a m i d a u Gizi. Č i n j e n i c a da je Ningišzida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Krista natjerao u izgnanstvo svakako nije bila n e b i t n a za sve uključene. O z a p a n j u j u ć i m okolnostima najave, p l a n i r a n j a , izgradnje i posvećenja E . N I N N U - a ( " D o m / H r a m pedesetorice") vrlo se podrobno govori u G u d e j i n i m zapisima. Iskopani su na ruševinama Lagaša (to mjesto danas se zove Telio)
i opsežno citirani u knjigama Zemaljskih kronika.
Ono što je očito iz opsežnog teksta (na j a s n o m sumerskom k l i n a s t o m pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je činjenica da su od najave pa sve do posvećenja svaki korak izgradnje novog h r a m a i svaku njegovu pojedinost diktirali različiti nebeski aspekti. Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom početka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao što zapisi jasno objavljuju, kada se "na nebesima određivahu zemaljske sudbine": U vrijeme kada se na nebesima određivahu
zemaljske
sudbine,
"Lagaš će se podići prema nebesima u skladu s Velikom tablicom sudbina" odluči Enlil u
korist Ninurte.
51
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 17 Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine određivale na nebesima je ono što smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijački sat. Da je takvo određivanje bilo povezano s d a n o m ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine priče kao i iz Tothovog egipatskog i m e n a
52
Tehuti,
Onaj koji uravnotežuje
EGIPATSKA
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
(dan i noć) i "razvlači mjerničko uže" za orijentaciju novog hrama. Takve nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od početka do kraja. Gudejina priča počinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizijske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu došli u san nestalo nakon što se probudio, različiti predmeti koje su mu bogovi u snu bili pokazivali ostali su fizički ležati uz njega! U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na točki izlaska sunca, a Sunce je bilo poravnato s J u p i t e r o m . Bog je progovorio i obavijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila božica Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je držala ploču na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Treći bog Ningišzida (tj. Toth) imao je pločicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; držao je i glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploča mu je bila u krilu, a opeka i kalup za nju ležali su mu do nogu! (Slika 18)
Slika 18
53
POSLJEDNJI
DANI
Gudeja je trebao pomoć božice-proročice i još dva sna-vizije da otkrije značenje svega toga. U trećem snu-viziji prikazana mu je animirana demonstracija izgradnje hrama slična hologramu. Krenula je s prikazivanjem početnog usklađivanja s naznačenom točkom na nebesima, pa s polaganjem temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje — korak po korak, pokazan mu je cjelokupan proces gradnje. I početak gradnje i završna ceremonija posvećivanja trebali su se, po u p u t a m a bogova, održati u točno određene dane; oboje su pali na dan Nove godine, što znači na dan proljetnog ekvinocija. H r a m se "podigao prema nebesima" u uobičajenih sedam faza, m e đ u t i m — što je neobično za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje dijelove — vrh mu je morao biti zašiljen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja na vrh hrama morao postaviti vršni kamen! Njegov oblik nije opisan, no po svoj prilici to je bio piramidión, sličan vršnom kamenju na egipatskim p i r a m i d a m a (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao što je bilo uobičajeno, Gudeja ga je morao obložiti fasadom od crvenkastog kamenja, zbog čega je sličnost egipatskoj piramidi još veća. " H r a m je izvana izgledao kao gora."
SLIKA
19
Da je podizanje građevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju svrhu jasno je iz riječi samog Ninurte. Novi će se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti izdaleka; njegova zadivljujuća pojava sezat će do nebesa; m o m hramu divit će se posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat će se u zemljama na krajevima svijeta:
54
EGIPATSKA
U Maganu Ningirsu
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
i Meluhi ljudi će zbog njega govoriti: ("Vladar
Veliki junak
Girsua"),
iz Zemalja
Enlilovih,
Bog je kojemu nema ravna; On je
vladar čitave Zemlje.
M a g a n i M e l u h a bili su sumerska i m e n a za Egipat i Nubiju, dvije zemlje bogova Egipta. Svrha E n i n n u a bila je da čak i t a m o , u M a r d u kovim zemljama,
uspostavi N i n u r t i n o n e n a d m a š n o gospodstvo:
"Bog
kojemu n e m a ravna, vladar cijele Zemlje." P r o k l a m i r a n j e N i n u r t i n e (a ne M a r d u k o v e ) vrhovne vlasti zahtijevalo je da E n i n n u ima posebne značajke. Ulaz zigurata morao je biti okrenut p r e m a S u n c u t o č n o na istoku, a ne, kao što je bilo uobičajeno, na sjeveroistoku. Na najvišoj razini h r a m a G u d e j a je m o r a o podići S H U . G A . L A M — "tamo gdje se naviješta sjaj, mjesto otvora, mjesto određivanja," iz kojeg je N i n u r t a mogao vidjeti "Ponavljanje iznad zemalja." To je bila odaja s dvanaest položaja, svaki je bio označen zodijačkim simbolom, usklađen
s
s otvorom za p r o m a t r a n j e nebesa — drevni planetarij
konstelacijama
zodijaka!
U dvorištu h r a m a Gudeja je dao izgraditi dva k a m e n a kruga za p r o m a t r a n j e nebesa povezana prolazom o k r e n u t i m p r e m a izlasku sunca. J e d a n krug je imao šest, a drugi sedam k a m e n i h stupova.
Budući
da se s p o m i n j e samo j e d a n prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili jedan u n u t a r drugoga. Kada čovjek proučava svaki izraz, t e r m i n o l o g i j u i s t r u k t u r a l n e pojedinosti postaje očito da je ono što je uz p o m o ć N i n gišzide/Totha izgrađeno u Lagašu bio kompleksan no p r a k t i č a n k a m e n i opservatorij čiji j e d a n dio, u p o t p u n o s t i posvećen zviježđima zodijaka, podsjeća na sličan k a m e n i opservatorij otkriven u D e n d e r a h u u Egiptu (slika 2 0 ) , a da je drugi, usklađen s nebeskim izlascima i zalascima, pravi S t o n e h e n g e na obali rijeke Eufrat!
55
POSLJEDNJI
SLIKA
DANI
20
Poput Stonehenga na Britanskom otočju
(slika 2 1 ) , i opservatorij
izgrađen u Lagašu imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i ekvinocija, m e đ u t i m njegova najvažnija vanjska značajka bilo je nastajanje "pravca gledanja" koji je išao od središnjeg kamena, između dva kamena stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno orijentiran prilikom planiranja građevine, omogućavao je da se u trenutku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijačkoj konstelaciji pojavljuje
56
EGIPATSKA
Sunce. zodijačkog
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
To je bila glavna svrha čitave te kompleksne instalacije — određivanje doba
preciznim
opažanjem.
SLIKA
21
U S t o n e h e n g u je takav pravac gledanja išao (i još uvijek ide) od središnjeg k a m e n o g stupa zvanog oltarni k a m e n , i z m e đ u dva k a m e n a stupa poznata kao Sarsenovo k a m e n j e broj
1 i 30, te niz prolaz do takozvanog
"markacijskog k a m e n a " . O p ć e n i t o se s m a t r a da S t o n e h e n g e , njegov dvojnik Krug u Bluestonu te markacijski k a m e n kruga nazvanog S t o n e h e n g e II d a t i r a j u iz r a z d o b l j a i z m e đ u 2 2 0 0 . i 2 1 0 0 . g. pr. n. e. U to isto vrijeme
— točnije, 2160. godine — izgrađen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"! To n i k a k o nije m o g l a biti slučajnost. U isto vrijeme, na d r u g i m mjestima na Zemlji p o d i z a n i su drugi k a m e n i opservatoriji slični t i m dvama zodij a č k i m opservatorijima. G r a đ e n i su na različitim mjestima u Europi, J u ž n o j
57
POSLJEDNJI
DANI
Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistočno od Izraela, pa čak i u dalekoj Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g. pr. n. e. s trinaest stupova usklađenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini i Ningišzidini promišljeni protupotezi u božanskoj igri šaha s Mardukom: željeli su pokazati čovječanstvu d a j e zodijačko doba i dalje doba Bika.
Različiti tekstovi iz tog vremena, uključujući jedan Mardukov autobiografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su M a r dukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji je skriven". Osim toga, tekstovi n a m otkrivaju da je M a r d u k bio uporan i agresivan u svojim traženjima zato što je bio uvjeren d a j e došlo vrijeme njegove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navješćuju moju slavu kao Gospodara" - njegova je izjava. Zašto? Zato što je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo doba, okončano; počelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, baš kao što je N i n u r t a bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odlučivalo o sudbinama na Zemlji. Zodijačka doba su, sjetit ćete se, posljedica fenomena precesije, kašnjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvije godine nakupi se jedan stupanj kašnjenja. Proizvoljna podjela "Velikog kruga" na dvanaest isječaka od po trideset stupnjeva svaki znači da zodijački kalendar, matematički, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina. Budući da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava, naš Zodijački sat mogao je započeti otprilike Ako
u
tom
matematički određenom
1 0 . 8 6 0 . g. pr. n. e.
2160-godišnjem
zodijačkom
ka-
lendaru za početnu točku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e., dobivamo zapanjujući raspored. 10.800. do 8.640. — doba Lava 8.640. do 6.480. — doba Raka 6.480. do 4.320. — doba Blizanaca 4.320. do 2.160. — doba Bika 2.160. do 0. — d o b a Ovna
58
EGIPATSKA
PROROČANSTVA,
LJUDSKE
SUDBINE
Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizira s kršćanskom erom, čovjek ne može a da se ne zapita je li puka slučajnost da se Ištar-Ninurtina era okončala 2.160 godine ili negdje oko te godine, baš kada je, prema gore navedenom zodijačkom kalendaru, završavalo doba Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; M a r d u k svakako nije to mislio. Dostupni podaci sugeriraju da je M a r d u k bio siguran da je po Nebeskom vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istraživanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijački krug bio podijeljen na 12 kuća s po 30 stupnjeva svaka, što je bila m a t e m a t i č k a podjela, a ne podjela nastala na temelju izravnog p r o m a t r a n j a nebesa.) Različiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je M a r d u k za vrijeme svojih lutanja izvršio još j e d a n upad u središnje područje Enlilita (potomci Enlila, op. prev.) te je praćen sljedbenicima ušao u Babilon. Umjesto da pribjegnu oružanom sukobu, Enliliti su angažirali M a r d u k o v o g brata Nergala (čija supruga je bila Enlilova u n u k a ) da dode u Babilon iz J u ž n e Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim m e m o a r i m a p o z n a t i m a kao Erra Epos Nergal je izvijestio da je M a r d u k o v glavni argument bio da je stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuarg u m e n t o m da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Helijakalni izlazak, rekao je M a r d u k u , i dalje je u konstelaciji Bika. Razjaren, M a r d u k je posumnjao u točnost opservacija. "Sto se dogodilo s t o č n i m i p o u z d a n i m i n s t r u m e n t i m a iz vremena prije Potopa, koji su bili instalirani u D o n j e m svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio da je Potop i n s t r u m e n t e uništio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zviježđe u zoru određenog dana vidi na istočnom obzoru!" - pozvao je M a r d u k a . Je li M a r d u k otišao u Lagaš radi te opservacije nije n a m poznato, m e đ u t i m ipak je otkrio uzrok nepodudarnosti. Iako se m a t e m a t i č k i izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih p r o m a tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u točno t o m intervalu. N a i m e , zviježđa zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veličine. Neka zauzimaju veći dio nebeskog svoda, a neka manji. "Slučaj" je htio da konstelacija Ovna b u d e j e d n a od manjih, stisnuta između većih konstela-
59
POSLJEDNJI
DANI
cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja zauzima više od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadržava se barem dva stoljeća dulje od onoga koliko bi matematički trebala trajati.
U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko vrijeme nisu se podudarali. "Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal M a r d u k u . Pokoravajući se svojoj sudbini, M a r d u k je doista otišao, ali ne predaleko. As njim j e , kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin, čija je majka bila Zemljanka.
Četvrto
poglavlje
O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
M
ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj blizini te da u borbu za naklonost čovječanstva uključi svog sina uvjerila
je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, središte Nannarovog (Su-en ili Sin na akadskom, op. a.) kulta. To je bio treći put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga su ga u tom razdoblju zvali "Ur III". Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom pričom RAbrahamu, taj isprepleteni odnos utječe na religiju i dandanas. Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka bila je spoznaja d a j e borba s M a r d u k o m nadišla sferu božanskih odnosa i prerasla u borbu za srca i umove ljudi — samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili koji su sada sačinjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja... Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bogova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, čak i onima u "pobunjeničkim zemljama", poručiti da će pod njegovim vodstvom početi era mira i napretka. On i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumerani-
PDa sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u značeQju "urbano, pitomo mjesto", počelo je značiti ne samo "grad", nego i grad nad gradovima — urbani dragulj drevnih zemalja.
POSLJEDNJI
SLIKA
DANI
23
Tamošnji h r a m N a n n a r a / S i n a , zigurat koji je parao nebesa, gradio se u fazama.
Bio je smješten u n u t a r z i d i n a m a ograđene svete četvrti
gdje su razne vrste građevina služile kao boravište bogova te kao rezidencije i f u n k c i o n a l n e zgrade za legiju svećenika, službenika i slugu koji su se brinuli za potrebe božanskog para i organizirali održavanje vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina širio se veličanstveni grad s dvije luke i k a n a l i m a koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika 24) — veliki grad s kraljevskom p a l a č o m , a d m i n i s t r a t i v n i m zgradama (uključujući zgrade za pisare i vođenje arhiva te za ubiranje poreza), priv a t n i m n a s t a m b a m a na više razina, r a d i o n i c a m a , školama, trgovačkim skladištima i stajama — sve na p r o s t r a n i m u l i c a m a na čijim su m n o g i m raskrižjima bila izgrađena molitvena svetišta koja su bila otvorena za sve p u t n i k e n a m j e r n i k e . Veličanstveni zigurat sa svojim m o n u m e n t a l n i m stepeništem (rekonstrukcija, slika 25), iako već dugo u ruševinama, čak i n a k o n 4.000 godina još uvijek d o m i n i r a čitavim krajolikom.
62
0
BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
SLIKA
25
No, postojao je još j e d a n snažan razlog. Za razliku od suprotstavljenih Ninurte i M a r d u k a , koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua, N a n n a r / S i n je rođen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvorođeni
63
POSLJEDNJI
DANI
sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova rođenih na Zemlji. Njegova djeca, blizanci U t u / S a m a š i Inanna/Išcar te njihova sestra Ereškigal, koji su pripadali trećoj generaciji bogova, svi su rođeni na Zemlji. Svi su bili bogovi, no istovremeno su bili i rođeni Zemljani. U svjetlu nadolazeće borbe za privrženost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju težinu. Novog kralja koji je trebao ponovno započeti kraljevanje u Sumeru i iz Sumera također se p o m n o biralo. Prošli su dani kada je Inanna/Ištar, kojaje Sargona akadskog izabrala da započne novu dinastiju zato što joj je bio dobar ljubavnik, imala odriješene ruke da bira koga želi. Novoga kralja, nazvanog U r - N a m m u ("Radost U r a " ) , pažljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i on nije bio obični Zemljanim On je bio sin — i to "ljubljeni sin" — božice Ninsun; ona bijaše, čitatelj će se sjetiti, Gilgamešova majka. Budući da se ta božanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz U r - N a m m u o v e vladavine, u prisutnosti N a n n a r a i drugih bogova, m o r a m o pretpostaviti da je ta tvrdnja istinita. To je U r - N a m m u a učinilo ne samo polubogom nego i — kao što je bio slučaj s Gilgamešem — dvije trećine božanskim. Doista, tvrdnja da mu je majka božica N i n s u n stavila je U r - N a m m u a u isti rang s Gilgamešem čiji pothvati su bili glasoviti i čije ime se i dalje štovalo. Njegov je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana. Sve to je bilo važno, možda čak i krucijalno, zato što je i sam M a r d u k posjedovao atribute zbog kojih je bio privlačan masama čovječanstva. Činjenica koja je Z e m l j a n i m a bila posebno privlačna je to da je Mardukov glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu — koji ne samo da je bio rođen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka. Doista, M a r d u k je još davno, u p r e t p o t o p n o m vremenu, prekršio sve običaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu ženu.
To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za žene ne treba nas posebno iznenaditi jer o tome lijepo piše u Bibliji koja je svima dostupna. Ono što je čak i stručnjacima malo poznato, budući da se ti podaci nalaze
64
O BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
u tekstovima koji su z a n e m a r e n i i mora ih se potvrditi u k o m p l i c i r a n i m Popisima bogova, jest činjenica da je upravo M a r d u k dao primjer koji su slijedili "sinovi bogova": Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. POSTANAK
6:
1-2
Biblijsko objašnjenje razloga za Potop u prvih osam z a g o n e t n i h redaka šeste glave Knjige Postanka jasno ukazuje na m e đ u s o b n e brakove i p o t o m stvo iz takvih brakova kao uzrok božanskog gnjeva: U ona su vremena — a i kasnije — na Zemlji bili Nefili, kad su sinovi Elohima općili s ljudskim
kćerima
pa im one rađale djecu. (Čitatelji m o j i h knjiga možda će se sjetiti da sam kao dječak postavio pitanje zašto se Nefili — što doslovno znači "Oni koji su se spustili" [s n e besa na Z e m l j u ; op. a.} — obično prevodi kao 'divovi'. M n o g o kasnije sam shvatio da je hebrejska riječ za divove, Anakim, u stvari inačica sumerskog Anunnaki.) Biblija jasno navodi takve m e đ u s o b n e brakove — "uzimati za žene" • — između m l a d i h sinova božjih (sinovi Elohima, Nefili) i Z e m l j a n k i ("kćeri ljudskih") kao Božji razlog da potopi čovječanstvo: " N e ć e moj D u h u čovjeku ostati dovijeka; jer čovjek je tjelesan i griješio j e . . . I Bog se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na Zemlji, i reče: Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica Zemlje." Sumerski i akadski tekstovi koji n a m govore o Potopu objašnjavaju da su u tu d r a m u bila uključena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokušao Potopom uništiti čovječanstvo a Enki ga je spriječio p o t a j n o naloživši N o i
65
POSLJEDNJI
DANI
da izgradi spasonosnu arku. Kada u đ e m o u pojedinosti nalazimo da Enlilov gnjev zato što je čovječanstvo "prevršilo svaku mjeru" s jedne strane i Enkijevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar načela. Jer sam Enki je bio taj koji je počeo spolno općiti sa ženama Zemljankama i raditi im djecu, a M a r d u k , Enkijev sin, pružio je primjer sklapanja brakova s njima. Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u p u n o m jeku, na Zemlji je bilo stacionirano šesto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili poznati kao I G I . G I ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su u s p u t n o m p l a n e t a r n o m postajom — na Marsu! — i letjelicom koja je povezivala dva planeta. Nadalje, z n a m o da je N i n m a h , glavna anunnakijska medicinska službenica, došla na Zemlju na čelu skupine medicinskih sestara (slika 26). Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih žena, m e đ u t i m jasno je da medu A n u n n a k i j i m a nije bilo mnogo žena. Takva situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starješina, i to u tolikoj mjeri da su (prema j e d n o m tekstu) Enki i N i n m a h morali vršiti ulogu bračnih posrednika te određivati tko će se s kime oženiti.
SLIKA
26
Sam Enlil, inače zagovornik čvrste discipline, postao je žrtva nestašice žena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za to je čak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kažnjen izgonom; kazna je n a k n a d n o ublažena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu bračnu družicu.
66
0
BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja. Enki je, s druge strane, u m n o g i m tekstovima opisivan kao ljubakalo s božicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate. Štoviše, j e d n o m kada su se razmnožile "kćeri ljudske", nije zazirao ni od seksualnih odnosa s n j i m a . . . Sumerski spisi veličali s u A d a p u , "najmudrijeg medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kućanstvu, Enki g a j e naučio pisati i računati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi također otkrivaju da je Adapa bio tajni Enkijev sin iz odnosa sa Z e m l j a n k o m . Apokrifni spisi izvještavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski j u n a k Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo rođenje N o i n a oca Lameka navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta j e d a n od Nefila. Biblija navodi samo d a j e Noa bio genealoški "savršen" čovjek koji je "Hodao s bogovima". Sumerski tekstovi, u kojima se j u n a k Velike poplave zove Ziusadra, sugeriraju da je on bio polubog, sin Enkija. Tako se M a r d u k j e d n o g dana požalio majci da su njegovi drugovi dobili žene, a on nije: " N e m a m ženu, n e m a m djecu." Rekao joj je i da je zavolio kći "visokog svećenika, vrsnog liječnika" (Sve govori da je to bio Enmeduranki iz sumerskih spisa, p a n d a n biblijskog Enoha.) Kada su se uvjerili da se mlada Zemljanka — ime joj bijaše Tsarpanit - slaže, njegovi su mu roditelji dali dopuštenje. U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospodin." N o , za razliku od Adape, koji bijaše polubog Zemljanin, M a r d u k o v je sin bio uključen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "božanski M E S " , što je pak izraz koji se koristio (npr. u G i l g a M E S ) da se označi polubog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u očevo ime vodio mase čovječanstva dobio je n a d i m a k Nabu — Glasnik, Prorok — j e r to je doslovno značenje te riječi, isto kao i značenje hebrejske riječi Nabih, koja se također prevodi kao "prorok". Nabu je stoga bio sin božji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj čije samo ime znači P r o r o k . K a o u ranije citiranim egipatskim spisima, njegovo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim očekivanjima.
POSLJEDNJI
DANI
I t a k o je u, d a n i m a prije P o t o p a , M a r d u k p r u ž i o p r i m j e r d r u g i m m l a d i m i n e o ž e n j e n i m bogovima: p r o n a đ i t e si Z e m l j a n k u i oženite j e . . . Prekid tabua p o s e b n o se svidio Igigi bogovima koji su većinu v r e m e n a bili na M a r s u , a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na C e d r o v o j p l a n i n i . Č i m se pojavila prilika — m o ž d a poziv da d o đ u na proslavu M a r d u k o v o g vjenčanja — ugrabili su Z e m l j a n k e i odveli ih na M a r s kao svoje žene. N e k o l i k o izvanbiblijskih knjiga p o z n a t i h kao Apokrifi, na p r i m j e r Knjiga jubileja,
Knjiga Henokova i Knjiga Noina,
bilježe i n c i d e n t s bra-
kovima Z e m l j a n k i i Nefila te d o n o s e nove p o j e d i n o s t i . O t p r i l i k e dvjesto " N a d g l e d n i k a " ( " O n i h koji p r o m a t r a j u i vide") organizirali su se u dvadeset s k u p i n a , a svaka je s k u p i n a i m e n o v a l a voÿu.
J e d a n od njih,
zvan S a m y a z a , bijaše zapovjednik sviju. Poticatelj p r i j e s t u p a , "onaj koji je zaveo sinove božje, doveo ih na zemlju i zaveo ih p o m o ć u kćeri ljudskih," zvao se Y e q o n . . . Izvori p o t v r đ u j u da se to d o g o d i l o za H e n o k o vog v r e m e n a . Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore u k l o p e u m o n o t e ističke okvire — vjerovanje u samo j e d n o g Svemogućeg Boga — sastavljači hebrejske Biblije završili su taj dio u šestoj glavi Postanka s p r i z n a n j e m č i n j e n i č n o g ishoda. Sto se tiče p o t o m a k a iz tih m i j e š a n i h brakova, Biblija iznosi dva p r i z n a n j a : kao prvo, da je do m e đ u s o b n i h brakova došlo prije P o t o p a , "a i kasnije"; i kao d r u g o , da su od potomstva "došli od starine po junaštvu
glasoviti ljudi".
Sumerski
tekstovi
p o k a z u j u da su
p o s l i j e p o t o p n i k r a l j e v i - j u n a c i doista bili takvi polubogovi. N o , nisu oni bili samo p o t o m c i Enkija i njegova k l a n a : p o n e k a d su kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi e n l i l i t s k i h bogova. Na primjer, Sumerski popis kraljeva jasno navodi da je na p o č e t k u kraljevanja u U r u k u ( j e d n o m od e n l i l i t s k i h regija) za kralja izabran M E S H , polubog: Meškiagašer, sin
Utua,
Postade visoki svećenik i kralj.
68
0 BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
U t u je n a r a v n o bio bog U t u tj. Šamaš, Enlilov u n u k . Niže na istoj dinastičkoj liniji nalazio se slavni Gilgameš, "dvije trećine bog", sin enlilitske božice N i n s u n od oca visokog svećenika U r u k a , Z e m l j a n i n a (U toj liniji je još nekoliko vladara, kako u U r u k u tako i u U r u , koji su nosili naslov "Meš" ili "Mes".) U Egiptu su također neki faraoni tvrdili da imaju božansko podrijetlo. M n o g i u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforična imena s prefiksom ili sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znači "potječe od" ovog ili onog boga — otuda i m e n a Ah-mes ili Ra-mzes (RA-MeSes — "potječe od", p o t o m a k od boga R a ) . Slavna kraljica Hatšepsut koja je, iako je bila žena, uspjela steći naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na temelju toga što je bila polubog — veliki bog A m o n , kako je isticala u zapisima i na crtežima u njezinom g o l e m o m h r a m u u Deir el Bahriju, "uzeo je lik njegova veličanstva kralja", supruga njezine kraljice-majke, i "spolno općio s njom", n a k o n čega se rodila Hatšepsut, njegova polubožanska kći. Kanaanski tekstovi sadrže priču o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela. Zanimljiva varijanta takvih običaja da polubog postane kralj je slučaj E a n n a t u m a , sumerskog kralja u N i n u r t i n o m Lagašu tijekom ranih "junačkih" vremena. U j e d n o m zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spomenik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji koju je proveo N i n u r t a (Gospodar Girsua, svete červrti), te p o m o ć i I n a n n e / Ištar i N i n m a h (ovdje zvane njezinim n a d i m k o m N i n h a r s a g ) : Gospodin
Ningirsu,
u utrobu
(...)
umetnu Na
ratnik Enlilov,
sjeme Enlilovo
(rođenju) njegovom
koja ga nazva
za
Eannatuma.
bijaše Inanna,
"Uglednik u Eanninom hramu"
I položi u sveto krilo Ninharsagino.
Imena koja u sebi sadrže ime Boga ili nekog p o s e b n o g božanstva; op. prev.
POSLJEDNJI
DANI
Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku. Ningirsu se radovao Eannatumu — sjemenu koje je on sam u utrobu umetnuo. Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li se tu N i n u r t i n o / N i n g i r s u o v o sjeme "sjemenom Enlilovim", budući da je on bio Enlilov prvorođenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito sjeme (što je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je E a n n a t u m o v a majka (čije je ime na steli nečitko) u m j e t n o oplođena, tako da je polubog z a č e t bez o p ć e n j a — što je slučaj bezgrešnog začeća u Sumeru trećeg milenija pr. n. e.! Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvrđuju egipatski tekstovi u kojima stoji da je, nakon što je Set ubio i raskomadao Ozirisa, bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu ženu IziGu, koja je zatim rodila Horusa. Crtež tog pothvata prikazuje Totha i božice rađanja koje drže dvije niti upotrijebljene D N K te IziGu s novorodenčerom Horusom u naručju (slika 27).
O BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spolno općenje sa Z e m l j a n k a m a i plodove tog općenja, p o t o m k e koje su smatrali "po junaštvu glasovitim ljudima", p o g o d n i m a da budu kraljevi. To je bio početak kraljevskih "loza" polubogova.
J e d a n od prvih U r - N a m m u o v i h zadataka bilo je provođenje moralnog i vjerskog preporoda. I u tome se, također, slijedilo prijašnjeg kralja koji je i dalje bio štovan i ostao u dobrom sjećanju. Tako je objavljen novi zakonik sa zakonima o m o r a l n o m ponašanju, zakonima o pravdi — o pridržavanju, stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i N a n n a r i Samaš željeli da ih kralj n a m e t n e , a ljudi da po njima žive. O karakteru tih zakona, popisu pravila ponašanja, može se suditi na temelju U r - N a m u o v e izjave da zbog tih pravednih zakona "siroče ne pade žrtvom bogataša, udovica ne pade žrtvom moćnika, čovjek s j e d n o m ovcom ne bi izručen čovjeku s j e d n i m volom... u zemlji se uspostavila pravda." U tome je oponašao — ponekad upotrebljavajući potpuno iste fraze — prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagaškog, koji je tri stotine godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene društvene, pravne i ekonomske reforme (između ostalog, pod p a t r o n a t o m božice Bau, N i n u r t i ne supruge, osnovane su sigurne kuće za žene.) To su, mora se naglasiti, bila ista ona načela pravde i moralnosti čije su provođenje u sljedećem tisućljeću biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi. Kada je počela era Ura III. došlo je do očitog pokušaja da Sumer (sada Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, m o ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s MarGukom. Zapisi, spomenici i arheološki nalazi potvrđuju da je za vrijeme UrN a m m u o v e vladavine, koja je započela 2113. g. pr. n. e., došlo do opsežnih javnih radova, obnove riječne plovidbe te ponovne izgradnje i zaštite p r o m e t n i c a u zemlji: "Izgradio je ceste koje su išle od donjih do gornjih zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Došlo je
71
POSLJEDNJI
DANI
do velikog napretka u umjetnosti, obrtništvu i školstvu te u socijalnom i ekonomskom životu
(uključujući uvođenje točnijeg sustava tegova i mjera). Spo-
razumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proširili su napredale i blagostanje. U čast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i prošireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, svećenstvo Ura udružilo sa svećensrvom Sippara, što je dovelo do procvata religije. Svi stručnjaci se slažu da je na praktički svaki način razdoblje Ura III počelo kada je U r - N a m m u doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je zaključak samo pojačao zbunjenost koju je izazvala predivno izrađena škrinjica što su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stražnje strane, prikazuju dvije kontradiktorne scene iz života Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata kao "Mirovna intarzija") prikazuje gošćenje, trgovanje i druge prizore iz građanskog života, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoružanih vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).
SLIKA
28
O BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
Pažljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva n a m da iako je Sumer pod U r - N a m m u o v i m vodstvom sam Sumer doista doživio procvat, neprijateljstvo "pobunjeničkih zemalja" prema E n l i l i t i m a / E n l i j a n c i m a nije se smanjivalo nego je samo raslo. Situacija je očito bila takva da se nešto moralo poduzeti, jer prema U r - N a m m u o v i m zapisima, Enlil mu je dao "božansko oružje koje bez milosti h r p i m i c e kosi pobunjenike," da n j i m e "napadne neprijateljske zemlje, uništi zle gradove i očisti ih od protivnika." Te "pobunjeničke zemlje" i "grješni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile su to zemlje M a r d u k o v i h sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" — neprijateljstvo spram Enlila — raspirivao N a b u koji je išao od grada do grada i okupljao pristaše za M a r d u k a . U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjetavač ", čiji se utjecaj na "grješničke gradove" mora uništiti. Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju samoga U r - N a m m u a : na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj je u kraljevskim b o j n i m kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni p o h o d i odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u z a p a d n e zemlje. No, U r - 1 a m m u — veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio — razočarao je kao vojskovođa. Usred biWke njegova su bojna kola zapela u blatu; U r - N a m m u je pao s njih, " m e đ u t i m kola poput oluje pojuriše preko njega," ostavivši kralja iza sebe, "napuštenog p o p u t razbijenog vrča." Tragedija je postala još veća kada je brod koji je prevozio U r - N a m m u o v o tijelo natrag u Sumer "potonuo na n e p o z n a t o m mjestu; valovi ga potopiše skupa s njime." Kada su vijesti o porazu i tragičnoj pogibiji U r - N a m m u a stigle do Ura, t a m o je počelo veliko žalovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako religiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio božje upute, s oružjem koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skončati na tako nečastan način. "Zašto ga Gospodin N a n n a r nije pridržao za ruku?", pitali su; "Zašto I n a n na, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju p l e m e n i t u ruku oko njegove glave? Zašto mu smioni U t u nije priskočio u p o m o ć ? " Sumerani, koji su vjerovali da su svi događaji predodređeni, pitali su se: "Zašto su ti bogovi stajali po strani kada se odlučivalo o U r - N a m m u o v o j
73
POSLJ E D N J I
DANI
gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, N a n n a r i njegova blizanačka djeca, zacijelo znali što su Anu i Enlil određivali, a ipak nisu rekli ništa da ga zaštite. Za to može postojati samo j e d n o objašnjenje, zaključili su ljudi Ura i Sumera dok su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju riječ: Kako se sudba junaka promijeniti Anu promijeni svoju svetu Enlil ispodmukla
mogla!
riječ.
izmijeni svoju
odluku!
To su teške riječi koje velike enlilitske bogove optužuju za podmuklost i prijevaru! One n a m pokazuju koliko je veliko bilo razočaranje ljudi.
Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, možemo samo zamisliti kakva je reakcija bila u pobunjenim z a p a d n i m zemljama. Enlilijanci/Enliliti su posustajali u bitci za srca i umove čovječanstva. N a b u , "glasnogovornik pojačao je kampanju za svog oca M a r d u k a . Status mu je bio poboljšan i promijenjen: njegova psorma, božanskost sada se slavila mnoštvom obožavalačkih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proročanstva o budućnosti, o onome što će se dogoditi, koja su se počela širiti zemljama oko kojih su se vodili sukobi. Z n a m o o čemu su ta proročanstva govorila jer je p r o n a đ e n o mnogo glinenih pločica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pismom.
Stručnjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proročanstva odno-
s n o Akadske apokalipse. Zajedničko svim tim proročanstvima je gledište da su prošlost, sadašnjost i budućnost dijelovi kontinuiranog t o k a događaja; da u n u t a r okvira predodređene sudbine postoji nešto mjesta za slobodnu volju; da o sudbini čovječanstva odlučuju bogovi Nebesa i Zemlje; i da stoga događaji na Zemlji odražavaju zbivanja na nebesima. Kako bi se proročanstva učinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pretkazanje budućih događaja vezali za neki poznati prošli događaj ili entitet. Z a t i m se opširno govori o tome što je pogrešno u sadašnjosti, zašto je
O
BOGOVIMA
I
POLUBOGOVIMA
promjena potrebna. Tekući događaji pripisuju se o d l u k a m a jednog ili više velikih bogova. Pojavit će se božji Poslanik,
Glasnik; p r o r o č a n s k i tekst
možda su njegove riječi koje je zapisao pisar, ili pak očekivani proglasi; vrlo često, "sin će govoriti u ime svog oca." Pretkazani događaj (i) bit će povezani s kobnim predznacima na primjer, sa smrću kralja ili nebeskim znamenjem: pojavit će se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spustit će se na Zemlju; "zvijezda će poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i, najvažnije, "planet će se pojaviti prije svoga vremena." Loše stvari, apokalipsa, prethodit će k o n a č n o m događaju. Bit će katastrofalnih kiša, golemih, razornih valova, ili pak suša, zamuljivanja kanala, najezdi skakavaca i gladi. M a j k a će se okrenuti protiv kćeri, susjed protiv susjeda. Gradovi će biti n a p a d n u t i i ostat će pusti. Kraljevi će umirati, biti rušeni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat će drugo." Svećenici i službenici bit će ubijani; hramovi će biti napušteni; obustavit će se obredi i žrtvovanja. Z a t i m će uslijediti pretkazani događaj — velika promjena, nova era, novi vođa, Otkupitelj. Dobro će prevladati zlo, prosperitet će zamijeniti patnju; gradovi će se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit će se svojim k u ć a m a . H r a m o v i će biti obnovljeni i ljudi će izvoditi ispravne vjerske obrede. Kao što je bilo za očekivati, ta babilonska ili promardukova proročanstva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela A m u r r u Zapadnjake kao instrument božje osvete. Nabrojana su Elilitska "središta kultova" Nippur, Ur, UrXk, Larsa, Lagaš, Sippar i Adab; oni će biti n a p a d n u t i i opljačkani, a njihovi hramovi napušteni. Enlilitski bogovi opisani su kao zbunjeni ("izmučeni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov savjet (neki prevodioci tu riječ prevode kao "zapovijed") da objavi edikt misharu — naredbu za "dovođenje stvari u red". Enlil, Ištar i Adad bit će prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit će se iz Nippura. Na nebeskom p l a n u , u zviježđu Ovna pojavit će se "veliki planet". Riječ M a r d u k će prevladati; "on će pokoriti Četiri regije, čitav
75
POSLJEDNJI
DANI
planet trest će se na spomen njegova i m e n a . . . Nakon njega sin će njegov vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje." U nekim proročanstvima određena su božanstva predmet konkretnih predviđanja: "Pojavit će se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kraljicom Ištar, "udaljit će božicu zaštitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da prebiva u Babilonu... U Uruku će uspostaviti Anuove obrede." Igigi se također posebno spominju: "Uobičajena žrtvovanja za Igigi bogove, koja su obustavljena, ponovno će se uspostaviti."
Kao što je bio slučaj s egipatskim proročanstvima, većina stručnjaka "akadska proročanstva" smatraju "pseudoproročanstvima" odnosno tekstovima post aventum —zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" događaja. M e đ u t i m , kao što smo zamijetili glede egipatskih tekstova, reći da događaji nisu prorokovani jer su se već bili dogodili znači samo nanovo potvrditi da su se događaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani ili ne), a to je ono što je nama najvažnije.
To znači da se proročanstva jesu
obistinila. A ako je tako, najturobnije proročanstvo (u tekstu poznatom kao Proročanstvo "B"J je: Strašno oružje Erra stuštit će se na zemlje i ljude kao božja kazna. To doista j e s t najturobnije proročanstvo, j e r prije nego što je završilo dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e., stigla je "božja kazna za zemlje i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") — to je Nergalov nadimak — upotrijebio nuklearno oružje i doveo do kataklizme koja je predstavljala ostvarenje proročanstava.
76
Peto
poglavlje
ODBROJAVANJE DO S U D N J E G DANA
K
atastrofalno dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. počelo je s t r a g i č n o m i
p r e r a n o m smrću U r - N a m m u a 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.
g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vremenski raspon između ta dva d a t u m a je sedamdeset i dvije godine — točno onoliko koliko je potrebno za precesijski p o m a k od jednog stupnja. Ako
je to bila samo slučajnost, tada je to bila samo još j e d n a u nizu "slučajnih" pojava koje su na stanovit način dobro u s k l a đ e n e . . . N a k o n tragične smrti U r - N a m m u a prijestolje Ura preuzeo je njegov sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima; op. a.) ustvrdio kako je on svejedno rođen pod božanskim pokroviteljstvom: sam bog N a n n a r uredio je da dijete bude, snošajem i z m e đ u U r - N a m m u a i Enlilove visoke svećenice, začeto u Enlilovom h r a m u u N i p p u r u , "tako da dijete, 'mali Enlil', b u d e prikladan za kralja i prijestolje." Ta genealoška tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam U r - N a m m u , kao što je već s p o m e n u t o , bio je dvije trećine božanski budući da mu je majka bila božica. Premda visoka svećenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenovana, sam njezin položaj sugerira da je ona također bila od neke svete loze, jer bila je kraljeva kći izabrana da b u d e E N . T U ; a kraljevi Ura, počevši od
POSLJEDNJI
DANI
prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To što je sam N a n n a r organizirao da se snošaj odvije u Enlilovom h r a m u u N i p p u r u također je bilo značajno.
Kao što je već navedeno, pod U r - N a m m u o v o m vladavinom
svećenstvo N i p p u r a po prvi se p u t udružilo sa svećenstvom nekog drugog grada, k o n k r e t n o sa svećenstvom Ura. O m n o g o toga što se događalo u S u m e r u i oko njega u to vrijeme saznalo se iz takozvanih " D a t u m s k i h formula" — kraljevskih zapisa u kojima je svaka g o d i n a vladavine nekog kralja zabilježena najvažnijim d o g a đ a j e m te godine. U Sulgi jevom slučaju poznato je m n o g o više b u d u ć i da je on iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, uključujući poeziju i ljubavne pjesme. Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon što se uspeo na prijestolje — m o ž d a u nadi da će izbjeći očevu s u d b i n u na b o j n o m polju — napravio p o t p u n i zaokret u odnosu na m i l i t a n t n u politiku svog oca. Poveo je p o h o d u susjedna područja, uključujući "pobunjeničke zemlje", m e đ u t i m umjesto da se služi oružjem on je n u d i o trgovinu i mir, kao i svoje kćerke na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgameša te je njegova ruta obuhvatila dva odredišta tog slavnog j u n a k a : Sinajski p o l u o t o k (na kojem se nalazila svemirska luka) na j u g u te Mjesto slijetanja na sjeveru. Poštujući svetost Četvrte regije, Sulgi je zaobišao p o l u o t o k i iskazao počast bogovima na njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvrđeno mjesto bogova". Krećući se prema sjeveru z a p a d n o od Mrtvog mora, radi bogoštovlja se zaustavio na "Mjestu blistavih proročišta" — mjestu koje danas p o z n a j e m o kao J e r u z a l e m — i t a m o izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obično koristi za U t u a / S a m a š a ) . U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru izgradio je oltar i prinio žrtve. N a k o n što se tako "povezao" sa svim mjestima povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" — trgovački i migracijski put između istoka i zapada čiji su oblik luka diktirali geografija i izvori vode — a z a t i m je nastavio p r e m a j u g u , u ravnicu Tigrisa i Eufrata, natrag u j u ž n i Sumer. Kada se vratio u Ur, Sulgi je i m a o m n o g o razloga da vjeruje da je kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim
78
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
suvremenu a n a l o g i j u ) . Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki svećenik Anuov, svećenik N a n n a r o v " . U t u / S a m a š mu je postao prijatelj, a I n a n n a / I š t a r mu se udvarala (u l j u b a v n i m p j e s m a m a se hvalisao da mu je u svom h r a m u darovala svoju s t i d n i c u . ) . M e đ u t i m , dok se Sulgi u m j e s t o d r ž a v n i m poslovima bavio o s o b n i m u ž i c i m a , n e m i r u " p o b u n j e n i č k i m z e m l j a m a " se nastavljao. N e s p r e m a n za v o j n u akciju, Sulgi je z a m o l i o svoje e l a m i t s k e saveznike da mu ustupe svoje t r u p e , n u d e ć i za n a g r a d u j e d n u od svojih kćerki da se u d a za njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao m i r a z .
S tim elamitskim
t r u p a m a p o k r e n u t je veliki vojni p o h o d na "grješne gradove" na z a p a d u ; t r u p e su došle do U t v r đ e n o g mjesta bogova na g r a n i c i Č e t v r t e regije. Sulgi se u svojim z a p i s i m a r a z m e t a o p o b j e d o m , no u stvari je n e d u g o n a k o n toga p o č e o graditi u t v r đ e n i zid kako bi zaštitio S u m e r od n a p a d a sa z a p a d a i sjeverozapada. D a t u m s k e f o r m u l e nazivale su ga Veliki z a p a d n i zid, a s t r u č n j a c i s m a t r a j u da je išao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se d a n a s nalazi Bagdad, b l o k i r a j u ć i u p a d e u p l o d n u d o l i n u i z m e đ u dviju rijeka. Bila je to o b r a m b e n a mjera starija od Kineskog zida, koji je izgrađen zbog sličnih razloga, za gotovo dvije tisuće g o d i n a ! G o d i n e 2 0 4 8 . pr. n. e. b o g o v i m a na čelu s E n l i l o m dozlogrdili su Sulgijevi državnički neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita.
Utvrdivši
da "nije proveo božje u r e d b e " , osudili su ga na "smrt grješnika". Ne z n a m o kakva j e t o vrsta s m r t i bila, m e đ u t i m povijesna j e č i n j e n i c a d a g a j e te g o d i n e na prijestolju U r a z a m i j e n i o njegov sin A m a r - S i n , o k o j e m u iz zapisa z n a d e m o da je p o k r e t a o j e d a n vojni p o h o d za d r u g i m — kako bi ugušio p o b u n u na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na z a p a d u . Kao i kod m n o g o čega drugog, glavni uzroci onoga što se d o g a đ a l o nalazili su se u k a t k a d a vrlo d a v n i m , prošlim v r e m e n i m a i d o g a đ a j i m a . N a i m e , " p o b u n j e n i č k e zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na p o d r u čju e n l i l i t s k i h zemalja N o i n o g sina S e m a , bile su naseljene r a z l i č i t i m " K a n a a n c i m a " — p o t o m c i m a biblijskog K a n a a n a koji je, iako je p o tekao od H a m a (i stoga p r i p a d a A f r i c i ) , zaposjeo dio Semovih zemalja
79
POSLJEDNJI
{Postanak, glava 10).
DANI
Da su "zemlje Z a p a d a " duž obale Sredozemnog
mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi koji s p o m i n j u ogorčeni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih zemalja koji je završio z r a č n i m b i t k a m a između njih dvojice. Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim p o h o d i m a , čiji je cilj bio da pokore i kazne "pobunjeničke zemlje" na zapadu, i Ur N a m m u i Sulgi dospjeli do Sinajskog p o l u o t o k a , m e đ u t i m nisu ulazili u tu Četvrtu regiju. T a m o š n j a vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N — "Mjesto raketa" — mjesto poslijepotopne svemirske luke A n u n n a k i j a . Kad su završili Ratovi p i r a m i d a , sveta Četvrta regija povjerena je n e u t r a l n o j N i n m a h (koja je tada p r e i m e n o v a n a u N I N . H A R . S A G — "Gospa planinskih vrhova"), iako je stvarno zapovjedništvo nad svemirskom l u k o m stavljeno u ruke U t u a / S a m a š a (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj u n i formi, slika 2 9 , k a k o zapovijeda " l j u d i m a - o r l o v i m a " , slika 3 0 ) .
SLIKA
80
44
ODBROJAVANJE
DO
SLIKA
SUDNJEG
DANA
30
N o , čini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije jasno zašto, ali različiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" počeli s u T i l m u n povezivati s M a r d u k o v i m sinom Ensagom/Nabuom. U to je očito bio uključen Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom između Enkija i Ninharsag navodi se da su njih dvoje odlučili dodijeliti to mjesto M a r d u k o v o m sinu: "Neka Ensag bude vladar Tilmuna", rekli su. Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna putovanja u zemlje i gradove duž obale Sredozemnog mora, čak i na neke Sredozemne otoke, razglašavajući posvuda poruku o nastupaj ućoj Mardukovoj vlasti. On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proročanstava, Božanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke. Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su, upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Sulgija zasjeo na prijestolje Ura, ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni — sada je valjalo nanovo uspostaviti enlilitsku vlast nad T i l m u n o m , odsjeći svetu regiju od "pobunjeničkih zemalja" i zatim silom oružja odbiti te zemlje od utjecaja N a b u a i
81
POSLJEDNJI
DANI
M a r d u k a . Počevši od 2047. g. pr. n. e., sveta Četvrta regija postala je cilj i pijun u borbi Enlilita s M a r d u k o m i N a b u o m . Kao što otkrivaju kako biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najveći međunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je i Hebreja Abrahama te mu dodijelio središnju ulogu u međunarodnim događajima. Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. životni putovi utemeljitelja monoteizma Abrahama i anunnakijskog boga M a r d u k a susrele se u mjestu zvanom Haran.
Haran — "Karavanseraj" (stjecište karavana; op. prev.) — od pradavnih je vremena bio važno trgovačko središte u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.). Nalazio se na raskrižju glavnih m e đ u n a r o d n i h trgovačkih i vojnih kopnenih putova. Budući d a j e bio smješten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je i žarište riječnog prometa koji je išao nizvodno sve do samog Ura. Okružen p l o d n i m livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i Khabur, bio je središte ovčarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su o n a m o po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odjeću. Slijedila je trgovina m e t a l i m a , kožama, drvetom, lončarskom robom i začinima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim v r e m e n i m a bio izgnan iz Jeruzalema na područje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtača i šarenih sagova."). H a r a n (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog imena i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat i kao "Ur daleko od Ura"; u središtu grada stajao je veliki h r a m posvećen N a n n a r u / S i n u . G o d i n e 2095. pr. n. e., kada je Sulgi preuzeo prijestolje Ura, svećenik po i m e n u Terah bio je iz Ura poslan u H a r a n da služi u t o m hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, uključujući sina Abrama. O Terahu, njegovoj obitelji i njihovom p u t u iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije: A ovo su događaji iz života Terahova: Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,
82
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
a Haranu se rodio Lot. Potom je Haran umro prije oca svog Teraha u zemlji gdje se rodio, u Uru Kaldejskom. A Abram i Nahor uzeli su sebi žene. Ženi Abramovoj
bilo je ime Saraja,
dok je ženi Nahorovoj
bilo
ime Milka...
Poslije toga Terah je uzeo sina svojega Abrama unuka svojega Lota,
sina Haranova,
i snahu svoju Saraju, Ženu sina svojega Abrama, i oni su s njim pošli iz Ura Kaldejskoga i krenuli u zemlju Kanaan; Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili. POSTANAK,
I
I:
27-31
Tim recima hebrejska Biblija započinje ključnu priču o Abrahamu — kojega su u početku nazivali po njegovom sumerskom i m e n u Abram. Njegov je otac, rečeno n a m je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide sve do âema, najstarijeg sina N o e (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su duge živote: âem je živio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakšad do 438. godine, a naredni muški potomci živjeli su redom 433, 460, 239 i 230 godina. Nahor, otacTeraha, živio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka objašnjava da su Arpakšad i njegovi potomci živjeli u zemljama koje su kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te p o d r u č j i m a oko njih. Stoga je Abraham,
kao Abram,
bio pravi Sumeranin.
Već samo ti genealoški podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, A B . R A M , značilo je "Očev voljeni", što je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodišnjem ocu. Očevo ime Terah potječe od sumerskog epitetskog i m e n a T I R H U ; ono je označavalo Svećenika proročišta — svećenika koji je promatrao nebesko z n a m e n j e ili primao proročanske poruke od boga i objašnjavao ih ili prenosio kralju. Ime Abramove žene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)
83
POSLJEDNJI
DANI
značilo je "Princeza"; ime Nahorove žene Milka značilo je "Kao kraljica", oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budući d a j e kasnije otkriveno da je Abrahamova žena bila njegova polusestra — "kći mog oca, ali ne i moje majke", kako je objasnio — iz toga proizlazi d a j e Sarajina/Sarina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najvišim slojevima Sumera, objedinjujući u sebi kraljevsko i svećeničko podrijetlo. Još jedan značajan trag za utvrđivanje povijesti Abrahamove porodice je to što je sam Abraham više puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu i Egiptu, za sebe govorio d a j e Ibri — "Hebrej". Riječ potječe od korijena Abor — 'doći prijeko, prijeći' — pa su bibličari pretpostavili da to znači d a j e prešao s j e d n e strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je došao iz Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, a k a d s k a j e izvedenica izvornog sumerskog naziva N I . I B R U , "Veličanstveno mjesto prelaska".
Abram
i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji koja se predstavljala kao "Ibru"— Nippurijanci. To bi značilo da je Terah najprije bio svećenik u N i p p u r u , da se zatim preselio u Ur i naposljetku u H a r a n , vodeći sa sobom svoju obitelj. Usklađivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao što je detaljno objašnjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123. g. pr. n. e. godina Abrahamova rođenja. Odluka bogova da središte kulta boga N a n n a r a / S i n a - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo prijestolje dođe U r - N a m m u donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po prvi su put udružena svećenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se upravo tada nipurski svećenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji, uključujući desetogodišnjeg dječaka Abrama, kako bi služio u N a n n a r o v o m hramu u Uru. Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina i već bio oženjen, Terah je prebačen u H a r a n , kamo je poveo i svoju obitelj. Ne može biti puka slučajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio U r - N a m m u a . Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit način povezana s geopolitičkim događajima t e ere. D o i s t a , k a d a j e s a m
84
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
Abraham izabran da provede božanske naredbe da ode iz Harana i požuri u
Kanaan,
veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran.
G o d i n e 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: M a r d u k o v dolazak u H a r a n da bi t a m o kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz H a r a n a u daleki Kanaan.
SLIKA
31
Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet godina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz zemlje svoje i iz roda svojega i iz d o m a oca svojega" — dakle, ostavi za sobom Sumer, N i p p u r i H a r a n — i idi "u zemlju koju ću ti pokazati." Sto se tiče M a r d u k a , dugačak tekst poznat kao Mardukovo proročanstvo kojega je naslovio na građane Harana (glinena pločica, slika 31) predstavlja trag koji potvrđuje činjenicu da je vrijeme njegove selidbe u H a r a n — upravo
85
POSLJEDNJI
DANI
2 0 4 8 . g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti međusobno nepovezane. N o , 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlučili riješiti Sulgija te ga osudili na "smrt grješnika". Bio je to potez koji je označio kraj nastojanja da se problemi riješe na miroljubiv način i povratak agresivnim sukobima; ni to, također, nikako ne može biti slučajnost. Ne, ta tri poteza — Mardukov odlazak u H a r a n , Abrahamov odlazak iz H a r a n a u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Sulgija — morala su biti međusobno p o v e z a n a : tri istovremena i povezana poteza u božanskoj partiji šaha. Bili su to, kao što ćemo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.
Sljedeće dvadeset i četiri godine — od 2048. do 2024. g. pr. n. e. —vrijeme su vjerskog žara i vrenja, m e đ u n a r o d n e diplomacije i intrige, vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za stratešku n a d m o ć . Svemirska luka na Sinajskom p o l u o t o k u te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su bili u središtu događaja. Z a p a n j u j u ć e je što su različiti zapisi iz drevnih vremena preživjeli sve do danas te n a m ne pružaju samo glavne crte događaja, nego mnoštvo pojedinosti o b i t k a m a , strategijama, raspravama, a r g u m e n t i m a , sudionicima i njihovim potezima, kao i o p r e s u d n i m o d l u k a m a koje su uzrokovale najveći prevrat na Zemlji nakon Potopa. Potkrijepljeni D a t u m s k i m f o r m u l a m a i različitim drugim izvorima, glavni izvori za rekonstrukciju tih d r a m a t i č n i h događaja jesu relevantna poglavlja u Knjizi Postanka; M a r d u k o v a autobiografija poznata kao Mardukovo proročanstvo; skupina pločica iz "Spartolijeve zbirke" u British M u s e u m u poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugački povijesno-autobiografski tekst što ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu — najčešće kriminalističkom trileru — u kojem različiti svjedoci i sudionici isti događaj opisuju na ne baš dokraja isti način, no iz čijih se opisa nazire prava priča, tako i mi u ovom slučaju možemo doći do j e d n a k o g rezultata.
86
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
M a r d u k o v glavni šahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje zapovjednog mjesta u H a r a n u . T i m e je N a n n a r u / S i n u oduzeo to sjeverno raskrižje važnih putova i odsjekao S u m e r od sjevernih hetitskih zemalja. Osim što je i m a o vojnu važnost, taj je potez Sumer ujedno lišio trgovačkih veza koje su bile ključne za njegovu e k o n o m i j u . Također, omogućio je N a buu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se p r e m a Velikom moru". Nazivi mjesta u t i m tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi z a p a d n o od rijeke Eufrat, uključujući i najvažnije Mjesto slijetanja, dolazili p o d p u n u ili d j e l o m i č n u vlast t i m a otac-sin. A b r a m u / A b r a h a m u bilo je zapovjeđeno da ode u najnaseljeniji dio Zemalja zapada — Kanaan. Otišao je iz H a r a n a zajedno sa svojom obitelji i n e ć a k o m Lotom. Hitro je putovao p r e m a j u g u , zaustavljajući se samo da bi na o d a b r a n i m mjestima podao slavu svom Bogu. Odredište mu bijaše Negev, suho područje koje graniči sa Sinajskim p o l u o t o k o m . No ondje se nije dugo zadržao. Č i m je Sulgijev nasljednik A m a r - S i n 2047. g o d i n e pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, A b r a m u je naloženo da se vrati u Egipat. O n d j e su ga o d m a h odveli da se sastane s faraonom te ga opskrbili "ovcama, volovima i m a g a r c i m a , slugama i sluškinjama, magaric a m a i devama." Biblija ne govori ni riječi o razlozima takvog kraljevskog t r e t m a n a , izuzev nagovještaja da je faraon, n a k o n što mu je rečeno da je Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je n u d e da se n j o m e oženi — što sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se između A b r a m a i egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj m e đ u n a r o d n o j razini čini se uvjerljivim kada čovjek shvati da je godina kada se Abram n a k o n sedmogodišnjeg boravka u Egiptu vratio u Negev — 2040. pr. n. e. — bila upravo godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila p r e t h o d n u dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje
kraljevstvo. Još jedna geopolitička slučajnost! A b r a m se, sada ojačan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi čas, njegovzadatak sada je bio jasan: obraniti Četvrtu regiju zajedno sa svem i r s k o m l u k o m . Kako n a m otkriva biblijska priča, sada je sa sobom i m a o elitne snage Ne'arim — izraz što se najčešće prevodi kao "mladići" — me-
87
POSLJEDNJI
DANI
đ u t i m mezopotamski su tekstovi analogni izraz L U . N A R ("NAR-ljudi") koristili za naoružane j a h a č e . M o j a je sugestija da je A b r a h a m , n a k o n što su ga u H a r a n u izvrsni ratnici Hetiti podučili vojnoj taktici, u Egiptu dobio u d a r n u j e d i n i c u koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u K a n a a n u p o n o v n o mu je bio Negev, p o d r u č j e koje graniči sa Sinajskim poluotokom. U č i n i o je to u posljednji t r e n u t a k jer m o ć n a vojska — legije saveza enlilitskih kraljeva — bila je na p u t u ne samo da uništi i kazni "grješne gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego i da osvoji svemirsku luku.
Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina i nasljednika, obavještavaju nas d a j e on 2 0 4 1 . g. pr. n. e. započeo svoj najveći (i posljednji) vojni pohod protiv Z a p a d n i h zemalja koje su potpale pod M a r d u k - N a b u o v utjecaj. U sNlopu tog pohoda m e đ u n a r o d n i je savez izvršio invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporišta bogova i njihovih potomaka. Doista, bio je to tako velik i besprimjeran događaj da mu je Biblija posvetila čitavo poglavlje — Postanak, glava 14. Bibličari tu glavu nazivaju "Rat kraljeva", b u d u ć i da kulminira ratom između "četiri kralja Istoka" i udruženih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim pothvatom Abrahamove brze "konjice". Biblija svoj izvještaj o t o m velikom m e đ u n a r o d n o m ratu započinje popisom kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "došli i započeli rat" na Zapadu. Tako se dogodilo kad Amrafel bijaše Ariok
kralj Sineara
kralj Elazara,
Kedor-Laorner
kralj
Elama,
i Tidal kralj Gojima.
88
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria Institute u Londonu prvi je upozorio stručnjake na skupinu pločica nazvanu Kedor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste događaje, doduše s mnogo više pojedinosti, koji sačinjavaju m e đ u n a r o d n i rat iz četrnaeste glave Postanka; doista, sasvim je moguće da su te pločice poslužile kao izvor autorima Biblije. Te pločice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblijskom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama. O i d e n t i t e t u "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile rasprave; prijedlozi su išli čak do H a m u r a b i j a , babilonskog kralja što je živio stoljećima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babilon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog A M A R . P A L — što je inačica od A M A R . S I N — čije D a t u m s k e formule potvrđuju d a j e 2 0 4 1 . g. pr. n. e. doista p o k r e n u o rat kraljeva. Tu p o t p u n o identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti — tu pojedinost potvrđuju mezopotamski zapisi koji ističu da je N i n u r t a ponovno preuzeo vodeću ulogu u borbi. Biblija, također, tu Kedor-Laomerovu invaziju datira opaskom da se dogodila četrnaest godina nakon prethodnog upada Elamita u Kanaan — još jedna pojedinost koju potvrđuju zapisi iz Sulgijevog vremena. Ovaj put je ruta invazije, m e đ u t i m , bila drukčija: skraćujući udaljenost iz Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko područje, napadači su izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako što su napredovali istoč n o m stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju d a j e došlo do pokušaja izravnavanja računa sa starim neprijateljima — p o t o m c i m a bogova Igigi koji su sklapali međusobne brakove s ljudima, te č a k s potomcima Uzurpatora Zua — koji je očito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim
89
POSLJEDNJI
DANI
Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera prema jugu po istočnoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad prema vratima u Sinajski poluotok, naišli su na snage koje su im zapriječile put. To su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)
90
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
Grad na ulazu u poluotok, D u r - M a h - I l a n i ("Veliko utvrđeno mjesto bogova") — Biblija ga naziva Kadeš-Barnea — Kedor-Laomerovi zapisi jasno navode kao mjesto gdje je zapriječen put: Svećenikov
sin,
kojega su bogovi po svom najboljem nahođenju pomazali, pljačku
spriječio je.
Po mom mišljenju,
"sin svećenika" kojeg su pomazali bogovi bio je
Abram, sin svećenika Teraha. Pločica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje strane (slika 33) te sadrži njegovo hvalisanje o tome kako je uništio NE.IB. R U . U M — "Ovčarsko mjesto Ibru'uma. " M e đ u t i m , pred svemirskom lukom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne jedinice na devama uvjerila je osvajače da se okrenu — bogatijim i unosnijim
ciljevima. Ako taj navod doista govori o Abramu,
izvan biblijska potvrda Patrijarških zapisa,
SLIKA 33
m
tada je to još jedna
bez obzira na to tko je pobijedio.
POSLJEDNJI
DANI
Nakon što je spriječena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka krenula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo kraće; njegov sadašnji južni dio još nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata obradivom zemljom, voćnjacima i trgovačkim središtima. Tamošnja naselja uključivala su pet gradova, između ostalih i zloglasne Sodomu i G o m o r u . Okrenuvši se prema sjeveru, osvajači su se sada suočili s udruženim snagama, kako ih je Biblija nazvala, "pet grješnih gradova". T a m o su, kazuje n a m Biblija, četiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljačkajući gradove i uzimajući zarobljenike, osvajači krenuše natrag, ovaj put z a p a d n o m stranom rijeke Jordan. Usredotočenost Biblije na te bitke mogla je završiti tim povratkom da nije činjenice da je m e đ u zarobljenicima bio i Abramov nećak Lot. Nakon što je izbjeglica iz Sodome Abramu ispričala što se dogodilo, on je "naoružao svoje uvježbane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi jahači sustigli su napadače tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je Lot oslobođen, a opljačkani plijen vraćen. Biblija o tom pothvatu kaže da je Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim." Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsežan, nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao što znamo, u m r o 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja već od uboda škorpiona. G o d i n e 2030. pr. n. e. zamijenio g a j e njegov brat Su-Sin. Podaci o devet godina njegove vladavine bilježe dva vojna pohoda prema sjeveru, m e đ u t i m nijedan prema zapadu; govore većinom o obrambenim mjerama koje je poduzimao. Tu se najviše oslonio na gradnju novih dijelova "Zapadnog zida" koji je sprječavao najezde Amorejaca. M e đ u t i m , bedemi su se svaki put premještali prema središtu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz Ura stalno se smanjivao. Kada se sljedeći (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, popeo na prijestolje, napadači sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i u n u tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima je rukovodio Nabu. Sam M a r d u k , njegov božanski otac, na ponovno zauzimanje Babilona čekao je u H a r a n u .
92
ODBROJAVANJE
DO
SUDNJEG
DANA
Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijećanje na kojem su odobrili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budućnost.
93
Šesto
poglavlje
PROHUJALO S VIHOROM
O
pasnost od upotrebe "oružja za masovno uništenje" na Bliskom istoku u osnovi je straha od ispunjenja proročanstava o armagedonu.
Tužna činjenica je da je eskalacija sukoba — između bogova, ne između ljudi —dovela do upotrebe nuklearnog oružja, na tom istom mjestu, prije četiri tisuće godina. Ako je ikada postojao čin maksimalno vrijeđan žaljenja koji je imao p o t p u n o neočekivane posljedice, to je bio taj. D a j e nuklearno oružje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .
g. n. e. nego 2 0 2 4 . g. pr. n. e. je činjenica, a ne fikcija. Taj k o b n i d o g a đ a j zabilježen je u mnogo različitih drevnih zapisa na temelju kojih se može doći do odgovora na pitanja što, kako, tko i zašto, te ih staviti u pravi kontekst. J e d a n od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budući d a j e prvi židovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe. To što rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjeničkih zemalja" dakako d a j e obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo M a r d u k i t e , no događaji su učinili i više od toga. Po Enlilovim u p u t a m a , N i n u r t a se prihvatio izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, čak u Južnoj Americi, na području današnjeg Perua. Tekstovi navode d a j e i sam Enlil na duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u
PROHUJALO
S
VIHOROM
svojoj privrženosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporištu Eriduu p o č n u štovati Enkija. Odsutnost bogova također je oslabila vlast nad elam i t s k o m " S t r a n o m regijom", pa zapisi govore o "oskvrnućima" što su ih počinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve više ogorčeni. Posebno bijesan bio je M a r d u k koji je p r i m i o vijesti o pljačkama, razaranjima i oskvrnućima u njegovom voljenom Babilonu. Kao što je već rečeno, posljednji put kada je M a r d u k bio t a m o njegov polubrat Nergal nagovorio ga je da ode na m i r a n n a č i n i pričeka dok nebesko vrijeme ne dođe na doba Ovna. M a r d u k je to u č i n i o n a k o n što mu je Nergal obećao da u Babilonu ništa neće biti p o r e m e ć e n o i oskvrnavljeno, no dogodilo se suprotno. M a r d u k se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti oskvrnavili njegov tamošnji hram: "Od babilonskog h r a m a napraviše brlog za stotine pasa; glasno kriješteći lete gavrani i ispuštaju ondje svoj gnjus." Iz H a r a n a je vapio d r u g i m bogovima: " D o k a d ? " Nije li Vrijeme već stiglo, pitao je u svojoj proročanskoj autobiografiji: 0, veliki bogovi, čujte moje tajne: Ja sam Bijah i
božanski Marduk,
veliki bog.
izgnan zbog svojih grijeha,
u planine otiđoh.
U mnogim
sam zemljama
lutalica
bio,
skitao se od kraja do kraja svijeta. Dođoh u
u gorje Hattija,
zemlji
Hattiproročište pronađoh;
i u njemu zavapih —
"Dokad?"
"Dvadeset i četiri godine u H a r a n u se gniježđah", nastavio je M a r d u k , "moje je vrijeme isteklo!" Došao je čas, rekao je, da se zaputi p r e m a svom gradu ( B a b i l o n u ) , "da p o n o v n o izgradim svoj h r a m i trajno prebivalište osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj h r a m E.SAG. ILA ( " H r a m uzvišenog krova") kako se poput p l a n i n e uzdiže s platforme
95
POSLJ EDNJI
DANI
u Babilonu. Nazivao ga je "Kuća mog zavjeta". Pretkazao je da će Babilon biti vječan, s kraljem po njegovu izboru, da će to biti grad p u n radosti, s Anuovim blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat će zlo i nesreću i donijeti čovječanstvu majčinsku ljubav." G o d i n a u kojoj je dvadesetčetverogodišnjem boravku u H a r a n u došao kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Točno sedamdeset i dvije godine prije toga M a r d u k je bio pristao mirno otići iz Babilona i pričekati na prorokovano nebesko vrijeme. Mardukov vapaj "dokad?" upućen velikim bogovima nije bio uzaludan jer vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslužbeno tako i na službenim vijećima. Zabrinut zbog pogoršanja situacije, Enlil se je žurno vratio u Sumer, šokiravši se kada je saznao da su čak i u samom NippXru stvari krenule po zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolično ponašanje Elamita, no on je svu krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove doÿe sin svoga oca." Njegov glavni optužitelj bio je Utu/âamaš koji je, opisujući strašnu situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govoreći u ime svog oca, N a b u je okrivio N i n u m i i oživio stare optužbe protiv Nergala zbog nestanka pretpotopnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da spriječi oskvrnuća u Babilonu. Počeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez poštovanja govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, Enlil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to nečuvena optužba protiv Gospodara zapovjednika. Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za što su M a r d u k i Nabu u stvari optuženi?" Njegova srdžba bila je usmjerena osobito na njegova sina Nergala: "Zašto ne nastaviš s potporom?"- pitao gaje. N j i h dvojica su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji. Vijećanje bogova prekinulo se u neredu. M e đ u t i m , sve te raspre, optužbe i protuoptužbe odvijale su se usprkos sve očitijoj činjenici — onome što je M a r d u k nazivao nebeskim proročištem — da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim p o m a k o m precesijskogVPMHUD]D jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijačko doba Enlila, privodi kraju, a počinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. M a r d u k je to nazivao
PROHUJALO
S
VIHOROM
nebeskim proročištem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom hraPX E n i n n u u Lagašu (što g a j e izgradio Gudeja); Ninigšzida/Toth mogao ga je potvrditi p o m o ć u svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji; za njegov su dolazak znali i ljudi. Tada je Nergal — nakon što su ga M a r d u k i N a b u oklevetali, a vlastiti otac istjerao — "savjetujući se sam sa sobom", došao na ideju da upotrijebi "strašno oružje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji, spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na području brata mu Gibila): Tih sedam u planinama leže; U šupljini pod
zemljom
počivaju.
Na temelju današnjeg stupnja tehnološkog razvoja može se reći da je to bilo sedam nuklearnih naprava: "Užasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na n e k o m t a j n o m , sigurnom mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil. Ratno vijeće bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog da se M a r d u k u zada teški udarac. Postojala je stalna komunikacija s A n u o m : "Od A n u a ka Zemlji riječi su putovale, od Zemlje do A n u a riječi su stizale." On je jasno dao do znanja d a j e njegovo odobrenje tog koraka bez presedana ograničeno na to da se M a r d u k a liši sinajske svemirske luke, ali da se pri tome ne smije naškoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravši Nergala i N i n u r t u da izvrše misiju, bogovi su im više nego jasno dali do znanja d a j e misija ograničenog i uvjetovanog opsega. No, stvari se nisu odvijale tim p u t e m : došlo je do katastrofalnih neželjenih posljedica.
N a k o n katastrofe koja je rezultirala smrću nebrojenih ljudi i opustošenjem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje viđenje događa-
97
POSLJEDNJI
DANI
ja, pokušavajući se osloboditi krivnje. Taj dugački tekst poznat je kao Erra Epos jer Nergala naziva e p i t e t o m Erra ( " U n i š t a v a t e l j " ) , a N i n u r t u Ishum ("Pržitelj"). Do istinite priče m o ž e m o doći kada t o m tekstu p r i d o d a m o p o d a t k e iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora. Tako saznajemo da je Nergal o d m a h po d o n o š e n j u odluke, ne čekajući N i n u r t u , požurio u Gibilovo afričko p o d r u č j e kako bi p r o n a š a o oružje. N i n u r t a je na svoje zaprepaštenje saznao da se Nergal ne obazire na z a d a n a ograničenja misije te da namjerava upotrijebiti oružje n e k o n trolirano kako bi izravnao osobne r a č u n e : "Uništit ću sina i ostaviti oca da ga p o k o p a ; z a t i m ću uništiti i oca, kojeg neće i m a t i tko p o k o p a t i " , hvalisao se Nergal. D o k su se on svađali, stigla im je vijest da N a b u ne m i r u j e : "Iz svog h r a m a k r e n u o je svim gradovima svojim zavladati, p r e m a Velikom m o r u zaputio se; u Veliko m o r e ušao je i zasjeo na prijestolje što njegovo nije." N a b u ne s a m o da je obraćao z a p a d n e gradove, nego je z a u z i m a o sredoz e m n e otoke i imenovao se n j i h o v i m v l a d a r o m ! N e r g a l / E r r a zbog toga je prigovarao da u n i š t e n j e svemirske luke nije dovoljno: N a b u a i gradove koji su mu pristupili također treba kazniti — treba ih uništiti! B u d u ć i da su sada imali dvije m e t e , Nergal i N i n u r t a našli su se pred još j e d n i m p r o b l e m o m : neće li razaranje svemirske luke upozoriti N a b u a i njegove grješne sljedbenike da pobjegnu? Rješenje su pronašli u razdvaj a n j u : N i n u r t a će napasti svemirsku l u k u , a Nergal će napasti obližnje "grješne gradove". N o , tek što je sve dogovoreno N i n u r t a se počeo p r e m i šljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo A n u n n a k i j e koji upravljaju svemirskim instalacijama nego čak i neke ljude: " H r a b r i Erra" - rekao je Nergalu -
"zar ćeš i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoćeš li s onima koji sa
griješili protiv tebe uništiti i one koji nisu griješili?" P r e m a d r e v n o m tekstu, N e r g a l / E r r a je bio nagovoren: "Erri se riječi Ishumove svidješe kao fino ulje." I tako su j e d n o g j u t r a njih dvojica, podijelivši i z m e đ u sebe sedam n u k l e a r n i h naprava, krenuli na svoju k o n a č n u misiju:
PROHUJALO
Uto junak Erra pamteći
riječi
S
VIHOROM
naprijed krenu Ishurnove.
Ishum također u
bitku pode
u skladu s danom riječi, tjeskoba u srcu njegovome. Dostupni n a m tekstovi čak govore tko je otišao na koji cilj: "Ishum se zaputi prema najvišoj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine z n a m o iz epa o Gilgamešu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se sruši ... Ono što bijaše podignuto za ispaljivanje prema A n u u bijaše uništeno, pročelje mu izbrisano, oko njega sve opustošeno." N i n u r t a je izbrisao svemirsku luku i njezine instalacije j e d n i m n u k l e a r n i m udarcem. Drevni tekst zatim opisuje što je učinio Nergal: "Slijedeći Ishumov primjer, Erra pođe Putem kralja te gradove dokrajči, u pustoš ih pretvori"; njegovi ciljevi bili su "grješni gradovi" čiji kraljevi su sklopili savez protiv Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici j u ž n o od Mrtvog mora. Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom p o l u o t o k u i obližnjoj ravnici M r t v o g mora upotrijebljeno nuklearno oružje: uništena je svemirska luka i pet gradova.
S obzirom na naše objašnjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije čudno, m e đ u t i m ipak zaprepašćuje kako se upravo u tom apokaliptičnom događaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi. Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te događaje znamo da su, kao što je zatraženo, Anunnakiji koji su čuvali svemirsku luku bili upozoreni: "Njih dvojica (Nergal i N i i n u r t a , op. a.), na zlo nahuškani, natjeraše njegove čuvare u stranu, bogovi tog mjesta napustiše ga — zaštitnici njegovi u nebeske visine otiđoše." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su "dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuđenima na propast. Tu n a m Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku
99
POSLJEDNJI
DANI
možemo pročitati da su i Abraham i njegov nećak Lot doista bili upozoreni, no ne i drugi stanovnici "grješnih gradova." Biblijski izvještaj, osim što rasvjetljava različite "katastrofalne" aspekte događaja, sadrži pojedinosti koje n a m na nevjerojatan način rasvjetljavaju kako bogove općenito tako i njihov odnos s Abrahamom. Priča počinje u 18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini života, dok je jednog vrućeg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj šator, "podigavši pogled, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje kao anashim, što znači "ljudi", bili su na neki način drukčiji odnosno neobični budući da je Abraham izjurio iz šatora i poklonio im se do zemlje te im — nazivajući se njihovim slugom — oprao noge i ponudio ih h r a n o m . Kako se ispostavilo, trojica su bili božanska bića. Dok su odlazili njihov vođa, sada identificiran kao Gospodin Bog, odlučuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i G o mora doista grješni gradovi čije uništenje je opravdano. Dok su dvojica od trojice nastavili p r e m a Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!) riječima koje su identične onima u mezopotamskom tekstu: Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? (Postanak
18:23).
Z a t i m je uslijedilo nevjerojatno pogađanje čovjeka i Boga. "Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu je Bog odgovorio da će, u redu, grad biti spašen ako u njemu živi pedeset nevinih, Abraham je pitao, a što ako ih ima samo četrdeset? A ako ih ima samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I čim je završio razgovor s A b r a h a m o m Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto." Druga dva božanska bića — u nastavku priče u 19. glavi naziva ih se malachim, što doslovno znači "izaslanici", ali se obično prevodi kao "anđeli" — navečer su stigli u Sodomu. Ono što se zbivalo u Gomori potvrdilo je iskvarenost tamošnjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog nećaka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer će Jahve uništiti grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anđela" pristao da se uništenje odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dođu do sigurnosti planina.
100
PROHUJALO
S
VIHOROM
"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema S o d o m i i G o mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom, kao dim kakve klačine." Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio rođen 2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e. Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom što se tiče uništenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznačajnijih potvrda vjerodostojnosti Biblije općenito te posebno potvrda statusa i uloge Abrahama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi stručnjaci najviše klone, budući da dio o događajima na dan prije uništenja, kada su tri božanska bića ("anđela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama, neodoljivo podsjeća na priču o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju p u k i m mitovima pokušali su uništenje Sodome i G o m o r e pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, m e đ u tim biblijska verzija priče dva puta potvrđuje da "uništenje... s u m p o r n i m ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smišljeni, odgodivi te čak opozivi događaj: j e d n o m kada se Abraham pogađao s Gospodom da poštedi gradove kako ne bi nevine uništio s krivima, te ponovno kada je zbog njegovog nećaka Lota uništenje odgođeno.
SLIKA 34
101
POSLJEDNJI
DANI
Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje pokazuju golemu šupljinu i raspuklinu na površini na mjestu gdje je došlo do nuklearne eksplozije. Po tom području je i dandanas razasuto razlomljeno, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadrži neuobičajeno visok udio izotopa urana-235, što prema mišljenjima stručnjaka ukazuje
na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.
SLIKA
35
Uništenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je rušenje južne obale mora, što je dovelo do poplavljivanja nekoć plodnog područja koje je i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan" ("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istraže tamošnje morsko dno urodila su otkrićem zagonetnih podvodnih ruševina, m e đ u t i m HašHmiWska Kraljevina Jordan, na čijoj polovici Mrtvog mora se ruševine nalaze, zaustavila je daljnja istraživanja. Zanimljivo je da relevantni mezopotamski tekstovi potvrđuju tu topografsku promjenu te čak sugeriraju da je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode, "kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega što u njemu živi, čak i krokodila."
102
PROHUJALO
S
SLIKA
VIHOROM
36
Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo više od uništenja svemirske luke i "grješnih gradova": kao posljedica n u k l e a r n i h eksplozija, Oluja, zao vjetar kružio je
nebom.
103
POSLJEDNJI
DANI
I počela je lančana reakcija neželjenih posljedica.
Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doživjela slom u šestoj godini Ibbi-Sinove vladavine u U r u — 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To j e , čitatelj će se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet godina... Povjesničari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur pregazili "barbarski osvajači"; m e đ u t i m ne postoje dokazi o takvoj razornoj invaziji. Z a t i m je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad uništenim Urom" koji je zbunio stručnjake. N a i m e , u njemu se nije oplakivalo fizičko uništenje Ura, nego njegovo "napuštanje": bogovi koji su tamo boravili napustili su ga, ljudi koji su t a m o živjeli otišli su, njegove staje su se ispraznile. Hramovi, kuće i obori bili su nedirnuti — cijeli, no prazni. Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadikovalo ne samo nad U r o m , nego i nad čitavim Sumerom. I opet su govorili o "napuštanju": ne samo da su bogovi Ura, N a r m a r i Ningal, napustili Ur; Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni h r a m u N i p p u r u ; njegova družica Ninlil također je bila otišla. N i n m a h je napustila svoj grad Keš; I n a n n a , "kraljica Ereha", napustila je Ereh; N i n u r t a j e napustio svoj hram, Eninnu; njegova supruga Bau također je otišla iz Lagaša. J e d a n sumerski grad za drugim nabrajani su kao "napušteni" — bez svojih bogova, ljudi i životinja. Stručnjaci su sada pokušavali odgonetnuti kakva je to "strašna katastrofa", tajanstvena nesreća pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti? Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s vihorom. Ne, nije to igra riječi povezana s naslovom slavnog romana/igranog filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram, "nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. N a n n a r je napustio U r — njegovi obori za ovce su "ispražnjeni vihorom"; i tako dalje, 1 tako dalje. Stručnjaci su pretpostavili da je to ponavljanje riječi literarno sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju žalost.
104
PROHUJALO
S
VIHOROM
M e đ u t i m , to nije bilo literarno sredstvo — to je bila doslovna istina: Sumer i njegovi gradovi doslovno su
bili ispražnjeni djelovanjem
vihora.
Digao se "zao vihor", kako se navodi u j a d i k o v k a m a (i drugim tekstovim a ) , i prouzročio da "katastrofa, dotad n e p o z n a t a l j u d i m a , pogodi zemlju." To je bio Zao vihor koji je "opustošio gradove, opustošio kuće, opustošio staje, ispraznio obore za ovce." Došlo je do opustošenja, ali ne i razaranja; praznine, ali ne i ruševine; gradovi su bili ondje, kuće su bile ondje, staje i obori za ovce bili su ondje — m e đ u t i m nije ostalo ništa živoga. Č a k je i "sumerskim rijekama tekla voda koja je bila gorka, nekoć obrađivana polja obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav život je nestao. Bila je to katastrofa kakve nikad prije nije bilo: Zemlju
Sumer zadesi
ljudima
nepoznata.
Katastrofa za
izdržati
katastrofa
nikad viđena, nemoguća.
N o š e n a Z l i m vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt "koja t u m a r a ulicom, koja je puštena na cestu... Najviši zid, najdeblji zid, prolazi kao poplava; nijedna vrata ne m o g u je zadržati, nijedan kračun zaustaviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u k u ć a m a ; oni koji su pobjegli na krovove p o m r l i su na krovovima. Bila je to nevidljiva smrt: "Stoji kraj čovjeka, a ipak je nitko ne može vidjeti; kad u đ e u k u ć u , ne z n a se d a j e došla." Bila je to strašna smrt: "Kašalj i sluz oslabiše im prsa, usta im p u n a pljuvotine, n a j e d n o m malaksali i ošamućeni postadoše... strašna malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar ščepao svoje žrtve, "usta im bijahu oblivena krvlju." M r t v i i u m i r u ć i ležali su posvuda. Tekstovi jasno ističu da Zao vihor, koji je
"nosio beznađe od grada do
grada", nije bio p r i r o d n a katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja što naredi je A n u , (odluka) iz srca Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinačnog događaja — "najed a n p u t , u bljesku m u n j e izazvan" — do kojeg je došlo daleko na zapadu:
105
POSLJEDNJI
DANI
"Došlo je iz p l a n i n a , došlo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog otrova od bogova, došlo je sa zapada." D a j e uzrok "zlog vihora" bilo n u k l e a r n o uništenje na Sinajskom poluotoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi znali njegovo podrijetlo i uzrok — udar, eksplozija. Zao
udar najavi oluju
Zao
udar bijaše njezin preteča.
Moćno
potomstvo,
glasnici pošasti
kobnu,
sinovi junački,
bijahu.
Autori tekstova s j a d i k o v k a m a , sami bogovi, ostavili su n a m zoran prikaz onoga što se dogodilo. Č i m su N i n u r t a i Nergal iz nebesa lansirali Strašno oružje, "ono je proizvelo strašne zrake što sve su opržile p o p u t vatre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Z a t i m se u nebesa digao "gust oblak što propast donosi" —
nuklearna gljiva — a iza nje su
slijedili "udari vjetra... oluja što spržila je nebo." To je bio dan koji se ne smije zaboraviti: Tog dana, nebo je a zemlja
zdrobljeno razorena,
lice joj istrto u vihoru — Kada se nebo zacrnilo i prekrilo nas sjenom — tog dana rodio se Zao vihor. Različiti tekstovi otrovni vjetar u p o r n o pripisuju eksploziji "na mjestu gdje bogovi uzlaze i spuštaju se" — uništenju svemirske luke, a ne razaranju "grješnih gradova". T a m o je, "usred planina", u j a k o m bljesku došlo do n u k l e a r n e eksplozije u obliku gljive — i o d a n d e su vjetrovi sa Sredozemnog mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te t a m o
106
PROHUJALO
S
VIHOROM
izazvali ne uništenje nego tiho istrebljenje, donoseći s radioaktivnim zrakom smrt svemu što je živjelo. Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, možda uz izuzetak Enkij a, koji je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Strašnog oružja, da nijedan od bogova nije očekivao takav ishod. Većina ih je bila rođena na Zemlji i za njih su priče o n u k l e a r n i m ratovima na N i b i r u u bile "priče starijih". Je li A n u , koji je trebao biti pametniji, možda mislio da će oružje, nakon što je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotrebljivo? Jesu li Enlil i N i n u r t a (koji je bio došao s N i b i r u a ) pretpostavili da će vjetrovi, ako uopće, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinjama koje obuhvaća današnja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajući odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevši koliko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, čim se shvatilo koliko je snažan nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom putu — kako bogovi tako i ljudi — upozoreni da bježe i spase život. Panika, strah i metež koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali kada je oglašena uzbuna živopisno su opisani u nizu jadikovki, kao što su Urska jadikovka,
Jadikovka
nad pustošenjem
Ura
i
Sumera,
Nipurska jadi-
kovka, Uručka jadikovka i druge. Sto se tiče bogova, čini se da je uglavnom vrijedilo načelo "svatko za sebe". P o m o ć u svojih različitih letjelica i plovila odlazili su zrakom i m o r e m ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi tiče, bogovi su ih upozorili prije no što su pobjegli. Kao što stoji u U r u č k o j jadikovki: "Ustajte! Bježite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je rečeno usred noći. " S p o p a d n u t i strahom, odani građani Uruka bježali su ne bi li spasili živu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio." Slika doduše nije posvuda bila j e d n a k a . U U r u , glavnom gradu, N a n n a r / S i n je bio tako skeptičan da nije povjerovao da je sudbina njegovog grada zapečaćena. Njegov dugački i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da spriječi katastrofu zabilježen je u
Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal,
Nannarova supruga). Zabilježeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbježnosti:
107
POSLJEDNJI
Uru je podarena Vječna
DANI
kraljevska čast —
vladavina podarena
mu
nije...
N e s p r e m n i prihvatiti neizbježno i previše privrženi g r a đ a n i m a Ura da bi ga napustili, N a n n a r i Ningal odlučili su ondje ostati. Bio je dan kada je Zli vihor došao do Ura; "i dalje d r h t i m na spomen tog dana", napisala je Ningal, "no od nečistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je došao sudnji dan, "u Uru se digla gorka j a d i k o v k a , no nismo pobjegli od nečisti. Božanski je par noć n o ć n i h mora proveo u
"termitnjaku", podzemnoj
prostoriji d u b o k o ispod njihova zigurata. U j u t r o , kada je otrovni oblak "odnesen iz grada", Ningal je opazila da je N a n n a r bolestan. Ž u r n o se o d j e n u l a i naredila da se boga iznese iz U r a i odnese daleko od grada kojeg su oboje voljeli. Zli vihor naškodio je još barem j e d n o m božanstvu; bila je to N i n u r tina supruga Bau, koja je bila sama u Lagašu (budući da je njezin suprug bio zauzet uništavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju je zvao " M a j k a Bati", bila je liječnica i jednostavno se nije mogla natjerati da ode. Jadikovke bilježe da je "tog d a n a oluja sustigla Gospu Bau; kao da bijaše smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teško je bila pogođena, m e đ u t i m kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poživjela. Enkijev grad Eridu, smješten najdalje na j u g u , očito je bio na rubu puta k o j i m je prolazio Zli vihor. Iz Eriduške jadikovke saznajemo da je N i n ki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afričkom Abzuu: " N i n k i , Velika Gospa, odletje p o p u t ptice i napusti svoj grad." M e đ u t i m , sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se m a k n e s puta Z l o m vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog g r a d a . . . zbog sudbine njegove gorke je suze lio." M n o g i građani Eridua su ga slijedili te, utaborivši se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako oluja "zahvaća Eridu." Z a č u d o , n a j m a n j e pogođen od svih glavnih sumerskih središta bio je Babilon jer je ležao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglašena uzbuna M a r d u k je kontaktirao svog oca i z a m o l i o ga za savjet: 'Što da rade gra-
108
PROHUJALO
S
VIHOROM
đani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji m o g u bježati trebaju ići na sjever', odgovorio mu je Enki; j e d n a k o kao što su dvojica "anđela" savjetovala Lota i njegovu obitelj da se ne osvrću kada su bježali iz S o d o m e , tako je i Enki u p u t i o M a r d u k a da kaže svojim sljedbenicima "da se ne okreću i ne osvrću". Ako bijeg nije m o g u ć ljudi trebaju potražiti zaklon pod z e m l j o m : "Skloni ih u odaju p o d z e m l j o m , u t a m u " , glasio je Enkijev savjet. Budući da su poslušali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi g r a đ a n i prošli su bez posljedica. Kada je Zao vihor prošao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo, doprli su najistočnije do p l a n i n e Zagros), ostavio je iza sebe opustošen i iznuren Sumer. "Oluja je opustošila gradove, opustošila kuće." M r t v i su ostali ležati, n e p o k o p a n i , t a m o gdje su se srušili: "Mrtvaci su, kao mast na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispaši "stoka sitna i k r u p n a nestade, svi živi stvorovi skončaše." Obori za ovce "padoše žrtvom Z l o m vjetru." Obrađena polja su se osušila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan, nezdrav korov bješe rastao, u m o č v a r a m a trstika t r u n u l a je u smradu." "Nitko putovima ne kroči, nitko ne ide cestama." "O, h r a m u boga N a n n a r a u U r u , gorka je tvoja pustoš!" jadikovalo se u p j e s m a m a ; "O, božice Ningal, čija zemlja je stradala i natjerala srce tvoje u plač!" Grad je ostao stran grad, kako da čovjek sada živi? Kuća je postala
kuća suza,
to tjera srce moje u plač. Ur i hramovi njegovi, padoše žrtvom
Zlog vihora.
N a k o n dvije tisuće godina velika sumerska civilizacija zauvijek je nestala s vihorom.
109
POSLJEDNJI
DANI
Posljednjih godina arheolozima su se pridružili geolozi, klimatolozi i drugi znanstvenici koji proučavaju zemlju te zajednički, u multidisciplinarnim projektima, pokušavaju riješiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada krajem trećeg tisućljeća prije nove ere. Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva: dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom časopisu Geologija od travnja 2000. godine koju je provela m e đ u n a r o d n a multidisciplinarna skupine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istraživanja proveli su kemijsku i radiološku analizu pradavnih slojeva prašine iz tog razdoblja s različitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna Omanskog zaljeva. Došli su do zaključka da je neobična klimatska promjena na područjima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima guste prašine s isušenog tla (engl. dust storms) te da je prašina — neobična "atmosferska mineralna prašina" — bila nošena zračnim strujama preko j u žne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio put sumerskog "Zlog vjetra".
Određivanje starosti neobične "atmosferske
prašine" pomoću ugljika dovelo je do zaključka da je ona nastala kao posljedica
"neuobičajenog,
dramatičnog događaja koji se dogodio prije otprilike
4025godina. " To, drugim riječima, znači "otprilike 2 0 2 5 . g. pr. n. e. "
— upravo 2024. godine koju smo naveli! Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraživanju primijetili da je
"razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara."
Tu stavku ostavljaju bez objašnjenja — no očito je da proboj južne barijere Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao što smo to opisali, objašnjava što se dogodilo. Znanstveni časopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjetskoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio događajima u Mezopotamiji poziva se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome d a j e do "masovnog napuštanja aluvijalne ravnice" između rijeka Eufrata i Tigrisa došlo zbog "oluja prašine koje su započele prije 4025 godina. Studija ne objašnjava uzrok nagle "klimatske promjene", m e đ u t i m navodi za nju isti d a t u m : 4025 godina prije 2001. godina n.e..
no
PROHUJALO
SLIKA
S
VIHOROM
37
Sudbonosna godina, potvrđuje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 . g. pr. n. e.
Sedmo
poglavlje
S U D B I N A J E IMALA PEDESET IMENA
P
ribjegavanje nuklearnom oružju na kraju dvadeset i prvog stoljeća p, n. e.
najavilo je — "s praskom", mogli bismo reći — Mardukovo doba. To je u
gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, čak i u današnjem smislu tog pojma. Najveći paradoks sastojao se u tome što je ljude nagnalo da gledaju na nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje
je izazvalo to Novo doba utječu na nas i dandanas. Za M a r d u k a je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje a m bicije, ispunjenje proročanstava. Cijena koja je za nj plaćena — opustošenje Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda — nisu bili njegovo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kažnjeni zbog ometanja Sudbine. Nepredviđena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj kao da je bio selektivno voÿen n e k o m nevidljivom rukom samo su potvrdili ono što su najavila nebesa: stiglo je doba M a r d u k a , doba Ovna. Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obilježavao u M a r dukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao što je h r a m u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je središnje mjesto zodijačkog cildusa. Popis zodijačkih konstelacija nije počinjao s Bikom kao u Stuneru, nego s O v n o m (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva počeli graditi o d m a h po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili faraoni koji su nosili teoforična imena u čast A m o n a / A m e n a , tako da su i hramovi i kraljevi bili posvećeni M a r d u k u / R a u kao A m o n u , Nevidljivom, budući da je M a r d u k , povukavši se iz Egipta, za svoj Vječni grad izabrao Babilon u Mezopotamiji.
113
POSLJEDNJI
SLIKA
DANI
39
I M a r d u k i N a b u preživjeli su n u k l e a r n u oluju neozlijeđeni. Iako je N a b u a želio uništiti Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na nek o m od sredozemnih oWoka i tako se spasio. Zapisi koji potječu iz vremena nakon toga kažu da mu je u M e z o p o t a m i j i bilo dodijeljeno vlastito središte kulta po i m e n u Borsippa, novi grad smješten u blizini Babilona koji je bio središte kulta njegova oca, m e đ u t i m N a b u je nastavio putovati i obožavali su ga u njemu o m i l j e n i m Z a p a d n i m zemljama. Njegovom obožavanju u Z a p a d n i m zemljama i u M e z o p o t a m i j i svjedoče sveta mjesta nazvana njemu u čast — kao što je p l a n i n a Nebo blizu rijeke J o r d a n (na kojoj je kasnije p r e m i n u o Mojsije) — kao i teoforična kraljevska i m e n a (na primjer, N a b o pol-asar, Nebo-šad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima Babilona. Njegovo je ime, kao što smo već istaknuli, postalo s i n o n i m za "proroka" i proročanstvo diljem drevnog Bliskog istoka. Sam M a r d u k , sjetit ćete se, kada je došlo do s u d b o n o s n i h događaja, iz svog se Zapovjednog mjesta u H a r a n u zapitao: "Do kada?" U svom a u t o -
114
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
biografskom tekstu Mardukovo proročanstvo predvidio je dolazak mesijanskog doba, kada će bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem će mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromaštvo, te kada će kralj kojeg će on izabrati "Babilon učiniti najnaprednijim", s h r a m o m Esagilom koji (kao što njegovo ime govori) će se dizati do nebesa: Pojavit će se kralj babilonski; moj hram podići će se do nebesa, Usred grada
mog Babilona;
Esagil,
velik k'o planina,
Plan
Nebo-Zemlja
za Esagil,
kralj će izgraditi,
velik k'o planina, narisat će;
l nebeska će se otvoriti vrata. U mom gradu Babilonu kralj pojavit će se; U obilju stolovat će; Za ruku primit će me I u procesijama voditi me ... U grad svoj i hram Esagil na vijeke vjekova ću ući. Ta nova Babilonska kula nije, međutim, bila sagrađena kao lansirni toranj (kao što je to bio slučaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast, uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizičkom vezom sa svemirom, nego iz Nebeskog znamenja — iz zođijačkog Nebeskog vremena, iz položaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima. Slijedom toga, predvidio je da će njegov budući hram Esagil postad glavni astronomski opservatorij, te učiniti suvišnima Ninurtin Eninnu i različite 'stonehengove što ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovršen, to je bio zigurat sagrađen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova visina, razmještaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku — glavnoj zvijezdi zviježđa Ovna
oko 1960, g. pr. n. e.
115
POSLJEDNJI
DANI
Nuklearna apokalipsa i njezine neželjene posljedice doveli su do iznenadnog kraja spora oko toga čije zodijačko doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kružio i određivao Božansko vrijeme — i Mardukova se pozornost preusmjerila na to. Kao što je jasno istaknuto u njegovim proročanstvima, sada je pretkazao da će svećenici-astronomi s različitih razina zigurata na nebesima tražiti "Esagilov pravi planet":
116
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
Poznavatelji znamenja popet će se na nj. Slijeva i zdesna,
na suprotnim stranama,
stajat će odvojeno. Zatim će doći kralj; Zakonitog Esagilovog
kakkabua
iznad zemlje opazjt će. R o đ e n a je Zvjezdana religija. B o g — M a r d u k — p o s t a o je zvijezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) — Nibiru — p o s t a o je " M a r duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala a s t r o logija. U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu M a r d u k u dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo d a j e došao s N i b i r u a , on jest Nibiru.
U tom epu n a p i s a n o m na "babilonskom", dijalektu akadskog
jezika (materinjeg jezika S e m i t a ) , M a r d u k je izjednačen s N i b i r u o m , m a t i č n i m p l a n e t o m A n u n n a k i j a , a ime " M a r d u k " dano je Velikoj zvijez d i / p l a n e t u koji je došao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je " M a r d u k a " učinilo " G o s p o d a r o m " kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina — na nebesima to je njegova p u t a n j a — bila je najveća od svih nebeskih bogova (drugih p l a n e t a ) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je p r e d o d r e đ e n da postane n a j veći m e đ u a n u n n a k i j s k i m bogova na zemlji. Revidirani ep o stvaranju javno se čitao četvrte noći svetkovine Nove godine. U njemu se M a r d u k u pripisuje pobjeda nad "čudovištem" T i a m a t o m u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikovanje Sunčevog sustava (slika 43), što su sve pothvati koji su se u izvornoj sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripisivali N i b i r u u . Nadalje, nova je verzija M a r d u k u pripisivala čak i "vješto oblikovanje Čovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude "Pupak Zemlje."
117
POSLJEDNJI
SLIKA
28
US
DANI
S U D B I N A JE
IMALA
PEDESET
SLIKA
43
IMENA
Festival Nove godine — najvažnija svetkovina u godini — počinjao je prvog dana mjeseca Nissana, koji se p o d u d a r a o s proljetnim ekvinocijem. Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-
119
POSLJEDNJI
DANI
setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi život na Zemlju) razvio u proslavu dugu dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i propisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priču o Nibiruu i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priču o Mardukovom životu. Priča je uključivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuđen na smrt u zapečaćenoj grobnici, te njegovo "uskrsnuće", kada je izašao iz nje živ; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku, njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i nestanci, čak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima živopisno predstavljali Marduka kao boga patnika — koji pati na Zemlji, ali naposljetku pobjeđuje i stječe vrhovnu vlast preko svog nebeskog p a n d a n a . (Novozavjetna priča o Isusu toliko je slična da su teolozi u Europi još prije sto godina raspravljali nije li Marduk
"Isusov prototip".)
Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je uključivao Mardukovu samotnu vožnju čamcem preko rijeke, do građevine zvane Bit Akiti ("Kuća Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Očito je da je samotni dio simbolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom m a t i č n o m planetu u dalekom svemiru u unutrašnjost Sunčevog sustava — putovanje u čamcu/brodu po vodama, što je u skladu s drevnim konceptom da je m e đ u p l a n e t a r n i prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se može prijeći "nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) — taj je koncept grafički predočen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani kako putuju nebom u "nebeskim lađama" (slika 44).
SLIKA
120
44
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
Javne svečanosti počinjale su nakon Mardukovog uspješnog povratka iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije počinjale su tako što su drugi bogovi stojeći na m o l u pozdravljali M a r d u k a , a zatim su ga kraljevi i svećenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruživala sve veća mnoštva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene pločice te iz otkopane topografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska imena. Simbolizirale su (u S u m e r u ) putovanja A n u n n a k i j a u n u t a r Sunčevog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "postaje" u M a r d u k o v o m životu: njegovo božansko rođenje u "ýistom mjestu"; kako mu je uskraćeno njegovo pravo po rođenju, pravo na vrhovnu vlast; kako je osuđen na smrt; kako je zakopan (živ, u Veliku p i r a m i d u ) ; kako je spašen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se čak i veliki bogovi A n u i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim. Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaćao je šest glinenih pločica (koje se p o d u d a r a j u s biblijskih šest dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se sedmog dana o d m a r a o i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska dorada epa k u l m i n i r a l a je s e d m o m pločicom koja je bila u cijelosti posvećena glorifikaciji M a r d u k a kojem je dodijeljeno pedeset i m e n a — to je čin koji je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov (i kojega je sljedeći trebao dobiti N i n u r t a ) . Počevši s njegovim t r a d i c i o n a l n i m i m e n o m M A R . D U K , "sin Čistog mjesta", i m e n a — koja su naizmjence bila sumerska i akadska —pripisivala su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula što su se odnosile na nebesku bitku s T i a m a t o m i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i A n u n n a k i j i m a " i njihov Zapovjednik, "Bog koji održava život... bog koji oživljava mrtve", "Gospodar svih zemalja", bog čije odluke i dobrohotnost održavaju čovječanstvo, ljude koje je stvorio, "Onaj koji omogućuje kultivaciju", koji donosi kiše
121
POSLJEDNJI
DANI
kako bi poboljšao usjeve, raspoređuje polja i "stvara obilje", kako za bogove tako i za ljude. N a p o k o n , dodijeljeno mu je ime N I B I R U , "Onaj koji će držati prijelaz između nebesa i Zemlje": Kakkabu koji na
nebesima
Onaj koji neumorno juri
blješti...
Vodenom dubinom
neka
"Prijelaz" bude njegovo ime'.
Neka
održava putanje /upravlja putanjama
Neka bude pastir nebeskim
—
zvijezda
na
nebesima,
bogovima kao ovcama.
"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijeliše; Onoga čije ime je 'Pedeset' bogovi proglasiše najvišim," stoji u zaključku dugačkog teksta. Kada je otprilike u zoru cjelonoćno čitanje sedam pločica bilo dovršeno, svećenici koji su obavljali obrednu službu izgovarali su sljedeće propisane proglase: Neka
se pedeset
imena pamti...
Neka mudri i učeni govore o njima. Neka ih otac recitira sinu, Neka
uši pastira slušaju.
Neka se vesele Marduku, Cija odluka je čvrsta, Ciju riječ nijedan
"Enlilu" medu bogovima, zapovijed nepromjenjiva;
bog ne može promijeniti.
Kada bi se M a r d u k pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u veličanstveno ruho koje je postiđivalo jednostavnu vunenu odjeću starih bogova Sumera i Akada (slika 45). Iako je M a r d u k u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilično brzo došlo do njegovog prihvaćanja i štovanja. Hvalospjev R a u - A m o n u , koji je po uzoru na akadskih Pedeset i m e n a boga slavio nizom različitih i m e n a , nazivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" — nebeski bog — "koji je stvorio čitavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio
122
SUDBINA
JE
IMALA
SLIKA
PEDESET
IMENA
45
ljude i zvjerad, koji je stvorio voćke, pašnjake i podario život stoci — bog "za kojega se slavi šesti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim pričama su očigledne. Prema tim izrazima vjere, R a / M a r d u k na Zemlji, u Egiptu, nije bio vidljiv zato što je njegovo glavno boravište bilo drugdje: j e d a n dugački hvalospjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu pobjedu (stručnjaci m e đ u t i m pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopotamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije bio vidljiv zato što se nalazio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajući simbol Egipta — krilati disk, obično okružen dvjema zmijama — najčešće se objašnjava kao Sunčev disk "budući da je Ra bio Sunce"; m e đ u t i m , u drevnom svijetu to je u stvari bio širokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda". Budući da M a r d u k a / R a a fizički nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova Zvjezdana religija razvila u svom najčišćem obliku. Tamo je Aten, "Zvijezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt R a a / M a r d u k a ,
123
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 46 postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu stranu obzora."
U enlilitskim zemljama prijelaz u M a r d u k o v o Novo doba i novu religiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, južna M e z o p o t a m i j a i zapadne zemlje koje su se našle na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od njegova djelovanja.
124
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ćete se, nije bila nuklearna eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, m e đ u t i m fizički su bili neoštećeni. Vode su bile zatrovane, m e đ u t i m protok dviju velikih rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak trajao dulje, no i to se s v r e m e n o m popravilo. Tako su ljudi polagano mogli ponovno naseljavan tu opustošenu zemlju i ondje živjeti. Prvi zabilježeni administrativni vladar na opustošenom jugu bio je bivši vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo i m e Išbi-Erra u stvari je bilo semitsko. On je uspostavio svoj stožer u gradu Isinu i odatle nadgledao nastojanja da se ožive drugi veliki gradovi, m e đ u t i m taj je proces bio spor, težak i povremeno kaotičan. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko njegovih nasljednika koji su također imali semitska imena, takozvana "Isinska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljeće da ožive Ur, gospodarsko središte Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko središte zemlje. M e đ u t i m do tada je taj proces grad-po-grad počeo nailaziti na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijašnji Sumer postao rascjepkana i razbijena zemlja. ý a k j e i sam Babilon, iako nije bio izravno na p u t u Zlog vjetra, trebao nanovo oživljenu i naseljenu zemlju ako se želio uzdići do imperijalne veličine i statusa te prilično dugo nije postigao veličanstvenost iz M a r d u k o v i h proročanstava. M o r a l o je proći više od jednog stoljeća da prva formalna dinastija, koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Još j e d n o stoljeće moralo je proći da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji će ispuniti pretkazanu veličinu — njegovo ime bilo je H a m u r a b i . Najpoznatiji je po zakoniku koji je proglasio — zakonima zabilježenim na k a m e n o j steli koju su otkrili arheolozi (i koja se sada nalazi u pariškom Louvreu). Ipak, trebala su proteći otprilike dva stoljeća da se obistini M a r d u k o v a proročanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije katastrofe — neki stručnjaci razdoblje n a k o n propasti Ura nazivaju m r a č n i m
125
POSLJEDNJI
DANI
d o b o m m e z o p o t a m s k e povijesti — sugeriraju da je M a r d u k d r u g i m bogovima, čak i svojim p r o t i v n i c i m a , dao da se p o b r i n u za oporavak i p o n o v n o naseljavanje starih središta njihovih vlastitih kultova, m e đ u t i m nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova koje je započeo Išbi-Erra počeli su u U r u , ali nema spomena o povratku N a n n a r a / S i n a i N i n g a l u Ur. N i n u r t i n a povremena prisutnost u S u m e r u se s p o m i n j e , posebno u vezi s postavljanjem t r u p a iz Elama i Gucija, ali n e m a p o d a t a k a o t o m e da su se on ili njegova supruga Bau ikada vratili u svoj voljeni Lagaš. Nastojanja Išbi-Erra i njegovih nasljednika da obnove središta kultova i njihove hramove k u l m i n i r a l a su — poslije sedamdeset i dvije g o d i n e — u N i p p u r u , ali n e m a s p o m e n a da su Enlil i N i n l i l nastavili živjeti u t o m gradu. Kamo su nestali? J e d a n n a č i n da se odgovori na to i n t r i g a n t n o pitanje je utvrditi što je sam M a r d u k — sada vrhovni bog koji izdaje zapovijedi svim A n u n n a k i j i m a — bio p l a n i r a o za njih. Tekstualni i drugi dokazi iz tog v r e m e n a pokazuju da M a r d u k o v o p r e u z i m a n j e vrhovne vlasti nije o k o n č a l o mnogoboštvo — vjerovanje u više bogova.
Upravo s u p r o t n o , njegova vrhovna vlast zahtijevala je
nastavak mnogoboštva jer da bi bio najviši m e đ u svim d r u g i m bogovima bilo je n u ž n o da postoje drugi bogovi. N j e m u je bilo u interesu da ih ostavi na m i r u sve dok su njihovi prerogativi bili podložni njegovoj kontroli. Na j e d n o j babilonskoj pločici (na n j e z i n o m n e o š t e ć e n o m dijelu) zabilježen je sljedeći
popis božanskih atributa koji su od tada
pripadali Marduku. je
Marduk motike
Nergal
je
Marduk napada
Zababa
je
Marduk borbe
Enlil
je
Marduk gospodstva i savjeta
Sin
je
Marduk koji osvjetljuje noć
Šamaš
je
Marduk pravde
Adad
je
Marduk kiše
Ninurta
126
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
Drugi bogovi su se zadržali, njihovi atributi su se zadržali — m e đ u t i m sada su nosili M a r d u k o v e atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je dopustio da se njihovo štovanje nastavi; samo ime privremenog vladara na j u g u , Išbi-Erra ("Errov svećenik", tj. Nergalov svećenik) potvrda je te tolerantne politike. N o , ono što je M a r d u k očekivao bilo je da oni dođu i ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u z l a t n i m kavezima, moglo bi se reći. U svojim autobiografskim Proročanstvima M a r d u k je jasno naveo svoje namjere u vezi s d r u g i m bogovima, uključujući svoje protivnike: oni su trebali doći i živjeti uz njega, u babilonskoj svetoj četvrti. Svetišta ili paviljoni za Sina i N i n g a l , u kojima su oni trebali živjeti — "zajedno sa svojim blag o m i imovinom"! — posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon i tamošnja arheološka iskapanja pokazuju da je u skladu s M a r d u k o v i m željama babilonska sveta četvrt sadržavala i rezidencije-hramove posvećene N i n m a h , A d a d u , âamaãu t e č a k N i n u r t i . Kada se Babilon n a p o k o n — za H a m u r a b i j a — uzdigao do i m p e r i jalne m o ć i , njegov z i g u r a t - h r a m doista je d o d i r n u o nebo; pretkazani veliki kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; m e đ u t i m u svetu četvrt p u n u svećenika bogovi nisu navalili.
SLIKA 47
127
POSLJEDNJI
DANI
Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego U t u a / S a m a š a — prema gorenavedenom popisu, upravo onoga čiji su prerogativi Boga pravde sada pripadali M a r d u k u ; nadalje, preambula napisana na steli prizivala je Anua i Enlila — onoga čije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudeći preuzeo M a r d u k — kao bogove kojima je M a r d u k dužan za svoj položaj. Uzvišeni
Anu,
Bog nad bogovima koji s nebesa došao je, I Enlil, Koji
Bog neba i Zemlje,
određuje sudbine zemalja,
Dodijelio je Marduku,
prvorođencu
Enlilove ovlasti nad čitavim
Enkijevom,
čovječanstvom.
To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljeća nakon što je počelo Mardukovo doba odražava pravo stanje stvari. Oni nisu otišli u mirovinu u Mardukovu svetu červrt. Rastjerani iz Egipta, neki su se pridružili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se zadržali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo ugrozili M a r d u k a . U božanskim u p u t a m a Abramu iz Nippura u predvečerje nuklearne kataklizme — da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje žene Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu — više nije bilo jasnih aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova žena nisu bili jedini Sumerani kojima je bilo potrebno novo utočište. Nuklearna katastrofa pokrenula je migracije dotad neviđenih razmjera. Prvi val ljudi išao je iz pogođenih zemalja; njegov najznačajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim u č i n k o m , bilo je raspršivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera. Sljedeći val migranata išao je u tu napuštenu zemlju, dolazeći u valovima iz svih smjerova. Kojim god da su smjerom migracijski valovi išli, plodove dvije tisuće godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u
128
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
iduća dva tisućljeća koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao fizički entitet bio uništen, njegova postignuća ostala su s nama sve do danas —pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na vašem satu koje je zadržalo seksagezimalni sustav ("baza šezdeset"), ili se povezite u svojoj napravi na kotačima (automobilu). Dokazi o široko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezikom, spisima, simbolima, običajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela — religije zasnovane na panteonu bogova koji su došli s nebesa, božanskoj hijerarhiji, božjih imena-epireta koji znače isto na različitim jezicima, astronomskog znanja koje je obuhvaćalo matični planet bogova, zodijaka s dvanaest kuća, praktički identičnih priča o stvaranju te sjećanja o bogovima i polubogovima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" — mnoštvo je zapanjujućih specifičnih sličnosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnošću Sumerana.
SLIKA 48 Njihova prisutnost izražena je u širenju Ninurtinog simbola dvostrukog orla (slika 48) po Europi. Činjenici je da su tri europska jezika — m a đarski, finski i baskijski — slični jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u
129
POSLJEDNJI
DANI
širom svijeta — čak i u Južnoj Americi — rasprostranjenim prikazima Gilgameša kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).
SLIKA 49 Na D a l e k o m istoku nalazimo jasnu sličnost između sumerskog klinastog pisma i pisma u Kini, Koreji i J a p a n u . Sličnost nije samo u pismu: m n o g i slični "glifi" identično se izgovaraju te imaju i ista značenja. U J a p a n u se civilizacija pripisuje z a g o n e t n o m p r a p l e m e n u zvanom A I N U . Za carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga
130
SUDBINA
JE
IMALA
PEDESET
IMENA
Sunca, a ceremonije ustoličenja novih kraljeva uključuju tajni, samotni noćni boravak s božicom Sunca — ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio noć s Inannom/Ištar. U prijašnje Četiri regije migracijski valovi različitih naroda izazvani n u k l e a r n o m k a t a k l i z m o m i M a r d u k o v i m N o v i m d o b o m , slično n a b u j a l i m rijekama i rječicama n a k o n olujnih kiša, ispunjavali su stranice narednih stoljeća u s p o n i m a i padovima naroda, država i država-gradova. U pustoš Sumera dolazile su pridošlice sa svih strana; njihova arena, njihova središnja pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom m o ž e m o zvati zemljama Biblije. Doista, do pojave suvremene arheologije o većini njih se znalo malo ili ništa osim onoga što se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne samo zapise o tim različitim narodima, nego i o njihovim " n a c i o n a l n i m bogovima" — i ratovima što su se vodili u ime tih bogova. S druge strane, narode kao što su Hetiti, države kao što je M i t a n i ili kraljevske prijestolnice kao što su M a r i , Karkemiš i Susa, koji su bili zagonetke p u n e nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim ruševinama p r o n a đ e n i su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisuće ispisanih glinenih pločica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje tako i razmjere njihove zaduženosti sumerskoj ostavštini. Gotovo posvuda u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i umjetnosti, na području kraljevanja i svećeničke uloge bili su temelji na kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadržali sumerska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijački koncepti. Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi još više od tisuću godina. Proučavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rječnici, prepisivali su se i prevodili sumerski epovi o bogovima i j u n a c i m a . Nadalje, j e d n o m kada su dešifrirani različiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi, sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog p a n t e o n a . Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je došlo do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama? Podaci o t o m e nisu sasvim određeni. N o , ono što je historijski sigurno je da
131
POSLJEDNJI
DANI
su za dva ili tri stoljeća Novog doba, u zemljama koje su graničile s Babilonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije. M a r d u k j e možda skupio Pedeset božanskih imena; no to nije spriječilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi m e đ u s o b n o ubijaju "u ime Boga" — njihovog boga.
132
Osmo
U IME
poglavlje
BOGA
A
ko n a m proročanstva i mesijanska očekivanja koja su pratila Novo doba iz dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere zvuče poznaro, ni boj-
ni pokliči u stoljećima iza toga neće n a m biti n e p o z n a t i . Ako se u trećem
tisućljeću pr. n. e. bog borio protiv boga koristeći vojske ljudi, u d r u g o m tisućljeću pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga". Trebalo je svega nekoliko stoljeća od početka M a r d u k o v o g Novog doba da se pokaže da se njegova proročanstva o grandioznosti Sumera neće ostvariti bez poteškoća. Z n a k o v i t o je da otpor nisu toliko pružali raštrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnoštva njihovih privrženih štovatelja! Trebalo je proći više od stoljeća od v r e m e n a n u k l e a r n e kataklizme da se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija — država — kojom je vladala njezina Prva dinastija.
T i j e k o m tog razdoblja j u ž n a
M e z o p o t a m i j a — stari Sumer — ostavljena je da se oporavi u r u k a m a p r i v r e m e n i h vladara sa sjedištem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teoforična i m e n a — Lipit-//tar,
Ur-Ninurta.
Rim-5/w,
Enlil-Bahi — hvastala
su se njihovom lojalnošću Enlilitima. Njihovo glavno postignuće bila je obnova nipurskog h r a m a t o č n o sedamdeset i dvije g o d i n e nakon n u k l e arne katastrofe — još j e d n a indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija zodijačkog r a č u n a n j a vremena.
POSLJEDNJI
DANI
Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili semitski, iz grada-države po i m e n u M a r i . Pogledamo li kartu koja pokazuje države iz prve polovice drugog tisućljeća pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su tada nemardukitske države držale Veliki Babilon u snažnom stisku: Elam i Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapadno uporište obruča, M a r i na srednjem dijelu rijeke Eufrat.
SLIKA 50 M e d u tim državama M a r i (grad-država) je bio "najsumerskiji" te je j e d n o m čak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija počela rotirati m e d u velikim gradovima Sumera. M a r i je bio drevni lučki grad na
134
U
IME
BOGA
rijeci Eufrat i kao takav važno stjecište ljudi, dobara i kulture iz M e z o p o tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjeverozapadu. Njegove spomenike krasili su najljepši primjeri sumerskog pisma, a njegova golema središnja palača bila je ukrašena m u r a l i m a u čast božice Ištar zapanjujuće u m j e t n i č k e razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o M a r i j u i m o m posjetu njegovim ruševinama možete pročitati u knjizi The Earth Chronicles Expeditions.)
SLIKA 51 Njegov kraljevski arhiv s tisućama glinenih pločica otkrio je kako je Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i m e đ u n a r o d n e veze s d r u g i m gradovima-državama, a zatim ga iznevjerio. N a k o n što je vladarima Marija najprije dodijeljena obnova južne Mezopotamije, babilonski su se kraljevi — hineći mir i neizazvani — počeli prema M a r i j u postupati kao prema neprijatelju. G o d i n e 1760. pr. n. e. babilonski kralj H a m u r a b i napao je, opljačkao i uništio M a r i , njegove hramove i palače. To je postignuto, hvalio se H a m u r a b i u svojim analima, "uz p o m o ć silnog Marduka." N a k o n pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" — močvarnih područja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) — kretali su u osvajačke p o h o d e prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad svetim g r a d o m N i p p u r o m . No, to su bili samo privremeni dobici i H a m u rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad M a r i j e m zaokružila političku
135
POSLJEDNJI
DANI
i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je on pripadao, a koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, započela je stoljeće prije njega i preko njegovih nasljednika trajala još dva sroljeća. U tim t u r b u l e n t n i m vremenima bio je to nemali uspjeh. Povjesničari i teolozi se slažu da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je sebe nazivao "Kralj Četiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Mardukovu posebnu Zvjezdanu religiju.
Nakon što je tako uspostavljena politička i vojna premoć Babilona bilo je vrijeme za uspostavu i jačanje njegove vjerske dominacije. U gradu čija se raskoš veliča u Bibliji i čiji vrtovi su se smatrali j e d n i m od čudesa drevnog svijeta, sveta četvrt, sa z i g u r a t o m - h r a m o m Esagilom u središtu, bila je zaštićena vlastitim zidinama i čuvarima na vratima. U njoj su u skladu sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili uređeni procesijski putovi i svetišta izgrađena za druge bogove (za koje je M a r d u k očekivao da će biti njegovi nedobrodošli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronašli su ne samo ostatke grada nego i takozvane "projektne pločice" na kojima su se nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge građevine ostaci iz kasnijih vremena, ovaj umjetnički prikaz središta svete červrti (slika 52) dobro nam predočava Mardukovo velebno sjedište.
SLIKA 52
136
U
IME
BOGA
Kao što dolikuje "Vatikanu", u svetoj četvrti također se nalazio impresivan broj svećenika čije se vjerske, ceremonijalne administrativne, političke i fizičke zadaćama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasifikacija i određenja. Na d n u hijerarhije bilo je uslužno osoblje Abalu — "Nosači" — koji su čistili h r a m i sporedne zgrade, osiguravali oruđa i potrepštine koje su trebali drugi svećenici i radili kao opskrbno i skladišno osoblje, osim za vuneno predivo koje se povjeravalo isključivo svećenicima Shu'uru. Posebni svećenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog pročišćavanja, osim što su ugrize zmija morali rješavati Mushlahhu.
Uman-
nu, Zanatlije, radili su u r a d i o n i c a m a u kojima su se izrađivali u m j e t n i č k i vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina svećenica-kuharica koje su pripremale obroke. Druge svećenice djelovale su kao (profesionalne) narikače na sprovodima — Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su Shangu — jednostavno "svećenici" — koji su nadgledali sveukupno funkcioniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa žrtven i m darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeću bogova, i tako dalje, i tako dalje. "Baderske" usluge rezidentnim bogovima pružala je mala, posebno izabrana elitna skupina svećenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zaduženi za obrede pročišćavanja vodom (koji su se slavili k u p a n j e m boga), te Nisaku koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" — d e l i k a t n o m mješavinom posebnih
a r o m a t i č n i h ulja — bilo je prepušteno
stručnim rukama, počevši od Abaraku koji su miješali masti, i uključujući Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u slučaju pomazivanja božice svi su svećenici bili e u n u s i ) . Z a t i m su postojali sasvim drugi svećenici i svećenice, uključujući Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevači i muzičari te Munabu, čija specijalnost su bile žalopojke. U svakoj skupini nalazio se Rabu — starješina, voda skupine. Kao što je M a r d u k predvidio, j e d n o m kada se z i g u r a t - h r a m Esagil podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno m o trenje neba. I doista, najvažniji hramski svećenici bili su oni čiji je zadatak
137
POSLJEDNJI
DANI
bio p r o m a t r a t i nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, bilježiti posebne pojave (kao što su p l a n e t a r n e konjunkcije ili p o m r č i n e ) te pratiti nalazi li se na nebesima kakvo z n a m e n j e i ako se nalazi, t u m a č i t i što to z n a m e n j e pretkazuje. Svečenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaćali su različite specijalnosti; svećenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za m o t r e nje zviježđa Bika. Dužnost svećenika Lagaru bila je voditi p o d r o b n e d n e vne bilješke o p r o m a t r a n j i m a neba i prenositi informacije kadru svećenika t u m a č a . M e đ u njima su — sačinjavajući vrh svećeničke hijerarhije — bili Ashippu,
stručnjaci za z n a m e n j e , Mahhu,
"oni koji m o g u čitati znakove"
i Baru — "istinozborci" koji su "poznavali misterije i božanske znakove." Specijalni svećenik Zaqiqu bio je zadužen za prenošenje božjih riječi kralju. Nadalje, na čelu tih svećenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu, Veliki svećenik, koji je bio svetac, čarobnjak i liječnik, čija je bijela odora imala fino izrađene, obojane porube. Kada je p r o n a đ e n o sedamdesetak glinenih pločica koje su tvorile k o n t i n u i r a n i niz nebeskih opservacija i njihovih značenja, nazvanih po uvod n i m riječima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumerske astrologije tako i postojanje proročanskih formula koje su određivale što koja pojava znači. S v r e m e n o m se hijerarhiji pridružilo mnoštvo gataoca, t u m a č a snova, vračara i sličnih, no oni su bih u kraljevoj službi, a ne u službi bogova. Osim toga, s v r e m e n o m se p r o m a t r a n j e neba degradiralo na astrološko z n a m e n j e za kralja i zemlju, z n a m e n j e koje je pretkazivalo rat, razdoblje m i r a , svrgnuća, dugotrajan život ili smrt, obilje ili pošasti, božanske blagoslove ili božji gnjev. N o , u početku su opservacije nebesa bile u cijelosti astronomske i bile su od velike važnosti bogu — M a r d u k u — a tek s e k u n d a r n o kralju i ljudima. Nije slučajno da je svećenik Kalu bio specijaliziran za p r o m a t r a n j e svih nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila kao opservatorija bilo je zodijački promatrati nebesa i paziti na Nebesko vrijeme. Č i n j e n i c a da su se važni događaji prije nuldearnog udara dogodili u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi1a
U
IME
BOGA
li događati u istim intervalima (vidi gornje i p r e t h o d n a poglavlja), sugerira da se nastavilo pratiti zodijački sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine bile potrebne da dođe do precesijskog p o m a k a od j e d n o g stupnja, i ravnati se po n j e m u . Iz svih astronomskih (i astroloških) tekstova iz Babilona vidi se da su njegovi svećenici-astronomi zadržali sumersku podjelu nebesa na tri puta ili staze, od kojih svaka zauzima šezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov put za sjeverno nebo, Eaov put za j u ž n o nebo te Anuov kao središnji pojas (slika 53). U p o t o n j e m su bile smještene zodijačke konstelacije i tu se "Zemlja sastajala s nebesima" — na obzoru.
SLIKA 53 M o ž d a zato što je M a r d u k stekao vrhovnu m o ć prema N e b e s k o m v r e m e n u , z o d i j a č k o m satu, njegovi su svećenici-astronomi n e p r e k i d n o motrili nebo na obzoru, sumerski A N . U R ,
"Nebesku bazu". Nije bilo
svrhe p r o m a t r a t i sumerski A N . P A , "Vrh nebesa", zenit, jer je M a r d u k kao "zvijezda", N i b i r u , tada već bio otišao i nije ga se moglo vidjeti. M e đ u t i m , kao orbitirajući p l a n e t , iako tada nevidljiv, bilo mu je suđ e n o da se vrati. U varijaciji t e m e M a r d u k - j e - N i b i r u , egipatska inačica
139
POSLJEDNJI
DANI
Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obećavala da će doći vrijeme kada će se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN. Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije — povratak do kojeg će s v r e m e n o m doći —izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i žarište sukoba prebacio na obnovljena mesijanska očekivanja.
Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta četiri koja su se uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su Egipat, Babilonija, Asirija i H a t t i (zemlja H e t i t a ) . Svaka od tih zemalja imala je svog "nacionalnog boga". Prve dvije pripadale su taboru E n k i - M a r d u k - N a b u ; druge dvije bile su zadužene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se RaA m o n i Bel/Marduk, Ašur i Tešub. U i m e tih bogova neprekidno su se vodili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesničari će možda reći, bili potaknuti uobičajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa. M e đ u t i m kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne p o h o d e prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog j e d n i h slavio, a suprotstavljeno božanstvo ponižavalo. No, očekivanja Povratka pretvorila su te ratove u teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale točno određena mjesta. Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proročanstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomoć oružja kojemu s e j e nemoguće suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu božju pomoć. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim bilješkama napisao: "Ra me voli, A m o n me podržava" te da su mu oni naložili da "krene na neprijatelje koje Ra prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu što ga je nanio protivničkom kralju hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje." Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova — kao i namjernog odabira ciljeva — može se pronaći u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kraljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske
140
U
IME
BOGA
asirskog kralja Sanheriba. Nakon što je opkolio grad asirski je zapovjednik započeo psihološki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Vičući na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, prenio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vaši vode zavaraju da će vas Jahve zaštititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni podaci pokazuju, to učinio.) Oko čega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi u čije ime su vođeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u središtu tih sukoba bilo ono što su Sumerani zvali D U R . A N . K I — "Veza nebo-zemlja." Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvojila od nebesa" — kada je svemirska luka što ih je povezivala bila uništena. Pitanje od kolosalne važnosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo je s l j e d e ć e . T k o — koji bog i njegov narod — sada može ustvrditi da jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom? Za bogove je uništenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio materijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. M e đ u t i m , možete li zamisliti utjecaj — duhovni i vjerski — te okolnosti na čovječanstvo? Sasvim iznenada, obožavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsječeni od nebesa... Sada kada je svemirska luka bila uništena, u Starom svijetu ostala su samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini planinama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo N i p p u r i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih točaka sletnog koridora. Sada kada je svemirska luka bila uništena jesu li ta druga mjesta još uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski značajna? Na to pitanje donekle z n a m o odgovor j e r se sva tri mjesta j o š uvij e k nalaze na Zemlji te čovječanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove dižući se prema nebesima.
141
POSLJEDNJI
SLIKA 5 5
DANI
U
IME
BOGA
Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54). Njezina veličina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, usklađenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujući aspekti dugo su bacali sumnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops — koju podupire jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepeništu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina. U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni materijal koji objašnjava kako su i zašto Anunnakiji projektirali i izgradili te piramide. Nakon što su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opreme za navođenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su služiti kao fizički signali za Sletni koridor. N a k o n što je svemirska luka bila uništena, one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prošlosti i nema naznaka da su ikada postale sveti vjerski objekti. Mjesto slijetanja u cedrovoj šumi ima drukčiju povijest. Gilgameš, koji je došao do njega gotovo tisućljeće prije nuklearne kataklizme, tamo je svjedočio lansiranju rakete. Feničani u obližnjem gradu Biblosu na obali Sredozemnog mora na novčiću (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuću godina poslije n u k l e a r n o g ekscesa. D a k l e , Mjesto slijetanja nastavilo je biti u funkciji i bez svemirske luke. Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vremenima sastojalo od goleme (površine od oko četiristo i pedeset tisuća kvadratnih metara) platforme popločene kamenjem na čijem sjeverozapadnom uglu se prema nebu uzdizala golema kamena građevina. Bila je izgrađena od savršeno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki težio šesto do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvrđen najtežim k a m e n i m blokovima na Zemlji, uključujući tri bloka teška nevjerojatnih tisuću i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujuća činjenica o tim divovskim k a m e n i m blokovima je da su izvađeni s mjesta oko tri kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, čije vađenje nije dovršeno, još uvijek strši iz tla. (slika 57).
143
POSLJEDNJI
Si ili A c-7
DANI
U
IME
BOGA
Grci su to mjesto još od vremena Aleksandra Makedonskog štovali kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najveći h r a m posvećen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; m u s l i m a n i su nakon njih t a m o izgradili džamiju; a današnji maronitski kršćani štuju to mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet t o m mjestu i ruševinama, te kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi Chronicles
The Earth
Expeditions.)
I d a n d a n a s najsvetije i najštovanije je mjesto koje je služilo kao Z a p o vjedni centar misije — lem.
Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza-
I t a m o , slična onoj u Baalbeku, ali manja, velika k a m e n a platforma
počiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, uključujući masivni zapadni zid s tri divovska bloka koji teže o k o šest s t o t i n a t o n a svaki (slika 58).
SLIKA 58 Na toj, otprije postojećoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin h r a m , čija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovčegom počivala na svetoj stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili najveći h r a m posvećen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu izgraditi h r a m posvećen Jupiteru, na mjestu h r a m a posvećenog Jahvi.
145
POSLJEDNJI
DANI
(Jeruzalemskim) Brdom Krama danas d o m i n i r a Kupola na stijeni (slika 59) koju su izgradili m u s l i m a n i : njezina pozlaćena kupola prvotno je prekrivala muslimansko svetište u Baalbeku, što je dokaz da je postojala snažna veza između dva mjesta povezana sa svemirom. Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe M a r d u k o v Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze nebo-zemlja"? Je li M a r d u k o v a nova Zvjezdana religija mogla ponuditi odgovor z b u n j e n i m masama? Drevna potraga za odgovorom se, kako se čini, nastavila sve do današnjeg vremena.
SLIKA 59
N a j n e u m o r n i j i neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo područje, oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u s u m e r s k i m se v r e m e n i m a zvalo Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom podrijetlu čini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od
146
U
IME
BOGA
njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli i m e Saru-kin — Sargon — kao svoje kraljevsko ime. Sve to, izvučeno iz arheoloških nalaza iz protekla dva tisućljeća, potvrđuje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce svrstavaju m e d u p o t o m k e Sema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge glavne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" — kao izdanke, proširenja — Sineara ( S u m e r a ) . Njihov je p a n t e o n bogova bio sumerski p a n t e o n , njihovi bogovi bili su A n u n n a k i j i Sumera i Akada, a teoforična imena asirskih kraljeva i visokih dužnosnika ukazivala su na štovanje bogova Ašura, Enlila, N i n u r t e , Sina, Adada i Samaša. N j i m a u čast gradili su se hramovi. Isto se činilo i za božicu Inannu/Ištar, koju se također štovalo u velikoj mjeri. J e dan od njezinih najpoznatijih crteža, na kojem je prikazana kao pilotkinja s kacigom (slika 6 0 ) , p r o n a đ e n je u njezinom h r a m u u Ašuru (gradu).
SLIKA 60
147
POSLJEDNJI
DANI
Povijesni d o k u m e n t i tog vremena upućuju na to da su se Asirci sa sjevera prvi vojno suprotstavili M a r d u k o v o m Babilonu. Prvi zabilježeni asirski kralj Ilušuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspješan vojni pohod niz rijeku Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na n e k o j e vrijeme te gradove oslobodio Mardukova stiska. Bila je to samo prva borba između Asirije i Babilonije u sukobu koji se nastavio tijekom više od tisuću godina i trajao sve do kraja obje strane. To je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najčešće bili agresori. Kako su bili susjedi te govorili isti akadski jezik, i budući da su i jedni i drugi nasljeđivali sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj LdLličnoj razlici - svom n a c i o n a l n o m bogu. Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Ašura" ili jednostavno AŠUR, po njezinom n a c i o n a l n o m bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su religijski aspekt smatrali najvažnijom stvari. Njezina prva prijestolnica također se zvala "Ašurov grad" ili jednostavno Ašur. To ime je značilo "Onaj tko vidi" ili "Onaj koji je viđen". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posvećenih himni i molitvi te drugih spominjanja boga Ašura osWaje nejasno tko je točno, u sumersko-akadskom p a n t e o n u , on bio. Na popisima bogova bio je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je on bio N i n u r t a , Enlilov sin i nasljednik. M e đ u t i m , budući d a j e kad god bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, nameće se zaključak da je Asirac "Ašur" ipak bio Enlil. Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne k a m p a n j e protezale su nadaleko i naširoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" — njihovog boga Ašura: "Na zapovijed mog boga Ašura, velikog gospodara" bila je uobičajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujući aspekt asirskih napada b i o je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Babilonovog utjecaja — nego stvarno, fizičko uklanjanje samog M a r d u k a iz njegova hrama u Babilonu!
148
U
IME
BOGA
Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje M a r d u k a pothvat je koji nije pošao za r u k o m Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru — Hetitima. Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se počeli širiti iz svojih uporišta u sjevern o m dijelu središnje Anatolije (današnjeTurske), postali su velika vojna sila te se pridružili lancu enlilitskih država suprotstavljenih M a r d u k o v o m Babilonu. U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status pa su se područja pod njihovom vlašću proširila na jug i obuhvaćala većinu biblijskog Kanaana. Arheološko otkriće Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti zapanjujuća je i uzbudljiva priča o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se opetovano spominju u Bibliji, m e đ u t i m bez prijezira ili nipodaštavanja rezerviranih za štovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti širom zemalja u kojima se odvijala priča o židovskim patrijarsima i njihova povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u H a r a n u i od hetitskih zemljoposjednika u H e b r o n u , j u ž n o od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu špilju na poljani Makpeli. Batšeba, za kojom je u Jeruzalemu žudio kralj David, bila je žena hetitskog časnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji su to mjesto koristili za mlaćenje pšenice) David kupio platformu za h r a m na planini Moriji. Također, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od hetitske princeze te se oženio j e d n o m od hetitskih kćeri. Biblija je smatrala da Hetiti genealoški i povijesno pripadaju narodima zapadne Azije, dok suvremeni stručnjaci smatraju da su bili doseljenici u M a l u Aziju te da su vjerojatno došli iz predjela s druge strane kavkaskog gorja. Budući da je za njihov jezik, nakon što je dešifriran, urvrđeno da pripada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grčki jezik s j e d n e strane te sanskrt s druge), došlo se do zaključka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". N o , j e d n o m kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje, proučavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski panteon — uključujući zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od najstarijih priča o bogovima na N i b i r u u i s N i b i r u a otkrivene su samo u
149
POSLJEDNJI
svojim hetitskim verzijama.
DANI
Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski
bogovi te su na spomenicima i kraljevskim pečatima bili beziznimno prikazivani zajedno s vrlo raširenim simbolom Krilatog diska (vidi sliku 4 6 ) , simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazivali po njihovim sumerskim ili akadskim i m e n i m a : pronalazimo kako se opetovano spominju A n u , Enlil, Ea, N i n u r t a , I n a n n a / I š t a r te U t u / â a m a ã . U drugim slučajevima bogovi se nazivaju hetitskim i m e n i m a . Na čelu im je bio hetitski nacionalni bog Tešub — "onaj koji puše vjetar" ili "Bog oluja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlađi sin I Š K U R / A d a d . Na crtežima u ruci kao oružje drži m u n j u , We obično stoji na biku — simbolu nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .
SLIKA 6 1
150
U
IME
BOGA
Biblijske navode o velikom širenju i vojnoj vještini Hetita potvrdila su arheološka otkrića kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom širenju prema jugu obuhvatili dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (današnji Baalbek) i poslijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je širenje ujedno dovelo n a d o m a k Egiptu, zemlji R a a / M a r d u k a . Tako su bili ispunjeni svi uvjeti da se dvije strane upuste u oružani sukob. U stvari, njihovi m e đ u s o bni ratovi uključivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje su se vodile "u ime boga". No, umjesto da n a p a d n u Egipat, Hetiti su priredili iznenađenje. H e titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne k a m p a n j e uvela bojna kola koja su vuNOi konji, oko 1595. g. pr. n. e. p o t p u n o se neočekivano spustila niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u z a t o č e n i š t v o . Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono što je poznato upućuje na to da hetitski napadači nisu kanili zauzeti Babilon i vladati njime: povukli su se ubrzo n a k o n što su prodrli kroz gradske linije obrane, ušli u svetu četvrt i odveli M a r d u k a sa sobom, neozlijeđenog, ali očito pod stražom, u grad po i m e n u H a n a (tek ga treba iskopaWi) u okrugu Terka uz rijeku Eufrat. M a r d u k o v a ponižavajuća odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i četiri g o d i n e — točno onoliko koliko je M a r d u k bio u izgnanstvu iz H a r a na pet stoljeća ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast n a d Babilonom, obnovili M a r d u k o v o svetište, "uzeli M a r d u k a za ruku" i vratili ga u Babilon. Kako god bilo, povjesničari smatraju da je hetitsko pljačkanje Babilona označilo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i starobabilonskog razdoblja.
Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje M a r d u k a ostaje neriješena povijesna, politička i vjerska zagonetka. Je li n a k a n a iza tog napada bila samo da se osramoti i oslabi M a r d u k a — "sreže" njegov ego,
151
POSLJEDNJI
DANI
zbuni njegove sljedbenike — ili je postojao mnogo dalekosežniji cilj — ili uzrok? Je li moguće d a j e M a r d u k postao žrtva poslovičnog "uhvatiti se u vlastitu stupicu"?
152
Deveto poglavlje
OBEĆANA
ZEMLJA
M
ardukovo zarobljavanje i odvođenje iz Babilona imalo je geopolitičke reperkusije i na nekoliko je stoljeća težište zbivanja iz M e z o -
potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje duž Sredozemne obale. U
vjerskim okvirima bilo je to j e d n a k o tektonskom poremećaju: sva M a r d u kova velika očekivanja da će se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi i sva mesijanska očekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se srušili poput kule od karata. M e đ u t i m , kako u geopolitičkom tako i u vjerskom smislu, glavnina previranja može se rezimirati kroz priču o tri planine — tri mjesta povezana sa svemirom koja su Obećanu zemlju smjestila u središte svega: planina Sinaj, planina Morija i planina Libanon. Od svih zbivanja nakon događaja bez presedana u Babilonu, ono glavno i najtrajnije bio je Izlazak äidova iz Egipta, kada su po prvi put mjesta koja su dotada bila samo božja povjerena ljudima. Kada su se Hetiti koji su odveli M a r d u k a u zarobljeništvo povukli iz Babilona, iza sebe su ostavili politički nered i vjersku enigmu: Kako se to moglo dogoditi? Zašto se dogodilo? Kada su se ljudima događale loše stvari rekli bi da su bogovi ljuti; a što sada kada su se loše stvari događale bogovima? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?
POSLJEDNJI
DANI
U samom Babilonu Mardukovo oslobođenje do kojeg je naposljetku došlo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su pojačali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog M a r d u k a nazad u Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Karduniaš" i imali su imena poput Barnaburiaš i Karaindaš, m e đ u t i m o njima i njihovom izvornom jeziku zasad se još ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda su došli i zašto je njihovom kraljevima dopušteno da oko 1660 g. pr. n. e. zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1560. g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr. n. e. vladaju Babilonom. Suvremeni stručnjaci razdoblje nakon Mardukovog poniženja nazivaju "mračno doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzročilo, već uglavnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo integrirali u sumersko-akadsku kulturu, uključujući jezik i klinasto pismo, m e đ u t i m nisu bili ni pedantno vodili bilješke poput Sumerana, niti su bili ravni prijašnjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. N a i m e , većina od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronađeni su ne u Babilonu nego u Egiptu, i to glinene pločice u arhivu kraljevske korespondencije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim pločicama kasitski kraljevi egipatskim faraonima obraćali s "moj brate". Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Babilonom dijelio zajedničko obožavanje R a a - M a r d u k a te je, kao i Babilonija, također prolazio kroz "mračno doba". Stručnjaci to razdoblje u Egiptu nazivaju Drugo međurazdoblje. Započelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike 1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji, obilježila g a j e vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije izvjesno otkuda su došli ni kako su njihove dinastije mogle više od dva stoljeća vladati Egiptom. Podudaranje Drugog međurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjašnjenim aspektima) s d a t u m i m a pada Babilona — od Hamurabijevih pobjeda ( 1 7 6 0 . g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka obožavanja u Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) — najvjerojatnije nije slučajnost. Ti slični i vremenski paralelni razvoji događaja u M a r d u k o v i m glavnim zemljama
OBEĆANA
ZEMLJA
dogodili su se zato što se M a r d u k "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto opravdanje koje je upotrijebio da p r e u z m e vrhovnu vlast sada je uzrokovalo njegovu propast. "Stupica" je bila M a r d u k o v a početna tvrdnja da je došlo vrijeme njegove vrhovne vlasti na Zemlji zato što je na nebesima došlo doba Ovna, njegovo doba. N o , kako je zodijački sat nastavio kucati, doba Ovna počelo se polagano privoditi kraju. Fizički tragovi iz tih z a g o n e t n i h vremena i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici Gornjeg Egipta. Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najveličanstveniji spomenici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u j u ž n o m ( G o r n j e m ) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od čega je izvedeno njegovo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku — Thebes (Teba). Drevni Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posvećeni t o m nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crteži na njihovim zidovima, obe-
SuKA 62
155
POSLJEDNJI
DANI
liscima, p i l o n i m a i stupovima (slika 62) veličaju boga i slave faraone koji su hramove gradili, nadograđivali, proširivali i stalno mijenjali. T a m o je d o l a z a k doba Ovna objavljen r e d o v i m a sfingi s glavom ovna (vidi sliku 39); nadalje, sami tlocrti tamošnjih hramova otkrivaju skrivenu n e d o u m i c u egipatskih sljedbenika R a - A m o n a / M a r d u k a . Kada sam j e d n o m prilikom bio u posjetu tim mjestima sa s k u p i n o m simpatizera, stao sam u središte h r a m a mašući rukama kao prometnik. Zapanjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luđak?," m e đ u t i m ja sam svojoj skupini pokušavao skrenuti pozornost na činjenicu da su hramovi u Tebi, koje je gradilo više faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Norm a n Lockyer u 1890-ima prvi je uočio važnost tog arhitekturnog aspekta i tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.
SLIKA 6 1
156
OBEĆANA
ZEMLJA
SLIKA 64 Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomonovog Krama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu), bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za g o d i n o m na dan ekvinocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentirati. M e đ u t i m , hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih hramova u Tebi ili kineskog H r a m a nebesa u Pekingu, bilo je potrebno periodički ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca na dan solisticija tijekom stoljeća vrlo polagano mijenjaju — kao što se može ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja otkrića (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici R a a / M a r d u k a bili podigli njemu u čast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede dugoročnosti tog boga i njegova doba.
157
POSLJEDNJI
DANI
Sam M a r d u k — koji je bio toliko svjestan zodijačkog sata kada je u prošlom tisućljeću ustvrdio da je došlo njegovo vrijeme — pokušao je promijenio vjerski fokus uvođenjem Zvjezdane religije " M a r d u k je Nibiru." M e đ u t i m , njegovo zarobljavanje i poniženje sada su potaknuli pitanja glede tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad će trajati Mardukovo doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu M a r d u k nevidljivi Nibiru, kada će se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti? Kako su događaji pokazali, i vjerski i geopolitički fokus u sredini drugog tisućljeća pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva Kanaan. Kada se povratak Nibirua počeo pojavljivati u vjerskom fokusu, mjesta povezana sa svemirom t a k o đ e r su bila sve više u središtu interesa, a i Mjesto slijetanja i prijašnji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili smješteni u geografskom "Kanaanu". Povjesničari o događajima koji su uslijedili govore u smislu uspona i padova n a c i o n a l n i h država re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e. zaboravljena su kraljevstva Elam i Anšan (kasnije poznata kao Perzija, istočno i jugoistočno od Babilonije) udružili u novu i m o ć n u državu, sa Sušom (biblijski Sušan) kao prijestolnicom i N i n u r t o m , n a c i o n a l n i m bogom, kao Shar Ilani-jem — "Gospodarom bogova". Ta nova samosvjesna n a c i o n a l n a država odigrat će odlučujuću ulogu u okončanju premoći Babilona i M a r d u k a . Najvjerojatnije nije bila slučajnost da se otprilike u isto vrijeme na području Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova moćna država. Tamo su biblijski Horijci (stručnjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali m o ć n u državu zvanu Mitanni — "Anuovo oružje" — koja je osvojila zemlje na području današnjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopolitičku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno žestoko suprotstavio egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesničari opisuju kao "egipatskog Napoleona."
Isprepleten sa svim tim bio je izlazak äidova iz Egipta, najvažniji događaj u tom razdoblju, ako ni zbog čega drugog onda zbog njegovih dugotrajnih posljedica koje se osjećaju i dandanas, po religije, društvene i mo-
158
OBEĆANA
ZEMLJA
ralne kodekse čovječanstva, te Jeruzalem kao središte zbivanja. Vrijeme nije bilo slučajno jer su svi ti događaji bili povezani s p i t a n j e m tko će kontrolirati
mjesta povezana
sa
svemirom
kada
dođe
do povratka
Nibirua.
Kao što smo vidjeli u p r e t h o d n i m poglavljima, Abraham nije slučajno postao židovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik važnih m e đ u n a r o dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je priča o n j e m u odvela — Ur, Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodoma i G o m o r a — bili su glavni lokaliteti univerzalne priče o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izraelitski izlazak, kojeg se ljudi židovske vjere prisjećaju i slave ga za vjerskog blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga da ga tretira samo kao "židovsku" priču, jasno stavila u kontekst egipatske povijesti i m e đ u n a r o d n i h događaja tog vremena. Hebrejska Biblija priču o židovskom Izlasku iz egipatskog sužanjstva otvara u svojoj
drugoj knjizi, Knjizi Izlaska,
podsjećajući čitatelja da su
äidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je anđeo preimenovao u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu pridružili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela priča o t o m e kako se Josip, odvojen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je spasio Egipat od strašne gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o tome postoje i d a n d a n a s pronaći ćete u
The Earth Chronicles Expeditions.
Podsjetivši čitatelja kada je i kako počela židovska prisutnost u Egiptu, Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo: "I u m r e Josip, a p o m r u i sva njegova braća i sav onaj naraštaj." Nisu davno nestali samo oni, nego čak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s t i m vremenima. Na vlast je došla nova dinastija: " U t o u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa." Biblija točno opisuje p r o m j e n e vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kraljevstva sa sjedištem u Memfisu nestale su, a nakon p o m e t n j e Drugog m e -
159
POSLJEDNJI
DANI
đurazđoblja prinčevi Tebe započeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista, pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom,
nove dinastije u
novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa." Zaboravivši doprinos IzraelLWa opstanku Egipta, novi je faraon u njihovoj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih koraka, uključujući ubijanje sve muške djece. Ovo su bili njegovi razlozi: / reče on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas. Hajde, postupimo
mudro s njima: spriječimo im porast,
da se u slučaju rata ne pridruže našim
neprijateljima,
da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. IZLAZAK 1:9-10 Bibličari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su n a r o d kojeg su se E g i p ć a n i bojali, "sinovi Izraelovi", bili äidovi koji su k r a t k o boravili u Egiptu. M e đ u t i m , to nije u s k l a d u n i t i s d a n i m brojevima niti s d o s l o v n o m f o r m u l a c i j o m biblijskog teksta.
Izlazak z a p o č i n j e p o p i s o m
i m e n a J a k o v a i njegove djece koja su sa svojom d j e c o m došla u Egipat da se p r i d r u ž e J o s i p u , te navodi da je "u svemu Jakovljevih p o t o m a k a bilo s e d a m d e s e t d u š a , ne brojeći J o s i p a , koji je već bio u Egiptu." ( Z a nimljiv detalj o k o j e m valja razmisliti je da ih je s J a k o v o m i J o s i p o m u k u p n o bilo s e d a m d e s e t i dvoje.) " K r a t a k boravak" p o t r a j a o je četiri stoljeća a, p r e m a Bibliji, broj ä i d o v a koji su odlazili iz Egipta bio je šesto t i s u ć a . N i j e d a n faraon takvu s k u p i n u ne bi s m a t r a o " b r o j n i j o m i m o ć n i j o m od nas " ("želite li saznati više o i d e n t i t e t u tog f a r a o n a i "faraonove k ć e r i " koja je odgojila M o j s i j a kao svog sina, p o g l e d a j t e knjigu
Divine
Encounters.)
Priča govori o f a r a o n o v o m s t r a h u da će se u slučaju rata äidovi "pridružiti našim neprijateljima, udariti na nas i otići iz zemlje. "To nije strah od "pete k o l o n e " u Egiptu nego od s i r o m a š n i h egipatskih "sinova Izraelovih" koji odlaze kako bi ojačali neprijateljsku naciju s kojom su
160
OBEĆANA
ZEMLJA
povezani, s o b z i r o m da su u e g i p a t s k i m o č i m a svi oni "sinovi Izraelovi". N o , koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori egipatski kralj? Zahvaljujući arheološkim o t k r i ć i m a kraljevskih bilješki obiju strana u tim d r e v n i m sukobima i sinkronizaciji njihovog sadržaja, sada z n a m o da je Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv države M i t a n n i . Počeo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom A h m o z i s o m , nastavili su ga faraoni Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a p o d T u t m o z i s o m III, oko 1460. g. pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u K a n a a n , napredujući na sjever p r e m a M i t a n n i j u . Egipatske kronike o t i m b i t k a m a često kao krajnji cilj spominju Naharin — područje oko rijeke Khabur koje Biblija naziva A r a m - N a h a r a j i m ( " Z a p a d n a zemlja dvije rijeke"), čije je glavno u r b a n o središte bio H a r a n ! Proučavatelji Biblije sjetit će se da je t a m o ostao Abrahamov brat N a hor kada je A b r a h a m nastavio p r e m a K a n a a n u . Iz H a r a n a je došla Rebeka, nevjesta Abrahamovog sina Izaka — ona je u stvari bila Nahorova u n u k a . Nadalje, u H a r a n j e Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otišao potražiti suprugu te se naposljetku oženio za svoje sestrične, dvije kćeri (Leu i R a h e lu) od Labana, brata njegove majke Rebeke. Te izravne obiteljske veze i z m e đ u "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih) iz Egipta i onih koji su ostali u N a h a r i n u / N a h a r a j i m u ističu se u prvim recima Izlaska — popis Jakovovih sinova koji su s n j i m e došli u Egipat uključuje i najmlađeg Ben-Yamina ( B e n j a m i n a ) , j e d i n o g Josipovog rođenog brata budući da su obojica bili sinovi njegove žene Rahele (sve ostale Jakovove sinove rodila je njegova žena Lea i dvije k o n k u b i n e . ) Iz pločica dUåave M i t a n n i danas z n a m o da se glavno p l e m e na području rijeke Khabur zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog rođenog brata bilo je mitannijsko plemensko ime. Nije, daNOe, čudo da su Egipćani "sinove Izraelove" i u Egiptu i "sinove Izraelove" u M i t a n n i j u smatrali j e d n o m z d r u ž e n o m n a c i j o m , brojnijom i m o ć n i j o m od nas." To je bio rat kojim su Egipćani bili zaokupljeni, to je bio razlog za Hgipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj IzraelLWa u Egiptu u slučaju da
161
POSLJEDNJI
DANI
ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i z a u z m u teritorij sjeverno od Egipta. Doista, sprječavanje äidova da odu je, kako se čini, bila središnja tema d r a m e Izlaska. T a m o su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajućem faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos deset uzastopnih božjih kazni ne bi li udovoljio t o m zahtjevu. Zašto? Da bi odgovor b i o j a s a n , z a p l e t u m o r a m o d o d a t i vezu s a s v e m i r o m . Egipćani su u svom nadiranju p r e m a sjeveru prešli preko Sinajskog poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga kasnije zvali
Via Maris) koji je omogućavao prolaz kroz božju Četvrtu regiju
po obali Sredozemnog mora bez da se u ÿ e dublje na poluotok. Nadalje, napredujući kroz Kanaan prema sjeveru, Egipćani su više puta dolazili do libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta". Naša je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta povezana sa svemirom — prijašnjim K o n t r o l n i m c e n t r o m misije (Jeruzalem) u K a n a a n u i M j e s t o m slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na primjer, u svojim r a t n i m analima J e r u z a l e m {"la-ur-sa), u kojem je držao garnizon kao mjestu koje seže do vanjskih
rubova Zemlje",
nazivao — "Pu-
pak Zemlje". Opisujući svoje vojne k a m p a n j e dalje na sjeveru, zabilježio je bitke kod Kadeša i N a h a r i n a te govorio o z a u z i m a n j u Cedrovih p l a n i n a , "Planina
božje zemlje" koje "podupiru stupovlje do
neba. "Ta
terminologija
po njihovim svemirskim atributima nepogrješivo identificira dva spomenuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za velikog boga, svog oca R a a / A m o n a . " A koja je svrha Izlaska? Riječima samog biblijskog Boga, to je njegovo obećanje A b r a h a m u , Izaku i Jakovu da će njihovim p o t o m c i m a podariti "vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4 - 8 ) ; "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Z a p a d n o g mora {Ponovljeni zakon 11:24) — čak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje žive "potomci Anakovaca" — A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9:
1-2).
Obećanje d a n o A b r a h a m u obnovljeno je na prvoj židovskoj postaji, na Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Z a d a t a k je bio doći do druga dva
162
OBEĆANA
ZEMLJA
mjesta povezana sa svemirom — koja je Biblija neprestano povezivala (kao u Psalmima 48:3), nazivajući brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora" — i zauzeti ih. Obećana zemlja očito je obuhvaćala oba mjesta povezana sa svemirom: njezina podjela između dvanaest plemena područje Jeruzalema dodijelila je plemenima Benjamina i J u d e , a teritorij današnjeg Libanona plemenu Ašera. U svojim oproštajnim riječima p l e m e n i m a prije nego što je u m r o , M o j sije je podsjetio Ašerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom na njihovoj zemlji. Oni će, kao nijedno drugo pleme, vidjeti
"konjanika
po oblacima što prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim dodjele teritorija, Mojsijeve riječi i m p l i c i r a j u da će to mjesto u b u d u ćnosti biti u funkciji i da će se k o r i s t i t i za " j e ž d e n j e " p r e m a n e b e s i m a . Sasvim je očito i n e d v o s m i s l e n o da su "sinovi Izraelovi" trebali biti čuvari dva p r e o s t a l a a n u n n a k i j s k a mjesta povezana sa s v e m i r o m . Taj savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najvećoj poznatoj teofaniji, na brdu Sinaj. Svakako nije bilo slučajno da je do teofanije došlo ondje. Od samog početka priče o Izlasku — kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zadatak Izlaska — to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvažniju ulogu. U Izlasku 3:1 čitamo da se to dogodilo na "brdu Elohima"— planini povezanoj s A n u n n a k i j i m a . Rutu Izlaska (slika 65) odredili su bogovi tako što su židovskom mnoštvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a noću stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u trećem mjesecu putovanja "došli su do Božjeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti." To je bilo isto ono brdo koje je Gilgameš, kada je stigao na mjesto s kojeg su uzlijetali i na koje su se spuštale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je također bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima", na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pridružili bogovima n a p l a n e t u milijuna godina." Bila je to planina kod koje
163
POSLJEDNJI
164
DANI
OBEĆANA
ZEMLJA
je bila smještena prijašnja svemirska luka; t a m o je obnovljen savez s narod o m izabranim da bude čuvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.
Kada su se Židovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeđu rijeku J o r d a n , granice Obećane zemlje p o n o v n o su objavljene novom vođi Jošui: obujmivši mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno uključivale Libanon. Biblijski je Bog rekao Jošui: Sada
ustani i prijeđi preko
tog Jordana,
Ti i sav taj narod, U zemlju
koju
dajem sinovima
Izraelovim.
Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju: Od pustinje pa do
i
od Libanona
Velike rijeke, rijeke Eufrata,
i sve do
Velikog mora na sunčanom zapadu —
sve će to biti vaše područje. JOŠUA i: 2-4 S obzirom na tolika politička, vojna i vjerska previranja koja su danas prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja n a m služi kao ključ za prošlost i za b u d u ć n o s t , mora se istaknuti n a p o m e n a glede Obećane zemlje koju je u m e t n u o biblijski Bog. G r a n i c e područja koje se prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufrata na istoku do Sredozemnog mora na z a p a d u bile su ponovno potvrđene Jošui. To je, rekao je Bog, bilo obećano područje. M e đ u t i m , da bi ta dodjela zemlje postala činjenična, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slično istraživačima koji su u nedavnoj prošlosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli posjedovati i zadržati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom. Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne čekaju nego da prijeđu rijeku J o r d a n te neustrašivo i sustavno nasele obećanu zemlju.
165
POSLJEDNJI
DANI
N o , kada je dvanaest p l e m e n a p o d vodstvom J o š u e završilo s osvaj a n j e m i naseljavanjem K a n a a n a , zauzet je bio tek dio p o d r u č j a istočno od rijeke J o r d a n , a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje z a p a d n o od rijeke J o r d a n . Sto se tiče dva mjesta povezana sa s v e m i r o m , njihove p r i č e bile su p o t p u n o d r u k č i j e : J e r u z a l e m — koji se posebno navodi {Jošua — 12:10, 18:28) — bio je čvrsto u r u k a m a p l e m e n a B e n j a m i n a . M e đ u t i m , nije p o z n a t o je li u n a p r e d o v a n j u na sjever o b u h v a ć e n o i M j e s t o slijetanja u L i b a n o n u . Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov vrh" ("tajno sjeverno m j e s t o " ) , a tako su ga zvali i stanovnici tog p o d r u čja, K a n a a n c i i F e n i č a n i . (U k a n a a n s k i m e p o v i m a to je bilo sveto mjesto boga A d a d a , Enlilovog n a j m l a đ e g s i n a ) . Prijelaz rijeke J o r d a n — porhvat ostvaren uz p o m o ć n e k o l i k o č u d a — d o g o d i o se "nasuprot J e r i h o n a " , u t v r đ e n i grad J e r i h o n ( z a p a d n o od J o r d a n a ) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj priči o njegovim z i d i n a ma i osvajanju s p o m i n j e se i S u m e r (Šinear na h e b r e j s k o m ) : usprkos zapovijedi da ne u z i m a j u r a t n i p l i j e n , j e d a n od Izraelaca nije m o g a o odoljeti iskušenju da "zadrži vrijednu šinearsku o d o r u . " Osvajanje J e r i h o n a , kao i grada Aja j u ž n o od J e r i h o n a , otvorilo je I z r a e l c i m a p u t p r e m a n a j v a ž n i j e m i n e p o s r e d n o m cilju - J e r u z a l e m u , u kojem se nalazila p l a t f o r m a k o n t r o l n o g c e n t r a misije. Z a d a ć e A b r a h a m a i njegovih p o t o m a k a te Božji savezi s n j i m a n i k a d nisu gubili iz vida o g r o m n u važnost tog mjesta.
Kao što je Bog rekao M o j s i j u , u Jeruzale-
mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalište; sada se ta pretpostavka p r o r o č a n s t v o moglo i s p u n i t i . Z a u z i m a n j e gradova na p u t u p r e m a J e r u z a l e m u , z a j e d n o s b r d s k i m g r a d i ć i m a koji su ga okruživali, p o k a z a l o se g o l e m i m izazovom, u prvom r e d u zato što su u n e k i m a od njih, posebno u H e b r o n u , živjela "djeca A n a k o v a c a " — p o t o m c i A n u n n a k i j a . J e r u z a l e m je, podsjetit ću vas, prestao f u n k c i o n i r a t i kao K o n t r o l n i c e n t a r misije kada j e , više od šest stoljeća ranije, u n i š t e n a svemirska luka na Sinaju. M e đ u t i m , p r e m a Bibliji, p o t o m c i A n u n n a k i j a koji su o n d j e bili s t a c i o n i r a n i i dalje su živjeli u t o m djelu K a n a a n a . I tada se "Adoni-Sedek, j e r u z a l e m s k i k r a l j "
166
OBEĆANA
ZEMLJA
u d r u ž i o s četiri druga kralja gradova-država kako bi zaustavili napredovanje Izraelaca. Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od J e r u -
zalema, odvila se na jedinstveni dan — na dan kada se Zemlja zaustavila. Veći dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Jošua 10:10-14), omogućivši tako Izraelcima da pobijede u toj presudnoj bitci. (Usporedna ali suprotna pojava, kada je noć trajala d o d a t n i h dvadeset sati, odigrala se na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o t o m e je riječ u Izgubljenim kraljevstvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se p o b r i n u o da Jeruzalem dode u ruke Izraelaca. Č i m je p o d D a v i d o m uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio da raskrči plato na brdu Morija i posveti ga za Jahvin h r a m . I od vremena kada je S a l o m o n t a m o izgradio taj h r a m , J e r u z a l e m / b r d o Morija/Brdo h r a m a ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, n e m a drugog objašnjenja zašto je J e r u z a l e m — grad koji nije veliko raskrižje, koji je daleko od vodenih putova i n e m a p r i r o d n i h resursa — od davnina bio toliko željen i svet, zašto ga se smatralo rijetkim gradom, " P u p k o m Zemlje." U opsežnom popisu osvojenih gradova u Jošui, glava
12, Jeruzalem
je naveden kao treći grad, n a k o n J e r i h o n a i Aja, koji je čvrsro u r u k a m a Izraelaca. Priča je m e đ u t i m drukčija u pogledu sjevernog mjesta povezanog sa svemirom. Libanonske Cedrove p l a n i n e prorezu se u dva lanca, Libanon na zapadu i A n t i l i b a n o n na istoku, odvojenih d o l i n o m Bekka — takozvanim "Rascjepom", d o l i n o m nalik k a n j o n u koja je od k a n a a n s k i h vremena p o znata kao "Božji rascjep" odnosno Baal-Bekka — otuda Baalbek, sadašnje ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istočnog lanca, nasuprot d o l i n i ) . Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u Knjizi Jošuinoj kao poraženi;
mjesto zvano Baal-Gad "u dolini libanonskoj"
nabrojano je kao osvojeno; m e đ u t i m , može biti da je Baal-Gad "u dolini libanonskoj" samo još j e d n o ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima
(1:33)
n a m se kaže da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semeša" ("Prebivalište Šamaša," boga S u n c a ) , i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,
167
POSLJEDNJI
DANI
jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije područja pod kraljevima Davidom i S a l o m o n o m proširila te uključila BetSemeš, to je bilo samo privremeno.) Prvotni neuspjeli u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjevern i m mjestom povezanim sa svemirom učinio ga je "dostupnim" drugima. Stoljeće i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokušali su zaposjesti Egipćani, m e đ u t i m otpor im je pružila hetitska vojska. Epska bitka opisana je riječima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadeša, okončana je egipatskim porazom, m e đ u t i m rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja ostalo u r u k a m a lokalnih feničkih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i "rajsko boravište," identificirali su ga kao feničko).
SLIKA 66 Fenički kraljevi iz prvog tisućljeća prije nove ere bili su posve svjesni važnosti i svrhe tog mjesta — pogledajte njegov crtež na feničkom novčiću iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira zbog toga što je, nakon što je bio na t o m svetom mjestu Elohima, bahato povjerovao da je i sam postao bog:
168
OBEĆANA
ZEMLJA
I ja te postavih na svetu goru Božju; Gdje bio si poput boga, Hodio
si posred ognjena
kamenja...
Tvoje se srce uzoholi, Ti reče: "Ja sam bog Na prijestolju Elohima
(=bogova) sjedio sam":
Iako si samo čovjek, a ne bog. U to vrijeme je prorok Ezekijel — dok je bio u izgnanstvu u "staroj zemlji," u blizini H a r a n a na rijeci Khabur — vidio božanske vizije i nebeska kola, "leteći tanjur", m e đ u t i m tu priču m o r a m o odgoditi za j e d n o od kasnijih poglavlja. Ovdje je važno istaknuti da su od dva mjesta p o v e z a n a sa svemirom J a h v i n i sljedbenici zadržali samo J e r u z a l e m .
Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, p o z n a t i h i kao Tora ("Učenja"), pokrivaju priču od Stvaranja, A d a m a i N o e do patrijaraha i Josipa u Postanku. Ostale četiri
knjige — Izlazak,
levitski zakonik,
Brojevi i Ponovljeni zakon
— s j e d n e strane pripovijedaju priču o Izlasku, a s druge strane navode pravila i propise nove Jahvine religije. Jasno se da je do znanja da nova religija uključuje nov, "svećenički" način života: " N e m o j t e raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji k a n a anskoj, k a m o vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima" {levitski zakonik 18: 2-3) N a k o n utvrđivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bogova uz m e n e " ) te njezinog moralnog i etičkog kodeksa u samo Deset zapovijedi, slijede stranica za stranicom s d e t a l j n i m zahtjevima koji se tiču ishrane, pravilima za svećeničke obrede i odjeću, m e d i c i n s k i m n a u c i m a , n a p u t cima za poljoprivredu, a r h i t e k t u r a l n i m smjernicama, pravilima obiteljskog i seksualnog ponašanja, imovinskim i krivični z a k o n i m a , i tako dalje. Sve to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-
169
POSLJEDNJI
DANI
čnost u radu s m e t a l i m a i proizvodnji tekstila, poznavanje pravnih sustava i socijalnih problema, upoznatost s d r u g i m zemljama, s poviješću, običajima i bogovima drugih naroda, kao i određene numerološke sklonosti. Na primjer, očit je motiv broja dvanaest— kao kod dvanaest izraelskih p l e m e n a ili dvanaest mjeseci u godini. Očita je i osobita sklonost broju sedam, koja je najistaknutija na području svetkovina i rituala, te u uspostavljanju tjedna od sedam dana i posvećivanju sedmog dana kao Sabbatha. Nadalje, četrdesetih poseban broj, na primjer kod četrdeset dana i četrdeset noći koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod četrdeset godina koliko je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pustinji. Ti su n a m brojevi poznati iz sumerskih priča: dvanaestorica Sunčevog sustava i nipurski kalendar s dvanaest mjeseci; sedam kao planetarni broj Zemlje (budući da su A n u n nakiji brojali izvana prema u n u t r a ) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje; te četrdeset kao Eaov/Enkijev brojčani rang. Broj pedeset je također prisutan. Pedeset je, kao što čitatelji znaju, bio broj s "osjetljivim" aspektima — to je bio izvorni brojčani rang Enlila, ali i N i n u r t e koji je kao njegov nasljednik čekao na taj rang. I što je još važnije, u d a n i m a izlaska taj je broj podrazumijevao simbolizam M a r d u k a i njegovih pedeset i m e n a . Stoga je kada n a i đ e m o na "pedeset" potrebna posebna pažnja, jer tom se broju pridavala izuzetna važnost — upotrijebljen je za stvaranje
nove
vremenske jedinice,
pedesetogodišnjeg Jubileja.
Iako je nipurski kalendar očito bio prihvaćen kao kalendar po kojem su se održavale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu godinu vrijedila su posebna pravila; d a n o joj je posebno ime, jubilejska godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 2 5 ) . U takvoj godini trebale su se ostvariti n e z a p a m ć e n e slobode. Brojiti se trebalo novogodišnje D a n e pomirenja, sedam p u t a po sedam godina, četrdeset i devet puta. Z a t i m su se, na D a n pomirenja sljedeće godine - pedesete godine - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiti slobodu cijeloj zemlji i svima koji u njoj žive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svoj i m obiteljima; vlasništvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima — svi prodani posjedi i kuće trebali su se moći otkupiti, a njihove prodaje
170
OBEĆANA
ZEMLJA
poništiti; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s u n a j m l j e n i m radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako što će je se te godine ostaviti n e o b r a đ e n o m . Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinstven, izbor broja pedeset kao kalendarske jedinice čini se n e o b i č n i m (mi smo kao p r i k l a d n u vremensku j e d i n i c u usvojili broj sto — stoljeće). Nadalje, naziv nadjenut takvoj pedesetgodišnjici još je intrigantniji. Riječ u hebrejskoj Bibliji koja se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znači "ovan". Dakle, možemo reći da je ono što je bilo proglašeno bila
"godina Ovna" koja se ponavljala svakih
pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga.
I izbor broja
pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbježno pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekt povezan s M a r d u k o m i njegovim d o b o m Ovna? Je li Izraelcima rečeno da broje "pedesetgodišnjice" sve do nekog važnog božanskog događaja, povezanog bilo s d o b o m Ovna ili s nositeljem ranga pedeset — kada će se sve vratiti na novi početak? P r e m d a se u tim biblijskim poglavljima ne n u d i jasan odgovor, ne m o žemo a da rješenje zagonetke ne p o k u š a m o pronaći istraživanjem značajne i vrlo slične godišnje j e d i n i c e na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoameričkog boga Querzalcoatla koji je, prema legendama M a j a i Asteka, podario tim n a r o d i m a civilizaciju, uključujući njihova tri kalendara.
U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa-
tia smo identificirali kao egipatskog b o g a T o t h a , čiji sveti broj je bio pedeset i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u solarnoj godini. Najstariji od ta tri srednjoamerička kalendara poznar je pod nazivom Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su stručnjaci odredili d a j e bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog k o n t i n u i r a n o g , ali linearnog kalendara postojala su dva ciklička kalendara. J e d a n od njih, po imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od 365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet posebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar
171
POSLJEDNJI
DANI
od svega dvjesto i šezdeset d a n a , sastavljen od d v a d e s e t o d n e v n e v r e m e n s k e j e d i n i c e koja se rotira trinaest p u t a . Dva ciklička k a l e n d a r a z a t i m su bila isprepletena j e d a n s d r u g i m , p o p u t dva z u p č a n i k a (slika 6 7 ) , te su z a j e d n o činili Sveti ciklus od pedeset i dvije g o d i n e . Kada su se ta dva brojenja vratila na svoju z a j e d n i č k u p o č e t n u t o č k u brojenje bi kretalo ispočetka.
SLIKA 67 Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvažnija vremenska jedinica, a b u d u ć i da je bila povezana s Quetzalcoadovim obećanjem (on je u n e k o m tren u t k u bio otišao iz Srednje A m e r i k e ) da će se vratiti na svoju Svetu g o d i n u . S r e d n j o a m e r i č k i n a r o d i stoga su se svake pedeset i dvije g o d i n e okupljali na p l a n i n a m a te čekali na obećani Povratak Q u e t z a l c o a t l a .
( J e d n e takve
Svete g o d i n e , 1519. g. n. e., bjeloputi i b r a d a t i Španjolac H e r n a n d o C o r t e s pristao je na obalu meksičkog p o l u o t o k a Yucatana gdje ga je astečki kralj M o n t e z u m a s r d a č n o d o č e k a o kao boga koji se vratio; kao što sada z n a m o , bila je to skupa pogreška.)
172
OBEĆANA
ZEMLJA
U Srednjoj Americi "skup godina" služi za odbrojavanje do obećane "Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i namijenjena
"jubilejska godina" bila
sličnoj svrsi?
U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogodišnju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijačkom cildičkom j e d i n i c o m od sedamdeset i dvije godine — vrijeme potrebno za precesijski p o m a k od jednog stupnja — dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), što je (matematički) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru j e d n o m prođe svoju orbitu, op. prev.). Je li povezivanjem jubilejskog i zodijačkog kalendara s Nibiruovom o r b i t o m biblijski B o g govorio: "Kada uđete u Obećanu zemlju, počnite odbrojavati do Povratka"? Prije otprilike dvije tisuće godina, u dobu velikog mesijanskog žara, uočeno je da je Jubilej božanski n a d a h n u t a vremenska jedinica namijenjena predviđanju budućnosti — za računanje kada će isprepleteni kotači vremena najaviti Povratak. To otkriće provlači se kroz j e d n u od najvažnijih postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja. lako je danas dostupna samo u grčkom i kasnijim prijevodima, izvorno je napisana na hebrejskom jeziku, kao što potvrđuju njezini fragmenti pronađeni m e đ u svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbiblijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postanka i dijela Knjige izlaska u skladu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj vremenskoj jedinici. Bio je to rezultat, slažu se svi stručnjaci, mesijanskih očekivanja u vrem e n u kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da posluži kao sredstvo za predviđanje kada će doći Mesija — kada će doći Posljednji dani. Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.
173
Deseto
poglavlje
KRIŽ NA OBZORU v
Š
ezdesetak godina nakon židovskog Izlaska u Egiptu je došlo do krajnje neobičnih vjerskih zbivanja. Neki povjesničari ta zbivanja smatraju
pokušajem da se uvede m o n o r e i z a m , možda pod urjecajem otkrivenja na Sinajskoj gori. O n o šro oni imaju na u m u je vladavina A m e n h o r e p a (ponekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hramove, odrekao se obožavanja A m o n a i proglasio A T E N - a j e d i n i m bogom stvorireljem. Mi ć e m o pokazati da to nije bio odjek m o n o t e i z m a n e g o j o š j e d a n vjesnik očekivanog Povratka — povratka P l a n e t a križa. Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio nak n a d n o preuzeo — Akhen-Aten ("Atenov sluga/štovatelj), a nova prijesrolnica i vjersko središte koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), poznatije je po suvremenom nazivu Wog mjesWa - Teli el-Amarna (gdje je p r o n a đ e n glasoviri drevni arhiv m e đ u n a r o d n e kraljevske korespondencije). AkhenaWen, p o t o m a k egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao je od 1379. do 1362. g. pr. n. e., no njegova vjerska revolucija nije potrajala. Amonovo svećensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga što je ostalo bez moći i bogatstva, ali naravno, moguće je da su primjedbe doista bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji
KRIŽ
NA
OBZORU
T u t - A n k h - A m e n ) nasWavili su uključivanje R a / A m o n a u svoja teoforična i m e n a . Č i m je A k h e n a t e n otišao, nova prijestolnica te njezini hramovi i palača bili su srušeni i sustavno uništeni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arheolozi pronašli dovoljno govore o A k h e n a t e n u i njegovoj religiji. Ideja da je šrovanje AWena bio oblik m o n o W e i z m a — štovanja J e d n o g univerzalnog sWvoriWelja —poWječe u g l a v n o m iz nekih hvalospjeva u čast A t e n u koji su p r o n a đ e n i , a koji sadrže sWihove p o p u W "O, jedini bože k o m e nijedan drugi sličan n i j e . . . SvijeW je nastao od ruke tvoje." Č i n j e n i c a da je predstavljanje tog boga u čovjekolikom obliku bilo strogo z a b r a n j e n o , šWo je jasno o d s t u p a n j e od egipatskih običaja, zvuči vrlo slično J a h v i n o j zabrani iz Deset zapovijedi proWiv izrade i obožavanja bilo kakvih "kumira". O s i m Woga, pojedini dijelovi hvalospjeva A W e n u kao da su kopije biblijskih psalama: O,
živi Atenu,
Kako je mnogo djela Skrivena su
tvojih!
od pogleda ljudi.
0, jedini bože, pokraj kojega nema drugog! Zemlju si po želji svojoj stvorio dok sam si bio. Slavni egiptolog J a m e s H. Breasted {The Dawn of Conscience) usporedio je gorenavedene sWihove s p s a l m o m 104, počevši sa stihom 24: Kako je mnogo djela tvojih,
Gospodine!
Sve si premudro stvorio; puna je zemlja
blaga
tvojega
Ta sličnost, m e đ u t i m , nije nastala zato što egipatski hvalospjev i psalam iz Biblije kopiraju j e d n o drugo, nego zato što oboje govore o istom n e beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju — N i b i r u u — koji je oblikovao nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme života".
175
POSLJEDNJI
DANI
Praktički svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit će vam da "Atenov" disk kojeg je Akhenaten učinio glavnim predmetom obožavanja predstavlja benevolentno Sunce. Ako je tako, čudno je što je Akhenaten, napadno odstupajući od egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako da gleda prema zapadu, nasuprot sXQca prilikom izlaska. Ako je očekivao ponovno pojavljivanje nekog nebeskog WLjela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi Sunce, tada očekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce. Pomno čitanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio Ra kao A m o n "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kadase nanovo pojavi u svoj svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraćaše". Kada bi to bilo na dnevnoj bazi, te bi se riječi doista mogle odnositi na Sunce, m e đ u t i m dugoročno taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je u hvalospjevima, zato što je bio "daleko na nebesima", zato što je otišao "onkraj obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraćao u svoj svojoj slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako će se vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snažan" te najaviti vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te riječi odaju jasna mesijanska očekivanja koja nemaju veze sa Suncem.
SLIKA 6 1
176
KRIŽ
NA
OBZORU
U prilog objašnjenja "Aten je Sunce" podastiru se različiti crteži Akhenatena; na njima (slika 68) se on i njegova žena mole zvijezdi iz koje se šire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je S u n c e , NDže većina egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra, što egiptolozima koji drže da je Ra Sunce znači da je i Aten predstavljao Sunce. M e đ u t i m , ako je Ra bio M a r d u k , a nebeski M a r d u k Nibiru, tada je i Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. T o m e u prilog govore i karte neba od kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prikazuju zodijačke konstelacije, sunce iz kojeg idu sunčeve zrake i druge članove Sunčevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao posebni planet u vlastitoj
velikoj zasebnoj nebeskoj lađi s druge strane Sunca,
a u sebi je imao simbol za "boga" —Akhenatenovog "Atena"..
SLIKA 69
177
POSLJEDNJI
DANI
Što je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje rečeno, odstupanje od službene vjerske linije? U svojoj srži njegov je "prijestup"
bio povezan
s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720 godina. Tada je pitanje glasilo: Je li došlo vrijeme za vrhovnu vlast M a r d u k a / R a a , je li na nebesima počelo doba Ovna? A k h e n a t e n je fokus s nebeskog vremena (zodijački sat) premjesrio na božansko vrijeme (vrijeme za koje Nibiru j e d n o m prođe svoju orbiWu), re pitanje promijenio u: Kada će se
nebeski bog kojeg se ne može vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati
vidljiv — "prekrasan na nebeskom obzorju"? U očima Raovog/Amonovog svećenstva najveća Akhenatenova hereza bilo bi to što je izgradio poseban s p o m e n i k u čast Ben-Benu — objektu koji je ranije naraštajima štovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa došao na Z e m l j u (slika 70). Mi s m a t r a m o da Wo u k a z u j e na to d a j e o n o što je on očekivao u vezi s A t e n o m bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta Bogova,
n e g o j o š j e d a n d o l a z a k . Ponovni dolazak samih bogova!
SLIKA 70 M o r a m o zaključiti da je upravo Wo bila ta razlika, novina koju je uveo A k h e n a t e n . Usprkos svećeničkom establišmentu, i bez sumnje preuranjeno po njihovom mišljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba. Tu herezu još težom čini činjenica da su Akhenatenove objave o povratku
178
KRIŽ
NA
OBZORU
Atena bile praćene njegovim Wvrdnjama o s a m o m e sebi: A k h e n a t e n se sve više nazivao božjim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz božjeg tijela", te j e d i n i m kojemu su poznati božanski planovi: Nitko drugi ne poznaje te
osim Akhenatena, sina tvog; Ti si ga učinio mudrim
u planovima svojim.
To je također bilo neprihvatljivo A m o n o v i m svećenicima u Tebi. ý i m je A k h e n a t e n otišao (nepoznato je kako je do toga d o š l o . . . ) , oni su obnovili štovanje A m o n a — Nevidljivog boga — te uništili i srušili sve šro je Akhenaten izgradio.
D a j e egipatska epizoda s A t e n o m kao i uvođenje Jubileja — " G o d i n e Ovna" — bila uvod u šire očekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde" vidljivo je iz još jednog biblijskog navoda o Ovnu, još j e d n e manifestacije
odbrojavanja
do povratka.
To je zapis o n e o b i č n o m i n c i d e n t u na kraju Izlaska, priča koja je p u n a z b u n j u j u ć i h aspekata i koja završava božanski n a d a h n u t o m vizijom b u d u ć i h događaja. Biblija opetovano proglašava da su gatanje iz životinjskih iznutrica, zazivanje duhova, čitanje sudbine, čaranje i t o m u slično djela "odvratna Gospodinu", da sve te vračarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi — citirajući samog Jahvu — da su snovi, proročansrva i vizije legitimna sredstva k o m u n i k a c i j e s Bogom. Ta distinkcija objašnjava n a m kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga poglavlja (22-24) posvećena da bi se ispričala — odobravajući! — priču o nežidovskom vraču i proroku po i m e n u Bileam. Događaji opisani u t i m poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bibliji "sinovi Izraelovi"), nakon što su prešli Sinajski poluoWok, idući p r e m a sjeveru, prolazili s istočne strane Mrrvog mora. Kada su naišli na mala kra-
179
POSLJEDNJI
DANI
Ijevstva koja su zauzimala zemlje istočno od Mrtvog m o r a i rijeke J o r d a n , Mojsije je od njihovih kraljeva zatražio dozvolu za miran prolaz, što mu je, sve u svemu, bilo odbijeno. N a k o n što su upravo bili porazili A m o n i t e , koji ih nisu željeli pustiti da m i r n o p r o đ u , Izraelci su se sada "utaborili na m o a p s k i m p o l j a n a m a , s onu stranu J o r d a n a , nasuprot J e r i h o n u " čekajući dozvolu moabitskog kralja da prođu kroz njegovu zemlju. Ne želeći pustiti "horde" da prođu, no istovremeno u strahu od sukoba s njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao je svoje emisare po m e đ u n a r o d n o priznatog vrača Bileama, sina Beorovog, i od njega tražio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati. Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego što je prihvatio poziv. Bileamu se najprije u njegovom d o m u (negdje u blizini rijeke Eufrat?), a zatim na p u t u za M o a b pojavljuje A n đ e o Božji (riječ na hebrejskom, Mal'ach, doslovno znači "glasnik") i upliće se u događaje; ponekad je vidljiv, a p o n e k a d nevidljiv. A n đ e o dopušta Bileamu da prihvati zadatak, ali tek nakon što mu naredi da im govori samo ono što mu on kaže" — božanski n a d a h n u t e poruke. Z b u n j u j u ć e je što Bileam, ponavljajući taj uvjet najprije kraljevim knezovima a z a t i m i s a m o m m o a b i t s k o m kralju, Jahvu naziva "svojim bogom". Potom slijedi niz priprema za davanje proročanstva.
Kralj odvodi Bi-
leama na brdo s kojeg može vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vračevim u p u t a m a podiže sedam žrtvenika, na svakome žrtvuje po j e d n o g j u n c a i po j e d n o g ovna i čeka proročanstvo. N o , iz Bileamovih usta ne dolaze optužbe nego pohvale na račun Izraelaca. U p o r n i moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i t a m o se postupak p o n a vlja. M e đ u t i m , Bileamovo proročanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da p r o k u n e Izraelce: V i d i m ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog štiti ovnovim rozima, kaže — to je narod predodređen za kraljevstvo, narod koji će se "uzdići p o p u t lava". O d l u č a n da pokuša ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda s kojeg se pruža pogled na pustinju, u smjeru s u p r o t n o m od izraelskog
ISO
KRIŽ
NA
OBZORU
tabora; " M o ž d a će bogovima biti pravo da mi ga odande prokuneã," rekao je. Ponovno se podiže sedam žrtvenika i na n j i m a žrtvuje u k u p n o sedam j u n a c a i ovnova. M e đ u t i m , Bileam sada Izraelce i njihovu b u d u ć n o s t vidi ne ljudskim očima nego "viđenjem Svemoćnoga". Po drugi put vidi kako Bog izvodi izraelski narod iz Egipta p o d zaštitom ovnovih rogova, i vidi Izrael kao narod "koji će se uzdići p o p u t lava." Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objašnjava da bez obzira koliko zlata i srebra mu p o n u d i , može izgovarati samo riječi koje mu u usta stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i pušta Bileama da se vrati. N o , sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kažem što nosi b u d u ć n o s t , kaže kralju — "što će se dogoditi ovom n a r o d u i tvom n a r o d u u posljednjim d a n i m a . I p o č n e opisivati božansku viziju b u d u ć n o s t i povezujući je sa "zvijezdom": Vidim ga, ali ne sada: Motrim ga,
al' ne iz blizine:
6a kovova zvijezda izlazi, Od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija
bokove
I svu djecu Setovu zatire! BROJEVI 24:17 Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, A m a l e č a n e , Kenijce i druge k a n a a n s k e narode, i z a t i m objavio proročanstvo: Oni koji prežive Jakovov gnjev past će u ruke Asiraca; z a t i m će doći red na Asiriju i ona će zauvijek nestati. I, nakon što je objavio to proročanstvo, "Bileam ustade te se u p u t i natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim p u t e m . " Iako je epizoda s B i l e a m o m , d a k a k o , bila predmet rasprava i polemika bibličara i teologa i dalje je zbunjujuća i nerazjašnjena. U t o m se tekstu glatko prelazi između spominjanja Elohima — "bogova" u m n o ž i n i — i Jahve, jednog boga, kao božanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno krši najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujući Bogu koji je Izraelce izveo iz
181
POSLJEDNJI
DANI
Egipta fizički lik, a z a t i m pogoršava taj prijestup prikazujući ga u liku "ovna raširenih rogova" šro je bio egipatski prikaz A m o n a (slika 71)! Blagonaklon sWav p r e m a profesionalnom vraču u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, zazivanje duhova, čaranje i Wako dalje, pojačava d o j a m da je čiWava priča neizraelskog podrijetla i d a j e svejedno u k l j u č e n a u Bibliju, zauzimajući u njoj značajan prostor, Wako da se Waj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo važnim nagovještajem izraelskog zauzimanja Obećane zemlje. U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je živio negdje uz rijeku Eufrat. Njegove proročanske p o r u k e proWegnule su se od sudbine J a kovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu n a r o d i m a do proročanstava o d r u g i m Wakvim n a r o d i m a — čak o dalekoj i još neposrojećoj carskoj Asiriji. Proročanstva su tako bila izraz širih neizraelskih očekivanja tog vremena.
Uključivanjem te priče Biblija je sudbinu äidova spojila s univerzalnim očekivanjima Čovječanstva.
SLIKA 6 1
182
KRIŽ
NA
OBZORU
Ta očekivanja, pokazuje priča o Bileamu, bila su dvojaka: s j e d n e strane bila su povezana sa zodijačkim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja se vraća. NajisWaknuWiji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom bogu!) u vrijeme Izlaska, a proročki postaju dok vrač Bileam pretkazuje budućnost, kada se invociraju simboli zodijačkih konsrelacija Bika i Ovna ("junci i ovnovi za sedmerostruka žrtvovanja") a zatim Lava ("kada se u Izraelu začuje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam pretkazuje daleku budućnost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose proročansrva korisri z n a č a j a n izraz u posljednjim danima (Brojevi,
24:14)
On izravno povezuje ta neizraelska proročanstva sa sudbinom Jakovovog potomstva, budući da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da čuju proročansrva o svojoj budućnosri (Postanak,
glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam
kažem što će vas snaći u posljednje dane. Ta proročansrva, izrečena pojedinačno za svako od dvanaest budućih izraelskih plemena, mnogi smatraju povezanima s dvanaest zodijačkih konstelacija. A što je s Jakovovom zvijezdom — eksplicitnom Bileamovom vizijom? U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem slučaju promatra u asrrološkom, a ne u astronomskom kontekstu, te je često prisutna tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra čisto figurativnim. Ali, što ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planeW kojeg su proročke oči vidjele iako još nije bio vidljiv? Š t o ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odnosno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, m o r a biti j a s n o , bio izvanredan događaj do kojeg dolazi j e d n o m u nekoliko tisućljeća, događaj koji je opetovano označavao najveće prevrate u odnosima bogova i ljudi.
To nije samo retoričko pitanje. Zapravo, događaji koji su se odvijali sve su više nagovještavali da je na pomolu nešto nevjerojarno značajno. U otprilike j e d n o m stoljeću zaokupljenosti "Planetom koji se vraća" i s njim 183
POSLJEDNJI
DANI
povezanim pretkazanjima koje nalazimo u pričama o Izlasku, Bileamu i Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon počeo je pokazivati znakove takvih masovnih očekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol križa. U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ranijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo mnogo i, kao što je ranije rečeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u vođenju kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crteže i — m e đ u n a r o dnu korespondenciju s pismima na glinenim pločicama. Na ruševinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice — lokaciji koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna — p r o n a đ e n e su slavne "pločice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih pločica sve osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadašnji jezik m e đ u narodne diplomacije. Dok su neke pločice bile prijepisi kraljevskih pisama poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena od stranih kraljeva. Pronađeno spremište bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv i pločice su najvećim dijelom bile korespondencija koju je primao od kraljeva Babilona! Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim p a n d a n i m a u Babilonu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji štovanja Atena? Mi to doista ne znamo, jer sve što i m a m o su pisma babilonskog kralja upućena Akhenatenu u kojima se on žali da je količina zlata koja mu je poslana bila premala, da su njegovi poslanici opljačkani na putu u Egipat, ili da ga je egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, česte razmjene izaslanika, čak i p o n u d e međusobnih ženidbi, kao i obraćanje babilonskog kralja egipatskom s "brate moj" nužno navode na zaključak da je hijerarhija u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se Babilon zapitao: " Č e m u svo to komešanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se vraća?'", morao je shvatiti da se radi o " M a r d u k u kao planetu koji se vraća" — o Nibiruu koji dolazi. S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu moguće je, dakako, da su
184
KRIŽ
NA
OBZORU
babilonski kraljevski astronomi došli do zaključaka u vezi s Nibiruovim povratkom bez egipatske p o m o ć i te da su čak bili ispred Egipćana. Bilo kako bilo, u trinaestom stoljeću pr. n. e. kasitski su kraljevi počeli na različite načine nagovještavati vlastite f u n d a m e n t a l n e vjerske promjene. G o d i n e 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime K a d a š m a n - E n l i l — teoforično ime koje z a č u d o iskazuje štovanje Enlila. To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedećeg stoljeća slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforična i m e n a koja su iskazivala štovanje ne samo prema Enlilu nego i p r e m a A d a d u — što je i z n a n e đ u j u ć a gesta koja daje naslutiti želju za božanskim p o m i r e n j e m . Da se očekivalo nešto neobično vidljivo je i iz tekstova na k o m e m o r a t i v n i m s p o m e n i c i m a zvanim kudurru — "zaobljeno k a m e n j e " — koji su postavljani kao k a m e n i međaši.
SLIKA
185
69
POSLJEDNJI
DANI
Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graničnog sporazuma (ili dodjele zemlje) i zakletvama d a n i m da se sporazum održi, te je bio posvećen simbolima nebeskih bogova. Na crtežima su se često nalazili božanski zodijački simboli —svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na d r u g o m crtežu (slika 73) Nibiru je prikazan u drušrvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekača p u p č a n e vrpce za N i n m a h ) .
Tu je značajno da N i b i r u više nije bio prikazivan simbolom Krilatog diska, nego na nov način — kao planet blještavog križa — što odgovara o n o m e kako su ga u " D a v n i m d a n i m a " opisali S u m e r a n i , kao blješravi planet koji će uskoro postati "Planet križanja". Takav način prikazivanja N i b i r u a , koji dugo nije bio vidljiv, simbolom blještavog križa postajao je sve rašireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babilona taj simbol pojednostavili s a m o na znak križa te na svojim kraljevskim p e č a t i m a njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol križa, koji izgleda kao kršćanski "malteški križ" m n o g o kasnije, u istraživanjima drevnih rezbarija u k a m e n u poznat je kao "kasitski križ". Kao što pokazuje drugi prikaz, simbol križa odnosio se na planet koji očigledno nije bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku šesterokrake zvijezde (slika 7 5 ) .
186
KRIŽ
NA
OBZORU
SLIKA 75 S p o č e t k o m prvog risućljeća pr. n. e. Nibiruov simbol križ se iz Babilonije proširio na pečate u obližnjim zemljama. U odsutnosti kasitskih vjerskih ili književnih tekstova, stvar je pretpostavke kakva mesijanska očekivanja su mogla pratiti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, i n t e n -
187
POSLJEDNJI
DANI
zivirala su silinu n a p a d a enlilitskih država — Asirije, Elama — na Babilon i njihovo opiranje M a r d u k o v o j h e g e m o n i j i . Ti su n a p a d i usporili, ali ne i spriječili k o n a č n o prihvaćanje znaka križa u samoj Asiriji. Kao što otkrivaju kraljevski s p o m e n i c i , asirski su ga kraljevi nosili, vrlo i s t a k n u t o , na svojim prsima, blizu srca (slika 76), kao što pobožni katolici d a n a s nose križ. To je bila izuzetno z n a č a j n a gesta kako u vjerskom tako i u a s t r o n o m s k o m smislu. Da je to t a k o đ e r bila rasprostranjena pojava sugerira činjenica da su i u Egiptu p r o n a đ e n i prikazi s k r a l j e m - b o g o m koji p o p u t svojih asirskih p a n d a n a na prsima nosi z n a k križa,
(slika 77).
SLIKA 76 Prihvaćanje znaka križa za simbol N i b i r u a u Babilonu, Asiriji i drugdje nije bilo i z n e n a đ u j u ć a novina. Taj z n a k bio je korišten i prije — u p o t r e bljavali su ga Sumerani i Akađani.
"Nibirit — neka
Križanje bude njegovo
ime!" stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s t i m se njegov simbol - križ - u su-
188
KRIŽ
NA
OBZORU
m e r s k i m k a m e n o r e z i m a koristio za označavanje N i b i r u a , ali tada je uvijek
ojačavao
njegov Povratak u
vidljivost.
SLIKA 77 Enuma Eliš, Ep o stvaranju, j a s n o navodi da je n a k o n nebeske bitke s T i a m a t o m N a p a d a č prošao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprište bitke. Kako j e T i a m a t kružio oko Sunca na ravnini zvanoj ekliptika (kao što to čine i drugi članovi p l a n e t a r n e obitelji našeg S u n c a ) , Invazor se m o r a o vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to čini, orbitu za o r b i t o m , p r i l i k o m svakog prolaska
njegova se orbita križa s ravninom ekliptike.
Jednostavan
n a č i n da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog k o m e t a (slika 78) koja, u vrlo s m a n j e n o m mjerilu, oponaša orbitu N i b i r u a : njegova n a g n u t a orbita dovodi ga, d o k se približava S u n c u , s j u g a , s donje strane e k l i p t i k e , blizu U r a n a . Z a t i m pravi l u k iznad ekliptike te zaokreće oko S u n c a , "pozdravljajući" S a t u r n , J u p i t e r i M a r s ; z a t i m se spušta i siječe
189
POSLJEDNJI
DANI
ekliptiku blizu mjesta N i b i r u o v e nebeske bitke s T i a m a t o m — na mjestu Klizanja (označeno s "X") — i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to p r o piše njegova orbitalna s u d b i n a .
SLIKA 78
Ta točka na n e b e s i m a i u v r e m e n u je Križanje — tada, navodi se u Enumi
Elisu, p l a n e t A n u n n a k i j a postaje Planet križa: Planet
NIBIRU:
Raskrižje
nebesa
Planet
NIBIRU:
Središnje
mjesto
Planet
NIBIRU:
i Zemlje zauzet će... on
Što se neumorno s
drži... Tiamatom križa.
Neka "Križanje" bude njegovo ime! Sumerski tekstovi koji o b r a d u j u p r i j e l o m n e događaje u sagi čovječanstva pružaju n a m specifične n a z n a k e u pogledu p e r i o d i č n i h pojavljivanja
190
KRIŽ
NA
OBZORU
p l a n e t a A n u n n a k i j a — otprilike svakih 3.600 g o d i n a , i uvijek u k l j u č n i m t r e n u c i m a u povijesti Z e m l j e i Čovječanstva. U takvim je t r e n u c i m a planet bio nazivan N i b i r u te je na k a m e n o r e z i m a — č a k i u r a n i m s u m e r s k i m v r e m e n i m a — prikazivan kao križ. Povijesni zapisi o t o m e p o č i n j u s P o t o p o m . N e k o l i k o zapisa koji se bave p o t o p o m povezali su tu katastrofu s p o j a v o m nebeskog boga, N i b i r u a , u dobu Lava (oko 10.900 g o d i n a pr. n. e . ) . "Zviježđe Lava o d m j e r i l o je vodeni bezdan", stoji u j e d n o m e . D r u g i tekstovi opisali su kako se u t r e n u tku p o t o p a N i b i r u pojavio kao blješrava zvijezda te je i slikovno p r i k a z a n u skladu s t i m o p i s o m (slika 79):
SLIKA 79
Kada To je
viknu
"poplava!"
bog Nibiru...
Gospodin
čija je sjajna
Svakog dana
kruna
unutar Lava
on je
stravom prožeta; u plamenu.
Planet se vratio, p o n o v n o pojavio, i p o n o v n o postao " N i b i r u " kada je čovječanstvu p o d a r e n o ratarstvo i stočarstvo, s r e d i n o m osmog tisućljeća pr. n. e.. Slikovni prikazi (na c i l i n d r i č n i m p e č a t i m a ) s t e m o m p o č e t k a poljoprivrede i m a l i su z n a k križa koji je predstavljao vidljivi N i b i r u na z e m a l j skom nebu (slika 8 0 ) .
191
POSLJEDNJI
DANI
Naposljetku, i za S u m e r a n e najnezaboravnije, planet je još j e d a n p u t bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, došli na Zemlju u državnički posjet. U njihovu je čast utemeljen grad koji je kasnije tisućljećima bio poznat kao U r u k . Izgrađen je zigurat i s njegovih se terasa, kada se smračilo, p r o m a t r a l o nebo. Kada se pojavio N i b i r u , o d j e k n u o je povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni počeli su pjevati hvalospjeve u čast "planeta Gospodina Anua".
Nibiruova pojava na početku doba Bika značila je da je u t r e n u t k u helijakalnog izlaska — kada sviće zora, ali je obzor još uvijek dovoljno t a m a n da se vide zvijezde — zviježđe u pozadini bilo zviježđe Bika. M e đ u t i m ,
192
KRIŽ
NA
OBZORU
Nibiru se, brzo krstareći nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno spustio i na mjestu "Križanja" prešao na drugu stranu planetarne ravnine ("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zviježđe Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindričnim pečatima i na astronomskim pločicama, za označavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zviježđa Lava, upotrijebljen znak križa (prikaz na cilindričnom pečatu, slika 8 1 , i kao što je nacrtano na slici 8 2 ) . 3760 PR. N. E.
SLIKA 82 Promjena iz simbola krilatog diska u znak križa stoga nije bila novina: to je bio povratak na način na koji je nebeski Gospodin prikazivan u ranij i m vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti prošao kroz ekliptiku i postao Nibiru. Kao i u prošlosti, p o n o v n o prikazivanje znaka križa označavalo je ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,
193
Jedanaesto
DAN
poglavlje
GOSPODINOV
P
očetkom posljednjeg tisućljeća prije nove ere, pojava znaka križa bila
je vjesnik Povratka. U to je vrijeme također hram posvećen Jahvi u
Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgrađen s tijekom povijesnih zbivanja i mesijanskim očekivanjima čovječanstva. Vrijeme i mjesto nisu bili slučajnost: skorašnji Povratak diktirao je pretvaranje bivšeg Kotrolnog centra misije u hram. U usporedbi s m o ć n i m imperijalnim silama tog vremena — Babiloni-
j o m , Asirijom, Egiptom — hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu na velebnost njihovih gradova — Babilona, Ninive, Tebe — s njihovim svetim četvrtima, ziguratima, h r a m o v i m a , procesijskim putovima, bogato u k r a š e n i m vratima, veličanstvenim p a l a č a m a , visećim vrtovima, svetim bazenima i riječnim l u k a m a — Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu izgrađenim z i d i n a m a i n e p o u z d a n o m opskrbom vodom. Pa ipak, tisućljeće kasnije J e r u z a l e m je živi grad, u našim srcima i na naslovnicama novina, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prašinu i razmrvljene ruševine. â t o se promijenilo na stvari? H r a m posvećen Jahvi što je izgrađen u Jeruzalemu, te njegovi proroci čija su se proročanstva obistinila. Z a t o smatramo da njihova proročanstva j o š uvijek nose ključ za budućnost.
DAN
GOSPODINOV
Povezanost Židova s J e r u z a l e m o m i posebno s p l a n i n o m M o r i j o m vuče korijene još iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak zaštite zračne luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio g a j e Melkizedek, kralj Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio svećenik Boga Svevišnjega". Tamo je Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevišnjim, stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je također, kada je Abrahamova vjera stavljena na kušnju, Bog sklopio s njime savez. Pa ipak, prošlo je cijelo tisućljeće dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram. Biblija navodi da je h r a m u Jeruzalemu bio jedinstven, što on doista jest: njegova je svrha bila sačuvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je j e d n o m činio D U R . A N . K 1
u sumerskom N i p p u r u .
Četiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, četvrte godine kraljevanja svoga
nad Izraelom,
drugog mjeseca, počeo je Salomon graditi dom Jahvin. Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o z n a m e nitom početku Salomonove gradnje Jahvinog h r a m a u Jeruzalemu i daje nam točan d a t u m tog događaja. To je bio krucijalan, odlučujući korak čije posljedice još uvijek osjećamo; n a d a l j e , mora se naglasiti da je to bilo
vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak križa za navjestitelja Povratka... D r a m a t i č n a priča o jeruzalemskom h r a m u ne počinje s kraljem Sal o m o n o m nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A priča o t o m e kako je on postao kralj Izraela je priča koja otkriva božanski plan: priprema za budućnost uskrsavanjem prošlosti. Davidova ostavština (nakon četrdeset godina vladavine) uključivala je bitno uvećano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uključivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti ključnu su ulogu odigrala
195
POSLJEDNJI
DANI
tri božanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok N a t a n , vidjelac Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, svećeniku zaduženom za čuvanje Zavjetnog kovčega, Bog je naložio da "odvede mladog Davida, sina Jišajevog, od čuvanja ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog p u n ulja i pomazao ga da vlada Izraelom." Odabir mladog Davida, koji se brinuo za sWado svog oca, da bude pastir Izraelov dvostruko je simboličan, budući da nas vraća u zlatno doba Sumera. Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", m e đ u t i m nastojali su zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao što ćemo vidjeti, bio tek početak Davidove i Hramove povezanosti s prošlošću Sumera. David je svoju vladavinu započeo u Hebronu, južno od Jeruzalema, šWo je također bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijašnji naziv Hebrona, kako se u Bibliji više puta ističe, bilo je Kiryat Arba, "urvrđeni grad Arbe." A tko je bio Arba? "Arba bijaše velik čovjek m e đ u Anakovcima" — dva biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih L U . G A L i A N U N NAKI. Počevši s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Jošui, Sucima i Ljetopisima, Biblija izvještava d a j e Hebron bio središte p o t o m a k a "Anakovaca, koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz šeste glave Postanka koji su se ženili s ljudskim kćerima. U H e b r o n u su u vrijeme Izlaska i dalje živjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poklao
ih u Jošuino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njegovo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih s Anunnakijima iz sumerske predaje. U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu preselio u Jeruzalem. Sjedište njegova kraljevsrva— "grad Davidov" — izgrađen je na planini Sion, malo južnije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Mitoh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror između dvije planine, a kao prvi korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; m e đ u t i m , sve što mu je bilo dopušteno da izgradi na planini Moriji bio je žrtvenik. Božja riječ, preko proroka N a t a n a , glasila je da, budući je prolijevao krv u brojnim ratovima, h r a m neće izgraditi on nego njegov sin Salomon.
196
DAN
GOSPODINOV
SLIKA 83 Ojađen prorokovom p o r u k o m David je otišao i "sjeo pred Jahvu" ispred Zavjetnog kovčega (koji je i dalje bio smješten u šatoru). Prihvaćajući Božju odluku, zatražio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da će doista Kuća Davidova biti ta koja će izgraditi h r a m i biti zauvijek blagoslovljena. Te noći, dok je sjedio ispred Zavjernog kovčega kraj kojega je Mojsije bio razgovarao s Bogom, p r i m i o je Božji z n a m e n : d a n mu je Tavnit — maketa b u d u ć e g h r a m a ! Tu priču lako bismo mogli smatrati n e i s t i n i t o m da nije činjenice da je ono što se te noći dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu h r a m a bilo i d e n t i č n o "priči iz Z o n e s u m r a k a " sumerskog kralja G u d e j e , kojem
197
POSLJEDNJI
DANI
je više od tisuću g o d i n a prije toga, t a k o đ e r u viziji-snu, dana pločica s a r h i t e k t o n s k i m n a c r t o m i kalup za opeke za izgradnju h r a m a u čast boga N i n u r t e u Lagašu. Pred kraj života kralj David pozvao je u J e r u z a l e m sve izraelske vođe, uključujući plemenske poglavare i vojne zapovjednike, svećenike i poglavare od redova koji su služili kralja, te im ispričao o obećanju koje mu je dao Jahve i naočigled okupljenih predao svom sinu S a l o m o n u "Tavnit h r a m a i svih njegovih dijelova i ćelija... Tavnit koji je p r i m i o po D u h u . " Bilo je toga još, jer David je Salomonu predao i "sve što mi Jahve napisa vlastitom r u k o m da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, u p u t e za upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28). Hebrejski izraz Tavnit se u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao "uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan", što sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. N o , hebrejska riječ za "plan" je Tokhnit.
Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko-
rijenskog glagola u značenju "konstruirati, izgraditi, podići", pa je ono što je d a n o Davidu i što je on dao svom sinu S a l o m o n u bio "izgrađeni model", današnjim rječnikom - maketa. ( M e đ u arheološkim nalazima s drevnih lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu naći m a k e t e bojnih kola, brodova, radionica te čak m a k e t e velikih zigurata.) Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere i konstrukcijske pojedinosti H r a m a , kao i arhitektonska rješenja korištena pri njegovoj gradnji. Os h r a m a išla je smjerom istok-zapad, čime je "vječni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagrađen je po sumerskom modelu gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na hebrejskom), velike središnje dvorane (Hekhal na hebrejskom, što potječe od sumerskog E.GAL, "Veliko boravište") i Svetinje nad svetinjama za Zavjetni kovčeg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") b u d u ć i da se p u t e m Zavjetnog kovčega Bog bio obratio M o jsiju. Kao i kod sumerskih zigurata, koji su t r a d i c i o n a l n o bili građeni na način da izražavaju seksagezimalnu koncepciju "baze šezdeset", Salomonov h r a m također je u svojoj konstrukciji usvojio broj šezdeset: glavni dio
198
DAN
GOSPODINOV
(dvorana) bio je dug šezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset (šezdeset dijeljeno sa tri) lakata široka i sto dvadeset (šezdeset množeno sa dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugačka, dvadeset lakata široka, t a m a n dovoljno da primi Zavjetni kovčeg te dva zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani materijali i arheološka istraživanja pokazuju da je Kovčeg bio postavljen točno na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman žrtvovati svog sina Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znači "kamen temeljac" i prema židovskim legendama od njega če se nanovo stvoriti svijet. U današnje vrijeme prekriven je i okružen K u p o l o m na stijeni (slika 84). (O svetoj stijeni te njezinoj zagonetnoj špilji i tajnim p o d z e m n i m prolazima čitatelji mogu pronaći više u The Earth Chronicles Expeditions.)
SLIKA 84 Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile m o n u m e n t a l n e , jeruzalemski je H r a m , kada je dovršen, bio istinski veličan-
199
POSLJEDNJI
DANI
stven; bio je različit od bilo kojeg drugog tadašnjeg hrama u tom dijelu svijeta. Za njegovo podizanje na platformu nije korišteno željezo ni željezna oruđa (kao ni pri
njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A građevina
je iznutra bila obložena zlatom, čak su i zakovice k o j i m a su zlatne ploče bile pričvršćene bili od zlata. Količine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad svetinjama šest stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih šekela") bile su enormne, tolike da je Salomon naručio posebne brodove koji su zlato dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje d a j e u jugoistočnoj Africi). Biblija ne daje nikakvo objašnjenje: ni neku zabranu korištenja bilo čega izrađenog od željeza niti kakav propis u skladu s kojim bi sve unutar H r a m a moralo biti obloženo zlatom. Možemo samo nagađati da se željezo izbjegavalo zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodič električne struje. Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloženih zlatom nalaze na drugoj strani svijeta. Jedan je veliki h r a m u Cuzcu, prijestolnici Inka u Peruu, u kojem je bio obožavan Virakoča, veliki bog Južne Amerike. H r a m se zvao Korikanča ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad svetinjama bila potpuno optočena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruševina Tiwanakua. Tamošnje ruševine sastoje se od ostataka četiri kamene zgrade (nalik komorama) čiji su zidovi, podovi i stropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka. Četiri građevine bile su iznutra u cijelosti obložene zlatnim pločama koje su bile pribijene zlatnim čavlima. Opisujući te lokalitete (i to kako su ih Španjolci opljačkali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr. n. e. u njemu boravili Anu i Antu. Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi deseci tisuća radnika. Što je, dakle, bila svrha tog D o m a Jahvinog? Kada je sve bilo spremno svećenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjetni kovčeg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. Č i m je Kovčeg spušten, a zastori koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navučeni, "oblak ispuni dom Jahvin i svećenici ne mogaše od oblaka stajati i nastaviti službe." Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:
200
DAN
GOSPODINOV
"Gospode koji odluči prebivati u oblaku: Izgradih ti uzvišen dom da
u
njemu zauvijek prebivaš...
Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti, Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, naše prošnje. "Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: 'Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesro da mi bude dom štovanja... S nebesa uslišat ću molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj dom da moj Shem bude tamo zauvijek" (IIljetopisi, glave 6-7). Riječ Shem — ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima šeste glave Postanka — najčešće se prevodi kao "ime". Još u svojoj prvoj knjizi Dvanaesti planet sugerirao sam da se taj izraz izvorno i u relevantnom kontekstu odnosi na ono što su Egipćani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU — "leteći stroj" — bogova. U skladu s tim, h r a m u Jeruzalemu, izgrađen na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovčegom postavljenim na tu stijenu, trebao je služiti kao zemaljska veza s nebeskim božanstvom — kako za komunikaciju tako i za slijetanje njegovog letećeg stroja! U cijelom H r a m u nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini predmet u njemu bio je sveti Zavjetni kovčeg, a "u kovčegu nije bilo ništa osim dviju ploča koje su dane Mojsiju na Sinaju." Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u N i p puru do Mardukovog u Babilonu, ovaj h r a m nije bio mjesto boravka božanstva, mjesto u kojem je bog živio, jeo, spavao i k u p a o se. To je bila Kuća štovanja, mjesto k o n t a k t a s božanskim; to je bio hram za božansku prisutnost O n o g a koji boravi u oblacima.
Kaže se da slika govori tisuću riječi; to je svakako točno kada i m a m o malo odgovarajućih riječi, no mnogo relevantnih slika. Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovršen i posvećen Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi božanskog bili 201
POSLJEDNJI
DANI
uobičajeni i dozvoljeni — prije svega u Asiriji — u svetim rezbarijama u k a m e n u došlo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblacima" prikazivali su, sasvim očito, boga Ašura, pokazujući njegovo p u n o lice ili samo njegovu ruku, često kako drži luk — što je prikaz koji podsjeća na j e d n u od biblijskih priča o luku u oblaku koji se pojavio kao božji z n a m e n u vremenu nakon Potopa.
SLIKA 86a
202
DAN
GOSPODINOV
SLIKA 86b Otprilike stoljeće kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inačica Boga u oblaku. Klasificirani kao "božanstvo u krilatom disku",
jasno su
prikazivali božanstvo u n u t a r simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a) ili u društvu Zemlje (sedam točaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) . Budući da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti božanstvo koje dolazi s Nibiruom.
T a d a je j a s n o
da su tiprikazi implicirali očekiva-
nja ne samo skorog dolaskaplaneta nego i njegovih božanskih stanovnika, vjerojatno na čelu sa samim Anuom. Promjene u rezbarijama i simbolima koje su počele sa z n a k o m križa bile su izraz dubljih očekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsežnijih priprema koje je zahtijevao očekivani Povratak. M e đ u t i m , očekivanja i pripreme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska očekivanja bila usredotočena na boga, ili bogove, koji su već bili tamo; kod drugoga su se očekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju uskoro vratiti i ponovno pojaviti. U Babilonu su očekivanja bila uglavnom vjerska
— M a r d u k o v mesi-
janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 960. g. pr. n. e. poduzeti su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno čitala revidirana Enuma Eliš — koja je M a r d u k u pripisivala stvaranje Zemlje, preoblikovanje nebesa (Sunčevog sustava) i oblikovanje čovjeka. Dolazak
203
POSLJEDNJI
DANI
Nabua iz njegovog svetišta u Borsippi (malo južnije od Babilona) da odigra krucijalnu ulogu u obredima bio je ključni dio preporoda. U skladu s t i m , babilonski kraljevi koji nisu vladali između 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n. e. nastavili su nositi imena povezana s M a r d u k o m i, mnogi m e đ u njima, imena povezana s N a b u o m . Promjene u Asiriji bile su više geopolitičke; povjesničari to vrijeme — oko 9 6 0 . g. pr. n. e. — smatraju p o č e t k o m neoasirskog carskog razdoblja. Osim zapisa na s p o m e n i c i m a i zidovima palača, glavni izvor informacija o tadašnjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni g o d i n u za g o d i n o m zapisivah što su činili. Sudeći po t i m ljetopisima, njihova glavna preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom žestinom asirski su kraljevi kretali na j e d a n vojni pohod za d r u g i m , ne samo da bi zavladali starim S u m e r o m i A k a d o m , nego i onime šro su smatrali k l j u č n i m za Povrarak: Mjestima povezanim
sa
svemirom.
Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ciljeva nego i iz velikih k a m e n i h reljefa na zidovima asirskih palača iz devetog i osmog stoljeća pr. n. e. (koje se može vidjeri u n e k i m od vodećih svjeWskih muzeja). Kao i na n e k i m c i l i n d r i č n i m p e č a t i m a , na njima su prikazani kralj i visoki svećenik u praWnji krilatih kerubina — anunnakijskih "asWronauWa"
204
DAN
GOSPODINOV
— d o k raspoređeni oko Drvera života d o č e k u j u boga u K r i l a t o m disku
(slike 87 a,b). Božanski dolazak očito je bio očekivan!
SLIKA
87b
Povjesničari p o č e t a k tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u N i n i v i zauzeo T i glar Pileser II. Obrazac povećavanja m o ć i i ugleda kod kuće We osvajanja, razaranja i pripajanja u inozemsrvu posWavili su njegovi sin i u n u k , koji su ga slijedili kao kraljevi Asirije. Z a n i m l j i v o je da je njihova prva meWa bilo p o d r u č j e oko rijeke Khabur, s njegovim v a ž n i m Wrgovačkim i vjerskim središrem — H a r a n o m . N j i h o v i nasljednici nasWavili su Wim p u t e m . ýesto noseći ista i m e n a kao i p r e t h o d n i proslavljeni kraljevi (otuda n u m e r a c i j e I, II, III i t a k o d a l j e ) , sljedeći kraljevi proširili su asirsko p o d r u č j e u svim smjerovima, no s poseb n i m n a g l a s k o m na obalne gradove i gorje La-ba-an ( L i b a n o n ) . O k o 8 6 0 . g. pr. n. e. kralj Ašurnasirpal II — koji je na prsima nosio simbol križa (vidi sliku 76) — hvalio se z a u z i m a n j e m feničkih o b a l n i h gradova Tira, S i d o n a i Gebala (Biblosa) re u s p i n j a n j e m na C e d r o v u p l a n i n u s n j e z i n i m svetim m j e s t o m , s t a r i m a n u n n a k i j s k i m M j e s t o m slijetanja.
205
POSLJEDNJI
DANI
Njegov sin i nasljednik Šalmaneser III zabilježio je da je tamo podignuta komemorativna stela koja to mjesto naziva BitAdini. Njezino ime doslovno znači "Rajsko boravište", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira oštroj kritici zato što se smatrao bogom zbog toga što je bio na tom svetom mjestu i "kretao se posred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom Danu
Gospodinovom.
SLIKA 88 Kao što se moglo očekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Jeruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena na sjeverX. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, C r n o m obelisku, Šalmaneser III je zabilježio kako mu izraelski kralj Jehu odaje počast te ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako kleči, iskazujući podložnost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabilježili su kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjepljivanje njegovih boljih provincija i djelomični izgon njegovih voÿa. Zatim je,
206
DAN
GOSPODINOV
722. g. pr. n. e., njegov sin Šalmaneser V pregazio ono što je ostalo od Izraela, prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njihovo boravište ostalo je trajni misterij. (Zašto i kako je, na povratku iz Izraela, Šalmaneser bio kažnjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio još j e d a n sin Tiglat Pilesera također je neriješen misterij.) N a k o n što su već osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili n a d o m a k konačne nagrade, Jeruzalema; m e đ u t i m ponovno su odgodili konačni napad. Biblija to objašnjava tako što sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih zapisa sugerira da je ono što su učinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano s o n i m e što su poduzeli glede Babilona i M a r d u k a . N a k o n z a u z i m a n j a mjesta povezanog sa svemirom u L i b a n o n u — no prije p o k r e t a n j a vojnih p o h o d a na J e r u z a l e m — Asirci su poduzeli besprimjeran korak za p o m i r e n j e s M a r d u k o m . G o d i n e 729. pr. n. e. Tiglat Pileser III ušao je u Babilon, otišao u njegovu svetu četvrt i "držao M a r duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i d i p l o m a t s k e važnosti: M a r d u k o v i svećenici potvrdili su p o m i r e n j e pozvavši Tiglat Pilesera da sudjeluje u M a r d u k o v o m p r i č e s n o m obroku. N a k o n toga je Tiglat Pileserov sin Sargon II, n a p r e d u j u ć i prema jugu, u m a r š i r a o u područja starog Sumera i Akada te se n a k o n z a u z i m a n j a N i p p u r a vratio da u đ e u Babilon. G o d i n e 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodišnjih obreda "primio je M a r d u k a za ruke". Z a d a t a k osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao je Sargonovog nasljednika Sanheriba. N a p a d na Jeruzalem 704. g. pr. n. e., u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabilježen kako u Senheribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima govori samo o uspješnom z a u z i m a n j u judejskih provincijskih gradova, Biblija daje p o d r o b n u priču o t o m e kako je m o ć n a asirska vojska opsjedala Jeruzalem i kako je bila čudesno uništena J a h v i n o m voljom. N a k o n što su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klopku, Asirci su započeli psihološki rat te braniteljima gradskih zidina izvikivali obeshrabrujuće riječi, uključujući pogrde na račun Jahve. Šokirani kralj Ezekija, ožalošćen je razderao svoju odjeću i u H r a m u se molio "Jahvi,
207
POSLJEDNJI
DANI
Bogu Izraelovom, koji stoluje n a d k e r u b i m a , Bogu j e d i n o m nad svim zemaljskim kraljevstvima" za p o m o ć . Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu je Božju p o r u k u : asirski kralj nikad neće ući u grad, n a k o n neuspjeha će se vratiti kući i W a m o će ga ubiWi. Te iVte noći iziđe anđeo Jahvin Ipobi u Stotinu
asirskome taboru osamdeset i pet tisuća ljudi.
Ujutro kad je valjalo ustati, gle, Bijahu
ondje sve sami mrtvaci.
Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. KRALJEVI II, 19: 35-36 Kako bi se p o b r i n u l a da čitatelj shvati da se proročanstvo dokraja obistinilo, biblijska priča nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u N i n i v u ; j e d n o ga d a n a , k a d a se u h r a m u klanjao svome b o g u . . . Adramelek i Sareser ubiše ga m a č e m i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon." Biblijski post skriptum zapanjujuće je Wočan: Senheriba su doista ubili njegovi vlastiti sinovi A d r a m e l e k i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi puW su asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrWvi čim su se vraWili.
D o k je proročansrvo — pretkazanje onoga što se tek treba dogoditi — u biti ono što očekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su više RG toga. Od samog počerka, kao što je d a n o do znanja u Levitskom zakoniku, prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, č a r a n j e m , vračanjem i čarobnjašrvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike" — prilično opsežan popis različitih proricatelja iz susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha— "Glasnika" — bila je prenositi kraljevima i n a r o d i m a J a h v i n e riječi. Kao šWo je jasno izraženo u Eze-
208
DAN
GOSPODINOV
kijinoj moliWvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je bio "jedini Bog svim narodima". Biblija govori o p r o r o c i m a od Mojsija na dalje, m e ÿ u W i m samo petnaest proroka i m a vlastite knjige u Bibliji. M e d u n j i m a su tri "glavna" — Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proročko razdoblje započelo je s p r o r o k o m A m o s o m u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.) te H o š e j o m u Izraelu ( 7 5 0 . g. pr. n. e . ) , a završilo s M a l a h i j o m (oko 450. g. pr. n. e.). Kako su očekivanja PovraWka p o p r i m a l a oblik, Wako su se geopolitika, religija i a k t u a l n a zbivanja spajali da bi poslužili kao temelj biblijskog proročansrva. Biblijski proroci imali su funkciju Čuvara vjere, bili su moralni i etički k o m p a s svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promaWrači i preWkazivači događaja na svjetskoj pozornici We su posjedovali neobično točno znanje o zbivanjima u d a l e k i m z e m l j a m a , o dvorskim i n t r i g a m a u stranim prijestolnicama i o t o m e koji se bogovi gdje štuju, kao i zapanjujuće p o znavanje povijesti, geografije, trgovačkih p u t o v a i v o j n i h p o h o d a . Takvo
poznavanje sadaãQjosti spajali su sa znanjem o prošlosti kako bi preWNazali budućnost. Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon — "Vrhovni Bog" — i nije bio samo Bog n a d bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog — Bog svih naroda, čitave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravište bilo na nebesima, skrbio je za svoje djelo — Z e m l j u i njezine narode. Sve što se je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslanici — bilo anđeli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaćajući sumersku distinkciju između p r e d o d r e đ e n e sudbine i usuda kojeg karakWerizira slobodna volja, Proroci su smaWrali da se b u d u ć n o s t može preWkazaWi zaWo što je sve u n a prijed isplanirano, ali da se na p u t u do toga sWvari m o g u promijeniti. Na primjer, Asirija se povremeno nazivala "pruWom Božjeg gnjeva" kojim su se kažnjavali drugi narodi, ali kada bi posWXpila n e p o t r e b n o okrutno odnosno izvan d o p u š t e n i h granica, sama bi Asirija zbog Woga bila podvrgnuta kazni. Č i n i se da su proroci ne samo u pogledu tekućih događaja nego i u pogledu b u d u ć n o s t i davali dvoznačnu p o r u k u . Na primjer, Izaija je pro-
209
POSLJEDNJI
DANI
rokovao da će čovječanstvo zadesiti Dan gnjeva kada će se svim narodima (uključujući Izrael) suditi, kada će se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idiličnom vremenu kada će vukovi živjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati svoje mačeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima. To proturječje zbunjivalo je generacije stručnjaka za Bibliju i teologa, m e đ u t i m p o m n o razmatranje prorokovih riječi dovodi nas do zapanjujućeg otkrića: o S u d n j e m d a n u se govorilo kao o Danu Gospodinovom; mesijansko vrijeme se očekivalo u posljednjim danima; također, to dvoje nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni događaji. To su bila dva različita događaja koja su se imala dogoditi u različitim vremenima: Jedan,
Dan
Drugi, negdje
u
Gospodinov,
koji najavljuje
dan
Božjeg suda,
dobronamjerno
doba,
bio je blizu; tek se trebao
dogoditi,
budućnosti.
Jesu li riječi izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babilonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budućnost bogova i ljudi — Božansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijačko nebesko vrijeme? Kako se osmo stoljeće pr. n. e. bližilo kraju, u sve tri prijestolnice nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeruzalemu
su
stvari govorili
biblijski proroci, o povratku
govoreći
o
skorom
Danu
Gospodinovom
u
Nibirua.
Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraćenu verziju sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo periodično vraćanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o još j e d n o m — u ovom slučaju nebeskom — izrazu Jahve kao univerzalnog Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodinu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjećaju se prve pojave tog Nebeskog boga — kada se sudario s T i a m a t o m (u Bibliji zvanog Tehom, kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), uništio ga, stvorio nebesa i "zakovanu narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjećaju se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.
210
DAN
GOSPODINOV
Dolazak N i b i r u a i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru prešao na veću orbitu, slavi se u veličanstvenom psalmu broj 19: Nebesa slavu
Božju
Navije'sta zakovana
kazuju, narukvica djelo
ruku
njegovih...
Na nebesima suncu razape šator, te ono k'o junak veselo teče po putu. Polazi ono s jednog kraja nebeskog, i na drugom kraju dovršava kruženje svoje. Približavanje Nebeskog Gospodina u t r e n u t k u Potopa smatralo se pretečom onoga što će se dogoditi sljedeći put kada se vrati nebeski Gospodin. (Psalam 77: 6, 17-19): Spominjem Sjećam
se
se djela
Gospodinovih,
tvojih pradavnih
čudesa...
Vode te ugledaše. Bože, ugledaše te vode i ustuknuše. Strijele Oblaci Munje
tvoje poletješe, zatutnjiše gromom. rasvijetliše
krug zemaljski,
Zemlja se zatrese i zadrhta. Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga što se može očekivati. Očekivali su da će D a n Gospodinov (da citiram proroka Joela) biti d a n kada će se "zemlja tresti, sunce će i mjesec pomračiti i zvijezde će ustegnuti svjetlost svoj... D a n velik i vrlo strašan." Proroci su tijekom otprilike tri stoljeća riječ o Jahvi pronijeli Izraelom i svim n a r o d i m a . Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on je Božji glasnik ("Nabih") počeo biti oko 7 6 0 . g. pr. n. e.. Njegova proročanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske n a p a d e u bliskoj budućnosti, skori Sudnji dan, te završno vrijeme mira i izobilja. Govoreći u ime " G o s p o d i n a Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je D a n
211
POSLJEDNJI
DANI
Gospodinov kao d a n kada će "Sunce zaüi u p o d n e , a Zemlja biWi u mraku u po' bijela dana. Obraćajući se o n i m a koji "štuju planete i zvijezde bogova svojih", usporedio je predstojeći D a n s događajima Potopa, kada se "dan pretvorio u mrklu noć, a vode morske izlile se na površinu zemlje". U p o z o rio je te štovatelje retoričkim p i t a n j e m : (Amos 5: 18): Teško onima koji čeznu za Danom Sto će za vas značiti Dan
Gospodnjim!
Gospodnji?
Jer tada će biti tama, a ne svjetlo. Pola stoljeća kasnije prorok Izaija povezao je proročanstva o " D a n u Gospodnjem" s k o n k r e r n i m geografskim lokaliretom, s " P l a n i n o m dogovorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se ramo zapurio rekao sljedeće: "Evo, dolazi d a n Gospodnji, strašan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grešnike iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono što će se uskoro dogoditi usporedio s P o t o p o m , prisjećajući se vremena kada je "Gospodin došao kao oluja od bijesnih valova", te je dolazeći dan opisao kao nebesku pojavu koja će utjecati na Zemlju (Izaija 13: 10,13):
Jer nebeske zvijezde a ni zvijezda
njihova
neće više sjati svjetlošću; pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti... Nebesa će se potresti, maknut će se zemlja s mjesta; Kada
Gospodin
nad vojskama
bude na križanju
u dan kada se izlije gnjev njegov. U ovom proročanstvu je najuočljivija identifikacija D a n a G o s p o d i n o vog s v r e m e n o m kada "Gospodin nad vojskama" — nebeski, planetarni Bog —
"bude na križanju". To su iste riječi koje su u p o t r i j e b l j e n e u e p u
212
DAN
GOSPODINOV
Eniima Eliš kada se opisuje kako je n a p a d a č koji se sukobio s T i a m a t o m dobio ime N I B I R U : "Križanje će biti njegovo ime!" Poslije Izaije i prorok Hošea predvidio je D a n Gospodinov kao vrijeme kada će nebesa i Zemlja "odgovoriti" j e d n o na drugo — dan nebeskih pojava koje će se odražavati na Zemlji. D a l j n j i m istraživanjem proročansrava kronološkim redoslijedom orkrivamo da su u s e d m o m stoljeću prije nove ere proročke objave dobile hitniji Won i da su bile eksplicitnije: D a n Gospodinov biW će Sudnji dan za sve narode, U K L J U Č U J U Ć I Izrael, m e đ u t i m prvensWveno za Asiriju zbog o n o g što je učinila, te za Babilon zbog onoga što će učiniti, i Dan je blizu,
ide vrlo brzo — Blizu je Bližnje
veliki dan i žurno
dolazi!
Gorak je glas dana Dan gnjeva,
Gospodinov — Gospodinova.
onaj dan!
Dan nevolje i tjeskobe! Dan
užasa
i pustošenja!
Dan pomrčine Dan
tmina
i
naoblake!
i magluština! SEFANIJA I: 14-15
N e p o s r e d n o prije 600. g. pr. n. e. prorok H a b a k u k molio se "Bogu koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji će u n a t o č svog g n j e v a p o k a z a ti milost. H a b a k u k je očekivanog nebeskog G o s p o d i n a opisao kao blješteći planet— isto kao što je Nibiru bio prikazan u S u m e r u i Akadu. Pojavit će se, rekao je Prorok, na j u ž n i m nebesima: Bog stiže
sjuga...
Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja
mu je puna slave.
Sjaj mu je k'o svjetlost, 213
POSLJEDNJI
DANI
zrake sijevaju iz, njegovih ruku, ondje mu se krije sila. Riječ pred njim
ide,
a užareno ugljevlje ide za njim. Stade da
izmjeri zemlju;
Vide ga, i dršću narodi. HABAKUK
3:3-6
Hitnost proročanstava povećala se s početkom šestog stoljeća pr. n. e.. "Blizu je dan Gospodinov " - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov blizu je svim narodima"- izjavio je i p r o r o k O b a d i j a . O k o 570. g. pr. n. e. p r o roku Ezekijelu dana je sljedeća hitna božanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3): Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Kukajte: Jao
dana!
Jer se bliži dan. Bliži se dan
Gospodinov!
Ezekijel je u to vrijeme, nakon što g a j e babilonski kralj Nabukodonozor prognao zajedno s ostalim judejskim voÿama, bio daleko od Jeruzalema. Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proročanstva i slavna vizija nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na području Harana. Ta lokacija nije bila slučajna, jer završni dio sage o Danu Gospodinovom — te o Asiriji i Babilonu — imao se odigrati ondje gdje je Abrahamovo putovanje započelo.
214
Dvanaesto
poglavlj
P O D N E V N A TAMA
D
ok su hebrejski proroci pretkazivali p o d n e v n u t a m u , što su "drugi narodi" očekivali s povratkom Nibirua?
Sudeći po njihovim zapisima i crtežima, očekivali su prekid sukoba
bogova, blagonaklona vremena za čovječanstvo i veliku teofaniju.
Čekalo
ih je, kao što ćemo vidjeti, golemo iznenađenje. U anticipaciji velikog događaja, u Ninivi i Babilonu svećenički kadrovi za p r o m a t r a n j e nebesa mobilizirani su da opažaju nebeske pojave i t u m a č e njihovo značenje. Pojave se p o m n o bilježilo i o njima izvještavalo kraljeve. Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjižnica pronašli pločice s takvim zapisima i izvještaje koji su u m n o g i m slučajevima bili razvrstani po temi ili planetu kojeg su promatrali. M e đ u najpoznatijima je zbirka koja je — u drevnim v r e m e n i m a — sastavljena od sedamdeset glinenih pločica, a poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil.
U njoj su izvještaji o opserva-
cijama planeta, zvijezda i zviježđa razvrstani prema nebeskom Putu A n u a i Putu Enlila — koji obuhvaćaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na sjeveru (vidi sliku 53). Isprva su se opservacije t u m a č i l e uspoređivanjem pojava s astronomskim bilješkama iz sumerskih vremena. P r e m d a napisane na akadskom jeziku (jeziku Babilona i Asirije), u izvještajima o opažanjima nebesa koristilo
POSLJEDNJI
DANI
se mnogo sumerske terminologije i m a t e m a t i k e , a p o n e k a d su sadržavali bilješku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih pločica. Takve pločice služile su kao "priručnici za astronomiju", We su im na temelju prijašnjih iskustava govorile kakvo je proročansko značenje pojedinog fenomena: Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio: Doći će do napada na moćan grad. Kada komet dođe na put Sunca: Prinosi s polja će se smanjiti, i dvaput će doći do previranja. Kada Jupiter
bude pratio
Veneru:
Molitve naroda doprijet će do bogova. Kako je vrijeme prolazilo, opažanja u izvještajima bila su sve češće p r a ć e n a vlastitim t u m a č e n j i m a svećenika.
"U noći se S a t u r n približio
M j e s e c u . S a t u r n je planet Sunca. Ovo je značenje: To je p o g o d n o za kralja." Zamjerljiva p r o m j e n a uključivala je p o k l a n j a n j e posebne pozornosti p o m r č i n a m a ; pločica (sada se nalazi u British M u s e u m u ) sa s t u p c i m a b r o jeva n a l i k r a č u n a l n i m a služila je za predviđanje p o m r č i n a Mjeseca pedeset godina u n a p r i j e d . S u v r e m e n a istraživanja dovela su do zaključka da se p r o m j e n a na novi, a k W u a l n i m o d e l a s t r o n o m i j e dogodila u o s m o m stoljeću pr. n. e., kada je n a k o n razdoblja pustošenja i kraljevskih prevraWa u Babilonu i Asiriji s u d b i n a We dvije zemlje stavljena u ruke novih, m o ć n i h kraljeva: Tiglar-Pilesera III ( 7 4 5 . - 7 2 7 . pr. n. e.) u Asiriji i N a b u n a s a r a ( 7 4 7 . - 7 3 4 . g. pr. n. e.) u Babiloniji. N a b u n a s a r ("Onaj kojeg štiti N a b u " ) već je u drevnim v r e m e n i m a slavljen kao inovaWor i pokretač na području astronomije. Jedan od njegovih prvih poteza bila je obnova h r a m a posvećenog Samašu u Sipparu, "središtu kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K t o m u , izgradio je opservatorij u
216
PODNEVNA
TAMA
Babilonu, usavršio kalendar (naslijeđe iz Nippura) i uveo svakodnevno izvještavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom značenju. Prvenstveno je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izašlo obilje astronomskih podataka koji rasvjerljavaju kasnije događaje. I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti način, bio aktivan. Njegovi ljetopisi sadrže opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gradovima, brutalnim smaknućima lokalnih kraljeva i plemsWva We masovnim progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deseW izgubljenih p l e m e n a ) , kao i Senheribov pokušaj da osvoji Jeruzalem, opisani su u p r e t h o d n o m poglavlju. Bliže domovini, ti asirski kraljevi sada su bili zauzeti pripajanjem Babilonije "držanjem M a r d u k a za ruke". Sljedeći asirski kralj, EsaUhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Ašur i M a r d u k dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime We počeo nanovo graditi hram Esagil u Babilonu. U povijesnim udžbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom uspješnom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko je Wo moguće utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokušaje da se "upliću u Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu budućih događaja vrijedi spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraćim purem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i pošao prema sjeveru, do Harana
Tamo je, u srarom h r a m u boga Sina, zaWražio božji blagoslov
njegovog osvajačkog pohoda. I Sin mu je, oslanjajući se na štap i u praWnji Nuskua (božanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov. Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirući kroz istočni Mediteran kako bi došao do Egipta. Znakovito je da je zaobišao grad kojeg Senherib nije uspio osvojiti — J e r u z a l e m . Također je znakovito d a j e napad na Egipat i obilaženje Jeruzalema — kao i, naposljetku, sudbinu same Asirije — desetljećima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32). Esarhadon je bio vrlo geopolitički aktivan i nije zanemarivao astronomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaša i Adada, u Ašuru (gradu, asirijskom središtu kulta) podigao je "Kuću mudrosti" — opserva-
217
POSLJEDNJI
DANI
torij — i na svojim s p o m e n i c i m a slikovno prikazao Sunčev sustav s dvanaest članova uključujući Nibiru (slika 8 9 ) . Do još raskošnije svete četvrti sada su vodila nova, m o n u m e n t a l n a vrata koja su — prema prikazima na c i l i n d r i č n i m p e č a t i m a — bila izgrađena po uzoru na Anuov portal na N i biruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o t o m e kakva su očekivanja u vezi s Povrat k o m bila u Asiriji.
218
PODNEVNA
TAMA
Svi ti vjersko-politički potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljeća pr. n. e. Asirija bila spremna za očekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tekstovi — uključujući pisma koja su kraljevima slali njihovi vodeći astronomi — otkrivaju anticipaciju idiličnog, utopijskog vremena. Kada Nibiru Zemlje
dosegne
vrhunac,
će živjeti sigurno,
Zaraćeni
kraljevi
će se pomiriti;
Bogovi će saslušati molitve I uslišati prošnje. Kada Postane
Planet
nebeskog prijestolja
sjajniji,
Bit će poplava i suša. Kada Nibiru
dosegne svoj perigej,
Bogovi će podariti mir. Teškoće će nestati, Zapreke će se razmrsiti. Očito je da se očekivalo planet koji će se pojaviti, uzdići se na n e besima, postati sjajniji i na svom perigeju, na mjestu "križanja", postati N I B I R U (Planet križa). Nadalje, kao što su pokazali portal i druge građevi-
ne, s povratkom Nibirua očekivala se repriza prijašnjeg Anuovogposjeta Zemlji. Sada je bilo na svećenicima-astronomima da p r o m a t r a j u nebesa i opaze pojavu planeta; m e đ u t i m , gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali tražiti te kako će prepoznati planet dok je još daleko na nebesima? Sljedeći asirski kralj Ašurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronašao je rješenje. Povjesničari smatraju da je Ašurbanipal bio najučeniji asirski kralj, budući da je osim akadskog poznavao druge jezike, uključujući sumerski, te je čak tvrdio da može čitati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,
219
POSLJEDNJI
daje
DANI
n a u č i o tajno znakovlje neba i Z e m l j e . . . i proučavao nebesa s m a j -
storima proricanja." Neki suvremeni istraživači smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a b u d u ć i da je susWavno sakupljao pločice s lokacija koje su već u to vrijeme bile drevne — p o p u r N i p p u r a , U r u k a i Sippara u negdašnjem S u m e r u . Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljačkaju takve pločice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Pločice su na kraju dolazile u glavnu knjižnicu gdje su ih Wimovi pisara proučavali te prevodili i prepisivali izabrane tekstove iz prijašnjih tisućljeća. (Posjetitelj M u z e j a drevnog Bliskog istoka u Istanbulu može pogledati izložbu tih pločica koje su u r e d n o posložene na o r i g i n a l n i m p o l i c a m a , pri č e m u je na počeWku svake police "kaWaloška pločica" s p o p i s o m svih drugih tekstova na toj polici.) P r e m d a p r i k u p l j e n e pločice pokrivaju širok spekrar Wema, p r o n a đ e n o pokazuje da se posebna pažnja posvećivala p o d a c i m a povezanim s nebesima. M e đ u isključivo a s t r o n o m s k i m tekstovima nalazile su se pločice koje su p r i p a d a l e nizu p o d n a s l o v o m " D a n Bela"— Dan Gospodinov! N a d a lje, važnima su se smatrale epske priče i pripovijesti o dolascima i odlascima bogova, a posebno ako su rasvjeWljavale prolaske N i b i r u a . Enurna Eliš — Ep o sWvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunčev sustav postao N i b i r u —prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. IsWo je bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao šWo su epovi Atra Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih čini da su l e g i t i m a n dio prikupljanja znanja u kraljevskoj knjižnici, slučajno su se sve pločice bavile slučajevima Nibiruovihpojavljivanja —
i
stoga s
njegovim
sljedećim
približavanjem.
M e d u isključivo a s t r o n o m s k i m tekstovima prevedene su i nedvojbeno p o m n o p r o u č a v a n e bile u p u t e za opažanje Nibiruovog dolaska te za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom WeksWu koji je zadržao izvornu sumersku t e r m i n o l o g i j u stoji: Planet po
boga
Marduka:
njegovoj pojavi
SHUL.PA.E;
220
PODNEVNA
na
visini
od trideset stupnjeva;
TAMA
SAG.ME.NIG.
Kada dođe na sredinu neba: NIBIR U. D o k se za prvi navedeni planer ( S H U L . P A . E ) smatra da je J u p i t e r (no mogao bi biti i S a t u r n ) , i m e sljedećeg ( S A G . M E . N I G ) moglo bi biti samo inačica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o M e r k u r u ( ' ) . Slični tekstovi iz N i p p u r a , u kojima su sumerska i m e n a p l a n e t a prevedena kao U M U N . P A . U D . D U i S A G . M E . G A R , sugerirali su da će N i b i r u "najaviti" planet Saturn, te da će n a k o n dizanja na trideset stupnjeva biti blizu Jupitera. Drugi tekstovi (npr. pločica poznata kao K.3124) navode da će nakon prolaska p l a n e t a S H U L . P A . E i S A G . M E . G A R — za koje ja držim da su S a t u r n i J u p i r e r — "Planet M a r d u k ući u Sunce" (Wj. dosegnuti perigej, točku na p u t a n j i najbližu S u n c u ) i "postati N i b i r u . "
1 Iscrpni astronomski p o d a c i koji su bili Otkriveni već u d e v e t n a e s t o m te p o č e t k o m dvadesetog stoljeća privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih z n a n s t v e n i h umova koji su „asirologiju" briljantno spojili s a s t r o n o m i j o m . U prvoj knjizi Z e m a l j s k i h kronika. Dvanaestom planetu, o b r a đ e n je rad i uvrštena su postignuća ljudi poput, i z m e đ u ostalih, Franza Kuglera, Ernsta W e i d n e r a , Ericha Ebelinga, H e r m a n a H i l p r e c h t a , Alfieda J e r e m i a s a , Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa. Njihov je z a d a t a k otežavala č i n j e n i c a d a j e isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, u k l j u č u j u ć i p l a n e t e , n e p o m i č n e zvijezde i konstelacije) m o g a o imati više od j e d n o g i m e n a . Već sam t a m o , također, istak n u o osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da S u m e r a n i i drugi drevni narodi nisu mogli znati (služeći se "golim o k o m " ) za planete iza S a t u r n a . Zbog toga, kad god bi se s p o m e n u l o ime planeta koje nije bilo j e d n o od p r i h v a ć e n i h naziva za "sedam p o z n a t i h kakkabani"— Sunce, Mjesec, Merkur, Venera, M a r s , J u p i t e r i S a t u r n — pretpostavljalo bi se da je to još j e d a n naziv za nekoga od te "poznate sedmorice". Glavna žrtva tog pogrešnog stava bio je N i b i r u ; kad god bi se navodio babilonski ekvivalent "planeta M a r d u k a " , pretpostavljalo se da je to drugo ime za J u p i t e r o d n o s n o M a r s ili (prema nekim e k s t r e m n i m m i š l j e n j i m a ) čak za M e r k u r . Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos g o l e m o j količini dokaza koji govore suprotno i pokazuju da su S u m e r a n i poznavali pravi oblik i sastav našeg Sunčevog sustava, počevši od imenovanja vanjskih p l a n e t a u epu Enurna Eliš, ili četiri tisuće i petsto g o d i n a starog prikaza p o t p u nog, dvanaesteročlanog Sunčevog sustava, sa S u n c e m u središtu, na c i l i n d r i č n o m pečatu VA/243 u berlinskom muzeju
(slika 91), ili prikaza dvanaest p l a n e t a r n i h simbola na asirskim ili b a b i l o n s k i m
spomenicima, i taNo dalje.
221
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 91 D r u g i tekstovi daju jasnije indicije o N i b i r u o v o j p u t a n j i , kao i o vrem e n s k o m okviru njegovog pojavljivanja: Od
Jupitera,
planet Od
napreduje prema Jupitera,
planet povećava i u zodijaku Veliki
svoj sjaj, Raka postat će Nibiru.
planet:
Njegova Dijeli
Zapadu.
pojava: nebesa
Dok stoji
u
tamno-crvena.
napola Nibiruu.
Kada se u z m u zajedno, a s t r o n o m s k i tekstovi iz v r e m e n a A š u r b a n i p a l a opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunčevog sustava, diže se i postaje vidljiv kada dode do J u p i t e r a (ili čak još prije, kod S a t u r n a ) , a z a t i m zavija p r e m a dolje, p r e m a ravnini ekliptike. Na svom p e r i g e j u , kada je najbliže S u n c u (prema t o m e , i Z e m l j i ) , p l a n e t — na mjestu Križanja —
222
"u zodija-
PODNEVNA
TAMA
SLIKA 92 ku Raka 'postaje Nibiru. To se, kao što priloženi shematski dijagram (koji nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika — a za trajanja zodijačkog doba Ovna. (slika 9 2 ) . Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj pojavi, koje kao kartu neba ponekad koriste zviježđa zodijaka, nalaze se i u odlomcima Biblije, tako pokazujući da je to znanje moralo biti rašireno na i n t e r n a c i o n a l n o j razini: "U J u p i t e r u će se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin će s juga d o ć i . . . njegovo blistavo veličanstvo sjat će kao svjetlost" - proriče prorok H a b a k u k (glava 2). "Usamljen On kroči Nebesima, iznad najviših Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zviježđa Juga" stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo nasmiješeno lice uzdiže se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On će krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najvišim nebesima te krećući se orbitom u smjeru kazaljke na satu — "retrogradno", rekli bi astronomi
223
POSLJEDNJI
DANI
— dolazi preko j u ž n i h zviježđa. To je p u t a n j a slična putanji Halleyjevog kornera (vidi sliku 7 8 ) , samo m n o g o većeg razmjera. Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija šro su pratile državni posjet A n u a i A n t u Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo indikativno za Ašurbanipalova očekivanja. Odlomci koji se bave boravkom A n u a i AnWu u U r u k u opisuju kako je u predvečerje na "najvišu razinu tornja" bio postavljen promatrač koji je pazio na pojave planeta te ih j e d n u za drugom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog A n u a od nebesa", nakon čega su svi bogovi, okupljeni da dočekaju božanski par, recitirali pjesmu " O n o m e koji je sve sjajniji, nebeskom planeWu Gospodina Anua" i pjevali him n u "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi Wekstovi dalje opisuju ceremonijalne objede, povlačenje u noćne odaje, procesije sljedećeg dana i tako dalje. M o ž e m o o p r a v d a n o zaključiti da se A š u r b a n i p a l bavio prikupljan j e m , u s p o r e đ i v a n j e m , p r e v o đ e n j e m i p r o u č a v a n j e m svih starijih tekstova koji su mogli: a) s v e ć e n i c i m a - a s t r o n o m i m a dati smjernice kako da u n a j r a n i j e m m o g u ć e m t r e n u t k u u o č e povratak N i b i r u a i b) u p o z n a t i kralja s p r o c e d u r a m a za ono što n a k o n toga treba u č i n i t i . Nazivanje N i b i r u a "PlaneW nebeskog prijesWolja" vrlo je znakovito za kraljevska očekivanja, a to su i prikazi asirskih kraljeva na veličansWvenim reljefima na zidovima palača, na k o j i m a pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad drveWa života (kao na slici 8 7 ) . Saznati za pojavljivanje planeta što je prije m o g u ć e bilo je važno zato da bi se moglo pripremiti za dolazak
velikog boga prikazanog na njemu —
možda samog Anua?— i biti blagoslovljen dugim, a m o ž d a čak i vječnim životom. M e đ u t i m , to nije bilo suđeno. N e d u g o nakon Ašurbanipalove smrti širom asirskog carstva izbile su p o b u n e . Njegovi su sinovi izgubili vlast n a d Egiptom, Babilonijom i E l a m o m . Na g r a n i c a m a asirskog carstva pojavile su se pridošlice izdaleka — "horde" sa sjevera, M e d i j c i s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne važnosti — kako neposredne Wako i za b u d u ć e događaje — bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja
224
PODNEVNA
TAMA
s Asirijom. U sklopu novogodišnjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski general čije ime — Nabupolasar ("Nabu čuva svoga sina") — implicira da je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustoličen za kralja nezavisne Babilonije. Na j e d n o j pločici njegova je inauguracija opisana riječima: "Okupili su se prinčevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajući svoje šake, proglasili su ga vladarom. Ogorčenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika d a j e Babilon ubrzo pronašao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energični saveznik bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doživjeli asirske provale i brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su napali s istoka We su 614. g. pr. n. e. — kao što su bili prorokovali hebrejski proroci! — osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Ašur. Kraljevska prijesWolnica Niniva bila je sljedeća na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asiriju bila je u rasulu. Asirija — zemlja "prvog arheologa" — sada je i sama posWala zemlja arheoloških lokacija. Kako se Wo moglo dogodiri zemlji čije je samo ime značilo "Zemlja Ašura"? J e d i n o Wada moguće objašnjenje bilo je da su bogovi povukli svoju zaštitu; mi ćemo pokazati d a j e sWvar zapravo bila mnogo složenija: povukli su se sami bogovi — iz Asirije i sa Zemlje. N a k o n toga počelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje sage o Povrarku, poglavlje u kojem će glavnu ulogu igrati Haran.
Zapanjujući slijed događaja propasti Asirije započeo je bijegom članova asirske kraljevske obirelji u Haran. Tražeći Wamo od boga Sina zaštitu, bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili "kraljem Asirije". M e đ u t i m bog, čiji je grad Haran bio od davnina, nije se
odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uništile preostale asirske nade. Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je isključivo pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je ponovno vladao zemljama koje su j e d n o m sačinjavale sveti "Sumer i Akad",
225
POSLJEDNJI
DANI
čak je u m n o g i m tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj Akada". On je vladavinu iskoristio da p r o m a t r a n j e neba proširi na N i p p u r i Uruk, te su u n a r e d n i m krucijalnim g o d i n a m a neki od ključnih astronomskih
tekstova došli iz ta dva nekadašnja sumerska grada. Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. — z n a m e n i t e g o d i n e p u n e
z a p a n j u j u ć i h događaja, kao što ć e m o vidjeti — p o n o v n o snažni Egipat t a k o đ e r je
na svoje prijestolje postavio
nepopustljivog i m p e r a t o r a po
i m e n u N e h o . Samo g o d i n u dana kasnije dogodio se j e d a n od n a j m a n j e razumljivih geopolitičkih poteza tog v r e m e n a — n a j m a n j e razumljivih za povjesničare, to jest. Egipćani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babilonci te se zajedno s n j i m a suprotstavljali asirskoj vladavini, n a g r n u l i su iz Egipta p r e m a sjevera i pregazili područja i sveta mjesta koje su Babilonci smatrali svojima. Egipćane je njihov prodor na sjever sve do Karkemiša doveo nadohvat H a r a n a . K t o m u , u ruke su im pala dva mjesta povezana sa svemirom, u L i b a n o n u i J u d e j i . Iznenađeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar zadatak vraćanja ključnih mjesta povjerio je svom sinu N a b u k o d o n o z o r u koji je već bio stekao ugled na b o j n o m polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod Karkemiša Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu šumu u Libanonu koju su N a b u i M a r d u k željeli" te potjerali Egipćane natrag sve do Sinajskog poluotoka. N a b u k o d o n o z o r je zaustavio potjera tek kad mu je iz Babilona stigla vijest o očevoj smrti. Požurio je natrag i te iste godine bio proglašen kraljem Babilona. Povjesničari nemaju objašnjenje za i z n e n a d n u egipatsku navalu i silinu babilonske reakcije. N a m a je, m e đ u t i m , očito d a j e u srži tih događaja bilo očekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo d a j e povratak neminovan, da možda čak kasni jer je te iste godine prorok Habakuk u J e r u z a l e m u počeo propovijedati u Jahvino ime. Pretkazujući budućnost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Jahvu kada će doći D a n Gospodinov — dan kazne Božje za zemlje, uključujući Babilon — a Jahve mu je ovako odgovorio:
226
PODNEVNA
Zapiãi
TAMA
viđenje,
Ureåi ga
na pločice,
da ga čitač lako čita: Jer ovo je
viđenje samo za svoje zadano
Ispunjenju teži,
ne vara;
Ako stiže polako,
čekaj;
vrijeme:
Jer odista će doći i neće zakasniti! HABAKUK 2: 2-3 ( " Z a d a n o v r i j e m e " j e , kao što ć e m o vidjeti, stiglo t o č n o p e d e s e t godina
potom.)
Četrdeset i tri g o d i n e Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.) smatraju se razdobljem d o m i n a n t n o g "neobabilonskog" carstva. To je bilo razdoblje o d l u č n i h akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve bliži Povratak sada je pripadao Babilonu! Kako bi ga se p r i p r e m i l o za očekivani Povratak, u Babilonu su u b r z a n o provedeni opsežni renovacijski i graditeljski radovi. N j i h o v o žarište bila je sveta četvrt u kojoj je obnovljen i n a n o v o izgrađen M a r d u k o v h r a m Esagil (sada zvan j e d n o s t a v n o Bel/Ba'al, " G o s p o d i n " ) . Njegov zigurat sa s e d a m terasa p r i p r e m l j e n je za p r o m a t r a n j e z v j e z d a n i h n e b e s a (slika 9 3 ) — baš k a o što je napravljeno u U r u k u kada g a j e oko 4 0 0 0 . g. pr. n. e. posjetio A n u . Sagrađen je novi procesijski put koji je u svetu četvrt vodio kroz g o l e m a nova vrata: zidovi su im bili ukrašeni i od vrha do d n a prekriveni lijepim g l a z i r a n i m c i g l a m a koje i d a n d a n a s privlače pozornost, b u d u ć i da su suvrem e n i ekskavatori iskopali procesijski p u t i vrata te ih, n a n o v o sastavljene, izložili u m u z e j u Vorderasiatiches M u s e u m u Berlinu. Babilon, M a r d u k o v Vječni grad, bio je p r i p r e m l j e n za Povratak. " U č i n i o sam grad Babilon najglasovitijim m e d u svim z e m l j a m a i n a s e o b i n a m a ; njegovo sam i m e uzvisio da b u d e najhvaljenije od svih svetih gradova" - napisao je N a b u k o d o n o z o r u svojim zapisima. Kako se čini, oče-
227
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 93 kivalo se da će se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijetanja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi, veličanstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) — vrata nazvana "Ištar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", što je još jedna indicija glede toga čiji Povratak se očekivao. Istovremeno s tim očekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka Zemlje — preuzevši pretpotopni Nippurov položaj DUR.AN.KI-ja, "veze nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraženo je time što je temeljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI ("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglašavajući ulogu Babilona kao novog "Pupka Zemlje" — ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi sliku 10). To je bila terminologija koja je oponašala opis Jeruzalema s Kamenom temeljcem koji je služio kao veza između nebesa i Zemlje! N o a k o j e t o bilo o n o š t o j e N a b u k o d o n o z o r zamislio, tada j e B a bilon m o r a o zamijeniti postojeću poslijepotopnu vezu sa svemirom — Jeruzalem. Preuzevši nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije potopa držao Nippur, Jeruzalem je bio smješten u središtu koncentričnih
228
PODNEVNA
TAMA
SLIKA 94 udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Nazivajući ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruzalem za tu ulogu bio izabrao sam Bog: Ovako
veli Gospodin Jahve:
Ovo je Jeruzalem; PostaviK ga u središte naroda, Okruåih ga
zemljama! EZEKIJEL 5: 5
229
POSLJEDNJI
DANI
Odlučan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem. Ovaj put je, kao što je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvršavao Božji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato što su se upustili u štovanje nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) —popis koji jasno
uključuje Mardukov nebeski entitet!
Izgladnivši stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabukodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te učena elita — između ostalih i prorok Ezekijel — kao i tisuće judejskih vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana, doma njihovih predaka. Sam grad i h r a m ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahođenju i spalili hram koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao objašnjenje, osim uobičajenog — da udovolji željama "svojih bogova Nabua i Marduka". No, kao što ćemo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jednostavan: uvjerenje da je Jahve otišao i da ga više nema. Uništenje hrama bilo je šokantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov kralj — kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" — trebali biti oštro kažnjeni. "Osveta Jahve, Boga našega, osveta za hram njegov, izvršit će se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proričući pad moćnog Babilona te njegovo uništenje od strane napadača sa sjevera — što se obistinilo samo nekoliko desetljeća kasnije — Jeremija je također proglasio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao: Objavite
narodima!
Razglasite, ne tajite, recite: Bel je postiden: Marduk razbijen! JEREMIJA 5 0: 2
230
PODNEVNA
TAMA
Božja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom svetogrđu. Prema t r a d i c i o n a l n i m izvorima, u m r o je 562. g. pr. n. e. u agoniji, sluđen b u b o m koja mu je kroz nos ušla u mozak.
Ni N a b u k o d o n o z o r niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su bili ubijeni ili na neki drugi način u k r a t k o m roku odstranjeni) nisu živjeli dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se
dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio. Činjenica je da su na astronomskim pločicama iz tog istog vremena zabilježena opažanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O nekima je izviješteno kao o z n a m e n j u . Na primjer, pločica katalogizirana kao K.8688 obavještava kralja da će, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izađe prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izađe "iza" (tj. poslije) Nibirua, "usjevi u zemlji će uspjeti". Nas više zanima skupina "kasnobabilonskih" pločica p r o n a đ e n i h u U r u k u ; na njima su podaci iskazani u dvanaest mjesečnih zodijačkih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima. Na j e d n o j od tih pločica (VA 7 8 5 1 , slika 95) u n u t a r planeta M a r d u k a ,
SLIKA 95
231
POSLJEDNJI
DANI
smještenom i z m e đ u simbola za zviježđe Ovna s j e d n e i simbola za Zemlju s druge strane, prikazan je sam M a r d u k . Drugi primjer je pločica VA 7847:
ona jedno konkretno opažanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada su se otvorila vrata velikog boga Marduka"— odnosno kada se pojavio Nibiru; a ]aWim slijedi Rpis —
"Dan boga Marduka"— kada se planeW pre-
mjestio na svojoj putanji te bio viđen u Vodenjaku. Čak još znakovitija od dolaska planeta " M a r d u k a " u vidno polje s j u žnih nebesa i njegovog brzog posWajanja " N i b i r u o m " u središnjem nebeskom pojasu bila je j e d n a druga skupina, ovaj pur kružnih, pločica. Te su pločice predstavljale "napredak unatrag" p r e m a sumerskim astronomskim postavkama te su nebesku sferu dijelile na Wri puta (Enlilov put za sjeverni dio nebesa, Eaov p u t za j u ž n i i Anuov put za središnji dio nebesa). Iznad ta tri puta zatim je bilo položeno dvanaest zođijačko-kalendarskih segmenata, kao što se vidi na otkrivenim f r a g m e n t i m a (slika 9 6 ) ; na stražnjim stranama tih kružnih pločica bila su zapisana objašnjenja. G o d i n e 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku drušrva Royal Asiatic Society u L o n d o n u u Engleskoj kada je objavio da je uspio sastaviti čitav "astrolab" ("Uzimač zvijezda"), kako je nazivao pločicu. Pokazao je d a j e to kružni disk podijeljen na tri k o n c e n t r i č n a dijela i, poput pite, na dvanaest segmenata, što rezultira poljem koje se sastoji od trideset i šest odsječaka. Svaki od trideset i šest odsječaka sadržavao je ime s kružićem ispod njega, što je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki odsječak također je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches n u m e r i r a o od I do XII, počevši od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) . Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio im je predstavio babilonsku karWu neba podijeljenu na tri staze - Enlilovu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde i zviježđa na kojem području nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u čijem korijenu čuči postavka "ništa iza Saturna") i značenja brojeva još nije okončana. Neriješeno je i pitanje starosti — koje godine je astrolab napravljen We, ukoliko se radi o kopiji starije pločice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Mišljenja o
232
PODNEVNA
TAMA
starosti varirala su od prije dvanaestog i trećeg stoljeća pr. n. e., većina se, m e đ u t i m , slagala da je astrolab pripadao eri N a b u k o d o n o z o r a ili njegovog nasljednika N a b u n a i d a . Astrolab što ga je Pinches predsWavio u n a r e d n i m je raspravama bio identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", b u d u ć i da je otada sastavljen još j e d a n , poznat kao "Astrolab B".
233
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 97 Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju j e d n a k o , ipak su različiti. Sto se tiče naše analize, ključna razlika je u t o m e što se u astrolabu "B" planet identificiran kao Mul Neberu d Marduk —
"Planet Nibiru
boga M a r d u k a "
— nalazi na A n u o v o m p u t u , središnjem ekliptičnom pojasu (slika 9 8 ) , dok je na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk— "Planet M a r d u k ( o v ) — prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) . P r o m j e n a i m e n a i položaja a p s o l u t n o je ispravna u k o l i k o dva astolaba prikazuju planet koji se kreće — " M a r d u k " , kako su ga zvali Babilonci
234
1
PODNEVNA
TAMA
SLIKA 98 došavši u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu , zavija nadolje prema ekliptici i postaje N I B I R U ("Križanje") kada
235
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 99 presiječe ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) .
D o k u m e n t a c i j a u dvije
faze koju n a m pružaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono što mi tvrdimo cijelo vrijeme!
236
PODNEVNA
TAMA
TeksWovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloženi uz kružne prikaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta M a r d u k a / N i b i r u a : [Mjesec] Adar: Planet Marduk
na
Putu Anuovom:
Blistavi kakkabu ãto
izlazi na jugu
nakon "ãto bogovi noći završe svoje zadatke, i dijeli nebesa. Taj kakkabu je Nibiru
-
bog Marduk.
Premda možemo biWL sigurni — zbog razloga koji će uskoro biti podastrijeti — da opažanja iz svih tih "kasnobabilonskih pločica" nisu mogla biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., možemo također biti sigurni da se nisu dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je čovjek po i m e n u N a b u n a i d postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legiWimnosW njegove kraljevske časti potvrdila nebesa, da ga je na nebesima,
"planet Marduk, visoko
bio pozvao po imenu." Pored te Wvrdnje izjavio je i kako je
u n o ć n o m viđenju vidio
"Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomoću Keplerovih
formula za putanje planeta oko Sunca izračunato je da je čiWavo razdoblje Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko kratkih godina; sWoga Nabudaidova Wvrdnja o vidljivosti planeta postavlja njegov povraWak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e. D a k l e , koje je bilo t o č n o vrijeme povraWka? U rješavanje te zagonetke uključen je još j e d a n aspekt: proročanstva o "podnevnoj t a m i " — p o m r č i n i S u n c a — na D a n G o s p o d i n o v . Takva pomrčina doista se i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.! Pomrčine Sunca mnogo su rjeđe od pomrčina Mjeseca, m e đ u t i m nisu posve neuobičajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na određeni način prolazi između Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio pomrčina Sunca su poWpune pomrčine. Područje na kojem se pomrčina vidi, njezino Wrajanje te put p o t p u n e tame razlikuju se od prolaska do prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiWalnog plesa Sunca, Zemlje i
237
POSLJEDNJI
236
DANI
PODNEVNA
TAMA
Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruženja Zemlje i p r o m j e n e nagiba njezine osi. Ma koliko p o m r č i n e Sunca bile rijetke, mezopotamska a s t r o n o m i ja obuhvaćala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alatu sharnshi. Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog a k u m u l i r a n o g znanja nije bila samo sama pojava, nego i njezin l u n a r n i aspekt. U stvari, p o m r čina Sunca čiji je put p o t p u n e tame prešao preko Asirije dogodila se 762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je p o m r č i n a 584. g. pr. n. e. koja se vidjela diljem zemalja M e d i t e r a n a , a p o t p u n a p o m r č i n a bila je nad G r č k o m . N o z a t i m se, 5 5 6 . g . pr. n . e., d o g o d i l a izvanredna p o m r č i n a S u n c a "izvan vog
očekivanog vremena."Ako
kretanja
do
Mjeseca, je li njen
nje
nije
uzrok mogao
došlo
uslijed predvidi-
biti neuobičajeno
blizak
prolazakNibirua ? M e đ u astronomskim pločicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada je Anu planet Gospodinov" jedna pločica (katalogizirana kao VACh.Sham a s h / R M . 2 , 3 8 — slika 100), koja se bavi p o m r č i n o m Sunca, ovako je zabilježila opaženi fenomen (reci 19-20): U početku je sunčev disk, izvan postao
očekivanog
vremena,
taman,
u sjaju
Velikog planeta.
Tridesetog dana (mjeseca) bila je pomrčina
Sunca.
âto zapravo znače riječi d a j e zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju V e l i k o g planeta"? Iako sama pločica ne navodi d a t u m te pomrčine, naše je mišljen j e da ta konkretna, iznad naglašena, formulacija snažno ukazuje na to daje
neočekivanu
i
izuzetnu pomrčinu
Sunca
nekako
uzrokovao povra-
tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". M e đ u t i m , je li neposredan uzrok bio sam planet ili učinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog privlačenja?) na Mjesec, tekstovi ne objašnjavaju.
23 9
POSLJEDNJI
DANI
Bilo kako bilo, astronomska je povijesna činjenica da se na dan koji bi o d g o v a r a o 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna pomrčina Sunca. Kao što pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-
240
PODNEVNA
TAMA
mio NASA-in C e n t a r za svemirske letove Goddard, ta je pomrčina bila velika, vidjela se na vrlo širokom području, a njezin jedinstven aspekt je taj d a j ez o n a potpunetame prolazilatočno prekoHarana! Ta posljednja činjenica od iznimne je važnosti za naše zaključke — a u tim zlokobnim g o d i n a m a drevnog svijeWa bila je još važnija jer odmah nakon toga, 555. g. pr. n. e., N a b u n a i d je proglašen kraljem Babilonije — ne u Babilonu, nego u H a r a n u . On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije njega, kao što je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije. P r o r o k o v a n a podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. U p r a v o tada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani D A N G O S P O D I N A . Kada je došlo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan drugi bog. D o i s t a , dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski bogovi, uzletjeli su i otišli sa Zemlje.
241
Trinaesto
poglavlje
KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA Z E M L J E
O
dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatičan događaj ispunjen Weofanijama, fenomenalnim pojavama, božanskim kolebanji-
ma i ljudskom nevoljom. Nevjerojarno je, ali Waj odlazak nije ni nagađanje ni špekulacija, doku-
mentiran je i više nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatičnijih zapisa o odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal ne sasWoji se od glasina: sasroji se od izvještaja očevidaca, između ostalih i proroka Ezekijela. Neki od tih izvještaja uvršreni su u Bibliju, a neki su zapisani na kamenim sWupovima. Na primjer, Wekstovi koji se bave čudesnim događajima koji su doveli do ustoličenja posljednjeg babilonskog kralja. Današnji Haran — da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio —dremljiv je gradić u istočnoj Turskoj, Wek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom. Okružen je ruševinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sWanovnici žive u kolibama od blaWa koje imaju oblik košnice. Tradicionalni izvor na kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na kojima pasu ovce, s najčišćom, prirodno svježom vodom koju čovjek može zamisliti.
KADA
su
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
M e đ u t i m , u starijim v r e m e n i m a H a r a n je bio prosperiWetno trgovačko, kulrurno, vjersko i političko središre, i to u tolikoj mjeri da je čak prorok Ezekijel (27: 24), koji je na t o m području živio s drugim izgnanicima iz Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovačkog grada u kojem se trgovalo "haljinama raskošnim, plaštevima istkanima od prediva plavog, škrinjama p u n i m a nakiWa što su se vezivale užadi i bile izrađene od cedrovine." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od Ura", središte kulta "boga Mjeseca", N a n n a r a / S i n a . Abrahamova obitelj na kraju je ostala ondje živjeti zato što je njegov o t a c T e r a h bio Tirhu, svećenik za znamenje, prvo u N i p p u r u , zatim u Uru i naposljetku u N a n n a r o v o m / Sinovom h r a m u u H a r a n u . N a k o n šro je nuklearni Zli vjetar uništio Sumer, N a n n a r i njegova supruga Ningal preselili su se u H a r a n . Iako N a n n a r ("Su-en'i, skraćeno na akadskom,
"Sin) nije bio Enli-
lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik — taj položaj pripadao je N i n u r t i — on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvorođ e n a c na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su obožavali N a n n a r a / S i n a i njegovu suprugu; h i m n e u njihovu časW za vrijeme sumerske slave, kao i žalopojke zbog opustošenosti Sumera općeniWo a posebice Ura, odaju veliko divljenje i ljubav ljudi prema Wom božanskom paru. To što je m n o g o stoljeća kasnije Esarhadon otišao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na štap") posavjetovari oko invazije na Egipat te što je p r o g n a n o asirsko plemsWvo posljednji oWpor pružilo u H a r a n u ukazuje na k o n t i n u i r a n u važnu ulogu koju su N a n nar/Sin i H a r a n imali do samog kraja. U ruševinama velikog haranskog h r a m a posvećenog N a n n a r u / S i n u , h r a m a E . H U L . H U L ("Kuća dvostruke radosti"), arheolozi su pronašli četiri k a m e n a sWupa ("stele") koji su nekoć stajali u h r a m u , po jedan u svakom kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na sWelama otkrili su d a j e dvije p o digla hramska visoka svećenica A d d a - G u p p i , a dvije njezin sin N a b u n a i d , posljednji babilonski kralj. A d d a - G u p p i s e v i d e n t n i m osjećajem za povijest i kao stručna d u ž n o snica h r a m a u svojim je zapisima navela točne d a t u m e zapanjujućih događaja kojima je svjedočila. D a t u m i su, kao što je tada bilo uobičajeno,
243
POSLJEDNJI
DANI
bili povezani s g o d i n a m a vladavine p o z n a t i h kraljeva We su sWoga mogli biti — i jesu — potvrđeni od sWrane suvremenih stručnjaka. Tako je p o u z d a n o ustanovljeno d a j e ona rođena 649. g. pr. n. e. te d a j e živjela u vrijeme vladavina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi p r e m i n u l a u poznoj dobi od sto i četiri godine. Evo što je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujućih događaja: Bila je šesnaesta godina kralja Babilona,
Nabupolasara,
kada se Sin,
vladar bogova,
naljutio na grad svoj i hram svoj
i otišao na nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali. Šesnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. — z n a m e n L W a godina, kao što će se čitatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage osvojile H a r a n kojega su branili ostaci asirske kraljevske obiWelji, We kada je nanovo ojačani EgipaW odlučio zauzeWi mjesWa povezana sa svemirom. Tada je, napisala je A d d a - G u p p i , razljućeni Sin povukao i svoju zaštitu n a d gradom, spakirao se "i otišao na nebesa!" Ono što se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu Wočno je sažeto: "A grad i ljudi u njemu su propali." D o k su drugi preživjeli pobjegli, Adda-Guppi je osWala. "Svakodnevno je, bez presWanka, danju i noću, mjesecima, godinama" bdjela u uništenom hramu. U Wu]i je "odbacila haljine od finog prediva, skinula nakit, nije nosila ni srebro ni zlaWo i odrekla se miomirisa i eteričnih ulja." Lutajući poput duha napuštenim h r a m o m , "u poderanu odjeću bila sam odjevena; bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je. Tada je u pusWoj svetoj čeWvrWL pronašla ogrtač koji je pripadao Sinu. Očajnoj svećenici Waj je pronalazak predstavljao božanski znamen: bog joj je iznenada podario znak svoje fizičke prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog ruha, nije ga se usuđivala dodirnuti, osim "primiWi gaza rub". Kao d a j e sam bog bio tamo da je čuje, legla je ničice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet: "Vratiš li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi štovat će tvoje božanstvo!"
244
KADA
su
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su S u m e r a n i nazivali sami sebe, a upoWreba Wog izraza od strane visoke svećenice otprilike 1.500 godina n a k o n propasti Sumera bila je i z n i m n o znakoviWa: govorila je bogu da će, vrati li se natrag, biti vraćen na položaj vrhovnog gospodara, da će ponovno postati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. A d d a - G u p p i p o n u d i l a je svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje božanske moći da učini njezinog sina N a b u n a i d a sljedećim kraljem koji će vladati svim babilonskim i asirskim p o d r u č j i m a , N a b u n a i d će obnoviti Sinov h r a m i u U r u te proglasiWi štovanje boga Sina službenom religijom u svim zemljama crnoglavih ljudi! D o d i r u j u ć i rub božjeg ogrtača, molila se d a n za d a n o m . Naposljetku joj se j e d n e noći bog pojavio u snu i prihvatio njezinu p o n u d u . Bogu M j e seca, napisala je A d d a - G u p p i , ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smiješkom; čuo je moje molitve; prihvaWio m o j zavjeW. Gnjev u njegovom srcu se stišao. Pomirio se s E n h u l h u l o m , svojim h r a m o m u H a r a n u , božanskim boravištem u kojem se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je A d d a - G u p p i , prihvatio nagodbu: Sin,
vladar bogova,
bio je naklon prema Nabunaida,
mojim
Pozvao je da bude kralj kralj Sumera
riječima.
mog jedinog sina,
izdanka
utrobe
moje,
—
i Akada.
Sve zemlje od granice s Egiptom, od Gornjeg mora do Donjeg mora, predao je u njegove ruke. Obje strane održale su svoju stranu nagodbe. "Ja je s m a t r a m ispunjen o m " , izjavila je A d d a - G u p p i u z a k l j u č n o m dijelu svojih zapisa: S i n j e "održao riječ koju m i j e dao" i 555. g. pr. n. e. doveo N a b u n a i d a na babilonsko prijestolje. A N a b u n a i d je ispunio zavjet svoje majke i obnovio h r a m u H a -
245
POSLJEDNJI
DANI
ranu, "usavršivši njegovu konstrukciju". Obnovio je štovanje Sina i Ningal (Nikkal, na akadskom) — "sve zaboravljene obrede nanovo je oživio." A zatim se dogodilo veliko čudo, pojava neviđena generacijama. Taj je događaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako drži neobičan štap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i M j e s e c , (slika 1 0 2 ) :
SLIKA
To je veliko čudo Sinovo koje se od bogova i božica nije dogodilo u zemlji, od davnih dana
i nepoznatih;
koje
ljudi Zemlje
nisu
vidjeli ni našli zapisano
na pločicama
od davnih
dana:
246
102
KADA
Da je Sin,
su
BOGOVI
OTIŠLI
SA Z E M L J E
vladar bogova i božica,
Što obitava na nebesima, Sišao s nebesa — Pred očima
Nabunaidovim,
kralja
babilonskog.
Sin se, izvještavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, ušao je u obnovljeni h r a m Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u društvu supruge N i n g a l / N i k k a l i svog pomoćnika, božanskog glasnika Nuskua.
Č u d e s n i Sinov povratak "s nebesa" p o t i č e m n o g a pitanja, a prvo bi bilo: G d j e "na nebesima" je boravio pet ili šest desetljeća? Na ta pitanja može se odgovoriti k o m b i n a c i j o m drevnih dokaza i postignuća suvremene znanosti i tehnologije. N o , prije nego što p r i j e đ e m o na to, važno je istražiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio j e d i n i koji se "naljutio" te, napustivši Zemlju, "otišao na nebesa". Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali A d d a - G u p p i i N a b u n a i d odvijali su se dok su oni bili u H a r a n u — a to je značajna stvar jer je u isto to vrijeme na t o m području bio p r i s u t a n još j e d a n očevidac. Bio je to prorok Ezekijel koji je također i m a o m n o g o za reći na tu t e m u . Ezekijel, Jahvin svećenik u J e r u z a l e m u , bio je m e đ u aristokracijom i o b r t n i c i m a koji su zajedno s kraljem J o j a k i m o m bili protjerani n a k o n š t o j e N a b u k o d o n o z o r 598. g. pr. n. e. prvi put napao J e r u z a l e m . Silom su odvedeni u sjevernu M e z o p o t a m i j i te su naseljeni na p o d r u č j u rijeke Khabur, nedaleko od d o m a svojih p r e d a k a u H a r a n u . T a m o je Ezekijel i m a o svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani svećenik, i on je bilježio mjesta i d a t u m e događaja: to je bilo petog d a n a četvrtog mjeseca u petoj godini progonstva — 5 9 4 / 5 9 3 . g. pr. n. e. — "kad bijah m e d u i z g n a n i c i m a na rijeci Khaburu, otvoriše se nebesa i ja ugledah viđenja Elohima, naveo je Ezekijel na s a m o m početku svojih proročanstava. O n o što je ugledao u vihoru, s bljeskajućim svjetlima obavijena sjajem, bila su božanska kola koja su mogla ići p r e m a gore, p r e m a dolje i postrance, a u
247
POSLJEDNJI
DANI
njima, "na nečemu poput prijestolja, bijaše netko kao čovjek zemaljski"; i začuo je glas koji mu se obraćao kao "Sinu čovječjem" i objavio mu njegov proročki zadatak. Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obično se prevodi kao "viđenja Boga". Izraz Elohim, koji je množina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog", u j e d n i n i , čak i u slučajevima kada se Biblija očigledno prema njemu odnosi kao da je u množini, kao na primjer: "I reče Elohim, n a č i n i m o Adama na svoju sliku, da bude nama sličan (Postanak 1: 26). Kao što čitatelji mojih knjiga znaju, priča o biblijskom A d a m u inrerpretacija je mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupina A n u n n a k i j a predvođena Enkijem genetskim inženjeringom "stvorila" Adama. Izraz Elohim, kao što uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na A n u n n a k i j e ; a Ezekijel je izvijestio o t o m e d a j e vidio anunnakijsku nebesku letjelicu — u blizini H a r a n a . Ezekijel je nebesku letjelicu koju je vidio opisao, u u v o d n o m poglavlju i nakon njega, kao Božji Ka vod ("Ono što je teško") — istim izrazom koji se u Izlasku koristi za božansku letjelicu koja je sletjela na planinu Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel n a d a h n u o je generacije učenjaka i umjetnika, a crteži koji su nastali kao rezultat tog n a d a h n u ć a mijenjali su se tijekom vremena onako kako je napredovala naša vlastita tehnologija letećih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, N i n u r t u , M a r d u k a , Totha, Sina, Samaša i Ištar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali letjelice i vršljali zemaljskim nebom - ili vodili zračne bitke, kao što je na primjer ona između Horusa i Setha ili ona N i n u r r e i Anzua (da ne spominjem indoeuropske bogove). Čini se da su od svih različirih tekstualnih opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom viđenju vihora najviše odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrtana na lokalitetu u J o r d a n u s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 10 3). T a j e letjelica nalik helikopteru zacijelo bila služila samo kao šati do mjesta na kojem se nalazio pravi svemirski brod.
248
KADA SU BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
SLIKA 103 Ezekijelov zadatak bio je da prorokuje i upozori svoje p r o g n a n e sunarodnjake na dolazeći Sudnji dan kada će se ljudima suditi za sva sramotna djela i nepravde. Z a t i m se, poslije g o d i n u d a n a , isti "netko kao čovjek zemaljski" p o n o v n o pojavio, pružio ruku, uhvatio Ezekijela i prenio ga sve do J e r u z a l e m a , da t a m o prorokuje. J e r u z a l e m je, sjetit ćete se, pretrpio izgladnjujuću opsadu, ponižavajući poraz, bezobzirnu pljačku, babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada je o n a m o stigao, Ezekijela je zatekao prizor p o t p u n o g sloma vladavine zakona i pridržavanja vjerskih obreda. Pitajući se što se to zbiva, naišao je na j e d n o g stanovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)
Jahve nas više ne vidi jer je Jahve napustio Zemlju! Naše je mišljenje da je to bio razlog zbog kojeg se N a b u k o d n o n o z o r usudio p o n o v n o napasti J e r u z a l e m i u n i š t i t i J a h v i n h r a m . Taj vapaj je praktički i d e n t i č a n o n o m e o č e m u je A d d a - G u p p i izvijestila iz H a r a n a : 'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, h r a m svoj i otišao je na nebesa; a grad i ljudi u n j e m u su propali." Ne može se sa sigurnošću reći kako ili zašto su događaji u sjevernoj Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve također otišao
249
POSLJEDNJI
DANI
sa Zemlje, no očito je da su se vijesti o t o m e da su Bog odnosno bogovi otišli bila proširila nadaleko i naširoko. Doista, na pločici VAT 7 8 4 7 , koja je ranije s p o m e n u t a u vezi sa sunčevom p o m r č i n o m , u proročanskom dijelu koji govori o velikim nesrećama koje traju dvjesto godina piše: Bogovi će s tutnjem, leteći, iz zemalja otići, od ljudi se odvojiti. Ljudi će božja prebivališta u
ruševinama ostaviti.
Suosjećanja i blagostanja će nestati. Enlil će u ljutnji uzletjeti. Poput nekoliko drugih d o k u m e n a t a iz žanra "akadskih proročanstava", stručnjaci i ovaj tekst smatraju "proročanstvom poslije događaja" — tekstom koji događaje koji su se već dogodili koristi kao osnovu za predviđanje drugih b u d u ć i h događaja. Bilo kako bilo, ovdje i m a m o d o k u m e n t koji z n a t n o proširuje egzodus bogova:
ljutiti bogovi, predvođeni Enlilom,
odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otišao. Postoji još j e d a n d o k u m e n t . P r e m d a ga s t r u č n j a c i klasificiraju kao "proročanstvo u neoasirskim izvorima," njegove p o č e t n e riječi sugeriraju da je njegov a u t o r (babilonski?) štovatelj M a r d u k a . Evo tog d o k u m e n t a u cijelosti: Marduk, Enlil bogova, Skovao je zao plan
naljutio se.
Um mu je postao gnjevan.
razaranja zemlje i rastjerivanja
njezinih naroda.
Njegovo Ijutito srce bilo je odlučno da sravni zemlju i uništi njezin narod. Na njegovim se usnama našla gorka kletva. Zli nagovještaji što
ukazuju
na poremećaj nebeskog sklada
počeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji. Planeti na Enlilovom, položaje
i
Anuovom i Eaovom putu pogoršali su svoje
opetovano pokazali
250
nakazne predznake.
KADA
Arahtu,
su
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu.
Golemi vodeni val,
divlja poplava poput Potopa odnijela je grad,
njegove kuće i svetišta, i pretvorila ih u ruševine.
Bogovi i božice se su se uplašili, napustili svoje hramove i kao ptice odletjeli na nebo. Svim tim tekstovima zajedničke su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otišli na "nebo". Nadalje, izvještava nas se da su njihov odlazak pratile neobične nebeske pojave i određeni poremećaji na Zemlji. To su značajke D a n a Gospodinovog kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povratkom Nibirua — bogovi su otišli sa Zemlje kada je Nibiru došao.
Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadrži i n t r i g a n t a n navod o razdoblju velikih nesreća koje je trajalo dva stoljeća. Iz teksta nije jasno je li to bilo pretkazanje o t o m e što će se dogoditi n a k o n odlaska bogova, ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razočaranje zbog čovječanstva, što je dovelo do odlaska. Č i n i se da je ovo posljednje slučaj jer najvjerojatnije nije slučajnost da je era biblijskih proročanstava o grijesima n a r o d a i skorom sudu na D a n G o s p o d i n a počela s A m o s o m i Hošejom oko 7 6 0 . / 7 5 0 . g. pr. n. e. — dva stoljeća prije povratka Nibirua! Dva stoljeća proroci su, iz j e d i n o g legitimnog mjesta "veze neboZemlja" — J e r u z a l e m a — pozivali na pravdu i poštenje m e đ u l j u d i m a i mir m e d u n a r o d i m a , osuđivali besmislene žrtve i obožavanje beživotnih kumira, o k r u t n a osvajanja i n e m i l o s r d n o razaranje te upozoravali sve nacije — u k l j u č u j u ć i Izrael — na neizbježne kazne, ali bez rezultata. Ako je to bio slučaj, t a d a je ono što se dogodilo bilo p o s t u p n o nakupljanje gnjeva i razočaranja kod a n u n n a k i j s k i h bogova te njihov zaključak "kad je dosta, onda je dosta" — bilo je vrijeme za odlazak. Sve to podsjeća na odluku bogova p r e d v o đ e n i h r a z o č a r a n i m Enlilom da zadrže Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, n e p o z n a t o j
251
POSLJEDNJI
DANI
čovječanstvu; sada su, kada se N i b i r u ponovno približavao, enlilski bogovi planirali odlazak. T k o je otišao, kako su otišli i k a m o su otišli ako se Sin vratio nakon nekoliko desetljeća? Da bi odgovorili na ta pitanja m o r a m o se vratiti na početak. Kada su Anunnakiji, predvođeni Eaom/Enkijem, prvi put došli na Zemlju zbog zlata koje im je trebalo da zaštite ugroženu atmosfera svog planeta, zlato su namjeravali izvući iz Perzijskog zaljeva. Kada im to nije pošlo za rukom, prešli su na rudarske operacije u jugoistočnoj Africi te taljenje i rafiniranje zlata u E . D I N - u , b u d u ć e m Sumeru. Broj na Zemlji im se povećao na šesto, a tu je bilo i tri stotine Igigija koji su opsluživali nebesku letjelicu koja je Zemlju povezivala s u s p u t n o m p l a n e t a r n o m postajom na Marsu, iz koje se lakše mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili do Nibirua. Došao je Enlil, Enkijev polubrat i suparnik za nasljeđivanje, te je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnčili u r u d n i c i m a pobunili, Enki je predložio da se proizvede "Primitivni radnik", što je učinjeno genetskim usavršavanjem postojećeg hominida. A zatim su Anunnakiji počeli "općiti s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu" (Postanak 6), te su Enki i M a r d u k prekršili tabu. Kada je došao potop, razjareni Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je čovjekova pokvarenost na Zemlji". M e đ u t i m Enki je preko N o e osujetio Enlilov plan. Ljudi su preživjeli, namnožili se i s v r e m e n o m im je dana civilizacija. Potop koji je p o h a r a o Zemlju poplavio je r u d n i k e u Africi, no otkrio je glavnu zlatnu žilu u j u ž n o a m e r i č k i m A n d a m a , omogućivši A n u n n a k i j i ma da lakše i brže, i bez potrebe za taljenjem i rafiniranjem, d o đ u do više zlata b u d u ć i da naplavinsko zlato — čiste g r u m e n e zlata saprane s p l a n i n a — n e b a samo isprati iz pijeska i p o k u p i t i . Potop je omogućio i smanjenje broja A n u n n a k i j a p o t r e b n i h na Zemlji. Za trajanja svog državničkog posjeta Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu zemlju zlata na jezera Titicaca. Posjet im je poslužio kao prilika da p o č n u smanjivati broj N i b i r u a n a c a na Zemlji, a ujedno su potvrdili mirovne sporazume između suparničke po-
252
KADA
su
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
lubraće i njihovih zaraćenih klanova. M e đ u t i m , iako su Enlil i Enki prihvatili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin M a r d u k nikada se nije odrekao borbe za vrhovnu vlast koja je uključivala kontrolu nad starim mjestima povezanim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti počeli pripremati alternativnu svemirsku luku u Južnoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna svemirska luka razorena nuklearnim oružjem, instalacije u Južnoj Americi bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama. I tako, kada je frustrirano i zgađeno anunnakijsko vodstvo odlučilo da je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi su, možda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti instalacije u Južnoj Americi, blizu mjesta gdje su tijekom posjeta tom području boravili Anu i Anru. Kao što je ranije spomenuto, to mjesto — danas poznato kao PumaPunku — nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele Peru i Bolivija), međutim tada je bilo na južnoj obali jezera, zajedno s instalacijama pomorske luke. Njegove glavne ruševine sastoje se od reda od četiri raševne građevine, od kojih je svaka izrađena od jedne divovske izdubljene stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznutra je bio u potpunosti obložen zlatnim pločama koje su bile pričvršćene zlatnim zakovicama — kada su došli u šesnaestom stoljeću, to nevjerojatno blago odnijeli su Španjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u kamenu i kako su četiri goleme stijene dopremljene na to mjesto. Taj lokalitet krije još j e d n u tajnu. Arheološki pronalasci
na tom
mjestu uključivali su ogroman broj n e o b i č n i h k a m e n i h blokova koji su bili precizno izrezani, ižlijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od njih su prikazani na slici 105. Čovjeku ne treba diploma iz strojarstva da shvati da je to kamenje rezao, bušio i klesao netko s nevjerojatnim t e h n o loškim sposobnostima i sofisticiranom o p r e m o m . Doista, čovjek bi posumnjao može li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku usložnjava tajnovita svrha kojoj su ta tehnološka čuda služila; ta svrha morala je biti vrlo sofisticirana. Ako su trebali služiti kao kalupi za lijevanje složenog oruđa, kakvo — i čije — je to oruđe bilo?
253
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 1 0 4 R a z u m l j i v o , čovjeku p a d a j u n a p a m e t s a m o A n u n n a k i j i kao oni koji su mogli posjedovati t e h n o l o g i j u za izradu t i h " k a l u p a " te u p o t r e b l j a v a t i n j i h ili njihove p r o i z v o d e . G l a v n a a n u n n a k i j s k a ispostava bila je smještena n e k o l i k o k i l o m e t a r a u u n u t r a š n j o s t i , na l o k a l i t e t u koji je sada p o z n a t kao T i w a n a k u (ranije se pisalo T i h u a n a c u ) a nalazi se u Boliviji. J e d a n od prvih e u r o p s k i h istraživača koji su u m o d e r n o m v r e m e n u došli na to m j e s t o bio je G e o r g e Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated opisao kao " B a a l b e k N o v o g svijeta", ni ne z n a j u ć i k o l i k o je ta usporedba blizu istine.
254
K A D A SU
BOGOVI
SLIKA
OTIŠLI
105
255
SA
ZEMLJE
POSLJEDNJI
Sljedeći veliki (Tihuanacu
—
suvremeni
Kolijevka
istraživač T i w a n a k u a A r t h u r P o s n a n s k y
američkog
čovjeka),
z a k l j u č k a o starosti tog l o k a l i t e t a . anakuu
(ima i
DANI
došao
je
do
zapanjujućeg
Glavne n a d z e m n e građevine u Tiw-
mnogo podzemnih)
u k l j u č u j u Akapanu,
u m j e t n o brdo
ispresijecano k a n a l i m a , v o d o v i m a i u s t a v a m a o čijoj se svrsi raspravlja u
Izgubljenim
Vrata Sunca,
kraljevstvima.
Turistički
favorit je
n a d s v o đ e n i p r o l a z zvan
i s t a k n u t a g r a đ e v i n a koja je t a k o đ e r , p r e c i z n o š ć u s l i č n o m
o n o j i z P u m a - P u n k u a , i z r e z a n a i z j e d n o g k o m a d a stijene. N a j v j e r o j a t n i j e su i m a l a n e k u a s t r o n o m s k u svrhu, a n e d v o j b e n o k a l e n d a r s k u , kao što p o k a z u j u n a n j i m a izrezbarene slike. T i m r e z b a r i j a m a d o m i n i r a veća slika boga V i r a k o č e koji u r u c i drži m u n j u , što j a s n o o p o n a š a b l i s k o i s t o č n o g Adada/Tešuba
(slika
106).
D o i s t a , u Izgubljenim kraljevstvima obrazložio
sam da je V i r a k o č a bio A d a d / T e š u b .
SLIKA 1 0 6 Vrata S u n c a postavljena su t a k o da z a j e d n o s t r e ć o m i s t a k n u t o m građevinom u Tiwanakuu,
o n o m z v a n o m Kalasasaya,
256
oblikuju j e d i n i c u za
KADA SU
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
astronomska opažanja. Kalasasaya je velika pravokutna građevina u čijoj sredini je u l e k n u t o dvorište, a okružuju je uspravni k a m e n i stupovi. Posnanskyjevu pretpostavku d a j e Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili su kasniji istraživači; njegov zaključak, zasnovan na a r h e o a s t r o n o m s k i m nap u t c i m a sira N o r m a n a
Lockyera, da astronomska usklađenost Kaiasasaye
potvrđuje da je izgrađena tisućama godina prije civilizacije Inka bio je tako nevjerojatan da su n j e m a č k e astronomske ustanove poslale znanstvene timove da to provjere. Njihov izvještaj i kasnije d o d a t n e provjere ( k o n k r e t n o , objavljene U znanstvenom časopis BaesselerArchiv, broj 14) pokazale su da se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenošću Zemlje ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4 . 0 0 0 . g. pr. n. e. M e n i odgovara, kao što sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima,
bilo
koji od ta dva d a t u m a — raniji d a t u m , nedugo n a k o n potopa, kada su t a m o počele operacije vađenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Zemlju. Oba se d a t u m a poklapaju s aktivnostima A n u n n a k i j a na t o m mjestu, a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na t o m lokalitetu ima na sve strane.
SLIKA
257
107b
POSLJEDNJI
DANI
Arheološka, geološka i mineraloška istraživanja provedena na lokalitetu i na širem području oko njega porvrdila su da je Tiwanaku služio i kao metalurško središte. Na temelju različitih pronalazaka i slika na Vratima Sunca (slika 107a) te na osnovi sličnosti s prikazima na drevnim hetitskim lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vađenja zlata (i kositra!) nadzirao Iškur/Adad, Enlilov najmlađi sin. Njegovo područje u Starom svijetu bila je Anatolija u kojoj su ga Hetiti obožavali kao Tešuba, "boga vremena" čiji simbol je bila rašljasta munja. Takav golemi simbol, tajanstveno urezan na obronku planine (slika 108), može se iz zraka ili s oceana vidjeti u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod Tiwanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugačak je 125 i širok 72 merra, a njegove crte, koje su široke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene do dubine od oko pola metra. I nitko ne zna tko ga napravio i kako — osim ako to sam Adad nije želio objaviti svoju prisutnost.
SL.IKA
258
108
KADA
SU
BOGOVI
OTIŠLI
SA Z E M L J E
U unutrašnjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji između rijeka Ingenio i Nazca, istraživači su pronašli j e d n u od najtajnovitijih zagonetki drevnih v r e m e n a , t a k o z v a n e linije iz Nazce. G o l e m o p o d r u č j e (otprilike petsto četvornih kilometara!) koje se od p a m p e proteže prema krševitim planina na istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnošrvo slika — neki ih nazivaju "najvećim u m j e t n i n a m a na svijetu". Crteži su toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. M e đ u t i m , p r o m a rra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne životinje i ptice (slika 109). Izrađeni su uklanjanjem površinskog sloja tla debelog desetak
S L I K A 109
259
POSLJEDNJI
DANI
centimetara i načinjeni u n i k u r z a l n o m Linijom — n e p r e k i n u t o m linijom koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad područja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke dolazi do zaključka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban uređaj i crtao po tlu ispod sebe. Od neposredne važnosti za temu odlaska je, m e đ u t i m , jedna druga, još z a g o n e t n i j a z n a č a j k a Linija iz N a z c e — s a m e
"linije" koje izgledaju
kao široka uzletišta (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi — ponekad uski, ponekad široki, ponekad kratki, ponekad dugi — idu ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko sedamsto četrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoidima" (slika 1 1 1 ) . Često se m e đ u s o b n o presijecaju bez ikakve pravilnosti, a ponekad prelaze preko crteža životinja i tako otkrivaju da su napravljene u različitim v r e m e n i m a .
SLIKA 110
260
KADA
su
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
SLIKA I I I Različiti pokušaji rješavanja misterija linija, u k l j u č u j u ć i pokušaje p o kojne M a r i e R e i c h e , kojoj je to bio cjeloživotni projekt, uvijek su bili n e u spješni kada se objašnjenje tražilo u okvirima pretpostavke da su "to u č i n i l i p e r u a n s k i I n d i j a n c i " — narod " k u l t u r e N a z c a " ili narod "civilizacije Paracas". Istraživanja (uključujući neka koje je provelo društvo N a t i o n a l G e o g r a p h i c ) koja su nastojala utvrditi a s t r o n o m s k u orijentaciju linija — usklađenosti sa solisticijima, ekvinocijima, ovom ili o n o m zvijezdom — t a k o đ e r nisu n i k u d a dovela. Za one koji isključuju rješenje "astronauta iz d a v n i n a " ta e n i g m a ostaje nerješiva. Iako šire linije izgledaju kao a e r o d r o m s k e piste s kojih pri uzlijetanju (ili slijetanju) kidaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o t o m e zato što "linije" nisu h o r i z o n t a l n o ravne — prolaze ravno p r e k o n e r a v n i h terena, ne obazirući se na brda, kotline i g u d u r e . N a i m e , u m j e s t o da je njihova svrha bila
261
POSLJEDNJI
DANI
omogućiti uzlijetanje, čini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" što ih je napravio ispuh njezinog motora. Kao što pokazuje kombinacija sumerskih piktograma D I N i G I R (čitaj D I N . G I R ; slika 112) koja je označavala svemirske bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.
SLIKA
112
Osobno smatram d a j e to rješenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazea je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je n a k o n što je ona na Sinaju uništena, a zatim su je upotrijebili za konačni odlazak. Ne postoje zapisi s izvještajima očevidaca o letjelicama i letovima u Nazci; postoje, kao što smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o letovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu izvještajima očevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i svjedočanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida. Nameće nam se neizbježan zaključak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e. do otprilike 5 6 0 . g. pr. n. e. bogovi sustavno napuštali planet Zemlju.
Kamo su otišli nakon što su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti j e d n o m kada se pre-
262
KADA
68
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
d o m i s l i o . To je m j e s t o bila d o b r a , stara u s p u t n a postaja na M a r s u s koje su b r o d o v i za d a l e k a p u t o v a n j a j u r i l i da p r e s r e t n u N i b i r u u njegovoj orbiti i na nj slete. Kao što je d e t a l j n o opisano u Dvanaestom planetu,
sumersko znanje
o n a š e m S u n č e v o m sustavu o b u h v a ć a l o je i navode o a n u n n a k i j s k o m korištenju M a r s a kao u s p u t n e postaje. To p o k a z u j e izuzetna slika na 4 . 5 0 0 g o d i n a s t a r o m c i l i n d r i č n o m p e č a t u koji se d a n a s nalazi u m u z e j u H e r m i tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika p r i k a z u j e a s t r o n a u t a na M a r s u (šestom p l a n e t u ) koji k o m u n i c i r a s a s t r o n a u t o m na Z e m l j i (sedmi p l a n e t , brojeći izvana p r e m a u n u t r a ) , a u svemiru i z m e đ u njih je svemirska letjelica. Koristeći se, u u s p o r e d b i sa Z e m l j o m , m a n j o m g r a v i t a c i j o m na M a r s u , A n u n n a k i j i su vidjeli da im je lakše i logičnije najprije sebe i svoje terete u šatl-letjelici t r a n s p o r t i r a t i od Z e m l j e do M a r s a i onda t a m o prijeći za p u t do N i b i r u a (i o b r n u r o ) .
SLIKA I I 3 Godine
1976. kada je sve s p o m e n u t o izneseno u knjizi Dvanaesti planet
M a r s se još uvijek smatralo neprijateljskim p l a n e t o m bez zraka, vode i života, a Wvrdnju da je Wamo nekoć postojala svemirska baza srručni je establišment smatrao ekstremnijom čak i od ideje o "drevnim astronautima". G o d i n e 1990. kada je objavljena Revizija postanka već je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih pronalazaka i fotografija s Marsa da p o p u n e cijelo j e d n o poglavlje pod naslo-
263
POSLJEDNJI
DANI
vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada bilo vode i uključivali su fotografije građevina sa zidovima, cesta, kompleksa u obliku kotača (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) — i glasovitog lica s M a r s a (slika 1 1 5 ) .
SLIKA
264
114
KADA
SU
BOGOVI
OTIŠLI
SLIKA I I 5
S KA
116
SA Z E M L J E
POSLJEDNJI
DANI
I Sjedinjene Države i SovjeWski Savez (sada Rusija) uložili su velike napore da dodu na Mars i istraže ga leWjelicama bez posade. Za razliku od drugih svemirskih poduhvaWa, misije na Mars — od tada je u njima počela sudjelovati i Europska unija — imale su neuobičajenu, uznemirujuću i zagonetno visoku sWopu neuspjeha, uključujući zbunjujuće, neobjašnjene nesWanke svemirskih letjelica. M e đ u t i m , uslijed ustrajnih nastojanja u posljednja dva desetljeća dovoljno je američkih, sovjetskih i europskih svemirskih letjelica bez posade uspjelo doći na Mars i istraživati ga tako da su sada znanstveni časopisi — onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih — puni izvještaja, studija i fotografija koji govore o Wome da je Mars nekada imao priličnu veliku atmosferu, We da i dandanas ima Wanki aWmosferski omorač; da je nekoć imao rijeke, jezera i oceane We da na njemu i dalje ima vode, na nekim mjestima neposredno ispod površine, a u nekim slučajevima čak i vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao šWo se vidi iz kolaža novinskih naslova na (slici 116). Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri 1
poslali
su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zaključke. Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide ostaci građevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pravim kutovima (slici 117), trebali bi ovdje biti dostatni za sljedeći zaključak:
SLIKA ͕ 14
266
KADA
68
BOGOVI
OTIŠLI
SA
ZEMLJE
M a r s je m o g a o služiti i služio je kao anunnakijska usputna svemirska postaja. Bilo je to prvo obližnje odredište bogova koji su odlazili, kao što je poWvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je još otišao, tko je ostao, tko se mogao vratiti? Iznenađujuće je da neki od o d g o v o r a na ta pitanja t a k o đ e r dolaze s Marsa.
1 c,
Vozila specijalno izrađena za kretanje po površini Marsa i prikupljanje p o d a t a k a o t a m o š n j e m
u i a t m o s f e r i ; op.prev.
267
Četrnaesto
poglavlje
POSLJEDNJI
DANI
S
jećanja čovječanstva na prijelomne događaje iz svoje prošlosti — za većinu povjesničara to su "legende" ili "mitovi"— uključuju i priče koje
su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijeđa naroda širom svijeta te se stoga smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju priče o prvom ljudskom
paru, potopu ili o bogovima koji su došli s nebesa, ali i priče o povratku bogova natrag na nebesa. Nas posebno z a n i m a j u kolektivna sjećanja naroda iz zemalja u koj i m a su se ti odlasci k o n k r e t n o dogodili. Već smo obradili dokaze s drevnog Bliskog isWoka; oni dolaze i iz Amerike, We obuhvaćaju kako enlilitske tako i enkiitske bogove. U Južnoj Americi dominantno se božanstvo zvalo Virakoča ("Stvoritelj svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalište u TiZanakuu, te d a j e prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su trebali pronaći pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka), mjesto za opservatorij M a c h u Picchu i druga sveta mjesta. Nakon što je sve to učinio, otišao je. Veliki plan, koji je oponašao kvadratni ziguraW s uglovima usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je označio smjer njegovog konačnog odlaska (slika 118). Boga TiZanakua identificirali smo kao 7ešuba/ Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlađeg sina.
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA I I 8 U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtietzalcoatl. UWvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona (Ningišzida za Sumerane), We da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku doveo svoje afričke sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vrijeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom njegovih afričkih štićenika Olmeka i istovremenim ustankom domorodačkih Maja — oko 600. ili 500. g. pr. n. e. D o m i n a n t n a legenda u Srednjoj Americi njegovo je obećanje, dano na odlasku, da će se vratiti — na obljetnicu svog tajnog broja 52. I tako je, otprilike sredinom prvog stoljeća pr. n. e., u j e d n o m dijelu svijeta za drugim čovječanstvo ostalo bez svojih dugoštovanih bogova. Uskoro je čovječanstvo počelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji
čitatelji): Hoće liVe vratiti? Poput obitelji koju iznenada napusti otac, čovječanstvo je počelo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomoć,
269
POSLJEDNJI
DANI
pokušalo pronaći spasitelja. P r o r o c i su obećali da će se to sigurno
dogoditi — kada dođu posljednji dani.
Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo šesto, uz tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poWopa njihov je broj počeo opadaWi, posebno nakon Anuova posjeWa oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su tisućljeća prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tekstova ili dugih Popisa bogova. Većina ih se vraWila na svoj matični planet, no neki su — usprkos njihove uobičajene "besmrWnosti" — umrli na Zemlji. S p o m e n i m o poražene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji se uWopio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije. Iznimna vremena kada su bogovi živjeli u svetim četvrtima ljudskih gradova, kada je faraon Wvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima i kada se asirski kralj hvalisao da ima p o m o ć s nebesa bila su svršena. Već u d a n i m a proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje ismijavalo se što ne štuju "živućeg boga" nego kumire koje su zanatlije izradili od kamena, drveta ili metala — bogove koje se moralo prenositi, jer nisu mogli hodati. Nakon što je došlo do konačnog odlaska, tko je od velikih anunnakijskih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje u tekstovima i zapisima iz narednog perioda možemo biWi sigurni samo za M a r d u k a i Nabua od enkiita; a od enlilita za N a n n a r a / S i n a , njegovu suprugu Ningal/Nikkal i njegovog pomoćnika Nuskua, a vjerojatno je ostala i Ištar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam Vrhovni bog nebesa i zemlje; M a r d u k za enkiite i N a n n a r / S i n za enlilite. Priča o posljednjem kralju Babilonije odražavala je te nove okolnosti. Izabrao ga je Sin u svom središtu kXOta Haranu, m e đ u t i m on je tražio pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku poWvrdu u vidu pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid. Ta božanska suvladavina možda je bila pokušaj dualnog monoteizma (da se tako i z r a z i m ) ;
no
njezina nenamjerna posljedica bio je začetak Islama.
270
POSLJEDNJI
DANI
Povijesni zapisi pokazuju da s takvim stanjem stvari nisu bili zadovoljni ni bogovi ni ljudi. Sin, čiji je h r a m u H a r a n u bio obnovljen, tražio je da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u U r u te postane središre obožavanja; a u Babilonu su M a r d u k o v i svećenici bili ozlojeđeni. Na pločici koja se sada nalazi u British M u s e u m u zapisan je tekst koji su stručnjaci naslovili Nabunaid i svećenstvo Babilona.
Tekst sadrži popis
optužbi babilonskih svećenika protiv N a b u n a i d a . Optužbe su se protezale od građanskih stvari ("on ne razglašava zakon i red"), preko zanemarivanja gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovačke ceste su blokirane") i manjka javne sigurnosti ("plemiće se ubija") do najozbiljnijih opružbi — svetogrđa: Napravio je kumir boga kojeg nitko
u zemlji prije nije vidio.
Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal, Zazvao ga po
imenu Nannar,
Okrunio ga je tijarom
u
ukrasio ga lazurom,
obliku pomračenog mjeseca,
Za ruku mu stavio demona. Bila je to, nastavljale su se optužbe, čudna statua božanstva, nikad prije viđena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobična i nedolična, napisali su svećenici, "da je čak ni Enki i N i n m a h (koji su, pokušavajući stvoriti čovjeka, bili stvorili čudnovate n e m a n i nalik h i m e r i ) "nisu mogli pojmiti". Bila je tako čudna da joj "čak ni učeni Adapa" — ikona najvišeg ljudskog znanja — "nije mogao naći ime". Da stvari budu gore, kao njegovi čuvari bile su oblikovane dvije neobične zvijeri — j e d n a je bio "demon potopa", a druga divlji bik. Z a t i m je kralj uzeo to sramno djelo i stavio ga u M a r d u k o v h r a m Esagil. Još je uvredljivija bila Nabunaidova objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali M a r dukova "smrt", uskrsnuće, izgnansrvo i k o n a č n a pobjeda, od tada pa na dalje više neće slaviti. Objavljujući da je Nabunaidov "bog zaštitnik postao neprijareljski nastrojen prema njemu" te da je "bivši miljenik m e đ u bogovima sada osuđen
271
POSLJEDNJI
DANI
na nesreću", babilonski su svećenici prisilili N a b u n a i d a da napusti Babilon i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je činjenica da je N a b u n a id doista otišao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura — Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove. "Udaljena regija" u koju je N a b u n a i d otišao u samoizgnanstvo bila je Arabija. Kao što potvrđuju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Židovi iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedište nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecištu karavana na sjeverozapadu sadašnje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U n e d a v n i m iskapanjima na t o m području p r o n a đ e n e su klinastim p i s m o m ispisane pločice koje svjedoče o N a b u n a i d o v o m boravku.) Za svoje sljedbenike utemeljio je šest drugih naselja; pet od tih gradova su — tisućama g o d i n a kasnije — arapski pisci naveli kao židovske gradove. Jedan od njih
bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio/osnovao Islam. "Židovski aspekt " u Nabunaidovoj priči d o d a t n o je pojačan činjenic o m da se u j e d n o m o d l o m k u svitaka s Mrtvog mora (pronađenih u Kum r a n u na obali Mrtvog m o r a ) spominje N a b u n a i d i navodi da je u Teimi patio od "neugodne kožne bolesti" koja je izliječena tek nakon što mu je "Židov rekao da oda počast najvišem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije da je N a b u n a i d razmišljao o m o n o t e i z m u ; m e đ u t i m njemu najviši bog nije bio judejski Jahve nego njegov dobročinitelj N a n n a r / S i n , bog Mjeseca, čiji je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktički je sigurno da Islam vuče korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji. U m e z o p o t a m s k i m zapisima n a k o n Nabunaidovog vremena više se ne govori o t o m e gdje se nalazi Sin. Tekstovi p r o n a đ e n i u Ugaritu, "kanaanskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, o d m a r a o u j e dnoj oazi na stjecištu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". N a k o n što sam se dugo pitao zašto je Sinajski poluotok nazvan u čast Sina, a njegovo glavno središnje raskrižje u čast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na arapskom i dalje zove N a k h l ) , došao sam do zaključka da se ostarjeli par povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat.
272
POSLJEDNJI
DANI
U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL — j e d n o s t a v n o "Bog," preteča islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se na vrhu svake džamije. Nadalje, prema tradiciji uz džamije se i dandanas grade minareti koji oponašaju višestupanjske rakete spremne za lansiranje, (slika 1 1 9 )
SLIKA I 19
Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzijanaca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mješavini naroda i država na iranskom platou koja je uključivala drevne sumerske zemlje Anšan i Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije). U šestom stoljeću pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grčki povjesničari koji su bilježili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u moćno, novo carstvo. Iako ih
2-J
POSLJEDNJI
DANI
rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od imena njihovog pretka, Hakharn-Anisha,
što je na semitskom hebrejskom
jeziku značilo "Mudrac". Ovu činjenicu neki pripisuju utjecaju židovskih izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to područje. Što se tiče vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski panteon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inačici, koja je korak do one indoarijske iz indijskih Veda — zgodno pojednostavljenu mješavinu prema kojoj su vjerovali samo u Najvišeg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda ("Istina i Svjetlost"). Kada je 560. godine pr. n. e. u m r o ahemejski kralj, na prijestolju ga je zamijenio njegov sin Kuraš te ostavio trag u nadolazećim povijesnim događajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Koreš i smatra ga Jahvinim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji te zovem po i m e n u premda me znao nisi... p o m a ž e m ti premda me ne poznaš", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4). Kraj babilonskog carstva na najdramatičniji je način pretkazan u Knjizi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel, služio je na babilonskom dvora kralja Baltazara kada se za vrijeme kraljevskog b a n k e t a pojavila lebdeća ruka i na zidu napisala MENE MENE TEKEL UPHARSIN. Z a p a n j e n i z b u n j e n , kralj je pozvao svoje vračeve i vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao posljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao što zapis znači: Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, našavši da su manjkavi, odbrojio njihove dane; skončat će od perzijske ruke. Godine 539. pr. n. e. Cirus je prešao rijeku Tigris i ušao u babilonski teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je žurio natrag, a zatim je — tvrdeći da ga je pozvao sam M a r d u k — ušao u Babilon bez borbe. Dočekan od svećenika koji su ga smatrali spasiteljem od heretika Nabunaida i njegovog omraženog sina, Cirus je u znak štovanja prema bogu "primio Mardukove ruke". No također je, u jednoj od svojih prvih proklamacija, opozvao izgnanstvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju
274
POSLJEDNJI
DANI
j e r u z a l e m s k o g h r a m a t e n a r e d i o povratak svih h r a m s k i h o b r e d n i h p r e d m e ta koje je bio popljačkao N a b u k o d o n o z o r . Izgnanici koji su se vratili, p o d vodsrvom Ezre i N e h e m i j e , dovršili su p o n o v n u izgradnju h r a m a , koji je zbog toga bio p o z n a t kao D r u g i h r a m — g o d i n e 516. pr. n. e. — t o č n o sedamdeset g o d i n a n a k o n što je razoren Prvi h r a m , kao što je p r o r o k o v a o J e r e m i j a . Biblija je Cirusa smatrala o r u đ e m za provođenje Božjih planova, " p o m a z a n i k o m Jahve". Povjesničari s m a t r a j u da je C i r u s proglasio opću vjersku a m n e s t i j u koja je svakom n a rodu o m o g u ć i l a da štuje koga želi. Što se tiče onoga u što je vjerovao s a m C i r u s , sudeći po s p o m e n i k u koji je dao p o d i ć i sebi u čast, čini se da se vidio kao krilatog k e r u b i n a (slika 1 2 0 ) .
S L I K A I 14
275
POSLJEDNJI
DANI
Cirus — neki povjesničari njegovom i m e n u dodaju epitet "veliki" — u golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer i Akad, M a r i i M i t t a n i , H a t t i i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) prepušteno je da carstvo proširi na Egipat. Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Trećim međurazdobljem, tijekom kojeg se razjedinio, nekoliko su mu se puta mijenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajača ili uopće nije imao središnje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi svećenici nisu bili sigurni koga da štuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno božanstvo bila je božica N e i t h čija titula je bila Majka Božja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega su se održavali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski fanatik i dopustio je ljudima da štuju koga žele; čak je (prema ispisanoj steli koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) n a u č i o tajne štovanja božice N e i t h i sudjelovao u o b r e d n o m pogrebu bika Apisa. Takvom p o l i t i k o m nemiješanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u carstvu, ali samo p r i v r e m e n o . N e m i r i , ustanci i p o b u n e stalno su izbijali gotovo posvuda. Posebno p r o b l e m a t i č n e bile su sve j a č e trgovačke, kult u r n e i vjerske veze i z m e đ u Egipta i Grčke. ( M n o g o p o d a t a k a o t o m e dolazi od grčkog povjesničara H e r o d o t a koji je iscrpno pisao o Egiptu n a k o n što ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., što se p o d u d a r a l o s počet k o m grčkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim vezama, prvenstveno zato što su grčki plaćenici sudjelovali u l o k a l n i m u s t a n c i m a . Posebno su ih b r i n u l e i provincije u M a l o j Aziji (sadašnjoj Turskoj), na čijem z a p a d n o m vrhu su se Azija i Perzijanci suočavali s Eur o p o m i G r c i m a . T a m o su grčki naseljenici oživljavali i učvršćivali drevne naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti p r o b l e m a t i č n e Europljane z a u z i m a n j e m obližnjih grčkih otoka. Sve jače napetosti b u k n u l e su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g. pr. n. e. napali grčko kopno i bili p o t u č e n i kod M a r a t o n a . U bitci kod Salamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad m o r e m , a čarke i bitke za vlast nad M a l o m Azijom nastavili su se još j e d n o stoljeće, čak i
276
POSLJEDNJI
DANI
kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grčkoj se Atenjani, Spartanci i M a k e d o n c i m e đ u s o b n o j e d n i s d r u g i m a borili za prevlast. U t i m dvostrukim borbama — j e d n o j između Grka s grčkog kopna i drugoj s Perzijancima — podrška grčkim naseljenicima M a l e Azije bila je vrlo važna. Č i m su M a k e d o n c i nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (današnji Dardaneli) kako bi osigurao lojalnost grčkih naseobina. G o d i n e 334. pr. n. e. njegov nasljednik Aleksandar ("Veliki") na čelu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu prešao u Aziju i započeo veliki rat protiv Perzijanaca. Aleksandrove zapanjujuće pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapadnjačkoj (grčkoj) vlasti podrobno su opisali povjesničari — počevši od onih koji su Aleksandra pratili na njegovim p o h o d i m a — i ovdje ih nije potrebno prepričavati. O n o što treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitičkih ili ekonomskih razloga za veliki grčko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: m a k e d o n s k i m dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj Filip, nego bog — egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji došao prerašen u čovjeka. Uz grčki p a n t e o n koji je proizišao s druge strane Sredozemnog mora i na čelu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpijaca, te uz priče o bogovima ("mitove") koji su oponašali bliskoistočne priče o bogovima, pojava jednog takvog boga na m a k e d o n s k o m dvora nije se smatrala n e m o g u ć o m . Uz dvorski skandal s kraljevom m l a d o m egipatskom ljubavnicom te bračni razdor koji je uključivao razvod i ubojstva, "glasinama" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar. Aleksandrov posjet proročištu u Delfima kako bi otkrio je li doista sin boga, i stoga b e s m r t a n , samo je p r o d u b i o misterij. Savjetovan je da odgovor potraži u egipatskom svetom mjestu. Zato je, čim su Perzijanci p o t u č e n i u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pođe za njima, ostavio glavninu svoje vojske i požurio u oazu Siwa u Egiptu. Tamošnji svećenici uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna A m o n a . Proslavljajući to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novčiće na kojima je prikazan s ovnovim rogovima (slika 121).
277
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 1 2 1 N o , što je s besmrtnošću? D o k su njegovo ratovanje i daljnja osvajanja opisali službeni povjesničar njegovih p o h o d a po i m e n u Kalisten i d r u gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnošću izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni o d n o s n o
u g l a v n o m je p o z n a t a iz "Aleksandrove avanture",
u k o j i m a su č i n j e n i c e izmiješane s l e g e n d o m . Kao što je detaljno opisano u Stepeništu do neba, egipatski svećenici u p u t i l i su Aleksandra iz Siwe u Tebu. T a m o je, na z a p a d n o j obali rijeke N i l , u p o g r e b n o m h r a m u koji je izgradila H a t š e p s u t , vidio zapis koji je potvrđivao da je njezina majka s n j o m z a t r u d n j e l a kada joj je bog A m o n došao prerušen u njezina supruga kralja — t o č n o kao u priči o Aleksandrovom p o l u b o ž a n s k o m začeću. U velikom h r a m u R a - A m o n a u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, A l e k s a n d a r je okrunjen za faraona. Z a t i m je, slijedeći u p u t e koje je dobio u oazi Siwa, ušao u p o d z e m n e t u n e l e na Sinajskom p o l u o t o k u i naposljetku otišao o n a m o gdje je bio A m o n - R a alias M a r d u k — u Babilon. Nastavivši borbe s Perzijancim a , A l e k s a n d a r je 3 3 1 . g. pr. n. e. došao do Babilona i ušao u grad vozeći se na svojim b o j n i m k o l i m a . P o ž u r i o je do Esagila, h r a m a z i g u r a t a u Svetoj četvrti, da p r i m i M a r d u k a za ruke k a o š t o su to činili osvajači prije njega. No veliki bog
je bio mrtav. P r e m a pseudoizvorima, A l e k s a n d a r je vidio boga kako leži u z l a t n o m lijesu, a njegovo je tijelo bilo u r o n j e n o ( o d n o s n o konzervirano; op. a.) u p o s e b n i m uljima. Bilo to t o č n o ili ne, činjenica je da Marduk više nije bio
278
POSLJEDNJI
DANI
živ te da su kasniji priznati povjesničari bez iznimke njegov zigurat Esagil opisivali kao njegovu grobnicu. Prema D i o d o m iz Sicilije (prvo stoljeće pr. n. e.), za čije djelo Bibliotheca histórica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora, "učenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vični predviđanju budućih događaja m e t o d o m zasnovanom na drevnim opažanjima", upozorili su Aleksandra da će umrijeti u Babilonu, no da "može izbjeći opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su uništili Perzijanci". (Knjiga XVII, 112.1). Svejedno ušavši u grad, Aleksandar nije imao ni dovoljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e. doista u Babilonu i umro. Povjesničar-geograf Strabo iz prvog stoljeća pr. n. e., rođen u grčkom gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu ogromnu veličinu, "viseći vrt" koji je bio j e d n o od sedam svjetskih čuda, njegove visoke zgrade izgrađene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5 rekao je sljedeće (naglasci su n a k n a d n o dodani; op. a.): Ovdje t a k o đ e r je Belova grobnica, sada u ruševinama Nakon što ju je uništio Kserkso, kao što je rečeno. To je bila četverokutna piramida od opeka. Ine samo daje bila visoka kao stadion, Nego je bila i široka kao stadion. Aleksandar je
namjeravao
obnoviti
tu piramidu;
No to bi bio velik zadatak I trajao bi dugo vremena, Tako da nije mogao završiti ono što je pokušao. Prema tom izvoru, Mardukovu grobnicu uništio je Kserkso, perzijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5, ranije naveo d a j e Bel ležao u lijesu kada je Kserkso odlučio uništiti hram 482. g. pr. n. e.. Marduk, dakle, nije umro mnogo prije toga (vodeći njemački astrolozi 1922. godine na konferenciji na SveučilištuJena zaključili su d a j e M a r d u k
279
POSLJEDNJI
DANI
484. g. pr. n. e. već bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto to vrijeme s povijesne je scene nestao i M a r d u k o v sin N a b u . I tako se privela kraju, gotovo ljudskom kraju,
saga o
bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje.
To što je kraj došao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije također nije slučajnost. Poslije M a r d u k o v e smrti i nestanka Nabua više nije bilo nijednoga od velikih anunnakijskih bogova koji su nekoć vladali Zemljom; nakon smrti Aleksandra nije više bilo ni pravih ili tobožnjih polubogova koji su čovječanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put n a k o n š t o je stvoren Adam čovjek je o s t a o bez svojih stvoritelja.
U tim očajnim vremenima za čovječansrvo nada je stigla iz Jeruzalema. Zadivljujuće je da je priča o M a r d u k u i njegovom svršetku u Babilonu ispravno pretkazana u biblijskim proročanstvima. Već smo spomenuli da je Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osuđen samo da "uvene" — da ostane, ali da ostari i postane zbunjen, da se smežura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proročansrvo ispunilo. No, dok je Jeremija ispravno pretkazao propast Asirije, Egipta i Babilona, uz ta je pretkazanja priložio i ona o ponovno usposravljenom Sionu, nanovo izgrađenom h r a m u i "sretnom kraju" za sve n a r o d e kada dođu posljednji dani. To će biti, rekao je, b u d u ć n o s t koju je Bog svo vrijeme planirao "u srcu svojemu", tajna koja će biti otkrivena čovječanstvu (23: 2 0 ) u p r e d o d r e đ e n o vrijeme u b u d u ć n o s t i : "u dane posljednje jasno ćete to razumjeti" (30: 24), i "u to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Jahvino'; i svi će se narodi u njemu sabrati (3: 17). Izaija je u svojoj drugoj zbirci proročanstava (koju ponekad zovu Drugi Izaija), nazivajući babilonskog boga "bog koji se skriva" — što je u stvari značenje imena "Amon" — predvidio budućnost sljedećim riječima: Pade Bel/ Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku...
280
POSLJEDNJI
Padaju,
DANI
ruše se svi zajedno,
Ne mogu se spasiti od ropstva. IZAIJA 4 6 : 1-2 Ta proročansrva su, kao i Jeremijina, sadržavala obećanje da će čovječansrvu biti p o n u đ e n nov početak, nova nada; da će doći mesijansko vrijeme kada će "vuk prebivati s janjetom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit će se u posljednjim danima da će G o r a h r a m a J a h v i n a biti postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova; i k njoj će se stjecati svi narodi". Tada će narodi mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće se više dizat' m a č a protiv naroda nit' se više učit' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4). Tvrdnju da će nakon nevolja i muka, nakon što će se ljudima i narodima suditi za njihove grijehe i prijestupe doći vrijeme mira i pravde iznosili su i rani proroci, čak i kada su D a n Gospodinov pretkazivali kao Sudnji dan. M e đ u njima su bili Hošea, koji je pretkazao povratak kraljevstva Božjeg kroz Kuću Davidovu u posljednjim danima,
te M i h e j
koji je — koristeći
iste riječi kao i Izaija — objavio: "dogodit će se u posljednjim d a n i m a . " Znakovito je da je i M i h e j univerzalne
vladavine preko
obnovu Božjeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine Davidovog potomka
smatrao
preduvjetom,
apsolutno n u ž n i m i p r e d o d r e đ e n i m od samog počerka, koji "proizlazi iz drevnih vremena, iz vječnih dana". Prema tome, u proročanstvima o posljednjim d a n i m a bio je prisutan spoj dva osnovna elementa: j e d a n je taj da će iza D a n a gospodinovog, sudnjeg d a n a za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona era sa središtem u J e r u z a l e m u . Drugi element je taj da je sve predodređeno, da je Bog već na Počerku isplanirao Kraj. Doista, koncept kraja epohe, vremena kada će se zaustaviti tok događaja — moglo bi se reći, preteča sadašnje ideje "kraja povijesti" — i započeti nova epoha (gotovo sam u iskušenju da kažem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, može se pronaći već u najranijim poglavljima Biblije. Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje vrijeme," "svršetak dana", ali najtočnije je "posljednji dani") u Bibliji se
281
POSLJEDNJI
DANI
koristi već u Postanku (glava 49), kada je umirući Jakov sazvao svoje sinove i rekao im: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane". To je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kuća zodijaka) koja pretpostavlja proročanstvo time što je zasnovana na ranijem poznavanju budućnosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije prije smrti, govoreći o Izraelovom božanskom naslijeđu i njegovoj budućnosti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vašoj snaći će vas sve to, ali u posljednje dane vi ćete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i poslušati njegov glas." Uloga Jeruzalema i važnost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje prema kojoj će hrliti svi narodi neprekidno se naglašavala ne samo zbog teološko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktičan razlog: potreba za mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda — taj isti izraz Ezekijel koristi u Izlasku pri opisivanju Božjeg nebeskog vozila! Kavod koji će biti čuvan u obnovljenom h r a m u , "iz kojega ću dati mir i koji će biti veći od prvoga", rečeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa svemirom — onim u Libanonu: Odande će Božji kavod doći u Jeruzalem, stoji u stihovima 35: 2 i 60: 13. Ne možemo izbjeći zaključak da se božji povratak očekivao u posljednjim danima. N o , kada su trebali nastupiti posljednji dani?
To pitanje — na koje ću ponuditi vlastiti odgovor — nije novo, već je postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga čak i sami proroci koji su govorili o posljednjim d a n i m a . Izaijino proročanstvo o vremenu "kad zatrubit će velika trublja" i narodi će se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu razumjeti proročanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je u n u t a r pravila, linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija žalio Bogu (28:
10). Kakav god odgovor da mu je dan, naređeno mu je da
zapečati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je riječ za "slova
282
POSLJEDNJI
DANI
— Otioth — promijenio u Ototh, što znači "proročko znamenje," što pak u p u ć u j e na n e k u vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se božji plan ne može razumjeti dok za to ne dođe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije možda se ukazivalo kada je prorok boga — nazvavši ga "stvoritelj slova" — zamolio "pročitaj n a m slova unatrag" (41: 23). Prorok Sefanija — čije samo ime znači "kojega je kodirao Jahve" — p r e n i o je Božju p o r u k u da će kada se okupe narodi On "govoriti čistim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ćete kada b u d e vrijeme da vam kažem." Tada nije čudo da se u posljednjoj proročkoj knjizi Biblija bavi gotovo isključivo pitanjem KADA — kada će doći posljednji dani? U Knjizi Danijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na zidu. N a k o n toga je i Danijel počeo imati snove sa z n a m e n j e m i viđati apokaliptične vizije budućnosti u kojima su "Pradavni" i njegovi anđeli imali glavne uloge. Danijel je, zbunjen, zamolio anđele za objašnjenja; odgovori su se sastojali od proroštava budućih događaja koji su se trebali dogoditi na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada će biti kraj vremena? — upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled činili preciznima, postojećim su zagonetkama samo dodali nove. U j e d n o m slučaju anđel je odgovorio da će razdoblje b u d u ć i h događaja, vrijeme kada će "bezbožni kralj pomišljati da p r o m i j e n i blagdane i Zakon"
trajati
"jedno vrijeme,
vremena i polovinu vremena". Tek nakon
toga nastupit će obećano mesijansko vrijeme, kada će "Sveci Svevišnjega ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put a n đ e o je odgovorio: "Sed a m d e s e t je sedmica i sedamdeset šezdesetica g o d i n a o d r e đ e n o tvom n a r o d u i tvom gradu da se dokrajči opačina i potvrdi viđenje proroka"; u opet d r u g o m slučaju odgovorio je da će "nakon sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije g o d i n e , Mesija biti pogubljen, doći će vođa koji će razorit grad, a svršetak će doći u poplavi." Tražeći jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio božanskog glasnika da mu precizno kaže: "Kada će doći kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio z a g o n e t n i odgovor da će kraj doći "Nakon jednog vremena, više vremena
283
POSLJEDNJI
DANI
i polovine vremena". Ali što je značilo "jedno vrijeme, v r e m e n a i polovina vremena", š t o j e značilo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"? "Ja slušali, ali ne razumjeli", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upitah: 'Gospodaru, kako će to svršiti?'" Ponovno govoreći u šiframa, anđeo je odgovorio: "Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. Blago o n o m u koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana." N a k o n što mu je dao taj podatak, anđeo — koji ga je prije zvao "sine čovječji" — mu je rekao: "A ti sada idi i otpočini. Ustat ćeš da primiš svoju baštinu u posljednjim danima." Naraštaji bibličara, učenjaka i teologa, astrologa pa čak i astronoma — među potonjima i slavni sir Isaac Newron — p o p u t Danijela su rekli: "Čuli smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo značenje "jednog vremena, više vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada počinje brojanje? Dvojba proizlazi iz činjenice da su Danijelu simboliku njegovih viđenja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nastaju četiri i zatim se dijele) anđeli objasnili kao događaje koji se trebaju dogoditi daleko nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predviđenog pada, čak nakon pretkazane obnove H r a m a poslije sedamdeset godina. Uspon i pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodstva nad Grcima, čak i podjela carstva koje je osvojio između njegovih nasljednika — sve je to pretkazano s takvom točnošću da mnogi stručnjaci smatraju da Danijelova proročanstva pripadaju žanru "proročanstva poslije događaja" — da je proročki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no d a j e predstavljen kao da je napisan tri stoljeća ranije. Nepobitan argument je navod, izrečen tijekom jednog od susreta s anđelima, da počne brojati od "časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva (u h r a m u ; op. a.) i postavljena grozota pustoši." To se moglo odnositi jedino na događaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca kisleva, 167. g. pr. n. e.. Taj datum je precizno zabilježen, j e r t a d a je "grozota pustoši" postavljena u hram, označivši — kao što su mnogi tada vjerovali — p o č e t a k posljednjih dana.
284
Petnaesto
poglavlje
J E R U Z A L E M : N E S T A L I KALEŽ
U
dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e., kada je na Zemlji prvi puW upoWrijebljeno nuklearno oružje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen
vinom i k r u h o m u ime Boga Svevišnjeg te je proglasio prvu monoteističku religiju čovjHčanstva. Dvadeset i j e d n o stoljeće kasnije odani Abrahamov baštinik je, poslije svetkovanja posebne večere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na svojim leđima križ — simbol određenog p l a n e t a — i postao začetnik nove monoteističke religije. Oko njega je i dalje mnošWvo pitanja: Tko je zapravo bio? âWo je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, što je bio kalež koji je potaknuo legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)? Posljednje večeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest učenika židovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj večeri (na hebrejskom se ta večera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor ovjekovječili neki od najvećih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja večera Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio glasovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teološkim spoznajama. Ono što
prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom različitih rasprava, diskusija i analiza, no sve Wo samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rješava.
POSLJEDNJI
DANI
SLIKA 122 Mi ć e m o p o k a z a t i da ključ za razotkrivanje tajni leži u o n o m e što slika ne prikazuje; o n o š t o na njoj nedostaje sadrži rješenja neugodnih z a g o n e t k i u sagi o B o g u i Čovjeku na Zemlji, te očekivanjima mesijanskih vremena. Prošlost, sadašnjost, b u d u ć n o s t doista se spajaju u dva događaja, odvojena dvadeset i j e d n i m stoljećem. Za oba je ključan Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proročanstvima oposlje-
dnjim
danima.
Da bi se razumjelo što se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljeća m o r a m o se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao božjim sinom, no i p a k j e u m r o u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio živ, kontrolirao je svoje međusobno suprotstavljene generale mješavinom nagrada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam Aleksandar bio otrovan). Č i m je u m r o , njegov četverogodišnji sin i njegov skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvađani generali i regionalni za-
28 6
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
povjednici podijelili su i z m e đ u sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej i njegovi nasljednici, sa sjedištem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrička područja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, A n a t o l i j o m , M e z o p o t a m i j o m i d a l e k i m azijskim zemljama; sporna Judeja završila je (zajedno s J e r u z a l e m o m ) pod ptolomejskom vladavinom. Ptolomejci su se, uspjevši preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su uglav n o m nastavili njegov tolerantni stav p r e m a d r u g i m religijama. Utemeljili su slavnu Aleksandrijsku knjižnicu i zadužili egipatskog svećenika po i m e nu M a n e t h o da za Grke napiše dinastičku povijest i božansku pretpovijest Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga što je d a n d a n a s poznato kao M a n e t h o v i zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grčki učenjaci pokazali su posebno z a n i m a n j e za religiju i židovske spise, i to u tolikoj mjeri da su Ptolomejci organizirali prevođenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat kao Septuaginta) i dopustili äidovima p o t p u n u vjersku slobodu štovanja u Judeji, kao i u njihovim sve većim z a j e d n i c a m a u Egiptu. Poput Ptolomejaca, Seleukidi su također angažirali učenjaka koji je govorio grčki jezik, bivšeg M a r d u k o v o g svećenika poznatog po i m e n u Beros, da im sastavi povijest i pretpovijest čovječanstva i njegovih bogova p r e m a m e z o p o t a m s k o m znanju. On je istraživao i pisao u knjižnici pločica ispisanih k l i n a s t i m p i s m o m koja se nalazila blizu H a r a n a . Iz njegove tri knjige (o kojima z n a m o samo iz f r a g m e n t i r a n i h citata u d r u g i m drevnim zapisima) Z a p a d n i svijet, Grčka i p o t o m R i m saznali su za dolazak A n u n n a k i j a na zemlju, p r e t p o t o p n u eru, stvaranje " M u d r o g čovjeka" , potop i ono što je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (što je kasnije potvrđeno otkrićem i dešifriranjem pločica s klinastim p i s m o m ) otkrilo da božanska g o d i n a "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina. G o d i n e 200. pr. n. e. Seleukidi su prešli ptolomejsku granicu i osvojili Judeju. Kao i u d r u g i m slučajevima, povjesničari su istražili geopolitičke i e k o n o m s k e razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Berosovom izvještaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih p o d a t a k a o
287
POSLJEDNJI
DANI
t o m e da je Ea/Enki naložio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve moguće zapise u Sipparu gradu Samaševom" i tako ih sačuva za vrijeme poslije P o t o p a , zato što su to zapisi
"opočecima, sredinama i krajevima".
Prema Berosu, svijet periodički prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje sa zodijačkim d o b i m a , pri č e m u je ono u kojem je živio Beros počelo 1.920 godina prije počeWkD seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi početak doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. — tako d a j e t o m dobu bilo suđeno da se brzo svrši, čak i kada bi trajalo u svojoj p u n o j m a W e m a t i č k o j duljini ( 2 2 3 2 - 2 1 6 0 = 1 2 2 . g. pr. n. e.) D o s t u p n i zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izračune povezivali s Povratkom koji se još nije dogodio, preuzela ideja da će do Povrarka doći vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poharani hramovi Sumera i Akada počeli su se grozničavo obnavljati, posebno E.ANNA — "Anuov dom" — u U r u k u . Mjesto slijetanja u L i b a n o n u , koje su oni zvali Heliopolis — grad boga Sunca — bilo je nanovo posvećeno izgradnjom h r a m a u časW Zeusu. Tako n a m se n a m e ć e zaključak da je razlog raWa za Judeju bila poWreba da se za Povratak h i t n o pripremi i jeruzalemskR
mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grčko-seleukid-
ski način pripreme za ponovni dolazak bogova. Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari čvrsto su odlučili da u p o d r u č j i m a p o d njihovom vlašću n a m e t n u helensku kulturu i religiju. Najznačajnija promjena zbila se u J e r u z a l e m u gdje je o d j e d n o m bila stacionirana strana vojska, a vlasW hramskih svećenika ograničena. Helenistička kultura i običaji bili su nasilno uvedeni; čak se moralo mijenjaWi i m e n a , počevši od visokog svećenika koji je bio p r i m o r a n da i m e promijeni iz Jošua u Jason. Građanski zakoni u J e r u z a l e m u ograničavali su građanska prava äidovima, povišeni su porezi kako bi se n j i m a financirali aWleWika i hrvanje, a ne Tora; a u provinciji su vlasWi gradile svetišta grčkim božansWvima i slale vojnike da silom n a m e t n u štovanje u njima. G o d i n e 169. pr. n. e. u Jeruzalem je došao Wadašnji seleukidski kralj A n t i o h IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Povrijedivši sveWosW h r a m a , ušao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj
288
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
naredbi, zaplijenjeni su zlaWni ritualni p r e d m e W i koji su se čuvali u h r a m u , zapovjednišrvo n a d g r a d o m d a n o je g r č k o m guverneru, a pokraj h r a m a izgrađena tvrđava za stalni garnizon sWranih vojnika. Kada se vraWio u svoju sirijsku prijestolnicu, A n t i o h je izdao proglas kojim se propisivalo da se širom kraljevstva m o r a j u štovati grčki bogovi, a u Judeji se je posebno zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s t i m proglasom, j e r u z a l e m s k i h r a m trebao je postati h r a m u čast Zeusu. I 167. g. pr. n. e., 25.
d a n a hebrejskog mjeseca
Kisleva — ãtoje ekvivalent današnjem 25.
prosincu —sirijsko-grčki vojnici u h r a m su postavili k u m i r , kip Zeusa, "Vladara nebesa," a veliki olWar je p r o m i j e n j e n i korišten za žrtve Zeusu. Svetogrđe nije moglo biti veće. Neizbježna židovska p o b u n a , koju je predvodio svećenik po i m e n u M a t a t i j a i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski ustanak. U s t a n a k je b u k n u o u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lokalne grčke garnizone. D o k su Grci žurili po pojačanje, b u n a je zahvatila cijelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojčano stanje i naoružanosW, nadomjestili žestinom vjerskog fanatizma. Događaji, opisani u biblijskoj Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesničari), ne ostavljaju s u m n j e da se borba nekolicine protiv m o ć n o g carsWva vodila Wočno određenim
rasporedom:
Bilo je neophodno
da se do
određenog zadnjeg roka po-
novno zauzme Jeruzalem,očisti hram i nanovo ga se posveti Jahvi.
Nakon što
su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti s a m o Brdo h r a m a , M a k a b e j c i su očistili h r a m i te je g o d i n e p o n o v n o upaljen sveti p l a m e n . Do k o n a č n e pobjede, koja je dovela do p o t p u n e k o n t r o l e n a d J e r u z a l e m o m i obnove židovske nezavisnosti, došlo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i p o n o v n u posveWu h r a m a äidovi i d a n d a n a s slave kao b l a g d a n Hanuka ("ponovna posveta") koji se slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva. Č i n i se da su slijed i vremenski raspored tih događaja povezani s p r o ročansrvima o posljednjim d a n i m a . Od tih proročanstava su, kao šWo smo vidjeli, ona u kojima su dane određene brojčane indicije o posljednjim dan i m a , bila proročanstva koja su anđeli prenijeli Danijelu. N o , m a n j k a im jasnoće jer su brojanja zagoneWno izražena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili
289
POSLJEDNJI
DANI
u "cjedilima godina" ili čak brojem dana. Možda se jedino u pogledu potonjega može reći kada računanje počinje, pa se može znati i kada završava. U tom j e d n o m slučaju brojanje je trebalo početi od dana kada bude "dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši" u jeruzalemskom hramu. Takav grozomoran čin doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e. Imajući na u m u slijed tih događaja, brojanje dana iz proročanstva danog Danijelu moralo se odnositi na konkretne događaje povezane s hram o m : njegovo oskvrnuće 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši"), čišćenje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon "tisuću dvjesta i devedeset dana") i p o t p u n o oslobođenje Jeruzalema 160. g. pr. n. e. ("Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom događaja u hramu. Prema proročanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je počeo otkucavati sat Posljednjih dana.
U imperativu da se do 160. g. pr. Q. e. ponovno zauzme čitav grada te da se s Brda hrama Xklone strani, neobrezani vojnici krije se još jedan trag do rješenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje događaja koristili uobičajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.), ljudi u tim vremenima očito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored zasnovan na budućem kršćanskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao što smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr. n. e., a p r e m a t o m k a l e n d a r u ono što mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je točno
3600.
godina!
To je, kao što čitatelj već zna, bio SAR, izvorni (matematički) orbitalni period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio četiri tisuće godina ranije, dolazak g o d i n e SAR (3.600 zemaljskih g o d i n a ) — kraj jedne božanske godine — bio je od neizbježnog značaja. Onima kojima su biblijska proročanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne
290
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
božanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je ključni trenutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obećao da će se vratiti u svoj hram, i hram mora biti očišćen i pripremljen za to. Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida p r o t o k godina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoči Knjiga jubileja, izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon makabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostupna samo u grčkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i
slavHnskim prijevo-
d i m a ) . Ona prepričava povijest židovskog naroda od vremena Izlaska te pri tome koristi vremensku jedinicu jubilej — pedesetogodišnju jedinicu koju je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko računanje vremena koje je otada p o z n a t o kao Annu Mundi — "godina svijeta", na latinskom — koje počinje 3760. g. pr. n. e.. Stručnjaci (kao što je vlč. R. H. Charles, u svom engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove "tjedne" u brojanje prema Annu M u n d i . To da se takav kalendar koristio širom Bliskog istoka te da je, štoviše, određivao kada se neki događaji trebaju dogoditi može se utvrditi jednostavnim pregledom nekih prijelomnih d a t u m a (često označenih podebljanim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li samo nekoliko tih ključnih povijesnih događaja, evo što se događa kada se godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara): Pr. n. e.
n. N.
Događaj
3760.
0.
Sumerska civilizacija. Počinje nipurski kalendar
3460.
300.
Incident s babilonskim tornjem
2860.
900.
Gilgameš ubija nebeskog bika
2360.
1400.
Sargon: počinje era Akada
2160.
1600.
Prvo medurazdoblje u Egiptu; N i n u r t i n a era (Gudeja gradi hram Pedesetorice)
2060.
1700.
Nabu organizira Mardukove sljedbenike; Abraham u Kanaanu; rat kraljeva
291
POSLJEDNJI
DANI
1930.
1800.
M a r d u k o v h r a m Esagil u Babilonu
1760.
2000.
Nova dinastija ("srednje kraljevstvo") u Egiptu; u Babilonu počinje vladati nova dinastija ("kasitska")
1460.
2300.
Pojavljuju se Anšan, Elam i M i t a n n i i dižu proWiv Babilona; Mojsije na Sinaju, "gorući grm"
2800.
Utemeljeno neoasirsko carsWvo;
860.
2900.
Ašurnasirpal nosi simbol križa
760.
3000.
960.
u Babilonu obnovljen festival Akitu S Amosom počinju proročansWva u Jeruzalemu
3200.
Anunnakijski bogovi dovršavaju svoj odlazak;
460.
3100.
Grčko zlatno doba; Herodot u Egiptu
160.
3600.
Makabejci oslobađaju Jeruzalem,
560.
Perzijanci napadaju Babilon; Cirus
h r a m ponovno posvećen Nestrpljivi čitatelj jedva će dočekati sljedeće upise: 60.
3700.
Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku, zauzimaju Jeruzalem
0.
3760.
Isus iz Nazareta; počinje brojanje n. e. (nove ere)
Stoljeće i pol koje je prošlo od makabejskog oslobađanja Jeruzalema do događaja povezanih s Isusom n a k o n što je on došao u nj bilo je j e d n o od n a j t u r b u l e n t n i j i h razdoblja u povijesti drevnog svijeta, posebice židovskog naroda. To ključno razdoblje, događaji iz kojega uWječu na nas i dandanas, počelo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljeća äidovi su
292
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
ponovno bili p o t p u n i vladari svoje sveWe prijesrolniFe i posvećenog Krama, slobodni da i m e n u j u vlastite kraljeve i visoke svećenike. Iako su se borbe na g r a n i c a m a nastavile, same granice sada su bile šire i obuhvaćale su većinu sWarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje nezavisne židovske države s J e r u z a l e m o m kao glavnim gradom pod H a s m o n e j cima bio je događaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u j e d n o m : Povratak J a h v i n a kavoGa koji se očekivao u posljednjim d a n i m a nije se dogodio, iako se činilo d a j e odbrojavanje d a n a od vremena poniženja (odnosno "grozote pustoši", op. prev.) bilo ispravno. M n o g i su počeli sum n j a t i u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je očito da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima godina" te " v r e m e n o m i v r e m e n i m a " i Wako dalje tek treba odgonetnuti. Ključevi zagonetki bili su u p r o r o č a n s k i m dijelovima Knjige Danijeloue koji govore o u s p o n u i p a d u budućih kraljevstava nakon Babilona, Perzije i Egipta — kraljevstava koja su se kriptički nazivala "južna," "sjeverna," ili moreplovačko "Kittim"; i kraljevsWava koja će se odvojiWi od njih, boriti j e d n a s d r u g i m a , "razapeti sjajne svoje šatore i z m e đ u mora" — svih b u d u ć i h e n t i t e t a koji su t a k o đ e r kriptički predstavljeni različitim ž i v o t i n j a m a (ovnom, k o z o m , lavom i tako dalje) i čije će se potomstvo, zvano "rogovi", p o n o v n o razdvojiti i m e đ u sobom boriti. Koje su bile te b u d u ć e nacije i koji raWovi su bili preWkazani? Prorok Ezekijel također je govorio da će doći do velikih biWaka između juga i sjevera, između neidentificiranog Goga i n j e m u suprotstavljenog M a goga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsWva već pojavila na sceni — Aleksandrova Grčka, Seleukidi, PWolomejci. Jesu li oni bili p r e d m e t proročanstava ili je to bio netko tko treba doći u još daljoj budućnosti? Došlo je do teološke zbrke: Je li očekivanje kavoda kao fizičkog objekta u j e r u z a l e m s k o m h r a m u ispravno razumijevanje proročanstava, ili je pred m e t očekivanog dolaska samo simboličnog, efemernog karaktera — duhovna prisutnost? Sto ljudi trebaju učiniti, ili će se ono što je suđeno dogoditi bez obzira na sve? Židovski voÿe bili su podijeljeni na vrlo pobožne i ortodoksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili oWvoreniji prema svijetu te
293
POSLJEDNJI
DANI
su prepoznavali važnost židovske dijaspore koja se iz Egipta već bila proširila u Anatoliju i M e z o p o t a m i j u . Osim te dvije glavne struje n i k n u l e su male sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpoznatija m e d u njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su se osamili u K u m r a n u . U nastojanju da se o d g o n e t n u proročanstva moralo se voditi računa i o novoj sili — R i m u . Nakon što su više puta odnijeli pobjedu u ratovima s F e n i č a n i m a i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se počeli miješati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (uključujući J u d e j u ) . Iza carskih izaslanika išla je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su, pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i Aleksandar prije njega, išao zaobilaznim p u t e m preko Heliopolisa (odnosno Baalbeka) i t a m o prinio žrtve bogu J u p i t e r u . Z a t i m je ondje, na ranije izrađenim divovskim k a m e n i m blokovima, izgradio najveći h r a m posvećen Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 12 3). Komemoracijski zapis p r o n a đ e n na lokalitetu upućuje na to d a j e car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto, što sugerira da je rimski h r a m u to vrijeme već bio izgrađen. N a c i o n a l n a i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz širenje povijesno-proročkih tekstova kao što su, Henokova,
Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha
na primjer, Knjigajubileja,Knjiga i
Mojsijevo
uznesenje (inekoliko
drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili PseudoepigraIi). Zajednička tema im je vjerovanje da je povijest ciklična, da je sve predodređeno, da će "posljednji dani" — vrijeme previranja i prevrata — označiti ne samo svršetak povijesnog ciklusa nego i početak novoga, te da će se to "vrijeme preokreta" (da upotrijebim m o d e r n i izraz) manifestirati dolaskom "Pomazanika" — Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grčki, odade 'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku).
Č i n pomazivanja novoustoličenog kralja sa svećeničkim uljem bio je poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je priznato kao čin posvećenja Bogu od najranijih vremena, m e đ u t i m najzna-
294
JERUZALEM:
N E S T A L I KALEŽ
SLIKA 1 2 3 m e n i t i j i p r i m j e r p o m a z a n j a bio je onaj kada je svećenik Samuel, čuvar zavjetnog kovčega,
pozvao Davida, sina Jišajevog, i proglašavajući ga kraljem
milošću Božjom ... uzeo rog s uljem i pomazao ga usred njegove braće. Duh
Jahvin
obuze Davida
od Woga dana. I SAMUEL 16: 13
295
POSLJEDNJI
DANI
Proučavajući svako proročansWvo i svaki proročki izraz, pobožni u J e r u z a l e m u p r o n a š l i su o p e W o v a n e
n a v o d e o Davidu kao Božjempomazaniku,
kao i božansko obećanje da će od "njegova sjemena" — od nasljednika kuće Davidove — u Jeruzalemu
"u budućim danima "ponovno b i WL uspostavlje-
no njegovo prijestolje. U J e r u z a l e m u će b u d u ć i kraljevi, koji će morati biti iz kuće Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi, kraljevi i prinčevi iz cijelog svijeta u i m e pravde, mira i riječi Božje okupit će se u J e r u z a l e m u . To je, obećao je Bog, "Wrajno obećanje", Božji zavjet "za sve narašWaje". Univerzalnost tog obećanja poWvrÿena je u Izaiji 16: 5 i 22: 22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; H a b a k u k u 3: 13; Zahariji 12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i Wako dalje. To su s n a ž n e riječi, nepogrješive u svojem m e s i j a n s k o m savezu s kućom Davidovom,
no o n e su u j e d n o p r e p u n e e k s p l o z i v n i h a s p e k a t a
koji su doslovno d i k t i r a l i tijek d o g a đ a j a u J e r u z a l e m u . S t i m povezano je pitanje p r o r o k a Ilije. Ilija, zvan Tišbijac po i m e n u njegova grada u Gileadu, bio je biblijski prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deveWom stoljeću pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske žene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim i m e n o m , Eli-Yahu — " M o j Bog je Jahve" — bio je u n e p r e k i d n o m sukobu sa svećenicima i "glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), čije je štovanje promicala Izebela. N a k o n razdoblja osame na Wajnom mjestu blizu rijeke Jordan, gdje se zaredio za "Božjeg čovjeka", d a n mu je "ogrtač od kostrijeti" koji je i m a o čarobne moći We je p o m o ć u njega mogao izvoditi čuda u Božje ime. Njegovo prvo zabilježeno č u d o (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada je učinio da malo brašna u posudi i ulja u vrču udovici b u d e dovoljno za h r a n u do kraja života. Z a t i m je uskrsnuo njezina sina koji je bio u m r o od teške bolesti. U sukobu s Baalovim p r o r o c i m a na planini Karmelu pošlo mu je za r u k o m da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji koji je n a k o n Izlaska ponovno došao na brdo Sinaj: kada je spašavajući život pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih svećenika, te ga je anđeo Gospodinov sklonio u špilju na planini Sinaj.
296
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
Za njega Biblija kaže da nije u m r o nego je u vrWOogu uznesen na nebo da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opširno opisan u drugoj glavi Druge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neočekivan događaj. Baš suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija čije mjesto i vrijeme su Iliji bili ranije priopćeni. MjesWo određeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na istočnoj obali rijeke. Kada je došlo vrijeme da pođe Wamo, njegovi učenici, predvođeni onime po i m e n u Elizej, pošli su zajedno s njime. Ilija se zausWavio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo čuda za Izraelce koje je vodio Jošua). Tamo se pokušao oWarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusWe Iliju da sam prijeđe rijeku, oni su se zadržali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "točno da će Gospodin danas uznijeti Iliju na nebesa?". Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj čudoWvorni ogrWač, smoWao ga i udario njime po vodi. Voda se razdvojila Wako da je može prijeći. Drugi učenici su ostali pozadi, no Elizej je čak i tada ustrajao da bude s Ilijom te je s njim prešao rijeku: ,dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moji Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. II KRALJEVI 2: n - 1 2 Arheološka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov h u m a k " ) , mjesta u J o r d a n u koje odgovara geografiji iz biblijske priče, otkrila su murale s "vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokaliWeW na kojem su se iskapanja vršila pod pokroviteljsWvom VaWikana. (Moja potraga za njihovim
297
POSLJEDNJI
DANI
n a l a z i m a , koja je obuhvatila arheološke muzeje u Izraelu i J o r d a n u i uključivala posjet l o k a l i t e t u u J o r d a n u , te je na kraju dovela do Pontifikalnog biblijskog i n s t i t u t a u J e r u z a l e m u k o j i m upravljaju j e z u i t i — ka
124opisana je u knjizi
sli-
The Earth Chronicles Expeditions!"Ekspedi-
cije zemaljskih k r o n i k a . )
SLIKA
124
Prema židovskoj predaji, preobraženi Ilija j e d n o g će se dana vratiti kao vjesnik konačnog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je predaja bila zabilježena već u p e t o m stoljeću pr. n. e. — u svom posljednjem proročanstvu zabilježio ju je prorok M a l a h i j a . S obzirom da je prema toj predaji špilja na brdu Sinaj k a m o je anđeo odveo Iliju bila mjesto gdje se Bog razotkrio Mojsiju, očekivalo se da će se Ilija vratiti na početku blagdana pashe, kada se obilježava židovski izlazak iz Egipta. I d a n d a n a s se u sklopu sedera, svečane večere kojom počinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol na kojem se objeduje postavlja i čaša s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ući i recitira se posebna h i m n a kojom se izražava nada da će uskoro navijestiti "Mesiju, sina Davidovog". (Kao što je slučaj kod kršćanske djece kojima se govori da se Djed M r a z došuljao kroz
d i m n j a k i donio im darove koje su pronašli,
tako se i židovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija došuljao L
298
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
otpio gutljaj vina.) U skladu s običajem, "Ilijina čaša" je u stvari bogato ukrašeni pehar, kalež koji se nikada ne koristi ni za što drugo osim za ritual s Ilijom za trajanja pashalne večere. Isusova "posljednja večera" bila je ta tradicionalna pashalna večera.
Iako je zadržala nešto nalik slobodi biranja vlastitog visokog svećenika i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. N j o m e se najprije vladalo iz zapovjedništva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski upravitelj zvan prokurator brinuo se da äidovi kao ethnarcha ("Poglavara židovskog vijeća"), a u početku i "Kralja äidova" (ne "kralja Judeje" kao zemlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio Herod, potomak edomskih obraćenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju rimskih generala (slavnih po Kleopatri): M a r k a Antonija i Oktavijana. H e rodova ostavština bile su m o n u m e n t a l n e građevine, uključujući poboljšanje Brda h r a m a te palače-tvrdave Massade na M r t v o m moru. K tomu, pazio je na želje prokuratora te je de facto bio vazal Rima. G o d i n e 33. pr. n. e. (prema prihvaćenom datiranju povjesničara) u takav je Jeruzalem, uvećan i uveličan hasmonejskim i herodovskim građevinama i prepun hodočasnika za blagdan Pashu, došao Isus iz Nazareta. U to vrijeme äidovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijeće od sedamdeset starješina zvano Sanhedrin. U to vrijeme više nije bilo židovskog kralja, zemljom, ne više židovskom državom nego rimskom provincijom, upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smješten u citadeli Antoniji smještenoj pokraj hrama. Napetosti između židovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su, pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeruzalem došao 26. g. pr. n. e., pogoršao je situaciju dovevši u grad rimske legionare s njihovim znakovljem obješenim na motkama i novčićima koji su na sebi imali idole zabranjene u H r a m u . äidovi koji su pružili otpor bez milosti su bili osuđivani na razapinjanje na križu, i to u tolikom broju d a j e mjesto pogubljivanja nazvano Golgota — Mjesto lubanja.
299
POSLJEDNJI
DANI
Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaesW godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su m i n u l i ti dani, vraćahu se oni, a dječak osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 4 1 - 4 3 ) . Kada je Isus došao ovaj put (sa svojim u č e n i c i m a ) , situacija svakako nije bila očekivana, u skladu s obećanjima iz biblijskih proročanstava. Pobožni äidovi — što je Isus sasvim sigurno bio — bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje će provesti Mesija, za koju je ključna bila posebna i vječna veza između Boga i kuće Davidove. Ona je jasno i nedvosmisleno izražena u veličanstvenom psalmu 89 (20-30) u kojem Jahve, obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kaže:
Izabranika iz naroda izdigoh; naÿoh Davida, slugu svoga, svetim ga uljem svojimpomazah... On će me zvati: "Oče moji Bože moj i hridi spasa mojega. " Aja üugaprvorodencem učiniti, najvišim meÿu kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju I savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim I prijestolje mu [učiniti trajnim] kao Dani nebeski. Nije li spominjanje " D a n a nebeskih" Wrag, poveznica između dolaska Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li Wo bilo vrijeme kada će se obistiniti proročanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dvanaest učenika bio u Jeruzalemu, odlučio da preuzme sWvari u svoje ruke: ako je za spasenje poWreban pomazanik iz kuće Davidove, on će, Isus, biWi taj! Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-šuah ("Jošua") — značilo je Jahvin spasitelj; a što se tiče zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kuće Davidove, to je bio: sam prvi sWih Novog zavjeta, u Evanđelju po Mateju, glasi:
"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". N a k o n 300
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo rodoslovlje po narašrajima: četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida; če-W rnaest naraštaja od Davida do babilonskog izgnanstva i p o t o m četrnaest naraštaja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanđelja su sve uvjerila. Naši izvori za ono što se dogodilo sljedeće su Evanđelja i druge knjige Novog zavjeta. Z n a m o da su "izvještaji očevidaca" u sWvari bili pisani dugo poslije događaja; z n a m o da je kodificirana verzija rezultat odluka donesenih na sinodu koji je sazvao car KonsWantin tri sWoljeća kasnije; z n a m o da "gnosWički" rukopisi, poput spisa Nag H a m m a d i i Judinog evanđelja, pružaju drukčije verzije koje Crkva nasWoji potisnuti; z n a m o čak — a to je neosporena činjenica — da je najprije posWojala Jeruzalemska crkva kojoj je na čelu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena isključivo na židovske sljedbenike, te koju je preuzela, isWisnula i eliminirala Rimska crkva koja se obraćala nežidovima. Pa ipak, slijedit ćemo "službenu" verziju jer ona, sama po sebi, jeruzalemske događaje s Isusom povezuje sa svim prošlim stoljećima i tisućljećima, kao što je do sada opisano u ovoj knjizi. Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje d a j e Isus u Jeruzalem došao u vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja večera" bila pashalna večera seder, te sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, M a r k o 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim učenicima: "Znate d a j e za dva dana Pasha"; "Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanđelja, u istim poglavljima, zatim navode da je Isus uputio svoje učenike da odu u određenu kuću, u kojoj će blagovati pashalnu večeru kojom počinje svetkovina. Sljedeće čime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji će doći (u Luki 1: 17 čak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema Evanđeljima, ljudi koji su čuli za Isusova čuda — čuda koja su bila jako nalik onima koje je izvodio Ilija — isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio. Ne poričući, Isus je izazvao svoje najbliže učenike: "A vi, što vi kažete, tko sam ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik— Krist!" (Marko 8: 28-29). Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus im je odgovorio: Da, naravno, ali on je već došao!
301
POSLJEDNJI
Pa ga Zašto
DANI
upitaju: pismoznanci
govore
da prije treba da dode Iiija? A
on
im
Ilija će,
reče:
doduše, prije doći i sve obnoviti...
Ali velim
vam: Ilija je već došao. MARKO 9: 11,13
To je bila s m i o n a izjava koja će u s k o r o doći na provjeru: jer, a k o se Ilija doista vratio na z e m l j u , ako je
"već došao" i t a k o i s p u n i o p r e d u v j e t
za dolazak Mesije, t a d a se m o r a o pojaviti na p a s h a l n o m sederu i o t p i t i iz svoje čaše v i n a ! Kao što su običaji i t r a d i c i j a zahtijevali, na p a s h a l n i stol Isusa i njegovih u č e n i k a bila je postavljena i Ilijina čaša s v i n o m . Seder je o p i s a n u 14. poglavlju Evanđelja po M a r k u . P r e d v o d e ć i b l a g d a n s k u v e č e r u , Isus je uzeo beskvasni k r u h (sada se takav k r u h naziva maca), blagoslovio ga, r a z l o m i o i p o d i j e l i o svojim u č e n i c i m a . "I uze čašu, zahvali i d a d e im. I svi su iz nje p i l i " ( M a r k o 14: 2 3 ) .
SLIKA
125
JERUZALEM:
NESTALI
KALEŽ
Dakle, nema sumnje daje Ilijina čaša bila tamo, no Da Vinci je odlučio da je ne naslika. Na ovoj slici posljednje večere, koja je mogla biti zasnovana s a m o na stihovima Novog zavjeta, Isus ne drži krucijalnu čašu i nigdje na stolu nema vinske čaše! U m j e s t o toga na n j o j je neobjašnjiva praznina Isusu zdesna (slika 1 2 5 ) , a u č e n i k s njegove desne strane je n a gnut na stranu kao da nekog nevidljivog pušta između njih: Je li teološki potpuno korektan Da Vinci implicirao d a j e nevidljivi Ilija doista došao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju čašu? Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doći prije pomazanog Kralja iz kuće Davidove došao j e . N a k o n što je tako potvrđen, Isus je uhićen i odveden pred rimskog upravitelja koji g a j e upitao: Ti li si kralj židovski? On odgovori:
"Ti kažeš"
( M a t e j , 27: 11). Osuda i pogubljenje na križu bili su neizbježni.
Kada je Isus podigao čašu vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je učenicima, prema M a r k u 14: 24, rekao: "Ovo je krv moja, krv novog Saveza". AKO su to bile njegove doslovne riječi, on nije htio reći da trebaju piti vino koje se pretvorilo u krv — što bi bila teška povreda jedne od najstrožih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je duša". Ono što je rekao (ili htio reći) je d a j e vino u toj čaši, Ilijinoj čaši, zavjet, potvrda njegove krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao n j e z i n i m n e s t a n k o m , kao da ju je uzeo Ilija koji je došao u posjet. Nestala čaša stoljećima je bila omiljena tema autora. Priče su se pretvorile u legende: tražili su je križari; Vitezovi Templari su je pronašli; donesena je u Europu... čaša je postala pehar, kalež; kalež koji predstavlja kraljevsku krv, Sang Real na francuskom, od čega je nastalo San Greal - Sveti Gral. Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem? Kontinuirana podjarmljenost Židova u Judeji i pojačana rimska represija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom carstvu; najvećim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je sedam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.
303
POSLJEDNJI
DANI
n. e. poslije duge opsade i žestokih bitaka prsa o prsa, R i m l j a n i su probili o b r a n u H r a m a . Glavni general Tit n a r e d i o je da se H r a m spali. Iako se otpor drugdje u J u d e j i nastavio još tri g o d i n e , veliki židovski u s t a n a k bio je gotov. R i m l j a n i su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obilježili serijom novčića koji su svijetu objavljivali Judaea Capta — J u d e j a je osvojena — i g r a d n j o m slavoluka u R i m u na k o j e m su bili p r i k a z a n i r i t u a l n i p r e d m e t i iz o p l j a č k a n o g h r a m a (slika 126).
SLIKA
126
M e đ u t i m , tijekom svake g o d i n e nezavisnosti bili su kovani židovski novčići
s n a t p i s o m " prva g o d i n a , " " druga g o d i n a , " itd. "za slobodu Sio-
n a " , a d e k o r a t i v n e t e m e na n j i m a bili su p l o d o v i z e m l j e . Novčići druge i t r e ć e g o d i n e neobjašnjivo s u n a sebi imali sliku k a l e ž a (si. 1 2 7 ) . . .
SLIKA
127
Je li "sveti gral" i dalje bio u J e r u z a l e m u ?
304
Šesnaesto
poglavlje
A R M A G E D O N I PROROČANSTVA O POVRATKU
H
oće li se vratiti? Kada će se vratiti? Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri čemu su "oni"
anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je - 'Da'. Postoje indicije na koje WUHba obratiti pažnju i proročansWva o povratku koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je čovječanstvo još od prijelomnih događaja u Jeruzalemu prije više do dvije dsuće godina. No, piranje nije samo "hoće li" i "kada" će se vratiti. âto će biti znaN povratka, što će povratak donijeti da sobom? Hoće li to biti dobronamjeran dolazak ili će — kao kada se spremao Potop — označiti kraj? Koja proročansWva će se obistiniti: Mesijansko doba, nov početak - ili pak katastrofalna apokalipsa, konačni kraj, armagedon... U slučaju posljednje mogućnosti ta proročanstva više ne pripadaju samo domeni teologije, eshatologije ili puke znatiželje, nego postaju pitanje samog preživljavanja čovječanstva. Jer armagedon., izraz koji danas označava raW neza-
mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj se prijetilo nuklearnim uništenjem. U dvadeseW i prvom stoljeću pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i "kraljeva sa zapada" došlo je do nuklearne katastrofe. DvadeseW i j e d n o sto-
POSLJEDNJI
DANI
ljeće kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n. e.), strahovi čovječanstva bili su izraženi na svitku, skrivenom u špilji blizu Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konačni "rat sinova svjetla protiv sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeću n. e. nuklearna prijetnja ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smisleno: Hoće li se povijest ponoviti — ponavlja li se povijest, na neki zagonetan način, svakih dvadeset i jedno stoljeće? Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog i Magog" pretkazani kao glavni pokretači konačnog rata, popis sudionika koji će biti usisani u nj obuhvatio je praktički sve spomena vrijedne nacije, dok će žarište ratnog požara biti "žitelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su žitelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za N i p p u r za one kojima vrijeme staje tamo.
Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih široko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje će sudjelovati u konačnom ratu — armagedonu — zapravo počinje s PERZIJOM, upravo onom zemljom (današnji Iran) čiji voÿe danas pokušavaju doći do nuklearnog oružja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji živi ondje gdje se nalazi Megiddo! A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zašto proročanstvo staro dvije i pol tisuće godina toliko sliči današnjim novinskim naslovima? Skrivaju li takve točne pojedinosti iz proročanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazuju li na naše vrijeme, naše stoljeće? ArPagedon, konačni rat Goga i Magoga, ključni je element scenarija Posljednjih dana i novozavjetne proročke knjige Otkrivenja (čije p u n o ime je Apokalipsa svetog Ivana Božanskog).
Ona pokretače apokrifnih događaja
uspoređuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj spušta s neba, naočigled ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18): U ovome je mudrost: U koga je
uma,
306
ARMAGEDON
nek odgoneta
I
PROROČANSTVA
O
POVRATKU
broj Zvijeri:
Broj je to jednog čovjeka, a broj muje šest stotina šezdeset i šest. Mnogi su pokušali odgonetnuti tajanstveni broj 666 pretpostavljajući da je to neka kodirana poruka koja se tiče Posljednjih dana. Budući da je knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu počeo progon kršćana, prihvaćeno je tumačenje bilo d a j e to šifra za tlačitelja cara Nerona, zato što numerička vrijednost njegova imena na hebrejskom ( N e R O N QeSaR) iznosi 666. Činjenica d a j e on svemirsku platformu u Baalbeku, moguće da inaugurira tamošnji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. možda je — a možda i nije — relevantna za zagonetku broja 666. Da bi 666 mogao kriti više od veze s N e r o n o m sugerira intrigantna činjenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog brojevnog sustava, tako da bi se "šifra" mogla odnositi na neke starije tekstove. Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numerički rang bio je 60, Iškur/Adadov rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnože umjesto da se zbroje dobivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, što je n a m a poznatih 2160 (trajanje zodijačkog doba) pomnoženo sa 100 — dakle rezultat o kojem se može beskonačno spekulirati. Zatim je tu zagonetka da kada sedam anđela otkrivaju slijed b u d u ć i h događaja, ne povezuju te događaje s R i m o m već ih povezuju s "Babilonom". Uobičajeno objašnjenje bilo je da je, kao što je broj 666 bio šifra za rimskog cara, "Babilon" bio šifra za Rim. M e đ u t i m , kada je napisano Otkrivenje, Babilon već stoljećima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govoreći o Babilonu, proročanstva nepogrešivo veže za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te čak opisuje kako "šesti [anđeo] izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku" i tako je isuši kako b i j e mogli prijeći kraljevi s istoka i pridružiti se borbi (16: 12). Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu. Budući da proročanstva Otkrivenja govore o budućnosti, nameće n a m
se zaključak da "Babilon " nije šifra — Babilon znači Babilon, budući Babilon koji će se uključiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno
307
POSLJEDNJI
DANI
objašnjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" — HarMegiddo, planina Megiddo, u Izraelu) — rat koji uključuje Svetu zemlju. Ako je taj budući Babilon doista današnji Irak, proročki stihovi ponovno su jezivo točni, jer uz to što predviđaju sadašnje događaje koji vode do pada Babilona n a k o n kratkog ali strašnog rata, pretkazuju raspad Babilo-
na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 1 9 ) . Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviđaju razdoblja veliNLh kušnji i tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokušava zagonetna starozavjetna proročanstva objasniti opisujući (glava 20) Prvo mesijansko doba kao "prvo uskrsnuće" koje traje tisuću godina i slijedi ga vladavina Sotone duga tisuću godina (kada će se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi drugo mesijansko razdoblje i još jedno uskrsnuće (a tako i "drugi dolazak"). Ta proročanstva neizbježno su pokrenula grozničave spekulacije kada se bližila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao točki u vremenu, u povijesti čovječanstva i Zemlje, kada će se obistiniti proročanstva. Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici
na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. neće dogoditi ništa, i to ne samo zato što je pravi trenutak milenija, onaj brojeći od Isusovog rođenja, već prošao — s obzirom na to da se prema svim procjenama stručnjaka Isus rodio 6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje mišljenje je to što se proročanstva, kako se čini, nisu odnosila na linearni slijed događaja — prvu godinu, drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje — nego na cikličko ponavljanje događaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da će "prve stvari biti posljednje stvari" — nešto što se može dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme kreću u krugu, gdje je početna točka završna točka i obrnuto. Tom cikličkom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vječnog božanskog entiteta koji je bio prisutan na početku, kada su stvoreni nebesa i Zemlja, i koji će biti prisutan u posljednjim danima, kada će na svojoj Svetoj gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):
308
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
Ja jesam, ja sam prvi, ja sam
O
POVRATKU
i posljednji...
Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što se još nije zbilo. IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10 Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja: Ja sam Alfa i Omega, početak i kraj, govori Gospodin Bog — Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi. OTKRIVENJE
I: 8
Doista, osnova za proročanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u početku, da se budućnost može predvidjeti zato što je poznata prošlost— ako ne čovjeku, o n d a Bogu: Ja sam "koji od početka svršetak otkriva", r e k a o je J a hve (Izaija46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Božje planove za b u d u ć n o s t — p o s l j e d n j e dane— u o d n o s u na prošlost, prve dane. Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, M u d r i m izrekama i u Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni božanski plan za cijelu Zemlju i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujući da će se narodi Zemlje okupiti kako bi saznali što ih čeka opisao kako se narodi međusobno pitaju: "Tko od nas može proreüi budućnost tako da nam kaže ono što se dogodilo prvo?" (41: 22) D a j e to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke Asirskih proročanstava kada bog Nabu asirskom kralju
Esarhadonu kaže:
"Budućnost će biti kao prošlost. "
Taj ciklički element biblijskih proročanstava o povratku vodi nas do jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA. Kružni tok povijesnog vremena nađen je, čitatelj će se sjetiti, u Srednjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupčanika,
309
POSLJEDNJI
DANI
dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed čega nastaje "skup" od 52 godine, a nakon što takav skup godina protekne određeni — nenavedeni — broj puta, nastupa vrijeme obećanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi do takozvanih Majanskih proročanstava,
prema kojima će kraj v r e m e n a
doći o t p r i l i k e 2 0 1 2. g. n. e. Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila je, naravno, ogromno zanimanje te zaslužuje razjašnjenje i analizu. Navedeni d a t u m proistječe iz činjenice da će te godine (ovisi kako se računa) trinaesti put proteći vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje 144.000 dana, to je na neki način vrlo važan događaj. Treba istaknuti određene pogreške to jest pogrešne pretpostavke u tom scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima s 52-godišnjim obećanjem (Haab i Tzolkin), nego trećem i mnogo starijem kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su O l m e c i — A f r i k a n ci koji su u Srednju Ameriku došli kada je Toth bio prognan iz Egipta — i brojanje dana je u stvari počelo s tim događajem, tako d a j e prvi dan Dugog brojanja bio ono što mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom kalendaru predstavljali su sljedeći slijed vremenskih jedinica: 1 kin
1 dan
1 Uinal
1 k i n x 20
20 dana
1 Tun
1 kin x 3 6 0
360 dana
1 Ka-tun
1 t u n x 20
7.200 dana
1 Bak-tun
1 Ka-tun x 20
144.000 dana
1 Pictun
1 Bak-tun x 20
2.880.000 dana
Te jedinice, od kojih je svaka nastala množenjem prethodne, na taj se način nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve većim glifima. No, budući da majanski spomenici nikad nisu došli do više od dvanaest baktuna, čijih 1.728.000 dana već nadmašuje majansku civilizaciju, čini se d a j e trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da će sadašnje "Sunce" odnosno doba završiti s trinaestim b a k t u n o m , te kada
310
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
O
POVRATKU
se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeliš 365,25, rezultat je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, konačni rezultat je 202 . g. n. e. To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su d a t u m već prije jednog stoljeća osporavali stručnjaci (kao na primjer Fritz Buck, autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticaOL da kao što gore navedena lista pokazuje, množitelj, pa tako i djelitelj, treba biti matematički savršenih 360, što koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na taj način bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina — savršenim rezultatom, budući da predstavlja točno 100 "skupova" Tothovog magičnog broja 52. R a č u n a li se na taj n a č i n , magična godina Tothovog povratka bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 113 = 2 0 8 7 ) . Čovjek bi mogao izdržati i toliko čekanje; j e d i n a neprilika je u
t o m e što je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikličko računanje vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani prešli na četrnaesti b a k t u n , petnaesti b a k t u n i tako dalje.
Sve to, m e đ u t i m , ne u m a n j u j e važnost proročanskog milenija. Budući da "milenij" kao eshatološka vremenska j e d i n i c a svoje ishodište ima u židovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pr. n. e., potraga za značenjem mora krenuti t i m smjerom.
U stvari, spominjanje "tisuće"
— milenija — u smislu definiranja doba svoje korijene vuče još iz Starog zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Božjeg saveza s Izraelom dodijelio razdoblje od "tisuću naraštaja" — ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi, 16: 15) kada David donosi zavjetni kovčeg u Jeruzalem. Psalmi opetovano broj "tisuću" dodjeljuju Jahvi, njegovim čudima, pa čak i njegovim božanskim kolima (Psalmi 68: 17). Od izravne važnosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava u Psalmu 90: 4 — izjava pripisana samom Mojsiju — koja o Bogu kaže:
"tisuću je godina u očima tvojim k 'o jučerašnji dan koji je minuo ". Ta je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon što su Ri-
311
POSLJEDNJI
DANI
mljani uništili jeruzalemski hram) da je to način da se dokuči kada će doći tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, sWvaranje svijeta, "Početak", trajao šest dana, a božanski dan traje risuću godina, rezultat je protok 6.000 godina od Početka do Kraja. Na temelju toga se vjerovalo da će Posljednji dani doći 6000. godine Anno Mundi. Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je započeo 3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znači da će posljednji dani doći 2 2 4 0 . g. n. e. (6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) . Ovo treće računanje posljednjih dana može nas ili razočarati ili utješiti, ovisno o tome kakva su n a m očekivanja. Ljepota tog izračuna je u Wome šWo se savršeno slaže sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U budućnosti bi se čak mogao pokazati točnim, no osobno nisam tog mišljenja, ponovno zbog toga što je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju proročansWva je ciklička.
Kako nijedan od "modernih" predviđenih d a t u m a nije upotrebljiv, m o r a m o se okrenuti drevnim "formulama" — učiniWi ono što n a m se savjetuje u Izaiji,
"promatrati znakove natraške". I m a m o d v a ciklička
izbora: Božansko vrijeme povezano s o p h o d n i m v r e m e n o m N i b i r u a , We Nebesko vrijeme povezano sa zodijačkom precesijom. Koji je pravi? Da su A n u n n a k i j i za dolazak i odlazak iskorisWili prigodu kada je Nibiru došao na svoj perigej (na točku najbližu S u n c u , a stoga i najbližu Zemlji odnosno M a r s u )
toliko je očito da su neki moji čitatelji običa-
vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000
(približna godina Anuovog
posjeta) i dobiti 400. g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je počeo nipurski k a l e n d a r ) — kao što su to učinili Makabejci — te doći do 160. g. pr. n. e. U svakom slučaju, sljedeći Nibiruov dolazak daleko je u b u d u ć n o s t i . U stvari, kao što čitatelji sada znaju, Nibiru je došao ranije, oko 560. g. pr. n. e.. Kada r a z m a r r a m o tu "digresiju", m o r a m o i m a t i na u m u da je savršeni SAR (3600 g o d i n a ) uvijek bio matematičko o p h o d n o vri-
312
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA O
POVRATKU
j e m e b u d u ć i da nebeske p u t a n j e — planeta, kometa, asteroida — zbog graviracijskog privlačenja drugih p l a n e t a kraj kojih prolaze p r i l i k o m svakog o p h o d a odsWupaju od svoje p r e W h o d n e puWanje.
Da upotrijebim
dobro isWraženi primjer Halleyjevog k o m e t a , kao njegovo o p h o d n o vrij e m e uzima se 75 godina, m e đ u t i m ono u stvari varira između 74 i 76 godina. Kada se posljednji puW pojavio 1986. godine, o p h o d n o vrijeme mu je bilo 76 godina. P r i m i j e n i m o li Halleyjevo odstupanje na N i biruovih 3.600 godina, dobivamo p l u s / m i n u s od 50 godina p r i l i k o m svakog prolaska. Još je j e d a n razlog da se p i t a m o zašto je N i b i r u toliko odstupao od njegovog uobičajenog SAR-a: neuobičajena pojava potopa oko
10900.
g. pr. n . e. T i j e k o m svojih
120 SAR-ova prije potopa, N i b i r u je svojom puWa-
njom prolazio a da nije prouzročio takvu katastrofu. Z a t i m se dogodilo nešto n e u o b i č a j e n o što je Nibiruovu p u W a n j u dovelo bliže Zemlji:
u
spoju s nesWabilnim stanjem ledenog pokrova AnWarkWika došlo je do potopa. âWo je bilo to "nešto neuobičajeno"? Odgovor bi se mogao kriti dalje u našem Sunčevom sustavu, t a m o gdje prolaze p u t a n j e U r a n a i N e p t u n a , p l a n e t a m e đ u čijim m n o g i m mjesecima su i neki koji neobjašnjivo kruže u "suprotnom" ("retrograd n o m " ) smjeru — u istom smjeru kao N i b i r u . J e d n a od velikih tajni našeg Sunčevog sustava je činjenica da planet U r a n doslovno leži na svom boku — njegova os sjever-jug ide horiz o n t a l n o p r e m a Suncu umjesto da je verWikalna. "Nešto" je, negdje u njegovoj prošlosti, dobro udarilo U r a n , rekli su NASA-ini znanstvenici, ne u s u đ u j u ć i se nagađati što bi to "nešto" moglo biti. ýesto sam se pitao je li to "nešto" t a k o đ e r bilo ono što je napravilo veliki ožiljak u obliku slova V i neobjašnjivu "uzoranu" površinu
koje je NASA-in
Voyager 2
1986. g orkrio na U r a n o v o m mjesecu M i r a n d i (slika 128) — mjesecu koji je na više n a č i n a drukčiji od svih drugih Uranovih s a t e l i t a . -Hli sve
to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?
313
POSLJEDNJI
SLIKA
DANI
128
Posljednjih g o d i n a a s t r o n o m i su utvrdili da veliki vanjski p l a n e t i Sunčevog sustava nisu ostali
na mjestu gdje su bili f o r m i r a n i nego su
"klizili" p r e m a van, dalje od S u n c a . Studije su došle do z a k l j u č k a da je taj p o m a k bio najizraženiji u slučajevima U r a n a i N e p t u n a (vidi skicu, slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objašnjenje zašto se t i j e k o m m n o g i h N i biruovih prolazaka o r b i t o m ništa nije d o g o d i l o , a z a t i m i z n e n a d a jest. Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj " p o t o p n o j " orbiti N i b i r u
314
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
O
POVRATKU
naišao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran, nakrenuvši ga na bok. Č a k je m o g u ć e d a j e "oružje" u d a r a bio zagonetni mjesec M i r a n d a — Nibiruov mjesec — koji je n a k o n što je u d a r i o u U r a n završio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi događaj utjecao na orbitu N i b i r u a te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto prijašnjih 3.600, što bi rezultiralo sljedećim p o s l i j e p o t o p n i m raspored o m dolazaka: oko 7450. g., oko 4 0 0 0 . g o d i n e i oko 550. g pr. n. e. Ako je to ono što se dogodilo,
to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua
5 5 6 . g. pr. n. e. te s u g e r i r a l o da sljedeći dolazak Nibirua treba očekivati oko 2 9 0 0 . g. n. e.. O n i m a koji prorokovane kataklizmičke događaje povezuju s povratkom Nibirua — "planetom X" kako ga neki zovu — još se ne moraju bojati. Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ograničili na pojedinačnu kratku priliku na Nibiruovom perigeju j e , međutim, n e t o č n a . Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima. Drevni tekstovi bilježe brojne slučajeve putovanja bogova a m o - t a m o bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge priče o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima n e m a nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane, kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglašavala). U j e d n o m slučaju je Adapa, Enkijev sin od žene Zemljanke, kojemu je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji polubogova Dumuzija i Ningišzide. Henok, p a n d a n sumerskog E n m e d u rankija, također je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog životnog vijeka na Zemlji. To je, kao što je prikazano na slici 130., bilo moguće na barem dva načina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od točke A) i stiže puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem svemirske letjelice (kod točke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako da letjelica počne "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i M a r s u ) . Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anu ovog, mogao se realizirati kombiniranjem "A"
za dolazak i "B" za odlazak. Kratak posjet Nibiruu
315
POSLJEDNJI
DANI
(kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa Zemlje da bi presreo Nibiru kod točke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod točke B za povratak na Zemlju, i tako dalje. Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrijeme povratka planeta, zbog čega nam preostaje drugo cikličko vrijeme — zodijačko vrijeme.
Ja s a m ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. O n o je drukčije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena našeg planeta) i božanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali služi kao veza između njih. Ukoliko je povratak koji se očekuje povratak Anunnakija a ne njihovog planeta, tada nam rješenje zagonetki bogova i ljudi valja potražiti uz pomoć sata koji ih povezuje — cildičkog zodijaka nebeskog vremena. Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao način da pomire dva ciklusa: njihov omjer — 3600 za Nibiru, 2160 za zodijačko doba —bio je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega proizišao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.)
316
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
O
POVRATKU
Beros je, kao što smo naveli, zodijačka doba smatrao prekretnicama za bogove i ljude, kao i da svijet periodički prolazi kroz apokaliptične katastrofe, bila to vatrena ili vodena stihija, čije je vrijeme događanja određeno nebeskim pojavama. Poput svog pandana M a n e t h a u Egiptu, i on je preWpovijest i povijesW dijelio na božansku, polubožansku i postbožansku fazu, s ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je — gle č u d a n a d č u d i m a — točno jedna tisuća — milenij! — zodijačkih doba. Stručnjaci koji proučavaju drevne glinene pločice koje se bave m a t e m a t i k o m i a s t r o n o m i j o m bili su zapanjeni otkrićem da su pločice kao p o č e t n u točku koristile fantastični broj
12960000 — da,
12.960.000.
Zaključili su da to može biti povezano j e d i n o sa zodijačkim d o b i m a koja traju 2.160 godina, čiji u m n o š c i su 12.960 (kada se 2.160 p o m n o ži sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 p o m n o ž i sa 60) i 1.296.000 (kada se p o m n o ž i sa 600) i — gle, čuda nad č u d i m a ! — fanrastičan broj s kojim We drevne liste počinju,
12.960.000, umnožak je 2 . 1 6 0 i 6 . 0 0 0 — kao
u božanskih šest dana stvaranja. Da su značajni, veliki događaji - kada su poslovi bogova utjecali na poslove ljudi - bili povezani sa zodijačkim dobima opetovano je pokazano u ovom svesku Zemaljskih kronika.
S početkom svakog doba dogodilo se ne-
što izrazito važno: doba Bika označilo je početak ljudske civilizacije. Doba Ovna započelo je nuklearnom kataklizmom a završilo Odlaskom.
Doba
Riba sWiglo je s unišWenjem jeruzalemskog hrama i počeWkom Kršćanstva. Ne
bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proročki Posljednji dani u stvari Kraj (zodijačkog) doba? Jesu li Danijelovi
"jedno vrijeme,
vremena i polovina vremena "jednosta-
vno terminologija koja se odnosi na zodijačka doba? O toj mogućnosti prije otprilike Wri sWoljeća razmišljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kreWanjem nebeskih tijela — kao što su planeti koji kruže oko Sunca — međ u t i m zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji i biblijskim proročanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao je "Božjom m e h a n i k o m " i čvrsto je vjerovao da su znanstvena otkrića koja
317
POSLJEDNJI
DANI
su počela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodređena da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu pažnju posveti "Danijelovoj matematici". U ožujku 2003. godine britanski BBC British Broadcasting Corporation) zaprepastio je znanstveni i vjerski establišment emisijom o N e w t o n u koja je otkrila postojanje spisa, čiju prednju i stražnju stranu je on ispisao r u k o m , a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim proročanstvima. Newton je svoje numeričke kalkulacije ispisao na jednoj strani papira, a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani. Pažljiv pregled tog d o k u m e n t a — tj. njegove fotokopije koju sam privilegiran posjedovati — otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama nekoliko p u t a sadrže 216 i 2160. To m i j e pomoglo da shvatim način na
koji je razmišljao: mislio je na zodijačko vrijeme — za njega je ono bilo mesijanski sat! Svoje je zaključke — koristeći izraze "ne prije" i "ne kasnije od" — sumirao zapisavši tri vremenska okvira za Danijelove proročanske indicije: • Između 2132. i 2370. godine premajednoj indiciji koju je dao Danijel • Između 2090. i 2374. p r e m a drugoj indiciji • Između 2060. i 2370. za ključno "jedno vrijeme, vremena i pola vremena" "Sir Isaac N e w t o n je predvidio da će kraj svijeta biti 2 0 6 0 . godine" objavio je B B C . M o ž d a ne baš točno t a d a — no kao ãto pokazuje tablica zodijačkih doba iz j e d n o g prijašnjeg poglavlja, s dva svoja d a t u ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina. Original d o k u m e n t a tog velikog Engleza sada se čuva u Odjelu za rukopise i arhive Židovske n a c i o n a l n e i sveučilišne biblioteke — u
Jeruzalemu! Slučajnost?
318
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
O
U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj
POVRATKU
1990. godine javno je
razotkriven "Incident s Fobosom", događaj koji je bio zataškan. Incident se ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istraži Mars i njegov potencijalno šuplji prirodni mjesec zvan Fobos. U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazvane Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraživanja Marsovog mjeseca Fobosa,
lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989.
godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao — nikad nisu objavljene nikakve pojedinosti ni objašnjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i počeo na Zemlju slati fotografije snimljene p o m o ć u njegovih dviju kamera — obične i infracrvene. Z a č u đ u j u ć e je, ili pak uznemirujuće, da su među njima bile i fotografije sjenke objekta u obliku cigare kako leti n e b o m planeta između sovjetske letjelice i M a r s o v e površine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski
SLIKA I 31
319
POSLJEDNJI
DANI
zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su k a o "nešto što bi neki mogli nazvati l e t e ć i m t a n j u r o m " . Svemirskoj letjelici o d m a h j e p o t o m n a l o ž e n o da se udalji od Marsove orbite i p r i đ e p r i r o d n o m satelitu Fobosu te ga s udaljenosti od pedeset m e t a r a b o m b a r d i r a laserskim z r a k a m a . Po-
sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je dolazio s Fobosa (slika 1 3 2 ) . N e p o s r e d n o poslije toga sovjetska se l e t j e l i c a počela vrtjeti te je prestala odašiljati — uništio ju je tajanstveni projektil.
SLIKA
132
" I n c i dent s F o b o s o m s l u ž b e n o ostaje "neobjašnjeni i n c i d e n t " .
U
stvari, n e p o s r e d n o n a k o n njega p o č e l a je djelovati tajna komisija u k o joj su z a s t u p l j e n e sve vodeće svemirske sile.
Komisija i d o k u m e n t koji
je sastavila zaslužuju m n o g o više p o z o r n o s t i nego što su je dobili b u d u ć i da drže ključ za r a z u m i j e v a n j e onoga što vodeće države svijeta Nibiruu i Anunnakijima.
320
znaju o
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
O
POVRATKU
Geopolitički događaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine započeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je skenirao rubove Sunčevog sustava detektirajući nebeska tijela koja isijavaju toplinu - godine 1983. otkrio "planet veličine Neptuna". Potraga za desetim p l a n e t o m bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga pronašli: utvrdili su da se radi o planetu zato što je, nakon što je detektiran jedanput i zatim šest mjeseci kasnije, bilo jasno da se kreće u našem smjeru.
Novinski naslovi iz gornjih članaka glasili su - Nebesko tijelo astrono-
mima zadalo kozmičku zagonetku; U svemiru pronađen "misteriozan " planet; Na rubu Sunčevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni planet zbunio astronome
321
POSLJEDNJI
DANI
Vijesti o otkriću ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su opovrgnute kao "nesporazum". Otkriće je, naime, bilo toliko šokantno da je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza, do sastanka između predsjednika Reagana i Gorbačova, sklapanja sporazuma o svemirskim operacijama te do javnih izjava američkog predsjednika u U N - u i drugim forumima koje su uključivale i sljedeće riječi (dok ih je izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo): Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi prijetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira... S vremena na vrijeme razmišljam o t o m e kako bi brzo nestale sve naše razlike kada bismo se suočili s vanzemaljskom prijetnjom iz drugog svijeta. Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko ležernih sastanaka i konzultacija — sve do incidenta s Fobosom u ožujku 1989godine nakon kojega je, već u travnju 1989. godine, užurbano formulirao skup smjernica poznat kao Deklaracija o načelima koja se tiču aktivnosti nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije.
Tom deklaracijom usuglašene
su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja
"signala izvan-
zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji". "Signal", otkrila je skupina, "možda neće biti samo signal koji ukazuje na i n t e l i g e n t n o podrijetlo, već bi to mogla biti i prava poruka koju će biti potrebno dekodirati." Dogovorene procedure uključivale su i korake za odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i četiri sata prije nego što se odgovori. To je svakako a p s u r d n o ako bi p o r u k a došla s p l a n e t a udaljenog svjetlosnim g o d i n a m a . . . Ne, to su bile pripreme za susret s drugom vrstom nedaleko od nas! M e n i svi ti događaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa što su ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni — možda
322
ARMAGEDON
I
PROROČANSTVA
O
POVRATKU
p u t e m svojih robota — na Marsu, svojoj planetarnoj postaji još iz davnina. To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju s p r e m n u bazu za b u d u ć i posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka. Za mene je cilindrični pečat sa Zemljom i M a r s o m (vidi sliku 139) i opis prošlosti i pretkazivanje budućnosti, budući da na sebi nosi d a t u m
— datum naznačen znakom dviju riba — doba Riba. Govori li nam: O n o što se dogodilo u p r e t h o d n o m dobu Riba ponovno će se dogoditi u dobu Riba? A k o će se p r o r o č a n s t v a o b i s t i n i t i , ako će prve stvari biti posljednje stvari, ako je prošlost budućnost — tada odgovor mora biti - Da. J o š uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak će se, kaže znamenje, dogoditi prije svršetka sadašnjeg doba.
323
POSTSKRIPTUM
U mjesecu s t u d e n o m 2005. godine u Izraelu je došlo do važnog arheološkog otkrića. Prilikom raščišćavanja tla radi gradnje nove zgrade, p r o n a đ e n i su ostaci velike drevne građevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje. Ispostavilo se da je građevina u stvari kršćanska crkva — najstarija dosad p r o n a đ e n a u Svetoj zemlji. Zapisi na grčkom jeziku sugeriraju da je izgrađena (ili obnovljena) u trećem stoljeću nove ere. Kada su ruševine dokraja iskopane i raščišćene otkriven je veličanstven p o d n i mozaik. U njegovom se središtu nalazila slika D V I J U R I B A — zodijački znak Riba (slika
SLIKA
134
134).
POSTSKRIPTUM
Što je tu tako posebno bitno? Lokalitet tog otkrića je M e g i d d o , u podnožju p l a n i n e M e g i d d o Har-Megiddo
—
ARMAGEDON.
Još j e d n a slučajnost?
325
O AUTORU
ZECHARIA S I T C H I N međunarodno je priznati autor i istraživač čije knjige pružaju dokaze da u našem Sunčevom sustavu nismo sami. Kao jedan od nekolicine stručnjaka koji mogu čitati klinasto pismo sa sumerskih pločica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s posljednjim znanstvenim otkrićima kako bi nanovo ispripovjedio povijest i pretpovijest čovječanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige prevedene su na više od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, često citirani klasik, slavi tridesetogodišnjicu objave. Zecharia Sitchin diplomirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao novinar i urednik, a danas živi i piše u NewYorku.
ZAŠTO JE O V O NAŠE DVADESET I PRVO STOLJEĆE NOVE ERE TOLIKO SLIČNO DVADESET I PRVOM STOLJEĆU PR.N.E. I U VREMENU KADA VJERSKI FANATIZAM I SUKOB CIVILIZACIJA POVEĆAVAJU PRIJETNJU N U K L E A R N A ARMAGEDONA MNOGI PITAJU: JE LI POVIJESTI SUĐENO DA SE PONOVI, ŠTO NAM D O N O S I BUDUĆNOST HOĆE LI SE BIBLIJSKA PROROČANSTVA OBISTINITI I, AKO HOĆE, KADA? SVE OTKAKO JE ZECHARIA SITCHIN U SVOJOJ PRVOJ, PIONIRSKOJ KNJIZI DVANAESTI PLANET OŽIVIO SUMEKSKU CIVILIZACIJU I NJEZINE ZAPISE O ANUNNAKIJIMA , IZVANZEMALJCIMA KOJI SU NA ZEMLJU DOŠLI S PLANETA NIBIRUA, STVORILI ČOVJEČANSTVO TE NAM DALI CIVILIZACIJU I RELIGIJU - PITANJIMA NEMA KRAJA. JESU LI B O G O V I IZ DAVNINA JOŠ UVIJEK OVDJE ILI SU OTIŠLI; HOĆE LI SE VRATITI, H O Ć E LI SE DOGODITI JOŠ JEDAN POTOP ILI APOKALIPSA KADA NIBIRU P O N O V N O D O Đ E D O ZEMLJE, ŠTO JE S "PLANETOM X" I MAJANSKOM 2012. G O D I N O M ? ŠTO JE S ISUSOM? U POSLJEDNJIM DANIMA, REMEK DJELU ZA KOJE JE BILO POTREBNO TRIDESET GODINA ISTRAŽIVANJA, SITCHIN SE USUĐUJE DATI OOGOVORE PREDSTAVLJAJUĆI DOJMLJIVE NOVE DOKAZE DA JE PROŠLOST BUDUĆNOST - DA SU ČOVJEČANSTVO I NJEGOV PLANET ZEMLJA PODLOŽNI PREDODREDENOM CIKLIČKOM "NEBESKOM VREMENU". SLIJEDEĆI POVIJESNE DOGAĐAJE OD MESIJANSKOG ŽARA I UPOTREBE NUKLEARNOG ORUŽJA U DVADESET I PRVOM STOLJEĆU PR. N. E., SITCHIN RJEŠAVA POVIJESNE ZAGONETKE POPUT LINIJA IZ NAZCE ILI PODRIJETLA I VAŽNOSTI SIMBOLA KRIŽA, RIBA I KALEŽA, STAVLJA U PRAVI KONTEKST DOGADAJE POPUT POSLJEDNJE VEČERE TE SKRIVENE ZNAKOVE POPUT ONIH NA DA VINCIJEVOJ SLICI, OBJAŠNJAVA SVEMIRSKE RAZLOGE ZA VJEČNO SREDIŠNJE MJESTO JERUZALEMA I - SLIJEDEĆI KORAKE SIR ISA AC A NEVVTONA - ODGONETA VREMENSKI KOD U KNJIZI DANIJELOVOJI KNJIZI OTKRIVENJA TE PROROČANSTVIMA O DANU G O S P O D I N O V O M I POSLJEDNJIM DANIMA.
