RIMSKO STVARNO PRAVO (Tekstovi i sluĉajevi rimskih pravnika)
Milena Polojac
Andreja Katanĉević
Beograd, 2012. 0
NAPOMENA
Prilikom sastavljanja ove sveske preuzeti su ili korišćeni prevodi latinskih tekstova iz:
Obrad Stanojević, Gaj Institucije , Beograd 2009;
Jelena Danilović, Obrad Stanojević , Tekstovi iz rimskog prava, Beograd 2003;
Ante Romac, Izvori rimskog prava, Zagreb 1973.
SKRAĆENICE
C – Codex Iustinianus D – Digesta Iustiniani I – Institutiones Iustiniani SGZ – Srpski graĎanski zakonik ZOSO – Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa
1
Stvarno pravo je danas grana privatnog (civilnog, graĎanskog prava). Ono ureĎuje šta je to stvar, šta drţavina, zatim ureĎuje stvarna prava, odnosno prava koja za svoj objekt (predmet) imaju stvar, koja postoje na stvarima, kao što su zaloţno pravo
ili sluţbenosti. Današnje stvarno pravo treba razlikovati od onog što je Gaj u Institucijama nazivao „pravo koje se odnosi na stvari“ (ius quod ad res pertinet ). ). Gajevo „pravo koje se na stvari odnosi“ obuhvata tri današnje grane prava. Pored stvarnog, to su još i obligaciono i nasledno. Gaj je imao svest o tome da je obligaciono pravo zasebna
celina. MeĎutim, za njega je nasledno pravo bilo samo jedan od načina sticanja svojine . Nasledno pravo se od obligacionog i stvarnog razlikuje po tome što ureĎuje prenos prava i obaveza mortis causa (za slučaj smrti), dok obligaciono i stvarno ureĎuju odnose inter vivos (meĎu ţivima). Obligaciono i stvarno pravo se razlikuju u nekol iko
tačaka koje su prikazane u Tabeli 1. Tabela 1: Razlike stvarnog i obligacionog prava STVARNA PRAVA
OBLIGACIONA PRAVA
deluju erga omnes (prema svima)
deluju inter partes (meĎu strankama)
prate odreĎenu stvar ma gde se ona
ne prate stvar
nalazila
negativno ureĎena
pozitivno ureĎena
predmet je stvar
predmet je neko duţnikovo ponašanje (činidba, prestacija)
postoji ograničen broj (numerus clausus)
ne postoji ograničen broj obligacionih
stvarnih prava
prava
ureĎena imperativnim normama
ureĎena dispozitivnim normama
postoje da bi trajala odreĎeno vreme
postoje da bi se ugasila
(statika imovinskih odnosa)
(dinamika imovinskih odnosa)
Vrste stvarnih prava su svojina i stvarna prava na tuĎim stvarima (sektorska prava, iura in re aliena ). Stvarna prava na tuĎim stvarima, kako samo ime kaţe, postoje 2
na onim stvarima koje su već u nečijoj svojini, a titular ovih prava ima jedan deo (sektor) ovlašćenja koja bi inače pripadala vlasniku. U takva prava spadaju: sluţbenosti, zaloţno pravo i zakup sa stvarnopravnim dejstvom.
STVAR
Reč „stvar“ u savremenom srpskom jeziku moţe imati različita značenja. U stručnoj pravničkoj terminologiji, ona označava sve ono što moţe biti predmet nekog stvarnog prava (svojine, sluţbenosti, zaloţnog prava). Da bi danas jedan materijalni objekt mogao da bude stvar u pravno- tehničkom smislu, mora da ispuni dva uslova.
Prvi je da moţe da bude u ljudskoj vlasti . Sve ono što nije u vlasti ljudi ne moţe biti „stvar“. Na primer, nebeska tela, ili vazduh koji udišemo ne mogu biti stvari u pravno- tehničkom smislu. Rimljani ovaj uslov nisu definisali. Oni bi pre rekli da su ti predmeti van prometa po „prirodnom pravu“. MeĎutim, ni onda ni danas nije dozvoljeno
imati u svojini sve ono što je u vlasti ljudi. Drugi uslov d a bi jedan predmet bio „stvar“ je da je dozvoljeno da on bude u prometu (odnosno predmet prestacije nekog ugovora ili objekt nekog stvarnog prava). U rimskom pravu je postojalo nekoliko grupa predmeta koji su bili van prometa. To su bile one stvari koje su po boţanskom pravu isključene iz prometa (res extra commercium divini iuris). U njih su spadali predmeti posvećeni višim boţanstvima ( res sacratae),
predmeti namenjeni Manima ( res religiosae) i predmeti koji su na osnovu dozvole
naroda proglašene za svete (res sanctae). Pored onog što je van prometa po boţanskom pravu, van prometa su bile i stvari koje su pripadale svima po prirodnom pravu. To su more, reke, morske obale...
Ne treba zaboraviti da Rimljani gotovo da nisu imali stručnu terminologiju. Latinska reč “res” res” se odnosi na današnji graĎanskopravni termin „stvar“. MeĎutim, ona
ima i druga značenja. Npr. res inter alios acta (ugovor sklopljen izmeĎu drugih lica) ili ). res iudicata (presuĎen sudski spor ).
3
Nemaju sve stvari isti pravni reţim, odnosno nisu sve stvari podloţne istim pravilima. Prema pravnom reţimu u kom se nalaze sve stvari se dele na nekoliko grupa. Res in commercio/res extra commercium (stvari u prometu/stvari van prometa); res in patrimonio/res extra patrimonium (stvari koje mogu biti u svojini/stvari koje ne
mogu biti u svojini). „Stvari“ van prometa su objekti koji jesu u ljudskoj vlasti, ali nije dozvoljeno nad njima imati stvarna prava, niti je dozvoljeno da budu predmet nekog gradjanskopravnog posla. Oni i nisu stvari u današnjem tehničkom smislu te reči, jer ne ispunjavaju drugi pomenuti uslov da bi to bile. Res mancipi/ res nec mancipi . Ova podela stvari je postojala samo u Rimskom
pravu i to do Justinijana koji ju je ukinuo. Res mancipi su bili krupna stoka, robovi,
zemljište u Italiji i seoske sluţbenosti na tom zemljištu. Res nec mancipi su bile sve ostale stvari. Nad res mancipi se se svojina prenosila mancipacijom i sudskom cesijom , a nad res nec mancipi predajom. predajom. Res corporales/res incorporales (telesne stvari/ bestelesne stvari). Telesne stvari
su bile one koje se mogu dodirnuti (koje su fizički predmet), a bestelesne one koje se ne mogu dodirnuti, već se sastoje iz nekog prava. Potrošne stvari su one koje se korišćenjem troše ili smanjuju, za razliku od nepotrošnih. One koje se korišćenjem troše (hrana, piće, semenske ţitarice), ne mogu biti date na korišćenje u zakup, poslugu ili prekarijum, niti na njima moţe postojati neko stvarno pravo čiji je sadrţaj korišćenje stvari (lične sluţbenosti). Ukoliko bi zakupac, poslugoprimac, prekarista ili titular sluţbenosti takvu stvar koristili, ona bi nestala. Zamenjive (po rodu odreĎene stvari, genera) su one stvari koje postoje u neodreĎenom broju istog kvaliteta, pa je jednu stvar moguće zameniti drugom, a da se time ne izazovu pravne posledice. Nezamenjive stvari ( species) su one koje su jedinstvene, jedinstvene, pa ukoliko su predmet neke obaveze obaveze ne mogu biti zamenjene zamenjene ni jednom drugom stvari. Zamenjive se daju u zajam, a nezamenjive u poslugu, zakup ili zalogu.
Predmet kupoprodaje ili ostave mogu biti i jedne i druge, u zavisnosti od toga šta stranke ugovore.
4
RES
IN
COMMERCIO/RES
EXTRA
COMMERCIUM
(RES
IN
PATRIMONIO/RES EXTRA PATRIMONIUM)
Gaius, Institutiones 2.1. ... videamus de rebus: quae vel in nostro patrimonio sunt vel extra nostrum patrimonium habentur. 2. Summa itaque rerum divisio in duos articulos diducitur: nam aliae sunt divini iuris, aliae humani. 3. Divini iuris sunt veluti res sacrae et religiosae. 4. Sacrae sunt, quae diis superis consecratae sunt; religiosae, quae diis Manibus relictae sunt. 5. Sed sacrum quidem hoc solum existimatur, quod ex auctoritate populi Romani consecratum est, veluti lege de ea re lata aut senatus consulto facto. 6. Religiosum vero nostra voluntate facimus mortuum inferentes in locum nostrum, si modo eius mortui funus ad nos pertineat. ... 8. Sanctae quoque res, velut muri et portae, quodam modo divini iuris sunt. 9. Quod autem divini iuris est, id nullius in bonis est: id vero, quod humani iuris est, plerumque alicuius in bonis est; potest autem et nullius in bonis esse: nam res hereditariae, antequam aliquis heres existat, nullius in bonis sunt. 10. Hae autem, quae humani iuris sunt, aut publicae sunt aut privatae.
(1. ... Da vidimo o stvarima, koje mogu biti ili u našoj imovini ili su van naše imovine. 2.
Osnovna podela tih stvari [koje su van naše imovine] je na dva dela: naime, neke su po boţanskom pravu, neke po ljudskom. 3. Po boţanskom pravu su ili sakralne ili religij ske stvari. 4. Sakralne su one koje su posvećene višim bogovima; religijske one koje su bogovima manima ostavljene. 5. Sakralno zemljište je ono koje je na osnovu dozvole rimskog naroda posvećeno, zakonom koji je donet o toj stvari ili senatskom odlukom. 6.
Religijske stvari činimo takvima svojom voljom, tako što mrtvog sahranjujemo na naše zemljište, ukoliko smo mi ti koji treba da ga sahranimo. ... 8. Isto tako su na neki način i svete stvari, kao [gradski] zidovi i vrata, takve po boţanskom pravu. 9. Dok ono što je po boţanskom pravu [van prometa] ne moţe biti u dobrima [imovini], dotle ono što je potčinjeno ljudskom pravu moţe biti u nečijim dobrima [imovini], a moţe biti i ni u čijim
dobrima [imovni]. Naime, stvar koja pripada nasledstvu, pre nego što n eko postane
5
naslednik, nije ni u čijim dobrima [imovni]. Ove [stvari] medjutim, koje su potčinjene ljudskom pravu, ili su javne ili privatne.)
D.1.8.2 Marcianus libro tertio institutionum: pr. Quaedam naturali iure communia sunt omnium, quaedam universitatis, quaedam nullius, pleraque singulorum, quae variis ex causis cuique adquiruntur. 1. Et quidem naturali iure omnium communia sunt illa: aer, aqua profluens, et mare, et per hoc litora maris.
(pr. Neke [stvari] po prirodnom pravu pripadaju svima, neke [odreĎenoj] zajednici, neke nikome , a mnoge pripadaju pojedincima, koje su mnogim načinima stečene. 1. A one
koje zasita pripadaju svima po prirodnom pravu su: vazduh, tekuća voda, more i mo rska obala.)
Pitanja:
1. Koje vrste stvari su u Rimu bile van prometa? 2. Koji je kriterijum za razlikovanje stvari van prometa i stvari u prometu? 3. Koja je pravna posledica razlikovanja stvari van prometa i stvari u prometu?
Zadatak:
Gaj je imao ro ba Stiha koji ga je verno sluţio celog ţivota. Kada je Stih umro, Gaj je
odlučio da ga sahrani u dvorištu svoje vile. MeĎutim, sahranom je promenio reţim zemlje u kojoj je poloţeno Stihovo telo. Kako?
RES MANCIPI/RES NEC MANCIPI
Tituli ex corpore Ulpiniani 19.1: Omnes res aut mancipi sunt, aut nec mancipi. Mancipi res sunt praedia in Italico solo, tam russtica, qualis est fundus, quam urbana, qualis domus; item iura praediorum rusticorum, velut via, iter, actus, aquaeductus; item servi,
6
et quadrupedes, quae dorso collove domantur, velut boves, muli, equi, asini. Ceterae res nec mancipi sunt. Elefanti et cameli, quamis collo dorsove domentur, nec mancipi sunt, quoniam bestiarum numero sunt.
(Sve stvari su ili res mancipi ili res nec mancipi . Res mancipi su zemljišta na teritoriji
Italije, kako seoska, kao imanja, tako i gradska, kao okućnice; takoĎe seoske zemljišne sluţbenosti, kao via, iter, actus, aquaeductus ; takoĎe robovi i četvoronoţne ţivotinje, koje se mogu pripitomiti za vuč u ili jahanje kao volovi, mule, konji, magarci. Ostale stvari su nec mancipi . Slonovi i kamile, koji se mogu pripitomiti su nec mancipi , jer se ubrajaju
u divlje ţivotinje.) Gaius, Institutiones 2.14a. Res praeterea aut mancipi sunt aut nec mancipi... Servitutes praediorum urbanorum nec mancipi sunt. ... 15. ... Nerva vero et Proculus et ceteri diversae scholae auctores non aliter ea mancipi esse putant quam si domita sunt; et si propter nimiam feritatem domari non possunt, tunc videri mancipi esse incipere, cum ad eam aetatem pervenerint, in qua domari solent. 16. Item ferae bestiae nec mancipi sunt, velut ursi, leones, item ea animalia, quae ferarum bestiarum numero sunt, velut elefanti et cameli, et ideo ad rem non pertinet, quod haec animalia etiam collo dorsove domari solent; nam ne nomen quidem eorum animalium illo tempore fuit, quo constituebatur quasdam res mancipi esse, quasdam nec mancipi. 17. Sed item fere omnia, quae incorporalia sunt, nec mancipi sunt, exceptis servitutibus praediorum rusticorum; nam eas mancipi esse constat, quamuis sint ex numero rerum incorporalium. 18. Magna autem differentia est inter mancipi res et nec mancipi. 19. Nam res nec mancipi ipsa traditione pleno iure alterius fiunt, si modo corporales sunt et ob id recipiunt traditionem. 20. Itaque si tibi vestem vel aurum vel argentum tradidero sive ex venditionis causa siue ex donationis sive quavis alia ex causa, statim tua fit ea res, si modo ego eius dominus sim. ... 22. Mancipi vero res sunt, quae per mancipationem ad alium transferuntur; unde etiam mancipi res sunt dictae. Quod autem valet mancipatio, idem valet et in iure cessio.
(14a Pored toga, stvari su ili res mancipi ili res nec mancipi . ... 15 ... Nerva, Prokul i ostali autori druge škole, drugčije misle i smatraju da su res mancipi , ukoliko se mogu pripitomiti, a ukoliko su one toliko divlje da se ne mogu pripitomiti, tada postaju res 7
kada dostignu starost u kojoj se mogu pripitomiti. 16. TakoĎe divlje ţivotinje su mancipi kada nec mancipi , kao što su medvedi, lavovi, kao i one ţivotinje koje se ubrajaju u divlje, kao
slonovi i kamile i to bez obzira na to da li se ove ţivotinje mogu pripitomiti za vuču ili jahanje. Naime, u vreme kada se ustanovljavalo ustanovljavalo koje su stvari res mancipi, a koje ne,
nije se znalo za ove ţivotinje. 17. Ali takoĎe skoro sve [stvari] koje su bestelesne su nec mancipi , sa izuzetkom zemljišnih seoskih sluţben osti. Naime, one spadaju u res mancipi , iako se ubrajaju u bestelesne stvari. 18. Velika je razlika izmeĎu stvari koje se
mancipuju i stvari koje se ne macipuju. 19. Naime, nad res nec mancipi se prenosi putpuno pravo [svojina] predajom, pod uslovom da su telesne i da se mogu predati. 20.
Tako ako tebi predam odeću, zlato ili srebro, bilo na osnovu kupoprodaje, bilo n a osnovu poklona, bilo po nekom drugom osnovu, ta stvar odmah postaje tvoja, pod uslovom da sam ja njen vlasnik. ... 22. Res mancipi su one [stvari], koje se na druge prenose mancipacijom. Po tome su i res mancipi nazvane. MeĎutim, ono što vaţi za mancipac iju, isto to vaţi i za sudsku cesiju.)
Pitanja:
1. Šta spada u res mancipi , a šta u res nec mancipi ? 2. Koja je razlika u pravnom reţimu izmeĎu njih? 3. Zašto slonovi nisu res mancipi ? Zadatak:
Kvint Arije je poklonio Judi dvokolice sa četvoropregom koji ih vuče i predao mu te stvari neformalno . Nad čime je Juda stekao svojinu?
8
REC CORPORALES/RES INCORPPORALES
Gaius, Institutiones 2.12. Quaedam praeterea res corporales sunt, quaedam incorporales. 13. Corporales hae sunt, quae tangi possunt, velut fundus, homo, vestis, aurum, argentum et denique aliae res innumerabiles. 14. Incorporal sunt, quae tangi non possunt, qualia sunt ea, quae in iure consistunt, sicut hereditas, ususfructus, obligationes quoquo modo contractae. Nec ad rem pertinet, quod in hereditate res corporales continentur, et fructus, qui ex fundo percipiuntur, corporales sunt, et id, quod ex aliqua obligatione nobis debetur, plerumque corporale est, veluti fundus, homo, pecunia: nam ipsum ius successionis et ipsum ius utendi fruendi et ipsum ius obligationis incorporale est. Eodem numero sunt iura praediorum urbanorum et rusticorum. ...
(Pored toga, neke stvari su telesne, a neke bestelesne. 13. Telesne stvari su one koje
se mogu dodirnuti, kao zemlja, rob, odeća, zlato, srebro, a pored toga bezbrojne druge stvari. 14. Bestelesne su one koje se ne mogu dodirnuti, kao što su one koje se sastoje u pravu, kao što je zaostavština, plodouţivanje, obligacije, ma kojim načinom nastale. I to bez obzira na to što su neke stvari u zaostavštini telesne i što su plodovi, koji se na zemljištu prikupe, telesni, i na to što je ono što se iz raznih obligacija nama duguje, uglavnom telesno, kao na primer zemlja, rob, novac. Naime, samo pravo nasledstva,
samo pravo plodouţivanja, i samo pravo potraţivanja je bestelesno. U to se ubrajaju i seoske i gradske zemljišne sluţbenosti. ...) Pitanja:
1. Koji je kriteriujum za razlikovanje telesnih od bestelesnih stvari? 2. Kako se, savremenom pravnom terminologijom, naziva telesna stvar? 3. Koja je razlika u pravnom reţimu izmeĎu ove dve vrste stvari?
4. Šta spada u telesne, a šta u bestelesne stvari?
9
DRŽAVINA
Drţavina (posed, possessio) nije pravo, već faktička vlast na stvari. MeĎutim, nije svaka faktička vlast na stvari drţavina. Današnja nauka u rimskom razlikuje tri različite vrste faktičke vlasti na stvari (Tabela 2). Tabela 2: Pregled vrsta faktiĉke vlasti nad stvari u rimskom pravu VRSTA
SLUĈAJEVI IZ RIMSKIH
FAKTIĈKE
TEKSTOVA
ELEMENTI
PRAVNA DEJSTVA
VLASTI
1. vlasnik SVOJINSKA
DRŽAVINA
corpus
2. savesni drţalac 3. nesavesni drţalac
+
i po civilnom i po
animus
pretorskom pravu
corpus
samo po
4. uzukapioni drţalac 1. prekarista IZVEDENA
2. sekvestar
DRŽAVINA
3. zaloţni poverilac kod
pretorskom pravu
pignusa 1. zakupac 2. poslugoprimac DETENCIJA
ni po civilnom ni po corpus
3. ostavoprimac
pretorskom pravu
4. mandatar 5. negotiorum gestor
Prva je svojinska drţavina. Osim faktičke vlasti na stvari (corpus) ovi drţaoci su imali i nameru da stvar imaju za sebe ( animus rem sibi habendi ), ), odnosno da budu vlasnici stvari, iako neki od njih to nisu. U njih spadaju: 1. vlasnik; 2. savesni drţalac (onaj ko nije vlasnik, a misli da jeste); 10
3. nesavesni drţalac (onaj ko nije vlasnik i to zna, a ima nameru da ima stvar za sebe, npr. lopov); 4. uzukapioni dr ţalac ţalac (onaj ko će protekom roka steći stvar uzukapijom).
Druga vrsta faktičke vlasti je izvedena drţavina. Izvedeni drţaoci nemaju nameru da stvar imaju za sebe, već je drţe za drugog. To su: 1. zaloţni poverilac kod pignusa; 2. prekarista (onaj ko je stvar dobio na molbu od vlasnika, a vlasnik je moţe kad
god hoće uzeti natrag); 3. sekvestar (onaj ko čuva stvar dok se u sporu ne odluči kome ona pripada).
Treća vrsta faktičke stvari je detencija. Detentori su: titular prava sluţbenosti, zakupac, poslugoprimac, ostavoprimac, vršilac posla kod ugovora o delu, nalogoprimac
i nezvani vršilac tuĎeg posla. Dok svojinska drţavina proizvodi pravne posledice i po civilnom i po pretorskom pravu, izvedena drţavina proizvodi posledice samo po pretorskom pravu. Detencija nema pravnih posledica ni po jednom ni po drugom pravnom sistemu.
Posledice drţavine po civilnom pravu su: 1. pod odreĎenim uslovima, sticanjem drţavine se moţe steći svojina (predaja, lat. traditio);
2. pod odreĎenim uslovima drţavina moţe vremenom da dovede do sticanja
svojine (odrţaj, lat. usucapio). 3. drţalac je pasivno legitimisan u svojinskom sporu.
Posledica drţavine po pretorskom pravu je interdiktna zaštita. Postoji nekoliko vrsta drţavine: svojinsku ima onaj ko animus rem sibi habendi , a izvedenu onaj koji tu nameru nema; savesnu ( possessio bona fide) ima onaj ko misli da je vlasnik, a nesavesnu ( possessio mala fide ) onaj ko zna da to nije. Pored pomenutih,
postoje još dve podele drţavine. Zakonitu drţavinu ( possessio possessio iusta) ima onaj ko ju je stekao po nekom pravnom osnovu (a ne onaj koji ju je stekao na osnovu zakona, iako bi se iz samog naziva to moglo zaključiti). Nezakonita drţavina je ona koje nije stečena po nekom pravnom osnovu. Viciozna ( possessio vitiosa, manljiva) drţavina je ona koja je
stečena vi , clam ili precario, odnosno silom, tajno ili zloupotrebom poverenja. Neviciozna ( possessio non vitiosa , nemanljiva) je ona koja nije stečena na takav način. 11
Neviciozna drţavina za razliku od viciozne uţiva posebnu zaštitu po pretorskom pravu. Ta zaštita se vrši posebnim pretorskim procesnim sredstvom koje se zove interdikt (naredba, zabrana). U posebnom postupku (interdiktnom postupku) pretor se
ne bavi pravima na stvari, već činjenicama. Na kraju postupka, on interdiktom dodeljuje drţavinu stvari onom ko je bio njen poslednji neviciozni drţalac (odnosno poslednjem koji je nije uzeo silom, tajno ili je dobio u prekarijum), ili onom ko je stvar dr ţao najduţe
u toku poslednjih godinu dana. Ukoliko na taj način vlasnik ne obije drţavinu svoje stvari (jer je ona npr. bila kod lopova jedanaest meseci u toku poslednjih godinu dana), on
moţe da podigne svojinsku tuţbu. MeĎutim, u svojinskoj tuţbi, on će se pozivati na svoje pravo svojine, a ne na činjenicu koliko je dugo stvar bila kod nekog ili na činjenicu kako je ko došao do drţavine stvari.
DRŽAVINA – POJAM
D.41.2.12.1 Ulpianus libro septuagensimo ad edictum: Nihil commune habet proprietas cum possessione.
(Ništa zajedničko nema svojina s drţavinom.) D.43.17.1.2 Ulpianus libro sexagensimo nono ad edictum: ...separata esse debet possessio a proprietate: fieri etenim potest, ut alter possessor pos sessor sit, dominus non sit, alter dominus quidem sit, possessor vero non sit: fieri potest, ut et possessor idem et dominus sit.
(...treba odvajati drţavinu od svojine: moţe biti, naime, da je neko drţalac a da nije vlasnik, ili da je neko vlasnik, a nije drţalac, ali moţe biti da je neko istovremeno i drţalac i vlasnik). D.41.2.15 Gaius libro 26 ad edictum provinciale: Rem, quae nobis subrepta est, perinde intellegimur desinere possidere atque eam, quae vi nobis erepta est. Sed si is, qui in
12
potestate nostra est, subripuerit, quamdiu apud ipsum sit res, tamdiu non amittimus possessionem, quia per huiusmodi personas adquiritur nobis possessio. Et haec ratio est, quare videamur fugitivum possidere, quod is, quemadmodum aliarum rerum possessionem intervertere non potest, ita ne suam quidem potest.
(Nad stvari koja nam je ukradena smatra se da isto tako gubimo drţavinu kao i na stvari koja nam je oteta. Ali ako nam stvar ukrade lice koje je u našoj vlasti, sve dok je ona
kod njega ne gubimo drţavinu, jer ta lica i pribavljaju drţavinu za nas. I to je razlog zbog koga se smatra da imamo drţavinu na odbeglom robu, jer kao što on ne moţe da nam oduzme drţavinu drugih stvari, tako nam ne moţe oduzeti drţavinu na sebi samom.) D.41.2.3.18-19. Paulus libro 54 ad edictum: 18. Si rem apud te depositam furti faciendi causa contrectaveris, desino possidere. Sed si eam loco non moveris et infitiandi animum habeas, plerique veterum et Sabinus et Cassius recte responderunt possessorem me manere, quia furtum sine contrectatione fieri non potest nec animo furtum admittatur. 19. Illud quoque a veteribus praeceptum est neminem sibi ipsum causam possessionis mutare posse.
(18. Ako stvar koju sam ti dao u depozit protivpravno prigrabiš da bi je ukrao, gubim
njenu drţavinu. Ali ako je ne odneseš na drugo mesto, već imaš samo nameru ( animus) da odrekneš (postojanje depozita) mnogi stariji pravnici, meĎu njima Sabinus i Kasijus, tačno su odgovorili da drţavina ostaje kod mene, jer se bez oduzimanja stvari ne moţe izvršiti kraĎa, niti se kraĎa moţe izvršiti samo namerom. 19. Stari pravnici su ovo formulisali pravilom da niko ne moţe sam sebi menjati osnov drţavine.) D.41.2.19.1 Marcellus libro 17 digestorum: Quod scriptum est apud veteres neminem sibi causam possessionis posse mutare, credibile est de eo cogitatum, qui et corpore et animo possessioni incumbens hoc solum statuit, ut alia ex causa id possideret, non si quis dimissa possessione prima eiusdem rei denuo ex alia causa possessionem nancisci velit.
(Kada su stari pravnici pisali da nik o ne moţe sam sebi menjati osnov drţavine,
verovatno su pri tome mislili na onoga ko drţeći stvar i corpore i animo izjavljuje da će je drţati (ubuduće) po nekom drugom osnovu, a ne na onoga ko je izgubio izgub io drţavinu na 13
stvari pa je zatim tu istu stvar ponovo dobio u drţavinu i izjavljuje da je sada drţi po drugom osnovu.)
Pitanja:
1. Zašto drţavina nema ništa zajedničko sa svojinom? 2. “...moţe biti da je neko drţalac a da nije vlasnik.” a) Zaokruţite lice koja su drţaoci, a nisu vlasnici: 1. zakupac 2. poslugoprimac 3. lopov 4. uzufruktuar 5. depozitar
b) Navedite još jedan primer da je neko drţalac, a da ujedno nije vlasnik. 3. “...ili da je neko vlasnik, vlasnik, a nije drţalac.” Navedite primer vlasnika koji je je izgubio drţavinu. Zadatak:
Marko je Petru ukrao konja i dao na poslugu svom bratu Gaju. Ko je od njih vlasnik, ko
drţalac, a ko detentor?
POSSESSIO BONA FIDE / POSSESSIO MALA FIDE
D.41.2.3.22 Paulus libro quinquagensimo quarto ad edictum: Vel etiam potest dividi possessionis genus in duas species, ut possideatur aut bona fide aut non bona fide.
(Isto tako se vrste drţavine mogu podeliti na dve grupe, jer se moţe posedovati u dobroj veri i bez dobre vere).
14
D.41.3.38 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Quam rem ipse quidem non potest usucapere, quia intelligit alienam se possidere et ob id mala fide possidet. sed si alii bona fide accipienti tradiderit, poterit is usucapere quia neque vi possessum neque furtivum possidet.
(Zbog toga on ( mala fide possessor ) ne moţe odrţajem steći stvar, jer zna da poseduje
tuĎu stvar, pa je zato poseduje mala fide, ali ako bi on tu stvar predao nekome drugome ko je u dobroj veri, taj bi je mogao steći odrţajem jer on ne poseduje stvar silom otetu ili ukradenu).
Pitanja:
1. Kakva je to drţavina u dobroj veri ( possessio bona fide)?
2. Kakva je to drţavina mala fide? 3. Gaj spominje vaţnu razliku izmeĎu ove dve vrste drţavine. Koja je to razlika? 4. Razlikovanje drţavine bona fide od drţavine mala fide ima još neke pravne posledice. Navedite neke od njih.
5. U čemu su drţalac bona fide i drţalac mala fide izjednačeni? SGZ
§ 203. Koji jednu stvar drţi kao svoju, ne znajući da je tuĎa, onaj pošteno misli, i jest
pošten ili savestan drţalac ili priteţalac; koji pak zna ili po okolnostima doznati moţe, da je ona stvar tuĎa, i opet je ne pušta, onaj pošteno ne misli, i jest nepošten ili besavestan drţalac ili priteţalac. § 204. Pri vraćanju i naknadi razlika se čini po zakonu izmeĎu savesnog ili besavesnog
drţaoca ili priteţaoca. Onaj, t. j. pošteno misleći, vraća stvar, pa više ništa; za ono, što je upotrebljavao, uţivao, trošio ili potrošio stvar, nije duţan odgovarati; jer njemu pripadaju svi plodovi već sabrani, i sve druge uţivane koristi za vreme svoga priteţavanja; šta više, njemu pripada i naknada za trošak poradi obdrţavanja i veće plodorodnosti učinjeni, u koliko je s tim cena iste stvari porasla. Preko toga takvi ima prava i onu cenu koju je za stvar dao, natrag zahtevati. Ovoga svega prizrenja 15
besavesni priteţalac lišava se; jer on ne samo sve izgubljeno pokraj stvari naknaditi, no i onu korist, koju bi pravi priteţalac imati mogao, popuniti mora, po običnoj proceni veštaka. ZOSO
§ 72/2. Drţavina je savesna ako drţalac ne zna ili ne moţe znati da stvar koju drţi nije njegova.
/3. Savesnost drţavine se pretpostavlja. § 38/1. Savestan drţalac predaje stvar vlasniku sa plodovima koji još nisu ubrani . /2. Savestan drţalac nije duţan da plati naknadu za korišćenje stvari niti odgovara
za pogoršanje i propast stvari koji su nastali za vreme njegovog savesnog drţanja . /3. Savestan drţalac ima pravo na naknadu nuţnih troškova za odrţavanje stvari. /4. Savestan drţalac moţe traţiti naknadu korisnih troškova u meri u kojoj je vrednost stvari povećana. /5. Nuţne i korisne troškove iz st. 3. i 4. ovog člana vlasnik stvari duţan je
naknaditi savesnom drţaocu u meri u kojoj ti troškovi nisu obuhvaćeni koristima koje je on dobio od stvari. /6. Savestan drţalac ima pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog
zadovoljstva ili ulepšavanja stvari samo ukoliko je vrednost stvari povećana. Ako se ono što je učinjeno radi zadovoljstva ili ulepšavanja stvari moţe od nje odvojiti bez njenog oštećenja, savestan drţalac ima pravo da to odvoji i zadrţi za sebe . /7. Savestan drţalac ima pravo da zadrţi stvar dok mu se ne naknadi iznos nuţnih
i korisnih troškova koje je imao u vezi sa odrţavanjem stvari. /8. Potraţivanje naknade nuţnih i korisnih troškova zastareva za tri godine od dana predaje stvari. § 39/1. Nesavestan drţalac duţan je predati vlasniku stvari sve plodove . /2. Nesavestan drţalac duţan je nadoknaditi vrednost ubranih plodova koje je
potrošio, otuĎio ili uništio, kao i vrednost plodova koje je prop ustio da ubere. /3. Nesavestan drţalac duţan je naknaditi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću
stvari, osim ako bi ta šteta nastala i kada bi se stvar nalazila kod vlasnika . 16
/4. Nesavestan drţalac moţe traţiti naknadu nuţnih troškova ko je bi imao i vlasnik vlasnik da se stvar nalazila kod njega. /5. Nesavestan drţalac ima pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su
korisni lično za vlasnika . /6. Nesavestan drţalac nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radi svog zadovoljstva ili ulepšavanja stvari, ali moţe da odnese stvar koju je ugradio radi svog
zadovoljstva ili ulepšavanja stvari kad se ona moţe odvojiti bez oštećenja glavne stvari . /7.Savestan drţalac postaje nesavestan od trenutka kada mu je tuţba dostavljena, ali vlasnik moţe dokazivati da je savestan drţalac postao nesavestan i pre dostavljanja tuţbe.
POSSESSIO VITIOSA / POSSESIO NON VITIOSA
D.43.19.3.2 Ulpianus libro septuagensimo ad edictum: Si quis ab auctore? meo vi aut clam aut precario usus est, recte a me via uti prohibetur et interdictum ei inutile est, quia a me videtur vi vel clam vel precario possidere, qui ab auctore meo vitiose possidet.
(Ako je neko od moga upravitelja-roba silom ( vi ), ), potajno ( clam) ili zlouptrebom poverenja ( precario precario ) stekao sluţbenost prolaza, ja ga mogu u skladu s pravom sprečiti
da se tim putem sluţi, a interdikt mu ne moţe koristiti, jer se smatra da je stekao drţavinu od mene silom, potajno ili zloupotrebom poverenja, zbog toga što je do drţavine došao viciozno preko moga roba.) D.41.2.53 Venuleius libro quinto interdictorum: Adversus extraneos vitiosa possessio prodesse solet.
(I viciozna drţavina moţe biti od koristi, ako se radi o trećim licima). D.41.2.6.1Ulpianus libro septuagensimo ad edictum: Qui ad nundinas profectus neminem reliquerit et, dum ille a nundinis redit, aliquis occupaverit possessionem, videri
17
eum clam possidere Labeo scribit: retinet ergo possessionem is, qui ad nundinas abit: verum si revertentem dominum non admiserit, vi magis intellegi possidere, non clam.
(Ako neko odlazeći na sajam nije ostavio (na posedu) nikoga drugog, pa u meĎuvremenu dok se on sa sajma ne vrati neko drugi zauzme posed, u tom slučaju, piše Labeon, treba smatrati da je taj drugi ušao u posed tajno ( clam), jer onaj ko je otišao na sajam voljom zadrţava posed. Ali ako on nije dozvolio vlasniku (ranijem drţaocu) da se ponovo vrati u posed, treba uzeti da on posed drţi više silom ( vi), nego potajno ( clam).
Pitanja:
1. Kakva je to viciozna drţavina? 2. Zašto se pravi razlika izmeĎu neviciozne (ispravne) i zakonite drţavine? 3. Da li je moguće da zakoniti drţalac bude istovremeno viciozan? 4. “... i viciozna drţavina moţe biti od koristi...” Šta se pod ovim misli odnosno kada viciozna drţavina moţe biti od koristi? Zadatak:
Sej je imao konja. Konja je ukrao lopov Gaj iz Sejeve štale. Dok je Gaj jahao ukradenog konja presreo ga je razbojnik Mevije i silom mu oteo konja.
1. Koja su lica viciozni draţaoci? 2. Da li Gaj moţe od pretora zatraţiti zaštitu? Obrazloţite odgovo r.
POSSESSIO EX IUSTA CAUSA
D.41.2.3.21 Paulus libro 54 ad edictum: Genera possessionum tot sunt, quot et causae adquirendi eius quod nostrum non sit, velut pro emptore: pro donato: pro legato: pro dote: pro herede: pro noxae dedito: pro suo, sicut in his, quae terra marique vel ex
18
hostibus capimus vel quae ipsi, ut in rerum natura essent, fecimus. Et in summa magis unum genus est possidendi, species infinitae.
(Vrsta drţavine ima onoliko koliko i osnova sticanja onoga što nije naše , na primer pro emptore, pro donato, pro legato, pro dote, pro herede, pro noxae dedito, pro suo , kao u
slučaju onih stvari koje iz zemlje , mora ili od neprijatelja uzimamo ili koje sami pravimo. I sve u svemu, jedna je drţavina, ali su joj vrste neograničene.)
D.41.2.11 (Paulus libro sexagensimo quinto ad edictum): Iuste possidet, qui auctore praetore possidet.
(Zakonito poseduje onaj ko poseduje na osnovu pretorove dozvole).
Pitanja:
1. Kakva je to zakonita drţavina ( possessio iusta, possessio ex iusta causa )? 2. Koje sve pravne osnove za sticanje zakonite drţavine navodi Paulus? 3. Navedite još neki primer valjanog pravnog osnova koji dovodi do sticanja zakonite drţavine? 4. Koji je pravni značaj činjenice da je neka drţavina zakonita? 5. Koja je drţavina nezakonita? 6. Navedite primer za nezakonitu drţavinu. Zadatak:
Marko ima konja Pegaza. Marko je svoga konja dao na poslugu Gaju. Konja Pegaza je
iz Gajeve štale ukrao lopov Hektor. Hektor je konja Pegaza prodao na pijaci Kvintu. 1. Navedite koja su lica drţaoci u pojedinim fazama ove priče, kako i kada su stekli
drţavinu? 2. Koje od ovih lica je zakoniti drţalac? Zašto? Od kakvog je to pravnog značaja za njega?
19
INTERDICTUM UTI POSSIDETIS / INTERDICTUM UTRUBI
Gaius, Institutiones 4.148. Retinendae possessionis causa solet interdictum reddi, cum ab utraque parte de proprietate alicuius rei controversia est et ante quaeritur, uter ex litigatoribus possidere et uter petere debeat. Cuius rei gratia comparata sunt “Uti possidetis” et “Utrubi”. 149. Et quidem “Uti possidetis” interdictum de fundi vel aedium possessione redditur, “Utrubi” vero de rerum mobilium possessione. 150. Et si quidem de fundo vel aedibus interdicitur, eum potiorem esse praetor iubet, qui eo tempore, quo interdictum redditur, nec vi nec clam nec precario ab aduersario possideat; si vero de re mobili, eum potiorem esse iubet, qui maiore parte eius anni nec vi nec clam nec precario ab aduversario possederit; idque satis ipsis verbis interdictorum significatur. 151. Sed in “Utrubi” interdi cto cto non solum sua cuique possessio prodest, sed etiam alterius, quam iustum est ei accedere, velut eius, cui heres extiterit, eiusque, a quo emerit vel ex donatione aut dotis nomine acceperit. Itaque si nostrae possessioni iuncta alterius iusta possessio exsuperat adversarii possessionem, nos eo interdicto vincimus. Nullam autem propriam possessionem habenti accessio temporis nec datur nec dari potest. nam ei, quod nullum est, nihil accedere potest. Sed et si vitiosam habeat possessionem, id est aut vi aut clam aut precario ab adversario adquisitam, non datur accessio; nam ei possessio sua nihil prodest. 152. Annus autem retrorsus numeratur. Itaque si tu verbi gratia VIII mensibus possederis prioribus et ego VII posterioribus, ego potior ero, quod trium priorum mensium possessio nihil tibi in hoc interdicto prodest, quod alterius anni possessio est. 153. Possidere autem videmur non solum, si ipsi possideamus, sed etiam si nostro nomine aliquis in possessione sit, licet is nostro iuri subiectus non sit, qualis est colonus et inquilinus. Per eos quoque, apud quos deposuerimus aut quibus commodauerimus aut quibus gratuitam habitationem praestiterimus, ipsi possidere videmur. Et hoc est, quod volgo dicitur retineri possessionem posse per quemlibet, qui nostro nomine sit in possessione. Quin etiam plerique putant animo quoque retineri possessionem, id est ut, quamuis neque ipsi simus in possessione neque nostro nomine alius, tamen si non relinquendae
20
possessionis animo, sed postea reversuri inde discesserimus, retinere possessionem videamur. ... nec ulla dubitatio est, quin animo possessionem apisci non possimus.
(148. Za očuvanje drţavine (retinendae possessionis) obično se se daje interdikt kada se obe strane spore o svojini na nekoj stvari i prethodno se postavlj a pitanje koji će od
njih drţati stvar a ko će da tuţi. U tu svrhu se upotrebljavaju iterdikti uti possidetis (kako drţite) i utrubi (kojoj od obe stranke). 149. Interdikt uti possidetis daje se za drţavinu zemljišta ili zgrada, a utrubi za drţavinu pokretnih stvari. 150. Ako se podiţe interdikt za zemljište ili zgrade, pretor daje pre vagu onome koji u vreme podizanja interdikta ima
drţavinu, a do nje nije došao silom, potajno ili zloupotrebom poverenja u odnosu na svog protivnika. Ako se podiţe za pokretne stvari, daje prevagu onome koji je imao drţavinu stvari tokom većeg dela te godine, a nije do nje došao silom, potajno ili zlupotrebom poverenja u odnosu na svog protivnika. Same reči interdikata dovoljno jasno ovo pokazju. pokazju. 151. U interdiktu interdiktu utrubi ne računa se samo drţavina [onog ko se
spori] nego i drţavina drugih, ukoliko je pravedno da se i ona priračuna, kao npr. drţavina onoga koga je nasledio, od koga je kupio ili dobio na osnovu poklona ili miraza. Tako da ćemo pobediti u tom interdiktu, ako naša drţavina, kojoj smo dodali valjanu drţavinu drugih, (po trajanju) prevazilazi drţavinu protivnika. Ako neko nema sopstvenu drţavinu, drugo vreme se ne dodaje niti se moţe dodati, jer ako nešto ne
postoji ništa mu se ne moţe dodati. Ali, i ako ima drţavinu, ali nije valjana ( possessio vitiosa), tj. ako je silom, potajno ili zloupotrebom poverenja dobio drţavinu od protivnika
u sporu, ne moţe se vršiti priračunavanje, jer mu njegova drţavina ne koristi. 152. Godina se računa unazad. Tako, ako si ti, primera radi, prvo drţao stvar osam meseci, a ja zatim sedam, ja imam jači osnov, jer prva tri meseca kada si drţao ne koriste ti, budući da je to drţavina koja se ubraja u drugu (prethodnu) godinu. 153. Smatra se da imamo drţavinu ne samo kada sami drţimo, nego i ako je neko u naše ime b io drţao, čak i kada nije podreĎen našoj vlasti, kakav je poloţaj kolona ili zakupca stana. A i kada stvar damo u ostavu, na poslugu ili povodom sluţbenosti besplatnog stanovanja (habitatio ), smatra se kao da je sami drţimo. Zato se obično kaţe da se zadrţava
drţavina preko bilo koga ko u naše ime drţi. Čak najveći broj pisaca misli da se drţavina zadrţava samom voljom, tj . ako sami ne drţimo stvar niti drugi u naše ime, ali ipak imamo ţelju da ne odustanemo od [vlasti nad] stvari, već ţelimo potom da je 21
povratimo, smatra se da smo zadrţali drţavinu. ... Nema nikakve sumnje da samom voljom ne moţemo pribaviti drţavinu.) D.50.16.156 Licinius libro decimo regularum: "Maiore parte anni" possedisse quis intellegitur, etiamsi duobus mensibus possederit, si modo adversarius eius aut paucioribus diebus aut nullis possederit.
(“Veći deo godine” drţi i onaj koji je imao drţavinu dva meseca, pod uslovom da je njegov protivnik drţao manje dana ili uopšte nije bio drţalac.) Pitanja:
1. Koji su uslovi za primenu interdikta uti possidetis , a koji za primenu interdikta utrubi ?
2. Koja je razlika izmedju ovih interdikata, a u čemu je njihova sličnost? 3. Protiv koga se mogu podići ovi interdikti, a protiv koga ne?
Zadatak:
Primus je drţao konja Pegaza dve godine. U martu mesecu je konja prodao i predao Sekundusu. Pegaz u julu pobegne. Nadje ga Tercijus koji nije znao čiji je to konj. U decembru Sekundus spazi da Tercijus jaše Pegaza. Da li će moći interdiktom da ga povrati? Da li će to moći i ukoliko je Pe gaza u martu ukrao, a ne kupio od Primusa? Zašto? Da li će moći i Primus da traţi predaju Pegaza i pod kojim uslovima će dobiti spor?
22
INTERDICTUM UNDE VI / INTERDICTUM UNDE VI ARMATA
D.43.16.1 Ulpianus libro 69 ad edictum: pr. Praetor ait: "Unde tu illum vi deiecisti aut familia tua deiecit, de eo quaeque ille tunc ibi habuit tantummodo intra annum, post annum de eo, quod ad eum qui vi deiecit pervenerit, iudicium dabo". 1. Hoc interdictum proponitur ei, qui vi deiectus est: etenim fuit aequissimum ae quissimum vi deiecto subvenire: su bvenire: propter p ropter quod ad reciperandam possessionem interdictum hoc proponitur. ... 3. Hoc interdictum non ad omnem vim pertinet, verum ad eos, qui de possessione deiciuntur. Ad solam autem atrocem vim pertinet hoc interdictum, et ad eos tantum, qui de solo deiciuntur, ut puta de fundo sive aedificio: ad alium autem non pertinet. per tinet. ... 23. Interdictum autem hoc nulli competit nisi ei, qui tunc cum deiceretur possidebat, nec alius deici visus est quam qui possidet. ... 27. Vim vi repellere licere Cassius scribit idque ius natura comparatur: apparet autem, inquit, ex eo arma armis repellere licere. ... 30. Qui a me vi possidebat, si ab alio deiciatur, habet interdictum. ... 33. Quod autem ait praetor: "quaeque ibi habuit", sic accipimus, ut omnes res contineantur, non solum quae propriae ipsius fuerunt, verum etiam si quae apud eum depositae vel ei commodatae vel pigneratae, quarumque usum vel usum fructum vel custodiam habuit, vel si quae ei locatae sunt: cum enim dicat praetor "habuit", omnia haec habendi verbo continentur. ... 44. Hoc interdictum et heredi et ceteris successoribus competit.
(Pretor kaţe: “Ukoliko ti to [stvar] silom oduzmeš, ili neko iz tvoje kuće silom nešto oduzme, odobriću suĎenje [interdikt] u roku od g odinu uzimajući u obzir šta je on ima o kod sebe tada, a posle tog roka uzimajući u obzir šta je od njega silom oduzeto . 1.Ovaj
interdikt je ustanovljen u korist onog kome je stvar oduzeta: jer je pošteno da se pomogne onom kome je silom oduzeto: kome stoji na raspolaganju ovaj interdikt za
vraćanje drţavine. ... 3. Ovaj interdikt se ne odnosi na sve oblike sile, već na one, kojima se oduzima drţavina. MeĎutim, ovaj interdikt se odnosi samo na brutalnu silu i to samo na onu kojom je oduzeto zemljište, a mislim i zemljište na kome nije ništa izgraĎeno. Na ostalo ne odnosi. ... 23. MeĎutim, ovaj interdikt ne pripada onom ko nije
drţao u trenutku kada je stvart oduzeta, jer se ne moţe oduzeti onom ko nije drţalac. ... 23
27. Kasije je pisao da je na osnovu prirodnog zakona dozvoljeno silom odbiti silu. Kako
smatra, to je naročito dozvoljeno u slučajevima kada se odbija oruţje oruţjem. ... 30. Interdikt stoji na raspolaganju onome ko je od mene silom oduzeo [stvar], ukoliko mu
neko drugi [stvar] otme. ... 33. MeĎutim, kada pretor kaţe: “ono što je tada imao”, to razumemo kao sve stvari, ne samo ono što je bilo u njegovoj svojini, već i ono što mu je dato na ostavu ili poslugu, zaloţeno, ono nad čim je imao pravo korišćenja ili plodouţivanja ili ono što mu je predato na čuvanje ili u zakup. Jer kad pretor kaţe “imao”, pod tom rečju se podrazumeva sve ovo. ... 44. Ovaj interdikt pripada nasledniku i drugim sukcesorima.)
Gaius, Institutiones 4.154. Reciperandae possessionis causa solet interdictum dari, si quis ex possessione vi deiectus sit. Nam ei proponitur interdictum, cuius principium est “ Unde Unde tu illum vi deiecisti ” ”, per quod is, qui deiecit, cogitur ei restituere rei possessionem, si modo is, qui deiectus est, nec vi nec clam nec precario ab eo possideret. Namque eum, qui a me vi aut clam aut precario possidet, inpune deicio. 155. Interdum tamen etsi eum vi deiecerim, qui a me vi aut clam aut precario possideret, cogor ei restituere possessionem, velut si armis eum vi deiecerim. Nam propter atrocitatem delicti in tantum patior actionem, ut omni modo debeam d ebeam ei restituere possessionem. Armorum autem appellatione non solum scuta et gladios et galeas significari intellegemus, sed et fustes et lapides.
(154. Obično se interdikt za vraćanje drţavine stavlja na raspolaganje onome, ko je
silom lišen drţavine. Naime, interdikt koji počinje rečima “Ukoliko ti to silom oduzmeš”, kojim je onome ko je oduzeo nareĎivano da uspostavi drţavinu stvari [prethodnog
drţaoca, odnosno da vrati stvar], pod uslovom da je onaj kome je oduzeto, nije drţao silom, potajno ili na osnovu prekarijuma. Jer ono me ko je od mene oduzeo drţavinu silom, potajno ili na osnovu prekarijuma, mogu nekaţnjeno oduzeti drţavinu. 155. Ponekad, meĎutim, ukoliko sam silom oduzeo onome, ko je od mene uzeo silom,
potajno, ili na osnovu prekarijuma, prisiljen sam da njemu vratim drţavinu, kao kada sam mu oruţanom silom oduzeo. Naime zbog brutalnosti delikta, u toj meri podleţem
24
tuţbi da sam u svakom slučaju duţan da mu vratim drţavinu. MeĎutim, pod oruţjem se podrazumevaju ne samo štitovi, mačevi i kacige, već i toljage i kamenje.)
Pitanja:
1. Koji su uslovi za primenu interdikta unde vi ?
2. U kom roku se on moţe podići? 3. Kome pretor dodeljuje drţavinu? 4. Koja je razlika interdikta unde vi i i unde vi armata ?
Zadatak:
Gaj i njegovi robovi su u februaru mesecu zauzeli zapušten Mevijev vinograd, dok je on bio na putu u Siriju. Kada se u oktobru Mevije vratio bio je iznenadjen ponašanjem svog suseda Gaja. Odlučio je da zahteva vraćanje vinograda putem interdikta. Kome će pretor dodeliti drţavinu vinograda? Da li će rešenje biti isto ukoliko su Gaj i njegovi robovi oruţjem uzeli vinograd i tom prilikom isterali iz njega Mevijeve robove?
SVOJINA
Svojina je najšire od svih stvarnih prava. Do danas nije data de finicija svojine koja se ne moţe opovrgnuti. Rimljani nisu ţeleli ni pokušavali da definišu svojinu , ali su ipak to nenamerno učinili u fragmentu iz Justinijanovih Institucija:
I.2.4.4.Cum autem finitus fuerit usus fructus, revertitur scilicet ad proprietatem et ex eo tempore nudae proprietatis dominus incipit plenam p lenam habere in re potestatem.
(MeĎutim, kada se okonča plodouţivanje, pripaja se svojini i vlasnik, koji je u to vreme imao samo golu svojinu, počinje da ima punu vlast na stvari.) 25
plena in re Tako se kao rimska definicija svojine često navodi „ puna vlast na stvari“ ( plena potestas).
Sva svojinska ovlašćenja (sva ovlašćenja koja ima vlasnik na stvari) se mogu svrstati u tri grupe: 1. usus – pravo da se stvar koristi; 2. fructus – pravo da se pribiraju plodovi (prihodi) od stvari; 3. abusus – pravo da se raspolaţe faktički (tako što se stvar uništi, fizički
promeni...) ili pravno (tako što se stvar proda, zaloţi...). Rimsko pravo, kao personaln o pravo graĎana grada Rima je poznavalo samo jednu vrstu svojine ( dominum ex iure quiritium , kviritska svojina). MeĎutim, na teritoriji
carstva su postojale još tri pravne situacije koje su podsećale na današnju svojinu, pa ih današnji pravni romanisti nazivaju „svojinama“. To su pretorska, provincijska i peregrinska svojina. Njihov pregled je dat u tabeli 3.
Tabela 3: Pregled vrsta svojine u rimskom pravu VRSTE
SUBJEKT
SVOJINE
(VLASNIK)
OBJEKT
ZAŠTITA
1. res nec mancipi KVIRITSKA
Rimljanin
2. formalno prenete res
rei vindicatio
mancipi
neformalno prenete res PRETORSKA
Rimljanin
do proteka roka za mancipi do
odrţaj
actio Publiciana exceptio rei venditae et traditae
solum provinciale (koje je po PROVINCIJSKA
Rimljanin
ius civile res extra
nedovoljno poznato
commercium) PEREGRINSKA
bilo šta
peregrin
po peregrinskom pravu
26
Kviritisku svojinu ima rimski graĎanin nad svim res mancipi i nad formalno (mancipacijom i sudskom cesijom) prenetih res mancipi . Pretorsku „svojinu“ imaju takoĎe rimski graĎani nad onim stvarima koje su im neformalno prenete, ali samo do proteka roka za odrţaj. Posle toga stiču nad tim stvarima kviritsku svojinu. Tako treba primetiti da pretorska svojina postoji samo
ograničeno vreme, a najviše go dinu ili dve, dok se kviritska svojina ne stekne odrţajem. Kako je provincijko zemljište bilo res extra commercium i kao takvo nepodobno da se nadje u kviritskoj svojini, nije bilo moguće nad njim steći takvu vrstu svojine. Ipak, rimski graĎani koji bi zaposeli takvo zemljište imali bi neku vrstu zaštite, koja nam danas nije dovoljno poznata zbog nedostatka izvo ra. Njihova vlast nad tom zemljom je ličila na
svojinu, te je zbog toga danas nazivamo provincijskom „svojinom“. Pored toga, rimsko pravo je priznavalo svojinu peregrina po njihovim parvnim
sistemima (npr. svojinu Grka po grčkom, Egipćana po egipatskom, ili Gala po galskom pravu). Sve te tipove svojine po raličitim pravnim sistemima na teritoriji carstva nazivamo peregrinskom svojinom.
Sticanje svojine predstavlja skup pravnih činjenica koje dovode do toga da jedno lice postane vlasnik neke stvari. I u d anašnjem i u rimskom pravu postoje različiti načini
da se postane vlasnik, odnosno različiti načini sticanja svojine. Svi oni mogu da se podele po nekoliko kriterijuma.
Prema tome šta se pribavlja (predmetu pribavljanja) mogu da se podele na univerzalne i singularne. Univerzalnim se stiče celokupna imovina jednog lica, a
singularnim samo pojedinačna prava. S obzirom na pravni sistem u kome postoje dele se na civilne (koje postoje samo u ius civile i predstavljaju njegovu specifičnost) i prirodne (koji postoje i u drugim pravnim sistemima). Civilni su mancipacija, sudska cesija i odrţaj, a prirodni su predaja (tradicija), okupacija i prerada (specifikacija).
Prema tome da li se zahteva učešće javne vlasti prilikom sticanja, načini sticanja se dele na načine javnog prava (prodaja ratnog plena pod kopljem ili asignacija zemljišta na osnovu zakona) i načine sticanja privatnog prava. Prema tome da li se stiče od prethodnog vlasnika i na osnovu njegove volje privatni načini sticanja se dele na derivativne, kod kojih je to slučaj i na originarne, kod 27
kojih to nije slučaj. Derivativni načini sticanja su mancipacija, sudska cesija i predaja (tradicija). Originarni načini sticanja su okupacija, priraštaj, od vajanje plodova i prerada. Odrţaj po svojim karakteristikama ne spada ni u jednu od ove dve grupe. Svojina se štiti posebnim tuţbama. Njihov pregled je dat u Tabeli 4.
Tabela 4: Pregled svojinskih tužbi u rimskom pravu T U BE
TU ILAC
TU ENI
(A C T O R )
(REUS )
TA SE TU BOM BOM
TERET DOKAZIVANJA
ZAHTEVA A:
REI
kviritski
VINDICATIO
vlasnik
drţalac
predaja stvari
1) načini sticanja unazad do poslednjeg originarnog 2) uslovi za odrţaj
ACTIO
pretorski
PUBLICIANA
vlasnik
drţalac onaj ko ometa pravo
ACTIO NEGATORIA
vlasnik
predaja stvari
A: uslovi za odrţaj, odnosno
prestanak ometanja A:
svojine pozivajući se
(cautio de amplius
na neko svoje
non turbando) turbando)
sektorsko pravo
čini verovatnim svoje
pravo svojine R: sektorsko pravo na koje se poziva
Rei vidicatio je tuţba koju podiţe kviritski vlasnik protiv onog kod koga se naĎje
stvar u njegovoj kviritskoj svojini. Njome se zahteva predaja stvari. Po mišljenju
savremene pravne romanistike, da bi uspeo u sporu, vlasnik je trebalo da dokaţe ili sve načine sticanja unazad do poslednjeg originarnog (što je teško pa se naziva „Ďavolsko dokazivanje", probatio diabolica ) ili da je ispunio uslove za sticanje stvari odrţajem,
odnosno da bi je za poslednju godinu (ili dve) dana stekao odrţajem sve i da nije bio njen vlasnik pre toga. Za ovakv e vrste dokazivanja nema svedočanstava u sačuvanim tekstovima. Actio Publiciana je pretors ka tuţba, najverovatnije nazvana po pretoru koji ju je
uveo. Ona predstavlja rei vindicatio s fikcijom da je rok za odrţaj prošao, te da je
pretorski vlasnik već postao kviritski. TakoĎe se podiţe protiv onog kod koga se stvar nalazi i takoĎe se zehteva predaja stvari. Tuţilac je trebalo da dokaţe da bi on postao kviritski vlasnik da je rok za odrţaj prošao. 28
Actio negatoria takoĎe podiţe vlasnik (kviritski ili pretorski) protiv onog ko ih
omete u vršenju prava svojine, tako što stvar drţi ili koristi. MeĎutim, za razliku od prva dva slučaja, ovde se onaj ko ometanje vrši (tuţeni) poziva na neko svoje pravo. To pravo na koje se on poziva nije svojina, već neko uţe (sektorsko) pravo, najčešće
sluţbenost. Tuţilac zahteva da to ometanje prestane i da mu tuţeni posebnom stipulacijom obeća da neće više to uznemiravanje da vrši ( cautio de amplius non turbando). Ukoliko tuţeni takvo obećanje prekrši, tuţilac moţe na osnovu stipulacije
protiv njega da pokrene daleko jednostavniji spor kondikcijom i da naplati sumu koju mu je t uţeni stipulacijom obećao. Predpostavlja se da tuţilac nije trebalo da dokazuje svoje pravo svojine, (koje ni z a tuţenog nije bilo sporno) već samo da ga učini verovatnim.
Zatim bi tuţeni trebalo da dokaţe sektorsko pravo na koje se poziva. Pored pomenutih tuţbi, ukoliko bi kviritski vlasnik podigao rei vindicatio protiv pretorskog, pretorski je mogao da se odbrani prigovorom predate i prodate stvari (exceptio rei venditae et traditae ).
KVIRITSKA SVOJINA, PROVINCIJSKA, PEREGRINSKA I PRETORSKA
“SVOJINA”
Gaius, Institutiones 2.7. Sed in provinciali solo placet plerisque solum religiosum non fieri, quia in eo solo dominium populi Romani est vel Caesaris, nos autem possessionem tantum et usumfructum habere videmur; utique tamen, etiamsi non sit religiosum, pro religioso habetur: item quod in provinciis non ex auctoritate populi Romani consecratum est, proprie sacrum non est, tamen pro sacro habetur.
(Ali većina se slaţe da provincijsko zemljište ne moţe postati religijsko, jer svojina na ovom zemljištu pripada rimskom narodu ili vladaru, i smatra se da imamo samo drţavinu ili plodouţivanje. Pa ipak, iako nije religijsko, uzima se kao da je religijsko.)
29
Gaius, Institutiones 2.20. Itaque si tibi vestem vel aurum vel argentum tradidero sive ex venditionis causa sive ex donationis sive quauis alia ex causa, statim tua fit ea res, si modo ego eius dominus sim. 21. In eadem causa sunt provincialia praedia, quorum alia stipendiaria, alia tributaria vocamus: stipendiaria sunt ea, quae in his provinciis sunt, quae propriae populi Romani esse intelleguntur; tributaria sunt ea, quae in his provinciis sunt, quae propriae Caesaris esse creduntur.
(20. Ako ti, dakle, budem predao odelo ili zlato ili srebro bilo na osnovu prodaje ili
poklona ili kog drugog pravnog osnova, odmah će stvar postati tvoja, ukoliko sam njen sopstvenik. 21. Isto se pravilo primenjuje i na posede u provinciji, koje nazivamo ili stipendijarni ili tributorni. Stipendijarni su oni koji se nalaze u provincijama za koje se smatra da pripadaju rimskom narodu, a tributorni su oni koji se nalaze u provincijama za koje se veruje da pripadaju cezaru (vladaru).)
Gaius, Institutiones 2.40. Sequitur, ut admoneamus apud peregrinos quidem unum esse dominium; nam aut dominus quisque est aut dominus non intellegitur. quo iure etiam populus Romanus olim utebatur: uteb atur: aut enim ex iure Quiritium unusquisque unu squisque dominus erat aut non intellegebatur dominus. sed postea diuisionem accepit dominium, ut alius possit esse ex iure Quiritium dominus, alius in bonis habere. 41. Nam si tibi rem mancipi neque mancipauero neque in iure cessero, sed tantum tradidero, in bonis quidem tuis ea res efficitur, ex iure Quiritium uero mea permanebit, donec tu eam possidendo usucapias: semel enim impleta usucapione proinde pleno iure incipit, id est et in bonis et ex iure Quiritium tua res esse, ac si ea mancipata uel in iure cessa
.
(Valja napomenuti da kod peregrina postoji samo jedna vrsta svojine, te se neko ili smatra za vlasnika ili nije vlasnik. Takvo pravilo je nekad primenjivao i rimski narod:
svaki je bio ili vlasnik po kviritskom pravu, ili nije smatran za vlasnika. MeĎutim, kasnije je izvršena podela svojine tako da jedan moţe biti sop stvenik po kviritskom pravu, a da
drugi moţe imati stvar u svojim dobrima . 41. Ako neku stvar, koja se ubraja u res mancipi , ne predam tebi mancipacijom, niti je ustupim na sudu, nego samo neformalno
predam, ona je u tvojim dobrima, ali po kviritskom pravu ona će ostati moja dokle god je
ti putem drţavine ne stekneš odrţajem. Kada jednom bude protekao odrţaj, na staje
30
potpuna tvoja svojina, tj. stvar će biti i u tvojim dobrima i u tvojoj kviritskoj svojini , kao da je bila preneta preneta mancipacijo mancipacijom m ili ustupanjem ustupanjem na sudu.)
Pitanja:
1. Šta je u stvari pretorska “svojina ”? Kako ona nastaje? 2. Koja vrsta stvari je isključivo u kviritskoj svojini? 3. Do kada je postojala pretorska “svojina”? 4. Zašto je naziv “bonitarna” svojina sporan? 5. Zašto se pretorska “svojina” naziva svojinom? 6. U čemu je naizgled protivrečnost izmedju Gajevih reči u 2.7 i 2.21? Zadatak:
Rimljanin Gaj je svom prijatelju Meviju, takoĎe Rimljaninu, prodao i neformalno predao, vinograd u Mons Policianusu, u Toskani, vinograd u Viminacijumu, deset robova vinogradara i pedeset vinskih amfora. Svom prijatelju Vasiliju, Grku, je prodao i
neformalno predao vinograd u Aprucijumu, na Italijanskoj obali Jadrana. Kakvu će “svojinu” imati Mevije i Vasi lije na prodatim stvarima?
REI VINDICATIO
G.4.41. Intentio est ea pars formulae, qua actor desiderium suum concludit, uelut haec pars formulae: ... “ SI SI PARET HOMINEM EX IVRE QVIRITIVM AVLI AGERII ES SE ” SE ” .
(Intentio (zahtev) je deo formule u ko me tuţilac izlaţe ono što ţeli, kao ovaj deo formule: ... Ako se utvrdi da rob na osnovu kviritskog prava pripada Ageriju.)
G.4.16. Si in rem agebatur, mobilia quidem et moventia, quae modo in ius adferri adducive possent, in iure vindicabantur ad hunc modum: qui vindicabat, festucam
31
tenebat; deinde ipsam rem adprehendebat, velut hominem, et ita dicebat: “HUNC EGO HOMINEM EX IURE QVIRITIUM MEUM ESSE AIO SECUNDVM SUAM CAUSAM; SICUT DIXI, ECCE TIBI, VINDICTAM INPOSUI, et simul homini festucam inponebat. Adversarius eadem similiter dicebat et faciebat. Cum uterque vindicasset, praetor dicebat: “MITTITE AMBO HOMINEM”, illi mittebant. Qui prior vindicaverat, ita alterum interrogabat: “POSTULO, ANNE DICAS, QUA EX CAUSA VINDICAVERIS?” ille respondebat: “IUS FECI, SICUT VINDICTAM INPOSUI”. Deinde qui prior vindicaverat, dicebat:
“QUANDO
TU
INIURIA
VINDICAVISTI,
QUINGENTIS
ASSIBUS
SACRAMENTO TE PROVOCO”; adversarius quoque dicebat similiter: “ET EGO TE”; aut si res infra mille asses erat, quinquagenarium scilicet sacramentum nominabant. Deinde eadem sequebantur, quae cum in personam ageretur. Postea praetor secundum alterum eorum vindicias dicebat, id est interim aliquem possessorem constituebat, eumque iubebat praedes adversario dare litis et vindiciarum, id est rei et fructuum; alios autem praedes ipse praetor ab utroque accipiebat sacramenti causa, quia id in publicum cedebat. Festuca autem utebantur quasi hastae loco, signo quodam iusti dominii, quando iusto dominio ea maxime sua esse credebant, quae ex hostibus cepissent; unde in centumviralibus iudiciis hasta proponitur.
(Ako je podizana stvarnopravna tuţba povodom pokretne stvari ili stvari koja se sama kreće, koja se dakle moţe doneti ili dovesti, zahtevana je ta stvar na sledeći način: onaj koji vindicira drţao je štapić u ruci, zatim bi uhvatio sam predmet spora, na primer roba i ovako govorio: “tvrdim da je ovaj čovek moj po kviritskom pravu, prema pravnom osnovu. Kako sam rekao, tako sam ti, evo, poloţio na njega štap” i u isto vreme bi stavio svoj prut na roba. Protivn ik u sporu bi isto izgovorio i učinio. Kada obojica izvrše
vindikaciju, pretor bi rekao: “Pustite obojica čoveka” i ovi bi puštali. Onaj koji je prvi zahtevao pitao je ovako drugog: “Zahtevam da kaţeš po kom si osnovu vindicirao”, a ovaj bi odgovarao: “Svoje pravo sam izvršio kada sam poloţio štap.” Zatim je ona j, koji bejaše prvi zahtevao, izgovarao: “Budući da si neosnovano vindicirao, pozivam te na opkladu od petsto asa”, a protivnik bi rekao: “I ja tebe isto tako.” A ako je stvar vre dela manje od hiljad u asa, odreĎivana je opklada od pedeset. Posle toga je postupano na isti
način kao u ličnim tuţbama. Zatim bi pretor jednom od njih izricao vindikacije, tj. privreme no dodeljivao stvar u drţavinu jednom od njih i nareĎivao mu da drugoj strani 32
da jemce do k raja suĎenja za parnicu i obezbeĎenje prava, tj. za stvar i (moguće) plodove. Sam pretor je uzimao posebne jemce od obojice za inos opklade, koju su
gubili u korist javne kase. Štap je upotrebljavan umesto koplja, koje je znak pravovaljane svojine, jer se verovalo da je ono što je oteto od neprijatelja u najvećoj meri njihova svojina. Otuda se i na centumviralnim sudovima izlagalo koplje.)
D.6.1.9 Ulpianus libro 16 ad edictum: edictum: Officium autem iudicis in hac actione in hoc erit, ut iudex inspiciat, an reus possideat: nec ad rem pertinebit, ex qua causa possideat: ubi enim probavi rem meam esse, necesse habebit possessor restituere, qui non obiecit aliquam exceptionem.
(U ovoj tuţbi je obaveza sudije u tome da on ispita da li je tuţeni drţalac [ili detentor]. Nije vaţno po kom osnovu je stvar kod njega. Jer kada dokaţem da je stvar moja, drţalac [ili detentor] je duţan da mi stvar preda, ukoliko ne iznese neki prigovor.) D.6.1.27 Paulus libro 21 ad edictum: 1. Possidere autem aliquis debet utique et litis contestatae tempore et quo res iudicatur. Quod si litis contestationis tempore possedit, cum autem res iudicatur sine dolo malo amisit possessionem, absolvendus est possessor. Item si litis contestatae temporis non possedit, quo autem iudicatur possidet, probanda est Proculi sententia, ut omnimodo o mnimodo condemnetur: ergo et fructuum nomine ex quo coepit possidere damnabitur. ... 3. Sed et is, qui ante litem contestatam dolo desiit rem possidere, tenetur in rem actione: idque ex senatus consulto colligi potest, quo cautum est, ut diximus, ut dolus praeteritus in hereditatis petitionem veniat: cum enim in hereditatis petitione, quae et ipsa in rem est, dolus praeteritus fertur, non est absurdum per consequentias et in speciali in rem actione dolum praeteritum deduci.
(Tuţeni treba da drţi stvar i u trenutku litis kontestacije i u trenutku donošenja presude. Ukoliko drţalac u trenutku litis kontestacije ima drţavinu, ali do donošenja presude izgubi drţavinu bez zle namere, oslobaĎa se. TakoĎe, ukoliko u vreme litis kontestacije ne drţi, ali ima drţavinu u trenutku donošenja presude, priklanjam se Prokoulovom mišljenju, da ga svakako treba osuditi. Dakle duguje i plodove od početka drţavine. . .. 3. Ali ako neko pre litis kontestacije prevarno izgubi drţavinu stvari, podleţe tuţbi in rem. Tako je prema odluci senata, koja odreĎuje, a s čim se slaţemo, da se u
33
zahtevanju zaostavštine vodi računa o prethodnoj prevari. Jer ako se naime u zatevanju zaostavštine, koja je sama po sebi tuţba in rem, prethodna prevara uzima u obzir, nije besmisleno, sledstveno tome, da se ona uzme u obzir i u posebnoj tuţbi in rem.) Pitanja:
1. Ko podiţe rei vindicatio? 2. Protiv koga se sve moţe podići ova tuţba? 3. Šta se njom zahteva? 4. Šta treba da dokaţe tuţilac? Zadatak:
Petronije ima konja Pegaza koji mu često beţi iz štale. Nekoliko dana posle Pega zosog bega, on ga je spazio na Kvintovom imanju. Tuţio je Kvinta i zahtevao da mu se Pegaz vrati. Medjutim, Pegaz se već istog dana našao u Oktavijanovoj štali. Pod kojim
uslovom će Kvint biti osuĎen?
ACTIO PUBLICIANA
I.4.6.4. Namque si cui ex iusta causa res aliqua tradita fuerit, veluti ex causa emtionis aut donationis aut dotis aut legatorum, necdum eius rei dominus effectus est, si eius rei casu possessionem amiserit, nullam habet directam in rem actionem ad eam rem persequendam: quippe ita proditae sunt iure civili actiones, ut quis dominium suum vindicet. Sed quia sane durum erat eo casu deficere actionem, inventa est a praetore actio, in qua dicit is, qui possessionem amisit, eam rem se usucepisse et ita vindicat suam esse. Quae actio Publiciana appellatur, quoniam primum a Publicio praetore in edicto proposita est.
34
(Ako, naime, onaj kome po opravdanom pravnom osnovu neka stvar bude predana, na
primer, na osnovu kupoprodaje ili poklona, ili miraza ili legata, pre nego što je postao vlasnik nekim slučajem izgubi tu stvar iz drţavine, on nema nikakvu neposrednu tuţbu da tu stvar potraţuje, jer su u civilnom pravu stvorene samo one tuţbe kojima se moţe potraţivati vlasništvo. Ali, budući da bi bilo očigledno nepravično da se u ovakvom slučaju ne moţe koristiti tuţba, pretor je ustanovio tuţbu u kojoj onaj ko je izgubio drţavinu tvrdi kao da je tu stvar već stekao odrţajem, pa je na taj način potraţuje kao da je ona u njegovom vlasništvu. Ova se tuţba naziva actio Publiciana jer ju je prvi uneo u svoj edikt pretor Publicije.)
D 6.2.1 Ulpianus libro sexto decimo ad edictum: edictum : Ait praetor: “Si quis id quod traditur e x e x iusta causa non a domino et nondum usucaptum petet, iudicium dabo.”
(Pretor kaţe: “Ako neko potraţuje stvar koja mu je predana (tradirana) od nevlasnika po opravdanom pravnom osnovu, a tu stvar još nije stekao odrţajem, dozvoliću tuţbu). D 21.3.2 Pomponius libro secundo ex Plautio: Si a Titio fundum emeris qui Sempronii erat isque tibi traditurus fuerit, pretio autem soluto Titus Sempronio heres extiterit et eundem fundum Maevio vendiderit et tradiderit: Iulianus ait aequius esse priore te tueri, quia et si ipse Titius fundum a te peteret, exceptione summoveretur et si ipse Titius eum possideret, Publiciana peteres.
(Ako si kupio od Ticija zemljište koje je bilo u vlasništvu Sempronija i tebi je to zemljište predano (tradirano), ali je, nakon što je plaće na cena, Ticije postao Sempronijev naslednik, i to je zemljište (Ticije) prodao i predao Meviju: Julijan smatra da je pravičnije zaštiti tebe, čak i od samog Ticija u slučaju kada bi potraţivao zemljište od tebe, putem prigovora kojim bi bio odbijen (zahtev Ticija), a ako bi s am Ticije imao zemljište u
drţavini moţeš ga tuţiti putem publicijanske tuţbe. D.6.2.9.4 Ulpianus libro sexto decimo ad edictum: Si duobus quis separatim vendiderit bona fide ementibus, videamus, quis magis Publiciana uti possit, utrum is cui priori res tradita est an i qui tantum prior emit, et Iulianus libro septimo digestorum scripsit, ut, si quidem ab eodem non domino emerint, potior sit cui priori res tradita est, quodsi a
35
diversis non dominis, melior causa sit possidentis quam petentis, quae sententia vera est.
(Ako neko proda stvar dvojici kupaca koji su u dobroj veri, treba da vidimo ko (od dvojice) bi pre mogao da koristi actio Publiciana : onaj kome je stvar prvo tradirana ili
onaj koji je prvi kupio stvar (tj. zaključio ugovor o kupoprodaji). Julijan je napisao u sedmoj knjizi Digesta da, ako su obojica kupila od istog nevlasnika, jači bi bio onaj kojem je stvar prvo bila predana (tradirana), (tradirana), a ako su kupili od različitih nevlasnika, bolj a
bi bila pozicija drţaoca nego onoga ko tuţi. I takvo mišljenje je ispravno. ) D.6.2.7.4 Ulpianus libro 16 ad edictum: Si a minore quis emerit ignorans eum minorem esse, habet publicianam.
( Ako Ako od minora [neko] kupuje, ne znajući da je on minor, moţe podići publicijansku
tuţbu.) D.6.2.7.2 Ulpianus libro 16 ad edictum: Marcellus libro septimo decimo digestorum scribit eum, qui a furioso ignorans eum furere emit, posse usucapere: ergo et publicianam habebit.
(Marcel u sedamnaestoj knjizi Digesta piše da je onaj, koji od duševno bolesnog lica
kupuje, ne znajući da je ovaj duševno bolestan, moţe steći uzukapijom: dakle moţe podići i publicijansku tuţbu.) D.6.2.1.pr Ulpianus libro 16 ad edictum: Ait praetor: "Si quis id quod traditur ex iusta causa non a domino et nondum usucaptum petet, iudicium dabo."
(Pretor kaţe: Ukoliko neko zahteva ono što je predato s pravednim razlogom od
nevlasnika, a još nije stečeno uzukapijom, odobriću suĎenje. ) D.6.2.7 Ulpianus libro 16 ad edictum: 2. Marcellus libro septimo decimo digestorum scribit eum, qui a furioso ignorans eum furere emit, posse usucapere: ergo et publicianam habebit. h abebit. … 4. Si a minore quis qu is emerit e merit ignorans eum minorem esse, habet publicianam. … 9. Haec actio a ctio et heredi et honorariis successoribus su ccessoribus competit. 10. S i ego
36
non emero, sed servus meus, habebo publicianam. Idem est et si procurator meus vel tutor vel curator vel quis alius negotium meum gerens emerit.
(2. Marcel u sedamnaestoj knjizi digesta piše da, ko od furioznog kupi ne znajući da je
on furiozan, moţe steći uzukapijom: dakle ima i publicijansku tuţbu... 4. Ukoliko od minora kupi onaj koji ne zna da je on minor, ima publicijansku tuţbu... 9. Ova tuţba pripada i nasledniku i honorarnim sukcesorima. 10. Ukoliko ja ne kupim, već moj rob, imam publicijansku tuţbu. Isto je i ukoliko moj prokurator ili tutor ili staratelj ili nego drugi
kupi vršeći moje poslove.) Pitanja uz tekst I.4.6.4 :
1. Iz kojih reči u tekstu I.4.6.4. se vidi da je actio Publiciana utemeljena na jednoj fikciji? Koja je to fikcija? f ikcija? 2. Iz teksta broj tri vidi se da publicijansku moţe koristiti ne samo tzv. pretorski vlasnik
nego da je namena ove tuţbe proširena. Na koga se odnosi ovo proširenje tuţbe? Pitanja uz tekst D.21.3.2:
1. U dogaĎaju opisanom u D.21.3.2 učestvuju četiri lica. To su “Ti”, Ticije, Sempronije i
Mevije. Opišite koju ulogu ima svako lice u ovom dogaĎaju. 2. Kakav je pravni poloţaj lica “Ti” koje je kupilo zemljište od nevlasnika Ticija? 3. Kakav je pravni poloţaj Mevija koji je kupio zemljište od Ticija nakon što je T icije postao naslednik vlasnika zemljišta Sempronija? 4. Ticije je prodao i predao zemljište licu “Ti”, a zatim je to isto zemljište prodao i predao (tradirao) Meviju. Kako je to moguće? 5. “Julijan smatra da je pravičnije zaštiti tebe, čak i od samog Ticija u slučaju kada bi potraţivao zemljište od tebe”. Kojom tuţbom moţe Ticije potraţivati zemljište od “Ti”? 6. Kako se “Ti” moţe braniti protiv tuţbe Ticija? 7. U kojem slučaju će “Ti” moći da koristi actio Publiciana protiv Ticija? 8. Moţe li Mevije potraţivati zemljište od “Ti”? Kojom tuţbom? Da li će uspeti u svom zahtevu? 37
9. Moţe li “Ti” da tuţi Mevija potraţujući zemljište? Kojom tuţbom? Hoće li u tome uspeti?
Pitanja uz ostale tekstove:
1. U kojim sve slučajevima moţe da se koristi actio Publiciana ? 2. Kako actio Publiciana koristi kviritskom vlasniku?
Zadatak:
Primus je Sekundusu prodao i predao roba Stiha. Tercijus je Stiha ukrao od Sekundusa. Ko jim sve tuţbama moţe Primus da tuţi Tercijusa, a kojim to moţe da učini Sekundus?
EXCEPTIO REI VENDITAE ET TRADITAE
D.21.3.2 Pomponius libro secundo ex Plautio: Si a Titio fundum emeris qui Sempronii erat isque tibi traditus fuerit, pretio autem soluto Titius Sempronio heres exstiterit et eundem fundum Maevio vendiderit et tradiderit: Iulianus ait aequius esse priorem te tueri, quia et si ipse Titius fundum a te peteret, exceptione summoveretur et si ipse Titius eum possideret, publiciana peteres.
(Ukoliko od Ticija kupiš zemljište koje je Sempronijevo i ono tebi bude predato, a cena plaćena, a Ticije postane Sempronijev naslednik i isto zemljište proda i preda Me viju, Julijan smatra da je pravičnije da ti imaš prednost, jer da je sam Ticije od tebe zahtevao zemljište, imao bi na raspolaganju prigovor, a protiv samog Ticija, ukoliko bi došao do drţavine zemljište, imao bi na raspolaganju publicijansku tuţbu.) D.21.3.3 Hermogenianus libro sexto iuris epitomarum: pr. Exceptio rei venditae et traditae non tantum ei cui res tradita est, sed successoribus etiam eius et emptori secundo, etsi res ei non fuerit tradita, proderit: interest enim emptoris primi secundo rem
38
non evinci. 1. Pari ratione venditoris etiam successoribus nocebit, sive in universum ius sive in eam dumtaxat rem successerint.
(pr. Prigovor prodate i predate stvari ne stoji na raspolaganju samo onome kome je
stvar predata, već i njegovim sledbenicima , kao i onima koji od njega kupe, iako njima stvar nije predata, jer je u interesu prvog kupca da stvar ne bude evincirana drugom
kupcu. 1. Iz istog razloga prigovor se moţe upotrebiti i protiv sledbenika prodavca, bilo da su oni univerzalni ili singularni sukcesori.) Pitanja:
1. Ko protiv koga podiţe prigovor prodate i predate stvari? 2. Protiv koje tuţbe se podiţe ovaj prigovor? Zadaci:
Julije je Liviju prodao i predao roba Stiha 201. godine u martu mesecu. Koji će prigovor podići Livije ukoliko Julije rei vindikacijom traţi predaju roba u februaru 202. Kojom će tuţbom Julije zahtevati predaju stvari od svakog kod kog se ona nalazi u februaru 202., a kojom u aprilu 202. godine.
ACTIO NEGATORIA
D.8.5.8.5 Ulpianus libro 17 ad edictum: Aristo Cerellio Vitali respondit non putare se ex taberna Casiaria fumum in superiora aedificia iure immitti posse, nisi ei rei servitutem talem admittit. Idemque ait: et ex superiore in inferiora non aquam, non quid aliud immitti licet: in suo enim alii hactenus facere licet, quatenus nihil in alienum immittat, fumi autem sicut aquae esse immissionem: posse igitur superiorem cum inferiore agere ius illi non esse id ita facere. Alfenum denique scribere ait posse ita agi ius illi non esse in suo lapidem caedere, ut in meum fundum fragmenta cadant. Dicit igitur Aristo eum,
39
qui tabernam Casiariam a Minturnensibus conduxit, a superiore prohiberi posse fumum immittere, sed Minturnenses ei ex conducto teneri: agique sic posse dicit cum eo, qui eum fumum immittat, ius ei non esse fumum immittere. Ergo per contrarium agi poterit ius esse fumum immittere: quod et ipsum videtur aristo probare. Sed et interdictum uti possidetis poterit locum habere, si quis prohibeatur, qualiter velit, suo uti.
(Aristo Cereliju Vitaliju odgovara da ne smatra da ima prava da dim iz svoje radionice
sira pušta na zgrade iznad, ukoliko nema takvu sluţben ost, što je i prihvaćeno. TakoĎe kaţe da nije dozvoljeno puštati vodu niti bilo šta drugo iz viših u niţe zgrade. U svom prostoru je dozvoljeno činiti ono što drugoga ne ometa, kao što su imisije dima ili vode.
Zato moţe onaj iznad da tuţi onog ispod, ukoliko ovaj nema prava da to tako čini. Na kraju navodi Alfena koji kaţe da se moţe podići takva tuţba ukoliko na svom zemljištu sečeš kamen, a na moje zemljište padaju parčići. Tako Aristo kaţe da ukoliko neko radionicu sira iznajmi od Minturnaca, onaj iznad moţe da zabrani da se ispušta dim, ali Minturnci odgova raju [zakupcu] na osnovu zajma. On kaţe da onaj ko zahteva da
imisija prestane moţe da tuţi onog ko j e odgovoran za dim, jer on na to nema prava. Dakle, ukoliko on to pravo ima, moguća je suprtona tuţba, što je takoĎe Aristo pisao. Čak se i interdikt uti possidetis moţe koristiti, ukoliko je neko sprečen da svoje [stvari] koristi, onako kako hoće)
D.8.5.2.pr. Ulpianus libro 17 ad edictum: De servitutibus in rem actiones competunt nobis ad exemplum earum quae ad usum fructum pertinent, tam confessoria quam negatoria, confessoria ei qui servitutes sibi competere contendit, negatoria domino qui negat.
(Povodom sluţbenosti, nama pripadaju tuţbe po primeru onih koji se koriste kod plodouţivanja, kako konfesorne, tako negatorne, i to konfesorne onom ko štiti svoje sluţbenosti, a negatorne vlasniku koji [mu to] negira.) I.4.6.2 Aeque si agat, ius sibi esse re, fundo forte vel aedibus, utendifruendi vel per fundum vicini eundi, agendi vel ex fundo vicini aquam ducendi, in rem actio est. Eiusdem generis est actio de iure praediorum urbanorum, veluti si agat, ius sibi esse altius aedes suas tollendi prospiciendive vel proiciendi aliquid vel immittendi in vicini
40
aedes. Contra quoque de usufructu et de servitutibus praediorum p raediorum rusticorum, item praediorum urbanorum urbanor um invicem quoque proditae sunt actiones, ut quis intendat, ius non esse adversario utendifruendi, eundi, agendi aquamve ducendi, item altius tollendi, prospiciendi, proiciendi, immittendi: istae quoque actiones in rem sunt, sed se d negativae. Quod genus actionis in controversiis rerum corporalium proditum non est: nam in his is agit qui non possidet: ei vero qui possidet non est actio prodita per quam neget rem alterius esse. Sane uno casu qui possidet nihilo minus actoris partes obtinet, sicut in latioribus digestorum libris oppotunius apparebit.
(Isto tako ako neko pokreće spor da bi dokazao da on ima sluţbenost plodouţivanja zemljišta ili zgrade, ili da moţe preko tuĎeg zemljišta prelaziti ili terati stoku, ili s tuĎeg zemljišta odvoditi vodu – radi se o tuţbi in rem. U istu vrstu spada i tuţba koja se tiče prava na gradske sluţbenosti, na primer, kada neko tuţbom dokazuje da ima pravo da svoju zgradu više podigne, ili na pog led, ili da nešto istura ili nešto naslanja na susedovu zgradu. Nasuprpt tome i kod plodouţivanja, te seoskih i graskih sluţbenosti uvedene su tuţbe kojima neko dokazuje da njegov protiv nik u sporu nema pravo na plodouţivanje ili na prolaz, progon stoke ili odvoĎenje vode, kao i pravo na podizanje, pogled, isturanje, naslanjanje; sve su to takoĎe stvarne sluţbenosti, ali negativne. Ova vrsta tuţbi nije uvedena za sporove oko telesnih stvari; njima se, naime, sluţi tuţilac koji nije drţalac, jer ne postoji tuţba kojom bi drţalac negirao da je stvar u svojini tuţioca. Samo u jednom slučaju drţalac preuzima ulogu tuţioca, što će biti u opširnijim knjigama Digesta jasnije izloţeno.) Pitanja:
1. Ko protiv koga podiţe negatornu tuţbu, a ko protiv koga konfes ornu? 2. Šta se ovim tuţbama zahteva? 3. Na kome je teret dokazivanja?
41
Zadatak:
Paulovi volovi su kod Filipa i on neće da mu ih vrati. Kojom tuţbom će Paul zahtevati predaju svojih volova ukoliko: 1) Filip i sam tvrdi da je vlasnik; 2) Filip tvrdi da ni on ni Paul nisu vlasnici; njihov vlasnik? vlasnik? 3) Filip tvrdi da na volovima ima plodouţivanje, iako priznaje da je Paul njihov
DERIVATIVNO STICANJE (OSNOVNE OSOBINE)
D.41.1.9.3 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Hae quoquod res, quae traditione nostrae fiunt, iure gentium nobis adquiruntur; nihil enim tam conveniens est naturali aequitati quam voluntatem domini volentis rem suam in alium transferre ratam haberi.
(Stvari koje postaju naše prostom predajom pribavljamo po ius gentium-u, jer ništa nije
toliko u skladu sa prirodnom pravičnošću nego priznati pravno dejstvo volji sopstvenika koji hoće da svoju stvar prenese na drugoga). D.41.1.20.pr. Ulpianus libro vicensimo nono ad Sabinum: Traditio nihil amplius transferre debet vel potest ad eum qui accipit, quam est apud eum qui tradit. si igitur quis dominium in fundo habuit, id tradendo transfert, si non habuit, ad eum qui accipit nihil transfert.
(Tradicijom se na onoga ko pribavlja ne mora i ne moţe preneti ništa više nego što ima
onaj ko prenosi. Dakle, ako je neko imao svojinu na zemljištu, prenosi je predajom, a ako je nije imao, na pribavioca ne prenosi ništa). 1
1
Kako se ovde ne pominje mancipacija zemljišta, koje je inače res mancipi , verovatno se radi o
interpolaciji Justinijanove komisije.
42
Pitanja:
1) Koji načini sticanja spadaju u derivati vne, a koji u originarne? 2) Koji od derivativnih spadaju u ius gentium? 3) U čemu se sastoji ralika izmedju originarnih or iginarnih i derivativnih načina sticanja?
4) Koja osobina derivativnih načina sticanja proizlazi iz drugog teksta?
MANCIPATIO
Gaius, Institutiones 1.119. Est autem mancipatio, ut supra quoque diximus, imaginaria quaedam venditio; quod et ipsum ius proprium civium Romanorum est, eaque res ita agitur: adhibitis non minus quam quinque testibus civibus Romanis puberibus et praeterea alio eiusdem condicionis, qui libram aeneam teneat, qui appellatur libripens, is qui mancipio accipit, aes tenens ita dicit hunc ego hominem ex iure quiritium meum esse aio isque mihi emptus esto hoc aere aeneaque libra; deinde aere percutit libram idque aes dat ei a quo mancipio accipit quasi pretii loco. 120. Eo modo et serviles et liberae personae mancipantur; animalia quoque quae mancipi sunt, quo in numero habentur boves, equi, muli, asini; praedia tam urbana quam rustica quae et ipsa mancipi sunt, qualia sunt Italica, eodem modo solent mancipari.
(Kao što smo već rekli, mancipacija je vrsta prividne prodaje, koja takoĎe spada u ustanove svojstvene rimskim graĎanima. Ona se obavlja na sledeći način: u prisustvu najmanje pet svedoka, punoletnih rimskih graĎana i još jednog čoveka istog pravnog poloţaja koji drţi bronzani teg i koji se zove libripens, a onaj koji preuzima stvar, drţeći bronzani predmet kaţe: “Tvrdim da je ovaj čovek moj po kviritskom pravu i neka mi bude prodan ovom bronzom i bronzanim tegom.” Za tim bi bronzanim predmetom udario o teg i predao onom od koga je pribavio mancipacijom na ime toboţnje cene. 120. Na ovaj način se mancipuju i robovi i slobodni, a i ţivotinje koje spadaju u res mancipi, u koje se ubrajaju volovi, konji, mule, magarci, zat im se mogu mancipovati zemljišta kako gradska tako i seoska, ako spadaju u res mancipi, kao što je slučaj sa zemljom u Italiji. 43
Pitanja:
1. Da li je mancipacija originarni ili derivativni način za sticanje svojine. Šta to znači? 2. Da li je apstraktni ili kauzalni način? Obrazloţite odgovor.
3. Da li spada u načine ius civile-a ili ius gentium-a? Zadaci:
1) Gaj je mancipovao konja i vola Serviju. Gaj, meĎutim, nije znao da konj pripada Ticiju. Konja je, naime, Gaj mislio da je nasledio od svog ujaka Marka i nije znao niti je
mogao znati da je tog konja ostavio na čuvanje njegovom ujaku prijatelj Ticije. Da li je Servije stekao svojinu na konju? Da li je stekao svojinu na volu?
2) Gaj je bio u zabludi da Marku duguje roba Stiha po osnovu kupoprodajnog ugovora
koji je trebalo da po njegovom nalogu zaključi njegov sin Petar, a ovaj to nije učinio. Gaj je zato mancipova mancipovao o roba Stiha Stiha Marku. Marku. Da li je Marko stekao svojinu na robu Stihu?
IN IURE CESSIO
Gaius, Institutiones 2.24: In iure cessio autem hoc modo fit: apud magistratum populi Romani velut praetorem is, cui res in iure ceditur, rem tenens ita dicit: “HUNC EGO HOMINEM EX IURE QUIRITIVM MEUM ESSE AIO”; deinde postquam hic vindicaverit, praetor interrogat eum, qui cedit, an contra vindicet; quo negante aut tacente tunc ei, qui vindicaverit, eam rem addicit; idque legis actio vocatur. Hoc fieri potest etiam in provinciis apud praesides p raesides earum. 25. Plerumque tamen et fere semper se mper mancipationibus utimur: quod enim ipsi per nos praesentibus amicis agere possumus, hoc non interest necesse cum maiore difficultate apud praetorem aut apud praesidem provinciae agere.
44
... 28. Res incorporales traditionem non recipere manifestum est. 29. Sed iura praediorum urbanorum in iure cedi possunt; rusticorum vero etiam mancipari possunt. 30. Ususfructus in iure cessionem tantum recipit: nam dominus proprietatis alii usumfructum in iure cedere potest, ut ille usumfructum habeat et ipse nudam proprietatem retineat. Ipse usufructuarius in iure cedendo domino proprietatis usumfructum efficit, ut a se discedat et convertatur in proprietatem; alii vero in iure cedendo nihilo minus ius suum retinet: creditur enim ea cessione nihil agi. ... 33. Quod autem diximus usumfructum in iure cessionem tantum recipere, non est temere dictum, quamuis etiam per mancipationem constitui possit eo, quod in mancipanda proprietate detrahi potest; non enim ipse ususfructus mancipatur, sed cum in mancipanda proprietate deducatur, eo fit, ut apud alium ususfructus, apud alium proprietas sit. 34. Hereditas quoque in iure cessionem tantum recipit.
(In iure cessio se obavlja na sledeći način: pred magistratom rimskog naroda, kao što je pretor [ili upra vnik provincije], onaj koji pribavlja svojinu, drţeći stvar u ruc i kaţe
sledeće: “Tvrdim da je ovaj rob moj po kviritskom pra vu”, zatim, pošto je izvršio vindikaciju, pretor pita onog koji prenosi svojinu da li će osporavati kontravindikacijom, ukoliko ovaj kaţe da neće ili ćuti, dosuĎuju stvar onom koji je vindicirao; i to se naziv a legisactio . Ovaj postupak se moţe obaviti u provincijama pred njihovim upravnicima. 25.
Ipak se najčešće i gotovo uvek sluţimo mancipa cijama. Ono što moţemo obaviti sami pred prisutnim prijateljima, niti je zgodno niti je potrebno da sa većim teškoćama obavljamo pred pretorom ili upravnikom provincije. ... 28. Jasno je da se bestelesne
stvari ne mogu preneti [neformalnom] predajom. 29. Ali, gradske zemljišne sluţbenosti mogu se preneti samo ustupanjem na sudu ( in iure cessio ), a seoske sluţbenosti mogu i mancipacijom. 30. Plodouţivanje se moţe prenositi samo putem in iure cessio . Vlasnik
moţe na drugog preneti pravo plodouţivanja, a za sebe zadrţati samo golu svojinu. Ako sam plodouţivalac ustupanjem na sudu prenese na sopstvenika plodouţivanje, sluţbenost se od njega odvaja i utapa u pravo svojine. Ako prenese sluţben ost na drugoga, on ipak zadrţava svoje pravo, jer se smatra da je ovo ustupanje ništavo. ... 33. Kada smo tvrdili da se plodouţivanje moţe pribaviti samo putem in iure cessio , nismo to bez osn ova rekli, iako se i mancipacijom moţe preneti ono što je moguće izdvojiti iz svojine koja se prenosi mancipacijom; tada se, naime, ne ustanovljava plodouţivanje 45
mancipacijom, nego se ono zadrţava iz mancipovane svojine, tako da jednom pripada plodouţivanje, a drugom svojina. 34. I zaostavština se moţe pribaviti jedino ustupanjem na sudu ( in iure cessio).)
Pitanja:
1. U koje grupe načina sticanja spada sudska cesija? 2. Koje se stvari ne mogu preneti ovim načinom? 3. Za koja prava je ovo jedini način prenosa?
Zadatak:
Gaj je prodao Meviju njivu, plug i volove koji sluţe za oranje, i ustanovio u njegovu korist pravo prelaska preko svoje livade, kako bi Mevije imao prolaz do svog novog
imanja. Na koje sve načine Mevije moţe da stekne sve pomenuto?
TRADITIO
D.41.1.31.pr Paulus libro trigensimo primo ad edictum: Numquam nuda traditio transfert dominium, sed ita, si venditio aut aliqua iusta causa praecesserit, propter quam traditio sequeretur.
(Nikada prosta (gola) tradicija ne dovodi do prenosa svojine ako tome ne prethodi prodaja ili neki drugi valjani pravni osnov radi koga dolazi do tradicije).
Gaius, Institutiones 220. Itaque si tibi vestem vel aurum vel argentum tradidero sive ex venditionis causa sive ex donationis sive quavis alia ex causa, statim tua fit ea res, si modo ego eius dominus sim.
46
(Stoga, ako ja tebi predam odelo ili zlato ili srebro bilo zbog prodaje ili poklona ili iz bilo
kojeg drugog razloga, ta stvar odmah postaje tvoje vlasništvo, ukoliko sam ja njen vlasnik.)
D. 6.1.50.pr Callistratus libro secundo edicti monitorii: Si ager ex emptionis causa ad aliquem pertineat, non recte hac actione agi poterit, antequam traditus sit ager tuncque possessio amissa sit.
(Ako zemljište po osnovu kupoprodaje nekome pripada, nije moguće pravno voditi spo r po ovoj tuţbi [misli se na rei vindicatio ] pre nego što je izvršena tradicija zemljišta i nakon toga izgubljena drţavina). Pitanja:
1. Iz prvog teksta proizlazi vaţna karakteristika rimske tradicije. Koja je to karakteristika? 2. Zaokruţite koji pravni poslovi predstavljaju pravni osnov za sticanje svojine tradicijom? zakup
posluga
poklon
trampa
ostava
3. Pročitajte drugi tekst i odgovorite: Tradicija u nekim slučajevima neće dovesti do prenosa svojine, iako se zasniva na valjanom pravnom osnovu (poklonu, kupoprodaji).
Koji slučaj ima u vidu Gaj? 4. T reći tekst govori o tradiciji zemljišta. Da li je prema klasičnom rimskom pravu moglo
doći do prenosa svojine na ovaj način? 5. Zašto u ovom slučaju nije moguće da kupac zemljišta koristi rei vindicatio?
6. U kom slučaju će doći do prenosa svojine tradicijom: a) punoletni rimski g raĎanin je prodao i predao roba; b) maloletni rimski graĎanin je predao radi poklona svoj prsten ; c) punoletni r imski imski graĎanin je dao na poslugu svoga roba ; d) punoletni rimski graĎanin predao na ime miraza pozlaćeni pribor za jelo .
47
ZOSO
§33. Na osnovu pravnog posla pravo svojine na nepokretnost stiče se upisom u javnu
knjigu ili na drugi odgovarajući način odreĎen zakonom. §34/1 Na osnovu pravnog posla pravo svojine na pokretnu stvar stiče se predajom te
stvari u drţavinu sticaoca. Pitanja:
1. Koja je podela stvari relevatna po našem pozitivnom pravu kad je reč o derivativnim
načinima za sticanje svojine, za razl iku od rimskog prava? 2. Da li ima razlike izmeĎu rimskog i našeg pozitivnog prava kad je reč o sticanju svojine na pokretnoj stvari?
TRADITIO BREVI MANU
D.41.1.9.5 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Interdum etiam sine traditione nuda voluntas domini sufficit ad rem transferendam, veluti si rem, quam commodavi aut locavi tibi aut apud te deposui, vendidero tibi: licet enim ex ea causa tibi eam non tradiderim, eo tamen, quod patior eam ex causa emptionis apud te esse, tuam efficio.
(Nekada je dovoljna sama volja vlasnika pa da se i bez tradicije prenese svojina. Na primer, ako ti prodam stvar koju sam ti ranije dao na poslugu ili u zakup ili u ostavu: iako je iz tog razloga [kupoprodaje] [kupoprodaje] tebi ne predajem, time, što je ona kod tebe po jačem
pravnom osnovu kupoprodaje, učinio sam je tvojom). D.12.1.9.9 Ulpianus libro vicensimo sexto ad edictum: Deposui apud te decem postea permisi tibi uti: Nerva Proculus etiam antequam moveantur, condicere quasi mutua tibi
48
haec posse aiunt, et est verum, ut et Marcello videtur: animo enim coepit possidere. ergo transit periculum ad eum, qui mutuam rogavit et poterit ei condicti.
(Stavio sam kod tebe u ostavu deset [sestercija] , a kasnije ti dopustio da ih upotrebiš.
Nerva i Prokul kaţu da se i pre nego što si ti taj novac uzeo moţe kondikcijom od tebe traţiti da to kao zajam vratiš. Ovo je tačno, tako smatra i Marcel, jer je [duţnik] postao drţalac [i vlasnik] samom voljom. Sto ga je i rizik prešao na onoga ko je traţio zajam, pa se od njega moţe kondikcijom i potraţivati). Pitanja:
1. U čemu se sastoji razlika izmedju ove i redovne tradicije? 2. Zašto se u navedenim slučajevima ne izvrši redovna tradicija? 3. Zašto se ova trad icija naziva fiktivnom? Zadatak:
Livija je svojoj mladoj roĎaki Juliji dala na poslugu svoju bisernu ogrlicu radi odlaska na svečanu večeru u otmeno društvo. Juliji se ogrlica jako svidela kao i svima prisutnima na večeri. Kako je Julija ubrzo imala roĎendan Livija je odlučila da joj ogrlicu pokloni. U kom trenutku Julija stiče ogrlicu i na koji način?
TRADITIO LONGA MANU
D.41.1.9.6 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Item si quis merces in horreo repositas vendiderit, simul atque claves horrei tradiderit emptori, transfert proprietatem mercium ad empotrem.
(I tako kada neko robu koja je spremljena u skladište proda, prenosi svojinu na robi na kupca, čim ključeve (od skladišta) preda kupcu.)
49
D.18.1.74 Papinianus libro primo definitionum: Clavibus traditis ita mercium in horreis conditarum possessio tradita videtur, si claves apud horrea traditae sint: quo facto confestim emptor dominium et possessionem adipiscitur, etsi non aperuerit horrea: quod si venditoris merces non fuerunt, usucapio confestim inchoabitur.
(Predajom ključeva smatra se da je prenesena drţavina na robi koja se nalazi u skladištu, ako su ključevi predati kod skladišta. Time je kupac stekao svojinu i drţavinu iako još nije otvorio skladište. Ako roba nije bila u svojini prodavca, odmah počinje odrţaj). Pitanja:
1. U čemu je razlika izmeĎu prave i simboličn e predaje? 2. Papinijan govori da je predajom ključeva od skladišta istovremeno preneta svojina i drţavina na kupljenoj robi. U kojim slučajevima će predajom stvari istovremeno biti preneta svojina i drţavina, a kada to neće biti slučaj. Zadaci:
1. Marko je od Petra kupio 50 litara vina koje je pored druge robe bilo uskladišteno u jenom velikom podrumu. podrumu. Ispred podruma podruma Petar je M arku dao ključeve i otišao. Marko je
hteo da otvori podrum, ali je ustanovio da ključevi ne mogu da otključaju podrum? Da li je Marko stekao svojinu (i drţavinu) na vinu? 2. Gaj je od Mevija kupio 100 litara crnog vina. Gaj je došao u Mevijev podrum,
zapečatio je dva bureta od 50 li tara vina u odsutnosti Mevija, a uz njegov pristanak, i izjavio: “Ovo vino sada pripada meni.” Da li je ovo prava ili simbolička tradicija? Da li je Gaj stekao svojinu (i drţavinu) na vinu?
50
ORIGINARNI NAĈINI STICANJA ACCESSIO
I.2.1.33: Litterae quoque, licet aureae sint, perinde chartis membranisque cedunt, ac solo cedere solent ea, quae inaedificantur aut inseruntur; ideoque si in chartis membranisve tuis carmen vel historiam vel orationem Titius scripserit, huius corporis non Titius, sed tu dominus esse intellegeris. Sed si a Titio petas tuos lobros tuasve membranas esse, nec impensam scripturae solvere paratus sis, poterit se Titius defendere per exceptionem doli mali, utique si bona fide earum chartarum membranarumve possessionem nanctus est.
(I slova, makar bila i zlatna, isto tako pripadaju vlasniku papira i pergamenta, na isti
način kao što vlasniku zemljišta pripada ono što se tu izgradi ili poseje; stoga ako na tvom papiru ili pergamentu Ticije napiše pesmu, pripovetku ili govor, ti se smatraš vlasnikom te cele stvari, a ne Ticije. Ali ako ti tuţbom potraţuješ papire i pergamente dokazujući da su tvoji, a nećeš da platiš vrednost pisanja, Ticije se moţe braniti sa exceptio doli mali, razumljivo, ako je do poseda tog papira ili pergamenta do šao bona fide.)
I.2.1.34: Si quis in aliena tabula pinxerit, quidam putant tabulam picturae cedere: alliis videtur picturam qualiscumque sit, tabulae cedere. sed nobis videtur melius esse tabulam picturae cedere: riduculum est enim picturam Apellis vel Parrhasii in accessionem vilissimae tabulae cedere. ut si a domino tabulae imaginem possidente is qui pnxit eam petat nec solvat pretium tabulae, poterit per exceptionem doli mali summoveri: at si is quis pInxit possideat, consequens est, ut utilis actio domino tabulae adversus eum detur, quo casu si non solvat impensum picturae, poterit per exceptionem doli mali repelli.
(Ako neko naslika sliku na tuĎoj dasci, neki misle da daska sledi sliku, a drugi da slika, ma kakva bila, sledi dasku . Ali nama se čini da je bolje smatrati da daska daska sledi sliku, jer
51
bi bilo smešno kada bi Apelesova ili Farasiova slika trebalo da bude deo i najprostije daske. Prema tome, ako vlasnik daske ima u drţavini sliku, pa je slikar vindicira, a nije platio vrednost daske, tuţba će se moći odbiti prigovorom doli mali (zbog prevare). Ali ako je slika u drţavini slikara, u skladu sa tim je da se vlasniku daske da tuţba utilis causa: u tom slučaju, ako on ne bi platio troškove slike, tuţba će moći da se odbije
prigovorom doli mali. )
I.2.1.26: Si tamen alienam purpuram quis intexuit suo vestimento, licet pretiosior est purpura, accessionis ac cessionis vice cedit vestimento: et qui dominus fuit purpurae adversus adver sus eum, qui subripuit, habet furti actionem et condictionem, sive ipse est, qui vestimentum fecit, sive alius. Nam extinctae res licet vindicari non possint, condicti tamen a furibus et a quibusdam aliis possessoribus possunt.
(Ako neko tuĎe purpurne niti utka u svoju odeću, ipak te niti, makar bile i skuplje, kao priraštaj pripadaju odeći. Vlasnik purpurnih niti ima protiv onoga ko mu ih je oduzeo actio furti i kondikciju, bilo da je reč o osobi koja je izradila odeću, bilo o nekom drugom.
Iako se, naime, nestale stvari ne mogu potraţivati vlasničkom tuţbom, ipak se kondikcija moţe uloţiti i prema lopovima i prema pr ema bilo kojim (drugim) drţaocima.) Pitanja uz I.2.1.33:
1. Iz prvog teksta proizlazi da su slova odnosno pesma, pripovetka ili govor: incorporalia
genera
species
accessorium
mobilia
2. Iz teksta je moguće izvući dve srodne latinske pravne izreke koje na načelan način
govore o tome kako se stiče svojina priraštajem: a)____________________________________________________ b)____________________________________________________ 3. Koju tuţbu podiţe “ti” protiv Ticija? Da li mogućnost podizanja ove tuţbe zavisi od
činjenice da li je Ticije znao ili nije znao da piše na tuĎem papiru odnosno pergamentu? Kakav je poloţaj Ticija u postupku po ovoj tuţbi ako je on u po gledu papira odnosno pergamenta possessor bona fide , a kakav ako je possessor mala fide.
52
Pitanja uz I.2.1.34:
1. Vlasnik odeće je ukrao purpurne niti i utkao ih u svoju odeću. Kako se moţe objasniti
činjenica da je u ovom slučaju vlasnik odeće postao takoĎe vlasnikom purpurnih niti iako je do njih došao kraĎom? Šta moţe traţiti bivši vlasnik purpurnih niti putem actio furti ? Šta moţe traţiti kondikcijom? Kako se moţe objasniti ova mogućnost kumuliranja
tuţbi? ZOSO
§22/3 Ako je neko od tuĎeg materijala svojim radom izradio novu stvar, ona pripada njemu ako je sa vestan i ako je vrednost rada veća od vrednosti materijala, a ako su vrednosti jednake - nastaje susvojina. §23/1 Kad su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomešane da se
više ne mogu razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmernih troškova, na novoj stvari nastaje pravo susvojine u korist dotadašnjih vlasnika, i to srazmerno vrednosti koju su pojedine stvari imale u trenutku spajanja ili mešanja . /2 Ako je neko od vlasnika bio nesavestan, savestan vlasnik moţe zahtevati, u
roku od godinu dana od dana spajanja ili mešanja stvari, da mu cela stvar pripadne u svojinu ili da cela stvar pripadne nesavesnom vlasniku i da mu ovaj naknadi vrednost njegove stvari. /3 Ako od dveju spojenih ili pomešanih stvari jedna ima neznatnu vrednost u
odnosu na drugu, vlasnik druge stvari stiče pravo svojine na novu stvar uz obavezu da licu koje je time izgubilo pravo svojine na stvar naknadi njenu vrednost.
ACCESSIO – SATIO, IMPLANTATIO
D.41.1.9.pr Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Qua ratione autem plantae quae terra coalescunt solo cedunt, eadem ratione frumenta quoque quae sata
53
sunt solo cedere intelleguntur, ceterum sicut is, qui in alieno solo aedificavit , si ab eo dominus soli petat aedificium, defendi potest per exceptionem doli mali, ita eiusdem exceptionis auxilio tutus esse poterit, qui in alienum fundum sua impensa consevit.
(U istom smislu i biljke koje su pustile koren u zemljište pripadaju zemljištu, pa se tako smatra da i ţito koje je zasejano pripada zemljištu. Ali isto onako kako se onaj ko je na tuĎem zemljištu gradio, ako od njega vlasnik zemljišta potraţuje graĎevinu, moţe braniti putem exceptio doli mali , isto tako pomoću ovog prigovora moţe se zaštititi i onaj ko je
na svoj trošak sejao na tuĎem zemljištu). D.41.1.26.1 Paulus libro quarto decimo ad Sabinum: Arbor radicitus eruta et in alio posita priusquam coaluerit, prioris domini est; ubi coaluit, agro cedit, et si rursus eruta sit, non ad priorem dominum revertitur: nam credibile est alio terrae alimento aliam factam.
(Drvo koje je zajedno s korenjem izvaĎeno i usaĎeno na drugo mesto pripada preĎašnjem vlasniku dok ne priraste, a od t ada prirast pripada zemljištu. Stoga, ako bude ponovo izvaĎeno, ne uspostavlja se preĎašnje vlasništvo, jer se smatra da je, hraneći se na drugom zemljištu, pripalo drugom). D.41.1.7.13 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Si alienam plantam in meo solo posuero, mea erit: ex diverso si meam plantam in alieno solo posuero, illius erit: si modo utroque casu radices egerit: antequam enim radices rad ices ageret, illius permanet, cuius et fuit. His conveniens est, quod, si vicini arborem ita terra presserim, ut u t in meum fundum radices egerit, meam effici arborem: arbo rem: rationem enim non permittere, ut alterius arbor intellegatur, quam cuius fundo radices egisset. Et ideo prope confinium arbor posita, si etiam in vicinum fundum radices egerit, communis communis est.
(Ukoliko se tuĎa biljka zasadi u moje zemljište, postaje moja. TakoĎe, ako moja biljka bude zasaĎena u tuĎe zemljište, biće onog čije je zemljište. Pod uslovom da u oba slučaja pusti koren. Pre nego što pusti koren, ostaje u svojini onoga čije je bila. Sledstveno tome, ukoliko tuĎe drvo posadim i ono u mom zemljištu pusti koren, drveće
će biti moje. Zato nije dozvoljeno smatrati drvo svojinom drugog, osim ukoliko ne pusti
54
koren u njegovu zemlju. Tako isto, ukoliko je drvo posadjeno blizu meĎe, pa pušta koren i u susedno zemljište, biće zajedničko .)
SGZ
§ 281. Ako ti tvojim semenom tuĎu njivu zaseješ, plod nije tvoj, no onoga, čija je njiva;
samo ako si ne znajući učinio, dobićeš naknadu za seme i radnju, ako li si znajući i navalice učinio, gubiš i seme i radnju. Tako isto ako tvojim saĎenicama tuĎu zemlju zasadiš, nisu tvoje, no onoga, čija je zemlja, ako su već ţile pustile. Ako li tuĎu njivu tuĎim semenom zaseješ ili tuĎu njivu tuĎim saĎenicama zasadiš, odgovaraš i onome čije je seme, i onom čija je zeml ja, ja, po smislu smislu 279. § 282. Onoga je voćka ili drvo, na čijoj je zemlji stablo, ma se ţile i u tuĎu zemlju pustile,
ili grane nad ovu nadvele. Samo je svaki vlastan, ţile tuĎega drveta, u svojoj zemlji preseći, i grane nad svoju zemlju nadvedene skresati. Drvo, kojega stablo na meĎama stoji, jest opšte onima, čije su meĎe . Pitanje:
Uporedite rešenja SGZ, § 282. sa onim šta znate o ograničenju prava svojine u interesu suseda iz rimskog prava.
Zadatak:
Sa Markovog zemljišta padne orah na zemljište njegovog suseda Petra i tamo nikne novo stablo. Do kada Marko ima pravo da plod pokupi?
55
ACCESSIO – AEDIFICATIO
D.41.1.7.10 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Cum in suo loco aliquis aliena materia aedificaverit, ipse dominus intellegitur aedificii, quia omne quod inaedificatur solo cedit. nec tamen ideo is qui materiae dominus fuit desiit eius dominus esse: sed tantisper neque vindicare eam potest neque ad exhibendum de ea agere propter legem duodecim tabularum, qua cavetur, ne quis tignum alienum aedibus suis iunctum eximere cogatur, sed duplum pro eo praestet. appellatione autem tigni omnes materiae significantur, ex quibus aedificia fiunt. ergo si aliqua ex causa dirutum sit aedificium, poterit materiae dominus nunc eam vindicare et ad exhibendum agere.
(Ako neko na svom zemljištu tuĎim graĎevinskim materijalom nešto izgradi, smatra se vlasnikom zgrade, jer sve što se na zemljištu podiţe [gradi] zemljištu i pripada. Ipak, onaj ko je bio vlasnik tog materijala ne gubi svojinu, ali materijal ne moţe potraţivati
vlasničkom tuţbom ni voditi spor ad exhibendum, zbog propisa Zakona XII tablica koji je zabranjivao da se tuĎa greda uzidana u nečiju kuću sme izvaditi, nego se mora platiti dvostruka vrednost. Pod nazivom “greda” podrazumeva se svaki materijal od koga se gradi kuća. Ali ako iz bilo kog razloga zgrada bude porušena, vlasnik ugraĎenog materijala moţe podneti i vlasničku tuţbu i tuţbu ad exhibendum.) D.41.1.7.12 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Ex diverso si quis in alieno solo sua materia aedificaverit, illius fit aedificium, cuius et solum est, et, si scit alienum solum esse, sua voluntate amisisse proprietatem materiae intellegitur: itaque neque diruto quidem aedificio vindicatio eius materiae competit. certe si dominus soli petat aedificium nec solvat pretium materiae et mercedes fabrorum, poterit per exceptionem doli mali repelli, utique si nescit qui aedificavit alienum esse solum et tamquam in suo bona fide aedificavit: nam si scit, culpa ei obici potest, quod temere aedificavit in eo solo, quod intellegeret alienum.
(I obrnuto, ako neko na tuĎem zemljištu svojim graĎevinskim materijalom nešto izgradi, zgrada pripada onom čije je zemljište, jer ako (graditelj) zna da je zemljište tuĎe, smatra se da je po svojoj volji izgubio svojinu na materijalu; stoga mu ne pripada ni pravo da to 56
vlasničkom tuţbom potraţuje, čak i ako bi zgrada bila porušena. Ali ako vlasnik zemljišta tuţbom potraţuje zgradu, a neće da plati vrednost materijala i nadnice majstora, njegova tuţba moţe biti odbijena sa exceptio doli mali, razumljivo, ako
graditelj nije znao da je zemljište tuĎe, pa je bona fide gradio kao na svome, a ako je znao, moţe mu se pripisati krivica za to što je lakoumno gradio na zemljištu za koje je znao da je tuĎe.)
Pitanja uz tekst D.41.1.7.10:
1. Da li će vlasnikom zgrade postati i lice koje je znajući da materijal nije njegov izgradio
kuću na svom zemljištu? 2. Bivši vlasnik materijala ne moţe više podići vlasničku tuţbu, niti actio ad exhibendum
za izdvajanje graĎevinskog materijala. Koja je tuţba, ipak, ostala na raspolaganju bivšem vlasniku graĎevinskog materijala? 3. Da li vlasnik zemljišta koji je bona fide gradio tuĎim graĎevinskim materijalom takoĎe mora da plati dvostruku vrednost materijala? 4. Da li neko ko je tuţio vlasnika zemljišta i dobio dvostruku vrednost materijala moţe,
nakon što je zgrada srušena, vindicirati graĎevinski materijal? Pitanja uz tekst D.41.1.7.12:
1. Kakva je razlika izmeĎu graditelja bona fide i graditelja mala fide koji je svojim
materijalom gradio na tuĎem zemljištu? 2. Da li graditelj bona fide ima pravo da traţi dvostruku vrednost materijala u ovom
slučaju? 3. Koju od tuţbi moţe podići graditelj bona fide protiv vlasnika zemljišta odnosno zgrade? actio de tigno iuncto
rei vindicatio
actio ad exhibendum
57
condictio
ZOSO
§24/1 Lice koje moţe izgraditi zgradu ili drugu graĎevinu (graĎevinski objekat) na
zemljištu na koje drugi ima pravo svojine (graditelj), stiče pravo svojine i na zemljište na kome je izgraĎen graĎevinski objekat, kao i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu tog graĎevinskog objekta, ako nije znalo niti moglo znati da gradi na tuĎem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio . /2 U slučaju iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo da za vreme od tri
godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije u vreme od deset godina od završene izgradnje, traţi da mu graditelj naknadi vrednost zemljišta u visini nj egove prometne cene u vreme donošenja sudske odluke. §25/1 Ako je graditelj znao da gradi gra di na tuĎem zemljištu ili ako to nije znao a vlasnik se
tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta moţe traţiti da mu pripadne pravo svojine na graĎevinski objekat ili da graditelj poruši graĎevinski objekat i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cenu zemljišta . /2 U slučajevima iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu
štete. /3 Ako vlasnik zemlj išta zahteva da mu pripadne pravo svojine na graĎevinski
objekat, duţan je naknaditi graditelju vrednost objekta u visini prosečne graĎevinske cene objekta u mestu u kome se nalazi u vreme donošenja sudske odluke . /4 Pravo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta moţe ostvariti najkasnije u
roku od tri godine od dana završetka izgradnje graĎevinskog objekta. Po proteku ovog roka vlasnik moţe zahtevati isplatu prometne cene zemljišta . §26/1 Ako je graditelj savestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad
graĎevinski objekat vredi znatno više od zemljišta, graĎevinski objekat zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnoj ceni zemljišta. /2 Ako je vrednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtev vlasnika zemljišta
graĎevinski objekat dosuditi njemu i obavezati ga da graditelju naknadi graĎevinsku vrednost objekta u visini prosečne graĎevinske cene objekta u mestu u kome se nalazi.
58
Ovaj zahtev vlasnik moţe podneti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje graĎevinskog objekta. /3 Ako je graditelj savestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju
kada su vrednost graĎevinskog objekta i vrednost zemljišta pribliţno jednake, sud će graĎevinski objekat, odnosno graĎevinski objekat i zemljište, dosuditi vlasniku zemljišta ili graditelju, vodeći računa o njihovim potrebama, a naročito o njihovim stambenim prilikama. /4 Vlasniku zemljišta, odnosno graditelju, pripada naknada za zemljište, odnosno
graĎevinski objekat, po odredbi stava 1. ovog člana. Pitanja:
1. Da li se moţe reći da u našem pravu vaţi načelo superficies solo cedit? 2. Izdvojte kriterijume koji su po našem pravu presudni za sticanje svojine? 3. Da li su ti kriterijumi od vaţnosti u rimskom pravu? 4. Koji vam se od dva sistema, rimski ili moderni, čini principijelnijim?
COMMIXTIO, CONFUSIO
D.6.1.5.pr Ulpianus libro sexto decimo ad edictum: Idem Pomponius scribit: si frumentum duorum non voluntate eorum confusum sit, competit singulis in rem actio in id, in quantum paret in illo acervo suum cuiusque esse: quod si voluntate eorum commixta sunt, tunc communicata videbuntur et erit communi dividundo actio.
(Isto piše Pomponije: ako je ţito dvojice vlasnika izmešano bez njiho ve volje, svaki od njih ima pravo na tuţbu kojom potraţuje stvar ( actio in rem), ali na onu količinu iz gomile za koju se utvrdi da je pre bila u svojini svakog pojedinca. Ako je do mešanja došlo po
volji (vlasnika), smatra se da je tada nastalo suvlasništ vo, pa tu dolazi u obzir actio communi dividundo ).
59
Pitanja:
1. Kakva je razlika izmeĎu prvog slučaja kada vlasnik odnosno vlasnici pomešanih stvari mogu podići actio in rem i drugog s lučaja u kojem su oni ovlašćeni da podignu actio communi dividundo?
2. Objasnite šta je to susvojina? SGZ
§ 269. Onaj, ko bi tuĎu stvar preradio, nju sa svojom sastavio, spojio, smešao, ne dobija
s tim pravo na tuĎu stvar . § 270. U slučaju takve smeše, ako se stvari smešane ili sastavljene odvojiti ili rastaviti, i tako u preĎašnje stanje postaviti mogu, stvari će se o trošku onoga, koji je smešu
učinio, podeliti, i svaka će se svome gospodaru povratiti . § 271. Ako se pak stvari smešane ne bi u preĎašnje stanje povratiti mogle, onda po
meri smešanih stvari imaće svi, čije su stvari smešane, zajedničko pravo donde, dokle se isto ne opredeli i ne rastavi. § 272. Ako bi se ta smeša bez znanja i volje gospodara stvari učinila tako, da bi
pomešač na prevaru išao, i onoga oštetiti nameravao, onda pomešana stvar pripašće nevinome. I krivcu nikako drugo pravo ne pripada, no naknadu po meri najmanje cene
zahtevati, koja će mu se presuditi; no i srazmernu kaznu za prevaru svoju izbeći neće . § 273. Neće li nevina strana celu smešanu stvar da zadrţi, onda ima prava naknadu od krivca po meri najveće cene, i samu štetu, ili korist, koju bi imati mogla, zahtevati . § 274. Ako bi obe strane u tome nevine bile, i ta bi se smeša ili slučajno dogodila, do godila, ili bi bi
drugi ko bez njihova znanja učinio, i stvari se smešane, sastavljene, ili spojene ne bi rastaviti i odeliti dale, onda ostaje pravo onome, čija je stvar skupocenija, ili stvar smešanu zadrţati, i drugoga po pravoj vrednosti njegove stvari isplatiti, ili se podobnom naplatom svoje zadovoljiti.
60
ZOSO
§ 23. /1. Kad su stvari koje pripadaju raznim vlasnicima tako spojene ili pomešane da se
više ne mogu razdvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmernih troškova, na novoj stvari nastaje pravo susvojine u korist dotadašnjih vlasnika, i to srazmerno vrednosti koju su pojedine stvari imale u trenu tku spajanja ili mešanja . /2. Ako je neko od vlasnika bio nesavestan, savestan vlasnik moţe zahtevati, u
roku od godinu dana od dana spajanja ili mešanja stvari, da mu cela stvar pripadne u svojinu ili da cela stvar pripadne nesavesnom vlasniku i da mu ovaj naknadi vrednost njegove stvari. /3. Ako od dveju spojenih ili pomešanih stvari jedna ima neznatnu vrednost u
odnosu na drugu, vlasnik druge stvari stiče pravo svojine na novu stvar uz obavezu da licu koje je time izgubilo pravo svojine na stvar naknadi njenu vrednost.
Pitanja:
1. Koji se načini za sticanje svojine iz rimskog prava ov de zajednički regulišu? 2. Uporedite rešenja pozitivnog prava sa onima iz rimskog prava i iz SGZ.
OCCUPATIO - RES NULLIUS, OKUPACIJA DIVLJIH ŽIVOTINJA
I.2.1.12: Ferae igitur bestiae et volucres et pisces, id est omnia animalia, quae in terra, mari, caelo nascuntur, simulatque ab aliquo capta fuerint, iure gentium statim illius esse incipiunt: quod enim ante nullius est, id naturali ratione occupanti conceditur. Nec interest, feras bestias et volucres utrum in suo fundo quisque capiat, an in alieno: plane qui in alienum fundum ingreditur venandi aut aucupandi gratia, potest a domino, si is providerit, prohiberi ne ingrediatur ... quidquid autem eorum ceperis, eo usque tuum esse intellegitur, donec tua custodia coercetur: cum vero evaserit custodiam tuam et in naturalem libertatem se receperit, tuum esse desinit et rursus occupantis fit. Naturalem
61
autem libertatem recipere intellegitur, cum vel oculos tuos effugerit vel ita sit in conspectu tuo, ut difficilis sit eius persecutio.
(Divlje ţivotinje, kao i ptice i ribe, to jest sve ţivotinje koje se raĎaju na zemlji, u moru i u vazduhu, čim ih neko uhvati, odmah po ius gentium-u postaju njegovo vlasništvo: jer ono što je pre bilo ničije, to po prirodnom razumu pripada onom ko ga okupira. Pri tome nije bitno da li je neko divlje ţivotinje i ptice uhvatio na svom ili na tuĎem zemljištu; meĎutim, onome koji dolazi na tuĎe zemljlište da lovi ili hvata (ptice u mreţu), moţ e vlasnik, ako mu je stalo do toga, zabraniti da tu ulazi...Šta god od toga uhvatiš, to se smatra dotle tvojom svojinom dokle god ga dr ţiš pod svojom kontrolom: čim ono izmakne iz tvoje kontrole pripada ponovo onome ko ga okupira. Smatra se da je [ţivotinja] ponovo stekla prirodnu slobodu kada ti izmakne ispred očiju ili kad je je još
vidiš, ali ju je teško progoniti.) D 41.1.5.1-4 Gaius libro secundo rerum cottidianarum sive aureorum: Illud quaesitum est, an fera bestia, quae ita vulnerata sit, ut capi possit, statim nostra esse intellegatur. Trebatio placuit statim nostram esse et eo usque nostram videri, donec eam persequamur, quod si desierimus eam persequi, sesinere nostram esse et rursus fieri occupantis: itaque si per hoc tempus, quo eam persequimur, alius eam ceperit eo animo, ut ipse lucrifaceret, furtum videri nobis eum commisisse. plerique non aliter putaverunt eam nostram esse, quam qu am si eam ceperimus, quia multa accidere accider e possunt, ut eam non capiamus: quod verius est. Apium quoque natura fera est: itaque quae in arbore nostra consederint antequam a nobis alveo concludantur, non magis nostrae esse intelleguntur quam volucres, quae in nostra arbore nidum facerint. ideo si alius eas incluserit, earum dominus erit. ...Examen, quod ex alveo nostro evolaverit, eo usque nostrum esse intellegitur, donec in conspectu nostro est nec difficilis eius persecutio est: alioquin occupantis fit.
(Postavlja se pitanje da li se divlja ţivotinja koja je tako ranjena da se moţe uhvatiti smatra odmah našom svojinom. Treba cije je bio mišljenja da ona odmah postaje naša i da se dotle smatra našom do kle god je gonimo, ali ako odustanemo od gonjenja, ona prestaje biti naša i pripada onom ko je okupira: stoga, ako je u ono vreme, dok je mi progonimo, neko uhvati u nameri da se sam time okoristi, smatra se da je učinio kraĎu 62
na našu štetu. MeĎutim, većina pravnika smatra da ona postaje naša svojina tek onda kada je uhvatimo, jer se mnogo toga moţe dogoditi zbog čega je mi ne moţemo uhvatiti; to je i spravnije. I pčele su divlje po prirodi, pa ako se spuste na naše stablo,
one se, pre nego što ih zatvorimo u košnicu, ne mogu smatrati našim, isto onako kao ni ptice koje su na našem stablu savile gnezdo. Stoga, ako ih drugi uhvati [u košnicu] on će postati njihov vlasnik...Roj koji je izleteo iz naše košnice, smatra se dotle našim dok ga mi pogledom pratimo i dok ga nije teško goniti ; inače pripada onome ko ga okupira.) SGZ
§ 235. Divlje zveri šumske, kao medvedi, kurjaci, (vuci), zecovi, divlji veprovi i t. d. onoga su, ko ih uhvati ili ubije; a tako i divlje ptice, bile one za jelo ili ne, onoga su, ko ih
uhvati ili ubije. Kad i gde nije slobodno loviti, opredeliće se osobitom uredbom . § 236. Divljač uhvaćena ili pripitomljena donde je naša, dokle se u našoj vlasti nalazi;
kako pak prirodu divljačine na sebe uzme, i ispod vlasti naše iziĎe, prestaje biti naša, i pripada onome, koji je prvi uhvati ili ubije. § 237. I riba se smatra kao šumsko zverje, onde gde osobitom uredbom pravo ribolova nije zabranjeno ili kome ustupljeno. § 238. Ţivotinja pitoma, kao konji, volovi, i t. d. guske, patke, kokoši, ćurke i t. d. ako i
ispod naše vlasti iziĎu, opet ostaju naše, i pravo nam pripada na povraćaj, i svaki je duţan izdati. § 239. Rojevi domaći i golubovi naši su tako, kao i druga pitoma ţivotinja . § 240. Roj od tvoga preseda tvoj je, i ti imaš vlasti ustopce vijati ga, i gde god naĎeš,
uzeti ga. No ako ti njega za 24 sata vijati prenebregneš, prestaje biti tvoj, i pripada kao i druga divljač onome, koji ga uhv ati. § 241. Roj šumski u grmu smatra se kao stvar ničija, i pripada onome, koji ga prvi naĎe i grm zakrsti.
ZOSO
Nema odredbi o okupaciji divljih ţivotinja. 63
Zadatak:
Bio jednom jedan kralj koji nije bio sre ćan. Da bi odobrovoljio sudbinu bacio je zlatan prsten u jezero. Prsten je progutala riba. Ribu je upecao ribar i dao je kraljevom kuvaru.
Kuvar je očistio ribu i u njoj našao zlatan prsten. Ko je vlasnik prstena?
OCCUPATIO - THESAURUS
D.41.1.31.1 Paulus libro trigensimo primo ad edictum : Thesaurus est vetus quaedam depositio pecuniae, cuius non exstat memoria, ut iam dominum non habeat: sic enim fit eius qui invenerit, quod non laterius sit. alioquin si quis aliquid vel lucri causa vel metus vel custodiae condiderit sub terra, non est thensaurus; cuius etiam furtum fit.
(Blago je neko staro skrovište novca kojeg se više niko ne seća, tako da nema više vlasnika; ono pr ipada ipada osobi koja ga naĎe, jer je ničije. Ali ako neko nešto sakrije u
zemlju da bi zaradio, ili zbog straha ili da bi to sačuvao, to nije blago; to moţe biti i ukradeno.)
I.2.1.39 Thesauros, quos quis in suo loco invenerit, divus Hadrianus, naturalem aequtatem secutus, ei concessit, qui invenerit: idemque statuit, si quis in sacro aut in religioso loco fortuito casu invenerit. At si quis in alieno loco non data ad hoc opera, sed fortuitu invenerit, dimidium domino soli concessit: et convenienter, si quis in Caesaris loco invenerit, dimidium inventoris, dimidium Caesaris esse statuit. Lcui conveniens est, et si quis in publico loco vel fiscali invenerit, dimidium ipsius esse, dimidium fisci vel civitatis.
(Boţanski Hadrijan, sledeći načelo prirodne pravičnosti, odredio je da blago koje neko naĎe na svom zemljištu, njemu pripada; isto je odredio i u slučaju kada se blago slučajno pronaĎe u posvećenom ili u zemljištu na kojem se nalazi grob. Ali ako neko na tuĎem zemljištu bez rada, slučajno pronaĎe blago, polovina pripada vlasniku zemljišta, 64
a po istom načelu, ako neko u carskom zemljištu naĎe blago, odredio je da polovina pripada nala začu, a polovina caru. S tim je u skladu da i onda kada neko u javnom
zemljištu ili zemljištu koje pripada fisku naĎe blago, polovina pripadne njemu, a polovina fisku ili gradu.)
SGZ
§ 249. Za izgubljene stvari uzimaju se i one, koje su zakopane, uzidan e, ili kako drukče
sakrivene, da im se pravoga gospodara ne zna, s kojima, kad bi se našle, onako isto postupiti valja, kao i sa izgubljenim i naĎenim stvarima po gore izloţenim propisima . § 250. Ako bi se s e takve zakopane, zakopan e, uzidane, ili drukče d rukče sakrivene stvari sastojale u novcu, zlatu ili srebru, u nakitu, dragom kamenju, ili drugim dragocenostima, koje su tako dugo
sakrivene leţale, da se njihov gospodar doznati i pronaći ne moţe, onda se takve stvari iznaĎene zovu sokrovište (zakopano blago), i ovo se mora javiti načelstvu okruţnom, otkuda će izvešće učiniti se vrhovnoj vlasti . § 251. Od ovakvoga naĎenoga sokrovišta pripašće jedna trećina praviteljstvenoj kasi,
jedna trećina onome, koji je našao, a jedna trećina onome na čijoj se zemlji našlo. Ako je pak ovo dvoje u jednom licu skopčano, onda onome obadve ove trećine pripadaju . § 252. Ova trećina ne pripada onome, koji bi na traţenje sokrovišta najmljen bio, ili koji
bi naĎeno pritajio, pa bi se posle doznalo; jer u prvom slučaju najmljenici dobijaju najamnu nagradu, a u drugom slučaju trećina pripada onome, koji bi za takvoga
nahodnika potkazao, ili ako takvoga ne bi bilo, pripada opštenarodnoj kasi . § 253. No ako rabotnici najmljeni slučajno na sokrovište naiĎu, onda njima kao
nahodnicima jedna trećina pripada. Napomena:
U savremenom zakonodavstvu nema odredbi o nalazu blaga i njegove mogućnosti sticanja okupacijom.
65
OCCUPATIO – RATNI PLEN
D. 41.1.51.1. Celsus libro secundo digestorum: Et quae res hostiles apud nos sunt, non publicae, sed occupantium fiunt.
(I one stvari neprijatelja koje se nalaze kod nas, pripadaju onome ko ih je okupirao, a ne
drţavi.) SGZ
§ 254. Kakvo će pravo ko na plen od neprijatelja dobiveni imati, opredeliće se u vojno policajnim zakonima.
OCCUPATIO – RES DERELICTAE
D. 41.7.2. Paulus libro quinquagensimo quarto ad edictum: Pro derelicto rem a domino habitam si sciamus, possumus adquirere. Sed Proculus non desinere eam rem domini esse, nisi ab alio possessa fuerit: Iulianus desinere quidem omittentis esse, non fieri autem alterius, nisi possessa fuerit, et recte.
(Ako znamo da je vlasnik derelinkvirao stvar, moţemo na njoj steći svojinu. MeĎutim, Prokul smatra da na njoj ne prestaje svojina sve dok je drugi ne uzme u drţavinu, a Julijan tvrdi da ona odmah po derelikciji prestaje biti u svojini onoga ko ju je napustio premda ne postaje svojina drugog dok je taj ne uzme u drţavinu, što je ispravno.)
Pitanja:
1. Da li se tekst odnosi kako na pokretne tako i na nepokretne derelinkvirane stvari?
2. Da li neko ko misli da je stvar derelinkvirana moţe tu stvar steći okupacijom? 66
3. Da li okupacijom moţemo steći svojinu na stvari koju je vlasnik izgubio? SGZ
§ 228. Neke stvari, koje ni u čijoj vlasti nisu, moţe svaki zauzeti i zadrţati, i tim samim one prelaze u njegovu sopstvenost, i on postaje njihovim gospodarom. § 242. Stvar izgubljenu tuĎu ako naĎeš, nije tvoja. Ako se po znaku kakvom pozna čija
je, da je odmah onome vratiš; ako li se ne pozna p ozna, pa je stvar male vrednosti od jednog dvadesetaka do 12, da javiš mesnoj vlasti, koja će po običaju svakome na znanje dati, ne bi li se kako gospodar iste stvari našao; ako li bi stvar više od 12 dvadesetaka vredela, onda ćeš morati javiti sreskom ili okruţnom načelniku, koji će svojim načinom po potrebi i preko novine objaviti .
ZOSO
§ 32. /1. Na pokretnu stvar koju je njen vlasnik napustio pravo svojine stiče lice koje je
uzelo tu stvar u drţavinu sa namerom da je prisvoji (okupacija), ako zakonom nije drukčije odreĎeno. /2. Na nepokretnost se ne moţe steći pravo svojine okupacijom .
SPECIFICATIO
Gaius, Institutiones 2.79: In aliis quoque speciebus naturalis ratio requiritur: proinde si ex uvis aut olivis aut spicis meis vinum aut oleum aut frumentum feceris, quaeritur, utrum meum sit id vinum aut oleum aut frumentum an tuum. Item si ex auro aut argento meo vas aliquod feceris vel ex tabulis meis nauem aut armarium aut subsellium fabricaveris, item si ex lana mea vestimentum feceris vel si ex vino et melle meo mulsum feceris sive ex medicamentis meis emplastrum aut collyrium feceris, quaeritur, utrum tuum sit id, quod ex meo effeceris, an meum. Quidam materiam et substantiam
67
spectandam esse putant, id est, ut cuius materia sit, illius et res, quae facta sit, videatur esse, idque maxime placuit Sabino et Cassio; alii vero eius rem esse putant, qui fecerit, idque maxime diversae scholae auctoribus visum est: sed eum quoque, cuius materia et substantia fuerit, furti adversus eum, qui subripuerit, habere actionem; nec minus adversus eundem condictionem ei competere, quia extinctae res, licet vindicari non possint, condici tamen furibus et quibusdam aliis possessoribus possunt.
(U nekim drugim slučajevima pribegava se primeni načela prirodnog [zdravog] razuma.
Tako, ako od mog groţĎa, maslina ili klasja dobiješ vino, ulje ili ţito, postavlja se pitanje da li je moje ili tvoje vino, u lje ili ţito. Isto tako, ako od mog zlata ili srebra napraviš vazu
ili od mojih dasaka napraviš brod, orman ili stolicu ili od moje vune napraviš odelo, od mog vina ili meda napraviš medovinu ili od mojih lekarija načiniš melem za rane ili mast za oči, postavlja se pitanje da li će ono što iz mojih stvari napraviš biti tvoje ili moje. Neki su mišljenja da se mora poći od materijala ili sastojaka, tj. da stvar koja je napravljena treba da pripadne onome čiji je materijal, što su naročito zastupali Sabin i Ka sije. Drugi, meĎutim, smatraju da stvar pr ipada ipada onome koji ju je napravio , što je pre svega mišljenje pripadnika suprotne škole, koji, osim toga, misle da i onaj čiji su materijal ili sastojci, protiv lica koje bi potajno odnelo stvar moţe podići tuţbu zbog kraĎe. Isto tako, protiv njega ovome pripada pravo na tuţbu za neosnovano bogaćenje, jer i ako se ne mogu vindicirati stvari koje su nestale, mogu ipak biti predmet tuţbe za neosnovano bogaćenje protiv lopova i nekih drugih drţalaca stvari.) I.2.1.25: Et post multas Sabinianorum et Proculianorum ambiguitates placuit media sententia existimantium, si ea species ad materiam reduci possit, eum videri dominum esse, qui materiae dominus fuerat, si non possit reduci, eum potius intellegi dominum, qui fecerit.
(I nakon mnogih spornih stavova Sabinijanaca i Prokuleanaca, smatramo ispravnim
srednje rešenje, a to je, da ako se nova stvar moţe vratiti u prvobitno stanje, vlasnik je onaj kome je pripadala i materija, a ako se ne moţe vratiti, treba smatrati da pred nost kao vlasnik ima onaj ko je [stvar] napravio).
68
Pitanja:
1. U čemu se sastoji spor pravnih škola oko pitanja sticanja svojine preradom? 2. Koja je to “suprotna” škola o kojoj govori Gaj? 3. Koja tuţba odnosno tuţbe stoji na raspolaganju (bivšem) vlasniku materijala protiv onoga ko je izradio novu stvar prema mišljenju ove škole? 4. Da li postoji razlika ako je lice koje je izradilo novu stvar ukralo materijal ili je do
materijala došlo u dobroj veri? 5. Kada i kako se razrešio spor izmeĎu Sabinija naca i Prokuleanaca? 6. Kakvo je to srednje rešenje ( media sententia )? SGZ
§ 269. Onaj, ko bi tuĎu stvar preradio, nju sa svojom sastavio, spojio, smešao, ne dobija
s tim pravo na tuĎu stvar . Pitanja:
1. Koje sve rimske načine za sticanje svojine spominje Srpski graĎanski zakonik u ovom članu? 2. Da li za preradu predviĎa isto rešenje kao u rimskom pravu? ZOSO
§ 21. Po samom zakonu pravo svojine se stiče stvaranjem nove stvari, spajanjem,
mešanjem, graĎenjem na tuĎem zemljištu, odvajanjem plodova, odrţajem, sticanjem svojine od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima odreĎenim zakonom . § 22.
/ 1. Lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stiče pravo
svojine na tu stvar. / 2. Pravo svojine na novu stvar pripada vlasniku od čijeg je materijala tu stvar, na osnovu pravnog posla, izradilo drugo lice. 69
/ 3. Ako je neko od tuĎeg materijala svojim radom izradio novu stvar, o na pripada
njemu ako je savestan i ako je vrednost rada veća od vrednosti materijala, a ako su vrednosti jednake - nastaje susvojina.
Pitanja:
1. Koje tri situacije stvaranja nove stvari predviĎa naše pozitivno zakonodavstvo? 2. Koju od ovih situacija su analizirali rimski pravnici?
3. Uporedite stav rimskih pravnika s rešenjem našeg pozitivnog zakonodavstva.
STICANJE SVOJINE NA PLODOVIMA
D.41.1.48.pr. Paulus libro septimo ad Plautium: Bonae fidei emptor non dubie percipiendo fructus etiam ex aliena re suos interim facit non tantum eos, e os, qui diligentia ea opera eius pervenerunt, se omnes, quia quod ad fructus attinet. Loco domini paene est, denique etiam priusquam percipiat, statim ubi a solo separati sunt, bonae fidei emptoris fiunt. nec interest, ea res, quam bona fide emi, longo tempore capi possit nec ne...
(Kupac u dobroj veri ubirući plodove postaje nesu mnjivo njihov vlasnik, iako je [kupljena] stvar tuĎa, i to vlasnik ne samo onih plodova koji su nastali njegovom
paţnjom i radom, već i svih, jer što se tiče plodova on je skoro u poloţaju vlasnika. Zato i pre nego što ih ubere, čim su oni odvojen i od zeml jišta jišta njegovi su. Nije od značaja da li će na stvari koju je kupio u dobroj veri moći da stekne svojinu protekom vremena ili ne...)
I.2.1.36 De rerum dvisione: Is ad quem usus fructus fundi pertinet, non aliter fructuum dominus efficitur, quam si eos ipse perceperit. et ideo licet maturis fructibus, nondum tamen perceptis decesserit, ad heredem eius non pertinent, sed domino proprietatis aequiruntur.
70
(Onaj kome pripada pravo plodouţivanja nekog zemljišta neće drugačije postati vlasnik plodova nego kada ih ubere. I zato ako umre, a nije ubrao plodove, mada su oni već bili
sazreli, plodovi ne pripadaju njegovom nasledniku, već vlasniku zemljišta.) Pitanja:
1. Kako stiče svojinu na plodovima kupac odnosno drţalac u dobroj veri? 2. Da li je to originarni ili derivativni način?
3. Kako stiče svojinu na plodovima uzufruktuar? 4. Da li on stiče svojinu na plodovima originarno ili derivativno? Zadaci:
1. Gaj je dao Petru u zakup maslinjak. mas linjak. Petar je otišao da poseti svog bolesnog prijatelja
u Rim. Dok je Petar bio odsutan došao je Gaj u maslinjak. Najpre je pobrao masline sa drveća, zatim je pokupio masline koje su pale na zemlju. Najzad, uzeo je korpu maslina koje je Petar sakupio prethodnih dana. Ko je vlasnik maslina koje je sa stabla ubrao Gaj? Ko je vlasnik maslina koje je Gaj pokupio sa zemlje? Ko je vlasnik maslina koje su se nalazile u korpi? 2. Pretpostavite da Petar ima pravo plodouţivanja na maslinj aku, a zatim odgovorite na
postavljena pitanja. Da li je situacija ista kao u prethodnom slučaju (slučaju zakupa)? ZOSO
§ 27. / 1. Pravo svojine na plodove koje stvar daje pripada vlasniku stvari. / 2. Savestan drţalac, plodouţivalac i zakupac stvari koja daje plodove stiče pravo svojine na plodove u trenutku njihovog odvajanja. / 3. Plodovi iz stava 2. ovog člana, do njihovog odvajanja, sastavni su deo stvari i pripadaju njenom vlasniku.
71
Pitanje:
Navedite sličnosti i razlike izmeĎu rimskog i našeg vaţećeg zakonodavstva.
USUCAPIO - POJAM
M. T. Cicero, Topica 23: … usus auctoritas fundi biennium est, …ceterarum rerum … annuus est usus.
(... usus auctoritas zemljišta je dve godine , ... ostalih stvari ... usus traje godinu dana.)
M. T. Cicero, De oficiis 1.37: ...adversus hostem aeterna auctoritas .
(... protiv stranca [ biće] večna auctoritas.)
I.2.6.0: Iure civili constitutum constitutum fuerat ... ne rerum dominia in incerto essent. Et cum hoc placitum erat, putantibus antiquioribus dominis sufficere ad inquirendas res suas praefata tempora...
(Civilnim pravom je bilo ustanovljeno ... da ne bi svojina stvari bila neizvesna. I po ovom
rešenju je bilo, kako su mislili stari, vlasniku dovoljno da zahteva svoju stvar u okviru rečenog roka...) I.2.6.10. Novissime sciendum est, rem talem esse debere, ut in se non habeat vitium, ut a bona fide emptore usucapi possit vel qui ex alia iusta causa possidet.
(Nedavno je odlučeno, da takva stvar mora biti d rţana neviciozno i savestan kupac je
moţe steći uzukapijom, kao i onaj ko je drţi po drugim pravnim osnovama .) D.41.3.3. Modestinus libro quinto pandectarum: Usucapio est adiectio dominii per continuationem possessionis temporis lege definiti.
(Odrţaj je sticanje svojine neprekidnom drţavinom u trajanju odreĎenom zakonom.) 72
Gaius, Institutiones 2.42. Usucapio autem mobilium quidem rerum anno completur, fundi vero et aedium biennio; et ita lege XII tabularum cautum est. Ceterum etiam earum rerum usucapio nobis conpetit, quae non a domino nobis traditae fuerint, sive mancipi sint eae res sive nec mancipi, si modo eas bona fide acceperimus, cum crederemus eum qui traderet dominum esse.
(Odrţaj se dovršava, ako je reč o pokretnim stvarima, za jednu godinu, a ako je reč o zemljištu i zgradama, za dve godine; tako je odreĎeno Zakono m XII tablica. Uostalom, odrţajem stičemo svojinu i nad onim stvarima koje nam je predao nevlasnik, bilo da su to res mancipi ili nec mancipi, pod uslovom da smo ih primili savesno, pošto smo verovali da je sopstvenik onaj koji nam je predao.)
Pitanja:
Kojim zakonom je uveden ovaj način sticanja? Koji je razlog za njegovo uvodjenje?
Koji su uslovi odrţaja bili postavljeni Zakonom dvanaest tablica? Koji su bili glavni slučajevi uzukapije u klasičnom pravu?
USUCAPIO – BONA FIDES
D.50.16.109 Modestinus libro quinto pandectarum: 'Bonae fidei emptor' esse videtur, qui ignoravit eam rem alienam esse, aut putavit eum qui vendidit ius vendendi habere, puta procuratorem aut tutorem esse.
(Smatra se da je kupac u dobroj veri [ bonae fidei emptor ] onaj ko nije znao da je stvar
tuĎa ili je mislio da onaj ko prodaje ima pravo da je proda, na primer da je on prokurator ili tutor, dakle zastupnik).
73
D.18.1.26 Pomponius libro 17 ad Sabinum: Si sciens emam ab eo cui bonis interdictum sit vel cui tempus ad deliberandum de hereditate ita datum sit, ut ei deminuendi potestas non sit, dominus non ero: dissimiliter atque si a debitore sciens creditorem fraudari emero.
(Ako svesno kupim od onoga kome je zabranjeno [ da otuĎuje] dobra ili onoga kome je dato vreme da razmisli o [prihvatanju] nasledstva, jer njemu nije dato ovlašćenje da umanjuje imanje, [ja] neću biti vlasnik: drugačije će biti ako kupim od duţnika znajući da
će poverilac biti prevaren.) D.41.3.31.pr Paulus libro 32 ad Sabinum: Numquam in usucapionibus iuris error possessori prodest: et ideo Proculus ait, si per errorem initio venditionis tutor pupillo auctor factus sit vel post longum tempus venditionis peractum, usucapi non posse, quia iuris error est.
(U uzukapijama pravna za bluda nikada ne koristi drţaocu : i zato Prokul kaţe da ako
greškom na početku prodaje tutor ne bi dao odobrenje, niti je [ono] dato [naknadno] posle dugog vremena od prodaje, ne moţe se steći uzukapijom, jer postoji pravna zabluda.)
D.41.4.7.5 Iulianus libro 44 digestorum: Qui sciens emit ab eo, quem praetor ut suspectum heredem deminuere vetuit, usu non capiet.
(Ko znajući kupuje od onoga kome je pretor kao sumnjivom nasledniku zabranio da umanjuje [nasledstvo], ne stiče uzukapijom.)
D.18.1.27 Paulus libro octavo ad Sabinum: Qui a quolibet rem emit, quam putat ipsius esse, bona fide emit: at qui sine tutoris auctoritate a pupillo emit, vel falso tutore auctore, quem scit tutorem non esse, non videtur bona fide emere, ut et Sabinus scripsit.
(Onаj ko od nekogа kupi stvаr, zа koju misli dа je [u svojini] onogа [koji mu je prodаje,] sаvesno kupuje: а ko bez sаglаsnosti tutorа od mаloletnikа kupuje ili uz sаglаsnost lаţnog tutorа, zа kogа znа dа nije tutor, smаtrа se dа ne kupuje sаvesno, kаo što je i Sаbin pisаo.) 74
D.41.10.5 Neratius libro quinto membranarum: pr. Usucapio rerum, etiam ex aliis causis concessa interim, propter ea, quae nostra existimantes possideremus, constituta est, ut aliquis litium finis esset. 1. Sed id, quod quis, cum suum esse existimaret, possederit, usucapiet, etiamsi falsa fuerit eius existimatio. quod tamen ita interpretandum est, ut probabilis error possidentis usucapioni non obstet, veluti si ob id aliquid possideam, quod servum meum aut eius, cuius in locum hereditario iure successi, emisse id falso existimem, quia in alieni facti ignorantia tolerabilis error est.
( pr. pr. Uzukаpijа stvаri, iаko je dopuštenа i iz drugih rаzlogа, ustаnovljenа je zbog onih
stvаri koje imаmo u drţаvini verujući dа su nаše, kаko bi se postаvile grаnice mogućnosti dа se zbog njih vodi spor. 1. Stogа onаj ko drţi stvаr, smаtrаjući je svojom, stiče je odrţаjem, premdа njegovo uverenje nije tаčno. Ovo trebа tumаčiti nа tаj nаčin dа oprostivа zаbludа drţаocа ne ometа odrţаj, nа primer, kаdа drţim stvаr zа koju netаčno mislim dа ju je kupio moj rob ili osobа koju sаm po nаslednom prаvu nаsledio, jer je zаbludа u pogledu tuĎeg delovаnjа oprostivа.) D.41.3.36 Gaius libro secundo rerum cottidianarum siue aureorum: Potest pluribus modis accidere, ut quis rem alienam aliquo errore deceptus tamquam suam vendat forte aut donet et ob id a bonae fidei possessore res usucapi possit: veluti si heres rem defuncto commodatam aut locatam vel apud eum depositam existimans hereditariam esse alienaverit. Item si quis aliqua existimatione deceptus crediderit ad se hereditatem pertinere, quae ad eum non pertineat, et rem hereditariam alienaverit, aut si is, ad quem usus fructus ancillae pertinet, partum eius existimans suum esse, quia et fetus pecudum ad fructuarium pertinet, alienaverit.
(Moţe se na više načina dogoditi da neko tuĎu stvar u zabludi proda kao svoju i u tom slučaju stvar moţe steći drţalac u dobroj veri ( bonae fidei possessor ), ), na primer ako je naslednik otuĎio stvar koja je ostaviocu bila data na posl ugu ili u najam ili u ostavu smatrajući da je deo zaostavštine. 1. Isto tako, ako je neko pogrešno verovao da mu pripada kao nasledstvo nešto što mu ne pripada i tu stvar otuĎi, ili ako neko kome pripada plodouţivanje na robinji, otuĎi njen plod (dete), smatrajući da mu pripada, kao što na primer plod ţivotinje pripada plodouţivaocu.) 75
D.41.4.2.15-16 Paulus libro quinquagensimo quarto ad edictum: Si a pupillo emero sine tutoris auctoritate, quem puberem esse putem, dicimus usucapionem sequi, ut hic plus sit in re quam in existimatione: quod si scias pupillum esse, putes tamen pupillis licere res suas sine tutoris auctoritate administrare, non capies usu, qua iuris error nulli prodest. 16. Si a furioso, quem que m putem sanae mentis, emero, constitit usucapere util itatis causa me posse, quamvis nulla esset emptio et ideo neque de evictione actio nascitur mihi nec Publiciana competit nec accessio possessionis.
(Ako kupim od maloletnika bez odobrenja tutora smatrajući da je punoletan, kaţemo da moţe uslediti uzukapija jer to je više (zabluda) o stvari nego ne go o proceni (tj. o pravu). Ali ako znaš da je to maloletnik, ali smatraš da maloletnik moţe upravljati svojim stvarima bez tutorovog odobrenja, nećeš steći svojinu uzukapijom, jer zabluda o pravu ne moţe nikome koristi ti. 16. Ako kupim od duševno bolesnog, za koga sam mislio da je zdrav,
odlučeno je zbog moje koristi da mogu uzukapirati, mada je prodaja ništava, te zato iz nje ne proističe ni pravo na tuţbu zbog evikcije ni actio Publiciana niti se u odrţaj uračunava drţavina prethodnika.) Pitanja:
1. U pogledu čega je sve mogla postojati zabluda koja je dovoljna da dovede do odrţaja? 2. Kakva je ona morala biti na osnovu navedenih tekstova?
3. Koja je to oprostiva zabluda prema Neracijevom mišljenju? Pitanja uz tekst D.41.4.2.15-16:
1. Ko se u rimskom pravu smatra maloletnikom? 2. Kojim se licima postavlja tutor?
3. “Ja” je smatrao da je maloletnik punoletan? Da li je “ja” bonae fidei emptor? O kakvoj je zabludi ovde reč? Da li je ta zabluda izvinjiva? Izrazite to putem latinske pravne izreke. 76
4. “Ti” odnosno kupac zna da je prodavac maloletnik, ali misli da maloletnik moţe zaključiti ugovor bez odobrenja tutora. Koja je ov o vrsta zabude? Da li je ova zabluda izvinjiva? Izrazite to pomoću latinske pravne izreke? 5. Da li u navedenim slučajevima postoji iusta causa? 6. “Ako kupim od duševno bolesnog za koga sam mislio da je zdrav”. O kakvoj je zabludi ovde reč? Da li je ova zabluda izvinjiva? Zadatak:
Aleksandar je kupio od maloletnog Oktavija zlatni prsten pr sten pre više od godinu dana. Čiji je prsten ukoliko je: a) Aleksandar mislio da je Oktavije punoletan; b) Aleksandar znao da Oktavije nije punoletan, ali je mislio da je dozvoljeno kupiti od maloletnika;
c) saglasnost dao Julije, koji se laţno predstavljao kao Oktavijev tutor, za šta je Aleksandar Aleksandar znao;
d) saglasnost dao Julije, koji se laţno predstavljao kao Oktavijev tutor, za šta Aleksandar Aleksandar nije znao; znao; e) prsten pripadao nekom drugom, a ne Oktaviju.
USUCAPIO – JUSTINIJANOV REŽIM
I.2.6.pr De usucapionibus et longi temporis possessionibus: Iure civili constitutum fuerat, ut, qui bona fide ab eo qui dominus non erat, cum crediderit eum dominum esse, rem emerit vel ex donatione aliave qua iusta causa acceperit, is eam rem, si mobilis erat, anno ubique, si immobilis, biennio tantum in Italico solo usucapiat, ne rerum dominia in incerto essent. et cum hoc placitum erat, putantibus antiqui oribus dominis sufficere ad inquirendas res suas praefata tempora, nobis melior sententia resedit, ne domini maturius suis rebus defraudentur neque certo loco beneficium hoc concludatur.
77
et ideo constitutionem super longi temporis possessionem, id est inter praesentes decennio, inter absentes viginti annis usucapiantur et his modis non solum in Italia, sed in omni terra, quae nostro imperio gubernatur, dominium rerum iusta causa possessionis praecedente adquiratur.
(Ius civile je propisivalo da ako neko pribavi stvar kupovinom, poklonom ili po bilo kom zakonitom osnovu od onoga k o nije bio sopstvenik, verujući pri tome da je to
sopstvenik, pribaviće svojinu odrţajem, i to u roku od godine dana ako je stvar pokretna, bez obzira na to gde se ona nalazi i u roku od dve godine na zemljištu ako je
ono u Italiji, kako ne bi ostalo u neizvesnosti u čijoj su svojini stvari. Dok se u staro doba smatralo da je ovo vreme d ovoljno sopstveniku da traţi svoje stvari, mi smo utvrdili da
je bolje da se sopstvenici ne lišavaju suviše brzo svojine na stvarima i da se ova pogodnost ne ograničava s obzirom na mesto gde se stvar nalazi. Zbog toga smo o ovome izdali konstituciju kojom se nareĎuje da odrţaj za sve pokretne stvari traje tri
godine, a da se svojina na nepokretnim stvarima stiče drţavinom longi temporis , to jest meĎu prisutnima za deset godina, a meĎu odsutnima za dvadeset godina i na taj način se ne samo u Italiji, već i u svakoj zemlji kojom vladamo stiče svojina na stvarima ako je drţavini prethodila iusta causa.) Pitanja:
1. Opiši evoluciju uzukapije. 2. Kakav je bio reţim po Zakonu XII tablica? 3. Šta se u reţimu izmenilo u klasičnom pravu? 4. Koje je novine uveo Justinijan? 5. Koji je bitan slučaj uzukapije prestao da pos toji u Justinijanovom pravu (vidi Gajeve Institucije 2.43)?
ZOSO
§ 28. / 1. S avestan i zakoniti drţalac pokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine,
stiče pravo svojine na tu stvar odrţajem protekom tri godine. 78
/ 2. Savestan i zakonit drţalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine,
stiče pravo svojine na tu stvar odrţajem protekom deset godina . / 3. Savestan drţalac pokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo
svojine na tu stvar odrţajem protekom deset godina . / 4. Savestan drţalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče
pravo svojine na tu stvar odrţajem protekom dvadeset godina.
USUCAPIO – IUSTUS TITULUS
D.41.4.2.pr. Paulus libro quinquagensimo quarto ad edictum: Pro emptore possidet, qui re vera emit, nec sufficit tantum in ea opinione esse eum, ut putet se pro emptore possidere, sed debet etiam subesse causa emptionis.
(Pro emptore ima drţavinu stvari onaj, ko zaista kupi stvar, a nije dovoljno da je on
samo uveren da je drţi kao kupac, već mora da postoji i causa emptionis [tj. ugovor o kupoprodaji na osnovu koga je dobio stvar].
D.41.8.1 Ulpianus libro sexto disputationum: Legatorum nomine videtur possidere cui legatum est: pro legato enim possessio et usucapio nulli alii, quam cui legatum est, competit.
(Smatra se da ima drţavinu kao legatar samo onaj kome je [stvar] legirana. Naime drţavina i uzukapija pro legato ne pripadaju nikome drugome osim legataru.) D.41.3.27 Ulpianus libro trigensimo primo ad Sabinum: Celsus libro trigensimo quarto errare eos ait, qui existimarent, cuius rei quisque bona fide adeptus sit possessionem, pro suo usucapere eum posse nihil referre, emerit nec n ec ne, donatum sit nec ne, si modo emptum vel donatum sibi existimaverit, quia neque pro legato legato neque pro donato neque pro dote usucaio valeat, si nulla donatio, nulla dos, nullum legatum sit. idemet in litis aestimatione placet, ut, nisi vere quis litis aestimationem subierit, usucapere non possit.
79
(Celz je u tridesetčetvrtoj knjizi pisao da greše oni koji smatraju da svako ko je pribavio
drţavinu neke stvari u dobroj veri moţe steći na njoj svojinu uzukapijom pro suo, bez obzira na to da li je tu stvar odista kupio ili ne, da li mu je poklonjena ili ne, samo ako on sam veruje da mu je stvar prodata ili poklonjena; jer se ni uzukapijom pro legato, ni pro donato, ni pro dote ne moţe steći svojina ako nije postojao poklon, miraz ili legat. Isto je
odlučeno i za litis aestimatio, te ako nekom nije i stvarno izvršena litis aestimatio, on ne moţe pribaviti svojinu uzukapijom.) Pitanja:
1. Šta je to iustus titulus usucapionis ? 2. Šta sve spada u iustus titulus ? 3. Kada, kako i zašto mislite da je ovaj uslov uveden?
Zadatak:
Gaj je kupio konja od maloletnog Petra, za koga je mislio da je punoletan. Da li u ovom
slučaju postoji iustuts titulus ?
USUCAPIO – TITULUS PUTATIVUS
D.41.10.3 Pomponius libro vicensimo secundo ad Sabinum: Hominem quam ex stipulatione te mihi debere falso existimabas, tradidisti mihi: si scissem mihi nihil debere, usu eum non capiam; quod si nescio verius est, ut usucapiam, quia ipsa traditio ex causa, quam veram esse existimo, sufficit ad efficiendum, ut id quod mihi traditum est pro meo possideam. et ita Neratius scripsit idque verum puto.
(Predao si mi roba za koga si pogrešno mislio da si duţan da mi ga daš na osnovu stipulacije; ako sam znao da mi ništa ne duguješ neću steći svojinu odrţajem, ali ako nisam znao, ispravnije je da stvar uzukapiram, jer sama predaja izvršena na o snovu 80
pravnog posla, za koji mislim da je zaista postojao, dovoljna je da proizvede dejstvo da
ono što mi je predato imam u drţavini kao svoje. Tako je pisao Neracije i smatram da je to ispravno.)
D.41.4.11 Africanus libro septimo quaestionum: Quod volgo traditum est eum, qui existimat se quid emisse nec emerit, non posse pro emptore usucapere, hactenus verum esse ait, si nullam iustam causam eius erroris emptor habeat: nam si forte servus vel procurator, cui emendam rem mandasset, persuaserit ei se emisse atque ita tradiderit, magis esse, ut usucapio sequatur.
(Kаo što je obično rečeno, ko smаtrа dа je kupio nešto što nije kupio, ne moţe steći uzukаpijom pro emptore, kаo što isprаvno kаţe, ukoliko ne postoji prаvedаn osnov kupčeve zаblude: nаime ukoliko moţdа rob ili prokurаtor, koji imа mаndаt dа kupi stvаr, ubedi dа je onа kupljenа i tаko [stvаr] predа, pre će biti, dа sledi uzukаpijа.) D.41.3.27 Ulpianus libro 31 ad Sabinum: Celsus libro trigensimo quarto errare eos ait, qui existimarent, cuius rei quisque bona fide adeptus sit possessionem, pro suo usucapere eum posse nihil referre, emerit nec ne, donatum sit nec ne, si modo emptum vel donatum sibi existimaverit, quia neque pro legato neque pro donato neque pro dote usucapio valeat, si nulla donatio, nulla dos, nullum legatum sit, idem et in litis aestimatione placet, ut, nisi vere quis litis aestimationem subierit, usucapere non possit.
(Celz je u tridesetčetvrtoj knjizi pisаo dа greše oni koji smаtrаju dа svаko ko je pribаvio drţаvinu neke stvаri u dobroj veri moţe steći svojinu nа njoj uzukаpijom pro suo, bez obzirа [nа to] dа li je tu stvаr odistа kupio ili ne, dа li mu je poklonjenа ili ne, sаmo аko on sаm veruje dа mu je stvаr prodаtа ili poklonjenа; jer se ni uzukаpijom pro legato, ni pro donato, ni pro dote ne moţe steći svojinа аko nije postojаo poklon, mirаz ili legаt.
Isto je odlučeno i zа litis aestimatio , te аko nekom nije i stvаrno izvršenа litis aestimatio , on ne moţe pribаviti svojinu uzukаpijom.) С.3.36.22
Imperatores
Diocletianus,
Maximianus.
Servum
communem
non
consentientibus coheredibus, sed per errorem ad eum qui possidet pertinere credentibus tenens, cum omnis verus titulus deficiat, suum non facit, sed in eo portiones
81
hereditarias adsignatas penes singulos successores remanere manifestum est. * DIOCL. ET MAXIM. AA. ET CC. DIONYSIO. *
(Imperаtori Dioklecijаn i Mаksimijаn i cezаri Dionisiju: Zаjedničkog robа kogа bez odobrenjа [ostаlih] sаnаslednikа, greškom drţi [jedаn od njih] misleći dа je njegov, tаko dа [mu] nedostаje bilo koji istiniti osnov, jаsno je dа ne čini svojim, već ostаje drugim nаslednicimа u njihovim udelimа dodeljene zаostаvštine.) С.7.29.4 Imperatores Diocletianus, Maximianus. Usucapio non praecedente vero titulo procedere non potest nec prodesse neque tenenti neque heredi eius potest, nec obtentu velut ex hereditate, quod alienum fuit, domini intentio ullo longi temporis spatio absumitur. * DIOCL. ET MAXIM. AA. ET CC. SERAPIONI. *
(Imperаtori Dioklecijаn i Mаksimijаn i cezаri Serаpioni: Uzukаpijo m kojoj ne prethodi istiniti titulus ne moţe se koristiti, niti drţаlаc ili nаslednik mogu iz nje profitirаti, niti ono što je bilo tuĎe, а dobijeno iz zаostаvštine, posle dugog vremenа moţe biti stečeno.) Pitanja:
1. Usporedi Pomponijev tekst (D.41.10.3) sa Paulovim fragmentom (D.41.4.2pr.) i
Ulpijanovim (D.41.3.27) i objasni u čemu je razlika? 2. Šta je to putativni titulus? 3. Kakav je bio Dioklecijanov stav o putativnom titulusu?
Zadaci:
1. Junije pogrešno misli da je nasledio konja od svog oca Marka. Da li će Junije steći konja ukoliko:
1) konj uopšte nije pripadao Marku; 2) je Marko ţiv; 3) konj pripada ne samo Ma rku, već in solidum i još trojici njegove braće.
2. Jovan misli da mu je Paul prodao i predao svog konja. Kakvo će rešenje biti ukoliko: 1) Jovan smatra da je dozvoljeno na taj način steći kviritsku svojinu na konju; 82
2) Paul nije vlasnik;
3) nije došlo do ugovora o kupoprodaji.
STVARNA PRAVA NA TUĐIM STVARIMA SLUŽBENOSTI
Tabela 5: Podela službenosti 1) Iter (pravo prelaska pešice) 2) v i a (pravo (pravo prelaska kolima) SEOSKE
3) a c t u s (pravo progona stoke)
(u cilju koriščenja poljoprivrednog 4) a q u e d u c t u s zemljišta)
vel haustus
(pravo odvoĎenja vode sa ili preko tuĎeg imanja)
STVARNE SLUŽBENOSTI
pravo
- u korist svakog ko je vlasnik
prenosive
zajedno
sa
tim
zgrade
na
susedov zid, pravo da se susedu
odreĊenog (povlasnog) zemljišta -
naslanjanja
GRADSKE
zabrani zidanje iznad odreĎene
(u cilju korišćenja graĎevinskog
visine, pravo da se balkon zida
zemljištem
zemljišta)
iznad
tuĎeg zemljišta, pravo
odvoĎenja kišnice na svoje ili tuĎe zemljište... u s u s f r u c t u s (pravo
pribiranja
korišćenja i
plodova
i
u
komercijalne svrhe) usus
LIĈNE SLUŽBENOSTI
(pravo
korišćenja
i
pribiranja plodova radi sopstvene
- u korist odreĊenog lica
potrošnje)
- neprenosive
habitatio (pravo stanovanja u
kući) operae servoru m vel animalium (pravo
korišćenja
rada roba ili ţivotinje)
83
Sluţbenosti su stvarna prava na tuĎim stvarima koji svom titularu daju mogućnost da tuĎu stvar koristi na odreĎeni način ili da od nje pribira plodove (prihode). Podela sluţbenosti je data u Tabeli 5. Sluţbenosti se dele na lične i na stvarne. Lične pripadaju odreĎenom licu i ne mogu se otuĎiti (ni meĎu ţivima niti naslediti). Stvarne pripadaju svakom (svakodobnom) vlasniku odreĎenog zemljišta, koje se naziva povlasno. Moglo bi se uslovno reći da stvarne sluţbenosti faktički pripadaju odreĎenom zemljištu, bez obzira na to ko je njegov vlasnik. Stvarne postoje na zeml jištu koje se graniči sa povlasnim i
naziva se posluţno. U lične sluţbenosti spadaju: 1. ususfructus ili plodouţivanje (pravo korišćenja i pribiranja plodova i u komercijalne svrhe); 2. usus (pravo korišćenja i pribiranja plodova radi sopstvene potrošnje); 3. habitatio (pravo stanovanja u kući); 4. operae servorum vel animalium (pravo korišćenja rada roba ili ţivotinje).
Stvarne sluţbenosti se dele na seoske i gradske. Seoske sluţe boljem iskorišćavanju povlasnog poljoprivrednog zemljišta, a gradske iskorišćavanju povlasnog
graĎevinskog zemljišta. Seoske sluţbenosti su najstarije u predstavalju res mancipi , pod uslovom da je i posluţno dobro takoĎe res mancipi . U njih spadaju: iter (pravo prelaska pešice); via (pravo prelaska kolima); actus (pravo progona stoke) i aqueductus vel haustus (pravo odvoĎenja vode sa ili preko tuĎeg imanja). Primeri za gradske
sluţbenosti su pravo naslanjanja zgrade na suseov zid, pravo da se susedu zabrani zidanje iznad odreĎene visine, pravo da se balkon zida iznad tuĎeg zemljišta, pravo odvoĎenja kišnice na svoje ili tuĎe zemljište... Sluţbenosti se štite tuţbom koja se naziva actio confessoria. Nju podiţe titular protiv onog ko ga ometa u vršenju prava sluţbenosti i zahteva da to ometanje pre stane, odnosno da mu tuţeni obeć a stipulaci jom jom da neće više da vrţi ometanje (cautio de amplius non turbando), slično kao kod actio negatoria .
Sluţbenosti su se ustanovljavale, odnosno prenosile legatom ili sudskom cesijom, a one koje su bile res mancipi i i mancipacijom. mancipacijom. 84
Sluţbenosti su se vršile, prenosile i ustanovljale po odreĎenim načelima. Najznačajnija od njih su: 1. nemini res sua servit , ne moţe se imati sluţbenost na svojoj stvari, jer vlasnik
već ima šire pravo (svojinu), kojim je obuhvaćeno i uţe pravo (sluţbenost); 2. servitus servitutis esse non potest , ne moţe se imati sluţbenost na sluţbenosti; 3. servitus in faciendo consistere nequit , sluţbenost se ne moţe sastojati u nekom
činjenju već isključivo u dopuštanju drugome (titularu sluţbenosti) da nešto učini. Sluţbenosti nisu obligacioni odnos izmeĎu vlasnika i titulara sluţbenosti, kao što je npr. ugovor o zakupu ili posluzi. Izmedju njih mogu da se nikada ne jave meĎusobna obligaciona prava i obaveze.
SLUŽBENOSTI – SLUŽBENOSTI – OPŠTA PITANJA
D.7.6.5.pr Ulpianus libro 17 ad edictum: Uti frui ius sibi esse solus potest intendere, qui habet usum fructum, dominus autem fundi non potest, quia qui habet proprietatem, utendi fruendi ius separatum non habet: nec enim potest ei suus fundus servire.
(Posebno pravo da koristi i pribira plodove zemljišta moţe da z ahteva samo onaj ko ima
plodouţivanje. MeĎutim, vlasnik zemljišta ne moţe, jer on ima svojinu, a nema posebno pravo da stvar koristi i pribira plodove. Naime, niko ne moţe imati sluţben ost na svom zemljištu.) D.8.1.1 Marcianus libro tertio regularum: Servitutes aut personarum sunt, ut usus et usus fructus, aut rerum, ut servitutes rusticorum praediorum et urbanorum.
(Sluţbenosti su ili lične, kao pravo korišćenja ili plodouţivanja, ili stvarne, koje su
zemljišne seoske ili gradske.) D.8.1.15.1 Pomponius libro 33 ad Sabinum: Servitutium non ea natura est, ut aliquid faciat quis, veluti viridia tollat aut amoeniorem prospectum praestet, aut in hoc ut in suo pingat, sed ut aliquid patiatur aut non faciat.
85
(Nije priroda sluţbenosti u tome da neko nešto učini, kao na primer, da neko šiša zelenilo ili obezbedi lep pogled, ili da ukrasi svoje ili tuĎe, već u tome da nešto trpi ili ne
čini.) D.8.5.2 Ulpianus libro 17 ad edictum: pr. De servitutibus in rem actiones competunt nobis ad exemplum earum quae ad usum fructum pertinent, tam confessoria quam negatoria, confessoria ei qui servitutes sibi competere contendit, negatoria domino qui negat. 1. Haec autem in rem actio confessoria nulli alii quam domino fundi competit: servitutem enim nemo vindicare potest quam is qui dominium in fundo vicino habet, cui servitutem dicit deberi.
(pr. Povodom sluţbenosti, nama pripadaju tuţbe po primeru onih koj e se koriste kod
plodouţivanja, kako konfesorne, tako negatorne i to konfesorne onom ko štiti svoje sluţbenosti, a negatorne vlasniku koji [mu to] negira. 1. MeĎutim, konfesorna tuţba in rem nikom drugom ne pripada do vlasniku zemljišta. Naime, niko ne moţe zahtevati
sluţbenost, osim vlasnika zemljišta susednog onom na kome tvrdi da ima sluţbenost.) D.33.2.1 Paulus libro tertio ad Sabinum: Nec usus nec usus fructus itineris actus viae aquaeductus [aequaeductus] legari potest, quia servitus servitutis esse non potest.
(Ni pravo upotrebe, niti plodouţivanje, pravo progona stoke, prelaska, sprovoĎenja vode se ne mogu legirati, jer ne moţe postojati sluţbenost na sluţbenosti.) Pitanja:
1. Šta su to sluţbenosti? 2. Kako se one štite? 3. Koje su vrste sluţbenosti? 4. Koja su načela sluţbenosti? 5. Kako se zasnivaju, a kako prestaju sluţben osti? Zadatak:
86
Gaj često prelazi preko Rufovog imanja. To se Rufu ne svidja pa reši da tuţi Gaja. Kojom tuţbom će to učiniti ukoliko Gaj tvrdi da ima sluţbenost prelaska, a kojom ukoliko se Gaj na to ne poziva? Šta treba da dokaţe Gaj, a šta Ruf u prvom, a šta u drugom slučaju?
STVARNE (ZEMLJIŠNE) SLUŽBENOSTI
I.2.3 Rusticorum praediorum iura sunt haec: iter, actus, via, aquae ductus. Iter est ius eundi, ambulandi homini, non etiam iumentum agendi vel vehiculum: actus est ius agendi vel iumentum vel vehiculum. Itaque qui iter habet, actum non habet; qui actum habet, et iter habet eoque uti potest etiam sine iumento. Via est ius eundi et agendi et ambulandi: nam et iter iter et actum in se via continet. Aquae ductus est ius aquae ducendae per fundum alienum. 1. Praediorum urbanorum sunt servitutes quae aedificiis inhaerent, ideo urbanorum praediorum dictae quoniam aedificia omnia urbana praedia appellantur, etsi in villa aedificata sunt. Item praediorum urbanorum servitutes sunt hae: ut vicinus onera vicini sustineat: ut in parietem eius liceat vicino tignum immittere: ut stillicidium vel flumen recipiat quis in aedes suas vel in aream, vel non recipiat: et ne altius tollat quis aedes suas, ne luminibus vicini officiatur. 2. In rusticorum praediorum servitutibus quidam computari recte putant aquae haustum, pecoris ad aquam adpulsum, ius pascendi, calcis coquendae, harenae fodiendae. 3. Ideo autem hae servitutes praediorum appellantur, quoniam sine praediis constitui non possunt. Nemo enim potest servitutem adquirere urbani vel rustici praedii, nisi qui habet praedium, nec quisquam debere, nisi qui habet praedium. 4. Si quis velit vicino aliquod ius constituere, pactionibus atque stipulationibus id efficere debet. Potest etiam in testamento quis heredem suum damnare, ne altius altius aedes tollat, ne luminibus aedium vicini officiat: vel ut patiatur eum tignum in parietem immittere vel stillicidium habere: vel ut patiatur eum per fundum ire, agere aquamve ex eo ducere.
(Prava [sluţbenosti] na seoskim zemljištima su sledeća: pravo prolaska, pravo pro gona, pravo prolaska kolima i pravo odvoĎenja vode. Pravo prolaska je pravo da čovek prolazi 87
[pešice], ali ne i jašući ili na kolima. Pravo progona je pravo da se stoka goni bilo jašući bilo na kolima. Tako onaj ko ima pravo prolaska, nema pravo progona; ali ko ima pravo
progona, ima i pravo prolaska i ne mora ga koristiti jašući. Pravo puta je pravo prolaska peške, jašući ili progona stoke. Naime i pravo prolaska i pravo progona su sadrţani u pravu puta. Pravo odvoĎenja vode je pravo odvoditi vodu preko tuĎeg zemljišta. 1. Gradske zemljišne sluţbenosti su one koje se odnose na graĎevine, a zovu se gradske sluţbenosti bilo da se odnose na graĎevine koje su sagraĎene u gradu, bilo na ona koje su sagraĎene na [seoskim] vilama [imanjima]. Tako su gradske sluţbenosti sledeće: pravo naslanjanja [graĎevine] na susednu [kuću], pravo umetanja grede u susedov zid, pravo da kiša kaplje ili ne kaplje sa susedne kuće, pravo odvoĎenja kišnice koja pada sa tuĎe zgrade na svoju zgradu, dvorište ili kanal. 2. Neki s pravom smatraju da meĎu seoske sluţbenosti spadaju i pravo da se crpi voda, pravo pojenja ili napasanja stoke, paljenja meĎe ili kopanja peska. 3. Ove slušbenosti se zovu zemljišne, jer one ne mogu postojati bez zemljišta. MeĎutim, niko ne moţe steći ili imati gr adske ili seoske sluţbenosti ukoliko nema zemljište. 4. Ukoliko neko ţeli da ovakvo pravo ustanovi u korist svog suseda to moţe da učini dogovorima i stipulacijama. Moţe takoĎe da testamentom svog naslednika obaveţe da ne po diţe kuću iznad odreĎene visine, da ne zaklanja svetlost susedu, da dozvoli susedu da umetne svoju gredu u njegov zid, da
odvodi kišnicu, da prelazi, jaše, goni stoku ili odvodi vodu preko njegovog zemljišta.) D.8.2.28 Paulus quinto decimo ad Sabinum: Omnes autem servitutes praediorum perpetuas causas habere debent, et ideo neque ex lacu neque ex stagno concedi aquae ductus potest. Stillicidii quoque immittendi naturalis et perpetua causa esse debet.
(MeĎutim, sve zemljišne sluţbenosti mora da imaju trajan razlog, te se stoga ne moţe ustanoviti pravo odvodjenja vode iz jezera ili bare. S druge strane, pravo odvodjenja
kišnice ima prirodan i trajan razlog.) D.8.1.9 Celsus libro quinto Digestorum: Si cui simplicius via per fundum cuiuspiam cedatur vel relinquatur, in infinito, videlicet per quamlibet eius partem, ire agere licebit, civiliter modo: nam quaedam in sermone tacite excipiuntur. Non enim per villam ipsam
88
nec per medias vineas ire agere sinendus est, cum id aeque commode per alteram partem facere possit minore servientis fundi detrimento.
(Ukoliko je nekome sluţbenost puta ostavljena ili ustanovljena, bez oragničenja, razumljivo je da je njemu dozvoljeno da prolazi i goni stoku preko bilo kog dela [zemljišta], ali imajući obzira. Naime , nešto se prećutno podrazumeva prilikom
dogovora. Naime, niko ne moţe prelaziti i goniti stoku preko same kuće ili posred vinograda, ukoliko istu korist moţe postići i preko drugog dela zemljišta, manje šteteći posluţnom zemljištu.) D.8.3.7.1 Paulus libro vicenisimo primo ad edictum: In rusticis autem praediis impedit servitutem medium praedium, quod non servit.
(Kod seoskih sluţbenosti, zemljište na kome ne postoji sluţbenost, a nalazi se izmeĎu druga dva zemljišta, onemogućava da se na njima ustanove sluţbenosti.) D.8.5.16 Iulianus libro septimo digestorum: Si a te emero, ut mihi liceat ex aedibus meis in aedes tuas stillicium immitere et postea te sciente ex causa emptionis immissum habeam, quaero, an ex hac causa actione quadam vel exceptione tuendus sim. respondi utroque auxilio me usurum.
(Ako sam kupio od tebe [zgradu] s tim da imam pravo s moje zgrade na [krov] tvoje
zgrade odvoditi kišnicu i zatim bih s tvojim znanjem na osnovu kupoprodaje odvodio kišnicu. Postavljam pitanje da li bih po ovom osnovu bio zaštićen tuţbom i prigovorom. Bilo mi je odgovoreno da mogu koristiti oba sredstva).
Pitanja:
Nabrojte pojedine seoske i gradske sluţbenosti? Koji je osnovni kriterijum za razlikovanje seoskih od gradskih sluţbenosti?
Šta je to predium dominans? Šta je to predium serviens? Koja pravila o sluţbenostima proizlaze iz navedenih tekstova?
89
Pitanja uz tekst D.8.5.16:
1. kojoj sluţbenosti je ovde reč? 2. U koju vrstu sluţbenosti spada? 3. Na koji način je ustanovljena? 4. Julijan smatra da “ja” ima prava na prigovor. Protiv koje tuţbe će titular
sluţbenosti uloţiti ovaj prigovor? 5. Prema shvatanju Julijana “ja” takoĎe ima pravo i na tuţbu. Na koju tuţbu je mislio Julijan?
ZOSO
§ 49. / 1. Stvarna sluţbenost je pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobr o) o) da
za potrebe te nepokretnosti vrši odreĎene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (posluţno dobro) ili da zahteva od vlasnika posluţnog dobra da se uzdrţava od vršenja odreĎenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nepokretnosti . § 50. / 1. Stvarna sluţbenost vrši se na način kojim se najmanje opterećuje posluţno dobro. / 2. Ako je za vršenje stvarne sluţbenosti potrebno korišćenje nekog ureĎaja ili
preduzimanje neke radnje, troškove odrţavanja tog ureĎaja i preduzimanje te radnje snosi vlasnik povlasnog dobra. / 3. Ako ureĎaj ili radnja sluţi i interesima vlasnika posluţnog dobra, troškove
odrţavanja tog ureĎaja i troškove preduzimanja te radnje snose, srazmerno koristi koju imaju, vlasnik povlasnog dobra i vlasnik posluţnog dobra. § 51. Stvarna sluţbenost zasniva se pravnim poslom, odlukom drţavnog organa i
odrţajem. § 52. Na osnovu pravnog posla stvarna sluţbenost stiče se upisom u javnu knjigu ili na
drugi odgovarajući način odreĎen zakonom. § 53. / 1. Odlukom suda ili drugog drţavnog organa stvarna sluţbenost ustanovljava se
kada vlasnik povlasnog dobra u celini ili delimično ne moţe koristiti to dobro bez
90
odgovarajućeg korišćenja posluţnog dobra, kao i u drugim slučajevima odreĎenim zakonom. § 54. / 1. Stvarna sluţbenost stiče se odrţajem kada je vlasnik povlasnog dobra faktički
ostvarivao sluţbenost za vreme od 20 godina a vlasnik posluţnog dobra se tome nije protivio. § 58. / 1. Stvarna sluţbenost prestaje ako se vlasnik posluţnog dobra protivi njenom
vršenju a vlasnik povlasnog dobra tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo. / 2. Vlasnik posluţnog dobra moţe zahtevati da prestane pravo stvarne
sluţbenosti kada ona postane nepotrebna za korišćenje povlasnog dobra ili kad prestane drugi razlog zbog koga je ona zasnovana. / 3. Stvarna sluţbenost prestaje ako se ne vrši za vreme potrebno za njeno
sticanje odrţajem, kada isto lice postane vlasnik posluţnog i povlasnog dobra ili propašću povlasnog, odnosno posluţnog dobra. § 59. / 1. Ako se podeli povlasno dobro, stvarna sluţ benost ostaje u korist svih njegovih delova. / 3. Ako je podeljeno posluţno dobro, stvarna sluţbenost ostaje samo na
delovima na kojima je vršena.
LIĈNE SLUŽBENOSTI
D.7.1.1 Paulus libro tertio ad Vitellium: Usus fructus est ius alienis rebus utendi fruendi salva rerum substantia.
(Plodouţivanje je pravo koristiti tuĎe stv ari i [od njih] pribirati plodove, čuvajući suštinu stvari.)
D.7.1.2 Celsus libro octavo decimo digestorum: Est enim usus fructus ius in corpore, quo sublato et ipsum tolli necesse est.
(Plodouţivanje je pravo na stvari, koja kada se uništi nuţno nestaje i samo pravo.)
91
D.7.8.14.3 Ulpianus libro septimo decimo ad Sabinum: Poterit autem apud alium esse usus, apud alium fructus sine usu, apud alium proprietas: Veluti si qui habet fundum, legaverit Titio usum, mox heres eius tibi fructum legaverit vel alio modo constituerit.
(MeĎutim, moguće je da pravo upotrebe pripada jednom, drugom pravo pribiranja plodova, a trećem pravo svojine. Kao kada onaj ko ima zemljište, legira Ticiju pravo korišćenja, a ubrzo njegov naslednik tebi legira pravo pribiranja plodova ili [pravo pribiranja plodova] ustanovi na drugi način.)
D.7.1.9.pr. Ulpianus libro septimo decimo ad Sabinum: Item si fundi usus fructus sit legatus, quidquid in fundo nascitur, quidquid inde percipi potest, ipsius fructus est, sic tamen ut boni viri arbitratu fruatur. Nam et Celsus libro octavo decimo digestorum scribit cogi eum posse recte colere.
(Tako, ako je plodouţivanje zemljišta nekome legirano, sve što nastane na zemljištu, sve što odatle moţe da prikupi, su njegovi plodovi, pod uslovom, meĎutim, da se ponašao onako kako bi dobar domaćin smatrao za shodno. Naime i Celz je u osamnaestoj knjizi Digesta pisao da se on moţe naterati da pravilno obraĎuje [zemljište].)
I.2.4.2. Constituitur autem ususfructus non tantum in fundo et aedibus, verum etiam in servis et iumentis ceterisque rebus, exceptis his quae ipso usu consumuntur: nam eae neque naturali ratione neque civili recipiunt usumfructum. Quo numero sunt vinum, oleum, frumentum, vestimenta. Quibus proxima est pecunia numerata: namque in ipso usu adsidua permutatione quodammodo q uodammodo extinguitur. extingu itur. Sed utilitatis causa ca usa senatus censuit, posse etiam earum rerum usumfructum constitui, ut tamen eo nomine heredi utiliter caveatur. Itaque si pecuniae ususfructus legatus sit, ita datur legatario ut eius fiat, et legatarius satisdat heredi de tanta pecunia restituenda, si morietur aut capite minuetur. Ceterae quoque res ita traduntur legatario ut eius fiant: sed aestimatis his satisdatur, ut, si morietur aut capite minuetur, tanta pecunia restituatur quanti eae fuerint aestimatae. Ergo senatus non fecit quidem earum rerum usumfructum (nec enim poterat), sed per cautionem quasi usumfructum constituit.
92
(Plodouţivanje se ustanovljava ne samo na zemljištu i zgradama, već i na robovima,
stoci i drugim stvarima, osim na onima koje se samom upotrebom troše. Naime, one ne mogu biti predmet plodouţivanja ni zbog svoje prirode niti po civilnom pravu. U njih [stvari koje ne mogu biti predmet ploduţivanja ] spadaju vino, ulje, ţito, odeća. Njima je
blizak i novac. Naime, prilikom njegove upotrebe, čestom razmenom na odreĎeni način nestaje. Ali, iz raloga korisnosti senat je odredio da se moţe na takvoj stvari ustanoviti
plodouţivanje, pod uslovom da se nasledniku da garancija. Tako, ukoliko je legirano nasledniku mora ploduţivanje novca, onda se daje legataru i postaje njegov, a legatar nasledniku da da garanciju da će ista suma biti vraćena, ukoliko on [uzufruktuar] umre ili pretrpi deminutionem capitis . Druge takve stvari se isto tako predaju legataru i postaju njegove,
ali se one procenjuju i, u slučaju da on umre ili pretrpi deminutionem capitis, vraća se suma novca u procenjenoj vrednosti. Dakle, senat nije na ovim stvarima ustanovio
plodouţivanje (jer je to naime nemoguće), već je pomoću kaucija ustanovi o kvazi plodouţivanje.) D.7.8.2. pr. Ulpianus septimo decimo ad Sabinum: Cui usus relictus est, uti potest, frui non potest.
(Kome je ostavljeno pravo korišćenja [neke stvari] , moţe da koristi, ali ne i da pribira plodove [od te stvari].
I.2.5.1. Minus autem scilicet iuris in usu est quam in usufructu. Namque is qui fundi nudum usum habet, nihil ulterius habere intellegetur, quam ut oleribus, pomis, floribus, feno, stramentis, lignis ad usum cottidianum utatur: in eoque fundo hactenus ei morari licet, ut neque domino fundi molestus sit, neque his per quos opera rustica fiunt impedimento sit: nec ulli alii ius quod habet aut vendere aut locare aut gratis concedere potest, cum is qui usumfructum habet potest haec omnia facere.
(Naravno, uţa su ovlašćenja u pravu korišćenja, nego u plodouţivanju. Naime, onaj ko ima samo pravo korišćenja zemljišta, smatra se da ništa drugo nema, osim ono što daju masline, jabuke, cveće, seno, slama ili drvo svakodnevnom upotrebom. Na tom je zemljištu njemu dozvoljeno da bude onoliko koliko ne smeta vlasniku zemljišta i onoliko koliko ne smeta onima koji obavljaju poljske radove. Nije mu dozvoljeno da neko drugo 93
pravo koje ima proda, iznajmi ili besplatno ustupi, onako kako onaj ko ima plodouţivanje moţe to da učini.) Pitanja:
1. Nabrojte lične sluţbenosti? 2. Po čemu se one razlikuju od stvarnih?
Zadatak:
Kojim tuţbama, šta i protiv koga Marko moţe da zahteva ukoliko rob Stih nije kod njega, a pritom:
1. Gaj je Marku legatom ostavio plodouţivanje svog roba Stiha? 2. Gaj je Marku dao na poslugu svog roba Stiha?
ZALOŽNO PRAVO
U slučajevima kada postoji rizik da poverilac o dospelosti ne izvrţi potraţivanje u korist poverioca se ustanovljava obezbeĎenje. Po pravnoj prirodi obezbeĎenja se dele
na personalna i realna. Personalno obezbeĎenje je novi obligacioni odnos u kome se istom poveriocu novi duţnik (jemac) obavezuje da će izvršiti isto što i stari duţnik. Kod
realnog obezbeĎenja ili zaloge se u korist duţnika ustanovljava neko stvarno pravo kojim će se on obezbediti u slučaju neispunjenja potraţivanja. Ta stvarna prava, koja se u korist poverioca ustanovljavaj u, mogu biti ili svojina (kod fiducije) ili zaloţno pravo
(kod pignusa i hipoteke). To znači da zaloga ne postoji samo onda kada se u korist poverioca ustanovljava zaloţno pravo, već i kada se u njegovu korist ustanovljava svojina.
Poverilac čije je potraţivanje obezbeĎeno zalogom se naziva zaloţni poverilac, a duţnik čiji je dug obezbeĎen zalogom naziva se zaloţni duţnik. Onaj ko daje stvar u 94
zalogu je zalogodavac, a onaj ko prima stvar u zalogu je zalogoprimac. Zalogoprimac i
zaloţni poverilac je uvek isto lice. MeĎutim, moguće je dati svoju stvar u zalogu za tuĎi dug. Zato zaloţni duţnik i zalogodavac mogu biti različite ličnosti. Zaloga je u rimskom pravu prošla kroz tri evolutivna oblika: fiduciju, pignus i hipoteku. Pregled zaloge u rimskom pravu dat je u Tabeli 6.
U vreme kada Rimljani još uvek nisu izumeli zaloţno pravo (ili ga preuzeli od Grka) jedino sredstvo realnog obezbeĎenja je bilo prenos svojine nad predmetom
zaloge zaloţnom poveriocu. Njemu je duţnik mancipacijom ili sudskom cesijom davao u svojinu neku svoju stvar (predmet zaloge), a poverilac se duţniku obavezivao da će mu, ukoliko izmiri potraţivanje, vratiti svojinu nad predmetom zaloge, takoĎe mancipacijom ili sudskom cesijom. Pritom nije bilo vaţno kod koga se predmet zaloge nalazi. O n je mogao biti predat novom vlasniku (poveriocu) ili je mogao biti ostavljen kod starog
vlasnika (duţnika) u prekarijum. Takav ugovor i oblik zaloge se nazivao fiducia cum creditore contracta (fiducija ugovorena sa poveriocem).
Sledeći evolutivni oblik rimske zaloge se nazivao pignus. Kod pignusa poveriocu je stvar predavana i na njega se prenosilo jedno od sektorskih sektorskih prava – zaloţno pravo.
Osnovna sadrţina zaloţnog prava se nazivala ius distrahendi . To je bilo pravo da poverilac predmet zaloge proda, da iz dobijene sume namiri svoje potraţivanje, a
ostatak, ako ga ima, vrati duţniku. Ovaj oblik zaloge je imao vaţan nedostatak. On se sastojao u tome što je
predmet zaloge bio kod poverioca u drţavini, tako da se duţnik nije mogao njime koristiti. MeĎutim, ponekad je duţnik jedino korišćenjem predmeta zaloge mogao da namiri potraţivanje prema poveriocu (npr. kao kada seljak uzme pšenicu na zajam, a da u zalogu jedini par volova za oranje). Zato je otkriven nov oblik zaloge koji se naziva hipoteka. Hipotek a je predstavljala oblik zaloge kod koga se ustanovljavalo zaloţno pravo
u korist poverioca, a stvar je ostajala duţniku u drţavinu, tako da se on njome mogao koristiti. I ovaj oblik zaloge je u praksi mogao izazvati probleme. Naime, ukoliko bi zalogoprima c ţeleo da vrši svoje pravo i da predmet zaloge proda zbog neispunjenog
potraţivanja, on bi prvo trebalo da predmet zaloge preuzme. U tu svrhu njemu je davana actio Serviana i interdictum Salvianum. 95
Tabela 6: Pregled oblika zaloge TITULAR OBLIK ZALOGE
VLASNIK
ZALOŽNOG PRAVA
DRŽALAC
FIDUCIJA
zaloţni poverilac
niko
zaloţni poverilac ili zaloţni duţnik
PIGNUS
zaloţni duţnik
zaloţni poverilac
zaloţni poverilac
HIPOTEKA
zaloţni duţnik
zaloţni poverilac
zaloţni duţnik
FIDUCIA
Isidorus, Etymologiae 5.25.23: Fiducia est, cum res aliqua sumendae mutuae pecuniae gratia vel mancipatur vel in iure ceditur.
(Fiducija je kada se neka stvar, zbog [ obezbeĎenja] novca datog u zajam uzme u [svojinu] mancipacijom ili sudskom cesijom.)
Pauli Sententiae 2.13.5: Si inter creditorem et debitorem convenerit, ut fiduciam sibi vendere non liceat, non solvente debitore creditor denuntiare ei sollemniter potest et distrahere: nec enim in tali conventione fiduciae actio nasci potest.
(Ako se izmeĎu poverioca i duţnika zaključi ugovor prema kome se ne bi smela prodati stvar data u fiduciju, poverilac [ipak] moţe, ako mu duţnik nije platio, na formalan način obavestiti [ duţnika] i stvar prodati: iz takvog dogovora ne moţe nastati actio fiduciae ).
Pitanja:
1. Obja snite kako se obezbeĎuje potraţivanje putem fiducije. 2. Zašto je fiducija hibrid ni institut (mešavina stvarnopravnih i obligacionopravnih odnosa)? 3. Koji je osnovni nedostatak fiducije kao načina obezbeĎenja?
96
4. “Ako se izmeĎu poverioca i duţnika zaključi ugovor …”. Koji ugovor ima na umu Paulus? 5. U koje grupe ugovora spada fiducija? 6. U kom slučaju bi bil o moguće da zaloţni duţnik podigne actio fiduciae directa ? 7. Kada bi zaloţni poverilac mogao da koristi actio fiduciae contraria?
8. Zašto Digesta nisu izvor saznanja o fiduciji? 9. Šta je čudno u navedenom delu Isidora Seviljskog († 636.).
10. Zašto kaţemo da je fiducija zaloga, ali ne i zaloţno pravo? Zadatak:
Primus je uzeo od Sekundusa novac na zajam. Kao obezbeĎenje dao mu je svog konja u fiduciju. Šta će moći da zahteva i kojim tuţbama: 1. Sekundus protiv Primusa ako mu ovaj ne isplati dug o dospelosti? 2. Primus protiv Sekundusa ako isplati dug o dospelosti, a Sekundus mu ne vrati svojinu na konju?
3. Sekundus protiv Tercijusa kod koga se našao pomenuti konj? 4. Sekundus protiv Primusa kod koga se našao konj? 5. Primus protiv Tercijusa kod koga se našao konj? 6. Sekundus protiv Primusa ukoliko je konj bio bolestan i zarazio sve konje u Sekundusovoj ergeli, koji su posle toga uginuli?
PIGNUS – POJAM
D.50.16.238.2 Gaius libro sexto ad duodecim tabularum: "Pignus" appellatum a pugno, quia res, quae pignori dantur, manu traduntur. Unde etiam videri potest verum esse, quod quidam putant, pignus proprie rei mobilis constitui.
97
(Pignus nazivamo po stegnutoj šaci [pugnus], jer se stvari koje se daju u pignus rukom predaju. Radi toga se moţe smatrati ispravnim, ono što neki misle, da se pignus ustanovljava na pokretnim stvarima.)
D.20.1.17 Ulpianus quinto decimo ad edictum: Pignoris persecutio in rem parit actionem creditori.
(Da bi vršio svoje zaloţno pravo poveriocu pripada tuţba in rem.) D.13.7.4 Ulpianus libro quadragensimo primo ad Sabinum: Si convenit de distrahendo pignore sive ab initio sive postea, non tantum venditio valet, verum incipit emptor dominium rei habere. Sed etsi non convenerit de distrahendo pignore, hoc tamen iure utimur, ut liceat distrahere, si modo non convenit, ne liceat. Ubi vero convenit, ne distraheretur, creditor, si distraxerit, furti obligatur, nisi ei ter fuerit denuntiatum ut solvat et cessaverit.
(Ukoliko se ugovori da se predmet zaloge proda, bilo na početku, bilo kasnije, ne samo da se moţe prodati, već i kupac postaje vlasnik stvari. Ukoliko se ne ugovori prodaja predmeta zaloge, ovo se pravo ipak moţe koristiti i dozvoljeno je prodati, pod uslovom da nije [ izričito] dogovoreno da nije dozvoljeno [prodati]. Kada je dogovoreno da se ne
sme prodati, ukoliko poverilac proda, čini kraĎu, osim ukoliko nije tri puta pozvao [duţnika] da izvrši potraţivanje, [a ovaj je t o] propustio.) C.8.34.3.pr Imperator Constantinus Augustus ad populum: Quoniam inter alias captiones praecipue commissoriae pignorum legis crescit asperitas, placet infirmari eam et in posterum omnem eius memoriam aboleri. A. 326.
(Kako, izmeĎu ostalih zl oupotreba, lex commissoria kod pignusa postaje sve nečovečnija, zabranjuje se [takva odredba u ugovorima] i ubuduće se ukida svako sećanje na nju. Godine 326.) D.47.2.55.pr Gaius liber tertio decimo ad edictum provinciale: Si pignore creditor utatur, furti tenetur.
(Ukoliko poverilac koristi predmet zaloge, čini kraĎu.) 98
Pitanja:
1. Po čemu je pignus dobio ime? Kako se danas naziva onaj oblik zaloge koji su Rimljani podrazumevali pod tim imenom?
2. Koje je osnovno ovlašćenje zaloţnog poverioca, čak i kad je ono izričito ugovorom isključeno? 3. Kakvu je odredbu u ugovoru o pignusu zabranio Justinijan?
4. Šta zaloţni poverilac ne sme da čini? Zadatak:
Pavle i Jovan, graĎani Konstantinopolja, su ugovorili da Jovan Pavlu da u ručnu zalogu prsten, kao obezbeĎenje za svoj dug. TakoĎe su ugovorili da ukoliko Jovan ne isplati dug o dospelosti, Pavle postaje vlasnik prstena. Jovan nije isplatio dug. Koje pravo ima Pavle?
PIGNUS - PRESTANAK
C.8.26.1 Imperator Gordianus Augustus Festo: Pignus intercidit, si novatione facta in alium ius obligationis transtulisti nec, ut ea res pignoris nomine teneretur, cautum est. A. 239.
(Zaloga prestaje, ukoliko je učinjena novacija i nastala nova obligacija, a nije ugovoreno da zaloga ostaje [ kao obezbeĎenje te nove obligacije]. Godine 239.)
D.46.3.43 Ulpianus secundo regularum: In omnibus speciebus liberationum etiam accessiones liberantur, puta adpromissores hypothecae pignora...
(U svim slučajevima kada nešto prestaje, prestaje i ono što mu je akcesorno, kao adpromisije, hipoteke, pignus...) 99
D.20.6.8.pr Marcianus liber singulari ad formulam hypothecariam: Sicut de re corporali extincta, ita et usu fructu exstincto pignus hypothecave perit.
(Kako propadne telesna stvar, tako propada i plodouţivanje, pignus i hipoteka [na njoj].)
Pitanja:
1. Kako moţe da se ugasi zaloţno pravo?
2. Koja je posebna osobina zaloţnog u odnosu na ostala stvarna prava (sluţbenost i svojinu)?
PRIOR TEMPORE POTIOR IURE
C.8.17.3 Imperator Antoninus Augustus Varo: Si fundum pignori accepisti, antequam rei publicae obligaretur, sicut prior es tempore, ita potior iure. A. 213.
(Ukoliko si ti dobio zemljište u zalogu pre drţave, kako si raniji u vremenu, tako si jači u pravu. Godine 213.)
D.20.4.2 Papinianus libro tertio responsorum: Qui generaliter bona debitoris pignori accepit eo potior est, cui postea praedium ex his bonis datur, quamvis ex ceteris pecuniam suam redigere possit.
(Onaj ko dobije generalnu zalogu nad duţnikovim dobrima je jači [u pravu] od onog ko kasnije dobije [u zalogu] zemljište iz njegovih dobara, iako se i iz drugih [dobara] moţe namiriti [, a ne samo iz zemlje nad kojom postoji i zaloga kasnijeg poverioca].)
Pitanja:
1. Kada se postavlja pitanje redosleda zaloţnih poverilaca (zaloţnih prava)? 2. Zašto se to pitanje postavlja? 100
PIGNUS KAO IZVOR OBLIGACIJA
D.13.7.9.3 Ulpianus libro vicensimo octavo ad edictum: Omnis pecunia exsoluta esse debet…, ut nascatur pigneraticia actio.
(Dug mora biti u celini plaćen …, da bi nastala actio pigneraticia. ) D.13.7.8.pr Pomponius libro tricensimo quinto ad Sabinum: Si necessarias impensas fecerim in servum aut in fundum, quem pignoris causa acceperim, non tantum retentionem, sed etiam contrariam pigneraticiam actionem habebo: finge enim medicis, cum aegrotaret servus, dedisse me pecuniam et eum decessisse, item insulam fulsisse vel refecisse et postea deustam esse, nec habere quod possem retinere.
(Ako sam imao nuţnih troškova za roba ili zemljište koje sam primio kao zalog, imaću ne samo pravo pridrţaja [retentio], nego i actio pigneraticia contraria, jer uzmimo slučaj da sam dao novac za lečenje roba dok je bio bolestan, a on je umro, ili ako sam kuću
okrečio ili popravio, pa ona posle izgori – ja – ja nemam šta da pridrţim). D.13.7.9.pr Ulpianus libro vicensimo octavo ad edictum: Si rem alienam mihi debitor pignori dedit aut au t malitiose in pignore vrsatus sit, dicendum est locum habere haber e contrarium iudicium. ( Ako mi duţnik u zalog da tuĎu stvar s tvar ili ako je kod zaloga prevarno postupao, treba reći
da tu ima mesto za actio [pigneraticia] contraria. )
Pitanja:
Zašto je pignus hibridna ustanova? Koja tuţba stoji na raspolaganju zaloţnom poveriocu, a koja zaloţnom duţniku? Šta mogu njima da zahtevaju?
101
Zadatak:
Primus je uzeo od Sekundusa novac na zajam. Kao obezbeĎenje dao mu je svog konja u pignus. Šta će moći da zahteva i kojim tuţbama: 1. Sekundus protiv Primusa ako mu ovaj ne isplati dug o dospelosti? 2. Primus protiv Sekundusa ako isplati dug o dospelosti, a Sekundus mu ne vrati konja? 3. Sekundus protiv Tercijusa kod koga se našao pomenuti konj?
4. Sekundus protiv Primusa kod koga se našao konj? 5. Primus protiv Tercijusa kod koga se našao konj? 6. Sekundus protiv Primusa ukoliko je konj bio bolestan i zarazio sve konje u Sekundusovoj ergeli, koji su posle toga uginuli?
HYPOTHECA
D.20.2.4.pr Nerva libro primo membranarum: Eo iure utimur, ut quae in praedia urbana inducta illata sunt pignori esse credantur, quasi id tacite convenerit: in rusticis praediis contra observatur.
(Koristimo se onim pravilom po kome sve ono što j e dovedeno i doneto na gradsko zemljište jeste predmet zaloge, kao da je to prećutno dogovoreno. Kod seoskog zemljišta smatramo drugačije.) D.13.7.9.2 Ulpianus libro vicensimo octavo ad edictum: Proprie pignus dicimus, quod ad creditorem transit, hypothecam, cum non transit nec possessio ad creditorem.
(Karakteristično je da pignusom nazivamo ono što se poveriocu predaje, a hipotekom ono što se poveriocu ne predaje niti je u njegovoj drţavini.) D.20.1.4 Gaius libro singulari de formula hypothecaria: Contrahitur hypotheca per pactum conventum, cum quis paciscatur, ut res eius propter aliquam obligationem o bligationem sint
102
hypothecae nomine obligatae: nec ad rem pertinet, quibus fit verbis, sicuti est et in his obligationibus quae consensu contrahuntur.
(Hipoteka se ugovara paktom, kojim [neko] ugovara da njegova stvar dolazi pod
hipoteku, zbog nekog duga. Nije vaţno, kojim rečima će to biti, kao što je u onim obligacijama koje nastaju [samim] sporazumom.)
D.20.2.2
Marcianus
libro
singulari
ad
formula
hypothecaria:
Pomponius
libro
quadragesimo variarum lectionum scribit: non solum pro pensionibus, sed et si deteriorem habitationem fecerit culpa sua inquilinus, quo nomine ex locato cum eo erit actio, invecta et illata pignori erunt obligata.
(Pomponije piše u četrdesetoj knjizi raznih lekcija da ne samo za zakupninu, već i za štetu koje stanar pričini svojom krivicom stanu, na ime čega se moţe podići tuţba iz zakupa, nastaje zaloga nad onim što je [zakupac] doneo [u stan].) D.20.1.5.2 Marcianus libro singulari ad formula hypothecaria: Dare autem quis hypothecam potest sive pro sua obligatione sive pro aliena.
(MeĎutim, hipoteka se moţe dati kako za svoj dug, tako i za tuĎi.) Pitanja:
1. Zbog čega je nastala hipoteka? 2. Ko ja su se potraţivanja prvobitno njom obezbeĎivala? 3. Kako nastaje pignus, a kako hipoteka?
4. U čemu je druga (osnovna) razlika izmeĎu pignusa i hipoteke? 5. U čemu je razlika izmedju prava pridrţaja i hipoteke?
103
ACTIO SERVIANA I INTERDICTUM SALVIANUM
I.4.6.7. Item Serviana et quasi Serviana, quae etiam hypothecaria vocatur, ex ipsius praetoris iurisdictione substantiam s ubstantiam capit. Serviana autem experitur quis de rebus coloni, quae pignoris iure pro mercedibus fundi ei tenentur; quasi Serviana autem qua creditores pignora p ignora hypothecasve persequuntur. Inter pignus autem et hypothecam hyp othecam quantum ad actionem hypothecariam nihil interest: nam de qua re inter creditorem et debitorem convenerit ut sit pro debito obligata, utraque hac appellatione continetur. Sed in aliis differentia est: nam pignoris appellatione eam proprie contineri dicimus quae simul etiam traditur creditori, maxime si mobilis sit: at eam quae sine traditione nuda conventione tenetur proprie hypothecae appellatione contineri dicimus.
(Tako su ser vijanska vijanska i kvazi servijanska tuţba, koje nazivaju i hipotekarnim, nastale iz same pretors ke jurisdikcije. MeĎutim, dok se servijanska koristi za stvari kolona koje su
radi obezbeĎenja zakupnine zemljišta u zalozi, dotle se kvazi servijana koristi za izvršenje [svih] pignusa i hipoteka. IzmeĎu pignusa i hipoteke povodom hipotekarne tuţbe nama razlika. Naime, o onoj stvari o kojoj izmeĎu poverioca i duţnika postoji dogovor da se zalaţe za dug povodom nje moţe da se koristi ova tuţba. Razlika je u drugim stvar ima. ima. Naime, pignusom nazivamo onaj slučaj kada se zaloţena stvar
predaje poveriocu u drţavinu, naročito ako je pokretna, a hipotekom kada bez predaje na osnovu samog golog sporazuma [ nastaje zaloţno pravo].)
Gaius, Institutiones 4.147. Interdictum quoque quod appellatur Saluianum adipiscendae possessionis causa conparatum est, eoque utitur dominus fundi de rebus coloni, quas is pro mercedibus fundi pignori futuras pepigisset.
(Interdikt koji se naziva Salvianum daje se radi pribavljanja drţavine i njega upotrebljava
vlasnik zemljišta za imovinu kolona koju mu je ovaj zaloţio radi obezbeĎenja buduće zakupnine zemljišta.)
104
Pitanja:
1. Ko protiv koga podiţe servijansku tuţbu i šta njome zahteva? 2. Ko protiv koga podiţe salvijanski interdikt inter dikt i šta njime zahteva? 3. Zašto su uvedena ova procesna sredstva i zašto baš kod hipoteke? Zadatak:
Petar je iznajmio stan u Rimu od Tiberija. Sa sobom je u taj stan, doneo i vredan nakit
svoje majke. Šta će se dogoditi ukoliko on ne plati zakupn inu Tiberiju, a: 1. oni su se dogovorili da u tom slučaju nakit, koji je ostao u stanu, bude u zalozi za Petrov dug? 2. Petar je predao nakit Tiberiju kao zalogu za dug? 3. oni se ništa nisu dogovorili, a nakit je ostao u stanu?
105
SADRŢAJ Napomene i skraćenice........................... skraćenice....................................... ........................ ......................... .......................... .......................... ......................1 .........1 Stvar................... Stvar............................... ......................... ........................... .......................... .......................... ........................... ......................... ...............................3 ...................3 RES IN COMMERCIO/RES EXTRA COMMERCIUM (RES IN PATRIMONIO/RES EXTRA PATRIMONIUM) …………………………………………………………………………………………...5 RES MANCIPI/RES NEC MANCIPI……………………………………………………………………...6 RES CORPORALES/RES INCORPPORALES…………………………………………………………9
Drţavina…………………………………………………………… Drţavina………………………………… ……………………………………………………. …………………………...10 ..10 POJAM…………………………………………………………………………… POJAM…………………………… ………………………………………………………………………. ………………………. 12 POSSESSIO BONA FIDE / POSSESSIO MALA FIDE ……………………………………………….14 POSSESSIO VITIOSA / POSSESIO NON VITIOSA ………………………………………………….17 POSSESSIO EX IUSTA CAUSA………………………………………………………………………..18 INTERDICTUM UTI POSSIDETIS / INTERDICTUM UTRUBI……………………………………….20 INTERDICTUM UNDE VI / INTERDICTUM UNDE VI ARMATA …………………………………….23
Svojina……………………… vojina………………………………………………… ……………………………………………………… ………………………………...……. …...……. 25 KVIRITSKA SVOJINA, PROVINCIJSKA, PEREGRINSKA I PRETORSKA “SVOJINA”………….29 REI VINDICATIO………………………………………………………………………………………….31 ACTIO PUBLICIANA……………………………………………………………………………………..34 EXCEPTIO REI VENDITAE ET TRADITAE …………………………………………………………...38 ACTIO NEGATORIA……………………………………………………………………………………...39 DERIVATIVNO STICANJE (OSNOVNE OSOBINE)………………………………………………….42 MANCIPATIO ……………………………………………………………………………………43 IN IURE CESSIO………………………………………………………………………………..44 TRADITIO ………………………………………………………………………………………..46 TRADITIO BREVI MANU…………………………………………….……………….48 TRADITIO LONGA MANU……………………………………………………………49
ORIGINARNI ORIGINARNI NAČINI STICANJA……………………………… STICANJA…………………………………………………………….………… …………………………….…………51 ACCESSIO……………………………………………………………………………..51 51 ACCESSIO – SATIO, IMPLANTATIO……………………………………………….53 ACCESSIO – AEDIFICATIO………………………………………………………….56 COMMIXTIO, CONFUSIO……………………………………………………………59 OCCUPATIO - RES NULLIUS, OKUPACIJA DIVLJIH ŢIVOTINJA…………….. 61
106
OCCUPATIO - THESAURUS………………………………………………………...64 OCCUPATIO – RATNI PLEN………………………………………………………...66 SPECIFICATIO ………………………………………………………………………...67 ..67 STICANJE SVOJINE NA PLODOVIMA ……………………………………………..70 USUCAPIO - POJAM………………………………………………………………….72 USUCAPIO – BONA FIDES………………………………………………...73 USUCAPIO – JUSTINIJANOV REŢIM………………………………… REŢIM……………………………………. ….77 USUCAPIO – IUSTUS TITULUS…………………………………………..79 USUCAPIO – TITULUS PUTATIVUS……………………………………..80
Stvarna prava na tuĎim stvarima………………………… s tvarima…………………………………………………… ……………………………….. …….. 83 SLUŢBENOSTI…………………………………………………………………………… 83
SLUŢBENOSTI – OPŠTA PITANJA…………………………… PITANJA………………………………………………………….. ……………………………..85 STVARNE (ZEMLJIŠNE) SLUŢBENOSTI……………………………… SLUŢBENOSTI…………………………………………. ………….87 LIČNE SLUŢBENOSTI…………………………… SLUŢBENOSTI……………………………………………………………….. …………………………………..91 ZALOŢNO PRAVO…………………………………………… PRAVO………………………………………………………………………………………. …………………………………………...94 FIDUCIA………………………………………………………………………………………….96 96 PIGNUS – POJAM………………………………………………………………………………97 PIGNUS - PRESTANAK………………………………………………………………………..99 99 PRIOR TEMPORE POTIOR IURE…………………………………………………………..100 PIGNUS KAO IZVOR OBLIGACIJA…………………………………………………………101 HYPOTHECA…………………………………………………………………………………..102 102 ACTIO SERVIANA I INTER DICTUM SALVIANUM………………………………………..104
107
