Uzemljivanje - C. Ober, S. T. Sinatra, M. Zucker

„Većina ljudi želi maksimalne zdravstvene učinke za minimalno uloženog truda. Ovo je to što tražite! Uzefnljivartje vani daje brojne rezultate za najmanji mogući trud stoga morale uložiti. Truda ustvari ni nema!" - MR. SC. DAVID WOLFE, AUTOR KNJIGE SUPERHRANA: HRANA I MEDICINA BUDUĆNOSTI

„Povratne informacije koje dobivamo od pacijenata toliko su dobre da, kaoo liječnik ka liječnik,, mogu sa sigurnošću sigurnošću reći da će ovo promijeniti prom ijeniti život ljudi ljudi.. “ - DAVID GERSTEN, DR. MED., AUTOR KNJIGE PROSVJETLJENJE ILI GUBITAK RAZUMA?

„Ovo „Ovo djeluj djeluje! e! Puno toga obećava. obećav a. Nešto Nešto jednost jedn ostavn avnoo što bi se trebalo prim pr imjen jenjiv jivati ati posvu pos vuda da.. “ - RICHARD DELANY, DR. MED., MILTON, MASSACHUSETTS

„Uzemljivanje označava revolucionarnu prekretnicu u zdravstvu koja će vam promijeniti prom ijeniti život život.. Pročitajte ovu knjigu knjigu,, uzemljite se se i otpočnite p ro  ces eliminacije ciklusa stresa i bolesti. “ bolesti. “ - MARTIN GALLAGHER, DR. MED., AUTOR KNJIGE VODIČ DR. GALLAGERA ZA MEDICINU 21. STOLJEĆA

„Predivna „Predivna knjiga! knjiga! Uzemljivanje Uzemljivanje j e pov p ovra rata takk iscjelitelj iscjeliteljskoj skoj moći moć i prirode. prirod e. Znanstveno utemeljeno utem eljeno i intuitiv intuitivno no ispravn ispravno, o, to j e jednosta jedn ostavan van a moćan moća n način način da obnovile obno vile svoje svoje zdravlje zdravlje na svim svim razinama. “ - HYLA CASS, DR. MED., AUTORICA KNJIGE 8 TJEDANA DO IZVRSNOG ZDRAVLJA

„Uzemljen „Uzemljenoo spavanje spavan je jam ja m či mi čvrst čvrst i neometan san. Budim se svježa, svježa, čak ča k i usprkos svim svim svojim putovanjim putov anjima. a. “ - MIRANDA KERR, SUPERMODEL

„Uzem „Uzemljljiv ivanj anjee mi j e bilo bilo od velike velike pom po m oći oć i u procesu oporavka opo ravka od ozljeda i iscrpl iscrpljen jenosti osti.. Sada Sad a se u sport vraćam snažniji i osjećam se puno pu no bolje." bolje." - CHRIS LIETO, TROSTRUKI POBJEDNIK TRIATLONAIRONMAN

Uzemljivanje Najvažnije zdravstveno otkriće ikada?

C l inin t o n O b e r S t e p h e n T.T . S i n a t r a , d r.r . m e d . Martin Zucker

TELEDISK 2013.

Biblioteka Zdravlje Nakladnik TELEdisk TELE disk d.o.o. d.o.o. Naslov originala originala '

Ear t hi ng

Copyright za Hrvatsku © TELEdisk d.o.o. Urednik biblioteke Darko Imenjak Prijevod M ario ar io Savo Sa vorć rć Lektura prof. pro f. K ristin ris tin a S toja to jann ović ov ić Grafička Grafička ob rada TELE disk d.o.o. d.o.o. Design naslovnice Vladart&design Tisak Denona d.o.o.. d.o.o..

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 864276 ISBN 97 8-953-7903-11-4 8-953-7903-11-4

• %

/

Sadržaj

Predgo vor Dr. Dr. Jam es L. Osch m an, ix

DIOPRVI Zašto Za što nismo zdravi - veza veza koja nedos taje 1 . E l e k t r ičič n o v i i v a š e l e k t r i č n i p l a n e t , 3

2 .S ini n d r o m o d s p o jej e n o s t i,i , 1 5

DIODRUGI Osobna otkrića otkrić a 3 .P o n o v n o s p a j a n jej e : p r iči č a C l ini n t a O b e r a , 2 9 4 . I z a z o v i a m a t e rsr s k o g z n a n s t v e n i k a , 3 9 5 .O t k r ičič e k a r d i o l o g a : p r iči č a S t e v e a S i n a t r e , 5 3

DIOTREĆI Povezivanje Povezivan je sa znanošć znanošćuu

6.I s k o n s k i p r o t u u p a l n i l ijij e k , 616 1 7 .Posložiti kockice, 79

DIOČETVRTI Kronike o uzemljiv anju

8.U z e m l j iviv a n j e 1 0 1 : k a k o ses e p o v e z a t i?i? , 1 0 3 9 .D e s e t a k g o d i n a u z e m l j i v a n j a : z a p a ž a n j a C l i n t a O b e r a , 1 1 3 10 .P o v r a t n e i n f o r m a c i j e : š t o l j u d i k a ž u o u z e m l j i v a n j u , 1 2 5 1 1 . U z e m l jiji v a n j e i s rcr c e : k a k o tot o v i d i S t e v e S i n a t r a , 1 7 1 i

1 2 . Ž e n s k a v e z a : u z e m l jiji v a n j e i ž e n e , 1 8 9

13 .V e z a s a s p o r t o m : u z e m l jiji v a n j e n a d j e lul u , 2 0 5 1 4 .A u t o m o b i lili i v o ž n j a : u z e m l jiji v a n j e n a p u t u , 2 1 9 15 .V e z a s a ž i v o t ini n j a m a : u z e m l j iviv a n j e i k u ć n i l juju b i m c i , 2 2 3 16 .V e z a s b u d u ć n o š ć u : r e v o l u c i j a u z e m l j i v a n j a n a p o m o l u , 2 2 9 Dodaci A. T e h n iči č k e n a p o m e n e o u z e m l j i v a n j u i m e t o d a m a u z e m l j i v a n j a , 2 3 7 B. F izi z iki k a u z e m l j i v a n j a : rar a s p rar a v a o o n o m e š tot o d a n a s z n a m o , 2 4 4 C. I z v o r i , 2 5 7 D. P o p i s s i m p t o m a i p r a ć e n j e n a p r e t k a , 2 5 8 E. I z a b r a n e b i l j e š k e , 2 5 9 F. U z e m l jiji v a n jej e u H r v a t s k o j,j , 2 6 3 Zahvale, 264 0 a u t o rir i m a , 2 6 8

Uzemljivanje A k o je m o g u ć e , o v u k n j ig u č it a jt e s je d e ć i t a k o d a v a m b o s a s to p a la d o t ič u Z e m lju : t ra v u , š l ju n a k , p r a š in u , p ije s a k ili b e t o n . U is to će t e v r ije m e d o ž i v je t i o n o o č e m u č it a te - k a k o k o n t a k t sa Z e m ljo m o ž i v lja v a p r ir o d n o e l e k tr ič n o s t a n j e v a š e g a t ije l a . P o z it iv n a p r o m je n a k o ju o s je t it e p o č e t a k je p r o c e sa t ije k o m k o je g a v a š e t ije l o p o la k o p r o ž im a s v e p r is u t n a i u v i je k p r i su t n a is c je l ju j u ć a e n e r g i ja Zemlje. T o je u z e m ljiv a n je , n e v je r o ja t n o je d n o s t a v a n , s ig u r a n i p r ir o d a n postupak ublažavanja boli i stresa.

U sjećanje na Kay W ilson koja m ije bila o d ogromn e po m oći kada je Uzem ljivanje jo š bilo u povo jim a, i u z po svetu svim onim brojnim dobrim ljudim a k oji su vidjeli da je Uzem ljivanje nešto doista posebno i koji su m i dali potrebno ohrabrenje i podršku da n astavim te da znanje o njemu ustupim svijetu ko ji ga nasu šno treba. i

-CLINTONOBER

l a m o g a s i n a S te p a k o ji j e p revla d ao u m a lo sm rto n o sn o ele ktro zagađ enje koje m u je uništilo šest godina života i ko ji se oporavio uzp o m oć uzem ljivanja. N aučio si m e toliko m no go o žilavosti ljudsko ga d uha i koliko snažn o poz itivne m isli i Ijubav utječu na proces izlječenja. D uboko sa m ti zahvalan na svem u što si me naučio, a li beskrajno m nogo više na radosti da te jo š u vijek im am kraj sebe.

-S T E P H E N S IN A T R A

Za R ositu, kao i uvijek, te za b u d u ć i o dno s p rem a n a še m u pla netu, taka v da na najveličanstveniji m og ući način stvaram o promjene.

-M A R T IN Z U C K E R

Predgovor

Dr. James L. Oschman Autor knjiga Energetska m edicina :zna nstv ene osnove i Energetska m edicina u t erapeutici i po bol jšava nj u lj udskih u inaka

va knjiga je nevjerojatna priča o otkriću, procesu koji ćete vi, čitatelji, uskoro i sami iskusiti dok budete čitali stranice koje slijede. Rijetko je to iskustvo skrom nosti za znanstvenika kad ima priliku istraživati novo područje - a ova priča govori upravo o tomu - i sudjelovati u istraživanju koje u ljudski život zavidnom brzinom unosi bolje zdravlje i veću količinu sreće. Za mene je to bio uzbudljiv i izazovan proces. Bio sam primoran postavljati pitanja koja nikada prije nitko nije postavio. Odgovori su sezali od fascinantnih do zapanjujućih i bacili su novo svjetlo na neke od najvažnijih nerazriješenih problema na polju fiziologije i me dicine. Među mnogobrojnim iznenađujućim otkrićima koje ova knjiga donosi jest i očit, temeljan, a opet često previđan odgovor na pitanje o upalama - koje se smatraju središnjim zdravstve nim problemom našega vremena - koji će svakako poslužiti kao temelj mnogim akademskim istraživanjima i doktorskim diser tacijama u budućnosti. To kažem nedvosmisleno, kao iskusan akademik na polju stanične biologije i biofizičar s velikim brojem ix

X

objavljenih radova u vodećim svjetskim znanstvenim časopisi ma. Istraživanje koje donosi ova knjiga iz posve neočekivanog ugla iznosi snažnu argumentaciju o porastu upala i, što je najvaž nije, što učiniti da ih se izbjegne. Čitajući ovu knjigu ubrzo ćete saznati neke duboke i po život dalekosežne činjenice koje prije niste znali o našem odnosu s planetom na kojem živimo. Naučit ćete tako, na primjer, kako elektroni igraju glavnu ulogu u tom odnosu. Uloga elektrona u biologiji i zdravlju već je niz godina moja omiljena tema. Od po sebne važnosti za moja istraživanja elektronskih aspekata života bila je suradnja tijekom 1980-ih sa skupinom vodećih znanstve nika koji se bave ovim područjem, a koju su činili nobelovac Albert Szent-Gyorgyi i kolege iz raznih dijelova svijeta iz La boratorija za biologiju mora u Woods Holeu u Massachusettsu. Velik broj tih velikih i odgovora željnih umova bili su inženjeri elektronike i stručnjaci na polju znanosti o materijalima koji su odabrani za proučavanje područja koje je on stvorio i prozvao elektronskom biologijom. Dr. Szent-Gyorgyi važio je za jednog od vodećih znanstvenika dvadesetog stoljeća, a njegova istraživanja i radovi trajan su izvor inspiracije i znanja. Ja sam objavio niz ra dova i dvije knjige o načinima na koje se elektroni mogu kretati ljudskim tijelom i o načinima na koje različite terapeutske me tode utječu na gibanja elektrona. Istraživanje sažeto u ovoj knjizi daje jednu posve novu dimenziju našem poimanju elektronske biologije. Ova knjiga prati otkrića Clintona Obera, pionira industrije kabelske televizije, koji je otkrio zdravstvene koristi uzemljivanja, njegovog termina kojim je označio spajanje ljudi s površinom Planeta, i to tako što sjede, stoje ili hodaju bosonogi po tlu, ili spavaju na posebnim provodljivim plahtama i prostirkama spo jenim a na jednostavan metalni štap, zaboden u tlo izvan spavaće sobe. Clint je izumio te sustave za spavanje i niz drugih uređaja koji nam pomažu ponovno uspostaviti vitalnu, a prethodno za nemarenu vezu s Majkom Zemljom. Mnogi ljudi opisuju dobar osjećaj koji se kod njih javlja kada Zemljom hodaju bosonogi. Priče i istraživanja koji se opisuju u ovoj knjizi otkrivaju pozadinu, dinamiku i implikacije ovih

Predgovor

XI

dobrih osjećaja, što je stvarno iskustvo koje ukazuje na nešto iznimno važno što, međutim, većina nas propušta u životu. Ta veza koja nedostaje zapravo je toliko snažna da, čini se, suzbija ili dramatično poboljšava mnoge u današnje vrijeme učestale zdravstvene tegobe kao što su nesanica, kronična bol od višestru kih bolesti i ozljeda, iscrpljenost, stres, tjeskoba i prijevremeno starenje. Brzo sam i s puno entuzijazma krenuo u ovo istraživa nje kada sam vidio koliko ljudi doživljava čitav niz najrazličitijih pozitivnih zdravstvenih učinaka kao rezultat običnog povezi vanja tijela sa Zemljom. Posebno je impresivno iskustvo moga prijatelja i kolege liječnika Jeffa Spencera tijekom serije pobjeda američkih biciklističkih ekipa na Tour de Franceu. Jeffovu ne vjerojatnu priču donosim kasnije u knjizi. Sva ova opažanja pot krijepljena su i osobnim opažanjima mojih brojnih prijatelja koji su osjetili korist od primjene sustava uzemljivanja. Kada je moja masažna terapeutkinja započela primjenjivati uzemljivanje na svojim klijentima postizala je toliki uspjeh da su joj lokalni liječ nici na liječenje počeli slati svoje najteže slučajeve. Moj osobni izazov bio je odrediti na koji točno način uzemljivanje dovodi do ovih pozitivnih učinaka i za sve to pronaći precizno objašnjenje jezikom znanosti. Naše istraživanje uzemljivanja otkrilo je možda i najjedno stavniji i najprirodniji lijek protiv brzo rastućih, bolnih i često smrtonosnih tegoba, uključujući i bolesti starenja do kojih do vode različite vrste upala. Kao što ćete vidjeti u nastavku, naša hipoteza o načinu na koji taj lijek djeluje drukčija je od svih za koje ste dosad čuli. Mi smatramo da ona u svim svojim oblicima označava novu paradigmu liječenja. Ukratko, uzemljivanjem se vraća i zadržava najprirodnije električno stanje ljudskog tijela koje potom pomaže optimalnom zdravlju i funkcioniranju u svakodnevnom životu. Praiskonska prirodna energija koja zrači iz Zemlje najjači je lijek protiv upal nih procesa i starenja. Već više od desetljeća Clint O ber neumorno radi na osvještavanju skeptika o jednostavnoj i zaboravljenoj činjenici: da Zemlja pod našim nogama sadrži snažnu ljekovitu energiju i da naše

xii

Uzemljivanje

povezivanje s tom energijom ima neposredne pozitivne učinke, a istovremeno je intuitivno i nevjerojatno jednostavno. Kao i kod svih novih otkrića, i Clint je morao izdržati skepti cizam i ismijavanje „stručnjaka", od kojih su ga neki proglašavali ludim. Međutim, ustrajao je i sada u posjedu ima značajne znan stvene dokaze za svoju nekonvencionalnu ideju. Štoviše, na tisu će ljudi koji su primijenili koncept uzemljivanja sada se osjećaju i izgledaju bolje, spavaju bolje i trpe manje bolova. Dok smo istraživali posve nove pristupe ne bismo li dokazali učinke uzemljivanja i otkrili kako ono utječe na ljudsko tijelo, Clint se pokazao kao čvrst oslonac i predani vodič svima nama s doktorskim titulama iza imena. Clint često spominje da nema obrazovanje znanstvenika, ali da ono što je uspio postići poka zuje da odlučni i nadahnuti pojedinci mogu postići mnogo toga ako nauče ono što trebaju znati. Divim se Clintovim preciznim zapažanjima koja nadilaze zaključke kojima je sklon logični um znanstvenika. Privilegij je bio raditi s istinskim pronalazačem i pionirom čija želja za pomaganjem daleko nadilazi bilo kakav osobni interes. Steve Sinatra, kardiolog iz Connecticuta koji se posebno bavi integrativnom medicinom, a zanima ga i elektromedicina, upoznao je Clinta 2001. i u uzemljivanju prepoznao nešto vrlo obećavajuće, kako za njegovo područje kardiologije, tako i za medicinu općenito. Steve je potaknuo Clinta da ne posustaje i da nastavi s istraživanjem, osobito povezanosti s upalama, za koje je nedavno otkriveno da su vjerojatan uzrok srčanih oboljenja. I doista je ustrajao. Clint je na kraju pronašao stručnjake ši rokih shvaćanja na području medicine, fiziologije i biofizike te potaknuo niz istraživačkih projekata koji pokazuju da je površi na Zemlje poput gigantskog protuupalnog izvora zdravog sna i energije. Sve u jednom. Clint, Steve i Martin Zucker, veteran na području tema koje se tiču zdravlja, sada su se udružili kako bi podastrli uzbudljivu priču o uzemljivanju i načinima na koje ono može pomoći svima nama, Zemljanima. Donijeti prekretnicu znači učiniti nešto drukčije od svega što je tomu prethodilo. Ako se term in prekretnički ikada odnosio na

Predgovor

xiii

neku knjigu onda je to bez sumnje ovdje slučaj, i doslovno i fi gurativno. Ovo je knjiga o tlu pod našim nogama i otkriću vital noga električnog kontinuuma između Zemlje i živih organizama koji je nastanjuju. Hodajte, stojte bosonogi i sjedite na tlu otprilike pola sata. Muči li vas PMS, artritis, bol u leđima, probavne smetnje, jet lag, ili ako se jednostavno osjećate izmoreno otiđite van (ako to vremenski uvjeti dopuštaju, naravno) sa stopalima izravno polo ženima na tlo. Na kraju ćete se osjećati bolje, pa će vam se u glavi upaliti lampica. Shvatit ćete da vas je, iako živite na površini Zemlje, vaš stil života odvojio od bezgranične iscjeljujuće energije koju, a da to i ne znate, posjeduje tlo pod vašim nogama. Ona je ondje stal no prisutna i čeka da je uzmete.

DIO PRVI

Zašto nismo zdravi - veza koja nedostaje

>

PRVO POGLAVLJE

Električni vi i vaš električni planet

J

este li ikada primijetili nježno golicanje ili osjećaj topline koji se uzdiže iz vaših stopala dok bosonogi šećete pješčanom plažom ili travnatom površinom na kojoj svjetluca jutarnja rosa? Jeste li se na kraju šetnje osjećali revitalizirano? Ako jeste, doživjeli ste da Zemlja energizira vaše tijelo. Činjenica je da živimo na planetu punom prirodne energije. Njegova površina obiluje lakopulsirajućim frekvencijama, što je fe nomen koji je većini ljudi nepoznanica. Tko u pijesku, travi, ploč niku ili prašini pod svojim nogama prepoznaje energetsko polje? To je, međutim, upravo ono što tlo po kojem hodamo jest i što je oduvijek bilo. Drugim riječima, vaš je planet baterija od šest sekstilijuna (to je šest s dvadeset i jednom nulom) metričkih tona koja se nepresta no puni Sunčevim zračenjem, munjama i toplinom koja dolazi iz njezine duboke rastopljene jezgre. Poput akumulatora u automo bilu koji osigurava rad motora i okretanje kotača, tako i ritmičke pulsacije prirodne energije koja struji površinom Zemlje i izvire iz nje osiguravaju ritmični i uravnoteženi rad biološkog stroja života na Zem lji - svega što živi na kopnu ili u vodi. Ljudi. Životinja.

Uzemljivanje

4

Riba. Biljki. Drveća. Kukaca. Bakterija. Virusa. l

Kroz čitavu povijest ljudi su hodali> sjedili, stajali i spavali na tlu, pri čemu je koža tijela doticala ‘kožu’ Zemlje, zaboravljajući pritom da takav jednostavan kontakt prenosi prirodni električni signal u tijelo. Tek su nedavno stručnjaci na području geofizike, biofizike, elektrotehnike, elektrofiziologije i medicine istražili i objasnili po stojanje i važnost ove veze. Oni nas uče da Zemljina električna energija održava red među našim vlastitim tjelesnim frekvenci jama, baš kao što dirigent pazi na koherentnost i ritam orkestra. Svi mi živimo i funkcioniramo električki na električnom planetu. Svatko od nas skup je dinamičnih električnih krugova. U živoj matici naših složenih tijela trilijuni stanica neprestano prenose i primaju energiju tijekom svojih programiranih biokemijskih reakcija. Zamislite ih kao mikroskopske elektroničke sklopove. Električna polja reguliraju prijenos hranjivih tvari i vode u stani ce, a svaka vrsta stanice ima svoj frekvencijski spektar u okvirima kojega funkcionira. Vaše srce, mozak, živčani sustav, mišići i imu nološki sustav najbolji su primjeri za električne podsustave koji djeluju unutar vašega ,,bioelektričnog“ tijela. Činjenica je da sve vaše pokrete, ponašanja i radnje energizira elektricitet. NAŠI IZGUBLJENI ELEKTRIČNI KORIJENI

Većina ljudi, čak i u ovo znanstveno doba, potpuno je nesvjesna svoje bioelektrične prirode. Praktički nitko nema ni blijede pre dodžbe o električnoj ili energetskoj vezi između svoga tijela i Ze mlje. Nitko o tome ne uči u školi. Nitko, stoga, ne zna da smo se velikim dijelom odspojili i odvojili od Zemlje. U razvijenim druš


5

tvima naročito smo izgubili svoje električne korijene. Naša bosa stopala u kojima se nalazi bogata mreža živčanih završetaka rijet ko dodiruju tlo. Nosimo obuću s izolacijskim sintetičkim potpla tima. Spavamo na podignutim krevetima napravljenima od izo lacijskih materijala. Većina nas u modernom, industrijaliziranom svijetu živi odspojeno od Zemljine površine. Premda je to nešto o čemu vjerojatno niste razmišljali, moguće je da bespotrebno patite zbog gubitka te veze. Moguće je također da patite jako i na razne načine, više nego što biste to ikada pomislili. Za usporedbu, zamislite žarulju sa slabim spojem. Ona treperi, slabo svijetli ili se uopće na pali. Mnogi ljudi žive s takvim trepe ravim ili slabim zdravljem. Vjerujemo da je ova knjiga prva ikad napisana koja govori o prirodnim ,,vibrama“ Majke Zemlje i o tome kako nas one iscjeljuju i drže zdravima, pod uvjetom da se spojimo na izvor. Odspo jeno, tijelo je ranjivo i sklono disfunkciji, bolestima povezanima s upalom i preranom starenju - iznenađujuća je to teorija koja upravo počinje privlačiti interes znanstvenika. To je tema naše knjige. Prirodne Zemljine frekvencije o kojima govorimo valovi su energije koje uzrokuju gibanja subatomskih čestica koje se zovu slobodni elektroni. Nitko nikada nije vidio elektron, ali možete ga zamisliti u kontekstu košnice. Pčele koje zuje oko košnice su po put elektrona što se gibaju oko jezgre atoma u ,,oblaku“ energije. Druga usporedba koja se godinama koristi je s planetima koji se okreću oko Sunca. Jezgra sadržava protone koji imaju pozitivan naboj, i neutrone koji, kako im i ime govori, nemaju naboja. Elek troni imaju negativan naboj. ELEKTRIČNO PROVO DLJIVIVI

Kako biste razumjeli praiskonsku vezu koja postoji između bioelektričnih vas i vašega električnog planeta razmislite načas o trima vrstama materijala koje se rabe u elektrici: vodičima, izolatorima i poluvodičima. Primjer vodiča metalne su bakrene instalacije u zidovima vašeg doma ili u električnom kablu koji iz nekog ure

6

Uzemljivanje

đaja utičete u struju. Vanjski valovi elektrona u vodičima - koji, pojednostavljeno rečeno, odgovaraju najisturenijim pčelama koji zuje oko košnice ili udaljenim planetima koji kruže oko Sunca toliko su lakim sponama vezani da se nesmetano kreću prostorom između atoma. Oni tvore neku vrstu plina oko atoma i slobodno struje krutim provodljivim materijalom. Zato ih se naziva slobod nim elektronima. Zamislite ih kao slobodne duhove koje ne veže nikakva veza s bilo kojim atomom koji tvori kruti materijal. Kod izolacijskih materijala atomi čvrsto drže svoje elektro ne. Ne postoje slobodni elektroni i stoga takvim materijalima ne može teći nikakva struja. Primjeri izolacijskih materijala su pla stika, guma, staklo i drvo. Sada možete vidjeti zašto ste većinu vremena odvojeni od Zemlje. Potplati vaše obuće izrađeni su od plastike ili gume, a dom vam se uglavnom sastoji od drveta. Izm e đu se nalaze poluvodiči, koji ponekad provode struju, a ponekad ne. Njihova električna provodljivost nije dobra kao u vodiča, ali ni loša kao u izolatora. Poluvodiči su okosnica moderne elektro ničke opreme zato što se njihova provodljivost može kontrolirati primjenom električnog polja. Baš poput Zemlje, i vaše se tijelo uglavnom sastoji od vode i minerala, a oboje su izvrsni provodnici elektrona. Slobodni elek troni koji stalno pulsiraju na površini provodljive Zemlje, a koje hrane prirodni fenomeni kao što su Sunčevo zračenje, na tisuće udara munje u minuti i energija koju stvara unutarnja jezgra pla neta, lako se prenose uz, u i kroz vaše tijelo sve dok postoji izravan kontakt kože s tlom. Prije otprilike sto tisuća generacija Homo erectus o ovom nije ništa znao, baš kao ni lovci-skupljači koji su došli nakon njega. Isto je vrijedilo i za uzgajivačke civilizacije koje su obrađivale zemlju prije otprilike četiri stotine generacija. O tome ništa nisu znali ni ljudi industrijskoga doba. Čak i u ovo današnje elektroničko i be žično doba tek šačica ljudi zna za Zemljin obilni rezervoar ener getskih slobodnih elektrona. Potkraj 19. stoljeća znanstvenici su po prvi put izmjerili Zemljina nježna strujanja u tlu na različitim mjestima diljem svijeta, upotrebljavajući riječi kao što su ,,mirna“ i ,,tiha“ kada bi ih opisi vali. Današnja znanost ih spominje kao „teluričke struje” i prepo


7

znaje ih kao sastavni dio većeg sustava - takozvanog „globalnog električnog kruga" - koji uključuje i oblake, pa i čitavu atmosferu. Geofizičari vjeruju da se ovo skladište gotovo neograničene ener gije stalno puni slobodnim elektronima putem u prosjeku 5 000 udara munja u minuti koji se neprestano događaju diljem Planeta. Da ne zalazimo u tehničke detalje, samo ćemo reći da električ ni potencijal koji je prisutan na Zemljinoj površini raste i opada u skladu s položajem Sunca. Intenzitet je pozitivniji i nabijeniji energijom tijekom dana, što potiče vaše dnevne aktivnosti od bu đenja do odlaska na počinak, a manje pozitivan i s manje ener gije tijekom noći, što potiče spavanje. Ovakav obrazac dnevnih maksimuma i minimuma pokreće i orkestrira unutarnje tjelesne mehanizme koji reguliraju cikluse sna i budnosti, proizvodnju hormona i održavanje dobrog zdravlja. UZEMLJIVANJE KROZ POVIJEST

Osnovni fenomeni povezani s električnom energijom poznati su još od davnina, ali za industrijsku i kućnu uporabu ona se počela koristiti tek prije nekih 120 godina. Sam elektron otkriven je tek 1897. tako da kroz gotovo cijelu ljudsku povijest nitko nije znao ništa o elektronima. Međutim, eonima je dobro poznato da tlo u sebi čuva iscjeljujuću energiju i da je osnovni oblik povezanosti s prirodom. Zemlja je sveta. To se znanje prenosilo generacijama i održalo se u ovom ili onom obliku diljem svijeta. Civilizacije su posvuda prepoznale i prilagođavale se prirodnim ciklusima kako bi opstale i bile zdrave. Znale su da postoje temeljni ritmovi koji reguliraju, na primjer, cikluse sna i budnosti i održavanje zdrav lja te da funkcioniramo u koordinaciji sa Zemljinim ciklusima i ritmovima. Postojala je svijest o povezanosti među principima Zemlje, života i zdravlja, ali ta se svijest izražavala jezikom svoga vremena. ' Qi (u izgovoru či) središnji je princip u dugoj povijesti kinesko ga znanja i smatra se energijom, odnosno prirodnom silom koja ispunjava univerzum. Iz indijske vedske prošlosti dolazi ekviva lentni izraz pran a u značenju „životna sila“.

8

Uzemljivanje

U kineskoj tradiciji nebeski Qi sastoji se od sila koje nebeska tijela vrše na Zemlju, kao što su Sunce, mjesečina i Mjesečev utje caj na morske mijene. Zemaljski Qi, koji je pod utjecajem i kon trolom nebeskoga Qi, sastoji se od linija i obrazaca energije, kao i od zemaljskoga magnetskog polja i topline koja se skriva pod ze mljom. Unutar zemaljskoga Qi pojedinci, životinje i biljke imaju •svoje vlastito Qi polje. Svi prirodni oblici u ovom konceptu rastu i pod utjecajem su prirodnih ciklusa nebeskoga i zemaljskoga Qi. Zemaljski Qi se apsorbira a da o tome i ne razmišljamo, i to dok hodamo bosonogi, što objašnjava zašto je tako opuštajuće hodati bez cipela i zašto se vježbe usmjerene na jačanje tijela i opuštanje uma (joga, tai ehi i qigong , na primjer) često izvode bez obuće. Središnje mjesto u kineskoj praksi zauzima „puštanje korijena" i tiče se uspostavljanja komunikacije između donje strane stopala i Zemlje. Taj se proces odvija kroz „točku yong quana koja je u akupunkturi poznata i kao „bubrežna točka 1“. Stari Grci svakako su znali ponešto o ovom konceptu. Heraklo, jedan od najvećih junaka grčke mitologije, u srazu je porazio diva Anteja koji je bio na glasu kao sjajan hrvač. Priča govori da je Antej bio nepobjediv sve dok su mu stopala dodirivala tlo, odakle je crpio svoju snagu. Nikada ga nitko nije uspio poraziti. Znajući Antejevu tajnu, Heraklo ga je podigao uvis i zadavio. Američki Indijanci, bez svake sumnje, štovali su povezanost sa Zemljom. Pokojni Ota Kte (Luther Medvjed Koji Stoji), pisac, prosvjetar i plemenski voda iz tradicije Lakota Siouxa, to je sažeo na sljedeći način: „Stari ljudi doslovno su zavoljeli tlo. Sjedili bi na tlu osjećajujući bliskost s majčinskom snagom. Dodirivati Zemlju kožom bio je dobar osjećaj, pa su stari ljudi voljeli odbaciti svoje mokasine i hodati bosonogi po svetoj Zemlji. Tlo ih je umirivalo, snažilo, pročišćivalo i iscjeljivalo.“ SPO JITE SE SA ZEM LJOM IISC IJELITE

Ova će vam knjiga pokazati kako je Zemlja blagotvorna, kako vra ća snagu i iscjeljuje. Potpuno će promijeniti način na koji gledate na tlo pod svojim nogama i vaš odnos prema planetu na kojem živite.


9

Za većinu ljudi ponovno povezivanje s Majkom Zem ljom obič no znači kampiranje, pješačenje, rad u vrtu, odlaske na plažu ili neke druge aktivnosti koje nas tijelom i dušom vraćaju u naručje prirodi. Ponovno povezivanje o kojem govorimo u ovoj knjizi po nešto je drukčije. Pod ponovnim povezivanjem mislimo na skida nje cipela i čarapa te sjedenje, stajanje ili hodanje bosih nogu po tlu, nešto što je u potpunosti besplatno i dostupno (naravno, tamo gdje je to sigurno i udobno). To ponovno povezivanje može uklju čivati i upotrebu provodljivih plahti ili prostirki koje su žicom spojene sa sustavom uzemljenja s vanjske strane vaše kuće, ureda ili utaknute u zidnu utičnicu s modernim sustavom uzemljenja. U svakom slučaju, ovakvo ponovno povezivanje nazivamo ,,uzemljivanjem“ ili „uzemljenjem" i ono jednostavno znači da ste povezani s Majkom Zemljom. Ono što pritom radite nalik je onom što je u svijetu električne energije poznato kao uzemljenje, odnosno uobičajena praksa spajanja opreme i uređaja sa Zemljom u cilju zaštite od šokova, kratkih spojeva i interferencija. Kada se primijeni na ljude, uzemljivanje na prirodan način štiti delikatni bioelektrični sustav u tijelu od statičkih električnih naboja i inter ferencije. Još važnije od toga, ono omogućuje prijam slobodnih elektrona i stabilizirajućih električnih signala i energije Zemlje. Uzemljivanje liječi električnu nestabilnost i nedostatak elektrona za koje nikada niste ni znali da imate. Ono ponovno puni i nabija vaše tijelo onim što nikada ne biste pomislili da vam nedostaje ... i treba. Izlaganje Sunčevoj svjetlosti proizvodi vitamin D u tijelu. On je potreban za zdravlje. Izlaganje tlu daje nam „električnu" hra nu u obliku elektrona. Zamislite te elektrone kao vitamin Z - Z kao Zemlja. Baš kao i vitamin D, i vitamin Z potreban vam je za zdravlje. Kao što ćete pročitati u ovoj knjizi, rezultati uzemljivanja često su iznimno poboljšanje - čak i potpuna transformacija - zdravlja i vitalnosti. Jedna pacijentica, tridesetšestogodišnja žena s uznapredovalim oblikom multiple skleroze, bila je toliko sretna kada joj se na taj način poboljšalo zdravlje da je jednom prilikom istrčala iz kuće, stala na ulicu i vikala svim svojim susjedima da se uzemljuju. Rekla je da želi započeti „bosonogu revoluciju" i svakoga

10

Uzemljivanje

podučiti kako da ozdravi. Uzemljivanje je probala iz očaja - netko jo j ga je spomenuo - nakon što joj je liječnik savjetovao da kupi podesiv krevet i da se što udobnije namjesti. Multipla skleroza ne popušta, rekao joj je. U njezinom slučaju se to dogodilo, i to u vrlo drastičnom obliku. Druga je žena - nakon što je doživjela tešku automobilsku ne sreću - pet godina trpjela iscrpljujuće bolove, upalu, umor i pro bleme sa spavanjem. Usprkos dugoj karijeri u zdravstvu našla se usred žamorne bitke za ozdravljenje. Odlazila je od liječnika do liječnika i isprobavala razne metode liječenja. „Bila sam kao Humpty Dumpty iz dječje pjesmice," - kaže - „nisu me mogli sa staviti ni svi kraljevi konji i konjanici". Budući da nije mogla raditi instinktivno ju je privuklo ležanje na travi i šetanje plažom bosih nogu. Godine 1999. prijateljica joj je dala provodljivu prostirku za krevet. Noću je na njoj spavala i u roku od nekoliko mjeseci njezi ni bolovi, iscrpljenost i problemi sa spavanjem su nestali. „Poslije godina gutanja tableta i skupih liječenja bez rezultata sve što sam napravila je bilo to da sam legla na svoj krevet i spava la!" - objašnjava. „Vjerujem da naša tijela imaju sposobnost opo ravka od gotovo svih oboljenja riješimo li se disbalansa do kojih dovodi stres. Da bismo u tome uspjeli svom tijelu moramo osigu rati esencijalne prirodne elemente, uključujući čist zrak, pravilnu prehranu, čistu vodu te kariku koja nedostaje, a to je naša veza s prirodnim električnim ritmovima Zemlje. Čak su i sportaši, koji su izloženi najintenzivnijim fizičkim naporima, naučili uzemljivati se i priključivati na izvor Zemljine prirodne energije. Ako govorimo o skupinama, učinkovitost uzemljivanja posljednjih su godina možda najviše pokazali bicikli stički timovi američkih sponzora na Tour de Franceu. Ekstremni fizički i mentalni stres u ovoj strašnoj utrci kod natjecatelja često uzrokuje mučnine, tendonitis i poteškoće sa spavanjem. Nakon nezgoda njihove rane obično sporo zacjeljuju. U utrkama 2003. i 2005. te ponovno 2007. biciklisti su se nakon utrka tijekom dana uzemljivali. Rekli su da su bolje spavali, osjećali manje tegoba i gotovo uopće nisu imali tendonitis, iznimno su se brzo oporavljali od cjelodnevnog utrkivanja, a i rane su im brže zacjeljivale. Sada se pokazalo da je takva praksa toliko korisna da mnogi vrhunski

Električni vi i vaš električni pla net

11

sportaši - uključujući plivače, nogometaše, triatlonce i motocikliste - već rutinski prakticiraju uzemljivanje. Uzemljivanje je jednostavno i moćno. Smatramo ga elemen tom koji nedostaje u jednadžbi zdravlja, nečim što posjeduje za divljujući potencijal da čovječanstvu donese vrlo-mnogo dobroga. Spajanje sa Zemljom - bilo putem bosonogog hoda na otvorenom ili kontaktom s uzemljenim vanjskim sustavom- ne liječi bolest ili stanje. Ono vas ponovno spaja s prirodnim električnim signa-

Uzemljivanje ukratko Što je uzemljivanje? Uzemljivanje uključuje spajanje tijela s vječnim i nježnim površinskim energijama Z e m lje . P o d r a z u m ije v a h o d a n je b o s ih n o g u n a o t v o r e n o m i/ il i s je d e n j e , ra d ili s p a v a n j e u z a t v o r e n o m d o k st e is t o v r e m e n o s p o j e n i n a p r o v o d lji v i u r e đ a j k o ji d o v o d i prirodnu iscjeljujuću energiju Zemlje u vaše tijelo. Već više od deset godina za na t is u ć e l ju d i d i lj e m s v ije t a - m u š k a r a c a , ž e n a , d je c e i s p o r t a š a - u z e m l ji v a n j e j e sastavnico dnevne rutine. Rezultati su bilježeni i pokazali su se izvanrednima. Što nije uzemljivanje? K a d a s e u z e m l ju j e t e n i n a k o j i n a č i n s e n e i z v rg a v a t e e l e k tr o k u c i ji . U z e m l ji v a n j e spada među najprirodnije i najsigurnije stvari koje možete raditi. Što se događa? T ij e lo v a m p r o ž m u n e g a t i v n o n a b i je n i e le k t ro n i k o j im a p o v r š in a Z e m lje o b i lu j e . T ij e lo vam istoga trena prelazi na istu razinu električne energije, odnosno potencijala, na kojoj se nalazi Zemlja. Što osjećate? P o n e k a d s e j a v l j a b o c k a v i o s j e ć a j t o p l in e , a č e s t o o s je ć a j l a k o ć e i u g o d e . Hoćete li se osjećati bolje? O b i č n o d a , i t o če s to v r lo b rz o . S t u p a n j p o b o l jš a n ja v a r ir a o d o s o b e d o o s o b e . V a ž n o je d u g o ro č n o u v e sti u z e m ljiv a n je u d n e v n u ru tin u te g a p ra k tic ira ti što je v iše m o g u ć e k a k o bi s e m a k s i m i z ir a l e n j e g o v e k o r is ti . K a d s e s n ji m e p r e k in e s im p t o m i s e o b ič n o p o l a k o v r a ć a ju .

Uzemljivanje

12

Što radi u zemljivanje? P r o m a t r a n j a i is t r a ž iv a n ja p o k a z u j u s l je d e ć e k o r is ti k o je d o n o s i u z e m lj iv a n j e , a očekujemo da će ih istraživanja koja su u tijeku otkriti još. Uzemljivanje: •

u k la n j a u z r o k u p a l e i p o b o lj ša v a ili e l im i n ir a s i m p t o m e b r o j n ih p o r e m e ć a j a k o ji s u p o v e z a n i s u p a lo m

• u b l a ž a v a ili u k l a n j a k r o n ič n u b o l • ,u v e ć i n i s l u č a j e v a p o b o lj š a v a s a n • po veća va en ergiju • • • •

u b l a ž a v a s t re s i u m i ru j e t ij e lo t a k o š to h la d i ž i v č a n i s u s t a v i h o r m o n e s t re s a n o r m a l iz i r a b i o l o š k e r it m o v e t ij e la r a z r je đ u j e k r v t e p o b o lj š a v a k r v n i t l a k i c i r k u l a c i ju s m a n j u j e n a p e t o s t m iš ić a i g l a v o b o l je

• •

s m a n j u j e h o r m o n a ln e i m e n s t r u a ln e s im p t o m e d r a m a t ič n o u b r z a v a is c j e lj iv a n j e i p o m a ž e u s p r j e č a v a n j u d e k u b i t u s a

•

s m a n j u j e ili o t k l a n j a j e t l a g

•

š tit i t ij e lo o d e l e k t r o m a g n e t s k i h p o l ja iz o k o liš a ko j a p o t e n c ij a ln o m o g u n a r u š i ti z d r a v l je

•

u b r z a v a o p o r a v a k n a k o n i n t e n z i v n i h s p o r t s k ih a k t iv n o s t i

lima iz Zemlje koji upravljaju svim organizmima koji na njoj žive. Ono vašem tijelu vraća prirodnu unutarnju električnu stabilnost i ritmove koji potom potiču normalno funkcioniranje tjelesnih sustava, uključujući kardiovaskularni, respiratorni, probavni i imunološki. Liječi manjak elektrona kako bi se smanjila upala, što je čest uzrok bolesti. Živčanom sustavu koji je pod stresom do nosi smirenje tako da bolje spavate. Ponovnom uspostavom veze sa Zemljom svome tijelu pružate mogućnost da se vrati u svoje normalno električno stanje te bolju sposobnost autoregulacije i samoiscj eljivanj a. Godine 1863. istaknuti biolog T. H. Huxley izjavio je daje „pi tanje svih pitanja za čovječanstvo, problem na kojem počivaju svi ostali problemi i koji je zanimljiviji od svih njih, pitanje određeno sti našega m jesta u prirodi i našega odnosa prema kozmosu11. Sa

Električni vi i vaš električni pla net

13

držaj ove knjige istražuje to pitanje iz jednostavne perspektive da vaše mjesto u prirodi, u vašem neposrednom kozmosu, zahtijeva da budete izravno i rutinski povezani s tlom pod vašim nogama. Na stranicama koje slijede istražit ćemo zdravstvene implikaci je odspojenosti čovječanstva sa Zem ljom i ispričati neobičnu priču o tome kako su odspojenost i ponovno spajanje otkriveni. Pročitat ćete priče o nevjerojatnim izlječenjima od liječnika i ljudi iz svih sfera života. Najvažnije od svega, naučit ćete kako je jednostavno ponovno uspostaviti vezu, uzemljiti se i osjećati se bolje.

r

0

DRUGO POGLAVLJE

Sindrom odspojenosti

Bolesti nas ne snalaze iznenada. One se razvijaju iz malenih svakodnevnih grijeha protiv prirode. Kada se nakupi dovoljno grijeha bolesti se samo odjednom pojave. HIPOKRAT

tac medicine očito je znao o čemu govori prije 2500 godina kada je vidio svoje sunarodnjake u Grčkoj kako čine razno razne vrste grijeha protiv prirode. Zamislite što bi mislio danas samo da pogleda navodno najrazvijeniju zemlju svijeta. Na zdrav stvene troškove, javne i privatne, u Americi otpada više od 17 po sto bruto nacionalnog proizvoda, a predviđa se da će ta brojka rasti stopom od 6 posto godišnje. Godine 2018. naš zdravstveni račun iznosit će 20 posto prihoda države. Jao! To podrazumijeva i puno bolesti i nesposobnost zdrav stvenog sustava da uopće spriječi nastajanje bolesti. Hipokrat bi vjerojatno rekao da je posrijedi brutalno mnogo grijeha. U današnje znanstveno doba među znanstvenicima se vodi žučna rasprava o tome tko je kriv za alarmantan porast bolesti povezanih s imunološkim sustavom i upalama. U ožujku 2008. članak koji je napisao Rob Stein iz Washington Posta skrenuo je pozornost na jedno od primarnih pitanja odgo vornih za kolaps zdravlja - pad ljudskog imunološkog sustava.

15

16

Uzemljivanje

Njegov članak nosio je naslov „Razara li moderni život naš imu nološki sustav?".1 „Kao prvo, broj slučajeva astme u znatnom je porastu, kao i peludne groznice i ostalih uobičajenih alergijskih reakcija kao što su ekcemi." - piše Stein. „Pedijatrima se potom počelo javljati sve više djece s alergijama na hranu. Stručnjaci su sada sve sigurniji da je navodni porast broja slučajeva lupusa, multiple skleroze i drugih tegoba koje su posljedica otkazivanja imunološkog sustava potpuna istina.” „Iako su podaci za neke bolesti uvjerljiviji nego za druge i prem da porast dijelom može biti odraz bolje dijagnostike, stručnjaci procjenjuju da su se mnoge alergije i bolesti imunološkog sustava udvostručile, utrostručile, pa čak i učetverostručile u posljednjih nekoliko desetljeća, ovisno o bolesti i državi. Neke studije poka zuju da više od polovice američkog stanovništva pati od najmanje jedne alergije." Znanstvenici za to okrivljuju moderni način života jer se rast brojki prvi put značajnije javio među visokorazvijenim narodima u Europi, Sjevernoj Americi i drugdje, a rastu i u drugim zemlja ma, paralelno s njihovim razvojem. „To je baš upadljiva činjenica." - rekao je jedan britanski znan stvenik. „To uznemiruje." - izjavio je jedan znanstvenik iz Francuske, govoreći o porastu autoimunih poremećaja, stanja koja se teško liječe i koja često dovode do invaliditeta, a nastaju kada disfunkcionalni imunološki sustav napada stanice, tkiva i organe vlastitoga tijela. Najčešće autoimune bolesti uključuju lupus, reumatoidni artritis, multiplu sklerozu i dijabetes tipa 1. Uzrok je još uvijek ne poznanica, a razlozi za porast slabo su objašnjeni. Zbirno gledano, one su među najdominantnijim bolestima u Sjedinjenim Am erič kim Državama, od njih boluje između 15 i 24 milijuna ljudi, od čega približno 75 posto žena.

^ ,,Is Mod em Life Ravaging Our Immune Systems?“

17

Sindrom odspojenosti SVE VEĆI BR O J UPALA

Sva ova stanja - kao i glavne bolesti ubojice kao što su kardiova skularna oboljenja, dijabetes tipa 2 i rak - povezana su s kronič nom upalom, problemom koji posljednjih nekoliko godina zau zima središnje mjesto u medicinskim istraživanjima. Kao što se navodi u udarnom članku časopisa Time iz 2004., „jedva da prođe tjedan a da se ne objavi još jedna studija u kojoj se otkriva nov način na koji kronična upala nanosi štetu vašem tije lu 1. Upala prži osjetljive stjenke arterija koje hrane srce i mozak, što dovodi do srčanih i moždanih udara. Izjeda živčane stanice u mozgu i može doprinijeti razvoju demencije i Alzheimerove bolesti. Može po taknuti i proliferaciju abnormalnih stanica i dovesti do toga da se iste razviju u tumor. „Drugim riječima," - navodi se u časopi su - „kronična upala može biti motor koji pokreće brojne bolesti srednje i starije dobi od kojih se najviše strahuje." Uz sve veći broj upala skovan je i novi termin: „inflammaging".2 Talijanski znanstvenici skovali su ga 2006. kako bi opisali progresivni inflamatorni status i gubitak sposobnosti nošenja sa stresom kao dvije glavne karakteristike procesa starenja. Danas se vjeruje da je upala skriveni uzrok više od osamdeset kroničnih bolesti, a više od polovice svih Amerikanaca trenutno pati od jedne li više njih. Svake godine takva stanja dovode do smrti ^milijuna ljudi. Najčešće kronične bolesti američko gospo darstvo koštaju više od trilijun dolara godišnje, a ta brojka prijeti da će do polovice stoljeća narasti do 6 trilijuna dolara. „Moglo bi se dogoditi da upala postane neuhvatljivi Sveti gral medicine - jedini fenomen koji skriva ključ za bolest i zdravlje", napisao je doktor medicine i znanosti William Meggs sa Sveučili šta East Carolina u svojoj knjizi „Lijek protiv upale: kako se boriti sa skrivenim čimbenikom koji stoji iza bolesti srca, artritisa, as tme, dijabetesa i drugih bolesti" (McGraw-Hill, 2003.).3

2 Od engleskih riječi inflammation (upala) i aging (starenje). - op. prev.

3 .The Inflammation Cure: How to Combat the Hidden Factor Behind Heart Disease, Arthritis, Asthma, D iabetes & Other Diseases (McGraw-Hill, 2003.)

18 VEZA KOJA NEDOSTAJE

Ono što je u svemu ovome poznato je da imunološki sustav pro pada. Za to se u znanstvenim raspravama proziva, između ostalo ga, genetiku, lošu prehranu, onečišćenost zraka, pretilost, fizičku neaktivnost, pa čak i život u sterilnim domovima. Ono što je oči gledno je da su znanstvenici zanemarili još jedan čimbenik, nešto što im je doslovno pod nosom, odnosno, da se izrazimo anatom ski precizno, doslovno - pod nogama. U ovoj knjizi mi na taj popis želimo dodati nešto novo: izgubljenu vezu s prirodnim strujanji ma površinske električne energije našeg planeta i nedostatak elek trona u našem tijelu do koje to dovodi. Naša istraživanja itekako daju naslutiti da je sve veći broj kroničnih bolesti tijekom našega vremena nastao u razdoblju u kojem sve veći broj ljudi sve više gubi vezu sa Zemljom. Jesu li takva odspojenost i deficijencija veza koja nedostaje, previđen razlog zašto statistika bolesti i dalje uporno raste? Jesu li oni možda najveći uzrok? Ako je upala Sveti gral medicine, je li veza sa Zemljom Sveti gral upale? Odgovor na prvo pitanje jedno je veliko - DA. Odgovore na drugo i treće pitanje zasad još nemamo. Za to će trebati još godine i godine istraživanja, ali početna istraživanja i brojni primjeri i iskustva iz stvarnog života intrigantan su dokaz. Ova knjiga puna je takvih dokaza. Mi vjerujemo da informacije skupljene na stranicama koje slijede imaju snagu preobratiti alar mantan trend sve više narušenog zdravlja. Smatramo da ujedno mogu biti inspiracija za posve nove zdravstvene standarde i poslo ve koji će se temeljiti na ponovnom spajanju velikoga broja odspojenog stanovništva. Sigurni smo da te informacije, ako se široko primijene, mogu hiti od pomoći u svim nastojanjima da se olakša teret zdravstvene skrbi s kojim se podjednako nose pojedinci, po slodavci i vlasti, i to upravo tim redom - odozdo prema gore. Dokazi do kojih smo došli snažno upućuju na to da su koristi po zdravlje od takvoga ponovnog spajanja višestruke, čak i ako ste kronično i teško bolesni, a medicinski sustav vam malo toga može ponuditi.


19

Ljudski imunološki sustav evoluirao je milijunima godina. Tije kom tog dugog vremenskog raspona, razumije se, uglavnom smo živjeli u bosonogom kontaktu sa Zemljom. Bili smo prirodno uzemljeni. Međutim, znanstvenici nisu primijetili da suvremen način života podrazumijeva prekid veze sa stabilizirajućom električnom energijom Zemlje i gubitak prirodno uzemljenog stanja tijela te da taj gubitak može dovesti do nepravilnog funkcioniranja imu nološkog sustava. Jesu li imunološki, živčani i drugi tjelesni sustavi prestali pra vilno funkcionirati kad smo počeli nositi cipele s izolacijskim potplatima i živjeti u domovima koji nas izoliraju od prirodnih frekvencija našeg okoliša?

Eksperimentalna odspajanja Što se događa ljudskom tijelu kada ga se odvoji od suptilnih evo lucijskih signala iz Zemlje na dramatičan su način pokazali ek sperimenti u Njemačkoj na svjetski poznatom Institutu Max Planck 1960-ih i 1970-ih godina prošlog stoljeća. Znanstvenici su namjerno mjesecima izolirali dobrovoljce u podzemnim prosto rijama koje su bile električki zaštićene od ritmova u Zemljinom električnom polju. Pažljivo se promatralo obrasce njihove tjelesne temperature, %na, urinarne ekskrecije i drugih fizioloških aktivno sti. Svi sudionici razvili su niz abnormalnih ili kaotičnih obrazaca, nešto poput aritmije od glave do pete. Režim spavanja i budnosti bio im je poremećen, proizvodnja hormona također i općenito su doživjeli kolaps osnovnih sustava tjelesne regulacije. Kada bi se električni ritmovi usporedivi s onima koji se mogu izmjeriti na površini Zemlje pustili u metalnu zaštitu koja je okru živala podzemne komore dolazilo je do dramatičnog vraćanja normalnih fizioloških obrazaca. Te studije, što su uključile na stotine sudionika tijekom dugog vremenskog razdoblja, jasno potvrđuju važnost Zemljinih elek tričnih ritmova za normalno biološko funkcioniranje. Normalni ritmovi u tijelu stabilna su referentna točka za iscjeljenje, opora vak i pomlađivanje. Ukratko - za cjelovito zdravlje. Očito je da biološki kaos koji je izazvan u tim eksperimentima s vremenom dovodi do bolesti. Zaključak je da se biološki sat tijela

20

Uzemljivanje

mora stalno kalibrirati pulsom Zemlje koji upravlja cirkadijskim ritmovima svih oblika života na Planetu. Takvi eksperimenti, provedeni u kontroliranim uvjetima, daju nam neoborive dokaze. Međutim, mi ne živimo u podzemlju. Mi živimo iznad tla, ali zapravo ne na tlu, i u tome je problem. Nismo spojeni. Možete pogledati sebe, kao i brojne ljude oko sebe i bit će vam jasne posljedice koje sa sobom nosi nedostatak te veze. Mnogo je bolesti. Pročitajte samo statistiku zdravlja - ili bolje re čeno, boldsti - i vidjet ćete dodatne dokaze koji uvelike ili donekle upućuju na sindrom odspojenosti. Kako to da smo odspojeni premda očito živimo na ovom pla netu?

Obuća kao problem Obratite pozornost na to što svakodnevno stavljate na stopala. Većina vas nosi neki oblik obuće koji se razvio od jednostavnih pokrivala za noge kojima je svrha bila zaštititi ih od hladnoće i neugodnih uvjeta na tlu. Vrlo vjerojatno nosite nešto sofisticiranije, nešto što odražava vašu kulturu, modni ukus, ponašanje te, u mnogim slučajevima, čak i identifikaciju s nekom teniskom ili košarkaškom superzvijezdom. Po navici nosite obuću čak i onda kada ona uopće ne služi nekoj praktičnoj svrsi. Pokojni dr.William Rossi, podijatar iz Massachusettsa, povje sničar obuće i plodan autor koji je aktivno pratio probleme vezane za ovo područje, napisao je mnogo toga uznemirujućega o onom što obuća čini našim stopalima. Duboko je vjerovao da je obu ća integralni dio brige o stopalima i često se žalio da proizvođači obuće ne razumiju stopala, a oni kojima je posao njega stopala ne razumiju obuću. „Prirodan hod biomehanički je nemoguć svakomu tko nosi obuću.“ - napisao je Rossi 1999. u članku objavljenom u časopisu Podiatry Management. „Trebalo je četiri milijuna godina da ra zvijemo jedinstveno ljudsko stopalo i specifičan način hoda, što je fascinantan bioinženjerski podvig. A onda, za samo nekoliko tisuća godina i jednim nepažljivo dizajniranim instrumentom cipelama - izvrnuli smo čisti anatomski oblik ljudskog koraka, poremetili njegovu inženjersku učinkovitost, opteretili ga napo


21

rima i stresom, oduzevši mu njegovu prirodnu ljupkost oblika i lakoću pokreta od glave do pete." Neovisno o pitanjima mehaničke prirode, dr. Rossi je bio neu običajeno svjestan potencijalnih rizika po zdravlje koje uzrokuje razdvajanje Zemlje i tijela, do kojeg dovodi moderna obuća s pot platima izrađenim od izolacijskih materijala. „Donja (ili plantarna) strana stopala obilato je prekrivena s oko 1300 živčanih završetaka na otprilike 6 kvadratnih centimetara." - napisao je 1997. u članku u časopisu Foo tw ear News. „To je više nego na bilo kojem drugom dijelu tijela te veličine. Zašto je tako velika koncentracija živčanih završetaka upravo na tom mjestu? Zato da bismo ostali ,,u kontaktu" sa Zemljom. Sa stvarnim fizič kim svijetom koji nas okružuje. To se naziva „senzornom reakci jom". Stopalo je vitalna veza između čovjeka i Zemlje. Šape svih životinja jednako su tako bogate živčanim završecima. Zemlja je prekrivena elektromagnetskim slojem. On stvara senzornu reak ciju u našim stopalima, kao i u životinjskim šapama. Pokušajte nekoliko minuta hodati bosonogi po tlu. Svako živo biće, uklju čujući ljude, crpi energiju iz toga polja putem svojih stopala, šapa ili korijenja." Dr. Rossi o stopalima govori kao o „nekoj vrsti radarsko-sonične baze", koja je izvor „slabo poznate ali vitalne funkcije" koja služi „crpljenju" energije iz Zemlje, slično načinu na koji korijenje biljke za hranu crpi vlagu iz tla. Takve „vibracije na relaciji tlo-stopalo mogle bi stoga biti važan izvor energije koja pomaže služiti životnim silama tijela." - naglašava. Koliko lije samo imao pravo, premda je pogrešno smatrao d aje izvor ove energije koja se crpi u tijelo magnetske naravi. Sada je po tvrđeno da je energija koju nalazimo na površini Zemlje u prvom redu električna. Središnja tema naše knjige je činjenica da elek tričnu energiju crpimo putem vlastitih stopala u obliku slobodnih elektrona koji fluktuiraju na brojnim frekvencijama. Te frekvencije resetiraju naš biološki sat i opskrbljuju tijelo električnom energi jom. Sami elektroni ulaze u tijelo, izjednačujući ga i održavajući ga na razini električnoga potencijala Zemlje. Baš kao i kod standardne elektroničke opreme kojoj je potrebno uzemljenje da bi funkcioni rala, tako je ono za pravilan rad potrebno i našem tijelu.

Uzemljivanje

22

Dr. Rossi je izrazio žaljenje zbog toga što su nas moderni pot plati na obući odvojili od energije i senzacije tla, što je od velike važnosti za senzornu reakciju stopala. Napisao je: „Donji dijelovi naše obuće doslovno su umrtvljeni’. Presjek cipele otkriva nekoli ko slojeva: vanjski potplat, srednji dio potplata, tabanični uložak, samu tabanicu, jastučiće i dodatnu podstavu na ulošku. Na taj je način gotovo potpuno onemogućen pristup senzornoj reakciji." Pritužbe dr. Rossija u nekoliko riječi opisuju promjene u pro izvodnji bbuće koje su nastupile nakon Drugog svjetskog rata. Novi materijali ušli su u svijet proizvodnje obuće: guma, plastika i petrokemijske smjese. Oni su polako istisnuli kožu kao tradici onalni materijal za izradu potplata. Danas čak i proizvođači ele gantnih muških cipela sve više prelaze na gumu, plastiku i druge neprovodljive materijale, kao što se dogodilo i s ležernim i radnim cipelama prije toga. Koža, koja je provodljiva kad je vlažna, bila je tradicionalni materijal za izradu cipela i sandala. Originalna laka i jednostavna mokasinka mekoga potplata i bez peta - komad gru bo štavljene kože u koji se stavlja stopalo, s vezicama od sirove kože - vjerojatno je najviše što smo se približili „idealnoj" cipeli. Postoji već više od 14.000 godina. Dr. Rossi u svojim je radovima istaknuo još jednu intrigantnu vezu između stopala i tla - onu erotsku. Ljudsko stopalo, piše on, „obiluje vibracijskim i elektromagnetskim silama koje su u vezi s kontaktom sa Zemljom, što je jedan od razloga zašto ga se od dav nina povezuje s ljudskom plodnošću i reproduktivnim sustavom". „Najopasniji izum na svijetu" David VVolfe, pisac, govornik i autoritet na polju problematike zdravlja i stila ž ivota, „ k la s ič n u c ip e l u " s m a t ra m o ž d a „ n a jo p a s n ijim iz u m o m n a sv ije tu " . N a k o n p e t n a e s t g o d i n a is t r a ž i v a n j a p r e h r a n e i s t ila ž i v o t a o n u c i p e li v id i j e d n o g o d „ n a j d e s t r u k t i v n i j ih k r iv a c a z a u p a l e i a u t o i m u n e b o l e s ti" u n a š e m ž iv o t u z a t o š to n a s u d a lja v a o d i s c je l ju j u ć e e n e r g ije Z e m lje . „ O b u j te li c i p e lu , " - k a ž e o n - „ t a e n e r g i ja n e s t a je . "


23

Stopalo je, kako kaže u svojoj knjizi iz 1989. „Seksualni život stopala i cipele"4 (u izdanju kuće Wentworth), primarno osjetilo koje obiluje „seksualnim nervima" i „svaki trenutak u kojem se stoji ili hoda uključuje osjetilni kontakt s tlom". Erotske senzacije „može pobuditi dodir sa Zemljom, travom, vjetrom, zrakom, sun cem, pijeskom, vodom. Takvu senzaciju osjećate kad je topao dan, a vi skinete cipele i čarape pa hodate bosonogi po travi ili pijesku. Ili kad uronite stopala u hladan bazen. To ushićenje izrazito je senzualno".

Kreveti i ostalo Moderne strukture u kojima živimo i radimo - naše kuće i radna mjesta - također su većinom neprovodljive i odvajaju nas od Zemljinih iscjeliteljskih elektrona. Razmislite o tome gdje provodite najveći dio dana: u stanu, kući ili uredu koji su iznad zemlje, sa slojem drveta, sintetičkih sagova ili vinila koji prekriva pod. Osim ako ne živite na podu od blata, cementa, mramora ili kamena, malo je vjerojatno da do vas dolaze dobre vibracije odozdo. Kasni je ćemo objasniti kako život i rad u višekatnicama može dovesti do rizika za zdravlje. Poput cipela i kuća, i kreveti su prošli evoluciju. U današnje vrijeme oni većinu nas još više razdvajaju od Zemlje, tu trećinu vremena koju provedemo spavajući. Spavamo (ili se bacamo i pre vrćemo, kao što je to kod velikog broja onih koji pate od nesanice) na lijepim i udobnim, ojastučenim i povišenim krevetima, u povi šenim kućama, izbjegavajući gmizavce koji vrebaju noću. Prvi primjer podignutih kreveta povezuje se s egipatskim fara onima i njihovim bogatim prijateljima, zahvaljujući inovacijama lokalnih obrtnika iz Brončanog doba (3000 - 1000 g. pr. Kr.). Iako su se moda i posteljina od tada kroz stoljeća promijenile, jedno stavan koncept spavanja na platformi koja počiva na četiri noge nije se umnogome promijenio. Prije Egipćana, međutim, ljudi su noćili na tlu i, tamo gdje je to bilo moguće, u lijepim i suhim špiljama. Vjerovali ili ne, u ovo moderno doba još uvijek ima ljudi koji žive u špiljama, a najpo4

The Sex Life ofthe Foot and Shoe

Uzemljivanje

24

znatiji su njih otprilike 40 milijuna u sjevernom dijelu planinskih predjela središnje Kine. Žive okruženi Zemljom i Zemljinom energijom i, kako smo čuli, čak i bez kabelske televizije. Antropolozi nam govore da su otkrili dokaze kreveta oblože nih travom u jugozapadnom Teksasu starih više od devet tisuća godina. Rupe su se radile u mekom sedimentu, a u njih je trpana trava kako bi se postigla osnovna razina udobnosti. Bez obzira na to je li se radilo o slami, travi ili kožama za spavanje, ovi prirodni materijali1u kombinaciji s tjelesnim znojem stoljećima su osigura vali provodljivost elektrona. Takvi materijali za krevet još su uvijek izbor mnogih starosje dilačkih kultura u umjerenim klimatskim zonama diljem svijeta. Odrasli u tradicionalnim društvima, još uvijek počivaju na koža ma, prostirkama, tlu ili „bilo čemu drugom osim debeloga ma draca s oprugama“, govori članak na Science News O nline iz 1999., u kojem se daje preporuka znanstvenicima da u tim društvima potraže ideje za dobar san, liječenje insomnije i noćnu aktivnost mozga. ŽIVA BIĆA KAO ANT EN E

Naša nas priča vodi nazad do transcendentnog pitanja koje je po stavio T. H. Huxley o našoj vezi s prirodom i kozmosom. Godine 1969. Matteo Tavera, francuski agronom, ponudio je jedinstven odgovor u obliku niza provokativnih hipoteza, sadržanih u knjizi koja je uglavnom ostala nezamijećena, a u kojoj tvrdi da na Zemlji moramo živjeti u skladu s „prirodnim elektricitetom koji upravlja svima nama" Agronomija je primjena kombinacije znanosti kao što su biologija, kemija, ekologija, znanost o Zemlji i genetika. Tavera se u svom komentaru oslanja na sve ove discipline i više godišnje promatranje prirode u svojstvu farmera te zaključuje da ljudi plaćaju visoku cijenu u smislu degeneracije i bolesti što je rezultat odvojenosti od prirode. Taverina knjiga, objavljena u Francuskoj pod naslovom La Mission Sacree ( Tajna misija), stavlja naglasak na neprepoznatu elek tričnu vezu između svih živih bića - uključujući biljke, životinje i ljude - i zemlje i neba. Ovaj je Francuz smatrao da životom na


25

Zemlji upravlja energizirajući kontinuum odozgo i odozdo te da je naše strukture kreirala priroda kako bi primale i prenosile tu energiju. Zamislite naša tijela i oblike kao antene, rekao je. Taveri smeta što suvremeni način života uključuje „bogato opremljene građevine, sagrađene u međusobnoj neposrednoj bli zini ... s izoliranim podovima, plastičnom odjećom i obućom s gumenim potplatima. Električni kontakti su usporeni ili ih uopće nema“ i, kao rezultat toga, više je nego primjetan porast kroničnih bolesti. Zdravija hrana bez kemikalija i udisanje čišćeg zraka svakako doprinose boljem zdravlju. Međutim, naša „sveta misija“, rekao je, uključuje ponovno povezivanje s Majkom Zemljom. Tavera je upozoravao da se „čovjek i dalje uporno kreće u pogrešnom smjeru“ i premda „priroda oprašta, ona ima svoje granice za one koji s njom ne uspostave vezu... i ne provode električnu energiju kroz svoja tijela kako bi uspostavili ravnotežu koja jamči zdravlje" i koja je potrebna za opstanak. Ovaj francuski prirodnjak je rekao da bi ljudi trebali u životinj skom svijetu potražiti primjere koji dokazuju zašto je ponovno povezivanje sa Zemljom toliko važno. „Pogledajte kako je kravi koju se ostavi u štali s ograničenom provodljivošću električne energije obično hladno zbog izolacije građevine." - napisao je. „Odvedete li istu tu kravu na livadu po istim vremenskim uvjeti ma, vidjet ćete da se ondje osjeća posve ugodno. Hladne noći su podnošljive. Pilići koji se na prirodan način kreću uokolo nikada ne obolijevaju. Piliće izolirane u gajbi treba pokrivati i štititi... k tomu, traže i lijekove koji se koriste za piliće u zatočeništvu. Divlje prepelice jednako su sretne zimi i ljeti, bez pokrivanja i posebnih oblika smještaja.” „Psi koje se predugo drži tamo gdje žive i njihovi vlasnici i koji nemaju prilike ostvariti kontakt sa Zemljom, kako je to priroda namijenila, vrlo će često trebati pomoć veterinara. Sanitarno stanje životinja u divljini je izvrsno, osobito ako ga se nije dotakao čovjek. Usprkos uvjetima koji su naizgled neugodni za oko, zapravo, vjerojatno upravo zbog takvih uvjeta, divlje živo tinje ne znaju za bolesti. Ta privilegija rezultat je uspješno izbore nog prava na život putem pravilne izmjene električnih medija.

26

Uzemljivanje

Neka vam primjer budu divlje životinje koje tako uspješno mogu preživjeti same zbog stalnoga kontakta sa Zemljom. Uspo redite se malo s njima.“ U kontekstu m odernih vremena u kojima živimo Tavera je po nudio niz praktičnih prijedloga koje je većinom moguće uklopiti u naš moderni način života. Neki od tih prijedloga bili su i slje deći: • „Otiđite u prirodu i odaberite travnate površine umjesto as faltiranih cesta. Nastojte hodati bosih nogu ili barem stopala pokrivenih nečim što dopušta električni kontakt ili izmjenu. Opazit ćete razliku u raspoloženju i zdravstvenom stanju. To će vam povratiti život i srce ispuniti radošću.“ • „Sto je češće moguće izlažite bilo koji dio kože Zemlji ili travi, prirodnoj vodi, jezeru, potoku ili oceanu. Savršen pro vodnik je mokra trava u vašem vrtu.“ • „Naslonite se na deblo drveta i iskoristite malo njegovog elektriciteta za dobrobit vašeg zdravlja." • „Kupanje, posebice u moru (zbog soli), jezeru ili rijeci izni mno je korisno. Ako možete, hodajte u takvoj vodi bosih nogu. Ako ste to ikad radili onda su vam već poznate koristi koje ono ima za vaš živčani sustav, san, apetit i stav prema životu. Kada ste povezani sa Zemljom i uključeni u izmjenu električne energije ponovno se počinjete osjećati kao ljud sko biće." Ono o čemu piše Matteo Tavara fascinira i mijenja način na koji razmišljamo o sebi, okolišu i našoj vezi s kozmosom. Da biste pročitali engleski prijevod njegovog teksta na internetu posjetite stranicu www.earthinginstitute.net. Njegove riječi pružaju sjajan uvid u našu povezanost s prirodom. Ono što još više fascinira jest to što su zdravstvene implikacije koje je Tavera naznačio u svojim komentarima potvrđene. To nije učinio neki znanstvenik s pedi greom nego ne-znanstvenik s kabelske televizije. Njegova osobna priča upravo slijedi.

DIO DRUGI

Osobna otkrića

TREĆE POGLAVLJE

Ponovno spajanje: priča Clinta Obera

odine 1993. imao sam četrdeset i devet godina, bio uspješan i imao osjećaj da sam na vrhu svijeta. Dug je bio taj mo j put od teških i skromnih početaka kad sam kao dječak odrastao na farmi, trčao za kravama, balirao sijeno i provodio duge, ljetne dane ho dajući bosih nogu po gredicama cikle i graha plijeveći ih. Kada sam bio tinejdžer otac m ije umro od leukemije, ostavivši mojoj majci i šestoro djece brigu o usjevima i stoci. Budući da sam bio najstariji sin m orao sam napustiti školu i preuzeti brigu o vo đenju obiteljske farme. U to je vrijeme to bila uobičajena praksa. Početkom 1960-ih moja su braća već odrasla. Osjetio sam po trebu da napustim zemlju i zamijenim je za uzbuđenje „velikoga grada". Put me nanio u svijet kabelske televizije koja je tada bila tek u povojima. U mjestu u kojem sam živio imali smo samo dva televizijska kanala: jedan politički u smjeren desno i jedan ljevičarski, tako da su informacije koje su dolazile do nas bile frizirane. Ubrzo mi je postalo jasno da je kabelska televizija budućnost tele vizijskog medija. S entuzijazmom sam se bacio u taj svijet i imao mnogo uspjeha u organizaciji reklamnih kampanja kojima je cilj bio da kabelska televizija dođe do ljudi širom Montane. V erao sam se i na stupove, bušio rupe, postavljao u zemlju sustave za uze mljenje i provodio žice pri instalaciji kabelskih sustava u brojnim kućanstvima.

G

29

30

Uzemljivanje

Nakon nekoliko godina rada za lokalne kabelske operatere do bio sam posao nacionalnog direktora marketinga u jednoj denverskoj tvrtki koja je uskoro izrasla u najvećeg kabelskog opera tera u Sjedinjenim Američkim Državama. Na kraju ju je kupila kompanija AT&T. Godine 1972. pokrenuo sam vlastitu tvrtku koja se bavila razvojem sustava kabelske televizije, kao i televizij skim emitiranjem i mikrovalnom komunikacijom. Kompanija je postala najveći pružatelj kabelskog marketinga i usluga instalacije u zemlji. Imali smo čitavu silu ugovornih instalatera koji su radili za nas po cijeloj državi. Kad bi došlo dopuštenje za kabelski sustav za neki grad ili mjesto slali bismo onamo deset, pa čak i do stotinu instalatera. Otišli bi u to područje i svim zainteresiranima insta lirali kabelsku televiziju. Potom bi odlazili u sljedeći grad, i tako dalje. Tijekom godina instalirali smo kabelsku televiziju u miliju nima kućanstava diljem zemlje. U doba prije pojave interneta bio sam jedan od pionira ka belskog modema i distribucije vijesti novinskih agencija diljem svijeta putem osobnih računala. Bio sam uključen i u rani razvoj programiranja i marketinga za kabelsku i telekomunikacijsku in dustriju. Radio sam s najvažnijim ljudima koji su stvorili Cable News Network (CNN), Home Box Office (HBO) i druge kabelske mreže. Bio sam vrlo uspješan poduzetnik i imao kvalitetan život. U svom sam vlasništvu imao kuću od gotovo 500 m2 na vrhu planine u Coloradu s pogledom od 360 stupnjeva na Denver i Stjenjak. Kuća je bila prepuna umjetničkih djela i svega drugoga što se mo glo kupiti novcem. Godine 1993. takav se život počeo urušavati. Obolio sam od teškog apscesa jetre nakon zahvata na korijenskom kanalu zuba. Osamdeset posto jetre bilo je zahvaćeno gnojnom upalom. Infek cija mi se proširila cijelim tijelom. Nijedan organ nije radio kako treba. Liječnici mi nisu davali puno nade. Rekli su mi da se poč nem pripremati na najgore. Međutim, jedan mladi kirurg mi je rekao da postoji šansa da preživim - premda malena - koja uključuje eksperimentalne ki rurške zahvate odstranjivanja većeg dijela oštećene jetre. Nije mi davao mnogo nade, ali bila je to jedina nada koja mi je preostala.


31

Stoga sam pristao. Nakon dvadeset i osam dana bolnog oporavka u bolnici i mnogo fizioterapije mogao sam napustiti bolnicu i otići kući. Polako mi se vraćalo zdravlje. Trebalo mi je oko tri do četiri mjeseca da budem u stanju prohodati koji metar po susjedstvu, te šest mjeseci za kilometar i pol. Čudesno, ali u roku od devet mje seci jetra mi se vratila na svoju prvotnu veličinu. U POTRAZI ZA SVRHOM

Jednoga jutra tijekom procesa oporavka probudio sam se i po gledao kroz prozor te opazio da je nebo nekako plavlje, a drve će intenzivnije zelene boje nego što sam ikada prije imao priliku vidjeti. U tom sam se trenutku ponovno osjetio živo, ali i posve drukčije nego prije. Preplavila me spoznaja da ja ustvari ne po sjedujem svoj dom i gomilu imovine koju sam stekao. Posve su protno, oni su bili ti koji su posjedovali mene. Život mi se sveo na brigu o stvarima. Cijeli život proveo sam zgrćući, skupljajući i brinući se o prikupljenom, nastojeći steći još više, vjerojatno kako bih drugima mogao pokazati koliko sam uspješan. Shvatio sam da sam vlastitom krivnjom postao sužnjem vlastitom imetku. Tada sam odlučio osloboditi se i pronaći nešto što će mi život ispuniti nečim što se ne svodi na imetak. „Ne želim više ovakav život.“ - rekao sam naglas. „Želim raditi nešto drukčije. Koliko god vremena da mi preostaje, želim ga potrošiti na nešto vrijedno i svrhovito." Nazvao sam svoju djecu. Svi su oni već odrasli ljudi, razasuti po cijeloj zemlji. Rekao sam im da dođu i uzmu si što god žele. „Sve što ne uzmete razdijelit ću.“ - rekao sam im. Prodao sam kuću. Kompaniju sam prodao zaposlenicima. Ku pio sam si rekreacijsko vozilo, natrpao ga s nekoliko najnužnijih stvari i jednostavno otišao. Sljedeće četiri godine proveo sam vo zeći se Amerikom, u potrazi za samim sobom i svojom misijom. Puno sam vremena tu i tamo provodio sa svojom djecom, ali mnogo vremena i jednostavno ne radeći baš ništa. Odvezao bih se nekamo, zaustavio vozilo na neko vrijeme i jednostavno čekao da se nešto dogodi.

32

Uzemljivanje

Jedne noći 1997. bio sam u Key Largu u Floridi. Postajao sam nervozan i nestrpljiv. Ništa se nije događalo. Ništa mi se nije ot krivalo. Već sam nekoliko mjeseci bio na istom mjestu. Dok sam sjedio i zurio preko zaljeva zamolio sam za usmjerenje. Znao sam da me nešto očekuje. Kada sam se vratio do vozila u glavi sam začuo neke riječi i sjećam se da sam ih automatski zapisao na ko madić papira: „Postani suprotan naboj." Meni j'e to značilo da moram otići i bockati ljude, protresti ih. Napuniti ih nabojem. Itekako sam bio nestrpljiv i jedva čekao da započnem. Druga stvar koju sam zapisao na papir bila je: „Status quo je neprijatelj." Nisam znao što to znači osim da su mi sve teže padali moj status quo i neaktivnost. Došao im je kraj. Te sam misli zapi sao na jednu žutu pločicu i iz nekoga je razloga sačuvao. Nisam imao pojma što te riječi zapravo znače. Kada sam idućeg jutra ustao kroz glavu mi je prostrujala neo bična misao da mi sama Zemlja pokušava nešto reći. Nisam, me đutim, znao što. Osjećao sam, međutim, daje to nešto jako hitno i da moram krenuti negdje na zapad, u potragu za odgovorom. Odvezao sam se u Los Angeles i osjetio da je predivlji. Potom sam otišao u Tucson i Phoenix, ali nijedan od ta dva grada nije nudio pravi osjećaj. Stoga sam se uputio na sjever i u deset sati jedne ve čeri završio u Sedoni. Parkirao sam na odmaralištu za rekreacijska vozila pored jednog potoka. Iduće jutro pogledao sam van i oča rala me ljepota krajolika. Krajolik se obraćao mojim korijenima, pričao mi o odrastanju u ruralnim predjelima Montane, izloženo sti kulturi američkih Indijanaca koja je naglašavala povezanost sa svijetom prirode. „Ostajem ovdje" - rekao sam sam sebi - „sve dok ne nađem ono što tražim." I tako sam ostao ondje gotovo dvije godine. Sprijate ljio sam se s mnogim lokalnim umjetnicima i vlasnicima galerija. Kao hobi i kako bih si dao posla, mnogo sam vremena provodio umjetnički osvjetljavajući brojne umjetničke galerije u gradu. „Žaruljica" mi se upalila jednoga dana 1998. Sjedio sam na klu pi u parku i promatrao turiste iz svih krajeva svijeta kako prolaze kraj mene. U jednom trenutku, ne znam zašto, svijest mi se usm je

33


rila na ono što svi ti različiti ljudi nose na stopalima. Vidio sam mnogo onih tenisica za trčanje s debelim gumenim ili plastičnim potplatima. I sam sam nosio slične. Uvidio sam da su svi ti lju di - uključujući i mene samoga - izolirani od tla, od električnog površinskog naboja Zemlje pod našim nogama. Počeo sam razmi šljati o statičkom elektricitetu i može li takva izolacija imati kakve posljedice po zdravlje. Doista nisam znao odgovor. Samo mi je ta ideja pala na pamet. Sjetio sam se svoga života provedenog na televiziji i kabelskoj. Prije nego što se pojavila kabelska televizija na televizijskoj slici bilo je uobičajeno vidjeti treperenje (mi to zovemo ,,buka“), „sni jeg" ili crte te različite vrste elektromagnetskih smetnji. Ako ne mate dovoljno godina da biste se toga sjećali vjerojatno su vam poznate radijske smetnje dok vozite u blizini ili ispod električnoga voda i čujete svo ono krckanje i pucketanje. Stoje elektrostatičko pražnjenje? Statički elektricitet nije ništa drugo nego iskra ili manji šok koji osjetimo, na primjer, kada do taknem o m etalnu kvaku nakon hod anja po sobi s tepisima na pod u (vidi sliku ispod ) ili trljanja 0 sjedalo u autu. Ništa poseb no značajno. Međutim, u nekim industrijama on je od itekakve važnosti. Prije mnogo stotina godina oružane snage morale su koristiti mjere statičke kontrole kako bi spriječile zapaljenje zaliha baruta. Dana s se takve m jere zah tijeva ju u naftnoj industriji, gd je nasu m ična iskra također m ože uzrokovati eksploziju. U današnjoj elektroničkoj industriji elektrostatičko pražnjenje dovodi do milijardi dolara štete godišnje zbog uništavanja izrazito osjetljivih elektroničkih dijelova 1mikročipova. Elektrostatičko pražnjenje utječe na proizvodne rezultate, proizvodne troškove, kvalitetu i pou zdan ost proizvoda te p rofitabilnost. Razvila se cijela industrija statičke kontrole s proizvodima kao što su narukvice, obuća i provodljivi podovi koje naveliko koriste proizvođači elektronike. Cilj tih mjera je otpustiti potencijalno opasne naboje.

Prst na kvaki, prikaz elektrostatičkoga pražnjenja

Uzemljivanje

34

U kabelskoj industriji morate uzemljiti i zaštititi čitav kabelski sustav u svakom kućanstvu kako bi se spriječilo da vanjski elek tromagnetski signali i polja interferiraju s prijenosom koji se vrši kabelski. Tako se gledateljima osigurava savršen signal i oštra slika te sprječava da signali iz kabelskog sustava pobjegnu u okoliš i ome taju prijenos policijskom radiju ili TV stanicama. Kabelski sustav sastoji se od unutarnjeg bakrenog vodiča, izolacijskog sloja i vanj ske zaštite. Zaštita je električnim putem povezana sa Zemljom. Ona je uzemljena tako da Zemlja može ili osloboditi ili apsorbirati elektrone te spriječiti štetu od električnih naboja. Čitav kabelski sustav mora biti uzemljen i imati isti električni potencijal kao i površina Zemlje. POČETAK AVANTURE

U tom trenutku toga još nisam bio svjestan, ali moj je život tada krenuo u novom i posve neočekivanom smjeru koji će obilježiti praktički sve moje dane. I još uvijek to čini, više od deset godina poslije. Sve je započelo vrlo bezazleno s onim jednostavnim pitanjem: bi li nošenje obuće s gumenim i plastičnim potplatima, što svi či nimo, izolirajući se pritom od tla, moglo imati utjecaja na naše zdravlje? U to doba jako me zanimalo pitanje zdravlja jer su mi prethodne operacije kralježnice prouzročile konstantne bolove u leđima. Nisam mogao dobro spavati. Uzimao sam Advil prije od laska na spavanje, a ujutro sam ga uzimao kako bih mogao ustati i izdržati dan. Pio sam i druge lijekove protiv bolova, ovisno o tome koliko je bol bila jaka. Znao sam da je tijelo vodič, odnosno da provodi struju. Ne morate znati ništa o struji da biste shvatili tu jednostavnu životnu činjenicu. Jednostavno dotaknite kvaku na vratima kada je vrlo suh dan i svaki put bit ćete u prilici vidjeti i osjetiti iskru. Uvijek je prisutan statički naboj na tijelu koji se povećava kada sjedite na namještaju prekrivenom tkaninom ili hodate po tepisima.

Ponovno spajanje: priča Clinta Ohera

35

Nevjerojatan eksperiment Sjedeći ondje i promatrajući stopala ljudi shvatio sam da većina ljudi, barem u industrijaliziranom svijetu, uspostavlja vrlo slabu ili nikakvu vezu s tlom. U drugim dijelovima svijeta, kao na pri mjer u tropima u Aziji, Africi i Južnoj Americi, ljudi iz ruralnih krajeva hodaju bosonogi i često spavaju na tlu. I uzemljeni su. Odlučio sam pokušati odgovoriti na pitanje koje sam si pret hodno postavio. Vratio sam se u unajmljeni stan i uzeo voltmetar. (Voltmetar je instrument koji mjeri razlike u električnom poten cijalu između Zemlje i nekog električnog predmeta ili neke dvije točke u strujnom krugu.) Spojio sam na njega petnaestmetarsku žicu, provukao je kroz vrata dnevnog boravka van i privezao je za obični štap za uzemljenje koji sam zabio u zemlju. Zatim sam počeo hodati oko kuće i mjeriti električne naboje koji su se stva rali na mom tijelu zbog izoliranosti od tla. Bilo je lako izmjeriti statički elektricitet jer je varirao sa svakim novim korakom koji bih napravio. Ono što mi je bilo najzanimljivije bila je količina elektromagnetskim poljem (EMF) induciranog potencijala (u voltima) na mom tijelu. Kada sam hodao prema lampi napon je rastao. Kada bih odstupio smanjivao se. Ovo sam testirao na svim električnim uređajima u dnevnom boravku i kuhinji. Jedini ure đaji koji nisu stvarali EMF napon na mom tijelu bili su hladnjak i kućište računala. Oni su bili uzemljeni. S obzirom na iskustvo u industriji komunikacija ovo mi je odmah imalo smisla jer smo morali uzemljiti svu svoju elektroničku opremu kako bismo spri ječili električnu interferenciju elektromagnetskih polja. Potom sam otišao u spavaću sobu, legao na krevet i ondje za bilježio najvišu razinu EMF napona na svom tijelu. Spavaća soba bila je „električki najaktivnija1' zona u stanu. Krevet je bio postav ljen uza zid prepun skrivenih električnih žica. Pitao sam se utječu li sva ta električna polja na moju nemogućnost da lako zaspim jer san m ije oduvijek bio velik problem. To mi je tada silno zagolicalo znatiželju. Sljedeći dan otišao sam u željezariju i kupio metaliziranu ljepljivu traku koja se rabi za lijepljenje peći. Nešto te trake polijepio sam po krevetu da do bijem svojevrsni oblik mreže. Uzeo sam ‘krokodilku’ i zakačio je

36

Uzemljivanje

za jedan kraj mreže od ljepljive trake. Na nju sam spojio žicu, pro vukao je van kroz prozor i pričvrstio je za drugi štap za uzemljenje sličan onom na koji je bio spojen voltmetar. Zatim sam legao na mrežu od ljepljive trake i primijetio da mjerni instrument sada pokazuje gotovo nulu, što je značilo da sam u ravnoteži i, energet ski gledano, kao da ležim vani, direktno na tlu. Kao i svi kabelski sustavi koje sam postavljao, i ja sam sada bio fizički uzemljen. Le žao sam ondje igrajući se voltmetrom i sljedeće čega se sjećam je da je svariulo jutro. Zaspao sam s voltmetrom na prsima. Nije mi trebala tableta da utonem u san. Spavao sam čvrsto po prvi put u mnogo godina i gotovo da se uopće nisam micao tijekom noći. „Vau, pa ovo je fascinantno!" - rekao sam si. Dogodilo se nešto zanimljivo, ali nisam baš razumio koje mu je značenje. Stoga sam sljedeće noći ovaj eksperiment ponovio. Opet sam zaspao bez ta blete. Isto se dogodilo i sljedeće noći. I sljedeće. I one sljedeće.

Uspješan početak Nakon nekoliko dana ispričao sam nekolicini prijatelja što se do godilo i pitao ih bih li mogao i u njihovim krevetima postaviti slič nu improviziranu mrežu od metalizirane ljepljive trake. Tako sam započeo sa „uzemljivanjem" ljudi. Bilo je to vrlo bezazleno. Jedan od momaka koje sam uzemljio rekao mi je: „Znaš, ima tu nečeg. Bol koju mi zadaje moj artritis znatno se smanjila." Nisam previše razmišljao o tome što je rekao, ali nakon ne koliko dana primijetio sam da je i moja kronična bol popustila. Nisu mi više trebale tablete protiv bolova. Uz to sam se općenito osjećao mnogo bolje. O biologiji nisam ništa znao. Nisam znao kako funkcioniraju mišići, ali tada sam počeo shvaćati. Sinulo mi je da možda posto ji analogija između ljudskog tijela i kabelske televizije. Kabelska televizija ima na stotine kanala s informacijama koje njome teku. Slično tome, tijelo ima bezbroj živaca, krvnih žila i drugih kanala koji provode električne signale. Možda, pomislio sam, kada je tije lo uzemljeno, ono onemogućuje ulazak „buke" - električnih inter ferencija iz okoline - koje mogu poremetiti unutarnji sklop. Počeo sam na jednostavan način shvaćati da bez kontakta sa Zemljom tijelo uvijek nabijaju elektromagnetska polja i statički elektricitet


37

u spavaćoj sobi, uredu ili bilo gdje drugdje. Kada ste uzemljeni tog naboja u vama nema. Kada sam uzemljio sebe i svoje prijatelje naboji su nestali i svi smo počeli spavati i osjećati se bolje. Uzemljivši nekih pet-šest ljudi i pritom u pravilu poboljšavši njihov san, ujedno sam im smanjio i bol te me počeo obuzimati pravi ushit. Bio sam sve uzbuđeniji. Došao sam do zaključka da sam možda došao do ogromnog otkrića. Rekao sam sam sebi da tu ima nečeg vrlo, vrlo točnog što zaslužuje daljnje ispitivanje. Intenzivno sam istraživao, ali nisam pronašao mnogo inform a cija o uzemljivanju i zdravlju. Godine 1999. internet nije bio ni približno takav izvor informacija kao što je to danas. Još je uvijek donekle bio novina, tako da nisam uspio ništa pronaći. Tražio sam i u izvrsnim medicinskim knjižnicama u Arizoni, ali ni ondje nisam ništa našao. Bilo je nekoliko anegdotalnih priča o američkim Indijancima koje su počivale na folkloru. Podsjetilo me to na moje mlađe dane provedene u Montani, gdje su mnogi moji prijatelji iz djetinjstva bili djeca iz indijanskih rezervata. Jasno sam se sjećao kada je sestra jednog mog prijatelja teško oboljela od šarlaha. Bila je u teškom stanju. Njihov je djed iskopao jam u u zemlji i u nju položio djevojčicu. Zapalio je vatru u blizini jame i sjedio kraj nje nekoliko dana dok je djevojčica uglavnom spava la. Nakon toga joj je bilo mnogo bolje. Sjećam se također da sam poslije škole otišao kući jednom prijatelju i da mu je majka rekla da skine cipele. „Od njih ćeš se razboljeti." - rekla mu je. Meni je to sve tada bilo krajnje čudno, ali sjećao sam se da je većina stvari koje su činili Indijanci bila drukčija od onoga što su mene učili da je normalno. Kasnije sam shvatio daje za to uvijek postojao razlog utemeljen na puno većem poznavanju prirode nego što su mene ikada naučili. Pronašao sam informacije o obožavateljima bosonogog hoda nja koji već dugo vremena to prakticiraju jer se tako osjećaju bolje. Neki od tih entuzijasta su osnovali organizacije kao što je Društvo za život bez obuće koje promiče pozitivne učinke koje donosi izuvanje obuće i skidanje čarapa te hodanje po zemlji prirodno, bez obuće. Njihovo iskustvo, kao i medicinsko istraživanje na polju biomehanike, snažno ukazuju na to da su mnogi problemi sa sto palima i leđima dijelom uzrokovani stresom i naporima do kojih

38

Uzemljivanje

dovodi nošenje obuće koja nas prisiljava da stojimo i da se kre ćemo na način na koji to za ljudsko tijelo nije predviđeno. Jedan dramatični primjer ovoga je, kako se čini, i uspjeh bosonogih tr kača. Stopalo u obući možda objašnjava učestalost ozljeda među sjevernoameričkim trkačima naspram iznimno niskoj stopi ozlje da povezanih s trčanjem kod bosonogih ljudi. Znanstvenici su, na primjer, otkrili da kod njih postoji manje pritiska na zglobove te manje plantarnog fascitisa i sindroma medijalnog tibijalnog stre sa.1To, međutim, nisu baš bile inform acije koje sam tražio. Pronašao sam mnoštvo podataka o elektrostatičkom pražnje nju i kako ljudi koji rade na računalnim komponentama i elektro ničkim čipovima moraju biti uzemljeni kako električki ne bi došlo do oštećenja na komponentama. Međutim, to još uvijek nije bilo to. Morao sam nastaviti tragati. Htio sam znati i postoji li ikakva mogućnost da je ,,uzemljeno“ spavanje štetno. Stručnjaci na polju elektronike uvjeravali su me da je sistem potpuno siguran. Kad razmislite o njemu, uzemljenost je prirodno stanje živih sustava kroz povijest. Odvojenost od Zemlje je ta koja je neprirodna. No, osim ovih nekoliko stvari nigdje nisam mogao otkriti ni kakve druge konkretne informacije o mogućim zdravstvenim po sljedicama zbog gubitka prirodnog uzemljenja.

^Tzv. trkačka potkoljenica - op. prev.

r u

> *

ČETVRTO POGLAVLJE

Izazovi amaterskog znanstvenika

mocionalno, sve je to bilo vrlo burno. Došao sam do zaključ ka da nitko - ni u prošlosti ni u sadašnjosti - nije istražio poveznicu između uzemljivanja i zdravlja. Nisam mogao pronaći nikakve relevantne informacije. Kada sam shvatio da o tome nitko drugi ništa ne zna osjećao sam da mi je to najbolji dan u životu i da sam otkrio nešto važno čime mogu uvelike pomoći društvu. Pronašao sam svoju misiju. I bio sam jedini koji je o njoj nešto znao. Euforija nije dugo trajala. Možda je tako sa svim otkrićima. Prije nego li netko prihvati vašu ideju - kada ste sami s nekom važnom spoznajom ili prekretnicom - sumnja se uvlači u vas. U mojem slučaju svi s kojima sam razgovarao mislili su da sam lud. Nitko me nije shvaćao ozbiljno. Moj entuzijazam uvijek bi nailazio na prazne poglede pune ravnodušnosti ili na negativne reakcije. Tko je rekao da je to tako? Ljudi su željeli čvrste činjeni ce. Željeli su znanost. A ja sam bio samo bivši zaposlenik kabelske televizije koji govori o tome kako Zemlja može smanjiti bolove i osigurati bolji san. Što ja znam? Kakve su moje reference? I tako je vrlo brzo najbolji dan u mom životu postao najgori. Osjećao sam se baš potišteno jednoga dana 1999. dok sam sje dio i razgovarao s jednim čovjekom od onih u Sedoni koje sam uzemljio. Govorio mi je o tome kako se dobro osjeća i kako je to

E

39

40

Uzemljivanje

velika promjena u njegovu životu. Te njegove riječi ponovno su upalile iskru u meni i podigle mi raspoloženje. Rekao sam mu: „I ja se zbog toga dobro osjećam. I drugi mi ljudi govore isto. To je doista istina. Ništa ne izmišljam. Tu nema „ako", „i“ i ,,ali“. Ja samo moram pronaći odgovore." S ponovno stečenom odlučnošću, spakirao sam stvari i odve zao se svojim vozilom u Kaliforniju, poput kakvog detektiva-am a tera koji pokušava razriješiti neki misterij. Plan je bio ondje pro vesti nekoliko mjeseci i uz malo sreće usvojiti neka stručna znanja i pronaći neke ljudi koji će me naučiti nekim stvarima, te dokučiti na koji način sve to kvantificirati. „STRANAC U STRANOJ ZEMLJI"

Prvo što sam učinio bio je pokušaj da izazovem zanimanje među znanstvenicima u južnoj Kaliforniji koji se bave istraživanjem sna. Telefonirao sam. Kucao sam na vrata. Predstavljao sam se kao čovjek s iskustvom na polju električne energije koji je došao do nekih zanimljivih zapažanja o spavanju i boli. Uočio sam spekta kularne rezultate. Govorio sam da želim doći do nekih stručnjaka koji će potvrditi moja zapažanja. U toj potrazi za stručnjacima osjećao sam se poput junaka znanstvenofantastičnog klasika Roberta Heinleina Stranac u stra noj zemlji. Osjećao sam se kao da sam na drugom planetu. Nisam znao njihov jezik. Oni nisu govorili moj. Zamislite kako sam se osjećao kad bih ušao u ured nekog znan stvenika ili liječnika, ako bih uopće uspio tako daleko stići. Zidovi ureda bili su puni priznanja i diploma. To su bili pojed inci koji su godinama radili da bi postali stručnjaci na svom području. I eto onda mene, bez apsolutno ikakvog formalnog obrazovanja na tom području. Stručnjaci su koristili biološke termine koje nikada prije nisam čuo. Kad bih ja okrenuo razgovor na koncepte iz elektrike koje sam razumio, kao što su naponi, električna polja, uzemljenje, pozitivan i negativan naboj u tijelu, oni gotovo da nisu imali poj ma, baš kao ni ja kada bih slušao njih kako govore o onom što oni znaju.


41

Komunikacija je bila tek jedan od problema. Drugi je problem bio taj što većina znanstvenika i liječnika nije pokazivala želju uključiti ni svoje ime ni sebe u bilo što neobično poput ovoga, nešto bez znanstvene povij esti i legitimiteta. Jedan se znanstvenik naslonio u svojoj stolici i nasmijao mi se u lice. Pitao me očekujem li da će on „povjerovati da će ukopava nje čavla u zemlju i njegovo povezivanje sa željeznom prostirkom na krevetu smanjiti bol ljudima koji na n joj spavaju'. Rekao je da on u to ne bi povjerovao čak ni da članak o tome objavi New En gland Journal o f Medicine. Jedan liječnik rekao mi je da čak i ako je to što govorim točno, zašto bi on pacijentima trebao reći da izuju cipele i ozdrave be splatno? Drugi je izjavio da mu moram podastrijeti sva objavljena istra živanja koja se tiču uzemljivanja tijela i da će ih tek onda pogledati. Kada sam mu rekao da istraživanja nema i da mu se zato obraćam, odgovorio mi je da ga ponovno posjetim nakon što netko potvrdi važnost uzemljivanja. Jedan znanstvenik kojemu je to sve bilo jako zabavno pitao me znam li koliko je potrebno da se provede istraživanje. Rekao mi je da bi trebalo pet godina i pet milijuna am eričkih dolara da se napravi i objavi prava znanstvena studija, ako bi se tako daleko uopće i dospjelo. Većina stručnjaka s kojima sam razgovarao bili su ljubazni, ali nitko nije pokazao interes. Poslali su me van i poželjeli sreću. Tada sam prvu studiju odlučio napraviti sam. POČETAK ZNANSTVENOG PRISTUPA

Nije, međutim, sve bilo izgubljeno. Na jednoj sveučilišnoj klinici za poremećaje spavanja uspio sam razgovarati s nekoliko srdačnih studenata. Rekli su mi da će mi rado ponuditi savjete kako prove sti studiju. Nisam imao pojma na koji način to napraviti. Ono što sam, između ostaloga, morao dokučiti bilo je kako uzemljiti ljude dovoljno dugo da se mogu prepoznati mjerljivi rezultat. Ljudi su, naime, uvijek u pokretu i imaju posla.

42

Uzemljivanje

Stoga sam se vratio na vlastito iskustvo. Jedini način da to posti gnem, shvatio sam, bilo je noću, kada su ljudi u krevetu i spavaju. To je jedino vrijeme kada miruju. To mi se učinilo najpraktičnijim načinom da provedem mjerenja. Neka vrsta prostirke na krevetu činila mi se najboljim rješenjem. Međutim, morao sam osmisliti nešto konkretnije od obične mreže od metalizirane ljepljive trake koju sam koristio za sebe i prijatelje. Kontaktirao sam jednu tvrtku koja proizvodi zaštitnu opre mu za elektroničku industriju. Oni su mi napravili materijal od provodljivih vlakana koji sam onda spojio na prostirke od filcane vune veličine 30x60 cm. Sudionici u pokusu trebali su spavati di rektno na toj prostirci rasprostrtoj na krevetu. Na svaku sam pro stirku pričvrstio metalnu kopču kako bih je m ogao spojiti na žicu što vodi do štapa za uzemljenje zabijenog u zemlju, vani ispod prozora spavaće sobe. Sada kada sam imao takvu prostirku trebali su mi ljudi za eksperiment. Kao što možete i zamisliti, liječnici mi nisu željeli ustupiti svoje pacijente za moju skromnu studiju. Bio sam prepušten sam sebi. Ideju o volonterima dobio sam jednoga dana dok sam bio na šišanju. Čuo sam kako ljudi u salonu razgovaraju o svojim zdrav stvenim problemima. Shvatio sam da bi takav jedan salon mogao poslužiti kao dobar izvor dobrovoljaca. Nagovorio sam ženu koja je bila vlasnica tog salona da prva isproba uzemljivanje. Dao sam jo j uzemljenu prostirku. Njena reakcija bila je pozitivna. Spava la je bolje. S oduševljenjem je nagovorila neke svoje mušterije da sudjeluju u studiji. Druge sam pronašao ostavivši letke u deset sa lona za uljepšavanje u Venturi u Kaliforniji, gdje sam u to vrijeme živio. Među ljudima koji su pristali sudjelovati bila je i jedna medi cinska sestra. Ona m ije bila od velike pomoći, olakšavši mi ulazak u domove nepoznatih ljudi kako bih im objasnio na koji način funkcioniraju krevetne prostirke, postavio ih na njihove krevete i spojio ih na obične štapove za uzemljivanje ukopane u zemlju podno prozora njihovih spavaćih soba. To što sam radio nije baš bila obična kućna vizita. Na kraju sam uspio pridobiti šezdeset lju di - trideset i osam žena i dvadeset i dva muškarca - s problemima sa spavanjem i različitim bolovima u zglobovima i mišićima.

Izazovi ama terskog znanstvenika

43

U skladu sa savjetima koje sam dobio od studenata klinike za poremećaje sna, podijelio sam volontere u dvije skupine. Polovica ih je spavala na prostirkama koje su bile uzemljene. Druga polo vica spavala je na prostirkama koje su izgledale kao da su spoje na na štapove za uzemljenje, ali sam na žicu postavio razvodnik kako bih provođenje blokirao. Volonteri nisu znali jesu li spojeni ili nisu. To sam znao samo ja. Medicinska sestra je bila ta koja je komunicirala s ljudima tije kom tridesetodnevnog eksperimenta. Potom je prikupila podat ke. Zatim smo eksperiment izložili pismeno u obliku anegdotalne studije i objavili je 2000. u internetskom znanstvenom časopisu ESD, u kojem se objavljuju članci, tehnički izvještaji, vijesti i re cenzije knjiga vezani za temu elektrostatike. Rezultati su bili nevjerojatni. Evo do kojih smo rezultata došli nakon što smo usporedili skupinu uzemljenih s neuzemljenima: • • • •

85% uzemljenih brže je zaspalo 93% je izjavilo da noću bolje spavaju 82% je imalo smanjenu ukočenost mišića 74% je doživjelo nestanak ili smanjenje kronične boli u le đima i zglobovima • 100% se nakon buđenja osjećalo odm orenije • 78% je prijavilo bolje opće zdravstveno stanje

Nekoliko sudionika prijavilo je neočekivano ali značajno ubla žavanje astme i dišnih tegoba, reumatoidnog artritisa, hipertenzi je (visokog krvnog tlaka), apneje pri spavanju i predmenstrualnog sindroma (PMS-a). Sudionici su prijavili i smanjen broj slučajeva iznenadnih naleta vrućine.

Otkriće „čarobnog flastera koji uklanja bol“ Jedna žena koja je sudjelovala u studiji imala je jak reumatoidni artritis u zglobovima šaka i ruku i pritom je teško hodala. Želio sam izmjeriti koliko električnog naboja ima na svom tijelu u svo joj spavaćoj sobi, pa sam je zamolio da pridrži mali, ručni tester. Nije mogla. Njen artritis bio je prejak i prebolan. Stoga sam, kako

44

Uzemljivanje

bih očitao podatke, prilijepio elektrodni flaster - isti onakav kakav koriste liječnici kada rade EKG (elektrokardiograme) - na njenu podlakticu i spojio je krokodilkom za uzemljenu žicu koja je vodi la do njezine spavaće sobe. Potom sam spojio i otspojio krokodilku kako bih očitao razliku u tjelesnom naboju između uzemljenog i neuzemljenog stanja. Nakon pet ili deset minuta neobaveznog razgovora dok sam postavljao prostirku na njen krevet žena mi je rekla da je bol u ruci znatno popustila. Zatim me zamolila da joj flaster premjestim na drugu ruku. Nisam vjerovao da je istina ono što mi govori, ali učinio sam što je tražila i premjestio flaster na njenu drugu ruku. Po isteku nekoliko minuta rekla mi je da je bol i u toj ruci velikim dijelom nestala. Otišavši od nje, smjesta sam nazvao nekoliko poznanika za koje sam znao da imaju artritis i druge tegobe i svakom od njih dao pribor koji se sastojao od elektrodnog flastera te žica i štapo va za uzemljenje. Želio sam vidjeti mogu li ponoviti to drastično smanjenje lokalizirane boli. Nevjerojatno, ali svi oni su mi javili da im se bol rapidno smanjila. Nekolicina njih opisivala je te fla stere kao „čarobne flastere za uklanjanje boli“. Tada sam po prvi put otkrio da lokalizirano uzemljenje tijela na ovaj način rezultira brzim i dramatičnim smanjenjem lokalne boli. Bilo je to poput polijevanja vatre vodom. Tada sam bio stvarno uzbuđen. Osjećao sam motivaciju. Me đutim, znanstvenici još uvijek o tome nisu željeli ozbiljno razgo varati sa mnom. M oji prijatelji studenti rekli su mi da moram doći do mnogo konkretnijih informacija kojima bih potkrijepio svoju ideju. Anegdotalne studije neće biti dovoljne, rekli su mi, i neće zadovoljiti znanstvenu reviziju.

Unapređivanje otkrića Ispočetka sam na pozitivne rezultate kojima sam svjedočio gledao kao na posljedicu eliminacije statičkog elektriciteta i/ili zaštite ti jela od električnih polja iz okoliša. Ta se pretpostavka pokazala apsolutno istinitom, ali je samo djelomično objašnjavala dobre rezultate. Kad sam instalirao sustav uzemljivanja u domove ljudi za prvu studiju uvijek sam mjerio njihov tjelesni napon dok su ležali u


45

krevetu - i prije i nakon polaganja prostirke za uzemljenje na kre vet. Kada sam mjerio ljude s iznimno visokim tjelesnim naponom mislio sam da bih trebao dobiti doista dobre rezultate od te oso be. Jednog dana sam uzemljio volontera, šezdesetpetogodišnjeg muškarca koji se žalio na kroničnu bol i probleme sa spavanjem. Nije imao nikakve električne uređaje kraj kreveta. Pod mu je bio od golog betona. Kada sam mu izmjerio tjelesni napon, rezultat je bio blizu nule. Mislio sam da s takvim niskim tjelesnim naponom od njega nećemo dobiti nikakve rezultate. Međutim, krajnji rezul tati kod njega su na kraju bili jednako dobri kao i kod drugih ljudi s visokim tjelesnim naponom. Njegov slučaj bio mi je prva indikacija koju sam imao da samo uzemljenje dovodi do rezultata koje sam i sam imao prilike isku siti i kojima sam svjedočio kod drugih. Ta me spoznaja tada zau stavila na putu dalje. Morao sam naučiti sve što je bilo moguće o električnim svojstvima Zemlje. Naučio sam, primjerice, daje električni naboj površine Zemlje uvijek negativan, što znači da je površina puna slobodnih elektro na. Oni se mogu kretati i smanjivati pozitivan naboj. U prirodi je munja najbolji primjer negativnog naboja koji smanjuje pozitivni naboj. Ako uzemljivanje ljudi smanjuje njihovu kroničnu bol, to mi je govorilo da je bol povezana s pozitivnim nabojem . Onda sam započeo uzemljivati ljude u prostoru s malim ili nepostojećim električnim poljima kako bih ponovno došao do te opservacije i potvrde da je uzemljivanje to što smanjuje bol. Rezultati su bili dosljedni. Uzemljivanje je smanjivalo bol bez obzira na električni okoliš. Tek sam kasnije shvatio vezu između kronične boli i upale te ulogu koju imaju elektroni. NORMALIZACIJA HORMONA STRESA

Kada je objavljena prva studija ona je digla na noge znanstvenike i djelatnike u zdravstvu koje su brinuli zdravstveni rizici izlaganja električnim poljima u okolišu. Jedna takva osoba koju sam u to

46

Uzemljivanje

vrijeme upoznao bio je Maurice Ghaly, umirovljeni anesteziolog iz južne Kalifornije, kojega su zanimala istraživanja električnih polja. Rekao sam mu što sam otkrio. On je manje-više odbacio moju teoriju, ali je rekao da bi htio dokazati da sam u krivu. Nije mu imalo smisla da uzemljivanje može imati učinke kako sam to ja tvrdio. Dr. Ghaly odlučio je provesti pilotsku studiju. Želio je izmjeriti cirkadijsko lučenje kortizola kod ljudi prije i nakon uzemljenog spavanja kroz period od nekoliko tjedana. Kortizol je poznat kao „hormon stresa". Kad vas uhvati zabrinutost, strah ili tjeskoba razina kortizola raste. Taj porast stimulira ogranak autonomnog živčanog sustava koji je poznat kao simpatetički sustav. Tijelo se prebacuje u stanje budnosti i spremno je, ako se za to ukaže potre ba, na borbu ili bijeg. Razina hormona se ponovno snižava nakon što stanje budnosti i napetosti popusti. Život ispunjen nepresta nim stresom - zbog uobičajenih stvari kao što su novac, posao, problemi u vezi - također uzrokuje porast razine kortizola, pri čemu na toj visokoj razini i ostaje, što u tijelu dovodi do svoje vrsne prenapregnutosti simpatičkog sustava. U našem vremenu konzistentno visoka razina kortizola klasičan je pokazatelj stresa i poznato je da doprinosi mnogobrojnim zdravstvenim problemi ma kao što su poremećaji spavanja, hipertenzija, kardiovaskular ne bolesti, oslabljene imunološke reakcije, autoimune bolesti, loša raspoloženja i odstupanja vrijednosti šećera u krvi. Takva vrsta stresa potiče i upalne procese u tijelu. Moja prva studija bila je subjektivna i temeljila se na reakcija ma ljudi koje sam uzemljio. Ovaj put plan je bio mjeriti supstancu koja se stvara u tijelu te na taj način objektivno izmjeriti učinak uzemljivanja na fiziologiju. U smislu znanstvenosti bio je to velik korak naprijed. Za studiju mi je bilo potrebno nešto što će držati još bolje od prijašnje krevetne prostirke. Stoga sam dizajnirao čvršću prostir ku koja je sada prekrivala cijeli madrac. U istraživanje smo uključili dvanaestoro ispitanika koji su se žalili na probleme sa spavanjem, bol i stres. Spavali su na mojim prostirkama osam tjedana. Njihove individualne dnevne razine kortizola utvrđivane su u intervalima od četiri sata tijekom dva-

Izazovi ama terskog znanstvenika

47

desetčetverosatnog perioda netom prije početka studije i.onda još jednom na tri četvrti putem standardnog testiranja sline. Sudio nici su također svakodnevno izvještavali kako se osjećaju tijekom cjelokupnog trajanja eksperimenta. Studija je objavljena 2004. u časopisu Journal o f Alternative and Com plementary M edicine. Zaključak je bio značajan: uzemljivanje tijekom spavanja resinkronizira izlučivanje kortizola koje je u ve ćem skladu s prirodnim, normalnim ciklusom: na najvišoj razini u 8 ujutro, a na najnižoj u ponoć. Slika 4-1 vizualno dočarava pro fil skupine kojoj su se razine kortizola izrazito poboljšale.

Razine kortizola prije i poslije uzem ljivanja

8pm

Mid

4a m 8 a m N o o n 4 p m

8pm

B

Mid

4a m 8 a m N o o n 4 p m

8pm Mid

4am 8am Noon 4pm

C

Slika 4-1. Usklađivanje prirodnih ciklusa lučenja kortizola Kod pojedinaca koji nisu pod stresom normalni dvadesetčetverosatni ciklus lučenja kortizola slijedi predvidljivi obrazac - najniži je oko ponoći, a najviši u 8 sati prijepodne (graf A). Tablica s podacima prije uzemljivanja (graf B) pokazuje velike varijacije obrazaca među sudionicima studije. Graf C poka zuje izmijenjeni uzorak sudionika nakon uzemljivanja i značajnu stabilizaci ju razine kortizola. Kod sedmoro sudionika zabilježeno je smanjenje visokih i previsokih vrijednosti lučenja kortizola tijekom noći, s prosječnom stopom smanjenja od 53,7%; kod šestoro ih je zabilježen prosječan porast od 34,3% prema normalnim vrijednostima u 8 sati ujutro; a kod dvoje koji su imali abnormalno visoke razine lučenja u 8 sati ujutro zabilježeno je prosječno smanjenje od 38%. (Podaci adaptirani prema The Journal of Alternative and Complementary Medicine, 2004.)

Subjektivno, sudionici su izjavili da bolje spavaju i da su im bolovi i stres manji. Još je impresivnija bila činjenica da su se po boljšanja često javljala već za prvih dana uzemljenog spavanja.

48

Uzemljivanje

Donosimo sažetak rezultata: • svi sudionici osim njih dvoje razvili su prirodniji ritam luče nja kortizola, a jedna od tih iznimaka već je bila osoba koja je pokazivala normalan obrazac • jedanaestoro od dvanaest sudionika reklo je da su brže za spali • svih dvanaestoro budilo se manje puta noću (od prosječnih 2,5‘puta do 1,4 puta, što je smanjenje od 44%). • devetoro od dvanaest sudionika reklo je da se osjećaju svje žije i manje iscrpljeno te da posjeduju više energije tijekom dana, dok kod troje nisu zabilježene promjene • od jedanaestoro ispitanika koji su prije uzemljivanja rekli da im bol koju osjećaju utječe na opće aktivnosti, sedmoro ih je sada izjavilo da osjećaju poboljšanje, a samo četvoro da nema promjene • devetoro od dvanaest sudionika opisalo je smanjenje emo cionalnog stresa i manje su ih mučili problemi kao što su tjeskoba, depresija i razdražljivost; dvoje ih je reklo da nema promjene, a jedan da je stres još gori • kod šestoro od sedam sudionika zabilježena su poboljšanja gastrointestinalnih simptoma • pet od šest žena s PM S-om i/ili naletima vrućine prijavilo je poboljšanje simptoma • sve tri osobe s bolovima u temporomandibularnom zglobu izjavile su da je neugodna bol manja

Uzemljivanje i san Studija je rezultirala još jednim vrlo zanimljivim otkrićem koje nije objavljeno, ali je poslužilo kao još jedan dokaz da uzemljiva nje ima višestruke pozitivne učinke. Kod osmero naših sudionika zabilježen je porast razine melatonina u iznosu od 2 do 16 posto. Tri ispitanika nisu imala promjene u razini melatonina, a kod jed  noga je zabilježen pad od 6 posto. To otkriće bilo je uzbudljivo jer je melatonin važan hormon koji pomaže regulaciji sna i drugih


49

bioloških ritmova, a ujedno je i važan antioksidans s antikancerogenim svojstvima. Od samog početka mog eskperimentiranja s uzemljivanjem - a pod samim početkom mislim na vlastito početno iskustvo - za mjetan je bio njegov pozitivni utjecaj na spavanje. To je od velike važnosti. Svima nam je potreban dobar odmor da bi nam se tijelo oporavilo od svakodnevnih aktivnosti. Na taj način funkcionira priroda: u ciklusima odmora i aktivnosti. Nakon što sam vidio kako uzemljivanje pozitivno utječe na san ljudi počeo sam istraživati problem spavanja. Pronašao sam članak iz Newsweeka iz 2002. pod nazivom „U potrazi za snom '1, u kojem se procjenjuje da samo u Sjedinjenim Američkim Državama ima 70 milijuna ljudi s problemima spavanja. „Ne mogu spavati" bio je i naslov naslovne priče tjednika BusinessWeek 2004. godine. Iz tih i mnogih drugih članaka na temu sna iz raznih dijelova svijeta postalo mi je jasno da kvalitetan san poboljšava opće zdravstveno stanje, a da loš čini posve suprotno. Osim toga, saznao sam da su početkom 1970-ih znanstvenici utvrdili nekoliko obrazaca ponašanja koja su bila u pozitivnoj vezi s dužinom života. San je bio na vrhu te liste, a slijedili su ga vježba nje, doručkovanje i izbjegavanje grickalica. Težina, pušenje i sma njenje unosa alkohola također su se našli na listi. Kasnije su znan stvenici otkrili da nedovoljno sna može dovesti do bakterijskog rasta, a da ga dovoljna količina sna usporava. U novije je vrijeme otkriveno da nedostatak sna - čak i samo manje smanjenje njego vog trajanja - potiče upalne procese u tijelu. Gubitak sna, čak i na nekoliko kratkih sati tijekom noći, potiče imunološki sustav da se okomi na zdravo tkivo i organe. Druge nove studije pokazuju da gubitak sna može doprinijeti i vraćanju depresije. Tijekom svoje potrage za odgovorima saznao sam da još od pionirskog istraživanja Hansa Selyeja, oca medicine stresa, pede setih godina 20. stoljeća znanstvenici na polju m edicine vjeruju da postoji veza između disbalansa kortizola i upalne boli.

* In Search o f Sleep

50

Uzemljivanje

Postajalo mi je sve jasnije da je uzemljivanje nešto vrlo poseb no što je u stanju poboljšati život ljudi u mnogo pogleda. Ta me je vizija vodila naprijed jer, iskreno govoreći, mnogo sam puta za malo podlegao pod teretom sebe samoga kao najvećeg si izazova jednog anonimusa bez diplome, čak ni srednjoškolske naobrazbe koji znanstvenoj zajednici dokazuje jednu neobičnu ideju. DODATNI IZAZOVI: KREVETI, SUPRUŽNICI I MODA

Moja prva studija posvećena spavanju izazvala je priličnu pozor nost kada je 2000. objavljena. Proganjali su me ljudi koji su že ljeli krevetne prostirke. Odjednom se pojavila velika potražnja za ovim ,,kvaziproizvodom“. Tada to još nisam shvaćao, ali ja sam postajao neka vrsta dizajnera prostirki koje uzemljuju. Kasnije, kada sam se uključio u uzem ljivanje ljudi iz svijeta sporta, sporta ši nisu željeli čitavu prostirku. Ona im je bila prevelika za nošenje uokolo. Željeli su nešto što mogu zarolati i staviti u malenu torbu i nositi sa sobom na putovanjima. Tako je nastala tzv. vreća za opo ravak2: vreća za spavanje s provodljivim nitima srebra utkanima u pamučne plahte. Ti su proizvodi nastali kako iz potražnje ljudi koji su čuli za uze mljivanje, tako i iz moje vlastite želje za poticanjem znanstvenog istraživanja. Sve je započelo neplanski, kao improvizacija s provodljivom ljepljivom trakom i žičanom vezom sa štapom za uzemlje nje. To je ono što sam koristio na sebi, prijateljima i drugim zainte resiranima. Bilo je to privremeno rješenje, ništa sofisticirano. Ljudi su s vremenom jednostavno poželjeli nešto rafiniranije. Neki su željeli plahte, tako da sam počeo konzultirati stručnjake na području industrije proizvodnje tkanine. Najprije sam isproba vao s poliesterom i ugljičnim nitima. Međutim, nitko nije htio poliester, tako da sam se prebacio na pamuk s provodljivim srebrnim nitima. Razvoj te ideje koštao je više od milijun dolara i potrajao je tri-četiri godine. Prvo sam morao pronaći proizvođače koji će biti voljni baviti se nečim što je za njih bila gnjavaža, a potom iz2

Recovery bag - op. prev.

Izazovi am aterskog znanstvenika

51

vršiti testiranja i retestiranja. To su sve bili prototipski proizvodi koji jako puno koštaju, a najvećim dijelom sam ih dijelio sportaši ma, liječnicima, ljudima koji su sudjelovali u studijama i njihovoj rodbini. Sve se brzo proširilo. Riješio bih se jednog modela pa na ručio još, potom uzeo novu količinu materijala te dobio novi niz narudžbi i zahtjeva. Nikada ni na trenutak nisam pomislio da ću se naći u proizvodnji opreme za spavaću sobu. Kad je sve još bilo u povojima mnogi su liječnici počeli dobi vati proizvode za svoje pacijente. Jedan od njih me nazvao i pitao imam li neku vrstu ,,poluprostirke“, plahte koja ne zauzima cijelu površinu kreveta. Pitao sam ga zašto mu treba. Odgovorio mi je da ima problem sa suprugom. Problem sa suprugom? Evo što je bilo posrijedi: ako je žena dobila krevetnu prostirku suprug bi se uzrujao i rekao da on ne želi imati ništa s tim, da je to samo traćenje novca. Ako ju je suprug donio kući žena bi rekla da je to suludo i micala bi je sa svoje strane kreveta. U to je vrijeme moda bila stavljati na svoj krevet posteljinu s najvećim mogućim brojem utkanih vlakana po kvadratnom cen timetru. U modi su bile plahte s vrijednostima broja utkanih vla kana 300, 600, 1200, a onda i 2400. Što veći broj utkanih vlakana, to je tkanina, smatralo se, luksuznija, mekša i finija. Ta je ideja postala vrlo popularna, ali neki stru čnjaci smatraju da veća brojka koja pokazuje broj vlakana samo znači veću cijenu. Međutim, i mene je obuzela ta moda. Ako ste na svom krevetu imali nešto što u sebi nije sadržavalo velik broj utkanih vlakana po kvadratnom centimetru niste bili u modi. Tu je onda bilo i pitanje dizajnerskih boja koje će zadovoljiti ukuse. U tipičnom braku na krevet ne ide ništa bez ženina odobrenja. Stoga na krevet niste mogli staviti bilo što, bez obzira na pozitivne zdravstvene učinke koje jamči. Nisu mi trebali ti sporedni detalji. Jednoga dana odlučio sam jednostavno napraviti poluprostirku koja se može položiti po širi ni po donjoj strani kreveta. Dotičete je stopalima, kao da polažete noge na Zemlju, i na taj način s njom ostvarujete bosonogu vezu. Ta poluprostirka isto se tako mogla koristiti po dužini, na jednoj

strani kreveta, u slučaju da supružnik ne želi imati bilo kakve veze s njom. Ova poluprostirka riješila me mnogih mojih glavobolja, ali i ublažila bol mnogim ljudima koji su na njoj odlučili spavati.

PETO POGLAVLJE

Otkriće kardiologa: priča Stevea Sinatre

K

ao integrativni kardiolog, ja koristim i konvencionalnu i al ternativnu medicinu kako bih pomogao svojim srčanim bo lesnicima. Takav pristup uvijek je davao izvrsne rezultate, poseb no kod m ojih pacijenata jer se fokusira na metabolički rad stanica, a posebice na stanice u srčanom mišiću koje pumpaju krv kroz šezdeset tisuća milja krvnih žila u tijelu. Stoga sam koristio brojn e sjajne dodatke prehrani, kao što su koenzim Q10 (CoQ 10), karnitin i magnezij da bi se potaknuli metabolički procesi u stanicama u kojima se energija stvara. Prije mnogo godina, nakon otprilike jednog desetljeća prove denog u liječničkoj praksi, polako sam postao svjestan neobičnog obrasca: većeg broja pritužbi pacijenata - osobito na aritmiju i bol u prsima (anginu) - oko punog mjeseca ili u doba pojačane aktiv nosti Sunčevih baklji. Ne sjećam se točno kako sam zapravo po vezao te simptome s nebeskim pojavama, možda je to spomenuo netko od pacijenata. Ja svakako nisam imao pojma kako to obja sniti. U svakom slučaju, to mi je potaknulo znatiželju i bacio sam se u potragu za informacijama, što me dovelo do nevjerojatnog svijeta elektromedicine. Taj termin može zvučati jako čudno i možda priziva slike dr. Frankensteina, dr. Šivane, Goldfingera i izvanzemaljskih napra va koje škljocaju, štekću i pucketaju. Međutim, elektromedicina 53

54

Uzemljivanje

je poprilično prihvaćen koncept, u prvom redu zbog dijagnostike koja uključuje svakodnevne medicinske instrumente kao što su EKG i magnetska rezonancija. Manje prihvaćeni, ali sve priznatiji i cjenjeniji u svijetu medicine su uređaji za elektromagnetsko liječenje, kao što su uređaji koji koriste pulsno elektromagnetsko polje za liječenje boli i muskuloskeletnih poremećaja. Oprema za TENS (transkutanu električnu nervnu stimulaciju) koja koristi niski električni napon za ublažavanje boli prisutna je već niz go dina. ' Moja istraživanja i razgovori sa stručnjacim a pružili su mi bo lji uvid u to kako elektromagnetske aktivnosti koje se odvijaju na nebu i ovdje dolje, na Zemlji, mogu utjecati - bilo pozitivno, bilo negativno - na srce, mozak i ostatak organizma. Mi Zem ljani sva kako nismo izolirani od ostatka svemira i izloženi smo utjecajima koji sežu sve od galaktičkih i solarnih sila pa do ovozemaljske, ljudskim rukama proizvedene struje i elektronike. Sva bića su konglomerati bioelektrične energije. Naša tijela u biti funkcioniraju - s pozitivnim ili negativnim učincima - kao skup dinamičnih strujnih krugova. Jedan od najvažnijih električnih entiteta u našem tijelu je srce. Svaki otkucaj pokreće se električnim signalom unutar srčanog m i šića. Aktivnost je to koju bilježi EKG kad vam ga rade u liječničkoj ordinaciji. Svaki taj signal, koji se tijekom cijelog života stalno po navlja, prolazi kroz srčano sklopovlje i dovodi do toga da se srce steže i tjera krv kroz komore i van, u vaše tijelo. Bolesti srca mogu poremetiti ovu normalnu električnu aktiv nost pumpanja. Na primjer, problemi s električnim sustavom koji su poznati kao aritmije - mogu srcu jako otežati uspješno pumpanje krvi. Zbog električne naravi srca bilo je prirodno, za znatiželjnog kardiologa kao što sam ja, da ga zainteresira energija i koncepti vezani za električnu energiju koji bi mogli pozitivno djelovati na kardiovaskularni sustav. Godine 2001. pozvan sam da održim govor na konferenciji po svećenoj elektromedicini u San Diegu. Ondje sam upoznao Clinta Obera. On je upravo završio svoju drugu studiju - o utjecaju uze mljivanja na stres i lučenje kortizola - i zanimala ga je rasprava o njegovom istraživanju s kardiologom kojega zanima elektrome-


55

dicina. Obratio mi se na toj konferenciji. Malo smo razgovarali i odmah su me zaintrigirale njegove ideje. Poslije smo još detaljnije popričali u njegovom rekreacijskom vozilu. Na konferenciji je su djelovao još jedan liječnik i istraživač koji je razvio manšetu za mjerenje elasticiteta krvnih žila. Imao je taj uređaj sa sobom, pa nam je izmjerio elasticitet. Arterije moraju biti dobre i elastične. Krute, stisnute krvne žile ukazuju na visok krvni tlak i bolest ar terija. Moj rezultat pri mjerenju bio je dobar, ali Clintov je bio zavidno bolji. Od mene je stariji otprilike dvije godine, tako da me to doista impresioniralo. Sjećam se da sam se pitao kako to da taj čovjek ima bolji rezultat od mene. Ta ja sam bio liječnik straš no posvećen preventivi koji je pisao knjige i kolumne o zdravom životu! Clint je na to svojim uobičajenim tihim glasom rekao da vje ruje da rezultat ima veze s činjenicom da se on stalno uzemljuje. Spavao je uzemljen i hodao bosih nogu kad god je to bilo mogu će. Također mi je otkrio svoju isfrustriranost medicinskom i znan stvenom zajednicom koja je pokazala malo ili nimalo zanimanja za uzemljivanje. Nikako mu nije polazilo za rukom otvoriti vrata svijeta znanosti. POMAKNUTA GRANICA U LIJE ČE N JU

Osjećao sam se kao da mi je osoba od koje to nikada ne bih oče kivao otvorila vrata koja vode novim granicama u liječenju. Tije kom desetljeća provedenih u medicinskoj praksi imao sam pri like čuti nebrojeno mnogo inspirativnih govora iz usta najvećih i najcjenjenijih medicinskih stručnjaka. Liječnika. Znanstvenika. Profesora. Nobelovaca. Clint Ober nije bio ništa od navedenoga. Sam mi je rekao da je on ,,samo“ čovjek s kabelske televizije koji je došao do otkrića za koje je vjerovao da može olakšati bol. Snažno su me se dojmili njegov integritet i namjere. To je čovjek s misi jom. Osjećao sam da je na tragu nečega važnog i fundamentalnog, nečega što ima ogroman potencijal ne samo za kardiologiju nego i za zdravstvo općenito. Raspolagao je tek početnim natruhama

Uzemljivanje

56

znanstvenih dokaza svojih opažanja. Pa ipak, meni kao kardiolo gu sve je to imalo jako puno smisla. Uz to, intuicija mi je govorila da je u pitanju nešto veliko, uzbudljivo, baš ono što trebamo. Godinama sam se bavio istraživanjima i pisanjem o antioksidansima. U svojoj kardiološkoj praksi naučio sam da antioksidativni dodaci prehrani, kao što je CoQ10, klinički značajno unapr jeđuju zdravstveno stanje mojih pacijenata. Zanimalo me postoji li u Clintovu otkriću veza između antioksidansa i upalnih procesa. Svega bko godinu dana prije toga znanstvenici s Harvarda obja vili su snažne dokaze koji pokazuju da je kronična upala vodeći uzrok bolesti arterija koja sprječava dotok krvi, hranjivih tvari i kisika u srce i mozak, uzrokujući na taj način srčane i moždane udare. Stoga, kad sam upoznao Clinta, glavom su mi se vrzmali upala i antioksidansi. Upitao sam ga za upale. Može li ih uzemljivanje smanjiti? Ako da, uzemljivanje bi moglo biti novo oružje protiv srčanih oboljenja koja su najveći uzrok smrti u Am erici, ali i m no  gih drugih čestih stanja povezanih s upalama. Nisam znao odgovor. Nije ga znao ni Clint. Pitao sam ga može li saznati. Rekao je da će to učiniti. I učinio je, isprva uglavnom samostal no, a kasnije uz pomoć sjajnog biofizičara Jamesa Oschmana. MEDICINA KAO VEZA ZE M LJE I TI JEL A

Clint je uz svoje znanje o struji i uzemljivanju sustava kabelske te levizije sada intenzivno počeo proučavati fiziologiju i imunološki sustav. Brzo je počeo zbrajati dva i dva. Elektrotehničari su znali da površina Zemlje pulsira negativno nabijenim slobodnim elek tronima. Znanstvenici na polju medicine to nisu znali, ali znali su da je tijelo po svojoj prirodi električno i da su slobodni radikali pozitivno nabijene molekule koje su odgovorne za upale, razara nje tkiva i bolesti. Clint je smatrao da ako uzemljivanje smanjuje bol, to mora biti od smanjenja ili neutralizacije pozitivno nabije nih slobodnih radikala koji uzrokuju bol tijekom upalnoga proce sa. Slobodni elektroni su ti koji zasigurno gase taj plamen.


57

Jednoga dana Clint me nazvao, sav uzbuđen je r je. pronašao jo š jedno važno objašnjenje načina na koji uzemljivanje djeluje u tijelu. Ono ne ,,samo“ da normalizira razinu kortizola, poboljšava san i smanjuje stres, kao da već sve to nije dovoljno samo po sebi. Ako je osoba u izravnom kontaktu sa Zemljom - bosim nogama ili pomoću uzemljene prostirke - slobodni elektroni ulaze u provodljivo sklopovlje tijela i gase upalu. Upala uzrokuje bol. Ljudi koje muče bolovi i koje se uzemlji osjećaju m anju bol. Za njega je veza bila jednostavna. Uzemljite se. Ozdravite. Olakšajte si bol. Izliječite se. Ljudi govore o medicini uma i tijela. Ja je već godinama prak ticiram. Prije Clinta nikada nisam čuo da itko govori o medicini zemlje i tijela. Za mene je to bilo još jedno revolucionarno otkriće, prava prekretnica. To je u biti bila elektromedicina koja počinje od zemlje. Stoljetna tajna koja mi je odmah pod nogama. Ako se mene pita, time je pronađen iskonski protuupalni lijek i najbolji mogući antioksidans. UZEMLJENO SPAVANJE I PECANJE

Nakon što sam upoznao Clinta nabavio sam jedan od njegovih prototipskih prostirki za madrac i počeo spavati uzemljen. Razli ka je bila ogromna. Moja supruga i ja, oboje bismo brže zaspali. Još i danas koristim tu istu prostirku. O uzemljenom spavanju pi sao sam u svojoj kolumni o zdravlju 2002., pa su si i mnogi moji čitatelji i sami nabavili krevetnu prostirku. Neki su se poslije i ja vili i rekli mi koliko im je ona promijenila život. S vremenom, kako sam se uključio u neke Clintove istraživačke projekte i slušao reakcije ljudi čije se zdravlje srca poboljšalo, fas cinantni potencijal uzemljivanja kao sredstva borbe protiv srčanih bolesti počeo se kristalizirati. Puno putujem, budući da držim predavanja i odlazim na me dicinske konferencije, a spavanje u hotelima oduvijek mi je pred

58

Uzemljivanje

stavljalo problem. Kasnije, kada je Clint dizajnirao neke lako prenosive modele, mogli smo spavati uzemljeni na putu baš kao i kod kuće. Sada nikada ne odlazim od kuće bez svoje prostirke i uvijek tražim priliku da hodam bosonog. Godinama sam imao tegoba s izbijanjem psorijaze, česte upal ne bolesti kože. Izbijala bi mi na potkoljenicama i laktovima. Svaki bih put primijetio da kad god bih otišao u lov na albule na obalu Floride - što je m oja omiljena rekreacija - psorijaza bi do slovno nestala tjednima nakon toga. To sam pripisivao pozitivnim učincima izlaganja suncu, vitaminu D, mineralima u slanoj vodi i odmoru od svakodnevnog stresa kardiološke prakse. U lovu na albule provodite sate i sate, loveći ribu štapom i gacajući po bije lom pijesku do koljena u kristalno bistroj vodi. Upoznavši Clinta, shvatio sam da postoji još jedan razlog za ublažavanje psorijaze. Dok sam pecao, u isto je vrijeme to pecanje bilo i liječenje. Sada kada se noću uzemljujem psorijaza je gotovo posve nestala. Bob Tolve, moj stari prijatelj s pecanja iz Scarsdale u državi New York, podijelio je sa mnom zanimljivu priču nakon što sam mu ispričao o uzemljivanju. Bob ima šezdeset i tri godine, moja je generacija, i već se godinama bavi građevinskim poslovima. Kad je započeo kao mladić radio je neko vrijeme s ekipom starijih sto lara iz Norveške. Sjećao se da su mu rekli da ako želi izdržati u tom poslu mora raditi isto što i oni: odmah rano ujutro izaći van i hodati bosih nogu po mokroj zemlji. Rekli su mu da će to ukloniti tegobe i bol koje sa sobom nosi taj posao. Bob nikada nije zabora vio njihov savjet.

DIO TREĆI

Povezivanje sa znanošću

ŠESTO POGLAVLJE

Iskonski protuupalni lijek

Zemlja je sama po sebi izvorni protuupalni lijek, a sam Planet najveći je mogući do nor elektrona. Što to vama znači? Zamislite samo negativno nabijene elektrone kako poput nevid ljive konjice galopiraju kroz vaše tijelo iz Zemlje i pred sobom kose brojčano slabiju silu, sastavljenu od pozitivno nabijenih upalnih slo bodnih radikala. Manjak elektrona, što je posljedica nedostatka uze mljenja, eliminira se i otpočinje proces izlječenja. Upale, bolest i bolovi u vašem tijelu samo su manifestacija - ve  ćim ili manjim dijelom - manjka elektrona. Lijek vam je blizu pop ut Zemlje na kojoj živite.

odine 2000. Clinta Obera jedan je prijatelj zamolio da uze mlji postarijeg gospodina kojega je za krevet prikovao uzna predovali reumatoidni artritis. Ruke, laktovi i stopala tog čovjeka bili su groteskno izobličeni i upaljeni. Trpio je velike bolove i jed  va se micao, i to vrlo sporo. Pomoć i kućnu njegu pružao mu je hospicij, nacionalna organizacija koja nudi usluge pacijentima za koje se predviđa da će poživjeti šest mjeseci ili manje. Ober je rekao da će doći i vidjeti što može učiniti. Trebala su tri muškarca da podignu čovjeka iz kreveta kako bi se mogla položiti provodljiva prostirka. Prostirka je zatim povezana s uzemljivačkim štapom vani. 61

62

Uzemljivanje

Po proteku desetak dana Ober je prim io telefonski poziv od tog čovjeka koji ga je upitao bi li ga mogao opet posjetiti. Objasnio je da mu je vjeverica izgrizla žicu za uzemljenje. „Kako znate?" - zanimalo je Obera. „Izašao sam i vidio da je sva izgrižena." - odgovorio je čovjek. Ober je bio zatečen. Kako je čovjek prikovan za krevet mogao biti na nogama u svom dvorištu, a prošlo je tek nekoliko dana? „Da, jesam." - rekao je. „Izašao sam i vidio." Zapanjfen, Ober se ponovno odvezao k njemu. Zatekao je čo vjeka kako ga čeka naslonjen na ulazna vrata. Rekao mu je da se osjeća bolje. I imao je pravo za žicu, doista ju je pregrizla životinja. Ober jc postavio novu. Nakon što je taj postariji pacijent koristio krevetnu prostirku godinu dana, Ober je od prijatelja doznao da je čovjeku mnogo bolje. Obavljao je poslove po kući, pazio na svoj kamin, pa čak i nosio drva za ogrjev u kuću. Otekline su splasnule. Ojačao je, gibao se, razgovarao i vrlo se živo izražavao. Prijatelj je Oberu isto tako rekao da mu je taj nekoć za krevet prikovani čovjek kazao: „Osjećam da u mojem tijelu više ne stanuje bolest." Čovjek je nastavio spavati uzemljen svake noći idućih pet go dina, sve do svoje smrti. Ovaj nevjerojatan preokret je, ni manje ni više, nego energija Zemlje na djelu. Pokazuje nam velikim dijelom nepoznatu činje nicu da je Zemlja najveći i najbolji prirodni antioksidans i protu upalni lijek koji postoji. U ovom ćemo poglavlju opisati zdravstvenu vezu između Ze mlje i upala u tijelu. Dob.it ćete predodžbu kako ta veza ima neo graničen potencijal vraćanja zdravlja i umanjivanja boli u društvi ma koja su izgubila vezu sa Zemljom i u kojima je sve više bolesti usprkos velikim novčanim iznosima koji se troše na medicinska istraživanja i liječenja. Međutim, prije nego što se vratimo Zemlji i načinu na koji se bori protiv upala, pogledajmo najprije što upala jest (vidi okvir). Vaš imunološki sustav štiti vas od patogena i omogućuje opo ravak tkiva na mjestima ozljeda ili kirurških zahvata. Kada se neg dje pojavi problem vaše tijelo, mogli bismo se tako izraziti, poziva hitnu pomoć. Oglašava se alarm. Bijela krvna zrnca i druge speci-

63


Što je upala? Svi su osjetljivi na upa le - od izrazito aktivnih, vrhunskih sportaša do nim alo aktivnih za ljub ljen ika u sofu i gled an je televizije. Up ale jedn ak o po gađ aju sve ljude. Riječ inflamacija dolazi od latinskog inflammatio, što znači zapaljenje. Upala je k o m p le k sn a b io lo šk a reak cija tije la na štetne p o d ra ža je kao što su p a to g e n i, oštećene stanice ili Iritanti. To je zastilnički pokušaj organizma da odstrani opasne i prijeteće agen se te zapo čne proces iscjeljenja pog ođ eno g tkiva. Da nem a upale, rane i infekcije nikada ne bi zacjeljivale, a progresivno razaranje tkiva dovelo bi u pitanje preživljavanje.

jalizirane stanice jure na zadanu lokaciju, oni prvi hitaju u pomoć. Bijela krvna zrnca stalno kruže tkivima u tijelu, poput automobila policijske patrole, uvijek na oprezu neće li naići na viruse, bakte rije ili druge strane mikroorganizme, kao i oštećene stanice pro uzročene traumom ili unutarnjim iritantima. Kao oružje obrane neke stanice otpuštaju bujicu snažnih slobodnih radikala (tako zvani oksidativni prasak) koji pomažu uništiti napadajuće mikro organizme i oštećeno tkivo. Slobodni radikali došli su na zao glas - vidjet ćete uskoro i zašto - ali njihova je uloga u tijelu ustvari od ključne važnosti. Jedno stavno rečeno, to su pozitivno nabijene molekule (kojima nedo staje jedan ili više elektrona) koje su u potrazi za slobodnim elek tronima kako bi se stabilizirale. Možemo ih zvati elektrofilima, ljubiteljima elektrona. U pravilu ovi slobodni radikali dolaze do svojih elektrona koji im nedostaju skidajući elektrone s patogena i oštećenog tkiva. Ta aktivnost ubija loše viruse koje želite izbaciti iz organizma i razlaže oštećene stanice kako bi ih tijelo odstranilo. I dok ta aktivnost liječenja jenjava, višak slobodnih radikala koji su proizvedeni tijekom imunološke reakcije neutraliziraju antioksidansi ili slobodni elektroni u tijelu. Takva reakcija nastupa kad god imate neku bolest ili ozljedu. To se naziva „upalnom reakcijom". Kao rezultat toga moguće je osjećati uobičajene znakove i simptome upale: oticanje, crvenilo, vrućinu i bol, te, ovisno o mjestu upale, otežano gibanja.

64

Uzemljivanje KRONIČNA UPALA = MA NJAK ELEKTRO NA

Upale se javljaju u dva oblika: kao akutne ili kronične. Akutni tip nastupa kao inicijalni odgovor tijela na škodljive podražaje. Uključuje mobilizaciju plazme (žute tekuće komponente krvi) i bijelih krvnih zrnaca iz krvi u ozljeđeno tkivo, kao što je netom opisano. To je u redu. Dobro je da se to događa. Tu je onda i kronična (produljena) upala. Nju ne želite. Kro nična upala znači progresivnu promjenu vrste aktivnosti koja se događa na mjestu upale. Simultano dolazi do uništavanja i zacjeljivanja tkiva, ali štetni slobodni radikali prodiru u zdrav susjedni teritorij. Razaranje se nastavlja i može vam ozbiljno naštetiti. Slobodni radikali očito imaju važnu ulogu u imunološkoj re akciji, ali problemi nataju kad taj proces ne prestane u potpunosti jednom kad je posao obavljen. ‘Dobri momci’ postaju loši: mah nito počinju uništavati dobre, zdrave stanice. Zamislite zaštitarske pse koji navale na provalnika, a onda odjednom i na svog vlasnika. Nastavljaju napadati i oksidiraju zdravo tkivo. Imunološki sustav prebacuje se u dodatnu brzinu i šalje još više bijelih krvnih zrnaca koja proizvode još slobodnih radikala. To je aktivnost zbog koje su slobodni radikali na zlu glasu i zašto se znanstvenici jednogla sno slažu da je aktivnost slobodnih radikala u temeljima kronične bolesti i procesa starenja, osobito ubrzanog starenja i ograničenog životnog vijeka. Vjerujem o da normalna upala podivlja izvan kontrole zbog iz gubljenog kontakta sa Zemljom. Ljudi pate od manjka elektrona tj. nedovoljne količine slobodnih elektrona raspoloživih za zadovo ljavanje potreba pobješnjelih slobodnih radikala. Oni nastavljaju napadati susjedna područja zdravog tkiva u sve širem začaranom krugu. Neprestani napadi proizvode autoimunu reakciju koja se manifestira kao kronična upala. Imunološki sustav podivlja i na pada svoga vlasnika tj. vas. Pojednostavili smo ovaj proces, ali u načelu funkcionira na opi sani način. Otpočinje destruktivni proces koji može neprimjetno potrajati i nekoliko desetaka godina te dovesti do teško izlječivih suvremenih bolesti. Ranije smo spomenuli novi znanstveni izraz za to - inflamm-aging. Sada vidite otkuda on dolazi.


65

UPALA KAO OKIDAČ BOLESTI

Ideja da bi kronična upala mogla biti povezana s bolešću počela je dobivati na popularnosti prije nešto više od dvadeset i pet godina. U to su doba dvojica australskih znanstvenika Barry Marshall i Robin Warren prvi put objavila da čireve na želucu ne uzrokuje stres ili začinjena hrana nego upala koja nastaje tijekom bakte rijske infekcije. To je otkriće ovom tandemu priskrbilo Nobelovu nagradu. Slična prekretnica dogodila se nedavno na području kardio logije. Još tamo sredinom 19. stoljeća slavni njemački patolog Rudolph Virchow došao je do spoznaje da bi oštećene i upaljene arterije mogle biti uzrokom srčanih udara. Njegova zamisao nije za njegova života uspjela naći pobornike i s vremenom je pala u zaborav. Kasnije, tijekom najvećeg dijela druge polovice dvadese tog stoljeća, pojavila se teorija o kolesterolu, i od tada je snižavanje kolesterola medicinska opsesija i biznis vrijedan milijarde dolara za farmaceutsku i prehrambenu industriju. Međutim, medicinska istraživanja pokazala su da se polovica svih srčanih i moždanih udara događa kod ljudi s normalnom razinom kolesterola. Stoga su osamdesetih godina prošlog stoljeća pojedini kardiolozi počeli preispitivati Virchowljeve ideje o upalama. Velik korak naprijed označio je niz važnih studija koje su zapo čele 2000. godine. Dokazi do kojih se došlo studijom Inicijative za zdravlje žena (Womens Health Initiative), u kojoj je praćeno stanje 28.000 u početku zdravih žena nakon menopauze, u središte su pozornosti stavili novi kardiovaskularni rizični faktor: C-reaktivni protein (CRP), biokemijsku tvar koja je indikator prisutnosti upale arterija. Ljudi s najvišom razinom CRP-a imali su pet puta veći rizik od kardiovaskularnog oboljenja i četiri puta veći rizik od srčanog ili moždanog udara u usporedbi s osobama kod ko jih je njegova razina bila najniža. CRP - pojasnili su istraživači - predviđa rizik kod žena kod kojih nije zabilježen nijedan stan dardni rizični faktor i najbolji je prediktor od dvanaest rizičnih faktora obuhvaćenih studijom, uključujući kolesterol. Dr. med. Paul Ridker, kardiolog s Harvarda i glavni istraživač, izjavio je: „O bolesti srca moramo razmišljati kao o upalnoj bolesti, baš kao što to je to slučaj s reumatoidnim artritisom ."

66

Uzemljivanje

Dr. Ridker procjenjuje da otprilike 25 posto Amerikanaca ima normalan do nizak kolesterol, zbog čega mogu biti mirni, ali isto vremeno imaju povišen CRP, a da to uopće ne znaju. To znači da milijuni Amerikanaca trenutno nisu svjesni da imaju povećan ri zik da u budućnosti obole od kardiovaskularnih bolesti i dobiju srčani ili moždani udar. Slabu upalu treba promatrati kao tihu, podmuklu vatru koja izjeda arterijsko tkivo. To dovodi do slabljenja, a na kraju i puknuća arterijskog plaka, što izravno uzrokuje srčane i moždane udare. Veza između CRP-a i upale pomaže nam objasniti zašto tako velik broj žrtava srčanog i moždanog udara ima normalnu razinu kolesterola. Još jedan primjer čestog poremećaja koji se sve više povezuje s upalom je dijabetes. Kod dijabetesa tipa 1, onog od kojeg o bolije vaju mladi ljudi, imunološki sustav tijela napada stanice gušterače koje proizvode inzulin. Inzulin je hormon koji regulira razinu še ćera u krvi i otvara ,,vrata“ stanica šećeru kako bi ga se iskoristilo u proizvodnji energije. Nedavna istraživanja također pokazuju da dijabetes tipa 2, najrašireniji tip ove bolesti, koji se poglavito javlja kod odraslih, započinje rezistencijom na inzulin. To znači da pro izvodnja energije prestaje pravilno reagirati na inzulin. Znanstve nici vjeruju da je razlog tomu pretjerana količina inflamatornih supstanci koje se otpuštaju iz masnog tkiva, ponajviše u abdome nu. Masne stanice, za koje se nekad smatralo da samo skladište energiju i da su metabolički inertne, sada su se pokazale žarištima upala. Ta veza nam pomaže objasniti zašto pretilost dovodi do di jabetesa. Uz to, neke studije pokazuju da konzum iranje određene hrane može raspiriti upalu u tijelu i povećati rizik od dijabetesa. Između ostalog, tu se ubraja hrana bogata šećerom i drugim zasladivačima, proizvodi od bijelog brašna, transmasti, polinezasićena biljna ulja i prerađeno meso. Čini se da ne prođe ni dan a da neka nova studija ne upre prstom u nekontroliranu upalu kao žarište neke bolesti. Upalne bolesti prerasle su u globalnu epidemiju i uključuju neke od najrazornijih poremećaja današnjice. U tablici 6 - 1 navodi se tek nekoliko njih. Uz sve veći broj spoznaja o upalama znanstvenici su prikupili i brojne dokaze koji otkrivaju da je bol često rezultat akutne ili kro-


67

TABLICA 6-1. STANJA POVEZANA S KRONIČNOM UPALOM Bolest

Posljedice po zdravlje

Alergije

Glasnici upale potiču izlučivanje histamina, što dovodi do alergijskih reakcija.

Alzheimerova bolest

Na upaljenim moždanim tkivima razvija se plak; kronična upala ubija moždane stanice.

Amiotrofična lateralna skleroza

Oštećenje motornih neurona potiče tijelo na žestoki upalni protunapad, ubijajući pritom motorne neurone.

(ALS)* Anemija Artritis

Glasnici upale napadaju proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Kronična upala uništava zglobnu hrskavicu i inhibira lučenje fluida za podmazivanje i zaštitu u zglobovima.

Astma

Upala dovodi do začepljenja bronhija.

Autizam

Upala mozga prisutna je kod većine autistične djece.

Rak

Upala potiče slobodne radikale, rast tumora i inhibira obranu tijela od abnormalnih stanica.

Kardiovaskularna bolest

Upala dovodi do guste, nezdrave krvi i bolesti arterija, što dovodi do začepljenja i plaka te povećanog rizika od opa snih ugrušaka u krvnim žilama koje hrane srce i mozak; upala oštećuje i srčane zaliske.

Dijabetes tipa 1i 2

Kod dijabetesa tipa 1 upala potiče imunološki sustav da uni štava beta stanice gušterače; kod dijabetesa tipa 2 masne stanice uzrokuju lučenje glasnika upale, što dovodi do rezi stencije na inzulin.

Fibromijalgija

Upalni procesi prisutni su u tijelu na povišenoj razini.

Najčešći intestinalni poremećaji

Crohnova bolest, sindrom iritabilnog crijeva, divertikulitis i druge intestinalne tegobe uključuju upalu koja uzrokuje bol, otežanu probavu i asimilaciju hranjivih tvari te oštećenje osjetljivog vanjskog sloja probavnog trakta.

Zatajenje bubrega

Upala otežava cirkulaciju i oštećuje bubrežne stanice koje filtriraju krv.

Lupus

Upalni procesi otpočnu autoimuni napad.

Multipla skleroza

Upalni procesi napadaju živčani sustav.

Bol

Aktivacija receptora boli, prijenos i modulacija signala boli te hipersenzitivnost živčanog sustava zajedno su jedan konti nuum upale i upalne reakcije.

Pankreatitis Psorijaza i ekcemi

Upala dovodi do oštećenja stanica gušterače. Upalne bolesti kože.

*ALS se često naziva Lou Gehrigova bolest

68

Uzemljivanje

nične upale. Jedan stručnjak za fenomen boli nedavno je ustvrdio da su izvor svake boli upala i upalna reakcija. Mnogi liječnici i znanstvenici pitaju se što je dovelo do toga da je upala danas tako opasno uobičajena. Upitan što uopće uzrokuje upalu, dr. Ridker s Harvarda rekao je sljedeće: „Svjedočimo evolu cijskoj biologiji na djelu - nekoć adaptivna reakcija (upala) sada je u našem trenutnom suvremenom kontekstu maladaptivna." Otkriće veze uzemljenja s upalom daje naslutiti da se nekoć adaptivna reakcija znana kao upala možda izgubila zbog manjka elektrona kao posljedice gubitka izravnog kontakta sa Zemljom. VRIJEM E JE ZA UZ EM LJEN JE: VEZA KOJA NEDOSTAJE

Kopno i mora planeta Zemlje obiluju beskrajnim zalihama elek trona koje se neprestano ponovno pune. Izravnim kontaktom s površinom našeg planeta - tako da koža tijela dotiče kožu Zemlje - naša provodljiva tijela na prirodan se način dovode u ravnotežu sa Zemljom. Figurativno rečeno, mi ponovno punimo svoje spre mnike elektronima nakon što su se ispraznili. Kako ćemo znati da naše tijelo apsorbira te elektrone? Niz je načina. Jedan od njih je zdrav razum. Zemlja posjeduje negativan na boj. Ona ima nepresušnu zalihu negativno nabijenih slobodnih elektrona. Svaki put kada imate dva provodljiva predmeta i oni ostvare kontakt - kao što to čine vaša bosa stopala i tlo - elek troni nadiru s onog mjesta gdje su u izobilju na mjesto gdje ih je manje. Električni potencijal tih dvaju predmeta na taj će se način izjednačiti. To je uzemljivanje. Slično tome, kada zabodete štap za uzemljenje u Zemlju on omogućuje elektronima protok od Ze mlje putem žice u neki predmet. To može biti hladnjak, zaštita oko kabelskog TV sustava ili vi. Vaše tijelo je provodljivo kao i hladnjak. Imate li bojno polje na kojem pozitivno nabijeni slobodni radi kali bjesne u vašem tijelu, pogodite što će se dogoditi kada ostva rite kontakt sa Zemljom?


69

Velika i negativno na bijena Zem lja svladat će m alene ipo zitivn o nabijene slobodne radikale. Znanost samo potvrđuje ono što govori zdrav razum. Znanost nam govori da je tijelo dinamični provodnik električnih impul sa ili, kako bi to rekao biofizičar James Oschman, „živa matrica". Stanice sadrže unutarnju strukturu koja je poznata kao citoskelet i koja povezuje sve dijelove stanice, od jezgre do vanjske mem brane. Ta „građevina" uključuje molekule koje provode energi ju i inform acije u svakoj stanici i van u susjedno okruženje, ali i u suprotnom smjeru, iz okruženja u najdublje dijelove stanice i jezgre. Slično tome, susjedno okruženje, od glave do pete, sadrži izvanstaničnu mrežu provodljivog kolagena i drugih proteina koji su „električki povezani" sa staničnim membranama. Na taj način ta živa matrica unutar stanica i izvan njih pruža po čitavom tije lu raširenu mrežu za antioksidantske elektrone, koja povezuje sve dijelove tijela, uključujući i živčani sustav i sve senzorne receptore, sa svim dijelovima svih stanica, uključujući i genom u svakoj stanici. Michael Jordan i živa matrica Ž i v u m a t ric u z a m is lit e k a o je d n u v rs tu t u r b o b r z e k o m u n ik a c ijs k e m r e že u s v o m tijelu. N o b e l o v a c A l b e r t S z e n t - G y o r g y i , m a đ a r s k i b i o k e m ič a r k o ji j e p r v i o t k rio v it a m i n C i b io m e đ u p r v i m a k o ji j e p r i m ij e n i o t e o r ije k v a n t n e f i z ik e n a r a z u m ij e v a n j e r a k a , u v ije k je b io z n a n s t v e n ik isp re d s v o g a v re m e n a . Jo š 1 9 4 1 . o n je iz n io sv o ju v iz iju tu r b o b rz o g s u s ta v a k o m u n ik a c i je u tije l u , a n a z i v a o ju j e „ e l e k t r o n i č k o m b i o lo g i jo m " . O n je r e ka o : „ Ž i v o t j e p r e b r z i p r e s u p t ila n d a g a s e o b ja š n j a v a s p o r i m k e m ijs k im r e a k c ija m a i ž i v č a n i m i m p u ls i m a . P r o te in i s u p o z o r n i ca n a k o jo j s e ig r a d r a m a ž iv o t a . G lu m c i m o g u b it i s a m o m a l e n e i i z ra z i t o m o b i ln e j e d i n i c e k a o š t o s u e le k t r o n i i p r o to n i ." D a b i ilu s t r ir a o m u n je v i t u b r z in u k o m u n i k a c ije u n u t a r ž iv e m a t ric e , d r. O s c h m a n koristi usporedbu s Michaelom Jordanom, jednim od najvećih pr ofesionalnih k o š a r k a š a . Z a d n j a je u t a k m ic a i z a d n j e s u s e k u n d e d o ig r a v a n j a . R e z u l ta t je i z je d n a č e n i lopta, naravno, dolazi do Jordana. On u trenu skače uvis i baca loptu prema košu. U t re n u t k u d o k s e o g l a š a v a s ir e n a z a k ra j u t a k m ic e lo p t a p r o la z i k ro z k o š. J o r d a n o v i m h i c e m u p o s l je d n j o j s e k u n d i n je g o v a e k i p a o s v a ja p r v e n s t v o . I d o k n a v i ja č i lu d u ju o d o d u š e v lje n ja , Jo r d a n g l e d a u T V k a m e r e , s m ije s e i s lije ž e r a m e n im a k a o d a ž e l i re či: „ N e p i t a jt e k a k o m i j e to u s p j e l o ! "

70

Uzemljivanje

Ovaj sveprožimajući sustav povezan je sa svakim kutkom našeg tijela i zapravo je, kad razmislite, riječ o najvećem sustavu organa u tijelu. To je najvažniji sustav svih živih bića. Kada se zamislite kao „antene" - kao što francuski agronom Matteo Tavera opisuje sva živa bića (o njegovim smo idejama pi sali u drugom poglavlju) - možete vidjeti kako se izvrsno uklapa mo u univerzalni energetski kontinuum. Mi i zvijezde u njemu se kupamo. Medicinska znanost koristi se konceptom žive matrice na vrlo praktičan i koristan način. Liječnici koriste elektrofiziološke i bi omedicinske instrumente kao što su EKG, EEG (elektroencefalograf) i EMG (elektromiograf) kao dijagnostička sredstva praćenja električne aktivnosti srca, mozga i mišića. Ti uređaji prate odre đene provodljive kanale između unutarnjih organa i kože kao po vršine tijela, i obrnuto. Očitanja iz unutrašnjosti putuju kanalima do površine kože, gdje ih zaprimaju elektrodni flasteri i vode do mjernih uređaja. Elektrostimulatori srca, defibrilatori i elektroakupunktura pokazuju kako ta provodljivost djeluje u suprotnom smjeru: od kože do tkiva i organa unutar tijela. Elektroni su najmanji mogući negativni električni naboji. Po znata je stvar da negativne naboje (elektrone) privlače pozitivni naboji (slobodni radikali). Povezivanje tijela sa Zemljom auto matski omogućuje provodljivim tkivima žive matrice tijela da se napune Zemljinim slobodnim elektronima. Kada se to dogodi preostali ili suvišni slobodni radikali iz imunološke reakcije (čiji je naboj pozitivan) iznenada imaju, kao u kakvoj staroj pjesmi, predmet svoje žudnje - istog trena raspoloživu zalihu slobodnih elektrona s kojima se mogu spojiti i smanjiti svoju oksidativnost i inflamatornost. Neutraliziraju se, utaže, zasite i zadovolje. Kao kad djeci date ključ sladoledarnice ili Drakuli otvorite vrata banke krvi. Kao rezultat toga, ovisnost slobodnih radikala, koji su proizvod imunološkog sustava, za oksidiranjem zdravoga tkiva kako bi uta žili svoju potrebu za elektronima koji im nedostaju posve prirod no iščezava. Njihovo bjesnilo se zaustavlja, a s njim i mehanizam kronične upale i autoimune bolesti. Tijelo prirodno provodi i puni se Zemljinim slobodnim elektronima to jest, ono se izjednačava s


71

prirodnim električnim potencijalom Zemlje i održava ga. Krajnji rezultat, kako pokazuju naša opažanja i istraživanja, je taj da to ponovno uspostavljanje veze sprječava ili smanjuje kronične upa le i postojano ubrzava oporavak od iscrpljenosti, akutne traume i manjih ozljeda. Vidjet ćete kako to funkcionira u vrlo dramatič nim pričama koje smo prikupili u četvrtom dijelu ove knjige. U pravilu dolazi do brzog smanjenja bolova i tegoba povezanih s upalama. Neke akutne glavobolje znaju nestati u roku od ne koli ko minuta. Intenzitet kroničnih bolova često se značajno sman juje u roku od dvadeset do četrdeset minuta. Učinak uzemljivanja na upalu i bol sjajno je prikazan u nizu studija slučaja provedenih termografijom tijekom 2004. i 2005. godine. Termografija, poznata i kao infracrveno snimanje, neinvazivna je klinička metoda kojom se analiziraju temperature po vršine kože kao odraz normalne ili abnormalne ljudske fiziologi je. Ta tehnika koristi sofisticiranu kompjutoriziranu tehnologiju za prevođenje temperaturnih podataka i stvaranje slike iz koje se onda očitavanjem traže znakovi mogućih bolesti ili ozljeda. Taj postupak postoji već više od trideset godina i korišten je u na tisu će medicinskih studija. Među ostalim, intenzivno ga se koristi kao pomoć kod dijagnosticiranja raka dojke, dijabetesa, poremećaja živčanoga sustava i metabolizma, ozljeda, glavobolja i bolnih sin droma, problema s vratom i kralježnicom te bolesti arterija. William Amalu, doktor kiropraktike i predsjednik Međuna rodne akademije za kliničku termografiju, izveo je studije uzem lji vanja na dvadeset pacijenata s različitim tegobama, uključujući kronični miofascijalni bolni sindrom, istegnuća mišića, uganuća ligamenata, periferalne neuropatije, sindrom karpalnog kanala, upale zglobova, Lymeovu bolest i kronični sinusitis. Ispitanici su bili uzemljeni pomoću provodljivih elektrodnih flastera u njego voj ordinaciji ili su spavali na uzemljenim krevetnim prostirkama kod kuće. Rezultati su na nevjerojatnim slikama pokazali ogro man i brz učinak na upalu i bol. Slika vrijedi tisuću riječi, stoga vas molim da pogledate slike u boji 1-4 u nastavku koje pokazuju neke od tih promjena. Neki su pacijenti osjetili poboljšanje poslije samo jednog tre tmana. U roku od dva do četiri tjedna (dva do tri polusatna tre

72

Uzemljivanje

tmana tjedno) zabilježeno je i do 80 posto poboljšanja u sluča jevima koji su praćeni (praćeno je 60 posto slučajeva). Tijekom uzemljivanja koje je vršeno idućih tjedana i mjeseci pacijenti su nastavili osjećati olakšanje, osjećati se bolje, a u nekim slučajevi ma njihovi su simptomi i u potpunosti iščezli. „Istog trenutka kada vaše stopalo dotakne Zemlju ili se s njom spojite žicom vaša se fiziologija mijenja." - objašnjava James Os chman. „Odmah započinje proces normalizacije i uključuje se protuupalna zaštita. Ljudi ne uspijevaju izliječiti upalu jer ne stu paju u vezu sa Zemljom, izvorom slobodnih elektrona, koja ima sposobnost neutralizacije slobodnih radikala u tijelu koji uzroku ju bolest i razaranje stanica."

TERMALNE I FOTOGRAFSKE SNIMKE UČINAKA UZEMLJIVANJA

Snimka 1. Upala kako se vidi putem infracrvenih snimki. Kamere za ter malno snimanje bilježe sitne promjene u temperaturi kože kako bi se dobila mapa snimki šifriranih bojama. S obzirom na to da oštećenje tkiva uzrokuje pojačanu toplinu, abnormalno vruće zone signaliziraju upalu. Infracrvene fotografije koje su ovdje prikazane snimljene su u razmaku od samo trideset minuta - prije (lijevo) i nakon uzemljenja (desno). One ilustriraju rapidno iščezavanje upale i pomažu objasniti utjecaj koji uzemljivanje ima na bol, ukočenost i cijeli niz simptoma.

Snimka 2. Ovaj je pacijent bio osamdesetpetogodišnji muškarac koji se žalio na jaku bol u lijevom donjem dijelu leđa i desnom ramenu koja mu nije dala spavati i od koje bi se budio uz bolove i ukočenost. Produženo medicin sko liječenje dalo je slabe rezultate. Nakon dvije noći uzemljenog spavanja kod njega je zabilježeno 50 posto manje boli i 75 posto manje ukočenosti i boli pri hodanju. Slika (lijevo) prikazuje kritične zone upale i boli, označene strelicama. Desna slika, snimljena nakon druge noći, prikazuje povratak na normalnu termalnu simetriju. Nakon četiri tjedna kod pacijenta je zabilježen potpuni nestanak boli u leđima i ramenu s tek povremenom blagom ukočenošću. „Vratio mi se život." - izjavio je.

73

74

Uzemljivanje

Snimka 3. Infracrvene snimke koje vidite prikazuju stanje kod jedne šezdesetpetogodišnje žene s kroničnom boli u bedru, koljenu i goljenici desne noge i bolom u zglobu i oticanjem lijevog stopala. Pacijentica se žalila na nesanicu, nemiran san, posljedice manjka sna na normalno funkcioniranje tijekom dana, bolove u nogama za vrijeme spavanja i buđenje uz bolove i ukočenost. Produženo medicinsko liječenje nije urodilo pozitivnim rezulta tima. Nakon četiri noći uzemljenog spavanja na provodljivoj krevetnoj prostirci kod pacijentice je zabilježeno devedesetpostotno smanjenje bolova, pedesetpostotno poboljšanje sna i pedesetpostotno smanjenje nesanice, pospanosti tijekom dana i buđenja uz bolove i ukočenost. Postojano poboljšanje zabilježeno je i tijekom nastavka tretmana u idućih četrdeset dana. Snimke (gore) prikazuju donje ekstremitete prije uzemljivanja. Stre lice upozoravaju na zone najjače upale i točno odgovaraju područjima na koje se pacijentica žalila. Donje snimke snimljene su nakon četiri noći uzemljenog spavanja. Obratite pozornost na značajno smanjenje upale i tendenciju povratka na normalni termalni obrazac.


75

Snimka 4. Ove infracrvene snimke pripadaju tridesettrogodišnjakinji koja se u dobi od petnaest godina god ina ozlijedila ozlijedila vježbajući gimnastiku. Pacijentica Pacijentica je imala dugu povijest borbe s kroničnom boli u desnom koljenu, oticanjem, nestabilnošću i nije nije mogla du go staj stajati ati.. Jednostavne Jedno stavne radnje radnje kao što je vožnja pojačavale bi simptome. Morala je spavati s jastukom između koljena da bi ublažila bol. Sporadična liječenja i fizikalna terapija tijekom godina nisu bili od velike pomoći. Snimke (gore) su napravljene u poziciji hodanja da bi se prikazala unutrašnjost obaju koljena. Strelica pokazuje točno na ono mjesto gdje je pacijentica osjećala bol i upućuje na vrlo jaku upalu. Donje snimke su napravljene trideset minuta nakon uzemljivanja pomoću elektrodnog flastera. Kod pacijentice je zabilježeno blago smanjenje boli. Obratite po zornost na značajno smanjenje upale u području koljena. Nakon šest dana uzemljivanja kod nje je zab ilježeno pedesetpostotno pedesetpo stotno smanjenje bola. Rekla Rekla je da sada može mo že stajati du že a da pritom prito m ne osjeti osje ti bol i više v iše joj jo j nije treba tre bao o jast ja stu u k izmeđ izm eđu u koljena kolj ena pri spava spa vanj nju. u. Nakon Nako n četiri tje tjedn dnaa tretmana tretm ana tolik to liko o se dobro osjećala da je zaigrala nogomet i po prvi put u petnaest godina nije osjećal osjećalaa nestabilnost neg o tek manju m anju bol. bol. Rekla Rekla je da joj se za dvanaest dva naest tje dana bol smanjila za gotovo devedeset posto i da više nije imala oticanja. Po prvi put u mnogo godina mogla je skijati na vodi. Šest mjeseci nakon prvog tretmana istrčala je polumaraton.

76

Uzemljivanje

V U

m

Snimka 5. Ovaj niz infracrvenih infracrvenih snimki prikazuje upalu u tetivama tetivama podlak ti ca kod jedn e dentalne den talne higijeničarke h igijeničarke koja koja je bolovala od bilateralnog bilateralnog sind ro ma karpalnog tunela. U sklopu osiguranja od nezgode nezg ode primala primala je je tri tri tretma tretma na fizikalne terapije i tri kiropraktičarska tretmana tjedno. Njezini simptomi uključivali uključ ivali su bol u prstima ruku, osjećaj hladnoće, hladn oće, ukočenos uk očenosti ti i boli boli u ručnim zglobovima. Upala u podlakticama otežavala je dotok krvi do prstiju. Sn imka 1 prikazuje prikazu je termogram termo gram prije prije tretmana, s vidljivo p othlađenim othlađ enim prstima i ručnim zglob ovim a kao posljedicom slabe cirkulacije. cirkulacije. Obratite Obratite pozornost na znakove upale u gornjim dijelovima podlaktica. Na lijevi dlan stavljen joj je elektrodni flaster. Snimka 2 prikazuje dotok i distribuciju krvi u prste desne ruke nakon šest minuta uzemljenja. Prsti su se već počeli utopljivati. Snimka 3, nakon jedanaest minuta, prikazuje kontinuirano poboljšanje cirkulacije u prstima i zglobu desne ruke i početak poboljšanja u prstima lijeve ruke. Iz snimke 4 vidljivo je drastično poboljšanje po isteku šesnaest minuta na objema stranama. Obratite pozornost i na smanjenje temperature (upale) u gornjim dijelovima podlaktica.

Iskonski protuupalni protuup alni lijek

77

Snimka 6. Ove fotografije prikazuju ubrzano poboljšanje osam mjeseci stare otvorene rane koja nije htjela zacijeliti na nozi jedne osamdesetčetverogodišnjakinje. Slike u desnom stupcu su slike izbliza onih iz lijevoga. U gornjem redu su slike otvorene rane i blijedosive nijanse kože. Fotografije iz srednjeg reda, snimljene poslije tjedan dana, prikazuju značajno zacjeljen je i bolju cirku cir kulac laciju iju,, kao što se vidi v idi iz boje boj e kože. U donje do njem m redu su foto fo togr graf afi i je snim sni m ljene ljen e nakon nako n dva tje tjedn dnaa i prika pr ikazu zuju ju da je rana zacijel zac ijelila, ila, a boja boj a kože izgleda izrazito zdravije. Tretman se sastojao od svakodnevnih polusatnih uzemljivanja pomoću elektrodnog flastera u udobnom sjedećem položaju. Uzrok rane odmah do lijevoga zgloba bila je loša čizma. Nekoliko sati na kon nošenja te čizme nastao je žulj koji se potom razvio u otpornu otvorenu ranu. Pacijentica je prošla razne tretmane u specijaliziranom medicinskom

78

Uzemljivanje

centru, ali bez rezultata. Vaskularne snimke njezinih donjih ekstremiteta ot krile su slabu cirkulaciju. Kad se prvi put pojavila, blago je šepala i trpjela bolove. Nakon početnih trideset minuta izlaganja uzemljenju pacijentici se bol osjetno smanjila. Nakon tjedan dana svakodnevnog uzemljivanja rekla je da jo j je bol za nekih nek ih osam os amde dese sett posto po sto manja. man ja. Tada više viš e nije šepala. šepa la. Dva tjedna kasnije rekla je da je bol potpuno nestala.

Snimka 7. Snimke pokazuju učinke uzemljenog spavanja na četrdesetsedmogodišnjeg muškarca s dijabetskom neuropatijom. Fotografija (lijevo) prikazuje donji dio desne noge pacijenta prije tretmana. Nakon tri noći uzemljivanja putem provodljive krevetne prostirke i elektrodnih flastera na oba stopala pacijentu se znatno smanjila bol i poboljšalo spavanje. Na kon sedam noći osjetno su se smanjili crvenilo i upala, što je bio znak bolje cirkulacije (desno). Pacijent je također imao bitno više energije i općenito se osjećao bolje.

..

>

SEDMO POGLAVLJE

Posložiti kockice

G

aetan Chevalier ozbiljan je biofizičar i elektrofiziolog iz južne Kalifornije, znanstvenik čija su specijalnost električne „insta lacije" u našem tijelu. Tijekom ljeta 2008. godine proveo je studiju kojom je želio istražiti utjecaj uzemljivanja na različite fiziološ ke funkcije u organizmu. Tijekom pripremnih radova i testiranja plana studije u svoj je laboratorij pozvao prijatelja - probacijskog službenika u mirovini - da mu bude „pokusni kunić". Plan pokusa bio je uzemljiti sudionike dok sjede u udobnoj stolici-naslonjaču, sličnoj onoj kakvu vjerojatno imate u svom dnevnom boravku. Taj prijatelj je sjeo na stolicu, a Clint Ober započeo je s njim neoba vezan razgovor. „Nakon nekoliko minuta razgovora moj prijatelj je spomenuo da ga muči jak artritis u rukama, s čime nisam bio upoznat." prisjeća se dr. Chevalier. „Clint ga je potom zamolio da mu opiše trenutnu jačinu boli na ljestvici od 0 do 10, pri čemu je desetka značila nepodnošljivu bol. Moj prijatelj je rekao 8 u lijevoj, a 9 u desnoj ruci. Clint mu je zatim stavio elektrodni flaster na dlan svake ruke i uključio žicu povezanu s vanjskim štapom za uzemljenje. Nasta vili smo razgovarati. Nakon otprilike pola sata Clint je ponovno upitao mog prijatelja koliko je bol sada jaka. 79

80

Uzemljivanje

Na prijateljevom licu pojavio se izraz iznenađenja. Neočekiva no je osjetio os jetio da se bol znatno ublažil ublažila. a. Rekao je da je ocjenju ocje njuje je s 2 u lijevoj i 3 u desnoj ruci i dodao: ‘Već dugo mi bol u rukama nije bila toliko slaba. Ovo je nevjerojatno.’" Dr. Chevalier opisao je slično iskustvo s jednom svojom uči teljicom joge. Ona je imala jak artritis u palčevima, tako da bi i najjednostavnije aktivnosti kao što je podizanje nekog predmeta prstima prstima - šalice šalice,, na primjer - često često izazi izaziva valo lo bol koja koja bi joj pro strujala ka ka gornjem go rnjem dijelu dijelu ruke i koja bi bila toliko snažna da bi joj predmet ispao iz ruke. „Došla je u laboratorij i tamo smo je uzemljili na pola sata.“ prisjeća se on. „Na odlasku nam je rekla da ne osjeća nikakvu bol. Svaki je tjedan viđam na satovima joge. Nakon nekoliko mjeseci mi je rekla da da joj jo j se bol u palčevima nikada nije vratila. vratila. Sada sva kodnevno šeće po plaži barem pola sata i spava uzemljena.“ Ovakva opažanja uobičajena su od samih početaka znanstve nog vrednovanja vrednova nja uzemljivanja. Pozitivni rezultati koje su pokazale pokazale rane studije bili su povod opsežnijim i sofisticiranijim istraživa njima načina na koje uzemljivanje utječe na tijelo i njegove kom pleksne unutarnje mehanizme. Danas, deset godina nakon prvoga prvoga eksperimenta, istraživanja koja su u tijeku slažu kockice ove ne vjerojatne priče p riče u jednu višeobraznu hipotezu hipotezu koja ima im a velik velikee im  plikacije po ljudsko zdravlje. U ovom poglavlju navest ćemo neke od najsnažnijih i najvažnijih rezultata do koji se dosad došlo. OSNOVE UZEMLJIVANJA

Studija koju je 2005. objavio elektrotehničar Roger Applewhite potvrdila potvrdila je dvije iznimno iznimn o važne činjenice: 1. Elektroni putuju putuju od Zem Z emlje lje prema tijelu tijelu i obratno kada je tijelo uzemljeno. uzem ljeno. Taj efekt je dovoljan da se tijelo održava na istom negativno nabijenom električnom potencijalu kakav ima Zemlja. Naša je pretpostavka da je to strujanje slobod nih elektrona u tijelo mehanizam kojim se smanjuje upala.

Posložiti kockice

81

2. Uzemljivanje izrazito smanjuje elektromagnetska polja na tijelu. Teško je izbjeći elektrotehnički rječnik u opisivanju ove važ ne studije studije koja pokazuje neke osnovne fizičke fizičke činjenice na kojima počiva uzemljivanje, osobito onu da je ljudsko tijelo prirodni vo dič Zemljine vibrantne površinske energije. Nastojat ćemo sve to pojasniti što je jedno stavnije moguće. m oguće. Gospodin Applewhite stručnjak je za dizajn sustava za elektrostatičko pražnjenje za industriju visoke tehnologije i elektronike. Njegova studija, objavljena u časopisu European Biology and Bioelectromagnetics, oelectromagnetics, uključivala je niz električkih mjerenja na tije lu osoba sa i bez uzemljenja. Uzemljenje se postizalo stavljanjem provodljivih elektrodnih flastera na različita mjesta na tijelu ili le žanjem na provodljivoj krevetnoj prostirci. Pad napona na otporniku, mjeren pomoću osciloskopa, služio je kao dokaz do kaz za izm iz m jenu je nu elek el ektro trona na izmeđ izm eđu u Z em lje lj e i tije ti jela la za v r ije ij e  me uzemljenja. Električni potencijal (u voltima) koji su na tijelu stvarala elek tromagnetska polja pri 60 Hz bilježen je i na neuzemljenom i na uzemljenom tijelu uz pomoć posebno dizajniranog mjernog sustava visoke impedancije. Uzemljivanje, i uz pomoć flastera i krevetne prostirke, smanjilo je električni potencijal iz okoliša za faktor od najmanje 70. Prikaz 7-1 ispod grafički prikazuje taj efekt snižavanja.

Učinak uzemljivanja pomoću provodljivog flastera pri 60 Hz I H N e uz u z e m ljl j e n o I S

f l a sts t e roro m

10.00

L iji j e v a s t rar a n a p r s a

1.24 0.017

Ab do m en

1.30 0.019

L i jeje v o b e d r o

1.32 0.016

Prikaz 7-1. Graf prikazuje ogromnu razliku u potencijalu električnih polja iz okoliša koja je mjerena na tri mjesta na tijelu, i to prije te tijekom uzemljivanja.

82

Uzemljivanje

Na taj je način u toj jednoj studiji pokazano da povezanost sa Zemljom služ služii kao „izvor „izv or'ko 'ko risn ih elektron elektrona, a, a istovremeno istovremeno i kao kao ,,štit“ koji sprječava da električna polja iz okoliša stvaraju disruptivne električne potencijale na tijelu. UZ EM LJIVA NJE NADI NADIGR GRAV AVA A ELEKTROMAGNETSKA ELEKTROMAGNETSKA PO LJA

Posljednjih Posljednjih godina god ina u znanstveni znanstvenim m se krugovima i medijima m no  go raspravlja o mogućim zdravstvenim učincima izlaganja elek tromagnetskim poljima koje je proizveo proizveo čovjek. čovjek. Zbog velikoga velikoga za nimanja koje vlada za ovo pitanje odvojit ćemo nešto prostora da pokušamo dodatno rasvijetliti problem uzemljivanja. Svi mi živimo okruženi nevidljivim mnoštvom elektromagnet skih polja ljudske ljudske proizvodnje. proizvodnje. Ona O na su posvuda posvuda - u našim kućama, na radnim m jestima i vani - i u prvom redu ih ih proizvodi električna mreža. U Sjevernoj Americi ta mreža proizvodi elektromagnetska polja koja vibriraju frekvencijom od 60 Hz. Postojeće instalacije u zidovima proizvode elektromagnetska polja čak i kada uređaji nisu uključeni u struju. Potencijal za interferenciju u našim tije lima varira od osobe do osobe i na različitim lokacijama, ovisno o intenzitetu polja. U neuzemljenom tijelu elektroni i druge nabi jen je n e česti če stice ce reagi rea giraju raju s elek el ektro trom m agne ag netsk tskim im p oljim ol jimaa prisu pr isutn tnim imaa u neposrednoj okolini, proizvodeći pritom neprirodne perturbaci je. je . Kada Kad a se osob os obaa uzem uz emlji lji tijel tij eloo od tih pert pe rtu u rbac rb acija ija štite Z em ljini ljin i elektroni. Elektromagnetsko polje sastoji se i od električnog i od magnetskog polja, a razli razlika ka između to dvoje i njihovog utjecaja utjeca ja na tijelo objašn ob jašnjen jenaa je u Dodatku Dod atku B, „Fizika „Fiz ika uzemljivan uze mljivanja1 ja11. Neke su osobe izuzetno osjetljive i utjecaj na njih može biti vrlo snažan. Ta „električna hipersenzitivnost" ne može se obja sniti nijednim poznatim mehanizmom budući da je prag znanih interakcija najmanje pedeset puta viši nego razina stvarne izlože nosti. nosti. Unatoč tome, vjerujemo d aje takva takva hipersenzit hipersenzitivnost ivnost stvar stvar ni fenomen i da je neposredno vezan s gubitkom prirodnoga uze mljenja, odnosno suvremene odspojenosti od Zemlje. U desetom poglavlju poglavlju čitat ćete dvije uzbudljive uzbudljive priče o pojed p ojedincim incimaa koji ko ji su se borili s takvom takvom električnom hipersenzitivnošću hipersenzitivnošću i čije čije je simptome simptome

Posložiti kockice

83

popravilo uzemljivanje. Mi smatramo da neuzemljeno tijelo ne stabilno ,,lebdi“ u oluji raznovrsnih energija iz okoliša poput lista na vjetru. Applewhiteova studija koju smo upravo opisali pokazala je da kada se tijelo direktno poveže sa Zemljom ono je bitno zaštićeno od elekrozagađenja. To otkriće potvrđuje ono što se u osnovama fizik fizikee općenito prihvaća kao točno (vidi (vidi umetak „Kišobranski „K išobranski uči uči  nak uzemljivanja") i pruža dodatne dokaze za ono što smo saznali iz studije o razinama kortizola opisane u trećem poglavlju. U tom eksperimentu dvanaestoro je sudionika spavalo uzemljeno. Nji hov tjelesni napon induciran električnim poljima, po ljima, izloženošću uo  bičajenim električnim instalacijama i kablovima u blizini njihovih kreveta, kreveta, mjeren je prije i nakon uzemljivanja. Onoo čega većina ljudi nije svjesna jest On jes t da ako spava spavate te sa svjetilj kom, satom ili radijem kraj svoga kreveta, električno polje od žica prijeći će i na vaše tijelo, čak i ako su uređaji isključeni. Voltmetrom je izmjereno da je u spavaći spavaćim m sobama sudionika istraživanja istraživanja u prosjeku bilo 3,3 volti prije uzemljivanja. Ta razina značajno se spustila i iznosila u prosjeku 0,0007 volti kada su sudionici spavali na uzemljenim krevetnim prostirkama. Te očite razlike i zaštita koju se postiže uzemljivanjem sažete su u tablici 7-1. TABLICA 7-1. NAPON INDUCIRAN ELEKTR IČNIM POLJIMA NA TIJELIMA SUDIONIKA STU DIJE ZA VRIJEME VRIJEME LEŽ AN JA NA KREVETI KREVETIMA MA Sud ionik Volti Volti prije uze m ljivanja Volti nakon uzem ljivanja

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 PROSJEKU

3 .9 4 1 .4 7 2 .7 0 1.20 2 .7 0 1 .6 7 5 .9 5 3 .9 4 3.75 2 .3 0 5 .9 8 3 .6 4 3.27

0.003 0.001 0.004 0.002 0 .0 0 5 0 .0 0 5 0 .0 0 8 0 .0 0 8 0.010 0.009 0 .0 2 0 0 .0 0 6 0.007

Uzemljivanje

84

Uzemljivanje i njegov efekt kišobrana A p p l e v v h i t e o v a s t u d i jaja p o k a z a l a j e k a k o u z e m l jiji v a n j e š t itit i o d e l e k t r iči č n i h p o l jaja i z o k o  l išiš a . D r u g i n a č i n d a s e o v o s a g l e d a jej e e f e k t k iši š o b r a n a . Pogledajmo načas električna svojstva Zemljine površine i način na koji Zemljina energija utječe na našu biologiju. U svom klasiku Predavanja iz fizike iz ranih 1960 -ih Nobelovom nagradom ovjenčani fizičar Richard Feynman opisuje suptilne ene rgije Zemlje. Njezina površina, kao što smo vidjeli, obiluje elektronima koji joj d aju ne gativan električni naboj. Ako stojite vani za vedra vremena noseći cipele ili stojeći na i z o l irir a n o j p o d l o z i ( k a o š t o j e d r v e n i i lili v ini n i lnl n i p o d ) , i z m e đ u Z e m l jeje i v r h a v a š e g l a v e nalazi se električni napon od nekih 350 volta (vidi crtež, lijevo) ako ste visoki 1,75 m. Ne zaboravite da je na tlu oko nula volta.

Mogli biste pitati:„Ako doista postoji naponska razlika od 350 volta od glave do s tot o p a l a , z a š tot o o n d a n e d o ž ivi v i m š o k k a d a i zaz a đ e m v a n ? "

Posložiti kockice

85

Odgovor leži u tome što je zrak relativno loš provodnik i njime gotovo da i n e p r o t je č e e l e k t r i č n a s t r u ja . A k o s t o j it e v a n i b o s i h n o g u ( v i d i c r t e ž d e s n o ) , t a d a s t e u z e mljeni i cijelo vam je tijelo u električnom kontaktu s površinom Zemlje. Vaše je tijel o r e la t iv n o d o b a r p r o v o d n i k . V a š a k o ž a i p o v r š i n a z e m lj e tv o r e s t a ln o n a b ije n u p o v r š in u s je d n a k i m e l e k tr ič n im p o t e n c i ja l o m . Na desnom crtežu valja primijetiti i da se u slučaju uzemljenosti prostor nabo ja p o tis k u je p re m a g o re i p o d a lje o d v a še g la v e . S v a k i p re d m e t ko ji je u iz ra v n o m k o n t a k t u sa Z e m l jo m - o s o b a , p a s, d r v o - s tv a r a tu z a š t it u . P r e d m e t s e u b it i n a l a z i pod zaštitnim pokrovom Zemljinoga prirodnog električnog polja. Taj fenomen koji služi kao zaštita pojavljuje se i unutar vaše kuće ili ureda ako ste spojeni sa Zemljo m p o m o ć u n e k o g a u r e đ a ja z a u z e m l ji v a n j e k a o š to je k r e v e t n a p r o s tir k a .

Naš zaključak podupiru i otkrića do kojih je došao tim istraži vača s fakulteta Imperial College u Londonu i Odsjeka za zdravlje okoliša i zdravlje na radu Sveučilišta u Washingtonu. U svom iz vještaju iz 2007. oni su rekli da mjerenja u uredskim prostorima pokazuju da električna energija kojoj su ljudi u unutarnjem pro storu izloženi duže vremena iznimno povećava rizik od infekcija, stresa i degenerativnih bolesti te smanjuje unos kisika i aktivnost. „Priroda elektromagnetskih okruženja kojima je većina ljudi da nas redovito izložena drastično se promijenila tijekom prošloga stoljeća i često vrlo malo sliči onima koja nalazimo u prirodi.“ - napisali su. „Osobito su u porastu izbjegavanje/zaštita osoba od korisnih vrsta prirodnih elektromagnetskih fenomena, prisutnost sintetičkih materijala koji privlače jak naboj i povećavaju izlaga nje nepovoljnim razinama električnih polja te polarnosti uvelike izmijenili elektromagnetsku narav mikrookoliša koje m nogi poje dinci obično nastanjuju." Jedan od čimbenika koji doprinose potencijalnim posljedica ma elektrozagađenja, kažu oni, je „nepravilno uzemljenje provodljivih predmeta (uključujući i ljude)“. Više tehničkih detalja o mo gućim rizicima elektromagnetskih polja, nepostojanju uzem ljenja te životu/radu u visokorizičnim okruženjima pronađite u Dodat ku B (odjeljku „‘Život na visokoj nozi - veza između napona, uze mljenja i zdravlja?")

86

Uzemljivanje UZEMLJIVANJE PROIZVODI JEDINSTVENU ELEKTRIČNU FUNKCIJU U MOZGU I MIŠIĆIMA

Godine 2003. elektrofiziolozi Gaetan Chevalier i Kazuhito Mori na Institutu za antropološke studije u Kaliforniji proučavali su utjecaj uzemljivanja na funkciju živčanog sustava. Pedeset i osam zdravih odraslih pojedinaca sudjelovalo je u randomiziranom, dvostruko slijepom pokusu koji je uključivao niz sofisticiranih mjerenja« mozga i mišića. U individualnim sesijama provodljivi elektrodni flaster stavljan je na taban svakog, u udobni poluležeći naslonjač smještenog sudionika pokusa. Flasteri su priključeni na žicu koja je vodila van kroz vrata. Polovica sudionika zapravo je bila uzemljena, to jest žica je kod njih bila spojena na štap za uze mljenje, oponašajući na taj način sjedenje ili stajanje bosih nogu vani. Ostali sudionici nisu bili uzemljeni. I njima je stavljen flaster, ali žica kod njih nije bila spojena sa štapom za uzemljenje vani. Osobe su potom praćene, prvo pola sata pred test, bez uzemljenja, a onda odmah nakon toga dodatnih pola sata kad su bili uzemlje ni ili ,,lažno“ uzemljeni. Ovi lažno uzemljeni bili su ono što znanstvenici nazivaju „kon trolnom' skupinom. Cilj je bio osigurati da su dokumentirani učinci stvarni, a ne samo rezultat toga što ljudi sjede i odmaraju se u udobnoj stolici. Randomizirani pokus bio je dvostruko slijep, što znači da niti sudionici niti istraživači nisu znali nad kojom se skupinom stvarno, a nad kojom lažno vrši uzemljivanje. Slijepa istraživanja važan su instrument u mnogim poljima znanstvenog istraživanja. Tek nakon što su podaci iz pokusa zabilježeni, istra živači saznaju tko je tko, što im potom omogućuje analizu i uspo ređivanje rezultata. EEG-i na skalpu mjere i bilježe električne impulse iz vašega mozga. Abnormalni rezultati mogu biti znak prisutnosti epilepsije i napada. EMG-i otkrivaju električni napon koji stvaraju mišićne stanice. U ovoj studiji EMG elektrode stavljale su se na velike ramenske mišiće s obje strane vrata, tzv. trapezni mišić, koji se tako zove zbog svog dijamantnog oblika. Rezultati EEG-a i EMG-a pokazali su da uzemljivanje uveli ke utječe na električnu aktivnost mozga i mišića, čak i u roku od

Posložiti kockice

87

samo pola sata. Ustvari, drastične promjene zabilježene su gotovo istoga trenutka (u roku od dvije sekunde) nakon uzemljenja. U mozgu je općenito došlo do slabljenja aktivnosti na svim fre kvencijama, s vrlo jasno vidljivom promjenom na njegovoj lijevoj strani, onoj koja se dovodi u vezu s mišljenjem. Uzemljivanje, čini se, smiruje prezaposleni mozak. Što se mišića tiče, uzemljivanje je dovelo do dva intrigantna rezultata: 1. Kod sudionika s visokim stupnjem napetosti zabilježeno je smanjenje mišićne napetosti (na objema stranama). Kod pojedinaca s malom ili nikakvom napetošću ta napetost je porasla. Takav rezultat ukazuje na to da uzemljivanje vraća normalan stupanj napetosti. To otkriće priziva raniju studi ju o kortizolu u kojoj je zabilježena normalizacija razine sa stresom povezanog kortizola. 2. Kod uzemljenih subjekata - ali ne i neuzemljenih - zabi lježene su velike i vrlo spore oscilacije (između dvadeset i četrdeset sekundi po oscilaciji, ovisno o pojedincu). Ovaj tip oscilacija nikad prije nije viđen u fiziološkim istraživa njima. Ne zaboravite da vaše tijelo funkcionira na električnoj osnovi, uključujući i mišiće. Živčani impulsi nalažu mišićnim vlaknima da se stežu. Kontrakcije, dakako, stvaraju elektricitet i male mehanič ke vibracije, a i jedno i drugo proizvodi fluktuirajuće frekvencije električnog potencijala na površini kože. To je ta električna ,,buka“ koju mjeri EMG. Oscilacija (spora vibracija) znači da kontrakcije na ritmičniji način stvaraju elektricitet. Za usporedbu bismo mogli navesti ljude koji hodaju nasumce u gomili bez nekog određenog reda za razliku od vojne jedinice koja korača ujednačeno. Vojna jedinica je koherentnija od nasumične rulje. Utjecaj uzemljivanja na mišiće sugerira uređeniju i učinkovitiju aktivnost. Rezultati ove studije pozivaju na eksperiment koji će utvrditi utječe li veća električna koherencija na mišiće tako da mogu duže i više raditi bez umora. U trinaestom poglavlju donosimo primjere uzemljenih sportaša koji opisuju svoje bolje rezultate, uključujući

Uzemljivanje

88

i starijeg dizača utega kojem je na taj način pošlo za rukom zna čajno povisiti težine koje je uspio podići. Implikacije poboljšanog rada mišića daleko nadilaze sportaše i sežu sve do sposobnosti starijih osoba da, u doba kada već u pravilu gube snagu u mišići ma, uspješno postižu dužu aktivnost mišića kao rezultat uključi vanja uzemljivanja u svoj stil života. Mi vjerujemo da bi ta otkrića mogla predstavljati normalan način rada mišića koji dosad nije bio poznat iz jednostavnog razloga što nijedno prethodno istra živanje nije uključivalo uzemljene subjekte! Neovisno o tome što je bilo prije, ukupni rezultati dodatno su pokazali manju razinu stresa i napetosti te promjenu u ravnoteži živčanoga sustava od simpatičkoga modusa, stimuliranog stresom, prema mirnijem, parasimpatičkom. Studija je objavljena 2006. u časopisu European Biology an d Bioelectromagnetics. UZEMLJIVANJE ,,ENERGIZIRA“ GLAVNE AKUPUNKTURNE KANALE

Kada hodamo bosonogi prednji dio tabana (najbliži brežuljku stopala) dolazi u kontakt sa Zemljom. Po tradicionalnoj kineskoj medicini, taj dio stopala sadrži glavnu akupunkturnu točku po znatu kao bubreg 1 (K l).1 Ta je točka glavni pristupni put za ap sorpciju qija - Zem ljine energije - i gore u tijelu se povezuje s meridijanom mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur energetski je kanal koji dolazi do mnogih najvažnijih organa i dijelova tijela, uključujući jetru, ošit, srce, pluća i mozak, kao i središnje sjecište meridijana u leđima. U drugoj fazi netom opisane elektrofiziološke studije doktori Chevalier i Mori uzeli su istih pedeset i osam sudionika i pratili ih gotovo pola sata bez uzemljenja, a zatim drugih pola sata dok su bili uzemljeni. Elektrodni flasteri stavljeni su na točku Kl, simulirajući tako hod bosih nogu po tlu. (Vidi sliku 7-3.) Istraživači su priključili svakog sudionika i izvršili detaljna električna mjerenja na oko dvadeset i pet meridijanskih točki na njihovom tijelu. Otkrili su da uzemljivanje dovodi do rezultata * engl. kidney 1 - op. prev.

Posložiti kockice

89

koji ukazuju na smanjenje upale i energiziranje Aklipunkturna tOČkd unutarnjih organa. Ti rezultati dodatno su pot krijepili one ranije koji su pokazali smanjenje nape tosti unutarnjih organa i upale, kao i pojačanu parasimpatičku aktivnost u živčanom sustavu. Ova studija sugerira da „eskpresni putevi“ pri jenosa elektrona od Ze mlje kroz tijelo vode pre ko izrazito provodljivih meridijana koji regulira ju vodu (uključujući bu brege i mjehur) i „glavnu lin iju1Kl -mokraćni mje- Slika 7-3. Akupunkturna točka K1. hur što povezuje mnoge tjelesne dijelove i organe. Studija je objavljena 2007. godine u ča sopisu Subtle Energy an d Energy Medicine. UČINKOVITIJI RAD KARDIOVASKULARNOG, DIŠNOG I ŽIVČANOG SUSTAVA

Ponovna uspostava veze sa Zemljom možda neće proizvesti isti učinak kao punjenje praznog akumulatora, ali iznenađujuće brzo reenergizira iscrpljena tijela i smanjuje bol. Uzemljivanje djeluje iscjeljujuće, a ljudi tu reakciju obično osjete nakon dvadeset do trideset minuta. Ublažavanje boli može se javiti i mnogo brže. U pokušaju da izmjeri brzinu uzemljenja, da se tako izrazimo, dr. Chevalier pokrenuo je studiju kojoj je cilj bio izmjeriti različi te fiziološke vrijednosti prije, tijekom i nakon četrdesetominutne uzemljenosti. Dvadeset i osam zdravih muškaraca i žena, u dobi od osamnaest do osamdeset godina, sudjelovalo je u pokusu. Uze mljeni su pomoću elektrodnih flastera koji su im stavljeni na ta

90

Uzemljivanje

bane i dlanove. Radi usporedbe mjerenja su vršena i na sesijama lažnog uzemljivanja sličnoga trajanja. Stvarno uzemljivanje dalo je sljedeće rezultate: • Trenutno smanjenje (u roku od nekoliko sekundi) provodljivosti kože, kao znak rapidne aktivacije parasimpatičkog živčanog sustava koji djeluje umirujuće. Provodljivost kože je naširoko prihvaćena m jera rada živčanoga sustava. Taj re zultat doprinosi razumijevanju načina na koji uzemljivanje umanjuje stres i poboljšava san. • Ubrzano disanje i stabilizacija oksigenacije krvi, kao i bla go povećanje otkucaja srca. Ove promjene dogodile su se oko dvadeset minuta nakon početka uzemljenja i sugerira ju početak reakcije koja vodi prema iscjeljenju i traži više kisika. Znakovi učinkovitije potrošnje kisika tijekom uze mljenja nastavili su se pojavljivati, zabilježeno je, najmanje deset minuta nakon što je uzemljenje prestalo. Ovo fasci nantno opažanje povezuje uzemljivanje i reakciju iscjeljiva nja s metaboličkom aktivnošću. Naša je pretpostavka da je to pojačanje metaboličke aktivnosti izvor reakcije iscjeljenja i da se metabolička aktivnost najviše pojačava ondje gdje tijelo treba najviše zacjeljenja, kao što je mjesto ozljede ili akutne upale. Zanimljivo, odmah po prestanku uzemljenja oksigenacija krvi je postala nepravilna, a brzina disanja čak se malo i povećala. Ta reakcija daje naslutiti da tijelo ne voli kad ga se „odspoji" iz Zemlje. Ova studija, objavljena 2010. u Journal o f Alternative and Com plem entary M edicin e, pokazala je i da se poželjnije vrijednosti iz mjerene za vrijeme četrdeset minuta uzemljenosti za nekih deset do dvadeset minuta ponovno vraćaju na razine prije uzemljivanja nakon što se tijelo odspoji od Zemlje.

Posložiti kockice

91

ENERGETSKO L IJEČ EN JE TRAUME: UBLAŽAVANJE UPALE, BRŽI OPORAVAK

Sigurno ste imali prilike osjetiti odgođenu bol u mišićima nakon obavljanja više fizičke aktivnosti od onoga na što je vaše tijelo na viklo. U svijetu tjelesnog vježbanja i sporta za taj se problem kori sti kratica DOMS (engl. d.elayed onset muscle soreness - naknadna bol u mišićima) i jako je dobro poznata posljedica pretjeranih, n o vih i intenzivnih vježbi. Jednostavno rečeno: ono kad pretjerate. Ne postoji neki tretman k oji skraćuje vrijeme oporavka, ali ma saža, hidroterapija i akupunktura na dobrom su glasu kao metode ublažavanja boli. DOMS uključuje akutnu upalu u prenapregnutim mišićima i pojavljuje se u razdoblju od dvadeset i četiri do četrdeset i osam sati. Zna trajati i dosta duže od devedeset i šest sati. Provedena je studija koja je upotrijebila DOMS kao model za testiranje utjecaja uzemljivanja na akutnu upalu. Osamdeset zdra vih muškaraca u dobi od dvadeset do dvadeset i tri godine mora lo je izvoditi sličnu rutinu podizanja na prste na nogama dok su istovremeno nosili dvoručni uteg na ramenima koji je težio jed nu trećinu njihove tjelesne mase. Intenzivne vježbe osmišljene su tako da izazovu ozljedu tkiva i naglašenu bol u mišićima listova. U eksperimentu je svaki pojedinac vježbao individualno, ponedjelj kom ujutro, a potom ga se ostatak tjedna prom atralo dok u hotelu po sličnom rutinskom obrascu jede, spava i provodi vrijeme. Radi usporedbe grupa je p odijeljena u dvije skupine. Muškarci su bili ili doista uzemljeni ili su bili uzemljeni lažno tijekom čitavoga tjedna - i danju i noću. Sudionici su objektivno praćeni na niz načina, između ostalo ga i vađenjem krvi, magnetskom rezonancijom ozljeđenog tkiva te infracrvenim termalnim snimanjem. Osim toga, svakodnevno su im testirali toleranciju na bol na kritičnom mjestu na tijelu listovima. Manšeta za mjerenje krvnog tlaka stavljena im je oko desnog gastrocnemiusa (velikoga mišića na stražnjoj strani pot koljenice) i lagano napuhivana sve dok ne bi izazivala akutnu ne ugodu. Sudionici su također davali subjektivne odgovore vezane za spavanje, raspoloženje i bol u mišićima.

92

Uzemljivanje

Skala boli tijekom noći - - - P la c e b o

------- Uzemljeni

Bijela krvna zrnca - - - P la c e b o

------- Uzemljeni

20-1 CU c=

IO

- k 10

/

Q_

o

&

n -

3i/~> O

Q_

c -O

s

_

- IU “•

D an Placebo Uzemljeni

1

2

0.00

9.66

0.00

- 0.45

4

3 15.97 -

1.35

13.87 - 4.05

Prikaz 7-4. Studija odgođene mišićne boli. Neuzemljivani subjekti konzistentno su, pri svakom mjerenju, izražavali percepciju veće boli. Razlike su se kretale od 61 do 126 posto (gornji graf). U vezi s ovim rezulta tom je i blaža reakcija bijelih krvnih zrnaca, kao dokaz da uzemljeno tijelo doživljava manju upalu (donji graf).

Kada izbije upala bijela krvna zrnca hitaju upo moć. Njihov broj se pove ćava. Među neuzemljenim muškarcima zabilježen je očekivani dramatičan porast u broju bijelih krv nih zrnaca u fazi kada bi DOMS dosegnuo svoj maksimum, kao i jača per cepcija boli (vidi prikaz 7-4). Ovakav rezultat na znaka je tipične pojačane upalne reakcije. Za uspo redbu, kod uzemljene sku pine zabilježeno je lagano smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca kao indi kacija gotovo nepostojeće upale te po prvi put ikad zabilježeno kraće vrijeme oporavka. Za dvadeset i četiri, četrdeset i osam i sedamdeset i dva sata na kon vježbanja razlike u broju bijelih krvnih zrna ca između dvije skupine bile su 10,17 i 18 posto. Istraživači su analizira li ukupno četrdeset i osam čestih markera akutne upale, DOMS-a i boli. U trideset tih markera javio se konzistentan obrazac razlika tijekom perioda testiranja.

Posložiti kockice

93

Ovu studija, također objavljena u Journal o f Alternative and Com plementary M edicine 2010. godine, provedena je pod nadzo rom dr. Dicka Browna, poznatog fiziologa iz Oregona i trenera slavnih sportaša. „Jedno veliko otkriće bila je značajna razlika u boli koju su ti ljudi osjećali."' - prokomentirao je dr. Brown. „Osobe koje su uzemljivane ne samo da su imale subjektivan osjećaj slabije boli nego su i mogle podnijeti više pritiska na listove uz pomoć manšeta za mjerenje krvnog tlaka. Njihovi listovi boljeli su manje." Druga velika stvar bile su značajne razlike u bijelim krvnim zrncima i određenim spojevima n tijelu. Rezultati su to koji sva kako pozivaju na dodatna istraživanja koja planiramo provesti na većem broju subjekata.“ „Sada svim sportašima koje treniram govorim da se svakako potrude uzemljivati. Oni to i svojevoljno čine jer osjećaju da tu nečeg ima. Govore da im je bol manja, a to im omogućuje konzistentnije treninge i brži oporavak. Njima to puno znači jer je konzistentno treniranje od velike važnosti za uspjeh. Osobno sam iskusio dobrobit uzemljivanja kada sam 2009. imao zahvat zamjene desnog koljena. Bio mi je potreban nakon godina fizičke aktivnosti na vrlo visokoj razini. To mi je bila druga operacija zamjene koljena, a prvu sam imao prije deset godina. Moj je subjektivni dojam bio da se malo brže oporavljam. Među tim, pet tjedana nakon operacije, kada sam otišao kirurgu na kon trolni pregled, on mi je pogledao nogu i kretanje te rekao: ‘Nakon pet tjedana ti si tamo gdje većina ljudi dospije za tri mjeseca.’ Pri tom je mislio na kretanje, zacjeljivanje rane i oticanje, ja to, narav no, djelomično pripisujem svojoj svijestida sam bio usred procesa rehabilitacije, ali uzemljivanje u svakom slučaju nije odmoglo, a iskreno vjerujem daje i pomoglo. Imalo je pozitivan učinak. Spavam uzemljeti i lokalno koristim elektrodne flastere za uze mljenje. Prije operacije primijetio sam da kada stavim flastere na područje koljena koje me boljelo, to bi definitivno smanjilo bol u odnosu na koljeno bez flastera. Operacija mi je bila neophod na otprilike godinu dana, ali sam je stalno odgađao jer sam imao drugih obveza. Noću bi me noga strašno boljela. Stoga sam spavao

94

Uzemljivanje

na uzemljenoj prostirci i san mi je bio bolji, a dodatno bih ublaža vao bol flasterima." Pažljivo osmišljeno znanstveno eksperimentiranje u Brownovoj studiji pokazuje da se upala smanjuje i dokazuje zašto je uzemlji vanje itekako uzelo maha u svijetu sporta, gdje je život s upalama i ozljedama način života. Jednostavnim rječnikom rečeno: tijelo se mijenja i zacjeljuje mnogo brže kad ga se spoji sa Zemljom. Uze mljivanje = energetsko liječenje, l

SM AN JENI RIZIK OD METABOLIČKOG SINDROMA

Preliminarni rezultati istraživanja na životinjama otkrili su značaj na poboljšanja kao rezultat uzemljivanja u nekoliko biokemijskih čimbenika povezanih s metaboličkim sindromom kod ljudi, što je rašireno - i sve raširenije- stanje koje prethodi pretilosti, dija betesu i kardiovaskularnim bolestima. Supstance koje su praćene u istraživanju bile su alkalna fosfataza (enzim), trigliceridi, šećer u krvi i C-reaktivni protein (često korišteni indikator kronične upale, o kojoj smo pisali u prethodnom poglavlju). Vrijednosti ovih supstanci bile su znatno niže kod uzemljivanih životinja, što pokazuje da je kod njih rizik od metaboličkog sindroma manji. Baš kao i kod istraživanja DOMS-a, i ovdje je izmjereno manje bijelih krvnih zrnaca. U ovom eksperimentu sudjelovale su dvije skupine po trideset zdravih štakora. Jedna je skupina stavljena u kaveze opremljene s uzemljenim prostirkama. Kontrolne životinje živjele su u sličnim, ali neuzemljenim kavezima. Svakog mjeseca u razdoblju od šest mjeseci uzimani su im i analizirani uzorci krvi. Kontinuirano uze mljivanje rezultiralo je progresivnim poboljšanjima. Iz tog razloga studija je nastavljena i nakon prvih šest mjeseci prikupljanja po dataka. Konačni rezultati očekuju se sredinom 2010. godine. Preliminarni rezultati ove studije na životinjama slažu se s po rastom metaboličke aktivnosti zabilježenim u ranijem eksperi mentu s ljudskim subjektima, u kojem je primijećeno poboljšano funkcioniranje kardiovaskularnog, dišnog i živčanog sustava. Ima smisla da porast metaboličke aktivnosti rezultira manjim rizikom od metaboličkog sindroma.

95

Posložiti kockice

Uzemljivanje i mršavljenje? Možda! A b d o m in a ln a p r e tilo s t je d a n j e o d v a ž n i h č i m b e n i k a k o ji su o b i lje ž je m e t a b o lič k o g a s in d r o m a . I d o k a b d o m i n a ln a p r e tilo s t n ije m je r e n a u s k lo p u g o r e s p o m e n u t e s t u d ije sa štakorima, životinje su vagane prvoga dana prije početka testiranja, a potom po  novno za svakog mjesečnoga vađenja krvi. Proizvoljna razlika u prosječnoj tjelesno j m a s i iz m e đ u d v i ju s k u p i n a ' s re d o v j e č n i h 'ž e n k i š ta k o r a n a p o č e t k u s t u d i je i z n o s i la je s a m o 1 , 2 % ( n e u z e m lje n i g l o d a v c i b ili s u n e z n a t n o te ž i n a p o č e t k u o d o n ih u z e m lj e  nih), a onda je svakoga mjeseca neprekidno rasla, da bi nakon šest mjeseci dosegl a 3 , 7 % , št o j e b i lo p o s l j e d n j i p u t d a s m o u o v o j s t u d i ji , š t o j o š u v i j e k tr a je , p r i k u p i li podatke. Ono što ove brojke pokazuju jest da je kod neuzemljene skupine, po isteku šest m je s e c i, z a b i lje ž e n p o r a s t t je l e s n e m a s e o d 2 , 6 % . O b je m a s k u p in a m a d a v a n a je i sta vrsta i količina hrane. Premda se ova razlika čini beznačajnom, ona zapravo znači d o d a t n ih 2 ,3 k i lo g r a m a z a o s o b u k o ja te ž i 9 0 k i l o g r a m a . T o z n a č i d a b i d o s r e d i n e 2 0 1 0 . g o d i n e , k a d a ć e s t u d i ja z a v r š it i, ra z li k a u t je l e s n o j m a s i m o g l a p o r a s ti d o 7 , 8 % , š to o d g o v a r a d o d a t n i m 7 ,3 k i lo g r a m a k o d o s o b e t e ž in e 9 0 k g. O v i r e z u lt a t i, z a j e d n o s b i o k e m i js k i m r a z l ik a m a k o j e se n a v o d e u st u d i ji , u k a z u j u n a t o d a u z e m lje n i š ta k o ri im a j u e f ik a s n i ji m e t a b o liz a m o d n e u z e m l je n i h . Z n a č e li o v i p r e l im i n a r n i re z u lt a t i d a u z e m l ji v a n j e m o ž e r e z u lt ir a t i m r š a v l je n j e m i k o d l ju d i ? T o n e m o ž e m o t v r d it i, a li t a m o g u ć n o s t s v a k a k o b u d i n a d u . Z a m i s li te d a g u b i t e n a t j e le s n o j m a s i , a d a p r it o m n i št a n e r a d it e . S a n j e t o s v a k o g p o je d in c a k o ji s e d ij e t a m a b o r i p r o ti v k i lo g r a m a .

Premda još ne raspolažemo konačnim zaključkom iz ove studi je, vjerujemo da su preliminarni rezultati, zajedno s drugim opa žanjima tijekom godina, dovoljni da pretpostavljamo - ako već ne više za sada - da život u neuzemljenom stanju može dovesti do još jednog važnog uzroka metaboličkog sindroma. Dovoljno je samo pogledati današnju mladež koja uglavnom konzumira veli ke količine brze i nekvalitetne hrane i pića, bogatih zaslađivačima i kalorijama, koja se sve manje kreće i koja od jutra do večeri nosi izolirane tenisice. Za mlade ljude, kao i za odrasle, grešno trojstvo za metabolički sindrom i ozbiljne poremećaje do kojih on dovo di mogli bi tako biti loša prehrana, premalo vježbe te nedostatak uzemljenja. To je nešto o čemu vrijedi razmisliti. Po Američkom udruženju za bolesti srca, metabolički sindrom karakterizira skupina metaboličkih rizika koji uključuju sljedeće:

96

Uzemljivanje

• prekomjerno masno tkivo u i oko trbuha • poremećaje vezane za masti u krvi - visoke trigliceride, nisku razinu „zdravog" HDL kolesterola i visoku razinu ,,štetnog“ LDL kolesterola koji doprinose stvaranju plaka u stjenkama arterija • povišen krvni tlak • rezistenciju na inzulin ili intoleranciju na glukozu - stanja koja ometaju sposobnost tijela da pravilno iskorištava inzu lin ili šećer u krvi • tendenciju stvaranja ugrušaka u krvi • proinflamatorno stanje u tijelu, to jest prisutnost kemijskih supstanci koje se povezuju s upalom (kao što je povišeni Creaktivni protein) PRETPOSTAVKE O UZEMLJIVANJU

Studije koje smo opisali razotkrile su jednostavnu, ali veliku istinu: ljudi koji se uzemljuju funkcioniraju bolje od onih koji to ne čine. Oni su zapravo drukčiji. Na temelju istraživanja dvojica znanstve nika koji su detaljno proučavali i pisali o uzemljivanju iznijeli su niz intrigantnih pretpostavki. Ti znanstvenici su dr. James Osch man i elektrofiziolog dr. Gaetan Chevalier. Slijedi sažetak tih ideja.

Duži i kvalitetniji život Medicina protiv starenja uključuje traganje za čimbenicima koji mogu vratiti i održati adekvatne energetske resurse i cirkulaciju vitalne energije kroz čitavo tijelo. Ta potraga traje kroz cijelu ljud  sku povijest, ona nije ništa novo. Prevladavajuću teoriju o starenju - koncept po kojem slobodni radikali nanose oksidativnu štetu tijelu - prvi je put 1956. iznio dr. med. Denham Harman sa Sveučilišta u Nebraski. Osnovna je ide ja da do starenja dolazi zbog kumulativnog oštećivanja tijela koje uzrokuju slobodni radikali. Te molekule mogu oštetiti DNK, što dovodi do mutacija i bolesti. Formiraju se metaboličkim proce

Posložiti kockice

97

sima u mitohondrijima, unutarstaničnim „elektranama11, i mogu postupno naštetiti funkcioniranju mitohondrija i proizvodnji energije u čitavom tijelu. Oni uzrokuju unakrsno povezivanje pro teina, a to su kemijske reakcije koje remete normalnu aktivnost enzima. To je ono što uzrokuje nabiranje kože, na primjer. Nema načina da se spriječi stvaranje slobodnih radikala jer svakim svo jim udahom i komadićem hrane koji pojedemo potičemo prirod nu mitohondrijsku proizvodnju energije i slobodne radikale kao nusproizvod. Zbog stalne prijetnje slobodnih radikala poželjno je jesti hranu bogatu antioksidansima. Jedna od glavnih bioloških funkcija žive matrice je zaštita tkiva od štete koju nanose slobodni radikali. Ona je prirodni, ugrađeni antioksidantski obrambeni sustav. Matrica je sveprožimajuća i za dire u svaki kutak tijela. Ako vaša matrica dobro funkcionira i ako ste povezani sa Zemljom svaki slobodni radikal koji se stvori bilo gdje u vašem tijelu neutralizirat će mobilni elektroni iz Zemlje. Sama ta ideja trebala bi nas sve potaknuti da se što je više moguće spajamo sa Zemljom, po mogućnosti i danju i noću. Kad shvatimo da je živa matrica provodljiv materijal koji se proteže čitavim tijelom i da uzemljivanje povezuje taj sustav sa Zemljom i nepresušnim izvorom slobodnih elektrona, vidimo da bi uzemljivanje moglo imati dalekosežne antioksidirajuće učinke te učinke protiv starenja i inflamm-aging-a. Dugoročne i kontro lirane studije na životinjama omogućit će nam da potvrdimo ili pobijemo ovu važnu pretpostavku. U istraživanju provedenom u Njemačkoj matrica je opisana kao sistemski spremnik naboja čija je svrha održavati električni balans i davati elektrone kada ih za vrijeme upale ustreba. Uzemljivanjem se postiže ponovno punjenje spremnika. Odspojenost od Zemlje ispražnjava taj spremnik.

Nova definicija „normalne" imunološke reakcije Tipični manjak elektrona u neuzemljivanom tijelu remeti i osla bljuje rad imunološkog sustava. Međutim, u normalnu ga funk ciju odmah može vratiti uzemljivanje. Istraživanja pokazuju da bi uzemljivanje ustvari moglo ponuditi potpuno novu definiciju onoga što se smatra „normalnom" imunološkom reakcijom.

98

Uzemljivanje

Kao što je pojašnjeno u drugom i šestom poglavlju, upala kao temelj bolesti postala je žarištem biomedicinskih istraživanja. Sve je prihvaćenije mišljenje da su kronična upala i kronične bolesti, uključujući i takozvane bolesti starenja, u uskoj svezi. Klasična imunološka reakcija mogla bi ustvari biti abnormalno stanje do kojega dolazi zbog odvojenosti od uvijek dostupne banke slobod nih elektrona koje nudi Zemlja. Kada se tijelo spoji sa Zemljom klasični znakovi i simptomi upale značajno se smanjuju ili nesta ju, a među njima i bol.

Poticanje zacjeljivanja ozljeda Tijelo podiže „upalne barikade" oko mjesta ozljede, gdje se imu nološki sustav fokusira na eliminaciju patogena i oštećenog tki va. Slobodni radikali uključeni u ovaj proces mogu se širiti od tih mjesta i napadati obližnje zdravo tkivo, što dovodi do kronične upale. Proučavanje uzemljivanja stvara dojam da slobodni elektroni mogu probiti barikadu i pritom neutralizirati slobodne radikale nakupljene u upalnim džepovima. Čini se da je ta sposobnost čimbenik ubrzanog zacjeljivanja.

Nova definicija „normalne" fiziologije Kada se tijelo spoji sa Zemljom istoga trenutka nastupa čitav niz pozitivnih fizioloških promjena. Studije u kojim a su korišteni provodljivi flasteri na donjoj strani stopala i dlanovima ruku omogu ćile su bilježenje točnog trenutka spajanja sa Zemljom i golemih razlika u različitim fiziološkim parametrima prije i nakon uze mljivanja. Kako znanstvena istraživanja napreduju očekujemo još nebro jeno mnogo drugih promjena. Promjene ukazuju na to da će nor malnoj fiziologiji možda trebati jedan posve novi skup definicija.

Vraćanje unutarnje električne stabilnosti Tijelo je usavršilo korištenje električne energije Zemlje (tla) tako da održava svoju unutarnju električnu stabilnost radi normalnog funkcioniranja svih samoregulirajućih i samoiscjeljujućih sustava.

Posložiti kockice

99

Suvremeni način života veći dio vremena onemogućava kontakt sa Zem ljom, što stvara električnu nestabilnost. Taj nedostatak sta bilnosti rezultira nepravilnim funkcioniranjem tjelesnog sustava koje dovodi do upale, starenja povezanog s upalama, bolesti i pogoršavanja postojećih poremećaja. Zemlja ljudskom tijelu služi kao izvor energije poput strujnog kabela koji električnu energiju dovodi do električne opreme i ure đaja. Općenito se smatra da oprema neće dobro funkcionirati bez uzemljenja. Nedavno smo unajmili jedan vrlo sofisticirani osciloskop za bilježenje električnih signala najnaprednijom tehno logijom, ali bez pravilnog uzemljenja oprema nije dobro radila. Potrebna je bila stabilna referentna točka. Zem lja ima tu ulogu za živa bića, uključujući ljude. Za više tehničkih detalja o električnim efektima koje proizvodi uzemljenje pogledajte Dodatke A i B.

Resetiranje vaših bioloških ,,satova“ Sustave bioloških satova nalazimo ne samo kod ljudi i sisavaca nego i kod nižih organizama kao što su ribe i insekti. Ti su sustavi povezani s opstankom. Iako ljudsko tijelo ima nekoliko bioloških satova (koji se zovu periferni satovi), znanstvenici su otkrili da se oni svi nalaze pod kontrolom glavnoga sata, smještenog u glavi, točnije u suprahijazmatskoj jezgri, što je par zasebnih skupina sta nica u hipotalamusu. Jedna od najvažnijih funkcija hipotalamusa je povezivanje živčanog sustava s endokrinim sustavom preko hipofize, glavne žlijezde u tijelu. Putem lučenja hormona on upravlja čitavim ni zom aktivnosti koje utječu na sve tjelesne sustave. Druga funkcija hipotalamusa kontroliranje je lučenja adrenokortikotropnog hor mona iz anteriorne hipofize, što pak stimulira lučenje kortizola (hormona stresa) iz adrenalnog korteksa. Ovaj je sustav toliko važan za razumijevanje stresne reakcije d aje poznat kao hipotalamičko-hipofizno-adrenalna os. Glavni biološki sat dobiva podatke o prevladavajućim svje tlosnim uvjetima iz specijaliziranih stanica u mrežnici. Signali o svjetlosnim uvjetima putuju od hipotalamusa do epifize koja ko n trolira lučenje melatonina. Melatonin se luči isključivo u mraku.

100

Uzemljivanje

Biološki satovi kontroliraju gotovo sve funkcije tjelesnih susta va, uključujući naravno i cirkadijski ciklus budnosti i sna. Na temelju onoga što su pokazala naša istraživanja vjerujemo da ne samo svjetlosni uvjeti, nego i energija Zemlje koordinira razne biološke satove i regulira hormone u tijelu. Spori i nježni ritmovi Zemljinog energetskog polja od ključne su važnosti za održavanje tih satova. Jedan primjer koji smo spomenuli je dnevno-noćni ritam lučenja kortizola koji se normalizira kada se san poboljša uzemljivanjem. Drugi prim jer je lučenje melatonina koje se odvija noću. Melatonin je naširoko poznat kao hormon koji potiče san. Budući da smo iz prijašnjih studija vidjeli da uzemljeni ljudi kvalitetnije spavaju, naša je pretpostavka da se i ritam ovo ga hormona normalizira pri spavanju uz uzemljenje. Svaka takva normalizacija važna je je r je melatonin snažan antioksidans i glav ni zaštitnik mozga koji sprječava samonanesenu smrt moždanih stanica. Budući da niz neurodegenerativnih bolesti kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest te amiotrofna lateralna skle roza (Lou Gherigova bolest) u sebi nose komponentu slobodnih radikala, pretpostavlja se da bi melatonin mogao biti koristan u ranom sprječavanju posljedica ovih iznurujućih stanja i pobolj šanju psihološkog zdravlja ovih pacijenata. Znanstvenici također navode da melatonin ima nekoliko važnih funkcija koje vjerojat no doprinose zaštiti od psihijatrijskih bolesti. Na svakoj točki površine Planeta energetski potencijal Zemlje fluktuira u skladu s položajem Sunca i Mjeseca, stvarajući cikluse kao što je cirkadijski. Ta spoznaja pomaže nam objasniti kako put nici nakon dugih letova kroz mnoge vremenske zone uspijevaju resetirati svoje unutarnje satove na „lokalno vrijeme" i brzo ubla žiti utjecaj jet laga hodanjem bosih nogu ili uzemljivanjem nakon što stignu na svoje odredište. Naša opća radna hipoteza je da uzemljivanje vodi znatno većoj fiziološkoj stabilnosti jer se različiti tjelesni ritmovi usklađuju ne samo s ciklusom svjetla i mraka već i sa svim prirodnim ciklusima u okolišu.

DIO ČETVRTI

Kronike o uzemljivanju

OSMO POGLAV LJE

Uzemljivanje 101: Kako se povezati?

M

nogim smo ljudima savjetovali da hodaju bosonogi u svom vrtu, po plaži, travnatim površinama u parku, betonu, ledi nama ili bilo kojoj površini vani na kojoj im je udobno (i sigurno, naravno) te kad god to vremenski uvjeti dopuštaju. Reakcije su mahom iznenađenje i oduševljenje: „Osjećam se baš puno bolje!“ „Ne znam u čemu je stvar, ali nešto se promijenilo nabolje." Svi znaju da je hodanje zdrav oblik fizičke aktivnosti. Tijekom dana to je ujedno i dobar način pridobivanja vitamina D. Odozgo vam sunčeva svjetlost daje vitamin D, a odozdo Zemlja protuupalnu energiju. Fizička aktivnost. Vitamin D. Energija iz Zemlje. To je trifektal Naravno, Zemljina energija stalno vam je na raspolaganju, da nju i noću. Ona je besplatna. Nitko vam je ne mora uliti u tijelo kao gorivo u automobil. Ona nije pilula. Nije napitak. Nije mast. Ona je jednostavno nešto u tlu, na tlu i iz tla, vama pod nogama. Oduvijek je tu i uvijek će biti. Možete je uzeti koliko god vas volja. Ograničenja nema. Danas svi govore o „zelenoj energiji". To je Zemljina energija - ujedno i praiskonski i ultimativni oblik zelene energije za vaše tijelo i blagostanje. 103

104

Uzemljivanje

Ne zaboravite da tabani imaju više živčanih završetaka od bilo kojeg drugog dijela vašeg tijela. Tu se nalazi i akupunkturna točka Kl s vezama koje vode gore uz i kroz tijelo. Razmišljajte stoga o svojim bosim tabanima kao o primarnom mjestu kontakta koje crpi slobodne elektrone i prirodnu energiju iz Zemlje. Evo još jedne karakteristike tabana: oni sadrže više žlijezda znojnica od svih drugih mjesta vaše anatomije i znoje se više od bilo kojeg drugog dijela tijela, osim glave i ruku. Priroda je ul timativni'kreator. Vlaga pomaže provoditi elektrone od tla gore, prema vašem bioelektričnom tijelu. Najlonke i pamučne čarape su u redu. Vlaga će kroz njih prodrijeti. Međutim, bose noge najbolje su rješenje. PRIGODE ZA ODBACIVANJE OBUĆE

Osim hodanja bosih nogu možete se, naravno, uzemljiti i sjedeći na Zemlji ili na stolici s nogama položenima na Zemlju dok čitate knjigu, slušate glazbu ili se jednostavno opuštate. Osobama koje imaju problema sa stopalima ili osjetljiva stopala preporučujemo sjedenje u udobnoj stolici s bosim nogama položenima izravno na Zemlju. Da bi uzemljivanje bilo što učinkovitije nam ačite tlo ili travu da biste ih učinili još provodljivijima. Položite stopala cijelom površi nom na Zemlju i sjedite tako trideset do četrdeset minuta. Kada je bilo koji dio vašega tijela - na primjer ruke, podlaktice, noge - u kontaktu sa Zemljom vi odozdo primate energiju. Imate li priliku povežite se sa Zemljom dvaput ili triput dnev no. Što više vremena to činite, to će i korist biti veća. Što vam je zdravlje više narušeno to biste češće i duže to trebali raditi. Me đutim, čak i nekih pola sata dovest će do nevjerojatnih promjena. Već smo izmjerili neka važna fiziološka poboljšanja nakon pola sata do četrdeset minuta uzemljenja, a mnoga druga tek će se ot kriti daljnjim istraživanjima. Ako niste u prilici ovo raditi vani, betonski pod u podrumu, ako ga imate, također je dobro mjesto. Ovlažite površinu oko sto pala kako biste pojačali provodljivost. Beton je inače provodljiv

Uzemljivanje 1 01: K ako se povezati?

105

materijal koji se sastoji od vode i minerala. Leži na zemlji i zadr žava vlagu. Slobodni elektroni tako će prolaziti kroz njega kao i kad sjedite ili stojite na travi ili ledini. Ako je beton obojen ili pre mazan moguće je da neće biti provodljivosti. Asfalt je napravljen od petrokemikalija i nije provodljiv. Stoga ne očekujte pozitivne rezultate od hodanja po obojenom ili obloženom betonu ili asfal tu. Isto vrijedi i za drvene i vinilne površine. Što se vode tiče, gacanje ili plivanje u moru sjajan je rekreacij ski oblik uzemljivanja. Slana voda, bogata mineralima, izrazito je provodljiva, i to nekoliko stotina puta više od slatkovodne. Provodljivost ovisi o koncentraciji minerala u vodi. Tako je jezerska voda mnogo manje provodljiva od slane vode, a bazenska voda još i manje. Plastični bazen za djecu nije provodljiv zato što plastika izolira vodu od kontakta sa Zemljom. Ono što je čudesno kod uzemljivanja jest da je ono tako jed no stavno i nešto najosnovnije. James Oschman, ekspert energetske medicine, izvještava o novim tehnologijama koje svakodnevno niču i često dobiva u zadatak ispitati ih i objasniti kako funkcioni raju. „Ono što je najvažnije kad govorimo o uzemljivanju1' - kaže on - „jest taj element jednostavnosti. Jednom sam prisustvovao sastanku na Istočnoj obali i jedna moja kolegica stigla je sa Za padne obale. Mučio ju je jak i jet lag. Rekao sam joj da skine cipele i čarape i na petnaest minuta izađe van na travu. Kada se vratila bila je kao nova. Jet lag je nestao. Tako brzo djeluje uzemljenje. Svatko ga može isprobati. Ako se ne osjećate dobro iz bilo kojeg razloga jednostavno bosim nogama stupite u kontakt sa Zem ljom na nekoliko minuta i vidjet ćete što će se dogoditi. Naravno, ako imate neki zdravstveni problem posjetite liječnika, ali kod običnih bolova, probavnih ili dišnih problema ili bolnih mišića ništa ne donosi ni blizu tako brzi oporavak kao uzemljivanje. Doslovno možete osjetiti kako bol počinje otjecati iz vašega tijela istoga tre nutka kada dotaknete Zemlju.“ Za mnoge ljude možda nije praktično ili izvedivo povezivati se sa Zemljom bosih nogu ili gole kože. Vrijeme može biti ružno i ne čini se nimalo privlačnim smrzavati stopala. Isto tako, ako je vrijeme lijepo tempo modernog života toliko je brz da kvalitetan kontakt sa Zemljom nije moguć. Možda nema vremena za ,,bo

106

Uzemljivanje

sonogi predah1* tijekom dnevne rutine. Ili zamisao hodanja bez obuće jednostavno nije privlačna. Iznenadit će vas, međutim, kada vam kažemo da je u tijeku svojevrstan „bosonogi pokret“. Velik broj ljudi ne mari za konven cije i znatan dio dana provodi bez obuće. Članak objavljen 2009. u dnevniku Globe an d M ail iz Toron ta kaže da odbacivanje obuće itekako uzima maha. Jennifer Yang piše da se „stranica za obožavatelje na Facebooku pod nazivom ‘Being B are foot’ može pohvaliti s više od dva milijuna obožavatelja i... da je jedna od stranica na ovoj društvenoj mreži čija popu larnost najbrže raste, prema podacima internetske stranice Inside Facebook, koja prati tamošnje trendove. Po cijelom internetu ‘bo sonogi stil života’ cvate, a njegovi zagovornici okreću se internetskim stranicama kao što su Društvo za život bosih nogu1(www. barefooters.org) s više od 1200 članova.“ Što se tiče zime, jedan takav zagovaratelj nenošenja obuće ko jega je Yang intervjuirala bio je šezdesetčetverogodišnji umirov ljeni radnik u automobilskoj industriji iz južnog (važna klimatska distinkcija u Kanadi) Ontarija koji već petnaest godina uglavnom ne nosi cipele. „On čak i zimi hoda bos,“ - napisala je - „iako kod temperatura ispod minus 18 ipak podvlači crtu“. To je nula stup njeva Fahrenheita. Tada „nevoljko obuva japanke11. On, kao i veći na drugih bosonogih preobraćenika, kaže da se bez obuće osjeća prirodnije i zdravije. Nastranu udobnost i prirodnost, ono što je zanimljivo u vezi s trenutnim porastom odbacivanja obuće je to što ti ljudi iz Zemlje crpe iscjeljujuću energiju, a da toga vrlo vjerojatno nisu ni svje sni. U prošlosti smo svi mi hodali, sjedili, stajali i spavali direktno na Zemlji. To nije bilo nešto što se doživljavalo kao teško. Bio je to način života. Danas u našem industrijaliziranom društvu više nitko osim izviđača, vojnika, putnika s naprtnjačama i pidžamapartijanera u stražnjem dvorištu ne spava na zemlji. Jedan od načina da se pokuša riješiti problem manjka energije kod ljudi, koji očito postoji kao posljedica naše fizičke odvojenosti 1 Societyfor Barefoot Living

Uzemljivanje 101: Kako se povezati?

107

od Zemlje, jest razvijanje metoda koje se mogu primjenjivati dok duže vremena spavate ili sjedite. ALTERNATIVE ZA IZUVA NJE OBUĆE

Tijekom više od deset godina znanstvenog istraživanja i ekspe rimenata Clint Ober koristio je medicinske elektrodne flastere i razvio različite prototipove krevetnih prostirki, plahti, podnih i stolnih podloga te vreća za spavanje za putovanja i sportaše. K rei rao je čak i jastučastu podlogu za kućne ljubimce. Te naprave, osmišljene u prvom redu za potrebe istraživanja, mogu poslužiti kao „zamjena" za bose noge i omogućiti povezi vanje sa Zemljom iz zatvorenih prostora. One su žicom povezane s uzemljivačkim štapom koji je položen direktno u zemlju ili uta knut u poseban ulaz za uzemljenje uzemljene utičnice. Koristiti ih se može dok spavate, radite, pa čak i dok gledate televiziju. Za informacije o razvoju i dostupnosti ovih naprava za uzemljivanje pogledajte Dodatak C, ,,Izvori“. Svi ovi predmeti ne rade ništa zdravo ukoliko nisu spojeni sa Zemljom. Oni jednostavno provode prirodnu energiju Zemlje do tijela kada ste u zatvorenom prostoru ili niste u mogućnosti izuti obuću. Zemlja je ta koja izvodi magiju. Oni oponašaju stajanje bosih nogu ili ležanje na zemlji. Mi ih volimo promatrati kao pro dužne kablove koji vas povezuju sa Zemljom. Svaki od njih dovo di vaše tijelo u ravnotežu s električnim potencijalom Zemlje.

Cipele za uzemljivanje Ovo nije novo načelo. Posebno uzemljene cipele koriste se kod elektrostatičkog pražnjenja da bi se spriječilo stvaranje statičkoga elektriciteta u tijelu koji može oštetiti delikatne elektroničke dije love i čipove. Slično tome, u obuću za uzemljivanje umetat će se provodljivi ulošci za svakodnevnu uporabu, uključujući i popularne japanke i sandale, što će ljudima omogućiti da izbjegnu opasnosti hodanja bosih nogu po površinama koje sadrže pesticide, krhotine i živo tinjski otpad. Kada budu na otvorenom, hodanje će se pozitiv

108

Uzemljivanje

no odražavati na njihovo zdravlje, a dobit će i dozu zdravih slobodnih elektro na. Ovaj koncept „rekreativnom hodanju" daje po sve novo značenje. Slika 8-1. U sjevernijim predjeli Provodljiva obuća ma tijekom zime provodljive cipele i čizme ljudima bi pružile priliku za uzemljivanje u uvjetima kada će se malo tko odlučiti na izlazak bez obuće.

Univerzalne podloge za uzemljivanje Univerzalne podloge za stolicu, radni stol, miša, krevet ili pod mogu se koristiti na sve načine. Podloga na radnom stolu provodi energiju kroz vaše podlaktice ili ručni zglob, na podu kroz vaša stopala, na stolici kroz stražnjicu, a na krevetu kroz svaki dio tijela koji je dotiče. Normalno znojenje kroz slojeve odjeće kao što su haljina, hlače, čarape ili dugi rukavi omogućuje različite stupnjeve provodljivosti. Podloga koristi mrežu od metalnih vlakana i vodi ča spojenih sa žicom koja je spojena na uzemljenu utičnicu u zidu ili s vanjskim štapom za uzemljenje. Podna podloga

Slika 8-2. Univerzalne podloge

Podloga za radni stol/miša

Uzemljivanje 101 : Kako se povezati?

109

Plahte za uzemljivanje Jedan vrlo važan i praktičan Provodljiva plahta primjer primjene uzemljiva nja bili su ljudi koji spavaju ili se odmaraju na provodljivoj plahti ili poluplahti spojenoj sa Zemljom. U budućnosti očekujemo da će industrija proizvodnje madraca i poste ljine prepoznati očite pred nosti uključivanja tehnologije Slika 8-3. Spavanje na provodljivoj plahti ili poluplahti. uzemljivanja. Očekujemo da će na tržište plasirati širok spektar proizvoda za uzemljivanje. Slika 8-3 prikazuje taj koncept na primjeru provodljive poluplahte. Kontakt sa Zemljom tijekom jedne trećine života koju prove demo spavajući ima izrazito pozitivne učinke na naš organizam, o čemu je bilo riječi u prethodnim poglavljima. Dosad provedena istraživanja pokazuju da je uzemljenje za vrijeme sna idealan na čin smanjivanja oksidativnog stresa i upale u cijelom tijelu. San je vrijeme kada se lijelo odmara i oporavlja od stresa dnevnih ak tivnosti. Ako ne spavamo dobro oporavak je tek djelomičan, što nas čini osjetljivima na cijeli niz problema povezanih sa stresom. Kako se ti problemi pogoršavaju, oni mogu dodatno remetiti san i situaciju učiniti još težom. Ovaj ciklus neugodnosti, stresa i nesanice može se u većini slu čajeva obrnuti uzemljenim spavanjem. Neki ljudi koji su noću bili uzemljeni riješili su se pomagala za spavanje. Jedna žena, nakon što je spavala uzemljena, ovako je opisala svoje iskustvo: „To je kao da je u toj žici veliki grumen koji nosi samu Zemlju prepunu cvijeća, zelene trave i životinja ravno u moj krevet. Osjećam se kao da ležim okružena prirodom."

110

"Madrac za uzemljivanje"

U z e m l j iv a n j e

Madrac za z a uzemljivanje uzemljivanje

Madrac za uzemljivanje pri rodno je pomagalo za san i do bro zdravlje. Zamislite ga kao „krevet „kre vet za uzem uze m ljivan ljiv anje'1 je'1. Ljudi kupuju novi madrac svakih sedam -osam godina. Zašto, dakle dakle,, ne kupiti jedan takav madrac s ugrađenom mrežom provodljivog materijala? Ta mreža izni Slika 8-4. „Krevet za uzemljivanje" mno je jeftin dodatak standar dnim madracima. Uz udobnost i odmor madraci za uzemljivanje poboljšavali bi zdravlje i sma njivali bol, i sve to dok spavate! Samo ležite, zaspite, liječite se i probudite se osjećajući se bolje i s više energije. Kao i provodljive plahte i druge alternative za bosonogo uze mljivanje, takav madrac bio bi spojen na štap za uzemljenje vani ili uzemljenu utičnicu u spavaćoj sobi. Jednostavna provodljiva plahta bez prekidača za električno spajanje stavila bi se preko ma draca tako da ostvaruje kontakt s provodljivim materijalom u ma dracu. Budući Bud ući da se madraci madra ci dostavljaju na kućna kućn a vrata iz trgovina u kojima su kupljeni, dostavljač bi bez problema mogao ne samo madrac postaviti nego i provjeriti ispravnost uzemljenja i spojiti ga. Mi očekujemo da će krevet za uzemljivanje biti sljedeći hit u industriji proizvodnje madraca. Štoviše, trebao bi to postati novi standard u izradi madraca.

Vreće za oporavak

Slika 8-5. Vreća za oporavak za sportaše i putnike.

Uzemljene vreće za oporavak Ova provodljiva vreća speci jaln ja lnoo je napr na prav avljen ljenaa za b ici ic i klističke timove na Tour de Franceu i druge druge sportaše kako bi im ubrzala oporavak od ekstremnih fizičkih napora. Osobe se uvuku između gor-

Uzemlji Uzemljivanj vanjee 101: Kak o se s e povezati?

111

njeg i donjeg pokrivača, baš kao i kod vreće za spavanje, dok se odmaraju ili spavaju. Ovaj komad opreme može se zamotati i str pati u malu platnenu platnenu torbu. Vreća je postala vrlo vrlo popularna među putnicima i brojnim sportašima. O sjajnim rezultatima uzemljiva nja sportaša više više će riječi biti u trinaestom poglavl poglavlju. ju.

Elektrodni fla steri ste ri i pove povezi zi U mnogim našim znanstvenim eksperimentima korišteni su elektrodni flasteri slični onima koje liječnici liječn ici koriste za za EKG, EEG i drugu dijagnostiku električne aktivnosti. Provodljivi flasteri mogu se zalijepiti u blizini ozlje de, rane ili zone akutne boli kako bi se ubrzao proces iscjeljenja i smanjila lokalna upala i neugo da. Među sportašima su se poka zali osobito učinkovitima protiv Slika 8-6. Elektrodni flasteri tipičnih ozljeda i istegnuća. istegnuća. Nakon što su poslije vrlo kratkog vremena vrem ena osjetili ublažavanje ublažavanje boli, nekoliko je sudionika ranih studija studija o uzemljivanju te flaster flasteree opisalo kao „čarobne flastere protiv boli“. Neke osobe su u potrazi za kon centriranim ublažavanjem lokalne boli (na primjer, u ruci, ruci, rame- povezj pov ezj M t j|e |0 j ko| ko |je n a nu ili koljenu) omotale uzemljene plahte ili krevetne prostirke oko kritičnoga područja. Nešto slično lijepljenju uzemljenog elektrodnog flastera na ranu, bolno mjesto ili u njihovu blizinu. Mi u uzemljenim elektrodnim flasterima više vidimo instrument za istraživanja ili potencijalno kli ničko pomagalo čiju bi primjenu liječnici mogli razmotriti u liječe- Slika 8-7. Velcro povezi

112

Uzemljivanje

nju boli. Za kućnu uporabu smatramo da će mnogo praktičniji biti uzemljeni Velcro povezi za tijelo koji se motaju oko struka, ručnog zgloba ili koljena.

Prostirke za kućne ljubimce

Slika 8-8. Pas na provodljivoj prostirci

Prostirke za uzemljivanje kućnih ljubimaca Testovi prototipa prostirke za kućne ljubimce pokazali su da ona ublažava bol, povećava ener giju, izdržljivost, gipkost, sma njuje stres i iscjeljuje stare ozlje de. Više pojedinosti naći ćete u petnaestom poglavl poglavlju. ju.

Podloga za automobilsko sjedalo

Podloge Podloge za sjedala u autu Ovakva podloga za automo bilsko sjedalo pomaže smanji ti napetost i umor vozača. Je li ona mogući lijek za „divljanje po cesti“? Podloga je spojena na metalni okvir vozila, osigurava juć ju ć i na taj n ačin ač in polu po luuz uzem emlje ljenj nje. e. Više detalja donosi četrnaesto poglavlje. Slika 8-9. Provodljivo automobil sko sjedalo

DEVETO DEVETO POGLAVLJE POGLA VLJE

Desetak godina uzemljivanja: zapažanja Clinta Obera

O

d 1998. godine u svoj me dom pozvalo vjerojatno nekoliko tisuća ljudi ljudi da ih ponovno povežem sa Zem ljom. Uzemljivao sam novorođenčad, djecu, mladež, ljude srednjih godina, starije i stogodišnjake, kao i smrtno bolesne osobe kojima medicina više nije mogla pomoći. Neki su razumjeli što radim. Većina nije. Ali su razumjeli da se osjećaju bo lje i da im je b ol smanjena. Uzemljivanje uzrokuje zarazno oduševljenje. „Možete li, mo lim Vas, to napraviti i m ojoj ojo j majci, m ajci, sestri, ocu, ocu , prijatelju prija telju?1 ?11 Čuo sam to mnogo puta od ljudi koji su godinama trpjeli jake bolove. Svatko kome se bol smanji, umor postane energija, a nepokretno pok retnost st veća veća mogu m ogućno ćnost st kretanja, želi želi da se se i svi svi njegovi voljeni i prijatelji osjećaju isto. ,,Oh, Bože!“ - reći će oni. „Nisam morao ništa učiniti. Nisam morao mijenjati prehranu, vježbati niti uzeti tabletu. Samo zaspati.“ Na takav način međusobno razgovaraju i tako se priča o uze mljivanju proširila. Jedna žena s multiplom sklerozom, koja se iznenada nakon uzemljivanja osjećala preporođeno, rekla mi je da želi pokrenuti „bosonogu revoluciju" i nagovoriti sve ljude da se uzemljuju. Sjećam se jednog jedn og slučaja slučaja kada sam sam uzemljivao uzemljivao majku na zahtjev njezine kćeri, kće ri, koju sam pak p ak prije toga uzemljio. Stariju ženu je više 113

114

Uzemljivanje

od deset godina mučila kronična bol u kukovima. Stavio sam joj dva uzemljena elektrodna flastera na stopala. Poslije dvadesetak minuta rekla je da mora ustati da bi otišla na WC. Stoga sam joj skinuo flaster flastere. e. D ok se pridizal pridizalaa sa stolice stolice ispustila je krik. Strašno sam se uplašio. Mislio sam da je nešto pošlo po zlu. ,,Ne,“ - rekla je - „nema više moje boli.“ Koliko god ovo dramatično zvučalo, zvučalo, to je nešto što sam tijekom godina čuo mnogo puta. Kao refren koji ponavljaju ljudi koji se gotovo nakon čitavoga života provedenoga u neuzemljenom sta nju ponovno spoje sa Zemljom. Osjećaj zadovoljstva dok bih gledao kako se ljudi oslobađaju boli i kako se osjećaju bolje ne da se opisati. To mi je bila moti vacija da ustrajem u ovoj avanturi koja je bila iscrpljujuća, puna izazova, a ponekad i puna usamljenosti. Moja radost bila je jača od umora i vremena utrošenog na edukaciju ljudi o uzemljiva nju. Uvijek U vijek iznova svjedočio bih kako kak o se bolesna bolesn a i beživotna beživo tna lica u roku od nekoliko minuta ponovno ponov no ozare ozare i postanu rumena nakon što se uspostavi veza sa zemljom. Nakon svih svih ovih godina savrše savršeno no je jasno d aje aj e uzemljivanje uzemljivanje si gurno i da mnoga stanja stanja i simptomi pozitivno reagiraju reagiraju na prirod  nu energiju Zemlje. Također mi je jasno da je ta veza veza sa sa Zemljom upravo ona veza koja nedostaje za povratak krepkosti, otpornosti i zdravlja u društvo u kojemu je sve to posljednjih godina u dra stičnom padu. Ljudi često često pitaju pitaju hoće ho će li im uzemljivanje uzemljivanje pom po m oći kod određe nih zdravstvenih simptoma. Baš kao što ne možete postići da zdrava hrana, zrak ili voda proizveđu specifične željene rezultate u nekoj funkciji ili dijelu ti jela je la,, tijel tij eloo i prir p rirod odnu nu energ en ergiju iju iz Ze Z e m lje uzim uz imaa i kor k orist istii po potre po trebi. bi. Ljudi mi često spominju iznenađujuće „popratne koristi". Osobno isto tako čvrsto vjerujem da uzemljivanje nije samo lijek za zdravst zdravstvene vene probleme koji ko ji već postoje, već da je ono tu i da pomogne našem tijelu da očuva zdravlje. Za mene je to najprirod niji oblik prevencije i lijeka protiv starenja koji postoji. Niti ja niti znanstvenici i liječnici s kojima kojim a sam tijekom godina godina surađivao ne znamo sve o opsegu fizioloških promjena do kojih uzemljivanje dovodi. Istraživanje traje jedva deset godina. Osob

Desetak godina uzemljivanja: zap ažan ja Clinta Ohera

115

no imam osjećaj da smo zagrebli ispod površine jedne velike nove paradigme koju će, nadam se, nadahnuto istraživati neki drugi ljudi, sa zanimanjem i boljim resursima. Ono što znam je sljedeće: redovito spajanje sa Zemljom vraća prirodan izvor energije vašem tijelu koji mu je dotad nedostajao. Ta energija koje nema mogla bi biti ključni uzrok kroničnih upala i boli u vašem organizmu, nepravilnog rada živčanog susta va i nekih nerazjašnjenih zdravstvenih problema. Kada se ponov no spojite i ostanete spojeni događa se pravo mnoštvo predivnih stvari. Moja zapažanja tijekom godina svjedoče o naizgled neizmjer nom potencijalu uzemljivanja u sprječavanju i ublažavanju kako uobičajenih tako i rijetkih zdravstvenih tegoba. NA JČEŠĆI SIMPTOM I KOD KOJIH SU ZABILJEŽENA POBOLJŠANJA

Ljudi se općenito bolje osjećaju kada su uzemljeni. Što je osoba bolesnija, to su rezultati očitiji. Stariji ljudi brzo osjete nalet po boljšane cirkulacije i energije. Boja, vitalnost i pogled na život se mijenjaju. Otečeni zglobovi i varikozne vene se smiruju. Neki po jedinci s brojnim zdravstvenim problemima često su druge osobe nakon svega tjedan-dva uzemljivanja. Jedan ili više izvora njihove boli se smanjuje. Počnu bolje funkcionirati. Često su mi znali reći: „Ponovno živim.“ Mnoge žene s menstrualnim tegobama povjerile su mi se meni, muškarcu i potpunom strancu - da su im menstruacije manje problematične nakon što su se počele uzemljivati. Jednom prilikom držao sam govor na konferenciji nakon kojeg sam popri čao s jednim liječnikom i njegovom suprugom. Prim ijetio sam da žena ima bolan izraz na licu. Pitao sam je osjeća li se u redu. O tvo reno mi je na to rekla da je to zbog PMS-a. Pitao sam je bi li mi do pustila da probamo vidjeti hoće li joj uzemljivanje pomoći. Posjeo sam je u blizini, na mjestu gdje sam demonstrirao uzemljivanje, i stavio joj uzemljeni elektrodni flaster na dlan na petnaest minuta. Kad je vrijeme isteklo izraz na njezinom licu bio je drukčiji. Rekla je da je neugodan osjećaj uglavnom prošao. Sljedeći dan liječnik

116

Uzemljivanje

me nazvao da mi kaže da mu se supruga toliko dobro osjeća da vježba na malom trampolinu u njihovoj kući. Obično bi se, rekao mi je, znala osjećati loše i po tjedan dana. Sredovječne žene često spominju da uzemljivanje dovodi do manje neugodnih osjećaja koje uzrokuju tipične hormonalne promjene. Glavno što sam primijetio kod djece je brzi umirujući efekt. Nakon uzemljivanja djece roditelji ih obično počnu snažno poti cati na bosonogo trčkaranje po dvorištu. Danas je prvo što djeca ujutro naprave - obuvanje cipela, a zadnje navečer njihovo izuvanje. Na taj način gotovo su neprestano bez uzemljenja, a to, po meni, doprinosi mnogim novim zdravstvenim i emocionalnim problemima s kojima se djeca danas bore i još je jedan faktor na listi njihovih uzroka koji uključuju i brzu hranu, nedovoljno vjež banja te izloženost zagađenju elektromagnetskim poljima zbog dugotrajnog gledanja televizije, vremena provedenog ispred raču nala i igranja video igrica. Mnogi stručnjaci govore da djeca - i odrasli - moraju više bo raviti u prirodi i da su zdraviji i uravnoteženije ako to doista čine. Razina stresa pada nakon samo nekoliko minuta prom atranja ze lenila, rekao je jedan stručnjak. Slažem se, a dodao bih još nešto: bez obzira na to odlazite li u prirodu ili vlastito dvorište, budite bosonogi gdje god je to moguće i sigurno. Razina stresa dodatno će se smanjiti. Uzemljivanje pomaže cirkulaciji. Vidim to na svoje oči dok promatram kako se siva lica oboje zbog boljeg protoka krvi. Prva stvar koju sam zapazio kod mnogo ljudi - u roku nekoliko minu ta - promjena je njihove boje. Više je boje na njihovim licima i ekstremitetima. Ako su ekstremiteti hladni - postaju topliji. „Ne što se tamo dolje događa." - znali bi mi često reći nakon deset ili petnaest minuta. Ljudi koji spavaju uzemljeni mirniji su, imaju više energije i pate od manje stresa tijekom dana. Bude se manje ukočeni i s ma nje boli ujutro. Ljudi s astmom i drugim dišnim tegobama kao što su bronhitis i emfizem dišu bolje. Često sam to imao prilike vidjeti kod djece koja boluju od astme.

Desetak godina uzemljivanja: zapažanja Clinta Obera

117

Glavobolje često postaju slabije i manje učestale, a ponekad i potpuno nestaju. Imate li žgaravicu izađite: neka vam stopala budu na zemlji dvadeset minuta i vidjet ćete rezultat. Na žgaravicu i refluks kise line iz želuca uzemljenje ima povoljan utjecaj. Uzemljivanje stabilizira živčani sustav. Jedan očit primjer iscjeljujućeg potencijala uzemljivanja na živčani sustav opisala mi je jedna stručnjakinja za akupunkturu koja je ispričala da su jo j nakon godine dana uzemljenog spavanja blagi i rijetki djelomični napadi koje je imala petnaest godina prestali. Patite li od zatvora uzemljivanje vam može vratiti redovitu sto licu. Kod mnogih je uspjelo. Neke osobe su mi rekle da su prestale uzimati laksative. Susreo sam mnoge ljude s iscrpljujućim artritisom čije se stanje dramatično poboljšalo, što je bilo vidljivo od samoga početka. Osobama prikovanim za krevet uzemljena krevetna prostirka može smanjiti ili eliminirati dekubitus. Bolnice svoje pacijente moraju uzemljivati! Ekcemi i psorijaza također se ublažavaju, kao i suha koža te suhe oči koje svrbe. Alergije na hranu i pelud postaju manje intenzivne, a pone kad i nestaju. Narušeni imunološki sustavi, čini se, funkcioniraju bolje. Kad se povežete sa Zemljom to je kao kada pritisnite tipku na imunološkom sustavu - kao na računalu - koja onemogućene radnje vraća u omogućene. To znam iz iskustva, iz prve ruke. Prije dosta godina, kada su mi djeca odrastala, iz škole bi kući donosili razne viruse, a ja bih obavezno pokupio što god bi donijeli. U dva naest godina otkad se uzemljujem imao sam nekoliko prehlada, i to je uglavnom bilo to. Imao sam i alergiju na pelud, a osobito sam bio osjetljiv na borovicu. U vrijeme cvatnje borovice tjednima bih otežano disao. Od određenih namirnica dobivao sam crvene mr lje na vratu. Kad bih pojeo jagode ‘osuo’ bih se. Od naranči bih dobivao afte. Bilo je dugih perioda kada sam bio na lijekovima protiv alergija da bih iole mogao izdržati tegobe. Jedan mi je liječ nik rekao da prestanem jesti pšenicu i žitarice koje sadrže gluten. Svega toga više nema. Sada jedem sve. Nemam više problem s bo rovicom i peludom.

118

Uzemljivanje KAKO UZEM LJIVAN JE FUNKCIONIRA?

Nije zajamčeno da ćete ozdraviti preko noći kao neki ljudi iz priča koje slijede. To može potrajati neko vrijeme. Nećete znati sve dok ne isprobate - i nastavite. Reći ću vam, međutim, sljedeće: vidio sam nemalo ljudi koji su bili blizu smrti kako im se na iznenađe nje liječnika vraća zdravlje ili su vodili kvalitetniji život prije nego što su preminuli. Ljudi koji ostaju uzemljeni jednostavno ne ob o lijevaju. Iti ne obolijevaju onoliko koliko bi inače. Oni ozdravljaju i energija im se brže vraća. Ljudi koji se uzemljuju obično govore da im je bolje u roku od sat vremena, nerijetko i u dvadesetak minuta, bilo da hodaju ili sjede bosih nogu, ili da su spojeni sa Zemljom putem krevetne ili podne prostirke, plahte, elektrodnog flastera ili uzemljene obuće. Istraživanja pokazuju trenutne promjene u fiziologiji i značajna poboljšanja u električnoj aktivnosti tijela u roku od pola sata do četrdeset minuta. Vidio sam ljude kojima su se već u roku od pet minuta smanjile tenzijske glavobolje. Drugima, kao na primjer nekomu s kronič nim stanjima poput artritisa, može biti potrebo oko pola sata da se primijeti određeno smanjenje boli. Međutim, ublažavanje boli i simptoma, u različitoj mjeri i ovisno o kojem se stanju radi, uo bičajena je reakcija. Brzina kojom se to odvija također varira od osobe do osobe. Smanjenje može biti znatno, preko noći, postu pno, potpuno ili djelomično. Otkrio sam da se trajne promjene razine stresa, boli, sna i tje lesnih ritmova događaju kad se ljude spaja sa Zemljom kroz duže razdoblje i na trajnoj osnovi. Noćno spavanje, dok je tijelo najsklonije iscjeljivanju, čini se idealnim vremenom za uzemljivanje. Ima li boljeg vremena za „tretman" iscjeljivanja od onog kad se odvija bez napora, dok spavate? KADA PRESTANETE REZULTATI NESTAJU

Ako imate kroničnu upalu i ako se određeno vrijeme uzemljujete, na primjer tjednima ili mjesecima, a onda prestanete tijelo će se u pravilu prije ili kasnije vratiti u svoje prijašnje, neuzemljivano

D esetak godina uzemljivanja: zapažan ja Clinta Obera

119

stanje. Takvu regresiju imao sam prilike vidjeti i kod ljudi i kod životinja. Mnogi navode da se učinci uzemljivanja nastavljaju s dužim korištenjem. Važno je ne odustati prerano. Uključujete se u izvor energije s kojim su se ljudi razvijali milijunima godina. To je dio velikoga plana prirode. Električni sustav vašega tijela - koji kon trolira svaku staničnu funkciju - bolje će funkcionirati ako ga re dovito opskrbljujete onim na čemu počiva njegov razvoj. UZEM LJIVAN JE I LIJEKOVI

Uzemljivanje poboljšava funkcioniranje tijela na čitav niz načina i kao rezultat toga može imati utjecaj na potrebu za uzimanjem lijekova. Mnogi su mi ljudi rekli da su smanjili doze. Savjetovao sam im, kao što radim sa svima, da ako prolaze kroz bilo kakav program medicinskog liječenja, najbolje je obavijestiti liječnika o uzemljivanju. Vrlo je malo vjerojatno da će on ili ona išta znati o uzemljivanju. Sve je to još relativna novina. Ako ste i vi okruženi takvima mogli biste im pokazati ovu kn ji gu. U svakom slučaju, pazite na sve simptome koji bi mogli biti znak predoziranja lijekovima. Uzemljivanje ne interferira s lije kovima, ali vaš će liječnik možda morati prilagoditi doze. Kada odlazite na rutinske medicinske preglede pazite na moguće i izne nađujuće bolje rezultate. Pobrinite se da vaš liječnik reagira na te promjene. Neki rezultati mogu biti pokazatelj poboljšanja i pozi vati na smanjivanje doze ili čak ukidanja terapije. Iz iskustva znam da uzemljivanje može djelovati na rad štit njače. Osobe koje uzimaju lijekove za štitnjaču trebaju pripaziti na bilo kakve znakove pretjerane doze. Mnoge žene koje su pile lijekove za štitnjaču rekle su mi da su počele imati palpitacije srca koje su znak ubrzanog rada štitnjače. Kad su im liječnici smanjili dozu simptom bi nestao. Ove situacije govore mi da uzemljivanje može povoljno djelovati na rad štitnjače. Drugi primjer je Coumadin, često propisivani lijek za razrjeđivanje krvi, koji se koristi u liječenju pacijenata s kardiovasku larnim bolestima. Uzemljivanje smanjuje upalu, uključujući upa

Uzemljivanje

120

lu u krvi. Upaljena krv je gušća i rizični je čimbenik za pojavu ugrušaka i kardiovaskularnih događaja. Vidio sam mnoge ljude sa srčanim oboljenjima kojima je uzemljivanje pomoglo, a i naša istraživanja pokazuju da je uzemljivanje iznimno dobro za srce i krvotok tako što, na primjer, smanjuje gustoću krvi i pozitivno mijenja biolelektričnu dinamiku krvi. Doista mi nisu poznate ni kakve kontraindikacije koje bi izazivalo uzemljivanje. Osim toga, ono se jednostavno svodi na bosonogi kontakt sa Zemljom. Me đutim, što se tiče nečega toliko kritičnog kao što je Coumadin, tu nemamo izravnog istraživačkog iskustva. Iz tog razloga, ako uzimate Coumadin, najprije biste trebali dobiti dopuštenje svoga liječnika za uzemljivanje. Ako se odlučite na uzemljivanje bilo bi dobro da to na početku radite kraće, na primjer u obliku boso noge šetnje parkom ili uzemljivanjem na nekoliko sati navečer, dok gledate TV. Dok se uzemljujete i polako pojačavate stupanj izlaganja češće pratite stanje i krvnu sliku kako bi bili sigurni treba li vam se smanjiti doza. Uzemljujte se s oprezom i neka vam vaš liječnik redovito i pažljivo kontrolira krv. UZEMLJIVANJE I DETOKSIFIKACIJA

Ljudi koji pate od kronične upale, fibromijalgije, iscrpljenosti, tjeskobe i depresije, ili koji uzimaju razne farmaceutske lijekove mogu osjećati slabost ili simptome nalik gripi kad se noću počnu uzemljivati. Naravno, moguće je da doista imaju gripu, što nema nikakve veze s utjecajem uzemljivanja. Međutim, ako je nemaju vrlo je vjerojatno da je uzemljivanje započelo detoksifikacijsku reakciju u tijelu i da potiče otpuštanje toksina. Dok toksini pro laze kroz sustav i izlaze iz njega, što je pozitivan proces, moguće je osjećati se kao da imate gripu, možda i uz osjećaj mučnine ili čak dijareju. Kada se to dogodi poželjno je smanjiti uzemljivanje i započeti s možda sat vremena dnevno, a zatim polako povećavati vrijeme.

Desetak godina uzemljivanja: zapažanja Clinta Ohera

121

OSJEĆAJ GOLICANJA

Ljudi često izjavljuju da osjećaju golicanje u tijelu kada ih se prvih nekoliko puta uzemljuje noću. Osjećaj nije neugodan. I ne brinite: ne ubija vas struja! Jednostavno osjećate kako prirodna i iscjelju juća energija Zem lje ulazi u vaše tijelo. Golicanje je posljedica in i cijalnih reenergizirajućih, resinkronizirajućih i normalizirajućih učinaka koje ima taj prijenos energije. Ta senzacija obično slabi i nestaje nakon nekoliko uzemljivanja. Može se ponovno javiti kada osoba nastavi s uzemljivanjem nakon prethodnog prestanka koji je neko vrijem e trajao. Ponekad ta energija može stvoriti osjećaj boli u kompromitiranim dijelovima tijela, na primjer u nogama i stopalima pacijenata s dijabetesom koji imaju slabu cirkulaciju. Kako se energija vraća u ekstremitete to se iskustvo može manife stirati kao bol ili prolazni grčevi. MUŠKARCI I UZ EM LJIVAN JE

Mnogi muškarci su izjavili da imaju bolje erekcije otkad spavaju uzemljeni. To bi mogao biti popratni rezultat poboljšane cirkula cije. Stariji muškarci znaju manje učestalo mokriti noću, vjerojat no zbog ublažavanja upale prostate i dubljeg sna. VAŽNOST DOZIRANJA UZEM LJIVANJA

Što više prilike za uzemljivanjem imate u svakodnevnom životu to su vaše tjelesne funkcije stabilnije, energiziranije i osnaženije, a sposobnost zacjeljivanja veća. Neki ljudi govore da simptomi ne staju ili se izrazito ublažavaju nakon tek nekoliko noći uzemlje nog spavanja. Drugi govore da se simptomi i energija poboljšavaju postupno, potom dosežu stabilnu visoku razinu i ostaju na njoj sve dok uzemljivanje traje. Neki će, nakon što su prespavali noć uzemljeni, u podne komentirati da su se osjećali bolje, da su imali više energije ili da ih je manje boljelo kad su se probudili, ali da se sada ne osjećaju toliko dobro.

122

Uzemljivanje

Što se tiče ovog zadnjeg, moje iskustvo mi govori da osoba jed nostavno treba ostati uzemljena duže - što duže, to bolje - tije  kom dana. To se na najbolji način pokazalo istinitim u slučaju jedne mla de žene koja je bolovala od lupusa, autoimune bolesti. Značajno su joj se ublažili simptomi kad je spavala uzemljena do osam sati noću. Željela se je osjećati još bolje, pa je koristila i uzemljenu podnu prostirku i podlogu za radni stol s računalom te je tako do bila i do osam dodatnih sati uzemljivanja. Podlaktice su joj bile u kontaktu s podlogom za radni stol dok je radila i izuvala bi cipele za radnim stolom. Ti dodatni sati puno su joj značili. U njezinom slučaju uzemljivanje za vrijeme spavanja bilo je dobro, ali šesnaest sati uzemljivanja tijekom čitavoga dana bilo je fantastično. Sve ovo ima veze s prirodom i načinom na koji naše tijelo funkcionira. Mi smo evoluirali u uzemljenom stanju, manje-više neprestanom. Ako spavate uzemljeni, to je sjajno. To, međutim, znači da je vaš imunološki sustav još uvijek u neuzemljenom sta nju šesnaest sati na dan. Vjerujem da ako možete povećati vrijeme uzemljenosti, rezultati će biti još pozitivniji, pogotovo ako imate ozbiljnih zdravstvenih problema. Mnogi su mi govorili o ogromnim pomacima nabolje nakon produženja vremena uzemljenosti tijekom aktivnog dana. Učinak uzemljivanja doista je povezan s njegovim doziranjem. Što je ono duže, tim bolje. Dale Teplitz, istraživačica koja je surađivala sa mnom na ne koliko studija i mnoge ljude uvela u uzemljivanje, pojašnjava ovo usporedbom s hranom. „Ljudi koji cijeli život jedu nezdravu hranu ne dobivaju brojne važne nutrijente." - kaže ona. „Zbog toga pati njihovo zdravlje. Ako odjednom pojedu jedan zdravi obrok ne mogu očekivati traj ne pozitivne učinke. Međutim, nastave li jesti zdravo s vremenom tijelo postupno uzima te sastojke i stvara zdraviju osobu. Mi ljudi čitav smo život odvojeni od Zemlje. U nama nema energije Ze mlje koja održava zdravlje. Kao i kod zdrave prehrane, što se duže ponovno povezujemo sa Zemljom, to više naše tijelo reagira bo ljim zdravljem."

Desetak godina uzemljivanja: zapažan ja Clinta Obera

123

Od jedne doze šetnje po pješčanoj plaži ili sjedenja bosih nogu u vašem dvorištu osjećat ćete se dobro neko vrijeme, ali učinak neće potrajati. Posve je druga stvar ako vam situacija dopušta da te aktivnosti radite svakodnevno. Slično tome, ako spavate uzemlje ni jednu noć spavat ćete bolje te noći i osjećati se odmorenije slje dećega jutra. M eđutim, ako redovito spavate uzemljeni tada svom tijelu dajete snažan zamah - čvrst temelj za održavanje zdravlja i oružje za borbu protiv bolesti. Osim toga, neki ljudi imat će još više koristi od dodatnoga uzemljivanja, osobito osobe s kronič nim upalnim poremećajima. Mnogi su ljudi tijekom godina pitali šteti li „previše" Zemljine energije kad smo uzemljeni. Pitanje je razumljivo, ali nema do kaza da je tomu tako. Za mene je to kao da netko pita dobiva li drvo previše Zemlje u kojoj mu je korijenje. Mi smo evoluirali na Zemlji i svi naši preci živjeli su u cjelodnevnoj povezanosti sa Zemljom. Potpuno je prirodno biti povezan sa Zemljom, a nepri rodno i nezdravo, barem po mom mišljenju, biti s njom nepove zan. Naše tijelo zna točno što činiti s onim što nam Zemlja daje. Kada se spojimo sa Zemljom količinu elektrona koju apsorbira mo i koristimo određuje količina koja je našem tijelu potrebna za usklađivanje bioelektričnog stanja našega tijela. Ta količina uvijek je savršena. Ona tijelo vraća u njegovo najprirodnije stanje. Vjerujem da će maksimalni pozitivni učinci doći kada ljudi budu uzemljeni cijelo vrijeme ili dobar dio dana. Naš moderni svijet, međutim, uglavnom se plastificirao i izolirao, odvojivši nas od iscjeljujuće Zemljine energije. Nadajmo se da ćemo u bliskoj budućnosti reevoluirati u uzeniljeno društvo putem provodljivih domova, ureda, škola, kreveta, namještaja i obuće. Naš suvremeni brzi tempo života, ispunjen stresom, lošom pre hranom i manjkom fizičke aktivnosti, stvorio je bolesno društvo. Uživanje u životu je narušeno. Osobni i državni resursi nagriženi su do kosti. Uzemljivanje ne zaustavlja loše navike, samo nudi pri rodan lijek za zaustavljanje toga krvarenja i patnje. Ono ne funk cionira po principu „uradi jednom i izliječen si". Nije ni lijek za sve. Ono je tek sigurna, učinkovita, novo-stara paradigma koja istinski zaslužuje iscrpno istraživanje i primjenu kao primarnog sredstva za postizanje zdravlja i iscjeljenje.

»

DESETO POGLAVLJE

0

Povratne informacije: što kažu ljudi o uzemljivanju

N

a tisuće ljudi probalo je uzemljivanje. Pozvali smo neke od njih da s nama svojim riječima podijele svoje priče, uključu ju ći i liječnike i pacijente, kako bismo dobili sliku snažnog te često dramatičnog potencijala koji uzemljivanje ima. AMBASADORI UZ EMLJIVANJA

Jedan od dugogodišnjih pobornika uzemljivanja je Jim Healy, vodeći pionir istraživanja, razvoja i distribucije najsuvremenije tehnologije praćenja, dijagnostike i terapije koju koriste liječnici i bolnice. Prije dosta godina sudjelovao je u dizajniranju prvih 911 bolničkih vozila za akcije spašavanja te helikoptera. Direktor je tvrtke Lead-Lok Corp., međunarodne kompanije koja proizvodi medicinske proizvode, sa sjedištem u Sandpointu u Iđahu. Mnogi ljudi koji se uzemljuju i dožive da im se ova ili ona zdravstvena te goba popravi često postaju „ambasadori uzem ljivanja1, koji žarko žele preporučiti uzemljivanje prijateljima i rodbini. Jim je jedan od njih. Donosimo njegovu priču.

„Pola stoljeća radim na području medicinskih instrumenata. Pot kraj 1960-ih osnovao sam kompaniju specijaliziranu za inspek 125

126

Uzemljivanje

ciju i moderniziranje električne opreme u bolnicama kako se ne bi dogodilo da nije pravilno uzemljena. U tom slučaju smetnje ili šiljci u električnoj struji mogu dovesti do po život opasnog šoka kod pacijenta spojenoga na neki dio opreme. Sve se vrtjelo oko uzemljivanja opreme kako bi se spriječio potencijalni šok. Nitko nikada nije pomislio da bi direktno uzemljivanje pacijenta moglo biti korisno. Kada sam prvi put čuo za uzemljivanje, čovjeku poput mene to je imalo savršenog smisla. Clint Ober mi je demonstrirao koncept stavivši mi uzem ljeni elektrodni flaster na nogu. Noga me, naime, kronično boljela. U roku od dvadeset minuta bilo mi je mnogo bolje. Nakon toga počeo sam spavati na uzemljenim plahtama. Ubrzo sam primijetio da bolje spavam i da su se sve tegobe koje s godinama dolaze također popravile. Zatim sam počeo razmišljati kako mogu pomoći meni bliskim ljudima. Osoba koje sam se sjetio bila je kći moga prijatelja koja je imala multiplu sklerozu. Rezultati koje joj je donijelo uzemljiva nje bili su nevjerojatni. Rekla mi je da sada može ujutro ustati bez uobičajenih bolova. Nakon nekog vremena došla me je posjetiti. Bila je prije toga mjesec dana na odmoru. Rekla mi je da nije sa sobom nosila svoju plahtu za uzemljivanje i da se ipak još uvijek dobro osjeća - ‘je d nako dobro ili bolje nego prije, kad je na njoj spavala. Sada kada se vratila kući i kada je ponovno spavala na uzemljenoj plahti nije osjećala nikakvu granicu. Nije bila sigurna radi li i dalje ta plah ta. Bio sam znatiželjan. Pitao sam kamo je išla na odmor. Rekla je da je bila u Baja Californiji. Ona i njen dečko unajmili su kuću na plaži. Nakon dodatnog ispitivanja otkrio sam da većinu vremena tih mjesec dana nije nosila obuću. Hodala je po pijesku. Odlazila je plivati i roniti. ‘U tome je poanta.’ - rekao sam joj. ‘Svakodnevno si se uzemljivala. Hodala si bosonoga po zemlji. Plivala si u slanoj vodi. To je superuzemljivanje.’ ‘Je li to isto?’ - upitala je. ‘Apsolutno.’ - rekoh joj. ‘Nema ničeg magičnog u plahti za uze mljivanje ili krevetnoj prostirci priključenoj na zidnu utičnicu ili


127

uzemljivački štap. Sve se, na ovaj ili onaj način, svodi na povratak prirodi i ponovnom povezivanju sa Zemljom. Isti je učinak bo sonogog hodanja po plaži, u parku ili dvorištu i spavanja na uzemljenoj krevetnoj prostirci. Što više sati provedenih na taj način, to bolje.’ Onda je htjela znati može li uzemljivanje pomoći njezinoj majci koja je imala jak reumatoidni artritis, osobito u koljenima. Relda mi je da majka stavlja dva Advila na noćni ormarić svake večeri. Ujutro, kada bi se probudila, popila bi te tablete, čekala otprilike sat vremena da počnu djelovati i onda napokon ustajala iz kreveta. U suprotnom, bol u nogama bila bi prejaka. Čuo sam poslije da nakon nekoliko dana uzemljenog spavanja njezina majka više nije uzimala tablete. Ustajala je ujutro bez boli i, naravno, zbog toga bila presretna. Njezin suprug, moj prijatelj, bavi se medicinom i pravi je skeptik. On je sve to promatrao i vidio koliko je pomoglo njegovoj supruzi i kćeri. Iznenadilo ga je poboljšanje njihova stanja i nevoljko mi je ispričao svoju priču. On se godinama mučio s lijevim ramenom i zbog bolova spavao samo na desnoj strani tijela. Nakon što je neko vrijeme spavao na uzemljenoj plahti koju mu je žena stavila na krevet primijetio je da spava na lijevom boku bez ikakvih bolova. Tu je i priča jedne stručnjakinje za akupunkturu. Jednog dana nas dvoje smo razgovarali. Rekla mi je da u posljednje vrijeme ne vozi bicikl zbog bolova u stopalu. Liječila se, ali nije osjećala poboljšanje. Dao sam joj stoga nekoliko elektrodnih flastera za uzemljivanje i rekao joj da ih isproba. Sljedeći dan me nazvala sva uzbuđena. Nije mogla vjerovati. Bol je nestala. Nakon toga pozvala je neke svoje pacijentice da sjede uzemljene pola sata s elektrodnim flasterom na mjestu gdje su osjećale bolove. To im nije naplaćivala. Žene su dolazile triput tjedno, sjedile i rješavale se bolova. Rekao sam joj da ako samo hodaju bosih nogu u svo jim dvorištima isto toliko vremena rezultati će im biti isti kao kad sjede u njezinom uredu. Nema ništa magičnog u struji u žici koja izlazi iz zida. Mnogi ljudi jednostavno ne shvaćaju jednostavnost uzemljivanja. Također sam dao krevetnu prostirku jednom od direktora u svojoj kompaniji, čovjeku koji boluje od multiple skleroze. I on

128

Uzemljivanje

je bio skeptičan. Upitao sam ga za iskustva koji tjedan kasnije, ali nije ju isprobao, rekavši da ju je dao svojoj kćeri koju su također mučile neke tegobe i bolovi. Rekao je da je kod njega bolest toliko uznapredovala da mu nema pomoći. Tjedan dana kasnije rekao mi je da mu je kći vratila prostirku i da ju je ipak odlučio isprobati. Spavao je na njoj tri ili četiri noći i rekao da ne može vjerovati da je bol u tolikoj mjeri nestala. Bolje je hodao. Noge mu nisu toliko često otkazivale poslušnost. Još uvijek ima multiplu sklerozu, ali simptomi su mu se značajno smanjili. Hodanje mu nije više toliko bolno i puno se bolje osjeća.”

‘Nikamo ne bih išla bez svojih plahti’: jo š jedna ambasadorica uzemljivanja je Donna Tisdale, trgovkinja nekretnina iz Nashvillea. ‘Odakle da počnem?’ - odgovorila je na pitanje o svom iskustvu uzemljivanja. ‘Započet ću od svojih alergija. Cijeli život mučile su me grozne sezonske alergije. Budući da se bavim nekretninama, znalo bi se dogoditi da ljudima pokazujem nekretninu i kihnem možda i do deset ili petnaest puta zaredom. Smijala bih se u takvim situacija ma i rekla klijentima da sam alergična na svibanj i rujan. Prošlo je godinu dana otkako sam počela spavati uzemljena. Došao je prvi mjesec svibanj, pa rujan, i zamislite, cijelo proljeće i cijelo ljeto ni sam uzela nijedan lijek protiv alergija! Kihnula sam možda dva-tri puta i to je bilo sve. Nijednom nisam ustala usred noći pročistiti sinuse kako bih mogla disati i spavati! Nevjerojatno! Petnaest godina imam neobičnu autoimunu bolest kože koja se zove granuloma anulare. Od nje dobivam ružan osip po nogama, rukama i trupu. Bolest se sada gotovo u potpunosti povukla na rukama i nogama. Čudesno. Bila sam kod brojnih dermatologa i nitko nema lijek za ovu bolest, a nitko joj ne zna ni uzrok. Moja osamdesetosmogodišnja majka petnaest je godina inkontinentna. Imala je operaciju mjehura koja nije uspjela. Koristila bi između petnaest i dvadeset pelena dnevno. Došla je u posjet na mjesec dana šest tjedana nakon što je počela spavati uzemljena.


129

Koristila je možda jednu ili dvije pelene dnevno. ‘Vjerujem da je stvar u plahtama." - rekla je. Osim toga, tri je godine trpjela bol u ramenu od ozljede i nije mogla podići desnu ruku preko ramena. Jednog dana tijekom tog posjeta vidjela sam kako desnom rukom češlja kosu. Kad sam je upitala kako je to moguće, odgovorila je: ‘Ne boli me više rame. Mislim da je stvar u plahtama.’ ‘Tri godine moj suprug Bili spremao se na operaciju koljena i primao injekcije u koljena. Sada je s tim gotovo jer ga koljena više toliko ne bole. Na vjenčanju kod rodbine tijekom vikenda za Praznik rada 2009. po prvi smo put nakon mnogo godina zajed no zaplesali. Koljena su mu sada izvrsno. Mučio ga je i plantarni fascitis, ali i on je sada potpuno nestao. I jedna od mojih sestara ga je imala. Pojavljivao bi se i nestajao. Spava uzemljena već neko vrijeme i sada joj se već mjesecim a nijednom nije vratio. Druga sestra ima vrlo agresivni reumatoidni artritis. Spava uzemljena i kaže da joj se rijetko vraća. Jedna moja draga prijateljica koja ima Lymeovu bolest znala je nekoć imati i po petnaest migrenskih glavobolja mjesečno, a sada jednu do dvije. Otišla je u Arizonu na tjedan dana u posjet maj ci. Zaboravila je ponijeti plahte. U tih je tjedan dana imala četiri migrene. Rekla sam joj da je luda. Ja nikamo ne bih išla bez svojih plahti. Od samog početka spavali smo mnogo bolje na uzemljenim plahtama. Bili je prestao ustajati triput na noć, što je nekad redo vito radio. On i njegov mjehur imaju sedamdeset godina. Nekoli ko tjedana nakon što smo počeli spavati uzemljeni uputili smo se na vikend putovanje izvan svoje savezne države u posjet obitelji. Ja sam htjela ponijeti plahte, a Bili nije. Na kraju sam popusti la. Uglavnom, čitavu se noć prevrtao, ustajao, lijegao. Nije dobro spavao. I zato, kad smo sljedeći put išli u Austin vidjeti unučad za Božić, znate li što smo ponijeli? Ponijeli smo i plahte! Spavali smo dobro. Sada više nikamo ne idemo bez njih. 1 onda me još pitate želim li ljude privoljeti da se uzem ljuju!’“

130

Uzemljivanje DUHOVNA VEZA

Dr. med. (iabriel Cousens, šezdeset i sedam godina, Patagonia, Arizona, direktor Centra za pomlađivanje Tree ofLife: „Uzemlji vanje sam prvi put primijenio na sebi i svojoj supruzi. Oboje smo osjetili razliku. San nam je postao dublji. Nekoć smo dio vremena hodali bosih nogu. Sada to činimo stalno. U svom poslu ja cijeli dan provodim u pokretu. Sada vidim da ustajem rartije nego prije i usprkos pola sata ili sat vremena manje sna od nekoć uobičajenog, sada imam više energije. Oduvijek sam osoba s puno energije, ali sada je imam još i više. Moj klinički dojam je da uzemljivanje pomaže smanjivanju upala kod ljudi s autoimunim poremećajima. Vidio sam kako po maže ljudima s depresijom i tjeskobom. U Centru za pomlađiva nje Tree o f Life svima koji dolaze ovamo na liječenje mi preporu čujemo da spavaju na uzemljenim plahtama, i svi na neki način od toga imaju koristi. Ljudi su opušteniji, bolje spavaju i kao rezultat toga imaju više energije. Osim toga, uzemljivanje je i čitav jedan način razmišljanja. Tiče se problema današnjice u kojoj su ljudi izgubili kontakt sa Zemljom i ne vraćaju joj se. Sve se dalje od nje odmiču. Gledano iz biblijske perspektive, ljudi koji izgube doticaj sa Zemljom gube i doticaj s Bogom. Tu se skriva i dublje shvaćanje. Uzemljivanje nas ponovno spaja sa Zemljom , s drugima i, u određenom smislu, s Bogom.” NAJVIŠE POZITIVNIH UČINAKA ZA NA JM AN JE TRUDA

David Wolfe, trideset i devet godina, San Diego, predavač i au tor knjiga o zdravom načinu života: „Ja sam osobno doživio tri iznenađujuće promjene nakon što sam prije dvije godine započeo s uzemljivanjem. Prva je bio nestanak nepopustljivih ostataka in fekcije - vjerojatno jedne od onih stafilokoknih infekcija otpornih na antibiotike. Infekcija mi je zahvatila palac na nozi prije otpri like osam godina i nakon nekoliko godina borbe pretvorila se u kvrgu koja je izgledala kao ožiljno tkivo. Povremeno bi mi smeta la. Koristio sam sva moguća medicinska sredstva koja su mi bila


131

na raspolaganju i čak molio za pomoć neke stručnjake koje sam poznavao. Međutim, nikako je se nisam uspijevao riješiti. Onda sam počeo koristiti uzemljenu podnu prostirku dok bih radio na računalu ili telefonu. U roku od dva dana kvrga je nestala. Kao čarolijom odnesena. Slično tome, otprilike dvadeset i pet godina imao sam jedan vrlo osjetljiv zub. Napuknuo mi je kad mi je bilo četrnaest. Bio je jako osjetljiv na hladnu vodu i bilo kakve šećere i zaslađivače. Kad bih zagrizao neki mali, tvrdi komad hrane, na primjer neku sje menku, i pritisnuo ga o zub, presjekla bi me bol. Poslije nekoliko mjeseci uzemljivanja primijetio sam daje osjetljivost nestala. Najveća zdravstvena promjena bila je vezana za moje alergi je. Kada sam bio dijete te alergije bile su doista razorne. Bio sam izrazito osjetljiv na mačke i pelud, posebice ambroziju. To bi me znalo onesposobiti na dva ili tri dana. U sezoni peluda pluća bi mi se punila sluzi i tekućinom. Jako bi me svrbjele oči, uši i stražnji dio grla. Oči bi mi suzile. Alergije su s godinama, kako sam se po čeo zdravije hraniti, oslabile. Međutim, uzemljivanje im je zadalo smrtni udarac. Sada su mi već dvije sezone alergije na pelud prošle bez ikakvih problema i bez ikakvih simptoma. Danas ako uđem u kuću u kojoj drže mačku osjećam se dobro otprilike sat vremena. Prije nisam uopće mogao ući u kuću gdje imaju mačku. Osim promjena kod sebe vidio sam i čuo za mnoge sjajne re zultate kod drugih uzemljivanih ljudi. Jedna žena koja je prisu stvovala mojem seminaru o zdravlju očito je trpjela velike bolove. Sjedila je u prvom redu i na licu joj se ocrtavala bol. Prišao sam joj i pitao je što je muči. Rekla je da pati od bolova u leđima već dvadeset godina. Sa sobom sam imao podlogu za uzemljivanje. Priključio sam je na struju u zidu, a ona ju je prislonila na leđa ispod bluze. Sat i dvadeset minuta kasnije, kad sam dovršio svoj govor, njezino se lice potpuno promijenilo. Nije mogla vjerovati što joj se to dogodilo. Rekla je da joj je bol potpuno nestala. I sam sam bio u šoku. Kao i svi prisutni u prostoriji. Gotovo svi koji spavaju uzemljeni kažu da spavaju bolje. Jedna zanimljiva povratna informacija koju sam dobio od velikog broja ljudi jest da se osjećaju drukčije kada rade na računalu uzemljeni. Taj osjećaj opisuju kao ,,ugodu“, „zaštićenost" i „sigurnost". Neko

132

Uzemljivanje

liko njih reklo je da zapravo više ne vole raditi za računalom ako nisu uzemljeni. U svom poslu edukatora o zdravlju i predavača fokusiram se na ono što je prirodno, dobro za ozdravljenje i dobro za ljude op ćenito. Isto tako nastojim vidjeti što je najmanje što netko može učiniti, a da mu to donese najveću moguću korist. Za mene je to najvažnije jer kad je u pitanju zdravlje, ljudi žele najveće moguće rezultate za najmanje truda. Nakon otprilike mjesec dana uzemlji vanja ja sam shvatio daje to upravo to. Uzemljivanje vam daje naj veće pozitivne rezultate za najmanji uloženi trud. Posla zapravo nema!” POBOLJŠANJE ŽIVOTA LIJEČNIKA I NJEGOVIH PACIJENATA

Dr. med. David Gersten, šezdeset godina, Encinitas, K alifornija, liječnik nutritivne medicine i integrativne psihijatrije: „Pri je nekoliko godina napravio sam ono što ja zovem zdravstvenom shemom ‘uzroka i posljedica koja prikazuje zašto ljudi obolijevaju od kroničnih bolesti i zašto ne ozdravljaju. Sveo sam je na jed nostavan proces koji se sastoji od tri koraka. Kod svih kroničnih bolesti nalazimo primarne uzroke (prva razina) koji uključuju ge netiku, infekcije, toksine, probavne probleme i lošu apsorpciju, te mentalne, emocionalne i stresne faktore. Druga razina obuhvaća način na koji tijelo reagira na te primarne uzroke, u prvom redu upalnom i stresnom reakcijom. Treća razina odnosi se na ukupne biokemijske poremećaje u tijelu, odnosno ono što ja nazivam me taboličkim kaosom. S vremenom sam shvatio da uzemljivanje ima snažan pozitivan utjecaj na drugu razinu. Ja se uzemljujem oko tri godine i to je sada dio moje rutine. Često viđam ljude koji dolaze liječniku kakav sam i sam kao po slamku spasa. Prva povratna informacija koju obično dobijem na kon što pacijent započne s uzemljivanjem je e-poruka sljedećeg jutra u kojem piše: „Nakon dvadeset godina konačno sam se do bro naspavao.“. Dao sam pribor za uzemljenje devedesetšestogodišnjoj prijate ljici koja je dvadeset i šest godina imala jaki osteoartritis. Nisam

Povratne inform acije: što kažu ljudi o uzemljivanju

133

joj ništa objašnjavao. Samo sam objasnio njezinom sinu o čemu se radi. Nakon nekoliko dana nazvao sam ga da čujem kako je. Rekao mi je da mu je majka, inače već desetljećima poznata liječ nica narodne medicine u San Diegu, rekla da joj se bol smanjila za tri četvrtine. Ono što je, međutim, bilo čudesno je to što joj se vratila strast za životom. Šest mjeseci prije toga pretrpjela je moždani udar i iako se oporavila od fizičkih posljedica, izgubila je sebi svojstvenu strast za životom. Bila je vitalna žena koja je još uvijek putovala i držala predavanja. „Povratila se.“ - rekao mi je njezin sin. Ljudi mi često dolaze zbog sindroma kroničnog umora (engl. chronic fatig ue syndrome - CFS), problema koji često uključuje kognitivne komponente kao što su pamćenje, koncentracija, fokus i moždana magla. Jedna takva pacijentica bila je šezdesetpetogodišnja žena koja je već dugo imala CFS i visoki krvni tlak. Rekao sam joj da se uzemljuje. Trideset i prvog dana nakon početka uze mljivanja poslala mi je e-mail da me obavijesti da joj je uzemljiva nje značajno povećalo energiju, ali da su joj se iznenada vratile i kognitivne funkcije. Uz to, krvni tlak joj se spustio i brzo se počeo normalizirati. Savjetovao sam joj da svakoga dana pažljivo prati svoj tlak. Prethodno joj je jedan drugi liječnik propisao uzimanje dvaju lijekova za krvni tlak. Tlak joj se nakon uzemljivanja toliko snizio da je sama, bez konzultacije sa mnom, prekinula s uzima njem jednoga od tih dvaju lijekova. Onda se vratila svom drugom liječniku koji joj je propisao znatno slabije doze. Uzemljenje joj sada omogućuje da održava normalan krvni tlak. Umor i većina drugih simptoma C FS-a izrazito su se poboljšali. Što se moga osobnog iskustva tiče, nisam primijetio ništa ču dotvorno, barem ne neko vrijeme. Već desetljećima bolujem od keratokonusa, oboljenja kod kojega se rožnica oka progresivno stanjuje, dovodeći do znatnog gubitka vida. Otprilike jedna na dvije tisuće osoba ima taj problem. Rožnica se stanjuje i napu huje poput balona i više na nju ne možete staviti kontaktnu leću. Tijekom godina imao sam pet transplantacija rožnice. Tri tran splantacije na desnom oku oko je odbilo, što je izazvalo jake upa le i stvaranje na stotine sićušnih mjehura na površini rožnice. U posljednjoj fazi toga odbijanja bol je apsolutno stravična. Dobrih

134

Uzemljivanje

godinu i pol trajalo je odbijanje transplantata stavljenog 2004. godine u trenutku kada sam se počeo uzemljivati. Uz to što me boljelo, svakog sam se jutra budio s iscjetkom iz oka. Nakon ot prilike četiri mjeseca uzemljivanja jednog sam se jutra probudio bez iscjetka. Od toga dana više se nije vratio. Bol je ostala mala i veliku većinu vremena da se podnijeti. Još uvijek povremeno do rijetko bude dana kada je bol dovoljno jaka da moram uzeti jak lijek protiv bolova. Međutim, sada već tri godine traje proces o d bijanja koji ne bi bio izdržljiv da nije uzemljivanja. To je za mene dobro jer moram čekati ispitivanje matičnih stanica prije nego što se podvrgnem još jednoj transplantaciji rožnice. U svakom slučaju, nisam izgubio vid na desnom oko. Premda nisam imao problem s odbijanjem transplantata rožnice u lije vom oku, definitivno sam gubio vid na njega i to me jako brinulo. Zdravlje mi se urušavalo petnaestak godina sve dok nisam zapo čeo s uzemljivanjem. Gubljenje vida tada je stalo i krenulo nabolje. Mog optometričara zadivilo je iznenadno dramatično poboljšanje mog vida. Pitao sam ga je li ikada vidio nekoga s degenerativnom bolesti očiju kod koga se ta bolest nakon nekoliko desetljeća pre okrenula. Rekao mi je da nešto slično prije nije vidio. Za mene je to bilo čudo. Još jedno osobno iskustvo uvjerilo me u moć uzemljivanja. Ra dio sam jedne noći u klinici i izašao da malo predahnem. Dok sam bio vani zabio sam se direktno glavom u metalni stup znaka za zabranu parkiranja. Rub stupa bio je poput tupe oštrice noža i zabio mi se na dubinu više od jednog centimetra u čelo, sve do kosti. Krvarenje je bilo prilično. Otrčao sam nazad u kliniku da mi medicinska sestra očisti ranu i stavi zavoje. Da se takva posjekoti na dogodila nekom pacijentu smjesta bih ga poslao na hitnu po moć. Međutim, čekalo me još pacijenata. Sljedećega dana skinuo sam zavoje i na mjestu gdje je bila zasjekotina vidio samo malenu crtu, poput malenoga kirurškog reza. Nije bilo ni traga crvenilu, upaljenosti, natečenosti ili boli. Praktički nije bilo nikakve upale. Drugog dana vidjeli su se samo rubovi rane. Rubovi su se počeli spajati i zacjeljivati. Šestoga dana iscjeljenje je bilo potpuno i nije bilo ni traga zasjekotini.


135

Impresioniralo me isto tako i iskustvo jedn e pacijentice koja je bolovala od CFS-a, ali i tjeskobnosti. Odmah nakon što se podvrgnula uzemljivanju značajno joj se smanjila tjeskobnost. Opće zdravstveno stanje joj se poboljšalo i imala je više energije. Ono što me se najviše dojmilo bio je njezin opis osjećaja ponovne po vezanosti sa Zemljom, drugim ljudima oko nje i apsolutnom srži njezina bića. Toliko je bio jak taj osjećaj povezanosti dok bi bila uzemljena da je svoju krevetnu podlogu nosila sa sobom i na po sao. Spavala je na njoj noću i koristila je na svom radnom stolu da nju. Rekla je da tako osjeća svoje najdublje ja, ‘novo ja’, kako je ona to nazvala, bez briga, straha, tjeskobe i nemirnoga uma. „Drukčija sam u svojoj srži.“ - pojasnila je. Povratne informacije koje imam od pacijenata toliko su sjajne da kao liječnik sada mogu predviđati da će to promijeniti život osobe. Možda je troje od gotovo stotinu pacijenata reklo da nisu primijetili nikakvu razliku.11 UZ EM LJIVAN JE I USPORAVANJE STARENJA

Kako vrijeme prolazi tako se i u ljudskom tijelu odvijaju neizbjež ne promjene. Znakovi starenja sežu od onih očitih - kao što su debljanje, gubitak visine, slabost mišića - do skrivenih, kao što su gubitak elasticiteta krvnih žila, usporeno lučenje hormona i, ono najvažnije, oštećivanje stanica neumoljivom aktivnošću slo bodnih radikala. Liječnici viđaju različite fiziološke odgovore na proces starenja. Neki osamdesetogodišnjaci fizički izgledaju kao da im je pedeset ili šezdeset godina. I suprotno tome, neki sredo vječni ljudi u četrdesetima i pedesetima izgledaju kao da su zreli za mirovinu. Mnogo je razloga zašto pojedini ljudi ,,stare“ brže od drugih. Je li moguće da je uzemljivanje jedan od sastojaka recepta za usporavanje toga procesa? Starenje je neizbježno. Strategijama usporavanja starenja nije cilj doživjeti stotinu ili stotinu i dvadeset godina nego pristojni je starenje s više energije. Cilj je spriječiti bolest i razviti fizički i mentalni potencijal u potrazi za zadovoljstvom i vitalnošću.

136

Uzemljivanje

Dr. Arvord Belden, Yountville, Kalifornija, klinički psiholog u mirovini: „Spavam uzemljen vrlo redovito, sad već više od osam godina. Za godinu dana shvatio sam da više ne obilazim liječnike kao nekada. Manje su me boljele ruke i kuk od artritisa. Također sam primijetio da mi je um bistriji i da imam više energije i izdr žljivosti. Bila je prošla godina dana i otišao sam na pregled kod svoga liječnika. Komentirao je da je zadivljen mojim sjajnim zdravljem s obzirom na moje godine. Sada, nakon svih ovih godina stalnoga uzemljivanja, ne mogu reći da sam preokrenuo proces starenja. Još uvijek imam artritis, ali ne moram uzimati nikakve lijekove za to. Ustvari, ne uzimam lijekove ni za što. Osjećam se fenomenalno za nekoga tko ima de vedeset godina. Energije imam napretek. Još uvijek puno radim po vrtu, uključujući i obrezivanje voća ka, i bude tu dosta posjekotina, ogrebotina, pa čak i padova. Prije nekoliko tjedana bio sam vani na svom triciklu i pao. Natukao sam se, ali nisam ništa slomio i brzo sam se oporavio. Isto je i s radovima u vrtu. Nijedna posjekotina mi se ne inficira, premda na njih ne nanosim nikakve lokalne terapije. San mi je definitivno bolji otkad ovo radim. Ako se noću i pro budim već nakon minutu-dvije ponovno zaspim."

Katherine Van Hatten, sedamdeset i jedna godina, Brentwood, Kalifornija, masažna terapeutkinja i majstorica akupresure: „Radim i spavam uzemljena pet godina. Još uvijek radim puno radno vrijeme i jedini način na koji mi to uspijeva u ovim godi nama a da pritom ne odlazim kući iscrpljena jest stajanjem bosih nogu na podnoj prostirci koja je uzemljena dok masiram. Ako je ne koristim, na dan mogu odraditi možda jednu ili dvije masaže. Ako radim na prostirci mogu raditi cijeli dan, što znači četiri, pet ili čak šest masaža. Osim toga, moji klijenti također od toga imaju

Povratne informa infor macije: cije: što kažu k ažu ljudi ljudi o uzemljivanju

137

koristi jer cijeli taj sat koji provedu na stolu ja im prenosim slo bodne elektrone kroz prostirku, svoje tijelo i ruke. Na taj su način i oni uzemljeni. Jedna Jed na nova no va k lije li jenn tica ti ca jed je d n o m m i je rekla rek la da se nika ni kada da p rije ri je u životu nije tako dobro naspavala kao nakon masaže. Otkad radim uzemljena klijenti mi redovito govore da još duže vrijeme nakon masaže osjećaju višu razinu energije. Ja se bavim ba vim i akup ak upres resuro urom m , tako ta ko da m i ruke ruk e i ručn ru čnii zglob zg lobov ovii naporno rade, uz puno pritiska. Sve dok se nisam počela uzemljivati vati vrlo vrlo često sam znala osjećati umor umo r i bol u mišićima. Vjerujem V jerujem da mi regeneracija od uzemljenog spavanja i rada na uzemljenoj podnoj prostirci osigurava još godine rada. U mojoj profesiji čest je slučaj izgaranja jer je posao izrazito fizički. Trošite na njega mnogo energije. Osobno, u tom sam poslu dvadeset dvadeset i četiri godine god ine i čak i ako ako se sada kući kuć i vratim premorena, prem orena, odem u krevet, zaspim na krevetnoj prostirci, ustanem i spremna sam za posao. I s mojim suprugom je isto. On je prestao hrkati prvu noć kad je legao na prostirku. Prostirka nam je omogućila da izvrsno spavamo." ARTRITIS

Najrašireniji oblik artritisa je osteoartritis, poznat i kao degenerativna bolest zglobova, bolest trošenja zglobova ili jednostavno artritis. Što je osoba starija to se češće javlja. Reumatoidni artritis (RA) razlikuje se od osteoartritisa po tome što je to autoimuna bolest, odnosno posljedica napada imunološkog sustava na vla stito tkivo. RA pogađa i druge dijelove tijela osim zglobova kao, na primjer, oči, usta i pluća. Od ovih dvaju oblika artritisa RA je najinflamatorniji. I jedan i drugi izazivaju bol, ukočenost i mogu dovesti do nepokretnosti i invaliditeta.

Sheila Sheila Curtis, šezdeset i tri godine, g odine, San Diego, ko inercijalistica: „Od rođenja sam lošeg zdravlja. Čudim se što sam danas uopće živa. Da nema uzemljivanja nisam baš sigurna da bih bila ovdje.

138

Uzemljivanje

Imala sam stravične epizode fibrilacije srca. Prestale su ubrzo nakon što sam počela s uzemljivanjem i nisu se vratile. Redoviti naleti vrućine koja sam podnosila nekoliko godina prestali su u roku od prvih mjesec dana uzemljivanja. Najviše nie, međutim, impresionirao učinak na moj reumatoidni artritis. Trpjela sam jake bolove i oticanja u oba koljena, oso bito lijevom, i stalno sam pri hodu šepala. S vremena na vrijeme imala bih napade boli i sa svakom novom epizodom činilo se da postaju sVe gori. Jedno mi je koljeno bilo toliko otečeno da sam jedva jed va uspijevala uspij evala nagura nag urati ti nogu u hlač h lače. e. Morala Mo rala sam podi po diza zati ti nogu da bih ušla u automobil. Svi su mi zglobovi pucketali i krčkali. Laktovi. Ručni zglobovi. Ramena. Kada čujete da vam zglobovi krčkaju pitate se što se to događa. Hoću li nešto slomiti? Poznav Poznavala ala sam sam jednoga jedno ga od najboljih najbo ljih kirurga ortopeda u okolici i konzultirala ga. Rekao mi je da moram ići na operaciju koljena u sljedećih šest do osam tjedana, a da do tada moram biti oprezna jer je r bi mi kolje ko ljenn o moglo mo glo ostati osta ti ‘zaklju ‘zak ljuča čano no’’. Mog M ogla la bih pasti i ozl o zli i jed je d iti it i se. Želi Ž elioo je j e napraviti napravit i doda do datn tnee pretrage pret rage,, ali ja ih nikada nik ada dotad dota d nisam obavijala. Nisam željela mnoštvo pretraga zbog negativnih iskustava u prošlosti. Sljedećeg vikenda vikenda čula čula sam govor Clinta Obera Ob era na jednoj jed noj zdrav zdrav stvenoj konferenciji. Njegova ideja zazvučala mi je zanimljivo i od lučila sam je odmah odm ah iskušati iskušati.. Uzemljila sam se. Za tri tjedna bol i naotečenost su nestale. Kamo su otišle? Sve što znam je da ih više nije bilo. Postupno, s vremenom svi su mi zglobovi prestali pucketati. Uzemljujem se od 2000. godine, što je na moje zdravlje ima lo tako snažan učinak da stalno ostajem uzemljena. Ljudi se me počeli zvati „bosonoga gospođa". I sad, dok razgovaram s vama na telefon, stojim vani bosih nogu na svom travnjaku. I kada sam za računalom imam uzemljenu podnu prostirku. Kada sjednem gledati televiziju također imam podnu prostirku. Osim toga, i spa vam uzemljena. Jedino vrijeme kada nisam uzemljena je dok ho dam od točke A do točke B, ali i to će se možda promijeniti kada počnu proizvoditi uzemljene cipele.

Danas, poslije dosta godina, osjećam se vrlo dobro, imajući u vidu moje godine. Pješačim, hodam i vježbam, vjerojatno ne ono liko koliko bih trebala, ali to činim bez ikakvih problema. Mogu


139

se slobodno kretati. Postala sam ovisna o uzemljenju. Sviđa mi se taj osjećaj i osjećam razliku kada nisam uzemljena."

Dr. Howell Runion, sedamdeset i šest godina, Stockton, Kali reumatoidni ar fornija, bivši profesor neuropsihologije: „Imam reumatoidni tritis u rukama, ramenima, lumbalnom dijelu kralježnice i donjim ekstremitetima. Ništa ne može otkloniti taj poremećaj. Progresi van je i degenerativan. Imam ga već osam godina i polagano jača. Pijem mnoštvo lijekova za taj i za neke druge probleme. Prijatelj kojega silno poštujem rekao mi je za uzemljivanje noću. Isprobao sam ga i opazio ogromnu razliku. Isprva sam mi slio da samo umišljam. Prestao sam ga prakticirati. Stanje se opet pogoršalo. Stoga sam ga opet probao i osjećao se bolje. Unatoč tome, još uvijek sam mislio da je to možda samo moj umišljaj. Međutim, nije bio. bio. Doista je donijelo promjenu - značajno sma sm a njenje tegobe. tegobe. Postalo mi je jasno jasn o da kada ne spavam spavam uzemljen ne osjećam se dobro kao kad to činim. Sljedeći se dan budim puno svježiji. Ako ga ne prakticiram nekoliko dana primjećujem razli ku. Osjećam se gore. Na ljestvici od 1 do 10, 10, pri čemu čemu je 10 toliko loše da da poželite poželite nešto da vam prosvira mozak, stupanj moje boli bez uzemljenog spavanja često je oko 8. Kada spavam uzemljen razina je možda oko 5. To nije lijek, ali svakako pomaže i zbog razlike koju pritom primjećujete se isplati. Osobno vjerujem da usporava pogoršavanje stanja. Svakom tko boluje od reumatoidnog artritisa preporučujem ovu jednostavnu, učinkovitu metodu spavanja na uzemljenoj uzemljen oj pro stirci kao pomoć pri ublažavanju bolova. Djeluje!'1

Steve Garner, pedeset i dvije godine, West Valley City, Utah, automehaničar: „Rad na automobilima automobilim a djeluje brutalno na ruke i tijelo. To je ono čime sam se bavio godinama, sve dok me reuma toidni artritis nije onesposobio za rad.

140

Uzemljivanje

Godine 1993. dijagnosticiran mi je RA nakon što su mi se javili jak ja k i bolov bo lovii u ruka ru kam m a, gležn gle žnjev jevim imaa i kol k oljen jenim ima. a. Slje Sl jede deći ćihh dvanaest dvan aest godina svaka sam tri mjeseca odlazio u kliniku za reumatologi ju pri sveu sv eučil čilišn išnom om m edic ed icin insk skom om ce cent ntru ru na lije li ječe čenn je i preglede. preg lede. Tijekom tog vremena stavili su me na šest različitih lijekova koje propisuju liječnici. Svako je od njih imao nuspojave koje nisam mogao izdržati. Jedan Jeda n od lijeko lije kova va k oji oj i mi je prop pr opisa isann bio bi o je j e diklofe dik lofena nak. k. N uspo us po jave jav e su bile bi le strašn str ašne: e: glavob gla vobolje olje,, vrtog vr toglav lavica ica,, osje os jeća ćajj da m i utrob utr obaa želi želi iskočiti. Rekao sam liječnici liječn ici da to nije lijek za za mene. Ona On a mi je onda propisala metotreksat, uz upozorenje da bi i on mogao iza zvati zvati brojne bro jne nuspojave. Tako je i bilo. bilo. Nakon otprilike tjedan dana bol se znatno smanjila, a i upala je bila nešto blaža, ali imao sam osjećaj neprestane prehlade s nosom koji curi, kongestijom glave i glavoboljama. To su bile samo neke njegove nuspojave. U međuvremenu, bolovi mi m i nisu dali spavat spavati,i, zbog čega je patio i moj posao. Bolest je dokinula svaku radost i svrhu u mom živo tu. Počeo sam uzimati goleme količine ibuprofena. Krenuo sam s 200 do 500 miligrama (mg). To jedva da je ublaživalo bol i upalu. Povećao sam dnevne doze na čak 3000 30 00 mg. Tako sam živio živio pet godina. godina. Naposljetku, 200 5. bio sam prisiljen otići otić i u mirovinu zbog neprestanih bolova i upale u rukama. Bilo je nemoguće nastaviti s poslom. Koju godinu prije toga na poklon sam dobio krevetnu prostir ku za uzemljivanje, ali bio sam odveć skeptičan. Odložio sam je u ormar. Zvučalo mi je to previše čudno. Nakon što me bol prisilila da prestanem raditi bio sam spreman isprobati sve. Pronašao sam krevetnu prostirku u ormaru i počeo spavati uzemljen. Žao mi je jedino što to nisam učinio ranije! Već nakon prve noći osjetio sam promjenu. U pet posljednjih godina nisam se tako dobro naspavao! Upala i bolovi značajno su se smanjili u roku od nekoliko dana, a nakon četiri tjedna bol je nestala! Nakon nekog vremena posjetio sam svoju liječnicu. Snažno je se dojmilo poboljšanje moga zdravlja. Rekla mi je da se to po boljšanje ocrtava i na mom licu. Rekla je da izgledam kao drugi čovjek. Napravila mi je rendgenski pregled ruku i rekla da ne vidi nikakvu upalu. Komentirala je da mora da su novi lijekovi itekako


141

djelovali. Kada sam joj rekao da nisam uzimao nikakve, lijekove već spavao uzemljen ostala je zbunjena. Rekao sam joj da ću to i nastaviti raditi. Tako je i bilo. Danas, četiri godine kasnije, i dalje nemam bolove, čak ne mo ram uzimati ni posebno velike količine količin e aspirina. Ovo m i je doslov no promijenilo život! Toliko se dobro osjećam da sam se vratio na posao. Sada ponovno zavrćem mehaničarskim ključevima." AUTIZAM

Autizam je kompleksan razvojni poremećaj koji na različite na čine i u različitoj mjeri utječe na sposobnost komunikacije i in terakcije osobe koja od njega pati s drugim osobama. Najčešće se javlja tijekom prve tri godine života i ne nestaje s godinama, što potencijalno godinama stvara velik emocionalni i financijski teret obiteljima. Ne postoji nijedan isključivi uzrok ovoga stanja koje je posljednjih godina u velikom porastu. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuje da ovaj poremećaj pogađa jed je d n o od 150 am erič er ičke ke djece dje ce.. A m erič er ičko ko druš dr uštv tvoo za autizam auti zam kaže da se troškovi cjeloživotne skrbi za osobu s autizmom kreću od 3,5 do 5 milijuna američkih dolara. Tipični znakovi autizma su manjak ma njak ili kasni razvoj govora, repetitivna uporaba jezika i/il i/ilii mo m o toričkih manerizama m anerizama (npr (npr.. mahanje m ahanje rukama, okretanje predmeta, slabo ili nikakvo uspostavljanje kontakta očima, manjak interesa za odnose s vršnjacima, manjak spontane igre ili igre zamišljanja te neprestana fiksacija na dijelove predmeta). Poremećaj spavanja također je čest problem i može snažno omesti normalnu obitelj sku rutinu. Uzemljivanje nije lijek za autizam, ali tijekom godina se poka zalo da djeluje umirujuće, poboljšava kvalitetu sna i razvija govor i socijalizaciju. Smanjivanje učinka autizma na dijete na ovako pri rodan i jednostavan način istovremeno smanjuje razinu stresa u cijeloj obitelji. Uzemljivanje pobuđuje nadu.

142

Uzemljivanje

Ron Petruccioni, četrdeset i četiri godine, Anaheim, Kaliforni ja, biznismen: „Mojoj četrnaestogodišnjoj kćeri Rosanni dijagno sticiran je blagi autizam. Kod nje se on uglavnom manifestira kao ekspresivni i receptivni jezični poremećaj. Često ne može dovolj no brzo izgovoriti riječi te zamuckuje i nerazgovjetno govori. Po nekad joj moram reći: „Što si rekla? Uspori!". U novim situacijama i socijalnom okruženju koji joj stvaraju određenu dozu tjeskobe zna pomiješati glagolska vremena i pogrešno prebacivati struktu re iz prvoga u treće lice kada govori o sebi ili drugima. Od početka 2008. Rosanna spava na uzemljenoj krevetnoj pro stirci. Stavili smo i uzemljenu podlogu za radni stol kod njezinog računala gdje provodi oko sat ili dva dnevno, tako da dobiva i do datne sate uzemljenja svaki dan. U roku od nekih mjesec dana od početka uzemljivanja primi jetio sam da je mirnija. Govor joj je postao razumljiviji. Već je to bilo sjajno poboljšanje i manje stresa za nas oboje. Manje je iska zivala f rustracije. Tjeskobe nije bilo. Povremeno joj moram reći da uspori, ali ni približno često kao prije. Uz sve to, i bolje spava. Lakše ju je probuditi. Tijekom godina u školi joj je dodijeljena asistentica u nastavi. Vrlo brzo nakon što je započela s uzemljivanjem asistentica je u svoju knjigu upisala da moja kći aktivnije sudjeluje u nastavi. Ru čak s djecom jo j je postao veće zadovoljstvo i druga su je djeca više uključivala u svoje društvo. Izrazilo sam sretan zbog toga. To su suptilni detalji koje labora torijski testovi ne mogu utvrditi. Rosanna je sada u osmom razre du, pohađa redovitu nastavu i po prvi put joj nitko nije dodijeljen da pazi na nju. To je veliko postignuće. Čini se sretnijom, s više samopouzdanja i samopoštovanja. Nastavlja polako, bez proble ma i sigurno napredovati. Svi koji su upućeni u ovaj poremećaj znaju da je autizam ma raton a ne sprint. Međutim, ono što se dogodilo u roku od neko liko mjeseci i još uvijek se nastavlja za mene je čudo. Naoblaka se pomalo raskinula i sada mogu razmišljati o srednjoj školi. Možda i fakultetu? I o tome kako jednoga dana postaje produktivna čla nica društva? To je moguće. Srednja škola je sada tu. Nada je tu. A to je ogromna stvar.


143

Ono što mi se kod uzemljivanja toliko sviđa je to što se tako jednostavno izvodi. Kod autista je često jako teško pronaći nešto što je učinkovito. Ovo nema veze s time koliko im suplemenata možete dati da progutaju ili s mazanjem nekakve kreme. Jedno stavno stavite uzemljenu prostirku na krevet i za gotovo nikakav izdatak dobivate stvarne pozitivne terapeutske rezultate. Mnogo nas roditelja je u raznim problemima: emocionalnim, fizičkim i financijskim. Ovo je za nas nešto posebno."

Autizam: Manje slučajeva potpunoga gubitka samokontrole i mrzovolje Jedna majka iz Kalifornije rekla je da je njezinom petogodišnjem sinu autizam dijagnosticiran prije dvije godine. Ovako je opisala svoju situaciju: „Budio bi se potpuno svjež i pun energije oko 5.30. Zatim bi ‘ kasno popodne ili rano uvečer izgorio’ zbog nedovoljno sna. Udaranje o zid. Plač. Potpuni gubitak samokontrole. Mrzo volja. Sedam mjeseci stavljali smo ga da spava na uzemljenoj krevet noj prostirci i sada spava puno čvršće, i do jedanaest punih sati bez buđenja. Sada vidim da je mom sinu jednostavno nedostajalo sna, što znamo da je samo po sebi velik problem. Prostirka je sjaj na. Puno mu je bolje, u prvom redu zbog prostirke te promjena u prehrani i okolišu koje smo napravili. Rijetko bi tko mogao znati da kod njega postoje ili su postojali problemi karakteristični za autizam. Jedini problemi su mu odgodeni govor (kašnjenje od otprilike godinu, godinu i pol do dvije za vršnjacima) i ostaci alergija. Osim što spava uzemljen, naš sin uvijek hoda bos. To jako voli. Trebali biste ga vidjeti kako trči preko kamenja u našem dvorištu. Stopala su mu kao od čelika."

Uzemljivanje

Anketa Rona Petruccionija o uzemljivanju Ron Petruccioni, otac au tistične tinejdžerice, 200 9. god ine je kon taktirao roditelje au tistične djece diljem zem lje kako bi ih uk ljučio u neform alnu stud iju o uzem ljivanju. Ideja je bila zain  teresiranim roditeljim a dati uzem ljen u krevetnu p rostirku na kojoj će njihova d jeca u periodu od sveukup no dva m jeseca spavati uzem ljena . Roditelji su na početku p rije eksperim enta odg ovo rili na dvade set pitanja u anketi, a ond a na ista ta pitanja d avali odgov ore na tjednoj osnovi sve do završetka eksperimenta. Pitanja za anketu pripremio je gospodin Petruccioni, u suradn i s jedn im stručnjakom za m entalno zdrav lje iz južn e Kalifornije. U projektu je sud jelova lo sveuku pn o dva deset i osam roditelja, s djecom u dob i od dvije do trinaest god ina starosti. Prosječna d ob djece bila je šest god ina za d jevojčice i sedam za dječake. Rezu ltati su po kazali sljedeće (u postotcima): % prije

% poslije

17,9 46,4

2 7 .9 23.4

17.9 32.1

24.4 1 5.7

1 7 .9 53.6

3 3 .0 22.8

35.7 7.1

21.8 4.1

10.7 4 2 .9

10.2 18.3

35.7 10.7

17.8 2 1.3

Govori „doviđenja" na odlasku

Gotovo uvijek Gotovo nikada Odgovara poznatim osobama

Gotovo uvijek Gotovo nikada Privlače ga/je druga djeca

Većinom Gotovo nikada Kada se uzruja, vrišti umjesto da plače

Gotovo uvijek Gotovo nikada Promatra drugu djecu oko sebe

Gotovo u vijek Gotovo nikada Postupa impulzivno

Gotovo u vijek Gotovo nikada

145

Povratne informacije: što kažu ljudi o uzemljivanju % prije

% poslije

5 0 .0 2 1 .4

2 1 .8 2 1.3

17.9 2 1 .4 3 9.3

13.2 3 3 .0 1 6.2

17.9 2 1 .4 3 9.3

8 .8 39.1 17.3

3.6 5 3 .6

14.2 2 1 .8

Ima višestruke alergije

Gotovo uvijek Gotovo nikada Voli da ga/ju diraju njegovatelji

Gotovo uvijek Većinom Gotovo nikada Gunđanjem ili plačem komunicira potrebe

Gotovo u vijek Ponekad Gotovo nikada Ima miran san

Gotovo uvijek Gotovo nikada

Opušteno i fleksibilno se odnosi prema utvrđenim rasporedima


3 .6 39.3

11.7 18.3

32.1 7.1

7.3 16.8

Lako se rasrdi


BOL U LEĐIMA Mary Mason, šezdeset i šest godina, Colfax, Kalifornija, medi cinska sestra na onkološkom odjelu: „Već dvadeset i pet godi na muči me strašna bol u leđima. To je nešto s čime sam morala živjeti jer ne možete uzimati narkotične lijekove protiv bolova i raditi s pacijentima. Morate raditi bistre glave. Stoga je Tylenol bio lijek koji sam izabrala. To je bilo to. Kao medicinska sestra, bila sam skeptična prema ideji o uze mljivanju kada sam prvi put za nju čula. Međutim, odlučila sam probati i drago mi je da jesam. Spavam uzemljena četiri godine i

146

Uzemljivanje

više ne bih spavala nikako drukčije. U roku od dva ili tri dana pri mijetila sam razliku. Sjećam se da sam nazvala kćer krajem prvoga tjedna i da sam joj rekla da me leđa više ne bole. Nemam bolove u leđima sve dok spavam na krevetnoj prostir ci. To mi je postalo kristalno jasno jed nom prilikom kada sam dva tjedna bila u posjetu kćeri u Floridi. Nisam uzela prostirku, pa je taj let kući bio živa muka. Čim sam stigla legla sam na prostirku i bol je popustila. Drugom prilikom oprala sam prostirku i zaboravila je te noći staviti na krevet. Kada nemate bolove o tome ni ne razmišljate. Ostavila sam je da se suši na stolici na terasi i idućeg se jutra pro budila s bolovima. Odspavala sam malo na prostirci i bol je ne stala. Sada je pobožno koristim i nosim sa sobom kamo god da idem. Ništa prije toga nije tako djelovalo. Doista je poboljšalo kvalitetu moga života općenito. Iz moje perspektive nekoga tko je radio s bolesnicima više od dvadeset i pet godina, mislim da bi uzemljivanje moglo pomoći velikom broju njih. Mogli bi se eliminirati brojni problemi i ubrza ti proces izlječenja. Danas vam daju jednu tabletu za jedno, a onda drugu za nuspojave. I to se tako nastavlja ad nauseam. Uzemljiva nje bi mnogo toga moglo riješiti. Moglo bi biti od iznimne pom oći u oporavku od kirurških zahvata i liječenju kronične boli.“

Anita Pointer, šezdeset i jedna godina, Beverly Hills, Kalifor nija, pjevačica: „Cijeli život, od kad sam odrasla, u donjem dijelu leđa trpim bolove koji se pojavljuju i prestaju. Zbog posla pjeva čice uvijek puno putujem. Dugi letovi i teglenje putnih torbi če sto izazovu bol. Uzemljeno spavanje puno mi je pomoglo s ovim problemom. Primjerice, nedavno, nakon jednog putovanja vratila sam se kući s bolovima. Osjećala sam se uz to i umorno i bila po malo lošeg raspoloženja. Spavala sam na uzemljenim plahtama te noći i idući dan boli više nije bilo, imala sam puno nove energije, a i raspoloženje mi se znatno popravilo. Uzemljeno spavanje pomo glo je nestanku boli. Osjećam da mi ovo doista pomaže.“


Jim Bellacera, pedeset i jedna godina, Kalifornija, motivacijski govornik za poslovne ljude: „Prije šest godina čuo sam za spavanje na uzemljenoj krevetnoj prostirci. Pomislio sam da će moj slučaj biti idealan za testiranje jer me više od dvadeset godina mučila kronična bol, još od vremena kad sam radio u građevinar stvu i proizvodnji namještaja. Bolovi su mi se javili oko dvadeset i šeste godine života. Imao sam bolove u leđima, vratu i karpalnom tunelu. Na poslu sam jednom prilikom skočio s prikolice dok sam nosio jedan ormarić i pritom slomio kralježnicu. Otad sam osje ćao stalnu i jaku bol. Što god da sam poduzimao nije pomagalo, od odlazaka liječ nicima i redovitih tretmana kralježnice do uzimanja 800 mg ibuprofena dvaput ili triput dnevno, a ponekad i drugih protuupalnih lijekova. Čovječe, nakon prve noći uzemljenog spavanja idućeg jutra probudio sam se u nevjerici. ‘Ne, ovo nije moguće!’ - rekao sam. ‘Leđa me ne bole.’ Ne samo da me nisu boljela nego nakon dan-dva nisam morao posezati za svojom dnevnom konjskom dozom ibuprofena. Prije toga i ustajanje iz kreveta ujutro bio je izazov. Kobeljao bih se iz kreveta, koristio ruke i pridizao uz potporu stopala na podu kako bih se uspravio bez savijanja kičme. Uzemljena prostir ka sve je to odmah promijenila. Ne možete zamisliti koliko mi je puno značilo što mogu ustati iz kreveta bez bolova. Danas više ne mam bolova u kralježnici, vratu i ručnim zglobovima. To je pravi blagoslov. Svatko tko ima privatan biznis izložen je različitim oblicima stresa. Kroz glavu vam danonoćno mnogo toga prolazi. Nikada zapravo niste posve isključeni. Za mene je stoga jedna od najtežih stvari bila stvarni odlazak na spavanje. Nekoć je to značilo puno prevrtanja, trzanja glavom dolje-gore sve dok konačno u jednom trenutku ne bih zaspao. Osim što nije bilo bolova, od početka sam primijetio da doista brzo tonem u san i da se sljedeće jutro budim posve svjež i s više energije."

148

Uzemljivanje UPALA KRVNIH ŽILA

Behcetov sindrom uzrokuje probleme u m nogim dijelovima tijela, uključujući lezije na koži, oticanje dijelova očiju, bolne, naotečene i krute zglobove, meningitis, krvne ugruške, upalu probavnoga sustava i sljepoću. Najčešće pogađa osobe u dvadesetima i tride setima. Lijek ne postoji. Liječenje je usmjereno na ublažavanje bo  lova i sprječavanje ozbiljnih problema.

Randy Gillett, pedeset i pet godina, Upland, Kalifornija, umi rovljeni direktor tvrtke za proizvodnju posteljine: ,,U prosincu 1999. dijagnosticiran mi je Behcetov sindrom. U roku od sedam deset i dva sata od oboljenja ostao sam potpuno gluh, uz nepre stanu vrtoglavicu kao posljedicu nedostatka cirkulacije u unutar njem uhu i vestibularnim centrima (za ravnotežu) zbog upale. Izgubio sam i vid na jedno oko i imao stalnu bol u zglobovima po cijelom tijelu, posebice u žuljevitim i naotečenim stopalima. Dobio sam ulceracije u ustima i lezije na različitim dijelovima ti jela te bio iznimno iscrpljen. Nakon mjeseci uzimanja lijekova i ležanja u krevetu mogao sam se vratiti na posao, ali i dalje sam morao uzimati više lijekova kako bi se smanjila upala i regulirao imunološki sustav. Na kraju svakoga radnog tjedna bio sam posve izmoren i uglav nom provodio vikende spavajući. Bol u stopalima i oticanje bivali su sve jači. Morao sam početi nositi sandale na posao, a kraj rad nog stola držao sam papuče koje sam nosio po uredu. Liječnik mi je propisao Vioxx protiv bolova i upale u stopalima. Vjerovao sam da jednoga dana više neću m oći hodati i da je kronična bol nešto s čime se moram pomiriti. Zbog uzimanja lijekova i boli budio bih se između tri i šest puta noću, a ponekad uopće ne bih uspijevao zaspati. Na uzemljenoj prostirci počeo sam spavati u veljači 2004. Uju tro, nakon treće noći uzemljenog spavanja, stopala mi više nisu bila natečena. Mogao sam micati nožnim prstima i nisam osjećao nikakvu bol. Bilo je to nešto nevjerojatno. Mogao sam prestati s


149

uzimanjem prednizona, Vioxxa i lijekova za razrjeđivanje krvi. Spavao sam dublje nego ikada prije, uglavnom bez buđenja čitavu noć. Vikendima sam umjesto spavanja mogao uživati u slobod nom vremenu. Operacija ugrađivanja kohlearnog implantata, uz slušni aparat iza uha, pomogla mi je da bolje čujem na jedno uho, premda to nije ni izdaleka onaj sluh koji mi je podario Bog. Ne očekujem da će mi uzemljivanje vratiti sluh i izliječiti vrtoglavicu, ili u potpu nosti popraviti štetu koju je mom tijelu nanio Behcetov sindrom, ali znam da je ono smanjilo bol uzrokovanu upalom i da se svako ga jutra budim bez bolova. Svaku noć spavam uzemljen i mislim i nastaviti. To moju upa lu drži pod nadzorom i pomaže mi da budem zdrav koliko je to moguće. Zbog uzemljivanja uspijevam vrlo dobro funkcionirati i stanje mi se od tada svega nekoliko puta pogoršalo. Još uvijek odlazim liječniku svaka četiri mjeseca i svake godine kontroliram krv. Liječnik mi govori da su mi krvni nalazi kao u tridesetogodišnjaka. To je stvarno sjajno, budući da mi je pedeset i pet godina. Pokušavao sam pet godina raditi nakon što mi se stanje po pravilo, ali odmicao sam se od ljudi, računa i telefonskih poziva. Svakodnevni poslovi su mi jednostavno bili prestresni. Sva ta silna energija i koncentracija na to da pokušam ostati pribran i razu mjeti što mi se govori previše me iscrpljivalo, a i voziti automobil bilo je opasno. Stoga obavljam poslove oko kuće, pazim na svo je stare roditelje i pomažem obitelji i prijateljima gdje god mogu. Kada radim po dvorištu ili obavljam kućanske poslove bol u sto palima ponekad se vrati, pa sam na kraju dana zreo za spavanje i uzemljivanje, ali se ujutro opet osjećam dobro i ništa me ne boli. Ne mogu ni reći koliko mi je to pomoglo da se općenito bolje osjećam. Behcetov sindrom odradio je svoje na mom tijelu, a uze mljivanje mi je olakšalo život. Osjećam se blagoslovljeno i sretan sam što sam živ.“

150

Uzemljivanje ELEKTROSENZITIVNOST

,,Elektrozagađenje“ kolokvijalni je izraz koji se koristi za nevidljiva, neopipljiva i neprirodna elektromagnetska polja koja proizvode visokonaponske električne žice, električne instalacije u zidovima kuća i ureda te mnogobrojni uređaji. Neki ljudi su izrazito osjet ljivi - alergični, moglo bi se reći - na emisije elektromagnetskih polja. One mogu izazvati glavobolje, artrititičke bolove, nesanicu, bol u prsihia i aritmije srca, tjeskobu i depresiju. Osjetljivost na elektromagnetska polja rijetko se dijagnosticira i premda ove oso be uzimaju lijekove, njihovi simptomi rijetko nestaju. Znanstveni ci u Europi upozoravaju da je između 3 i 6 posto stanovništva pod utjecajem izloženosti elektromagnetskim poljima. Step Sinatra, čija priča slijedi, najstariji je sin koautora knji ge Stephena Sinatre. Usprkos najboljoj mogućoj skrbi koju mu je dr. Sinatra mogao osigurati, on i njegova obitelj sa strahom su promatrali kako se Stepovo zdravlje nekoliko godina pogoršava. „Ne moram daleko tražiti da bih vidio kakvu štetu može napraviti elektrozagađenje.“ - kaže dr. Sinatra. „Jako smo se bojali da bismo mogli izgubiti Stepa. Liječnici su mu davali različite dijagnoze, od autoimunog poremećaja, preko parazita, pa čak do zatrovanošću živom. Sada čvrsto vjerujemo daje do unutarnjih disfunkcija do velo elektrozagađenje i negativno se odrazilo na urođenu sposob nost njegova tijela da se liječi. Čudesno se oporavio, premda je bio na samom rubu smrti.

Step Sinatra, trideset i tri godine, Encinitas, Kalifornija, podu zetnik: „Potkraj 1990-ih trgovao sam dionicama na Wall Streetu, stojeći među stotinu ljudi, okružen čitavom silom računala, tele fona i elektronike. Prvi mobitel nabavio sam 1997., drugi godinu dana kasnije. Koristio sam ih neprestano. U ovakvom napetom okruženju radio sam od 9 ujutro pa sve do zatvaranje burze. Bio sam u stalnom punom pogonu, ispunjen žarom za živo tom i željom da isprobam baš sve. Bio sam mlad, snažan i zdrav. Naporno sam radio, ulazio u goleme rizike i imao osjećaj da sve


151

mogu imati pod kontrolom. Živio sam pravi život s Manhattana. Imao sam stan na četrdeset i trećem katu s pogledom na pet blo kova udaljene tornjeve Svjetskog trgovinskog centra. Tada toga nisam bio svjestan, ali bez prestanka sam bio bom bardiran emisijama elektromagnetskih polja i telekomunikacij skih sustava. Četiri godine koje sam proveo radeći na Wall Streetu nisam dovoljno spavao. Bio sam napet. S vremenom sam počeo osjećati da mi nešto nagriza zdravlje. Mislio sam da je posrijedi ja k stres na poslu. Tada su stvari krenule po zlu. Javili su mi se problemi s ušima, očima i nosom, kronični kašalj i jaka kongesti ja. Simptom i su bivali sve gori, ali nisam zastao i poslušao ih. Imao sam osjećaj da ću ozdraviti kasnije. Zarađivao sam jako dobro i živio život gonjen egom i ispunjen velikim stresom. Međutim, u jednom trenutku pojavila mi se bol u prsima za koju je moj otac posumnjao da bi mogli biti spazmovi koronarne arterije ili rano upozorenje na srčani udar. Tada mi je bilo dvade set i pet godina! To me je iskustvo prisililo da stanem. Shvatio sam da sam uni šten. Imao sam dovoljno pameti da znam kada prekinuti. 2001. godine, nakon napada na Svjetski trgovinski centar, preselio sam u Colorado i nastojao povratiti zdravlje. Međutim, jednostavno mi je bilo sve gore. Počeo sam se plašiti. Osnovao sam maleni ured za trgovinu u Boulderu i natrpao ga bežičnim mrežama i telefonima, ne znajući kakvu mi štetu na nose. Ondje sam radio i spavao, tako da su me elektromagnetska polja šibala i danju i noću. Još uvijek mi nije bilo jasno što se sa mnom događa. Znao sam samo da mi je sve lošije - mršavio sam, bilo mi je slabo, bio sam nadut, nisam mogao probaviti određenu hranu, boljeli su me mišići, imao sam problem s ozljedama, spa vanjem i alergijama na hranu. Postao sam posvećen svom zdravlju kao nekoć trgovanju dio nicama. Konzultirao sam nutricioniste, majstore akupunkture, ne konvencionalne alternativne terapeute i konvencionalne liječnike. Otac mi je također pokušavao pomoći. Radio sam krvne pretrage jednu za drugom. Nitko nije mogao reći što mi je. Počeo sam ve nuti, gubeći i do kilu i pol mjesečno, bez obzira na sav trud.

152

Uzemljivanje

Morao sam napustiti trgovinu, ali su mi i dalje trebali prijeno sno računalo i mobitel jer sam radio za sebe. Počeo sam ozbiljno sumnjati da mi štete elektromagnetska polja jer mi je od izlaganja njihovu utjecaju bivalo gore. Ne znam jesam li oduvijek osjetljiv na elektromagnetska polja ili sam tu ekstremnu osjetljivost razvio na Wall Streetu. Otac me poslao nekima od najboljih liječnika u zemlji koje je poznavao. Nitko nije uspio dokučiti u čemu je problem. Potro šio sam na‘ stotine tisuća dolara i pročitao gotovo sve knjige do kojih sam mogao doći, ali i dalje mi je bivalo sve gore. Potrošio sam 20.000 dolara od svoga novca na boravak u jednoj poznatoj klinici, ali ni oni nisu utvrdili što mi je. Samo su rekli da imam endokrinih problema. Strašno je bilo znati da nešto ozbiljno nije u redu, a da nijedan liječnik ne zna zašto sam se razbolio i zašto mi je toliko loše. U toj zbrci samo mi je jedno bilo jasno: postao sam domaćin koji ne pruža obranu, osjetljiv na teške metale i sve parazite kojima bih se našao na putu. Vrhunac se dogodio 2007. kada sam otišao u kliniku zbog pa razitske infekcije. Proveo sam tri tjedna na lijekovima i dijeti sa si rovom hranom kako bih pročistio tijelo. Međutim, u nekoliko sam tjedana ponovno izgubio šesnaest kilograma. Tijelo mi je doživje lo potpuni kolaps i morali su me hospitalizirati. Visok sam 1,82 m, a težio sam 37 kilograma. Nalazi jetre, bubrega i krvi odstupali su daleko od normalnih vrijednosti. Našao sam se u bolnici, okružen raznim elektromagnetskim uređajima i opremom. Nisam mogao jesti ni probavljati hranu. Morali su me hraniti intravenozno. To me je spasilo, zajedno s molitvama i ljubavlju obitelji i prijatelja. U bolnici sam proveo četrdeset dana. U početku se činilo da neću uspjeti. Liječnici su mi davali jedan posto šanse. Ako i poživim, nisu imali pojma na što će mi život sličiti jer je moje tijelo velikim dijelom samo sebe izjelo. Bolje bila strašna. Nisam mogao ići na WC jer sam bio manje-više paraliziran. Bio sam potpuno ranjiv. Ponekad sam bio toliko slab da kad bi u sobu ušla osoba koja bi razgovarala na mobitel, uhvatila bi me mučnina. Kad bi netko donio prijenosno računalo da mi pokaže slike, nisam mo gao gledati u ekran dulje od minute. Bio sam iznimno osjetljiv i u međuvremenu postao puno svjesniji svoje osjetljivosti.


153

Jedne sam se noći umalo zadavio otpivši gutljaj vode. Mislio sam da sam gotov, kao i moj tata, koji je bio uz mene. Međutim, u tom trenutku ukazalo se nešto Božansko, neka vrsta duhovnoga buđenja ili anđeoske intervencije. Iznenada sam shvatio da smo mi sami ti koji stvaramo svoje strahove, snove i gotovo sve ostalo. Bio je to u isto vrijeme najgori i najbolji trenutak u mom životu. Uvidio sam da ako to duh želi, mogu napraviti sve. Zamolio sam Boga da učini čudo i moja je molitva uslišana. Osjetio sam ponov nu povezanost i znao sam da ću se oporaviti. Osjećao sam da je sve što želim pomagati ljudima. To je bila moja svrha i imao sam poruku. Počeo je oporavak, osjećao sam se bolje. U proljeće 2008. imao sam dovoljno snage da napustim bolnicu. Međutim, bio sam još uvijek iznimno slab. Moj m ije otac nekako u to vrijeme pričao o uzemljivanju, čak i onom na način da jednostavno sjediš bosih nogu na travi. Kad je vani postalo toplije počeo sam pomalo sje diti, stajati i hodati bosih nogu. Opazio sam da mi se polako vraća snaga. Pazio sam da u blizini bude vrlo malo elektromagnetskih naprava. Jednom, kad su u sobu u kojoj sam se oporavljao stavljeni be žični telefoni i bežični internet, stanje mi se jako pogoršalo. Mje hur mi se inficirao salmonelom i ponovno sam morao biti hospitaliziran. Nakon toga sam nabavio detektor elektromagnetskih zračenja koji me upozoravao na nevidljiva, štetna elektromagnet ska polja. Počeo sam jako paziti u kakvom okruženju boravim i rješavati se električnih i elektroničkih uređaja. Odmah sam se bo lje osjećao i bolje spavao. Po izlasku iz bolnice prvih devet mjeseci nisam koristio računalo. Prestao sam razgovarati na mobitel osim u slučajevima krajnje nužde, a to je bilo možda jednom ili dvaput mjesečno. Koristio sam isključivo obični telefon i računalo spojen s fiksnom linijom, a ne bežično. Ubrzo nakon izlaska iz bolnice počeo sam spavati uzemljen. Nešto sjajno! Prvih nekoliko noći spavao sam možda šest ili se dam sati, ali svakim bih se danom budio osjećajući se bolje u us poredbi s devet ili deset sati koliko sam spavao prije toga i budio se osjećajući se loše. Osjećao sam toliko dramatičan porast energi je i poboljšanje zdravlja da nikada od tada više nisam spavao neu-

154

Uzemljivanje

zemljen. Kada putujem, plahtu za uzemljenje nosim sa sobom. Na jednom sam putovanju stigao u hotel vrlo kasno i postavio plahtu na krevet. Spavao sam loše te noći i sljedeće jutro shvatio da sam je zaboravio priključiti. To mi je bila velika potvrda da uzemljivanje ima nemali učinak i ulogu u mom ozdravljenju. Kako sam jačao tako sam se i bolje nosio s elektromagnetskim poljima. Kada ko ristim računalo stopala polažem na uzemljenu podnu prostirku, tako da za računalom mogu ostati mnogo duže nego prije. Ako se ne uzemljim nakon desetak minuta mi bude vruće, oblijeva me znoj i obuzima osjećaj neugode. Danas imam 68 kilograma i snažniji sam nego što sam bio posljednjih godina. Blagoslovljen sam što sam živ. Molim se da i drugi postanu svjesniji elektromagnetskih polja, da ne moraju prolaziti kroz ono što sam ja prošao i da žive ovaj život koji im je darovan do maksimuma.”

Edie Miller, pedeset i šest godina, Inman, južna Kalifornija, knjigovotkinja: „Zbog ekstremne osjetljivosti na elektromagnet ska polja ne mogu raditi izvan kuće. Doslovce osjećam energiju kako mi ulazi u tijelo, što je vrlo uznemirujuće. Od 2000. do 2005. zbog ove sam osjetljivosti bila prisiljena napustiti tri različita po sla. Nakon davanja otkaza morala sam se kod kuće oporavljati. Nisam znala uzrok ovim problemima i odlazila sam liječnicima, ali ni oni nisu razumjeli što se zbiva. Morala sam to dokučiti sama, a sve dok u tome nisam uspjela moj se život pretvorio u niz zdrav stvenih kriza. Spavanje mi je postalo velik problem. Činilo se kao da mi sve stanice u tijelu vibriraju. S vremenom je taj osjećaj postajao sve snažniji. Vibracije su postajale sve brže. Nisam imala pojma o čemu je riječ. Kasnije sam shvatila da je to povezano s mojom osjetljivošću i najvjerojatnije s instalacijama u mojoj kući. To se događalo svake noći. Često nisam mogla zaspati do 3 ili 4 sata ujutro. Bilo je i noći kada uopće ne bih spavala. Totalno bih se iscrpila i onda zaspala. Liječnici mi nisu mogli pomoći. Htjeli su mi dati tablete za spavanje koje će riješiti problem. Živjela sam


155

stalno bez dovoljno sna i bila kronično iscrpljena. Kad bih sjela pred televizor zaspala bih. Moj suprug i ja nekoć smo redovito igrali tenis i vozili bicikl. Sve je to prestalo. Ja po prirodi nisam ćudljiva osoba, ali tada sam postajala ćudljiva, deprimirana i ne sretna. Kada dovoljno ne spavate sve vam smeta. Ja sam imala taj problem godinama. Imala sam i fizičkih problema. Radila sam kao agent nabave za jednog od vodećih dobavljača platna, najlona i drugih mate rijala za industriju, rekreaciju i modnu industriju. Radila sam za računalom po cijele dane. Imala sam velikih problema s desnim ramenom zbog upotrebe miša. Miš mi je stvarao više problema od tipkovnice. Bilo je dovoljno da položim ruku na miša i osjetila bih kako mi energija struji uz ruku, što je bilo vrlo neugodno. Isprva sam mislila da sam istegnula tetivu u ramenu. Jedan liječnik mi je htio operirati rotatornu manšetu, ali ja sam se jako prestrašila. Moj tata je imao tu operaciju i nakon toga nikada više nije mogao normalno koristiti ruku. Išla sam na terapije ramena, što mi je puno pomoglo. Velik mi je problem bio uzimati stvari rukama. Na drugom sam radnom mjestu radila kao blagajnica. Pri kraju radnog dana mišići u desnoj ruci uopće nisu imali snage. Tom sam rukom ra dila s blagajnom. Jednostavno uzimanje kruha rukom bilo mi je teško. Osjećala sam kako električna energija ulazi u mene kroz blagajnu. U pokušaju da se maknem od rada s blagajnama, računalima i bilo kakvom elektronikom dobila sam posao slaganja knjiga u jednom velikom lancu knjižara. Ondje sam radila dvije godine. U početku sam se osjećala dobro, ali smo onda počeli sve više raditi s elektroničkim skenerima na baterije. Dok sam koristila taj uređaj zaradila sam „škljocavi prst“, trajno iskrivljenje prstiju i palaca. Moguće ih je ispraviti pucketanjem. Žene ga dobivaju češće od muškaraca, a ja sam bila jedna od njih. Zahvatio mi je oba palca, desni kažiprst i srednji prst te lijevi kažiprst. Otišla sam liječni ku, ali tretman nije pomogao. Dobila sam i teniski lakat. Zapravo, svaki zglob na desnoj strani tijela bio je zahvaćen, uključujući i desno koljeno. Došla sam do toga da nisam mogla podignuti knji ge na policu, ni ustati nakon što bih čučnula da stavim knjige na

156

Uzemljivanje

donju policu. Vrlo sam sitne građe i to nije imalo nikakve veze s mojom težinom. Za uzemljivanje sam saznala 2004. na Internetu. Činilo mi se da bi mi to moglo pom oći s mojim problemom. Doista mi je nešto trebalo. Nabavila sam si uzemljenu podnu prostirku i stavila je na krevet tako da mi stopala budu na nju položena. Odmah sam osjetila razliku, već prve noći. Stanice u mom tijelu jednostavno su prestale vibrirati. Noć prije mi je bila tipična noć s nekih tri ili četiri sata sna. S prostirkom sam zaspala odmah i probudila se u 9.30 ili 10 sati ujutr,o s osjećajem blaženoga olakšanja. Tri mjese ca sam spavala tako, nešto što je prije bilo nezamislivo. Tijelo mi je očigledno nadoknađivalo izgubljeni san. Nakon toga mi se san jednostavno normalizirao. U 7 ujutro ja sam na nogama, spremna započeti dan. Depresija se povukla, a energija porasla. Ponovno sam mogla redovito vježbati. Škljocavi prsti počeli su popuštati u roku od tjedan dana uzemljenog spavanja, a za otprilike mjesec dana bili su u stopostotnoj funkciji. Nije potrebno naglašavati, stalno spavam uzemljena. Radim na računalu kod kuće i koristim još jednu podnu prostirku ispod radnog stola. Mogu raditi cijeli dan bez problema, čak i mišem, sve dok sam uzemljena. Prostirku nosim sa sobom kad putuje mo. Ako je ne ponesem problem se odmah vraća. Još uvijek imam elektrosenzitivnost i svaki dan me na to podsjeti, ali mogu živjeti s tim i funkcionirati skroz normalno sve dok ne prekidam uze mljenje." FIBROMIJALGIJA

Fibromijalgija je česta kronična bolest koja pogađa, procjenjuje se, između 3 i 6 posto svjetske populacije, uk ljučujući i deset milijuna Amerikanaca, od kojih su više od tri četvrtine žene. Prema Naci onalnom udruženju za fibromijalgiju uzroci „ostaju zagonetka". Glavni simptom kronična je bol koja se širi cijelim tijelom, zajed no s umjerenim do ekstremnim umorom i poremećajima spava nja. Često se pojavljuje u kom binaciji s drugim stanjima kao što su iritabilna crijeva, lupus i artritis.


157

Arm ida Cham pagne, šezdeset i osam godina, San Diego, agen tica za nekretnine: „1995. godine dijagnosticirali su mi fibromi jalgiju. To mi je, uz artritis, sve više zagorčavalo život. Spavanje mi je predstavljalo velik problem zbog bolova. I samo ležanje u krevetu bilo je bolno, a povrh toga nisam mogla ni ilugo sjediti najednom mjestu. Nisam bila invalid u smislu da ne mogu raditi određene aktivnosti, ali trpjela sam velike bolove. K tomu, stalno sam bila umorna. Bol je bila neprekidno prisutna, a navečer bi bila osobito snažna. Na ljestvici od 1 do 10 bol je vjerojatno bila na razini 8 svake noći. Bolove sam imala posvuda, od ramena pa sve do nožnih prstiju. Često bi me budili. Probala sam sve vrste lijekova, krem a i sredstava za ublažavanje boli. Znali bi pomoći na nekih sat vremena, ali ništa više od toga. Izbjegavala sam uzimati bilo kakve jake lijekove protiv bolova, po nekad bih, međutim, uzela Aleve, nesteroidni protuupalni lijek iz slobodne prodaje koji bi znao djelovati malo dulje. Godine 2000. počela sam se uzemljivati noću uz pomoć jed nog od prototipova krevetne prostirke. Odmah prve noći zaspala sam i probudila se svježa i bez bolova. Nisam mogla vjerovati. Bol je potpuno nestala. Sve od tada nastavila sam spavati uzemljena. Imam i prostirku na svojoj sofi, tako da kada legnem kako bi se odmorila ili gledala TV dodatno vrijeme provodim uzemljena. Tu i tamo mi se javi probadajuća bol, ali nikada onakva kao prije. Spavam u komadu osam sati. Ponekad i devet ili deset. Osje ćam se fantastično i puna sam energije. Ne znam kako bih bez ove prostirke, osobito uz sav stres koji sa sobom nosi moj posao s nekretninama posljednjih nekoliko godina. Ponekad posjećujem rođakinju u Santa Barbari i sa sobom no sim krevetnu prostirku. Kada sam je prvi put donijela u gostinjskoj sam je spavaćoj sobi uključila u zidnu utičnicu za koju sam mislila daje uzemljena. Te noći, a i sljedeće loše sam spavala. Javili su mi se i lagani bolovi. Upitala sam rođakinju za električne in stalacije u kući. Rekla mi je da ta spavaća soba nije uzemljena, za razliku od kuhinje i kupaonica. Stoga sam uzela produžni kabel s

158

Uzemljivanje

nastavkom za uzemljenje i uključila prostirku u utičnicu u kuhi nji koja je imala uzemljenje. Odmah sam osjetila razliku: te noći spavala sam dobro. Osim toga, zadivio me učinak koji je spavanje uz uzemljenje imalo na moga dragoga. Njemu je liječnik dijagnosticirao laganu apneju u spavanju. Budio bi se tijekom noći i nije mogao doći do zraka. Ponekad bi odmah nastavio spavati, ali ponekad ne. Uz to, hrkao je toliko glasno da nisam mogla zaspati. Morala bih otići u krevet prva, a potom, kasnije, za mnom on. Uzemljivanje je i to promijenilo. Za koji mjesec hrkanje mu se smanjilo, a potom i prestalo. Apneja se zadržala dulje, ali i ona je popustila i na kraju nestala. Već više od četiri godine nema taj problem. Posljednjih pet godina života moja je majka spavala uzemljena. Umrla je 2005. u dobi od devedeset i šest godina. Strašno je hrkala prije nego što je počela spavati uzemljena. I njezino je hrkanje prestalo, a vjerujem da joj je uzemljivanje olakšalo zadnje godine života.” JE T LAG

Jim Bagnola, šezdeset godina, Austin, Teksas, poslovni konzultant i korporativni trener: „Imam posao u kojem putujem diljem svijeta, tako da mi je je t lag uvijek problem. Moje mi iskustvo go vori da su hodanje bosih nogu i uzemljeno spavanje najbrži načini da se prilagodite dalekoj vremenskoj zoni. Uz to, spavam čvršće, imam lucidnije snove i fizički sam snažniji. Prije sam isprobavao razne vrste tretmana, lijekova i naprava ne bi li pobijedio jet lug. Hodanje po travi i uzemljeno spavanje za mene su najefikasnije metode. Nakon povratka kući u Teksas s ne davnog putovanja u Francusku, Englesku i Rumunjsku oporavio sam se u roku od dva-tri dana. Inače bi mi nakon takvog duljeg putovanja trebalo i tjedan dana. Kada stignem u strana odredišta i prijavim se u hotel hodam po travi gdje god je nađem. To je ponekad znalo biti izrazito smiješ no iskustvo. Dosta često putujem u Rumunjsku tako da u centru Bukurešta iskoristim travnjak ispred Narodnog kazališta, odmah


159

do Hotela Intercontinental. Dok ondje dvadeset minuta hodam bosih nogu ljudi često zastajkuju i promatraju me kako bosonog kružim travnjakom. Neki me pitaju što to radim. Pokušavam im objasniti što je to uzemljivanje i jet lag, a oni me gledaju kao da sam neki luđak. Mnogi ne znaju engleski, tako da je situacija baš komična. Jednom me je ubola pčela, pa moram paziti kuda ho dam. Inače, sjajno djeluje. M IJEŠAN A BO LEST VEZIVNOG TKIVA

Miješana bolest vezivnog tkiva (MCTD) autoimuni je poremećaj koji se ponekad naziva i bolešću preklapanja jer se manifestira znakovima i simptomima nekoliko drugih bolesti vezivnog tkiva: lupusa, sklerodermije i polimiozitisa. Javlja se većinom kod žena. Simptomi uključuju umor, slabost mišića, bolove u zglobovima i oticanje te otežano gutanje. Mnogi pacijenti otežano dišu zbog ovojnice koja prekriva pluća i unutrašnjost prsnog koša.

Lynne Corwin, šezdeset i tri godine, Hemet, Kalifornija: „Prije deset godina jako sam se razboljela. Nakon mnogobrojnih pretra ga liječnici su mi dijagnosticirali miješanu bolest vezivnog tkiva. Više nisam mogla voditi prijašnji život. Savjetovali su mi da odem kući, pripremim se za najgore i da uživam u svakom danu kad se budem dobro osjećala. Time su mi jasno dali do znanja da takvih dana neće biti previše. U biti, otpisali su me. Godinama sam bila u vrlo lošem stanju, trpeći bolove i pasivno promatrajući kako život prolazi. Prelazila sam s jedne terapije na drugu. Nisam mogla biti aktivna baka svojim petorim unucima kao što sam željela. U jednom trenutku kada mi je bilo osobito loše odlučila sam sama, kako god znam i umijem, poboljšati kvalitetu svoga života. Sjećam se da sam jednog dana između doručka i ručka odlučila postati stroga vegetarijanka i ostaviti se masne i prerađene hrane. To je donijelo promjenu. Kasnije sam upoznala Richarda Dela-

160

Uzemljivanje

nyja, liječnika koji u svojoj praksi integrira konvencionalnu i al ternativnu medicinu. Jako mi je puno pomogao. U ožujku 2009. preporučio mi je da spavam uzemljena, što je bio dio njegove nove terapeutske strategije. U šest mjeseci od tada spavala sam neuzemljena samo jednu noć. Uzemljenu vreću za spavanje nosim sa sobom svaki put kad nekamo putujem. Teško je precizirati točna poboljšanja koja su mi donijeli po jedinačni tretmani na kojima sam bila. Međutim, otkad spavam uzemljena Općenito se dogodio zamjetan napredak, osobito s mo jim primarnim simptomima, a to su nemogućnost da dođem do daha i otežano gutanje. U prošlosti nisam imala problema sa spavanjem. Ono što se promijenilo je kvaliteta sna. Primijetila sam to odmah prve noći uzemljenog spavanja. Najbolje ga mogu opisati kao izrazito miran san. Isto se ponovilo i sljedeće noći i noć iza toga, i tako se i nasta vilo. Nakon nekog vremena sam se, pretpostavljam, naviknula na ovu sjajnu kvalitetu sna. Jedan od problema koje imam je i refluks kada ležim ispružena, tako da moram spavati na kosini ili sjedećke, u stolici. To se doga đa jer mi je uništen jednjak. Ne funkcionira kako bi trebao. Ne za država sadržaj u želucu ako se, na primjer, sagnem. Sadržaj može izaći van, a kada se to dogodi, osjećam snažnu bol u grlu i ušima. Godinama već uzimam iznimno velike doze supresanata kiseline kako bih se nosila s ovim problemom. Zahvaljujući savjetima dr. Delanyja uspjela sam značajno smanjiti doze, a dramatično su se smanjile otkad spavam uzemljena. U potpunosti sam prestala uzi mati jedan lijek noću, a uzimanje drugoga smanjila sam za dvije trećine. Ne trebam ni spominjati koliko sam zbog toga sretna. Prije, kada bih se loše osjećala nisam mogla jasno razmišljati. U glavi mi je bila zbrka i bila sam potištena. Otkad se uzemljujem primjećujem da mi mozak bistrije funkcionira. Misaoni procesi su mi izoštreniji. Iako još uvijek ne funkcioniram onako kako bih željela, rekla bih da sam vedrija nego prije. A i imam više energi je. Prije uzemljivanja nisam mogla izdržati dan bez popodnevnog drijemanja, u trajanju od pola sata do dva sata. Sada mi taj odmor uopće nije potreban. Do te mjere mi se stanje popravilo.


161

Bilo je trenutaka kada unučadi nisam bila u stanju.pročitati priču. Nisam imala daha za to. Gubitak daha mi je još uvijek pro blem, ali sada manji i mogu dovršiti priču, a da pritom možda samo trenutak ili dva predahnem.“ MULTIPLA SKLEROZA

Multipla skleroza (MS) je degenerativna bolest središnjeg živča nog sustava koja se najčešće pojavljuje kod mlađih odraslih osoba i može dovesti do ozbiljnog stupnja invalidnosti. Simptomi če sto uključuju bolove, gubitak ravnoteže, grčenja mišića, paralizu i opći umor. Stručnjaci okvirno procjenjuju da je ovom bolešću pogođeno 1,3 milijuna ljudi u svijetu, ali mnogi smatraju da je ta brojka premala. Najmanje dvostruko je više oboljelih žena nego muškaraca. Najviše je slučajeva multiple skleroze u zemljama koje su najviše udaljene od ekvatora, pa stručnjaci smatraju daje bolest posljedica nedostatka sunca, okruženja i prehrambenih navika. Među faktorima koji se tiču okruženja je i nedostatak uzemljenja. Naša zapažanja govore da se pacijentim a s multiplom slderozom stanje poboljšava kada ih se uzemlji.

Cindy Walsh, četrdeset i sedam go dina, južna Kalifornija, brač  ni i obiteljski terapeut: „Multipla skleroza dijagnosticirana mi je 1999. u vrijeme kada mi je život bio prepun stresa. Jedan od simptoma bio je osjećaj težine u lijevoj strani tijela koji bi trajao nekih trideset sekundi. Desna ruka bi mi se izvrtala tako da mi je dlan bio okrenut prema gore. Propisana su mi tri lijeka, ali sam ih nakon šest tjedana prestala uzimati zbog nuspojava koje su izazi vali. Od jednoga od njih, koji se uštrcavao, dobivala bih groznicu, trnce i bolove. Godinu dana nakon dijagnoze morala sam otići u invalidsku mirovinu. Imala sam ograničenu količinu energije i morala sam pažljivo balansirati svoje vrijeme između dvoje pre krasne i aktivne djece i potrebe za odmorom. Nekoliko je godina situacija bila donekle dobra. Puno sam vježbala, plivala, pa čak i hodala na kilometre. Bilo je izvrsno. Me

162

Uzemljivanje

đutim, 2007. stanje mi se jako pogoršalo. Rebreni koš mi se utezao, kao da me gnječi kakav steznik. Bilo je to jako neugodno. U cijelom tijelu imala sam čudan osjećaj. Godine 2008. u mjestu u kojem živim bilo je rekordno vruće, a vrućine su neprijatelj oboljelih od MS. Stanje mi se razbuktalo kao nikada dotad. Bilo je zastrašujuće. Lijeva ruka otkazala mi je poslušnost, kao da više nije povezana s mozgom. Micala bi se po svom i nisam mogla ništa njome primiti. Nisam mogla ni tipkati njome. Ruka mi je jednostavno postala beskorisna. A onda su mi se i počele ponašati čudno noge. Otprilike negdje u to doba prijatelj mi je spomenuo studiju koja se provodi u okolici o nečemu što se zove uzemljivanje. Nje govo je mišljenje bilo da bi mi to moglo pomoći. Saznala sam da sudionici moraju određeno vrijeme sjediti dok se provode testi ranja, no nisam bila sigurna mogu li toliko dugo izdržati. Dobila sam ipak poziv da dođem jedan vikend, kada se istraživanje ne provodi, da jednostavno vidim može li uzemljivanje pom oći kod moje bolesti. Tada sam upoznala Clinta Obera. On me priključio na žice i ondje sam sjedila neko vrijeme. Bilo je umirujuće, uživala sam. Kad su me odspojili ustala sam i otišla na WC. Tamo sam se po gledala u ogledalo i nisam mogla vjerovati što vidim. Izgledala sam kao da sam spavala tri dana ili bila na tretmanu icjeljivanja. Izgledala sam puno bolje i mlađe. Prije toga sam bila vrlo umorna, tužna i iscrpljena od stresa. Ostala sam u čudu. Clint mi je dao da ponesem kući neki pribor za uzemljivanje i da ga isprobam. Od tada većinom spavam uzemljena. Iako mi je godina vrlo teška, uključujući i operaciju, uzemljivanje mi istinski godi. Otkad se uzemljujem stanje mi se nije pogoršavalo, usprkos stresu. Imam više energije. Gledam svoje tijelo i mislim kroz što sam sve prošla, a kako se dobro osjećam. Upravo je prošla deseta godišnjica od dijagnoze. Posljednje sam pogoršanje sjajno izdržala. Nekoliko godina moji dragi pri jatelji pomažu mi da odlazim na hiperbaričnu terapiju kisikom. Zdravo se hranim, sa što je više moguće organske hrane. Uzimam injekcije vitamina B. Puno toga radim za svoje zdravlje, a svemu tome sam pridodala i uzemljivanje. Ono je dio moga „zdravstve


163

noga tima". Doista vjerujem da itekako djeluje i da mi je pom oglo da se sada ovako osjećam. Ponekad dok čitam ili gledam filmove sjedim na uzemljenoj plahti. Pazim da mi ne služi samo za spava nje. Zapravo se osjećam baš izvrsno.'1 IŠIJAS

Išijas označava bol u nogama koju izazivaju pritisnuti živci što izlaze iz donjeg dijela kralježnice i tvore glavni živac u nozi - ishijadični živac. B o lje moguća i u donjem dijelu leđa i zadnjici, uz trnce i utrnulost u donjim ekstremitetima.

Mike Miller, šezdeset i dvije godine, Encinitas, Kalifornija, sof tverski inženjer u mirovini: „Išijas imam od 1966., dakle više od četrdeset godina. U automobilskoj nesreći smrskao sam četvrti, peti i šesti lumbalni kralježak i od tada trpim jake bolove i tego be. Ne može se učiniti ništa osim uzimanja aspirina koji ublažava oticanje ishijadičnog živca na mjestu gdje izlazi iz kralježnice. As pirin ustvari dobro djeluje, ali ne i savršeno. Ne uklanja bol nego ublažava oticanje, što smanjuje bolove do mjere da se mogu istrpjeti. Četrdeset i dvije godine uzimam dva aspirina svake noći. Moji simptomi bila su iznimno bolna probadanja, obično niz desnu nogu do koljena, a ponekad sve do sredine stopala koje se pritom steže poput šake. Kažem obično zato što su se ponekad znala prebaciti na lijevu nogu, a tijekom izuzetno teških noći imao bih ih u obje noge. Osim toga, osjećao sam neprekidnu slabu bol u donjem dijelu leđa, mišićima oko koljena, stražnjem dijelu bedara i listovima obje noge. Bol sam osjećao svake noći. Iscrpljivala me. Obično m i je trebalo oko sat do sat i pol vremena da zaspim. A kad bih konačno i zaspao to je bilo od iscrpljenosti. Kad bih se probu dio obično sam se osjećao kao da imam jet lag ili mamurluk. Početkom 2008. počeo sam spavati uzemljen i sve se promije nilo. Odmah su mi se povukli svi simptomi. Bio sam zaprepašten. Nisam mogao vjerovati. Samo sam legao i odmah zaspao bez na

164

Uzemljivanje

pada išijasa. Idući dan sam se probudio i rekao: ‘Hej, pa ja sam spavao cijelu noć u komadu!’ Bilo je to prvi put da sam prespavao čitavu noć u pet godina. Nije više bilo onih tegoba prije nego što bih zaspao. Od samoga početka znao sam da se ovdje radi o ne čem posebnom. Od tada svaku noć koristim prostirku uključenu u zidnu utič nicu. Čak sam odnio prostirku na kampiranje i uz nju koristio štap za uzemljenje te spavao bez ikakvih problema u našoj kampprikolici. I to je bilo prvi put da mi se to dogodilo. U načelu nemam simptoma i bolova, niti potrebe za lijekovima, dok god pazim. Pritom mislim da ne podižem nešto što je preteš ko ili da inače ne pretjerujem, što mi se nažalost s vremena na vri jeme zna dogoditi. Tada iziritiram živac i moram uzeti tri aspirina da presiječem bol. Sljedeći dan, međutim, opet sam dobro. Rezultati su sjajni. Godinama nisam mogao ništa i svaki bi mi oblik stresa pogoršao stanje. Četiri godine nisam mogao raditi po slove po vrtu. Sada ponovno mogu vrtlariti i raditi lakše fizičke poslove. Puno se bolje nosim sa stresom. Ponovno živim.“

Bolji san Gotovo svi koji spavaju uzemljeni kažu da spavaju bolje, uključujući i slavne osobe koje putuju po cijelom svijetu. G lu m a c O r la n d o B l o o m :„ T o je n a j b o lji s a n ." G i a d R e e d , s v je t s k i p r v a k u s u p e r k r o s u :„ K o l ik o g o d d a s i o p t e r e t im t ije l o , id u ć i d a n s e o s je ć a m o p o r a v lje n a k o s p a v a m u z e m lje n . " S u p e r m o d e l M ir a n d a K e rr: „ U z e m lje n o s p a v a n je o m o g u ć u je m i d a sp a v a m n e o m e t a n o . B u d i m s e sv je ž a , č a k u n a t o č sv im s v o j im p u t o v a n j im a ."

APN EJA U SNU

Procjenjuje se da dvadeset milijuna Amerikanaca ima apneju u snu. To znači da imaju otežano disanje i poremećen san zbog suža vanja mekog tkiva u gornjem dijelu dišnog puta. Apneja smanjuje količinu kisika u krvi i izaziva naprasno buđenje iz sna. Aparat za


165

kontinuirani pozitivni tlak zraka u dišnom putu (CPAP) često se koristi u liječenju apneje. On putem cijevi dovodi komprimirani zrak u nosni jastučić, nosnu masku ili masku preko cijeloga lica. Pritisak drži dišni put otvorenim. Istraživači smatraju da opstruktivna apneja u snu aktivira upalnu reakciju u tijelu koja može do vesti do kardiovaskularne bolesti.

Daryl James, osamdeset i tri godine, Palm Springs, Kalifornija, poslovni konzultant i pisac: ,,U razdoblju koje je trajalo nekoliko godina sve sam se češće budio nekoliko puta tijekom noći hvata ju ći dah. Na kraju sam otišao u kliniku za poremećaje spavanja. Nalazi su pokazali da imam umjerenu apneju u snu, s epizodama tijekom kojih bih prestajao disati na dvadeset sekundi u komadu. Velik broj ljudi s apnejom umire u snu. Nisam želio biti jedan od njih. Rekli su mi da si nabavim CPAP aparat, što sam i učinio. Kori stio sam ga svake noći i pomogao mi je da neometano spavam, ali nije mi se sviđalo upotrebljavati taj uređaj. Nije baš udoban. Nakon što sam čuo za uzemljivanje i kako poboljšava spavanje, odlučio sam pokušati i vidjeti može li mi pom oći. I pomoglo je! Znalo se dogoditi da mi je CPAP maska za lice bila odveć neu dobna za nošenje, pa bih je skinuo. Čak i bez nje sam mogao izdr žati noć bez ikakvih problema. To sam primijetio u roku nekoliko mjeseci od početka uzemljivanja. Sada spavam uzemljen skoro godinu dana i gotovo više uopće ne moram koristiti CPAP. Uspio sam se skinuti s njega. Moje je stanje bilo teško i nema sumnje da mi je uzemljivanje pomoglo nositi se s njim i oporaviti se. Kao rezultat toga vidim da imam više energije tijekom dana. Osim toga, stabilizirao mi se krvni tlak. Uzimam lijekove protiv hipertenzije, ali kontrola krvnog tlaka nije na razini koju moj li ječnik priželjkuje. Otkad se uzemljujem uspijeva mi značajno kontrolirati krvni tlak.“

Uzemljivanje

1 66 UBLAŽAVANJE STRESA

Scott Hyatt, četrdeset i pet godina, sjeverna Kalifornija, poli cijski službenik: „Radim u službi za narkotike i život mi zna biti vrlo stresan zbog ljudi s kojima dolazim u kontakt, odlazaka na sud, obiteljskih situacija i svega ostalog. Posao mi je takav da u jednom trenutku mogu biti u patroli i da se ništa ne događa, a već iduće sekunde letim van iz auta, trčim, navlačim pancirku i izvlačim oružje. Razina stresa, stoga, u svako doba varira od nule do maksimuma. Ovakvi stresovi odražavaju se na san. Rutina mog spavanja skroz se poremetila. Stoga me često muči umor. Na poslu sam slo mio stopalo, ruku, nos, ručni zglob, pa i zbog toga trpim bolove, kao i ukočena leđa od nošenja opasača za oružje i pancirki. Spavam uzemljen otprilike šest godina i razlika je ogromna. Prije bih se često budio usred noći - prevrćući se, namještajući jastuk, ustajući, protežući se, vraćajući se u krevet. Nakon što sam počeo koristiti krevetnu prostirku spavam kvalitetnije - možda ne toliko vremenski koliko bih htio jer još uvijek imamo netipično radno vrijeme, ali kvaliteta sna mi se stvarno poboljšala. Dogodila se i velika promjena što se bolova tiče. Nestali su. To zapravo čak nisam ni primijetio do poslije nekih šest mjeseci. Jed noga sam se jutra probudio, odmah ustao iz kreveta i bolova više nije bilo, niti su me boljela leđa i stopala. Nevjerojatno! Vjerojatno bolove i ukočenost nisam imao i prije, ali to nisam primijetio. Jako volim trčanje tako da sam navikao na bolove u gležnjevi ma, koljenima i mišićima kukova. I oni su nestali. Kada sam ka snije tog dana trčao vani stalno sam osjećao da se nešto promije nilo, a to nije bio niti moj posao, niti prehrambene navike, niti bilo što drugo. Razlog tome je mogla biti samo krevetna prostirka. Kada bih se utrkivao - na primjer na pet kilometara - protiv prijatelja pokušavajući ih pobijediti, trčao bih brže nego kad to radim sam. Iduće bih jutro obično bio sav ukočen i u bolovima. Krevetna prostirka je i to riješila. Bolovi su sada minimalni. To je nevjerojatno."


167

Brad Graham, pedeset i četiri godine, Lakewood, Kalifornija, vatrogasac: „Kao što možete i pretpostaviti, ovaj posao uključuje puno stresa, kako fizičkog tako i mentalnog. Nikad ne znate što vas čeka u bilo kojem trenutku dana ili noći. Zna se dogoditi da u 1 sat iza ponoći, dok spavate, primite p o ziv. Moguće je da je u pitanju požar ili automobilska nesreća u ko jo j su ljudi zarobljeni u automobilu. Iz potpunog odmora skačete u furiozno i brzo djelovanje i spašavanje života. Kada se vratite u postaju teško je iz glave izbrisati prizore koje ste vidjeli. Ako spasite nekoga tko je ozljeđen pitate se hoće li sve biti u redu. Razmišljate što ste mogli učiniti drukčije da promije nite ishod. Zbog prirode ovog posla ponekad je nakon poziva jako, jako teško ponovno zaspati. Ponekad znam ležati u krevetu satima. Po nekad čak ustanem, istuširam se, odem u kuhinju i čitam novine. Kada spavam uzemljen prim jećujem da mogu ponovno zaspa ti nakon poziva u, po mom mišljenju, normalnom vremenskom roku - možda za dvadeset minuta umjesto dva i pol sata. Također primjećujem da spavam dublje i osjećam se odmornije kada uju tro ustanem. Odmorniji sam, a ipak u stanju budnosti. Čini se da ima pozitivnih učinaka i u fizičkom smislu. Naš posao zna iziskivati velike napore. Mislim da je jedan od proble ma koji muči nas vatrogasce, naročito kako zub vremena počne uzimati svoj danak, taj što nam koljena postaju pomalo ukočena. Isto tako, kako starimo tako nam se javljaju problemi s kičmom. Otkad spavam uzemljen koljena mi više nisu ukočena kao prije. Volim održavati snagu dižući utege. Dosta dugo gotovo da nisam bio u stanju izvoditi čučnjeve. Danas ih ponovno mogu raditi u teretani. Uz to, sada bolje trčim nego prije.“ VARIKOZNE VEN E I SLABA CIRKULACIJA

Roland Perez, šezdeset i pet godina, Palm Desert, Kalifornija, producent medicinskih filmova: „Stručnjaci kažu da neki ljudi

168

Uzemljivanje

imaju velike izglede da će naslijediti varikozne vene, a ja sam, po svemu sudeći, jedan od njih. M oja je majka imala teške probleme s venama, kao uostalom i ja. Od njih su mi stopala, sve do gležnje va, bila gotovo crna na nekim mjestima, posebice na hrptu stopa la. Vene su mi se smanjivale i cirkulacija nije bila dobra. Stopala su mi bila vrlo hladna i dok sam hodao nisam u njima imao osjećaja. Mogao sam hodati po hladnim pločicama a da ne osjetim hladno ću. Nisam znao što poduzeti. Liječnici su bili nemoćni. Onda sam čuo za uzemljivanje i nabavio si uzemljenu krevet nu prostirku. Prvi put sam je isprobao jednog nedjeljnog poslijepodneva. Ležao sam na njoj dvadesetak minuta i gledao televiziju. Prije toga nisam imao bolove. Sada me odjednom počelo jako b o ljeti. Stopala su mi se počela grčiti. Skočio sam i rekao: ‘Gotovo, neću ja ovo raditi!’ Sljedeći sam dan razgovarao s Clintom Oberom i spomenuo mu bol. Rekao mi je da to što sam doživio nije neuobičajeno i da se vjerojatno radi o početnoj iscjeljujućoj reakciji. Stoga sam od lučio nastaviti. U roku od dva dana bol je nestala. Zamijenili su je trnci u stopalima koji su trajali oko tri tjedna. Tada sam primijetio da mi boja stopala postaje svjetlija. Mislio sam da to ne može biti istina. To nije nešto što može posvijetliti. Ali postajalo je svjetlije. Prije toga stopala su mi se znala jako sušiti, pucati, a ponekad i krvariti. Dobivao bih i lezije. Sve je to bila posljedica loše cirkula cije. Polako, moja su stopala omekšala na donjoj strani. Pucanje i krvarenje je prestalo. Ta poboljšanja su nastupila u roku od dva mjeseca. Nisam ništa spominjao supruzi. Jednog dana za vrijeme doručka primijetila mi je stopala. Iznenadila se. ‘Stopala ti izgledaju stvarno dobro.’ rekla je. Za pet mjeseci boja stopala mi se u potpunosti pročistila. Na oba stopala. Moja supruga ima varikozne vene na stražnjoj strani nogu i znala je stavljati puder da ih prekrije. Zanimalo ju je hoće li joj uzemljivanje pomoći. Nakon šest tjedana jedna je noga bila pot puno čista. Na drugoj se vidjela lagana ljubičasta zavinuta crta. Stanje joj se na nogama definitivno poboljšalo. Nismo poduzimali ništa drugo osim uzemljivanja.”


169

JOGIJI SU ZNALI John Gray, pedeset i osam godina, Mili Valley, Kalifornija, au tor knjige M uškarci su s M arsa, žen e su s Venere (Harper Collins, 1992.): „Ideja uzemljivanja za mene ima veliko značenje. Ja ustvari radim nešto slično još od 1995., kada sam bio u Indiji i učio kod učitelja indijske meditacije. Preporučili su mi da ako želim najb o lje rezultate, moram spavati i meditirati na jelenjoj koži koja treba biti položena na zemlju. To je bila tradicija jogija. Učitelji su govorili da postoji energija koja odozgo silazi na zemlju i ulazi u vas ako ostanete povezani sa zemljom. Jogiji bi, naravno, meditirali dugo vremena i uvijek bi to radili na životinjskoj koži. Često su živjeli u špiljama, okruženi zemljom. Također bi na pod polagali malene plahte i spavali na zemljanim ili mramornim podovima. Kršćanski mistici imali su sličnu praksu. Odlazili bi u pustinju i meditirali u prirodi, znajući da će tako doći do boljih rezultata. Kada sam bio u Indiji nije me baš privlačilo spavanje na tlu. Jogiji su rekli da postoji i druga opcija, nešto što su radili kraljevi kada su u prošlosti proučavali jogijske tehnike i, kako se čini, od toga imali koristi u vidu produženog života. Ta opcija je bila ko ri stiti plahtu s bakrom priključenu na bakreni štap utaknut u zemlju vani. Pretpostavljam da su znali s metalom prije tisuće godina. Svakako su posjedovali neka posebna znanja. U Indiji sam nabavio sve potrebno i počeo to upotrebljavati kod kuće. U to vrijeme imao sam bolove od bursitisa (upala zglo bova, op.prev.) u ramenu. Imao sam ga dvije ili tri godine. Osobito bih ga osjećao poslije buđenja. Nakon što sam neko vrijeme spa vao na indijskim plahtama bolovi su nestali. Imao sam indijske plahte oko dvanaest godina i jako su mi se sviđale. Onda sam premjestio krevet i originalna žica postala je prekratka, tako da sam na neko vrijeme prestao koristiti bakre ne plahte. Onda sam čuo za Clinta Obera i njegov rad te nabavio neke provodljive plahte koje je on osmislio. Jedna od prvih stvari koje sam zamijetio bilo je to da više nisam mogao spavati duže od 8 ujutro. Čak i ako ostanem budan do kasno prethodnu noć, nema šanse da spavam poslije 8 ujutro. Bez obzira na to, u to sam

170

Uzemljivanje

doba budan i potpuno svjež. To je dio normalizacije arkadijskoga ritma. U to doba razina kortizola je najviša. Kad sam na tim plah tama više ne mogu spavati do kasno. Drugi ljudi kojima sam se obratio u vezi s uzemljivanjem ta kođer su imali pozitivna iskustva. Čuo sam kako u roku od neko liko dana nestaju artritički bolovi i kako se bol u nogama odmah ublažuje."

Pratite svoje iskustvo s uzemljivanjem Kako biste mogli pratiti pozitivne učinke uzemljivanja napravili smo jednos tavni kontrolni popis simptoma i tablicu praćenja napredovanja. Naći čete ih u Dodatku D.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Uzemljivanje i srce: kako to viđi Steve Sinatra

straživanja uzemljivanja još su u samim povojima što se srca i kardiologije tiče. Pa ipak, naša zapažanja i povratne inform acije od pacijenata ukazuju na velik potencijal: uzemljivanje je posve jednostavna metoda koja istovremeno štiti zdrava srca te pomaže da ona oboljela ozdrave. Osim toga, možda već sada, u ovoj ra noj fazi naših istraživanja, možemo biti donekle sigurni u njezi nu učinkovitost s obzirom da mnogobrojne bosonoge generacije prije nas, koje su bile u mnogo bližem dodiru s prirodom, gotovo nisu ni znale za bolesti srca. Danas su one ubojica broj 1 u zapad nom svijetu i u rapidnom su porastu u tropskim i suptropskim zemljama, gdje prije nisu bile česte. Kao kardiolog koji se koristi i konvencionalnim i komplementarnim metodama, predviđam da će uzemljivanje postati glavno praktično oružje protiv kardiova skularnih bolesti. Ustvari, čini mi se da će ono zasjesti na vrh i općenito u medicinskoj praksi. Kao i svaka nova ideja u svijetu medicine, tako i uzemljivanje valja pažljivo proučiti i testirati objektivno, bez predrasuda. Ako se to dogodi, vidim kako zauzima središnje mjesto kao prirodno i jeftino uporište održavanja zdravlja i sprječavanja bolesti i liječe nja. U ovo doba astronomskih troškova liječenja i sve većeg broja kroničnih bolesti, liječnici trebaju što više pom oći u osiguravanju

I

172

Uzemljivanje

jeftine skrbi za svoje pacijente. Gdje prije dobiti tu pom oć nego od Majke Zemlje? Ni manje ni više odozdo, iz samoga izvora. Uzbudljive su dalekosežne implikacije koje sadrže ključna po boljšanja: • • • • •

proizvodnje ATP-a aktivnosti simpatetičkog živčanog sustava aritmija visokog krvnog tlaka viskoznosti krvi

Uvjeren sam da će se s vremenom otkriti još pozitivnih uči naka. U međuvremenu, želio bih raspraviti o onom što trenutno znamo o uzemljivanju i njegovim pozitivnim učincima na srce i kardiovaskularni sustav. POTICAN JE PROIZVODNJE ATP-a - IZVORA ENERG IJE U TIJELU

Za mene, metaboličkog kardiologa kojeg posebno zanima unapre đenje i održavanje proizvodnje energije u srcu i tijelu pacijenata, uzemljivanje ima sve odlike jednostavnog, sigurnog i učinkovi tog pojačivača energije. Godinama preporučujem prirodne suplemente kao što su koenzim Q10 (CoQ10), L-karnitin, D-riboza i magnezij za osnaživanje bioenergetike srčanih stanica gladnih hranjivih tvari i njihovu zaštitu od razornih učinaka starenja, tok sina iz okoliša i neprekidne oksidacije. Napisao sam knjige i član ke o tim suplementima koje ja nazivam „genijalnom četvorkom". Oni su izvor najvažnijih metaboličkih sirovina u kojima pacijenti najčešće oskudijevaju. Ovaj nutricionistički pristup pokazao se izvrsnim i konzistentnim u vraćanju sposobnosti pumpanja krvi bolesnim srcima. Uzemljivanje se sada pokazuje kao još jedan pri marni element procesa obnove stanica i rehabilitacije srca. Zemlja hrani energijom sve organizme koji s njom ostvaruju neposredan kontakt. Jedan vid ovog bioelektričnog energiziranja odvija se u mitohondrijima trilijuna vaših stanica. Mitohondriji

Uzemljivanje i srce: kako to vidi Steve Sinatra

173

su poput mikroskopski sićušnih elektrana. U svakoj ih se stanici može naći na tisuće, ovisno o tome koliko energije stanica mora dati (stanice srca i bubrega sadrže ih najviše). U mitohondrijima se bez prestanka odvija kompleksan proces. Elektroni se poput nogometne lopte šalju kroz pokretnu traku enzima koji tvore supstancu zvanu adenozin trifosfat (ATP), gorivo koje stanicama omogućuje da funkcioniraju i da se obnavljaju. Osiguravanjem neograničenog ulaska elektrona u tijelo uzemljivanje može omo gućiti dovoljan broj elektrona u mitohondrijima te na taj način doprinijeti proizvodnji ATP-a u svim stanicama. Trebao je proći znatan broj godina u mojoj tridesetpetogodišnjoj kardiološkoj praksi pa da shvatim da se sve o srcu vrti oko ATP-a. Liječenje bilo kojeg oblika kardiovaskularne bolesti u osnovi se svodi na obnovu opskrbe ATP-om vašega srca. Uvidio sam da bolesna srca ‘propuštaju’ i na taj način gube vitalni ATP. Sva srčana oboljenja kao što su angina, zatajenje srca, tiha ishemi ja srca i dijastolička disfunkcija mogu uzrokovati deficit ATP-a. Drugi aspekt proizvodnje stanične energije je to što su elektro ni koji se prenose kroz pokretnu traku višeg energetskog razre da, više kao „vruć krumpir“ umjesto nogometne lopte, i da se ta energija prenosi na ATP. Znanstvenici govore da su ti energizirani elektroni u „uzbuđenom stanju“. Mi smatramo da su elektroni koje daje Zemlja sigurno toga tipa, elektroni koji pršte višim stupnjem energije. Ne samo da nam Zemlja tako daje više elektrona nego ti elektroni uz to imaju i supernaboj! SIMPATIČKI ŽIVČANI SUSTAV IVSR

Kad god uspijete smanjiti stres u tijelu to je dobro za srce, što je jedan od velikih pozitivnih učinaka uzemljivanja. Kronični stres izaziva prekomjerno lučenje hormona stresa kao što su kortizol i adrenalin. Isto tako, stres dokida ravnotežu između simpatičkog i parasimpatičkog živčanog sustava. Pretjera no pobuđivanje simpatikusa - kao posljedica stresa - vodi prema poznatom „bori se ili bježi“ modusu, odnosno stanju pripravnosti u koje se ljudi automatski prebacuju kao oblik reakcije na nepo-

174

Uzemljivanje

Čimbenici koji doprinose aktivaciji simpatičkoga živčanog sustava Utjecaji iz okoliša i/ili medicinska stanja Z a g a đ e n j e z ra k a ( < 1 0 m ik ro n a l e b d e ć ih č e s tic a ) K o n g e s t i v n o z a t a j e n j e s rc a D e p r e s i ja , t je s k o b a Hipertenzija

I n z u l in s k a r e z is t e n c i ja , d i ja b e t e s ili metabolički sindrom Pretilost A p n e ja u s n u

Psihosocijalna i bihevioralna stanja Z lo p o r a b a s tim u l a n s a Kronični stres Neprijateljski osjećaji, srdžba ili gnjev Sjedilački način života

N e d o s t a ta k s n a Pušenje Socijalna izolacija i usamljenost P r e h r a n a z a s ić e n a š e ć e r im a

Farmaceutski lijekovi B e ta -a g o n is tič k i b ro n ho d ila to ri Periferalni alfa blokatori

B lo k a to ri k a lc ijs k ih k a n ala b rz o g i kratkog djelovan ja

srednu opasnost kao što je, na primjer, okršaj. U današnjem svijetu nepredvidljivi društveni, financijski i politički događaji doprino se tome da stres ostaje na nezdravo visokoj razini. Mnogi ljudi iz dana u dan žive u stanju fiziološke pobuđenosti. (Pogledajte okvir s popisom čimbenika koji potiču simpatički živčani sustav.) Pojačana aktivnost simpatikusa nadjačava umirujući utjecaj parasimpatičkog živčanog sustava. Rezultat toga, između ostalo ga, povećani je rizik od hipertenzije, aritmija, pa čak i iznenadne smrti. Jedna od glavnih vrijednosti koje pokazuju pretjeranu ak tivnost simpatikusa poremećena je varijabilnost srčanoga ritma (VSR) kojom se mjeri uravnoteženost utjecaja živčanoga sustava na rad srca, a koja je i važan indikator i akutnog i kroničnog stre sa kao posljedice mentalnog opterećenja, tjeskobe i emocionalnih trauma. VSR se odnosi na promjene srčanog ritma od jednog do drugog otkucaja. Osobe s niskom varijabilnošću manje su u stanju


175

pomiriti se sa situacijom kad su suočene sa stresom te su. sklonije poremećajima povezanima sa stresom, uključujući i kardiovasku larne bolesti. Godine 2008. s elektrofiziologom dr. Chevalierom sudjelovao sam u pokusu kojemu je cilj bio izmjeriti učinak uzemljenja na VSR. Vjerujemo da je autonomni živčani sustav (AŽS) jedan od glavnih tjelesnih sustava - a moguće i prvi - koji reagiraju na uze mljenje. AŽS služi tijelu kao mehanizam brze reakcije koji kon tro lira širok spektar funkcija. Kardiovaskularni, dišni, gastrointestinalni, horm onalni, urinarni i druge sustave reguliraju simpatički i parasimpatički ogranci autonomnog živčanog sustava. Prethodni pokusi pokazali su da se kod uzemljenih osoba sma njuje stres i normalizira i uravnotežuje rad autonomnog živčanog sustava. U novoj studiji, objavljenoj 2010., podaci prikupljeni od dva deset i osam zdravih muškaraca i žena (prosječne dobi od četrde set i osam godina) pokazali su da uzemljivanje vodi poboljšanju VSR-a. Nad svim su sudionicima, kako uzemljenim, tako i neuzemljenim, vršena mjerenja u trajanju od četrdeset minuta. Rezulta ti dodatno potvrđuju potencijal koje uzemljivanje ima za uravnoteživanje živčanoga sustava i zdravlje srca i krvožilja. To je važno otkriće. Ako je takav trend vidljiv za četrdeset m i nuta, kakav li će tek utjecaj imati uzemljeno spavanje u trajanju od šest ili osam sati? Kad god dođe do poboljšanja VSR-a dolazi i do smanjenja intenziteta simpatikusa i bolje ravnoteže AŽS-a. Studija nam otvara značajne mogućnosti na polju zdravlja srca, koje pozivaju na dodatna istraživanja. Upućuje nas na dosad ne poznato svojstvo prirode da štiti zdravlje srca. Naše je mišljenje da bi uzemljivanje trebalo dodati među druge jednostavne, jeftine i neinvazivne intervencije koje pozitivno utječu na AŽS (v. popis tih intervencija u popratnom okviru). ARITM IJE I UZEMLJIVANJE

Aritm ije - bilo da je riječ o preskakanju srca ili atrijskoj fibrilaciji i malignim ventrikularnim nepravilnostima - često su rezultat

176

Uzemljivanje

emocionalnog stresa i previranja, situacija koje dovode do pojača ne aktivnosti simpatikusa. Zabrinutost i strah mogu biti okidač za ove kardiovaskularne događaje. Definitivno postoji „vruća linija" na relaciji srce-mozak. Zamislite život sa srcem koje vibrira, podrhtava te brzo i ne pravilno kuca umjesto da otkucava stabilnim, mirnim i predvid ljivim ritmom. Atrijska fibrilacija medicinski je naziv za to stanje, najčešći oblik aritmije srca. Svake godine oko dva milijuna ljudi dijagnostićira se ,,a-fib“, kako se skraćeno naziva. Premda sama po sebi nije po život opasna, može dovesti do zatajenja srca ili moždanog udara. Svakoga tko je ima može jako uplašiti i iscrpiti. Ljudi često misle da doživljavaju srčani udar. A-fib znači da postoji električni problem u srcu. Kod normal nog srčanog ritma gornje komore srca - pretklijetke - stežu se skladno kao odgovor na električni signal koji stvaraju džepovi specijaliziranih srčanih stanica poznatih kao sinusni čvor. Kod pacijenata s atrijskom fibrilacijom, međutim, kondukcija je pore-

Intervencije koje dovode do poboljšanja rada autonomnog živčanog sustava UZEMLJIVANJE Promjene u načinu života Tjelovježba M e d it a cija , jo g a , t a i c h i ,q i g o n g Pobožnost i vjera P o v r a ta k n o r m a l n o g s n a

P r e s t a n a k p u š e n ja Socijalna potpora S m a n je n j e s tre s a , b i o fe e d b a c k Mršavljenje

Lijekovi In h i b it o r i a n g i o t e n z i n - k o n v e r t ir a j u ć e g e n z im a ( A C E ) Prirodni suplementi O m e g a - 3 m a s n e kis e lin e

B e t a b lo k a t o r i


177

mećena i električni signali se gube po cijelom prostoru pretklijetki. Umjesto da se stežu, pretklijetke udaraju brzo i nepravilno. To rezultira gubitkom normalne, sinkrone pulsacije te povećava rizik prelijevanja krvi unutar komora gdje može stvoriti ugruške. Co umadin je lijek koji se obično propisuje za sprječavanje nastanka ugrušaka. Hitne intervencije uključuju električnu kardioverziju za presta nak fibrilacije pretklijetki i resinkronizaciju te ponovno uspostav ljanje kontrole srca. Ta procedura uključuje savršeno vremenski pogođenu, malu dozu struje kako bi se konduktivnom sustavu zadao ,,udarac“ koji mu omogućuje da se resetira.

Bob Malone, šezdeset i devet godina, Boulder, C olorado, finan cijski savjetnik: „Nakon što sam doživio bol u prsima, ubrzano lupanje srca i lepršanje pretklijetki dijagnosticiran mi je a-fib 1996. Bilo je to zastrašujuće. Ne znate kada će nastupiti sljedeća epizoda i hoćete li je preživjeti. U mom slučaju za sve je bio kriv stres, oso bito zbog posla. Moj posao uključuje savjete i odluke koje utječu na ljudske živote. Lijekovi su uglavnom držali simptome pod kontrolom. Kad pak ne bi uspjeli zauzdati divljanje moga srca morao sam primiti elektrošok i na taj način vratiti srcu normalan ritam. Tom sam se tretmanu m orao podvrgavati otprilike svakih devet mjeseci. L ije kovi su bili grozni. Isisali su mi svu energiju. Osjećao sam se kao da vegetiram. Uvijek sam bio aktivan i kreativan, volio prirodu, a sada sam sa svim tim morao prestati. Počeo sam spavati uzemljen 2000. godine. Nakon nespavanja i čestog buđenja noću sada sam uglavnom stalno dobro i vrlo kva litetno spavao. Kasnije sam tome dodao i uzemljenu prostirku kad bih čitao ili gledao TV, a posljednjih nekoliko godina koristim je čak i u uredu, gdje je stresa vrlo mnogo. Nosim kožne cipele tako da mogu primati Zemljinu energiju i dok radim. Broj epizoda polako se počeo prorjeđivati. Od nekoliko dana i tjedana između njih došao sam i do nekoliko mjeseci. S vreme nom sam se polako skidao’ s lijekova. Stanje mi se ponovno po 

178

Uzemljivanje

goršalo 2006., što vjerujem da je bilo povezano sa stresom zbog bratove smrti. Tada sam morao uzeti lijekove, ali ne uzimam ih već posljednjih osamnaest mjeseci. Godine 2007. otišao sam u Vail da se nauživam svježeg zraka. Ondje sam otišao na pješačenje uz i niz planinu u trajanju od sat i pol. Puls mi je varirao od 115 do 130 otkucaja u minuti. Uhva tila me i bol u prsima (angina) koja se javlja svaki put kad previ še intenzivno vježbam. Potom obično nestane noću, dok spavam uzemljen. Međutim, u Vailu se nisam uzemljivao tako da se bol u prsima nastavila i sljedeća dva dana kad sam išao na dva kraća pješačenja. Vratio sam se kući sljedećeg dana, u nedjelju poslije podne, a bol je još uvijek trajala. Stoga sam legao na uzemljenu prostirku i zadrijemao na nekih pola sata. Kada sam ustao bol u prsima potpuno je nestala. Poslije sam čak otišao i na jednosatnu vožnju biciklom, a bol se ipak nije vratila. Nakon tri dana boli u prsima zaredom, bilo je to veliko olakšanje. Od tada nisam osjetio bol u prsima, kao ni bilo koji drugi znak atrijske fibrilacije od listopada 2008., kada su financijska tržišta doživjela kolaps. Usprkos stresu koji je uslijedio nije mi se pono vila nijedna epizoda. Naravno, oduševljen sam što sam te teške i tjeskobne trenutke uspio preživjeti bez incidenata." VISOKI KRVNI TLAK

Liječnici ne znaju što točno uzrokuje visoki krvni tlak, ali znaju da od njega pati ogroman broj ljudi i da se taj alarmantno povećava. Izvještaj zdravstvenih organizacija širom svijeta iz 2007. predvidio je rast od 60 posto na 1,56 milijardi ljudi do 2025. godine. Trenut no oko milijardu ljudi u svijetu i oko 72 milijuna Amerikanaca ima visoki krvni tlak. U izvještaju se kao rezultat toga predviđa epidemija kardiovaskularnih bolesti. Visoki krvni tlak, iako često nema simptoma, ozbiljan je problem jer povećava rizik od slje poće, oštećenja bubrega, povećanog srca te srčanog i moždanog udara. Visoki krvni tlak jedan je od najvećih i najpodmuklijih rizič nih faktora za srce koji postoje. Ako ga ne dovedete pod kontrolu


179

sigurno vodi bolesti srca. U svojoj sam praksi bezbroj puta liječio ovo stanje te o njemu čak i napisao knjigu: Snizite krvni tlak u osam tjedana ^Ballantine, 2003.). Često sam liječio pacijente koji bi dolazili k meni od drugih li ječnika koji im nisu mogli sniziti tlak konvencionalnim liječenjem. Moje iskustvo je da standardne terapije lijekovima i dijetama često ne uspijevaju postići cilj, dopuštajući pritom da nedovoljno kon trolirani krvni tlak potiho nastavi nagrizati arterijski sustav. Kod velikog postotka pacijenata s visokim krvnim tlakom ko ristio sam četiri glavna sredstva u svom pristupu bez lijekova, koja djeluju i kao prevencija i kao terapija, a to su: dijeta, suplementi, tehnike uma i tijela te tjelovježba. Blago povišeni krvni tlak za pravo je jedno od medicinskih stanja koje je najlakše kontrolirati bez lijekova i medicinskog liječenja. Upravljanje emocionalnim stresom, optimalna prehrana i suplementi, kontrola tjelesne mase, tjelovježba, prestanak pušenja i uzimanja kofeina, umjereni unos alkohola te neke druge promjene u načinu života u mnogim slu čajevima mogu spriječiti, odgoditi početak, smanjiti ozbiljnost, liječiti i kontrolirati ovo stanje. Osobe sa simptomatskom bolešću bubrega, koja je posljedica visokog krvnog tlaka, trebaju uzimati lijekove. Dok sam studirao medicinu prije više od trideset godina nije bilo uzroka visokog krvnog tlaka. Sada se najvećim uzrokom sma tra oksidativni stres, što znači da vam upala i slobodni radikali erodiraju osjetljive endotelne stanice koje oblažu krvne žile. Dru gi, možda jednako velik razlog je preopterećenje simpatikusa koje, između ostaloga, uzrokuje suženje krvnih žila. Što se uzemljivanja tiče, još nismo proveli istraživanje koje bi dokumentiralo njegove učinke na krvni tlak, ali naša dosadašnja zapažanja obećavaju. Uzemljivanje uništava aktivnosti slobodnih radikala i gasi upalu. Umiruje preopterećeni simpatilcus. Smatra mo da je uzemljivanje možda najjednostavniji mogući način sni žavanja krvnog tlaka. To radite u snu bez tablete, bez ičega. Dvije priče koje slijede pokazuju te mogućnosti.

* Low er Your Blood Pressure in Eight Weeks

180

Uzemljivanje

Dean W. Levin, pedeset i četiri godine, Redondo Beach, Ka lifornija, marketinški strateg: „Tamo negdje 2000. mom ocu je dijagnosticirana Alzheimerova bolest. Nažalost, u posljednjih ne koliko godina stanje mu se brzo pogoršavalo pa je 2008. počeo primati palijativnu skrb. Liječnici koriste skalu od 0 do 30 za određivanje stupnja kognicije kod pacijenata. Moj je otac prije sedam godina bio na stupnju 20 ili 21. Sada, u dobi od osamdeset i osam godina, nalazi se ot prilike na fazini 10. Potrebna mu je stalna skrb, uključujući i hra njenje. Uglavnom je nepokretan. Potrebno g aje podizati s kreveta i posjedati u invalidska kolica. Već najmanje godinu dana uopće ne vježba i ima samo vrlo ograničene trenutke svjesnosti/svijesti. Vrlo su rijetki trenuci kada je prisutan u sadašnjosti. Liječnici iz hospicija obilaze ga svaki mjesec i prate njegovo opće zdravstveno stanje. U posljednjih nekoliko godina propisali su mu samo dva lijeka - jedan za Alzheimerovu bolest, a drugi za regulaciju krvnog tlaka. Prije toga već je godinama uzimao lijeko ve protiv hipertenzije. Krajem 2008. stavio sam mu uzemljenu plahtu na krevet i sve od tada spava uzemljen. Nekih šest mjeseci nakon toga liječnici su primijetili da mu se krvni tlak vratio u normalu. Nije im bilo jasno kako je to moguće kod osobe koja nije pokretna. Moj otac nije mogao ni hodati ni govoriti. Skinuli su ga stoga s terapije za snižavanje krvnog tlaka. Dogodilo se još nešto neobično. Nije mu se pojavila nijedna dekubitalna rana unatoč tome što je spavao gotovo 85 posto vre mena. To je krajnje neobično za nekoga tko je u cijelosti prikovan za krevet. Dekubitalne rane javljaju se kad se ne krećete i kada je cirkulacija ograničena. Ni prije nije imao dekubitus, ali u ranijoj fazi bolesti još se kretao ili su ga razgibavali. Budući da je zadnjim fazama ove bolesti svojstveno radikalno opadanje funkcionalno sti, liječnici su se iznenadili da se nije pojavio dekubitus.“

Jim Schmedding, šezdeset i tri godine, Solana Beach, Kalifor nija, trgovac nekretninama: „Uzemljen sam počeo spavati počet


181

kom 2008., u vrijeme kada sam imao brojne zdravstvene proble me, a među njima je bio i visok krvni tlak. Tlak mi je znao porasti i do 160/90, a znalo se dogoditi i da mi se sistolički tlak (gornja vrijednost) popne do 185 i 190. Liječnici su mi propisali brdo lije  kova kako bi snizili tlak na razinu koju mogu liječiti. Uz to sam uzimao Coumadin protiv nepravilnih otkucaja srca koji su mi se s godinama pojavili. Ponekad bi brzo kucalo, a onda bih, s vremena na vrijeme, osjetio kako zastaje na pet ili više se kundi. Razumije se, čovjeka to dosta zabrine. Kada se to dogodi zavrti vam se u glavi ili se onesvijestite. Bilo je trenutaka kada sam morao zaustaviti automobil kraj ceste. Da bi spriječili takve situa cije liječn ici su mi ugradili elektrostimulator srca. Poslije prvih mjesec dana uzemljivanja potreba za Coumadinom uvelike se promijenila, do mjere da mi je doza prepolovlje na. Liječnici su me ostavili na toj dozi radi prevencije moždanog udara. Čak i s elektrostimulatorom i dalje sam imao epizode nepravil nog srčanog ritma, otprilike jednom tjedno. Nakon što sam počeo s uzemljivanjem one su se prorijedile na možda jednom u tri mje seca. Mislim da uzemljivanje djeluje na čitav moj kardiovaskular ni sustav. Opušteniji sam. Nema više toliko napetosti. I krvni tlak mi se popravio nakon uzemljivanja. Spustio se na otprilike 140/80. Onda sam otišao na dijetu i počeo mršavjeti. Moj problem s krvnim tlakom velikim je dijelom povezan s težinom. Oduvijek sam imao višak kilograma. Kada sam bio mlađi bio sam profesionalni nogometaš. Kad sam prestao igrati jako sam se ude bljao. Težina mi je skočila sa 120 kilograma, dok sam se bavio no gometom, na 154. kile. Mnogo sam puta pokušavao smršaviti, ali nije bilo lako. Borio sam se sa stresom u životu i kilogrami su se jednostavno malo pomalo gomilali, usprkos svim mojim nastoja njima. U mojoj novoj dijeti naglasak je na voću i povrću uz malo bjelančevina, što mi je pomoglo da polako ali sigurno smršavim. Sada imam oko 111 kilograma. Krvni tlak mi je 120/70. Značaj no sam smanjio doze lijekova za krvni tlak. Otkad se uzemljujem opušteniji sam i mirniji nego ikada prije. To mi je puno pomoglo, između ostaloga - vjerujem - i da smršavim. Moje tijelo reagira drukčije.

182

Uzemljivanje

Godinama imam anemiju. Vrijednosti količine hemoglobina uvijek su mi prilično niske. Nakon uzemljivanja količina crvenih krvnih zrnaca još uvijek mi je niska, ali liječnici su iznenađeni njihovom veličinom. M oja crvena krvna zrnca otprilike su dvaput veća od prosjeka. Liječnici smatraju da je to velika rijetkost i kažu mi da na taj način bolje prerađujem kisik i apsorbiram hranjive tvari, kao da su mi vrijednosti količine hemoglobina više. Čini se tako da mi krvna zrnca bolje funkcioniraju. Isti lijećnici liječe me već trideset godina i nikada nisu bili pre više optimistični što se tiče mojih izgleda. Za njih sam sada dosad neviđen slučaj. Za mene ne postoji protokol. Ne znaju kako sve to objasniti. Promjene u mojoj krvnoj slici posve su ih zbunile. Re kao sam im da je jedina promjena u mom životu uzemljeno spa vanje. Podijelio sam s njima neke inform acije o tome, na što su mi odgovorili: ‘Što god da radiš, samo nastavi, jako dobro djeluje.’ Još jedan zdravstveni problem s kojim se dugo borim je limfom. Imam ga trideset godina. Prije uzemljivanja bio sam na kemoterapiji, a ubrzo nakon toga i na transplantaciji koštane srži. Nakon toga sam proveo mnogo vremena oporavljajući se i spavajući na uzemljenim plahtama. Krvni nalazi izgledali su dobro. Liječnici su bili doista iznenađeni što sam na sve tako dobro reagirao. “ Napomena: Uzemljivanje ne djeluje na elektrostimulator srca nimalo drukčije od običnog stajanja bosih nogu na zemlji. UZ EM LJIVAN JE - PRIRODNI „RAZRJEĐIVAČ KRVI“?

U jesen 2008. pozvao sam skupinu svojih kolega u svoj dom u Connecticutu da sudjeluju u neobičnom eksperimentu. Bilo nas je dvanaest. Skupinu su činili klinički liječnici, doktori medicine za posleni u zdravstvu, medicinske sestre, odvjetnik, dva umjetnika, osobni trener i Clint Ober. U eksperimentu je uzeta kap krvi prije i poslije četrdeset mi nuta uzemljenja putem elektrodnih flastera koja je potom proma trana pod darkfield mikroskopom. Takvi mikroskopi, koje koriste mnogi liječnici, osobito u alternativnoj medicini, skreću svjetlost kroz optički sustav na način da se detalji vide svijetli na tamnoj

Uzemljivanje i srce: ka ko to vidi Steve Sinatra

183

pozadini. Ta tehnika omogućuje promatranje stanične dinamike ,,uživo“ i svojstava krvi koja se u običnim pretragama u pravilu ne analiziraju. Slike su šokirale i mene i moje goste. Slike nakon uzemljivanja pokazale su da se krv ljudi dramatično mijenja ubrzo nakon stu panja osobe u kontakt sa Zemljom. Bilo je znatno manje form acija crvenih krvnih zrnaca koje se povezuju s njihovom aglutinacijom i stvaranjem ugrušaka. Krv se činila rjeđom.

Slika 11-1. Reprodukcije pokazuju darkfield snimke krvi triju prisutnih u domu dr. Sinatre neposredno prije i poslije četrdeset minuta uzemljenja. Slike prije uzemljenja su na lijevoj strani, a poslije na desnoj. Jasno se vidi izrazito razrjeđivanje i razdvajanje krvnih stanica.

184

Uzemljivanje

U ovom mom neformalnom kućnom eksperimentu svi su su dionici, osim jedne osobe, imali različitu razinu crvene „kečapaste“ krvi prije uzemljenja. Jedina iznimka, osoba s najboljom krvi od svih prisutnih, i prije i nakon uzemljivanja, bio je Clint Ober - čovjek koji se i danju i noću već godinama redovito uzemljuje! Dobiveni rezultati su nam pokazali da bi osobe sa srčanim oboljenjima i upaljenom gustom krvi (koja je tipična za kardiova skularne bolesti i dijabetes) mogle imati ogromne koristi za zdrav lje od redovitog uzemljivanja. Sa kardiološkog gledišta, uspijete li razrijediti tipičnu krv nalik kečapu, kakvu imaju srčani bolesnici i dijabetičari, tako da dobijete krv konzistencije vina, kao što je p o kazao naš jednostavni eksperiment, na taj način otklanjate ogro man rizični faktor za srčani i moždani udar. „Krv nije voda“ stara je izreka kojom naglašavamo važnost obiteljskih veza. Međutim, kad je zdravlje u pitanju, gusta krv nije nešto za poželjeti. Uzemljivanje bi mogao biti prirodan način razrjeđivanja krv. Kardiolozi za gustoću krvi koriste termin ‘viskoznost’. Viskoznost krvi, element koji se često previđa u krvnim pretragama, postala je jedan od glavnih markera za utvrđivanje rizika za arterijsku bolest. Što vam je krv gušća, to sporije teče vašim krvotokom i donosi kisik i vitalne hranjive tvari do vaših stanica, povećavajući tako rizik od stvaranja ugrušaka. Couma din je uobičajen lijek za razrjeđivanje krvi i pom oć u sprječavanju stvaranja krvnih ugrušaka. Napomena: Zbog utjecaja koji uzemljivanje ima na viskoznost krvi osobe koje uzimaju Coumadin najprije bi trebale konzultirati liječnika prije uzemljivanja. Iako za to nemamo dokaz, moguće je da bi kombinacija uzemljivanja i Coumadina mogla pretjerano razrijediti krv. Zbog toga bi se srčani bolesnici koji uzimaju Cou madin trebali uzemljivati samo uz znanje i dopuštenje svojih liječ nika. S uzemljivanjem bi i u slučaju dobivanja dopuštenja trebalo početi m inimalno, možda samo u obliku bosonoge šetnje parkom ili sat-dva kontakta s nekim kućnim priborom za uzemljivanje dok se gleda televizija. Pacijenti bi češće trebali odlaziti na kon trole krvi kako bi znali može li im se u određenom trenutku zbog uzemljivanja doza lijekova bez posljedica smanjiti. Uzemljivanje se polako može produžavati, a ako ne postoji nikakav rizik osobe


185

bi trebale razmotriti uzemljeno spavanje. Sve pacijente koji uzi maju Coumadin molim da poslušaju ove savjete i budu oprezni.

Još fascinantnih dokaza Neformalni eksperiment u mojem domu bio je inspiracija za stu diju 2009. kojom se željelo dodatno istražiti može li uzemljiva nje uistinu utjecati na aglutinaciju crvenih krvnih zrnaca, kao što smo vidjeli na darfield snimkama. Mene je posebno zanimalo jesu li rezultati reproducibilni tj. ponovljivi. S tim sam ciljem osmislio studiju zajedno s dr. Gaetanom Chevalierom, elektrofiziologom iz Kalifornije koji je sudjelovao i u drugim istraživanjima uzemljiva nja. Osmislili smo eksperiment za mjerenje ne samo aglutinacije krvi nego i nečega što se zove zeta potencijal. Vjerojatno nikada niste čuli za zeta potencijal. Većina ljudi, naime, nije. Riječ je o stupnju negativnog naboja na površini crvene krvne stanice. Za sudionike studije odabrali smo deset zdravih osoba od kojih nitko nije uzimao nikakve lijekove. Dolazili su pojedinačno u jed nu južnokalifornijsku kliniku i sjedili udobno u stolici, uzemljeni na dva sata. Uzemljeni elektrodni flasteri stavljeni su im na stopa la i ruke, baš kao i u prethodnim studijama. Uzorci krvi uzeti su im prije i nakon dva sata neprekidnog uzemljenja. Po izvršenoj analizi krvi ostali smo nemalo iznenađeni. Oče kivali smo sitno poboljšanje zeta potencijala, možda za nekih 30 posto. Umjesto toga, dobili smo poboljšanje od u prosjeku 270 posto! Što vam to govori? Rezultati su rječita naznaka da je posrijedi prirodno rješenje za razrjeđivanje krvi, opcija koja je iznimno za nimljiva ne samo kardiolozima poput mene, nego i svim liječnici ma kojima je važan odnos viskoznosti krvi i upale. Prema znanstvenoj literaturi o ovom predmetu, zdravi raspon zeta potencijala je između -9.3 milivolta (mV) i -15 mV, pri čemu je prosjek -12.5 mV. U našem eksperimentu dva sata uzemljenja poboljšala su prosječni zeta potencijal desetoro sudionika od vrlo niskih -5.2 mV prije uzemljivanja na zdravih -14.26 mV. Moje je mišljenje da je krv s niskim zeta potencijalom češće gusta, teče otežano i podložna je većem riziku od aglutinacije i nastanka ugrušaka. Za razliku od nje, viši zeta potencijal podrazumijeva

186

Uzemljivanje

viši negativni naboj čestica u krvi kao što su crvena krvna zrnca. To znači da jedna drugu bolje odbijaju, stvarajući više slobodnog prostora među sobom i omogućujući bolji protok. Krvne žile su poput autocesta. Želite da promet teče glatko i nesmetano, ne že lite prometne čepove. Neovisno o dobivenim brojkama, naš je dojam da uzemlji vanje, po svemu sudeći, velikom brzinom mijenja i normalizira krvni napon, poboljšavajući zeta potencijal i viskoznost. Tehnič ki govoreći! izložili smo malu količinu krvi električnom polju i pomoću darkfield. mikroskopa promatrali koliko se crvena krvna zrnca gibaju u određenom vremenskom periodu. To smo radili prije i poslije dva sata uzemljenja. U krvi uzetoj prije uzemljenja crvena krvna zrnca jedva da su se kretala. Nakon uzemljenja kre tala su se brzo. Povrh toga, snimke stanja prije uzemljenja pokaza le su znatno više ugrušaka od crvenih krvnih zrnaca nego snimke poslije uzemljenja. Rezultati su kod sudionika pokazali bolju cirkulaciju, protok krvi i viskoznost - rjeđu i pokretniju krv. To je nešto što svaki kardiolog priželjkuje. Istraživanje zeta potencijala je ograničeno, ali meni se čini da u ovakvom konceptu taj potencijal služi kao novi zlatni standard utvrđivanja upale u krvi i precizan orijentir za mjerenje općeg zdravstvenog stanja osobe. Taj koncept m ije donedavno bio nepo znat. Kardiolozi su velikim dijelom neupoznati s bioelektričnom prirodom krvi. Stoga se kao znanstvenici moramo potruditi i na praviti detaljnu studiju. U ovom trenutku ne možemo reći mnogo više, ali implikacije su iznimno obećavajuće i svakako jamče do datna istraživanja. Planiramo opširniju studiju kako bismo potvr dili preliminarna otkrića. Kao što mi je rekao dr. Chevalier, ako uzemljivanje utječe na krv na način kao što smo vidjeli u svom pilotskom istraživanju, to znači da utječe na metabolizam cijelog tijela na staničnoj ra zini. Time se dodatno potkrjepljuje naša hipoteza da ljudi koji se uzemljuju imaju različitu fiziologiju od ljudi koji su neuzemljeni. Nakon dodatnih istraživanja možda se ispostavi da moramo mije njati postojeće udžbenike iz fiziologije!


187

M OJA POANTA

U ovih nekoliko desetljeća svoje medicinske prakse imao sam pri like iz prve ruke svjedočiti kako širenje opcija liječenja u integra tivni pristup - koji obuhvaća kombinacije konvencionalne i alter nativne medicine - dramatično poboljšava zdravstveno stanje pa cijenata. Lijekovi i kirurški zahvati često spašavaju živote u akut nim situacijama. Isto tako, upotreba ključnih dodataka prehrani i tehnika uma i tijela mogu imati snažan utjecaj na zatajivanje srca i kardijalnu funkciju. Po meni, nije nikakva mudrost uzeti najbolje iz oba područja. Već više od dvadeset godina redovito propisu jem suplemente kao što je, na primjer, CoQ10. Većinom sam zbog toga od svojih kolega kardiologa dobivao prijekorne komentare. Njihovo je mišljenje da to nije prihvaćeni način rada u kardiolo giji. Odgovarao bih im da su mnogi moji pacijenti još uvijek živi i da se odlično osjećaju upravo zato što tako postupam. Na isti način sada gledam i na uzemljivanje, jednostavan i si guran lijek koji očito iznenađujuće uspješno liječi većinu naših bolesti. To je možda najprirodniji lijek koji možemo propisati pa cijentim a - savršeno prirodan dodatak svakoj kliničkoj strategiji. Meni je posve norm alno pacijentu savjetovati da hoda bosih nogu i/ili da spava uzemljen. I sam to radim. Gotovo daje smiješno što nam se usred naših nastojanja za iznalaženjem skupih visokotehnoloških rješenja nudi svima dostupno niskotehnološko rješenje, ni manje ni više nego na zemlji po kojoj hodamo. Jednostavno se povežite s njom, na ovaj ili onaj način, i liječite se. Elektromedicina i primjena iscjeljujuće energije zanimaju me već cijeli niz godina. Imam osjećaj da je to budućnost medicine. Nije li stoga prikladno da nam - svojim stanovnicima - upravo naš planet može ponuditi onu temeljnu iscjeljiteljsku vibraciju? Kakav li je to samo dar!

DVANAESTO POGLAVLJE

Ženska veza: uzemljivanje i žene

zgleda da žene to razumiju. Čini se da one intuitivno i neposredno reagiraju na „boso nogu vezu“ sa Zemljom i na njezine iscjeljiteljske moći i energiju. To ni u kom pogledu nije kritika muškog uma, nego jednostavno zapažanje utemeljeno na godinama demonstriranja i objašnjava nja koncepta uzemljenja tisućama ljudi. „Poveži se sa Zemljom i izliječi se!“ - tako je prije nekoliko go dina jedna skupina žena jednoglasno opisala uzemljivanje. Čini se da žene vole odbaciti cipele za radnim stolom ili kod kuće, što ćete rijetko vidjeti kod muškaraca. N ije to toliko do toga da su cipele neudobne nego više praiskonska i harm onična veza sa Zemljom koju žene moguće osjećaju dublje od muškaraca. Žene su po prirodi skrbnice. Clint Ober primijetio je da nakon što vide pozitivne učinke uzemljivanja žene to žele podijeliti sa svima u svojoj obitelji i krugu prijatelja. Muškarci pak u načelu žele znati kako to funkcionira. Tu je također i faktor izgleda. Jedna žena oboljela od multiple skleroze koja je sudjelovala u jednodnevnoj studiji posvećenoj uzemljivanju otišla je u toalet na kraju dana i sva uzbuđena doju rila u centar za testiranje. „Izgledam drukčije!" - rekla je. „Kao što sam nekoć davno izgledala!" I druge su žene komentirale na isti način, čak i poslije svega pola sata uzemljivanja. Nakon određe

I

189

190

Uzemljivanje

nog perioda uzemljenog spavanja žene često govore da se osjećaju i izgledaju bolje. Kažu da im je koža blistavija, da im oči više sjaje i da su vitalnije. Utjecaj na osjećaje i izgled vjerojatno je posljedi ca više toga: eliminacije manjka elektrona, manje stresa i boli te više prirodnijeg i uravnoteženijeg funkcioniranja tijela. Povratne informacije daju naslutiti da ti čimbenici pomažu normalizirati brojne zdravstvene probleme i da bi čak mogli biti od pomoći u borbi protiv debljine. Uzemljivanje može pomoći i kad su kilogrami u pitanju tako što vas čini opuštenijima i normalizira vašu razinu kortizola (hor mona stresa). Ljudima pod stresom teško je paziti na zdravu pre hranu. Često jedu nekvalitetnu hranu kako bi zadovoljili emocio nalnu potrebu ili zbog nedostatka vremena za pripremu zdravog obroka. Tijelo proizvodi prekomjerne količine kortizola kada se nalazi pod fizičkim i psihološkim stresom. Taj hormon ubrzava meta bolizam masti i ugljikohidrata radi brze energije. Previše stresa i kortizola u organizmu može pojačati apetit i, kako pokazuju neke studije, potaknuti debljanje. Povrh toga, stres i kortizol mogu poticati nakupljanje masti oko središnjeg dijela tijela. To izrazito nezdravo i estetski neprivlačno nakupljanje poznato je kao abdominalni adipozitet. Problem koji sa sobom nosi ovaj oblik trbušne masnoće jest taj što proizvodi upalne kemikalije i glavni je ele ment metaboličkog sindroma koji dovodi do kardiovaskularne bolesti i dijabetesa. Do sada još nismo posebno istražili učinak uzemljivanja na kilograme, ali dosta je ljudi spomenulo da im je uz njega lakše smršaviti i zadržati željenu težinu. Hormoni su središnja - često zbunjujuća - problematika žena tijekom većeg dijela njihova života. Dosad nije napravljeno istra živanje o povezanosti između horm ona i uzemljivanja osim važne studije o kortizolu o kojoj smo pisali u četvrtom poglavlju. Pozna to je da hormoni djeluju usklađeno jedni s drugima, iako smo još daleko od razumijevanja svih njihovih kompleksnih interakcija. Često se događa da kada tijelo prestane proizvoditi jedan hormon to utječe na druge, nešto poput domino-efekta. Kortizol je bliski steroidni srodnik progesterona, a nešto mu je dalji srodnik estrogen. Tu se, dakle, možda skriva neki utjecaj koji još nije izmje


191

ren. Međutim, događa se nešto pozitivno. Dobili smo povratne informacije od mnogih žena koje su navele ublažavanje iscrplju jućih simptoma PMS-a i menopauze, ponekad čak u vrlo kratkom roku. ŠTO KAŽU ONE

U originalnoj studiji o kortizolu objavljenoj 2004. sudionici su da vali komentare o svojim zdravstvenim problemima prije i nakon osam tjedana uzemljenog spavanja. Donosimo sažetak povratnih informacija koje je dalo pet sudionica studije. Iz njihovih odgo vora razvidne su mogućnosti koje nudi uzemljivanje, i to nakon kratkog vremena. Imajte na umu da je svaka osoba drukčija i da će vjerojatno odgovoriti drukčije od drugih. Međutim, ove povratne informacije prilično su podudarne s mnogim drugim zapažanji ma do kojih se tijekom godina došlo. Sudionica br. 1, pedeset i tri god ine, u menop auzi P r o b l e m i p r i je s t u d i je

• • • • •

Ne može zaspati. Posljednje tri godine budi se dva do tri puta noću. Grčevi u mišićima nogu. Kronična bol u mišićima po cijelom tijelu. Naleti vrućine.

P o v r a t n e i n fo r m a c i je p o z a v r š e tk u s tu d i je

„Zaspim brže i lakše.“ „Bol u vratu je popustila." „Grčevi u nogama i stopalima su oslabili." „Bolovi u rukama i donjem dijelu leđa nestali su već do kra ja prvog tjedna." • „Problem s porem ećajem temporomandibularnog zgloba značajno se popravio." • „Manje naleta vrućine." • • • •

192

Uzemljivanje

Sudion ica br. 2, dvadeset i četiri godine P r o b le m i p r i je s t u di je

• Problemi sa spavanjem traju sedamnaest godina; treba joj dugo da zaspi; budi se nakon nekoliko sati sna i ne može ponovno zaspati; budi se iscrpljena. • Dnevne glavobolje. • Migrene tjedan dana uoči menstruacije. • Menstrualni grčevi, promjene raspoloženja, nadutost, iritabilnost, depresija, debljanje. • Probava; nadutost, mučnina, dijareja, flatus, konstipacija. P o v r a t ne i nf o r m a c ij e p o z a v r š e tk u st u d i je

• „Treće noći brže sam zaspala i spavala sam bez prekida ci jelu noć.“ • „Nakon buđenja mogu ponovno zaspati u roku od nekoliko minuta, nema više noćnih mora.“ • „Budim se svježa, a ne premorena.“ • »Nemam više dnevne glavobolje.'1 • „Blaži PMS, uključujući želju za određenom hranom, nadu tost i depresiju.11 • „Bolja probava s manje nadutosti, konstipacije i mučnine.11 Sudionica br. 3, pedeset i dvije godine, u m enopauzi P r o b l e m i p r i j e s tu d i je

• • • • •

Plitak san. Budi se s osjećajem napetosti nekoliko puta tijekom noći. Budi se umorna ujutro; cijelog dana osjeća umor. Sporadična bol u lijevom kuku nekoliko godina. Alergije (na hranu i alergene koji se prenose zrakom) od trinaeste godine života. • Probava: flatus.


193

P o v r a t n e i n f o r m a c i j e p o z a v r š et k u s t u d i je

• „Odmorenija sam i osjećam da mi treba sat vremena manje sna noću." • „Kvalitetnije se opuštam." • „Više ne osjećam nikakve bolove u lijevom kuku.“ • „Prvih nekoliko dana osjećala sam trnce i vrućinu u zonama prijašnjih fizičkih ozljeda, slično akupunkturi. Nakon otpri like tri dana ti neodređeni osjećaji su popustili.*1 • „Alergije su se definitivno smanjile." • „Bolja probava." • „Primijetila sam da sam prestala stiskati čeljust noću." • Sudionica je izjavila da je njezin suprug, koji u studiji nije sudjelovao, ali koji je spavao uzemljen pored nje, „počeo spavati manje sati, ali ima više energije i prestao je hrkati". Sud ionica br. 4, četrde set i dvije godine P r o b l e m i p r i j e st u d i je

• Ne može zaspati; plitak i nemiran san. • Budi se umorna; teško se budi iz drijemeža. • Ima fibromijalgiju od automobilske nesreće 1992.; jak i bolo vi u zglobovima ruku, nogu, gležnjevima. • Uznemireni gastrointestinalni sustav; flatus. P o v r a t n e i n f o r m a c i je p o z a v r š e tk u s t u d i je

• „Opća kvaliteta sna mi se poboljšala; ne odmah, ali postu pno." • „San mi je mnogo dublji." • „Mnogo manje sam umorna zbog smanjenja bolova." • „Moja fibromijalgija osjetno se poboljšala zbog smanjene boli i umora; bol u zglobovima je nestala, samo povremeno imam bolove u lijevoj ruci." • „Osjećam se mnogo bolje, uopće nisam bila bolesna."

194

Uzemljivanje

Sud ionica br. 5, četrde set i četiri godine P r o b l e m i p r i j e s tu d i je

• Problemi sa spavanjem; budi se dva do tri puta svake noći uz fizičke poteškoće. • Utrnuli prsti na lijevoj ruci posljednja četiri mjeseca; sin drom karpalnog tunela. • Jaki grčevi, preosjetljivost grudi, promjene raspoloženja, debljanje, bolne i obilne menstruacije i fibroidi maternice niz godina. • Naleti vrućine noću (ili noćno znojenje). • Brojn i prethodni napadi panike. P o v r a t n e i n f o r m a c i je p o z a v r š et k u s tu d i je

• „Postupno mi se poboljšava san.“ • „Dvije epizode buđenja između 4.30 i 5.30 ujutro s osjeća jem tjeskobe koji popusti rano popodne.“ • „Manje utrnulosti u ruci i prstima, osobito noću; noću ne trebam nositi protezu.1' • „Menstruacije slabije; grčevi ne više tako jaki.“ • „Osjećam se bolje, i fizički i emocionalno." DVIJE PRIČE O UBLAŽAVANJU MENSTRUALNIH I MENOPAUZALNIH TEGOBA

Amanda Ward, trideset godina, Encinitas, Kalifornija, dokto rica naturopatske medicine: „Počela sam se uzemljivati i rezulta ti su bili fenomenalni. San m ije bio dublji. Kad bih bila iscrpljena zamotala bih se u uzemljenu plahtu i brzo se oporavila. Međutim, najveći učinak uzemljenje je imalo na moje menstrualne proble me. Imala sam grozan PMS s jakim menstruacijama i teškim gr čevima i bolovima. Što god da sam pokušala nije bilo od velike pomoći, iako mi je kao zdravstvenom djelatniku mnogo toga na dohvat ruke. Ponekad bi situacija bila toliko teška da sam morala ostajati kod kuće.


195

Nakon otprilike dva mjeseca uzemljivanja počela sam primje ćivati poboljšanje. Nakon toga svaki mjesec moje su menstruacije bivale nešto lakše. Za otprilike godinu dana menstrualne tegobe potpuno su nestale. Danas se zna dogoditi da sam malo razdražlji va, ali svi fizički simptomi su nestali. Kada sam počela opažati poboljšanja u vlastitom životu počela sam preporučivati uzemljivanje pacijentima. U svojim tretmani ma zdravstvenih poteškoća kod žena u velikoj se mjeri oslanjam na balansiranje hormona i prehranu. Koristim širok spektar me toda, tako d aje teško točno reći koji tretman najviše pomaže. Me đutim, pacijenti mi govore da se osjećaju uravnoteženije kada ih se uzemljuje nego kada su na drugim programima. Moj klinički dojam je da žene koje kombiniraju uzemljivanje s bioidentičnim hormonima definitivno postižu najbolje rezultate. Tu je na dje lu puno sinergije. Hormonalni disbalansi toliko su dominantni, a uzemljivanje je, čini se, tako jednostavan i moćan način da se ti disbalansi dovedu u red. Posebno dobre rezultate vidjela sam u slučajevima perimenopauze i menopauze: dolazi do ublažavanja simptoma kao što su naleti vrućine, noćno znojenje, nesanica i razdražljivost. Neke majke su mi ispričale da koriste plahte za uzemljivanje i da su na taj način pomogle svojoj djeci da se brže oporave od simptoma prehlade i gripe. Takve povratne informacije dobila sam čak i od žena čija djeca imaju slabiji imunitet i često obolije vaju. Te majke uzimaju plahtu za uzemljivanje koju i same koriste i u nju umotaju djecu dok gledaju TV. Čula sam da ako djeca spa vaju uzemljena, san im je mnogo bolji.“

Dale Teplitz, pedeset i pet godina, San Diego, Kalifornija, znanstvenica na polju istraživanja zdravlja: „Sve od prve men struacije u dobi od trinaest godina pa do četrdeset i pete godine života redovito su me mučili jak PMS i menstrualni simptomi. U tjednu prije svake menstruacije postupno bi mi se pojačavalo zadržavanje vode, želja za hranom, glavobolje i dobivanje na te žini. Bila sam razdražljiva. Koža me svrbjela i izazivala neugodan

196

Uzemljivanje

osjećaj. Tijelo me boljelo, čak i na dodir. Nekoliko noći prije svake menstruacije nisam mogla spavati. Tijekom godina uzimala sam diuretike protiv zadržavanja vode i tablete za spavanje tijekom tih groznih noći. PMS se odražavao i na moju osobnost i veze. Imala sam em oci onalne uspone i padove, tjeskobu, često sam bila deprimirana. Od lijekova me obuzimalo emocionalno tupilo. Kad bi mi menstruacija započela, simptomi PMS-a bi nestali i zamijenili ih jaki grčevi i obilno krvarenje. Zbog bolova i premorenosti često nisam bila u stanju raditi. Živjela sam na protuupalnim lijekovima koji su mi remetili probavu. U dobi od četrdeset i pet godina počela sam spavati uzemlje na. Mjesec dana kasnije svi simptomi PMS-a su nestali: grčevi, umor, nadutost, razdražljivost, želja za hranom, nesanica, glavo bolje, debljanje i depresija. Bila sam zapanjena. Nakon trideset i dvije godine jednostavno su nestali! Mogla sam se riješiti tableta za spavanje, diuretika, protuupalnih i drugih lijekova. Simptoma više nije bilo i osjećala sam se kao nova. Dvije godine kasnije ušla sam u menopauzu, otprilike u istoj dobi kao i moja majka. Bila sam pomalo zabrinuta što me očekuje jer sam čula strašne priče drugih žena. Činilo se da onima s puno problema s PMS-om menopauza najteže pada. Na svoje iznenađenje, u menopauzu sam ušla bez poteškoća. Postupno su mi se smanjivali učestalost i trajanje m enstruacija sve dok naposljetku nisu potpuno prestale. Nisam imala nesanicu ili nalete vrućine (osim blagih i kratkotrajnih vrućina, za koje sam smatrala da su povezane s određenom hranom ili crnim vinom), kao ni hormonima potaknute promjene raspoloženja što su spo minjale sve moje prijateljice. Neke od njih imaju simptome meno pauze već više od deset godina, dobrano u šezdesetima. Ono što me također fascinira je to što mi je u ranim četrdeseti ma dijagnosticirana osteopenija, bolest koju karakterizira gustoća kostiju manja od normalne i koja može dovesti do osteoporoze. Nekoliko godina zaredom odlazila sam na snimanje dualnom rendgenskom apsorpciometrijom, takozvano DEXA snimanje, koje je pokazalo smanjenu gustoću kostiju u bedrima i gležnje vima. Kada su me ponovno testirali u dobi od četrdeset i osam


197

godina, nakon što sam tri godine spavala uzemljena, osteopenije nije bilo. Testirana sam i s pedeset i dvije, no i dalje je nije bilo! Gustoća kostiju m i je izvrsna. Uvjerena sam da mi je uzemljivanje pomoglo sa simptomima PMS-a, grčevima i menopauzom. Sumnjam da domorotkinje koje žive u direktnom kontaktu sa Zemljom muče simptomi hormonalnog disbalansa. Ne mogu ni zamisliti koliko bi mi život bio kvalitetniji da sam za uzemljivanje znala trideset godina ranije, ali tada nitko za njega nije znao. Stoga se smatram sretnom što sam uopće za to čula. Mogla sam nastaviti patiti mnogo duže.“ „VRATILO MI SE ZDRAVLJE"

Dr. Elizabeth Hughes, pedeset i tri godine, Palm Springs, Ka lifornija, bivša izvršna direktorica pod uzeća: „Kada sam imala dvadeset i jednu godinu javili su mi se groznica, grlobolja, bolovi u mišićima, glavobolje, natekle žlijezde i premorenost. Moj je li je čnik mislio da imam mononukleozu, virusno stanje koje često pogađa mlađe odrasle osobe. Puno sam vremena provela u kreve tu, otprilike dvadeset i pet narednih godina bila neupotrebljiva, s ovom ili onom varijacijom neke bolesti. Činilo mi se da moji liječ nici koriste različite nazive za moje simptome, ovisno o tome koja je zagonetna bolest u to vrijeme bila u modi: na primjer, kronični umor, Epstein-Barrov virus, fibromijalgija, Ramsay Hunt sindrom. Jedan je liječnik mislio da imam multiplu sklerozu. Netočno! Bila sam zarobljena u sustavu u kojem liječnici imaju doista dobre namjere, ali nude ograničena objašnjenja o tome kako si se razboljela i malen broj metoda da te izliječe. Nekoliko doktora reklo mi je da je sve u mojoj glavi, ponudivši mi antidepresive i psihoterapiju. Tim od šest stažista analizirao je moj slučaj uz izja vu da ne znaju u čemu je problem, iako su moji simptomi očiti. Od tolikih kemikalija bilo mi je zlo. Dugo vremena nisam mo gla zakoračiti u frizerski salon ili robnu kuću. Novi sintetički ma terijali, sagovi, ispuštanje plinova iz otapala i volatilne kom ponen te predstavljale su mi problem.

198

Uzemljivanje

Činila sam sve što sam mogla da ozdravim. Kada konvencio nalne metode liječenja nisu dale rezultata pokušala sam s alterna tivnima. Pila sam pola litre soka od pšenične trave dnevno da se detoksificiram. Jela sam strogo organsku, nekuhanu hranu. Dala sam izvaditi sve amalgamske plombe kako bih se riješila žive u tijelu. To bi mi donijelo privremeno poboljšanje, ali ništa trajno i konkretno. Usprkos tim zdravstvenim problemima uspjela sam napraviti doktorat iz psihologije i raditi na visokoj poziciji u korporativnom svijetu. Kad bih se jako razboljela morala sam otići na bolovanje i neko vrijeme biti odsutna. Stalno sam tražila odgovor, ali nisam ga nalazila. Čak sam se pridružila grupama podrške sa ženama koje su imale slične pro bleme. Stanje nekih od njih bilo je toliko loše i beznadno da su neke počinile suicid. Da mi sada netko vrati novac koji sam potrošila na sve to, na liječnike i iscjelitelje, bila bih bogatašica. Jednom kad bi nastupilo privremeno poboljšanje nakon neke bolesti vraćala bih se na po sao da bih mogla zaraditi dovoljno za liječenje sljedeće epizode. Godine 2005. završila sam na hitnoj s prodornom boli u uhu. Liječnik je smatrao da mi se vjerojatno javlja Ramsay Hunt sin drom, stanje koje izaziva jaku bol, paralizu lica, herpetične lezije, gubitak okusa i vrtoglavicu. Uzrok je navodno isti onaj virus koji uzrokuje herpes zoster. Dali su mi injekciju protiv boli i antidepresive. Privremeno je pomoglo. Uskoro nakon te epizode upoznala sam Clinta Obera i uzemljila se. U roku od šest mjeseci bila sam kao nova. Ostala sam osupnu ta. Šokirana, to je ustvari bolja riječ. Nije više bilo bolova u tijelu. Moji simptomi mononukleoze, kroničnog umora, fibromijalgije ili čega sve ne - nestali su. Uz to, nisam više imala preosjetljive, bolne grudi, što mi se uvijek događalo za vrijeme menstruacije. Naleti vrućine koje sam, ulaskom u menopauzu, počela sve češće dobivati popustili su, a potom i nestali. Vratilo mi se moje zdrav lje, i to bez ikakvih lijekova."


199

POVRATAK REDOVITOG CIKLUSA KOD ATLETIČARKE

Brianna Anderson Gregg, dvadeset i tri godine, Springfield, Oregon, trkačica na duge staze: „Menstruacije su mi prije bile vrlo neredovite. Često mi se znalo događati da je neki mjesec ne dobijem. Nakon što sam počela spavati uzemljena stanje mi se normali ziralo i mislim da mi od tada menstruacija niti jednom nije izosta la. To je sada vjerojatno oko dvije godine. Nikada zapravo o tome nisam razmišljala, ali onda sam u jednom trenutku shvatila da su redovite. Svim djevojkama s kojima već dugo trčim i treniram znalo se dogoditi da im s vremena na vrijeme mjesečnice izostanu. Jedna od njih nije dobila menstruaciju sve do nakon srednje škole, tako da je na jedno vrijeme uzela pauzu od trčanja.” POVRATAK PLESU NAKON POROD A I BOLOVA U KO LJEN U

Olivia Biera, trideset godina, Los Angeles, Kalifornija, poslov na konzultantica na polju umjetnosti iscjeljivanja: „Već sam godinama profesionalno aktivna kao tradicionalna astečka plesa čica te nastupam na festivalima i drevnim lokacijama. Riječ je o vrlo dinamičnom plesu koji intenzivno upošljava donji dio tijela. Nakon što sam 2005. rodila kćer silno sam mu se željela vratiti, ali više nisam imala onu istu gipkost i mišićavost. Mislim da sam pretjerala u nastojanju da se vratim na staro i pritom ozlijedila koljeno, što je dovelo do kronične upale. Koljeno je bilo kao veliki napuhani balon i jako je boljelo. Teško sam hodala uz stepenice. Vožnja automobila i nošenje bebe dodatno su pogoršavali stanje. Uz to, nakon poroda i desni kuk mi je zadavao velike probleme. Morala sam nešto poduzeti. Masaža i druge terapije koje sam iskušala nisu djelovale. Bilo mi se gotovo nemoguće protegnuti. U jednom trenutku 2007. dijelila su me dva tjedna od eksplorativne operacije koljena. Tada sam započela spavati i raditi uzemljena. Odmah sam primijetila da mogu prespavati bolove. Iz tjedna u tjedan upala se smanjivala. Nakon otprilike šest tjedana bila je 30

200

Uzemljivanje

toliko obaveza na poslu da kad bih došla kući svojoj kćerkici jed nostavno nisam imala vremena i energije hladiti koljeno ledom kao što je trebalo. Više nisam morala spavati s jastukom među no gama kako bih smanjila bol. Bol je jednostavno polako popuštala. Na dogovorenu operaciju nikad nisam otišla. Nakon otprilike godinu dana koljeno i kuk su mi bilo otprilike 90 posto normalni, pa sam se mogla vratiti plesu. Još nekoliko mjeseci nakon toga sve je bilo 100 posto kako treba. Možda najveće iznenađenje je ono što se dogodilo s mojom željom za nikotinom. Koliko god tehnika za dobro zdravlje prak ticirala, kao što su joga i dobra prehrana, nisam mogla suzbiti že lju za nikotinom. Prije trudnoće pušila sam trinaest godina i tada sam prestala. Nije da sam pušila puno, ali na kraju radnog dana osjećala sam želju za cigaretama koja bi me izluđivala. Popušila bih jednu cigaretu, nakon nje možda još jednu. Poslije šest mjeseci želja je nestala i od tada više ne pušim. K tomu, definitivno sam se riješila emocionalnog stresa. U to vrijeme, kada sam započela s uzemljivanjem, puno mi se toga do gađalo u životu. Odmah na početku definitivno sam primijetila osjećaj pomlađivanja i emocionalnog „uzemljivanja". Bila sam uzemljena fizički, što me uzemljilo i emocionalno, pa čak i du hovno, u smislu povezanosti sa Zemljom. I moj obrazac spavanja se promijenio. Ubrzo sam primijetila da spavam dublje. Opazila sam i nešto vrlo zanimljivo kod svoje kćeri. Ona bi prije uvijek zaspala u sklupčanom, fetalnom polo žaju. Najčešće bi se valjala po krevetu dok ne bi pronašla savršeni sklupčani položaj za spavanje. A onda, kad su joj bile dvije godine i kada je počela spavati uzemljena, odmah bi zaspala kao klada - i to već prve noći. Bilo je to kao da ju je kakav magnet privukao na plahte i spavala je potpuno opušteno. Ona funkcionira na razini koja je daleko iznad njene dobne skupine, a ja sam sklona vjero vati da je to u velikoj mjeri zbog uzemljenog spavanja. Sada su jo j četiri godine, a ima sjajnu koncentraciju i radi stvari koje rade učenici drugog razreda. U mom uredu koristimo uzemljene podne prostirke. U toj prostoriji se nalaze računala, printeri, telefoni i električna oprema koji vjerojatno stvaraju puno elektromagnetskog zagađenja. Ja bih


2 01

se ondje umarala, ali nakon što sam počela raditi uzemljena to više nije slučaj. Uzemljila sam čitav ured. Iznimno se jako pove ćala produktivnost tako što su ljudi postali življi, energija im nije iscrpljena računalima, koncentrirano su pristupali poslu i uspješ no ga obavljali.“

Postoji li veza između uzemljivanja i trudnoće? Russell VVhitten, četrdeset godina, Santa Barbara, Kalifornija, kiropraktičar: „ P a c i j e n t e s a m p o č e o u z e m l j i v a t i 2 0 0 0 . i o d v e l i k o g b r o j a n j i h d o b i v a o s a m s ja j n e p o v r a t n e i n f o r m a c ije . N e k o l ic in a n j ih , m e đ u t i m , r ek la m i je d a n i je s i g u r n a d je l u j e li t o ili n e . P o č e o s a m s h v a ć a t i d a v iš e n e m a j u b o l o v e i d a z a b o r a v l ja j u d a su ih p r ije i m a l i, o s i m k a d a im t o n e b ih s p o m e n u o . Pacijenti su mi puno puta rekli da im snovi postaju puno živopisniji kada počnu spavati uzemljeni, a u nekim slučajevima gotovo psihodelični. Možda i najfascinantnija priča o uzemljivanju kojoj sam imao prilike svjedočiti tiče s e m o je s u p r u g e Jo e y . N ije m o g l a z a t ru d n je t i t ije k o m o s a m g o d in a s v o g a p r v o g b r a k a. I prvih šest godina naše veze nije mogla zanijeti. S medicinskog gledišta sve se činilo n o r m a l n im , a li je d n o s t a v n o s e n ik a d a n ije d o g o d i lo . G o d i n e 2 0 0 0 . p o č e li s m o s p a v a t i uzemljeni i za mjesec dana ona je zatrudnjela, po prvi put, u dobi od tride set i pet godina. Moje je mišljenje da je jedino objašnjenje za to moglo biti uzemljivanje. Ja sam je k ir o p r a k t ič k i'n a m je š t a o 'v e ć n e k o lik o g o d in a k a d a se to d o g o d ilo , ta k o d a to n ije b io uzrok. U roku od šest mjeseci nakon što sam upoznao Clinta Obera uzemljio sam krevete p e d e s e t a k s v o jih p a c i je n a t a . U s k o r o s a m d o b i o o b a v i je s t d a je n e k o lik o m o j ih p a c ije n t i c a u č e t rd e s e t i m a z a t r u d n j e lo n a k o n š to su p o č e l e sp a v a t i u z e m lje n e . S v e su v e ć i m a l e djecu u dvadesetima i sada su nakon toliko godina uspjele ponovno zatrudnjeti. Meni to n i je i z g l e d a lo k a o p u k a s lu č a j n o s t . T a k o đ e r sa m č u o d a s u m e n s t ru a c i je tih ž e n a p o  stale manje simptomatske i da su im se hormonalni sustavi počeli normalizirati. O vdje možda leži veliki potencijal za industriju plodnosti. J o e y je u t ra v n ju 2 0 0 1 . ro d i la d j e č a k a . R o đ e n je k o d k u ć e n a n a š e m u z e m l je n o m k r e v e tu . D a li sm o m u im e T i g e r j e r je m o j a ž e n a z a v r ij e m e t ru d n o ć e s a n j a la ž iv o p i sa n san da u trbuhu nosi tigra. Željeli smo mu dati ime koje će govoriti nešto o njemu i njegovu duhu. T i g e r o d s a m o g a p o č e t k a s p a v a u z e m lje n i o d lič n o g j e z d r a v lja . K a o d j e č a č i ć j e b io v iš i o d v e ć i n e d je c e , d o k s m o i s u p r u g a i ja p r o s je č n e v is in e . P r o g o v o r io je m n o g o r a n ije o d o č e k iv a n o g . S o s a m n a e s t m je s e c i ra s p o l a g a o je v o k a b u la r o m o d n e k o lik o s to t in a r ije č i i o b l ik o v a o k r a tk e r e č e n i c e . M o g u ć e j e d a je u z e m l ji v a n j e i s t im e p o v e z a n o .

Uzemljivanje

20 2 PRIČA O TRUDNO ĆI

Stephanie Okeafor, trideset i tri godine, Paradise Valley, Arizona, osobna trenerica i terapeutkinja mikrostrujama: „Moj su prug i ja spavamo uzemljeni više od pet godina i kao rezultat toga spavamo bolje. Najdramatičnijim se kod mene pokazao učinak na moju trudnoću, pogotovo u prvom tromjesečju. Bila mi je to prva trudnoća. Vrlo sam aktivna osoba, imam strogu rutinu vježbanja. Kada sam zatrudnjela nisam više trčala kao prije, ali sam i dalje jedna kim intenzitetom dizala utege, radila vježbe iskoraka i unakrsni trening. Primijetila sam da se osjećam dobro kada bih izvodila vježbe, ali poslije - u roku od nekih sat vremena - osjećala bih se poprilično iscrpljeno. Otišla bih kući i rekla samoj sebi da je sve u redu, da sam trud na i da ću malo odspavati. Govorila sam si da moram paziti na sebe. Međutim, nikada mi ustvari nije trebalo duže drijemanje. Legla bih na plahtu za uzemljivanje i nakon dvadeset minuta bih ustala, osjećajući se potpuno budnom, odmorenom i spremnom za akciju. Ja imam vrlo laganu trudnoću u usporedbi s većinom žena s kojima sam razgovarala. To mi je prva, tako da na osobnoj razi ni nemam s čime usporediti. Dosad uopće nisam imala mučnine. Svo vrijeme trudnoće vježbam. Imam puno energije, osim nakon vježbi u teretani. Prijateljice komentiraju koliko energije imam i kako sam aktivna. Osim toga, zadnju polovicu moje trudnoće vani je svakodnevno preko 37 stupnjeva. Ljudi se čude kako se uz takve vrućine tako dobro osjećam. Posve sam sigurna da mi dobra fizička kondicija u tome po maže. Kada zatrudni žena koja je u dobroj kondiciji to joj daje prednost u odnosu na one koju svoju trudnoću započnu bez nje. Međutim, imam mnogo prijateljica koje su u sjajnoj formi, a ipak se muče kroz čitavu trudnoću. Znam da je svaka trudnoća druk čija, ali ja sam sigurna da sjajan san i dodatno dvadesetominutno uzemljivanje tu i tamo svakog dana itekako doprinosi energiji koju imam.”


203

Napomena: Stephanie je rodila kod kuće u listopadu 2009. Ostale događaje s nama je podijelio njezin suprug Chike, profe sionalni nogometaš: „Sve je prošlo sjajno. Stephanie je to obavila samo tako. Bila je vrlo jaka. Mene je obuzelo strahopoštovanje. Naša primalja je bila impresionirana viđenim. Ja sam prihvatio kćerkicu i prerezao joj pupčanu vrpcu. Kad je izašla oči su joj bile bistre i pune života. Počela se hraniti manje-više odmah. Stepha nie je visoka 1,83 m, ja 1,98, a Anaya Louise, naša kćerkica, težila je nešto više od 4,6 kilograma. Majka i beba su dobro. I jedna i druga se uzemljuju.“

••

/

TRINAESTO POGLAVLJE

Veza sa sportom: uzemljivanje na cijelu

B

iofizičar James Oschman priča o prijatelju koji je trčao mara ton. U jednom dijelu utrke stvorio mu se bolan žulj na stopa lu. Prisjetivši se sjajnih bosonogih trkača iz Afrike, koji godinama dominiraju u maratonu, odbacio je tenisice i nastavio trčati bez njih. Ne samo d aje uspio završiti utrku bez bolova nego se i nema lo iznenadio kad je vidio da je njegov žulj u potpunosti nestao. Ako vam je u to teško povjerovati razmislite o najdramatičnijoj primjeni uzemljivanja: iskustvu američkih ekipa koje su nedavno pobijedile na najprestižnijoj biciklističkoj utrci Tour de France. Uspjeh uzemljivanja na jednoj od najzahtjevnijih utrka na svijetu nešto je izvanredno. Priča o uzemljivanju i biciklizmu počinje 2003. kada je Jeff Spencer, kiropraktičar i istaknuti specijalist sportske medicine iz Pasadene u Kaliforniji kontaktirao Clinta Obera. Čuo je za uze mljivanje od jednog liječnika iz San Diega i zaintrigirao ga je taj koncept. Dr. Spencer, bivši olimpijac u biciklizmu, radi s vrhun skim sportašima koji su na najvišoj razini sportskih postignuća i primjenjuje najbolje metode u svrhu optimalizacije zdravlja i što boljeg i bržeg oporavka od napora i ozljeda. To je bio njegov za datak i tijekom pet natjecanja u sklopu utrke Tour de France. Ti jekom održavanja četiriju tih utrka - od 2003. do 2005. i ponovno 2007. - primjenjivao je uzemljivanje. 205

Uzemljivanje

206 UZE M LJIVAN JE I TOUR DE FRANCE

„Imao sam sreće raditi s mnogim sportašima na najvišoj razini u smislu da je moj zadatak bio dovesti ih do vrha i ondje ih zadr žati. Ne možete ni zamisliti kakav je to izazov kada je u pitanju sportski događaj kakav je Tour de France. Moj primarni zadatak bio je paziti da se biciklisti svaki dan na startnoj liniji pojave sto postotno mentalno i fizički spremni za utrku svoga života. Uz to, morao sam se pobrinuti da im ponudimo vrlo agresivne strategije oporavka kako bi uspjeli preživjeti tu nehumanu utrku. Da bismo u tome uspjeli morao sam osmisliti način tretiranja ozljeda i oporavljanja čitavoga tijela koji će biti što je moguće kraći. Imao sam jako puno fleksibilnosti u stvaranju „alata" koji će nam osigurati prednost nad konkurencijom. U utrkama na Touru u kojima sam ja radio izgubili smo samo četiri biciklista: jednoga zbog loma ruke, jednoga zbog jakog tendonitisa, još jednoga zbog slomljene ruke te četvrtoga zbog slomljene šake. Svi drugi su utrku završili, što je presedan u ovom sportu."

„LeTourTerrible" T o u r d e F r a n c e j e d a n je o d n a j b r u t a l n i jih s p o r t s k i h d o g a đ a j a n a s v i je t u . U s p o r e d b e r a d i, to j e k a o d a tr č it e tri m a r a to n a d n e v n o d v a d e s e t i je d a n d a n z a r e d o m . U j e d n o d n e v n o j etapi natjecatelji se znaju uspeti više od 9000 metara. To je devet kilometara ravno gore u visinu. Utrka pokriva 3379 kilometara i visinski varira od razine mora pa sve d o 2 6 5 0 m e ta ra . U srpnju, kada se utrka vozi, temperature u Francuskoj vrlo su visoke. Uske asfaltn e c e s t e k o j im a s e T o u r v o z i p o č i n j u p u c a t i, b u b r it i i m e k š a t i , š to v o ž n j u č in i i z n i m n o nesigurnom. Pad na takvoj površini je kao da sletite na ribež. Biciklisti zado bivaju s t ra š n e a b r a z ij e k o j e o d m i lj a z o v u „ o s i p o d c e st e ". Promet oko natjecatelja dok voze od etape to etape je intenzivan. Više je od 170 b i c i k li s t a k o ji s e u t r k u j u u g o m i li . P r a ti ih k o n v o j p o p r a t n i h v o z i la k o j a p r e v o z e mehaničare, rezervne bicikle i dijelove te vozila s djelatnicima Toura, medijskim osobama i zaštitarima. Kombinacija biciklista, velikih brzina, uskih cesti, automobi la i m o t o c i k a la r e c e p t j e z a n e z g o d e . S u d a r i s u č e s t i i m o g u i z a z v a t i o z b i lj n e f iz ič k e traume.

Veza sa sportom: uzemljivanje na djelu

207

„Kao liječnik koji je radio s najboljima od najboljih.u svijetu sporta, shvatio sam da je ključno nikada si ne dopustiti da povje ruješ da je nešto što si prije napravio jamstvo budućeg uspjeha. Po definiciji, stoga, uvijek sam u potrazi za inovacijama koje će me odvesti na višu razinu i osigurati mi prednost nad konkurencijom. Stalno nadopunjujem i mijenjam svoj klinički ,,alat“ kako bih dr žao korak s najsuvremenijom opremom i metodama. Kada sam prvi put čuo za uzemljivanje zazvučalo mi je vrlo zanimljivo. Nikada prije toga nisam čuo za njega, ali zvučalo mi je kao nešto što bi se moglo pokazati korisnim za ono što ja radim. Kontaktirao sam začetnika tehnologije (Clinta Obera) i zamolio ga da se nađemo. Tijekom razgovora postalo mi je jasno da ako je istina ono što mi govori da uzemljivanje radi, to bi biciklistima na Touru moglo osigurati ogromnu prednost. Rečeno mi je da uzemljivanje neće prom ijeniti ništa što ja inače radim. Sve što netko mora učiniti je leći, zaspati ili odmarati se kao i inače. To će im pomoći pri spavanju i odmoru. Zvučalo je vrlo zanimljivo. Znao sam da bih se uvijek osjećao mnogo bolje kad bih provodio vrijeme na otvorenom sa stopalima u pijesku ili kad bih šetao plažom, s nogama u blizini vode. Prvo sam, međutim, morao isprobati tu tehnologiju na sebi. Ni sam želio upotrebljavati ništa na svojim pacijentima za što nisam znao da djeluje iz vlastitoga iskustva. Otprilike pet godina prije toga patio sam od posljedica otrovanja živom. U jednom trenutku zdravlje mi je bilo ozbiljno narušeno. Liječio sam se i postupno mi se stanje poboljšavalo. Oporavljao sam se. Međutim, nakon što sam se prvu noć uzemljio osjetio sam značajno poboljšanje. Kada sam se iduće jutro probudio osjećao sam se puno bolje. Imao sam više energije. Prije sam imao poteškoća s koncentracijom, a sada sam razmišljao puno bistrije. Imao sam i manje bolova. Bio sam manje razdražljiv. Tijelo mi se osjećalo kao da je oprano iznutra. Nakon tri ili četiri noći kvalitetnijeg sna i boljeg osjećanja znao sam da je riječ o nečem što doista djeluje. Shvatio sam da je to nešto što bi moglo iznimno koristiti ne samo meni nego i mojim pacijentima i biciklistima koji voze Tour de France. Bio sam, da se najblaže izrazim, impresioniran. Pitao sam Clin ta bi li mogao napraviti prototip za mene da ga uzmem i iskoristim

208

Uzemljivanje

na Tour de Franceu. Izazov je taj što je ta utrka toliko mentalno i fizički zahtjevna da natjecatelji ne mogu normalno spavati. A ako ne spavate onda se i ne oporavljate. Ako se ne oporavite tada i tije lo i um doživljavaju kolaps te se na taj način možete bespotrebno ozlijediti ili razboljeti, što je katastrofalno za vrhunski uspjeh na Touru. n r i

CC

Ogromna promjena t

„Clint se složio i napravio prototipski sustav. Imao je metalnu kop ču na jednom kraju koja je bila spojena sa žicom što je vodila do vanjskog štapa za uzemljenje. Clint je ručno izradio sve električne instalacije i podučio me kako koristiti sustav. Bio je gotov upravo za Tour de France 2003. Promjena je bila ogromna. Strašni men talni i fizički napori svakodnevnih natjecanja moraju se otpustiti iz tijela dok se sportaši odmaraju i oporavljaju, tako da nam treba tehnologija koja se može koristiti noću kako bi biciklisti idućeg jutra ustali u potpunosti oporavljeni. Ista iskustva koja sam doživio osobno primijetio sam i na bi ciklistima. Spavali su mnogo bolje, a to je od velike važnosti u ovakvom natjecanju gdje je sportašima teško spavati jer su odveć stimulirani intenzitetom utrke i, ironično, odveć umorni. Kada se ne mogu dovoljno odmoriti i naspavati može doći do kolapsa. Kada nastoje održati izvrsnost rezultata na ovakvoj razini liječ nici sportskih timova uvijek se pitaju kako mogu poboljšati san i iskoristiti vrijeme za spavanje. Uzemljivanje je stoga bilo poput odgovora na moje molitve. Natjecatelji su rekli da osjećaju ma nju mentalnu napetost i manje stresa. Bili su mirniji. Donosili su dobre odluke. Vitalnost i vjera u sebe bile su im na vrlo visokoj razini."

Ubrzano iscjeljenje „Zajedno s drugim tretmanima uzemljivanje smo primjenjiva li i za ubrzavanje obnove tkiva i zacjeljivanje ozljeda zarađenih tijekom natjecanja. Rezultati su bili fenomenalni. Biciklisti su se mnogo brže oporavljali.

Veza sa sportom: uzemljivanje na djelu.

209

Najdramatičniji slučaj bio je onaj biciklista na Touru 2005. go dine koji je jako razderao desnu nadlakticu nakon što je proletio kroz stražnje staklo pomoćnog vozila što se nenadano zaustavilo (vidi sliku 13-1).

Slika 13-1. Brzo zacjeljivanje rane. Uzemljivanje preko noći ubrzalo je zacjeIjivanje ove i mnogih drugih sličnih rana među biciklistima. (Slike u vlasništv u Je ffa Spencera)

210

Uzemljivanje

Uspio je doći do cilja. Odmah mu je pružena intenzivna me dicinska pomoć i prevezen je u lokalnu bolnicu na šivanje. Kada sam ga vidio u autobusu ekipe odmah nakon te dnevne etape na cijelom mu se licu iščitavao šok. Majica i kratke hlače bile su mu okrvavljene. Ruka mu je bila u čvrstim povezima kako bi se zau stavilo krvarenje. Kad su mu skinuli zavoje jasno su mu se vidjele tetive i kosti kroz razderano meso. Ruka mu je izgledala kao da ju je netko razrezao velikim nožem. Kasnije, u hotelu, vidjeli smo mu brojne šavove u nadlaktici, kao i na laktu, šaci i bradi. Na nozi je imao veliku ljubičastu masnicu, kao da g aje netko udario olov nom cijevi. Tim je zbog težine tih ozljeda bio vrlo rezerviran u pogledu njegovog nastavka natjecanja na Touru. Svi su sumnjali da će se idući dan moći vratiti natjecanju. Zatražio sam dvanaest sati - preko noći, praktički - da mu po  kušam pom oći da mu rana zacijeli dovoljno da može nastaviti utr ku. Znao sam da uzemljivanje može puno toga promijeniti. Svi su se složili da se isplati pokušati sve dok se ne izlaže riziku dodatnih ozljeda. Položio sam mu uzemljene elektrode na ruku i nogu i te je noći spavao uzemljen, kao što je činio i tijekom natjecanja. Kada se sljedeći dan probudio nije imao ni približno tolike bolove, crve nilo, lezije i otekline kao noć prije. Stanje mu se uopće nije činilo tako lošim kakvo bi se u pravilu očekivalo. Osjećao se spremnim da taj dan odvozi utrku. Mi smo se nadali da će biti u stanju nasta viti i završiti dnevnu dionicu i postajati sve jači i zdraviji svakog idućeg dana. Skinuo sam mu flastere i pružio mu dodatnu njegu drugim tehnikama. Oblijepio sam mu ozljeđenu nogu, promije nio zavoje i tako je toga dana otišao nazad u utrku. Ispostavilo se da doista može izdržati cjelodnevnu vožnju i ispuniti svoj dio zadatka za ekipu. Drugi biciklisti bili su presretni. Na kraju je us pio završiti natjecanje i dati svoj doprinos pobjedi ekipe. Za nekog promatrača izvana njegov oporavak bio je ravan čudu. Iskustvo s uzemljivanjem mi govori da ova vrsta reakcije više nije nikakvo iznenađenje. U mnogim sam slučajevima vidio od sutnost onoga što smatramo normalnom upalnom reakcijom. Kada se osobe uzemljuju ozljede su popraćene s mnogo - ali za ista mnogo - manje boli i crvenila nego obično. Obnova tkiva je ubrzana.

Veza sa sportom : uzemljivanje na djelu

211

Na kraju Toura 2005. direktor tima pitao me za stanje natjeca telja. ‘Odlično su.’ - odgovorio sam. ‘A što je s tendonitisom?’ - upitao je. Biciklisti često zadobivaju upale tetiva u nogama zbog dugotrajnih i intenzivnih napora ko jima se izlažu. ‘Nije bilo problema.’ - odvratio sam mu. ‘Je li itko bolestan?’ - upitao je. ‘Ne, svi su dobro.’ - odgovorio sam. Na to je slegnuo ramenima i rekao daje to ‘nevjerojatno’. Akutne traumatske ozljede su česta pojava u svijetu sporta, tako da je uzemljivanje prava blagodat. Ono pomaže da se smanji vrijeme onesposobljensti zbog ozljede i ubrza oporavak. Ja znam koliko treba za normalan oporavak. Isto tako znam što se događa kada su sportaši uzemljeni. Događaju se nevjerojatne promjene u oporavku tijela iz dana u dan, sposobnosti obnove tkiva te opo ravka od aktivnosti, stresa i napora tijekom dana. Za mene nema sumnje da bi svi sportaši trebali uključiti uzemljivanje u svoj re dovni program opuštanja. Čini se također da uzemljivanje ubrzava oporavak od opera cija koje su, iz perspektive tijela, u biti oblik traumatskih ozljeda. Jedan od mojih pacijenata prvak je u superkrosu, ludom i kaotič nom sportu u kojem se off-road motocikli utrkuju na prašnjavim trkaćim stazama sa strmim skakaonicama i preprekama. Moj pa cijent zaradio je tešku ozljedu ramena koja je zahtijevala operaci ju. Tretman mu se sastojao od različitih metoda kako bi se ubrzao proces zacjeljenja, uključujući i uzemljeno spavanje. Za tri tjedna bio je u stanju sudjelovati u nacionalnom natjecanju i pobijediti. Oporavak mu je bio nevjerojatno brz.“

Manje boli „Među različitim sportašima kojima pomažem uobičajene reak cije na uzemljivanje koje čujem su nešto poput: ‘Spavam mnogo bolje i bolovi su mi manji. Kada sljedeći dan ustanem osjećam se puno više oporavljen. Ne mogu vjerovati kakve vježbe izvodim. Trebao bih biti umorniji. Moji rezultati i poboljšanja sve su bolji

21 2

Uzemljivanje

i sve češće ih opažam. Ostaju na visokoj razini. Treba mi manje uloženog truda da stignem i ostanem na ovoj razini.’ Sportaši često spominju da bolje guraju kroz dan. Ne pada im energija usred poslijepodneva. Ujutro ustaju bistriji, spremni iskoristiti dan. Potrebno im je manje sna. Kvaliteta sna im je bolja. Prije su možda bili navikli na osam sati sna. Sada im treba oko sat vremena manje, a dostignuća su im još uvijek na istoj razini. Ustvari, čak se i bolje osjećaju. Profesionalni nogometaši žive s nekim stupnjem boli od silne količine fizičkog kontakta u tom sportu. Oni mi govore da jed no  stavno ne osjećaju normalnu bol za koju smatraju da bi je trebali osjećati s obzirom na ono što rade. Stvari su to koje slušam iz dana u dan. Za mene je najvjerojatnije najveća vrijednost uzemljivanja činjenica da ono nudi čvrstu biološku platformu, temelj, za sve druge tretmane i oblike njege koje koristim. Uz uzemljivanje i sve drugo puno bolje funkcionira. Svi žele neki tretman zbog određe nog problema. Uzemljivanje je, međutim, univerzalni protulijek. Izgleda da resetira fiziološki sustav, omogućujući tijelu da bude svoj vlastiti najbolji iscjelitelj i čini ono što se od njega očekuje: da se obnavlja i regenerira te stvara energiju za dug i produktivan život. Ja uzemljivanje doživljavam kao osnovni sloj na platnu na kojem onda slikam’ sve ostale strategije kako svoje klijente dovesti do vrha i ondje ih zadržati. U slikarstvu, ako najprije ne nanesete temeljni sloj na platno, boja se neće primati. Sada se već sedam godina služim uzemljivanjem osobno i u svom poslu. Tijekom tog vremena bilo je samo nekoliko dana da se nisam uzemljio. U tim prilikama, kada sam iz bilo kojeg razloga ili zaboravio krevetnu prostirku ili mi zgrada u kojoj sam se nala zio nije davala mogućnost da koristim tu tehnologiju, definitivno sam primijetio razliku u tome kako se osjećam i na koji način sam se oporavljao od vježbi. Puno putujem, i unutar zemlje i po svije tu, i jedan od meni osobno važnih pozitivnih učinaka je izrazito smanjenje jet laga. Idući dan kada se probudim funkcioniram pot puno normalno u vremenskoj zoni u kojoj se nalazim umjesto u onoj iz koje sam doputovao.


213

Uzemljivanje je nevjerojatno jednostavno. Jednostavno je kao bosonoga šetnja plažom ili vlastitim dvorištem. Ako imate opre mu za uzemljivanje sve što morate učiniti je uključiti je u struju. Ležite, spavate, radite sve ono što i inače radite. Nema ponovnih punjenja. Nema recepata za lijekove. Nema baždarenja, postavki, pokazivača vremena, nema ničeg sličnog. Po mom mišljenju, biologija je biologija. Nevažno je tko ste. Svi mi dijelimo istu osnovnu ljudsku biologiju. Ono što sam opa zio kod vrhunskih sportaša u smislu reakcije na Zemlju identično je onomu što sam primijetio i kod pacijenata koji nisu sportaši. Svi mi moramo davati sve od sebe u životu i imati izdržljivosti za obavljanje svoje dnevne rutine koja često zna biti zahtjevna i stresna. Što god možemo učiniti da poboljšamo svoje rezultate i oporavak od svakodnevnog stresa pomaže nam da postanemo trajno izvrsni u čemu god se bavili. U tome se, ustvari, sastoji bit života. “ UZEMLJIVANJE I AMERIČKI NOGOMET

Chike Okeafor, trideset i tri godine, obrambeni igrač NFL klu ba Arizona Cardinals: „Uzemljen spavam redovito već više od pet godina nakon što sam se uvjerio kakav je učinak uzemljivanje imalo na moju ozljedu na nozi. Radilo se o ozljedi stražnje lože natkoljenice i jakom nagnječenju bedra za vrijeme treninga. Dok sam ležao na uzemljenoj plahti gledao sam u monitor računala, priključen na termalnu kameru sa snimkama u stvarnom vreme nu. Bilo je zadivljujuće vidjeti kako se brzo, u roku od petnaestak minuta, smanjuje jačina boja koje prikazuju intenzitet upale od ozljede. Za otprilike sat vremena intenzitet je bio drastično pro mijenjen. Ja sam tu razliku osjetio fizički, ali bilo je doista čudesno vidjeti kako se te prom jene događaju tom brzinom. Tog sam vikenda trebao igrati važnu utakmicu i nisam imao puno vremena za oporavak. Mislili smo da će biti pravo čudo bu dem li spreman. Moj naturopat mi je dao neke tretmane i spavao sam uzemljen ostatak tjedna. Oporavio sam se dovoljno da mogu igrati i da pritom ne pogoršam ozljedu. Sve od tada uzemljenje ima moj glas.

Uzemljivanje

214

Od tada je bilo malo prilika u kojima nisam spavao uzemljen. Uvijek osjetim razliku. U tim situacijama moja supruga i ja uvijek primijetimo da nas san ne odmori kao kad smo uzemljeni. Prije sam bio jedan od onih kojima je trebalo osam sati sna, a uzeo bih si i deset ako je bilo prilike. Brzo sam shvatio da mi je s uzemljiva njem za odmorenost dovoljno i šest. Uz to, osjećam veliku razliku na dane iza utakmica. U pravilu dan poslije imate jake bolove zbog fizički zahtjevnih utakmica i svih mogućih udaraca i mlaćenja koji su im sastavni dio. Nikada ne propuštam uzemljivanje noć nakon utakmice jer izrazito sma njuje upalu. Idući dan me ni približno ne boli. Osjećam se kao da sam preskočio onaj naporan dan uobičajenog oporavka. Kad se uzemljim osjećaj je više kao nekad drugi dan nakon utakmice." UZE M LJIVAN JE I TRIATLON

Chris Lieto, trideset i sedam godina, profesionalni triatlonac, trostruki pobjednik triatlona Ironman i bivši prvak Sjedinje nih Američkih Država: ,,U ovaj sport ušao sam prije više od deset godina. Rano sam si zadao cilj da ću jednoga dana postati svjetski prvak. Stoga sam morao iznaći najbolji i najbrži put do ostvarenja tog cilja. Trebao sam maksimizirati sve - trud, opremu, dodatke prehrani, hranu, vodu, proces oporavka od ozljeda i iscrpljenosti - i tu je u priču ušlo uzemljivanje. Treniram stalno. To mi je posao, to volim. Volim biti na otvore nom i biti zdrav. Raspored treninga m i je svaki dan nešto drukčiji, ovisno o tome koja utrka mi predstoji. Ironman se sastoji od 3,86 km plivanja, nakon čega slijedi 180,25 km vožnje bicikla, a nakon toga se trči maraton - to je 42,2 km. Stoga to uvijek bude vrlo dug i naporan dan, da se blago izrazim. Tako je, međutim, samo u natjecanju Ironman. Postoje i upola manje Ironman utrke, s 1,93 km plivanja, 90,125 km vožnje bicikla i 21,1 km trčanja, te druge varijacije. Obično treniram od tri do osam sati na redovnoj bazi, što je ukupno oko dvadeset do dvadeset i šest sati tjedno. To uključuje plivanje i bicikliranje četiri ili pet dana u tjednu i trčanje oko pet ili šest dana tjedno. Ima dana kada se odmaram i uopće ne treni


215

ram. Kada se pripremam za natjecanje Ironman tijekom tjedna obično preplivam oko 19 km, biciklom prijeđem i do 24 km, a pretrčim približno 128 km. Ovaj sport izrazito iscrpljuje tijelo. Morate izuzetno mnogo trenirati i za različite aktivnosti. To ga razlikuje od većine drugih sportova. Kod većine sportova trenira se za neku određenu disci plinu, i to dva do četiri sata dnevno. Ovdje svaki dan izlažete tijelo strašnim naporima. Oporavak je, dakle, od nemjerljive važnosti. Svatko može izaći van i trenirati. Međutim, ako nema tog oporav ka i ako vam se tijelo ne prilagođava tada će taj trening rezultirati samo bolovima, a ne i pozitivnim učincima. Za oporavak si mo rate uzeti vremena i biti fokusirani. Trebate se dobro naspavati i unositi dovoljno zdrave hrane, proteina i kalorija. Od ključne je važnosti paziti na sve te čimbenike. Spavam uzemljen već više od četiri godine što je imalo snažan pozitivan utjecaj na mene i moj proces oporavka. Sada se vraćam u svoj sport puno jači i osjećam se puno bolje. Odmah sam prim i jetio da se neću svakodnevno umarati kao prije. Ako ste umorni i takvi odete trenirati samo ćete si naštetiti. Kada sam počeo s uze mljivanjem oporavci su mi bili uspješniji i sljedeći sam dan mogao trenirati. O tome se i radi. Ono što želite postići jest da dan za danom možete vježbati. Međutim, važno je da se dovoljno dobro oporavite kako bi od te vježbe imali koristi. Stoga je za mene uze mljivanje jednostavan način da se oporavim a da pritom zapravo ne radim ništa drukčije. Oticanja su puno manja. Tijekom dana, ako mogu, polažem stopala na prostirku za uzemljenje. Kada završim s treningom na pravim si svoj obrok i piće za oporavak, sjednem i omotam stopala vrećom za oporavak. Svaki trenutak u kojem se mogu povezati sa Zemljom dobro dođe. Ako imam jake bolove u cjevanici, listovima ili kukovima od mah stavljam uzemljeni elektrodni flaster. Energija Zemlje isti čas nahrani to bolno mjesto i oticanje se na tom području smanjuje. Nedavno mi je buknuo gležanj. Tjedan dana sam ga naizmjence tretirao ledom i vrućim oblogama, ali nije prolazilo. Stavio sam flaster na njega i sljedeći dan sve je bilo u redu, tako da sam taj dan mogao trčati. Sada zato stavljam flaster direktno na mjesto

216

Uzemljivanje

gdje osjećam laganu bol ili koje je lagano natečeno. Stavim flaster i sve je u redu. Još nisam pobijedio na svjetskom prvenstvu. Taj veliki cilj za sad mi izmiče. Svake godine karijera mi je u sve većem usponu, a čak i kako starim - imam trideset i sedam godina i natječem se protiv momaka koji su i deset godina mlađi - držim korak u tre ninzima i utrkama. Uzemljivanje mi je u tome bilo od vrlo velike pomoći." * UZEM LJIVAN JE I DIZANJE UTEGA

Dr. Ken Jones, pedeset i tri godine, Clarksville, Tennessee, je fiziolog vježbanja, srednjoškolski nastavnik matematike i no gometni trener. Godine 2008. osvojio je titulu Američke fede racije dizača utega koji ne koriste anabolička sredstva u katego riji do 110 kila, a kasnije iste te godine i titulu Međunarodnog saveza amaterskih sportaša: „Bavim se powerliftingom od dvana este godine života i tijekom godina obarao sam mnoge rekorde u različitim federacijama. Uzemljujem se više od dvije godine, od pedesete godine života. Najviše što sam podigao iz čučnja prije toga bilo je 229 kilograma. Nakon šest mjeseci uzemljivanja uspio sam poboljšati taj rekord na 265 kg, odnosno podići ga za 36 kilo grama. Tada mi se taj uspjeh u toj dobi činio pomalo neobičnim. Stoga sam otišao endokrinologu da vidim događa li mi se nešto s razinom testosterona. Pregled je pokazao da mi razina testosterona nije posebno visoka. To, dakle, nije dovelo do toga da podižem više, kao da sam ponovno dječarac. Napredovao sam u svim kategorijama. Ne samo u čučnju nego i potisku s klupe i u mrtvom dizanju. Snaga mi se općenito pove ćala. Sada mogu na treninzima podizati teže utege velikim mišić nim skupinama, a svejedno se od tih treninga oporaviti brže nego prije. To je jako važno. A da stvar bude bolja, prošle sam godine osvojio državno i svjetsko prvenstvo u powerliftingu. Nisam mijenjao način na koji treniram. Nisam promijenio ni prehranu. Nisam ni prestajao pa se opet vratio. Jedino čemu mogu pripisati ovo neobično poboljšanje je uzemljivanje. Ako ja u sta-


217

rij oj dobi uspijevam imati takve rezultate, što li će tek poći za ru kom nekom mlađem!" UZEMLJIVANJE I DUGOVJEČNOST U GOLFU

Ted Barnett, sedamdeset i jedna godina, Palm Desert, Kali fornija, umirovljeni vlasnik tvornice za proizvodnju madraca: „Moja supruga i ja bili smo vlasnici obiteljske tvornice madraca. Barem polovicu posla obavljali smo sami i imali jednog ili dvo je zaposlenih. Proizvodili smo madrace, dostavljali ih kupcima i postavljali ih u njihovim domovima. U našoj tvornici ja sam upravljao strojem za opšivanje madraca, što je jedan od najtežih poslova u tvornici opreme za krevete. Sastoji se od šivanja gornjeg prošivenog panela madraca za bočni rub. Ljudi koji upravljaju tim strojem duže vremena imaju probleme s rukama jer konstantno snažno povlače prstima. Moje su ruke bile u vrlo lošem stanju. Imao sam artritis i to me brinulo. Naša je tvornica proizvela neke od prvih krevetnih prostirki za Clinta Obera tamo negdje 2001. godine. Tada sam se i ja prvi put uzemljio. Vjerovao sam da bi uzemljivanje moglo ublažiti moje probleme s rukama i srcem. Godinu prije imao sam operaciju na otvorenom srcu. Uzemljivanje je doista pomoglo. Ruke su me prestale boljeti. Ne sjećam se točno koliko mi je za to trebalo, ali sjećam se da sam bio impresioniran i odlučio nastaviti. Čak i danas, ako putujem nekamo ili ako dva ili tri dana iz nekog drugog razloga ostanem bez uzemljivanja, ruke me ponovno počnu boljeti, kao i rame na, vrat i drugi dijelovi tijela načeti artritisom. Čim stignem kući uzemljim se. Za jedan dan, pa čak u roku od nekoliko sati, bol prestaje i nestaje. Strastveni sam igrač golfa, i to oduvijek. Sada kada sam u miro vini igram ga praktički svaki dan i iako imam sedamdeset i jednu godinu još se uvijek volim natjecati. U mlađim danima hendikep mi je bio 2 do 3. Sada sam još uvijek na hendikepu od 4 do 5. Nitko od moje generacije nije više na tom nivou. Svi s kojima sam nekoć u mlađim danima igrao i koji su mi bili ravni ili me čak i

218

Uzemljivanje

pobjeđivali sada mi se više ne mogu ni približiti. Oni su izgubili sposobnost igranja na kompetitivnoj razini. Ja nisam. Igram s pro fesionalcima svojih godina i isprašim ih, a oni ne m ogu vjerovati. Golf igram uzemljen. Stavljam bakrene žice u tabanicu cipe la, savijem ih kroz rupu u potplatima i onda ih opet savijem da ravno prate samo dno cipela. Vjerujem da su uzemljeno spavanje i igranje povezani s mojom gipkošću i sposobnošću da izdržim fizički napor redovitog treniranja i igranja. Većina ljudi m oje dobi prestane se natjecati na terenima za golf jer ne mogu podnijeti tjelesne napore. Ne mogu trenirati, snažno zamahivati palicom i pobjeđivati. I zato ne pobjeđuju nego gube. Ja ne mogu pobijediti sjajne dvadesetogodišnje ili tridesetogodišnje klince. Njih ništa ne boli kada zamahuju. Ali zato mene ne mogu pobijediti oni stari-

••« J 1-

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Automobili i vožnja: uzemljivanje na putu

alo je vjerojatno da će stajalište kamiona poslužiti kao m je sto za izvođenje „znanstvenog" eksperimenta. Međutim, jedno takvo prometno stajalište sjeverno od Los Angelesa uz au tocestu Interstate 5 poslužilo je upravo toj svrsi nekoliko dana u veljači 2000. Vozačima koji su ondje stali prišao je entuzijastični trojac u sastavu Clinton Ober i dvoje njegovih starih prijatelja, Corky i Kathleen Downing. Njih troje tražili su vozače kamiona na duge pruge koji bi se uključili u jednostavan eksperiment. Sve što su vozači morali napraviti jest sjediti na provodljivom jastuku za sjedalo veličine 25x35 cm koji je žicom spojen na metalni okvir ispod njihovih sjedala. Instalacija je trajala manje od pet minuta. Kada stignu na svoje sljedeće odredište od vozača se tražilo da napišu jesu li osje tili bilo kakvu razliku dok su vozili sjedeći na tom jastuku kao, na primjer, drukčiju razinu napetosti, bola ili umora, te da svoje ko mentare pošalju poštom u već prethodno adresiranoj i frankiranoj omotnici. Svaki vozač koji to napravi dobit će ček na 25 ame ričkih dolara. Na sudjelovanje je pristalo dvadeset i sedmoro njih, prosječne dobi od četrdeset i osam godina. Svi su bili iz različitih dijelova zemlje i nisu se međusobno poznavali. Corky objašnjava: „Željeli smo testirati koncept uzemljivanja vozača preko metalnoga okvira njihova sjedala, koje je pak spo jeno s golemom metalnom šasijom kamiona. Vjerovali smo da će 219

220

Uzemljivanje

takvo uzemljivanje vozila pomoći umanjiti napor i napetost koji su svojstveni vožnji na duge pruge. Moja supruga prva je isprobala jastučić u svom automobilu. Ona ne voli voziti noću. To ju je činilo nervoznom i povisivalo joj krvni tlak. Kada je vozila sjedeći na jastučiću tlak joj se snizio. Još i danas ga koristi. Ako odete na bilo koje stajalište za kamione i pogledate što se nudi pored blagajne, vidjet ćete mnogo tableta protiv bolova i pospanosti u slobodnoj prodaji. Vozači kamiona na tome žive. Potrebni su im da bi ostali budni i smanjili si bolove od vožnje.” MANJE STRESA NA DUGIM PRUGAMA

Clint Ober bio je dobro upoznat s tim čestim izazovima s kojima se suočavaju vozači na duge pruge. Tijekom godina vožnje po ci jeloj zemlji sa svojim rekreativnim vozilom imao je prilike parki rati na mnogim stajalištima kamiona. D ok je živio u Venturi 1999. smatrao je da može pomoći vozačima pomoću uzemljenog jastu  čića za sjedalo. Stoga se obratio susjedu koji je vozio veliki kamion po Kaliforniji. Evo što kaže Clint: „Zamolio sam ga da pođem s njim na jedno od njegovih puto vanja kako bih testirao jastučić. Donio sam taj komad provodljivoga materijala, stavio ga njegovo sjedalo i spojio ga krokodilkom na metalni okvir ispod sjedala. U takvom kamionu ima 10 tona metala. Sjedala u automobilima i kamionima pričvršćena su za pod i na taj način spojena za metalni okvir vozila. Smatrao sam da će takva konstelacija stvoriti uzemljenu ravninu koja bi mogla po služiti kao ,,odvod“ u koji bi se mogao otpuštati statički elektricitet vozačeva tijela. Na tijelu se skuplja puno statičkog elek triciteta jer se materijal odjeće vozača ili putnika tare o naslon sjedala dok je vozilo u pokretu. Ova pojava poznata je kao ,,triboelektrifikacija“ i pojačava se svaki put dok vozite. Posebno se može primijetiti kad je dan suh i kad kliznete sjedalom i dotaknete metalnu kvaku na vratima pri izlasku iz vozila nakon odvožene dionice. Iako pone kad dosta udaraju, ti šokovi nisu opasni za vozača i putnike.

Automobili i vožnja: uzemljivanje na putu

2 21

Uzeo sam voltmetar sa sobom na put i mjerio vozačev tjelesni napon s uzemljenjem i bez njega. Razlika je bila velika. Kada je bio uzemljen, rast napona na njegovom tijelu je prekinut. Električni potencijal vozačeva tijela i kamiona izjednačeni su. Na kraju puta vozač mi je rekao da se osjeća mnogo bolje i opuštenije nego obič no nakon dugih vožnji. Na temelju ovog iskustva ja sam zatim dizajnirao pravi jastuk za sjedalo. Imao je provodljiva ugljična vlakna utkana u najlon i presvučen je mekanim materijalom koji se ne kliže. Nakon toga otišli smo ga testirati na još vozača." ZADOVOLJNI VOZAČI KAMIONA

Clint, Corky i Kathleen pojasnili su svoj plan jednoj od dežur nih upraviteljica prometnog stajališta kamiona sjeverno od Los Angelesa. Ona je izrazila želju da prva isproba jastuk. Živjela je nekih četrdeset i pet minuta vožnje od posla i rekla da ima jake bolove u vratu koje dodatno pojačava svakodnevna vožnja na po  sao i s posla. Morala bi uzimati tablete protiv bolova kad bi stigla kući ili na posao. Nakon što je isprobala jastuk za sjedalo rekla je da smo je uvjerili. Bol se smanjila ili potpuno nestala i nije bilo potrebe za uzimanjem tableta. Dala je „znanstvenicima" zeleno svjetlo da prilaze vozačima koji se zaustavljaju na odmorištu. Po vratne informacije od njih bile su bez iznimke pozitivne. Gotovo svih dvadeset i sedmoro sudionika reklo je da su opušteniji, manje ukočeni i da trpe manje bolova. Oko 70 posto ih je izjavilo da su manje premoreni i u jačem stanju budnosti dok voze. Više od 60 posto ih je reklo da im se popravio noćni vid. Evo nekih pojedi načnih komentara: • „Budniji sam. Manje me boli i manje sam ukočen." R. M., Federal Way, Washington • „Cijelo mi je tijelo opuštenije." H. S., Brookings, Oregon • „Smanjila se prem orenost." R. N., Lone Pine, Kalifornija • „Primijetio sam da imam manje tegoba i bolova." R. B., Missoula, Montana

222

Uzemljivanje

• „Napetost u ramenima i leđima je nestala." D. C., Houston, Teksas • „Iznimno smanjuje stres i bijes na cesti." R. C., Oklahoma City, Oklahoma • „Pomoglo mi je da se riješim glavobolja." R. E R., Gretna, Nebraska • „Ublažilo mi je bol u nogama i leđima." C. H., Yakima, Washington Kako se vijest o učincima jastučića za sjedalo proširila među vozačima kamiona Udruženje profesionalnih vozača kamiona u Americi objavilo je 2000. članak u kojem obavještava svoje čitate lje da jastučić pozitivno utječe na posljedice koje na živčani sustav ostavlja električni naboj na tijelu koji se stvara od vibracija na cesti i micanja vozača po sjedalu vozila. Overdrive, vodeća publikacija namijenjena vlasnicima komercijalnih kamiona i njihovim voza čima, duhovito je objasnila koncept: „Smanjite si stres uz častan otpust." Tijekom godina vozači koji koriste provodljivi jastučić za sje dalo stalno spominju manje napetosti i umora za vrijeme vožnje.

PETNAESTO POGLAVLJE

Veza sa životinjama: uzemljivanje i kućni ljubimci

C

lint Ober prisjeća se događaja iz svoje mladosti, kada je odra stao na farmi u Montani, koji mu se jasno usjekao u sjećanje: „Jednog dana dok smo tata i ja pazili na stoku naišli smo na tele koje je ležalo na zemlji, a dio utrobe mu je visio iz velike razderotine na trbuhu. Krava, njegova majka, stajala je u blizini kao da štiti svoje tele. Nismo znali što se dogodilo. Možda su ga napali psi ili vukovi, ili se zapetljalo u kakvu bodljikavu žicu. Tata je uzeo iglu i grubog konca iz torbice, prišao teletu i okrenuo ga na stranu. Rekao mi je da sjednem na tele da bude mirno. Tata je onda pogu rao crijeva nazad u trbuh životinje i zašio ga. Bez antiseptika. Bez antibiotika. Kada je završio rekao je da će ili poživjeti ili uginuti i da tu više ništa ne možemo učiniti. Od štaglja smo bili udaljeni nekoliko kilometara. Bilo je hladno i sniježilo je. Nikako nismo mogli odvesti tele nazad u štagalj. Nisam puno razmišljao o tom događaju sve do otprilike tjedan dana nakon toga, kada sam ugledao to isto tele kako trči s drugom teladi kao da se ništa nije dogodilo. Nakon toga često sam se znao pitati kako to da rane životinja koje žive vani tako prirodno i brzo zacjeljuju, za razliku od ljudi, pa čak i kućnih ljubimaca, kojima treba mnogo duže vremena kao i razni tretmani i njega. Toliko sam puta vidio bolesne životinje kako leže u nekom tamnom kut ku na zemlji, a onda odjednom izađu naizgled ponovno zdrave. 223

Uzemljivanje

224

Kad god bih o tome pitao veterinare koji liječe i životinje koje žive vani i one koje se drže u kući samo bi slegnuli ramenima i rekli da životinjama koje žive na otvorenom priroda daje nešto što kućne nemaju. To nešto svakako uključuje više sunca, ali, kako sam poslije naučio, i više prirodne iscjeljujuće Zemljine energije. One su s njom povezane." UZEM LJENI PSI

Prije nekoliko godina autorica knjiga o zdravlju kućnih ljubima ca CJ Puotinen i njezin suprug nabavili su krevetnu prostirku za uzemljenje koja im je poboljšala san. „Moj suprug bio je profesor strojarstva" - kaže ona - ,,i njemu je teorija na kojoj se ova jed no stavna tehnologija zasniva itekako im ala smisla“. Autorica knjiga i članaka za časopise o holističkoj brizi o kućnim ljubimcima, Puo tinen se pitala bi li takve prostirke mogle unaprijediti i život živo tinja. Kontaktirala je Dale Teplitz, istraživačicu na polju zdravlja i energetske medicine koja je prije toga pomagala u provođenju nekoliko studija o uzemljivanju. Njih dvije zajedničkim su snaga ma 2007. osmislile eksperiment za pse koji je uključivao korištenje prototipske uzemljene prostirke. Našle su šesnaest pasa s neizliječenim artritičkim bolovima, umorom, tjeskobnošću, displazijom kukova, kroničnim kašljem, starim ozljedama i emocionalnim problemima. Za potrebe studije životinje su spavale uzemljene na prostirci četiri do šest tjedana. Vlasnici su bilježili dnevna i tjedna zapažanja. Tijekom eksperi menta životinje su smjele biti prirodno uzemljene samo nekoliko minuta dnevno kada bi vani vršile nuždu. Najčešće povratne informacije vlasnika koji su detaljno bilježili svoja zapažanja uključivale su porast energije, izdržljivosti, gipko sti, pokretljivosti zglobova, tonusa mišića, smirenosti, poboljšanje sna, kao i znakova boli kao što su šepanje, ukočenost, tentativni pokreti, neaktivnost te nesklonost skakanju, igranju i brzom kre tanju, kaže Teplitz. „Kad je pokus priveden kraju neki su vlasnici nakratko prestali koristiti prostirke da vide hoće li uočiti kakve razlike kod životi

Veza sa životinjam a: uzemljivanje i kućni ljubimci

225

nja.“ - dodaje. „Zamijetili su da se počinju vraćati znakovi koji su postojali prije pokusa. To ih je još više uvjerilo u prednosti uze mljivanja/'

Chip nam se oporavio Jedan od pasa koji su sudjelovali u eksperimentu bio je i Chip McGrath, hrt star deset godina i bivši sudionik utrka pasa, čija je vla snica Roberta Mikklelsen iz Pearl Rivera u državi New York. Chip je jako šepao zbog opterećenja zglobova i ozljeda u utrkama, kada bi znao trčati brzinom i do preko 70 kilometara na sat. Dva puta mu se dogodila ozljeda na nozi i gotovo godinu dana nije mogao skočiti na sofu ili u automobil. „Sada, zahvaljujući prostirci za uzemljivanje, stalno skače, i na sofu i u automobil." - kaže Mikkelsen. „Nema znakova boli ili pro blema sa zglobovima. Zaigraniji je, više skače i trči, podnosi duže šetnje i ima daleko više energije nego prije. Još uvijek malo šepa, ali veterinar kaže da je to od rožnatih zadebljanja na šapama koja je zaradio dok se još utrkivao." Jedan od iznenađujućih popratnih učinaka uzemljivanja bila je „nevjerojatna mentalna promjena" kod Chipa u roku od tri tjedna uzemljenog spavanja. „Uvijek je bio tjeskoban i bojao se grmljavi ne, vatrometa i druge buke." - kaže Mikkelsen. „Dahtao bi, brzo hodao, drhtao i sakrivao se tijekom oluja sve dok ne bi prestale. Hrtovi koji se puno utrkuju razvijaju dosta strahova, a Chip je, bez svake sumnje, imao svoje. Međutim, takvo ponašanje jednostavno je prestalo. Prostirka za uzemljivanje je, čini se, iz njega isisala sav strah i umirila ga. Sada za olujna nevremena on ne može biti mir niji, štoviše bez problema samo zaspi. Već dvije godine zaredom prespavao je čak i vatromete za Dan nezavisnosti 4. srpnja." Oduševljena poboljšanjima kod svoga psa, Mikkelsen je naba vila prostirku za krevet svom suprugu koji je trpio bolove zbog kompresijskih fraktura u kralježnici. Suprugu joj je bilo malo bo lje, ali Mikkelsen je ostala potpuno iznenađena učinkom na vla stite bolove. „Dva mjeseca imala sam bolove u prstima ruku, laktovima, kukovima i koljenima koji su bili posljedica pretjeranog napora pri radovima na terasi iza kuće." - prisjeća se. „Kad bih ustala sa

226

Uzemljivanje

stolice jedva da sam mogla hodati. Morala sam čekati nekoliko trenutaka prije nego li bih se pokrenula. U roku od tri dana od početka uzemljivanja bol je nestala i nije se vratila. Živahna sam kao i prije. To je bilo skroz neočekivano."

Povećanje kvalitete - i trajanja? - života Jill Queen iz Mount Pleasanta u Sjevernoj Karolini obožava spa šene standardne pudlice. Dva njezina starija psa sudjelovala su u studiji. Obje životinje su uginule 2009., ali Queen kaže da im je uzemljivanje izuzetno poboljšalo kvalitetu života i vjerojatno produžilo život. Mikey je imao četrnaest godina kad je uginuo. Uzemljivan je gotovo dvije godine. Marilyn je uginula s dvanaest godina. Uzemljivana je godinu i pol. „Većina standardnih pudlica ne živi dulje od deset godina, tako da mislim da je uzemljivanje doprinijelo duljem životu mojih pasa.“ - kaže Queen. Mikeyjevi zglobovi bili su jako nagriženi degenerativnim ar tritisom. Noću je bio nemiran. U roku od tjedan dana od počet ka uzemljivanja pokazivao je m anje znakova ukočenosti i bolje je spavao. Nakon pet tjedana tražio je odlaske u šetnju i bio pokret ljiviji. „Bilo mu je puno bolje nego što su pokazivale njegove rend genske snimke.“ - kaže Queen. Marilyn je imala artritis, gastrointestinalne probleme, ozljede diska u donjem dijelu kralježnice, pankreatitis i zatajenje bubrega. Često bi znala poskliznuti se i pasti, a šape su joj izgledale kao da izlaze ispod nje. Spavala je nemirno i imala malo energije. U roku od dvi. tjedna od početka uzemljivanja energija joj se povećala. Postala je zaigranija i bolje je spavala. Poboljšao joj se i apetit. U trećem tjednu više je trčala, manje padala, i činilo se da je sigurnija na nogama. Poslije pet tjedana bila je puno zdravija, mirnija i s puno više energije. Ono što je Queen također prim ijetila je to da bi životinje uvijek tražile uzemljenu prostirku za spavanje unatoč tome što su imali i druge, čak udobnije krevetiće za pse u kući. Gdje god da je Mi kkelsen stavila prostirku, psi bi je uvijek potražili. „Mora da osjete nešto.“ - kaže ona.

Veza sa životinjama: uzemljivanje i kućni ljubimci

227

Nakon što su Mikey i Marilyn uginuli, nabavila je još jednu stan dardnu pudlicu'. „Čim je pas ušao u kuću odmah je otišao na prostir ku, ne osvrćući se na druge krevete. Menije to bilo nevjerojatno." U izvještaju koji je napisala za W hole D og Journal Puotinem je napisala: „Životinje oduvijek žive u neposrednom kontaktu sa Ze mljom. Noge su im oduvijek na tlu, oduvijek udišu vanjski zrak, oduvijek žive sa suncem i mjesecom, danju i noću. Čak i nakon što su se ljudi preselili u kuće, većina je pasa živjela vani. Danas su ljudi i njihovi ljubimci kućna stvorenja. Naravno, psi idu u šetnje i uživaju u aktivnostima na otvorenom, ali baš kao i većina nas, i oni u zatvorenom često provode više od dvadeset sati dnevno. Ako vaš pas većinu dana i čitave noći provodi u zatvorenom, po trudite se koliko je moguće da mu produljite vrijeme koje provede vani. Odmaranje i igranje u ograđenom vrtu je savršeno, baš kao i duge šetnje, hodanje i plivanje." Ništa, međutim, kaže ona, na tako jednostavan način kućnim ljubimcima ne daje Zemljine slobodne elektrone kao prostirka za uzemljenje. „Osim što dobivam povratne informacije vlasni ka pasa o poboljšanju simptoma artritisa i drugih fizičkih tegoba kod njihovim ljubimaca, javili su mi se i neki ljudi čiji psi i mačke naizmjence spavaju na uzemljenoj prostirci. Kad je moja labrador retriverica dobila svoju prostirku nije trebalo dugo da i Pumpkin, suprugova mačka, počne na njoj drijemati. Nijedna od ovih dviju životinja nema nikakvih zdravstvenih problema, tako da ne pri mjećujem razliku u simptomima ili ponašanju, ali mislim da je zanimljivo što ih oboje toliko privlači ta prostirka." UZE M LJENI KAKADU

Don Scott je avikulturist iz Escondida, u Kaliforniji. Osnivač je utočišta The Chloe Sanctuary za kakadue i papige. Pronalazi „udomitelje" za ptice i obučava ljude kako se prema njima pona šati kao ljubimcima. Njegovo iskustvo s Chloe, imenjakinjom svoga utočišta, daje naslutiti da upotreba uzemljene pritke može pomoći u sprječava nju i smanjenju najčešćih psihoza kaveznih ptica kao što su kričanje, ubrzano hodanje, ugrizi i čupanje perja.

228

Uzemljivanje

»Nešto se stubokom p romijenilo nakon što sam Chloe u kavez postavio uzemljenu pritku." - kaže on. Bilo je to sredinom 2008. Chloe je tada bila dvadesetpetogodišnji bijeli kakadu. Spašena je od prijašnjih vlasnika koji se o njoj nisu znali brinuti. Kada je Chloe 2003. došla Scottu već si je uništavala perje jer je po cijele vikende znala biti ostavljana sama. Prema podacima od veterinara, Chloe je to radila od 2000. Društvene ptice kao što je kakadu ne podnose dobro odvojenost od onih koje smatraju svo jim jatom, fcakadui sa svojim parom ostaju cijeli život, nikada se ne udaljavaju od svog para dalje nego što mu mogu čuti kričanje, osim ako se brinu o mladunčadi. Ovakvu odanost gaje i prema svojim ljudskim „partnerima". „Chloe se nakon što je dobila uzemljenu pritku znatno smirila", priča Scott. „Prije si je jako čupala perje. Bilo je to grozno. Sada to više ne radi. Ponekad tu i tamo čupne koje perce, ali samo pri vrhu, a ne pri korijenu kao prije. Prije je mnogo vremena provodila sjedeći u kavezu i ne poka zujući puno interesa za okolinu. Sada aktivnije traži hranu i više se igra svojim igračkama. Aktivnija je i zaigranija." Pritka se sastoji od 45 cm duge kupaonske ručke od nehrđajućeg čelika koju je Scott kupio u trgovini Hom e Depot za uređenje doma. Postavio ju je na komadić borovine, dodao bakrenu žicu i spojio je s terminalom za uzemljenje u zidnoj utičnici. Uzemljena pritka nije najviša u kavezu. Nalazi se u sredini. Pti ce više vole visoku pritku noću zbog instinktivnog osjećaja sigur nosti. Što je pritka viša, to je i manja šansa da bude napadnuta. „Međutim, Chloe preferira ovu donju pritku i stalno je koristi preko noći." - kaže Scott. „Instinktivno je prepoznala neku pri vlačnost. Fascinantno je to što je jednom uzemljena pritka ostala nespojena, a ja to nisam primijetio, i Chloe je smjesta osjetila ra zliku, ignorirala tu pritku i vratila se najvišoj. Pitao sam se zašto to radi, a onda vidio da pritka nije spojena. Nakon što sam je ponov no spojio Chloe se opet vratila sjedenju na njoj." Scott priča da je nova pritka ispočetka uznemirila Chloe, ali da ju je brzo zavoljela i više nije vikala da je se pusti iz kaveza. Nakon postavljanja pritke prestala je u hodu ponavljati „osmicu" pred vratima kaveza, što je još jedan znak da želi van.

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Veza s budućnošću: revolucija uzemljivanja na pomolu

va knjiga govori o prirodi i zdravlju. Zdravlje je prirodno, a prirodno zdravlje i optimalno funkcioniranje dijelom uklju čuju i povezanost sa Zem ljom. Odspojenost od nje je i neprirodna i nezdrava. Ona dovodi do nepotrebnih problema u obliku bolesti, upala, bolova i lošeg sna, uzrok kojima je manjak elektrona. Spajanje sa Zemljom otklanja taj m anjak i njegove posljedice. Mi smatramo da ova knjiga na relevantan način odgovara na veliko pitanje T. H. Huxleyja o određivanju našeg mjesta u prirodi i našeg odnosa s kozmosom. Mi živimo na svojem planetu. Me đutim, izolirali smo se od njega i to skupo plaćamo. Kao društvo smo nezdravi i puni bola, i to već dosta dugo traje. Zdravstvena statistika pokazuje da više nismo krepki, puni snage i života kao nekoć. Svoje tijelo izlažemo stresu dok se ne slomi. Jedemo po grešnu hranu i ne vježbamo. Prije pedesetak godina, s pojavom planova zdravstvenog osi guranja, ljudi su očekivali da će biti zbrinuti kada ostare i da će postojati tableta za svaku bolest. Danas postoji tableta za gotovo svaku bolest, ali te tablete ništa ne liječe osobito dobro i ne čine nas zdravijima. Pokojni doktor medicine John Knowles, ravnatelj Opće bolni ce Massachusetts i Fondacije Rockefeller 1960-ih i 1970-ih, ova ko se prije dosta godina izrazio: „Ljude se navelo da vjeruju da će nacionalno zdravstveno osiguranje, veći broj liječnika i veća 229

Uzemljivanje

230

upotreba izrazito skupe bolničke tehnologije unaprijediti zdravlje. Nažalost, ništa od toga neće uspjeti." Tada su političari i liječnici postali mnogo zabrinutiji za sve veće troškove zdravstvene skrbi. Zvuči poznato? U to vrijeme ti su troškovi gutali oko 8 posto domaćeg nacionalnog proizvoda. Danas je taj postotak i više nego dvostruko veći, a za nekoliko godina trebao bi doseći 20 posto! Političari i liječnici još uvijek su zabrinuti, ali ta zabrinutost ne pomaže mnogo. A što je s budućnošću? Ajoj! Pogled na nju boli. PROMJENA ZDRAVSTVA ... IZ KORIJENA

Gotovo 80 milijuna američkih pripadnika baby boom naraštaja uskoro će navršiti šezdeset i pet godina i sigurno će biti više ljudi s kroničnim bolestima i višim troškovima zdravstvene skrbi koja će crpiti već iscrpljeni zdravstveni sustav. Ako ne nastupe značajnije promjene taj bi porast mogao probiti proračun zdravstvenog su stava, a predviđanja u tom smislu već su se pojavila. Vijeće vlada saveznih država, vodeća organizacija koja oku plja više ogranaka i prognozira političke trendove, 2006. godine u svom je upozorenju o kroničnim bolestima priopćila da uz če šće predviđane bolesti među starijim stanovništvom postoji i pro blem sve većeg broja djece koja u tinejdžerske, studentske i odra sle godine ulaze s dijabetesom, visokim krvnim tlakom i drugim posljedicama pretilosti, fizičke neaktivnosti i nezdrave prehrane. „Neki stručnjaci procjenjuju da će naraštaj koji danas odrasta biti prvi koji će živjeti kraće od svojih roditelja te djedova i baka. To će se izrazito snažno odraziti na javne resurse i sposobnost javnih agencija da osiguraju zdravstvenu skrb i socijalne službe, a ujed no i iscrpiti ključni resurs Sjedinjenih Američkih Država - radnu snagu." Status quo ne funkcionira. Situacija prijeti zdravlju pojedinaca, obitelji i naroda posvuda. Sve lošije zdravlje nije samo američki problem. Zdravlje čovječanstva u cjelini je u krizi. Mnoga obolje nja koja pogađaju Sjedinjene Države znak su planetarne katastrofe


231

koja nam se sprema pred nosom i o kojoj čitamo u medijima sva koga dana. Ovdje bi mogla poslužiti usporedba s uzgojem krava. Da su ljudi krave morali bi ih izvesti i poubijati. Tko bi si mogao priuštiti račun za usluge veterinara? Zdravstvo na način na koji danas funkcionira je impotentno, neumjereno i neučinkovito. Kronični poremećaji izmiču kontroli, a rješenje ustvari nije u rukama vlasti ili osiguravatelja. Ono je u našim rukama. Naše zdravlje i naša bolest velikim su dijelom re zultat našeg načina života. „Skrb o sebi jedini je učinkovit put do dobrog zdravlja i du žeg, kvalitetnijeg života.11- napisali su dr. med. Joseph D. Beasley i Jerry J. Swift u izvrsnoj knjizi Fondacije Ford iz 1989. naslovljenoj „Izvještaj Fondacije Kellogg o utjecaju prehrane, okoliša i načina života na zdravlje A m erikanaca" 1 (Bard College). „Premda postoji velika potreba za reformama zdravstvenog sustava, najnasušnija potreba od svih tiče se našega stava - mi, pacijenti, moramo po stati aktivisti koji se bore za svoje zdravlje.11 Ta i mnoga druga upozorenja uglavnom nisu doprla do većine ljudi koji i dalje jedu neprirodnu hranu i izbjegavaju fizičku aktiv nost. I tako jednostavno postajemo sve bolesniji. Umjesto da se bavimo zdravstvenim osiguranjem, trebamo naglašavati osiguravanje zdravlja. Tu višu razinu zaštite dosegnut ćemo otklonimo li glavne izvore stresa i toksičnosti iz svog života. U ovoj knjizi mi predlažemo jedno iznenađujuće i posve jedno stavno sredstvo koje pomaže da se dosegne taj cilj. REVOLUCIONARNI ZDRAVSTVENI I EKONOMSKI POTENCIJAL UZ EMLJIVANJA

Uzemljivanje je prvorazredno otkriće, koje ima potencijal da bude značajno i da se proširi svijetom kao i struja, telefoni, radio, tele vizija i računala. Razmislite o promjenama koje su te nove teh-

^ The Kellogg Report: The Impact ofNutrition, Environment & Lifestyle on the Health of Americans

232

Uzemljivanje

nologije unijele u tadašnje društvo. Mi još uvijek letimo na krili ma inovacija koje su one proizvele, u smislu poslova i ekonomije. Uzemljivanje, baš kao i ti koncepti, unosi promjene u način na koji ljudi žive. Ono je nešto evolucionarno, a istovremeno i revo lucionarno. Mi vjerujemo da uzemljivanje može promijeniti način na koji se medicina prakticira, unoseći veću učinkovitost liječenja i sma njujući troškove liječenja mnogih bolesti. Ne zaboravite da je fizi ologija uzemljene osobe drukčija - efikasnija i zdravija - od fizio logije neuzemljene osobe. U svjetlu novih istraživanja mi uzemljivanje u budućnosti vi dimo kao ponudu u spa centrima i zdravstvenim klinikama. Vje rujemo da će pacijenti u bolnicama i staračkim domovima biti uzemljivani. Sofisticirana električna oprema i instrumenti su uze mljeni u medicinskim ustanovama. Kreveti su također uzemljeni. Zašto ne bi bili i pacijenti u tim krevetima? Gledajući u budućnost, vjerujemo da uzemljivanje može izvr šiti dalekosežno društveno i ekonomsko preuređenje. Ekonomije se temelje na poduzećima koja stvaraju dobit, rad na mjesta i bogatstvo. M i mislimo da je uzemljivanje zlatni rudnik za biznis u cijelom svijetu. Ono ima potencijal pozitivno utjecati na - i promijeniti - svijet na mnogo načina. Jednako je dostu pno najbogatijima i najsiromašnijima, industrijaliziranom svijetu i svijetu u razvoju. Uzemljivanje će imati utjecaj na društvo u cjelini - doslovno odozdo naviše, počevši s industrijom proizvodnje cipela. Jedno stavno umetanje malo provodljivog ugljika ili drugog sličnog ma terijala u potplate cipela može ponovno dovesti ljude u kontakt s iscjeljivačkom energijom Zemlje. Industrija proizvodnje cipela ne djeluje u lošoj vjeri, ali njezine su inovacije doprinijele pora stu kroničnih bolesti. Uzemljivanje nudi zlatnu priliku industriji proizvodnje cipela da se iskupi i promijeni u ime zdravlja... i bolje prodaje. Kakva divna mogućnost! Svake godine čovjek kupi ba rem jedan novi par cipela. Za maleni ulog od strane ove industrije toliko se dobroga može napraviti na tržištu. Kao potrošači, upi tajte ima li uzemljenih cipela idući put kada ih budete kupovali. Stvarajte potražnju.


233

Uzemljivanje ima potencijal da potpuno revolucionira indu striju proizvodnje posteljine i madraca. U prosjeku svakih osam godina ljudi u Sjedinjenim Državama mijenjaju svoje madrace. Svake godine ih se proda oko 30 milijuna. Za svakih 20.000 ku ćanstava u Am erici postoji jedna trgovina madracima. To je indu strija koja prodaje udobnost u svim oblicima: voda, zrak, opruge, pjena, lateks. Dodavanjem tek nekoliko dolara vrijednog provodljivog materijala u madrac i njegovim spajanjem sa Zemljom ona može u snu poboljšati zdravlje društva punog insomnijaka. Novi najvažniji čimbenici kod te nove generacije madraca bit će: više udobnosti, bolji san, manje bolova, bolje zdravlje. Zamislite samo kada ljudi pojure kupiti uzemljene madrace! Hoteli troše milijarde na novotarije dvadeset i prvog stoljeća kao što su plazma televizori, bežični internet, moderniji barovi, otmjeniji tuševi. Zamislite koliko će biti atraktivni hoteli koji će umornim putnicima nuditi madrace na kojima se bolje spava i nestaje je t lag. Industrija proizvodnje cipela i industrija proizvodnje madraca ima proizvode kojih se puno proda i koji postaju dio industrije zdravstvene skrbi. Tu je najbolje započeti revoluciju uzemljivanja. Ima li jednostavnije zdravstvene reforme od toga? Kada odete u kupovinu cipela i madraca istovremeno ćete si kupovati i pobolj šano zdravlje. Bezbroj je poslovnih prilika za uključivanje Zemlje i njezinih iscjeljujućih elektrona u naš život tako da svi veći dio dana i sva ki dan žive uzemljeno. Treba uzemljiti domove, urede i škole. To uključuje podove, tepihe i namještaj. Čak i automobili mogu dobiti modificiranu dozu uzemljenja pomoću jednostavnog jastučića za sjedalo. Svi ti temeljni dijelovi infrastrukture društva mogu se jeftino opremiti provodljivim materijalom, stvarajući cijelu jednu industriju uzemljivanja koja će uzemljivati nove i postojeće kuće. Iz toga će proizaći cijela jedna nova industrija proizvodnje, mar ketinga, distribucije i instalacije, baš kao što je to danas s telefon skim i kabelskim sustavima. Zamislite kakav će to sve utjecaj imati na način na koji uređu jemo svoj životni i radni prostor. Možete li zamisliti kakav će sve to efekt imati na prethodno spomenutu zdravstvenu statistiku?

234

Uzemljivanje

Na svjetsku ekonomiju u smislu novih radnih mjesta, profesija, istraživanja, proizvoda, obrazovanja, usluga, pa čak i prihoda od poreza za vlasti kratke s novcem? Što se korporacija tiče, zamisli te samo kako će se to odraziti na njihove premije zdravstvenog osiguranja i operativne troškove. Umjesto malignog kruga lošeg zdravlja možemo stvoriti benigni krug dobrog zdravlja koji obu hvaća i donosi koristi jednako i za poslodavce i za posloprimce. Uzemljivanje je budućnost. Čovječanstvo se treba ponovno spojiti s Planetom, s prirodnim električnim stanjem i s dobrim zdravljem kao našim prirodnim stanjem. A tako je jednostavno. Naša knjiga je poziv. Probudite se, ljudi! Izađite. Uzemljite se. Vratite se bosim nogama na tlo. Spavajte uzemljeni i, ako možete, radite uzemljeni, igrajte se uzemljeni i gledajte TV uzemljeni. Ako to dosad niste učinili, izađite i sjedite ili stojte na otvore nom bosonogi (ako to vrijeme dopušta) nekih pola sata. Imate li bolove, uvjerite se u promjenu. Potom se upitajte je li ponovno spajanje sa Zemljom možda vaše najčudesnije zdravstveno otkriće života. Naše je mišljenje da je ponovno spajanje sa zemljom čudesno i da je to možda i najvažnije zdravstveno otkriće ikada.

DODACI

/ A

t

DODATAKA

Tehničke napomene o uzemljivanju i metodama uzemljivanja

Fizičari i elektrotehničari su izabrali Zemlju kao najjasniju referen tnu točku za sve električne mreže. Zemlja nudi referentni napon, odnosno temeljni ili nulti potencijal prema kojem se utvrđuju i mjere svi drugi naponi. Nema apsolutnog električnog potencijala. Mjeri se razlika u električnom potencijalu između dviju točaka jedna od njih je Zemlja kao referentna točka.

Sto je točno uzemljivač? Uzemljivač je provodljivi predmet ko ji ostvaruje izravnu električ nu vezu sa Zem ljom i ima sposobnost apsorpcije ili rasipanja elek tričnog naboja, pritom održavajući uzemljeni predmet na stabil noj razini električnog potencijala Zemlje. Uzemljivanje je ključno za sigurnu i stabilnu upotrebu struje. Uzemljena veza služi kao električni ,,odvod“ koji minimalizira prijemčivost elektromagnet ske interferencije u komunikacijskim sustavima; smanjuje rizik od oštećivanja opreme zbog m unje; eliminira nakupljanje elektrostatičkog naboja koji može oštetiti komponente sustava i pomaže zaštititi ljude koji servisiraju i popravljaju električnu, elektroničku i računalnu opremu. Uzemljivač ustvari otklanja svako neželjeno nakupljanje elek tričnog napona. Kada su neki uređaj ili osoba spojeni na zemni

238

Uzemljivanje

uzemljivač oni će se izjednačiti sa stabilnim električnim potenci jalom Zemlje i održavati ga. „Zemni uzemljivač'1obično se sastoji od uzemljivačkog štapa koji je zabijen u Zemlju. U automobilu, zračnoj letjelici ili sve mirskoj letjelici ne postoji pravi zemni uzemljivač. Međutim, ako je masa metala koja čini vozilo velika, ta masa može dosta dobro simulirati zemno uzemljenje.

Metode i problematika uzemljivanja Očekujemo da će, nakon što pročitaju ovu knjigu, mnogi ljudi že ljeti eksperimentirati s uzemljivanjem kako bi se uvjerili u učinke koje ono može imati na njihovo zdravlje i spavanje. Najjednostavnija metoda, naravno, je otići van na otvoreno i položiti bose noge direktno na tlo trideset minuta u komadu. Me đutim, bosa stopala nisu uvijek dobra ideja. U knjizi smo opisali različite osobne metode uzemljivanja koje nazivamo „zamjenama za bose noge". One uključuju korištenje uzemljivačkog štapa ili posebne zidne utičnice u koju se mogu utaknuti provodljive podne prostirke, jastučići za stolice, plahte, madraci i elektrodni flasteri na kojima osobe u zatvorenim pro storima spavaju ili sjede. Spomenuli smo čak i uzemljene cipele. Malo se ovih sustava trenutno može naći na tržištu, ali oče kujemo da će u bliskoj budućnosti postati dostupni. Imajte na umu da je većina tih sustava napravljena u prvom redu za potrebe probnih studija o uzemljivanju. Trebalo je iznaći načine da se za potrebe studija ljudi uzemlje kad su bili vezani zajedno mjesto ti jekom trajanja ispitivanja. Od samog početka mnogi su sudionici tih studija i istraživači tražili probne naprave za uzemljivanje za svoje prijatelje i obitelj, što je dovelo do daljnjeg razvoja i testira nja raznih oblika proizvoda za uzemljivanje za kućnu uporabu u zatvorenom. Neke su se pokazale funkcionalnima i učinkovitima, a druge pak manje. Najvažnije je u razvoju ovih kućnih odnosno uredskih sustava bilo osigurati njihovu učinkovitost i sigurnost. Sustavi korišteni u studijama sastojali su se od uzemljivačkog štapa postavljenog direktno u Zemlju te osiguračem zaštićene uzemljivačke žice za spajanje testnog uređaja s uzemljivačkim štapom. (Vidi sli

Dodatak A

239

ku A-l). Kad smo sustave za uzemljivanje kod kuće dava li pojedincima koji su tražili probne primjerke savjetovali smo im da im sustav instalira električar ili profesionalni in stalater kabelskih sustava, što je uključivalo postavljanje uzemljivačkog štapa, provlačenje uzemljivačke žice te instalaciju permanentne zidne utičnice za jednostavno priključivanje uređaja. Većinom su ljudi jednostav no sami provlačili žicu kroz prozor i postavili uzemljivački štap kao privremenu instalaci ju dok ne uspiju srediti stalnu. Slika A-1. Postavljanje štapa u ZeNeki su je jednostavno ostavili mljutamo gdje je prvotno stavljena bez problema. Ljude bismo uvijek upozorili da iskoriste lokaciju gdje nema opasnosti od spoticanja o štap ili žicu. U procesu razvoja i testiranja kućnih sustava za uzemljivanje ispostavilo se sljedeće: 1. Najučinkovitiji sustav uzemljivanja u studijama sastojao se od uzemljivačkog štapa direktno u Zemlji, s uzemljivačkom žicom koja vodi u kuću i direktno je spojena na uređaj za uzemljivanje (plahtu, podnu prostirku itd.). Pa ipak, većina ljudi koji koriste električne sustave uzemljivanja (uključe ne u uzemljenu zidnu utičnicu u kući ili uredu) spominje slične pozitivne zdravstvene učinke. Ako želite najbolje re zultate, dobro je ispitati je li utičnica ispravno uzemljena ili pozvati stručnjaka za uzemljivanje, odnosno električara da vam provjeri sustav električnog uzemljenja prije nego što ga počnete koristiti kao metodu osobnog uzemljivanja.

240

Uzemljivanje

2. Iz sigurnosnih razloga uzemljivačka žica mora biti izolirana i sadržavati in-line 2mA osigurač ili otpornik za limitiranje struje slične vrijeđnosti za zaštitu od električnih nezgo da. Malo je vjerojatno da bi se tako nešto moglo dogoditi u tipičnom domu jer su svi suvremeni električni kućanski aparati i uređaji zaštićeni polariziranim kablovima i moraju udovoljavati UL (američkim) i CE (europskim) standardi ma sigurnosti. 3. Mnogi eksperimentiraju s osobnim sustavima uzemljivanja koji se temelje na elektrostatičkom pražnjenju (ESD). Ti su stavi se koriste u elektroničkoj industriji i cilj im je spriječiti nakupljanje statičkog elektriciteta na tijelu koji bi inače mo gao oštetiti mikročipove i hardver s kojim zaposlenici dola ze u doticaj kada proizvode ili popravljaju računala i elek troničku opremu. Takvi uređaji za uzemljivanje u pravilu se spajaju na treći kontakt u električnoj utičnici. U tvornicama u kojima zaposlenici koriste ESD sustave uzemljenja elek trotehničar ili električar će testirati i potvrditi da uzemljivač pravilno funkcionira prije nego što se zaposlenicima dopu sti spajanje na sustav. Naša testiranja ESD sustava uzemljenja nisu pokazala iste učinke kao u našim studijama gdje smo koristili sustav di rektnog zemnog uzemljivanja. Razlika je posljedica slablje nja signala zemnog uzemljivača pomoću in-line otpornika od 1 megaohma, koji sadrže svi ESD kablovi za uzemljenje. 4. Mnogi koji saznaju za zdravstvene učinke uzemljivanja pi taju kako da naprave svoj vlastiti sustav za kućnu uporabu. Neki, posebno oni koji žive u stanovima i neboderima, pi taju mogu li za uzemljivanje u svojoj zgradi koristiti sustav električnog uzemljenja. Naše nam iskustvo govori daje su stav električnog uzemljenja u zgradi - dakle, onaj u kojem se koriste zidne utičnice - jedina mogućnost koju će većina ljudi koja živi u višekatnicama imati na raspolaganju, osim ako mogu spustiti dugačku žicu kroz prozor i spojiti je dolje na uzemljivački štap u tlu.

Dodatak A

241

U načelu, električni sustav uzemljenja u kući ili zgradi bit će dobar-za uzemljivanje jer su svi električni uzemljivački sustavi spojeni direktno na uzemljivački štap postavljen u Zemlju. Međutim, postoje određeni problemi koji se mogu javiti kod takvih sustava: • Većina stambenih objekata u Sjedinjenim Američkim Dr žavama sagrađenih prije 1960-ih nema sustav električnog uzemljenja. U mnogim takvim objektima stari tip utičnica nedavno je zamijenjen novima koje sadrže i ulaz za uzem lje nje. Naizgled se čini da takav dom ima sustav električnog uzemljenja, ali obično ne postoji uzemljivačka žica koja je spojena s novim tipom utičnica. Često nema uzemljivačke žice u zidovima koja bi se spojila s ulazom za uzemljenje. Stoga u mnogim starijim stambenim objektima nema susta va uzemljenja. U tim slučajevima jedina je opcija jednostav ni sustav s uzemljivačkim štapom. • Neke kućne električne utičnice imaju pogrešno spojene žice. Najčešća greška je da su žica za uzemljenje i neutralna žica zamijenjene. Kako biste bili sigurni da su žice u utičnicama za uzemljenje ispravno spojene, u svim željezarijama i tr govinama električnom opremom moguće je nabaviti jeftine testere. Prije nego li počnete koristiti električno uzemljenje uvijek provjerite konfiguraciju instalacija u utičnici. • Mnogi sustavi električnog uzemljenja često prenose indu ciranu visokofrekventnu električnu ,,buku“ koju emitiraju električni uređaji i motori koji rade u kući. Uređaji tako đer odašilju buku u okoliš u obliku elektromagnetskih polja (EMF). Da biste utvrdili razinu električne buke u svom ži votnom prostoru ili na svom sustavu električnog uzemljenja trebat će vam elektrotehničar ili posebno obučeni električar koji će izvršiti mjerenja osciloskopom uzemljenim na neo visni zemni uzemljivač. Čak i uz takvu električnu buku upo treba sustava električnog uzemljenja je sigurna uz korištenje sustava uzemljivanja napravljenog posebno za osobno uze mljenje. Potencijalno remećenje rada živčanog sustava elek-

Uzemljivanje

242

trično osjetljive osobe koje može izazvati električna buka problem je kod korištenja kućnih sustava električnog uze mljenja. Za takve je ljude najbolje zaobići električni sustav u kući i spojiti se na vanjski štap za uzemljenje. K tome, ta kvi sustavi sadrže in-line otpornik koji sprječava bilo kakav štetni protok struje kao što je onaj koji može nastati uslijed slučajnog kontakta sa živom električnom žicom ili kada u uređaju dođe do kratkog spoja.

Munja Jedno od najčešćih tehničkih pitanja o uzemljivanju glasi: Treba li me brinuti munja ako sam uzemljen? Munja je snažna prirodna pojava koja je nepredvidiva i od koje se teško u potpunosti zaštititi. Ljudi je ne razumiju najbolje. Tekst što slijedi pomoći će vam da shvatite kako se i kada obično pojav ljuje munja i koja je vjerojatnost da vas pogodi kada ste uzemljeni. Većina munja udara ljeti u poslijepodnevnim satima (70 posto između podneva i 6 sati poslijepodne). S porastom temperature zraka pojačava se isparavanje. Topao, vlažan zrak se podiže i for mira pahuljaste oblake kumuluse. Kako se vlaga nakuplja, oblaci tamne i pretvaraju se u kumulonimbuse ili grmljavinske olujne oblake s ravnom bazom i mreškastim vrhom koji sežu i do 12 ki lometara u visinu. Gornji dio grmljavinskog olujnog oblaka razvi ja pozitivni električni naboj, a njegovo dno negativni. Negativni naboji odbijaju negativne, a privlače pozitivne. Stoga, kada gr mljavinski oblak prolazi nebom koncentracija pozitivnih naboja nakuplja se u i na svim provodljivim predmetima ispod oblaka. Budući da negativne naboje bliže oblacima najefikasnije odbija ju negativni naboji oblaka, pozitivni naboji se nakupljaju na vrhu najviših predmeta na tlu. U većini slučajeva to su povišene površi ne, drveće, komunikacijski tornjevi, te zračni električni, telefonski i kabelski vodovi. To biste isto tako mogli biti i vi ako stojite na otvorenom i ako ste najviši objekt na tom području. Na primjer, igrate li golf i stojite posred otvorenog terena. Munja rijetko pogađa kuće. Kad se to i dogodi munja često od lazi putem najmanjeg otpora u zemlju. Put najmanjeg otpora u

Dodatak A

243

zemlju u kući bili bi veliki provodljivi sustavi kao što su vodovod ne cijevi, mreža električnih instalacija te telefonske linije i linije kabelske televizije. Svi su oni direktno uzemljeni. Nacionalno vijeće za sigurnost navodi da su vam izgledi da poginete od udara munje u jednoj godini 1 na 6 milijuna. Za us poredbu, izgledi da vas kao pješaka udari i usmrti automobil u istom vremenskom razdoblju su 1 na 50.000, što predstavlja 120 puta veći rizik. Drugim riječima, vrlo je malo vjerojatno da će vas udariti munja. Međutim, ako živite u području u kojem su munje česte slijedite standardne sigurnosne smjernice Nacionalne mete orološke službe (www.lightningsafety.noaa.gov). Isključite uređaj za uzemljivanje i nemojte ga koristiti za vrijeme sijevanja munja i grmljavinskih oluja.

DODATAK B

, Fizika uzemljivanja: rasprava o onome što danas znamo

Dr. Gaetan Chevalier, gostujući znanstvenik na Odsjeku za razvojnu i staničnu biologiju Sveučilišta California u Irvineu

Zemlja je najnegativnije nabijen entitet u neposrednoj čovjekovoj okolini. Kad se podižete s površine i dobivate na visini, električni potencijal raste za oko 200 volti sa svakim metrom (200 V/m). To je slabo poznata, ali potvrđena znanstvena činjenica. Na nekoliko kilometara visine vertikalni atmosferski rast napona počinje us poravati. Odete li još više u visinu rast pada na 150, a onda na 100 volta po metru. Na oko 100 kilometara rast prestaje. Za lijepog vremena, kada je nebo plavo i malo je ili uopće nema oblaka, razlika u električnom potencijalu je 250.000 na spram 500.000 volti između gornjeg dijela atmosfere (takozvane ionosfere jer je ionizirana i stoga provodljiva) i površine Zemlje. Zamislite si taj sustav kao dva vodiča, jedan sa nula volti (Zemlja), a drugi s 250.000 do 500.000 volti na visini od oko 100 kilometara (62.5 milje). Atmosfera za lijepog vremena nije dobar vodič (osobito blizu zemlje), ali nije ni savršeni izolator. Postoji jedna vrlo mala struja elektrona koji bježe s tla jačinom od oko 1 mikroampera po kva dratnom kilometru (što je približno jednako gubitku snage od 1

Dodatak B

245

mikrovata po kvadratnom metru). To se naziva strujom lijepog vremena i sastavni je dio golemog prirodnog fenomena poznatog kao „globalni električni krug“ (vidi prikaz B-l).

Prikaz B-1. Globalni električni krug. Struja izlazi iz zemlje na mjestu mu nje (otpuštajući elektrone u zemlju) i vraća se u zemlju negdje drugdje. Izvor: NASA/MSFC (D ooling)

Globalni krug u prvom redu pune oblaci kumulonimbusi. T ije kom aktivne grmljavinske oluje skup oblaka u oluji generira struju u prosjeku od 1 ampera dolje do površine Zemlje. Procjenjuje se da se u svakom danom trenutku globalno odvija 1000 do 2000 gr mljavinskih oluja, a zbirno te oluje proizvedu čak i do 5000 udara munje u minuti. To znači da električna struja od 1000 do 2000 am pera kontinuirano prenosi negativan naboj na površinu Zemlje, a jednak i suprotan naboj u gornju atmosferu. Električni naboj koji kontinuirano iz kumulonimbusa ulazi u ionosferu održava protok struje lijepog vremena na površinu. Zamislite da čestica prašine lebdi u atmosferi na oko dva metra iznad zemlje (visina čovjeka). Električni potencijal na toj razini iznosi 400 volta. Čestica će poprimiti pozitivan električni naboj (od sudara sa susjednim atmosferskim česticama) i održati svoj električni potencijal na 400 volta. Ako se čestica podigne na četiri metra visine poprimit će električni naboj koji održava njen elek trični potencijal na 800 volta. Koja god visina bila u pitanju, elek trični naboj čestice poprima potencijal koji postoji na toj određe noj razini. Zamislite sebe kao tu visoku osobu koja nosi tenisice za trča nje. Stopala će vam biti oko dva centimetra iznad tla, a glava na atmosferskoj razini s električnim potencijalom od oko 400 volta. Budući da ste provodljivi, vaš električni potencijal bit će prosjek

246

Uzemljivanje

električnog potencijala na razini zemlje i onoga na visini od dva metra - oko 200 volta (uz struju koja vam kontinuirano teče po  vršinom tijela od glave do stopala). Ako živite na drugom katu stambene zgrade, na oko četiri metra iznad zemlje, čak i ako ne nosite tenisice, već su vam noge na drvenom podu, noge vam se tada nalaze na atmosferskoj razini na kojoj je električni potencijal 800 volta, a glava na električnom potencijalu od 1200 volta, što daje prosječni, električni potencijal od 1000 volta na vašem tijelu! To nije mala razina. Što živite na većoj visini od tla, to je viši vaš električni potencijal u usporedbi sa zemljom.

„Život na visokoj nozi“ - veza između napona, uzemljenja i zdravlja? Je li moguće povezati „život na visokoj nozi“ - u visinskom smislu - sa zdravstvenim rizicima? Ugrožavaju li život i rad u visokim zgradama naše zdravlje? Nedavna studija provedena na Sveučilištu Iowa pratila je starije osobe tijekom razdoblja od dvanaest godina i pokazala da postoji iznenađujućih 40 posto veći rizik od moždanog udara među oni ma koji žive u višekatnicama nego kod osoba koje žive u prize mnicama. To otkriće bilo je najzanimljivije među pregršt konvencionalnijih asocijacija povezanih s rizicima od moždanog udara među starijima nakon hospitalizacije zbog različitih zdravstvenih problema. Znanstvenici su naveli da bi život u višekatnicama mo gao biti povezan s „većim fizičkim, socijalnim i psihološkim opte rećenjima s kojima se starije osobe suočavaju u takvim okruženjima“. Mi se pitamo bi li život u zoni višeg električnog potencijala od nekoliko stotina ili više volta, zajedno s nedostatkom nepo srednog uzemljenja, mogao dovesti do značajnog m anjka elektro na u tijelu i imati jak utjecaj na zdravlje. Svakako, to je nešto o čemu vrijedi razmisliti. Još nešto vrijedno razmišljanja je i nedavno objavljena analiza u časopisu Cancer koja pokazuje da ljudi koji žive u urbanim po dručjima imaju veće izglede za razvoj poodmakloga raka od onih koji žive u prigradskim i ruralnim područjima. Koristeći podatke iz Registra oboljelih od raka u saveznoj državi Illinois, znanstve nici nastoje ispitati razlike između ruralnih i urbanih sredina što

Dodatak B

247

se tiče dijagnoza poodmaklih faza četiriju najčešćih tipova raka: tumora na doj-ci, kolorektalnog karcinoma, raka pluća i raka pro state. Rezultati su pokazali da u slučaju kolorektalnog karcinoma i raka prostate, a u manjoj mjeri i tumora na dojci, razlike potječu od više koncentracije ranjivijih i ekonomski ugroženijih stanovni ka Chicaga i njegovih predgrađa. Niža stopa dijagnoza u ruralnim sredinama bila je povezana s velikim brojem starijih pacijenata koji češće odlaze liječniku i zbog poodmakle dobi odlaze na sni manja za otkrivanje raka. Međutim, te razlike nisu mogle objasniti geografski disparitet u slučaju raka pluća. U gradovima i visokim zgradama električki osjetljiva pluća udišu više pozitivno nabijenih čestica u zraku. Pluća nisu u opasnosti samo zbog konvencional nog zagađenja nego uz manjak elektrona (zbog nedostatka uze mljenja) veća količina pozitivno nabijenih čestica može dovesti do više oksidativnog stresa i veće količine slobodnih radikala nego dolje na prvom katu. Još nešto o čemu treba razmisliti je kombinacija nedostatka uzemljenja i povećanog pozitivnog naboja u zraku kao neprepoznati uzrok takozvanoga sindroma bolesne zgrade. Prema Ame ričkoj agenciji za zaštitu okoliša (EPA), „bolesne zgrade" odnose se na situacije u kojima stanari zgrade doživljavaju akutne zdrav stvene probleme i tegobe koji se čine „povezanima s vremenom provedenim u nekoj zgradi, ali se ne može utvrditi neka specifična bolest ili uzrok. Pritužbe se mogu javljati u određenoj sobi ili zoni ili pak po čitavoj zgradi". Stručnjaci ne znaju uzroke. Spominju neadekvatnu ventilaciju, kemijske zagađivače iz unutarnjih i vanjskih izvora te biološke za gađivače. „Ti elementi mogu djelovati kombinirano, mogu dolazi ti uz druge pritužbe kao, na primjer, na neadekvatnu temperaturu, vlažnost zraka ili osvjetljenje. Čak i nakon ispitivanja zgrade, me đutim, specifični uzroci pritužbi znaju ostati nepoznati." Treba ispitati vezu s uzemljenjem. Kao što smo pisali u sed mom poglavlju, stručnjaci su potegnuli pitanje zdravstvenih rizi ka od ljudskom rukom proizvedenih elektromagnetskih okruže nja u uredima te naveli uzemljenje kao čimbenik koji tim rizicima doprinosi, pozivajući se na dokaze do kojih se došlo istraživanjem uzemljivanja. Kada tome dodate element povećane gustoće po

248

Uzemljivanje

zitivnog naboja s većom visinom onda tu možda doista imamo posla s moćnom kombinacijom dosad neprepoznatih čimbenika koji uništavaju zdravlje, energiju i uspješno funkcioniranje. Imajte na umu da su elektromagnetska polja (EMF) izmjenična (variraju s vremenom). Sastoje se od električnih i magnetskih polja koja je umjetno proizveo čovjek. 200 V/m je isključivo istosmjerno (sta tično) električno polje i prirodni fenomen koji postoji eonima. EMF i 200 V/m zasebni su entiteti i ne bi ih trebalo miješati.

Veza između uzemljivanja i elektrom agnetskih polja Zamislite sada da ste uzemljeni. Ako vam je tijelo na neki način spojeno sa Zemljom, gdje god bili, vaš električni potencijal jednak je onom iz tla. Pritom se misli na vas cijeloga, od glave do stopa la. Vaš električni potencijal je nula i pozitivan naboj vas ne može napuniti. Dio ste zemlje. Zaštićeni ste od svega što se događa u atmosferi. Ako u vašem okruženju ima pozitivnih naboja i ako se „prime za vas“, Zemlja će svojim elektronima poništiti pozitivan naboj i održati vaš električni potencijal na istoj razini - nula volta. Ako vaše tijelo pogode elektromagnetska polja, njihov efekt do kidaju elektroni u vašem tijelu koje daje Zemlja. Ništa ne može promijeniti vaš električni potencijal osim ako se odspojite od Ze mlje. Kada ste uzemljeni unutarnji organi vašeg tijela su zaštićeni od svih elektrostatičkih i elektromagnetskih interferencija u atmos feri. To stvara vrlo tih električni „milje" u tijelu, pri čemu vanjska električna i magnetska polja ne mogu narušiti unutarnje funkcije koje održavaju homeostazu i zdravlje. To uključuje probavu, unu tarnje popravke, zacjeljivanje rana i sve metaboličke aktivnosti. Ne zaboravite da su sve kemijske i biokemijske reakcije električne po svojoj prirodi i stoga ih lako remete vanjska električna i magnet ska polja. Uzemljenje sprječava ta remećenja. Tako su živa bića evoluirala na Zemlji! Uzemljenje je isto tako i referentna točka za sve električne ak tivnosti tijela. Svaki električni aparat treba temeljnu, referentnu točku za utvrđivanje vrijednosti napona unutar svojih elektronič ke konfiguracije. Bez nje su svi naponi u aparatu loše definirani i elektronički sklopovi, koji su napravljeni tako da rade u odnosu

D odatak B

249

na referentnu točku, ne mogu ispravno raditi i daju nasumične vrijednosti napona. To skupu opremu može oštetiti. Ljudsko tijelo daleko je najkompleksniji komad ,,opreme“ na Planetu. Razvio se u kontaktu sa Zemljom. Svi njegovi unutarnji procesi su poput elektroničkih sklopova. Svi se temelje na bioelektričnim procesima kojima je potrebna definirana referentna točka da bi uspješno funkcionirali. To kompleksno tijelo razvilo je unutarnje mehanizme koji mu pomažu da se nosi s privremenom odspojenošću od Zem lje, ali dugoročno taj nedostatak veze uzima svoj danak. Na kraju će tijelo izgubiti svoju referentnu točku (čak i onu koju si je samo privremeno stvorilo). To rezultira time da su unutarnje funkcije sve manje sinkronizirane ne samo sa zemljom nego i međusobno. Na primjer, tijelo gubi sposobnost prepozna vanja što je „ono samo", a što nije „ono samo“ i na taj način krene u autoimuni napad na vlastite stanice. Elektromagnetska polja su sveprisutna. Živimo uključeni u nevidljivi promet tih kaotičnih polja. Njihov potencijal stvaranja unutarnje interferencije u tijelu, kao što smo spomenuli prethod no u knjizi, varira od osobe do osobe i na različitim mjestima, ovisno o intenzitetu i frekvencijama polja. Elektromagnetska polja pokrivaju toliko golem spektar fre kvencija (od 0 do 1.000.000.000.000.000.000.000 Hz, odnosno 1021 Hz) da ih se treba grupirati u različite frekvencijske pojaseve kako bi se utvrdili njihovi zdravstveni učinci na ljude. Jedno takvo grupiranje napravio je Znanstveni odbor za novonastajuće i novoutvrđene zdravstvene rizike (SCENIHR), nezavisno tijelo Europ ske komisije. Taj je odbor podijelio spektar na četiri frekvencijska pojasa: 1.

Radijska frekvencija (RF) (100 kHz < f < 300 GHz)

2.

Srednja frekvencija (IF) (300 Hz < f < 100 kHz)

3.

Ekstremno niska frekvencija (ELF) (0 < f < 300 Hz)

4.

Statika (0 Hz)

Frekvencije više od 300 GHz Odbor nije uzimao u obzir jer su njihovi mehanizmi utjecaja na ljudska bića dobro poznati i posve

250

Uzemljivanje

drukčiji od pojaseva nižih frekvencija. Ti pojasevi viših frekven cija uključuju (poredano prema sve većim frekvencijama): infracrveno svjetlo (IR), vidljivo svjetlo, ultraljubičasto (UV) svjetlo, rendgenske zrake i gama zrake. Ovdje ću se posvetiti samo pojasu ekstremno niske frekvencije (ELF) koji se najviše proučava i sadr ži frekvencije što najčešće susrećemo. Godine 2007. SCENIH R je objavio da zbog nedostatka dobrih epidemioloških studija nije pronašao jasne dokaze za loš utjecaj po zdravlje u drugim pojasevima osim ELF. Izvještaj Odbora donosi zaključak da su ELF magnetska polja moguće kancerogena, uglav nom na temelju podataka o leukemiji među djecom. Međutim, ne postoji neki općeprihvaćeni mehanizam kojim bi se objasnilo kako izloženost ELF magnetskim poljima može uzrokovati leuke miju. Što se raka dojke i kardiovaskularnih bolesti tiče, nedavna su istraživanja pokazala da je povezanost malo vjerojatna, dok za neurodegenerativne bolesti i tumore na m ozgu veza s ELF poljima ostaje upitna. Veza između ELF polja i simptoma (koji se ponekad naziva elektromagnetskom hipersenzitivnošću) nije dokazana. Elektromagnetska polja, kao što im i samo ime govori, sastoje se od električnih i magnetskih polja. Ta polja su povezana, ali ima ju vrlo različite učinke. Električna polja stvaraju električni naboji (protoni i elektroni) čak i kada nema gibanja. Magnetna polja po stoje samo kada se naboji kreću. Na primjer, magnetsko polje m a gneta stvaraju elektroni magnetskog m etala koji se vrte oko jezgre svoga atoma na isti način i u istom smjeru. Oni su svi usklađeni. Njihovo korelirano rotacijsko gibanje oko pripadajuće im jezgre stvara magnetsko polje. Svi elektroni koji se okreću oko atoma proizvode magnetsko polje, ali u mnogim materijalima - drvu, plastici, gumi, svim izolacijskim materijalima - oni nisu posla gani u red. Njihov poredak je nasumičan zbog drugih unutarnjih sila te stoga ne postoji magnetsko polje koje možemo osjetiti. Ako električni naboj miruje u magnetskom polju, magnetsko polje na njega neće djelovati. Kada se naboj giba magnetsko polje će ga tje rati da rotira oko zamišljene točke. Za razliku od toga, električno polje uvijek će tjerati električne naboje da se gibaju u smjeru po lja (kod pozitivnih naboja) ili u smjeru suprotnom od polja (kod negativnih naboja). U svim materijalima pozitivni naboji nalaze

Dodatak B

251

se u jezgri. Jezgra se ne može gibati jer bi se siipstanca. uništila. Većinom su, dakle, u praksi elektroni ti koji se gibaju. Ako ste pozorno pratili, vjerojatno ste shvatili da budući da promjena gibanja podrazumijeva električno polje koje se mijenja, nameće se zaključak da će električno polje koje se mijenja proi zvesti magnetsko polje. Suprotno je također točno: promjenjivo magnetsko polje proizvodi magnetsko polje i zato elektromagnet sko polje može putovati prostorom. Promjenjivo električno polje proizvodi magnetsko polje, koje proizvodi električno polje, koje proizvodi magnetsko polje... i tako se taj proces ponavlja i odvija unedogled u vremenu i prostoru. Motori rade po istom principu da struja (električni naboji u pokretu) proizvodi magnetsko po lje, koje djeluje na magnete na rotoru, koji onda pokreće rotaciju motora. U neuzemljenom tijelu elektroni i druge nabijene čestice reagi raju uglavnom na komponentu električni segment elektromagnet skih polja prisutnih u neposrednoj okolini. Budući da je njihovo gibanje unutar tijela vrlo sporo, ne reagiraju dobro na magnetska polja. Unutarnji elektroni blizu površine kože najprijemljiviji su za perturbacije, a vjeruje se da elektromagnetska polja pri fre kvenciji od 60 Hz (i njezinim harmonicima 120 Hz, 180 Hz, 240 Hz i višim umnošcima 60 Hz) imaju vrlo malu moć prodiranja u kožu. Površinski naboji zaustavljaju električno polje. Međutim, magnetsko polje prodire vrlo duboko u tijelo i proizvodi električ na polja u tijelu. Pri 60 Hz energija elektromagnetskih polja je 10 milijardi puta manja od energije koja je potrebna da se razbije čak i najslabija kemijska veza. Ipak, poznati su mehanizmi kojima bi električna i magnetska polja od 60 Hz mogla proizvesti biološke učinke bez lomljenja kemijskih veza. Električna polja na 60 Hz mogu vršiti silu na nabijene i nenabijene molekule ili stanične strukture unutar tkiva. Te sile mogu izazvati gibanje nabijenih čestica, orijentirati ili deformirati stanične strukture, orijentirati dipolarne molekule ili inducirati napon po staničnim m embrana ma. Magnetska polja na 60 Hz mogu silom na stanične strukture, ali budući da su biološki materijali uglavnom nemagnetski (ne maju ukupno magnetsko polje kao što ga ima magnet), te sile su obično vrlo slabe.

252

Uzemljivanje

Znanje kojim znanstvena zajednica trenutno raspolaže o polji ma frekvencije električne struje (60 Hz) može se sažeti ovako: • Ne može se dokazati da je izlaganje tim poljima apsolutno sigurno. • Utvrđena je veza između izlaganja tim poljima kod kuće i na poslu i rizika za zdravlje ljudi (uključujući rak). • Ako postoji opasnost za ljudsko zdravlje, ona je vrlo malena ili je ograničena na male podskupine (kao što su mladi ljudi i leukemija), a mogućnost velike i opće opasnosti je isklju čena. Osobno vjerujem da će istraživanja uzemljivanja i druga budu ća istraživanja dokazati da je zadnja tvrdnja netočna. Premda do sad nijedna studija nije došla do definitivnih dokaza, vidjeli smo da su neki pojedinci uistinu ultraosjetljivi i da utjecaj na njih može biti ozbiljan. „Električna hipersenzitivnost“ ne može se objasniti poznatim mehanizmima jer je prag za poznate interakcije najma nje pedeset puta viši od stvarnih razina izloženosti. Unatoč tome, ta hipersenzitivnost je pravi fenomen (dva takva slučajeva opisana su u desetom poglavlju) i moguće je da je rezultat gubitka spojenosti sa zemljom.

Tijelo i njegov unutarnji sat Svaki organizam koji želi pravilno funkcionirati inora kontrolirati vrijeme obavljanja svojih bioloških funkcija. Zato su viši orga nizmi, od biljki do insekata, gmazova, ptica i sisavaca, pa čak i neki niži jednostanični oblici života kao što su bakterije, tijekom milijuna godina razvili unutarnji biološki sat. Kod ljudi se takav glavni sat svih bioloških satova tijela nalazi, kao što smo već spo menuli, u suprahijazmatskoj jezgri hipotalamusa. Zemljin izmje njujući dnevno-noćni ciklus toliko je pouzdan da živa bića svoje ponašanje i fiziologiju usklađuju prema njegovom ritmu. Endoge ni cirkadijski sat može određivati i modulirati vrijeme izvođenja brojnih svakodnevnih radnji kao što su hranjenje i odmor. Znan stvenici smatraju da je glavni zeitgeber (njemački izraz za davatelja

Dodatak B

253

vremena ili sinkronizatora) unutarnjeg sata svjetlo u periodičkom ciklusu izmjene svjetla i tame. Eksperimenti s uzemljivanjem po kazali su da to nije jedini zeitgeber. Ljudi koji daleko putuju često izjavljuju da polusatno uzemljenje po dolasku na odredište zna čajno smanjuje, ako ne i potpuno eliminira je t lag. Taj fenomen najbolje objašnjava tijelo kada osjeća različite frekvencije od Zemljinih elektrona i od tih vibrirajućih elektrona prima „lokalne informacije" o dobu dana. Potrebna su dodatna istraživanja da se taj efekt dokaže, ali anegdotalni dokazi koji su se tijekom godina nakupljali dovoljno su snažni da ovaj efekt zasluži da ga se spo mene.

Tlo kao biološki izvor energije Ovi fluktuirajući elektroni također prenose energiju. Energiju daje globalni električni krug, kompleksni sustav koji uključuje Zemlju, atmosferu i sunce. Eksperimenti s uzemljivanjem i anegdotalna iskustva govore da bi se u uzemljenju mogla nalaziti energetska komponenta. Baš kao što neki aparat dobiva struju kada ga se uključi u utičnicu, lako je moguće i da ljudsko tijelo prima ener giju od Zemlje kad je uzemljeno. Svjedočanstva navedena u ovoj knjizi ukazuju na to da se ljudi osjećaju „energizirano" dok su uze mljeni. Studije o uzemljivanju pokazuju da tijelo započinje proces iscjeljivanja nakon dvadeset do trideset minuta uzemljenosti, što govori da tijelo osjeća da ima više energije.

Uzemljivanje, upala i iscjeljivanje Višegodišnja opažanja i povratne informacije mnogih koji se uzemljuju sugeriraju mehanizam kojim „infuzija elektrona" do koje dolazi uzemljivanjem pomaže tijelu da ostane zdravo, da se opo ravi od bolesti ili, ako je bolest previše uznapredovala, da si barem u osjetnoj mjeri olakša bol. Svjedočanstva iznesena u knjizi to ja sno pokazuju. Budući da je tijelo općenito vodič (osim ako je koža jako suha), želio bih posvetiti nekoliko riječi opisu načina na koji se elektroni gibaju u vodiču. Pogledajmo najprije primjer 9-voltne baterije. Uzmite bakre nu žicu, postavite na nju otpornik i spojite krajeve na pozitivni i

254

Uzemljivanje

negativni terminal baterije. Struja počinje teći od pozitivnog do negativnog terminala baterije. Pozitivni naboji su ono od čega je i sam bakreni materijal, tako da se oni ne mogu gibati. Elektroni se, međutim, gibaju. Oni napuštaju negativni terminal i kreću se kroz žicu prema pozitivnom terminalu. Njihovo gibanje regulira otpornik. Bez njega svi bi elektroni u bateriji putovali prema po zitivnom terminalu istovremeno i rastalili bakrenu žicu. Da dotaknete žicu ppekli biste se. U ovoj kompleksnoj situaciji mnogi ljudi misle da su struja pozitivni naboji koji putuju od pozitivnog prema negativnom terminalu. Međutim, elektroni koji se gibaju od negativnog prema pozitivnom terminalu su ti koji proizvode struju. Ta zabluda datira još od dragoga starog Benjamina Franklina koji je - izvodeći svoje eksperimente sa zmajevima i ne zna jući kakva je prava priroda električne struje - mislio da pozitivno nabijeni električni ,,fluid“ kola u žicu. Mi danas znamo da su elek troni uvijek ti kolajući entiteti kada u provodljivoj žici ima struje. Brzina elektrona koji putuju u žicu vrlo je mala. U žici radijusa 1 mm kojom se prenosi konstantna struja jakosti 10 ampera, driftna brzina je tek oko 0.24 mm/s - dakle, četvrt milimetra u sekundi! A struja ipak teče iznimno brzo. Da objasnim kako je moguće da spor protok elektrona ipak može proizvesti vrlo brzu struju upotrijebit ću primjer uzemljene osobe. U tom slučaju ljudsko tijelo igra ulogu bakrene žice (i otpornika jer tijelo nije tako dobar vodič kao bakar). Negativni terminal je Zemlja. Pozitivni terminal su elektromagnetska polja ili pozitivno nabijene čestice u atmosferi. Zaštita protiv elektro magnetskih polja ili pozitivno nabijenih čestica koju daje spojenost sa Zem ljom stvara se gotovo pri brzini svjetlosti (oko 300.000 km/s). To znači da je električna struja koja proteče kroz tijelo da poništi djelovanje elektromagnetskih polja ili pozitivno nabijenih čestica gotovo trenutna. Kako je to moguće kad znamo da se elek troni čak i u odličnim vodičima kao što je bakar kreću vrlo sporo? Jedna usporedba može nam pom oći u razumijevanju. U prikazu B-2 vidimo cjevčicu ispunjenu kuglicama. Promjer cjevčice je ta kav da kuglice u njega stanu isldjučivo položene u strogi niz. Ako ugurate kuglicu s lijeve strane u prepunu cjevčicu, jed na kuglica iskače gotovo trenutno na drugom kraju. Kuglica koja

Dodatak B

255 CJEVČICA

KUGLICA

KUGLICA

Prika z B-2. „Efekt cjevčice s kuglicama". Kuglica koja se ugura s lijeve strane cjevčice pomakne se vrlo malo, ali kuglica skroz na desnom kraju cjevčice ispada iz nje gotovo istog trena.

ulazi u cjevčicu s lijeve strane pomaknula se samo malo (sada je zadnja kuglica u cjevčici na lijevom kraju), ali ipak, struja kuglica pomaknula se vrlo brzo. Zadnja kuglica na desnoj strani izgurana je gotovo istog trena. Svaka kuglica u cjevčici pomaknula se samo za promjer jedne kuglice, ali je struja kuglica (propagacija male nih pokreta svake kuglice) prošla kroz cjevčicu gotovo trenutno. Sve kuglice u cjevčici pomakle su se naprijed gotovo simultano. Tako se manje-više i elektroni gibaju u vodiču. Elektroni se među sobno odbijaju jer imaju isti negativni električni naboj. Zbog toga efekta odbijanja elektrona kada se elektron pomakne naprijed on pogura naprijed sve elektrone ispred sebe, baš kao što je lijeva ku glica pogurala naprijed sve kuglice u cjevčici. To se događa u žici spojenoj na oba terminala baterije. Sporo gibanje elektrona u žici događa se i u tijelu, a ipak u isto vrijeme njihovo sporo gibanje zbirno proizvodi brzu struju zbog „efekta cjevčice s kuglicama". Tijelo gotovo trenutno biva zaštićeno uzemljenjem jer brza struja brzo poništava djelovanje elektromagnetskih polja i/ili pozitivnih čestica. Elektronima treba dosta vremena da uđu u tijelo. Spora driftna brzina elektrona pomaže nam da objasnimo ne koliko zapažanja vezanih za uzemljivanje. 1. Kad se osoba uzemlji potrebno je oko dvadeset do tride set minuta da započne iscjeljujuća reakcija. Moguće je, kao što je objašnjeno u odsječku „Poticanje proizvodnje ATP-a - izvora energije u tijelu" da metabolizam koristi elektrone za pravilno funkcioniranje u proizvodnji bioenergije i da je potrebno toliko mnogo vremena da elektroni ustvari stignu do područja gdje se odvija metabolička aktivnost. Ako se na donju stranu stopala stave provodljivi flasteri elektroni se

Uzemljivanje

256

počnu gibati prema gore i prije ili kasnije će se progurati do mjesta na kojem postoji određeni problem. Pretpostavljamo da će mitohondriji oko problematičnog područja iskoristiti dodatne elektrone kako bi pojačali zacjeljivanje i popravak. Proces ispunjavanja mitohondrija dodatnim elektronima može potrajati. Ne znamo točne mehanizme koji pritom sudjeluju, ali znamo da je potrebno između dvadeset i tri deset n^inuta da počne iscjeljujuća reakcija nakon početka uzemljenja. 2. Kada ljudi stoje ili sjede na Zemlji ili su uzemljeni pomoću elektrodnih flastera na tabanima često počnu osjećati trnce i toplinu kako im se uspinju tijelom. Senzacija započinje u stopalima, nastavlja se do cjevanica i listova, a nakon neko liko minuta stiže i do glave. 3. Uzemljivanje ubrzava zacjeljivanje rana. Rane zacjeljuju brže nego inače (bez uzemljenja) kada osoba spava uzemljena, na primjer, na uzemljenoj plahti ili stavlja elektrodne fla stere na tabane. Iscjeljujuća reakcija još je brža ako se flaste ri stave blizu rane. Izvrstan primjer je opisan u trinaestom poglavlju, u priči o biciklistu koji je 2005. u utrci Tour de France zadobio velike razderotine na desnoj nadlaktici. Isto to vrijedi i za upalu. Upala lakta, na primjer, nestat će ako stopala dotiču Zemlju. Međutim, upala će nestati mnogo brže ako se uzemljeni elektrodni flasteri stave odmah pokraj lakta. Za čita telje koje to zanima, više detalja o upalama i kako na njih djeluje uzemljivanje mogu naći u članku iz 2007. koji je za Journal o f Al ternative and Complementary Medicine napisao James Oschman („Mogu li elektroni djelovati kao antioksidansi? Pregled i komen tar"113:955-967).

1 Can Electrons Act as Antioxidants? A Review and Commentary

DODATAK C

Izvori

Institut za uzemljivanje (www.earthinginstitute.net)

Na internetskoj stranici Instituta moguće je pronaći savjete kako u svakoj situaciji ostati uzemljen. Pozivamo čitatelje da posjete ovu službenu stranicu o uzemlji vanju kako bi se upoznali s najnovijim vijestima i znanstvenim istraživanjima o uzemljivanju.

257

A

p

*

DODATAK D

Popis, simptoma i praćenje napretka Da biste ocijenili kako vam uzemljivanje možebitno pomaže na vedite sve uobičajene simptome koje imate u stupac na lijevoj stra ni. U drugom stupcu opišite ozbiljnost problema. Ako je simptom bol, na primjer, ocijenite je na ljestvici od 0 do 10. Nakon toga ocijenite stanje ili simptom tjedan dana i mjesec dana nakon po četka uzemljivanja. Možete na taj način pratiti i ključne medicin ske pretrage.

OPAŽANJA S T A N JE / SIM P T O M

P R IJ E U Z E M L JIV A N JA

T JE D A N D A N A N A K O N U ZE M L JIV A N JA

M JE S E C D A N A N A K O N U Z E M L JIV A N JA

,

/

DODATAK E

Izabrane bilješke

Poglavlje 1 Franceschi C., Bonafe M., Valensin S„ er al. “Inflamm-aging: an evolutionary perspective on immunosenescence.” Annals New York Acad emy o f Sciences 2006.; 908: 244-254 Gorman C. i Park A., “The fires within.” Time, Veljača 23., 2004; 38-46 Meggs W„ The Inflammation Cure. New York: McGraw-Hill, 2004. Oschman JL„ “Our place in Nature: reconnecting with the Earth for better sleep” Journ al o f Alternative and Complementary Medicine 2003.; 10(5): 735-36 Suckling EE„ The Living Battery-An Introduction to Bioelectricity, New York: Macmillan, 1964. Poglavlje 2 Bach JF., “Why is the incidence of autoimmune diseases increasing in the modern world?”, Endocrine Abstracts 2008.; 16(S3): 1 Bower B., “Slumber s unexplored landscape”, Science News Online, Rujan 25., 1999. Gish OH., “The natural electric currents in the Earth”, Scientific Monthly, 1936.; 43(1): 47-57 Max Planck Institutes; Istraživanje objavljeno u Energy Medicine: The Scien tific Basis, autor James L. Oschman (Churchill Livingstone, 2000.): 101 Stein R., “Is modern life ravaging our immune systems?” Washington Post Ožujak 4., 2008. Tavera M., “The sacred mission” (prijevod na engleski jezik George Verdon) ESD Journal 2008.; http://www.esdjournal.com/articles/sacredmission.htm Williams ER i Heckman SJ., “The local diurnal variation of cloud electrification and the global diurnal variation of negative charge on the earth”, Journ al o f Geophysical Research 1993.; 98: 5221-5234

259

260

Uzemljivanje

Poglavlje 4 Cho HJ„ Lavretsky H„ Olmstead R„ et al. “Sleep disturbance and depression recurrence in community-dwelling older adults: a prospeetive study”. American Journal o f Psychiatry 2008.; 165(12): 1543-1550 Ghaly M. i Teplitz D., “The biologic effects of grounding the human body during sleep as measured by cortisol levels and subjeetive reporting of sleep, pain and stress”, Journ al o f Alternative and Gom plemen tary Medicine 2004.; 10(5): 767-776 Irwin MR„ Wang M„ Ribeiro D„ et al. “Sleep loss activates cellular inflammatory sigrialing”, Biological Psychiatry 2008.; 64(6): 538-540 Ober AC., “Grounding the human body to earth reduces chronic inflammation and related chronic pain.” ESD Journa l Srpanj 2003.; http://www. esdjournal.com/articles/cober/earth.htm Ober AC., “Grounding the human body to neutralize bio-electrical stress from static electricity and EMFs.” ESD Journ al Siječanj 2000.; http://www. esdjournal.com/articles/cober/ground.htm Simpson N. i Dinges DE, “Sleep and inflammation.” Nutrition Review 2007.; 65(12, dio II): 5244-52 Poglavlje 6 Amalu W., “A pilot study test of grounding the human body to reduce infla mmation”. Unpublished data Omoigui S., “The origin of ali pain is inflammation and the inflammatory response: a unifying law of pain”, Medical Hypotheses 2007.; 69: 70-82 Oschman JL. “Charge transfer in the living matrix” Jo urn al o f Bodyw ork an d Movem en t 'Iherapies 2009.; 13: 215-28 Pischinger A., Extracellular Matrix an d G roim d Regulatioii: B as isf ar a Holistic Biological Medicine, Rerkeley, CA: Norlh Atlantic Books, 2007. (nado punjen i uređen engleski prijevod teksta Dos System d er Grundregulation: Gi'undlagen for ein cgan zheitsbiolog isclie Theorie de r Medizin, izvorno objavljen u K. F. Haug, Heidelberg, 1975.) Ridker PM, et al. “Inflammation, aspirin, and the risk of cardiovascular-disease in apparently healthy men.” New England Journal o f Medicine 1997.; 336(14): 973-79 Ridker PM, et al. “C-reactive protein and other markers of inflammation in the prediction of cardiovascular disease in women” New England Journal o f Medicine 2000.; 342(12): 836-843 Salvioli S., et al. "Inflamm-aging, cytokines and aging: state of the art, new hypotheses on the role of mitochondria and new perspeetives from systems biology.” CurretU Pharmaceutical Design 2006.; 12(24): 3161-3171

Dodatak E

261

Poglavlje 7 Applewhite R. “‘The effectiveness of a conductive patch and a conductive bed pad in reducing induced human body voltage via the application of earth ground.” European B iology an d Bioelectromagnetics 2005.; 1: 23-40 Brown R., Chevalier G., Hill M„ “Pilot study on the effect of grounding on delayed onset muscle soreness.” Journ al o f Alternative and Com plementary Medicine Travanj 2010. Chevalier G„ Mori K., Oschman JL., “The effect of earthing (grounding) on human physiology.” European Biology and B ioelectromagnetics Siječanj 31., 2006.; 600-621 Chevalier G. I Mori K., “The effect of earthing on human physiology (dio II): electrodermal measurements”, Subtle Energy an d Energy Medicine 2007.: 18(3): 11-34 Chevalier G., “Changes in pulse rate, respiratory rate, blood oxygenation, perfusion index, skin conductance and their variability induced during and after grounding human subjects for forty minutes”, Journal o f Alterna tive and Co mplem entary Medicine Siječanj 2010. Feynman R., Leighton RB., i Sands M.. The Feynman Lectures on Physics (vol II). Reading, MA: Addison-Wesley Publishing, 1964.: Poglavlje 9 Jamiesona KS., ApSimona HM., Jamiesona SS., et al. “The effects of electric fields on charged molecules and particles in individual microenvironments.” Atm ospheric Environment 2007.; 41: 5224-5235 Ober AC., “Grounding the human body to neutralize bio-electrical stress from static electricity and EMFs.” ESD Journ al 2004.; http://www.esdjournal.com/articles/cober/ground.htm Ober AC. i Coghill RW., “Does grounding the human body to earth reduce chronic inflammation and related chronic pain?” Predavanje na European Bioelectromagnetics Association Annual Meeting, Studeni 12., 2003., Bu dimpešta, Mađarska Oschman JL., “Can electrons act as antioxidants? a review and commentary”, Journ al o f Alternative and Complemen tary Medicine 2007.; 13(9): 955-967 Oschman JL., “Assume a spherical cow: the role of free or mobile electrons in bodywork, energetic and movement therapies.” Journ al o f Bodywork and Movem en t Therapies 2008.; 12: 40-57 Oschman JL. i Kessler WD. “Energy medicine and anti-aging: from fundamentals to new breakthroughs.” Anti-Aging Med ical News Zima 2008.: 166-171 Poglavlje 8 Yang J. “No shoes? No problem”, Srpanj 15., 2009.; http://www.theglobeandmail.com/life/health/ no-shoes-no-problem/article 1219575/

262

Uzemljivanje

Poglavlje 11 Chevalier G. i Sinatra ST., “Emotional stress, heart rate variability, groun ding, and improved autonomic tone”. Fontes A., Fernandes HP„ et al. “Measuring electrical and mechanical properties of red blood cells with double optical tvveezers”, Jo urn al o f Biomedical Optics 2008.; 13(1):014001 “Global high blood pressure situation grovving dire, but doesn’t have to be, new health report says”, M edical News Today Svibanj 18., 2007.; http:// www.medicalnewstoday.com/articles/71331 .php Shaper AG., “Cardiovascular disease in the tropics”, British M edical Journa l 1972; 4(5831): 32-35 Poglavlje 15 Puotinen CJ., “Earth energy” Whole Dog Journal Siječanj 2008.: 17 21 Poglavlje 16 Beasley JD. i Swift J., “The Kellogg Report: the impact of nutrition, environment 8c lifestyle on the health of Americans” Annandale-on-Hudson, NY: Bard College Center, Institute of Health Policy and Practice, 1989 Council of State Governments, “Costs of chronic diseases: what are states facing?”, Trends Alert 2006. Dodatak B Fly Light Aviation Meteorology, “Atmospheric electricity”; www.auf.asn.au/ meteorology/ section 11 .html McLafferty S. i Wang F„ “Rural reversal? Rural-urban disparities in late-stage cancer risk in Illinois.” Cancer 2009.; 115(12): 2755-2764 Wolinsky FD„ Bentler SE., Cook EA„ et al. “A 12-year prospective study of stroke risk in older Medicare beneficiaries.” BM C Geriatrics Svibanj 9., 2009.; 9: 17

DODATAK F

Uzemljivanje u Hrvatskoj

Proizvodi za uzemljivanje mogu se nabaviti i u Hrvatskoj. Službeni distributer proizvoda Earthing™ Clinta Obera je TELEdisk-Prodaja iz Zagreba. Sve o plahtama, podlošcima, trakama, obući i drugim priborima za uzemljivanje možete pogledati na www. uzemlj ivanje-hrvatska.org

263

Zahvale

Z

ahvale dr. Jamesu Oschmanu, izvanrednom biofizičaru, koji iscrpno istražuje znanstvenu pozadinu iscjeliteljskih učina ka uzemljivanja. Bio je prvi koji je znanstveno objasnio prijenos slobodnih elektrona iz pulsiraj uče površine Zemlje u električnu matricu ljudskog tijela. Njegova ispitivanja, pretpostavke i objav ljeni radovi poslužili su kao čvrsta znanstvena osnova za ovaj novi i prekretnički zdravstveni koncept. Dr. Oschman je direktor or ganizacije Nature s Own Research Association (www.energyresearch.bizland.com) u Doveru u New Hampshireu te autor knjiga Energetska medicina: Znanstvene osnove (Churchill Livingstone, 2000.) i Energetska medicina u terapeutici i ojačavanju ljudskih učinaka (Butterworth-Heinemann, 2003.). U svom radu istražuje postojanje iznimno brzog sustava komunikacije širom ljudskog ti jela koji reagira na energetsko okruženje. Dr. Oschman vlasnik je doktorata iz bioloških znanosti na SveučilišUi u Pittsburghu. Član je Znanstvenog savjetodavnog odbora Nacionalne fondacije za al ternativnu medicinu u Washingtonu, D.C. Dr. Gaetanu Chevalieru, gostujućem istraživaču na Odsjeku za razvojnu i staničnu biologiju Sveučilišta Kalifornija u Irvineu te najstrastvenijem istraživaču na polju biologije. Njegovi pokusi i otkrića vezana za bioelektrične promjene do kojih dovodi uze mljivanje utrli su put novim elektrofiziološkim istraživanjima ko jima se žele ispitati značajne razlike između uzemljenih i neuze-

Zahvale

265

mljenih osoba. Dr. Chevalier doktorirao je inženjersku-fiziku na Sveučilištu u -Montrealu. Bivši je direktor istraživačkih projekata na Kalifornijskom institutu za znanost o čovjeku. Jeffu Spenceru, doktoru kiropraktike, stručnjaku za podizanje spreme vrhunskih sportaša i pojačavanje njihove otporno sti na ra  zorne posljedice koje sa sobom nose naporna natjecanja. Njegovo jedinstveno iskustvo na najvišoj i najzahtjevnijoj razini u svijetu sporta jasno pokazuje da uzemljivanje ima golem utjecaj na rezul tate sportaša, kako na borilištima, tako i u njihovim svakodnev nim aktivnostima. Jeffa je Međunarodna udruga kiropraktičara 2004. godine proglasila sportskim kiropraktičarom godine. Jimu Healyju, vrsnom stručnjaku za najmoderniju medicinsku tehnologiju, na njegovim smjernicam a i podršci. Elizabeth Hughes na vrlo osobnoj priči koju je s nama podije lila o tome kako se uzemljivanjem riješila dugogodišnjih tegoba, čestih među velikim brojem žena, ali osobito na njenoj neumor noj i predanoj pomoći, i maloj i velikoj, na istraživanju učinaka uzemljivanja. Dr. Dicku Brownu, međunarodno poznatom fiziologu vježbe i treneru vrhunskih sportaša, koji je u svom istraživanju o odgođe noj boli u mišićima pokazao jedinstvenu moć koju uzemljivanje ima u smanjivanju vremena potrebnog za oporavak od ozljeda. Dale Teplitz, istraživačici na polju zdravlja iz San Diega, na tome što je bila neizostavni dio u znanstvenim istraživanjima o uzemljivanju na počecima i poslije te što je s nama podijelila svo ju dramatičnu priču o iscjeljenju, kao i svoja saznanja do kojih je došla nakon što je na stotine osoba uputila u pozitivne učinke uzemljivanja. Starim prijateljima Corkyju Dovvningu i Kathleen Dovvning na dugogodišnjoj podršci i entuzijazmu, kao i na tome što su vozači ma kamiona i automobila pomogli da se riješe uobičajene nape tosti pri vožnji i bolova uz pomoć jednostavnih uzemljenih podložaka za sjedala. Sheili Curtiss i Bobu Maloneu na njihovim pričama i na tome što već toliko dugo gorljivo zagovaraju uzemljivanje.

266

Uzemljivanje

Dr. med. Mauriceu Ghalyju, prvom liječniku koji je odvojio vrijeme da razmotri koncept uzemljivanja, a onda i naveo njegove pozitivne učinke u medicinskoj literaturi. Russellu Whittenu, doktoru kiropraktike, prvom liječniku koji je primijenio uzemljivanje u kliničkoj praksi i posvjedočio njego vom velikom iscjeljujućem potencijalu. Doktorima medicine Gabrielu Cousensu, Davidu Gerstenu i Richardu Delanyju te Amandi Ward, doktorici neuropatske m edi cine, na pruženom iskustvu s uzemljivanjem među pacijentima. Bryanu Mosesu na tome što je uveo uzemljivanje u poseban krug ljudi kojima pomaže da ostanu zdravi. Bruceu Barnettu, poznatom imenu u industriji materijala, koji je uvijek s puno strpljenja, entuzijazma i vrsnosti bio na raspola ganju u stalnom usavršavanju dizajna i provodljivosti opreme za uzemljivanje. Nicku Warrenu i Carmen Warren na neprestanoj podršci i ve likoj pomoći pri pronalaženju i nabavljanju dijelova potrebnih za uređaje za uzemljivanje koji su u stalnoj mijeni. Dr. Johnu Grayu, autoru bestselera M uškarci su s Marsa, žene su s Venere, i guruu za zdrav način života Davidu Wolfeu na priča ma o uzemljivanju koje su podijelili s nama. Arvord Belden, Roland Perez, Don Scott, Randy Gillett, Katherine Van Hatten, Jim Bellacera, Brad Graham , Ken Jones, Daryl James ml., Lynne Corwin, Ron Petruccioni, Doree Lane, Anita Pointer, Howell Runion, Armida Champagne, John Steve Lopez, Steve Garner, Mike Miller, Roberta Mikkelsen, Jill Queen, Ted Barnett, Olivia Biera, Edie Miller, Mary Mason, Henry Falcon, Step Sinatra, Dean Levin, Stephanie i Chike Okeafor, Jim Schmedding, Cindy Walsh, Donna Tisdale, Jim Bagnola, Brianna Anderson-Gregg i Scott Hyatt - hvala vam svima na vremenu koje ste odvojili da ispričate svoje priče o uzemljivanju. Danu i Timu Hallu i Danu Chittocku na njihovoj dragocjenoj pomoći pri uspostavljanju kontakata s osobama koje prakticiraju uzemljivanje. Willamu Amaluu na potvrdi moći koju ima uzemljivanje uz pomoć termografije.

Zahvale

267

Hughu Sempleu na stručnoj podršci pri izvođenju dugoročnih laboratorijskih studija. Georgeu Verdonu, koji i u svojim osamdesetima puca od zdravlja i koji je proveo sate i sate bosih nogu u svom vrtu posljed njih trideset godina, na prijevodu briljantnih spoznaja francuskog agronoma Mattea Tavere. Marku Lindsayju, koji nas je uveo u istraživanje. Johnu Sullivanu na stalnoj potpori i videografiji. Jennifer Morris, na dragocjenoj administrativnoj pom oći. CJ Puotinen, iskusnoj autorici i spisateljici o kućnim ljubimci ma, koja se uvjerila kako uzemljivanje pomaže i četveronožnim i dvonožnim stvorenjima. Normu Goldfindu, velikom imenu izdavaštva, na tome što je u našoj knjizi prepoznao potencijal. Cheryl Hirsch na apsolutno vrhunski odrađenom uredničkom poslu te Garyju Rosenbergu na lijepom izgledu knjige. Marku Hindsu i naturopatkinji Anni Walden iz integrativnog wellness centra HealthWalk u Carlsbadu u Kaliforniji, na stručnim podacima o zeta potencijalu i sofisticiranim instrumentima, kao i na iznimnom strpljenju i pomoći. Jacku Weinbergu na uzornom prijateljstvu, oštrom oku i po moći oko ispravljanja rukopisa te Fredu Mendelsohnu, također na dragocjenim komentarima vezanima za rukopis. Jacku Scovilu, iskusnom njujorškom literarnom agentu i prija telju, na odličnim savjetima, kao i uvijek. Leyi Booth iz Genius Office Services u Encinu, u Kaliforniji, na izvrsnom i brzom transkribiranju mnogobrojnih intervjua za pis ca i rad pod velikim pritiskom. Ruth Sharone na njezinoj pomoći. Hvala i svima drugima, naročito na samim počecima, koji su bili spremni isprobati neobičnu ideju lika s kablovske televizije bez znanstvenog i medicinskog pedigrea koji je tvrdio da se stajanjem bosih nogu na Zemlji ili spavanjem na krevetnoj prostirci ili plahti žicom spojenoj sa Zemljom može spavati bolje, osjećati se bolje, imati manje bolova i smanjiti višestruke simptome bolesti.

/ O autorima

Clinton Ober započeo je kao prodavač usluga kablovske televizije u Billingsu, u Montani, i uspeo se do vodeće pozicije u toj branši. Ranih 1970-ih osnovao je kor poraciju Telecrafter i pretvorio je u naj većeg operatora kablovskog marketin ga i instalacijskih usluga u Sjedinjenim Američkim Državama. 1980-ih okrenuo se tada novoj kompjutorskoj industriji. U partnerstvu s kućom McGraw-Hill dobio je prava od novinskih servisa diljem svijeta za računalnu distribuciju vijesti uživo. Na kon gotovo fatalne bolesti 1993. otisnuo se na osobno putovanje u potrazi za višim ciljem u životu. Tijekom svojih putovanja otkrio je uzemljivanje i od tada promiče znanstveno istraživanje i prak tične primjene toga koncepta. Stephen Sinatra, dr. med., licencirani kardiolog i psihoterapeut s više od tri deset godina iskustva u prevenciji i lije čenju srčanih oboljenja. Dr. Sinatra je i licencirani nutricionist i liječnik medi cine protiv starenja koji kombinira kon vencionalne metode liječenja srčanih bolesti s komplementarnim nutricionističkim i psihološkim terapijama te te

268

Uzemljivanje - C. Ober, S. T. Sinatra, M. Zucker

Recommend Documents