SADRŽAJ Uvodna riječ I. Misli su energija 1. 2. 3. 4.
Sve je energija Pozitivne i negativne misli Misao kao samostalna tvorevina Zakon sjetve i žetve
4.1. 4.2. 4.3. 4.4.
1. Duhovni energetski tok 2. Centri svijesti 3. Suština zdravlja i bolesti © Universelles Leben e. V. Postfach 5643 D - 8700 WUrzburg Za izdavača: Univerzalni život B. Adžije 7 41000 Zagreb Naslov njemačkog originala: Heilung durch die Kraft des positiven Denkens, Wiirzburg 1989 Serbokroatisch Sva prava pridržana Tisak: »OFFSETCON«, Zagreb ISBN 86 - 81625 - 02 - 0
9 9 10 11 13
Sve se vraća 13 Put k duši 14 Sve je komunikacija 15 Uzroci se ispoljavaju kroz posljedice - kao bolest 16
II. Stablo života u čovjeku
1. izdanje 1990
7
3 . 1 . Ovisnost o mogućnosti protjecanja duhovne snage 3.2. Međusobna povezanost organa i centara svi jesti 3.3. Zasjenjenost centara svijesti 3.4. Izravna povezanost između pogrešnog po našanja i zasjenjenosti centara svijesti . .
19 19 20 21 22 22 23 24
III. Liječenje pomoću pozitivnog mišljenja i življe nja 27 1. 2. 3. 4.
Samospoznaja kao preduvjet za zdravlje . . Kajanje i opraštanje Unutarnji liječnik i iscjelitelj - Krist . . . . Pozitivno mišljenje
27 28 29 30 5
4 . 1 . Smisao bolesti 31 4.2. Oslonci svijesti 31 4.3. Molitva ozdravljenja i meditacija ozdrav ljenja 32 4.4. Neka bude volja Njegova 34 5. Slobodna volja
35
Zaključna napomena
35
Dodatak
37
Univerzalni život
39
6
Uvodna riječ
Liječenje - to je tema koja iz dana u dan postaje sve aktualnija. Usprkos, a djelomično baš i zahvaljujući našoj modernoj medicini, u međuvremenu sve je manje ljudi koji o sebi mogu reći da su potpuno zdravi. Službena (dosl. uobičajena, op. prev.) medicina sve više i više do spijeva u nepriliku: bolesti izazvane zbog popratnog dje lovanja prepisanih lijekova od strane liječnika alarmantno su u porastu - uzimanje mnogobrojnih kemijskih prepara ta ravno je nasilju nad tijelom. Prirodna sredstva liječenja gube sve više i više svoj pozitivni učinak zahvaljujući stal nom porastu zagađenosti naše okoline. Isto tako umanjuje se i djelotvorna snaga homeopatskih sredstava, jer uskoro više neće biti ni čistih osnovnih tinktura... Istovremeno su vanjski napadi na zdravlje čovjeka opasno u porastu: radioaktivnost se povećava, zagađiva nje zemlje, vode i zraka - a time i naših živežnih namirnica - poprima sve ozbiljnije razmjere, a kao posljedica stalnog slabljenja zaštitnog ozonskog sloja, sunčevo zračenje postaje sve agresivnije. R a k , alergije, a sad još i S I D A nova pošast za čovječanstvo - povećavaju se u zapanjuju ćoj mjeri. A školska medicina je nemoćna... Zbog svega ovoga današnja nas situacija formalno pri siljava da se ponovno prisjetimo starih načina liječenja, te na taj način usmjerimo svoje razmišljanje i život više na duhovno i duševno, na unutrašnjost. Čuveni liječnici čovječanstva - Egipćani pred 5000 godina, Galen, Hipokrat, Paracelzus, Hildegard iz Bingena i mnogi drugi znali su, naime, da svaka bolest ima neki unutarnji, dušev ni uzrok. 7
Kardinalna pogreška medicine u posljednjih 100 godi na bila j e , i još uvijek jest, da ona gleda čovjeka uglavnom kao materiju, a ne spoznaje ga i ne vidi u njegovoj cjelo vitosti. Čovjeka se ne može tako jednostavno uzeti kao da je stroj, čiji se materijalni dijelovi mogu po volji popra viti i izmijeniti: on je znatno više! On je osoba - jedinka od tijela, duše i duha. Tek kad čovjeka shvatimo kao jednu cjelinu, možemo razumjeti što uopće znači bolest odn. liječenje, te konačno zdravo biće. Uzroci svih bolesti leže u čovjekovom pogrešnom po našanju, u neiskrenom razmišljanju i življenju. To je os novna teza ove brošure. Daljnji dio posvećen je izgradnji »unutarnjeg čovjeka« - iz kojeg će nam postati jasno što su zapravo bolest i zdravlje u svojoj suštini. Razmatranje ovih duhovnih osnova predočit će nam kako je moguće liječenje pomoću snage pozitivnog mišljenja.
I. Misli su energija
Moć misli poznata je danas mnogim ljudima - a poje dinci su primjenom ovog znanja doživjeli u svom životu pozitivan obrat. Često se međutim snaga misli zloupo trebljava za postizanje sebičnih ciljeva. Primjena misao nih snaga u egoistične svrhe krajnje je opasna i ne može se izjednačiti s pozitivnim mišljenjem, kako ga mi razumi jemo. Što su dakle pozitivne, a što negativne misli? Sto su misli uopće i kako one djeluju? Ovo su osnovna pitanja prvog dijela ove knjižice.
1. Sve je energija Cjelokupni se kozmos temelji na titranju, na energiji: Sve je energija - bez obzira radi li se o materiji, svjetlu, tonu, mislima ili osjećajima. Ovo potvrđuju i mnogi znanstvenici preko svojih istraživanja, koja pokazuju da nisu samo vanjski utjecaji ti koji izazivaju fizičke promje ne u našem tijelu, već da prvenstveno misli - a u daljem smislu i osjećaji - utječu na biokemijske procese u našem organizmu. Misli su po tome energije koje djeluju na zdravstveno stanje našeg tijela. Negativne misli pridonose obolijevanju čovjeka, dok ga pozitivne liječe odnosno održavaju zdravim. Misli, osjećaji, a također i nesvjesni pokreti, oblikuju naše ponašanje, naše gestikuliranje (izražavanje kretnja ma, o p . prev.) i mimiku, svaki pokret, a iznad .svega naše riječi i djela, za koje (riječi i djela, op. prev.) možemo reći da su još snažnije energije. Unutarnje utječe na vanj9
sko i obratno, a to je omogućeno zbog neprekidne izmje ne, kolanja energije. U nama postoji stalno naizmjenično djelovanje sila koje uz to komuniciraju još i međusobno. Ova komunikacija može nas ili izgrađivati, jačati i oživljavati ili pak uništavati dok konačno ne obolimo, ovisno o tome da li su energije koje protječu pozitivne ili negativne.
2. Pozitivne i negativne misli Što su sada pozitivne, a što negativne energije? I što su dakle pozitivne, a što negativne misli? Pozitivne misli su uzdižuće i konstruktivne misli - to su misli prožete osjećajem nesebične ljubavi: misli kojima je cilj dobrobit bližnjega, bez očekivanja hvale, priznanja ili nagrade; to su misli pune ljubavi, prijazne i nježne, misli povjerenja i blagonaklonosti, misli služenja i pomoći bližnjemu da u dotičnoj situaciji napravi slijedeći korak; to su misli mira i jedinstva, misli veselja i unutarnje sreće - npr. spram ljepoti prirode, koja nam se dariva kao snaga i život u bezbrojnim oblicima i boja m a ; to su misli zahvalnosti koje potječu iz osjećaja obda renog bića... Strujanje energije odvija se ovdje nesebično od nas prema drugima, te nam se opet obilno vraća, jer mi smo oni koji dajemo, budući da ljubimo. Nesebične misli pune ljubavi božanska su energija, jer Bog je ljubav, i tko voli taj je u Bogu, a Bog je u njemu. Negativne misli su rušilačke, destruktivne misli - to su egoistične misli: misli zavisti, ljubomore, mržnje, srdžbe, bijesa i agresije spram bližnjemu: to su depresivne misli, misli precjenjivanja i omalovažavanja; to su očekiv anja, misli nepovjerenja i zlobe; to su misli sanjarskog, prikrivenog (neiskrenog, op. prev.) razmišljanja, te ovis nosti o prošlome a također i o budućem; to su misli pune straha - straha za egzistenciju, straha od bolesti, boli, 10
nevolje i smrti, straha da nismo dorasli zahtjevima svako dnevnice, straha zbog mogućeg gubitka imovine (dosl. bogastva, o p . prev.) gubitka partnera ili bližnjega svoga; to su misli samosažaljenja i lažne sućuti s bližnjim, a koje njemu ne pomažu; to su misli uništenja, iskorištavanja, mučenja i ubijanja, prvenstveno u odnosu na prirodu, biljke i životinje; to su misli žudnje za posjedovanjem, za položajem (u društvu, op. prev.), za stjecanjem, misli pohlepe za gospodstvom i moći; to su samovoljne misli usmjerene na samog sebe, bezobzirne misli koje se vrte samo oko vlastitih interesa i vlastitog probitka.... Ovdje energija ne pritječe drugome; snage koje djeluju ne daju već uzimaju; čovjek koji negativno misli ne daje nego pokušava uzeti energiju da bi zadovoljio svoje osobne, egocentrične potrebe i želje, odnosno da bi nadoknadio vlastito siromaštvo u energiji, time da energiju krade od drugih. Misli su tako energije vrlo različite po vrsti i snazi. I u odnosu na vrstu misli mi izgrađujemo specifično ener getsko polje. Ovo energetsko polje postaje to jače što češće i intenzivnije mislimo o istome ili sličnome. Jer: istovrsne se misli međusobno privlače i stvaraju jedno zajedničko, veće energetsko polje - a s vremenom i jedan pravi energetski kompleks. Ovo se događa zato jer se u cjelokupnom univerzumu ne može izgubiti nikakva energija; energija se ne može poništiti, već jedino pretvoriti iz jednog stanja u drugo a što se u fizici tumači takozvanim »zakonom o (očuvanju) održanju energije«.
3. Misao kao samostalna tvorevina A k o se energija ne može izgubiti, tada i svaka misao mora »negdje« ostati ili biti, jer je stvorena dok mislimo. Što se dakle događa s pozitivnim i negativnim mislima? Svaka misao odn. svaki kompleks misli, budući da je to 11
energija, ima jedan određeni oblik - vidoviti su ljudi u stanju vidjeti ove misaone oblike. To su tvorevine koje samostalno djeluju, a svoje odredište nose u sebi. Mislimo li, na primjer, na jednu određenu osobu s puno ljubavi, to će ovo od nas proizvedeno energetsko polje ljubavi krenuti na put k tom čovjeku. Odredba (odluka, op. prev.) u ovom polju djeluje kao nalog da ovom čovjeku dostavi energiju ljubavi. I uslijed toga će ovo misaono energetsko polje ljubavi pronaći pravog primaoca s preciz nom sigurnošću. Pritom je potpuno nevažno da li primalac poznaje ove misli i gdje se on nalazi: misaone energije nisu vezane uz vrijeme i prostor, i uvijek stignu do svog cilja. Ove pozitivne energije mogu sada djelovati na primao ca - oživljujuće i poletno toliko, koliko je on spreman to prihvatiti. Ukoliko on ove pozitivne energije ne može odmah primiti, jer je u to vrijeme negativno usmjeren, onda pozitivne energije ostaju u njegovoj auri, u polju zračenja njegove duše, sve dok ih pozitivnim mislima ne prizove. Mislimo li o bližnjemu negativno, onda mi stvaramo negativno energetsko polje; odašiljemo li, na primjer, misli mržnje ili zavisti, to opet ove misli kao samostalne tvorevine odlaze k ovom čovjeku i pokušavaju djelovati na njega. A k o sada primalac razmišlja slično, u njemu dolazi do rezonancije - zajednički energetski kompleks započinje titranjem pulsirati, a negativne se misli u njemu pojačava ju. Tako se mogu stvoriti pravi misaoni oblaci i čovjek je na neki način kao u »oblacima«, a to znači da on drugoga ne vidi onakvim kakav on uistinu jest; on više nije u stanju prepoznati dobro u bližnjemu. I kao posljedica toga može doći do svađe ili čak tučnjave. Ukoliko pak odaslane negativne energije ne izazovu rezonanciju u bližnjem, jer ne postoji ničeg odgovara12
jućeg (sličnog) - nema tzv. »odziva« (ili »odjeka«, op. prev.), tada on ne može pasti pod utjecaj ovih negativnih impulsa. Naravno, kad je netko veoma osjetljiv, tada može osjetiti negativne misli svoga bližnjega - i to kao lagane ubode iglom, ili se bez nekog vidnog razloga osjeća neprijatno.
4. Zakon sjetve i žetve 4 . 1 . Sve se vraća Duhovna je zakonitost, da nam se sve što odašiljamo, prije ili kasnije vraća natrag - bilo to pozitivno ili negativ no. Šaljemo li pozitivne nesebične misli, to njihova djelo tvornost neće utjecati samo na primaoca već će se vratiti i nama - koji smo ih odaslali, te također djelovati pozitiv no na nas. Mislimo li pritom jednake ili slične misli, to će se one u nama još pojačati, a pozitivno energetsko polje još se i povećati. Jer: isto ili slično privlači se - mi primamo ono što smo odaslali - i tako se izgrađuje jedan zajednički, veći energetski kompleks. A to znači da na kraju primamo više nego što smo odaslali - također i zbog toga jer odaslane energije stupaju u komunikaciju s odgo varajućim misaonim formama (oblicima) i energetskim poljima. Isus iz Nazareta izrekao je to riječima: »Najprije težite kraljevstvu Božjem i Njegovoj pravednosti, sve dru go bit će vam tada dano«. Tko nesebično daje, taj dobije sve što treba i još povrh toga. Šalje li čovjek od sebe negativne misli, tada su one na isti način i u njemu djelotvorne; odgovarajuća negativna energetska polja u njemu se pojačavaju. To što mi odaši ljamo jest jedan dio nas samih, pa se i to odgovarajuće pojačava što već leži u nama. Budući da smo mi začetnici misli, to smo za njih i odgovorni. 13
I tako svaka misao teži da potakne u nama ono što smo odaslali. Svaka misao stoga postaje uzrokom koji teži da proizvede učinak. Preko naših misli mi smo se pretprogramirali. XJ tom se smislu zato i govori o zakonu uzroka i učinka, još nazvanom zakonom sjetve i žetve: svaka misao jest jedna sjemenka koja već u sebi nosi latentan odgovarajući plod. Mislimo li i živimo pozitivno, a to znači nesebično, tada će i plodovi biti pozitivni i uzdižući. Harmonija, zadovoljstvo, sreća, veselje i zahvalnost vraćaju se u nas, i mi smo iznutra i izvana zdravi. Mislimo li pak i živimo negativno, egoistično, tada ćemo ubirati i odgovarajuće plodove. Od bližnjih nećemo biti prihvaćeni - jer ni mi njih ne prihvaćamo; mi smo usamljeni - jer mi smo ti koji se zatvaramo; nailazimo na neprihvaćanje - jer mi sudimo i vrednujemo - i još puno toga. I konačno postajemo bolesni ili nas pogađa udarac sudbine.
4.2. Put k duši' Mislimo li negativno, to ova misao ulazi u našu pod svijest i tamo biva pohranjena - te sada titra u našoj auri, u polju zračenja naše duše. Ukoliko mi ne prepoznamo svoje negativno razmišljanje i ne nastojimo ga promijeniti tako da se pokajemo, te molimo za oproštenje, i ako iza negativnih ne pošaljemo pozitivne misli, tada negativna misao ulazi u dušu - čim prođe tzv. vrijeme milosti ili zaštitno vrijeme - i to kao opterećenje. Duša je naš unutarnji čovjek, jedna izuzetno profi njena tvorevina, koja, slično jednom kompjutoru, pohra njuje (memorira, op. prev.) sve pozitivne i negativne uz r o k e : duša je knjiga života. Negativni uzroci stvaraju opterećenje (ili dug, o p . prev.) duše - također nazvano još i karma. Oni su jedna 14
vrsta programa u duši koji samo čeka da se ponovno aktivira.
4.3. Sve je komunikacija Ovi kompleksi uzroka ili programi u duši hrane se i podržavaju ponovno i ponovno preko odgovarajućih mis li, osjećaja i postupaka, i to tokom brojnih inkarnacija.* Oni zatim upravljaju osjećajima, mišljenjem i životom čovjeka, jer se reproduciraju u njegovom mozgu, te ko municiraju s budnom sviješću i podsviješću. Jer sve počiva na komunikaciji, a jednako privlači jednako. Mi ne bismo mogli ništa smisliti bez prethodno odigranog komunici ranja, koje je zatim pokrenulo ove misli. - Ova komunikacija, koja se odvija unutar naših osjeća ja, razmišljanja i govora, je takozvana potkomunikacija. Možemo također reći: ona je »osnov« naše izvanjske ko munikacije i može se sastojati od egoističnih motiva - tada s nama upravljaju negativni programi, koji leže u duši (ukorijenjeni u duši); ili pak naše djelovanje proizlazi iz nesebične motivacije - što znači da nas vode pozitivne snage. Jer i opet: jednako komunicira s jednakim (isto komu nicira s istim). Mislimo li sebično, to komuniciramo s odgovarajućim negativnim energijama; mislimo li nese bično, komuniciramo s pozitivnim božanskim energijama, jer: Bog je ljubav, i tko nesebično voli, komunicira s božanskim snagama. T k o živi negativno, i ne trudi se da svoje mišljenje iznova pozitivno preprogramira - što znači usmjeri prema božanskome - taj također komunicira i s drugim, njego* Mi ovdje mislimo na reinkarnaciju kao na činjenicu, mogućnost ponovnog rođenja i življenja na zemlji. Usporedi: Reinkarnacija. Izlaženje i ulaženje u mesnato tijelo (Wurzburg 1988)
15
vom mišljenju odgovarajućim energetskim poljima, koja titraju i oko njega i u atmosferi. Pod određenim okolno stima, čak je moguće da dođemo pod utjecaj nižih duša iz astralnih svjetova. Čovjek tada više nije on sam, već se njim upravlja (manipulira, op. prev.) - uglavnom nesvjesno, kao prvo preko programa koje je on sam sebi stvorio, te kao drugo preko energetskih polja i duša koje mu otimaju energiju. Stremljenje k pozitivnom životu je zaštita od takvog upravljanja, jer Bog cijeni već i sam iskreni trud i volju da se promijenimo.
4.4. Uzroci se ispoljavaju kroz posljedice - kao bolest Negativni uzroci su dakle program u našoj duši, i ako se on pravovremeno ne poništi (izbriše) odnosno preprogramira - kad tad ispoljit će se kao posljedica. Prema nepromjenljivim kozmičkim zakonitostima, u određenom se trenutku vremena negativne energije posve određenih uzroka »izlijevaju« u tijelo - te čovjek oboli ili ga snađe nekakav udarac sudbine. Bolest je dakle posljedica jed nom zametnutog (počinjenog) negativnog uzroka, samo rezultat našega pogrešnog ponašanja. Svaka bolest ima dakle svoj uzrok u čovjekovom nezakonitom mišljenju i življenju. Jer: posljedice bez uzroka nema. Nas ne pogađa ništa, što sami jednom nismo prouzročili. Izvanjski »uzroci«, poput bakterija, virusa, lijekova i još mnogih drugih, samo su fizički uzročnici, i oni mogu postati djelotvorni samo stoga, jer u nama nailaze na odgovarajuću sredinu, te na manjak energije i oslabljenost snaga samoiscjeljujućeg (obrambenog, op. prev.) mehanizma. Tijelo je dakle podložno oboljenju zbog usa đenih negativnih uzroka. Kada, gdje i kako će ove posljedice (učinci, op. prev.) nastupiti, to naravno mi ljudi ne možemo unaprijed pred16
vidjeti, jer duhovni procesi sazrijevanja odvijaju se izvan vremena i prostora. One se mogu ukazati odmah, u kas nijim godinama ili čak u slijedećem životu na zemlji. Uz roci pojedinih bolesti mogu, naime, potjecati i iz jednog od prijašnjih života. Jer tada smo negativnim mišljenjem i životom opteretili dušu i izgradili određen duševni teret - a danas se to može iskazati u obliku jedne bolesti. U svakom slučaju, ništa od onoga što nam se svakod nevno događa nije niti slučaj niti peh ili sreća, niti krivnja našega bližnjega, a još manje je to kazna Božja - već je to uvijek plod naše vlastite sjetve! Pritom se ispunjavaju i odigravaju najsloženiji unu tarnji procesi - slično kao kod kompjutora. Postoji odre đena ovisnost (veza) određenih vidova našeg ponašanja, a u osnovi kojih leže sasvim određene misaone forme, i određenih tipova bolesti. Duhovne zakonitosti koje ovdje postaju djelotvorne promatrati ćemo u narednim poglav ljima.
17
II. Stablo života u čovjeku
Sve što postoji - uključujući materiju, a time i čovjeka - prožeto je kozmičkom snagom, energijom, koja sve oživljava, hrani i održava. Bez ove snage u »pozadini« svih oblika, oni ne bi mogli opstojati. Tu snagu možemo nazvati »sveopća snaga« ili »sveopći Duh« ili »tekući eter« - ili »Bog«. Duh Božji je taj život, a ujedno i energija u svim oblicima postojanja, koji sve održava i potiče na rast i sazrijevanje. To je vječno darivajući tok nesebične ljuba vi, apsolutno pozitivna energija. Ova apsolutna energija, D u h Božji, također djeluje i u čovjeku - i to kako u materijalnom tako i u duhovnom tijelu čovjeka. Naime, svaki čovjek u sebi nosi jedno drugo, veoma profinjeno tijelo - dušu - koja po svom obliku otprilike odgovara materijalnom tijelu i preko koje se fizičko tijelo snabdijeva duhovnom energijom. Da bi se uistinu mogla shvatiti suština zdravlja i bolesti, moramo se upoznati kako sa svojstvima i konstitucijom (sastavom, op. prev.) ovog »unutarnjeg čovjeka«, a isto tako i sa načinom djelovanja Duha Božjeg u čovjeku.
1. Duhovni energetski tok Centar duhovnog tijela u čovjeku je tzv. jezgra bića duše-mističari su je između ostalog nazvali i božanskom ili duševnom iskrom. Taj centar nalazi se u području tje mena, a to je besmrtan, neopterećen, vječni dio duše. Preko ove jezgre bića duše pritječe u čovjeka Duh Božji, eterična snaga. Od jezgre bića duše duhovna energija nastavlja teći preko glavnog kanala - po lijevoj strani tijela uzduž kra19
lježnice - prema dolje u zdjelicu, u tzv. sabirnu zdjelicu. Nakon tog duhovne snage nastavljaju svoj tok naviše po desnoj strani tijela, uzduž kralježnice sve do jezgre našeg bića u duši. Prilikom ovog protjecanja duhovne snage, sam ener getski tok prolazi preko sedam energetskih čvorišta, koja se također nazivaju i centri svijesti, a na istoku su poznati pod nazivom čakre. Ova energetska čvorišta, centri svije sti, imaju zadatak da kroz višestruko razgranati sistem preko živaca raspodijele eteričnu snagu po pojedinim or ganima našeg tijela. Zbog toga svaki centar snabdijeva duhovnom energijom jedno određeno područje, te je tako konačno i svaka stanica povezana s jednim centrom svije sti preko kojeg se hrani duhovnom energijom. Četvrtom centru svijesti pridaje se pritom naročito značenje: to je neka vrsta razvodne i pumpne stanice, koja vuče energije iz sabirne zdjelice i usmjerava ih dalje prema jezgri bića duše.
2. Centri svijesti Svaki centar svijesti istovremeno ukazuje na jednu odre đenu etičku kvalitetu. Njihovi su nazivi od nižeg naviše: red, volja, mudrost, ozbiljnost, strpljivost, ljubav, milosr đe. To je sedam osnovnih snaga božanskog života, a pri tom se svaka pojedina snaga opet nalazi u svima drugima. Prema tome duhovno stablo života u čovjeku, gledano od dna naviše - uz napomenu da se korijen ovog stabla nalazi gore, izgleda ovako: Centar svijesti reda nalazi se iznad sabirne zdjelice u predjelu trtične kosti. Drugi duhovni centar, centar bo žanske volje, leži u predjelu križa. U predjelu bokova slabina, nalazi se treći centar svijesti, centar mudrosti. Centar ozbiljnosti smješten je između lopatica u blizini 20
srca. Zatim slijedi peti centar u predjelu potiljka, centar strpljivosti. U našoj glavi smješteni su šesti i sedmi centar svijesti. Šesti ima svoje sjedište između očiju, i to je centar božanske ljubavi. Sedmi centar, centar milosrđa, nalazi se iznad ovoga u stražnjem dijelu glave, u blizini možda nog privjeska. Ovaj centar je korijen, u kojemu je usidreno stablo života, a zove se još i »vrata apsolutnosti« - neograničenosti. Centri svijesti su pulsirajuće i rotirajuće tvorevine, svjetlosni energetski centri u našem duhovnom tijelu. Pri tom četvrti (ozbiljnost) i šesti centar svijesti (ljubav) zrače naročitom intenzivnošću. U četvrtom centru djeluje još jedna posebna snaga, a to je Kristova snaga, tzv. iskra otkupljenja koja je utje lovljena u svakoj duši još pred gotovo 2000 godina, kada je Isus iz Nazareta izgovorio na Golgoti Svoje »Svršeno je!« Kristovo svjetlo jest jedna dodatna, podupirajuća i otkupljujuća snaga u nama, koja nas uz to još i liječi. Budući je ovaj Kristov D u h prvenstveno djelotvoran u četvrtom centru svijesti, to se ovaj centar još naziva Kri stov centar.
3. Suština zdravlja i bolesti U nama se dakle odvija jedan duhovno energetski tok koji organe i stanice fizičkog tijela snabdijeva ener gijom. Polazeći od jezgre bića duše, duhovna snaga protje če kroz centre svijesti, a od njih preko višestruko razgranatih kanala stiže do različitih predjela našeg orga nizma. Zahvaljujući ovom protoku eterične snage, svaki organ i svaka stanica snabdjeveni su kozmičkom ener gijom. 21
3.1. Ovisnost o mogućnosti protjecanja duhovne snage Sada kada imamo ovo osnovno znanje, postaje nam jasna i suština zdravlja i bolesti. Zdravi smo kada duhovne snage mogu neometano optjecati i snabdijevati sve dijelove našeg organizma s do voljno energije. Bolest nastaje tek tada kada neki organ više nije sna bdjeven s dovoljno duhovne energije. A ovo postaje slu čaj kada je jedan centar svijesti suprotno usmjeren (odvraćen od pozitivne duhovne energije, op. prev.) ili kako još možemo reći - zasjenjen. A kako dolazi do ovoga, o tome ćemo još govoriti. Isto kao što kroz začepljenu vodovodnu cijev voda jedva da može teći, tako ni dovoljno duhovne energije ne može pritjecati ukoliko je »zaštopan« jedan centar svijesti. Zbog toga stanice postaju trome i bolesne. Ili, uzmimo za primjer jedan automobilski motor koji više ne dobiva benzin - slično je i kod čovjeka: tijelo je vozilo, duša motor, a D u h , energija, je pogonsko gorivo.
3.2. Međusobna povezanost organa i centara svijesti Svaki centar svijesti snabdijeva određene organe tijela duhovnom energijom. Koji su sada organi vezani na odre đeni centar, pokazuje slijedeći popis: Centar
svijesti
priključeni
organi
Red
spolni organ, mokraćni mjehur, završno crijevo, karlica sa zglobovima u kuku, koljena i skočni zglobovi.
Volja
Bubrezi s mokraćnim kanalima, čmar, debelo crijevo
22
Mudrost
Kralježnica s leđnom moždinom, želudac, tanko crijevo, jetra, žučna kesica, gušterača, slezena
Ozbiljnost
srce, pluća i bronhije, leđna moždina i rebra
Strpljivost
prsna žlijezda, krajnici, štitna žlijezda, žlijezde uz štitnjaču, dušnik, grkljan, ždrijelo, zubi
Ljubav
oči, uši, organi za ravnotežu, nos, hipofiza, moždani privjesak, epifiza
Milosrđe
veliki mozak, mali mozak
3.3. Zasjenjenost centara svijesti Što je sada uzrok tome da se centri svijesti zasjenjuju, te tijelu dot ječe manje duhovne energije i konačno ono obolijeva? Razlog leži u čovjekovom pogrešnom ponašanju - u njegovom negativnom osjećanju, razmišljanju, govora i djelovanju. Negativno, dakle egoistično razmišljanje i življenje jest u suprotnosti s pozitivnim, dakle nesebičnim, božanskim razmišljanjem i življenjem. T k o negativno mis li i živi, ne komunicira s božanskim energijama. Dapače, on ih znatno sputava da u njemu slobodno protječu i djeluju. Već smo govorili o tome da negativne misli najprije postaju vidljive u auri, dakle u polju zračenja naše duše, a zatim ukoliko nisu postale promijenjene, ulaze u dušu kao opterećenje. 23
Ova opterećenja predstavljaju zasjenjenosti centara svijesti i ona sprečavaju da božansko svjetlo, duhovna energija nesmetano pritječe organima i stanicama našeg tijela. 3.4. Izravna povezanost između pogrešnog ponašanja i zasjenjenosti centara svijesti O d r e đ e n o loše ponašanje odnosno misaone forme zasjenjuju točno određene centre svijesti. Tu postoji izravna ovisnost, jer kao što smo već izložili, svaki centar svijesti predstavlja i jednu etičku (moralnu) kvalitetu. Budući da svaki centar svijesti snabdijeva energijom posve određene organe, to zbog pogrešnog ponašanja i zasjenjenosti koja iz toga proizlazi, oni dobivaju manje životne snage. To uzrokuje njihovu tromost i naposljetku bolest. Uvijek postoji međusobna veza - a ta se uostalom može i dokazati - između oboljenja nekog organa, odnos no centra svijesti i narušavanja božanskih, etičkih svojsta va koja su tom prilikom pogođena. Pritom je završetak moguć u oba pravca: od oboljenja do lošeg (nedoličnog) ponašanja kao uzroka, a također od lošeg ponašanja do organskog nedostatka energije kao posljedice. Uzmimo kao primjer želudac koji je pod utjecajem centra mudrosti: zadatak želuca je da rastvori hranu koja mu se dovodi, i to posredstvom jake želučane kiseline i nekoliko probavnih sokova, koje on proizvodi i tako do prinosi probavi. Želudac je međutim prisiljen »gutati« to što mu se dovodi - bez obzira da li je dobro ili loše. U prenesenom smislu želudac reagira na svako gutanje srdžbe ili neprevladanog sukoba. Ne prihvatimo li i ne primimo stvari pozitivno - m u d r o , već reagiramo negativ no i progutamo puno toga, tada nam to leži u želucu poput kamena. Probaviti to ne možemo jer se je želudac zgrčio, te želučanu kiselinu ili ne proizvodi ili je pak proizvodi previše. 24
Ovisno o reakciji svakog pojedinog čovjeka, u želucu imamo višak kiseline ili je pak nedostaje. I tada mi kaže mo da nam je srdžba pala (udarila, op. prev.) na želudac ili da smo kiseli. Gutanjem srdžbe i svega nerazriješenog, s jedne strane grče se živci i preko njih želudac, a s druge strane zasjenjuje se centar mudrosti, što dovodi do smanjenog dotoka duhovne energije u želudac. Nastavi li se ovo pogrešno (štetno) ponašanje, a konflikti (sukobi) se ne rješavaju i ne probavljaju (odn. ne podnose, op. prev.), to se centar mudrosti zasjenjuje sve više i više - on reprezentira izme đu ostalog ostvareno djelo - i želudac postaje sve siro mašniji energijom, dok konačno ne oboli. Uzmimo još dva daljnja primjera: uši i oči. Kad nam uši obole, to znači da nešto ne želimo čuti, da nekoga ne želimo slušati. Ne želimo uvažavati bližnjega, a možda ni sebe. Ustežemo se nešto prihvatiti jer želimo slijediti se bične interese - jer nam nedostaje nesebične ljubavi. A k o bolujemo na očima, tad se nameće zaključak da mi nešto ne želimo vidjeti. Ne želimo se otvoriti spram nečemu, što bi trebali ili mogli vidjeti. Zatvaramo oči pred nečim. »Kratkovidni« smo i ne vidimo međusobnu povezanost, cjelinu, ili smo pak dalekovidni, a to znači da ne vidimo ništa što pred nama leži, što nam je blizu i što nas treba izravno zadesiti. Pogođeni mogu biti i očni kapci ili suzni kanali. Možda mi potiskujemo suze koje bi zapravo trebali isplakati, ili suze koristimo sebično kao sredstvo pritiska prema bližnjemu. Zajedničko za oba ova primjera jest da im u osnovi leži egoističan motiv, da nedostaje nesebičnosti - ljubavi. Pogrešno ponašanje u pravilu se sastoji od mnogo misli, osjećaja i pokreta, koji s vremenom izgrade odgovarajući energetski kompleks, a ovaj opet djeluje na centar svije sti, što prije ili kasnije pogodi naš organizam, te dođe do obolijevanja određenih organa. 25
Ovi primjeri mogli bi biti dovoljni da shvatimo tijesnu međusobnu ovisnost duše i tijela, te da uzroci raznim bolestima leže u negativnim mislima i osjećajima.*
III. Liječenje pomoću pozitivnog mišljenja i življenja
Jednako kao što negativno razmišljanje i življenje od govarajuće djeluju na tijelo i uzrokuju bolest, može se pozitivnim razmišljanjem i življenjem postići suprotno olakšanje, liječenje i na kraju ozdravljenje. Mislimo li naime pozitivno, nesebično, dakle božanski, tada komuni ciramo s božanskim snagama, što ima za posljedicu da božanske energije mogu pojačano preko jezgre našeg bića pritjecati u dušu te konačno i u tijelo. Pozitivno raz mišljanje i življenje jest ključ za unutarnje i izvanjsko zdravlje.
1. Samospoznaja kao preduvjet za zdravlje Sigurno je u redu da se jednom oslabljenom i boles nom tijelu pomogne medicinskom pomoći - primjerice pomoću prirodnih sredstava liječenja, te da se na taj način aktiviraju malaksali mehanizmi samoizlječenja i tijelu se pruži podrška. No da bi se postiglo stvarno, temeljito i trajno izlječenje, moraju uzroci oboljenja biti iskorijenje ni (uništeni, op. prev.) - a to su unutarnji uzroci. Svako ozdravljenje dolazi iz nutrine (iznutra) - to je znao još i Paracelzus. * U knjizi »Harmonija je život i zdravlje tijela« (Wurzburg 1988) može se naći iscrpan opis međusobne ovisnosti organa - centara svijesti i - lošeg ponašanja. Zato nam bolest tijela može biti velevrijedna pomoć u pronalaženju korijena, onoga Sto u nama sputava harmoniju, te tako ograničava djelotvornost eteričnih snaga. »Samospoznaja je prvi korak k ozdravljenju« - kaže narodna izreka. To važi u etičkom smislu, a u daljnjem razvoju također se odražava zdravstveno.
26
Ovo podrazumijeva da bolesnik prepozna pogrešno ponašanje koje leži u osnovi njegove bolesti i da ga je voljan otkloniti. Svaka bolest i svaka tjelesna nelagodnost želi nam nešto reći. Tjelesne boli, znakovi i simptomi ukazuju na korijen, na negativni energetski kompleks koji 27
ometa slobodno pritjecanje (dotjecanje) duhovnih snaga u organizam.
2. Kajanje i opraštanje A k o smo spoznali negativne uzroke koji su doveli do bolesti, ako smo pronašli pogrešan postupak, tada nam predstoji da to poništimo odn. promijenimo. Želimo li to iskreno, jer smo požalili zbog počinjenog - a ne prvens tveno zato jer želimo ozdraviti - tada u sebi zamjećujemo osjećaj kajanja, i mi si uzimamo u zadatak izmijeniti po grešno postupanje, čak što više i ne ponavljati ga ubuduće. I tada je ispravno da dosljedno tome i u praksi primjenju j e m o pozitivno. A k o je uzrok, npr., bio strah, to smo mu u tom trenutku, kada se pojavio strah svjesno trebali suprotstaviti povjerenje. Negativne misli, koje su naposljetku dovele do bolesti, često su bile usmjeravane protiv drugih. Misaoni kom pleks, kao samostalna tvorevina, tražio je bližnjega u namjeri da na njega negativno djeluje ili da mu oduzme energiju, na primjer dovodeći ga u stanje da nešto oče kuje. To znači, prouzročili smo neki dug - i za svojega bliž njega smo vezani tako dugo dok to ne razriješimo. No ukoliko se zbog našeg negativnog razmišljanja i ponašanja pojača i njegovo vlastito negativno razmišlja nje, te zbog toga sam prouzrokuje negativne uzroke, npr. ako zbog izljeva gnjeva postupi agresivno prema nekom drugom, to i mi snosimo jedan dio krivice koju je naš bližnji stvorio svojim ponašanjem. Da bismo sada poništili ovo opterećenje duše, mi mo ramo moliti za oproštenje i - u slučaju da je drugi bio protiv nas negativno nastrojen - oprostiti. A k o smo i mi negativno mislili i živjeli, dakle protiv nese bične ljubavi, tada smo također cijelo to vrijeme djelovali 28
i protiv Boga, jer on je nesebična ljubav, te budući da smo se ogriješili o Božji zakon života, trebamo također i Njega moliti da nam oprosti - i tada riječ Isusovu sprovesti •u djelo: »Idi i ne griješi više«. Ukoliko smo se prepirali ili čak nasilno djelovali u odnosu na jednog od naših bližnjih, tada ga trebamo ne posredno moliti za oproštenje, i to što smo skrivili ponov no izgladiti - naravno ako je to moguće. Kad su bile u pitanju »samo« negativne misli i osjećaji, tada to trebamo očistiti u sebi, a to znači ne otići k bližnjemu i neposredno mu se obratiti, već naprotiv trebamo to uraditi preko Krista, tj. moliti dušu našega bližnjega za oproštenje pre ko Njega. Dakle ne trebamo neposredno razgovarati s našim bližnjim, već moliti Krista da On sve vodi onako kako je ispravno, jer nama je žao zbog našeg nedoličnog ponašanja i to više nećemo raditi. Tek tada možemo bliž njemu uputiti pozitivne misli, misli mira i blagonaklonosti. Kada mi oprostimo i za oproštenje molimo, tada i Bog nama može oprostiti.
3. Unutarnji liječnik i iscjelitelj - Krist Bog hoće da smo zdravi, puni snage, dinamični i slo bodni - no mi smo sami ti koji radimo suprotno sa svojim negativnim mišljenjem. U nama je također i isceljujuća snaga, D u h koji nas oslobađa i koji nam želi pokloniti olakšenje i ozdravljenje. Pioniri liječničke znanosti poput Paracelzusa ili Hildegarda iz Bingena, znali su - jednako kao i čovječanstvo danas preko Božjih objava u Univer zalnom životu - za takozvanog unutarnjeg liječnika i is cjelitelja. To je Kristov Duh u nama, iskupljujuće svjetlo koje prvenstveno djeluje u četvrtom centru svijesti, Kri stovom centru. Sve negativnosti koje smo spoznali, možemo predati ovom iskupljujućem i iscjeljujućem svjetlu u sebi, i pritom 29
moliti Krista za promjenu. I tjelesne bolove i pote škoće također možemo predati Njemu i s puno povje renja iznijeti unutarnju želju za olakšanjem i ozdrav ljenjem. O n , unutarnji liječnik i iscjelitelj, želi u nama postati aktivan. Ipak Mu mi moramo dozvoliti da postane djelo tvoran! To za nas znači, najprije prepoznati naše nedolič no - neprimjereno ponašanje a zatim ga otkloniti s Njego vom snagom. - i usmjeriti se na Njega s odgovarajuće pozitivnim mišljenjem i životom. Tek tada može Kristova snaga osnaženo djelovati - smirivati i liječiti. Nadalje stalno moramo biti svjesni da izvanjskom lije čenju prethodi unutarnje liječenje, a to znači otklanjanje duševnih uzroka, negativnog razmišljanja. Isključivo lije čenje simptoma ne može nikada dovesti do potpunog i trajnog ozdravljenja.
opterećenje naše duše, koje se u prošlosti nakupilo eventualno još u prošlim životima. To je uistinu milost jer duši nakon odlaganja njenog fizičkog tijela, u carstvu duša, ovo više nije moguće. Preko fizičkog omota, tijela, moguće je ovdje na zemlji osloboditi se pojedinih optere ćenja duše - npr. u obliku bolesti. Nakon što smo spoznali smisao bolesti i šansu koju nam pruža, te je na taj način i prihvatili, tada u nama može rasti zahvalnost. Zahvalnost jest jedna velika pozitivna snaga. Ona mo že veoma mnogo doprinjeti - upravo u bolesti i patnji. Mnogo toga možemo biti oslobođeni ako smo. uprkos bolovima i nevolji, ispunjeni zahvalnošću i povjerenjem. To su te pozitivne i uzdižuće energije koje sa sobom nose olakšanje i lijek. Tko u patnji zahvaljuje i voli, taj posje duje istinsku veličinu i sreći (spasenju) je blizu.
4. Pozitivno mišljenje
4.2. Oslonci svijesti
4.1. Smisao bolesti
Daljnja mogućnost da se izgradi pozitivno energetsko polje jest svjesno samoprogramiranje putem pozitivnih misli - sa tzv. osloncima (ili podupiračima, op. prev.) svijesti. To su pozitivne riječi koje mi češće u sebi pona vljamo. One također djeluju olakšavajuće i iscjeljujuće, jer izgrađuju i usmjerene su (dosl. oslovljavaju, op. prev.) na pozitivno i na zdravlje u nama. Slijede primjeri za oslonce ili podupirače svijesti: »Ja sam zdrav« »Ja sam prožet božanskom, kozmičkom snagom, koja hrani sve stanice i sve organe« »Svaka stanica zrači svjetlom Duha u meni« »Ja priznajem zdravlje i snagu u sebi« »Kristova iscjelitelj ska snaga nalazi se u meni. Ona protječe kroz svaku stanicu mog tijela« »Unutarnji liječnik i iscjelitelj djeluje i zrači u meni«
Kao što nas negativno razmišljanje i življenje vodi k bolesti, pozitivno razmišljanje može nas izliječiti. Prve pozitivne korake u pravcu kako postati zdrav već smo spomenuli: samospoznaja, kajanje, opraštanje i pomire nje, dakle pročišćavanje uzroka koji nas prave bolesnim, Kristovom snagom. Ovo naravno pretpostavlja prihvaća nje bolesti te priznanje da smo sami za nju odgovorni nitko i ništa izvan nas nije za to kriv! Daljnji korak bila bi spoznaja da bolest ima određen smisao (značenje, op. prev.), u biti ona je milost: prvo dana nam je mogućnost da na taj način prepoznamo u sebi ležeće (postojeće) nedolično ponašanje i da ga pre vladamo - na taj se način pojačavaju duhovne snage u nama. Nadalje, u obliku bolesti iz nas odlazi (istječe) 30
31
I opet ovdje je važno povjerenje, povjerenje da je sve što nas snađe za nas dobro i ispravno - i da snaga ozdrav ljenja djeluje u nama, također ako odmah i ne osjećamo poboljšanje u tijelu.
4.3. Molitva ozdravljenja i meditacija ozdravljenja Djelotvorniji od oslonca svijesti su naravno molitva i meditacija ozdravljenja. Kroz njih se dijete Božje obraća vječnom Ocu s punim povjerenjem i moli Ga za Njegove iscjeliteljske snage. Molba, zahvalnosti i povjerenja us mjereni su (dosl. zrače, op. prev.) iz srca k Bogu i čovjek se otvara snagama ozdravljenja, koje je On svakog trenut ka spreman predati. I sada, što je naš svakodnevni život više prožet pozitiv nim razmišljanjem, to i naša svakodnevnica sve više po staje molitvom, a prema tomu i molitve ozdravljenja mo gu postati sve djelotvornije i djelotvornije. Meditacija ozdravljenja seže nešto dublje od molitve ozdravljenja. Ona još intenzivnije oslovljava pozitivne snage i pojačava ih. Jedna meditacija za ozdravljenje mo gla bi se približno odvijati na slijedeći način: Sjednemo uspravno na stolicu, oba stopala postavimo na pod jedno pored drugoga, a ruke s dlanovima okrenu tim na gore položimo na stegna - butine (na pregib, što više uz samo tijelo, op. prev.). Zahvaljujući ovakvom položaju za meditaciju, duhovne snage mogu znatno bolje protjecati. Opustimo se na način da snažno udahnemo i izdahnemo. Oslobodimo se svih negativnih misli i osjećaja i to tako da ih predamo (dosl. položimo, op. prev.) u Kristov centar. Nakon toga - kad smo u nutrini postali mirni i kad nas više nikakve misli ne zaokupljaju - upu timo u nutrinu prema Kristovom centru slijedeće medita tivne misli: 32
»Moja dušo, probudi se iz sna ovog svijeta i osluškuj život što protječe u meni. Gospode, Ti si izvor u meni. Tvoje svjetlo daje mi snagu. Tvoje me svjetlo jača. Tvoje me svjetlo hrani i osvježava. Osjećam se slobodnim. Osjećam se prožet svjetlom. Potvrđujem zdravlje i snagu u sebi. Potvrđujem ga cijelim svojim srcem i svim svojim sna gama. Potvrđujem unutarnje svjetlo u svim stanicama, orga nima, žlijezdama i hormonima. Potvrđujem ga u svom živčanom sustavu. Mir i tišina uvlače se u mene. Harmonija i ljubav jačaju me. Unutarnje me svjetlo liječi. Otvoren sam za lijekove unutarnjeg liječnika i iscjeli telja. Iz vječnog izvora primam snage koje ublažavaju i koje liječe. Svjetlo Kristovo me liječi - prema Njegovoj volji.. . Zatim ponovno snažno u d a h n e m o i izdahnemo, pokre nemo svoje tijelo, ali s unutarnjom snagom ostanemo povezani. Otvaramo li se svakodnevno Kristovoj snazi u sebi uz pomoć jedne ovakve meditacije ozdravljenja, to božanske snage liječenja (iscjeliteljske snage) započnu u nama samima pojačano protjecati. I kod molitve i kod meditacije ozdravljenja važno je da se mi u potpunosti povjerimo Božjoj volji: jedino On zna što je dobro za nas. 33
4.4. Neka bude volja Njegova Bog najprije gleda na spasenje duše. Najprije odgova rajuća opterećenja moraju biti otplaćena, a negativni uz roci i energetski kompleksi promijenjeni u pozitivne sna ge. T e k tada može nastupiti istinsko tjelesno ozdravljenje. To znači da se mi doduše smijemo nadati olakšanju i ozdravljenju tijela, no ipak u tom smislu ne trebamo gajiti veliko očekivanje. Mi kao ljudi ne možemo shvatiti što je dobro za našu unutarnju evoluciju. Tako je npr. mogu će da nosimo teško opterećenje duše. Tada ćemo vjerojat no morati oboljeti, jer ovo je dobro za sazrijevanje, čiš ćenje i prosvjetljenje duše.* Pustimo li i s puno povjerenja prihvatimo ovu patnju, a što znači ne jadikujemo i žalimo se zbog toga, već shvatimo smisao, tada nam Bog može postupno pružiti olakšanje. Bog zna što je uistinu za nas dobro, te bi zbog toga sve trebali predati Njegovoj volji, s punim povjerenjem da će nam On pravovremeno pokloniti olak šanje i ozdravljenje. Bog dakle najprije gleda na spasenje duše, dakle na unutarnje ozdravljenje. Što se duša više oslobađa od opterećenja, koja joj je čovjek natovario zbog svog negativnog razmišljanja i življenja, to inten zivnije mogu duhovne snage kroz povećano pritjecanje snabdjeti i fizičko tijelo duhovnom energijom - te tako može ono malo pomalo ozdraviti, budući da pojedi ne stanice i organi ponovno postaju oživljeni uz pomoć Božje duhovne snage i božanskog svjetla, koje ih hrani i održava. * Primjedba: moguće je također da je jedna duša došla čak s tom namjerom na ovu zemlju da se preko jedne određene bolesti riješi nekog opterećenja. Svaki čovjek dolazi na ovu zemlju s određenim duševnim ili životnim programom. A k o se ovo ispuni, tada može nastupiti fizička smrt. Možda karma jednog čovjeka upravo tada završava kada tijelo umire. A k o se sada tijelo uz pomoć medicinskih pomagala i nadalje umjetno održava na životu, pojavljuje se slijedeće pitanje: Tko ili što živi dalje? Koji program sada djeluje? T k o snosi odgovornost za to da duša ne može otići-prijeći na drugu stranu?
34
5. Slobodna volja Obuhvatimo li sve do sada izneseno, možemo dakle reći da je pozitivno mišljenje i življenje kao prvo osnova za zdravlje, a kao drugo nužan uvjet za ozdravljenje. Pritom je snaga molitve i meditacije naročito djelotvorna jer preko nje komuniciramo s božanskim snagama, koje pak vode k unutarnjem i naposljetku k vanjskom ozdrav ljenju - ukoliko je to po Božjoj volji. Na nama samima je da odlučimo hoćemo li komunici rati s pozitivnim, nesebičnim, božanskim, iscjeljujućim snagama, koje nas na kraju dovode do potpunog zdravlja - ili hoćemo li komunicirati s negativnim, egoističnim destruktivnim snagama, te na taj način stvoriti sebi nega tivne uzroke iz kojih opet proizlaze negativne posljedice, npr. bolesti. Tako mi sami određujemo svoju sudbinu. To je naša slobodna volja koja nam donosi sreću, harmoniju, mir, zadovoljstvo i zdravlje - ili preko koje mi sami sebe osuđu jemo na disharmoniju, tugu i bolest. Nama je ostavljen slobodan izbor, hoćemo li se prepu stiti nižim silama - i u tom slučaju snositi odgovarajuće posljedice, ukoliko se pravovremeno ne okrenemo - ili ćemo se usmjeriti prema višim, božanskim energijama i to tako da zajedno sa svojim bližnjima, a također i s daljnjima, biljkama i životinjama, težimo prema nesebič noj ljubavi, dakle slijedimo nalog one zapovijedi koja kaže: »Ljubi Boga iznad svega a svoga bližnjega kao sebe sama«. Mi sami držimo ključ zdravlja u ruci. Okrenemo li ga tako da pozitivno mislimo i živimo, tada nam i Bog može otvoriti vrata.
35
Zaključna napomena Na putu školovanja prema nutrini i prema kozmičkoj svijesti, kako se on podučava u Univerzalnom životu, upoznajemo nadgradnju duhovnog tijela u sebi te način djelovanja Božjeg Duha u čovjeku. Učimo se uz pomoć usmjerene meditacije upravljati snagama samoizlječenja i to tako da oslovljavamo pojedine centre svijesti. Nadalje tokom daljnjeg školovanja, koje se prvenstveno sastoji od*samoupoznavanja pomoću konkretnih vježbi i zada taka, unutarnje se snage razvijaju sve više i centri svijesti postaju prosvjetljeni. Svijest se korak po korak uzdiže i bistri te slijedi temeljito preprogramiranje od negativnog prema pozitivnom, prema nesebičnoj ljubavi, kroz razot krivanje opterećenja, kako u podsvijesti tako i u duši, a zatim uz pomoć Kristove snage njihova promjena prelazi u pozitivnu energiju svjetla. Ovaj put, a također i znanje, koje je u ovoj brošuri krajnje sažeto prikupljeno o temi snage misli, čovječan stvu je objavljeno preko proročke riječi Božje u Univer zalnom životu, a saopćeno u današnjem vremenu preko Gabrijele iz Wiirzburga, Božje proročice - učiteljice.
37
Dodatak
OSTALE KNJIGE NA TEMU LIJEČENJA: U Z R O K I P O S T A N A K SVIH BOLESTI. Što čovjek posije to će i požnjeti (Wiirzburg 1988) BOG LIJEČI. Ozdravljenje uz pomoć Božjeg Duha, a bez lijekova i biljnih preparata (Wiirzburg 1988) H A R M O N I J A JEST ŽIVOT I Z D R A V L J E TIJELA (Wiirzburg 1988) S BOGOM SE ŽIVI LAKŠE (Wiirzburg 1988) Z D R A V I POST I Z D R A V I S A N PO ZAKONIMA BOŽJIM (Wiirzburg 1988)
OSTALA PIŠČEVA OBJAVLJENJA I Z D A N J A : Bog je govorio i govori kroz nju: ŽIVOT I MISAO VE LIKE BOŽJE PROROČICE U MOĆNOM PRIJE L A Z U V R E M E N A (Wiirzburg 1988) Bog je govorio i govori kroz nju o: P A D U A N Đ E L A I P O V R A T K U U CARSTVO BOŽJE (Wiirzburg 1987) Bog je govorio i govori kroz nju: LIČNI I BEZLIČNI B O G . TKO ILI ŠTO JEST B O G ? (Wiirzburg 1986) R E I N K A R N A C I J A . IZLAŽENJE I U L A Ž E N J E D U ŠE U TIJELO (Wiirzburg 1988) ISPITIVANJA NA ŽIVOTINJAMA. NIJEMI V A P A J I ZA POMOĆ P R E M A N E B U - Vivisekcija iz duhov nog aspekta (Wiirzburg 1989)
41
U N I V E R Z A L N I Ž I V O T Š I R O M SVIJETA. Prijatelji Kristovi vam se predstavljaju (2. prerađeno izdanje, Wurzburg 1989) Daljnje informacije o svim našim knjigama i kazetama možete naći u našem najnovnijem besplatnom »Skupnom katalogu«, koji Vam rado možemo poslati. Universelles Leben Postfach 5643 - D-8700 Wurzburg Univerzalni život Adžijina 7 - 41000 Zagreb
Univerzalni život Mi živimo u vremenu velikih promjena. Mnogi duhov no otvoreni ljudi osjećaju da ulazimo u odlučujuće raz doblje povijesti čovječanstva - stojimo na pragu novog doba. To je razlog zbog čega se raspadaju stari sistemi, utemeljeni na materijalizmu i egoizmu, a izrasta jedan novi život, život po zakonu Božjem, život nesebične ljuba vi, jednakosti, slobode, jedinstva i bratstva. Ove promjene pogađaju sva područja života, bez ob zira radi li se o braku i obitelji, obrazovanju, vođenju poduzeća - ili pak o samom zdravlju. Jednostrana školska medicina dospijeva sve više i više u ćorsokak, a samo jedna nova sveobuhvatna medicina, koja poštuje i radi po duhovnim zakonitostima, može nas pratiti u budućnost i istinski se brinuti za naše zdravlje u uvjetima sve teže i učestalije ugroženosti. U Univerzalnom ž i v o t u - p r a k r š ć a n s k o j zajednici koja je osnovana da ostvari Kristov govor na Gori u svim po dručjima života, te pridonese nastajanju Kraljevstva mira Isusa Krista - područje liječenja spada u važan sastavni dio. Preko proročke riječi Božjeg Duha kroz Njegovu proročicu - učiteljicu objavljuju se u ovoj moćnoj vre menskoj prekretnici, upravo na ovu temu, duhovne zako nitosti, u čijoj osnovi leži bolest, zdravlje i proces ozdrav ljenja. Saopćavaju nam se brojna revolucionarna saznanja i mnoge međusobne zavisnosti između dijagnoze i terapi j e , a koje pojedini doktori već s velikim uspjehom prim jenjuju. Kristovi prijatelji u Univerzalnom životu znadu da na posljetku svako dobro (svaka sreća) dolazi od Boga, te da je najbolja zaštita življenje po zakonima Božjim. Nji hovo je stremljenje približiti se Bogu koji je u nama približiti Mu se sve do svjesnog jedinstva s Njim. Ovo sprovode (ostvaruju) tako da korak po korak koračaju
42
43
po unutarnjem putu ljubavi prema Bogu i bližnjemu svo mu, putu koji se podučava u školi kršćanskih misterija, visokoj školi Božjeg Duha na zemlji. To je put koji vodi k pročišćen ju duše i tijela (dosl. čovjeka, op. prev.), koji vodi prema istinskoj slobodi, prema kozmičkoj svijesti. Ovaj put ponuđen je svim ljudima i svatko može njime ići. Prakršćani u Univerzalnom životu žive po osnovnim principima: jednakosti, slobode, jedinstva i bratstva. Svatko je brat ili sestra i slobodan da prihvati to što nam Bog danas nudi, ili pak da se na to ne obazire. Krist nas vodi u novo doba i preko Svojih gradi (podiže) od Isusa iz Nazareta i brojnih proroka najavljeno Kraljevstvo mira na zemlji. Snažno djeluje Duh Božji danas, na početku moćnog vremenskog razmeđa. Bezbrojni ljudi širom svijeta biti će ili već jesu dotaknuti ovim putom, istinom i životom, koji je on sam. Širom svijeta raspršeni su Kristovi prija telji, prakršćani u Univerzalnom životu, ali ipak povezani u nutrini preko iskrenih stremljenja da se približe Bogu u sebi, živeći život po uzoru na Govor na Gori, po uzoru na vječni zakon nesebične ljubavi, koji donosi mir ovoj planeti.
44
