TRANSPORTNA POLITIKA EU Temeljna načela zajedničke transportne politike EU utvrđena su u Glavi VI, članci 90 – 100 Lisabonskog ugovora. Ciljevi zajedničke transpotne politike su sljedeći:
utvrditi zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni prijevoz na teritorij ili s teritorija država članica, odnosno na prijevoz preko područja jedne ili više njih, utvrditi uvjete pod kojima prijevoznici koji nemaju sjedište ili prebivalište na području neke države članice mogu unutar te države članice obavljati usluge prijevoza, te usvajati mjere za poboljšanje sigurnosti prijevoza, i sve druge odgovarajuće propise.
Postupak odlučivanja O pitanjima zajedničke transportne politike Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom u postupku suodlučivanja s Europskim parlamentom sukladno članku 251 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija. Od toga pravila izuzete su mjere za koje se očekuje da bi mogle ozbiljno utjecati na životni standard i na zaposlenost u određenim područjima, te na uporabu prometne infrastrukture. Takve propise Vijeće donosi jednoglasno, postupkom savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom. Također, u slučaju posebnih mjera koje se odnose na pomorski i zračni promet, Vijeće može kvalificiranom većinom odlučiti koju proceduru primijeniti u pojedinom slučaju. Razvoj politike Uspostava zajedničke prometne politike najavljena još Rimskim ugovorom, kada je definiran cilj transportne politike, nediskriminatorna politika cijena prijevoza putnika i robe s obzirom na podrijetlo ili odredište, razvoj i financiranje infrastrukture te formuliranje zajedničke transportne politike. Sloboda pružanja usluga i promet definirani su člankom 51. st. 1 Rimskog ugovora, koji određuje da je sloboda pružanja usluga u području prometa uređena odredbama Sporazuma koje se odnose na promet. Znatniji napredak postignut je tek 1985. godine, kada je objavljena Bijela knjiga o dovršetku unutarnjeg tržišta (White Paper on Preparation of the Associated Countries of Central and Eastern Europe for Integration into the Internal Market of the Union, COM(95) 163, svibanj 1995.). Zahvaljujući ukidanju granica te većoj liberalizaciji i usklađivanju propisa, stvaranje jedinstvenog tržišta označilo je prekretnicu u razvoju zajedničke prometne politike. U prosincu 1992. Komisija je objavila Obavijest o budućem razvoju zajedničke prometne politike, koja je označila pomak s dotadašnjeg sektorskog na integrirani pristup zajedničkoj prometnoj politici i naglasila nova pitanja, poput sigurnosti prometa, zaštite okoliša, socijalne zaštite, vanjskih odnosa te politike cijena. Istim dokumentom pokrenuta je inicijativa stvaranja transeuropskih prometnih mreža u sklopu šireg projekta Transeuropske mreže, projekta uspostave zajedničkih europskih mreža u energetici, prometu i telekomunikacijama. Među prioritetnim projektima
TENs-a su uklanjanje uskih grla na glavnim istočno-zapadnim unutarnjim vodenim putovima koji povezuju Rajnu, Majnu i Dunav; program za reguliranje prometa na putovima izvan obala EU-a; nekoliko nadogradnji željeznica u smjeru sjever-jug te istok-zapad. U srpnju 1995. Komisija je usvojila i obavijest pod nazivom Zajednička prometna politika: Akcijski program 1995. - 2000., koja se temeljila na tri glavna aspekta: poboljšanje kvalitete prometa korištenjem novih tehnologija, poboljšanje djelovanja jedinstvenog tržišta, te razvoj vanjske dimenzije prometne politike. Prioriteti akcijskog programa za razdoblje 2000. - 2004. postavljeni su u dokumentu Europske komisije pod nazivom Održiva mobilnost: Perspektive za budućnost (The Common Transport Policy: Sustainable Mobility – Perspectives for the Future, COM(1998) 776 final/2, 21.12.1998.). Strategija razvoja U Bijeloj knjizi o prometu koja je usvojena u rujnu 2001., a predstavljala je najvažniji strateški dokument za dugoročni razvoj zajedničke prometne politike za narednih deset godina, Komisija je postavila ciljeve za svaki sektor, od kojih je većina provedena. Dokument je sadržavao plan djelovanja za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti europskog prometa. Temeljila se na šezdeset mjera koje su imala za cilj reorganizaciju postojeće prometne politike kako bi ona bila održiva i kako bi se izbjegli veliki ekonomski gubici zbog zakrčenosti, zagađivanja okoliša i prometnih nezgoda. Konačni je strateški cilj bilo postizanje ravnoteže između različitih oblika prometa do 2010.godine i to aktivnom politikom koja bi trebala revitalizirati željeznički promet, te promicati promet morem i unutrašnjim plovnim putovima. U pregledu te prometne politike iz lipnja 2006. godine, Europska komisija je zaključila kako bi se kratkoročan fokus akcijskog plana u budućnosti trebao usmjeriti na ostvarivanje veće konkurentnosti željeznica, uvođenje politika luka, razvoj inteligentnih prijevoznih sustava (ITS), naplaćivanje korištenja infrastrukture, proizvodnju veće količine biogoriva te istraživanje načina za smanjenje zakrčenosti gradova i velegradova. Budući da se približava kraj tog desetogodišnjeg perioda koji je pokrivala Bijela knjiga, Komisija je izdala novi dokument koji predstavlja novu strategiju razvoja prometa u budućnosti pod nazivom Priopćenje o budućnosti u prometu (Communication on the Future on Transport), a koju je Komisija 17.lipnja 2009. usvojila.
Ključna pitanja Promoviranjem principa intermodaliteta EU nastoji ostvariti integraciju različitih prometnih sektora u efektivne logističke lance kako bi se sektori optimalno koristili, te kako bi se smanjili prometni zastoji. Radi promicanja inovativnih rješenja za to područje otvoren je od 2003. europski financijski program “Marco Polo”. Radi udovoljavanja ekološkim standardima na području prometa EU radi na omogućavanju oporezivanja prometne infrastrukture. Tako je u ožujku 2005. izdana nova direktiva o Eurovinjeti, koja državama članicama omogućava uvođenje poreza na svim vrstama cesta, ne
samo na autocestama. Komisija također radi na izradi modela za internalizaciju eksternih troškova koji će biti primjenjiv za sve prometne sektore. Oko četvrtine svih emisija ugljičnog dioksida (CO2) u EU rezultat su aktivnosti na području prometa. Kako bi se emisije ugljičnog dioksida iz automobila do 2010. smanjile na 120g/km, Komisija je 2007. predložila uvođenje obvezujućih ciljeva. Cijeli projekt počiva na namjeri da predložene mjere budu od koristi za sve zainteresirane strane. Radi smanjivanja ovisnosti o nafti Komisija je za cilj postavila povećanje udjela alternativnih goriva u području prometa na 10 % do 2020. Naime, efikasnije korištenje goriva će dovesti do značajnih ušteda kod vozača, a otvara se perspektiva automobilskoj industriji EU-a da svoj razvoj i konkurentnost u svjetskim razmjerima temelji upravo na razvijanju tehnologija upotrebe energije, da na tom polju zauzme vodeće mjesto po inovacijama, umjesto da svoj razvoj temelji na staroj paradigmi veličine i snage automobila. Europska unija i dalje nastoji prepoloviti smrtnost na cestama. Stoga je 2003. Komisija usvojila Treći akcijski plan o sigurnosti na cestama (The European Commission’s Road Safety Action Programme 2003-2010, COM(2003) 311 final, listopad 2003.), koji je usmjeren na poboljšanje ponašanja vozača, te na stvaranje sigurnijih vozila i infrastrukture. Akcijski plan 2006. prošao je kroz srednjoročnu evaluaciju koja je zaključila da je napredak vidljiv, ali nedovoljan za postizanje konačnog cilja. Porast zrakoplovnog prometa posljednjih 15-ak godina donio je povećanu emisiju ugljičnog dioksida u ovom području za 73%. Stoga je EU 2006. godine predložio plan uključivanja zrakoplovnih tvrtki u Europski sustav trgovine stakleničkim plinovima. Komisija je također u lipnju 2006. godine potpisala sporazum između zemalja članica Unije, Norveške, Islanda, zemalja zapadnog Balkana i UNMIK-Kosova radi stvaranja jedinstvenog zračnog prostora nad područjem EU-a. Stvaranje jedinstvenog europskog zračnog prostora dalo je poticaj političkoj i ekonomskoj integraciji Europe u kojoj zračni prijevoz igra ključnu ulogu. Paket mjera pod imenom ''Jedinstveno nebo'' je uspostavom jedinstvenog europskog zračnog prostora omogućilo daljnje poboljšanje sigurnosti, smanjivanje troškova i kašnjenja, manju emisiju ugljičnog dioksida, nova radna mjesta te profit industrije na globalnom tržištu jer paket obuhvaća i poboljšanja u istraživanjima i tehnologijama. Osim pomoći iz programa Taiex i IPA, 2008.godine je uspostavljen i novi Program pomoći za zračni promet, koji pruža svu potrebnu tehničku pomoć za provedbu zrakoplovnih standarda Unije. Posljednjih desetak godina drastično se povećao broj osobnih automobila u europskim gradovima, što stvara prometne, ekološke i sigurnosne probleme. Kako bi se ohrabrilo lokalne vlasti da omoguće kvalitetno investiranje u čist i efikasan javni prijevoz, Komisija je rujna 2007. objavila Zelenu knjigu o gradskom prometu (Green Paper – Towards a New Culture for Urban Mobility, COM(2007) 551 final, 25. 9. 2007.). Danas prometna industrija zauzima važno mjesto u gospodarstvu EU-a; sudjeluje sa 10% u BNPu Unije, zapošljava više od deset milijuna ljudi, a na nju se odnosi 40% ukupnog ulaganja država članica i 30% ukupne energetske potrošnje u Uniji.
Institucije Područjem prometne politike u Europskoj komisiji bavi se povjerenik Siim Kallas u sklopu Opće uprave za promet. Među ostalim važnim institucionalnim subjektima su:
Vijeće EU: Vijeće ministara prometa, telekomunikacija i energetike Europski parlament: Odbor za regionalnu politiku, promet i turizam Europska agencija za pomorsku sigurnost - EMSA Europska agencija za zrakoplovnu sigurnost - EASA Europska svemirska agencija - ESA Europska konferencija ministara prometa - ECMT Europska željeznička agencija – ERA Europska GNSS nadzorna ustanova – GSA Izvršna agencija za trans-europske prometne mreže - TEN-TEA
