RATKO MARTINOVIĆ
SVJETSKE MISTERIJE I TAJNE
Copyright – Ratko Martinović, 2006. Nakladnik: Ratko Martinović // 4dportal.com Ivana Gundulića 3, 35000 Slavonski Brod kontakt: 092 / 230 - 5916 žiro-račun 4dportal 2360000-3239072785 Za nakladnika: Vlastita naklada CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb ISBN 978-953-57125-0-3 Sva prava pridržana. Knjiga nakon kupnje ne može biti vraćena, a svaka uplata je smatrana kao donacija za autorski i besplatan sadržaj. Knjigu možete dalje dijeliti bez pravnih sankcija, uz napomenu da nije dopuštena daljnja preprodaja knjige, osim uz posebno dopuštenje autora. Knjigu nije dopušteno mijenjati, nadopunjavati, koristiti njezin sadržaj ili je besplatno dijeliti na bilo koji način ukoliko nije kontaktiran njezin autor.
UVOD Tolike godine su mi trebale da napokon plasiram ovu knjigu, i eto, sada kada je prilika došla, kao i sve u životu - prirodnim tijekom, ne znam što da napišem kao uvod. Istraživanja sam počeo još u srednjoj školi, knjigu sam napisao 2006. godine i od tada traje moja bitka s pronalaskom izdavača, kao i ona još pogubnija za svakog autora, bitka s upornim dodavanjima materijala. Ukoliko ste upoznati s mojim radom na 4dportalu onda ste mogli uvidjeti da sam uz tisuće tekstova došao zbilja daleko i ova knjiga je zapravo samo početak mog stvaralaštva te sada mogu odgovorno reći da bih uz odgovarajuće istraživanje mogao napisati po knjigu iz svakog od poglavlja, a možda i više. Tako bih mogao ustvrditi da je ovo moj osobni vodič kroz intelektualno-alternativni napredak od svojih tinejdžerskih dana do danas i vjerujem da se početna naivnost izgubila kroz more izvora i podataka. Kako to u svojim tekstovima na portalu volim reći – Moj zadatak nije edukacijskog karaktera, kao niti indoktrinacija, ja želim uputiti u to da svaki tekst ima drugi kut promatranja i da je kritičko razmišljanje osnova svakog životnog puta ili istraživanja. Ukoliko Vam moja knjiga posluži kao nekakav početak ili smjernica ka odlasku prema dalje biti će mi drago i ispunio sam svoj zadatak. Ovo je ionako uvod u čudesan svijet nepoznatog dok ćemo za ostatak priče pričekati neke nove knjige, članke i predavanja koje ću prezentirati... Hvala Vam na čitanju i povjerenju!
Ovim putem se zahvaljujem ljudima koji su kroz godine pomogli da ova knjiga ne bude još jedan uzalud napisan projekt:
>> Mami (ona me je "navukla" na ove teme) >> Mariju Kljajiću, Denisu i Borjanu Saviću (prvi slušatelji mojih stand-up davljenja još početkom 2000-tih) >> Ivanu Abramoviću (vječita tehnička podrška za moje fantazije) >> Ivanu Vidakoviću (odličan glazbenik koji Vam je osigurao soundtrack) >> Tomislavu Lačiću Digitalnom (član brodske Brlog Predstavlja hip hop organizacije, zbog njega uživate u traileru i odličnoj naslovnici) >> Mariji Blažević Zalokar (bacila mi je "bubu u uho" da postoji sasvim drugačiji svijet izdavaštva zvan e-book) >> Članovima SF skupine ORION >> Čitateljima 4Dportala (Vi ste razlog zbog kojih mi se vratio entuzijazam u vezi izdavanja knjige) >> Svima ostalima koji su mi pomogli da uvidim kako je svijet kojeg vidimo tek zrno pijeska u svim plažama svemira naspram onoga što je zapravo
PREDGOVOR
Pred vama je neobična i ambiciozna knjiga mladog autora Ratka Martinovića iz Slavonskog Broda. Impresionira obim njegovog interesa i brojne reference. Skupiti na jednom mjestu sve "svjetske misterije i tajne" koje krije naša Planeta, gotovo je nemoguća misija. Ali, ova knjiga je odlično polazište za one površne koji mogu na preskok birati teme iz sadržaja, ili one koji će se ozbiljno posvetiti proučavanju kompletnog štiva u knjizi. Početak knjige protječe u opisima bića s površine Zemlje, iz morskih dubina, jezera i prašuma do mikroba u nama; prate ih drevne civilizacije na svim kontinentima, na oba pola i na Pacifiku i legende o civilizacijama iz unutrašnjosti Planete; sedamnaest ličnosti kroz povijest čovječanstva ostavljaju jaki trag u znanosti i umjetnosti, i dobro su podsjećanje što je genijalnost individue u stanju napraviti. Slijedi pregled magijskih disciplina i okultnih rituala s različitih strana svijeta; poglavlje o građevinskim i arhitektonskim čudima nas vodi kroz dugi vremenski period od Stonehengea do budućeg Transatlantskog tunela. Mitska bića i neobjašnjive kataklizme dodiruju legende o Atlantidi, potopu i Bermudskom trokutu. Aktualne teme o sinkronicitetima, NLO-ima, bosanskim piramidama, Yonaguni podvodnim monumentima, kamenim kuglama, krugovima u žitu, dopunjavaju bogatu paletu ovog Martinovićevog prvijenca. Poglavlja o parapsihologiji (duša i um), tajnim društvima i sektama, te novim tehnologijama, najbolji su uvod u tzv. "teorije zavjere" koje su najčešće stvarnost, ali ih elite prikrivaju diskreditirajući one koji ih prozivaju.
Elite je "strah od istine", kako to autor kaže. Nažalost, vrlo često, većina nekritički prihvaća nametnute dogme. Stoga je ova knjiga važna da čitaocu ponudi teme koje će ga ponukati na daljnje samostalno istraživanje i odbacivanje nametnutih okova. Enciklopedijski pedantno, Martinović nas vodi od jednog čuda do drugog, kroz misterije i neobjašnjene fenomene, kroz vrhunska dostignuća prošlosti i uzlete ljudskog uma u budućnosti. Njegov stil je jednostavan, čitljiv, duhovit, svaku temu započne, kratko preleti i prokomentira, intrigirajući čitaoca da o njima sazna više. I mada mnoge "nemoguće stvari" iz knjige imaju objašnjenja, ponekad neočekivana, toplo preporučujem da uplovite u "čudesan svijet nepoznatog" koji je Martinoviću poslužio kao "osobni vodič za intelektualni napredak", a nama…
Dr.sc. Semir Osmanagić Sarajevo, BiH
SADRŽAJ Predgovor 1. Bića s našeg planeta ● Čovjekolika bića Jeti Bigfoot Alma ● Bića iz morskih dubina Golemousti morski pas Kraken i gigantska hobotnica Morska zmija ● Čudovišta iz jezera Nessie Ogopogo, Champ i Issie ● Bića iz prašume Zmije Kongamato „Nemoguće“ životinje ● Bića iz susjedstva Devonski vrag Zvijer iz Gevaudana Čudovište iz Montauka El Chupacabra Flatwoodsko čudovište Djeca - životinje Bića pod zemljom Sjenke Mothman (Moljac) ● Bića u nama Virusi Paraziti Misteriozne bolesti ● Literatura (Preporuka)
14 15 15 17 18 19 19 20 21 22 22 24 26 26 27 28 29 29 30 30 31 32 33 34 35 36 37 37 38 39 41
2. Drevne civilizacije ● Amerika Maje Inke Tolteci Asteci Tiwanaku Anasazi Rapa Nui San Augustin ● Azija Početak civilizacije Sumer (Ki-En-Gir) Babilon Dilmun Petra Izrael (Kanaan) Indija (Bharat) Kina (Zhongguo) Tibet (Bod) Japan (Wa, Yamato) ● Afrika Dogoni Egipat (Kemet) Nubija (Kush) Zulu
42 43 43 46 47 48 49 50 51 52 53 53 54 55 56 57 58 60 62 63 64 65 65 66 70 71
72
● Europa Etrurija (Tyrrhenia) Grčka (Hellas) Rim Kelti i Gali Vikinzi Ostali narodi ● Australija, Novi Zeland i otočja Aboridžini Maori ● Arktika i Antarktika Eskimi (Inuit i Yupik) ● Unutrašnjost Zemlje Agharta (Shambala) ● Literatura (Preporuka)
72 73 75 77 78 79 81 81 82 83 83 84 84 85
3. Ljudi iznad vremena ● Prirodne znanosti Albert Einstein (matematika) Stephen W. Hawking (fizika svemira) Isaac Newton (fizika) Maria Curie (fizika i kemija) Galileo Galilei (astronomija) Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (kemija) ● Tehnika i arhitektura Nikola Tesla (elektrotehnika) Bill Gates / Steve Jobs (informatika) Fidija / Michelangelo (arhitektura i kiparstvo) ● Umjetnost Leonardo da Vinci (razno) Sun Tzu (Umijeće ratovanja) Wolfgang Amadeus Mozart (glazba) William Shakespeare (književnost) ● Kontemplacija Friedrich Nietzsche (filozofija) Sigmund Freud / Carl Gustav Jung (psihologija) ● Humanost Mahatma Gandhi (otpor tiraniji) Martin Luther King (ljudska prava) ● Literatura (Preporuka) 4. Magija ● Uroci ● Astrologija ● Okultizam i okultisti Naslijeđe Abramelina maga John Dee Eliphas Levi Aleister Crowley ● Magijske discipline Kabbalah Vodou Šamanizam Reiki Yoga Hermetizam Thelema Wicca ● Okultni rituali Inicijacija Priziv anđela Priziv demona Obredni objekti ● Literatura (Preporuka)
86 87 87 88 89 90 91 92 93 93 95 96 97 97 99 100 101 102 102 103 104 104 105 106 107 108 110 111 112 113 114 115 117 117 118 119 120 121 122 123 124 125 125 126 127 128 129
5. Misterije eksterijera ● Monolitne građevine Stonehenge Avebury Ostali megaliti ● Geografske slikarije Američki crteži Britanski crteži ● Začuđujući brežuljci ● Sveta geometrija Cvijet života Motiv češera Zemljina akupunktura Zlatni rez ● Čuda građevinskog umijeća ● Budućnost arhitekture ● Literatura (Preporuka) 6. Mitska bića ● "Izmijenjeni" ljudi Divovi Amazonke Sirene Drakula i vampiri Zombiji Vukodlaci ● Bića nepoznatog podrijetla Mutanti Jednorozi Reptili Zmajevi Vodorige ● Literatura (Preporuka) 7. Neobjašnjive kataklizme ● Današnje kataklizme Velika sibirska eksplozija Bermudski trokut Philadelphia eksperiment ● Drevne kataklizme Atlantida Mu Veliki potop Nestanak dinosaura ● Potencijalne kataklizme Sunce Zemlja Svemir ● Literatura (Preporuka) 8. Nevjerojatne slučajnosti ● Teorije slučajnosti Sinkronicitet Ostale teorije ● Kronike slučajnosti ● Literatura (Preporuka)
130 131 131 132 133 135 135 136 137 138 138 139 140 141 142 144 145 146. 147 147 148 149 150 151 152 153 153 154 155 156 157 158 159 160. 160 161 162 163 163 165 167 168. 169 169 170 171 172 173 174 174 176 177 182
9. NLO
183 ● Vanzemaljci oko nas Bliski susreti Vrste vanzemaljaca Otmice Invazija ● Vanzemaljci i vlada. Vojna područja Vojni dokumenti Vojni projekti ● Komunikacija Izravni kontakt Krugovi u žitu Ostali kontakti ● Literatura (Preporuka)
10. Otkrića bez objašnjenja ● Upitnici prošlosti Yonaguni Kameni zidovi Bosanske piramide Intrigantne legende Velika linija Nanjing aluminij ● Napredni instrumenti Kristalne lubanje Mehanizam s Andikithire Ostali mehanizmi ● Prirodne anomalije Neuobičajene kiše Ostali fenomeni ● Anomalije nepoznatog podrijetla Shivapurski kamen Anđeoska kosa Crvena kiša Marfa svjetlost Tajanstveni zvukovi ● Literatura (Preporuka) 11. Parapsihologija - duša ● Susreti s duhovima Duhovi Poltergiest Materijalni dokazi ● Kontakt s duhovima Spiritizam Mediji Aparatura za kontakt ● Duša nakon smrti Klinička smrt Reinkarnacija ● Literatura (Preporuka) 12. Parapsihologija - um ● Svjesna uporaba snage uma Telekineza Telepatija Levitacija Čudesna izliječenja Prokletstva Blokada boli Fenomen Indigo djece Astralna projekcija
184 184 186 187. 189 190 190 192 193 195 195 196 198 199 200 201 201 202 203 204 205 205 206 206 206 207 208 208 209 210 210 211 211 212 212 213 214 215 215 219 220 221 221 222 224 225 225 226 227 228 229 229 231 232 233. 235 237 239 240
● Nesvjesna uporaba snage uma Skrivene poruke Samozapaljenje Znakovitost snova Utjecaj na vodu ● Pomoć pri ekspanziji uma Psihodelici DMT Hipnoza ● Literatura (Preporuka) 13. Proročanstva ● Proroci i proročanstva Malahije - O‘Morger Nostradamus – Michel de Notre Dame Apostol Ivan – Otkrivenje Majka Shipton Tarabići Biblijski kod Ostali proroci ● Predosjećaj ● Literatura (Preporuka) 14. Svemir ● Zanimljiva otkrića Enigma Marsa Voda u svemiru Zagonetni Mjesec Zavjera NASA-e Nibiru i Tiamat Život zvijezde ● Pretpostavke Putovanje svemirom Drugačije životne forme ● Literatura (Preporuka) 15. Tajanstveni artefakti i simboli ● Religija Sveti gral Longinovo koplje Kovčeg saveza (Zavjetni kovčeg) Torinsko platno ● Magija Simboli Masonerija Artefakti ● Mitologija Legende ● Literatura (Preporuka) 16. Tajna društva i sekte ● Tajna društva Asasini Templari Slobodni zidari (Masoni) Ku-Klux Klan Ružokrižari (Rosenkreuzeri) Sionski priorij Illuminati Bilderberg grupa ● Sekte Scijentologija Raelijanstvo
241 241 242 243 244 245 245 247 249 251 252 253 253 254 259 260 261 263 264 265 266 267 268 268 270 271 272 273 274 275 275 276 277 278 279 279 281 283 285 286 286 287 289 290 290 291 292 293 293 294 296 298 300 301 302 303 304 305 306
Sotonisti ● Literatura (Preporuka) 17. Tehnologija ● Nove vrste energije Antimaterija Energija nulte točke Geotermalna energija Hladna fuzija Orgonska energija ● Nove tehnologije Inženjering Nanotehnologija Kimatika ● Prijevara osjetila Holografski svemir Nevidljivost ● Prijevara fizikalnih zakona Antigravitacija Kvantna teleportacija Put kroz vrijeme ● Literatura (Preporuka) 18. Teorije i teoretičari zavjere ● Teorije zavjere Ratne teorije Političke teorije Zagonetne smrti Zdravstvene teorije Prehrambene teorije Vjerske teorije Svemirske teorije ● Teoretičari zavjere David Icke Alex Jones ● Literatura (Preporuka) 19. Vjerske misterije ● Vjerski fenomeni Egzorcizam Stigme Ukazanja Relikvije Kristalne suze Krv na kipovima Svjetlosni križevi Kaaba ● Kontroverze vjerske literature Temelji crkve Nag Hammadi Evanđelje po Judi Sodoma i Gomora Eshatologija ● Kontroverzne crkvene odluke Lov na vještice Pedofilija Blagdani ● Literatura (Preporuka) + Dodatak – Svjetska čuda Zaključak
307 309 310 311 312 313. 313 314 314 315 315 316 317 318 318 319 320 320 320 321 322 323 324 325 327 329 331 333 335 336 338 338 339 340 341 342 342 344 346 347 347 348 349 350 351 351 354 355 356 357 358 358 359 361 363 364
BIĆA S NAŠEG PLANETA Početak knjige sam posvetio "čudovištima", odnosno, bićima koja su stvarna no neshvaćena, koja su moguća i koja znaju biti i isključivo dio folklora pojedinih naroda. Ono što ovu temu čini još interesantnijom su nekad legendarne, a danas posve priznate životinjske vrste koje su se sve do pronalaska činile u potpunosti nevjerojatnima. Glavnina poglavlja je područje kriptozoologije, no tu su i neke narodne legende uz par nevjerojatnih otkrića. Tako ćemo vidjeti djecu koju su odgojile životinje kao i primjere davnih mornarskih priča, te onaj najstrašniji segment – smrtonosne organizme u nama samima. Možda će Vam nakon ovoga i lovačke priče postati puno smislenije. Svakog dana čujemo za saznanja o "novim" vrstama i to najčešće u Indoneziji i u beskrajnim prostranstvima Amazone. Dakle, ako želite postati kriptozoolog preporučujem Vam upravo ova dva podneblja. Ako pak ne želite ići tako daleko tu su i područja Velebita i Kopačkog Rita. Za većinu koja ipak nije ekstremnog pustolovnog duha predlažem da pročitaju sljedeće redove i dobro razmisle jer iz vlastitog saznanja mogu reći da ništa nije nemoguće…
Kriptozoologija je znanost o skrivenim, tj. nepoznatim životinjama (grč. riječi – kryptos – skriven, zoon - životinja i logia – proučavanje). Riječ je osmislio Bernard Heuvelmans, a prvi puta upotrijebio Lucien Blancou.
Kao što sam naglasio ništa nije nemoguće, a dokaz tome su otkrića pojedinih legendarnih bića poput okapija, divovske lignje ili pak velike biljke mesožderke.
ČOVJEKOLIKA BIĆA JETI Za početak poglavlja i knjige slijedi najpoznatije i najdugovječnije biće našeg planeta. Prve ekspedicije vezane uz njegovu lokaciju bilježimo još iz 1887. godine što samo po sebi govori o dugoročnosti želje za kroćenjem Jetija. Jeti je po definiciji čovjekoliko biće s Himalaje (Nepal i Tibet), a kroničari njegove povijesti su najčešće Šerpe, žitelji tih slikovitih krajeva. Darwin ovakvo biće smatra izgubljenom evolucijskom karikom između majmuna i čovjeka, što, po novim otkrićima u kojima otkrivamo "nemoguće" vrste životinja, i nije baš tako nevjerojatno, odnosno, vrlo je vjerojatno ukoliko takva karika uistinu i postoji (sporan je nedostatak ijednog kostura u prirodi, a trebali bi postojati deseci tisuća, op.a.).
1
Povijest bilježi brojne ekspedicije na Himalaju isključivo zbog Jetija. Sada ću nabrojati neke najpoznatije kronološkim redom : - 1832. god. B. H. Hodgson svjedoči da su njegovi vodiči uočili visoko i dlakavo biće, a on ga tumači kao orangutana - 1925. god. N. A. Tombazi, član RGS-a (Kraljevsko geografsko društvo, op.a), piše da je sa udaljenosti od oko 200-tinjak metara promatrao golo i dlakavo čovjekoliko biće - 1960. god. WBE je provelo najambiciozniju potragu za Jetijem i ustvrdilo da nema dokaza da to biće zapravo postoji - 1972. god. McNeely i Cronin prave gipsane uzorke otisaka pronađenih u snijegu. Stope su 35.5 cm duge i 17.7 cm široke, a skeptici tvrde da svi ovi tragovi dolaze od tibetskog medvjeda i da su iskrivljeni djelovanjem vjetra, snijega i sunca - 1975. god. Poljak Janusz Tomaszczuk je izjavio da je imao susret sa bićem višim od 180 cm i s rukama do koljena, te da ga je otjerao vriskom - 1984. god. planinar David P. Sheppard smatra da ga je slijedilo veliko dlakavo biće, dok šerpe pak tvrde da to nije bio slučaj - 2008. god. skupina od sedmero japanskih turista fotografira otiske stopala za koje su uvjereni da pripadaju Jetiju
Slika 1 – Ledenjak Menlung Basin, Nepal – Autor: Eric Shipton, 1951.
Šerpe u svojoj predaji poznaju sljedeće vrste Jetija : - Ju teh - krupan, dlakav, napada stoku (po Desmondu Doigu medvjed) - Thelma - trči, kriči i prikuplja granje (po Doigu gibon) - Meh teh - divlji, majmunolik, ljudožder (naš Jeti) - Migoi - divljak (vjerojatno također Jeti) - Mirka - drugo ime za divljaka, po predaji svatko tko ga vidi umre - Kang Admi - snježni čovjek Vjerojatno jedini pravi dokaz o postojanju Jetija pronašli su već navedeni Desmond Doig i Sir Edmund Hillary kada su od Šerpi posudili Jetijev skalp i nosili ga po svojim svjetskim turnejama. Kasnije je za taj skalp navodno utvrđeno da je krzno tibetanskog medvjeda iako su pojedinci poput antropologinje Myre Shackley (danas profesorica u Nottinghamu) i dalje tvrdili da je skalp "majmunskog" podrijetla.
2
Sve u svemu, Nepal je postao zemlja koja zbilja profitira na Jetijima jer je dosad nepoznata kraljevina postala vrlo moderna točka na turističkoj karti svijeta. Tako se i u jednom od novijih holivudskih blockbustera, Mumiji 3, pojavljuje Jeti što je još samo dodatna reklama. Tu su i brojne video igre (Tomb Raider, Zelda, Final Fantasy, Pokémon), televizijske serije (Doctor Who), knjige i romani (Tintin, Marvel, DC) koji spominju naše najomiljenije čovjekoliko biće. Znanstvena objašnjenja govore da je ovo biće pogreškom zamijenjeno sa već spomenutim tibetanskim medom ili nekim drugim vrstama medvjeda. Objašnjenje za to nam je dao i Japanac Makoto Nebuka koji tvrdi da je riječ "Yeti" pogrešno izgovarana riječ "Meti" koja na lokalnom dijalektu znači medvjed. Tu je i malo liberalnija struja koja daje prostora za pojedine preživjele gigantopiteke. Na putu za Katmandu nitko ne može sa sigurnošću posjetiti stanište Jetija i to zbog razrađene mreže fantazija, religije, legendi, spletki i komercijalizma, te će biti barem deset puta upitan želi li kupiti Jetijevo krzno, amajliju koja štiti od njegovog divljanja itd. Ja osobno vjerujem da takvo biće može postojati i nažalost, ovakva komercijalizacija po uzoru na zapad samo narušava moje, kao i vjerovanje ostalih ljudi u Jetijevo postojanje. Slika 2 – Jetijev skalp, Khumjung samostan, sjeveroistočni Nepal - Autor: Nuno Nogueira
BIGFOOT Ako u planinskoj Aziji jako dobro zarađuju na čovjekolikim bićima, ne brinite se, i Amerikanci uzimaju svoj dio kolača. Jako česta pojava u Americi, koju poput NLO-a vidi svaki treći Amerikanac, je biće zvano Bigfoot. Za razliku od Jetija, Bigfoota su vidjele stotine i stotine ljudi, te je on postao kultna figura zapada Amerike i Kanade. Također, za razliku od Azije, očevici nisu samo istraživači i seljaci, već i sav ostali puk naseljen u tom kraju. Naziv Sasquatch dolazi iz ipak malo čvršćeg i pouzdanijeg izvora, sjevernoameričkih Indijanaca. Među poznatijim očevicima su drvosječe iz Oregona, Larry Gamanche iz Yakime, Glenn Thomas iz Estacade itd. Nakon vlastitih ukazivanja Bigfoot iza sebe ostavlja prevrnuto kamenje pa se smatra da jede svisce. U prosjeku je visine između 1.8 i 3 metra, težak je oko 230 kg, te prekriven tamnosmeđom dlakom. Tu su i velike šape, kao i stopala, uz neugodan miris koji je karakterističan za sva čovjekolika bića. Najbolji i najjasniji dokaz koji je obilježio povijest Bigfoota i dao neku ozbiljniju osnovu o njegovom postojanju je filmić koji je 1967. godine zabilježio Roger Patterson kraj Bluff Creeka u Sjevernoj Kaliforniji u kojem je glavni akter ženka Bigfoota koja skakuće po šumi.
3
Analizom videa je ustanovljeno da je biće visoko 195 cm, teško 127 kg, vrlo širokih ramena i dužine stopala od 107 cm. Ako je sve navedeno prijevara, onaj koji ju je izveo u takvom odijelu iznimno je vješt za svoju visinu, tvrdi dr. Grieve, te je u sve upletena holivudska A produkcija. Mnogo godina kasnije se ipak javio stanoviti Bob Heironimus koji tvrdi da je za potrebe filma pristao obući odijelo. S obzirom na američku dosjetljivost i "žicu" za marketingom, sve to i nije nemoguće. Sa znanstvene strane ovaj fenomen je opisan kao mješavina folklora tih prostora, zabune, te vješto izvedenih prijevara. Stručnjaci misle da do zabune dolazi kada ljudi susreću razne vrste velikih medvjeda za koje vjeruju da su Bigfoot. Brojne prijevare postoje i prevaranti većinom žele ismijati istraživače krivim tragom. Tu je i ono što nazivamo rubom znanosti, odnosno, teorija o postojanju neizumrlih gigantopiteka ili pak neandertalaca. Problem ili "problem" kod Bigfoota je upravo njegova lokacija. SAD nikako nije podneblje u kojem bi se mogla ustvrditi vjerodostojnost takvog bića, što zbog mentaliteta i senzacionalizma ljudi, što zbog toga što svijet upravo iz tih razloga ne vjeruje Amerikancima. I baš zato je upitno da li Bigfoot uopće i postoji, a da nema Indijanaca koji ga također spominju, priča bi možda bila i smiješna… Slika 3 – Bigfoot, 352. frejm "Patterson-Gimlin" filma, Bluff Creek, SAD - Autorska prava : obitelj Dahinden
ALMA Najmanje komercijalan, a po mišljenju uglednih znanstvenika i najvjerojatniji, slučaj je mongolske, odnosno, centralnoazijske inačice čovjekolikog bića po imenu Alma. Slavomir Rawicz u svojoj knjizi "The Long Walk" (Dugo pješačenje, koja je uzgred rečeno podigla veliku prašinu, 2010. snimljen i holivudski film „The Way Back“), tvrdi da je u bijegu iz gulaga (sibirskog logora, op.a.) do Indije, dugog 4000 km, naišao na mušku i žensku Almu (na slici) koji su ga otjerali od zamišljenog pravca pa je morao napraviti širok obilazak. U teoriji je Alma čovjekoliko, a ne majmunoliko biće, te po nekom općenitom opisu ima rijetku dlaku, mladunčad bez dlake, čunjastu lubanju, zube veličine ljudskih, jede male životinje i biljke. Sve to nam uvelike govori da je Alma u principu prilično različita od Jetija i Bigfoota. Skeptici drže da Alme ne postoje iz razloga što bi im za opstanak bio potreban velik broj pripadnika vrste, kao i to što je samo okružje vrlo nezahvalno za održavanje iste. Postoje deseci izvještaja o Almi sa svih dijelova centralne Azije, no, tu je vjerojatno i riječ o brojnim zataškanim slučajevima jer se Rusi, za razliku od Amerikanaca i Nepalaca, nisu odlučili na objavu, navodno, zbog straha od ismijavanja ostatka svijeta. Tu su i slike iz knjige "Tibetanska medicina" koje nevjerojatno podsjećaju na Almu. Ranije spomenuta Myra Shackley tvrdi da crteži iz Tibetanske medicine nisu izmišljotina, te da su razni reptili, sisavci i amfibijska bića spomenuti i skicirani u njoj zapravo stvarni i dan danas žive u prirodi. Prvo pravo svjedočanstvo dolazi iz 1430. kada je Hans Schiltberger posvjedočio o njihovom postojanju na svom putu ka Mongoliji. Postoji i više svjedočanstava u kojima djeca bez straha provode vrijeme u društvu malenih Almi.
4
Razne teorije o Almama govore da su one najvjerojatnije neka vrsta neandertalaca ili homo erectusa, uz nešto "uvrnutije" teorije o tome da su Alme zapravo nepoznata vrsta majmuna ili još zanimljivije, da su genetički manipulirani ljudi koji žive u posebnim zajednicama. Gledajući tekst ovih triju "čovjekolikih" tema smatram da postoji vjerojatnost ovakve izgubljene karike, no isto tako moram primijetiti da nikad nije pronađen nijedan jedini materijalni dokaz, a za razliku od vjerovanja u Boga, ovdje je zbilja potreban i poneki trag i nije dovoljna čista vjera. Svojevrsno brendiranje ovih bića u želji za zaradom, te varalice koje sve ismijavaju su samo još jedan kamen spoticanja do prihvaćanja Jetija, Bigfoota ili Alme. Uz spomenuta čovjekolika bića tu su i Barmanou (Pakistan), Fear Liath (Škotska), Orang Mawas (Malezija), Yeren (Kina), Yowie (Australija) koje možete pronaći na 4dportalu. Slika 4 – Proizvoljni crtež Alme – Autor: Nepoznat
BIĆA IZ MORSKIH DUBINA GOLEMOUSTI MORSKI PAS Donedavno znanosti nepoznata, znanstvenog naziva Megachasma pelagios, ova vrsta morskog psa je otkrivena 1976. kad je brodu američke mornarice AFB14 pregrizla sidro. Danas su otkrivena ili uhvaćena samo pedeset tri primjerka ove vrste. Inače, ovakvi morski psi mogu narasti do 5.5 m, težine do 1215 kg, s velikim ustima kao što i samo ime kaže, te sitnim i iznimno oštrim zubima. Ovo je jedan od oglednih primjera (koje ćemo i kasnije upoznati, op.a.) životinjskih vrsta koje su znanstvenicima bile gotovo nemoguće. Najpoznatija priča vezana uz ovu vrstu je ona kada je fregata Stein isplovljavala iz San Diega da bi odmah doživjela kvar sonara. Pri povratku na suhi dok u Kaliforniji, nakon pražnjenja vode iz broda i sonde, otkrivaju da je sonda teško oštećena. Na brodu su bile stotine šiljastih zubi zabijenih u oblogu, očito zadobivene od bića koje se borilo s kupolom.
5
Nakon tadašnjeg višemjesečnog ocjenjivanja stručnjaci dolaze do spoznaje da je to učinilo izvanredno veliko i znanosti nepoznato biće koje je dokaz da možda postoje i neka druga bića njemu slična. 1990. je obavljeno i prvo pravo znanstveno istraživanje kada je na golemu psinu postavljen radar koji je dva dana prikupljao telemetriju. Otkriveni su podaci koji ni po čemu nisu odudarali od ostalih vrsta morskih pasa, te se sada zna da im migracije ovise o kretnji planktona. S obzirom na izgled, ovo biće se zbilja može nazvati čudovištem i čisto sumnjam da bi itko volio biti u njegovoj neposrednoj blizini. Pozitivna strana je to što, po mom saznanju, nije bilo takvih susreta i čovjek očito nije prehrambeno sredstvo ovih giganata. Ovakav primjer je pak iznimno dobar, naročito ako sve promatramo iz prizme da je još jedno „čudovište“ postalo samo životinja, što dodatno pojačava onu kako je „magija – nepoznata znanost“.
Slika 5 – Prvi uslikani golemousti morski pas, Hawaii, SAD – Autor: David Doubilet, National Geographic
KRAKEN, GIGANTSKA HOBOTNICA Kraken, orijaški liganj sa velikim kracima, uzrok je stotinama nesreća na moru tijekom stoljeća i povod tisućama morskih "vukova" za herojske priče o borbi protiv mora. Ovaj ogromni ručak je bio inspiracija i mnogim piscima pa je tako pisac F. T. Bullen kao očevidac opisao borbu krakena i kita.
6
Kraken je inače norveški naziv za lignju, oružje su im divovski kraci, hvataljke s usisnim pločama, nizovi pandži i sitni zubi. Ovakva lignja napada velike morske životinje, a nije nezabilježeno ni to da zna napasti manje čamce sa ljudskom posadom, kao i neke velike brodove, vjerojatno zbog pogreške ili umišljene prijetnje. Poznato je da lignje privlači crvena boja pa tako poznajemo način ulova ovakvih lignji crveno obojanim dijelovima kovine. Danas je uhvaćeno više primjeraka ovakvih golemih lignji i one su najbolji mogući ulov u cijeloj grani ribolova. Ono što mene zanima je eventualni gastronomski užitak nakon slikanja. Uz krakena su poznata i svjedočanstva u vezi gigantske hobotnice. 1896. je pronađen prvi dokaz o postojanju ovog bića. Dr. De Witt Webb je tada uslikao i sačuvao komad (danas u Smithsonian Institute-u, op.a.) jedne ogromne hobotnice. Sami ostaci krakova su bili do 10 metara dugački. To je dovelo do zaključka da je neman nevjerojatne veličine, do 60 metara u promjeru! Sam trup je težio 7 tona. Uz takve gabarite nije ni čudo što su ove dvije nemani glavni akteri filmova i serija o morskim avanturama.
7
Razne storije govore o veličini i snazi takve hobotnice. Tako su iste 1986. dva ribara u Kiribatima osjetila "čari" krakova i zauvijek su nestali u morskim dubinama na užas drugih očevidaca. Mnogi znanstvenici širih pogleda pak vjeruju u simboliku najčešćeg mjesta gdje je hobotnica uočena, a to je Bermudski trokut. Slika 6 – Orijaška lignja, Rossovo more, Antarktika – Autorska prava: Ministarstvo ribarstva, Novi Zeland Slika 7 – Gigantska kameleonska hobotnica, Tihi ocean – Autor: Bob Cranston, Animals Animals - Earth Scenes
MORSKA ZMIJA Morska zmija je vrlo interesantna jer je desetljećima služila znanstvenicima kao primjer da moreplovci trebaju naočale. Sve do otkrića Regalecus glesne u Meksičkom zaljevu. Kapetan Daedalusa 1848. opisuje morsku zmiju pri povratku flote iz Indije. Njegov opis sam izabrao jer je prilično univerzalan i svi koji su vidjeli zmiju imaju otprilike takav opis. M'Quhae kaže da je krasi je velika brzina, ima glavu veličine 1.2 metra, s nečim nalik konjskoj grivi, ribljeg ili zmijskog izgleda, sa 7 do 8 grba. Ovo je bio i najbolji opis zmije sve do veljače 2010. godine kada profesor Mark Benfield uspijeva snimiti prvu morsku zmiju uz pomoć podmornice na daljinsko upravljanje tijekom provjere terena za naftne bušotine. Znanstveni dodatak onom opisu je i dužina, koja može dosegnuti sve do 17 metara.
8
Također, uz već nabrojane morske nemani, razlikujemo i Caddy, Morgawr, Stronsa (pogledajte 4dportal, op.a.)... Ipak, ono što je obilježilo ovu temu dogodilo se 1977. godine kada japanski brod Zuiyo-maru dolazi do najvećeg otkrića.
9
Snimaju pet fotografija nemani u stanju raspadanja koja je duga 10 metara, bez hrptenih peraja. Točka na i je da je dokazano da takva vrsta ne postoji, i to u Tokijskom nacionalnom prirodoslovnom muzeju. Zaključak ovog odlomka je taj da iz dana u dan čovjek na 49% kopna otkriva nove vrste, a naseljen je gotovo po svakom djeliću zemaljske kugle. Samim time možete pretpostaviti da postoji i 51% mora, i da je čovjek detaljno ispitao vrlo malen postotak, pa sami zaključite da li su moguća ovakva bića. Moje predviđanje je takvo da ćemo u bliskoj budućnosti biti svjedoci još mnogo velikih iznenađenja u morskim dubinama, i na nama je samo da se izvalimo i uživamo... Slika 8 – Screenshot divovske morske zmije, Regalecus glesne, Meksički zaljev – Autor: Mark Benfield, Youtube Slika 9 – Nepoznato biće snimljeno na brodu Zuiyo Maru, obala Novog Zelanda – Autor: Michihiko Yano, 1977.
BIĆA IZ JEZERA NESSIE Apsolutno najkomercijalnije i najviđenije "čudovište" na svijetu je Nessie. Preko sedamdeset godina imamo priliku čitati u svim novinama o jednom dotad potpuno anonimnom škotskom jezeru. 1933. započinje jedan od čudesnih mitova. Tada je zabilježen prvi snimak bića, a snimio ga je Hugh Gray. Ono što je zanimljivo je da se ni dan danas se ne zna da li je snimak vjerodostojan ili je čista "muljaža".
10
Još jedan od razloga zašto je baš tada počela saga o čudovištu je raščišćavanje stabala i stijenja koje je zaklanjalo pogled na jezero iz daljine, kao i miniranje radi gradnje nove ceste što je po mještanima biće podiglo iz morskih dubina. Tu je i moja osobna teorija o mnogo tamnijoj pozadini ove nemani. Naime, 1899., u neposrednoj blizini jezera vrijeme je kratio možda i najpoznatiji mag svih vremena, Aleister Crowley, te je tu navodno obavljao razne prizive sila iznad našeg shvaćanja. Tako bi to stvorenje mogao biti sam nečastivi ili neki njegov sluga dozvan iz ponora ukoliko ima interesa za plivanjem. Kakvo god da je podrijetlo popularnog Nessia, popis očevidaca tijekom godina je zbilja pozamašan. Apsolutni prvak među njima je čuvar jezera Alex Campbell koji tvrdi da je biće vidio osamnaest puta. Tridesetih godina prošlog stoljeća snimljen je veliki broj fotografija te je tu glasovita prva snimka Hugha Graya (gore) kao i vrlo popularna fotografija pukovnika Roberta Kennetha Wilsona. Naime, ako je njegova slika vjerodostojna, snimio je mladunče. Tu je i kontroverza o datumu fotografiranja jer je sve uprizoreno na 1. travanj. Krajem stoljeća smo naišli i na priznanje mještana koji tvrde da je Wilson uslikao običnu igračku koju su "lansirali" u vodu zbog već spomenutog datuma. 1951. Lachlan Stewart uspijeva uslikati 15-metarsko biće. Sir Peter Scott čak daje čudovištu i znanstveno ime - "Nessiteras rhombopteryx". 23.6.1960. Tim Dinsdale, ponajveći entuzijast za ovim fenomenom, uspijeva snimiti četverominutni film na kojem se u natruhama vidi čudovište. Današnja tehnologija to biće naziva običnim čamcem koji se zbog daljine ne nazire baš predobro. Čuli smo i za misteriozni i nikad prikazani film izvjesnog dr. MacRea za koji teoretičari zavjere tvrde da ga zbog snimljenih dokaza vojska nikada neće objelodaniti. Po meni najbolja i najjasnija fotografija čudovišta je ona koja potječe iz 1977. godine, a ponosni autor je Anthony Shiels.
Slika 10 – Prva fotografija Nessia, Jezero Loch Ness, Škotska – Autor: Hugh Gray, 1933.
Bilo je naravno i znanstvenih ekspedicija na Loch Ness, posebice u zadnjih petnaestak godina. Nije bilo rezultata koji bi išli u korist Nessiju dok će pobornici bića alibi pronaći u tome da je jezero je dugačko 39 km, a voda je tamna i duboka, što omogućava Nessiju prostor za manevar. Jedna od takvih ekspedicija je počela 1962. uz podršku člana parlamenta, Davida Jamesa, te se zvala LNI (Loch Ness Investigation). Brojni eminentni znanstvenici su se tih godina bavili tematikom, no, nažalost bez zapaženijih rezultata. Problemi su bili ili ljudske (nedovoljna brzina pri slikanju) ili tehničke (prespora podmornica) prirode. Nakon neuspjeha ovog projekta u priču ulazi Robert Rines (diplomirani fizičar sa MIT-a) i njegova Academy of Applied Science. 1970. je otkrio postojanje podvodnih spilja, a 1971. pomoću sonara, stroboskopa i kamere počinje sa pokušajima snimanja. 7.8.1972. je datum senzacionalne prve fotografije, dok je lipanj 1976. označio nastanak još dviju legendarnih snimaka. No tu je kao i uvijek kvaka. A kvaka je jako loša rezolucija fotografija. Tako po skepticima svatko vidi točno ono što želi vidjeti.
11
Poznata je i zanimljivost već spomenutog znanstvenog naziva bića "Nessiteras rhombopteryx", koje su sveprisutni teoretičari zavjere anagramom preveli kao Monster Hoax By Sir Peter S. (Podvala čudovišta Sir Petera Scotta). 1976. Rines uz istomišljenike uspijeva izraditi čak 100.000 fotografija, no bez rezultata. Rines je nakon toga pokušao još par puta ali bez pravih otkrića. Sredinom 2009. je pomoću aparata Google Earth otkriveno nešto što sliči Nessie usred jezera, a autentičnost još nije potvrđena. Najtemeljitija ekspedicija po mom mišljenju je odrađena 1987. kada je Adrian Shine povezao dvadeset i četiri broda po širini jezera i uz pomoć sonara stvorio super senzor koji nema propusta u polju. Ipak, niti sa takvom tehnologijom Nessie nije otkrivena što nam govori da je možda zaista ni nema. No, ako je ipak ima, što je ona? Po znanstvenicima, najvjerojatnije pleziosaur. Ne bi bilo prvi puta da otkrijemo navodno izumrlu životinju (resoperka, op.a.). Lignje, hobotnice, drveće, vidre, tuljani, prijevare… Sve su to moguća objašnjenja za ovaj fenomen. Ja neću donositi vlastito sve dok netko ne posumnja da se tu možda radi o konjoglavim ribama ubojicama sa južne polutke trećeg planeta uz zvijezdu Alpha Centauri ili ipak možda s njegovog mjeseca. Jer upravo do toga sve ovo i ide. Za mišljenje je potrebna samo jedna glava, no, nažalost, za istinu je potrebna potvrda mainstream znanosti i bezbroj dokaza. Vjerujem da nitko ne bi povjerovao u Nessie sve i da jednog dana u potpunosti izroni i ode na hamburger… Slika 11 – Najjasnija fotografija Nessia, Jezero Loch Ness, Škotska – Autor: Anthony Shiels
OGOPOGO, CHAMP, ISSIE Jezero Okanagan na jugu British Columbie (250 km istočno od Vancouvera) pruža se u okrug od 128 km, ceste su vrlo blizu jezera te ga se bez problema može vidjeti i s, recimo, zadnjeg sjedišta auta što je s obzirom na lokaciju i najčešći slučaj. To jezero je poprište Ogopogoa, još jednog u nizu jezerskih "čudovišta". Samo čudovište vuče prilično drevno podrijetlo, još iz indijanskog doba (poznato po njihovom nazivu N'ha-a-itk), i time spada u red najstarijih čudovišta što govori da vjerojatno postoji čitava obitelj u jezeru uz zavidan broj potomaka. Današnje ime dolazi iz pjesme koja potječe iz dvadesetih godina prošlog stoljeća.
12
1968. je snimljen do danas najjasniji, a po mnogima nevjerodostojan film Arta Foldena i prema njemu se može zaključiti da je čudovište dugo 18 metara. Tu je i pet fotografija koje dolaze iz 1976., odnosno, iz fotoaparata Eda Fletchera koji je uz društvo kćerke i prijatelja biće pratio preko sat vremena. Danas je jezero turistička atrakcija i sve što se veže uz njega je zaštićeno raznim autorskim pravima, što upućuje na poduzetničku crtu Kanađana koju su očito pokupili od južnih susjeda. Ako vas zanima nešto više, lako je na internetu ukucati ime stanovite gospođe Arlene B. Gaal koja je apsolutni autoritet na tom području. Champ je američko čudovište iz jezera Champlain (protječe kroz Vermont i državu New York, dužina 165 km, širina 18 km, dubina 120 m). 1871. je navodno ulovljeno mladunče, veličine 20 stopa, koje se u jezeru otiskivalo repom i nogama.
13
Prvi put je viđeno 1609., a uočio ga je osobno otkrivač jezera Samuel Champlain. On je pisao da je biće dugo sedam metara, bačvasto, s konjskom glavom (koja je ujedno tipična za sve primjerke ovakvih bića, op.a.). Slika 12 – Fotografija Ogopogoa, Jezero Okanagan, Kanada – Autor: Ed Fletcher Slika 13 – Fotografija Champa, Jezero Champlain, SAD – Autor: Sandra Mansi
Deseci bliskih susreta sa ovim stvorenjem u vrijeme Divljeg zapada govore kako je ono nekada bilo prilično aktivno i ponekad vrlo živahno (navodno pliva brzinom vlaka). U novije doba je poznato najtemeljitije istraživanje o Champu kojeg je proveo Joseph Zarzynski sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Svoja svjedočanstva i dojmove je zabilježio u knjizi "Champ: Beyond the legend." U njoj se nalazi i najpoznatija fotografija bića koju je uslikala stanovita Sandra Mansi. Sada putujemo na drugi dio svijeta gdje je 1978. gospodin Matsubara dokazao kako su Japanci u svemu pedantni i uspijeva uslikati čudovište na japanskom jezeru Ikeda. M. Omagari je iste godine uspio uslikati dva Issiea, a iste godine ga je vidjelo dvadesetak ljudi, što nam govori da je čudovište očigledno poželjelo medijsku pozornost.
14
Tu je i navodni snimak nečega što podsjeća na morsko biće i snimak se može pogledati u dokumentarcu World’s Mysterious Phenomena iz 1991. Chessie iz jezera Chesapeake u SAD-u, Manipogo iz jezera Winnipegosis u Manitobi u Kanadi, australski Bunyip, islandski Lagarfljotsormu, Tianchi iz Tianchi jezera u Republici Koreji, Nahuelito iz Nahuel Huapi jezera u Argentini (opet, više na 4dportalu, op.a.)… Mislim da bih ovaj niz mogao nastaviti na barem još dvije stranice. Na stotine jezerskih bića, na stotine različitih podneblja i na stotine različitih folklornih obilježja. Ipak, unatoč tomu, gotovo svugdje istovjetan opis. Taj podatak navodi na oprez čak i skeptike. Realnost ipak zna biti drugačija: Pored mog rodnog grada, Slavonskog Broda, postoji jezero Petnja koje je slabo posjećeno i medijski mizerno popraćeno. Imam hotel kraj jezera koji propada, a kupio sam si i zgodan digitalni fotoaparat od 12 megapixela. Idem napraviti maketu neke zmijice, pustiti je u vodu i sve će ići samo od sebe... Nažalost, niti je moj rodni grad Kanada ili SAD, a niti Hrvati "puše" takve stvari. Smatram da možda i postoji par jezera s takvim kreacijama, ali sto... Ovaj fenomen je u globalu poznat po sumnjivim snimkama fotoaparata, video-isječcima kamera, ili još sumnjivijim svjedočanstvima očevidaca. Sve to daje na pravo onima koji ne vjeruju u čudovišta iz jezera, a moram priznati da ni ja nisam preobjektivan što se tiče svega ovoga, jer i ja spadam u red skeptika zbog brojnosti fenomena, a Vi sami imate priliku za vlastite prosudbe... Slika 14 –Fotografija Issie, Jezero Ikeda, Japan – Autor: gospodin Matsubara
BIĆA IZ PRAŠUME ZMIJE Gdje bi bila čudovišta s našeg planeta da nema nevjerojatnih zmija? Film Anakonda je očito imao inspiraciju u sljedećem događaju. Poznati istraživač, kartograf i bojnik Percy Fawcett 1906. dolazi na granično područje Brazila, Bolivije i Perua u želji da načini kartu tog dijela. Odmah po dolasku čuo je legende o velikim anakondama u koje naravno nije vjerovao. Kao i svi veliki znanstvenici novijeg doba, prosvjetljenje je doživio u bliskom susretu sa tom zmijom na plovidbi po rijeci Abuna. Tada (kao i sada, op.a.) je na snazi bilo uvriježeno mišljenje da anakonde ne rastu više od 10 metara. Šok koji je doživio kada se gledao "oči u oči" sa zmijom prouzrokovala je njezina enormna veličina. Naime, bila je dugačka impresivnih 19 do 20 metara. Nažalost, Fawcett je nije uspio uhvatiti (bolje rečeno, nije niti želio), a onda je pri povratku u London doživio sudbinu koja je općepoznata za već toliko poznatu mainstream znanost, a to je ismijavanje. Tako je misterija ove zmije ostala neriješena sve do danas. Ovo je normalna priča gotovo svih susreta s nepoznatim.
15
Tu su i ostale ogromne zmije. Svjedočanstvo Georgea Gardnera govori o situaciji u brazilskoj provinciji Goiás gdje je navodno naišao na leš udavke duge oko 11 metara i ostatke konja u njezinoj neposrednoj blizini. Svjedočanstva oca Victora Heinza iz dvadesetih godina prošlog stoljeća govore o gigantskoj udavki dugoj gotovo 25 metara! Lokalni Indijanci su tada tvrdili da joj prehrambena piramida uključuje i ljude. Otac Heinz je u svojim zapisima o nevjerojatnim zmijama imao i jednu pedesetometarsku koju je navodno vidio Paul Tarvalho. U gotovo tridesetogodišnjem istraživanju otac je uspio arhivirati i dvije fotografije koje prikazuju ogromne zmije ubijene strojnicama. Tako je iz ovih spisa direktor habsburškog zoološkog vrta Lorenz Hagenbeck zaključio da je takva gigantska udavka dugačka oko 40 m, promjera 80 cm, a težine do nevjerojatnih 5 tona. Smeđe je boje, ima bijele mrlje po trbuhu te fosforescentne oči. Dakle, gabariti su zavidni, zmija je iznimno uočljiva, pa u čemu je problem? Problem, barem što se skeptika tiče, je sličan onome o karici koja nedostaje. Zašto nema niti jednog jedinog novijeg ostatka mrtve zmije i zašto je s razvojem tehnologije i kvalitetnijih plovila proporcionalno opadao broj susreta sa ovakvim čudovištem? Neki tvrde da je izumrlo, neki da se još bolje skriva, neki pak tvrde da se koriste u tajnosti za nekakva istraživanja, no logika ipak nalaže da su to prilično čudna objašnjenja. Ovakve zmije su znanstvenicima u stvarnosti moguće jedino kao relikvije nekih drevnih vremena kada su ogromni gmazovi proždirali i zloglasne Tiranosaure. Slika 15 – Ilustracija susreta Fawcetta i zmije, Knjiga „Exploration Fawcett“ – Autorska prava: Hutchinson
KONGAMATO Naravno, tu su i leteće "spodobe". Ovaj zambijski leteći gmaz stoljećima je tjerao strah u kosti domorodaca. Prvi puta je spomenut, što se "razvijenog svijeta" tiče, 1923. u putopisu Franka H. Mellanda "In Witchbound Africa". Tako je pisalo da biće izgleda poput guštera s netopirskim krilima. Dužina krila je iznosila od jednog do preko dva metra, nije imao perje, imao je ljuske i zube oko kljuna. Da, da, urođenici su prema slikama bili uvjereni da se radi o pterodaktilu. Strah i nepoznavanje bića je urođenike onemogućavalo od pomoći pri ispitivanju istog. Više desetaka susreta je zabilježeno sa Kongamatom. I iz Zimbabwea dolaze određeni dokazi o njegovom postojanju. Tako su 1935. G. Ward Price i budući vojvoda od Windsora čuli kako je leteći gmaz napao čovjeka. Na području današnje Zambije je 1956. J .P. Brown navodno vidio dva prapovijesna gmaza iznad jezera Bangweulu.
16
Sva ova viđenja su 1988. potakla Roya Mackala da podrobnije istraži tematiku. Jedan od njegovih suradnika je, po svom svjedočenju, vidio ovo čudovište, dok je Mackal ostao praznih ruku. Za još novija istraživanja ne znam i bilo bi interesantno vidjeti nekakav nezavisni dokumentarni film o ovoj tematici jer vjerujem da bi se moglo otkriti neke zanimljive dokaze o postojanju ovih bića. Da ne bi sve bilo prevjerojatno uvijek su tu skeptici. 1928. C. Wiman sa Sveučilišta u Uppsali je ustvrdio da su sve izmislili urođenici koji su pomagali u iskapanjima. Sad, zašto su izmislili baš reptila s krilima i zašto su baš svi pokazivali na sliku pterodaktila iako nisu bili u međusobnom kontaktu nije jasno, no, to ionako nije niti bitno pošto se znanost danas priklonila upravo njemu i njegovim tvrdnjama koje nažalost imaju puno manje dokaza i u koje je uloženo znatno manje truda nego u istraživanja kriptozoologa. Naše je da vjerujemo ili ne vjerujemo, a ja osobno smatram da bi Afrika napokon makar na trenutak bila u središtu pozornosti ako se otkrije nešto slično.
Slika 16 – Ilustracija sukoba domorodaca i Kongamata, Zambija – Autor: Bill Rebsamen
"NEMOGUĆE" ŽIVOTINJE "Nemoguće" životinje su iznimke koje po svemu sudeći ne potvrđuju pravilo. To su dakle bića za koja su znanstvenici tvrdili da su mit i folklor a danas su općepoznata. Tu je primjer Nunde. Nunda je po svjedočanstvima mačka krupna kao magarac a pjegava poput prugaste domaće mačke, nalik kraljevskoj čiti, mački leđa išaranih poput tigra. Pionir u istraživanju bića iz prašume je bračni par Bottriel koji je svoju upornost u potrazi dokazao prodavši kuću zbog nastavka istraživanja te im se to i isplatilo jer su prvi uspjeli uslikati dugo osporavanu kraljevsku čitu, koja je možda upravo Nunda.
17
18
Drugi savršeni primjeri su okapi (pola žirafa, pola zebra) koji je "otkriven" tek 1958., zmaj Komodo "otkriven" 1910., živi fosil Chacoanski pekari (životinja slična svinji) "otkriven" 1975., istočnoindijski tapir, patuljasti vodenkonj, divlji konj Prževalski, divovski šumski vepar, kongoanski paun, resorepka itd.
19
Poznat je i de Loysov majmun, koji je visok 1.5 m, težak 50 kg, bez repa i s uspravnim hodom. To je tzv. karika koja nedostaje, a fotografija je i dan danas osporavana, ponajviše zbog toga što je de Loys godinama zaboravio na svoj uradak koji mu je stajao u bilježnici. Na početku stoljeća bile su popularne potrage i za mamutima i dinosaurima, ali jasno, jurski park nije pronađen. Da li kod ovog majmuna ima istine najbolje je da prosudite sami. Slika 17 – Kraljevska čita, Tanzanija – Autor: Emmanuel Mamuya, Nacionalni park Serengeti Slika 18 – Okapi, Rezervat Ituri, Kongo – Autor: Peter J. Stephenson, Reuters Slika 19 – Poznati de Loysov majmun, rijeka Tarra, Venecuela – Autor: Francoics de Lyos i suradnici
BIĆA IZ SUSJEDSTVA DEVONSKI VRAG Godina 1855., odnosno njezini siječanj i veljača, zapamćeni su po vrlo oštroj zimi. Jasno, ta zima nije ono zbog čega ovo navodim, već petak 9. veljače. Tada je devonski okrug u Engleskoj, odnosno desetke sela i praktički sva dvorišta pohodilo biće koje je ostavilo tragove u obliku kopita.
20
Cijela sela su sljedila tragove koji su se konstantno nastavljali. Jasno, sad bi velika većina ljudi ustvrdila da je to mogao biti i jarac, no, ovdje baš i nije tako jednostavno. U ovom slučaju je iznimka da se kopito otiskuje kao da noga slijedi nogu u jednom jedinom redu, odnosno, govorimo o pravocrtnom hodu. Također, mjerenjem je utvrđeno da su koraci u svim selima potpuno pravilni, tj. da je identičan razmak između ama baš svakog koraka. Postojale su brojne teorije o podrijetlu stopa u to vrijeme, od magaraca s jednom nogom do jazavaca. Početkom 1980-ih bio je aktualan slučaj pokolja ovaca i janjadi. Mačkolika zvijer je "ludovala" istim područjem tih godina i po nekim detaljima podsjeća na mnogo stariju zvijer. U novijem slučaju je to 99% neka vrsta mačke što kategorički odudara od starog opisa. Za mene je najvjerojatnije da je stare otiske radila skupina ljudi s dvije usijane potkove i metrom (problem predstavljaju tragovi po zidovima i krovovima koji nisu oštećeni, no i to se da napraviti), a problem kod toga je eventualni motiv cjelokupnog igrokaza. Srećom ili nesrećom, tu je uvijek i ona posljednja "slamka spasa", tj. nimalo popularna mogućnost da je nečastivi zbilja posjetio Englesku. Slika 20 – Ilustracija tragova "nečastivog", Okrug Devon, Engleska – Autor: Lokalne novine, 1855.
ZVIJER IZ GEVAUDANA Lipanj, 1764., Gevaudan, Francuska. Taj mjesec je označio početak trogodišnje tiranije čudovišta koje pred svojim plijenom nije uzmicalo. Tako su uz mnogobrojna stada ovaca i djeca bila dio beskrupulozne lovine. Lovci ga nisu uspijevali uhvatiti, nitko ga nije vidio iz neposredne blizine, strah je dolazio sve do kraljevskog dvora. Prvi zaključak je bio da je za sve kriv vukodlak. Naime, opis bića je bio ovakav – veći od vuka, velike kandže, crvena dlaka, velika glava, pseća njuška, pjegav po leđima i ima velika usta uz još veće zube. Pošto je sve došlo do epskog razmjera kralj Luj XV. je odlučio sve uzeti u svoje ruke. Tako je u lov poslao tri vojne ekspedicije te je raspisao nagradu za čudovište što je u sve uključilo i brojne lovce i entuzijaste s puškama. Kako je sve izgledalo ne znam no mogu pretpostaviti da je nastradalo gotovo sve što se našlo pred bijesnom gomilom. Naposljetku, 19.6.1767. Jean Chastel ubija zvijer i to srebrnim mecima jer je bio pristalica toga da je glavni akter vukodlak. Navodno je u rasporenom čudovištu pronađen dokaz za brojna nedjela u obliku dječje kosti. Lešina je neko vrijeme stajala na središtu Gevaudana da bi poslije došla na kraljev dvor odakle je netragom nestala. Smatra se da je zakopana na nepoznatom mjestu. Ono što nas zanima je što je zapravo legendarna zvijer iz Gevaduana? Po velikom broju istraživača to je prugasta hijena. Pravih dokaza za to nema, indicije govore da zna biti opasna za domaće životinje kao i to što je sin lovca na neman u svojoj kolekciji ovakvu hijenu imao kao preparirani trofej. Logičniji zaključak je da je vjerojatno za sve kriv ubojica, a da je lovac Jean Chastel leš hijene podastro kao alibi. Možda je upravo on kriv za zagonetne nestanke, no, to ćemo prepustiti piscima poput Agathe Christie, a do tada legenda i dalje živi.
ČUDOVIŠTE IZ MONTAUKA Ovakav radni naziv posjeduje biće koje pronađeno mrtvo na plaži kod Montauka, poslovnog dijela grada New Yorka. Jenna Hewitt je uz tri prijatelja navodno prva uočila biće. Nitko nije mogao pretpostaviti da će u samo šest dana od 23.7.2008. ovo biće postati svjetski poznato. Na stotine raznih tv kuća i na stotine teorija su uz veliku brzinu obišle cijeli svijet.
21
Slika govori više od riječi pa sam je stavio kao primjer. Do danas ništa nije otkriveno izuzev pretpostavki da je to lutka od lateksa, rakun, morska kornjača, mutirani pas, kojot ili ovca bez vune. Svaka teorija ima svoje velike minuse pa je možda najbolje da i Vi sami date svoju jer ja zbilja ne znam što bih rekao. Slika 21 – Montauk monster, Ditch Plains plaža, New York – Autor: Jenna Hewitt
EL CHUPACABRA Ovaj naziv, uz onaj manje poznat, "sisač koza", označava životinju ili biće koje napada gotovo sve vrste manjih životinja, ponekad i djecu. Pošto krv isisava iz rupa na vratu znaju ga nazivati vampirom. Legenda dolazi iz Portorika, no u današnje vrijeme ga se može naći diljem Meksika i Srednje Amerike, kao i sve češće unutar teritorija SAD-a. Što se točnog podrijetla tiče, neki vjeruju da je to zapravo vampir kao što sam već i naveo, drugi smatraju da dolazi iz svemira, treći da je genetski eksperiment koji je pobjegao iz nekog tajnog laboratorija (najčešće famozna Montauk baza), dok su četvrti možda i najuvjerljiviji sa tvrdnjom da je to zapravo relikvija iz nekog prethistorijskog doba. Veličine su od pola metra do metar u dužini (tj. visini), hrapavog i čekinjastog izgleda, tamnosmeđe dlake, većih zuba, te zaudaraju na sumpor.
22
Postoje i dokazima nepotkrijepljeni izvještaji o tome da su na mjesta gdje su El Chupacabre uočene došli vojnici koji su ih "sklonili" uz pomoć stručnjaka iz NASA-e. Prvi pravi dokaz o postojanju ovog bića dolazi iz 2009. Naime, dvojica muškaraca iz Texasa vjeruju da su otkrili tijelo mitske zvijeri koja siše krv svojim žrtvama. Lynn Butler tvrdi kako je pronašao tijelo misterioznog bića u svojem kokošinjcu. Jerry Ayer, inače prijatelj Lynna Butlera, koji trenutno posjeduje tijelo nepoznate životinje, planira ga preparirati te izložiti na uvid javnosti. Pošto Ayer po vlastitim riječima ne bi želio ispasti prevarant, a i boji se znanstvene manipulacije vlastitog otkrića zasad sve skriva kao zmija noge. To naravno skeptičnijem dijelu zajednice daje za pravo tvrditi kako je sve ovo još jedna u nizu dobro osmišljenih prijevara. Od tada je prošlo dosta vremena, javnost nije vidjela nikakvo biće osim onog na slikama i pitanje je što se zbiva. Nažalost, sve je normalnije da ovakva senzacionalna otkrića završe u zaboravu i aljkavost modernog novinarstva očigledno čini svoje. Osobno vjerujem da je ovo biće stvarno uz drugačije karakteristike što se izgleda tiče. Sada je sve na stručnjacima i vjerojatno ste i vi zainteresirani za nova saznanja o pronađenom lešu, te sam uvjeren da je prava priroda ovog stvora unatoč medijskoj blokadi ipak pred otkrićem. Slika 22 – Fotografija el-Chupacabre, Blanco, Texas, SAD – Autor: Jerry Ayer
FLATWOODSKO ČUDOVIŠTE Biće poznato i kao Fantom Flatwooda je viđeno 12.9.1952. u Braxton Countyju, Zapadnoj Viriginiji. Nikada nije razlučeno da li se ovdje radi o vanzemaljcima ili nekoj vrsti kriptida s našeg planeta. Postoje dva osnovna svjedočanstva o ovom događaju. Jedni tvrde da su vidjeli pulsirajuću svjetlosnu crvenu kuglu koja je pala u šumu što jasno implicira na NLO. Drugi pak tvrde da je pred njima bilo biće od tri metra, sa glavom koja liči na kartaško srce, neljudskim očima, nekom vrstom tamne suknje, bez ramena sa kandžama. Druga grupacija je nakon bliskog susreta oboljela, simptomi su uključivali natečeno grlo, iziritiran nos uz povraćanje. Kada se iz današnje perspektive sagleda ovaj slučaj, sve podsjeća na horor ili SF B produkcije. Iako je sve prilično trivijalno znanstvenici su se uključili u priču sa svojim objašnjenjima. To je po nekima bitan dokaz da se nešto zbilja dogodilo. Tako nailazimo na mogućnost pada meteora koji je nekim plinovima omamio prisutne, te su vidjeli sovu za koju su povjerovali da je čudovište. Meni osobno to baš i ne liči na realno objašnjenje. Druga teorija je pad vojnog aviona s nekakvim eksperimentalnim plinom koji je ljudima proizveo halucinacije i tegobe. Ovdje je problem prevelika sličnost halucinacija među subjektima. Treća teorija nema veze sa znanstvenicima i uključuje bliske susrete treće vrste sa vanzemaljcima. Vjerujem da se uz malo detaljnije istraživanje moglo doći do boljih rezultata što samo govori o tom da možda takav način rada nekom i nije bio u interesu. Sumnjam da bi svi svjedoci događaja imali gotovo istovjetna svjedočanstva i to prilično originalna, kada izgled dođe u obzir, ako ništa nisu vidjeli.
FERALNA DJECA Ovdje moramo odmah raščistiti nešto, ovo nisu hibridi čovjeka i životinje u osnovnom smislu, kao ni mladunčad životinje, ovo su ljudi odgajani od strane životinja (kao Tarzan, op.a.). Slučajeve bilježimo još iz mitoloških vremena, poput Romula i Rema, a prvi pravi zabilježen slučaj je iz 1341. u Njemačkoj kada su lovci uhvatili dječaka-vuka koji je umro pri povratku u civilizaciju. Najviše ovakve djece je zabilježeno u Indiji, odnosno bengalskoj džungli, i to u zadnja dva stoljeća. Tako su recimo 1920. godine, nakon seoskih legendi, pronašli dvije djevojčice za koje se ne zna koja životinja ih je odgojila. Mlađa curica je umrla u roku od godinu dana, a starija se relativno uspjela riješiti životinjskog nagona, no ipak je umrla nakon sedam godina. Poznati su još i primjeri iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su u Burundiju i Burmi pronađena dva dječaka-majmuna. Najzanimljiviji je definitivno primjer dječaka-gazele iz Sirije, kao i onaj iz španjolske sahare. Inspirira to što su dječaci bili brzi poput gazele, s izvrsnim sluhom i vidom. Prema jednoj od poznatijih legendi Afrike na velikoj rijeci Kongo živi životinja Mabo-MaboAba koja se glasa poput trube, sa crnom kožom i kratkim duguljastim vratom, poput žirafe, koja drži malu glavicu. Dokaz te legende dolazi iz osamdesetih otkrićem bića baš u tom predjelu koje je nazvano Oliver. Nema u potpunosti iste specifikacije, no čovjekolik je, i to poprilično (sliku lošije kvalitete možete pronaći na internetu). Kako je ovo pitanje više vezano uz psihoanalizu sve ostavljamo stručnjacima.
BIĆA POD ZEMLJOM Vjerojatno ste pri pogledu na naslov pomislili da ću pisati o nekim vrstama crvi, krtica itd. no to ipak nije slučaj. Postoje na stotine svjedočanstava o bićima koja obitavaju unutar Zemljine kore. Sve počinje vjerovanjem da su ispod nas bića na višoj razini postojanja ili ona primitivnija i manje inteligentnog oblika života. Već sam spominjao Jetija no nisam rekao da postoji teorija o dolasku te vrste iz unutrašnjosti planeta. To bi objasnilo nedostatak ikakvih materijalnih dokaza o istima. Organizirani odlasci u koru nisu evidentirani izuzev onih "uspješnih" za koje nemamo apsolutno nikakvih dokaza da su uspjeli. Tu su tek poruke istraživača upućene cijelom svijetu o uspjehu i tome da su stupili u kontakt s gotovo svemogućim bićima koje nemaju čvrstog uporišta u stvarnosti. U sljedećem poglavlju Drevne civilizacije ću navesti Aghartu (poznata i kao Shambala, op.a.). To je podzemno kraljevstvo u kojem vladaju mistični "gospodari svemira" (ne znam da li imaju veze sa mojim omiljenim junakom iz djetinjstva, He-Manom, op.a.) čija je moć nevjerojatna. Treći Reich je po nekima također bio iznimno zainteresiran za provjeru broja stanovništva i to kroz neku vrstu portala na Tibetu. Za tako što nema pravih dokaza i sve su samo indicije. Ti drevni vladari iz svemira navodno čekaju dolazak ljudi na višu razinu postojanja (koja navodno počinje 2012., op.a.) da bi izašli na površinu i pokazali nam sve čari svojih beskrajnih mogućnosti. Šamani sjeverne i južne Amerike također tvrde da tamo postoji razvijena civilizacija. U pojedinim vizijama dobivenim preko halucinogenih napitaka istraživači su komunicirali sa sjajnim crnim bićima s krilima koja tvrde da se ovdje skrivaju već milenijima i da su pobjegli od svog iznimno opasnog neprijatelja. Implikacija na ovo su anđeli ili u ovom slučaju pali anđeli – demoni (da su to izjavili ranije to bi bio dobar argument za konkvistadore, op.a.). Naravno, tu je i druga strana medalje. Po nekim istraživačima, unutar Zemlje se nalazi nekakva vrsta interdimenzionalnih bića koja "štanca" sive vanzemaljce. Ti sivi nemaju nikakvih emocija i služe kao najbolje sluge. Ista ta vladajuća bića stvorila su čovječanstvo, te danas upravljaju s nama pomoću raznih tehnologija među kojima je najistaknutija ona mijenjanja oblika. Ljudi su najčešće robovi, a u najgorim slučajevima i glavna grana prehrambene industrije. Sve to izgleda prilično nevjerojatno sve dok ne poslušamo zvukove krikova ljudi snimljene na jednom naftnom platou. Snimak jecaja tisuća ljudi je zbilja zastrašujući i doslovce naježi čovjeka. Stručnjaci smatraju da to može biti bilo što, od šuma pa sve do prijevare. Ja Vam savjetujem da to poslušate i sami donesete zaključak. Sergey Azadov iz Uzbekistana se prisjeća požara na jednoj naftnoj bušotini u pustinji. Nakon strke i dolaska vatrogasaca, te gašenja požara, iz ponora iskače vatreno bradato stvorenje. Nakon svog povratka u podzemlje svi prisutni su čuli nevjerojatnu količinu očaja i ljudskih glasova iz tog prostora. Pravo postojanje nekih spodoba unutar naše lijepe planete nije, a možda niti neće biti dokazano i što se toga tiče možemo samo slušati razne prispodobe starih naroda i religija. Jules Verne u jednoj od svojih uspješnica podrobno opisuje unutarnji svijet uz čudnovatu floru i faunu. Teško je vjerovati da su dolje baš dinosauri, no možda nečega i ima. Znanost nam govori da je to zbog temperature i nepostojanja šupljeg prostora zapravo nemoguće što se ovaj puta čini i logičnim. Ja pak čvrsto vjerujem da nikada ne smijemo biti isključivi i da možda ima nešto u tome da nijedna ozbiljna ili vladina ekspedicija nije niti pokušala oformiti tim za podzemlje. Smiješno je to da želimo ići u svemir, a ne znamo ni što je u našem vlastitom nebeskom tijelu.
SJENKE Sjenke, odnosno, ljudi-sjenke ili sjenovita bića su kreature u obliku tamne sjene koja može prolaziti kroz zidove, a ponekad i kroz ljude. Ono što ih razlikuje od duhova je izgled jer sjenke ne izgledaju poput ljudi već imaju nekakav mutan izgled i uz to donose neugodu i strah prema očevicima. Crne siluete poput dima sa crvenim očima ili bez njih uz neobične kretnje i pogled koji kao da gleda prema podu su česte teme novijih horora i misterioznih filmova. Prilikom susreta sa duhom čovjek osjeća prisutnost i nekakvu ljudsku toplinu bez obzira na namjere te duše, jednostavno postoji nekakav osjećaj da je to duša koja je pripadala ovom svijetu. To kod susreta sa Sjenkama nije slučaj. Anksioznost, strah i nevjerica su tipični osjećaji koji prolaze kroz ljude u tom trenutku. Upravo suprotno od duhova, dolazi osjećaj da Sjenke ne pripadaju niti su ikada pripadale ovom svijetu. Doduše, s tim se neki istraživači paranormalnog ne bi složili. Tako su tu prisutne određene teorije o njihovom podrijetlu. Prva je da su to demoni ili slična zlokobna bića koja nisu pravilno otjerana nakon prizivanja te su ostala na ovom svijetu i lutaju prostorom. Druga teorija se kosi sa onim osjećajem kojeg sam maloprije naveo. Naime, neki vjeruju da su Sjenke bića koja žive na našem planetu, ali u nekoj drugoj dimenziji ili denzitetu, duhovnom platou. Tako se ponekad ta drugačija stvarnost ispremiješa sa našom i mi ih vidimo kao dim. To nije znanstveno dokazano, no nije ni nemoguće. Treća teorija je povezana sa teoretičarom zavjere, Davidom Ickeom, kojeg ću spominjati pri kraju knjige. U nju su umiješani sivi vanzemaljci i reptili. Za tu teoriju morate pročitati neku od njegovih knjiga jer će Vam se na prvi pogled činiti da je suluda, no itekako ima dodira sa realnošću.
23
Ovo su bile paranormalne teorije o Sjenkama. Sada ću navesti znanstvene. Prvo objašnjenje je Pareidolia, tj. nesposobnost mozga da točno interpretira uzorke koji se nalaze u perifernom području vida. Pošto se Sjenke upravo tamo najčešće nalaze u svjedočanstvima ovo i nije tako nevjerojatno objašnjenje. Druga mogućnost je hipnagogija, odnosno stanje između sna i jave gdje čovjek nema spoznaju svijesti i podsvijesti. To objašnjava one čudne osjećaje koji su karakteristični za hipnagogiju. Treći odgovor znanosti su naravno droge. Zadnje rješenje koje ću spomenuti je utjecaj elektromagnetskih polja na mozak. Dokazano je da čovjek pod utjecajem takvih polja ima halucinacije koje uključuju i razne sjene. Kod ove teorije se postavlja pitanje odakle čovjek u vlastitoj sobi može biti pod utjecajem tako snažnog EM zračenja, no to je pitanje za neko drugo poglavlje. Na kraju uvijek ja iznosim svoje vlastito promišljanje. Kod ove teme ni sam ne znam što bih rekao. I paranormalno i znanstveno tumačenje ima smisla te je teško dati sigurno objašnjenje. Naravno, po iskustvu, istina je uvijek negdje u sredini. Slika 23 – Ilustracija ljudi sjenki sa interneta – Autor: Nepoznat
MOTHMAN (MOLJAC) Vjerujem da su mnogi gledali film "Mothmanova proročanstva" u kojem se holivudski scenaristi temeljito bave ovim fenomenom. Na stotine priča je povezano uz ovo biće koje je šezdesetih godina "letalo" SAD-om, točnije područjem Zapadne Virginie. Po većini opisa, ovo krilato biće nema glavu ni ruke, već velika krila nalik moljcu. Očevici tvrde da je biće bilo veličine aviona te je uzletjelo okomito. Studeni 1966. sa sobom donosi gotovo sva poznata svjedočanstva o biću. Blizina napuštene tvornice TNT-a iz drugog svjetskog rata je poveznica svim svjedočanstvima. 1967. novinari pojavljivanje ovog bića povezuju sa urušavanjem Srebrnog Mosta između gradova Point Pleasanta i Ohia. Nakon toga dolazimo do termina usko povezanog s Mothmanom a to su proročanstva. Američka javnost je tada postala uvjerena da je biće nekakav glasnik katastrofe, a moguće je da je i sam kreator iste. Iako dokaza za takve tvrdnje baš i nije bilo to nije spriječilo stvaranje javnog mišljenja. Nakon toga je zabilježeno više susreta sa Mothmanom i to u sekundama prije nekog katastrofalnog događaja. 2007. se srušio Minnesota Most što je još jednom za sobom donijelo razna svjedočanstva.
24
Danas je stvorenje poznatije kroz popularnu kulturu nego kroz ulogu u stvarnosti. Već navedeni film s holivudskom zvijezdom Richardom Gereom, deseci knjiga na temu, te razni stripovi su pokazatelj kako prosječan Amerikanac ima nos za zaradu. Sada da li je to biće zbilja uočeno samo jednom ili više puta to je samo stvar za povjesničare. Teorije o podrijetlu Mothmana su toliko nevjerojatne da su i komične. Poltergeist sa mogućnošću vidljive manifestacije, podivljali leteći Bigfoot, halucinacije uzrokovane aparaturom Ljudi u Crnom, to su samo neka od vjerovanja lokalnog stanovništva. Vjerojatnije su one o mutacijama i genetskim pokusima tijekom drugog svjetskog rata koje su stvarali odbjegli Nazi znanstvenici, iako je i to prilično nevjerojatno. Vanzemaljci su još i najbolja solucija. Uglavnom, bilo da je riječ o čovjeku-šišmišu, čovjeku-moljcu ili čovjeku-sovi većina istraživača smatra da je riječ o jednom biću koje diljem svijeta uzburkava duhove stanovništva i proriče nekakve crne slutnje. Vjerujem da su točni oni prvotni iskazi dvaju parova, kao i ostali te 1966. godine. Oni ne uključuju nikakva proricanja, te je moguće da je u pitanju "samo" mutant stvoren u laboratoriju. Slika 24 –Mothmanov kip autora Roberta Roacha, Point Pleasant, West Virginia, SAD – Autor: Kevin Myers
BIĆA U NAMA VIRUSI Virusi su po definiciji najsitniji mikroorganizmi koji se mogu vidjeti isključivo pod elektronskim mikroskopom. Dijele se u razne skupine s obzirom na veličinu, oblik, biokemijski sastav i patogena svojstva. Ne mogu se razmnožavati van žive stanice, no i tako mogu mirovati i čekati na povoljnu situaciju. Sam nastanak virusa je još nepoznat. Jedna struja znanstvenika tvrdi da su nastali od bakterija dok je tu i teorija da su došli iz svemira preko meteorita. Pošto je virus drukčiji od ostalih organizama na Zemlji i poznat je po tome da je najsvrsishodniji jer mu je jedina svrha razmnožavanje, sve to pridodaje njegovoj tajnovitosti. U sljedećim redovima ću navesti neke od najsmrtonosnijih virusa na našoj planeti. Prvi po redu je Ebola, koji je dobio ime po rijeci Eboli u DR Kongu (nekadašnjem Zairu). To je u principu RNK virus koji najvjerojatnije šire šišmiši slinom kroz polupojedeno voće preko gorila i ostalih životinja na ljude. Simptomi bolesti su visoka temperatura, snažna glavobolja, vrtoglavica, bol u svim dijelovima tijela. Zatim počinje proljev, vanjsko i unutarnje krvarenje, povraćanje krvi, užasan osip i još deseci stvari koje neću niti spominjati. Sama bolest traje od dva do dvadeset i jednog dana uz smrtnost od 50% do čak 89% ovisno o vrsti virusa. Ovo je možda i najsmrtonosniji virus dosada otkriven na našem planetu.
25
Sada dolazimo do Hanta virusa. On je također dobio ime po rijeci (Hantan, Republika Koreja), te je isto RNK virus. Ovaj virus je rasprostranjen diljem planeta, te ga prenosi pamučni štakor. Simptomi koji ga slijede su groznica, bol u leđima, respiratorni problemi, tahikardija, kasnije nastupa i zastoj rada bubrega itd. Zanimljivo je to da nakon svega pacijent jednostavno počinje ozdravljati ili umre. Hanta je uz svoje karakteristike glavni kandidat kao potencijalno biološko oružje što navodno više nije popularno zbog zabrane korištenja takvog oružja. Treći virus u ovom odabiru je Lassa. Ime je dobio po gradu Lassi u Nigeriji gdje je prvi puta opisan 1969., i on je također RNK virus. Prijenosnik je štakor i to na način da ga ljudi znaju jesti kao delikatesu (ovo nikako ne razumijem, op.a.). Bolest se vrlo lako širi, te je krivac za oko 5.000 smrtnih slučajeva godišnje što je u postotku 15% do 20% svih zaraženih, a prilikom epidemije umire iznad 50% zaraženih. Slika 25 – Virus Ebola, CDC Knjižnica, Atlanta – Autor: Dr. Frederick Murphy
Simptoma ima toliko mnogo i zahvaćaju probavni, kardiovaskularni, respiratorni i živčani sustav što nam govori kako nisu nimalo ugodni. Ribavirin i interferon su lijekovi, no u razvoju je novo cjepivo ST-193 koje je mnogo uspješnije.
26
Sljedeći u nizu je Marburg. Ime je dobio po gradu Marburgu u Njemačkoj gdje je prvi puta zabilježen. Pošto su ovo sve RNK virusi bio bi red da spomenem da postoje i DNK virusi kao što je recimo gripa. Marburg iznimno podsjeća na Ebolu te ga također nose šišmiši kroz slinu diljem centralne Afrike. Simptomi su gubitak težine, delirij, višestruki zastoj organa itd. Smrtnost zna biti čak i iznad 90%, a ako osoba preživi ozdravljenje je gotovo uvijek trenutno. Lijek zasada ne postoji te je sve prepušteno imunološkom sustavu. Ono što je nama posebno važno je da je jedan od prvih gradova gdje je virus uočen bio Beograd, no virus je srećom izoliran. Kao biološko oružje se skladištio u Sovjetskom Savezu pod vodstvom dr. Nikolaia Ustinova koji je nehotice sam sebe zarazio i umro. Iz njegovog tkiva je izoliran ojačani virus Marburg nazvan „U Varijanta“. Danas najkontroverzniji i najozloglašeniji virus je HIV. Ovo je virus koji je rasprostranjen diljem svijeta te je opasnost od zaraze vrlo velika ukoliko se vodi promiskuitetan način života (najčešće homoseksualnost, prostitucija ili drogiranje). Što se tiče "običnih" ljudi smrtnost je vrlo često 100%-tna. Ovaj virus ne ubija direktno već indirektno postupnim slabljenjem imunološkog sustava, a smrt stupa tek dolaskom neke druge bolesti koja uništava bespomoćni organizam. Ovo je također RNK virus. Prvi puta je zabilježen 5.6.1981. u Los Angelesu kod petorice homoseksualaca. U početku je smatran isključivo homoseksualnom bolesti pa je tako i ime dobio po tome, a kasnije je bolest dobila ime AIDS (eng.) ili SIDA (fra.) po sindromu oslabljene imunosti. Uz ovaj virus su vezane i razne teorije o njegovom pravom podrijetlu, te ćete njih pronaći u poglavlju o zavjerama. Ono što je najveća opasnost kada se čovjek zarazi ovim virusom je nedostatak pravog cjepiva. Uz to idu i druge teorije koje govore da je ovo zapravo najprofitabilnija stvar koja se ikada dogodila zdravstvenoj industriji i da čekaju pravi trenutak za izbacivanje lijeka. Jasno je da su takva razmišljanja o svemu prilično kontroverzna, no broj istih navodi da je nešto posebno i drugačije kod HIV-a. Neke vjerske sekte vjeruju da je virus poslao sam Bog glavom i bradom (da li Bog ima glavu i bradu je već drugo pitanje, op.a.) i dokaz tomu je sektor koji je najčešće pogođen bolesti, a to su potomci Sodome i Gomore. Što god da je prava istina HIV je opasna prijetnja čovječanstvu i potrebna je prava edukacija. Za kraj ću spomenuti i vrlo neugodni Machupo virus, kao i Lujo virus koji je sa svojim smrtonosnim ciklusom krenuo pred kraj 2008. godine kada je pokosio sve koji su došli u dodir s njime. Virusi su sami po sebi dovoljan zaključak pa ih neću previše komentirati…
Slika 26 – Lassa Virus, CDC Knjižnica, Atlanta – Autor: C.S.Goldsmith
PARAZITI Paraziti sami po sebi nisu nešto pretjerano misteriozni, no definitivno se uklapaju u ovu knjigu. Pošto nisam neki ekspert što se tiče istih posudio sam top listu najgorih parazita sa internetske stranice cracked.com, gdje su se novinari temeljito potrudili da gotovo svakom pokvare želudac. Vjerojatno gotovo svatko od nas ima trenutaka kada žali što je usamljen. Nakon ovakvih "prijatelja" ćete poželjeti samoću. Prvi naš mezimac je Gvineja crv. On naime kao mikroskopska ličinka obitava u vodenoj buhi koja pak voli biti dio naših bazena. Kada takva muha uđe čovjeku u usta (a to joj nije nimalo strano, op.a.), s njom se obračuna želučana kiselina, no to nije slučaj i sa ovim crvom. Nakon godine dana u čovjeku crv naraste do veličine trogodišnjeg djeteta (?!) i on sada želi van. Tako dođe do kože te stvara mjehur koji uz sebe nosi povišenu tjelesnu temperaturu. To zaraženu osobu tjera u vodu nakon čega se crv oslobađa iz tijela te izbacuje tisuće ličinki koje opet prodiru u vodene buhe i sve kreće iznova. Cymothoa Exigua je sljedeći na redu. On je maleni ljuskar koji prodire u ribu kroz njezine škrge i dolazi do jezika kojeg buši kliještima i pije krv. Kako raste, tako mu rastu i apetiti, jezik proždire te svojim tijelom u potpunosti zamjenjuje jezik. Na tom mjestu, oponašajući jezik ribe, ostaje cijeli njezin životni vijek. Srećom, zasad nije zabilježen napad na čovjeka. Poznata je i vrsta limfne gliste koja napada ljude. Nakon jedne godine života u čovjeku, glista dovoljno naraste i ulazi u limfne čvorove koji se tjelesnim tekućinama bore sa parazitom. Čovjek se vizualno počinje napuhavati, te mu napadnuti ud dobiva gigantske proporcije.
27
Sacculina je pak poznata po poigravanju sa domaćinom kao da joj je marioneta. Taj parazit uspijeva ući u raka, u njima raste, te ga sterilizira i upravlja njegovim hormonima što mijenja rakov način života i u potpunosti mijenja njegovo prirodno ponašanje. Za kraj sam ostavio smaragdnu osu. Njezina omiljena hrana su žohari. No postoji mali problem, naime tri puta su veći i neugodni su za poigravanje. Tada u igru stupa jako dugačak osin žalac. Otrov paralizira žohara nakon prvog uboda. Drugi ubod prodire u mozak i blokira njegove živce nakon čega žohar u pravom smislu riječi postaje živi mrtvac iliti zombi. Srećom, ova osa navodno ne napada ljude, niti bi nam prouzrokovala takav učinak. Ako su ovakva bića do sada otkrivena, pitanje je kakve ćemo sve spodobe još susresti u nekim budućim ekspedicijama. Nadamo se samo da neće biti poput filmskog Aliena. Slika 27 – Elephantiasis, bolest uzrokovana limfnom glistom – Autor: osoblje CDC-a, Atlanta
MISTERIOZNE BOLESTI Ovdje ću opisati neke od bolesti koje još nisu u potpunosti objašnjene i to većinom zbog nepoznatog podrijetla. Također ću navesti i jednu od novo otkrivenih prijetnji čovječanstvu nakon virusa i bakterija, prione. Ovo možda i je prilično negativno i depresivno štivo, no bolje je znati neke stvari nego ne znati, barem ja tako mislim. Prioni su dakle infekcijski agens koji se sastoji gotovo u potpunosti od proteina. Ime je dobio od složenice proteinski+infektivni+on (poput viriona). Najpoznatija bolest koju uzrokuje je kontroverzno kravlje ludilo gdje napada mozak i trenutno se ne može liječiti što u prijevodu znači neminovnu smrt. Prion je i danas samo oznaka za nekakvu teoretsku jedinicu infekcije i to nam govori kako je još gotovo u potpunosti nepoznat. On po teoriji zapravo mijenja normalne proteine u abnormalne koji su iznimno otporni na sve reagense. Hipotezu o prionima su tijekom šezdedesetih godina prošlog stoljeća osmislili radio-biolog Tikvah Alper i matematičar John Stanley Griffith, a Nobelovu nagradu za psihologiju ili medicinu 1997. dobio je Stanley B. Prusiner koji je uspio izolirati takav prionom promijenjeni protein. Grčevi, mahnitost, problemi sa balansom i koordinacijom i promjene u osobnosti su samo neki od simptoma bolesti uzrokovane prionima. Kod ljudi su poznate bolesti poput kravljeg ludila, fatalne obiteljske nesanice i kurua. Sama zaraza je u potpunosti nepoznata. Najveći je problem što se još ne zna da li su prioni agens zaraze ili simptom nekog nepoznatog agensa. Moguće hipoteze o tome su mutacija PRNP gena, trovanje teškim metalima, napad nepoznatog "sporog" virusa, te replikacija proteina bez upotrebe nukleinske kiseline. Bilo kako bilo, ovo je jedna od najtajanstvenijih bolesti današnjice i vjerujem da ćemo ubrzo otkriti pravi uzrok svega. Sljedeća je porfirija. Ova bolest je uzrokovana naslijeđenim ili dobivenim poremećajem određenih enzima u porfirijskom prijelazu što uzrokuje preveliku proizvodnju i akumulaciju porfirina. Prate je neurološke komplikacije i kožna bolest. Razni simptomi obilježavaju akutnu porfiriju, od bolova do mentalnih problema, dok eritropojetičnu porfiriju obilježava bolest kože zbog koje čovjek zna u potpunosti mijenjati boju prilikom izlaganja suncu, te koža postaje crvenkasta ili smeđa, uz pojavu ljubičastog ili crvenog urina. Sam uzročnik poremećaja enzima je u potpunosti nepoznat, a porfirija je po nekim znanstvenicima uzrok za "pretvaranje" u vampire i vukodlake u folklornim pričama i legendama. Da li je to zaista tako nikada nije utvrđeno. Nama je također zanimljiva i velika učestalost ove bolesti unutar kraljevskih loza. Navodno prvi nositelj ove bolesti je bio babilonski kralj Nabukodonozor, a noviji kraljevski nosioci su James V, Mary Stuart, George III, Vlad III nabijač i još brojni vladari što razni autori tumače njihovom krvnom povezanošću ako je uopće porfirija nasljedna bolest. Velika misterija u vezi ove bolesti je prilično dobar razlog da se pronađe kao dio ove knjige. Lupus je uz već spomenutu porfiriju bolest koja se očituje gadnim vanjskim kožnim pokazateljima. To je kronična upalna bolest pri kojoj imunosni sustav napada vlastite organe i tkivo a uzrok iz kojeg to radi je nepoznat. Postoje četiri tipa lupusa i uz lijekove je moguć normalan život. No, po nekima su baš lijekovi, razni agensi i kemijske supstance u prehrani glavni uzročnik bolesti što nije poduprto dokazima. Michael Jackson je tako tvrdio da boluje od lupusa iako su stručnjaci njegove simptome povezivali sa navodnim izbjeljivanjem kože i brojnim plastičnim operacijama. Lupus je samo još jedna u nizu bolesti koje nisu istražene ili je uzročnik krajnje nedokučiv.
Teorija o farmaceutskoj neprofitabilnosti ove bolesti i takvom razlogu zbog kojeg nije istražena je možda pomalo i paranoična mogućnost, no poznavajući današnji sustav vrijednosti temeljen isključivo na novcu to i nije nemoguće. Superkontroverzan je i SARS korona-virus. Kao što i naziv kaže, on uzrokuje snažni akutni respiratorni sindrom. Početak ubrzanog "divljanja" ovog virusa je zabilježen početkom 2003. kada ga identificira i priznaje WHO. Kontroverza je započela tvrdnjama više znanstvenika koji vjeruju da je ovaj virus proizveden u laboratoriju. Bolest sama po sebi i nije misteriozna da nema upravo takvih tvrdnji. Prava istina naravno nikada neće izaći na vidjelo. Uz ostale bolesti koje su nepoznatog uzroka dolazi i Rosai-Dorfman bolest. Vrlo je rijetka i nepoznatog podrijetla, te je očituje prevelika proizvodnja histiocita i njihovo nakupljanje u limfnim čvorovima. Takve nakupine su vidljive najčešće na vratu, a moguće su i po drugim dijelovima tijela kao što je koža ili kosti. Zatim je tu Sarcoidosis. Tu bolest očituje pojava granuloma u plućima ili limfnim čvorovima. Rijetka je i događa se u manje od pedeset slučaja na sto tisuća ljudi. Ne trebam niti napominjati da je pravi uzrok bolesti nepoznat. Simptomi su nejasni i variraju od umora i nedostatka daha do pojave gadnih ožiljaka nalik lupusu. Među raznim teorijama o pravom razlogu svega ovoga mogu izdvojiti genetske probleme, nekakve agense, nepravilan rad imunosnog sustava, probleme s regulacijom opskrbe vitaminom D, udisaje prašine itd.
28
Uz moderne bolesti moram navesti i jednu nešto stariju zarazu čiji uzročnik nikada nije otkriven. Poznata je pod nazivom "English sweate" i pojavila se 1485. godine, a zadnji slučaj je zabilježen 1578. Neki izvori smatraju da je u Englesku došla iz Francuske unajmljivanjem tamošnjih plaćenika u Ratu Ruža. Bolest je harala većim djelom sjeverne Europe te je svojim simptomima navela znanstvenike da kao uzročnika razmatraju Hanta virus. Jedini problem pri takvoj hipotezi je prijenos sa čovjeka na čovjeka što mu je bila glavna karakteristika dok to i nije slučaj kod Hante. Za neke druge drevne zaraze ne možemo niti pretpostaviti uzroke što misteriozne bolesti postavlja u sam vrh smrtnosti drevnih civilizacija. Pošto je strah osnovni motiv raznih teorija o Novom svjetskom poretku nije isključeno niti da će ovakve misteriozne bolesti biti razlog za uvođenje promjena u ustav, naravno, zbog naše sigurnosti. Korporacije su se previše ispremiješale sa zdravstvom i znanosti i upravo je to jedan od najvećih pokazatelja da su čak i kod čovjekovog zdravlja neke komponente iznad pomoći pri osiguravanju istog. Moja najveća želja je da se ovakve moderne "pošasti" ipak neće koristiti u još jednoj rak-rani ovog doba, ratu. Slika 28 – Napadnute stanice pri Sarkoidozi, CDC Knjižnica, Atlanta – Autor: osoblje CDC-a
LITERATURA (PREPORUKA) KRIPTOZOOLOGIJA Karl S. Mcewan 2004., Zagrebačka naklada MISTERIJE SVIJETA Arthur C. Clark 1986., August Cesarec SVIJET ZAGONETNIH SILA Arthur C. Clark 1984., August Cesarec MORSKA ČUDOVIŠTA Bernard Heuvelmans 1964., Epoha
DREVNE CIVILIZACIJE Drevno, neistraženo, mistično… To je osnova jedne od najvažnijih i najprepoznatljivijih ljudskih osobina. Kaže se da je znatiželja ubila mačku, no, pravo pitanje je što je učinila čovjeku? Strah od nepoznatog je kroz stoljeća učinio svoje i danas po nekim pretpostavkama nemamo čak 80% drevnih artefakata i znanja. Nekoć brojni ratovi u kojima su uništeni drevni gradovi, zatim inkvizicija i konkvistadori, potom iritantno onemogućavanje iskopavanja i istraživanja eventualnih starih građevina, te naposljetku elitiziranje drevnih obreda, slika i predmeta putem šverca umjetnina i tajnih društava. Sada su stara i izgubljena znanja o drevnim civilizacijama više nego ikada prepuštena eliti na vrhu piramide i po mom mišljenju je fascinantno to što suvremeni čovjek ima način (putem medija) da u svega tjedan dana pročita sadržaj kojeg bi srednjovjekovni čovjek tražio cijeli život dok s druge strane teže nego ikada otkriva vlastitu prošlost…
Imena kontinenata? Europa (žena iz grčke mitologije ili semitski "ereb" – zalazak Sunca), Amerika (Amerigo Vespucci ili Richard Amerike?), Afrika (Epher – Abrahamov unuk ili fen. – prašina, lat. – sunčano, grč – bez hladovine, egi. – mjesto rođenja itd.), Azija (Prometejeva žena ili Kotisovi sinovi), Australija (lat. – južno) i Antarktika (lat. – suprotno od sjevera).
Razlika između drevnog i modernog vremena proizlazi iz velikog sukoba duhovnosti i znanosti. Tako su nekada prevladavali duhovnost i ezoterija, dok danas postoji snažan odmak od toga pod utjecajem znanosti i tehnologije.
AMERIKA MAJE Legenda o Majama je vjerojatno najmisterioznija i zato sam baš njih ponajviše obradio u ovom poglavlju. Mnoštvo gradova u prašumama Amazone je uvijek budilo istraživačku srž u ljudima, poglavito zbog pretpostavke da ni dan danas nije otkriveno ni približno onoliko artefakata koliko ih postoji. Od ostatka drevnih gradova izdvajamo Chichen-Itzu koja im je ujedno bila i prijestolnica. Drugi važniji gradovi su bili Tikala, Palenque, Paxchilan, Copan, Uxmala itd. Riječ Maiam dolazi od imena njihove pradomovine što pojedince navodi na misterioznu zemlju Mu. Ono što nas odmah asocira na Maje su njihovi iznimno točni i sofisticirani kalendari. U principu, razlikujemo 2. Majanska kalendara : - prvi kalendar (Sunčev kalendar) - 360 dana (18x20 dana) - drugi kalendar (Vjerski kalendar) - 260 dana, 13. mjeseci sa po 20 dana Kalendar je star 3113. godina, te ima vrlo zanimljivu podjelu. Dijeli se na kine, ninale (20 kina), tune (18 ninala), katune, baktune, piktune, kalabtune, kinčiltune i alautune (vrijednost alautuna iznosi čak 64 milijuna godina!, op.a.). Majanski kalendari su najrazvijeniji i najbolji u svom dobu, i što impresionira, koristili su oba kalendara istodobno, bez ikakvog objašnjenja, što navodi na mogućnost da se drugi kalendar možda ne odnosi na Zemljine rotacije oko pripadajuće zvijezde, tj. Sunca. Pa tako postoje brojne teorije i pretpostavke o Majama i njihovom kontaktu sa vanzemaljcima ili dolasku iz svemira. Na stotine knjiga je napisano na ovu temu, naravno, neke su bile uvjerljivije, a neke poprilično smiješne, no, istina je takva da su Maje ostavile mnogo neriješenih enigmi.
29
Maje područje Centralne Amerike naseljavaju najvjerojatnije oko 2.500. god. pr. Kr., a pismo im je i danas uglavnom nedešifrirano izuzev pojedinih simbola i spisa. Za pismo su tvrdili da su ga preuzeli od bogova, npr. pernate zmije Quetzalcoatla, što je još jedna od poveznica sa mitologijom. Najpoznatije otkriće vezano uz Maje je ono koje je 15.6.1952. otkrio meksički arheolog Alberto Ruiz Lhulier prilikom otkrića grobnice kralja gdje je naišao na crtež astronauta na kripti, kao i masku na tijelu s nosom iznad obrva koji dijeli čelo na dva dijela, što nas upućuje na pitanje tko je tu masku ili kacigu nosio? Slika 29 – Palenque, grad drevnih Maja, Chiapas, Meksiko – Autor: Jacob Rus
Ovo otkriće je poznato kao zidna ploča iz Palenquea. Taj Meksikanac, ujedno i jedan od najpriznatijih arheologa 20. st., istražujući podzemnu grobnicu piramide u Palenqeu pronalazi crteže i golemi spomenik. Naišao je na sarkofag sa mrtvim tijelom koje nosi masku, te u desnoj ruci dragulj kockastog, a u lijevoj okruglog oblika. Osim toga što su dragulji skupocjeni, zanimljivo, nigdje nikad nisu pronađeni slični, kao ni sličnog oblika. Ono što je uzdrmalo svijet arheologije, kao i ostali puk, je već spomenuta slika, odnosno, zidna ploča, koja neodoljivo podsjeća na svemirski brod?! Ljudsko biće (?), čovjek ili žena, iz prethistorije Maja, sliči na pilota koji upravlja letjelicom pomoću raznih poluga sličnih Citroenovim, u usta pilotu ulazi svjež zrak pomoću inhalatora, a uređaj se pokreće solarnom energijom.
30
Ispred broda se nalazi simbol "zeleni papagaj" što je simbol za letećeg boga, a zelena boja je oznaka Venere. Naprijed se nalazi 10. akumulatora, uz 4. pregrade, ćelije povezane cijevima, te nešto nalik na ispušni ventil kroz koji izbija plamen (što također impresionira s obzirom na majansko nepoznavanje motora i pripadajućih ispušnih procesa, op.a.). Ako na ovo otkriće pogledamo s predrasudama opet nemamo adekvatan odgovor na smisao crteža. Pojedini znanstvenici tvrde da je sve čista slučajnost i da je veliki smisao za maštanje te vješta ruka umjetnika glavni razlog za izgled zidne ploče. Opet je na Vama da prosudite činjenično stanje koje je bez obzira na sve prilično nevjerojatno. Brojni znanstvenici Maje povezuju sa kineskom, egipatskom i starohebrejskom civilizacijom zbog sličnosti pisma i gradnji piramida iako prava poveznica ne postoji. U svoje vrijeme Maje su bile naprednije od Mediteranaca, Babilonaca i Egipćana. Posjedovali su velika astronomska znanja, proračune vrtnje planeta, te pomrčina Sunca i mjeseca. Paul Sutter i Erich Von Däniken tako tvrde da su Maje potomci vanzemaljaca, a uz astronomiju i astrologiju jedan od navodnih dokaza je i to što oni i sami tvrde da im ime ne potječe sa ovoga svijeta već da su ga preuzeli direktno od bogova. Linda Sile i Marry Miller su prve uspjele dešifrirati fragmente pisma. Time smo došli do zapanjujućeg podatka da Maje zapravo nisu nimalo miroljubiv, već ratnički narod, uz brojna i krvava žrtvovanja ljudi. Carstvo je sadržavalo 40. gradova-država, a ratovi su se vodili uglavnom zbog zarobljavanja i žrtvovanja. Vađenjem krvi zarobljenih i njezinim rasipanjem se sušila zemlja, što opisuje visinu okrutnosti Maja. Slično kao i u starom Egiptu, Maje su gajile prilično neugodne običaje, poput toga da se kraljevska glava deformirala od najranije mladosti, kao i namjernu razrokost očiju koja je utemeljena na "božanskom" izgledu. Slika 30 – Poklopac sarkofaga Hrama natpisa, Palenque, Meksiko – Autor: Replika sa yourmuseumstore.com
Ceremonija zmija Maje je dovodila u ekstazu i fascinantna mistična iskustva (što me po tko zna koji puta asocira na Davida Ickea kojeg ćemo kasnije upoznati, op.a.). Dolaskom konkvistadora, posebice zloglasnog biskupa Diega de Lande, svi pisani materijali, kao i artefakti su spaljivani. Odatle dolazi anegdota da su Maje bile fascinirane razapinjanjem Krista pa je okidač za paljenje njihove povijesti zapravo bio ponovni de Landin dolazak pri kojem je vidio desetke križeva po selima na kojima su bila razapeta djeca. Nažalost, i danas je najveća zagonetka kako su Maje nestale iz povijesti. Po uglednim (najčešće ne i točnim, op.a.) znanstvenicima, umrle su upravo zbog svog načina života, koji je uključivao vrlo okrutne ratove. Cjelokupna majanska mitologija označava posjete bogova i njihov spektakularni povratak po završetku kalendarskog ciklusa (koji uzgred rečeno završava 21.12.2012. što danas više nego ikada budi brojne apokaliptične tvrdnje, op.a.). Kasnije ćemo se više uhvatiti dok datuma no svakako je indikativno da su Maje znale za precesiju ekvinocija puno ranije nego što je Zapad poznavao neke planete u Sunčevom sustavu.
31
Točka na i ovog kraćeg opisa majanske kulture je slika stara tisućama godina zvana Kodeks Borgije, koja je po Majama naslijeđe bogova. Pošto slika govori tisuće riječi, sami ćete uvidjeti sličnosti s virusom HIV-a koji je sa svojom destrukcijom počeo oko 1981. godine. Odakle im znanje za takav crtež? Mainstream znanstvenici će navesti da je opet posrijedi nevjerojatna slučajnost... Kod Maja je sve obavijeno velom tajne. Da li su bili robovi naprednih vanzemaljaca, jesu li upili nešto njihovog znanja, odakle potječe drugi kalendar, gdje su Maje misteriozno nestali itd. Ono što je ipak posve sigurno je da kod Maja ništa nije sigurno… Slika 31 – Kodeks Borgije, jedan od očuvanih dokumenata Majanske civilizacije – Autor: Treće oko (Jug.izdanje)
INKE Inke su jedan od najnovijih drevnih naroda čiji pravi tehnološki dosezi nisu poznati pošto su tvrdili da građevine i piramide samo koriste, te ih nisu i izgradile. Da su Inke i njihovi prethodnici ipak bili napredni govore brojne misterije, naročito u gradnji i astronomiji. Najpoznatiji su po glavnom gradu Cuscu i legendarnom Machu Picchu (o kojem svi sve znate.)
32
Jedna od poznatijih legenda je ona o tzv. pet sunca. Danas živimo u petom suncu, a svako sunce (čitaj: doba, op.a.) je završilo propašću civilizacije. Evo i prikaz tih sunca: Prvo sunce – Matlactli Atl (4008. godina trajanja), vrijeme divova koje su stvorili bogovi, civilizacija nestala nakon umjetno izazvanog potopa Drugo sunce – Ehecoatl (4010. godina trajanja), civilizaciju uništili vjetrovi i uragani, ljudi postali majmuni, preživio par koji je stajao na stijeni Treće sunce – Tleyquiyahuillo (4081. godina trajanja), potomci preživjelog para, civilizaciju uništila vatra i lava, ljudi postali ptice Četvrto sunce – Thontilic (5026. godina trajanja), civilizacija nestala poslije bujice krvi i vatre Peto sunce – Tonatiuh (ne zna se dužina trajanja), civilizacija nestaje pokretanjem Zemlje, po Mayama završava 21.12.2012. dolaskom donositelja svjetlosti (Lucifera?) Osim te legende velike su misterije i nalazišta Aramu Muru i Ollantaytambo. Prvo nas vodi na legendu Zvjezdanih Vrata (desna slika). Naime, u veliki monolitni kamen su uklesana vrata koja vode u zid. Legenda kaže da je kroz njih prošao svećenik Aramu Muru sa Sunčevim diskom te je otišao na zvijezde. Ollantaytambo je pak poznat po veličanstvenim građevinama (šest monolita, fontana s izvorom, terasama...) za koje nije poznat graditelj, a služile su kao posljednje uporište Inka protiv konkvistadora. Upravo ti konkvistadori su krivci za uništenje 99% povijesnih spisa naroda Inka. Početak kraja Inka započeo je dolaskom konkvistadora Francisca Pizzara koji je nakon dvije neuspješne ekspedicije s trećom odlučio ići na sve ili ništa. Građanski rat je oslabio carstvo Inka, on je to nanjušio i htio je uspostaviti kontakt s novim vladarom Atahualpom. Pizzaro je u svom poznatom stilu oteo, te tražio i dobio otkupninu za Atahualpu, da bi ga zatim bez milosti i s osmijehom smaknuo. Uslijedila je lomača i tako smo izgubili sve podatke o narodima puno starijima od Inki koji su nastanjivali područje.
Slika 32 – Machu Picchu, panoramska fotografija, Cusco, Peru – Autor: Icelight, Boston, SAD, Flickr® / Aramu Maru vrata, jugoistok Perua – Autor: Nepoznat
TOLTECI Tolteci su jedan od brojnih naroda koji su živjeli na području Srednje Amerike, prethodnici Asteka. Tu je i danas prisutna debata o njihovom pravom postojanju koje je ipak poprilično teško osporiti. Ime im dolazi od glavnog grada Tollána, tj. mjesta gdje raste trska. Drugi pak vjeruju da im ime dolazi od Nahuatlanske riječi koja označava „Gospodare gradnje“ (što ih po nekima povezuje sa neizbježnim masonima, op.a.). Poznati su po tome što su prvi stanovnici Meksika, po predaji su prilično miroljubivi Indijanci, a uz to su uspjeli razviti visoku i cijenjenu kulturu. Umjetnost im je gotovo u potpunosti inspirirana zmijama, crvenim jaguarom i divovskim Atlantima (kipovi).
33
Najpoznatiji grad, Teotihuacan, im je cvao nedaleko od današnjeg giganta Ciudad de Mexica. U tom gradu se proteže avenija mrtvih duga oko 2.5 km. Također postoji i piramida Sunca, no ne postoje pravi podaci o njoj jer su, nažalost, potpuno uništeni naletom "kršćanski" nastrojenih konkvistadora, kao i zubom vremena. Piramida Mjeseca nije ništa manje tajanstvena jer nije poznata njezina stvarna svrha. Jedino što pojašnjava građevine i njihovu svrhu je simetrija grada dok za razliku od egipatskih piramida ove nitko niti ne razmatra kao grobnice. Glavni grad im je bio Tula (Tollán) koji je danas poznat po velikim kipovima i monumentalnim građevinama što krase meksičku državu Hidalgo. Te statue, po znanstvenicima – Toltečke ratnike, neki povezuju sa slikom i prilikom drevnih Atlantiđana. Naravno, to je pomalo kontroverzna teorija iz pera Ericha von Dänikena, no zanimljivo je da su građevine navodno izgrađene svega petstotinjak godina prije dolaska Španjolaca, a da su već tada bile u sklopu okolnih brda (poput visočkih piramida), zatrpane zemljom i obrasle drvećem. Tolteci su poznati i po igri s loptom koju su ubacivali kroz nekakav koš (kao Maje i Quiché), a koja je navodno označavala kretanje sunca i spajanje sa središtem galaksije. Glavni pojam za koji ih mnogi današnji istraživači vežu je magija. Magijske ceremonije u sklopu šamanizma i brojni opijati, zdravi napitci i dijete se i dan danas koriste u razne svrhe. Carlos Castaneda, možda i najpoznatiji svjetski autor što se tiče mistike, pisao je o svojim iskustvima sa brojnim ceremonijama i vizijama kroz koje je upoznao vlastite duhovne vodiče i stekao dublje spoznaje o prirodi našeg svijeta. Njegova iskustva su usko povezana sa toltečkim nasljeđem koje je prakticirao čovjek koji ga je svemu i naučio, učitelj Don Juan. Kroz takva štiva razumijemo da je svijet Tolteka bio mnogo više usmjeren ka duhovnom, nego ka modernom materijalnom aspektu života. Dakle, sve ovo su dokazi da su drevni narodi živjeli u posve drugačijem okružju, bilo geografski, bilo u vlastitom mentalnom sklopu… Slika 33 – Avenija Mrtvih, Teotihuacan, Ciudad de México, Meksiko – Autor: Jack Hynes
ASTECI Povijest ovog naroda počinje kada su tijekom 14. stoljeća Asteci došli sa sjevera, svladali ili naslijedili Tolteke i ostala plemena. Tada osnivaju glavni grad Tenochtitlan. Inače, Asteci su savez triju plemena, Acolhua, Mexica i Tlacopans. Ime im dolazi od njihove pradomovine Aztlan što samo po sebi dovodi do nevjerojatnih implikacija. Glavna asocijacija je Atlantida s koje su navodno došli nakon kataklizme. Bili su također znani i po svom prilično naprednom kalendaru, sa osamnaest mjeseci po dvadeset dana (točnije, 360. dana, poput Maja, op.a.).
34
Kalendar je služio uglavnom za astronomiju, za određivanje sudbine, a ne kao svi ostali kalendari, primarno za datume. Astečko pismo iznimno podsjeća na hijeroglife, što nas sili na pomisao o eventualnom doticaju s Egiptom. Kako bi to bilo izvedivo druga je priča. Po nekim izvorima egipatski svećenici su navodno tvrdili da su hijeroglife naslijedili upravo od Atlantiđana. To su tvrdnje nekih istraživača koje nisu općeprihvaćene i samim time niti dio znanosti, no, pismo je zbilja nekakva vrsta poveznice. Platon je saznao za Atlantidu preko Egipta, Asteci su iz Atlantide i to je "dokaz". Jedini problem je manjak dokaza o Atlantidi što ćemo pak proučiti u drugom poglavlju.. Ono po čemu ih pak ponajviše pamti povijest je njihova strast za ubijanjem. Cijela umjetnost je dokaz o njihovom ponosu prema tome. Najinteresantniji prizor iz njihove povijesti je ubojstvo 40.000 zarobljenika u tri dana pri čemu su stube drevnih hramova doslovno bile okupane krvlju... Asteci i Maje su iz svojih pradomovina donijeli vjerovanje da su Bogovi više puta uništavali svijet i civilizacije. To je jedan od razloga tih žrtvovanja. Drugi je razlog vjerovanje da takva žrtva daje sjaj Suncu. Pošto im je cijelo društvo bilo bazirano na svećenstvu ne čude ovakve odluke usko vezane uz religiju. Nešto hrabriji pojedinci sve povezuju sa prisustvom neke vanzemaljske rase "bogova" koji su zaslužili ovakva žrtvovanja, ponajviše radi samoočuvanja u ovoj dimenziji stvarnosti. Tko je u pravu vjerojatno nikada nećemo saznati, a upravo to nas još više privlači ka ovom mističnom narodu. Slika 34 –Sunčev kamen, Nacionalni antropološki muzej, Ciudad de México – Autor: Anauman (WolfWikis)
TIWANAKU Tiwanaku je lokacija u zapadnoj Boliviji, često povezivana s istoimenom misterioznom civilizacijom. To je odličan primjer kako mainstream znanost bez ikakvih dokaza normira povijesne periode. Samo ime se najčešće veže uz pojam taypiqala (Stijena u sredini, ajm. jezik, op.a.) iako pravo značenje nije poznato, izuzev činjenice da je novijeg datuma. Arheolozi su automatski kulturu koja je izgradila ove nevjerojatne građevine nazvala Tiwanakancima iako i sami priznaju da ne znaju tko je, kada i kako izgradio hramove, kao niti kako se zapravo zove ovaj drevni grad. No, danas je normalno nazvati ga Tiwanakuom, unatoč nedostatku ikakve smislene logike. Kako ne postoji prijevod spisa (slika ispod je, vjerovali ili ne, pismo ovog nepoznatog naroda) tako ne postoje niti podaci o religiji, povijesti ili vladarima.
35
Ono što ponajviše impresionira kada pričamo o Tiwanaku nalazištu je kompleks Pumapunku (ajm. Pumina Vrata). Pošto nije lako shvatiti kako su savršeno bušeni, rezani i prenošeni blokovi od 100+ tona onda je u igri stara mainstream teorija – na tisuće robova je stijene nosalo stotinama milja. U ovom slučaju slika govori više od tisuću riječi (svastika je samo jedan od simbola kojeg vidimo po cijelom svijetu, među ploče niti oštrica žileta ne može stati, postoji očit trag dijamantne pile, najiskusniji kamenoklesari tvrde da danas niti u snu ne bi mogli ovako savršeno uklesati utore itd.). Kasnije (poglavlje Otkrića bez objašnjenja) ćemo uvidjeti da ovakva gradnja nije rezervirana samo za Južnu Ameriku odnosno Boliviju već za sve civilizacije povezane zlatnom linijom (drevnim ekvatorom?).
36
Izuzev ovih brojnih misterija tu je i „neobjašnjiva“ zdjela pronađena u Fuente Magni 1950. (danas u Calle Jaen muzeju u La Pazu) na kojoj su ucrtani natpisi (pazite ovo!) na sumerskom jeziku! Svi ostali zaključci su zbilja suvišni, a iskreno nas zanima kakvo je objašnjenje u akademskoj zajednici. Što će se još otkriti preostaje nam da vidimo...
37
Slika 35 – Quipu ploča, Muzej u Limi – Autor: Claus Ableiter (Wikipedia) Slika 36 – Kompilacija slika i screenshotova iz različitih izvora i autora
ANASAZI Anasazi su naseljavali područje SAD-a, točnije današnje ruševine veličanstvenog grada nazvanog Point of Pines u Arizoni. Na desetke tisuća ljudi je nestalo bez traga, doslovno preko noći. Pošto je sve ostalo na svom mjestu baš kao i u vrijeme nestanka pojedini istraživači sumnjaju na natprirodne katastrofe. Kada su nestali nije u potpunosti razjašnjeno, pretpostavlja se da se sve dogodilo negdje oko 12. stoljeća nove ere. 1877. godine fotograf William Henry Jackson nalazi i otkriva legendarne ruševine u kojima nailazi na desetke građevina isklesanih iz tridesetak milijuna komada kamena.
38
Država Anasaza se tako protezala od Rio Grande do zapadne Nevade, srednjeg dijela New Mexica i Arizone, pa sjeverno do Colorada i Utah. Poznavali su vrhunske sprave za navodnjavanje, solarni kalendar i imali su jaku građevinu. Razvili su i komunikaciju na daljinu pomoću refleksije svjetlosti i ogledala. Oružje im je bilo luk i strijela, te sjekira, poput svih ostalih Indijanaca. Ostavili su i stotine kilometara cesta iako nisu poznavali ni kotač (?!). Bili su i iznimno brzi graditelji, no teško je bilo što zaključiti na temelju indicija. Jedno se ipak bez problema da iščitati, a to je konstantna seoba uz vrlo brzu gradnju što nam daje za pravo da zaključimo da su bježali od nekoga ili nečega. Tu je i otkriće dvadesetak kostura prije deset godina koji su bili u neprepoznatljivom stanju što je znanstvenike navelo na mogućnost agresivnog i ratničkog ponašanja Anasaza ili neprijatelja, te kanibalizma. Možda su upravo zbog toga i bježali… Uz to je otkriven i kameni kompleks Kuau s tisuću soba i slikarijama plesa duhova. Da li je to ples ili nije, dalo bi se raspravljati,no ono što je istina je da je nešto čudno na slici. Sama riječ Anasazi na jeziku Navajo Indijanaca znači "drevni narod" ili zanimljivije "drevni (predak) - neprijatelj". Kraj ove civilizacije je usko povezan sa velikom sušom kao i dolaskom Francisca Vázqueza de Coronada i već dobro nam poznatih konkvistadora. Njegova potraga za El Doradom i Cíbolom tražila je uspjeh, a nakon neostvarivanja istog, po mainstream udžbenicima, njegova vojska se "iživila" na lokalnom stanovništvu pobivši sve na koje su naišli. Navajo Indijanci su tada zakontrolirali područjem i Anasazima se gubi svaki trag. Anasazi su danas jedan od najintrigantnijih starih naroda baš zbog malo poznatih činjenica o njima samima. Tehnički su bili superiorni, crteži čudnih kreatura i sjenki neke navode na kontakt sa vanzemaljcima, dok druge nedostatak pravih dokaza dovodi do moguće kataklizme koja ih je izbrisala s lica zemlje. Kako god da je, ovi Amerikanci imaju još štošta za reći i budućnost nosi ono što prošlost očigledno uspješno skriva… Slika 37 – Fuente Magna zdjela / sumerski natpis - Kompilacija slika iz različitih izvora i autora Slika 38 - Naselje Anasaza, NP Mesa Verde, Colorado, SAD – Izvor: http://wallpapers.pixxp.com/63_2.htm
RAPA NUI (USKRŠNI OTOCI) Otok smješten 4000 km zapadno od Čilea, ujedno i najusamljeniji otok na svijetu, 3800 km je istočno od Polinezije i poznat je pod imenom Rapa Nui (veliki Rapa). Nizozemac Jacob Roggeveen ga je prozvao Paasch-Eyland iliti Uskršnji Otok. Originalno ime mu je Te Pito o te Henua, tj. Pupak Svijeta, i Mata ki te Rangi, Oči Koje Promatraju Nebo. Povijest i običaji su u većoj mjeri uništeni, neki će reći zbog enormnog iscrpljivanja resursa, ponajviše drveta (koje im je po teoriji služilo za transport kipova!?, op.a.), no srećom tu je i struja znanstvenika koji realnije promatraju situaciju te kao uzrok za nestanak domaće populacije razmatraju dolazak Europljana i odlazak u svijet zbog "dobrotvornog" rada, točnije, ropstva. Otok danas naseljava dvjesto sedamdeset i šest Moai divova, visoka čak i do 22 m, a pedeset trojica imaju i crvene šešire (što je poprilično in, op.a.). Njihov pravi značaj nije poznat.
39
Po Dänikenu, kipovi su portreti bića iz svemira, a možda su obilježje stanovnika legendarnog otoka Mu (pacifička verzija Atlantide). Neodoljiva je sličnost s gorespomenutim nalazištem Tiwanakom, gdje se nalaze Sunčeva vrata, a čije šifre i kodovi ni danas nisu dešifrirani. U legendi je zapisano da je Bog-Kralj Kon Tiki, nakon užasnog poraza, otišao preko mora (možda je baš misteriozni bolivijski okrug bio destinacija).
40
Brojne špilje su prepune raznih simbola i slikarija, pismo zvano Rongorongo je totalno nerazumljivo i nevjerojatno podsjeća na misteriozno pismo iz pakistanskog Mohenjo Dara, religijski koncept je nepoznat... Zato je na nama da maštamo, stvaramo hipoteze i zataškavamo (srećom, ne svi, op.a.) pravu istinu… Slika 39 – Ahu Tongariki, Uskršnji Otok, Čile – Autor: Ian Sewell (ianandwendy.com) Slika 40 – Screenshot iz dokumentarnog filma „Otkrivanje tajne piramida“
SAN AUGUSTIN Civilizacija koja je rasla na gornjem toku rijeke Rio Magdalena u Kolumbiji, kultura grada San Augustina, nastala je oko 600. godine prije nove ere. Za razliku od ostalih Indijanaca, ovi su bili sretniji pa je grad propao do dolaska konkvistadora. Prvi pisani dokument potječe od Fra Juana de Santa Gertrudisa koji na slikarijama vidi tri čovjeka u svečanom odjelu, od kojih samo jedan ima ruke, te dva kipa bez lica. 1808. godine Francisco Jose de Caldas opisuje nalazište kao trag jednog umjetnički zrelog i marljivog naroda koji je najvjerojatnije štovao Sunce.
41
Mjesto okružuju kipovi s prijetećim izrazom lica, veličine od par desetaka centimetara pa sve do četiri metra. Po nekim istraživačima ovaj narod je štovao i kult mrtvih pa takve kipove nazivaju čuvarima grobnica. Kipovi ne bi bili neko posebno čudo da ih nema čak pet stotina. Ukoliko su oni dio mitologije ili vjerskog života to bi značilo da je takav sustav po svojoj brojnosti jedinstven u svijetu. Činjenica koju možemo u potpunosti prihvatiti je da su naseljenici imali puno bliži odnos sa prirodom nego moderan čovjek i to posredstvom šamana. Možda su i ovi kipovi nekakav tribute tome. Još jedna zanimljivost je fontana "La Fuente de Lavapatas", veliki kompleks kanala i bazena prepun gmazovskih slikarija. Ovo sveto mjesto pokazuje prilično sofisticirano znanje o hidraulici i poveznicu vjerskog kupanja kao jedne od središnjih religijskih ceremonija u različitim religijama diljem svijeta. Također su pravili umjetne visoravni čiji je način izrade velika tajna, kako za istraživače, tako i za arhitekte. Mišljenje vezano uz to je opet velika grobnica. Uz "prirodne" fenomene grobnica je definitivno najčešće objašnjenje neobjašnjivih fenomena kada se priupita znanstvenu zajednicu. Nestanak civilizacije nije u potpunosti objašnjen što je posve normalno za cijeli američki kontinent. Narodi dolaze iz nepoznatih smjerova, stvaraju civilizacije koje su s jedne strane nevjerojatno napredne, a s druge usmjerene ka prirodi što je današnjem čovjeku zaostalo (to dovoljno govori o nama, op.a.), te onda odlaze bez traga ostavivši jako malo tragova o vlastitom postojanju. Suživot s prirodom, odlasci u druga stanja svijesti, monumentalne građevine, navodni kontakti sa izvanzemaljskom inteligencijom, krvna žrtva, napredna znanja – sve su to izravni dokazi kako znanje ne leži isključivo u tehnologiji već je tu i puno širi izvor, onaj u nama samima… Slika 41 – Prikaz bogova, Arheološki park San Agustín, pokrajina Huila, Kolumbija – Autor: Mario Carvajal
AZIJA POČETAK NAŠE CIVILIZACIJE - Pećina Belt (11000-7000 god. pr. Kr) – primitivni srpovi i posude od gline - Pećina Hotu (8000-6000 god. pr. Kr) – počeci poljoprivrede i stočarstva - Džermo (7000 god. pr. Kr) – prve kuće i oruđa od kosti - Hasuna (7000-5000 god. pr. Kr) – naseljavanje sjeverne Mezopotamije - Halaf-Samara (5000-4500 god. pr. Kr) – prve nadsvođene građevine - Al'Ubaid (4500-3500 god. pr .Kr) – prvi gradovi s hramovima na platformama
42
- Uruk (3500-3200 god. pr. Kr) – početak Sumerije i prvog pisma - Jemdet Nasr (3200-2800 god. pr. Kr) – vojska, gradovi-države, novo pismo
43
Slika 42 – Statua iz Al'Ubaida, Sumeranska kultura,Provincija Dhi Qar, Irak – Autor: Nepoznat Slika 43 – Tablet iz Jemdet Nasra, Provincija Babil, Irak – Autor: Nepoznat (Sveučilište Pennsylvania, SAD)
SUMER (KI-EN-GIR) Prva razvijena civilizacija na zemlji (po našem saznanju, op.a.), nastala u južnoj Mezopotamiji, i iz "ničega" se razvila u tadašnju velesilu i kolijevku kulture. Povijest ih je zapamtila ponajviše po matematici i astronomiji, poznavali su put kretanja svih planeta, a solarni sat su podijelili na 86 400 sekundi (24 h, po 60 min i 60 s ). Proračun kretnje Mjeseca im odstupa od današnjeg za samo 0.4 sekunde, a pogreška u proračunu godine je samo tri minute. Za stare Grke beskonačnost je počinjala već od 10 000, dok su Sumerani vladali i sa petnaestoznamenkastim brojevima. Iza sebe su ostavili veličanstveno carstvo uz dug period vladanja (po glinenim pločicama preko sto tisuća godina) što znanstvenici ne vjeruju već sve pripisuju mitologiji. Najpoznatiji je misteriozni drevni proračun od 195955200000000. Po Morrisu Chatelainu taj broj predstavlja točno 240 ciklusa rotacije godišnjih doba. To je tzv. velika konstanta našeg planetarnog sustava. Znanstvenici su se dvije tisuće godina mučili da je saznaju, a Sumerani su je očigledno dobro poznavali, iako "stručnjaci" smatraju da je to slučajnost proizašla iz dokolice (da barem u silnoj dosadi dođem do takve slučajnosti, op.a.). Pisali su prve knjige na svijetu, smatra se da su vladali i baterijama, mikroskopima, a oni najsmjeliji tvrde da su poznavali struju i antigravitaciju. Izračunali su da se svakih 2.268 milijuna dana svi planeti i sateliti nađu u istoj ravnini, te su, također, znali i za zvijezdu Sirius B, koja je otkrivena tek u 19. stoljeću. Dakle, vrlo zanimljivo znanje za jedan drevni narod.
44
U posljednje vrijeme je najzanimljiviji njihov religiozni život koji uključuje bogove iz svemira zvane Annunaki. Ti bogovi su po predaji ljude stvorili iz posude, te su nam nepoznatim tehnikama onemogućili pojedine dijelove DNK da bi bili manje napredni. Postoji i teorija da su ti gmazoliki bogovi preživjeli do danas i da upravljaju svijetom kroz kraljevske loze. Da li je to istina prosudite sami (internet Vam može poslužiti kao izvor za početak, op.a.). Kako je Sumer općepoznata misterija, i za više saznanja lako možete pregledati web. Nakon svega ostaje pitanje da li su Sumerani zbilja sami došli do poznavanja čuda astronomije ili su ih naslijedili od neke mnogo drevnije civilizacije (Atlantida ili Mu)?
Slika 44 – Karta gradova država drevne Mezopotamije – Autor: Zunkir (wikipedia.com)
BABILON Babilon (Božja ili Zvjezdana Vrata, akad. jezik) je nastao nakon propasti Sumerskog carstva u središtu današnjeg Iraka. Iskoristili su akadski jezik kao službeni, a sumerski za religijske obrede (poput latinskog u nekim kršćanskim crkvama danas, op.a.), te su najpoznatiji po građevinskom umijeću i poznatoj pravnoj praksi. Zanimljivo, najveća pomoć pri očuvanju drevnih babilonskih građevina je došla od ruku Saadama Husseina koji je smatrao da je izravni nasljednik Nabukodonozora, a sada su u "pomoć" priskočili George W. Bush i Barack Obama. Iz Biblije dolazi najpoznatiji tekst o Babilonu koji govori o tome da su svi ljudi u davnim vremenima u principu pričali istim jezikom, vjerojatno s različitim dijalektima. Znanstvenici su podjelom jezika na centum (latinski-100) i satem (staroindijski-100) jezike dobili predodžbu tog prajezika. Riječ - BRAT latinski grčki talijanski njemački engleski frater frator fratello bruder brother Na tisuće riječi svih jezika svijeta je povezano na jedinstven i specifičan način. Primjer pokazuje da potraga za Kulom babilonskom ipak nije poput potrage za El Doradom i da određeni dokazi postoje. Osim matematike, astronomije, medicine i prava, Babilonci su bili odlični građevinari i arhitekti. Kao najpoznatiji babilonski car, Nabukodonozor je bio čuven po svojim građevinskim vizijama, od svete ulice, zidina itd. Mjesto u povijesti je zauzeo i veličanstvenom pobjedom nad Asircima, kao i rušenjem Jeruzalema i Solomonovog hrama. I dan danas se načelo talona, odnosno, oko za oko, zub za zub direktno veže za Babilon. Sudeći po legendama, famozna Kula babilonska bila je stupnjevita građevina sa nevjerojatno rafiniranim sustavom za pročišćavanje zraka i navodnjavanje. Po arheologu Wilfridu Allinger-Csollichu to je najveća ljudska građevina od cigle u povijesti. Kula je bila visine oko 70 m i posvećena vrhovnom bogu Marduku. Babilonci su kulu zvali "Božjim vratima", dok je cjelokupni Babilon za židove bio prijestolnica grijeha i bluda osuđena na propast (vjerojatno kao i Maje za prosvijetljene konkvistadore, op.a.). Većina građevina je posvećena božici Ištar i vrhovnom bogu Marduku. Po Herodotu graditelj kule se zvao Nimrod, te je kula više puta rušena i obnavljana. Konačnu obnovu kule je zacrtao Aleksandar Veliki, no, njegova smrt je ipak "pokvarila" planove o gradnji kule.
45
Babilon je danas dio pop kulture, prikaz većinom negativnog aspekta čovječanstva kroz prizmu prošlosti, odnosno, sa svrhom zaborava bahatosti današnjeg doba. Ipak, na tisuće pokušaja oživljavanja kule babilonske nije uspjelo i to nam je upozorenje koje, bojim se, nećemo poslušati. Slika 45 – Kula Babilonska, umjetničko dijelo, Kunsthistorisches Museum, Beč, Austrija – Autor: Pieter Bruegel
DILMUN Zelen i palmama prekriven skup otoka danas poznat kao Bahrein, šeikat u Arapskoperzijskom zaljevu, već godinama je jedno od najvećih arheoloških nalazišta u svijetu. Između 2200. i 1700. godine prije nove ere otoke je naseljavala posve autohtona civilizacija koja je s okolnim narodima održavala bogate odnose, prije svega trgovačke, i na neki način bila njihova "izvozno-uvozna tvrtka". Osim toga su imali bogatu kulturu i umjetnost.
46
Jasno, Dilmun ne bih niti spomenuo da nema mnoštvo misterija vezanih uz tu nekad zbilja sjajnu kulturu. To je po legendi bila magična zemlja, rodno mjesto bogova i mjesto gdje su sve vještine prenesene čovječanstvu. Legende koje su ispričane od strane Sumerana također govore da je to bila zemlja poznata po tom što je smrt i bolest bila nepoznata i što su ljudi i životinje živjeli u mirnom suživotu. Poznato da je u Epu o Gilgamešu Gilgameš otputovao u Dilmun zbog pronalaska tajne vječite mladosti. Tako je to i mitsko mjesto Rajskog Vrta, barem onoga koji se nalazi u sumerskoj predaji. Također je ovo moguće odredište Noe i njegove arke. U jednoj drugoj sumerskoj legendi, bogovi tj. Annunaki su sletjeli na ovu zemlju s planeta križanja, zvanog Nibiru (o njemu ćemo čuti u jednom drugom poglavlju, op.a.) prije 450.000 godina. Tu su započeli s genetskim eksperimentima i baš ondje su stvorili današnjeg čovjeka iz nekakve vrste posude. Bilo kako bilo, ja ću kao i u prethodnom tekstu o Indiji staviti citat iz sumerskih glinenih pločica koji opisuje Dilmun, ekvivalent biblijskom Edenu, pa sami izvedite zaključak da li smo zbilja na pragu otkrića istoga: „Zemlja Dilmun je čista, zemlja Dilmun je bistra; Zemlja Dilmun je svježa, zemlja Dilmun je najblistavija. U Dilmunu gavran se glasa, ne plaće, ittidu-ptica se glasa, ne plaće, lav ne ubija, vuk ne grabi janjad. Oni s poteškoćama s vidom ne kažu "Bole me oči," umobolni ne kažu "Ja sam umobolan," starica ne kaže "Ja sam stara," starac ne kaže "Ja sam star," On ispunjava nasip vodom, On ispunjava jarak vodom, On ispunjava neobrađene površine vodom…“ (ANET 1969, 38-9) Slika 46 – Pečat u kamenu, Dilmun, uzorak iz Metropolitan Muzeja, New York – Dar Martin i Sarah Cherkasky
PETRA Narod koji je naseljavao drevni Jordan, poznatiji pod nazivom Nabatejci, svojim trgovačkim umijećem bili su najsofisticiraniji posrednici pri kupoprodaji u drevnom svijetu. Iako im je to glavna odlika puno poznatiji su po naseobinama i spektakularnim građevinama koje su naseljavali. Misteriozni grad Petra (grč. Stijena) po tradicionalnoj povijesti sjedište je ovog drevnog naroda iako postoje indicije da je upravo ovo mjesto gdje je Mojsije iz stijene dobio vodu i gdje je sahranio vlastitu sestru Miriam. Sada se svi vjerojatno pitamo kako je to moguće ukoliko je izgrađena tijekom prijelaza tisućljeća? Mainstream znanost kao rješenje donosi postupnu gradnju monumenata i napredak. Riznica Khazne al-Firaun je tipičan primjer (slika). Zanimljivo je i da joj ime znači Faraonska riznica (arapski, opa.), a znanstvenici tvrde da je to zabluda i da monument zapravo predstavlja grobnicu.
47
Petra je otkrivena za zapadni svijet tek 1812. godine, a do tada je bila u sferi Atlantide, Troje i sličnih „mitskih“ gradova. Čak i kada bi povezali Nabatejce s izgradnjom Petre ne bismo puno dobili na zaključcima pošto ne znamo njihovo podrijetlo, kao niti vrijeme naseljavanja područja. No, postavlja se još jedno pitanje – ukoliko Nabatejci nemaju veze s izgradnjom Petre, tko ima? Sofisticiranost tehnike uklesavanja u stijene sama po sebi je nevjerojatna i automatski dovodi do razmišljanja kako narod Nabateje nije imao tehnološku podršku za takav pothvat.
48
Dio znanstvenika tvrdi da postoji rješenje i za to, odnosno, da je Petra izgrađena kada i drugi monumenti u neposrednoj blizini – za vrijeme rimske okupacije i vladavine cara Hadrijana. Kako se nitko ne usudi ništa pretpostavljati bez konkretnih dokaza (naročito iz razloga što su i dalje moguća daljnja arheološka otkrića), a alternativni istraživači nisu previše obradili ovaj fenomen teško je izvući temeljite tvrdnje i pretpostavke. Nevjerojatne građevine u stijeni i dalje ostaju misterija – po načinu gradnje, vremenu izgradnje, svrsi i graditelju...
Slika 47 – Khazne al-Firaun, Petra, Jordan – Autor: Đuro Vukelić Slika 48 – El Deir grobnica u stijeni, Petra, Jordan – Autor: Đuro Vukelić
IZRAEL (KANAAN) Jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih svjetskih država nalazi se na istočnoj obali Mediteranskog mora. Moderni naziv države navodno potječe s Merneptah kamena gdje se Israel prvi puta spominje te govori o ljudima koji su izvan vlastite države. Po židovima, ime Izrael znači "Bog vlada", no to ne bi bilo to da nema i drugačijih razmišljanja. Jedno od takvih je da dolazi iz sljedeće složenice:
Is (Izida – glavna egipatska božica) Ra (egipatski bog Sunce) El (sumerski Ellil i Enlil – bog zemlje, bog zraka i oluja) Kanaan je pak područje puno većeg radijusa, s nepoznatim podrijetlom imena. Moderna država je po nekim teoretičarima zavjere rezultat višestoljetnog stremljenja Cionista (nacionalni pokret za utemeljenje države, op.a.) za povratkom u svoju kolijevku. Tako je po njima cijeli drugi svjetski rat manipuliran tako da bi konačni rezultat bio smještaj izbjeglih židova u Palestinu. Ovo je vrlo kontroverzna teorija te su njezini zagovornici nebrojeno puta optuživani za antisemitizam. Ono što je pak glavni dokaz o slavnoj židovskoj prošlosti je najpoznatija svjetska knjiga Biblija, točnije njezin stari zavjet (Petoknjižje, Povijesne knjige, Psalmi, Mudrosne knjige, Proročke knjige). Gotovo svatko zna osnovne dijelove ovog štiva pa neću pisati o tome. Također, posebno poglavlje ove knjige govori o nekim povijesnim mjestima iz Biblije. Ono što je interesantno su neki događaji koji se s jedne strane mogu povezati sa paranormalnim. Sam Eden, odnosno, Rajski vrt, sada je spominjan u kontekstu sa Dilmunom, no ostatak legende je prilično težak za objasniti jer sve seže u eru znanstvene fantastike pošto pravih dokaza nema. Kula babilonska? To je možda i moguće, ali ne baš tako kako piše barem sudeći po znanstvenicima. Sljedeći na redu je Noa. Veliki potop je i znanstveno dokazan, priča o arci je vjerojatno nekakva alegorija. Sodomu i Gomoru ću spominjati u posljednjem poglavlju ove knjige. Okršaj Davida i Golijata je možda i u potpunosti izmišljen.
49
Nakon svega ovoga dolazi najzanimljiviji lik – Mojsije. Košarica, odgoj na egipatskom dvoru, deset pošasti… Sve je to vjerojatno samo metafora na nešto sasvim drugo. Toliko je mogućih odgovora na ovo da je možda i besmisleno sve to pisati bez relevantnih dokaza (npr. Mojsije – faraon Tutmozes, dolazak u košarici identičan rođenju Horusa itd.).
Slika 49 – Slika navodnog kotača, Crveno more – Izvor slike: http://azmann6.wordpress.com/2009/06/18/1040/
Tu je recimo i intrigantno Mojsijevo otvaranje mora jer su pronađeni dokazi kočija na dnu Crvenog mora čije daljnje analize navodno onemogućava izraelska vlada (slika gore). Deset zapovijedi se pak uspoređuje sa Egipatskom knjigom mrtvih. U nekim dijelovima su gotovo identične uz vrlo slične "zapovijedi". U knjizi mrtvih se to može nazvati nekom vrstom ispovijedi bogu, dok je to kod deset zapovijedi više-manje upravo nekakva naredba ukoliko vjernik ima aspiracije ka pristojnijem životu i odlasku u raj. Dakle, zanimljivo je to da su gotovo svi biblijski događaji možda samo mitovi. Naravno, tu je i druga strana medalje. Naime, postoji dio kršćana, kreacionisti, koji u potpunosti vjeruju u biblijske događaje i njihovu stopostotnu vjerodostojnost. Tako je svijet nastao prije svega 6-7 tisuća godina, u arci su zbilja bile tolike životinje, itd. Možda je tvrdnja da je sve alegorija smiješna, no što onda reći za ovo? Pošto je Biblija inspiracija za gotovo sve vezano uz židove, tako je tu i zagonetka o deset izgubljenih židovskih plemena. Nakon uništenja drevne države od ruke Asiraca deset od dvanaest židovskih plemena je netragom nestalo. Po teoriji se vjeruje da su se razdvojili i otišli u određene dijelove svijeta, te da svi današnji ljudi dolaze upravo od tih plemena. Određeni dokazi su pojedine grupacije koje tvrde da su potomci tih plemena. Tako su tu skupine iz južne i sjeveroistočne Indije koje dolaze od Efrajimovog i Manašeovog plemena, Etiopljani iz Danovog plemena, Iranci iz Efrajimovog plemena, Nigerijci iz više različitih plemena, te brojni drugi uključujući čak i Kineze, Indijance i Kurde. Neizbježna je poveznica s teorijama zavjere i zavjerama u stvarnosti. Cionisti teže tome da sve pripadnike izraelskih plemena dovedu na drevni teritorij i to bez obzira na posljedice po lokalno stanovništvo (čitaj: Palestinu, op.a.). S današnje perspektive gledano, moguće je da je ovo legenda o nastanku čovjeka u Mezopotamiji i njegovom naseljavanju svijeta stavljena u kontekst Judaizma. Sljedeća na redu je legenda o Solomonu, sinu Davidovom. Ono što nas zanima kod ove (možda povijesne, možda i ne, op.a.) osobe je predaja raznih rabina koji ga opisuju kao velikog maga. Pečat kojeg je dobio, poznat kao Solomonov pečat ili Davidova zvijezda, navodno mu je davao moć nad demonima i gmazovima. Što to znači? To znači da su oni bili pod njegovom komandom. Tako postoji više priča o njegovom sukobu sa moćnim demonom Asmodeusom, kraljem demona, u kojima uz svoju beskrajnu mudrost jasno uvijek pobjeđuje. Gradnju veličanstvenog Hrama u kojem će biti čuvan Zavjetni kovčeg (obrađen u poglavlju Tajanstveni artefakti i simboli, op.a.) mu je pomogao tajanstveni crv Shamir kojeg je prizvao uz Asmodeusovu pomoć. Uz svu tu mistiku, Solomon često upotrebljava broj 666 u svojim dosezima, koristi nevjerojatno brz i velik leteći tepih, zapošljava demone i u banalnim i nepotrebnim situacijama itd. Danas je poznat i podatak da je Zavjetni kovčeg viđen očima moderne znanosti nekakva vrsta električnog generatora i da je ulje koje je danas poznato kao Abramelinovo također služilo u neke zagonetne svrhe. Stoga je prilično zanimljiva i sama svrha Solomonovog hrama koji je prema nežidovima bio "leglo" magije i okultizma. Moderni židovi su nakon višestoljetne povezanosti sa Jahveom danas više povezivani sa novcima što je u više navrata bio razlog velikih povijesnih genocida i previranja. Nažalost, to mnogima nije bila pouka već primjer pa smo svjedoci sličnih etničkih čišćenja diljem svijeta. Biblija je knjiga mudrosti s puno relevantnosti u današnje doba, no ta ista biblija se tumači kako kome odgovara, te je normalno da u težnji za vlastitom zemljom činiš sve što ti je pri ruci. Zato nam se ponekad svima čini da je sreća za pojedince nevjerica u Novi zavjet jer on ionako propovijeda samo praštanje, mir i slogu, što nisu vrijednosti za današnjeg čovjeka. Po svemu što ste mogli pročitati u prethodnom tekstu Judaizam je iznimno mistična i zanimljiva drevna religija koja sadrži brojne zagonetke. Legenda ili ne? To je već pitanje koje prepuštam stručnjacima, a poslije ćemo upoznati i kabalu, tj. znanstvenu metodu za proučavanje duhovnog svijeta koja potječe od rabina.
INDIJA (BHARAT) Tisućgodišnja tradicija ratništva u Arijaca ponos je Indije. Mahabharata, poznati indijski ep, pokazuje da je civilizacija u Indiji bila puno razvijena od općeprihvaćenog primitivizma u željeznom dobu. Viteška etika među stanovnicima pri ratovanju je samo jedan od brojnih dokaza, i kada bi se današnja ratna pravila usporedila s onim iz Mahabharate koji su, podsjećam, stari tisuće godina, naša civilizacija nema ni mrvicu poštovanja ljudskog dostojanstva protivnika.
50
Promatranje cijelog sunčevog sustava pri ratovima u Mahabharati daje naslutiti da je Zemlja nekada bila jedno od poprišta interplanetarnih ratova. Samo znanje o zvijezdama je apsolutno nevjerojatno i nemoguće bez visokorazvijenih teleskopa. Kretanja Arijaca iz Indije su lako vidljiva gledajući bogove (ekvivalenti u nordijskim i keltskim predajama, op.a.) i ratnu etiku koja je strana mnogim nearijcima. Dio Mahabharate je posvećen i svjetskom ratu koji je tad bio u punom naponu. Za razliku od današnjih ratova, odnosno, suprotstavljenih sila osovine i saveznika, tamo je u ratu bio sukob između Kurua i Pandava. Postojala su i bića savjetnici, koji savjetuju pri ratnim pravilima, voze se u "nebeskim kočijama" i od krvi i mesa su, kao i mi. Kraljević Pandava, Ardjuna, sudjeluje u nebeskom ratu, te po spisima svladava rukovanje sa energetskim i atomskim oružjem u borbi protiv Nivatakavačama (također obrađeni i u mitologiji kanadskih Indijanaca, op.a.). Ovo je Ardjunin opis "nebeske kočije" (morate uzeti u obzir da je Ardjuna iz željeznog doba i da ljudi još ne znaju ni što je zapravo Mjesec?!): „...lebdeći grad, sjajan i blistav kao Sunce, kretao se uvijek u željenom smjeru. Uspješno se branio zahvaljujući darovima od Dajta dobivenim, čas nestajao u njedrima zemljinim, čas se skrivao u daljinama nebeskim, čas dolazio sa strane, čas nestajao, u vodu uronjen. Najzad ga strijele moje željezne i oštre razbiše u komadiće i ruševine tog grada asurskog na Zemlju popadaše...“ Slika 50 –Slika Bitke kod Kurukshetre, Mahabharata – Autor: Nepoznat (Manuskript iz Mahabjarate, 18.st.)
Arheološki ostaci iz tog vremena daju naslutiti da se nešto zbilja događalo, i to u velikim omjerima. Možemo započeti s onim najkontroverznijim. Rakhaldas Bandyopadhyay je 1922. otkrio ono što danas poznajemo pod nazivom Mohenjo Daro. Britanac David Davenport je, prevodeći dio Mahabharate pod nazivom Drona Parva, naišao na odlomak gdje je opisana eksplozija oružja Agneye: „Bijeli vrući dim bio je tisuće puta svjetliji od sunčevog svijetla na beskonačnom usijanju, te je rastavio grad u prah. Voda je proključala... konji i ratne kočije su gorili u tisućama... leševi palih su unakaženi strašnom vrućinom tako da više nisu izgledali poput ljudskih bića... izgledalo je poput sjajne vatre čija je vrućina palila svijet poput groznice. Zatim su uslijedili hladni vjetrovi...“ Sve bi ostalo nezapaženo da Mohenjo Daro nije u potpunosti staljen poput atomskog zgarišta, a točka na i ovoj atomskoj mogućnosti su leševi s radijacijom zabilježenom samo na mjestima nuklearnih eksplozija. Profesor Antonio Castellani vjeruje da postoji vjerojatnost da ovo nije prirodni fenomen s čime se u potpunosti slažemo.
51
Povezanost pisma iz ovog nalazišta s onim na Uskršnjim Otocima već smo spomenuli, no nikada nije problem dvaput navesti tako bitan podatak. Na zapadu Indije, u državi Guharat, nedavno je otkriven veliki potopljeni grad u zaljevu Khambhat. Poznati istraživač Graham Hancock ga je prije par godina proučavao kroz ronilačke ekspedicije, a sve je priznato tek nakon tsunamija i velike novonastale oseke koja je otkrila dijelove ovog monumentalnog zdanja. Dr. D.P. Agrawal je pojedine artefakte poslao na različita sveučilišta radi datiranja, a Sveučilište u Hannoveru je otkrilo da se kod ovog nalazišta može razgovarati o vremenu oko 7545.-7490. pr.n.e. Glavna struja znanosti na sve moguće načine želi osporiti ovu mogućnost, a nakon već spomenute oseke tradicionalna "prirodna formacija" pala je u vodu. Pošto je naselje definitivno ljudskih ruku zdanje, a k tome je još i pod vodom sadašnja mainstream teorija je da su mještani zbog neznanja koristili drevni građevni materijal, te je zbog toga grad naoko toliko star. Zbilja domišljato :D
52
Uz sve navedene misterije vrijedi dodati i hramove Khajuraho (seksualna energija i Kamasutra) i Kailasu (gigantski hram isklesan iz stijene?!). Slika 51 –Mohenjo Daro, Pakistan – Autor: Grjatoi (Wikipedia) Slika 52 –Potopljeni grad, Khambhat, Indija – Autor: examiner.com
KINA (ZHONGGUO) Kineski naziv za Kinu (perzijanski naziv kojeg je na zapad donio Marco Polo, op.a.) je Zhongguo što označava centralnost te države s obzirom na Zemlju. Kineska tradicija po arheolozima započinje oko 2100. godine pr.n.e. dinastijom Xia za koju neki sumnjaju da je ikada i postojala. Dinastija Shang počinje sa zapisivanjem povijesti i iz tog izvora znamo za njihovu fascinaciju vlastitim precima - svoje očeve i djedove su štovali poput bogova. Uz njih su tu razni bogovi vremena i nebesa, kao i glavni bog, vladar nad drugim bogovima, ShangTi. Dolaskom Chou dinastije nastaje vjerovanje u t'ien ili Nebo. Od tada je vladar mogao dobiti vlast jedino pod tzv. Nebeskim mandatom. Kada Nebo odluči da car više nije podoban, započinje velika prirodna katastrofa što ga tjera na odlazak s prijestolja. Kasnije, počevši s Han dinastijom, Kina prihvaća Konfucionizam. Kineske legende spominju i fascinaciju letećim zmajevima koji su simbol cjelokupne kineske kulture i žute rase. Kinezi diljem svijeta se nazivaju "Lung Tik Chuan Ren" ili u prijevodu "Potomci zmaja". Lung je također simbol i dio grba svih carskih dinastija. Zanimljivo je da je u ostatku svijeta zmaj ili zmija najčešće simbol negativnog, dok je ovdje naznaka sreće, mudrosti i ljepote. Car Hirohito je tako ustvrdio da cijela njegova loza potiče od zmaja. U kineskom narodu je pak uvriježeno mišljenje da su carske obitelji zapravo zmajevi i da se pomoću opsjene skrivaju od običnih ljudi. Upravo na tom počiva i obožavanje vladajućih od strane puka. One azijske loze koje nemaju drakonsku krv prizivaju zmajeve pomoću tajnih rituala i s njima se savjetuju. Broj 12 je vrlo bitan jer označava broj godina između dvije posvećene zmaju. Zmajevi su tako u principu nepobjedivi bogovi i dan danas ih Kinezi štuju na raznim svetkovinama, proslavama i novoj godini. Uz te zmajeve dolaze i leteća zvona koja "zvone" nebom, a ne proizvode nikakve zvukove. Sima Qian, poznat kao kineski Herodot, smatrao je zanimljivom legendu o junaku Huang Diu koji je vladao Kinom prije 4500. godina. Taj junak je navodno zmajeve koristio za transport poput zrakoplova. Uz takav način putovanja valja istaknuti da je njegov život prilično sličan životima junaka iz sumerskih spisa. Po spisima postoje indicije da su Kinezi poznavali i nekakvu vrstu rendgena, umjetnog zimskog sna, leta na druge planete itd. Najveći ovozemaljski doseg im je ipak Kineski zid. Dinastija Qin je poznata zbog njegove gradnje, a gotovo tisuću petsto godina kasnije ga je dogradila i unaprijedila dinastija Ming. Zanimljivo je da se i danas tvrdi da je to jedina građevina izrađena ljudskim rukama koja se vidi iz svemira iako po svjedočanstvima astronauta baš i nije tako. Spomenuta dinastija Ming je poznata po urbanizaciji carstva, kao i velikoj centralizaciji moći. Pošto je vladala od 1368. do 1644. godine imala je dosta vremena za razvijanje učinkovitog mehanizma. Uvođenje ogromne birokracije je bio sasvim nov potez ove dinastije, no zanimljivo je da ih je birokracija kasnije i uništila onemogućivši im neminovne promjene tijekom vladanja i upravljanja carstvom. Po nekim autorima upravo su oni uzor današnjoj globalizaciji i urbanizaciji, te centralizaciji financija i dobara, odnosno Novog svjetskog poretka. Misterija je i najveći potres svih vremena koji se zbio 1556. godine, Shaanxi zemljotres, koji je usmrtio preko 830.000 ljudi. Po nekima je za to krivac nekakva vrsta podzemne nuklearne aktivnosti nepoznatog podrijetla. Uništenje ove dinastije 1644. Godine, započinje vladavina dinastije Qing. Iz tih vremena bilježimo nastanak tajnog ili elitnog društva, zvanog "Barjaktari". Članstvo je zahtijevalo određene stvari, te su imali ekonomske i zakonske privilegije u državi. U današnje doba Kina je totalitaristička komunistička država koja je blizu k tome da postane nova svjetska velesila. Jasno, kršenje ljudskih prava, ubijanje neistomišljenika, atomsko naoružanje i najveća svjetska emisija štetnih plinova nisu razlozi da im se nametnu sankcije od strane UN-a.
TIBET (BOD) Ova kineska pokrajina je danas najpoznatija po grčevitoj borbi za neovisnost i represiji od strane komunističkih vlasti. Drevni samostani i redovnici sve više su postrance i prolaze postupak "pročišćenja" poput onoga kojeg su prolazili i južnoamerički Indijanci tijekom dolaska konkvistadora. Osim raznih metoda meditacije i odlazaka u druga stanja svijesti (više u jednom od sljedećih poglavlja, op.a.) Tibetanci su poznati i po legendi o mističnom gradu Shambali, koji se nalazi na samom rubu naše fizičke stvarnosti ili po nekim tumačenjima u četvrtom denzitetu (denzitet ću također pojasniti u nastavku knjige, op.a.). Proročanstvo Shambale govori da će bliskoj budućnosti svijet u potpunosti okrenuti leđa duhovnom i postati materijalan u svoj suštini, te kada bude imao vlast nad cijelom planetom pokušat će pod rukovođenjem zlog vođe pronaći i pokoriti Shambalu. Bez obzira na oružanu moć trideset drugi kralj Shambale, Rudra Cakrin, će ga poraziti i vratiti svijet ka svom duhovnom podrijetlu.
53
Teorija o akupnkturi Zemlje navodi svetu tibetansku planinu Kailash kao šestu čakru, odnosno treće oko. Samim time ona postaje mjesto spoznaje, drugačijeg protoka konvencionalne energije i bržeg širenja svijesti. Mnogi odlazak na Tibet smatraju vrhuncem na svom duhovnom napretku, a razlika između tog mjesta i ostalih više zemaljskih vidljiva je na svakom koraku. Shambala je kraljevstvo koje je po legendi najbliže upravo na ovoj planini. Brojni lame su dugogodišnjom pripremom uspijevali probiti duhovnu barijeru i svojim spiritualnim bićem doći u ovo kraljevstvo. Shambala je prikazana kao palača Kalapa smještena unutar lotosova cvijeta s osam latica. Sam kraj materijalnog svijeta je predviđen oko 2045. godine, no, to ne bi bilo to da ne postoji dio tumača koji smatraju da taj proces prelaska u više stanje svijesti neće započeti na toliko spominjanu 2012. godinu. Prva asocijacija na Tibet je zasigurno Dalai Lama. To je vjerska titula poglavara žute sekte tibetanskog budizma. U prijevodu znači "Dalai guru" što s drugim imenom svakog lame Gyatso znači oceanski dalai guru. Danas je aktualan četrnaesti dalai lama, Tenzin. Pošto je od 1959. godine u stalnom progonstvu postao je svojevrsna pop ikona poput Che Guevare i simbol otpora protiv represije. Na iživljavanje od strane totalitarne vlasti svijet zatvara oči poput nekadašnjeg ponašanja Staljina prema političkim oponentima što nije ništa novo jer svjetske velesile odlaze tamo gdje vjeruju da postoji famozno oružje masovnog uništenja što nije slučaj i s državama gdje znaju da postoji. Propovijedanje mira i jedinstva na planeti prolazi samo kada se skuplja humanitarna pomoć i donacije, no očito ne i kada se treba tako i djelovati. Na našu nesreću taj fenomen je najveća misterija vezana uz čovječanstvo, bilo u prošlosti, bilo u sadašnjosti, bilo u budućnosti… Slika 53 – Planina Kailash, Tibet, Kina – Autor: Ondrej Žvaček
JAPAN (WA, YAMATO) Japan je zapadno ime za Nippon ili Nihon (Zemlja Izlazećeg Sunca). Stariji nazivi su Yamato (Japan) i Wa (kineski naziv za drevne Japance, japanski naziv nije poznat). Japanska kultura je misteriozna upravo koliko i sve ostale u ovom poglavlju. Nitko sa sigurnošću ne zna kako su i kada Japanci zauzeli ovaj otok koji se navodno odvojio od Azije u zadnjem ledenom dobu, dakle prije nekih četrnaest tisuća godina. Prvi spomen Japanaca dolazi iz kineske predaje, a i cijela ranija povijest Japana prolazi pod velikim utjecajem svojih zapadnih susjeda. Mitologija je vrlo snažna, a poput sve literature takve tematike danas mnogi ljudi vjeruju da ima usku poveznicu s japanskom povijesti. Ono što je zajedničko svim vladarima je ime tennō koje ih označava, a u slobodnom prijevodu znači "nebeski vladar". Poput svih ostalih mitologija u početku su s neba sišli samo jedan muškarac i jedna žena uz ukrašenu katanu kao poklon. Naravno, imali su i dvoje djece, te je nakon što su pogriješili (nešto poput Evine jabuke, op.a.) odlučeno da žena više ne smije pričati prije muškarca (kako je u skladu i s modernijim običajima, op.a.). Jasno, napravili su još osmero djece koji su postali japanski otoci, a nakon smrti Izanami je ošla u kraljevstvo mrtvih. Smrt je pak nastala nakon njezinog ljubomornog povika da će ukoliko je ostavi muž svakog dana ubijati tisuću ljudi. Srećom, on je bio mudar pa je doviknuo da će onda podariti tisuću petsto novih života i tako je nastao životni ciklus. Legendarne kronike, Kojiki i Nihon Shoki, tumače to da je Japan osnovan oko 600. godine prije Krista, prvi car je bio Jimmu, direktni potomak Amaterasu iliti Božice Sunca, odnosno, šesti potomak već spomenutog para prvih izdanaka kraljevske obitelji s nebesa. Danas je polemika da li je Jimmu bio stvaran ili je prvi car ipak bio Ojin. No, to očito nije bilo bitno 1940. kada je zbog svojih postupaka (povrat dijela japanskog teritorija) Jimmu poslužio kao savršen primjer dizanja nacionalne svijesti pred rat. Poznata je i legenda o mongolskim invazijama koje su trajale od 1272. do 1281. godine. Oružano i strateški puno naprednija vojna sila nije mogla prodrijeti i zauzeti otočje zbog božjeg vjetra, tajfuna Kamikaze. U blizini grada Yamagata su otkrivene slikarije na starom plemićkom grobu, a jedna od njih ukazuje na kralja koji nedvosmisleno podignutom rukom pozdravlja sedam letećih tanjura ili diskova. Grob je star oko četiri tisuće godina i pripada plemenu Ainu. To pleme u svojim kronikama i legendama navodi da su ih posjećivali leteći diskovi pod nazivom Shinta što u prijevodu znači kolijevka. Tako je iz takve letjelice sišao na zemlju i bog Ukikurumi Kamui. Drugi pokazatelji da se nešto zanimljivo zbivalo u Japanu su i crteži sa groba na otoku Hokkaido. Tamo pojedinci pogledom ispraćaju kolijevku. Nepoznati objekti su popularni i kasnije. Na jednom se tuširanom crtežu iz 9. stoljeća nalaze tri svećenika koja promatraju svjetleći objekt na nebu dok je na tlu nekakvo krilato stvorenje. Kako je Japan zemlja izlazećeg Sunca tako su kroz povijest posebnu naklonost pokazivali i prema tom nebeskom objektu. To im je poveznica prema brojnim drugim narodima s istim sklonostima. Pitanje koje se postavlja je da li je na japanskom otočju ranije obitavao neki drevni narod sa sličnim uvjerenjima? Sve je moguće. Dokaz tome su piramidalne građevine, a možda i cijeli gradovi u podmorju južnog arhipelaga Ryukyu otoka. To ćemo podrobnije objasniti u jednom drugom poglavlju. Nas trenutno zanima da li su graditelji tih gradova bili drevni Japanci ili neki drugi drevni narod. Vjerojatnije ovo drugo. Time otvaramo Pandorinu kutiju neotkrivenog svijeta koji je prethodio Japanu i čiji su oni možda i direktni potomci. Gledajući sve iz prizme takvih teorija nije nemoguće niti to da su svoj zenit dostigli i mnogo ranije nego što to shvaćamo. U krajnjem slučaju, najniži oblik civilizacije su susreli 1945. godine i, ruku na srce, ako su to preživjeli…
AFRIKA DOGONI Dogoni su skupina drevnih plemena koja su živjela na tromeđi Malija, Senegala i Gvineje. Plemena Aru, Diju i Domo naseljavaju litice brdskog grebena Bandiagara, a Arui su duboko u brdima. Poznato je jedino da je do preseljenja došlo prije propasti velikog afričkog carstva Mali. Prvi pravi kontakt između zapadne civilizacije i ovog plemena je započeo u ekspediciji francuskih antropologa Griala i Dietereina 1931. godine. Dogoni su bili toliko interesantni da je ovaj dvojac više od trideset godina istraživao njihovu povijest. Ono što je bilo nevjerojatno je astronomska stručnost kod ovog naroda. Naime, poznavali su prsten Saturna prije Galilea, imali su slikarije četiriju Jupiterovih mjeseca, te im naravno nije bilo strano niti kretanje planeta oko Sunca za što bi u tom vremenu u Europi vjerojatno gorjeli na lomači. Najintrigantniji dio cjelokupnog naslijeđa je ipak bilo poznavanje zvjezdanog sustava Sirius, te njegove binarne prirode što zapadni svijet nije otkrio do polovice 18. stoljeća. Problem u ovome je bio taj što je Sirius B bijeli patuljak oko 100 000 puta teže vidljiv od svog imenjaka. Intriga se još više nastavlja time što su vjerovali da je Sirius B najteža zvijezda što s današnjim stelarnim saznanjima i nije toliko krivo poimanje.
54
Sada dolazimo do njihove najpoznatije vještine, a to su nevjerojatni bunari. Naime, dubina bunara je u prosjeku oko 80 m, a sagrađeni su prije čak 600. godina. Dogoni, koji su se tada zvali Mande, po predaji kažu da su vještinu izgradnje tih bunara kao i veliko poznavanje astronomije spoznali od ljudi sa zvijezda, tj. ljudi-riba pod imenom Nommo. Bića su došla u velikim letjelicama, te su preko noći odlazila u nekakvu vrstu vode i to kopanjem rupa u zemlji. Te rupe Dogoni danas koriste kao bunare i izgrađuju nove na njihovu sliku i priliku. Pričao sam o binarnom sustavu Sirius. No, taj sustav po Dogonima ipak nije binaran. Naime tu je i Sirius C kojeg znanstvenici ipak nisu otkrili i ne vjeruju u njegovo postojanje. Da li je sve ovo nevjerojatno pronicljiv mit ili stvarnost, u Africi je to najteže dokučiti, pa je na vama da vjerujete ili ne vjerujete. Znanstvenici su bez teksta, nemaju nekih pravih teorija o svemu ovome pa tako niti ne pobijaju vjerodostojnost svega. Dogoni su mi dali povod za zaključak : "Sve ćete saznati, samo pričekajte ponovni dolazak Nommoanaca"… Slika 54 – Tipično Dogonsko selo, Mali – Autor: Dario Menasce
EGIPAT (KEMET) Drevni Egipat je zasigurno najpoznatija drevna kultura, bok uz bok još neotkrivenoj Atlantidi. Oaza između pustinja obilježila je povijest u kulturološkom kao i u brojnim drugim aspektima. Najmanje sedam tisuća ljeta stara tradicija Egipat postavlja kao vodeću državu u svijetu što se tiče konstantnog razvoja. Za gradnju su vrlo bitna njihova božanstva, poput vrhovnog boga Amona Ra, uz brojne druge bogove koji su imali svoja svetišta. U principu, egipatsko kraljevstvo dijelimo na staro, srednje i novo. Jasno, nas ponajviše zanimaju piramide (koje su po znanosti oni i sagradili na primitivan način, op.a.).
55
Razvoj piramida po povijesnim udžbenicima započinje izgradnjom Djoserove stepenaste piramide u Saqqari. Novi korak je Snofrouva piramida u Dahshuru koja je zbog oblika zvana svinuta piramida (iako je očito da je namjerno svinuta, znanstvenici tvrde da je to pogreška koja potvrđuje primitivizam graditelja, op.a.). Posljednji korak ove "amaterske" izgradnje je stepenasta piramida u Medumu čija je izgradnja pripisana kralju Huniju, posljednjem vladaru Treće dinastije.
56
Također, znamo i za hram u Karnaku koji oduševljava svojim stupovima, kao i hram u Luxoru koji je poznat kao Amonov "ljetnikovac", te hram Deir el-Bahari. Tu su i hramovi u Abu Simbelu, s poznatim dvadesetmetarskim statuama Ramzesa II. Dolina kraljeva je dolina grobnica uz slikarije po zidovima tih grobnica. Nama je ipak najzanimljivije područje (osim Gize) Abydos i Dendera.
Slika 55 – Sfinga i Khufuova piramida, Giza, Cairo, Egipat – Autor: Ian Sewell Slika 56 – Hatshepsutin hram, Deir el-Bahri, Egipat – Autor: Ian Lloyd, "Free Desktop Wallpaper"
Abydos je sazdan na Abdju brdu (brdo simbolike) i poznat je po hramu Ozirionu. Izuzev tih spomenutih osnovnih referenci godinama oduševljava i alternativne istraživače. Po samoj strukturi i načinu gradnje nevjerojatno podsjeća na Sfingu i Gizu, naročito kada upletemo desetke blokova poslaganih jedan na drugi, sve odredom teški po 100+ tona. Proračuni onemogućavaju prijenos blokova putem radne snage ili primitivnih uređaja pa sami moramo zaključiti što je u pitanju. Ukoliko je Giza po predaji služila kao prikaz neba onda je Abydos predstavljao prikaz života nakon smrti. Zanimljiv je i posmrtni prilog bogovima u kojem je svatko tko je sahranjivan morao dati drugačiji poklon, po sličnoj osnovi (formuli). No, ono po čemu je Ozirion posebno poznat je hijeroglif na kojem su navodno prikazana moderna plovila poput helikoptera, aviona ili glisera. Objašnjenje skeptika ovaj puta čak i ima logike, naročito kada pogledamo sve vizualno. Naime, oni smatraju da je ovo igra slučajnosti nakon pomiješanih (jedno ime preko drugoga) imena dvaju faraona. Drugo isto tako fascinantno otkriće je Cvijet života, simbol povezanosti svih živih bića kojeg, poput svastike i drugih simbola, nalazimo diljem svijeta. Ovaj je pak drugi najstariji takav simbol ikada pronađen. Kada se sve zbroji i oduzme Abydos definitivno ima veliki značaj, kako u drevnoj povijesti tako i u misterijama sadašnjosti.
57
Podjednako bitna i misteriozna lokacija je Dendera. Sjeverno od Tebe su locirani hramovi Hator i Izide kao i pripadajuće misterije. Ovdje se nalazi jedno od prvih kola zodijaka i karta noćnog neba bazirana na astrološkim mjerilima. To je neosporan dokaz da su Egipćani bili povezani s astrološkim čimbenicima poput ostalih drevnih naroda. Ukoliko je to prilično važna referenca nešto drugo je prilično nevjerojatna mogućnost. Naime, znanstvenici već desetljećima muku muče s osvjetljenjem u podzemnim prostorijama raznih hramova, piramida i grobnica. Glavni problemi vezani uz baklje su onaj očigledni, nepostojanje držača, i onaj logični, nedostatak dovoljne količine kisika već iza par uglova. Problemi ogledala i sunčevog odsjaja su pak ti da niti jedno ogledalo nije pronađeno kao i mrtvi kutevi u kojima se rasipa svjetlost te fizički ne može doprijeti iza nekoliko prostorija. Što je onda osvjetljivalo prostorije? Neki kažu – Žarulje! Jedna takva je navodno pronađena iliti uočena na hijeroglifu u Denderi. Skeptici će reći da je to zapravo sveti cvijet lotosa, no ako u priču dodamo Bagdadsku bateriju (pročitajte više u poglavlju Otkrića bez objašnjenja, op.a.) onda dobivamo puno šire konotacije...
58
Slika 57 – Cvijet života // NLO u Ozirionu, Abydos, Egipat – Autor: Kompilacija slika raznih autora Slika 58 – Kolo zodijaka // Žarulja u Denderi – Autor: Kompilacija slika raznih autora
Sada smo došli i do piramida u Gizi, odnosno, "onih" piramida. Povijesna imena su im "Keopsov obzor", "Velik je Kefren" i "Božanski je Mikerin". Izgradili su ih navodno robovi uz dovoženje kamena do mjesta gradnje ili po novijim teorijama lijevanjem betona. Ovo je naravno stajalište službene znanosti. Protivnici povijesne teze ističu da je Khufuova (Keopsova) piramida dobila takvo ime bez prave povijesne relevantnosti već samo zbog ploče koja je pronađena nekih stotinjak metara dalje na kojoj je pisalo njegovo ime. Niti sama pozicija piramida nije nikako slučajna kako se navodi već je itekako planirana i to po položaju zvijezda iz sazviježđa Orion u godini 10.450. prije nove ere što je možda i prava godina gradnje piramida.
59
Nadalje, tu su i procjepi koji iz glavne komore piramide nevjerojatnim arhitektonskim čudom prikazuju određene zvijezde na nebu (u položaju u kojem su bile u navedenoj godini, op.a.) i to redom Zeta Orionis, Sirius, Beta Ursa Minor i Alpha Draconis (puno više o ovome možete vidjeti u mojem predavanju Egiptu ili putem brojnih internet stranica i filmova). Takve teorije najviše omalovažava zloglasni Zahi Hawass koji je trenutno svjetski poznat po otkriću "prave" prošlosti Tutankamona koji je po njemu bio dijete incesta, šepavac i umro je od malarije. To je izrazito interesantno jer je upravo on ismijavao sve kritičare svoje donedavne teorije da je popularni egipatski faraon umro od infekcije prouzrokovane lomom noge. Vidite i sami sve probleme na koje nailaze istraživači koji nemaju raznorazne funkcije dobivene političkim i interesnim putem već istražuju iz čiste ljubavi i entuzijazma. Situacija je takva da gotovo uvijek imaju poteškoće sa bilo čime vezanim uz svoj rad, a i kad dokažu da su u pravu drugi ubiru lovorike njihovog uspjeha. Teorija o ranijoj gradnji Sfinge također "pije vodu" jer je ona dijelom uništena zbog vodene erozije koja je moguća isključivo na način da je cijela građevina bila doslovno do grla prekrivena vodom. Ono što je prethodilo ovom zaključku je teorija belgijskog istraživača Roberta Bauvala koji je Sfingu smjestio u isto vremensko razdoblje kao i piramide i to isključivo zbog nebeskog položaja sazviježđa lava. Pošto je povijesno zabilježen i globalni veliki potop, možda je upravo to i razlog devastiranosti ovog drevnog objekta. Nakon ovog ćemo spomenuti i kontroverzno "krivovjerje" Amenofisa IV. koji je ukinuo Amona i ostale bogove i za svog vladanja uveo heliopolsku monoteističku religiju s glavnim bogom Atonom. Promijenio je ime u Ekhnaton ("onaj koji se sviđa Atonu"), te je ukinuo sve statue koje nisu bile potrebne Atonu jer je bio sveprisutan. Božji medij bio je sunčev disk koji je štitio njegove poklonike. Zanimljivo je to da sve ovo podsjeća na židovsku doktrinu o jednom bogu, kao što i ovaj Atonov sunčev disk neodoljivo podsjeća na nešto što spominjem u jednom drugom poglavlju. Slika 59 – Tlocrt piramida u Gizi i poveznica s Orionom, Egipat – Autor: Osobna rekonstrukcija i montaža
Svi naravno znamo za famozno prokletstvo mumije koje je zadesilo svakoga tko nije dostojan ili oskvrnjuje grobnicu faraona. Sada je vrlo vjerojatno da se to može opisati na jednostavan način jer su istraživači nabasali na bakterije ili viruse koji su bili smrtonosni. Tu je i legenda o "Oku Horusovom", odnosno, završnom kamenu na vrhu Velike piramide koji je svijetlio kilometrima. To oko je simbol Masona, magijski simboli Davidova zvijezda i Solomonov pečat su također spoj dviju takvih trokuta. Vrh je opet trebao biti postavljen na piramidu 1999. no zbog strašnog medijskog pritiska o povezanosti toga i uspostavljanju novog svjetskog poretka (proročanstvo Edgara Caycea, op.a.) sveprisutni je generalni tajnik egipatskog vrhovnog vijeća antikviteta Zahi Hawass odlučio isti ne postaviti. Brojne i obilato tekstualno potkrijepljene priče dobivaju na važnosti među običnim pukom kada se zna da je Egipat poprilično spominjan i u Bibliji. Poveznice dviju religija najviše se dodiruju u Matejevom evanđelju, dijelu Novog zavjeta. Naime, on jedini spominje pojavu zvijezde na istoku uz rođenje Isusa, kao i bijeg obitelji u Egipat. To evanđelje je pisano oko 50. godine u Aleksandriji. Pisac bi definitivno vidio zvijezdu Sirius koja u Egiptu od pamtivijeka označava rođenje božanskog djeteta. Tako je prema predaji Izida rodila Horusa, pred zvijezdom istoka Siriusom, uz dolazak tri kralja, tri zvijezde iz tog sazviježđa. Ovakva usporedba i svi ostali zaključci su strašno kontroverzni i to ću obraditi u jednom drugom poglavlju knjige. Intrigantna zagonetka vezana uz Egipat, a koja se i danas istražuje, legendarna je tajna komora skrivena u Velikoj piramidi u Gizi. Probijanjem komore 2002. je otkriveno da je blokada dvostruka što nam samo produbljuje misteriju jer zašto bi neki nebitan odjeljak u piramidi bio tako zaštićen?
60
Dr. Hawass je pokretač (koji je ljubomorno ili radi mjera opreza držao ekskluzivu sve do vlastite smjene nakon egipatske revolucije, op.a.) ovog projekta, koji je nastavljen 2007., a u kojem znanstvenici pomoću radara, bušilica i raznih robota pokušavaju dokučiti ovu tajnu. Smatra se da se u ovoj komori nalaze stvarni dokumenti o izgradnji piramida. Postoji i krug ljudi koji tvrde da su tamo proročanstva Hermesa. Do sredine 2010. nisu otkriveni novi dokazi (izuzev čudnih slika između komora (op.a.) jer su radovi još u postupku realizacije zbog silnih problema s robotima i logistikom. Ako bih išao dalje, mogao bih napisati cijelu knjigu isključivo o misterijama drevnog Egipta. Poveznice s Atlantidom, vanzemaljska veza, piramide kao akumulatori energije za Zemljine akupunkturne točke, piramide kao portali u druge dimenzije i planete, piramide kao spremišta kristala što proizvode ultimativnu energiju, nedavno otkrivena najveća građevina u povijesti – Labirint u Hawari (nažalost, nije još objavljen veći broj podataka o kojem bih mogao pisati, odličan filmić možete pronaći na internetu, op.a.) su samo od nekih istraživanja o kojima postoje deseci knjiga, a ukoliko želite više možete me pozvati kao predavača… Slika 60 – Fotografija iz tajne komore, Khufuova piramida, Giza, Egipat – Autor: Rudolf Gantenbrink
NUBIJA (KUSH) Drevno nubijsko carstvo nalazilo se južno od Egipta u današnjem Sudanu i vjerojatno je bilo visokorazvijeno. Piramide ne izgledaju poput egipatskih, nisu velike, najveća među njima visoka je 30 metara što ih razlikuje od ostalih u svijetu. Izgledom podsjećaju na replike nekih većih građevina uz misteriozni pokrov koji je nekada bio na samom vrhu piramide. Meroë, njihov poznati grad, danas krasi ni manje ni više već dvije stotine piramida. Reljefi na istim prikazuju bogove i crne faraone Nubije. Zanimljivo, njihovo društvo je po arheološkim nalazima u velikom opsegu ovisilo o ženama koje su iz pozadine krojile vlast. Ovaj dio Sudana Egipćani su zvali Nubijom po najvažnijoj sirovini koja je odatle dolazila. "Nub" na staroegipatskom označava zlato. Danas su tu pojedina nalazišta zlata i tragovi njegovog kopanja koja pojedinci datiraju i do vrtoglavih 450.000 godina u prošlost što ih je navelo na pomisao da su kopači vrlo vjerojatno bili došljaci iz svemira zbog nedostatka istovjetne zemaljske tehnologije kao i modernog čovjeka. Naravno, suvislo je pričati o mišljenju "mainstream" znanosti o ovoj tezi. Nubijci su posjedovali pismo od dvadeset i tri slova danas poznato kao meroitsko pismo i različito od egipatskih hijeroglifa koji su poslužili kao uzor. Lingvisti su uspjeli dešifrirati pismo, no imaju problema sa shvaćanjem "što je pjesnik htio reći". 2008. godine je otkriven dokument koji bi usporednim prijevodom mogao do kraja rasvijetliti tajne ove civilizacije i još nam više dočarati svu njihovu moć. Uz razvijen jezik i pismo, umjetnost nije ništa zaostajala. Neki znanstvenici tvrde da su pojedine slikarije nubijskih umjetnika možda i najstariji takav talent zabilježen u povijesti. Uz to, imali su vrlo razvijenu trgovinu, željezo visoke kvalitete, te građevinu koje se ne bi postidjele ni današnje kulture (ili možda nekulture, op.a.). Takva otkrića podcrtavaju zajedničku crtu svim drevnim narodima – mnogo veći stupanj razvoja od prihvaćenog.
61
Crni faraoni, replike piramida, zanimljivo pismo. Sve podsjeća na Egipat koji im je i bio uzor. Ono što razdvaja ova dva naroda je sveprisutna ženska ruka. No, možda i ne… Možda žene ipak vladaju svijetom i to bez teorija zavjere. Ovo bi bio i zanimljiv poučak za neke feminističke organizacije... Slika 61 – Nubijska piramida, Meroë današnji Meruwah, Kabushiya, Sudan – Autor: Wufei07 (wikipedia.org)
ZULU Zulu je najpoznatije pleme koje obitava u Južnoj Africi. Povijest ih ponajviše pamti po ratu s Englezima i po poznatom kralju i ratnom vizionaru zvanom Shaka Zulu. Rat sa Englezima neobično podsjeća na filmski hit "Avatar". Naime, Englezi su napali područje Zulu naroda radi dijamanata. Prvi puta su izgubili bitku, no na kraju su dobili rat pobijedivši deseterostruko brojniju vojsku. Možda će takav biti i najavljeni nastavak holivudskog megahita (ukoliko Cameron pokaže agresivniju stranu :D, op.a.). Danas je svojevrsni brand ovog naroda poznati šaman Credo Mutwa. Najbliži suradnik Davida Ickea (kontroverznog engleskog pisca, op.a.) je kroz razna svjedočenja praktički upro put vjerovanju da našim planetom upravlja vandimenzionalna sila u obliku gmazovskih entiteta. Da li to pije vodu ili ne prosudite sami, no istina je takva da je poznat po svojim iscjeliteljskim vještinama. Veliki je borac za prava čovjeka i kritički oponent trenutnom američkom predsjedniku Baracku Obami kojeg naziva lažljivcem. Također poznat je i po prvim sumnjama da je princeza Diana zapravo ubijena, kao i brojnim drugim teorijama zavjere. Pošto je duhovni vođa vlastitog naroda njegove misli i riječi imaju veliki utjecaj u Južnoj Africi što ipak nije slučaj u cijelom svijetu gdje ga pojedinci smatraju ludim.
62
Sama riječ Zulu prema zapadnim stručnjacima znači "nebo", dok već spomenuti šaman za prijevod smatra prostor između nebeskih objekata (tamnu materiju) koji vidimo tijekom noći. Religija im je pak bazirana na tipične tematske bogove te jednog glavnog boga koji pomaže (ili ne pomaže, ovisno o tumačenju) u ljudskim međuodnosima i situacijama. Zanimljiva je i sličnost pojedinih riječi Zulu jezika i jezika orijenta, ostalih afričkih naroda, a ponekad čak i američkih Indijanaca. Tisućgodišnja neovisnost i bogatstvo tradicije i običaja je kao i uvijek narušena dolaskom Europljana. Englezi su započeli ono što je apartheid gotovo zaključio, a to je segregacija domicilnog stanovništva na uštrb vladajuće elite. Znakovito je da ukoliko Mutwa ima pravo u vezi svojih teorija (neovisno o vanzemaljskom utjecaju) tako nešto je posve uobičajeno diljem naše lijepe planete. Domaća krema pušta u vlastitu zemlju svjetsku elitu (bankare, biznismene...) bez pogovora, a najviše ispašta lokalno stanovništvo jer prirodna (jedina prava) bogatstva padaju u ruke beskrupuloznog lobija. Opet, da li to pije vodu ili ne prosudite sami. Ukoliko je tako nešto istinito, vratimo se na onu usporedbu sa "Avatarom". Možda se ona odnosi i na globalni poredak… Za one kojima je ovo preteška tema pogledajte reprize svjetskog prvenstva u nogometu jer je i to Južnoafrička Republika i Afrika… Slika 62 – Shaka Zulu, legendarni kralj – Autor: Nathaniel Isaacs, "Travels and Adventures in Eastern Africa"
EUROPA ETRURIJA (TYRRHENIA) Ova drevna civilizacija je prethodnik rimske kulture na tlu Italije. Po otkrićima vezanim uz arheologiju, postoji povezanost Etrurije s Kartagom i helenskom civilizacijom. Najpoznatija nalazišta su kod Pyrga, Viterbea, Siene itd. Otkriveno je najviše nekropola i u njima je pronađeno mnogo predmeta vezanih uz umjetnost. To navodi da su jedini uz Egipćane razvili kult mrtvih. Unatoč svim otkrićima, podrijetlo, jezik i razvoj Etruščana obavijeni su velikim velom tajne. Uz podrijetlo tako vežemo više različitih teorija, kao Dionizijeva teorija o Etrusčanima starosjediocima koja ujedno ima i najviše poklonika. Tu su i teorije Herodota o dolasku iz Male Azije (Lidije), poistovjećivanje sa Pelazgima, tajanstvenim prastanovnicima Grčke itd. Istraživači i lingvisti i dalje tvrde da etruščanski jezik nema apsolutno nikakve srodnosti s bilo kojim drugim poznatim jezikom. Tako im jezik nije klasificiran niti u jednu poznatu jezičnu porodicu. Pronađeno je na desetke tisuća spomenika s jezikom, no, većina ih sadrži samo nekoliko riječi. Zagrebački laneni tekst je i dalje najopširniji etruščanski tekst, ima oko 1130 riječi, a u Zagreb ga je donio Mihael Barić 1848. iz Egipta. Kako je etruščanski natpis završio u Egiptu, kako je bio povoj mumije i zašto sadrži poglavlja egipatske Knjige mrtvih nikome nije jasno te je to i ponajveća misterija vezana uz ovaj narod.
63
Dodatna zanimljivost ovog jezika je što je pismo slično ostalim mediteranskim pismima i lako se dešifrira, ali uvijek postoji ono ali. Pismo se može dešifrirati samo uz usporedbu s latinskim tekstovima koji su bili napisani uz etruščanske tekstove, i, zanimljivo, ne postoje slova o, b, k, i d. Kraj Etrutskog carstva počinje jačanjem Gala i Rimljana, i od tada je poznata legenda o desetogodišnjoj opsadi Veja. Tijekom opsade Tiber je postao crven od krvi, rađala se telad s dvije glave, djeca bez ruku itd. Rastom Albanskog jezera i gradnjom kanala, što im je rekao ratni zarobljenik, uspijevaju slomiti etruščanski otpor u Vejama. Definitivno zanimljivo, jer ovaj fenomen po svom zemljopisnom položaju u mnogočemu dotiče i nas, naročito kada sve povežemo sa Zagrebačkim tekstom. Odakle je zapravo ovaj narod možda nikada nećemo niti saznati... Slika 63 – Zagrebačka lanena knjiga, Arheološki muzej u Zagrebu – Autor: SpeedyGonsales (wikipedia.org)
GRČKA (HELLAS) Uz Egipat najpoznatija i najopjevanija drevna civilizacija. Gotovo sve znanosti imaju duboko uporište na području stare Grčke, tu su i antičke građevine, kultura, sport i praktički sve što prosječnom čovjeku može pasti na pamet. Nastanak Grčke počiva na velikoj misteriji koja je poznata pod nazivom Mikena. Predivan primjer kako ponekad treba vjerovati tekstovima koji nisu izričito povijesni (Homerov grad "bogat zlatom") svijetu je pokazao Heinrich Schliemann otkrićem Lavljih vrata. Ta vrata označavaju ulazak u utvrdu (iako još nije sigurno da su zapravo lavovi na slici niti što oni zapravo označavaju, op.a.). Odakle su došli Mikenci i gdje su nestali nije razjašnjeno. Nakon pada Mikene Grci napuštaju linearno B pismo i modificiraju feničanski alfabet u grčki. Zanimljivo je i to da tristo godina između Mikene, Agamemnona i Troje i početaka grčke civilizacije (1100. god. pr. Kr. – 800. god. pr. Kr.) ne postoje pisani zapisi i to razdoblje povijest pamti kao "mračno doba".
64
U samo dva stoljeća Grčka postaje velesila. Nažalost, iz tog vremena potječe termin Aristokracija koji označava vladavinu najboljih, nadljudi koji imaju veći značaj od puka i samim time i prirodno pravo za vlašću (tirani su predstavljali narodnu vlast i svrgavali su aristokrate). Do danas se nismo oporavili od realizacije tog termina jer su gotovo svi ratovi i nesuglasice nastale na vladavini unaprijed izabranih. Veliki sukobi se dodatno pojačavaju izumom tiskanog novca. Logično je po režimu zaključiti i gdje je bila najsnažnija aristokratska vlast. Sparta je militaristička sila starog vijeka, dok je istodobno u Ateni zabranjena aristokracija i započeo je razvoj čiste demokracije. Film 300 vuče korijene iz velike bitke kod Termopila nakon koje je perzijski vladar Kserkso I. zapalio Atenu. Za Kserksa su mnogi vjerovali da posjeduje paranormalna obilježja poput vladanja magijom i svijetom duhova što je protivniku ledilo krv u žilama. Izuzev povijesne okosnice nama jednako važna je ona mitološka gdje je stara Grčka jako dobro potkovana. Započnimo sa bogovima. Životopisan odnos među žiteljima Olimpa je poput scenarija meksičke sapunice. Zeus je tako aktivan otac (pravio djecu i boginjama i ljudskim ženama, op.a.) dok mu je hobi upravljanje munjama i gromovima. Ostali bitniji bogovi su njegova žena Hera, Afrodita, Apolon, Ares, Artemida, Atena, Dioniz, Posejdon… Popis bi se mogao nastaviti do kraja stranice. Junaci nisu ništa manje istaknuti. U pravilu potomci bogova i ljudi radili su velike stvari i to ponajviše za običan puk. Slika 64 – Lavlja vrata, Mikena, Grčka – Autor: Andreas Trepte
Za svoje božanske roditelje i nisu previše marili, a u herojskom djelovanju su činili greške koje su bile pouka za buduće naraštaje. Među junacima se najviše ističu Herkul, Ahil, Odisej, Jason, Hektor itd. Pojedini autori navode da je poveznica između heroja i bogova zapravo vanzemaljska veza i da junaci nisu ništa manje negoli hibridi ljudi i posjetitelja iz svemira. Ono što je sigurno je to da ili mitovi nemaju uporište u stvarnosti (iako je više puta dokazano upravo suprotno, op.a.) ili neke stvari trebamo prihvatiti s dozom skepse odnosno promišljanja o eventualnom prenesenom značenju napisanih rečenica. Vrijedi ipak zabilježiti da je pojam polubogova okosnica stotina kultura diljem svijeta a stara narodna kaže: "Gdje ima dima ima i vatre." Gledajući politiku današnjice čovjek se ne može oteti dojmu da sve vodi ka globalizaciji i politici da su svi ljudi jednaki (nažalost, uvijek ima i jednakijih, op.a.) što će na koncu dovesti do stvaranja jedne svjetske države. Ideja je svakako humana ukoliko ne gledamo na pozadinu svega, a baš ta ideja dolazi iz stare Grčke i to putem Olimpijskih igara. Igre su započele kao svojevrstan obračun bogova da bi poslije služile kao spoj sportskog i natjecateljskog duha. Nama je interesantno to da su nakon početnog entuzijazma igre prerasle u demonstraciju moći, političke intrige, ratnu propagandu i razne druge peripetije. Zaključak je takav da sport i politika oduvijek koegzistiraju bez obzira na posljedice, a teoretičari zavjere ovo podcrtavaju kao dokaz da je i sport putem "bogova" ubačen u ljudske živote kao još jedan u nizu sjemena razdora (politika, vjera, novac, rasa…). Ako ništa drugo, barem je zdraviji. Prva promišljanja o vanzemaljskom životu također dolaze iz Grčke i to iz pera grčkog pisca Thalesa i njegovog učenika Anaximandera unatoč problemu geocentričnog svemira. Ponajveći oponent vanzemaljske inteligencije je iznenađujuće bio Aristotel koji je takvu inteligenciju direktno suprotstavljao filozofiji smatrajući je nemogućom i nepojmljivom. Bez obzira na takva promišljanja tvorac SF žanra dolazi iz Grčke, a ime mu je Lucian iz Samosate (današnja Turska, op.a.). Teme su mu bile stanovnici Mjeseca kao i ratovi planeta. Mnoštvo artefakata (ćupovi, medalje, vaze itd.) prikazuje razne čudne kreature koje su danas inspiracija brojnim modernim autorima takve literature i Grčka je time kolijevka SF-a. Upravo taj žanr ovisi o mašti, a bića koja su u to vrijeme hodala Grčkom su sve samo ne obična. Minotaur, Kentaur, Kiklop i Meduza su opisani u jednom od daljnjih poglavlja knjige no pravo je pitanje da li su oni imalo stvarni. Promatrajući sve sa distance i objektivno tako nešto je teško za pojmiti običnom čovjeku, no opet gledajući toliko dugo osporavanu Mikenu i Troju ništa nije isključeno. Problem je tehnološka nedoraslost takvim projektima (koja bi čak i danas bila problem unatoč brojnim saznanjima o genetici, op.a.) pa kada se u priču uključi i vanzemaljski utjecaj sve postaje još teže probavljivo. Dodatkom neizbježne pouke na kraju prispodobe sve poprima okvire mita što zapravo i jest. Pošto je pomno istraživanje mitova više puta dovelo do rezultata stručnjaci i dalje vjeruju u Platonovu legendu o Atlantidi, a tim redoslijedom malo hrabriji autori ova nevjerojatna bića povezuju sa čudesnim otokom jer je to i najlakši način. Uz već postavljeno pitanje o stvarnosti mitologije neovisno o danom odgovoru se da zaključiti da su postojale krvne žrtve što je još jedna od poveznica s drugim civilizacijama. Ono što se meni osobno sviđa je to što žrtvovani volovi, svinje ili koze poslije žrtvenika (oltara) nisu ostavljene na milost i nemilost bogovima već su pripremane za gozbe u kojima im je zahvaljivao običan puk. Običaj je bio takav da se žrtva smije pojesti samo u određenom prostoru i u određenom vremenu što u prijevodu znači da nije bilo odnošenja hrane kućama niti odugovlačenja s jedenjem. Pošto vjerujem da je to zgodan zaključak ovog dijela knjige (starim Grcima zasigurno je), a također vjerujem i da je ovo jedini način kako za istim stolom spojiti suprotstavljene strane (bolji i od Olimpijade), ne preostaje mi ništa drugo nego nazdraviti za sjedište kulture i zdravog razuma starog vijeka jer je Grčka danas u najvećim problemima još od Kserksa. Ako pobijediš birokrate heroji i bogovi ti ne trebaju…
RIM Ako Grčku pamtimo po kulturi onda nam je rat prva asocijacija na Rim. Pokoravanje silnih civilizacija i brojni vanjski pokušaji prodora unutar vlastitih granica su na neki način zaduživali generacije ljudi da daju svoj obol vojnoj sili. I ime naroda počiva na jednom sukobu, odnosno, legendi o njegovoj prijestolnici. Da li je grad dobio ime po Romulu nakon njegove pobjede i ubojstva vlastitog brata Rema (poznata braća imaju mjesta i u prethodnom poglavlju jer ih je odgajala vučica, op.a.) ili po Romi, ženi koja je zapalila trojanske brodove u želji da ostanu na naseljenom području nije poznato, no ono što je poveznica ovih dviju priča je trojanska flota na čelu s princom Aeneasom. Aeneas je sin božice Afrodite i ponosni predak te poveznica s božanskim Julija Cezara, kao i legendarnih kraljeva Britanije (najpoznatiji kralj Arthur, op.a.). Pošto se neke kraljevske loze i u današnje vrijeme pozivaju na Cezara i britanske kraljeve možda je i istina da aristokracija proizlazi iz božanskog. Početak pisane povijesti donosi svrgavanje ostalih kultura na području današnje Italije (npr. Etruščana) i stvaranje Rimske republike. Nakon brojnih ratova na vlast dolazi Prvi trijumvirat i Julije Cezar. Njegova smrt putem atentata ostaje druga najveća misterija te vrste u povijesti (prva je ubojstvo JFK-a, op.a.). Veliko je pitanje da li je Cezar zbilja ubijen u senatu nakon dvadeset i tri uboda nožem ili ga je ubila ljubomorna žena Kalpurnija koja ga je prema još jednoj teoriji navodno čak pokušala i spasiti te je molila da ne ode u senat jer ga je sanjala krvavog u ležećem položaju? To nikada nećemo saznati. Nakon Drugog trijumvirata i smrti svih umiješanih u atentat započinje vladavina Oktavijana Augusta.
65
Oktavijan među ostalim uspjesima pretvara Egipat u rimsku provinciju i pobjeđuje Marka Antonija i Kleopatru koji počinjavaju samoubojstvo. Pravi razlozi sukoba su obiteljski jer je Marko Antonije varao Oktavijanovu sestru s Kleopatrom. Za nju je pak prilično sigurno da nije umrla od zmijskog ugriza iz više razloga (višesatno umiranje, mogućnost smrti ispod 50% itd.) što dovodi do pitanja što je pravi razlog smrti i da li je najpoznatija Egipćanka uopće umrla ili je sve inscenirala što je moguće i kod Julija Cezara? Danas je svaka smrt poznatih osoba pod povećalom javnosti i opće je uvjerenje da svi koji su neprirodno umrli (Elvis Presley, 2Pac, Michael Jackson, Hitler itd.) žive zajedno na nekom pustom otoku ili na Antarktici. Zanimljivo je i to da stari Rim i Egipat imaju mnogo više teorija zavjera uključenih u vlastitu prošlost od ostalih civilizacija te ih možemo smatrati svojevrsnim centrom i mjestom podrijetla urote poput današnjeg SAD-a pa tako niti jedan rasplet nije u potpunosti nemoguć iako je priča o bijegu Cezara i Kleopatre prilično nategnuta. Slika 65 – Morte di Giulio Cesare (Smrt Julija Cezara), 1798. – Autor: Vincenzo Camuccini
Ako su raniji vladari bili prepredeni i lukavi, kasniji su bili ili sposobni ili ludi. Kaligula i Neron su po nekim izvorima koristili droge koje su ih prilično ometale u prosudbi. Incesti, ludilo, čudno ponašanje, slavljenje samog sebe kao boga su samo neke od karakteristika ovih životopisnih careva. No, ruku na srce, nisu niti do koljena Elagabalu. Ovaj tinejdžer je prvi zabilježeni transseksualac koji nije prezao ni pred čime, pojedina dijela su mu toliko odvratna da Vam preporučujem da za daljnje čitanje pogledate internet. Najluđa trojka je navedena kao pravi prikaz što se događa nakon stoljetnih incesta i održavanja aristokratskih loza što je slučaj i danas. Rimljani su poput Grka imali zanimljiva božanstva. Planeti u sunčevom sustavu su dobili nazive po Merkuru (trgovina i putovanja), Veneri (ljubav i plodnost), Marsu (rat), Jupiteru (kralj bogova, gromovnik), Saturnu (otac bogova) i Neptunu (more i zemljotres). Jedini "grčki" planet je Uran (bog neba, otac bogova, titana i kiklopa). Ovi i ostali bogovi su poput onih grčkih te uživaju u međusobnim podvalama i spletkama. Ipak, teško je povjerovati da su ova bića imala uporište u stvarnosti i mitologija je najbolje opisala granice istih.
66
Osim utjecajne mitologije i teorija zavjera Rimljani su iznimno jaki i u poljima magije i tajnih društava. Simon Mag i Apolonij iz Tijane su liječili bolesne, letjeli i činili brojna druga čuda što ih je dovelo do osude ranog kršćanstva. Vještičarenja, proricanja i uroci su bili svojevrsna okosnica magije u ono vrijeme što možemo pročitati u očuvanoj literaturi. Pošto je literatura pod snažnim utjecajem kršćanske dogme nikada nećemo znati što je zapravo prava priroda starorimske magije, crna ili bijela magija. Ono malo što znamo je očuvano preko tajnih društava i pokreta (mitraizam), a ono što ne znamo vjerojatno kod neizbježnih masona (ukoliko datiraju još iz Egipta, op.a.). Hermetički red također seže kroz rimsku kulturu dok brojna današnja tajna društva i redovi štuju rimska božanstva i običaje. Najveće zlo novijeg vremena, njemački nacizam, također je uzeo pojedine rutine iz Rima što i nije najbolja reklama. Ritualna magija je zastupljena prije ratnih pohoda i polaganje vjere u stvorenja iznad naših domena shvaćanja je bilo popularno gotovo kao danas. Kao što sam već naveo, ljubav i liberalno seksualno ponašanje je još jedna odlika društva. Osim incesta, trans i homoseksualaca te brojnih ostalih izričaja svaki Rimljanin je slavio Kupida, odnosno, Amora, boga ljubavi, erotike i ljepote. Još jedna ikona ljubavi dolazi iz Rima, a to je mučenik i svetac Valentin. Upravo ovakav zaključak o Rimu je i najbolji. Ljubav, ratovi i spletke su brand ovog društva gledajući iz perspektive današnjeg čovjeka i ako su međuodnosi grčkih bogova scenarij za meksičku sapunicu onda je kompletna rimska povijest scenarij za holivudsku filmsku trilogiju. To bi voljeli vidjeti…
Slika 66 – Petrov sukob sa Simonom Magom, 1620. – Autor: Avanzino Nucci
KELTI I GALI Kelti su po definiciji Europljani koji pričaju keltski, dok su Gali Kelti koji žive u Galiji. Brojna božanstva, zanimljive legende, odlična glazba, život u skladu sa prirodom i konstantan hod po rubu stvarnosti najbolje opisuju folklor ovog naroda. Štovanje bogova je bilo nešto drugačije nego kod suvremenika, bilo zbog mjesta štovanja ili zbog svećenstva. Naime, druidi (koji su bili i filozofi, učitelji, liječnici i suci) su poput južnoameričkih Indijanaca svetkovine održavali pred artefaktima koje najvjerojatnije nisu sami izgradili, kao što je npr. Stonehenge kojim ćemo se pozabaviti u petom poglavlju. Najpoznatiji druidi su Merlin (ukoliko je stvaran i ukoliko je bio druid), Mug Ruith i Getafix (lik iz stripa Asterix i Obelix :D, op.a.), a pošto su gotovo svi značajniji druidi podrijetlom iz mitologije ili fikcije ne možemo sa sigurnošću ustvrditi da li su bili i svojevrsni čarobnjaci. Razne keltske bogove su kršćanski kroničari kasnije proglasili demonima što je bacilo ružno svijetlo na druide i njihove djelatnosti. Bogovi su bili čuvari gotovo svih segmenata iz okoline (šume, životinje, voda…) što je kao što sam već naveo okosnica čitave kulture. Hrvatima je posebno bitna božica rijeka Asullata po kojoj je ime dobila rijeka Sava.
67
Leprechauni (maleni postolari), jednorozi, patuljci, vilenjaci, vile i divovi su životopisni junaci keltskih priča i često čuvaju portale u "Druge svjetove" (druge stvarnosti, svijet bogova) među kojima su najpoznatiji Avalon (Otok Jabuka), Mag Mell (Lijepi Plato) i Tir na nÓg (Zemlja Mladih). Pravo podrijetlo ovih bića nije poznato, a postoji više priča o njihovoj pozadini. Duhovi, drugačiji ljudi, posve nova vrsta, demoni, anđeoska bića, vanzemaljci i još bezbroj drugih teorija stoje kao moguće ili manje moguće objašnjenje njihovog eventualnog postojanja. Brojni turisti i starosjedioci znaju i danas vidjeti patuljke i vile što je po znanstvenicima prouzrokovano predugačkim boravkom u Pubu. Druidska praksa je u pogonu i u moderna vremena, pa tako imamo više neodruidskih organizacija poput europskih, britanskih i američkih. Keltska glazba je popularnija nego ikada, brojne video igre i romani bave se sa čudesnim keltskim bićima dok se Gali pak prezentiraju preko Asterixa i Obelixa, najpoznatijih strip junaka. Velika popularnost keltske kulture po pojedincima označava i rast neopaganizma na što se modernijem svećenstvu diže kosa na glavi. Ja mislim da je to čisto rezultat povratka prirodi i postepeni odmak od modernog i urbanog što nam je konstantno nametano već godinama i svojevrsni bunt na tehnološki napredak poput 70.-tih godina prošlog stoljeća. Kakav god bio razlog ja sam za prakticiranje predugačkih boravaka u Pubovima jer sam ljubitelj empirijske znanosti… Slika 67 – Princ Artur i Kraljica vila, 1788. – Autor: Johann Heinrich
VIKINZI Vikinzi su narod koji je "ordinirao" Skandinavijom i općenito, sjevernom Europom od osmog do prvog dijela jedanaestog stoljeća. Ono što je zanimljivo je da ovo doba u povijesti ostaje prilično nerazjašnjeno zbog iznimno malog broja pisanih dokaza. Materijalni dokazi su pak brojni te možemo izdvojiti ostatke brodova (drakkar, knarr, snekkje), oružje (štitovi, sjekire, metalni prsluci), grobnice, ploče sa runskim pismom itd.
68
Kacige s rogovima, krigle od ljudskih lubanja, pljačkanje kao jedina grana profita i nemar oko vlastite higijene su velike zablude proizašle iz pera neprijatelja njihovog lika i djela ili religije. Razlog daljnjem produbljivanju neistine je uloga vikinga u popularnoj kulturi. Sport, glazba, filmovi, video igre i romani stvaraju sliku ovog naroda kod prosječnog čovjeka. Takva percepcija pokazuje dvorove diljem Europe kao leglo higijene dok Skandinavci smrde iako je stvarnost bila zapravo dijametralno suprotna. Također, najjača trgovačka velesila Srednjeg vijeka je bila vikinška zbog opsega pomorskih putovanja. Velika je vjerojatnost da su upravo Vikinzi posjetili američki kontinent pet stoljeća prije Kolumba prozvavši ga Vinlandom čemu svjedoče i brojni vikinški predmeti pronađeni u Kanadi. Pošto su ovakve predrasude učestale i kod ostalih drevnih civilizacija jedino je pitanje da li je to namjerna antipropaganda ili slučajna greška. Ostavljam Vama na prosudbu. Vrlo jako vikinško uporište je u religiji i mitologiji. Sve počiva na devet različitih svjetova, Midgardu (svijet ljudi), Álfheimru (svijet vilenjaka), Svartálfaheimu (svijet crnih vilenjaka), Vanaheimru (svijet Vanira - grupacije bogova), Muspellheimu (svijet vatre), Jötunheimru (svijet divova), Niflheimu (svijet leda), Asgardu (svijet Æsira - grupacije bogova) i Helu (svijet mrtvih). Najpoznatiji bogovi su Odin, Thor, Freyr, Freyja, Frigg, Baldur i Tyr. Svatko je čuo i za Valhallu, vikinški pandan Olimpu, Valkyrie, ženska bića koja odlučuju tko umire u bitci, kao i za Ragnarök, apokalipsu bogova i ljudi. Pismo kojim su urezivali mitološke koncepte su rune. Podrijetlo istih je nepoznato, neke teorije navode da je izvor bio etruščansko ili raetsko pismo što nije do kraja potvrđeno. Postoji i poveznica sa tarotom koji u načelu možda dolazi upravo iz ovog zagonetnog pisma. Rezimiranjem dolazimo do toga da su i Vikinzi preslika ostalih kultura iz prošlosti s nejasnom slikom o stvarnoj prirodi uz pojedinosti koje nadilaze prosječan razvoj ostalih naroda i vrlo blisku povezanost s bogovima tko god da su ti bogovi bili (plod mašte ili posjetitelji iz svemira). Za sam kraj ostavljam Prsten Nibelunga Richarda Wagnera i prsten J.R.R. Tolkiena iz "Gospodara prstenova", oba posuđena iz jednog vikinškog epa što je nekim istraživačima postala opsesija jer su uvjereni u njegovu stvarnu prirodu. Idemo u potragu… Slika 68 – Replika vikinškog broda Snekkje, Morag, Poljska – Autor: Vikinški arhiv u Jarmeryku
OSTALI NARODI Nabrojane civilizacije nisu i jedine koje okupiraju područje Europe, već dapače, najveća i najrasprostranjenija etnička skupina su Slaveni. Nije posve poznata njihova pradomovina kao niti područje iz kojeg su došli u Europu. Naravno, postoje brojne teorije, a među njima se ističe Ukrajina kao glavna mogućnost. Iz tih davnih vremena dolazi Herodotov zapis o Neurima, velikim čarobnjacima koji su se mogli pretvarati u vukove. Tako je i nastala prva legenda o vukodlacima.
69
Danas je pak teško protumačiti kakva je zapravo bila slavenska religija zbog nepostojanja pisanih izvora. Sve je funkcioniralo na prijenosu s koljena na koljeno što se na kraju pokazalo fatalnim. Jedini pravi dokaz za pismenošću dolazi s otkrićem "Velešove knjige" 1919. godine. Knjiga je predmet brojnih kontroverzi, veliki broj povjesničara je smatra krivotvorinom, a Neopogani je pak koriste kao svetu knjigu. Ona opisuje dolazak Slavena, najvjerojatnije iz Kazahstana, prolazak kroz Nabonasarovo Novobabilonsko Carstvo i pisana je pismom sličnim ćirilici. Mali broj izvora pak govori i o bogovima. Slaveni su vjerovali u sveto trojstvo zvano Triglav u kojem su se nalazili Svarog, Perun i Dajbog (Veleš). Tu su i Dažbog, Morana, Jarilo, Zora, Danica, Živa, Hors, Lada, Rod itd. Od duhova i demona vrijedi izdvojiti Babu Yagu (vještica što jede malu djecu), Bluda, Drekavca, Vampire, Vile i još brojne druge. Iako je broj pisanih zapisa krajnje deficitaran da se zaključiti da je nekada bio bogat život na području slavenske Europe. Vukodlaci, vampiri, vile su dolaskom kršćanstva pretvoreni u demone i šteta je da su slavenska vjerovanja gotovo poistovjećena sa sotonizmom kod nekih ljudi. Pošto i u moderna vremena jako puno starijih ljudi slavenske pripadnosti i dalje vjeruje u natprirodne sile, uroke, vradžbine, drevna bića vjerujemo da je jedan dio predaje preživio i da mnoge bake uče svoje unuke kako je to bilo nekada prije dvije, tri tisuće godina. Njihova tajnovitost nije ni do koljena Baskima. Narod zvan Euskaldunak ("oni koji pričaju baskijski") prema jeziku kojeg pričaju, Euskari ("način izričaja" ili po drugom prijevodu "jezik Sunca"), obitava na području današnje Španjolske i Francuske barem još od rimskog carstva. Veliki broj Baska živi i u Južnoj Americi gdje su postavili temelje Čilea kao države. Vjerojatno su jedan od najstarijih naroda europskog kontinenta sa jezikom koji je u potpunosti drugačiji od svih ostalih (izuzev modernih fraza i utjecaja globalizacije). Lokacija doma im je vrlo bitna i sva prezimena dolaze od lokacije kuće. Slika 69 – Baba Yaga – Autor: Ivan Yakovlevich Bilibin
Religija im se bazirala na središnjoj figuri, božici Mari. Svijetom su se kretali i divovi (Jentilak) koji su i graditelji monolitnih građevina, nimfe (Lamiak), vještice (Sorginak) dok se danas starije stanovništvo priklonilo kršćanstvu (osnivači Jezuita Sveti Ignacije i Xavier su Baski), a mlađe ateizmu i agnostici.
70
Izgled Baska je specifičan jer ih nazivaju ljudima sa zečjim licem. Crna kosa i oči uz orlovski nos ih izgledom povezuju sa Majama. Krvna grupa 0- ih pak odjeljuje od ostalih naroda s obzirom na učestalost (čak 60%) kod stanovnika. Postoji puno teorija o podrijetlu Baska, a jedna je da su pravi potomci Kromanjonaca jer se pojedine seoske obitelji i dalje služe običajima koji su u najmanju ruku primitivni. Baski su preživjeli zub vremena međusobnom ženidbom i nemiješanjem sa drugim stanovništvom te su živi dokaz autohtone civilizacije ili ostataka neke velike imperije (Atlantida ili Mu?, op.a.). Postoji legenda da je Diego de Landa, inače biskup i konkvistador imao Baska kao prevoditelja za majanski jezik koji se bez većih problema sporazumijevao sa lokalnim stanovništvom što svakako dokazuje nešto. Današnje težnje Baska su usmjerene ka samostalnoj državi koju su s obzirom na naslijeđe i zaslužili… Teško je i nabrojati sve tajnovite europske civilizacije. Rimljani su se divili Teutoncima zbog hrabrosti prikazane masovnim samoubojstvom njihovih žena koje nisu željele postati robinje vojnicima. Vandali su ostali poznati po divljanjima što je i sada slučaj sa istoimenim terminom, dok je trenutno najaktualnija civilizacija koja je najmanje istražena.
71
Göbekli Tepe bi jednog dana mogao biti prva direktna indikacija da je čovječanstvo starije nego što pojedinci žele priznati. Najstarije pronađeno svetište svijeta staro od jedanaest do trinaest tisuća godina nalazi se u jugoistočnoj Turskoj. Sastavljeno od 20-tak kamenih krugova zapanjuje kvalitetom izrade i nenalaskom ostataka civilizacije. Znanstvenici su odmah sastavili teoriju da je primitivni čovjek ovim hramom nadmašio samog sebe i to je bio vjetar u leđa za početke stočarstva i poljoprivrede (u najmanju ruku bizarna teorija, op.a.). Ima istine u tvrdnji jer bi ovo mogla i nama biti inspiracija za spoznaju o prošlosti… Slika 70 – Planina Amboto, prebivalište božice Mari – Autor: Ardo Beltz Slika 71 – Monolit, Göbekli Tepe – Autor: Zunkir (wikipedia.org)
AUSTRALIJA, NOVI ZELAND I OTOČJA ABORIDŽINI Što se tiče starih dokumenata, legendi i tradicija, Australija nije nimalo siromašan kontinent. Aboridžini najmanje 40.000 godina naseljavaju australski kontinent što im i ime govori (lat. ab origine – od pamtivijeka), razlikovali su oko tristo (danas dvjesto) različitih jezika sa šesto narječja. Mitologija i religija su povezane sa animizmom te je cijeli koncept života usmjeren na dva kolosijeka, san i javu. Jedan od simbola mitologije je Zmija duge koju Aboridžini povezuju sa dugama, kišom, rijekama i podzemnim vodama. Ona je po naravi nekada kreativno a nekada destruktivno biće koje ovisno o plemenu živi ili unutar Zemljine kore ili u dugi. Iz tog mita proizlazi i Bunyip, biće nalik demonu koje živi u močvarnim predjelima Australije. Ima pseće lice, konjski rep, škrge i rogove nalik kljovama morževa. Da li je zbilja stvaran nikada nije dokazano jer su očevici po pravilu čuli za aboridžinske mitove.
72
Yowie, australska inačica Bigfoota, također hoda diljem zemlje uz brojna svjedočenja očevidaca. Vrijeme sna (Dreamtime) je osnova cijele religije, nešto poput druge stvarnosti tijekom koje je nastao čitav svijet. Zemlja je majka svega i njezino bušenje (nafta) je poput bušenja kože. Bića zvana Wandjina su stvorili ljude i svake godine Aboridžini obnavljaju davno nacrtane crteže koji se nalaze na najvećem svjetskom monolitu, Uluru gorju. Brojni istraživači takve tematike ove kreature uspoređuju sa sivim vanzemaljcima, a bumerange zbog svoje aerodinamičnosti s nekim njihovim letjelicama. Diljem planete postoje i brojne energetske točke gdje su preci ostavili duhovnu energiju zvanu djang, a prevlast bijelog čovjeka željnog tehnologije i osvajanja uništava duhovnost. Pošto je san spektar stvarnosti za ovaj narod, znanost ne uzima za ozbiljno bilo kakve tvrdnje Aboridžina iako bi se o mnogo čemu dalo raspravljati. Meni osobno možda i nije najbitnija tema dolazak Wandjina već odnos modernog čovjeka i prirode koji zasigurno nije onakav kakav bi trebao biti. Ako nas netko može naučiti tom odnosu onda su to Aboridžini i kada to shvatimo svi ćemo zasvirati didgeridoo… Slika 72 – Crtež Wandjina, aboridžinski umjetnici – Autor: Nepoznat
MAORI Uz Australiju se i Novi Zeland može podičiti autohtonim stanovništvom. Māori naseljavaju Aotearou ("zemlju dugog bijelog oblaka") oko 1300. godine pr.n.e. sa zagonetnog otoka Hawaiki usred Tihog oceana. Pojedinci veo tajne skidaju usporedbom sa otokom Mu, navodnom drevnom civilizacijom koju podrobnije opisujem u jednom od sljedećih poglavlja knjige. Znanstvenici su metodom provjere DNK ustanovili sličnost Māora i Tajvanaca, te su tu zemlju naveli kao pradomovinu. Naziv ovog naroda pak dolazi iz riječi "oni koji se razlikuju od bogova i duhova". Znanje o zvijezdama i morskim strujama su donijeli upravo iz pradomovine. Pri ulazu u svoja sela obavezno postavljaju toteme, što dovodi do pitanja od koga su naučili taj običaj kojeg dijele s američkim Indijancima. Diljem svijeta su poznate i atraktivne tetovaže koje krase tijela i lica māorskih muškaraca i žena. Razlika između Tā moka i obične tetovaže je što je kod māorske koža sječena sječivom, a ne bodena. Najpoznatiji maneken je legendarni boksač Mike Tyson. Kapa haka je ratnički ples kojeg su svjetski proslavili uspješni ragbijaši Novog Zelanda. Hei-tiki, odnosno, ogrlica načinjena od dragog kamena isto ima značajnu ulogu u popularizaciji ovog naroda u zapadnoj kulturi.
73
Māorska predaja po kojoj je sin prvog čovjeka ubio svog brata, kao i priča u kojoj su sa planine mogli vidjeli kulu koja je sezala do neba (Babilonska kula?) dovodi u pitanje i eventualni kontakt s drugim civilizacijama. Vjerojatno još neko vrijeme nećemo saznati odakle im svo to znanje pa će nam ostati svojevrsni tapu, odnosno tabu. Ova riječ označava svetinju, nešto zabranjeno i taj termin je usvojen u ostalim jezicima kao recimo – izraz tabu tema, dok je riječ noa suprotnost od tapua. Od ostalih poznatih riječi izdvajamo i manu, jedinicu nečijeg osobnog renomea i karaktera bezbroj puta upotrijebljenu u video igrama. Najveću količinu mane trenutno posjeduje trenutni māorski kralj Tuheitia Paki. Ostali narodi poput Samoanaca u svojim legendama znaju i za veliki potop, te postoje i brojni ostaci građevina i kipova od nekog nama još nepoznatog drevnog naroda. Papua i Nova Gvineja su zloglasni po kanibalskim plemenima i brojni crtani filmovi ih prikazuju kao skupine divljaka pred velikim kotlom. To naravno nije tako, a zanimljivo je da ta plemena upravo nas etiketiraju kao divljake na što bi se svakako trebali zapitati…
Slika 73 – Moko preko lica, māorski muškarac, portret iz 1769. – Autor: Sydney Parkinson
ARKTIKA I ANTARKTIKA ESKIMI (INUIT I YUPIK) Eskimi iliti Inuiti, odnosno Yupici po vlastitom jeziku (naziv za ljude, op.a.), polarni su Mongoli naseljeni na Grenlandu, Sibiru i Sjevernoj Americi. Poznati su po psećim zapregama, kajaku i umiaku kao morskim prijevozom, toploj odjeći, snježnim naočalama, igluima i po miroljubivosti (u njihovom jeziku ne postoji riječ za rat). Drugi narodi su ih nazivali robovima i zmijama. Osim opredjeljenja za najhladnije predjele za život ono što ih razdvaja od svih ostalih naroda, a ujedno je i velika misterija je nepostojanje tumora u njihovom društvu. Mnogi tu otpornost vežu uz prehranu, posebice divljač, koja se hrani sjemenjem bogatim tzv. vitaminom B17, laetrilom, za koje se smatra da preventivno djeluje na organizam kada je rak u pitanju. Bilo kako bilo, jako zanimljivo saznanje. Također je zanimljivo i otkriće iz 1913. kada je u pećinama nedaleko od Pekinga među ljudskim kostima pronađena eskimska lubanja. Sudeći po karbonskom datiranju Eskimi su nekim nepoznatim načinom došli u Kinu prije 30.000 godina. Više puta su zabilježeni i nestanci čitavih naseobina bez traga. Najpoznatiji slučaj je onaj s kojim se suočio Joe Labelle kada je došao do jednog eskimskog sela 1930. u Kanadi gdje je odlazio svakog vikenda. Netom nakon dolaska na poznato mjesto 2.000 ljudi je u potpunosti iščezlo. Selo je napušteno, a sve je ostavljeno kao da je istog trenutka populacija nestala. Istraga je započela i nije pronađen niti jedan trag čizama, a svi psi za teret pronađeni su u njihovoj ostavi, uginuli od gladi. Hrana je ostala nedirnuta, a konačna misterija bili su grobovi koji su ispražnjeni. Gdje su nestali stanovnici nije poznato i situacija neobično podsjeća na onu već spomenutih Anasaza. Kako to nije jedini takav slučaj velika je misterija seoba Inuita koji to čine na posebno samozatajan i nepoznat način.
74
Ono najpoznatije kod Eskima je svakako šamanska tradicija. Osnova šamanizma im je iscjeljivanje, uspjeh u lovu i plodnost te za tu praksu često koriste i posebne jezike. Postoje tvrdnje da su upravo Eskimi odgovorni za toliku rasprostranjenost ove drevne tradicije i povezanosti ljudi s prirodom u Sjevernoj i Južnoj Americi. Mitologija im je povezana sa životinjama i dušom koja ne mora nužno biti povezana s fizičkim tijelom. Čvrst kontakt s prirodom je vjerojatno upravo njih doveo u poziciju da jednog dana budu uzori možebitnoj transformaciji čovječanstva i povratku ka korijenima. Mnogi ih vežu i uz davno izgubljene civilizacije poput Atlantide, ili uz drevne seobe naroda, a možda bi ipak bilo najbolje da ih se prvo same upita kroz raširenu mrežu legendi, mitova i povijesti. Tijekom šamanističke prakse spoznaja ionako sama dolazi...
Slika 74 – Inuit u kajaku, Aljaska, SAD, 1929. – Autor: Edward S. Curtis
UNUTRAŠNJOST ZEMLJE AGHARTA (SHAMBALA) Mnoge teorije govore o životu i civilizacijama pod Zemljinom korom. Halley smatra da se polarna svjetlost može objasniti tako da je zemlja tanja na polovima i da je ona zapravo refleksija svjetlosti koja dolazi odozdo. Prema jednoj legendi Maja, na Jukatanu je postojao potok kojim se okomito može doći do drugog otvora smještenog na misterioznom unutrašnjem dijelu kore. Ispod Mont St.Michela se nalazi keltski bunar koji prema legendi vodi u podzemlje.
75
U šumi Broccliande nalazi se tako Merlinov grob koji također vodi u podzemne špilje. Najpoznatija je, naravno, legenda o Agharti. Njom je vladao i vjerojatno još vlada „Kralj svijeta“, biće od krvi i mesa. Tako na prstenu Džingis-Kana uz svastiku postoji i bakrena ploča s pečatom „Kralja svijeta“. 1937. god. se taj kralj navodno pojavio i u Indiji za vrijeme krunidbe Georgea IV. Ferdinand Ossendowski je glavni ekspert za ovo područje. Smatra se da su preživjeli nakon potopa Atlantide i Mu prešli u podzemni svijet. Lama Turgut, Ferdinandov suputnik, kaže da u glavnom gradu Agharte stanuju veliki svećenici i znanstvenici, te da upravljaju svim silama prirode. Po unutrašnjosti zemlje putuju u brzim vozilima. Kralj svijeta, Brahytma, može razgovarati s bogom, pomažu mu i pomoćnici Mahytma (zna budućnost) i Mahynga (upravlja uzrocima tih događaja). Na sanskrtu Agharta znači „nepristupačan“, „neusporediv“, „nenarušiv“. Lobsnag Rampa je jedan od živih vidioca Agharte i svoj odlazak je opisao kao prolazak kroz špilju sa svjetlima iznad, te je vidio mnogo čudnih strojeva sa transparentnim staklima. Također, vidio je čudne letjelice, strojeve koji učitavaju misli pomoću slika, te pričaju o nuklearnoj eksploziji koja je prije par tisuća godina uzrokovala veliki potop, zabilježen kod mnogih naroda. Energetske kugle, poveznice s Aghartom su smještene ispod piramida, pod Sibirom, sfingom itd. Tu je i teorija o gmazovima iz četvrte dimenzije koji pod zemljom proizvode sive vanzemaljce. Iako izgleda smiješno, ta teorija i nije tako suluda, a ja je, kao niti ranije, nisam podrobnije opisao jer je njezin glavni pobornik, David Icke, znao i pola knjige posvetiti istoj. Ovo je još samo jedan od niza misterija koji nas tjeraju da se priupitamo JESMO LI SAMI ČAK I NA NAŠOJ VLASTITOJ PLANETI? Slika 75 – Mont Saint Michel, Normandija, Francuska, 2005. – Autor: Wikipedia.org
LITERATURA (PREPORUKA) CIVILIZACIJE PRIJE POČETKA 'ZVANIČNE' HISTORIJE Semir Osmanagić 2005., TKD Šahinpašić MISTERIJA ANASAZIJA Semir Osmanagić 2005., TKD Šahinpašić KOSMIČKA MISIJA MAJA Semir Osmanagić 2005., TKD Šahinpašić STEPENIŠTE DO NEBA Zecharia Sitchin 2007., Teledisk
LJUDI IZNAD VREMENA Ovo poglavlje sam posvetio ljudima koji su svojim znanstvenim i intelektualnim radom obilježili čovječanstvo i postavili posve nove temelje na područjima koja su zastupali. Ono što dijeli "običnog" čovjeka i genija najčešće je lucidnost, a upravo je to ono čega ovi pojedinci imaju i na pretek. Cijela povijest je na određenoj vremenskoj točki mijenjana iz temelja pod utjecajem genija, a sljedeće osobe su sam vrh genijalnosti. Bilo je tu i raznih čudesnih otkrića brojnih drugih ljudi, no kontinuitet tih nevjerojatnih izuma je u rukama ljudi izvan svog vremena. Iz tog razloga sam obuhvatio samo najveće umove i njihove najdojmljivije trenutke u karijeri koji se ipak ponekad dotiču i misterija vezanih uz njihova otkrića. Naravno, nisu izumi samo ono što netko materijalno osmisli već i intelektualno vlasništvo. Ono što je najzanimljivije je da je upravo intelektualni aspekt najveće naslijeđe ovih genijalaca i njihove su legendarne riječi ostale zapisane u povijesnim knjigama kao putokaz budućim generacijama.
Pitanje koje se postavlja je zašto je ovo poglavlje u knjizi „Svjetske misterije i tajne“? Odgovor su naravno sama imena spomenutih ljudi koja su u potpunosti utjecala na znanstveno promatranje paranormalnih fenomena.
Ovaj izbor genija je čisto subjektivne prirode i jasno je da svatko ima svoj osobni odabir i listu favorita. No, mislim da nitko neće imati ništa protiv spomenutih osoba već bi vjerojatno samo dodao nekoga.
PRIRODNE ZNANOSTI ALBERT EINSTEIN (MATEMATIKA) Albert Einstein rodio se 14. ožujka 1879. u Ulmu. Već je u ranoj mladosti pokazao nevjerojatne matematičke mogućnosti, pa je u dvanaestoj godini vlastoručno naučio geometriju. U petnaestoj godini je iz Münchena otišao u Aarau i odatle je odlazio u Zürich gdje je studirao matematiku i fiziku. Poznata je urbana legenda u kojoj je Albert pao matematiku iako je bio genij. To je donekle istina, no isključivo zbog suprotstavljanja profesoru čiju je teoriju bez problema pobio. Ovaj slučaj govori o njegovom nevoljkom odlasku na fakultet, problemima sa disciplinom i metodologijom rada. Nije išao na predavanja jer je volio proučavati fiziku i matematiku na vlastiti način. Unatoč takvom načinu rada položio je sve ispite i diplomirao 1900. godine uz veliku pomoć zabilješki jednog svog kolege. Od 1902. do 1909. radi u Patentnom zavodu u švicarskom Bernu. Tijekom toga je otkrio neke od osnovnih zakona prirode kao što su iznos brzine svjetlosti, dilatacija vremena i nova interpretacija dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularna priroda svjetlosti i princip ekvivalencije, te osnova opće teorije relativnosti. 1903. se oženio matematičarkom Milevom Marić iz Novog Sada s kojom je zajedno studirao. Iz tog prvog braka rođena su dva sina. 1905. prima doktorat Sveučilišta u Zürichu za teoretsku disertaciju o dimenziji molekula. Četiri godine kasnije postaje izvanredni profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zürichu i redovni profesor na Visokoj Tehničkoj školi. Nakon toga je proveo godinu dana u Pragu. 1914. postaje direktor Kaiser-Wilhelmovog instituta za fiziku u Berlinu i član Pruske akademije znanosti. Tamo je dorađivao teoriju gravitacije i inkorporirao je općoj teoriji relativnosti objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine. Dolaskom Hitlera na vlast Einsteinu su oduzete sve funkcije i zaplijenjen imetak. U znak protesta, Einstein se odriče njemačkog državljanstva i odlazi u SAD gdje do kraja života radi u Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Vjerovao je u pacifizam i cionizam, no istovremeno je podržavao vojno rješenje za nacizam. Iz tog razloga su u Njemačkoj njegove znanstvene teorije bile javno izvrgnute ruglu. Na njegovo upozorenje kako bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu u SAD-u su počeli istraživački radovi za njezinu proizvodnju. Kasnije se Einstein uporno borio protiv primjene toga oružja. Nakon rata je nastavio davati svoju podršku cionistima, ali je odbio ponudu vođa države Izrael da postane prvi predsjednik. Umro je 18. travnja 1955. godine u 76.-oj godini života u Princetonu. Einsteinovo glavno djelo je teorija relativnosti koja je temelj za daljnji razvoj teorijske fizike. Uz tu teoriju je uveo i hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima što znači da se svjetlost može shvatiti i kao roj čestica. 1917. je izveo je prve kvantne zakone za materiju što ga obilježava kao osnivača kvantne fizike i za taj rad mu je dodijeljena Nobelova nagrada 1921. godine. Patolog Thomas Harvey je kasnije obavio obdukciju mozga uz Einsteinov blagoslov. Hemisfera je bila najšira uz područje parijetalnog režnja i to 1 cm (15%) više nego one u kontrolne skupine. Također je zanimljivo da parijetalni režnjevi kod drugih pokazuju asimetričnost, dok su kod njega bili simetrični. Parijetalni režanj je dokazano bitan zbog prihvaćanja semantičkog znanja.
STEPHEN HAWKING (FIZIKA SVEMIRA) Britanski teoretički fizičar Stephen Hawking rođen je 8. siječnja 1942. u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Studij fizike završava na Oxfordu, a doktorsku disertaciju iz kozmologije je obranio na Cambridgeu. U mladosti je obolio od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), paralizirajuće bolesti koja uzrokuje slabljenje tjelesnih mišića. Postupno gubi govor pa danas komunicira pomoću računalnog sintetizatora glasa. 1974. Hawking postaje članom Kraljevskog društva (Royal Society) iz Londona, jednog od najstarijih znanstvenih udruženja na svijetu. Trenutno je profesor matematike na Lucasovoj katedri Sveučilišta Cambridge, gdje su nekoć predavali velikani poput Isaaca Newtona i Paula Diraca. Krajem 1980-ih piše knjigu "Kratka povijest svemira" koja postaje svjetski bestseler dostižući višemilijunsku nakladu što ga je učinilo bogatim i poznatim. Njegovi daljnji radovi su bitni zbog Hawkingovih poveznica između teorije relativnosti (makrokozmos) i kvantne teorije (mikrokozmos). Životno djelo će mu biti kvantna teorija gravitacije koja će stvoriti potpuni opis svih čestica i njihovih međudjelovanja. Uz to je donio i pretpostavku u suradnji s Jimom Hartleom koja i vrijeme i prostor smatra konačnima, ali bez ruba ili granica – slično površini Zemlje, samo uz dvije dimenzije više. Ako je to ispravna teza, ona bi ukinula problem singularnosti početka nastanka svemira. Sam temelj Hawkingovih teorija su proučavanje crnih rupa. Crne rupe su po njegovoj tezi velike nakupine tvari čije je gravitacijsko polje toliko snažno da ništa ne može napustiti njihovo područje prostor-vremena, pa čak niti svjetlost. Izračunao je da bi crne rupe trebale gubiti masu i smanjivati svoju veličinu emitirajući čestice tj. zračeći. To je njegovo najveće znanstveno dostignuće koje ima dalekosežne posljedice za fiziku i naziva se Hawkingovo zračenje. Iako je crne rupe danas još uvijek nemoguće izravno opaziti (detektiraju se posredno preko vlastitog gravitacijskog utjecaja na okolinu, op.a.) opće je prihvaćeno da su one stvarni objekti u svemiru. Hawking je poznat kao i konstantan analitičar moguće vanzemaljske prisutnosti u svemiru, za što je stvorio i razne jednadžbe koje nedvojbeno ukazuju na život diljem svemira. Unatoč tome on je možda i najpoznatiji svjetski izolacionist koji smatra da bi prvi kontakt s vanzemaljskom inteligencijom završio fatalno za ljude, poput dolaska konkvistadora u Ameriku. Inteligentan život je po njegovoj formuli iznimno rijedak dok primitivne životne forme definira kao vrlo učestale. 2007. Zero Gravity Corporation mu je prvi puta od nepokretnosti omogućio slobodno kretanje u prostoru s nultom gravitacijom što je ponavljao osam puta. Vjerovanje u raj i zagrobni život smatra „običnom bajkom“, vlastiti mozak smatra računalom, a čitav svijet oko sebe produktom znanosti. Pojedini znanstvenici ga smatraju manipulatorom, osobe s hendikepom percipiraju ga osobnim herojem dok ga crkva drži na „piku“ zbog kontroverznih izjava povezanih s religijom i postojanjem Boga. Znanstveni rad mu nitko ne može oduzeti, a kako još nije u „kritičnim“ godinama najveći dosezi u karijeri su možda tek pred njim. Zanimljivo je da je u trenutku pisanja ove knjige Hawking jedini živući „čovjek iznad vremena“ uz kontroverznog Billa Gatesa, a ujedno i jedini kojem je znanost ipak ispred osobnog profita i korporativnog djelovanja.
ISAAC NEWTON (FIZIKA) Isaac Newton se rodio na Božić 1642. godine u mjestu zvanom Woolsthorpe, okrug Lincoln, u Engleskoj. Nakon rizičnog poroda (nedonošče) i odlaska majke s drugim muškarcem o malom Isaacu se brinula baka. Isaacov ujak William Esconty primijetio je kako Isaac posjeduje određene talente i enormnu nadarenost. U mladosti je konstruirao mehaničke lutke i satove, fenjere, mlin kojeg pokreće miš (poput onih iz crtića i komedija, op.a.) itd. Nakon srednje škole Newton, po preporuci svog ujaka, upisuje Cambridge kao najsiromašniji student. U samom početku Newton je zbog toga bio posljednje rangiran student, ali se s vremenom izdvojio i nametnuo. Glavni dokaz je to da je odmah nakon završenog studija dobio mjesto predavača na Cambridgeu. U početku je predavao optiku, a potom i druge predmete među kojima i geografiju. U Kraljevsko društvo (Royal Society) Newton je primljen na osnovu refraktorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove satelite. Nedugo nakon toga je uslijedio prvi sukob i to s fizičarem Robertom Hookom. Hook je bio čovjek koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće do samoga kraja. Zbog toga se sporio s drugim znanstvenicima koji su njegove ideje dovodili do konačnog ostvarenja, i to radi onoga što se danas naziva krađom autorskih prava (vidi: Tesla&Edison, op.a.). Njih dvojica su imali spor radi teorije svjetlosti. Za razliku od Hooka, Newton je bio nesklon iznošenju ideja u javnost prije konačnog rješenja. Poznata je još jedna Newtonova svađa, s Leibnizom, i to oko otkrića infinitezimalnog računa. To mu je vjerojatno i jedina mrlja u besprijekornoj karijeri i životu jer je za razrješenje spora sam imenovao članove povjerenstva (poput današnjih političara i sportskih djelatnika u Hrvatskoj, op.a.) što definitivno nema veze s neutralnošću imenovanih i njihovim poštenjem prilikom zaključne odluke. 1690. godina je jedna od bitnijih u Isaacovom životu jer se zapalio njegov radni kabinet uz dugogodišnji pisani rad. U tom požaru koji je navodno skrivila mačka srušivši svijeću izgorjeli su neki Newtonovi rukopisi. U rukopisima su se nalazili i knjiga o lomu svjetlosti, kao i pokusi kojima se bavio dvadeset godina. Uz to je zagorio i ogroman neponovljiv empirijski materijal pa je razumljiv njegov očaj kod ove tragedije. Tri godine je bio blizu ruba ludila, ali se ipak izvukao iz takvog stanja. Njegovo djelo "Matematički principi prirodne filozofije" izmijenilo je stajališta u matematici i fizici. Za sve to je nagrađen 1696. godine kada je postao upravitelj kovnice novca. Danas ta funkcija nije toliko bitna (osim ako se može kovati bez nadzora, op.a.), no tada je to bila iznimna čast. Jačanjem položaja postajao je sve veći „diktator“, vješto je iskorištavao svoje mogućnosti i funkcije, objavljivao je tuđe radove bez dopuštenja (Flamsteed), iskorištavao studente za intrige i sukobe, te je od skromnog i siromašnog djeteta postao prava siva eminencija svjetske znanosti. Newton je preminuo 31.3.1727. godine u Londonu. Kao vlastito naslijeđe ostavio je brojne neistražene bilježnice sa tisućama kemijskih recepata. Newton je osim stajališta službene znanosti proučavao i alkemiju, točnije - materia prima teoriju (prvobitnu materiju). Kako je bio strastveni teolog takvo razmišljanje mu zapravo i logično nije u potpunosti strano. San je smatrao "resetiranjem" mozga, te je nakon spavanja razmišljao. Životna filozofija mu je bila: "Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova" (spomenuta u pismu Robertu Hooku, op.a.) i ona najbolje potvrđuje sav genij ovog velikog znanstvenika i jednog od najvećih umova čovječanstva u povijesti.
MARIA CURIE (FIZIKA I KEMIJA) Poljska fizičarka i kemičarka Maria Sklodowska rođena je 7. studenog 1867. godine u Varšavi kao peto dijete poznatih učitelja. Pošto joj je rano umrla majka morala je tijekom studentskih dana raditi kao guvernanta. Tijekom tog posla je upoznala ljubavna razočaranja, no i po prvi puta je ušla u svijet kemije tijekom vježbi sa rođakom Jozefom Boguskim koji je u St. Petersburgu bio asistent Dmitriju Mendeljejevu. Nesretna ljubav zbog vlastitih financijskih nedostataka s Kazimierzom Žorawskim (kasnije će postati poznati matematičar, op.a.) ju je odvela prema Parizu. Vrijeme u Parizu je provodila u pokusima magnetskih svojstava elemenata pri čemu je upoznala fizičara Pierra Curiea. Nakon povratka iz Varšave gdje su je iz seksističkih poriva odbili kao predavača na fakultetu Maria se udaje za Pierra i ulazi u jednu od najboljih znanstvenih suradnji u povijesti, koja je u životnom smislu okrunjena sa dvije kćeri. Nakon nejasnog otkrića Henrija Becquerela o zračenju urana koje nije ovisno o drugim izvorima, Maria daje hipotezu da zračenje ne dolazi iz molekule već iz samog atoma. Otkriće je objavila promptno zbog mogućnosti da će netko objaviti slične rezultate. Tako je otkrila i slične karakteristike urana i torija. Nakon tih saznanja, ona i muž objavljuju otkrića elemenata polonij (naziv dobio po Poljskoj) i radij (naziv dobio po radioaktivnosti, terminu koji su osmislili). 1903. Maria zaslužuje doktorat na Pariškom Sveučilištu, a mentor joj je bio Becquerel. Pošto nisu znali za nuspojave radioaktivnosti nastavili su svoj rad. Iste te godine ona, muž i mentor dobivaju Nobelovu nagradu iz fizike zbog vlastitih otkrića. Nakon primitka nagrade Pierre postaje profesor na Sorbonni, a Maria je dobila vlastiti laboratorij. 1906. dolazi šok. Pierrea nasred ulice u nesretnom slučaju gazi kočija što ostavlja veliki trag na Mariji. Sorbonnski laboratorij prelazi u njezine ruke, a 1911. dobiva novu Nobelovu nagradu, ovaj puta za kemiju ("Kao priznanje za njene zasluge za unaprjeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."), te je i dan danas uz Linusa Paulinga jedini dvostruki osvajač. Tijekom velike slave u tisku je postala poznata i po aferi sa fizičarom Paulom Langevinom gdje je dobila pridjev "razarača obitelji". Tijekom prvog svjetskog rata svojim je istraživanjima pomogla u liječenju ranjenika. Nakon početka rata Curie prodaje svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade i novac ulaže u pomoć ratnim stradalnicima što je svakako prezentira kao humanista. Kasnije je posjetila SAD kao velika zvijezda, a uz sve počasti dobila je i Radijski Institut u Varšavi, te je došla na čelo Pasteurovog Instituta u Parizu. 4. srpnja 1934. umire u Passyju od dugotrajnog kontakta s radioaktivnim materijalima (leukemija). Posmrtni ostaci joj se danas nalaze u Pariškom Panteonu, dok je životno postignuće izloženo u Muzeju Curie, zanimljivo – pod zaštitom od radijacije. Njezino naslijeđe su brojni muzeji i statue, mjerna jedinica radioaktivnosti, Curie (Ci), kemijski element Curium (96), tri radioaktivna minerala, te još bezbroj instituta i sveučilišta. Ja moram priznati da me je Maria kao jedina žena u poglavlju spasila od seksističkih optužbi...
GALILEO GALILEI (ASTRONOMIJA) Galileo Galilei je otac moderne astronomije. Rodio se 15. veljače 1564. Godine u Pisi u obitelji od šestero djece, oca – poznatog svirača lutnje Vincenza Galileia, i majke – Giulie Ammannati. Četvero od šestero djece preživjelo je dojenačku dob, a najmlađi Michelangelo postao je poznati svirač lutnje i skladatelj. Školovanje Galileo započinje u samostanu, a nastavlja ga na studiju medicine i matematike. Na lokalnom sveučilištu dobiva prvi posao onaj predavača matematike. Iako je veliki vjernik sa samostanskom pozadinom napravio je u prilično "nestašnom" životu troje vanbračne djece (sina i dvije curice) koji su također morali u samostan unatoč tome što ih je Galileo priznao. Znanost je promijenio iz temelja. Tijekom života otkrio je zakone slobodnog pada tijela i postavio jednadžbe kosog hitca, uveo je eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje fizičkih zakona, te je na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličnu putanju zrna. Konstruirao je i prvi termoskop. 1610. godine je izradio poznati Galileov teleskop s uvećanjem od 20x, a njime je otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita od kojih jedan nosi njegovo ime, te zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. U svom djelu "Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e copernicano", objavljenog u Firenci 1632. godine, iznio je učenje heliocentričnog sustava kao jedinog ispravnog, i zbog toga ga je inkvizicija 1633. godine odvela u Rim, kod pape Urbana VIII. Poslije dva tjedna provedena u karanteni pod paskom Ferdinanda II. de Medicia, premješten je u rezidenciju toskanskog konzula. Iste godine otpočelo je ispitivanje Galileja, a 22. lipnja počinje i sudski proces u kojem ga osuđuju na odricanje od svog učenja na što on pristaje, iz straha da ne doživi sudbinu Giordana Bruna, te uz to mora i u zatvor neodređenog trajanja što je kasnije papa Urban VIII. pretvorio u kućni pritvor. Pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci završio je svoje veliko djelo „Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica“, koje je objavljeno 1638., a u kojem je objašnjava zakone fizike i mehanike u novoj svjetlosti što ga izbacuje kao osnivača klasične fizike i mehanike. Tijekom pritvora je slobodno pisao i vodio društveni život, a objavljivanje njegova rada nije imalo nikakve posljedice po Galileov status niti je dovelo do ponovnoga procesa. Prvo izdanje knjiga izlazi u Firenci između 1842. i 1856. godine i to u šesnaest izdanja. Najpoznatija storija vezana uz Galilea je čuvena izjava "Eppur si muove" (Ipak se kreće) koju je on navodno izjavio neposredno prije smrti, unatoč ranijem odbijanju heliocentričnog sustava. Kako ne postoje dokazi niti zapisi neposredno nakon njegove smrti pretpostavlja se da je sama izjava samo legenda. Galileo je oslijepio 1638. godine, a umro je 1642. Zanimljivo, 1992. godine papa Ivan Pavao II. ukida presudu inkvizicije protiv Galilea Galileia. U njegovu čast, svemirska sonda napravljena za istraživanje Jupitera i satelitski navigacijski sustav nazvani su njegovim imenom.
DMITRIJ IVANOVIČ MENDLJEJEV (KEMIJA) Mendeljejev je svojim neumornim radom zadužio svijet kemije za sva vremena. Priznajem, on je završio u ovom poglavlju na nagovor mog prijatelja Marka Miškića koji ga smatra čovjekom izvan vremena što on definitivno i jest. Rođen je u Tobolsku u Rusiji 8. veljače 1834. Nakon pohađanja gimnazije u rodnom mjestu, obitelj bez preminulog oca odlazi u Sankt Petersburg gdje Dmitrij studira pedagogiju. Zbog tuberkuloze na godinu dana odlazi na Krim te se vraća u Petersburg posve zdrav. Sljedeća avantura mu je Pariz, no nakon svega tri do četiri godine se opet vraća u Petersburg gdje postaje profesor kemije na sveučilištu. 1869. završava projekt pod nazivom "Ovisnost između svojstava relativne atomske mase i elemenata" u kojem je došao do zaključka da svrstavanjem elemenata po atomskoj masi dobivamo redoslijed po periodama. Elemente je svrstavao po atomskoj masi te ih je sveo na valencije i kemijska svojstva. Ono što je još veće dostignuće je izrada neke vrste matrice ili sheme budućih elemenata po pretpostavkama. Tako je u tablicu stavio eka-silicij što je postao kasnije otkriveni germanij, eka-aluminij iliti galij, eka-bor iliti skandij itd. Velika zabluda mu je pak bila teza koju je pretpostavio pri kemijskom pokušaju dobivanja etera, a to je da postoje dva elementa s manjom masom od vodikove, te da je onaj lakši inertan, izuzetno pokretljiv, sveprodirući i sveprožimajući plin. Da li se to možda odnosi na nepoznat plin ili element koji tvori spiritualna bića, odnosno duhove, možda nikada neće biti otkriveno. Otkriće za kojeg ga mladi i stari diljem zemaljske kugle jednostavno obožavaju je standardizacija ruske votke na 40% alkohola i patent iste. Od drugih priznanja je dobio zasluge za metrički sustav Carske Rusije, kao i Copley medalju od Kraljevskog Društva u Londonu. Mnoge ostale nagrade i priznanja je preskočio radi političke angažiranosti koja je bila nepoćudna Carstvu. Izumio je pirokolidij, vrstu plinovitog praha baziranu na nitrocelulozi, a 1892. organizirao njegovu manufakturu. Preminuo je 2. veljače 1907. u Sankt Petersburgu u 71. godini života. Današnja Rusija ima nevjerojatnu korist od njega jer je svojim radom otkrio prvo naftno polje u Rusiji što je danas glavnina prihoda moćne ruske države (uz vodku :D, op.a.). Bio je i vrlo "nestašan" u ljubavnom životu. U prvom braku s izvjesnom Feozvom Nikitchnom Laschevom imao je dvoje djece, kasnije je ženio najbolju prijateljicu nećakinje te je zbog zakona postao bigamist. Car osobno mu dozvoljava bigamiju, a poznata je urbana legenda kako je jedan čovjek htio isto i kao primjer uzeo Mendeljejeva da bi mu car odbrusio: "Čuj, Mendeljejev ima dvije žene, ali ja imam samo jednog Mendeljejeva." S tom ženom je imao još četvero djece. Uz Meyera se smatra izumiteljem periodičnog sustava kemijskih elemenata koji se danas koristi u općoj primjeni uz desetke novootkrivenih elemenata u čijem je otkriću upravo on direktno svojim predviđanjima pomogao. Ipak, najveća čast koju je stekao je element pod rednim brojem 101, mendelevij, koji je nazvan po njemu. Na korak je bio i do Nobelove nagrade, no ostao je samo na nominaciji (1906.). Da li je došao blizu otkriću duhovnog etera, e to ne znamo…
TEHNIKA I ARHITEKTURA NIKOLA TESLA (ELEKTROTEHNIKA) Hrvatski genijalac srpske nacionalnosti, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla je rođen 9. ili 10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan kod Gospića. Teslin otac Milutin bio je pravoslavni svećenik, a majka Georgina Mandić neobrazovana, ali veoma inteligentna žena. Kao dijete je vrijeme provodio s prijateljima, uživao je u hvatanju ptica i čitanju. U vrijeme puberteta volio se kartati, a tako zarađeni novac nikada nije nosio kući već ga je poklanjao drugima (??). Nakon završetka gimnazije roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenik, srećom (bez loših namjera usmjerenih svećenstvu s moje strane, op.a.), on se tome protivio i upisao se na Studij tehničkih znanosti u Grazu. Kasnije će u Pragu studirati tehniku. Nakon završetka studija zaposlio se u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama. Jedno vrijeme radio je kao inženjer Telefonskog društva u Budimpešti. Nakon Budimpešte postaje zaposlenik Edisonove tvrtke (Continental Edison Company) u Parizu. 1883. godine na zadatku u Strasbourgu izvan radnog vremena konstruira prvi indukcijski motor. 1884. odlazi u SAD i kasnije postaje američki državljanin. U New York je stigao s četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama i proračunima za leteći stroj. Prvo zaposlenje u Sjedinjenim Državama našao je ponovo u tvrtki Thomasa Edisona, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada, što je vodilo ka neizbježnom sukobu. U svibnju 1885. George Westinghouse, glava Westinghouse Electric Company iz Pittsburgha, kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretnog dinama, transformatora i motora. Ugovor je doveo do velikog sukoba između Edisonovog istosmjernog sustava i Tesla-Westinghouseovog izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi odnio pobjedu. Tesla 1887. Osniva vlastiti laboratorij u New Yorku gdje radi do svoje smrti 1943. Godine. Tada je napokon uspio izumiti elektro-magnetski motor koji će biti osnova svih strojeva koji se pokreću izmjenjivom strujom. Nastavio je stvarati važne izume kao što je npr. Visokofrekventni elektricitet. U svom laboratoriju eksperimentirao je sa sjenografom, slično onome što je činio Wilhelm Röntgen kada je 1895. Otkrio X-zrake. 1891. izumio je Teslin navoj, indukcijski navoj često korišten u radio tehnologiji. 1893. U Chicagu je održan Expo, a izrada sistema osvjetljivanja povjerena je Tesli. Tesla je također predvodio i konstrukciju pogona hidrocentrale na Niagarinim Slapovima 1896. Kasnije je nastavio s novim izumima, kao što su bežični prijenos električne energije i radijsko upravljanje letjelicama. Također je osmislio preteče radara, iskorištavanje solarne energije, radio komunikaciju s drugim planetima itd. U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. Do rane 1900., Tesla je došao do vjerojatno svog najvećeg otkrića, stacionarnih valova. Pomoću ovog otkrića dokazao je da Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati kao glazbena vilica na električne vibracije na određenoj frekvenciji. U to vrijeme bio je posve siguran da prima signale s druge planete, zbog čega je bio ismijavan. Vraćajući se 1900. U New York, Tesla je s kapitalom američkog financijera J. P. Morgana od 150.000 dolara započeo konstrukciju tornja koji bi bežičnim putem odašiljao signale.
Tesla je tvrdio da je zajam osigurao tako što je 51% prava na svoje patente na polju telefonije i telegrafije ustupio Morganu. Pomoću tog tornja želio je osigurati slanje slika, poruka, vremenskih prognoza i burzovnih izvještaja bežičnim putem. Projekt je napušten zbog financijske panike, problema s radnom snagom i Morganovim odustajanjem od projekta. To je bio najveći Teslin poraz. Zbog nedostatka novca njegove ideje su ostale u bilježnicama koje se još uvijek proučavaju. Tesla je 1917. Odlikovan Edisonovom medaljom (kakva ironija, op.a.), najvećim odlikovanjem Američkog instituta elektroinženjera. Kroz život je imao veoma mali broj bliskih prijatelja. Među njima su bili pisci Robert Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. U financijskim pitanjima bio je prilično ekonomski neosviješten, te ga je među znanstvenicima i u javnosti pratila reputacija samotnjaka i ekscentrika. Iako mu je bio potreban novac 1912. Godine odbio je primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov kolega suprimatelj Thomas Edison nije pravi znanstvenik. Zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je u hotelu pomoću godišnjeg honorara iz svoje domovine. Njegove špekulacije o ostvarenju komunikacije s drugim planetima, izjave da može razdijeliti Zemlju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja da je izmislio smrtonosnu zraku koja može uništiti 10.000 aviona na udaljenosti od 400 km nailazile su na podsmijehe i kritike. Jugoslavija je s podsmijehom odbila izgradnju raketnog štita u drugom svjetskom ratu dok je SAD navodno upotrijebio upravo njegovu zamisao za danas aktualni istoimeni štit. Teslino naslijeđe su uvođenje izmjenične struje u široku uporabu, najmanje tisuću pronalazaka i patenata, u koje ubrajamo indukcijski motor, trofazni sustav za prijenos električne snage, generator i transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i dr. Bio je također jedan od pionira radio-tehnike. Otkrio je sustav za bežično upravljanje i davanje znakova na daljinu, pronašao je nov sustav osvjetljenja, konstruirao je visokofrekventne alternatore kao osnovu emisionih radio-stanica, proizveo je neprigušene elektromagnetske valove, otkrio je i patentirao princip rezonancije za radio-veze, izložio ideju o interplanetarnim telekomunikacijama pomoću ultrakratkih valova, a zamislio je u cjelini radarski sustav. U čast stogodišnjice Teslina rođenja Međunarodna elektrokomisija nazvala je njegovim imenom jedinicu magnetske indukcije Tesla (znak – T). U Češkoj jedna tvornica žarulja nosi njegovo ime, dok u Hrvatskoj postoji tvrtka Ericsson Nikola Tesla koja se prvenstveno bavi telefonijom, a i glavni aerodrom Republike Srbije u Beogradu ima njegovo ime. U javnim glasilima povremeno se javljaju priče kako je Nikola Tesla osmislio neke izume koje nikada nije obznanio. Navodno je riječ o bežičnom prijenosu električne energije i mogućnosti da se materijalizirani objekti učine nevidljivima (čitaj – Philadelphia eksperiment, op.a.). Nikola Tesla je preminuo u New Yorku 7. Siječnja 1943. Godine u 87-oj godini života. Nakon Tesline smrti kovčezi u kojima se nalaze Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i njegove laboratorijske bilješke su zapečaćeni. Neko vrijeme nalazili su se u vlasništvu Teslinog rođaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije svoje stečeno nasljedstvo poklonio gradu Beogradu u svrhu osnivanja muzeja Nikola Tesla, Tu su i misteriozni američki spisi koji se nalaze u posjedu FBI-ja, a koje je iz nacionalističkih razloga navodno odbio primiti jedan pravni nasljednik na visokoj funkciji u Hrvatskoj.
BILL GATES / STEVE JOBS (INFORMATIKA) Dvije osobe koje su doslovno kreirale informatičku revoluciju, s tim da se Bill Gates danas posvetio puno perfidnijim naumima dok je Steve Jobs nedavno izgubio bitku s dugom i teškom bolešću. William Henry Bill Gates rodio se u Seattleu 28.10.1955. Obitelj mu je bila solidno financijski potkovana s dobrim početnim kapitalom. Prvi program kojeg je napisao bila je igra križić-kružić protiv računalnog procesora. Nakon tih početaka Gates se odvažio na programiranje i isprobavanje softwarea raznih tvrtki. Sa školskim kolegom Paulom Allenom 1972. pokreće partnerstvo pod nazivom Traf-O-Data bazirano na brojilima prometa. Nakon školovanja tijekom kojeg potvrđuje inteligenciju od 170 IQ bodova pokreće firmu s Allenom i upoznaje Stevea Ballmera, kasnijeg direktora Microsofta. Nakon toga sve ostalo je povijest. Računalnu industriju je ponajviše oblikovao u monetarnom smjeru jer je doslovno uništio slobodno dijeljenje podataka svojim skupim programima. Jedna od priča govori i kako je prvi milijun zaradio nimalo moralnim potezima povezanim s IBM-om. Danas je drugi najbogatiji čovjek svijeta, vlasnik brojnih nekretnina uz dvoje djece. Nama je posebno zanimljiv zbog želje za smanjenjem stanovništva koju promovira godinama kao i financiranje sramotne eugenike za što mnogi tvrde da izdašno potpomaže projekt. Nedavno je razotkriven i kao sponzor chemtrail projekta (kasnije više o tome, op.a.), cijelog niza programa za kontrolu klime (pod opaskom da se bori protiv "globalnog zagrijavanja") i izdašnog financiranja cijepljenja za kojeg je ustvrdio kako je za Afriku važnije od hrane. Ljudi ga percipiraju kao velikog filantropa i humanista, no zapravo on predstavlja sve negativno u današnjem svijetu, barem prema mojem vlastitom mišljenju. Stavljanje Gatesa i Stevea Paula Jobsa u isti koš isključivo je vezano uz isti sektor. Pokojni Jobs rodio se u San Franciscu 24.2.1955., a zajedno sa Steveom Wozniakom u garaži s jabukama dizajnira prvo kućno računalo nazvano tom prilikom Apple (eng. jabuka, op.a.). Osim revolucije u dostupnosti računala prilikom dizajna operacijskog sustava za računalo Lisa domišljato dolazi do ideje vizualne prezentacije i ikonica koje kasnije kopira Gatesov Microsoft s famoznim Windowsima. Zatim je osmislio Macintosh (vrsta jabuka iz SAD-a) računala, što je dobrim dijelom iskopirao IBM i lansirao svoja PC računala koja su Jobsa dovela do problema, te prodaje tvrtku. Osniva novu tvrtku NeXT s kojom proizvodi skupa računala visoke kvalitete za struku, a Tim Lee je WWW (World Wide Web) razvio upravo na jednoj od njegovih radnih stanica u CERN-u. Apple Computers kupuje NeXT 1996. usred najveće krize, a Jobs pomoću operacijskog sustava NextStep i brojnih inovacija uzdiže svoju prvu tvrtku na današnje razine. Osim uspjeha u računalnom svijetu Jobs je napravio revoluciju i kod animiranih filmova pa je tako osnovao Pixar (Potraga za Nemom, Priča o igračkama, Wall-E). Kraj genijalnog života označava težak rak gušterače koji mu se sedam godina kasnije proširuje po tijelu i prekida život pun inovacija, novih ideja i revolucija. Razlika između ove dvojice genija je prvenstveno u želji za profitom koji je Jobsu došao kao "nuspojava" želje za revolucijom, a Gatesu kao rezultat želje za istim...
FIDIJA / MICHELOANGELO (ARHITEKTURA I KIPARSTVO) Fidija je jedan od najpoznatijih grčkih slikara, kipara i arhitekata. Rođen je oko 480. godine prije nove ere, a umro je vjerojatno pedesetak godina kasnije. Moram priznati da sam imao velikih nedoumica koga staviti kao predstavnika arhitekture, no Fidija je ipak dobio prednost. Najpoznatije dostignuće mu je izgradnja Zeusovog kipa u Olimpiji što je ujedno i treće svjetsko čudo. Zanimljivost je ta da danas ne postoji niti jedno njegovo očuvano djelo već da su sve legende ili rimske replike. Tako nešto ipak nije strano jer gotovo sva umjetnička djela antičke Grčke vidimo preko rimskih kopija i kroz rimsku literaturu. Prvi poznati Fidijin rad je grupa skulptura grčkih heroja. Zlatna proporcija, φ (phi), koja iznosi 1.6180, te prezentira imaginarnu matematičku savršenost oblika vjerojatno je ubačena u umjetnost upravo preko Fidije. Zbog toga možemo vjerovati da su njegovi radovi toliko legendarni i skladni. Što se već spomenutih heroja tiče, izradio je aktere bitke s Maratona, boga Apolona, heroje Atike, generala Miltijada, božicu Afroditu i više skulptura Atene. Ipak, njegov kapitalni rad su spomenuti Zeusov kip u Olimpiji i skulptura Atene Djevice u Partenonu. Ta dva djela su jedna od kroz povijest najkopiranijih i najutjecajnijih djela umjetnosti. Zeusov kip je po legendi bio isklesan od bjelokosti dok mu je halja bila u potpunosti izrađena od zlata. To je bio i nekakav svojevrsni "trademark" Fidije jer se nigdje ne spominje njegova izrada skulptura u tada vrlo popularnom materijalu, mramoru. Fidija se ograničio na bjelokost, zlato i broncu. Fidijini učenici su najvjerojatniji arhitekti Partenona, te se može reći da je on ideolog te monumentalne građevine. Prava je šteta što za veliki broj njegov djela niti ne znamo. Problem je i taj što nismo sigurni da li je zaslužan za izgradnju i nekih drugih građevina i statua kao što je već spomenuti Partenon. Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni rodio se u Caprese Michelangelu 6.3.1475. Bio je renesansni slikar, kipar, arhitekt i ono manje poznato - pjesnik. Rodom je iz Firence, a u trinaestoj godini otkriva slikarski dar i dolazi pod pokroviteljsku palicu Lorenza de Medicija. Koliko je zapravo bio genijalan govori činjenica da je Rimsku Pietu isklesao sa samo 24 godine u Rimu. Povratkom u Firencu kleše čuvenog Davida. Kasnije oslikava Svetu obitelj i kleše Mojsija i Robove. Najpoznatije i kapitalno djelo, najveća relikvija renesanse, a možda i čitavog čovječanstva je svod sikstinske kapele u Vatikanu. Genijalnom brzinom stvara čudesan prizor za kojeg i danas postoje brojna tumačenja i teorije o simbolici. Umire u Rimu 1564. nakon što je odradio hodočašće po sedam crkvi u Rimu, a sahranjen je u crkvi Santa Croce u Firenci. Mnogi smatraju da je Stvaranje Adama na svodu Sikstinske kapele kodirana slika koja među ostalim promiče i autorovu homoseksualnost, poput brojnih pjesama koje je pisao nepoznatom ljubavniku. Poznata kupola bazilike Svetog Petra u Vatikanu koja je najprepoznatljivija građevina ove crkvene države također je njegovo kapitalno djelo koje je izgrađeno nakon njegove smrti. Michelangelo je pravi primjer kako nečija umjetnost ostaje stoljećima iza njegove smrti...
UMJETNOST LEONARDO DA VINCI (RAZNO) Ukratko - najveći genij renesanse, možda i povijesti (moje mišljenje, op.a.), čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka. Samo jednostavno nabrajanje njegovih neumjetničkih interesa graniči s mogućim:
Anatomija Botanika Kartografija Geologija Matematika Aeronautika Optika Mehanika Astronomija Hidraulika Akustika Niskogradnja tehnika proizvodnje oružja planiranje gradova
Njegova djela "Posljednja večera" (1495.-97.) i "Mona Lisa" (1503.-06.) spadaju među najpopularnije i najutjecajnije slike svih vremena, dok su očuvani dokumenti vrhunac znanstvene teorije i prakse koja je bila stoljećima ispred svoga vremena. Slika "Posljednja večera" je jedna od najzanimljivijih zbog teorije o tome da je broj 4, odnosno Ivan zapravo Marija Magdalena, kao i da je 7., odnosno Toma, Isusova slika i prilika, a Toma ujedno znači i blizanac. Tu je i spajanje originalne i zrcaljene slike nakon čega dobijemo samog da Vincia s desne strane, s lijeve viteza, a u sredini nekakvog reptila…
76
6. – Bartolomej, 9. – Jakov Alfejev, 2. – Andrija, 12. – Juda Iškariotski, 1. – Šimun Petar, 4. – Ivan, 7. – Toma, 3. – Jakov Zebedejev, 5. – Filip, 8. – Matej,10. – Juda Tadej,11. – Šimun Slika 76 – Posljednja večera, 1497. – Autor: Leonardo da Vinci
Uz ovo kao i brojna druga dijela postoje špekulacije da u njima postoji nekakva vrsta koda koji je ucrtao sam Leonardo da bi pokazao na učenje nekog tajnog bratstva kojemu je i bio član ili čak i veliki meštar. Tu su i gore navedene teorije, a posebno se posljednjih desetljeća vodila velika rasprava o ovom pitanju u prilično uskom krugu ljudi. Danas se ta rasprava proširila na gotovo čitavo čovječanstvo romanom-bestselerom „Da Vinciev kod“. Roman nije ništa posebno gledajući sam način pisanja jer imaju deseci boljih knjiga slične tematike na tržištu poput „Sveta krv i Sveti gral“, no, spoj raznih teorija ga je učinio toliko zanimljivim da su se čak i crkveni krugovi zabrinuli iako pravog razloga za to zapravo i nema (izuzev besplatne samopromidžbe, op.a.). Dan Brown je uspio u onom što autori godinama nisu bili u mogućnosti, a to je ponovna vječna slava Leonarda iz Vincie, uz Mona Lisu. Za Leonarda vid je bio čovjekov najviši organ. Iz tog razloga je bio iznimno uspješan u svim poljima gdje se vid ponajviše koristi. Bio je slikar, kipar, arhitekt kao i inženjer. Najpoznatija slika mu je definitivno Mona Lisa, iliti La Gioconda. Njezin osmijeh u svom izvornom izgledu možemo vidjeti u Louvreu, u Parizu, i ona je možda glavni izvor kulta svete ženstvenosti (još jedna od teorija, op.a.). Spajanjem ove slike i zrcaljenog prikaza također dobivamo neočekivan epilog, majstora glavom i bradom. Još jedno djelo s navodnim kodom je Djevica u špilji, a ostala dijela sa skrivenim simbolima su Sveti Ivan Krstitelj, Starac i mladić, te Poklonstvo kraljeva. Vitruvijev čovjek je Leonardov koncept genijalnosti i shvaćanja savršenog čovjeka, nastao 1487. godine. Dvije pozicije savršenog čovjeka u preklopu unutar kružnice i kvadrata. Djelo arhitekta Vitruviusa poslužilo je kao uzor, a spoj umjetnosti i znanosti donosi dodatne čari u ovaj dijagram koji povezuje svetu geometriju i nacrt čovjeka. 16 različitih položaja ove osobe je povezano s na desetke raznih mjera koje ukazuju u savršenstvo božanske kreacije ljudi uz mjere poput inča, kubita ili broja fi, odnosno zlatni rez.
77
Rodio se u Firenzi (15.4.1452.), točnije u gradiću Vinci. U službi je radio kod Sforze i Cesara Borgie, sina zloglasnog pape Aleksandra VI. Umire u Amboiseu (2.5.1519.) u 67. godini. Privatni život mu je prožet homoseksualnim vezama za što postoje brojne indicije, a najčešće ih je prakticirao s najbližim prijateljima i učenicima. Također je bio poznati vegetarijanac, a često je kupovao i ptice koje je potom puštao iz kaveza nazad u prirodu kroz prozor čime je samo potvrđivao ljubav prema životinjama. Leonardova djela su, rečeno jezikom umjetnosti, odraz muškarca i žene toga doba, simbolike i dosjetljivosti vrhunskog majstora. Što je zapravo autor time htio reći ostaje nam vječita enigma. Trebamo samo pogledati neke od najinteresantnijih ideja od svih sadržanih u više od šest tisuća Leonardovih zapisa kako bismo shvatili veličinu njegovih misli. Čovjek koji je bio izvan svoga doba barem par stotina godina je zadužio čovječanstvo za vijeke vjekova bilo svojom umjetnošću, bilo svojim zagonetkama, bilo izumima. HVALA! Slika 77 – Posljednja večera, 1497. – Autor: Leonardo da Vinci
SUN TZU (UMIJEĆE RATOVANJA) Sun Tsu (544.-496. pr.n.e) kineski je mislilac, pisac, diplomat i general, Konfucijev suvremenik i filozof koji je najpoznatiji po svojoj legendarnoj knjizi Umijeće ratovanja. To djelo je napisano za vrijeme cara Ho Lua u trinaest poglavlja i putem nje autor prikazuje najveće mudrosti vezane uz rat, ratne običaje, izbjegavanje rata, pobjedu, podnošenje poraza i moral. Dolaskom japanskih misionara oni spise prenose u Zemlju izlazećeg Sunca gdje ima veliki utjecaj na stvaranje novih filozofija ratovanja, bushido kodeks i filozofiju samuraja. Sve o ovom velikom misliocu možemo pronaći upravo u biografiji koju je o njemu napisao Sima Kvijan. Sama knjiga je vojni traktat od 13 poglavlja, svako za jedan dio ratovanja. Strategiju na bojnom polju percipirao je kao brze odgovore na promjene okolnosti i nepredviđenim situacijama čime je planiranje doveo u posve novo okruženje. Na Zapad dolazi 1782., točnije u Francusku, pa se smatra da je Napoleonu poslužila kao primjer i uzor. Brojni današnji vojskovođe i generali knjigu uzimaju kao nacrt za određene strategije, a sve češće je da je i poslovnjaci drže na policama svojih ureda. Citati: Iznenađenje je najbolji prijatelj u ratu Pobijediti bez borbe jest najbolje. Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio. Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže. Dobri ratnici bore se kada ne mogu izgubiti, i ne previđaju okolnosti koje njihovog protivnika vode u poraz. U bici dolazi do otvorenog sukoba; pobjeda se postiže iznenađenjem. Red i nered zavise od organizacije, hrabrost i kukavičluk zavise od zamaha, snaga i slabost zavise od formacije. Postoji pet vojnih pravila: mjerenje, procjenjivanje, proračunavanje, uspoređivanje i pobjeda. Mjerenje se zasniva na lokaciji, procjene zavise od mjerenja, proračuni se izvode na osnovu procjena, uspoređivanja na osnovu proračuna, a pobjeda se postiže na osnovu uspoređivanja. Kada voda ispuni dubok kanjon, nitko ne može izmjeriti njenu količinu, baš kao što se ni našoj obrani ne vidi oblik.
WOLFGANG AMADEUS MOZART (GLAZBA) Wolfgang Amadeus Mozart rođen je u Salzburgu 27. siječnja 1756., a preminuo je u Beču samo 35. godina kasnije, 5. prosinca 1791. Vjerojatno je najgenijalniji skladatelj u povijesti glazbe, neviđeni talent i istinsko čudo od djeteta. Već s tri godine uz potpunu podršku vlastitog oca sklada melodije, u četvrtoj svira na čembalu, a već u dobi od pet godina nastupa pred princem i brojnom publikom. Sa šest godina nastupa u brojnim dvoranama, a vrhunac mu je nastup pred caricom Marijom Terezijom u njezinom dvorcu. Otac mu je bio menadžer i PR agent, te mu je sredio nastup u Londonu pred kraljem Georgem III. gdje i njega impresionira briljantna improvizacija mladog genija i sviranje po naredbi. Izuzetan talent načet je nizom bolesti kojima se Mozart odupro, no vjerojatno su uzele danak u kratkom životu. Nastavlja s čudima vlastitih mogućnosti i sve češće odlazi iz Beča zbog nevjerice konkurentskih glazbenika koji ne daju nastupe tako mladoj osobi ponajviše zbog straha. Zbog tih objektivnih problema Mozart cijeli život živi na rubu egzistencije, naročito zbog negativnog lobiranja svih ostalih umjetnika kod carske obitelji. Seljakanje po cijeloj Europi i uzak izbor između vlastite slobode uz siromaštvo i robovanja uz egzistenciju stvara sve veći otpor prema sustavu, naročito crkvi (nadbiskupu). Car nije imao sluha za opere kojima Mozart sve više pristupa, a konačno odvajanje od dogme dvora dolazi prilikom skladanja čuvene opere "Čarobna frula". Tu operu sklada za masonski red čijim članom je postao 1785.. Prvu operu je izveo u dvorištu dr. Antona Mesmera (animalni magnetizam, op.a.) koji je također bio ugledni mason. 1773. sklada operu Thamos - kralj Egipta, za bečkog masona i illuminata von Geblera s egipatskomasonskim simbolima, obredima i notama. Tijekom skladanja Čarobne frule znanje prikuplja od vođe tadašnjih illuminata von Borna, koji je stručnjak za egiptologiju. Kantata Masonska radost je isto tako uključivala masonsku simboliku, kao i naredne skladbe koje je skladao za matičnu ložu. Nakon brojnih koncerata podrške posljednjih šest godina života ne piše masonske skladbe, sve do 1791., neposredno prije smrti, kada sklada već više puta navedenu Čarobnu frulu, Malu masonsku kantatu i nedovršeni Rekvijem. Postoje brojne teorije o uzročniku Mozartove smrti, kao i o naručitelju Rekvijema (Salieri?) čija je pozadina u potpunosti nerasvijetljena. Kada su znanstvenici skupljali moguće bolesti od kojih je mogao oboljeti došli su do brojke 118 što dovoljno govori kako je i ubojstvo logična mogućnost. Simbolika Rekvijema je i dan danas slabo istražena i tko zna da li je djelo zbilja nedovršeno ili je jedan dio otišao u "nepoznate ruke". Bez obzira na misterije vezane uz masonski red, illuminate, mračne obrede i misterioznu pozadinu smrti Mozart ostaje poznat kao najveća legenda klasične glazbe, kao vedar, nizak i nasmijan čovjek sa čudnim smislom za humor. Ekstravagantan stil odijevanja samo ga je još više isticao u masi, a čovječanstvo će ga pamtiti po nekim od najljepših skladbi svih vremena.
WILLIAM SHAKESPEARE (KNJIŽEVNOST) William Shakespeare rodio se u Stratfordu na Avonu 23. travnja 1564., a u istom mjestu i umire 3. svibnja 1616. Iako ga doslovno zna gotovo svaka osoba na svijetu Shakespeare je misteriozan i gotovo nepoznat povijesni lik. Život mu nije bio previše javan, roditelji su mu bili nepismeni, nije išao u školu iza 14. godine, kćer mu je bila nepismena do 27., sačuvano je samo sedam njegovih originalnih rukopisa, nikada nije napustio Englesku, a prečesto niti vlastiti gradić, nije imao kućnu biblioteku i znao je vrlo malo latinskog dok grčki nije niti poznavao. Također, imao je ženu od rane mladosti i troje djece, a kroz pojedina djela mu se provlači homoseksualna sklonost. Ovo je samo jedan niz čudnih i prilično nelogičnih činjenica vezanih uz najvećeg književnika svih vremena. Pitanja koja možemo postaviti su zbilja brojna - od upita odakle je izvlačio inspiraciju i povijesne reference do toga kako su mu djela bila tako opskurna za njegovo bogatstvo, a tako poznata diljem države. Sve ovo navodi na neke vrlo zanimljive indicije Kroz cijeli život je napisao čak 34 drame, 154 soneta i pjesme, a čak niti mainstream povjesničari nisu izričito rekli da su sva djela upravo Shakespeareova. Ovaj veliki pisac je bio toliko dosjetljiv da je, unatoč tome što je pročitao jako malo knjiga zbog nedostupnosti, koristio ni više ni manje nego 30.000 različitih riječi što je do bilo do deset puta više od svih njegovih suvremenika. Upravo ovdje dolazi i ono najbitnije vezano uz njegov opus - je li zaista upravo on autor svojih djela i ako nije, zašto je netko drugi pisao pod njegovim imenom? Ova teorija nije nipošto nova već je duboko istražena još u 19. stoljeću kada je svima bilo malo bizarno da jedan Shakespeare ima tako tajanstvenu biografiju. Od tada se razvilo više od 70. možebitnih teorija i kandidata o pravom autoru ili autorima njegovih uspješnica. Najbitniji kandidat svakako je Sir Francis Bacon, ponajveća siva eminencija svog doba i veliki kancelar Engleske. Poznat po okultnom djelovanju i masonsko-illuminatskom štihu uz vladavinu nad Rozenkrojcerima, djelovao je u doba Elizabete I. i kralja Jamesa I. Skriveno znanje godinama šifrira i koristi se alegorijama i pseudonimima, a već je tada Ameriku smatrao plodnim tlom za novu velesilu. Šifra 33 je najbolji pokazatelj ove teorije, a ta brojka je poznata kroz niz Shakespeareovih djela. Folio 1623 pak na 56. stranici 21. put nabraja Baconovo ime (21 i 56, bitne tarot karte). Zanimljivo, dok je s jedne strane bio veliki okultist, pod opaskom kršćanstva je s druge strane započeo zloglasnu inkviziciju, mrzio je žene, a bio je poznati pedofil, homoseksualac i seksualni perverznjak. Pošto je obilježio svoje doba kao najobrazovanija i najinteligentnija osoba ne bi previše čudilo niti da je autor ovih djela. Karijeru je zaključio na sramotan način jer je izbačen iz parlamenta zbog korupcije, nedugo nakon čega je i umro. Bez obzira koja je prava Shakespeareova pozadina ostavio je iza sebe djela poput Romea i Julije, Hamleta, Otela, Kralja Leara, Macbetha, Sna Ivanjske noći, Mletačkog trgovca, Oluje... Samo nabrajanje bi potrajalo, a to je dovoljno da se uvidi kako je njegova ostavština zadužila čovječanstvo do kraja povijesti.
KONTEMPLACIJA FRIEDRICH NIETZSCHE (FILOZOFIJA) Friedrich Wilhelm Nietzsche rodio se u Röckenu (Prusija) 15. listopada 1844., a preminuo je u Weimaru, 25. kolovoza 1900. Danas je poznat kao jedan od najkontroverznijih i najprovokativnijih filozofa u povijesti. Jako teško djetinjstvo u kojem je doslovce gledao smrt oca i brata u svemu podcrtavaju njegov daljnji život jer u potpunosti gubi vjeru u Boga. Dodatni uteg za njegov intelekt bio je odgoj od strane majke i slanje u čvrsti katolički internat kod Naumburga. Samoća i odvojenost uz duge kontemplacije činili su ga drugačijim od ostale djece u školi. Kasnije upisuje studij teologije, no nešto se u njemu slama, odbija pričest i napušta faks te prelazi na filozofiju, točnije - antičku Grčku. Sa samo 24. godine postaje profesor u Baselu, a tijekom posjeta javnim kućama dobiva sifilis, uz kasniju dizenteriju i difteriju. Jedini prijatelj mu je poznati kompozitor Richard Wagner, no i s njim se svađa nakon što uviđa da ovaj osim kršćanstva gaji i članstvo u starogermanskom tajnom društvu. Kako je cijeli život bolestan dosta je prikovan za krevet pa ima vremena za pjesme i filozofske tekstove. Sve češće očajava, a duševni slom doživljava u Torinu. Umire kao umobolnik pod sestrinom skrbi, a njegova sestra zbog rasističkih manira falsificira njegova djela. Upravo zbog tih promjena nacizam Nietzschea koristi kao jednog od glavnih ideologa iako on zapravo s tim nema nikakve veze. Njegova rastrojena sestra Elizabeth kasnije osniva i kult štovanja njegovog lika i djela, gdje je često zalazio i Hitler. Zanimljivo je da je ovaj pisac zapravo bio antinacionalist i možda i prvi propagator Europske unije. Kroz svoja djela ponajviše je gurao kritičko razmišljanje i borio se protiv lažnog morala, licemjerja i religije kao institucije koja uzima novce od ljudi i smišlja zakone da bi njima manipulirala. On je smatrao da život nije nemoralan, a svemu su potrebne nove vrijednosti. U doba ludila prozvao je papu i kralja Italije na smrtne kazne usmjerene ka njemačkom caru i antisemitima što je vladajuća crkva u to vrijeme smatrala smiješnim. Iako ga se danas percipira kao autora zloglasne nacističke teorije, naročito zbog pojma Übermenscha, odnosno nadčovjeka, kojeg je razvio kroz suradnju s Wagnerom, Nietzsche je više shvaćao da ovaj svijet ide u krivom smjeru, da se opet sve ruši i da će se opet sve graditi. Ukoliko nadvladamo taj začarani krug onda ćemo postati nadljudi. Narod po njemu opet postaje stado, a to znači propadanje, te će biti potreban drugačiji sklop razmišljanja ukoliko želimo napredovati. Ukoliko ove misli shvatimo kao poveznicu s možebitnim napretkom čovječanstva ne možemo se oteti dojmu da je Nietzsche bio vrlo blizu svim događajima u vlastitoj, a i u budućnosti čitavog čovječanstva. Možda bi bio daleko ozbiljnije prihvaćen da nije stigmatiziran, osuđen i lud, barem za većinu „normalnih“ ljudi...
SIGMUND FREUD / CARL GUSTAV JUNG (PSIHOLOGIJA) Dva velika suvremenika i najveće legende psihologije međusobno su se poznavali te su prošli gotovo čitav spektar međuodnosa - od uzajamnog respekta do sukoba. Sigmund Freud rođen je u češkom Priboru 6.5.1856. Odrastao je u velikoj obitelji, a pošto je bio židov mogao je birati samo između prava i medicine te je usporedno učio jezike i čitao filozofiju. Zanimljiva je činjenica da nitko ne zna puno o ranom Freudovom životu jer se osobno pobrinuo za uništenje svih dokaza. Putem hipnoze i elektroterapije dolazi do svog prvog velikog djela vezanog uz analizu snova - Tumačenje snova. I danas postoji veliki razdor oko toga da li je Freud zapravo psihijatar ili filozof. Otac je šestero djece, vrlo dosadan čovjek koji je živio po šabloni i običajima koje je mahnito ponavljao. Teoriju o tome da su roditelji seksualni objekti djece iznosi sredinom karijere, a u djelu Totem i tabu raspravlja o incestu zbog čega šokira zajednicu. Ego, id i superego uvodi 1920., a kasnije postaje i veliki pobornik medicinskog kokaina ne sluteći da je zbog njega sam postao teški i svakodnevni ovisnik. Freud umire od smrtonosne doze morfija koju je sam tražio 23.9.1939. u Londonu, gdje je morao pobjeći od njemačkih nacista. Osam situacija kojima možemo analizirati osobu su po Freudu hipnoza, asocijacije, snovi, smisao za humor, projekcija, životne okolnosti, tabui i umjetnička djela. Carl Gustav Jung je švicarski psiholog i psihijatar rođen u Kesswillu 26.7.1875. Kasnije je studirao u Baselu gdje postaje poznat s metodom koja otkriva ljudske komplekse. Začetnik je analitičke (arhetipske) psihologije u kojoj razlikuje osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno. Tu u igru ulaze mitološki i religijski simboli, a danas sve više i logotipovi koji su nastali po njihovom uzoru. Jung je nakon sukoba s Freudom (koji je smatrao da Jung previše zavire u parapsihologiju i paranormalno, op.a.) postupno razvijao i mijenjao vlastitu psihoanalizu. Postoje tri vrste osobnosti - ego ili svjesno biće, osobno nesvjesno (porivi, želje, strepnje i frustracije) i kolektivno nesvjesno (sadržaji evolucije čovječanstva). Tim posljednjim principom povezuje modernu psihologiju s drevnim učenjima tajnih škola i hermetizmom. Na početku je smatrao kako svaki narod ima svoje sadržaje no kasnije je uvidio kako je sve "univerzalnog" tipa. Arhetipe dijeli na Jastvo ili pravi ja (Kristova ili Budina svijest), Animus (praslika muškarca u ženi), Anima (praslika žene u muškarcu), Sjenu (zapreka napretku) i Personu (uloga nevezana uz osobnost, pokupljena od osobnosti okoline i uzora). Tu su i iznimno bitni pojmovi - psihoidnost zbilje i sinkronicitet. Prvo označava psihu i fizičku stvarnost kao lice i naličje novčića. Sinkronicitet je pak akauzalna veza između pojava u materijalnom svemiru koja ide između dvije nepovezane tvari. Najlakše je sve objasniti kao telepatiju ili predosjećaj (sve ćete kasnije pročitati u knjizi, op.a.), ili kineski princip I Ching. Ova dva psihoanalitičara su zbog vlastitog ega spriječila možda i najvažniju suradnju u povijesti psihologije, te smo njihovim sukobom izgubili neki sasvim novi i jedinstveni pristup. To nikada nećemo saznati, a možda sam i ja u krivu i upravo je to razdvajanje zbog konkurencije potaknulo ono najbolje u njima...
HUMANOST MAHATMA GANDHI (OTPOR TIRANIJI) Veliki humanist i čovjek koji je prije svega želio biti upravo to – čovjek, zadužio je cijelu povijest svojim djelovanjem. Mahatma Gandhi rodio se u hinduskoj obitelji u Porbandaru, Gujarat, Indija 2. listopada 1869. godine. Završava pravo 1891. u Londonu, te se nakon neuspješnog povratka kući usmjerava u indijsku tvrtku u Južnoj Africi gdje postaje njezin pravni savjetnik u Durbanu. Ono što je najpoznatiji dio njegovog aktivizma je nenasilni prosvjed kojeg započinje u Južnoafričkoj Republici, državi s dubokom podjelom stanovništva načetu rasizmom i apartheidom gdje ga lokalni bijelci smatraju nižom rasom. Tijekom tih 20. godina u JAR-u Gandhi često boravi u zatvorima, biva pretučen i kao rezultat se fokusira na nenasilne prosvjede i nekooperaciju sa sustavom u čemu su mu uzori bili ruski pisac Lav Tolstoj i američki pisac Henry David Thoreau. Smatrao je kako pasivni otpor i građanski neposluh nisu pravi nazivi pa je vlastiti koncept nazvao - Satyagraha. Prije povratka u domovinu lokalna vlast mu je priznala neke od zahtjeva suočena s ogromnim pritiskom sve većeg broja nezadovoljnika. U Indiji se automatski nastavlja njegov oštar rad, naročito nakon izglasavanja kontroverznog Rowlatt Acta koji je Britancima dao pravo na oružani sukob s indijskim revolucionarima. Demonstracije protiv tog ljigavog akta "prisiljavaju" iskvarene Engleze na masakr Indijaca kod Amritsara. Gandhi tada započinje s nekooperativnosti protiv Britanaca, milijuni Indijaca daju ostavke u državnim firmama, institucije bivaju bojkotirane, a djeca ispisivana iz škole. Indijci su zauzeli ulice i sjedili, a policija ih je premlaćivala zbog neustajanja. Gandhi je uhićen, no zbog pritiska odmah i pušten. Najveći aktivist za prava čovjeka u povijesti započinje sa svojim swaraj pokretom gdje se ekonomija vraća na selo i tradicionalne obrte. Duhovnost i meditacija su nadvladali sve aspekte njegovog života te mu vlastita žena postaje prema njegovim riječima "poput sestre". Gandhi je odbio sva materijalna dobra i jedino što je posjedovao bila je odjeća najsiromašnijih Indijaca. Britanci su se u potpunosti povukli zbog straha od velikog rata, a Gandhija Indijski nacionalni kongres proglašava potpunom izvršnom vlašću. Kako to nažalost uvijek biva, Indijci dobivaju moć te oružano napadaju Britance, a Gandhi priznaje da je sve doživjelo krah. Britanci iskorištavaju situaciju i zatvaraju ga do 1924. kada se povlaći iz politike. 1930. se vraća u aktivizam i poziva Indijce da ne plaćaju porez britanskoj kruni. Uz sve odbija britansku proizvodnju soli i maršira sa stotinama tisuća ljudi do Arapskog mora. Novi aspekt sustava prosvjeda bio je štrajk glađu zbog čega su ga Britanci vrlo brzo puštali iz pritvora jer su se bojali da bi njegovom smrću revolucija mogla poprimiti svjetske dimenzije. Slom njegove politike zajedništva, mira i ljubavi započeo je 1947. kada se od Indije odvaja muslimanski Pakistan. Zbog daljnje podrške ujedinjenju 30.1.1947. ga mučki ubija hinduski fanatik Nathuram Godse. Iako je pokazao da narod može biti iznad bilo kakvih političkih i interesnih skupina njegova smrt je vjerojatno početak Novog Svjetskog Poretka u kojem Vlast gazi stanovništvo, a ljudi to smatraju "prirodnim stanjem stvari".
MARTIN LUTHER KING (LJUDSKA PRAVA) Što se humanosti i ideje o svijetu mira, nepostojanja problema rasa i ljudskim pravima tiče ovaj čovjek će nažalost vjerojatno vječno ostati izvan svoga vremena. King je rođen 15. siječnja 1929. godine u Atlanti, Georgia, SAD. Pošto je bio sin svećenika s pet godina nakon posjeta Njemačkoj dodaje Luther u svoje ime. Tijekom školovanja je diplomirao sociologiju te kasnije napreduje do doktora filozofije. Otac je četvero djece. U dvadeset i petoj godini postaje pastor u Montgomeryju, Alabama. Veliki utjecaj na Kinga su imali poznati borac za ljudska prava Howard Thurman i susret s obitelji Gandhi u Indiji. Ovo je formiralo Martinovo gledište da su ljudska prava i nenasilni otpor nit vodilja ka boljem i ljepšem svijetu. 1957. King i razni drugi aktivisti osnivaju SCLC iliti Južnjačku konferenciju kršćanskih vođa. J. Edgar Hoover, Robert F. Kennedy i FBI počinju sa prisluškivanjem Kingovog telefona i enormnog pritiska da raspusti ovu udrugu pod izgovorom da ga komunisti koriste za infiltraciju u SAD. Pravo glasa, radnička prava, nepostojanje rasne segregacije – sve je to bilo u području djelovanja SCLC-a te su neki dijelovi ovoga preneseni u zakone izglasane od strane kongresa. Jasno, sve je ovo divno na papiru dok su segregatori i rasisti (koji su "čudom" često bili i guverneri država gdje se prosvjeduje) napadali marševe. Detalj iz njegovog života koji je najpoznatiji zasigurno je "Marš na Washington" 1963. gdje je s drugim predstavnicima ovakvih pokreta došao prosvijetliti već duboko iskvarenu naciju. Famozni "I have a dream" govor je danas više nego ikada samo nedostižni san jer nacije provode tzv. politiku nekolicine na štetu množine uz neizbježni problem-reakcija-rješenje i doktrinu šoka. Nakon Washingtona dobro je poznata i "Krvava nedjelja" u Selmi gdje se policija brutalno obračunala sa prosvjednicima, te je King pod pritiskom predsjednika Lyndona B. Johnsona odlučio odgoditi marš, koji je bez njega odrađen uz nove državne brutalnosti, da bi ga ipak King i predvodio 25. 3. 1965. Poslije toga je ostao u spektru javnosti jer je bio veliki protivnik rata u Vijetnamu, a uz to je želio financijsku jednakost cijele države što je pod izlikom riječi komunizam osudio vrh. Ono što je postalo neizbježno uz ovakvu borbu za svjetsku ravnopravnost je atentat 29. 3. 1968. Sve ovo podsjeća na Kennedyja i ubojicu koji to vjerojatno i nije. Naime, osuđenik u bijegu, James Earl Ray, bez pravih dokaza je optužen da je u Lorraine Motelu u Memphisu ubio Kinga iako mu je za to priznanje bilo potrebno čak trodnevno uvjeravanje od strane sile zakona. On i danas uporno tvrdi da je sve urota s najviše instance, a dokaza da on nije krivac ima na desetke. U prosincu 1999. okončana je građanska parnica u kojoj je obitelj King tužila Lloyda Jowersa, vlasnika restorana odakle je 1968. Ray ubio Kinga. Sud je, vjerovali ili ne, zaključio da je King žrtva zavjere s najviših instanci te je obitelji dodijelio odštetu od simboličnih 100 dolara koliko su i tražili. Jowers je ranije izjavio kako je on kupio oružje po nalogu mafijaša iz New Orleansa, a iza mafije su stajali najviši dužnosnici vlade SAD-a. Nasljedstvo Martina Luthera Kinga Jr.-a je enormno, no problem je licemjerje vrha države pod kojim su osnovani razni memorijalni centri, njegov dan itd. jer je zbog te iste borbe za ljudska prava i ubijen, no, eto to je svijet u kojem živimo…
LITERATURA (PREPORUKA) BLAGA LEONARDA DA VINCIJA Matthew Landrus 2010., Profil TESLA – ČOVJEK IZNAD VREMENA Margaret Cheney 2007., Planetopija GANDHI – MOJA TRAGANJA ZA ISTINOM Mahatma Gandhi 2008., VBZ GENIJALNE MISLI Albert Einstein 2010., Šareni dućan
MAGIJA Svijet kojeg ne shvaćamo, po mnogima stvaran kao i ovaj materijalni, je tema narednog teksta. Zanimljivo je da niti skeptici ne vole čin priziva bilo duhova bilo anđela ili demona iako ne vjeruju u njihovo postojanje. To je dokaz da tu ima "nečega". A što je TO nitko ne zna. Pretpostavke ćete moći pročitati, a oni najhrabriji će i otići do raznih okultista da uz pomoć prizovu demona iz druge dimenzije, odnosno, pakla. Ovo posljednje nikako ne bi preporučio ali bih Vas svakako upitao za rezultate. Šarlatan je najčešći opis raznih vračara, spiritista i okultista, no kao u svakom segmentu paranormalnog i ovdje ima pravih znalaca. Izučavanje magijskih disciplina je sve rjeđe kod običnih ljudi jer je danas materijalno u svim segmentima iznad duhovnog. Tako znamo za gotovo sve poznate atome i čestice, a ne poznamo svijet u koji idemo kada umremo. Bacanje uroka je tako ok i dio mainstreama, ali upit o duhovima često ostaje ismijan. Kontrola strahom je sveprisutna i ljudi se boje i poriču nepoznato. Zašto postoji takav tip blokade? To je već drugo pitanje. Za kraj, teme ovog poglavlja su najjednostavnije za privatnu istragu i želim Vam svu sreću pri tome…
Što? Kako? Odakle? Zašto? Sve su ovo pitanja koja traže odgovor kada dođemo do "one strane ogledala". Niti jedno nema ni natruhe mogućeg odgovora. Kada će imati? Tko zna. Možda su neki drevni ili moderni magovi imali odgovor na to koji je zajedno s njima otišao u taj vrli novi svijet.
Ouiji ploča, demonski sigili, anđeoski simboli, okultna svjedočanstva, egzorcizmi, sve dokaz do dokaza za postojanje i istraživanje druge ili posthumne stvarnosti…
UROCI Početak poglavlja, a već velika kontroverza. Da li je urok isključivo djelovanje samouvjeravanja zbog saznanja o bacanju istog ili je to učinak nekih tajnih i drevnih magijskih postupaka na čovjeka preko predmeta katalizatora? To se zasad ne zna. Znanost je apsolutno na strani ovog prvog uzroka dok pobornici druge teorije to sve uspoređuju sa drevnim ritualima i vjerojatnim istim ishodištem. Najkontroverznija takva teorija tvrdi da su sve te magijske vještine podrijetlom sa Atlantide ili Mua iako nema pravih dokaza niti za postojanje tih dviju civilizacija. Fenomen uroka je prilično rasprostranjen diljem zemaljske kugle što govori o tradicionalnoj ljudskoj "ljubavi prema svome bližnjemu". Tako znamo za poznate hoodoo uroke, te indijanske čarke. U velikom broju slučajeva onaj tko može "skinuti" urok, može ga i "baciti", poput recimo fakira ili hodže. Danas je urok banaliziran mišljenjem da su to "bapske priče" prepune praznovjerja sve dok pojedinci ne osjete to na vlastitoj koži. Najveća zanimljivost svega ovoga je pristupačnost. Gotovo svaka okultistička trgovina sadrži amajlije, magijske simbole, knjige za prizive, ili recimo, crne svijeće smrti koje nose simboličnu cijenu. Kupnjom sedam svijeća i njihovim sedmodnevnim paljenjem iznad žrtvine slike žrtva brzo i učinkovito umre!? Da, tako barem piše na deklaraciji (:D). Lako je kupiti i čupe, prašinu s groblja, šape raznih životinja, napitke smrti itd. Prva zabilježena bacanja uroka dolaze od drevnih Kelta iako postoje indicije da su i ostali suvremenici vladali ovom mogućnošću, poput recimo Babilonaca. Kelti su preferirali bacanje uroka na pojedince većinom zbog raznih svađa ili pak ljubomore. Nekako se ne možemo oteti dojmu da je ovo polje bilo marginalno ili čak namjerno zanemareno kroz povijesnu literaturu, a eksplozija dolazi u, pogađate, Srednjem vjeku. Crkva odjednom "otkriva toplu vodu" i koristi svijet magije kao savršeni poligon za vlastite hijerarhijske i ideološke koncepte. Ne znam točno podatke no uvjeren sam da je omjer žena i muškaraca koji su putem Malleus Magnificaruma (kontroverznog inkvizitorskog priručnika – Malja za vještice, op.a.) kažnjeni na ovaj ili onaj način 90-10, izraženo u postotku. Žene postaju glavni i odgovorni krivci za nepoćudno i nemoralno ponašanje jer su po prirodi promiskuitetne dok muškarci preuzimaju ulogu suca i porote. U svom tom nenormalnom okruženju teško je razaznati da li su postojale osnovane sumnje za vračanje i bacanje uroka kod ijedne žrtve, pa samim time ne možemo niti realno uvidjeti sve tipove bačenih uroka i magija. Najčešće spominjani uroci su bili oni ljubavnog karaktera (poput menstruacije u piću), religijske izopaćenosti ili želje za nečijom smrću. Neke od opaski vezanih uz bacanje uroka su recimo: -
Stvaranje đavolje djece Podavanje demonima Magije ljubavi, mržnje i impotencije Pretvaranje ljudi u životinje Pobačaji i žrtvovanje djece Ugovori s đavlom Ulasci demona u ljude Uzrokovanje bolesti Uzrokovanje prirodnih nepogoda Uništavanje priroda i stoke
Ovo je samo jedan dio, no na slikovit način može prikazati koliko je opsežno napisana inkvizicija, putem vodećih stručnjaka kanonskog prava.
Sir Arthur C. Clark je u svojim legendarnim knjigama (koje su mi, priznajem, bile jedan od prvih razloga zašto sam se počeo baviti ovim temama, op.a.) i dokumentarnim filmovima naveo neke od povijesnih događaja vezanih uz uroke pa ću njegove slučajeve koristiti kao najbitnije uz neke dodatke koje sam otkrio daljnjim istraživanjem. Često sam koristio i druge Clarkove materijale tijekom knjige pa se nemojte previše čuditi ukoliko su Vam neke stranice i priče već poznate (iako ih je i Clark samo prenio od ranijih izvora). Europa nije jedini kontinent svjedočanstava o urocima. 1587. god. Suarez de Souza je vidio kako urođenici padaju mrtvi kao pokošeni nakon bacanja usmenih uroka od strane lokalnog vrača, što je jedno od prvih modernih svjedočanstava bacanja uroka, i to u Africi.1890. god. na Novom Zelandu vrlo snažan momak na kojeg je bačena kletva umire taj dan jer mu je vračka iscijedila životnu energiju. Psihijatar John C. Barker je opisao događaj iz Kenije. Liječnik je bio na rubu smrti zbog velike mršavosti i stalno je tvrdio da je na njega bačen urok. Psihijatar je mudro postupio, smiješao je neškodljivu mješavinu i rekao okupljenima da će tekućina ubiti samo krivca (mislim da bi ovo i u Hrvatskoj upalilo, op.a.). Jedan čovjek je nije želio ispiti, te je sve priznao. Skinuvši urok, liječnik se jako brzo vratio na staru težinu. Poznat je (meni i najzanimljiviji) slučaj Finisa P. Ernesta koji je više puta dolazio u bolnicu s teškim astmatičnim napadajima. Jedna od najrenomiranijih bolnica u SAD-u mu nije uspjela pronaći uzroke gušenja. Nakon više uzastopnih napadaja doktori su počeli sumnjati da je na njega bačen urok od strane vlastite majke. Nakon nagovora doktora o izbjegavanju majke, situacija se poboljšala. 23.8.1960. je datum koban za ovu osobu jer se Ernest odlučio javiti majci preko telefona i nakon sat vremena pada mrtav. Daljnjom istragom slučaja je otkriveno da se Ernest brinuo o majci i da je nakon ženidbe odlučio prodati lokal koji je bio u njihovom zajedničkom posjedu što je ženu razljutilo. Rekla je da će mu se nešto strašno dogoditi. Majka mu je u zadnjem razgovoru rekla da će ga bez obzira na doktore snaći ono što mu je ona odredila. U Okefenokeu, Saveznoj državi Georgia, babica nakon rođenja tri djevojčice trinaestog dana u mjesecu izjavljuje da su ureknute i da će prva umrijeti prije 16., druga 21., a treća prije 23. rođendana. Prva je umrla nesretnim slučajem, druga na svoj 21. rođendan uvjerena da je zaobišla kletvu odlazi u disko gdje je ubija zalutali metak. 1966. treća kćer je na dan pred 23. rođendan ležala pred doktorima, bilo joj je brzo udaralo, a srce preskakivalo. Pokušali su joj povezati žile, ali je poboljšanje kratko trajalo. Umrla je predvečer, a obdukcija je pokazala da nema nikakvog opravdanog razloga smrti (osim uroka, op.a.). 1965. pri rutinskoj operaciji umire majka petero djece, doktori kasnije saznaju da joj je s pet godina vračara prorekla smrt prije 43. rođendana koji je upravo navršila. Poznati su i slučajevi vagalne (ne vaginalne :D, op.a.) infekcije, što je glavni pojam voodoo magije. U početku nastupa panika, diže se adrenalin, tijelo se znoji, zatim nakon spoznaje o beznadnosti stanja, srce usporava, krvni tlak pada itd. Smrt nastupa ponekad i iznenađujuće brzo. Postoje slučajevi u kojima osobe same sebe toliko uvjere u urok nad drugom osobom da ga onda same pod transom obave. Poznat je slučaj u državi Arkansas, u kojem pacijent, crnac, dolazi u bolnicu u teškom stanju, zgrčen, bez medicinski objašnjivog razloga. Doktor u privatnoj istrazi saznaje da se žena, inače vrač crne magije, pobojala da je voljeni vara, pa je bacila urok na dotičnog. Zanimljivo, paranoja je utjecala na njezin "zdrav" razum i ranije, pa su i prošla dva muža završila na sličan način. Jasno, ženi nitko ne može ništa, jer opipljivi ili još točnije, zakonom regulirani dokazi ne postoje. Ovo područje također spada u "slobodnu sudačku procjenu", pa je na vama da prosudite vjerovati ili ne. Po meni je interesantan ovaj zadnji slučaj, jer poznajući naše žene muško stanovništvo bi naglo opalo. Također je interesantno da voodoo i slična vračanja nisu i zakonski regulirana u svijetu, pa ako vam neko zasmeta, komotno ga "maknite" na ovaj način. Mislim da bi prvi na listi trebali biti oni koji ne predlažu ovaj zakon zbog toga što ne vjeruju i ismijavaju ovaj fenomen...
ASTROLOGIJA Astrologija se sastoji od određenog broja sustava vjerovanja u kojima se posebna pažnja usmjerava ka poveznici astronomskih fenomena s događajima u ljudskom svijetu. Sama riječ dolazi od latinsko-grčke kovanice astrologya, odnosno, promišljanja o zvijezdama. Najpoznatiji segment astrologije je horoskop iliti zodijak, poveznica ljudskih rođenja i svakodnevnih događaja s astronomskim korelacijama, zvijezdama ili planetima Sunčevog sustava. Kako su tu praksu upotrebljavali razni narodi u prošlosti ne čudi da je vrlo moguć zajednički predak, drevna civilizacija kao ishodišna točka astroloških uvjerenja. Gotovo sve drevne građevine (piramide, obelisci, kamene formacije i grobnice) imaju poveznicu sa zvijezdama. Astronomija, medicina, alkemija i meteorologija gotovo su u potpunosti "ovisile" o astrološkom konceptu, a danas je nemoguće datirati točnu polazišnu točku prvih astrologa. Teško ju je povezati s pravom znanosti isključivo zbog nedostataka empirijskih pokušaja i drugih znanstvenih metoda prilikom kojih dokazima dobivamo potkrepljivanje teorija. Postoji li "šira slika" između astrologije i prirode svemira možda još jako dugo nećemo saznati. Mi ćemo se bazirati na jednu bitnu koincidenciju koja nedvojbeno dokazuje već spomenutu zajedničku polazišnu točku astrologije i drevnih civilizacija. Ona je podudarnost bogova raznih naroda. Kao po dogovoru Grci, Egipćani, Babilonci, Rimljani i Indijci bogove raspoređuju na ovaj način: - ponedjeljak – Mjesec - utorak – Mars - srijeda – Merkur - četvrtak – Jupiter - petak – Venera - subota – Saturn - nedjelja – Sunce Saturn je tako dobio posebno mjesto iako je bio sitna i jedva vidljiva točka na nebu. Danas je poznat kao drugi (po veličini) planet Sunčevog sustava. Kako su drevni narodi znali za prilično suvremenu astronomiju? Neki tvrde da su drevne civilizacije bile mnogo naprednije dok drugi u priču dodaju poveznicu s vanzemaljskom inteligencijom. Obje priče daju prilično veliku važnost astrologiji koja je očigledno nekada bila iznimno bitna grana ljudskog društva. Babiloncima po suvremenim teorijama dugujemo saznanje o modernom horoskopu. Oni su bez nekih sofisticiranih naprava otkrili sva zodijačka zviježđa. Asteci su u Tenochtitlanu (današnji Ciudad Mexico, op.a.) štovali Sunčeve letače. Kada smo već u Južnoj Americi vrijedi izdvojiti i danas iznimno bitan koncept, onaj precesije ekvinocija. Majanski kalendar je "predvidio" navedenu precesiju (gravitacijski inducirana promjena u orijentaciji Zemljine osi od jednog stupnja svake 72. godine, čiji puni krug traje 26.000 godina, odnosno, trinaest znakova zodijaka) koja bi po tome trebala odraditi veliki krug na famozni datum 21-12-2012. Već smo spominjali (poglavlje Drevne civilizacije, op.a.) neke od civilizacija koje su svoje građevine gradile na ovom principu, a u Egiptu smo mogli vidjeti i zodijačko kolo iz Dendere. Ako drevne civilizacije uzimamo iole za ozbiljno dolazimo do zaključka kako je astrologija bitnija nego što Zapadna civilizacija uzima za pravo. Iskreno, tako što nas ne bi niti trunčice iznenadilo...
OKULTIZAM I OKULTISTI Okultizam i njegovo značenje se najlakše mogu shvatiti prijevodom riječi od koje je pojam nastao. Naime, latinska riječ occultus znači tajno, skriveno, te se odnosi na skriveno znanje. Okultisti su tako ljudi koji se bave stvarima što se tiču duhovne stvarnosti i koju znanost u principu ne može objasniti. Oni su samim time magovi i autoriteti na tim rubnim područjima ljudskog shvaćanja. Pod pojmom okultizam možemo sažeti magiju iliti magiku, astrologiju, alkemiju, numerologiju, spiritizam, te ekstrasenzibilnost tj. moć medija (određeni dijelovi se nalaze u drugim poglavljima knjige radi lakše kategorizacije, op.a.). Iako se svi svjetski religijski rituali smatraju magijskim te za njih treba određena inicijacija (poput krštenja, op.a.) to nije općeprihvaćena činjenica. Rituali koji se ne boje tog pridjeva su oni od Ordo Templi Orientisa, Zlatne Zore itd. odnosno disciplina poput hermetizma, drevnih poganskih religija ili gnostike. Predmeti vezani uz okultno su zbilja iznimno opširan pojam. Kamen mudraca, Abramelinovo ulje, Baphomet, oltari raznih rituala, štole, žezlo ili štap... Ovaj popis bi mogao ići u nedogled. Nepoznat je pravi izvor i drevni ritual od kojega je sve krenulo (to bi mi mogla biti tema neke iduće knjige, op.a.), no neminovno je da svi magijski i religijski rituali imaju slično polazište. Zanimljivo je i to da dijelovi svijeta i narodi koji nikada nisu imali međusobne dodirne točke s druge strane imaju gotovo identične mitove, legende i pojedine segmente rituala. To vjerojatno implicira ka tome da je okultno znanje staro tisućama godina i da je pažljivo skrivano od javnosti. Odakle nam to znanje? Prema nekim magovima i šamanima direktno iz sfere duhovne stvarnosti. Tako nešto znanost nikada neće priznati. Tako su brojni šamanski pripravci, lijekovi travara ili halucinogene smjese rezultati kontakta s višim i nama nerazumljivim silama (posebice dobar primjer je Ayahuasca čiji značaj ćemo upoznati u jednom od poglavlja – mogućnost otkrivanja njezine formule u amazonskoj prašumi je nevjerojatnih 1:4.500.000, op.a.).
78
Danas je jasno razmišljanje da se pod paranormalnim krije isključivo nepoznato suvremenoj znanosti. Problem je taj što ta ista znanost ne pomaže pri shvaćanju prave prirode fenomena već ih osuđuje i ismijava, a magove naziva "profesionalnim prodavačima magle". U Srednjem vijeku je magnetizam bio prikazivan kao okultni fenomen i znanost ga je smatrala takvim zbog nedostataka dokaza o uzroku, no i enormnoj veličini dokaza o tomu da se to zbilja i događa. U sadašnjosti je nemoguće osporiti neke fenomene jer je teško čak i znanstvenicima tvrditi da se tijekom invokacije, otvaranja trećeg oka ili pak opsjednuća ništa ne događa. Zato oni niti ne žele prisustvovati takvim seansama, a kamoli znanstveno ispitati iste. Moje mišljenje je da je oružje Srednjeg vijeka bilo mač i strah, a modernog vremena je ignorancija i ismijavanje. U sljedećim stranicama ćemo upoznati neke od ikona okultizma i magije. Slika 78 - Baphomet, predmet navodnog templarskog obožavanja
NASLIJEĐE ABRAMELINA MAGA Abramelin je lik iz knjige "Sveta magija Abramelina maga" i učitelj magije glavnog lika knjige, njemačkog židova Abrahama Crva koji je živio od 1362. do 1458. godine, po nekim navodima u Agramu (današnjem Zagrebu, Hrvatska). Ova knjiga je glavni aspekt Hermetičkog Reda Zlatne Zore i religije Theleme. Georg Dehn i Steven Guth su prevoditelji najstarijeg poznatog prijepisa i njihov prijevod se smatra najrelevantnijim. Dehn smatra da je pravi autor knjige rabin Yaakov Moelin. Djelo je pisano kao nekakva vrsta Abrahamove magijske ostavštine svome sinu. Original se sastoji od četiri knjige iako postoje nepotpuna i neispravna izdanja u kojima je sadržano manje knjiga. Sadržaj štiva je opis prijašnjih neuspjeha prilikom suradnje s raznim magovima i disciplinama diljem Europe pri čemu su tamošnji magovi gotovo uvijek završili u sukobu sa nečastivim. Abrahamova neupućenost u pravu magiju je trajala sve dok nije saznao za egipatskog maga Abramelina s kojim je stupio u kontakt. Nakon povratka kući je odlučio sažeti sva saznanja koja je zaprimio u obuci, te je to želio prenijeti na sina nakon vlastite smrti. Rezime knjiga je stupanje u kontakt sa vlastitim anđelom čuvarom koji će polazniku pripomoći da vladanjem nad demonima ostvaruje vlastite ciljeve. Sam postupak je iznimno zamršen. U originalnom dijelu priprema traje u tri stupnja od kojih svaki traje po šest mjeseci. S. L. MacGregor Mathers u svojoj prilagodbi proces smanjuje na tri puta po dva mjeseca, zbog čega je kasnije došao u otvoreni sukob sa Crowleyem te je izbačen iz magijskih društava. To dovoljno govori o potrebi pridržavanja istinskog rituala ako želite doći do rezultata. Sve je smješteno u kontekst Srednjeg vijeka pa ja osobno mislim da ritual ipak mora proći kroz modernizaciju. Sam ritual sadrži molitve prilikom svitanja i zalaska Sunca, zabranu zamijene dana i noći, umjerenost pri teškim fizičkim naporima, meditaciju, život u osami itd. Cijeli događaj je osmišljen u iznimnom kršćanskom duhu i kao takav se i treba obavljati. Naravno, neke stvari je teško održavati, potreban je poveći novac kao zaliha i vrlo visoka snaga volje pa isto tako smatram da ritual nije za svakoga, dapače, rijetko tko ga može održavati. Uz sve je opisan i točan izgled prostorije, oblik oltara kao i brojni drugi artefakti među kojima bi izdvojio onaj koji je svojom famom nadvisio i sam ritual, kao i maga. To je Abramelinovo ulje. Ulje kao takvo svojim sastavom podsjeća na ostala ulja upotrebljavana u sklopu religija, no sastojci su drugačiji po pojedinim elementima i njihovom udjelu. Ulje je artefakt nužan za inicijaciju u obred poput ulja za kršćansko krštenje ili obred krizme, i nije dokazano da ima nekakav poseban halucinogeni učinak bez pripadajućeg rituala. Ono što je također uočljivo u knjigama su kvadrati s magijskim riječima. Ti kvadrati predstavljaju talismane koje upotrebljavamo za određene zadaće koje sami želimo izvršiti. Svaki pojedini kvadrat ima naoko skriveno značenje koje na hebrejskom ili arapskom ima značenje usko povezano sa značenjem zadatka (npr. kada hoćemo roniti bez kisika u kvadratu se nalazi maiam što je riječ za vodu, op.a.). Najpoznatiji praktikant rituala je alfa i omega ovog poglavlja knjige, Aleister Crowley. On ga je izvršavao tijekom odlaska u Kinu, kao i u Parizu. On je tvrdio da nije dobio neke nevjerojatne mogućnosti nakon obavljenog rituala. Onaj tko ga želi prakticirati ne smije biti mlađi od dvadeset i pet, niti stariji od pedeset godina. Uz to moram istaknuti i potrebnu ozbiljnost koju praktikant mora posjedovati inače će vjerojatno imati velikih problema. Za stvarno djelovanje rituala ne znam, no postoje brojna svjedočanstva koja Vas mogu uputiti ako se želite "poigravati" iako to osobno ne bih preporučio…
JOHN DEE John Dee je jedan od glavnih autoriteta za magiju i okultizam. Spektar njegovog djelovanja je iznimno velik, od astronomije, astrologije, okultizma, alkemije, matematike pa sve do vojne taktike, navigacije i rada u tajnoj službi pod kodnim imenom "007" (My name is Dee, John Dee :D, op.a.). Dee je rođen u Londonu 1527. godine. Tijekom školovanja diljem Europe je postao i jedan od osnivača Trinity Collegea. Više je puta bio optuživan za izrade horoskopa, no u tom progonu se svidio biskupu koji je bio nadležan za slučaj te ga je isti vrbovao za vlastitu službu. To dovoljno govori o intelektualnim mogućnostima Johna Deea, te je nebrojeno puta pokazao da je mnogo mudriji od vremena u kojem je živio. Pošto mu je kraljica Mary odbila plan prezervacije kraljevske knjižnice on je svu snagu uložio u svoju i stvorio je jednu od najvećih europskih književnih oaza toga doba.
79
Njegov uspon počinje usponom princeze Elizabete na mjesto kraljice. Svojim je znanjem izabrao i sam datum krunidbe. Današnji teoretičari zavjere ga ne simpatiziraju zbog tehničke i okultne umiješanosti u začetak pojma "Britansko carstvo". U pozadini javnog rada se bavio hermetičkim spisima i tajnim kabalističkim učenjima. Izradom vlastite okultne simbolike, tj. glifova je želio objasniti jedinstvo cijelog svemira. Dakle, Dee je s jedne strane poznati taktičar carstva, osvajač Novog kontinenta, te ekonomski i politički autoritet, a s druge strane veliki mag, čovjek koji je mnoge drevne nauke izvukao "iz naftalina", te osoba koja je sama osmišljavala novu simboliku i učenja. Ono po čemu je on danas iznimno poznat je njegov kontakt s anđelima čiji temelji se i sada koriste pri takvom prizivu (o tome kasnije, op.a.). Kontakt je postao uspješan tek početkom suradnje sa Edwardom Kelleyem. Ritual je obavljan u kršćanskom stilu dok je kontakt omogućen kroz kristalnu kuglu. Anđeli su preko Deea napisali neke od njegovih uspješnih knjiga i to enohijanskim jezikom koji je naziv dobio po biblijskom proroku Enohu. Pokušaj dijeljenja svog velikog znanja s čovječanstvom ipak nije prošao u najboljem svijetlu. Nakon fijaska u Poljskoj i Bohemiji Kelley odlučuje prekinuti s ovakvim javnim konferencijama te prekida odnose i s Deejem i to na zanimljiv način, tako da ga obavještava kako anđeosko biće zvano Uriel želi da dijele vlastite supruge. Dee je nakon toga razočaran otišao za Englesku gdje je naišao na pokradenu knjižnicu. Konačni krah je doživio Elizabetinom smrću i dolaskom na vlast Jamesa I. koji nije ozbiljno shvaćao okultizam. Misterioznim naslijeđem Johna Deea možemo smatrati enohijanski jezik, vjeru u mnogo ranije otkriće Amerike, možda i Voynichov manuskript, Deevo opsidijsko ogledalo, Božji pečat, kristalnu kuglu, te još mnoge artefakte Može se smatrati da je svojim radom nepovratno zadužio svu okultnu zajednicu. Slika 79 – John Dee, 1594. - Autor: Nepoznat
ELIPHAS LEVI Alphonse Louis Constant iliti Eliphas Lévi jedan je od poznatijih magova u povijesti. Ovo novije ime je dobio prijevodom vlastitog francuskog imena na hebrejski jezik. Rodio se u Parizu uz vrlo siromašno zaleđe pa je rano otišao za svećenika putem čega otkriva ezoteriju i mistična učenja, a kasnije je napustio red te je čak i uhićivan zbog ljevičarskih planova. Tijekom tih dana imao je brojne ljubavne afere iz kojih je dobio i sina kojeg nikada nije upoznao. U počecima svoga djelovanja je pisao religijsku i revolucionarnu kulturu što se mijenja nakon odlaska u Englesku. Tada piše i prvu knjigu magijskog sadržaja "Transcendentalna magija, doktrina i ritual". U toj knjizi je došao do zaključka (s kojim se i ja slažem) da je doktrina okultizma za sve narode ista uz isto polazište. Tom mišlju je ukazivao na činjenicu kako brojne svjetske magijske prakse imaju slične ili iste osnove, te je bio uvjeren kako u ruševinama drevnih civilizacija postoje dokazi za njegovu pretpostavku. Osim pisanja u Londonu je, prema vlastitim navodima, nekromantijom (prizivanje, kontaktiranje i komunikacija s mrtvima, op.a.) stupio u kontakt s legendarnim mistikom Apolonijem iz Tijane od kojeg je dobio brojne ideje za vlastite knjige. Ostale knjige su također veliki iskorak za magijsku popularnost, a nazivi su im "Ključ za velike misterije", "Priče i slike", "Znanost duša", te završna "Velika tajna iliti razotkrivanje okultizma".
80
Ono što ga izdiže od ostalih magova je realnost i nepodlijeganje tuđim utjecajima. Iz tog razloga je uzor gotovo svim ozbiljnijim okultistima suvremenog doba. Cijeli red Zlatne Zore je počivao na njegovim razmišljanjima, a Aleister Crowley je smatrao da je njegovo utjelovljenje, odnosno reinkarnacija. On je i jedan od kreatora poznatih TV formata u kasnim noćnim satima jer je osmislio i uveo tarot u okultizam. Tu je i njegova pretpostavka o tri temelja magije. Prvi je taj da je materijalni svijet samo dio stvarnosti uz druge duhovne platoe i modele svijesti. Drugi temelj je ljudska volja pomoću koje čovjek može ostvariti bilo što. Treći uključuje čovjeka kao mikrokozmos, tj. dio makrokozmosa, te je čovjek bog svijeta, a Bog je čovjek nebesa. Kao poznati i bogati okultist ulazi u masonski red što mu je kruna karijere za brojne "mainstream" izvore. Ipak, razočaran s iskustvima iz tog reda vraća se u crkvu, te na samrti prima posljednju pomast. Lévi je umro 1875. godine, samo par mjeseci prije rođenja Crowleya što je omogućilo nastavak modernog razvoja magike. Sada dolazimo i do Aleistera. Slika 80 – Eliphas Levi, 1864. - Autor: M. Henri Chevenier
ALEISTER CROWLEY Aleister Crowley, rođen 12.10.1875. kao Edward Alexander Crowley, poznat je kao jedna od najkontroverznijih osoba 20. stoljeća. Oba roditelja su imali plemićko podrijetlo što njega nikada nije posebno zanimalo. Smrću oca postaje veliki vjerski skeptik i majka mu daje nadimak koji će mu kasnije biti nekakva vrsta alter ega – "Zvijer", po zvijeri iz biblijske knjige Otkrivenja. 1895. počinje pohađati Trinity College na Cambridgeu što mu određuje daljnji životni put. Tako već sljedeće godine kreće sa proučavanjem drevnih okultnih i magijskih spisa, te ulazi u svijet prostitucije i homoseksualnosti preko kojega prakticira seksualnu magiju. U međuvremenu upoznaje i Samuela Liddella MacGregora Mathersa te biva uključen u Hermetički red Zlatne Zore. Tijekom te burne promjene u vlastitom životu mijenja i ime u Aleister, točnije po raznoj magijskoj i numerološkoj simbolici prilagođava galsku inačicu imena Alexander, Alaisdar, u Aleister. Nakon dolaska u Zlatnu Zoru počinje sa brojnim sukobima u koje su uključeni i mnogi poznatiji i stariji članovi. Proučavanje raznih religija i izučavanje misticizma ga vodi na putovanja diljem svijeta. Tako je 1899. vrijeme provodio uz jezero Loch Ness u Škotskoj gdje je navodno uspio izvesti brojne rituale priziva tamnih sila (ranije sam naveo da se sve dogodilo nedugo prije prvog pojavljivanja Nessie, op.a.). Također je otputovao u Meksiko gdje je uz razne psihodelike došao na više razine svijesti i tamo je otkrio magijsku riječ Abrahadabra. Preko Raja Yoge je spoznao budizam u svojem najvišem značenju.
81
1903. se oženio sa Rose Edith Kelly. Taj brak je obilježen putem u Kairo gdje osniva religiju poznatu pod nazivom Thelema (o njoj više kasnije, op.a.). Nakon spoznaje da je upravo on prorok Novog doba koje dolazi shvatio je i to da mu je žena pomalo promijenila ponašanje što je kod psihijatara bilo opisano ludilom, a kod Crowleya demonskim entitetom koji ju je u potpunosti obuzeo tijekom jedne od seansi. Aleister je s Rose imao i dvije kćeri. Prva se zvala Nicole Ma Ahathoor Hecate Sappho Jezebel Lilith Crowley i umrla je pod ne baš razjašnjenim okolnostima u rukama vlastite majke dok je otac bio na "poslovnom" putu u Kini. Drugo dijete se zvalo Lola Zaza te je Aleister na njoj proveo ritual Abramelina maga u kojem joj je od rođenja htio omogućiti pomoć mističnog anđela čuvara ili po nekim drugim izvorima razvoj trećeg oka. 1907. osniva novo tajno društvo koje proučava svete knjige Theleme, zvano Srebrna Zvijezda (A∴A∴), te 1912. osniva britansku sekciju Ordo Templi Orientisa. Slika 81 – Aleister Crowley – Autor i copyright: Ordo Templi Orientis
Vjerojatna je i mogućnost Crowleyovog špijunskog rada u SAD-u tijekom I. Svj. rata kada je navodno promatrao utjecaj njemačke ideologije, te rad irskog pokreta za neovisnost. Što se tiče tog aspekta njegovog života, tu je iznimna crta povezanosti sa već spomenutim Johnom Deejem. Iz Italije je izbačen 1923. zbog nauke koja je očito u suprotnosti sa fašističkim svjetonazorom. Na Siciliji je napravio samostan posvećen Thelemi. Tu je stao na žulj i katoličkoj crkvi jer je propovijedao slobodnu volju i uživanje, a branio pokoravanje zakonima, zapovijedima i normama. 1929. godine se ponovno ženi, ovaj puta je "sretnica" Maria de Miramar. Već sljedeće godine odlaze jedno od drugog ali bez zakonske rastave. 1.12.1947. Crowley umire od respiratorne infekcije. Naime, radi liječenja astme morfijem bio je heroinski ovisnik. Zbog zabrane daljnjeg korištenja morfija u liječenju od strane doktora Crowley umire, no prije smrti uspijeva baciti urok na doktora koji umire kasnije istog dana pod još nerazjašnjenim okolnostima. To je ukratko bio rezime života ovog modernog maga. Osim Theleme njegovo naslijeđe je pokušaj povezivanja magije sa ostalim oblicima znanosti. Tako je jedna od njegovih tvrdnji ta da pojedinac, magijski praktikant, ne mora nužno vjerovati u taj magijski proces već da je dovoljno da ga poput fizičara ili kemičara jednostavno obavi i rezultati će biti neminovni. Zbog otvorene homoseksualnosti i biseksualnosti koja je za to vrijeme bila šokantna, postao je meta gotovo svih poznatih religija. U raznoj literaturi je među ostalim naveo novu magijsku riječ "abrahadabra" što je formula novog Eona, i razlikuje se od poznate "abrakadabra". Tu je i novi pojam magika koji se razlikuje od magije poput prave znanosti od "mainstreama". Iz nemagijskih aktivnosti valja izdvojiti veliku šahovsku vještinu s kojom je mogao postati svjetski poznati velemajstor, te planinarenje kojim se borio protiv astme. Znanstvena relevantnost u njegovom slučaju gotovo da i ne postoji zbog njegovih koketiranja sa špijuniranjem za MI5, zlouporabom raznih droga koje u većini slučajeva nisu služile za postizanje više razine svijesti, zbog rasističkog, šovinističkog i seksističkog ponašanja, te zbog pobijanja gotovo svih dogmi već postojećih religija poput pokoravanja svevišnjem biću, životu prema normama koje je po njemu osmislio čovjek, a ne bog i slično. One kojeg on više zanima mogu pročitati njegovu stručnu, fiktivnu i pjesničku literaturu. Zanimljivo je to da je prema BBC-evoj emisiji 100 najvećih Britanaca on zauzeo 73. mjesto. Danas je aktualna novonastala teorija o Barbari Bush, majci Georga W. Busha, kao kćeri Aleistera Crowleya. Naime, njezina majka i Crowley su navodno zajedno proveli dva mjeseca kada je njegov prijatelj, odnosno Barbarin zakonski otac, morao otputovati u SAD. Devet mjeseci kasnije se, pogađajte, rodila Barbara. Iako priča izgleda prilično nategnuto i nevjerojatno pogled na njihove slike će Vam pokazati pravo stanje stvari. Gotovo nevjerojatna sličnost jednostavno tjera na razmišljanje. Ako je to istina, onda ni suludo ponašanje Busha Juniora nije neobjašnjivo.
82
S obzirom na sve, Crowley je definitivno najpoznatiji i najkontroverzniji mag u povijesti. Njegovo naslijeđe podržavaju milijuni ljudi diljem svijeta i bez obzira na relevantnost i vjerodostojnost istog ono nije ni približno toliko šarlatansko kakvim ga pojedinci žele prikazati. Slika 82 – Aleister Crowley, Barbara Bush – Montaža autora
OKULTNE DISCIPLINE KABBALAH Kabbalah ili Kabala je disciplina ili škola misli iz mističnog judaizma koja pokušava objasniti poveznicu između svemogućeg kreatora i njegove kreacije. Dakle, proučavanje ovih učenja će nas približiti odgovorima na neka od pitanja u vezi prirode cijelog svemira. Kabbalah na hebrejskom znači primanje, a kroz nju primamo razna učenja. Ono što izučavamo su Tora, skupina tekstova Heichalot, te "Sefer Yetzirah", najstarija poznata knjiga o židovskoj ezoteriji. Tu su i Zohar iz 13. st. koji je mnogima polaznica u izučavanju, te Safed iz 16. st. itd. Ranija učenja su naravno bila prenošena usmenom predajom, a najplodnija vremena Kabale u kojima ju je veći dio tadašnjeg svijeta (oko milijun ljudi) prakticirao odvijala su se oko tisućite godine prije Krista kada je njezino izučavanje bilo otvorenog tipa.
83
Srž znanja svijeta po Kabali je spoznaja da je Bog stvoritelj svega. On je u svojoj kreaciji bio vođen kroz deset Sephirota, odnosno, deset nivoa kreacije. To su Keter (volja), Chochmah (mudrost), Binah (razumijevanje), Chesed (milost), Gevurah (predostrožnost), Tiferet (harmonija), Netzach (pobjeda), Hod (slava), Yesod (snaga, temelji) i Malkuth (kraljevstvo). Također su poznata i tri dijela ljudske duše. Prvi je niža duša, Nefresh, životinjski dio uz koji su povezani nagoni i žudnje. Drugi je srednja duša, Ruach, duh uz koji su vezane moralne vrijednosti i spoznaja dobra i zla. Viša duša, Neshamah, je tzv. super-duša koja dijeli čovjeka i ostale oblike života te uz nju ide intelekt. Ono što je interesantno je poučavanje rabina da svako slovo, broj i simbol unutar židovskog dijela Biblije sadrži višestruko kodirano značenje. To nas dovodi do mogućnosti da Biblijski kod koji ćete kasnije upoznati ima neke veze sa stvarnošću. Danas je Kabala opet došla do otvorenosti prema svijetu (Aleister Crowley) i popularnosti za koju može zahvaliti poznatim osobama koje je prakticiraju. Tako je tu Madonna i njezin "priljepak" Britney Spears. Ja osobno čisto sumnjam da rabini vole ovakvu stranu publiciteta, no što je tu je. Slika 83 – Drvo života Sephirot, 2008. – Autor: Friedhelm Wessel (Wikipedia)
VODOU Vodou ili, amerikanizirano, Voodoo, je religija koja potječe s Haitija i nekakva vrsta fuzije između raznih vjerovanja ljudi iz Zapadne Afrike (Gana i Benin) i katoličkih svjetonazora tijekom ropstva. Ključni bog ove religije je Bondyè (poveznica sa Jahveom) koji se ne miješa u svijet ljudi, te je nedokučiv i njemu se ne moli jer po vjerovanju ne uslišuje molitve. Iz tog razloga se štuju niža bića, Loa (poveznica sa precima i svecima). Među utjecajnijim Loa bićima poznajemo Papa Legbu, čuvara križanja, Erzulie Fredu kao duha ljubavi, Simbi, duha kiše i magova itd. Podjela Loa je dvadeset i jedna nacija, te prezimena i svako pojedino biće ima svog similara kod katoličkih svetaca. Hijerarhija crkve kao takve ne postoji osim na najnižim nivoima pa tako nemaju niti središnju figuru poput pape. Ritual je interesantan jer je spoj raznih drugih rituala. Prije početka je potrebna najmanje jednodnevna priprema uz postavljanje oltara, razno spravljanje peradi itd. Početak ceremonije je označen pjevanjem uz bubnjeve što doziva razna bića i duhove. Ta dozvana bića zaposjedaju tijela sudionika te komuniciraju sa ostalima kroz njih. Zanimljivo je to što na kraju korist od cijelog događaja ima isključivo obitelj sudionika u kojima su se nalazila takva bića. Sam ritual zna biti u potpunosti ozbiljan kao i nešto neozbiljniji, ovisno o izvođačima.
84
Izvođači rituala nisu inicirani jer vlada vjerovanje da za priziv duha ne moraš biti službeno ili magijski odobren. Ipak, postoje osobe koje se brinu o postojanosti ceremonije i ponašanju sudionika. Ono što nas također zanima je tamna strana vodoua. Popularna kultura pri tome ističe zombije, voodoo lutke i slične ostale dodatke. Zombije je moguće kreirati pomoću nekih tehnika koje ćemo upoznati u jednom drugom poglavlju, nemaju prave poveznice s vodouom, te su češće povezani s takozvanim bokorom, odnosno, crnim magom i to se isključivo prakticira na Haitiju. Slična stvar je i sa voodoo lutkama. Podrijetlo im je Afrika, a kako su ljudi došli do zabijanja igala nije poznato. Taj fenomen više vežemo sa hoodoom (forma vodoua koju najčešće rabe Afroamerikanci i Latinosi te je gotovo u potpunosti nastala pod utjecajem kršćanstva (možemo je danas pronaći u New Orleansu, SAD) iako ga, zbog turizma, prikazuju i Haićani. Simbolika lutki u vodou religiji nije uništavanje tuđih života već komunikacija sa duhovima. Dakle, ako izvučemo zaključak, postoji velika obmana o vodouu jer se miješa sa hoodoom, odnosno magijskim ritualima. Hoodoo je niz magija koje se koriste za sve aspekte života, a glavni cilj im je približiti čovjeku paranormalno i pomoći mu pri korištenju takvih sposobnosti. Prvi veliki čarobnjak je tako Mojsije kojem se najčešće upućuju i molitve. Biblija je neka vrsta talismana, a tu su i već spomenute lutke kojima možete činiti i dobro i zlo. Kada to sada gledamo, možda je i naziv ovog odlomka trebao biti Hoodoo. Slika 84 – Voodoo ritual, Jacmel, Haiti, 2002. – Autor: Doron (Wikipedia)
ŠAMANIZAM Najkraća definicija šamanizma je kontakt s drugim razinama stvarnosti, poznatijim kao svijet duhova, preko posrednika šamana. Termin šaman dolazi iz turskog jezika i znači praktičar, te je danas pojam za sve praktičare komunikacije sa duhovima. Njegova najpoznatija zadaća je iscjeljivanje pomoću duhova životinja, biljaka, predaka, a u najokultnijim i najtajnijim ritualima preko duhova vanzemaljaca. Tu su i radi tradicije i drevne povijesti, vodstva pri ritualnom žrtvovanju, podizanja iz mrtvih, angažmana za zaštitu prirode itd.
85
Ukoliko Vi poželite postići komunikaciju s duhovnim svijetom potreban je ulazak u druga stanja svijesti. O ovome ću pisati u jednom drugom poglavlju, no vrijedi napomenuti da se u stanje transa može doći i na druge načine, ne isključivo pomoću psihodeličnih droga i napitaka. Tu je tako recimo poseban ples, bubnjanje, glazba, post, itd. Povijest razvoja šamanizma je također interesantna. Podrijetlo je nepoznato, ali se ipak zna da korijeni sežu najmanje 12.000 godina u prošlost. Ono što zapanjuje je brzina kojom se šamanizam rasprostranio diljem planete kao i brojnost i jačina sukoba vodećih svjetskih religija sa šamanima. Sve te religije su nastale pod velikim utjecajem ove drevne prakse, a unatoč tome gorljivo provode progone, spaljivanje pismene i onemogućavanje usmene predaje, lov na vještice, a u modernije doba i cenzuru informacija, uništavanje prirodnih bogatstava i svega ostalog vezanog uz djelovanje šamanizma. Srećom, nije sve crno ili bijelo. Šamani su opet u centru pozornosti i gotovo svatko bi vrlo rado ušao u takav ritual. Ovakva kultura je danas najzastupljenija u Americi, no ima je i diljem svijeta, primjerice u Africi, Sibiru, Oceaniji itd. Sibir je i nekakvo polazište svih istraživanja, poput Haitija za vodou. Šteta je što se tijekom prošlog stoljeća gotovo u potpunosti izgubio trag svjetski poznatih tamošnjih plemenskih šamana. U Europi eksperti za ovu kulturu najčešće dolaze iz turskih, bugarskih i mađarskih plemena. Azija je popunjena sa korejskom, tibetanskom i mongolskom praksom koje su trenutno najznačajnije. Eskimi i Inuiti i sada žive u skladu s drevnim vjerovanjima. Ipak, glavni adut suvremenog šamanizma su američki Indijanci. Sjevernoamerički Indijanci su iznimno brojni i kroz popularnu kulturu najpoznatiji šamani. Ostatak Amerike je današnji autoritet na području vizija. Curanderosi i Ayahuascerosi iz Amazone ulaze u druga stanja svijesti pomoću napitka Ayahuasce (također ćemo to pročitati kasnije, op.a.) kojeg su naslijedili direktno od duhova. Zaključak je da šamanizam zbilja djeluje i potiče druga stanja svijesti na nekakav znanosti neobjašnjiv način, te ćemo pojedinosti o tim stanjima podrobnije objasniti u jednom drugom poglavlju knjige, kao i načine kako ih postići. Za informacije iz prve ruke svakako preporučujem da pogledate moj intervju s Tonyjem Samarom, ekspertom za ovo područje... Slika 85 – Šaman bubnja, Rusko Carstvo, 1908., muzej Tomsk – Autor: S. I. Borisov
REIKI Reiki je duhovna terapija koju je 1922. godine razradio Mikao Usui. Usui je, prema vlastitim navodima, dobio sposobnost iscjeljivanja bez energetskog umora nakon trotjednog posta i meditacije na japanskoj planini Kurama. Zanimljivo je to da Reiki nije znanstveno potvrđen niti je utjecaj istoga prilikom ijedne neovisne ankete dokazan (što, s obzirom na iskustvo, vjerojatno znači da nešto u njemu svakako ima, čim ga znanost izbjegava, op.a.). Rei na japanskom znači duša ili aura, a Ki zrak, energija ili snaga. Tako Reiki možemo prevesti kao postojanje svijeta duhova. Glavnina učenja Reikija je tvrdnja da postoji neiscrpna životna i spiritualna energija koja ima iscjeliteljski efekt. Svatko može pristupiti toj vrsti energije preko izobrazbe koju nude već postojeći Reiki majstori. U početku učenik uči kako rukama prenijeti sveprisutnu energiju na područje bola kod pacijenta. Kasnije se to širi na iscjeljivanje na daljinu, kako prostornu tako i vremensku, što implicira teoriju da se energija može prenositi i u prošlost kao i budućnost. Mikao Usui je obrazovao oko 2000 učenika prakticiranju ove vještine od kojih je njih 16. postalo Reiki majstorima. Ono što danas ljude prisiljava na podsmijehe upućene ovoj vještini je plaćanje obuke koje je 1980. godine uvela Hawayo Takata prilikom proširivanja u SAD. Reiki možemo podijeliti na dvije osnovne frakcije, tradicionalni japanski i zapadnjački sustav. Japansku školu dijelimo na Usui Reiki Ryoho Gakkai, Reido Reiki Gakkai, Komyo Reiki Kai i Jikiden Reiki, dok zapadnjačku dijelimo na Reiki Usui Shiki Ryoho, Tibetan Reiki i Gendai Reiki Ho. Tu su i još neke poznate frakcije kao Karuna Reiki (budistička verzija), Tibetanskotantrički Reiki (Tibet) i Sekhem-Seichim Reiki (verzija nastala pod egipatskim utjecajem). Uz nabrojane metode poučavanja postoje još brojne druge što dovoljno govori o opsegu niza vježbi. Reiki se u principu poučava u tri razine. Prvi stupanj pokazuje sudioniku kako liječiti sebe i druge postavljanjem ruku u posebne položaje koji najčešće odgovaraju čakrama. To je dakle teoretsko-praktični dio. Drugi stupanj daje uvid u tri simbola koja pojačavaju snagu i udaljenost na kojoj sudionik može djelovati. Treći stupanj na kojemu sudionik postaje majstor Reikija ga poučava da upravlja svim Reiki simbolima te da druge može obučavati vještini. Postoje brojne varijacije u ovom treningu kod različitih frakcija te se one odnose na vrijeme trajanja, metode kao i cijenu koja zna biti prilično visoka. Znanost Reiki smatra nekom vrstom samoizlječenja koje je uzrokovano placebo efektom. Čak je i to upitno jer nema pravog dokaza da je ovakvo liječenje zbilja uspješno. Naravno, Reiki majstori tvrde suprotno i apsolutno su uvjereni u važnost vlastitih metoda. Ono što glas naroda u ovom slučaju kaže je određena skepsa prema Reikiju jer je u mnogo čemu promijenjen od svog izvornog oblika, te je novac koji primaju treneri također "sjeme razdora". Katolička crkva SAD-a je u ožujku 2009. donijela dekret koji nalaže da "pošto Reiki terapija nije kompatibilna sa kršćanskim učenjem i znanstvenim dokazima, bilo bi neprikladno za katoličke institucije, kao što su katolički medicinski centri i utočišta, ili osobe koje predstavljaju crkvu poput kapelana, da prakticiraju ili promoviraju Reiki terapiju". U ovom slučaju dakle postoji nekakva vrsta konsenzusa oko ovakvih duhovnih terapija, a to je nepostojanje pravih dokaza o uspjehu istih. Isto tako, problem je i novac kojeg pojedinci zarađuju na direktan, a ne indirektan način kao ostale religije. Moje mišljenje je da, ukoliko ovo iscjeljivanje pomaže, nije niti bitna prava znanstvena potvrda. Možda bi bilo prikladnije da je sve utemeljeno na donacijama, da postoji jedinstvo kod raznih frakcija i da napokon dođe do demistifikacije ovakve vrste energije koja se ipak teško može poreći. Kada bi se sve ovo dogodilo i pritisak ostalih religija bi bio mnogo blaži, te bi ovo postalo samo način liječenja, a ne nekakva poveznica sa okultizmom i herezom.
YOGA Yoga je u svom principu tradicionalna fizikalna i mentalna disciplina koja potječe iz Indije. Prakticira se unutar raznih religija poput Hinduizma, Budizma i Jainizma, a najčešće je povezana sa meditacijom. Joga se dijeli na više podvrsta koje su značajne za različite dijelove svijeta. Riječ yoga dolazi iz sanskrta i odnosi se na kontroliranje, povezivanje i spajanje (isto značenje kao i religija, op.a.). Jasno, praktikant joge sa naziva Yogijem. Cilj joge je dostizanje Mokshe, tj. oslobođenja od materijalne patnje i životnog ciklusa gdje se čovjek poistovjećuje sa Vrhovnim Brahmanom, te dolazi u višu razinu svijesti i jedinstvo sa Svevišnjim. Povijesni značaj joge počinje otkrićem nekolicine figura u poziciji meditacije koja je specifična za ovu disciplinu na području Indije, a vremenski dolaze iz razdoblja od prije pet tisuća godina. Za ovakve tvrdnje nema 100%-tnih dokaza no to i nije potrebno što se ove knjige tiče.
86
Usko je povezana sa učenjima Samkhye koja se bavi teorijom ljudske prirode. Osim toga, joga poučava postojanju jednog svemogućeg bića uz dvadeset i pet elemenata stvarnosti. Njezinim osnivačem se smatra Patanjali i njegov sustav kontrole uma je danas poznatiji pod imenom Raja joga. Također je uveo osam osnovnih članaka yoge koje praktikant treba održavati – Yamu (pet uzdržavanja), Niyamu (pet zavjeta), Asanu (mjesto sjedenja), Pranayamu (kontrola disanja), Pratyaharu (sputavanje osjeta), Dharanu (usredotočenje na jedan predmet), Dhyanu (promatranje prirode predmeta) i Samãdhi (spajanje svijesti s predmetom). Bhagavad Gita razmatra tri osnovne vrste joge : - Karma jogu (joga djelovanja) - Bhakti jogu (joga odanosti) - Jnana jogu (joga znanja) Već sam spomenuo prisutnost joge u raznim religijama. Budizam ju je prigrlio u najvećem smislu i najpoznatiji njezin praktikant je sam Buda. Kod Jainista je ona osnova oslobođenja, a po nekima se Jainizam i razvio direktno od Yogija i njihove filozofije. Islam je stoljećima prakticirao jogu no danas je ona zabranjena u Maleziji i Indoneziji jer "vodi u blasfemiju". Vatikan se također ogradio od ove prakse navevši da joga stvara kult tijela. Ja pak smatram da je joga sama po sebi dobra jer meditacija i prijelaz u više stanje svijesti nikako ne mogu biti loša stvar. Bez obzira što suvremena religija ne gleda blagonaklono na drugačije vrste meditacije od vlastite, vjerujem da to zapravo i nije loša praksa i da je duhovnost iznimno bitna bez obzira na njezin izvor, dogmu ili kritike. Slika 86 – Shiva, Bangalore, Indija – Autor: ShivMandir (Flickr)
HERMETIZAM Hermetizam je skup filozofskih i religijskih vjerovanja koji je osnovan prema helenističkoegipatskim spisima što ih je napisao Hermes Trismegistus, pseudonim za egipatskog boga Totha, grčkog boga Hermesa (iz njegovog imena je i deriviran termin religije) i egipatskog graditelja liječnika Imhotepa. Riječ Hermes dolazi od pojma kamenog stupa kojim se komuniciralo s duhovima, a glavno razmišljanje hermetizma je da uz svako biće svi planeti, kao i cjelokupni svemir imaju svoju dušu.
87
Povijesno, hermetizam dolazi usporedno sa gnostikom, neoplatonizmom i kršćanstvom. Corpus Hermeticum je skup knjiga koje dolaze iz 2. stoljeća, a dokaz su sve većem usponu hermetizma. Nakon što je izgubio bitku sa kršćanstvom, stoljećima je bio skriveno znanje da bi se opet uzdigao sredinom 15. stoljeća kada je čovjek po imenu Leonardo knjige donio u Pistoiu. Isaac Casaubon je 1614. analizom ustvrdio da dijela ipak nisu rad egipatskog svećenika već dolaze iz ranog kršćanstva. Drugi analitičari ga stavljaju u kontekst posljednjih pet stoljeća prije nove ere. Dijelovi Corpusa su pronađeni 1945. među mnoštvom knjiga u Nag Hammadiju (obrađeno u jednom drugom poglavlju, op.a.). Što se tiče vjerovanja u svevišnje biće, Hermetizam je prilično fleksibilna religija jer ne potpada pod neke prastare dogme već se razvija razvojem čovjekove svijesti. Tri najvažnije knjige hermetičke literature su Corpus Hermeticum, Smaragdna bilježnica Hermesa Trismegistusa i Kybalion. Kao elementarne znanosti mudrosti cijelog svemira tako smatraju alkemiju (operacija Sunca), astrologiju (operacija Mjeseca) i teurgiju (operacija zvijezda, božanska magija vršena u suradnji s božjim bićima, suprotnost od crne magije, Goëtie). Osnova hermetičkog uvjerenja je tvrdnja "Kako gore, tako i dolje" što je iznimno bitno u kontekstu mikro i makrokozmosa. Vjerovanje je bazirano na četiri poznata elementa. SVE je kreiralo kozmos te je zbog svoje dvojakosti (ujedno je i muško i žensko) stvorilo Nousa, koji je napravio svijet. Njegovih sedam sila ili bića putuje u krug i održava sudbinu. Također je napravio i čovjeka na svoju sliku i priliku koji je zavolio prirodu, te je postao rob njezinim ograničenjima među kojima su spol i san. Čovjek je tim činom izgubio govor, dobio besmrtnu dušu i smrtno tijelo i postao ovozemaljski autoritet, no ipak bez kontrole nad sudbinom. Suvremeni hermetizam je održan kroz organizacije poput Ružokrižara, Zlatne Zore, te Ezoteričnog Kršćanstva, i zanimljiv je uvid u drevnu filozofiju i pogled na svijet. Slika 87 – Slikarija Hermesa Trismegistusa – Autor: Nepoznat
THELEMA Thelema je religijski i filozofski sustav koji je cijeli baziran na misli : "Čini što želiš, to je sav zakon… Ljubav je zakon, ljubav pod voljom" (Aleister Crowley, Knjiga Zakona). Thelema na koinskom grčkom znači upravo volja. Religiju je razvio sam Crowley nakon susreta sa bićem Aiwassom 1904. godine. Ono što je sporno je taj poznati izraz "Čini što želiš, to je sav zakon " jer ga tumači smatraju vrhuncem težnji vlastitog ega. Crowley to nije tako zamislio već je vjerovao da sve upućuje ka dosegu jedne prave volje, odnosno, sudbine.
88
Povijest Theleme po nekima počinje još u Bibliji, no pravi izvor je ipak knjiga Hypnerotomachia Poliphili koju je napisao dominikanski redovnik Francesco Colonna. U njegovoj knjizi postoji dioba između Logistice (razuma) i Thelemie (volje). Na kraju pobjeđuje Thelemia. Uzor Crowleyu je bio François Rabelais, franjevac i benediktinac iz 16. stoljeća. On je u svojim knjigama govorio o Kapeli Thélème gdje su se stanovnici vodili isključivo zakonom "Čini što želiš". Tako je udario temelje za gotovo sve kasnije teorije koje je Crowley po svojim riječima upotpunio u već spomenutoj Knjizi Zakona. Sljedeći teoretičar je bio Sir Francis Dashwood i njegova grupacija "Redovnici iz Medmenhama" poznatija pod imenom "Klub Vatrenoga Ognja". Njihovo djelovanje je nepoznato, zna se samo da su Rabelaisova djela bila predmet čitanja. Grupacija je navodno prakticirala masoneriju (u članstvu velik broj društvenih uglednika) uz tajne katoličke rituale. I sada dolazimo do pravog začetnika Theleme, Aleistera Crowleya. Liber AL vel vegis iliti Knjiga Zakona prva je knjiga o materiji. Napisao ju je u Kairu pod utjecajem bića zvanog Aiwass koji mu je bio anđeo čuvar. Svaka osoba tako ima Pravu Volju koju treba razlikovati od ega. Takva Volja se može okarakterizirati kao životna svrha ili cilj. Svaki Telemist želi izdvojiti svoje prave težnje iz podsvijesti kako god one nevjerojatne bile, te je zbog toga potrebno stupiti u kontakt s bićem, anđelom, koje nam je dodijeljeno pri rođenju. Božanstva dolaze iz egipatske mitologije, a Nuit je najviša božica. Ona je noćno nebo i Velika Majka. Ostala bitna božanstva su Hadit, bog manifestacije i vremena, Ra-Hoor-Khuit, bog Sunce, Hoor-Paar-Kraat, bog tišine i unutrašnje snage, Babalon, božica užitka poznata kao Djevica Kurva i Therion kojeg Babalon jaše, životinja unutar čovjeka. U ritualu se prakticira joga, invokacija i istjerivanje, priziv anđela čuvara, obožavanje Sunca i razne forme mise. Sve je potrebno radi shvaćanja Prave Volje. Danas postoje brojne organizacije koje štuju Thelemu poput O.T.O.-a, A∴A∴. Crkve Svih Svjetova, Bratstva Saturna itd. Moje mišljenje je da etika društva onemogućava vjernike u napadanju i vrijeđanju drugih, stoga ako se upustite u ovo jedino sebi odgovarate... Slika 88 – Unikursalni heksagram – Izvor: Internet
WICCA Wicca je u suštini neopoganska prirodna religija koju je definirao Gerald Gardner 1954. godine. Glavne karakteristike Wicce su obožavanje Božice i Rogatog Boga koji su dio nekakvog panteona uz prakticiranje magije, morala i proslava osam sezonskih blagdana. Gardner je napisao knjige "Vještičarenje danas" (1954.) i "Značenje vještičarenja" (1959.). U njima je udario temelje ove religije koje je navodno doznao prilikom inicijacije u jedan vještičji red u Južnoj Engleskoj. Stručnjaci pravim uzorom smatraju Crowleya, te pisce Kiplinga i Frazera. Kao i kod svih drugih religija upitno je postojanje prvotnog čina zbog koje je dogma nastala što teoretičari zavjere dovode u kontekst sa manipulacijom naivnih ljudi. Ovdje nije sporno Gardnerovo postojanje već njegov kontakt sa vješticama.
89
Britanska Wicca je imala mnoge podružnice i frakcije, a prava popularnost je zabilježena tek dolaskom u SAD. Tako je 1990. zabilježen broj od 8.000 Amerikanaca Wiccana, a 2001. ih ima čak 134.000 što dovoljno govori o strjelovitom usponu ove religije. Rogati Bog je personifikacija Pana, Cernunnosa, Athoa, Karnayne, kao i brojnih drugih simbola. Božicu pak vidimo kao djevu, majku i staricu. Ipak, oni nisu ništa naspram "Velikog Pokretača" koji se zove Dryghten te je njegova priroda nepoznata. Ostali vjerski aspekti su recimo i reinkarnacija. Pošto je neslužbena parola Wiccana "Jednom vještica, uvijek vještica" tako je tu i vjerovanje da su današnji Wiccani reinkarnacija srednjovjekovnih vještica. Komunikacija s mrtvima se uspostavlja preko Ouija ploče (nju ćemo kasnije pobliže promotriti, op.a.), no postoji i frakcija koja to ne dopušta. Ceremonijalna magija je opisana kao znanost kontrole tajnih prirodnih sila. Magiju primjenjuju, po vlastitim navodima, isključivo za iscjeljivanje, plodnost i slične korisne stvari, te zabranjuju crnu magiju (po njima Zlu magiju jer crna boja nema veze sa zlim, op.a.). Poznat je i tzv. kodeks časti kod Wiccana koji je sadržan unutar 161. Wiccanskog Zakona. Ostale religijske knjige su ponajviše one Gardnerove i Crowleyeve. Wiccani vjeruju u pet elemenata, dijelova materije (Zrak, Vatra, Voda, Zemlja i Eter ili Duša). Rituali se održavaju na osam glavnih prirodnih svetkovina tijekom godine, te se upotrebljavaju razni okultni predmeti i simboli. Svatko tko želi pristupiti u ovu religiju mora proći ritual inicijacije i napredovati kroz tri stupnja preko takvih inicijacija što je zajedničko većini religija. Brak Wiccana traje dok traje i ljubav, te dijete rođeno u takvoj ljubavi prolazi kroz Wiccanenje što je slično poput krštenja. Današnja Wicca promiče neke drevne vrijednosti vezane uz svetkovanje prirode te nemaju nikakve veze s urocima i vradžbinama. Mnogi Wiccani vjeruju u druge dogme i religije, a meni je zanimljiv veliki rast neopoganskih religija što definitivno navodi na nešto. Slika 89 – Naslovnica knjige „Witchcraft today“, Gerald Gardner, 1954.
OKULTNI RITUALI INICIJACIJA Inicijacija (lat. initiatio - posveta) je po definiciji postupak upućivanja u principe, tajne ili tehnike rada. Sastoji se od ispita, iskušenja, obrezivanja, prividnog ubijanja koje simbolizira smrt i ponovno rađanje, kao i pouka o religiji, tradiciji i sličnom. Inicijacija u magijske obrede stara je vjerojatno koliko i sama magija. Inicijat iliti polaznik gotovo uvijek mora proći kroz mrežu raznih obreda i običaja da se pokaže "dostojnim" za određeni magijski krug ili tajno društvo. Samim time na kušnji je njegov ego, mentalni sklop, vjerska pozadina, timski duh i brojni drugi iznimno bitni segmenti. Pošto inicijacija nije predviđena kao prijemni ispit za fakultet ili testiranje za tvrtku ona ponajprije subjekta cilja na duboke podsvjesne dijelove uma, i to putem alegorija, uhodanih običaja ili bizarnih akcija koje iziskuju reakciju. Najbolje je inicijaciju pogledati kroz primjer, a odlični prikaz je upravo masonski obred. Kako masonerija ima čak 33 stupnja po škotskom obredu onda je teško razlučiti i shvatiti što su pravi, a što formalni obredi za niže članove. Ovaj prvi stupanj inicijacije odvija se u četiri stadija. U prvom kandidat ulazi kroz stupove Boaz i Jakin bez novca, kaputa i kravate (jer mora biti siromašan) uz brojne druge sporedne običaje pri odijevanju. Povez preko očiju služi kao dokaz da je osoba "zamračena" od fizičkog svijeta. Nakon toga osoba prelazi prag i stražar je bocka bodežom u gola prsa. U trećem stupnju inicijat odlazi Velikom Meštru (ili osobi najviše rangiranoj u određenoj loži) i pred njim odgovara na obredna pitanja. Također prihvaća možebitne kazne ukoliko izda masonske tajne (kazne su navodno simbolične). Kada je sve obavio ulazi u konačni četvrti stadij kada postaje mason i dobiva šestar i čekić. Nakon toga je kandidat punopravni mason prvog stupnja. Obični kandidati uvijek mogu položiti i ostala dva stupnja, a za sve iznad toga potreban je određeni društveni, obiteljski ili ini renome. Kao što možemo vidjeti iz primjera, inicijacija je u velikoj većini slučajeva zapravo ulazak u tajne postulate neke skupine i priznavanje kako smo zapravo "slijepi" zbog silnog materijalizma kojim smo okruženi. Teorije zavjere navode na to da takve tajne skupine svoju "posebnost" kupuju na način da namjerno prodaju materijalizam kojim samo svoje kandidate čine osviještenima s pravom naravi i tajnama svemira, kao i naumu Velikog Arhitekta. No, nije inicijacija u neko društvo samo magijska. Nama najpoznatiji primjer inicijacije kojoj smo izloženi nesvjesno i bez vlastite odluke je ulazak u katoličku crkvu. Djeca se od najmanjeg doba na odluku roditelja krste, a kasnije kroz pričest obavljaju krvne žrtve i ispijanje krvi na žrtveniku (altare, lat.) dok krizmom inicijat prima "Duha Svetoga". Ukoliko objektivno gledamo kršćanske ceremonije uviđamo da ima istu skicu kao i sve ostale inicijacije u određene skupine. Upravo to nas dovodi do zaključka. Ranije smo spominjali Eliphasa Levija i njegovu knjigu "Transcendentalna magija, doktrina i ritual". Tamo je zaključio kako sve okultne (lat. Occultus – skriveno) discipline imaju isto polazište. Ja bih dodao da su rituali ključ i glavni dokaz te tvrdnje. Jasno je da par stvari spominju sve drevne civilizacije i narodi. Najbitnije su muškarac i žena koje je netko stvorio i koji su stvorili čovječanstvo, zatim veliki potop, a treća bitna činjenica je svakako ritualna magija, ceremonija i inicijacija. Svi narodi imaju gotovo identične dijelove obreda koji kao da vuku podrijetlo od jednog univerzalnog obreda iz drevne prošlosti. Čak bih se usudio reći da je to gotovo sigurno došlo iz neke pretpotopne civilizacije, a Babilon je svakako vrlo bitna osnovica i polazna točka. Ulazak u ceremoniju je ključ ceremonije, a prava značenja iza širokog sustava simbolike i alegorija možda još dugo nećemo saznati. Pravo znanstveno istraživanje je jedini pravi put...
PRIZIV ANĐELA Priziv anđela je jedan od najkontroverznijih dijelova magijske prakse, tik do priziva demona. Postoji više tehnika, običaja i folklornih ceremonija koje služe prizivu bića koje mi percipiramo kao "anđele". Sama riječ anđel dolazi iz grčkog, od termina aggelos koji je helenski prijevod za istoznačnicu iz hebrejskog, Mal'akh, odnosno glasnika Božjeg (kako je riječ Elohim zapravo množina za Bog, riječ anđel bi po mom slobodnom prijevodu označavala glasnika Bogova, op.a.). Za svaki priziv i shvaćanje iznimno je bitna hijerarhija anđela. Židovska tradicija iste povezuje s Drvetom života Sephirotom, a mi ćemo se držati one iz četvrtog stoljeća koju je napisao Dioniz Areopagit u svojoj knjizi "Zvjezdana hijerarhija". Po njemu postoje tri glavne anđeoske sfere, a u svakoj ima po tri grupe anđela. Treća i najniža sfera su glasnici i vojnici, te u nju svrstavamo najnižu kastu - Anđele (najpoznatiji - Gabriel, Rafael, Uriel), zatim dolaze Arkanđeli (šefovi anđela, najpoznatiji Mihael) i najviši u ovom redu Principati (Vrhovništva, bez poznatih spomena). Druga sfera počinje s Potestatima (Vladari, Satan najpoznatiji). Virtuti održavaju svemir na ravnoteži (Sile, najpoznatiji Samael) dok Dominati reguliraju sve ostale anđele pod sobom (najpoznatiji Hashmallim). Treća i najviša sfera su doslovno najmoćnija bića u svemiru, odmah ispod Stvoritelja. Ophanimi su gospodari buktinje i "kotačoidna" bića (Tronovi), drugi po redu su Kerubini s ljudskom, ovnovom, orlovom i lavljom glavom (najpoznatiji Lucifer, ovdje vrijedi naglasiti da Lucifer i Satan nisu ista osoba, bez obzira na stalne pogreške i usporedbe) koji čuvaju Stvoriteljev tron, Rajski vrt i Drvo života. Najviši mogući anđeli su Serafini, "plamteći", u koje nitko osim Boga ne može pogledati. Oni čuvaju Boga direktno, a najviši od najviših je Metatron (MMTR) čije ime je najveća magična riječ u nekim predajama. Odmah uz njega su njegov čuvar Serafiel i Jehoel. Sada kada smo uvidjeli da prizivom Anđela zapravo prizivamo najnižu kastu ovih bića na višim duhovnim platoima možemo krenuti dalje. Najpoznatiji način za priziv Anđela je onaj putem već spominjanog Abramelin rituala. Ukoliko osoba uspije savladati kušnju kroz 18 mjeseci i ako malo dijete vidi Anđela u prostoriji onda je Anđel ne samo prizvan nego i podložan kontroli. Vjerovanjem da svaka osoba ima vlastitog anđela čuvara na lakši način shvaćamo ovu mogućnost. Osim na tradicionalne kršćanske načine i prizive putem molitve (koji su prizivi prisustvom, ne i vizualnom percepcijom) možemo sve pokušati i kroz manje konvencionalne (ukoliko je prizivanje Anđela iole konvencijalna radnja) načine. Jedan od njih je putem skice priziva demona gdje crtamo Sigil (slikovni simbol, oznaka bića), ovaj puta anđeoski i stojeći unutar kruga prizivamo Anđela. Taj način nije najpogodniji, čisto iz razloga što Anđeli ne vole prizivanja i postoje svjedočanstva kako su pojedini prizivi rezultirali smrću. Sljedeća "popularna" metoda je meditacija pomoću kristala gdje svaki dan i svaki kristal imaju svoje zakonitosti i bića koja im se priklanjaju. Problem kod ovog priziva je taj što je teško razlučiti radi li se tu o Anđelima ili nekim nižim bićima povezanim uz prirodu, a neki idu toliko daleko da smatraju da je riječ o demonima. Aleister Crowley je pak priziv volio raditi uz pomoć Tarota kojeg je dizajnirao Levi, a rezultati su mu bili prilično uspješni. Da zaključim ovaj dio, namjerno sam izostavio kako i pomoću kojih alata prizvati Anđela, čisto da Vam ne bi palo na pamet napraviti isto bez prethodnog osobnog istraživanja putem literature, ili pak, ono manje preporučljivo – interneta. Nisam radio prizive nikakve vrste pa sve ove podatke morate uzeti s rezervom, ali ne prevelikom. Poznajem veliki broj skeptika koji uopće ne vjeruju u koncept viših bića ili čak niti vanzemaljaca no indikativno je kako se rijetko koji usudi odraditi ovakve i slične rituale. Zanimljivo je pitanje što bi bilo kada bi saznali da neki drugi rituali rade iste stvari, ali bez našeg znanja i saznanja...
PRIZIV DEMONA Ukoliko su Anđeli pozitivna ili u najmanju ruku neutralna bića onda su Demoni zasigurno negativni. Riječ Demon dolazi iz grčkog i prvotno je označavala duha dok je kasnije poistovjećena isključivo sa zlim duhovima. Prorok Henok je jasno distancirao Demone i Pale Anđele, koji su na Zemlju došli iz viših platoa stvarnosti. Iako su po misiji bili Promatrači, skupina od 200 Anđela napustila je svoju zadaću te je seksualno općila s ljudskim ženama s kojima su dobili djecu. Najpoznatiji od Promatrača bili su Satan i vođa Samjaza, a ostali bitniji su Asael, Batraal, Akibeel, Tamiel... Svaki od Anđela ima neku određenu osobinu i nju je prenio određenoj ženi pa je zabilježeno da su među ostalim na Zemlju donijeli prizive, vradžbine i uporabu ljekovitog bilja za zdravlje. Žene su rađale divove, a Arkanđeli su se obračunali s Palim Anđelima i potjerali ih u "zabranjene" platoe. Priča možda podsjeća na neke bajke ili filmove, no treba biti oprezan, naročito ako je u igri nekakva vanzemaljska ili nama nepoznata inteligencija jer dosta drevnih naroda ima jako slične predaje. Demoni su, sudeći prema svjedočanstvima onih koji su ih prizivali, bića s izrazito naglašenom osobinom koja samim time ne može biti dobra. Nekada su Demoni bili glasnici prirode, bića koja izražavaju ljudske vrline i mane, a nakon zloglasne bule pape Inocenta VIII iz Srednjeg vijeka i početka inkvizicije poprimaju današnju percepciju kod ljudi. Tako su "preko noći" Demoni nastanjivali svako četvrto žensko tijelo u Europi, a crkva je "žarila i palila" Europom i Novim svijetom. Prvi Demon u predaji je Lilith, jedna od Adamovih družica, koja je zbog neposluha protjerana iz Rajskog vrta. Koliko je teško razlikovati pojedine "Demone" dovoljno govori činjenica da svaka predaja ima "svoje posebne" Demone. Čuli smo za arapske Džine, indijske Asure, vile, patuljke, Gobline, Gremline, duhove, utvare, sjenke itd. Bez obzira na sve ovo postoji vrlo iscrpna i temeljita podjela i hijerarhija Demona. Po Anđeoskim sferama (po tome u kojoj su sferi Pali Anđeli bili prije izbacivanja, op.a.) razlikujemo Demone Treće (Olivier, Iuvart), Druge (Rosier, Belias) i najjače Prve (Beelzebub, Leviathan, Asmodeus, Astaroth) sfere. Možemo svakako dodati najsnažnijeg Demona Lucifera i bitnije podanike Beliala, Satana, Belphegora, Thammuza, Baala, Molocha (prva asocijacija Vam je garant izvorna riječ za Anđela, Mal'akh, vrlo zanimljiva konotacija, op.a.), Mammona, Amona itd. Ako idemo u širinu mogli bi doslovno nabrojati na stotine, pa i tisuće Demona, a detaljniji popis možete pronaći u bitnijim Grimorijima (Picatrix, Grand Grimoire, Pseudomonarchia Dameonum, Ars Goetia...).
90
Kada smo otprilike uvidjeli tko su Demoni i kakva im je podjela možemo doći na priziv. Crno ogledalo od opsidijana, Tarot, Ouiji ploča, magične riječi ili klasični priziv kroz ritual samo su neki od načina invokacije. Iznimno je bitno naglasiti da je evokacija čak i bitnija od priziva i ukoliko ne znate odriješiti Demona imati ćete velikih problema. Ovo je svakako vrlo rizičan i rubni zahvat, čak bih se usudio reći i - sulud. Tzv. "Prodaja duše vragu" samo je jedan od mogućih paktova s dolaznim bićem, a putem Sigila i magičnih riječi iz priručnika relativno lako doznajete kako prizvati ova dijabolična stvorenja. Slika 90 – Sigil Lucifera, u prizivu ga je upotrijebio samo Aleister Crowley
OBREDNI OBJEKTI Za svaki magijski ritual su potrebni određeni objekti, a mi ćemo ovdje navesti one najbitnije. 1. Hram > Simbol unutrašnjeg svemira, samo najveći magovi ga smiju urediti u obliku Vesica Piscis 2. Krug > Ključna točka svakog obreda i priziva, mag ga niti pod cijenu života ne smije napustiti 3. Žrtvenik (Oltar) > Simbol magove moći, kreira se po točno određenom i tajnom načinu (imao sam priliku sudjelovati pri kreaciji katoličkog oltara, simbolika i način vezivanja unutar vjernicima nevidljivog dijela oltara je zapanjujuć, op.a.) 4. Bič, bodež i lanac > Alkemijski sumpor, živa i sol, dijelovi svete tajne kajanja 5. Sveto ulje > Jedan od ključeva rituala, pomoć protiv zlih sila 6. Štap > Simbolika početka i kraja, jako bitno za moć i utjelovljivanje volje maga 7. Pehar > Žrtva misli i mesa, simbolizira razum maga 8. Pjesma (Himna, Oda, Intermezzo) > Koncentracija i kontemplacija o ritualu 9. Mač > Simbol analize, nosi se isključivo uz krunu 10. Pentagram > Pehar i štap su nebeski simboli moći, a pentagram i mač ovozemaljski 11. Svjetiljka > Simbolizira svjetlost čiste duše 12. Kruna > Zlatno pokrivalo za glavu s tri pentagrama i heksagramom, simbol uspjeha 13. Odora > Bijela i crna (ima kapuljaču), različite ovisno o stupnju maga 14. Knjiga > Sveta knjiga, svojevrsni dnevnik maga 15. Zvono > Oglas pri žrtvovanju, zakači se na lanac 16. Lamen (Grudni oklop) > Sukladnost i točka spajanja ostalih simbola 17. Čarobni oganj > Kadionica, ugljen, mirisi (Izvor ovog dijela > Aleister Crowley, Magika, Elektronsko izdanje, O.T.O., Beograd, 2008.) Uz odgovarajuću praksu i naobrazbu relativno jednostavno možete postati mag najniže klase, ali za više nivoe će Vam biti potreban prirodni talent i odličan učitelj. Mora Vam biti jasno i da ćete, bez obzira na vrstu magije, biti izgnani iz religioznog društva u blizini i prozivani na žrtveniku (oltaru) u hramu (crkvi) drugačijih načela kako ste "Sotona glavom i bradom". Ako Vam to nije problem, Vaša magijska karijera može započeti :D ...
LITERATURA (PREPORUKA) MAGIKA Aleister Crowley 2008., O.T.O., Beograd THE BOOK OF ABRAMELIN: A NEW TRANSLATION Georg Dehn, Steven Guth 2006., Ibis Publishing MUDROST ŠAMANA Tony Samara 2009., Sarasan PICATRIX Hellmut Ritter, Martin Plessner 1962., Warburg Institute, London
MISTERIJE EKSTERIJERA Na oko prirodne, no u zbilji umjetne građevine samim svojim izgledom označavaju veliki misterij. Način na koji su građene kao i njihova namjena dokazuju duboku magijsku pozadinu istih. Dakle, magija i simbolika su nekada dolazili do točke kada su se morali manifestirati u ovom obliku. Danas je također prisutan takav moment jer brojne građevine u SAD-u i ostatku svijeta pokazuju djelovanje Masona u arhitekturi. Tako su sličnu vrijednost posjedovali Kelti, sjevernoamerički i južnoamerički Indijanci koji su za sobom ostavljali misteriozne artefakte što su služili za proslave raznih prirodnih zbivanja poput ravnodnevnice, punog mjeseca itd. Ukoliko zanemarimo nužnu simboličku vrijednost sve više vidimo i tehnološka dostignuća kojih se ne bi postidjele niti puno naprednije civilizacije. Nekada je monumentalna građevina predstavljala spomenik nebu, a danas reprezentira spomenik egu.
Eksterijer je po definiciji sve što se nalazi na vanjskoj površini nečega ili je postavljeno vani, izvan neke prostorije.
Drevne građevine povezane s astrologijom u simbiozi s modernim građevinama baziranim na tehnologiji. Sveta geometrija u skladu s samoodrživim dizajnom. Pitamo se što će još budućnost donijeti u svoj svojoj raskoši...
MONOLITNE GRAĐEVINE STONEHENGE Najpoznatija monolitna građevina na svijetu je definitivno Stonehenge. Milijuni turista koji ga obilaze i danas mu se dive nakon tolikih tisuća godina kada je po jednoj od teorija izgrađen (sigurno starije od dosadašnjih 4000. god., op.a.). Svake godine lokalni Amesbury bude na nogama zbog obreda lokalnih Druida koji u bijelim kukuljicama slave svetkovinu vatre i vode. Ono što čini zanimljivost svega je činjenica da su Druidi održavali svetkovine tek tisuću godina nakon izgradnje ovih monolita. Pravi graditelji su u potpunosti nepoznati, i tek brojna nagađanja dovode do tog odgovora. Ovo nalazište je genijalan primjer kako je lako osporiti neke od mainstream stavova arheologije i povijesti. Prije svega par desetaka godina Stonehenge su izgradili Druidi ili Rimljani, sve ostale teorije bile su ismijavane. Kada je otkriveno da je sve postavljeno do 2.000 godina prije dolaska jednih ili drugih, moćna arheološka struja je jednostavno ostala bez teksta. Zanimljivo je i pitanje zašto je sve ovo izgrađeno, kako je kamenje dopremljeno iz Walesa i udaljenosti od 120 km i zašto je tisućama godina rušeno, ponovno građeno i popravljano.
91
Svrha Stonehengea nije poznata, službena arheologija ga kao i sve s nepoznatom funkcijom svrstava kao obredni ili vjerski sajt, što ovaj puta ipak nije isključeno. Ukoliko to i je vjerujem kako mu je isto tek druga svrha. Prva svrha bi mogla biti sastav poznatih zmajevih (ley) linija. Što je svrha tih linija? Postoje brojna tumačenja, neka idu u pozitivnom, a neka u negativnom smjeru no sve upućuje na usklađenost za Zemljinom akupunkturom. Tako su dvije osnovne hipoteze liječenje Zemlje ili iskorištavanje njezine energije u nepoznatom smjeru. Obje zahtijevaju iznimno naprednu civilizaciju što u ovom slučaju niti mainstream znanstvena struja neće automatski odbaciti. Ideja i dolazak kamena samo su jedan od težih zadataka, a jedino što je 100% sigurno je poveznica sa Suncem. Sveučilište u Leicesteru je krajem 2011. potvrdilo da formacije stijena dolaze s lokacije Craig Rhos-y-feli pa smo i znanstveno došli do sličnog problema kao i sa svim ostalim bitnijim drevnim građevinama. Kako je početkom ove godine otkriven hram u Orkneyu, stariji do 500 godina od Stonehengea vjerojatno će se sve još više zakomplicirati, a mi ćemo se uživjeti u ulogu aktivnih promatrača... Slika 91 – Stonehenge, Fotografija iz 1890. – Autor: Photoglob Zurich
AVEBURY Poznata lokacija je i Avebury koji očarava time što okružuje čitavo selo u engleskom okrugu Wiltshire. Star je preko 5.000 godina i graditelji su nepoznati. Pokriva 11,5 hektara, a vanjski opkop bio je viši od dvokatnice. Zanimljivo je i to kako su graditelji prema današnjim arheolozima lomili kredu u brdima pijucima od srnećih rogova što podsjeća na Egipat i gradnju piramida kamenom. 60-tonski blokovi su tako milje i milje prošli na drvenim saonicama što samo po sebi izgleda smiješno i naivno. I šumu su morali krčiti da bi te saonice uopće mogle proći. 1938. su mještani htjeli vratiti jedan kamen u krug, a za takav podvig im je trebalo pet dana i dvanaest ljudi s čeličnom užadi. Treba dodati da je to bio najmanji kamen u nizu, te da je životni vijek graditelja vjerojatno bio kratak i da su ga cijelog posvećivali ovom poslu. Sve je to vrlo nevjerojatno i misteriozno pa svatko ima pravo sumnjati u podrijetlo graditelja, naročito uz saznanje da sa Stonehengom i ostalim epskim mjestima čini mrežu zmajevih linija. Nedostatak ikakvog pisma, različit način izgradnje, kao i oblika u Engleskoj i Škotskoj, razlika u prostornoj blizini različitih monolita su samo neka od objašnjenja zašto znanstvenici nemaju nikakvih saznanja o ovome. Nedostatak otpada ili materijala gradnje govori da je ovo vjerojatno bila neka vrsta svetišta prema kojem se i posebno postupa. Alexander Thom, bivši profesor građevine na Oxfordu, pak tvrdi da ovo nisu kameni krugovi, nego kameni prsteni. Graditelji su namjerno izbjegavali oblik idealnog kruga, pa su samim time elipsasti, jajoliki ili spljošteni prstenovi. Ako su u pravu, to dovodi do saznanja da su ljudi znali za geometrijske oblike dvije i više tisuća godina prije Pitagore.
92
Poput već viđenih skica diljem svijeta od 14. stoljeća katolici po volji Boga uništavaju nalazište, a najveći kamen je postao grobni spomenik putujućem brijaču. Kamenje su zalijevali vodom nakon što bi ga zagrijali na vatri i onda su takve krhotine koristili kao građu kuća. Tako danas prilikom posjeta možemo prepoznati samo 154 kamena od originalnih 600. Ono što je ipak obećavajuće je da stav službene arheologije odbacuje brojne teorije o namjeni ovog mjesta zbog "nedostatka dokaza" te sve hrabrije istraživače nazivaju "pseudoarheolozima". Inače je takav stav rijetkost jer se gotovo sva misteriozna mjesta automatski povezuju s najčešće prilično bizarnim idejama pa su piramide grobnice faraona iako mumije nisu pronađene, majanski astronaut je nastao iz "dokolice", a velike linije koje povezuju drevna mjesta plod su slučajnosti. Genijalno je kako nikome ne pada na pamet da je transport građevnog materijala, stotine godina izrade i nepoznata tehnologija možda zapravo dokaz drevnim i iznimno razvijenim civilizacijama. Avebury je tipični primjer tome da zapravo tek spoznajemo što je "pjesnik htio reći"... Slika 92 – Mogući prvotni izgled Aveburyja, skica iz 19. stoljeća – Autori: John Martin i John Britton
OSTALI MEGALITI Par milja od grada Droghede u Republici Irskoj nalazi se Newgrange. 200.000 tona kamena je utopljeno u ovu zbilja fascinantnu građevinu. Velika misterija je četverokutni otvor iznad ulaza sa kvarcom. Svojim smještajem ovaj megalit jasno potvrđuje da je Sunce kroz otvor moglo prodirati jedino zimi. Michael O`Kelly je svoju teoriju dokazao 1967. u prosincu. Nevjerojatno je to što je sve ovo moralo biti zamišljeno prije izgradnje grobnice što znači da je matematika graditelja ove građevine bila na vrlo visokoj razini, kao i način izrade samog otvora.
93
Ovo nije jedina ovakva vrsta građevine, tu je i Maes Howe gdje se vidi zalazak sunca zimi, Long Meg and Her Daughters, gdje sunce zalazi iznad kamena Long Meg. Ove građevine i danas nemaju pravu svrhu, a vjerojatno je da su graditelji bili veliki astronomi i da su promatranjem kretnje Sunca ili Mjeseca provodili vlastite proračune, ili obavljali vjerske rituale. Postoji i jedna iznimno zanimljiva teorija. Naime, smatra se da su ovakve građevine svojim oblikom i smještajem "Zemljina akupunktura". Takve građevine tako navodno liječe Zemlju od silnih bolova koje je zadobila prilikom svog suživota s ljudima. Također se smatra da se na tim mjestima izvlači energija iz Mjeseca i Sunca što jasnijim čini neka od navodnih ozdravljenja unutar krugova tih građevina. Jedna ekspedicija koja je proučavala kamenje opremom je uhvatila nadzvučne pulseve prilikom svitanja kojih nema na betonskim građevinama izgrađenim u gradovima.
94
Naravno, nije Velika Britanija jedino "vrelo" megalitskih građevina, ima ih doslovno po cijelom svijetu. Najstarije datirane građevine su u Turskoj i poznate su pod imenima Nevalı Çori i Göbekli Tepe, a moderni arheolozi ih smještaju u vrijeme prije čak 11.000 godina i nemaju nikakvih ideja tko bi mogao biti njihov graditelj. Turska je dom i nevjerojatnom gradu isklesanom u stijeni – Derinkuyu. Slika 93 – Newgrange, fotografija iz 2006. – Autor: Shira, Wikipedia Slika 94 – Nevalı Çori, Göbekli Tepe, Derinkuyu – Kompilacija fotografija
Postoji par najčešćih tipova megalitskih građevina. Prva i najviđenija je monumentalna portalna grobnica (Anta – Portugal, Stazzone – Sardinija, Hunebed –Nizozemska, Hünengrab – Njemačka, Dysse – Danska, Cromlech – Wales), zatim je tu grobnica prijelaza (Brú na Bóinne, Carrowmore – Irska, Gavrinis – Francuska), grobnica galerija (Steinkisten – Njemačka), menhir (Carnac – Francuska) i kameni krugovi (koje smo već naveli, op.a.).
95
Koji su pravi razlozi izgradnje ovih monumenata nije poznato, a neke od mogućnosti smo već naveli. Važnije monolitne građevine iz ostatka svijeta smo manje-više vidjeli u poglavlju Drevne civilizacije, a jedan od najpoznatijih primjera tzv. anomalije je veliki kamen u libanonskom Baalbeku, poznatiji kao Kamen trudnice.
96
Sličan monolit je i nedaleko, a obadva teže preko 1.000 tona. Danas najjača dizalica može podići oko 3.600 tona, no samo u svom promjeru, a do prije dvadesetak godina moderna civilizacija nije poznavala tehnologiju kojom bi podizali ovako teške strukture.
97
Ovakvih monolita ima na tisuće. Tu su i piramide na svim kontinentima, obelisci, hramovi. Primjer hrama starog više od 6.000 godina je Ħaġar Qim na Malti. Tko je izgradio ovaj komplicirani kompleks i čemu je zapravo služio nije posve poznato. To je samo posljednji od primjera da ništa nije onakvo kakvim se čini... Slika 95 – Carnac, Francuska – Autor: www.brittany-flats.com Slika 96 – Drugi kamen u Baalbeku, Libanon – Autor: Ralph Ellis, Wikipedia Slika 97 – Ħaġar Qim, Malta – Autor: http://www.odysseyadventures.ca/
GEOGRAFSKE SLIKARIJE AMERIČKI CRTEŽI Da bi vidjeli ove linije moramo otići u Južnu Ameriku, točnije Peru, pustinju Nazca. Paul Kosok je 1940. godine prvi otkrio tisuće linija lepezasto rasprostrtih pustinjom, uz crteže ptica, riba i majmuna. Linije su napravljene uklanjanjem površinskog sloja kamenja i raščišćavanjem svjetlije zemlje. Kosok i njemačka matematičarka i astrologinja Maria Reiche teoretiziraju da su linije ni više ni manje nego najstarija astronomska karta na svijetu. Bili su uvjereni da je to neka vrsta astronomskog kalendara. Kosok nažalost umire 1959. 1968. god. Gerald S. Hawkins je pomoću tada najsuvremenijeg računala dokazao da su podudarnosti sa zvijezdama, Suncem i Mjesecom slučajne i da te linije ne predstavljaju astronomski kalendar. Tony Morrison pak tvrdi da su linije vjerskog karaktera. Smatra da se linije vide isključivo iz zraka zbog toga što su namijenjene bogovima, a ne ljudima.
98
Jim Woodman pak tvrdi da su Indijanci mogli letjeti i da su, pomoću konopca, finih materijala i lomače pravili balone na vrući zrak. On tvrdi da je takve balone našao među linijama. Njegov let takvim materijalima je potvrdio pretpostavku. Na prvoj slici u ovom dijelu poglavlja je i Orijaš Atacame (120 metara), a postoje i slikarije na Sierra Pintadi. Arheolozi vjeruju da su crteži služili kao putokazi trgovcima u vrijeme Inka.
99
Oblici u krajoliku su poznati po cijelom svijetu. Tako u Blytheu, u Kaliforniji, postoje tri slikarije. Prva je Trojstvo – čovjek, životinja i zmijolika spirala, a druga je čovjek dok treća također predstavlja Trojstvo, ali puno savršenije od prvog. Ono što je zanimljivo je da je ovdje očigledna namjera da se ove likove može vidjeti jedino iz zraka. Slika 98 – Nazca majmun, Peru, 1953. – Autor: Maria Reiche 1953. Slika 99 – Orijaš Atacame, Čile, 2007. – Autor: Emilio, Wikipedia
BRITANSKI CRTEŽI Poznati su i britanski bijeli konji čija izrada (ispod brda sloj krede koji je na površinu izbačen lopatom, op.a.) i namjera nije misteriozna. Izrađivani su u čast krunidbe, kao akademski rad, poklon za povratak u rodni kraj itd. Naravno, i ovdje postoje misterije, poput one o kreatoru konja i vremenu izrade.
100
Najpoznatiji takav konj je onaj Uffingtonski. On navodno vuče podrijetlo čak iz Stonehenge vremena. Zanimljivo je to da se nalazi nedaleko od brda na kojem je po legendi sveti Juraj ubio zmaja, pa samim time ljudima simbolički predstavlja zmaja. Razna tumačenja kolaju o njegovoj izradi, no nijedna nema prave dokaze ili realna uporišta. Srednja struja arheologa tvrdi kako se izrada konja može datirati u prvo stoljeće prije nove ere kada je na lokalnom novcu bio uklesan sličan konj. Čemu je konj zapravo služio i što je označavao teško je dokučiti. Osim konja veliku pažnju privlači i prvi svjetski nudist, div iz Cernea – lik kojem je nacrtan samo obris. Za razliku od drugih crteža, kod ovoga je izražena seksualnost (pošto mu je spolni organ dug 9 metara, op.a.) i Sunce, koje izlazi u ravnini s penisom. Zato je logično da je orijaš povezivan s kultom plodnosti. Kako je solarni ciklus u igri vjeruje se kako su na određene datume prakticirani seksualni rituali radi povećanja plodnosti i povezivanja s prirodom. Kada je izrađen nije poznato, a dvije osnovne teorije su konstantno suprotstavljene. Prva je da crtež datira još iz prethistorije i da je djelo primitivnog društva koje je usko vezano uz drevne kultove plodnosti. Druga teorija sve veže uz 17. stoljeće i sličnost sa crtežima iz tog vremena, kao i nespominjanje u ranijim spisima i dokumentima što bi bilo prilično nevjerojatno s obzirom na uočljivost i provokaciju slike. Kako su u isto vrijeme postojali kultovi plodnosti i paganizma, to je još jedan od dokaza.
101
Poznati su i "Dugajlija iz Wilmingtona" i "Crveni konj iz Tysoea" koji samo ukazuju da ovakav tip umjetnosti nije bio jedinstven niti rezerviran za određene krajeve. Promatranjem ove tematike dolazimo do zaključka kako je ljudska sklonost megalomaniji i simbolima prikazanima u epskim razmjerima nije rezervirana samo za današnju građevinu. Jesu li u pitanju arhetipi ili slično podrijetlo arhitekata nismo doznali. Slika 100 – Konji iz Cherhilla i Uffingtona – Montirane fotografije Slika 101 – Div iz Cernea – Izvor: google.com
ZAČUĐUJUĆI BREŽULJCI Silbury Hill u Velikoj Britaniji je najzagonetniji takav brežuljak. Sagrađen je prije 4.500 godina i u osnovici je dugačak dva hektra. Za izgradnju je bilo potrebno 500 ljudi koji će raditi deset godina dan i noć, što je samo po sebi nevjerojatno. Bušenjem u unutrašnjost brežuljka je otkriveno da je kopan u stepenicama i da je uložen enormni trud da se zdanje ne sruši. Nažalost, nije otkrivena svrha ovog brežuljka. Tu su i škotske ostakljene tvrđe. Naime postoji šezdesetak tvrđa u srednjoj i sjeveroistočnoj Škotskoj. Postoje tri teorije njihovog nastanka koji je rad ljudskih ruku: - na vulkanu su ljudi gradili utvrde od vulkanskog kamenja - mjesto kao drevni Cape Caneveral ili Bajkonur (teorija o drevnim vanzemaljcima) - talionica kamenja (nepraktičnost) Pri izradi takvih tvrđava nije moguće da je korišten požar, jer je proces gorenja postojan uz temperaturu 1100 ºC. Misterija svega ovoga je u tome da su drevni Škoti koristili sustav gradnje nama i danas nepoznat.
102
Širom SAD-a postoje ovakve vrste umjetnih brežuljka koje vrlo vjerojatno nisu sagradili doseljenici. Danas je pak vrlo vjerojatno da su ih izgradili drevni Indijanci kao i grobove i platforme hramova. 1883. istraživač Putnam istražuje misteriju brežuljka u Adams Countyju, država Ohio, koji je u obliku zmijolike životinje. S nevjericom je promatrao u tu, zbilja veličanstvenu kreaciju ljudskih (ili nečijih drugih ruku, op.a.). Iskapanja koja su vršena oko zmije nisu donijela neka spektakularna otkrića u vezi materije. I naravno, kad više nije bilo dokaza, počela su nagađanja...
103
Kako sve nevjerojatno podsjeća na sličnu monolitnu praksu u izgradnji, modifikacija brda i brežuljaka je sigurno imala nekakav religiozno-simbolički aspekt. Usmjerenost sa zmajevim linijama nije slučajna, a pitanje je što je pjesnik htio reći i kako je ostvario vlastiti izričaj. S ovakvim nezanimanjem znanstvene zajednice za ovakve i slične probleme teško ćemo tako što i doznati u skoroj budućnosti. Slika 102 – Sillbury Hill, Engleska, 2002. – Autor: Greg O'Beirne Slika 103 – Serpent Mound, Ohio, SAD – Izvor: The Metaphysical Traveler Blog
SVETA GEOMETRIJA CVIJET ŽIVOTA Cvijet života je geometrijska figura sastavljena od više preklopljenih krugova koji tvore strukturu nalik cvijetu u heksagonu, a središte svakog predstavlja križanje svih šest krugova. Simbol je svete geometrije zbog simbolike prostor-vremena. U drevnim vremenima su ovaj simbol smatrali početkom i krajem sveg života u svemiru. Drunvalo Melchizedek tvrdi kako ovaj simbol označava šest dana kreacije uz dva vrlo bitna dodatna simbola - Vesica Piscis i Borromeanske prstenove.
104
Prvi pronađeni simbol cvijeta života je onaj iz Ashurbanipalove palače u Asiriji starosti od otprilike 2.600 godina. Nedavno je u makedonskim Kočanima pronađen isti simbol i nije još poznato iz kojeg je vremenskog razdoblja. Ukoliko pak egipatski hram Ozirion u Abydosu zbog raznih indicija smjestimo u vrijeme prije ove palače, a možda čak i tisuće godina ranije, onda je upravo ovaj crtež prezentiran na slici najstariji pronađeni simbol. Cvijet života je jedna od najpoznatijih poveznica starih naroda diljem planete (uz Veliki potop, epove o nastanku, neke ostale simbole, magijske obrede itd., op.a.) te je bitan dokaz istog podrijetla ili kontakata drevnih civilizacija. Tako ga između ostalog možemo pronaći u Mađarskoj, Izraelu, Kini, Japanu, Indiji, Španjolskoj, Maroku, Peruu, Meksiku i Britaniji. Simboli usko povezani s Cvijetom života su dva gore navedena i moderniji "derivat" – Drvo života iz Kabbale. Ostali bliski simboli i oblici su Sjeme života, sferoidni oktahedron, cjevasti torus, Jaje života i Voće života.
105
Vesica Piscis označava svetost, ribu i aureolu, odnosno poveznicu s božanskim i matematički iznosi korijen iz tri. Borromeanski prstenovi su prikaz kojim su drevni narodi slikovito označavali DNK vezu istog izgleda. Kako su poznavali tu vezu nije poznato... Slika 104 –Hram Ozirion, Abydos, Egipat – Autor: Sloth_Monkey, wikipedia Slika 105 –Vesica Piscis, Borromeanski prstenovi, Drvo života – Kompilacija crteža
MOTIV ČEŠERA Ukoliko je ponekad simboliku Cvijeta života teško uočiti slično se ne može reći za češer koji simbolizira vječni život. Pinealna žlijezda iliti epifiza je endokrina žlijezda u mozgu, locirana između moždanih hemisfera. Kod čovjeka je veličine zrna graška. Epifiza luči melatonin koji regulira budnost i spavanje. Kod životinja melotonin je zadužen za funkciju spolnog nagona, ponašanje, rast krzna, kamuflažu i zimski san. Glavne ćelije u epifizi koje luče hormon se zovu pinealociti. Ovo je naravno objašnjenje iz brojnih medicinskih enciklopedija. Nas više zanima "alternativna" strana shvaćanja koja evolucijom tehnologije sve više postaje prava. Od sedam čakri upravo je "treće oko", odnosno epifiza, ona najsnažnije povezana s duhovnošću. Legendarni francuski filozof Rene Descartes je u 17. stoljeću zaključio kako je epifiza središte duše. Drevni narodi su motiv češera promovirali putem svojih građevina i simbola, a mainstream znanost tvrdi da je njihovo saznanje o epifizi plod slučajnosti i praznovjerja, te da češer zapravo ne simbolizira epifizu. Ova žlijezda je vjerojatno najbliži kontakt materijalnog s duhovnim svijetom i upravo iz tog razloga ga blokiraju razne interesne skupine kroz stoljeća, ukoliko je vjerovati pojedinim autorima.
106
Način uništavanja epifize je jednostavan – radio signali i mikrovalovi, fluorid u pastama za zube i vodi itd. Unatoč tome što postoje brojne znanstvene studije da fluor uništava gotovo cijeli organizam, zanimljivo je da nije zabranjen čisto iz prilično bizarnog razloga – medicini je jedna epifiza manje bitna žlijezda. No, još je jednostavniji način oporavka i ojačavanja epifize – solarna joga ili gledanje u Sunce. Stimulacija epifize Sunčevom svjetlošću potvrđena je i od zapadne medicine iako doktori tvrde kako nisu poznate daljnje implikacije ovog postupka. Tu je i DMT koji osim mozga uspješno ozdravlja i epifizu.
107
Postoji i niz teorija koje govore o drevnom Egiptu kao državi kulta epifize čiji je značaj prikriven kroz razne alegorije, simboliku i arhitekturu. Nije Egipat jedini gdje možemo vidjeti kult češera. Diljem svijeta sve kulture simbolikom upućuju na češer, a kada ovaj simbol vidimo i u današnjem Vatikanu jasno je da krije mnoge još neotkrivene tajne... Slika 106 – Horusovo oko prezentira epifizu, kao i Velika piramida – Kompilacija fotografija Slika 107 – Češer, Cortile Belvedere, Vatikan, 2006. – Izvor: Flickr.com
ZEMLJINA AKUPUNKTURA Ako na određene simbole poput navedenih Cvijeta života i češera gledamo kao na građevne dijelove svete geometrije onda je arhitektura koja povezuje određene točke na Zemlji poznatije kao planetarne akupunkturne točke remek djelo svete geometrije. Povezanost svih živih bića sa svemirom kroz vezu mikro i makrokozmosa sve je uočljivija kako tumačimo prirodu, matematiku, kvantnu fiziku, genijalnu umjetnost najvećih majstora i tajna društva koja skriveno podučavaju svoje inicijate drevnim i izgubljenim znanjima. Za akupunkturu Zemlje kao živog organizma potrebno je prezentirati određene pojmove. Akupunkturne točke su u osnovi lokacije na tijelu kojima se pomoću akupunkture, akupresure, sonopunkture ili laserpunkture liječi određena osoba. Na čovjeku ih ima par stotina, a koordiniramo ih pomoću meridijana. Slična situacija je i s planetom kao i bilo kojim drugim živim bićem. Ukoliko želimo liječiti planet potrebno je mapiranje njegovih čakri, točaka i energije putem tzv. Zemljine mreže.
108
Projekt Zemljine mreže je neočekivano podržan i od strane znanstvene zajednice, te su brojni profesori i doktori došli do zanimljivih zaključaka. Očigledno je da su drevni narodi putem tzv. Zmajevih linija na neki način ili odavali priznanje Zemljinoj mreži ili putem istih crpili energiju. Ukoliko Zemlju promatramo doslovno kao čovjeka dolazimo i do sedam čakri. Čakre su redom (1) Korijenska > Planina Shasta, Kalifornija, (2) Sakralna > Jezero Titicaca, Peru, Bolivija, (3) Solarni pleksus > Brdo Uluru, Australija, (4) Srčana > Glastonbury, Engleska, (5) Grlena > Giza, Egipat, (6) Treće oko > Rotirajuća po svim poljima, (7) Krunska > Planina Kailasa, Tibet. Osim čakri postoji i trinaest vrata koja su povezana sa zdravljem čakri, a trinaesta se otvaraju samo ako ostalih dvanaest radi u harmoniji, te su locirana u Moskvi. Što bi to točno značilo nije poznato. Izuzev čakri postoji dvanaest tzv. Đavoljih groblja među kojima su Bermudski trokut i Đavolji trokut kod Japana. Sve je vidljivije da su drevni narodi poznavali važnost ovih točaka, naročito zbog činjenice da su gotovo sve čakre od pradavnih vremena svete lokacije. Znanstvene struje su danas još sklone tome da pretpostave kako postoje određene točke na Zemlji s ojačanom elektromagnetskom energijom. No, čim u igru dođu čakre, akupunktura i ostale istočnjačke znanosti sve odlazi u sferu metafizike i praznovjerja. Istina je uvijek negdje u sredini. Čisto sumnjam da bi tolika čuda svjetske arhitekture bila sasvim slučajno izgrađena upravo na nekim od ovih lokacija, kao i već spomenutu činjenicu da su drevni narodi iz dokolice kao najveće svetinje odabrali čakre planeta ili linije koje ih vežu. Bermudski trokut je priča za sebe, no ionako znamo da niti to moderna znanost ne priznaje... Slika 108 – Horusovo oko prezentira epifizu, kao i Velika piramida – Kompilacija fotografija
ZLATNI REZ Zlatni rez (zlatna sredina) - omjer φ je matematičko-strukturalni način podjele neke vrijednosti s faktorom od približno 1.618. Poznat je kao omjer u arhitekturi drevnih naroda i umjetnosti, a tajna društva ga štuju kao temelj svete geometrije. Ako na gore navedene simbole gledamo kao na građevne dijelove, arhitekturu na Zemljinoj mreži kao remek-djelo onda Zlatni rez možemo promatrati kao Božju ruku na djelu. Renesansa je plodno tlo zlatnog reza kada je počelo oživljavanje tajnih učenja drevnih škola misterija. φ je tako najsavršeniji omjer u prirodi, harmonija između savršenstva i kaosa, poveznica između mikro i makro svemira, te temelj učenja "kako gore tako i dolje". Fidiju smatraju začetnikom ove teorije putem umjetnosti, a teoretski su ga usavršili Platon i Fibonacci putem vlastitog niza u kojem svaki broj savršeno odgovara broju φ i tim matematičkim principom dokazuje istu sekvencu u prirodi. Najočigledniji primjer broja Fi u prirodi je savršenstvo češera, artičoke ili suncokreta, a savršeno ljudsko tijelo također odgovara upravo tim omjerima, te se njime koristio da Vinci prilikom izrade Vitruvijevog čovjeka. Zanimljivo je da je Velika piramida u Gizi čak i po mainstream datumu izgradnje daleko najstariji primjer primjene broja φ u arhitekturi. Dugo je trebalo znanstvenicima da priznaju takav odnos u ovoj građevini, a biti će još teže kada se znanstveno potvrdi i međuodnos između piramide i planeta.
109
Koliko je ovaj omjer bitan pokazuje i znanstvena studija o razmnožavanju pčela u kojoj potomak Fibonaccijevim nizom dobiva ulogu u svom budućem životu. Teoretičari rubnih znanosti sve povezuju s Atlantidom pošto je Platon ovaj broj koristio u svom djelu Timej povezanom s drevnim otokom. Sam naziv i simbol dolaze od već navedenog grčkog kipara Fidije, odnosno, početnog slova njegovog imena iako pravi simbol nije poznat. Pitagora i njegovi sljedbenici su po legendi prvi došli do saznanja ovog prirodnog elementa kreacije iz nepoznatog izvora dok ga prvi spominje matematičar Euklid koji ga je navodno doznao u Aleksandrijskoj knjižnici. Najnovija znanstvena otkrića poput kvazikristala vežu se direktno uz račune s vrijednosti φ. Otkrića iz kvantne fizike i najnovijih područja matematike sve više dokazuju kako je Zlatni rez univerzalni potpis kreacije svih živih tvari u svemiru i vjerojatno ne možemo niti pretpostaviti što nas još sve očekuje. Kako je međusobna privlačnost bazirana na ovom principu sve vežemo uz estetiku, a ukoliko je uživanje u ljubavi i ljepoti osnova života onda uživajmo!
Slika 109 – Razmjeri u zlatnoj spirali – Izvor: Wikipedia
ČUDA GRAĐEVINSKOG UMIJEĆA Koraljni dvorac (eng. Coral Castle) kameni je monument i arhitektonska struktura izgrađena u Homesteadu na Floridi od preko 1.000 tona koraljnih stijena. Graditelj ovog čuda građevine je jedna jedina osoba, Latvijac Edward Leedskalnin. Ovaj jedva metar i pol visok muškarac dvorac je izgradio za svoju neprežaljenu ljubav Hermine čime je podsjetio na renesansne ljubavi koje su kreirale najveća umjetnička remek-djela. Dvorac je počeo graditi početkom 1920., a nakon šesnaest godina ga je premjestio na desetak milja udaljenu današnju lokaciju. Tri godine ga je prebacivao, a kako ga je izgradio nije poznato. Pronađen je multifunkcionalni generator koji je stvarao električnu energiju dok je tijekom noći graditelj sam rezbario u kamenolomu. Kasnije su otkriveni i prilično primitivni alati kojima je navodno gradio dvorac. Leedskalnin je građevni materijal prenosio s kamionom nosivosti do 3.5 tone dok su pojedini blokovi premašivali i deset tona. Kako je svima koje je viđao govorio da dvorac gradi pjevanjem i to tehnikom koju su koristili drevni narodi, svi su mislili da je lud pa su ga izbjegavali. Savršen balans je navodno uspostavljao manipulacijom magnetnog polja Zemlje dok su tako minimalna odstupanja i gotovo nevidljivi razmaci među blokovima viđeni jedino na drevnim građevinama diljem svijeta.
110
Par godina prije smrti je napisao knjigu pod nazivom Magnetska struja gdje spominje Zmajeve linije i akupunkturu Zemlje. Sveta geometrija i Zlatni rez su temelj sveprisutne energije. Najbizarniji običaj mu je bilo spavanje na visećem krevetu. Ovaj dvorac danas je muzej i možete ga posjetiti ukoliko ste na Floridi. Rana i klasična gotička gradnja su možda i najveći projekt primjene svete geometrije u povijesti moderne civilizacije. Osim svetih brojeva Pi, Fi, geometrijskih simbola i slične simbolike škola misterija spojeni su rebrasti svod, prelomljeni i potporni luk s kontraforima što je navodno prvi primijenio opat Suger na crkvi St. Denis. Postoje i brojni zapisi kako su križari s prve križarske bojne doveli ljude u haljama koji su pomoću bilježnica napisanih na nepoznatom jeziku započeli modeliranje ovih katedrala. Oni su došli najvjerojatnije iz Egipta te su kadrovirali samo najveće majstore doba koji su potom čuvali određene tajne sukladno položaju u hijerarhiji, a graditeljsko znanje su šifrirali pomoću zajedničkog koda. Ime tog tajnog društva majstora gradnje bilo je Slobodni zidari iliti Masoni. Svoje kodove su kasnije ostavljali direktno na pročeljima katedrala da se pisani zapis nikada ne bi izgubio. Ukoliko templare vežemo s Masonima i ukoliko katedralu promatramo kao magijsku knjigu utjelovljenu u kamenu dobivamo brojne nove implikacije. Osim Boaza i Jakina kao potpornih stupova Solomonovog hrama reprezentirano je i kodirano kolo Zodijaka putem slika apokalipse i Vesica piscis simbola koji horoskop povezuje s religijom. Slika 110 – Koraljni dvorac i alatke kojima je navodno izgrađen – Kompilacija fotografija
Katedrala u Chartresu je pak živi spomenik Sunčevom solsticiju i galaktičkoj precesiji ekvinocija koju odlično prezentira simbol kojeg vidimo na slici. Crna Madonna ili masonska reprezentacija egipatske božice Izide također doslovno "ubada u oči". Ukoliko netko ne vjeruje u navedenu simboliku može pogledati i prozor na kojemu je jako lijepo izrađen zodijak. Katedrala u Amiensu slikovito pokazuje galaktički križ u 3D prezentaciji dok savršeni labirint na podu usmjerava ka određenoj poziciji na karti, najvjerojatnije na nebeskom svodu.
111
O križevima unutar kruga koji su tamo prvotno primijenjeni ne moramo mnogo niti govoriti jer su očiti prikaz paganskog Sunca, a svevidječe oko kasnije je kroz kršćansku literaturu postalo duhom svetim iako crkveni oci na početku nisu znali što su arhitekti katedrala željeli poručiti tim simbolom. Kada usporedimo ulaze i razne simbole dolazimo i do zanimljive teorije kako su katedrale u Notre Dameu, Rheimsu, Amiensu i Laonu replike piramida u Teotihuacanu, Gizi, Indoneziji i Indiji što danas u istoj simbolici repliciraju i tajna društva.
112
Očito da je postojalo četiri različite struje u drevnoj prošlosti. Pošto je na svakom vidljivom kvadratnom centimetru svake od originalnih katedrala ukorporirana simbolika - od svetih odnosa u prirodi do dualističkih principa biti će zanimljivo dočekati neke temeljitije istrage o svemu... Slika 111 – Simbolika zodijaka u katedrali, Amiens – Kompilacija fotografija Slika 112 – Veza u građevini, knjiga Written In Stone – Autor: Richard Cassaro
BUDUĆNOST ARHITEKTURE Transatlantski tunel je teoretski tunel koji već desetljećima ujedinjuje znanstvenike pri eventualnim konceptima izgradnje. Nadmorski ili podmorski tunel bi tako iznosio nevjerojatnih 12 trilijuna dolara ukoliko bi vezao New York i London. To je i glavni problem takve prometnice, iako postoje i jeftinije solucije bazirane na eksperimentalnim materijalima i tehnologijama. Prvi spomen ovog podviga je dao Michel Verne, sin Julesa Vernea, u jednom svom romanu. Kasnije je ideja zaživjela ponajviše putem SF literature, a dobar opis daje Arthur C. Clarke. Tunel bi tako trebao biti dugačak do 5.000 kilometara uz superbrzi mag-lev vlak koji bi išao do 8.000 km/h. Najbolja verzija bi bila na samoj površini mora što bi riješilo problem pritiska. Osim vlaka dobra opcija bi bili i nekakva vrsta rakete ili vodoravne verzije dizala. Cijev, tunel ili autocesta, manje je bitno...
113
Shimizu Tokyo piramida je masivna piramidalna tvorevina koja će navodno biti izgrađena iznad tokijskog zaljeva do 2110. 14 puta je veća od Velike piramide i biti će domom za 750.000 ljudi. To će biti mega replika piramide iz Giza platoa izgrađena od još nepoznatog materijala zbog ogromne težine i sve ovisi o kreaciji ugljičnih nanovlakana. Sve će biti veliko 8 kvadratnih kilometara dok će područje gradilišta zauzeti epskih 88 kvadratnih kilometara. Piramida će biti sazdana od pet nivoa, a svaki će iznositi jednu Veliku piramidu (146,4 metra) što je u globalu čak 730 metara. Veliki sklop će se sastojati od 204 manje piramide veličine hotela Luxor u Las Vegasu. Kako će grad biti iznad površine mora neće biti prijetnje od tsunamija i sve će povezivati superbrzi mag-lev vlakovi. Nanovlakna će građevinu zaštititi i od potresa i vjetra. Grad će napajati solarna energija i ostali obnovljivi oblici, a kako ćemo se načekati do njegove izgradnje ostaje nam samo da poživimo najmanje do duple mirovine... Atmosfersko dizalo konceptualna je struktura koja će služiti za transport između Zemlje i njezine orbite bez upotrebe raketa. Ovaj koncept bi bio primjenjiv i za ostale planete i nebeska tijela. Geostacionarni kabl od ugljikovih nanovlakana s protutežom na gornjem kraju je nekako najlogičnija odluka. Idejni tvorac ovog patenta je Konstantin Tsiolkovsky s tzv. Tornjem Tsiolkovsky kojeg je 1895. usmjerio sve do orbite od 35.786 kilometara. Razlika između ove maloprije spomenute teorije i njegove je u tom da on protutežu zamišlja na početnom dijelu dizala, odnosno na površini planeta. Trenutna tehnologija nije dovoljno razvijena za ovaj projekt, a budućnost počiva na razvoju ugljikovih ili boron nitridnih nanocijevi dok bi kevlar već danas mogao poslužiti svrsi na Mjesecu ili Marsu. Dodatni problem je bitka s radijacijom, ali je to ionako "mačji kašalj" ukoliko se sve ostalo riješi u dalekoj budućnosti... Slika 113 – Transatlantski podvodni tunel, Tokyo piramida, atmosfersko dizalo – Kompilacija ilustracija
LITERATURA (PREPORUKA) JESU LI BOGOVI BILI ASTRONAUTI Erich von Daniken 1972., Stvarnost, Zagreb LE MYSTERE DES CATHEDRALES Fulcanelli 1926., Pariz SOLVING STONEHENGE Anthony Johnson 2008., Thames & Hudson, London SACRED GEOMETRY: PHILOSOPHY & PRACTICE Robert Lawlor 1982., Thames & Hudson, London
MITSKA BIĆA Ono što je zajedničko ama baš svakom narodu i kulturi je razvijena mitologija. Od nastanka svijeta pa sve do svakodnevnih prirodnih fenomena mitska bića djeluju kroz naše živote. Dajući im natprirodne sposobnosti stari narodi su ih znali štovati i kao same bogove. Danas je velik broj tih stvorenja ostalo u folkloru etničkih skupina koje ih štuju ili ih se pribojavaju. Ono što nas zanima je njihov prelazak iz legendi, mitova i priča u našu stvarnost. Na tisuće svjedočanstava govore o susretima sa bićima koje znanost nije u potpunosti prihvatila niti kao današnje, a niti kao drevne životinjske vrste. No, tu su i čudovišta koja nastaju promjenom samog čovjekovog izgleda i duševnog stanja. Upravo one su možda i najinteresantnije u ovom istraživanju. Velika dlaka, dodatni udovi, paranormalna osjetila, mutacije samo su dio onoga što nas očekuje u ovom poglavlju i pozivam Vas na čitanje…
Pitanje koje zbunjuje znanstvenike je postojanje mitskih bića. Prva struja je uvjerena da je to samo folklor, druga struja pod utjecajem paranormalnog vjeruje da tu postoji neka stvarnost, dok treći vjeruju da su to zapravo različiti demoni prisutni u čovjeku.
Samo su najhrabriji krenuli u lov na ova bića. Dobro, najčešće uz pomoć bijesne gomile. Nerazumijevanje njihove prirode ljude je kroz stoljeća tjeralo na nemilosrdan progon i sve da su neka stvorenja i živjela, danas vjerojatno ne postoje.
IZMIJENJENI LJUDI DIVOVI Tisuće godina kruže mitovi o gigantskim čudovištima, kiklopima, orijašima. Stvarna priroda tih bića nama nije poznata, no diljem svijeta postoje indikacije o njihovom postojanju. Grčka legenda govori o borbi bogova i Titana. U Pergamu, današnja Turska, očuvan je Zeusov oltar. U sceni na oltaru možemo vidjeti borbu između dobra i zla, odnosno, kako gorostasni Titani bacaju ogromne komade stijenja, a iz Zeusovih ruku pršte munje i gromovi. Ovaj oltar je samo jedan od niza artefakata o njihovom sukobu. Ovaj epski okršaj mogli smo vidjeti i u nedavnom holivudskom hitu Besmrtnici (eng. Immortals). Pitanje koje se uz ovu legendu veže je logično, a to je – postoje li divovi? Gotovo svi drevni narodi pišu o divovima. U Grčkoj je div Kiklop pomoćnik boga Vulkana, Argus je čudovišni orijaš sa stotinama očiju, a Atlas ili Atlant na leđima nosi cijeli svijet. Inke tvrde da su divove stvorili bogovi i to za doba prvog sunca (podrobnije opisano u poglavlju Drevne civilizacije, op.a.). Hinduski sveti spisi govore o Daityama, rasi divova gladnih moći i vlasti dok Vikinzi svoje velike ljude slične Titanima nazivaju Jokun. Najzanimljiviji europski narod Baski također ima svoje divove koji služe kao prijenosnici starih znanja starijih od kršćanstva. Dolmen je pak poznat kao grob diva, u obliku slova Pi.
114
Čak i pleme kanibala govori o bijelim bogovima gorostasima. Divove možemo pronaći u "Tisuću i jednoj noći". Babilonci su znanja iz matematike, astronomije i zvjezdoznanstva primili po predaji baš od divova. I u Bibliji ima riječi o divovima: "Na zemlji je bilo divova, naročito od vremena kada su sinovi božji odlazili do kćerki čovječjih i one im počele rađati djecu ... tada su na zemlji prebivali divovi... " ili "Vidjesmo ondje i divove, Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima." Tajanstveni Nefilimi koji se navode kao potomci palih anđela i zemaljskih žena također su bitan aspekt biblijske predaje. Govori li se o djeci vanzemaljske ili neke hibridne ljudske vrste s homosapiensom vjerojatno nećemo doznati. Kasnije je spomenut i najpoznatiji div Golijat koji je bio visok gotovo dva i pol metra. Najbolji i najčvršći dokaz je onaj iz indijanske predaje plemena Piute koji je pronađen u Lovelocku, Nevada, SAD. Indijanci su u predaji spominjali bitku s divovima koje su ubili u pećini. Kasnije su rendžeri tijekom traženja izmeta šišmiša pronašli kosti 50-tak osoba koje se danas nalaze u lokalnom muzeju, odnosno, u jednom od njegovih ormara zbog toga što su osobe bile visoke po dva i pol metra te se ne uklapaju u službenu povijest... Slika 114 – Okršaj Davida i Golijata, 1888. – Autor: Osmar Schindler
AMAZONKE Legenda tumači da su ove mitske junakinje živjele na obalama Crnog mora. U toj priči su bile upamćene po velikim vojnim podvizima, no, ipak su znale gubiti od najvećih helenskih junaka poput Herakla, Tezeja i Ahila. Ime im najvjerojatnije potiče od riječi "amazoje" što znači "bez prsa", jer su navodno odsijecale ili spaljivale desnu dojku da im ne smeta prilikom pucanja iz luka. Druge mogućnosti su iranski etnonim "ha-mazan" iliti ratnici, a moguća je i druga iranska riječ "ama-janah", tj. ubijanje i plodnost.
115
Prvotno su jahale na konjima, bile su vrsne u luku i strijeli, oblačile su krzno od divljači, a najubojitije oružje im je bila bojna sjekira. Mitovi navode da bi se prilikom svetkovina plodnosti spajale s plemenom Gargareanaca, pa bi dijelili djecu ovisno o spolu. Tri najpoznatije Amazonke su Hipolita (ubio je Heraklo), Antiopa (oženio je Tezej) i Orejtija (Antiopina sestra). Po Homeru su bile saveznice Trojanaca u ratu protiv Ahajaca. Nikada nije otkrivena država Amazonki što daje pravo mnogima da ih proglase legendom. Po starim spisima locira ih se u Pontusu, današnjoj Turskoj. Herodot ih je zvao drugačijim imenom, ubojicama muškaraca iliti Androktonejkama, te da su same sebe nazivale Ojorpatankama. Kako su popriličan broj puta spomenute u literaturi i legendama onog vremena (više puta od Isusa Krista, op.a.) i kako je naknadno otkriven jedan određeni broj gradova uz znanstveno priznanje nekih mitova ne čudi da je vrlo vjerojatan stvarni povijesni značaj ovog ženskog ratničkog naroda.
116
Strah koji su sijale uz poštovanje dovodi do toga da su Amazonke zaštitni znak brojnih feminističkih udruga, društava itd. One su ideja vodilja brojnim istraživačima i arheolozima koji i dan danas traže tu misterioznu i drevnu zemlju. Mora se priznati da su bez obzira na vjerojatnost njihovog postojanja dobile dubok pečat u povijesti, te imaju tu posebnu počast da se po jednoj seriji koja je nastala baš po uzoru na ovu legendu, Xeni, nazvao i jedan novootkriveni planetoid u sunčevom sustavu... Slika 115 – Kraljica Antiopa ili naoružana Venera, 1860. – Autor: Pierre-Eugene-Emile Hebert Slika 116 – Borba ženskih gladijatora, Amazonie i Achillee – Autor: Xastic, wikipedia
SIRENE Legenda o sirenama je prenesena kroz mnoge narode na svijetu i samim time je intrigantna. U svom legendarnom epu "Ilijada i Odiseja", Homer ne navodi sam izgled sirena, ali iz grčke mitologije doznajemo da su ove morske zavodnice bile kćeri boga morskih čudovišta Forkija i da su se pod tim nazivom najčešće podrazumijevale dvije vrste mitoloških morskih stvorenja, koja su imala različit fizički izgled. Jedna su bila pola žene, pola ptice, a druga pola žene, pola ribe. Ova druga stvorenja spominju se i pod imenom morske nimfe. Glasoviti rimski pisac Ovidije je smatrao da su sirene rođene na plamtećim trojanskim galijama, gdje su se, kako je pisao, "brodske grede pretvarale u zelene kćeri mora". Sirene se pojavljuju i u španjolskim, portugalskim, nizozemskim, skandinavskim, britanskim, njemačkim i afričkim mitovima i legendama, a u nekim irskim predajama sirene žive na suhu tlu, pod morem, i imaju škrge, koje im omogućuju da kroz more doplivaju na kopno. Dok su žene vitke, čarobne ljepote i dok im nitko ne može odoljeti, muškarci su odvratni, imaju crvene nosove, svinjske oči, zelene zube i zelenu kosu. U ožujku 1962. godine, na morskoj obali Tasmanije, australski su ribari pronašli neobičan organizam kojeg australski znanstvenici i najpoznatiji oceanografi nisu uspjeli do kraja identificirati. Tijelo "stvorenja" bilo je čudnog oblika: dugačko 7, široko 6 metara, prekriveno nekom vrstom krzna, bez očiju, bez usta i kostura, otporno na vatru i kemijske supstance. Njegovo je "meso" podsjećalo na gumu, a bilo je bijelo poput bjelokosti. Za "organizam" se nije moglo ustanoviti ni da li pripada biljnom ili životinjskom svijetu tasmanijskog podmorja. Jedan je američki zoolog, Bruce Mollison, došao do neobičnog zaključka, da organizam nije od gume i njegov sastav ne odgovara bilo kojoj standardnoj klasifikaciji. O čemu se onda radilo? Na ovo pitanje znanost nikada nije našla prihvatljiv odgovor. Prema dobro obrađenoj dokumentaciji dr. Henrya Gohara, koju znanost nikada nije do kraja prihvatila, Lamanten je morsko stvorenje dugo oko tri metra i za života rađa samo jedno mladunče, dugo oko jedan metar.
117
Posebno je zanimljivo otkriće u SAD-u, navodi Ahmed Bosnić. Na jednoj pješčanoj plaži u Floridi otkriveno je mrtvo tijelo čudnovatog amfibijskog bića, koje je naličilo i ribi i čovjeku. Kreatura koju bismo mogli nazvati "čovjekolika riba" ili "riboliki čovjek" upućuje nas u drevne pomorske legende po kojima je čovjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu došavši do današnjeg stadija evolucije. Čak je i slavni Hans Christian Andersen opisao sirenu u svojoj legendarnoj knjizi (kip u Kopenhagenu, op.a.). Dr. Richard Carr je novinarima pokazao senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla biti proizvod uspješne fotomontaže, ali stručnjaci koji su je analizirali nisu uspjeli ni potvrditi, a ni demantirati njenu autentičnost. Ona prikazuje biće iznimno sličnih karakteristika kao i sireninih. Ukoliko je sve ovo zaista tako onda legende zbilja imaju uporište u stvarnosti... Slika 117 –Muška i ženska sirena, 1866. – Autor: Nepoznati ruski umjetnik
DRAKULA I VAMPIRI Vlad Basarab III, poznatiji kao Vlad Drakula ili Tepeš (rum. Tepeš, nabijač, op.a.), živio je u razdoblju 1431.-1476. Bio je knez Valahije, pokrajine u današnjoj južnoj Rumunjskoj. Sa zapada Valahiji su prijetili Mađari, a sa istoka Turci, tako da je vrijeme u kome je vladao bilo izrazito turbulentno. Poznat je prije svega po svojoj okrutnosti, procjenjuje se da je mučenjem ubio oko 100.000 ljudi, od čega najmanje 50.000 svojih sugrađana. Iako je nabijanje na kolac poznato već od doba starih Perzijanaca, vjerojatno je takav način ophodnje prema neprijatelju Vlad III prvi put vidio za vrijeme zatočeništva u Istanbulu. Očito mu se taj narodni običaj svidio pa ga je obilato primjenjivao i u svojoj zemlji pritom dodavši određene novitete. Ljude je nabijao u obliku kruga i to obavezno na brdima i ostalim lako uočljivim mjestima. Pošto nije previše mario za kvalitetu već je sve karte bacao na kvantitetu,pa je uveo masovno nabijanje na kolac. Kada je turski sultan u svom pohodu protiv Vlada ispred prijestolnice Trgoviše ugledao prizor od 20.000 ljudi nabijanih na kolac i poredanih uz cestu (tzv. "Šuma nabijenih"), odmah je naredio povlačenje, iako je imao četverostruko više vojnika nego Drakula. Ukupan broj ljudi koji je završio na kolcima za vrijeme njegove vladavine nemoguće je odrediti.
118
Legenda kaže da je Vlad Drakula obožavao jesti usred kolaca i pritom je slušao krikove mučenika, a navodno je umakao kruh u njihovu krv. Nabijanje na kolac je definitivno bila njegova najveća ljubav, ali ne i jedina. Repertoar tehnika mučenja uključivao je i rezanje ruku i nogu, iskopavanje očiju, spaljivanje, zabijanje čavala u glavu, rezanje nosova, ušiju, genitalija i ženskih grudi, i to je sve bilo svakodnevica, baš kao i skalpiranje, kuhanje u vrelom ulju, guljenje kože, bacanje raznim divljim životinjama itd. Što se tiče slavne rezidencije, saznavši da su Bojari odgovorni za smrt njegovog oca i starijeg brata, Vlad se odlučio osvetiti na Uskrs 1457. Nabivši na kolac starce, žene i djecu, Vlad je preostale Bojare porobio i upotrijebio za izgradnju svog dvorca na brdu Poienari. Potpuno goli i gladni, većina njih je umrla tijekom radova. Oni koji su preživjeli, mirovinu su proveli nabijeni na kolcu. Vlad Drakula je uz sve imao i specifičan smisao za humor. Prva zgoda se zbila kada su dvojica turskih izaslanika odbila skinuti turbane uz obrazloženje da ih nikad ne skidaju. Vlad je naredio da im u turbane zabiju čavle i tako ih još više učvrste na glavama. Druga zgoda je rješavanje socijalnog pitanja u zemlji. Zabrinut velikim brojem izgladnjelih siromaha, sve je okupio u jednoj velikoj dvorani i počastio ih bogatom večerom. Nakon večere, upitao ih je da li žele biti bez briga i imati sve na svijetu. Nakon masovnog da, naredio je spaljivanje dvorane i svih onih koji su bili unutra. Njegovo obrazloženje je bilo: "Ne želim da u mojoj zemlji bude siromašnih ljudi!" Sasvim dovoljno za zaključak. Slika 118 – Portret Vlada Tepeša, 1560. – Autor: Nepoznat
ZOMBIJI O ovoj temi postoje brojne priče, mitovi, kao i sve znane legende, filmovi, serije i brojne videoigre. Osnovna definicija zombija je „nemrtva“ osoba koja potiče iz karipskog i kreolskog vjerskog sustava voodooa. Ovi zombiji su ljudska tijela oživljena medicinom voodooa. Ostali oblici zombija potiču od filmova horror žanra koji ih promoviraju od samih početaka filmske industrije. Prema voodoo predaji, mrtvo tijelo može biti oživljeno s bokorom ili mambom. Oni slijede odluke osobe koja ih je oživjela i ne poznaju vlastitu volju. Sama riječ zombi dolazi iz Konga jer je to ime njihovog zmijskog božanstva. 1937. godine Zola Neale Hurston, istražujući haićansku kulturu, susreće se sa slučajem Felicie Felix Mentor, koja je umrla 1907. god. u dobi od 29. godina. Njezini suseljani su smatrali da ona već 30. godina hoda ulicama iako je bila zakopana. Hurstonica je vjerovala da su svjedoci pri svakom slučaju kada su vidjeli pokojnu Feliciu bili pod utjecajem snažnih droga. Na kraju je ipak napomenula da će jednog dana, pri znanstvenoj obradi voodoo magije, znanstvenici naići na brojne posve nove načine liječenja. Par desetljeća kasnije, Wale Davis izdaje dvije knjige o zombijima - "Zmija i duga" (1985) i "Etnobiologija zombija s Haitija" (1988). U njima autor tvrdi da mrtvac može oživjeti pomoću dva praha: Coup de poudre (udarni prašak) koji sadrži TTX (nije teletekst nego tetrodoxin, op.a.) koji s količinom od samo 1 miligrama osobu može prividno umrtvjeti na par dana. Drugi bitan prah je disocijativni halucinogen bilo koje vrste, te on osobu ostavlja bez vlastite volje. Izuzev ove dvije kemikalije povezane u ritualu tu je i teorija kako osoba biva toliko uvjerena u proces "zombifikacije" da joj isti postaje stvarnost poput placeba, pošto su svi poznatiji slučajevi zombija iz stvarnog života došli upravo iz tog sustava vjerovanja, a nikada iz Zapadnog svijeta.
119
Osim ovog sustava poznate su i legende o oživljenim mumijama, zatočenim dušama, utvarama, umjetnim Golemima, hodajućim kosturima i čitavom nizu živih mrtvaca. Malo moderniji pristup zombi fenomenu bi bio onaj prezentiran u dijelu 1984 Georgea Orwella u kojem su ljudi samovoljno i prešutno postali "hodajući mrtvaci" i poslušnici Velikog brata. To je naravno simbolički prikaz onoga što je kasnije realizirao dr. Andrija Puharich prilikom eksperimenata vezanih uz određene frekvencije i raspoloženje ljudi izloženih istima. Ukoliko se sve realiziralo kroz brojne vladine aparature poput zloglasnog HAARP-a i manipulaciju putem subliminalnih poruka i prehrambeno-zdravstvenih proizvoda teoretičari zavjere su možda jako blizu toga da se njihove tvrdnje o globalnoj državi pokažu istinitima, a upravo takav ishod će čovječanstvo na jedan drugačiji način povezati s omiljenim likovima iz horor filmova i serija poput trenutno popularnog The Walking Dead serijala... Slika 119 – Prvi pravi filmski zombiji, Noć živih mrtvaca, 1968.– Autor filma: George A. Romero
VUKODLACI Priče o vukodlacima aktualizirali su Slaveni i Germani. Prvi spomen je ipak rezerviran za pleme Neura iz Sitije koji su se svake godine na par dana pretvarali u vukove što je popratila grčka mitologija. Vukodlak u osnovi označava osobu koja mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Otporni su na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tijela. Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno oštete srce ili mozak. Dok se nalazi u obliku vuka, Vukodlak zadržava dio ljudskih osobina iako mu je djelovanje više povezano s instinktom i nagonima nego intelektom. To objašnjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava. Postoji više načina da se postane vukodlak – magičnim stjecanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta. U nekim slučajevima sposobnost mijenjanja oblika može biti kontrolirana. To se najčešće izvodi talismanima, magijskim simbolima poput sigila ili nekim prirodnim napitcima. Transformacija većinom dolazi neredovito. Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za ljudskim mesom.
120
Gotovo svi europski narodi govore o ovim bićima, vrlo često u vezi s vampirima. Indijanske legende o vukodlacima dobar su temelj za dokaze kako su Vikinzi znatno ranije otkrili Ameriku nego što je danas povijesno priznato. Indijanci osim pretvaranja u vukodlaka ili vuka imaju zabilježene i brojne druge primjere kako se osoba, najčešće vrač, pretvarala u razne životinje što je posebna čast i pokazuje duboku vezu s prirodom. U ovome stoljeću ubacuje se Hollywood i likantropija postaje samo bajka i priča za malu djecu. Srednjovjekovni kroničar Gervase od Tilburya povezao je transformaciju s punim Mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Znanstveni dokazi za ove legende ne postoje i vrlo je moguće da je sve samo praznovjerje, no i kod ovog fenomena treba ostati širokih pogleda, naročito jer je više puta potvrđeno da znanost mora poštivati onu "nikad ne reci nikad"... Slika 120 – Drvorez vukodlaka, 1512.– Autor: Lucas Cranach der Ältere
BIĆA NEPOZNATOG PODRIJETLA MUTANTI Mutanti su dio povijesti gotovo svakog naroda. To su prvenstveno bića nepoznatog podrijetla, a teorije govore o ljudskoj, vanzemaljskoj ili prirodnoj genetskoj manipulaciji dok će jedan dio autora dodati i božansku. Najpoznatiji mutanti su oni iz grčkih legendi : - Himera – troglavo čudovište s glavom lava, koze, zmije - Amphisbaena – zmija s dvije glave - Basilisk – ubija dodirom i pogledom, umire od ogledala, pijetla i lasice - Manticore – ljudska glava, tri reda zuba, tijelo lava i rakov rep, s otrovnim bodljama - Griffin – glava, krila i perje kao orao, noge i rep od lava, leže zlatna jaja - Minotaur – pola čovjek, pola bik - Kentaur – pola čovjek, pola konj - Sfinga – lice i grudi djevojke, tijelo i noge lava, krila ptice - Meduza – zmije u kosi, pogledom pretvara ljude u kamen Nažalost, s porastom tehnoloških mogućnosti, postoji i mnogo pokušaja uzgoja mutanata u laboratoriju. Danac Steen Willadsen je tako spojio embrije ovce i koze i dobio Himeru. Kroz razne mitologije naravno postoje i brojni mutanti ili tzv. mitska bića. I u starohrvatskim mitologijama nailazimo na razna stvorenja koja su zastrašivala ili pak pomagala stanovništvu. Ja sam izdvojio bića iz grčke mitologije jer su najpoznatija i medijski najeksponiranija, no, po meni i najzanimljivija. Ostala bića koja ćete vidjeti dolaze baš iz tih drugih narodnih predaja i mitova. Da su se i neki današnji koncepti povezali s mitološkim i kako moderna zapadna civilizacija time kontinuirano vjeruje u neke od legendarnih bića najbolje govori primjer Sotone, vraga iliti slavenskog boga Pana. Nekada bog šume i prirode jačanjem kršćanske crkve odlazi u ilegalu, a zbog toga što je glavni neprijatelj boga Jahve bio Lucifer, najljepši anđel, inkvizicija je smatrala kako taj protivnik mora biti puno naglašenijeg zlog izgleda. Tako su iz drevne predaje "posudili" rogatog boga nalik humanoidnom jarcu te ga pretvorili u najstrašnije biće u svemiru. Danas je tehnologija počela činiti ono što je nekada crkva s tim dodatkom da stvaranje mutanata više nije figurativna nego i stvarna mogućnost, kao što smo vidjeli u Willadsenovom primjeru (ima ih još podosta, poput kreacije bića koje ima aktivnu 21. aminokiselinu ili posve umjetno biće, op.a.). U eventualnom razvoju ovog pravca znanosti vidim samo nindže kornjače i x-men, i jasno, više volim pogledati istoimene junake na tv-u, nego kroz prozor.
JEDNOROZI O jednorogu se piše više od 3.000 godina. Autori su najčešće ljudi od znanstvenog i društvenog ugleda, kojima se može vjerovati. Ktesias, glasoviti liječnik perzijskog vladara Artaxerxesa Mnemona, izvještava oko 400. godine prije nove ere, o pojavi rogatog bića koje živi u Indiji, a najsvestraniji je grčki filozof Aristotel (384-322. pr.n.e) koji opisuje jednoroga kao životinju s nerascijepljenim kopitima. Kako je uz ovaj opis dodao i onaj jarca s dva roga sve povezujemo s afričko-arapskim Oryxom, antilopom sličnog izgleda.
121
Godine 1483. kroz današnji Izrael putovala su trojica njemačkih hodočasnika – otac Bernard Breidenbach iz Mainza sa svojim pratiocima, grofom Solmsom i fratrom Felixom Faberom. U svom izvješću njih trojica navode kako su 20. rujna, dok su s jednog brežuljka blizu Sinajske gore promatrali sasušeni pustinjski krajolik, u daljini ugledali životinju. U početku su mislili da je riječ o kamili, ali ih je njihov vodič beduin odmah ispravio rekavši da se radi o jednorogu. U svojim zabilješkama s puta po Africi, jedan drugi svjetski putnik i hodočasnik, Talijan Ludovico Barthema, tvrdi da je u etiopskom gradu Zeila vidio čitavo krdo jednoroga, ali njihovom neobičnom izgledu nije posvetio niti jedan redak što možda opet sve povezuje s Oryxom. Uz to je tvrdio da je u svetom islamskom gradu Meki (Saudijska Arabija) u jednom parku vidio dva jednoroga, poklon etiopskog suverena sultanu od Meke. Postoje legende i o Templarima kao lovcima na ovu mitološku životinju, a spominjao ju je i Leonardo da Vinci. Kako je sveprisutan u modernoj heraldici (grboslovlje, znanost koja proučava postanak i razvoj grbova te načela njihova sastavljanja i umjetničkog oblikovanja, op.a.) uz simboličku povezanost s inkarnacijom (ukazanjem) i neukrotivošću mnogi autori jednoroga automatski i stavljaju čisto u simbolički kontekst. Ukoliko je to zbilja tako možda je ovaj pojam nekakav skriveni simbol za škole misterija iz davnina i tajna društva danas. No, postoje i novi dokazi koji upućuju na mogućnost da je jednorog zbilja postojao. U drevnim gradovima Harappi i Mohenjo Darou u Pakistanu pronađeni su preko 5.000 godina stari pečati na kojima se on nalazi. Ova činjenica otvara mogućnost da je nekada davno zbilja postojala životinja koja je u najmanju ruku slična modernom jednorogu ako ne i ista. Ukoliko Vas zanima puno više o jednorozima i sličnim legendarnim bićima pročitajte neke od starijih knjiga Ahmeda Bosnića koji je prikupljao brojna svjedočanstva, a dio je objavljen i na njegovoj web stranici.
Slika 121 – Divljakinja s jednorogom, Muzej u Baselu, 1500. – Autor: Nepoznat
REPTILI Ukoliko razlikujemo reptile i zmajeve možemo se nadovezati na stotine legendi brojnih drevnih naroda koji navode susrete s reptilskim božanstvima, bilo putem predaje ili umjetnosti. Najpoznatiji primjer je svakako onaj sumerski – kontakt s bogovima stvaraocima Anunnakijima. Zecharia Sitchin je pionir istraživanja tih paleokontakata i kroz njegove knjige se jasno može uvidjeti kako je riječ o gmazovskim vanzemaljcima s planeta križanja Nibiru koji svake 3661. godine prolazi pored Zemlje, a ta obljetnica će se navodno dogoditi na 21.12.2012. Ukoliko pročitamo sumerske legende bogovi su ljude kreirali iz posude, te su genetskom manipulacijom namjerno blokirali neke od značajki koje ćemo moći dosegnuti u nekoj daljoj ili bližoj budućnosti.
122
Da se ne bi bazirali samo na Mezopotamiju selimo na tisuće kilometara zapadno, u Južnu Ameriku. Praktički nije bilo naroda tamošnjih Indijanaca koji nisu štovali velike gmazolike bogove. Quetzalcoatl je muška pernata zmija Asteka, a njegova ženska inačica je Cihuacoatl. Oni su bogovi stvaraoci čovječanstva. Ukoliko dođemo i do Kine i Japana gotovo ista slika – gmazovi kao bogovi služe kao objekt naklonosti i dubokog štovanja putem narodnih običaja i folklora. Kraljevska loza je zapravo zmijske krvi, a Fu Xi, Shenlong i Nüwa su samo dio gmazovske ekipe iz božanskog nivoa postojanja. Pojedini islamski djinni imaju običaj da se pretvaraju u ljude iz originalnog gmazovskog izgleda, gospodar Drveta života iz Kabbale je Ningishzida, isto gmazoliki bog. Indijska bića zvana Nāge dijelom su zmije, a dijelom bića slična čovjeku. U Africi također imamo slične priče, a najpoznatije su one iz Egipta i Južnoafričke Republike. Apofis, egipatski bog mraka i kaosa, prezentiran je kao velika zmija, a gotovo svi faraoni i bogovi imaju poveznice s gmazovima. Sobek i Wadjet su još neki od gmazovskih prikaza božanstava. Kobre i krokodili su svete životinje što lako uočavamo u simbolici i kipovima diljem toka Nila. Zulu vrač Credo Mutwa (kao što smo već naveli u poglavlju Drevne civilizacije, op.a.) tumači narodnu predaju na način da su ti reptilski bogovi Chitauri danas u gradovima ispod površine Zemlje i pomoću šupljeg Mjeseca upravljaju brojnim segmentima čovječanstva. Najbolji primjer mu je Smaragdni grad u blizini Jonannesburga gdje je veliki ulaz u takvu bazu i gdje se nitko ne usudi prići. Zanimljivo je i da su znanstvenici u dobrom dijelu suprotstavljeni oko ove teme. Jedan dio ih sve navodi kao čistu mitologiju dok postoji i grupacija koja reptilska božanstva i zmije povezuje s simboličkim prikazom DNK i kromosoma. Kako bi takva mogućnost ukazala da su drevni narodi znali za tako složene i tadašnjom tehnologijom nevidljive čestice onda su ovakvi navodi poprilično kontroverzni. Pojedinci poput Davida Ickea, Davida Wilcocka ili Alexa Colliera pak govore o teorijama u kojima je ova gmazovska vanzemaljska kasta i danas na čelu svih tajnih društava, interesnih skupina i država te na taj način manipuliraju stanovništvom. Za više saznanja o toj mogućnosti guglajte i proučavajte... Slika 122 – Brojna reptilska božanstva u raznim mitologijama – Kompilacija slika i fotografija
ZMAJEVI Bajke o prinčevima na bijelim konjima što svoje drage spašavaju iz dvorca koje čuva zmaj su klasika srednjovjekovne zbilje. Milijuni djece širom svijeta sanjaju da jednog dana vide zmaja i to po mogućnosti pitomog i dobrog. U ovom odjeljku ćemo vidjeti da li ova priča o zmajevima drži vodu i u drugim malo vjerodostojnijim spisima. U "Njemačkim sagama", braća Jakob i Wilhelm Grimm (1786. – 1859.), opisuju ih kao zmije s krilima dok su u norveškim mitovima zmajevi vjerni čuvari grobova ratnika. Vikinzi su ih rado slikali na svojim štitovima i urezivali njihove glave na pramcima ratnih brodova. U kineskoj mitologiji, koja je bogata ovim legendarnim bićima, zmajevi su rijetko zla čudovišta. Iako rigaju vatru, oni su prijatelji bogova i obično lete nebom kako bi skupljali oblake i zemlji darivali kišu. U kineskoj astrologiji, zmajevi su vjesnici dobre sudbine i nalaze se među dvanaest životinja vođa koje su došle umirućem Budhi kako bi mu ukazale pokornost i poštovanje.
123
Junak grčke mitologije, Herkul, koji je bio prisiljen da izvrši dvanaest teških zadataka morao je, između ostalog, savladati i opaku Hydru, zmijoliko čudovište s osam glava od kojih je jedna glava bila besmrtna (prema jednoj legendi, Hydra je imala od devet do stotinu glava. Svaki put kada bi joj se jedna odsjekla, na njenom su mjestu izrastale dvije, op.a.). Hydra je živjela u nepreglednim baruštinama Lerne kraj legendarnog Argosa i utjerivala strah lokalnom stanovništvu. Osim što je bila zla, opaka i otrovna, mogla se i samoobnavljati, pa je bila besmrtna. Od ostalih grčkih legendi vrijedi izdvojiti Scyllu koja je imala zmijoliko tijelo sa šest glava te je lovila mornare po morima. U mitovima diljem svijeta često se spominje i čudovište Wyvern, odnosno leteća zmija s orlovskim kandžama. I u Velikoj Britaniji su se sačuvale mnoge legende o strašnim zmajevima. Jedna od njih govori o bespoštednoj borbi Crvenog i Bijelog zmaja, koji su, na kraju, zaskočeni na spavanju i spaljeni u jednom velškom samostanu. Od tog dana, Crveni je zmaj postao simbolom rata i još se uvijek može vidjeti na velškim zastavama. 1668. godine u Hanhameu ubijen je "opaki gmizavac dugačak više od tri metra, prekriven krljuštima i bradavičastim izraslinama" (izvor su stari ljetopisi), za kojeg se vjerovalo da je dijete zmaja, a njegov se lik još uvijek može vidjeti na reljefu Hanhameutske katedrale. I u Francuskoj predaje o dragonima (zmajevima) dio su legendi i mitova. Stručnjaci tvrde da je sve nastalo kada su 1554. godine formirane specijalne vojne jedinice (konjice) s imenom "dragoni" koji su nosili zastavu s likom zmaja. Sve je najvjerojatnije preuzeto iz istočnog Rimskog Carstva čiji je simbol bio purpurni zmaj. Iz tog je vremena sačuvan je zapis rimskog pisca Marcelinusa koji opisuje ulazak cara Konstantina Velikog u Rim čija vojska je bila opremljena zmajevim obilježjima. Više pročitajte u literaturi nezaobilaznog Ahmeda Bosnića, a sve podsjeća na gore spomenute reptile... Slika 123 – Sveti Juraj ubija Zmaja, HNK, Zagreb, 1853. – Autor: Anton Dominik Fernkorn
VODORIGE Vodorige su bizarne kreature koje "štite" crkve diljem Europe, a objašnjenje koje ćete prvo čuti uz njihovu svrhu je drevni oluk koji kišnicu sprječava da nesmetano curi niz zidove katedrala. Zanimljivo, no ne i ekonomično i logično rješenje. Originalni francuski naziv za vodorige je gargouille, što se povezuje s prijevodom "gutati" ili "ispirati grlo". Prijevod vodoriga je tako kombinacija svih ostalih značenja. Jasno, sve ovo služi kao priča za vjernike koji ne žele dublje istraživati simboliku.
124
Legenda govori o Svetom Romanu, kancelaru merovinškog kralja Klotara II, koji se u sedmom stoljeću borio sa zmajem Gargouilleom u Rouenu. Zmaj je rigao vatru, a Roman ga je svladao i prikačio na križ, te ga je kasnije zapalio. Kako je zmajeva glava bila otporna na potpalu nju je upotrijebio kao "strašilo" - postavio ju je na crkvu radi zastrašivanja zlih duhova i zaštitu klera. Priča je naravno zanimljiva, ali nije istinita. To možemo potvrditi pronalaskom drevnih egipatskih vodoriga koje su gotovo identične s ovima pronađenim na katedralama. Kako su isti simboli pronađeni i u Grčkoj i ostatku svijeta čisto sumnjamo da su korišteni samo zbog kiše jer na brojnim navedenim klimatskim zonama kiše niti nema. Ovakva činjenica "baca u vodu" oba prva objašnjenja. Groteska i sličnost s navedenim mutantima dovodi nas poveznice s prethodnim poglavljem i simbolikom tajnih društava inkorporiranu u gotičke katedrale. Ukoliko postoji veza onda vodorige možda predstavljaju razne demone iz hijerarhije tog duhovnog platoa. Tako bi unutrašnjost crkve prezentirala svetinju dok bi vanjski dio simbolizirao proklete duše i sve zabranjeno.
125
Postoje naravno i svjedočanstva da sve nije samo simboličkog karaktera. Pojedini autori ukazuju na sličnost u prikazima vodoriga i određenih demona iz srednjovjekovnih grimorija. Ukoliko obratimo pozornost na te zapanjujuće sličnosti zbilja možemo posumnjati kako su autori i arhitekti crkvi istu štitili od demona upravo demonima. Omiljeni prikazi ovih krilatih i demonolikih bića su oni s glavama lava, psa, vuka, orla, zmije, koze, majmuna ili pak himera (mutanata). Francuska kao prijestolnica vodoriga Vam je startna pozicija u istrazi... Slika 124 – Vodoriga iz afganistanskog Ai Khanouma, Muzej u Guimetu, 1.st.pr.n.e. – Autor: Nepoznat Slika 125 – Vodoriga na zagrebačkoj katedrali – Foto: Bizutage, wikipedia
LITERATURA (PREPORUKA) MITOLOŠKA BIĆA Ahmed Bosnić Elektronska knjiga NAJVEĆA TAJNA David Icke 2007., Teledisk, Zagreb ILIJADA I ODISEJA - IZBOR Homer 2002., Školska knjiga, Zagreb MITOLOGIJA - MITOVI, LEGENDE I VJEROVANJA 2004., Dušević i Kršovnik, Zagreb
NEOBJAŠNJIVE KATAKLIZME Zanimljivost ovog dijela je to što nisu navedene kataklizme samo neobjašnjive već je najčešće upitno i da li su se one uopće i dogodile i kako? Skeptici ne pokušavaju kao kod ostalih fenomena dati neko "objašnjivo" rješenje već i same fenomene poriču sa mnoštvom protudokaza. Da čitate nekakav popularni magazin ovo poglavlje bi zasigurno izašlo sa nazivom "Trač rubrika". Kako znanost ipak bježi od žutila ovakva karakterizacija je možda pregruba, a i jako je hrabro pretpostaviti da su Platon, drevni narodi ili američka vojska pisali neistine. Pošto je zasad nemoguće reći da su to i istine najlakše je ustvrditi da je sve to ili dio folklora, odnosno legende ili smišljena obmana javnosti. Već smo upoznati kako gotovo svi fenomeni jednostavno iziskuju osobno mišljenje pa je tako i ovdje jer bez dokaza možemo samo vjerovati i sve prepustiti mašti…
Kod fenomena ovog poglavlja postoji dilema da li je postojala razvijena civilizacija i prije ove današnje? Za mainstream znanost je tako nešto nezamislivo, a na nama je da se uistinu zapitamo… Tu je i sveprisutno pitanje iz domene zavjere – radi li nam naša vlada iza leđa? Na to ipak svi znamo odgovor…
Dokaz! To je veliki problem paranormalnog. Zbog toga i stoji ovo -para- jer bi inače to bilo isključivo normalno…
DANAŠNJE KATAKLIZME VELIKA SIBIRSKA EKSPLOZIJA Dana 30. 6. 1908. je zabilježena velika atomska eksplozija u sibirskom prostranstvu. Ono što je uzrokovalo sve ostalo je do danas nepoznato zbog zakašnjele reakcije i dozvole za proučavanje koja je uslijedila tek 1921., posredstvom Lenjina, kada kreće prva ekspedicija u pogođeno područje. Istraživač Leonid Kunik u dvadeset godina sustavnog proučavanja područja nije došao do jasnog zaključka. Potres se osjećao na nevjerojatnih 800 kilometara od udara, a eksplozija nije ubila nijednog čovjeka jer se dogodila u nenaseljenom i praznom prostoru, kao da je objekt birao gdje će pasti. Udar je bio u blizini rijeke Makirte, radijusa 60 kilometara.
126
Kunik je bio uvjeren da je eksploziju izazvao meteor i u drugoj ekspediciji je tražio ostatke baš tog nebeskog tijela. Nije našao ništa relevantno. Zaključak treće ekspedicije je taj da meteor možda i nije prouzročio eksploziju jer nema nijednog djelića istog. Danas je poznato da su dokazi prilično slabi kada je riječ o udaru nekog objekta iz svemira. U četvrtoj ekspediciji Kunik je došao do zaključka da je objekt, pri različitim svjedočenjima očevidaca imao različite smjerove, što ufologe dovodi do zaključka da je to bio pad svemirskog broda jer je manevrirao pri padu. Pri padu je opustošeno područje od 2000 km². Kulikovom smrti u ratu, i bačenom atomskom bombom na Hiroshimu i Nagasaki dolazi nova era tvrdnji o eksploziji. Samim time je uočena velika sličnost između eksplozija kao i nuspojava na flori i fauni. Uglavnom, jedno je postalo jasno – što god da je eksplodiralo, eksplodiralo je u zraku. Novi dokazi su malene magnetitske i silikatske kuglice koje su definitivno nezemaljskog podrijetla. Među mogućim uzrocima eksplozije spominje se i već navedena eksplozija svemirskog broda jer je opustošeno područje nepravilnog oblika, te je predmet išao prelagano prije eksplozije. Tu je mogućnost kreacije mini crne rupe i sudara materije i antimaterije. Znanstveno potvrđene činjenice su težina objekta od nekoliko stotina tisuća tona i promjera 550 metara, eksplozija na visini od 8 kilometara, elektromagnetski udar uz određene metalne tragove, kao već spomenute kuglice. Sibirska eksplozija je enigma koja je trn u oku znanstvenim krugovima upravo zbog ovih dokaza, a ukoliko je nešto zbilja i otkriveno teško ćemo doznati što je u pitanju... Slika 126 – Lokacija pada neidentificiranog objekta – Screenshot
BERMUDSKI TROKUT Nebrojeno puta medijski i filmski obrađivana, ova tema je potakla interes mnogih istraživača i znanstvenika za svojim otkrivanjem. Smatra se da je u ovom području od 1945. nestalo čak sto aviona i brodova uz gubitak od preko tisuću života. Područje se prostire na 36.260 km², od Bermuda, do južnog dijela Floride, zatim Bahama i Portorika, da bi se trokut zaključio povratkom na Bermude.
127
Prvo poznato djelovanje trokuta je zabilježeno još 1492. prema brodovima Nina, Pinta i Santamaria. Jasno, riječ je o Kristoforu Kolumbu koji je zabilježio kvar svih kompasa i njemu dotad neviđena svjetla na nebu poput današnjih NLO viđenja. Najpoznatija nesreća je zabilježena 1949. Upravo nakon II. svjetskog rata rutinski let 19 pilotima i zapovjednicima je postao prava noćna mora. Dan je bio vedar, klasična ruta od 160 milja istočno, zatim 40 sjeverno i 120 nazad. Charles Taylor bio je zapovjednik leta, a nakon kvara navigacije i nestanka goriva avioni tonu vjerojatno iznad kontinentalnog pojasa iako, po navodu zapovjednika leta, tonu u Meksičkom zaljevu. Misiju je obilježio neuspješno obavljen zadatak spašavanja u kojoj je sudjelovala gotovo cijela flota aviona koja je ujedno i epilog ove strašne nesreće. Od najstarijih nesreća također je poznata ona iz 1609. kada je moreplovac Henry Ravens nestao zajedno sa sedam ljudi svoje posade. Najpoznatije doba nesreća su 40-te i 50te godine prošlog stoljeća. Još jedan od takvih predjela na Zemlji je "Đavolje more" između Japana i Filipina koje je također poprilično poznato. To sve daje neke dokaze teoriji Ivana Hendersona koji tvrdi da na ravnomjerno udaljenim predjelima Zemlje ima 12 ovakvih područja, a sve je povezano s teorijom Zemljine akupunkture. Poznati su i nestanci na određeno vrijeme. Jedan od takvih primjera je let aviona Boeing 727 US Airlinesa koji je na deset minuta nestao s radara, a putnici nisu zabilježili ništa čudno izuzev kašnjenja satova. Sam pojam "Bermudski trokut" uvodi Vincent H. Gaddis 1964. god. u svom članku u Argosy magazinu. Tu su i brojne neznanstvene teorije – vanzemaljske baze, vrata za Atlantidu, Teslino energetsko polje itd. Njima u prilog idu čudna viđenja svjedoka – golemi obojani zračni vrtlozi, tajanstveni otoci u magli, NLO-i... Znanstvenici su pak uvjereni kako se ovdje radi o podzemnim plinovima, konstantnim individualnim pogreškama na nezgodnom prostoru za promet itd. Od oluja, tornada, brojnih ljudskih pogrešaka, magneta pod vodom, pa sve do drugih dimenzija i atmosferskih vrtloga ovaj fenomen je gotovo svakog pojedinca naveo na njegovo mišljenje. Moje mišljenje je da se jedini zaključak može izvesti odlaskom u trokut i proživljavanjem "nesreće" pa tko voli... Slika 127 – Lokacija Bermudskog trokuta – Screenshot
PHILADELPHIA EKSPERIMENT Istoimeni filmski hit bacio je oko javnosti na ovaj slučaj. Početak svega je projekt "Rainbow" (eng. Duga, op.a.) u kojem je, služeći se jednom Einsteinovom teorijom, korišteno jako magnetsko polje što je brod USS Eldrige učinilo nevidljivim, tj. podarilo mu je efekt ogledala. 1943. taj se brod pojavio u Philadelphiji uz pratnju SS Andrew Furusuteh (gdje je bio jedini vjerodostojan svjedok, Carlos Allende, op.a.). 28.10. iste godine bio je dan konačnog pokusa. Brod je nestao, dematerijalizirao se u Norfolku, Virginiji, da bi se poslije opet pojavio u Philadelphiji. Kako je sve prilično nevjerojatno, posada se morala i nositi s takvom situacijom. Dio posade se razbolio, proglašeni su nesposobni za daljnju službu, dio je nestao, neki su postali neuračunljivi, a pet ih se stopilo s brodom.
128
Sve ostalo je obavijeno velom tajne, a za nas je posebno zanimljivo svjedočanstvo Alfreda Bieleka koji kaže da su za projekt bili zaduženi direktor projekta Nikola Tesla, te članovi razvojnog tima Albert Einstein, John Hutchinson i Robert Oppenheimer (a.k.a. izumitelj atomske bombe, op.a.). Kada se pogleda stručni tim, nešto što je prije svega pet redova bilo zbilja nemoguće postaje vrlo moguće. Bieleka je kasnije demantirala njemačko-kanadska ekipa istražitelja koji su nakon provjere raznih podataka utvrdila da njega nije bilo u posadi niti u blizini broda tijekom događaja. Problemi su nastali i prilikom pregleda datuma vezanih uz eksperiment i tragične posljedice jer se pojedini datumi nisu preklapali te je cijeli slučaj doveden u pitanje. Danas je na snazi mainstream percepcija da je cijeli događaj velika spačka i da teorije zavjere previše vladaju medijskim eterom. Ipak, znakovito je jedno od pitanja koje su postavili teoretičari eksperimenta – Kako je toliko širok krug ljudi znao za događaj, zašto je vojska izbjegavala dati realno rješenje (slično kao kod Roswella, op.a.) i što se onda zapravo dogodilo, jer nije moguće osporiti unesrećene putnike Eldrigea, odnosno njegovu posadu. Tu je i noviji projekt Phoenix, koji se zbio 1983. Njegova zanimljivost je spajanje projekta s Philadelphijom kroz neku vrstu vremenskog portala. Ovo otvara i mogućnost paralelnih svjetova koji su sad mnogo vjerojatniji, jasno, uz vjerodostojnost ovog projekta. Phoenix se odvijao u Montauku, Long Island, gdje je vojna baza Fort Hero. Montauk je nasljeđe od prošlog projekta, što znači da u svemu prste ima i Nikola Tesla, a ostale djelatnosti koje su se navodno tamo odvijale i poprilično su nevjerojatne su manipulacija ljudi zvukom, telepatija, telekineza, put kroz vrijeme, superratnici, manipulacija vremenom itd. Koja je stvarna pozadina vjerojatno ipak nećemo doznati, a meni osobno je indikativno kako vojska izbjegava dati službeno mišljenje... Slika 128 – USS Eldridge DE-173, foto iz 1943. – Autor: Nepoznat
DREVNE KATAKLIZME ATLANTIDA Sve znanje i dokazi o Atlantidi poznati u sadašnjosti mogu se zahvaliti jednom jedinom čovjeku – Platonu. Njegov put u Egipat je bio presudan za rađanje najveće legende u povijesti čovječanstva. Atlantidu je opisao u svojim djelima Timej i Kricija.
129
Ovo je pisani rezime Platonovog pisanja o Atlantidi : „Nekada davno, iza Gibraltara u oceanu, ležalo je veliko kopno koje je po dimenzijama bilo veće i od Afrike i od Azije zajedno, a bilo je posvećeno bogu Posejdonu. Prvi, ujedno i najmoćniji njihov kralj bio je Atlant. Na tom otoku zvanom Atlantida, postojala je visoka kultura, moć i bogatstvo. Glavni grad je imao brojne raskošne palače, hramove, široke ulice, kanale, i u njemu je vladalo pravo blagostanje. Otok je bio izuzetno plodan. Imao je ugodnu klimu, obilovao raznovrsnim metalima, od kojih se posebno isticao jedan zvani „orikalk“. Na otoku je bilo i rijeka, pa dva čuvena izvora od kojih je jedan davao toplu a drugi hladnu vodu. Od životinjskog carstva isticalo se mnoštvo slonova. Vladari Atlantide su uživali veliku moć te su gospodarili okolnim morima i otocima, a imali su vlast i nad većim dijelom Afrike i Europe. Potom su krenuli u rat na Egipat i Grčku, no, upravo tada, desi se strašna katastrofa: dođe do snažnih potresa u kojima je tokom jednog dana i jedne noći nestala Atlantida. Progutalo ju je more s čitavim stanovništvom i svim drugim. Od tada, more izvan Gibraltara je dugo bilo nepogodno za plovidbu zbog plićaka i mulja što je, zapravo, predstavljalo ostatke potonulog kontinenta. Do katastrofe je došlo prije 9000. god., računajući od Solonovog vremena (živio u 6. stoljeću prije nove ere, op.a.).“ Solon je htio napisati ep o Atlantidi po dokazima o njoj otkrivenim u hramu boginje Neith u Egiptu, no, umro je prije začetka svog pisanja. Slika 129 – Karta Atlantide, 1669. – Autor: Athanasius Kircher
Jasno, dokazi od Solona i Platona se ne bi ni uzeli baš toliko ozbiljno da nema svjedočanstava mnogih starih naroda, čak i onih s druge strane oceana, o kontinentu usred oceana. Dodatni temelj su nepobitni dokazi da je nekada postojala formacija usred Atlantika.
130
U nekim izvorima, uzrok kataklizme je nebesko tijelo, u nekima potres, no uglavnom, od Azteka (došli iz zemlje Aztlan, op.a.) do staroindijskih svetih spisa postoje naznake o uništenju kontinenta. Tu su i brojne ekspedicije i pokušaji otkrića drevne Atlantide. Još je 1925. jedan od poznatijih pustolova D. H. Fawcett vjerojatno i život izgubio, jer je netragom nestao tražeći eventualne tragove u prašumi. Neki smatraju da je nešto zapravo i pronašao. U zadnjih par desetljeća je u modi „Atlantidomanija“ na koju gotovo nitko nije imun. Taj trend je započela madam Blavatsky još u prošlom stoljeću. Danas su tu brojne teorije o lokaciji ove drevne zemlje – od Gibraltara, Cipra, potopljenog otoka u Atlantskom oceanu do teze da je Atlantida zapravo Antarktik. Kod ove zadnje mogućnosti imamo priliku da ćemo je nažalost za koje stoljeće moći i vizualno provjeriti sudeći po brzini topljenja polova.
131
Što se tiče konkretnih dokaza o masivu usred Atlantika poznata je teorija o Golfskoj struji koja je brojnim anomalijama doslovce "zaokružila" nevidljivo kopno usred oceana. Danas toj čudnoj putanji ove struje dugujemo blagonaklonu klimu u Europi i SAD-u. Migracije jegulja iz Amazone u Europu i njihov kružni tok također vrlo temeljito ciljaju na prirodnu prilagodbu ovih životinja ka postojanju ovog kopna u jednom od ranijih dijelova njihove evolucije. Položaj tektonskih ploča u oceanskom akvatoriju je isto vrlo zanimljiv dokaz da postoji itekako velika vjerojatnost masivnog kopna potopljenog uslijed drevne kataklizme. Postoje i znanstvenici koji tvrde da je sve ovo velika zabluda i mit. U to je teško povjerovati, no, moramo priznati da, dok nemamo pravih dokaza, nemamo niti pravo na neke prevelike pretpostavke. Moje razmišljanje o Atlantidi je da će vrijeme donijeti neke spoznaje, i, uvjeren sam, otkriti ćemo istinitost Platonovih navoda. Kako postoji preko 50.000 knjiga blisko vezanih uz Atlantidu i gotovo 200.000 naslova koje je spominju lako možete pronaći puno više o ovom drevnom kopnu... Slika 130 – Karta Atlantide, Antideluvijski svijet, 1882. – Autor: Ignatius Donelly Slika 131 – Gofska struja, 2008. – Screenshot
MU Pukovnik James Churchward tijekom službe u Indiji otkriva u jednom hramu, čije ime ne navodi, zbirku tablica Naakala (Naakali su tajanstveni narod koji je po Ramajani naselio Burmu došavši iz zemlje sa istoka). Pločice su stare 12.000 godina, te su najbrojniji dokaz o postojanju Mua uz Nivenovu meksičku kolekciju koju čini 2.600 pločica. Churchward je pronašao deset setova pločica, a deseti je bio preveden na hindu što mu je bila polazišna točka za daljnje prijevode. Mainstream znanost je osporavala postojanje tih pločica sve do 2011. kada Thomas Ritter pronalazi Zidne ploče iz komora Sri Ekambaranatha hrama u indijskom Kanchipuramu. Pločice Williama Nivena su također bitan dokaz o postojanju kontinenta, no danas su većinski osporene zbog činjenice da ih je Niven izgubio tijekom jednog transporta u SAD (on je tvrdio da su mu ukradeni od strane Masona, op.a.). Osim tih izvora tajanstveni kontinent nepoznatog imena spominje i Majanski kodeks iz Madrida (Trojanski i Cortezov kodeks), Le Plongeonov nalaz na Yucatanu (već spomenuti Trojanski kodeks koji govori o Majama i njihovim precima Naakalcima koji su pobjegli s uništenog otoka u Pacifiku prema Aziji) i predaje starih naroda poput Purana, sanskrtskih tekstova o postanku i sedam drevnih rasa iz zemlje Šalvali na jugoistoku, navodnog Dokumenta iz Lase Heinricha Schliemanna, pisma s hrama u Uxmalu i hrama pernate zmije u Xochicalcu. Ploče s Uskršnjih otoka, točnije – ploča pod rednim brojem dva navodi, citiram: „Ovaj maleni otok nekada je predstavljao dio jednog velikog kontinenta, ispresijecanog brojnim popločanim putevima. Putevi su bili tako vješto prepleteni da su izgledali poput paukove mreže i nitko nije bio u stanju da shvati gdje im je početak a gdje kraj...“ Danas smo svjedoci brojnim artefaktima navodno preostalima od te drevne civilizacije, kao što su recimo ostaci hramova, gradova i kipova s mnogo većim stupnjem razvoja od današnjeg na području Polinezije, Mikronezije, a možda i Japana (Yonaguni?).
132
Po legendi, Mu je kolijevka bijele rase i nestaje u kataklizmi prije više od 12.000 godina sa svojih 64 milijuna stanovnika. To je carstvo Sunca, vladarska titula je Ra, a postojalo je deset naroda pod njegovom jurisdikcijom. Kao što sam naveo – vladajuća je bijela rasa, niže rase su žuta, mrka i crna. Bili su poznati kao sjajni arhitekti i moreplovci. Pretpostavka da s otoka Mu dolaze sve današnje religije svijeta pokazuje i Biblija. Tu je navod iz knjige postanka: „I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu i odvede je Adamu. I Adam nadjene ženi svojoj ime Eva, zato što je ona mati svima živima...“ A ovo je legenda s polinezijskih otoka: „Taaroa je stvorio čovjeka od crvene zemlje Arake i udahnuo mu dah kroz njegove nosnice. Stvorio je i ženu od muškarčevih kostiju i nazvao je Evi...“ Slika 132 – Razni otoci Tihog oceana i ostaci drevnih građevina – Kompilacija fotografija
Dakle, očigledna je sličnost Biblije i lokalne predaje s otočja gdje je navodno obitavalo carstvo Mu. Skeptici će reagirati i s pravom reći da legende i mitovi sa svih strana svijeta govore o gotovo identičnom nastanku svijeta pa to tako ne možemo vezati isključivo za Mu.
133
Pošto je otok prema pločicama bio bez ikakvih izbočina i planina, za možebitni nestanak kontinenta najvjerojatnija je vulkanska katastrofa pošto bi lava slobodno tekla gotovo po cijelom otoku, iako je i to zasad čista špekulacija. Churchward tvrdi da su gotovo svi simboli i načini gradnje današnjice ostavština od ove civilizacije.
134
Niven je otišao korak dalje svojom tvrdnjom – vjerovao je da postoje čitavi gradovi pod planinama i općenito, pod zemljom, i to na dubini od svega desetak metara. Za takve mogućnosti postoje i određeni dokazi, a jedan od bitnijih je Yonaguni kompleks kojeg spominjemo u poglavlju Otkrića bez objašnjenja. Ukoliko bi se mene pitalo mišljenje o postojanju ovog kontinenta smatrao bih da je gotovo sigurno postojala civilizacija mnogo naprednija od ove današnje, koja je možda nestala i u nuklearnoj katastrofi. Samo ime Mu ili Lemurija nije provjereno i sumnjam da se drevni pacifički kontinent nazivao upravo takvim imenom. Kako sam imao i predavanje upravo na temu ovog kontinenta smatram kako postoje brojni arheološki nalazi na otočjima koji se danas nalaze na prostorima potopljenog kontinenta i pitanje je jedino hoćemo ih povezati s time. Mišljenje mainstream znanosti nije niti bitno jer ona ionako ne želi priznati neke činjenice čak i kada su itekako empirijski dokazive. Bilo kako bilo, velika je vjerojatnost da se ipak nećemo učiti na prirodnim ili ljudskim pogreškama u prošlosti. Za kraj ću čak navesti mogućnost da su Atlantida i Mu jedna te ista civilizacija raspoređena preko cijele Zemlje...
Slika 133 – Lokacija otočja Mu, Izgubljeni kontinent Mu, 1927. – Autor: James Churchward Slika 134 – Abeceda otočja Mu, Izgubljeni kontinent Mu, 1927. – Autor: James Churchward
VELIKI POTOP Nakon toliko tisuća godina napokon smo sigurni da se jednom davno zbilja dogodio jedan veliki potop koji je zabilježen kod svih naroda koji su tada živjeli. Od Biblije, Epa o Gilgamešu, pa sve do starogermanskih epova i legendi američkih Hopi Indijanaca, potop je bok uz bok najvažnijim povijesnim zbivanjima. Jedan od veterana istraživača potopa je Petko Dimitrov, oceanograf Bugarske akademije znanosti. Već godinama uz pomoć sofisticirane opreme i podmornica vadi sedimente iz crnomorskog dna. Nekad jezero s bujnom florom i faunom, a danas more gotovo bez života jedno je od glavnih dokaza za potop. U legendama naroda koji su tu živjeli, ovaj vodeni masiv nekad se zvao More smrti. Po predaji i dokazima da se zaključiti kako je baš Crno more najvrjedniji ostatak drevnog potopa.
135
Domoroci s otoka Samoa imaju jednu predaju prema kojoj je na početku čitava zemlja bila prekrivena vodom, te da je taj veliki potop izbjegao vrlo malen broj ljudi. Po Bibliji, Bog je nakon dugog vremena ljudske zloće odlučio potopiti poznati svijet. Noa je bio dobar i pošten pa ga je Bog izabrao za spasioca živog svijeta. Tako je on sagradio arku u kojoj je poveo sve poznate životinje. Poslije ovog potopa Bog obećava da više nikad neće potopiti planet. Znanstvena analiza dovodi do mogućnosti kako je u pitanju bila konstantna kiša 40 dana i noći ili trenutačni potop velikom erupcijom podzemnih voda. No, sve to prilično pada u vodu kada se vidi koliko je bilo životinja i kolika je bila arka. Dakle, veličina arke bi morala biti enormna i nevjerojatna što je malo vjerojatno. Stoga nastaje mogućnost da je arka možda i najvjerojatnije samo simbol svih preživjelih koji su svojom mudrošću jednostavno morali ostati zapisani u povijesti. Teorije o drevnim kontaktima s vanzemaljcima sve prezentiraju kao alegoriju na stvaranje čovjeka u kojoj je arka zapravo simbolički prikaz nekih manevara koje su vanzemaljci poput Anunnakija izvodili na ljudskoj (ne)inteligenciji. Pravo znanstveno objašnjenje pak sve postavlja u parametre najvjerojatnije posljednje promjene Zemljinih polova i ledenog doba koju je takav epilog izazvao, a o tome ćemo unutar sljedećih stranica više raspravljati. Ono što je najbitnije i izravno povezano sa znanstvenom i arheološkom potvrdom Velikog potopa je indikacija kako je time dokazana stvarna relevantnost narodne predaje i legendi. Ukoliko je tako onda je ovo pravi primjer kako ponekad moramo obratiti više pažnje prema određenim elementima folklora, a najčešće su sličnosti magijski rituali, stvaranje čovjeka, legende o vanzemaljskim "bogovima" koji možda imaju stvarno uporište i ne bi se samo tako olako trebali razmatrati kao legenda. Slika 135 – Noina Arka, ulje na platnu, Muzej umjetnosti u Philadelphiji, 1846. – Autor: Edward Hicks
NESTANAK DINOSAURA Pad meteora, ledeno doba, promjena polova, izmjene klime samo su neke od modernih teorija prema kojima su nestale omiljene igračke iz svačijeg djetinjstva. Ova prva mogućnost je danas "sigurnjak", barem prema znanstvenoj zajednici. Meteor je pao na područje Meksičkog zaljeva, a postoji mogućnost i da je popraćen još jednim koji je udario u arapski dio Afrike. Njegov pad uzrokovao je ogromne količine pepela u atmosferi i enormne promjene u vegetaciji koje su postupno istrijebile dinosaure, te kasnije utrle put razvoju modernog čovjeka. Ledeno doba je ili primarni ili sekundarni razlog uništenju, nakon meteorske apokalipse i mračne atmosfere. Zbog njega su navodno nestali i mamuti, kao i sabljasti tigar uz stotine drugih vrsta. Promjena polova treća je mogućnost i njezin utjecaj je također izmijenio klimu (klima je očigledno poveznica svih teorija, op.a.) i uzrokovao nestanak brojnih životinjskih vrsta. No, što ako ništa od ovoga nije dokazano i sve je bazirano na jako "mutnim" temeljima? Što ako su mamuti pronađeni zaleđeni u hodu i s hranom koju probavljaju, a slična stvar je uočena kod brojnih fosila dinosaura? Možda bi takva činjenica bacila sasvim novo svijetlo na teoriju. A takvih primjera imamo na desetke. Što to točno znači vidimo u jednom od najradikalnijih dokaza, a to su česti dokazi stopa dinosaura i čovjeka, jedne do druge.
136
To bi, osim nevjerojatne mogućnosti da su čovjek i dinosaur koegzistirali, dovelo i do opcije kako je uništenje civilizacije bilo u tolikoj mjeri trenutačno da je promjena klime bila praktički ekspresna i istovremena u različitim dijelovima svijeta. Sve bi dovelo do teorije masivne kataklizme povezane s trenutnim nestankom atmosfere i dodirom svemirskog vakuuma i apsolutne nule sa Zemljinom florom i faunom. Opet se vraćamo ka promjeni polova (tzv. polar shift). To je jedini fenomen koji uzrokuje ovakav epilog. Sve ćemo jasnije vidjeti kroz par stranica, kao što sam već i naveo, a ostale teorije su još daleko ekstremnije i manje vjerojatne. Erupcija vulkana i megapotresi, odnosno, brutalne promjene tektonske slike Zemlje, promjene Sunčevog djelovanja, veliki nuklearni ili rat nepoznatim oružjima između davno nestalih civilizacija ili ljudi i vanzemaljske inteligencije kao i borba planeta Zemlje i nametnika, njezinih stanovnika samo su neke od nevjerojatnih teorija nestanka dinosaura. Ono što je sigurno je da su dinosauri dijelom umrli od instantne kataklizme, a dijelom od (ne)prirodne selekcije. Njihov izgled, boja i ponašanje samo su plod špekulacija i raznih teorija pa su čak i oni vrlo lijep primjer koliko znanstvena zajednica slijepo vjeruje u vlastite teorije i paradigme,a ismijava tuđe iako često posjeduju i manje dokaza od "alternativaca", što je svojevrsni naziv za znanstvenike koji neovisno i bez predrasuda gledaju na sve vrste dokaza koji nas okružuju. Slika 136 – Jedan od brojnih primjera ljudskih i dinosaurovih stopala, moguća prijevara – Autor: Nepoznat
POTENCIJALNE KATAKLIZME SUNCE Sunčeva aktivnost je sve moćnijom tehnologijom, ponajviše onom proizašlom iz NASA mašinerije, danas vrlo dobro popraćena i tehnološki mapirana. Teoretičari zavjere će posumnjati u filtraciju informacija iz vojnog sektora kojem pripada poznata američka agencija za svemir, te će brojne "alarmantne" teorije o djelovanju Sunca prozvati upravo takvima, pod znacima navodnika. Koliko su opasne može se špekulirati, a mi ćemo navesti neke od najaktualnijih mogućnosti.
137
Prvo, najčešće spominjano i usko vezano uz 2012. godinu i dvanaestogodišnju kulminaciju solarnih ciklusa je tzv. solarna baklja. Svi smo vidjeli putem medija vrlo jasno eksponiranu prezentaciju na kojoj se vidi veličina solarne baklje i Zemlje naspram iste. Ukoliko bi ista došla do naše atmosfere kao rezultat neke od snažnih sunčevih aktivnosti vjerojatno ne bi spalila njezinu površinu ali bi zbog elektromagnetskog udara uništila svu tehnologiju te bi se čovječanstvo vratilo na korak do kamenog doba. Slična ili gotovo ista slika tj. scenarij bi nas pogodila ukoliko bi solarna oluja poprimila epske proporcije. Takva mogućnost bi vrlo vjerojatno pogodila cijeli Sunčev sustav, a Zemlja bi zbog prisutnog života bila najveća žrtva ovog prirodnog događaja. Zbog ovakvih mogućnosti postoje brojne studije o možebitnoj zaštiti od Sunčevog djelovanja u dalekoj budućnosti, kada tehnologija dovoljno napreduje da bi bili u mogućnosti stvoriti nekakvu vrstu štita od posljedica udarca. No, naravno – postoje i slučajevi kada nam nikakva pomoć neće biti dovoljna. Prvi takav scenarij je pretvaranje sunca u Supernovu. Iako je ovo već predviđeno za zbilja daleku budućnost (u igri milijuni i milijarde godina) neki od teoretičara tvrde kako ovakvi i ini scenariji mogu vrlo lako pogoditi planete našeg sustava i mnogo ranije. Znanstvenici nas uvjeravaju da sve nije moguće prije prirodnog procesa ili eventualnog lošeg petljanja ljudi u rad Sunca (zbog iskorištavanja Sunčeve energije direktno s izvora u dalekoj budućnosti), a ukoliko nas takva sudbina ranije i pogodi biti će nam svejedno jer ćemo automatski biti zbrisani iz postojanja. Ukoliko Vam takva "olakotna" okolnost nije dovoljna, tu je i mogućnost da će se Sunčevi nuklearni procesi jednostavno ugasiti iz danas nepoznatog razloga. Osim mraka i neizbježnog nestanka flore i faune s našeg planeta postoji i pozitivna strana ove katastrofe – čovječanstvo će tada vjerojatno biti tehnički omogućeno da ponovno pokrene iste procese ili već pokrene proces preseljenja na neku Novu Zemlju. Pošto ne poznajemo promjene u Sunčevoj aktivnosti iz prošlosti (izuzev par navoda iz legendi starih naroda) na nama je da samo špekuliramo i uživamo u trenutnom blagostanju... Slika 137 – Solarna baklja, 2011. – Autor: NASA
ZEMLJA Ne divlja jedino Sunce na način da uplaši čovječanstvo. Iz brojnih primjera vidimo da je Zemlja puno živahnija. Znanstvenici su pregledom geološke prošlosti našeg planeta nebrojeno puta oučili razne (ne)očekivane procese u njegovom razvoju. Svi manje više ovise o krupnim promjenama koje su (ne)prirodnog podrijetla. Najekstremniji istraživači vjeruju u to da su drevni narodi ili vanzemaljci privremeno nastanjeni na našem planetu iskorištavali njegove rude i energetske komponente na danas nepoznate načine te su tim iscrpljivanjem ubrzali Zemljine reakcije. Bez obzira na taj vanjski utjecaj Zemlja je kroz povijest dokazala svoj "nestašluk". Prvi pravi dokaz je povezan s promjenom polova (geomagnetske tranzicije ili preokreta) koju smo već spominjali u vezi s Velikim potopom i nestankom dinosaura. Znanstvenici ovu pojavu smještaju u različite vremenske rokove, od 80.000 pa do svakih 18.000 godina. Promjena polova tako kroz određeno vrijeme (najčešće spominjana tri dana promjene, op.a.) pojedine dijelove planeta ostavlja bez atmosferskog omotača te se oni doslovce lede pod utjecajem vakuuma i apsolutne nule iz svemira. Ta promjena je uzrokovana rotacijom magnetskog omotača Zemlje, a kao dodatna pojava nastaje i drugačiji smještaj sjevernog i južnog pola, osim po njihovom globalnom obrtaju. Iako je ovo najšira slika brojnih ostalih kataklizmi koje ćemo u sljedećih par redova spomenuti postoji i potencijalna univerzalna šira slika koja uzrokuje fluktuacije u Zemljinoj jezgri. Precesiju ekvinocija koja, po nekim tumačima, uzrokuje sve planetarne i zvjezdane kataklizme upoznajemo u sljedećem dijelu.
138
Sve ostale kataklizme najčešće nastaju kao posljedica promjene polova, solarnih djelovanja ili djelovanja udara nebeskih tijela (poglavlje Svemir nas upoznaje s tim aspektom, op.a.). Tako je tu vrlo jasno istaknut megapotres koji tektonskim pomicanjima doslovno cijepa kontinente, podiže i razmješta morske razine i utječe na život diljem planete. Ukoliko preživimo potres dolazimo do djelovanja megatsunamija i promjene klime. Upravo su klimatske promjene bitna tema znanstvene zajednice posljednjeg desetljeća. Utjecaj na atmosferu djelovanjem tehnologije i emisije stakleničkih plinova velik je zamašnjak vrlo razvijenog biznisa i društvenog inžinjeringa. Bill Gates prednjači u takvom aktivizmu pa samim time imamo dobre razloge da u sve posumnjamo. S druge strane tu je veliki broj znanstvenika (poput našeg Vladimira Paara) koji vjeruju kako je u tijeku prirodni proces koji će za rezultat donijeti novo ledeno doba. Brojni dokazi upućuju upravo na takav ishod, a globalno zatopljenje je sve manje znanstveno relevantna teorija. Postoje očiti dokazi da je u tijeku početak neke velike klimatske promjene, a kako uz to možemo pridodati i sve šire dokaze da je čovjek sukrivac za takav ishod onda možemo u sve ubrojiti i teorije zavjere (poput HAARP mašinerije koju ćemo podrobnije opisati u poglavlju Tehnologija, op.a.), a sasvim je moguće da se ništa neće niti dogoditi... Slika 138 – Hipoteza geomagnetskog preokreta – Autor: NASA
SVEMIR Kako smo u jednom od ranijih poglavlja naveli, Majanski kalendar je "predvidio" precesiju ekvinocija koja Zemlju dovodi do toga da bi trebala odraditi veliki krug na famozni datum 2112-2012. Ta precesija je rotacija, tj. put planeta Zemlje kroz galaksiju Mliječni put oko njezinog središta – Sagittariusa A iliti supermasivne crne rupe, a na ovaj datum će navodno osim Sunčevog sustava i galaksije u poravnanje dodati i još tri vanjske galaksije. Paralelno se dodaje i dužina te rotacije odnosno velikog kruga, a to je 25.920 godina. Ukoliko u cijelu priču dodamo vjerovanja i religiozni koncept starih naroda dobivamo kolo zodijaka koje sadrži 13 znakova (trinaesti je zmijonosac, op.a.)i koje je jedno od osnovnih poveznica svih starih naroda, diljem planete. Dodavši u priču i znanstveno dokazano pomjeranje Zemljinih polova u postupnom obimu od 1˚ svake 72 godine možda su drevni narodi još jednom poznavali prirodni proces svemira. Što taj proces znači, ima li kakve veze s promjenom polova i hoće li se sve zbilja odvijati na 21-12 uskoro ćemo vidjeti.
139
Naravno, ovakav univerzalni pomak, bilo u pozitivnom (transformacija svijesti) ili negativnom smjeru nije jedina opasnost koja dolazi iz svemirskih prostranstava. Izboj gamma zrake dolazi kao jedan od modernijih koncepata pravog svemirskog "doomsday" oružja. Udar izboja iz supervelike zvijezde na samrti slistio bi Zemlju u tren oka i posljednja slika koju bismo vidjeli u posljednjoj sekundi postojanja bio bi blic (sjaj milijun trilijuna našeg Sunca, op.a.) kao kod slikanja za facebook profil prilikom poziranja u omiljenoj kupaonici. To je vjerojatno i drugi najmanje bolan završetak našeg postojanja. Prvi je rezerviran za koncept nazvan Veliki rascjep. Laički rečeno, to je raspad prostorvremena zbog ekspanzije svemira koje je neminovno, barem ukoliko vjerujemo današnjoj znanosti kada je širenje svemira i vrijeme njegovog nastanka u pitanju. Ukoliko i takvo poimanje osporavamo (što radi i jedna manja struja znanstvenika) onda takav epilog nije u igri. A čak i ako je u igri onda će se po teoretičarima odvijati za nekih pet milijardi godina što nam zbilja nije u sutrašnjem rasporedu za odigravanje malog nogometa s prijateljima. Jasno, ova teorija je blisko povezana s krajem svemira. Naime, postoji dio znanstvenika koji smatra da je takva opcija puno bliža nego što mainstream znanost uvjerava njezine vjerne pratioce. Hoće li to biti konačni kraj egzistencije ili samo reset nisu pojasnili. Ukoliko vjerujemo u koncept inteligentnog stvaralaštva i božansko prisustvo u svemiru onda nam niti takva situacija nije pretjerano alarmantna. Kao zaključak bih samo naveo da ova posljednja tri dijela samo pokazuju koliko malo zapravo znamo o vlastitom planetu kojeg nismo niti do kraja istražili, a onda da ne pričamo o vlastitoj zvijezdi, drugim zvijezdama, sustavima, planetima i galaksijama dok je "šlag na tortu" neznanje o svemiru. Sve u svemu – Znamo samo da ništa ne znamo... Slika 139 – Položaj Zemlje naspram sazviježđa tijekom precesija – Autor: Kevin Heagen
LITERATURA (PREPORUKA) TRAGOM ATLANTIDE P. H. Fawcett 1991., Dosije, Beograd MU - IŠČEZLI KONTINENT James Churchward 2004., Metafizika, Beograd SVIJET DINOSAURA Archie Blackwell 2011., Profil, Zagreb PRIJE POTOPA Ian Wilson 2007., Stari Grad, Zagreb
NEVJEROJATNE SLUČAJNOSTI Kao što samo ime poglavlja govori, ovdje sam izabrao neke od događaja koje krasi legendarna rečenica: "Ma ljudi moji, je li to moguće?". Koliko god nevjerojatno zvučalo, svi ovi događaji su istiniti unatoč svojim astronomskim mogućnostima. Ono što sve ove događaje može donekle i objasniti je pojam sinkroniciteta. Istinitost istoga također stvara sukobe kod znanstvenika jer je ponekad teško pojmiti da sama misao može svjesno ili podsvjesno stvoriti povezane događaje. Postoje i druge teorije o ovom fenomenu koje ću navesti, a možda i one imaju svoju vjerojatnost. Ono što je jedino sigurno je to da se svakom od nas ponekad dogodi situacija nakon koje možemo samo slijegat ramenima poput situacije da odlučimo bez pravog razloga nazvati prijatelja kojeg nismo čuli mjesecima, a onda upravo on nazove nas. A sada, da li je to sinkronicitet, sudbina, pukotina u prostor-vremenu ili hologramu – Ma nije niti toliko bitno…
Na cijelo poglavlje se slobodno može postaviti ogromni upitnik. Razlozi slučajnosti su zasad nepoznati, a otprilike su uvijek isti intervali između pozitivnih i negativnih događaja. Da li je za to krivac naša podsvijest odnosno mi sami ili nešto puno više? To pitanje spada u domenu ove knjige.
Tko, gdje, kada, kako, zašto… Umjesto upitnika nad ovim pitanjima sljedeće poglavlje bi trebalo biti iznimka za postavljanje uskličnika!
TEORIJE SLUČAJNOSTI SINKRONICITET Sinkronicitet je iskustvo dvaju ili više događaja koji su uzročno nepovezani, a međusobno se isprepleću zbog smislenog značenja, te su, što se vjerojatnosti tiče, matematički prilično nevjerojatni. To je stručna definicija. Možda je malo teška za shvatiti pa ću je pojasniti. Da li Vam se ikada dogodilo da ste htjeli kontaktirati prijatelja s kojim se niste godinama čuli i on upravo u tom trenutku nazove Vas? Ili ste prvi puta kupili neke novine iz nepoznatog razloga i baš ste u njima uočili posao koji Vam je kasnije promijenio život? Jasno, sinkronicitet je samo jedno od objašnjenja takvih događaja. Sama teorija sinkroniciteta počiva na konceptu povezanosti svih misli i ideja, a taj koncept je smislen i prilično zamršen, no i realan. Tako se događaj čini u potpunosti nemoguć, no sa idejne strane nevjerojatno pravovremen. Švicarski analitički psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung postavio je temelje ove teorije i njezinog globalnog opsega. Po njemu je sinkronicitet bio uzročno-povezani princip sa značajem. Šira slika svega je još jedna od njegovih teorija, kolektivna podsvijest. Tako je po njemu cijela povijest pod snažnim utjecajem takvih događaja koji su imali snagu započeti rat i sklopiti mir. Običnom čovjeku je teško vjerovati u globalni značaj tih nevjerojatnih podudarnosti, no kolektivna podsvijest se ipak teško može u potpunosti osporiti. Mainstream znanost sve ovo najčešće smatra slučajnošću koja nema nikakvih dubljih osnova. Stavio sam ovo najčešće jer postoji dio znanstvenika koji podržava Jungovu hipotezu kao jedinu smislenu, no taj broj istomišljenika još nije dovoljan da bi se stvorila kritična masa. Primjere u vezi ovoga neću navoditi ovdje već kasnije pod raznim "slučajnostima". Znanstveni dokazi kojima su Jung i kasniji znanstvenici željeli dokazati sinkronicitet postoje i vrlo su pomno promatrani od strane srednje struje znanstvenika. Znanstvenici tako već godinama koriste sustav uređaja – Generator nasumičnih brojeva (RNG) tj. elektrogajagram (mjerač kolektivne nesvijesti) koji konstantno stvara nasumične brojeve s krajnjim ciljem da je rezultat uvijek podjednako izbacivanje pisma ili glave, odnosno – 0 ili 1. Pošto se ovaj sustav osobnih računala povezanih softwareom nalazi na svakom kutku planete isključen je lokalni karakter fenomena. Tisuće umreženih računala konstantno vrte 200 novčića svake sekunde i omjer je gotovo uvijek 50-50 pismo-glavo. Bitno je naglasiti ovo "gotovo uvijek". Tako se pola sata prije događaja koji su se zbili 11.9. ili tsunamija u Indijskom oceanu dogodilo nevjerojatno odstupanje, odnosno, nevjerojatan postotak ovih vrijednosti je pretegao na jednu stranu. To su najveća takva odstupanja u povijesti. Svrha ovog pokusa je otkriće da cjelokupno čovječanstvo prije nekih velikih kriza pretegne vjerojatnost tih imaginarnih vrijednosti što dokazuje nekakvu vrstu kolektivne svijesti ili bolje rečeno, kolektivne podsvijesti. Da li je kolektivna podsvijest u korelaciji sa sinkronicitetom teško je znati jer su obje te teorije još hipoteze i trebati će još puno vremena prije nego sve ovo budemo mogli empirijski dokazati. Ukoliko je sve zbilja istinito ovaj pokus je dokazao da ljudski kolektiv može na podsvijesni način predvidjeti velike traume za čitavo čovječanstvo. Pojedini istraživači fenomena povezuju sve s proročanstvima i prorocima koji po njima očigledno posjeduju prirodnu mogućnost moždanog uključivanja na "sučelje kolektivne nesvijesti" gdje zatim mogu vidjeti određene događaje u budućnosti. Slične pokuse (gledanje u budućnost ili na daljinu, točnije – kroz prostor-vrijeme) provodile su američke i sovjetske vojne snage tijekom hladnog rata što dovoljno govori kako je i vojni sektor ozbiljno shvaćao ovu nevjerojatnu mogućnost. Kako navode brojni teoretičari paranormalnog – paranormalno je znanost koju još nismo uspjeli empirijski dokazati.
Kao što smo ranije naveli, pionir razmatranja sinkroniciteta bio je Jung koji je prvotnu teoriju opisao u znanstvenom radu "Duh psihologije" koje je toliko potreslo znanstvenu zajednicu da je sve temeljitije obradio u dijelu "Sinkronicitet kao princip akauzalnih veza" iz 1950. Tu je odredio i prvotnu definiciju koja je, kao što smo gore naveli, premodulirana u moderniji koncept – Sinkronicitet je istovremenost dvaju misaono akauzalno povezanih događaja, istovremenost gdje koindicira psihičko stanje s vanjskim događajima koji su paralelne s trenutnim stanjem subjekta. Kazualnost je tako istovremenost dva događaja, dok je sinkronicitet ravnomjerna suprotnost kazualnosti. Njegov osnovni dokaz sinkroniciteta bili su čuveni Rhineovi eksperimenti. U njima su određena dva subjekta koji su koordinirali s izvlačenjem karata i predviđanjem njihovog slijeda (nešto poput pokera na automatima, op.a.). Karte su bile označene geometrijskim simbolima (25 karata, 5 sa zvijezdom, 5 s pravokutnikom, 5 s krugovima, 5 s dvima valovitim linijama i 5 s križem, sve vidimo prikazano na slici), a subjekti su prvotno bili razdvojeni samo prostorom, te su se nalazili u dvima razdvojenim prostorijama.
140
Matematička vjerojatnost kojom se postupak vodio bila je 5 slučajnih pogodaka na 25 otkrivenih karata. Već u prvoj seriji pogodaka prosječni rezultat iznosi 6,5 pogodaka na 25 karata, dakle 1,5 pogodaka više od matematičke vjerojatnoće. To znanstveno dovodi do činjenice da je devijacija od 1,5 jedinica slučajna uz vjerojatnost od 1:250.500. No, ovo sve odnosi se samo na prvu seriju. Kasnijim ponavljanjem postupaka kroz serije dobiva se sve učestalija skica pogodaka, a konačni prosjek nakon više desetaka serija iznosi 10 pogodaka na svakih 25 karata što je dvostruko više od matematičke računice. Konačni šok je uslijedio kada je subjekt jednom ispravno pogodio svih 25 karata što je matematički moguće samo u odnosu 1:298 023 223 876 953 125. Kako je znanstvena zajednica ostala u potpunosti šokirana eksperiment je osim u prostoru ponovljen i u razlici prostor-vremena (čuveni Duhram – Zagreb eksperiment) gdje je sve ponovljeno na razlici od 6000 kilometara uz dan razlike između slaganja i pogađanja karata. Rezultati su naravno potvrđeni čime je matematički utvrđena činjenica o postojanju sinkroniciteta. Poznat je i jedan drugačiji eksperiment koji u suštini dokazuje isto – Frischov eksperiment. U njemu su promatrane pčele koje nakon otkrića mjesta s hranom pomoću čudnih kretnji i plesa ukazuju na pravac i udaljenost tog mjesta ostatku roja bez odlaska na lokaciju i ukazivanja na nju. Tako što dokazuje samo dvije mogućnosti – nepoznat način komunikacije ili povezanost kolektivnom (ne)sviješću ili putem poznatih arhetipnih kretnji. Tu je i eksperiment Terrencea McKenne kojeg ćemo podrobnije upoznati u dijelu vezanom uz 2012. godinu. Moje mišljenje je da je sinkronicitet mnogo vjerojatnija solucija od sudbine, usuda ili drugih teorija koje ću navesti. Što je točno kolektivna nesvijest i sinkronicitet? Za to će nam trebati još puno vremena jer bi takva spoznaja, kao i uvijek, kod čovjeka izazvala potrebu za sebičnom zlouporabom. Zamislite samo da jedna vojna sila upotrebljava zakon slučajnosti u svoju korist, a kamoli da to rade korporacije i banke? Ja to ne želim niti zamišljati... Slika 140 – Karte iz eksperimenta Josepha Banksa Rhinesa – Izvor: Mentalistendre.com
OSTALE TEORIJE Ukoliko promatramo ostale mogućnosti zbog kojih se događaju nevjerojatne slučajnosti onda moramo naglasiti kako svaka sinkronicitet ima ili kao polazišnu točku ili kao nuspojavu. Holografski svemir bi svakako mogao biti uzrok ovakvim neriješivim zagonetkama. Tu teoriju i fizičke relacije opisujem podrobnije u poglavlju Svemir, no i ovdje mogu navesti sinkronicitet kao osnove jednog ovakvog koncepta stvarnosti. Bez kazualnosti nema niti sinkroniciteta, kao i obrnuto, a bez oboje ne bi bilo niti svemira. Ako je svemir rezultat složenog računalnog i matematičkog programa onda je sinkronicitet zapravo ona kreatorova iskra u stvaralaštvu. Broj fi, pi, razni odnosi u prirodi i kompleksnost slučajnosti možda su samo namjerno ostavljen dokaz i inteligentnoj kreaciji svega oko nas. Procjepi u prostor-vremenu su opreka ovoj prethodnoj mogućnosti. Možda je kreator previdio neke od čimbenika u svojoj kreaciji, a možda je sinkronicitet i nuspojava njegove kreacije. Takvi procjepi bi tako bili svojevrsni "falš" u savršenstvu stvaralaštva svemira. Ako je sve pak prirodni rezultat i igra slučajnosti, a kreator niti ne postoji, onda je sinkronicitet osnova ovog svemira, a ne njegova namjera ili nuspojava. Koliko je sinkronicitet morao biti aktivan pri stvaranju svemira i života, kao i fizikalnih zakona, možda je po takvoj ishodišnoj točki upravo isti – bog o kojem bi znanstvenici trebali raspravljati u budućnosti. Zbog ovakvih pitanja je raskinuta i možebitna epska suradnja u području psihologije te smo ostali zakinuti za rezultate dogovora Junga i Sigmunda Freuda, koji ga je odbacio iz ekipe upravo zbog "mješanja psihologije i parapsihologije". Jedan vrlo "sklizak teren" koji bi sinkronicitet mogao dovesti u ulogu boga ili božje ruke u stvaralaštvu svemira, a s današnje new-age perspektive bi i čovjeka mogao plasirati u ulogu boga i kreatora stvarnosti slaže se s temeljima kvantne fizike i mehanike, a upravo iz takvih pobuda Jung je surađivao s pionirom tih znanosti, Wolfgangom Paulijem. Mikro i makrosvemir povezivanjem psihologije i fizike dolaze na milimetar udaljenosti, a pitanje je što ćemo doznati u neposrednoj budućnosti. Postoji i jedna sasvim druga strana u cijeloj priči, a to je teorija kaosa. Kako je ovo vrlo složen princip njega prepuštam Vladimiru Paaru i neću previše zadirati u kompleksnost. Znanstveno popularniji pristup je postojanje Akadskog zapisa ili kolektivne dvorane spisa u kojoj je zapisana čitava povijest čovječanstva. Razni proroci su upravo iz ovog sektora izvlačili svoja revolucionarna predviđanja, a ovo je možebitni izvor svjedočanstava ljudi koji su se podvrgnuli regresivnoj hipnozi iliti povratku u prošle živote. Uska povezanost s Jungovom kolektivnom nesvijesti zasigurno nije slučajna, a sudeći po pričama ljudi koji su pristupili zapisu nedvojbeno doznajemo istinu o prošlosti čovječanstva povezanoj s Atlantidom, Marsom i drugim egzotičnim destinacijama. Fenomen je najbolje opisao Robert Monroe svojim gledanjem na daljinu, u ovom slučaju vremensku, kojom je postupkom sličnim regresiji pristupio ovom polju, uz razliku da regresijom vučemo vlastita ili nasumična sjećanja dok Monroevom tehnikom smišljeno manipuliramo poljem. A ukoliko takvo polje postoji vjerojatno je sve usko vezano uz Matricu – relativno novi koncept povezan s hologramskim svemirom. Matrica je praktički umjetni koncept koji održava prividnu stvarnost oko nas, dajući čvrstoću materiji koja je u svojoj bazi sve samo ne čvrsta. Dogme i tabui samo još dodatno cementiraju predrasude i gustoću materije koja doseže svoje rekordne proporcije. Cilj matrice je da bude što gušća, a ljudska priroda je sve samo ne gusta. Ukoliko svladamo matricu dolazimo na viši stadij postojanja...
KRONIKE SLUČAJNOSTI LINCOLN & KENNEDY U startu Vam mora biti jasno da ova slučajnost graniči sa "slučajnosti", odnosno, teorijom zavjere povezanom s okultnim ritualima elite kojima numerologija, datumi i sinkronicitet očito jako znače prilikom ceremonija. Evo neki od naizgled slučajnih podataka vezanih uz predsjednički dvojac: - 1808 & 1908 – godine rođenja njihovih nasljednika ( obojica Johnson ) - 1839 & 1939 – godine rođenja njihovih ubojica ( J. W. Booth & L. H. Oswald ) - 1846 & 1946 – godine kada su obojica ušla u kongres - 1860 & 1960 – godine kada su obojica postala predsjednici - obojici su žene pobacile u Bijeloj kući - Tajnik Kennedyja Lincoln, tajnik Lincolna Kennedy - Tjedan prije ubojstva Lincoln odmara u Monroeu (Maryland), a Kennedy na Marilyn Monroe - Obojica primaju metak u glavu tijekom petka - Lincoln ubijen u kazalištu Kennedy, Kennedy ubijen u autu Lincoln - Booth ubija u kazalištu i bježi u skladište, a Oswald ubija iz skladišta i bježi u kazalište - i Booth i Oswald su ubijeni prije dolaska na sud
141
Da li je sve ovo slučajno, teško je ustvrditi, jasno, još je teže dokazati da nije. Vjerojatno je tužna sudbina dvojice predsjednika ipak bila zapisana u nekoj beskrajnoj i prašnjavoj knjizi, no, kao i ostali smrtnici, nisu bili u mogućnosti pročitati njezine sljedeće stranice... Slika 141 – Abraham Lincoln i John Kennedy – Izvor: www.redicecreations.com
TITANIK
1898. izlazi roman "Brodolom Titana" u kojem Morgan Robertson opisuje potop nepotopivog broda Titana s 2.000 putnika u sudaru sa santom leda. 1912. se odvija svima poznati potop Titanika, koji nevjerojatno podsjeća na knjigu. Zanimljivo, Robertson je odbio priznati eventualno vlastito proročanstvo do smrti tvrdivši da je sve samo nevjerojatna igra slučaja, iako bi mnogi pisci baš to iskoristili kao samopromociju. Općepoznata činjenica je ta da je cijeli brod Titanik bio ispunjen bogohulnim izrazima poput "Ni sam Bog nas ne može potopiti". Pri istraživanju broda pod vodom otkriveno je da je santa prepolovila brod baš na najintrigantnijem dijelu, odnosno, santa je odradila posao na gigantskom natpisu "Nema Boga".
SRETNI SUDAR 1965. u Amsterdamu odvio se jedan od najzanimljivijih sudara u povijesti. Naime, sudar automobilima na jednom raskrižju izazvao je pozornost svjetske javnosti kada su se dvojica suprotstavljenih vozača evidentirala policiji uz zajedničko prezime Brunner. Vjerojatno ovako što ne bi bilo bitno da nisu nosili imena Robert i Otto. Priča počinje drugim svjetskim ratom i nacističkim koncentracijskim logorima gdje su brojne židovske obitelji prošle kalvariju vezanu uz plinske komore, krematorije i Mengeleove bolesne pokuse. Maloljetna braća Brunner su radi bijega od nacizma razdvojeni, te je jedan otišao u New York dok je drugi završio u nizozemskom Groningenu. Desetke godina su se bezuspješno tražili putem Crvenog križa, medija i obiteljskih kontakata no bez pravih rezultata. I onda se u sve umiješao sinkronicitet. Obojica se odlučuju na prvi posjet Amsterdamu, obojica po prvi puta unajmljuju rent-a-car i dolaze na famozno raskrižje. Sve ostalo je povijest.
AVIONSKA SREĆA Richard Bach, poznati publicist, leti legendarnom replikom vlastitog aviona i divi se svojoj kupnji. Novac je naime utrošio na plovilo koje je pravi kolekcionarski "dragulj" – postoji samo par istih modela na svijetu. To je pozitivna strana akvizicije, negativna je ona koju je iskusio nakon svega par demonstracija letenja. Svojim "ljubimcem" iz 1929. u kvaru slijeće usred pustinje. Naravno, život je u ovom poglavlju isključivo lijep pa je jedini stanovnik tog naselja automatski produžio za radionicu i donio potrebni dio u ispravnom izdanju. Naravno, čovjek je u svom dvorištu imao isti takav avion, dio jako rijetke kolekcije.
DAN-D I KRIŽALJKA Legendarna akcija savezničke vojske koja je "opjevana" u brojnim filmovima i serijama, DanD, najduži dan ili desant na Normandiju bio je, vjerovali ili ne, odgođen i to, ni više ni manje, nego zbog jedne "obične" križaljke. Akcija je mjesecima pripremana, kodirana i planirana u najsitnije detalje uz brojne simulacije i "što bi bilo kad bi bilo" situacije odgođena je nakon što se svega par tjedana prije isplaniranog datuma pojavila križaljka u britanskom "Daily Telegraphu". Pojmovi koji su se nalazili u križaljci, a istovremeno su šokirali savezničku vojnu mašineriju: - dvije države SAD-a – Utah i Omaha - kodni pojmovi mjesta iskrcavanja - pojmovi Overlord i Mulberry - kodni pojmovi za operaciju i za mjesta na plaži - rimski bog mora - Neptun - kodni naziv za pomorske operacije tijekom Dana D Leo Dave je bio zaprepašten posjetom obavještajne službe SAD-a rekavši kako je križaljke prodao redakciji šest mjeseci ranije što se pokazalo istinitim. Dave je inače bio poznat u enigmatskim krugovima kao vrhunski enigmat u čijim se križaljkama gotovo nikad ne ponavljaju riječi. Jasno, američka vojska ništa ne prepušta slučajnosti te su naknadnom provjerom otkrili kako u 20 godina rada Britanac nije ni jednom upotrijebio iste riječi. Kako je sve dokazano slučajnost, akcija je odrađena s minimalnom odgodom, a kako je Dave došao do ovih pojmova pitanje je koje se treba postaviti direktno svemiru.
PORUKA U BOCI 12.4.1936. datum je kada je jedan čovjek ribario u blizini Aberavona u Bristolskom kanalu. Tijekom pecanja i mrežarenja ribič lovi staklenu bocu koja naizgled slučajno plovi u blizini barke. Kako je bila zapečaćena s porukom unutar stakla ribič je logično zaključio kako je riječ o poruci u boci. Tijekom radnog dana nije je otvarao već se posvetio dnevnim rutinama i poslu, no nakon dolaska kući znatiželja je učinila svoje i pred obitelji otvara bocu. Na papiru je bila napisana poruka: "Saxilby tone. Pozdravljam svoje sestre, braću i rodbinu. Joe O’Car. Riječ je inače o brodolomcu Saxilby koji je 1933. godine nestao u Atlantiku, vjerojatno zbog velike oluje i nesreće. Sve se odvijalo 400-tinjak milja od Bristola. Vjerojatno otprilike već nagađate o čemu se ovdje radi. Osim dirljivog trenutka i tužnih uspomena ovaj događaj je danas jedan od najpoznatijih primjera nevjerojatne slučajnosti, sinkroniciteta ili koncepta "u pravo vrijeme na pravom mjestu" jer se ribar koji je pronašao bocu zove Brian O’Car i, pogađate, Joeov je brat!
PISMO I KRAVATA Američki sportski novinar Anthony A. Kippin odlučio je odsjesti u londonskom Savoy hotelu. Boravivši u svojoj sobi prilikom stavljanja vlastitih stvari, odjeće i obuće u ormar, pronalazi i nekakva pisma. Kada ih je pregledao sa stražnje strane čita ime osobe kojoj su poslana – Marquis Heines je primatelj. On je, gle slučajnosti, vrlo dobar Kippinov prijatelj i legendarni košarkaš svjetske senzacije Harlem Globetrottersa, najatraktivnijih haklera na planeti. Nakon par dana posla i odmora Kippin se odlučuje nazvati Heinesa na recepciji, no hotelijer ga u tome prekida i kaže da ga očekuje poziv u drugoj kabini. Kroz slušalicu novinar čuje jako poznat glas. Vjerovali ili ne, naziva ga Heines i kaže da ga je jedva locirao u tom hotelu sa željom da ga obavjesti kako je u vlastitoj sobi na drugom dijelu Europe pronašao njegovu kravatu u pakovanju s imenom te mu je želi vratiti...
HUGH WILLIAMS 5.12.1664. >> u tjesnacu Menai, između otoka Anglesey i kopna sjevernog Walesa, tone jedrenjak pod nazivom Adventure, i od 18 ljudi na brodu preživljava samo putnik po imenu Hugh Williams 5.12.1785. >> uz južnu obalu Engleske, tone brod Loyal London, s 56 putnika i članova posade, preživljava samo putnik po imenu Hugh Williams 5.12.1860. >> na putu za Sydney tone jahta Weston, pogiba 19 putnika. Zaključak nije niti potreban jer je jasno tko preživljava – Hugh Williams
61:49 Iako je ovo više sfera koja dosta ovisi i o ljudskom faktoru, vidjet ćete da i u sportu ima situacija za koeficijent 1.01. Svatko od Vas je barem jednom u očaju derao listić kada je zadnji par u posljednjem trenutku utakmice promijenio ishod. Jasno, svi smo barem jednom vrištali od sreće zbog drugačijeg spleta okolnosti (uz takvu situaciju mi je povezan i najgori takav splet okolnosti gdje sam u istoj minuti proživio oba osjećaja – naravno, riječ je nogometnoj utakmici Turska – Hrvatska, a drugačiji ishod kada sam bio sav isprepadan unatoč pozitivnom rezultatu bila je tekma Malmö – Dinamo, zbog čega se svemir odnosno zagrebački klub kasnije potrudio vratiti sve na svoje putem 1:7 sramote, op.a.). U ovom nevjerojatnom događaju nižerazredna francuska nogometna momčad Floraca je u četiri uzastopne sezone tridesetih godina prošlog stoljeća imala istu gol razliku od 61:49. Namještanje ovakvog skora nije imalo smisla, a matematička vjerojatnost istog se vjerojatno može povezati s Dinamovim osvajanjem lige prvaka. Iako je sve statistički moguće, ovo spada u sferu znanstvene fantastike...
SAMOUBOJSTVO? Ako je prethodna usporedba sfera znanstvene fantastike, onda je ovo hard SF. 1937. godine izvjesni Jakob Dziatkiewitz iz rodnog sela Otwock dolazi u poljsku metropolu Varšavu radi poslovnog zadatka. U jednom trenutku prelazi cestu do željene destinacije što nije primjetio vozač zaprežnih kola koji osim Jakoba nije vidio niti tramvaj iz drugog smjera. Splet katastrofalnih okolnosti dovodi do toga da u kolni poprečni dio frontalno udara tramvaj. Kako su kola prenosila materijal iz kamenorezačke radionice isti se istresao iz teretnog dijela po cesti, a nesretni seljak je uslijed pada raznih stijena i kamenja u glavu zaradio udarac od nadgrobnog spomenika. Na mjestu je ostao mrtav, a igra slučaja je htjela da ga ubije tuđa grobnica. Ovo je prilično rijetka, no ne i nevjerojatna situacija. Ono što dodaje dašak morbidne "egzotike" i nevjerojatne slučajnosti je što je nadgrobna ploča s tadašnjim datumom bila napravljena za gospodina po imenu Jakob Dziatkiewitz koji je preminuo istog dana od posljedica prirodne smrti! Dvojica pokojnika nisu bili u nikakvom srodstvu i jedina su dva čovjeka s tim imenom i prezimenom u cijeloj Poljskoj. Ironija ili igra sudbina, svakako nebitno...
GROBNA ODISEJA Putujući glumac Charles Francis umire 1899. godine u Galvestonu, na istočnoj obali Kanade. Godinu dana nakon ukopa u grobnicu ogroman nalet masivnog uragana uništava sve obližnje gradove i pri tome devastira navedeno groblje. Posmrtni ostaci pokojnika završavaju porazbacani po uništenim naseljima. Devet godina kasnije, u listopadu 1908. ribari izvlače mrežu tijekom popodnevne rutine i u njoj umjesto ribe pronalaze veliki grob. Naravno, radilo se o pokojnom Francisu. Pošto je grob plovio duže vrijeme znatiželjni znanstvenici ga nose na laboratorijsku analizu. Biljni život i bakterije pronađene na grobu ukazuju na nevjerojatnu mogućnost – preminuli Francis, odnosno njegovo tijelo, proputovalo je gotovo cijeli Atlantik bez štete na grobu uz konačni povratak u rodni grad. Da nije u ovom poglavlju rekli bismo – nevjerojatno! Kao posljednji primjer navodimo poznatu urbanu legendu koja će nam pokazati kako ne trebamo vjerovati baš svemu što čujemo. U pitanju je storija povezana uz ratnog britanskog premijera Winstona Churchilla koji je navodno tijekom mladosti spasio život
LITERATURA (PREPORUKA) SYNCHRONICITY Carl Gustav Jung 2010., PUP, Princeton ARHETIPOVI I KOLEKTIVNO NESVESNO Carl Gustav Jung 2003., Atos, Beograd VIŠE OD SLUČAJNOSTI Martin Plimmer, Brian King 2010., Profil, Zagreb
NLO Uz duhove vanzemaljci dijele tron najčešćih fascinacija običnog puka sa paranormalnim. Milijuni ljudi su vidjeli NLO, stotine tisuća su bili oteti, tisućama ljudi je pod kožu postavljena sonda, a pravih dokaza o postojanju vanzemaljskog života ipak nema. Kako? Vojska, tajne službe, razvijena tehnologija samo su neki od razloga zašto čovječanstvo još ne zna za pomoć ili prijetnju iz svemira. Filmovi, serije, računalne igre, reklame – svi aspekti naših života su pretrpani bićima koja nam manje ili više nalikuju. Od gigantskih monstruma s početka stoljeća, robota do nevidljivih i svemogućih stvorenja iz drugih dimenzija, vidljiv je napredak ili promjena stanja uma kod ljudi i uz takav prikaz svi mi imamo neko predočenje vanzemaljskog života. Tako danas sa strepnjom iščekujemo specijalne vijesti i crvenu vijest na teletekstu o prvom susretu s "onima" iz nepoznatog.
Pojam "leteći tanjur" osmislio je Kenneth Arnold 1947. godine, iako se glavnina ideje mora pripisati američkim medijima pošto Arnold zapravo nikada nije upotrijebio upravo taj termin nego "disk" ili "tanjurasti objekt"
Ono čega se gotovo svi bojimo je invazija iz svemira. Povijest je tako zapamtila neviđenu paniku koju je izazvao Orson Wells u svojoj radio emisiji gdje je inscenirao dramski nastup napada vanzemaljaca.
VANZEMALJCI OKO NAS BLISKI SUSRETI Došli smo i do najšireg i, kao što sam spomenuo, najčešćeg fenomena – neidentificiranih letećih objekata, odnosno, njihovih najvjerojatnijih vozača, vanzemaljaca. Tisuće, možda i milijuni svjedočanstava o ovoj pojavi govore da ovdje zasigurno ima nešto. NLO-i nisu tematika isključivo 20. stoljeća jer su drevni narodi viđali nebeske diskove što ćemo vidjeti kasnije u poglavlju. Vanzemaljci su ono što logički vežemo uz pojam NLO-a. Gotovo svaka kultura na planetu posjeduje brojne tvrdnje u svojoj predaji o posjetima došljaka iz svemira, dok neke čak i tvrde da su direktni potomci tih došljaka. Nadalje, tu su i slučajni padovi svemirskih letjelica poput one u Roswellu ili u Sibiru. 18.1.1979. je datum kada su prvi puta u povijesti u britanskom parlamentu NLO-i bili na dnevnom redu, da bi baš nedavno NASA zabilježila neke neidentificirane crne kugle uoči slijetanja svoje letjelice Atlantis što je također dosad nezabilježen presedan. U studenom 2011. Bijela kuća se službeno oglasila na sve češće upite vezane uz NLO fenomen s izjavom da ne postoje dokazi o vanzemaljskoj inteligenciji kao niti o zataškavanju dokaza. Zanimljivo je i to što razni svjedoci govore otprilike slična svjedočanstva. Samim time razlikujemo razne oblike letjelica što neposredno ukazuje na činjenicu da nas posjećuju vanzemaljci različitih vrsta.
142
Postoje i brojne teorije da su razni NLO-i zapravo vlasništvo Vlade SAD-a koja isprobava njihove mogućnosti. Dokle zavjera ide govore i teorije o eventualnoj povezanosti NLO fenomena i smrti predsjednika Kennedyja jer je previše pričao o svemu u javnosti, i najbizarnije – da je seks pravi motiv otmica i da su vanzemaljci tu radi zadovoljavanja najnižih strasti, ne isključivo rasploda i hibrida. Različitost oblika i formacija nalazimo u slučajevima u Italiji gdje su u blizini Palerma uslikali zanimljiv objekt u obliku cigarete. Slika 142 – Oblici NLO-a, The World Atlas of Mysteries, Francis Hitching, 1967. – Autor: Knut Aasheim
1954. godine Boeing Stratocruiser je za vrijeme leta od New Yorka do Londona naišao na jedan jako osvijetljen tanjurast predmet u pratnji šest manjih, a tu je i svjedočanstvo iz Turske gdje su ljudi bili svjedoci NLO-a u obliku zvrka. 11.9.2001. prilikom napada na Blizance zabilježeno je jako mnogo neidentificiranih letjelica, koje su snimljene kamerom i fotoaparatima. Očigledno je taj kontroverzni čin ostavio traga i izvan naše galaksije. 1978. je čak i u arapskom svijetu medijski popraćen jedan bliski susret. Iranskog phantom lovca je NLO zamalo srušio što je vidjelo stotine ljudi na nebu iznad Teherana. Iste godine prilikom snimanja filma na Novom Zelandu, unutar aviona snimatelj uspijeva snimiti predmet koji je proletio u blizini njegovih motora. Astronomi su ponudili vrlo zanimljiva i oprečna mišljenja o objektu, da je u pitanju Venera ili Jupiter, svjetla japanske ribarske flote itd. U naknadnom izvještaju fizičara Brucea Maccabeea utvrđeno je da planeti tada nisu bili vidljivi, a da je i flota bila predaleko, te je zaključak da je fenomen nepoznat. Prvo priznanje da je vojska imala posla sa NLO-ima dolazi iz 30.03.1990. U Belgiji su nakon višemjesečnih promatranja dva belgijska aviona F-16 pomoću radara slijedila predmet izgleda "nalik pčeli". Povećanje brzine sa 280 km/h na 1800 km/h u sekundi bi definitivno bilo pogubno za ljudsko biće. Vrhunsko manevriranje, pokušaj bijega od lovaca i radara je jasan znak visoke inteligencije s obzirom na način bijega. Gotovo je nemoguće napisati sve susrete jer bi mi za takav posao trebalo desetak računala, a ne jedna knjiga pa sam uvrstio samo neka od njih. Tu su i viđenja gigantskih vanzemaljaca u Izraelu, visokih 2,5 metra, teških preko tone, autopsija vanzemaljca koju je snimio Englez Roy Santilli, navodna rušenja aviona, patuljasti vanzemaljci, itd. Unatoč svim tim svjedočanstvima, svi znamo za definitivno najpoznatije, ono iz Roswella. Početkom srpnja 1947. u Novom Meksiku se srušio nepoznati objekt, a zanimljivo je da je i vojska prvotno priznala pronalazak nepoznatog objekta. Do danas je Roswell postao pravi brand i vjerojatno znate popriličan broj podataka vezan uz ovaj događaj, kao i snimku koja pokazuje obdukciju sivog vanzemaljca. Philip J. Corso, bivši visoki vojni operativac, u svojoj je knjizi Dan poslije Roswella na vrlo intrigantan način poduprt brojnim interesantnim indicijama ukazao na zanimljive koincidencije vezane uz vojni razvoj i reverzibilni inženjering NLO-a kojeg je vojska vrlo brzo proučila. Vojska je prvotno priznala pad NLO-a da bi kasnije službeno objašnjenje bilo pad meteorološkog balona. Kako to naravno nije bilo adekvatno rješenje 1994. USAF "priznaje" kako je pala supertajna naprava koja će otkrivati udarne valove nuklearnih bombi iz sovjetskog saveza u sklopu tajnog Mogul Projekta. Kako je danas cijeli događaj prava riznica novca postoje brojna lažna svjedočanstva o svemu pa je prilično teško razlučiti istinu od laži, a sve je primjer kako vojsci nije za vjerovati prilikom službenih objašnjenja određenih događaja. Što se tiče različitih tipova bliskih susreta Josef Allen Hynek razvio je najbitnija tri tipa susreta na što je moderna NLO zajednica dodala četiri nova: 1. Uočavanje NLO-a (leteći tanjuri, čudna svijetla) 2. Bliski susret uz popratne efekte (Radijacija, krugovi u žitu, gubitak pamćenja...) 3. Susret s bićima povezanim uz NLO (unutar ili van NLO-a, neizravna komunikacija...) 4. Otmica 5. Komunikacija (telepatija, kanaliziranje...) 6. Direktni fizički dokaz NLO-a (ozljede otetih osoba, čipovi, padovi...) 7. Razmnožavanje (moderno ili koncept drevnih astronauta) Kakvo god imali mišljenje o vanzemaljskoj inteligenciji apsolutno je logično i teoretski dokazivo da ista postoji u svemiru, i to u jako velikom broju. Možda je indikativno kako stotinama, pa i tisućama godina svjedočanstva nisu bila aktualna, od par tisuća godina prije nove ere pa sve do 20. stoljeća, no vrlo je moguće da je "istina oko nas"...
VRSTE VANZEMALJACA Kao što sam rekao postoje tisuće i tisuće svjedočanstava o vanzemaljcima. Sama ta činjenica dovodi do toga da automatski postoje i tisuće i tisuće različitih vrsta vanzemaljaca. No, postoje neke osnovne vrste vanzemaljaca o kojima svjedoči veći broj ljudi i one su na jedan način i registrirane među stručnjacima za NLO-e. U sljedećim rečenicama ćemo otprilike dobiti uvid koje su to zbilja vrste koje su bile opisane u brojnim ufološkim časopisima diljem svijeta nakon predavanja Whitleya Streibera na UFO kongresu održanom prije otprilike deset godina. - Sivi – Najčešća vrsta vanzemaljaca, dolaze iz zvjezdanog sustava Reta Reticuli, imaju veće glave od ljudskih i velike crne oči - Insektoidi – Vanzemaljci u obliku insekta, odnosno, velike bogomoljke, uz nepoznate namjere - Reptoidi – Vođe ostalih skupina, izgled poput humanoidnog reptila sa sivozelenom ljuskastom kožom, najčešće neprijateljskog raspoloženja, imaju baze pod zemljom i surađuju s Vladama - Veliki Sivi – Puno viši od Sivih, s vrlo razvijenim mozgom - Ljudi u crnom – Neki smatraju da su to ljudske tajne službe, dok neki vjeruju da su to vanzemaljci u ljudskom obličju koji uklanjaju dokaze o svom postojanju - Saskvijanci – Veliki i čupavi humanoidi. Kako samo ime kaže, ljudi ih znaju kao Jetije, Bigfoote, Sasquatche, Alme itd. - Plavi – Mali s plavkastom i poluprozirnom kožom. Hopi Indijanci ih smatraju "djecom oca koji je sišao s neba". Imaju filozofska razmišljanja - Sjevernjaci – Vanzemaljci ljudskog izgleda koji su dovodili ljude u svemirske brodove zbog seksualnih odnosa - Hibridi – Mješavina ljudskog i vanzemaljskog DNK-a, neki prilično slični ljudima, a neki vanzemaljcima - Delfinoidi – Slični, naravno delfinima, žive u mjehurima tekućine bogatim kisikom ili nekim drugim medijem potrebnim za njihovo preživljavanje - Mothmanova bića – Ova bića su opisana u prvom poglavlju koje ste imali priliku pročitati - Narančasti – Genetski promijenjeni vanzemaljci koji se nalaze u području Area 51 ili Meksika Ovo su u kratkim crtama bili vanzemaljci koje je naveo Streiber. Bez obzira na vjerojatnost tvrdnji, Svakako poslušajte ovo zanimljivo predavanje. Još jedan iznimno interesantan uvid u temu dao je Alex Collier, a zbog širine sam namjerno ostavio potragu za Vas...
OTMICE Otmica je sama po sebi jedno šokantno i tragično iskustvo. Kada vam to još naprave vanzemaljska bića, onda sve postaje trauma. No, i ovdje postoje slučajevi "Stockholmskog sindroma" (sindrom žrtvinog zaljubljivanja u otmičara, op.a.), kako god to nevjerojatno zvučalo. Isto tako je zanimljivo da je jedan zapanjujući broj Amerikanaca otet (točnije, čak tri milijuna, op.a.), dok su u tom "poslu" ostali zemljani prilično nezanimljivi. Halucinogene droge nalik LSD-u također imaju svoje mjesto u otmicama (što bi nekom bilo ohrabrenje, op.a.). Terry Walters je pronašao i opipljive dokaze o svojoj otmici. Teška mučnina s kojom je došao u bolnicu je dokazala da u krvi ima cinka. Otkrili su da mu je kralježnica operirana i to bez ikakvih vidljivih dokaza u obliku ožiljaka o operaciji. On tvrdi da su mu operaciju izvršili prijatelji s Oriona. Stephen iz engleske pokrajine Essex ima jasno vidljive ožiljke na trbuhu nakon otmice. Doktori nisu uspjeli objasniti dva ožiljka na njegovom trbuhu, kao ni sondu koja je bila umetnuta. Njegova sestra je pak imala viziju aviona u padu koju neznanci u snu nisu mogli spriječiti pa je avion kompanije TWA dva tjedna kasnije pao u more. Također su oboje imali i vizije hijeroglifa i Zemlje iz svemira. Povijest otmica počinje 27.9.1896. kada u Kaliforniji vanzemaljci otimaju pukovnika H. G. Shawa. Lokalne novine su objavile da su pored mjesta Lodi tri neobična i vitka bića visoka otprilike 120 centimetara presrela pukovnika i dva prijatelja te su pokušali oteti. MIT (Massachusetts Institut of Tehnology) 1992. izdaje rad "Alien discussions" te donosi zaključak da su otmice realnost, uz nepoznatu pozadinu. Naravno, prilikom tih otmica se događaju i drugi nemili događaji, kao recimo silovanja. Ekspert u tom području istraživanja je harvardski profesor John E. Mack koji je znanstveno ispitao stotine slučajeva. On tvrdi da vanzemaljci iskorištene žene vraćaju u domove tijekom noći i to u san tako da one ni ne znaju što ih je pogodilo. Među sudionicima takvih događanja je i trinaestogodišnja djevojčica jednog protestantskog župnika koju je poslije strašno boljela utroba. Tek nakon liječničkog pregleda je ustanovljeno i da više nije nevina (možda su vanzemaljci u ovoj priči samo alibi, op.a.). Također, većina žena je osjetila trudnoću popraćenu debljinom koja bi nestala nakon novog odlaska na vanzemaljsku letjelicu. Liječnici jasno nikada ne utvrde trudnoću. Muškarci su pak imali prisilne odnose sa vanzemaljkama (koliko prisilne to je već drugo pitanje, op.a.) ili im je sjeme oduzimano u nekakvu posudicu. Uzmemo li broj žena koji je otet ovaj sljedeći slučaj smo i očekivali. Naime, Jane Murphy, engleska kućanica, se može pohvaliti najljepšim seksualnim iskustvom i to baš sa vanzemaljcem. Ona tvrdi da je imao prelijep i zanosan miris, potpuno drugačiji od bilo kojeg na Zemlji, a dokaz tog akta je rana od injekcije na vratu (očito vanzemaljci i nisu baš previše sigurni u svoje seksualno umijeće kada partnere moraju drogirati, op.a.). Gabriella Versacci je oteta na način koji je toliko promoviran kroz razne filmove i serije. Auto joj je zastao bez vidljivih kvarova, te se iznenada iznad nje stvorio NLO. Nastavak ove priče je prilično sličan prethodnoj uz bitan dodatak toga da se Gabrielli nije svidio taj nastavak. Autori knjige "Without Consent" Nagataise i Mantle kažu da je ona ugledna žena koja nema razloga za "muljažu". Lynda Jones iz Manchestera je nakon otmice kojoj su svjedoci bili i njezino dvoje djece izgubila mjesečnicu. Liječnici su bez razmišljanja utvrdili izvanmaterničnu trudnoću. Povijest otmica počinje 1957. u Brazilu kada je dvadesettrogodišnjeg Antonia Villasa Boasa (ne znamo ima li veze s poznatim nogometnim trenerom, op.a.) zavela vanzemaljka koja laje kao pas (hm?). NLO mu je došao u trenutku obrađivanja polja oko jedan ujutro i zaslijepio ga svojom jarkom svjetlošću.
Tri došljaka obučena u metalna odijela i kacige su ga odvele unutar objekta. Gumenim cijevima su mu vadili krv, a nakon toga je odveden u drugu prostoriju gdje su ga skinuli i postavili na krevet, tada su ga navodno "dekontaminirali", a zatim mu doveli plavušu, koja ga je strašno privukla i zatim su vodili ljubav koja bi bila sasvim zemaljska da žena umjesto stenjanja nije lajala. Kada je Antonio izlazio iz objekta vanzemaljka je pokazala na trbuh i na nebo, vjerojatno pokušavajući objasniti da će dijete biti odgajano na njezinom planetu. Vratio se u polje oko 5.30. Tu je i slučaj Kathie Davies. Ona je naime 1977. oteta i imala vrlo neugodno iskustvo u kojem joj je bila oskvrnuta maternica tijekom trudnoće. Nakon tri mjeseca trudnoće joj je opet započela mjesečnica, što je potvrdilo ovo svjedočanstvo. Njezin hipnotizer, Bud Hopkins, smatra da je otac djeteta jednostavno došao po dijete. Nakon toga imala je susret s hibridnim djetetom koje je bilo prekrasno i imala je osjećaj da je njezino. Način na koji je ustvrdila da je hibrid, kao i gdje ga je srela, nije navela. Hopkins je imao zbilja mnogo susreta sa takvim trudnicama. Tu je bila i jedna trinaestogodišnja tinejdžerka koja je bila trudna unatoč nedirnutom himenu (što je dokaz djevičanstva, op.a.). Djevojčica je abortirala prije nego su se vanzemaljci vratili po "plijen". Sada se naravno postavlja pitanje je li ovakav način oplodnje samo dio nekog bolesnog projekta što se tiče pokusa s hibridima vanzemaljca i čovjeka ili je sve zapravo način preživljavanja neke tuđinske rase. Kod različitih otmica se pojavljuju i vrlo različiti vanzemaljci. Tako neki imaju sreće pa seksualno iskustvo dožive s "obdarenom" plavušom, dok neke poput one curice dobiju vjerojatno svima poznate sive. Sada u priču ulaze i skeptici. Istraživač i pisac Hilary Evans smatra da žene koje govore da su ih otimali vanzemaljci i uzimali djecu, zapravo dožive stvarne pobačaje i seks s nepoznatim ili nepoželjnim osobama pa im je ovaj fenomen neka vrsta psihološkog spasa. Također smatra da gotovo svaka osoba u SAD-u zna u detalje kako izgleda prosječna otmica i gotovo svako može reći da je otet jer unaprijed zna kako se taj događaj odvija.
143
Znanstveno "objašnjenje" otmica je lagani napad epilepsije, pri čemu je mozak stimuliran izvanjskim izvorom elektromagnetskog zračenja, uzrokujući halucinacije kod žrtve. Također je tu i ranije naveden psihološki razlog. Teško je pobiti neke izravne dokaze o eventualnim otmicama poput sondi koje su pronađene u tijelima žrtvi, kao i trudnoće unatoč djevičanstvu koji nisu objašnjeni od strane skeptika. Moje mišljenje je da postoje žrtve otmica čiju vjerodostojnost narušavaju ljudi koji su željni publiciteta. Zamislite da je u modi biti zlostavljan u obitelji. To bi stvarnim žrtvama koje su prošle pakao samo narušilo njihove izjave zbog nenormalnih ljudi koji to iskorištavaju.
Slika 143 – Slika objekta za koji se tvrdi da je vanzemaljski implantat, Coast To Coast emisija – Izvor: www.dumango.de
INVAZIJA Invazija vanzemaljaca je aktualan pojam još od 1938. i legendarne radio emisije Orsona Wellsa "Rat svjetova" dok postoje brojne indicije da se ovako što i dogodilo u drevnoj prošlosti. U literaturi postoji više vrsta možebitne invazije, a to su: • • • • • •
Infiltracija Okupacija (globalna, lokalna) Vanzemaljska pomoć ili suradnja Zaposjedanje Drevni kontakti Savezništvo
Prva mogućnost je ona koju svi najčešće i spominju, bilo putem suradnje s vladom ili vojskom nekih država, bilo putem vladanja svijetom kroz tajna društva, politiku ili masovnu hipnozu. Okupacija je pak temelj sukoba s nižerazvijenim vrstama vanzemaljske inteligencije koje ne mogu Zemlju pokoriti na način da ljude automatski sputaju tehnološki. Kao zaposjedanje autori navode mogućnost parazitskog upravljanja čovječanstvom ili demonske manipulacije ljudskim organizmima. Pomoć ljudima je dosta puta spomenuta u nešto novijim spisima povezanim s vanzemaljcima, a gotovo uvijek uz postojanje dobrih vanzemaljaca postoje i oni zbog kojih su isti prisiljeni na intervenciju. Kako je teorija zavjere aktualna uz NLO fenomen tu su i teoretičari koji vjeruju u višedesetljetnu povezanost s alienima, a neki vjeruju i kako je to zdrava suradnja. Savezništvo i povezanost proizlaze upravo iz takve pomoći, no isto tako je moguće da je suradnja utemeljena ugovorom u kojem postoji klauzula koja nije najbolja po budućnost ljudske vrste već isključivo za potpisnike. Ove teme su omiljeni zapleti kod većine znanstvenofantastičnih autora, a paleokontakti ili drevne invazije su "rezervirani" za teoretičare o drevnim vanzemaljcima. Neke od bitnijih mogućnosti invazija u prošlosti smo naveli u drugom poglavlju, a naročito su fascinantni očigledni dokazi da su tadašnje visokorazvijene civilizacije baratale tehnologijom ili patentima danas nepoznatim modernom čovjeku. Ukoliko slušamo teoretičare zavjera poput Davida Ickea onda nailazimo i na opciju da je zapravo čitava stvarnost manipulirana od strane pojedinih vanzemaljskih vrsta. Nešto optimističniji autori pak upućuju na to da su vanzemaljci isključivo dobroćudni, jer bi nas u suprotnom već "zbrisali s lica Zemlje". No, što ako postoje dokazi i za neke druge mogućnosti?Prva takva je ona o panspermiji (znanstvena hipoteza o prijenosu života putem meteora, asteroida ili planetoida, op.a.) koja daje realne temelje da su ljudi "vanzemaljci" što bi još jasnije usmjerilo dokaze ka postojanju pravih vanzemaljaca. Druga opcija je suživot s vanzemaljcima kroz nepoznata fizička rješenja. Najbitnije od njih je ono o postojanju multiverza, dimenzionalnosti i frekvencije prostora. Ukoliko spojimo ove faktore dolazimo do mogućnosti postojanja "vantrodimenzionalaca" ili "vančovjekoprostor-vrijemenzionalaca". To bi omogućilo situaciju da istovremeno na našem planetu postojimo mi ljudi i druge vrste inteligencija sličnih ili naprednijih od naše, uz razliku prostor-vremena osiguranu pomakom u frekvencijama, dimenzijama ili svemirima. Dokaz tome je, barem po NLO zajednici, postojanje tzv. Space Serpent fenomena. U višoj atmosferi navodno postoje bića nalik zmijama koje ne možemo detektirati konvencionalnim metodama. Dokumentarni filmovi ih većinom odbacuju zbog toga što nama poznati život ne može obitavati u takvom tlaku i manjku kisika, a ukoliko ipak postoje možda je invazija daleko bliža nego što mislimo...
VANZEMALJCI I VLADA VOJNA PODRUČJA U ovu kategoriju ubrajamo dva najpoznatija vojna područja koja su poznata po svojim aktivnostima koja su nepoznata širem spektru populacije. Broj jedan je definitivno područje 51, odnosno, poznatije kao Area 51. Službeno ime ovog područja je Air Force Flight Test Center, Detachment 3 i nalazi se na području južne Nevade, okrugu Lincoln, te se prostire na 150 km². Službena namjena je razvoj nove i tajne tehnologije u zrakoplovstvu. Pri dolasku do ograde nailazimo na natpise poput "photography is prohibited" (fotografiranje zabranjeno) i "use of deadly force is authorized" (upotreba oružja dozvoljena) što nam jasno daje na znanje što će biti prilikom fotografiranja, ili ne daj bože, pokušaja prolaska u područje. Programi razvoja avijacije su se pokazali iznimno uspješnima u raznim ratovima koje je vodio SAD "zbog zaštite interesa američkih građana" što je samo poticaj ka daljnjem razvoju tehnologije koja možda i nije čisto naša ideja. Postrojenje na Groom Lakeu je nedefinirano od strane vlade, tj. niti ga niječe, niti ga priznaje. Kazne prilikom približavanja području iznose 600 $ i podrazumijevaju kasnije posjete FBI agenata. Zato i nije čudo što je sve povezano sa NLO-ima. Naime, zabilježene su brojne fotografije u najmanju ruku čudnih objekata koji lete na područjem. Zbog toga je i proizašla teorija da se tu nalaze brojne letjelice koje su nesretno pale na Zemlju ili je sve čak i zajednički projekt ovozemaljske i tuđinske inteligencije. Karta područja nije zabilježena ni na jednom postojećem atlasu, pa čak ni na službenoj stranici američkog ministarstva obrane što je isto zanimljivo. Pokušaji snimanja područja špijunskim satelitima su prošli fijaskom, sateliti su bili uništavani, kao i eventualne snimke područja uz pripadajuće tonske zapise. Definitivno najbolji i vjerojatno jedini način da vidite bazu i njezine objekte je Google Earth servis što začuđuje jer je to i najeksponiraniji svjetski "špijunski" satelit. Po mom mišljenju – kako možemo uopće biti sigurni da gledamo Area 51, i to u realnom vremenu? Vlast u državi Nevada je u svemu vidjela turističku mogućnost pa je u blizini izvjesila natpis "Autoput vanzemaljaca". Poznata je i tužba pet neimenovanih civila koji su za vrijeme rada oko područja Groom Lake zadobili zatrovanja od raznih kemikalija koje su im oštetile kožu, jetra i nanijele dišne probleme. Određeni ljudi su odmah odgovorili da su događaji unutar područja tajni baš zbog onemogućavanja tužbe protiv njih. Kada je sudac odbio takve vladine argumente umiješao se sam predsjednik Bill Clinton i zatražio i upotrijebio svoje pravo odlučnosti te ustvrdio da za to područje vrijede drugačiji zakoni. Samim time, tužba je odbačena zbog nedostatka dokaza. Sve žalbe su bile odbijene, te je ovakvo uplitanje predsjednika prvo javno reagiranje na područje i oštro miješanje izvršne u sudsku vlast čime smo dokazali da na Balkanu nismo usamljeni u takvom djelovanju. Što se vanzemaljaca tiče, 1996. čovjek kodnog imena Victor je donio video zapis ispitivanja vanzemaljca u Area 51. Kasetu je presnimio za vrijeme boravka u području i uspio je prokrijumčariti. Vanzemaljac je navodno na Zemlji još od pada 1989. i odgovara telepatijom na pitanja. Jedan dio znanstvenika je iznenađen i uplašen ovim videom, dok ga drugi ismijavaju. Neki ufolozi smatraju da je to vanzemaljac uhvaćen u Južnoafričkoj Republici, a zatim doveden u Area 51. Sve navedeno je iskorišteno u svim mogućim spektrima, u serijama (Dosje x, Simpsoni), filmovima (Dan nezavisnosti), te u videoigrama (Tomb Raider, GTA San Andreas, Sim City 4). Stoga, vjerovali ili ne u vanzemaljske aktivnosti u ovom području, moramo biti svjesni da ovdje nešto postoji, vezano uz vojne teorije zavjere ili vanzemaljce. Bez pravih dokaza ovo prvo je trenutno realnija opcija.
Neke od teorija zavjera vezanih uz područje su: • • • • •
pohrana i razvoj tehnologije pomoću srušenih NLO-a susreti i razvoj tehnologije sa vanzemaljcima razvoj energetskog oružja umjetno upravljanje svjetskom klimom aktivnosti vezane uz tajni svjetski poredak
Upravo je najbolji dokaz da se nešto čudno odvija u ovoj bazi činjenica je da je američka Vlada desetljećima ismijavala sve koji su govorili o zavjerama s navodima da baza niti ne postoji. Tek je 2003. godine Bijela kuća ipak priznala postojanje baze te je sve klasificirala kao "Top secret" što je vjerojatno bila olakotna okolnost i svi "ludi teoretičari zavjera" su preko noći (p)ostali samo teoretičari zavjera.
144
Englezi ne bi bili Englezi da i oni nemaju kopiju ove američke vojne baze. Timothy Good i Ralph Noyes su zbog učestalih navoda ka NLO aktivnostima na jednom području odlučili istražiti što se tu zapravo događa. Glumeći vojnike su nazvali vojno postrojenje RAF Rudloe Manor upitavši za neke podatke o NLO-ima. Podatke koje su dobili su naveli u svjetskom bestseleru "Above Top Secret". Sljedeći dan su došli na to mjesto kao civili, no, odbijeni su uz podsmijehe kako takvi odijeli ne postoje i da je to sve izmišljotina. Vozila koja su ulazila u područje su bila ili neoznačena ili s oznakama nepostojećih tvrtki. Prilikom istraživanja su otkrili da se definitivno događaju nekakve podzemne aktivnosti. A sve ke stopirano kada im se ispriječio crni kombi iz kojeg su izašli vojnici s namjerom identifikacije uz prijetnju da će biti "izbrisani" ako nisu zbilja vojnici. Na njihov upit ima li aktivnosti vezanih uz NLO jedan vojnik je odgovorio da "mnogo stvari ide gdje nitko ne zna". Interesantno je da gotovo cijeli okrug u "kuloarima" zna da su tu vanzemaljci. Epicentar svega je jedan napušteni bunker (u kojega je uložen prilično velik novac, unatoč napuštenosti, op.a.). Također, bunker ima vrlo visoku razinu osiguranja, te podređeni ne znaju što znaju nadređeni. Po nekim teorijama, bunker služi za razvoj nuklearnog naoružanja u slučaju invazije iz svemira.
Slika 144 – Satelitska snimka Area 51 baze, 2000. – Izvor: NASA Landsat
VOJNI DOKUMENTI Milton William Cooper je objavio najpoznatiji dokument o povezanosti Vlade i vanzemaljaca poznat kao Cooperov dokument. Zbog objave dokumenta bio je uvjeren da ga čeka smaknuće od strane tadašnjeg predsjednika SAD-a Billa Clintona, a teoretičari zavjera smatraju da se nešto slično tomu i dogodilo kada ga je ubio policajac prilikom uhićenja zbog neplaćanja računa. Šerif je u službenoj izjavi rekao da je Cooper kod sebe imao "ubojito" oružje te da su reagirali sukladno zakonu pošto osumnjičenik nije želio platiti porez. U svojoj knjizi je tako prezentirao možda i najsveobuhvatniju teoriju zavjere ikada koju je kasnije nadopunio David Icke. Cooper tvrdi kako Zemljom tisućljećima upravljaju vanzemaljci putem tajnih društava i interesnih skupina koristeći naprednu tehnologiju, kontrolu populacije i podzemna postrojenja. Tako su već pedesetih godina prošlog stoljeća svjetske sile nastavile bušenje Zemlje kreirajući baze i gradove. Mnoge eminentne političare je etiketirao kao vođe raznih sektora manipulacije pa mu je tako George Bush stariji bio "kontrolor trgovine drogom". Kennedy je ubijen (Cooper među prvima navodi mogućnost da ga je ubio vozač, op.a.) zbog želje za priznavanjem zavjere, a Mjesec i Mars su danas naseljeni ljudima. Vojne baze Dulce, Area 51 i Montauk su neke od najbitnijih za ovaj sveobuhvatni projekt. Rockefeller je bio jedan od financijera projekta, a idejni začetnik je Eisenhower. Gotovo sve moderne korporacije i vladine agencije dio su projekta idejne skupine MJ-12, odnosno, Majestic Twelve (dvanaest veličanstvenih). Konačni zaključak ovog plana biti će kada na snagu nastupi naredba broj 92.447 (Reagan je došao do naredbe 12.000, ne zna se gdje se sve trenutno nalazi). Prvotno je čovječanstvo održavano u iluziji drogom, zatim je uslijedila hipnoza, danas je na redu trovanje i obeshrabrivanje dok za kraj ostaje nestanak interneta, sputavanje slobode i zloglasna FEMA postrojenja. Ustroj MJ-12 je isti kao i nekada šestorica iz Vlade i šestorica iz Vijeća za međunarodne odnose i Trilateralne komisije. Zanimljivo je da su u početku svi nijekali umiješanost ovih organizacija s onom Bilderberg grupe (također bitan dio manipulacije) kao i djelovanjem Vlade dok je danas sasvim normalno da savjetnici i ministri predsjednika dolaze iz tih grupacija. Cooper je bio duboko uvjeren kako političari koje vidimo putem medija nemaju preveliko saznanje o količini manipulacije prisutnoj kroz sve pore stvarnosti već je sve smještao "iza kulise". Pošto su neki od njegovih navoda iznimno teško provjerljivi ostaje nam samo da se zapitamo o ovoj intrigantnoj teoriji. Projekt MK Ultra također je navodno povezan s manipulacijskim tehnikama pridobivenim od vanzemaljaca. Kako isti nije porican od strane Vlade jasno je da postoje osnove da bi se proglasio zavjerom. Ljudski subjekti su podvrgavani kontroli uma putem droga, hipnoze i sličnih tehnika s ciljem shvaćanja frekvencija koje (ne)izravno utječu na čovjekovo ponašanje. Blue Beam projekt je usko povezan s manipulacijom ljudskom percepcijom i vjerovanjima. Od čipova do holograma konačni cilj je prikaz ponovnog dolaska Isusa Krista putem gigantskog holograma u atmosferi i stvaranje New Age religije upravljane Novim svjetskim poretkom. Teoretičar koji je objelodanio teoriju zvao se Serge Monast i bio je uvjeren kako će umrijeti od nekakve vrste nesreće dok će mu kanadsko-američka vlast svim vrstama sile pokušati zagorčati život. Nešto slično se i dogodilo pa je Monast umro 1996. od srčanog udara samo par tjedana nakon što mu je oteta kćer koja nikada nije pronađena. Što se tiče nekih bitnijih dokumenata van teorija zavjere najpoznatiji je onaj donesen tijekom Disclosure konferencija. Iste djeluju od 1992. s ciljem da dokažu sustavno Vladino zataškavanje NLO fenomena. Pokretač projekta je američki ufolog Stephen M. Greer koji je utro put znanstvenom proučavanju tematike.
VOJNI PROJEKTI Iako bi dva projekta koje ću upravo spomenuti mogla biti i u tehnološkom odnosno poglavlju s teorijama zavjere ubacio sam ih ovdje jer mnogi smatraju kako imaju veze s tajnom vojnom tehnologijom povezanom s vanzemaljcima ili reverzibilnim inženjeringom. Prvi tajni projekt je projekt Chemtrails. Nedavno smo doznali kako je Bill Gates jedan od bitnijih financijera ovog sustava dok je i Bijela kuća priznala njegovo postojanje "uz povjerljivost namjene". Time su teoretičari zavjere prestali biti dežurni "redikuli", a oči nas ipak nisu varale kada smo vidjeli višesatne tragove na nebu koje ostavljaju zrakoplovi prilikom leta. Iako postoji duboko prihvaćeno mišljenje kako ne postoje znanstvene analize ovih avionskih ispuha to ipak nije tako. Zanimljivo je da je slično pitanje postavila i današnja hrvatska ministrica okoliša Mirela Holy bivšoj Vladi Jadranke Kosor na što je dobila odgovor da se Chemtrailovi ne mogu niti potvrditi niti demantirati. Neke od analiza su dovele do saznanja kako se u ispušnim plinovima nalaze vrste bakterija, barijeve soli, kvasci, aluminij i ono najšokantnije – fragmenti ljudskih fetusa. Znanstvenici su objasnili na sve moguće načine prisutnost ostalih elemenata no na ovaj posljednji jednostavno nema odgovora. Bez obzira što ispušni plinovi ovakvog sastava kreiraju ljudima na koje su izbačeni veliko je pitanje jesu li i legalni. Nažalost, Hrvatska ima ugovor s NATO paktom pa joj je obaveza "progledavanje kroz prste" na ovakve stvari. Također je bitno naglasiti i mogućnost da se na ovaj način sipa određena vrsta priona (pogledaj prvo poglavlje, op.a.) koji stvaraju tajanstvenu Morgellonovu bolest.
145
Ta bolest nastaje od nepoznatog uzroka uz nepoznat način liječenja i nepriznavanje od znanstvene zajednice. Radi se o velikim ranama koje nastaju na oboljelom uz nastanak čudnih izraslina po tijelu. Sve je povezano s Chemtrailovima iako nije sigurno postoji li ikakva poveznica pa je možda u pitanju neki drugačiji izvor.Vlade svijeta su, slično kao i kod nepriznavanja Morgellona, prvotno optuživale svjedoke da Chemtrailovi zapravo i ne postoje, no kasnije su suočeni s tisućama slika priznali kako postoji opcija promjene u dizajnu motora ili gorivu kod aviokompanija, a sasvim je moguće i da vojni sektor time nadgleda globalno zatopljenje. Naravno, takvi navodi su samo dodatno produbili ionako ogromne količine teorija zavjera koje trenutno mogu držati vodu samo s očiglednošću fenomena i već spomenutom bolesti uzrokovanom najvjerojatnije od strane nanotehnološke reference. No, nisu jedino Chemtrailovi nepostojeći fenomen. Drugi u nizu je HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program, Program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije, op.a.) kojeg, istina, Vlada SAD-a ne poriče ali ne daje niti pravu istinu. Brojne teorije govore o povezanosti HAARP-a, Chemtrailova, Blue Beam projekta i onog trećeg kojeg ću uskoro navesti. Slika 145 – Primjer Chemtraila u Zagrebu i Morgellonove bolesti – Kompilacija fotografija
Inače, nama je ova tema posebno interesantna jer su tri Hrvata iznimno bitna za projekt. Prvi je Nikola Tesla koji je dao idejnu konstrukciju za korištenje Zemljine ionosfere radi stvaranja bežične energije koja bi se mogla koristiti u pozitivne i negativne svrhe. Kontroverzni biznismen J. P. Morgan iskoristio je Teslu te je njegov patent Wardenclyffe tornja kasnije prepustio američkoj Vladi. Savjetnik Bijele kuće za vremensku modifikaciju (da, niste pogriješili u čitanju, op.a.) Howard T. Orville sa znanstvenikom Gordonom MacDonaldom smatra kako je meteorološko ratovanje budućnost SAD-a, a sve povezuje današnji Obamin savjetnik Zbigniew Brzezinski koji šezdesetih i sedamdesetih godina piše Studiju o mentalnom ratu s već navedenim MacDonaldom. Taj znanstvenik s druge strane surađuje s drugim Hrvatom u priči, Andrijom Puharićem, u složenim istraživanjima utjecaja različitih frekvencija na ljudsko ponašanje u kojem otkrivaju zbilja iznenađujuće podatke. 1987. Brian Eastlund kreira patent na aparaturu za atmosferske promjene te sve kroz niz radnji prelazi iz privatnih u korporativno-vojne ruke i sektor. Danas HAARP tehnologijom rasprostranjenom po cijelom svijetu raspolaže Raytheon, suradnik američke Vlade u razvoju oružja. Tu dolazi i treći Hrvat, onaj koji je razotkrio ove podatke – Nick Begich. On je uvjeren kako vojni sektor upotrebljava tehnologiju s kojom prokuhava atmosferu i mijenja atmosfersko-geološke prilike pogođenog područja. Prvi aspekt je potvrđen prošle godine kada je neidentificirana švicarska tvrtka stvorila umjetne oluje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a drugi kada je projekt službeno emitirao prvi signal u ionosferu, na kobni 11.3.2011. Igrom "slučaja" na isti datum bilježimo katastrofalan potres u Fukushimi (gdje inače potresa ne bi trebalo biti, op.a.) i HAARP-ova telemetrija uploadana na službenu stranicu doslovno divlja. Sve je proglašeno slučajnošću, a poludjela telemetrija je "rezultat prevelikog posjeta stranici". Kako je prije svakog bitnijeg potresa (koje isto igrom slučaja dijeli uvijek po 188 dana – Čile, Novi Zeland, Japan, Fiji, Meksiko, op.a.) uočena Aurora Borealis koja je dokazana nuspojava "prčkanja" po ionosferi teško se oteti dojmu da postoje elementi zavjere...
146
A treći aspekt u ovoj vojno-vanzemaljskoj zavjeri bio bi onaj najmanje dokazima dokučiv no i najvidljiviji - FEMA (Federal Emergency Management Agency – Savezna agencija za upravljanje hitnim slučajevima, op.a.) kampovi iliti logori. FEMA inače ima sve veće ovlasti i proračun, a prilikom izvanrednog stanja dobivaju gotovo apsolutističke ovlasti. Ono što je najvažnije za istaknuti je ovlast u evakuaciji i smještanju civila tijekom nepogode. Za tu priliku su renovirani i izgrađeni veliki kampovi koji će "ugostiti" do 50 milijuna ljudi ukoliko bude "kuršlus". Mediji već godinama ignoriraju stvaranje ovih koncentracijskih logora, a poznata je tzv. FOX - Beck afera u kojoj su ovom analitičaru u posljednji trenutak zabranili prikazati emisiju zbog "ugrožavanja nacionalne sigurnosti". Organizaciju je oformio George Bush stariji i putem stalnih povećanja mogućnosti su počeli prikupljati i ogromnu količinu lijesova nepoznate namjene što dodatno plaši stanovništvo. Svrha im je "humanitarna" iako je teško uvidjeti humanost u prikupljanju lijesova. Uz sve su usko vezane i DUMB (Deep Underground Military Bases - Podzemne vojne baze, op.a.) koje također služe samo za pomoć potencijalno unesrećenom čovječanstvu. Ili znaju za kataklizmu koja nama nije poznata ili sve služi u neke sasvim druge svrhe... Slika 146 – HAARP mašinerija i FEMA lijesovi u jednom od postrojenja – Kompilacija fotografija
KOMUNIKACIJA IZRAVNI KONTAKT Već sam naveo neke od neizravnih kontakata sa izvanzemaljskom inteligencijom. Sada ću navesti neke svjedoke koji su imali mnogo izravnije doticaje sa svemirskim kulturama. Profesor likovnog odgoja iz Bjelovara, Franjo Friedl, jedan je od takvih svjedoka. On je stupio u kontakt s Ginima. Jednosmjerna komunikacija u kojoj oni komuniciraju s njim je po njemu upozorenje čovječanstvu da malo paze na svoje ponašanje (tu se vide elementi prosvjete, op.a.). Zašto je izabran baš on, nema odgovor na pitanje. On također smatra da se komunikacija s Ginima već trebala dogoditi, no tomu je kriva NASA, koja ima u posjedu srebrnu ploču s tajnim znakovima. Uz to dodaje da nas iz svemira upozoravaju kako je najopasniji dio našeg planeta Balkan, te javljaju kako žive na šest planeta "s onu stranu Sunca". Astronautu Irwinu Scottu su na Mjesecu rekli zagonetne riječi : "Lam arabi? Alardi dini end avur. Esa kunis alim. " Njihova komunikacija s njim je u obliku "telepatovizije". Gini prate ljude od pradavnih vremena, što se da vidjeti iz riječi AR, dalje navodi prof. Friedl. AR – sve što je loše, što ne valja ARAS – grijeh (Ares, grčki bog rata, Arasu, sumeranski žrtvenik) ARET – rat Kur`an pak govori o El-Džinnima, koje je stvorio Bog od vatre, odnosno, vrhova plamena. Ljudi su stvoreni od blata i samim time iblis (sotona, zli El-Džinn) misli da je bolji od njih. Po muslimanskoj svetoj knjizi postoje tri vrste Džina, s krilima, u obliku raznih životinja i u obliku vjetra. Ponašaju se identično poput ljudi uz moći koje idu uz njihov oblik. Američka spisateljica Omnec Onec u svojoj autobiografiji "Došla sam s Venere" navodi da se kao dijete spustila na Zemlju u NLO-u. Njezina zadaća ovdje je podizanje svijesti čovječanstva o vanzemaljskoj inteligenciji. Također navodi da su vanzemaljci svojim zemaljskim kolonijama, Atlantidi i Lemuriji, naši izravni preci. Veneranci su astralna bića koja žive u eteru i nevidljivi su ljudskom oku. Prije puta na Zemlju spisateljica je reinkarnacijom proživjela brojne živote. Neposredno nakon dolaska bila je smještena u jednom samostanu na Himalaji gdje su je očekivali svećenici pripremljeni za to. Mala Sheila Gibson je izgubila život u prometnoj nesreći, pa ju je Omnec Onec zamijenila u tom trenutku. Dva puta silovana u djetinjstvu, proživjela je zbilja teške dane. Sve detalje možete pročitati u njezinoj prilično opsežnoj knjizi o venerijanskom djetinjstvu, no, knjiga nije prevedena na hrvatski po mom saznanju. Omnec trenutno živi u Chicagu i ima četvero djece. Tu je i John Foster, apsolutni svjetski prvak u susretima s NLO-ima. Imao je čak 3.000 kontakata na ovaj ili onaj način. 1986. je prilikom suočavanja sa žarkom svjetlošću među stablima dobio tzv. "flashback", te se sjetio svih dotadašnjih iskustava. Prilikom prve otmice mu je vanzemaljac u ljudskom obliku rekao da su ostali u obliku guštera, te da su na Zemlji zbog trajne edukacije i razvoja. Foster smatra da je ovime određena i njegova sudbina kao inženjera. Također je i nacrtao razne crteže koji pokazuju sam izgled vanzemaljaca, brodova itd. Kako su gotovo sva svjedočanstva ovakvih ili sličnih opisa uz materijalne dokaze poput čipova ili trudnoća koji nisu dovoljni znanstvenoj zajednici teško je sve empirijski potvrditi. Znanost nije toliko isključiva kada se priča o istinitosti tvrdnji koje svjedoci govore no sve povezuje s psihološkim poremećajima i bolestima pa se smatra da su oni zbilja uvjereni u te "nemoguće" situacije. Itekako je moguće da su i oni u pravu, ali vjerujem da je i ovaj puta istina negdje u sredini.
KRUGOVI U ŽITU Iz dana u dan smo svjedoci novih tragova, slikarija i krugova u žitu. Dokazano je da ove slikarije čovjek može nacrtati, no za to je potreban vrlo uvježban tim sa sofisticiranom opremom uz veliku tišinu i neprimjetnost. Sam fenomen dolazi još iz davnih vremena gdje su ljudi, vjerojatno po uzoru na slične slike, radili i svoje unatoč nemogućnosti gledanja istih iz zraka. Engleska je ponajveći izvor pojave, no i u našim krajevima postoje ovi krugovi. Epicentar u Engleskoj je u zapadnoj Engleskoj, između Stonehengea, Winchestera i Malborougha. Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama ili na drevnim svetim mjestima. Prvi znanstveno promatrani krugovi u žitu su upravo s ovih dijelova svijeta. Kasnije su promatrani i drugdje po Europi, u SAD-u, Kanadi i Japanu. Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene, što se ne može reći za "krivotvorine", odnosno, oblike koje naprave ljudi. Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je polegnuto u više slojeva, a stabljike su u svakom sloju okrenute u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.
147
U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane s nastankom lika u žitu. Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da film nije manipuliran i da s velikom vjerojatnošću nije obrađen računalom (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka). U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk. I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili. Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša "braća" s najbližih planeta, Marsa i Venere, pomoću svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. Slika 147 – Dupli triskelion 2 409 krugova, Milk Hill, Engleska – Autor: Handy Marks, wikipedia
"Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli, strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke" uvjeren je Creme. Smatra i da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije.
148
Ipak, jedan događaj koji je podosta promijenio pogled na krugove u žitu se dogodio 17.6.1996. U žitnom polju kod Alton Barnesa, se "pojavila" iznimno precizna dvostruka spirala DNK. Slučajnost ili igra lokalnih majstora su vrlo malo vjerojatne zbog složenosti oblika. Zanimljivo je i svjedočanstvo rašljara Neola Wynarda kojem su rašlje pukle prilikom ulaska u krug u žitu zbog količine nakupljene energije. Cijeli okrug je po običaju ovaj događaj pripisao vragu koji je po lokalnim poljima zaplesao sa vilama i vilenjacima, a prva povijesna svjedočanstva upravo i govore o ovim krugovima (koji nisu uvijek krugovi, op.a.) kao o "đavoljim". Znanstvena teorija je laserska tehnologija pomoću najvjerojatnije infracrvene svjetlosti. Naravno, ni Hrvatska nije nimalo izuzeta od ovog fenomena. Prva formacija u žitu primijećena u Hrvatskoj pojavila se u noći s 8. na 9. lipanj 2006. u polju pšenice u selu Vrhovljan, u općini Sv. Martin na Muri, 20-tak kilometara sjeverno od Čakovca. O tome je izvijestila većina hrvatskih medija. U petak 9. lipnja uzorak u pšenici prva je primijetila obitelj Varšić iz Vrhovljana, čija je kuća udaljena otprilike 100-tinjak metara od mjesta nastanka formacije. Jedan od njihovih susjeda te je noći čuo šuštanje pšenice, a dan prije, 8. lipnja, iznad Zagreba je viđen NLO. Stabljike žita unutar formacije nisu bile oštećene, a žito je bilo povijeno u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Šest dana kasnije, 15. lipnja 2006., u selu Brezovac, primijećena je još jedna formacija žitu. Ova formacija također se sastojala od tri kruga koji su ovaj put bili promjera otprilike šest metara i malo drukčije raspoređeni. Stabljike žita također nisu bile oštećene i pšenica je bila lijepo položena spiralno od središta krugova. Benjamin Cremo potvrdio je autentičnost obaju krugova. Također, potvrdio je autentičnost viđenja NLO-a iznad Zagreba dan prije nego što je primijećen prvi krug te potvrdno odgovorio na pitanje o povezanosti tog događaja s nastankom krugova. U noći s 19. na 20. lipnja 2000. godine, u Pečarovcima kod Murske Sobote pojavio se prvi tada poznati krug u žitu u Sloveniji o kojem su izvijestili slovenski mediji. Večer ranije viđen je i svjetlosni objekt. Sigurno je da znanstvenici koji smatraju kako je ovaj fenomen plod slučajnosti ili namjere i varanja nisu u pravu, a do koje mjere teško je dokučiti... Slika 148 – Krug u žitu uslikan u Švicarskoj – Autor: Jaberrocky, wikipedia
OSTALI KONTAKTI Dva sve popularnija i istraživanija područja kontakata s vanzemaljskom inteligencijom su kanaliziranje i paleokontakti. Ovaj prvonavedeni princip komunikacije s vanzemaljcima je onaj u kojem osoba (medij ili laik) stupa u kontakt s nepoznatim bićem putem telepatije ili ostalih tehnika. Pošto praktički svatko može kanalizirati ekskluzivnost čini jedino bitnost i ispravnost kontaktirane osobe. Znanost sve promatra sa skepsom uz mogućnosti prijevare i mentalnih poremećaja osoba koje se time bave. Dva najpoznatija svjedočanstva ovog kontakta su Plejadanski (Donosioci svitanja, op.a.) i Kasiopejski transkripti. Mnogima su upravo ovi tekstovi osnova modernog New Age religijskog koncepta, a bića koja nas kontaktiraju su zapravo mi u nekom drugom prostor-vremenu. Putujući galaktičkim valom prolaze kroz Plejadu i Kasiopeju (zbog čega i nose takvo ime) napredujući do konačnog odredišta – Zemlje. Sve bi se trebalo dogoditi na datum 21-12-2012 kada bi ljudi sukladno spisima trebali napredovati iz trećeg u četvrti denzitet, s tim da jedan dio nikada neće napredovati. U sve ulazi i OPD (prema drugima) i OPS (prema sebi) opredijeljenost koja je ključ napretka u viši nivo stvarnosti. Tu je i niz predviđanja budućih i tumačenja prošlih događaja. Kako jedan određeni dio predviđanja nije pogođen skeptici dolaze na svoje. Zanimljivo je da ovdje čak postoje i insajderi skeptici. Oni naime tvrde kako je veliki broj kontakata lažni i da su se u komunikaciju odavno infiltrirali i loši alieni. Crkva sve tumači kao komunikaciju s demonima, znanost sve ismijava dok prosječan i objektivan čitatelj dolazi do zaključka kako je pozadina svega iznimno interesantna i da imaju određene stvari koje svakom mogu biti zanimljive i poučne. Kako je prilično jednostavno doći do traženog materijala, naročito jer je besplatan onda Vama prepuštam daljnju potragu.
149
Paleokontakti su vjerojatno i najbolji dokazi o postojanju vanzemaljaca koje poznajemo. Bogovi su prisutni u gotovo svakoj religiji, a naročito je zanimljivo kada neki od bogova izrazito podsjećaju na neke druge unatoč očiglednom nepostojanju veze između dva naroda. Susreti civilizacija i bogova opisani su kroz više poglavlja ove knjige. Od nepoznatih letjelica, slikarija NLO fenomena na starim slikama i pećinama do direktnih svjedočanstava poput onog Enohovog u bibliji jasno je da su stari narodi imali kontakt s nepoznatom inteligencijom, pitanje je samo hoćete li pratiti dokaze ili nećete... Slika u ovom slučaju znači kao suho zlato... Slika 149 – Prvi red su crteži iz pećina, drugi umjetnička djela – Kompilacija fotografija
LITERATURA (PREPORUKA) NLO-I Leslie Kean 2011., Planetopija, Zagreb SVJETLA NA NEBU Krešimir Mišak 2010., Sysprint, Zagreb UFO - MIT ILI STVARNOST? Dave R. Heyneck 1998., Zagrebačka naklada, Zagreb SVI SMO MI DJECA BOGOVA Erich von Daniken 2008., Zagrebačka naklada, Zagreb
OTKRIĆA BEZ OBJAŠNJENJA Stvari koje vremenski, tehnički ili geografski jednostavno ne pripadaju tamo gdje su pronađene kao i neke pojave koje su u potpunosti nevjerojatne nazivamo otkrićima bez objašnjenja. Ovdje čak nema niti dileme ili sukoba znanstvenih struja, ovdje je jednostavno nemoguće ustvrditi pravo podrijetlo otkrića. Kako već pretpostavljamo, znanosti je u ovom slučaju bolje biti bez komentara nego ući u dubioze poput rasprava o ponovnom pisanju povijesti ili mijenjanju elementarnih zakona fizike. U ovom sustavu koji onemogućava drugo mišljenje i u kojem su moderni nezavisni arheolozi velika opasnost ništa se niti ne očekuje u pogledu rasvjetljavanja svega što ćete pročitati pa su špekulacije jedino što preostaje. Pošto je i naše vjerovanje u sve ovo veoma ograničeno „njihovim“ pravilima sreća je što postoji Internet gdje vrlo lako na youtubeu pogledati video gotovo svakog otkrića…
Nekonvencionalni istraživači su ključ kod objelodanjivanja ovakvih pronalazaka, no, ono što nas zanima je kako i kada? To nažalost nitko ne može ili ne želi odgovoriti.
Pronalazak! Bez obzira na sva omalovažavanja i probleme pri financiranju ovakvih projekata osmijeh na lice donosi otkriće i zapanjen izraz lica ljudi koji za to otkriće doznaju.
UPITNICI PROŠLOSTI YONAGUNI 1987. Japan. Ronilac Kihachiro Aratake (inače direktor lokalne turističke zajednice) ronivši u arhipelagu najzapadnijeg japanskog otoka Yonaguni na dubini od 30 metara otkriva čudnu strukturu. Ta novootkrivena formacija stijena prekrivenih muljem i pijeskom od tada je kako velika turistička senzacija tako i predmet brojnih znanstvenih i inih kontroverzi. Niti dan danas stručnjaci se nisu posve usuglasili oko ovog fenomena. Njegova fasciniranost otkrićem dovodi do zanimanja znanstvene elite, konkretnije, tadašnjeg profesora emeritusa Ryukyu Sveučilišta, Masaakija Kimure. Doktor podmorske geologije i čovjek koji se ne libi iznijeti sasvim nove ideje jedan je od predvodnika teorije da je ova geološka tvorevina u potpunosti umjetna. No, ono što je toliko zapanjujuće kod ovog otkrića je i neizbježno pitanje - ako je to zbilja nekakva vrsta piramide, kako je završila pod vodom? Što se toga tiče svi znanstvenici su se složili da je taj dio obale potopljen prije čak šest do deset tisuća godina podizanjem razine mora usred završetka ledenog doba. Svima vam je jasno što ovakav zaključak implicira. Kako glavna struja znanosti poučava, prva civilizacija na Zemlji se počela razvijati prije nekih pet do deset tisuća godina u Mezopotamiji, a ovo otkriće bi tu tvrdnju drastično uzdrmalo. Stubišta i terase kao na stepenastim piramidama Južne i Srednje Amerike su japanskim znanstvenicima nedvojbeno znak ljudskih prstiju, dok američka struja znanstvenika ipak tvrdi da su to samo zanimljive prirodne formacije.
150
Dr. Robert Schoch tako tvrdi da je najveći dio tvorevine prirodan, te da je čovjek možda samo utjecao na vanjski izgled. To je i stajalište Johna Anthonyja Westa. Zanimljivo je da su oni jedni od glavnih pobornika teorije o puno starijem datumu izgradnje egipatskih piramida. Teoretičari zavjere ih ne shvaćaju preozbiljno jer dolaze sa Sveučilišta Yale koje je samo po sebi kontroverzno. Tu je i još jedna teorija da je ovaj dio arhipelaga zapravo lokacija drevnog izgubljenog svijeta, Mu, i da tek slijede prava otkrića. Tako bi ledeno doba bilo krivac za nestanak Atlantide (Sredozemlje ili Atlantski Ocean) i Mua (Yonaguni ili Antarktika). To bi potvrdilo i tvrdnje o drevnim narodima koji su bili iznimno razvijeni. Nakon svega, ovo je možda impuls znanstvenicima da dokaze o njihovoj razvijenosti ipak ne moramo tražiti kilometrima pod zemljom već mnogo bliže, u najplićim dijelovima Tihog oceana.
Slika 150 – Dio podvodne tvorevine Yonaguni – Izvor: www.yonaguni.ws
KAMENI ZIDOVI Goleme kamene kocke koje tvore zidine podigao je deveti car Inka. Zanimljivost ovog slučaja je neobična povezanost kocaka, ili bolje rečeno, nepovezanost. Dakle, kamenje je gotovo "zalijepljeno" jedno za drugo. Profesor Jean-Pierre Protzen je prvi koji se ozbiljnije dohvatio ove misterije. Zidovi u Cuzcu, Sacsahuyamanu i Ollantaytambu su bili predmet njegovog istraživanja. Otišavši na kamenolom iz kojeg je kamenje uzimano, otkriva brojno kamenje koje nije došlo do finalne obrade već je ostalo na gradilištu. Kameno oruđe za obradu kamena je služilo za obradu grubog kamena, obradu kamenih kocaka i finu obradu. Profesor je teoriju mogao jedino provjeriti u praksi. Obradom kamena je zaključio da je točna. Pomnim proučavanjem je otkrio da su u kockama koje su nosioci drugih kocaka postoje usječena udubljenja u koja gornje kocke savršeno uliježu. Profesor je i to pokazao u teoriji i vjerojatno je rasvijetlio ovu misteriju. No i dalje ostaju dva pitanja – kako je bilo moguće raditi detaljne utore nepoznate svrhe (fotografiju ovakvog utora možete pronaći u drugom poglavlju, op.a.) s toliko savršenom preciznošću koju je i danas teško replicirati (pokusom zaključio inženjer Christopher Dunn) i zašto je kamenje obrađivano na kompliciraniji i teži način? Na ovo drugo pitanje znanstvenici tvrde da imaju odgovor i da je to primitivnost gradnje graditelja i pogreška, no primjeri iz Egipta govore suprotno. Tamo je jasno dokazano kako su "pogreške" simetrične i postoji vrlo jasno vidljiva ideja i plan drevnih graditelja
151
Egipat i Južna Amerika? E, da, to možete vidjeti na slici. Nevjerojatnu sličnost u gradnji mainstream znanost gotovo uvijek povezuje s arhetipovima i istim misaonim formama na različitim dijelovima planete. Ovdje je sve slično u tolikoj mjeri da se možda može pričati i o istom graditelju. Ostala zanimljiva pitanja su npr. Zašto je drevnom graditelju bila toliko bitna bliskost između dvije građevne plohe i što točno označavaju ovakve građevne naznake? Evidentna sličnost u zidovima kao i namjera arhitekta nas opet vraća do anomalija i otkrića bez objašnjenja. Pojedini autori smatraju kako je u sve umiješana sveta geometrija dok neki idu tako daleko da ovakav način gradnje povezuju s iskorištavanjem Zemljine energije. Kako izuzev par strojara i građevinara znanost nije dala veći obod ovim istraživanjima teško je izvlačiti konkretne zaključke, ali je teško biti i skeptikom kada postoji ovako veliki broj dokaza o povezanosti drevnih kultura... Slika 151 – Sličnost zidina različitih drevnih civilizacija – Screenshot: The revelation of the pyramids dok. film
BOSANSKE PIRAMIDE Mjesto ove "anomalije" je brdo Visočica, 32 kilometra od Sarajeva. Dr. Semir Osmanagić idejni je pokretač kontroverznog otkrića koje kao konačni cilj ima oživjeti zakopanu dolinu piramida u Visokom. Svake godine tisuće turista obilazi dolinu dok stotine volontera putem neprofitne organizacije otkopava piramide i tunele u okolici. Kako se sve nalazi u Bosni i u neposrednoj blizini EU samim time sam sve okarakterizirao "kontroverznim". Nevjerojatna količina truda uložena je potkopavanje, a ne otkopavanje projekta. Kada su svi protiv nastavka projekta onda je to, sudeći po praksi kroz stoljeća, najbolji motiv za korak dalje. Velika bosanska piramida višestruko nadmašuje one u Gizi što, po Osmanagiću, ugrožava ne samo povijesni nego i turistički potencijal Egipta. Iako na prvu sve izgleda kao kompleks brda već jednostavnom metodom mjerenja stranica i usporedbe sa stranama svijeta dolazimo do velike podudarnosti. Nakon svih ostalih znanstvenih metoda provjere dolazimo do zaključaka kako je brdo odjednom sve bliže tomu da postane piramida. Osim pitanja odakle piramida u Bosni drugo povezano pitanje je i – Tko su graditelji? To je vjerojatno i najdelikatnije pitanje u cijeloj priči, a Osmanagić je uvjeren u postojanje više civilizacija koje su živjele u području i utjecale na izgled piramida. Kada su izgrađene? Isto tako delikatno pitanje koje iziskuje dosta znanstvene istrage i dokaza. Razni predmeti pronađeni u neposrednoj blizini ukazuju na prilično hrabre pretpostavke o datumu izgradnje. Treće pitanje je možda i najintrigantnije – Zašto su izgrađene? S obzirom na količinu energije koje piramidalne formacije uvijek odašilju možda je upravo to i najbitniji opseg djelovanja, a onda bi dodali i ono – Kome ide stvorena energija? Jako sklizak teren...
152
Već su pronađeni ostaci drevnih kamenih blokova kao i podzemni tuneli što navodi da su arheolozi vrlo blizu nečemu. Toplinska satelitska snimka govori da je okolno tlo dosta toplije od onoga ispod piramida što je jedan od mogućih dokaza jer je piramida hladna iznutra zbog brojnih prostorija. Jedna od teorija također stoji uz bosanske piramide jer na piramidalnom pojasu nedostaju samo europske piramide, a pojas jasno prolazi i kroz BIH. No, nisu baš svi sto posto zagrijani za ovakva arheološka istraživanja. Jedan dio bosanskohercegovačke vlade i parlamenta nije za to jer će eventualna blamaža donijeti jednu prilično grotesknu sliku prosječnog Bosanca, poput one u vicevima o Muji i Hasi. Ja osobno smatram da tko ne riskira i ne profitira, i dajem podršku Osmanagićevoj tezi bez obzira koliko ona nekima nevjerojatna i smiješna bila. S obzirom tko je na suprotstavljenoj strani Semir zasigurno ima raju kao podršku. Ovo bi bilo veliko otkriće za BIH jer bi je diglo na noge iz dubokog "knockdowna" u kojem leži već 10 godina. Za povijest ovo znači još i više jer bi Europa napokon pokazala da može parirati Africi i Americi po razdoblju prije mnogo tisuća godina. Nadamo se samo da ove piramide neće završiti kao one kineske pod zemljom ili pak kao japanske pod vodom. Slika 152 – Osmanagić i piramida, tuneli Ravno i stranica velike piramide – Autor: Ratko Martinović
INTRIGANTNE LEGENDE Stari rukopis iz dvora cara Cin Shia u Shen Siu: "... To ogledalo je bilo visoko 1,76 metra, a široko 1,22 metra, sjajno naprijed i na pozadini. Kad bi netko stao ispred njega, svi njegovi unutrašnji organi postajali su vidljivi. Ako je netko bio bolestan, mogao je pronaći uzrok svojoj bolesti stojeći pred tim ogledalom..." (prijevod Ahmed Bosnić) Ovo poglavlje sam s namjerom započeo ovim rukopisom jer detaljno govori o uređajima koji su se u nekim ranijim vremenima svakodnevno koristili, a danas su puka znanstvena fantastika. Oko tri tisuće godina stara knjiga Surija sidhanta govori o Zemljinom ekvatoru od 12.617 km i udaljenosti Zemlje i Mjeseca od 407.198 km. Moderni račun pokazuje ekvator od 12.756 km i razmak Zemlje i Mjeseca od 406.731 km. Pitanje je kako su drevni Hindusi znali tako složen račun kad su Europljani Zemlju smatrali ravnom pločom. Kinezi Huai Tsu i Lung Heng s početka nove ere temeljito objašnjavaju Big-Bang (Veliki Prasak). Zanimljivo je i da Biblija sadrži osnove elektrotehnike. Bog Jahve je prilikom opisa zavjetnog kovčega i njegove izrade Mojsiju zapravo dao shemu i princip električnog kondenzatora od 500 do 700 volti, sudeći po jednoj znanstvenoj replici. U zaljevu Paracas je pronađen veliki trozub u smjeru Sjever – Jug koji neodoljivo podsjeća na seizmograf Inka, a otkriva ga Hautefeuille 1703. godine. Tao Hung Ching, s pravom zvani kineski Leonardo iz 5. i 6. stoljeća, izrađuje prvi planetarij s kretanjem Sunca, Zemlje i još nekih planeta. Pri ulasku u Egipat carevi Hadrijan i Septimije govorili su o čudesnom pjevu kipa Memnona pri izlasku prvih Sunčevih zraka. Feničani Sanchuliaton i Filon govorili su o "oživljenom kamenju". Povjesničar Euzebije je pri istraživanju tog kamenja otkrio da ispušta zvukove nalik zviždanju. I u Bibliji nailazimo na zanimljive teorije. Filozof Majmonid (interesantno ime, op.a.) tako govori o poganskom kipu kojeg su "obasjale zvijezde" i tako su mogli komunicirati s inteligencijom iz svemira (radio?). Demon Azaziel je poučavao ljude za izradu ogledala pomoću kojih vidimo udaljene ljude i događaje (televizor?). Postoji i pripovijest kada Maksim Gorki, prilikom obilaska Indije, nailazi na Jogija. On mu nudi album sa slikama i otvorivši ga Gorki vidi najljepše prizore Indije. Zatvorivši ga jogi mu kaže da ga opet otvori. Prilikom novog otvaranja, u katalogu nije bilo ništa. Hefest, grčki bog kovač, prema legendi je napravio dva kipa koji su ga služili i pomogli pri kretanju tog hromog boga (zanimljivo razmišljanje za tako staro vremensko razdoblje, op.a.). U Kini je car Ta Chun je zbog ljubomore naredio deaktivaciju kipa njegovim stvoriteljima jer mu se žena zagledala u kip koji je svojim pokretima zadivio i samog cara. Platon u jednom svom poglavlju govori o Ikarovom ocu, Dedalu, koji je proizveo kipove koji su bili tako dinamični da ih je bilo teško držati na jednom mjestu. Garcilaso de la Vega govori o tome da su Inke bile tako napredne zbog kipa koji im je odgovarao na sva moguća pitanja. Argonauti su, u potrazi za zlatnom runom, došli i na Kretu. Potraga im nije dozvoljena od strane metalnog čovjeka koji je zaprijetio da će im slomiti brodovlje ako pristupe otoku. Papa Silvestar II. je pomoću zvjezdanih naputaka izradio kip koji mu je pomoću da ili ne odgovora govorio o svim važnijim pitanjima. Albert Veliki iz Regensburga u 13. stoljeću je pomoću zvijezda izgradio robota koji mu je pomagao i obavljao kućanske poslove. Njegov učenik Toma Akvinski je bio toliko izluđen njegovim čavrljanjem da ga je ugasio čekićem. Ovo nije obična anegdota, upravo njegov naziv za tog robota, android, je i danas prihvaćena u suvremenoj robotici. Nabrajanje legendi ili istina? E to prepuštam Vama na procjenu...
VELIKA LINIJA Osamnaest drevnih građevina koje svojim sličnostima pri izgradnji i usmjerenosti nevjerojatno podsjećaju jedne na druge i još su uz to na istoj liniji? Kada se poigramo brojkama dobivamo i iste udaljenosti između građevina? Sveta geometrija na prezentaciji uz naoko novu hipotezu o drevnom sjevernom polu prije promjena polova? Ovo je jedna od rijetkih tema u ovoj knjizi na koju postoje samo pitanja, bez gotovo ikakvih logičkih objašnjenja. Svaki možebitni odgovor je nevjerojatan, a o čemu se radi pogledajte na slikama i u dokumentarnom filmu "Otkrivanje tajni piramida" gdje ćete naići na još pitanja...
153
NANJING ALUMINIJ 1.12.1952. u kineskoj provinciji Jiang-Su gradilo se sportsko igralište jedne škole. Radovi su bili obustavljeni prilikom nailaska radnika na velik broj prastarih predmeta zakopanih pod zemljom. Pronađena je grobnica s listićima nekog metala uz porculan i lončarske posude. Grobnica plemića Zhoua Chua ne bi sama po sebi bila previše intrigantna, da on nije umro 297. god. pr. n. e. u borbi protiv Tibetanaca. Sada se vraćamo na one tajanstvene pločice metala. One su od aluminija. To naravno i nije neko čudo ako znate koliko se trenutno taj metal koristi. Stavimo naglasak na riječ trenutno. Aluminij je izoliran tek u 19. stoljeću, a prava primjena je započela u 20.-tom. Ali to nije sve. Za izolaciju aluminija je potrebna električna energija. Kako to u znanstvenom svijetu uvijek biva, ovim otkrićem su počele brojne svađe i nesuglasice među svim eminentnijim licima u struci. Glavna misao skeptika je da je aluminij možda kasnije završio u grobnici. Takva prepucavanja su odlučili prekinuti doktori sa odsjeka za kemiju Sveučilišta St. Andrews, Butler, Glidewell i Pritchard. Odmah su odbacili tezu o eventualnom slučajnom podmetanju aluminija jer bi bilo neobično da su eventualni pljačkaši grobnica ostavili srebro u grobnici. Tu je bila i teza o stvaranju aluminija pri vrlo visokim temperaturama. Na taj način se dobiva prilično nečist aluminij, što nije činjenica u ovom slučaju. Nisu otkrili pravi način dobivanja aluminija, ali nešto što bi im poduprlo teoriju je otkriće iznimno rijetkog prirodnog aluminija u Kini. Eventualna obrada ovog prirodnog aluminija je možda rješenje cjelokupnog slučaja. Moj zaključak je da se po tko zna koji put pokazuje da su pravi tragovi najčešće pred našim nosevima, te ih možemo otkriti čistom logikom i isključivši sve mogućnosti koje nisu moguće dobivamo rješenje ma kako ono nemoguće bilo (razmišljanje slično ovom dugujemo Sherlocku Holmesu, op.a.). Slika 153 – Velika linija, drugačiji sjeverni pol i poveznica s brojem Fi – Screenshot: The revelation of the pyramids dok. film
NAPREDNI INSTRUMENTI KRISTALNE LUBANJE Lubanja koja se nalazi u Muzeju čovječanstva u Londonu je manje tajanstvena od druge, no ne i manje zanimljiva. Napravljena je od čistog kristala, nemoguće joj je utvrditi starost, a muzej ju je 1898. kupio u Tiffany´s za 120 funti. Anne Mitchell Hedges drži u posjedu onu drugu lubanju, slikovito nazvanu lubanjom smrti. Dok je bila dijete s ocem je bila u potrazi za Atlantidom, i pri tome su otkrili drevni grad Maja Lubaantum, u Belizeu. Samo otkriće lubanje je prilično zanimljivo jer znanstvenici tvrde da ga je Annin otac podmetnuo Anni, a da ga je otkrio negdje drugdje. U svojoj knjizi "Opasnost je moj saveznik" Mike i sam govori o tome da ima za pravo čuvati tajnu mjesta pronalaska lubanje. Lubanja je stara najmanje 3600. godina, a upotrebljavana je najvjerojatnije za tajne obrede. Sama izrada je potrajala 150. godina, uz bitnu napomenu kako su majstori brusili po čitav dan i noć veliki komad kristala. Naravno, proces bi rapidno ubrzalo posjedovanje lasera. Razlika između dviju lubanja je ta što je prva napravljena iz jednog komada, a drugoj se čeljust može odvojiti. Pri analizi je zaključeno da su obje lubanje oslika jedne, i to ženske, osobe.
154
MEHANIZAM S ANTIKYTHERE 1900. godine kod otoka pored Krete pronađena je olupina broda sa kipovima. Među kipovima je pronađen dio nekakvog mehanizma. 1958. Englez Derek de Solla Price, danas umirovljeni profesor povijesti znanosti na sveučilištu Yale u Americi, otkriva da predmet ne može postojati u tom vremenu. S vanjske strane je imao brojčanike uložene u drvenu kutiju, a unutra je bilo najmanje dvadesetak zupčanika, i to diferencijalnih (smatralo se da su izumljeni 1575. god., op.a.), a izvana je također imao astronomski kalendar. 1971. otkriva cijelu zbirku zupčanika. Ne zna se točno čemu je mehanizam služio, kao ni je li znanstveno ili umjetničko djelo, ali bez obzira je jedan od najvećih tehničkih pronalazaka u povijesti. Po ovakvim izvorima, stari narodi su itekako bili tehničko obrazovani. Također su bili potkovani u znanjima koja su i danas prilično u eksperimentalnom stadiju. Mehanizam se danas nalazi u Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni, a dio znanstvene zajednice i dalje šuti o mogućim primjenama jer je "do jučer" ovaj predmet smatrao nemogućim... Slika 154 – Dvije kristalne lubanje, Mehanizam s Antikythere i rekonstrukcija – Kompilacija fotografija, wikipedia
OSTALI MEHANIZMI Navodne Bagdadske baterije otkrivene su 1936. i stare su preko 2.000 godina. Wilhelm König, njemački arheolog, prvi dolazi do zaključka da pronađeni predmeti imaju određene sličnosti s modernim baterijama. Popularna emisija Myth Busters je realizirala njegovu hipotezu i došli su do dokaza kako je takva baterija mogla proizvoditi struju. Drevni indijski tekst "Agastya Samhita" govori o sličnim objektima, a gore navedena ekipa poznate emisije Discovery Channela kreirala je i Zavjetni kovčeg po uputstvima te ga je priključivši na baterije došla do zaključka kako pojedini drevni uređaji zbilja imaju određene mogućnosti ukoliko se znaju koristiti na taj način. Možda je "u igri" i egipatska žarulja. Poznati hijeroglif tzv. lotosovog cvijeta iz Dendere po mnogim istraživačima prikazuje upravo žarulju. Kako do danas nije dokazan način osvjetljenja unutar piramida (zbog nedostatka kisika i prevelikog broja kuteva odbačene baklje i ogledala, op.a.) možda je upravo ovo rješenje. U Pompilijevom hramu se spominje kupola s neprekidnom i snažnom svjetlošću, a Grk Lukian u svom opisu govori o Hijerapolskim čudima iz 2. stoljeća gdje je na glavi božice Here vidio nakit koji svijetli kao tisuće svijeća i gdje god bi okrenuo oči Here bi ga slijedile. Willhelmin u Novoj Gvineji, poznat je po kamenju promjera tri i pol metra, koje zrači neonsku svjetlost. Američki znanstvenik C. S. Downey smatra da je taj princip osvjetljenja naslijeđe od neke mnogo starije civilizacije.
155
Nebra je pak nebeski brončani disk star gotovo 4.000 godina, a otkriven je 1999. u Njemačkoj. Uvjerljivo je najstariji poznati ručni opservatorij i navodno je služio za određivanje početka žetve i sijanja sjemena. Osim Sunca i Mjeseca prikazuje i klaster Plejade uz Mliječni put. Kako je sve povezano sa solsticijima i zodijakom podsjeća nas na kamene monumente koje pronalazimo u Britaniji. Uređaj je građen kroz četiri osnovna razdoblja, a Nijemci su se poveli za Amerikancima pa su već izgradili veliki muzej na mjestu pronalaska. Staklena ploča iz Galileje je isto tako vrlo važna anomalija. Pokušajem preuređenja jedne pećine u Beth Shearimu znanstvenici nailaze na veliku ploču. Godinama je model muzeja bio izložen na samoj ploči pa nitko nije ni slutio da je baš ploča najveća misterija. Malo po malo, ploča je posjetiteljima bila sve zanimljivija. Ljubičasto-zelenog je stakla s veličinom 3,4x1,94 metra, debljine 50 centimetara i težine 8,8 tona, a otkriveno je da je to treći po veličini komad stakla što ga je napravila ljudska ruka u vrijeme otkrića (pedesete godine prošlog stoljeća). Dvije ostale ploče su služile za Haleov teleskop što dodatno daje na značenju ovoj ploči pošto je stara preko tisuću godina. Vođa grupe istraživača, dr. Robert Brill, otkriva da je ploča napravljena u kontejneru za taljenje. Sam proces nije uspio i ploča je ostala pod zemljom. Slika 155 – Mehanizmi po redu kojim su navedeni u tekstu – Kompilacija fotografija
PRIRODNE ANOMALIJE NEUOBIČAJENE KIŠE Postoje brojni izvještaji o čudnovatim padalinama i njihovim potpuno nepoznatim podrijetlima. Pionir i ponajveći ekspert što se ove teme tiče je definitivno Amerikanac Charles Fort (1874.-1932.). Bizarna i čudnovata svjedočanstva su njegova specijalnost na koju je potrošio veći dio svog života. NLO-i, fenomen bermudskog trokuta i sl. su obilježili njegove knjige unatoč tome što leteći tanjuri još nisu bili aktualni, kao niti bermudski trokut. Ono što nas zanima u ovom poglavlju su kiše, i to ni manje ni više nego prašine, povrća, zmija, žaba i još brojnih neletećih objekata. Pošto sam financijski ograničen u stvaranju ove knjige nisam bio u prilici pregledati eventualne domaće neobične kiše pa ću vam prenijeti neke od inozemnih slučajeva koje je probrao slavni A. C. Clarke. Tu je recimo kiša riba iz 1947. u američkoj državi Louisiani. Stotine i stotine riba su padale po začuđenim stanovnicima Marksvillea, koji nikad nisu dokazali što je zapravo uzrokovalo ovu misteriju. Poznata je i kiša žaba kraj Perpignana u Francuskoj. U vezi ovakvih, recimo to tako, jezerskih kiša znanstvenici imaju jasno mišljenje. Velika oluja, tornado ili pijavica dospiju u položaj nad jezerom i svojom strašnom usisnom snagu zahvate živi svijet u i oko jezera. Ja osobno vjerujem da ovakva tvrdnja nije daleko od prave istine i da smo tu ipak poprilično blizu nekim vrlo prizemnim rješenjima.
156
Takve su, recimo, kiše sjemenja. Obitelji Moody, Stockley i Gale su tako bili svjedoci kiše graška, kukuruza i graha. Nakon kiše su skupili popriličnu količinu zrnja koje su kasnije i zasadili. Misterija se teško može objasniti iako zbog uskog spektra padalina možemo tvrditi da je možda sve ispalo iz nekog aviona transportera. Tko zna, no, jedno je sigurno, životi ovih obitelji su obilježeni ovim zanimljivim misterijem. Obitelj Osbourne iz Bristola se tako suočila sa kišom lješnjaka usred grada. Slične karakteristike kao i u svim slučajevima na koje sam naišao možda i daje pravo znanstvenicima na već spomenutu tvrdnju da je za sve zapravo krivac priroda. Slučajeva ima popriličan broj, i da se vratim na početak ovog teksta, zbilja je šteta što nema pravih dokaza za slučajeve koje je zabilježio Fort... Slika 156 – Kiša zmija, Erasmus Francisci, 1680. – Autor fotografije: Steve Nicklas
OSTALI FENOMENI Kamene kugle Kostarike otkrivene su u delti Diquisa te su jedno od najčudesnijih otkrića arheologa. Veličine su od teniske loptice pa sve do 2,4 metra. Zbog uništavanja i krađe nije poznato koliko ih je napravljeno. Vjeruje se da su postojali i kalupi jer su kugle gotovo savršeno okrugle. Ne postoji pravi dokaz o njihovom značenju jer i stručnjaci za kugle nemaju rješenje o njihovoj svrsi. Kako je u naslovu navedeno znanstvenici tumače kako su ove kugle nastale prirodnim procesom na nepoznat način. Naravno, takvo objašnjenje je prilično bizarno. Slične kugle pronalazimo i na Balkanu, i to u Bosni, Srbiji i Makedoniji. Pošto su većinom pronađene na području bez razvijene kulture onda je logično da ih znanost pokušava ugurati kao prirodne fenomene. Nalazi se u Dolini smrti u Kaliforniji. Zanimljivo je da nitko nije vidio kamenje u samom pokretu. Sumnja da kamenje pomiču ljudi je odbačena zbog težine kamenja (270 kilograma) i nedostatka tragova ljudi i pomagala. 1968. god. kalifornijski geolozi Sharp i Carey označavanjem kamenja i drugih predmeta dolaze do zaključaka da se svi pomiču. Njihova tvrdnja je da nakon velikih vlaga kamenje uz pomoć vjetra dobiva pogon i da je upravo zato pokretno u raznim smjerovima.
157
Također su poznati pojmovi kuglaste munje, čija je pojava i ovjekovječena u fotoaparatima no ne i znanstveno objašnjena. Fenomen nije moguće samo tako osporiti pa znanstvenici dolaze do svih mogućih objašnjenja koliko god bila nevjerojatna. Tako je nemoguće da u Bosni postoje piramide ali nije nemoguće da kuglaste munje predstavljaju prirodna nanovlakna, nepoznat izboj plazme ili mikro crne rupe. Još jedno nevjerojatno otkriće na koju znanost nijemo šuti je selo Kuško u Azerbajdžanu. Na ulazu u selo postoji natpis "Davno njet na svjete takavo čuda". Naime, rijeke Bur i Zak znaju samo nestati pa postoji i interna kladionica gdje će se pojaviti. U selu nema telefona jer se ionako ništa ne čuje u slušalici. Kao što vjerujete, to nije ono zbog čega je ovo selo bilo u spektru svjetske javnosti prije mnogo godina. Testiranje kamiona Perestrojka je uzbudilo svjetsku javnost jer se kamion s priličnim poteškoćama penjao na brdo da bi vozači vidjeli nešto prilično neviđeno – rijeka je tekla uzbrdo. Vozači su poludjeli i htjeli su pobjeći s tog "ukletog" mjesta. Kako kamion nije htio nizbrdo motor se pokvario pa je kamion bez pritiska na kočnice otišao uzbrdo. Nikada nije otkriveno kakva je sila uzrok svega ovoga, a razne istraživačke agencije su isključile prisustvo ljudskog faktora u bilo kojem obliku. Sve je zabilježeno i u Kanadi na fenomenu brda Magnetic Hill, a znanost sve nastoji objasniti "optičkom varkom okoliša" teorijom gravitacijskih brda. Slika 157 – Fenomeni po redu kojim su navedeni u tekstu – Kompilacija fotografija
ANOMALIJE NEPOZNATOG PODRIJETLA SHIVAPURSKI KAMEN Senzacija koja već desetljećima zapanjuje svijet kamena je kugla iz džamije u Shivapuru u Indiji. Naime, kugla teška 65 kilograma je prilično poteška za dizanje čak i najspremnijim za takav pothvat. Logika nam nalaže kako bi više ljudi lakše podiglo tu kuglu, no, ovdje se gube sve mjere o proporcionalnosti. Slučaj je takav da petero ljudi ovu kuglu može podići samo s kažiprstima i to do dva metra iznad glave. Ovo tradicionalno zbivanje se odvija za sjećanje Qamaru Aliju koji je po legendi umro u kasnim tinejdžerskim godinama te je na samrtnoj postelji rekao: "Ako jedanaest ljudi položi svoje kažiprste desne ruke pod kamen (koji će se nalaziti na njegovoj grobnici) i zajedno prozivaju moje ime, učiniti ću da se kamen uzdigne iznad njihovih glava. U suprotnom, ni pojedinačno ni zajedno neće moći dići kamen niti dvije stope od poda. Neka to bude simbol, podsjetnik moje poruke da je spiritualna snaga veća od fizičke…"
158
Tako i dan danas gomila znatiželjnika uzdiže kamen s povikom "Qamar Ali Darveeeesh" iznad svojih glava poput balona. Ovakve mogućnosti su prilično zanimljive, pogotovo za utovar i istovar, ili pak za unos namještaja, no, čini se da je to ostvarivo samo kod određenih predmeta. Tu je i nezaobilazni znanstveni kutak. Dio znanstvenika tako vjeruje da je 8-9 kila koje svaki pojedinac uzdigne moguće podići kažiprstom. Druga struja pak smatra da se ovo može objasniti vrlo rijetkom sposobnošću nekih predmeta da postižu gubitak težine pomoću grupnog fluida, odnosno, grupe ljudi. Tako je moguće da u svemiru postoji zbilja velik broj takvih "antigravitacijskih" predmeta. Bilo kako bilo, ovo je ključan dokaz da su čuda ipak moguća. Pomisao o drevnoj civilizaciji koja je bila nadmoćna i na ovu današnju, zastrašujuće fizikalne sposobnosti u prirodi ili pak izvanzemaljska ostavština nas dovode u nedoumicu i pomisao da možda ništa nije onako kako isto promatramo. Znanost je u ovom slučaju u potpunosti zakazala iako im je objekt promatranja konstantno "pred nosom"... Slika 158 – Folklorna igra s levitirajućim kamenom, Shivapur, 2001. – Izvor: http://www.margaretdeefholts.com
ANĐEOSKA KOSA Anđeoska kosa je skupina posebnih niti koje se stvaraju iz ničega i imaju jedinstvene uzorke. Također su poznate i kao paukove niti ili silikonski pamuk, te su povezane sa fizikom. Metafizički, smatra se da povezuju sve tvari da tvore osnove geometrijske uzorke. Također su povezane sa NLO-ima, ili kako samo ime govori, sa anđelima. Pozornost privlači i to što je cijela nakupina ispletena od samo jedne niti, kao i to što navodno nakon nekog vremena same od sebe nestanu. Najveći broj uzoraka je uočen upravo između 1989. i 1991. god. Također je zabilježeno da fotografski aparati ne uspijevaju zabilježiti fotografiju, što narušava vjerodostojnost unutar znanstvene zajednice. Neki autori sve vežu s Morgellonovom bolesti (pogledajte poglavlje NLO i Chemtrailovi, op.a.). Zabilježen je i slučaj iz 1998. kada je u Novom Južnom Walesu, Australija, anđeoska kosa padala iz velikog broja NLO-a koji su kružili nebom. 61-godišnja gospođa Stansfield tvrdi da je vidjela velik broj niti koje padaju s neba. Vidjela je dvadesetak srebrnkastih kugli koje lete po nebu. Kada ih je pokušala pokupiti u ruke same su se raspale. Auto joj je bio prekriven tim famoznim nitima. Istražitelj Raymond Brooks je izvijestio o "raznim letjelicama" koje lete i izvode razne akrobatske manevre, te to čine čak sat i pol uz konstantno ispuštanje anđeoske kose. Očevici su je uočili i 1917. prilikom ukazanja Gospe u Fatimi što je navodni dokaz nekim grupacijama za NLO teoriju ukazanja. Objašnjenja ovog fenomena koja dolaze od znanstvenika su paukova mreža od vrsti pauka što migriraju zrakom ili atmosferski elektricitet koji spaja dijelove prašine kroz zrak. 1957. je uzorak navodno prošao laboratorijsku analizu te je otkriveno da je kosa zapravo nakupina bijelih pahuljica koje su biljnog podrijetla. Bilo kako bilo, ovaj fenomen je prilično teško komentirati jer pravi dokazi ne postoje, izuzev svjedočanstava raznih ljudi. Naša jedina opcija je strpljenje dok se ne otkrije nešto konkretno...
CRVENA KIŠA Početkom ožujka 2006. ova teorija opet dolazi u spektar javnosti. Znanstvenici tvrde da je u 2001. Zemlja imala bliski susret s vanzemaljcima i to putem crvene kiše. Istraživanja se obavljaju na sveučilištu Mahatma Gandhi. Naravno, upitno je što ovdje predstavlja vanzemaljce. Skeptici su automatski tvrdili da je to kiša s pustinjskim pijeskom, dok je dr. Godfrey Couis smatrao kako je to tvar ćelijske strukture vanzemaljskog podrijetla. Kiša je počela padati 25.6.2001., a trajala je dva mjeseca. Znanstvenici su godinama nakon događaja u sukobu. Ono što su sa sigurnošću ustvrdili je da kiša nije pustinjska prašina iz Sahare i da ne sadrži DNK. Jasno, to ništa ne znači jer vanzemaljci ne moraju nužno DNK ni sadržavati. Kasnije je zaključeno kako se vjerojatno radi o eksploziji meteora koji je u sudaru s algama pretvoren u ovakav tip kiše. Pojedinci su ipak iskreno zaključili da bi im bilo puno lakše da mogu reći kako je sve izmišljotina ili kako kiše nije niti bilo, ali kada ista pada dva mjeseca gotovo čitavo stanovništvo danas ima svoje uzorke. Meni osobno je posebno interesantna činjenica kako znanstvenici imaju primjerke kiše iz različitih dijelova mjesta gdje je padala i kako su imali preko deset godina za istraživanje, a do današnjeg dana nisu plasirali niti službeno, a niti iole uvjerljivo rješenje o fenomenu. To je sasvim dovoljno za zaključak...
MARFA SVJETLOST "Sablasna" Marfa svjetlost službeno nije bila priznata sve do 1957. kada je prvi puta spomenuta u jednim novinama. Prvo svjedočanstvo datira pak iz 1883. Već najmanje stotinu godina brojni stanovnici Presidio Countya viđaju ova interesantna svijetla. U principu, ta svijetla kruže otprilike na visini ramena i ne postižu neke zavidne brzine kao što nemaju niti neki određeni smjer kretanja. Često se pojavljuju u određenim grupama, spajaju u jedno, dolaze i odlaze, te nekad čak i imaju putanje. Oblik im je gotovo uvijek nogometna lopta. To je noćni fenomen koji se pojavljuje svaka dva tjedna što očigledno ima neku nama nepoznatu logiku. Traje od nekoliko minuta pa sve do par sati. Pojavljuje se bez obzira na godišnja doba. Sve ovo nam ništa ne pomaže pri dekodiranju. Težak pristup samoj svjetlosti kao i privatni posjed na kojem se pojavljuju je jedna od otežavajućih okolnosti pri njihovom proučavanju. Moguće poigravanje sa specijalnim efektima od strane vlasnika posjeda bi možda i bilo rješenje zagonetke da iste takve svjetlosti ne postoje i u Meksiku, Norveškoj, Australiji... Skeptici tu pronalaze i teoriju o izmišljotini zbog turizma jer je to dotad bilo slabo posjećena lokacija. Tu je i mogućnost odraza svjetlosti zbog specifičnog kuta odbijanja i piezoelektrički efekt izazvan električnim nabojem u kvarcu iz okolnih stijena. Moguće povezivanje ovog fenomena s još jednim, munjama u obliku kugle koje smo kratko opisali ranije, vjerojatno nije posve bez temelja...
TAJANSTVENI ZVUKOVI Niskofrekventni zvuci koji se čuju diljem svijeta, posebice u SAD-u, UK i sjevernoj Europi nisu novost. Najčešće ih čujemo u prilično tihim okruženjima. Sve je znanstveno potvrđeno pomoću VLF antene i ima zvuk poput dizel motora, a samo podrijetlo je i dalje misterija. Zanimljivo je i to što ne može svatko čuti ove niskofrekventne zvukove i oni koji su na to osuđeni nisu preveliki sretnici. 1977. britanski tisak je zaprimio oko 800 pisama ljudi koji su se žalili na nesanicu, vrtoglavicu, kratak dah, anksioznost itd. Najpoznatije svjetsko područje gdje vlada ovaj tajanstveni zvuk je Taos, Novi Meksiko, SAD. 1997. je i američki kongres uputio znanstvenike da promotre ovaj fenomen zbog sve većeg pritiska ljudi kojima smeta. Ministarstvo obrane je u pokus uključilo velik broj ljudi, te je izveden na otvorenom. Svjedoci su tvrdili da zvuk gotovo sigurno nije prirodan. Gotovo 2% populacije Taosa tvrdi da čuje zvukove, a to ipak nije utjecalo na zaključak znanstvenika da ne postoji nikakav signal kao niti seizmičke aktivnosti koje bi prouzročile ikakve sumnjive zvukove, a sam zvuk se ipak ne smije odbaciti kao eventualna mogućnost. Po teoriji znanstvenika Flanagana, ljudsko tijelo u maternici djeluje kao senzor dok se ne razviju oči, uši i nos. On smatra da koža i dalje ostaje organ i da baš ona prima zvukove koje potom prenosi u mozak. Pošto smo okruženi s bezbroj niskofrekventnih uređaja, možda je baš to rješenje. Veliki minus ove teorije je da nisu uspjeli napraviti uređaj koji bi po istoj toj teoriji trebao spriječiti daljnje patnje ljudi iz okruga Taosa. Druga teorija je svemir. Po Naokiu Kobayashiju, teoretičaru sa Tokyo institute of Technology, Mars i Venera imaju upravo takve zvukove unutar svojih atmosfera. Tu su i pretpostavke o seizmičkim zvukovima poput navedenih na Marsu. Ono što je definitivno jasno, ovakvi zvuci nemaju nikakav znanstveni dokaz. Nisam čuo za ovakve slučajeve unutar naših granica, no, uz objašnjenje o podrijetlu zvukova nadam se da ćemo jednog dana dobiti i objašnjenje zašto su tako učestali u određenim dijelovima svijeta.
LITERATURA (PREPORUKA) BOSANSKA DOLINA PIRAMIDA Semir Osmanagić 2006., Mauna-Fe, Sarajevo KRISTALNA LUBANJA Richard Garvin 1997., Hlad i sinovi, Zagreb NAJLJEPŠI SVJETSKI MITOVI I LEGENDE Anthony Horowitz 1998., Naklada Uliks, Rijeka EXTRATERRESTRIAL TECHNOLOGY David H. Childress 2000., Digitalna knjiga
PARAPSIHOLOGIJA - DUŠA Duhovi su misterij koji već tisuće godina utjeruje strah u kosti gotovo svakog čovjeka. Vrlo često su krivci za sve. Pomicanje namještaja, pad antene s televizora, znaju biti sjenka u daljini, mrlja na fotografiji… I sve su to duhovi. Youtube je jednostavno pretrpan sa raznim snimkama koje su najčešće krivotvorine i to sve uvjerljivije. Ipak, postoje neki neobjašnjivi snimci i fotografije sa začuđujućim sadržajem. Dakle, ako su duhovi zbilja duše umrlih, kako onda objasniti reinkarnaciju? Objašnjenja dakako postoje, a njihova vjerojatnost je već diskutabilna. Prava znanstvena istraga je rijetkost, što je isto zanimljivo jer bi svakako bilo interesantno raznom znanstvenom aparaturom ispitati prostorije i djelovanje najpoznatijih medija te vidjeti eventualne stvarne promjene. Poznajući tajna vladina odjeljenja ne bih se čudio da se sve to i zbiva daleko od očiju javnosti…
Tko ili što su duhovi? Znanstvenici tvrde da ne postoje, spiritisti tvrde da su to duše umrlih, pojedinci da je to viša razina postojanja, a neki čak tvrde da je sve to poigravanje demona i bića iz drugih dimenzija ili denziteta.
Novac je najveći problem u ocjenjivanju kvalitete medija jer 99% tzv. "stručnjaka" djeluje isključivo zbog tog papira i bacaju veliku mrlju na prave medije.
SUSRETI S DUHOVIMA DUHOVI Uz vanzemaljce, ovo je definitivno najrašireniji, medijski najistaknutiji i najtajanstveniji misterij od svih navedenih u ovoj knjizi. Uz sve to je po meni i najvjerojatniji. Poslužio sam se velikim djelom svjedočanstvima kojima se poslužio i A. C. Clarke u svojim knjigama jer smatram da jedan takav autor ne bi uzimao bilo kakve izjave pošto je paranormalno koliko svjedočanstava ima. 1965. godine, u Porter Countyu, Indiana, na najjezovitijem dijelu šume kod jezera okruženog močvarom je viđena ženska prikaza bez lica, zvana Šumska Gospa. Prema legendi, žena je umrla izgorjevši ili se utopivši s djetetom, a prema novoj urbanoj legendi neopreznim prolaznicima govori da joj spase dijete. To sve je potaknulo možda i najhrabriji lov u na duha. Neki očevici su se zaklinjali da je nešto jezovitim glasom jecalo: "Spasite moje dijete! " Policija je upozoravala da svi lovci čine glupost, da duh ne postoji i da je bolje da se raziđu prije nego netko zbilja strada. Uz još mnoštvo viđenja, lov je prestao, no ovo ostaje pojam masovne histerije i straha koji je potaknut najvjerojatnije alkoholom. Zanimljivo, na vojnoj straži u Zadru kola jedna poprilično slična priča i moram priznati da je i tamo sve ovo popraćeno priličnim strahom. Čuo sam za svakakve gluposti, ali vjerujem da je ovo u samom vrhu. Na poleđini jednog letka u turističkoj zajednici Chicaga stoji: • Posjetite sablastima opsjednuto Robinsonovo indijansko groblje • Posjetite židovsko groblje i plesnu dvoranu u kojoj obitava duh • Saznajte pravu tajnu Peabodyjeva groba Iako nam ovo izgleda kao neka šala sve je istina, a kako su Amerikanci od Bigfoota i Roswella napravili međunarodnu turističku rutu ništa zapravo niti ne čudi previše. No nije uvijek lov na duhove uz vezana svjedočanstva bio lakrdija i turizam. Još iz pradavnih vremena postoje predaje i legende o duhovima. Ciceron je u jednoj svojoj priči naveo kako su dva putnika došla u gostionicu. Jedan je u snu vidio svog kolegu kako ga moli da ga gostioničar ne ubije. Odmah nakon toga ga je prijatelj molio da ga osveti i da mu je tijelo u slami. Jasno, sve ovo je bilo na kraju potvrđeno. Poznata je i priča o djevojci poljsko-američkog podrijetla, Mary, koja je voljela plesati, da bi svakom partneru na kraju večeri rekla da je ostavi na groblju. Kao pravi i uzoran policajac, 1976. narednik Pat Homer je na tom istom groblju slijedio plavokosu siluetu koja je, došavši do ograde, jednostavno nestala. Rezultat potrage su razmaknute grede i otisci ruku u brončanoj šipci debeloj 16 inča koji govore da Mary možda zaista postoji, osim ako Superman nije bio u blizini. Sada ću vam nabrojati neke od najpoznatijih datuma vezanih uz fenomen duhova: 1662.god. Tedworth, obitelj Mompesson dobiva bubanj ukraden od skitnice, koji konstantno sam udara, te to možemo smatrati začetkom poltergeist fenomena 1779.god. Barun Lyttelton vidi pticu koja se preobražava u ženu i govori mu kako su mu ostala tri dana života. Jasno, ostali lordovi su mu se podsmjehivali, a on umire za tri dana u snu 1882.god. Nakon brojnih slučaja koji nisu bili objašnjivi konvencionalnom znanošću je utemeljeno londonsko Društvo za parapsihološka istraživanja
1864.god. Barbados, gospođa sjedi u vrtu i nailazi njezina crna dadilja. Ona je zapita s kim je to razgovarala, gospođa se jasno čudi, a dadilja kaže da je jasno vidjela njen razgovor sa visokim i blijedim čovjekom koji od nje traži nekakvu zamjenu. Gospođa je još danima bila u čuđenju, sve dok nije zaprimila tužnu vijest da joj je umro brat 1891.god. U knjižnici palače jednog lorda fotografkinja Sybell Corbet je došla uslikati prostoriju, i to na samookidanje. Nakon izrade slike se vrlo jasno vidi osoba koja sjedi u stolcu. Interesantno je što je lord baš u tom trenutku bio zakapan
159
Što se starijih fotografija tiče, poznajemo i onu u Newby Church koja je snimljena od ruke svećenika i pokazuje vrlo sablasnu kukuljicu u desnom kutu slike. 1914.god. Dva pilota lete u bazu u Tadcaster, i dok se jedan bez problema spušta, drugi ima velike probleme i pogiba u nesreći zabivši se u drvo. Drugi pilot je prije saznanja o sudbini drugog pilota vidio kako je drugi pilot uredno došao u bazu, popričao s njim te naposljetku otišao. Jasno, poslije je uslijedio veliki šok i nevjerica 1944. god. Owen Howison, bratić gospođe Feakes pogiba u Italiji. Za nekoliko dana Owen joj dolazi u magličastom oblaku, tvrdi da je umro i da se još osjeća živim, te joj ostavlja iznimno rijetku plavu orhideju Naravno, postoji i bezbroj slučajeva u kojima nije bilo ni d od duha gdje su u pitanju bile žive osobe, izmišljanja ili neke pojave sasvim normalne prirode. Poznat je župni dvor Borley Rectory, navodno kuća s najviše opsjedanja duhovima u Engleskoj koja više ne postoji. Dokazi tamo su sumnjivi jer je sve tamo viđeno moglo biti plod sasvim normalnih događaja. 1953.god. Harry Martindale je uređivao podrume u Treasurer´s house u Yorku. Probivši rupu u zidu vidio je nešto zbog čega je godinama mislio da nije normalan, i to nije bila scena iz Nad lipom 45. Iz zida su marširali rimski vojnici s konjima, trubama, štitovima. Nakon nekoliko godina otkriveno je da je na tom području bila rimska cesta 1971.god. u srednjem Walesu su gotovo svi suseljani vidjeli svoje pokojne bračne ili obiteljske članove i što je zanimljivo, nitko ih nije opisao u negativnom aspektu, pa bi se ovo moglo navesti kao predivni obiteljski reunion 1979.god. Roy Fulton, kamiondžija, vozi uobičajenu noćnu rutu te je zapazio autostopera. Bilo je čudno što momak mojih godina nije ništa rekao već je pokazao cestu, odnosno, znak koji vodi pravo. Tijekom puta Roy staje pored kioska te se naginje da kupi cigarete. Kad je htio jednu ponuditi stoperu njega više nije bilo. Jasno šokiran Roy i dan danas tvrdi da se svijetlo nije uključilo, što u šoferskom žargonu znači da nitko iz kamiona nije izašao. Slika 159 – Legendarna fotografija Sybell Corbet – Izvor: http://geoffrey-foster.webs.com
1979.god. Vozač autobusa Trevor Pease je obavljao posao kao i inače. U prazan autobus ulaze četiri putnika, dvije žene i dva muškarca. Otišavši na platformu, na sljedećoj stanici ulazi gospođa. Bila je obučena u leopardovo krzno, sa šeširom, torbicom i brošem dijamantom oko vrata. Strašno je sličila na dvije gospođice koje su ušle ranije. Kada je otišao naplatiti karte vidio je da nedostaje starija gospođa. Opisao im je gospođu, a mlađe putnice su šokirane rekle da znaju tko je to, te da su baš one kupile bundu. Bila je to njihova majka, koja je nažalost umrla prije 14 mjeseci Da i poznate osobe nisu imune na duhove dokazuje poznati glumac Telly Savalas (upravo ga trenutno možemo gledati na HRT-u u ulozi Kojaka, op.a.) koji nakon ovog događaja nikad nije bio isti (što smo vidjeli i kroz buduću filmsku karijeru). U pustopoljini mu se pokvario auto i uz veliku sreću baš je tada naišao vozač koji mu je ponudio prijevoz u crnom Cadillacu. Tijekom vožnje vozač mu je rekao da je čuo za smrt nekog mladog atletičara baš gdje mu se auto pokvario. Sutradan, Telly čita u novinama da je atletičar sinoć poginuo na tom mjestu. Jasno, javljaju se sumnje da je njegov dobročinitelj imao veze s tom smrću, te naziva broj koji mu je njegov dobročinitelj ostavio. Javlja se žena koja jaže Tellyu da nije nimalo duhovit i da je po tom opisu njezin muž umro prije tri godine što je kasnije i potvrđeno. Događaje novijeg datuma namjerno nisam uključio jer je razvojem digitalnih kamera i fotoaparata uz snažne računalne programe za manipulaciju poput GIMP-a ili Photoshopa ovaj fenomen postao omiljena razonoda varalica i pakosnih osoba. Teško je razaznati je li pojedina fotografija manipulirana što je nekada bilo znatno lakše za provjeru. Što se tiče dvoraca opsjednutih duhovima najpoznatiji je škotski Glamis. Nalazi se na sjeveroistoku države u dolini Strathmore. Danas je velika turistička atrakcija. Ono što sve ovo "uljepšava" je tajna koja obavija dvorac, a koju i sada poznaje samo par ljudi od povjerenja. U dvorcu se naime nalazi mrlja krvi Malcolma II. koja je navodno nepresušna i nikako je se ne može oprati. Tu je i Lady Glamis koja je spaljena kao vještica. No, to su općepoznate stvari, a tajna leži u sasvim drugim činjenicama. Brojanjem prozora izvana i iznutra nailazimo na dva prozora više s vanjske strane što otkriva tajanstvenu tajnu prostoriju unutar zidina.
160
Sluge su kroz stoljeća čule neobične zvukove koji dolaze još iz vremena Jamesa V. koji je prema legendi nešto zatvorio u svojoj sobi. Na slici u dvorcu postoji i prikaz djeteta čudne kože s deformiranim torzom što potkrepljuje mišljenje sluga da je zatvorio deformirano dijete, rezultat brojnih incesta u kraljevskim obiteljima širom svijeta. Moguće je i poigravanje obitelji Ogilvies koja je zaklete neprijatelje, obitelj Lindsay, zaključala u sobu bez hrane i vode, te nakon mjesec dana pronašli člana obitelji koji je ostale "potamanio". Zbog toga je možda i zazidana prostorija. Tajna je bila čuvana pod motom "cilj opravdava sredstva". Tako je mlada sluškinja iz mjesta bila svjedokom tajanstvene odaje. Da ne bi slučajno išta ikome rekla odrezan joj je jezik, ali je bez obzira pobjegla što joj je bio kraj. Slika 160 – Dinner dance, Glamis, 2009. – Autor: Ian Robinson
Tu je i legenda o Beardievom kartanju s vragom, gdje je isti izgubio dušu. Možda je to ta prostorija? Ipak, jedno je istina, nitko od članova kraljevske obitelji nikada nije priznao postojanje ikakve tajne, no, ono što iznenađuje, nikad to nije niti zanijekao unatoč zločinima koje su provodili radi zaštite tajne. Naravno, postoje i brojni drugi dvorci sa sličnim tajnama, većinom iz srednjeg vijeka. Templari i poneka britanska kraljevska obitelj su glavni akteri barem što se tiče vlasništva tih posjeda. Danas postoje i neke uklete kuće, a modernizacijom i ukleti stanovi. Još jedan legendarni fenomen koji uključuje duhove je misterij sablasnih brodova. Od najnovije holivudske uspješnice Pirati s Kariba pa do desetak drugih blockbustera vidimo da je prilično komercijalan. Uvjerljivo najpoznatiji ukleti brod je Leteći Holandez. 1641. prilikom povratka u Nizozemsku nakon prilično uspješne trgovačke "turneje" po Dalekom Istoku ulazi u oluju. Pošto su se nalazili kod Rta Dobre Nade, kapetan je izrekao legendarnu rečenicu: "Zaobići ću ovaj Rt pa makar plovio do sudnjeg dana...". Trup mu je tada probijen na stijenu, a brod navodno plovi li ga plovi. Mit o brodu je nastao nakon te navodne izjave kapetana. Brojni turisti i lokalno stanovništvo su bili svjedoci neprestanih pojava ovog sablasnog broda i u današnje vrijeme. Tu je i legenda da tko vidi brod umire strašnom smrću. Tako je jedan časnik broda kraljevske mornarice Bacchante 1881. vidio navedeni brod, te je, nakon što je to ispričao kolegama poginuo u padu s jarbola. Ovakvih svjedočanstava ima poprilično i nije nevjerojatno da su neke nesreće povezane s eventualnim viđenjem Holandeza.
161
Poznata je još jedna tragedija. To je bio sudar brodova Queen Mary i Curaco. U sudaru je poginulo 338. članova posade Curacoa (zanimljiv naziv za brod, naravno, ovisi o čitanju riječi, op.a.). Kasnije je Queen Mary pretvoren u hotel. Danas se pak često bilježe susreti gostiju broda s duhovima preminule posade. Tu je poznata soba 13. iz koje dolaze zvukovi. Također, ljudi znaju vidjeti duh preminulog Johna Peddera (opet zanimljiva igra riječi, op.a.). Znamo za još neke brodove koji su potonuli, kao recimo najpoznatiji Titanic, no pošto su duboko pod vodom još nisu zabilježeni neki poznatiji slučajevi s duhovima što će se vjerojatno promijeniti ukoliko u planu bude izgradnja podvodnog hotela. Sam način potapanja broda je veliki mamac za filmove i nije čudo da je žanr filmova katastrofe nastao filmom Poseidon (danas postoji i remake, op.a.) koji opisuje baš pomorsku katastrofu. Gotovo je svatko imao neke izravne ili neizravne veze s duhovima, od prizivanja do slušanja tuđih svjedočanstava. Smatram da je sve povezano s ovim misterijem moguće i da su duše mrtvih u našoj neposrednoj blizini. Riječ duh sama po sebi utjerava strah u kosti običnim smrtnicima, no, moramo shvatiti to da su te duše vjerojatno izgubljene na svom putu ka beskraju i ipak moramo biti tolerantni prema svakome u nevolji. To automatski znači da ih se ne treba uznemiravati preko raznoraznih tabli za prizivanje i sl. Zaključak je taj da u 90% slučajeva duhovi ne diraju nas, pa samim time, nemojmo ni mi njih previše pipkati. Slika 161 – Leteći Holandez, 1896. – Autor: Albert Ryder
POLTERGEIST Osnovna definicija poltergeista je bučni duh koji pravi nered, a značajke su mu primjena sile, pomicanje predmeta i mučenje medija pomoću kojih djeluju. Evo jedan od slučajeva koji je i sa znanstvene strane ispitan. Odvjetnički ured u Rosenheimu 1967. je potresao priličan nered. Više kancelarijskih telefona je neprestano zvonilo pa je kancelarija bila primorana pozvati majstore, a onda kasnije i telekomunikacijsku tvrtku. Otkriveno je da telefoni nazivaju međusobno jedni druge i to 46 puta svakih 15 minuta te, naravno, nitko tim telefonima nije upravljao. No, niti to nije sve jer su se zatim počele gibati fluorescentne cijevi, pucale su žarulje, otvarale ladice itd. Mnoštvo okupljenih stručnjaka sa svih grana znanosti je na kraju moralo priznati da je riječ o neobjašnjivom fenomenu. U ovom slučaju je bila "kriva" devetnaestogodišnja pripravnica koju je poltergeist iskoristio kao medij i pri čijoj bi nazočnosti počelo ludilo u sobi. Poltergeisti su zabilježeni od Južne Afrike, pa sve i do Hrvatske gdje je još 1885. godine izašao izvještaj o pojavi koja razbacuje stvari. Poznata je i istraga u Birminghamu gdje je kuća mjesecima čak i pod nadzorom policije konstantno gađana kamenjem čiji su bacači ostali neidentificirani jer je kamenje samo letjelo. Slučajevi bacanja kamenja dolaze još iz 858. godine, iz grada Bingena, iz Francuske, sa Sumatre itd. Da ne pomislite da je ovo tema sa znanstvenih margina, morate znati da je čak i u struci ozbiljnim časopisima poput National Enquirera pisano o poltergeistu iz Belizea. Slike poltergeista su nalik na bijele i prozirne kugle ili cjevaste formacije koje svojom nepoznatom energijom podižu stvari u kućama. Odlaskom na internet ćete doći do neiscrpnog vrela ovakvih fotografija, no, po meni je njihova vjerodostojnost prilično upitna. To je možda moja pogreška, ali vjerojatno je da je na deset takvih fotografija samo jedna ili nijedna zbilja prava snimka nepoznatog. Najpoznatija konstantna žrtva poltergeista Rumunjka Eleonora Zugun je godinama imala ožiljke i ogrebotine koje su se događale bez pravog razloga. Zanimljivo je to što su poznate stotine slučajeva demoliranja kuća i čak jedno paljenje, a jako je malo slučajeva snimke poltergeista kao i snimanja zvuka. Tijekom 18. stoljeća mnoge pojave tada pripisivane vragu sada dobivaju nešto drugačije objašnjenje. Postoje i slučajevi pomicanja grobova unutar grobnice na područjima gdje nije bilo potresa. Kao i sve velike svjetske zagonetke i ovi slučajevi su znali biti namješteni, ponekad čak i prilično smiješno. Zanimljiv je i slučaj Gefa, legendarnog i ništa manje nevjerojatnog mungosa koji je ovladao engleskim jezikom. Danas je pak ovaj fenomen aktualniji nego ikad. Svi takvi slučajevi izlaze u medije i budu okarakterizirani ili kao religijsko opsjednuće ili kao senzacionalistički natpis žutog tiska, najčešće britanskog tabloida Sun. Štancanje holivudskih filmića poput Paranormal activity samo dodaje dašak humora znanstvenom proučavanju. Znanost fenomen smješta u sferu prijevare ili masovne halucinacije, a oni malo smjeliji u sve uvrštavaju kuglaste munje i telekinezu. Pošto su ovakvi događaji prilično učestali ne vidim razloga da tehnologija ne bi pomogla u rasvjetljivanju prave pozadine koja stoji kao prepreka priznavanju poltergeista. Kako nitko ne tvrdi da se ne događa ništa onda vjerujem kako bi sljedeći logičan korak bio doznati što je u igri. Moj zaključak je da fenomen poltergeista vrlo vjerojatno zbilja postoji i da je prilično opasno biti svjedokom njegovih aktivnosti. Zato je poigravanje sa fenomenom dozivanja duhova iznimno nezgodno i neugodno iskustvo koje je par puta i tragično završilo. Ukoliko ovdje nije problem u tome onda se trebamo dobro pripremiti, jer tko zna – možda sam upravo ja sljedeći...
MATERIJALNI DOKAZI Ektoplazma je vjerojatno najpoznatiji materijalni dokaz o postojanju duhova. To je materijalizirana duhovna energija koja izlazi kroz tjelesne otvore medija. Iako su dokazi naoko laki za prikupljanje, nema važnijih znanstvenih ispitivanja. Francuski istraživač Gustav Geley je masu opisao kao "vlaknastu i gustu, ponekad nalik gumi" dok je Arthur Conan Doyle, poznatiji kao kreator Sherlocka Holmesa, u svojim istraživanjima isto nazvao "želatinoznom plazmom koju je nemoguće usporediti s bilo čim drugim". Naravno, skeptici su više puta otkrili očitu prijevaru koju su mediji izvodili gutanjem i pljuvanjem rastopljenog sira, no tako što je uočeno samo kod onih koji su skupo naplaćivali seanse. Putem ektoplazme su se znali manifestirati i pokojnici, a fotografije takvih događaja su također danas odbačene kao vješte obmane za koje je trebalo dosta truda što s obzirom na količinu moguće zarade nije niti problem. Nakon što je spiritualizam neslavno napustio svoj zvjezdani status i ektoplazma je odjednom ponovno postala nemoguća. Šteta, iz razloga što je ovo jedan zaista jasno uočljiv i lagano provjerljiv fenomen, a ukoliko ona zbilja postoji i manifestira se možda bismo doznali kakav je kemijski sastav naših pokojnika nakon smrti. Astralno tijelo se može snimiti i putem Kirlianove fotografije. Istu je osmislio ruski istraživač i inovator Semyon Kirlian 1939. i to sasvim slučajno. Danas taj princip nazivamo elektrofotografija i on navodno služi za slikanje ljudske aure. Ukoliko aura zbilja postoji, a ima veliki broj dokaza da je to tako, onda je vrlo logično pretpostaviti da postoji i duh (duša) osobe. Takvim slikanjem, kao i brojnim drugim metodama možemo vidjeti u kakvom nam je stanju duh iliti bioenergetsko polje i onda liječiti eventualne poteškoće i bolesti na fizičkom tijelu. Sve je naravno vrlo pouzdana alternativna metoda uz bitnu napomenu da je danas po cijeni itekako konkurentna modernoj medicini. Kako je alternativa sve bliže tome da prijeđe u regularni biznis tim putem se osmišljava i sve više dobre aparature za snimanje, liječenje i rehabilitaciju pacijenata. Nama je najbitniji koncept taj da bi ovakvom mašinerijom trebalo biti moguće snimiti duha u određenoj prostoriji. Pošto to nije znanstveni proces često smo prepušteni običnim termometrima i kamerama, a vjerujem da će doći i bolji dani za proučavanje ovog fenomena na znanstveni način. Najgori i najperfidniji oblik dokaza o prisustvu duha je formiranje čudovišnih teratoma tumora u čovjeku. Tzv. Mojo duhovi se po teoriji "kače" na psihički labilne osobe (najčešće alkoholizirane ili drogirane ljude s prethodnim problemima, pa ubuduće dobro pazite na onu "pijem da zaboravim") i zatim se brutalno manifestiraju u njihovim organizmima. Takve prikaze su nepoznatog podrijetla i vrebaju žrtve na štokovima vrata. Nakon što se infiltriraju u čovjeka osoba gubi svoju dobro poznatu osobnost i počinje se čudno i bizarno ponašati, depresija prerasta u suicidalnost, a tumor se formira unutar njezinog tijela. Da sam htio mogao sam staviti sliku ovog tumora no namjerno sam to preskočio. Koga zanima može sve vrlo lagano proguglati, a radi lakšeg saznanja radi se nepoznatoj tumorskoj formaciji koja u organizmu stvara novu osobu, često sa zubima, udovima i ostalim ljudskim karakteristikama. Znanstvenici ne znaju što je tomu povod niti kako je tako što moguće, sumnja se samo na mogućnost parazitskog blizanca ostalog još od rođenja. Istraživači fenomena duhova sve povezuju s utjelovljenjem duha parazita, a crkvene instance idu do toga da je sve rezultat opsjednuća nekom vrstom demona, prodaje duše vragu ili ono najbizarnije – spolnog akta s nečastivim. Osobno bih volio vidjeti takve svećenike i priupitati ih znači li to da i muškarci mogu imati djecu? Ukoliko je tako onda ovaj Mojo duh možda zbilja ima poveznicu sa seksualnom energijom...
KONTAKT S DUHOVIMA SPIRITIZAM Nakon smrti Edgara Vandyja u bazenu na začuđujući način njegova braća su preko medija odlučila stupiti u vezu s bratom radi dokaza o smrti. Medij je iznio znakove o pregrizenom jeziku, reketu, iako po braći Edgar nije igrao tenis, kutiji za cigarete i šeširu. Pošto je Edgar bio izumitelj dao je i sheme nekih izuma, jasno, nakon smrti. Ovaj slučaj je i danas možda i ponajbolji primjer komunikacije s mrtvim i najveći razlog za napade skeptika. Postoji bezbroj slučaja spiritizma i njegovih pokušaja. Najugledniji i najgrlatiji protivnik spiritizma je bio nitko drugi do legendarni iluzionist Harry Houdini. On je kao i Randi prilično uspješan skeptik. Pomoću voska je nastojao objasniti materijalizaciju i ektoplazmu dok je spiritiste često optuživao za obmanu ljudi radi stjecanja financijske koristi. Kao i u ostalim slučajevima i ovdje postoje brojni slučajevi prijevare, možda čak i ponajviše od svih fenomena. Tako što je i logično s obzirom na broj spiritista početkom prošlog stoljeća, kada je to bilo više IN nego današnje proricanje putem Tarota ili nazivanje 060 brojeva radi saznavanja tajne života.
162
Osim direktnog načina zarade postoje i brojni mediji koji tvrde da uz pomoć mrtvih umjetnika dovršavaju njihove zamisli. Tako Luiz Antonio Gasparetto tvrdi da su njegove slike, koje slika nevjerojatnom brzinom, djela znamenitih slikara. Rosemary Brown smatra da skladbe koje ona izvodi imaju podrijetlo od mrtvih glazbenika. Upotrebom tehnologije možemo izraditi "Goniometar" koji pomoću magnetofona, mikrofona, dioda i aparata služi za komunikaciju s mrtvima. Poznati stručnjaci smatraju da su to zalutali radiosignali koje svako subjektivno može protumačiti na drugi način jer su nerazgovijetni. Uz velik broj profesionalnih medija, na našim prostorima je trenutno u modi biti vrač, vidovit ili u najmanju ruku čitač iz dlana. Jasno, njihove prave sposobnosti su najčešće varanje "mudrih" klijenata što na najsimpatičniji način ukazuje legendarni Vidoviti Milan. Svakako je realniji čak i onaj najamaterskiji oblik spiritizma, odnosno, dozivanje duhova u nečijoj garaži, podrumu itd. Moje mišljenje je da je ovo područje zlatna koka za sve varalice pa tako, nažalost, na jednog pravog medija dolazi sto šarlatana... Slika 162 – Harry Houdini u lancima, 1899. – Autor: McManus-Young Collection
Mediji su ekstrasenzibilne osobe koje posjeduju neke moći koje su prosječnim ljudima strane i znaju biti subjekti i posrednici kod nekih parapsiholoških fenomena. To su vrlo kontroverzne osobe jer su u znanstvenom svijetu opisani kao šarlatani, dok su u puku najčešće vrlo cijenjeni.
HELENA BLAVATSKY Možda i najpoznatiji, samim time i najkontroverzniji, medij je gospođa Helena Petrona Blavatsky. Rođena je u Dnjepropetrovsku u Ukrajini, a već kao malo dijete bila je iznimno nesretna s brojnim i učestalim glavoboljama. Udala se s 18. godina za mnogo starijeg muškarca, no ubrzo se razvela i prepustila nešto "življem" životu. Raskošna putovanja su bila okosnica njezinog života. Odlazak na Tibet je utjecao na njezin život jer je tamo bila pod utjecajem tamošnjih mistika od kojih je dobila brojne nove spoznaje. Povratkom u Europu, donijela je misao o reinkarnaciji. Smatrala je da savršena bića koja su došla do vrhunca kroz brojne reinkarnacije žive u Šambali, tibetanskom raju i posjeduju drevne mudrosti i tajne. Osniva Teozofiju kojoj je konačni cilj ujedinjenje svih svjetskih religija. Materijalizacija je postala sastavni dio njezinih seansi, a također je bila u mogućnosti pisati riječi iz svijeta duhova. U jednoj svojoj knjizi spominje Atlantidu koju navodi kao kolijevku mudrosti i samim time je opet stavlja u spektar javnosti iz kojeg se izgubila još od Platona. U drugoj knjizi donosi pojam tektonske ploče i navodi točnu lokaciju afričke ploče što pridodaje i geografski genij Blavatskoj. Blavatska je tvrdila da je sve podatke koje je zabilježila u knjigama spoznala upravo na Tibetu. Ima tezu i o propasti svijeta u kojoj navodi da će svijet biti uništen poput Atlantide prije 11.000 godina, da će potonuti Engleska i dio zapadne Europe, a izronit će potonulo azorsko područje i Posejdonov greben.
163
Znanstvenici su joj za zlo uzeli to da uz tvrdnje daje samo natruhe dokaza, te neke promašaje kao i kult samozatajnosti koji joj je pomagao pri dobivanju "mušterija" seansi. Također vjeruju da je na Tibetu razgovarala samo sama sa sobom, ako je uopće i bila tamo. Bez obzira na sve, madam Blavatsky je obilježila jednu eru i njoj možemo zahvaliti na novim idejama o Atlantidi, kao i još brojnim stvarima vezanim uz život i djelo ove gospođe. Slika 163 – Helena Blavatsky, 1877. – Autor: Nepoznat
DANIEL DUNGLAS HOME Daniel Dunglas Home, koji se nalazi i u dijelu o levitaciji, bio je spiritist s najviše potencijala postići nešto više. Imao je zbilja zavidno širok spektar aktivnosti. Rođen je 1833. u Edinburghu, Škotska. Kao dijete je vidio smrt vlastite majke koja je baš tada preminula u drugom gradu. Tužno djetinjstvo s tuberkulozom i preseljenje u Connecticut, SAD, ga je obilježilo za cijeli život. Teta ga je izbacila iz kuće pod uvjerenjem da je opsjednut vragom i to je bila sreća u nesreći jer je tako imao priliku razviti svoje medijske sposobnosti da bi preživio. Specijalnosti su mu bile komunikacija s mrtvima, levitacija, stvaranje sablasnog okruženja od niotkuda, mogućnost mijenjanja veličine vlastitog tijela, telekineza itd.
164
Zanimljivo je da te sposobnosti nije smatrao nekim pravim moćima već pomoći prijateljskih duhova s kojima je mogao razgovarati. Home je bio i jedan od skeptika prema tuđim medijskim sposobnostima. Zato je svoje seanse izvodio danju, pod jakom svjetlošću ili pak vani. U jednoj od seansi je uspio dobiti i potpis Napoleona za koji je potvrđeno da je autentičan. Znanstvenici tvrde da je rješenje za njegove sposobnosti masovna halucinacija koju je bio u stanju proizvesti na neki način. Ono što im ne ide u prilog je to da ga je znanstveno ispitivao Sir William Crookes, jedan od najpoznatijih znanstvenika tog vremena. On je postavio harmoniku u neku vrstu kutije koja blokira magnetsku energiju. Po njemu je ona bila izvor Homeovih moći. Harmonika je zasvirala i Home je i od njegove strane potvrđen istinskim medijem. To je još samo jedna od potvrda da nisu svi mediji varalice i da u tom moru ima i istinskih medija koji zavrjeđuju pozornost. Također ga je potvrdio i Arthur Conan Doyle koji je doduše smatrao kako je Home opsjednut demonima. Zaključak ovog dijela je takav da neki ljudi zbilja imaju neke mogućnosti i spoznaje koje su nama strane ili prilično daleko od naše svakodnevice. Izabrao sam baš ovo dvoje medija jer je Blavatska možda i najsporniji medij u povijesti dok je Home možda jedini medij koji je u svoje vrijeme bio i znanstveno priznat. Pod ovim smatrajte da mu nisu uspjeli naći nijedan pravi i vidljivi nedostatak. Vjerujem da i sad postoje neki istinski mediji, no problem je kapitalizam i želja jedino i isključivo za samopromocijom i zaradom. Slika 164 – Ilustracija Homeove levitacije, Mystères de la science, 1887. – Autor: Nepoznat
APARATURA ZA KONTAKT Ouija ploča najpoznatiji je primjer artefakta za komunikaciju sa svijetom duhova. Zanimljivo je da je prvotno donesena iz Maroka gdje ju je koristilo jedno od beduinskih plemena za kontakt s duhovima, a dolaskom na Zapad je postala igračka koju je korporacija Hasbro plasirala djeci. Svoj pravi procvat je doživjela nakon I. svj. rata kada ju je popularizirao mediji Pearl Curran. No, nije ova vrsta ploče rezervirana isključivo za arapski svijet. Prva je pronađena u Kini uz starost od 1.000 godina, prakticirala ju je Quanzhen škola misterija, a zabranila ju je dinastija Qing. Puno raniji spomeni ovakvog načina kontakta s paranormalnim pronađeni su u Indiji i Grčkoj. Nekada su prizivi bili rezervirani za znanstvenu elitu i filozofe dok je SAD danas dao obol tome da djeca diljem svijeta obavezno prakticiraju komunikaciju s "onom stranom". Crkvene institucije su tako gorljivo protiv ovakve prakse pa je to vjerojatno i razlog što nema pravih znanstvenih i povijesnih istraživanja vezanih uz nastanak i funkcije ploče. Znanost ne poriče rezultate nastale putem ploče već za sve krivi osobe koje sugestijom pomjeraju kazalo. Najpoznatiji eksperiment vezan uz priziv dogodio se 2007. u eteru emisije Coast To Coast gdje je George Noory pozvao Jordana Maxwella i par znanstvenika u studio gdje je odradio klasični priziv. Iako im se nakon svega dogodilo dosta nezgodnih situacija u svega tjedan dana zaključak je bio da su u pitanju većinom slučajnosti.
165
Svima dobro poznata je i kristalna kugla kojom razgovaramo s duhovima ili gledamo budućnost. Osim kugle ovakve tehnike možemo prakticirati i putem odraza u vodi ili crnog ogledala. Najčešće je u pitanju priziv duhova, no sve se može povezati i s demonima. Prvi koji su se bavili ovom vrstom priziva bili su drevni druidi. Oni su kristale vezali uz brojne rituale i iscjeljivanje. Također su sve koristili i za gledanje u daljinu, alkemiju, a veliki povratak ovoj tehnici osigurao je John Dee (kojeg opširnije spominjem u poglavlju Magija, op.a.). Danas je ovakav princip komunikacije s nepoznatim većinom promoviran kao banalan i smiješan pa je tako gotovo uvijek mag putem filmova i romana prikazan kao sjedi starac s plaštom i kristalnom kuglom iako u praksi gotovo svatko može na ovaj način prakticirati dozivanje. Crna ogledala su više povezana s crnom magijom i demonologijom, naročito jer su bila predmet proučavanja nacističkog okultizma. Čisto da ne biste pomislili kako i u uobičajenom životu nema okultnih primjera za kraj moram dodati i televizor. Naime, otkriće katodne televizorske cijevi plod je Williama Crookesa koji je zapravo razvijao alatku s kojom će komunicirati sa svijetom mrtvih i smatrao da je upravo ovo najbolji način. Vjerojatno ćete sada s više napetosti pogledati Spielbergov film Poltergeist... Slika 165 – Tipična ouiji ploča i najveća kvarcna kristalna kugla u Washingtonu – Kompilacija fotografija
DUŠA NAKON SMRTI KLINIČKA SMRT Raymond Moody Jr. je pionir na ovom polju istraživanja i gotovo je sam stvorio suvremene temelje za istraživanje onoga što se događa nakon kliničke smrti. Prilikom odvajanja iz tijela duša doživljava tzv. retrospektivu života, odnosno, iz trećeg lica svjedoči o vlastitom životu. Sljedeći korak je brzi uspon na nebo, najčešće uz "tunelsko iskustvo", lebdenje ili letenje. Ono što je zajedničko gotovo svakom tko je doživio kliničku smrt izrazito je neprijateljstvo prema doktoru koji je tu osobu oživio zbog odupiranja povratku koji je ionako bio neizbježan. Drukčije vrijeme i prostor je također jedna od odlika jer svjedoci ove pojave kažu da je osjećaj takav da je jedna sekunda duga kao vječnost. Bića sazdana od svjetlosti na tom mjestu spokoja i nestanka boli dovode duše do vrhovnog svjetlosnog bića koje, u ovom slučaju, naravno dušu vraća u život. Jasno, bilježimo i ne tako lijepe izlete na drugi svijet. Glumac Curd Jürgens, za vrijeme kliničke smrti doživio je izlet do pakla i nazad: "Staklena kupola operacione sale najednom se promijenila. Postala je užareno crvena. Iza stakla sam vidio grimasama izobličena lica koja su buljila u mene. Padala je nekakva vatrena kiša, ali me kapi nisu doticale. Rasprskavale su se svuda oko mene, a zastrašujući plameni jezici išli su prema meni poput brojnih kobri. U magli, primjećivao sam velik broj nepoznatih likova. Nesumnjivo, likovi su pripadali prokletima i to saznanje ispunjavalo me užasom koji mi je stezao grlo, prijeteći da će me ugušiti. Očito, nalazio sam se u paklu!..." Ovo svjedočanstvo je po jednom dijelu istraživača neosporan dokaz o postojanju pakla, po drugima halucinacija dok postoje i oni koji vjeruju u to da je, s obzirom na postojanje matrice i kolektivne nesvijesti, smrt svakome onakva kakvu si sam zamišlja. Ovo posljednje bi dodatno ojačalo religijsku manipulaciju stvarnosti zbog (ne)potrebnog nabijanja (ne)postojeće krivice. Moody je u slučaju kliničke smrti učinio ono što bih iskreno volio da se dogodi sa svim poglavljima ove knjige. Na znanstven je način bez imalo predrasuda ispitao fenomen, došao do brojnih rezultata i sve osnažio putem brojnih dokaza i literature. Teško mu je osporiti neprikosnovene rezultate, a ono što je preostalo skeptičnom krugu u znanstvenoj zajednici je osporiti razlog zašto su rezultati upravo ovakvi kakvi jesu (iako sam Moody ne želi ništa prejudicirati sa svoje znanstvene strane, op.a.). Razmišljanje tih znanstvenika je naravno poprilično drugačije od onoga kakvo posjeduju vjeri sklone osobe. Oni vjeruju u tipičnu biokemijsku moždanu reakciju koja se može pobuditi i na umjetni način (recimo kod astronauta prilikom centrifugalne obuke, op.a.), te je to odgovor mozga na izniman stres prisutan u tom trenutku. Tu je učinak DMT-a (Dimethyltryptamine), odnosno, jednog od najpoznatijih psihodelika i halucinogena koji se nalazi i u legendarnoj Ayahuasci, a tu je djelovanje gotovo istovjetno NDE-u (Near Death Experience). Lučenje DMT-a u trenutku kliničke smrti neosporno je znanstveno dokazano sredinom devedesetih, a usporedbama dolazimo do realne znanstvene diobe – Ili je cjelokupno iskustvo nuspojava lučenja supstance ili je supstanca upravo tu da bi kreirala ovakvu nuspojavu. U tom slučaju bi DMT baš bio ta božanska molekula. Ja osobno vjerujem u nekakav viši aspekt ovog fenomena koji se ne može samo tako lako objasniti, a to je stvarni odlazak duše u neki drugi denzitet, vibracijsko stanje, odnosno, frekvenciju ili dimenziju postojanja. Naravno, ne žurim s otkrivanjem tog fenomena, ima još puno vremena za iskušavanje tako nečega…
REINKARNACIJA Hinduizam i budizam nose uvjerenje da je smrt samo predigra novom životu. Postoje stotine i stotine svjedočanstava i hipnoza u kojima se ljudi prisjećaju svojih starih života. Slučajevi reinkarnacije su najčešće zabilježeni tamo gdje je ona vjerski potvrđena. Tako je, recimo, najčešća u Indiji gdje postoji vjerovanje da se duša reinkarnira u tijelo po zaslugama iz prošlog života. I sam Gandhi je prilikom vjerskih nemira našao dokaz u jednoj djevojčici koja se neobično prisjećala svog prošlog života. Ono što nas interesira su slučajevi iz krajeva gdje reinkarnacija nije dio opće uvaženog vjerovanja i gdje je moguće objektivno ispitivanje slučaja i subjekta. Tako Naomi Henry iz Exetera pod hipnozom postaje Irkinja Mary Cohan iz Corka. Hipnotizer ju je pred novinarima Daily Expressa prisjetio njezine smrti i jedva se spasila od prave smrti. Legendarni hipnotizer Martin St. James je po seansama i turnejama diljem Engleske tisuće ljudi prisjetio njihovih prošlih života putem regresivne hipnoze. Jedan od najznamenitijih slučajeva regresije je Virginia Tighe koja postaje Irkinja Bridey Murphy. Iako nikad nije putovala iz SAD-a znala je prezimena svih stanovnika malog irskog zaseoka, kao i potpunu biografiju s najsitnijim pojedinostima iz života Irkinje. S naglaskom, slengom i pojedinostima tipičnima za taj kraj i vrijeme po jednoj teoriji znanstvenici tvrde da je to pokupila iz nekog filma. Kod ovog poznatog slučaja na temelju kojeg je nastao i holivudski hit drugi znanstvenici pak tvrde da su u pitanju podsvjesna zapažanja pomoću kojih je ona stvorila sliku Irske, odnosno, kriptomnezija. Tu su i pogreške koje im daju u prilog da je i to moguće. Tu je i A. C. McDonough, pukovnik indijske vojske, koji je imao prisjećanje antičke Grčke i sahrane jednog generala Aleksandra Velikog. Još jedan vojnik, Alex Ainscough, tako je imao vizije povlačenja iz sjeverne Francuske u I. svj. ratu. Po meni je ovo tipičan primjer kako od jednog prilično jasnog slučaja koji praktički dokazuje ovu teoriju znanstvenici mogu naći nemoguće rješenje, a kad je u pitanju suprotno, onda meteorološki baloni lete i padaju posvuda. Poznati su i slučajevi prisjećanja ranog djetinjstva kao kod Yvette Jones koja se prisjetila života djeteta iz 17. stoljeća. U ovom slučaju je interesantno što je podatke o sebi do kraja izrekla tek nakon buđenja što je tipična zbunjenost za djecu mlađe dobi. Poznata je i regresija koju je ponajviše označio A. C. Clarke, a ona je vezana uz gospođu Stewart koja je 1967. s ekipom BBC-a otišla u Škotsku snimiti reportažu o smrti kralja Jamesa IV. na polju Flodden Field. Zbog toliko snažne vizije koja joj je iz korijena promijenila život gospođa i dan danas smatra da je reinkarnacija Jamesa IV. te se oblači u crnu odoru. Mnoge Jamesove poteze objašnjava na zanimljive načine i to u prvom licu. Upravo to daje indicije kako sjećanja možda i nisu izričito naša nego su "uploadana" sa servera iz kolektivne nesvijesti, matrice ili nečega trećeg. Finski psihijatar Reima Kampman je za znanstveno istraživanje upotrijebio skupinu srednjoškolaca savršenog mentalnog zdravlja. Od njih je čak tridesetak imalo iskustvo s višestrukim ličnostima. Jedna trinaestogodišnjakinja je proizvela čak osam osoba. Prva je bila Bessina iz Babilona, druga je Ving Len iz Nankinga, zatim Engleskinja, Norvežanka, Francuskinja. Posebnost svega je to što je kod nekih ličnosti uspjela projicirati i govor i to specifičan za ta povijesna razdoblja. Pjevala je pjesmu iz srednjovjekovne Engleske i to baš tim naglaskom. Znanstvenici naravno i za ovo imaju objašnjenje, ma koliko ono nemoguće bilo. Po njima, ključ ovog fenomena je već spomenuta kriptomnezija, odnosno dozivanje nesvjesno upamćenih činjenica. Jennifer i Gillian Pollock su poseban slučaj jer su i u ovom životu blizanke. U prošlom životu su živjele u Indiji. Zaključak svega ovoga je teško izvući jer je prvo treba utvrditi da li je sve ovo sjećanje ili pak usadak nečijeg pamćenja putem telepatije . Kako sam se i sam podvrgnuo ovoj hipnozi tim mi je još teže sve zaključiti...
LITERATURA (PREPORUKA) NAJVEĆE SVETSKE SABLASTI I DUHOVI Nigel Blundell, Roger Boar 1985., Vladimir Avramović, Kragujevac SPIRITIZAM I CHANNELING Nigel Havens 1997., Nova Arka, Zagreb PARAPSIHOLOGIJA I SPIRITIZAM Bartul i Miroslav Matijaca 2011., Naklada Pavičić, Zagreb GHOSTS Hans Holzer 2004., Amazon
PARAPSIHOLOGIJA - UM Paranormalne sposobnosti pojedinca su razmatrane kao stvarna pojava još od drevnih vremena. Mozak kao šesto osjetilo ili pak oružje zapanjuje čovjeka te postoji na desetak disciplina koje se bave isključivo mogućnostima mozga. Ovdje sam naveo neke direktne sposobnosti mozga na tijelo i okoliš, indirektne poput moći uvjerenja i samouvjerenja, te neobjašnjive poput samozapaljenja. Jedini ljudski organ koji je možda i u potpunosti neistražen nosi sa sobom već stoljećima mistiku oko njegovog pravog značaja. Ja sam u ovom poglavlju isključivo obradio fenomene koji su usko vezani uz moć razuma s ovog ili onog kuta iz razloga što mnogi i duhove, mitska bića ili moći pojedinih artefakata također smatraju priviđanjem ili snagom mozga.
Da li je mozak primopredajnik kao što to tvrde u hologramskoj teoriji? Da li je mozak puno više od centralne procesne jedinice? Da li je korištenje 100% mozga put ka višoj razini postojanja? To su samo neka od pitanja bez odgovora koja čine kontroverzu mozga kao organa.
Ovo je iznimno objektivno poglavlje jer postoji struja u znanosti koja će većinu paranormalnog povezati sa mozgom i umom, dok je tu i ona druga strana koja će sve povezati s nepoznatim, pa je u svemu bitno i Vaše mišljenje.
SVJESNA UPORABA SNAGE UMA TELEKINEZA Za početak ću navesti slučaj s dvije curice koje su snagom mozga mogle lomiti grančice i otvarati pupove cvijeća. Ovaj kineski slučaj vrlo je dobro znanstveno ispitan i potvrđen te je dobar uvod za ono što slijedi. Legenda suvremene telekineze, Uri Geller, dolazi u središte pozornosti 1973.godine kada je za sobom ostavljao na stotine savijenih žlica, iskrivljenih ključeva, i naravno, suprotstavljenih znanstvenika. Uživo je odašiljao telepatske znakove koje je navodno čulo na stotine ljudi.
166
Gelleru se mora priznati da je svojim sposobnostima mnogo učinio za popularizaciju paranormalnog. Iako je kasnije počeo gubiti svoje očigledne moći i glumiti da ih posjeduje zbog televizijskih ugovora teško mu je osporiti ovaj talent. Margareth Pauley je kvačilo auta popravila snagom volje. Došla je do automehaničara koji je zamjenu kvačila procijenio na 300 $. Uporno je pred automehaničarima uzvikivala da se pokvareno kvačilo popravi, što je naravno i bio slučaj, prenosi Arthur C. Clarke. Nakon ovog slučaja postavlja se pitanje zašto i nama, običnim smrtnicima, auto, televizor ili najobičniji mobitel tako ne proradi, već mora na generalku?1871. godine neka žena je navodno uspjela napraviti vlastitu teleprojekciju na jednoj seansi udaljenoj više kilometara. Izuzev toga što je medij, zanimljivo, bila je poznata i prepričavana i kao najdeblja žena u Londonu pa je projekcija time još i teža. Postoje i razni znanstveni pokusi, jedan je recimo izveden na težini podignutih predmeta, no ništa zapravo nije znanstveno potkrijepljeno. Također, jedna od nažalost prebrzo zaboravljenih legendi psihokineze (američki pojam za telekinezu, op.a.) je Ted Serios. Čovjek nikada nije u potpunosti prihvaćen jer je svoje sposobnosti koristio jedino u potpunom zadovoljstvu, što je u njegovom slučaju u potpuno zadimljenoj prostoriji, s mnogo promila u zraku, a još više pod kožom. On je prvi čovjek u povijesti koji je mogao uslikati vlastite misli. Imao je velike uspjehe jer je, vidjevši neki objekt, mogao isti taj fotografirati fotoaparatom, a da uređaj nije u blizini objekta. Bio je zanimljiv i njegov nastup prilikom seansi jer bi jednostavno poludio, urlao i skakao. Njegove seanse nisu neka lakrdija jer na internetu možete skinuti itekako lijep film o njegovim nastupima uživo. Slika 166 – Uri Geller pri posjetu Rusiji, 2009. – Autor: Dmitry Rozhkov, wikipedia
On je jasno potpao pod utjecaj skeptika koji međutim niti u jednoj knjizi nisu objasnili kako je čovjek okidao aparat bez dodira, odnosno, kako je ponekad stvarao crne slike što nastaju uz ručni pomak leće? Ted je u međuvremenu propao, 2006. i umire, a pojedini skeptici poput Persija Diaconisa danas prodaju tv nastupe i knjige s time što otkrivaju kako je Serios zapravo stvarao fotografije. Iako nemaju niti dokaza, a hrabrost nisu pokazali tijekom Tedovog života diskreditacija je očito najlakša kad je netko mrtav. Najpoznatiji skeptik ovih fenomena je čuveni iluzionist James Randi. On pomoću svojih iluzija na ovu temu želi spriječiti bogaćenje, kako on kaže, lažne gomile koja juri za profitom. Smatra kako je i Uri Geller jedan veliki iluzionist, a uz to i veliki lažljivac. Sam je iluzijom uspio napraviti sva čuda Gellera i drugih, doduše ne tako dobro i neuočljivo. Njegov znameniti pokus je onaj iz jedne tv emisije u kojem tobože dovodi najvećeg medija na svijetu koji će svojom energijom prouzročiti mnoštvo neobičnih događaja u gradu, i jasno, da ih gledatelji jave putem telefona. Mnoštvo ljudi se javljalo da bi komentiralo događaje ovog lažnog medija što samo dokazuje da je dosta toga i u psihi. Postoji puno slučaja varalica koji su se pokušali proslaviti telekinezom, no srećom, većina je raskrinkana. Randi danas nudi milijun dolara za svakog "čudotvorca" koji se usudi svoje moći prezentirati pod znanstvenom opremom, pa tko voli nek izvoli. Svi dosadašnji kandidati su se predomislili prije dolaska.
167
1972. u pokusu bračnog para Owen, par izmišlja duha Phillipa i njegovu biografiju sa željom da dokažu da će gledatelji svjesno ili nesvjesno sami stvoriti duha. U jednom od najuspješnijih pokusa, bez materijalizacije, stol se pomicao pred mnoštvom kamera i ljudi, a duh bi lupom odgovarao na pitanja. To je udarilo temelj na razmišljanje kako čovjek vjerojatno posjeduje ove moći, ali ih ne zna koristiti. Telekineza je zasigurno najveća sila koju čovjek može proizvesti vlastitim umom, što ljude zna usmjeriti i prema kasinu. Tako ima mnogo zabilježenih prijevara telekinezom kod kartanja, kocke itd. Baš jedan takav slučaj je zabilježio i istraživački program SORRAT, koji je i zadužen za ovakve misterije. Osobno smatram da je telekineza područje koje je sasvim realno i moguće, što je posve suprotno izgledima onog kockara da više ikada zakorači u kasino. Pošto čovjek po nekim procjenama koristi svega 10-15% svojih mogućnosti mozga, a iz vlastitog iskustva znam da neki ne koriste ni toliko, vjerujem da će ubrzo ljudi zaboraviti na sve ove benzine, nafte, vodike i ostale izvore energije, te će malo protresti i obrisati prašinu iz glave, jer je to najjači izvor energije za čovječanstvo. Dakle, sve nam je pred nosom ili, u ovom slučaju, unutar nosa, i samo trebamo sve iskoristiti na pravilan način. Slika 167 – James Randy, 2004. – Autor: Nepoznat
TELEPATIJA Telepatija je stoljećima imala remeteći faktor, kako u društvenim, tako i u znanstvenim krugovima. Na stotine filmova je kao glavnu temu imalo upravo telepatiju. Glavni junaci stripova i romana mogu zahvaliti ovom fenomenu na svojim supermoćima. Obitelj je jedan od najčešćih faktora telepatije. Blizanci učestalo tvrde da osjećaju što se događa onom drugom. Tako je Christine Young vjerovala da je osjetila trudove svoje sestre, a i vrlo često u dnevnom tisku naiđemo na nešto slično. Joicey Acker Hurth je u trenutku pranja posuđa pogledavši u tanjur osjetila da se njezinoj kćeri nešto strašno dogodilo. Nazvavši kino gdje joj je kćer trebala biti, upitala je gospođu kakvu je nesreću doživjela njena kćer, a nju je upravo u tom trenu udario automobil. Srećom, ništa joj nije bilo. Djevojčica je priznala da je trenutak prije nesreće razmišljala o majci. Neke slučajeve je u svojim djelima naveo Arthur C. Clarke: 1610. god. John Donne je vidio vlastitu ženu kako prolazi pored njega, raspletene kose s mrtvim djetetom. Pri povratku kući, nakon dvanaest dana njihovo dijete je zbilja bilo mrtvo. Jasno, Donneu nitko nije vjerovao, pa je lokalni kroničar sve ovo zabilježio. 1930. god. Objavljena je knjiga u kojoj supruga autora, Mary Craig Sinclair, uspijeva crtati crteže na daljinu. Samo djelo je zaintrigiralo i Alberta Einsteina koji je napisao predgovor. 1940. god. Gospođa Carrie Thomas u snu vidi svog sina s vojnicima ali ne u uniformi već u odjelu u kojem sliči na dječjeg medvjedića. To je ispričala snahi i samim time postala predmet ismijavanja, i vjerojatno senilnosti. Nakon povratka s ratišta sin im je ispričao da je od neprijatelja pobjegao u ogrtaču sa žutom kukuljicom. 1962. god. Pukovnik Mervin Cowie je smatrao da jedna afrička obitelj u Tanzaniji živi u suživotu s lavovima te su s njima napadali sela. Kada su obitelj uhitili, otac obitelji je rekao da ako ih se ne pusti iz pritvora, poglavičina stoka će biti ubijena. Sljedećeg jutra je četrnaest goveda zaklano. Uz ovaj slučaj, postoji više desetaka pokusa s kartama, crtežima itd. koji dokazuju telepatiju. Već sam spominjao Rhineove eksperimente s kartama pomoću kojih je Jung dokazao sinkronicitet, no što ako je u pitanju telepatija? Možda zapravo u takvim pokusima nije sve bazirano na normalnoj nevjerojatnoj slučajnosti koja sveprisutno prožima našu realnost nego poveznici između umova dva subjekta u pokusu. Ovakav ishod ne bi odbacio Jungovu kolektivnu nesvijest nego bi samo dodao mogućnost da osobe putem podsvjesnog priključenja na mrežu mogu komunicirati. Čak bi i arhetipi ostali aktualni jer su možda upravo oni simboli koji su najjednostavniji za telepatski kontakt. Znanost je bila dosta suzdržana kada je u pitanju telepatija, a računalni dodaci NeuroSky tvrtke daju im u potpunosti za pravo. Naime, plasirali su video igru MindFlex gdje osoba pokušava baciti loptu što dalje putem uma. Elektroencefalogram zatim mjeri moždanu električnu aktivnost kod igrača što u prijevodu znači koncentracija i u povratnoj komunikaciji s platformom odašilje podatke koji zatim sukladno određenim pravilima bacaju loptu. Kroz godinu dana se taj princip vjerojatno razvio do neslućenih razmjera te se možemo samo nadati sljedećem velikom izumu. Upravo je ovo odličan primjer kako je jako mala granica između znanosti i magije. Iako je telepatija bila praktički nemoguća sada, s ovim posve novim saznanjima kao i novim otkrićima o povezanosti tvari putem kvantne fizike, sve postaje itekakva stvarnost. Naravno, teško je nakon ovako minimalnih koraka naprijed odjednom vjerovati u komunikaciju s vanzemaljcima putem kanaliziranja, no za sve postoji određeno vrijeme...
LEVITACIJA Levitacija je interesantan fenomen sve dok je u granicama vjerojatnosti. Nažalost, gotovo uvijek je plod pretjerivanja, legendi ili u najgorem slučaju, prijevari. Biblija je glavni izvor za ovaj fenomen. Na desetke svetaca je u slobodno vrijeme između molitvi ili čak i u njihovom tijeku levitiralo. Definitivni rekorder u levitacijama je Josip Kopertinski koji je svojih sedamdesetak letova ostvario u Rimu, Napulju, Assisiju i Copertonu. Sveti Dominik je 1601. god. levitirao po Madridu dok su časne sestre bile šokirane kada su pokušale zadržati Terezu Avilsku koja je unatoč tomu poletjela zajedno s posteljom na kojoj je ležala. Lodovik od Mantove je tako letio okolo neprekidno 3. dana (hm?). Nije samo katolička crkva sklona lebdenju. Jogiji iz Indije su vjerojatno i utrli put ovom omiljenom nedostižnom hobiju. Oni su levitirali nakon dugih stadija meditacije i mentalnih treninga. Pojedini jogiji su došli do razine kada su letjeli i u snu. Najpoznatiji drevni letač je Buda koji je letio i hodao po vodi. Simon Mag je također oduševljavao svoje sljedbenike ovom interesantnom prezentacijom. Stoljećima su sveci levitirali zbog posvećenosti bogu, a onda dolazi mračni Srednji vijek u kojem započinje levitacija opsjednutih osoba. Demoni im umjesto Red Bulla daju krila i borba sa svetom vodom postaje teža nego ikada. Vjerojatno ste vidjeli veliki broj prikaza egzorcizma putem filmova i penjanje glavnih junaka po zidovima čemu su svesrdno prkosili sili teži. Nakon inkvizicije dolazi period zatišja. Sredinom 19. stoljeća pojavljuje se već spomenuto ludilo za medijima koji osim kontakta s duhovima pokojnika mogu i letjeti. Tu je navedeni Daniel Dunglas Home koji je upravo levitiranjem postao senzacija Londona, dok skeptik Archie Jarman smatra da je ovo jedna velika prijevara i da Home levitira pomoću kuka, a da je ključni dokaz zabrana suučesnicima da gledaju kroz prozor za vrijeme seanse. Kao što smo ranije pročitali, Arthur Conan Doyle sve veže uz opsjednuće i time možemo zatvoriti ovaj začarani krug pošto je i danas prisutan sve veći povratak vrijednosti vezanih uz Srednji vijek. Znanstveni program koji je nastojao objasniti sve je LM Sidhi program u kojem su polaznici s određenim moćima levitirali nad zemljom, ali nažalost i dalje bez objašnjenja. Promatrani su polaznici programa Maharishi Mahesh Yogija i njegovog koncepta levitacije, a skeptici tvrde da je u pitanju skakutanje s jako dobro razvijenom tehnikom koja optičkom varkom ukazuje promatraču da osobe zapravo lete. Znanost se tako već godinama bori sa svim fizikalnim preprekama kod ovog fenomena. Trenutno još nije u mogućnosti dokazati stvarnost ovog fenomena. Rusi i Amerikanci su tijekom Hladnog rata dosta energije i resursa uložili za ispitivanje umnih moći subjekata jer su smatrali da je to budućnost ratovanja. Kako su pokusi izloženi prvenstveno vojnom sektoru ne postoje opširni podaci o rezultatima, ali se uvijek govori o Andriji Puharichu s američke, i tajanstvenim blizankama s ruske strane. Prvi je bio kreator projekta dok su blizanke navodno imale gotovo sve umne moći prilično izoštrene. Jasno je kako sve podsjeća na X-Men ili neki drugi strip iz tridesetih godina prošlog stoljeća. No, čak i ako je sve moguće kako je moguće? Možda je u pitanju zaista snaga uma, a možda je sve povezano i s mogućnošću manipulacije Zemljine sile teže ili magnetskog omotača. To nećemo još dugo saznati ukoliko se nastavi ovakvo neistraživanje fenomena. Kako je vjera ovdje očigledan faktor možda je upravo u tom smjeru i locirano rješenje. Kao zaključak moram podcrtati činjenicu da je ovdje prilično prisutna prijevara pošto je levitacija gotovo nestala iz mainstreama alternative porastom tehnologije. Upravo je tehnologija ono što već danas putem jet-packova i ostalih naprava omogućava letenje i kroz desetak godina će se sve usavršiti do te mjere da će prirodna levitacija postati zapravo i manje bitna. Tada će i varalice shvatiti kako njihova obmana nema smisla...
ČUDESNA IZLJEČENJA Kroz povijest postoje brojna svjedočanstva koja govore o vračevima, posebnim ljudima i vjerskim predstavnicima koji vrše čudesna ozdravljenja naoko bespomoćnih ljudi. Priroda, nadnaravne moći i posredništvo Boga su navodni izvori tih izlječenja, a u ovom poglavlju ćemo vidjeti neke od najpoznatijih iscjelitelja. Legendarni Jose Ze Arigo je jedan od ljudi s takvim moćima. Izliječeni ljudi su ga smatrali čudotvorcem. Rođen 1918. u Brazilu svoja čuda počinje prezentirati prilikom posjete teško bolesnoj rođakinji. Smrtonosni tumor ju je doveo na rub smrti i prilikom bolesničkog pomazanja Arigo je osjetio nešto što ga je potaklo na odlazak u kuhinju. Uzevši nož, ženu je rasporio i golim rukama izvadio tumor. Rođakinja je naravno preživjela, a selo je dobilo iscjelitelja. Siromaštvo i nedostupne bolnice su ga učinile glavnim kirurgom u selu. On je smatrao da prilikom operacije biva obuzet duhom preminulog njemačkog liječnika dr. Adolphusa Fritza. To je možda i najlogičnije rješenje (unatoč svojoj nevjerojatnosti, op.a.) jer nije posjedovao nikakvo medicinsko znanje i iskustvo, a uz to je bio i minimalno obrazovan. Alternativna mogućnost je ta da je izmislio doktora kao alibi za eventualnu pogrešku prilikom uporabe svojih jedinstvenih moći. 1936. je uhićen zbog nezakonitog bavljenja medicinom, no, predsjednik ga je pomilovao i ispričao mu se i osobno.
168
1964. se nažalost suočava sa nezakonitošću svojih akata. Sudac koji mu je sudio bio je istinski impresioniran svim Arigovim sposobnostima, no, suočen sa borbom između struke i realnosti izabire struku te on odlazi u zatvor. Novi sudac koji ga je obilazio u zatvoru bio je svjedok jedne od brojnih zatvorskih operacija. Na budnoj pacijentici Arigo je operirao mrenu na oku pomoću škarica za nokte, a dezinfekciju je prethodno obavio brišući škarice o vlastitu košulju. Tisuće ljudi su izliječene njegovim nevjerojatnim sposobnostima, a još tisuće su ostale zakinute za isto njegovom tragičnom smrti u prometnoj nesreći 1971. Znanstveno objašnjenje je tzv. Placebo efekt, odnosno, to da je Arigo uvjerio pacijente da ih je izliječio i da su samim time oni i bili izliječeni. To je po meni prilično sumnjivo i neuvjerljivo objašnjenje i mislim da ćemo za rješenje ovog fenomena ipak biti zakinuti. Njegov današnji "nasljednik" je Rubens Farias Jr. koji također tvrdi kako je opsjednut duhom doktora Fritza (čije se postojanje nije dokazalo, op.a.) i na sličan način liječi ljude, doduše s manje poznatog uspjeha. Korporativni milje ga napada da koristi ljudski očaj i loš zdravstveni sustav u Brazilu za samopromociju. Slika 168 – Ze Arigo, fotografija Andrije Puharicha – Izvor: http://www.d.umn.edu
Uz proročanstva jedan od talenata možda i najpoznatijeg suvremenog vidovnjaka, Edgara Caycea, je i čudesno ozdravljivanje. Rodio se 1877. u Hopkinsvilleu u SAD-u. Svoje brojne talente je pokazivao već u tinejdžerskoj dobi. U 21. godini otkriva da ima bolest koja uzrokuje gubitak govora. Njegova čudesna ozdravljenja su posljedica hipnotičkih snova u kojima kroz viziju predviđa lijek za bolest. Tako je svoju bolest izliječio dajući instrukcije zbunjenim doktorima. Otkrivši svoje sposobnosti u kratkom vremenskom razdoblju postaje najpoznatiji iscjelitelj unutar granica SAD-a. Samo izlječenje bi započinjalo utvrđivanjem imena bolesnika da bi potom "uronio" u hipnotički san. Pitanjima koje postavlja žena jednog njegovog šegrta je nastojao doći do analize bolesti i pronalaska lijeka.
169
Pročitavši odgovore koje je zabilježio njegov tajnik i kombinirajući to sa vizijom, Cayce bi dolazio do zaključaka. Ušavši u svijet metafizike i filozofije shvatio je da je kroz hipnozu možda došao do sposobnosti kako čitati mitsku knjigu beskrajne kolektivne mudrosti "Akaški zapis". Ima li ista poveznicu s Jungovom kolektivnom nesvijesti već smo komentirali. On u to osobno i nije baš vjerovao, no njegovo tadašnje okruženje ga je navodilo na takvu pomisao. Bio je veliki zaljubljenik u drevne civilizacije kao što su Egipat i Atlantida, te je ponudio dotad nepoznata tumačenja o artefaktima koji se tiču istih. Pogodio je i brojne klimatske promjene koje se trenutno zbivaju i to u najsitnije detalje. Sve u svemu, njegov talent za brojne nekonvencionalne znanstvene metode sigurno nije došao od nigdje i vrlo vjerojatno je to da je on zbilja uspio ovladati nekim nepoznatim izvorom svih informacija. Da li je to baš "Akaški zapis" nećemo saznati, barem ne do pojave nekog novog Caycea, ali ipak ostaje moje osobno uvjerenje da je Cayce bio vrlo blizu možda i nekim spektakularnijim otkrićima, i nažalost nije uspio „pročitati“ ništa više od margina neke univerzalne knjige. Osim ova dva vrlo uspješna iscjelitelja postoji i čitav niz alternativnih grana koje danas nude oboljelima. Razni oblici energije, čudnovati strojevi i religiozni principi iz dana u dan nas bombardiraju svim silnim mogućnostima kako na najlakši mogući način potrošiti novac. Osobe koje su zaista kadra liječiti sve su rjeđe, naročito ovakve koje ne upotrebljavaju sugestiju i neprovjerljive oblike nepoznate energije već upotrebljavaju zapadnu medicinu na alternativan način. Duboko sam uvjeren da se rak može izliječiti i umnim putem no trenutno je ipak najlogičnije liječenje raka ono da rak fizički nestaje putem stvarnih lijekova. Bio taj lijek soda bikarbona, vitamin b17 ili tupe škare u zatvoru nikoga neće niti zanimati znanstvena potvrda istoga ukoliko smrtonosni tumor nestane nakon tretmana. Jedini problem je kao i uvijek zakon, no ponekad nije problem neke stvari i prešutjeti...
Slika 169 – Edgar Cayce, New York Times, 1910. – Autor: Nepoznat
PROKLETSTVA U svakodnevnom govoru vrlo često rabimo „Proklet bio“ ni ne znajući što takva izreka znači. Jasno, iz usta prosječnog čovjeka to možda i nije energijom znatno nabijena misao (izuzev Crnogorca, op.a.), no, sama po sebi može biti vrlo moćno oružje. U ovom dijelu ćemo vidjeti neka prokletstva čiji su tvorci poznati ili nepoznati i čija su se djelovanja provlačila kroz duže vremenske periode. Jedan od najpoznatijih i definitivno kultnih glumaca, "Buntovnik bez razloga", James Dean bio je najistaknutiji subjekt prokletstva koje je možda i najviše medijski eksponirano u skorijoj povijesti. Porsche Spyder (poznat i kao "Malo kopile"), kojeg je nabavio 1955., bio je vrlo nezgodna akvizicija u njegovom (nakon kupnje vrlo kratkom, op.a.) životu. Nakon samo petnaestak dana umire u frontalnom sudaru, a nije ni slutio da je auto već i prije dolaska na sajam na kojem ga je kupio bio "proklet". Nekoliko mehaničara se bilo ozlijedilo na autu prilikom sastavljanja, a dotični događaji su se smatrali nesrećama.
170
Nakon fatalnog sudara karambolirani auto kupuje George Barris, koji je i prije imao iskustva s istim, pa je odlučio otkriti da li je u pitanju prokletstvo. Poslije preuređenja, auto prodaje dr. Williamu F. Eschrichu (iako mi osobno i nije jasno zašto mu je prodaja pala na pamet ako je već sumnjao da je auto proklet, op.a.). Prijenosnu osovinu auta otkupljuje dr. Carl McHenry, Estrichov prijatelj. Pri prvoj test vožnji oba doktora doživljavaju nesreću. Estrich prilikom prevrtanja auta ostaje paraliziran, McHenry pogiba zabivši se u drvo. Novi kupac kupuje gume, gume pucaju, a "sretnik" ipak preživljava. Barris nakon svega ipak odlučuje prekinuti nesreće i auto prodaje državi Kaliforniji u svrhu promocije sigurnosti na cestama. Ono što on nije znao je da je auto sam po sebi nesreća. Prilikom držanja u skladištu izbija misteriozni požar u kojem gori većina automobila, i pogađate, Porsche ostaje neoštećen. Nakon toga, automobil transportiraju na jedan sajam. Vozač kamiona transportera, George Barhuis, izlijeće sa ceste, ispada iz kabine, preživljava, no, auto ipak ispada iz kamiona i ubija ga. Ni ova nesreća nije bila dovoljna. Na jednoj izložbi konstrukcija zajedno s automobilom pada na dječaka u publici i, naravno, ubija ga. Sljedeća nesreća se dogodila nakon ispadanja iz kamiona prilikom još jednog transporta kada je auto teže ozlijedio par ljudi na ulici. Na sreću, auto se raspao na jednoj izložbi i to mu je bio kraj. Bilo je pokušaja ponovnog sastavljanja, no, Barris to nije dopustio te je dovezao auto do svoje garaže. Otvorivši kamion, bio je zaprepašten i začuđen jer auta više nije bilo. Gdje je auto danas i tko ga je uzeo nikad nije rasvijetljeno, ali i dalje stoji da je ovo možda i najsretniji epilog ako ga netko ipak nije ukrao. Slika 170 – Poster filma Giant, 1955. – Autor: Warner Bros.
Moje razmišljanje o ovom nizu nesretnih događaja je da čak i neke astronomske mogućnosti konstantnog ponavljanja nesreće imaju svoje granice, no, moram priznati da definitivno stoji i to da su neke nesreće možda i pridodane ili preuveličane. Bilo kako bilo, znanstveno objašnjenje za ovaj slučaj jednostavno ne postoji. Sljedeće prokletstvo je također poprilično poznato. 1774. se održala bitka doseljenika i Indijanaca, nakon koje se Cheyenni povlače i potpisuju primirje. Par godina kasnije traje borba Engleza i ostalih doseljenika u kojoj bi stratešku prednost Englezima donijeli upravo Indijanci. Poglavica Cheyenna, Keigh Tugh Gua (Cornstalk, eng. ime, op.a.), i poglavica Delawarea, Red Hawk (eng. ime, op.a.) su se ipak priklonili doseljenicima temeljem starog dogovora. Kriva procjena doseljenika je dovela do zarobljavanja poglavica pod uvjerenjem da ih tako neće napasti Indijanci. Nakon par dana su zarobili i Cornstalkovog sina, no, pritvor je bio samo fiktivan jer su zajedno dogovarali strategije. Pošto Cheyenni i Delaware nisu znali što se zapravo događa, uhvatili su vojnike u lovu i poubijali ih. To je bila iskra na fitilj, te je svjetina uletjela u zatvor i pobila zarobljene Indijance. Prije same smrti, Keigh Tugh Gua baca prokletstvo na zemlju na kojoj su se nalazili. Poglavica je unatoč svemu pokopan uz sve počasti, ali je godinama i stoljećima kasnije premještan zbog izgradnje spomenika. Brojni požari, rudarske, zrakoplovne nesreće, nesreće vlakova sa zbilja katastrofalnim posljedicama, u koje se ubraja sveukupna pogibija preko petsto ljudi uz kontaminaciju zemlje i lokalnih izvora. Područje pod nazivom Point Pleasant (Ugodno Mjesto, baš i nije prikladan naziv, op.a.) je tako od smrti poglavice obilježeno nevjerojatnim slijedom nezgoda, koje su uz pojavu Mothmana (njegov opis se nalazi u jednom drugom dijelu knjige, op.a.), glavna odlika ovog dijela SAD-a. Je li u pitanju zbilja prokletstvo ili nešto drugo nikad nećemo saznati, no, ovo je definitivno još jedno od antiturističkih središta. Treće i posljednje prokletstvo koje ću ovdje navesti je vjerojatno bilo inspiracija za brojne holivudske uspješnice poput legendarnog Poltergeista Stephena Spielberga. Naime, doseljenje obitelji Haney i Williams u okrugu Houstona, Texas, bilo je ostvarenje njihovih snova. Vjerujem da im nije ni u najdubljim mislima bila pomisao da su ti snovi zapravo jedna velika noćna mora. Sam i Judie Haney nedugo nakon doseljenja počinju izgradnju dvorišnog bazena čime zapravo sve i započinje. Kucanjem na vrata, stariji čovjek im najavljuje da će kopanjem bazena kopati po starom afroameričkom groblju, te je i nabrojao neke od zakopanih. Skepticizam Haneyevih ih navodi na nastavak započetog. Nakon pronalaska dviju grobova prestaju s "operacijom" i počinju istraživati koga su zapravo otkopali. Od starog grobara Nortona otkrivaju da su otkopali robove Charliea i Betty Thomas, te da je to zapravo groblje robova. Nakon neuspjeha s pronalaskom potomaka Thomasovih, zakopavaju groblje u nadi da se ništa neće dogoditi. Groblje pod nazivom "Crna nada" je ipak mnogo opasnije. Glasovi, pomicanje stvari, svjetlosni efekti i na koncu, Judiene cipele na Bettynom grobu su prestravili Haneyeve. Obraćanje susjedima Williamsima, kao i brojnim drugima je dovelo do otkrića da nisu jedini kojima se sve ovo događa. Kod Williamsovih je čak šestero oboljelo od raka tijekom godine, i troje je umrlo. Jean, i njezina kćer Tina Williams su odlučile kopati sa željom da saznaju da li su i kod njihove kuće grobovi. Tijekom kopanja Tina pada, te umire od srčanog udara. Nakon njihovog odseljenja slični slučajevi nisu prijavljeni što znanstvenicima daje oduška u tvrdnji da je rješenje možda puno prizemnije, odnosno, da je područje možda bilo ozračeno, ili da je voda zagađena, što bi objasnilo rak i eventualne halucinacije subjekata. Ja vjerujem da su možda i znanstvenici djelomično u pravu, a ako jesu, trebalo bi ispitati tko stoji iza svega ovoga. Moguće je i da je rak samo fizički način osvete duša oskvrnutog groblja Crna nada. Prokletstva su pak sama po sebi psihičko samoubojstvo ukoliko osoba zna za postojanje istog, iako tu ima i nekakva dublja pozadina.
BLOKADA BOLI Blokada boli je od naših najranijih dana način na koji možete postati popularni u svom kvartu ili naselju ili pak predmet podrugivanja od strane prijatelja i poznanika. Ovdje ćete vidjeti da postoje ljudi koji u određenim trenucima (npr. nakon meditacije, op.a.) mogu blokirati bol i samim time činiti nevjerojatne stvari s vlastitim tijelom. "Turneju" započinjem s 1901. kada je profesor S. P. Langley sa Smithsonian instituta došao na Tahiti sa željom da vidi hodanje po vatri. "Vatrodrom" je bio dugačak sedam, a širok tri metra, ložio ga je Langleyev glavni strojar koji je smatrao da su stopala između Europljana i domorodaca dosta drugačija. Papa Ita je bio jedan od posljednjih sa sposobnošću hodanja po bazaltnom kamenu koji gori iznad cjepanica, te je to i bio uzrok profesorovog dolaska. Nakon četverostrukog prelaska kroz vatru, Langley je odlučio proučiti kamen. Uzeo je veliko drveno vedro i napunio ga vodom. Zatim je stavio jedan kipući kamen u vodu. Voda je toliko kipjela da se čak prelijevala iz vedra. Na brodu je profesor zatim izmjerio količinu isparene vode, te je ponio kamen sa sobom u Washington. Otkriće je bilo da je kamen bio zagrijan na 650ºC.
171
Upravo ovakvi slučajevi su 1935. ohrabrili Harryja Pricea na najveće istraživanje što se hodanja po vatri tiče. U Charshalton, Engleska, doveo je mladog Indijca Kudu Buxa da bi znanstveno proučio njegove sposobnosti. Sedam tona hrastovih cjepanica, tona granja, istovar drvenog ugljena, deset galona parafina i pedeset primjeraka novina je upotrijebio za loženje. Mladi Indijac je pažljivo pregledan od strane doktora i fizičara. Sam prelazak vatre se odvijao u četiri koraka, odnosno, 4,5 sekundi i povratak od 4,3 sekunde. Flaster prethodno zalijepljen na nogu Indijca nije bio oštećen, kao ni sam Kuda. Iza njega su krenula dvojica svjedoka, očito ohrabrena nakon uspješnog Kudinog prelaska. Krvave noge pune mjehura su epilog njihovog prelaska. Harry Price je nakon svega zaključio da fizički izgled stopala kao ni neka pomagala zapravo nemaju veze s prelaskom (naprotiv, još i odmažu, jer je jedan svjedok stopala polio vodom pa se vreli ugljen lijepio za stopala, op.a.). Prilikom temeljite znanstvene analize se možda ipak došlo do zaključka. Zadržavanje pojedinog stopala na tlu je bilo kraće od pola sekunde i u tom vremenu temperatura koja uspije zahvatiti stopalo iznosi samo 15-20 Celzija. Rješenje ili ne, ovo je definitivno bacilo novo svjetlo na ovaj fenomen, i daje i meni pravo za mišljenje da baš u tom grmu leži zec... Danas postoje i tečajevi hodanja po vatri, koji imaju brojne polaznike.
Slika 171 – Hodanje po vatri, Šri Lanka, 2006. – Autor: Aidan Jones
Drugi način obilaska praga boli je samoprobijanje. Sveti hram hindusa, muslimana i budista, Kataragama na Šri Lanki je najpoznatije mjesto po ovoj vrsti samoozljeđivanja. Probijanje obraza i jezika sa cijevi bez krvi, bičevanje, probijanje kože noževima, probijanje leđa kukama koje pomoću njih visi itd. samo su neki od brojnih načina kako ekstremnim tjelesnim patnjama ljudski duh prilazi Bogu. Također je i općepoznato fakirsko "odmaranje" na čavlima. Za razliku od prethodnog slučaja – hodanja po vatri, ovakvi događaji su manje znanstveno ispitivani. Sveučilište u Tübingenu je došlo do zaključka pregledavajući jednog indijskog fakira pomoću brojnih znanstvenih uređaja da on kao i brojni drugi "mazohisti" nekako uspijevaju proizvesti velike količine theta energije pomoću koje smanjuju osjećaj boli u tijelima. Dotični fakir je sam sebi zabio noževe u želudac, vrat i jezik. Nije bilo ni traga krvi, kao ni boli kod fakira. Jednosatno stajanje bez treptaja i osjećaja za prostor je bilo jednostavno fascinantno. Theta energija se, naime, povećava prilikom dubokog sna i znanstveno otkriće je da fakir uspijeva svjesno uspavati dio mozga po potrebi, ovaj puta dio za bol. Promjena fizikalnih sila unutar tijela objašnjava bol, no, kako uspijeva da ne postoje tragovi krvi, kao ni rane od noževa već samo tragovi? To će po svemu sudeći ostati misterija još neko vrijeme... Treći i posljednji način samoozljeđivanja koji ću navesti je dekorativni. Od drevnog Egipta u kojem su se lubanje oblikovale pomoću posebnog kalupa do Kine gdje su se ženske noge zavijale u gaze da bi bile deformirane i da bi stale u što manje "papučice" što je bio znak ljepote, samoozljeđivanje kao dekoracija ostaje in. Tu je i jedan oblik ovakve dekoracije koji je navodno i dan danas prakticiran, a to je trepanacija. Trepanacija je način uljepšavanja ili označavanja rezanjem ili bušenjem rupe u lubanji.
172
Datira još iz vremena plemena prije Inka kao i iz drugih dijelova svijeta, što zapanjuje jer bi ti primitivni narodi posjedovali vrlo visoke medicinske sposobnosti i to po znanstvenicima, opet navodno, koristeći samo komadiće stijena i kamenje. Prema drugim teorijama, trepanacija je vršena zbog liječenja od raznih bolesti, a neki misle da je to medicinski zahvat kojim se sprječava pritisak mozga. Trenutno službeno mišljenje je ono gdje postoje i dokazi, a radi se o već navedenoj dekorativnoj kozmetici koja je ponekad bila i prisilna (zarobljenici, op.a.). Naravno, postoje i vjerski motivi za koje baš i nemamo pismenih dokaza. Po nekim novim shvaćanjima, trepanacija ima i duhovnu korist iako su svi ozbiljniji znanstvenici odbili tu tezu. Kad se sve zbroji i oduzme, samoranjavanje je po meni poprilično nevjerojatan način dolaska do svevišnjeg i sumnjam da u njemu ima ičega povezanog sa božanskim. Dakle, kao što sam već negdje rekao, tko voli nek izvoli... Slika 172 – Prikaz trepanacije, Handywarke of surgeri, 2006. – Autor: Peter Treveris
INDIGO DJECA Značenje koji stoji iza pojma Indigo djeteta je "dijete višeg stupnja evolucije", a danas je naročito popularno u New Age zajednici. Ova djeca su tako daleko naprednija u svim segmentima života, puno brže se snalaze u kontaktu s ljudima i njihova uloga je ubrzavanje transformacije u sve bližoj promjeni čovječanstva, odnosno prelasku na viši nivo postojanja iliti četvrti denzitet. Aura ove djece je indigo boje. Pojam je skovala Nancy Ann Tappe 1982. u knjizi "Understanding Your Life Through Color" (Razumijeti vlastiti život kroz boju). Nancy je inače poznati vidovnjak i medij, te se bavi proučavanjem aura koje vidi bez mehaničkih pomagala. Krajem 70-tih godina prošlog stoljeća počela je viđati sve više djece s indigo aurom pa je počela vjerovati u transformaciju čovječanstva. Bračni par Tober je krajem 90tih izdao knjigu o Indigo djeci i to se smatra prvim veliki komercijalnim probojem teorije. Pošto su sadržaj knjige dobili kanaliziranjem putem vanzemaljca Kryona ne treba previše navoditi što službena znanost misli o ovom konceptu. Kako prepoznati Indigo dijete? Takva su djeca osjetljivija, senzibilnija, iznimno snažnog karaktera i želje za promjenom svijeta u kojem živimo. Pošto su sama po sebi empatična i zanimaju ih misterije, paranormalno i okultno, a iznimno odbijaju autoritete i podjarmljenost mogu komotno sebe okarakterizirati kao takvog :D Jedino još nisam provjerio svijetlim li neonskim bojama. Šalu na stranu, depresivan nisam niti imam noćne more što je završna karakteristika.
173
Znanstveni element za proučavanje ovakvog tipa djece bi trebao biti ADHD iliti hiperaktivnost uz autizam, što svakako i jest u ogromnom porastu, no ja osobno mislim kako je to plod hrane i flourirane vode prije nego nekakve velike buduće transformacije. Doktori su mi čak interesantni jer ne napadaju ovaj fenomen onako bučno kako napadaju i ostale iako postoji ista, a možda čak i manja količina dokaza o njemu. To je savršen teren za daljnje ispitivanje jer su Indigo djeca dobila znanstveni kredit kakav rijetko koji fenomen ima i ovo je pravo vrijeme da se obave široka ispitivanja koja bi svojim pozitivnim rezultatom pomogla djeci koja svoj ADHD i autizam moraju liječiti velikim brojem neprovijerenih i štetnih lijekova farmaceutske mašinerije. Fenomen je za kraj najbolje opisao Nick Colangelo s Iowa sveučilišta koji je sve povezao s ogromnim brojem knjiga, prezentacija, radionica i videa što njihovim autorima omogućava veliku i nesmetanu zaradu. Kada samo pogledamo tko se sve bavi fenomenom jasno je da u ovoj tvrdnji ima podosta istine. Slika 173 – Jedna od mase knjiga o temi, Indigo djeca, deset godina poslije – Naslovnica: Planetopija
ASTRALNA PROJEKCIJA Astralna projekcija je OBE (out of body experience, izvantjelesno iskustvo) u kojemu naša svijest (duša) napusti fizičko tijelo i odlazi na velike udaljenosti. Najčešće je to put na astralne i više sfere, dok je put kroz prostor-vrijeme poznat kao Gledanje na daljinu (remote viewing). Postoje brojne tehnike kako usavršiti ovaj princip, a neke od njih učimo na Monreovom institutu. Isti je osnovao Robert Monroe, jedan od pionira gledanja na daljinu kao i astralnih projekcija. Ovaj koncept je doduše star koliko i najstarije kulture na planeti. Drevne škole misterija su kao tajnu čuvale ljudsku mogućnost da astralnim tijelom posjeti gotovo sve dijelove svemira. Sve su čuvali putem tajne simbolike u svojim hramovima i prostorima. Postojanje viših nivoa, denziteta stvaralaštva potvrdili su i brojni vjerski spisi poput kabalističkih i judaističkih literatura. Drvo života bi tako trebalo biti preslika upravo tih nivoa. Kinezi, Indijci, Aboridžini i Inuiti su samo potvrda koliko je rasprostranjena takva teorija.
174
Praksa takvih putovanja započela je, kao što sam rekao, u dvadesetom stoljeću kada znanost i vojni sektor pokušavaju otkriti o čemu se tu zapravo radi. Emanuel Swedenborg je već u 18. stoljeću započeo s praksom putem meditacije, a sve nastavlja Honore de Balzac. U početku je sve usko vezano uz vizualizaciju i lucidne snove u kojima subjekt svjesno upravlja sanjanjem. Waldo Vieira, Robert Bruce, William Buhlman samo su neki od istraživača i praktičara OBE fenomena. Putovanja u više nivoe duhovnosti prakticirao je i Crowley dok su na tom putu bili i brojni drugi mediji, spiritisti i okultisti. Cilj ovog putovanja je gotovo uvijek spoznajni iako je vojni sektor sve koristio i kao odličnu priliku za lociranje protivničkih položaja. Osim vizualizacije i lucidnog sna, hipnoza je također vrlo uspješan način nešto prisilnijeg puta. Znanost je pokušala šutnjom jedan duži vremenski period izbjeći odgovor na ovo kompleksno pitanje, a danas sve povezuju sa snom, maštom i sanjarenjem. Iako je drugačija slika moždanih valova nego kod običnog sna ispitanika to nije dovoljan razlog da znanstvenici i dalje ne sumnjaju u san. Skeptik Randi je u laboratorijskom postupku navode Inga Swanna nakon puta na Jupiter okarakterizirao vrlo lošima, uz svega 37% točnosti ukoliko gledamo snimke NASA-e. Kako je bila 1978. kasnije se, boljom kvalitetom fotografija, postotak navodno popravio, a ja mislim kako je ovo fenomen kojeg svatko osobno može iskušati...
Slika 174 – Odvajanje duha od tijela, Tajna zlatnog cvijeta, 1930. – Autor: Richard Wilhelm
NESVJESNA UPORABA SNAGE UMA SKRIVENE PORUKE Ovdje je riječ o skrivenim porukama koje kao zadatak imaju utjecaj na čovjekovu podsvijest zbog određenih namjera onoga tko ih plasira. Poznajemo subliminalne (na pragu svijesti), reverzibilne (backmasking) i simboličke poruke. Kako pišem knjigu o ovom fenomenu stavit ću samo par slika da biste dobili uvid o čemu se radi, a knjigu možete očekivati pri kraju godine.
Komercijalni aspekt subliminala
Disneyevi crtani filmovi i seksualne aluzije
Facebook
SAMOZAPALJENJE Gotovo bi svatko tko vidi ovaj naslov postavio pitanje kako je moguće da čovjek sam od sebe izgori. Doktorima neobjašnjiv, ljudima nevjerojatan, svaki ovakav slučaj plijeni izrazitu pozornost. Dr. David Gee, sveučilišni profesor iz Leedsa smatra da je potrebna temperatura od 250°C da bi čovjek izgorio iznutra. Tako je žena izgorjela da niti jedan zapaljivi predmet oko nje nije ni zahvaćen što je još jedan oblik misterije. Tu su i slučajevi iz Aberdeena i Massachusettsa gdje je recimo jedna ženska osoba izgorjela tako da su dijelovi odjeće ostali potpuno čitavi. Poznat je i slučaj iz južnog Londona gdje se pred očima Jacka Staceya jedan klošar zapalio bez traga vatre. Iz trbuha mu je izlazio plavičasti plamen od kojeg je već bio mrtav. Prvo poznato povijesno svjedočanstvo samozapaljenja je opisano 1673. u knjizi "De incendiis corporis humani spontaneis" Jonasa Duponta. Ono što ga je inspiriralo za knjigu je slučaj Nicole Millet čiji je muž osuđen za ubojstvo. Ni sami tužitelji nisu vjerovali da je on ubojica već da je u pitanju slučaj samozapaljenja, ali to nije regulirano u zakonu kao nesretan slučaj pa nisu mogli ništa poduzeti u toj vezi.
175
1985. se dogodio poznati slučaj iz jednog koledža iz Engleske. Naime, sedamnaestogodišnja studentica Jacqueline Fitzsimon se zapalila pred šokiranim prijateljicama i tri profesora. Pod zakletvom na sudu su rekli istinu. Iznad Jacquelininog ramena se počeo pojavljivati čudan sjaj. Nakon sekunde, dvije, kao da joj je pao na rame. Također su izjavile da je izgledala poput kaskadera iz filmova i da ju je plamen cijelu obavio. Jacqueline je radila u kuhinji i možda ju je zahvatio plamen. To je sve prilično moguće da se ona nije držala pod ruke s prijateljicama koje nisu ništa primijetile. Tada je uslijedilo i svjedočenje Roberta Carsona, učitelja kuhanja, koji tvrdi da su svi štednjaci bili ugašeni. Iz laboratorija je stigao nalaz da je gotovo nemoguće da kuta tako izgori pod bilo kojim vremenskim uvjetima. Presuda je bila nesretni slučaj iako službeno objašnjenje zapravo ne postoji. Odlično je ispitan i slučaj iz St. Petersburga na Floridi iz 1951. Dr. Wilton Krogman sa Sveučilišta Pennsylvania izvijestio je da je nevjerojatna lokaliziranost požara pri sagorijevanju jedne žene, kao i to da nema nikakvog mirisa iako je izgorjelo 70 kila mesa. Kasnije su dvojica istraživača, Nickell i Fischer, "otkrili" da se radi o neugašenoj cigareti (ne znam kakve to ona konzumira, možda s bojnom glavom, op.a.). U izvještaju su ipak izostavili otkud tolika temperatura, neoštećen okolni zapaljivi materijal, neizgorena noga, nedostatak mirisa (ako se to mirisom može nazvati, op.a.)... Znanstvenici su ponudili neka rješenja ovog fenomena kao što je alkoholizam, naslage zapaljive tjelesne masti, nakupine statičkog elektriciteta, implozija izazvana probavnim plinovima, kratki spoj električnih polja unutar organizma, te su tu i neka vjerska, kao božja kazna ili opsjednutost vragom. Jedno je sigurno, nijedno ovo rješenje nije znanstveno dokazano i baš zato je ovo još jedan neobjašnjiv misterij u ovoj knjizi. Slika 175 – Najpoznatija fotografija samozapaljenja – Autor: Nepoznat
ZNAKOVITOST SNOVA Snovi već tisućama godina imaju poseban značaj u ljudskoj kulturi. Američki Indijanci su smatrali da su snovi vizije budućnosti. Tako su mnoge današnje inovacije imale premijeru u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni učinak na razvoj kemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemački znanstvenik August Kekule pisao je drugi dio rasprave o kemiji. U javi se nikako nije mogao dosjetiti kako formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva. To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekulu benzola kao zmiju koja se omotala u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika bude povezano u prsten, s dodatnim atomima vodika. Jedno ogromno područje, kemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemačke industrije boja. San njemačkog fiziologa Ota Levija 1921. je otvorio medicinu elektro-šokova. Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na način da se električni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišićima, što će reći na koji način mozak kontrolira tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zaključio da kod žaba nervi ne stimuliraju srce direktno već oslobađaju specifične kemijske supstance na krajevima nervi koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o kemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa sir Henry Dayleom 1936. godine. Johan Wolfgang von Goethe, veliki njemački pjesnik, znanstvenik i filozof, je tako tvrdio da je u snu riješio mnoge probleme i pisao pjesme. Švicarski paleontolog iz 19. stoljeća Luj Agassi dugo je vremena pokušavao rekonstruirati strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zaključio da je to nemoguće. No, nakon tri sna u nizu u kojima je imao viziju cijelog fosila kojeg je uspio i nacrtati, vratio se fosilu i počeo obrađivati kamen, koristeći svoju skicu iz sna. Na svoje iznenađenje otkrivao je nedostajuće dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noći. Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrirao riječi ugravirane na dva komada ahata iz drevnog Babilona. Sanjao je da ga je neki mršavi svećenik iz Nipura (sveti grad blizu Babilona, op.a.) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadići ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj svećenik je ispričao profesoru:"Kralj Kruigauzu (oko 1300. god. pr. Kr.) je nekom prilikom hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naređenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako indisponirani jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naređenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocjeni zavjetni valjak isječemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke... " Profesorova žena je posvjedočila kako je spomenute noći vidjela svog muža kako iskače iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!" Giusseppe Tartini, vodeći talijanski violinist 18. stoljeća, navodno je u snu napravio Ugovor sa vragom. Njegov noćni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada čuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponirao je sonatu koju je nazvao "Ðavolji triler". Kako su stari Indijanci govorili, snovi su vizije budućnosti. Da li je to tako ne znamo, no, zasigurno ima nešto u tom. Sigurno je jedno, trenutno još znamo samo najsitnije komade slagalice zvane san.
UTJECAJ NA VODU Otac suvremene hipnoze, Franz Mesmer, zamišljao je magnetizam u obliku fluida. Kemičar Reichenbach donosi potvrdu ovoj teoriji tvrdeći da iz svake organske tvari isijava Od. Bračni par Kirlijan je pomoću aparata potvrdio ove tvrdnje, ali ni dan danas još nije sigurno što su ta svjetlucanja. Kada bi neka krajnje senzitivna osoba pružila ruku nad čašom vode, njezin Od bi prešao na tu vodu. Tako bi isto ta osoba mogla "Odizirati" tu vodu i pružiti joj ljekovita svojstva.
176
Zagrijavanjem ili bilo kojim drugim djelovanjem na tu vodu, to djelovanje bi prešlo i na onoga koji je tu vodu "Odizirao". Dr. Rudolf Tischner je dvadesetih godina prošlog stoljeća provodio pokuse na ovom polju, i to hipnozom. Hipnotizirana žena je svoje osjete, opip i živce prenijela u vodu stavivši ruku nad njom. Čaša s oznakom pod njom je odnesena među druge čaše, pomoćnik je, ne znavši o čemu je riječ, čaše s rukavicama premještao. Šezdeset puta ponovljeni pokus je dokazao da štipanjem vode uvijek u istoj čaši dovodi do uvijek istog rezultata, osjeta nalik štipanju kod hipnotizirane žene. Dr. Tischner je odbijao pomisao o telepatiji i sve je činio kako bi je isključio iz igre. On je pretpostavljao da se radi o nekoj energiji ili materiji koje susrećemo kod telekineze i materijalizacije. Ovim pokusima se nastoji i postići popularizacija parapsihologije, odnosno, postojanje fluida, strujanja po kojem se prenose misli, osjetljivost i poruke. Kod pokusa sa okusom vode dolazimo do naoko jednostavnijeg zaključka, promjene kristalne strukture vode. Pokusi s pisanjem simbola ili riječi na čašu punu vode Masarua Emota su dokazali da se kristalna struktura nepovratno mijenja te stvara prepoznatljive strukture, ovisno o pozitivnom ili negativnom značenju poruke. To je osnovni dokaz da jedna jedina misao utječe i na naša tijela jer je čovjek u potpunosti ovisan o vodi, te po tom tumačenju promjena vode na negativno može utjecati i kod zdravstvenog stanja osobe. Po nekonvencionalnim granama medicine upravo to stvara tumore u organizmu. Sve u svemu, ovo nam govori da i kod najjednostvanijih i najnormalnijih stvari koje nas okružuju postoje misteriji. Tko bi rekao da i voda krije ovakve tajne? Još se pouzdano ne zna kako se točno na vodu prenose osjetila, no, vjerujte, kada znanost to objavi, svi ćemo biti svjedoci. Dok toga nema špekuliranje je u potpunosti dopušteno. Telepatija, obična promjena kristalne strukture ili nešto treće? Na nama je odgovor… Slika 176 – Par slika vodenih kristala nakon upotrebe određenih riječi – Izvor: http://mugurbadarau.blogspot.com
POMOĆ PRI EKSPANZIJI UMA PSIHODELICI Druga stanja svijesti možemo potaknuti na više načina, a jedan od njih su halucinogene biljke iliti psihodelici. Zanimljiv je podatak da su pojedine biljke zabranjene zakonom iako imaju terapeutska svojstva uz halucinogeni efekt te pozitivno utječu na zdravlje, dok su druge poticane od strane države iako dokazano uništavaju organizam i stvaraju ovisnost te ih uz blagoslov vladajućih institucija možete kupiti na svakom kiosku uz laboratorijske izmjene. Riječ je naravno o cigaretama, no ništa bolje nije niti sa alkoholom koji je vodeći svjetski uzročnik smrtnosti od opojnih supstanci, a također mijenja i stanje svijesti (najčešće ga degradira) i unatoč tim rezultatima nije zabranjen. Dakle, sve je jasno. Postoje dvostruki kriteriji koji su dodatno osnaženi medijskim putevima, pa smo tako nedavno bili svjedoci sramotne reportaže na jednoj od naših televizija u kojoj je veličan metadon naspram ibogaina iako znanstvena istraživanja upućuju upravo suprotno. Korist i zarada su iznad svega i kako halucinogene biljke rastu u svakoj šikari i ne donose profit, tako su i zabranjivane putem raznih zakona. Moj cilj je isključivo poticanje na razmišljanje, ne i drogiranje navedenim biljkama jer se svi zajedno trebamo zapitati – zašto koristimo štetni genetski modificirani duhan i alkohol sumnjive kvalitete što je legalno, a ne smijemo koristiti prirodne preparate koji nakon duge duhovne pripreme čovjeku približavaju davno izgubljene vrijednosti što država označava ilegalnim? Jasno je da su heroin, kokain, amfetamini i slične kemijske rukotvorine zabranjeni, no zašto je LSD (katastrofalan učinak na organizam) bio legalan u mnogim državama sve do sredine sedamdesetih dok je Kanabis (oduvijek koristan medicinski preparat) zabranjen još početkom 20. stoljeća? Bojim se da odgovor na ova pitanja nikada nećemo dobiti. Bitna je i opaska da na put na više platoe svijesti odlazi isključivo sama svijest dok tijelo najčešće pretrpi svojevrsno nadraženje u obliku mučnine i nelagode, pa je tako povratak u našu stvarnost često vrlo neprikladno iskustvo. Halucinogenih biljaka i elemenata ima na stotine, a ovdje su navedene isključivo one iz susjedstva i one koje se mogu naručiti bez straha progona policije. Bunika (Hyoscyamus niger) Biljka koju možete naći na svakoj zapuštenijoj površini i koja naraste do metra visine uz specifičan miris i plod sa sjemenkama. S medicinske strane se koristi kao lijek protiv astme i reume, a kod nas je najpoznatija po tragičnom događaju gdje je čovjek izgorio u plamenu prilikom jedne novogodišnje proslave. Halucinacije su uzrokovane tropanskim alkaloidima što je buniku još od Srednjeg vijeka plasiralo kao "vještičje maslo". Upotrebljava se pri proricanju budućnosti, kao i kontaktu sa silama s viših platoa i iznimno je opasna ukoliko ju se konzumira bez znanja i u nečasne svrhe. Datura (Datura inoxia) Iznimno jak halucinogeni efekt i sredstvo samospoznaje kod američkih indijanaca ovu biljku plasiraju u sam vrh jakih opojnih sredstava. Raste u pijesku, najčešće u zabačenijim dijelovima gradova ili naselja te je prepoznatljiva po bodljikavom plodu punom sjemenki i specifičnom mirisu uz ljepljiv list. Legende kažu da zombiji nastaju upravo nakon korištenja ove biljke koja je izniman životni vodič, no isključivo pod opaskom osobe koja zna odrediti dozu i voditi ritual pročišćenja, inače može biti i fatalna. S pravom se naziva Đavolja biljka.
Mandragora (Mandragora officinarum) Korijen biljke neobično podsjeća na čovjeka te se uzima smrvljen uz sok. Vanjski dio se koristi kao mast protiv reume dok su bobice otrovne. Halucinogeni efekt je sličan onom pranja mozga jer je čovjek podložan sugestiji, a prizemnije djelovanje je kao afrodizijak. Pošto je ovo i najpoznatija biljka ove vrste sama po sebi je kroz stoljeća bila predmet brojnih kontroverzi i praznovjerja. Koristila se najviše u starom Egiptu za danas nerazjašnjene rituale. Kod nas raste oko Dubrovnika. Kalamus (Acorus calamus) Močvarna biljka najčešće se koristi kao sastojak parfema zbog svog lijepog mirisa. Inače je njezin korijen vrlo jaka supstanca za halucinacije. Uz konzumaciju su strogo zabranjeni alkohol i lijekovi te je moć vizija podjednaka onoj uzimanjem LSD-a, a jedina je razlika prirodno podrijetlo kalamusa. Vučja malina (Atropa belladonna) Plod ove biljke je bobičastog oblika, te se tekućina ili dim sušenih listova koristi kao medij za jačanje astralne projekcije. Tzv. vještičja metla je kodni naziv za napitak ili mast ove biljke koji čovjeka "lansira" izvan vlastitoga tijela pa su vještice "letjele na metlama" (zašto metla i zašto između nogu neću objašnjavati zbog iznimne neprimjerenosti). Vrlo je opasna jer se nikada ne zna prava doza (ovisna o količini halucinogene tvari u pojedinoj biljki). Salvija (Salvia Divinorum)
177
Biljka čije se lišće konzumira putem čaja, pušenja ili žvakanja raste u Meksiku i sadrži najjaču poznatu prirodnu psihoaktivnu supstancu zvanu Salvinorin A. Vizije su u najmanju ruku nevjerojatne te uključuju stapanje svijesti s drugim objektima, boravak na više mjesta odjednom, odlazak na više i niže platoe svijesti i trajno poboljšavanje raspoloženja. Hrvatska je jedna od rijetkih država gdje je Salvija zakonom zabranjena. Ova biljka je definitivno vrhunac psihodelije i pošto je zakonom zabranjena nikako se ne preporučuje za konzumaciju. Ovo su dakle bile najraširenije i najsnažnije psihoaktivne biljke, koje su zakonski ispod ostalih štetnih čimbenika, što zbog razloga, što zbog nedostatka zarade i želje za uništenjem duhovnosti. Prevencija je u svakom slučaju najbitnija, uzimanje nikako preporučljivo, no ako se ipak odlučite na tako što svakako pogledajte ovaj tekst i dobro razmislite… Slika 177 – Salvia Divinorum – Izvor: wikipedia
DMT N,N-dimethyltryptamine (en en dimetil-triptamin) iliti DMT je triptamin koji se prirodno javlja u ljudskom tijelu kao neurotransmiter, stvara se u vrlo malim količinama tijekom normalnog metabolizma preko enzima triptamin-N-metiltransferaza. Danas je najpoznatiji kao "duhovna molekula" što ću detaljnije pojasniti u nastavku, a također ćete u prilogu moći pogledati i odličan dokumentarni film (ovaj puta s hrv. titlom), nastao po istoimenoj knjizi koju možete naručiti putem Telediska, "DMT – Duhovna molekula". Narav DMT-a je lakše shvatiti time da ima indolnu strukturu i sličan je neurotransmiteru serotoninu koji je također po prirodi triptamin, te je poznat kao tzv. "hormon sreće". Ovom usporedbom shvaćamo da je DMT sasvim normalna i prirodna supstanca koju proizvodi i luči ljudski organizam u određenim dijelovima životnog procesa. Čisti DMT na sobnoj temperaturi izgleda kao bezbojni vosak ili kristal a sintetiziran je 1931. godine (tek je kasnijih godina pronađen unutar ljudskog organizma). Osim svog djelovanja poznat je i po tome što se nalazi u brojnim biljkama koje se najčešće koriste unutar nekoliko južnoameričkih šamanističkih kultura. Glavni je aktivni sastojak praha yopo i napitka ayahuasce. Kako su šezdesete godine prošlog stoljeća bile najveći izvor svih studija o psihodelicima tako smo tijekom njih i dobili jedine prave lijekove za psihičke bolesti. 1970. godine je van svake logike Kongres SAD-a zabranio psihodelične droge što su kasnije slijedile i ostale države svijeta, razlog je bio vrlo negativan učinak istih na čovjeka što nikada nije dokazano na pravi empirijski način, te se iz ove perspektive može reći da je njihovom uporabom zasigurno bilo više koristi nego štete. Velika medijska hajka i neizbježni efekt tog "lova na vještice" zvan Vox Populi su bili uzrok tih zabrana, a svi vrlo dobro znamo tko manipulira medijima, naročito gledajući državu s pedeset saveznih država. Nakon niza godina legislativno-medijske blokade psihodelici dolaze na svoje devedesetih godina prošlog stoljeća kada dr. Rick Strassman dolazi do ideje stvaranja velike studije o molekuli DMT-a, po njegovom mišljenju, duhovne molekule koja je pravi dokaz postojanja duše i duhovnosti. Dvije godine su bile potrebne za pribavljanje raznih dozvola no kraj je bio i više nego uspješan, dozvola je stigla, istraživanje je moglo započeti, a brojnim subjektnim iskustvima i isto tako uspješno završiti (detaljnija iskustva subjekata pogledajte u dokumentarnom filmu ili pročitajte u knjizi). Zaključci istraživanja su bili revolucionarni. Naime, do tada se vjerovalo da se mozak "hrani" isključivo glukozom dok sve psihodelike, alkohole i ostale štetne kemikalije odbija prirodnom obranom te mu oni štete na brojne načine. To je pravilo bilo valjano sve do pokusa s DMT-om. Otkriveno je da je DMT ne samo prirodni proizvod mozga nego prilikom njegove konzumacije pušenjem, injekcijom ili oralno mozak na sve načine pokušava „prisvojiti“ što veće količine ove molekule, te, nakon što dođe do svojevrsnog preopterećenja ili zasićenja istom, nastaju astralne projekcije, odnosno, napuštanje duše subjekta i izlazak iz 3D vozila zvanog ljudski organizam. Halucinacije su stvarne, opsežne, pune boja, ornamenata, nevjerojatnih oblika, a kasnije implikacije su doživljavanje promjene psihe, spoznaja povezanosti čovjeka i prirode, te jednote kojoj svi pripadamo, tj. egzistiranje samog stvoritelja – Boga. Ta otvorenost mozga ka konzumaciji DMT-a uzrokuje gotovo trenutačno djelovanje (pušenjem nakon samo 9 sekundi) što duhovnu molekulu još jedanput razlikuje od svih ostalih psihodelika. Još jedan bitan zaključak je bio način djelovanja i razlika vizija.
Naime, podvrgavanje psihodelika i posljedice toga u potpunosti ovise o sljedećim čimbenicima: -
Dispozicija subjekta – Osobni ustroj individue (trenutni i karakterni) Okruženje prilikom konzumacije – Prirodno ili tehnološko, društveno Droga – Fenetilamin (meskalin) ili Triptamin (DMT, LSD) Uvjerenje za konzumaciju – Eksperimentiranje, spoznaja, drogiranje
Meni osobno vrlo bitan zaključak je taj da je DMT svakako bolje uzeti kroz prirodni način, putem napitka Ayahuasce, koji ne samo da produžuje učinak na čak do pet sati (za razliku od laboratorijskih 30-40 min.) nego i olakšava shvaćanje vizija. DMT iskustvo (prirodni ili laboratorijski unos) uključuje izrazite vremenske pomake (usporavanje vremena, petnaest minuta se ponekad čini kao godine), putovanja kroz vrijeme, putovanja u paranormalne svjetove i susrete sa spiritualnim bićima ili drugim trans-dimenzionalnim bićima (najčešće reptiloidnom inteligencijom, što proučava David Icke putem svojih teorija). Ono što je ipak ključno nakon svega je to da DMT ima revolucionaran učinak na spoznaju ljudskog duha, razumijevanja mozga i prave prirode svemira. Ostale halucinogene droge su samo blijeda kopija onoga što pruža DMT i samim time imaju faktor remećenja ljudskog mozga. Rezultat uspješnog istraživanja je dokaziv i IQ testovima, subjekti su nakon konzumacije u velikoj mjeri poboljšali spoznaju i divergencijalno (široko) razmišljanje.
178
Ono što Vas vjerojatno najviše zanima je mogućnost osobne konzumacije ove molekule. Nažalost, iako sam u početku napisao da se DMT može konzumirati u RH prijatelj koji se puno bolje razumije u to rekao mi je da je DMT zabranjen od 2009. zaslugom našeg voljenog ministra Milinovića. Da ne bi ispalo da potičem čitatelje na autodestrukciju, ja sam apsolutno za potpunu dekriminalizaciju svih opojnih sredstava u prirodnom obliku (dakle, ne kokainu, da lišću koke, ne opijumu, da maku, ne DMT-u, da Ayahuasci...) ili apsolutnu kriminalizaciju svih opojnih sredstava (zabrana alkohola, duhana itd.). Kako je ovo drugo nemoguće a i kontraproduktivno (pogotovo za korporacije) onda se zalažem za prvu opciju... Zaključak ne mogu u potpunosti izreći jer sam nisam probao DMT ali da je prirodna poveznica fizičkog i duhovnog svakako stoji, pogotovo pošto iza svega stoji i znanstveni kao i iskustveni segment istraživanja. Dakle, DMT je svakako duhovna molekula, ili nešto najbliže tome do današnjeg dana otkriveno. Slika 178 – Kristal DMT-a povećan 400 puta – Izvor: wikipedia
HIPNOZA Unatoč tome što je ova tehnika prodiranja u subjektovu podsvijest kontroverznija nego ikada, paralelno s time se više nego ikada koristi u svim stupnjevima života. Kako je medij kojeg se u ovom slučaju obrađuje ljudski mozak, tako je i strah medicinske zajednice veći jer je upravo taj ljudski organ najveći poraz suvremene medicine. Nažalost, isto ne misli i toliko spominjani Novi svjetski poredak pa je subliminalni način manipulacije čovječanstva upravo kroz hipnozu dobio sasvim novu dimenziju. Da li je hipnoza putokaz za napredak ili način za degradaciju svijesti, da li je to korak do same duše ili vješto skrivana obmana, psihološka pomoć ili smrt? To ću pokušati analizirati u narednom tekstu… Značaj hipnoze se za teoretičare zavjere jasno može iščitati iz činjenice da suvremena znanost konstantno forsira Franza Mesmera i Jamesa Braida kao tvorce hipnoze iako je kroz brojne dokaze prilično jasno da je stvarno podrijetlo ove tehnike iz, pogađate, Sumera. U Sumeru je hipnoza služila kao lijek za sve bolesti jer je svima jasno da je stvarni kreator tegoba u većini slučajeva psihičke prirode. U Egiptu dolazi i faktor terapije kroz kojeg je pacijent redovito ozdravljivao na psihičkoj, a zatim i fizičkoj bazi. Nova vrsta hipnoze dolazi u Grčkoj gdje je ona redovito korištena kao način proricanja budućnosti i kontakta sa višom svijesti, odnosno, prema njihovoj predaji, bogovima. Dolaskom kršćanstva dolaze prvi oblici po subjekte nesvjesne hipnoze gdje su pape i kraljevi polaganjem ruku i izravnom sugestijom prema okupljenim gomilama doslovce hipnotizirali mase što su jedni koristili kao dokaz snage molitve pri čudesnim izlječenjima a drugi kao pomoć pri vladanju. Mesmer je svojim magnetima dosta vremena kasnije podigao hipnozu u sve temelje društva dok je već spomenuti Braid uspio hipnotizirati subjekte na klasičan način te je ovu znanost nazvao prema grčkoj riječi "hypnos" koja znači san. Emile Coue je na posljetku zaključio da je svatko sposoban izvršiti autohipnozu ili autosugestiju čime je utro put za tvrdnje koje su danas osporene od strane mainstream znanosti, a to je da je moć misli presudna u životu. Otkrićem kako svaka riječ ima fizičkog utjecaja prema vodi na kristalnoj strukturi, dovela je ovu Coueovu tvrdnju na realne grane jer čovjek posjeduje čak 60% vode u organizmu iako je značaj misli daleko iznad postotaka i puke statistike. Ono što se da zaključiti iz ove kratke povijesti hipnoze je da današnja znanost uporno skriva činjenicu da moć sugestije ide do razine upravljanja svim aspektima subjektove okoline i vlastitog organizma te da istu svodi isključivo na terapeutski učinak. Zašto je to tako? Zato što hipnoza ima čak i veće mogućnosti… Jako je lijepo kada o hipnozi govorimo kao najjednostavnijem lijeku protiv poroka, spasu za posrnule brakove i mediju za pobjeđivanje strahova iz djetinjstva jer je upravo to lansirano kao svrha ove puno kompliciranije znanosti, a usporedba je najjasnija kad je povežemo sa atomskom energijom. Nevjerojatne mogućnosti u energetskoj industriji, putu u svemir, kvantnoj fizici… No, što nam je ipak prva asocijacija kada spomenemo atom? Upravo se to počinje manifestirati i prema hipnozi i to apsolutno namjerno. Kao ubojito oružje po prvi puta je upotrebljena prilikom vojnog drila u jeku drugog svjetskog rata kada su američki vojnici gledajući nepovezane slike vježbali podsvijest uz gotovo nevidljive, odnosno, podsvjesno prihvatljive slike neprijateljskih zrakoplova. Tim pokusom je prihvaćeno da su njezini odjeci puno dalekosežniji nego što se mislilo. Nastankom famoznog Montauk projekta počinju eksperimenti s tehnikom "pranja mozga" u kojoj se subjekt na sličan način podčinjava volji ispitivača, u ovom slučaju američke vlade. Velikim uspjehom tog projekta po prvi puta dobivamo tzv. "spavače", osobe koje se infiltriraju u neprijateljske redove i neznajući za svoju pravu svrhu postaju tempirane bombe koje pomoću tzv. "otponca" u svakom trenutku mogu ostvariti unaprijed programiranu funkciju.
To je najučinkovitije pri operacijama čišćenja u kojima vojnici "čiste" čitava sela i gradove pune civila i nakon tog monstruoznog čina jednostavno zaboravljaju na počinjene zločine. Mnogi teoretičari tvrde da je upravo to pravi razlog psiholoških poremećaja kao što su zloglasni Zaljevski sindrom ili PTSP. Jasno, sve se ovo može gledati kroz ružičaste naočale za one koji nemaju veze s vojskom i ratovima, no zapravo uopće nije tako. 1957. počinje era subliminalne hipnoze u pop kulturi. Tada je naime istraživač tržišta James Vicary tijekom projekcije filma "Picnic" koristeći tahistoskop (uređaj na koji sam mislio prilikom gore navedenih neprijateljskih zrakoplova) gledateljima u kratkim i oku nevidljivim intervalima usadio poruke da piju Coca-Colu i jedu kokice čime je 60% povećana konzumacija istih proizvoda. Da je na samoreklamiranju ostalo nitko se gotovo ne bi niti pobunio no došlo je do razine da su svjesne promidžbe postale poligon za bizarne i nimalo normalne poruke. Tako se u brojnim glazbenim spotovima reklamira Novi svjetski poredak, sotonizam, pedofilija, izopačeno ponašanje, seks i ostale stvari koje čovjekovu podsvijest vode ka autodestrukciji. Zapravo je sve došlo do razine gdje američki predsjednik Obama reverzibilno u glasovitoj paroli "Yes we can! " eksplicitno poručuje "Thank you Satan!" što možete jasno vidjeti u video prilogu i gotovo ga je nemoguće zanijekati niti prozvati slučajnim. Ono što sam htio sugerirati ovim zadnjim primjerom je bizarna činjenica da hipnotički utjecaj na milijarde subjekata više nije potrebno niti pretjerano skrivati, te je samopouzdanje hipnotičkih monopolista došlo do razine gdje je utjecaj na mase očigledan i nimalo sakrivan. To je jednostavno objasnila i jedna naša medijski istaknuta političarka – pošto ne možemo sami vladati ovoj državi, dajmo onima koji to znaju (u njenom slučaju Europskoj Uniji). Vjerujem da je ovaj primjer tipičan kao demonstracija onoga što vladajuća elita servira kako ga oni nazivaju – "malom" čovjeku. "Mi znamo što je najbolje za vas i plesat ćete kako mi kažemo"! No, kako u naslovu ustvrđujem, a ja sam pobornik ove prve teorije iz istog, hipnoza je korak do ljudske duše, a njom je ipak nemoguće upravljati. Studenti psihologije uopće ne uče o hipnozi (barem ne oni na Hrvatskim studijima, dok na Filozofskom istu spominju isključivo kao dio psihologije boli u obliku hipnotičkog transa). Nadasve zanimljivo. Hipnoza, što je očigledno i jasno vidljivo, postaje nekakva okultna znanost, poput medicine u Srednjem vijeku ili telepatije u sadašnjosti. Prošlost nas uči da je nekome iz pojedinih razloga stalo do toga, pa je upravo takav i moj stav s ovom tematikom. Jer je hipnoza sve samo ne obična terapija. Prvi razlog zašto je to tako moć je liječenja neizlječivog. Postoje na stotine dokumenata i snimljenih dokaza kako se pravilnom sugestijom, odnosno hipnozom koje subjekt nije svjestan, liječe neizlječive bolesti. Drugi razlog je širenje svijesti. Nije se jednom dogodilo da osoba nakon hipnoze shvati svoj pravi značaj i svoju "osobnu legendu". Pravo ja je moguće doseći na razne načine, a jedan od učinkovitijih je svakako ovaj. Treći razlog je fenomen poznat pod nazivom regresija. Podrijetlo istog dolazi iz indijske tradicije reinkarnacije, a u zapadni svijet ga je dovela Helena Blavatsky putem svojih knjiga. Iako je znanstveno upitan, činjenice mu govore u prilog. U stotinama slučajeva je otkriveno da užasan strah iz svakodnevice zapravo vuče svoje korijene u nekom od prošlih života, točnije iz neke velike tragedije. Je li to stvarni put u prošlost ili pristup Jungovoj kolektivnoj svijesti nije poznato, no gdje ima dima ima i vatre. A četvrti je i onaj najbitniji. To je hipnoza osoba koje su bile u NDE (Near Death Experience – Iskustvo blizu smrti) stanju. Ukoliko je hipnoza utjecaj na dušu i um, onda je shvatljivo zašto desetci tisuća ljudi tvrde da su vidjeli vrlo dobro poznati tunel nakon kliničke smrti, uz svjetlost (matricu, Boga…) na njegovom kraju i preminule članove obitelji koji ih iščekuju, te neizostavni izlazak iz tijela. S ovim činjenicama možemo pretpostaviti da hipnotičkim djelovanjem možemo dodirnuti i jedan dio naše biti, naše duše i svijesti, no da li se na isto može u potpunosti djelovati? Ja znam da ne može, ali isto tako vjerujem da je to cilj "tlačitelja iz sjene".
LITERATURA (PREPORUKA) PUT U PROŠLE ŽIVOTE Zrinka Jančić 2002., Zrinka Jančić, Zagreb MISTERIJE SVIJETA Arthur C. Clarke 1989., August Cesarec, Zagreb SVIJET ZAGONETNIH SILA Arthur C. Clarke 1986., August Cesarec, Zagreb DMT- DUHOVNA MOLEKULA Rick Strassman 2010., Teledisk, Zagreb
PROROČANSTVA Uvid ili prozor u budućnost je tiha patnja civilizacija još od početka vremena. Što će biti sutra, da li ću imati novca, djece, zdravlja i sreće? To su samo neka od najčešćih pitanja koja nas zanimaju. Veliki proroci otkrivaju budućnost samo za globalnu ili aristokratsku populaciju te objektivno u velikom smislu uvjetuju naše živote. Subjektivni utjecaj ostvaruju razne vračare i gatare koje možemo nazvati i vidjeti u popularnim noćnim satima na našim malim ekranima. Za mene je jedini pravi takav vidovnjak Vidoviti Milan jer je barem zabavan dok su ostali gotovo uvijek lažni. Vjerujem da postoji nekakva šablona i astrološki predložak prema kojem barem ponešto pogode, no to bih i ja znao ostvariti. Drevne proročice se danas nažalost uspoređuju s kvazi tv zvijezdama koje čitaju iz prišteva na leđima, blata ispod noktiju i prljavštine iza ušiju. Sve je palo pod utjecaj komercijalizacije kao da je upravo to i bio cilj. Drevna znanja nestaju, sve se ubrzava i to je nažalost cijena ovakvog svijeta u kojem živimo.
Zašto nema proročanstava koja konkretno postoje bez simbolike i koja se zbilja dogode u stvarnom vremenu? To je jako zanimljivo pitanje i definitivno traži odgovor.
Nakon 1999. dolazi 2012., nakon 2012. dolazi 2015. itd. Samo godine, simboli, naznake… Jedino za Nostradamusa mogu razumjeti takav stil, Malahije je također pokazao određenu vjerodostojnost, Tarabići ionako sve pogađaju dok je drugima takav način izlika za eventualne promašaje.
PROROCI I PROROČANSTVA MALAHIJE (1094.-1148.) Malahije je poznat po svojim proročanstvima u kojima predviđa pape budućnosti, pa je tako predvidio smak svijeta iza 111. pape. Sveti Malahije (St. Malachy O'More, ili O'Morgair) rođen u Irskoj, gdje je kršten kao Mael Maedos Ua Morgair. Školovao se u samostanskoj školi, a zatim postaje redovnik, pa biskup, te nadbiskup Armagha, jugozapadno od Belfasta. Zabilježeno je kako je bio veoma odan Katoličkoj Crkvi, te da je pošao na hodočašće u Rim i svratio u francuski Clairvaux gdje je tada živio Sv. Bernard, jedan od najvećih ljudi kršćanske Europe. Bernard je pohvalno govorio o Malahiji. Na svome drugom hodočasničkome putovanju u Rim opet se zaustavio u Clairvauxu, bolestan, predvidio je svoj brz kraj i umro je na Dušni dan 1148. g. Crkva ga je proglasila svetim četrdeset i dvije godine poslije njegove smrti. To je bilo doba Paracelzusa i Nostradamusa, kada su bila aktualna proroštva i gatanja, a nastalo je i takozvano proročanstvo o Papama koje je pripisivano Sv. Malahiji. Postoji i teorija da ih je ipak napisao benediktinac Arnaldo Wion (Arnold de Wyon). Sada ćemo vidjeti kako su ta proročanstva izgledala u praksi : Bijelo selo - papa Adrian IV. – seljak rođen u Saint Albanu (bijelo) Crni zatvor - papa Viktor IV. – postao kardinal u zatvoru Svjetlost u vratima - papa Lucius III. – iz Lura (lux – svjetlost), kardinal Ostije (vrata) ... Mjesec iz kosmedina - antipapa Benua XIII. – pravo ime Pier de Luna,kardinal iz Kosmedina ... Sunčev posao - papa Ivan Pavao II. – širi katolicizam prema istoku, tj. izlasku Sunca Olivina slava - predzadnji papa (odnosno, papa Benedikt XVI.) Posljednji papa je, po asocijaciji, povezan sa svetim Petrom. Godina kraja papinstva i papinske države: "Osovina u sredini znaka" – O Sikst V Polovica njegove vladavine (1584.-1590.) je 1587., a od prve poruke do 1587. je prošlo 444. god. U te 444. godine vladala su 72. pape što je u prosjeku po papi 6.1 godina vladavine. Pošto je to sredina znaka ostale su još 444. god. tj. od 1587. do 2031. god. Je li Malahije točan ili nije prosudite sami...
NOSTRADAMUS (1503.-1566.) Najpoznatiji i najtočniji prorok svih vremena je ukratko opis Nostradamusa. Njegova proročanstva obuhvaćaju vremenski period od čak 2240. godina. Sveukupno je izdao 3 knjige, po centurijama (100 strofa).
179
Među ostalim pogodio je: - tursko osvajanje Beograda i Beča 1521. - 1529. - osvajanje Kanade, Australije, dolazak u Japan - osnivanje Gregorijanskog kalendara - predvidio je industrijsku revoluciju, električnu energiju, termometar, telegraf, dinamit, žarulju, telefon, rendgen... - predvidio je I. i II. svj. rat, put u svemir i na Mjesec Evo prikaz nekih od proročanstava i njihov "prijevod" u povijesne događaje: "Kada račvast bude pridržavan sa 2.štapa, sa 6. polurogova i 6. otvorenih škara, svemoćni gospod, nasljednik krastača tada će zavladati svemirom" - račvast – V I+V+I = M - 2.štapa – II - 6. polurogova – CCCCCC - 6. otvorenih škara – XXXXXX M (tisuću) + CCCCCC (šesto) + XXXXXX (šezdeset) = - Krastača – simbol Merovinga
1660.
Objašnjenje : Luj XIV. potpisuje Pirinejski mir 1660., Mazaren umire 1661., Luj XIV. postaje apsolutni monarh Slika 179 – Portret Nostradamusa, 1614. – Autor: César de Nostredame
Šest godina kasnije predvidio je i Londonski požar 1666: "Krv pravednika srušit će se na London, Požar kroz munju dvadeset i tri šestice: Drevna dama pasti će sa svog mjesta, Više iz iste sekte biti će ubijeno". Jasno, postoje i stihovi budućnosti. U ovom stihu je opisana žena koja će biti vladar neke države: "Zemljom sirota,rodom malena, Milom i silom sjeda na prijestolje. Vladaće dugo mlada žena Gori se nasilnik ne rađa često" Pogodio je da se krajem 20. st. Europa ujedinjuje, a središte je zamislio u Švicarskoj. Francuska se u 21. st. dijeli na 3. posve različite pokrajine, te nagoviješta rat u Italiji. Stihovima : "Velika sila koja križ mrzi Dići će u međurječju glavu Rijeku će prijeći odredi brzi... " Vjerojatno nagoviješta napad svearapske i muslimanske države koja će, po sljedećim stihovima, uništiti Izrael, Egipat, Aziju, Afriku; doći do Italije gdje ih zaustavljaju dva velika vladara, a to sve prati dolazak zvijezde repatice. Također predviđa još neke zanimljive događaje: "Otkriće se 2. sunčeva sjaja" Time Nostradamus vjerojatno govori o otkriću drugog sunčevog sustava, te u drugim stihovima govori o beskonačnom narodu koji osvaja zemlju iz jedne luke, čiji je izgled: "Nakaze dvije dvostrukih glava Krv, plamen i potop nebeskim svodom. " Legendarno proročanstvo mu je vezano uz Pasteura i otkriće penicilina: "Izgubljena stvar je otkrivena, skrivena kroz stoljeća. Pasteura će slaviti kao Boga. Tog dana mjesec završava puni krug, Ali će od strane drugih ostati nepoštovan.“ Proriče i 40. sušnih godina koje znanstvenici prekidaju stvarajući kišu, no, time stvaraju potop i kopno mijenja izgled, te Engleska s mnogim drugim državama nestaje, što izgleda prilično realno, po nekim znanstvenicima, s obzirom na morsku razinu. I, evo, došli smo do najpoznatijeg, ujedno i najosporavanijeg stiha, po nekima stiha apokalipse:
"Godine 1999., u mjesecu srpnju, S neba će stići veliki strašni kralj, Da oživi velikog kralja Koji će vladati prije i poslije Marsa." Po mom stajalištu, u ovim stihovima on uopće ne mora najavljivati kraj svijeta, već možda tek nečije rođenje. Smak svijeta je malo moguć, samim time što kasnije govori o dalekoj budućnosti (npr. 2164.). Zanimljivi su i stihovi kojima predviđa Hitlera: "Kad dođe iz krajnjih njezinih krajeva, (Austrija) Šef germanski na zlatno prijestolje sjeda, Dama službenica vidjet će svoj kraj (Vajmarska republika) Jer nije mogla svladati svoje teškoće" ................. "Doći će jedan koji će na zavodljiv način Pokušati učiniti ispruženom rukom Ono što se stisnutom šakom nije moglo.. " (Pozdrav Hitleru) Nakon ovih ratova slijedi napad svearapske rase, a zatim i napad žute rase, dakle, nimalo lijepa budućnost. Postoje i proročanstva koja se tiču ovih krajeva. Najpoznatije je ono o početku I. svj. rata: "Blizu V i Srbije izbit će sukob I jedan veliki smrtonosni rat" S ovim detaljem prognozira početak rata sa žutom rasom: "U Krustumiumu iz Jadranskog mora Pojaviće se jedna čudnovata riba S ljudskom glavom, a ribljim repom koja će se omaći s udice... " Što je i najzanimljivije, prorekao je također veliko značenje Jugoslavije u svijetu nakon 1975., čime je možda i predvidio ratne strahote. I antikristu je posvetio par zanimljivih stihova: "Konačno će pasti moć Alusa krvavog Neće se moći obraniti s mora. Bit će napadnut između dvije rijeke Onaj koji je crn i bijesan natjerat će ga da se pokaje. " Ovdje je spomenuto i ime antikrista, Alus, koje uz Mabus kod Nostradamusa označava antikrista. Vrlo vjerojatno ovaj pojam označava anagram. Opis antikrista je sadržan u stihovima: "Iz tri vodena zraka rodit će se čovjek Koji će slaviti četvrtak kao sveti dan. Njegova slava, njegova vlast i moć Potezat će se morima i Zemljom, I donijeti nevolje istoku. "
Vodeni znakovi su ribe, rak i vodenjak. On nije kršćanin, te će donijeti nevolje Bliskom istoku. Stih koji tjera na usporedbu s Malahijem je onaj o zadnjem papi: „Nakon smrti jednog vrlo starog pape Bit će izabran mladi Rimljanin. Bit će rečeno da je oslabio Svetu stolicu. Ali dugo će se na njoj održati žarkim nastojanjem“ Radi vašeg saznanja, ovaj papa bi trebao doći nakon Benedikta XVI. Prije tridesetak godina, rušenjem zida na Nostradamusovoj kući, pronađena su nova, neotkrivena proročanstva. Sakrivena su zbog straha koji su posijala jer su uglavnom negativna. To je bio i glavni uzrok konstantnih Nostradamusovih seljenja po Francuskoj, uz kodiranje proročanstava, naravno, zbog straha od giljotine. Evo jedno od tih proročanstava, vezano uz 2012. kada ćemo stupiti u kontakt s vanzemaljcima: "Dvadeset plus dva put šest će ih vidjeti I sretni dočekati znanje s neba. Bolest, kuga, će nestati. Rim će se veseliti zbog spašenih duša. Znanstvenici se smiješe od straha i divljenja. " Očigledno, nakon ovoga je došlo do nesporazuma sa inteligencijom iz svemira ili smo pak primili "Trojanskog konja": "Revolucija bez krvi i bitke. Ljudi u strašnom neredu pokušavaju doseći savršenstvo Iznad svojih mogućnosti. Poraz. A onda egzaltiranost. Zemaljske sile pokleknule su pred novom silom pod Oblacima. " Potvrda antikrista, odnosno, imena Alus i Mabus, dolazi u sljedećim stihovima: „Mars i Skeptar će se ujediniti Pod Rakom, nastat će strašan rat, Kasnije će jedan drugi vladar Laus Masbu biti posvećen I vladat će u krvi 27 godina.“ Danas anagram Mabus teoretičari zavjere povezuju s obaMABUSh složenicom i Rayem Mabusom, američkim ministrom mornarice. Pobjedu nad antikristom donosi "Vladar sa sjevera". Konačni kraj svijeta Nostradamus smješta dvadeset godina nakon kraja Mjeseca. Neka od proročanstava su mu aktualna s obzirom na donekle nedavne događaje. Smrt princeze Diane: "Posljednji od imena Prorokovog Uzet će Dianu za jedan dan i odmor: Lutati će zbog lude glave, i ostaviti brojne ljude bez podjarmljenosti."
New Orleans i Katrina: "Gradovi Tours, Orleans, Blois, Angers, Reims i Nantes Biti će pogođeni iznenadnim promjenama. Šatore će nastaniti ljudi stranih jezika; Rijeke će se potresti od zemlje i mora." Smrt Kennedyja: "Veliki čovjek će gromom pasti u danu, Zlodjelo je predvidio nosač zahtjeva. Putem istog zahtjeva i drugi pada u noć. Sukobi u Reimsu, Londonu i zaraza u Toskani". Napad strašnim oružjem: "U blizini vrata i unutar dvaju gradova Desit će se kazna kao nijedna ikada viđena, Oskudica unutar pošasti, ljudi uništeni čelikom, Plaču ka velikom besmrtnom Bogu olakšanja." 11/9: "Vatra od potresa iz središta Zemlje Prouzročit će drhtanje u Novom Gradu. Dvije velike stijene su u borbi duže vrijeme, Zatim će Arethusa zacrvenjeti novu rijeku." Da ne bismo pomislili kako je Nostradamus čitao iz velike knjige zvane Sudbina, postoji i ona druga strana medalje, a to su promašaji. Tako su mnogi su one stihove iz 1999. protumačili kao smak svijeta kojeg nije bilo. Početak rata s Arapima je po nekim proračunima smjestio u osamdesete, a sa žutom rasom u devedesete. Ono što nas vodi na razmišljanje je da je neke stvari pogodio unatoč pogreški pri datumima što dovodi do sumnje da je možda namjerno zamaglio pravo vrijeme. I detalji o prorokovoj smrti nas dovode do čuđenja. Naime, tražio je da ga sahrane uspravno bez poznatog razloga, iako takav način pokopa nikad nije zabilježen u ljudskoj povijesti i leš ne može dugo ostati u uspravnom položaju, pa se kosti nagomilaju u donjem dijelu grobnice. Prorekao je i vlastitu smrt rekavši svom notaru da ga sutra, uz izlazak sunca, više neće biti. Naravno, i nakon njegove smrti bilježimo zanimljivosti. Tijekom francuske revolucije vojnici su demolirali crkvu da bi vidjeli grob. Nakon toga su vrišteći pobjegli van crkve. Razlog je bio datum na grobu, odnosno, točan dan, mjesec i godina oskvrnuća grobnice. Sve u svemu, zaključak je taj da se prema Nostradamusu treba odnositi na jedan neutralan način, odnosno, ne treba njegove prognoze shvaćati preozbiljno, no ne treba ih ni zanemariti. Njegova proročanstva mogu služiti i kao upozorenje za buduće naraštaje, iako smo već svjedoci da predviđanja ništa ne pomažu u ljudskoj gluposti.
APOSTOL IVAN (20.-101.) Ovo proročanstvo je napisano 95. godina poslije Krista i jedino je vjerski legitimno, tj. nećete biti proglašeni praznovjernom osobom kao kod vjerovanja u, recimo, Nostradamusova proročanstva. Najpoznatiji "brand" ovih proročanstava su četiri jahača apokalipse –Rat (plamen), Glad (crveni konj s vagom), Smrt (blijedi konj) i Bolest. Sljedeći stihovi opisuju nešto što se dogodilo i to prilično nedavno: "I treći anđeo zatrubi, pade s neba velika zvijezda, koja gorjaše kao svijeća, pade na trećinu rijeka i na izvore vodene. I ime zvijezdi bješe Pelen, i trećina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer bijahu gorke. " Objašnjenja radi, riječ Pelen na ukrajinskom jeziku označava Černobil. Zagađivanje voda je poznato kao kineski sindrom (radijacija u podzemnim vodama koje se koriste za piće). Katastrofa u Černobilu se dogodila u petak 25.4.1986. Reaktor 4 se topi, grije na 3.000°C i izaziva najveću lančanu reakciju u povijesti čovječanstva. Otkrivenje nakon toga obilježava otvaranje 7. pečata, 7. trubi i 7. posuda. Otvaranjem svakog od 7. pečata se pojavljuje: - 1. – bijeli konj - 2. – plameni konj - 3. – crni konj - 4. – blijedi konj - 5. – mučenici - 6. – elementarne nepogode - polusatna tišina - 7. – 7. anđela pred Bogom sa 7. truba Puhanjem u svaku od 7. truba počinje: - 1. – tuča i vatra - 2. – velika vatrena gora pada u more - 3. – zvijezda Pelin pada s neba - 4. – udareno Sunce, mjesec i zvijezde - 5. – iz jame bezdana iskaču skakavci, koji muče i ubijaju ljude bez Božjeg pečata, s vođom Abadonom (Heb.), odnosno, Apolionom (Grč.) - 6. – 4. anđela sa 200 000 000 vojnika ubijaju 1/3 ljudi - 7. – Bog silazi s neba, žena je zatrudnjela Nakon posljednje trube, zmaj (vrag) pokušava pojesti dijete, Mihael i anđeli ga tjeraju na zemlju. Zmaj uspijeva uhvatiti ženu. Nakon toga slijedi borba protiv bića nalik Leopardu, s medvjeđim nogama i lavljim ustima. Tada dolazi nova zvijer koja ima 2. roga poput janjeta s brojem 666. Na koncu počinje izlijevanje 7. posuda : - 1. – čir na ljudima sa znakom vraga - 2. – more postaje krv - 3. – rijeke i izvori voda postaju krv - 4. – Sunce izaziva velike vrućine - 5. – štovatelji vraga umiru od bola - 6. – Eufrat presušuje - 7. – vremenske nepogode Vrag napokon uspijeva biti svezan i provodi novih 1000. god. u bezdanu.
MAJKA SHIPTON (1488.-1561.) Pravo ime joj je Ursula Sonthiel. Bila je Nostradamusov suvremenik. Rođena je u Engleskoj, bila je vrlo grotesknog izgleda, poput vračare, s deformiranim tijelom.
180
Svojom snalažljivošću je uspjela izbjeći lomaču. Zbog proročanske pjesme koju je napisala zaslužila je biti spomenuta bok uz bok ovim velikim prorocima. Evo i njezine poznate pjesme u obliku proročanstva: "Kola će ići bez konja Nezgode će unesrećiti svijet Zemljom će letjeti misli U trenu svijet će putovati Zlato nađeno pod drvetom Preko gora čovjek će putovati Bez konja. Pod morem ljudi će hodati, Putovati, spavati, razgovarati U zraku vidjet će se ljudi U bijelom, u crnom, u zelenom i plutati Poput drvena broda Zlato će biti pronađeno i pokazano U još nepoznatoj zemlji Vatra i voda radit će čuda U Engleskoj će konačno popustiti neprijatelju Svijetu će doći kraj Godine tisuću osamsto dvadesete." Da nema ova posljednja tri stiha, rekli bi da je sve pogodila. Majka je smatrala da može upravljati olujama, ubiti i izliječiti, naređivati ljudima i životinjama, te proricati budućnost. Osobno smatram da Majka Shipton ima možda i ponešto dara, no prije mislim da je poput Julesa Vernea veliki vizionar i da je predvidjela brojne događaje isključivo na temelju vlastite mudrosti, a ne na temelju vizija i proročanstava. Slika 180 –Crtež majke Shipton – Autor: Nepoznat
TARABIĆI Miloš (1809- 1854.) i Mitar (1829.-1899.) Tarabić su nepismeni srpski proroci 19. Stoljeća iz Kremna pokraj Užica po čemu se i proročanstva nazivaju Kremanska. Zaharići su svećenici i kumovi Tarabića koji su sva proročanstva bilježili na papir. Miloš je inače osamljenik i pastir, no i idejni tvorac svih vizija, dok je Mitar Milošev nećak samo primao proročanstva od pokojnog Miloša. Proročanstva su im kasnije zabranjivana jer su predvidjeli činjenicu da će "svi Srbi u Bosni moći stati pod jednu šljivu" kao i brojna druga predviđanja koja su u najmanju ruku kontroverzna. Miloš je tako Zahariću objasnio svoje vizije: "Vidiš moj kume Zarija, ja ti tamo u gori gledam, sve vidim i čujem...Tako doznajem što će biti sa svima nama, ovim narodom i ostalim svijetom...Kako ja to sve gledam i čujem, ne znam ti ovim jezikom objasniti...Ne znam koju riječ da nađem. " Prvo proročanstvo mu je indikativno bila vlastita smrt: "Čuješ li ti majko...Nemoj me tjerati da se ženim! Ja se ženiti neću. Kad budem navršio 45 godina života, onda ćeš me ukopati, ženiti me nikada nećeš." Umro je na svoj rođendan, 6. veljače 1854. u 45. godini. Kako o svakom proroku najbolje govore njegovi stihovi, tako ćemo i ovdje nabrojati najbitnije. Petar Karađorđević i rat s Turcima 1912: "Četiri kršćanske države će napasti Tursku; naša granica će se pomjeriti na rijeku Lim; tada ćemo napokon osvojiti i osvetiti Kosovo" Kraj kraljevine Srbije: ".. Kralj će biti ubijen... naslijediće ga rođak... pokušaće da vlada pravedno, ali ga ljudi neće voljeti... skinuće ga sa prijestolja... život će mu spasiti engleski kralj i kraljica... na prazni prijesto zasješće sin ubijenog Kralja...ali, on će vladati samo nekoliko dana... " Prvi i drugi svjetski rat: "... novi, Veliki rat će početi u kojem će se mnogo krvi proliti... Armija, tri puta veća od naše će ući duboko u našu zemlju... Onda će doći još veća armija sa sjevera i pregaziti nas...Zemlja će biti uništena... Skoro ćemo se predati... ali, onda će preuzeti komandu inteligentan čovjek na crnom vrancu ... i istjerati neprijatelja..." Tito: ".. Čovjek ...s očima plavim, na bijelom konju... će se pojaviti među ljudima... Zvijezda će sijati na njegovom čelu... Neprijatelj će ga hvatati širom zemlje... On će okupiti moćnu armiju i osloboditi Beograd... Istjeraće neprijatelja i naše kraljevstvo će biti veće nego ikad.. "
Srbi i Rusi: "... Čovjek sa plavim očima i zvijezdom na čelu... će prekinuti našu dugogodišnju ljubav s ortodoksno kršćanskom braćom, Rusima... bićemo s njima ponovo prijatelji... ali, nikad onako iskreno već formalno... " Ratovi poslije svjetskih: "Mnogi mali ratovi će početi... hiljade će biti ubijeno... ali velikog rata biti neće. Biće i nekoliko ratova oko kraljevstva Izraelskog... Svi ovi mali ratovi biće inicirani od strane velikih kraljevstava... oni koji se bore i kolju činiće to, jer su slijepi i glupi... " Jugoslavija: "... U našoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta će trajati dugo vremena... mnoge generacije će se roditi i umrijeti u miru... Srbija će prosperirati najbolje dok njom vlada čovjek s plavim očima na bijelom konju... On će nam donijeti neku novu vrstu religije... Poslije njega, našom zemljom će vladati nekakva "Komisija", ali više neće biti nikada kao prije... " Kraj Jugoslavije: "... Na našim granicama i preko njih nova nacija će se pojaviti... biće dobri i pošteni ... i odgovoriće na našu mržnju sa razlogom... vodiće računa jedni o drugima kao o braći... A mi, u našoj ludosti, pokušaćemo ih pokrstiti sa našom vjerom... ali, zalud... " "Čudna" proročanstva: "Čovjek će napraviti kutiju sa nekim dugmadima i slikama ali neće biti u stanju da komunicira sa mnom koji ću biti mrtav, iako će ove kutije s dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu - kao što su dlake na glavi blizu jedna drugoj... " "ljudi će kopati svuda, ali stvarna sila će biti svuda oko njih. Tek nakon mnogo ljeta ljudi će se sjetiti ove sile i shvatiće kako su bili glupi što su kopali one rupetine. Ova sila će biti prisutna i u ljudima samim... " "... Čitav svijet će biti obasupnut čudnom bolesti kojoj lijeka neće biti.. svi će misliti da znaju kako da je izlijeće, ali niko ništa neće znati... a uz Božju pomoć lijek će biti svuda oko njih... " Budućnost: "Ljudske duše neće biti opsjednute đavlom, već nečim mnogo gorim... Oni će misliti da je njihova iluzija stvarna istina" ".. Ovdje kod kuće sve će biti kao i u svijetu...Ljudi će početi mrziti čisti zrak i ovu božansku svježinu... Svi će se oblačiti isto... neće se moći razlikovati muško od ženskog... Ovo ćemo preuzeti iz inostranstva, ali će kod nas ostati najduže... Muškarci će se rađati, a neće znati za svoje djedove i pradjedove... "
"... Iako će ljudi u našem kraljevstvu zaboraviti na mizeriju i glad i živjeti u velikom bogatstvu ... brat će početi da mrzi i misli zlo o bratu... " "... Čovjek će putovati na druge svjetove ... ali, naići će na beživotne pustare... Tamo neće vidjeti ništa ... Ljudi će se voziti Mjesecom i zvijezdama ... tražiće život ... ali život sličan našem neće naći... Život će biti tamo ... ali ljudi neće biti u stanju da ga shvate i vide... " ".. Što ljudi budu više znali, to će manje brinuti i voljeti jedne druge... Više će im biti stalo do različitih naprava nego do svojih najrođenijih... A vjerovaće tim napravama više nego svom susjedu... " "Zli će raditi zle stvari... zagadiće vodu i zrak, rijeke i zemlju, i ljudi će početi umirati... Onda će ovi shvatiti svoju pogrešku i umjesto traženja mudrosti u brojevima ...počeće da je traže u meditaciji... " "... Sukobiće se najmoćniji... Kada ovaj strašni rat poćne naučnici će izmisliti različitu i čudnu topovsku municiju... kada one eksplodiraju ... umjesto ubijanja ... začaraće sve živo ... ljude, armiju, stoku ... uspavaće ih ... " "... Samo jedna zemlja na kraju svijeta, okružena velikim morima, veličine Europe, će živjeti u miru... Iznad nje niti jedna topovska kugla neće eksplodirati... Oni koji se budu sakrili u brdima sa tri križa će naći sklonište i biće spašeni... jer ratova više biti neće... "
181
Proročanstva Tarabića vide svijetlo javnosti tek nakon napada NATO pakta na Srbiju: "Srbi naći na granici, ali neće znati stati. Cijeli svemir će ih moliti da se smire i čuju glas dobrote u svojim srcima, ali neće otvoriti ogledala svoje duše. Neće poslušati zakon životnog smisla. Mržnja će se pretvoriti u besmisao, izbit će rat. Sile koje će ratovati imat će veliko znanje, borit će se i na zemlji i u zraku i na vodi. Iznad ove zemlje (Srbije) vodit će se rat u zraku. " Kraj proročanstava je uslijedio Mitrovom smrću, a arhiv se zagubio smrću Zaharije Zaharića, koju je, naravno, Miloš ranije predvidio: "... Reći ću ti još jednu stvar oće... osvajačka armija će doći u Kremna i otići 3 godine kasnije, na isti dan, Dan Sv. Luke... ali ti nećeš dočekati kraj rata... zadnju godinu rata ćeš umrijeti..." Slika 181 – Memorijalni centar Tarabića u Kremnu, 2009. – Autor: Crni bombarder, wikipedia
BIBLIJSKI KOD Michael Drosnin smatra da je otkriven kod svetog pisma u kojem piše budućnost, te je u istoimenoj knjizi pokazao i dokazao velike stvari. Kod je otkrio Eliyahu Rips, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za teoriju grupe, dio matematike s osnovama kvantne fizike. Taj biblijski kod je dobio potvrdu stručnjaka sa Harvarda, Yalea i Hebrejskog sveučilišta. 1994. Drosnin tako pokušava upozoriti Jicaka Rabina na atentat koji je zapisan u Bibliji. Rabin ga, naravno, odbija jer je teorija neozbiljna i smiješna, no taj "smiješak s lica" mu na njegovu žalost briše atentat vjerskog fanatika 1995. Pomoću matematičkog računa zapisanog u knjizi "The Bible code" Drosnin otkriva da je Biblija prorekla ubojstva egipatskog i američkog predsjednika, Sadata i Kennedya, II. svj. rat, holokaust, Hiroshimu, čovjeka na Mjesecu, Clintona itd. Profesor Andreas Michel smatra da je otkriveni način kodiranja premoderan za pisce starog zavjeta, dok Eliyahu Rips pak smatra da je biblija računalni program. Računalo je izabralo tristo hebrejskih pojmova sličnog značenja, 66. židova umrlih između 9. i 19. stoljeća koji su obilježili to vrijeme. Računalo je to tretiralo kao jednu riječ, bez razmaka i interpunkcija. Kombiniranjem slova dobivamo tekst – Rabin, Amir, Tel Aviv, ubojica koji želi umrijeti, kao i brojna druga proročanstva. Recimo uz pojam Saddam Hussein koji upišemo u program dobijemo nove pojmove – scuds, ruske rakete i datum početka prvog zaljevskog rata. Evo prikaz još nekih pojmova: - Bill Clinton – Predsjednik - Hitler – Nazi - Kennedy – Dallas Također, upisom imena osobe židovske vjere, datuma rođenja i smrti dobivamo mjesto gdje je dotična osoba živjela. Harold Gens, dešifrant za NSA (koji je ujedno kod ismijavao, op.a.), potvrdio je autentičnost nakon što se suočio s dokazima. Drosnin je proročanstva upotrijebio i za sprječavanje katastrofa, te je tako uz pomoć Shimona Peresa, koji je za razliku od prethodnika poslušao Drosnina, uspio spriječiti navodni libijski napad 6.5.1995. na Izrael atomskim oružjem. Poslije je otkriveno da atomski rat počinje tek nakon smrti drugog premijera (Ariel Sharon?). Zanimljivost se povećava time što u Bibliji piše da je pisanje Božje urezano na ploče, što po nekim analitičarima znači da je zavjetni kovčeg možda kvantno računalo... Tako bi 3. svjetski rat trebao početi 2000. ili 2006. god. (hm, hm, op.a.). Rat će početi bombardiranjem Izraela od strane Sirije i samo je tu atomski i svjetski rat na istom mjestu u cijeloj Bibliji. Asocijacije na tom mjestu su atomsko oružje, Jeruzalem i mjesto Armageddon ili na lokalnom, Megiddo. U ratu tako sudjeluju Rusija, Kina, SAD, Sirija, Perzija (Iran) i Phut (Libija). Još su predviđeni i potres u Kaliforniji 2010., uništavanje kometa 2012., te udaranje kometa pod imenom Swift-Tuttle 2126. Na kraju je ipak utvrđeno da je atomski rat možda odgođen zbog spriječenog atomskog napada na Izrael 1995. Ovo je jedna od onih rubrika u novinama "Vjerovali ili ne". Osobno sam uvijek smatrao da je Biblija više od obične knjige, ali da je povijest vremena moram priznati, nisam. I zato bi trebalo još mnogo otkrića u vezi ovoga da povjerujem u onoj mjeri koju je i sam pisac zamislio. Najbolje sve opisuje riječ iz židovske svete knjige Talmuda: "Sve je predviđeno, ali je dana sloboda akcije..."
OSTALI PROROCI Kasandra je u grčkoj mitologiji bila kćer kralja Priama i kraljice Hekube trojanske. Njezina ljepota je natjerala Apolona da joj podari dar proricanja. U drugoj verziji je provela noć u Apolonovom hramu te su joj hramske zmije lizale uši te je tako mogla čuti budućnost. Bilo kako bilo, ona nije uzvratila ljubav te je Apolon na nju bacio prokletstvo u kojem joj nitko nije vjerovao u proročanstva. Apolonov prokleti poklon joj je od tada bio izvor beskrajne boli i frustracije. Tako je predvidjela uništenje Troje pri čemu je sve upozorila prvo na konja, kasnije na smrt Agamemnona no nitko joj naravno nije vjerovao što je izazvalo katastrofu. Prva je vidjela i tijelo vlastitog brata Hektora. Padom Troje utočište je našla u Ateninom hramu gdje ju je brutalno zlostavljao i silovao Ajax. Da bi se tome oduprla postala je konkubina mikenskom kralju Agamemnonu. Kraj je dostigla tragično, kada ju je ubila Agamemnova žena Klitemnestra i njezin ljubavnik Aegistus. Dakle, ovo je priča o prokletim darovima i pitanje je da li je sve imalo istinito ili je samo alegorični prikaz... Lokalna legenda kaže da je ime proroka Brahana Kenneth MacKenzie, te je bio radnik rođen u Baile-on-Gille na otoku Lewis oko 1650. godine. Priča se da je živio u Loch Ussieju, Ross-Shire, gdje je radio na imanju Brahan. Mnoga njegova proročanstva se odnose na regiju u kojoj je živio. 150. godina prije izgradnje Kaledonskog kanala on je rekao :"Koliko god da ti se čini neobičnim doći će vrijeme , i to skoro, kada će natovareni brodovi ploviti istočno i zapadno od Tomnahuricha, u blizini Invernessa". Budući da je tada to područje bilo prilično brdovito tako je i proročanstvo bilo nevjerojatno. Osim brojnih manje bitnih proročanstava predvidio je i ratove kao npr. krvoproliće u bitki kod Cullodena :"Blijeda stijena će, prije nego što nestanu mnoge generacije, biti obilježena najboljom krvlju ovih krajeva". Također je prorekao i krah klana Mackenzie :"Doći će dan kada će klan Mackenzie od Fairburna izgubiti cijelo svoje carstvo; njihov dvorac ostat će bez svojih ukućana, a krava će se oteliti u najvišoj prostoriji". Sve se ostvarilo unatoč nevjerojatnosti u to doba, a ruševni dvorac je kasnije preuzeo jedan poljoprivrednik koji je posljednju etažu pretvorio u štalu. Još je predvidio i kraj muške linije klana Seaforth, a kraj je doživio prilikom proricanja grofici Isabelli Seaforth kojoj je rekao da joj muž ima ljubavnicu. Ona mu to nije povjerovala te ga je optužila za čarobnjaštvo. Prije smrti u kipućem katranu zadnje što je rekao je da će nad njegovim konačištem letjeti gavran i golubica. Ukoliko prvi sleti gavran grofica je u pravu, ukoliko prva sleti golubica on je nevin ubijen. Pogodite tko je sletio prvi... Gordon Scallion je jedan od najpopularnijih vidovnjaka i proroka modernog doba, u svojoj domovini uživa veliku popularnost. Autor je i brojnih knjiga, učitelj je na studiju o svjesnosti, a tijekom godina se učestalo pojavljuje u medijima, ponajviše televiziji. Svoje moći duguje bolesti. Naime, 1979. je bolestan privremeno oglušio te je tada bio svjedokom događaja koji će se odvijati u budućnosti. Prema njegovim riječima, ispred se stvorila "Bliješteća dama" koja mu je rekla da ima velike moći. Otkrio je da poput Caycea može propisati lijekove za nemoćne i invalide čak i na velike udaljenosti. Danas se sve vizije i podatci nalaze u njegovom Matrix institutu. Kasnije je započeo i s proricanjima stanja Zemlje, spoznao je njezino fizičko tijelo i okruglu izbočinu u Zemljinoj nutrini koja je mijenjala oblik i masu. On vjeruje da će to prouzrokovati dizanje tektonskih ploča i masovne promjene. Sve će uzrokovati velikim potresima i promjenama kontinentalnih izgleda što je zabilježio na brojnim kartama. Među ostalim, pogodio je uragan Andrew, potres u Mexico Cityju itd. i to sve prema svom scenariju...
PREDOSJEĆAJ Gospođa Lesley Brennan leži u naslonjaču i gleda film na televiziji. Njezin odmor prekida izvanredna vijest o teškoj eksploziji kemijske tvornice u Flixboroughu s mnogo žrtava. U podne za vrijeme ručka prijateljicama prepričava događaj, te se smiju kako tvornici nije ništa i da su reporteri još jednom u krivu. Popodne, točnije u 17 h, kad počinje višestoljetna čajanka u svakom engleskom domu, na televizoru prekid programa i dojava o eksploziji koja se upravo dogodila! Sandra McDonald je bila na jednom plesu i tamo se upoznala sa par mornara. Nakon nekoliko dana poslije isplovljavanja njihovog broda Sandra je imala viziju kako podmornica propušta vodu. Ispričala je to poznanicima, da bi par dana kasnije ta podmornica je doživjela nesreću, no ipak mornari su za razliku od njezinog sna preživjeli. Slični događaji su prethodili urušavanju brane Teton 1976., kao i smrti vojnika u II. svj. ratu. U mnogim serijama i filmovima možemo vidjeti slučajeve suradnje policije i vidovnjaka, što je nekad bilo nezamislivo, a sada je dio detektivskog zvanja. I u "Istrazi", ukinutoj emisiji o kriminalu bili smo svjedoci i više nego uspješne suradnje. U ovom slučaju nije bilo baš tako, no gospođa Nella Jones je bila u pravu. Na području Bradforda, Leedsa i Huddersfielda je trajao nezapamćeni niz ubojstava, točnije ubijeno je 12. žena. Gđa Jones je obavijestila jednu novinarku o svojim vizijama i nakon intervjua, novinarka je odlučila neobjaviti podatke zbog straha o mogućem kopiranju ubojstava. Nakon nove godine ubojica je sretno uhićen i samim time je napokon intervju izvađen iz "bunkera". Gđa Jones je rekla da se ubojica zove Peter, da je kamiondžija, da mu vozilo počinje sa C, živi u velikoj kući u Bradfordu na broju 6, s ogradom od kovanog željeza. Pravi podaci su da se ubojica zove Peter Sutcliffe, živi u Garden Lane 6 u Bradfordu... Poznat je i slučaj u kojem, nakon avionske nesreće, David Booth govori kako već punih deset dana ima vizije o njoj. Prilikom ispitivanja je utvrđeno da vizija traje i nakon nesreće, a i da su Boothovi podaci netočni jer bi po njegovoj viziji trebao pasti potpuno drugačiji avion. 25.5.1979. DC10 pada nakon polijetanja i sve savršeno odgovara Boothovom opisu. Čak je i Adolf Hitler još u I. svj. ratu imao san o smrti u rovu, te je na vrijeme izašao iz njega, dok su mu svi suborci poginuli. Već sam opisao Titanic i predviđanje u knjizi Titan. Pokojni lord Kilbracken je imao snove o pobjedama konja i tako je zarađivao prilične svote na kladionicama. George Cranmer je tvrdio mjesec dana da će pobijediti konj sa startnim brojem 100, najveći autsajder u utrci, s koeficijentom 100, što je uspjelo baš taj put, jedini put u povijesti. Ipak, najpoznatiji događaj je upravo onaj u kojem Hyde White u društvu s prijateljem gleda utrku i upisuje pobjednike na papir uz bučno navijanje publike. Šok je izazvalo to što su poslije ovog događaja saznali da je utrka odgođena zbog magle. Papire s imenima pobjednika iz svih utrka Hyde drži u vitrini, no nažalost, do dan danas se takva utrka još nije održala (barem po saznanju A. C. Clarka). Monica McBean je postala poznata po tome što joj je pozlilo nakon vizije o školi zatrpanoj urušenom planinom, a nedugo nakon što je to opisala kolegama to se uistinu i dogodilo. Stručnjaci smatraju da je ovaj fenomen povezan s alfa valovima u mozgu koji se ugase prilikom razmišljanja, a prilikom vizija ostaju uključeni jer osoba ne razmišlja o viziji već je jednostavno dobije. Već sam spominjao i Junga i kolektivno nesvjesno, kao i sinkronicitet i predviđanje. Kada se sve zbroji i oduzme jedino pitanje koje preostaje je ono događa li se sve u mozgu osobe ili podatke uploada s nepoznatog izvora? I prva i druga opcija su nevjerojatne...
LITERATURA (PREPORUKA) NOSTRADAMUS - PROROČANSTVA Viktoria Faust 2004., Erudit, Zagreb SAINT GERMAINEOVO PROROČANSTVO ZA NOVO TISUĆLJEĆE Elizabeth Clare Prophet 2006., VBZ, Zagreb KREMANSKA PROROČANSTVA Zdravko Cikuša 2003., Stari Grad, Zagreb BIBLIJSKI KOD Michael Drosnin 2004., Beograd
SVEMIR Ogromna i posve nepoznata prostranstva su kao stvorena za misterije i tajne. Pošto je glavni znanstveni teorem takav da ništa ne postoji dok nije u potpunosti opipano i istraženo možemo reći da je cijeli svemir kontroverzan i u najmanju ruku čudesan. Kada na sve te nepoznanice poput prave prirode svemira, njegovog nastanka, crvotočina itd. dodamo i ovdje navedene dobivamo najcjelovitiju i najpriznatiju misteriju od svih u knjizi. Svemir je priznat od znanstvenika, oni čak i sami špekuliraju i stvaraju razne teorije o njemu, svako dijete želi biti astronaut, svatko želi na let u svemir, postoje filmovi, serijali, pjesme o svemiru. Drevni narodi su mu davali ogroman značaj, čak i rođenje svakog čovjeka ovisi o promatranju kretnji planeta barem kako se smatra još od početka čovječanstva. Lako je za zaključiti da je nekada svemir bio mnogo važniji od razvoja tehnologije, oružja i materijalnog svijeta te je na nama da to uzmemo kao primjer i krenemo u lov na čudesne nove spoznaje.
Cijeli svemir je upitnik sam po sebi. Kako nemamo egzaktnih dokaza ništa niti ne možemo sa sigurnošću tvrditi u vezi misterija i otkrića. NLO-i, teorije zavjere, mistika, okultizam, sva poglavlja ove knjige daju poneki novi upitnik na ovu temu.
Nedostatak volje, inicijative i novca za istraživanje i put u svemirska prostranstva. Teško je shvatiti kako ratna osvajanja i samodestrukcija nadilaze više interese cijelog planeta jer bi otkrića prirode svemira i vanzemaljske inteligencije napokon ujedinila sve ljude.
ZANIMLJIVA OTKRIĆA ENIGMA MARSA Nešto se čudno dogodilo na Marsu prije 35. godina. NASA-ina sonda Viking 1 orbitirala je oko planeta fotografirajući površinu u potrazi za najpogodnije mjesto spuštanja sestrinskog broda Viking 2. U jednom je trenutku sonda zapazila zasjenjeni oblik sličan ljudskom biću. Bila je to golema glava duža od 3 kilometra. Lice se nalazilo u regiji zvanoj Cydonia. Danas je to lice predmet velikog spora u znanstvenoj zajednici, naročito nakon novijih snimki iz devedesetih i 2001. Od prvog trenutka nakon snimanja Lice postaje pop ikonom. Pojavljivalo se u holivudskim filmovima, knjigama, časopisima, bilo je tema brojnih radio i tv emisija. Neki ljudi vjeruju da je lice jedinstveni dokaz života na Marsu, dokaz koji bi NASA najradije sakrila, te vjeruju da je lice dokaz samo jedne jedine činjenice – dokaz inteligentnog života na tom planetu. Od početka je vrlo malo znanstvenika vjerovalo da je sve vanzemaljskog podrijetla. Kada je sonda Mars Global Surveyor (MGS) stigla u Marsovu orbitu u rujnu 1997., novo fotografiranje Cydonie nakon osamnaest godina im je vjerojatno odnijelo i posljednju vjeru u tu teoriju.
182
Tako je 5.4.1998., nakon prvog preleta MGS-a preko područja Cydonie napravljen snimak lica koji je bio 10 puta oštriji od prvobitnog, Vikingovog snimka. Slike su s novom snimkom otkrile prirodni krater i krajolik, pa je podosta opalo oduševljenje prvotnom snimkom. Naravno, nisu svi bili zadovoljni takvim epilogom. U vrijeme fotografiranja na tom području je trajala marsovska zima, oblačni dio godine na crvenom planetu. Kamera instalirana na GMS morala je proviriti kroz rijetki sloj oblaka da bi snimila lice. Možda je, kažu ljubitelji druge teorije, izmaglica sakrila tragove vanzemaljaca. Nakon toga, kontrola je bila spremna iznova snimiti lice. Nova snimka iz 2001. je uvjerljivo najoštrija s veličinom svakog piksela od 1.56x1.56 m. Za usporedbu, najbolje Vikingove fotografije iz 1976. imale su piksele koji su obuhvaćali površinu 43x43 m. Richard Hoagland, bivši NASA-in vanjski suradnik i promotor, a danas teoretičar zavjere uvjeren je kako je snimka i dalje korektna, a na sve baca dodatnu sjenu tvrdnjama da NASA skriva većinu pravih fotografija, da je pod direktnom palicom vojske i Vlade (što NASA poriče iako to stoji i u statutu, op.a.) i da "fotošopira" postojeće snimke. Slika 182 – Fotografije Lica s Cydonie, 1976. i 2001. – Autor: NASA
Krajolik Cydonie privlači veliku pozornost planetarnih geologa jer se nalazi u prelaznoj zoni između izbrazdanih visoravni na jugu i ravnih nizina na sjeveru. Neki znanstvenici misle da su sjeverne nizine sve što je preostalo od davnog oceana na Marsu. Ako je tako, Cydonia je možda jednom bila priobalno područje. Poznato je kako su mainstream znanstvenici u početku oštro napadali i teoretičare koji su vodu na Marsu smatrali činjenicom dok su danas skeptici puno oprezniji kada se priča o tome. Osim Lica s Marsa dobro je poznat i piramidalni plato koji, prema Hoaglandu, dimenzijama, namjenom i izgledom nevjerojatno sliči onom u Gizi. Lice bi onda bilo odraz čovjeka, a Sfinga odraz sazviježđa Lava iz kojeg su navodno ljudi nekada davno došli, prvotno na Mars, a nakon kataklizme na Zemlju. Također je u cijeloj igri i niz drugih lica na Marsu koja su na neki način povezana s Licem. Prvo je lice nekakve navodne ženske osobe, drugo je legendarni Smiley, a treće najviše sliči na ćelavog duha iz boce.
183
Nedavno je dodao i Marsov satelit Phobos koji je navodno umjetno tijelo, a u ovom slučaju je dokazao i lošu montažu fotografija, koje su čak i određeni NASA-ini stručnjaci potvrdili suočeni s nizom mišljenja stručnjaka za obradu fotografija. U pitanju je bila čak i prilično loša montaža. Dodavši i tajanstveni monolit na tom mjesecu doveo je gotovo sve stručnjake u delikatnu poziciju. NASA je fotografije proglasila lošima, no onda se postavlja pitanje zašto su poslali letjelicu koja snima loše fotografije uz milijarde dolara troška.
184
Hoagland je inače uočio i zanimljive nazive NASA-inih misija, simboliku samog izgleda raketa i zavjere vezane uz osobe koje su na čelnim pozicijama u toj svemirskoj agenciji. Uvijek dobije odgovor da ima problem što više nije njezin član te ga znanstvena zajednica redovno ismijava zbog nedostatka titule i akademskog obrazovanja. Postoje i brojni navodi civilizacija s Marsa proizašli iz Gledanja na daljinu, tehnike Roberta Monroea kojeg smo već ranije spominjali. Znanstvene činjenice govore o vodi na crvenom planetu, osam mjeseci putovanja s ljudskom posadom i prilično težak proces eventualnog teraformiranja. Teoretičari zavjere pak sa strepnjom očekuju let Mars 500 koji je dio sve moćnijeg kineskog svemirskog programa. Kinezi su oduševili nezavisne promatrače time što fotografije prezentiraju u grubom formatu. Moje mišljenje o fenomenu je da bi se isti svakako trebao pomnije istražiti, naročito u godinama koje dolaze. Da su slike zanimljive, jesu. Da je moguća loša interpretacija, je. Jedino je pitanje zašto NASA ponekad ima bizarna objašnjenja lošije kvalitete slika... Slika 183 – Fotografije navodnih lica s Marsa – Autor: NASA Slika 184 – Fotografije Phobosa, loše montaže i monolita – Autor: NASA
VODA U SVEMIRU Do prije svega kojeg desetljeća bili biste ismijani i dovedeni na stup srama od strane mainstream znanstvenika ukoliko biste tvrdili da postoje vodene oaze u Sunčevom sustavu, a da to nije rezervirano za Zemlju. Vremena se mijenjaju, pa tako Zemlja više nije ravna ploča, vanzemaljci možda ipak postoje, političari nas lažu, a postoji i voda u blizini našeg planeta. Od Ioa do Europe sve više je mogućnosti. Čak su i Mjesec i Mars danas itekako puni vode. Ožujak 2006. godine ipak donosi veliko otkriće za cijeli svijet. Svemirska letjelica Cassini je u istraživanju Saturna i njegovih mjeseca naišla na veliko iznenađenje - na južnom polu Saturnova mjeseca Enceladusa su uočeni gejziri. Naime, na zaleđenom mjesecu postoje podzemni rezervoari, stalan izvor topline, nešto iznad 0ºC, i iz gejzira izlazi voda uz ledene čestice. Jasno, znanstvenici su se odmah počeli usuglašavati oko mogućeg života na tom mjesecu. Odgovor je - mikrobi i drugi primitivni organizmi prilagođeni na ekstremne uvjete, što će brojne UFO-loge ostaviti kratkih rukava.
185
Europa je danas općepoznat primjer vode u našem sustavu, s ledom i oceanima. Voda je predmet istraživanja i budućih misija NASA-e i bušenja ledenog omotača, a nedavno je otkriven i kisik nastao djelovanjem Sunca i nabijenih čestica. Mars je oduvijek tu kao moguća vodena destinacija, a sve je potvrđeno i službeno. Najnovije studije govore i u Mjesecu u istom kontekstu. Uglavnom, vode ima gotovo svugdje, i to u našem najbližem susjedstvu. Ukoliko vjerujemo u sličnu skicu diljem svemira moguće je da mnogo planeta ima slična fizikalna svojstva kao naš. A prije svega par godina je sve bilo nemoguće, što još jednom pokazuje koliko zna biti uzak vidik znanosti... Slika 185 – Enceladus, Europa, Mjesec, Mars – Autor: NASA
ZAGONETNI MJESEC Iako se sam naslov možda čini nevjerojatnim, postoje dokazi koji se definitivno ne bi trebali uzeti zdravo za gotovo. Teorija o kojoj piše i Däniken i u kojoj se navodi da su ljudi došli iz svemira je za ozbiljne znanstvenike najčešće predmet ismijavanja, no, po mom mišljenju je ipak moguća. Richard Hoagland, kojeg smo spominjali i u kontekstu s Marsom, tako smatra da se na Mjesecu vidi prilično očit dokaz inteligencije. Unutar kratera Ukert čak i malim teleskopom možemo uočiti savršen istostranični trokut čije stranice iznose svaka po 26 kilometara. Poznate su i letjelice ili građevine sa 4.822 snimke Apolla 10. Jasno se vide leteći objekti koji podsjećaju na građevine u zraku. To je odmah opovrgnuto jer su se gotovo svi složili da je to nemoguće po zakonima fizike (iako ja mislim da inteligencija u svemiru vjerojatno ima drugačije i novije zakone fizike, op.a.).
186
Tajanstvene slike NASA-e na kojima se navodno vide ponori povezani raznim mostovima s ostacima neke palače također golicaju maštu. Procjena starosti tog područja dovodi do zaključka da je grad nestao prije pola milijarde godina. NASA odlučno negira postojanje prastarih građevina s obrazloženjem koje je nekako tipično za znanost – da je sve nevjerojatna igra prirode i krajolika. Možda i najmisteriozniji dio Mjeseca je Sinus Medii, odnosno, središnji zaljev. Ono što je nevjerojatno je izbočina koja se nalazi na dijelu mjesečeve površine koji je ravan i da zauzima radijus od kilometra. Osim nevjerojatnih čuda i misterioznih građevina koje krije, Mjesec je možda i šuplji objekat. Iako niti službena znanost nema prave odgovore na fenomen Mjeseca poput njegovog podrijetla, sastava i razlike u dvjema stranama možemo dodati i čudesne koincidencije autora Christophera Knighta i Alana Butlera – Mjesec nema gravitacijsko polje, ali su mu stijene ipak magnetizirane, Mjesec proizvodi uvijek iste seizmičko vibracijske efekte svaki puta kada se približava Zemlji iako to ne bi smjelo biti tako ako je prirodno tijelo, Mjesec je 400 puta manji od Sunca, a za vrijeme pomrčine Sunca je 400 puta bliže Zemlji što omogućava pomrčinu, množenje opsega Mjeseca u odnosu na Zemlju donosi rezultat 436.669.140 km, a ako je ovaj broj podijeljen sa 100 dobijemo 436.669 km - opseg Sunca s točnošću od 99,9 posto. Ako podijelite opseg Sunca u odnosu na Mjesec i pomnožiti sa 100 dobivate opseg Zemlje. Podijelite veličinu Sunca i veličinu Zemlje te pomnožite sa 100 i dobijete veličinu Mjeseca. Šlager na kraju je da je Mjesec šupalj. Ovo ćemo vrlo lako doznati bombardiranjem istog od strane NASA-e osim ako u posljednjem trenu sve ipak ne otkažu... Slika 186 – Kompilacija čudnih fotografija s Mjeseca – Autor: LUNA misije
ZAVJERA NASA-E NASA je civilna agencija koja se bavi aeronautičkim i svemirskim djelatnostima, te je utemeljena zakonom o nacionalnoj aeronautici i svemiru iz 1958. godine. U Beču je tadašnji predsjednik Kennedy obavio sastanak s Hruščovim, te mu predložio udruživanje svemirskih programa. Nakon konačnog dogovora o podijeli informacija Kennedy umire u atentatu. Amerika kasnije poništava taj dogovor. NASA zajedno s Brookings institutom 1959. kreira studiju - Predložena istraživanja o implikacijama mirnodopskih svemirskih aktivnosti na ljudske djelatnosti. U evaluaciji je spomenut i pronalazak vanzemaljskog života. Sam američki svemirski program se s pravom zove i njemački jer su svi idejni začetnici bili "pomilovani" nacistički znanstvenici.
187
Prve snimke s Mjeseca bile su u formatu SSTV (Slow Scan TV). Razlučivost je 320 linija s brzinom 10 kadrova po sekundi. Takva kamera nije bila dovoljne kvalitete za TV prijenos (525, 30 k/s). Konverter je snimku još više kvario, a sve snimke su naknadno nestale, što je NASA objavila prije par godina. Gdje su završili nije poznato. Ono što je naročito intrigantno je zbunjenost stručnjaka koji su ukazivali na WFSCC kamere u boji visokih rezolucija. Sve podsjeća na već spomenute stvari - Zašto NASA uvijek u svemir lansira jako lošu tehnologiju za snimanje ukoliko im sva testiranja na daleko boljoj tehnologiji savršeno uspjevaju? Službeni odgovor je promjena odluke. No, u ovom slučaju i to pada u vodu pa je unutrašnjost ipak snimana WFSCC kamerom. Navodno su astronauti konstantno radili pogrešku i iznosili krivu kameru, unatoč upozorenjima iz centrale što je prilično bizaran odgovor. Tragično je da današnji kineski sateliti i programi snimaju daleko kvalitetnije slike od NASA-e iako imaju ponekad i tisuću puta manji proračun. Postoje dvije solucije prema teoretičarima zavjere - Ili su snimke naknadno "pokvarene" ili je sve namjerno upravo tako. Za kraj možemo spomenuti i glavne kreatore ideologije koja stoji iza imena NASA letova. John Whiteside Parsons je kreirao JPL sustav, a umro je 1952. tijekom magijskog rituala u laboratoriju. Bio je poznati suradnik Aleistera Crowleya, mason i praktikant Theleme. U ekipi s kojom je kovao simboliku raketnog sustava bio je i L. Ron Hubbard, SF pisac danas poznat kao tvorac Scijentologije. Najveći uspjeh mu je bio priziv i rođenje tajanstvenog Mjesečevog djeteta i otvaranje Zvjezdanih vrata. Što to označava nikada nije pojasnio. Zanimljivo je i da su svi astronauti bili visokorangirani masoni, što NASA navodi kao slučajnost. Ova ekipa je i na Mjesecu izvodila okultne rituale, a službeno izvješće također sve objašnjava kao glupost. Vojni sektor koji i danas budno pazi što se događa u NASA-i kao i konstantna primjena Zakona o nacionalnoj sigurnosti kada istraživači požele nezavisno promatrati razne fotografije prije njihovog uploada na internet definitivno donose sumnje u nezavisnost i servis građana kada je NASA u pitanju. Vjerujem li u sve navode teoretičara zavjere? Ne. Ali sam uvjeren da u svemu ima neke istine... Slika 187 – Kompilacija čudnih fotografija s Marsa, vol.2– Autor: NASA
NIBIRU I TIAMAT Nibiru je hipotetski planet križanja koji je spominjan još u drevnom Sumeru kao planet božanskih Anunnakija, gmazolikih bića koja su vladala starim svijetom. Znanstvene hipoteze su prilično oštre kada je ovaj planet u pitanju, iako nitko ne isključuje postojanje drugog ugašenog Sunca (tzv. Nemesis, crveni patuljak u Oortovom pojasu, op.a.) u daljem dijelu našeg sustava ili pak lutajućeg planeta u davnoj prošlosti. Problem je njegova orbita koja bi ga navodno svake 3.661 godine usmjeravala u prolaz pored naše planete. Sve je prvi naveo Zecharia Sitchin, autor i znanstvenik koji je prevodio sumerske glinene pločice. Samu ideju u postojanju takvog planeta nije plasirao prvi, već je to jedna od puno ranijih ideja. Najčudnije teorije govore o ovom planetu kao o velikom ratnom brodu nastanjenom negostoljubivim invazijski raspoloženim vanzemaljcima. Nisu samo špekulativni SF-ovci bili zaduženi za teoretiziranje, pa je svoj sud dao i legendarni znanstvenik Carl Sagan koji je u svom dijelu Kosmos pretpostavio da "... ogroman, tamni planet kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne znamo gotovo ništa osim da na njemu postoji život..." Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsežnih matematičkih izračuna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunčevog sistema, kao uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli i fizičar Daniel Whitmire i astronomi američkog Sveučilišta u Luisiani, 1999. Za one koji "ginu od titula" ovakav podatak sigurno daje mogućnost da barem prouče tematiku.
188
Senzacionalna je i tvrdnja o nekadašnjem postojanju još jednog drevnog planeta između Marsa i Jupitera, nazvanog Phaeton ili Tiamat. Takve tvrdnje iznose Johannes von Buttlar i Aleksandar Kazancev. Do njih su došli otkrićem nepravilnosti u putanji sunčevim sustavom baš tih dviju planeta. To je jedan od dokaza, a dokle zapravo idu njihove tvrdnje su i razmišljanja da su čudni izbušeni oblici dva Marsova mjeseca Phobosa i Deimosa zapravo proizašli zbog drevnih rudarskih aktivnosti. Tu je i tvrdnja da riječ Adam dolazi od hebrejske riječi adom koja označava ljude s crvene zemlje. Zanimljiva je i grčka mitologija u kojoj bog Sunca Helios svoga sina Phaetona tjera u podzemni svijet gdje pokazuje put mrtvima jer je zapalio globus. Možda je baš to ono što je dovelo do naziva tog planeta zbog neke drevne nesreće koja je možda nekada i bila duboko urezana u svijest čovječanstva. Svakako dvije zanimljive teorije su putokaz da je sve moguće, samo je bitan kut gledanja... Slika 188 – Hipotetska orbita Nibirua – Izvor: http://ichumkeirap.blogspot.com
ŽIVOT ZVIJEZDE Ovaj dio sam posvetio nevjerojatnom svemirskom fenomenu koji nije paranormalan ali je svakako zadivljujuć i nevjerojatan. Riječ je o životu zvijezde. Prve su na redu zvijezde. Razvoj zvijezde počinje gravitacijskim kolapsom oblaka molekula čime nastaje protozvijezda. Sljedeća podjela je samo dio opširnih klasifikacija zvijezda. Osim ove po veličini postoje i one po tipu i snazi svjetlosti, te brojne druge. Smeđi patuljci su zvijezde koje nikada ne dosegnu dovoljnu temperaturu za nuklearnu vodikovu fuziju. One koje razviju fuziju, a nisu gigantskih proporcija nazivaju se Crvenim patuljcima, zatim Žutim (poput našeg Sunca) i Plavo-Bijelim patuljcima.
189
Nastavak razvoja dovodi do kreacije Crvenog diva, a nakon toga dolaze ostali tipovi divova poput svijetlih divova, superdivova i hiperdivova. Najmasivniji hiperdiv do danas uočen je R136a1 s masom od 265 solarnih dok je tzv. Pištolj zvijezda 1.7 milijuna puta svjetlija od Sunca čime je najsvjetlija zabilježena u svemiru, trenutno.
190
Nakon što se zvijezda uruši putem nove dolaze novi oblici postojanja takvog materijala. Najljepši je svakako Maglica (Nebula) dok su tu i Crni patuljak, Neutronska zvijezda nastala nakon supernove masivne zvijezde, Pulsar iliti snažno magnetski nabijena neutronska zvijezda koja odašilje elektromagnetsko zračenje, X izbacivači koji odašilju x zrake i zastrašujući Gamma izbacivači, a za kraj ostaju svima omiljene Crne rupe.
191
Zvijezda je iznimno bitna i za ovu knjigu jer "svi smo načinjeni od zvijezda"... Slika 189 – Podjela patuljaka – Kompilacija fotografija Slika 190 – R136a1 i Pištolj – Autor: Nepoznat, NASA Slika 191 – Nabrojana urušena stanja zvijezde, po redu – Kompilacija fotografija
PRETPOSTAVKE PUTOVANJE SVEMIROM Po brojnim znanstvenim teorijama crvotočina je najvjerojatniji svemirski način putovanja kroz prostor, a možda i kroz vrijeme. Crvotočine su cijevi ili prolazi koji povezuju udaljene točke prostora, tj. svemira, tako da put kroz njih može biti mnogo kraći nego put kroz normalni prostor. U načelu, crvotočina bi mogla biti takvog značaja da bi nam mogla omogućiti put na drugi kraj galaktike za svega par sekundi, dok svjetlost putujući kroz normalni prostor do te točke treba tisuće godina (naravno, sve ovo je samo teorija, op.a.). I premda smo se sa svjetlošću utrkivali "nesportski" upotrijebivši prečicu kroz crvotočinu rezultat se računa i ispada da smo efektivno putovali brže od svjetlosti. Teorija relativnosti pokazuje da takvu crvotočinu možemo iskoristiti kao vremeplov i možemo se vratiti s drugog kraja galaktike prije nego smo zapravo uopće i krenuli. Sada se postavlja pitanje je li postojanje crvotočina u skladu sa svim poznatim zakonima fizike (naglasak na poznatim, op.a.) i, ako jest, bismo li ih mogli konstruirati kad bi raspolagali dovoljno naprednom tehnologijom. Teoretski pokušaj konstrukcije crvotočine nekakvim "rezanjem i lijepljenjem" prostora je vrlo težak jer implicira određene beskonačnosti u točki reza. Jedna od ideja za prevladavanje ovakvih konstrukcijskih problema se zasniva na činjenici da ono malo što znamo o gravitaciji u mikro-svijetu sugerira da prostor-vrijeme mikroskopski gledano nije kontinuirano već neka vrsta pjene prepune mikroskopskih crvotočina. Možda bi izvanredno napredna tehnologija mogla omogućiti da se neka od tih mikrocrvotočina uzme i "napuhne" do kozmičkih razmjera.
192
Nije samo crvotočina realna opcija. Sve češće možemo čuti i za solarne jedrilice koje bi za putovanja kroz sustave koristila sunčevu energiju prikupljenu u gigantskim kolektorima koji bi je plasirali poput zmaja na vjetru. Raketni pogon i gorivo sve su više zastario princip, a moguće lansiranje ka drugim planetima bi bilo dobro i pomoću praćke i odbijanja od polja ostalih planeta do cilja. Rakete pogonjene antimaterijom smo vidjeli u popularnom serijalu Zvjezdane staze, a upravo to je i trenutno najbolje konceptualno rješenje. Za sve bi igrom slučaja uvijek bili potrebni generacijski brodovi i posada jer je ljudska posada poslovični problem zbog niza nedostataka ljudskog organizma kojem nije predviđen dug put svemirom. Alcubierreov pogon je pak najnovija mogućnost superbrzih putovanja. Njegov pogon je najlakše vizualno objasniti usporedbom s trans-warp pogonom Borgova u Zvjezdanim stazama. Hipotetska letjelica bi ispred sebe svijala prostor mijenjajući mu fizikalne karakteristike što bi u praksi omogućilo let brži od svjetlosti, no samo prividno, unutar umjetnog balona. Slika 192 – Lorentzianova crvotočina, 2007. – Autor: AllenMcC.
DRUGAČIJE FORME ŽIVOTA Mogućnost postojanja vanzemaljske ili drugačije forme života predvidio je još 1961. Dr. Frank Drake svojom poznatom Drakeovom jednadžbom kojom je utvrdio da samo u našoj galaksiji postoji preko 10.000 planeta koji imaju sposobnost komunikacije sa Zemljom. NASA je 2010. dokazala tu tvrdnju otkrivši u Kaliforniji bakteriju koja molekule fosfora mijenja arsenom, a ne ugljikom, vodikom, dušikom, kisikom, sumporom ili fosforom. Samim time je promijenjena paradigma da je apsolutno nemoguće bazirati život na bilo čemu osim ugljiku. To je osiguralo put hipotezama o širini postojanja vanzemaljskih vrsta.
193
Najpoznatiji takav primjer su organosilikoni koje znanost konstantno ispituje. Silicij je kemijski element koji uz ugljik najbolje pohranjuje informacije, pa stoga ne čudi kako brojni znanstvenici vjeruju upravo u mogućnost postojanja silikonskih vanzemaljaca. Kako su započeli pokusi s računalnom tehnologijom možda dobijemo i silikonske robote upravo na Zemlji. Ispitivanja su u samom začetku. Dušično-fosforna kombinacija također može stvoriti inteligentan život. Za njegov razvoj bi bila idealna atmosfera od amonijaka na planetu poput Urana ili Neptuna. Složeni spojevi koji uključuju amonijak, metan, ugljik, flor ili soli su također prema nekim znanstvenicima mogućnost koja ne bi trebala biti isključena. Za kraj su tu bića od prašine bilo kakvog sastava ili plazme.
194
Sam izgled bića je prilično promoviran kroz SF literaturu. Tako poznajemo bića kao što su Alieni s kiselinom umjesto krvi. Čuli smo i za razna bića od stijenja, kristalno biće iz Zvjezdanih staza koje boravi u samom svemiru, mjenjolike od neke vrste želatine, računalna bića koja žive samo unutar podatkovne strukture, bića sazdana od svjetlosti i munje, duhovna bića, bića pomaknuta u fazi, mineralna bića, bića sazdana od prostor-vremena, od crne materije... Uglavnom, razumijete koja je poanta – Sve je moguće! Slika 193 – Fotografija bakterije GFAJ 1, 2010. – Autor: NASA Slika 194 – Horta, biće od silicija iz Star Trek serijala, 1967. – Screenshot
LITERATURA (PREPORUKA) DVANAESTI PLANET Zecharia Sitchin 2002., Teledisk, Zagreb WHO BUILT THE MOON? Christopher Knight, Alan Butler 2005., Watkins, London THE MONUMENTS OF MARS Richard C. Hoagland 1987., Frog LTD, Berkeley TAJNA MISIJA NASA-e Richard C. Hoagland 2010., Mozaik, Zagreb
TAJANSTVENI ARTEFAKTI I SIMBOLI Razni artefakti imaju duboke korijene u gotovo svakoj civilizaciji. Zbog njih su se vodili ratovi, uništavala carstva. Gotovo svaki čovjek ima nekakvu stvar koja mu je posebno prirasla srcu i pridaje joj poseban značaj. Tu su i simboli. Od jutra do mraka ih koristimo u svim životnim segmentima, servirani su nam kroz razne logotipove i marke, a na televiziji ih imamo priliku vidjeti, ponekad čak i skrivene. Zašto su toliko bitni moćni predmeti i simbolika? Teoretičari zavjere se pozivaju na duboko magijsko i tajno značenje koje nam nesvjesno mijenja živote, psiholozi na potrebu čovjeka da se veže uz materijalno, a nosioci starih mudrosti na potrebu prijenosa i sadržavanja pozitivne ili negativne energije u pojedinom predmetu i simbolu. Ja sam u ovom poglavlju izabrao artefakte i simbole koji imaju nekakvo mistično značenje, tj. nisu u potpunosti objašnjeni ili dokazani, pa je na Vama da odlučite njihov stvarni značaj.
Kako akumulirati energiju u pojedinom predmetu ili simbolu? Kod navedenih predmeta je to u velikom smislu teško za razumjeti jer im je moć po predaji podario sam Bog. Kod simbola su tu magijski rituali i riječi.
Stvarna moć ovih predmeta je u najmanju ruku upitna. Pošto ih većina više nije u blizini čovjeka, a i oni koji jesu nisu do kraja ispitani, pitanje je da li su takvi predmeti ikada i postojali.
RELIGIJA SVETI GRAL Apsolutni prvaci što se ovog područja tiče su nenadmašni trio Michael Baigent - Henry Lincoln - Richard Leigh čije knjige "Sveta krv i Sveti Gral" i "Mesijanska ostavština" udaraju temelje do izdavanja knjige posve nepoznatoj teoriji o životu Isusa Krista kao i o njegovim potomcima s Marijom Magdalenom koja je predstavljala Sveti gral. Sveti gral je po definiciji kalež iz kojeg je Isus pio na posljednjoj večeri ili kalež u koji mu je padala krv u trenutku raspeća. U toj priči jednu od glavnih uloga imaju Templari i Sionski Priorij koji su zaštitnici Svetog grala, tj. tajne. Teorija koja je u potpunosti zaživjela tek dvadesetak godina kasnije u knjizi i filmu "Da Vincijev kod" promijenila je mišljenje o Templarima kao o običnim vitezovima koji su štitili vjeru. Sve se počelo događati nakon proučavanja povijesti francuskog svećenika Berangeoua Solniera koji se nenadano obogatio, po teoriji ucjenjujući crkvu sa pronađenim materijalom. Skeptici tvrde da je prodavao oproštenje grijeha iako bi za tako nešto trebalo biti strašno puno ljudi koji to traže, iz cijele Francuske, ili bi pak cijena bila nevjerojatno visoka. Bilo kako bilo, time je mjesto Rennes-le-Chateau dobilo nevjerojatan značaj.
195
Sam nastanak Templara ipak nije tajna. Oni su bili čuvari hodočasnika na putu u svetu zemlju i grad Jeruzalem. U početku ih je bilo samo sedam do devet (ovisno o pretpostavkama, op.a.). Zvali su se Kristova vojska. Njihov kraj također nije nimalo tajan. Naime, kralj Francuske Filip IV. Lijepi u svojoj modernizaciji države ne vidi Templare, odnosno, njihovo bogatstvo vidi u svom džepu. To vam dovoljno govori o tadašnjim prilikama, točnije Templari su imali poprilično bogatstvo. Isti taj Filip odvaja crkvu od Rima i za papu bira Klementa V. (termin antipapa, op.a.) sa središtem u Lyonu, a kasnije u Avignonu. Templari su odjednom bili proganjani i spaljivani, pod optužbama pljuvanja križa, raznih poganskih i heretičkih rituala. Papa šalje protest, no hladnokrvnost antipape Klementa V. i Filipa nema granica. Jasno je kakva je tada bila situacija u Vatikanu. Filip tako obećava papi da će ga priznati pod ucjenom da ovaj ne uzme previše za zlo naprasni prekid templarskog reda. Naravno, nakon njihove smrti i red biva ugušen. Dakle, nastanak i kraj nisu neke posebne tajne, ali što onda reći o njihovom djelovanju? Boravak u Svetoj zemlji, kao i povratak u Europu su zanimljivi zbog novostečenog enormnog bogatstva koje ću opisati kad budem pričao o Zavjetnom kovčegu. Slika 195 – Crkva Svete Marije Magdalene, Rennes le Chateau, 2006. – Autor: hawobo, wikipedia
Mogućnost da su bogatstvo dobili ucjenom crkve zbog neke velike tajne nije isključena. U već navedenoj knjizi ta je tajna Sveti gral, odnosno, Marija Magdalena. Tu je i igra riječi San Greal, što je u prijevodu Sveti gral, a drukčijim razmakom u rečenici se dobiva Sang real, što je u prijevodu Sveta krv. Marija Magdalena je kao osoba utočište Svete krvi, odnosno, Isusovog djeteta. Po knjizi, djetetovo ime je Sara i došla je zajedno sa Marijom Magdalenom u Europu (na francusku ili španjolsku obalu, ovisno o literaturi i pretpostavkama, op.a.). Sada zamislite da sve ovo ima i tračak istine. Moja pretpostavka je da bi crkva bila u velikim problemima kad bi se otkrilo da je gotovo sve na čemu počiva velika (namjerna?, op.a.) povijesna pogreška, iako realno u vezi svega ovoga postoje samo indicije. Tu su i neki navodni vladari koji su Gral imali u posjedu. Prilikom opsade Jeruzalema, Gral navodno odlazi u Pirineje. Po predaji, kralj Titurel Mt. Salvatera (po nekima mitsko, ovo mjesto postoji između Navarre i Aragone, op.a.) je ujedno bio i kralj Grala, Aragona, Navare, Katalonije, Granade i Galicije. Isto tako je sagradio hram u svojoj četristotoj godini života koju je doživio upravo pomoću grala. Rukopis o ovoj legendi pronađen je u Toledu. Naravno, ovom pretpostavkom vjerojatno pada u vodu ona o Mariji Magdaleni. I Ivan Prezbiter došao je po nekim saznanjima do grala i njegovo pravo ime bi moglo biti ono od našeg sljedećeg tragača Grala, Percival. Tako u potragu uključujemo i mitskog kralja Arthura i njegove vitezove Okruglog stola. Percival je upravo onaj koji je Gral po legendi i pronašao. Nakon toga se Gralu gubi svaki trag i počinje jedna od najzanimljivijih potraga raznih pustolova i istraživača.
196
Sveti Gral je nedvojbeno stoljećima povod ludila u koje možemo uključiti čak i nacističku propagandu. Od filmova, do serija, knjiga, pjesama, baš je Gral "tiha patnja" najvećeg broja ljudi kroz povijest. Niti jedan artefakt nije niti neće toliko uzbuditi pustolovni duh čovječanstva, te dići prašinu i otvoriti razne rasprave kao ovaj i zato je toliko bitna njegova stvarna narav kao i eventualno postojanje. Tako danas imamo više različitih posuda za koje se smatra da su Sveti Gral, a jedan takav vidite i na slici. Artefakti povezani s Isusom su očito najpopularnija replika za kojom je posebna pomama vladala u Srednjem vijeku. I u principu, sve što sam ovdje naveo od dokaza i svjedočanstava puko je nagađanje, kao što je nagađanje i sam nastanak pojma u kojemu je mnogo mistike, pa je samim tim najvjerojatnije i pojam samo mitski. Možda baš zato nijedan tragač za gralom nije dospio daleko. Ili je ?... Slika 196 – Navodni Sveti Gral, Valencia, 2007. – Autor: madder, wikipedia
LONGINOVO KOPLJE Pretpostavku vezanu uz koplje sam odabrao iz knjige "Koplje sudbine" koju je napisao Trevor Ravenscroft. Po raznim razmišljanjima, koplje se vjerojatno nalazi u Habsburškom muzeju među krunskim nakitom Habsburgovaca, iako je to isto tako vjerojatno i neutemeljeno. Smatra se da su ga posjedovali Josip, Justinijan, kralj Arthur i vitezovi Okruglog stola, Karlo Veliki, Heinrich Ptičar, Barbarossa, vladari Habsburške monarhije (ovi posljednji ga baš i nisu znali iskoristiti, barem ne u prošlosti, op.a.) itd.
197
S povijesnog aspekta, Longin je s njime zaštitio tijelo Isusa od kasapljenja koje su židovi namjeravali učiniti, pa ga je probio i pomogao mu je da umre u trenu. Legendu je počeo otkrivati Walter Johann Stein u vrijeme II. svj. rata, koji je ujedno i prijatelj Hitlera u njegovom kritičnom razdoblju (1909.-1913.). Tada je Hitler živio od slika u akvarelu, bez kuće, prodavao razglednice, drogirao se i napisao studiju o okultizmu i ritualnoj magiji Srednjeg vijeka. Legenda počinje kada je Maksimilijan zbog koplja ubio legiju Mauriciusovih 6.666 vojnika. Nadalje, koplje je pomoglo Konstantinu da proširi kršćanstvo i bude rimski car, što je navodno i sam tvrdio (njegove osobne tvrdnje zbilja nisu vjerodostojne, op.a.). Zatim ga među ostalima posjeduju Teodozije, Alarik Smjeli (uzeo koplje nakon pustošenja Rima 410. pr. kr.), Elijus, vizigot Teodorik, Justinijan... Pomoću koplja Karlo Martel s malom preostalom vojskom pobjeđuje ogromnu arapsku vojsku, s čime sprječava da Europa postane islamska, što je prekretnica u daljnjem ratovanju. Karlo Veliki je pomoću njega bio vidovit i veliki vojskovođa pobijedivši u 47 bitki u nizu dok ga je imao uza se. 1.000. godina kasnije je 45 careva vladalo uz njega, zatim ga posjeduje pet saksonskih careva, a potom i sedam njemačkih. Slika 197 – Longinovo koplje, Schatzkammer, Beč – Autor: René Hanke
Friedrich Barbarossa je s njim dvaput osvajao Rim i potjerao papu iz Rima, a njegov unuk Friedrich II. je jedan od najuspješnijih vladara i najpametnijih ljudi tog doba (1212.-1250.), čije se carstvo Germanije protezalo većim dijelom Europe. Koplje je inspiriralo nastanak velikih teutonskih vitezova. A sada dolazimo do najzanimljivijeg protagonista vezanog uz koplje. Hitler je u svojoj studiji protumačio da gral dolazi od riječi gradulae, odnosno, postepeno, korak po korak. Minozenger gral opisuje kao dragi kamen (kamen - alkemijski simbol za treće oko). Hitler je svojim interesom za gral automatski bio zainteresiran i za koplje. Wagnerova opera "Percival" po Hitlerovom tumačenju je ovako izgledala: - kralj Anportas – Karlo ćelavi (unuk Karla velikog) - čarobnica Hundri – Richilda Boeze (kurva koja ga je zavela) - Percival – lihvar iz Verchellija - Klingsor – Landulf II. iz Kapue (najzlokobnija ličnost stoljeća) Daljnji utjecaj na misao mladog Hitlera je imao Ernest Preszche koji ga otkriva i drogira magičnim pejotlom kojim su Asteci postajali vidoviti (vrh meksičkog pustinjskog kaktusa, op.a.). Hitler po psiholozima mrzi židove jer je zakleti kršćanin, a oni su krivci za smrt Isusa. Rusko dijelo "Protokol mudraca" od Nilusa daje jedan od povoda za antisemitizam koji je izrastao u najveću katastrofu prošlog tisućljeća. Hitler tako smatra da su svi ljudi potomci Atlantide koja je imala sedam podrasa: - Rmoahals - Tlavatli - Tolteci - Turaniani - Ariani - Arkadiani - Mongoli Također je vjerovao da su Arijevci postali vladajuća rasa i da su oni trebali nastaviti čovječanstvo nakon propasti Atlantide, jer su ratovali su sa gigantskim i paranormalnim mutantima i pobijedili. Tijekom migracija nakon propasti Atlantide, dolaze na Tibet gdje osnivaju sunčevo sveučilište postatlantskog doba i simbol im je svastika. To je po ovoj teoriji bio izravan povod za slanje svojih čuvenih ekspedicija na Tibet gdje se nadao pronalasku drevnih artefakata i materijala koji bi mu pomogli ka uvjeravanju ljudi u svoju ideologiju.
198
Postoji i teorija da je Anšlus napravio baš zbog koplja, koje je, kao što sam rekao, navodno smješteno u carskom muzeju. Koplje je zatim držao u crkvi sv. Katarine u Nürnbergu, a kasnije u čeličnom sefu u tunelu ispod jedne kuće. Šifru su znala samo dvojica SS-ovaca koji su je pod zarobljeništvom izdali, pa ga je D. Eisenhower vratio u Hofburg, u Austriju. Slično kao i gral i svi ostali artefakti u ovom poglavlju, Longinovo koplje je vjerojatno postojalo i bilo sačuvano, i kako sada stvari stoje, nažalost je vjerojatnije da je u nečijoj tajnoj zbirci, nego u austrijskom muzeju. Slika 198 – Montaža Hitlera bez brkova – Izvor: http://www.toptenz.net
KOVČEG SAVEZA Pošto ne postoji neka objektivna teorija o bilo kojem artefaktu koji sam izabrao, i ovdje se radi o teoriji uz određene dokaze koju je iznio Dragi Nedeljković prije dvadesetak godina u jednom magazinu o misterijama u bivšoj državi, a potvrdili su i dokumentarci poput Ancient Aliens.
199
Kovčeg po legendi sadrži objašnjenje postanka i najdavnije povijesti, proročanstvo budućnosti, egipatske magije i tajne života. Prvi neposvećeni znalac tajne je bio Alfonso VI. od Castille. Sve spoznaje o objektu nasljeđuje i saznaje od židova Isaaka. Poznato je da je i veliki Julije Cezar posvetio život njegovom traženju i 1071. tajna stiže u Rim, no nažalost tek nakon njegove smrti. Pošto je kovčeg u Jeruzalemu, a on je pod muslimanima koji ga čuvaju kao svoje drugo svetište, crkva deset godina skuplja vojsku i to je navodno povod za križarske ratove koji počinju pod izlikom oslobađanja svete zemlje i vjerojatno izmišljenog mjesta groba Isusa Krista. Tako su krenule križarske vojne: - Francuzi – Hugo de Vermondo (sjever) - Francuzi – Ramon de Saint (jug) - Nijemci i Lotarinžani – Godfrane de Bujon - Normani sa Sicilije – Boemon i Tanfreo S toliko brojnom vojskom za četiri godine je osvojen Jeruzalem. Nakon tajanstvenih vitezova, dolaze devetorica posvećenih koji, po pretpostavci, nose kovčeg saveza iz Lure Tir 15.7.1122. tj. 2475. godina poslije navodnog Mojsijevog odlaska iz Egipta. Brod, tako umjesto u Rim, stiže u Lyon (eventualni dokaz tomu je prikaz na Amienskoj katedrali na kojem se nalazi Solomon, op.a.). Nakon te tzv. transakcije Templari su zadobili veliko i nepregledno bogatstvo bez pravog izvora. Pravo pitanje je kako su barbari bez potrebne tehnike sagradili gotičke crkve i s čime? Originalne gotičke katedrale dolaze iz Francuske i ima ih osam (pogledajte u poglavlje Misterije eksterijera, op.a.). Zanimljivi su i simboli po katedralama kao i brojni detalji gotovo na svakom djeliću pojedine katedrale (u Sartru na podu katedrale postoji zagonetni labirint, op.a.). Niti u jednoj katedrali originalno nema križa i lika Boga oca, stakla se poigravaju svjetlošću. Sam geografski položaj neodoljivo podsjeća na sazviježđe Djevice što nikako ne može biti slučajnost. Također, tu je i mnogo numeroloških zanimljivosti. Slika 199 – Crkva gdje je navodno Zavjetni kovčeg, Axum, Etiopija, 2004. – Autor: Adam Cohn
Tako recimo graditelji upotrebljavaju geografsku širinu i dužinu koja je reotkrivena tek prije 250. godina. Još jedno od pitanja je i kako su gradovi s po 5.000 stanovnika skupili toliki novac i tako brzo uspjeli sagraditi gotičke katedrale? Naime, kopije katedrala su građene po 500. godina, tj. naraštajima, a jedva je i novac skupljen. Takve loše kopije su u Italiji, Njemačkoj, Češkoj i Engleskoj. Nastavak ove sage seže u 1320. godinu kada je ugušen templarski red i papa gubi svaki trag kovčegu. Posljednji Veliki Majstor Templara Jacques de Molle biva pogubljen 1314. godine. Po većini izvora koji smatraju da titula Veliki Majstor nije najjača, već samo marioneta, glavna titula je Superior Incognitus. Templari navodno poriču Isusovo božansko podrijetlo jer je sin rimskog legionara, kao što nije ni razapet po njihovom učenju. Sada, s određenim vremenskim odmakom, možemo biti zbilja sigurni da je bogatstvo Templara sačinjavalo čak 10.000 dvoraca, kao i zlato vrijedno 112 milijardi zlatnih franaka (što uzgred rečeno danas ne postoji u zlatnoj rezervi svijeta, op.a.). Crtica vezana uz ovo je i nevjerojatan podatak da Francuzi danas imaju najviše zlata u privatnom posjedu ili banci, a ne posjeduju zlatne rezerve, kao niti jedan jedini rudnik zlata. Jedan od tih tzv. Superior Incognitusa je i Friedrich II., najveći strah i trepet pape u svoje vrijeme. Neki su ga smatrali antikristom, što je vjerojatno crkvena propaganda, a poznat je i po dobrim odnosima sa Starcem s planine, čelnim čovjekom Asassina. Interesantno je i da je pronađen nikad dešifriran rječnik drevnih graditelja katedrala. Sada nastupaju temelji Nedeljkovićeve teorije. Veliki Majstor Antoine je pred giljotinom pobjegao u Vojvodinu, manastir Kovilj. Tamo je upisao zemljopisnu dužinu i širinu gdje kovčeg mora biti odnesen. 45°4'1" SZŠ
i
19°35'42" IZD
Prema njegovom uputstvu s olovkom i globusom, kovčeg saveza su templari prenijeli u Novi svijet, točnije Kanadu, kod Highfaxa, na poluotok New Scotland. Zbog očuvanja tajne kovčeg je razdvojen u tri dijela: - 1. dio - 248 km u nepoznatom smjeru od New Scoltand - zaljev Fendy – Oak Island - 2. dio - 696 km u nepoznatom smjeru - 3. dio – 944 km u nepoznatom smjeru 1795. godine John Smith, Mack Ginnies i Enthoard Wogan nalaze ploču, a pošto su nepismeni tako je i gube, što je svoju problematiku pokazalo godinama kasnije. Možda i najpoznatiji istraživač za kovčegom je Franklin Roosevelt. Jedno od eventualnih nalazišta je bunar s dragocjenostima koji je preplavljen morskom vodom, a voda je neiscrpna i onemogućuje daljnje istraživanje. Bunar je zanimljiv iz razloga što oceanska voda protječe ispod njega tako da ga je nemoguće isprazniti, uz par zaglavljenih i morskim pritiskom ojačanih ploča. U blizini i vodi oko bunara su pronađene stare škare i dijelovi zlatnog lanca za koji nitko ne može pomoću dosad poznatih metoda otkriti starost. To je po nekima konačan dokaz o točnosti ovog lokaliteta jer bi to mogao biti lanac koji je pričvršćivao svetinju nad svetinjama. Znanstvenici priznaju vještinu graditelja i sve povezuju sa žrtvovanjem ronilaca koji su gradili tunele. Iako bi takva opcija bila prilično moguća zbog delikatnosti tereta treba pogledati problem iz svih mogućih perspektiva. Kako god, sve je i oko ovog artefakta prekriveno velikim velom tajne. Ovaj kanadski dio je najbolji trag do sada i pustolovi trebaju snagu bazirati u tom smjeru. Upravo to je dodatni impuls za istraživanje jer nema ništa slađe od potrage za nemogućim…
TURINSKO PLATNO Možda najintrigantniji i najsporniji artefakt u kršćanskom svijetu odudara od ostalih vjerskih artefakata jer je stvaran. Poduži komad grubo tkanog lanenog platna na kojemu se vidi neobičan otisak ljudskog lika i tamne mrlje nalik krvi. Vjernici su od početka smatrali da je platno korišteno za umatanje Isusa poslije skidanja s križa. Prvo javno izlaganje se zbilo u crkvi u Lireyu 1356. Odmah je platno podiglo veliku prašinu, pa je čak i biskup slao prosvjednu notu papi. Brak izlagačice s papinim ujakom dovodi do blagoslova izložbi i platno je iznova izloženo. 1578. dolazi u Torino odakle mu i dolazi naziv. 1898. dolazimo i do prvih slika platna. Prva znanstvena analiza pak dolazi 1969. Na zadovoljstvo brojnih vjernika otkriveno je da platno nije bojano, te da je u pitanju autentičan otisak čovjeka. Također je otkriveno da platno dolazi iz Palestine. NASA-in laboratorij je na temelju fotografije otkrio da je lik prirodno trodimenzionalan uz to da je otisnut pomoću radioaktivnog zračenja. Nakon svega, crkva prepušta platno na ispitivanje. Čuveno petodnevno ispitivanje iz Albuquerquea donosi sasvim novu sliku o svemu. Postupak ugljika 14 dokazuje da je platno napravljeno između 1260. i 1390. godine. Tu je i dokaz da je korištena boja pri tragovima krvi. U knjizi "Inquest on the Shroud of Turin" on uspijeva rekonstruirati samu izvedbu. No, vjernicima njegovu svetost opet dokazuje čudesno izvlačenje iz velikog požara u crkvi u kojoj je bio izložen i iz kojeg izlazi posve neoštećen.
200
U nekim drugim tvrdnjama možemo pronaći ono što je također poprilično izgledno. Pošto je platno u početku čuvala rodbina Jacquesa de Mollea, čuvenog posljednjeg Velikog Meštra Templara, mnogi su skloni pretpostavci da je ovo lice upravo de Molleovo. Tu je i izgled koji je gotovo identičan onom na platnu. Katolički vjernici unatoč vatikanskoj analizi smatraju da je Bog mogao lice preslikati i u 14., kao što može i u 20. stoljeću, te da je boja možda ovozemaljski način te preslike, a da položaj ruku govori da je Isus prikazan i živ. Možda bi ovu legendu malo rasvijetlilo otkriće još legendarnijeg Veronikinog rupca, na kojem se nalazi pravi obris Isusovog lica. Dakle, smatram da u ovom slučaju postoji sukob znanosti i vjere koji je sama crkva "blagoslovila" i, bojim se, budućnost možda donosi brojne nove i još teže sukobe. Od ostalih legenda ističemo onu o križu Svetog Ivana koji je navodno oružje koje u trenu može ubiti milijune ljudi. Dokaz o tome je, po nekim izvorima, dvorac Fegelvald, sadašnji Zomersdorf, u čijim su podrumima nađeni leševi iz 1522. godine. To i ne bi bilo posebno zanimljivo da na kosturima ne postoje tragovi visoke radijacije koja je po svojoj veličini snažna poput radijacije nakon nuklearne eksplozije... Slika 200 – Torinsko platno, 2005. – Autor: Nepoznat
MAGIJA SIMBOLI Jedan od najmoćnijih magijskih i heraldičkih simbola čovječanstva, isto toliko i prepoznatljiv, je pentagram. Kao što i samo ime govori, pentagram ima pet kuteva. Po nekim izvorima, pentagram dolazi od pet latinskih V, odnosno, slova za pobjedu. Njegova simbolika je skrivena u sadržavanju muškog broja 3 i ženskog broja 2, dakle, simbolizira androginost. Također, čovjek ima pet udova (noge, ruke i glava) što odgovara pet kuteva pentagrama. U Egiptu je svaki krak imao svoje značenje, a pripadali su vodi, zraku, eteru (pet vrsta duhovnog atoma), zemlji i vatri. U ritualnoj magiji pentagram označava jak simbol pročišćenja. U obliku peterokrake zvijezde predstavlja Plamenu zvijezdu. Najčešće je koriste Egipćani i Masoni, no, indikativno je i to što se jedna takva nalazi u katedrali u Amiensu. Zloupotreba pentagrama počinje nakon njegove uporabe od strane sotonističke crkve koja ga preokreće i time ga čini jednim od najupotrebljavanijih artefakata crne magije u brojnim filmovima. On služi najčešće kao ključ neke tajne, sredstvo vračanja i stjecanja moći ili samu moć pridobivenu sintezom elementarnih sila.
201
Jin i Jang kao općepoznati simbol dolazi iz kineske predaje i označava nespojive sile prirode koje se međusobno nadopunjuju. Dualnost je karakteristična za različite grane kineske znanosti i čini temelje Tradicionalne kineske medicine, kao i središnje načelo kineskih fizičkih vježba i borilačke vještine. Jin i Jang simboliziraju dvojnosti u prirodi kao što su primjerice: svjetlo i tama, muško i žensko načelo, visoko i nisko, toplo i hladno. Jang je povezan s bijelim, muškim načelom i usredotočeno je prema vani, ali crni Jin pak simbolizira žensko načelo koje je usredotočeno je prema unutrašnjosti. Ankh je simbol života i besmrtnosti. Poznat je i kao "egipatski križ", "koptski križ" ili "omčasti križ". Sastoji se od tau križa, oblika slova T i omče. Ankh u prijevodu znači "život". Označava besmrtnost, a mnogi su ga bogovi nosili. On predstavlja muško i žensko jedinstvo. Neke teorije objašnjavaju porijeklo ankha kao znak izlazećeg Sunca, a može bti i znak neba, Nut i Zemlje, Geba, koji su Ozirisovi i Izidini roditelji. Kopti su koristili ankh kao znak života poslije smrti. Slog ankh se nalazi u imenu poznatog faraona Tutankhamona. Tu je i Davidova zvijezda, odnosno, heksagram. Označava simbol u obliku dva trokuta koji prikazuju, kao i kineski znak jin i janga ili kršćanski križ, prožimanje, pomirenje i dualnost dvije suprotne strane života: neba i zemlje, duha i materije, svjetlosti i tame, muškarca i žene, vremena i prostora, duše i tijela, noći i dana, nevidljivog i vidljivog svijeta. Na prvom cionističkom kongresu u Baselu 1897. proglašena je židovskim nacionalnim simbolom, a od 1948. nalazi se na zastavi države Izrael. Slika 201 – Prikaz navedenih simbola – Izvor: wikipedia
MASONERIJA Crno-bijeli šahovski pod glavna je odlika masonskih hramova još od drevnog Egipta. Njezin značaj je daleko bitniji od puke dekoracije, s dubokim ezoterijskim značajem. Danas je takva vrsta poda jedan od najpoznatijih masonskih simbola. Ovaj mozaik je jedan od drevnih simbola reda, te ga uviđamo još na najstarijim zabilježenim fotografijama ceremonija. Svaka loža ga posjeduje, te se po poznatoj masonskoj predaji prezentira kao dobro i zlo u ljudskom životu. Prema istraživačima okultnog ovakav mozaik reprezentira drevnu Kuću Misterija koju možemo datirati u drevni Egipat i Dionizijske obrede. Po masonskoj dokumentaciji ovakav pod je drevna ploča Dionizijskih Arhitekata te danas predstavlja bitan nastavak tradicije i običaja. Na jednom od prvih stupnjeva, onom Ulaznog Pomoćnika, mozaik prezentira pod Hrama kralja Solomona. Dok slikarije modernih loža prezentiraju crno-bijelu nijansu, te boje se zapravo trebaju razlikovati. Katedrala u Notre Dameu u Parizu (graditelji vitezovi templari) očigledan je primjer takve umjetnosti. Mozaik možemo primijetiti i na La Papesse karti, drugoj karti tarota, koja predstavlja dualnost. Tu je i Ying Yang simbol na njezinoj knjizi, uz isti značaj.
202
Dvije boje suprotnog značenja na mozaiku vizualna su reprezentacija bitnog hermetičkog principa - dualnosti. Dualnost je vječita borba između dobra i zla principa, promatrana još u drevnom Egiptu i Perziji. Okršaji Mihaela i Satana, Bogova i Titana, Baldera i Loka, svjetlosti i tame, dana i noći, slobode i despotizma, religiozne slobode i obvezujućih dogmi samo su neke od bitnih dualnosti u našim životima. Pod ili epicentar obreda u masoneriji označava tako dualne kvalitete svega povezanog sa zemaljskim životom i fizičkim principom čovjekove prirode, njegovim smrtnim tijelom i apetitima, odnosno, afekcijama. Masoni tako navode svaku problematiku ljudskog života kao subjektivnu i dualnu - što je nekome loše drugome je dobro i svaka stvar ima dvojako značenje. Crno-bijelo postolje tako prezentira Zemlju, materijalni svijet dok strop označava nebesa i duhovni svijet. Svaki kandidat prvo prolazi težnje i zadatke materijalnog svijeta, da bi kasnijim napretkom u masonskom svijetu bio sve bliži vrhu piramide, odnosno, tajnim duhovnim znanjima. Današnje pop zvijezde često koriste ovaj simbol da bi ukazale na činjenicu kako su s jedne strane osuđivani i grešni dok s druge strane pomažu tajnom svijetu te su njihove namjere savršeno bitne za neke nepoznate odredbe. Slika 202 – Pod katedrale Notre Dame, Pariz – Izvor: http://secretarcana.com
Gotovo sva mistična i tajna mjesta, naročito dvorane tajnih društava - na ulazu imaju dva stupa. Nebitno da li je u igri umjetnost ili arhitektura, stupovi-blizanci su arhetipni simbol vrata ka nepoznatom, zvjezdanih vrata iliti kapije. U masoneriji ovi stupovi su nazvani Jachin i Boaz te predstavljaju možda i najpoznatiji bratski simbol. Koncept možemo trekirati još u drevna vremena, dok neki smatraju da je Atlantida polazište svega. Simbol stupovablizanaca čuva prolaz ka svetim mjestima i misterioznim platoima. Oni označavaju prolaze ka nepoznatom i vanzemaljskom. U drevnoj Grčkoj Herkulovi stupovi su označavali prolaz kroz gibraltarski tjesnac. Sjeverni stup je Gibraltarska Stijena koja predstavlja britanski dio tjesnaca. Tom parabolom su Herkulovi stupovi označavali put ka nepoznatom i neistraženom. Platon je u svojim spisima Atlantidu smjestio iza Herkulovih stupova, odnosno - u nepoznati plato. Renesansa pak stupove tumači kao upozorenje za mornare, da ne bi išli "u nepoznato". To je simbolički predstavljalo prijelaz iz materijalnog svijeta u viši plato prosvjetljenja. Masonski termin Jachin i Boaz dolazi od biblijskog Hrama kralja Solomona. Arhitekt legendarnog hrama bio je Hiram Abiff, jedna od najbitnijih figura masonskog rituala. U Bibliji (Prva knjiga o kraljevima - 6:1-38, 7 i 8 poglavlje) pišu i točne dimenzije građevine, u kojima su jasno navedeni i potporni stupovi, kao i njihov način izrade.
203
Sam spomen Solomonovog Hrama vrlo je bitan u Masoneriji jer svaki detalj ove impresivne građevine ima ezoterijski značaj. Dva stupa predstavljaju "portal ka misterijama" jer stoje na ulazu u sveto mjesto. Iz tih razloga Jachin i Boaz uvijek stoje na ulazu u masonske hramove, kao i na ulazu u dublje prostorije za članove na višim stupnjevima. Kao i brojni drugi ezoterijski simboli masonska dva stupa skrivaju višeslojna značenja, koja se postupno otkrivaju napredovanjem kroz stupnjeve. Jachin i Boaz u suštini ipak predstavljaju ekvilibrijum između dviju suprotnih sila. Alef predstavlja muškarca, Bet ženu, 1 je načelo, 2 je riječ, A je aktivno, B je pasivno, sve predstavlja veliki dualitet. Spoj ova dva stupa stvara nevidljivi treći stup u sredini koji ezoterijski prezentira čovjeka i čovječanstvo. Njihova kombinacija i stabilnost pak predstavlja savršenog čovjeka. U Qabbali Jachin i Boaz prezentiraju dva stupa Sepirota, Drveta života, odnosno Milost i Strogoću. Čovjek može postati prosvijetljen jedino prolaskom kroz ova dva stupa ukoliko su stabilni. Stupovi su često upotrebljavani u popularnoj kulturi da bi predstavili tajne ezoterijske simbole i značenja. Kada osoba stoji između tih stupova ona predstavlja inicijata koji želi dosegnuti prosvijetljenost. Teorija o rušenju Blizanaca također je vrlo bitna za cijelu tematiku. Ukoliko sve promatramo kao megaritual, onda je interesna skupina koja stoji iza napada simbolički prikazala urušavanje mogućnosti čovječanstva ka podizanjem svijesti, a žrtvovanjem tornja broj 4 su sve predstavili i kao uništenje čovjekove šanse za savršenstvom. Slika 203 – Prikaz stupova Solomovog Hrama – Izvor: http://www.templesecrets.info
ARTEFAKTI Drevni magijski artefakti su i dan danas zastupljeni praktički na svakom koraku. Tako je još Plinije pisao o amajlijama kao o predmetima koji štite od nevolja i medicinskim pomagalima. Kao primjer je uzeo miša na prozoru koji naopačke visi, duge nazubljene rogove skarabeja, žučni mjehur crnog psa itd. Samo podrijetlo riječi nije poznato, kao ni što se ne zna se tko je prvi upotrijebio ovu riječ, niti koje je njezino prvobitno značenje. Današnja definicija amajlije je predmet koji je konstantno u službi onog tko ga nosi. Amajlija u principu neprekidno ispoljava svoje moći, pa je to i osnovna razlika amajlije i talismana, jer je talisman prvenstveno namijenjen za jedan određeni zadatak. U početku su ljudi za amajlije izabirali nepoznato voće i bilje, kamenje i sl., da bi danas gotovo sve moglo biti pretvoreno u amajliju. Dijelovi fizionomije životinja i ljudi su također vrlo moćne amajlije. U osnovi razlikujemo osobne (lančići, privjesci) i opće (na ulazu u selo, na vratima) amajlije. Ljudi smatraju da povećavaju tjelesnu snagu i imaju homeopatska djelovanja. Još jedna od misterija vezanih uz njih je i to što zapravo nije poznato zašto su ljudi izabrali određene amajlije za baš ta određena djelovanja (zašto npr. crveni kamen sprječava prekomjerno krvarenje, op.a.).
204
Talismani s druge strane služe samo za obavljanje nekog točno određenog zadatka. Najpoznatiji i ujedno najsnažniji talisman je Solomonov pečat. Gotovo identičnu ulogu ima i amulet. Osnovne vrste talismana po Alihu Rihu su : 1. astrološki – simboli nebeskih znakova ili konstelacija 2. magijski – simboličke figure i imena nepoznatih anđela 3. miješani – nebeski znaci i barbarske riječi 4. siggila planetarum – hebrejska numerička slova 5. hebrejska imena i slova, odnosno, simboli Obelisk je monolit s četiri stranice s piramidionom na vrhu, prekrivenim pločicom elektruma (zlato i srebro), te predstavlja simbol Sunca ili veliki falus. U prijevodu s grčkog bi se nazivao "mali ražanj". U drevnoj simbolici predstavljao je zrake sunca koje postaju kamen i vežu materijalizam i duhovnost. Nemaju dekoracija osim eventualnih simbola ispisanih po poprečnim stranicama. Savršeni obelisci su bili teški do 500 tona, a danas ih možemo uočiti diljem svijeta - od Vatikana do Londona, što označava prisutnost drevnih religija unutar modernih. Totem je u mnogim religijama sveta životinja, biljka ili neki predmet koji se poštuje kao plemenski duh-zaštitnik. Prema Freudovom tumačenju, totem (posebno životinja) je simbolična zamjena za praoca koji se ritualno slavi kao nedodirljivo božanstvo. Ako je totem životinja zaštitnik plemena, ne smije se ubijati, niti jesti jer se smatra mitskim pretkom, koji osigurava povezanost i dobrobit članova zajednice. Slika 204 – Prikaz navedenih simbola – Izvor: wikipedia
MITOLOGIJA LEGENDE Kamen mudraca je najbitniji pojam alkemije koji po legendi ima moć pretvoriti bilo koji metal u zlato. Mnogi stručnjaci vjeruju kako je to samo kodni simbolički naziv te on zapravo predstavlja spoznaju koju inicijat u neki obred pridobije nakon prolaska kroz sve stupnjeve. Jedan od najpoznatijih tragača za kamenom je svakako Isaac Newton kojemu, nakon otkrića nekih bilješki, pojedini znanstvenici daju za pravo da je bio na samo korak od stvaranja materijala koji sve pretvara u zlato. Problem je što je taj korak možda prevelik jer niti danas nije otkrivena hipotetska supstanca s kojom bi se proces dovršio. Poznati "lovac" na kamen bio je liječnik Johann Friedrich Schweitzer. Uz njega je vezana poznata anegdota kada mu je neki starac ponudio navodno kamen - tri grumena u kutiji bjelokosti. Kada mu je dao mali komad Schweitzer je putem metode pogodaka i promašaja supstancu umiješao u tekuće olovo i dobio je zlato. Nakon potvrde je bio uvjeren da je otkrio kamen mudraca, a ovo je samo jedna od takvih priča. Zanimljivo je i da su najveći skeptici bili uvjereni u ovu mogućnost iako su pobijali sve uspješne i neuspješne pokušaje pretvorbe. Mitska priča o zlatnom runu je neizbježno povezana s Jasonom. Odgojen od strane kentaura Hirona, u 21. godini dolazi po prijestolje. Kralj Pelija mu prijestolje obećava pod uvjetom da mu donese zlatno runo od zlatnog ovna koje se nalazi na drvetu kojeg čuva zmaj u zemlji nepoznatoj čovjeku. Po legendi, Jason skuplja argonaute i brodom Argom odlazi na mitsko putovanje. Zadatak mu je bio otići u Kochidu (današnju Gruziju) i uspijeva proći kroz stijene Bospora koje mu se rastvaraju. U Kochidi vlada okrutan kralj pomoću runa, a Jason mu je ponudio nagodbu u kojoj će mu za runo uništiti sve neprijatelje. Kralj to nije dobro prihvatio, no, ponudio mu je zadatak da mu donese zmajeve zube. Pošto se kraljeva kći Medeja zaljubljuje u Jasona, daje mu čarobnu mast kojom je otporan na vatru bikova i mačeve kostura prilikom uzimanja zubiju. Postoje razne verzije njihovog povratka. Uglavnom, nakon povratka Medeja uvjerava kralja Peliju da će ga pomladiti ako ga izrežu i skuhaju u loncu (znam puno naivnih ljudi, ali ovo je vrhunac, op.a.). Medeja je unijela strah u narod svojim čarolijama što obitelj tjera na progon. Tu Jason krši obećanje prema Medeji i ženi mladu princezu, a Medeja im za kaznu ubija djecu. Na koncu, Medeja se udaje za Ahileja. Dakle, zaključak svega je to da je zlatno runo donijelo samo loše stvari i sam njegov pronalazak i nije bio najsretnija stvar na svijetu jer je sa sobom povuklo Medeju. Pandorina kutija je stoljećima simbol sveg zla koje vlada u svijetu smještenog u jednu jedinu kutiju. Zeus je Pandori ("obdarena svim darovima", op.a.) darovao kutiju koju je načinio njegov sin Hefest, a moći joj podarili ostali bogovi (naravno, dobila je i dobre i loše moći, opa.) koju mora otvoriti kad dođe među ljude. Zadatak je bio zavođenje Prometejevog brata Epimeteja. Pošto su se odmah zaljubili i dogovorili svadbu nisu mogli izdržati da ne zavire u kutiju. Iz kutije su počela izlaziti sva svjetska zla i širiti se po svijetu, pa se Pandora silno uplašila, te je naglo zatvorila. Nije znala da je mudri Zeus na dno kutije stavio nadu pa je svijet postao bespomoćan i bez nade što je naravno sve podsjetilo da pomoć mogu potražiti na Olimpu brojnim žrtvovanjima, što je i bio Zeusov cilj. Ova legenda je bila uzor brojnim filmovima i video igrama o eventualnom stvarnom pronalasku kutije. Postoje i neke ekspedicije koje su pokušavale naći određene tragove o kutiji, no, uspjeha ipak nije bilo.
LITERATURA (PREPORUKA) KOPLJE SUDBINE Trevor Ravenscroft 2008., CID -Nova, Zagreb SVETA KRV, SVETI GRAL Michael Baigent, Henry Lincoln , Richard Leigh 2005., Stari Grad, Zagreb IZGUBLJENE TAJNE KOVČEGA SAVEZA Laurence Gardner 2005., MISL, Zagreb GRČKI MITOVI Robert Graves 2003., CID -Nova, Zagreb
TAJNA DRUŠTVA I SEKTE Brojne teorije zavjere govore o upravljanju svijeta od strane tajnih društava. Mistika koja ih obavija nije isključivo njihovo tajno druženje, tajni simboli već i tajno djelovanje kroz stoljeća. Ono što je zanimljivo je promatranje mišljenja običnog puka s psihološke strane. Svatko će tako reći da ne vjeruje u tajna društva jer da zbilja postoje sigurno ne bi bila tajna. S druge strane će pak osuđivati sekte pod utjecajem tuđe propagande i reći da su jako opasne i da ih treba zakonski zabraniti. To je intrigantno, pogotovo ako znamo da su tajna društva daleko opasnija, dok su sekte više promatrane kao manje interesne i vjerske skupine. Danas je ipak sve brojnija literatura o Illuminatima, masonima i sličnim elitnim tajnim društvima. Masoni su opasni od kada su postali javni i djeluju kao humanitarna organizacija. Tek je to ljude natjeralo na oprez. Što se sekti tiče sotonisti su u centru svih opasnosti. Ipak, puno su češći bili pokolji u malim vjerskim zajednicama koje su bile pod utjecajem nekog „novog mesije“ i koje nitko nije shvaćao ozbiljno. Zaključak cijele priče je taj da su tajna društva ozbiljna prijetnja današnjice, dok su sekte također prilično opasne ako su pod vodstvom opasnog pojedinca.
Pravo podrijetlo tajnih društava i sekti je nepoznato. Koje je najstarije tajno društvo i koja je svrha njegovog postojanja? Mnogi će upetljati u sve Illuminate i masone, no, bez prave osnove.
Strah ljudi od nepoznatog tjera na skepticizam i nepovjerenje sve dok cilj tajnovitosti ne bude u potpunosti javan. To je veliki problem današnjeg čovjeka jer će za neke prave reakcije možda biti prekasno.
TAJNA DRUŠTVA ASSASSINI Assassini su danas vrlo dobro poznato tajno društvo, prvenstveno zbog superpopularne video igre Assassin's Creed koja upravo doživljava i svoj treći nastavak. Nekada su bili zloglasni zbog svog umijeća ubijanja i terora s kojim su unajmljivani od strane vlasti i interesnih skupina. Oni su ekstremna ismailitska sekta, nastala u 11. stoljeću, Djelovala je do polovice 13. stoljeća, kada joj je glavno središte, tvrđava Alamut, uništena u pohodu Mongola. O značenju riječi asasin, odnosno hašašin, teško je govoriti sa sigurnošću, jer postoji više teorija. Pripadnici su sekti dali naziv al-da'va al-džadida, što znači novi nauk, nova doktrina, a sebe su zvali fida'i što znači – onaj koji je spreman žrtvovati život za neki cilj. Asasin se odnosi se na arapsku riječ haššašin – onaj koji jede hašiš. Njihov je utemeljitelj, Hasan ibn al-Sabah iliti Starac s planine. Prema jednoj legendi iza utvrde je napravio raskošan vrt u koji su imali pristup samo njegovi sljedbenici gdje su uživali u raznim oblicima hedonizma. Opijum i hašiš su bili samo dio repertoara, a poznati kroničar njihovog djelovanja bio je i Korčulanin Marko Polo. Neki autori vjeruju da riječ Asasin potječe jednostavno od imena Hasan, a znači sljedbenici Hasana.
205
Članovi su bili podijeljeni hijerarhijski ovisno o znanju, pouzdanosti i hrabrosti. Prolazili su naporne i stroge obrazovne programe, kao i fizičke treninge. Hasan je Asasine na zadatke slao individualno ili vrlo rijetko skupine od dva-tri vojnika, a "zadatak" je gotovo uvijek bila jedna osoba. Iako su se pripreme odvijale pomno i u najvećoj tajnosti, ubojstva su se uvijek događala u gužvi, najčešće u džamiji, usred bijela dana, uglavnom oko podneva. Prvo se ubojstvo dogodilo 1092., dvije godine nakon osnutka sekte. Seldžuci su bili na vrhuncu moći, a glavni oslonac naroda i države bio je žestoki protivnik šijita, Nizam al-Mulk. Krajem je te godine ubijen nožem od jednog Hasanovog sljedbenika. Seldžuci više nikad nisu povratili jedinstvo ni snagu. Narod je Asasine prvenstveno mrzio zbog njihova utjecaja i moći, a optuživali su ih i za simpatiju prema zapadnjačkim okupatorima, križarima. Kršćani do polovice 12. stoljeća nisu imali kontakt s ovom grupacijom. Postoji legenda da je ubojstvo Conrada od Montferrata, kralja Jeruzalema, naručio Rikard Lavljeg Srca upravo od Asasina. Njihovu snagu zaustavio je tek Hulagu Kan, mongolski vladar, osvojivši Alamut, kao i druge važnije utvrde te sekte. U tim je napadima spaljena većina tekstova i zapisa koji se tiču djelovanja Asasina, pa se danas o njima uglavnom nagađa. Iz naziva njihove sekte danas se u mnogim jezicima izvodi riječ ubojica, ali uglavnom za ubojstva koja su politički motivirana (npr. eng. Assassin). Asasini ili hašašini povijesti će ostati poznati kao jedni od najokrutnijih ubojica koji su svoju snagu, ili barem nadu, crpili iz hašiša. Slika 205 – Tvrđava Alamut, Iran, 2007. – Autor: payampak, wikipedia
TEMPLARI Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog križarskog rata s namjerom da pomognu novom jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens, plemić iz Champagne, a znak im je templarski križ. Godine 1128. red je službeno potvrđen od strane pape Inocenta III, te je populariziran širom Europe što je zasluga opata Bernarda od Clairvauxa. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime. Red se dijelio na vitezove i služeću braću, a na čelu reda je bio Veliki meštar i Generalni kaptol. Bili su vrlo dobro organizirani i vrlo brzo su postali značajan čimbenik političke scene svog vremena. Dobili su neke povlastice od pape, između ostalog i pravo na ubiranje poreza u područjima pod svojom kontrolom. Pored svojih redovnih, uglavnom vojničkih aktivnosti, bavili su se i bankarstvom jer je velik dio križara njima povjeravao svoju imovinu na čuvanje. Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar, a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u Španjolskoj i u oslobađanju Portugala. Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV. koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg Velikog meštra Templara, Jacquesa DeMolaya. 1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobivaju uglavnom Ivanovci i vitezovi od Malte. Neki su Templari uspjeli pobjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert de Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. Neki vjeruju, da je masovno uhićenje Templara koje je bilo organizirano u Francuskoj u petak 13. listopada 1307., što je i korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13. Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Dokazi o drevnim iskapanjima Hrama nepobitni su. Godine 1894. engleski Kraljevski kontingent inženjeraca (pod vodstvom poručnika Charlesa Wilsona) naišao je na mnoštvo prokopanih hodnika dok su poduzimali vlastito istraživanje. Tijekom iskapanja pronađeno je i nekoliko predmeta (slomljeni mač, križ itd.) čije porijeklo je nesumnjivo templarsko. Sasvim je logično za pretpostaviti da su Templari za svoga istraživanja, možda i slučajno (iako ja osobno ne vjerujem u takvu slučajnost, op.a.), naišli na otkriće koje im je nesumnjivo pridonijelo u afirmaciji njihovog reda. Što je to uistinu bilo ostaje još uvijek zagonetka. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima. Moguće je i da su svojim otkrićem Templari nekoliko stoljeća držali u šaci vrh katoličke crkve. Po svemu sudeći oni su imali mnogo skrivenije namjere, no nisu ih stigli ostvariti. Logična bi pretpostavka bila da su u svojoj potrazi za "Svetim gralom" kao izvorom beskrajne moći postali baštinicima jednako vrijedne tajne. Tajne o pravom identitetu Isusa Krista, te o pravoj naravi njegovog nauka. Kao potvrda ovakve pretpostavke nameću se i otkrića iz pećine Nag Hammadi (poznati svici sa obale Mrtvog mora iz 1. stoljeća koje sam obradio u posljednjem poglavlju, op.a.). Tu je riječ o Tominom evanđelju gdje se uopće ne spominje Krist kao čudotvorac, već prije svega kao filozof i mudrac.
Samo za napomenu, božanstvo Krista kao osobe potječe iz 4. stoljeća gdje je ta odluka donesena na koncilu u Niceji, te se od tada poštuje kao dogma. To se sasvim uklapa u mozaik u kojem je Krist pripadnik sekte Esena, koji filozofira o Bogu, a nikako nije i sam božanstvo. Samim time niti Petar nije božji namjesnik na Zemlji, pa tako ni papa nema moć koju uživa. Ilustracija moći je to što je jedino papa mogao nekoga učiniti kraljem. Iz svega toga vidljivo je da bi templari jedino uz otkriće takvog dokaza o "pravoj" Kristovoj vjeri mogli privući naklonost moćnika, ali i mržnju i mogućnost ucjenjivanja katoličkih poglavara. Koliko je ova priča vjerodostojna možda nam nikad neće biti poznato, ali nam ostaje da tragamo za mnogim odgovorima koje još nemamo.
206
Pitanja koja se često postavljaju, a vezana su uz Templare su: - Kako se u priču uklapaju "crne madone" koje su i Templari navodno štovali, a njihovih svetišta prepuno je Sredozemlje? - Postoji li ikakva veza starih keltskih religijskih rituala sa onima koje su navodno prakticirali Templari? - Koliki su bili stvarni razmjeri znanja koje su posjedovali Templari? - jesu li Templari stvarno nestali sa povijesne scene ili su se povukli u ilegalu i čekaju povoljan trenutak za uspostavu "novog svjetskog poretka" ili rat protiv istog? Postoje mišljenja da su Templari sudjelovali u portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedavno otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkrića. Posljednju i povijesno najuvjerljiviju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu Klementa V., francuskog kralja Filipa IV., te njihovih deset budućih generacija. Sve tri proklete osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata. Red vitezova Templara biva proganjan sve do 1522. godine u svim zemljama gdje su imali posjede. Te godine pruski potomci templara, teutonski vitezovi odbacuju vjernost papi i podržavaju buntovnika i heretika Martina Luthera i na taj način se posredno osvećuju Crkvi koja ih je izdala. Zaključak je taj da su Templari su tajnu o skrovištu svog blaga, pa i o samoj prirodi blaga, ostavili netaknutu i možda je taj petak 13. 1307. godine odgodio ili zaustavio promjenu povijesti. Slika 206 – Prvo Templarsko sjedište – Solomonov hram, Jeruzalem – Autor: Nepoznat
MASONI (SLOBODNI ZIDARI) Slobodno zidarstvo je jedna od najstarijih svjetskih bratovština, po nekim teoretičarima zavjere sežu još iz drevnog Babilona, a možda čak i mnogo ranije. Učenja o kojima Slobodno zidarstvo poučava u svojim ritualima vezana su uz moralne vrijednosti koje upravljaju odnosima među ljudima (također, među teoretičarima zavjere je prihvaćeno ovo upravljanje odnosa među ljudima, ali s vrijednostima i planovima koji su sve samo ne moralni, op.a.) i uz slobodnozidarsko prihvaćanje, bez ulaženja u domenu religije, da sve na ovom svijetu ovisi o Božjoj providnosti. Slobodni zidari smatraju da su ova učenja aktualna danas kao i na prijelazu 17. stoljeća kada je Slobodno zidarstvo navodno nastalo u svom današnjem obliku. Unatoč mnogim suprotnim mišljenjima, Slobodno zidarstvo po svom statutu nije tajno udruženje. Kako oni sami kažu slobodnozidarske tajne upotrebljavaju se samo kao ceremonijalni način dokazivanja da je netko Slobodni zidar i da time može prisustvovati zasjedanju lože. Tajne su iznošene u medijima gotovo od samih početaka Slobodnog zidarstva i ne predstavljaju nikakvu značajnu informaciju. Pravi smisao slobodnozidarskog obećanja da se ove tajne neće otkriti je u osnovi način obećanja da će se držati danih obećanja općenito (ovo je naravno njihov tekst u koji možete, a i ne morate vjerovati, op.a.). Slobodnozidarske ceremonije su svjetovne predstave koje izvode članovi lože za onoga tko postaje slobodni zidar ili tko želi dublje istraživati nauk Slobodnog zidarstva. Svaka ceremonija nosi u sebi poruke za kandidata. Drugi razlog zašto Slobodni zidari javno ne objavljuju sadržaj ovih ceremonija je, po njihovom svjedočanstvu, da ne pokvare doživljaj kandidatima. Iako se od svih Masona traži da ustrajno vjeruju u Vrhovno biće (u simbolu Velikog graditelja svih svjetova, op.a.), te se njemu zavjetuju na svojim slobodnozidarskim radovima, slobodno zidarstvo za svoj pokret kaže da ni na koji način nije zamjena za religiju.
207
Masonerija je najveće i najraširenije bratstvo na svijetu. Srednjovjekovni cehovi zidara izvorno su bili udruge kamenorezaca, ali su u Engleskoj za vrijeme Reformacije počeli u članstvo primati bogataše i ljude na društvenim položajima. Zidarski su cehovi postepeno postajali udruge ljudi posvećenih općim idejama (kakvim to nitko ne zna, op.a.) pa su i njihovi sastanci postajali više društvena nego poslovna okupljanja. Četiri ili više ovakvih cehova, zvanih lože, udružili su se u Londonu 24. lipnja 1717. i stvorili veliku ložu za London i Westminster, koja, šest godina kasnije, postaje Velika loža Engleske. Ova Velika loža je "majka" velikih loža Slobodnih zidara svijeta i od nje su potekle sve priznate Velike lože (mnogi bi pakosno rekli "majka svih problema", op.a.).
Slika 207 – Najpoznatiji masonski simbol – Autor: MesserWoland, wikipedia
Velika loža cijele Engleske nastala je u Yorku 1725. godine, Velika loža Irske u lipnju iste godine, a Velika loža Škotske 1736. godine. York obred dolazi u nadležnost Velike lože u Londonu kasnije u 18. stoljeću. Dva su slobodnozidarska sistema nazvana York obred i Škotski obred. Među najpoznatije članove slobodnozidarskog bratstva spadaju Wolfgang Amadeus Mozart (čija je opera "Čarobna frula" preslika slobodnozidarskog rituala i navodno sadrži neke magične note, op.a.) i književnik Lav Nikolajević Tolstoj, čiji roman "Rat i mir" navodno veliča ideale bratstva. Naravno, ovo je ukratko opis Slobodnog zidarstva, odnosno, Masonerije od strane samih Masona. Masoni su u današnje vrijeme više nego ikad povezivani sa zavjerama, urotama i preuzimanjem svjetskog poretka. Njihovo prisustvo je više nego igdje vidljivo u SAD-u.15.2 je Dan predsjednika, dan kada Amerikanci odaju počast muškarcima koji su zauzimali najviši politički položaj u zemlji od 1789. god., kada je George Washington položio prvu predsjedničku prisegu. No, ono što se vrlo rijetko spominje u školskim udžbenicima jest to da je on samo jedan od četrnaest dokazanih predsjednika koji su bili Masoni (a po mnogima ih je bilo puno, puno više, no, nisu se javno eksponirali op.a.). Neki kažu da je Masonerija (a.k.a. Slobodno zidarstvo) počela negdje s tajnim udruženjima u drevnoj Grčkoj ili Egiptu, a po nekima, kao što sam naveo, i ranije. Drugi tvrde da vuče korijene iz cehovskih klesarskih udruga u srednjovjekovnoj Europi. No što god da su korijeni Masonerije, glavni grad Sjedinjenih Država pun je masonskih motiva koje su brižno njegovala najmanje četrnaestorica američkih predsjednika koja su sebe smatrala masonskom "braćom". Ogromni obelisk koji poznajemo pod imenom Washington Monument posvetili su masoni. Kamen temeljac zgradi američkog Capitola položio je George Washington noseći obrednu pregaču i koristeći posebni alat. Jasno, tu je i dolar sa simbolom svevidjećeg oka. No, najpoznatiji svjetski simbol Masonerije je definitivno kip slobode. Poklon francuske lože SAD-u (ili po nekima svemasonskoj državi, op.a.) prepun je drevne simbolike koja dolazi još iz Babilona i prati njihova božanstva i običaje.
208
Tako postoje i teorije da je Sunce glavni masonski predmet obožavanja, kao i njihova manipulacija svijetom kroz sam vrh piramide Masonerije, odnosno, Illuminata. Nitko zapravo ni ne zna koliko stupnjeva Slobodnog zidarstva zapravo postoji, no, sve se više-manje vrti oko broja 33. Sve u svemu, Masoni ili Slobodni zidari bez obzira na vlastitu tajanstvenost imaju prste u gotovo svim društvenim porama gigantskih gospodarstava i društava svijeta. Po mom mišljenju, osim humanitarnog djelovanja, tu ima još nešto, što će tek biti otkriveno...
Slika 208 – Kip slobode, New York, 2010. – Autor: Elcobbola, wikipedia
KU KLUX KLAN Ku Klux Klan, poznatiji kao KKK, je bjelačka rasistička organizacija u SAD-u. Zagovaraju superiornost bijelaca, antisemitizam, rasizam, antikatolicizam, antikomunizam i amerikanizam (nažalost, postoji predodžba da su to tipične američke vrijednosti, op.a.). Jedan od simbola im je križ u plamenu da bi zaplašili Afroamerikance. Poticanje oslobođenih crnaca da napadaju i ubijaju svoje nekadašnje gospodare je bila signal Južnjačkom stanovništvu za nastanak Ku- Klux Klana. Ku Klux Klan je osnovan 24. prosinca 1865. u gradiću Pulaski u državi Tennessee od šestorice bivših pripadnika vojske Konfederacije koja je nekoliko mjeseci ranije bila poražena u američkom građanskom ratu. Ime je nastalo kombiniranjem grčke riječi kuklos (krug) sa riječi klan. Riječ Clan su promijenili u Klan da bi se lakše pamtilo. U početku je to bio klub mladih ljudi koji su tražili snažna uzbuđenja. Izvodili bi ponoćna jahanja po gradu odjeveni u bijele halje sa bijelim kapuljačama preko lica izigravajući duhove i demone u namjeri da zastraše domaće stanovništvo. No uskoro se KKK proširio u gotovo svaku državu juga SAD-a započinjući razdoblje terora protiv članova Republikanske stranke, oslobođenih robova, carpetbaggersa (Sjevernjaka) i scalawagsa (Južnjaka koji surađivali sa okupacijskom vojskom Unije). Tijekom noći bi napadali crnačke domove, krali im oružje, ubijali stanovnike i spaljivali njihove kuće. Prvi vođa Ku Klux Klana je bio bivši Konfederacijski general i trgovac robljem Nathan Bedford Forrest. Svaki crnac koji je krenuo na glasanje bio je kastriran, a onaj koji je uspio u tome je pogubljen linčem. Američki predsjednik Ulysses S. Grant je prvi predsjednik koji se suprotstavio Klanu.
209
Prvi Klan je formalno nestao 1880. godine, a kao dokaz svog postojanja ostavio je najmanje 1.150 ubijenih i 3.000 kastriranih crnaca. Početak drugog klana je 1915. Kada ga William Joseph Simons oživljava. Klan ponovo postaje aktivan i u roku od dvije godine regrutira četiri milijuna novih članova. U vrijeme drugog Klana, s tolikim članstvom (zamislite Hrvatsku punu KKK-evaca, op.a.) i financijskim fondom od 77 milijuna dolara, Klan postaje ozbiljna prijetnja demokratskom poretku u SAD-u. Zakletva drugog Klana bila je otvoreno rasistički intonirana i direktno se izjašnjavala za superiornost bijelaca. Drugi Klan se u mnogim stvarima razlikuje od prvog Klana. Tako je prvi Klan za mete imao crnce i republikance, dok je drugi Klan napadao i Židove, radikale, katolike, te osobe koje su širile nemoral bilo koje vrste. Simonsonovim uhićenjem i njegovim svjedočenjem protiv članova Klana, dolazi do gašenja drugog Klana. Slika 209 – Tradicionalna "fešta" KKK-a, Gainesville, Florida, 1922. – Autor: Nepoznat
Carski čarobnjak Robert Shelton je najučinkovitiji vođa u povijesti Klana. Za vrijeme trećeg Klana, Klan je stekao najveću popularnost i počinjeno je najviše zločina nad crncima. U školama koje je financirao treći Klan predavale su se anatomija, kemija, fizika, biologija i patologija. Vrh Klana bio je okupljen oko lista "The Klansman" koji je često lažirao podatke o broju zločina koje su počinili crnci. Savezna država Mississippi bila je najžešće uporište Klana, a uz nju kao utvrde Klana poznate su bile Georgia i Alabama. Nakon I. svjetskog rata najutjecajnija postaje katolička vjera. Klanovci koji su se definirali kao "White Anglo-Saxon Protestants" (WASP) dolaze u dilemu, da li ubijati i katolike? Ubrzo i katolici postaju meta klanovaca. Nakon sastanka Roberta Sheltona i Georga Lincolna Knockwella dolazi do udruživanja Klana i američke nacističke stranke. Georg Lincoln Knockwell bio je Führer te stranke koja je imala sjedište u Arlingtonu nedaleko od Washingtona. Dolaskom Barrya Goldwatera na mjesto carskog čarobnjaka, Klan dobiva otvorenu političku podršku guvernera država Alabame, Arkansasa i Mississippija. Zalaganjem predsjednika Kennedya dolazi do uhićivanja istaknutih članova Klana, što dovodi do njegovog prividnog gašenja. Klan je aktivan i danas uglavnom u zemljama tzv. "Deep Southa" (Dubokog Juga, op.a.), a njegovo se članstvo procjenjuje na 10.000 ljudi. Od samog nastanka Ku-Klux-Klana, članovi Klana oblačili su se u bijele odore s kukuljicama na glavi. Uvijek su se predstavljali kao duhovi poginulih vojnika, što je kod primitivnih stanovnika izazivalo strah.
210
Svaki klanovac osim obaveznih križeva koji su koso položeni na grudima, ima obavezu da na lijevom ramenu nosi i pleteni amblem sa slovima AKAI. Taj znak spada u MIOK što su inicijali za "Mystic Insignia Of Klansman" (mistični znakovi klanovaca, op.a.). Slova AKAI upletena su u zeleni trokut, to su inicijali za rečenicu "A Klansman Am I" (ja sam klanovac, op.a.). Članovi su nosili bijele kukuljice, svećenici Klana plave, šefovi odjela žute, članovi odjela za ubojstva crne, Veliki zmaj imao je narančastu, a Veliki čarobnjak Imperije ljubičastu kukuljicu. Za razliku od ostalih tajnih društva koja većinom također imaju negativne prizvuke, ovo je jedino koje je svoje tajne planove i ideje javno pokazivalo i obavljalo. To je i glavni razlog gotovo potpunoj propasti KKK-a. Zaključak je taj da možemo jedino žaliti što i sva ostala tajna društva ne kažu na glas svoje djelovanje jer bi tako svijet možda ipak bio sigurnije, a u najmanju ruku, transparentnije mjesto.
Slika 210 – Legende KKK-a – Kompilacija fotografija
ROZENKROJCERI Na svoje postojanje Bratstvo Rosenkreuzera javno je ukazalo 1614. i 1615. godine, objelodanjivanjem triju knjižica "Allgemeine und General Reformation" (Univerzalna i opća reforma), "Fama Fraternitatis" i "Confessio Fraternitatis Rosae Crucis"koje je priredio luteranski pastor, okultni pisac i mistik Johan Valentin Andrea (1586-1654). Djelo Fama Fraternitatis osnivanje Reda pripisivalo je legendarnom njemačkom plemiću Christianu Rosenkreuzeru (doslovce: "Kršćaninu Ružokrižaru") rođenom 1378., a umrlom u 106. godini života u Engellandu ("Zemlji Anđela"). Unatoč nevjerojatnoj priči koju Fama Fraternitatis pripovijeda o svom misterioznom osnivaču, pouzdano se zna, a u tome se slažu svi povjesničari, da on nikada nije ni postojao. Budući da su Rosenkreuzeri oko 1650. godine bili moćna organizacija u Engleskoj očito je da su upravo oni uveli visoke škotske stupnjeve u Masoneriju. Presudnu važnost Rosenkreuzeri pridaju inicijacijama. Stanovita inicijacija Rosenkreuzere dijeli u dvije grupe. "One više", koji su smatrani pravim članovima bratstva, prozvane "Ružokrižarima" (jer, nakon što su postigli savršenstvo u ovozemaljskom ljudskom obliku, tada mogu prelaziti ponad svih oblika, što neodoljivo podsjeća na teorije Davida Ickea, op.a.), za razliku od običnih "Reusenkreuzera", tj. onih koji su još na putu prema savršenstvu. Simbol Rosenkreuzera , Križ Ruža, kod jedne od sekti načinjen je od crvene Ruže (jer je ruža bila poprskana mističnom i božanskom Kristovom krvlju) koja se nalazi u sredini jednog križa koji je i sam crven. Latinska riječ "Ros" znači rosa ili ruža, dok "Crux" ne označava samo križ već i posudu za taljenje, što ukazuje na presudnu važnost alkemije u rosenkreuzerskoj mistici.
211
Osnivač Lectoriuma Rosicrucianuma, Jan van Rijckenborgh, održao je između 1940. i 1945. godine predavanje na temu "Zašto sam Rosenkreuzer", u kojem Bibliju tumači alkemijski. On razlikuje tri stadija egzistencije: - Božji poredak - Rajski poredak - Zemlja U svijetlu gnostičkog tumačenja Biblije, "Abel je služio Bogu, ali Kain je poznavao Boga", cilj rosenkreuzerskog duhovnog puta je, kroz pretvorbu u sebi, razviti novi duh, dušu i tijelo Sina Božjeg. Drugim riječima to znači da je Ružokrižar čovjek koji je povratio moći izgubljene za Adamova pada. Sam značaj ovog društva je zanimljiv ako pročitamo neke autore zavjere koji Ružokrižare povezuju sa Illuminatima i vladanjem svijetom. Slika 211 – Hram ruže i križa, 1618. – Autor: Daniel Mögling
SIONSKI PRIORIJ Sionski Priorij, ili, po mnogima izmišljotina Pierrea Plantarda, je po prvoj njegovoj teoriji osnovan tijekom prvog križarskog rata, da bi kasnije malo promijenio mišljenje pa je godina osnivanja bila 1681. Ipak, vjerojatnije je da je Priorij osnovan 1956., da je osnivač već navedeni Francuz, a da ime potječe od francuskog brda Sion koje se nalazilo iznad Annemassea, odnosno, grada u kojem je tada živio. Priorij je tako prvo bio izdavačka kuća novina za nekretnine.
212
1962. Plantard dolazi s navedenom teorijom, te donosi popis Velikih Meštara Priorija kroz stoljeća koja su nanovo navedena u knjizi "Sveta krv i sveti gral". Pošto ta knjiga dolazi sa sasvim novom teorijom o tome da su Merovinzi krvni potomci Isusa Krista, a Plantard je samoprozvani nasljednik Merovinga, i dolazimo do logičkog zaključka – Plantard je živući potomak Isusa. S obzirom koliko je smjela ova tvrdnja, a i sam Plantard to shvaća, te kao što sam gore naveo, mijenja prvotno mišljenje, te je sada nasljednik Merovinga odjednom Otto von Habsburg. Plantard službeno je osnovao Sionski priorij 7. svibnja 1956. podnošenjem statuta u Saint-Julien-en-Genevois. Plantard je je u svojoj udruzi imao funkciju glavnog tajnika, a suosnivači bili su André Bonhomme (predsjednik), Jean Deleaval (dopredsjednik) i Armand Defago (blagajnik). Unija je izdala je ukupno dvanaest brojeva časopisa. Na koncu se klupko odmotava kad je jedan od članova Priorija optužen za financijske malverzacije, a kao svjedok se morao pojaviti očajni Plantard koji je pod prisegom priznao sve laži i obmane. Zbog sve sramote koju je pretrpio i zbog koje je i knjiga trojca Baigent, Leigh i Lincoln dovedena u pitanje više se nije pojavljivao u javnosti do svoje smrti 2000. Godine. Bilo sve ovo laž jednog čovjeka ili vješta manipulacija državnog i crkvenog vrha zanimljivo je to kako za ovo tajno društvo nitko nije čuo do sredine prošlog stoljeća. To dovodi do pitanja da li ima još sličnih tajnih društava za koje nismo nikada niti čuli a kroje našu sudbinu kao i sudbinu svijeta u kojem živimo. Plantardova prevrtljivost i strah navode brojne pisce da je ucijenjen i izmanipuliran od samog Priorija ili pak od puno neprijatnijeg neprijatelja, samih Illuminata… Slika 212 – Logo Sionskog priorija, 1956. – Izvor: Statut udruge
ILLUMINATI Iluminati su tajno društvo za koje i dan danas smatraju da stoji iza gotovo svake radnje u svjetskoj politici, pa čak i mnogo dublje. Svoje korijene navodno vuku iz 18. stoljeća s područja Bavarske. Osnovao ih je profesor kanonskog prava iz Ingolstadta Adam Weishaupt zajedno s barunom Adolphom von Kniggeom 1.5.1776. pod imenom "Perfektibilisti". Najviše članova je podrijetlo vuklo iz Masonerije što je nit poveznica ova dva društva.
213
Društvo je bilo podijeljeno na sljedeći način, odnosno, po redovima: - Nursery – Preparation, Novice, Minerval i Illuminatus Minor - Masonry – Illuminatus Major, Illuminatus Dirigens - Mysteries – Lesser Mysteries, Presbyter, Regent, Great Mysteries, te najviši Magus i Rex Ogranke su imali širom Europe s uglednim članovima poput Goethea i Weimara. Red je navodno imao veliku antipatiju katoličke crkve, te je pod njezinim pritiskom ukinut 1790. Godine. Naše pitanje je da li je i zbilja ukinut? Danas to nitko sa sigurnošću ne zna. Na njihovoj strani je bio i Thomas Jefferson koji je u svoje vrijeme objavio da shvaća njihovu odluku o odlasku u tajnost što je naravno potaknulo brojne kroničare na pomisao da je i on pripadnik. Tu je pomisao da je Skull & Bones njihov američki ogranak, da je oko na dolaru zapravo njihov znak moći i okultna simbolika u korporativnom svijetu svakako je vrijedna spomena. Mitologija oko imena pak vodi još u drevni Egipat i vezu s tzv. Prosvijetljenim sljedbenicima Horusa, tajanstvenim preddinastijskim vladarima Egipta. Iako je nedvojbeno da određene interesne skupine vladaju svijetom nije poznato imaju li oni upravo veze s Illuminatima ili pak tzv. Babilonskim bratstvom, Bratstvom zmije itd. Zatim dolaze grupacije pod današnjim imenom, u Španjolskoj poznati pod imenom alluminados ili alumbrados, koji se javljaju još od 15. stoljeća. Iza njemačke epizode ih se može kratko slijediti do SAD-a, no to je više manje sve. Ostatak prilično brojne literature vezan s ovim tajnim društvom baziran je prvenstveno na indicijama. Stotine teorija i stotine znakova su povezani sa njima, a. "Anđeli i demoni", knjiga Dana Browna, s pripadajućim holivudskim blockbusterom je još jedna od teorija vezanih uz njihov prikriveni rad. Kako uskoro dolazi i film "Izgubljeni simbol" dobit ćemo i veći uvid u temu. Namjerno nisam puno pisao o ovom tajnom društvu jer bi gotovo sve bilo nagađanje, a možda ste upravo Vi ti koji će ih raskrinkati… Slika 213 – Adam Weishaupt – Autor: Nepoznat
BILDERBERG GRUPA Ova kontroverzna grupacija je neslužbeni i zatvoreni oblik konferencije za sve pozvane članove u koje se mogu ubrojiti svi važniji političari, državnici i bankari. Od 1954. do danas je održano 57 takvih sastanaka. Same namjere društva nisu poznate kao ni zapisnici sastanaka. Ipak, neki teoretičari zavjere su uspjeli stupiti u kontakt s pojedinim sudionicima koji su postali neka vrsta "insidera" te tako imamo priliku vidjeti o čemu se zapravo raspravlja na vijećanju. Neslužbeno sjedište je Leiden Sveučilište u Nizozemskoj. Ono što donosi zanimljivost je i nepojavljivanje bilo kakvih informacija o djelovanju grupe u medijima do prije svega dvije-tri godine. To stvara dojam nepostojanja takvih sastanaka pa velik broj ljudi i danas misli da su samo društvo kao i brojni sastanci obična fikcija paranoičnih ljudi. Ime skupine vuče podrijetlo od prvog sastanka u hotelu Bilderberg u Oosterbeeku, Nizozemska. Navodni osnivači su bili Denis Healey, Joseph Retinger (nije Ratzinger, op.a.), David Rockefeller i nizozemski Princ Bernard. Plan pri osnivanju je bio bolje razumijevanje i brži protok informacija, kao i vječno promicanje demokracije po svijetu (ako je to što oni žele provesti demokracija, onda mi ni ne znamo stvarnu definiciju iste, op.a.).
214
Tu je i tajnost sastanaka uz prisegu sudionika što članovi grupacije opravdavaju privatnošću koja je bitna pri slobodi govora, a slobode govora po njima nema kada su prisutni mediji (hm, hm, e ovo je već interesantno, pogotovo gledano iz perspektive da su i sami članovi vlasnici velikih medijskih kuća, op.a.). Također, članovi tvrde da skupina ima plemenite namjere u očuvanju vrijednosti moderne demokracije i pomoći svijetu da bolje funkcionira (opet hm, hm, op.a.). Glavni kritičari ove grupacije su istraživač Daniel Estulin, u sljedećem poglavlju spomenuti Icke i Jones, te američki autor Jim Tucker. Po njima su ovakvi sastanci povezani sa Illuminatima, okultnim obredima i manipulacijom svijeta. Moje mišljenje je da ovakve skupine mogu imati samo negativne konotacije i da je transparentnost ono što bi u teoriji trebalo dijeliti politiku od organiziranog kriminala, a to nažalost u praksi nimalo ne funkcionira, već baš nasuprot, ponekad nam se čini da stvari nikako nisu onakve kakve bi trebale biti.
Slika 214 – Bilderberg hotel, Oosterbeek – Autor: Michel, wikipedia
SEKTE Sekta ili sljedba je svaka religiozna grupa koja ima vlastiti i svojstveni pogled na svijet, što proizlazi iz naučavanja jedne od glavnih religija svijeta, ali nije s njime identičan. Riječ dolazi od latinskog izraza secta, sequeor – nasljedovanje, sljedba. Unutar Crkvenog rječnika pojam sekta dobiva još jedno značenje: odcjepljenje od cjeline, odvojeni, često vođeni drugim naukom koji nije u svemu istovjetan s onim katoličkim, pa su sekte dobile značaj zablude i krivovjerja (sekta, od secare = cijepati, odrezati). Sekte su, dakle, religiozne skupine koje slijede određena vjerovanja, učenja ili svjetonazore. Drevne sekte imaju klasičnu strukturu unutarnjeg ustrojstva: -
Utemeljitelj Obredi Članstvo Nauk – spoznaja i spasenje
Novije grupacije su spontanija društva bez krutih struktura i ustroja uz promatranje sadašnjosti kao polazišne točke. Ukoliko nabrojimo najpoznatije svjetske sekte dobivamo uvid o čemu se radi. New age je pokret osamdesetih godina, koji očekuje sveopće pomirenje duha i prirode, te pobožanstvljenje čovječanstva u novoj slici svijeta. Jehovini svjedoci nemaju zajedničko mišljenje s katoličkom crkvom, te nastoje ljudima potvrditi istinitost vlastitih tvrdnji. 1852. godine ih osniva bogati američki trgovac Charles Taze Russel iz Pittsburga.On je pak u raznim dokumentarnim filmovima povezan sa ezoterijom i ne baš toliko kršćanskim svjetonazorima. Sekta danas broji oko 2.5 milijuna članova, a vodi je vrhovna uprava u New Yorku. Društvo Sai Babe je također dobro poznato u Hrvatskoj, a sada ga vodi uprava nakon smrti Indijca. Pristaše Hare-Krishne su isto dio naše svakodnevice već desetljećima. Božja djeca pozivaju na isključenje iz sustava suvremenog života, te povratak prirodi. Članovi moraju svu imovinu dati pokretu, prekinuti vezu s roditeljima i slijepo slušati (ovi uvjeti su mi iznimno interesantni i sigurno takvim uvjetima privlače veliki broj članova, op.a.). Mormoni su jedna od popularnijih sekti u SAD-u i vjerojatno ih znate iz filmova. Hram naroda je bila sekta ili kult Jima Jonesa, poznata po tzv. Bijeloj noći, 18. studenog 1978. u Gvajani, kada je utemeljitelj zajedno sa sljedbenicima i 200 djece popio piće pomiješano s cijankalijem i izazvao kolektivno samoubojstvo. Anabaptisti su kršćanska sekta koja izučava ukidanje krštenja djece jer bebe još ne posjeduju vjeru. Novoapostolska crkva se smatra za prvobitnu apostolsku crkvu koju predvode apostoli. Crkva ima tri sakramenta: krštenje vodom, darivanje Duha Svetoga i svetu pričest. Zajednica Komaja nastoji razviti u čovjeku njegovo stanje svijesti koje će dovesti do harmonije njegove osobe i do samospoznaje. Poznajemo ih po tome što učitelji imaju više žena i to vjerojatno ponajviše privlači članstvo.
SCIJENTOLOGIJA Scijentologija je pokret ili skup vjerovanja i učenja čija se ideologija temelji o djelima američkog pisca L. Rona Hubbarda. Izvorno je uspostavljena kao sekularna filozofija 1952. godine. Već 1953. godine preusmjerena je kao "primjenjena religijska filozofija". Scijentologiju zastupa Scijentološka crkva, koja, prema njenim kritičarima, predstavlja komercijalno udruženje poznato po obrani svojih učenja oslanjanjem na zakone o zaštiti autorskih prava, te zakone vezane za poslovne tajne. Isto tako, scijentologiju se kritizira da koristi prisilne metode prodaje u svrhu iznude novca od svojih članova, a zbog načina korištenja komercijalnih pravnih instrumentata protiv pojedinaca, većina smatra da scijentologija takvim pristupom ne ostavlja dojam ozbiljnog religioznog pokreta.
215
Kao religija, scijentologija je priznata jedino u Sjedinjenim Američkim Državama kroz ustavna prava sloboda religija koja proizlaze iz prvog amandmana. U Australiji je situacija malo drugačija, jer, iako ustav garantira vjerske slobode, religija se priznaje i dobiva određene povlastice tek ako u popisu stanovništva određen postotak stanoništva navede da pripadaju nekoj religiji. Tako je pokušano i proglašavanje Jedi religije - iz filmskog serijala Zvjezdani ratovi kada je 70.000 Australaca u popisu stanovništva iz 2002. godine navelo da pripadaju Jedi religiji, no država tu religiju nije priznala zbog njenog očitog spoja s već spomenutim filmom. U Španjolskoj je Vrhovni sud odobrio scijentološkoj organizaciji pravo upisa u popis službeno priznatih vjerskih zajednica. U Hrvatskoj je scientologija priznata kao dobrotvorna vjerska organizacija, kao i u Nizozemskoj, Mađarskoj, Portugalu, Švicarskoj i brojnim drugim zemljama. Osnovne postavke scijentologije su: - Čovjek je besmrtno duhovno biće. - Čovjekova iskustva sežu mnogo dalje od jednog životnog vijeka, a njegove su sposobnosti neograničene, čak i ako ih trenutačno nije svjestan - Čovjek je u osnovi dobar. On teži opstanku. Njegov opstanak ovisi o njemu samome, njegovim bližnjima i njegovom postizanju zajedništva sa svemirom Scijentologija čovjeka naziva thetan (od grčkog slova theta što znači misao, život ili duh). Taj se izraz koristi da bi se izbjeglo brkanje s ostalim konceptima duše. Thetan je osoba sâma duhovno biće koje nije odvojeno od njega samog već čovjek sam jest thetan. Sve se mjeri pomoću E-Metra, za kojeg zlobnici kažu da je primjer "prodaje magle". Slika 215 – L. Ron Hubbard, 1950. – Autor: LA Daily News
RAELIJANSTVO Za ovu sektu prenosim odličan članak kojeg je Danijel Svitlica napisao za 4dportal.com Rael – predstavnik i glavni osnivač raelijanskog pokreta - međunarodne neprofitne organizacije ima za cilj povezati i ujediniti osobe koje žele informirati čovječanstvo o njegovom pravom podrijetlu te širiti poruku od strane Elohima, visoko naprednih izvanzemaljskih znanstvenika koji tvrde da su kreirali život na Zemlji uključujući i nas ljude. Do kraja 1974. godine, pokret je imao 170 članova, dok sad ima više od 70.000 članova u čak 97 država. Rael je zaslužan za poticanje globalnih kampanja za potporu manjinama sa sloganom "Nije dovoljno tolerirati razlike, moramo ih voljeti" do revolucionarnih poziva da se iz svih vjerskih knjiga odstrani sve što nije u skladu s temeljnim ljudskim pravima. Kao drugu primarnu misiju navode pripremu službene ambasade za doček njihovih kreatora. Ambasada bi postala " Treći hram" kao što je predviđeno u njihovim starodavnim spisima. Prema uputama te izvanzemaljske vrste mora biti sagrađena na neutralnoj lokaciji, kojoj je zajamčen neutralni zračni prostor te dodijeljena prava ekstrateritorijalnosti. Izgradnjom bi stanovnici Zemlje dokazali sa su spremni za susret sa svojim stvoriteljima. Pokret je osnovao Claude Rael Vorilhon, strastveni obožavatelj automobilskih utrka. Sve je započelo 13. prosinca 1973. kada se uputio do vulkana koji se nalazi u Clermont-Ferrandu u Francuskoj. Dok je promatrao i divio se obližnjem krajoliku, iznenada se ispred njega pojavio leteći objekt nalik današnjim interpretacijama NLO letjelicama koji se nečujno spustio na zemlju. Iz njega je izašlo biće visine oko 1,2 metra s kojim je stupio u kontakt i koje mu je tvrdilo kako zna sve o njemu te kako ga njegova vrsta već duže vrijeme promatra. Isto tako, biće je reklo kako ga čeka izuzetno teška misija za koju će biti pripremljen te da će o svemu rečenom napisati knjigu putem koje će informirati čovječanstvo o Elohima, vlastitom napretku i pravoj kvaliteti življenja. Zaista se to i dogodilo, Rael je izdao svoju prvu knjigu pod nazivom "Knjiga koja govori istinu". Knjiga je prevedena na hrvatski jezik. Dakle, Rael je imao nekoliko susreta s tim mističnim bićima koja su mu putem Biblije potvrđivala da su zapravo oni stvoritelji života na Zemlji, samo što su pisci Biblije krivo interpretirali događanja, te ta ista bića drže kako je dio Biblije točan, dok je ostatak poetsko brbljanje prouzrokovano nedovoljnim znanjem i nerazumijevanjem visoke razine tehnike i tehnologije. Priča je slična kao i Biblijska, samo što Elohimi tvrde kako su njihovi znanstvenici stvorili prva ljudska bića, tzv. Adama i Evu te ih naučili o botanici, zoologiji i načinu kako i oni mogu biti stvoritelji. Elohimi tvrde kako su naše mentalne sposobnosti veće od njihovih i kako niti sami nismo svjesni svojih potencijala. Isto tako, govore o svojoj viziji "Posljednjeg suda" gdje će nastavak života biti omogućen onim osobama koji su doprinosili napretku čovječanstva, koji su vjerovali svojim stvoriteljima i slušali njihove naredbe, dok će nemoralni ljudi vječno žaliti za primjer ostatku čovječanstva. Sotona je termin za biće koje je bilo član grupe koja se protivila stvaranju inteligentnih bića na planeti radi bojazni za vlastiti opstanak. Elohimi govore i o Isusu, najvećoj kršćanskoj ličnosti koja je po njihovim pričama stvorena od strane Zemljanke te od oca koji je pripadnik njihove vrste. Zanimljiv podatak je također njihova udaljenost od naše planete. Naime, ona iznosi 9.000 milijardi kilometara. Naše najnaprednije rakete koje putuju brzinom od 40.000 km/h bi za taj put približno trebale 9.000 godina, dok Elohimi tvrde kako im do naše planete treba nepuna dva mjeseca. Oni koriste metodu propulzije atoma koja im omogućuje kretanje brzinom koja je čak sedam puta brža od brzine svjetlosti. Te zrake ih "nose", a da bi se sve to realiziralo, moraju napustiti optički prozor – spektar vidljivih zraka. Istinito ili neistinito, zaista se čini zanimljivim, zar ne?
SOTONISTI Najpoznatija, a i najomraženija svjetska sekta je Sotonizam. Direktno rivalstvo s najproširenijom svjetskom vjerom, kršćanstvom, ovoj sekti je priskrbio svu njenu ozloglašenost. Sotonizam kao takav nije ništa novo jer već na prvim stranicama Biblije imamo izvještaj o sotonskom zavođenju Eve, koja u sebi dobiva težnju postati "kao Bog". Preko sotonističke prakse želi se steći moć i snaga radeći sve ono što je odvratno, prekršiti sve norme i sam sebi postati bog. Izraz Sotona dolazi od hebrejske riječi tužitelj, protivnik, a riječ đavao (grč. Diablos) označava onog koji razjedinjuje i postavlja se kao zapreka, ponajprije sili koja je jača od njega, tj. Bogu. IV. Lateranski sabor 1215. opisao je Sotonu kao biće koje je Bog stvorio kao anđela sa slobodom i voljom i koji se po slobodi sa svim ostalim anđelima opredijelio za zlo i postao protivnik Božji. Sv. Ivan u svojoj Apokalipsi opisuje rat anđela protiv Zmaja i konačnu pobjedu Jaganjčevu, tj. Kristovu. Taj tekst donosi da sotona nije jači od Boga, jer on nije Bog već biće stvoreno od Boga. Papa Pavao VI. definira Sotonu kao aktivnu moć, živo duhovno biće, koje kvari i koje je pokvareno. Danas se Sotona zamišlja na različite načine, neki ga zamišljaju kao osobu s repom i rogovima, drugi u liku jarca, zmije ili zmaja. Prepoznaje ga se po simbolima kao što su pentagram, križ okrenut naopačke, broj 666, Neronov križ itd. Po najnovijim otkrićima, profesor David Parker (Birmingham University) smatra da je stvarni sotonin broj 616, koji predstavlja cara Kaligulu. Peter Gilmor, vrhovni svećenik sotonističke crkve tako vjeruje da će se kršćani odsada ipak bojati i broja 616, uz već postojeće tri šestice. Počeci sotonizma sežu u 15. stoljeće, a kao glavni pokretač smatra se Gilles. Svoj procvat doživljava u 17. i 18. stoljeću u Francuskoj, naročito na dvoru Louisa XIV. gdje su se počele održavati crne mise na kojima su se odvijale seksualne orgije, mučenja, žrtvovanja djece i životinja. Srednji vijek je bio pogodan za razvitak crnih misa jer je tada Crkva obuhvaćena nemoralnošću bila nemoćna zaustaviti ratove i bolesti, a njezin autoritet je došao u krizu i ljudi su se počeli okretati drugim energijama i silama kako bi se oslobodili svega toga. Sa sigurnošću se pak može kazati da je obrede crnih misa započela Katarina Medici u 16. stoljeću. Pravi početak Sotonizma je djelovanje Aleistera Crowleya (1875.-1947.). On se nazivao vražjim sinom, štovao je sva zla božanstva, od egipatskih i astečkih pa do afričkih. Njegov izraz "Radi što želiš, to je sav zakon" svojevrsna je krilatica sotonista. Osnivanje sotonske crkve počinje u Americi šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je bivši cirkusant Szandor laVey iskoristio veliki američki bunt. On je i pisac tzv. Sotonističke Biblije 1966. Današnji sotonisti ga navodno smatraju šarlatanom jer je bio pripadnik Jet-seta iako to niti ne čudi za jednog cirkusanta. Sljedeći u nizu je Charles Manson koji je osnovao Final Church. Ovaj "pametnjaković" je sebe smatrao Sotonom i Kristom istovremeno. Kažnjavanje "ljudske gamadi" je kulminiralo 1969. ubojstvom trudne glumice Sharon Tate. Manson je završio u zatvoru, a danas smo svjedoci da se novi šarlatani prozivaju po njemu. Moderni se sotonizam, grubo uzevši, može podijeliti na dvije vrste – na takozvani osviješteni i neosviješteni. Prvi se predstavlja kao supkulturni pokret, njegove se stranice mogu pronaći na Internetu, a negira srodnost sa srednjovjekovnim ritualima te zainteresirane uvjerava kao se bavi izučavanjem unutrašnjih tajni i filozofijom, svojevrsnim nihilizmom. Drugi, neosviješteni, utemeljen je na staroj dogmi koja Sotonu vidi kao neprijatelja kršćanstva, a krvave obrede brani tezama o sličnim blagdanskim svinjokoljama. Sotonisti se često se nalaze na grobljima, gdje izvode obrede, a u Hrvatskoj su poznata oskvrnuća grobova u Ogulinu i na starom i novom splitskom groblju što je policija poprilično dobro zataškala.
Poznato je kako je u Splitu još polovicom osamdesetih godina postojala sotonska sljedba, a u Zagrebu pokret Crna ruža koji međutim, nisu ostavili dubljega traga u hrvatskom svijetu okultizma.
216
Što se tiče mog Slavonskog Broda postoje i ovdje slučajevi sotonizma koji su u svoje vrijeme bili prilično nezgodni, no, srećom, danas je sve svedeno na margine. Sotonisti štuju simbole, često izokrenute, poput naopakog križa i pentagrama, te polumjeseca, šestica, svastike i Neronova križa, koji je kasnije nazvan "Peace" i mnogi ga nesvjesno nose na sebi smatrajući da predstavlja simbol golublje noge, a mio im je i Satyricon, kozorog koji je znak žrtve za sve loše u svijetu, kao i Baphomet. Tu su i Crne mise koje su ritualni sastanci sotonskih grupa gdje se Sotonu zaziva i obožava posebno na taj način da mu se prikazuje i krvna žrtva. Često je prisutna i seksualno-magijska orgija jer se spolni odnos interpretira kao sjedinjenje sa sotonom i imitacija Božjeg stvaralačkog akta. Djeca koja budu u tom činu začeta žrtvuju se sotoni, trudnoća se drži u tajnosti i rođenje se umjetno ubrza. Novorođenče se žrtvuje, a broj umorstava tako ubijene djece procjenjuje se godišnje na nekoliko tisuća. Mokraća je često bila korištena kao zamjena za svetu vodu ili vino, crne svijeće mijenjale su bijele, a misa se obavljala u crnim ili krvavo crvenim bojama s magijskim simbolima. Ritual počinje tako da se zaziva sotonino ime naopačke na latinskom. Na oltaru leži gola žena i svećenik uzima hostije (po mogućnosti posvećene) i gura ih u ženinu vaginu. U to vrijeme sudionici pjevaju pjesme posvećene sotoni. Nakon toga pije se eliksir koji je pomiješan sa spremom i urinom koji služi za besmrtnost. U slučajevima kada se žrtvuju djeca ili životinje (obavezno crne boje, najbolje mačka ili koza) tada se tom eliksiru dodaje njihova krv od koje se prave i hostije. Spolni čin među sudionicima slijedi na kraju. Iskustvo snage, moći, novca, seksualne zabave ovdje dosiže svoj vrhunac nemoralnosti, a sve zbog želje kako bi se čovjek ostvario, odmaknuo od svega onoga što mu stvara probleme. Sotonista u Hrvatskoj navodno ima oko 7.000. Moje mišljenje o sotonizmu je da je to poprilično bizaran način za ubijanje vremena. Rituali koji sežu možda i par tisuća godina u prošlost su sve samo ne zanimljivi i ozbiljni, naravno, u ovoj "novokomponovanoj" verziji. Šarlatanstvo u samom vrhu pokreta, tragikomični obredi i razjedinjenost članstva je ipak dobra strana ovog pokreta jer definitivno postoji opasnost od pravih drevnih obreda prizivanja raznih negativnih struja u prirodi ili pak iznad granica našeg shvaćanja. Slika 216 – Anton Szandor LaVey – Autor: Nepoznat
LITERATURA (PREPORUKA) TEMPLARSKO OTKRIĆE Lynn Picknett, Clive Prince 2005., Stari Grad, Zagreb MASONSTVO BEZ MASKE John Salza 2009., Verbum, Split ISTINITA PRIČA O DRUŽBI BILDERBERG Daniel Estulin 2009., Teledisk, Zagreb SCIJENTOLOGIJA - OSNOVE MISLI L. Ron Hubbard 2009., WHF Int.
TEHNOLOGIJA Tehnologija je danas više nego ikad u fazi razvoja. Ono čemu smo se smijali prije pedesetak godina sada je stvarnost. Počevši od mobitela do ultratankih televizora i supermodernih automobila tehnologija pokazuje kako se upravo na nju, uz znanost, ponajviše može osloniti. U ovom poglavlju ćemo tako vidjeti moguću budućnost čovječanstva i dokazati kako zvjezdane staze i brojni drugi SF projekti imaju stvarne temelje. Kroz ovakvu prizmu niti paranormalne pojave više nisu nemoguće za mainstream znanost. Stvarnost, barem ona koju vidimo pomoću naših osjetila je više nego ikad manjkava i sve je vjerojatnije da njezine zakonitosti možemo zaobići. Vizionarski pogled u ovom pravcu je postao posve normalna stvar i hipoteza je In. Svatko ima svoju pa je na nama da u ovom poglavlju provjerimo tuđu.
Postoji više ljudi kojima je vizija budućnosti bila zanimljiva, no nekima je bila i posao. Među njima su najpoznatiji Leonardo da Vinci, koji je neumorno pokušavao ostvariti svoje ideje, Jules Verne, koji je imao nevjerojatne vizije daleke budućnosti, Nikola Tesla koji nije mogao ići u budućnost pa je istu pozvao k sebi, i Albert Einstein čije ćemo vizije tek moći primjenjivati.
Ovdje su još neki od primjera kako je uz dobru ideju i trud "nebo granica". "Nemoguća" antimaterija, teleportacija, nevidljivost, hologram i put kroz vrijeme apsolutni su dokaz da se ništa ne smije omalovažavati, a pogotovo ne ideje nekih manje poznatih znanstvenika.
NOVE VRSTE ENERGIJE ANTIMATERIJA Antimaterija je materija sastavljena od antičestica. Svaka čestica posjeduje svoju antičesticu. Tako je atom antivodika sastavljen od negativno nabijenog antiprotona oko kojeg kruži pozitivno nabijeni elektron – pozitron. U slučaju sudara materije i antimaterije dogodilo bi se oslobađanje čiste energije u obliku elektromagnetskog zračenja. 1928. A. M. Dirac sjedinjuje teoriju relativnosti i kvantnu mehaniku kojom prvi put teorijski dobiva postojanje pozitrona i antimaterije. 1995. su stvoreni prvi atomi antivodika koji su do tada po znanstvenim krugovima bili čista teorija. Tehnički ipak još nismo u mogućnosti složiti pravu antimateriju, već samo njezine dijelove.
217
Glavna pitanja vezana uz ovu temu su "Zašto je svemir od materije, a ne od antimaterije? " kao i "Zašto se antimaterija i materija ne sudaraju? " Prvo pitanje nema odgovora osim više raznih pretpostavki bez dokaza, dok je odgovor na drugo – vjerojatno da. I to u još neistraženim dijelovima svemira uz vjerovanje da negdje u svemiru postoje čitave galaksije od antimaterija koje se konstantno sudaraju sa materijalnim galaksijama ili su odvojene nekakvom hipotetskom zaštitom. Antimaterija se u principu sadrži od antiprotona, antineutrona i antielektrona. Naravno, sad se pitate kako neutralni neutron može imati suprotnost? Razlika je u broju nabijenosti kvarkova. U CERN-u, švicarskom znanstvenom institutu, izrađen je najveći kompleks za istraživanje antimaterije, kao i AMS spektrometar, tragač za antimaterijom u svemiru. Snaga antimaterije je tolika da bi u obliku od 1 kilograma bila dovoljna za cjelodnevnu potrebu cijelog SAD-a. To je lako za zamisliti, jasno, zbog nepostojanja gubitka energije. Znanstvenici još nisu detektirali antičestice koje su mogle ostati nakon Velikog praska. Zna se da je nastala jednaka količina materije i antimaterije - no dugo vremena nije bilo poznato zašto danas imamo svijet izgrađen od materije a ne od antimaterije, a također, nije bilo jasno zašto se sva antimaterija i materija nisu međusobno anihilirale. Razlog je otkriven u asimetričnim svojstvima kaona (K-mezona) i antikaona. Antimaterija je tako najrealniji budući izvor energije. No, kao i kod svega, zloupotreba je ono čega se plašimo. To je najbolje pokazano u romanu "Anđeli i demoni" Dana Browna gdje se antimaterija zloupotrebljava kao vrlo moćno terorističko oružje. Slika 217 – Slikoviti prikaz antimaterije – Izvor: http://www.scienzagiovane.unibo.it
ENERGIJA NULTE TOČKE ENT se u najkraćim crtama može opisati kao energija dobivena kroz maksimalno prazan prostor (vakuum) gdje je gibanje subatomske tvari najbliže nuli. Jedna od glavnih odrednica ove vrste energije je međusobna povezanost svih tvari u svemiru što je, kasnije ćete vidjeti, osnova i teorije holografskog svemira. Iz takvog praznog prostora koji ispunjava svemir, znanstvenici, na čelu s Dr. Halom Puthoffom, pokušavaju dobiti izvor nepresušne, obnovljive energije. Vakuum je samo prividno prazan i energetski mrtav prostor jer je zapravo ispunjen neograničenom količinom potencijalne energije. 1927. fizičar Werner Heisenberg postavlja načelo neodređenosti kvantne mehanike iz kojeg danas potječe koncept energije nulte točke. On je zaključio je da je svemir prožet temeljnom energijom koju ne možemo spoznati, jer je bez fluktuacija. Odvojenost postaje iluzija, varka nedovoljno razvijenog opažanja. Iza ograničenja u opažanju, koja nam postavljaju naša čula, krije se jedinstvo. Polje nulte točke objašnjava i temeljnu, ali do sada neobjašnjenu pojavu, gravitaciju. Klasična fizika nikada nije uspjela objasniti što je gravitacija dok je po novom konceptu gravitacija vidljivi dio djelovanja energije nulte točke. Pretvaranjem potencijalne energije vakuuma u kinetičku, stvorili bi besplatnu i sveprisutnu energiju. Opseg korištenja te energije bio bi od kućanskih poslova pa sve do svemirskih letova iznad brzine svjetlosti. Po trenutnom dosegu znanstvenika nama slijedi samo sjediti i čekati moguću primjenu ove energije. Ako ikad postane stvarnost, cijeli planet će moći uživati u blagodatima iste što je teško za očekivati s obzirom na zaradu koja se ostvaruje preko fosilnih goriva i ostalih presušivih vidova energije.
GEOTERMALNA ENERGIJA Geotermalna energija je energija koja dolazi iz topline Zemljine unutrašnjosti. Nastala je još u pradavnim vremenima Zemljine formacije, a koristila se kao toplina u rimskim kupeljima. Danas se koristi u obliku električne energije i s dosadašnjim elektranama koje je crpe pokriva oko 0.3% globalne potražnje. Cijeli planet godišnje troši oko 0.5 ZJ snage i prema proračunu MIT-a iz 2006. godine ova vrsta energije već u ovom trenutku sadrži oko 2000 ZJ snage koju pomoću napredne tehnologije možemo iscrpiti. Sveukupna geotermalna akumulacija sadrži čak oko 13.000 ZJ koji se konstantno obnavljaju i samim time ova energija je beskonačna i neiscrpna. Upravo ta obilatost sprječava globalno korištenje jer bi bilo potrebno naplatiti samo održavanje postrojenja što nije profitabilno svjetskim korporacijama. Današnja tehnologija nam omogućava da ovu energiju crpimo ne samo s rubova tektonskih ploča pa više nismo niti time ograničeni. Dakle, kada bi postojala ozbiljna inicijativa ova energija bi mogla postati ključnom u opskrbi planeta. Zanimljivo je da je korporacija Chevron uočila potencijal ove energije te je tako po nekim izvorima krenula u nadzor i manipulaciju svim takvim izvorima. Upravo je to nagnalo na oprez mnoge vizionare budućnosti i vrlo su pažljivi pri iznošenju nekih futurističkih mogućnosti u razvoju tehnologije i energije. Nažalost, stanje svijesti na našem planetu još omogućava iscrpljivanje skupih i neekonomičnih fosilnih goriva i to isključivo zbog zarade i pohlepe, a ne zbog koristi čovječanstva. Današnji razvoj i korištenje geotermalnih izvora ipak potiče na nešto svjetliju budućnost. SAD, Filipini, Indonezija, Meksiko i Italija su predvodnici svjetskih korisnika, te se danas ova energija koristi u sedamdesetak država.
HLADNA FUZIJA Dva znanstvenika sa Sveučilišta u Bologni, fizičar Sergio Focardi i inženjer Andrea Rossi, 14. siječnja 2011. su izveli pokus s hladnom fuzijom i time održali praktični prikaz rada ovog sustava pred odabranom publikom novinara, istraživača i profesora. Energetski katalizator je veličine stola. Iznos proizvedene energije je izračunat na temelju mjerenja količine vode koja isparava u jednoj sekundi. Po završetku eksperimenta, Rossi zaključuje da je potrošeno je 600 kWh, a proizvedeno 12 000 kWh. To je samo šećer na kraju nakon dvanaest godina od čuvenog Pons-Fleischmann pokusa, kojeg su u ožujku 1989. izveli elektrokemičari Stanley Pons i Martin Fleischmann na sveučilištu u Utahu. Oni su tvrdili da su postigli hladnu fuziju pomoću akumulatora spojenog na elektrode od paladija, uronjene u vodenu kupelj, u kojoj je vodik bio zamijenjen njegovim izotopom deuterijem. Tko zna bi li Fleischmann i Pons išta otkrili da elektrolizu nisu radili u kalorimetru pa su otkrili da se temperatura vode u mjernom uređaju (toplinski izoliranoj posudi) ponekad podigne s 30 na 50 °C. Kako energija i toplina ne mogu nastati ni iz čega, u kalorimetru je moralo doći do procesa kojim se oslobađa energija. Znanstvenici Lahey, Taleyarkhan i Nigmatulin tvrde da istim načinom mogu izazvati fuziju u običnoj cijevi od Pyrex stakla koristeći deuterizirani aceton. Pomoću generatora neutrona izazivaju nastanak mjehurića u tekućini, te ih pomoću zvučnih valova implodiraju. Emisiju neutrona, koji su produkt fuzije, prate pomoću detektora neutrona. Pokus je uspio ali "sveti gral" fizike nitko nije ponovio u toliko moćnom obimu. Za kraj - hladna fuzija je inače nuklearna reakcija na niskim temperaturama.
ORGONSKA ENERGIJA Orgon je najlakše usporediti s životnim energijama iz predaja brojnih naroda, poput Ki (Japan), Chi (Kina), Prana (indijska joga), Mana (Polinezija), Ruach, Barraka ili kod Aboridžina, vodoua... Prvi koji je sa znanstvene strane istraživao pojavu bio je austrijski psihoanalitičar Wilhelm Reich (1897-1957), učenik i kasniji suradnik Sigmunda Freuda. Njegova prva istraživanja svodila su se na jednostavna mjerenja električnog potencijala na površini kože pri određenim psihološkim stanjima koristeći običan milivolt-metar. Tako je uočio da se prilikom povećanja zadovoljstva javlja tok energije iz unutrašnjosti tijela prema vanjskom okolnom prostoru (ekspanzija). Suprotno tome prilikom anksioznosti, potištenosti i straha strujanje energije je iz vanjskog prostora prema unutrašnjosti tijela (kontrakcija). Neprestana kontrakcija i ekspanzija tijela dovodi do neprestane pulsacije u specifičnom četverostupanjskom ritmu: naprezanje - punjenje - pražnjenje - relaksacija. Kako bi bolje razumio ovu bioenergetsku pojavu Reich se prvo okrenuo proučavanju jednostavnih životnih formi, mikroskopskih protozoa. Dobar dio svojih istraživanja posvetio je orgonu unutar ljudskog tijela. Uočio je da se crvena krvna zrnca, ako nisu u tijelu razlažu na bione slično kao i u eksperimentu sa vlasima trave u vodi. Kod zdravih ljudi orgonsko polje oko crvenih krvnih zrnaca je snažno dok kod bolesnih je ono slabo. Orgon se može u tijelo unijeti na različite načine - unošenjem hrane, udisanjem zraka, te sunčanjem preko kože. Ovo zadnje povezano je sa solarnom jogom. Inače Reich je utvrdio i da je zračenje sa Sunca glavni izvor orgonske energije u zemljinoj atmosferi. Vlada SAD-a je početkom 1940. počela je braniti rad Wilhelma Reicha. Godine 1956. je uhićen, osuđen i zatvoren pod optužbama za komunizam, gdje i umire od srčanog udara 1957.
NOVE TEHNOLOGIJE INŽENJERING Genetički inženjering je po definiciji skup biokemijskih postupaka kojima se izrezuju cijeli geni, njihovi dijelovi ili skupine gena iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unaprijed određeno mjesto u DNK drugog organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko ustrojstvo i koji se može uzgojiti u neograničenim količinama). Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su enzimski i molekularno-biološki te klasični postupci mikrobne genetike. To je naravno službena definicija, a danas smo svi vrlo dobro upoznati s najpoznatijim tipom inženjeringa - GMO hranom. Glavni i odgovorni za guranje ove vrste sjemena je kontroverzna korporacija Monsanto čije dionice je recimo bez poreza kupio i Bill Gates, i to u količini od 500.000, kao "humanitarni rad". Šira slika GMO-a je eugenika. Gatesov otac je recimo bio šef grupacije Planirano Roditeljstvo, nadležne za spriječavanje (ne)željenog broja djece u obiteljima. Eugenika je po definiciji pojam je rabljenje znanja o ljudskoj genetici radi utjecanja na stanovništvo i zdravstvenu politiku s ciljem povećanja udjela pozitivno ponderiranih gena (pozitivna eugenika) i smanjenja negativno ponderiranih gena (negativna eugenika) kao poboljšanja određenih svojstava ljudske vrste.
218
Mogli bi je čak prozvati i "genetskim nacizmom". Codex Alimentarius, GMO hrana, flouriranje vode i aspartam su samo neki od alata ove bolesne "znanosti" koju potiču brojni renomirani političari. Mnogi znanstvenici poput našeg Miroslava Radmana guraju GMO kao obavezu. GMO uništava gene čovjeka, no da bi dočarao kako je nešto "trulo u državi Danskoj" navest ću primjer poslovanja Monsanta i drugih vezanih korporacija. One dođu u određenu državu, procijene probleme u poljoprivredi, ponude kredite za poljoprivrednu mehanizaciju s bagatelnim kamatama i još k tome seljaku daju svoje GMO sjeme po maloj ili besplatnoj cifri, koja tako "promovira GMO vrijednosti". Ukoliko sve naivno promatramo zvuči savršeno, no ne možemo pobjeći od pitanja - Zar bi jedna takva korporacija pod takvim uvjetima tražila zaradu ukoliko nešto drugo nije "iza zavjese"? Ovaj puta je to zasigurno eugenika uz danas sve prisutniji društveni inženjering. Društveni inženjering su teoretski osmislile grupacije poput Fabijanskog društva. Aldous Huxley je tako bio pravi tvorac kreacije "boljeg" društva do čega je dolazio putem uzimanja meskalina i LSD-a. Djed mu je bio sin "Darwinovog buldoga" Thomasa Huxleya, a brat Andrew Nobelovac. Svijet je osmislio u knjizi "Vrli novi svijet" (Brave new world) iz 1932. dok je prave ideje Fabijanaca plasirao njegov šegrt Eric Blair iliti George Orwell u djelu "1984". Njegova slika svijeta je danas u neposrednoj blizini, a sve je plod širokog spektra manipulativnih tehnika. Slika 218 – Nova vrsta miša stvorena genetskim inženjeringom – Autor: NIMH
NANOTEHNOLOGIJA Nanotehnologija je istraživanje i razvoj tehnologije na atomskom, molekularnom ili mikromolekularnom nivou na kritičnoj skali dužine tipično ispod 100 nanometara. Istraživanje i razvoj nanotehnologije uključuje kontroliranu manipulaciju nanoskopskim strukturama i njihovu integraciju u veće komponente materijala, sistema i arhitekture. Laički, materijali izrađeni na principu nanotehnologije su u principu čvršći i lakši, te je veći opseg primjene jer su nanoboti (roboti nano veličine, op.a.) iznimno maleni. Takvi materijali su poznati i pod imenom "pametni materijali", kao i dijamant "iz zraka". Što se tiče ekonomičnih funkcija, nanotehnologija bi pomogla izgradnji van Zemlje, boljem iskorištavanju resursa, kao i ekspanziji života van Zemlje. Početak ove tehnologije bilježimo prije dvadesetak godina kada Eric Drexler, sada znanstvenik pri Sveučilištu u Stanfordu, počinje poticati razvoj nanotehnologije koja se temelji na konceptu kontrole pozicioniranja atoma i ostvarenja samoumnožavanja molekularnih strojeva. Cilj je bio stvaranje bilo koje molekularne strukture u skladu sa zakonima fizike i kemije, te postavljanjem svakog pojedinačnog atoma na odgovarajuće mjesto a da pri tom sve bude i ekonomično.
219
Mihail Roco, jedan od arhitekata Nacionalne nanotehnološke inicijative SAD-a, je predložio četiri faze nanotehnologije koje imaju svoju paralelu u tehničkom progresu tokom Industrijske revolucije: Pasivne nanostrukture - nanodjelići i nanocijevi koji osiguravaju dodatnu snagu, električnu i toplotnu provodljivost, otpornost, hidrofiliju/hidrofobiju i/ili druge osobine koje se pojavljuju iz njihovih struktura na nano skali mjera Aktivni nanouređaji - nanostrukture koje mijenjaju stanje u cilju transformacije energije, informacije i/ili da izvode korisne funkcije. Kompleksni nanostrojevi - sklapanje različitih nanouređaja u nanosustav da bi se ostvarile složene funkcije Produktivni nanosustavi - kompleksni nanosustavi koji proizvode atomski precizne dijelove drugih nanosustava, ne s nužno novim pojavama nanodimenzionalnih osobina, nego sa odlično shvaćenim osnovama proizvodnje Info/bio/nano konvergencija - S obzirom da je svaki živi organizam sačinjen od atoma i informacija, Roco je dodao peti korak, koji je konvergencija tri najrevolucionarnije tehnologije Nama su pak ovakve sonde poznatije u raznim znanstveno-fantastičnim serijama poput Zvjezdanih staza gdje ih Borgovi i više nego spretno koriste za svoje samoobnavljanje. Slika 219 – en:C60 molekula – Autor: Michael Ströck
KIMATIKA Kimatika (eng. Cymatics) je nova znnstvena disciplina koja proučava utjecaj vibracija i stojnih valova na formiranje materije. Idejni tvorac je Hans Jenny (1904 -1972), švicarski doktor i istraživač, a naziv kimatika uzeo je od grčke riječi Kyma (Val). Njegov rad zasniva se na demonstriranju akustičnih fenomena koje je u 18. stoljeću počeo proučavati Ernst Chladni (1756-1827). Chladni je vršio jednostavne eksperimente na način da je gudalom gudio po ploči na kojoj je bio razasut suhi pijesak. Na ploči su se kao posljedica stojnih valova formirali geometrijski likovi, tzv. Chladni figure. Takvim eksperimentima kasnije se služio i Hans Jenny uz pridodane frekvencijske generatore pa je mogao točno proučavati određenu frekvenciju i njen efekt na ploču. Ovim pokusima je dokazano kako određene vibracije (stojni valovi) mogu formirati i organizirati materiju. Pretpostavlja se, da ukoliko ove vibracije formiraju oblike na dvodimenzionalnoj ploči, slične vibracije mogu formirati i materiju u našem trodimenzionalnom prostoru. Jennyjevi eksperimenti su važni jer pokazuju da svi geometrijski oblici koje u prirodi vidimo nastaju kao posljedica postojanja stojnih valova u 3D prostoru zbog djelovanja 4 dimenzije. Znanstvenici su u početku bili skeptični, no konačnom potvrdom postojanja 4 dimenzije ovo poprima znanstvene oblike.
220
Vjerojatno se pitate što je u svemu zapravo toliko revolucionarno? Jenny je naime primijetio je da samoglasnici u starim jezicima kao što su hebrejski, sanskrit i kineski u pijesku na ploči proizvode znakove kakvi se koriste u pisanom obliku za navedene samoglasnike. Novi, moderni jezici to ne proizvode. Senzacionalno otkriće je tako bacilo sasvim novo svijetlo na drevne civilizacije - oni su na neki nepoznati način već poznavali kimatiku. Stari jezici su tako mogli utjecati i transformirati fizičku realnost kroz mantre, pjevanje, recitale i čitanje svete literature. Mogli su liječiti zvučnim vibracijama. Ovo je naročito bitno za drevnu magiju i razne katoličke rituale na latinskom. Novim pokusima će se pokušati doznati kakva je korelacija između priziva i ostalih rituala s obzirom na rezultate istih u materijalnom 3D svijetu. Tibetanska zvona i zvukoterapija tako su preko noći dobili na važnosti, a pjevanje uz vatru i tradicionalni afrički plesovi odjednom nisu samo dio folklora i razonode. Gotovo da ne mogu dočekati daljnje znanstvene implikacije...
Slika 220 – Potvrda utjecaja kinematike na čestice u pokusu, 2005. – Autor: WikiRigau, wikipedia
PRIJEVARA OSJETILA. HOLOGRAFSKI SVEMIR Jedna od najzanimljivijih teorija o samom svemiru dolazi iz mozgova Davida Bohma, Einsteinovog "šegrta" i jednog od najboljih svjetskih fizičara, te Karla Pribrama, neuropsihologa sa Sveučilišta Stanford. Što je još zanimljivije, ovaj duo je došao do svojih zaključaka odvojeno, tj. uopće neznajući za onog drugog. Njihovo mišljenje je da je svaki segment naših života, od igle do samog čovjeka, samo slika nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je izvan našeg prostora i vremena. Samim time automatski dobivamo odgovor na sve fenomene ove knjige. Tako je smrt objašnjena kao prelazak iz jedne holografske stvarnosti u drugu. Također, objašnjeno je i svjesno sanjanje kao mogućnost posjeta paralelnih svjetova. Sinkronicitet je po fizičaru Davidu Peatu kao i ostale stvari s nemogućim koincidencijama vrsta "pukotina u stvarnosti". Pisac knjige "Holografski svemir" koju možete pronaći i na našem tržištu, Michael Talbot, napisao je brojne knjige koje stvaraju paralele između drevne mistike i kvantne fizike, u kojima je najčešće donosio teoriju o svemiru kao jednom velikom hologramu. U ovom dijelu je spojio istraživanja dvojice znanstvenika te je implicirao na nevjerojatnu pozadinu naše cjelokupne stvarnosti. 1982. se tako dogodio jedan od najvećih događaja u znanstvenom svijetu, točnije putem laboratorija fizičara Alaina Aspecta – subatomske čestice, kao elektroni, u posebnim uvjetima dobivaju zapanjujuću sposobnost komunikacije bez obzira na udaljenost. Problem nastaje u tome što ovo saznanje poništava Einsteinovu teoriju o nemogućnosti brzine komunikacije za putovanja brža od brzine svjetlosti. Brzina veća od brzine svjetlosti sama po sebi donosi i probijanje vremenske barijere što bi u principu značilo da je moguće putovanje kroz prostor i vrijeme u nevjerojatnim brzinama. Ovo je osnova Bohmove teorije po kojoj postoje takve nerealnosti koje su po njemu "rupe" unutar holograma. Hologram je po definiciji trodimenzionalna fotografija "uslikana" pomoću lasera u jednom složenom procesu. Za razliku od obične fotografije, hologram zadržava svaku informaciju originala bez obzira koliko je puta rascijepljen. Bohm smatra da subatomske čestice zapravo ne komuniciraju međusobno nekim misterioznim načinima jer nisu ni razdvojene. Hologram čini tu razdvojenost, te je ona zapravo ništa drugo nego obična iluzija. U nekoj posve drugoj stvarnosti ništa nije razdvojeno. Da širem spektru ljudi objasni kako sve ovo funkcionira, Bohm nudi primjer. Zamislite akvarij s ribicom. Taj akvarij ne vidite uživo već preko dviju kamera postavljenih u posve drugačijim kutovima. Pod pretpostavkom da ne znate da je to jedna te ista ribica nakon nekog vremena ćete pomisliti da nekako komuniciraju čim imaju pokrete koji su prilično slični. Karl Pribram pak smatra da je ljudski mozak "primopredajnik" gigantskog holograma. Po njemu ključ u svemu imaju dijelovi nervi kroz koje prolaze impulsi s laserskom svjetlošću, što znači da je mozak sam po sebi hologram. Ova teorija ujedno i objašnjava kako čovjek tijekom života pohrani deset bilijuna bita informacija na tako malom prostoru. Uz to je i fascinantna činjenica da bez obzira koliki dio mozga čovjek izgubio prilikom neke situacije i dalje zadržava sva sjećanja izuzev manje "maglovitosti". Znanstveni naziv za ovu teoriju je "Holografska paradigma". Zanimljiva je i teorija o drogama, točnije LSD-u. Pošto on utječe na mozak i ujedno stvara halucinacije, možda mu u zapravo ometa signal sa "svemoćnim“ superhologramom i samim time objekt, odnosno čovjeka, šalje u neku drugu hologramsku stvarnost (a možda je ovo samo alibi za drogiranje, op.a.). Matrix ili ne, sve me ovo podsjeća na grčku mitologiju u kojoj bogovi ljudima upravljaju kao marionetama. Možda to i nisu baš samo tako izmislili...
NEVIDLJIVOST Nicolae Nicorovici i Graeme Milton su objavili u britanskom znanstvenom časopisu "Royal society" koncept svog uređaja za nevidljivost tijekom 2006. godine. U radu navode da ako se određeni objekt stavi blizu materije nazvane "superleđa", mogao bi prividno nestati. Nažalost, autori su trenutno izradili samo matematički proračun, te bi izrada ovog materijala bila veliki izazov. Ovaj plašt je trenutno tek čisti koncept, no, autori navode da bi izrada tog plašta bila veliki događaj u znanosti. Po teoriji, nevidljivost bi se dogodila kada bi čestice svjetlosti na određenoj frekvenciji poticale snažno usklađenu rezonancu koja će pod određenim kutem padati na materijal te stvarati efekt nevidljivosti, i to na način da rezonanca efektivno poništava odbijanje svjetlosti s čestica prašine, što će je učiniti nevidljivom. Za samu konstrukciju će biti potrebna superleća od nedavno otkrivenih materijala koji svjetlost čine nepredvidljivom, odnosno, leća će zaustavljati sjaj svjetlosti. Početna faza izrade plašta će se isprobavati na prašini, a tek onda i na većim objektima.
221
Znanstvenici Sveučilišta u Dallasu su pak 2011. otkrili da grijane niti ugljika stvaraju efekt koji omogućava nevidljivost. Sličan efekt se događa kod inferiorne fatamorgane kada topli zrak stvara refleksiju neba što se može pojaviti na zemlji kao lokva vode. Ugljikove nanocijevi mogu postići visoke temperature vrlo brzo, stvarajući pritom toplinski gradijent sličan sloju zagrijanog zraka iznad tla. Sve je objavljeno u časopisu "Nanotech". Treća mogućnost dolazi sa instituta u Karlsruheu. Tamo su 2010. stvorili uređaj koji će učiniti objekte nevidljivim u tri dimenzije. Stavljanjem plašta, kao u Harry Potteru, preko malenog grumena zlata dimenzija 0,00004 inča s 0,00005 inča, uspjeli su iskriviti svjetlo koje udara u objekt na takav način da grumen postaje nevidljiv na jedva vidljivim infracrvenim frekvencijama. Plašt koji je napravljen ranije mogao je sakriti predmet samo u dvije dimenzije i to samo ako se gleda iz specifičnih kutova. On je također radio samo na mikrovalnim frekvencijama. Novi plašt radi pod infracrvenim svjetlom, i predstavlja korak bliže plaštu za vidljivi spektar. U budućnosti, rekli su istraživači, ogrtač bi se mogao koristiti da sakrije puno veće objekte. Ogrtač djeluje mijenjajući brzinu i smjer putovanja svjetlosti kroz materijal, faktore koji su definirani indeksom loma materijala. Istraživači to postižu pomoću polimernih kristala izrađenih od sitnih šipki, sa zračnim rasporom između njih. Ova tehnologija će zbilja biti veliki znanstveni iskorak, no, pažnja mora biti usmjerena u eventualne vojne svrhe. Zamislite nevidljive vojnike u Hrvatskoj kad za dvadesetak godina postanemo vodena velesila pri svjetskoj krizi vode? Ili "kloukirane" tenkove u Iranu? Slika 221 – Iluzija nevidljivosti, Japan, 2003. – Izvor: http://www.uncoolcentral.com
PRIJEVARA FIZIKALNIH ZAKONA ANTIGRAVITACIJA Za početak ove teme malo elementarne fizike. Uz takav izbor sustava jedinica da konstanta gravitacije iznosi jedan, Kulonov i Newtonov zakon o međusobnom djelovanju naelektriziranih tijela i gravitaciji međusobno se ne razlikuju. Newtonov zakon nam govori o općim svemirskim pojavama, kao o kretanjima kometa, planeta itd. Einstein u svojoj teoriji relativnosti kaže da svako tijelo, bez obzira na materijal, ima istu gravitaciju, i po njemu, sila antigravitacije ne postoji i nemoguća je. Prilikom izrade nove, supergravitacijske teorije, fizičari ipak dolaze do mogućnosti pojma antigravitacije, polja gdje gravitacijski naboj i masa ne funkcioniraju. Pojam graviton je temelj svake gravitacije. Prve teorije u praksi su viđene na visokim predjelima i u dubokim rudnicima gdje su u raznim dijelovima gravitacijske konstante bile nekoliko postotaka različite. U švicarskom institutu CERN se istražuje antimaterija pri čemu bi trebalo doći do gravifotonske i graviskalarne sile i njihovog djelovanja. Gađanjem mete snopom antiprotona, koji bi se po zamisli trebali kretati sporije, postoji dopunska gravitacija, a u tom slučaju i antigravitacija. U polju gravifotona bi tako teoretski bilo moguće kilu urana učiniti težom od kile vodika. I na posljetku, svima nam je najvažnija praktična primjena antigravitacije. Teoretski, što smo dalje od sile teže, išli bi brže. To bi dovelo do ogromnog napretka, naročito u putovima u svemir, jer ne bi više bio potreban enorman rezervoar goriva prilikom napuštanja atmosfere.
TELEPORTACIJA Teleportacija je po danas uvriježenoj definiciji kopiranje kvantnog stanja s jedne čestice na drugu. Za razliku od zvjezdanih staza koje su komercijalizirale ovaj pojam, ovdje nailazimo na jednu popriličnu barijeru. Kvantno stanje (spinski broj) se točno kopira s jednog objekta na drugi, odnosno, stvara se duplikat objekta, a prethodni nestaje. Pojednostavljeno, teleportacijom jabuke ne bi teleportirali jabuku, već bi stvorili njezinu identičnu kopiju. Sada je svima jasnije što bi to učinilo prilikom kopiranja čovjeka. Trenutna tehnika je bazirana na Einstein-Podolsy-Rosen (EPR) efektu, odnosno, paradoksu nelokalnosti valne funkcije. Potreban bi, naravno, bio i uređaj koji će posredovati u kopiranju. Ljudi koji obavljaju proces moraju u suradnji razmjenjivati podatke. Interesantno je da još ne znamo točno kvantno stanje čestice originala, niti se ono još može mjeriti. Kako su već počeli prvi pokusi i to jednim dijelom uspješni, ne bi se previše iznenadili da kroz par godina prva bakterija poruči čovjekom pogonjenom uređaju "Beam me up, Scotty! " Problem i dalje ostaje pošto bi čovjek prevario bakteriju i teleportirao bi nešto sasvim drugo. Ovo je i odlična tema za horor film. Kao radnja bi mogla poslužiti trenutna barijera i činjenica kako mašinerija zapravo ne bi teleportirala određenu osobu već njezinog "dijaboličnog" dvojnika. Kako vjerojatno i postoji ovakav film ne trebam se previše praviti pametan. Teleportacija je prilično privlačan način putovanja, a ja osobno ne bih baš rado bio pokusni kunić, a niti putnik koji u pravom smislu riječi putuje u nepoznato, osim ako doista svi putevi ne vode u Rim ili, u najgoru ruku, u Honduras...
PUT KROZ VRIJEME Došli smo do najintrigantnije SF teme na kojoj se lome brojna koplja znanstvenika što se tiče same mogućnosti, primjene ili pak tehnologije vezane uz put kroz vrijeme. U principu, gotovo svi znanstvenici se slažu s Einsteinovom teorijom relativnosti – da je prošlost, sadašnjost i budućnost zbijena u jednoj točki i da bi prolaz kroz vremenski kontinuum bio moguć samom kontrolom i manipulacijom te određene točke. Einstein je također ponudio i medij koji bi to omogućavao, a to je cijev koja povezuje udaljene točke prostora, odnosno, crvotočina. Ta ista teorija relativnosti govori da bi baš taj "olakšani" put bio ujedno i vremeplov jer bi odlazak i povratak na drugi dio prostora bio dovršen praktički i prije nego što smo uopće krenuli na put. Sada, nakon teoretskog objašnjenja, svaki znanstvenik dolazi i na prve (trenutno i nerješive) probleme. Problem je naravno tehnologija. "Rezanje i krpanje" prostora je vrlo teško jer podrazumijeva određene beskonačnosti u točki reza. Tu je i problem mikroskopskog nekontinuiteta prostor-vremena, velikog broja mikrocrvotočina itd. Sve u svemu, ovo je ipak trenutno znanstvena fantastika, no, kao što ćete vidjeti možda ipak samo jer je jedan događaj mnogo promijenio u ovoj trenutno kvazi-znanstvenoj teoriji. Početkom studenog 2000. godine se na internetu pojavio čovjek koji je tvrdio da dolazi iz 2036. i da je došao po računalo IBM 5100 iz 1975. koje mu je neophodno. Glavna karakteristika ovog računala je da ima jedinstvenu mogućnost korištenja tri programska jezika – Unixa, Applea i Basica. Naime, po njegovoj tvrdnji u budućnosti se pojavio virus baziran na operativnom sustavu Unix kojeg moderna računala ne prepoznaju. Ovo naravno ne predstavlja ništa revolucionarno da on nije dao neke podatke o sebi, svojoj sadašnjosti, kao i samom uređaju za put kroz vrijeme. Znanstvenici tvrde da je Titor u pravu u nekim područjima i da će to potvrditi puštanje u pogon Large Hadron Collidera (LHC) 2007. koji će po njegovom navodu biti u mogućnosti stvaranja crvotočina (što je i potvrđeno 2009., op.a.). John Titor je po vlastitim riječima rođen 1998. u Tampa Bayu na Floridi. Dao je određene podatke o vlastitom izgledu pa su ga i rekonstruirali. Tvrdio je i to da dolazak u našu sadašnjost zapravo nije dolazak u vlastitu prošlost već dolazak u jedan od brojnih alternativnih svemira s obzirom da je temporalna razlika oko 15%. Tako je iskoristio privatni posjet samom sebi u dobi od dvije godine. To mu također i daje pravo da pogriješi pri svojim "proročanstvima" koja su poprilično zlokobna. Tako će 2015. buknuti Treći svjetski rat u kojem će poginuti tri milijarde ljudi, te će gotovo sve svjetske metropole biti sravnjene sa zemljom. Zemljom će vladati nuklearna zima, a internet će biti gotovo jedini oblik komunikacije i zabave. Za sadašnje doba je rekao da će biti ukinuta brojna građanska prava, što se i zbilo u SAD-u "Patriotskim aktom" iz 2003. Predvidio je i rat u Iraku i nedostatak dokaza o oružju za masovno uništenje. Ono što se nije zbilo su građanski ratovi u SAD-u i Francuskoj iako je i tu bio na dobrom tragu jer se svi sjećamo nemira manjinskih skupina i paljenja auta koji su to obilježili. Tu je i godina koju je postavio kao početak ikakvih mogućnosti puta kroz vrijeme, a to je 2002. (stvarnu relevantnost tog otkrića ne poznajem, op.a.). Od novih bolesti je "predvidio" kravlje ludilo i ptičju gripu, a za skoru budućnost vidi ženu kao predsjednicu SAD-a. Ovaj period je u njegovom vremenu obilježen kao vrijeme "lijenih i egocentričnih ignoranata" što dovoljno govori o respektu prema našem vremenskom razdoblju. Na internetu možete naći gotovo sva pitanja na koja je on odgovorio. Ja sam ovdje naveo sve odgovore koje je konkretno odgovorio, a kad vi budete pregledavali odgovore vidjet ćete da su prilično neodređeni i da je doslovno odgovorio na sve i ništa. Za mene ovdje definitivno nešto postoji, no, da li je Titor zbilja čovjek iz budućnosti ili je samo pronicljivi gospodin iz SAD-a otkriti će vrijeme koje nam predstoji.
LITERATURA (PREPORUKA) PRIRUČNIK ZA ORGONSKI AKUMULATOR James Demeo 2011., Teledisk, Zagreb DOSTA – GENETIČKI INŽENJERING Bill McKibben 2006., Planetopija, Zagreb NANO - TECHNOLOGY OF MIND OVER MATTER Ray Berg 2008., Kabbalah HOLOGRAFSKI SVEMIR Michael Talbot 2006., Teledisk, Zagreb
TEORIJE I TEORETIČARI ZAVJERE Teorije zavjere same po sebi su počele nastajati jačanjem SAD-a i pretvaranjem te države u vodeću svjetsku silu. Kapitalizam ih je iz jedne vrlo nepopularne grane pretvorio u pojam za široke mase ljudi. Dakle, novac je možda i glavni čimbenik za sam nastanak zavjere, a tu su još i moć, te strah od otkrivanja nečijeg korumpiranog ponašanja. Kada se sve to poveže shvatimo da pohlepa stvara zavjeru. Veliki broj ljudi vjeruje da urote same po sebi niti ne postoje i da su zapravo plod paranoje ljudi i neshvaćanja političara, kao i njihove želje za našim napretkom. Teško je za povjerovati da iza ratova nema ideologije, da će netko inscenirati vlastitu smrt ili da čovjek nije bio na Mjesecu. Kada se vratimo na čimbenike zavjere onda to bude mnogo lakše za objasniti. Zanimljiv je i spektar zavjerenika. On zna biti jedna osoba, skupina ljudi, tajno društvo, čitava vlada, a u onim najozbiljnijim teorijama i čitav planet, pa čak i vanzemaljska sila. Ono što nas zanima je da nije mali broj slučaja kada je teorija zavjere postala sama zavjera što nas navodi na razmišljanje da li nam netko konstantno radi iza leđa? Po iskustvu gotovo sigurno da…
Širok opseg ljudi vjeruje u teoriju zavjere, dok se taj opseg rapidno smanjuje prilikom otkrića iste. Zašto? To je već pitanje za psihologe.
Svaka vlada ima tajne službe koje pod budnim okom prate teoretičare zavjere i te iste ljude nazivaju neprijateljima države! Logično je da je država neprijatelj naroda ako kuje urote, no i to je pitanje za nekog drugog…
TEORIJE ZAVJERE - Top-lista medijski najeksponiranijih teorija zavjere 1. Elvis je živ 2. 11.9. izazvan od strane SAD-a zbog uvođenja diktature, uništenja islamskog svijeta i apsolutne dominacije u svijetu 3. Tajna služba je ubila Lady Di zbog interesa države 4. Najbogatije svjetske zemlje drže Afriku gladnom zbog besplatnog testiranja lijekova i regulacije cijene žita, vode i ostale robe humanitarnom pomoći 5. JFK-a su smaknuli teksaški naftaši ili vojni vrh ili Castro ili Mafia ili CIA ili... 6. Svjetskim događajima upravlja tajanstvena Bilderberg grupa 7. Virus HIV-a namjerno pušten u Afriku 8. HAARP 9. Sve kraljevske loze u Europi lažne, jer su otele vlast izravnim potomcima Isusa Krista koji je, navodno, imao djecu s Marijom Magdalenom 10. Lažan let na Mjesec, sve je snimljeno u studiju
- Top-lista hrvatskih teorija zavjere 1. Domovinski rat je dogovoren, pustile su ga strane vlade da vide kako bi izgledao eventualni rat država SSSR-a 2. Tito je ubijen tijekom 2. svj. rata, a zamijenio ga je grof Lebedev 3. Ivanu Hodak i Ivu Pukanića je ubila korumpirana vlada 4. Vodeće svjetske vlade žele Hrvatsku u EU kako bi jeftino eksploatirale resurse i uništile tržišnu konkurenciju u Hrvatskoj 5. Nikolu Teslu su ubili američki obavještajci i njegovi patenti su u posjedu američke vlade 6. Svi telefonski razgovori su prisluškivani Strane teorije zavjere na ovom popisu su intrigantne zbog svoje vjerojatnosti, no, ove domaće su isto poprilično zanimljive. Paranoja je ipak ono što je glavni argument optuženika za globalne, lokalne i ine zavjere i dok nema pravih dokaza ništa ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Zanimljivo je kako su skeptici i pragmatici posebno "nabrijani" na teoretičare zavjere te sam iz vlastitog kuta gledanja nebrojeno puta vidio kako isti nakon prelaska teorije u pravu istinitu zavjeru ne žele priznati da su bili u krivu ili pak relativiziraju svoju pogrešku. Kada su oni u pravu nakon dokaza onda na sva zvona ismijavaju osobu koja je krivo posumnjala u aspekt zavjere. To dovoljno govori o ljudskom egu koji je duboko povezan s elementom zavjere, a upravo jedna od tih teorija dobro pojašnjava takvo ljudsko ponašanje. Ljudi su naime ovce koje su nekada stajale unutar žičane ograde uz pastira i psa ovčara koji su budnim okom na iste pazili. Tijekom godina i generacija provedenih unutar ograde pastir je prvo uklonio psa, a zatim je i on otišao u nepoznatom smjeru. Danas razmišlja o tome da ukloni i ogradu jer ovce ionako jedna drugu napadnu ukoliko ikojoj dođe da izađe iz nevidljivih granica svog "logora". U stvarnosti je ograda naravno koncept novca, prava, dogmi i tabua, a ovčar i pastir su nevidljiva ruka koja vlada svijetom...
RATNE TEORIJE Drugi svjetski rat je najveći izvor materijala teorija zavjere što se ratova tiče. Posebna figura u svemu tome je Adolf Hitler. Najveći i najpoznatiji zlotvor svih vremena je i poslije samoubojstva bio glavno štivo u novinama. 30.4.1945. čini samoubojstvo u svom berlinskom bunkeru, tijelo mu pale i pokušavaju zakopati suradnici, nailaze Sovjeti i identificiraju tijelo. Ovako ovaj slučaj izgleda promatran kroz oči povijesničara. Ono što nas tjera da posumnjamo u ovu mogućnost su riječi Staljina koji je bio ponajveći pobornik teorije Hitlerovog bijega unatoč tomu što su ga identificirali vlastiti vojnici!? Tomu je uzrok obdukcija navodnog Hitlerovog tijela koje je bilo otrovano cijanidom dok svjedoci u bunkeru tvrde da se ubio pucnjevima iz pištolja. Teško je vjerovati u eventualni bijeg i daljnji život Hitlera zbog izraelskih tajnih službi koje bi to vrlo brzo okončale (osim ako u igri nije zavjera daleko širih opsega), i sada, kada znamo da se nije ostvario ponovni Hitlerov povratak, možemo vjerovati u fotografiju koju je uslikao jedan njegov suradnik u bunkeru.
222
Ja osobno vjerujem da je Adolf zbilja počinio samoubojstvo jer s onakvim karakterom ne bi mogao podnijeti boravak u tajnoj ilegali već bi i dalje slijedio svoju izopačenu doktrinu. Pošto su eventualna mjesta bijega najčešće smiješna poput Agharte, Antarktike ili nekog drugog nevjerojatnog mjesta sama teorija postaje neozbiljna. Da se mene pita, ako je slučajno i otišao negdje onda je to bila Južna Amerika pod okriljem Odesse. Postoji još jedna često spominjana teorija za koju ipak postoje i brojni dokazi, a to je okultna pozadina nacističkog pokreta. Poznata je arijska rasistička teorija o rasi nadljudi koji imaju prirodno pravo vladanja svijetom. Da bi otkrili odakle dolaze Arijci, SS je vršio pokuse nad stanovništvom Tibeta u nadi da je baš to točka polazišta drevnog naroda. Arijci su nakon katastrofe Atlantide naselili to područje i odatle su obišli svijet u potrazi za novim domom. Brojni simboli poput svastike, malteškog križa, runa i orla upućuju na ezoteriju i drevnu magiju. Tu je i proučavanje raznih građevina poput katarskih utvrda, raznih dvoraca, rad s okultistima i vidovnjacima, traženje artefakata poput Longinovog koplja, Svetog Grala i Zavjetnog kovčega, te brojne istrage o podrijetlu svakog pojedinog člana SS-a. Hitler je i napade provodio na točno određene datume i uz blagoslov raznih mistika. Ipak, sve je to palo u vodu i na kraju je Treće carstvo palo upravo onako kako je i nastalo, u krvi. Teoretičari zavjere tvrde da je samo pobijedila jača ezoterična struja. Bilo kako bilo, vjerujem da postoje indicije da gotovo svaka vojna sila u povijesti iza sebe ima i ovakvu pozadinu. Povezivanje vojnih akcija s bitnim datumima iz babilonskog i sumerskog naslijeđa jedna je sasvim druga i vrlo bitna grana teorija zavjere te takve čudne "koincidencije" graniče s okultizmom i tamnom pozadinom svjetskih vlasti povezanom s tajnim društvima. Slika 222 – Navodna fotografija mrtvog Hitlera, 1945. – Izvor: http://tst.greyfalcon.us/guns.html
Uz stotine drugih teorija izabrao sam još jednu vrlo zanimljivu, a zbila se u Pearl Harbouru. 7.12.1941. je dan koji je posve promijenio tijek II. svj. rata jer je posljedica bila aktivno uključenje SAD-a u rat. Japansko bombardiranje zračne baze SAD-a na Havajima uz potop bojnog broda USS Arizona s tisuću mornara i uz smrt još tisuću vojnika je jedan od najvećih previda u vojnoj povijesti. Kako je jedan slabo razvijeni Japan uspio tako oštetiti velesilu i zašto je odmah nakon toga Hitler objavio rat SAD-u, pitanja su koja nisu bez razloga postavljena. Američke tajne službe su poznate po svojim probijanjima vrlo složenih kodova Japanaca i interesantno je kako ovu nisu ni uhvatili. Zanimljivo je i da su se najveći vojni časnici povukli s Pearl Harboura prije napada. Isto tako, tu je i pitanje zašto Japan nije dokrajčio bazu poslavši pojačanje? Možda su bili u strahu od dolaska američkih pojačanja, koja ipak nisu bila u blizini? Naravno, sve ovo navodi da je Roosevelt bio umješan u napad i da ga je, poput Busha, iskoristio za bijes američke javnosti i podršku velikim ratnim ulaganjima. Postoji i tvrdnja da američki predsjednik zbilja nije znao za napad, dok je Churchill bio prilično svjestan što će se zbiti i da nije mrdnuo prstom zbog potrebe za pojačanjem u ratu.
223
Glas razuma o ovoj priči je to da su u to vrijeme SAD i Britanija bile zauzete pokušajem njemačke invazije na Ujedinjeno Kraljevstvo. Konstantni zračni napadi su odvukli pogled saveznika tako da nisu s nekim posebnim zalaganjem pratili zbivanja na području Tihog oceana. Po meni, ovo je tipičan primjer kako gotovo svaka teorija zavjere izgleda – nema pravih dokaza, a postoje čvrste indicije. Kada je nešto jako veliko u ulogu, uvijek postoji pričuvni plan da bi se plan i ostvario. Nažalost, imperijalističke sile kao i tajna društva koja navodno iza njih stoje gotovo u pravilu rade isključivo za korist korporacija koje financiraju njihove osvajačke apetite. Danas tako više nego ikada vidimo porast teorija zavjera povezanih s ratovima što nije niti čudno pošto SAD i saveznici napadaju Afganistan (koji je po teoriji svjetski epicentar narkobiznisa pokretan od strane američke vojske) iako su navodni teroristi 11/9 (koji su, btw, preživjeli udar u blizance što ćemo vidjeti kasnije) sve odreda državljani Saudijske Arabije dok je Irak napadnut zbog tzv. "Oružja za masovno uništenje" koje naravno nije niti pronađeno. Sljedeći na redu su Sirija (gdje je SAD i potpomogao današnjeg diktatora al Assada prilikom dolaska na vlast) i Iran, a sve će vjerojatno završiti desantom na Sjevernu Koreju. Tko god ne igra po "kvazi-demokratskim" pravilima ne završi dobro. Svijet je postao poprištem nasilja i mržnje i to ne vodi u dobrom smjeru. Nadam se da će ipak na kraju razum prevladati i da ratova neće biti, no, ne tako da neće biti potrebni zbog vladanja jedne svjetske vlade, već tako da neće biti potrebni zbog želje za mirom u svijetu. Slika 223 – Napad na Pearl Harbour, 1941. – Autor: Nepoznat
POLITIČKE TEORIJE Pošto je politika sama po sebi jedna velika zavjera ne treba čuditi da s velikim brojem mućki dolazi i velik broj skrivenih koristi. Najpoznatija afera u politici je zasigurno afera Watergate. Ona je zanimljiva i zbog toga što su svi svjetski analitičari u to vrijeme govorili da je tako nešto apsolutno nemoguće i da oni koji vjeruju u mogućnost takve afere nisu previše "čisti". Naziv Watergate dolazi od naziva Watergate Buiding, odnosno, središta Demokratske stranke gdje su 17.6.1972. na dojavu čuvara uhićeni ljudi koji su tajno vršili popravak pokvarenih prislušnih uređaja. Bijela kuća je sve to proglasila "trećerazrednom provalom" i velikom glupošću te je zanijekala umješanost. Novinari Bob Woodward i Carl Bernstein ipak nisu odustajali od svega te su nastojali dokazati smišljenu špijunažu svojih političkih protivnika od strane Nixona. Nixon je opet postao predsjednik izabran velikom većinom, no, nedugo poslije toga priznanje krivaca donosi veliku aferu. Pokušavao je zataškati cjelokupnu stvar, davao je "osakaćene" dokaze da bi na posljetku dao razgovore iz Bijele kuće.
224
Kolovoz 1974. donosi konačni dokaz – vrpcu koja dokazuje veliku umješanost Nixona u aferu. To je bio i nevjerojatni zaključak, opoziv predsjednika SAD-a. Po mnogima je najupečatljivija teorija zavjere ona sa sveprisutnim masonima i Illuminatima u politici SAD-a jer je previše dokaza koji, vidjet ćete, ne mogu biti slučajnost, a i na dohvat su ruke. Sam nastanak države je praktički po ovoj teoriji osmišljen tako da zadovolji gotovo svu simboliku masonerije tijekom stoljeća. Washington obiluje raznim građevinama, a definitivno najpoznatiji simbol ovog tajnog društva je kip slobode. Znakovi Masona i Illuminata na vidljivim mjestima u SAD-u: - novčanica od 1$ – piramida i svevidjeće oko (masonsko obilježje) - novčanica od 20$ – svijanjem dobivamo tornjeve i 11/9 simboliku - Veliki Pečat SAD-a – 13 strelica, 13 listića, 13 pruga, 33 pera na svakoj strani orlovih krila. 13 označava Luciferov bijes, 33 označava 33. stupnja masonerije, odnosno, slobodnog zidarstva dok se na originalnom pečatu se nalazi ptica Feniks koja označava ponovno rođenje - Originalna zastava SAD-a – na prvotno zamišljenoj zastavi na sredini je bilo svevidjeće oko - UN Emblem – 33 polja dužine i širine - Kip slobode – sve neodoljivo podsjeća na Semiramidu, odnosno, Ištar - Bijela kuća - gledajući gradski blok bijele kuće iz zraka vidimo pentagram naopako - državne institucije – veliki broj u arhitekturi posjeduje stupove Boaz i Jakin Slika 224 – Richard Nixon, 1973. – Autor: Bijela kuća
Ovo je naravno samo dio ogromnog broja simbola i poruka tajnih društava, vidljivih u javnosti. Zanimljiv je i illuminatski znak vraga, sa skupljenom šakom i ispruženim malim prstom i kažiprstom, ponekad uz dodatak palca. Postoji čitav niz slika Busha, Clintona, princeze Margaret, princa Williama, Berlusconija, Pape itd. koji upotrebljavaju baš taj znak, a sumnjamo da su pobornici takve vrste glazbe. Nisam detaljnije objašnjavao ovu teoriju jer smatram da u ovom slučaju slike govore više od riječi i interesantna je mogućnost da i najrazvijenije društvo na svijetu poput SAD-a može biti samo marioneta u rukama jedne mnogo veće organizacije (Illuminata?). Danas je posebno aktualna i teorija o 11.9. Jedan od najdownloadiranijih filmova u povijesti interneta je svakako "Loose change" autora Dylana Averyja, Koreya Rowea i Jasona Bernasa. Cijeli film su napravili kod kuće na laptopu, što dovoljno prezentira koliko film vrijedi zbog sadržaja. Zašto su dijelovi aviona odvedeni na otpad a nisu tretirani kao dokazni materijal, zašto su se čule eksplozije u blizancima (prve čelične strukture u povijesti koje su se urušile zbog vatre), zašto se urušila zgrada broj 4 koja je stotinjak metara od Blizanaca a avion se u istu nije niti zabio, zašto su danima prije napada iz zgrada izlazili kamioni, zašto je po prvi puta u povijesti zakazao američki sustav avioobrane propustivši čak tri aviona u istom danu, kako je moguće da udar na Pentagon izgleda poput udara rakete, ne i zrakoplova – samo su neka od pitanja koja muče autore ovakvih dokumentarnih filmova, kao i javnost. Prema anketama, vrtoglavih 40% Amerikanaca smatra da je 11.9. izazvala vlastita vlada! Takvim djelom bi se dobilo pokriće za nove svjetske ratove zbog pomanjkanja resursa u SAD-u.
225
Ovoj teoriji je strašno potpomogao i Oscarom nagrađeni dokumentarac Michaela Moorea Fahrenheit 9/11. Tu su opisane brojne veze obitelji Bush i bin Laden, kao i brojne nepravilnosti u Bushevoj politici. Naravno, zanimljiva je i teorija o Letu 93 koji je također tajanstven zbog nejasnih okolnosti samog prizemljavanja zrakoplova. Uglavnom, prevelika je isprepletenost vlasti SAD-a i obitelji Bin Laden da bi bilo što bilo slučajno. Tu je i drugi odlomak dokumentarca "Zeitgeist". Moje mišljenje je da bi za dublju analizu definitivno trebali pogledati ove dokumentarce jer se u njima najbolje objašnjava ovaj slučaj. O njemu bih i ja mogao napisati desetke stranica, no vjerujem da ste vrlo dobro informirani i da to nije potrebno. Slika 225 – Sjeveroistočni pogled udara u Blizance, 2001. – Autor: Nepoznat
ZAGONETNE SMRTI Epicentar ovog dijela poglavlja je, kao što pretpostavljate, J.F.K. Vjerujem da je snimku njegovog atentata vidio gotovo cijeli svijet i da svatko zna da je Lee Harvey Oswald optužen za ubojstvo. Dallas i 22.11.1963. su praktički obilježili noviju američku povijest. U priči su bila tri metka. Prvi metak je promašio povorku, drugi je ranio Kennedyja i Johna B. Connallyja, guvernera Teksasa (ova pretpostavka o jednom metku koji ranjava dvojicu je jedan od dokaza teoretičara zavjere o postojanju još jednog pucača, op.a.), dok treći ubija Kennedyja. Zanimljiva je i tajanstvena smrt Oswalda. Zaštita dotičnog je bila nonšalantna poput neotkrivanja napada na Pearl Harbor. Naime, dva dana nakon ubojstva, Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba u Dallasu, prolazi pored osiguranja s pištoljem i ubija Oswalda u gužvi. Motiv je osveta za predsjednika, što je moguće, no, zanimljivo je to da je Oswald trebao progovoriti u vezi s atentatom. 1967. Ruby umire od srčanog udara, pa eventualni pravi motivi nikad nisu otkriveni. 1976. je osnovano povjerenstvo za istragu o atentatu i izvještava da je vjerojatno postojao još jedan atentator. Javnost nikada nije zbilja obavještena o eventualnim dokazima (ovo pak podsjeća na 9/11, op.a.). Još neke od zanimljivosti su čišćenje limuzine u kojoj je sjedio Kennedy bez forenzičkog pregleda, gubitak fotografija s obdukcije itd.
226
Mogući pravi krivci za Kennedyjevu smrt su novi predsjednik Johnson, koji je za razliku od Kennedyja podržavao rat u Vijetnamu, mafija protiv koje se Kennedy snažno borio, CIA s kojom se zakačio jer nije želio napasti Kubu, FBI kojem je želio smijeniti direktora J. Edgara Hoovera, naftaši kojima je htio smanjiti bogatstvo, Illuminati kojima je bio prepreka za "normalan" razvoj manipulacije svijetom itd. Iz ovoga se da zaključiti da je Kennedy bio nevjerojatni idealist, čovjek koji je želio pravdu bez obzira na sve protivnike i da ga je to stajalo ubojstva. To zasigurno nije bilo tako i Kennedy nije bio neokaljeni političar nego izričito osoba koja se usudila odraditi neke stvari suprotno "njihovoj" agendi. Tko ga je u tome spriječio teško ćemo saznati, a preporuka je da pogledate jedan od poznatijih youtube videa u kojem se špekulira kako ga je u Lincoln limuzini ustrijelio vozač iste. Što se tiče poveznice s mogućim okultnim ritualom pogledajte vezu Kennedy-Lincoln u poglavlju Nevjerojatne slučajnosti. Slika 226 – John F. Kennedy, 1963. – Autor: Cecil Stoughton
31.8.1997. je pak obilježio povijest Velike Britanije. Smrt veoma popularne princeze Diane sa ljubavnikom Dodijem Al-Fayedom, vozačem Henrijem Paulom i teško ozljeđenim tjelohraniteljem Reesom Jonesom u prometnoj nesreći je potresla svijet. Bijeg od paparazza i udarac automobilom u potporni stup je službeni razlog nesreće. Kao i u drugim teorijama zavjere postavljaju se brojna pitanja. Zašto se baš u trenutku nesreće dogodio strujni udar koji je onemogućio kamere u snimanju nesreće, zašto je tako dugo trebalo da se pokuša spasiti tada još živu Dianu i odvesti je do bolnice, zašto je tijelo odmah balzamirano bez obdukcije – par su pitanja od nekoliko stotina enigmi koja bacaju drugo svijetlo na "nesreću". Dodijev otac, Mohammed Al-Fayed, je u početku javnosti bio prikazivan kao očajni starac, no svojim je bogatstvom i ugledom pronašao brojne dokaze koji ukazuju na drugačiju sliku famozne nesreće.
227
Dokazano je da je auto išao 100 km/h, a ne 195, kako je policija izvjestila. Osporen je i policijski dokaz o alkoholiziranosti vozača, koja je taj zaključak donijela vizualno, bez krvne pretrage (što je isto zanimljivo jer još nisam čuo za mrtvog čovjeka na kojem se vidi da je bio pijan, op.a.). Najnovija činjenica je da je vozač ipak bio testiran i da je imao tri puta veću razinu alkohola u krvi od dopuštene (i to mi je zanimljivo jer je teško neuočiti toliku pijanost, stoga ne razumijem zašto su ga pustili da vozi, op.a.). Tu je i dokaz da je tjelohranitelj bio vezan a ostali nisu, što i njega dovodi u eventualnu povezanost. Pariška tragedija je umješala i Francuze u slučaj. Jednosatni prijevoz do bolnice s dijagnozom da princeza nije u smrtnoj opasnosti je šokirala javnost. Doktori se brane tvrdnjom da su sporo vozili zbog unutrašnjeg krvarenja. Stoji i to da je usput bilo dosta bolnica u koje se moglo mnogo prije stići, a odgovor na to je da je to ipak princeza koja ne može biti bilo gdje na liječenju. Tunel je brzo bio dezinficiran i pušten u promet što onemogučava pronalazak dokaza. Intrigantan je i način na koji je kraljevska obitelj reagirala na smrt. Odmah su poslali izaslanika koji je s princeze skinuo nakit. Žalostan zaključak je da je nekima bio važniji nakit od ljudskog bića (o ovom bi David Icke imao štošta za reći, op.a.). O ostalim pojedinostima se da raspravljati i ostaje činjenica da smo ostali bez velike žene, promicatelja mira i dobrotvora, a ponajviše osobe koja nije podržavala strategije kraljevske obitelji vezane uz sve aspekte čovječanstva. Vjerojatno ste upoznati sa ostalim teorijama zavjere ovog tipa poput onoga da je Elvis još živ i zdrav i da živi na Kubi, da su 2Pac i Notorious B.I.G. zajedno "odmaglili" u neki tropski raj gdje rade nove albume, da je legendarni član Beatlesa Paul McCartney umro, a da je živ njegov dubler itd. Ova dva navedena slučaja su najviše vjerojatna, posebno onaj s Kennedyjem jer ste i sami vidjeli koliko ga je ljudi željelo vidjeti mrtvim. Slika 227 – Princeza Diana, 1987. – Autor: Rick, wikipedia
ZDRAVSTVENE TEORIJE Slučaj u kojem se vidi dokle je spremna ići vlada SAD-a zaista je šokantan. Od 1932. do 1972. trajao je projekt u kojem se, vjerovali ili ne, ispitivao učinak sifilisa na crncima, te da li imaju bolji imunološki sustav od bijelaca u borbi protiv te bolesti. Sveukupno je na njega podvrgnuto 399 crnaca, nije im rečeno što im je ubrizgano u krvotok i nisu bili liječeni. Strašne smrti subjekata, kao ni zaraženost njihovih potomaka nije smetala doktore koji su provodili projekt. Tada je projekt prešao u drugu fazu, tzv. "besplatno liječenje", u kojem su umjesto liječenja subjekti bili podvrgavani laboratorijskim ispitivanjima i bolnim pregledima naživo. 1947. Penicilin se počeo koristiti kao lijek, no zaraženi su se liječili nepostojećim lijekovima. Jedan od onih koji su saznali za projekt, Peter Buxton, nije mogao šutjeti o onom što se događa pa je slučaj ošao u javnost. 1997. Bill Clinton se ispričava svima koji su bili podvrgnuti ispitivanju. Nakon svega se postavljaju pitanja koja je bila svrha svega, zašto je znanstvena metodologija bila primitivna i nažalost, na ova pitanja vjerojatno nikada nećemo doznati odgovor. Zbog svega ovoga nije ni čudo što postoje brojne teorije o Africi kao poligonu za pokuse i farmaceutske korporacije. Upravo ondje počinju i ostale interesantne teorije poput one da je tamo plasiran AIDS radi smanjenja broja stanovnika. Jedan od glavnih uključenih u moderni projekt eugenike (koji je dokazano još na snazi, a radi se upravo o balansiranju stanovništva po nacističkom receptu nadljudi) je veliki magnat Bill Gates koji je više puta naveo kako je smanjenje stanovništva jedini spas od dokazano izmišljenog globalnog zatopljenja. On je također veliki pobornik cijepljenja afričke djece što ističe važnijim od redovnih zaliha hrane, a kako je nedavno otkriven kao glavni financijer Chemtrail projekta ništa ne čudi. Ukoliko slike s majanskog Borgia kodeksa percipiramo kao dokaz da je AIDS mnogo starija bolest nego što se čini, a virus HIV divlja stoljećima (pogledajte Maje i poglavlje Drevne civilizacije, op.a.) onda teorija zavjere postaje mnogo vjerojatnijom. Puštanje drevne bolesti u prirodu ne bi čudila, posebno ako pogledamo slične i već viđene prakse.
228
Možda i daleko veća, poznatija i perfidnija manipulacija je ona u kojoj farmaceutske i zdravstvene korporacije guraju vlastite lijekove nauštrb prirodnih i teško naplativih. Dva poznata slučaja svakako navode na ovakav zaključak. Slika 228 – Ortografska karta Afrike, 2009. – Autor: Martin23230, wikipedia
Kemoterapija je iznimno unosna industrija koja godišnje prevrti oko 200 milijardi$. Po jednoj australskoj studiji iz 1998. godine od 4.638 žena oboljelih od raka dojke njih 164 je donekle ozdravilo od kemoterapije što je 3,5%, a to je čak i visok postotak s obzirom na ostatak svijeta (2-2,5%). Postotak izlječenja je nepromijenjen još od 70.-tih godina prošlog stoljeća unatoč napretku postupka što je samo jedan od razloga zašto tih podataka nema u javnosti. Interesantan je i način na koji vam doktori iznose rezultate. Gotovo uvijek ćete podatke dobiti u postotku relativnog, a ne apsolutnog rizika, pa će tako povećanje mogućnosti oporavka od velikih 50% najčešće zapravo biti svega 2-3% veći postotak nego ranije. Bitno je naglasiti i utjecaj kemoterapije na balans cijelog organizma jer njezine zloglasne nuspojave nepovratno uništavaju niz organa što ovaj tretman označava kao prilično neuspješan. Što je alternativa? Vitamin B17 je jedna od najpoznatijih, ponajviše kao preventiva. Rak je po vodećim promotorima ovog alternativnog lijeka rak avitaminoza pri kojoj organizam stvara poremećaje uzrokovane nedostatkom ovog vitamina. Rak je po definiciji posljedica nekontrolirane i u tom trenutku nepotrebne diobe stanica koje stvaraju mutacije. Sve to je uzrokovano kroničnim nedostatkom unosa B17-ice, prema već spomenutoj teoriji Ernsta T. Krebsa i štovateljima njegovog lika i djela, koji se nalazi u nizu koštica voća obitelji ruže, sušenom voću, travama bogatim nitriloksidima kao i u prosnom i lanenom kruhu, te mesu divljači koja to sve konzumira. Ova teorija izgleda suluda dok ne provjerimo koji narodi ne oboljevaju od raka. Eskimi, Hopi i Navajo Indijanci, Hunza pleme itd. ne poznaju ovu strašnu bolest upravo zbog svog režima prehrane (do 2500 mg B17 dnevno). To je činjenica i tu nema dileme, jedino je upitno da li je zbilja ovaj vitamin uzročnik tome. Ako je to istina onda je laetril (drugi naziv za amigdalin i B17) formula bez premca u svijetu znanosti. A zašto nema te formule na tržištu? Jer dokazano stvara otrovni cijanid i zbog toga je cijeli projekt proglašen toksičnim po čovječanstvo (što je zanemareno kod mnogo opasnije kemoterapije).
229
Ono što je zanimljivo je argument da se cijanid formira isključivo u rakom pogođenim stanicama zbog njihove konzumacije šećera pri čemu se oslobađa što kao rezultat ima uništavanje zaraženih stanica. Otrov se uništava otrovom, baš kao i kod kemoterapije. Samo što jedan zadovoljava zakone tržišta dok se drugi nalazi u svakom voćnjaku. Suluda borba protiv ovog vitamina dovodi do potrebe (koju propisuje američka FDA) za izdavanjem patenta (studije i ispitivanja koštaju oko 50-100 milijuna $) i zabranom laetrila zbog količine cijanida (ista količina i u drugim vitaminima koji se slobodno prodaju, npr. B12), a na poslijetku je zabranjena čak i prodaja koštica biljaka s njegovim sadržajem. Drugi primjer je "borba" protiv heroinske ovisnosti. Jedan od brandova takve poslovne politike je terapeutski lijek za heroinske ovisnike zvan metadon (kod nas poznatiji pod komercijalnim nazivom heptanon). Slika 229 – Primjer proizvoda od laetrila – Izvor: HRSvijet.net
Metadon uzimaju očajni korisnici koji nemaju izbora pa nas korporacije u ovom slučaju podsjećaju na njihove fiktivne oponente, zloglasne dilere heroina, jer im je satisfakcija velika zbog konstantnog priljeva novca a još veća kada ovisnik i druge "navuče na hors". A upravo je preprodaja besplatnog metadona (najčešće krađom iz ambulanti) sekundarna grana zarade. Ono što nas najviše zanima je efekt na liječenje od ovisnosti. Pojednostavljeno, metadon blokira osjećaje zadovoljstva nakon uživanja heroina i zadobivenu ovisnost mozga o istima. Dakle, fizička ovisnost je nadvladana (pošto se metadon koristi i za ublaživanje boli pri operacijama itd.), no što je sa psihičkom? Laik bi vjerojatno sada rekao da korporacije zamjenjuju ovisnost o heroinu (od kojeg nemaju materijalnu korist) s ovisnošću o metadonu (koji je vrlo unosan) što je zasigurno i istina, no problem je taj da je metadon puno teža ovisnost za oporavak tijela od heroina. Osim toga, heroinskim ovisnicima vlade plaćaju boravak u komunama, dok metadonski ovisnici ovise o isplativosti vlastitog liječenja (čitaj: broju istih u klinici). Paradoks nije teško zaključiti – ukoliko je dovoljan broj ovisnika i terapija onda je i liječenje učinkovitije, ukoliko nije – ostajete u paklu gdje je svaki dan vaše patnje dan punjenja novčanika zdravstvenih giganata (SAD prednjači u ovakvom reguliranju komuna). Pošto sam metadon okarakterizirao kao drogu s puno nedostataka sada dolazimo do alternative. Ibogain je prirodna psihoaktivna supstanca koju nalazimo u brojnim biljkama iz obitelji iboga. Koristi se već stotinama godina u raznim afričkim plemenima kao dodir sa višom spoznajom. Nedostaci u tretmanu heroinske ovisnosti gotovo da i ne postoje.
230
U potpunosti ometa želju ovisnika za drogom nakon povlačenja iste iz organizma, a vizijama pokazuje psihičke načine oporavka od uzimanja droge i ne ostavlja posljedice. Nevjerojatni rezultati liječenja dolaze iz cijelog svijeta, postotak učinkovitosti je iznad 80%, a možda i više, jer ne postoje studije uspjeha. Zašto ih nema? Ne treba previše mudrovati da bi se zaključilo da je ovaj tretman zabranjen od strane zloglasnih zdravstvenih institucija koje su pod kontrolom farmaceuta. Ibogain je na popisu zabranjenih supstanci kao opojna droga što donosi i drugu stranu medalje. Pošto je ponekad potrebna samo jedna doza za izlječenje ovaj postupak je najjeftiniji što ne odgovara zakonima tržišta. Još jedan veliki paradoks je taj da je upravo ibogain najbolje sredstvo za skidanje s metadona, te je višestruko učinkovitije sredstvo protiv bolova. Nikada nije rano za početak borbe sa heroinom, metadonom, nikotinom i ostalim ovisnostima, a Hrvatska je pogotovo u dobroj poziciji jer su jedine dvije države koje oobravaju ovu terapiju Slovenija i Češka. Ljudi iz cijeloga svijeta odlaze kod naših susjeda i uspješno svladavaju poroke. Ako je u okršaju kemoterapije i vitamina b17 održan svojevrstan status quo ovdje je ibogain posve porazio velikog favorita i samo je pitanje vremena kada će barem u ovom slučaju priroda i razum svladati laboratorij i profit. Kao zaključak jedno je kristalno jasno – dok ima bolesti ima i potrebe za lijekovima, a dok ima novca ima i potrebe za njihovom regulacijom... Slika 230 – Plod Iboge – Izvor: wikipedia
PREHRAMBENE TEORIJE Prehrambene teorije su definitivno usko povezane uz one zdravstvene, a po brojnim teoretičarima zavjere najbolji i najučinkovitiji su način psihofizičke manipulacije čovječanstvom. Tako je zdravstvenim korporacijama omogućeno plasiranje neučinkovitih lijekova (metadon), izmišljanje opsega neke zaraze (svinjska gripa), stvaranje sekundarnih oboljenja terapijama (kemoterapija) i to na način koji često uključuje utjecaj na doktore putem mita (srpski slučaj citostatika). Pošto zdravi ljudi na ovakve stvari samo odmahuju rukom kao da ih to ne interesira postoji grana manipulacije koju niti oni ne mogu izbjeći, a to je prehrambena industrija. Ne moraš ići kod doktora, ne moraš uzimati lijekove, no hraniti se moraš – to se ne može ignorirati. Kroz praksu smo vidjeli da ukoliko izbjegavamo hranu koja nam je servirana i počnemo se zdravo hraniti (izbjegnemo prehrambene otrove) doktori nam dijagnosticiraju ortoreksiju, tj. psihološki poremećaj konzumiranja zdrave prehrane i završimo na tabletama, te zatvaramo krug manipulacije (zdravstveni otrovi). Najpoznatiji otrov koji redovito vidimo na reklamama je definitivno i najslađi, te ga s pravom možemo prozvati "slatki grijeh". Šećer je tisućama godina bio posve normalan (čak i luksuzan) dio ljudskih života kojeg su uzimali i mladi i stari kao posve regularan dio prehrane. No, onda dolaze osamdesete. Po prvi puta u povijesti postaje bitan svaki zalogaj i započinje agresivna kampanja kulta vlastitog tijela gdje samo jedna žlica šećera dovodi do celulita i nakupljanja masnih naslaga što u prijevodu znači da više ne izgledate savršeno. Nekada je šećer bio stvar prestiža, a od ovoga trenutka postaje neprijatelj organizma broj jedan. Najpoznatiji svjetski huškač GMO prehrane i sinonim za bojni otrov Agent Orange koji je uništio naraštaje vijetnamske djece tijekom oprašivanja u vijetnamskom ratu, zloglasni Monsanto, nakon kupnje tvrtke Searle Pharmaceuticals postaje proizvođač revolucionarnog zaslađivača aspartama. Searle je pak pionir aspartamske proizvodnje i glavni razlog zašto je FDA (američka administracija za hranu i lijekove) isti proglasila posve zdravim i provjerenim. Kada bi još dublje ušli u materiju za sve je kriv predsjednik ove tvrtke koji je nakon revolucionarnog aspartama progurao i revolucionarni digitalni signal skupa s HDTV tehnologijom, te kasnije i "spas" od ptičje gripe, lijek tamiflu, i to sve kao predsjednik tvrtki zaslužnih za njihovo otkriće. Ovaj živući sukob interesa je čovjek po imenu Donald Rumsfeld, glavni odgovorni za invazije na Afganistan i Irak, zlostavljanje ratnih zarobljenika, a danas predavač ideologije nakon 9/11 i povijesti terorizma na Stanfordu. Politička pozadina je i više nego jasna, no što je cilj? Svaka rasprava o cilju može se pokrenuti tek nakon provjere aspartama i njegovog učinka na organizam. Pošto je 200 puta slađi od šećera koristi se u gotovo svim aspektima prehrane. Najlakše ga je prepoznati po oznaci "Sugar-free" odnosno "Bez šećera" koja podsvijesno brojne mlade ljude dovodi do kupnje Cole Light i Zero, svih vrsta žvakačih guma, žitarica, kakaa, jogurta, raznih multivitaminskih sokova, dodataka prehrani za teretane, čajeva itd. Ova lista bi se mogla nastaviti do kraja stranice. Aspartam je u osnovi umjetni zaslađivač koji se proizvodi iz genetički modificirane bakterije Escherichie coli, te sadrži desetak posto metanola, otrova koji je i u iznimno malim količinama smrtonosan (dnevni unos korištenjem ovakvih proizvoda ponekad prelazi 3000% od dopuštene količine metanola?!). Pa je tako stotinjak provedenih studija dokazalo da ovaj zaslađivač može uzrokovati čak 90 (?!) nuspojava među kojima su: sljepilo, epilepsija, zvonjava u ušima, zamagljeni vid, vrtoglavica, glavobolja, grčenje, depresija, umor, razdražljivost, nesanica, zastoj seksualnog nagona itd. Za ovaj popis vrijedi isti zaključak kao i za prethodni. Nama je posebno zanimljiva nuspojava strahovitog debljanja jer je upravo zbog toga aspartam i dobio primat nad šećerom (aspartamski fenilalanin blokira serotonin i osoba je stalno gladna).
No, svakom pametnom je ionako jasno da to nema nikakve veze. Čak 75-85% svih prijava upućenih ka FDA zbog zdravstvenih tegoba zadobivenih negativnim reakcijama na prehrambene aditive dolazi radi aspartama što ih nije omelo u proglašavanju istog nimalo opasnim po zdravlje. Kako ljudi sve više saznaju za negativne posljedice ovog otrova korporacije koriste zamjenska imena poput NutraSweet, Equal, Spoonful ili E951, te ga zamjenjuju sa "zdravim" acesulfamom K koji je sa svojim otrovnim učinkom priča za sebe ili saharozom, sukralozom itd. Interesantan je i podatak da sve više tvrtki (poput pojedinih zrakoplovnih i autobusnih prijevoznika) brani svojim zaposlenicima proizvode sa koncentracijom aspartama zbog potencijalnih nesreća pod njegovim djelovanjem na organizam.
231
I evo nas napokon na potencijalnom cilju svega ovoga. Mnogi istraživači aspartam stavljaju bok uz bok ostalim instrumentima tzv. Novog svjetskog poretka (NWO) kao poligon kontrole nad modernim čovjekom između ostalog radi ometanja mogućnosti koncentracije i spoznaje, meditacije, rada mozga i procesa spavanja. Kao rezultat toga osoba je blokirana prvenstveno u spoznaji samog sebe te je savršeni rob navika poput posla, televizije i poroka. Naravno, tu je i mnogo prizemnija i pragmatičnija mogućnost, a to je aspekt zarade. Milijarde u opticaju vjerojatno imaju svoju snagu, no moje mišljenje je da šećer vrti puno više novca u svom tržištu od zaslađivača a i puno lakše ga je gurati kroz zakone država što dovodi do generalnog zaključka da je nešto puno zlokobnije u pozadini. Bilo kako bilo, konačni savjet je da konzumiramo šećer ili med, a umjetne zaslađivače ostavimo po strani jer je zdrav razum ipak bitniji od savršenog tijela koje, ruku na srce, ionako nećemo dobiti kroz jogurte i sokove, već kroz fizičke napore u prirodi ili teretanama. Isto tako je bitna i borba protiv GMO-a. Genetski modificirani organizmi su također pod palicom Monsanta i trenutno traje sve veća podrška tome da se isti plasiraju kroz legislativu Europske unije. Ukoliko smo aspartam donekle mogli prikazati kao štetan na jednoj stranici onda bi nam za GMO trebalo barem deset. Veliki broj znanstvenih studija dokazao je kako ovakav tip manipulacije prirodom dovodi do teških genetskih poremećaja kod konzumenata GMO-a. Naravno, sada je lako reći da nećemo jesti takve proizvode no što ako kroz par godina više ne bude obavezno na proizvod napisati da je GMO? Što ako i danas jedemo meso životinja koje u svojim prehrambenim navikama svakodnevno konzumiraju nametnuti GMO? Što ako su proizvodi nastali od soje (poput proteina koje gutaju bodybuilderi) koja je genetski modificirana, a mi ih zatim neznajući koristimo? Iako će dežurni skeptici automatski sve povezati s bezrazložnom panikom moje mišljenje je da vrlo indikativno koliko se ova vrsta moderne prehrane želi tajno i skrivečke progurati na svjetska tržišta ukoliko je znanstveno potvrđena kao bezopasna po ljudski organizam. Kritički analitičari GMO-a tvrde kako ova hrana cilja na buduće naraštaje planeta koji će biti "oštećeni". Što to znači? Tek ćemo vidjeti, no sumnjam da će to biti vidni fizički poremečaji, puno je vjerojatnije da će biti ili psihički ili modifikacijski (organizam postaje plodno tlo za čipove i ostale primjere kontrole na globalnoj razini). Osim GMO-a svakako vrijedi podcrtati i projekt florirane vode (zaglupljivanje masa), emulgatore, živu, steroide i ostale manipulacijske tehnike u prehrani koje svakako proučite... Slika 231 – Rekristalizirani aspartam – Autor: LhcheM, wikipedia
VJERSKE TEORIJE Najveća povijesna i vjerska osoba svih vremena, Isus Krist, prilično je čvrsto opisan u mentalnom sklopu svakog vjernika. Pitanje je što bi bilo kad bi jednog dana sve to palo u vodu? Da li bi to dovelo do masovnih nemira u svijetu ili pak do jedne velike malodušnosti? Prema jednoj teoriji, Isus je odrastao kao privilegirano dijete na dvoru do 12. god., a kao odrastao čovjek je živio i imao najmanje dvoje djece s Marijom Magdalenom. U jednoj verziji nije umro na križu, po drugoj je, pa je Marija Magdalena otišla s djecom u Španjolsku ili, po još jednoj verziji u Francusku. Naravno, neposredno prije smrti, Isus joj ostavlja brigu o svojoj crkvi...
232
Jasno, to je stoljećima bila najveća tajna katoličke crkve i velikih kraljevskih obitelji koje su baš tim skrivanjem Isusove loze uspjeli i svrgnuti istu s trona brojnih eurodržava. Ipak, postoji i tajno društvo koje stoljećima čuva tajnu (po autorima "Sveta krv i sveti gral" Sionski priorat, kasnije utvrđeno da takvo društvo vjerojatno ne postoji, op.a.). Knjiga koja je proslavila ovakve navode je "Da Vinciev kod" čiji svjetski uspjeh uopće ne iznenađuje s obzirom na osudu crkve što je uvijek bio dodatni impuls za publiku i masovne odlaske u kina prilikom izlaska istoimenog igranog filma. O tajnim društvima koja navodno čuvaju tajne Kristove loze sam pisao u istoimenom poglavlju knjige, a o samoj osobi Isusa Krista, kao i o navodima nekih znanstvenika o njegovom životu sam pisao u poglavlju Vjerske misterije. Naravno, nije Isus jedini koji je predmet zavjere. Slično prolazi i Vatikan. Sustavno zataškavanje pedofilije danas je čista zavjera te je kao takva prepoznata i od strane pravnog sustava država. Inkvizicija je pak okultizam i "pravo podrijetlo" kršćanstva koje dolazi iz paganizma potjeralo u ilegalu dok šesdesetak godina koliko se već prevode Spisi iz Kumrana teoretičare zavjere navodi na mogućnost da crkva namjerno odugovlaći proces zbog "škakljivih" štiva. Apokrifna, tj. izbaćena evanđelja u sve ubacuju i venecijansko crno plemstvo koje je infiltracijom u papinstvo izbacilo pravu istinu iz Biblije koja im služi za promociju njihovih mračnih obreda kroz modernu katoličku ceremoniju. Moje osobno stajalište je da su teorije o Isusu prilično bizarne i jedini aspekt koji donekle "pije vodu" je onaj da je jako slabo obrađen kod povjesničara i da je zapravo jedini pravi dokaz o njegovom djelovanju Biblija što donosi određene i zanimljive indikacije. Djelovanje crkve je ionako odavna državničko, pa zavjere bilo koje vrste nimalo ne čude... Slika 232 – Raspeće Isusovo, 1482. – Autor: Pietro Perugino
SVEMIRSKE TEORIJE Brojne teorije zavjere koje su vezane uz svemir su iznimno zanimljive jer imaju krivulju od slučaja sa strašno mnogo dokaza do onih bez ikakvih indicija s prilično nevjerojatnim tvrdnjama. Tvrdnja o kontaktu s vanzemaljskom inteligencijom je vjerojatno ona s ponajviše dokaza, tvrdnja o dolasku cjelokupnog života iz svemira je možda ona koja ima ponešto dokaza, dok su tvrdnje o tome da su svi političari i moćni ljudi zapravo vanzemaljci one koje zbilja nemaju dovoljan broj vidljivih dokaza. Ja ću ovdje opisati najpoznatiju teoriju zavjere koja se tiče svemira, a dolazi iz neposrednog susjedstva, odnosno, Mjeseca. 21.7.1969. je jedan od najvećih dana u povijesti čovječanstva. Tada su Neil Armstrong i Buzz Aldrin koračali po Mjesečevoj površini. Općeprihvaćena teza tog doba bila je da je to početak ubrzanog puta kroz Sunčev sustav i prvi stupanj budućeg naseljavanja Mjeseca. Gotovo trideset godina kasnije se možemo samo nasmijati na ovakve hipoteze.
233
Utrka između SAD-a i SSSR-a je u to vrijeme bila na vrhuncu. Što se tiče svemira, SSSR je bio u značajnoj prednosti. Prvi su poslali čovjeka u svemir što je bio veliki šamar SAD-u. No ipak, SAD pobjeđuje u bitci za odlazak na Mjesec što kreira ponos Amerikanaca, te pojačava nacionalnu svijest koja je potrebna za neke druge stvari (Vijetnam, op.a.). I sada dolazi kapitalno pitanje – Je li čovjek uopće bio na Mjesecu? Nedavno je sve dodatno podgrijalo priznanje NASA-e da su "izgubili" sve originalne videosnimke dolaska na Mjesec. Sada ću vam navesti neke od "dokaza" o navodnom neslijetanju na Mjesec, odnosno, snimanju u studiju. Mislim da ste svi čuli za pomicanje američke zastave iako na Mjesecu nema atmosfere, a samim time niti vjetra. Naravno, odgovor je da je zastava zavezana žicom jer je uvreda da visi na štapu. Skeptici uzvraćaju tvrdnjom da se sve to zna, a pomnijim gledanjem se vidi da se unatoč svemu zastava vijori. I slijetanje letjelice je zanimljivo. Pošto su vidljive ogromne količine prašine kako to da se nije podigla u zrak i kako letjelica nije prašnjava, već je prilično čista, a nije bilo ni nikakvih promjena na površini pod utjecajem vatrenog mlaza? Pošto je poznato da je Sunce jedini izvor svijetlosti na Mjesecu, kako postoji više izvora svijetlosti na fotografijama? Nisam uspio doznati da li je NASA možda osvjetljivala astronaute, no, svakako je zanimljivo. Tu su i oznake na fotografiji čije se "fotošopiranje" očigledno vidi jer pojedine oznake u montaži ostaju iza astronauta i Mjesečeve površine što ukazuje na kasnije dodavanje istih. Slika 233 – David R. Scott tijekom misije Apollo 15, 1971. – Autor: James B. Irwin
Kada se sve objektivno sagleda, prilično je nevjerojatno da čovjek nije bio na Mjesecu, no, moramo ostaviti prostora i za takvu mogućnost – naročito ukoliko promatramo samo prvo sletanje (ostala su manje obavijena velom sumnje). Možda bi takvim otkrićem i onaj legendarni korak postao mnogo minorniji nego što ga pamtimo. Druga, također prilično poznata teorija, ona je da sav današnji život ili barem ljudska vrsta kakvu poznajemo dolazi iz svemirskih prostranstava. Sada su tu razne tehnikalije poput toga da smo došli kao tzv. "sjeme života" s nekog od brojnih asteroida. Ipak, puno je zanimljivija tvrdnja koju prakticiraju recimo Zecharia Sitchin, Erich von Däniken ili David Icke, a ta je da su vanzemaljci genetski manipulirali pračovjekom i time stvorili modernog čovjeka, ili da je čovjek kao "gotov proizvod" došao na Zemlju. Sumerani na svojim glinenim pločicama daju određene dokaze da se tako nešto i dogodilo. Tako su ljudi nastajali iz posude, vanzemaljci iliti Bogovi su vladali svijetom (što potvrđuju gotovo sve drevne civilizacije, op.a.), a brojni NLO-i su orbitirali planetom i nebom. Ono što danas zvuči pretjerano i nevjerojatno, tada se uzimalo zdravo za gotovo. Gomila dokaza poput kipića i slikarija tih drevnih bića nas okružuje diljem svijeta. Od majanskog astronauta, egipatskih piramida i bogova naslikanih unutar istih, Maja i Inki koji su živjeli u suživotu s bićima iz svemira, pa sve do Atlantide i Mua koji su netragom nestali, ovaj svijet obiluje indicijama koje možda upućuju na mogućnost da i mi dolazimo iz svemira na ovaj ili onaj način.
234
Moderna znanost naravno najčešće ismijava ovakve teorije uz tvrdnje da je Darwin dokazano u pravu, te da je folklor bio glavni stil života tih starih primitivnih naroda. Vodeća struja znanstvenika tako ismijava i pomoć vanzemaljaca u razvoju čovjeka jer je to smiješno i naivno, kao i stvaranje čovjeka jer to uključuje parenje svemiraca i pračovjeka. To jasno nitko nije niti ukazao, jer je puno vjerojatnija genetska manipulacija, no moderni znanstvenici nažalost ne žele niti pročitati neka drugačija razmišljanja od vlastitih jer su oni u potpunosti u pravu. Problem je i to što istraživači ovakve tematike najčešće nemaju adekvatno obrazovanje pa im doktori znanosti uvijek to mogu "nabijati na nos". Zato nećemo biti u potpunosti sigurni u valjanost ovakvih teorija dok ne nađemo konkretne dokaze. Čitanjem sve većeg broja štiva o ovoj materiji ljudi dobivaju uvid u vjerojatnost teorija koja svakom pročitanom knjigom proporcionalno raste. Naravno, zapitajte se kolika je zapravo realna vjerojatnost ovakvih tvrdnji jer sve ima svoje lice i naličje, promovirajte vlastito i tuđe kritičko razmišljanje i dolazite do univerzalnog pitanja: Što je uopće istina, postoji li ili je sve pitanje subjektivnog stava i razmišljanja? Slika 234 – Pokojni Zecharia Sitchin, 2000. – Autor: Nepoznat
TEORETIČARI ZAVJERE DAVID ICKE Od svih teoretičara zavjere, po mom mišljenju, David Icke je definitivno najcjelovitiji u svom istraživanju. Nekada veliki engleski nogometni talent zbog artritisa napušta tu karijeru, te postaje poznati sportski novinar. U isto vrijeme je i glasnogovornik engleske Stranke zelenih. No, ključ svega je odlazak u Peru i vizija koju je iskusio na jednom tamošnjem brdu 1991. Nakon toga odlazi u Terry Wogan Show u kojemu priča o potpunoj promjeni vlastite svijesti što cijelu Britaniju dovodi do smijeha. Najismijavaniji čovjek u državi tako dobiva otkaz na BBC-u, no ono što je najbitnije – niti u jednom trenutku ne mijenja vlastito mišljenje zbog osude već nastavlja u svojim istraživanjima. Početak teorije o globalnoj zavjeri kreće u raznim knjigama, a najbolje ranije knjige su "I istina će vas osloboditi", "Ja sam ja, ja sam slobodan", a sve je kulminiralo knjigom "Najveća tajna". Tu otkrivamo najbizarnije, ali po mnogima i najbolje razmišljanje Davida Ickea.
Dakle, svijetom u principu od pradavnih vremena, kroz kraljevske loze koje se samo međusobno miješaju, upravljaju Illuminati, tj. tajno društvo infiltrirano u Masone, Vatikan i sve pore društva. Stoljeća manipulacije vode svom glavnom cilju, jednoj Svjetskoj vladi, sa Svjetskom bankom, vojskom i novcem. Potpuna centralizacija svijeta je višestoljetni cilj koji se može ostvariti jedino postupno – strahom kojeg ljudi moraju konstantno osjećati i tako prihvaćati naredbe i zakone koje bez utjeranog straha nikada ne bi prihvatili. Fascinira nedostatak suosjećajnosti od strane vladajućih skupina kao i konstantna borba za prevlast i teritorijalnost. Sada se moramo vratiti u daleku prošlost, točnije u doba koje prethodi Sumeru, a Sumerani su ga uredno zabilježili. To je genetska manipulacija čovječanstva od vanzemaljaca koji su reptilski humanoidi koji mogu mijenjati oblike. Pošto ti reptili i dan danas upravljaju čovječanstvom preko kraljevskih loza za što postoji veliki broj dokaza u simbolici, kipovima i građevinama, kao i u tekstovima starog i modernog svijeta, to objašnjava one njihove karakteristike poput bezosjećajnosti jer se upravo tako ponaša i čovjek kada mu radi dio mozga zvan gmazovski. Tako su religija, politika i novac jedni među brojnim načinima manipulacije, podjele i upravljanja čovječanstvom, dok je svijet oko nas iluzija nalik na hologram. Antisemitizam, rasizam i ismijavanje su samo neki od načina borbe protiv Ickea. Iako tko pročita ijednu njegovu knjigu može vidjeti da Icke ne poznaje pojam rase jer su svi ljudi jedna te ista beskrajna svijest, postoje skupine koje mu žele natovariti na leđa neke nesnošljivosti. U principu, ako je sve njegovo štivo istina, svijet je jedno nimalo prijatno mjesto koje je u potpunosti od najbeznačajnijeg pojedinca (po Ickeu su svi vrlo značajni tako da ovakav pojam niti ne postoji, op.a.) pa sve do samog političkog vrha kontrolirano i izmanipulirano. Rothschildi, Rockefelleri, britanska kraljevska obitelj i brojni drugi su sam vrh piramide koja se s nama igra kao s lutkama na koncu. Kako bi otkrili mogući spas od svega pročitajte neku knjigu od Davida Ickea i uživajte.
ALEX JONES Ako je Icke najcjelovitiji teoretičar zavjere Jones je zasigurno najgorljiviji i najbučniji. Čovjek čiji je zaštitni znak megafon zapravo je poznati američki radio voditelj. Zbog svog osebujnog načina vođenja emisija i beskompromisnosti je 1999. dobio otkaz na radio postaji KJFK, navodno zbog poteškoća s nalaženjem sponzora za emisiju. Njegovo mišljenje je da je ta odluka isključivo politička i dolazi sa samog vrha. 2000. izlazi na izbore kao jedan od republikanskih kandidata, no nedugo zatim se ipak povlači. Jasno, samu prijavu je i napravio iz razloga da bi mogao nadgledati manipulaciju iznutra. Iz iste godine dolazi i snimak koji ga je proslavio širom svijeta. Naime, on i njegov asistent Mike Hanson uspijevaju ući unutar kompleksa Bohemian Grove na kojem se već desetljećima skuplja elita i ljudi koji su predviđeni za sam vrh SAD-a zbog održavanja okultnih rituala za koje se vjeruje da idu čak i do žrtvovanja male djece. Do tada se žestoko opovrgavalo i samo postojanje bilo kakvog svetišta pa je upravo iz tog razloga ovaj snimak toliko revolucionaran. Naime, jasno je vidljiva cijela velika tribina s mnoštvom uzvanika dok je pedesetak metara ispred kip sove visine preko deset metara pred kojom se nalazi desetak ljudi obučenih u razne halje koji obavljaju magijske i okultne obrede. Naravno, automatski se postavlja pitanje, a to je što uopće radi politička elita na jednom takvom skupu i kako to da se javnost praktički nimalo ne pita o moralnosti i samoj svrsi njihovog sudjelovanja u istom?
235
Danas je Jones jedan od tzv. lovaca na Bilderberg grupu, tajno društvo ili pak izvršno tijelo nekog tajnog društva koje više puta godišnje okuplja najmoćnije ljude svijeta s ciljem dogovora o svim važnim pitanjima za upravljanje čovječanstvom. Tako je 2006. uhićen u Kanadi bez ikakvog razloga te mu je policija zaplijenila opremu pod lažnim izlikama o sigurnosti što je po njemu bio evidentan dokaz da im postaje trn u oku. Snimanje i praćenje ove grupacije mu je danas jedna od najvećih okupacija. Uz sve to odrađuje i redovne tjedne emisije na tri različita radija u Americi koji se mogu pratiti i putem interneta. Poznat je i po svojim kontroverznim dokumentarnim filmovima. Od 1998. i dokumentarca koji govori o kineskoj robi koja dolazi u SAD i produkt je rada djece robova, te o bombaškom napadu u Oklahomi, 2000. godine i Bohemian Grovea, 2005. i filma "Rise of the Police State" u kojem objašnjava urotu 9/11, te do odličnog "End game" iz 2007. koji svakako trebate pogledati, najnoviji mu je uradak dokumentarac o Baracku Obami "The Obama Deception" gdje je već tijekom izbora razotkrio brojne čudne situacije vezane uz Obamu. Od kontroverznog rodnog lista koji je očigledno falsificiran (postoji zakon po kojemu strani državljanin ne može biti predsjednik SAD-a) pa do laži tada budućeg predsjednika tek danas uviđamo točnost filma. Kada sve ovo uzmemo u obzir prava je šteta što nema više ovakvih aktivista i boraca jer bi i vladajuća struktura bila puno opreznija pri izglasavanju manipulatorskih zakona koji obuhvaćaju većinu današnjeg zakonodavstva. Očito se čovjek nahodi po onoj narodnoj: „Nitko te ne može zaskočiti ako nisi na koljenima“. Slika 235 – Alex Jones, 2006. – Autor: Alex Jones
LITERATURA (PREPORUKA) LJUDSKI RODE, USTANI David Icke 2011., Teledisk, Zagreb TEORIJE ZAVJERA Kate Tuckett 2005., Naklada Zoro, Zagreb VLADARI IZ SJENE Jim Marrs 2010., Profil, Zagreb SVIJET BEZ RAKA Edward Griffin 2011., Teledisk, Zagreb
VJERSKE MISTERIJE I TAJNE Kada se nešto naziva vjerom logično je da za tu vjeru nema pravih materijalnih dokaza. U ovom poglavlju ću Vam predočiti neke slučajeve za koje se donekle može reći da su dokazi. Jasno, svaki od njih ima žestoke fanove, no i podjednako žestoku oporbu. Kod vjerskih fenomena postoji objašnjenje da su oni možda uzrokovani pomoću snage molitve i uma ili da je u sve umiješana nekakva sila koja nije identična onoj koju ta vjera promiče (vanzemaljci, bića iz drugih dimenzija itd.). Kod kontroverzi vjerske literature možemo vidjeti što se događa kada se ljudska ruka uključi u pisanje "božanske" literature. U kontroverznim vjerskim odlukama pak vidimo što biva kada ljudska ruka pomisli da je poput one božje. Dakle, zaključak je da čovjek uvijek misli da može biti poput Boga i svaki pojedinac barem jednom u životu misli da je baš on predviđen za provedbu Njegovog plana. To eksponencijalno raste uz visinu položaja tog pojedinca. Bog zasigurno postoji i čisto sumnjam da bi jedno svemoguće biće tražilo da mu se klanjamo i molimo, da donosimo zakone u Njegovo ime, da ratujemo… Sve je to prepatetično i iskrivljeno kroz ljudsku perspektivu, do srži korumpiranu, željnu moći i novca, te se iskreno nadam da će nam jednog dana Bog ipak suditi (iako i u to sumnjam).
Da li postoji Bog i što je on? Vjerujem da je ovo najveće pitanje u univerzumu.
Crkva najbogatija svjetska institucija koja je simbol za moral, a Afrika bez hrane i vode. Česta tvrdnja, a zašto je to tako? Mislim da je to pitanje za Benedikta XVI, ne za mene…
VJERSKI FENOMENI EGZORCIZAM "Đavolje opsjednuće" u principu označava cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir. Ovo je jedna od službenih definicija fenomena.Crkva navodi kako opsjednuti posjeduju i nadljudske sposobnosti, govore njima nepoznate strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednute osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Zbog ovakvih navoda je Arthur Conan Doyle smatrao Daniela Dunglasa Homea opsjednutim. Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam istjeruje tog zlog duha iz osobe putem provođenja rituala iz Rimskog obrednika koji je stoljećima propisan i izgovara se ponajviše na latinskom (moguće objašnjenje pogledajte u poglavlju kimatika, op.a.). Prema katoličkoj crkvi egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa i Vatikana što ima itekakve logike pošto je jedini dovoljno mjerodavan.
236
Egzorcisti pravog početka egzorcizma trebaju stupiti u kontakt s demonima – moraju poznavati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma. Zanimljivo je pitanje je li kod egzorcista bitnija čvrsta vjera ili savršeno poznavanje svog posla. Oko toga se uvijek lome koplja kada je u pitanju proučavanje pojedinih slučajeva. Tu je i jako tanka linija između potrebe za egzorcizmom i liječenjem, pa u tom slučaju dolazi potreba za medicinskim osobljem na licu mjesta. Ukoliko bi se mene pitalo, idealna solucija je da svećenik egzorcist ima diplomu medicine. Još jedna bitna činjenica je što Vatikan nema preveliku toleranciju prema medijskom eksponiranju događaja pa ne postoji prevelika svjesnost o svemu u javnosti. Slika 236 – Anneliese Michel, prije i tijekom opsjednuća, 1976. – Izvor: Screenshot, youtube
Brojne egzorcizme smo imali prilike vidjeti samo u raznim holivudskim produkcijama. Teško bi bilo predočiti sam čin egzorcizma da nije filma Egzorcist, Egzorcizam Emily Rose ili sličnih. Autor gore navedenog stručnijeg opisa egzorcizma, Elizabeta Vilenica, iznosi jedan primjer iz SAD-a po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju su kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje. Kako Vilenica dalje objašnjava, egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. U prijevodu, svećenik je neka vrsta primopredajnika Duha Svetoga. Ja bih osobno jedan bitan dio potražio u izgovoru određenih riječi nabijenih energijom. Sa znanstvene strane, opsjednute osobe su shizofreničari, podvojene ličnosti i sve što treba da bi se lakše objasnio ovaj fenomen. Najčešće je to kompot međusobno teško mogućih psihičkih stanja osobe koja je u principu zrela za ludnicu i psihijatre. Znanstvenici su i sami potvrdili da ne bi trebalo biti moguće u jednom trenutku imati toliki broj psihičkih poremećaja, ali eto – egzorcizam je iznimka koja potvrđuje pravilo. Obavljene su i brojne studije o samom egzorcizmu, a glavni zaključak je da ne postoji medicinska kvalifikacija "poremećaja" što znači da dijagnoza gotovo nikada nije istovjetna. Pojedini psihijatri su htjeli u medicinske priručnike ubaciti riječ "zlo" kao opis – tijekom opsjednuća opsjednuta osoba iz nekog nepoznatog razloga postane zla i ispoljavaju se sve negativne strane. Iako je sve ostalo nejasno, doktori bi različite psihijatrijske poremećaje koji se kasnije javljaju samo naveli kao dodatne simptome ispoljavanja zla zbog nepoznatog uzroka. Ukoliko smatrate da je ovo objašnjenje iole definirano, onda vjerojatno studirate medicinu. Terry O'Sulivan iz Engleske tvrdi da uz suradnju sa svojim duhovnim vođom istjeruje demone i zle vile, te pomaže dušama da odu u duhovni svijet. Prisustvo vraga je, po njemu, uočljivo shizofrenijom i konstantnom nervozom koja je neobjašnjiva kod konvencionalnog doktora. Milijuni ljudi su u svojoj tinejdžerskoj dobi imali želju da se "poigraju" prizivanjem duhova na spiritističkoj ploči. Terry smatra da su duhovi pri njihovom dozivanju prilično simpatični i voljni pomoći sve dok ne shvate da su mrtvi. Ovo je tipičan primjer kako se na simulaciji egzorcizma može pristojno i zarađivati. Terry je zastupljen i na internetu, najviše zbog toga što je svojedobno bio prvi privatni egzorcist, i ako vas nešto više zanima lako je za pronaći na netu. Javnosti je najpoznatiji je slučaj Anneliese Michel koja je 1976. umrla u strašnim mukama isključivo zbog neuspješnog ili čak neobavljenog egzorcizma. Doktori su je jako dugo držali pod svojom jurisdikcijom, a kada su digli ruke od svega u slučaj su ušli svećenici nakon čega Anneliese umire. Kasnije su svećenici završili na sudu, zajedno s njezinim roditeljima. Ukoliko Vas zanima kako zvuči opsjednuta osoba možete pogledati snimke tog egzorcizma. Vratimo se mi na znanstveno objašnjenje ovog fenomena. Ono što odmah upada u oči je to da svećenici gotovo uvijek svojim metodama uspijevaju pomoći nesretnoj osobi dok medicina nije pronašla lijek za takvo shizofrenično ponašanje. To je po mom mišljenju ključan dokaz da su u sve upetljani neki "viši" fenomeni s kojima se ipak ne valja poigravati ako niste iznimno stručni.
STIGME Franjo Asiški prva je osoba koja je dobila stigme prije 700. godina, točnije 1224. Tim događajem započinje jedan od najpoznatijih kršćanskih simbola prave posvećenosti vjeri. Naša prva priča počinje na Uskršnji tjedan 1974. kada tijekom sata matematike u Emery High School u Oaklandu učenica Cloretta Robertson usred sata počinje krvariti po čelu toliko obilno da su svi mislili kako je izrezana nekim nožem. Ovo je jedinstven slučaj jer ni sv. Franji nije krvarila glava od trnovite krune, a djevojčica još nije ni bila katolik. Iz dlanova joj je krv curila doslovce u potocima, pa je otišla kod doktora i nije bilo tragova ranama. Tako, iz godine u godinu, Cloretta pred Uskrs dobiva stigme.
237
Usporedbom Clorettine krvi i krvi iz stigma jasno je utvrđeno da je krv njezina. Pošto je duboko religiozna i pripadnik baptističke crkve, a prije prve stigme je gledala film o raspeću, moguće je zamisliti da je ovo možda bilo psihičke prirode. Iako doktori ovo objašnjavaju psihološki izazvanim krvarenjem ostaje pitanje kako curi krv kada nema otvorenih rana. Znanost tu nema pravog objašnjenja. Poznat je i belgijski slučaj Louise Lateau. Njezina ruka, s Kristovim ranama, svaki je put pred stigmu stavljana u staklenu kuglu da se onemogući pristup stranim tijelima, a krv se ionako pojavljivala. Do vlastite smrti 1883. imala je stigme preko osamsto puta. Prema tadašnjim doktorima koji su je proučavali, krv prolazi kroz neoštećenu kožu, a u transu joj su se ukazivali sv. Uršula, sv. Rok i drugi manje poznati sveci. Hodočasnici su svoje rupčiće natapali u Louisinu krv što i nije baš najpraktičniji postupak. Sv. Gemma Galgani, kao i u većini slučajeva je krvarila petkom, a subotom i nedjeljom bi slijedilo poboljšanje. Njezin župnik je također izvjestio da je Gemma obdarena vidovitošću i da vidi duhove. Doživljavala je strahovite bolove, rane kao da su prolazile kroz ruke i noge, i, zanimljivo, postala je svetica, a da je znanstvenici nisu ni ispitivali. U rujnu 1968. otac Pio, najviše slavljen stigmatist modernog vremena, nakon više od 50. godina stigme umire u južnoj Italiji. Mnoga čuda su mu pripisivana, pa je tako papi Ivanu Pavlu II. unatoč prilično malim izgledima prorekao papinstvo, djevojčici bez zjenica je vratio vid, oduzeti su prohodali, bolesni od raka izliječeni, a u vatikanskoj cenzuri jasno stoji i slučaj bilokacije, odnosno, pojavljivanja na dva mjesta odjednom. 20.9.1918. u kapeli San Giovanni Rotondo mu se dogodila prva pojava stigma, rane su bile na rukama, nogama i s lijeve strane prsnog koša. Slika 237 – Cloretta Robertson, 1974. – Izvor: http://alladim.webnode.pt
Doktori su mikroskopskom analizom otklonili mogućnost oštećenja ili upale rane. Kroz 2,5 centimetara rane na svakoj strani otac Pio je gubio i po šalicu krvi. Zabrana napuštanja vlastite crkve od strane Vatikana je prouzročila ogroman broj hodočasnika. Od milodara Pio gradi bolnicu koja je bila prilično potrebna njegovom gradiću. Hodočasnici i dan danas prepričavaju divan i čudan miris oca Pia, a na njegovom sprovodu je bilo 100.000 ljudi.
238
Definitivno, slučaj s najviše krvi je bio onaj Therese Neumann iz Konnersreutha u Bavarskoj. Slijepa i oduzeta progledala je i ustala iz kreveta zbog ukazivanja svetice. Prilikom stigme bi imala viziju o raspeću. Znanstveno je utvrđeno da je Isus, prilikom razapinjanja, morao biti raspet kroz zapešće, jer da je raspet kroz dlanove težina bi probila meso. Ipak, svakoj stigmatiziranoj osobi ubodne rane od čavala su na dlanu, što kod nekih znanstvenika govori o psihičkoj ulozi prilikom stigmatiziranja. Oscar Ratnoff, profesor medicine, tako je bio svjedokom stigme kod čovjeka koji je krvario na bedru i to samo kad bi se jako uzrujao. Sve se više kod znanstvenika počela pojavljivati teza mogu li ljudi duševne rane preobraziti u vidljive ožiljke. Još jedan zanimljiv podatak je da mnoge stigmate nisu jele i pile mjesecima, pa i godinama (što inače nikome ne bih preporučio kao dijetu, op.a.). U povijesti je ostao poznat i jedan tragičan slučaj. Sara Jacob, iz južnog Walesa, je na svoju nesreću, uz roditeljsku blagonaklonost podvrgnuta ispitivanjima. Skupina doktora se na jedan iznimno ljudski i moralan način nije dosjetila da nakon par dana stigme i mučenja ljudsko biće ima možda i potrebu za hranom i pićem. Nemar i zaborav su doveli do smrti ove djevojčice. Ono što podsjeća na osnove našeg pravosuđa i zdravstva – doktori nisu kažnjeni, već su, zanimljivo, roditelji za kaznu dobili dobrotvorni rad. Izuzev ovog posljednjeg slučaja u kojem bih ja doktore nagradio "dijetom", ovi slučajevi zbilja donose pitanje - je li sve ovo plod stvarnog blagoslova ili pak neistraženih područja ljudskog uma? Tu je veliko odstupanje između dva glavna razmišljanja što se tiče ove teme. Prvo razmišljanje je evidentno uplitanje Božjeg nauma u živote običnih, a i manje običnih ljudi, te se to nikako ne može osporiti od strane pobornika u tu teoriju. Drugo razmišljanje iliti teorija je utjecanje psihe pojedinca na vlastito tijelo što je najčešće uzrokovano dubokom vjerom. Znanstvenici također ovo uzimaju kao činjenicu koja je bar 99% točna. Ja ipak mislim da postoji neka treća teorija koju još nismo upoznali i koja možda ipak točnije opisuje ovaj zanimljiv fenomen… Slika 238 – Papa Pio održava misu sa stigmama – Autor: Nepoznat
UKAZANJA Prije tridesetak godina je u Njemačkoj provedena anketa u kojoj se čak 53% ljudi izjasnilo o vjerovanju u čuda. Mislim da je to dobar početak za ovaj dio poglavlja. Vjerojatno bi u drugim dijelovima svijeta bio i veći postotak. Postoje naravno biblijska, kao i druga prikazanja. Najbolji kronološki prikaz je po meni u knjizi "Prikazanja" Ericha von Dänikena koji je očito proveo vrlo zanimljivo istraživanje o ovoj materiji. Jedno od poznatijih ukazanja se zbilo u Montichiari, 10 kilometara južno od Brescie, Italija. Od 1947. do 1966. Pierina Gilli je Majku Božju vidjela točno deset puta. U tim susretima Gospa je odgovarala na pitanja, davala naredbe, te je posvetila izvor za čudesna ozdravljenja. Ovo je bilo subjektivno ukazanje, odnosno, Gospu je vidjela samo Gilli bez iste mogućnosti kod vjernika. Zanimljivost kod ovog fenomena je učestalost jer se, prema nekim saznanjima, Gospa ukazala čak 50.000 puta. Prikazanja su najčešća u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, te Južnoj Americi, što navodi da su ukazanja najbrojnija tamo gdje je i vjera najsnažnija. Poznato je i ukazanje u Fatimi, Portugal. Tamo su 1917. svakog trinaestog unutar šest mjeseci troje djece viđali Majku Božju s krunicom. Ona im je otkrila tri velike tajne, koje su do danas otkrivene. 70-80 tisuća ljudi je bilo svjedocima velikoj promjeni vremena prilikom posljednjeg ukazanja koja je varirala od snažne kiše do čudnovatih, po njihovom objašnjenju, "nezemaljskih" boja na nebu. Däniken je među ostalim konstantno tražio sličnosti među raznim ukazanjima. Tako navodi da je subjekt koji vidi ukazanje najčešće dijete koje je od strane Majke Božje gotovo uvijek zbunjeno zanimljivim pitanjima poput "Voliš li me? Onda se žrtvuj za mene" itd. i čudnovatim simbolima kod kojih i vodeći svjetski teolozi imaju probleme. Postavio je i pitanje zašto u Vatikanu nema ukazanja. Moje pitanje bi bilo zašto uvijek 13. u mjesecu, kada svi znamo značenje tog dana (dan likvidacije templara i nesreće). Spomenute tri tajne su dio velike crkvene kontroverze o njihovom značenju, pa je Vatikan tek 2000. godine dodao treću dok su prve dvije predočenje pakla i I. Svjetski rat. U principu, gospa ima crnu kosu, bijelu halju sa zelenim plaštom uz obvezan predmet koji ima značenje simbola. I u našim krajevima postoji jedno svjetski poznato mjesto ukazanja. To je, naravno, Međugorje. Tamo su 24.6.1981. Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović prvi put vidjeli Gospu. Od tada su imali praktički bezbroj viđenja. Zanimljivo je to što crkva ne priznaje Međugorje iako, po mom mišljenju, ima više niti poveznica s božanskim nego u nekim drugim ukazanjima. Od stotinjak tisuća raznih ukazanja koja vremenski sežu još iz davnih vremena što ih čini jako teško poveznim u cjelinu ne možemo u potpunosti tvrditi da je neko ukazanje 100% sigurno kao niti da neko uopće nije moguće. Hrvati su još u davnim vremenima tako viđali visokog "vodenjaka" s kojeg vise biljke, Maje su viđali bogove dok danas ljudi vide manje-više Djevicu Mariju. Jednostavno je nemoguće sve ovo nepovezati s ljudskim uvjerenjem. Dok u Europi prosječni ljudi nisu niti čuli za Boga Jahvea nitko ga nije niti vidio. Tu je i iznimno rijetka mogućnost viđenja od strane nevjernika. Ako sve promatramo na znanstveni način onda bi bilo dobro dovesti svu potrebnu opremu u Međugorje, zakačiti je na vidioce i postaviti je po epicentru ukazanja i time bismo vidjeli što tehnologija govori. 1985. dr. Boguslaw Lipinski svojim uređajem popularno nazvanim elektroskop (uređaj za mjerenje električnog naboja) izmjerio je tamo količinu naboja prilikom grupne molitve. Zaključak je bio da molitva u grupi ima fizikalnu moć, što je sasvim dovoljno za vrijednost fenomena. Dakle, moj osobni zaključak je da su viđenja vrlo vjerojatna, ali ipak postoje određene nelogičnosti što dovodi do potrebe za daljnjim istraživanjem ove materije.
RELIKVIJE Ovaj višestoljetni fenomen je iznimno intrigantan. Za nas je bitan slučaj znanstvenog autora Yoganande Paramahanse čije je tijelo dvadesetak dana nakon smrti bilo iznimno očuvano upravo zbog ispitivanja ovog fenomena. To je bio prvi poznati slučaj očuvanja tijela čovjeka koji nije svetac ili to neće ni postati. Slučajevi koje je ispitao specijalist za ovakve slučajeve dr. Gerhard Kaiser su sveci Franjo Saleški, Franjo Caracciola, Karlo Boromejski, Johannes von Kreuz, Maria Magdalena de Pazzi i Bernadette Soubirous. Sam prirodni proces je takav da cijeli organizam ne prestaje s radom odmah nakon smrti. Glavni faktor ubrzanog raspada tijela je zrak koji, uz vlagu, toplinu, mikroorganizme i razne organizme, čini svoj posao. Svete osobe u startu imaju povlastice kod sahrane. Manji dotok kisika i mikroorganizama ponekad stvara čuda. Tu je i slatka tekuća hladna voda koja konzervira. Kod drugih nevjerojatnih očuvanja tijela uvijek su u pitanju neke druge stvari, poput soli, kiseline kao i kod pisca kojeg sam u početku spomenuo. Kod ostalih religija je u pitanju balzamiranje koje možda ni ovdje nije bilo isključeno. Jasno je da bi svima bilo drago da je očuvanje tijela svetaca neki veliki vjerski događaj, no, nažalost, prava vjerojatnost je mnogo prizemnija kao kod brojnih drugih fenomena. Crkva još nije provela neku opsežniju studiju o ovom fenomenu, možda upravo zbog rezultata koji su prilično predvidljivi. Moje mišljenje je da ovo nije neki fenomen već čista priroda koja je zabilježena i kod ostalih ljudi (s dodatkom da nisu ispitivani) i da upravo ona omogućava neprestanu svetost svetaca kojima se danas mole tisuće ljudi.
KRISTALNE SUZE 1996. godina je za Libanon kao i za gotovo sve znanstvene krugove donijela nešto sasvim novo i neistraženo. Naime, dvanaestogodišnja Hasnah Mohamed Meselmani je plakala pri čemu je padalo sedam suza u prosjeku. To ne bi bilo nimalo zanimljivo da suze nisu ni manje ni više nego od kristala. Iako su sami kristali oštri poput stakla, oči male Hasnah nisu nimalo ozlijeđene. Doktori koji su je pregledali, kao i razni znanstvenici, utvrdili su da su suze vjerodostojne kao i cijeli slučaj. Zatim je u razgovoru rekla da je za suze "kriv" Maitreya kojeg je vidjela u snu u obliku bijelog viteza. On je potvrdio svoj drugi dolazak (budistički mesija, op.a.). Centar zbivanja u arapskom kao i u cijelom svijetu postala je mala djevojčica kojoj se život nakon toga nepovratno promijenio. Nedugo nakon toga djevojčica priznaje prijevaru pod velikim pritiskom zajednice. Mnogi hodočasnici su ostali poprilično šokirani i razočarani takvim izjavama Hasnah. Ostaje naravno ogroman veo tajne nad slučajem. Danas ne želi potvrditi način na koji je prijevaru izvela, a snimke brojnih tv kuća iz prilično jasnog kuta svjedoče stvaranju suza. Također, zanimljiva je i iznimna vjerodostojnost curenja suza koja nikako ne može biti lažna. Djevojčica isto tako nije nikad čula za Maitreyu kojeg su prepoznali brojni stručnjaci prilikom opisa njezinog sna. Interesantna je i rečenica koju joj je uputio u snu: "Uvijek ću biti s tobom, čak i kada me ne vidiš... ". On ju je na taj način upozorio na nesreću koja će se dogoditi ako obitelj ne izađe iz kuće. Brat je ostao unutra unatoč upozorenju, te je sljedeći dan doživio prometnu nesreću iz koje se ipak izvukao s manjim povredama. Tako je i ovaj slučaj vjerojatno zataškan bez pravih mogućnosti istraživanja, što nam govori da i arapski svijet to radi po uzoru na kolege iz SAD-a, i to bez njihovog konkretnog prisustva (ili mi samo tako trebamo misliti, op.a.).
KRV NA KIPOVIMA Jedno od vjerskih zbivanja koje je također prilično dobro uprizoreno u raznim filmovima je i dan danas neobjašnjiv fenomen, koliko kod znanstvenika toliko i kod same crkve. Prilikom ovakvih čuda svatko ima svoje osobno mišljenje što zna često i zbuniti narod koji ne zna što je točno stav lokalnog svećenika, a što službene crkve. Da ovo nije isključivo katolički fenomen govori i događaj iz 2004. godine u ruskoj pravoslavnoj crkvi čija je lokacija u Philadelphiji. Kip svete Ane bio je objekt ovih događanja, a brojnim vjernicima koji su mu se molili dogodila su se nova čuda. Otac Joachim je prohodao uz ovaj kip, pa je i Mitropolit Laurus pohodio mjesto zbivanja. Ovakvi događaji nemaju prostornog ograničenja pa su zabilježeni u Ekvadoru, Meksiku, Čileu, Boliviji, Irskoj, Beninu, Portoriku, velikom broju europskih zemalja itd. Interesantan je prizor iz 2003. kada su čudu koje se zbilo u Chittagongu, suzama na kipu Djevice Marije, željeli biti prisutni i muslimani. Katolici su pak tvrdili da je to prvi prikaz ovakvog čuda u Bangladešu i da je definitivno nekakav znak. Događaj koji je možda i ponajviše uzbudio svjetsku javnost, a tiče se upravo ovakvih događanja, se dogodio 28.7.1999. u Boliviji. Katya Rivas, Bolivijka, pozvala je FOX TV kuću da istraži podrijetlo zbivanja fenomena koji se događaju u njezinoj kući. Kuća je prošla brojne događaje koji su kipove "rasplakali". Ono što je najbitnije je to da Katya ima razgovore s Isusom. Ona je iznimno duhovna žena koja je godinama u takvoj duhovnoj praksi da je svojom voljom dostigla do ove duhovne razine. Brojna znanstvena oprema je trebala razjasniti što se zapravo zbiva kod ovog slučaja. EEG je zabilježio da se Katyin mozak u trenutku razgovora s Isusom nalazi u delta stanju, odnosno snu, iako je ona očigledno bila budna. Odjednom je na iznenađenje svih prisutnih započela razgovor sa čovjekom koji se nalazi u suprotnoj sobi i čijeg prisustva nije mogla biti svjesna. Čovjek je bio dr. Victor Pella i bio je u potpuno izoliranoj prostoriji, te je razgovor bio moguć samo pomoću nekih "posebnih" moći. On ju je gledao kroz dvostrano ogledalo koje vidimo u brojnim detektivskim serijama. U razgovoru s kolegama je natuknuo da je moguće da njezin mozak ulazi u stanje slično epilepsiji, na što ona odgovara, jasno, ne čuvši ga, da nije ni bolesna ni epileptična. Svi su ostali u šoku. Katya je odgovorila da joj Isus prenosi detalje razgovora s one strane ogledala i nastavila razgovor. Kamere su uspjele zabilježiti svijetlo koje se odbija u obliku refleksije od njezinih očiju što je jasan dokaz da je vidjela nešto što nitko drugi nije. Isusove riječi za čovječanstvo su bile: "Donesite mir i ljubav čovječanstvu ili će biti uništeno". Osim ako Isus nije postao terminator sasvim je moguć i razgovor s bićem drugačije prirode. Postoji li dokumentarni film u vezi ovog slučaja nisam upoznat, no, svakako bi ga bilo zanimljivo pogledati. Tu je i slučaj iz 1995. koji se dogodio u Rimu, točnije u Civitavecchiji, gdje su kipu Djevice Marije tekle krvave suze. Kip je donesen u Italiju iz Međugorja za dječaka koji je godinama imao problema sa zdravljem. Upravo je to dijete i bilo prvi svjedok suza. Crkva naravno i dalje nema komentara o ovom slučaju, ali su ipak ispitali krv od strane vatikanskih znanstvenih stručnjaka. DNK analiza je pokazala da je u pitanju ljudska krv i to, točnije, od muškarca. To definitivno ima svoje značenje jer je napokon dokazano da je tekućina koja izlazi iz kipova, ili barem tog kipa, ipak krv. Ovaj fenomen je kao stvoren za eventualne krivotvoritelje koji time pokušavaju promovirati svoje gradiće i sela. Novi slučajevi vatikanskih DNK analiza ipak daju nadu da će u skoroj budućnosti barem biti uklonjeni slučajevi lažnih kipova i čuda. Što se mog mišljenja tiče, nisam siguran što zapravo stoji iza svega, možda je još jedan čudesan slučaj djelovanja ljudske psihe i mozga u pitanju, no, tu je uvijek i paranormalna solucija, pa je na Vama da izaberete…
SVJETLOSNI KRIŽEVI Prikazi ovakvih križeva koji su povezani uz velike moći ozdravljenja zabilježeni su diljem svijeta. Prilikom njihovog ukaza narod smatra da se sve više približava povratak Isusa Krista. Prvo zabilježeno pojavljivanje takvih križeva datira iz 1986. u Altadeni, Kalifornija. Nakon toga su otkrivani u Seattleu, Washingtonu, Kanadi, Filipinima itd. Svi križevi kao da imaju iste osnove, križ nije poput Isusovog, već podsjeća na "plus", uz dijamantni oblik. Pronalazimo ih u staklu, što izgleda kao da lete. Dr. Ching, kako sam kaže, pokušava pronaći i pregledati što više takvih križeva. On i studenti svako jutro pregledavaju vlastite prozore u slučaju da se ti križevi stvore baš kod njih. Na klinici gdje radi osjeti se, prema njegovim riječima, neka vrsta energije, te uz to smatra da ozdravljenja budu prilično ubrzana za razliku od drugih sličnih klinika. Iako sve ovo izgleda poprilično smiješno, jedne večeri se križ zbilja pojavio na prozorima klinike, i to na iznenađenje prisutnih, apsolutno na svakom prozoru. Križevi su također zabilježeni i na obližnjim kućama.
239
Tako je i gospođa Ishikawa bila svjedokom neobičnih događaja. Ona je donijela komad stakla iz SAD-a na Filipine zbog potreba svoje crkve. Tijekom njihovog Svetog Tjedna mnogi vjernici su slikali križ, no jedna slika je ipak iskakala iz hrpe ostalih. Ruka koja na njoj prilazi križu je dotaknuta neobičnim svijetlom koje kao da izlazi iz križa i blagoslovi ruku. Benjamin Creme koji je u to vrijeme bio u Japanu smatra da će uskoro cijeli svijet biti obasipan takvim križevima. 1988. u El Monteu, Kalifornija, pronađeno je barem deset takvih križeva u jednoj od latinoameričkih četvrti. Frances Robinson je najveći kroničar tog zbivanja koji je o tome snimio i dokumentarni film. Znanost je još nije očitovala u vezi slučaja. Teško je i napraviti konkretniju analizu kada je nemoguće predvidjeti nasumičnu pojavu križeva, a upravo bi najbolja situacija bila ona u kojoj ekipa snima i proučava fenomen u nastanku. Jasno je da su križevi ugravirani u prozore pod učinkom visokotemperaturnog zagrijavanja, a upitno je jedino tko je autor križa – nešto paranormalno vezano uz vjeru i crkvu ili pak osoba koja na prijevaru želi medijsku pozornost. Sama ukazanja ovih križeva su vrlo lijepo prikazana slikama i pratećim tekstom na internetu, što ipak nije posve dovoljno da fenomen uzmemo ozbiljno. Dokazi zasigurno postoje pa bi ih bilo dobro na odgovarajući način i proučiti... Slika 239 – Svjetlosni križ, Epsom, 1994. – Izvor: http://www.crystalinks.com/crossesoflight.html
ČUDESNA KAABA Kaaba, ili najveća islamska vjerska relikvija već je 1400. godina centar molitvi i nalazi se u Meki. Stručnjaci smatraju da je obnavljana od pet do dvanaest puta. Alahova kuća ili Baytullah, tj. mjesto prema kojem se svaki musliman klanja pet puta dnevno je i mjesto gdje se nalazi. Kaaba na arapskom znači visoko mjesto s velikom važnošću, a po nekim znanstvenicima se može povezati s riječi kocka. Po predaji, Kaabu je stvorio Alah i potrebno ju je izgraditi u obliku Nebeske kuće zvane Baitul Ma´amoor. Također je jedna poslana i na Zemlju da takvo isto mjesto sagradi prorok Adam. Ovo je prilično slično biblijskom slučaju i Abrahamu.
240
Kada je prorok Abraham izgradio Sveti hram u Makkahu, njegova želja je bila da ovo mjesto bude sastajalište svih dobrih i poštenih ljudi. Nakon Abrahama i Ismaela, Abde Manaf i njegov sin Hashim preuzimaju brigu o Kaabi. Kasnije pak Muhammad Ibne Abdullah ulazi u Kaabu i uništava sve kipove poput onog boga Hubbola, te iznova donosi riječ Kur'ana unutar zidova svete građevine. Biblijski prikaz ovog svetišta je sličan u tome da je Bog naredio Abrahamu njegovu izgradnju kao svetište jednoga Boga. Znanstvene studije govore o najvećem protoku energije tijekom Haja na cijeloj planeti jer milijuni ljudi rotiraju u molitvi oko kamena. Islamski nauk tumači te podatke na način da svemu "kumuje" kamen u sredini ove građevine. Postoje brojne polemike o podrijetlu istoga. Kako ga je nemoguće datirati zbog sastava vjeruje se da je došao puno ranije od nastanka islama i to s neba kao nebesko tijelo, najvjerojatnije meteor. Tako što je teško dokazivo, naročito jer se iz vjerskih razloga ne dopušta znanstvena analiza objektivnim promatračima. Mogućnost da je dio meteorita palog prije 6.000 godina u Wabaru, Saudijska Arabija, nije isključen iako i tu postoji struja koja smatra da kamen nema nikakav značaj, osim onog religijskog. Kako islam zabranjuje idolopoklonstvo smatra se da sve ima prirodni značaj koji je objašnjiv kroz simboliku i posebne moći. Naveli smo da hodočasnici sedam puta kruže u smjeru suprotnom od onog kazaljke na satu čime kreiraju ogroman izboj energije. Razni dokumentarci su aludirali na "činjenicu" kako to zapravo nije smjer pozitivne energije i da je sve krivo interpretirano pošto bi se trebali rotirati u smjeru kazaljke na satu. Onda se postavlja pitanje – Kakva energija se proizvodi ukoliko je kretanje zaista pogrešno? Odgovor je vrlo kontroverzan...
Slika 240 – Haj i Kaaba, 2003. – Autor: Al Fassah, wikipedia
KONTROVERZE VJERSKE LITERATURE TEMELJI CRKVE Najbitnija osoba u povijesti kršćanstva je nedvojbeno Isus Krist. U ovom dijelu sam se vodio s mišljenjem nezavisnih istraživača i znanosti. U brojnim knjigama tako nije napuštena samo Isusova božanstvenost, nego i sama egzistencija kao čovjeka. Neki od najsposobnijih svjetskih znanstvenika negiraju da je ikada i postojao. Brojna literatura čiji broj raste u svim zemljama širi uvjerenje da je Isus Krist mit. Svi nekršćanski svjedoci ili ljudi koji su Isusa uopće i spominjali, mogu biti dovedeni u sumnju što se tih svjedočanstava tiče.
241
Kornelije Tacit tako možda i nije pisac ovih redaka: "Ali nikakvo ljudsko sredstvo, ni careva darežljivost, ni pomirni obredi, ne zatomiše javno govorkanje, nego se držalo da je požar naređen. Da stane dakle na kraj tim glasovima, podmetne Neron krivce i stavi na najrafiniranije muke one koji su bili omraženi sa svojih gadosti, a koje prosti narod nazivaše kršćanima. Ime im to dolazi od Krista (grč. Mesija), koji, za Tiberijeva vladanja, biva pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata. " I Gaj Svetonije spominje Chresta, no, kao i za prethodnog pisca, ovdje se navodi mogućnost naknadnog krivotvorenja od strane Sulpiciusa Severusa. Tako Celzo uopće nije vjerovao u postojanje Isusa, a o Kršćanima nam je posvjedočio ovo: "Kršćani, nepotrebno je ponavljati, krajnje preziru jedni druge. Kleveću se neprestano na najgore moguće načine i nikako se ne mogu dogovoriti ni oko čega u svojim učenjima. Svaka njihova sekta zastupa svoje odvojeno učenje, puni glave svojih pripadnika vlastitim prijevarnim besmislicama, i proizvodi savršene ovce od onih koje pridobije za sebe." Slika 241 – Naslovnica dokumentarca The God Who Wasn't There, 2005. – Autor: Brian Flemming
Što se židova tiče, Filo Aleksandrijski je u svojoj knjizi otprilike opisao reference budućeg Mesije, i, zanimljivo, kasnije ničim nije dao naznaku da je Isus postojao iako bi on bez obzira na svoju vjerodostojnost zasigurno bio predmet Filovog proučavanja. Slično tako, Justus Tiberias nije ni spomenuo Isusa u svojim djelima o povijesnim događajima u to vrijeme. Josip Flavije pak u cijelu ovu priču unosi i Isusovog brata Jakova koji je bio kamenovan. Ono što skepticima ide u prilog su brojne krivotvorine dokaza vezanih uz Isusa kao i naknadno pisanih tekstova. Stoljeće i pol, dok knjige nisu bile u rukama biskupa Svetog Ireneja i nazvane evanđelje po ovom ili onom apostolu, nije postojala niti jedna riječ niti postoji bilo kakav opipljivi dokaz o njima. Irenej je 185. godine objavio svoju raspravu u kojoj optužuje neke kršćanske grupe (npr. Markoniti ili Valentijanci) zbog korištenja različitog broja Evanđelja, što on smatra herezom i obrazlaže da samo četiri evanđelja koja on zagovara sadrže istinu.
242
Evanđelja su pisana na grčkom, dok su apostoli navodno govorili aramejsko-židovskim dijalektom, a vjerojatno su bili i nepismeni. Grčki pisci, odnosno, prevoditelji koriste Septuagintu - prijevod Starog Zavjeta s hebrejskog na grčki, što jasno dokazuje tko su oni bili. Zašto bi Židovi citirali iz njima stranog grčkog prijevoda umjesto iz originala na hebrejskom? Brojne nesuglasice između pojedinih evanđelja jasno pokazuju da pisci (bilo grčki bilo aramejski) nisu komunicirali između sebe i kako objasniti da se nisu mogli usuglasiti o tako prevažnoj stvari kao što su Isusove posljednje riječi na križu? Pavao, pravi osnivač i tumač kršćanstva, najviše zaslužan za širenje crkve, pisac najvećeg broja materijala u Novom Zavjetu, prvo je progonio kršćane , a Isusa je odjednom vidio u svojoj viziji kada je pao s konja. Dotični je vjerojatno i živio u Isusovo doba, ali ga uopće nije vidio. Isti ne navodi niti jednu Isusovu izreku, čudo, ikakav podatak, Josipa, Blaženu Djevicu Mariju, razapinjanje na križu, moralnu pouku, propovijed Isusovu na Maslinskoj gori, Isusovu molitvu koja se dan danas moli u svakoj crkvi ili bilo što od Isusovih učenja. U trinaest poslanica koje čine najveći korpus Novoga Zavjeta Pavao niti jednom ne citira Isusa, osim u "Gospodin reče: Blaženije je darivati nego dar primati... " što nije zabilježeno ama niti u "službenim" niti u odbačenim evanđeljima. Isusove izjave dolazile su isključivo iz Pavlovih vizija. Tek tri godine nakon svoga iznenadnog preobraćenja, on na petnaest dana posjećuje Jeruzalem. Taj događaj je naravno rezervirao za par godina nakon uzašašća Isusovog. On to ne čini da bi vidio Isusov grob, došao na Kalvariju ili Maslinovu goru, posjetio još živu Isusovu majku Mariju, već, kako spominje u Galaćanima, samo da se upozna s Petrom, bez namjere da posjeti apostole. Od dotičnog Petra on ne doznaje ama baš ništa o Isusu ili njegovim izrekama i zatim četrnaest godina ne posjećuje Jeruzalem.
Slika 242 – Simulacija pravog Isusovog izgleda – Autor: BBC
Evanđelja su kanonizirana, tj. "crkveno verificirana" tek poslije drugog stoljeća, a najviše zahvaljujući Ireneju koji je iz mase evanđelja izabrao četiri, prema četiri kuta zemlje, četiri vjetra, četiri znaka (Bik, Lav, Orao-Škorpion i Anđeo-Vodenjak) i četiri elementa (zemlja, voda, vatra i zrak). Tu je i pitanje osnovnih pojmova iz Biblije. Pošto ne postoji original, već čak 1.500 prijepisa nije čudo da je znanstvenom usporedbom otkriveno da ne postoji niti jedna međusobno ista knjiga već su razlike, vjerovali ili ne, čak u 80.000 pojmova. Jedan od ljudi koji je pokrenuo stvaranje suvremene biblije je car Konstantin. Da se razumijemo, ovo nije moje iskrivljavanje povijesti, već povijest i činjenice uz teorije raznih povjesničara koje je u jedno spojio Erich von Däniken. Konstantin nije bio nikakav kršćanin i povijesno je dokazano da je posvećen na samrti. Pri promjeni imena Bizantinopola u Konstantinopol je tako u središtu grada izradio svoj kip sa Suncem koje je obožavao. Prvi ekumenski koncil u Niceji je prošao pod palicom Konstantina koji je, iako nije kršćanin, imao privilegiju biti glavni biskup koji predsjedava svim odlukama usko vezanim uz budućnost kršćanstva. Tijekom svoje vladavine je donosio naredbe poput one u kojima lopovima izlijeva vrelo olovo u usta ili je pak donio novu revolucionarnu socijalnu politiku u kojoj omogućava iznimno siromašnim obiteljima prodaju vlastite djece radi egzistencije. Očigledne su prave "kršćanske" manire.
243
Takav "sveti" čovjek je pod navodnim utjecajem duha svetoga donio odluku spajanja Boga i Isusa u jednu osobu (to je naravno kombinirao zbog lakšeg vjerovanja, a samim time i većeg zajedništva ljudi u carstvu, op.a.). Tu je i njegovo otkriće Isusovog groba u Jeruzalemu na čiju lokaciju ga je doveo izravno Duh Sveti. Iste godine nakon koncila ubija sina, ženu i tasta. Drugi koncil u Carigradu saziva Teodozije I. Veliki. Taj čovjek je bio poznat kao socijalno neosjetljiv čovjek i "koljač" koji je pobio 7.000 Solunaca (nešto poput Mladića s manjim brojem ljudi, no, pazite, Mladić neće donositi nikakve duboke vjerske odluke, op.a.). On i biskupi donose odluku koja obilježava katoličku crkvu, Sveto Trojstvo. Treći koncil sazivaju Teodozije II. i Valentinijan III., pod velikim utjecajem Teodozijeve sestre Pulherije. Bila je poznata kao žena za zabavu unutar dvora, no to je nije spriječilo da na koncilu izjavi da je bezgrješna djevica što biskupe pod pritiskom navodi da je proglase svetom. Iako je uz sve bila poznata po smaknućima političkih protivnika, koncil uz njezinu "pomoć" donosi odluku o Mariji kao Majci Božjoj. Četvrti koncil također prolazi pod utjecajem Pulherije koja je u međuvremenu osvojila novog sazivača koncila cara Marcijana. Ovaj puta se biskupi bune na njezino prisustvo. Zaključak sabora je sjedinjenje Isusove božanske i ljudske naravi. Peti koncil saziva Justinijan I. uz nagovor žene Teodore. Car donosi zakon u kojem sve nekršćane kažnjava smrću. Jasno je kao dan da su bitne religijske odluke plod politike i interesa. Deseci nelogičnosti u bibliji nas navode na to da je netko tu modernu bibliju prilično loše skrojio. Pronalaskom gnostičkih evanđelja dolazimo do zaključka da su možda birana podobna, a ne korisna evanđelja, što je još jedna čista politička boljka... Slika 243 – Konstantinova statua, Rim – Autor: Jean-Christophe Benoist
NAG HAMMADI Arheološki i vjerski gledano, ovo je jedno od najvećih otkrića u povijesti. Sve počinje 1945. god. Tada je naime Muhamed Ali (ne onaj na kojeg mislite, op.a.) u gornjem Egiptu otkrio trinaest drevnih spisa. Ne znajući što je pronašao, sve se našlo prvo na tržnici, a zatim i na crnom tržištu nakon otkrića koliko je otprilike vrijedno. Zanimljivo je i to da je njegova majka upotrijebila dio papirusa kao papir za ogrjev. Naravno, tada nisu ni slutili da je sve zapravo neprocjenjivo. Gilles Quispel, profesor iz Utrechta, Nizozemska, uspio je preko Jungove fondacije doći do velikog dijela kodeksa. Već u prvom redu otkriva da bi ovo otkriće moglo biti jedno od najvećih u povijesti religije. Starost rukopisa je više od petnaestak stoljeća, uz dodatak da se radi o prijepisima. Starost originala je ipak mnogo zanimljivije pitanje. Pošto su ova evanđelja navedena kao heretička, vjerojatno su i starija od četiri biblijska (60-100. god.). Profesor Helmut Koester s Harvarda pak smatra da su napisana oko 140. godine, no možda ipak sadržavaju i i dijelove napisane čak i prije biblijskih. Pojedini dijelovi evanđelja su iznimno šokantni. Tako recimo u "Svjedočanstvu istine" doznajemo događaje iz rajskog vrta sa Zmijine točke gledišta, u "Evanđelju po Tomi" Isus kaže da nije učitelj, itd. Tu su i brojne filozofske i mitske pjesme, te opisi. Pitanje je zašto su uopće ova evanđelja skrivena? Antiheretička kampanja koja je tada vladala je uklonila ove spise baš radi stvaranja pravovjerja (definicija pravovjerje je u ovom slučaju prilično subjektivan pojam, op.a.). Sam naziv evanđelja, gnostički, dolazi od riječi gnosis (grč. znanje). Postoje i mišljenja da su gnostička evanđelja pisana pod dojmom budizma i hinduizma. Ogromni problemi pri skupljanju evanđelja su još jedna od sjena koje se nadvijaju nad slučajem Nag Hammadi. Osnova cijelog kršćanstva je misao "Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. " Postoji mišljenje je da je ona nastala baš na vrhuncu borbe protiv heretika. Kršćanin iz Male Azije, Markion, smatrao je da postoji velika razlika između Boga Stvoritelja iz starog zavjeta, koji je bio borac za židove bez obzira na svoje postupke (smrti novorođenčadi, velike pošasti) i Boga kojega je Isus slavio, Boga puna oprosta, mudrosti i ljubavi. Tako se Vjerovanjem njegovo mišljenje proglasilo heretičkim. U čak tri evanđelja je tako pronađen navod da se Bog hvalio anđelima da je jedini, te ga je sustigla Vjera koja mu je navela da postoji nešto veće, a to je besmrtno čovječanstvo. Također, jedna od osnova kršćanstva je i patrijarhalni odgoj. Za razliku od većine religija na svijetu, židovi, kršćani i muslimani ne poznaju žensko božanstvo. Kod Svetog trojstva postoje Otac i Sin koji su muškog spola i bespolni Duh Sveti. Isto tako, tu je i seksualni nagon jako stran od svega božanskog. Marija je tako prilikom trudnoće bila bezgrešna djevica, dok Isus prema "originalnim" evanđeljima nije imao nijednu družicu tijekom života. Ovi kultni tekstovi su redom: Evanđelje po Tomi, Evanđelje po Filipu, Evanđelje po Mariji, Evanđelje Istine, Tajna knjiga Jakovljeva, Rasprava o uskrsnuću, O podrijetlu svijeta, Prvo otkrivenje po Jakovu, Drugo otkrivenje po Jakovu, Grom: Savršeni um, Druga rasprava velikog Seta, Otkrivenje po Petru, Petrova poslanica Filipu i Alogen. Logično pitanje koje se postavlja na ovaj dualizam nastao ovim otkrićem je – koja je crkva prava? Ja ne želim davati mišljenje o ovom pitanju, no, zanimljiva je ova "igra skrivača" s ovim spisima jer nikoga nije strah od eventualne neistine već od istine. Ovdje moram podvući sličnost sa bukom oko filmova i knjiga "Da Vinciev kod" i "Anđeli i demoni". Crkva je podigla prašinu oko stvari koja praktički niti jednom pravom vjerniku ne može poljuljati vjeru izuzev, kao što sam rekao, ako sve to nije istina... Na koncu, svi se vraćamo onoj staroj "Povijest pišu pobjednici".
EVANĐELJE PO JUDI Evanđelje pronađeno 1980. godine, a napisano između 130.-170., najnoviji je povod velikog sukoba znanstvenika, katoličke crkve i običnih ljudi, naravno, ovisno o tomu tko u što vjeruje. Osnovno pitanje uz ovaj tekst je njegova autentičnost koja je bez pogovora utvrđena. Sada je naravno u pitanju istinitost istog. Sadržaj evanđelja je objavljen tek 6.4.2006. u dokumentarnom filmu.
244
To dovoljno govori o svim nespretnim okolnostima koje su išle uz ovaj vrijedan dokument. Prema podacima koje je objelodanio National Geographic, skrbnik o evanđelju, postoji trinaest stranica koje su u potpunosti ispisane na koptskom jeziku. Ja sam imao sreće pa sam uspio nabaviti i prevesti evanđelje u cjelosti. Vatikan je u početku osporio evanđelje nazvavši ga "religioznom fantazijom", što je već rutinska i očekivana reakcija vjerskog vrha. Pitanje oprosta je ono što evanđelje odvaja od onih izabranih u Bibliji. Ovdje Isus ne samo da oprašta Judi, već mu je Juda najvjerniji učenik koji je jedini pristao da ga izda i bude ocrnjen u povijesti pošto nitko drugi nije htio preuzeti tu ulogu. Također, Juda je bio inteligentniji od drugih učenika pa se po tom vidi odmak između njega i ostalih apostola koji su zbog toga ljubomorni. Ovo je temelj nauke gnostičke sekte kainista koji slave negativne likove bez kojih u principu ne bi niti bilo Božjeg plana. Tu su i djelovi u kojima se Isus smije učenicima prilikom molitve uz obrazloženje da oni to ne čine radi volje već samo radi slave Boga. Na pitanje da li je on Njegov sin, odgovara da ga nitko nikad neće zapravo upoznati. Juda je tako imao i privilegiju vidjeti neke stvari što nijedan čovjek nije. Saznanje da su svijet napravili anđeli odmetnici Nebro i Saklas. Saklas je atvorio Adama i Evu, i obećava im besmrtnost, a Bog kao odgovor na to šalje anđela Mihaela i daje im dušu na zajam. Još mnogo zanimljivosti počinje sa nespominjanjem Petra koji priznaje Isusa kao Božjeg sina, nema ni Svetog Trojstva, niti Boga kao osobe već kao "Boga u njima". Juda se isto tako jedini imao "petlje" suočiti s Isusom koji ih je izazivao. Ne pogledavši ga u oči rekao je: "Znam tko si i odakle si došao. Ti si iz besmrtnog carstva Barbela, a ja nisam dostojan izustiti ime onog tko te je poslao." Isus je znao odlaziti i drugom svetom naraštaju kojeg neće vidjeti nitko iz našeg eona. U ovom evanđelju oduška će dobiti i dr. Vječeslav Zajcev koji je osnovao sektu koja smatra da je Isus ni manje ni više nego vanzemaljac, uz brojne ostale likove iz Biblije. Uz teoriju su i brojni citati iz Biblije koji navodno navode na takvu pomisao. Dakle, iz svega proizlazi da ako ima istine u ovom evanđelju drastično se mjenja položaj Jude u glavama vjernika. Osobno znam za par izreka u kojima se spominje Juda poput prodaje za Judine škude ili samih usporedbi nekog sa Judom. Možda će u dalekoj budućnosti uz pretpostavku točnosti svega ovoga biti veliko priznanje usporedba s Judom. Slika 244 – Dio kodeksa Tchacos, 2009. – Autor: Wolfgang Rieger
SODOMA I GOMORA U Bibliji priča ide nekako ovako. Lot je bio došljak, a kasnije i jedan od malobrojnih stanovnika grada Sodome koji se nisu odavali uobičajenom bludnom i razvratnom načinu života. Anđeli koji su mu upravo zbog toga i došli, tražili su da sa svojom obitelji čim prije napusti Sodomu. Odali su mu tajnu da je Bog odlučio razoriti i uništiti Sodomu i Gomoru zbog razvratnog života njihovih stanovnika, koji su zaboravili na red i moral i pretvorili se u razularenu nastranu svjetinu koja je smisao života tražila u neprekidnom grijehu. Anđeli su im prethodno još naredili da se za sobom ne osvrću prije nego što stignu do dalekog cilja. Lotova se žena nije pridržavala ovog uputstva pa je tijekom izlaska iz grada svoju neposlušnost i znatiželju platila životom.
245
No, prije nego što je, kao što stoji u Svetom pismu, postala "kip od soli", još je uspjela vidjeti dolinu, svu u vatri i dimu, koja je izgledala kao da je zemlja u plamenu. Strašni biblijski događaj koji ovdje opisuje Mojsije, djelomično podsjeća na izjave očevidaca koji su preživjeli eksplozije dvije atomske bombe, u Hiroshimi i Nagasakiju. Ova će biblijska legenda, mnogo kasnije, ponukati neke istraživače i znanstvenike, među kojima je najpoznatiji švicarski autor Erich von Daniken, da postave hipotezu kako je prilikom razaranja Sodome i Gomore također bilo upotrijebljeno atomsko oružje i to od strane visokorazvijenih interplanetarnih bića. Prema Danikenu, Lotova žena nije se pretvorila u kip od soli nego je zaostala za stanovnicima grada u bijegu i tako nastradala kao žrtva atomskog pustošenja. Nešto kasnije našao ju je muž prekrivenu bijelim pepelom koji je u Bibliji označen kao sol. Prema znanstvenim saznanjima, u predjelu oko Mrtvog mora već više od 10.000 godina nije bilo nikakve vulkanske aktivnosti, pa je vulkanska tragedija isključena. Po Danikenu i NASA-inom konstruktoru svemirskih brodova, inženjeru Blumrichu, ovo su isti oni nebeski ratnici koji su, prema Mahabharati, najznačajnijem staroindijskom epu, posjedovali strašna oružja, poput "plamena indire", "jezika uništenja", "sestre smrti" ili razarajućeg "oružja brame". Tu je i puno realnija teorija Discovery Channela i znanstvenika među kojima je Alan Bond, a to je pad velikog asteroida u područje austrijskih Alpi. To objašnjava veliku promjenu klime, dok su tisuće dijelova asteroida odletjele točno na područje gdje su navodno nekada bili ovi gradovi. Sve to možemo zahvaliti sumeranskoj glinenoj pločici na kojoj je iznimno točno zabilježen asteroid i pomoću koje je otkriveno da se sve zbilo prije nekih 5.000. god. Ovo otkriće je šlag na torti cijelog poglavlja jer otkriva da trud i rad uz ponešto sreće može dovesti do fascinantnih otkrića koja dodaju znanstvenu crtu cijeloj priči. Tako duboko vjerujem da će za sve ove fenomene jednog dana biti prilično jednostavno i prihvatljivo rješenje… Slika 245 – Drvorez iz Nuremberg Chroniclea, 1493. – Autori: Michel Wolgemut i Wilhelm Pleydenwurff
ESHATOLOGIJA Eshatologija je po definiciji dio teologije i filozofije koji opisuje apokalipse kod raznih religija ili pak završne sudbine. Točnije, najčešće promatra mesijansko doba koje dolazi nakon smaka svijeta. U Budizmu tako nailazimo na riječi Bude da će njegova učenja nestati nakon 500. godina (u srednjem vijeku produženo na 5.000). Nakon toga će se ljudi predati grijehu. U zadnjem stadiju će i sam Buda biti zaboravljen što će biti putokaz ka pojavljivanju novog mesije, Maitreye, koji će obnoviti vjerovanje i mogućnost dolaska u raj, Nirvanu. Kod Kršćanstva nam je manje više sve poznato jer je medijski najviše pokriveno. Svi iščekuju ponovni dolazak Isusa Krista i uništenje antikrista koji će se pojaviti uz apokalipsu. Sve ostalo vezano uz to pitanje imamo u poglavlju Proročanstva.
246
Hindusti smatraju da se nalazimo u tzv. "godinama tame" te da je pitanje dolaska Šive, boga uništenja, neizbježno. Svaki od prethodnih perioda je ionako već degenerirao čovječanstvo. Svijet bi iz ovog stanja (Kali Yuge) trebao doći u "Zlatne godine" (Satya Yuga). U Islamu eshatologija je jedan od tri glavna "stupa" vjere uz tawhid i nubuuwu. Dobri ljudi će otići u Jannah, a zli u Jahannam. Isa (Isus) se uspeo na nebo (nije umro na križu i nije božji sin, op.a.) te će svojim ponovnim povratkom na Zemlju uz Mahdija prekinuti sve ratove i donijeti mir nakon što ubije ad-Dajjala, antimesiju. Kod židova, smak svijeta je acharit hayamim, kada Bog uspostavlja novi poredak. Po Talmudu svijet kakav sada znamo egzistira 6.000 godina. Tako će se konačni kraj dogoditi 2.240. godine. Tada će se svi Židovi vratiti u Izrael, njihovi neprijatelji će biti mrtvi, sagradit će se novi, Treći Židovski Hram u Jeruzalemu, mrtvi će uskrsnuti, te će Mesija postati kralj Izraela. Zatim će Gog i Magog napasti Izrael, što je poznato i kao Armageddon, a Bog će intervenirati i spasiti Židove. Tu su i brojna svjedočanstva Indijanaca. Hopima je tako kraj svijeta bio pretkazan dolaskom bijelog čovjeka, dok je Siouxima smak došao rođenjem bijelog bizona (1994.). Drevne južnoameričke civilizacije također nisu ostale dužne. Tako su Maje predvidjele propast zbog velike katastrofe koja će zadesiti svijet. Njihov ciklični kalendar neobjašnjivo prestaje 21.12.2012. što je vjerojatno i točan datum kraja. Asteci su sudbinu čovječanstva podijelili u pet sudbina Sunca, ili vrlo vjerojatno u pet razdoblja čovječanstva. Kraj prvog Sunca je obilježila smrt čovječanstva od strane ljudi jaguara. Kod drugog Sunca je čarobni uragan ljude pretvorio u primate. Treće Sunce donosi kraj od vatrene kiše, a četvrto odnosi živote u poplavama. Ovo je peto doba, te ćemo biti istrebljeni od potresa. Slika 246 – Četiri jahača apokalipse, 1498. – Autor: Albrecht Dürer
KONTROVERZNE CRKVENE ODLUKE LOV NA VJEŠTICE 1563. počinje jedan od najzanimljivijih povijesnih prevrata, odnosno, lov na vještice, jer engleska kraljica Elizabeta donosi "Dekret o vračanju" kojim za svaku primjenu vračanja i "bajanja" propisuje smrt vješanjem. Pisac (ako je to prava definicija za ovo, op.a.) William Perkins opisuje definiciju vračanja kao vještinu stvaranja čuda uz pomoć vraga. Tako u principu razlikujemo nisku, visoku i simpatetičku magiju. Zanimljivo je da razlika između ljekara i vještica postaje samo način interpretacije, pa je tako ljekar Cardano zatvoren zbog izliječenja astme nadbiskupa Hamiltona. Uputa je bila apstinencija od žena, jela i pića, a kad je nadbiskup bio izliječen smatrao je to urokom jer je mislio da astma ne prolazi samo tako, pa je ljekar naravno izvisio. Žene su bila posebna stavka ovog lova, pa je tako preko 90% svih žrtvi bilo nježnijeg, ili u ovom slučaju, dijaboličnijeg spola. Šovinizam koji je prisutan u kultnom djelu "Malj za vještice" vjerujem da ne bi vidjeli niti u najgorim primjercima današnje šaljive literature. Srednji vijek je očito bio plodno tlo za progon bilo kojeg mišljenja koje nije službeno crkveno. Na svakoj kući su visili vijenci i lišće prikupljano krajem travnja.
247
Inkvizicija je ovako recimo osmislila lik vještice: "...služi đavolu, jede djecu, orgija s demonima i jaše na metli." Kako je to bilo teško materijalno dokazivo, sve se baziralo na rekla-kazala principu (kao i današnje pravosuđe na Balkanu, op.a.). Škoti su bili najžešći u mučenju i ubijanju čime su se dodvoravali Vatikanu, pa je tako škotski i engleski vladar James I. napisao knjigu "Demonologija" kojom pokazuje običnom puku kako se otkrivaju vještice i demoni. Glavni znakovi su bili mladeži, bradavice i ožiljci (zanimljivo kako nije i sam sebe objesio, op.a.). Zgodna napomena je i to što, ako nema nikakvih vidljivih znakova, lovac na vještice treba unutrašnjost provjeriti šilom. Sada se pitate kako uopće dokazati nevinost? Na jedan prilično zanimljiv način – zavežu ti ruke i noge i bace te u rijeku. Ako isplivaš, kriv si, jer je to omogućeno uz pomoć vraga, a nevin si ako se utopiš. Samoproglašeni stručnjak za otkrivanje vještica, Matthew Hopkins, za godinu dana je ubio toliko vještica koliko nije ubijeno u cijeloj povijesti Engleske. Kada je obolio od sušice i žutice, sljedbenici su jasno mislili da je riječ o vragu, pa su ga naravno podvrgnuli njegovom osobnom patentu, dokazivanju nevinosti.1590. Gill Duncan, inače doktorica koja je obitelj izlječila od gripe, također je obješena jer je to uspjela prilično brzo. Današnje farmaceutske kompanije i doktori zbog toga garant ne bi bili na vješalima. Zaključak je da ljudskoj ludosti nikad kraja, ali kao i uvijek, najgorima se sve vratilo i to duplo. I sada se još imate pravo buniti našem pravosudnom sustavu? Slika 247 – Malleus Maleficarum iliti Malj za vještice, 2006. – Izvor: Superknjižara
PEDOFILIJA (OPĆENITO) Najkontroverznija bolest današnjice, jedini tip zločinačkog ponašanja kod kojeg postoji konsenzus u vezi smrtne kazne i moralna vratolomija moderne Sodome i Gomore je tema koju svi izbjegavaju i skrivaju kao zmija noge. Nažalost, prečesto se zaboravlja pravi krivac, a žrtva biva razapeta po raznim medijima i stigmatizirana kao da je upravo ona kriva za strašnu ćud svog zlostavljača. Današnje je društvo takvo da ćudoređe ne može probaviti zašto je žrtva odlučila toliku sramotu izjaviti javno čime je osramotila i sebe i osobu zlostavljača i to jednostavno zato što su društvene norme postale "nenormalne" pa je zataškavanje danas sredstvo borbe za novi svjetski poredak, poredak zla, moralne perverzije, izopačenosti, seksualnih i sotonističkih rituala, kulta tijela, kontrole uma i mučenja podčinjenih. Pedofilija je prepoznata kao bolest u ranom devetnaestom stoljeću i od tada je najčešće prenošena figurativno s koljena na koljeno jer su zlostavljači u većini slučajeva i sami bili zlostavljani. Iz 2002. godine dolazi sramotna studija o ovoj izopačenosti prema kojoj su pedofili manje obrazovani, s nižim IQ i s nižim statusom od "normalnih" ljudi iako rezultati u praksi govore da je to istina isključivo sa zlostavljanjem dok je pedofilija sramotna "povlastica" bogatih i dobro zaštićenih individua. Lijek do danas ne postoji jer nema empirijskih dokaza da terapija zbilja liječi bolesnike (ponavljanje zločina kod velikog broja rekonvalescenata), kastracija pak ne sprječava fizičko nasilje, a inicijativa za lobotomijom nije ništa drugo nego izjednačavanje s bolešću zločinca. Dok je smrtna kazna upitno etična za sve zločine pedofilija okreće tu etiku protiv sebe i jedina stvarna istina je da ne postoji niti lijek niti kazna što je svrstava bok uz bok s teškim povredama ratnog prava (ubijanju žena i djece) i pokusima nad ljudima. Zašto danas pedofilije ima više nego ikada pitanje je koje nema odgovora. Je li to jednostavno zbog većeg broja ljudi na planeti, zbog medijske popraćenosti, zbog genetske degeneriranosti, zbog manipulacije i kontrole naših života u svim segmentima ili nečeg nedokučivog još nismo saznali. Ono što ipak u narednim redovima možemo saznati su institucije u kojima je ovakvo ponašanje najučestalije a gdje bi ponajprije moralo biti zabranjeno. Institucija koja nedvojbeno upravlja našim životima i u koju imamo (neki više, neki manje) povjerenja je politika. Cijeli SAD je 1993. bio potresen nakon optužbi upućenih vrlo popularnom republikancu Lawrencu Kingu, inače prvom sveamerički istinski popularnom afroameričkom političaru, da je godinama rukovodio organiziranim pedofilskim lancem koji dolazi direktno iz Boys Towna, Omaha, Nebraska, ikone američke brige o potrebitima. Perverzije koje ne mogu niti izgovoriti a da mi se ne smuči su zataškane od strane najviših instanci, a trag lanca je vodio sve do Washingtona i predsjednika Reagana i Busha Seniora. Naravno, ništa nije dokazano, King je odležao deset godina (od petnaest) zbog pronevjere 40 milijuna $, a milijun je isplatio Paulu Bonacciju presudom iz 1999. godine jer se nije želio pojaviti u sudnici čime je prema sucu potvrdio krivnju. U optužnici su stajale optužbe poput otmice, kontrole uma, sotonističkih rituala i pedofilije. Ono što je najstrašnije je činjenica da je jedna od zlostavljanih djevojaka zbog krivokletstva (nije imala dokaza) dobila nevjerojatnih dvadeset i pet godina zatvora što je presedan u svjetskom pravosuđu. Poznat je i slučaj Marka Foleya iz 2006. kada je optužen za pedofiliju i morao je odustati od svoje senatorske pozicije, te se ispričao svima iako je pedofiliju porekao. Azijski političari su također nebrojeno puta bili uključeni u ovakve skandale, a u Nizozemskoj je osnovana prva pedofilska stranka (Party for Neighbourly Love, Freedom and Diversity sa porukama dijametralno suprotnim vlastitom nazivu).
Izuzev već spomenutog skandala u vezi američkog Boys Towna i kod nas su pojedini slični slučajevi do temelja protresli državu. Dječji dom Brezovica je pojam sramotnog zataškavanja pedofilije gdje su domar Mario Barlović i kuhar Mijo Penić bludničili nad djecom koja nažalost nikada nisu imala roditeljsku ljubav i to u ustanovi u kojoj bi ih se trebalo odgojiti da u život krenu s punim jedrima. Ovaj dvojac je navodno potpomagan od ruku Jelene Brajše koja je Barlovića premjestila u drugi dom, dok je Penićevu "sotonsku" tekicu skrivala od očiju javnosti. Ipak, zbog opasnosti od tužbe, moram reći da je Brajša sudskom presudom dokazano nevina jer ova dijela prema našem sudstvu nisu kazneno i prekršajno gonjiva. Tu je i slučaj profesora PMF-a, Darka Veljana, kojemu su u stanu pronašli razne inkriminirajuće sadržaje dodatno potkrijepljene svjedočenjem Matea Špehara i Marijana Ostića. Odgojne ustanove za djecu su nekada imale svrhu da odgajaju nove mlade snage dok danas ovakvim primjerima čine upravo suprotno. Bez presedana najneočekivanija grana pedofilije je ona unutar crkvenih institucija. Čak 4% (4.392) svih katoličkih svećenika u SAD-u je optuženo za seksualno zlostavljanje djece i pedofiliju. Irsku je zaprepastio "đavolji" svećenik Brendan Smyth koji je u periodu od četrdeset godina bludničio nad više od sto dječaka i djevojčica i prilikom svake optužbe je premještan iz župe u župu. Nakon javnog otkrića zbog zataškavanja "pali" su kardinali u tom dijelu Irske, kao i irska vlada 1994. Belgiju je zgrozio biskup Bruggea, Roger Vangheluwe, koji je priznao zlostavljanje vlastitog nećaka, te je ostavku uručio Ivanu Pavlu II. I brojne druge države su bile šokirane sličnim skandalima. Kod nas su najpoznatiji slučajevi "velečasnog" Ivana Čučeka koji je pravomoćno osuđen zbog šesnaest kaznenih dijela bludnih radnji nad desetogodišnjim djevojčicama, a nakon uvjetnog odsluženja kazne služi misu na zagrebačkom kaptolu i vodi vjenčanja i sprovode, te rapskog svećenika Drage Ljubičića koji je unatoč trogodišnjoj pravomoćnoj presudi zbog bludničenja nad dječacima (od osam do jedanaest godina) prije zatvora ispovijedao djecu. Trenutno je aktualan slučaj svećenika Ivanova iz Bibinja koji je djecu, među ostalim, ispitivao za količinu sjemena pri masturbaciji obećavši im da će sve biti njihova tajna. Trenutno vlada klima da je zataškavanje opći pojam u katoličkoj crkvi, što dakako nije istina jer i dalje je 99% svećenika koji nemaju nikakve veze sa zlostavljanjem djece u bilo kojem obliku, no ipak zabrinjava učestalost zataškavanja na najvišim instancama crkve. Osim katoličkih pedofila sličnog kukolja ima i u drugim religijama. 2007. godine je u sjevernoj Britaniji razbijen pedofilski lanac uz šest uhićenih islamista (što nije isključeno da je namještaljka kao i neki od gore navedenih progona u SAD-u). U arapskim zemljama je čak ponekad i teško razlučiti običaje i pedofiliju, no mora se jasno razlučiti ženidba s maloljetnom djevojkom i bolesno ponašanje prema djeci ponajprije zbog rigoroznih zakona koji to u startu onemogućuju. Ove godine je uhićen i šaman iz Južne Amerike jer se tako predstavljao da bi mogao bludničiti, a najveća svjetska oaza pedofilije je Tajland gdje budizam predstavlja 95% naroda. Velika je predrasuda da su samo katolici pedofili, no dokaz za suprotno nije nimalo ohrabrujući jer pokazuje da pedofilija zapravo nema veze sa religijom već isključivo s bolešću. Meni je osobno u jednakoj razini sramote i prijezira zataškavanje iste što se dokazano činilo i čini se i dalje. Ostaje pitanje jesu li svećenici skloni pedofiliji, devijantno ponašanje iskazuju zbog bolesti ili zbog sfera koje ne možemo shvatiti, no poruka koju javnost akumulira je da crkvene institucije "gube tlo pod nogama", te pedofilija postaje živi rak današnje crkve jer uništava njezine iskreno sazdane temelje o ljubavi prema bližnjem i Bogu. Iz svega ovoga je jasno da je pedofilija mnogo više od ponašanja pojedinca, ona je rak društva, ona bez imalo suzdržavanja pokazuje sve manjkavosti današnjice, stid i sram koji da je sve u redu ne bi niti postojao kod čovjeka, zataškavanje koje manipulatore izjednačava sa zločincima, izopačenost institucija koje upravljaju društvenim poretkom. Zapadna znanost nas uči da rak suzbijamo, a mi moramo tražiti njegov uzrok.
BLAGDANI Okultna strana katoličkih blagdana više nikome nije strana, a ovdje ćemo pogledati korijene za dva najvažnija blagdana...
BOŽIĆ Božićno drvce > Stablo-čuvari (Irminsul, Torov hrast i Igdrasil) imali su posebnu važnost za stara germanska plemena te su se kroz povijest pojavljivala kao sveti simboli i predmeti. Prema Adamu iz Bremena, jednom od najvažnijih njemačkih srednjovjekovnih kroničara, u Skandinaviji su germanski poganski kraljevi žrtvovali po devet mužjaka (broj devet bio je veoma važan u nordijskoj mitologiji) od svake vrste u svetim lugovima svake devete godine pred drvcem. Zato i danas u nekim zemljama na drvce ide devet ukrasa. Rimski mozaici s prostora današnjeg Tunisa prikazuju mitski trijumfalni povratak grčkog boga vina i muške plodnosti, Dioniza iz Indije. Dioniz nosi grančicu zimzelenog stabla. Iz tog razloga su Grci i Rimljani štovali upravo zimzeleno drvce koje je danas putem fuzije kršćanstva i paganizma postalo neizostavan dio svetkovine. 25.12. > Neke od svečanosti koje su vjerojatno poslužile kao svojevrstan model Božiću bile su rimske Saturnalije, Keltski blagdan Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se održavao 25. prosinca. Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia) – vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Običaj je bio da se daruju maleni darovi (Saturnalia i Sigillaricia), najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle. Posao se odgađao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna golotinja. 25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "rođendan nepobjedivog Sunca". Naziv Sol Invictus dopuštao je slavljenje nekoliko božanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom diljem cijelog carstva. Poganski su Skandinavci održavali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do početka siječnja. Palile su se julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još uvijek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je riječ Yule sinonimna s Božićem. Poznat je i julski ovan ili pak koza, Julbock, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji. U Njemačkoj su postojali blagdani Mitwinternacht (noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij), a također i dvanaest divljih noći - Rauhnächte - u kojima se slavilo, jelo i pilo. Danas se umjesto cjepanice ili panja često pravi i istoimeni kolač, najčešće s čokoladnim premazom boje drveta. Santa Klaus > Djed Mraz (Djed Božićnjak, Božić Bata, Santa Klaus) je izmišljeni i nametnuti lik, koji djeci donosi poklone za Novu godinu ili Božić ukoliko su bila poslušna cijelu tu proteklu godinu. Osim što su Sjeverni pol, patuljci, sobovi i slično također dio nordijske mitologije i raznih ostalih religija diljem povijesti, najznakovitije je samo ime ovog lika. Naime prvotno ime koje je bilo vezano uz Nikolu (ne svetog) ima veze sa starim nadimkom sotone, Old Nick, dok je današnje ime kojeg je promovirala korporacija Coca-Cola zapravo anagram: SANTA KLAUS = SATAN LUKAS (ime za Lucifera u sotonističkoj crkvi).
USKRS Easter > Iako je dugoprihvaćena predrasuda da na nekom od starih jezika Easter znači Isusovo uskrsnuće to zapravo u praksi uopće nije istina. Engleski naziv je ime dobio od germanskog naziva za mjesec travanj - Ēostur-monath, koji je posvećen božici Ēostur. Ta božica je nasljednica teutonske božice Eastar čiji je božanski muž Val. Još dalji korijeni sve povezuju s Babilonom, jer je Nimrod, glavni bog panteona, nazivan i Baal dok je njegova žena Ištar, poznatija kao Semiramida (kip slobode u New Yorku). Ovaj anglosaksonski spin jasno ukazuje na NWO elemente, jer danas milijarda ljudi slavi Ištar (iako je u našem jeziku blagdan korektno nazvan Uskrs, odnosno, Vazam – tri dana Uskrsa) čijeg muža Baala je Jahve uvijek označavao kao ponajveću prijetnju, a prorok Ilija je prema Bibliji pobio na tisuće svećenika tog mrskog božanstva. Odricanje za vrijeme korizme > Jasno je da Isus nije imao vrijeme odricanja ili posta prije raspeća pa je vječito pitanje odakle takav običaj? Običaj sam po sebi uopće nije loš, da ne bude zabune, jer odricanje bilo kojeg segmenta trenutnog poretka ili 3D svijeta sam po sebi može trajno jedino biti pozitivan. No problem je taj što je i ovaj običaj nebiblijski, odnosno još jedan u nizu spinova. Proljetni post ili odricanje je po lunarnom kalendaru bio običaj prilikom svetkovina božici Easter (Ištar) u starom Babilonu, a i dan danas ga gaje pojedini Egipćani ili Kurdi u neopoganskoj religiji. Bog je u starom zavjetu naredio vječnu slavu Pashe (Druga knjiga Mojsijeva 12:24) pri kojoj je potrebna krvna žrtva janjeta i njegova krv, te se treba slaviti svakog prvog mjeseca, tj. njegovog četrnaestog dana u židovskom kalendaru. Jedina izmjena kroz Bibliju je Isusova, on je promijenio krv s vinom i janje s beskvasnim kruhom. Dakle, slava Uskrsa je (što je i logično) crkvena odluka nastala na povijesti pashe dok je prekid slavlja Pashe i tradicija odricanja zapravo spin već toliko spominjanog NWO-a iliti babilonskog bratstva. Bojanje jaja > Ukoliko niste uvjereni da ova dva prethodna argumenta za drugačiju sliku Uskrsa "piju vodu" mislim da se morate složiti da štovanje uskrslog Krista definitivno nema nikakve veze s kokošjim jajima i bojanjem / lijepljenjem preslikača. Niti u jednom retku Biblije, a također, niti na jednom naknadnom koncilu nema nikakvog spomena o jajima. Poznato je da se Ištar (Semiramida) rodila iz jajeta, i to na dan svetkovine punog mjeseca, kao što je to slučaj s današnjim Uskrsom. Kasnije je to preraslo u simbol religijske svetkovine (mise) starih Babilonaca i Egipćana. Zatim su druidi jaja nosili kao amajliju bojajući ih što im je naravno davalo određene mistične vrijednosti. Egipćani su pak bojali jaja kao svojevrsno novo rođenje neba i zemlje, a i dan danas ovaj običaj štuju neopogani. Zec > Zec je još jedna poveznica s Babilonom i božicom Ištar (Semiramidom). Naime, ona je prikazivana kao zec u ovozemaljskom obliku, a zec je u svim poganskim religijama štovan kao simbol plodnosti zbog brzine i načina razmnožavanja. Štovanje zeca je bilo određeno za prvi dan proljeća i rađanje novog života. Jasno je kako Isus i zec nemaju ama baš nikakve realne niti simboličke veze. Zanimljivo, običaj uskršnjeg zeca i bojanja jaja došao je tek u devetnaestom stoljeću i to iz njemačke pokrajine Bavarske, odakle, kakvom slučajnošću, djeluju i tajna društva, a najpoznatiji su bavarski Illuminati.
LITERATURA (PREPORUKA) MALLEUS MALEFICARUM Heinrich Institoris, Jacob Sprenger 2006., Stari Grad, Zagreb OBRED Matt Baglio 2011., Verbum, Split MEĐUGORJE - TAJNA GOSPINIH UKAZANJA Suzana Ivković 2009., Večernji list, Zagreb GNOSTIČKA OTKRIĆA Marvin Meyer 2006., Veble Commerce, Zagreb
DODATAK – SVJETSKA ČUDA Ovo poglavlje sam posvetio divljenju prema sedam svjetskih čuda koja su zasigurno svakom stanovniku ove zemaljske kugle velika misterija. Tisuće pitanja okružuju svako svjetsko čudo i praktički nema nijednog čovjeka koji barem jednom u životu nije pri nekom šokantnom stanju rekao: "Ovo je osmo svjetsko čudo"! Također, osvrnuo sam se i na svjetska čuda novih generacija koja zasigurno oduzimaju dah podjednako kao i ove mitske, legendarne građevine. Nova čuda graditeljstva definitivno nisu ništa manje vrijedna od drevnih i samim gledanjem u njih osjećamo se poput putnika kroz vrijeme i prostor. Moramo se zahvaliti i napretku čovječanstva koje napokon cijeni povijest i snagu i karakter dosega pojedinih naroda. Tako napokon možemo biti sigurni da neće biti uništavanja povijesne baštine u tehnološku svrhu što nam omogučuje nesmetano gledanje i divljenje svjetskim čudima novog doba.
Herodot i Kalimah idejni su tvorci sedam čuda svijeta iz antike čime su stoljećima kasnije omogućili divljenje samo jednom preostalom – Velikoj piramidi u Gizi.
New7Wonders fondacija 2007. donosi popis novih svjetskih čuda što ćemo imati prilike vidjeti u ovom dodatku.
SEDAM SVJETSKIH ČUDA VELIKA PIRAMIDA - sagrađeno – još nepoznato - lokacija – Giza, Egipat - povijest – jedino očuvano čudo, 10 piramida - funkcija – nepoznata, mnogi smatraju da su grobnice, iako nema pravih dokaza - gradnja – nepoznata, po teoriji 10.000 ljudi, 20. godina, 500.000 plovidbi brodova s materijalom - opis – 2.300.000 blokova, 146.5 m, sada 10 metara manja, nekoć je imala žbuku s vrhom zlatne boje
248
SEMIRAMIDINI VRTOVI - sagrađeno – oko 600. god. pr. N. e. - lokacija – Babilon, današnji Irak (blizu Bagdada) - povijest – nije utvrđeno postojanje, smatra se da ih je izradio Nabukodonozor II. za ženu ili konkubinu - funkcija – vrt, poseban sustav crpki i navodnjavanja - gradnja – nepoznata - opis – biljke iznad razine zemlje, korijenje drveća na terasi, masa ojačana stupovima
Sve fotografije su s wikipedie
ZEUSOV KIP - sagrađeno – oko 457. god. pr. N. e. - lokacija – drevni grčki grad Olimpia - povijest – u čast ovog kipa su održane prve olimpijske igre, izradio ga je kipar Fidija, nakon potresa i poplava preseljen je u Konstantinopol gdje izgara u požaru 462. god. - funkcija – odavanje počasti - gradnja – nakon Libonove gradnje Zeusova hrama, koji je bio prejednostavan, kipar Fidija gradi ovaj kip - opis – kip je visok 12 m, Zeus je u sjedećem položaju sa zlatnom odjećom, licem od slonovače, očima od dragog kamena, na glavi je imao vijenac od lovorovog lista, u desnoj ruci simbol pobjede od javorine i zlata, u lijevoj metal s orlom, na nogama zlatne sandale te je sjedio u zlatnom tronu
ARTEMIDIN HRAM - sagrađeno – oko 550. god. pr. N. e. - lokacija – grad Eres, mala Azija - povijest – najveći i najkompleksniji hram za boginju lova, prirode i plodnosti, izgorio je 356. god. pr. Kr., obnovljen, drugi hram pale Goti 262. god. pr. Kr., neka umjetnička djela u britanskom muzeju u Londonu - funkcija – hram, tržnica, muzej - gradnja – nepoznata - opis – mramorni hram sa stepenicama, terasom 80x130 m, krovom poduprtim sa 106 stupova visine po 20 m
MAUZOLEJ U HALIKARNASU - sagrađeno – oko 353. god. pr. N. e. - lokacija – Halikarnas, mala Azija, danas SZ Turske - povijest – sagrađen na inicijativu kraljeve žene Artemise i sestre Artemisije za kralja Mauzoleja, 16. st. u dobrom stanju do potresa, u 15. st. vitezi sv. Johna s Malte okupiraju prostor grade dvorac koristeći blokove Mauzoleja - funkcija – grobnica kralja i kraljice- gradnja – počela za vrijeme kraljeva života, završila godinu nakon smrti njegove žene - opis – sastoji se od stupova koji su držali piramidni krov sa statuama, visine 45 m, ljepota nije samo u strukturi, već i u dekoraciji, izgled je bio toliko upečatljiv da i danas svaku monumentalnu grobnicu zovemo Mauzolej
KOLOS NA RODOSU - sagrađeno – oko 200. god. pr. N. e. - lokacija – blizu rijeke Rodos, grčki otok u Egejskom moru - povijest – stanovnici grade statuu u čast boga Sunca Heliosa, potres ju je oštetio 226. god. pr. Kr., puklo je Kolosovo koljeno, kip 1000 god. leži u ruševinama, do arapskog osvajanja 654. god., kip prodaju židovu iz Sirije, 900 deva nosi ostatke - funkcija – obožavanje Heliosa - gradnja – traje 12 god. - opis – kip visok 45 m, od bronce s primjesama bijelog mramora, sličan današnjoj „replici“, kipu slobode
SVJETIONIK NA FAROSU - sagrađeno – oko 290. god. pr. N. e. - lokacija – Aleksandrija, Egipat, drevni otok Faros - povijest – Ptolomej Soter započinje gradnju, Arapi mu se dive prilikom osvajanja Egipta, no novi vladari prelaze u Kairo, uslijed zapostavljanja ogledalo se srušilo, potresi su ga i dokrajčili, sultan Mamelouk od dijelova svjetionika gradi tvrđavu, danas je svjetionik opet u centru pozornosti jer arheolozi tvrde da su pronašli ostatke - funkcija – svjetionik pomoću vatre noći i ogledala danju, posvećen bogu Savimoru - gradnja – započinje je Ptolomej Soter, završava se nakon njegove smrti - opis – 3 razine - najniža – kvadrat visine 55.9 m - srednja – oktogon visine 18.3 m ukupno 117m - najviša – krug od 7.3 m
Svjetska čuda intrigiraju svijet tisućama godina poslije izgradnje što dovoljno govori o njihovoj povijesti i misteriji, da bi ih uvrstio. Gotovo sva čuda postoje samo u pismenoj predaji, no, to ne umanjuje njihovu vrijednost. Svakako artefakti vrijedni divljenja.
ZABORAVLJENA SVJETSKA ČUDA Sad ćemo prijeći na nepravedno zaboravljena svjetska čuda, odnosno, građevine koje letimičnim pogledom moramo zamijetiti. Po atraktivnosti ništa ne zaostaju za sedam svjetskih čuda i samim time imaju strašan utjecaj na kulturu zemalja u kojima se nalaze. Evo kratki pregled tih građevina:
NOVA SVJETSKA ČUDA Kao zaključak ove teme, donosim i novih sedam svjetskih čuda za koje su mjesecima glasali milijuni ljudi diljem svijeta. 7.7.2007. stoga će biti zapamćen kao povijesni datum zbog službene odluke o građevinama koje predstavljaju ponos čovječanstva. I nemate pravo na nezadovoljstvo jer ste i Vi mogli biti dio žirija u donošenju ove velike odluke. Dakle, možemo poželjeti samo sretan epilog ovog glasanja, kao i njegovo opće prihvaćanje u svijetu, tako da i naši unuci i praunuci mogu raspravljati o njima kao o drevnim svjetskim čudima.
