SUPER NASTAVA, Eric Jensen 1. Igra se promijenila - s obzirom na to da danas škole ne pripremaju učenike za samo jedan posao i zanimanje, već za 3-5 zanimanja, i s obzirom da danas poslovi mnogo brže izumiru, učenici moraju naučiti kako učiti a ne što učiti ( mnogi broj učenika vjeruje da je ono što uče već zastarjelo, te mnogi od njih pohađaju razne alternativne obrazovne programe ) = ► manjak entuzijazma u razredu, visoka stopa napuštanja školovanja, zastarjelost obrazovnih programa koja se u učenikovoj svijesti počinje širiti i na ostatak svijeta - problem : u mnogim školama današnji učenici uče ono što se učilo u školama 1950-tih godina, i to na isti način, moguće rješenje: usmjeriti učenike da "upravljaju informacijama" a ne da ih samo upijaju - "elektronički autoritet" – danas se učenici okreću Internetu, televiziji, radiju i ostalim medijima kao izvoru najnovijih informacija: veliki je izazov ostati u toku s napretkom dok je prenatrpanost obavijestima stvarna; učenici više ne moraju tražiti informacije isključivo od roditelja ili učitelja – ponuda se jako proširila ( te sukladno tome učitelji više nisu uzori u životu učenika, sada su to ljudi iz svijeta glazbe, sporta i filma) - u prošlosti se škola smatrala institucijom koja pruža obavijesti učenicima, koji su se smatrali "korisnicima" ( struktura nastavnika kao nekoga tko širi mudrost i znanje, dok je učenik bio bespomoćni primatelj, odnosno prazna posuda koju valja napuniti) - informacijsko doba osposobilo je učenike da budu vlastiti omogućitelji, da sami preuzmu odgovornost za svoje učenje, te je odnos "omogućitelj- korisnik" zastario; prije je pred nastavnike bilo postavljeno manje zahtjeva, međutim, uslijed zastrašujućeg manjka priznanja i potpore za posao koji nastavnici obavljaju, rezigniranosti, osjećaja nemoći, nedostatka poštovanja, nastavnici su se prilagodili problemima i okolnostima: prevladavajuće teme razgovora o obrazovanju su problemi i okolnosti, a trebale bi biti mogućnosti i sredstva - promijenjeni su i prioriteti u društvu što se vidi u svim sferama života- danas obrazovana populacija glasuje više nego neobrazovana, te glasaju za smanjenje poreza a ne za povećanje izdvajanja za obrazovanje ( stavljajući na taj način budućnost pod hipoteku) - nerealna očekivanja također demoraliziraju mlade ( primanja u sportu i glazbi su enormna, a čini se da za to učenje i znanje nije potrebno) - multikulturalizam – kako očuvati bogatstvo različitih kultura, a ipak osigurati okruženje koje svakom daje mogućnost da nauči? =► multikulturalna škola zahtijeva ponovno osmišljavanje procesa učenja i školskog ozračja te kurikuluma - istraživanja pokazuju da postoji dovoljno novca u obrazovanju za kvalitetan proces učenja, međutim, malo škola raspoređuje novac na način kojim bi se to postiglo ( imamo veći budžet nego ikad prije, a opet se stalno raspravlja o manjku novca, što vodi k općoj rezignaciji) - utjecaj informacijskog doba na tržištu rada: 4 dominantne skupine zanimanja: 1. manualno-industrijski radnici ( do 2010. tek 12% svih zanimanja), 2. tehnološki radnici ( zanimanje koje najbrže raste – programeri, fizioterapeuti, laboranti, djelatnici u tiskarstvu, medicinske sestre, mehaničari..- ta zanimanja traže viskoškolsko obrazovanje), 3. uslužni djelatnici ( liječnici, odvjetnici, prodavači, PRs, dizajnere, nastavnike, menadžere…) , 4. djelatnici koji se bave znanjem ( po P.Druckeru – to je područje doživjelo najveći boom, zahtijeva snažno formalno obrazovanje i veliku sposobnost primjene teorije u praksi) – producenti, izumitelji, pisci, izdavači, izvršni direktori, neurokirurzi i znanstvenici – oni REDEFINIRAJU pojam obrazovanosti, njihova sposobnost učenja je njihova najveća prednost
-
škola kao reformator društva: školski je sustav prijesnosnik kulture koja se mijenja; problem: nerealna
očekivanja odgovornosti kojom su škole opterećene, trebali bismo biti realniji u odnosu na ono što možemo postići u jednoj školskoj godini ( kvaliteta nasuprot kvantiteti!!!) - otkrića u neuroznanosti : učenje kompatibilno s mozgom ( BRAIN- BASED LEARNING) uključuje mnoge koncepte učenja koji se tiču emocija, okoline, pozitivnog mišljenja, vrednovanja, obogaćivanja u nastavi i učenju…. =► teorije novih sustava govore nam o tome kako uspješno rekonstruirati škole kao potpune organizacije koje uče ( LEARNING ORGANIZATIONS)
2. Učenje i ljudski mozak BRAIN – BASED LEARNING – revolucionarni pristup nastavi
-
Područja mozga 4 režnja:
1.
senzorni
2.
temporalni
3.
čeoni
4.
zatiljni
3. Jednostavno o stilovima učenja stil učenja – preferirani način razmišljanja, obrade i razumijevanja informacija ( učenici postižu
-
znatno bolje rezultate kad uče na način koji preferiraju) kako doprijeti do svih učenika? – omogućiti im i raznolikost i izbor =► neka predavanje započne
-
općim pregledom, zatim načinom prezentacije koji se drži redoslijeda – tako ćemo pokriti učenike koji uče holističkim, slučajnim pristupom i one kojima odgovara sekvencijalni pristup
različitost profila učenja je u tome što stavljaju težište na različite aspekte kognitivnog procesa
-
- 5 najpoznatijih modela stilova učenja: 1. BANDLER- GRINDLEROV :
3. DUNN i DUNNOV
5. 4- MAT SUSTAV
vizualni
- tjelesni; psihološki;
◊ AKO? (od konkretnog prema aktivnom)
auditivni
sociološki; okolišni;
◊ ZAŠTO?( od konkretnog prema reflexnom)
kinestetički
emocionalni
◊ KAKO? ( od apstraktnog prema aktivnom) ◊ ŠTO? (od apstraktnog prema reflexnom
2. HERMANNOV - lijevi cerebralni/ desni cerebralni - lijevi limbički/ desni limbički
4. GREGORC- BUTLEROV - konkretni slučajni/ konkretni sekvencijalni - apstraktni slučajni/ apstraktni sekvencijalni
- proces učenja dijelimo u 4 kategorije:
KONTEKST – okolnosti koje okružuju sredinu u kojoj se uči ( temperatura prostorije, društveni odnosi... ) – model Rite i Kennetha Dunna
ULAZ PODATAKA – unos podataka iz jednog ili više izvora – vizualnog, auditivnog, kinestetičkog ( tijelo), olfaktornog, gustatornog (zadnja dva rijetko se pojavljuju kao stilovi učenja) – BandlerGrinderov model
OBRADA PODATAKA – način na koji učenik postupa/ manipulira s unesenim podacima ( Hermannov i Gregorc-Butlerov model)
FILTERI KOJI UTJEČU NA ODGOVORE UČENIKA – jednom kad učenici prime obavijest i obrade je, intuitivni tzv. response filteri uma utjecat će na to što će se učiniti s obavijesti, taj proces rasuđivanja uzet će u obzir čimbenike kao što su vrijeme, rizik i unutarnje/ vanjske referentne točke – 4-MAT sustav
- svaki od 5 prevladavajućih modela učenja ne objašnjava proces učenja u potpunosti, ali u kombinaciji stvaraju HOLISTIČKI i obuhvatni pregled stilova učenja ----- GLOBALNI PROFIL UČENJA GLOBALNI PROFIL UČENJA 1)
Kontekstualni čimbenici
a)
Ovisan ili neovisan o području – kod učenika koji su pretežno ovisni o području preferiraju kontekstualne znakove i prirodne kontekste ( izleti, iskustva iz stvarnog života…), i učenje je najbolje u situacijama u kojima bi se prirodno dogodilo. Kod učenika koji nisu toliko ovisni o području skloni su isticati se u irelevantnim kontekstima ( koristeći se računalima, udžbenicima itd.) te dobro uče u okruženjima poput knjižnice i učionice
b)
Fleksibilne ili strukturirane okoline – u fleksibilnoj okolini učenici imaju izbor i mogu samostalno donositi odluke kao što su: svjetlo ( prirodno ili neonsko), razina zvuka/ buke, temperatura, namještaj i raspored sjedenja. Strukturirana okolina
odgovara učenicima koji vole vrlo detaljne upute, pravila,
poslušnost, rad i autoritet, te imaju nisku toleranciju na varijacije. c)
Ovisan ili neovisan – Neovisni učenici daju prednost samostalnom učenju, dok ovisni učenici više vole učiti u parovima.
d)
Pokrenut odnosima ili pokrenut sadržajem – Učenici pokrenuti odnosima osjećaju da je bitnije tko prenosi informaciju nego što je ta informacija; oni vole izgraditi odnos povjerenja i poštovanja. Učenici pokrenuti sadržajem osjećaju pak da je sama obavijest važnija od onog tko je prenosi, pa sve da im se nastavnik i ne svidi, učit će bez obzira na to.
2) Preferirani način unosa podataka a)
Vizualno-eksterni ( učenici koji daju prednost vizualnom unosu podataka – mentalne slike i modeli, održavanje kontakta očima – dobri u pravopisu, radije čita nego da mu se čita, vole pisane materijale, uživaju u čitanju, vole urednost, imaju svoj prostor i ne vole da im drugi stoje preblizu..) ili vizualno-interni ( preferiraju prvo “vidjeti” stvari u svojoj glavi, skloni su sanjarenju i stvaranju mentalnih slika prije formalnog učenja)
b)
Auditivno-eksterni ( vole auditivni unos podataka, brzo govore, lako ih je omesti, a pamte korake ili proceduru, stalno povećavaju brzinu, tonalitet, jasnoću i visinu u govoru, vole odgovarati na retorička pitanja, te da ih se ispituje onim redoslijedom kako su naučili gradivo; vole učiti naglas i pričati priče) ili auditivnointerni ( vole razgovarati sami sa sobom prilikom procesa učenja, često se nesvjesno pitaju: “Što znam/ mislim o tome?” itd.)
c)
Kinestetičko-taktilni ( vole unos podataka tjelesnim putem, žele sve prvi isprobati, uče iz prve ruke, koriste odmjerene riječi sa stankama) ili kinestetičko-interni ( žele doživjeti osjećaje prije negoli o nečemu
počnu učiti, intuitivni po prirodi, vole priče i filmove, posebno one s puno “srca” i osjećaja, bitna im je neverbalna komunikacija- tempo, tonalitet, držanje tijela, izraz lica i geste) – rezime ovog modaliteta: nekoga osjećaji mogu dovesti do djelovanja ( interni), ili ga radnja može dovesti do osjećaja ( taktilni) 3) Oblik obrade podataka a)
Kontekstualni/ globalni ( cijene gledanju ukupne slike, pregleda, ključnih pojmova i njihovih odnosa prije nego što poslože sve komadiće – holistički, gestalt; vole rješavati mnogo problema istovremeno i skloni su prebacivanju s jednog problema na drugi, vrlo su intuitivni i imaju smisla za informaciju = “učenici desnog mozga”, dominacija desne polutke vidi se u preferenciji obrade obavijesti u simbolima, slikama, temama) i sekvencijalni/detaljni/linearni ( koji preferiraju stvari u redoslijedu, male korake i koncentraciju na jednu stvar, žele popis sljedećih lekcija koje želi učiti po redu; dominantna lijeva polovica mozga- daju prednost pisanoj riječi, žele jasne i detaljne upute i strukturirane lekcije, budući da se koncentriraju iznutra, imaju nižu mogućnost dekoncentracije)
b)
Konceptualni/ apstraktni ( više voli svijet knjiga, riječi, računala, ideja i razgovora, često se za takve učenike misli da su «u svom svijetu») ili konkretni ( vole svijet osjećaja i predmeta, iskustveni pristup, voli učiti radeći, traži akciju)
4) Filteri koji utječu na odgovore učenika a)
Učenici koji se odnose prema van ( oni odgovaraju na temelju onoga što drugi misle, pitaju se «kako drugi očekuju da odgovorim?», norme i pravila su im vrlo važna informacija) ili oni koji se odnose prema unutra ( sami sebi su primarni sudac za svoje ponašanje i izbor)
b)
Sparivači ( učenici koji pronalaze sličnost = matchers – odgovaraju primjećivanjem sličnosti, lakše se slože s nečime, vole postojanost, uživaju u stalnosti i navikama, podržavaju gradivo koje je konzistentno s onime što se prije učilo, slijede pravila, drže se skupine) ili nesparivači ( mismatchers, odgovaraju pronalazeći razlike, primjećuju ono što nedostaje, što je pogrešno ili nekonzistentno, pitaju « Što ako, ali zašto ne..», nalaze pogreške u tvrdnjama i iznimke pravilima te preferiraju promjenu, zanemaruju pravila i granice, trebaju razlike da bi razumjeli sadržaj)
c)
Impulzivan/ eksperimentalan ( odgovaraju na misli i eksperimentiranje trenutnim djelovanjem, njihov je obrazac početi s nečim, a potom nastaviti s tim dok ne shvate) ili analitički/refleksivni (ti će učenici prihvatiti informaciju i obraditi je razmišljajući o njoj, uvijek su na distanci, klasično pasivni, sve promatraju sa strane, vole razmišljati o mogućnostima)
- kako dosegnuti sve stilove učenja? -► ponuditi učenicima raznolika iskustva učenja ( raznolikost i izbor ključ su stilova učenja) i različite metode - iako možda rabimo nekoliko stilova, po Grinderu stil koji najviše koristimo ostat će s nama većinu života - kulturno pojačani stilovi učenja: kultura može pojačati određeni stil učenja, ali najvažnije je: 1. osigurati školsko ozračje u kojoj je svakoga poštuje; 2. izbjegavati homogena grupiranja po sposobnostima, 3. potaknuti rad u timu; 4. pružiti izbor koji ima smisla za sve stilove učenja
4. RAZNOLIKOST I RAZLIKE
- učenici koji se ne kreću brzinom koja se od njih očekuje – daroviti učenici kojima je standard dosadan, disleksični učenici, učenici koji na drugačiji način obrađuju informacije, učenici koji se zbog kulturoloških razlika ne mogu uklopiti – moramo prosuditi njegove sposobnosti i napredovanje s druge polazne točke – treba: poštivati njihov drugačiji pristup, biti sigurni da slijede ista pravila kao i svi drugi, izbjeći obilježavanje učenika, privatno im reći da je kreativnost sjajna, te ih ne nazivati «problemima» - još neke razlike o kojima treba povesti računa:
Razlike između muškaraca i žena
Različiti stupnjevi razvoja
Razlike u mišljenju između spolova ( sluh, vid, dodir, aktivnosti, dodir, miris, okus)
Razlike u rješavanju problema
Poremećaju nedostatka pažnje ( ADD) i hiperaktivnost ( ADHD)
Disleksija
Daroviti učenici
5.MENTALNI MODELI USPJEHA - tajna uspješnog učenja sadržana je u «mentalnim modelima» ( sustavi uvjerenja, obrasci razmišljanja, paradigme i nizovi načela djelovanja koji su temelj za naše ponašanje) PYGMALIONOV UČINAK – moć vlastitih uvjerenja ( primjer nastavnice kojoj je rečeno da su učenici iznimno inteligentni – premda su pokazivali ispodprosječne rezultate, i probleme u ponašanju, nastavnica koja to nije znala ponašala se prema njima kao da su iznadprosječni te su joj uskoro oni sve više i više odgovarali na taj način) -
nastavnik kao katalizator učenja: njegova uloga je promoviranje učenja u bilo kojem primjerenom obliku, osposobljen za vođenje učenika u skladu s njihovim stanjima
-
«model zahtjeva» vs. «modelu otkrića» - uobičajena metoda poučavanja poznata je kao biheviorizam – određuje poželjna ponašanja učenika, mjeri ponašanje, nagrađuje pozitivno ponašanje i kažnjava ono negativno ( po SKINNERu) – taj model = «model zahtjeva» - zastario
-
danas je klima u učionici drugačija, učenik se osnažuje, pojedinac veliča i razvija se kritičko mišljenje
-
staro razmišljanje: bihevioristička teorija: učenik kao subjekt, nastavnik identificira, mjeri i zahtijeva željene posljedice vs. novo : «Kako ljudski mozak prirodno uči najbolje i što možemo učiniti kako bismo mu osigurali optimalnu sredinu za učenje?»
-
staro: neki ljudi prave razliku, neki ne- pa stoga uložimo više u one koji su važni vs. novo : Ili nitko od nas ne pravi razliku ili svi pravimo razliku, prema tome ,ja pravim razliku.
-
staro: «ja sam žrtva okolnosti koje su izvan moje kontrole.» vs. novo « Ne mogu kontrolirati sve, ali mogu kontrolirati svoje odgovore na sve.»
-
staro: nastavnik predstavlja svoj pogled na svijet kao istinit, a učenik mora taj pogled prihvatiti. Vs. novo: nastavnik od učenika saznaje koji stil preferira i ulazi u učenikov svijet da bi unaprijedio komunikaciju i učenje
-
staro: «izbjegavajte pogreške- one su loše. Dajte učenicima loše ocjene za loše rezultate.» vs. novo: « pogreške pružaju vrijednu povratnu informaciju i mogućnost razvoja, te možemo učiti iz njh.»
-
staro: «neki će učenici biti neuspješni bez obzira na to što se čini. To je jednostavno tako.» vs. novo: « Usadite stav uspjeha. Povećajte vlastitu fleksibilnost i rezultati vaših učenika će jako porasti.»
-
staro: «testirajmo učenike da otkrijemo jesu li daroviti ili ne.» vs. novo « izvucimo darovitost iz svakog učenika iz kojeg možemo»
-
uvjetovanost svojim uvjerenjima: subjektivnost: nesvjesne reakcije; kognitivna disonanca
-
( zanemarivanje dobrog zaključka koji je donio nama antipatičan učenik ); halo efekt ( omiljenim učenicima opraštaju se male nepodopštine); projekcija ( tendencija da vidimo u drugiam ono što nam se (ne) sviđa kod nas samih)
-
naša konverzacija utječe na naše rezultate
-
staro: «obilježite učenike na temelju postignuća u razredu.» vs. novo: « postupajte s negativnim ponašanjem u razredu kao s privremenim i sa svakim učenikom kao da ima neograničene sposobnosti.»
-
misija super nastavnika je ponovno otkriti radosti učenja sa svojim učenicima kao partnerima
-
staro : nastavnik kao šef, zvijezda, autokrat učionice vs. novo : učenici kao proaktivne, odgovorne, sposobne zvijezde učionice.
-
Poučavanje i učenje je cjeloživotni proces, ne događaj ili nastavni sat ili dan u školi.
-
Tao učenja : mudar nastavnik daje drugima riječ; umjesto da se trudite, budite opušteni: poučavajte primjerom i više toga će se dogoditi; nedovoljno mudar nastavnik tjera i prisiljava ljude i situacije, te se često iznervira
-
Staro : nastavnikov je posao ispuniti učenike znanjem; vs. novo: « nastavnikov posao je služiti kao katalizator tako da učenici mogu razviti ljuba prema učenju i znanje kako najbolje učiti»
-
Super-nastava zahtijeva «carpe diem» stav: napraviti najviše od današnjeg dana ( ako nam život daje limune, naučiti od njega raditi limunadu)
-
Poučavanje kao plaćeni seminar iz osobnog razvoja , uspjesno poučavanje u današnjoj klimi zahtijeva osobni razvoj i profesionalni rizik
6. Pobrinite se za poslovnu stranu poučavanja -
poučavanje traži ispravne stavove, umijeća, znanje, iskustvo i poslovnu oštroumnost ( što više o sebi razmišljamo kao o profesionalcu, bit ćemo bolje pripremljeni za posao obrazovanja) : npr. otkrivanje tradicije u školi, upoznavanje drugih nastavnika i važnih ljudi u školi, profesionalno ponašanje ( profesionalno oblačenje, točnost, učlanjenje u udrugu za usavršavanje nastavnika, nabava posjetnice, pronalaženje nastavnika-mentora)
IZGRADNJA POZITIVNIH ODNOSA S RODITELJIMA -
održavanje roditeljskih sastanaka: pripremiti se za roditeljski sastanak (predočiti im rad djeteta te time podkrijepiti svoju zabrinutost ili pohvalu; gledati na taj sastanak kao na timski rad, slagati se s tvrdnjama roditelja a ne im se suprotstavljati, pitati ih za mišljenje, na samom početku razgovora pronaći teme u kojima se slažemo, održavati kontakt očima i smješkati se: u razgovoru s roditeljima, naš je cilj prikupiti obavijesti koje će nam poslije pomoći riješiti probleme)
-
pametne ideje: diskretno paziti na vrijeme, pripremiti 5 pozitivnih stvari koje smo primijetili kod učenika, potom reći nešto o izazovima i svojim prijedlozima za poboljšanje, te izbjegavati usporedbe s drugim učenicima; teme za moguću raspravu: primjerenu sredinu za učenje kod kuće, optimalna prehrana, zadaće i učenikovi ciljevi; roditeljski sastanak je zlatna prilika da se na učenika utječe putem roditelja, ali bez obzira na
to koliko je roditelj frustriran, nikad ne smijemo obećati nešto što bi odstupalo od naših osobnih i profesionalnih standarda -
uspješno ocjenjivanje: učenikove ocjene trebale bi se temeljiti na različitim oblicima vrednovanja, učenicima treba omogućiti da njihove jake strane zasjaju u raznim područjima inteligencije; da bismo odredili široke sposobnosti učenika, trebali bismo koristiti niz medija poput vođenja bilješki za vrijeme učenja, drame, debata, glazbe, igranja uloga, prezentacija, neka učenici sami izmisle ispitna pitanja
-
potaknuti roditelje da izbjegavaju davati nagrade za ocjene, neka pravila ocjenjivanja budu napisana u učionici (učenici ne mogu ispuniti nastavnikova očekivanja ako ne znaju koja su)
-
treba izbjeći obilježavanja ( umjesto «Suzana je problem.» treba reći «Suzana često ometa druge učenike.»); KLJUČ DOBRE POVRATNE INFORMACIJE JE TO DA JE JASNO ODREĐENA, TOČNA i DA SE DAJE U BRIŽNOJ I UGODNOJ SREDINI KOJA PODUPIRE CILJ NAPREDOVANJA I UČENJA
-
podjela izvješća o ocjenama ( report cards) : 1. razgovor s učenicima o tome čemu služe ocjene ( prikazati to kao pozitivno iskustvo, naime svi trebamo povratnu informaciju i da taj izvještaj nije ništa drugo nego to, te im objasniti da je njihova svrha poboljšanje njihovog učenja), 2. podijeliti izvješća o ocjenama na kraju sata ( učenici se trebaju osjećati slobodnima razgovarati o razlogu dobivanja neke ocjene); ako nas roditelj kontaktira jer nije zadovoljan s ocjenama, važnije je dobro slušati nego snažno debatirati, te usmjeriti razgovor na to kako unaprijediti učenikovo učenje
PREDSTAVLJANJE U NAJBOLJEM SVJETLU – samopouzdanje, imati puno energije, uključenost u opći zdravstveni fitness program ( smanjenje stresa, opuštanje, dobra prehrana, vježbanje) – naše zdravlja utječe na grupne interakcije, osobne odnose, razinu energije i samopouzdanje- kad se dobro osjećamo, bolje držimo nastavu
TJELESNE PORUKE – držanje tijela je nesvjesno sredstvo komunikacije i šalje niz poruka o našoj sreći, samopouzdanju,razini energije (potvrđeno je da su ljudi čije je držanje tijela nesigurno, pogrbljeno i umorno skloniji biti napadnuti fizički,a to pozivaju i na verbalne i mentalne napade); ključno pitanje: PREDSTAVLJAM LI SE S PONOSOM, DOSTOJANSTVOM i ENERGIJOM? te ODRAŽAVA LI TO MOJE DRŽANJE?; stavovi poput: «Samo da preživim današnji dan» itekako se odražavaju u nastavi bili mi toga svjesni ili ne – učenici više nauče od nas kao osobe nego iz nastavne jedinice
STANDARDI ODIJEVANJA: Malloyevo istraživanje o utjecaju odjeće na učenje u razredu ( urednost se računa; ono što s udaljenosti od jednog metra izgleda sjajno možda i nije takvo s 5 metara; izbjegavati jake uzorke jer ometaju publiku…)
NAŠE IZRAŽAVANJE: neprofesionalno je i beskorisno kritizirati ili donositi kritičke vrijednosne sudove o drugim ljudima ( razlika između suda: «Ivan je prava budala; ne želi učiti.» i primjedbe: « Ivan govori povišenim glasom i ne piše zadaće.» )
POTVRDITI POZITIVNO – učenikova tvrdnja «Užasan sam u tome» može ga spriječiti od daljnjeg napretka, produktivnija potvrda je « Još nisam siguran u tome, ali znam da ću s vježbom postati.»; ipak nastavnik ne smije učeniku reći da je gnjavator, glup ili lijen, ali mu može reći kako njegovo ponašanje djeluje na njega : « Iritira me kad kasniš.»; dvostruki je standard što učenici mogu profesore nazivati pogrdnim imenima a nastavnici im ne mogu uzvratiti, ali nastava traži debelu kožu a zlatno srce = pohađanje satova glume možda bi svakome pomoglo da iskoristi svoju karizmu ( gluma potiče oblike samoizražavanja – izraze lica koji će stvoriti neizvjesnost, iznenađenje, itd.)- najvažniji ključ za stvaranje boljih učenika je PRUŽANJE PRIMJERA
7. PLANIRANJE NASTAVNE JEDINICE
- usprkos tradicionalnom učenju da treba izraditi nastavne jedinice na temelju toga što se planira poučavati, planiranje učenja nasuprot planiranju nastavne jedinice znači da planovi uključuju strategije koje imaju najviše smisla za gradivo i učenike ( planovi koji najboje funkcioniraju su fleksibilni, interdisciplinarni i iz stvarnog života) - pristup u kojem je učenik u središtu popularizirao je psiholog Carl Rogers ( pojam « terapije u kojoj je u središtu klijent») 1960-ih godina: produktivnije je usredotočiti se na potrebe klijenta ili učenika nego na potrebe sustava, čak i dobro osmišljen plan nastave propast će bez sposobnosti i znanja umješnog voditelja koji razumije svoju publiku: super-nastavnik je u svakom trenutku spreman nešto dodati ili izbaciti iz svog plana, te ako je potrebno, potpuno promijeniti kurs POKRIVANJE SADRŽAJA NASUPROT OTKRIVANJU UČENJA Smisao nastavničkog zanimanja nije ispunjavanje učenika činjenicama, već otvaranje učenika prema učenju ( stvaranje sredine u kojoj se odvija ispunjavajuće i osnažavajuće učenje) Stvaranje plana nastavne jedinice omogućava jasnoću koja vodi do bolje usklađenih satova Proces planiranja je vrlo bitan jer osigurava određivanje ciljeva, osmišljavanje glavnih točaka i izradu putne karte; važni su i prilagodba i provođenje plana jer je uspjeh plana nastavne jednice više vezan uz to kako je on predstavljen nego kako je strukturiran, te uvijek treba ostaviti mjesta spontanosti Plan nastavne jedinice je kao menu u restoranu, ali on nije jelo. – integritet plana, slaganje plana s ciljevima učenika, realističnost plana, ciljevi kao pomak naprijed i izazov za učenike; primjeri ciljeva koje je teže mjeriti: učenikov pozitivan stav, stilove učenja, obrasce značenja ( znaju li učenici prepoznati modele i obrasce u procesu učenja?) – jasan, mjerljiv i objektivan cilj je: «znati napisati točnu formulu fotosinteze», ali «dobro razumjeti fotosintezu» je subjektivan i nemjerljiv rezultat TRI GLAVNA PODRUČJA UČENJA 1.
KOGNITIVNO – ono što znamo + ( znanje – sposobnost dosjećanja i definiranja), razumijevanje (sposobnost izražavanja vlastitim riječima), primjena ( uporaba sredstava izvan konteksta), analiza (sposobnost primjećivanja dobrih i loših strana), sinteza ( stvaranje iz drugih dijelova), vrednovanje ( uspoređivanje i stavljanje u kontrast)
2.
PSIHOMOTORIČKO – tjelesna umijeća + točnost, koordinacija ( sposobnost kretanja unutar parametara), manipulacija ( stvaranje uzroka i posljedice)
3.
AFEKTIVNO – vrijednosti, osjećaji, stavovi + prisutnost ( sudjelovanje), odgovaranje ( i njihov intenzitet), pridavanje važnosti ( afiniteti), izražavanje vrijednosti ( spremnost izražavanja mišljenja)
UBRZAVANJE UČENJA -
pojam« akcelerirano učenje» - Sheile Ostrander i Lynn Schroeder ( 1979) = pojam bugarskog pedagoga Lozanova «sugestopedija» - splet istraživanja raznih znanosti : korištenjem većeg potencijala ljudskog mozga također možemo ubrzati učenje od 3 do 10 puta u odnosu na rezultate tradicionalnih metoda
-
SASTOJCI USPJEHA: ubrzano učenje postiže se omogućavanjem poticajne sredine koja olakšava pozitivan i zabavan angažman ( akcelerirani učenik postaje intrinzično motiviran za uspjeh, samopouzdanje… a rezultat je ljubav prema učenju)
-
7 NUŽNO POTREBNIH ELEMENATA:
1.
SENZORNO BOGATA UPIJAJUĆA SREDINA ( motivirajući natpisi, miris cvijeća, poticajna glazba) – stimulira mozak i potiče učenika da zakorači u «drugi svijet»
2.
PRIPREMA UČENIKA I STVARANJE UVJETA ZA UČENJE – napadanje prepreka učenju za koje supernastavnik zna da postoje kod svakog učenika ( intuitivno-emocionalne: strah od neuspjeha; kritičko-logičke: kritički samogovor učenika; etičko-moralne: vjerovanje da je učenje «težak posao»; biološko-medicinske: neučinkovitost u učenju zbog loše prehrane ili korištenje droga; kulturno-socijalne: pritisak vršnjaka, zastarjeli kulturni običaji: takvi se izazovi mogu prevladati uključivanjem i komunikacijom; institucionalnotjelesne: izazovi koji stvaraju birokracije ili oni koje potiče televizija i mediji: mržnja prema autoritetu, nepoštivanje škole…)
3.
IMPLEMENTIRANI VIŠESTRUKI STILOVI UČENJA/ INTELIGENCIJE – izlaganje gradiva imajući na umu višestruke stillove učenja
GARDNEROVIH 7 TIPOVA UČENJA
Vizualno, auditivno, gustatorno
1.
Apstraktno, konkretno, globalno i linearno
Induktivno, deduktivno, intuitivno, (ne)sparujuće….
2. 3. 4.
Ovisno o području i neovisno o području
5.
Koje se odnosi na sadašnjost, prošlost i budućnost
6. 7.
VERBALNO- LINGVISTIČKI – predavanje, razgovor, čitanje INTERPERSONALNI - timski rad TJELESNO-KINESTETIČKI - pokret PROSTORNI – umjetnički rad, umne mape INTRAPERSONALNI- samovrednovanje, intuicija MATEMATIČKO-LOGIČKI- rješavanje problema, matematika RITMIČKO-GLAZBENI- glazba, zvuk
4.
UČENJE KOJEM JE U SREDIŠTU UČENIK
-
učenik razvija odgovornost i postaje motiviraniji kad on mora odlučiti o npr. temi , sadržaju, hoće li nešto raditi sada ili poslije, neka oni izlažu, ubacivanje prijedloga u kutiju, hvaliti učenike, biti primjer za empatiju
5. POZITIVNA SUGESTIJA - posteri s pozitivnim izjavama, osmijeh učenicima kad ih pozdravljamo, pričanje mitova s temama koji dopiru do nesvjesnoga 6. UKLJUČIVANJE EMOCIJA -
zašto? – 1. emocije se mogu uključiti jedino ako je učenik pripremljen za učenje; 2. emocije su jedan od načina uključivanja dugotrajnog pamćenja, 3. učenje često počinje sporedno te ga tako učenik doživljava manje stresnim; 4. emocije stvaraju pozitivne kemijske spojeve u mozgu
7. ORKESTRIRANO UČENJE - sve ovisi o stanju; što više promatramo stanja učenika i radimo s njima, postat ćemo djelotvorniji ( strategijama prizivanja entuzijazma, brižnosti, zanimanja, povjerenja, pažnje) : koje strategije možemo primijeniti da bismo pomogli učeniku koji se muči da postigne stanje prihvaćanja učenja? ◊ model svladavanja umijeća: za svako umijeće koje se podučava, treba si postaviti pitanje: jesmo li stvorili primjereno stanje( jesu li učenici spremni za učenje?), jesmo li odredil irazultate učenja, znaju li učenici na što moraju obratiti pažnju, znaju li uvježbati umijeće s partnerima ili u malim skupinama, jesu li upute jasne, ima li provjere učenja?,
PLANIRANJE SADRŽAJA UČENJA – 7 stupnjeva:
1. PRIPREMA – pokazati učenicima globalnu sliku predmeta; poučiti ih kako učiti; otkriti zanimanja učenika, povećati svoj kredibilitet dobrom organizacijom i poznavanjem predmeta 2. GLOBALIZACIJA – kontekst za učenje gradiva; konkretni dokaz umijeća koje treba svladati; potaknuti učenike 3. INICIJACIJA – zainteresirati učenike za cjelokupnu temu umjesto da to činimo korak po korak 4. ELABORACIJA – tematsko povezivanje pojmova, tražiti od učenika da postavljaju pitanja, neka učenici pogledaju film, napišu kreativan rad o temi, omogućiti grupne rasprave 5. INKUBACIJA – omogućavanje vremena za samostalno razmišljanje 6. VERIFIKACIJA – neka učenici održe referat u razredu, neka osmisle ispitna pitanja, neka izrade projekt, igraju uloge, napišu test koji će sami ocijeniti i neće predati 7. PROSLAVA – vrijeme je za pohvalu, osigurati priznanje i komplimente, u ovom koraku se stvara ljubav prema učenju
POVEZIVANJE PREDMETA
- mozgu najviše odgovara učenje u stvarnom životu, koje ga zaokupi i koje se događa iz više izvora, frakturirano učenje ( povijest nečega, sigurnost, umijeće, dobre strane) može ubiti ljubav prema učenju
INTERDISCIPLINARNI PRISTUP
- učenicima treba usaditi svijest o vezi između učenja u razredu i stvarnog života ( interdisciplinarno učenje je proces bliži načinu na koji je ljudski mozak prirodno stvoren za učenje) – planiranje interdisciplinarne studije: predstaviti međusobno povezane teme, uključiti situacije iz života, odrediti tjedne teme ( novine, televizijske emisije, modeli...), odrediti izvore učenja: knjige, CD-i, gosti predavači...., uključiti i Bloomovu Taksonomiju ( npr. tema zoološkog vrta – znanje – nabrajanje životinja; primjena – gradnja modela ZOO vrta, analiza- pisanje i pjevanje rap pjesme o životu životinja u ZOO-u, sinteza- pretvarati se da posjetitelji dolaze iz svemira i žele napraviti ZOO za ljude); treba zadržati fleksibilnost iako je plan specifičan
8. Sredina za učenje - velik utjecaj okoline i na učenike i na nastavnike s obzirom na broj sati provedenih u učionici - pogodna sredina potiče pozitivan odnos između učenika i nastavnog predmeta, potaknuti na znatiželju, doprinijeti učenikovoj odgovornosti, pomoći da učionica postane zgodno mjesto za boravak - sve što je o mozgu otkriveno u posljednjih 20 godina sugerira da nam je potrebno više poticaja, promjena, pokreta i perspektiva u učionici ( najneproduktivniji način je standardni oblik mirnog sjedenja u klupi, stoga bi trebalo organizirati izlete itd.), sustav gdje će se skupine učenika izmjenjivati i paziti na red ( + slike, crteži itd.) - što poduzeti u slučaju opasnosti? – popis brojeva obližnjih liječnika, poznavanje procedure u slučaju požara, poplave, potresa, nestanka struje i mećave - temperatura – optimalna za rad je 20-22°C - poticaji sa zida – posteri živih boja i sadržaja, izvještaj o rezultatima, ploča za komunikaciju ( za porukice itd.) - ploča za floramstere - raspored u prostoriji - sjedenje – omogućiti učenicima različit raspored sjedenja - probijanje leda – pozdravljanje učenika na vratima je jednostavan način za pripremu produktivnog sata + svjetla, zaigrana učionica učinit će prostor udobnim
9. Umijeća izlaganja - Određenje komunikacije – značenje naše komunikacije je odgovor koji dobivamo ( povičemo li «požar» a 10% učenika ostane sjediti misleći da se šalimo, nije dobro) - 3 elementa komunikacije: 1. Sadržaj ili što govorimo – tema; sposobnosst izgrađivanja odnosa, stvaranja motivacije
2. Prenošenje ili kako to govorimo – držanje tijela, kontakt očima, izrazi i geste 3. Kontekst ili uvjeti i okolnosti – raspoloženje, pravila, predznanje... USPJEH U IGRI KOMUNIKACIJE: o
Jasne, dobro određene posljedice interakcije
o
Dobro razvijena percepcija da bismo znali koje odgovore dobivamo
o
Golema fleksibilnost da možemo mijenjati ono što činimo ako zatreba
o
Osobna obaveza prema slušateljima – spremni smo pokušavati sve dok ne uspijemo
- komunikacija na toj razini traži obzirnost prema različitim ciljevima, budnost, jasnoću i strpljjivost - neka svaki dan bude izazov- istegnite se i pokušajte dosegnuti novu razinu
PLANIRANJE i ORGANIZACIJA - u planiranju svog izlaganja uvijek uzeti u obzir učenika a manje one sjajne stvari koje želimo poučavati ( kakav je mentalni sklop učenika?, što on već zna?, koji su mi izvori pri ruci?, koliko mi je vremena na raspolaganju?)
BILJEŠKE : 1. umna mapa koja prikazuje glavne točke 2. detaljniji prikaz na komadu papira ili karticama s bilješkama 3. općeniti pregled na velikom papiru koji ćemo staviti na zid prostorije
POČETAK SATA: početak izlaganja: usmjeravanje publike, pregled materijala, motiviranje, inspiriranje...
4 ključa koja otvaraju vrata:
PRIVLAČENJE PAŽNJE ( ako ne privučemo pažnju slušatelja na početku izlaganja, vjerojatno je uopće
nećemo privući, oni stvaraju prve dojmove—rješenje: uključivanje emocija)
STVARANJE DOBRIH ODNOSA I POVJERENJA ( držati se obećanja, brinuti se za učenike kao
pojedince)
STVARANJE RELEVANTNOSTI ( učenici trebaju znati što mogu očekivati od nas)
STVARANJE OZRAČJA ZA UČENJE ( uklanjanje stresa, straha, tjeskobe u razredu)
BAVLJENJE STRAHOVIMA I BRIGAMA UČENIKA – većina njih se boji da će predavanje biti dosadno:
Jesmo li zanimljivi? – učenici se najviše boje DOSADE!!!
Jesmo li kompetentni? – važno je dokazati kredibilitet i profesionalnost tako da učenici imaju povjerenja
u naše sposobnosti
Jesmo li pravedni i pouzdani? – učenici se često boje loših ocjena ili nedobivanja zaslužene ocjene ---
treba im osigurati to da znaju št trebaju učiniti kako bi uspjeli, te znati ostala pravila ( smiju li ići na zahod, što se događa ako zakasne, žvaču kaugumu, jedu ili ometaju sat?)
Treba im predočiti dobrobiti slušanja na satu ( npr. pitanjima «tko misli da im učenje predugo traje»,
«tko bi želio znati tri načina da prepolovi vrijeme učenja»itd.)
IZLAGANJE GRADIVA «atraktivni naslovi», varijacije tona glasa, pozitivno sročene rečenice ( umjesto «nemojte kasniti», reći «dođite na vrijeme»), kretanje – odmor od 60 sekundi za istezanje
ZAVRŠETAK SATA: RASTANAK JE TAKO SLATKA TUGA: za neke nastavnike zvono napravi svoje, za druge je sat gotov kad ponestane gradiva: DOBAR ZAVRŠETAK SATA: treba povezati komadiće i staviti dijelove u odnos sa cjelinom, nudeći učenicima vrijeme za integriranje gradiva ( jesam li išta naučio...): 5 elemenata: Osjećaj da se nešto postiglo - pomak Potvrda da je postignuto bilo korisno - potvrđivanje
Da je shvaćeno i da se u to vjeruje – internalizacija Da publika zna koji je idući korak – nastavak da je bar zasad potpuno- cjelovitost
STRATEGIJE PONAVLJANJA I VREDNOVANJA: usmena vježba dosjećanja otvorenog tipa, npr. «Danas smo počeli s pojmom ________» ( učenici odgovaraju uglas) ; debate ( voditelji skupina?), TRAŽENJE POVRATNE INFORMACIJE ( npr. anketnim listićima: Ono što mi se na nastavi najviše/ najmanje svidjelo je____________ . Nastava bi bila bolja da _____________.)
PREGLED NADOLAZEĆIH ATRAKCIJA: na idućem satu učit ćemo 10 novih francuskih riječi koje će vam pomoći da se izvučete iz gužve
ZAVRŠNI RITUALI : neka kraj sata bude pamtljiv
10. Moćna umijeća slušanja -
-
dva uha, jedna usta – zlatno pravilo najteže pogreške slušanja: pobijanje, rasprava i prepiranje s govornikom; stalno iznošenje vlastite priče, slaganje sa slušateljem kada se zapravo ne slažemo, priprema da sve što čujemo «nadmašimo» komentarima kako smo mi to učinili pametnije, lakše, jeftinije…; preusmjeravanje pažnje na sebe, očitavanje bukvice drugoj osobi, stalno uvjeravanje da će sve biti u redu, pretvaranje da slušamo, slušanje kao da se moramo braniti ili opravdavati vlastito gledište, nuđenje sličnih priča, davanje savjeta za koje nas najčešće nitko ne pita i preosobno shvaćanje poruke SLUŠANJE: obaveza da se razumije stvarnost drugoga Korištenje glasa koji sluša: kad želimo da nas slušaju, trebamo koristiti glas za «pristupačno slušanje»: raznolikiji glas koji uvijek završava višim tonom( koji potiče postavljanje pitanja, dok sniženi ton kaže «to je tako»)
6 stilova slušanja: 1. DOKONI SLUŠATELJ – prisutan tijelom, ali ne uvijek i duhom: sluša što mu se sviđa 2. UKLJUČENI SLUŠATELJ- oslanja se na ključnu ideju, opaža neverbalne poruke 3. SLUŠATELJ USMJEREN NA STIL- vrednuje poruku prema mediju, sluša stil 4. TEHNIČKI SLUŠATELJ – sluša one s uspješnom biografijom 5. EMPATIČNI SLUŠATELJ – prati emocionalno stanje govornika 6. SLUŠATELJ KOJI SE NE PRILAGOĐAVA – usmjeren na informacije koje ga se izravno tiču, ima uzak raspon slušateljskih interesa
-
čitanje neverbalnih znakova ( pogurena ramena: nesigurnost, negativizam; obje ruke sklopljene: željenje, očekivanje)
-
precizno slušanje: bez prekidanja, pitati za važne detalje, poštivanje slušatelja
11. Uspješne interakcije -
-
interakcije između učenika i nastavnika proces učenja se događa kad su učenici spremni prihvatiti ga, te nam je u interesu da se dobro osjećaju ( uspješna interakcija: poštovanje i pravedno postupanje; obje osobe postižu željene rezultate; svaka osoba osjeća potpunost interakcije) – ako učenici ne sudjeluju u nastavi, treba imati na umu da neprirodna okolnost guši izražavanje strategija postavljanja pitanja: trebamo se uvjeriti da govornik ima pažnju razreda ( izbjeći komentare tipa: «Razred je bio nemiran, molim te, postavi isto pitanje ponovno.», radije « Ovo pitanje je važno i želim da ga svi čuju.» )
-
učenike više zanima koliko nam je stalo nego koliko znamo
-
treba ohrabriti učenika odmah mu zahvaljujući na postavljenom pitanju
-
kako se nositi s neugodnim pitanjima? – pitati učenika da objasni što mu se ne sviđa
-
STARO: «Podignite ruku ako mi možete reći kako bi SAD mogle smanjiti nezaposlenost.» vs. NOVO « Svi se spremite za odgovor na sljedeće pitanje: kako bi SAD mogle smanjiti nezaposlenost?» ( postavljanje sadržajnih pitanja u kojim se učenici ne osjećaju neuspješnima)
-
Za pitanja i odgovore treba stvoriti klimu u kojoj je u redu griješiti, dajte učenicima sva pitanja koja će biti postavljena na ispitu unaprijed
-
«pogrešni odgovori» putem kojih se uči ponekad mogu biti korisniji od točnih
-
kako se nositi s netočnim odgovorima? – str.154
12. Aktivnosti učenja i aktivnosti koje podižu energiju - ranih 1970. istraživanja su dokazala i opravdala važnost poučavanja uz raznolikost strategija poput humora, glazbe, glume, igara, zagonetki i kooperativnog učenja ( “whole brain” learning) - opravdanje za igre i aktivnosti: Gardner kaže da učenici ne samo da mogu biti inteligentni na više načina ( višestruke inteligencije), nego i kako njegovati tih 7 područja ( tjelesno-kinestetičke, prostorne, verbalnolingvističke, intrapersonalne, glazbeno-ritmičke, matematičko-logičke aktivnosti) -
otkrića u istraživanju mozga opravdavaju upotrebu mnogih vrsta igara koje smo prije odbacivali kao «igrarije»: ta otkrića uključuju: 1) ULOGU EMOCIJA ( pomaže aktivirati područje središnjeg mozga – bolje razumijemo ono što učimo, vjerujemo u naučeno i lakše pamtimo ono što učimo); 2) KNJIŽNICU STANJA UMA I TIJELA( naše tijelo ima knjižnicu memorija koje se aktiviraju u svakom fiziološkom stanju(igranje uloga i druge igre pomažu nam da pamtimo i mišićima i mozgom); 3) VAŽNOST VJEŽBANJA MOZGA NISKE RAZINE OPASNOSTI i VISOKOG IZAZOVA (u okolini visoke razine stresa, prirodne reakcije za preživljavanje imaju prednost nad mišljenjem višeg reda)---> olakšavanje učinkovitih aktivnosti učenja zahtijeva organizacijske sposobnosti
PREDNOSTI ISKUSTVENOG I SURADNIČKOG UČENJA
taj grupni proces je najbolje sredstvo za razvijanje učenja niske razine stresa u učionici ili izvan nje
najplodonosnije učenje je bilo kada dijete nešto “radi”, samo ili u grupi, i bez obzira na dob, uspostavlja kontakt i uči od svakoga ( predavački tip nastave sprečava bilo kakvu interakciju i suradnju
između učenika, te su oni kroz godine postali zatvoreni), kooperativne razredne
aktivnosti mogu razbiti neproduktivnost i stvoriti nove prilike za učenje; prednosti iskustvenog učenja: zajedničko biranje strategije učenja ( teamski rad!!!), opušteno neformalno ozračje ( uz učenje je povezano pozitivno stanje), bliskost ( stvara se obiteljsko okruženje), učenici imaju više prilike za iznošenje vlastitog iskustva ( aktivnosti u malim grupama potiču veće sudjelovanje), kreativnost (stječu se sposobnosti kritičkog razmišljanja i rješavanja problema), znatiželja (snažna želja da se shvati i nauči, svijet odraslih je siv u odnosu na 3D dječji svijet pun novih boja, mirisa i osjećaja); mogućnosti ( raznolikost aktivnosti u razredu osigurava alternativne načine za učenje), sadržaj cijelog predmeta ( aktivnosti koje su dobro izabrane, planirane, izvedene i dovršene mogu sadržavati velike količine znanja i iskustava, te učenicima pružiti sliku cijelog predmeta, a te iste aktivnosti mogu nastavniku pružiti povratnu informaciju o time tko treba pomoć a tko ne), lakoća učenja ( odmak od rutine), vlastita vrijednost i potvrda, integracija ( aktivnosti učenja nude mogućnost za interakciju s gradivom u tjelesnom smislu, dok um nesvjesno integrira iskustvo u cjeloživotno učenje učenika) - tim postupcima moguće je smanjiti nedisciplinu, učenici su često nedisciplinirani kad se dosađuju ili su nedovoljno fizički aktivni
4 KORAKA DO USPJEŠNOH AKTIVNOST UČENJA: ODABIR i PLANIRANJE ( namjeravani cilj, za koliko je ljudi aktivnost zamišljena, je li aktivnost zanimljiva, je li potrebno prijašnje iskustvo da bi se aktivnost uspješno izvela, može li se aktivnost uspješno izvesti tijekom raspoloživog vremena?) POSTAVLJANJE I UVOD – što za učenike osobno znači aktivnost koju predlažemo, poticanje tjelesne aktivnosti, neka se zna cilj, neka upute budu jasne, podjela u manje grupe ( pravedna podjela- M/F, “dobri” i “zločesti” učenici pomiješani, slučajni odabir (odbrojavanje jedan, dva, tri…) IZVOĐENJE I ODRŽAVANJE – nadgledati aktivnost- ako je dosadna, ili je oživjeti ili skratiti i gubitke svesti na minimum ZAVRŠETAK ili DEBRIFING – izvođenje zaključaka iz onoga što smo taj dan naučili, u idealnom slučaju, rezultati i zaključci koje će učenici dobiti su povezani s osjećajem povjerenja i znanja
AKTIVNOSTI GRUPIRANE PREMA VIŠESTRUKIM INTELIGENCIJAMA
verbalno-lingvističke,
intrapersonalne,
glazbene,
matematičke,
prostorne
(umne
mape),
interpersonalne ( prijateljstvo, timovi, rasprave, referati…), tjelesno-kinestetičke aktivnosti
kako potaknuti učenje? ---> bacanje lopte, slušanje glazbe, plesanje, frizbi ponavljanje (bacanje frizbija i ispitivanje), interview sa stručnjakom ( pola razreda je stručnjak, druga polovica novinar koji pita stručnjaka za objašnjenje, mađioničarska točka, predstavljanje prijatelja iz razreda, pričanje viceva, Oko svijeta- postavljanje pitanja i dopušten određeni broj koraka ako znas odgovor …)
13. Strategije učenja -
u razredu uvijek imaj bilježnicu ( učenje od samog sebe, učenika, trenutka - pamćenje je rijetko toliko pouzdano kao entuzijazam trenutka)
-
koristiti se vizualizacijom i vođenim opuštanjem – 7 koraka kako to postići: 1. Čitati svoju publiku; 2. Biti dobro pripremljen, 3. Znati svoj cilj, 4. Održavati atmosferu niske opasnosti i niskog pritiska; 5. Korištenje multisenzornih pojmova, 6. Čitanje reakcija svojih učenika, 7. Izvođenje iz stanja opuštanja
-
ODREĐIVANJE CILJEVA: ciljevi su najbolji: kada ih odredi učenik, kad su konkretni i specifični, kad imaju određeni rok, kad ih učenici često samostalno vrednuju, kad se povremeno mijenjaju
-
CHUNK UP ( pronalaženje sljedeće veće skupine iste vrste) / CHUNK DOWN ( razbijanje iste skupine na manje jedinice) = povezivanje/ raščlanjivanje blokova informacija
-
opuštanje poboljšava učenje ( istezanje, humor, glazba, igre, krede u boji, govorenje o stvarima živahno, flip charts, kartice za izlaganje, kartice za raspravu, natpisi i posteri, multimedijski izvori, gosti predavači, poticanje učenika na bolje vađenje bilježaka- boje…, dodavanje emocija u učenje jer one poboljšavaju dugotrajno pamćenje)
-
KAKO UKLJUČITI EMOCIJE? – Modeliranjem ( ako nastavnik pokazuje ljubav prema predmetu, ljubav će prijeći i na učenike), proslavama ( priznanja, tulumi, pljesak, glazba…), igranjem uloga,
kontroverzama ( debate, dijalozi…), ritualima ( koji se redovito koriste u nastavi), timovima, umjetnošću -
Stanje uvjerenja: sve ovisi o tome u kakvom smo stanju, potaknuto je trima varijablama: MODALITETOM( ili vizualno ili auditivno ili kinestetičko), FREKVENCIJOM ( koliko je puta stanje doživljeno nakon početnog učenja), TRAJANJEM (dužina potvrde)
-
kako postajemo samouvjereni? – unutarnjim osjećajem samopotvrde, da smo nešto naučili; GENIJI – djeca koja postaju motivirana, spremna na izazov i ne blokira ih neuspjeh: kako stvoriti takve učenike? 1) uvjeriti ih da ulože napor u gradivo, 2) pružanje primjera (neka nam nešto ne uspije, pa onda se dovedemo u stanje da pokušavamo riješiti problem sve dok nam ne uspije), 3) kad vidimo razvoj negativnog stanja, treba ga prekinuti nekom drugom aktivnošću
14. Rituali i potvrde -
globalizacijski rituali – učenicima se daje pregled što će učiti tog dana
-
implementacija rituala u učionice
15.Višestruke inteligencije -
Stenberg ( 1985): inteligencija = sposobnost da spoznamo svoje jake i slabe strane te sposobnost skorištenja jakih a kompenzacije slabih strana
-
- Gardnerovih 7 inteligencija:
1)
LOGIČKO-MATEMATIČKA
2)
INTERPERSONALNA
3)
SPACIJALNA
4)
GLAZBENO- RITMIČKA
5)
INTRAPERSONALNA
6)
TJELESNO-KINESTETIČKA
7)
VERBALNO-LINGVISTIČKA
-
INTELIGENCIJE se više razvijaju nego nasljeđuju, a različite kulture sklone su jačati određene vrste inteligencije
-
integriranje svih 7 vrsta inteligencija kroz kurikulum ( učenici će biti sigurniji u uspjeh budu li
znali da se sve njihove inteligencije vrednuju i cijene) – nema grupiranja po sposobnostima -
vrijeme je da pedagozi i roditelji prestanu postavljati pitanje: “Koliko si pametan?” nego “Na koje si načine pametan?”
16. Glazba u učenju “Sasvim jednostavno, glazba je dobra za vas-fizički, emotivno i duhovno. To može ojačati um, osloboditi kreativni duh i, čudesno, čak i ozdraviti tijelo.” – Don Campbell, Iz knjige “Mozartov efekt”
17. Timovi i suradničko učenje
suradničko učenje- aktivni proces učenja u kojem se njeguju akademske i socijalne vještine kroz
-
izravnu interakciju učenika kompetitivna grupa je najčešći oblik grupe koju nastavnici koriste: natjecateljski duh
-
gubiš/dobivaš dobre strane suradničkog učenja: uključivanje učenika iz prilagođenog programa, poboljšane
-
socijalne vještine, jači osjećaj pripadnosti, porast samopoštovanja, veća odgovornost sastavnice suradničkog učenja: 1. pozitivna međuzavisnost, 2. izravna interakcija, 3. individualna
-
odgovornost, 4. suradnička umijeća proces u 10 koraka:
-
1. SADRŽAJ – odrediti jasne ciljeve 2. OBJAŠNJAVANJE ZADATAKA – jednostavne, jasne upute 3. SAM "TRENUTAK" – potaknuti učenike da razmišljaju o zadatku 4. USMJERITI NA SURADNJU –vježbanje u grupi itd. 5. ZAPOČETI GRUPNI RAD - uz minimalne intervencije s nastavnikove strane 6. GRUPNE IZJAVE – reći učenicima kako grupni proces može poboljšati sve sposobnosti 7. UČENICI MEĐUSOBNO DIJELE ŠKOLSKE I SOCIJALNE SPOSOBNOSTI 8. NASTAVNIK S UČENICIMA DIJELI SVOJA ZAPAŽANJA 9. ZAKLJUČNI RAZGOVOR I ZAVRŠETAK 10. IĆI NAOKOLO I ČESTITATI UČENICIMA UZ PLJESAK 10 KORAKA - KAKO STVORITI TIMOVE VISOKOG UČINKA?
PAŽLJIVO PLANIRANJE SASTAVA TIMA – idealna veličina – 5 osoba
OMOGUĆITI ČLANOVIMA TIMA DA SE POVEŽU – stvoriti povezanost
NAĆI VODITELJE TIMA
RAZVIJATI TIMSKI DUH
ODREDITI CILJEVE TIMA
USPOSTAVITI ODNOSE
STVORITI SUSTAV UPRAVLJANJA
OTKRITI OSOBNE PRIORITETE
NAPRAVITI JAVNU TABLICU REZULTATA
OPUSTITI SE I IGRATI ZAJEDNO
18. Mišljenje i inteligencija -
je li pravedno opisivati nekoga lijenim, nezainteresiranim itd.samo zato što ne pokazuje određene talente?
-
Nastavnici igraju važnu ulogu u vrsti inteligencije koju razvijaju učenici: njihova vjerovanja uskoro postaju proročanstvo koje se samo ispunjava. Dakle: visoka očekivanja dovest će do boljeg uspjeha, bolje se ponašamo prema onima koji nam se sviđaju, pa oni i više nauče
-
tajna uspjeha: prema svakom učeniku treba se ponašati kao prema "darovitom i talentiranom"
-
LAZEAR – 4 razine razvoja i upotrebe 7 inteligencija: 1)
prešutna inteligencija ( uvijek koristim 7 inteligencija, samo ih tako ne zovem)
2)
svjesna inteligencija ( sad kad imam ime za sve njih, svjesniji sam toga kad ih i kako koristim)
3)
strateška inteligencija ( znam kada i kako koristiti svaku od njih)
4)
refleksivna inteligencija ( one su integralni dio mog svakodnevnog života)
VAŽNOST MIŠLJENJA -
mišljenje se pojavljuje u puno oblika
-
NAČINI MIŠLJENJA: učiti kako se prikupljaju informacije, postavljanje kvalitetnih pitanja, sposobnost vaganja dokaza, sposobnost razumijevanja novog
-
SPOSOBNOSTI MIŠLJENJA: sposobnost organiziranja informacija, učenje o nečemu i objektivan opis naučenog, rješavanje problema, tematske mape, sposobnost iskoraka iz vlastite kulture, naučiti otkriti izvor problema i tako spriječiti ponovno nastajanje
-
biti iznimno dobar u rješavanju problema ne znači uspjeh u životu ali biti iznimno loš jamči neuspjeh
-
POUČAVANJE MIŠLJENJA: korištenje primjera ili priča prožetih osobnim značenjem, biti dobar model, učiti kroz debatu, potaknuti kreativnost, dodjeliti velike grupne projekte s rokovima za javno izlaganje
19. Pamćenje i dosjećanje - posao nastavnika je da učenicima daju okvir za učenje o tome kako najbolje učiti – dakle, za sposobnosti cjeloživotnog učenja; jednom kad su te sposobnosti razvijene, potrebno je jednostavno vježbanje učenika - zahtjev učenicima da uče i pamte sadržaje a da im se pritom ne daju sredstva uz pomoć kojih će to učiniti nerealistično je i otvara vrata neuspjehu - kako pomoći učenicima da bolje pamte? – dokazano je da se pamti puno bolje kad su u pitanju izleti, mjuzikli, gosti predavači.... zbog aktiviranosti višestrukih sustava pamćenja - istraživači su otkrili ključnu biološki utemeljenu razliku između dva načina na koje obrađujemo informacije: mozak izdvaja i pohranjuje informacije ovisno o tome jesu li dio konteksta ili sadržaja - razlika: informacija uklopljena u kontekst (epizodičko pamćenje) znači da je ona pohranjena uz određenu lokaciju ili okolnost, dok se informacija vezana uz sadržaj ( semantičko pamćenje) obično nalazi u knjigama - kontekstualno pamćenje ima neograničen kapacitet, brzo se stvara i lako se ažurira, odvija se bez napora i svi ga prirodno koriste, a
njegovo je stvaranje motivirano znatiželjom, novostima i
očekivanjima i informacije se prirodno pamte - s druge strane, informacija uklopljena u sadržaj obično se uči kroz učenje napamet i prema listi, nije prirođeno mozgu i to je sve u svemu vrlo neprirodan način učenja; ipak, semantičko učenje ima svoje mjesto
PKS načelo – istraživanja pokazuju da je lak način pamćenja nekog sadržaja to da ga pretvorimo u nešto novo i drugačije, zato se prve i zadnje trenutke određenog učenja pamti bolje nego one u sredini ( rješenje: uvođenje više kraćih modula učenja)
20. Motivacija i nagrađivanje - nagrade u učenju: stari model poučavanja bio je ustanoviti učenička ponašanja koja nastavnik želi, i zatim nagraditi ona pozitivna i kazniti ona negativna ponašanja ( Skinnerova teorija biheviorizma) – ova metoda uzrokuje anksioznost, smanjuje kreativnost i učinkovitost pamćenja, te potiče predvidivost - zbog nagrada neki stalno postižu manje od očekivanog; stres i anksioznost onoga tko uči smanjuje sposobnost rješavanja složenih problema, povećava stereotipna ponašanja, povećava oslanjanje onoga tko uči na vanjske sustave nagrada i kazni (dugoročno, nagrađivanje nosi više štete nego koristi u motiviranju tzv. ispodprosječnog učenika) - puno je djelotvornih alternativa podmićivanju učenika za društveno poželjno ponašanje u intelektualnim
aktivnostima:1.školu
učiniti
smislenom,2.učiniti
ju
relevantnom,3.učiniti
ju
zabavnom - ipak, to je teško u školama u kojima je čitav sustav ocjenjivanja izgrađen na konceptu nagrađivanja i kažnjavanja ( dobre ocjene su tip nagrada koje vode k odobravanju nastavnika, roditelja, stipendijama ........) - VAŽNO: svi učenici su motivirani da uče ( jer preživljavanje ovisi o učenju, doduše ne nužno onoga što se uči u školi); nema nemotiviranog učenika, međutim, postoje privremena nemotivirana stanja koja mogu izazvati škole, nastavnici ili učenici INTRINZIČNA vs EKSTRINZIČNA motivacija
izvori unutarnje motivacije: dati učenicima kontrolu i izbor, udovoljiti potrebama učenika, uključivanje jakih emocija, osigurati grupni rad, uključiti znatiželju, poticati dobru prehranu, koristiti višestruke inteligencije, pričanje nadahnjujućih priča, odavanje priznanja, često davanje povratnih informacija, nuđenje nade u uspjeh, bivanje primjerom za radost učenja, proslave, emocionalna sigurnost u razredu, raznolikost stilova učenja, uvođenje POZITIVNIH VJEROVANJA ( uvjerenje da mogu uspjeti)
21. Lako je postići disciplinu - problem discipline u razredu obično je simptom lošeg rada u nekom drugom području ( kad se dobro upravlja ostalim aspektima nastavnog procesa, problemi s disciplinom bit će minimalni) - što se promijenilo? staro: „Učenik je problem. Cilj: odrediti kazne i nagrade za ishod rada.” novo: „Nastavnik preuzima osobnu odgovornost i pita se kako bi mogao promijeniti stanje učenika koji ima kapacitet za prikladno ponašanje, ali katkad uđe u neprikladno stanje.” ŠEST DISCIPLINSKIH MODELA
modifikacija ponašanja: taj pristup prati ponašanje učenika i želi ga kontrolirati
osobni utjecaj: temelji se na pozitivnim interakcijama punim poštovanja između nastavnika i učenika
logičke posljedice: nastavnik u ovom pristupu pomaže učenicima da razumiju utjecaj svog ponašanja na druge
uvježbavanje svijesti o sebi: nastavnik učenike potiče na opažanje vlastitog ponašanja
kooperativna disciplina: grupne norme
disciplina utemeljena na funkcioniranju mozga ( pravilo: promjena aktivnosti i davanje učenmicima odgovarajućih lingvističkih i emocionalnih sadržaja, ovisno o njihovom stanju)
POSTIZANJE DOGOVORA U RAZREDU
i učenici su nam možda spremni pomoći s pravilima ( pitati ih ima li prijedloga)
smjernice podijeliti na: dogovor razlozi za dogovor iznimke od pravila posljedice kršenja dogovora
22. Odnosi - uspjeh nastavnika više ovisi o pozitivnim, brižnim odnosima punim povjerenja nego o bilo kojem drugom umijeću -
unapređenje kvalitete odnosa u školama: i to prvenstveno odnosa između nastavnika i učenika
-
u školi učenici uče na temelju 4 primarna odnosa (nastavnik
mora učiniti sve da oni budu pozitivni):
1. odnos sa svojim nastavnikom 2. odnos prema predmetnom sadržaju 3. odnos s drugim učenicima 4. odnos prema samima sebi ODNOS UČENIK- NASTAVNIK -
10 temeljnih elemenata za izgradnju pozitivnog odnosa s učenicima:
1)
Volite sami sebe – ne možete dati ono što sami ne dobivate!!
2) Učite o svojim učenicima – npr. ispunjavanje kartica u kojima će napisati podatke o sebi 3) Cijenite svoje učenike – razumijeti pritiske i teškoće učeničkog života 4) Odajte priznanje svojim učenicima – verbalna podrška, dajte im do znanja da vam je doista drago što ih poznajete 5) Slušajte svoje učenike – oslobodite vrijeme u kojem će učenici pričati o svojim radostima, životu ili problemima 6) Činite male ustupke – slušanje dobre mjuze, puštanje klinaca koju minutu ranije, izostavljanje zadaće preko praznika…. sve pomaže J 7) Uljučite svoje učenike i dajte im važnost – pitajte ih što misle, neka i oni donose odluke.. 8) Poštujte učenike
9) Učenike tretirajte kao “mogućnost” – svakog učenika treba tretirati kao potencijalni uspjeh 10) Budite otvoreni s učenicima – podijelite informacije o sebi s učenicima tako da vas upoznaju -
naznake prisnog odnosa: tonalitet i tempo kojim nam se učenici obraćaju, geste učenika, ako učenik podigne ruku, dati mu na znanje da smo ga primijetili, biti fleksibilan i promijeniti stajalište sve dok možemo dobiti željeni rezultat ( npr. učenik kaže da do petka ne može napisati referat, profesor odvraća: „Kad bolje razmislim, možda petak i nije najbolji dan u tjednu. Na koji ste drugi dan mislili?”
-
koristiti okvire za dogovor: da bismo održali odnos, treba koristit te okvire, 3 faze ove tehnike su: 1.Slažem se, 2. poštujem i 3. uvažavam
-
kako je za izgradnju odnosa s učenicima potreban period o d nekoliko mjeseci, a samo je sekunda dovoljna da se on uništi, treba zaštititi svoj integritet tako da budemo realni i govorimo istinu
ODNOS UČENIK- PREDMET -
kako potaknuti pozitivan odnos? – navesti učenike da kažu što ih zanima u nekom predmetu, neka sami navedu koristi koje bi mogli imati, dajte primjer vlastitim interesom za predmet, korištenje mnogih tehnika poučavanja, u razred unijeti igre, smijeh, pjesme, timski rad, povezati predmet s pozitivnim emocijama
ODNOS UČENIK- UČENIK -
nastavnici mogu pomoći nastajanju snažnih veza među učenicima: zamoliti učenike da jedni drugima daju podršku, odrediti jasne smjernice za ponašanje, biti uzor za pouzdanost, odabrati razredne projekte koji će zainteresirati učenike
-
poticanje prijateljstva među učenicima: izgraditi obiteljsku atmosferu u razredu, neka učenici rade u teamu, dopustiti učenicima da donose odluke u vezi svog razreda, slaviti radosti i uspjehe svojih učenika, naučiti ih kako da se bolje nose s kritikama, podijeliti s njima mogućnosti rješavanja problema
ODNOS NASTAVNIK – RODITELJ -
keep in mind: roditelji su utjecaj br. 1 u učenikovom životu, 90% nastavnika kaže da im nedostaje sudjelovanje roditelja, roditelji mogu kod kuće podržavati naš rad s učenicima u školi, roditelji mogu dati individualnu pažnju koju nastavnici ne mogu osigurati
-
kako osigurati uspjeh Dana škole? – uključivanje roditelja: na početku godine poslati roditeljima pismo u kojem se predstavljamo, zašto to pišemo ( da bismo ih pozdravili, uspostavili kontakt, obavijestili ih o radu njihovog djeteta…), zainteresirati ih za Dan škole
-
zapisati probleme roditelja, pričati o onome što je potrebno da bi njihova djeca uspjela, posve otvoreno reći roditeljima što oni mogu učiniti, sastaviti priručnik za roditelje koji uključuje:
pozdrave
imena osoblja škole, važne telefonske brojeve i popis učenika u razredu
školski raspored, kartu škole, brojeve za hitne slučajeve
dnevni raspored
domaće zadaće (?)
kalendar, praznike
savjete za učenje te pravila za pisanje zadaća ( kratko, jasno i profesionalno uputstvo)
-
dodatni načini na koje roditelji mogu pomoći: sudjelovanje i organizacija događaja na razini škole
( humanitarne akcije…), kao članovi školskog vijeća, neka dođu održati predavanje o svom zanimanju -
uvažavanje roditelja je vrlo važno, ali i oni moraju uvažavati nastavnika (nikad ne pristati na šale na svoje zanimanje, i potcjenjivanje nastavničke profesije jer roditelji žele profesionalce a ne žrtve okolnosti)
23. Bolje procjenjivanje
-
postoji li bolji način testiranja znanja? – nema objektivnog testa, svi testovi su više-manje subjektivni i odražavaju vrijednosne sudove, sustave prioriteta, format pitanja formiran je na temelju iskustva sastavljača pitanja; formalizirani test je problematičan jer mnogim učenicima taj tip testa neodgovara
-
kako spriječiti varanje na ispitu? – uz provođenje prije spomenutih koraka, klinci nemaju potrebu za varanjem na ispitima – ako ih učinimo domišljatima i damo im strategije koje su im potrebne da bi uspjeli
-
uloga domaće zadaće: ako ju zadajemo samo da bismo zaposlili učenike, bolje ju je ne zadavati – treba učiniti zadaće kraćima i smislenijima, poticati kreativnost… (intervjui, izrada modela, eksperimenti…)
-
primjer sustava procjenjivanja:
NJ ili „ne još”- učenik još nije postigao napredak ( tek je počeo učiti)
RAZ ili „razvija se” – u procesu razvoja ključnih sposobnosti i informacija
PRO ili „proširivanje”- nadograđivanje već postignutih sposobnosti
-
ova metoda traži više vremena, ali daje više informacija o učenikovomm napretku
-
provjera osobnosg značenja gradiva u životu učenika jamči da će učenje za učenika biti živo i da će dugoročno biti dio njegovog života
-
krajnji uspjeh nastavnika je da svi učenici uspiju, ako netko ne uspije, treba prilagoditi varijablu: nastavu, testove, sustav ocjenjivanja…. lijepo bi bilo usredotočiti se na pozitivno i to naglasiti, čak i ako je test jako loš
24. Od preživljavanja do procvata -
gotovo svatko može preživjeti dan, ali takvo je razmišljanje prava šteta- život je puno više od pukog preživaljvanja
-
ako se nađemo u situaciji da nam je teško potaknuti se da odemo na posao, to je znak za uzbunu!!! ( rješenje: probati razjesniti što je problem kako bismo ga mogli početi kvalitetno rješavati)
-
kako sam sebe motivirati?
isplanirati si poseban highlight dana – neku zanimljivu aktivnost
razmisliti o tragu koji ostavljamo u životima drugih
započeti dan s laganim zadatkom u kojem ćemo uspjeti
svaki dan si postaviti ciljeve
susreti s drugom osobom koja je stručnjak u području u kojem se želimo usavršiti
urediti svoju radnu okolinu
misliti kako smo sretni što imamo posao
postaviti si izazove u obliku ciljeva
svakodnevno slaviti svoje pa i najmanje uspjehe
razbiti svoje zadatke u manje, lakše izvedive, motivirajuće
čitati životopise koji nadahnjuju
-
kako se nositi s antipatičnim kolegama???
prvo ih nastojati razumjeti a zatim nastojati da oni razumiju nas
upoznati se s njima i izvan profesionalnog područja
kad se izrazito ne slažemo, koristimo magične riječi: bez obzira na temu, sigurno postoji nešto s čime se možemo složiti, poštovati ili cijeniti
ako ništa drugo ne uspije, na neko vrijeme zanemariti problem, možda će s vremenom izgubiti na važnosti
-
dobra prehrana koja osigurava maksimalnu budnost
-
upravljanje energijom:
započeti svoj dan s pozitivnom slikom
naučiti uživati u malim stvarima koje život nosi: osmijehu, pahuljastom oblaku ili kratkom redu u dućanu
naučiti koja kombinacija ljudi puni naše baterije
odrediti i koristiti svoja vlastita osvježenja: omiljenu pjesmu, šalica omiljenog čaja, planiranje idućih praznika
-
baza znanja:
najdragocjenije što imamo je naša sposobnost da učimo i prenosimo naučeno
obavezati se samome sebi na nastavljanje vlastitog usavršavanja ( čitanje stručnih knjiga, pohađanje seminara, organizacija projekata…)
-
kako zaraditi više u obrazovanju?
osmišljavanje logoa za konferencije itd J
projekti za koje tražimo financiranje
osmišljavanje obrazovnog softwarea i prodaja prava nekoj tvrtki
organizacija vikend programa poduke
rad posla vezanog uz obrazovanje kod kuće: pisanje, poduka ili savjetovanje
posao preko ljeta u inozemnim školama
pisanje knjige ( tipa „Super-nastava” J )
rad kao savjetnik ( consultant)
davanje instrukcija
objavljivanje u časopisima koji plaćaju priloge
25. Što je sljedeće? -
da bi obrazovanje počelo djelovati kako svi znamo da treba, trebali bismo svi skupa „pronaći igru koju vrijedi igrati i potom ju igrati sa strašću, kao da nam život ovisi o tome” ( Robert S. De Sopp, 1979)
-
novi vođe vode potičući druge da daju sve od sebe i posjedujući viziju koja druge nadahnjuje na djelovanje
-
pozitivni prijedlozi za nastavnike:
nikad ni od koga ne odustajte, svaki dan događaju se čuda
očekujte od drugih da slijede vaš primjer
dajte si vremena da se smirite prije nego što odgovorite
nikad nikome nemojte oduzeti nadu- to je možda sve što imaju
svaki učenik ima pravo uspjeti
poučavanje – morate ga voljeti!!!
poučavam = dodirujem budućnost
-
najvažniji savjet: ono što radite radite tako dobro, pružajte toliko dobar primjer da entuzijazam i radost iz vašeg područja rada dopru i do drugih i trgnu ih, budite
toliko zaneseni i posvećeni svom poslu da vam se i drugi požele pridružiti ili pak budu toliko posramljeni visokim standardima koje ste im nametnuli da požele napustiti zvanje i potražiti drugi posao koji više odgovara njihovoj razini predanosti
www.learningbrain.com – informacije o temama vezanima za učenje KORISNI DODATNI MATERIJALI: Revolucija u učenju – savjeti, Jensenpomagala ( Educa, i2001) www.thebrainstore.com – besplatni strategije Tajne učeničkog uspjeha – Jensen ( Educa, 2003)
Revolucija u učenju – Jensen ( Educa, 2001) Tajne učeničkog uspjeha – Jensen ( Educa, 2003) www.learningbrain.com –
