O$IilH
HI
T soJ
r
oDzAK
EHLI-ISLAMA ZI}IRKA I'JESAMA O DOMU I RODU MUSLIMANA IIIIVATSKO(; KOUENA I JEZIKA. * Priredio: Ferid Izd" KnjiZnica Miincherr-Barcelona, 1974. Ksrlhman.
- Hrvatski pjesnici, Knjiga Ilrvrrtskc rovije:
-
Sesta.
-
Str.
286.-
MNOCOBITOJNIM antologijama hrvatskog pjesniStva, Ferid vrijcdni hrvatski kulturni radnik, pridodaje jednu lovu, ptrrl nusltivom' ,,Soi i otliak ehLi-Islamg" (-:,,Rod i dom Muslimairrr"), koju bolje objainjuje njen podnaslov: ,Zbirka pjesama o ,krrriir i iorltr Muslimana hrvatskog koljena i jezika". Ku.rillmtun,
Nnkorr predgovora, niZu se poglavlja; Turski zemurfi,-Hr' iui. Pasteli, Soi i odZak, Muhad2:iri i Nooi sabah, u koiiila nalazimo stihove'od DerviS-paSe Bajezidagi6a (roden oko i560:) (lo najmladeg, Ibrahima Hadil6a, pa tako ova zbirka obuhvada pjesniitvo ,,Muslimana hrvatskog koljena i iezika" kroz detiri outskuu ieziku-
stolieca,
ti.
od'ivr5etka 16. stolje6a do sada.lnjice" lJrednik, na
kraju, priiodaje vrlo korisne op6e napomene, bio-bibliograf-ske pu,i"it i rjednik, te, kao posebni prilog, objavljuje svoju studiju
" iruiiZeanici muslimoni", koja vrlo korisno upotpunjuje ,,Ilroutski
knjigu.
predgovoru nam Urednik otkriva, kako je do5ao na misao u 6asovima nostalgije za domovinom stihovi -pjesnikr Musf,rirana govorili su mu o starim zemanima i zborili o iru"{irn lluclima, dormu i rodu, i bili su mu ,,melem-lijek, utjeha iokricttu". Kako bi nabasao na koju takvu pjesmu, prepisao ju je i rpt"ritiu, pa kad se sabrala ditava ,,zbirka- IjekaruSa", odlu6io iu ic .,pnriiti i drugim suputnicima i zaljubljenicima naleg roda i il,uriir", dn bi i njima bila ,,melemJijek, utjeha i okrjepa".
U
ove antirlogije:
i svaka druga ovakve vrste, -,,osobni izlor"n i nepovoljnih qrilika u trrdlrrl.'post'lrnir icr niie Uiednik uvijek mogao do6i do domovinskog granc do stihova onih najmlailih, jer ih nije htio
sloioru rrnutar ograniienih mogu6nosti
rrlrtuvllu svojirrr sulrirttrrjcm, pa moli pomo6 svlh iritntclia, cln bl rlrrrgo lzrlunJc lrlkr ito tltltpuniie.
-
Vlhr llJclro ttplt'trrlJt'rttr krtjigrr olrogtrtirrjrr vifrc crtcitt lxrrtttlskolrorrr,grrvuilr[lr tlrtllvtt od Vlwllndru l'lntaNrin, Krrlluu ,,Sry'
I txlluk
t,ltll.ltluttru" rrrtrtrlttln ro ttn
,,llrvutrll llvlln" I t,6 1111ltt rtaltttt
illtvA'rHxA lll{vlrA Itntlellr B? lt R lltlminu I B. h lltrrll'ltlntll
ttrlrnrtt rr Nlnrrrni'kol:
povlnrnrrll*r'
N
['l
\l
KNJIZNICA HRVATSKE REVIJE UREDNIK: VINKO NIKOLIC
HRVATSKI PIESNICI
sol r oDzAK E,HLI-ISLAMA
Knjiga lesta
SOJ
I
ODZAK EHLI-ISLAMA
ZBIRKA PJESAMA O DOMU I RODU MUSLIMANA HRVATSKOG KOLJE,NA
r IEZTKL PRIREDIO:
FERID KARIHMAN
Prlntod
ln
Spuln
lsnN 84-199-ltt7.9 Drpdrlto l,ogalr Il, 71162'tg7{ (lllRgA, l,lorenr y llerhs, 16-ltl, Ilarselonn-lI
I S74
x
NtltNl(iA ll nvA'rllKE nnvIIIN
PREDGOVOR
OVA zbirka knjiievnih primjera u stihu zove se Soi Sto bi u distom hrvatskom jeziku zna6ilo ,,Rod i dom Muslimana". Zastupljeni pjesnici su Muslimani (1) hrvatskog koljena i jezika od svrietka 16. stolje6a do danas, neki od kojih su stvarali i na orijentalnim jezima islamske civilizacije. Ova antologija je nastala na slijedeii nalin; Kad bi me u dugotrajnosti iseljeniStva nostalgija za domovinom najvi5e proZimala, stihovi pjesnika Muslimana, koji bi nekim sludajem dolli do mene, poveli
i odi,ak ehli-lslama,
(l) U zadnje doba uveo se u domovini obidaj da se rijed Musliman piie velikim poietnim slovom, kad se radi o
i sandZadkim (bhis) pripadnicima Islama. Uz slobodnije tumaienje pravopisa i mi to 6inimo, da bismo uspostavili razliku izmedu muslimana kao sljedbenika univerzalnog Islama bez obzira na podrijetlo, s jedne, i bhis Muslimana, s druge strane. No to ni u kojem slutiaju ne znadi, da dajemo pravo nedarmim ncznanstvenim kvalificiranjima Muslimana kao posebnoj naciji. Vjersko-drultvene specifi6nosti bhis Muslimana (koje reki srnatraju etniikom posebnoi6u) ne umanjuju znanstveno dokazano hlvatsko podrijetlo (etni6ko, jezi6no, antropoloiko, povijesno, migraciono) i pripadnost Muslimana hrvatskoj naciji. Vidi u tom pogledu: Mandi6, D., Etni,ikn pouijest Bosne i Hercegoaine, bosansko-hercegovadkim
Ifrvatski povijesni institut, Rim, 1967.; Bali6, S., CulturuL Achieaements of Basnian and Hercegu;inian Muslims, i N{rndii), D., The Ethnic and Religious Historg of Bosnia antl
ol'ltl,l\44: KOIUCE PREMA SARAJEVSKOM KUJUNI)ZI.ISKOM MO'|IVU S PLADNJA. ILUSTRACIJE U 'I'I,]I(S'I'(] 17 TBII\KE CIITEZA VLADIMIRA PINTARICA, ,,/i()sNr\", zACrilil], 1938. (OSIM DZAMIJA U ZAGREBU)
I:lercegoaina u Croatia/Land, People, Culture, University of Toronto Press, 1970.; Karihman, F., Hraatski kniiieonici Alu.slimani, Hrv. revija, sv. 80, gol XX, 1970. i Musli,mani lLruatskog iezika i, koliena, Hw. razgovori o Slobodi, KnjiZ. Ihv. revije, Miinchen - Barcelona, 1972.; Durakovi6, A., t\lie:;to Muslimana u hnsatskoi narodnoi zaiednici, Pitatle rtar:innuhr,og opred,iel;ienia Muslimu.na Bosne i Hercegooine, Ilrvutski razgovori o Slobodi. Knjii. I{R, Miinchen - Bart'r'krrrt, 1.972.
bi sa rnnorn eglen o starim turskim zemanima, prozborili bi mi hrvatskom rijedju o naiim ljudima, domu i rodu, ili bi mi opet satkali koji lirski motiv, i bili mi tako melem-lijek, utjeha i okrjepa. I tako kroz godine tu i tamo brlh nabasao na po joi koju pjesrnu, prepisao je, stavio je uz njene drug6, i onda bi i ona pridonosila onim posebnim ugodajima 6itanja, Sabrala se na taj nai:in zbirka-ljekaru5a moje 6.ednje i ljubavi zrr dornovinom, koju sada ielim pruZiti i drugim strpatnicima i zaljubljenicima naleg
i cloma. Ova zbirka je, prema tome, sastavljena prema posvc osobnom izboru, a unutar ogranidenih moguinosti i pod posebnim, nepovoljnim okolnostimir rr tntlini. Isprepli6u se tu tako 6isto rodoroda
ljrrbni motivi s pokojim vjerskim, socijalnim i idiliInim motivom. Ima u ovoj zbirci pjesama velike
-
6
Ostat 6emo, oduvat iemo se, i naii nas duimani ne 6e uspjeti zatrti ili pretopiti, kao ito to priZeljkuje Salim Ceri6. Ne ie moii ni skrivati u beskona6nost naie hrvatsko podrijetlo pred na5om muslimanskom mladeii, niti ie posti6i da se odreknemo svoje vjere,
tradicija i lijepe hrvatske narodne ikavice i knjiievne ijekavice. Biti Musliman je te5ko, a biti hrvatski Musiiman je bolno. Ali upravo to patniStvo radi zabranjene ljubavi prerra rodu i domu (koju samo dudovi5ta mogu iazivati iovinizmom) je ono Sto stvara umietni6ki stih. MoEda ie se na6i pokoji sljedbenik Halerove varijante Croceovih mjerila ljepote i jedva do6ekati da kao vitez aisthetilcos napadne neke ovdje izabrane pjesme, napose one uvritene viSe iz knjiZevno-povijesnih razloga. Takovi su pokulali strovaliti u ponor Gundulida, Preradovi6a i Kranj6evi6a, pa zaito ne bi stihove nekih ,,Turaka". Tima moiemo re6i ovo: Ako je pjesniStvo neposredno jezi6no oblikovanje uznemirene i ganute osje6ajnosti, onda nema poezije bez osjeiajnih doEivljaja, jasno, u duievnom smislu. Osje6aji: ugode i neugode najde5de su povezani s intelektualnim doZivljajima s kojima se stapaju u nove doZivljajne cjeline. Te5ko je zarnisliti pjesniStvo bez takovog osnovnog duievnog osjeiaja kao 5to je ljubav, bolje redeno kompleks ili niz raznih ljubavi. Kao Sto kod svake od tih ljubavi, tako i kod ljubavi prema svojim ljudima i zemlji, svojoj domovini i vjeri, njeno neostvarenje je uzrok nabr,rjalu vrelu drugih osnovnih osje6aia: boli, deznuia, hrabrosti, straha, zanosa... Zavld.ai, domovina, vlastiti soj i odiak mogu tako postati vrhunsko nadahnu6e. ,,Iako je urnjetnost vrednota razlilita od ostalih Rajmund Kupareo- ona -kaie se ne moie odijeliti od ostalih vrednota (ljubavi, istine, dobrote) koje joj sluZe kao nadahnude, a da joj se ne predpostave te druge vrednote kao cilj." nam ,,Zivot i djelatnost u svoj cjelovitosti opet Ren6 Le Senne- sluie kao hrana -kaZe Umjetnosti; i ako se odijeli od niih, postaje anemi6na... Da Ii si itko moie zamisliti da bi priroda, iunaltvo, ljubav bili ikad protjerani iz Umjetnosti?" OmalovaZ,avati, clakle, rodoljubno pjesniStvo samo zato Sto je rocloljubno, nije stvar estetike nego ,,estetske" zaluilcnosti i kriti6ke si6u5nosti. Druga je pak stuar
suha analiza svih vrrijednosnih, tehniikih i ambijentalnih aspekata nekog pjcsniit'vt, koja ne moZe biti prestrogi temclj jr:dnc st.:rntlalihrc antologije, kao Sto je ova. 'l'roba imirti lrlirbrosti j ncqtrtivno estetski ocijeniti tuZt)jl
1\lrrog,' otl lilrrlrrr:rr rio rnoZda za6uditi da Muslimani rllzc toliko tLr svojog roda i ognjiSta, kao 5to se vidi iz ovilr pjr:s:rrrrrr, plcrnda ih je veliki broj koji su do rrcrLrvrro lrili,,rracionalno neopredijeljeni". Neke ie joi virc izrrcrrridiii da ve6 kroz 6etiri stolje6a ti Muslirnrrrri volc i Stuju u stihu svoj soj, odZak, jezik,
glrrrl, svojrr llosrru
i
Hrvatsku. Tako re6i odmah iza rr vr r l\'l
r j rr
lni
Cuzel o Mostaru. Zato je taj dugi vremenski od Bajezidagi6a do danas bilo potrebno podijcliti u zbirci u manje srodne skupine prema povijcsnom poretku. Nastalo je na taj na6in pet poglavlja: Turski zemani, Hraatskog iezika ium, l'rrcteli, Muhadi,iri,, Soi i Odiak i Nooi sabah. r'rrspon
lI
T'rrskim zemanima je eglen o starom turskom vrrktu, kacl se slavilo ubavo Sarajevo, ili tuZilo na lrrlrrc rr<'tlrr6e viSestoljetne ,,krvave ktajine", kncl se pozivrrlo k:rtolidke sinarodnjake na Iilam, kacl sc lrlijcl ilo l\,1 l
8
Pod naslovom Hroatskog iezika ium su preporodne i rodoljubne pjesme Muslimana prvih detrdesetak godina ovog stolje6a. Iako je u prvom, preporodnoprosvjetrrom periodu iza zaposjednu6a Herceg-Bosne i poietkom ovog stolje6a mnogo stihova napisano,
malo ih je od trajne vrijednosti. Ali medu onima koji su poieli ukljudivati pjesni6ka stvaranja Muslimana u knjiZevna gibanja uZe Hrvatske i Europe su Baiagii, Cati6, eengi6 i Grabdanovii. Jos bi se mnogo vile stihova moglo izabrati od ovih i drugih pjesnika iz ovog doba, ali ti su razbacani po dasopisima i nama u stranom svijetu nepristupadni. Pasteli je naslov za nekoliko pjesama poznatih medu-
rahrih liriiara Nduslimana: Saliha Ali6a, Harnida
I)izdara, Orahovca, FandZe i Zuni6.a. Iako ovo nisu izrazlto rodoJjubne pjesme, one ipak stvaraju ugodaj sjetnih motiva i slika, koji za dovjeka daleko od domovine imaju veliku duhovnu vrijednost. Umjetnidki, ove su pjesrne dotjerane i kao integralni dio hrvatske meduratne knjiZevnosti predstavljaju ovremenjeno urnjetniiko shva6anje. Vjerujemo da bi se kod ovih pjesnika nailo rodoljubnijih stihova i da bi se mogao ukljuditi joI po koji pjesnik, no nije bilo moguinosti da bi se doilo do tih pjesama. Mulzadiiri je naslov izhora pjesama hrvatskih muslimanskih pjesnika-progrianika. Rat, stradanjn, revolt rndi gorke sudbine, deinja za domovinom i svojim dragima i tuga nad vlastitirn bcsku6niitvom su dominantni motivi ovog pjesniitva. To ipak ne znaii cla ovi pjesnici nijesu napisali i drugih lirskih stihova, moida i boijiii od ovih. Uz Horica, tu su Hrustanoviir, Mehmedagi6 i Salihovi6, koji 6e upoznati clomovinskog Eitaoca s bolima i jadima svjetskih Itrtalaca. Ako ponekad nekom od ovih pjesnika u tnclini usfali pjesnidka dotjeranost i jezidna izniansiranost (dto treba odekivati radi dugogodiSnjeg grrbitka veze s domovinom), ono ito se tin pjesnicimir ne moie pore6i je iskrenost osje6anja i boli.
Slij
snici koji su podeli stvarati prije pro6log rata, no kao knjiievnici su se afirmirali poslije rata. Nisu to viSe rodoljubne pjesme starog kova, ve6 misaoni pogled u pro5lost svoga naroda. Bogumili, ste6cimramorovi, besmisleni vjerski i bratoubila6ki ratovi za vrijeme velike osmanlijske invazije i otkri6a zapretanih osjei:rrja o svom soju i odZaku tema je ovih pjesarna. Uz rnirnjc pozrratog Ramusovi6a, tlr su inadajne i istakrrrrtc krrjiicvrre lidnosti Envera eolakovi6a i Mrrl
belovci, poput jednog poznatog odroda i izdajice svog rocla i jezika, koji se cijelog iivota prili6no trsio da od A,{r-rslimana napravi ruglo. Pa ipak, na na5u nesre6u ima to fe veliki apsurd- Muslimana koji su krenuli-astopama tog 6ovjeka, koji je od sr.'oje rane hrvatske prollosti zadri,ao samo ime, Ivo. Zato, ako neki pjesnik sludajno irna muslimansko irne (Izet S., Husein T., Meho R., Mubera F., Kernal C. ili Esad V.,), Fa iako njegovu pjesmu moiemo razumjeti, to ne znadi da se radi o pjesniku Niuslimanu. Biti pjesnik-Musliman znadi pjevati na sooiem hraatskom ieziku. Treba imati kameno srce i crn i debel obraz pa dati tiskati u Sarajevu, srcu ijekavitine, ekavske stihove, pretovarene uveZenim srbizmirna. I{o tko 6e jo5 lud ditati stihove tih stranaca u vlastitoj domovini, pokraj velikih postignuia Muslirnana hrvatskog jezika i koljena u umjetnosti rllecr 1 stlna I I
steiaka-mramorova.
* Noai, sabah je trebao uklju6iti mnoge mlade i najmlade pjesnike Muslimane nakon rata. O kolikima smo 6uli, ali nije se moglo do6i do njihovih stihova Tako se ovdje uspjelo kraj cijele plejade pjesnika ali zato vrlo vrisastaviti, eto, tek nekolicinu - darobnost vlastita jednih, koje zaokuplja za1.arana !
tla, korijenja, krvi i predaka. Tu su:
Islamovi6,
Idrizovi6, Kapidiii-HadZi6, Asaf Durakovi6, MaSi6. Ekinovi6, Tabakovi6, Bekri6, Ibn Kajan, Imamovii, Siclran, DZemaludin Ali6, Horozovi6, Esad i Enes l)rrrakovi6 i HadZi6. AIi nada nam je, da 6emo do
l)a je ova antologija nepotpuna i da nije sastavliena onako kako bi prirediva6 ielio, jedan od glavnih razloga je da kao stvar pnincipa nije kontaktiran ni jedan domovrlnski pjesnik. Razlog je jednostavan: nemogu6e je tako progoniteljima hrvatskog muslipriredivada- za manstva optditi bilo koga -osim pristup, kriterije i poglede pri sastavljanju ove zbirke. Bit ie, moZda, i ovdje ukljudenih pjesnika, koji 6e se morati ogradivati od ove knjige. 'Io je potpuno razumljivo. Odgovornost, dakle, za sve i u svakom sludaju u ovoj antologiji preuzima na sebe iskljuiivo priredivad, ito, jasno, 6ini u zadovoljstvu i s ponosom, jer plod je ovo njegove duboke ljubavi za dom
Kul jc
rijrl<1
o rrrLrilirn lrj
rttr
rrzimirrn
t0
i
rod.
Kansas City, \972.
FERID KARIHIVIANT
11
TURSKI ZEMANI
DERVIS-PASA BAJEZIDAGIC (oko
1560.-1G0S.)
GAZEL O MOSTARU KO bi mogo opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara,
€ -_-=_ € --;=:==
II
t
It:lt' I fr '7a
y4
2' ''Ul :ll
:l
Zar se dudiS, srce, Sto ga ljubim Sa ljubavlju sinovskoga Zara? O ne ima na ovome svjetrr, Ako nema sred bajnoga raja, Bistre vode i svjeEega zraka, Sto dovjeka sa zdravljem opaja!
*o:
I
1t
.{t-.I .\s
-ftr?r,
Y- 4 /1
Ko ga gleda, Zivot mu se mladi, A du5a mu u nasladi pliva. Svaki kraj mu i svako miestance Zadivljene odi podraZiva. S vo6em, s vodom i ostalim miljem On je druga Sirija na svijetu, E bi reko da je rajska ba3da,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.
i,
S dvije kule velika 6uprija PmZila se preko rijeke dame, Te sa svojim velebnijem lukom Pridinjare poput d0ge Sarne.
Cio svijet da obide5 redom, Ne bi naSo onakova svijeta. On je maidan darovitih ljudi,
s^lr^lrtvo / lll,l(x)vA l)zAMl.lA sA SAIIA'l'-Kl.lLOM
Seher Mostar ures je svijeta. (Bomiaci,
i
Hercegooci
u
islamskoi
kniiieanosti, Sarajevo, 1912.)
15
MEDZAZT (?-1610.)
MEDZAZT
STARI MOST U MOSTARU
Kada bi mrav vidio ovaj most, pomislio bi Da su ga divovi pravili po naredbi Sulejmana.
ZASTO se stas mostarskog mosta pogrbioP MoZda se i on zaljubio u (neku) dragu kamenog srca. Sto je most jednook (s jednim lukom) je li mana? Sto bi bilo kad bi imao dva oka? Jer zaljubljeni na svije-
[tu uvijek imaju jedno oko. Ne bi mu suze iz odiju dan-no6 tekle (da nije zaljubljen). Meclutim, rastanak ga ima- snaSao ga je.
-ako
Budu6i da mu je glava na nebu, a noga na zemlii
Ovako visok ltk slidan svgdu vasione Ne vidje ni ljudi ni andelA..Ovo je posao!
li ima izvora da od podetka stalno tede? Svijet do podnoZja (ide) kao voda jutrom i vederom. Da
Kada dode ljeto, Neretva oslabi poput aSika, A kada nastupi zima, nadode kao more, kakvo
je to [6udo!
Nije dudo Sto mu je jedan kraj na istoku a drugi na
Nekada ovaj luk svojom sredinom postaje tijesan, Nekada je Sirok i suh, ne znam Sta se dogada!
Svaki mramor (njegov) d.ao je zemtji"", n"".,,"11,1"11u"' Jednom njegovom oku (svodu) dao je sjaj nebeski mlije-
ditav svijet nade mir danas pomo6u njega, Saduvaj ga od zlih odiju Tvojom dobrotom, o
[dni put. Ovako visok luk ne vidje oko svijeta, Iako vanjStinom izgleda kao drlga.
Kao da je svezao srebmi luk sredinorn toku6e vode Dvije kule izgledaju kao dvije kandZe.
naS
IGospodaru! PoJio je stvarrri most slika (mosta na onom svijetu)
[o MedZazijo,
Prelazi preko ovog mosta, pazi Sta ti je na ovom putu lBoZija zapovijed! (Prilozi. za orijentalnu fi,lologiiu, Sarajevo, 1969.)
Jedna voda ispod njega druga iznad njega tede,
Kakvo
je ovo
6udoP Most, iznad njega voda, ispod [njega voda,
Hvala Allahu, dan-no6 nam je omoguien prelazak, Gdje se na svijetu nalazi ovako privladno mjesto? Tako je visok da
ti
cio svijet pokazuje,
Zato stt mu dali ime kompas svijeta. 16
L7
NERKEST (1592.-1634.)
MUI-IAMED HEVAJI USKUFI (1601.-poslije 165r.)
U POHVALU LIJEPOG GRADA
SARATEVA
JA, KAVURI, VAMI VBLJU
NA moju duiu je djelovala tuga Sto se rastajem sa Sarajevom ljutu mi je ranu nadirrio rastanak sa sarajev_
skim prijatcljima.
U njemu
,.
na
hiljadu mjesta u Sarajevu teku desme, vode Zivota.U zimskim danima studen steZe grad, ali se ipak ozbiljni starci i mladidi sastaju u halvatima na razgovor. Ali kad stigne doba prolje6a i behara, u raj se pretvore ba5de ruZidnjaka sarajevskih.
Do neba se uzdiZe i,amot obolavalaca vina, a cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija. U sjenice vrtova povlade se s napitkom, u dru5tvu miije-
nika svojih. U prikrajku iz odiju lije suze pladudi
i uzdi5uii
svaki
sarajevski zaljubljenik.
la ne znam kako izgledaju hurije, rajske ljepotice -trebalo bi ih vidjeti- ali na ovom svijetu su primljene Sarajke kao ljepotice. PoboZnjacima 6emo pokloniti
raj i hurije
bljenim nisu dosta sarajevske djevojke?
-
zar zaljv
Kako da im srce odoli, ako Boga znaS, kad me na prolazrr iz brrsije streljaju sarajevske crne odil I-jopotico kao mjesec ponekad razveselc duiu tuZnome, a ljubavnicc sarajevske nekad u plad tjcrajrr iovjeka. Jir strn i rurrcis svjctskc liv:rdr: i l rrZrri slavrrj lijepih rnelodiju strajr:vsl
JA, kavuri, vama velju: hodte nami vi na viru, Po neviri Sto se kolju? Hodte nami vi na viru! Nismo vamj mi zlotvori, Bog nas jedan jer satvori, budte Bogu bogodvori, Hodte nami vi na vinr!
Je li slika bit se, robit, po neviri si6i, morit, jedno drugom kuce orit? Hodte nami vi na virul
Srrrnjrrvo, l{)44.)
18
piesrni,
nevirnikom rugamo se: kud, di ste se i kamo se? Hodte nami vi na viru!
Otac jedan, jedna mati prvo bi nam valja znati. Jer 6emo se paski kJati?
Hodte nami
vi na viru!
Pamet nije bit se, klati, ve6 na viri biti brati, vrlo pravo, virno stati. Hodte nami vi na viru!
Zovemo vas, jer se pise: Boga sveta uznat viSe, paka vira teZak di5e. I{odte nami vi na viru!
Dosta se je zla dinilo, paski klalo i svinjilo, i bez uma jo5 kinjilo. Hodte nami vi na viru!
Boj ne bije koj'pametan, bude veie prepravedan, i5ta viri on zametan.
Valja viru upraviti, od pakla se izbaviti, du5e raju sve zaviti. Hodte nami vi na viru!
Hodte nami vi na viru!
Mi Turdini virno Ziti,
i sa svitom (Stntlttut tt ltrrskoj
Mi na viri iuvamo se,
obaviti,
bcz posla se nije biti. Iloclte nami vi na viru!
Ne mislimo zlo mi vami, ve6 ne 6ete ako sami, redeno je zvat vas nami. Hodte nami vi na viru!
19
MUHAMED HEVAJI USKUFI
Zametnuli boje ludi. Da buclemo mi vc6 ljrrdi, da na viri nisnro lurtli. Ilodte narnl' vi rrt vinrl
Odl zlir r-:inr: pirrnctur,
HASAN KAIMIJA
Kad hiljada i Sezdeset jo5 jedan god bi uzet, pismo ovo dade pamet. lloclte narni vi na viru!
o
zRrNovrc
osvoJENJU KANDTJE (r66e.)
i
parnet lioji ne <:irri kar, jcr je ptrnet vazcla uhar.
Dobrnjatau Doljno Solan radi Hevaji je viran, pomoi u din, BoZe jedanl
llodtc rruni vi na vinrl
Hodte nami vi na viru!
(Grada za pooiiest kniiileanosti hnsatske, Zagreb, 1968.)
O VI Vlasi mletadki! Oti6 6e vam Kandija. Budite suZanj turski, kad vam ode Kandija. Od kako ste postali, izgubiste vlasteli,
niste tako ostali, kad vam ode Kandija.
Iflis ho6ete graditi, duvarove kratiti, Bosna ie se vratiti, kad vam ode Kandija.
Nemojte se kladiti,
a Hrvate paliti; to tete platiti,
za
kad vam ode Kandija.
Nije ovo ko za rit: bogme 6ete ne svarit, Turci 6e vas poZarit, kad vam ode Kandijtr. (-]udo
iete kukati,
Trrrci 6e vas tukati,
otidoie dukati,
dudo 6ete suiit, kad vam ode l{rirrdijLr.
Klis ho6ete tvrditi, ter se s Turcim graditi, nemojte se srditi, kad vam ode Kandija.
Split povrgo va Trogir,
te dinite s carem mir,
i
Sibenik ode vir, kad vam ode Kandija.
U Zadar se ne uzdaj caru blago sve podaj, ko ie reci sad ne daj, kad vam ode Kandija.
Zapovjedi Isukrst: turdite se, digni prst, obori se na tle Rist" kad vam ode Kandija.
Turci ho6e
jo5 vele,
- vele, tako slova sva povrzite tako kove, kad vam ode Kandija.
kad vam ode Kandija.
I planine Alaman, i Velebi6, Kilaman,
Nije ovo zvedat, karro koza vreJat, lrogme 6ete dredat,
kad vam ode Kandija.
l.rrrl vam ode Kandija.
20
(?-1691.)
opusti5e Kilaman,
Ka'Istrija i Rava
i
drZ,ava Morava,
Nii
sve je zemlja careva,
i govcda
kad vam ode Kandija.
duSit,
2t
HASAN KAIMIJA ZRINOVIC
HASAN KAIMIJA ZRINOVIC
Ne imaste mira,
Nije rec to stuniti,
sotona vas dira, ostavte se vira, kad vam ode Kandija.
veC s Bogom pravo Ziviti,
Do6' 6e Turdin do mora,
Prima5e vam sve kadove, oprazniSe sve gradove, zada5e vam sve jadove,
nevjernikom vlaste biti, kad vam ode Kandija.
podajte mu komora, dok ne budo pomora, kad vam ode Kandija.
Nemojte se tuZit,
li oganj vru6i, i Sta car porudi,
sami sebe Turkom kruCi, kad vam ode Kandija. Bog je jedan, sunco jedno, i sva sl
vrlo jadno,
kad vam ode Kandija.
Ne budite din du5man,
6e vam Kandiia.
6e vam Kandija.
prihvatite lijep Kuy'an! Svim nam Allah pomogo,
a duimane odmogo! (Hraatska musli.mansla knilheonost
prije
1878., Sarajevo, 1938.)
Ovo je sad alamet, nek je Turdin selamet, nevjerniku melamet, kad vam ode Kandija.
Ne znaste Sta
u iitabi nahodi:
Svud mi tude hodismo gledajud mi vidismo, sve je tursko, vidismo, kad vam ode Kandija,
Jednog Boga robovi,
podujte me:
Allahu se dignitel
otii
jednog oca sinovi, nevjera vas obori, kad vam ode Kandija.
i
Kaimija uhodi dohofi,
Vire pamet pogodi, ter se amo dogodi, u kuli se nagodi,
hem dukate gotove, sve prejaSu svjetove, kad vam ode Kandija.
dujte
!
me,
Islamu se prignite,
otii
Turci konje utove,
O HRVATI dujte
kad vam ode Kandija.
i u nevik
sami sebe ruZit, Turci 6e vas kruZit, kad vam ode Kandija.
O HRVATI CUJTE ME
Turci kose, mlate, a Hrvato plato, u gradove zlato, kad vam odo Kandija. Otlde vam ode Kandija.
(Zbomlk stlhooa XVII.
stolieda,
Zngreb, 1967,)
22
28
RESID (oko 1640.-poslijc 1715.)
RESID
SJECANJE NA SARAJEVO PRIJE KATASTROFE 7697.
BOZE, Sta bi orl i:istog i
mjesta
Bio jc rrajurnjorr:rriji grirrl na svijetu, Bio je najljep5a rajska zgr:rda on. K
ritj mu nije slidan. U raju su samo detiri vrela, a izvora vode Zivota u Sarajevu je hiljada. Ukratko, u sval
koje tede. Di,amije i mesdZidi bili su puni svijeta; kao musliman_ ska srca tako Zivi. Sve munare tako mile da ie svaka slidila ljepotici vjsol
|
Putevi bijahu disti kao pejgamberov ierijat
i
svijetli kao
pravi put. Svaki taj put poplodan sitnirn kamenjem sjao sc kumovska slama na nebu.
Oblici lirr(:ir, kojc su rr rrjcrnu, izglctltli srr svi
krro
popuL
hvalosp j
Krr(:c srr l
poklopi disto svjetlo. Sa svjeZim beharom zeleno liSie izgleda kao smaragdni tanjur naki6en biserom. Kada se na stablu Sipa pokaZu okiceni plodovi, svaki
lidi malom svijetlom rubinu. Toliko je lijep zadaravajttt zrak da jutarnji povjetarac naprosto oZivliava zaljubljenog.
SvjeZi lahor daje Zivot du3i; produbljuje Zivot kao Zivotni dasi. Ukratko, svaka ljepota u Sarajevu bila je kao vjednost; po liepoti bio je jednak raju. Oko neba nije vidjelo ovakvog grada otkada se kolo vremena podelo okretati. Tamoinja medresa je za nauku ogromna riznica; bespri-
mjerna kao grob Husreva. Na svijetu je razvila barjak nauke; svaka njena soba je claku ku6a mudrosti. Svako njeno mjesto shtZi za pohranu naudnih tajni: svaki kutak je osvijetljen svjetlom nauke.
I3ezbroj neznanih crpli su iz njena Zariita svjetiljke svo-
jih
st
strrl)ovirrrir: Io
su visokc gnrrkrvirr
svojim iaralna bio j<: rrzollrli lrojrr. dar5ija je kita rrr2ir i lrriii:ni:rk i slt svojirrr rrrir.jsom izaziva zavist mirisnc baii.cOkitila se iarenim platnom i dolrilir sjirj; tlrrl,rrrri srL izgledali kao ku6a od kineskog por.cularrir. 24
darSijska soba je kao Ridvanove haljine, a darSijska jela su slatka kao duSa. Sasvim su lijepe bile sarajevske ljepotice; kao du.ia mila je bila svaka od njih. Elemenat njihova tiiela je svjetlo; svaka bi svojom ljepotom uvrijedila i pokudila rajsku huriju. Baide sarajevske su visoke ba5de ljepota; svako drvo slidi Tuba-stablu. Kada se pokaZe javljanje behara, cio grad poput Tura
vje5tina.
Svaki od njih je ostao usamlien u vrlinama
i
stigao do
stepena velikih uienjaka.
Od sarajevskih tekija svaka lidi Kabi u davanju oprosta svojim posjetiocima. Njihovi Sejhovi su vlasnici duSevnih otkrivanja i inspilrrr,ijl; svaki je od njih stoZer oko koga se okreie svijet. ()tl skrrpine tekija je izvor boZanske nauke, koji slidi K:rlri zir stanovnike gradova, 25
RESID
RESID
Najvede mjesto za riznicu nauka, tekija rumskog mule. Kakav je ono sjaj u stilu njene gradevine! Kakav je ono sjaj koji slili sjajrr l-Icvcr.rrckal Sasvim je bila lijcl>rr i nrilt; svako rrjeno mjesto kao ljepotica oltljrrlrljcrro jtr bilo. Sirsvirn slclrrrlrur krro ltjcsrrii'ka rriisao; ukr:aSena poput
Kada zapoji na mahfilu pjevad hvalospjeva Pejgamberu, dini ti se da pjeva slavuj dije je gnijezdo Ar5. Kada potegne jedan dah svirad rz ndj poput Kaknusa, pojavi se stotinu hiljada melodiia. Kada se prsti po rupicama n6ja podnu micati, ta Suplji-
izmaitanog stihir. tlsrcrl rrjc loi,c r"rt:srnir rr birzcn, a naokolo zgrada kakve rr litju rrcrnit.
'l'o jc lrio prtvi laj glavom; sobe njene bile su
rajske
soIro,
'l'lo lrijalc iisto poput vi5eg svijeta; voda poput du5e, a zrak lijop i ugodan. Na izgled to je ku6a mevlevija, ali u bitnosti gnijezdo nnilela. Poplodani mramor odsijevade poput ogledala; i onima koji posmatra predstavlja5e slike likova. DLamija joj bija5e poput svete ku6e; to je bilo miesto u kome su klanjali sveti.
Kada jutrom grane na tom mjestu sunce, cio hanikah poput ArSa utopi se u svjetlu. BaSda tekije bijaSe slidna bajdi viJeg svijcta; ijsta od tjelesnog...
Ko bi je u ma5ti izjednadio s iremskim baSiarna uiinio bi pravu Stetu. Njen Sejh, koji je jedan od onih koji Boga spoznaju,
poznaie svrhu i mudrost stvaranja. Kada se taj velidanstveni Sejh popne na propovjedaoni_ cu, dini ti se kao da je na Sidri sjeo hazreti DZebrail.
Njemu priznaju sposobnost svi udeni kao
i svi oni Sto
nauku traZe,
Kada onaj ronilac po mom Mesnevije podne prosipati biser mesnevijskih mudrosti.
USi sviju prisutnih, visokih i niskih, kao Skoljke budu pune distog bisera. Na predavanju plemeniti dervi5i poredani rt redove kao konjica andela u najljepdem 26
i
najugodnijem redu.
na daje stolinu zvukova. Ono nije desma, nego slavljeni Gospodar izliva na ono mjesto bijelo svjetlo. Ko jedanput baci pogled na disti bazer, pomisli da je sundeva kugla na zemlju pala.
Sva odjeljenja su bez primjera; rajski hladnjak poput livade je lijep. Mahfil joj je jedna arSska petlja, iako naoko izgleda ovozemnog oblika. LoZa za pjevada je izracleni kafez, glas pjevada je dah slavuja.
Mjesto slu5anja koliko je sjajno bilo; disto bija5e poput srca zaljubljenih. Kada iscvatu i pokaZu se ruZe, razne vrste svjetla potope cijelu baidu. Plodovi te baSde su u slasti kao nobe-5e6er; to nije 5e6er nego najsladi Zivot. Svako stablo bilo je kao svjetlo proljetnog dana; grane su bile kao duSa odmjerene. Ono Sto pada sa stabla izgleda5e kao ptice u zraku, a slabo drmanje grana je kao jutarnji povjetarac. Kada prolje6e podne provoditi svoje veselje i postavi svoje prijestolje, svako se stablo dini kao oki6ena palma. Kada svaki list pokaZe nebu svoje znakove, on jezikom svoga stanja poziva Bogu i istini. 'leleno povr6e u baidama je kao zelena rajska svila. Obje5enim levhama na zidu, ispisanim najljepsom kaligrafijom, nisu prilidni ni rubinski komadi. Ispisati onakva pisma sloZena kao biser nije mogu6e, llciide, nema za to pisara, (Poeziia
Saraieoa,
Sarajevo, 1968.) 27
NEPOZNATI PJESNTK (r7.st.)
I\trPOZNATI PJESNIK
STANOVNICI SU I)OIUEGLI U PLANINE I I)US1'ARE
Iznad svake granice nebo je pokazalo svoju Zestinu. Na
vatri rasianka ispekla su se srca rnnoga. Iz svoje dornovine pali su u tudinu. U svojoj domovini ostao sam
IIAJDB, srr:c, isprii:irj rrurr rrsilq, kako je naopako kre_ nulo rr svijotrr. l,o{rr)i sc rrl lr."_"no. ltostupal< Nek su li riirr:i vj
rrrrstrijski rrpirrlc rr llosnu. Saznao jc orrr oslirll lrcz glrrvc. Zato je mjesta le i shvatio da u njoj zatekao l)rirznl - slanovnici su pobjegli u planine i pustare, Nclro rram je poslalo otrov da ga ispijemo, da5u po da5u. Iz
llti,ja je
odredba bila da rreprijatelf spali ovaj lijepi grnd, kuiu po ku6u. I bosati i siroti sad uzdiiudi pladu. Kad god to ugle_ rlam, rane mi srce stii6u. puste su ostale izlorjele baide i vrtovi. Pogledaj u kakvom se stanju nilu"l vinogradi i
Zeljan domovine. Iz neprijateljskih rui
Poplavilo je more rresre6e
i
tegobe
i izdiglo
se iznad
na5ih glava. (Poezija
Saraiersa,
Sarajevo, 1968.)
perivoji!
Tko nikada nije ditao knjige ljubavi taj rre moZe
titi ovog nasilja i
shva_
srdZbe nebcskc. Mnogima ltoji nisu znali raduna svom imetku potrcbna je sada kora hljeba!
Izjednadili se bogataii i sirornasi. Fliljacle mjeseci ie proii a iz pustoSi se ne6emo di6i. porrriene su carske dZamije i karavansaraji. pogledajte krko i).gleda bczi_
stanl
Gre5ne sluge ne drZe. se boZjih zapovijestr.. Zbog toga
su neprijatelju postari
plijenom. Stvoritorjr,,rr, sto se s nama dogodilo nek se uskoro dogodi rr rrr:vjcr.rri<)toj
zemlfi!
Danas vide nema onoga tko bi ielio da rrrrrrc *_ zbog toga smo vidjeli okrutnost neba. Gle koliko si{rrc djece
i koliko gologlavih izena gaze nogzrma kroz l
29
NEPOZNATI BULJUKBASA-SATNIK (oko 1760.)
DUVANJSKI ARZUHAL EVO pi5ern arzuharl, Da vam kaZem i svoj hal, Propade nam vas mal Siromasim, gospodo.
Ilrc pomagaj do
N
r,l,ozNAT'I BULJUKBASA
Svijcrn velim na jedno,
U dne u5i tudemo,
Srrstante se zajedno, llrogovorte ujedno, Radi mene, gospodo.
Al
se ne svudemo,
Do sabaha, gospodo.
Boga,
Sto je nama, gospodo.
u Duvno Kano konje u guvno, Stjera5e nas
Je
Olrnod sijeno vu6emo, Jamite nas iz Duvna, Jer 6e biti buna,
Da skodimo, gospodol Hotio bih mudat, Al ne mogu iudat, Suha kruha rudat U Zupanjcu, gospodo.
li
pravo, gospodo?
Nije za ito kupit,
A
Da je blizu Una,
Nije nigdi nikoga, Nikom nije ovoga,
Uhite nas u sinu, Tuku kano svinju, Po5to i5iu cinu,
Nije nami do smiha, Nesta nam iz miha, Sve lijepo izdiha, Pomrijesmo, gospodo!
sve ho6e skupit,
Mole6 zube tupit, Koja fajda, gospodo?
Da otmemo, zorba, UkradavSi globa, Isprazni se torba, Smeli smo se, gospodo.
Neka znate u_fano: Pogibosmo, gospodo.
A vama je do smiha,
Lieti, zimi, vojska, Da je naia Poljska Pobit ie nas kameni, Kano hrti mameni, Ne kasuju ni konji
Pazite se griha,
I po tovar voska, Ne rnore se, gospodo.
C)volil
Telka jc ovo l
Ni darsije ni hana, A nestade duhana, Ve6 pijemo smrdana, Razumite, gospodo! 30
tsili jedan po Sta
iu
Da znademo kabahat, Sto teglimo melamet,
Nama duSa izdiha,
jedan,
dinit ja jadan,
Ako zovnu na mejdan, Ne znam s kim 6u, gos-
Umrit iete, gospodo. Ovo tuga govori, Jer nam ve6e dogori, Niti kopai ni ori,
Otkud iemo,
Da je ovo zijafet, Dodija nam, gospodo. Jednu rijed joS imam,
gospodo?
Opravte nam taj meram, Bi nam sohbet vas taman, Falimo vas, gospodo.
(Zlatna kniiga hraatskog piesniitoa,
Zagreb, 1970,)
Ipodo.
Dodija mi tuga, Budu6 vaSa sluga, Bit Ce dudo ruga,
U Zupanjcu,
gospodo.
3l
MUST'AFA FIRAKI (1775.-poslije
1827.)
MOLBA VISOKOI PORTI rZ BOSNE MAZHAR pi5e bosanska fukara, Ter se molo svoga gospodara, Gospodara, destitoga cara: Sultan care, sunce ogrijanol PiSemo
ti
sitna arzubala,
Nu posluSaj
i
na5ega hala,
Sto imasmo siroma5kog mala, Potroiismo, sunce ogrijano,
ti je svem serhatu glava. S jednu stranu tede voda Sava, Su tri strane kaurska (je) lava, Za to znadei, sunce ogrijano. Bosna
Ovo nije ni5ta za besjedi, Od kako nam postanu5e diedi, Dosti su se napili ijedi Od kaura, sunce ogrijano.
duvajuii rata
I
i
krajine
po Bosni velike planine Oblade6i krvave haliine, Sultan care, sunce ogrijano.
Da poiuti5 velikoga hala: fma care dvadcst godin drna
Nije ti se Bosna nasmijola Od novolje, sunco ogrijarro.
Upital nns, llto smo i l
MUSTAI'A FIRAKI
Svakakvije muka naudili Petnest godin gladim namudili Sto nas nijesu jo5 crvi todili, Sultan care,,;unce ogrijano.
Tri godine mori nas morija, Sto bija5e zemljica orij"a, Sada po njoj poraste korija, Neka znade5, sunce obasjano. Od kako je Bosna postanula,
Nij
ovako ona propanula,
Gotovo je posve potonula,
Znai
li
Bosna
za to, sunce obasjanoP
ti je ostanula pusta
Kazuju6i zaleSe usta, Gotov je uni6 u duSmanska usta, Prepomagaj, sunce obasjano. Bosna serhat golema je fala, Nitko ne zna nidijega haJa, Sto je Bosna izdavala mala I mubajee, sunce ogrijano. Dvanest godin bijudi Sijake Pogubismo po izbor junake Sad him pladu ostarile majke Za Sehitim, sunce ogrijano. Petnest hiljad dali smo iehira,
Za to danas nitko i ne pita, Koga nije ter da se ne skita? duje5 ovo, sunce obasjano.
Sadn voCo ni
Amon caro, sunco ogrijnno. 32 do
MUSTAFA FIRAKI
MEJLI
(1714.-1781.)
ni hesaba nejma U kog ruke, u kog noge nejma U kog uha, u kog oka nejma, Ranjenika
Sultan care, sunce ogrijano.
Ako ne slu5a$ ove ri6i
na3e,
Ti upitaj Mehmed Selim
pa5e,
Sto se od njeg svi dulmani plaie, Sadriazam, sunce ogrijano.
On je u Bosni mrve posidio, Bosanske harekete vidio, U bosansku vojsku dohodio, Upitaj ga, sunce ogrijano. (Hraatska enciklopediia, Zagreb, L941.)
PJESMA SARAJEVU JA uzdiSem kada se spor4ene mladina Sarajeva; mene je apfi,ila vatra tuge za rastankom od Sarajeva. Samo u raju moZe biti njegova voda i zrak, Kamo, srce, na cijelom svijetu grad ravan Sarajevu.
Kada dotle prolje6e, procvate svukud cvijece; perivoj se pretvore ruZidne baSde sarajevske.
u
rajski
Zar je dudo ako ga raju prispodobim? Sarajevska mladina su rajski mladi6i s Ridvanom. MisliS da su rajske ljepotice stale po obali Kevsera kada na BendbaSu izade sarajevska mladina.
Baci jedanput pogled po Sehem, kada iscvate behar; izgledat 6e
ti
da je svaki zakutak distim svjetlom ispu-
njen.
Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile, sve na jednom mjestu. Ne daj, BoZe, nema nikakve mane Sarajevu. Neka ga uzviSeni Bog duva od svih nesre6a; nek bude uni5ten neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo! (Poeziia
Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
34 35
zuHDr
(?_1874.)
tTMIIIANA CUVIDINA (oko 1795.-oko
U SI,AVU SARAJEVA
1870,)
IDU NA VOJSKU PROTIV SRBIIE
SARAJLIJE
MOJ gosllocline, drrclrro rrrjc.sto zrrtrnjt je Sarajevo;
vlasnik je prv'g rrrr*r, r'jr:st. zirl>ave ,c fiaralevo. Neka ga uzvi ieni ivclil
(I srr:rlirri rrjcgovoj leZi savr5eni muZ Husrev gazija i tcdo vc"-cla voda, dozvoljena onim koji je piju. To je iristu i bistr-a kaplja koja bolesnicima p*Zu iii"k.
S"rn_ jcvo je mjesto mudrog Lokmana, kiie tugama daie
pornoi.
EVO danas"sedam godin dana Kako cvili bosanska fukara: Niti ima paSe ni vezira, Dok ne docle paSa Ali-paSa. A iim dode pa5a Ali-paia, On popisa svu butum Krajinu, Svu Krajinu
i
Hercegovinu,
Najotragu mlade Sarajlije, Sarajlije mlade jenidare
'fvrilava mu se do neba_popela, ime joj je SahindZiraj.
S koje god strane tko dode sa ,rrurry"*"portaje gospodin. Glasovima onih koji Boga spominju ne moZe biti ravan glas saza niti naja. Na sve strane vode teku, Sarajevo je mjesto Omanskog mora.
Okolicu opasalo i leZi nekoliko hiljacla Sehida. I ovaj siromaJak Zuhdija postao prida na jezicima. Ovamo namjerava i dolazi mnogo vrsta dervi5a, tako da moZei radunati da je Sarajevo tekija putnika. (Poeziia
Suraicon
Sarajevo, llXJfl.)
I
pred njima gazi Memi5-agu.
Kad to duli mladi jenidari: Zlalne poSe razmota5e, eiverice obuko5e; Al-binli3e poskidaSe, Zagarije obuko5e; Aga-Salvar iskidaSe, Gazalice obuko5e;
Kajsarlije iskida5e, Kai5lije pritego5e. I podoie jenidari, I pred njima Memi5-aga. Kad su bili uz Kovade, Govori im MemiS-aga: ,,Djeco moja jenidari, De dva i dva zapjevajte, Domovinu raspladite." Zapjeva!;e jenidari:
,,Naie majke ne plaiite, Naje seke ne Zal'te nas, Naie drage ne dekajte, NaSe ljube udajte se.
Mi
6emo se iZeniti,
36 37
UMIHANA CUVIDINA
UMIIIANA CUVIDINA
Pod Loznicom u polju zeIenu.,,
I
odo5e jenidari.
Iz
Saraj'va rano podrani5e,
Na Glaslncu konak u6iniSe, Kod Sokoca vrola studenoga. Sa Glasinca rano podraniSe,
U Kasabi konak udiniie, Iz Kasabe rano podraniSe, Kod Zvornika konak
udiniSe,
A otalen rano podrani5e, Kod Loznice konak udini5e. Tu su bili tri bijela dana,
Dok im stiZe
pa5a AIi-paSa.
A dim dode paia
Da ja uzmem stojna Biograda, Pustit 6u vam sve vaSe aSike." Djevojke su paSu poslu5ale, I iziSle na murad, na dovu, Tu su Bogu"dovu udinile. Bog je dovu kabul udinio:
I ne procte ni petnaest dana PaSa uze stojna Biogrdda
I
Semendru niZe Biograda. Vrati5e se mladi jenidari Svome domu, svome zavidaju,
(Poeziia
Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
Ali-pada,
On zametnu tunhazli dupriju I premetnu mlade jenidare: Najnapreda Camddi bajraktare,
A za njime Pinjo bajraktare, A za njime Ahmet bajraktare, A. za njime aga MemiS-aga, A za njima mladi jenidari. dim prido5e kavgu zaturiSe
I nadbiie Srbadiju mladu, I sido5e stojnu Biogradu. Tu su bili preko mjesec
dana.
Skupiie se Sarajke djevojke, Knjigu piSu gazi AIi-paSi: ,,S Bogom babo, paSo Ali_paSo,
Pusti nama sve naSe aSike, Jer ostasmo mlade neudate.., Ali-pa5a njima otpisuje: ,,Bogom kierke, Sarajke djevojke,
Iskup'te se na Ravne Bakije I uzmite turski abdest na se, Dovu dinte od Boga i5tite, 38
39
t
HRVATSKoc IEZTKA Sum
#
&
SN
IIVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC
(r870,-1e34.)
EAROBNA KCERI! dAROtsNA k6eri prirode majske, Otvori svoje kapije rajske, O daj me pusti u bajni dvor! Gdje milo poje Pjesmice svoje Istodnih vila veseli kor.
Da njime kajde u naie pjesme
1/7 / /-..1
Slijem, da teku ko rajske desme, Jer hrvatskog jezika Sum Moie da goji, MoZe da spoji, Istok i zapad, pjesmu i um. Sad silno hudi, ko burno more, Sad blago kao kroz vilin-dvore
Tajnih duhova darobni poj,
A sada bruji, Kao da zuji
Kroz ba5du pdela prognani roj.
S'
I
Sad opet njeZno kao da tuZi Bulbulde malo na rumen-ruZi, Jadeci gorko na udes svoj. Tako se milje
I
sve smilje
U tebi stapa, jezide moj! SARAJEVO
/
BAJRAM-ACINA T/I,ICA (Trofand,a
iz
hercegooaike
dubraao, Zagreb, 1896,)
43
*
SAFVET-BEC REDZEPASIC-BASAGIC SAT.'VIJT-BEG REDZEPASIC-BASACIC
HERCEGOVACKI PONOS (Fahrijje) dITAJ proslost doma rnoga sa kamena krvavoga, Pa da vidij kakva slava lili ,ino j",r";k";;; Za znslug,e vcC i rneni Lada rumen
Sta me glecla$, duSmaninep
-_
*2"'r?ii,
pred
,*;j"
[Hero mladi. dasna sablja, itono mi je ostanula
iza
preda,
Kao zmija otrovnica za du5mansko_ f.iri-Zua", Moram s njome skoro iii u boj ljuti
Sta me gledaS, dudmanine?
_
i krvJ.
pred
.";;;;;
fHero pravi. Po ugarskim nizinama stari su mi krvcu lili, Hercegovo slavno ime mimo Buclim prorrorrli,
Pa ti da ga sad ocrni3, kukavice, oa_"f, S,rq II' na bojni mejdan hodil -_ i"-H"-ro'fi",r.
no"rr"
Poziva te Hero ljuti pred sudi3te svega svijeta, Da se s tobom obraduna rad i_".ra i f"_o ,rrutu, Jerbo jednom od dvojice treba sunce aa' p"i"""i, Sta me gledaS, dusmanine? _ pred d";_,;; [Hero slavni.
SRPSKA NEVJERA
O, slavljeni srpski vitezovi Sedam brda i te"Gore Crne, Zar na vjeri biju se iunaci K' o u klancu lakonoge srne?! Na vjeri ste smakli RedZep-paSu, Na vjeri ste smakli MuSovida, Na vjeri ste smakli Bu5atliju, Pa napokon
i
silna dengi6a!
Kamo vjera, ona vas ubila,
Zar nevjera juna3tvo se zove? Sakrijte se pred svijetlim Iicem Vitezova zemlje Hercegove! Sakrijte se, pa se ne pokaZte ViSe nigda na bi;elu danu Kao Sto se niste pokazali |unacima na bojnom mejdanu!
(Etfiko naliiie
bosansko-lte'rcegoau.ikilt
muslimana, Bed, 1952.)
Pred tobom je Hero slavni, koji Zivom vatrom gori Za,svetinje doma svoga s duSmanino*
knd .,, lo.i;
3 l*: mi sablja leti, a to na zlo tvoje sluti, BjeZi, huljo, sa mejdana, sasjeC Ce
te Hero ljrrtil
(lzabrarn dieh, SrrttjtvtL, lg7l.)
44
45
SAFVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC
,.\t,'\/t,: l', llrtc nEI)zEpAsIc_BAsAcIc
ABDULAH PASA
(Okrenuv se prema prozorima)
Dramatski spjcv rr 4 rjina iz lB. stoljeia (Mleku":kl Ttoslutik ir.Tto.tluje t h L t u.,t. u.,ku p rcyt u
( ] urisru
t
*;
*
:.: : li'J,'i " "1' _, " i,,, i j. i|_'oi,,"' ; (I ilk, t(, ttc Ce izar: i','li,i,lli',,i,"1
not)tk) kotl. rselikog oezira u, tis'i" *';i" ;;,r:"ii i. V eliki .K oezir 7,(.t
Ab d utt
ai
i ^'"' " ) tu p, trt ou- i,'n
r[f; ; ;I; J;,::;,: a m u i e t e '1";.,:;',;,i!!,"'"',.r;".t;:H;r^,T:f li::Tr#: ,,,
p
r,
ar i
t
f
Drugi din, prizor drugi: Smrt Abdullah
pa5e
KO god misli, tai se vara, pred samrti da ja predam,
S ramena
iu dati gtavrr, a i"_;;;;;;;i,r"
a"_.
caru, "",'::;';;",,uJ; pijem ;;ffi.
r:r,"i:**,*".. Koji danas raskuiava
dy"douirr,_,
(Drie6i pehar u ruci okrene se prema Istoku)
?j:^:Z,care! gospodaru vasionog muslimanstva _ **" -; to.]" bedem ,r"""'.r"J"'r"i,,",,r,"". 51,:] uvLdvu, carel pnje
l: Itl
Zlrogom moja ponos-Bes16! majko sjajne naSe slave, - svoje glave. Zr koju smo od iskona Zrtvovali Uglcdav se u spomenu sldvnih precla i 6fns4 I Abdullah evo sad ti na Zrtvenik Zivot baca. -
sm,rti ioS ti ovaj pozclnrv sl)rernarn; glava za njih dao, ati ar,, i,,,i",n",,,,,,,,,,,,.
*"
Primi barem jednu glavu pokriverrrr sij<:
in
(Okrenuv se prema 6auiu)
t
'/,Llravo carski Eau{-ba5o! kad se vratiS cant kali, Kad za Bosnu Bo5njak pije na otrovu da se blaZi.
(lspivii tresne njome o tle, za tijem sjede na scclZadu
i skruieno poie
vezirsku
moliti. Sabit-iauI stoji kao ukopan).
IloZe, koji Ibrahima sa lomade spasi, U Nemrudu Zivot s malom muiicom ugasi, IloZe! koji Ismajila ispod noZa trZe, I mjesto njeg na Zrtvenik crna ovna vr\e, Ja sam grje5nik, ali grijeh roba, Sto te ljubi, U Tvom dobru neizmjernom ko atom se gubi. BoZe! koji iz datrnje Jusufa izvadi, Pa na prj'esto faraonski ko roba posadi. BoZe! koji na Sinaju Musa-a zadara I dade mu dudnu ,,asu", da dudesa stvara Ja sam grjeSnik, ali grijeh roba, ito Te ljubi,U Tvom dobru neizmjemom ko atom se gubi... Daj da urn.rem ko musliman u vjeri i nadi: E 6e jednom Tvoja milost da mi sve zasladi. BoZe, duvaj moju Bosnu od crnijeh dana, Od zlotvora, izdajica i drugih du5-ma-n-a-ah! (Klone na uzglavlje
i
umre)
(Plodoai srca
i
uma,
Zagreb, 1941.)
46 1n
MUSA CAZrM cATrC (187S._1sr5.)
I\It]SA (]AZIM CATIC
NrrjdraZi to mi je listak povijesti na3e svete, .lt:r' tada Hrvat vitez u svom bija5e svoj.
ST,OI]ODI
Rai niie baiia coietna, Ni napieo ptice male, Au/ niie liubao srana, Ni tloori puni blaga _ Oh, to su samo iale, Rai ie _ slobod.a rlraga! Ksil.rAr.
.SLOIIODO
slatka i draga, najljepia edenska r.ilo, Kojoj na delu vazda trepti suncJsjaj, *:: *" zr$kadovjeku grije i ptici snazi kito, Da talasom pliva ko l"ki
"rd;;;;i'
Ti
dudotvorja si puna ko Staka kojom Kelim Na valu budnog Nila krvav je ,,r;;;;;;:
A ti si bijela ruka pod aili_ vret;, ' i tvrdi si,ruirki"1"toriJ k;_.---
Zivota znak je davo
krodi noga, tu miris_cvijeie cviti, 5i1t"i" - '---' U hladu tvojih krila vjedir caruje dan; lgSali i silni gavan ime ti zvijezdama I kada o tebi sanja, najsladi ."'_.,;;;"'zlati -.je, slobodo sveta, u termopilske klanct: ,. krilo smrri l:l: ;e perzijski despot -sparranskog Oonor" "u,;.,,, Aaono u teSke oL,,u,, 1,u,,." " SnaZne duhove pontske, htiyuit sat.ti ;;;,;;. Za
_te
f,sJavrri djedovi moji tako srr girrrrli z:r l\a lvom lrrarriku vtrzda prsrr irrr lrij:rlrrr tr,, zirl; Ah, ti si grlila rrr:kad rnojc i:clik-llrvrrlc I svojom oStrila rrrkorn nril(,(,\,rr rriilrovilr lrr.i<1. Na,ravnom I)rrvarrj.^korn ;toIjrr I i rrlcrn,l
prvorn kr:rlj,, ,,i z.l,rtr,i
48
'T,eljezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet
I
i strah, _
gordi mletadki lav jd placao harad nam tada-, Prijestolju naSem sjajnom ljubedi podnoZja prah.
I
nade plovljahu lade pudinom Adrije plave, U mednoj hrvatskoj rijedi s njiha se orio poj Ilrabrih mornara naSih Sto ih je put bajne slave Vodio kroz stra5nu buru lik arhancleoski tvoj.
Ah, to je davno bilo! Stoljeia procloSe mnoga I tamnim prekri5e plaStom tvojih nam stopa trag: Kad je med krvnom bradom prestala carevat sloga, Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam prag.
I
tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka [t[ed nama iskopa tebi dubok i leden grob I od tog kobnog dasa do danas u mom muka Hrvatski narod je bio tuda sluga i rob.
-
I
sada jedan ga du5man ognjenim bidem prZi,
Poput vampira pijuc znoj mu toplu i krv; Duimanin drugi i sad mu vi5 glave handZar drZi S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv. .d zlatno doii ie doba kad 6e hrvatske svijesti Na naSem ognji3tu opet zabuktat Zarki plam _
I ti A
6eS
s hrvatstva dragog tejke okove stresti, tebi zidat ce veleban hram.
sloZna bra6a
Ah, ja 6u moZda tada u hladnom grobu biti, Ali iu osjeiat opet tvoj Zivotvorni dah; Slobodo, tebi u siavu himnu ie viti
Na nebu duiu moja i mrtvi pod zemljom prah!
r,,,r.;,';;;;
(H n^ ats ka smotr
a,
7908.)
49
T4USA CAZIM CATIC
M(ISA CAZIM CATIC
SILVIJE STRAHIMIR KRANICBVIC ON, blijedi pobratim muza u hramu ljepote drage 1:. p"rio n"b.,, r tog se tamjana miris ko d"s"k ;;;;,-Jor*"
Na grudina ru
-*:o.* |r;* ;;;il
Dizao dalekom nebu.
On, pjesnik ljubavi,.koja ko oganj mddZ0ski gori, Nejake, radnike, slab-e na ,u";;; ;;;;j", A gdie se sa tamnom IaZi vjedna ,:;,;;":; On joj je bajraktar bio.
Tu sliku u madti glede6 i jedno islamsko dijete, Skrno ga s pjesnikom mrtvim jezik i povijest spaja, Ko zadnji pozdrav evo ovaj mu vjendii plete
Od suza
i
uzdisaja:
Slava ti, Silvije dragil Velikom duhu ti slava, Koji se ko golub sada u carstvu etira vije! Nek tiiela troSni ti pep'o spokojno, slatko spava,
Njeg zemlja hrvatska krije. (Behar, L908.)
poletnog d],ha beskrajne u regione, )a,krilu Kad. m.irijade zvijezd.a g""ii" ,"U.af" pr"ao" On je hrlio Zivo i tamo vasione
RjeSavao tajne krute.
r;l
Ozgor je orlovskim okom gledo zemnog Eivota jasnu stiku pod vJlom l?.ryr: Gledo je svoj mili narod kako
I
jarmom pod tudim gine.
Pa to ga u srcu peklo
," "*;;*r; ,, klopko Lot"
i on je pravde
ottarom p"tu, ioi" i Pl"":jen:u rsko Hrvatstvu
svome slobodr,
Dan poslije no6i duge.
Bogu
tu;""
,lult*, i
slogu:
Al wijeme njegova di6a vrloje kratko bilo, Jer kad je na zrenik svoje gigantske snage stao, Na liri pukla mu Eica, a'a"fr""f.U.r,rfo L;il," I on je ko listak pao. Danas mu hrvatska vila viSe groba jAda jacle, suza s oka poput ki5e joi iapa'__-' ?^ .:*?^ r-vrra skuplja suze, pa ih u tuZne kaide-,
U smrtno opijelo
stapa.
50
5l
MUSA CAZIM CATIC
\llrSr\
(;1711tr1 (TATIC
POVIJEST OTADZBINE EVO tc glcdrrnr zarrcscrrirn
Ja vidim evo sve krvave vojne I bojna polja i britke handZare I alaj-barjak Stono na nebu se vije I toke dto se na sunascu lare
ok
Povijcsli
Srcc rrri s{r.
Na javor-guslam u najsladem zbonr Tebe su vile moga roda vile I svaki spomen proilosti nam slavne Ko svet amanet u te su nam slile, Da svojim Zarom sred na5ijeh grudi Stari nam ponos i vite5tvo budi.
O kljigo slavna! pa u tebi vidim Junaikog Tvrtka i sve svoje precle, S handZarom oStrim u desnici ruci
Ponosnoj Bosni kako br.ane meate I poput smjelih divova i lava Prsima Stite svoja stara prava.
_
Ja vidim na tvom uzvi5enom listu Sva ona davna neumrla diela, Sto ih Sokoli, pijale i Tire Stvoride kad su uzdignuta dclu Najveiem carstvu na korrnilu bili f krv duimansku potocirna lili.
I bjesne ate Sto ko vihor lete Ah, vidim svega iz pro5losti svete.
U tvome krilu! Tobom zaneseno U grudima driie mlado srce moie Zivijem Zarom cjelivat bi htjelo Tvoj svaki redak, svako slovce tvoje; Na tvoje listove duia mi je pala, O sveto nebo mojih ideala!
O na5e slave ogledalo vjerno! Daj rodu mome putovoda budi; Svoje mu vatre ulivaj u duiu, Svojijem dahom nadahni mu gmdi Pa svjestan tebe neka smjelo brodi Svojemu spasu i svojoi slobodi!
Zardo hand1ar dok o klinr visi
I
svoju pro5lost pokopanu sniva,
Moi narod neka laganijem per()m Buduinost ljepSu na tebi osniva, U tebi gleda ideale svoje, Povijesti drage otadZbine moje! (Biser, I9l2.l
Ja vidim kako vr.lr ltr.scvrr rraiilr SunaSce z]atue slolrorlict: sijc, Junadka sr:l
jcrlra plc{:a
[11111_p6rdin
vije,
A dirjna rnati svog jcclinca hrani, Da llcrccg-llosrri i:rLsl i ponos brani. 53
MUSA CAZIM CATIC
rrusNrJA CENGTC
MATOSU
ZEMLJA NEPROHODNA
SA. trpkijem smijeskom, plad Sto
i suzu gu5i,
Vrdti nam s€ na prag *iloi ti domaji Ko stradatelj, patnik. Sve ti udes sruSi,
Al iverje zlatno Sto blista i siaii
* *
i
dar hrvatskog slova saduva u du.{i Ti na tudol' grudi. I gle, na5i kraji A i naSi ljudi sve skru5i - Stoseimmilo S umome ti pride duiu raji.
ti
izmedu sna
Zivot ni5ti ponajhude,
Ko kraljevsko zvono od srebra
I
i
zlata
uma.
naSim rukama tvoja je snaga: i rana na5a da zacijeli.
bol tvoj
Nehote nam ruka prsiju se hvata:
'lr
i jave, izrnedu
Zemlio uZasa, Bosno na5a draga, daliina, korak, ni5ta nas ne dijeli.
U
Tu duboko glas tvoj darobno romoni
rl
ZEMLJO; zemljo divlja i neprohodna, i natopljena knilju, zemljo heroja; majko zlosretna, djeci neophodna, ti si sudbina na5a, sudbina moja. Odrasli smo tako u tvome krilu; njihala si nas vrtlogom svojih Suma; dan za dan u nekom divljem bunilu
Vidicim i putim ona tajno ude Tu u na5u duSu. I sad, kad crv boni
Pedalbe
(1907.)
_ _
(Hnsatska sai.iest, 1914.)
Nekad je meda bila mrtva glava; ogrezla si u krvi, izrasla u krvi. Heroj tvoj pravde ni danas ne spava, okove zla mo6i 6e jednom da smrvi. (Hroatsko kolo, Zagreb, lg}2.)
54 bl)
MUSTAFA H. GRABEANOVIC
DRINA TUTNJI Drina... Kroz divlje kanjone vali ply'uSte, rasprskava pjena... SluSaj: kroz Sum pridujem gdje zvone
pjesme s]avnih minulih vrernena!
Gledaj gore! Eno pustog klanca,
povrh njeg se grane bora svile: tud Derzelez jezdio je vranca,
tu su njega pobratile vile!
Svaki kamen tu je stopa sveta,
svaki kamen tu je uspomena:
tu su pretci u pro5la vremena lili za dast amaneta.
krvcu
Suti Ku5lat: mrk grad povrh Drine, gnijezdo slavnih pti6a sokoliia, - prida Sutke povijest krvavu nam slavnih dana junadke davnine...
I\4USTAFA
II,
GRABEANOVIC
Al ta
pjesma praiskonska, divlja drinskog vala, budila je vjeru: nije dala duh da klone Zivlja, dok oblaci wh sunca se steru.
... Tutnji Drina... Mutni su joj vali pronijeli su crne, ropske dane... Eno, pu4tur povrh krJne strane Novog Sunca rasko5no se pali!
L..
duj!... Jasno sad u Sumu Drine dujem pjesmu Novih slavnih dana, krv svih precla krv junaka pline Lr venama silno razbuktana...
Tutnji Drina... Dragi pobratime, Bosna nije vi5e sirotica, uskrslo je hrvatsko nam ime: sad je Drina hrvatska granical .."
(Nooi behar,
I91Ij
Hudi Drina... Mutni su joj vali slavu Bosne pronijeli... u lance tirani su bili okovali sramno krSne, ponosne Bosance,
... TuZno vali iumili
su Drine:
plad se iuo porobljenih sela, oblak sunca skrio sa visine, u sebi je majka dedo klela... TuZni dlni: tugom okovarri, vjedni jadi i Eivot u nadi. Zamrije pjesma. U hropcu i glarli trmirahu ponosni Bo5njani. 56 DI
MUSTAFA H. GRABCANOVIC
PASTELI SAMOSTAN.SANTA MARIA IN CAMPO
I...
zadnja bjeJe odslulena misa;
pred stadom krenu preko Savo fratar...
Osta tlo rodno kom bi - na vjekovima hrvatski ratar... SruSi sve Tatar
i
bitisa
u pobjednom huku:
od Sante Marie osta spaljen kamen. Tek_i danas Zivi Iegenda u puku ko davni u srcu zapretani plamen:
.
.
* U svetu ponoi kad sa vasione
betlehemska wijezd,a najavljuje Sina, utiSa se narav, utiSa se Drina... semberijskim poljem u poboZnoj vatri
rtl
- Y.1 zvona na nevidljiva Crkvi5tu zv;e i pono6ku mole davno mrtvi fratri...
h I
(Marulii,
58
1972.)
sALrH ALrC
(1906.)
TUSKANAC
€gF
VJETAR se upleo u liS6e Ti5ina u kucaj saia. S gitare arije tiho 50me ko zvuk od distog zlata.
-4a_=
fr
Sume.
Tu izmedu sutona i zore mlado5iu srce cvate
i rijedi mile prpoino zbore o zvijeZdu Sto nebo krase.
!l"t tr;.1_
Mw"
o,DL
Tu se no6u stresa rosa u kose usnulog granja,
-*1r{ J
djevojka, koja besku6nica, bosa
ko dilete na klupi
sanja.
I
u snu vidi svoj svijetli dan: na ruci prsten zlatan, pod grlom bijelim koraljni alerdan boje ko krv, krasan.
Njih su skromne odnjihale tiSine, ih llubio dan,
ki5an
popile mnoge Zivotne gordine, sirotinjski mudio stan.
JAJCE
/
PLIVA M^IIAI,A
Tu zurle no6ne Sume vrh granja
i
rose Skrope travom, a zvijezde, ko darobne staklenke sanja, nji5u se crtom plavom. (Antologiia hroatske lirike,
Rim,
1953.)
61
HAMrD DTZDAR
(1907._1967.)
IIAMID DIZDAR
ZBOG MNOGIH STVARI
BESIKA
ZBOG mnogih stvari
DANAS je obladan d
mi 6emo uvijek ostati zadudoni; svi smo imali svojo djetinjstvo, svoje pride
i
i
zato su kosield .rt o ,X1*" zato je danas sve mirno
snove
zato su misli oti5le na pasu otiSle u hladovinu. Ugodnije je pod smokvom ugodnije je pod odrinom ugodnije je u bunaru ki6e ki5e koja se s deZnjom deka
jednu ulicu tihu kraj rijeke.
Jedan vinograd nam je ostao u sjedanju,
srebren od jutarnjih rosa, umiven i dist, sladak od pijanog ljeta i groZda i bolan od raspusnih vjetrova.
da zazeleni
A sve mi se dini da jo3 uvijek lebdi jedan osmijeh drag pod smokvom, iza dvori5nih vrata, i prati stopu sina na odlasku Zele6i mu sre6nu i sigurnu no6.
ii
I
t I
da po5kropi duhaniita da raskravi otvrdle du5e
(Poeziia Saraieoa, Sarajevo, 1968.)
da okrijepi da osvjeZi vinograde tihe Sto ginu i mru Sto se suie
pred naletom ljutih kopljanika sundanih konjanika
u ovoj kamenoj
bedici
gdie smo svi odnjihani
i
gde iemo svi
umrijeti. (Suoieni. sa sai,ietom, Sarajevo,
lg7l.)
62 63
sArT ORAHOVAC
(1909.)
SUKRI]A PANDZO (1910.)
JESENJI PASTEL
NIKUD IZ KRUGA
NA rame pado mi list, Pade bakrenoZut I li56em zasut jo sav, Zasut uzani put. Jesen je sjela na hrast, Sjela i trese grane
I
magla plovi
i
klizi,
Plovi niz rijeine strane. Sta
li
6e jesen, Sta,
Dok ovaj pastel tka, Sta 6e mi na dar dati? Ilode Ii mraz i kraj?
Ili ie
I
,f
bakra sjaj
Na cesti mojoj sjati?
I
(Poeziia Saraieoa, Sarajevo, 1968.)
PROKAPALA tuga u meni, hej, pusti moji tavafr'i, dimnjaci mrbvi, SiSmiSi obje5eni!
Doleti i skoluta se prepla5en vjetar tu nalijevo i zjenice ga traZe,
-
doate umorna misao s druge strane klackalice
i ljuljuSka se s vjetrom. Komad bijesa mi se crveni za pojasom, hej, pusta moja bespuia da idem, da razbijem krug. Stotinu kaZiprsta pleSu oko mog pogleda upereni u zjene, a misao se klacka umoma s preplaSenim vjetrom. Da podgrijem krik nek gori - imena, dok se bar sjetim svoga da bjeZim, da raskinem krug, da ostavim sebo: nadesno a kavez me vrati, nalijevo - a mrda me smete, pa gore - visoko oblaci, pa dolje - ponori mi prijete. Strah me-da 6e se okna pogubiti i da 6e ne6e nikud providjeti. Sklupdam se onda u sebe, pozatvaram prozore
i
slu5am.
Prokapala tuga u meni, hej, pusti moji tavani,
dimnjaci mrtvi,
SiSmiSi objeSeni!
(Suoteni sa saiietom, Sarajevo, lg7l.)
64 65
isMET ZUNrC
(re14._1e45.)
ISMET ZUNIC
OTAC MI PISE... OTAC mi piSe, da jc morao zatvoriti du6an,
i ni5ta sada nr: radi;
(uz Ramazun sc to desilo, imat 6e kad Bogu se moliti). Madehn sc pomaterirrila, pa mi piSe turskim slovima, zamrSenim od klinova pisma vi5e: *-.- Is^mete, sine nerodeni kano i rodeni... _ Jablan se nad munarom kao derdef njiSe,
a u meni uspomena kao u Zeni dijete odeva
di5e:
kuia pred iftar:
sofra deka, joi Sezdeset kuckucaja i top ie puknuti. Otac razlama tanku prohu, istom s vatre dorba se puSi; kotac zamro, ubila ga glad. Pomaterinjena maieha pali lampu. Odev se kaput susi. Cocan prede, al ne veselo ko kad bijaSe mlad. Vonj oskudnih jestiva podsje6a na vareno zelje. Madeha me se sje6a:
-
Ee
li je Ismet, da kahvu melye? _ (Lirika hroatskih saeuiiliitaraca, Zagreb, 1939.)
PJESMA O JEDNOM PISMENOM BEGU MOJU plavu koiulju
i kravatu sad nosi
beg kojem je nekad dazim pokajnidku pjesmu posve6ivao. Ko svijece s diraka pali su ponosi il ko te5ke brige po raskidanom moZdanom povjesmu. Rakija se crveni iz njegovih obraza, kao na glavi fes mu lojavi. U hladama, kakvih rrosio nije
ni dazim, drhte mu bedra ko lahor kad mekoj travi, za jttra vedra, poljupce dijeli, ili kada snije djevojka dedna, da je miluje draganova ruka. Ismet efendija, rekao je bijedni beg tada, -dok je u ma5trafi ginuo miris karanfilova struka gladan sam, bez konaka, koSulja mi se raspada
-
Ibega,
od gamadi i plijesni.
O, ju rad begovstva - karanfilov miris gine ne Zalim ve6 kao dovjeka, Sto ko na odigled neljudi, koji ga rabe i siiu svega: rrZivaju znoj mozga i mku njegovih i s visine zbore: pijanac, protuha
Bele, Bog je joS ostao;
- -ko kukurijek u grrnlju i ako smo zarasli u grijehe, i trnju, ipak golem je R.ahmet Njegov. Nikad narn nije nedostao osjeiaj za Njeg! U moru kukolja, i ako rijetkom zrniu paZnja se svrada. Ljudi, muslimi, jesmo li braial? Moju plavu koSulju i mainu sad nosi beg, kojem je Cazim pjevao, da se Bogu vraia
i u kojeg brige brazdaju delo i rano srebro sipaju po kosi.
O, Bog je s nama mudenici gladni, mudenici bosi! (Lirika hn:atskih saeuiiliitaraca, Zagreb, 1939.) 66
67
sotr
r oDzAK
JASAR RAMUSOWC
HIMNA
RODNOM KRAJU
MOJA je zemlja stablo
Korne vjetar "ne ikodi...
Moj je narod lii6e Sto se na njegovim granama rodi.
Dune Ii kadkad vjetar, Odkine I' kakav list, Pupoljak na granama stabla Ostane zdrav i dist. Moja je zemlja stablo Kome ni bura ne Skodi, Moj narod je liS6e Sto se na njegovim granama rodi, Naide l'kadkad bura, Odnese 1'po koji list, Pupoljak na granama stabla Ostane zdrav i dist.
(Trubliait
slobode,
IJuenos Aires, 1965.)
l,o(;I-Et) NA SAttA.lt,lvo
71
ENVER COLAKOVTC
(1e15.)
BOSANSKA SIMFONIJA (Iz zbirkc
:
-
I'NVER COLAKOVIC
BRATOUBOJICE
Ilulkanske legerul.e)
SESTOPEII topuz juri kroza zrak. delcnka drhtnu. propeo se at. Razli se mozak. Odi popi mrak. Poljanom lode krv mahniti rat. LeSevima
je
zasijana Bosna.
Na brata mladi udario brat.
Jednom turskog ropstva zardat 6e lanac. I Skrguiu zubi. Grabljivica jata pala na boji5te pa iz gusta blata deprkaju meso. Gine mlad Bosanac, Cine za Turke, girre za Latine.
On gradi crkve, dZamije podiZe, guSi ga harad, mlate ga batine. Klanja se dabi, pred oltar gamiZe
i
zavjetima, postovima, gladu
moli da nesre6e brata mu sad snaalrr.
Za kralja jedan, drugi za sultana.
On posti Ramazan
i u svakoj dovi
I
bar deset puta ponosno ponovi:
Niz Bosnu tede krv iz trista rana,
tog prokletnika!... Daj mi slavu rata!
S imenom Krista, ajetom Kur,ana; za svetu crkvu, za dienet radosna duia Sehita... Tuguje Ealosna pramajka Buga brigom otrovana.
Svud Sestoper topuz nad Bosnom vrluda, svuda sablje zvede i krv tede svuda. U pono6 se svaku duje lelek Buge i sestre joj Tuge: Za dnge. Za druge.
gine mladost snaZna i ponosna. Vije se zastava dronjava, prkosna.
Y:"" je zemlju delenka
mrdnja zasijana. pala u mozak i krv. U sunce zinula glava obrijana.
Alahu, uni5ti mog krStenog brata,
(Zbornik
SDaii|,
Zagreb, 1969.)
N-a nritreci blijesti sablja usijana.
Al
i
Zalostan ostao uz ki6enu strv toke gleda, prsa ra5dupana.
Nasred polja leZi mlatl borac: Bosanac Rasjeko mu grudi nekrst sa svog ata.
Uzalud Ce djeva dekati na svata. Osvetnici sutra opsjesti ce klanac. 72
It)
ENVER COLAKOWC
MAK DTZDAR (1e17.-1e71.) BOSANSKA RAPSODIIA ^ GoDTNE GospoDNta lsar.
ZAPIS O ZEMLJI
IZ
rrrr.iilr vrl<:ti pobjcglc su vile lJrrrtlatc l
Parc
fuit lllgri,ci, quatn nunc oacat incola Bosnam, Dura, sed argenti.tnunere d,iaes humus.
Non illi,c uirides spacioso margine campi,, Nec sata qui multo foenore reddat ager. Sed rigirli. montes, sed saxa minantia coleo, Castella et surnmis imposita aLta iug,is.
Kroz gudure na5e satir ne skakuie
U doline naSe gazele ne slaze nam ne javlja sa rrubljom proljece !3rold Nit madak u dizmi gazi naie slaze U naiim srcima umrle su bajke u zraku ne grade Mjesto njih o hljebu pride vezu majke A u brizi l;'udi znoje se i rade NaSe maite kule
Iani Pannoni Quinque: Elegiarum Liber (El. VI)
PITAO jednom tako jednog vrli pittrc neki: Kto je ta sta je ta da prostiS Gdje je ta odakle je Kuda je ta Bosna
Rekti
A zapitan
Kroz vrJeti na5e mr5e koze brste Nad rijekama nam tek mlindi6i dude Dok beradu gljiva zmija pecka prste Na njivama znojni ljudi koseo ,rluee
odgovor njemu tad hitan dade:
Bosna da prosti5 jedna zemlja imade f posna i bosa da prosti3 I hladna i gladna
I k tomu
joS
Da prosti5
Kroz gudure naSe konjici se veru
Prkosna
U gradove snose tovar Siblja, drva S proljeia nam kiSe rodnu zemlju
Od sna
speru
Jesen mjesto Zetve daje nam tek mrva
(Modra riieka, Sarajevo, 197f.)
U srcima naiim gospodari tuga A snovi nam nose splet briga i slr:irht se u Bosni i prirorJu r.rrgt |am-a Ko dieci BOGATE zemlie SlitoMAI{A. (Zbornik
Suaiic,
Zagreb, 1969.) 74
'/5
MAI{ DIZDAF
MAK DIZDAR
GORCIN ASE leZit Vojnik Gordin U zemlji svojoj Na ba5tini I uzcll
Ako Kosaru sretnete Na putevima Gospodnjim
Molju SkaZite "' Za vjemost Moju (Kameni spaoai, Sarajevo, 1g70.)
zih A smrt dozivah
Noi i
dan
Mrava ne zgazih
U
vojnuke Odoh
Bil
I
sam
U pet i pet vojni
I
Bez Stita
I
i
KOSARA
oklopa
E da
ednom Prestanu Gordine
KAD je nekud gone preko o5trog drada Gradim most od ruku njime da korada
Zgiboh od dudne boli Ne probi me kopje Ne ustreli strijela Ne posjede sablja
Zgiboh od boli
Glavu distu me6u pod o5tricu mada U sebi si vi5a U meni si jada
Nepreboli
Tebe viSe nema Al ti nisi nijema Na nebu se javi ko crvena rana
Volju
Ozvjezdana
A djevu mi ugrabi5e U robje 76
Sve dalje je vode preko mutne vode bliZe
Ali dudom stiZe meni sve to
(Poeziio Saroieua, Sarajevo, 1968.)
MAK DIZDAR
MAK DIZDAR
ISKAZ PETOG SVJEDOKA
I
5TA da ti pridam clrljc Trebalo je Ve6 da lcrencmo iz nnselja Uz pratrrju Najstarijih staraca i male cljece Zene su odrcdene za kledanje pred dekanjem Pred djevicom i sinom Trebalo je dakle I)a krenemo Tad zadrr se Anatema je bilo Raspra Ni sad se ne zna Ko zapode je prvi Ko Prihvati Ko podgrija Ko Nastavi Tek Sje6am se Kao da
je sad bilo
Sjevemjak je rekao kako se Riba lovi najbolje na Sjeveru A JuZnjak Da Sjevernjaci ne znaju ni riba Sta je to
Da Ii je Ljeto ili Zima Da I'Ljubav ili MrZnja
Sprva su ljudi sa Zapada u osmijeh gornju usnu krivili A Istodnjaci mudro lule pu5ili AIi i oni svoje prednosti Ni madke Ni mi5evi
Najzad istakoSe Zaboga zar kod nas zaboga Sunce naie prvo ne izlazi Zar kod nas zaboga naSe Sunce prvo ne zalazi Pokuiao sam i ja Jedan od rijetkih da Predu predem Koliko je vaZno I nije vaZno
Koliko je vaZno Da Ii se Zemlja okreie oko Sebe Olco sebe se okre6e f oko Sunca Koliko je vaZno ovo na5e More Ovo more Uz Obalu Uz plimu Uz Oscku More ovo i ove Ribe Koliko je vaZno Da razmrsim PokuSao Vjerujte I pametno
I pametno i ludo Al'zamrsim ioS Dok nisam glavu svoju najzad bacio Kroz ovaj crveni zid medu masline Kroz ovaj tuZni prozor r' Meclu dlanove Al raspra tim ne presta Kavga Ze56a posta dak Za crve i dijane Za meridijane
Za karavele
Za paralele
I pokaza se da strasti uzaludne Nema samo Istodnjak Da vlast ne drijema Da ima je I gdje se ne sije Da ima je U pijesku U vrijesku U tresl
Za Sjeveroistok Upravo za Sjeveroistoka Dva Sjeveroistok Istodni I Sjeveroistok Sjeverni
I tako dalje
78 79
IUAK DIZDAR
MAK DIZDAR
Sve dalje Visoko NiZe
OSTRVA
Daleko
SPRVA su ostrva bila od perja crvenog i biserja Bila su ostrva od plitkog domaha i bliskog dna Od lii6a su bila ukusnog Od vjetra Konadnog raskrS6a
BliTe
Od stare Atike Do nove Matematike Sta se sve desilo na kraju I sami ste ve6 duh f viSe sad znate Neki se sad nalaze u paklu A neki u Raiu Nekim su razbili samo Glavu A nekom i Gnjate damci su se rasuSili MreZe proglodali miii Sad hodamo po tudoj uri Bez svjetla Bosi
Po buri Po ki5i
Ostrva bijela od sunca Slatka od sna Sada su ostrya na naSe stope skrvila
i ne bi molda u deljusti mr1nje smrvila Ne bi nas ostrva kao nekad Od samih nas viSe skrila Ako nas
Ostrva pod prstima dudnog budenja Ostrva za na5im kamenim pladem Ostrva oko naieg stalnog dudenja Ostrva na klatnu sata i pod otiradem Ostrva koja ie biti i koja su bila Ostrva Ostrva Ostrva Ostrva svuda oko nas
Ostn'a blaga (Zlatna kniiga hruatskog piesnistoa, Zagreb, L970.\
i
draga
Ostrva ova
Sto su
se
Ostrvila (Zlatna kniiga hn:atskog piesniitoa, Zagreb, 1970.)
80 81
MAK DIZDAR
MAK DIZDAR
ZAPIS O PETORICI dETVORICA jednog vode Jednog gone detvorica
detvorica mrka lica Preko vode preko Zica
I I
od
iia i od piia
od ruha
i
od kruha
Kroz Zivice kroz iZice Zbog svobode od slobode
KOLO RUKA do ruke Iut'a do luke Ruka u ruci muka u muci Zemlja priteZe nebo visoko
O da sam ptica da sam soko (Poeziia Saraia:a, Sarajevo, 1968.)
I od hiZe i od greba I od zemlje i od neba I
detvorica jednog vode Jednog vode detvorica
{ I
eetvorica jednog broji se jednog boji
detiri
(Zlatna kniiga hruatskog piesniitaa, Zagreb, 1970.)
82 83
MAK DIZDAN
MAK DIZDAR
MODRA RIJEKA
Ima jedna modra rijeka
fma jedna modra rijeka
NITKO no zna gdje je ona Malo znamo al je znano
Valja nama preko rijeke (Zlatna kniiga hraatskog piesniitaa, Zagreb, 1970.)
Iza gore iza dola fza sedam iza osam
I
joS dalje
i jo! gore
Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drade Preko Zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I
jo5 dublje
i
DrM S OGNJTSTA
jo5 jade
fza Sutnje iza tmale Gdje pijetlovi ne pjevaju Gdje se ne zna za glas roga
I
joS hude i jo5 Iude rama iza Boga
Iza
Ima jedna modra rijeka Siroka je duboka je
1ii
Sto godina Siroka jo
BOZF. svih bogova Oprosti Sto ti se obra6a onaj
Koji je u neznanju oskmavio sva boZanstva Nemoj da ispustim Svoju jadnu duiu Dok ne ugledam na obzorju Komad svoje zemlje
I
dim Sto se sa ognjiSta diZe sve viSe put neba (Mod,ra riieka, Sarajevo, 1921.)
Tisui ljeta duboka jest O dullini i ne sanjaj i tmuia neprebolna
Tma 84
85 I
MUHADZmT
FERID SALIHOVIC
TUZNA JE DRINA (BAJRAMSKTM ZRTVAMA 1948,)
SUMI Zalosno Drina... protidu mutni vali,.. zelena dubina njena jezivu sliku kriie, na njene burne grudi bezbrojni sinci su pali, u njenoj hladnoi dubini iitava nacija mrije...
'ry /:;:_ L+t ,1.:
7 .& '4...
T.uZna je danas Drina, tuZniji i mi jesmo; ponosna Bosna naSa ranjena do u dno srca cjeliva grobove brojne, diji duvari bjesmo i sad se ranjena bori i zaiedno s nama grca...
Dokle 6e strava i jeza zvoniti fuojim tokom, dokle 6e nevine Zrtve padati s tvoga mosta, dokle 6e gorki pelin hraniti svojim sokom nesretnu djecu tvoju, od kojih malo ih osta?...
Suti Zalosna Drina... protidu mutni vali... tiSina grobna vlada nad ovom svetom vodom;
molimo Boga danas za one, koji su Zivot dali i duvajmo spomen na njih pod ovim nebeskim svodom, (Hroat ska reoiia, L954.)
SARAJEVO
/
BENTBASA_MLrNr
89
FBRID SALIHOVIC
FERID SALIHOVIC
BLAGOSLOVLJENE NOGET
Eivo ljudsko klupko. .. izvija, isteZe, vude naprijed... u nepoznato... u Zivot.
NOGE odmirlu 1,r.crna Zapaclu... Noge gaze staze gaze. Upadaju rr l
i
bo_
kozjira sta_ zama, hrtaju bcspuiem... ali iclu dalje... i dalje... i brie... Bijeg... Bjei,i dovjek ocl dovieia, od sebe, od
smrl i.
.
.
BjcTil KudaP Kud zna5... kud te noge nose i odi vode... Dalck je naS put, a joS dalji na5 svii"et.
Uii su pune rijedi, sablasnih, jezovitih: pucaj, udri, paii, Zari, vje5aj, koiji; odi su pune slika, groznih i krvavih: tijela bez glave, glave bez tijela, tijelJ na kolcu, i konopcu; duda je puna iame, srce zebnje, raZnju mozak
Iedene pusto5i...
gori, baklje plamte, krijesovi vri5te... Mir! Mir I ::rt". Ijudima! Mir narodima! Miruui3"trr! Mir svemu i sva-
kome! Samo ne hrvatskim nogamal Nerna mira za njih! Vatra je u njima, vatra je pod njima, vatra je oko njih... Gori pod tabanima!
BjeZi! KudaP Kud znaj! Prokletstvo! OdmaZe zemija, odmaZu
Evo nas. Stigli smo. Tudina. Tudino, tugo golema, zaitito na5a! Noge, tunorne noge, nevine noge, smirite sel Mir je, ne bojte se, tritanj je pro5ao! llat je pro5ao! Smrt je proila! Livot se vracal Ali, jao! O zaboravi ljudskal Vuci! Ljudi su postali vuci! (homo homini lupus est!), hodali uspravno, nju5ili pri zemlji... Tragali za tragovima nogu... I nel
Hajkal Lov na ljude! Ljudi vidu, nebo Sutil Divljad
se
snebiva, dudo golemo!
ljudi... pomozi,
BoZe!
Idu! TkoP Vuci! BjeZil Vrrci jz irrma, iz rupa, iz kuia, urlaju... pobjedal Vina!
Krvi! Ljudske lcrvil Mesal Ljudskog tijela! Bje)il
Oclmiiu nogc... I?rcvlljtrju nove putove, trt. rncilc... {Ipudaju ll nove zcmlje... ., ,,o,r" Prela2s krajeve... u novi svijcl... Neke zuoslaju, urnorne, iznemogle... padaju na zemlju, da se viie nikad ne dignu. Jedne aolroie,ri,, sebi patnje,
ne mogu dalje; druge klede, mole Boga; irece se grde, koie, mole ljude; detvrt e trzaju, propinju, proklinju; pete poskakuju, cikte, podvriskuju... fl.rpko se valja,
Pobjedal Sloboda! Mir!
Sakrij se, dovjede, idu ljudil BjeZi od njihl ni tmica, ni kama ni jama, ni kolac ni konopac, ni prodaja ni predaja nije strla i zatrla skupile se, s raznih strana, makar na dasak, na predah, i tako skupljene skupljale i zadnju snagu, da bi se ponovo uspravile i krenule dalje... Izdri,ati se moralo. Hodati se moralo... Hodati se moralo danas, da bi se rnoglo hodati sutra. A sutra nije prestalo, ier je prekoOne, Sto ni Zica
sutra ostalo.
I po suhom i po kalu, i po travi i po snijegu, i po gori i po doli, odmicale, a da nigdje stizale nisu. Vrtile se u zatvorenom krugu Iogora
i baraka...
90 91
FERID SALIHOVIC
Bez Zice
Zici:
FERID SALIHOVIC
U slobodi-
bez slobode. Noge,
-u noge. prebacuju, kako znaju. prevriu, brojevi. Brojevi, kako hoce. Grijeskc se krvlju placaju... AIi se trpi, poclnosi, icka... Gladrrje!
Tavorc noge i glacluju... Tavorc nogo i iekaju... Acznrr zir daljinama (blizine su im daleke, opasne posta_ lel), zlt suncem, za rosom, za zovom ptica, za snom, za rnalo zoborava, za daSak ljudske ,r"""... O slabosti, slabosti ljudska! Slatka slabosti, ne napuStaj
nasl Samo je u slabosti dovjek velikl Samo je u slabosti dovjek dovjek! Tavore noge iekaju...
Tuguju... I5dekuju... Dodekuju! Dolaze noge iz daljina i odvode... Noga nogu razumije. Zdrava zdravu izbavlja, bolesna bolesnu tie5i. Odlaze u daleka prostranstva... U nove svjetove... U nova otkriia...
mad, visi im nad glavom... Visi i nji5e se... A konac je tako tanak... liZe se... joS tanji postaje...
U nju se vratiti... I u njoj ostati! A kad se vrate, vratit 6e se i golemo iskustvo njihovo... Za mali narod potrebno. Dragocjeno. Iskustvo naroda, rasa, sustava, kultura, vjera... Globus je pod njima, globus je u njima. I viSe pameti. Naudile su se slobodi, redu, stezi, strpljivosti, sno5ljivosti; naudile su se pravilno hodati, ne isprijediti se, ne stajati na putu, ne podapinjati, ne gurati se, ne udarati, ne razbijati... nego marljivo raditi i graditi.
Naudile su se stvarati, ne ruSiti. Naudile su se Zivjeti! Blagoslovljene nogel (Hraatskn reuif a, Lg59.)
U slobodu! BIaZene zemlje slobode! BlaZena poljal BIaZeni ljudi!
BIaZene vode!
Domovino, gdje si!? Noge se skupljaju, noge se ne gube, noge ne dangube, Domaja ih veZe. Na nju misle, za nju rade, u nju
se
nadaju!
Bore se sa svim poteSkodama zbilje, klime, tudine... klecaju... ali ne pokleknul Ne gube vjere. Vjeruju!
Pod zemljom
ili
nad zemljom, misle na svoju zemlju.
Nju Zele vidjeti. Po njoj hodati. U njoj Zivjeti. Kosti
ostaviti.
U nju Sila
i
se vratiti!
nasilje su prolazni. Sila ne da mirtr ni silnicima. Ona ih uznemiruje, drZi u strahu... Sila, kao Damoklov 92 93
HUSNIJA HRUSTANOVI1 0922.)
PONIZENI ZATOEENIK
I{USi{IJA HITUSTANOVIC
PROGNANIKOVA TUGA T ZVIIEZDE NA ORTJENTU...
DIGNI se iz blatal Zatresi lancima teskim, cln jcknu ko zvona svijetom dalekim! Operi kaljavo lice rr svijetlu jutra novoga, prezri bijedne, Sto htjedose gospodari biti, skrsit te htiedose...
Iza mistidne granice blistaiu, zovu-
ti
ProSli su zadnji karavani, tek se duje sevdah mladog beduina.
No6 je. Zvijezde nad Orijentom trepere sneno i iapiu iople molitve. MuSepci skrivaju tajne starog Damaska, dedrvani Zubore u sjeni clulistana...
Digni se iz blata!
odi mrtvog
NE duje se viSe glaS'mujezina, minareti spokojno straZe u noii.
brata...
Otvaram srce
Zagrmi, zawlaj, rikni ko topova jeka, pokaZi na podlost ljudi, skini im krinke, nek savjest Zemlje sudi!
i
ono plade,
Hvala, hvala Ti, ahbabu moj,
al' tuga je bez doma svog biti; sad ga u tudini jod volim jaie. Na delu tvome sve je zapisano,
(U ponorima Dremena, Valencija, 1965.)
to znak je sudbe
sijedi Abdul-Aziz -smireno zbori, sjede6i na serdZadi,
u sumraku plavom. Tuga i ja bdijemo i noii ove, daleko od svega, Sto sam nekad volio
u mladosti svojoj.
Sagibam glavu na kamen nekog prastarog spomenika, sklapam umome odi, a najdraZi san u tiSini orijentalne no6i Siri se oko mene 94
95
HUSNIJA HRUSTANOVIC
i
HUSNIJA HRUSTANOVIC
vidim:
MISAO NA DOM
ponosnu Herceg-Bosnu, starodrevni Grid i biser Jadrana plavog...
Abdu!-Aziz je davno oti5ao uskim sokakom. Rijedi jo$ drhte sijedog starca, Sto lijedi tugu i samo6u smirenjem i vjerom u Allaha.
POGASENA svijetla u domu na3ern, gdje otac neko6 pridao, u zimske snjeZne no6ir o mladosti svojoj i zemanu davnom,
o liudima, kojih vi5e nema, junacima, Sto vjedno u legendi Zive.
(Pod tudim nebom, Buenos Aires, 1957.)
Nad Bosnom ugasle zvijezde. Sokaci i mahale iemerom biju. Sedrvani ne Zubore viSe... Umorne odi dobrog, plemenitog starca debetru knjigu o bolu kriju. Plodnikom starim sad tuile noge idu, ljudi bez srca ocrni5e obraz rodnog mi grada.
PogaSena svijetla
u domu
na$em.
Sijedi otac ne 6e vidjeti sina. (Pod tuilnn nebom, Buenos Aires, 1957,)
96
s7
HUSNIJA HRUSTANOVIC
HUSNIJA HRUSTANOVIC
U PONORIMA VREMENA ZNAS li kuda otidu nabujale rijeke stoljeia? Gdje vode hladne ceste progonstva? Sto nas deka iza vjetrovite lepeze Vremenap
Pod kupolama svemira lutaju zaboravljeni ljudi. I ne znaju vi5e kud put ih vodi. Ljudi bez domovine godinama dekaju na svim postajama, u dalekim lukama. O kako su hladne ceste u no6i bez zvijezda...
lz
zagrljaja sudbine bijeg ne koristi. Mi nosimo u srcu rodni kraj ko razvijenu zastavu.
I I
I
Povrh modrih kanjona Vrijeme se grohotom smije. Zavijaju cikloni razapete boli.
U
dubinama ponora mi traZimo sebe. U pjeni sinjeg mora, na pijesku Sutljive pustinje ostaju izgubljene godine
SJECANJE
NA RAMAZANSKE NOCI
IGRAJU srca ko kristalni vodoskoci
u sokacima rasiiievanog Sehera. Odsijevaju kandilji u odima djece. Zubore molitve, 5edrvani
j sfals [65ms
- nebom pod zvjezdanim rodnog zavidaja. Ramazan je krasni derdan ovih nezaboravnih no6i. Ramazan je vjeino svijetlo iz djetinjstva moga.
Sto treperi
Trideset dragulja, trideset nodi, na nebu dalekog zavii.aja...
(U ponorima
aremena)
Valencija, 1965.)
potrgani aterdan mladosti.Idemo dalje. Smirenja ovdje nema.
U ponorima vremena i demernih obzorja
mi iekamo rumenu zoru
i
behar Slobode...
(U ponorima aremena. Valencija, 1965.)
98 99
HUSNIJA HRUSTANOVIC
HUSNIJA HRUSTANOVIC
IZ TUDINE SIJEDU glavu tvoju, ode,
zar nikada vi3e poljubit ne 6u? Tucta me zemlja prezirom ko bidem Siba, posrdem, padam
i
mislim:
BUNA MRKI konjanici na obzorju. U sundanu ioru robovi ustaju pucaju teiki lanci.
(U ponortma Valencijq
orenxena, 1965.)
i mladost prode, godine pokopaSe nade i dietinistvo
ostasmo sami, napu.5teni.
Podivaj tijelom kraj mezara starih, u sjeni minareta vjednih, ode moj,
a duhom plemenitim iz plavih visina blagoslovi
tugu progonstva sinova tvojih.
(U porwri,ma oremena, Valencija, 1g65.)
100 101
ALAN HORrC
(1e2S.)
ALAN HORIC
MOLITVA ZA HRVATSKU SLUSAJ, kako ponizno kucaju, otvori Tvoja y14fs
u hladne duie prospi malo ljubavi Tvoje.
ZA SLOBODOM
-
O, otvori, BoZe, nevinim Zrtvama rata
i primi tu djecu u sveto krilo SluSaj molitvu
ljinu i
suze
svojel
ito teku;
jecaj smrtnog hropca, krvave odi
tijelo trudne Zene Sto noZevi oStri -sijeku i sav taj 6emer 5to suznom dolinom todi. NapuStena stada Sto lutaju stazama zablude,
pustinjom osame, siromaSni duhom, Zedni kaplje znanja. O, izvedi, Ode, na pravi put istine siroma5ne Ijude ito Ti se vraiaju du5ama iskrenog kajanja.
Ne daj da mradne ideje vrtlog ih proguta,
ni da se njenoj strasti poda osje6aj nagli; ni da ih mamljive klopke skrenu sa Tvog puta. Ne daj da Tvoj se narod izgubi u nevjerja magli.
DIZITE jedra, junaci, svaki na svoje mjesto nek uvijek deka spr6man: u pokret mi5ice, posado u stroj! Naprijed smjelo, momci, more nas Siroko deka i liuti boj. Volja
naSa
i
Leljezo
taliti
moZe.
Na pudinu momci: 6eka nas majka tuZna, bura silna i gavranovi. Svoji na svome Zelimo biti, nek svijet znade: da znamo za svoje i vuci biti. Tko ne zna za volju puka, nek Suti! delik ga deka na meili
i
ratni puti.
Fomiluj du5e onih Sto nikoje u dradu, diji se grijesi na dnu savjesti taloi.e.
U boj, junaci, za svetu pravednu stvar. Bog je na naSoj strani.
PosuSi suze djevica Sto za iaS6u pladu, one Sto nose teret rata, spasi od propasti, BoZe.
Zoran je dan, danas se raduje nebo.
Daj da ugrije sunce slobode mrzlog roba, da Zar ljubavi proZme ozebTe, oZivi mno5tvo raka. Spasi djecu Sto umiru sutonom novog doba i daj im snagu da raskinu okove mraka.
Vjerujem u Tvoju mo6, nebeski Ode, ugled Sto ga m5e; U Tvoju milost Sto Iebdi nad nama na nebu, u blagost oprosta, u velidirru Tvoje cluie. Vjerujem u Tebe, BoZe, jer 7;ivim o Tvome hijebul (lltuutska reaiia, !95I.) 102
I
more je krotko,
raduj se, zemljo,
u zastavi naSoj nosimo slobodu. Kormilo u ruke, da budemo svoji na naSem brodu: Raduj se, uznide! Trudna je hrvatska zemlja
rodit
ie
slobodu! (Pod tudi.m nebom, Buenos Aires, 1957.)
103
ALAN HORIC
ALAN HORIC
BOSNA
BOSNA
NE mu6u krave, ne mekeiu koze. i majke grle svjeZe grobove.
Udovico
Odevi spu5tenih glava mrtvadke sanduke nose. Sokaci pladu za djedjim smijehom, Sto hitac ubice rastjera.
U
Grane suhe veselje prose
i
cvrkut ptica, ito hitac ubice rastiera.
U
ba5di behar radoS6u ne rada viSe,
njive pladu u dradu. baSdi behar radoS6u ne rada viSe,
ne pjeva mahala. Tuclinske noge hrvatsku Bosnu gaze, gladni vukovi ajedaju njeno lice.
Divljaci ubijaju adet, plaie djecu
i
SLAD u gnjilom voiu ispija crv, usahle ruke Sto iabuke,beru. U odi se ciied.i sodno meso iabuke, Sto plade za djedjim smiiehom.
razgone ptice.
Tudinske noge hrvatsku Bosnu gaze, gladni vukovi izjedaju nieno lice. Divljaci ubijaju radost, plaSe djecu
i
razgone ptice.
DZamijama svijetla no6u duhovi pale sabiru cviie6e. Mahale puste pokopale sevdalinke i sre6u, sijedi starci nose Boga u bradama i tuZnim srcima.
i mrtvima
Sijedi starci nose Boga u Kur'anima tuZnim srcima.
i
Narod u dZamijama i crkvama
stryljivo deka uskrsnuie. (Pod tudtm rwbom, Buenos Aires, 1957,)
Izdi5e Bosna, kad umiru Sume stabla se sijeku u znojnoj krvi, druga, Sto ostaju, da s lludima strde u nebo, rastiEu bezboZni crvi.
i
(Hraatska reaija, L954.)
I
104
105
ALAN HORIC
ALAN HORIC
LAMENTACIJA
TRI kukavice sinje, kukaju Zalost
i
strah.
PORUKA CRN mi golub razvio kriia nad glavom; s komadom naseg neba.
Kukavna im majkal
KaZi im, da 6emo do6i. (H ra at s ka r er:ii a, 1954J
Netko nas treba. (Pod tudim, nebom, Buenos Aires, 1957.)
HROPAC NOdAS me probudi krik: Razvio jedra grabi na sve detiri
i
BoZje strane.
Vidjeh hodZu, krvav mu turban na glavi.
SVANUCE USIDREN u no6i dekam slobodan dan. Bojim se da me ne svlada vjedni san. (Hraatski. kalendar, Chicago, 1960.)
To bezbo5tvo Hrvatsku davi. (Hraatska reaii a, 1954.) 106
107
AL.dN HORIC
ENVER MEHMEDAGTC
(1929.)
SAN O SLOBODI
HRVATSKOI
NAROD na uranku bijedu svoju
ZDRAVO majko, vrleti i mora tihih sela kraj"gradova bijelih
pliuJe,
na uranku o ustanku snuje. (Hnsatski kalendar, Chicago, 1g6O.)
t:
Plodnih njiva, kamena i bijede sitne grude koju svatko grabi Zdravo majko zvonika i fesova Vitezova kriZa, stjegova islama vjere i prokletstva Bratske mrZnje... zavisti i jala Zdravo majko nestalih banova Gubca
i Ilira
Tudih ideala, propasti i robstva Zdravo majko... madeva oStrih mrtvih tijela
I
ZLODUH
krikova i pla6a Crne nodi progona
i
boli
mokre zemlje pune tople krvi
DA mi je odi sunca da stalim sav mrak u jednu lomadu.
Da mi je snage da rastjeram zloslutne vjeitice ispod na3eg neba.
,l rl
(Hraatskt kalendar, Chicago, 1960.)
Zdravo majko nebeskih vojnika
Bleiburga i Srijema SruSenih oltara, uga5enih svije6a
na grobovima pustim Zdravo majko... iSdezla majko u maglama gustim uspomeni starca Mlijeku majke isuSenih grudi
Majko... Majko... (Hroatskd kalenilar, Chicago, 1g60.) 108
109
ENVER MEHMEDAGIC
ENVER MEHMEDAGIC
KAPTOL
MINARETI
PAPIR je bijel,
i nitko vi6e
ne umade pero...
Kule Nadbiskupskog dvora pune su davne
i
VITKI vrdci Sto str5e u Polumjesec sjena
nedavne pro5losti Zagreba, Zagorke i Katedralisa,
Harmice i Krvavog mosta. Siljci zvonika paraju nebo, dok vrata Katedrale uvlade u povijest. Grobovima banova,
hladnoj jezivosti smrti... usnulom Kar&nalu.
Vani je sunce. NjeZno kupa krovove sa polomljenim crijepovima bri3u6i vrijeme. (Soiietla i. siene, Madrid, 1967.)
i
nebo
svijetle
i
zviiezda po danu...
dibuci
i
brade, uz crven fes
na glavi GIas muezina nad avliju se slijeva
Nalik krijesu, crne odi blje5te
Rumen obraz za feredZom se skriva
Uz Sedrvan harmonika jeca Aman, aman, sevdah srce lomi
Hafizi i uleme broje se na prste Mahale su tuZne, nit EarSije nema Kroz zatvorene odi diZu se munare Turbeta je mnogo, poput sijedih kosa (Saiietla
i siene, Madrid,
1967.)
,l
110
111
ENVER MEHMEDAGIC
ENVER MEHMEDAGIC
NA PRAGU DOMOVINE NA samom pragu stajao sam tvome i pruZao ruke...
Val za valom cjelivao mi noge
i
grijao tijelo
Tu si blizu na dohvatu oka a tako daleko
I
stisnutih zuba
skrivao sam suzu Sto stapljala se s morem
Na samom pragu stajao sam tvome kroz zttiZdaj bwe slu3ao tvoj jecaj...
i
(Saiietla i, siene, Madrid, 1967.)
BOSNA
SOKACI zabadenih kasaba
pod okriljem Sto podivaju
vitkii
munara
u Sutnji...
Bez pjesme muezina bez tihih lietnih ak3amskih veieri kad se je kroz feredZu nastojalo razabrati njeZnost djevojadkog lica
I
one odi, crne poput uglja
Sto sijevade kano munja opdaravaju6i momke punei im grudi uzdasima
nesta5e... izgubiv5i se
u mraku
Sve je pusto... u promjeni ljudi
strasti
i
karaktera
Novoj dobi koja poput rane tazrila je zemlju Tek u no6ima, kad se nebo prijeti a tmasti oblaci najavljuju ki5u
iz tisuia grobova sjene se tad diZu hrled sokacima u potraZnji slave Sto odavno je proSla. Sve je pusto, tiho, mrtvo...
dok vjetar cvili kroz ogoljene grane (Sr:iietla
trz
i siene, Madrid,
1967.)
113
ENVER MEHMEDAGIC
FERrD KARTHMAN
MARKOV TRG NEKAD je trgom jahao
i
Jeladid
pregledavao banderije
(1930.)
HRVOBOSNA MOZDA nikad ne iu vidjeti :t svetih Zala svijetlih snova
Danas su dvori pusti, a sablasti se Suljaju sobama
Ijubavi moje beskrajne vinutih k nebu munara jeke oblaka i zelenila
Crkva Svetog Marka stoji osamljena ko nijemi svjedok proilosti
Daleka ljubavi moga djetinjstva blizo mi proZimai bi6e
Meki sag snijega prekrio je kaldrmu
od maglidaste nostalgije cto grca r zectl
i
zameo tragove (Hroatski kalendar, Chicago, 1965.)
tr4
It5
FERID KARIHMAN
NOVI SABAH
BALADA O SNUSENIM MINARETIMA KAD svratig trgom Kulina bana Sad zvanim Zr+ava fa5izrna poglodal siluetu zagrebaike dZamije koja je ve6 6etrt stolje6a muzej.
-
Nekad su kraj nje straZila darobna minareta koji su i za slavnog Me5tra bili ovjendanje njegove zamisli.
tri vitka, bijela,
Ali
srokta3e se Sejtani u prah munare da onda fstoku zaglume
i
sruSi5e
hipokreziju filoislamije.
Molim Te, kad procles onuda baci pogled na bijelu kolonadu i vidjet 6eS pokraj nje tri vitke, prozirne munare kako tiho, nevidljivo rastu i dekaju da budu obijeljene.
I16
It.
-
MESUD TSLAMOVTC MEDO (1926.)
POSTOJANOSTT SVOIE SVJEDOK
dOVJEKOVO vrijeme dovjeka" saznanja trag ostavlja Kome se molii
odi pere5 njegovom vodom
i
svojim se potvrctujeS
hodom (P oeziia
daadeset
p
etofi,ce, Banjaluka, 1971.)
I
SARAJEVO
119
NUSRET TDRTZOVTC (1930.)
KAMI IZCUI]I,JENA PLEMENA
i rlr.srro srr visol
u
dal
Kraljcva Sutjeska, curia bani, sjediSte ozbiljnih ljudi vjedno zabrinutih da im na glavu ne padne ne samo Damoklov mad naruden u starom Rimu ili starom Carigrtrdu nego moZda i koje od prastarih, rastresitih brda. Kraljeva Sutjeska leZi na juinom podnoZju brda Te5eva badenog u prostor tamo negdje prema VareSu. S Teievom vjekuju BrojSinovac, Vudja jama i bobovadka kosa. Sve je nekako tucte, odbadeno, neprihva6eno. Prostor je ograden visijama, iza bobovaike kose je kraj svijeta, tama se na tamu naslanja kao kosa na kosu. Zore svitnu
pa se odmah ugase. Zivi se u strahu. Ognjevi pale upla5ene du5e i kad treba i kad ne treba. Gromovi su vjesnici jada, tude daZd i grdd, sve je uniZeno (vrijeme ne liubi lomne), kao da se tu nikad nije kraljevalo, kao da je srce jedne zemlje sasvim sprZeno i zaboravljeno, kao da nikad nije ni postojalo. Kamene ruke, dobre stare ruke na ste6cima, bile su mi prrtokazi. I, evo me, nalazirn se u sjediStu davna5njih bostrrskih barrovlr. Onih koje je prvotni nezaborav prevco Zerlnc pr-cko lijck<,: llosnc a potonji zaborav preko svilr rijchu zcrnljt: ISosrre i ostalih rijeka zemnoga Sara. Ali, avlj, gr-ada viSe ncmit. l)vori su vrlo davno utonuli rr z.crnljrr. Zalud:rn je svaki poku5aj da bilo dim dokudi5 nekadainjc rrjihovo postojanje. U blizini nekadaSnjeg dvora je prilidno visoko zdanje manastira i u njemu kosti kraljn Tomir5a. U mannstirskom muzeju saduvano ie sve .ito se moglo saiuvatr': slovo, mad, pomirbena L20
NUSRET IDRIZOVIC
rijei i olujna odluka da 6e se sve zastave bosanske, kad bude trebalo, podiii u nebo. Dodu neimari, wu se s kamenom, kamen se u podetku opire a onda popusti, pristane da druguje s drugim
kamenom, s vremenom postanu braia, ploda i onaj laktavi rogobatnjak nactu se i zavole, p)o\ive zajedno dugi niz godinica, onda umm. U Sutjesci ostane ikrbina od dvora. Pa j Skrbina nestajala, raznosili je vjetrovi i uzimale kiie, muka i sjaj vjekova tonuli u zemlju i ostala gola ledina. Kao da na njoj nije Zivio nikakav kamen, kao da u njemu nije boravila du5a jcdnog naroda, kao da se u predvorjima kamena nije radalo i umiralo, nema starog bosanskog dvora, pozobalo ga vrijeme, mogao je da bude okrenut prema gore a i prema dolje, prema lijevo i prema desno, prema tamo a i prema ovamo, stara Bosna je vjekovala
i s Istokom i
sa Zapadom, svije-
6a svije6i, ako su na razliditim postoljima, ne moZe da bude pouzdan drug, sve gori i pregori, nesre6e nisu ulazile samo kroz gradska vrata. Ako ve6 netko prije njega to ne udini, svojim godinama vrijeme poskida glave.
U Kraljevu
Sutjesku dolazili su nekad nadbiskupi, ugarski primasi, dvorski kancelari, kraljevi i nt.rmjesnlci susjednih zemalia, birane lidnosti koje su nr dvom dodekivane dostojanstveno.
Iohe, svilu
Zitelji su promatrnli ri,rskoine
i
kadifu, svedane dolame, ukraiene pojaseve na haljecima, biser i drago kamenje, srebrne krune, pozlaiene rogove, sokole od gristalda, indijske orahe optoEene zlatom, ukraiene pehare, orulje, zlatne daSe, pozladene bokale, kupe od kristala i kondire izvajane rukunicama. Zivjelo se u vriieme snage i napretka, mnogo viie tavorilo u strahu i nemo6i. NE PRODAJI MI
MRAK ZA MOJE BIJELE DANE!, tako je jednom uzviknuo kralj Toma5, JER DOBRI LJUDI BUDU DOBRI, PA IH TRAZIMO NA GROBLJU! Pretposljednji bosanski kralf govorio je da je dovjek nesposoban
lll
I{USI),ET IDRIZOVIC
NUSRET IDRIZOViC
da voli (jer je mali, obiilni crvic), a ljubav golema - zdravlja klaonica. Katl srr rr vrijcmc rrjegova nagrizla doJli podanici rla sc lalc rrrr rnjestovine, mostarine, po-
GROB. OT ZEMLJE JESMO I U ZEMLJU UNIDE. MO.) Zelja za iivotom odreduje zlu sudbinu svakog
ljarine, grclrcrrrrirrr:, pilju.irrc, placarine, zemljarine,
ljenja,
ccslulir rc, vor'lrrrirrr:, rnl intr-irro, vlirilarine, taksarine, grobariuc, li.r'rrlj sc rrhvatio za glavu, pridaju da je prosuzio, ito rrr: tlolilirrjc kralju, i rekao da je dovjek sklon murirrrrjrr scbc i dmgih, i da dovjek nije kadar da praSta
usudna datost stradanja. (A SE PISA VRSAN KOSARIC, SUZANI KOJI SE NE RADUJE.) Oni misle da se dovjek moZe osloboditi od patnje i da se moZe ponovo roditi jedino rrnr'iteujcm strasti i, napose, guienjem Zelje za Zivotom. Spaserrjo jc, vele, u uniitenju svijesti. Oni idu dotle cla, kacl plilikorn zarctlenja rnladom riteru daju mad u ruke, uzvikuju: ne ubij, ne jcdi meso, kloni
jr:r jc iovjeka nernogude uvjeriti da ne pripada svojoi vlaslitoj zaludnosti. 'Zernljon Bosnom vladali su mnogi banovi i kraljevi, a u Zivom srcu narodne legende ostao je samo ,,naS Toma", ,,najdraZi kralj naS Stjepan TomaS',, ,,najljep5i muZ starog kraljevstva", ,,kralj na5, vrli za5titnik doma svojega". Kad on umrije, otrova se sva Bosna od kuge i zemlja osta bez l1udi, bez stoke i slatkih plodova Zivotnih. dedo i muka, predidni kralj Toma5, onaj koji duva zemlju od nerodice, svojom iznenadnorn srnr6u zemlju Bosnu zavi u crno i jedne pojede mai, druge ropstvo, trede glad, a ostale danju i no6u napadaju6i ih proZdirahu vuci... ,,Samo je jedan na5 gospodin i samo je jedan nai krall, Stjepan TomaS.',
Kraljevi su najljepii kad ih promatramo iz tame nagomilanih vjekova. Kad se vrati s puta, kralju Tomi se obidno ne dopada niita u Bosni. S kim on to ZiviP Od koga kupuje i kome prodnjc? Za koga se bori? OkruZen stvorovima koji
izrniiljrjrr rrclcc bcsposlcrrc vjcre, i kr.alj jc podeo da Brigrr l
t22
MI
JE
ili patnik, prolazi kroz mnoga utjelova ona se mijenjaju samo kao din patnje, kao
dovjeka. eovjek,
se Zene, sotonine sestr:el
Kralj je usamljen, ieta izmedu Sutjeske i Bobovca i pomalo ogovara svoj narod, a ni on, njegov narod, ne ostaje duZan. Pa da, kralj nije izmiiljen da daje prava nego da ih uzima. Zakoni nisu stvoreni za kraljeve. Zakoni, naime, imaju glavu sveca i rep aidaje neka ne rnisli kralj da to nije jasno njegovim podanicima!
Polupismeni dijaci su, ne zn.t se zaito, valjda iz mrZnjc prema kralju, kadikad ria poveljlrna ostavljali prostor izmedu redaka. Nisir to bili tajni znakovi, daleko od toga, ne znarn koliko su se plaiili cenzule, nikad se nije znalo tko iz kakvog dvora rogobari i kako rogobari, a zna se da je kralj Toma iavno hvalio svoj narod i da je svojem narodu tajno radio iza lecla. Nije li on svojom bolesnom voljom poku5ao da se obraduna s krstijanima i da svojem narodu, naviknutom na sluZenje i bogu ljepote i bogu rugobe, nametne samo jednog, nekog nepoznatog, nepriznatog, tudeg, neplavednog, uobraZenog boga? Strojnici nisu bili navikli da se toliko i tako govori o kaznama, tamnicama, kukavidluku, batinama, IaZima, grobovima, Zrtvenicima, bunarima bez vode i trgovinama bez kupaca, o moiima bez modi, o uienosti 123
NUSRET IDRIZOVIC
bez knjige. fako prcnrrr 'l'orrrinirn rijeiima u kraljevstvu vlada zakonsl
se ugasi,
i
sils, Suma gori i gori pa nastane mrak, bez mraka ie i nemoguie
vidjeti pravu Bosnu. Kad narod ima kralja, nekako mu je lagodnije Zivjeti. Misle Ijudi da je vladar sigurnost. On mora da se pomalo razumije u sve. Dobro je cla je tu ako ni za Sto dmgo bar da mu se dovjek rnoZe poZaliti, iako nije siguran da (e ga saslusati. Kralj je maglidasti vrh brda koji sije milozvuinu tiiinu a Zanje krv podanika. Tomin narod voli da uZiva u smjernosti i kajanju (da bi se kajao, sve de56e i sve bezobzirnije dini prijestupe prema kraljevstvu). Krstijane je, eto, strah od zatvorenih vrata, kolje ili strah od kipova (nisu navikli na njih?), strah od gomile a jo5 vi5e od samo6e, strah od ni5tavila a i ljubav prema ni5tavilu (to kralja najvi5e iznenadrrje), strah od otvorena i joi viSe od zatvorena
prost()ra.
Da, kralj je bolestan. To se viie ne moZe kr.iti. Velika je njcgova nesre6rr, rrikal
Zbilja, kakvrr je ta njegova Bosna? Sablja na stbljrr, jad na jacl, smrt milija od ropstva i sramote.
124
NUSRET IDRIZOVIC
Kakav je on kralj?
U zernlji u kojoj Ima
ii
se moli tko kako ho6e!
spasa?
,,Pi5em ja, kofi mlrogo napasti pretrpjeh od svojih ljudi. Bilo je tako da gore nikako ne bi moglo biti." Sto da dini s djedovima, gostrlma, starcima tim svemoinicima narodnog ZivoLa?
Dvori56a, ba5te, gurnrra, r,irrogradi, polja, Sljivici, sve 6e
to biti hrana turskorn maiu, svc, pa i visovi, bit 6e glad
i
pomor, durna od Istoka do Zapada.
Ima
li
spasa?
Nemoguce je nabavit novaca koliko traZe Ugri i Turci, osim ako bi ga kralj vadio iz srca svojih podanika? A,
opet, Katarina, iena mu, drugo oko kraljevstva, samo traZi nove tkanine, ukrase, svirce, a neie ni da duje da krallu loie ide trgovina solju. Opet se vratio iz Dubrovnika, a bilo bi bolje da tamo nije ni odiazio: samo ga uznemirili i na kraju prepustili
vodi sv. Jakova i sjenokosima, Teievu i Zateievju, brdirna iznad manastira selu JeZevici, dolovima, olovnoj ti5ini i razrnidljanju o glupavom sadrZaju ugovora koji je davno Tvrtko sklopio u Sutjesci s ugarskim palatinom Nikolom Gorjanskim i ugarskim kraljicama Marijom i Jelisavom. Kralj TomaS tvrdi da je taj ugovor potpisan bez sporazurna. ZASTO JE TAJ TVRTKO MORAO DA BUD,E KRALJ?) Tomu joi uvijek muii glupavi sadrZaj povelje kojom je Stjepan Ostoji6 nerazumno prodao Konavle i, neobjasnjivo, grad Sokol! MoZda mu joi viie srneta pismo upuceno iz Sutjeske kojim kralj Tvrtko II Tvrtkovid sklapa mir izmedu Dubrovnika i vojvode Radoslava Paviovica. Pred kraj svojega Zivota Tvrtko II pi5e pismo Dubrovniku kojim odreduje kako ce postupiti s njegovom ostavinoml U ime dega? S kojim pravomP Tko je to odobrio? Osim toga, Tvrtko II je u Sutl'esci sklopio savez s mletaikim poslanstvom z,a napad na Klis. U ime dega? ZaSto? S L25
NUSRET IDRIZOVIC
dijim
NUS}tET IDRIZOVIC
i tko koga brani? ona pravo da se istura
dopLrdterrjcm? Tl
Bosna je maleina zcmlja, jrnn
li
ispred neja
U duljirri str oranicc, pairrjaci, Sume, oku6nice. Ovdje je clvorsl
Pojavit ce se
i
Zongleri, artisti, komedijanti. L{ladi
6e
se plemi6i natjecati u oruZju, a onda ce svi igrati kolo. Kolovoda 6e mahati madem, moZda i zmijom, i pri tom
izgovarati mudre rijedi
o bogomoljstvu, zapravo o
te-
usud koji je vjerojatno stigao iz neke daleke zemlje, a- mol.da i iz Dubrovnika o borbi za
Skom zlodinstvu
osobne interese male i velike vlastele,- o grabeZnim umorstvima i o napadima na trgovadke karavane. Sve 6e to biti srodeno otmjenim rijedima. Kolovoala 6e zatim od preuzviSenog kralja kao vrhovnog suca traZiti da
smiri zavadene plemenita5e. Ali, nije baS sigurno da 6e to tako biti. Kralj bi morao imati mnogo viie snage i pomoci sa strane ako bi htio da ukroti te klance, te staze i bogaze, te vjetrove na mrtuim straZama. Nije li kralj premalen pod vihorskim tlapnjama, ne Zali li se on, ne Zale li se svi njegovi, na matidna brda koja nisu bila dovoljno sposobna da na vrijeme saznaju Sto im snuju planine? Kralj se Zalio na Katarinu 3to ne ma ili ne6e da zna da njezin muZ i r26
kralj mora isplatiti pristojbe onima koji ga duvaju. Nitko
\e zna Sto 6e o tome re6i Dudoje, Nedjeljka,
prvi5a,
Radobrat, a Sto Desola, Nigost, Maruia, Dragost, Mojmila, Dobrost. Katarina samo osuduje (mora da priZeljkuje ne5to izuzetnoi). Kad joj se gadi na sve ito joj poriudi dvorska sluZindad, kralj zna da kraljica sanjari neSto vaZra. Kad neSto kraljica prezire, kralju je jasno da njegova druZbenica nekome ili nedemu zavidi. Nlalo joj
je umjetnina, htiela bi
joS ukrasal Iaho
i
je ukrasila
sve
crkvene predmete, htjcla bi da ukrasi i vrata IoZnice. A, eto, kralj je prodao sve Sto se clakr prodati -_ dak i posljednjeg patareusl-og roba. Katolibki Zivalj
profane
ne smije prodavati Dubroviianima. Nije obidaj. Usprotivila bi se crkva. Bilo bi svega i svadega. Sto se tide inkvizicije, iskljudeno je da se njome moZe posluZiti: izgubio bi kraljevstvo. Jer je njegova snaga prilidno usahla. Brskovo, glavna kovnica novca, odbiia da isporudi nove isporuke jer kralj nije izmirio stare dugove. Domaie kovnice zamiru. Sve je viie vjetrovitih repova koji se motljaju oko kraljevih prilidno zanemoglih nogu. Sve je vi5e ku6a ispod Bobovca koje sviy'etle nekako samosvojnim plamenom. Sto
ie
Bosni kralj? Kraljevski
mlinovi sve loSije rade: kao clr ncvidljivi duh krade vodu. U rudnicima kao da se izieTavaju aZdaje. Ne pristiZu vi5e zlatni dukati, dubrovadki dinar:i, turske aspre, bit ie sve manje i manje zlatuih i srebrnih pasova, srebrnih tkanina i ukraienih vrata. Rudnici u KreSevu, Fojnici, Srebmici i Olovu sve dei6e Suruju s oblasnim gospodarima, Prida se da ie neSto preradevina prodati dak i Turcima! Kao da ti rudnici nisu viie kraljeva svojina! Da, gospoda plemenitaika 6e dijeliti prihode, a kralja se neie sjetiti. Kralj 6e padati i padati, sve do prosjadkog Stapa, ali Katarini ne smije uskratiti poklone, udinit ie sve da istina o njegovu naglom siroma5enju ne dopre do uSiju stranih poslanika...
127
NUSNET IDT1IZOVIC
NUSRET IDRIZOVIC
,,Velika je kazna biti kraljl Kralj u Bosni, Sto je top,, pitao je krali Toma, Ijudi bili navikli na njegovu bolest pa pitanja nisu shvaC:ali ozbiljno, a ionako su svi osjeiali da im zemljrr rragrizl rda, Bogu du5u Bog je ne6e, ne zrraju Sto cc s kraljem a ne znaju Sto 6e bez kralja, ditava kugla zemaljska upada u ponor, bilo je gotovo s Bosnom dim je njezin kralj podeo javno govoriti o za_
Putovanje
ludnosti.
,,Mijenjaj zemlju, kraliu!" rekao je mladi heretik. ,.Za_ ludan je samo dvor! Zaludni su nameti, zaludno je proganjanje naSega Boga, zaludno je vade dodvoravanje rimskom papi... Ja nisam sve to zapamtio, ali sam sluiao pridu naiih o-eva: ljudi, kaZu, vapijahu; konji, pridaju, vriskahu; ontlja, vele mrtvi, zvek i stravu tvorahu; stri-
jele, pjevaju naSi ljudi, letahu bez prestanka; zemlja, plakahu, buda5e; zrak, drhtahu uplaSeni, grmjeJe; ljudi, smijahu se bezbriZni objesenjaci, stradavaie a sve to sunce gledaSel I na ljudskoj muci kraljevi slavu pra-
je sok
1ivota,
a
ostajanje kod ku6e samo
bdijenje na straZi. Kuda putuje kraljeva daljina? U smrt,
naravno. Nasljednici pridaju da je kralj uodi smrti pokuiao da se ogradi od velmoZa i agresivnih roctaka. Umukni!, rekao je njegov sin Stiepan i brat Radivoje, bilo je to ljeta 1461. u gradu Bilaju, i brat i sin zadaviSe kralja, a rijetki kraljevi prijatelji sahraniSe ga u manastiru Sv. Ivana u Sutjesci. ,,Svoj je svojoj bra6i dodijao, i golubu na jelovoj grani", veli narodna pjesma. Na pogrebu bija5e i onaj heretidni mladi zanesenjak, sad ne viie ni kao marial ili vojvoda dvora, a ni kao rob, ve6 kao obidno, misleie, heretidno bi6e kojemu bija5e Zao kralja Tome. Kad se udalfi5e visokodostojnici i kad kralj Toma osta sam u crkvi, pristupi mu i rede: za5to si, naS kralju, nade dasne krstijane slao u ropstvo dokazujuci da to dini3 radi spasa njihove duSe? Ne dini li ti se, kraliu, da se duSa nikako ne moZe spasiti?... Kad bih bio neki mo6nik, zapovjedio bih ljudima da ne vjeruju ni jednom
vrsel"
satrapu.
Pretposljednji bosanski kralj zanesenjaka je jednostavno prodao Dubrovdanima. Da mu kraljevska kasa nije bila prazna, vjerojatno to ne bi udinio. Moglo se iak dogo_ diti da mladog heretika postavi za vojvodu dvora. Kralj je, naime, bio previJe umoran i mogude je pretpostaviti da mu je svejedno tko mu je vojvoda dvora. Jer dvorovi nidu kao gljive, svi podinju sjajem a zavr5avaju pogrebenjem, i zaito, onda jedan ovijani heretik ne bi bio voivoda ili mar5al pravovjerna dvora, kad i dvor i vojvoda, zajedno s banom ili kraljem, nepovratno tonu u
To su bile posljednje rijedi bosanskog heretika. Zivio je jo3 dvije godine, ni riiedi nije progovorio, Sutke je po-
zemliu?
U sutjeskinim i bobovadkim klancima tijelom, a mislima po svijetu, Eangrizav| ratoborni i kolebljivi, bolesni i nemo6ni kralj Toma na vrhuncu svoje nemo6i reie jednom sam sebi, moZda u Jali, a vjerojatno i u zbilji, svjedoci su ved davno mrtvi: zar ne, kralju, kad dovjek ne pripada nikome, zar taj dovjek ne zasluZuje smrt? 128
ginuo brane6i Bobovac. Njegova Sutnja joS uvijek traje. i heretikova slava zaginu u olujnoj no6i vje-
Tomina kova...
Dodekivale su me podignute ruke, ko5ute u biiegu, kavalkade, lovne scene, stari znanstvenici s knjigom u ruci, a i bujne spirale na grobnom kamenu, madevi, Stitovi i strijele, sretali me i kamenovi drugadije namjene i sasvim drukdijih znamenja, a u samom srediStu stare bosanske drZavnosti ni kamena. Ni samca ni zajednidnjaka, ni
gromade
ni-
majdana, kamena nema,
ni
domoroca ni
doseljenika, stari kamen ne moZe staroj Bosni biti ni drug ni brat jer ga nema ni za lijek. Nema kamena i nema sje&Sta starih bosanskih banova. Drrgo vrijeme 129
NUSRET IDRIZOVIC
NASTHA KAPLDZTo-HADZTC (r9S0.) VRBAS
uzelo dizgine u ruke. TuZno je promatrati ledinu na kojoj je davno obitavao hram bosanske drZavnosti. SjediSte bosanskih banova ne izgleda viSe dak ni kao ruSevina rimskog kazaliSta u turskom gradi6u pergu, ni kao nekada5njn Mutavalikova dZamija u Iraku, ni kao razmrvljena Karmelitska crkva u Famagusti, ni kao mnogo stariji hramovi nubijskoga Nila, ni kao zaduZbina bogova-kraljeva Angkora, ni kao ruSevine kulture Maja, Etruraca, kulta planeta drevnog Harana, starog Afganistana, zaboravljenog Sarmata, Megalita a i onih usamljenih dZinova s grozno usamljenog tihooceanskog Uskr5njeg otoka, ni kao Dioklecijanova palada, dak ni kao razmrvljeni Durdevi Stupovi, ni kao solinske ruievine, nema ni kamena na kamenu, ni porrr5enog zida, nema grada banova. Malo zdanje, bez obzira na ljepotu i dragocjenost, eto tako, brzo iSdezne, nitko ne poznaje pravu mo6 vjetrova, nije to znao ni bosanski dvor, inade mu misli ne bi plovile uz vjetrovite klance: ne uzvisuj odeve, ne pomaZi moi! sjeZen mir u dolini primao je poruku dvora ne -dek4j pijane, ne hvali site; duvaj se pakla, ne idi- u raj prevarit 6e te! Pazi da te prevareni ne dobiju na varljivu rijed (SAMO DRVO, ZNA sE, PRVO VJETROVI ZAKOLJU.) (Iz knjige ,,Dijaci
i
ba5tinici")
(KoIo, L970.)
PUTNIK kiridZija bez sna i konadi5ta niz klance svoje
i
svoja mlini5ta
ko zna od kojih neznanih dana silazi s blagom karavana i tjera vilene konjiie zelene i valja svoje tovare srmene svilene boide sehare srebrne
u noii pali kalajli fenjere da smaragd pronese
i
krupne bisere
pa da ih s prvim Zarom sundanim prospe na grive konjima vilenim nek tako s blagom razotkrivenim
prispiju kulama prvim kamenim nek tako sjajni srmali kideni
u luci toploj budu videni Ko zna od kojih neznanih
dana
sa skupim blagom svog karavana
kiridZija
daljina zr\anac silazi hitro kroz tijesan klanac preko serdZada cvjetnih prelazi
iz jednog Sehera u drugi dolazi dok mu konjic konjiia sustiZe uz toplu bijelu luku pristiZe
i
da sve 5to nosi srmali ki6eno
na dlanu njenom bude vieleno (Poeziia doadeset ytetorice, Banjaluka, 1971.) 130
131
ASAF DURAKOVTC (1938.)
zAPrs
ASAF DURAKOVIC
o zEMt-Jr HRVATSKOJ
I
1.
JA BARD usklailujem strune dok vjedno vrijeme Od Gebalima drevnog u nove zore plave. Sijedu mi bradu mrsi vjetar i jesenje vede, Korak mi dekaju staze od Jadrana do Drave. I-ijepa si, voljena zemljo. U kr5u voda Eiva Stijenama bisere todi. Pieda mnom iesen od zlata Povrh Suma Sto plamte nebo se valja, pliva
I
divljih gusaka jata.
Kazuju zviezdane staze san je u travama blizu Kreni, jer miri5e jesen iz Suma i velikih voda Jedre nebeske lade zorom u beskrajnom nizu Listopad poljima hoda. Kroz SipraZje i trsku polja u nedogled Vjetrina povija hukom redove smeclih trava Obzorom pogled svrni. Crni se Suma red Tiha je pjesma zvijezda nad zemljom koja spava.
Ne budi umomu zemlju. Njoj su nemiri strani Sto ako plugovi oru, Sto ako razdiru rijeke Uvijek se poslije no6i radaju novi dani I snaZnije se bude obzorjem gore daleke. 2.
Danas je vjetar i jesen poljima pognuto juri drvece se sprema na smrt u svedanom ruhu. Zapis o zemlli piSem, nebo nad glavom Zuri
I
I vitla nada mnom vjetar hrastovu granu suhu. I tko ne Zeli da klone mora da na prrt krene U polja gdje je magla prekrila strni5ta gola, U polja gdje se duje dah na5e zemlje snene U Zetvenoj pjesmi teZaka i Skripi seoskih kola. 132
tede
mali pauk 5to je pao na moju ruku Odlijece sitan. Krijepi me njegova malena snaga I ja odlazim miran. Nebom se oblaci vuku Vjetar mi taknu lice kad_ prijedoh preko praga. Rodna me zemlia deka. Ona mi nemir znade Jedno je srce u nas. Zna uzrok mojega bijega Radosna darove sprema da svome sinu dade Polja prepuna sunca. Planine prepune snijega. 3.
Nestajem od ljepote u toplom vjetru juga I tako postajem sjena. Svi me putnici znadu, Svaka me travka pozna. f svaka cesta duga I samotni Sumarci. I magle Sto se kradu. Putnide, kad u miru pijanog ljetnog dana Usne5 u polju sAm uz pjesmu Sturaka snenu PosluSaj, kloko6e voda, Sumi lisnata grana, duje5 Ii glasove zemlje? Prastaru povijest njenu? S tobom sam u svakom dasu. S tobom iu mokar od rose Korakom mjeriti ceste i prelaziti rijeke. S tobom u svakom polju, Sto ga ne taknuSe kose S tobom u no6i na moru, u mirisu jadranske smreke,
Na nebu 6eS me vidjet u tisudama zvijezda Ponirem u ti5inu drevnih hrastovih Suma. Kraj loga divljeg zeca, Kraj grmu5ina gnijezda SAm pratim te u sumrak preko polja i huma. Moja se sijeda kosa vi& na vrhu gora. Odi u rosi trava. U vatri uranka gorim Dah mi je zrak planina. Magla sam povrh mora, lrlad svojom domovinom levitski blagoslov zborim. (H roatsko
rer:ifa, I97 0.)
133
i ll
ASAF DURAKOVIC
ASAF DURAKOVIC
TAMA ZDRAVO noiri. I)aljina se guii snom Mutna je. Nesttje siva Nad sjeianjima, nad pro3lim vremenom
Joi samo magla pliva. magle. Ved me dotidu sive Odmi6em. BjeZim od magle A vei sam u njoj. JoS mi tek odi Zive JoS samo
U njima oblaci nagle. Prekrio mrak sav svijet. Mrak je od magle i tame Dvostruki mrak na zemlji. Dvostruki mrak u glavi Dvostrukim lancima mraka veder okovala me Hodam a ne znam gdje sam. Ni u smr ni na javi Preda mnom samo plodnik, a oko mene tama Zmirkaju redom lampe, a nema moje sjene
Golema teska no6 kao podetak kraja Ni radosti, ni tuge Svuda je samo mir. Magla bez ludi, bez sjaja I znaci strepnje duge. Ni straha nema pred kral'em, tek znak tjeskobe nijeme
Kao kad uznik deka ve6 oproSten od svijeta Ho6e li duti pred oknom zvuk okovanih peta
Da mu oznade vrijeme. Tama se provladi gradom. Tama se provladi tijelom Tama se provladi du5om. Tama je crna od misli U gradu crnom od no6i. U gradu od magle bijelom Od velike su zebnje parkovi grane stisli.
Ni koraka ni glasa no6as na tlicama
Ni koraka ni glasa daleko oko
mene.
I tako dugo sAm. I tako dugo, dugo U svome polusnu. U pjesmi svojih nogu Nikoga sa mnom nema. Ni tebe nema, tugo Samo je tama ito je zaustavit ne mogu. Ku6e. Kuie i stakla. Pred jednim dugo stojim Gleda me s crrrog stakla lik Sto ga ne vidjeh prije I bjeZim drvoredom. Za korakom se mojim Vjetar u granama smije. A kuda. No6 je sjela na krovove i ku6e No6as je vrijeme stalo. Vrijeme je no6as stalo I znam da vi5e ne6u dodekat svanu6e MahSersko vede je palo.
A zvonik muklo bije. I zvuk rnu grli tama i zvuk mu okovan pada Pada u maglu i tamu. Stenje na ulicama Prazna i mrtva grada. 184
135
ASAF DURAKOVIC
ASAF DURAKOVIC
PRICA O DOBROM NETKO mudar
i
star zastade povrh kuia
U oku 6udesno sjajnu mnoge galaksije plove Ali ne ispruZi ruku. Grli ga dodir svanu6a Strah guii jablanove.
On je do3ao sAm.
I
sAm
je
oti5ao
POVRATAK
lZ
vlaka gledam
tihi
san
Borova hrvitskih planina Nad prostorima klone dan Krajem je zastala ti5ina.
Ostade ni5tavna, prazfia, uznemirena sjeta
Ocvala bazga opada Ku6e se niZu s bojom njiva
Daleko se je oblak na obzor pomakao Miri5u pa5njaci ljeta.
Groblja u tami ograda Tako su tuZna. Tako siva.
A ja zastadoh sAm u prahu nekog druma O Allahu. O sjaju. dudesna sundeva zrako Velika crvena svjetlost lije se povrh Suma
Tko Ii ie nebo dotako.
U RAKITI U mkiti gustoj uz maglu i rosu Potodnica vila EeSIja dugu kosu. U zelenu sagu na uranku plavom vijori nad travom.
Ra56e5ljana kosa
Udaraju konje tri junaka dila Zvonkim glasom vietra smijala se vila.
136
137
MEHMED MASrC (rgse.)
MEHMED MASIC
il.
BOGUMILKE Ravnica
I. IZGUBLJENIH svjetlosti Bila si mati
i
u san zavijena
Ljubav njezina u rosu se pretvorila ravnica
Ljepotica srebrenasta sjaja Hirovita kao i sestre Obasjana suncem rumenim Kamen bija5e san tvoj Zrelost tvoje nutrine
Zeleni barjaci ponos I momci krSni Kolebala si se pred vjetrom istodnim Nanose zemlje crnice Mirisne
Zemlja umirena Sviraju sviradi djetinjstva Zelini Sje6aju6i se bijelih pokrova prida sjetnih Vatrom namamljeni u ovo podneblje
I
uI. Obuzeta ognjiSta kruhom
Na ZAPAD
Dahom toplim ste6ke milovala
Za SUNCEM
A ruka njegova zadrhtat bi znala Kad bi vranac njegov voda tvojih se napio Zbadeni kraljevi i junaci na dno tvoie Madeve slomljene poloZiie Zelena svila sa istoka doneSena Ranu je tvoju zamatala
IV. Vezirski ogrtadi vise o drve6u Zlatna srma potajno oploclena kao udova Sve odi u istinu-povijest krvavu gledaju Vratite plodnost rijeci U ime diste krvi U ime ljubavi
Da mjesec pogled blijed u nju ne upre Poznala si ljude glasa turda
Dok
ti
se srce ne skameni Danas te mladi6 jedan sa zvijezdama sjedinfen Odna5a u svom srcu I zadniu 6e molitvu za te izmoliti
Ne uviri prije zore Dodekaj bijele momke s tugom na ramenima 138
pepelom
Zvijezde pobjegle kao ptice selice Ne na jug na sjever ni istok
Donijela si na groblja bogumilska
Mnogi ratnik zanos svoi ostavi Na sivom pijesku tvojih obala
i
Dan na nogama dodekan
V.
Trnite svjetla po ku6ama No6as dolaze zavjetovani ratnici No6as se rijeka bratimi s gorama Samo jo5 no6as mogu ljubiti svi koji dodu Jer zadnji je das
ZAISTA (Zbornik Saaiii, Zageb, 1969.) 139
MEHMED MASIC
MEHMED MASIC
PODJELA BOSNJAKA
f
vatre pokraj rijeke Obistinit 6e se
ODUVIJEK sam znao Da 6emo se rastati
Bit 6e no6
Ovdje
A zatim mjeseca puna I dut ie se jauk rodilje
Pod ovom gorom Upravo ovdje gdje se rastajahu
I
na5i oci
Zamamne su na5e Zelje Bez svrhe 6e oti6i na5e kosti
Gora jedi pomamom Bistra rijeka nas dozivlje
Da se oslobodimo jedni od drugih Pred svakim od nas put jedan postoji Za svakog po jedno stablo u ovoj Sumi Po jedan kamen za tzglavlje U ovoj gori Po jedan izvor Spas od Zede
Ispodetka tamna'
Plad novoroalendeta
Zemlja ie nas nadjadati Gora okupiti u svoja njedra Jagoda divljih
bit iemo Zedni
Prije rastanka prije podjele Rijed Prisega
Nad nama orao s vatrom u kljunu Trave zabotavljaju na Ijubav Prije izgubljenja Pogledajmo se (Zbornik Soaidi, Zagreb, 1969.)
Netko
ie
moZda
i
ljubav prona6i
Neki od nas potomstvo zadobiti Netko u smrt zagledan Dugo sanjati Groblja predaka Netko
ie
ipak isukati mai
Svijetao
Pojahati najpomamnijeg konia Pro6i mimo svih straZa I trublje Vojnidka glasanja Nede jo5 utihnuti 140
141
MEHMED MASIC
MEHMED MASIC
USNULI PUTNICI
sA ZEMLJOM JBDNO
USNULI putnici S kamenih sarkofaga Sto noCu odlazite po mjesedini PrekidajuCi mirnu vjednost Zastanite
Bilo je zora rumenih Prije va5eg dolaska
I
usnulih djevojaka Oki6enih mjesecom Bistrih potoka Nemira
JA sam samo kamen
Otrgnut od zemljJ' Obidna krhotina u lutnjama i samodi Ja sam ovdje nepokolebljiva ISTINA Najvatrenija vatra Najledeniji ledenjak Usamljeni tragad zelenoga JUTRA Ja sam ogoljela golet
KAMENITA
Zemljin vje6ni duZnik I njen vjerni dio
i protoka
Bila su tada jedna vrata kamenita Sa svojim kamenim duvarima Stasale su vojske
(Bogumilke, Zagreb, 1969.)
Okrenute JUGU Plakala je tada jedna Zena BREMENITA
Usnuli vije6nici Sto tako dugo vijeiate
Na kamenim plodama Oko vas se nastanjuju tmoruZice
Usnulo je u vama vite5tvo Mnoge su stare pjesme zaboravljene Odmetnuli se nevje5ti mladi6i Ognji5ta zasuta pladem
i
zvijezdama
PoZurite se u svoja kamena skloniSta DOLAZI ZORA S DUGIM KOSAMA PoZurite
I
se
budite vjerni pobratimi
Sa zorom
Kamenom
i
rosama (Zbornik Saaiii, Zagreb, 1969.)
t42
143
MEHMED MASIC
MEHMED MASIC
OSUDA NOCI
DANAS KADA SU MRTVI I{A CIJENI
OSUEUIEM te noci beskrajna Na tugovanje i samovanje
ODLAZIS prijatelju na brodu Od morske pjene
Osuclujem te na prokletstvo Sto prokaza njihove bijegove
Pijan kao jesenje berbe Bio si Zestok i razuzdan
Bijahu vidni samo6i u zemlji tudinskoj Jedino oruZje bijaSe im ljubav Jedina snaga zemlja A vjera BJELINA DOLAZEdEG DANA Osudujem te no6i zvjezdana Na vjedno ponavljanje
I
suzne odi
U duboku uzburkanu
pustinju Bez olovnih kugli muha i straZara Sada si na polasku blijed
Kao da dolazi5 s ovog svijeta
u DAN zagledane (B o gumilke,
OdlaziS prijatelju u najbolje vrijeme KAD MRTVI NESTO VRIJEDE
U Zagreb, 1969.)
mradne hodnike
i
vode nemime
ODLAZIS Dovoljno si putnik Nijedna spasiladka ekipa pomo6 ti ne moZe Sviraj Ciganine najtuZniju koradnicu Nek krijesnice okite tvoj put kiSe jesenje operu tragove Svi 6emo za tobom jednog dana STRMOGLAVICE
A
(Bogumilke, Zagreb, 1969.)
I44 r45
MEHMED MASIC
BSAD P. EKTNOVTC
RBLIKVIJE RELIKVIJARUM OVI ljudi omrznuli sami sebi Izranjaju iz pijeska
STECAK VRIJEME se sabire slikama
ili
rijedima
Al' ostaje nesabrano.
Ustaju Pohode svoju staru stazu Svoj put Odgadan u nedogled
Jedno je kamen biti i leZati na visoravni, drugo svjedo6iti:
Ovi lju& Sto u dZepovima svojim Nose svoje usnule RELIKVIJE
Kao
DrZe se za ruke
Idu i padaju Uranjaju u piiesak Zivi Ustaju
Teturaju naprijed Ugrizaju jedan drugog i smiju se preko volje Odiju poZutjelih kao listak duhana
i
kamen
dovjek je stajao ovdje Zalostan i praznih ruku, prkosan no i poboZnog mira pun. Nijeme svjetlosti Budne mu u duSi probijale izvore niti okrutnoj svijesti opreine. U travi odbaden leZaie
ratnikov Stit smije5ne uloge sit
i
Opsjednuti svojom mrZnjom I krutim bijelim owatnicima
Iznad njih nebo pLAVO KAO
(L942.)
udaraca.
Ono Sto ratom, redom
I
UVIJEK
(B o gumilke,
Zagreb, 1969.)
Snjosti nema svrhe,
ni nasiljem redeno nije u
u budu6nosti utjehe bit
sarla-
Ce.
(Suoieni sa saiietom, Sarajevo, 1971.)
r46 r47
sADrK TABAKOVTC
tsMET BEKRTC
(1s42.)
RIJEE
DALEKOM ZOW ODAN RIJEd
MOGAO sam i u toplom zovu glas za liru naii odve6 u.Stiman gdje se zvonkim mirom ustrajno talasa duboka mudrost svijeta.
I
to bi bio moj pitomi
rijed
rijed rijed rijed rijed rijed rijed -
glas
nad tijelom melem svaki prijetvorba blisra gdje se Ijubavnim zovom uspomene mnoZe
pjesma bez svrietka, bez imetka, veder meka, blaga, toplina ku6nog praga,
- bogatStva
sre6a Sto pjevuSi, rat koji m5i, neimar koji stvara, nesloga ito razara,
rijed-putunigdinu, rije6-pogledudubinu, rijei klesar bez dlijeta, rijei - mostovi srcA, svijeta, rijed - prhut ptice bijele, - odapete strijele, rijed -__
zasluZena Zetva onog Sto se desi na pitomoj gozbi.
Ali ja sam odve6 dalekom zovu odan
i moja je lira nad tamnom
rijekom glasni akord za buduie daleko ljeto vanvremena skitnia sto odvei znanom cilju nien put nas vodi pramcem beskrajnim. (Poezii a doades et petori,ce, Banjaluka, I
(1948.)
rijed rijed
g7l.)
ponor bez uspe6a, proplanak prepun cvije6a,
rijed rijed rijed --rijed rijed --rijed
zraka usred tmine, drhtaii violine, djedak koji Suti, osmijesi razasuti,
rijed
mramor, biser, zlato,
Suma neprohodna, njiva jedra, rodna,
rijed__pra5inaiblato,
- cvijet Sto se njiSe, rijeE - kap mlake, junske kiSe, rijed - putokaz pokraj druma, rijed - jutro koje grca... sve zavisi od razuma i srca. rijed
(Poeziia daad,eset petorice, Banjaluka, 1971.)
148
149
IBRAHTM rBN KAJAN (1s44.)
STRAFI KRALJEVA TKO ie htyeti krunu SiromaStvo umobolnih ruku Jednu smrt mrava u tvrdavi Htjeti izreii bolesnu tajnu Uci u predkomoru ispunjenu zvijezdama
Pustiti da pobjegne razbojnik duvan u zvonu cvijeta Umrijeti. Tko 6e htieri biti lijep. Biti ljubavnik Htjeti ostati s nama u ipilji Jednom u6i u delo glavosjedi
nlnAl{rM rBN KAJAN
LJUBAV KRALJEVA PRELOMISE prste radi nekih zlatnih bubica Za ias pretriaSe jelerii preko tijela Pijavice na usnama Mravi u hrptenjadi Tamme ptice skri5e se u tvrdavu
Hramlju cvjetovi Prokleti lzrezati oii leptirima Sva je utroba izgorila Javljaju se roglji
O kakva bjesomudna potjera hajka Raskomadaie ljubavnike si6uSni sjajni kukci SpaliSe ih
(Zbornik Suaii6, Zagreb, 1969.)
(Zborni.k Soaii6, Zagreb. 1969.)
HODOCASCE
KLETVA KRALJEVA Uvu6i se ponovno u koZu Spustit se bez ptice stubama u podzemlje
U sobi se nedemo vidjeti
Pre5ao je pustinju da bi dao tijelo svoje tijelu mojem
Odnio je zvono tijela
od teskih rusevjna Prvo 6emo prokleti male zmije u tijelu zapaliti hramove u delu
izvaditi otrovne noZeve kao vjerni pogani izbosti koraljna tjelesa ljeta i cvijeca (Zbornik Saadi6, Zagreb, 1969.)
iz ba56e moje u zemlju svetu svoju Oluja u pustinji
naiinila piramidu od pijeska i boli ne vide ga odi darne moje
-
(Zbornik Srsadi6, Zagreb, 1969.)
150
r51
IBRAHIM IBN KAJAN
IBRAHIM IBN KAJAN
JABUKA
KAMENA VAZA, MOSTAR
SABAH hair olsun, majko Dijete tvoje bludi okolo ne naziruii u svijetlosti ni ku6u ni avliju Jabuka joj grdna u grlu ruke grlice neutje5ene
BABOVA KUCA U BLAGAJU OdE moj sutra 6emo u Blagaj neka mi majka i sestra stare odaje obijele U Blagaj Rudat 6emo pod kajsijom Piti Bunicu Babo, u na5e konadiSte Prah je pao po tepsijama po rAfama knjigama
MravipaukufildZanima Kada
u
u Blagaj
nade dobro
u naie zlo
Bademi Zedaju
u vinogradu Isti kobac na nebu i Sutnja majke u mutvaku (ZborrLik Suaiii, Zagreb, 1969.)
t52
GOVORIT iu vam, ako vam se, pak, moja prida ne dopadne, ne grdite me ja sam, ipak, samo zaljubljen u te juZne plo6e, u te -gradove na kdu, u te ljude tamo, u Mostaru, u Humskoj zemlji, Hercegovini, Sto dijele krov s otrovnim zmijama kamenjarkama i poskocima, opedene suncem, u taj pedalj, napokom, Sto raila heroje
i
pjesnike.
Sanjajte Mostar. Modro. Kao Neretvu i kao nebo. Sanjajte ga kao svjetlost sunca. Sanjajte ga kao pjesnika i kao dednu Eminu u prezrelom vinogradu. Kdprili ieher. Grad s mostom. Ulazi se u nj na sve ietiri strane svijeta. On je tu, izmedu VeleZa i Huma, kovilja, vrijeska i kadulie, ogranaka dabulje, a na sredini BiS6a i Biielog polja. U dokotu i smokvi. Modrom vodom Neretve Mostarci se kupaiu, a bijelu vodu Radobolju piju. Ona izbiia povrh grada, da bi mu se u srce ulila. Pod sami Sulejman-paSin most Sto je pupak gradu.
I napravi5e most od drveta. Na lancima, u langl'm.. 1 smrtni strah Mostarac i putnik namjernik irnaSe kada bi htjeli na drugu obalu Neretve prije6i" A tako pi5e u pismu dubrovadkom od 4. travnja 1452. godine. Za taj most drveni. I pi5e joi da se Vladislav, sin Hercega Stjepana na Blagaju, odmetfiuo od svojega oca vrlog i zanzeo mu grad propet na vrhu brda, ispod kojeg bije vrelo Bunice i oko kojeg kruZe orluStine, a i da je pod vlast metnuo, veli pismo, i ,,due castelli al ponte de Neretva". Ali, kako vjetri silni puSu i ki5e padaju obilate, cvijet bijel i krhak hrane i razvijaju, tako godinama ljudi silni i pokorni svoj grad diZu u visinu i pruZaju u Sirinu. Muka, bogme. r53
IBRAHIM IBN KAJAN
IBRAHIM IBN KAJAN
Onaj most od drveta se liulia, a lanci zvele, pa strah u kosti urezuje. SkupiSe se prvaci Sehera, pa uz kahvu, uz dibuk i mangalu, pade besjeda. Mudre rijedi, kao ijudi Sto su mudri pa ih izboride. Ode molba na Bosfor, do sjajnoga Stambola, a u ruke samoga sultana.
MOST SULEJMAN PASE
U Mostaru 974 (po hidZri), 1566. godine Neka je pokoj duSi sultana Muhameda koji je ostavio mnoga humana djela Za vrijeme vlade Sulejmana, nek je vazda zdravo i spokoino,
Euzu billahi minuiejtaniradZim bismillah-ir ahman-ir ahim u ime Boga Jedinog i Milostivog! Sultane Sulejmane:
je ova graitevina. Kronogram mu je napisao Kudret kemuri snaga svoda
dovrSena
Sadini nam novu dupriju na boZjoj vodi Neretvi kao Sto II El Fatih boZjom voljom opravio staru. Kao Sto rab boEii Zivi i proZivi po zakonu Sve_
je sultan Mehmed vi5njeg, tako isto starom 6uprijom...
i
sa svim stvarima, pa
i s na5om
(Al-saiab i, kamena oaza, Zagreb, 1969.)
-
Evo pjesme o mostu, na mostu. Sultan je dao ferman i rijed carsku
i
selam narodu.
A jesu li u njega uzidali sestru Stoiu i brata joj Stojana, ne znam. Tako prida kaie, a ka7e i o Radu Neimaru. AIi, Sejahatnama, putopisi onoga duvenog lutalice, nelicemjernog Evlije delebije, ne da Radu nego Mimar Sinanu, slavnom turskom graditeliu. Ali, vraga, opet vele: nije ga sadinio ni Rade, ni Mimar, nego lijepi Hajrudin neimar. Hajrudin, prije 400 godina, udenik Sinanov. Njegovi zidari dovladili su kamen iz MugoSe, 4 kilometra niz Neretvu. Kamen imenom teneli ja. Mehak i bijel. BoZe, kad gq pogledai kroz oko mikroskopa, vidi5 pravu poeziju.
U
kamenu.
Kad upede strrtce, ,,zvizdan", pa se i olovni Siljak na minaretu KandZozbegove dZamije stane taliti, kad i ljudi
i
haivan hladovinu traZe, Radobolja skoro ugasi vrelo, a Neretva se uvude duboko u korito eto, tada je most visok 21 metar, a s kraja na kraj 28,70.
Ima li pjesnika da ga nije vidio, a da nije retka o njemu srodio? Nema. Od Evelije delebije i Dervi5-pa5e Bajazidagi6a, dati6a, preko Dfiki6a, Santi6a i Jakovljevi6a, do najmladih 154
-
Babi6a, Kordi6a, Sari6a. 155
IBRAHIM IBN KAJAN
Kukci se ljube pod starim mostom Gegave ku6ice silaze do vode Most odnesen na celuloidu ,t Zagreb
Tokio
Pariz
IBRAHIM IBN KAJAN
pridrZavaju6i most, kao krhko dijete u zraku. U kulama, stalnu straZu, 80 vojnika drZa6e. Imahu oni razne ratne sprave unutra, a kroz izbodene bastione, Zmirkale su mradne odi topova. A sye njih je, opet, u ruci svojoj drZao dizdar, zapovjednik... (Al-saiab
i
kamerw oaza, Zagreb, L969.)
Moskovske novine na prvoj strani donijele most s malim nevidljivim
poljupcima kukaca Most razdijeljen svijetu most rasut savanama pje3darama
Most zguZvan u ispijenom starcu iz Atene
dami iz eikaga Ciganu
prolazniku
Most na- staklu
zgnjedenih puZevih ku6ica Most nadnesen nad veliko platno Most u liudima pjeva...
Ljudi koji su duvali most, m o s t a r i, traZili su akade, aspre, jaspre u srebru od liudi, da bi im put preko mosta bio otvoren i blagoslovljen. Malo-pomalo, ispod gradskih duvarova nikle su mnoge kamene ku6e pod sivim plodama, demirli pendZerima, avlijama punim mirisnih djulsija i raznobojnih Seboja, a Boga mi, i sila malih, ubogih, na plahu i sirotu ruku
sklepanih da5dara pokrivenih papirom ili plehom. Izida5e i fine dZamije, pa se od sabaha do akiama duo glas mujezina s minareta, ispod oblaka. Sve mahale na lijevoj obali, s 12.000 duda, prvenstveno muslimana, a zatim katolika i pravoslavnih, zidom bjehu opasane. Kule HerceguSa i Halebinovka, straZarile su,
i56
t57
IBRAHIM IBN KAJAN
IBRATIIIvI
O DJEDU
I
IBI\
KAJAN
HAMAILIJI
OVO je nadgrobni kamen moga djeda, poStenog muslimana Ibrahim-efendiie. Na njemu su uklesani znaci slikovitog pisma, jednog meni nerazumljiva jezika. Ja alie niita ne mogu pre,poznati, djede moi,
Muslimansko groblje.
POSVETA M ehmedaliii Mqku Dizdaru, na aiiest o prese\eniu niegoou u zenx\u dobru
AHIRET odekuje duSu }lehmedalijinu; to se golub preme6e u rujni mak na zapadu BoZe,
Harem.
Nije onakvo, kako su pisali raniji putopisci: zelen, pun Seboja, djulsija, rumenih karanfila, sa desetinama borova
i
stotinama ptidjih korova. Malo tko sada dolazi ovamo da se odmori i poprida, popu5i dibuk i nastavi put. Ovdje je sada ti5ina, u mom djedu, u meni.
Hamajlije, dugo duvane
i no5ene,
pogubljene su.
-
zrno otrova sada je kriknulo; Samac samlji biva u rujnoj muklini srpanjskih ste6aka
To, zemljaci su samo Sto se susredu
u mrklini BoZe, neka se otvore ieljezna vratal, Hipom, ruke njegove riSu
zadnje znakove
po zraku: slovo
plno smrti
BASLUCI (Hroatski
ti
ednik, I97 I.)
AKSAM hair olsun djede moj br5ljan ti na koljenu jasmin na srcu pismena arapska nerazumna
nad delom
pod stopalom (Al-saiab 158
i
kamena oaza, Zagreb, Ig6g.) 159
IBRAFIIM IBN KAJAN
IBNAHIM IBN KAJAN
SURGUN
VOIARNE, TU SU KAZEM
TO smrt je legla u tvoje krilo poboZno. (Oboje, neoteto, smjerno
NoZ Sto u me uPirete
kro6e dublje). Ne, nije podzemlje urliknulo
nije munia
iz
srca Eelieza
to se samo raspr5ilo tvoie sitno bilo.
povucite natrag
-
Kunem
On 6e vam odi vadit
Uzaludno sad je novi korak izmisliti. Voiarne tu sur oko silne glave oko vrata labudova
Tiidu te vierno mlada gospoda
se
u
snu
ubojita
U drum ito Prstom kazujete
sliledom tvrdih slova Gospodaru moi! Tko 6e izdrlati Sol mi treba ustima Sitanj lokvant
ne gledajte
-
-
Vjediti Put
"u':"
surgun pala je
(Viesnik, L972.)
veoma gusta no6 samo se biieli moi put
jangija moja uredena
to ku5nja slazi medu stopala gonidima; to cvjetie Zuri
ispred ognia svoga grada (Hroatski tiednik,
L97 L.)
161 160
AHMED MUHAMED IMAMOVIC (rs44.)
\ril)ul-AH SIDRAN (1945.)
POSLJBDNIA ZF'LIA KLONULOG CVIJETA
SMRTNICI
NE mogu viSe da trpim moru
NEKO ipak mora ostati u Zivotu.
Svoju predutanu rijed na delu Do5lo ie vrijeme zdravom govoru I otkrivanju oZiljaka na tijelu
Mnogo nas je u ovoj pustari, a svakome na ielu, vidno ve6, kuZna biljka prolistava. Ve6 smjeramo ubojstva. Izmidljamo: uhode nas, izmi5ljamo: na5im grlima prinose noZeve
Moja du5a nije ma5inski dio Pustit iu im sve na volju AIi ako me klali budu Neka me zakolju u polju Neka krv Sto je grizla srce Napokon nade slobodu
I neka meclu divnim
i kunemo, upiruii radvastim prstima u dvorove, u
i
mozak
cvije6em
Sume,
u natrula visja, u nebeske arabeske
-
a ne dogada se niSta. Samo: negdie, pobjegao iz naiih srca, umjesto nas, neko dalek Pjeva'
Nadubri divlju jagodu (Suoieni sa soiietom, Saraievo, 1971.)
Jer kroz paragraf mene su vukli Dok nisam smrSo ko list I desto su me desto noZevima tukli Da postanem gradanin dist
Ali ja sam uspio da nadem puta A da ne zgazim ni jednog mrava Da moja dista duia luta Po prostranstvima vlastitih trava Jer ona nije maSinski dio I pustit 6u im sve na volju Ali ako me klali budu Neka me zakolju u poljrr (Suoieni sa asiietom, Sarajevo, 1971.)
182
163
DZEMALUDTN ALrC (1s47.)
I)ZEMALUDIN ALIC
PJEV SVE TISEG SRCA
zorom obe6ana opet
iilje, onim 6ime ono
I
volja, pada snoplje Zeljnoj zemlii, umire narod
i
teZak budit ie nas pjev sve ti5eg srca 3to samotnost svoju kao samotnost neba dostoino pronosi. Planeta u zaplitanju njena je strana, zov daleke no6i bogova opijenih strahom, nada da se skonda i da sumrak sine. Zivljena pusto5 oko osi se svoje kupi, paklena radost u jasnome nadiranju praha, opreka rascvale du.je pred polazak u tamnine duha. Vjetar u nanosima sledene
PREDALEK
Zile rasprskava:
i
vidi5 kameni se dolina,
i
Sapu6e5:
nema vi5e zebnie, nema ruke u poslu5noj vodi da rastvori
odbljesak, sama rastvorena bude. S one strane i lik s one strane moguieg nemogu6i oblaci plove dajuii hladnu kiSu. Kao pred raspadanje treptaj mukloga srca, pjev oslu5nute krutosti, muzika u nasrtanju, taj poj o uzludnom Sto i sam je. i5deznu,
Nadilazi5 Ii sve ove stope, u pijesku ostale iza gladnih pohoda, iza prijevara pohotnih Sto Zivljahu silnije od svih. Bori5 li se duSe ili ti se borba ogadila, borba sa nevidljivim silama, sa rastu6im zlom, njegovom snagom da sve bude. Iz sebe, o mo6ni, moZei li istisnuti i5ta radosno, i5ta toliko novo da bi ga zahvalna du5a uzela kao napitak boZanski i tako rijesena ovozemaljskog rijeSila sudbinsko. Namo6an si premda pjev tvoj nadma5uje vrijeme, premda ruka kojom drhtiS dotide prostor Sto bi ga htlela. Al prostor ne moZe biti uzet a niti vrijeme samo. N{oZeS kriknuti, moZe5 se zagledati u dna svjetska, al uzeti ga mogu samo oni Sto to ne htledo5e. Jer neizreciva je mjera boZanska.
to dudo
nedostrrje, bol Sto se razlama u proplamsaje svega, nadiranje straha u noiima kada licem strava bruji i podzemno neko bilje klija u odima. Vojuju tako dusi, premda pjev svoj dovrSili nisu, premda var.ka
Samoj sre6i
t64
hrli nepojamnom i priti5ce naSe raste. Tako nas nadilazi ukroiena slave
Zelian, jadno, na uzviSici. $ao mad vremenom zatupljen,
u proljetnu livadu zariven, posred bosioka, ova Zud se njiSe pod nanosima zamorene gladi. I voda na tobku starog mlina, dvaput okrenuta kroz Aa svjetska, i vrd polupani nanovo iz zemlje izvaden, i cvijet u nepojamnost svoju ogrezao ve6 je pao zemlli kola miris sumnie stvara. Rastvoren, primide se kamen svojem glasu, kulja vatra na domaku zavilaja, mami lampa povratnika hukom Skrtog svjetla, polije6e misao dugo od sebe izgnana, dugo privrZena mraku neba, doticanju bola, m0ku le5ine na putu kojim pro5ao je sretnik. Ni drvo viie ne raste tu gdje sam te zatodio, u blagosti vatre, ni dom se ne diZe gdje sam ga gradio, ni no6 ne dolazi toliko ie ova razudenost kolala, toliko su ove - mirne da ruke bile ni groba nisu kadre iskopati. A preblaga je no6: skoro 6e zora i skoro 6e kriknuti zaludeno srce, ne znaju6i dime da se oda. Za mo6nost nisu potrebne rijeii, od sumnje dive one, pune blaga kojem nikad vjerovali nismo. Ta potreba da se nikne, oticanje Zivog Iista, zagrljaj zemlje muklo pukle nad razvilinom Sto je
nekad Zivjet htiela. O dobrostiv je mrik kada nas pusti govoriti, dobrostiva je volja koja nas je potakla iz sa-
moga ruga ni6i, sje6ati se straha u sebe zagledanog, huka munje kroz tokove Zivota nikad dokrajdenog.
Iz ku6e pomama izlijeva
se, vijore slamke krova, a dim se penje nebu Sto se stislo u oporost svoju pomnu. Na
obronku mudi maloumno pseto, ovdar nisko svoju putanju sprema Stapom Sto se svio. Ni snjegovi jo5 nisu otrdali, gore oni stoluju, a ve6 mffk posred ognji5ta, a 165
DZEMALUDIN ALIC
DZEMALUDIN ALIC
ve|
poraz naviknute zlobe. Kratko dolazi Zivot a viedno traje. Rub samotne haljine on je, pismo prolietnih kiSa, Sara na marami kojom ogr'6e se bezumlje. Vojuiu vuci u prsima uhode, diZu se odi svijetu, puca dvrsti zid pored ruZe Sto nestala je. Tek sjeme tajno negdje nikne, razbije tamnost svoga krika, povije se zatim, da bi dokudilo konadnost, samo konadno bilo. Ne pru7a zemlia nikome ono Sto ne moEe podniieti.
BOSNA SMISAO ove patnje ve6 je iznevjeren: Zrtva nekad blage"ivjetlosti postaje5 f ne sniva5 koliko snivaju visovi zemlje ove Pomalo okrutne ali sasvim prkosne.
Za srecu tu nije mjesto,
Tu gdje se dotidu odludni nabori voda dokuditi moju Sutnju, na padini onoj Po nestvarnom gdje zastaju vuci da bi se sreli, divit 6eS se snazi mojoj Sto je davno prestala, vjerovat 6eS da su vjetri krili svoje Iice pred ovim Sakama, sanjat 6eS kako dolazim da ti podignem ku6u i strahove u njoj, i krikove dobrih liudi da te duvaju nesre6e, nasrtaja njenih. Jer nemo6an je pomnik na dolasku ljeta, onaj Sto dokudio je huk proljetni iznenada, pri izlasku iz sobe. Zvat 6ei me da ti put zametnem, uklet ie5 me da ti rane izvidam, voljet 6eS
6eS
Sa sedefastim ti5inama.
Zivot
se prekaljuie blagom sjetom beskuinika su6utnim krikom orluSine Sto na Zrtvu se obara.
I
Voz uvijek kasni a vrijeme ostaje nesabrano Pod delom sudionika, Pod onom tmastom nizbrdicom Gdje smrti se stidu i opet ruzilaze.
me 5to sam naglo odustao od svog posla. Kao kamen
zavijan u boji moje 6e ti vrijeme pokazati suZanjsku uzu, :uzeti odi da bi bolie vidjele, krivotvoriti sve Sto bi te zavelo, pa i samu nepojamnost. Ne podiZe se zemlja da bi se sjeme otkrilo. Po meni 6eS znati Sto je u njoj
Al odi
slijepo.
Naviklo da strada. (Kolo, 1970.)
166
Sto preliju se bojama divljine Ostaju Zedne Zivota. Kotaricom ili plugom, snom ili du5om Sutnju ie odabrati to bi6e
(Suoieni sa stsiietom,, Sarajevo, 1971.)
t67
rRFAN HOROZOVTC
(1947.)
PEHLIVAN
posivio si i pozelenio zar si zaboravio Sedrvanske vrtove u koiima stolje6ima pisasmo piesme
I NA ZICI pehlivanim nad ovim jezerom kala ja u halji Sarenoj jak ko najjadi bik
uz rakiju i Zene uz divnu naSu tugu bosansku
i
u na5im bakrenim mangalama
naivan ko proljetna travka ja s brkovima ko u kodija5a mailarskog ja Arif tamburija
pehlivan bosanski
pijan vederas na ovoj Zici nevidljivoj na Zici tuZnoi koja moj pad Zudi duj me i poduj narode kameni podigni bolan svoju glavu crnu u zemlju uraslu daj da pjevamo u ovoj rupi u ovom gorkom vilajetu utopi5e se tu lijepi dvorski pjevadi
u ponor se strovaliie plemeniti tuZni atovi daj da pjevamo narode jer evo me na Zici turobna svjetino o nebesa mi ja glava objeSena
i ja evo pjevam MudiS narode mudiS dok slobodne krave mudu
mrdni
se malo kamene bogumilski zar jedino Sutnja u glavi ti kamenoj zar sva ljepota
u odaji zamradenoj uZegni svoju svije6u lojanicu Zutu
udi u odaju i dudi se dudi se glavo budalasta dudi se tajnama Sto ih tvoja odaja krije ve6
ti
se midu usne
pjevaj ludo kratkovjedna da ti pjesmu ne pjevaju drugi bratac moj luckasti 168
IRFAN HOROZOVIC
i
popodnevna kafa
i va5ari i pehlivani i
svi zadinjavci od aSikluka zelenog do karasevdaha po mahalama vedernjim Ijubidasiim srebrenim Okreni oko amo svjetino mutava gledaj bona isprsio se ja mjesto tebe ja Arif Tamburija isprsio se pa pjevam a 'ko 6e mi Sta Ja sam na dici gdje samo hrabri hode i kukavice na niihovim ledima i eto iz inata pjevam pjevam dista grla tamburam jer mi se tambura a oko mi ne5to suzno Pa dokle 6eS
ti
zadrigli
debeloguzi da preZivaS
tu svoiu kruiinu bdjedu ti tvoiu Zandarsku l1ubim razjapio si usta ko da 6e
ti
neko
ubaciti u njih nadolmljenu pedenku ne6e bolan niko
srce
ti
tvoje
a gdje si ti tako
Sto vidio nije ovo zemlja dembelija
I69
IRFAN HOROZOVIC
IRFAN HOROZOVIC
Bosna je ovo dode ovdje mi drugima padamo u usta
ili
a ni'ko tada ne vide ladu pustinjsku z,bog ruke na oku
sami sebi
more5
ti biti
Sta ho6e5
ali rupa je ovo
rupa bolan
zbog ruke vremena ni'ko ne vide da to bjeie podetak Zice do pehlivan jedan Zalostan dije ie ovo pjevanje
i
otac moj neka se zemlja smiluje du5i njegovoi otac moj praotac ostavi me tuZnog i nieZnog na zemlji ovoj dragoj vladnoi ne vidjeh tada da to bjese podetak Zice
zaigra kopilan na i;ici
svoju igru tuZnu svoju boljku juZnu
i
Zica mu vrat obgrli
a vi me opet gledate zadudno i srce vam zadrhti kad pehlivan junadki na iici otvori grlo ovnu zlatnom
nije to vi5e igra nije to viSe vje5tina nije cirkuska zabava
i
I
opet pehlivanim i klanjam se pred tvojom glupo5du svjetino dok me tuga ne zamori i tako od pamtivijeka a vi me gledate zadudno i divite se vjeStini mojoj i prezirete me jer ovo Sto ja radim rade samo suludi i nesretni koliko ste mi nekad zavidjeli
i grdili i svakojakim imenima nazivali jer mi se otac prometnu
i ime svoje zagrcntr i sve 5to buncah i govorah na ovoj Zici
i
ovoj tmici
i ja i bra6a moja samo je
t70
mutava
iz tmine pojanje
za vas okupljene suce nije to viSe Zica tanka bakrena
to je moja sudbina moja Silah duprija na kojoj koljem svog divnog ovna svog kurbana
koji bi me u melem baStu prenio. Ja nisam pjevad podoknica
ni stihova u 6ilibar
zatvorenih
koji su zakljudan hram u kom tajna zt\i ko srce u planetu od mramora ja sam musavo i mamurno dijete koje je progledalo na Ziei Od istodnih kupola do zapadnog vjetra L7T
IRFAN HOROZOVIC
ESAD DURAKOVIC F'UKA
treperi moja Zica ponornica nesigurni moj korak
POBUNA
prati psovka
i
s njom stih kur'anski
ja nisam pjevad dijamantnih strofa jer ne stojim na zemlji dvrsto sporo se ofuorilo oko moje i ne mudi me tjeskoba svijeta jer ja imam tjeskobu svoju
ni'ko
sam ne znam
ni
Sta sam
korak se moj u rijed prometnuo pa reci sad stabilna svjetino je li to pravo svaka me rijed u provaliju moZda ru.ii a ja govorim jer ni5ta drugo nemam nijednoj obali stiii ne mogu jer moja tuga je samo moja a ja duvam tugu svoju izvan Zice me sablje iekaju a na Eici sam van svijeta kao duh kao sablast i padnem Ii
bit
6e
to ko da suza kane (P oezii
a drsad.eset p etorice, Banjaluka, 1971.)
OPROSTI mi Sto govoriq u sjede6em poloZaju (grob je to, zgari5te, sramota!).
Evo kako je bilo. U vrijeme kr5evitog smijeha ljudi, u prepunoj hotelskoj dvorani, zahukta se jedan vjetar tu, u mojoj glavi, i ovako progovori: O majko:
Kako bih plakao u ovom svijetu pjenu5avom od dima i vatre i pjesme, urlao sje6anjem na tvoje darmo ne smrzlo, nego: izgorjelo materinsko krilo tek shvadeno i oplakano t oazi tropskohotelske klime s tri godi5nja doba (pa ova no6 je biiela vjednost): pjesma, dim i vatra; kako bih te vjedno ukodene vjetrove pladem pretopio i pepeljastom suzom tvoga ohladio u vjednu kamenu bjelinu.
To bi bio spomenik (ograden smijehom breza). piruju u sjenovitim klancima ovog Ali smetaju mi krika nalik na -oni zagrcnuto slovo ,,O" ne shva6aju6i (o majko), da je na5 svijet ipak neobezneblfiv. I, dok se vederas tri puta nastanjujem u tom zagrcnutom slovu, puta ginem i detvrti put se beznactu nadam- Zelim tvoje davno izgorjelo krilo. Ali moram ostati Zedan,
tri
bremenit i raspet. Pomozi mi, majko, da zgazim sva neba sje6anjem na tvoje davno krilo, da saberem ove krune od dima (puna ih je dvorana) na njegovo zgari5te i da pladem nad njima da bih se vidio; reci im zgari3tem svog krila, da 6u plakati nad tobom i nad njima, i pievat 6u prerano okrunjenim pladem. Tako govora5e vjetar, nakon desa zaigra sjaj vatri onih, Sto piruju u sjenovitim klancima, odmori se uz grohot sudarenih ia5a i naslutih:
172
i nestade ga. la
napustih zagrcnuto slovo
173
ESAD DURAKOVIC FUKA
ENES DURAKOVIC
sutra 6u do6i na zgariite materinskog krila, donijet iu jedan nepostojeii, izmiSljeni cvijet i re6i: Majko, kunem te davno izgorjelim materinsl
DVIJE PJESME o,,'' o
*
NAD tobom aveti se gloze, (Zbornik Soaiii, Zagreb, 1969.)
vode pomamne biesne, nad tobom se stolieda krvavo provlade,
oluje se gloclu i prkose ljepoti krajolika.
Ti
SutiS skrivena u pepelu, bubrii u nevidljivom korijenju vatre
dok se ne iznjedri dugo slu6ena srZ jutra.
HRAST NA ZGARISTU SJEdANJA
NIJE on samo sje6anje na pitomo nebo raspeto u kro5njama gdje se zvijezde gnijezde
i
ptice.
On ie san rastrgan sjedivom sje6anja bosa noga jutra u neispavanim dleeiim oEima, trpko podne, vrisak kamena, sjena sapeta
u zjenici
sunca,
sada je bid podsvijesii u traZenju izgubljenog smisla kretnje on ie krvav kolut trpkog dietinistva iz nekog zaboravljenog krajolika. (Zbornik Soaiii, Zagreb, 1969.) 174
175
IBRAHIM HADZTA
IBRAHIM I],ADZIC
DALMACIJA
Ptica
KAMEN
Ni za ljubav Iijeka Zvone zvjezdpne smrti
covJEK PTICA
KAMEN kao natekla Zlijezda:
Ko krliudti sasudenih riba Ljudske odi
Zena ga na meku dojku privila, Zatrudnjela
I na nebu I u pukotinama
Ni za grob lijeka
Voda se isparava
Da umre
Iz
Dijete u majdinoj utrobi
Curi na rrii
tuciane glave
Da zapjeva dovjek u kamenu odgajio Cvjetnu baidu dovjek spava pod krilom ptice Ptica se hrani fz njegovih odiju Kamen
Zelene se u ustima mrtvaca Duboki bunari eovjek Ptica Kamen
(vidik,
1970.)
Ukleta boljka Ispod deJa, Bog dudesno hrom Mami brda dovjek Kao bijesan pas S utrobom punom Zoge
LiZe sol
176
177
OPCE NAPOMENE
BANJA LUKA
/
FERH,dDBEGOVA DZAMIIA
Si/E pjesrne (osirn tek par nj:ih) ukljucene u ovu antologiju su ve6 prije bile objavljene. Ispod pjesme jc oznaieno iz kojeg Easopisa ili knjige je tekst preuzet. Kad je u knjizi ili antologiji oc.[ak]e tckst pjesme dolazi naznaden pffotni izvor, cnda je taj prvotni izvrlr naznaicn untjesto onog posrednog.
Tekst nije diran, ostao je u pravopisu i fur.rni kako jc prenrrr izvoru objavljen. Tek tu i tamo ispravljenc srr nckc oiite pogrjeike ili iiskarski propusti, Od Zivu6ih pjesnika iz domovine nije se traZila privola da se njihove pjesme tiskaju. Ptazlog oni tu dozvolu ne bi mogli dati, i, osirn toga, ve6 samo stavljanje s njima u vezu
rnoglo bi im naikoditi. Zato se prava autcra pod ovim posebnim okolnostima nisu mogla primijeniti. U pojedinim pogiavljirna autori su svrstani po godini lodenja, a pojedina poglavlja prema vremenskom redoslijedu, ali ipak ima pokiapanja izmodu nekih poglavlja 5to se tiie vromenskih razdoblja koja obuhvaiaju. l'rijevodi s istodnilh islamskih jezika pjesirrna Bajezidagiia, Nerkesija, Re5ida, Nepoznatog pjesnika, Ivlejlija i Zuhdija su, koliko narn je poznato, od Safvet-boga llaI:rgiia, tr MedZrrzija od Ornera Muii6a. I'r'vi stih llevajine pjeme Ia, kutLt i, ru,rrti oeliu se ne slaZe s naslovom pl'esme, jer, prema nedavnom ditanju prof. Alije
Nametka, taj stih treba glasiti ,,Ja, kavurr, vama velju". Ilrito je ta pjesrna poznata po starijoj ver.ziji prijevocla, ostavljen je stari naslov, a preuzet novi, Nametkov, tekst. lfekst Kairnijine pjesme O ossoieniu Kandije, i669. (ponekad rrazivane i prerra prvom stihu ,,O vi Vlasi mieta6kil") nije r Zborniku sti,hoaa XVII. stolie6a kolekcije ,,Pet stolje6a lrrvatske knjiZenrosti", odakle je preuzeta, sadriavala kiticu ,,Turci kose, rnlate / a Hrvate plate, ..." Prema JeZi6evoj Ilrcutskoi kniiIersnosti, a u njoj, vjerojatno, prema Kreievljakrrvi6rr (Krafak pregled hro. kniige u HercegBosni, Sar. 10t2.) ili prema FtradZijahi6u (Hrv. musl. knjiZevnost prii(: 1
f.il
1878. god., Sar. 1938.), ta kitica je dio ovog spjeva pa je, ne znaju6i joj pravog mjesta, ukljudena ovdje kao zadnja.
Originalni naslov Balagi6eve pjesme, 6iji je prvi stih ,,O, slavljeni srpski vitezovi", nije nam poznat pa joj je dat prema smislu privlemeni naslov ,,Srpska nevjera", s idejom da 6e se ispravak napraviti dim joj se dozna pravo ime. Od Alana Hori6a donijete su dvije verzije njegove pjesme Bosno., koje su po prircilivatlcvom miJljenju ipak dovoljno razlicite da burlu tretiranc kao clvije pjesme. Narla jc plirotlivaia, cla 6e poznavaoci rnuslimanskog pjesniitva u budu6e poslati vrijedne rodoljubne i druge stihove pjesnika-Muslimana na adresu ,,Ifrvatske revije", da bi se izbor za iclutie izdanje pove6ao. Kad se radi o starijim pjesnicima, treba spomenuti da je vrlo mnogo pjesama razbacano po starim muslimanskim publikaciiama ; Vatan, oini ak, Rehb er, O gledalo, Muslimaruka saii est, M uslimanska sloga, Musaaat, Zeman, Vakat, Nooi aakat, Behar, Bi;er, B
Noui Behar, EI Hidaie itd, Ako se radi o joi neuvritenim pjesnicima, dobro bi doila i po koja bio-bibliografska crtica. Kako 6e ditalac primijetiti, 6ak i kod nekih ovdje uvrltenih pjesnika uzmanjkali su po neki osnovni podaci, kao goclina i mjesto rodenja i poipuni popis objavljenih diela.
je jo! spomenuti, da u potrazi za pjesmama i autorima moie izvrsno posluZiti Bibliografiia raspraua, ilanaka i, knji!.eani,h radooa Leksikografskog zavoda u Zagrebr, posebno svesci 4. (KnjiZevne periodidke publikacije, KnjiZer.'rra drultva, Poezija A-F), 5. (Poezija G-Lj), 6. (Poezija M-R) i 7. (Poezija S-Z). Vrijedno
BIO-BIBLIOGRAFSKI PODA(II
ALIC, DZemaludin. Roden 1947. t Zemci. Zbirke pjesama: Razbijanie poarii,ne (1969.) i Tamni kristal (1969.).
ALIC, Salih (1906.). Rodio se u Bijeljini, a iivi i djeluje dugi niz godina u Zagrebu kao novinar i knjiZevnik. PiSe
pjesme i prozu. ,,Pjesnik je impresionistii:kih slika scoskih ugodaja (Lirski. akrsareli, L94L.; Lirski d,neonik, 1953.). Njegove opservacije prirode pune su boja, muzike i svjctl:r. Kompozicija njegovih pjesama originalna je, a sutonsl
BAJEZIDAGIC, Dervi5-pa5a (oko 1560.-1603.). Roden je u Mostaru, a poginuo je juriSaju6i na Kovin-adi kod Budima. Prema Ba5agi6u, DerviS-Pa5a je imao buran iivot. Za sebe on sdm: ,,pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gclje veli: 'Kao dijete doiao sam u Carigrad i stupio u Atmejdansaraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima ltr'. To je bilo kad je Mehmed-pa5a Sokolovi6 stajao na vrhuncu mo6i i slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake na kormilo turske drZave, Sto mu je donekle i po5lo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Dervi5 proiivio nekoIiko godina marljivo ude6i, a narodito se bavio, kako sAm veli, prouiavanjem arapske i perzijske lijepe knjiievnosti. Prilika mu se pruiila da se u tome usavrli, jer mu je bio uditelj poznati Sudija kome nije bilo premca u poznavanju perzijskih klasika". Uskoro zatim postao je ,,carski lidni savjetnik i da se ni dasa nije od sultana udaljivao, da je u carskoj prisutnosti kao dogandii-ba5a lsoko sre6e stade na moiu ruku, a moi posao postade nddzor nad sokoloaima...f obavljao duZnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan pjesnik, a po dulevnim vrlinama i udenosti, ravan velikim u6enjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje carskom vijeiu, premda to nije bilo u obi6aju... Pe<"revi i Catib-Ceiebi spominju ga godine 1000. (1592.) kao carskos
182
I lJS
1i6nog savjetnika, Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u Sevalu 1003. (1595.) spominje se u jednom fermanu kao bosanski namjesnik". O Dervi!-paiinom pjesniitvu jzrazili su se pohvalno Riza (17. stolje6e), Safvet-beg Balagii i
Muhsin Rizvii.
Sve-
i zasluini BaIagi6, pjesnik, prevodilac, uienjak, orijentalist, drultveni radnik i poiitidar, prema nekim povjesniiastrani
rima knjiZevnosti spada medu hrvatske realiste, dok ga drugi smatraju pripadnikom hrvatske Moderne. Svojevremeno se njegovo pjesnidko djelo vrlo cijenilo, ali danas se rnnogo vile cijeni njegov rad kao u6enjaka, kulturnog povjesnidara i orijentaliste. On je hrvatski muslimanski preporoditelj, ko;i je izvrJio veliki utjecaj na mlade muslimanske generacije. Pjesnidki pseudonim mu je brio Mirza Safvet. Rodio se u Nevesinju od oca lbrahim-bega, poznatog kulturnog povjesnidaia i jednog od zadnjih pjesnika h{uslimana na turskorn jeziku. Po majci je Safvet-beg unuk Smail-age eengi6a. Svriio je ruZdi3'u i gimnaziju u Sarajevu, a filozofiju (isto6ne islamske jezike i povijest) u Bedu (1B95.-1S99.). Joi kao studentu tiskana mu je zbirka pjesama Trofanrla iz herce, goaaike dubtaae (Zeb. 1B96.) i Kratka uputa u ,proilost Bosne i, Ilercegoahrc (ocl 1463. do 1850.; Sar. 1900.). Od 1900. do 1907. bio je nastavnik arapskog jezika na gimnaziji u Sarajevu, a 1903. osnovao je dniltvo za pomaganje siromainih daka Gairet i bio mu predsjednikom do 1g07. I kasnije se isticao u radu drultava, koja su imala za ciij kulttrrno podizanje Muslimana, kao El,-Kamer i Muslimanski, frlub. Politikom se poieo baviti 1907. i izdavao je tjednik Ogleclala. Bilan je tr910. za narodnog zastupnika tsanja Luke u bosansko-hercegovadki sabor i postao mu prvim predsjednikom. U dva zasjedanja bio je podpredsjednik, 1914. ponovo predsjednik sabora, za trajarja pr.vog svjetskog rata ief saborske kancelarije, a poslije r.ata do 1g27. iuvar isto6njadke zbirke Zemaljskog muzeja. U tom re.-:doblju izaile su mu zbirke pjcsama Misli i (ttustoa (Sar. 1906.) i Izabrane piesme (Sar. 1913.), i religiozni ep Meolud (Sar. 1924. i 1931.). Ba5agi6 se bavio i dramskim radom, napisavii povijesne drarne u stihovima AbdtLllah paio (Sar, 1900.) 184
llosan,ski
,rtott,,.s,
Prepjevao je s perzijskog dva sveska Rubaiie Omcrt llrrjjrrma i preveo s turskog Nizamul alem (lJredbu svijeta) Il.rstnt Cafi Pluidaka. Obilje znanstvenih raclova tiskano mu jt:
u Beharu, Glasni.ku. Zemaliskog rluzeia i Noo
BtrKRIC, Ismet. Roden 1943. u Banjirluci. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sari.rjcvu. Dobitnik je nagrade ,,Veselin Masleia". Objavio zbir-ke pjestrma za
i Boi pod Ozi,iom (Sar'. 1905.), te nedovr,ieni
11
nezamije6ena.
eENGI{r, Husnija {1907.). Javio se prvom pjesmom 1926. u Dulistanu. Zatim objavljuje svoje pjesme u iasopisirna ly'coi Cctuiel<, ViienrLc, Cairet, Zit:ot i rad, a od 1931. t tlrttatskoi reoiii, i Elroatskom kolu. Talentiran pjesnik, napisao ie u meduratnom dobu oko stotinjak pjesarma, nel
aIOLAKOVIC, Enver (1915.). Rodio se u Rtclirnpelti. Studirao je matematiku i fiziku la sveuriiliitima t l3eogratln i Ruclimpelti i povijest na I'ilozofskorl fakultetu l:Irvatskog sveuiili.ita. Zivi i radi kao profesor u Zaglebu. Objavio je oko dvije stotine radova i prijevoda. Autor je uspjele i poprilarne Leg,ende o AIi paii. (Zgb. I9aA.), navela Spi,rale i dr'. I{ao pjesnik objavio je odlomke iz zbirke Balkanske legencie. T)ohitnik je nagrade Matice l{rvatske i Nagracie grada Zagreba.
CUVIDINA, Umihana (oko 1795. oko 1870.), pogrjein<; nazivana po nekim povjesnidarima -eujdina. Rodena u Sarajevu u siromainoj obitelji. Zaljubljena je bila u Muju (lamdi,ibajraktara, koji je poginuo na Zasavici u rujnu 1813., boreii se protiv srpskih ustanika. Po uzom na narodnu pjcsmrr, iz Iri5
:ialosti za svojirn zaruinikom spjevaia je viie pjesama, od kojih su najpoznatije Sarailiie idu na aoisku ptotiD Srbiie i Yino piiu age Sarailiie. Naslov ove prve pjesme je prema mkopisu saduvanorn u biblioteci nasljednika Muhamcd ef. Alajbegovi.ja. Taj naslov je Tahnriidii: t Poeziii Saraieaa iz bojazni plecl srpskim Iovinistima prekrojio na ,,Sarajlije idu u boj". Umihana Cirviclint jc prva poznata pjesnikinja Musiirnanka, no njczirrl rL'uua pjcsniika djela se nije uspjelo razlu6iti ocl nurorluih pjt:sanr:r. !tivjclt je dugo i do smrti ostala norrclata, vjt:rrn svom tnrLvrxii ;trluiniku. ('jATIC, X4rrsa Ca;rrinr (1878.-1915.). Rodio se r,r Odiaku kod Dclvcrrtc. Kao sirode dolazi u TeIanj, gdje ut:i zannt i poharJa lneih:esu. Utiecajern telanjskog muftile Smailbegoviia rrarriio jc arapski, turski i perzijski. BjeZe6i od vojske, ode u Ttlsku, ali se vra6a i sluZi u Tuzli i BufimpeIti. Odlazi
zatim u Carigrad da nastavi Ikolovanje, aii se racii materijainih poteiko6a i nezadovoljstva sa studljem vraia u Telanj. Poclporom Adernage Meiiia upisuje se 1903. na Serijatsku sudadku ikolu, ali je radi svog neurednog iivota uclaljr:n iz ikole. Diplomski je ispit poloZio godine 190B., nakon itc je 1907. bicr urednik iasopisa Behar. -l.za toga se upisuje na Pravni fakultet u Zagrebu, no godine 1909. i lgl0. provi:o
je tu bocnski, desto u druitvu Matoia, Tina i Galoviia. Ilez m:rterr'jalnih sredstava, vraia se u Bosnu, sluibuje kao pisar u Bijeljini, Teinju i Sar.ajevu, ali je zbog boemskog Zivota
otpuitan s posla. Poietkom 1913. dolazi u Mostar, pr-euzima trreilivanje iasoprlsa Biser" te je za goclinu i pol dana uz ureJniiki posao preveo ili napisao dvalaest knjiga. Mobiliziran u vojsku, sluZi u Tuzli, Rudirnpeiti i Oerkenyju, dobije tul;eikulozu i buile otpuiien iz vojske. Doiavli u Telanj, uza svu L'jeinidku njegu, koju rnu je pribavio Ademaga N,leii6, ubrzo preminu, KnjiZevno djelo Cati6a je obihro j raznovrsno: oko tri tisuie originalnih stihova, tisu6u i ,iesto stihova prijevoda iz turskog, arapskog i perzijskog, dva vrsra cseja, nekoliko osvrta i recenzija, prijevodi filozofsko-teoloikih stuclija islamskih uienjaka (medu kojima od kapitalne yirijednosti Islum (Tlze fatih of lslam). Prrru je pjesmu objavic Cnri6 1899.
u
Bosanskoi
oili. Umjetni6ka vrijednost njegovih
pje-
sama je nejednaka radi njegova razvoja. On se mr:ilr prvima oslobacla dotada5njih romanti6nih labllta tr.aclicionalne poe-
zije, koje slijede pjesnici Muslimani. Poscbno nakon Catideva kontakta u Zagrebu s Matoiem, Tinorn i Galovitlcn, on se izdii,e r ljubavnoj lirici, u kojoj se spajaju mocler:ristidka pjesnidka shvaianja s istoinjaikom osje6ajnoI6u, duvstvenoldu 186
i putenosti i kao tLrkav ulazi u hrvatsku N4otlt:t'tttt. K:t' izraziti hrvatski patriot sukobio se s Avclom Karalrtlgoviictrr llasanbegov.im. Objavijene zbirke pjesma su rnu /'frrstrrrr (f914.), lzabrane piesme (1928,), Odabrane piesnte (19G5 i izbor: n 67. knjizi kolekciie Pet stol,ieda hraatske kniiierwt-
r
1
st,
(1966.).
DtrZDAR, Hamicl (1907.-1967.). Roden je u Stocu. Gimntziju je pohadao u Mostaru i Tuzli. Osim pjesni5tva, bavio ,,e kulturnom povijei6u i bio je direktor Arhiva grada Sartrjeva. Objavio je ove zbirke piesama : Arubeske (M'rstar, 1929.), Zupisi, u krtmenu (Sar. 1936.), T'ri ytuta osanr' (Sar' 1954.), Obusial'rc staze (Sar'. 1958.), Niko se ne Draia (Sat. 1964.) i Prolieie tr, Ilercegpt;itri (Sar. 1965.). Osim toga objavio je kniigc Kosaln iapco (Sar. l9J:\.), Irluslimarti i kritani potl tut'skont alaiiu u. IJostti i Iletcegotthti (S;rt. Lg44.) i rr zajednici s Linom Stitii,cm znai'rtjrttr BibLiogrufiiu knii,sa i petiotlitkih ixdunia itampanih u' Ilerccgoaini (1873'1941.). Uredio je takocler niz antologija narodntig blag:r iz Ilerccrg-Bosne : Seadali'nke (Sar' 1944.), Narodne priooui' ietlce iz Basne i tlercegoaine (Sar. 1952.), Liubuane nurodne piesme iz lSosne i, Hercegoaine (Sar' 1953.) i Salii'ae nurodne Tlesme (Sar. 1953).
IIIZDAR NIak (f9f7.-1971.)' Roilen u Stocu, girnnaziju je pohadao i zavriio u Sarajer.-u' Bio je glavni urednik sarajevskog iasopisa ZiDot i preclsjednik Udruienja knjiZevnika Bosne i Hercegovine. IVak Dizc1ar je jeclrrn od najistakntttijih i najvrsnijih pjesnika-Nduslimana. Svoje pjesnidko
cljelo por:eo je prijelatnom zbirkorn Vitloaopoliska not' (1936.), klenuvii vci: tada stazilrntr lcflcksr'vne lilikt:' Iza
rata se poem:rntt llliaatica (195'1'), I'ttrttttutk (195U.) j zlrillttrna pjesama Okrutnosti krugu (1960.), Kolicn'u l'rt tttutlrttttt (1963.), Lliniiature (1965.) i Osiroa (l9ti6.) priblDava svujilr vrhunskim djelima: Rameni .spaotti (1966.) i Moclra riieka (1971.), gdje na vlastiti nai:in spaja alhai6ni izraz steiaka sa suvremenim pjesniitvom, i daruje hrvat:;koj pocr'iji posebno vrijedni i vrsni dtiprinos svog lirskog traienja. Ovaj pjesnik mramorova je bio Musliman, Hwat, potomak bogurnila i starih dizdara, hrvatski pjesnik na hrvatskom ieziku' arhaidnom i suvremenom. Skupio je u knjigatna Stari lto' sanski epitofi i Stari bosatski tekstoai, (1969') povijesno blago, u kojemu ie iezik, uz primjese knjiikog staroslavorskog, hrvatska narodna S6akavska ikavica i ijekavicn s nt:kirtt 6akavskim elementima. Mak je tako poviieS6u utvrtlio tt'tttcI rJ7
lje svog 6syjecloienja o svont hrvatskom koljenu i jezikrr o hrvafstvu stare Bosne. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, medu kojima: Nagrade grada Sarajeva, Nagrade 27. srpnja BiH, Zlatni vijenac i nagrade dasopisa 7'tttti gli uomini. LIvllten je u Vaupotii:eut Llraatsku, swi:rentenr.t, l;njiiexnost (1965.), medrr hr.vatske pjcsnike u aniologiji Nociio jttgoslaaensku, pooziio (1966.) i u pavlcti6evt Zlatnu .i
Itniigtt. hroatskog Ttie,sttiitt,rt (1970.), ali iz ncpoznatog r:rzioga izostavilrl u svojim knjigaraa.
I{ili6evii, t)oljan i Siccl su gu
DUjiAiiovj{'t. Ilncs i DUltz\KOVIC FUKA, Esacl. Vrlo mtlo znrrrno o ovirn mladini pjesnicima, osim da suracluju n hrv;itskirrr rlasopisima i publikacijama. IIUIIAKOVIC, A:;af (1938.). Rodio se u Stocu od oca koji jc kao hrvatski 6asnik poginuo kod Bleiburga 194:_,. Gimnaziju i sveuiili5ne studije zavrlio je u Zagrebu: cilktciat iz veteline, magisterij na prirodosiovno-rnatematii:klrn iakujtetu i doktorat iz n'reclicine, Bavi se znanstvenim istra:)ivnnjem ria poij'u priior:lnih narii
je vi.ie rnediciaski}r i bioiu(l
i
tesa.rufskog sa-
dtia1a, te dlanke i rasprave iz hrvatske povijesti (Miesto Muslitnana u h,raatskoi narodnoi zaiednici, pitanje nacionainog, 4tretiiel,ienia Muslimana X\osne
i Hercegoaine. Hrvatski
razgovori o Slobcdi, Knjiinica llrvatsl
EIiIi{OViC, Esad. Roden 1942. u Zeni,:i. Zbjrka pjcsrirnt: Pokuiairaamote{e (1971.).
FIRAKI, Mustafa (1775.-poslije 1827.) je napisao u stiilr narocine pje.rmc ,,Molbu Visokoj porti iz Bosne, u kojoj se iznosi st:rnje siromaha, na bosanskom jeziku,'. I)ok se frn Filip Glabovac na kri6anskoj str-ani tuii : ,,Kad kralj o6e da kog sawe f tad Arvate rncire prrvc / a dobitak kad se diii / tad pitaju : gcli ste bili", ra rnuslimanskol' strani ova_j nad autor kaie: ,,Cuvajui:i rai:a i krajine / I po Bosni velike planine / Oblaieci krvave haljine... / Dvanaest godin bijuii
r88
:irljake / Pogubismo po izbor junake / l'etnaest Irjlittl tLLli srno iehita, / Za to clanas nitko i ne pita..." Ova usporctlblr
pokazul'e svu tragediju i jalovost bratoubilaikih rrtova izmedu sinova iste domovine, a za interese tadanjih velikih si)a, Austrije i lurske. Original ovog arzuhala bio je jc! prije rata u privatnoj zbirci Mehrneda Handi'i6a u Sar:Ljcvu' h{ustafa Firaki je sin pjesnika i kroniiara lV{ula Mustafa Ba-{eskije, a i stim se bavio zapisivanjem dogadaja. U niegovoj biijeZnici zapisani su"'razliiiti tekstovi na orijenttrlnim jezicima i stanoviti broj narodnih piesama na hrvatskom jeziku.
GRABCANOVIC, I\{ustafa II. podeo se javljati pjesmama 1921 . r Gaireht, i Nouom llahrnu. Sulaeluje zatim prete;no tt Noaom Beharu, a prcd rat i r Musl'i,nturtskof stti,iesti i Narodnoj uzrlanicl, u kojima je objavio tlo rata oko sto i petleset pjesama. Taientiran i snaZan pjesnik, on oblaaluic u svojim pjesmama motive piesama Bosno.
ljudi iz Podrinia. Izdao je i
zbirltr.r
IIADZIC, Ibrahim. 0 ovorn mlailem pjesniku nemamo podrtaka.
HEVAJI USKUFI, to{ustafa (1601.-poslije 1651.),
skrai:eno
Hevo, a na orijentalnim jezicima Muhammad Hau;a'i Uskufi. Rodio se kao begovski sin 1601.-02. u selu Dobrnji kod Donje Tuzle, koja je tada pripadala zvornidkom sandZaku. Ostaviii rano bez roditelja, potucao se po svijetu u poti'azi za znanlem i konaino dopire do Carigrada. Ostalo nam je od njega nekoliko pjesama na turskom jeziku i nclto stihova na arapskom i pclzijskom, a temc su tnu cltttitvcrri problcrni i zla (progoni, pohlepa, poclmitljivost ikl.). Iza Mehmr:tla trrdeljca (1588.-89.), pjesnika ljubavne lln:utske piesme Rhiru:at tiirki,si, Llevaji je najstariji pjesnik Musliman hrvatske aijamiado knjiZevnosti, Napisao je hlvatsko-turski rjednik Makbul-i:arif (ono ito se svida razumnima), koji je vrlo rano pi'ozvan Potw-Salxidiia, jer je napisan po uzoru na perzijsko-turski rjec:nik Tuhaei-Sahidi turskog pjesnika Ibraima $ahidi. Rjednik ima dvije stotine i trideset stihova, sastoji se od uvoda na turskom, trinaest poglavlja na hrvatskom i turskorn i zavlietka na turskom. Dovrien je 1631., a 1660. bio je vrlo popularan u Sarajevu. Hevaji je napisao i nekoliko piesama na hrvatskom: dvije ilahije (Molimo sc BoZe Tebi, Viinjemu tsogu koji sve sazda), jedan poziv svojim sunarodiijacima da se pridruie Istramu (Ja, karrri,
l8()
i
jedan vedi spjev o Zenarna (A Boga vam sve je stara hrvatska ikavica, koju on, poput njegova suvrernenika fra M. Divkovila, zove ,,bosanskim". Iedan je prepisival nadodao naslovu njegovih dviju pjesar-na krivo turnairenje da su na srpskom jeziku.
vami v(tju)
Zene). Hevajin jezik
HOIiIC, Alan (1923.). Ikr(lrrn
jc rr Kulen-Vakufu, gdje
vriava pu6ku Ikolu. Gimntziju jc pohiLrlao u Biha[n
luci i kroz tlvijt:
za-
i Banja-
go
L'atbe
assassin1.e (1958.)
se mnogo
i
i
pohvalno pisalo,
Blassure uu. flanc du ci,el (L962.) i one su ga uvrstiie medu najpo-
znatije mlade kanadske pjesnike. ,Ali Hori6 ne zapuita ni stvaranje na hlvatskom, pa mu je jedna vrsna zbirka pjesama, Nenrir duie, objavljena 1959. u naklacli knjiZnice ,,Osvit" u Madriclu. HOROZOVIC, Irfan. Roalen (1947.) u Banjaluci. Studira knjiievnost na Filozofskom fakultetu u Zaglebu, Objavio je zbirkrr pjesama Zaedajsko blaeo (L969.).
sltog pjcsrriltva Pod tudim nebont (I)vt:rtr.rs Ait't:s. l1)57.). rr rr Vrrlcrrciji L965. izlazi mu jedina zbilka pjcsarntr (l ltttttttrittrtr I))'efirena, Suraiiuje u mnogim hrvatskim novitlatrta i t:tsopisirna izvan domovine.
IDRIZOVIC, Nusret (1930.). Roden je u Sandiaku (Bijcltr polje), srednju 5ko1u zavriio je u Zagrebu, a knjiZevnost jtr studirao na Filozo{skom fakultetu Hrvatskog sveuiiliSta. Ziio je jedno vrijeme u Sarajevu, a sada stalno Zivi i djeltje u Zaglebu. Fodinje knjiZevni rad pjesmama, ali iza toga preiazi na plozu, u kojoi njeguje metaforiiki izraz i stil' Rornani su mu: Ne zaboraai, sairalu Bulo (1956.), Smrt niie ftral (f960.), Nhaa i d'rluiu (L961.), I rlun... i rtoi... (f966.), Dioin (1967.) i nedtvno objavljcni tornirrt //totra bez Bog'a (MH, 1970.). Izbor novela objavio je u knjizi llorkhtu Liubaa (f965.). Svoje pjesni6ko stvaralaltvo pot:txr jt: lxrr:rtrotit I'i,{drte se odreti ne nu)gu, a potom je izdao zbirku pjesitrrtt Zootrtt
ttsne (1969.). Radio-Zagreb i Radio-Sarajevo su lnu plencrsili radio-drame: Bezazleni, aukori, Obralun i I'iubaani sastanak. Bavi se i zanimijivirn povijesnim temama bogumilstva i sredniovjekovne Bosne, koje 6e tiskati u knjizi Diiaci. i baiti,ttiri, od kcje je odlon'rak i Kam'i' i.zgu'bliena
i
plentena,
IMAMOVIC,
cegovina). Mekteb, pubku lkolu
i
gimnaziju zavriava
u
I\'Io-
staru (1942.). Upisuje se na pravne nauke na Hrvatskom sveuiililtu, ali je pozvan u hrvatsku vojsku gdje sluZi kao 6asnik. Od 1945. je u tudini: Italiji (do 1947.), Siriji (deset godina), Australiji (sedam godina) i opet u Europi. U gimnaziji je suradivao u omladinskim listovirna, a pn'u mu piesmu objavljuje mostarski Polet. OrgttnizJrao je viSe radio,reportaZa na Radio-Zaglebu. U izlrjcgliitvu Hrustanovi6 nastavlja knjiZevnim radom. Sulac'lujc u iasopisu Croatia (Fermo, Itaiija). U Damasku jc s nekoliko rodoljuba osnovao Druitt;o llroata i 1949. pokrcnuo i uredivao nezavisni list Hraatska Volla. Sucljeluje u antologiji hrvatskog emigrant1s0
Roden 1944. u Zvolniku. Zbirka pje-
ISI,AMOVIC, Mesud. trtoden 1926' u Banjaluci, dobitnik je nagracle ,,Veselin Masleia". Objavio jc zbirke pjesama: lgre Dremena (f956.), I'Iostooi tt' oiirrut (1959.), (]l,utttnt za lfutbuu (1963.), Pozdraa (1968.) i Yotloderint: srra (1.971.). Zivi i
ledi u I{RUSTANOVIC, Husnija (1923.). Roden je u Gacku (Her-
..A.hmed.
sama: Od iada zarada (1969.).
Banjaluci.
KAIX4IJA ZRINOVIC, trIasan (?-169I.) Baba Zerri,n-Ogla, rodom ie
iz
Sarajeva'
ili Ilu;an Ktiinti U mladim danima
otiiao je u sofiju i bio kod "iejha Muslihuddina UZi6anina' Kad je dobio idi,azet (svjedodZbu o zavrienim teoloikim nankama), vratio se r zavi(ai i postao navodno iejh u Sinanovoi tekiji. Kao dobrostoie6i dovjek i svoju je ku6u pretvorio u tekiju (dewiiki samostan) halvatijevskog reda, gdje ie bio 3ejh. Preko Miljacke podigao je drveni most, nazvan iejhanija-6uprija. U doba gladi 1682., kad je izbila bunt' stavio se na delo siromainog sarajevskog puka i t'..aiirr Bodjelu Zita koie su bogataii skupili radi Spekulacije. Radi toga je bio protjeran u Zvornik, gdje je kao imem umro i 191
gdje rnu je pciignuto turbe. Pisao je arapski i perzijski, a na trrrskom je ostavio Diaan (zbirku pjesama), jedan pro-
feiski mistidni spjev Warida,t i nekcliko diclakti6kih spjevova. Na hrvetskom je riapisao dvije pouinc pjesme, jednu protiv puienja cluhana i cirugu za poclizanje patriotskog duira. Najznaiajnije su mu pjcsrne O osaoieniu lfundiie (1669.) i poziv svojii-rl surraror'lnjacima kr,icanirna da plitrlu na Islan (O Ilrauti r\uitc nrc!).
iitalaca. Pjesme su mu takoder tiskane u tttrtogittt ttitiittt listovin-ra i iasoprlsima te t Zborniktt S'oaiii (Z"tgrt:lr' llXil).). MEI{MEDAGIC, Enver (1929'). Rodio se u Zagrcbu
iivi
<\a odlaska
gcljc
u emigraciju. U tudini je prvo u Italiii i
u
zatirn u Argentini. Prva mu zbirka pjesama Refleios (Odlazi) izlazi na ipanjolskom (Buenos Aires, 1954.)' a druga, Soijetla i sjene, na hrvatskom, s prilozima na talijanskorn i ipanjolskom. Suraduje u mnogim hrvatskim pulilikacijama izvan dornovine. Zastupljen je u aniologiji hrvatskog emigrantskog pjesniltva Pod tu,dim ,'Iebont' (Buenos Aires, 1957.).
i i:asopisa i bio je prevoden na nekoliko jezrika. Zastupljen je u knjigama: Od kraia do beskraia (Mostar, L964.), Daa
L{EDZAZI (?-1610.). Rodio se i umro u Mostaru. Irno mu je iarri, a pseudon.im Mediazi, ito 6e re6i ,,Metaforiirki", jer je u svojim pjesmarna volio upotrcbljavlti iudntr ttsporedbe i metafore. Balagi6 je o njernu dao pleoltar srrd, ilok
KAJAN, Ilrlthinr lbn (1943.). Ilodio se u Mostaru, stuilirao
je na
I'ocia1,;o.!koj akaclemiji
u
Dublovniku
i
sacla
iivi
Zagrellr. CIan je l)ruitva hrvatskih knjiievnika. Svoje pwe pjesme objavio je kao petnaestgodilnjak u Mostaru u Slobodi i MLadoi llercegoahfi. Javljao se zatim u cijelom nizu listova
puta sedant. (Lukavac, L964.), Zbornik SDaii| (Zagreb, 1969.) i antologiji Noai, fuxatski. piesnici (1968.). Do sada su mu tiskane samostalne zbirke poezije: Arabiia linbaui (Sar. L967.) i Al-saiab i kantena aaza (Zag,-eb, 1969.), a najavljena je i tre6.a, Akiam olur, Za svoju poeziju je dobio clvije nagrade. U zadnje vrijeme takoder se bavi kritikom i kratkom pricom.
clanainjern iitaocu Med,Zazijevo pjesniitvo vjerojatno izllJcclt ne samo zanirnliivo nego i originalno' U zadnie dolrl nje-
I{.{PIDZIC-HAD:ZIC, Nasiha. Rodena u Banjaluci 1930. Diplomiraia na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavila
lovao u Sarajevu i. z,arana ulazi u dervilki red kaderija. Cijelcg je iivcta kaderitski mistik, koji pide natpise na
je zbirke pjesama za djecu
ni
:
most (1965.). Dobitnik
ZiviiradiuSarajevu.
je
u iurni
(1962.) iVezenagrade ,,Veseiin h4asleia".
Maskenbal
KARIHMAN, Ferid (1930.). Sin nekad ,,srpski olijentrranog" Muslimana, koji je za rata morao ipak bjeZati pred detnicima u istodnoj Bosni, da spasi glavu i obitelj, a poslije rata se iselio u Tursku. I(arihman je nakon svriene srednje Skole u Adani preiao na studij u Sjedinjene Ameriike Dri,ave, zavriava ga i dobiva nakon postdiplomskog rada naslov doktora lilozofije (Ph. D.). Nakon zavrsenog studija, radi u Srednjoj i Juinoj Amcrici. Dobitnik je Jubilarne knjiievne nagrade 1970. u povodu dvadesetgodiinjice llrvatske revije za ilanak lJroarski kniiieonici Musli.nuni.
gcvim se pjesniltvom bavio Omer Muii6, koji je prcveo
iurskog
i pjesmu Stari ,nost u
s
Mostaru.
h,itrJLI (1714.-1781.). Mejli je pjesnidko ime derviia Mehrnecla Knranije (Dn'rwish
sakralnirn
Mulnmmad L4ugli,). Rodio se i iko-
i profanim spornenicima svoga Sarajeva, ali
isto
tako piie lirske i prigodne pjesme. Smatran je uvaienirn pjesnikom po ilanovima svoga rec'la, a i Mula Mustnfa Baieskija, sarajevski kronidar, najljeirie pile o rrjernu: ,,Kultrn.ija, s pseudonirnom Nlejli, u 6ulaht jc, duge kosc, dt:rvii uglednog reda, clegantan) uiren i pjcsnik, i to sirvricn pjcsnik, tako da mu u Bosni nema ravrlog. U'z to je jo! rnjcltrrnin (Sarajiija), rieienja, bjelobrad, ima dobro pan6enje, prur je znanja, ijubitelj lijepe knjige i slikar. Iako dobro poznrrje ;{ramatiku i sintaksu arapskog jezika, on ne i'eli da se tirne isiiie." Razbolio se i umro prigodom jednog posjeta Travnikrr, gdje je doiao da zatrali od vezira pomo6 za popravak svoje tekije u sarajevu' Podiva u Docu kod Travnil
}{]IPOZNATI BULJUKBASA (oko 1760.). Duaatlslci arzulnl
predstavka u stihovima, koju je neki ag:r i buljuk-baia (satnik, zapoviednik satnije, 6ete) poslao bosanskorn namjesnii
1'e
MASIC, Mehmed (f939.). R,,tlio se u Mosevcu kod Maglaja. Po zanimanju je profesor i sada iivi kraj Zagreba. Objavljene zbirke pjesama su mu: Vieiita dugotania (Zagreb, 1966.) i Bogumilke (1969.), koje su vrlo dobro primljene od kritike i
I 1)3
192
13
sudbine, jer ,,Teika je ovo krajina
i krvava haljina."
Arzuhal
je napisan ikavsko-ijekavskim hrvatskim jezikom i arapskim pismom, a u svoje vrijeme je uiivao veliku popularnost. Prema najnovijim istraZivanjima DerviSa Korkuta izgleda da
bi autor mogao biti
Mehmed-aga PruS6anin.
NEPOZNATI PJESNIK (17. stoljeie). Dok je Krajina bila ,,krvava haljina", Sarajevo jc u sigurnoj zaledini napredova-
i cvalo. kao ito se vidi iz pjesama Nerkesija i Reiida. Aii 1697. zadesila je grad nesre6a, kad je princ Eugen Savojski s oko 6 500 vojnika provalio u Bosnu sve do Sarajeva i dao grad spaliti. Uiasnut, nepoznati pjesnik vidi u tome kaznu s neba, koje je,,poslalo otrov da ga ispijemo,6alu po daiu"... i ,,iznad svake granice... pokazalo svoju Zestinu". 1o
NERKESI (1592.-1634.). Nerkesi je pjesni6ko ime Muhamcda Sarajlije (Mukammad Nergisi, as-Saraii). Rodio se u Sa-
lajevu, a ikolovao se prvo u Sarajevu, a zatim u Carigradu kod udenjaka i pjesnika Faizija (Kafzade Fejzulah-efendije). Nema sumnje da je utjecaj velikog Faizija na svog darovitog udenika bio velik, jer se Nerkesi ubrzo i jo5 vrlo mlad istiie vrsno6om svoga pjesni6kog stila. Postaje zatim poznat kacr profesor, kadija i povjesnidar. Nakon imenovanja 1684. za sluibenog povjesniiara Murata IV. krene sa sultanovom vojskom u boj na Revan, no putem, nedaleko gradida Gekbuze, konj mu posrne i Nerkesi u padu pogine. Vjer.ojatno je tada sahranjen u Gekbuzi. Nerkesi je pisao na turskom i perzijskom takovom vrsno6om, da J. Hammer-Purgstall u svojoj povijesti osmanlijskog pjesniStva kaZe, da on ,,zasluiuje da ga se smatra turskim Narcisom radi njegovih
i Ghazawat-i Maslam.o
(Maslami-
ORAHOVAC, Sait (f909.). lloclio st: rr ltrclgorici, Crna Gora. je na Filozofskom fakultetu sarajevskog sveudili5ta. Podeo se javljati pjesmama 1924. godine. Vrlo rano
Diplomirao
je prelao u Sarajevo, gdje trajno Zivi i djeluje. Objavio je niz zbirki pjesama: Vihori uzdaha (Podgorica, 1g28.), Ne194
rnirrte soieti,like (Sar. 1930.), ltLotiai iz Bosne (Sar. If)ill')' (Isponi (Nikii6, L933.), Li/rska saoptenia (Sar. 1938.), Vlisci
i
kl,iktaii (Sar. 1946.), Soneti (Sar. 1953.), Sonafska siarutotitt (Sar'. 1957.) i Korak do zida (Sar. 1966.). Izmedu sporn('rrrrtih, najzna6ajnije su mu zbirke Soneti i Sonetska sientetfiu' Izclao je takoder nekoliko zbirki i panorama narodnih pje-
anegdota, od kojih su zanimljive Anegdote o nuiirrt knii\eanicima (Sar. 1961.) i vrlo dobra antologija Seodalinke, Itularle i romo.nse Bosne i Eercegoai,ne (Sar. 1968'). Dobitnik jc nagrade UdruZenja knjiievnika Bosne i Hercegovine.
sama
i
u Ulogu i diplomirao na Vidoj pedagoikoj Skoli u Beogladu. Usprkos svome ikolovanju, uspio je sa6uvati hrvatsku r'jekavicu tc ie svir svr-rja cljela objauo u Sarajevu, gdje iivi i djelujc. l)oi:co sc javljati t Buduinosti, 1930. Objavio je zbirke pjesarna : l'iesmr (.Siu-' 1952.). Razgooori (Sat. 1954.) i Blihe su pttstule zLtiioxlc (Sar. 1958.); zbirke pripovijedaka: l.iudi smo (Sar. l95l't')' Sumo ioi kosoai zai2d'uiu (Sar. 1964.), te joi knjigc Nu thtinosfi (Sar. 1950.) i Iznad gore xietri zbore (Sar. I96u')' Dobitnik je naglade UdruZenja knjiievnika Rosne i lIercc-
PANDZO, Sukrija (1910.). Rodio se
govine.
RAMUSOVIC, ]aiar. Po6eo se javljati pjesmama u Noutl;ri' Beharu 1939., a zatim mu ih jo! objavljuie tz Noai Behar i lluslirntntska scijesf. Nemamo podataka o njegovom daljnjem knjiTevnom radu.
RESID (oko 1640.-poslije 1715.) je piesnidko ime Muhamecla. tsio je bogat i uien iovjek. Pjesme je pisao na turskom
i perzil'skom jeziku, a znao ic takor.lel izvrsno i arapski. Napisao je Diuan (zbirku) pjesai'na, od koje se jedan rukopis nalazi u Gazj Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Tako'der je pisao natpise, prigodne pjesme i pancgirike. SALiHOVIC, Ferid. Kao emigrant i,ivi ve6 dugi niz godina
u Engleskoj, gdje je aktivan u organizaciji Hrvatske
seliaike
stranke. Suraduie povremeno u Hroatskoi reaiii, Llrxatskont g/asu i drugim hrvatskim publikacijama izvan domovine.
SIDRAN, Abdulah. Roden 1945'
na:
u Sarajevu. Zbirka pjcsa
Eahbaza (1970.).
ZUIfl,DI (?-1874.) terdarije. Rodio se
je pjesniiko ime Abdulkerirnl <:l 'li'l' u staroj i uglednoj poroclici tt Srtriti.vtr' I
1)5
Bavio se uz pjesni5tvo i sa znano56u. Pisao je pjesme na turskom i hrvatskom jeziku. Na luvatskom je spjevao jednu op5irnu pjesmu o osnovnim isiamskim vjerskim duinostirna. Piesma
RJECNIK
u slasu Saraiersa je prijevod s turskog.
'IABAKOVIC, Sadik. Roclen 1942. u Dubravama kod Bosanske Gradilke. Objavio je zbirke pjesama Imaginarna zemlia (1967.).
Zivi i radi u
Bosanskoj Gradiici.
ZUNIC, Ismet (1914.-1945.). Roden je u Donjoj Tuzli, ma-
trrrirao je na Gazi Husrevbegovoj medlesi u Sarajevu 1937. i brlo je slu3a6 ViSe islamske Serijatske lkoie u Sarajevu. Strradivao je u sarajevskim listovima Noai Behar, Muslintan.ska sui,iest, Saiiest, El-Hidaia, te u zagrebaikom tjedniku Saiiet. Prevodio je arapsku predislamsku iiriku. Pisao je takoder pod pseudonimom Beiir Babi6. Zastupljen je bio u .Lirici hruatskih. soeutiliitaraca (Zagreb, 1939.). Stdjeljan
je
1945.
A pranje ruku, nogu i lica pred molitvu Abdest Adet - obi6aj, navika, tradicija Ags - prvak, veleposjednik Aga-ialaa'skupocjene Siroke hlabe koje nose agt, prijatelj Ahbab Ahiret - zagrobni iivot Aiet - izreka iz Kur'ana Akia- najsitniji turski srebrni novac Aklam.sumrak, detvrta po redu muslimanska molitva Alciam -hair olsun dobro vede
Akiam olur Alai-bafiak Alamanl
-
A,Iamet
Al-biniiiAletn
Allah
-
1p6n -
no6- je pala - sy6i216, paradna zastava -Nijemac
zrak, predznak crveni ogrtad -ukras na vrhu minareta, cio svijet, dragi. kamen Bog usklik preklinjanja i vapaja: pobogu, zaboga
preporuka, zavjet, svetinja, predmet Amanet- duvanje pohranu,
Ari
dan
na
boije prijestolje
Arzuhal molba, predstavka Asa Stap dudotvorni
Aiikluk Ijubavni razgovor - plemenite pasmine Ar konj Atmeidan Aaliia
-
konjsko sajmiste, hipodrom dvori5te
B Bairalctar
Bakiia
zastarmik
- bregoviti
predio Sarajeva s muslimanskim grob-
ljemBard narodni pjesnik Bariakzastava
Baiia r96
-
i
pjevad starih Kelta
vrt, vo6njak 197
Bailuk
muslimanski nadgrobni spomenik
-
Beg
zapovjernik okruija, pokrajine; plemi6, feudalni
gospodin
cvijet vo6ke
Behar
Belcrija-
onaj koji se rado opija predgtade Sarajeva -kolijevka Beii,ka pokrivena iar5ija Bezistan-
Bendbaia
Biliur Boiia
i bandi
[)vs7n -
Duimanin Dutsar
rubac, stolnjak
BuIbuI-
Buliuk-basa
Busiia Butum -
cesta, put trgova6ka radnja
Duian -
-kristal
-
Dioan, Diuan zbirka pjesama, vije6e, savjet Ddzd,ar zapovjednik tvrdave whovni upravnik lova u Turskoj corevinl, Dogandii-baia zapovjednik -carskih sokolara l)u)4 molitva Bogu, blagoslov
-zid
-
neprijatelj
slaw! satnik, zapovjednik satnije, dete
-
zasjeda
F)
sav, 6itav, cio
-
Derd,an
ogrlica
- postolje s razapetim platnom na kome se veze Eerzelez Aliia legendarni muslimanski junak Dulistan ruii6njak Eulsi,ia - ruLita voda, ekstrakt Derdef
Aamd,i,i
Aafunia Aaui-baia Aariija
delenka demer
ladarski, splavarski trgova6ka 6etwt gis[61n2
do6asnik, podoficir, narednik
- vrst perianice
DZ
- ialost, jad, gor6ina
Aesma - zdenac, bunar, kladenac; izvor iz kojeg voda tebe na cijev
cijev lule, lula
di.buk
Aiaerica
Airak
Aoha Aorba -
-
svije6njak, svjetiljka mala kapa -sukno bolje wste
juha
-
E gospodin, gospodar; muslimanski sve6enik Efendiia -razgo.uor, zabava u razgovoru Eglen Ehli-Islam muslimani, muslimanski narod
c Caba
CilibarCitab
-
u Meki jantar knjiga, zakon, sveta knjiga
islamska sveta zgrada
-
Coiak Culah CuTniia-
klt
F
kapa (obidno bijela)
-
most
198
korist, dobit
Fatih
osvajad
jedan od nadimaka boga Apolona svjetiljka
Zenski ogrtad sultanov ukaz, naredba, zapovijed; dugaiko pismo Fes muslimanska kapa s ki6ankom Fild&an Salica za cmu kavu Fukara - siromah, sirotinja
Ferman--
lijendina, neradnik i,eljezan, od i,eljeza
- pripadnik reda u - 6ovjek povuden
Demtuli,
Deraii
Faida
Febo FenierFeredia-
D Dembel
Diamiia muslimanska bogomolja D*ebrail - arkandeo Gabrijel Dienet - raj
Islamu, redovnik, skroman
i
-
100
G
K
ratni junak, pobjednik Gairet - nastojanje, pomo6; privrZenost Ciulsiiavidi dulsija
Kaba
Gaziia
-
H Hafiz
onaj koji zna Kur'an napamet
Ilair olsun!
sretno
I
neka je sretno
I
Zii'otinja, stoka -stanje, prilika, okolnost, situacija HaI Halaat velika prostrana soba u prizemlju starih ku6a, - obiteljska soba intimna Halwetiiski red, Halaetiie dervi5ki red Handi,(n orijentalni dvosjekli bojni noZ, rnad Hamailiia zapis zavijen u plaheo ili koZu Hanikah - tekija s internatom za derviSe IIarui -glavarina, wst osobnog poreza - poket, gibanje; ponaSanje, postupanje; sprema, Hareket materijalno stanje Harem Zensko odjeljenje u musiimanskoj ku6i; ogradeno Haiaan
diamijsko dvoriSte
Hesab-
Huriia
Kaisarliia
gradi6 nevjernik - prepiranje, bitka svada, Mojsije
Kasaba
Kaur, kaaur -
Kurban
rajska ljepotica
cipelar koji pravi kajsarije (cipele od crvene
kozje koie) marelica Kajsiia Kalaili, - prevuden kositrom, kositren Kreta KandiiaKandili - kandilo, uljana svetiljka Kapiia - vrata Ialost, tuga, briga Kar, kahar teiki, veliki sevdah, ljubavna melankolija Karaseadah svrati5te za karavane, putnike Karaoansarai-
Kiridiiia
ra6un, broj, procjena
-
krletka Kafez, kaoez :; Kahaa, kafa - kava - opanaka vrsta Kaii;liie
Kelim
Hidaie - ime: upu6ivad na pravi put Hidfura - poietak radunanja muslimansl
vozar, kirija$
-
Ertva, bravde
bajram
Kur'ana
Lokman
llahiiaIsmaiil
teolobkim naukama po-
ramazanska vedera
-
i
uramljeni citati, obi6no iz
arapski lije6nik dudotvorac
iz
istobnjadkih pri-
patrijarh Abraham
- svjedodZba o zawienim trebna za zvanje muderisa
Idiazet
lftar
gove6e koje se kolje na Kurban-
kaligrafski napisani
povijetki
Ibrahim
ili
L Leoha
I
Caba
primljen, usliSan, prihva6en - krivica, krivnja Kabahat koji pripada derviikom redu ,,Kaderije" Kaderitski.-svilena bariunasta tkanina Kadifa Kadiia - sudac
Kaoga
Hazreti sveti, uzviSeni, poStovani HEm - tsto Hero - Hercegovac
vidi
Ifubul-
M gradska detvrt
Mahala
poboina pjesma Abrahamov sin Izak
- galerija u dZamiji - osobe Zenske
Mahfit
gdje obi6no obavljaiu molitvu
mjesto sakupljanja na Sudnji dan; mnoltvo ljudi Mahzar - skupna molba ili tuZba; izvjeltaj Maidan - rudnik -imanje, imovina, imetak Mal posuda u kojoj se drZi i'eravica radi grijanja ili Mangala pripravljanja kave
Mahier J
poiar, vatra Jangiia Ienii,iar,- ianii,ia.r, ieniiar Sultanu Orhanu 1328. -
lusuf 200
-
lijepi
Josip
rod turske vojske osnovan po
Ma&trafo
-
6aia 201
muslimanska vjerska Skola poput oboZavatelja vatre
Medresa
Mediuski-
Meidan - povelik ravni prostor; boj, dvoboj Melem - lijek, pomada koja se privija na rane Meram - i,elja, volja Mesdiidmanja muslimanska bogomoija bez minareta - red, Mealeaije derviSki red osnovan po DZelaMealoaiiski, ludinu Rumiji poznati spjcv lilozofa DZelaludina Rurnije Mesneaiia (umro 1273.) poput pjesniikog djela Mesnevija Mesrrcoij.ski rorlenje, Mealucl blagdan roclenja Muhamedova
*n^n _Minuret MurJeriz Muftiia Muhadiir-
grob
visoki vitki toranj diamije nastavnik, profesor medrese muslim. sve6enik najstariji po rangu u pokrajini izbjeglica, iseljenik, emigrant Muiezi,n, muezin diamijski sluZbenik koji s minareta poziva vjernike -na molitvu Mula uEen iovjek, teolog; u ve6im gradovima sudac, udenjak, doktor Munara visoki vitki toranj dZamije Murad, - zavjetna molitva
-
lq[11s61
Muslimnn ske
iz
Mojsije
musliman: pripadnik, sljedbenik Islama, islam- Musliman: musliman hrvatskog jezika i koljena vjere;
Bosne, IJercegovine i Sandiaka drvena re5etka na prozorima muslimanskih ku6a
Muiebak Mutaak
-
-
kuhinja
akrobata na Zici
Pehlioan
I'eigamber-
ili
uZetu
Boi'ji vjesnik, BoZji poslanik
_ -ptozor
pendier
znameniti turski voskovoda, Hrvat
Piidle
- vrst stare vojniike kape u janjidara, slidna ili-saruku
Poia
turl>rtrrtr
R polica, pregrada u ormaru Rafa BoEja milost, Pokoj Rahmet Ramazan-
Ridaan RuZdiia -
61151ft161115ki
stalaZi
mjescc posta
- ime andela vratara
na rajskim vratima
prvi stupanj slednje
-
ili
Skole
S
zora, jutro, rnolitva u isto doba carski pobo6nik, dasnik Satlriazam - veliki vezir Sandiak - zastava; Pokrajina - in Campo Gospa od polla Santa Mari.a g43 v1stl tambure s -dugim drikom - blistavi optok Skoljkine nutrine Sedef - serdi,ad& prostira6 na kojem musiimani klanjaju Serl\iada, Sabah
Sabi.t-iaui
-
}.ramaz
drveni kovdeg obloZen i okovan limom i koZom se drZi djevojaEka oprema Seiahatnama - Putopis povoljno stanje spas, Selamet Selsebi.I - rajsko vreio Smederevo Semandra pograni6ni krai, granica krajina, Serhat Ijubav; ljubavna ieZnja, zanos Seudahboinjaika ljubavna pjesma Seadalinka - mjesta koje je sjediSte andela na nebu ime Si.dra Sehara
u kom
N punjen, napunjen Nadolmlien Nai tanka- dugadka frula - -- muslimanska molitva koja se obavlja pet puta na Namaz dan
graditelj, gradevinar Niian - cilj; biljeg, madeZ; odlikovanje, nadgrobni kamen na -muslimanskom grobu
Neimar
Nobe-ieter
P
-
kandirani 5e6er
Silah Simurg
orulie
Sofra
stol (trpeza), sinija
sudbinu
Sohbet-
Sol
Sokol
o
ohola bajoslovna ptica, koja je htjela razvrgnuti
razgovor, sijelo, sastanak
-rod, pleme;
Podrijetlo, wsta
Mehmed-pa5a Sokolovi6, jedan od najve6ih turskih
Hwat vojskovoda, ulica
Odink
dimnjak; ognjiite; ku6a, dom; obitelj, porodica,
- rod koljeno,
202
Softak Srmen -
Surgun-
-
srebrn; vezen, ukraien srebrom
put za
Prognane
90i]
POSEBNI PIIILO(;:
5
Balilndiiia sokolar - ,,no6ni miris" cvijet Seboi
Sedroan Feh.er
vodoskok
-veliki grad
\ehid, -iehit
muienik, onaj koji gine junadkom smr6u u borbi za vjeru starina, starjeiina tekije, prvak dervi5a Eeih
- muslimanski vjerski zakon, muslimansko kanonsko Eerijat - islamski propis pravo, Seitan davao, sotona, vrag -
T upravo, bai tako
Taman
- dervi5ki samostan plitica od mjedi, plitka bakrena posuda Tepsiia-Hasan-paia Tiro, turski vojskovocla, Hrvat Tiro prvi plod vo6ke u jednoj godini Trofanila - rajskog stabla Tuba ime - 4upriia pontonski most Tunhazli Tur sinajsko brdo Tmban kapa s omotom od tankog platna T'urbe - mauzolej, natkrivena grobnica Takiia
U Ulema
u6enjaci, sve6enstvo
-
V Vakat Vatan Vezir
-
vrijeme domovina, rodni kraj, zaviiaj
upravnik pokrajine, vilajeta
z pas, lovaiko pseto Zagar - gunj od smedeg sukna Zagariia Zeman Ztiafetr
Zorba Zurla 204
-
vrijeme 6ast, goz.ba
nasilje, teror vrsta svirale s jakim piskavim glasom
F{RVATSKI Ki{JTIEVNTCI MUSLIiNANI
HRVATSKI KNJIZEVNICI MUSLIMANI CETTRI STOLJECA OD MEHMEDOVE ,,HRVATSKE PJESME" DO SELIMOVICEVA ,,DERVISA I SMRTI" (-)
ELEMENTI ISLAMSKE CIVILIZACIJE
U
HRVATSKOJ NACIONALNOJ KULTURI
Ier
hrcatskog iezika ium
Moi'e d'a goii,
Moie da spoii Istok i zapad, Piesmu i'
um.
Se.r'vsr-sec B.l5ecrd
je
RAZNOLIKOST nacionalnih kultura
prouzrokovana
dogadajima i
njihovim posljedicama, koje obiljepovijesnim iavaju i daju posebnost kulturnim razvicima ramih nacija' hrvatska nacionalna kultura, oblikovana kroz viSe od tisu6u godina stvarala5tva, a i nehrvatskog elementa medu Hrvati-
I
i materijalnih vrijednosti. No upravo ono, 5to je u6iniJo nalu kulturu posebnom
ma, ukupnost je svih nalih duhovnih
i razliiitom od drugih nacionalnih kultura, povijesni su dogattaji i razvoji na jednom pograni6nom podrudju. U svojem prepoznavanju i swstavanju civilizacija Toynbee je opravdano i bez kolebanja smjestio Hrvate u zapadnu civilizaciju, ali isto tako je odmah uobio njihovu pogranidnu ulogu na jugoistoku podrudia te civilizacije, mjestu kasnijeg
susreta triju civilizacija: zapadne, islamske i isto6no-ortodoksne. Razvoj hrvatske nacionalne kuiture se kre6e skoro iskljubivo unutar zapadne civilizacije sve do prodora Osmanlija. Ali od tada, elementi islamske, a donekle i isto6no-
(") Ova je studija bila prvotno objavljena.u^jubilarnom broiu',,Ilructske reaiie" / God' XX., sv. 4 (80). prosinac 1970.,'str. 983-996. Ovdje je ispravljena
i
dopunjena'
207
l l
o*odoksne civilizacije, pobinju prodirati na hrvatski zapad' Medutim, dok univerzalni islam zaclobiva za sebe jedan vaZan dio hrvatskog puianstva, dotle pravoslavlje uglavnorn prodire snagom seoba. Potonja sintbioza i nakaleml;iv:lnje novih tekovina na hrvatskorn zapldnja6kora thi unosi trove sastojke u hrvatsku nacionalrrtr hulluru i stvala od nje jeclnu izvanrednu kultrirokrlktL 1'ttljitvrL' d:r bi se onda konaino,
uslijed vala rnotlctlog nlcionirlizrna i okcidentaiizacije, usrnjeriJa u novo, suvlon..lcrro rlzdoblje razvoja' IJsprkos siluoj priviiriivttsti i sloicrrosti ovilkovih pojava, pravih
lroslrstica zl povjcsniiarc, nilrotloznanco i soc:iologe, hlvat-
slia zniirtost ostavlja ncrasvijeiilena iitrva podrudja hrvatske nacionalne kulture. Jo! uvijr-:h poriojri poveiik bloj eruciita, koji preskaiu njene islamske komponente, ili irn ne daju clovoljno vaiilosti iz banalnih politik:rntskih razioga' To se posebno vidi u danalrljern apsuidncrn tretiranju kullLrrnih kretanja u S. I{. Bosni i Flercegovini, koje sluibena vlast (upravo kao nekad austro-ugaiska) nastoji, s jeclire strane, odvojiti i osamiti od kulturnih gibrnla u S. R' Iirvatskoj (usprkos lozincri o bratstvu i jedinstvu), ilck, s ih'uge strane, jugocentralisti i velikosrbi utjemju stiah u kosti krrlturnim stvaraocima Zagreba i Sarajeva sa straiilom iovinizma, upr:avo da sprijeie bratstvo i jedinstvo r-rie F{rvatske i Flerceg-Bosnc.
1
* pittrltr(, s(.: bosanski jezik, ni bosanska knjiTcvnost zaito se to dini? Netko bi nam mogao na lrrz'itrtr txlgovorili' cla je to iskljudivo stvar nacionalne oprodjclicrrosti ili rrt:-
ni
H*ati
.,
srpsku, a neopredijeljeni
ni u jednu' Problem je u
poglc
onih nu"ionalno neopredijeljenih ustvari mnogo sloicrtiii i ne moZe nas zadovoljiti takav neznanstveni, povr5ni pristup, Jedan knjiievnik moZe-sAm sebe, svjesno ili nesvjcsno' neopredi;ellenim, ali ne moZe izbje6i ocjeni i "udriivuti organskom uvritenju njegova dlela u jednu knjiZevnost prema odreclenim kriterijima. Zato prije svega treba ustanoviti jasne kriterije za odredivanje pripadnosti jednoj knjiZevnosti.
U
slu6aju hrvatske knjiZevnosti
i bez obzira'
se radi o onoj starijoj, novijoj ili suvrtrmenoj' slijede6i kriteriji se trebaju dosliedno primjeniivati'
cla
li
l. Kriterii
l""roatske nacionalne pri'padnosti'
U
hrvatsku
knjiiewost ulaze svi pisci Elraati' ukljuiivo i svi oni (posebno u starijoj knjiZevnosti), koji su za sebe upotrebljavali povijesne nazive ekvivalentne
u ono doba nazivu Hrvat
i
za
tome, vrijedi Grabovdeva iednadiba HroutSloainac-Ilir. Ovdje treba spomenuti, da je naziv Sloaenac
toj", pte*a prije 18.
stolje6a
bio hrvatskim kajkavcima istoznaian
Slo-
t:i.ncu, dok su sadadnji Slovenci bili uglavnom nazivani Kranjci ili Vindi. Naziv Iiir je upotrebljavao u iznimnim
KIilTERIJI 2,4. ODREEIV:\N.JE i"itiPAilNOSTtr HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI
strui:ajevima i po koji pisac Nehrvat, ali u takvom sluiaju p.i-1".ta jeclnog drugog kriterija, na primjer jeziirrog, ocllui:*je o niegovoj knjiievnoj pripadnosti.
2. Kritarii hroatslte
1tokmii'nske
knjiiermost ulaze takodor pisci,
Saole ne pu,iti, a
tude ne prihoati.
NARODNA I'CSLOVICA
priytadtntli'
U
hlvatsku
koji su upotrobljavali
za
pokrajinske nazive: I)ubrootu' tirt, Boirtiak, Dalmatin, Slaaonac, Bunieaac, Sokac, Istriian itcl. I)uga rastrganost hrvatskoga nacionalnog podrubja razlogom je nagla5enom regionalizmu te priwemenom po-
:;cbe
i za svoj narod hrvatske
ograni6enju naziva Hrvat na izvjesnu pokrajinu' koja nije obuhva6ala cjelokupno hrvatsko etnibko podrudje' U sludaju, cla koji hrvatski pokraiinski naziv upotrijebi i pliparlnik koje druge narodnosti, treba se pr"imijeniti kriterij rracionalne pripadnosti ili koji drugi kriterij.
vlar:enju
ONO Ito se dogada na kulturnom polju uopi:e, oclraiava se i na knjiievnosti kao urnjetnosti rijcii. tor.rl bitn
b-h Muslimana, prema kojoj dcklrtlilrrrri u hrvatsku knjiZevnost, deklarirani Srbi rr
opredjeljenosti 'ula"e 1,
i
3. Ieziini kriterii. U hrvatsku knjiZevnost ulaze pisci lr'roat' skog iezika, uklju6ivli i one, koji su svoj hrvatski jt:zik zvali svojevremeno ekvivalentnim nacionalnirn
(sloahr.lci' 20{)
ilirski)
ik
pol
slavonski itd.) nazivima. Ovaj se kriterij primjenjuje bez obzira, da li se radi o lnjiZevnim (crkoeno-glagolioiki, srnre'
{i dijalekatskim izradaiima (dakavski, kajkavski, Stokavsko-ikavski i ijekavski)' Potrebno je jo5 spomenuti, da su Hrvati knjiievno stvarali i na drugim
meni hrrtatski knii\eond iezik)
jezicima velikih kultura (latinski, talijanski, njema6ki, turski' arapski i perzijski) pa ipak oni ne pripadaju drugim na-
cionalnim knjiievnostima radi primjene kriterija nacionalne pripadnosti
Iatinista
i
ili
kojeg drugog kriterija' To je sludaj hroatskih'
i"slamista.
Kriterii kulturne pripadnosti. Hwatskoj knjfievnosti pripadaju i svi oni pisci Hrvati i Nehrvati, koji su po rodenju
vnog podrubja (Gradii6anski i Badki llrvati, crnigttrnti ilrl')' o,r"i ," kriterij moie primijeniti samo u pos
ili je rocten,
dok se teritorijalni kriterij moZe primijtxriti
tt
slu6ajevima pomanjkanja podataka, dvoumice, ncoclrcttcjugonosti i osamljenih slubajeva sveslavenstva, integralnog Taclt naziva' i turskog talijanaitva slavenstva, madaronstva, It' i S' R' Hrvatske S' podru6ja sadalnieg podrijetlo sa se Bosne
i
Hercegovine moZe primijeniti,
koji drugi kriterij, recimo jeziini
ili
po mogu6nosti
uz
onaj kulturne pripad-
nosti.
4.
iti duiim boravkom u hrvatskim kulturnim sredi5tima imali ili zadobili osje6aj pripadnosti kulturnom stvaranju u Hlvatskoj. Ovamo spadaju i knjiZevnici' koji pripadaju hrvatskoj knjiZevnosti iz disto literarnih, estetskih i idejnih koncepcija.
Kriterii pisma' Hwatski knjiZevnici su pisali hrvatskom glagollicom, hwatskom 6irilicom (bosandicom), latinicom i arabicom. Svi pisci, koji su pisali hrv. glagoljicom ili bosandicom, pripadaju hwatskoj linjiiermosti radi hrvatske samoniklosti tih pisama. Kod onih, koji su pisali starim nadinima latinskog ili arapskog pisma, potrebno je primijeniti jo5 jedan drugi kriterij, recimo kriterij nacionalne ili
5.
kulturne pripadnosti, dok kod pisaca poslijepreporodne hrvatske latinice i arabice ne moZe biti nikakove sumnje, da se radi o hrvatskim knjiZevnicima.
6.
Yierski kri'tetii.
U
hrvatsku kriiZevnost ulaze takoder
pisci bez izrazite nacionalne svijesti, ali s jakim osje6ajem vjerske pripadnosti, koja je iesto puta i pod posebnim
okolnostima znala biti dominantna pri susretu civilizacija na nadem kulturnom podru6ju te pri odredivanju pripadnosti (na primjer dubrova6ki katolicizam prema pravoslavnom
i
muslimansko starosjedilaStvo prema unutrainjobalkanskim doseljenicima, bogumilsko-muslimanski
zaledu, katolidko
kontinuitet itd.). Radi univerzalnosti religija ovaj kriterij zahtijeva u mnogim sludajevima takoder primjenu jo! jednog od ostalih kriterija, recimo jezidni ili hrvatski pokrajinski, i ne moie
biti
ograni6en
ni na jednu pojedinu religiju'
DOPRINOS B-H MUSLIMANA HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI DO ZAPOSJEDNUCA I{ERCEG-BOSNE
Moi narod neka laganiiern Bu.d.udnost
liepiu na tebi
Perotn
osnitsa,
gled'a ideale st:oie, Poai,iesti ilrag,e otadl,bine moie!
U tebi
Muse Cazru C.t'rri PREMA iznesenim kriterijima pripaclnosti, hrvatska knii-
Zevnost izgled,a kao raskolni mozaik umjctnosti rijeii i stiha' u kom su skladno i kroz stolje6a slagane larolike kockice' stakalca i kamen6i6i dakavstine, Stokavske ilekavStine i
ikavitine, kajkavitine, glagollice, latinice, bosanbice i arabice, sve do apoteoze suvremenog kniiievnog jezika' KnjiLevnici, ti majstori-graditelji tog mozaika, ve6im su dilelom kr56ani
i
zapadnjaci, a manjim sljedbenici islama, pripadnici' velikih civilizacija, ali stvaraoci samo jedne
clakle, dviiu
hrvatske kulture'
Koliko su god u proSlosti mnogi b-h Muslimani kao veziri i vojskovode, umjetnici maia i poznavaoci drZavnidkog runije6a upotpunili galeriju znamenitih Hrvata, ne smijc se poclcijeniti ni broj danas poznatih pisaca'
Teritoriialnd kriterii, Radi izmijelanosti pudanstva te radi velikog broja Hrvata izvan hrvatskog etni6kog i drZa-
7.
2lo
!ll
H nsatska
Pa
aliamiad'o kniii,eanost
.Toi od kraja 16. stolje6a javlja se
u Bosni, uz franjeva6ku
katolidku knjiZevnost, knjiZevnost bosanskih Muslimana uglavnom na hrvatskom Stokavsko-S6akavskom, ikavskom dijalektu, pisana arabicom, a poznata kao hnsatska aliami'atlo knii'ieonosf. Oslanjaju6i se prvotno na istodnja6ko a zatim viSe na narodno pjesni3tvo, ona traje do okupacije
je to poezija
vjerska Bosne i Ifercegovine (1878.). PreteZno (pjepoubno-moralisti6ka (pjesme zatim i'tahiie), poboina i sme kaskle) i peticionog i prituZbenog karaktera (stihovani arzuhali. i mahzari), ali ima i patriotskih i liubarmih stihova' Ve6 oko 1588./89. javlja se Mehmed' sa svojom Hraatskom
u 17. stoljeiw Haddi Jusuf Lianiak pisac spjevova-prituibi; Muhamed Heaoii' pjesmom (Chin:at tiitkisi); pa zatim
Uskufi, leksikograf (hrvatsko-turski rjeEnik), pjesnik ilahija, pozivA na islam, jednog spjeva o Zenama i jedne ljubavne
pjesme; Hasan Kaimiia Zrinooii, dervii, pjesnik kasida, jeclne patriotske protumleta6ke pjesme (Nemojte se kladiti, / a Hrvate paliti; / za to 6ete platiti, / kad vam ode Kandija) i poziva na islam (O Hrvati 6ujte me!). U 18. stolje6u imamo Duoaniski arzuhal (Mehmed-aga Pruitanin), a stvaraju jo5 i detvorica poznatih pisaca: Muhamed Vellhodil'6, pjesnik jedne kasiile i sastavljad nekoliko proznih diela; Mustafa Baieskiia, autor triju pjesama,
nredu kojima
je i
uspjela Pobo2na piesnTat
Karahoclin, autor popularne pjesme Boiniakuia,
i
i
Ah'med
Muhamed
Raziia.
19. stolje6u pjesnici muslimani aljamiada stoje pod jakim rrtjecajem narodne piesme. Mettu njima su Seii'd Vehab
U
Ilhamiia, derviS revolucionarnog stava, pjesnik dvadeset saduvanih piesama i autor jednog vjeronauka; Utnihan'a Cmidina, prva poznata pjesnikinja muslimanka i autorica popularne pjesme Sarailiie idu na ooisku protio Srbiie;
Mustaia Firakiia, pjesnik jednog oplirnog arnthala; Abdurahman Siriia, artor triju dervi5kih pjesama; Feizo Softa Trarsniianin, autor jedne interesantne lirske pjesme; Hasan Trarsni.6ani,n, pjesnik dviju stihovanih poslanica; Iusuf-beg' Aengi6, autor spjeva Aadiia; Abdulkerirn' Tefterdariia, piesnik op5irnog spieva o islamskim vjerskirn duZnostima; Omer tlumo, puilci prosvjetitelj i promicatelj hrvatskih djela pisanih arabicom; Sulih Guieaic, prevodilac s turskog Meoluda; i, konadno, Muhamed Ruidiia. Hamza Puzi'6, autor spjeva lbrabi'm terziia. lJz djela spomenutih spisatelja,
ima ih 212
i
manje znadajnih od poznatih
i
nepoznatih autora'
i
poslije zaposjednu6a Herceg-Bosne (1878.) ima rrt:koliti su skoro isklju6ivo autori vjt:rrr-
ko aljamiado pisaca, no naubnih djela.
Hraatski islamisti Poput hrvatskih latinista u zapadnim krajevima, b-h Muslimani stvaraju usporedno s hgvatskom aljamiado knjiZevnosti takoder i na orijentalnim jezicima: turskom, arapskom i perzijskom. MoZe se prema tome uz hrvatske latiniste govoriti i o hnsatskim islamistima (za razlik:u od hrvatskih orijentalista). Medu njima je takoder i nekolicina ve6 spomenutih aljamiado pisaca.
Kao prvi hrvatski islamisti pojavljuju se
u 15' stolje6u
pjesnici Adnd (Mahmud-paia Abogovil, vezir, mecena, drZawik i vojskovoda) i pjesnik-dewii Serai, Njih slijedi u 16. stolje6u Hasan Cafi Turhanoaii Pruitak, pisac politiikopovijesne rasprave Nezamal ulem (lJtedba svijeta), Ibrahim' beg Alaibegoaii, poznat pod imenom Peieoi, kronidar Turskog carstva (1520.-1641.), AIi-Dede, dervi!, zvan Seihutturbe, u6ena mu djela Es'iletulhikeni i Eaail, objavljena nekoliko puta u Kairu i Carigradu, i Arif-beg Ri'zaanbegooii sa psendonimom ltrikmet, piesnik, misti6ni filozof, autor politiiko-povijesnih tema i glasoviti pravnik' Od pjesnika u i6. ,to11"6., treba spomenuti niz imema: Surni (piesni6ko ime Mustafa-paie Skenderpaii6 Juri5evi6a' zeta sultana Selima II.), Siri, Ziidi, Nihadi (Muhamed Karamusi6), Sudi, Sani (Salih eellii6), Deroii-paia Baiezidagit, Medi'azi i Lamekani.
17. stolje6u djeluju ve6 spornenuti aljamiado knjiievnici Had,ii lusul Li'aniak, putopisac na turskom iezikt; Muhamerl Heoaii rJskufi, pisac na turskom, arapskom i perzijskom; Hason Kaimiia Zrinorsii, pisac na arapskom i perzijskom, a na turskom autor zbirki Dioan i Yaridat; zatim Abclutah Boiniak, derviS, pisac iezdesetak djela iz islamske rnistike na turskom i arapskom jeziku, metlu njima i glasovitog komentara Ibni Arebijina El-Fuswa, po kojem je postao poznat kao Su'ihul'Fusus (komentator Fususa); Ilusan (Koilia) Mortarac, autor povijesti Ahbaruil duael (DrZavne vijesti) i prevodilac na turski Bedai-ub aeka, pjesnidki mu je pseudonim Hukmi; Mustafa Eiubooi|, autor dvadeset i pet djela i prevodilac Sezdeset knjiga; Mahmud Mostarac, poznat kao Beiazi-zade llamadi, t6'enjak, retoriiar i pravnik, iz retorike napisao djelo Elbetltiiitt
U
2t3
(O tropovima i figurama); i Mustafa Baieskiia, ljetopisac Bosne i Sarajeva na turskom jeziku' U 17' stolje6u medu ostalim pjesnicima treba spomenuti slijede6e : N erkesi (Muhamed Sarajlija), Feridun (Ali Sira), Faia (Abdulah)' Feozi (Mehmed), Gaibiia, Mezaki, Bezmi, Zikri, Hilmi' Talib (Ahmed), Sebleti, Teoekuli-Decle, Sukeri (Zekerija)' Reiid (Muhamed), Sabit (Alaudin Alila Boinjak Uii-anin)' ebe (5ejh Hasan). stolje6a su hrvatski islamisti Nlolnmed lusufoaic' pisac arapske sintakse na turskom; Ahm'ed Mostarac, izvr' stan poznavalac islamskog prava' o kojcm je napisao pa1' djela; Mustafa Boirtiak sa pseudonimt>n Ledwtni, pisac
N azmi,-D
Iz 18,
komentara glasovitom mistidnom dielu Mesneal i autor jedne knjige pjesama na turskom i perzijskom, zatim pjesnici Meili (Mehmed Kuranija) i Zikri (lbrahim UZi6anin) i Seoki,.
Bosne treba
joi
spomenuti Mohamed, Saci:r Kurttehaii\a, ul.ednika sluZbenih novina Bosna i vlasnika i urednika iasopisa na turskom Eulseni
Iz 19. stolje6a prije zaposjednu6a
i, kona6no, joS pjesnici Sini, Zuhdi (Abdulkerim Tefterdarija), Habiba Stodeai'i i Atif klikmet'
Sarai;
Ovaj pregled je viie nego povrlan i sai'et, kad se uzme u obzir, c1a je preko stotinu naiih pjesnika stvaralo na turskom, arapskom i perzijskom. No, iako je knjiievno stvaranje hrvatskih islamista plodnije i bolje od hrvatskih aljamiado knjiZevnika, ono ioi uvijek 6eka, da se u prijevodima otkrije hwatskoj javnosti i tako povrati u nalu kulturno-knjiievnu riznicu.
Hroatsko na,rod,no nrusliman"skoytiesniitt:o spomenuti pisci hwatskog aliamiada, ni hwatski islamisti ne daju nam potpunu sliku doprinosa Muslimana
Ali ni
hrvatskoj knjiZevnosti prije zaposjednu6a Bosne' Opstojnost bogate usmene narodne knjiie\'nosti medu Muslimanima
ostavila nam je u naslijede krcatu riznicu tog narodnog blaga, u pwom redu narodnog pjesniStva'
Muslimanske narodne epske piesme su nastale dobrim dijelom na podrubju Turske Flrvatske (Bosanske Krajine)' a pjevaju najviie o Zenidbama i svatovima, otkupljivanju zarobllenih junaka, dvobojima istaknutih junaka, o borbama s kri6anskim junacima i sl. Velika painja se poklania opisu
214
omZja, noinje, konja
i
konjske opreme' a
u
tr<:kittt pilstrtrt
manailazimodakinaopisekrajobraza.Najp
pjesama su Derzelez Aliia, Mustaibeg Llikl s l)tllrirtr" braia Muio i AIil Hrniica iz KIaduSe, Boiiii| Aliiu i post:lrttrr zanimljiva 116nosl Budalina ToIe, koji se istide rtz ltt'alrlost i s posebnim asketskim shva6anjima' Karakteristiino jt: zrt te plerme, cla po neti-koj dubini i {ormalnoj ljepoti spatlajrr u iajvrjednije plodove epskog pjesniiwan (Stadtmiiller)' tlt se u njima
tih
Frndi6).
Uz epsko narodno pjesniitvo, Muslimani njeguju i lirsko' iensko piesniitao, balade i romance, kojih Flrvati (muslirnani
i
katolici) imaju mnogo vi5e nego Srbi,
a kojim
je
medu Muslimanima pogodovala haremska i dvorska sredina' Pwa i glasovita muslimanska balada Hasanagi'ni'ca dospjeva 1744. preko Fortisova ,,Viaggio in Dalmazia" u zapadno-
evropsku javnost, te je preko nje i probutien interes za naie narodno pjesniStvo. Hasanaginica je u5la u Herderovu prepje,,stimrnen der Vtjlker in Liedern", a' prema Bali6u, Walter Merimde, Goethe, vali su je ili se njome zanimali Grimm' Gerber, Ljermontov, Jakov Puikin, Scott, Bayron, Lamartine, Mickiewicz i Kopitar' S druge strane, utjecaj orijentalne osje6ajnosti i 6uvstvenosti medu hrvatskim Muslimanima naiao je svoi najpotpuniji umjetnidki izraz i sa' clrZaj u seDdalinki, tom izvanrednom boinjabkom ljubavnom pjesniitvu, koje je uz folklorne elemente puno lirske istanlanorti i orijentalnog kolorita. Sevdalinke su najbolji dokaz intenzivne emocionalnosti b-h Muslimana'
Na koncu joi treba spomenuti narodne pripovijetke' poslovice i zagonetke, meclu kojima se istiiu brojne novele i je taj anegdote o simpatidnoj libnosti Nasrudinhodia' Iako govori ustvari nam njega lik orijentalnog podrijetla, kroz narodni pripovjeda6 o mnogim realnostima iivota pod zaStitom Nasrudinove 5ale.
ll5
clnika
DOPRINOS MUSLIMANA HRVATSKOJ
KNJIZEVNOSTI U ZADNJIH STOTINJAK GODINA
I
tihim leton,, s oblaka na oblak kroz mreiu sunca krti Put, da ytobrane i,ice zlatnog sunca spusti u gniiezda kut. Ser-rn Ar-ri
HRVATSKtr preporodne ideje su se telko probijale iz uie Hrvatske preko turske granice u Herceg-Bosnu' KnjiZevni preporodni rad se ograniduje na mlade ,,ilire"'fratre, dok kocl Muslimana ne nailazi na odziv. Tek nakon zaposjednu6a Bosne i Hercegovine, 1878', i ve6 potkraj 19' stolje6a podinju se uklapati i b-h Muslimani u poslijepreporodnu, noviju hrvatsku knjiZevnost. ,,Medu prvima javlia se Mehmed-bog Kapetanoaii-Liubuiak s narodnim umotvorinama i prijevodima s istobnih islamskih jezika (,,Narodno blago" i ,,Istodno blago"). U ,,Prosvjeti" i u izdanjima Matice Hrvatske podinju suradivati Safaet-beg Baiagi'6 (Mirza Safvet) i Osman Aziz (Osman Nuri HadZi6 i Ivan Milidevi6)' Pokretanjem ,,Nade" u Sarajevu 1895., kojoj je bio urednik Silvije Strahimir Kranjievi6, podinju ovi pisci intenzivnije
a posebno su bili muslimanski porodidni list ,,Behar" (I. svibnja 1900'), ,,list za pouku i zabalrr". Ovaj list je trebao Iiriti prosvjetu medu bosansko-hercegovadkim muslimanima, izgradivati njihovo obrazovanje u zapadnjabkom duhu, te buditi hrvatslcu nacionalnu svijest. Sve se to radilo wlo oprezno, jer su b' h'
knjiievno raditi,
aktivni, kad osnovaie
bili u odgoju patrijarhalni, u vjeri konzervativni, nepovjerljivi prema svemu, ito je dolazilo od inovjeraca, prvih ,,Svaba", pa to vile treba cijeniti kulturni rad ovih muslimanskih hrvatskih knjiievnika. Izmedu ovlh se u hroatske realiste obiino uvri6uju Osman Nu'ri Hadi'ic (1869.-1937.), Edhem Mutabdi'i (1862.-1954.) i Rttmid Sahimuslimani
noai6 ,,Ekrem" (f882.-1936.), prva dva pripovjedada i romanopisca, a tre6i pisac pu6kih drama i komedija' Oni iznose probleme Bosne desto s rockrljulrnirn, plosvjetnim i socijalnim tendencijama' ali im diela jol nisu bila dostigla potpunu umjetnidku vrsno6u realizma. Svestranog i zasluLnog Safoet-begu Baiagiia (1870'-1934')' pjesnika, prevodioca, udenjaka, orijentalistu, dru5tvenog ra-
2t6
politi6ara neki povjesnici knjiZcvrrosli
i
svrslrtvttltt
medu hrvatske realiste, dok ga drugi smatrajtr priprrrlrriliorrr tljclo hwatske moderne. Svojevremeno se njegovo pjcsrrii'ko krto lLtl niegov cijeni viSe mnogo se danas ali vrlo cijenilo, jc lrrvrttuienjaka, kulturnog povjesnidara i orijentaliste' On ski muslimanski preporoditelj, koji je izvriio veliki rrtit:t:irj na mlade muslimanske generacije. lJ hraatsku mod'errnt' spada izraziti pjesnik-bohem Mtsrr Cazim Catii (1878.-1915'). On se mec[u prvima oslobat-lrr clotadalnjih romantidnih Sablona tradicionalne poezije' kojc slijede b-h pjesnici Muslimani' Posebno nakon njegovog kontakta u Zagrebu s Matoiem, Tinom i Galovi6em, on se izdii,e r ljubavnoj lirici, u kojoj se spajaju modernisti6ka pjesni6ka shva6anja s istodnja6kom osje6ajnoi6u' 6uvstveno56u i pntenosti. Zbirke su mt: Piesme (i914')' Izabrane piesme (f928.), Odabrane piesme (L965')' Medu mnogim revnim suradnicima Beharu, osim gore spomenute Sestorice, treba jod spomenuti nekoliko pisaca' Tu su pjesnici: Riza-beg Kapetanooi| Liubuiak (1868'-193f') i Eemsuctl'n Sarcili| (1877.-1960.) ; pisci ptoze: Hamdiia Mutic (lBBl.-I944.), Huei,n Dogo (1880'-1961', prui musl' pisac hum' novela)' Ilaidar Fazlagic (1867'-1933')' Fehim
i Muhamed Emin Dizdar (1882'-1939') ; sakrrplja6i narodnog blaga: Ahmed i Aliia Ali'efendii' Llrtstafa Behlulooit, Fehim LI. Baitauieaii, Fehim Bariak-
Spaho (1877.-1942.)
i
tarrzai,i
i
Halid
Sarar"t Trebi,niac'
hraatskoi med,utatnoi knii\eanosti b-h knjiievnici Musligibanja rnani su dostigli pune tijekove hrvatskih knjiievnih su' Oni visini' na umjetnicki te stvaraiu plodno, vlsno i i tematiku probleme uz prvenstveno dalje i iasno, ,rezani obraI'Ierceg-Bosne, ali ih ima takoder eksperimcntatora i Bie' Hizi njima medu Naistariji ie ilivada socijalne tematike. rozaboravljeni plodni neopravclano i (1886.-1972.), leaac manop;sac (Minka, L9I7,; Rene Logotitles, L92O'; Melika' je 1927.; Zid'anie sreinog doma, 1934' itd')' Tematika mu je prozvan po tomu ,,muslimanski i svijet egzotiini islamski (lBgB'Pierre Loti". Slijecli po dobi Ahmed Muradbegooi| i grupe ekspresionista 1972.), pwenstveno dramski pisac iz putu' L936' Bofiem No (Maika, 1934'; eksperimentatora tliseiin beg Cradai\eaii, 1942), a i novelist s b-h tcrnalikom (knjige pripovijetki: Noiemooa lada, 1924'; Ilurennko noaele, 1924'; Saiiet u opancima, 1936'; U aezit'ttrtirrt ultt' (190(i')' lili' rrr' iama, 194I.). Medu pjesnicima su Salih Alic (l'ir"r/'i i svit:llrr" impresionisti6kih slika, punih ,,boja, muzikc
IJ
:ll'i
akoareli, L94L; Lirski dneonift, 1953')
i
manje poznati
Huseiin Aengi,6. Plodan i Herceg-Bosnom inspiriran ie Aliia Nametak (1906.), priznati majstor pripovijetke i pisac romana, vanredan poznavalac muslimanske psihe i Zivota' te istalnuti predstawrik nacionalno i vjerski usmjerenih knji-
ievnika Mrrslimana (knjige pripovijedaka: Bairam fu'tarsa' L93l; Dobri Boiniani 1937.; Za obraz, 1942' Ramazan' ske pri.ie, L941.).
Od starije generacije, medu njima i nekoliko prijeratnih beharlija, mastavljaju radom u meduratno dobaz Eemsudin (193t') Sarajlic, pjesnik i pisac novela Iz bosonske romanti'ke
Zarasli putooi (1944.); Husein Dogo (vrijedni suradnik Notsog Behara); Hamdiia Mulii, pisac pri6a za djecu Iz naie rnahale (Lg44.); pa pisci proze Murat Smalii (1897'1936.) i Nafiia Sarailii (1S93.-1970'); i pjesnici Nazif Resuloaii (1886.-1939.) i Fodit Ku;rtaeii (1889'-1958')' U generaciji knjiZevnika rodenih podetkom ovoga stolje6a' a koji podinju djelovati izmedu dva rata, nalaze se uz spomenutog Nametka i Ali6a: Hamid Dizdar (1907"1967')' piru" p.o"" i pjesnik; Husniia Aengi| (1907'), pjesnik; Soit Orahoaac (1909.), pjesnik; Sukriio Pand'Zo (1910')' pjesnik i pisac proze; Mustafa H. Crabianooii (piesme Bosna' 1938.); Emoer Aohkoai| (1913.), autor uspjele i populame Legend.e o AIi Paii (1944.); i pjesnici lsmet Zunii (1914'-
i
1945.)
i laiar
Ramusoai'6.
Najistaknutiji od predstavnika hrvatske socijalne literature i predvodnik ,,lijevo" usmjerenih kniiZevnika Muslimana je Hasan Kiki6 (1905.-1942'), pjesnik, pripovjedad (Prorsinci'ia u pozadini, 1935') i romanopisac (Ho-tuk, 1936'; Bukoe' 1938.). On je priznat, poznat i najuspjeliji u prozi, kad piSe o Sumskim radnicima i bosanskoj sirotinji dinami6nim se osje6a pone5to
socijalne literature
snik
i
i
utjecaj Krlele' Pripadnik pjeambijent slika kojima u pripovijetki, pisac kratkih
,tilo-, o kojem
ie i Ziio Di.zdareaic (1916'-1942')'
bosanske kasabe.
Bjelevac)
Snfi:l l(r'rr' Pt'ttokaz (1937'-1939', ur' Kikii' srrr' .krrplirtli s. str Behara" Rami6 i a'';' otto ,,Novog
i
;:;,"i;" olii"ilZ"t"t"i Muslimani hrvatske rodoljubnc i vicrskc krrjiicvrrit:i bili i"",""ti", dok su pobornici ,,Putokaza" podvojenosti' svi stt usmjereni. I pokraj ove idejne ,fti"#' -f."iiZ"""i"i hrvatske knjiirrvr rounutar stvarali Muslimani o,ri -;il Hume (1895')' krrji adri6evskog slu6aja Hamze
;.;,
inklinira Beogradu. svjetskog rtta Posliieratna kniiiersnost- Zd'vriieme Drugog nalochr' hrvatskom u ciielom i kao medu b-h Muslimanima, jednoj na dolazi do polarizacije s hrvatskim nacionalistima strani
i komunistima-ljevi6arima na drugoj' Neki od kniiZev-
nika pogibaju za svoje ideale, poput
knjiZevnika-novinara
ftl""l*Sahinovi6aEkremova,kojiprizauze6uZagtebai po purtiruni* a izlazi na ulicu u odori hrvatskog 6asnika dok frra" potos"n; Hasan Kiki6 pogiba od 6etni6ke ruke'
pogiba kao komunist u Jasenovcu' Mnogi i hrvatopet pretrpljuju progone tek radi svojih islamskih grupe oko i poput Nametka osje6aja, "No,kih ,ru"lonulnih su se opet vog Behu.a", i proiao je cijeli niz godin-a' -dok poieli poiarrljivati na knjiZewo-umjetni6koj sceni' U menastavlja stvad,rur"rrr"ttu nekolicina prijeratnih lnjiZevnika
iti"- tjtra**i6
ranjem.
najistaknutija li6nost postaje- Mak Di'zdar (19i7.-r97f.). On sa svojom priieratnom zbirkom Yidooopo'
i- iir"llnu"
iza iirko not lisso'; t
ma Ol
nxd'donu djelu Kameni vrhunskom svom pribliiava (1965.), Miniiature izraz arhaidni spaja s,pao'ai (1966.), gdje na vlastiti nadin pjesni5tvom i daruje hrvatskoj po-
sie6uka sa suvremenim
pot"U"o vrijedni doprinos svog lirskog lrailerria Uz
stvara"riii Dizdira, od starijih treba spomenuti jo3 poslijeratno Suktiiu zatim Aolakooita' Enoera Sotlio Aliia (L913') i ^i" Dizdara Pand,ilt (f910.), izrazitog emocionalistu; Hamida grupe (1907,), pjesnika socijalne orijentacije iz prijeratne ot
o ,,f,ttoi""""; te
Saita Orahooca
(f909')' Od mladih lirs-
U
kihstvaralacaistiduseNazifFrndil(1920'),kojinastupatt 'A
Ba5agi6, Mulabdi6, Cau5evi6, Cati6, Dvornikovi6, Sahinovi6) nastavlja se mostarski Biser (1912.-1914', 1918', izd' Kalajdli6, ur. Cati6). Izmedu dva rata ve6 izlaze tri kniiZevne revije: Noai Behar (1927.-1944', urednici: A' Na-
lslamoai|ueao$sza),Nusretlclrizoa'i(19s0.),kojip<>slijrl (1932') i Nrtpostaje prvenstveno prozni pisac, Atiia Kebo ' ntjrrrlrrrlih onih val Pravi (1933')' XielaZft-Had'i'i6 *na
pogledu hrvatskih muslimanskih knjiZevnih 6asopisa, na ve6 spomenuti, pionirski Behar (1900'-19f0')' urednici:
metak
i
drugi)
i
liratkotrajni Nooi Viiek (1920',
ur'
Hizi
(1955')' M csu ird.es aorl'cl I Pr e gledu mlad'e hntatske lirike
L
litiktt trt'vtr pjesnika Muslimana, osim 6to unosi u hrvatskrr l)t:ru1'rtr'li Kusint su: Tu mnogo' ilZi"" mladosti, obe6aje
:ll1) 218
(1S36.), Asaf Durakoori (1938.), Mehmed Maiic (1939.), lso Kalai (1939.), Esad P. Eki,noai| (1942.), Sad'ik Tabakoai,i (1942.), Ismet Bekri| (1943.), Aodo Muiki| (1944.), Ibrahim lbn Kaian (1544.), Abdulah Sidran (1944.), Ahmed Muhamecl Imumooi| (L944.), Alirizah Caii (1945.), DZemalud.i.n A.Ii6 (1547.), Irfan lTorozoai' (1947.)' Safet Sari6 (1948.), zatim Meho Buakoaic, HeIiI Dhtbran, Hazim Sakii, Mehmed Aabranooi|, ne.4ad Kadii, NudLihana Eozi6, Ibrahim Haclii6, Enos Durakooi|, EsutJ Durakooii Fuka, Aado
Haloaian i Abtlul Kader Diab (i941'), zanimljivi sluiaj Arapa, koji pjcva na hrvatskom jeziku. Dvojica poslijeratnih pjesnika b-h muslimana su prihvatili da budtr uvriteni u srpsku knjiZevnost (vidi Encilopediia Jug,oslaaiie, Srbi)r Skender Kulenoai,i (1910., prijeratni pripadnik I(iki6eve hrvatske knjiZerare grupe oko ,,Putokaza")
Husein T'ahmi'itii. Medutim, dok Skender Kulenovi6 i nadalje pjeva i piie svojom materinskom hrvatskom ijekavicom, jedna grupa pjesnika-pisaca (Safet Burina, Esad Ve1i6, Izet Sarajli6, Husein Tahmilii6, Kemal Coco, Moho Rizvanovid, Mubera Paii6 i HatidZa Krnjevi6) odriEu se i napultaju dak i svoj hrvatski materinski jezik i po6inju pisati srbiianskom knjiZevnom ekavicom. Nije telko u tim sludajevima do6i do zakljuika, da se radi o andri6evskim sluiajevima posrblji-
i
vanja.
rJ I:trozi. b-h Muslimani, afirmirani i poznati hrvatski knjiievnici iz meduratnog doba postepeno i s poteikodama se
ukljuduju u poslijeratnu knjiievnost (Nametak, Aolakooii, Muradbegoai| itd.). Dotle Hamza Humo (1895'), koji je moZda sada neito manje orijentiran prema Beogradu, nastavlja raditi intenzivno i kao pjesnik i kao prozni pisac. Od starijih, no koji su svoi k-njDevni opus stvorili uglavnom iza rata, u prvom planu su po dobi Rasim Filipoadi (1909')' Meia Selimoari (1910.) i Camil Si'iatii (I9L3.).
Rasim Filipot:i6, prijeratni pripadnik Kiki6eve,,lijeve" grupe oko ,,Putokaza", iza rata stvara prvenstveno kao
dramaturg (1943.-1957.) s tematikom iz zatatne konspiratir'rrosti te iz malogradanske sredine Bosne, medutim najbolja su mu djela komedije. Prijeratnrt proz:u (Zeleni demon, L932.; Derzelel, Aliia, 1933.; Pauk, 1937.) nastavlja nedavno objavljenim romanima Ni'iiia (1t)64.) i Doaidenia smrti (1964.). Mehmed,-Meia Selimoaii se smatra danas najboljim piscem proze u Bosni. Nakon rorlrana i pripovijedaka (Pnsa ieta, L951.; Tiii,ne, 1961.; Tud.a zemlia, 1962' Magla i miese-
iina) s tematikom iz rata i neposrcchlog polltllr('11 Tlvl)lir' izbija on naglo rnitopoetskim, izvrsno nlpistttittt r()rrr;rrr.trr Deraii i, smrr (1966.) u red najistakrutijili pislt;t rr'rr'' proze. U tradicionalnorn iztanti s komurrikativrrirrt iclr'
kti*i-
redeni6nim nizovima, Selimovi6 duboko zrtlrv:t'
sudbina
i
likom i sludajem Sejha Nurudina
u
rt
s
problemc Ijrrtlsliilr
dilema.
jc sittlrr Jedan od najistaknutijih bosanskih pripoviedaia pist:i drugi Camil Sliartd smatran nepravedno, kao i mnogi tematilirr 5to crpi zato, tek iz Herceg-Bosne, regionalistom, iz rodnog Sandiaka, opisuju6i i naglalavajudi
patrijarhalnost
svojih zernljaka' Njegove pripovijetke i romani (Ram-lruLiu' 1953.; Bihorci, 1955.; Zelen prsten na Dodi, 1957' l(ucu' kuion'r iine lastaaice, 1962.; Naia snaha i mi' momci'' psihe 1962.) su proZete lirskim dijelovima i razumijevanjem jednostavnim i komupisane su sandZaikih Ntluslimana, a
nikativnim izrazom' O
(1960')' zabctraui' .sairalu Baio (1956'), Srnrt niie /
Ne
lrar
ie Deruii Suii'l la Danilo i zbirke pripovijedaka
poznavalac boinja6kog mentaliteta
(i925.), pisac romana
Pobune. iatlm, Seacl Fetahagi| (1935'), autor pripovijetki Aetur'tak posliie petka (1960.) i romana Drugo kruliersstao smrti (1964'); Ali'ia Isakotsit (1932'), istandani i mekoputnrl lirik; Nediad lbriiimooi| (1940.), ,'inokosni maitaiac", koji traZi svoj vlastiti knjiZel'ni put; i naimladi Irfan tlorozoait (re47.).
Da bi ova saZeta slika knjiievnog stvaranja Muslimana bill koliko je mogu6e potpunija, treba spomenuti i rad rr posebnim literarnim vrstama onih stvaralaca koji nisu s1l()trrr'nuti kao preteino pisci poezije ili proze' lJz svestrrurt i zasluZne tsaiagi6a, eati6a, Dogu, Mu1i6a, Namctka' Nlllirr l)izdara it
t
rt
mi,nooii, Hanifa Kapidii.i-Osmanagii
i
Mustafa Imam,ooii.
Medu povjesni6arima hrvatskog aljamiada i hrvatskih islamista nalaze se jo5: Seifudi.n Kemura, Mehmed' Spaho, Mehmed HaniLLii, Riza Muderizoai|, Osman A. Sokolooic, Deraii M. Korkut, Saiir Si.ktuii, Omer Muii6, Mehmecl
Muiezinooii, Hazim Scrbanoai.(, Muhu.med Hadi'iiahid, Mu' hamed Muiii, Hiozija Hasanefend,ii, Nerl.im Fi'lipoai6, Bisera Nurudinoail, Ibrahim. Kemura i Suleiman, Crozdani1. Humoristima treba cloclrti linaera Melnnetlbaii,ia i Omeru
Zorabdiia; putopiscirna lbralima Aokkiu, Muhameda Krpu,
sjene, obiavljena na hrvatskom u Mtrtlritlrr llXi7 i Mt:lrrrrr:tll11ii) zastupani su u antologiji hrvatskog emigrantskog pjtrsrriilvit Pod tudim neborn (KniiEnica Hrvatske revije, Bucnos Ailt:s, i957.). U ,,Hrvatskoj reviji" joi suraduje Fetitl Salilun'irl ga, Saiietla
Sva
tri
i
ova pjesnika (Hori6, Hrustanovi6
sa svoiim pjesmama
u stihu i prozi, te pisci kulttrrtro-
knjiZevnih doprinosa Smail Bali6, hlahmud
U
Muftii, hril:lt
Llasan Suliak, Asaf Durakoai| i Ferid Kafihmun. emigraciji umfue Ismet II. Varatanooii, novinar i plijt'-
Aliia
i
ratni putopisac.
Hasana Liubuntiia, Serifa Sehooita, Mahm,uda Konihodi'ita, Arifa Tanotsi.6a, Zaku DZumhuta, Mensura Seferooitu, Seada Sarateai\a, fuIuhameda L[uii6a, Tortka Kulenooiia, Adu Mulabegooi\a, Hairudina Somuna i Mugdina Kara' bega; komediografima Saliha Kazazoaiia, Safeta Paial46a I Fedu Sehooiia; piscima drame Aliiu Hafizorsiia; piscima za djecu Ahmeda Hromadiita i Adoana Hozi6a; i sabira6ima i izdavaiima hrvatskog muslimanskog narodnog stva-
ralaitva
joi ova vrijedna imena: Mehmeil DZ.
POSLIJERATNI NEOPREDIJELJENI B-H MUSLIMANI I SUVREMENA HRVATSKA KNJIZEVNOST
Kutt,
:::1:J":; ;: !;;xnz' u^J.lL o*,, *
Hasan Nametak, Izet Petteo, Esad Hadiiomerspahi|, Mu-
n
harem Kurtagi|, LIaIid Kreiealiakooi|, Salih Meiii, Hasan Kadragi1, Alija Beitii, Muhamed Aikii, Nasko Frndia, Murtafa Zirii I Denana Buturoait.
u hrvatskoj emigraciji stvaraju kniiZevnici Muslimani: detiri pjesnika i nekoliko kulturno-knjiZevnih
T izaan domoai,ne,
radnika. Oni uglar,rrom suraduju v, Hroatskoi reDiii, a pjevaju i pi5u osim na hrvatskom i na stranim jezicima. Od pjesnika najistaknutije mjesto zarzima Al'an Hori6 (1923.), nekada3nji pripadnik Legije stranaca, koji sada Zivi u N'Iontrealu, Canada. O njegovim zbirkama pjesama na francuskom L'aubo assassinde (1958.) i Blessure au flanc du ciel (1962.) se mnogo i pohvalno pisalo i one su ga uvrstile medu najpoznatije mlade kanadske pjesnike. Ali Hori6 ne zapuita
stvaranje na hrvatskom, pa mu je jedna vrsna zbirka pjesama, Nemi.r duie, objavljena 1959. u nakiadi knjiinice ,,Osvit" u N,Iadridu. Uz I{ori6a stoje dva pjesnika iskrenog i neposrednog stiha, Husniia Hrustanooi| (1923.) i mlatli Enuer Mehm.edagic (1929.), iija lirska ostvarenja io5 dekaju savjesnu ocjenu. Hrustanovi6 je iivio klo erriigrant u Siriji, Australiji i opet u Evropi. U Siriji pokre6e i ureduje list Hraatska Volia (1949.), a u Spanjolskoj mu izlazi prva zbirka prognanidke lirike, U ponorinw orenrena (1965.). Mehmedagi6eva prya zbirka pjesama Refleios izlazi na ipanjolskom (Editorial Los Andes, Buenos Aires, 1954.), dok mu je dm-
ni
222
"
M.lx
Drzn.{n
DOK su aljamiado knjiZevnost, muslimansko narodno pjesniitvo i opredijeljeni knjiZevnici Muslimani u51i u hrvatsku knjiievnost snagom i primjenom kriterija hrvatske nacional-
ne, pokrajinske, jezibne itd. pripadnosti, kao Ito to dokazuju pojedina dobro uredena knjiZevno-historijska i antologr'jska djela i studije, dotle u suwemenoj poslijerzrtnoj knjiZevnosti postoji,,problem" svrstavanja neopreclijeljenih b-h Muslimana, Tog ,,problema" do 1945' zapravo nije bilo, jer je uglavnom stvaranje svih Muslimana knjiievnika ulazilo u
hrvatsku knjiievnost, osim tek par rijetkih sluiajeva srbofilstva (Osman Eiki6, Hamza Humo). No, evo, Sto o tom kaZe hrvatski knjiZewik Miroslav Vaupoti6 u ,,Panorami hlvatske knjiZevnosti XX stolje6a". ,,Problem se komplici'ra pofiebom razgraniienia i sor.stunurfio 'pisaca i,z teritoriia Bosne i Hercegooi.ne, iak i clanas, kul
u okairu rapubli.ke formira ioi iztazitiii kniii"tttrti centar Saroieao (nego ito ie to bio u doba dielotsaniu ,,t:tttltt' saraieaskih knii\eunika" u meiluratnom aremenu)' '|'tt it: pitanie akutno i aktuelno, rTaraDno' u manioi ntittti. l'ist i pregleda, historiia i studiia u naioi noaiioi srpskoi i lntlrl' skoi kniiheonosti, utedrici i reduktori ontologi.iu, i'r:sltt rtrrt
se aed
tuhimki, zaboraoliaiu na pisce i,z Bosne d Llercegooine, uieroiuino i radi to;ga ier iu u nedoumici kako i kamo da ih sorstaiu. Osim posebnih sluiaieoa (Iao Andrii, Nooak
Sim,ii) pi,sci Srbi i Hroati u proilosti oriientirali -su se ai'ie prema 'razloga,hroatskoi i srpskoi literatu'ri, i' iz konfesi,onalno-aierskih dok su pi,sci mu.slimani to uiini'li' ponekad i iz naci,onilnih razloga opredielienia (A. Nametak, A. Muradbegoai6), a tlrug,i put iz literarno-ideinilt i, estetskih koncepci'ia (H. Humo, H. Kikii). Saeietlno usprlcos oiitom i iasnom tl,eklariraniu oeiine naiih pisaca i u tlrcatskoi i u Srbiii (Crnoi Cori iYoiaotlini) pu i u llttsrri i llercegoaini za srpsku i hruatsku. kniiIeonost, postoiao ie i uaiielc 6e postointi u nuiim iusqo,slaoenskinr relaciiama di,o kniiieonika, koii s aiie ili, rnanie i,elie, pruott ili, potrebe ne iele iskliuiiai'ie da se opred,iiele za bilo koiu orJ niih'. A kono'ino i u naioi danai-
rtioi Sociialistiikoi Federatianoi Repwblici lttgoslaoiii afir'
m.irani. znaiairfi staaraoci, i. izuzetne knii.ieane li'ino.sti postaiu' iug,oslaaenslei pisci, bez obzi,ra i'z koie republike i'l'i knii'i'eanacionalnog sredi,ita dolaze. lpak spomenuti no-lcu,Iturnog, problem ne mohe se mimo(i, ier danas d'ieluie dosia Srba
i
i
po nacionalnosti kao lv'aatski lcniiiaani,ci (Flraatska, Dalma'
ciia), a nelto manje i, u obrnutonr slutoiu (Beograd, Voixo' dina), zatim postoii tratlici,ia kontinuiteta bunieaaike h{ii:exnosti baikih trIruuta i, rltu.g,i, periferni, sluiaieai, koie u okxiru druitaenih knii2eonih arrtagonizama razdoblia izmed'u doa t'ato niie moguie izbieci. Dakle da rezimfuamo: u oDont preg,Iedlt, g,olorit ie se o najznatainiiim preclstaani'cima hraatske proze izmedu daa ruta, o onirn piscima koii stt
ili su muslimani, potpuno afirmi.rani u hroat.tkoi knjileunosti (N. Simii., II. Kikii, S. Galogaia, A. Nc.me:tak), a neie se goDoriti o oni,m kojd su aeti, dio kniii,ea' t'tog luda objuaili, u Beograclu (1. Andric, II. Llutno, Z. Eubii), S. Miliii6, N. Bartrtlotsic, itd.) i tanto xntain'iie dieloxali kao lcnii&eani, i iaani rudnici." poriieklom, Srbi
ovom pristupu k ,,prob1emu" slaZemo se s Vaupotri6em, da je pitanje svrstavanja neopredijeljenih knjiievnika l,{uslimana akutno i aktuelno (iako sada ne u rnanjoj mjrli, nego upravo obratno), te da pisci pregleda, historija i stuthija i
U
uredr-rici
i
redaktori antologija desto ma6uhirski zaboravljaju
na pisce iz Bosne i Hercegovine. Ali ne siaZemo se, niti se itko n'roie sloZiti, da postoje neki jugoslavenski pisci, ma koliko god oni bili izuzetne knjiZevne lidnosti, kad ne postoji ni jugoslavensi jezik, ni jugoslavenska krrltura, ri jrrgoslavenska knjii,ewost, a niti jedinstvena jttgoslavenska Iitalrrika publika. Isto iako smatratntt lpsttltlorrt, cl:r t jugoslavcnskim ili bilo kojim relacijarrn rrroi<: Iriti knjiZevnika, koj.i ,,...s aiie ili, manie ielie, pruoo il,i potrebe ne *ele iskliu' ii,oiie da se oprediiele..." te tlko ostaju visiti izvan svake knjiZevnosti, iako svtrtko zna, da nekuda ipak pripadaju. Ako netko ne ieli da se nacionalno opredilcli, on noie na
to reklamirati neko pravo, pa rnakar i iz Ttotrttlx:' Ali lo Irt: prestaje biti abnormalnost i apsurdnost i s tittl st: ttc ttttrzt' voditi pri svrstavanju jedan povjesniiar knjiZevrrosti, krili':rr
ili urednik iedne antologije, jer za njega su l''vairtt' tlt'klrt' rativnosti ili nedeklarativnosti prouzro6ene k
sltdajt jednog knjiZevnika, koji se javno ne oprecljeljuit: za saoitt, knjiZevnost, recimo iz politi6kih razloga, on ioi uvijek ne ostaje i ne moZe ostati izvan sooie knjiievnosti' Iz povijesti hrvatske knjiZevnosti znamo, da nije uvijek potrebna primjena kriterija nacionalne pripadnosti, nego to mogr biti i kliteriji hrvatske pokrajinske pripadnosti, jezi6ni' kulttirne pripaclnosti, pisma, vjerski, pa dak i onaj teritorijalni. A da bi se moglo napraviti svrstavanje na vrijeme i kako treba, i na taj na6in sprijediti zbrku i zabunu, duinost ie knjiZermih kriti6ara i autora knjiievnih povijesti, pregleda i antologija, da briZljivo osluikuju knjiZevna gibanja, paze na sijanje, uzrast i plodnost svih dijelova hrvatske knjiZerme njive, i ne zaborave, da je Zagreb samo glal'no, ali ne i jcdino sredilte hrvatskog knjiievnog stvaraliitva.
No bacimo pogled na povijest naie knjiievnosti' gdje imarno primjela knjiZevnika nedeklaril'anih iz potrebe, pa ipak nikon're ne pada na um, da se njihovo djelo ostavi nasukano
izvan vlastite knjiZevnosti. Zaito hI onda mijenjali stav danas? Sjetimo se samo slubaja hrvatske opredijeljenosti fra Filipa Grabovca, radi koje je zavriio u mletadkoj tamnici ,,sotto i piombi", clok je manje deklarativno, nedrZav-
ni6ko slovinstvo njegovog suvremcnika i zemljaka fra Anclrije Ka6i6a Nlioiii:a omogu6ilo, da mu se za Zivota tiskajn dvir lzdanja rodollubnog ,,Razgovora ugodnog". Sludaj ,,ilira", stvarnih hrvatskih preporoditelja, drugi je znaiajni primjer. Slidno tcxru, dogada se, da u danalnje nejunai:krr doba dvojica Muslimaria izrnetlu najboljih knjiiermika prozc. N{e5a Selimovi6 i Camil Sijari6 nisu spremni i6i u beoglxlski,,sotto i piombi" radi hrvatstva, kao 5to su to roskillli, na prirnjer, njihovi vrinjaci, dosljedni Hrvati, Alija Natttt'l:tli, Enver Colakovi6, Ahmed Muradbegovi6 i Rasirn lr-ilipovii' I viSe, Selimovi6 i Sijari6 su danas, izgleda, ntxrprrrlijlllr'rri, makar ve6 par stolje6a pule s onu stranu l)rintr ltlrtrtt.rri vjetar mrinjc na sve, Ito je muslimansko, pl:ttttcrti r'1r'lrrt koji je uniitio islam u Srbiji i poharatt isrtzgito listrr'"'r'rrrr
\:1+
15
KA'1-AI.O
SandZaku. Zato tz vlastitu neopredijeljenost, Meda Selimovi6 u svom izvrsnom romanu Deroi'i i smrt zdvaja nad Zalosnom sudbinom svih neopredijeljenih Muslimana, kojoj je uzrok upravo ta pesimistidka neodre'
Sta
po flerceg-Bosni
i
denost, neopredijeljenost sebe i vlastite Prollosti:
i
zbrkanost, nepoznavanje
sama
smo onda mi? Lutlc? Nesretnici?
,.-Sto
liudi ntt saiicttt. Ni s frirn istoriia niie na' -Nniznmrieniii nruniia takau ialu kno s numil. Dt' jtie smo bili ono ito 'tlanas 2elimo da zaboraaimo. AIi nismo postali ni, neito rlrugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moiemo aiii nikucl. Otrgt'ruti snro, a nismo pri'haateni. Kao rukaoac ito gd ie buiici odaoiila od maike ri'ieke, i nema ai,ie toka ni iica- suuiie nnlen, da bude iezeto, srniSe aelik da ga zemlia upiie. S neiasnim osieianiem ,stida z-bog potiiekln, i krlalce ibog otpadniitoa, necetno dn gledamo unazad, a nemarno kud da' gledamo unapriied' zaito zadriaaamo Driieme- u strahu od"ma kakaog rieienia. Preziru' nas i broia i doiliaci, a n'i se branimo ponosunl i mriniom. Hlieli smo da se iaiuuamo, a tako smo izgubili, da aiie ne znamo ni ita smo. Nesreta ie ito smo zaaolieli oou sooiu mrtoaiu i netemo iz niie," No b-h Muslimani, koji smo prebrodili kompleks
i
zdvojnost mrtvog ,,rukavca majke rijeke", imamo drugaiiji, po-
zitivistidki pogled na nalu islamsku zajednicu: smo onda mi? Ono, ito su nam biii djedovi, koljenom
-Sto Hraati!
najzamrieniji liudi na svijetu, nego oni, koji sudbini
-Ne povijesti ravno gledamo u odi. Ono, Jto smo bili ju6er, ne smijemo zaboraviti, to je naia poviiest i iz toga moramo nauditi. Mi ne trebamo postati neito drugo, nego tek na6i sami sebe. Ne smijemo stati na pola puta, niti zabezeknuti iekati nale rjeienje. Mi moramo biti s onima, koji kao prava bra6a iekaju. Nismo otrgnuti, i bit 6emo uvijek prihva6eni, ali moramo i prihvatiti' Ne kao odvojeni rukavac majke rijeke, nego kao snaZni pritok, dovoljno velik da
dopuni hrvatsko jezero, koje zemlja ne moZe upiti. S jasnim osje6ajem hrvatskog podrijetla, bez stida i krivice bilo kakova otpadniStva, gledajmo ponosno unatrag i smjelo unaprijed, ne zadtlavain1i vrijeme i bez ikakvog straha u prirodni, hrvatski ishod naieg nacionalnog rjeSenja' Bra6a nas ne preziru, a doiliaci 6e nas prestati prezirati u naSem muikom, odludnorn nastupu. Htjeli smo i moramo se saduvati, ali samo znaiu6i ono Sto jesmo. Vrijeme je, da prestane biti toliko nacionalnih bespolnika medu nama.
PREDGOVOR
TURSKI ZE},{ANI DERVIS-PASA BAJEZiDAGIC (oko 1560'-1603') Gazel o Mostaru MF-DZAZT (P-1610.)
Stari most u Mostaru NERKESI (1592.-1634.) U pohvalu lijepog grada Sarajeva MUIIAMED I{EVAJI USK{JFI (1601'-poslije 1651') Ja, kavuri, vami velju I{ASAN KAIMIJA ZRINOVIC (?-1691.) C) osvojenju Kandije (1669.)
0
Hrvati 6ujte
me
r6 18
19
2l
I
RESiD (oko 1640.-Poslije 1715.) Sje6anje na Sarajevo prije katastrofe 1697' NEPOZNATI PJESNIK (17. st.)
'
Stanovnici su pobjegli u planine i pustare NEPOZNATI BULJUKBASA-SATNIK (oko 1760') Duvanjski arzuhal MUST'AFA FIRAKI (1775.-poslije 1827') Molba Visokoj Porti iz Bosne
MEJLI
15
(1714.-1781.)
ztl 30
il5
Pjesma Sarajevu
zvllDr (?-1874.) U slavu Sarajeva UMIHANA CUVIDINA (oko 1795'-oko Sarajlije idu na vojsku protiv Srbije
24
il( l
1870') ,1r
FtrRiD KARIHMAN '.1,',','i
226
Kosara.
HRVATSKOG JEZIKA SUM SAFVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC (1870.-1934') Carobna k6eri! Hercegovadki ponos Srpska nevjera.
Abdulah pa.5a MUSA CAZIM CATIC (1878.-1915.)
43
44 45 46 48 50 52 54
Slobodi
Silvije Strahimir Kr-anjievi6 Povijest otadZbine
Matoiu HUSNTJA CENGIC (1907.)
DD
Drina
56 58
in
CamPo
61
62 63
.
(1909.) 64
Nikud iz
65
SUKRIJA PANDZO (1e10.) kruga
rsMET ZUNIC (1914.-1945.) 66 67
Otac mi pi5e Pismenom begu
soJ
Bosanska simfonija - Bratoubojice Bosanska rapsodija godine Cospodnje
Cordin
228
.
rJ5
MUHADZIRI FERID SALIHOVIC
89 90
je
Drina Blagoslovljene noge! PoniZeni zatoaenik. Prognanikova tuga i zvijezde na Orijentu Misao na dom . U ponorima vremena tudine
ALAN HORIC Molitva za Hrvatsku
Za
102 103
slobodom
104
Bosna
105 106
Lamentacija Hropac
106 107
Poruka.
107
Svanu6e
San o slobodi Zloduh ENVER MEHN{EDACIC (1e2e.)
Na pragu
74
FERID KARIHMAN I-Irvobosna
109
112
domovine
Markov trB
ID 76
108
Itl
72
(1917.-1971.)
108
110
llll
Bosna
l94l'
99 100 101
Minareti 7L
94 95 97 98
(1e23.)
I(apto1
ENVER COLAKOVIC (1e15.)
Zapis o zemlji
u4
Modra rijeka Dim s ognji5ta.
Flrvatskoj
I oDzAK
JASAR RAMUZOVIC Himna rodnom kraju
MAK DIZDAR
tJ3
Bosna
Jesenji pastel
o jednom
82
petorici
Buna
HAMrD DIZDAR (1907.-1967.) Zbog mnogih stvari
Pjesma
o
Kolo
Iz
(1906.)
sArT oRAHOVAC
Zapis
tiI
Sje6anje na ramazanske no6i
Tuikanac
Be5ika
.
HUSNIJA HRUSTANOVIC (1922.)
PASTELI sALrH ALIC
Ostrva
TuZna
Zemlia neprohodna MUSTAFA H. GRANCANOVIC Samostan Santa Maria
78
Iskaz petog svjedoka
lt,1 (1930.)
.
Balada o srulenim minaretima
lr5 I
l(i
:l:11 )
ABDULAH SIDRAN
NOVI SABAH
(1945.) 10s
Smrtnici
DZEMALUDIN ALrc
MESUD ISLAMOVIC MEDO (1926.)
(1947.)
Pjev sve ti5eg srca '
Postojanosti svoje svjedok NUSRET IDRIZOVIC (1930.) Kami izgubljena Plemena NASTHA KAPIDZIC-HADZIC (1930.)
t19
Vrbas
131
ESAD DURAKOVIC FUKA
132 134 136 137 137
ENES DURAKOVIC
Bosna
t20
Pehlivan Pobuna
(1938.)
ASAF DURAKOVIC Zapis o zemlii Hwatskoj Tama
Priia o
dobrom
Povratak
u
Rakiti
MEHMED MASIC
IRFAN HOROZOVIC (1e47.)
Dvije Pjesme IBRAHIM I{ADZTC
164 167 168
L7s
r75
Dalmacija
r76
OPdB NAPOMENE
r79
(1939.)
Bogumilke.
138
Podlela Boinjaka Usnuli putnici .
140
t42 r43
tsIO.BIBLIOGRAFSKI PODACI.
183
Sa zemljom jedno
Osuda no6i
L44 L45
RJEdNIK.
r97
Danas kada su mrtvi na ciieni Relikvije relikvijarum ESAD P. EKINOVIC (1942.) Ste6ak
t46 r47
.
sADrK TABAKOVIC
(1942.) 148
Dalekom zovu odan rsMET BEKRIC (1943.)
150
Kletva kraljeva Ljubav kralleva .
Babova ku6a u Blagaju Kamena vaza, Mostar Most Sulejman Paie O djedu i hamajliji Balluci Vojarne, Surgun
150
. '
151
151
L52
Jabuka
Posveta
209
(T944.)
Strah kraljeva
Hodoba56e
HRVATSKI KNJIZEVNICI MUSLIMANI
149
Rijed
IBRAHIM IBN KA]AN
POSEBNI PRILOG:
tu
su
AHMED MUFIAMED IMAMOVIC (1944,) Posljednja Zelja klonulog cvijeta
t52 153 155 158 158 159 160 161
162 281
230
ABECEDNO KAZALO PJESNIKA
ALIC, DZemaludin, 164, 167 ALIC, Salih, 61 BAJEZIDAGIC, Dervi5-Pa5a, 15 BASAGIC, Safvet-beg RedZepa5i6, 43-46 BEKRIC, Ismet, 149 CENGIC, Husnija, 55 COLAKOVIC, Envet, 72, 7 4
NEPOZNATI BULJUKBASA-SATNIK, 30 NEPOZNATI PJESNIK, 28 NERHESI, 18 ORAHOVAC, Sait, 64 PANDZO, Sukrija, 65 RAMUZOVIC, Ja5ar, 7l RESID, 24 SALIHOVIC, Ferid, 89, 90 SIDRAN, Abilulah, 163 TABAKOVIC, Sadik, 148 ZUH.LI, 96 ZUNIC, Ismet, 66, 67
CUVIDINA, Umihana, 37 CATIC, Musa Cazim, 48-54 DIZDAR, Hamid, 62, 63 DIZDAR, Mak, 75-85 DURAKOVIC, Asaf, 132-137 DURAKOVIC, Enes, 175 DURAKOVIC Fuka, Esad, 173
EKINOVIC, Esad P', FIRAKI, Mustafa, 32
147
CRABCANOVIC, Mustafa H., 56, 58 Ij.ADZIA, Ibrahim, 176 HEVAJI Uskufi, Muhamed, 19 HORIC, Alan, 102-108 HOROZOVIC, Irfan, 168 HRUSTANOVIC, Husnija, 94-101 IDRIZOVIC, Nusret, 120
IMAMOVIC, Ahmed Muhamed, 162 ISLAMOVIC MEDO, Mesud, 119 KAIMIJA ZRINOVIC' Hasan, 21, 23 KAJAN, Ibrahim Ibn' 150-161 KAPIDZIC-H ADZIC, Nasiha, 131 KARIHMAN, Ferid, 115' 116 MASIC, Mehmed, 138-146 MEDZAZ.I, L6 MEHMEDAGIC, Enver, 109-114
MEILI, 232
35
989
Tiskanje cve krrjige do','rierio
ri
31. sijeinja Izdaljr::
8."-r'ceioni,
1974"
,!.rrli','ici. Hrvrtsle rn ,jc' Tisak: CtrllSA, Llorens y 1lrrr,relona-,
l3'
Bar:ba, i6-r18 SPanjolska
SOJ ZBIRKA PIESAMA
I
ODZAK EHII.IELAMA
DOMU
O
HRVATSKOG KO'LJENA
r
I
RODU MUSLIMANA
JEZIKA.
PRODAJNA CIJENA PO ZEMLJAMA
ENGLESKA
7.8.-
FRANCUSKA
95.-
FRANAI(A
NJEMAdKA
20._
MARAKA
350._
PESETA
SVEDSKA
84,I
KNUNE
SVICARSKA
22._
FRANKA
U.S.A.
-
KANADA.
SPANJOLSKA
NARUDZBE
StRlNu
NA
ADRESU
POVJERENIKE HR,
u
DOI.ARA
FUI{TE
ILI NA
NAIU
NJEMAdKoJT
HRVATSKA nEVIJA Portfsoh
t7
D.8 M0ndrfl B,
I
n, Diltdrhsd
