Služba riječi u rečenici Glavni rečenični članovi su subjekat i predikat, a zavisni članovi su dopune, priloške odredbe, atribut i apozicija.
(1) SUBJEKAT Subjekat u rečenici iskazuje vršioca radnje ili nosioca osobine ili stanja izraženih predikatom. Subjekat je najčešće iskazan imenicom, imeničkim sintagmemom ili imeničkom zamjenicom u nominativu jedine ili množine, na primjer: Marko je pobjedio na takmičenju iz fizike. sujekat iskazan imenicom Moj drug Marko je pobijedio na takmičenju iz fizike. subjekat iskazan imeničkim sintagmemom On je pobijedio na takmičenju iz fizike. subjekat iskazan imeničkom zamjenicom
Subjekat ćemo u rečenici prepoznati kada uz glagol iskazan predikatom postavimo pitanje KO vrši radnju? (Ko je pobijedio na takmičenju iz fizike?) Kada je vršilac radnje poznat, subjekat se podrazumijeva i ne mora biti iskazan. Prepoznajemo ga po glagolskom obliku ili na osnovu konteksta u kome se rečenica nalazi. Na primjer, u rečenici Pobijedio je na takmičenju iz fizike subjekat nije iskazan, a na osnovu glagolskog oblika (3. lice jedine perfekta muškog roda) podrazumjeva se da službu subjekta vrši zamjenica on ili imenica Marko . U zavisnosti od toga u kom padežu stoji subjekat, razlikujemo gramatički i logički subjekat. GRAMATIČKI SUBJEKAT se uvijek nalazi u nominativu, na primjer: Došlo je proljeće. Odrasli nemaju mašte.
LOGIČKI SUBJEKAT se nalazi u genitivu, dativu ili akuzativu, na primjer: Nema više takvog junaka. Djeci je hladno. Mariju je strah.
Logički subjekat u genitivu ne iskazuje nosioca stanja, nego neki pojam čije se postojanje tvrdi ili poriče. U tom slučaju službu predikata ima glagol imati, odnosno biti koji stoji u bezličnom obliku: Na plaži nema žive duše. Juče na nebu nije bilo sunca.
Logički subjekat u dativu javlja se u primjerima kao što su: Cijeli dan mi se spava. Maji je od vrućine pozlilo, ali joj je ubrzo bilo bolje. Rečenice koje imaju logički subjekat mogu imati i gramatički subjakat, na primjer: Starici su zadrhtale ruke. logički subjekat
gramatički subjekat
Logički subjekat u akuzativu nalazimo u primjerima kao što su: Probada me u leđima. Zaboljela ga je glava. logički gramatički subjekat subjekat
Važna napomena: Subjekat može biti iskazan jednom riječju, grupom riječi (sintagmemom) i zavisnom rečenicom. Na primjer: Sportisti imaju dobru kondiciju. subjekat iskazan riječju Svaki sportista ima dobru kondiciju. subjekat iskazan sintagmemom Ko se bavi sportom, ima dobru kondiciju. subjekat iskazan zavisnom rečenicom
(2) PREDIKAT Predikat je centralni rečenični član koji imenuje radnju ili stanje i pripisuje je subjektu. Predikat u rečenici prepoznajemo po glagolu u ličnom glagolskom obliku i pitanju ŠTA radi subjekat? Zavisno od sastava predikat može biti glagolski i imenski.
GLAGOLSKI PREDIKAT se sastoji samo od glagola upotrebljenog u ličnom glagolskom obliku, na primjer: Telefon zvoni. Predikat (glagol zvoniti u obliku prezenta) Telefon je zvonio. Predikat (glagol zvoniti u obliku perfekta) Telefon će zvoniti. Predikat (glagol zvoniti u obliku futura I)
► Glagolski predikat može biti PROST i SLOŽEN.
PROST GLAGOLSKI PREDIKAT sastoji se od jednog glagola upotrebljenog u ličnom glagolskom obliku. Ana je uradila domaći zadatak. prost glagolski predikat (glagol u obliku perfekta)
SLOŽENI GLAGOLSKI PREDIKAT se sastoji od dva glagola. Jedan od ta dva glagola je glagol nepotpunog značenja (moći, morati, trebati, htjeti...) a drugi , koji je njegova dopuna, je punoznačni glagol. Ta dopuna je najčešće u obliku konstrukcije da + prezent, mada može biti i u infinitivu: Ana je htjela da uradi domaći zadatak. složeni glagolski predikat (= nepunoznačni glagol + da + punoznačni glagol u prezentu) Ana je htjela uraditi domaći zadatak. složeni glagolski predikat (= nepunoznačni glagol + glagol u infinitivu)
Sastav složenog glagolskog predikata prikazan je tabelom: Glagoli nepotpunog značenja
+
morati, moći, smjeti, htjeti, trebati... početi/počinjati, nastaviti/nastavljati, završiti/završavati
da + prezent (infinitiv)
Glagolski predikat je prikazan sljedećom tabelom:
Glagolski predikat Prost
Složen
jedan lični glagolski oblik
išao sam
dva lična glagolska oblika (ili jedan + infinitiv) morao sam da idem/morao sam ići
IMENSKI PREDIKAT se sastoji iz dva dijela: glagolskog i imenskog dijela. Glagolski dio predikata je glagol jesam/biti u ličnom glagolskom obliku. Imenski dio predikata čini neka imenska riječ (imenica, zamjenica, pridjev, redni broj, imenički ili pridjevski sintagmem). On je fudbaler. glagolski dio predikata
imenski dio predikata (= iskazan imenicom)
IMENSKI PREDIKAT Mi smo vaši. glagolski dio imenski dio predikata predikata (= iskazan zamjenicom)
IMENSKI PREDIKAT
Marko je bio uporan. glagolski dio predikata
imenski dio predikata (= iskazan pridjevom)
IMENSKI PREDIKAT Vi ste prvi. glagolski dio predikata
imenski dio predikata (= iskazan rednim brojem)
IMENSKI PREDIKAT Stefan je najbolji fudbaler. glagolski dio predikata
imenski dio predikata (= iskazan imeničkim sintagmemom)
IMENSKI PREDIKAT Jelena je veoma vrijedna. glagolski dio predikata
imenski dio predikata (= iskazan pridjevskim sintagmemom)
IMENSKI PREDIKAT
(3) OBJEKAT Objekat je glagolska dopuna koja kazuje na čemu se vrši glagolska radnja, na kome predmetu se ona ispoljava ili ostvaruje. Subjekat je u rečenici aktivan, jer vrši radnju, a objekat je pasivan, jer trpi radnju. ► Razlikujemo dvije vrste objekta: PRAVI i NEPRAVI OBJEKAT. PRAVI OBJEKAT je rečenični član koji se javlja kao dopuna prelaznim glagolima. Pravi objekat najčešće stoji u akuzativu bez prijedloga. Može biti iskazan imenicom, zamjenicom ili imeničkim sintagmemom. Kupili smo kuću. Kupili smo novu kuću. Okrečili smo je za tri dana. Pravi objekat može stajati i u partitivnom (dionom) genitivu, ali samo uz prelazne glagole. U tom slučaju može se zamjeniti objektom u akuzativu bez prijedloga. Popij vode = Popij vodu. Ali ako je glagol neprelazni, ta zamjena nije moguća . U tom slučaju radi se o nepravom objektu. Napij se vode, a ne može Napij se vodu. Pravi objekat može biti i u slovenskom genitivu (genitivu koji stoji uz odrične glagole): Nije rekao ni riječi. NEPRAVI OBJEKAT se javlja kao dopuna neprelaznim glagolima. On može biti u svim zavisnim padežima osim akuzativa bez prijedloga i genitiva koji se može zamijeniti akuzativom bez prijedloga. U službi nepravog objekta mogu biti imenice, zamjenice ili imeničke sintagme (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji). Zaljubio se u Milicu. nepravi objekat ( u + imenica u akuzativu) I Milica se zaljubila u njega. nepravi objekat ( u + zamjenica u akuzativu) Marija se sjetila pravog odgovora. nepravi objekat ( imenički sintagmem u genitivu) Priča se o novom filmu. nepravi objekat (imenički sintagmen u lokativu s prijedlogom/prijedloško-padežna konstrukcija)
Neki glagoli zahtjevaju i pravi i nepravi objekat:
Subjekat Ana
Predikat
Nepravi objekat (KOME?)
Pravi objekat (ŠTA?)
je dala
Jeleni
svesku.
Miloš
je poklonio
drugu
loptu.
Sestra
je poslala
bratu
pismo.
Svi
smo čestitali
rođendan
Tamari.
(4) ATRIBUT
Atribut je dodatak imenici koji je bliže određuje i označava neku njenu osobinu ili kvalitet.
U službi atributa su najčešće pridjevi, pridjevski sintagmemi, pridjevske zamjenice i brojevi. To su takozvani kongruentni atributi, pošto se sa imenicom uz koju stoje slažu (kongruiraju) u rodu, broju i padežu.
Matijin brat je fudbaler. atribut (iskazan pridjevom)
Začuo se veoma prodoran zvuk. atribut (iskazan pridjevskim sintagmemom)
Svaki čovjek teži da ostvari svoje snove. atribut (iskazan zamjenicom) atribut (iskazan zamjenicom)
Uskoro ću završiti deveti razred. atribut (iskazan brojem)
U službi artibuta mogu biti i imenice. Atribut iskazan imenicom se zove atributiv.
Tetka Olga mi je kupila poklon. atribut (iskazan imenicom, tzv. atributiv)
Ptice selice zimi odlaze u toplije krajeve. atribut (iskazan imenicom)
Među atribute se svrstavaju i sintagmemi i prijedloško-padežne konstrukcije koje stoje poslije imenice. To su takozvani padežni atributi, i oni stoje u drugom padežu u odnosu na imenicu koju bliže određuju. U Baru se nalazi kuća njegovog strica. atribut (iskazan sintagmemomu zavisnom padežu)
Vidio sam djevojčicu plave kose. atribut (iskazan sintagmemom)
Kupio sam udžbenike za srednju školu. atribut (iskazan prijedloško-padežnom konstrukcijom)
Kupila je haljinu od svile. atribut (iskazan imenicom u zavisnom padežu sa prijedlogom)
Gledao sam film o astonomiji. atribut (iskazan imenicom u zavisnom padežu sa prijedlogom)
(5) APOZICIJA
Apozicija je izdvojena odredba koja na drgačiji način iskazuje isto što i imenica koju određuje.
U pisanju se obavezno odvaja zarezima, a u govoru pauzama. Službu apozicije obično vrši imenica ili imenički sintagmem (čija je glavna riječ u istom padežu kao i imenica koju određuje).
Marko Kraljević, poznati junak iz narodne poezije, sin je kralja Vukašina. apozicija (iskazana sintagmemom čiji je glavni član junak)
Novak Đoković, najbolji teniser svijeta, posjetioje našu školu. apozicija (iskazana sintagmemom čiji je glavni član teniser)
(6) PRILOŠKE ODREDBE Priloške odredbe su neobavezni rečenični članovi kojima iskazujemo vrijeme, mjesto, način, mjeru ili uzrok vršenja radnje iskazane predikatom. Službu priloških odredbi u rečenici mogu vršiti prilozi, priloški sintagmemi, imenice ili imenički sintagmemi (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji). Zavisno od toga kako određuju glagolsku radnju iskazanu predikatom, razlikujemo sljedeće vrste priloških odredbi: 1) PRILOŠKE ODREDBE ZA VRIJEME određuju vrijeme vršenja glagolske radnje. Dobijaju se na pitanje KADA? Mogu biti iskazane kao:
Prilozi
nikad, nekad, sada, juče, danju, ujutru, uvijek…
Imenice (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji) nedjeljom, na ljeto, poslije ručka, za vikend…
Imenički sintagmemi (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji) ranom zorom, sljedećeg mjeseca, od prvog dana, u davna vremena…
Svi vozovi večeras kasne. Poslije obroka ne treba spavati. Od prvog trenutka sam shvatio da ću morati da budem uporan. 2) PRILOŠKE ODREDBE ZA MJESTO određuju mjesto vršenja glagolske radnje. Dobijaju se na pitanja GDJE?, KUDA?, ODAKLE?, DOKLE? Mogu biti iskazane kao:
Prilozi gore, dolje, tu, ovdje, blizu, daleko, desno, lijevo, napolju…
Bili smo tamo prošle godine.
Imenice (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji) gradom, kod kuće, u školi, iza mene, na selu…
Imenički sintagmemi (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji) glavnom ulicom, ispred moje zgrade, na prvoj polici…
Jelena stalno sjedi ispred Marije. Spustila je knjige na radni sto. 3) PRILOŠKE ODREDBE ZA NAČIN određuju način vršenja glagolske radnje. Dobijaju se na pitanje KAKO? Mogu biti iskazane kao:
Prilozi brzo, sporo, tako, lako, zajedno, glasno, tiho…
Imenice (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji) šapatom, trkom, bez žurbe, s naporom, s osmjehom, s uzdahom, kroz smijeh…
Imenički sintagmemi (u zavisnom padežu ili prijedloško-padežnoj konstrukciji) brzim hodom, nečujnim korakom, svom snagom, odlučnim glasom, u ritmu muzike…
Tiho je saopštio da odlazi. Sve je proteklo po planu. Svi su igrali u ritmu muzike. 4) PRILOŠKE ODREDBE ZA UZROK određuju uzrok vršenja glagolske radnje. Dobijaju se na pitanje ZAŠTO?, ZBOG ČEGA? Mogu biti iskazane kao:
Prilozi zato, stoga
Imenice (u prijedloškopadežnoj konstrukciji) zbog bolesti, iz ljubavi, usljed nevremena, od straha…
Preblijedio je od straha. Zato ništa nije rekao. Nagrađen je zbog nevjerovatne hrabrosti.
Imenički sintagmemi (u prijedloško-padežnoj konstrukciji) zbog lošeg vremena, iz čiste dosade, zbog nevjerovatne hrabrosti…
5) PRILOŠKE ODREDBE ZA MJERU ili KOLIČINU određuje mjeru onoga što označava glagolska radnja. Najčešće je to mjera vremena. Dobija se na pitanje KOLIKO? Mogu biti iskazane kao: Prilozi i priloški sintagmemi mnogo, malo, dosta, puno, nekoliko, nedovoljno… veoma dugo, neobično mnogo…
Veoma mi se dopala ta knjiga. Godinama je pisao taj roman. Svakog dana trenira dva sata.
Imenice mjesecima, godinama, danima, satima…
Imenički sintagmemi cijelo ljeto, sedam dana, dva sata…