Uvodna reč .............................................................. 3 Zanimljiva nauka Izlet u orbitu-dilema šta obući....................................4 Kratke zanimljivosti iz nauke ..................................18 Likovna umetnost Zoran Janjetov ..........................................................20 Zanimljivosti iz NF-a NF, F & H nagrade ...................................................24 Za veoma bogate NF fanove ...................................34 Smiješna strana interfejsa čovjek-računar u NF.......35 Autori Dejvid Zindel ...........................................................39 Klut-Nikols-ova SF enciklopedija u nastavcima SF Enciklopedija .................................................... 43 Književnost In Memoriam – Artur Klark ....................................48 Priče Šanidar – Dejvid Zindel ......................................... 50 Stanovnik Karkose – Embrouz Birs ...................... 64 Moksonov gospodar – Embrouz Birs .................... 68 Priče iz kineskog zodijaka-Pijetao - Džin Ris ....... 75
sf vektor, e-zin SF tima, broj 7, mart 2008. Uređuje: SF team Priloge pripremili: MasterYoda, Sal, Kaa, SuzanKalvin, Pikax, Ender71 Prevod: Master Yoda, Ender71, Pikax, Dan555 Tehnička priprema: Dan555 Priprema PDF izdanja: MasterYoda Podrška: SF team & SF friend. Ovaj fanzin i prilozi u njemu mogu se slobodno dalje distribuirati, ali obavezno naznačite da je SF tim autor i dodajte link ka našem sajtu www.sftim.com. Nije dozvoljena bilo kakva prodaja ovog fanzina niti prisvajanje autorstva.
SF Vektor
2
Prije nekoliko dana napustio nas je još jedan od velikana, možda i najveći. Umro je Sir Artur Klark. Umro, ali je nama, ljubiteljima žanra ostavio svoje veličanstvene svjetove a cijelom svijetu nekoliko blistavih naučnih ideja čije ostvarenje je podiglo i još će podizati kvalitet života vascijelom ljudskom rodu, upisujući zlatnim slovima svoje ime među besmrtne. A, kako kaže Njegoš, „Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.“ Nakon prethodnog, slavljeničkog broja, u čiji obim i, nadamo se, kvalitet se još jednom možete osvjedočiti ako preuzmete njegovu PDF verziju sa adrese http://www.sftim.com/forum2/index.php?ind=downloads&op=entry_view&iden=7, nastupio je svojevrsni antiklimaks u cijeloj uredničkoj ekipi. Rezultat – malo zakašnjenje ovog, sedmog broja. Nadam se da nam nećete previše zamjeriti zbog toga. Bilo kako bilo, sedmi broj SF Vektora u mnogim elementima djeluje kao logičan nastavak šestog, dopunjavajući neke članke. Krenuli ste kao turista u svemir. A šta ćete obući? Farmerke? Minić? Neće moći! Trebaće vam ipak nešto čvršće i toplije. Pregled pogodne svemirske odjeće pogledajte u članku 'Izlet u orbitu'. Realizacija komunikacije između ljudi i računara prikazana je na mnogo načina a o raznim zgodama i nezgodama te realizacije pišemo u 'Smiješnoj strani interfejsa'. Tu je i članak o jednom od najcjenjenijih srpskih strip crtača, autoru Incala Zoranu Janjetovu. Dajemo vam i pregled (gotovo) svih žanrovskih nagrada u svijetu. Te nagrade namijenjene su talentovanima a ako ne spadate u tu kategoriju ali imate viška dolarčića, možete sebi priuštiti drugu vrstu 'nagrade'. U članku 'Za bogate fanove' naći ćete spisak suvenira koji mogu postati vaši, ako ste spremni za njih odvojiti koju crkavicu. Kroz poseban članak i prevod njegove priče „Šanidar“ poznajemo vas i s Dejvidom Zindelom, mladim američkim SF piscem i matematičarem. Tu su i naše stalne rubrike 'Kratke zanimljivosti iz nauke' s interesantnim prilozima o Merkuru, soji, galaktičkom sudaru, dužini sna; kao i novi nastavak Klut&Nikols SF enciklopedije. Pored prilično duge Zindelove priče 'Šanidar', donosimo vam i prevode dvije priče Ambrosa Birsa – 'Stanovnik Karkose' i 'Moksonov gospodar' kao i priču 'Pijetao', drugu od dvanaest priča inspirisanih znacima iz kineskog zodijaka. Nadamo se da ćete pronaći dovoljno zanimljivih i zabavnih stvari, i da ćete se i dalje družiti s nama (a možda i drugima preporučiti). Čitamo se u Vektorovoj osmici. Vaš SF tim
SF Vektor
3
Odelo možda ne čini čoveka... ali astronauta i te kako... Kada nam je vruće, pretežno leti, navučemo šorc, majicu i obujemo papuče. Zimi se natrontamo termočarapama, dugim donjim vešom, džemperima i ostalim termo izolatorima. Još gledamo da budemo u kriku mode. Pošto u svemiru vlada vakum, krikovi ne postoje, to jeste ne čuju, se pa vam se tamo gore džaba modirati.
SF Vektor
4
Ako sagledamo surove uslove koji u svemiru vladaju, modiranje čak ni ženama neće pasti na um. Jedina moda je tamo da ostanete živi. Ako uprkos tome mislite da izgledate dobro sa novim krpicama umesto onako smešno u svemirskom odelu, evo šta bi vas snašlo kada bi u vakum ili na tlu Marsa ili Meseca zakoračili u minjaku, helankama i štiklama, ili šta god da sada teranke nose... U roku od 15 sekundi vaš um bi prekrila tama, jer tamo nema kiseonika. Vaša krv i ostale telesne tečnosti bi prvo prokuvali, pa onda se zaledili u nedostatku vazdušnog pritiska. Vaši unutrašnji organi bi se jako brzo naduvali kao baloni, zbog ključanja krvi i ostalih telesnih tečnosti. Suočili biste se sa fatalnim promenama temperature, pod uslovom da nekako preživite gore navedene činjenice... Evo par brojeva: sunčeva svetlost bi vas pržila na 120 celzijusovih stepeni, dok bi u hladovini cvokotali na minus 100 stepeni. Bili biste izloženi raznoraznim zračenjima, kao što su kosmički zraci, ili česticama sa sunca, takozvanom solarnom vetru. Povremeno bi vas pogodila čestica prašine ili stene koje se kreču ogromnim brzinama, što u tim uslovima znači da bi prošli kroz vas kao riba kroz vodu... naravno, kidajući vam sve u telu. Te čestice se zovu mikrometeoriti, a izazivaju maksi štetu nezaštićenom telu. Mislim da bi vam krema za sunčanje, rejbanke kao i duge termo gaće bila bespotrebna skalamerija. Znači, ako mislite da budete in u svemiru, trebaju vam krpice koje će da vam obezbede pritisak, kiseonik, da odvodi ugljen dioksid koji izdišete, zatim da vam obezbedi optimalnu temperaturu tela, bez obzira da li bili izloženi Suncu ili bili u seni, da vas štiti od mikrometeorita, od radijacije i omogući vam jasan pogled kroz vizir, lako kretanje, kao i komunikaciju sa drugim manekenima. Kao što ste verovatno dosada zaključili, vama treba pravo pravcato svemirsko odelo, ili skafandar koji će vam obezbediti uslove kao na Zemlji. Rejbanke, prada tašnice, cipelice i šeširiće možete ladno zaboraviti. Da budem jasniji, idemo redom... Atmosferski pritisak Svemirsko odelo vam obezbeđuje optimalni pri-tisak unutar samog, da bi zadržao vaše telesne tečnosti u tečnom stanju, tj da ne “prokuvaju“. Zamislite naduvani balon, i vi unutar tog balona. Taj balon je samo prvi do vas sloj odela i u većini slučajeva se sastoji od gumirane tvari koja čine neopren vlakna. U većini svemirskih odela vlada pritisak iznad normalnog, tj pritisak od 1,0 atmosfera. U spejs šatlovima, pritisak je 0,29 atmosfera. Ako želite da se obućete u skafandar, to morate da odradite u vazdušnoj komori, ili da se unutar broda snizi pritisak.
SF Vektor
5
Kiseonik U svemirskim odelima se ne može koristiti normalni vazduh, koji sačinjava 78 postotka azota, 21 posto kiseonika i 1 posto ostalih gasova, jer bi nizak pritisak u odelu izazvao opasno nisku koncentraciju kiseonika u krvi i plućima... To vam je primera radi kao kada se penjete na Mont Everest, pa gubite dah dok ne padnete u večnu tamu. Na svim spejs šatlovima, kao i na međunarodnoj stanici atmosfera je ista kao i na zemlji. Ako biste hteli da navučete svemirsko odelo, ne samo što bi ste to morali odraditi u vazdušnoj komori, nego bi ste morali i neko vreme da udišete čisti kiseonik i tako eliminisali azot iz vašeg organizma. Tek kada izbacite azot (nitrogen) iz sistema, možete stati ispred ogledala i polako i zavodljivo oblačiti skafandar. Ugljen-dioksid Kao što je meni poznato a vama možda nije, mi izdišemo ugljen-dioksid. To na zemlji nije problem, ali u skučenim prostorima jeste, a skafandar je itekako skučen... Elem, radi se o tome da bi u tom ograničenom prostoru koncentracija ugljen-dioksida dostigla smrtonosni nivo. Zato svemirska odela, pogađate, imaju uređaje za odstranjivanje tog zla. To ni u kom slučaju ne znači da možete zapaliti cigaretu unutar odela, u stvari, usled visoke koncentracije kiseonika bi možda i bilo BOOOM, ali ja nisam siguran u to. Ako neko proveri, neka mi javi, obavezno... ako bude u stanju, naravno. Da se vrnemo na odstranjivanje ugljen dioksida. Po "defaultu", odela koriste kanistre sa litijum hidroksilom, koji apsorbuju ugljen dioksid. Za autonomne vanbrodske aktivnosti ili romantičnu šetnju po tlu Lune ili Marsa ti kanistri su smešteni u rancu odela. U drugom slučaju su smešteni unutar broda sa kojim je odelo spojeno dugom, savitljivom cevi. Temperatura Da bi se izašlo na kraj sa velikim temperaturnim promenama i vaš boravak u njemu učinilo ako ne udobnim onda barem bezbednim, svemirsko odelo je slojevito napravljeno od raznih haj-tek materija kao što su Neopren, Goreteks i Drakon. Nemojte me pitati šta je to, jer i meni nisu hteli reći. Samo su me popreko pogledali i pokazali "licence to kill". Znači, ne tiče nas se sastav tih čuda. Zadnji, reflektujući sloj odela se zove Milar i služi da odbije sunčevu svetlost i toplotu. U skafanderu ćete se obilno znojiti. Ne radi onih stvari, to zaboravite odmah i postidite se. Ja se trudim da vam opišem tehničke zezancije a vi odmah na ono... Dakle, ako ste se uozbiljili da nastavim... znojenje bi prouzrokovalo zamaglenje vizira na kacigi, kao i dehidrataciju vašeg tela. Primer, pre nego što su to rešili, astronaut Eugen Kernan (Eugen Cernan) je izgubio par kilograma mase izašavši iz broda Gemini 9 u okviru vanbrodske aktivnosti misije, usled dehidracije. Znam devojke da ste se oduševile alternativnim načinom skidanja kilaže, ali vas moram razočarati, tadašnja odela su koristila neefikasne ventilatore za rashlađivanje, ali sada više ne. Sada se koriste vodena hlađenja, još od "Apollo" misija do dana današnjega. Ipak, ostaje vam stara dobra dijeta.
SF Vektor
6
Mikrometeoriti Da bi sprečili prodiranje ultrabrzih sitnih čestica prašine u odela i remetili vaš udoban boravak među zvezdama fatalnim ishodom, konstruktori odela koriste Drakon i/ili Kevlar. Te zezancije su super otporne na fizičke udare i slažu se u višestrukim slojevima, ali se verovatno neće slagati sa bojom vaše tašnice, zaista šteta. Takođe štite od češkanja o oplatu broda ili naletanje na neki svemirski otpad kao zastareli satelit ili šta već gore sve ima. Radijacija Radijacija je crna tačka svemirskih odela. Već spomenuti materijal Milar će delimično da reflektuje kosmičko zračenje, ali protiv solarnog vetra je nemoćan. Zato vas molim da vaše šetnje po zvezdanom korzou upražnjavate samo prilikom smanjene solarne aktivnosti, kao što pravi astronauti i sami rade. Mislim, em je bolje po zdravlje, em će dame imati veče šanse da nalete na nekog zgodnog astronaut-macana u orbiti. Ipak, Teranke drage, vi svoj šminkerski pribor ponesite, nikad se ne zna... Vidljivost Kacige odela su napravljene od čiste plastike ili polikarbonata. Imaju vizire sa potamljenim staklom, kao naočale za sunce, a imaju i one preklopne zaštitnike vizira za jarku svetlost. Moderne kacige imaju ugrađena svetla za rad u seni, a i lice da vam obasja drage moje, ako naletite između romantičnih solarnih vetrova na nekog zgodnog astronauta sa međunarodne stanice... Komunikacije Sva odela su opremljena radio primo-predajnicima, tako da možete čavrljati sa brodom, sa Zemljom ili sa manekenom do vas. Ti radio-uređaji se pretežno nalaze na grudima odela, a ekskluzivniji modeli ih nose i na leđima. Na žalost, koliko ja znam, slanje i primanje sms poruka nije implementirano u odela, tako da će drage Teranke biti uskraćene za svoju omiljenu razbibrigu i potrebu. Ipak, svemir nije mesto za dokone... Naravno, svako odelo je opremljeno slušalicama i mikrofonom. Mobilnost Da ne biste samo plutale u prostoru, NASA je razvila uređaj kojim se možete i kretati. Zove se "Manned Maneuvering Unit" ili MMU. MMU je u stvari stolica sa malim mlaznicama upravljana đžojstikom. Takođe, NASA je razvila i manji takav "divajs" koji se kači na leđa odela i zove se "Simplified Aid for Extravehicular Activity Rescue" ili SAFER Taj uređaj više služi za opasne ili vanredne situacije da vas vrati na brod ako otplutate nekontrolisano van dometa. Nemojte se zezati sa tim, jer ima jako ograničen domet, nosi samo 1,4 kg goriva i daje ubrzanje od 3 metra u sekundi. Toliko za sada. Ovim tekstom sam vam hteo ukratko predočiti zašto nema modiranja po svemiru, zašto su nam ta specijalna odela neophodna i od kakvih opasnosti vas štite. U nastavku ću pisati o istorijatu odela i izboru modela. Siguran sam da ćete naći nešto po vašem ukusu i željama.
SF Vektor
7
Drage moje Teranke, nemojte ovo malo uputstvo da shvatite kao polnu diskriminaciju, koju zaista mrzim kao priglupe plavuše. Moje kolege iz SF tima su me upozorili na to... I molim vas, ne izlazite po solarnom vetru. U najboljem slučaju pokvariće vam se frizura.
(posada nesrećnog Čelindžera) Odlučili ste se za izlet u orbitu, ili dalje. Lepo... Otvorite ormar da se spakujete i uvidite da ste prilikom raznih šopinga propustili da kupite svemirsko odelo. Nadam se da vam je sasvim jasno da je apsolutno neophodno imati barem jedno takvo pri ruci, u negostoljubivom svemirskom okruženju. Ovaj mali vodič bi trebalo da ublaži onaj čuveni krik teranki prilikom spremanja za izlazak: “JA NEMAM ŠTA DA OBUČEM“ Iako znam da ste nestrpljive, drage moje, dozvolite mi mali osvrt na istoriju svemirskih odela... Elem, prilikom razvoja mlaznih aviona, koji su dosezali sve veće i veće visine, kao i brzine, piloti (oni slatki macani koji “voze“ iste), bili su u sve većoj opasnosti usled niskog atmosferskog pritiska i manjka kiseonika. Zato su inženjeri skontali posebno letačko odelo. To odelo je bilo napravljeno od Neopren gume i u slučaju frke sa pritiskom isto se moglo naduvati kao balon, obezbeđujući našem top-gun macanu neophodni pritisak. Druga tkanina, koja je presvučena preko Neopren gumastog sloja, je “gurala“ pritisak ka pilotu ne dajući mu da opandrkne. Ta odela su imala masku za kiseonik, koja je crevom bila spojena za sam avion koji je opet obezbeđivao isti, da pilot usled nedostatka istoga ne bi kolabirao i razbio im dragoceni aparat u blesku eksplozije o zemlju. Ta odela, drage moje, su preteče svemirskih odela. Toliko o istoriji, idemo u butik da vam opišem par modela...
Svemirska odela “Mercury“ Prilikom pokretanja "Mercury" programa, NASA inženjeri su se bukvalno stisli i na postojeća letačka odela dodali par slojeva aluminiziranog Mylara preko Neopren vlakana.
SF Vektor
8
Projektanti "Mercury" svemirskog odela su bili tolike stipse, da su jadnim astro-nautima uz odelo dali čizme na vezi-vanje, to jest, čizme sa pertlama. Takođe su dobili kacigu skinutu sa nekog vojnog mlaznjaka. Smatrali su da im je to dosta. Hlađenje odela se ostvarivalo ventilatorom koji se teglio na leđima. Kiseonik su dobijali sa broda, crevom naravno. To nesretno zbrda zdola skrojeno odelo nije bilo namenjeno za vanbrodske aktivnosti, i to je donekle vadilo projektante. Međutim, pod pritiskom u istome je bilo jako otežano kretanje. Dizajnirano je isključivo za slučaj havarije broda, to jest za slučaj da u kabini padne pritisak, i zato velikodušno opraštam dizajnerima na fušeraju. Ovo odelo preporučujem samo za razgledanje Tere iz nekog broda po vašem izboru.
Svemirska odela “Gemini“ Ova odela su već malo ozbiljnija. Njihova namena nije bila samo da “poguraju“ astronaute u slučaju pada pritiska u kabini, nego i za izlazak van. Pri tome, moje lepe Teranke, ne mislim na klasični izlazak sa društvom i/ili frajerom, nego izlazak van broda u otvoreni svemir. "Gemini" svemirska odela su napravljena da unutrašnji Neopren sloj (onaj koji drži pritisak) prati liniju tela. Zatim su nabacili teflonom protkani najlonski sloj koji štiti od prodora mikrometeorita Vazduh za hlađenje tela, kao i kiseonik je i dalje stizao sa broda crevom. U ovom odelu, 3. Juna 1965. godine astronaut Ed Vajt (Ed White) je bio prvi Amer u otvorenom svemiru. Mana ovih odela je ta što je njihov vazdušni sistem hlađenja bio totalno neefikasan, tako da su jadnici u njemu bili preznojeni, dehidrirani i iznureni nakon vanbrodske aktivnosti. Takođe im se vizir maglio vlagom. Znači, ovo odelo koristiti samo za kraće izlete van broda, čisto da osetite malo svu silu otvorenog kosmosa. To iskustvo pamtite celi život, verujte mi.
Svemirska odela "Apollo” "Apollo" odela su totalno redizajnirana zbog njihove specifične namene.
SF Vektor
9
Osnovna varijanta odela služi za kosmički let, to jest da održi astronauta među živima ako pritisak u kabini odluči da padne. Međutim, svako "Apollo" odelo ima "plug-inn" dodatke za landaranje po površini Lune. Evo od kojih se sve čuda sastoji najčuvenije odelo svih vremena. Dugi donji veš, vodom hlađen, unutrašnji sloj od najlona sa prorezima za ventilaciju, srednji sloj najlona protkan Neoprenom za zadržavanje pritiska, vanjski sloj najlona da gura pritisak ka telu. Onda, pet slojeva aluminiziranog Mylara ušuškanim sa četiri sloja Dracona za termo izolaciju, dva sloja Kaptona za dodatnu termoizolaciju, jedan sloj teflonom protkane tkanine za zaštitu od deranja odela i zadnji sloj bele teflonske tkanine. Primetio sam da se nigdje ne spominje zaštita od mikrometeorita, što me navodi na zaključak da je "Apollo" odelo dizajnirano za jednokratnu misiju Tera Luna - Tera, bez opcije izlaska u otvoreni svemir, mada sam video da su ga koristili u osnovnom izdanju za izlaske sa Skylab stanice. Odelo sadrži i čizme, rukavice i komunikacionu kapu kao i kacigu od čiste plastike. Za landaranje po Luni, na odelo se "plug-innuju" nad čizme, nad rukavice sa gumenim vrhovima prstiju kao i garniturom filtera-vizira za zaštitu od sunčeve svetlosti. Takođe se pridodaje i ranac sa sistemom održavanja života koji čine kiseonik, skalamerija za uklanjanje ugljen dioksida i voda za hlađenje hrabrog i napaćenog Lunarnog turiste. Sve sa rancem, odelo teži 82 kilograma na Teri, a na Luni tričavih 14 kila. Apsolutna preporuka za romantičnu Lunarnu šetnju, da se pokažete u naj izdanju.
Linija “Space Shuttle” sve sezone Modifikovano "Apollo" odelo sa prvim modnim detaljem, na radost ljupkih nam Teranki. Bojim se da ta radost neće dugo potrajati zbog izbora boja ovih odela... Elem, u osvitu "Space Shuttle" letova, ta odela su bila braon boje. Kao i prethodna odela, primarna namena im je bila da sačuvaju glave vozača šatla ako se desi neki belaj i pritisak u kabini opasno krkne. Kako je šatl program odmicao, usijane kaubojske glave su ladno odbacili ta odela i počeli da se glupiraju u nekim svetlo SF Vektor
10
plavim kombinezonima sa crnim čizmama i belim kacigama otpornim na žešće udarce. Nama bosancima te kacige ne bi trebale. Ne sumnjam da bi Teranke crne čizme zamenile kaubojkama ili nečim drugim štiklovanim. Ta praksa nošenja kombinezona je trajala sve do nesretne katastrofe Challenger-a. Ovom prilikom odajmo počast toj hrabroj i neustrašivoj grupi elite ljudskog roda, koji su svoje živote dali za osvajanje svemira i pokrenuli rigoroznije mere bezbednosti letova. Nakon spomenute katastrofe, NASA je naložila da svi učesnici leta za vreme lansiranja i ulaska u atmosferu nose ona crveno narandžasta svemirska odela pod pritiskom. Ta odela su po defaultu opremljena komunikacionom kapom, kacigom, rukavicama, padobranom i nekim uređajem za očuvanje života na naduvavanje. Ovo zadnje nisam baš skontao najbolje, ali jedino takav podatak mi je bio dostupan. Mislim da ima veze sa padobranom, ali nisam posve siguran. Ova odela su konstruisana sa samo jednim ciljem - da očuvaju glave posade unutar broda usled pada pritiska ili hitnog iskakanja iz istoga prilikom povratka na Teru. Ako se odlučite za putovanje šatlom, izaberite drage Teranke jedno od ova tri opisana... Sada se dobro držite mile moje, jer ide opis najbolje i najmodernije krpice što nam je butik “Kosmos“ spremio...
EMU (Extravehicular Mobility Unit) Pošto je ovo odelo trenutno vrh u svemirskoj modi, opisaću ga mnogo detaljnije. Sva dosada opi-sana odela su rađena isključio od mekih materijala i tkanina. Ovo nije. EMU odelo je napravljeno od kombinacije mekih i tvrdih tvari. Dizajneri su mnogo više vodili računa o udobnosti, mobilnosti i sigurnosti manekenaastronauta. Odelo je odrađeno od celih 13 slojeva materijala. Hlađenje dva sloja, pritisak takođe dva, termička i mikrometeoritska zaštita osam slojeva i spoljašnji, zadnji zaštitni sloj. Lista materijala korišćenog za sve te silne slojeve je impozantna i sadrži Najlon, Spandex, Uretanom protkani najlon, Dracon, Neoprenom protkani najlon, Mylar, Goretex, Kevlar i Nomex.
SF Vektor
11
Svi ovi materijali su spojeni u jednu celinu. Za razliku od gore opisanih odela koja su rađena po meri za svakog manekena posebno, EMU se sastoji od više delova različitih veličina tako da iste mogu nositi osobe različite veličine, od Tvigi mršavica do “slatko popunjenih“ XXXL debeljuca. Evo od čega se sve sastoji EMU krpa: "Maximum Absorption Garment" (MAG) Set za maksimalno upijanje. Budući da astronauti-manekeni mogu da landaraju do sedam časova u otvorenom svemiru, kad-tad će im bešika signalizirati alarm. Priznajte da ste se pitali gde to i kako astronauti rade kada baš zagusti. Ulazak i izlazak iz broda zahte-va određene radnje vezane oko pritiska i kiseonika. To nije ni brzo, a ni ekonomično. Zato to mogu da obave i u samom odelu i to ni manje ni više nego u veliku specijalnu pelenu. Naravno, nakon obavljene aktivnosti, MAG set se menja.
vanbrodske
"Liquid Cooling and Ventilation Garment" (LCVG) Set za tečno hlađenje i ventilaciju. LCVG je u stvari dugi donji veš od najlona i spandexa, protkan malim plastičnim cevčicama. Kroz te cevčice prolazi hladna voda i time odvodi temperaturu manekena hladeći ga. Voda se dovodi iz ranca savitljivim crevom sa broda.
odela
ili
EMU Electrical Harness" (EEH) EMU elektronski sklopovi EEH je sklop električnih vodova i instrumenata unutar odela koja čine komunikacione uređaje, kao i monitoring sisteme vitalnih životnih funkcija manekena. Sami uređaji se nalaze u rancu odela. "Communications Carrier Assembly" (CCA) Nosač komunikacionih uređaja. CCA je kapa koju maneken nasadi sebi na glavu pre kacige, i koja nosi slušalice i mikrofon povezanih sa radio uređajem u rancu. Ručice vam ostaju slobodne za druge radnje. “Lower Torso Assembly" (LTA) Deo donjeg torzoa. LTA je iz jednog komada i sastoji se od nogavica i čizama, sve sa pokretnim člancima na kolenima. Na njemu su i nekakve karike za užad kojim se privezuju alatke tako da iste ne odlepršaju u svemir. LTA se spaja sa gornjim delom metalnim prstenom.
SF Vektor
12
"Hard Upper Torso" (HUT) Čvrsti deo gornjeg torzoa. HUT je čvrsti deo od fiberglas materijala u obliku torzoa. Na njega se kače LTA, “ruke“, ranac, kaciga i kontrolni modul. Opciono, na HUT se može “konektovati“ i “kutija za alat“. Znači, HUT je u stvari nosač za nabrojane delove odela koji se brzo i lako “uštekaju“ u njega. "Arms" (Ruke) Ruke EMU-a čine ramena, nadlaktica i podlaktica spojeni pokretnim člancima tako da maneken može iste pokretati u mnogo pravaca i kombinacija. Ruke se rade u više veličina, tako da odgovaraju svima. Brzo i lako se “konektuju“ za odelo metalnim prstenovima. "Gloves" (Rukavice) Kao i ruke, rukavice imaju pokretne članke da olakšaju manekenu kretnje i rad van broda. Vrhovi prstiju su gumizirani, tako da glumac hvata predmete i alate lakše i čvršće. Ispod rukavica nosi još jedne, tanje. Spoljašnje takođe sadrže zakačke za alate. "Helmet" (Kaciga) Kaciga je napravljena od polikarbonata, jako otpornim na udarce. Tapacirung unutar kacige služi komforu manekena, jer je kaciga fiksirana za HUT, to jest, kaciga je nepokretna. Unutar nje, možete glavom koliko hoćete.
mahati
Opremljena je i nekakvim ventilom za odstranjivanje ugljen dioksida, ali samo za slučaj da se mora upotrebiti rezervni kiseonik. Inače, ugljen dioksid odstranjuje ona spomenuta skalamerija u rancu. Kiseonik u kacigu ulazi iza-iznad vaše ljupke glavice i duva vam direktno u lice. Pre nasađivanja kacige na HUT i vašu glavicu, obavezno tretirati vizir posebnim sprejem koji neće dozvoliti zamagljivanje pogleda. "Extravehicular Visor Assembly" (EVA) Vanjski vizir, EVA, se stavlja preko kacige. Sadrži sledeće kerefeke: -
Metalik-zlatni vizir za filtriranje sunčeve svetlosti
-
Pokrivač otporan na termičke i fizičke udare
SF Vektor
13
-
Podešavajući sloj vizira za zatamnjivanje istoga
-
Četiri izvora svetlosti
-
Video kamera.
Mislim da su gore navedene komponente svima jasne i nema potrebe da ih objašnjavam. "In-suit Drink Bag" (IDB) Ugrađena posuda za piće. Već sam napomenuo da manekeni i glumci u ovom odelu mogu da landaraju do sedam sati van broda. Verovatno će isti da ožedne, da li od napora ili mamurluka ne znam i ne tiče me se. Elem, posuda, to jeste vreća za vodu nosi 1,9 litara tekućine. Šta ćete u nju sipati, zavisi od vas. Upozoravam vas da ako mislite usuti pivo u istu, vodite računa o faktoru pene, tako da će piva biti oko jedan litar. Nedovoljno za sedam sati. Tekućina se loče iz cevčice koja je pozicionirana blizu vaših usta, tako da ulažete minimalni napor cugajući u otvorenom svemiru. U kacigi takođe postoji držač za voćnocerealnu štanglu koja je umotana u papir. Kad maneken ogladni, kefalom podere papir i smaže štanglicu. Sve su to oni fino skontali, ali astronauti ne koriste taj obrok jer je mnogo komplikovano a i štanglica se mora odjednom smazati radi mrva koje bi u suprotnom letele po kacigi. Zamislite, upadne vam jedna u oko, a ne možete se počešati. Zato sam ja onomad predložio da se umesto te bez veze štanglice turi domaća ljuta kobaja ili bosanska sudžuka. Mislim da bi astronauti brže i bolje izvršavali vanbrodske misije, naročito u kombinaciji sa ljutom lozom u posudi za cugu. "Primary Life-Support Subsystem" (PLSS) Primarni pod-sistemi za održavanje života. PLSS je u stvari ranac koje maneken nosi sa sobom. U njemu se nalaze tankovi sa kiseonikom i to 0,54 kg na 518 atmosfera po tanku, zatim 4,6 kg vode za hlađenje, skalamerija za odstranjivanje ugljen dioksida, napajanje energijom, ventilatori, alarmni sistemi i radio uređaj. Tok vazduha, koji ulazi u kacigu, izlazi na laktovima i nogama. Onda u rancu prolazi kroz kertridž ugljena da odstrani mirise (u slučaju prežderavanja pasuljom i kupusom), zatim kroz skalameriju odstranjivanja ugljen dioksida, onda ventilatorom do skalamerije za odvajanje vlage koja istu spiči u rezervoar vode za hlađenje. Temperatura se održava na konstantnih 12,4 celzijusovih stepeni, ali se to lako da promeniti, i to na DCM panelu o kom će uskoro biti reč.
SF Vektor
14
Još da napomenem da baterijski izvor napajanja obezbeđuje 27 amperčasova električne energije, i može se dopuniti ili napuniti unutar broda. "Secondary Oxygen Pack" (SOP) Pomoćno snadbevanje kiseonikom. Dva tanka sa kiseonikom, smeštena ispod PLSS na okviru ranca, sadrže ukupno 1,2 kg kiseonika na 408 atmosfera pritiska. Služe kao rezerva za crne momente, obezbeđujući glumcu disanje 30 minuta. Sasvim dovoljno da se vrne na brod. Taj kiseonik se automatski oslobađa ako pritisak kiseonika u odelu padne ispod 0,23 atmosfera. Molio bih da se ne igrate sa tim, jerbo vam može vašu ljupku glavicu spasiti... "Display and Control Module" (DCM) Pokazno kontrolni modul. Taj modul se kači na grudi astronauta ili manekena, svejedno i na njemu su sve zezalice za kontrolu odela. Lampice, prekidači i LCD ekrani daju glumcu uvid u celokupno stanje u i oko odela. Odavde se kontroliše PLSS. Zanimljivost za ovo je da se iz kacige ne vidi baš sve, nego se mora ogledalcima pomagati...
Spremite se za kafić... Eto, drage moje... od gore nabrojanih delova se sastoji najsavremenija modna krpica butika „Kosmos“ Sada, pošto sam nabrojao od čega se sve sastoji poslednji krik svemirske mode, da pojasnim i kako se oblači, navlači i uvlači.. Pošto ste se istuširali, odradili masažu, pilates, frizuru, šminku, isprskali šanelom i raznim kozmetičkim drangulijama, nalakirali nokte, obilno ručali celi jedan list zelene salate sa dve kapi limuna i pola čaše jogurta, vreme je da stanete pred ogledalo. Ova procedura je jako bitna za vašu ličnu bezbednost u otvorenom svemiru, da ne kažem koliko je bitna da je zapamtite, ponavljajući je pred zapanjenim i ljubomornim prijateljicama u lokalnom kafiću... Dakle, idemo... SF Vektor
15
1. Smanjite pritisak u šatlu na 0,7 atmosfera i podignete nivo kiseonika 2. Pola sata udišete čisti kiseonik, da biste odstranili azot iz krvi i tkiva. 3. Navučete MAG (set za maksimalno upijanje) i uđete u vazdušnu komoru 4. Navučete LVGC (set za tečno hlađenje i ventilaciju) 5. Prikopčate EEH (EMU elektronski sklopovi) Za HUT (čvrsti deo gornjeg torzoa) 6. Prikopčate DCM (pokazno kontrolni modul) takođe za HUT, PLSS (primarni podsistemi za održavanje života) je po "default-u" već prikopčan 7. Pričvrstite rukave za HUT i namažite unutrašnjost vizira posebnim sredstvom protiv zamaglivanja 8. Pričvrstite ček-listu i ogledalce na zglob rukava 9. Umetnite štanglicu hrane i IDB (posuda sa vodom ili nekom cugom) unutar HUT 10. Proverite svetlo i kamere na EVA (vanjski vizir) i montirajte EVA preko kacige 11. Priključite CCH (nosač komu-nikacionih uređaja) na EEH 12. Zakoračite u LTA (deo donjeg torzoa) i navucite ga do pola 13. Prikopčajte SCU (pokretno crevo koje dovodi sa šatla do odela kiseonik, vodu i napajanje, nije dosada spomenut jer nije deo odela) u DCM i u sam šatl 14. Uvucite se u deo gornjeg torzoa 15. Ukopčajte dovod hlađenja sa LVCG na PLSS (primarni sistem za održavanje života) 16. Prikopčajte konektore sa EEH na PLSS 17. Zabravite LTA za HUT 18. Navucite CCA (podkapa i nosač komunikacionih uređaja) 19. Navucite podrukavice i zabravite kacigu sa EVA 20. Navucite spoljne rukavice 21. Podignite pritisak u odelu na 0,20 atmosfera i proverite da li igde “curi“ 22. Nakon ove dosadne i zamorne pro-cedure, tokom koje sumnjam da ćete moći popiti kaficu i zapaliti cigaretu, sledi dalje .. Odelo će se nakon 0,20 atmosferskog pritiska samo vratiti na svoj operativni pritisak, ako ustanovi da nema pada istog uzrokovan neispravnošču EMU. Zatim se odelo, sa vama u njemu, prenosi do zračne komore. Onda se pred vašim zapanjenim okicama otvaraju spoljna vrata zračne komore, i od prizora vasione trenutno zaboravite na svu komplikovanost nabacivanja odela... Ne zaboravite da odvojite SCU od EMU, koji je dosada služio da štedite resurse odela (struja, kiseonik, voda) trošeći one sa šatla. Sada, odelo postaje svemirski brod za sebe... i moje mile znam da vam srce lupa kao sumanuto dok zakoračujete kroz otvor zračne komore u otvoreni kosmos... i momentalno prežalite 12 miliona dolara koje ste onako ljupko izvukli vašem dragom za to odelo... šok, jer butik “Kosmos“ sprema novo iznenađenje za vas... ali za narednu, Marsovsku, sezonu.
SF Vektor
16
Dizajneri rade na prototipu odela čija će namena, uz namenu EMUa biti otpornost na Marsovske uslove... U pitanju je projekat odela AX 5, koje će biti isključivo od čvrstih materija... Ma, ludilo, drage moje...
Priredio Sal
SF Vektor
17
SF Vektor
18
SF Vektor
19
SF Vektor
20
Školovao se u Novom Sadu, u kome je i diplomirao na Akademiji umetnosti, a stripom se, kako i sam kaže, bavio od malih nogu. Bavi se prevashodno stripom, ponekad ilustracijom i dizajnom. Stripove je počeo da objavljuje od 1979. godine, isprva u omladinskoj štampi, a potom i u specijalizovanim strip revijama. Autor je niza kraćih stripova i serijala Bernard Panasonik (započet 1982. godine, nije bio ni zamišljen da se završi). Bernard Panasonik je po Zoranovom mišljenju strip u koji je najviše ugradio sebe, što je svakome ko ga iole poznaje sasvim očigledno. Panasonik, plavokosi avanturista kome to što na život gleda kroz cvikere pomaže da ima jedinstven pogled na svet, neka je vrsta alter ega svoga autora, sklon večitim maštarijama i raznoraznim improvizacijama, veoma dinamičnog duhovnog i fizičkog života. O čemu se radi u stripu, pitanje koje se s punim pravom postavlja kad se priča o svakom stripu, nikada se ne postavlja kad se priča o avanturama Bernarda Panasonika. U pitanju je strip u kome se na svakoj sledećoj strani, u svakom sledećem kadru može desiti bilo šta... A najčeće se i dešava. Najneverovatnije persone iskrsavaju iz najrazličitijih pravaca, stupajući u najbesmislenije i najšašavije kontakte koji rezultiraju najapsurdnijim i najurnebesnijim situacijama koje je čitalac ikada video. Pričati o bilo kakvoj shvatljivoj fabuli u klasičnom smislu te reči Bernarda Panasonika ima isto toliko smisla koliko pokušati da se pronikne u pravila kriketa ili ustrojstva vremensko prostornog kontinuuma... Jednom prilikom tvrđeno je da su mnogi značajni domaći autori izašli iz Moebiusovog šinjela. Ova tvrdnja zaoštrava se do drastičnosti na primeru stvaralaštva Zorana Janjetova. Upravo ta ogoljenost uzora bila je izvor mnogih nesporazuma i osporavanja vrednosti i autentičnosti Janjetovljevih stripova. Janjetov se svesno opredelio za borgesovsku poziciju “parazitskog autora”. Znajući koliko je teško biti veliki čitalac, on je svoj talenat počeo da koristi za izgradnju bogate čitalačko-stvaralačke senzibilnosti. Nulta tačka kretanja bila je: doći u takav odnos prema Moebiusovom delu kakav je odnos koji postoji između knjige i fusnote u njoj. A zatim, fusnota je prerasla u drugu knjigu. SF Vektor
21
Janjetovljev projekat je oličenje čitalačke strasti - želje da se produži Moebiusov svet, da se izvrši lično proširenje njegovog postojanja. Crtež Zorana Janjetova u Bernardu Pansoniku pod velikim je uticajem maga savremenog stripa Žana Žiroa poznatijeg kao Mebijus, ali Zoran neretko uspeva da slavnom Francuzu zada domaći zadatak svojom posvećenošću i grafičkom brilijantnošću, kao i inovativnošću koje u najboljim tenucima premašuje onu po kojoj je njegov crtački uzor postao poznat. Vavilonska biblioteka (stripa) je, međutim, puna tajni. Igra ogledanja i izneveravanja je nepred-vidljiva. Uostalom. sam Borges kaže: “Nema u prostranoj Biblioteci dve istovetne knjige”. Moebiusov rani opus (Arzach, Fatalni major, ciklus Da li je čovek dobar itd.) otelotvorenje je ironije u stripu. Sve je kod Moebiusa ironično otklonjeno u odnosu na svoje konvencionalno, uobičajeno značenje. U tom smislu Moebius je parodist žanrovskih konvencija (naučne fantastike, idioma vesterna), parodist ustrojstva psihologije likova, čak parodist anatomije figura i, ako je to moguće. parodist perspektive i uopšte prostornih odnosa. Kako je parodija Zorana Janjetova kao varijacija Moebiusove parodije mogla da zadobije samo-stalnost? Kako je uopšte moguće parodirati Moebiusovo rano delo koje je samo po sebi toliko prožeto ironijom? Moguće je upravo pomoću onoga što Moebiusovoj ironiji nedostaje – toplinom, bezazlenošću i detinjastošću. Janjetov je zanatski potpuno usvojio Moebiusovu tehniku crtanja i preuzeo najveći deo ikonografije. Međutim, globalna poetološka struktura Moebiusovih i Janjetovljevih stripova se razlikuje. Janjetov jo izvršio infantilnu subverziju hladnoće Moebiusove neograničene maštovitosti i ironije. Naterao je moebiusovski jezik da klekne pred ViniPuom. I dok je Zoran tako vredno crtao i dok su mu stopala rasla nesmanjenom žestinom, igrom sudbonosnog slučaja neke njegove table Bernarda Panasonika završile na jednoj grupnoj izložbi u Francuskoj 1987. i zapale su za oko pravim ljudima. Ti pravi ljudi radili su za tada perspektivnog a sada veoma uticajnog francuskog izdavača Les Humanoides Associes, i požurili su da brže-bolje potpišu ugovor sa Zoranom, koji bi njegovu sigurnu ruku (i ostale delove tela, skupa sa već dobrano izraslim nogama) stavio u njihovu službu. Ono što se potom desilo oprovrgave sve one koji tvrdi da se snovi ne ostvaruju, pošto je posao koji je Janjetovu
SF Vektor
22
ponuđen bio prednastavak širom sveta čuvenih avantura Džona Difula u serijalu Inkal, realizovanih od strane scenariste Alehandra Žodorovskog i Janetovljevog idola iz mladosti, samog Mebijusa! Po lucidnom literarnom predlošku Žodorovskog, jednog od najinventivnijih scenarista osamdesetih godina prošlog veka, mladi je Zoran 1988. započeo ilustrovanje Mladosti Džona Difula strip albumom „Zbogom oče“, koji je u luksuznom izdanju na našem jeziku objavljen u izadnju System Comicsa. U priči koja prati burno dečaštvo i turbulentnu mladost Džona Difula, budućeg privatnog detektiva sumnjive reputacije o čijim će akcijama u nekoliko trenutaka zavisiti sudbina vascelog univerzuma, i njegovog grotesknog betonskog galeba Dipoa, Janjetov će do 1995. godine naređati još pet albuma. Slava koju je stekao radom na Mladosti Džona Difula premašila je francuske okvire, pa je ime Zorana Janjetova danas poznato i nemačkim, italijanskim, američkim, holandskim, danskim i japanskim čitaocima.
Saradnja sa Žodorovskim se pokazala kao plodnom i relativno ugodnom pošto su se dva vrhunska autora pronašli, i taj se kreativni tim odvažio na novu kreativnu pustolovinu, ponovo smeštenu u univerzum Inkala. Izašlo je ukupno osam albuma žitija Tehnoočeva, kaste neobičnih sveštenih lica, čiji je jedan od bivših štićenika, mladi albino, krenuo 1998. prvim albumom u seriji u osvetnički pohod protiv kosmičkih razbojnika. Zoran Janjetov je inače ljubitelj i kolekcionar figurica junaka filmskih i crtanih filmova, veliki poštovalac dobrih karikaturalnih stripova za koje smata da ih je teže raditi nego realističan strip kojim se i sam bavi. Među svoj najdraže strip autore svrstava Eržea, Frankena, Hempsona, Berksa, Gošinija, Šarlijea i Tardija, a dok stvara svoje raskošne crteže, u čijoj izradi danas sve češće koristi kompjuter i 3D mapiranje, uvek sluša muziku... I uporno odbija da odraste!
Priredio: Kaa
SF Vektor
23
SF Vektor
24
Najvažnije nagrade HUGO (The Hugo Awards) je najvažnija SF nagrada. Već preko 50 godina (od 1953) dodjeljuje se jednom godišnje u cijelom nizu (preko 10) kategorija. O dobitnicima odlučuju članovi WSFS (World Science Fiction Society), glasanjem u dva kruga, a dodjeljuje se na godišnjem WSFS kongresu. Iako se može dobiti za djela na bilo kom jeziku, u praksi je dobijaju samo ona koja su objavljena na engleskom. Zvanični naziv nagrade je Science Fiction Achievement Awards, ali je svi, u čast Huga Gernsbacka, osnivača časopisa Amazing Stories (1926) zovu njegovim imenom. http://www.wsfs.org/hugos.html NEBULA (The Nebula Awards) je nagrada koju, od 1966, dodjeljuje američko udruženje pisaca naučne i epske fantastike – SFWA (Science Fiction and Fantasy Writers of America). Dodjeljuje se u više kategorija, ali samo za djela objavljena u SAD. Kandidate za nagradu nominuju pisci – članovi SFWA, a dobitnik se bira između onih koji imaju najmanje 10 nominacija, u dva kruga. Dodjeljuje se jednom godišnje (proljeće) na posebnom banketu. Zbog duge procedure, potrebno je oko dvije godine od objavljivanja nekog djela do dodjele nagrade. http://www.sfwa.org/awards/ WORLD FANTASY (The World Fantasy Awards) dodjeljuje se od 1975. u sedam kategorija, za djela iz oblasti naučne fantazije, na World Fantasy Convention. Učesnici predlažu kandidate, a dobitnike bira poseban žiri. Nagrada je neka vrsta parnjaka nagradama Hugo i Nebula, koje su više okrenute čistom SF-u. http://www.worldfantasy.org/awards/ BRAM STOKER (The Bram Stoker Award) je ekvivalent Nebule ali u horor žanru. Dobitnike predlažu i biraju članovi HWA (Horror Writers Association). Dodjeljuje se jednom godišnje, u više kategorija, na posebnom HWA banketu. http://www.horror.org/stokers.htm CHESLEY (The Chesley Awards) ustanovljena je 1985. pod imenom ASFA Awards, ali je nakon smrti astronoma i umjetnika Chesley Bonestell-a preimenovana u njegovu čast. Dodjeljuje je ASFA (Association of Science Fiction & Fantasy Artists) umjetnicima, za značajan doprinos žanru SF&F u godini za koju se dodjeljuje. http://www.asfa-art.org/chesley.html JOHN W. CAMPBELL (The John W. Campbell Memorial Award) dodjeljuje se od 1973, jednom godišnje, za najbolji SF roman objavljen u SAD. Ime je dobila u čast J.W.Campbella, osnivača (1937) i urednika časopisa Astounding (kasnije Analog). Dobitnika bira posebno imenovani žiri. http://www.ku.edu/~sfcenter/campbell.htm THEODORE STURGEON (The Theodore Sturgeon Memorial Award) dodjeljuje se od 1987. za najbolju kratku priču objavljenu prethodne godine. Dodjeljuje se u čast Theodora Sturgeona, jednog od najboljih pisaca kratkih SF priča zlatnog doba SF-a, četrdesetih godina dvadesetog vijeka. http://falcon.cc.ukans.edu/~sfcenter/sturgeon.htm
SF Vektor
25
ARTHUR C. CLARKE (The Arthur C. Clarke Award) za najbolji SF roman objavljen prethodne godine u Velikoj Britaniji. Dobitnika bira poseban žiri. Nagrada je novčana u iznosu od onoliko funti koja je godina dodjele, a sredstva donira sam Klark. http://www.clarkeaward.com/ PHILIP K. DICK (The Philip K. Dick Award) se od 1983. dodjeljuje za najbolja SF djela objavljena u časopisima u SAD prethodne godine. Dodjeljuje se u čast Filipa Dika, koji je većinu svojih mnogobrojnih djela prvo objavio u časopisima. Dobitnike bira poseban žiri koji se sastoji od pisaca i akademika. http://ebbs.english.vt.edu/exper/kcramer/PKDA.html JAMES TIPTREE (The James Tiptree, Jr. Award) dodjeljuje se jednom godišnje, od 1992, za SF&F djelo koje istražuje i proširuje ulogu žena i muškaraca. Imenovano je u čast Alice B. Sheldon, koji je dugo objavljivao pod pseudonimom James Tiptree, Jr. Dobitnika bira petočlani žiri, među prijedlozima izdavača i čitalaca. Nagrada je novčana, u iznosu od 1000 US dolara. http://www.tiptree.org/
Nagrade za životno djelo DAMON KNIGHT (The Damon Knight Memorial Grand Master Award) ima isti oblik i dodjeljuje se na istom banketu kada i Nebula, ali to nije Nebula. Dodjeljuje se za životno djelo, ali samo piscima koji su u tom trenutku živi. Zbog tog pravila mnoga velika imena SF književnosti (Bliš, Dik, Herbert, Šekli, Stardžeon, Zelazni) nisu dobili tu nagradu. Nagrada se ranije zvala Grand Master Award, ali je, nakon smrti Damona Knighta, osnivača SFWA, dobila njegovo ime. Dobitnika bira uprava SFWA, a ne žiri, i dobitnik se unaprijed obavještava. Da bi se očuvala ‘validnost’ nagrade, dodjeljuje se maksimalno šest nagrada u jednoj dekadi. http://www.sfwa.org/awards/grand.htm SF HALL OF FAME (The Science Fiction Hall of Fame) osnovalo je SF&F udruženje Kanzas Sitija 1996. godine. Dodjeljuju se četiri nagrade svake godine, dvije živima a dvije posthumno. http://www.kcsciencefiction.org/hof.htm HEINLEIN (The Robert A. Heinlein Award) ustanovilo je društvo ljubitelja Hajnlajna, za istaknute objavljene radove u tvrdom SF-u i tehničke radove koji su inspirisani osvajanjem svemira. Napomena: Postoji i Heinlein Prize, nagrada koja se dodjeljuje za usavršavanje komercijalne upotrebe svemirskih aktivnosti, i ne spada u SF, pa nije obuhvaćena ovim prikazom. http://www.heinleinsociety.org/ CORDWAINER (The Cordwainer Smith Rediscovery Award) dodjeljuje se od 2001. SF&F piscima čiji sveukupni rad ‘odiše posebnom originalnošću, oličavajući duh fikcije Kordvajner Smita’. http://www.cordwainersmith.com/foundation.htm RICHARD EVANS (The Richard Evans Memorial Prize) je novčana nagrada od 1.500 funti, koju poseban žiri dodjeljuje SF autorima koji su ‘veoma zaslužni, ali nedovoljno poznati.’ GRAND MASTER nagradu za horor dodjeljuje World Horror Society izboriom na godišnjoj konvenciji. http://www.worldhorrorsociety.org/
SF Vektor
26
UTOPIA (Prix Utopia) nagrada za životno djelo dodjeljuje se na Utopiales International Festival koji se svake godine održava u Nantu, Francuska.
Nacionalne i regionalne nagrade APOLLO (Prix Tour-Apollo) je francuska nagrada za najbolji roman. Do 1991. dodjeljivala se samo za romane objavljene u Francuskoj, a od tada i za romane koji su prvo objavljeni na engleskom (uz uslov da su objavljeni i na francuskom). http://www.quarante-deux.org/prix/apollo.html AUREALIS (The Aurealis Awards) je australijska nagrada koja se dodjeljuje u više kategorija. Za svaku kategoriju imenuje se poseban žiri. http://www.aurealisawards.com/ AURORA (Prix Aurora Awards) kanadska nagrada koja se od 1980. dodjeljuje za djela objavljena na francuskom i engleskom jeziku. Do 1991. zvala se The Casper Awards. http://www.sentex.net/~dmullin/aurora/ BRITISH FANTASY (The British Fantasy Awards) nagrada koju dodjeljuje britansko udruženje fantazije, u više kategorija od kojih su neke imenovane. Tako se nagrada za roman zove August Derleth, specijalna nagrada Karl Edward Wagner, a nagrada za nove nade Icarus. http://www.britishfantasysociety.org.uk/info/bfsawards.htm BSFA (The British Science Fiction Awards) dodjeljuje BSFA (British Science Fiction Association) na godišnjem sastanku, Eastercon-u, u četiri kategorije, glasanjem prisutnih. Romani moraju biti objavljeni u Velikoj Britaniji, dok to kod kratkih priča nije obavezno. http://www.bsfa.co.uk/awards.html BERTRAM CHANDLER (A. Bertram Chandler Memorial Award) dodjeljuje se povremeno za značajan doprinos razvoju australske naučne fantastike. http://home.vicnet.net.au/~sfoz/chandler.htm DITMAR (The Ditmar Awards) je australijski ekvivalent nagrade Hugo. Dodjeljuje se na australskoj nacionalnoj SF konvenciji, za profesionalni ili fanovski doprinos australskom SF-u. Zajedno s ovom, dodjeljuje se i nagrada za kritiku, William Atheling Award. http://splints.customer.netspace.net.au/ditmar800res/Calldit800.html EIFFEL (Prix Tour-Eiffel) dodjeljuje društvo za održavanje i eksploataciju ajfelovog tornja. Dodjeljuje se naizmjenično, najboljim romanima na francuskom i najboljim prevedenim romanima. http://www.quarante-deux.org/prix/eiffel.html ENDEAVOR (The Endeavour Award) dodjeljuje se godišnje, za najbolju knjigu pisaca s američkog pacifičkog sjeverozapada. http://www.osfci.org/endeavour/index.html GEFFEN (The Geffen Awards) izraelska nagrada koja se dodjeljuje za najbolje SF radove na hebrejskom jeziku. http://english.sf-f.org.il/act_gefenaward.htm IGNOTUS (The Ignotus Awards) dodjeljuje špansko SF udruženje (AEFCF) u više kategorija, od kojih su neke i međunarodne. http://www.gorinkai.com/aefcf/ignotus/resumen.htm
SF Vektor
27
Grand Prix de l’Imaginaire je francuska nagrada koju poseban žiri sastavljen od pisaca, kritičara i izdavača dodjeljuje od 1992. jednom godišnje, u više kategorija, od kojih su neke i međunarodne. http://www.quarante-deux.org/prix/imaginaire.html ITALIA (The Italia Awards) dodjeljuje se od 1972. u više kategorija, na godišnjem Italconu. Od 1995. postoji i međunarodna kategorija za najbolji roman. http://www.fantascienza.com/italcon/albo_premio_italia.php KURD LAßWITZ (Der Kurd Laßwitz Preis) njemačka nagrada koja se,u više kategorija, dodjeljuje od 1981, a od 1984. i u kategoriji inostranog romana. http://www.epilog.de/Dokumente/Preise/SF/ Lasswitz/BG.html PHANTASTIC (The German Phantastic Preis) je njemačka nagrada koja se dodjeljuje od 1999. http://www.deutscher-phantastik-preis.de/ SEIUN je japanski ekvivalent nagrade Nebula (seiun na japanskom znači isto što i nebula na engleskom). Nagrada se, u više kategorija, dodjeljuje na japanskoj SF konvenciji, uglavnom za najbolja djela na japanskom, iako ima i nekoliko međunarodnih kategorija. SOUTHEASTERN (The Southeastern Science Fiction Achievement Award) za dostignuće u SF, F & H žanru, autorima koji su rođeni ili žive na američkom jugoistoku. Sponzor nagrade je webzine Sci-Fi Dimensions. http://www.sesfa.com/ JULIUS VOGEL (The Sir Julius Vogel Award) je novozelandska SF nagrada i dodjeljuje se samo autorima s Novog Zelanda. http://sffanz.sf.org.nz/sjv/sjvAwards.shtml SUNBURST (The Sunburst Award) kanadska nagrada za naučnu fantaziju, dodjeljuje se za najbolje romane ili zbirke priča kanadskih autora. http://www.sunburstaward.org/ UPC je nagrada koju dodjeljuje Universitat Politècnica de Catalunya za najbolju neobjavljenu novelu (70-115 strana) na katalonskom, španskom, francuskom ili engleskom jeziku. Nagrada je novčana, i trenutno iznosi 6.000 evra.
Nagrade po žanrovima, temama, formama ASFA (The ASFA Web Awards) specijalna nagrada za web dizajn. Nagrađuje se kvalitet samog dizajna web stranica, a ne kvalitet sadržaja. Dodjeljuje ju ista organizacija koja dodjeljuje i nagradu Chesley. http://www.asfa-art.org/award.html BALROG BALROG (The Balrog Awards) dobila je ime po stvorenju iz Tolkinovog ‘Gospodara prstenova’. Dodjeljuje se za radove iz žanra fantazije, a dobitnike (u nekoliko kategorija) biraju obožavaoci svojim glasanjem. PARALLAX (The Parallax Award) dodjeljuje društvo Carl Brandon za radove ‘obojenih’ autora.
SF Vektor
28
KINDRED (The Kindred Award) takođe dodjeljuje društvo Carl Brandon, za radove koji se bave rasnim i etničkim problemima. http://www.carlbrandon.org/ (zaParallax i Kindred) FOUNTAIN (The Fountain Award) novčana nagrada (1000 US dolara) koju dodjeljuje Speculative Literature Foundation za ‘kratku priču izuzetne literarne vrijednosti’. Http://speculativeliterature.org/Awards/SLFFountainAward.php GANDALF (The Gandalf Awards) dodjeljuje se za izuzetno dostignuće u žanru fantazije. Dobitnici se biraju paralelno s biranjem dobitnika nagrade Hugo. GAUGHAN (The Gaughan Awards) nazvanu po imenu čuvenog umjetnika Jacka Gaughana, dodjeljuje NESFA (New England Science Fiction Association) najboljem mladom umjetniku. Dobitnike bira tročlani žiri. http://www.nesfa.org/gaughan.html GAYLACTIC (The Gaylactic Network Spectrum Awards) dodjeljuje se za SF, F & H djela koja na pozitivan način prikazuju homoseksualne, lezbijske, biseksualne i transseksualne teme i likove. http://www.spectrumawards.org/ GOLDEN DUCK (The Golden Duck Awards) dodjeljuje se za SF radove za malu djecu, osnovce i mlađi tinejdžerski uzrast (ova poslednja ima svoje ime, The Hal Clement Award). http://www.goldenduck.org/ International Fantasy Award je prva nagrada koja se dodjeljivala u žanru SF & F. Ustanovljena je dvije godine prije Huga (1951) od strane BSFA (British Science Fiction Assotiation). Dodjeljivana je samo nekoliko godina ali je poznata po visokim standardima. International Horror Guild Awards Awards, ards ustanovljena 1995, dodjeljuje poseban žiri najboljim radovima iz horor žanra. http://www.ihgonline.org/ LAMBDA (The Lambda Literary Awards) dodjeljuje se u više kategorija, od kojih su neke i SF & F, za radove namijenjene homoseksualcima i lezbejkama. http://www.lambdaliterary.org/ RUTHVEN (The Lord Ruthven Awards) dodjeljuje se najboljim radovima o vampirima. http://wiz.cath.vt.edu/LRA/award.htm MYTHOPOEIC (The Mythopoeic Awards) dodjeljuje se za radove u stilu Tolkina, C.S. Lewisa ili Charles Williamsa, npr. Radovi mogu biti nominovani više puta (ako u prethodnoj nominaciji nisu dobili nagradu). http://www.mythsoc.org/awards.html PROMETHEUS (The Prometheus Awards) za radove s istaknutim slobodoumljem, dodjeljuje se za najbolji roman objavljen prethodne godine, kao i za najbolje klasično SF djelo. http://www.lfs.org/awards.htm RHYSLING (The Rhysling Awards) dodjeljuje se za najbolju SF & F poeziju. Ime je dobila po junaku Hajnlajnove priče “The Green Hills of Earth”. http://www.sfpoetry.com/rhyswin.html
SF Vektor
29
ROTSLER (The Rotsler Memorial Fanzine Artist Award) dodjeljuje se godišnje, za najbolje radove SF fanova. Sastoji se od plakete i novčane nagrade od 300 US dolara. http://www.scifiinc.org/rotsler/ SAPPHIRE (The Saphire Awards) za najbolju SF romantičnu priču. Kandidate nominuju čitaoci Science Fiction Romance Newsletter, a dobitnika bira žiri. http://www.specromonline.com/ SATURN (The Saturn Awards) dodjeljuje se najboljim SF, F & H filmovima i TV serijama. http://www.saturnawards.org/ SIDEWISE (The Sidewise Awards) dodjeljuje se za radove iz alternativne istorije. Ime je dobila prema priči Murray Leister “Sidewise in Time” iz 1934. http://www.uchronia.net/sidewise/ SPECTRUM (The Spectrum Awards) za umjetnost po izboru posebnog žirija. http://www.spectrumfantasticart.com/ WOODEN ROCKET (The Wooden Rocket Awarda) za najbolji web sajt posvećen SF & F. Sponzor je web sajt SF Crowsnest (http://www.sfcrowsnest.co.uk) http://www.computercrowsnest.com/wooden/index.shtml
Za najbolje nove pisce i umjetnike CAMPBELL (The John W. Campbell Award for Best New Writer) (ne treba je miješati s istoimenom memorijal nagradom) čiji je sponzor izdavač časopisa Analog, dodjeljuje se piscima čiji su prvi radovi objavljeni u prethodne dvije godine. Dobitnici se biraju u istom glasanju u kome se biraju dobitnici nagrade Hugo. Zbog uslova ‘dvije godine’ nagradu nikada nisu dobila neka velika imena kao npr. Bruce Sterling, George R.R. Martin, William Gibson ili Connie Willis. CRAWFORD (The William L. Crawford Award) za pisca čiji prvi fantazi roman je objavljen u prethodnih 18 mjeseci. http://wiz.cath.vt.edu/iafa/iafa-awards.htm COMPTON/TALL (The Compton Crook/Stephen Tall Memorial Award) se od 1983. dodjeljuje za najbolji prvi roman objavljen u prethodnoj godini. Sponzor je Baltimore Science Fiction Society, a nagrada je novčana i iznosi 750 US dolara. http://www.bsfs.org/bsfsccw.htm DELL (Dell Magazines Award for Undergraduate Excellence in Science Fiction and Fantasy Writing) za nove pisce koji do tada nisu objavljivali. Do 2005. nagrada se zvala “Isaac Asimov Award”. http://wiz.cath.vt.edu/iafa/asimovs.html HUBBARD (The Hubbard Prizes) nagrada dodjeljuje se pobjednicima konkursa ‘Writers of the Future’ i ‘Illustrators of the Future’ svaka tri mjeseca, a od pobjednika tih konkursa biraju se dobitnici ‘Grand Prize’ za tu godinu. Mogu učestvovati svi autori koji do tada nisu objavili više od tri kratke priče ili jedne novele. http://www.writersofthefuture.com/
SF Vektor
30
George Turner Prize, nazvana po australskom piscu i kritičaru, dodjeljuje se svake godine za neobjavljeni roman australskih autora. Sponzor, izdavačka kuća Transworld Publishers, objavljuje pobjednički roman. Warner Aspect First Novel Contest održan je dva puta, 1997. i 2000. godine, a pobjedničke romane objavila je izdavačka kuća Warner Aspect. James White Award za najbolju neobjavljenu kratku priču po izboru međunarodnog žirija pisaca i izdavača. Dobila je ime po najpoznatijem irskom SF piscu. http://www.jameswhiteaward.com/
Najbolja djela svih vremena ARKHAM Lista najvažnijih SF naslova sačinjena 1949. od strane Augusta Derletha i 1983. od Maxima Jakubowskog i Malcolma Edwardsa. ASTOUNDING/ANALOG časopis nekoliko puta je pravio listu najboljih SF djela na osnovu glasova čitalaca. LOCUS časopis svake godine pravi liste najboljih SF djela i najboljih pisaca svih vremena. Od 1999. prave se i liste za kratke priče, zbirke i antologije.
Nagrade čitalaca ANLAB (The Analytical Laboratory) je godišnje glasanje čitalaca časopisa Analog za izbor najbolje priče, proizvoda, i grafičke opreme knjiga izdatih te godine. Originalno, Campbell je provodio mjesečno glasanje na osnovu kog je dodatno nagrađivao najbolje. Nakon njegove smrti, 1976, nagrada je ukinuta da bi 1979. bila obnovljena, ali na godišnjem nivou. ASIMOV (The Asimov’s Reader’s Awards) pobjednike biraju čitaoci časopisa Asimov’s Magazine na godišnjem glasanju, a dodjeljuje se iste sedmice kada i Nebula. DEATHREALM nagradu dodijelili su čitaoci istoimenog časopisa, ali je do sada dodijeljena samo dvaput. http://www.sff.net/people/LWE/personal/dr/realm.htm HAYAKAWA nagrada istoimenog japanskog časopisa dodjeljuje se najboljim japanskim kratkim pričama, ilustracijama i za najbolju stranu priču http://www.fan.gr.jp/~hosoi/japanesesf/sfmreaders.html INTERZONE godišnji izbor čitalaca engleskog mjesečnika Interzone. Čitaoci daju pozitivan i negativan glas, pa se negativni glasovi oduzimaju od zbira pozitivnih. QUILL (The Quill Awards). Izbor se vrši interaktivnim telefonskim glasanjem gledalaca posebnog TV šoua. Dodjeljuje se u mnogo kategorija, od kojih su samo neke vezane za naše žanrove. Nije posebno cijenjena među ljubiteljima SF, F & H. http://www.quillsliteracy.org/ SF AGE, AGE glasanjem čitalaca časopisa Science Fiction Age, koji biraju po dva ili tri dobitnika u kategorijama roman, novela i kratka priča. CHRONICLE, CHRONICLE glasanjem čitalaca časopisa Science Fiction Chronicle.
SF Vektor
31
Profesionalne nagrade za doprinos žanru J. Lloyd Eaton Memorial Award za najbolju knjigu kritika Jupiter Awards dodjeljivana je sedamdesetih godina prosvetnim radnicima u srednjim školama. Peter McNamara Achievement Award dodjeljuje se australskim SF profesionalcima. Ne treba je miješati s nagradom Aurealis, koja je kasnije preimenovana u Peter McNamara Convenors’ Award. http://www.altair-australia.com/altair/mac.html SFRA (Science Fiction Research Association) obuhvata više različitih nagrada: Graduate Student Paper Award za najbolji školski esej Pioneer Award za najbolji kritički esej Pilgrim Award za životni doprinos SF & F obrazovanju Thomas D. Clareson Award za promociju SF kroz obrazovanje, izdavalaštvo, uređivanje, organizovanje skupova itd. http://www.sfra.org/ SFWA (Science Fiction and Fantasy Writers of America) osim Nebule i Grand Master, dodjeljuje još nekoliko nagrada: SFWA Author Emeritus od 1995. dodjeljuje se autorima koji su dali značajan doprinos razvoju žanra ali više nisu aktivni ili njihovi novi radovi nisu toliko priznati kao stari. Bradbury Award povremeno se dodjeljuje za najbolji scenario. To nije nagrada Nebula, iako se dodjeljuje na istom banketu. Service to SFWA Award dodjeljuje se predsjednicima SFWA. http://www.sfwa.org/awards/author.htm TABA (The American Book Awards) dodjeljivala se od 1980. do 1983. (ali samo jednu godinu imala je i SF kategoriju) kada je zamijenjena nagradom National Book Awards.
Fanovske nagrade Big Heart Award dodjeljuje se u čast Forresta J. Ackermana, osnivača i člana prvog SF fan kluba. Prvenstveno je poznata po tome što prethodi dodjeli nagrade Hugo, i u dobroj mjeri predskazuje ko će biti dobitnici te nagrade. Fan Activity Achievement Awards dodjeljuje se za doprinos razvoju fanzina – amaterskih časopisa objavljivanih od strane ljubitelja SF žanra. http://www.corflu.org/history/faan.html First Fandom Hall of Fame Award dodjeljuju članovi prvog udruženja ljubitelja SF-a. U izboru učestvuju samo članovi koji su to bili i u vrijeme održavanja prve svjetske SF konvencije. http://firstfandom.org.hosting.domaindirect.com/ffhofaward.htm HOMer HOM Awards dodjeljuju članovi SF & F foruma na CompuServe. I-CON se dodjeljuje na godišnjoj konvenciji sjeveroistoka, i uključuje nekoliko nagrada: Gallun Award za izvanredni doprinos SF žanru Moskowitz Award za značajan doprinos udruženjima ljubitelja SF, F & H ICONosphere Award za ‘doprinos iz pozadine’ http://www.iconsf.org/archive/icon22/award.htm Readercon Small Press Awards dodjeljuje se u više kategorija za mala izdanja. SF Vektor
32
RetroRetro-Hugo liči nagradi Hugo, ali se dodjeljuje za najbolja djela objavljena 50 godina prije dodjele nagrade. Do sada je dodijeljen samo triput: 1996. (za 1946), 2001. (za 1951) i 2004. (za 1954). SKYLARK (Edward E. Smith Memorial Award for Imaginative Fiction) dodjeljuje SF udruženje Nove Engleske za značajan doprinos SF-u u duhu pisca E.E. ‘Doc’ Smitha. http://www.nesfa.org/skylark.html Special Committee Awards povremeno se dodjeljuje na WSFC, a dobitnika određuje poseban odbor. Ponegdje se ova nagrada naziva i posebni Hugo (Special Hugo) ali to nije nagrada Hugo jer se dobitnik ne bira postupkom glasanja članova.
Gdje god sam ga uspio pronaći, ubacio sam link vezan uz navedenu nagradu. Na tim linkovima možete se detaljno upoznati s nagradom, načinom izbora dobitnika, dosadašnjim dobitnicima, kandidatima itd, itd...
Priredio MasterYoda
SF Vektor
33
SF Vektor
34
Tvorci NF filmova, u želji da postignu određenu dramatičnost i dinamiku filma ili u težnji za efektima, često su pravili i prave veliki broj smiješnih grešaka. Neke od tih grešaka mogu zapaziti samo oni koji se bave računarima, dok su druge takve da padaju u oči svakom gledaocu. Neke od najčešćih, da ne kažem skoro redovnih grešaka su: Filmski junak koji gotovo trenutno ovladava bilo kojim korisničkim interfejsom Junak upada u neku kompaniju, vojnu bazu ili neko slično mjesto u drugoj državi ili na drugoj, tuđinskoj planeti. Koliko mu vremena treba da ovlada upotrebom računara koji vidi prvi put u životu. Manje od minute, ako je to naš filmski junak. Prosto smiješno, kada znamo da su potrebni dani samo za savladavanje osnovnih razlika između dvije verzije Windowsa, npr. A radi se o istom interfejsu. Šta kad je interfejs potpuno drugačiji? I još ako je na nekom potpuno nepoznatom jeziku. Putnici kroz vrijeme savršeno koriste svu opremu tamo gdje stignu Zamislite vremenskog putnika koji dođe iz željeznog doba i odmah zna koristiti računar. U istoj poziciji bio bi neko ko iz današnjeg vremena ode u daleku budućnost. Ne moramo čak praviti ni toliko daleke skokove. Dovedimo Teslu iz 1900-te. Da li bi on, i za koliko vremena, uopšte mogao shvatiti koncept današnjeg PC računara, način organizacije podataka i pristupanje istima? Šta bi počeo s jednim nama sasvim uobičajenim DVD-om kad bi mu kojim slučajem dospio u ruke? Ako razmotrimo obrnuti smjer putovanja, iz budućnosti u prošlost, stvar se ne mijenja bitno. Ko od vas, koji ovo čitate, može da se snađe s računarom koji radi samo u DOS-u? Samo oni koji su rasli uz DOS. Ostalima bi to bilo veoma teško. Kako bi se tek snašao neko ko živi stotinama ili hiljadama godina u budućnosti? Zamislite samo nekog iskusnog pomorskog kapetana na današnjim kompjuterizovanim brodovima. Vratite ga 200 godina u prošlost i postavite za kapetana na nekom jedrenjaku. Ne bi bio u stanju prevaliti ni najkraće putovanje. Jednostavno, ne bi vladao terminologijom potrebnom za upravljanje jedrenjakom, ne bi znao koristiti navigacione uređaje kao što je sekstant ili kvadrant. Da li još uvijek mislite da bi neko iz godine 2500. znao koristiti Windows Vista sistem? Trodimenzionalni (3D) interfejs Sjetite se samo filma „Suvišni izvještaj”. Naš junak koji mlatara rukama kroz vazduh pretražujući silne podatke, izvlačeći bitne a odbacujući nebitne, dok pokrete ruku prate posebni uređaji i na osnovu toga izbacuju tražene podatke u prostoru ispred njega. Sve to jako lijepo izgleda i daje filmu pravi štih, ali je čitav koncept u praksi veoma SF Vektor
35
nespretan i slabo primjenjiv. Prvo, koliko dugo bilo ko može držati ruke ispred sebe, bez ikakvog oslonca, a da se ne zamori? Veoma kratko. A kad dođe do zamora, doći će i do pogrešnih pokreta a samim tim i do grešaka u upravljanju sistemom. 2D sistemi kakvi su klasične tastature, miševi, ekrani, mnogo su pogodniji od 3D sistema za veliku većinu poslova. 3D je dobar za demoe. Za stvarni posao najbolji je 2D. Sve se sa svime može povezati Naš junak upada na tuđinski svemirski brod (ili u neki tuđinski računarski sistem, svejedno), vadi iz džepa bilo koju zemaljsku elektronsku spravu koja mu se našla pri ruci, izvlači iz nje par žica ili, pazite sad, čitav elektronski sklop – karticu, i spaja to s tuđinskim računarom. I sve radi kao da je sve to projektovao isti inžinjerski tim. Pazi da ne bi. Sva naša elektronska oprema projektovana je uz poštovanje desetina hiljada standarda. A ti standardi nastali su dogovorom, iz čisto komercijalnih razloga. Ljudi su se dogovorili da TTL elektronika radi na +5 Volti. Mogli su se dogovoriti da to bude 6 ili 4 Volta. Ili bilo koji drugi napon. Jednostavno su tako odabrali, i u tom izboru nije bilo nikakvog uticaja nekih fundamentalnih zakona fizike. Kolika je šansa da su vanzemaljci napravili baš potpuno isti izbor? A to je samo jedna od nekoliko hiljada stvari koje se mogu razlikovati. Čitava tehnologija može (i najvjerovatnije hoće) biti potpuno različita. Sjetimo se samo filma „Dan nezavisnosti” u kome naš junak bez problema spaja svoj laptop na tuđinski brod koji, koliko sam ja shvatio, uopšte nije građen od mehaničkih sklopova nego od posebno oblikovane žive materije. Podaci se lako sele i koriste Bilo koji podatak, datoteka bilo kog tipa i formata, bez problema i bez ikakvih konverzija može se koristiti na bilo kom uređaju. Jeste li probali sliku s računara prebaciti u svoj mobilni telefon? Ili muziku? Možda i cijeli film? Moguće je, naravno, ako imate savremeni telefon. Samo, potrebni su vam programi kojima ćete ‘prevesti’ fajlove iz formata koji prepoznaje računar u formate koje prepoznaje telefon. Jer, oni ne ‘govore’ istim jezikom. U seriji “24” Džek Bauer s centralnog računara preko mobilne mreže u svoj PDA prebacuje šeme zgrada. Ako zanemarimo činjenicu da je prenos gotovo trenutan (u stvarnosti to bi trajalo minutama) iznenađujuće je da on te šeme, bez ikakve konverzije na bilo kom mjestu, sasvim normalno otvara i razgleda na svom PDA.
SF Vektor
36
Legendarno je prebacivanje računarskog virusa iz laptopa u matični brod, u filmu „Dan nezavisnosti”. Za one koji ne znaju kako ‘rade’ računarski virusu: oni koriste razne nedostatke i greške operativnog sistema i uvijek se pišu ciljano za određeni sistem. Zbog toga virusi koji napadaju Windows računare nemaju efekta na računare koji rade pod Linux-om. Kako je junak gornjeg filma napisao virus za potpuno nepoznat sistem, to znaju samo tvorci filma. Ogromni fontovi U većini NF filmova, poruke se na ekranima ispisuju ogromnim slovima, kao da će ih čitati neko s drugog kraja sobe, a ne onaj ko sjedi (ili stoji) ispred ekrana. U stvarnosti, svi volimo i koristimo mnogo, mnogo sitnija slova. Ogromna slova podižu dramatičnost scene ali nemaju nikakve veze sa stvarnim životom. Access Denied/Access Granted Junak filma želi da neovlašteno pristupi nekim podacima ili sistemima. Pošto ne poznaje šifru, on počinje s nagađanjem; unosi jednu šifru i dobija poruku ‘Access Denied’ (pristup odbijen), unosi drugu, treću, četvrtu, uvijek s istim rezultatom. Na kraju, samo nekoliko sekundi prije nego što se desi nešto katastrofalno, on se na volšeban način sjeti nekog podatka koji iskoristi kao šifru i dobije poruku ‘Access Granted’ (pristup odobren). Čitava ova stvar prepuna je grešaka i nema nikakve veze sa ponašanjem stvarnih sistema: -
Natpisi se ispisuju ogromnim slovima (vidi prethodni komentar)
-
U stvarnom svijetu nema nikakve šanse da se supertajni podaci štite šiframa koje bi neko mogao tek tako pogoditi iz desetak pokušaja. Za razbijanje šifara koriste se posebni programi koji troše mnogo računarskih resursa i, prije svega, mnogo vremena.
-
Poruku ‘Access Granted’ nećete nikada vidjeti ni u jednom stvarnom sistemu. Kad se unese ispravna šifra, realni sistemi idu dalje, direktno tamo gdje trebaju. Zašto bi se gubilo vrijeme na jednu potpuno nepotrebnu poruku?
Upravljanje govorom Osvrnimo se samo na filmove i serije pod zajedničkim imenom „Zvezdane staze”, iako ovih primjera ima još. Računar kojim se upravlja glasom. U stvarnosti, upravljanje glasom ima smisla samo za izdavanje kratkih i jasnih komandi kojima se aktiviraju ranije pripremljeni događaji. Izdavanje složenih uputstava glasom veoma je sporo i neprecizno, prvenstveno zbog veoma uskog komunikacionog kanala. Zamislite da morate unijeti cijeli ovaj članak tako što ćete mišem skrolovati kroz spisak slova (ali kratak, tako da se na ekranu u jednom trenutku vidi samo 5 slova) i unositi tekst klikom na slovo. Tastatura, iako mnogo stariji koncept, mnogo je pogodnija za ovaj posao. To bi bio ekvivalent glasovnom izdavanju složenih uputstava. Za ove svrhe mnogo je bolji normalni 2D (pa i 3D) interfejs. Dobili ste poštu Kada filmski junak primi elektronsku poštu, o tome ga obavještava ogromna poruka ‘You Have Mail’ ili ‘You’ve Got Mail’. I ta poruka je uvijek upravo ona koja mu treba
SF Vektor
37
ili koju očekuje. Nikada ne dobije nikakavu spam poruku, ili poruku koja mu tog trenutka nije potrebna (recimo, pismo od nekog prijatelja ili nešto slično). Baš nikada. To je Unix, lako je U filmu „Park iz doba Jure” dvanaestogodišnja djevojčica pristupa terminalu pokušavajući preuzeti kontrolu nad sigurnosnim sistemom parka, i izgovara besmrtne riječi: „Ovo je Unix sistem, a to znam,” i sva razdragana preuzima kontrolu. Ako zanemarimo činjenicu da je za dobro poznavanje Unix-a potrebno dosta učenja, i da neko sa 12 godina teško da se u tako nešto upustio, samo poznavanje Unixa ni iz daleka nije dovoljno da bi se moglo raditi s specijalizovanim programima pisanim za taj operativni sistem. Za razliku od programa za Windows, programi za Unix poznati su po nekonzistentnom korisničkom interfejsu. Za korištenje svakog programa, makar i na najnižem nivou, potrebna je posebna obuka, a pošto je interfejs drugog programa potpuno drugačiji, stečeno znanje ne može se primijeniti na drugi program.
Priredio MasterYoda
SF Vektor
38
Dejvid Zindel ( David Zindell ) "Istinsko ljudsko biće...je značenje univerzuma. Ono je zvezda koje igra. Ono je eksplodirajuća singularnost trudna sa bezbrojnim mogućnostima." (Iz romana "Broken God")
SF Vektor
39
Američki pisac rođen 1952. sa diplomom matematičara ušao je u svet SF književnosti pričom "Dreamer’s Sleep" u magazinu "Fantasy Book" 1984. iako njegova karijera zapravo počinje kada je pobedio na takmičenju "Writers of the Future" L. Ron Habarda pričom "Shanidar" 1985. 1986. je bio nominovan za Hugo u kategoriji "najbolji novi autor". Njegov prvi roman je bio pažnje vredan i znatne dužine za debi jednog još nedokazanog autora. "Neverness" objavljen 1988. (kod nas je izdao Polaris pod naslovom "Nikadija") je izuzetno ambiciozan primer kosmogonijske priče (priča u kojoj život protoganista vodi do susreta sa pitanjima o poreklu, ontološkoj prirodi i kraju Galaksije ili Univerzuma). Mladi protagonist ima svu potrebnu kompleksnost i motivisanost da zauzme centralnu ulogu na pozornici "kosmogonijske opere" dok se priseća svog okrutnog i slikovitog života nakon što su prošle godine. Malori Ringes može nekim čitaocima delovati suviše sličan Severijanu iz "Knjige Novog Sunca" Džina Volfa (1980-83), iako Ringes uspostavlja svoju sopstvenu hladnu samobitnost. Ukoliko pak nategnemo literarna upoređivanja može se reći i da planeta na kojoj Nikadija leži podseća na ideje Džeka Vensa (Jack Vance) koji bio uzor i Džinu Volfu. Odrastanje od mladića do muškarca Malori Ringesa je prikazano sa hladnom slikovitošću, revnosnom pažnjom prema karakteru i stalno prisutnom osećanju njegovog značaja. Svemirski pilot u Redu Mističnih Matematičara i Drugih Tragača za Neizrecivim Plamenom, Ringes konačno biva upleten u potragu za Starijim Edama koje nose poruku od važnosti za celokupnu stvarnost, susreće entitet čiji je mozak sačinjen od ganglija veličine meseca, izdaje, spasava i dolazi do razumevanja sebe i prodire u eonima stare tajne o prirodi svih stvari. Autor "Nikadije" je romantičar, ambiciozan i vešt i sam Džin Volf ga je proglasio za "jednog od najboljih talenata koji su se pojavili od Kim Stenli Robinsona i Vilijama Gibsona – možda čak i najbolji." Kasniji nastavci "Broken God", "The Wild", "The
SF Vektor
40
War in Heaven" nose ceo projekat naznačen u "Nikadiji" kroz perspektivu Ringesovog sina. Zapleti i inovacije u priči su konzistentne sa onim što je skicirano u prvoj knjizi koja služi kao neka vrsta uvoda. Drugi Zindelov serijal "Ea Cycle" pripada u potpunosti žanru epske fantastike u najboljoj Tolkinovskoj tradiciji.
BIBLIOGRAFIJA: Serije: A Requiem for Homo Sapiens: 1. The Broken God (1992) 2. The Wild (1995) 3. The War in Heaven (1998) Ea Cycle: 1. The Lightstone: The Ninth Kingdom (2001) 2. The Lightstone : The Silver Sword (2002) 3. The Lord of Lies (2003) 4. Black Jade (2005) 5. The Diamond Warriors (2007)
SF Vektor
41
Romani: Neverness (1988) Antologije Antologije koje sadrže priče Dejvida Zindela: Terry Carr's Best Science Fiction of the Year 15 (1986) Full Spectrum 3 (1991) Future on Ice (1998) L Ron Hubbard Presents Writers of the Future Volume XV (1999) Kratke priče: Shanidar (1985) When the Rose Is Dead (1991) Homepage Dejvida Zindela: http://hometown.aol.com/pylebc/zindell.htm
Priredio Ender71
SF Vektor
42
OSMI PUTNIK 2 (TUĐINI) (TU INI) (ALIENS) Film (1986). Brandywine/20th Century-Fox. Producent: Gejl En Hurd (Gale Anne HURD), režija: Džejms Kameron (James CAMERON), uloge: Sigorni Viver (Sigourney Weaver), Pol Rajzer (Paul Reiser), Keri Hen (Carrie Henn), Vilijem Houp (William Hope), Majkl Bin (Michael Biehn), Lens Henriksen (Lance Henriksen), Dženet Goldštajn (Jenette Goldstein). Scenario: Kameron (Cameron), po priči: Kameron (Cameron), Dejvid Džiler (David Giler), Volter Hil (Walter Hill). 137 minuta. U boji. Ovaj impresivan nastavak Osmog Putnika je više akcioni film nego horor i podseća na one ratne filmove i vesterne o opkoljenoj grupi koja se bori do kraja. Ripli (Viverova, u dobro odigranoj ulozi) jedina preživala u prvom filmu, poslata je, sa grupom marinaca, opet na planetu (sada kolonizovanu) gde je prvobitno nađen tuđin. Tuđini (ovaj put ih je mnogo) su pobili koloniste, a marinci, u početku sumnjičavi, takođe su skoro svi ubijeni. Riplijeva spasava malu devojčicu (Henn), poslednju od kolonista, i na kraju se suočava sa kraljicom tuđina. Film je konvencionalan u neodobravanju gramzivosti korporacije, ali manje u prikazanoj nedovoljnoj muževnosti (machismo) marinaca, kako muških, tako i ženskih. Čudan podtekst daje žestoka materinska zaštita (Ripli i devojčica, kraljica i njena jaja). U ovom filmu se izvanredno vešto koristi SF izraz i po mnogima je čak i bolji od svog prethodnika. Roman (Aliens, 1986) po filmu je napisao Alen Din Foster (Alan Dean FOSTER). Takođe pogledati: HUGO. OSMI PUTNIK 3 (ALIEN(3)) Film (1992). A Brandywine Production/20th Century-Fox. Režija: Dejvid Finčer (David Fincher), uloge: Sigorni Viver (Sigourney Weaver), Čarls Dens (Charles Dance), Čarls S. Daton (Charles S.Dutton), Lens Henriksen (Lance Henriksen), Pol Mekgan (Paul McGann), Brajan Glover (Brian Glover). Scenario: Dejvid Džiler (David Giler), Volter Hil (Walter Hill), Leri Ferguson (Larry Ferguson), po priči Vinsenta Vorda (Vincent Ward). 110 min. U boji. Jedan od povremenih, neobičnih, tako očito nekomercijalnih, holivudskih filmova, da je nemoguće reći zašto je u opšte snimljen. Predistorija filma je bila neobično problematična, među prvobitnim scenaristima su bili i Vilijam Gibson (William GIBSON), Erik Red (Eric Red), i prethodni režiseri Reni Harlin (Renny Harlin) i Vinsent Vord (Vincent Ward) (režirao "The Navigator: A Medieval Odyssey 1988"); neke Vordove ideje su zadržane, a konačan scenario su oblikovali producenti Hil i Džiler. Ovaj drugi je rekao da u filmu vidi podtekst o virusu SIDE a film to potvrđuje. Režiser Finčer je do tada bio poznat pre svega po svojim inovativnim rok video-klipovima. Ripli (Viverova, takođe navedena kao producent), pošto je prethodno dva puta preživela apokalipsu tuđina (ALIEN; ALIENS) ruši se u brodu na planetu-zatvor, neseljenu samo neugodnim muškarcima sa duplim Y hromozom, višestrukim ubicama i silovateljima, koji su sada primili jedan oblik fundamentalističkog hrišćanstva, kao i tri različita psihopatska mislioca. Njena posada je mrtva, ali u sebi (a da to ne zna) nosi tuđina, i još jednog kao larvu sakrivenu na brodu. Ovaj drugi raste, ubija, raste, vreba i ubija većinu ljudi (kao i ranije). Ipak, opet SF Vektor
43
ženski, tuđin ovaj put izgleda na neki način beznačajan; paralelno središta filma čine, odvratnost samog zatvora, često i eksplicitno poređenim sa kosmičkim anusom, i do gole kože ošišana Ripli, izmučenog lica, mršavog torzoa, slika i prilika tuđina samog; njena jedina svrha je da bude žrtva. Čak su i feminističke šale (Ripli je, kao i uvek, ona sa metaforičkim "mudima") utopljene u zbunjujući, monohromatski intenzitet bola i napuštenosti, svuda snimane u klaustrofobičnom krupnom planu; takav je ceo ovaj film. Sve ostalo, uključujući tenziju i dobru ideju priče, je podređeno tmurnom motivu filma. Ovaj (verovatno loš) film je skoro izvrstan u odbijanju da gledaocima ponudi bilo kakvu utehu ili zabavu. Na kraju, Ripli se žrtvuje za više dobro, dok pada u smrt, iz njenih grudi izlazi tuđin i ona ga privija na grudi kao, krvlju pokrivenu, bebu, padajući i padajući u oganj čistilišta. TUĐINI: TU INI: PRVI KONTAKT (ALIENS: FIRST CONTACT) Niko sa sigurnošću ne zna ko je prvi upotrebio termin tuđin (alien) za vanzemaljce, ali koncept stvorova sa drugih planeta postoji već dugo. Ideja o susretu vanzemaljaca i ljudi i njihovoj komunikaciji bliska nam je od kada je H. Dž. Vels (H.G. Wells) objavio "Rat svetova" (The War of the Worlds, 1898). Vels je prvi pisao o invaziji vanzemaljaca na Zemlju. Ti Marsovci definitivno nam nisu bili prijatelji. Pre bi bili "velikog intelekta, hladni i nesimpatični". Posle ovog romana, američki petparački magazini preuzeli su ovu temu i nastavili sa njom. Od tada su vanzemaljci "IN" u Americi... u romanima, pričama, filmovima, i televiziji. STRANI SVETOVI (ALIEN WORLDS) Britanski dajdžest-magazin. 1 nedatirano izdanje, jul 1966. izdavač i urednik: Čarls Partington (Charles Partington) i Hari Nedler (Harry Nadler), malo ilustracija u boji, priče Keneta Balmera (Kenneth BULMER), J.R. (J.R.(Ramsey)), Kembela (Campbell) i Hari Harisona (Harry HARRISON); članci o filmu takođe su bili obuhvaćeni. "Strani svetovi" su izrasli iz fanzina "Alien" (16 brojeva, 19636), koji je takođe objavljivao priče i članke o filmu. Izdavačima je nedostajala snaga u distribuciji, da bi omogućili da radi kao profesionalni magazin. ALKON POL K(ENT) (ALKON, PAUL K(ENT)) (1935-) Profesor engleske književnosti na "University of Southern California" i autor "Poreklo futurističke fikcije" (Origins of Futuristic Fiction (1987)), snažne studije ideje o budućnosti, koja se razvila krajem XVIII i početkom XIX veka, i odnosa sa fantastikom i književnom teorijom o vremenu. Pol Alkon je vaskrsao skoro zaboravljen lik Feliksa Bodina (Felix Bodin), po mnogima, prvog koji je dao (1834) estetiku SF-a, njegove teorije - prigodno futurističke - antidatiraju svoju tematiku. "Naučna fantastika pre 1900: mašta otkriva tehnologiju" (Science Fiction Before 1900: Imagination Discovers Technology (1994)) je kompetentan uvodni pregled. alal-KUWAYRI, YUSUF ARAPSKI SF (ARABIC SF) ALABI DŽON MAJKL (ALLABY, (JOHN) MICHAEL) (1933-) Britanski pisac. Najveći deo njegovih knjiga su dokumentarna literatura, studije o ekologiji i sl., ali njegovo "Ozelenjavanje Marsa" (The Greening of Mars (1984)) sa Džejmsom Lavlokom (James (Ephraim) Lovelock (1919-)), iako u osnovi studija o tome kako Mars može da se preuredi, smatra se kao beletristička forma čiji ton je utopistički.
SF Vektor
44
ALBERI TED (ALLBEURY, TED) Pseudonim britanskog pisca špijunske-fantastike Teodora Edvarda Alberija (Theodore Edward le Bouthillier Allbeury (1917-)), neki od njegovih trilera koji se događaju u bliskoj budućnosti, kao "Palomino plavuša" (Palomino Blonde (1975; vt OMEGA-MINUS 1976 US)), "The Alpha List" (1979) i "The Consequences of Fear" (1979), su na ivici SF-a. "All our Tomorrows" (1982) opisuje okupaciju Velike Britanje od strane Rusa i podizanje pokreta otpora. ALEN F.M. (ALLEN, (ALLEN, F.M.) Pseudonim britanskog pisca i izdavača, rođenog u Irskoj, Edmund Dounija (Edmund Downey) (1856-1937), njegov kratak serijal o katastrofi, smešten u Irsku, "The Voyage of the Ark", kao "Related by Dan Banim" (1888) i "The Round Tower of Babel" (1891) kombinuje hiperboličnu komediju i SF instrumentarijum, završavajući se vizionarskim planom o gradnji velikog tornja zarad zarade. "House of Tears" (1888. USA), potpisan kao Edmund Douni, je fantazi, kao i "Brayhard: The Strange Adventures of One Ass and Seven Champions" (1890) i "The Little Green Man" (1895). "The Peril of London" (1891 chap as by FMA; vt London's Peril 1900 chap as Downey), smešten u blisku budućnost, upozorava da će tunel ispod kanala biti izgrađen od opakih Francuza. ALEN GRANT (ALLEN, (ALLEN, (CHARLES) GRANT (BLAIRFINDIE)) (1848-1899) Britanski pisac, rođen u Kanadi, poznatiji po svojim radovima van naučnofantastičnog domena, uključujući čuveni roman “The Woman who Did” (1895) (“Žena koja je to učinila”). Do preseljenja u Britaniju, radio je kao profesor filosofije na Kraljičinom koledžu na Jamajci. Pre komercijalizacije stvaralaštva u fikciju, napisao je serijal romana baziranih na teoriji evolucije. Nakon uspeha “ Žene koja je to učinila”, izdaje “The British Barbarians” (1895),(“Britanski varvari”), socijalnu kritiku o naučniku koji putuje kroz vreme, tribalizmu i tabuima u Viktorijanskom društvu. Alenovo interesovanje za antropologiju (ANTROPOLOGY) evidentno je u romanu “The Great Taboo” (1890) (“Veliki tabu”) i kolekciji kratkih priča “Strange Stories” (coll 1884) (“Neobične priče”); ova zbirka sadrži dve naučno-fantastične priče, u originalu izdate pod pseudonimom J.Arbuthnot Wilson: “Pausodyne” (1881), priču o prividnoj smrti (SUSPENDED ANIMATION) i “A Child of the Phalanstery” (1884), o futurističkom društvu zasnovanom na eugeničnim principima (prethodno opisanom u “The Desire of the Eyes and Other Stories”, coll 1895 (“Želja očiju i druge priče”) , zatim u “Twelve Tales”(“Dvanaest priča”),”Headpiece”, “Tailpiece” i “Intermezzo” coll 1899.). “The Dead Man Speaks” (1895) i ” The Thames Valley Catastrophe” (1897), graniče se sa naučno – fantastičnim žanrom. Pomenute zbirke sadrže mnoštvo fantazi elemenata. ”The Devil's Die” (1897) je melodrama koja objašnjava svrhu bakterioloških naučnih istraživanja. Šokantni roman koji sadrži neke naučno – fantastične elemente “Kalee's Shrine” (1886), (“Katijevo svetilište”), napisao je u sardanji sa May Cotes. Videti: CANADA; SATIRE; SOCIOLOGY; TABOOS; TIME TRAVEL. ALEN VILSON (ALLEN, HENRY WILSON) (1912-1991) Američki autor vesterna (kao Will Henry), kasnije ekranizovanih, uključujući i “MacKenna's Gold” (1963).U naučno fantastičnom romanu iz 1968. “Genesis five”, iz ugla mongola (narator) opisana je sovjetska kreacija dubioznog Supermena iz Sibira. Zanimljivo.
SF Vektor
45
ALEN IRVIN (ALLEN, IRWIN) (1916-1991) Američki filmski stvaralac i jedan od pionira tv - šou produkcije. Četrdesetih godina prošlog veka radi na radiju, da bi 1951. započeo produkciju filmova za RKO. 1953. osvaja Oskara za “The Sea Around Us”, dokumentarac koji je sam napisao i režirao. Kasnije je snimio film slične tematike za Warner Brothers,”The Animal World “(1956),u kome su H.O’ Brian i Ray Harryhausen animirali za sekvence sa dinosaurusima. 1957. stvara “The Story of Mankind”, bizarnu priču u fantazi okvirima, a zatim se okreće naučnoj fantastici kroz rimejk filmova: “The Lost World” (1960), “Voyage to the bottom of the sea” (1961) i “Five Weeks in a Balloon” (1962).1964. se vraća tv produkciji serija: “Voyage to the bottom of the sea” (1964-8), (bazirana na filmu), “Lost in space” (1965-8), “The time tunnel” (1966-7) i “Land of the giants” (1968-70). Sledeći tv projekat - “City beneath the sea” propada, dok je pilot epizoda iskorišćena za film (“One Hour to Doomsday”) 1970. godine. Uvek pun optimizma, AI se okreće opet filmu i 1972. postiže veliki uspeh. Filmom “The Poseidon Adventure” započinje ciklus tzv. filmova katastrofa. Sledeći, “The Towering Inferno” (1974), postiže još veći uspeh. Međutim, njegov uspeh teatralno počinje da bledi filmom “The Swarm” (1978), rađenim po romanu Arthur HERZOG-a iz 1974., o pčelama ubicama koje napadaju Hjuston. “Beyond the Poseidon Adventure” (1979) i “When Time Ran Out”... (1980; vt Earth's Final Fury) svojom apsurdnošću doprinose da ovakav filmski podžanr postane krajnje marginalizovan. Uprkos tome, IA je već osmislio (i preneo) osnovnu formulu za tv- filmove (B- produkcije) tog tipa: drama, spektakularno pustošenje kao osnova (često trećerazredno) : “Flood!” (1976), zatim “The diminishing returns of Fire!” (1977) i “ Cave-In” (1979). Još jedan “made-by IA” tv film (planiran kao svojevrsni povratak teme o vremenskom tunelu) “Time Travelers” (1976),rađen je po neobjavljenoj priči Rod Serling-a; zaštitni znak i osnova svakog pojedinačnog filma, inspirisana filmom iz 1938. godine “Here the fire from In Old Chicago”. Kasnije snima tv-filmove: “The Return of Captain Nemo” (1978) (serijal iz tri dela, inspirisan Jules Verne-ovim “Voyage to the Bottom of the Sea” (“Putovanje u središte Zemlje”), donekle korigovan za tržište van SAD-a) i “Alice in Wonderland” (1985). Tokom svoje karijere, IA se držao identičnog (i ograničenog) repertoara: “VernDojlovska”(Verne/DOYLE) ekspedicijska drama, dečiji format serijala, scenario katastrofe – stereotipni likovi u živim, zastrašujućim, bizarnim okolnostima (gde dominira neuverljiv prikaz). Jedini (budžetski) iskorak čini sa Michael Caine-om i Paul Newman-om, koji se u samoj osnovi ne razlikuje od tandema David Hedison - Gary Conway. Na kraju, “The story of Mankind” ostaje upamćen kao njegov najinteresantniji rad, u kome Harpo Marx igra Isaac-a Newton-a. JB/KN/PN Videti: DISASTER; TELEVISION, ALEN JOHANES (ALLEN, JOHANNES) (1916-1973) Danski novinar, autor popularne fikcije i filmskih scenarija. Najpoznatiji film “Data for din dod” (1970; “Marianne Helweg as Data for Death” 1971 UK) o kriminalnoj organizaciji koja informacijama dobijenim kompjuterskom tehnikom (datum smrti) ucenjuje ljude. ALEN ROBERT (ALLEN, ROBERT) (1887- ?) Allen Robert Dodd britanski pisac, jedini sf roman koji je napisao je “Captain Gardiner of the International Police: A Secret Service Novel of the Future” (1916
SF Vektor
46
US). Radnja romana: šezdeset godina nakon prvog svetskog rata Međunarodna Unija upravlja celim svetom, dok je Istočni deo pun tajnih agenata. ALEN MEKBRAJD (ALLEN, ROGER MacBRIDE) MacBRIDE) (1957-) Američki pisac koji je započeo karijeru spejs-opera (SPACE-OPERA) serijalom: “The Torch of Honor” (1985) i “Rogue Powers” (1986). “The Torch of Honor” započinje scenom koja podseća na Robert A.HEINLEIN-ov tri decenije raniji rad, gde se grupa svemirskih kadeta nakon diplomiranja i kroz interstelarne okršaje (koju će gledaoci Fordovih - John Ford, vesterna takođe prepoznati) suočava sa smrću svojih prijatelja. Iako se RMA čvrsto drži zastarelog narativnog prikaza, ostaje privržen psihologiji, moralnim dilemama članova posade i avanturističkom duhu u misijama spašavanja planeta. Drugi roman govori o protagonistiknji u lepo opisanoj vanzemaljskoj (ALIEN) kulturi (baziran na prvom, lišen militarističkih pojedinosti). Roman “Orphan of Creation” (1988) još jasnije oslikava njegovu prepoznatljivu narativnu strategiju. Kroz priču o antropologu koji otkriva kosti Australopitekusa (prenete na američko tle), autor snažno podstiče ideju kreacionizma (opšte prihvaćenu osamdesetih godina), dok ozbiljno ruši kredibilitet antropologije (ANTHROPOLOGY) kao nauke. Romani “Farside Cannon” (1988) (o političkim prevratima u Sunčevom sistemu u bliskoj budućnosti (Near-future)) i “The War Machine” (1989) sa David A.Drake-om (deo kasnijeg “Crisis of Empire”) skreću pažnju sf javnosti. U romanu “Supernova” (1991), sa Eric KOTANI-jem, autor (naučno) uverljivo opisuje transformaciju bliske zvezde u supernovu i posledičnu radijaciju na Zemlji. Roman “The Modular Man” (1992) na jedan kompleksan način govori o unapređenju robotske tehnologije (ROBOT) implantacijom ljudske svesti. Verovatno njegovo najinteresantnije delo je serijal iz dva romana “Hunted Earth”: “The Ring of Charon” (1991) i “The Shattered Sphere” (1994). Nakon najnovijeg naučnog pronalaska – prelaska kroz gravitacioni sistem, Zemlja kreće put novog solarnog sistema u kome dominira nova civilizacija i to širom Dajsonove sfere (DYSON SPHERE). Iako je u prvom delu na pojednostavljen (i nemaštovit) način prikazano čovečanstvo, sama bogata radnja ga svrstava u bazične tzv. galaktičke epove devedesetih godina. Romani “Isaac Asimov's Caliban” (1993) i nastavak: “Isaac Asimov's Inferno” (1994) , usko su povezani sa Asimovim Robot–Univerzumom (ASIMOV's Robot universe). Videti: ASTEROIDS; BLACK HOLES; MOON; OUTER PLANETS; WEAPONS.
Preveli Pikax i Dan555
SF Vektor
47
In Memoriam - Artur Klark
Arthur Charles Clarke (1917 – 2008)
19.03.2008. u 01:30, u 91. godini, umro je Artur Klark u svom domu na Šri Lanki. Rođen davne 1917 godine, 16. decembra u Minehead, Somerset-u u Engleskoj. Poslednji od trojice velikana SF-a je napustio ovaj svet u 01:30. Ostavio je za sobom bezbrojna dela, preko sto, u kojima nas je vodio među zvezde na jedan briljantan način. Bio je veliki optimista i to se odražavalo na sva njegova dela. Svetu je podario mnogo, a i zadužio ga je mnogo. Zadužio u smislu da nastave njegovim putem, putem miroljubivog razvoja nauke i tehnologije za dobrobit čovečanstva, kao i istraživanje i naseljavanje svemira. Takođe je ostavio čovečanstvu da realizuje njegovu najveću i najlepšu viziju - da izgradi svemirski lift.
SF Vektor
48
Mnogo je oplemenio svetsko SF stvaralaštvo. Bez njega, SF danas ne bi bio ono što jeste. Njegov doprinos žanru je kapitalan i nemerljiv. Po njemu je nazvana geostacionarna orbita – Klarkov pojas, jedan asteroid - 4923 Clarke i jedna maglina. Aleksej Leonov, Karl Sagan i Walter Cronkite su ga smatrali svojim prijateljem. A on ih je imao milione širom sveta... Pisao je do same smrti. Iako opterećen bolešću i starošću, to nije smetalo njegovom velikom umu da i dalje stvara i uvodi nas u svetove daleke, hladne i opasne, ali i veličanstvene i lepe. Do samog kraja je ostao dosledan sebi i svojim fanovima. Mnogo mu hvala na tome, na svemu što nam je nesebično podario. Hvala mu što nam je promenio pogled na svet i okolinu. Zaista želim da svet postane onakav kakvim ga je on zamislio. I hvala mu sto je mene lično uveo u čudesa kosmosa, stranih tela, entiteta i tvorevina koje ja lično nikad ne bih mogao izmisliti. Kao da me je uhvatio za ruku i odveo na Monolit, u Ramu, na Jupiter i na Mesec... i mnogo, mnogo dalje, u vremenu i prostoru, od toga. Arture, nikada te nećemo zaboraviti. Neka ti je laka zemlja. Večna mu slava i hvala.
Priredio Sal
SF Vektor
49
Šanidar SF Vektor
50
Šanidar Dejvid Zindel
Šanidar ("Shanidar" by David Zindell) Čuo sam da eshatolozi poriču budućnost naše vrste. Čovek je, oni kažu, most između majmuna i nadčoveka, zarđali stari most koji ne možemo ni sačuvati ni obnoviti, ništa više nego što možemo sprečiti zvezde iza Vilda da eksplodiraju ili promeniti snegove duboke zime u kišu. Za čoveka ili za ljude ne može biti novih početaka. Priča koju pričam ovde je priča o obnavljanju i vaskrsenju, kako su filozofi našeg osuđenog grada istovremeno i grešili i bili u pravu, priča, ako tako želite, o krajevima i počecima koji su ponekad, kao što stari ljudi kao ja dobro znaju, jedna i jedina stvar. Za mene, kraj civilizacije je došao sedamnaeste noći moje petnaeste - ili je to bila pedeset prve – duboke zime u ovom Gradu Bola. Ledopadu, kako su ga neki zvali, Nestvarnom Gradu, gradu svetla i magli, topološkom i neki kažu duhovnom centru hiljada satrulih svetova. Eshatolozi su ga zvali Nikadija, što znači, mislim‚ "Poslednji Grad" ili "Izgubljeni Grad". Najviše mi se dopada poslednje ime, iako imena nisu ta koja su bitna. Ono što je važno je led i sneg i hladnoća tako duboka da ti se dah skrha u ledene kristale na tvrdom vazduhu, i meso – kada bi bilo bio dovoljno lud da dozvoli vazduhu ovog zaboravljenog grada da dotakne njegovo golo meso – meso se pretvara u kamen pred tvojim očima. Ono što je bitno su ljudi koji poriču značaj tela, ljudi koji traže nove početke. Došao je u moju rezaonicu jedne tihe noći kada je vazduh bio crn i miran, jedini zvuk je bilo daleko šištanje i zujanje mašina dok su lebdele nad ulicama grada, topeći i ravnajući led za naredni dan. Bio je bledi mladi čovek sa smeđim, živim očima ispod bele kapuljače njegove parke i nosio je bradu tako gustu i crnu da biste pomislili da je rođen na Geheni ili Šejdvegu, a ne, kako je tvrdio, na Letosvetu gde su ljudi skoro bezdlaki i njihova je koža tamna kao kafa. Sa njegovim teškim obrvama i širokim, snažnim licem imao je skoro izgled Alaloja što je i bio na neki način – uskoro će te razumeti zašto - od nekih dvadeset godina. Dok je stajao tamo u kamenitom hodniku otresajući bljuzgavicu sa svojih klizaljki, objasnio je da su mu potrebne moje usluge. "Ti si Rajner, sekač?" upitao me je tihim, konspirativnim glasom. Rekoh mu da me tako zovu stanovnici grada. "Hoću da upotrebim svu tvoju veštinu" on reče. "Hoću da postanem Alaloji". Odvedoh ga u čajdžinicu gde je skinuo oštrice svojih klizaljki i odbacio svoje natopljene rukavice na mermerni sto koji sam uvezao sa Uradeta po velikoj ceni. Iako mi nije bilo mnogo stalo do toga da glumim domaćina – moja bela tunika je bila isprskana krvlju i ostacima mozgova i imao sam obaveza za koje se treba pobrinuti – ponudio sam mu kvas i kafu i bio iznenađen kada je izabrao kafu. "Kvas zamagljuje mozak‚,‚ on reče, ignorišući freske na kamenim zidovima oko njega i piljeći mi u oči. "Piće čini da muškarci zaborave svoju svrhu." Poslao sam po sluškinju i upitao mladog čoveka‚ " I tvoja svrha je da izgledaš kao Alaloji?"
SF Vektor
51
Odmahnuo je glavom. "Moja svrha je da postanem Alaloi. Potpuno." Nasmejao sam i rekao, "Znaš da to ne mogu, znaš zakon. Mogu promeniti tvoje telo kako želiš, ali…" "A šta je sa Goševanom?" "Goševan !" viknuh. "Zašto mi mladi ljudi uvek dolaze pitajući za Goševana?" Sluškinja dođe i ja osramotih sebe digavši glas da zatražim kafu i kvas. Dok je odlazila, rekoh, "Ima više priča ispričanih o Goševanu nego što je mrtvih zvezda u Vildu. Šta hoćeš da znaš o Goševanu?" "Znam da je želeo ono što ja želim. Bio je čovek sa snom koji…" "Bio je sanjar ! Da li hoćeš da znaš o Goševanu? Reći ću ti priču koju pričam mladićima koji dolaze kod mene tražeći noćne more. Da li sediš udobno? Tada dobro slušaj…" Sluga donese naša pića koja su ispuštala mehuriće u dvema onim velikim, izolovanim vrčevima kakve prave na Fostori. Nespretno je sipao mračne tečnosti u delikatne mramorne šoljice dok sam pričao mladom čoveku priču o Goševanu: "Živeo je na Letosvetu mladi plemić koga su mnogo više interesovali antikviteti i stare knjige - - neki kažu da je bio i na Ksandariji i potkupio bibliotekare da mu prodaju deo Kjoto zbirke sa Stare Zemlje - - nego upravljanje njegovim imanjem. Bio je učen čovek koji je tvrdio da je pravi cilj ljudskih proučavanja čovek - - ne kako proizvesti pet tona kafe više po kubiku. Jednog dana on se umori od svog života i reče, "Moji s-sinovi su slabolični crvi koji opstaju na bolesnom tkivu ove trule civilizacije. Oni kuju z-zaveru sa mojim ženama protiv mene i smeju se dok moje žene ležu sa drugim muškarcima. " I tako Goševan prodade svoja imanja, oslobodi svoje robove i reče svojom porodici da će morati da zarade za svoje živote znojem sa svojih ruku i inspiracijom svojih umova. Platio je put na Darginijskom dugom brodu i uputio se na svoj put prema Vildu. " Sada svi znaju da su Dargini varalice i zato zar se treba čuditi što ga nisu upozorili na nasmejane bazene na Tamnom Mesecu? Tako, nisu ga upozorili, i Goševan provede dva godišnja doba na tom bledom, mlakom svetu iskašljavajući sluz iz svojih pluća dok su hirurzi brižljivo sekli spirule sa njegovih mišića i čekali i posmatrali i još sekli. " "Kada je ozdravio, pronašao je Fravaši trgovca koji je bio voljan da ga odvede do Jarkone; na Jarkoni obrijao je svoju glavu i omotao svoje telo u krpe tako da su harijanski hodočasnici sa kojima se sprijateljio tamo mu dozvolili da se smesti u ćošak u kojem će plutati na jednom od njihovih tromim molitvenih brodova. I tako, sede kose i smrdeći na godine sopstvenog znoja i prljavštine, on je stigao na Nikadiju kao bilo koji tragalac. "Iako je bilo kasno proleće sredine zime i toplo za to doba, bio je ošamućen hladnoćom i zaslepljen blještavilom našeg grada. I tako on plati previsoku cenu za snežne naočari i najfinije krzno šagšaja sa obrubljenom svilom. " Ulice su obojeni led, " on reče u neverici, jer jedini led koji je ikada video su mu u egzotičnim pićima donosili njegovi robovi. I bio je zadivljen ljubičastim i zelenim klizobulevarima i nasmejanom decom koja su se jurila gore i dole narandžastim i žutim klizoputevima na klizaljkama. Srebrni šiljci i tornjevi bili su zamrznuti u sa uvek prisutnim ledenicama tog doba godine, raspršujući belo prolećne svetlo tako da je ceo grad svetlucao i iskrio se na zbunjujući način. "Ima lepote ovde, " on reče. " Lažne lepote lukavstva i civilizacije dovedene do truljenja. " I tako, obučen i krzna za duboku zimu i klimajući se na svojim novokupljenim klizaljkama, on izbi na ulice da propoveda ljudima.
SF Vektor
52
Na velikom trgu ispred Hofgartena gde se ljudi Nestvarnog Grada, visoki i niski, sreću i uzimaju svoja osveženja, skrajeri, eshatolozi i kantori kao i harijani, pletači i kurve on reče, "Ja g-govorim onom unutar vama koje je manje od č-čoveka, ali isto tako i v-više. " I on je besneo jer niko nije hteo da sluša niskog, nakinđurenog inostranca koji je mucao i jedva mogao stajati na svojim klizaljkama. "Vi p-piloti, "on reče" vi ste ponos galaksije ! Putujete od Simooma do Uradeta i dalje ka Džakarandi za manje vremena nego što Darginijima treba da pripreme prvi od osamnaest Skokova od Letosveta do Tamnog Meseca. Vi se probijate u Vild, izgubljeni u svojoj matematici i vremenu sna i kažete sebi da ste videli nešto od neopisivog i večnog ! Vi odbacujete brak i decu i stoga ste vi više i manje od čoveka ! " "Kada su se piloti okrenuli od njega da piju svoj kvas i ajsvajn, on reče istoričarima i fabulistima da ne znaju ništa o pravoj prirodi čoveka. I oni, ti oholi profesionalci našeg grada, odbiše ga i nastaviše da razgovaraju o Gaji i Staroj Zemlji kao da je on nevidljiv. Tako je Goševan govorio programerima i holistima, Fravaši tuđincima i Prijateljima Boga, harijanima, crvotrkačima, pletačima i konačno, jer je bio ispunjen velikom tugom i žudnjom, on zakopča svoja krzna i ode duboko u Četvrt Inostranaca gde je mogao platiti za društvo prijateljskog uha. "Jer je bio usamljen i jer je bio bez žene mnogo godina, našao je svoje zadovoljstvo među kurvama nižih klizoputeva, koji su u to doba bili zemljano tamnocrveni i behu uski i uvijeni kao zmije. Pošto je njegova duša bila prazna on je pušio tulaš i probudio jednog jutra da bi našao sebe u krevetu sa četiri kurtizane sa Džakarande. Upitaše ga da li su svi tamni mali ljudi potentni kao on i savetovaše ga da su uživanja spajanja sa tuđinskim Prijateljima Čoveka takva da ih nijedan čovek koji je bio samo sa ženom ne može shvatiti. Goševan, užasnut onim što je učinio i zaboravivši gde je, poče da kune i viče i naredi da kurtizane budu prodate kao poljski robovi. On baci vreću dijamanata na njih, zakači oštrice svojih klizaljki i jurio je gore i dole klizoputevima dva dana dok nije došao sebi. " Stadoh tu sa mojom pričom da dopunim naše šoljice, Mladi čovek je piljio u mene intenzivno, prateći svaki moj pokret sa tim svojim prodornim očima i, osetih, skidajući moje reči do gola u potrazi za lažima. Soba je bila veoma tiha i hladna; mogao sam čuti njegovo sporo, ujednačeno disanje kada je klimnuo glavom i upitao, " I tada?" " I tada Goševan donese svoju odluku. Vidiš, on se nadao da će pridobiti ljude za svoj san, koji bio da se ode u pustoš i živi kao ono što je on zvao "prirodni čovek." Alaloji, naravno, su bili njegov model. Kada je shvatio da ih ne može imitirati, odlučio je da će im se pridružiti." "Plemenita vizija, " reče mladi čovek. "To je bilo ludilo !" skoro zavikah "‚Ko su bili ti Alaloji kojima se on divio? Sanjari i ludaci su bili - - i još uvek su. Došli su na ovaj svet sa prvim talasom rojenja kada je Stara Zemlja bila mlada i , neki kažu, radiaktivna kao plutonijum. Pećinski ljudi ! Oni su želeli da budu pećinski ljudi ! Tako su retro-mutirali svoje hromozome, uništili svoj brod, i otišli da žive u zamrznutim šumama. I sada pra-pra-praunuci njihovih prapraunuka love mamute zbog mesa i umiru mnogo pre nego što vide svoju stotu zimu. " "Ali oni umiru srećni, " mladi čovek reče. "Ko zna kako oni umiru?" rekoh mu. "Goševan je želeo da zna. Potražio me je jer mu je rečeno da sam ja kao šegrt izveo prvu pionirsku operaciju kakvu je on želeo, sekući samog sebe da bih dokazao svoju dostojnost kao oblikovača tela. "Pretvori me u Alaloja, " molio me je , upravo u ovoj sobi gde mi sada pijemo našu kafu i kvas, I rekoh mu, "Idi plati bilo kom ketiku u ovoj četvrti i oni će te izlečiti od tvojih obmana. " I on
SF Vektor
53
reče " P-platiću ti deset miliona talana !" Ali njegov inostrani novac je bio bezvredan u Nestvarnom Gradu i tako mu i rekoh. "Dijamanti, " on reče "Imam dve hiljade karata plavih zvezda sa Jarkone. " "Za tu cenu, " ja rekoh " mogu dodati osam inča na tvoju kičmu ili pretvoriti te u prelepu ženu. Mogu da izbledim tvoju kožu i načinim tvoju kosu belom kao u kurtizane sa Džakarande. " Tada me on pogleda prepredeno i reče, " Razmeniću informaciju za tvoje usluge: ja znam fiksne tačke Agatange. " Nasmejah mu se i upitah, "Kako ti možeš znati ono za čim su piloti našeg grada tragali tri hiljade godina? " "Pa, desilo se da je ih je on znao. Sa bogatstvom od prodaje svojih imanja, kupio je tajnu lokacije tog sveta iz bajke od odmetnutog pilota koga je sreo na Tamnom Mesecu. Konsultovao sam gradske arhive; bibliotekari su bili veoma uzbuđeni. Poslali su mladog pilota da potvrdi moju informaciju, i ja rekoh Goševanu da ćemo možda morati da čekamo dva ili tri stotine dana pre nego što budemo znali." "Deset hiljada gradskih diskova vredela je njegova informacija ! Pilot koji je ponovo otkrio Agatangu je bio veoma dobar. Fazirajući u svom svetlosnom brodu, Beskrajnom Pljusku, dokazujući teoreme probabilističke topologije - - ili šta god da naši slavni piloti rade kada žele da padnu kroz svemir koji nije svemir - - jurio je kroz zvezdane padoputeve, ispadajući od prozora do prozora sa takvom preciznišću i elegancijom da se vratio od Agatange za četrdeset dana. "Mogao bi biti bogat čovek, " Goševan mi reče jednog čistog, iskričavog dana lažne zime. "Učini kako tražim i svi diskovi su tvoji. " "Nisam oklevao ni trenutka. Odveo sam ga u sobu promene i počeo da sečem. Bio je to izazov, lagao sam sebi, test moga znanja i veštine - - za posvećenog sekača, nisu diskovi bili ti koji su važni. Povećao sam bazalnu kost njegove vilice i stimulisao alveolarnu kost do maksimalnog rasta kako bi njegovo lice moglo da drži uvećane zube koje sam mu implantirao. Sam ugao lica sam proširio kako bi bilo više mesta za pribor za žvakanje dovoljno jak da slomi kosti do koštane srži. I naravno, pošto je lice tada štrčalo dalje o lobanje morao sam izgraditi greben obrva sa sintetičkom kosti da zaštitim oči. I iako je to oblikovanje potrajalo dobar deo zime, bio je to samo početak." " Dok se previjao pod mojim laserima i skalpelima, sve vreme držeći svoje lice tihim i praznim poput snežnog polja, prešao sam na rad na njegovom telu. Da bi izdržao velike nove mišiće - - koji su bili uzgajani Fravašijevskim metodom u dubokom svemiru - - izgradio sam mu nove kosti. Proširio sam ploče i šiljke saćaste unutrašnjosti i ojačao osovine kostiju i tetive dodajući i do tri milimetra kori velikih kostiju kao što je njegova butna kost. Istačkao sam njegovu kožu, išao sam ispod epiderma, isekavši većinu njegovih znojnih žlezda da bi ga to sačuvalo da ne natopi svoja krzna i smrzne se do smrti na prvi nagoveštaj lažne zime. Pošto bi njegova tamna koža sintetizovala suviše malo D vitamanina da spreči da mu se kosti kalcifikuju tokom dugog sumraka duboke zime, inhibirao sam njegove melanocite - - malo je poznato da svi ljudi, svetli ili tamni, imaju skoro isti broj melanocita – izbledeo sam njegovu kožu dok nije postao belolik kao muškarci sa Torskale. Poslednja stvar koju sam učinio za njega, bar sam tako mislio tada, bila je da mu uzgojim fine, skoro nevidljive malje da ga pokriju kao smeđe krzno od nožnih prstiju do obrva. "Bio sam veoma zadovoljan sa svojim radom i pomalo uplašen jer je Goševan izrastao toliko jak - - jači, mislim, nego bilo koji Alaloji - - da mi je mogao otkinuti ključnu kost iz mojih grudi, da je to poželeo. Ali on nije bio zadovoljan i rekao, "Najvažnija stvar koja treba da bude, tu stvar nisi uradio." I ja mu rekoh, "Napravio sam te tako da te nijedan od Alaloja ne može razlikovati od svog brata." Ali on me pogleda sa tamnim očima fanatika i upita me, " A moji s-sinovi, ako moje s-seme bude kojim slučajem SF Vektor
54
kompatibilno sa ženama Alaloja, ko će biti tamo da moje polutanske sinove slabih čeljusti nazove braćom? " Nisam imao odgovor za njega, osim razuveravajućeg ponavljanja zakona: "Čovek može raditi sa svojim telom šta god poželi, " rekoh " ali njegov DNK pripada njegovoj vrsti, " I tada me on zgrabi za podlakticu tako čvrsto da sam pomislio da će se moji mišići razdvojiti od kosti i reče, "Jaki ljudi sami stvaraju svoje zakone. " "Tada jer sam osetio trenutak sažaljenja prema ovom čudnom čoveku koji samo želeo šta svi muškarci žele - - sina prema sopstvenom prilici i nekoliko trenutaka mira - prekršio sam zakon civilizovanih svetova. Bio je to izazov, razumeš li me? Ozračio sam njegove testise i okupao ih sonicima, ubijajući spermu. Nisam naravno mogao zatražiti usluge majstora pletača jer sve moje kolege zaziru od takve kriminalne aktivnosti. Ali ja sam bio majstor sekač - - neki će ti reći najbolji u gradu - - i šta je pletenje gena nego hirurgija na molekularnom nivou? Tako, ušao sam u spiralu, i brižljivo izdelio i mutirao segmente njegove stem ćelije DNK kako bi novo kreirane ćelije – klice mogle stvoriti za njega sinove po njegovoj prilici. " "Kada sam završio ovu najdelikatniju od svih delikatnih hirurških operacija, za šta je trebalo skoro dve govine, Goševan pogleda sebe u ogledalo u mojoj sobi za presvlačenje i objavi: "Pogledajte, Homo Neandertalisa. Sada sam manje od čoveka, ali takođe i više. " "Izgledaš divlje kao bilo koji divljak, " rekoh. I, misleći da ga zaplašim, rekoh mu šta se obično veruje za Alaloje. " Oni žive u pećinama i nemaju jezik, " rekoh. "Životinjski su okrutni prema svojoj deci, jedu strance i možda jedni druge. " "Goševan se nasmeja kada rekoh to i tada on reče meni, "Na Staroj Zemlje tokom veka holokausta, grobnica neandertalaca bila je otkrivena na mestu zvanom Šanidar blizu Zagros planina u Iraku. Arheolozi su našli skelet četrdesetogodišnjeg m-muškarca kome je nedostajala polovina desne ruke. Šanidar I, imenovali su ga, i odredili da je izgubio ruku mnogo pre nego što je umro. U grobnici drugog neandertalca, Šanidara IV, bio je polen nekoliko vrsta cvetova, pomešan sa fragmentima kostiju, šljunkom i prašinom. Pitanje koje imam za tebe, sekaču, je: koliko su divlji ti ljudi mogli biti ako su izdržavali svoje bogalje i iskazivali poštovanje svojim mrtvima sa divljim cvetovima jarkih boja?" A ja mu odgovorih, "Alaloji nisu isti. " I on reče, "Videćemo, videćemo, " "Ovde mogu slobodno priznati da sam ga potcenio. Pretpostavio sam da je u najboljem slučaju ludak, samoobmanuti koji nije imao šanse da odmakne deset milja dalje od grada. Sporazum između osnivača Nikadije i Alaloja davao nam je jedno ostrvo - koliko god delovalo veliko - - i za očeve našeg grada, taj sporazum je bio svetinja. Čamci su beskorisni zbog ledenih santi Saunda, i vetrogušilice tobožnjih lovokradica i krijumčara bivaju ustreljene iz vazduha. Pošto nisam mogao zamisliti Goševana kako hoda napolje preko Štarnberger mora kada se zamrzne tokom duboke zime. Upitao sam pomalo samozadovoljno kako misli da nađe njegove Alaloje. "Psi, " on reče. "Upregnuću pse u sanke i pustiti ih da me prevuku preko smrznutog mora. " I ja ga upitah, "Šta su to psi?" " Psi su sisari mesožderi sa Stare Zemlje, " on reče. " Oni su kao ljudski robovi samo više prijateljski i željniji da ugode. " Onda ja rekoh, " Oh, ti misliš hazgiji, " što je reč kojom Alaloji zovu svoje pse za saonice. Nasmejah mu se i gledah kako njegova bela koža ispod njegovog dlakavog lica postaje crvena kao da ga je ošamario iznenadan hladan vetar. " I kako ćeš prokrijumčariti takve životinje u naš grad? " Upitah ga. "Tada Goševan razdvoji dlaku na svom abdomenu da mi pokaže tanku traku očvrsle bele kože. Mislio da je to ožiljak od apendektomije. "Seci ovde, " on reče, i posle blokade živaca, sekao sam dok nisam došao do organa čudnog oblika pored debelog SF Vektor
55
creva tamo gde je njegovo slepo crevo trebalo biti. "To je lažni jajnik, " on reče "Pametni su uzgajivači Tamnog Meseca. Hajde. Seci ponovo i vidi šta sam doneo sa sobom. " Uklonio sam lažni organ koji je bio crven i klizav i napravljen od neke od onih bioplastika oporog slatkog mirisa kakve sintetizuju na Tamnom Mesecu. Učinih brzi rez i iz njega se prosuše hiljade neoplođenih jajašaca i kesica sperme koja je plutala u krida suspenziji da bi se održala svežom i vitalnom. Upro je prstom ka mlečnoj vrećici sperme i reče "Seme najfinijih mešanaca Tamnog Meseca. Originalno sam se nadao da ću trenirati stotine timova za saonice." "Kako je Goševan doveo pse do izleganja i trenirao ih, ja to ne znam jer ga nisam video ponovo tokom sledeće dve zime. Mislio sam da je možda bio uhvaćen i proteran ili mu je glava razbijena i njegovu plazmu isisao neki prljavi parazit iz slelova. "Ali kako ćeš čuti, Goševan je bio snalažljiv čovek koga je teško ubiti. Ponovo je došao u moju radnju tokom najdublje noći duboke zime kada je vazduh bio tako crn i hladan da se čak i najvećim od klizoputeva i klizobulevara, Stazi i Putu, ništa nije micalo. U hodniku moje radnje stajao je kao beli medved, otvarajući svoje krzno šagšeja i skidajući balaklavu sa lica sa snažnim zamasima. Mogao sam videti ispod njegovog krzna jednu od onih crnih i zlatnih, zagrejanih kamelaiki kakve trkači nose na dane festivala kada žele da ostanu utopljeni, a da ostave svoje udove slobodnim za kretanje. "Ovo je moj plemeniti divljak?" rekoh mu dok sam opipavao njegovo predivno toplu pododeću. "Čak i f-fanatik kao ja moja načiniti neke ustupke preživljavanju, " on reče. I upitah ga. "Šta ćeš raditi kada se baterije potroše?" Pogledao me je pogledom koji je u isto vreme bio uplašen i pucao od uzbuđenja, i on reče, "Kada se baterije potroše, ja ću ili biti mrtav ili ću pronaći moj dom. " "Reče mi zbogom i ode na klizoput gde su njegovi psi sedeli na zadnjim nogama, zatežući svoje amove dok su cvileli i lajali i gurali svoje crne njuške u njegovu parku. Sa mog prozora mogao sam ga videti kako nespretno barata njihovim čvrstim kožnim vezovima i tapše bok vodećeg psa sa svojim velikim rukavicama. Podešavao je tovar tri puta dok nije došao do položaja koji mu se sviđa, vodeći računa da su vreće sa hranom za pse balansirane i čvrsto vezane za drveni ram. Tada je otišao, zviždeći na čudan način dok se sankao oko ćoška radnje ketika i nestao u hladnoći. " Čajna soba se učinila hladnom dok sam izgovarao ove reči. Primetih da je mladi čovek skupio čvrsto svoje tanke usne dok se majao sa svojom kafom. Odjednom, on ispusti vazduh u brektaju pare koji delovao kao da visi u vazduhu. "Ali to nije kraj tvoje priče, zar ne, Sekaču? Nisi rekao moralnu pouku: kako je jadni Goševan umro na ledu slomljenog srca i odrekao se svog sna. " "Zašto vi mladi ljudi uvek želite krajeve? Da li naš univerzum ima kraja ili se savija u samog sebe? Da li su Agatanijanci kraj ljudske evolucije ili predstavljaju novu vrstu? I tako dalje, i tako dalje. Ima li kraja pitanjima koje nestrpljivi mladi ljudi postavljaju? " Uzeh brzi gutljaj gorkog kvasa, ispekavši usne i jezik da sam samo sedeo nemo usisavajući hladni vazduh kao stari meh. "Ne, ti si u pravu, " dahnuh. "To nije kraj moje priče. " "Goševan je terao svoje pse pravo preko smrznutog Starnberger mora. Prema zapadu je išao, jureći brzo preko vetrom nabijenog snega šest hiljada milja. Došao je do prvih od Hiljadu Ostrva i našao planine pokrivene zimzelenim šumama gde su se taloui gnezdili na strmim granitnim liticama ispunjavajući vazduh miljama okola sa njihovim hrapavim gakanjem. Ali nije našao Alaloje, i on potera svoje pse pažljivo preko pukotina Ferlijeve ledene ploče, nazad na more."
SF Vektor
56
"Petnaest ostrva je prešao ne našavši ni traga ljudskog bića. Šestdeset pet dana je prošlo otkako je otišao kada je teška, smrtonosna nema hladnoća duboke zime počela da ustupa strašnim olujama srednjezimskog proleća. Dok je sneg bio tako težak i mokar da je morao da staje svakih stotinu jardi da ostruže bljuzgavicu sa čeličnih klizača njegovih sanki, njegov vodeći pas, Juri Žestoki, povukao ih je u pukotinu. Iako je ukopao svoje čizme u bljuzgavi sneg i držao sanke svom snagom, viseća težina Jurija, Saše i Alija dok su se njihali napred i nazad ispod ivice leda bila je takva da je osetio kako i sam biva polako vučen prema pukotini. Samo je brzim zamahom svog lovačkog noža spasao sebe i ostatak svog tima. Isekao je amove na kojima su se njegovi najsnažniji psi praćakali i posmatrao bespomoćno dok su pokušavali da ukopaju svoje crne kandže u zidove pukotine, sve vreme žalosno kevćući dok su padali ka ledu ispod njih. " "Goševan je bio ošamućen. Iako je sneg prestao da pada i mogao je videti šesnaesto i najveće od Hiljadu Ostrva, shvatio je da ne može nastaviti dalje bez odmora. Podigao je svoj šator i nahranio pse smrvljenim ostacima iz poslednje vreće hrane. Do njega stiže udaljeno šištanje koje je ubrzo naraslo u urlik dok se oluja vraćala, udarajući preko Starnberger mora sa takvom surovošću da je proveo ceo dan i noć vodeći brigu da se naprave ledenice njegovom šatoru kako ne bi bio oduvan. Devet dana i noći ležao je drhteći unutar svoje vreće za spavanje dok su ledeni kristali šibani vetrovi obavljali svoj posao. Desetog dana, baterije njegove grejne kamelajke bile su toliko ispražnjene da ih je bacio sa odvratnošću na naborane, beskorisne zidove njegovog šatora. Iskopao je pećinu u snegu i povukao poslednja dva od njegovih izgladnelih pasa u rupu da bi se mogli šćućuriti blizu i očuvati toplotu. Ali Gašebrum Prijateljski, najpametniji od njegovih pasa, umre jedanaestog dana. I na jutro dvanaestog dana, njegova voljena Kanika, čije su šape bile u krastama leda i krvi, bila je mirna kao duboka zimska noć. "Kada je oluja stala petnaestog dana, Goševan je bio toliko izludeo od žeđi da je ispekao svoje promrzle usne na metalnu šolju u kojoj je rastopio sneg. I iako je bio izgladneo i slab kao snežni crv, nije mogao da natera sebe da pojede svoje pse jer im je bio i otac i majka, i pomisao na to izazivala mu je takvu mučninu da bi radije umro. " "Od kože i drveta svojih sanki napravio je par grubih krplji za sneg i krenuo preko nanosa prema ogromnoj plavoj i beloj planini koju je mogao videti u daljini kako probija nebo. Kvajtkel su je zvali, i kako će kasnije naučiti, Kvajtkel je značio "bela planina" na jeziku Devakija, koji su bili pleme Alaloija koji su ga skoro na samrti pronašli u gustim šumama istočne padine planine." "Njegovi spasioci - - petorica bogolikih ljudi odevenih u anđeosku belinu, ili je tako delovalo njegovom umu u grozničavom delirijumu - - dovedoše ga do duboke pećine. Nekoliko dana kasnije probudio ga je miris vruće supe i pečenih oraha. Čuo je meke glasove čudnog, muzikalnog jezika koji je bio ushićenje za njegove uši. Dvoje dece, dečak i devojčica pomisli, su sedeli u uglovima raskošnog krzna koje ga je pokrivalo, vireći ka njemu stidljivo kroz raširene prste njihovih malih ruku i kikotali se. Čovek velikih ramena i brade crne kao ferflaj dođe do njega. U svojim zatupastim, punim ožiljaka prstima držao je činiju za supu napravljenu od požutele kosti i išaranu komplikovanim figurama kitova koji zaranjaju. Dok je Goševan gutao supu, čovek upita, "Marek? Patvin? Olorun? Nodin? Mauli? " Goševan, još uvek ošamućenog uma i poluslep od bljeska snega, zaboravio je da sam ga načinio takvim da ga nijedan Alaloji ne može razlikovati od svoje sabraće. Pomislio je da ga optužuje što je inostranac pa je odmahivao žestoko glavom na zvuk svakog imena. Najzad, kada je Lokni, kako je bilo ime velikog čoveka, odustao od pokušaja da otkrije kom plemenu on pripada, Goševan uperi prst u svoje grudi i reče, "Ja sam čovek. Ja sam samo čovek. " "Samočovek, " Lokni ponovi. "Ni luria la Devaki. " I tako je Lokni od Devakija poželeo Goševanu od Samočovek plemena dobrodošlicu u njegov novi dom. SF Vektor
57
"Goševan je brzo vraćao svoju snagu, jačajući na slanom siru usirenom od mleka šagšeja i baldo orasima koje su Devaki uskladištili za oluje srednjezimskog proleća. I iako mu je Katerina, koja je bila Loknijeva žena, nudila debele odreske od mamuta crvene od životne krvi ispod zagorele pokorice, on nije jeo mesa. On, koji je ceo svoj život jeo samo meko, bessvesno uzgajano meso, bio je užasnut da su takvi pitomi ljudi svoju hranu uzimali sa tela pravih, živih životinja. "Mislim da ne mogu naučiti ove divljake nekoliko ispravnih načina ponašanja civilizovanog čoveka" rekao je on sebi. "Zašto bi oni slušali mene, potpunog stranca?" I tako je prvi put od Letosveta došao do toga da se zapita o mudrosti onoga što je učinio. " "Do trenutka kada je Goševan povratio pedeset funti na svojim novim mišićima, oluje srednjezimskog proleće su odustale pred lepim vremenom lažne zime. Dođoše hladni sunčani dani; povremeni snežni prah bio je suviše lagan da pokrije planinski vatreni korov i snežne dalije koje su pokrivale niže padine Kvajtkela. Talousi su se linjali i ferflaji nosili jaja. Za Tuvu, mamuta dođe vreme telenja, i za Devakije, bilo je to vreme da kolju mamute. " "Goševanu je bilo muka. Iako je brzo naučio jezik Devakija, i naučio da trpi vaši po telu i prljavu kosu, nije znao kako će on moći da ubije životinju. Ali kada je Lokni bez osmeha pljesnuo koplje u njegove ruke, znao je da će morati da krene u lov sa još osamnaest muškaraca, od kojih su se mnogi čudili njegovom neobičnom ponašanju i dovodili u pitanje njegovu muževnost." "U početku lov je išao dobro. U jednoj od ljupkih dolina na južnom podnožju Kvajtkala, oni ugledaše stado mamuta kako se hrane arktičkim popinim prasom i prezrelim, polu-fermentisanim snežnim jabukama. Velike dlakave životinje bančile su i pijano gazile preko hektara alpskog vatrenog korova koji je svuda plamteo jarko crvenim i narandžastim tako prelepo da je Goševan želeo da zaplače. Mamuti su trubili dok su h gonili duž doline i u močvaru gde su tri mladunca ubrzo pala pod kopljima kremenih vrhova. Ali tada se Lokni zaglibio blizu ivice močvare i Vemila zgazila pobesnela ženka. Ostao je samo Goševan da pomogne Lokniju. Iako je posegao svojim kopljem prema blatištu sve dok nije začuo prasak u zglobu ramena, nije uspeo da dosegne. Čuo je glasove i uzvike i tutanj i osetio kako se zemlja pomera ispod njega. Kada je pogledao nagore u crvene oči ženke koja je bila skoro nad njim, shvatio je da su se muškarci molili za njegov duh, jer bilo je znano da nijedan jedini čovek nije mogao stati naspram Tuvinog juriša. "Goševan je bio užasnut. Zavitlao je svoje koplje prema mamutovim očima sa takvom očajničkom silom da se vrh zario u mozak i velika zver pade kao planina. Devakiji su bili zapanjeni. Nikada do sada nisu videli tako nešto, i Hajdar i Alani, koji su sumnjali u njegovu hrabrost, rekoše da je on više od čoveka. Ali Goševan je znao da je njegov podvig bio rezultat slepe sreće i moje hirurgije, i tako poče da prezire sebe jer je ubio veličanstveno biće i stoga je bio manje od čoveka. " " U pećini te noći, Devaki napraviše gozbu da ožale upokojenje Tuvine duše i da požele Vemilovom duhu prosvetljenje na drugoj strani dana. Lokni odseče svoje sopstveno uvo sa glave oštrim sečivom od obsidijana i položi krvavo parče kože na Vemilovo hladno čelo kako bi mogao uvek čuti molitve plemena. Katerina uveže ranu svog muža sa paperjastom mahovinom dok su druge žene prekrivale Vemilovo smrvljeno telo sa snežnim dalijama. " "Tada se Lokni okrete Goševanu i reče, "Muškarac, da bi bio čovek, mora imati ženu, a ti si suviše star da bi imao devičansku nevestu. " On ode do Lare, koja je jecala nad Vemilovim grobom. "Pogledaj ovu jadnu ženu. Davno ju je njen otac, Arani, napustio da živi sa bezdlakim ljudima Nestvarnog Grada. Ona nema braće. I sada Vemilo igra sa
SF Vektor
58
zvezdama. Pogledaj ovu jadnu prelepu ženu čija je kosa još crna i sjajna i čiji su zubi pravi i beli. Ko će biti čovek ovoj ženi? " "Goševan pogleda Laru i iako su njene oči bile pune suza, bile su i vrele i tamne, pune lepote i života. Oseti se veoma uzbuđen i reče, "Muškarac bi bio budala kada ne bi želeo ovu ženu. " I tada pomisli da će je utešiti ako kaže, "Mi ćemo se venčati i imaćemo mnogo dobre dece da volimo." "Tajac pade preko groba. Devaki pogledaše jedno drugog kao da nisu mogli da veruju svojim ušima. I Ušo se glasno začudi, "Kako on može da ne zna da Lara ima tri kćeri i jednog sina?" "Naravno da znam, " Goševan reče. "To samo znači da je ona veoma plodna i da neće imati problema da mi zanese sina. " Tada Ušo ispusti krik i poče da čupa svoju kosu. Katerina sakri svoje oči ispod ruku i Lokni upita, "Kako to može biti, Goševane, da ti ne znaš Zakon?" I Goševan koji bejaše besan i zbunjen, odgovori, "Kako ja mogu znati vaš zakon kada sam ja iz dalekog plemena?" Lokni ga pogleda i smrt beše u njegovim očima, "Zakon je Zakon, " on reče " i isti je za svakog Alaloja. Može samo biti da je oluja ukrala tvoje sećanje i zamrzla deo tvoje duše. " I tada, jer Lokni nije želeo da ubije čoveka koji mu je spasao život i trebalo da se oženi njegovom sestrom, on mu objasni Zakon. " "Ona može imati još samo jedno dete. Žena može imati petoro dece. Jedno deta da da Zmijskom Dahu duboke zime, jedno dete za kljove Tuve, mamuta. Jedno dete za groznicu koja dolazi u noći." Lokni zastade za trenutak dok je Zakon prelazio sa usana na usnu i celo pleme osim Goševana je mrmljalo. "Dečak da postane muškarac, devojčica da postane Devaki, Majka Ljudi. " Lokni skupi svoje ruke oko Goševanovog vrata i stisnu dok je govorio, "Ako nas postane previše, mi ćemo pobiti sve mamute i morati da lovimo svilene stomake i šagšaje za hranu. I kada i njih nestane, moraćemo da bušimo rupe u ledu mora i ubijamo foke kada dođu da dišu. Kada i foka ne bude bilo, bićemo primorani da ubijemo Kikilia, kita, koji je mudriji od nas i jak kao Bog. Kada životinja nestane, mi ćemo kopati alge i jesti larve krznate muve i lomiti naše zube dok glođemo lišaj sa kamenja. Najzad će nas biti toliko, da ćemo pobiti šume da posadimo snežne jabuke pa će ljudi početi da žude za zemljom, i neki ljudi će imati više zemlje od drugih. I kada zemlje više ne bude bilo da se zauzima, jači ljudi će svoje izdržavanje dobijati od rada slabijih ljudi, koji će morati da prodaju svoje žene i decu da bi mogli imati kašu da jedu. Najjači ljudi će krenuti u rat jedan protiv drugog da bi mogli imati još više zemlje. Tako ćemo postati lovci na ljude i biti prokleti na pakao u životu i pakao na drugoj strani. I tada, kao što je bilo na Zemlji u vreme pre rojenja, vatra će pasti sa neba i Devakija više neće biti. " "I tako Goševan, koji je stvarno želeo samo jednog sina, prihvati Zakon Alaloja, jer ko je bolje od njega znao zlo posedovanja robova i leganja sa kurvama?" "Oženio je Laru na kraju lažne zime. U njenoj dugoj crnoj kosi zamenio je snežnu daliju njenog vremena žalosti sa vatrenim cvetovima nove neveste i ona poče da mu šije novu parku od šagšaja koja će mu trebati kada dođe duboka zima. Svaki Devaki dade im svadbeni dar. Ejrena i Džael, dvoje kikoćuće dece koja su ga prva pozdravila mnogo meseci ranije, dadoše mu par rukavica i izrezbareni rog tortriksa da ga puni svake snažnim pivom koje je spremano svake zime od kaše korena morske trave. Najfiniji poklon, rad umetnosti i simetrije koja oduzima dah, bilo je koplje koje mu je Lokni dao. Beše dugo i teško i sa kremenom oštricom tako oštrom, da je seklo kroz obrađenu kožu mamuta lako kao kroz sir." Završio sam svoje piće, zastavši za trenutak da uhvatim dah. Zvuk mermerne šolje mladog čoveka na hladnom, tvrdom stolu delovao je jak i preglasan. Namirisah cimet i SF Vektor
59
med, minut kasnije sluga nam servira hleb sa grožđicama prošaran medom i sirom i donese nam svež vrč kafe. Van sobe za čaj, mogao sam čuti meko klak-klak čeličnih klizaljki na ledu klizoputa. Pitao sam se ko bi mogao biti tako budalast ili tako očajan, da bude napolju po takvoj noći. Mladi čovek uze moju ruku u svoju, piljeći u mene tako intenzivno da sam morao da skrenem pogled. "A Goševan?" upita. "On je bio srećan sa lepom Larom? Bio je srećan, zar ne?" "Bio je srećan," ja rekoh, pokušavajući da izvučem moju staru ruku iz stiska mladog čoveka. "Bio je tako srećan da je počeo da posmatra svoje vaši kao njegove ’male ljubimce’ i nije ga bilo briga što će morati da provede ostatak svojih dana bez kupanja. Njegovo mucanje, koje mu je smetalo celog života i bilo izvor velike sramote, naglo je prestalo kada je uvideo da se tečni samoglasnici i glatke suglasnici Devaki jezika lako kotrljaju sa njegovog jezika. Voleo je Larinu decu kao svoju i voleo Laru kako samo očajan i romantičan čovek može voleti ženu. Iako ona nije imala nijednu od egzotičnih veština kurtizana sa kojima je bio tako blizak, volela ga je sa takvom snagom i strašću da je on počeo da deli svoj život na dva dela: vreme pre Lare, koje je bilo sumorno i maglovito i puno konfuznih sećanja, i vreme posle koje je bilo puno svetlosti i radosti i smeha. Tako se desilo da kada je , sledećeg srednjezimskog proleća, ona pokazala na svoj stomak i nasmešila se, znao sa sigurnošću da nije utrošio svoj život uzaludno i bio je srećan kako čovek samo može biti. Duboki praškasti sneg zime je padao kada je Lara natekla kao zreli baldo orasi koje su žene skupljale i skladištile u velikim burićima sa prečagama od mamutovih rebara i prekrivenih mamutovom kožum. "Biće dečak," rekla mu je jedne noći u ranu duboku zimu kada su padine Kvajtkele bile posrebrene od svetlosti meseca. "’Kada sam nosila moje devojčice imala sam mučnine svake jutra tokom tri godišnja doba dok sam rasla. Ali sa ovim se budim gladna kao Tuva u srednjezimsko proleće." "Kada je njeno vreme došlo, Katerina je isterala Loknija i Goševana, ujaka i oca, ispred pećine gde su čekali dok su žene radile njihove tajne stvari. Bila je to noć takve hladnoće da je stara Amalija rekla da dolazi samo dva puta u svakoj stogodišnjici. Na severu, mogli su videti zelene zavese svetla kako se visi sa crnog zvezdanog neba. "Vatropadi," Lokni reče. "Ponekad su bledi i zeleni kao što vidiš sada i drugi put su crveni kao krv. Duhovi Vemila i svih naših predaka osvetljavaju duboku zimsku noć da nam daju nadu naspram tame." I tada je pokazao kao sjajnom trouglu zvezda koje su treperile blistavo iznad istočnog horizonta. "Vakanda, Eana i Farfara," on reče. "Ljudi žive tamo, mislim. Senke ljudi bez tela. Rečeno je oni nemaju duše i da se hrane svetlom." I tako su sedeli tamo dugo vremena drhteći u svojim krznima, razgovarajući o stvarima o kojima muškarci govore kada su ispunjeni čudnim čežnjama i čuđenjem nad misterijom života. "Tada se začu larma iz pećine. Goševan pljesnu Loknija po leđima i poče se smejati. Ali plač njegovog novorođenog sina bio je praćen naricanjem i tada plačem celog hora žena. Osetio je užasan strah i skočio na noge iako je Lokni pokušao da ga zadrži. Potrčao je do najtoplijeg, najdubljeg dela pećine gde muškarci nije trebalo da idu. Tamo, u bolesno žutom svetlu uljanih kamenova, na novom krznu natopljenom krvlju, video je svog sina kako leži vlažan i klizav i ružičast između Larinih savijenih nogu. Katerina je klečala nad odojčetom koje se opiralo držeći parče sivog krzna preko njegovog lica. Goševan je šutnu dalje od njegovog sina tako da je pala na pod dahćući i gutajući vazduh. Kako su Hajdar i Palani zgrabili njegove ruke, Lokni dođe do njega i sa takvom tugom da mu se glas lomio i suzama koje su tekle iz njegovih očiju reče, "To je Zakon, moj prijatelju. Svako novorođenče kao što je on mora odmah biti poslato na put na drugu stranu." Tada Goševan koji je bio ispunjen slepom panikom i besom, pogleda svog sina. Vide da iz njegovih kukova rastu dva mala crvena patrljka, grčeći se
SF Vektor
60
patetično tamo gde bi trebalo da se ritaju. Njegov sin nije imao noge. I Lokniju, koji pokupio bebu u svoje ruke, on reče, "Devaki ne ubijaju jedan drugog." I Lokni reče, "Beba nije Devaki dok ne dobije ime," Tada Goševan pobesne toliko da su i Ejnar i Pauli morali doći da ga drže. "Ja mu dajem ime Šanidar," on reče. "Šanidar, moj sin koga volim više od života," Ali Lokni zatrese svojom glavom jer je život tako težak da Devaki ne imenuju svoju decu dok ne prođu četiri zime od rođenja. Svojim kažiprstom napravi znak zvezde iznad glave vrišteće bebe i izađe da ga pokopa u sneg. Lokni, čija je bela parka bila umrljana sa smrznutom krvlju, vrati se sam zaklanjajući rukom svoje oči kao da ih štiti od podnevnog sunca lažne zime. Goševan se oslobodi stiska muškaraca i zgrabi koplje za mamute koje je bilo njegov svadbeni dar. Hitnu ga na Loknija u očaju, suviše slep od bola i straha da bi video vrh kako ulazi u Loknijev stomak i izlazi na leđa. I izjuri napolje da nađe svog sina. "Sat kasnije on se vratio. I u njegovim rukama, smrznutim tvrdo kao mamutova noga, nosio je svog tihog, nepokretnog sina. ’Lara,’ on reče. I kao pijan, spotaknu se prema svojoj ženi, Ali Lara, koja je videla šta je prošlo između njenih nogu i šta je njen muž učinio, otvori veliku arteriju na svoga grla sa njenim čistačem koža pre nego što je on mogao da joj se približi. I kada je vrisnuo ka njoj da je voli i da će umreti ako ona umre, ona mu reče da je suština Zakona, da život mora da se živi časno i radosno ili da se ne živi uopšte. I tako je Lara umrla dok je on posmatrao i najbolji deo njega je umro sa njom. Znajući da je njegov život došao do kraja on razveže uzice svoje parke, otkrivajući crnu dlaku svojih grudi tako da Ejnar, Alani i ostali mogu lako da ga probodu kopljima. Ali Goševan nije ništa naučio, Lokni, ležeći na leđima, sa krvlju koja je tekla iz velike rupe u njegovom trbuhu, reče. ’Vrati se nazad u Grad, budalasti čoveče. Mi te nećemo ubiti, mi nismo lovci na ljude.’ "Oni dadođe Goševanu zapregu uzrežalih pasa i bure baldo oraha i poslaše ga na led. I on, koji je mogao umreti stotinu puta, nije umro jer je bio pun ludila koje štiti očajne ljude, i nova je ideja došla u njegovu glavu. I tako je načinio svoj put nazad preko leda Starnberger Mora. Ovog puta je pojeo svoje pse kada su poumirali i nije ga bilo briga što je njegova brada bila nataložena sa njihovom crnom, smrznutom krvlju. Došao je još jednom do Nikadije kao tragalac, došao je do moje rezaonice nesrećan, izgladneo, prekriven sa prljavštinom i smrću, sa promrzlom kožom satrulom na njegovom licu. Došao je do mene i rekao, ’Tražim život za mog sina.’ "Stajao je baš u ovoj sobi, iznad ovog stola. Iz kožne torbe pune snega i obrubljene ledom izvukao je izvijenu, ružičastu grudu smrznutog mesa i položio je na moj sto. ’Ovo je moj sin,’ on reče ’Upotrebi sve svoje veštine, Sekaču i vrati mi mog sina.’ "Goševan mi reče svoju priču, sve vreme ljuljajući u rukama kožnu torbu u koju vratio leš svog jadnog sina. Bio je lud, toliko lud da sam morao da vičem i ponavljam ponovo i ponovo pre nego što je on prekinuo svoje buncanje. "Nema ni jednog jedinog kriologa u gradu," rekoh mu, "koji bi mogao vratiti u život tvog sina." "Ali on me nikada nije razumeo. Otišao je na klizoputeve i klizobulevare, pričajući svoju priču svakom sekaču, sastavljaču i ketiku koji bi ga slušao. Tako je postalo poznato kroz grad da sam se ja petljao sa njegovom DNK i to petljao loše. Doveden sam pred akašike i njihove proklete optičke računare koji su ogolili moj mozak i snimili moje postupke i sećanja za sve da ih vide. ’Ako ikada ponovo prekršiš zakone našeg grada,’ majstor akašik mi reče, ’bićeš proteran.’ Da bi se osigurao da poštujem zakon, naredio mi je da se podvrgnem njihovom računaru prvog dana svake nove godine ’dok god si živ.’ Začuđujuće, iako sam skandalizovao veći deo grada, moja ’Neanderalska procedura’ postala je odmah popularna među mnogim inostrancima koji si dolazili u Nikadiju u tražeći da postanu nešto drugo nego što jesu. Mnogo godina nakon toga, SF Vektor
61
klizoputevi naše četvrti bili su ispunjeni sa zdepastim, dlakavim supermenima koji su izgledali kao da bi mogli biti Goševanova braća. I Goševan, jadni Goševan - - iako je molio i pretio svakom kriologu u čevrti - - smrt je smrt, i niko nije mogao uraditi ništa za njega osim da mu da topli obrik i malo tulaša i isprati ga nazad njegovim putem. Poslednje što sam čuo o njemu je da je pokušao da podmićivanjem doće do puta na Agatangu, gde, kako on reče, ljudi nisu više ljudi i čuda su besplatna za svakoga koje voljan da se odrekne svoje čovečnosti. Ali svi su znali da je Agatanijansko uskrsnuće samo mit koji je izsanjao neki basnoslovac pijan od vatre tulaša, ne stvarniji od telepata Golkande. I Goševan nestade u sporednim prolazima našeg Nestvarnog Grada, bez sumnje smrznuvši se na smrt neke tamne zimske noći. I tu, moj mladi prijatelju, se priča završava." Bolno, ustadoh da naglasim da je razgovor gotov. Ali mladi čovek se držao svoje stolice, piljeći u mene u tišini. Njegove oči su postale tako intenzivne, tako tamne i uznemirujuće, da pomislih da možda, svi ljudi koji čeznu za nedostižnim moraju biti dodirnuti ludilom u nekoj meri. Osetio sam kiseline kvasa i kafe kako gore u mom stomaku kada rekoh, "Moraš otići sada. Ti razumeš sada, razumeš zašto." Iznenada, on pljesnu po stolu. Čajdžinicom odzvoni glasni zveket šoljica i drhtavog glasa mladog čoveka. "Tu se priča ne završava," on reče. "Ovo je kraj, istiniti kraj Goševanove priče koju pričaju u rudnicima srebra Letnjesveta."’ Nasmeših mu se jer priča o Goševanu je sada legenda i krajeva za njegovu priču ima mnogo kao Hiljadu Ostrva. Iako sam bio siguran da će mi dosađivati sa nekim od onih mitova basnoslovaca u kojima se Goševan trijumfalno vraća Patvinima ili Bašanima ili nekom drugom plemenu Alaloja, nikad ne možeš biti sasvim siguran. I kako sam ja kolekcionar takvih mitova, rekoh mu, "Reci mi tvoj završetak." "Goševan je našao Agatangu." Mladi čovek reče sa ubeđenošću. "I ti sam rekao da ga je bilo teško ubiti, Sekaču. Našao je Agatangu gde su ljudi - - pretpostavljam da ih ne bio trebao stvarno zvati ljudima jer su bili višepolni i izgledali više kao foke nego kao ljudi - gde Agatanijanci doneše Šanidara nazad u život. Opremili su ga sa mehaničkim nogama snažnijim od pravih nogu. Napravili su mu petdeset kompleta nogu za menjanje, u različitim dužinama da bi se prilagođavale njegovom rastu. Oni ponudiše Goševanu mir okeana Agatange, mudrost i blagoslov bio-čipova implantiranih u korteks. Ali Goševan, on reče da nije bio pogodan za ledeni svet koji manje nego civilizovan i da sigurno nije vredan vodenog sveta koji prevazišao civilizaciju. Zahvalio se svojim domaćinima i rekao, "Šanidar će odrasti da postane princ. Odvešću ga kući na Letnjesvet gde ljudi kao što smo mi pripadamo." Na Letnjesvet je stigao mnogo godina kasnije kao starac sa belom kosom i pogurenim leđima. Pozvao se na usluge kod svojih starih prijatelja, tražeći na zajam bogatu zemlju u delti kako bi mogao ponovo osnovati svoje imanje. Ali niko ga nije prepoznao. Oni, ti prepredeni, arogantni lordovi omotani u svoje bele letnje svile, oni su videli samo starog ludaka - - koji je, pretpostavljam, njima morao izgledati više kao zver nego kao čovek - - i dečaka čudnog izgleda sa zabranjenim Agatenijanskim nogama. "Goševan," reče Leonid Pravedni, koji je jednom pomogao Goševanu da uguši četrdeset osmu pobunu robova na Letnjesvetu, "je bio bezdlak kao slon, On je mucao, takođe, ako me moje bedno sećanje još služi." I tada - - da li me slušaš, Sekaču? - - tada Leonid naredi da budu prodati u rudnike srebra. Sondevan, ugojeni gospodar robova, ukloni Šanidarove noge i zaveza kolica za njegov torzo kako bi mogao da povlači sebe na točkovima duž čeličnih šina koje su vodile u zemlju. I ako je Goševan bio star, bio je snažan kao vodeni bizon. Gurnuli su mu pijuk u ruke i stavili ga da kopa na veni silvanita. "Goševan", reče gospodar robova,"je bilo ime mog SF Vektor
62
oca. On je bio mali i slab i pustio je Lordove iz Delte da kupe njegovu zemlju za desetinu talana po kubiku. Ova ružna životinja nije on." "U rudnicima je bilo hladnije nego na poljima pirinča, ali ipak su bili pakleno topli u poređenju sa smrznutim šumama Kvajtkela. Goševan - - da li se sećaš kako si mu uklonio znojne žlezde, Sekaču? - - Goševan je izdržao dva sata pre nego što se presamitio na zemlju od srčanog udara i pao u delirijum. Ali pre nego što je umro, ispričao je svom sinu priču o njegovom rođenju i objasnio mu Zakon Devakija. Njegove poslednje reči pre nego što mu se srebrni malj gospodara robova zabio u glavu bile su, "Idi nazad!" "Tako sam se vratio nazad," mladi čovek reče. Rezaonica je bila tiha oko nas. Dok sam stajao na hladnim pločama poda, mogao sam čuti isprekidano šištanje mog daha i osetiti gorko-slatkog ukus kafe na mom jeziku i zubima. Iznenada, mladi čovek skoči na noge tako brzo da je bokom udario u stočić, poslavši jednu od mojih neprocenjivih šoljica za čaj da se rasprsne na podu. Raširio je svoja krzna i spustio pantalone. Tamo, loše povezani sa njegovim kukovima kao da je to uradio neki neuki sekač šegrt, mogao sam videti veštačke noge - - od one vrste nekvalitetnih proteza kakve prave na Fosfori ili Kajnanu - - kako nestaju ispod zacrvenele zategnute kože. "Vratio sam se nazad tebi, Deda," on reče. "I ti moraš za mene učiniti ono što nisi uspeo da učiniš za Goševana, koji je bio moj otac." I tu se moja priča stvarno i istinito završava. Ne znam da li je mladi čovek koji je došao kod mene bio pravi Šanidar, ne znam da li je priča koju mi je ispričao o Goševanovoj smrti stvarno istinita. Više volim da verujem njegovoj priči, iako nisu priče ono što je bitno. Ono što je bitno je preciznost i veština, rast novih udova za beznoge i menjanje, uprkos zakonu civilizacije, petljanje sa mladićevom DNK kada je potreba za menjanjem i ozdravljenjem bila tako velika. Ono što je važno su ljudi koji se ne plaše da promene svoje oblike i supstancu svog mesa tako da mogu krenuti u potragu za novim počecima. Kada budem, na prvi dan srednjezimskog proleća, doveden pred majstora akašika i izgnan iz mog misterioznog i voljenog grada, ja neću krenuti da tražim Agatangu, ma koliko izazovna bilo toplota njenih okeana. Suviše sam star da uzimam telo foke. Ne želim mudrost biočipova implantiranih u korteks. Da parafraziram zakon: Čovek može sa svojom DNK raditi šta želi, ali njegova duša pripada njegovom narodu. Mom narodu, Devakijima, moram da se vratim. Gorko mi je nedostajala svih ovih godina tiha bela lepota Kvajtkela i osim toga, moram da položim cvetove na grob moje kćeri Lare. Ja, Arani, koji je jednom došao u Nikadiju sa šesnaestog i najvećeg od Hiljadu Ostrva kao i svi ostali tragoci, ću odvesti mog unuka nazad preko smrznotug Starnberger mora. I za Goševana, dete mojih lasera i mikroskopa, za mog nesrećnog, hrabrog, nespokojnog zeta moliću se kao što se mi molimo za sve koji načine veliko putovanje: Goševan, mi alasharia la shantih Devaki, neka tvoj duh nađe mir na drugoj strani dana.
Preveo Ender71
SF Vektor
63
Stanovnik Karkose SF Vektor
64
Stanovnik Karkose Embrouz Birs
Stanovnik Karkose ("An Inhabitant of Carcosa" by Ambrose Bierce (1887))
Postoje različite vrste smrti. Nekada, nakon smrti preostane tijelo; nekada preostane samo duh. To se obično dešava na osami (Božja volja) i nikoga nema da vidi kraj. Kažemo da je neko nestao ili otišao na dugi put s koga se nije vratio. Ali, ponekad se to dogodi na očigled mnogih, pred mnogobrojnim svjedocima. U jednoj vrsti smrti duša umire, iako tijelo ostaje u punoj snazi još mnoštvo godina. Ponekad, u ovakvim slučajevima (što je zaista dokazano), duša ponovo dobija na snazi kada tijelo iskopni. Razmišljam o ovim Halinim riječima, dok ona počiva, i tražim njihovo stvarno značenje kao neko ko, iako mu je nagoviješteno, još uvijek misli da postoji nešto iza, nešto drugo i drugačije. Ne primjećujem kuda lutaju moje misli dok mi iznenadni ledeni vjetar nije udario u lice i vratio me u stvarnost. S čuđenjem primjećujem da mi sve izgleda nepoznato. Sa svih strana pružaju se turobne i tužne širine ravnice, pokrivene visokom, preraslom, suvom travom koja se povija i šušti na jesenjem vjetru, nagovještavajući đavo će ga znati kakve misterije i tajne. Stršeći u pravilnim razmacima, okolo stoje sumorne stijene neobičnih oblika, koje kao da su na neki neshvatljiv način povezane i kao da razmjenjuju poglede nepoznatog značenja, kao da podižu svoje glave i motre na neki očekivani događaj. Nekoliko ogoljelih, spaljenih drveća tu i tamo izgledaju kao predvodnici ove zlurade tajnovitosti i tihog isčekivanja. Dan je, mislim, već morao dobro odmaći, iako se sunce nije vidjelo; i, iako sam osjećao hladnoću vazduha i mraza, moja svijest o tome bila je više mentalna nego fizička – nisam se osjećao neugodno. Iznad turobne ravnice zastor niskih olovnih oblaka visi kao vidljiva kletva. Sve u svemu, ovo je izgledalo kao prijetnja ili zla slutnja, nagovještaj đavola, strašnog suda. Ptica, životinja, insekata; toga nije bilo. Vjetar koji uzdiše u golim granama mrtvog drveća i siva trava koja šapuće svoje užasne tajne zemlji; nikakav drugi zvuk ili pokret ne remeti strašni mir ovog turobnog mjesta. Posmatram nekoliko ogoljelih stijena u travi. Izlomljene su i obrasle mahovinom i poluukopane u zemlju. Neke leže prevrnute, druge stoje pod raznim uglovima, ali ni jedna vertikalno. Radi se, očigledno, o nadgrobnim spomenicima, iako sami grobovi već odavno ne postoje; nikakvi brežuljci niti ulegnuća, godine su sve izravnale. Razbacani tu i tamo, neki masivni blokovi pokazuju mjesta na kojima su nekada raskošne grobnice i slavoljubivi monumenti bacali svoj nejaki prkos zaboravu. Tako staro izgledaju ove relikvije, ovi znakovi sujete i spomenici ljubavi i pobožnosti, tako nakošeni i pohabani i prljavi – tako zanemarena, pusta, zaboravljena mjesta. Osjećao sam se kao istraživač groblja praistorijske rase čije ime je davno izgubljeno i zaboravljeno. Ispunjen tim utiscima, u početku nisam obraćao pažnju na vlastiti doživljaj, ali sad se upitah ‘kako sam stigao ovamo?. U istom trenutku sve mi je bilo čisto i jasno; na uznemirujući način, jedinstvena osobina moje sanjalačke ličnosti spojila je sve što sam vidio i čuo. Bolestan sam. Sjetio sam se da sam bio iscrpljen iznenadnom groznicom, i SF Vektor
65
da mi je porodica govorila da sam u periodima delirijuma neprestano vrištao za slobodom i vazduhom, i da su me morali držati u krevetu, kako ne bih skočio i pobjegao napolje. Sada sam izbjegao njihovoj pažnji i tumaram ovuda – ali gdje? Nisam mogao ni naslutiti. Jasno, bio sam na priličnoj udaljenosti od grada u kome živim – drevnog i slavnog grada Karkose. Nigdje se nije ni vidio ni čuo nikakav znak ljudskog života; nema dima koji se uzdiže, nema laveža pasa, nema mukanja krava, larme djece u igri – ničega osim ovog turobnog groblja, sa svojom mračnom i prijetećom atmosferom, zahvaljujući mom bolesnom umu. Možda sam ponovo zapao u delirijum? Možda je sve ovo samo obmana mog ludila? Glasno sam zvao svoju ženu i djecu, šireći ruke u potrazi za njima, dok sam hodao između izdrobljenog kamenja kroz svenulu travu. Zvuk iza mene natjerao me da se okrenem. Divlja životinja, ris, je prilazila. Namjeravala me je zgrabiti ako posustam, ovdje, u pustinji; ako se vrati groznica i obori me, zvijer će me zgrabiti za grkljan. Skočio sam prema njoj vičući. Ona mirno uzmaknu van domašaja mojih ruku i nestade iza stijena. Nedugo zatim, dotad skriven omanjim brežuljkom, pojavi se neki čovjek. Njegov lik rastao je na pozadini sivih oblaka. Bio je poluogo, ogrnut nekim parčetom kože. Kosa mu je bila raščupana a brada duga i neuredna. U jednoj ruci nosio je luk i strijele a u drugoj upaljenu baklju za kojom se vukao dugi trag crnog dima. Koračao je polako i pažljivo, kao da se boji da ne upadne u neku otvorenu raku skrivenu u visokoj travi. Njegov neobični izgled iznenađivao je, ali ne i uzbunjivao, pa mu krenuh u susret. Našavši se skoro licem u lice, ljubazno ga pozdravih ‘Bog te čuvao’. Kao da me nije čuo, ništa nije uznemirilo njegov hod. ‘Dobri stranče,’ nastavih, ‘ja sam bolestan i izgubljen. Uputi me, preklinjem te, prema Karkosi.’ Čovjek izgovori neke grube riječi na svom divljem i nepoznatom jeziku, prođe pored mene i produži. Sova u krošnji osušenog drveta huknu svoj tužni zov i dobi odgovor iz daljine. Pogledavši naviše, u pukotini koja se iznenada ukazala među oblacima spazih Aldeberan i sazviježđe bika. Sve ovo, skupa, bio je nagovještaj dolazeće noći; i ris, i čovjek s bakljom, i sova. I to što sam ugledao zvijezde, ugledao ih iako još nije bio mrak. Ugledao ali ne i jasno vidio niti osjećao. U kakvoj izvanrednoj opsjeni sam se nalazio? Sjeo sam na korijen velikog drveta i počeo ozbiljno razmatrati šta da radim. Nisam više sumnjao u to da sam lud, upravo prepoznavši osnovu za to ubjeđenje. U groznici kojoj nije bilo ni traga. Imao sam, ujedno, meni do sada nepoznat osjećaj razdraganosti i snage – osjećaj mentalne i fizičke moći. Sva moja čula bila su ispunjena; osjećao sam vazduh kao tešku tvar; čuo sam tišinu. Veliki korijen gigantskog drveta nasuprot onog na kome sam sjedio stezao je kamenu ploču, čiji dio je štrčao kroz udubljenje sledećeg korijena. Stijena je stoga bila djelimično zaštićena od vremena, dakle i velikog raspadanja. Uglovi su joj bili zaobljeni, ćoškovi otkinuti, površina duboko izbrazdana. Svjetlucavi djelići liskuna od njenog raspadanja ležali su na tlu ispod stijene. Ta stijena očigledno je obilježavala grob mnogo prije nego što ju je opkolilo drveće čije korijenje ju je sada zarobljavalo.
SF Vektor
66
Iznenadni nalet vjetra zbaci sa gornje površine stijene nekoliko suvih ostataka i grančica; ugledah urezana slova nekog natpisa i ustadoh da ih pročitam. Gospode Bože! Moje ime! Datum mog rođenja – i datum moje smrti! Snažni bljesak svjetlosti obasja cijelo stablo dok sam stajao u užasu. Sunce se uzdizalo u rumenoj zori. Stajao sam između drveća dok se njegov jasni crveni disk uspinjao na istoku – ne bacajući nikakvu sjenku stabala. Čopor urlajućih vukova pozdravio je zoru. Vidio sam ih kako sjede, pojedinačno ili u grupama, na vrhovima nepravilnih brežuljaka koji su razbacano ispunjavali polovinu pustinjskog predjela i nizali se sve do horizonta. I znao sam da su to ruševine drevnog i slavnog grada Karkose.
Ambrose Gwinnett Bierce (1842 – 1914?) bio je američki izdavač, novinar, pisac kratkih priča i satiričar. Danas je najpoznatiji po svom “Đavolskom rečniku” (Devil's Dictionary), satiričkoj knjizi objavljenoj 1911, koja reinterpretira značenja mnogih riječi engleskog jezika oslikavajući licemjerje političke dvosmislenosti. Ova knjiga javno je dostupna u okviru projekta Gutenberg. http://www.gutenberg.org/etext/972. Njegove kratke realistične priče, zasnovane na ličnim iskustvima tokom američkog građanskog rata, smatraju se najboljim američkim pričama kasnog 19-tog vijeka. Kasnije se više naklonio ciničnom i grotesknom, prikazujući na ironičan način stanje u američkom društvu. Decembra 1913. odlazi u Meksiko i nestaje bez traga u vrtlogu meksičke revolucije, pa se pretpostavlja da je poginuo 1914.
Preveo MasterYoda
SF Vektor
67
Moksonov gospodar SF Vektor
68
Moksonov gospodar Embrouz Birs
Moksonov gospodar ("Moxon's Master" by Ambrose Bierce (1909))
“Ti to ozbiljno? Da li stvarno misliš da mašine mogu misliti?” Odgovor nisam dobio odmah. Mokson se bavio ugljem na rešetki, gurkajući ga spretno tu i tamo žaračem dok se nije pojavio jasan i sjajan plamen. U sedmicama koje sam kod njega proveo navikao sam se na ovo odlaganje odgovora, čak i na trivijalna opšta pitanja. Izraz lica mu je, međutim, prije odavao rasejanost nego razmišljanje: neko bi mogao reći da mu ‘nisu sve ovce na broju.’ Konačno on reče: „A šta su to ‘mašine’? Postoje razne definicije. Evo ti jedna iz popularne enciklopedije: ‘Svaki uređaj ili ustrojstvo napajano energijom koje obavlja koristan ili željeni posao.’ Dakle, stoga, nije li i čovjek mašina? A ti prihvataš da čovjek misli – ili misli da misli.” „Ako ne želiš odgovoriti na moje pitanje,” rekoh pomalo razdražljivo, “zašto to i ne kažeš? – To što govoriš je obično izvrdavanje. Vrlo dobro znaš da ja, kada kažem ‘mašina’ ne mislim na čovjeka nego na nešto načinjeno i kontrolisano ljudskom rukom.” „Kada je on ne kontroliše,” reče on naglo ustajući i gledajući kroz prozor, iako ništa nije mogao vidjeti u tami olujne noći. Trenutak kasnije, on se okrenu i reče kroz smijeh: „Izvini. Nisam mislio izvrdavati. Razmišljao sam o enciklopediji i nesvjesnim ljudskim definicijama bez dokaza, i razmatrao njihove vrijednosti. Daću ti direktan i skoro dovoljan odgovor na tvoje pitanje: Vjerujem da mašine razmišljaju o poslovima koje rade.” Bio je to zaista direktan odgovor. Nije bio prijatan za one sklone da potvrde nepopravljivu sumnju da Maksonova predanost proučavanju i radu s mašinama nije dobra za njega. Znao sam, s druge strane, da on pati od insomnije, i da mu to ne čini dobro. Da li mu je to zahvatilo um? Njegov odgovor izgledao mi je kao dokaz da jeste; možda danas o tome mislim drugačije. Tada sam bio mlađi, blagosloven mladalačkim neprihvatanjem zbog neukosti. Dajući podsticaj raspravi, rekoh: “I kako, molim te, one razmišljaju – a nemaju mozak?” Odgovor, stigavši bez uobičajenog odlaganja, poprimi omiljeni oblik protiv-pitanja. „Kako biljke razmišljaju – a nemaju mozak?” „Ah, biljke. To je takođe filozofsko pitanje. Volio bih čuti neke njihove zaključke; izostavio si pretpostavke.”
SF Vektor
69
“Možda,” odgovori on, naizgled ne shvatajući moju podsmješljivu ironiju, “bi mogao shvatiti njihova uvjerenja iz njihovih djela. Poštediću te poznatih primjera o osjetima mimoza, nekim biljkama s duboko smještenim prašnicima, koje zatvaraju svoje latice kada osjete pad polena, zarobljavajući na taj način insekte koji uđu, umjesto da ih puste da tim polenom oplode neke udaljene srodnike. Ali, vidi ovo. Na otvorenom prostoru svog vrta gajim jednu lozu-puzavicu. Kad je bila jedva malo iznad površine, zaboo sam stub u zemlju, metar daleko. Loza se usmjerila prema tom stubu, nastojeći ga dohvatiti. Nakon nekoliko dana, kad ga je skoro dohvatila, pomaknuo sam ga metar u stranu. Loza je promijenila smjer rasta, oštro se savijajući i ponovo usmjeravajući prema stubu. Ponovio sam ovo nekoliko puta. Konačno, obeshrabrena, loza je potpuno ignorisala stub i usmjerila se prema omanjem drvetu, koje je bilo znatno dalje, i nastavila se penjati uz njega.” „Korijenje eukaliptusa u stanju je dostići nevjerovatnu dužinu u potrazi za vlagom. Jedan poznati hortikulturist navodi primjer korijena koji je ušao u neku staru cijev za navodnjavanje i rastao kroz nju. Kada je došao do mjesta gdje je cijev bila presječena velikim kamenim zidom, korijen je izašao iz cijevi, rastao skroz oko tog kamena, pronašao nastavak prekinute cijevi i vratio se u nju nastavljajući svoju potragu za vodom.” „I šta s tim?” „Ispustio si poentu. To ukazuje da biljka ima svijest. To znači da ona misli.” „Čak i ako je tako – šta onda? Mi ovde ne govorimo o biljkama nego o mašinama. One su sagrađene od dijelova, od drveta koje više nije živo, ili u cjelosti od metala. Misliš da i minerali imaju te osobine?” „Kako bi objasnio neke pojave? Recimo kristalizaciju.” „Ne znam to.” „Ne možeš to ako ne prihvatiš nešto što ti odbacuješ, a to je inteligentna kooperacija između gradivih elemenata kristala. Kada vojnici formiraju liniju ili prazni kvadrat, ti to nazivaš razum. Kada divlje guske u letu formiraju slovo V, ti to nazivaš instikt. Kada homogeni atomi nekog minerala, krećući se slobodno, formiraju natematički savršene oblike, ili smrznuta vlaga formira prekrasne simetrične oblike snježnih pahuljica, nemaš ništa reći. Nemaš nikakvo ime kojim bi prikrio svoje neznanje.” Mokson je govorio neuobičajeno živo i ozbiljno. U pauzi, iz njegove sobe poznate kao ‘mašinska soba’, u koju niko osim njega samog nije imao pristup, čuo se jedan tupi zvuk, kao kad neko lupi otvorenim dlanom po stolu. Mokson ga je čuo istog momenta i, vidljivo uzbuđen, žurno se uputi u sobu iz koje je zvuk došao. Bilo mi je čudno da se neko drugi može nalaziti tamo pa me moje zanimanje za prijatelja, nesumnjivo podstaknuto ovim nevjerovatnim izuzetkom, natjera da pažljivo osluškujem. Bili su to zbunjujući zvuci, kao borba ili tučnjava; pod se tresao. Jasno se čulo teško disanje i promukli uzvik ‘Proklet bio!’ Tada se sve utišalo. Uskoro se pojavi Mokson i reče, uz izvinjavajući osmijeh: “Izvini što sam te tako naglo ostavio. Imao ovdje jednu mašinu koja je izgubila živce i postala neotesana.” Zureći u njegov lijevi obraz, presječen s četiri paralelne posjekotine iz kojih je curila krv, rekoh: „Trebalo bi joj odsjeći nokte.” Prikrio sam svoj podsmijeh; on nije obratio pažnju već sjede na stolicu i nastavi svoj prekinuti monolog kao da se ništa nije desilo.
SF Vektor
70
„Bez sumnje, ti ne prihvataš pomisao da je materija svjesna, da je svaki atom živo, osjećajno i razumno biće. Ja prihvatam. Ne postoje takve stvari kao što je mrtva, inertna materija; ona je živa, posjeduje instikte i snagu, aktivnu ili pasivnu, osjetljiva na istu silu u svom okruženju i sposobna da potakne one iznad ili ispod sebe u nekom superiornom organizmu, sposobna stupiti u kontakt s njim i pretvoriti organizam u kome je u instrument svoje volje. Ona upija nešto od njegove inteligencije i svrhe, u srazmjeri sa složenošću same mašine i onoga čemu je namijenjena.’ „Sjećaš li se definicije života koju je dao Herbert Spenser? Pročitao sam to prije nekih trideset godina. Možda ju je u međuvremenu i promijenio, ne znam, ali ja cijelo vrijeme mislim da tu ne treba mijenjati ni jednu jedinu riječ. Ništa ne treba dodati, ništa oduzeti. To mi ne izgleda kao najbolja definicija, nego kao jedina moguća.” „’Život,’ kaže on, ‘je jasna kombinacija heterogenih promjena, i istovremenih i uzastopnih, u slaganju s vanjskim koegzistencijama i porecima.’” „To definiše samu pojavu,” rekoh ja, „ali ne definiše njegov uzrok.” „To,” odgovori on, „je sve što radi bilo koja definicija. Kako Mil naglašava, mi ništa ne znamo o uzrocima osim da su prethodili, ništa o posljedicama osim da slijede. U nekom događaju, jedno ne može postojati bez drugog. Ono što je bilo prvo u vremenu, to zovemo uzrok, ono drugo zovemo posljedica. Neko ko je mnogo puta vidio kako pas tjera zeca, a nikada nije vidio ni zeca ni psa odvojeno, mogao bi pomisliti da je zec uzrok za psa i da, kada ne bi bilo zeca, ne bi bilo ni psa. „Ali bojim se,” dodade on kroz smijeh, „da me moj zec vodi daleko od zvaničnih staza: Ja se upuštam u užitak lova iz svoje vlastite koristi. Ono što želim da naglasim u Spenserovoj definiciji života je da su u nju uključene i sve aktivnoszi mašina. Ne postoji ništa u definiciji što se na njih ne bi moglo primijeniti. I nakon najpažljivijeg osmatranja i najdubljeg razmišljanja, ako je čovjek tokom svog aktivnog perioda živ, i mašine su žive dok su operativne. Kao izumitelj i konstruktor mašina, znam da to mora biti istina.” Uslijedi duga pauza. Mokson je odsutno džarao po vatri. Bilo je veoma kasno i mislio sam da je vrijeme da pođem, ali nekako mi se nije dopadala misao o njemu usamljenom u toj izolovanoj kući, potpuno samom osim prisustva nečega čija priroda, prema mojim pretpostavkama, može biti samo neprijateljska, zloćudna. Naginjući se prema njemu i zagledavši se duboko u njegove oči, dok mi je pružao ruku, upitah: „Moksone, koga to imaš unutra?” Pomalo neočekivano, on se nasmija i odgovori bez ustezanja: „Nikoga; incident koji imaš na umu desio se zbog moje gluposti. Ostavio sam mašinu da radi a nisam joj dao na čemu da radi, dok sam razvijao beskrajnu priču objašnjavajući ti. Da li ti je poznato da je svijest samo stvorenje ritma?” „Oh, dovraga s tim!” odgovorih ustajući i oblačeći ogrtač. „Želim ti laku noć, i nadam se da će mašina koju si ostavio u pogonu, sledeći put kada je poželiš isključiti imati rukavice na rukama.” Ne sačekavši da vidim efekte ove primjedbe, izašao sam iz kuće. Padala je kiša i bio je mrkli mrak. Na nebu iznad vrha brda prema kome me vodio blatnjavi put obrastao biljem, vidjela su se svjetla grada, ali iza mene samo jedan osvijetljeni prozor Moksonove kuće. Izgledao mi je okružen misterijama i zloslutno. Znao sam da je to nezastrti otvor na mašinskoj sobi mog prijatelja, i nisam sumnjao da je on nastavio proučavanje prekinuto njegovom dužnošću kao mog instruktora o mehaničkoj svijesti. Nastrana, i na neki način smiješna, kako su mi tada izgledala njegova uvjerenja; nisam se mogao posve osloboditi osjećaja neke tragične povezanosti SF Vektor
71
s njegovim životom i karakterom, možda s njegovom sudbinom, mada me više nije zabavljala ideja o nastranosti poremećenog uma. Ma kako to on shvatao, njegova objašnjenja bila su i suviše logična. Stalno su mi se u misli vraćale njegove poslednje riječi: ‘Svijest je stvorenje ritma.’ Ogoljena i sažeta, kakva jeste ova tvrdnja, bila je beskrajno privlačna. Sa svakim uskrsnućem, sve više se širila umom i bivala sve sugestivnija. Bila je tu (mislim) cijela filozofija. Ako je svijest proizvod ritma, sve stvari su svjesne, jer sve se kreće, a sva kretanja su ritmična. Pitam se da li je Mokson svjestan značaja i širine ove misli, opsega ove fantastične generalizacije, ili se ona pojavila kao filozofsko uvjerenje nakon vijugavog i neizvjesnog niza zapažanja. Ovo uvjerenje tada je bilo novo za mene, i sva Moksonova objašnjenja nisu me preobrazila; ali sada kao da je sve zasijalo u novom svjetlu i ovdje, napolju, u oluji i tami i samoći ja sam iskusio ono što je Luis nazvao ‘beskrajna raznolikost i uzbudljivost filozofske misli.’ Trijumf novih saznanja, gordost razuma. Kao da nogama ne dodirujem zemlju, kao da sam podignut i ponesen kroz vazduh nevidljivim krilima. Predajući se impulsu želje za novim svjetlom od onoga koga sam sada prepoznao kao svog učitelja i vodiča, nesvjesno se okrenuh, i, i prije nego što sam postao svjestan da se vraćam, nađoh se ispod Moksonovog prozora. Sav pokisao, ali nesvjestan toga. Od uzbuđenja nisam mogao pronaći zvono, pa probah kvaku. Vrata se otvoriše i ja pređoh onih nekoliko stepenika ulazeći u sobu iz koje sam tek nedavno izašao. Bilo je mračno i tiho; Mokson se, kako sam pretpostavljao, nalazio u svojoj ‘mašinskoj sobi’. Pipajući duž zida pronašao sam vrata i nekoliko puta snažno pokucao, ali nije bilo odgovora, što sam pripisao vanjskoj buci; olujnom vjetru i naletima snažne kiše. Njeno dobovanje po krovu od šindre stvaralo je jaku i neprekidnu buku. Nikada nisam posjetio njegovu ‘mašinsku sobu’, naravno, bio mi je zabranjen pristup, kao i bilo kome drugom, uz jedan izuzetak; kvalifikovani metalac, o kome svi znaju samo to da se zvao Hejli. Ali, u stanju spiritualnog oduševljenja u kakvom sam bio, zaboravio sam na svu diskreciju i civilizovano ponašanje, i otvorio vrata. Ono što sam vidio natjeralo me je da u trenutku odbacim sve filozofske spekulacije. Okrenut prema meni, za malim stolom iznad koga je jedna lampa davala svu svjetlost u prostoriji, sjedio je Mokson. Nasuprot njemu, meni okrenuta leđima, sjedila je druga osoba. Na stolu između njih, šahovska tabla; čovjek je igrao. Slabo znam šah ali, sudeći prema malom broju figura koji se još nalazio na tabli, partija je bila pri kraju. Mokson je bio veoma koncentrisan, ali čini mi se ne na samu igru nego na protivnika; fiksirao ga je pogledom pa, iako sam se nalazio direktno u liniji njegovog pogleda, kao da me nije ni primijetio. Lice mu je bilo potpuno blijedo a oči sijale kao dijamanti. Vidio sam samo leđa njegovog protivnika, ali i to je bilo dovoljno. Nisam morao da mu vidim lice. Nije bio viši od metar i trideset, sa proporcijama nalik gorili, širokih ramena, debelog kratkog vrata i široke zdepaste glave obrasle zamršenom preraslom crnom kosom i pokrivene grimiznim fesom. Tunika iste boje, stegnuta čvrsto oko pojasa, prekrivala je stolicu, možda neku kutiju, na kojoj je sjedio; noge i stopala nisu se vidjeli. Lijeva ruka ležala mu je u krilu; poteze je vukao desnom rukom koja je izgledala neproporcionalno duga. Pomaknuo sam se malo u stranu i sada sam stajao u sjenci. Ako Mokson sada svrati pogled s lica svog protivnika, neće primijetiti ništa osim da su vrata otvorena. Nešto me je sprječavalo bilo da uđem ili da izađem. Neki predosjećaj, ne znam odakle je dolazio, da prisustvujem mogućoj tragediji i mogu pomoći svom prijatelju samo ako ostanem. S teško objašnjivim pobunom protiv indiskrecije tog čina ja sam ostao. Igrali su brzo. Mokson bi bacio kratak pogled na tablu prije nego što odigra potez i mom neiskusnom oku izgledalo je da on igra automatski, nekoncentrisan na samu igru; potezi su mu bili brzi, nervozni i neprecizni. Odgovori njegovog protivnika, jednako SF Vektor
72
brzi, vučeni su ujednačenim, mehaničkim i, pomislio sam, ponešto teatralnim pokretima ruke. Bilo je nečeg neprirodnog u svemu tome, nečeg jezivog. S druge strane, ja sam bio mokar i promrzao. Dva ili tri puta, nakon što bi pomaknuo figuru, stranac bi lagano klimnuo glavom, i svaki put Mokson bi pomijerao svog kralja. Sve u svemu, pomislio sam da je taj čovjek nijem. A zatim da je to mašina – automat za igranje šaha! Tada sam se sjetio da mi je Mokson jednom pričao da je izmislio neki takav mehanizam, ali da tada nisam razumio da ga je i stvarno napravio. Da li je sve što mi je govorio o svijesti i inteligenciji mašina bio samo uvod u eventualno predstavljanje ovog uređaja, samo trik radi jačeg utiska zbog mog ignorantskog odnosa prema cijeloj stvari? Lijep kraj, zar ne, za sve moje intelektualne uzlete, moje ‘beskrajne raznolikosti i uzbudljivosti filozofske misli’! Morao sam odbaciti gađenje kada se pojavilo nešto što privlači moju radoznalost. Zapazio sam slijeganje ramena te stvari, kao da je razdražena: bilo je tako prirodno, tako ljudski, da me zaprepastilo. Nije to bilo sve. Trenutak kasnije on tresnu po tabli stisnutom pesnicom. Mokson je izgledao zaprepašteniji ovim potezom nego ja. On uznemireno povuče svoju stolicu malo unazad. Zatim on, pošto je bio na potezu, podiže ruku visoko iznad table, teatralno podiže jednu svoju figuru, uz uzvik ‘šah-mat’ spusti je na tablu i brzo ustade, stajući iza stolice. Automat ostade nepokretan. Vjetar je sada oslabio ali se čula, u sve kraćim razmacima i stalno se pojačavajući, tutnjava i valjanje dolazeće oluje. U pauzama između postao sam svjestan tihog brujanja i zujanja koje je, kao i oluja, stalno raslo i postajalo sve očiglednije. Izgledalo je kao da dolazi iz automata i nesumnjivo predstavljalo zvuk točkića koji se okreću. Odavalo je utisak pokvarenog mehanizma kome su poremećeni kontrolni sklopovi – efekat kakav se može očekivati kada zaporac preskoči zub na kontrolnom zupčaniku. Ali, prije nego što sam imao vremena da razmotrim prirodu ovog mog zapažanja, pažnju mi je privukao iznenadni pokret automata. Cijelog su ga obuzeli lagani ali kontinuirani trzaji. Tijelo i glava tresli su se kao kod paralitičara ili čovjeka koji se dobro smrzao, a ti pokreti su se stalno pojačavali dok se cijelo tijelo nije žestoko treslo. Iznenada on skoči na noge i pokretom bržim od ljudskog oka sunu naprijed, preko stola i stolice, istežući obe ruke do njihove pune dužine – u pozu i zamah jednog ronioca. Mokson se pokuša povući unazad, van domašaja, ali bilo je prekasno. Vidio sam ruke te strašne stvari kako se sklapaju oko Moksonovog vrata, njegove vlastite ruke koje pružaju bezuspješni otpor. Tabla je bila prevrnuta a lampa pala na pod i razbila se. I zavladala je mrkla noć. Ali buka borbe bila je užasavajuće jasna, mnogo strašnija od promuklog zvuka stenjanja čovjeka koji se guši i bori za vazduh. Vođen paklenom bukom, skočio sam da pomognem prijatelju, ali sam se teško kretao u potpunom mraku. Bljesak munje obasjao je cijelu prostoriju zasljepljujućom svjetlošću i urezao u moj mozak, srce i pamćenje jasnu sliku boraca na podu, Mokson dole, njegov vrat još uvijek stegnut tim željeznim rukama, njegova glava zabačena unazad, izbuljene oči, širom raširena usta i isplaženi jezik i, strašni kontrast, obojena glava njegovog ubice, izraz spokoja i potpune posvećenosti, kao da rješava šahovski problem! A onda je zavladao potpuni mrak i tišina. Tri dana kasnije došao sam svijesti u bolnici. Dok se u mom bolesnom mozgu polako budilo sjećanje na tu tragičnu noć, u svom njegovatelju prepoznao sam tajanstvenog Mokstonovog radnika Hejlija. Opazivši moj pogled, on uz osmijeh priđe. „Ispričaj mi o tome,” rekao sam slabašnim glasom, „sve o tome.” „Naravno,” reče on. „Donesen si u besvjesnom stanju iz spaljene kuće – Moksonove kuće. Niko ne zna kako si tamo dospio. Ti bi to mogao objasniti. Porijeklo požara je takođe misterija. Moj vlastiti zaključak je da je kuću zapalio grom.” SF Vektor
73
„A Mokson?” „Sahranjen je juče, ono što je od njega ostalo.” Očigledno se ova povučena osoba mogla otvoriti u nekim situacijama. Kada je neophodno razumijevanje prema bolesniku, postajao je dovoljno predusretljiv. Nakon nekoliko trenutaka oštrog razmišljanja, rizikovao sam sledeće pitanje: „Ko me je spasio?” „Pa, ako te baš zanima, ja.” „Hvala vam, gospodine Hejli, i neka vas Bog blagoslovi zbog toga. A da li ste, takođe, spasili i krasni proizvod svog umijeća, šahovski automat koji je ubio svog izumitelja?” Dugo je ćutao, gledajući odsutno negdje mimo mene. Konačno se okrenu i polako upita: „Ti znaš za to?” „Znam,” odgovorih, „vidio sam kako radi.” Bilo je to prije mnogo godina. Kada biste me danas to pitali, odgovor bi bio manje siguran.
Preveo MasterYoda
SF Vektor
74
Pijetao
Džin Riz
Priče iz kineskog zodijaka - Pijetao ("Rooster" iz “Tales of the Chinese Zodiac” by Jeen Reese)
U godini pijetla Čen je sanjao pijetla s kljunom čvrstim kao stijena i očima veličine Mjeseca. Ptica iz njegovih noćnih mora kljucala je svoj put kroz pokrajinu rušeći kuće, čupajući drveće i ubijajući životinje suviše spore da izmaknu njenim kandžama. I svake noći (a Čen je isti san sanjao devet uzastopnih noći) budio se čvrsto stišćući uši da se zaštiti od od zaglušujućeg kukurikanja. Čen je vjerovao da su ti snovi predskazanje poslato od bogova i da je on izabran da svima prenese upozorenje o prijetećoj zloj kobi. On je prenio poruku seoskoj mudrakinji a ona ga je ismijala. Otišao je do najbližeg grada i obratio se sudiji, koji ga je smjesta poslao u zatvor. Govorio je i sveštenicima i oni su ga saslušali, ali tada nisu ništa preduzeli. I svaki put kada bi Čen zaspao, u svom krevetu ili pod krošnjama drveća, noćna mora se vraćala i mahnitala u njegovim snovima. I uvijek se budio s rukama koje čvrsto pritišću njegove uši. U početku, Čen se bojao pijetlova u susjedovom dvorištu. Pobjegao je i sakrio se kad se jedan pijetao provukao u njegovo dvorište, i susjedi su ga pronašli, dva dana kasnije, šćućurenog na vrhu drveta. Ali uskoro, njegov strah pretvorio se u mržnju. Nosio je malu srebrom ukrašenu sjekiricu gdje god bi krenuo i počeo je loviti svakog pijetla na koga bi naišao tumarajući krajem. Odsjekao bi pijetlu glavu a njihove noge nosio nanizane na užetu oko vrata. Najzad, Čen stiže do zamka u sredini ogromnog polja. Neki sveštenik pozva ga da priđe i naredi mu da uđe. Iako se Čen mislio zadržati samo toliko da uzme vodu, uradi kako mu je naređeno. Na kraju, mislio je, možda će oni htjeti saslušati upozorenje koje su poslali bogovi. Išao je kroz pozlaćeni hodnik posut krupnim zrnima kukuruza. Baklje su treperile duž zidova, osvjetljavajući drevne crteže ljudi i pijetlova koji žive u harmoniji. Kakvo je ovo mjesto? Zašto ga nije otkrio ranije? Iako je krv još uvijek kapala s njegove posrebrene sjekire, kao što je kapala već mjesecima, Čen produži sve dublje u unutrašnjost zamka. Konačno stiže do prekrasne crnokose žene u raskošnoj crvenoj haljini. Sjedila je na zlatnom tronu oblikovanom kao SF Vektor
75
pijetao koji kukuriče, s veličanstvenom krestom uzdignutom prema nebu. Čen se zaustavi pred njom. “Sanjam ogromnog pijetla,” reče on. „On će doći i uništiti nas sve.” Žena se usprotivi. „Tvoj san je zaista predskazanje,” reče ona, „i Veliki Pijetao će se uskoro spustiti među nas da izvrši svoju osvetu. Tvoj rat protiv njegovog naroda sve nas je osudio. Bogovi su ti poslali upozorenje ali ga ti nisi razumio.” Čen otvori usta da kaže nešto, bilo šta, ali bilo je prekasno. Iza sveštenika, zlatni pijetao otvori svoj kao stijena čvrsti kljun i poče da kukuriče.
Preveo MasterYoda
公雞 SF Vektor
76