Prirucnik Za Izviđače

IZVIĐAČKI PRIRUČNIK

I Z V I Đ A ČK I P O K R E T 1


IZVIĐAČI SU... Učenje života Izviđači dopunjuju školu i porodicu i zadovoljavaju potrebe koje se ne sreću stalno. Izviđači razvijaju vlastito znanje, potrebu za istraživanjem, otkrivanjem i volju za znanjem. Izviđači otkrivaju svijet više od učionice prenoseći znanje i vrline na druge.

Pokret za omladinu Izviđački pokret je pokret za mlade. Razvijanje i prilagođavanje na svakom mjestu u skladu sa datim uslovima i potrebama.

Internacionalan Izviđačka organizacija je priznata u više od 150 zemalja.

Razvoj Izviđači se nisu prestali razvijati još od svog osnivanja 1907. godine. Danas ima više od 25 miliona članova, dječaka i djevojčica. Izviđači su uduplali svoj broj u zadnjih 20 godina. Veći rast je u zemljama u razvoju.

Otvoren za sve Izviđačka organizacija je otvorena za sve, bez obzira na rasu ili vjeru, u skladu sa svrhom, principima i metodama kako je zamišljeno od strane Robert Baden Powella.

Zabava sa ciljem Kroz rekreaciju, Izviđači postiže svoju svrhu da pomaže mladim ljudima u psihičkom, intelektualnom, socijalnom i duhovnom razvijanju.

Takođe i izazov za odrasle Prilika za pomoć mladima. Način da se poboljša razumijevanje između generacija. Starije vođe dobivaju odgovarajuću obuku i stiču iskustvu dopunjavajući individualni razvoj.

Volonterski Izviđači i vođe mogu izabrati da li da se priključe pokretu.

Nepolitička, nevladina Izviđači ne predstavljaju i ne smiju predstavljati ni jednu političku organizaciju. Izviđači su podsticani da prave jednu konstruktivnu saradnju sa svojom zajednicom, društvom i zemljom.

Metod jednostavan način života - obećanje i zakon. učenje radom - aktivno učešće sa drugima. rad u malim grupama - družinama, da se razvijaju grupne vještine i individualna odgovornost. stimulativni program – napredne aktivnosti bazirane na interesima mladih. Aktivnost u kontaktu sa prirodom, bogato učenje životne sredine gdje jednostavnost, kreativnost i otkriće zajedno obezbjeđuju avanturu i izazov.

Način života duhovna dimenzija - obaveza da se istraži duhovna vrijednost iza materijalnog svijeta. 2


socijalna dimenzija - učestvovanje u razvijanju društva, poštovanje dostojanstva drugih

i cjelokupnost prirodnog svijeta. Promoviranje lokalnog, nacionalnog i internacionalnog mira, razumijevanje i kooperacija. osobna dimenzija - razvijanje osjećaja vlastite odgovornosti i stimuliranje želje za odgovornim samo-izražavanjem.

Susreti kao prava potreba Izviđači su uključeni u ogroman broj tekućih tema u zajednici gdje žive. Izviđači rade sa drugima u zajednici da postignu obostrane ciljeve. Rade sa prijateljima, komšijama, vođama zajednice i drugim organizacijama. Mnogi rade na projektu literarne koorperacije između Izviđača u razvijenim i industrijaliziranim zemljama.

IZVIĐAČI SU UKLJUČENI U... Zdravlje djece. Prevencija od droge. Sanitacija i čišćenje vode. Prikladna tehnologija. Pismenost. Mirovna edukacija. Učenje životnih vještina Integracija hendikepiranih osoba. Edukacija porodičnog života. Prava djece. Proizvodnja hrane. Čuvanje životne sredine Učenje.

3


SVJETSKI SKAUTSKI ZNAK Svjetski skautski znak, koga je nosilo oko 250 miliona skauta od nastanka Pokreta, a danas ga koristi oko 20 miliona članova u 160 zemalja i teritorija, jedan je od najpoznatijih simbola u svijetu. Skauti i javnost se često pitaju kako je on nastao. Sam lord Baden - Pauel je dao odgovor, “naš znak smo preuzeli od oznake “sjevera” koja se koristila da orijentiše mape u pravcu ove strane svijeta.” Gospođa Baden - Pauel je kasnije rekla, “On pokazuje pravi put”. Ovaj znak podsjeća izviđače da budu tako ispravni i pouzdani kao kompas u pridržavanju svojih skautskih ideala i ukazivanju drugima na pravi put. Mi u izviđaštvu koristimo tri kraka na znaku da ukažemo na tri osnovna dijela Zavjeta. Dvije petokrake zvijezde u nekim zemljama znače istinu i znanje. U Svjetskom skautskom znaku, osnovni motiv je okružen kanapom vezanim u čvor. Povlačenjem konopca, bez obzira kako snažan bio, niko ga ne može razvezati. Isto tako i Pokret ostaje jedinstven. Znak je bijele boje na kraljevsko ljubičastoj pozadini. I tu ima simbolike. Bijela boja u heraldici predstavlja čistoću, a kraljevska ljubičasta označava vođstvo i pomoć drugima.

Istorija crteža Osnovni dio znaka se koristi već vijekovima za označavanje sjevera na kompasima. Poznato je da su ga Kinezi koristili za pokazivanje pravca još 2.000 godina prije nove ere. Larusova enciklopedija bilježi da ovaj znak nose neke Etrurske pločice i Rimski ornamenti, a pronađen je i na starim spomenicima u Egiptu i Indiji. Njegova upotreba u navigacijske svrhe u Evropi vjerovatno datira od kraja 13. veka kada je Marko Polo iz Kine donio kompas. Velika enciklopedija ukazuje počast italijanskom moreplovcu Flaviju Đoji iz Amalfija, za njegovo ucrtavanje na pravac sjevera na primitivnom kompasu koji je sam izradio. Enciklopedija Britanika daje drugu zanimljivu verziju porijekla simbola. Po njoj on potiče od “Ruže vjetrova” koja je mnogo starija od magnetnog kompasa i po prvi put se javlja na kartama mediteranskih moreplovaca. Osam glavnih pravaca vjetra prikazivano je grčkim slovima a sjever je označavan sa “T” od Tramontana. Vremenom, to “T” je dotjerivano i kombinovano sa strelicom te se više nije moglo raspoznavati kao slovo. Simbol se uveliko koristi i na drugim mjestima. Javlja se u kitnjastoj verziji na koricama oružja i u mnogim dekorativnim izvedbama. Ponekad predstavlja koplje ili njegov vrh, ljiljan pa čak pčelu ili žabu.

4


KAKO SU NASTALI IZVIĐAČI Prije mnogo godina bio je jedan mladi dječak, koji je imao šestero braće. Volio je život pod otvorenim nebom i obično je išao u šetnje, kampovanje, pecanje, traganje i veranje po drveću. Taj dječak se zvao Robert Baden-Pauel. Kad je završio školu, odlučio je da pristupi armiji. Postao je oficir a volio je da svoje ljude obučava kroz takmičenja i igre. Čak je upotrijebio i jedan trik da bi spasio grad zvani Mafeking u Južnoj Africi. On je napravio lutke koje su ličile na vojnike i postavio ih po vrhu zidova grada. Oni koji su napadali grad su uplašeni pobjegli, jer su lutke vojnika bile vjerno izrađene. Pošto je Baden-Pauel imao samo nekoliko vojnika u Mafekingu, obično je koristio dječake iz mjesta da mu pomažu u prvoj pomoći, prenošenju poruka i izvršavanju naređenja. Kada se vratio u Englesku shvatio je da su ga nazvali Robert Baden-Pauel herojem zbog hrabrosti u Južnoj Africi. Ubrzo po povratku u Englesku, Baden Pauel je napisao knjigu o obučavanju u armiji pod nazivom “Prilozi za izviđaštvo”. Otkrio je da dječaci vole da čitaju te priče i sami da provjeravaju te vještine. Kao eksperiment, izveo je 1907. godine kamp za 20 dječaka različitog porijekla, u mjestu zvanom Braunsi Ajlend u Dorsetu. Ti dječaci su se toliko uživili u igre, sportove i ostale aktivnosti, da je Baden-Pauel odlučio da napiše sve svoje ideje u drugoj knjizi koju je nazvao “Skautstvo za dječake”. Ova knjiga je napisana u šest dijelova kao magazin, i ubrzo su se dječaci iz cijele Velike Britanije organizovali u grupe "skauta" tražeći od odraslih da im organizuju aktivnost. Ne zadugo poslije toga, mlađa braća tih novih skauta počela su da traže da se uključe u zabavu koju nosi skautstvo. Baden-Paul je 1916. godine začeo posebnu kategoriju zvanu "vučići" za dječake od osam do jedanaest godina. Oni su učili razne i zanimljive korisne stvari kao što su prva pomoć, traganje, održavanje sopstvene spremnosti i zdravlja, kako da upale vatru i skuhaju jelo. Skautstvo je raslo pa je Baden-Pauel 1920. godine postao Vrhovni skaut svijeta. Devet godina kasnije, postao je Lord Baden-Pauel od Gilvela. Nakon njegove smrti 1941. godine, skautstvo je natavilo da se razvija u skladu sa vremenima. Vučići su postali poletarci (mladunci), roveri (lutalice) postali su izviđači i seniori skauti su proizvedeni u smjele skaute -venčeri (radi se o kategoriji brđana). U 1986. godini za punopravne članove skautskog udruženja primljeni su dabrovi, a 1990. godine i djevojčicama je dozvoljeno da postanu pčelice i planinke. Ko zna kakve druge izmjene će se desiti dok ti prođeš kroz skautski pokret?

5


OBEĆANJE I ZAKON POLETARCA Svi članovi Skautskog pokreta daju poseban Zavjet. Kod prijema u poletarce, moraš znati Zakon poletaraca a moraš da daš i Obećanje pred jatom. Obećanje poletaraca: Obećavam, Da ću obavljati dužnost prema Bogu, Da ću voljeti svoju domovinu, Da ću svakog dana učiniti dobro djelo, i Da ću poštovati zakone poletaraca. Zakoni poletaraca: 1. Poletarac je pošten, 2. Poletarac pomaže drugima, 3. Poletarac je vrijedan. Lako je naučiti i izgovoriti ove riječi, ali je stvarno važno da pokušaš da održiš svoje obećanje svakog dana. Pomoć drugim ljudima znači pomaganje u svako doba, ne samo onda kada se tako osjećaš. Činiti najbolje što možeš znači dati najviše sve vrijeme, i u svemu što radiš. Obavljajući svoju dužnost prema Bogu, svijetu u kojem živimo, drugim ljudima i zakonima naše zemlje.

BITI POLETARCA Poletarac uvijek čini najbolje misli na druge prije nego na sebe i čini dobro djelo svakoga dana. To znači ponašati se kako treba prema svima koje sretneš svakog dana. Dobar poletarac nije sebičan već pokušava da nađe put da pomogne drugima. Dobro djelo je ono što radiš da pomogneš nekom drugom. Pred svakim poletarcem je izazov da učini najmanje jedno dobro djelo svakog dana. Ako hoćeš da budeš dobar poletarac nema drugog načina, jednostavno moraš da činiš najbolje što možeš.

CEREMONIJA Svi članovi Skautskog pokreta koriste isti pozdrav, sem Dabrova koji nemaju nikakav pozdrav, pozdrav se daje desnom rukom, obavezno u stavu mirno. Ovo je u isto vrijeme i pozdrav i znak respekta. Tri prsta u pozdravu podsjećaju te na tvoje Obećanje da ćeš ispunjavati svoju obavezu prema Bogu, drugim ljudima i sebi.

SKAUTSKI STAV Skautski stav je skoro isti kao i pozdrav, s tim što ruku treba da držiš u visini ramena. On se upotrebljava samo kada neko daje ili obavlja Obećanje.

MOTO SKAUTA Dok si poletarac, uvijek ćeš željeti da budeš spreman za bilo koju situaciju. Treba da budeš spreman da pomažeš drugim ljudima, održavaš sopstvenu spremnost i zdravlje, upoznaš nove prijatelje, se pridržavaš Obećanja i Zakona poletaraca. 6


RUKOVANJE Kada se Skauti sretnu, oni se pozdravljaju na specijalan način. Rukuju se lijevom rukom! Često ćeš vidjeti vođu kako se rukuje lijevom rukom posebno kada se dodjeljuju zvanja. Razlog za rukovanje lijevom rukom je veoma jak. Kada je Baden - Pauel bio vojnik u Africi, susretao je mnogo plemenskih vođa koji su nosili koplja i štitove. On je primjetio da je znak velikog povjerenja kada se rukujete lijevom rukom. Ovo zbog toga što su tada morali da spuste svoj štit, a onaj ko se s njima rukuje ostaje sa kopljem u ruci.

CEREMONIJE KAKO STAJATI Poletarci se trude da izgledaju što ljepše kada nose uniformu. Da bi izgledali što ljepše, imaju dva posebna načina stajanja, jedan se zove “Pozor” a drugi "Na mjestu voljno". Kad predvodnik ili šestak komanduje, probaj da što urednije izvršavaš komande. Kada predvodnik ili šestak komanduje "jato mirno' ili "šestina mirno" treba da stojiš uspravno sa rukama priljubljenim uz tijelo i pomjeraš svoju lijevu nogu da bi sastavio stopala. Kada predvodnik komanduje "jato, na mjestu voljno" treba da pomjeriš svoju lijevu nogu na dovoljnu daljinu od desne, sa sakupljenim rukama na leđima.

TVOJA UNIFORMA Tvoja uniforma pokazuje svakome da si poletarac i kome jatu pripadaš. Uniforma člana Saveza izviđača BiH se sastoji iz slijedečih dijelova: - kapa - izviđačka košulja - pantalone - suknja - opasač - izviđačke marame - dokoljenice - članski trak

OZNAKE I ZVANJA POLETARACA Dok si poletarac, biće puno stvari o kojima ćete pričati ili koje ćete raditi u malim grupama ili u cijelom jatu. Aktivnosti u kojima ćeš učestvovti su dio Programa obuke poletaraca a kako se ti budeš kretao kroz nju, moći ćeš da osvajaš oznake koje ćeš nosti na svojoj uniformi. Znanja koja može steći poletarac i pčelica su letovi. Oznake 1,2 i 3 leta su krugovi prečnika 20 mm ,ljubičaste boje,u kojoj je prikazana ptica u letu. Lik ptice je za prvi let bronzane, drugi srebrne i treći zlatne boje. Oznaka lastinog leta je lik laste u letu zlatne boje.

OZNAKE VJEŠTINA Oznake vještina poletaraca su ravnostrani trougli ljubičaste boje,stranica dužine 25 mm,u kojima su prikazani simboli pojedinih vještina. Oznake letova se nose na članskom traku, a vještina iznad lijevog džepa.

7


OZNAKE I ZVANJA IZVIĐAČA Za stečena znanja i vještarstva izviđači i planinke prema programu stiću pravo na naziv izviđača-planinke prve, druge i treće zvijezde i izviđač vitez. Oznake zvijezde je petokraka zvijezda veličine 15 mm, u čijoj sredini je znak Saveza izviđača F BiH. Za prvu zvijezdu oznaka je bronzane, drugu srebrne i treća zlatne boje. Oznaka izviđač vitez je oblika štita visine 35 mm, a širina 25 mm zlatne boje, u čijem je središtu znak Saveza izviđača F BiH u boji. Oznake vještarstva su oblika istostranačnog šestougla, širine 18 mm. Podloga je svjetlo zelene boje sa rubom boje grupe vještarstva, u čijoj je sredini simbolično označeno vještarstvo kojeg predstavlja. Oznake zvijezdi i oznaka izviđač vitez se nose na donjem dijelu članskog traka, ispod oznake funkcije, a vještarstva iznad lijevog džepa.

Zavjet izviđača Dajem časnu riječ, da ću učiniti najviše što mogu da budem vjeran Bogu i domovini, da pomažem drugima, i da ću živjeti i raditi u skladu sa izviđačkim zakonima.

Zakoni izviđača 1. Izviđaču je čast da mu vjeruju. 2. Izviđač je odan. 3. Izviđač je koristan, nesebičan i pomaže drugima. 4. Izviđač je svima prijatelj i brat svakog drugog Izviđača. 5. Izviđač je učtiv. 6. Izviđač upoznaje prirodu, voli je i čuva. 7. Izviđač poštuje svoje roditeije i odrasle. 8. Izviđač je vedar i društven. 9. Izviđač je štedljiv i vrijedan 10. Izviđač je čist u misli, riječi i djelu.

RADNE I ORGANIZACIONE JEDINICE - radne jedinice: jato poletaraca i pčelica, vod mladih izviđača ili planinki, klub izviđača i planinki. - organizacione jedinice: četa (koje čine najmanje dvije radne jedinice), družina i klub starijih izviđača, samostalna četa-družina ili posada.

8


I Z V I Đ A ČI I PRIRODA 9


KODEKS PRIRODE Kodeks prirode glasi: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

Uživaj u prirodi i poštuj njen život i rad. Čuvaj je od mogućeg požara. Učvrsti sve kapije. Čuvaj svoje pse pod kontrolom. Kreći se javnim stazama kroz obrađeno zemljište. Koristi kapije i prolaze kroz živice i ograde. Ostavi životinje, usjeve i opremu na miru. Ponesi svoje smeće kući. Pomozi da voda ostane čista. Zaštiti divljač, biljke i drveće. Brini o seoskim putevima. Ne pravi nepotrebnu buku.

Ne oštećuj drveće! Ne igraj se bacajući sjekiru u stablo, ne urezuj u koru "spomen" na uspjeli izlet. Ranjavanje kore drveća izaziva znatnu štetu, jer omogućava gljivicama i kukcima da se uvlače pod koru te da polako ali siguro razaraju drveno tkivo!

Ne reži grane, ne sijeci drveće bez potrebe! Okani se "dobrog" izletničkog običaja da pri polasku u planinu odrežeš palicu koja će ti "pomoći" prilikom uspinjanja. Vatru loži samo suharcima koje nađeš na tlu i suhim, "mrtvim" granama koje ćeš odlomiti s drveća! Vaši vodni i četni šatori neka budu opremljeni montažnim motkama i aluminijskim kolčićima, kako ne bi svaki put iznova rezali svježe grane! Sjeću drva za pionirske radove na taboru vršite samo u dogovoru s lugarom.

ûvaj zelene površine! Na izletima hodaj utabanim stazama i putevima! Na terenu gdje taborujete, kolčićima ili na drugi način označite "ulice", zbirno mjesto i igralište, kako bi bilo gaženo što manje travnatog zemljišta! Kopajući kišne jarke oko šatora, izvadi ašovčićem blokove zemlje zajedno s busenjem trave, koje ćeš na kraju taborovanja staviti natrag na njihovo mjesto! To isto vrijedi za vatrište!

Ostavi cvijeće na miru! Poneki izletnici upravo gramezljivo posežu za raznobojnim cvijećem što niče po šumskim čistinama i proplancima, što ponekad dovodi do potpunog istrebljenja pojedinih vrsta cvijeća na odrećenom terenu. Ubrani cvijet već je idućeg dana uvenula biljka, mrtvac poput ustrijeljene životinje. Zato, ostavi prirodi njen najljepši ukras!

Čuvaj šumu od požara! Svake godine kompleksi šuma stradavaju u požarima koje dobrim dijelom izazivaju nepažljivi izletnici. Zato budimo krajnje oprezni kad na izletu ili taborovanju ložimo vatru! U taboru neka stalno budu pripravna sredstva za gašenje požara: lopate i metle, kante s vodom, sanduci s pijeskom, vreće za gašenje. 10


Uvedite u taboru požarno dežurstvo!

Smeće! Ne zagađuj prirodu otpacima! Kad s izleta pođeš kući, nemoj da iza tebe ostanu masni papiri, lupine od jaja, odbaćene konzerve: sve otpatke ponesi u plastičnoj vrećici kući, gdje ćeš ih baciti u smeće. Misli i na one koji će poslije tebe doći na izletište!

Ne kotrljaj kamenje! Kamen gurnut niz strminu oštećuje drveće, može izazvati lavinu kamenja (ili snijega) i smrtno raniti nedužnog čovjeka koji se našao ispod nas.

Ne ubijaj ptice i ne razaraj gnijezda! Ptice su značajan faktor u održavanju prirodne ravnoteže!

GLJIVE Najjestivija samonikla biljka jeste gljiva. Gljiva ima u svako doba godine. Samo treba znati kada i gdje koju gljivu treba tražiti. Postoje i sezone i razdoblja u kojima istovremeno javlja najveći broj vrsta gljiva. Tako da ih tada netreba ni tražiti one se same nude. U našim krajevima razlikujemo dvije takve sezone. Prva nešto slabija, pada u drugu polovinu prolječa i u početak ljeta, a druga glavna u prvu polovinu jeseni. U predsezoni , tokom marta i aprila, dominiraju najveći delikatesi, mješinarke: hrčci, smrčci i pločarice. Ove gljive se rijetko pojavlju iza proljeća. U ovom razdoblju često se mogu naći i: martovka, đurđevača, šljivovača, te velika gnjojištarka, reduša i jablanovača. Početkom ljeta ovim gljivama se pridružuju i jesenski vrganj, pšeničnik, te razne vrste otrovnih gljiva, razni korali, goveđi jezik, zec gljive itd. Ako ljeto kišno i ne prevruće, večina navedenih nastavljaju svoj životni vijek , a pridružuju im se i neke tipično jesenske gljive kao što su crna truba, kostanjevčica i ježevica te puno puhara. U jesen ,koje je i najbolje razdoblje za gljive, uz gljive koje se javljaju po drugi ili treći put javljaju dolaze još i muhare i capice sa mnoštvo predstavnika. Što se tiće vremenskih prilika gljivama najviše odgovara što više kiše. Kada je dosta vlage i kad je temperatura umjerena (optimalna temperatura je od 110 do 220C), gljiva ima posvuda. Najpovoljniji period za gljive je kada se smjenjuju obilna kiša i sunce, kada zemlja isparava.

Deset savjeta za sakupljane i prehrani sa gljivama 1.Nikad ne jedite gljive koje ne poznajete! 2.Dobro upoznajte znake po kojima se otrovne gljive razlikuju od jestivih! 3.Gljive treba brati zajedno sa osnovnom drške, da bi se moglo utvrditi da li imaju “vrečicu”! 4.Pri branju ne treba miješati gljive ranih vrsta! 11


5.Odbacite gljive gorkog i ljutog ukusa! 6.Ako meso gljive na prijelomu ili prijeseku poplavi, pozeleni i sl. to nije znak da su gljive otrovne. Veliki broj jestivih gljiva ima ovu osobinu, a baš najotrovnije nemaju! 7.Prije upotrebe odbacite sumnjive gljive, prezrele, vodnjičave, natrule ili crvljive! 8.Gljive treba jesti pečene, pržene ili kuhane. Prvu vodu od gljiva baciti! 9.Jelo od gljiva treba jesti odmah, ne čuvati dugo na toplom mjestu, ne ostavljati gljive za slijedeći obrok! 10.Gljive, koje se odmah ne troše treba konzervirati putem sušenja ili kišeljenja i sl.

vrganj

lososova rujnica

kestenjasti vrganj

turčin

ciganka

mrtvačka truba 12


blagava

sunčanica

smrčak

listopadna vitezovka

lisičica

puza

13


METEOROLOGIJA Brzina vjetra U meterologiji se brzina vjetra izražava u čvorovima. Izraz čvor preuzet je iz pomorstva: to je mjera za brzinu broda koja odgovara broju prevaljenih nautičkih milja u jednom satu (1 nautička milja = 1852 m). Dakle, brzina od, na primjer, 3 čvora, znači brzinu od 3 nautičke milje na sat. Tišina, brzina manja od 1 čvora - potpuno tiho, dim se diže uspravno. Lahor, 1-3 čvora - Dim se ne diže posve uspravno, već se otklanja u smjeru gibanja zraka. Lišće i zastave miruju. Vjetrokaz ne reagira. More je malo naborano. (Srednja brzina ukilometrima: 3 km/h) Povjetarac, 4-6 čvorova - Zastave lagano trepere. Lišće se povremeno pokreće. Vjetrokaz reagira. (Srednja brzina 9 km/h). Slab vjetar, 7-10 čvorova - Pomalo se razvijaju zastave. Lišće se neprekidno miče. Miču se grančice. (Srednja brzina: 16 km/h). Umjeren vjetar, 11-16 čvorova - Njišu se grančice. Većina zastava je potpuno razvijena. Sa zemlje se dižu prašina i komadići papira. (Srednja brzina: 26 km/h). Umjereno jak vjetar, 17-21 čvor - Njiše se manje drveće. Vrhovi drveća se vidljivo kreću. Velike zastave vijore vodoravno. Stvaraju se valići na stajaćim vodama. (Srednja brzina: 34 km/h). Jak vjetar, 22-27 čvorova - Njiše se više i tanje drveĆe. Miču se veće grane. čuje se kako huči iznad kuća i drugih čvrstih predmeta. Fijukanje u telefonskim žicama. Košibrani gotovo neupotrebljivi. Pjenušavi valovi na mirnim vodama. Na moru se pojavljuje vodena prašina. (Srednja brzina: 44 km/h). Vrlo jak vjetar, 28-33 čvora - Povija tanja stabla. Na stajaćim vodama prebacuje valove koji se pjene. Otežava hodanje. (Srednja brzina: 55 km/h). Olujni vjetar, 34-40 čvorova -Povija cijela jača stabla. Otkida grančice s drveća. Osjetno zadržava čovjeka koji hoda porotiv vjetra. Na moru se pojavljuju bijele pruge pjene. (Srednja brzina: 68 km/h). Oluja, 41-47 čvorova - Lomi veće i jače grane. Pomiče lakše predmete, obara drvene ograde. Nanosi štetu krovovima, otkida crjepove. (Srednja brzina: 82 km/h). Žestoka oluja, 48-55 čvorova - Obara i lomi drveće, obara slabe dimnjake, nanosi veće štete zgradama. Na moru vodena prašina smanjuje vidljivost. (Srednja brzina: 96 km/h). Orkanska oluja, 56-63 čvora - Ruši krovove na zgradama. Visoki valovi na moru. (Srednja brzina: 110 km/h). Orkan, 64 čvora i više - Uništavajuće djelovanje. površina mora izgleda potpuno bijela. (Srednja brzina: 125 km/h).

Oblaci Oblaci su vrlo pouzdani glasnici vremena i gledajući ih, možemo s priličnom sigurnošću predvidjeti kakvo nas vrijeme očekuje narednih sati. Oblaci se razlikuju po izgledu i visini. Skupinu visokih oblaka sačinjavaju oblaci kojih se visina kreće oko 6000 metara nad zemljom, a sastoje se iz ledenih iglica. To su: Cirusi - lagani tanki oblak što izgleda poput pramena uli kovrčice. Cirokumulus- pojavljuje se u obliku bijelih pahuljica ili kuglica poredanih u skupine. 14


Izgled mu se mijenja na očigled, a narod ga, zbog sličnosti sa stadom koje pase u pokreltu, naziva "ovčicama". Cirostratus- tanka bjelkasta koprena koja obično pokriva cijelo nebo (može biti i rastrgana), ali ne slabi sjaj sunčanih zraka. Svi ti oblaci najavljuju pogoršanje vremena - međutim ono može uslijediti u razmaku od 24 sata, pa i više. Skupina srednjih oblaka formira se na visinama od 2000 - 6000 metara. Altokumulus- sloj oblaka sastavljen od uskih brazda ili pravilno poredanih gruda koje su djelomično osjenjene. Pojava altokumulusa predskazuje pojačanje vjetra u donjem dijelu atmosfere, a samim tim i lijepo vrijeme. Altostratus -sivkasta oblačna koprena različite gustoće. Sunce se kroz nju vidi kao okrugla ploča. Altrostratus rijetko daje oborine, a i ove većinom ne stignu do zemlje. Skupina niskih oblaka razvija se na visinama ispod 2000 metara. Stratokumulus -sastoji se iz tamnih kuglasnih gruda. Nebo tada ima obično izgled ustalasanog mora. Stratus - jednoličan sloj oblaka sličan magli. Ako i daje oborine, onda je to samo sitna kiša. Međutim, nebo pokriveno stratusom govori da je blizu prava kiša, najvjerojatnije je da će prokišiti za 6-7 sati, za koje će se vrjeme oblaci stratusa zgusnuti u nimbostratus. Nimbostratus - gust i taman oblačni sloj koji daje dugu kišu (zimi snijeg). Među niske oblake ubrajaju se i takozvani oblaci vertikalnog razvitka. Njihova je osnovica na nekih 500 metara, ali se protežu u visinu do 6 kilometara. Nastaju kad se mase hladnog zraka dižu u više slojeva i tamo ohlađuju. Kumulus - bijeli ljetni oblak, nalik na grude pamuka, na goleme, bregove ili tornjeve. Znak je lijepog vremena! Međutim, kumulus može polako prerasti u kumulunimbus. Kumulonimbus- razlikuje se od kumulusa po tome, što mu je vrh vlaknastog izgleda i što se u gornjem sloju proširuje poput nakovnja. Kumulonimbus znači jak pljusak ili grad uz grmljavinu.

cirus

cirrocumulus

altocumulus

stratus

altostratus

nimbostratus

cumulus 15

cirrostratus

stratocumulus

cumulonimbus


Padavine Padavine ili oborine su proizvodi kondenzacije vodene pare, koje zbog gravitacionih sila padaju na zemlju. Kiša pada u obliku vodenih kapljica promjera 1-7 mm, nastalih u oblacima sakupljanjem manjih kapljica u veće. Rosulja pada ravnmjerno i polagano u obliku sitnih kapljica promjera 0,1-1mm. êsto pada iz magle. Snijeg se sastoji od pravilnih šestokrakih kristalića, koji združeni stvaraju pahuljice. Nastaje kada je temperatura oblaka ispod 00C. Razlikujemo novi i stari snijeg. Novi snijeg je onaj koji je tek napadao i nije pretrpio nikakve modifikacije. Ovisno o temperaturi razlikujemo prašnjasti, sipki i mokri snijeg. Solika nastaje kad snježne pahuljice prođu kroz sloj zraka iznad 00C gdje se zaobljuju u neprozirne kuglice. Sugradica nastaje kad kišne kapi dođu u sloj zraka iznad zemlje gdje je temperatura ispod 00C. To su prozirna zrna zaleđenih kapljica vode. Tuča ili grad su neprozirne ledene kuglice promjera 5-50 mm. Najčešće pada za ljetnih popodneva praćena grmljavinom. Poledica je gladak i jednoličan slij leda koji nastaje kad kiša padne na tlo ohlađeno ispod ili 00C. Poledica nije isto što i smrznuto tlo na kome se naknadno odvija smrzavanje tekućine ili snijega. Rosa nastaje za vrijeme mirnih i vedrih noći kad se zbog ohlađivanja tla višak vlage iz prizemnog sloja zraka kondenzira na razne predmete u obliku kapljica. Mraz ili slana nastaje za vrijeme mirnih i vedrih noćI kad zrak, zasićen vodenom parom, dodiruje predmete ohlađene ispod 00C. Vodena para direktno prelazi u kruto stanje u obliku kristalića leda. Inje nastaje kad se vlažni zrak sudara s hladnim predmetima. Sitni kristalići hvataju se na isturenim plohama i rastu u smjeru suprotnom od smjera vjetra. Magla nastaje kad se prizemni sloj zraka ohladi ispod tačke rosišta tj. zrak postane hladniji od zemljišta. Magla se obično gubi s izlaskom sunca. Magla mješanja nastaje miješanjem različitih temperaturnih slojeva zraka u nižim slojevima. Zadržava se cijeli dan. Vjetar je horizontalno strujanje zraka koje nastaje zbog razlike u tlaku zraka, odnosno u temperaturi zraka. Razlika temperature između ekvatora i polova uzrokuje vjetrove u smjeru jug-sjever ili sjever-jug, koji onda skređu prema istoku ili zapadu ovisno o hemisferi i rotaciji Zemlje. Na sjevernoj hemisferi vjetrovi skreću prema istoku, a na južnoj prema zapadu. Vjetrovi nikad ne struje pravilno u jednom smjeru jer na njih djeluje rotacija Zemlje i trenje o površinu Zemlje. Zbog toga u atmosferi postoji stalna cirkulacija zraka, pa se stvaraju mase rotirajućeg zraka (vrtloženja) i to anticiklonske –jezgre visokog pritiska i ciklone –jezgre niskog pritiska. Vjetrovi uvijek pušu od područja niskog pritiska ka području niskog pritiska tj. od anticiklona k ciklonima.

Izbjeći udar groma. Jedna od najvećih opasnosti u prirodi su udari gromova: u našojh zemlji svake godine odnesu desetine ljudskih života! Udari gromova česti su za vrijeme oluja, napose u proljeće i ljeti. Ako se za grmljavine zatekneš na otvorenom, vodi računa o opasnosti i ponašaj se na 16


odgovarajući način - pridržavajući se sljedećih pravila: 1. Imaj na umu da u planini najveća opasnost od udara groma prijeti na vrhovima, na hrptovima i grebenima, na stijenovitim liticama. U dolini grom najčešće udara u osamljena stabla (napose ona koja imaju duboko korijenje, a nalaze se na tlu gdje se skuplja mnogo podzemne vode) te u različite predmete koji osamljeni strše uvis. Opasni su i rubovi šuma i brežuljaka, obale rijeka i neposredna blizina izvora i močvara. 2. Za nevremena s grmljavinom nastoj se što prije udaljiti s izloženih mjesta, kao i od usamljenih stršećih predmeta koji mogu privući grom. Skloni se u neko udubljenje (jarak, unutrašnjost spilje i sl.) ili u šumu u kojoj su stabla podjednake visine. Ako je u blizini zgrada, nastoj se skloniti u nju (većina čvrstih objekata ima gromobrane), a isto se tako možeš skloniti u automobil. 3. Ako u blizini nema zaklona, šćućuri se na tlu. Ako te nepogoda zatekne nasred livade ili polja, legni potrbuške na zemlju. Nipošto nemoj stajati poput osamljenog drveta u ravnici! 4. Ako sa sobom nosiš neki masivniji metalni predmet (npr, sjekiru, planinarske klinove ili cepin), odloži ga i udalji se od njega. Metalna masa privlači gromove! 5. Ne sklanjaj se: a) nigdje gdje ćeš biti najviša tačka u okolici; b) pod hrastove, topole ili brijestove (jer su iskustva pokazala da u njih najčešće udara grom, dok u smreke, jele i borove udara znatno rjeđe, a u bukvu gotovo nikada); c) pored stupova dalekovoda i sličnih visokih objekata; d) na ulaze spilja i tunela (jer je zrak na ulazim a najčešće ioniziran); e) na strme obronke, pod stjenovite izbočine ili pukotine u stijenama (čak ako ti se i učini da su izvrstan zaklon); f) u blizini metalne mase; g) u napuštene štagljeve i kolibe, ukoliko je njihov krov viši od okolnih stabala. 6. Za grmljavinskog nevremena nemoj se kupati u rijeci ili jezeru, jer je to vrlo opasno! 7. Ako te jaka grmljavina zatekne u šatoru, ne dotiči metalnu konstrukciju i mokre stijenke šatora; ugasi tranzistorski prijemnik; izbjegavaj upotrebu plinskog kuhala. Najbolje je sjediti ili ležati u gumiranom zračnom jastuku u sredini šatora. 8. Ako si se sklonio u automobil, zatvori prozore, spusti antenu za radio i mirno sjedi. U automobilu si siguran. 9. Ako se za jake grmljavine zatekneš u kući koja nema gromobran, ugasi televizor, nemoj telefonirati ni uključivati električne aparate i plinske uređaje; nemoj stajati blizu dimnjaka, kao ni blizu žlijeba za kišnicu. Najbolje je sjediti na drvenoj stolici u sredini sobe.

Zvjezdano nebo Da biste naučili nešto o sazvjezđima potrebna vam je prikladna početna tačka. Najbolja polazna tačka je sazježđe Velikog Medvjeda. Velikog medvjeda sačinjavaju četiri zvjezde koje tvore tijelo medvjeda i tri koje predstavljaju vrat i glavu. Tačnije druga zvijezda u vratu medvjeda sačinjena je od dvije zvijezde, jedne velike i jedne male. Indijanci su ove dvije zvijezde koristi da bi provjerili vid u svoje djece. Veliku zvijezdu nazivali su Sqaw (žena) a malu su nazivali dijete. Najudaljenije zvijezde Velikog Medvjeda dovešće nas do Sjevernjače. Sjevernjača predstavlja glavu Malog Medvjeda (Ursa Minor). To je novo sazvježđe. 17


Između dva Medvjeda njiše se Zmaj, duga lutajuća linija ne naročiti sjajnih zvijezda. Vratimo se opet do Velikog Medvjeda. Krenimo od njegovih zvijezda do Sjevernjače, pa u savinutoj liniji preko neba sve dok ne dođemo do iskrivljenog slova W, formiranog od pet zvijezda. To je Kasiopeja (Kraljica). Njen muž Kralj je u blizini. On izgleda kao kuća s trouglim krovom. A sada zamislimo liniju koja se križa s linijom što spaja Velikog Medvjeda i Kraljicu, a prolazi kroz Sjevernjaču. U jednom pravcu te linije (u istom pravcu u kojem se nalazi glava Velikog Medvjeda) naći će te sjajnu zvijezdu o koju je obješen pravokut sačinjen od četiri manje zvijezde. Ta sjajna zvijezda je Vega, u sazvježđu Lire. U suprotnom pravcu od Sjevernjače je druga sjajna zvijezda, a odmah do nje tri nejasne zvijezde. To je Koza (Capella), s djecom. One pripadaju Kočijašu (Auriga), prilično nejasno, peterostranom liku. Prateći Velikog Medvjeda, preko Sjevernjače i Kraljice nailazimo na tri zvijezde koje sačinjavaju Andromedu. Zvijezde na kraju linije s još tri zvijezde prave poznati kvadrat Pegaza (Pegasus). Drugi kraj Andromeda pokazuje prema Perzaju (Perseusu). Najljepša grupa zvijezda na nebu je Orion, u pravcu juga. Irci kažu: O’Ryan je najveći irac na nebu. Dvije sjajne zvijezde prave njegova ramena, tri male čine trokutastu glavu, a još dvije noge. Tri zvijezde su mu pojas, a još tri mač. Preko Orionova pojasa dolazimo do crvene zvijezde Aldebran, do oka poput slova V oblikovane glave Bika. Iduči dalje nalazimo Plejade ili Sedam Sestara. Ako imamo dobre oči nabrojaćemo ih šest a ako gledamo kroz teleskop biće ih preko dvije stotine. Vratimo se Orionu. Ovaj put gledajmo na drugu stranu njegovog pojasa i ugledaćemo Sirius. Odmah poslije Sunca, on je najsjanija zvijezda na nebu koje vidimo.

18


IZLETNIŠTVO 19


IZLET Jednodnevni izlet je najbolja škola za sve ostale veće akcije, jer na njemu dolazi do izražaja organizacija samostalnog života. Već ćemo tu ustanoviti funkcije koje nam u jedinici zapinju i izvršiti potrebne korekcije. Svaki izlet mora biti doživljaj: potrebno je da sadrži nešto novo, nešto originalno o čemo će se pričati po povratku kući i u školu. Svaki vodnik i načelnik se mora pobrinuti da svaki izlet bude jedna cjelina, da se jasno vidi šta je to bilo specifično, šta je bilo određujući element. O tome treba voditi računa tokom priprema izleta.

OPREMA ZA IZLET Cipele su jedan od najvažnijih dijelova izletničke opreme. Najbolje su visoke cipele koje čuvaju i fiksiraju zglob, čiji je đon od profilisane gume. Nove cipele nisu za duža pješačenja. Cipele poslije svakog izleta treba odmah osušiti, otkloniti nečistoće (blato) četkom ili vlažnom krpom i premazati ih vazelinom ili ribljim uljem. Na cipele ne treba nanositi debele slojeve maziva, jer to prouzrokuje širenje pora na cipeli, pa onda propuštaju vodu. Cipele sa kožnim đonom bar jedanput godišnje treba premazati lanenim uljem, jer su tada otpornije i elastičnije. Pertle treba da budu dugačke, čvrste i končane. ârape treba da dobro prijanjaju uz nogu kako nabori ne bi žuljali i prouzrokovali plikove. Guma na čarapama ne smije biti prejaka, jer ometa normalnu cirkulaciju krvi. Najbolje je prvo obući tanke pamučne, a preko njih debele vunene ili deblje pamučne čarape. ârape treba da budu čitave. Košulja treba da bude široka i mora ležati na tijelu. Dobro je imati kočulju sa dva džepa na zakopčavanje. Lagana pamučna košulja omogućava po toplom vremenu lako hlađenje tijela, a po hladnom ispod jakne dobro izolira, jer drži sloj vazduha. Ispod košulje obavezno treba nositi majicu, jer upija znoj. Oznojenu potkošulju na cilju ili dužm odmoru obavezno skinuti i osušiti, a obući suhu - rezervnu. Pantalone ne smiju biti preuske, jer tada smetaju u kretanju. Najbolje su farmerke ili hlače od gusto tkanog pamuka i sa dosta džepova. Zimi se preporučuju vunene hlače. Džemper štiti od hladnoće, a nosi se prema potrebi. Prilikom pješačenja najbolje je vezati ga oko pasa, a na odmoru ga obavezno ogrnuti ili obući. Kišna kabanica je bitan dio lične opreme na izletu. Najbolje je nositi stari šuškavac, šatorsko krilo ili polivinilsku kabanicu. Treba izbjegavati vindjakne od polivinila ili drugog materijala koji ne propuštaju vazduh. Kapa je dobra ako pokriva glavu, uši i vrat na niskim temperaturama, a ostavlja vani samo oči i nos. Naš narod kaže da čizma glavu čuva, a šubara je kvari, no nikada ne treba zaboraviti da se preko glave gubi polovina ukupne toplote koju gubi tijelo. Najbolje su vunene kape. 20


Ostala lična oprema. Nož, uže, džepna baterija, kutija sa hranom, salveta, rezervna majica, rezervne čarape, peškir, sapun, igla, konac, šibica, tablete za umirenje bolova, hanzaplast, sterilni zavoj i sl. su oprema koja nosi na svaki izlet. Dosta sitnica stane u kutiju od šibica, a dobro dođu na izletu. Šibice treba unaprijed pripremiti umakanjem glavica u rastopljeni vosak i zaštitom kutije odnosno plohe po kojoj se pale šibice. Ovakvih ideja i korisnih poljšanja će sigurno svakom izviđaču na slijedećem izletu doprinositi da izlet bude što ugodniji.

21


KRETANJE NA IZLETU Kretanje kroz prirodu ima svoja pravila kojih se treba pridržavati kako bi savladavanje uspona i nizbrdica proteklo bez problema: -Pred polazak noge treba sapunicom oprati u mlakoj vodi, -Na izlet treba ići umjerenom brzinom, ni brz ni prespor hod dovest će nas najdalje. Umjerenim hodom se najbolje čuvaju srce i pluća. Svi učesnici izleta nisu istih fizičkih mogućnosti i podjednake kondicije. Zato umjeren hod treba da odgovara i najmlađim i najslabijim. -Kod hodanja uzbrdo treba stajati cijelim stopalom. Ako je teren previše strm, bolje se kretati serpentinama. -U planini se treba držati ozna-čenih staza (planinarska marka-cija) i postojećih staza i puteva. -Treba postići ritam disanja i koraka da bi se organizam što manje umarao. -Po dolasku na cilj, kada se tijelo hladi, dobro je oprati noge u toploj vodi i presvući čarape. -U toku kretanja ne treba kvasiti noge, jer su tada žuljevi vrlo vjerovatni. -Na strmim usponima, kondi-ciono spreman izviđač savlađuje 300 metara visinske razlike za jedan sat, dok na nizbrdici savladava 400-600 metara visinske razlike. -Cestom se kolona kreće lijevom stranom (da bi se vidjelo vozilo koje dolazi u susret). Noću čelni i posljednji u koloni moraju biti osvijetljeni ili nositi svijetlu odjeću. U zimskom periodu za izlet u prirodu treba znati: - na snijeg se ide u visokoj obući. Na nogama moraju biti bar dva para čarapa, tanke pamućne i deblje vunene, - ne treba oblačiti tijesne cipele niti prejako vezati pertle, jer to otežava cirkulaciju krvi i dovodi do ozeblina nogu, a time će cijelo tijelo biti hladno, -nogama će biti znatno toplije ako se u cipele stave ulošci. Odličan izolator su ulošci izrezani od običnog višeslojnog novinskog papira, - najosjetljiviji dijelovi tijela na hladnoću su stopala, šake, uši i nos. Stoga ih treba zaštiti suhom obućom, dobrim vunenim rukavicama, kapom i šalom. Vlažna odjeća ne grije već hladi. - na zimski izlet treba poći u lakoj višeslojnoj odjeći. Potrebno je nužno, imati pamućnu majicu koja će upiti znoj i koju će te prvom prilikom zamjeniti suhom, zato u rancu treba imati rezervnu majicu, topliju košulju, suhe čarape i rukavice. Ako se ide u planinarski domobavezno treba ponijeti patike, - zimi se energija brži troši i zato je dobro 22


imati pri ruci nekoliko kocki šečera i komadića čokolade, - za mjesto odmora treba naći zavjetrinu, - nikada se na odmoru ne sjeda na zemlju ili snijeg. Osim što hladi i vlaži, usljed umora može doći do sna i smrzavanja.

Odmaranje u toku kretanja Odmori u toku kretanja kroz prirodu su sastavni dio izleta, a i oni kao i kretanje imaju svoja pravila: -pri umjerenom ritmu hoda i blagom usponu odmor se uzima na svakih 50-60 minuta u trajanju od 10-ak minuta. -Na velikim strminama odmori su češći . -Za odmor treba odabrati mjesto koje je zaklonjeno od vjetra i jakog sunca. -Na svakom odmoru treba ogrnuti i obući topliju odjeću. -Ne smije se sjedati ne vlažnu zemlju, već treba naći oboreno stablo, panj ili nešto prostrti na zemlju. -Noge se najbolje odmaraju ako se za vrijeme odmora legne na leđa, a noge naslonimo na ruksak, panj i sl. Noge, ležeći na leđima treba nekoliko puta protresti i pokrenuti kao da se vozi bicikl. -Za vrijeme odmora je dobro osvježiti se sokom, vodom i voćem, slabo zaslađenim čajem i sl. Ne treba uzimati veće količine tečnosti. -Odmore treba iskoristiti za podešavanje odjeće i opreme.

23


Voda na izletu. Na izlet ne pođi žedan. Za vrijeme samog hodanja treba piti što manje. Veće količine popijene tekućine općenito smanjuju tjelesnu sposobnost, otežavaju kretanje i izazivaju još veću žeđ. Zato je najbolje ne piti za vrijeme hodanja, već samo za vrijeme kratkih odmora - po nekoliko gutljaja. - Prilikom svakog gutljaja zadrži malo vodu u ustima i zatim je polako progutaj. - Dobro se napij tek na kraju hodanja, nakon što si se ohladio i odmorio. Pij polako i pomalo ("na rate"). - Pij samo čistu izvorsku i bunarsku vodu odnosno vodu iz vodovodnih slavina! Površinska voda (tekuća i stajaća), voda iz raznih zapuštenih bunara i svaka druga voda sumnjive čistoće može biti zagađena te opasna po zdravlje! U kraškim krajevima i izvorska voda može biti zagađena! - U planinskim krajevima i u krajevima gdje nema druge pitke vode, mogu se za piće uzimati kišnica, snijeg i led. - U slučaju potrebe može se piti i bistra potočna i jezerska voda - ali ju je potrebno prethodno prokuhati ili dezinficirati odnosno pročistiti filtriranjem. Jednako treba postupati sa svakom vodom sumnjive čistoće! - Mnogo puta treba vodu za piće ponijeti sa sobom. Za nošenje vode najpogodnija je aluminijska čuturica obložena pustom ("filcom") ili laka čuturica od čvrste plastike. Staklene boce i "termosice" nisu pogodne, jer se mogu razbiti. ûture od gume nisu prikladne zato što vodi daju neprijatan okus. - Za duga i naporna hoda po vrućini, kad tijelo znojenjem gubi mnogo tekućine, dobro je piti lako zasoljenu vodu (1 gram soli na čuturicu vode). Umjesto toga, može se na cilju izleta, prilikom obroka, pojesti tanjir slane juhe, a zatim se napiti vode, limunade ili čaja! - Za vrijeme pješačenja smanjit ćeš osjećaj žeđi sišući slamku, travku ili čisti kamenčić. U istu svrhu možeš ponijeti na izlet kisele bombone. Sisanjem slamke, kamenčića, bombona i sl. podražuješ žljezde u ustima na jače lučenje pljuvačke, pa se žeđ manje osjeća. - Za vjetrovita vremena ne "hvataj" vjetar široko otvorenim ustima - jer ćeš ih tako još više osušiti i još više trpjeti žeđ!

24


BIVAK Bivak je višednevni izlet u prirodi. Iz definicije se vidi da je to složenija aktivnost koju treba planirati puno dodatnije od izleta, jer zahtjeva više odgovora u organizovanju od jednodnevnog izleta. Pripreme za bivak traju bar 15-ak dana, od momenta kada vod ili četa donesu odluku o odlasku na bivak, pa odabira mjesta, načina prevoženja, obezbjeđenja opreme, obavještavanja roditelja, organizacija ishrane, plana boravka, do poravratka kući. Bivak organizuje najčešće vod, rjeđe četa, a samo iznimno odred. Razlog: za veće grupe teže je obezbjediti prijevoz, nočenje, kuhinju i dr. Zavisno od godišnjeg doba mjesto bivaka može biti u nekom planinarskom domu ili pod šatorima. Za boravak u nekom planinarskom domu obavezno se treba najaviti planinarskom društvu koje je vlasnik doma. Boravak pod šatorima pruža puno više mogućnosti za provođenje izviđačkog programa od zatvorenog objekta, ali zahtjeva više angažovanja, od obezbjeđenja šatora, vreća za spavanje, prostirača, suđa za kahanje, podizanje tabora, noćnog obezbjeđenja i niza drugih detalja. Sve ovo obavezuje vodnika i načelnika čete da angažuju što veći broj izviđača u organizaciji bivaka. Starješina čete treba da kontaktira sa planinarskim domom oko rezervacije doma, blagajnik da prikupi potrebna sredstva i evidentira njihov utrošak, vodnik ili načelnik da napravi plan boravka i aktivnosti itd.

Koliba Izviđač često boravi u prirodi i treba da zna napraviti sebi i svojim članovima prenoćište i bez šatora i šatorskih krila. Postoji niz kombinacija pravljenja improvizovanih koliba - zaklona od priručnog materijala. Može se napraviti krov nad glavom koji ne prokišnjava. Suština je da se grane sa lišćem postavljaju od zemlje prema vrhu. Kod pravljenja ovakvih zaklona treba koristiti i priručna sredstva koja se nalaze u ruksaku (kišne kabanice, komade polivinila, polivinilske kese i sl.).

Kolibe

25


POSTUPAK PALJENJE VATRE -Upali vatru na otvorenom prostoru i skuhaj nešto na njoj. -Prije nego što otpočneš ovu aktivnost, ne zaboravi da kada pališ vatru treba da u blizini bude neko stariji da se ne bi desilo da vatra plane i da izgubiš kontrolu njom.

1. Sakupi dosta suhog granja i nađi čist komad zemljišta (budi pažljiv da ne bi oštetio travu i drveće).

2. Postavi nekoliko cigli ili veči kamen oko zemljišta koje si odredio.

3. Postavi hrpu suvaraka (suhu travu, papir itd.) u sredini.

4. Stavi nekoliko veoma tankih grana na tu hrpu u obliku piramide. 26


5. Zapali hrpu šibicom i održavaj vatru tankim prućem.

6. Kada se tanko pruće upali, postepeno dodaji deblje grane na vatru. Nastavi da ih redovno dodaješ.

7. Možeš da spremaš kobasice, govede šnicle, jabuke ili grah u tankoj foliji ili da staviš rešetku preko vatre i upotrebiš lonac da bi pripremio jelo.

-Upamti da se ne kuha na plamenu. Tek kada oslabi vatra i ostane žar, možeš da pristupiš kuhanju. Ne zaboravi da ugasiš vatru kada završiš sa kuhanjem. Vrati busenje na mjesto provijeri da li je sve čisto, kao što je i bilo kada si došao.

27


VATRE I OGNJIŠTA Boravak u prirodi iziskuje vrlo često loženje vatri za različitu upotrebu. Dobar izviđač treba da zna pripremiti vatru u svim vremenskim uslovima, voditi brigu o bezbjednosti, urediti ložište za pripremanje hrane itd. Na crtežima su prikazani razni tipovi vatre i ognjišta , a da bi vatra “uspjela” evo nekoliko praktičnih savjeta: -za potpalu vatre treba naći tanke grančice, -drva koja gore moraju imati zraka, što znači da drva ne smiju biti jedno uz drugo, ali ni predaleko da ih palmen ne doseže, -cijepana drva bolje gore od oblica sa korom, -prije paljenja vatre, pripremiti drva onoliko koliko smo planirali za tu potrebu, -ne uzimaj drveće ispod lišća, jer je vjerovatno već počelo truliti i od njega nema koristi.

polinezijska

američki kamin

na panju

piramida

28

pagoda

od kamena


od kamena

za pečenje pogačica

lovačko

reflektorsko

od lima

u zemlji

Ognjište u zemlji

Nožem ili ašovom obilježi mjesto gdje želiš praviti ognjište. Pažljivo podigni busen i počni kopati rupu za ognjište. Iz ognjišta izvadi svu zemlju i naloži vatru. Kad se vatra razgori i ostane žar možeš početi sa kuhanjem jela. Nakon završenog kuhanja u ognjište vrati zemlju i pokri zemlju busenom. Ovakvo ognjište ne šteti prirodi. 29


PUTNI ZNACI Putni znaci su oznake kojima se izviđači služe u prirodi (iznimno i u naseljenim mjestima), da bi onima koji će doći iza njih označili smjer kretanja, upozorili ih na različite okolnosti, izdali određene zapovijedi i sl. Putni znaci se crtaju oštrim predmetom na vlažnoj zemlji, pijesku ili snijegu, odnosno kredom na kori drveta, asfaltu, drvenim ogradama. Mogu se i slagati od grančica, kamenčića, šišarki i sl. materijala, odnosno utiskivati stopalom u mekom tlu. Znakovi se, u pravilu ostavljaju sa desne strane puta - ili, po dogovoru, samo na određenim mje stima (kako bi ih uočio jedino onaj kome su namijenjeni). Onaj kome su znaci namijenjeni, treba da ih - nakon što se upoznao s porukom izbriše ili uništi (osim znakova koji su stavljeni kao trajna upozorenja).

30


31


ZALUTATI U ŠUMI I pored planinarske markacije, putnih znakova koje postavljaju izviđači u prethodnici, busole i karte ipak se dešava da se izgubimo i ne znamo da li smo na pravom putu. Vođa izleta po svakom vremenu treba da vodi računa o orjentaciji u putu. U svakom trenutku mora znati u kojem pravcu ide, kojim putem, gdje se trenutno nalazi i koliko mu još treba do cilja. Magla, mrak, guste šume ipak znaju doprinijeti da se zaluta, a ako se to već desi, treba preduzeti slijedeće: -panici ne smije biti mjesta, treba sjesti, odmoriti se i ako ima hrane okrijepiriti se, -mirno razmisliti o položaju u kojem se nalazimo i razmotriti šta se može uraditi da se situacija prevaziđe. Najvažnije je naći pravi put. Ako se posjeduje karta i busola analizirati put do posljednje poznate tačke i otprilike odrediti rejon gdje se nalazimo. Tek tada treba utvrditi daljnji pravac kretanja. Taj pravac treba da vodi prema nekoj većoj saobraćajnici, naselju, rijeci itd. -Ako nema topografske karte, treba se prisjetiti kuda se pošlo, gdje se moglo skrenuti s pravog puta. Ako ima mogućnosti sa nekog uzvišenja treba prepoznati teren kojim se pošlo, uočiti neki markantan objekat pored kojeg se išlo i vratiti se do njega. -Kada se prvi put ide nepoznatom stazom na izlet, na više mjesta, a obavezno na raskšćima puteljaka treba ostavljati putne znakove, slomljene grančice ili druge oznake. -Ako se ne uspije vratiti na poznati put, grubo se orjentisati i i krenuti ka naselju. -U situacijama izuzetno loše vidljivosti, ako ne postoji nikakav bolji način određivanja smjera kretanja, najbolje je krenuti nizbrdo, doći do potoka i krenuti smjeru toka vode. Pored potoka će se doći do naselja ili neke komunikacije -Ako se do noći ne dođe do naselja, kretanje treba prekinuti, treba naći pogodno mjesto i pripremiti zaklon za noćenje, prikupiti suvih drva, naložiti vatru, ako ima mogućnosti skuhati čaj i organizovati noćenje -Od šatorskih krila pripremiti šator ili zaklon, a od priručnih sredstava napraviti ležaj za spavanje. Ako nema odgovarajuće opreme i dobrog zaklona, bolje je ne spavati pogotovo ako je hladno vrijeme. -Cijelo vrijeme, od momenta saznanja da se izgubio pravi put pa dok se ne izađe iz te situacije mora se biti miran, sabran, strpljiv i trezven. Sve odluke moraju biti osmišljene sa jasno određenim ciljem i načinom njenog ostvarenja. Izlaz iz svake situacije postoji, ali treba biti strpljiv i nikad ne odustajati

32


TABOROVANJE 33


Izviđači na taboru trebaju da:

se igraju

stiću nova znanuja

šire prijateljstva

jačaju

stvaraju

upoznaju okolinu

34


TABOROVANJE Taborovanje izviđačkih jedinica je oblik boravka u šatorima ili kolibama (koje sami naprave) u prirodi, duže od sedam dana, gdje potpuno samostalno spremaju sve što im je potrebno. Taborovanje je vrhunac izviđačkog života. Višednevni boravak pod šatorima zahtijeva od izviđača različita praktična znanja i vještine, a i odgovarajuće pripreme. U svim poslovima oko podizanja taborskog kruga, svih potrebnih objekata za život na taboru, za pojedinačno i kolektivno korištenje nužna je marljivost, ozbiljnost i disciplina. Šator-naš dom odmah na početku treba da podignemo kvalitetno, a njegovu unutrašnjost i okolicu uređivat ćemo narednih dana. U isto vrijeme gradit ćemo druge objekte za zajedničke potrebe.

TABORSKI OBJEKTI Zajednički taborski objekti Zajednički taborski objekti su objekti od interesa za zajednički život na taboru. U zajedničke taborske objekte spadaju: 1.Jarbol i jarbolište 2.Ulaz-kapija 3.Osmatračnica 4.Mostovi 5.Vatrište 6.Ograde 7.Putokazi 8.Oglasna ploča

Jarbol i jarbolište Jarbol za podizanje zastave ne mora na šumskom taborovanju uvijek biti od vitke i visoke jele. Jarbol može biti od bilo kojeg tanjeg i višeg drveta koje nađemo na terenu gdje taborujemo. Jarbolište je teren neposredno oko jarbola. Budući da je to svečano mjesto uredimo ga čim ljepše i prigodnije. Širi prostor oko ili jarbolišta je zborište gdje se sudionici taborovanja postrojavaju prilikom spuštanja i dizanja zastave, čitanja dnevne zapovijesti i za neke druge svečane prilike.

Ulaz u tabor-kapija Kapija je ulazni objekat u taborište i može se graditi na nekoliko različitih 35


načina i kombinacija. Osnovne kobinacije su: -samostalna ulazna kapija -kombinacija kapija-most -kombinacija kapija-osmatračnica Materijal za izradu kapije je je drvo koje nađemo na terenu gdje taborujemo, a može biti o donešeni materijal tj. prerađeno industrijsko drvo, metalne ili plastične konstrukcije. Dobro je prije odlaska na tabor pripremiti skicu ili crtež željene kapije. Na samom taboru možemo je prilagoditi raspoloživom materijalu. Na zemlji spojimo osnovne dijelove i iskopajmo položajne jame za ukapanje nosača kapije, dovoljne širine i dubine. Nakon toga uz snagu ruku učesnika kapija tabora, ili ako se radi o većem objektu uz pomoć užadi i drvenih škara, pristupimo dizanju kapije. Ako je kapija jednodijelna posao je brzo gotov, a ako je višedjelna, onda podižemo dio po dio a sklapomo ih u zraku.

Osmatračnica Osmatračnicu upotrebljavamo za osmatranje okoline tabora i vježbanje signalizacije na daljinu pomoću signalnih zastavica danju i baterije noću. Može se gradit samostalno ili u kombinaciji s nekim drugim objektom. Materijal za izradu osmatračnice je je drvo koje nađemo na terenu gdje taborujemo, a iznimno se gradi metalnim cijevima.

Krug taborske vatre Krug taborske vatre je stalni taborski objekat u čijem je središtu vatrište. Prvo moramo na mjestu vatrišta očistiti teren od trave, žbunjića i ostalog raslinja, zatim iskopamo udubljenje za vatru dubine 15-20 cm i ogradimo kamenjem. Na udaljenosti 3-5 metara od vatrišta osmatračnica postavimo ukrug debele oblice ili klade, a možemo napraviti sjedala ili klupe. To je krug taborske vatre. Dobro je na jednom mjestu ostaviti prazan prostor za izvođenje programa. Uz krug taborske vatre treba urediti i drvljanik s uredno složenim drvima za loženje 36


vatre. Poslije svake taborske vatre vatrište moramo očistiti od pepela i žara, a u sredinu vatrišta obično postavljamo ukrasnu pagodu.

Ograde Najljepša je ograda oko tabora ona prirodna no rijetko ćemo naći tako lijep teren. Zato obično gradimo ili postavljamo ukrasne ograde od savinutih ili pletenih šiba, pruća, motki i oblica.

Putokazi Putokazima u taborskom krugu obilježavamo pravce kretanja, ka mjestu pojedinog objekta ili terena, gdje se što izvodi. Materijal: pruće, kora, rasječena oblica, donešene dašćice i sl.

Oglasna tabla I za vrijeme taborovanja moramo razmišljati o propagandi i razmjeni dnevnih informacija, a za to nam služi oglasna tabla. Može biti smještena bilo gdje, a najbolje na mjestima gdje se najčešće okupljamo. Najčešći materijal su daske, priće, isprepletena špaga "paukova mreža", razapeta koža, karton i sl.

tabor izviđača 37


LIČNA OPREMA Oprema kojućeš ponijeti na taborovanje treba zadovoljiti tri osnovna uvjeta: 1. treba da je lagana i spretna za nošenje. 2. da ništa od potrebnog ne nedostaje, a da nićeg nema previše. 3. da je dobro pakovana, slagana u naprtnjaču.

POPIS OPREME Obavezno - naprtnjača ili ranac (putna vreća) - torbica - kaputić za kišu ili toplija vjetrovka ("vintjakna") - kratke hlače - duge hlače - visoke cipele - papuče, niske cipele ili sandale - 2 košulje - 2 majice bez rukava - 2 gaće - poluver - pidžama ili spavaćica - kupaše gaćice - sportske gaćice - 2 para čarapa - 2 džepne maramice - 2 deke (ćebeta) ili vreća za spavanje i zračni madrac - džepni nož - porcija za jelo - žlica i viljuška - krpa za brisanje posuđa - češalj, pasta za zube i četkica za zube - sapun i ručnik - pribor za čišćenje cipela - kapa - rezervne vezice za cipele (žniranci) - olovka i notes - nekoliko metara konopca - pribor za šivanje

Po volji - trenerka - ogrtač za kišu - džepna lampa - foto-aparat - čuturica za vodu 38


- kompas i topografska karta - pribor za pisanje - šibice - knjige za čitanje - pribor za pisanje - pribor za crtanje - muzički instrumenti

PAKOVANJE OPREME Ns slici je prikazan redoslijed pakovanja opreme. Kod pakovanja stvari u ranac treba se pridržavati i nekih od ovih pravila: 1. Svaki predmet u rancu mora imati svoje stalno mjesto. 2. Na dio ranca koji dolazi na leđa treba staviti jednu deku, torbicu s odjećom i rubljem, dakle meke stvari - da ranac ne žulja leđa, 3. Na dno ranca stavljajuse stvari koje na putovanju nisu potrebne, a naročito su teške. 4. U sredinu ranca stavljaju se torbice s raznim priborom. 5. U džepove ranca treba staviti stvari koje su sitne, ali uvijek potrebne na putu. 6. Na rancu mora biti sve dobro pritegnuto i čvrsto zakopčano, tako da on čini kompaktnu cjelinu. 7. Poželjno je da osim ranca i putne torbe obješene preko ramena ne nosimo nikakvu drugu prtljagu. Obje ruke treba da su nam potpuno slobodne. vreča za spavanje

kabanica

termos boca

sendvič porcija peškir i pribor za ličnu higijenu majice pantalone košulje džemper

donji veš

cipele 39


Šatori za smještaj Šatori za smještaj učesnika tabora mogu biti različitih veličinama i tipova. Najčešći upotrebljavani tip šatora je šator "kućica" koji se na tržištu pojavljuje u različitim veličinama. Ima oblik kućice, a proizvodi se za dvije ili više osoba s dnom ili bez njega. Zatvaraju se pomoću patent-zatvarača ili uzicama. Na stražnjem dijelu imaju apsidu (polukružni prostor) koja povećava korisnu površinu šatora. Najčešći naziv šatora "kućica" raznih veličina su: "Izviđač", "Planinka", "Tabornik", "Romanija", "Sutjeska", "Kozara" ili sl. Položaj šatora na terenu prilagođavamo konfiguraciji terena, a u toku taborovanja moramo voditi brigu o održavanju i čuvanju šatora. Potrebno je da u kolektivnoj opremi imamo drveni bat za zabijanje kolčića, te nešto rezervnih kolčića i žabica s konopima. šator “IZVIĐA^”

šator “PLANINKA”

Šatore nikad ne podižemo:

šator “ROMANIJA”

a) neposredno uz grmlje, baru ili pod drvetom, b) u osušenom koritu potoka ili rijeke, c) na mjestima nezaštićenim od vjetrova. Prije podizanja tabora nastojimo otkriti s koje strane najčešće pušu vjetrovi, te odakle nailaze pljuskovi i oluje.

Dobra mjesta za podizanje tabora su: a )rubovi šuma i blagi proplanci. Tabor podižemo na onoj strani koja je zaštićena od jakih vjetrova. b) u velikim šumama tražimo livade i čistine, koje su zaštićene grmljem i manjim drvećem. Pazimo da na tim mjestima nema propuha, te da je mjesto u odnosu na drveće zaštićeno od udara groma. c) pjeskovita zemljišta s niskim rastinjem vrlo su povoljna radi dobre propusnosti vode i zadržavanja dnevne toplote. d) zemljišta i livada s niskim i prorijeđenim rastinjem te blagim nagibima, ako već nisu ravna, najpogodniji su tereni. Eventualna voda brzo otiče. Ako ustanovimo da je u nevelikoj dubini pijesak ili šljunak, pa je propusna moć još veća onda smo pronašli idealan teren. e)tereni uz koje je voda tekućica (potok ili rječica) i izvor pitke vode imaju veliku prednost pred drugima. Mogućnost korištenja vode jedan je od najvažnijih elemenata prilikom odluke 40


o mjestu gdje ćemo podići tabor. f)blizina šume omogućuje lakšu nabavu građevnog i ogrijevnog drveta, te i otome moramo voditi računa. g)nikada ne smijemo smjesti tabor daleko od mjesta snabdijevanja, prometnica, liječnikla, pošte i ostalih potrebnih ustanova.

Važna šatorska pravila: -Na veče prije padanja rose, lagano opustimo konopce , a ujutro po ustajanju ponovo ih napinjemo. -Ne dirajmo krov šatora za vrijeme kiše, pošto će šator na mjestu dodira početi propuštati vodu. -Pred kišu olabavimo šatorske konopce. Kiša zateže platno i konopce, pa ako je šator bio napet, može se dogoditi da se iščupaju kolčići i da se šator sruši. -Svako jutro provjetrimo šator, rastvorimo "vrata", a prema potrebi i mogućnosti podignimo stijenke (zidove) šatora. Neka u šator u toku dana ulazi što više sunca i zraka. -Ne slažimo i rušimo vlažan ili mokar šator. Upakirani mokar šator brzo trune. -Pri slaganju šatora dobro očistimo platno od nečistoće, te kukaca i mušica, koje se smještaju po stijenkama šatora. -Kolčiće prije pakiranja očistimo od blata, sušimo i tek onda spremamo u vrećicu za kolčiće.

Noć u šatoru Noć pod šatorom nije isto što i noć prospavana u sobi. Zato pokušaj usvojiti sljedeće logorske navike: - Sjekira, nož i ostali alat neka "spavaju' s tobom! Ne ostavljaj ih napolju - ali ni u šatoru na goloj zemlji. Umotaj ih u neku tkaninu ili plastičnu foliju i drži na nekoj polici. - Prije spavanja osuši ručnik i sapun. Sapun stavi u kutiju ili ga omotaj ručnikom. - Cipele unesi u šator. Stavi ih na suhu podlogu (posebno izrađeni nosač ili polica), a ne na golu zemlju - kakobi ih očuvao od vlage. - Naočale, ručni sat, kemijsku olovku i slično stavi pred spavanje u cipele. Tako se neće izgubiti niti ćeš ujutro sjesti ili nagaziti na njih. - Foto-aparat, kazetofon i slijčne predmete stavi pred noć u plastičnu vrećicu. - Pred noć spremi hranu: neka bude pokrivena ili zamotana i po mogućnosti podignuta u zrak - kako bi je očuvao od miševa i sličnih "zvjeri". - Pokrivač s kojim si došao na logorsku vatru, možeš prij epolaska na spavanje malo prigrijati uz vatru. Bit će ti toplije u šatoru! - Spavaj u pidžami ili trenerki (odnosno u majici ili gačicama, ako je toplo) - a nikako u košulji poluveru i drugoj odjeći koji si nosio preko dana. Skini sve što steže i sp;rećava p;ravilnu cirkulaciju krvi. - Majice, potkošulje i ostalo rublje stavi pred noć u krevet ili vreću za spavanje, odnosno u naprtnjaču. Pamuk navlači vlagu - pa će - ukoliko ne bude zaštićeno - rublje kroz noć postati vlažno. - Džepnu svjetiljku odnosno šibice ostavi pred spavanje nadohvat ruke. - Ako ti je noću u šatoru hladno, stavi na krevet (između gornje stranice kreveta i slamarice odnosno vreće za spavanje) nekoliko listova novinskog papira. To je odlična izolacija od hladnoće koja dolazi od tla!

41


ŠATOR OD ŠATORSKIH KRILA Najjednostavniji šator možemo izraditi od 6 šatorskih krila. Od 4 krila napravi se kvadrat. Ostala dva krila savijemo po dijagonali i postavimo ih tako da vrhovi trougla budu na spoju šatorskih krila. Sada preko šatorskih krila postavimo četiri konopčića. Prvo formiramo krst preko sredine kvadrata, a ostala dva konopčića položimo na prednju i zadnju ivicu. Šatorska krila počinjemo spajati od sredine tako da vrh konopčića provlačimo kroz rupice oba šatorska krila i to odozgo nadole. Tada se na zadnjoj rupici napravi čvor da se konopčić ne bi izvlačio. Krajnje konopčiće provlačimo kroz dijagonale na jednoj strani po cijeloj dužini, a na drugoj samo jednu polovinu, jer druga nam služi za ulaz. Za postavljanje ovakvog šatora od šatorskih krila potrebne su nam motke čija visina iznosi polovinu dijagonale šatorskih krila (140 cm) i na tu dužinu dodati 5-10 cm za pobijanje u zemlju ukoliko to teren dozvoljava. Uz motke treba pripremiti 8 kočića dužine 20-25 cm. Kada je sve ovo spremno, tri izviđača uzimaju po motku i preko njih nabacuju šator. Na vrhove motki dolaze velike ugaone rupe šatorskih krila. Kočići koji dolaze ispred i iza šatora, zabadamo ih na udaljenosti od šatora oko 150 cm i odmah za njih vežemo konopčiće. Ostalih 6 kočića zabijamo 5-10 cm od ivice dobijenog šatora. Tako dobijeni šator potrebno je tako zategnuti da: -motke stoje uspravno i u jednoj liniji, -krov bude ravan, a ne talasast i -krilo se na ulazu može potpuno zatvoriti bez deformacije šatora. Pri zatezanju šatora učvršćujemo sve konopčiće za kočiće. Kočići se zabijaju pod uglom od 45 stepeni, tako da im krajevi vire 3-4 cm. Podizanje ovakvog šatora sa priručnim materijalom (motke, kočići) traje 20-25 minuta, a sa standardnim priborom daleko kraće.

42


TEHNIČKA ZNANJA 43


Pila

OSNOVNI ALAT I PRIBOR

Pila je u sastavu svakog kompleta osnovnog pionirskog alata, a ovisno o vrsti može se naći u opremi svakog voda ili čete, pa čak i u osobnom alatu za neka vještarstva. Danas se upotrebljavaju pile: -univerzalna ručna pila -motorna pila -šumska pila -lučna pila -ručna pila -stolarska pila Univerzalna ručna pila i motorna pila, služe za većinu radova i mogu prikladnom kombinacijom zadovoljiti sve potrebe. Šumska pila, s listom pile poput kružnog odreska i dvije ručke, najbolje služi za obaranje stabala piljenjem, kao i za piljenje trupaca i većih oblica. Morala bi biti dio svakog pionirskog pribora.

Šumska pila

Lučna pila služi za većinu pionirskih radova. Podesna je za piljenje oblica, a može služiti za piljenje dasaka i sl. S njom radi jedan ili dvojica. Lučna pila

Ručna pila ima vrlo široku primjenu, a snjom radi jedan izviđač. Najprikladnija je za rezanje letvica i precizno rezanje materijala. Stolarska pila sastoji se od drvenog okvira i lista pile nategnutog između dvije ručice. Napetost lista postiže se zatezanjem konopca ili žice na gornjoj strani okvira, a kod nekih tipova tu se nalazi i uteg. list se može mijenjati, a mogu se nabaviti različiti profili. List se može podešavati da stoji ukoso s raznim nagibom, ovisno o vrsti materijala i načinu piljenja. kad se pila nekoristi potrebno je list olabaviti.

Ručna pila

Stolarska pila 44


Sjekira Prvo pravilo za sjekiru, a važi i za drugi pionirski alat, glasi: "Ne ostavljaj sjekiru na zamlji ili u zemlji, niti zabijenu u stablu". Objesi je na dva eksera ili zabij u panj za cijepanje. Ako je nosiš, nosi je tako da oštrica bude okrenuta prema dole, ili prema natrag. Sjekira Tupa sjekira nije nam ni od kave koristi. No sjekiru treba znati naoštriti, jer i kod tog posla nespretan može stradati. Kad se služimo sjekirom, moramo paziti da je ne držimo blizu glave sjekire, već pri kraju drške. Treba je držati čvrsto, prstiju obavijenih oko drške tako da palac prezali preko njih. Pri cijepanju zamahujemo cijelom rukom i to tako da i sama težina sjekire pomaže pri udarcu. Oštri, čvrsti udarci više pomažu nego sitno kratko sjeckanje. Ne treba žuriti, budi sigaran da stojiš tako, da te sjekira ne pogodi u nogu, ako se oklizneš ili ako promašiš.

Kako ćemo sijeći? Kad sijećeš štap ili granu, sijeci je na rubu panja. Budi najmanje sedamdeset centimetara udaljen od tačke na koju udaraš. Sijeci dijagonalnim udarcima i nikad nemoj pokušavati da siječeš popreko. Da zaoštriš štap, drži ga ukoso na panju. Sijeci pod uglom i okreći štap, tako da dobiješ šiljak. Kada siječeš drvo za vatru, kalaš oblicu, zabij sjekiru u nju i zatim je digni zajedno s komadom drveta i udari o panj. Ponovi to, ako je potrebno. Hoćemo li kome pružiti sjekiru, uhvatimo je za ušku tako da je oštrica bliža nama, a držak okrenut prema našem drugu.

Velike sjekire za dvije ruke. Sjekiru držimo rukama, desna ruka je bliže glavi, a lijeva pri kraju drške. Kad presijecamo drvo stojimo okrenuti prema drvetu, raširenih nogu, udaljeni od drveta toliko da ga možemo sjekirom dosegnuti kad ispružimo ruke. Provjerimo da se nigdje na dohvatu sjekire, iznad ili pokraj ne nalaze grane za koje bi sjekira mogla zapeti. Najprije blago iskušamo udarac tek toliko sa sjekira padne na drvo. Kad smo sigurni da na putu sjekire ništa ne smeta i da ćemo oštricom udariti o predviđeno mjesto, počinjemo sjeći.

Nož êsto na izletu ili na taborovanju trebamo i nož. Ali šta će nam nož ako ne znamo s njim baratati. Nož iako malen, može u nespretnim rukama i uz nepažnju počiniti zla. Zato zapamtimo sve ono što trebamo znati o nožu. Kao i svago drugo oruđe i alat i nož moramo njegovati i paziti, ako želimo da nam dugo služi. Kapnimo nešto strojevog ulja na onaj kraj na kojemu se sječivo noža okreće. Nekoliko puta ga zatvorimo i otvorimo, tako ćemo razmazati ulje. Oštricu noža čistimo krpom i kapljicom ulja. Ako je zahrđalo, upotrijebimo finibrusni papir. Nikad ne zabadajmo nož u zemlju, jer ga time možemo oštetiti. Za oštrenje noža upotrijebit ćemo brus, ali neka ne bude grub. Ako je oštrica na jednom mjestu okrnuta, upotrijebimo grub brus i vučemo tako dugo, dok ne dobijemo jednoličan brid. Tek tada uzimamo fini brus. Mnogi su se porezali samo zato što nisu znali otvoriti ili zatvoriti nož kako treba. Dakle, prihvatimo nož lijevom rukom, noktom palca desne ruke zahvatimo u usjeklinu, povučemo 45


sve dok nož nije posve ispružen. Zatvaranje noža je slično, samo obrnuto. Nož zatvaramo polako, a kad je oštrica već skoro u svojoj udubini, tek tada je pustimo i ona će sama uskočiti na svoje mjesto. Kada režemo, držimo držak cijelom šakom i guramo ga u pravcu rezanja. Režemo uvijek od Nožić sebe, ali to nije dovoljno. Treba paziti da se neko ili nešto ne nalazi ispred nas. Dok čistimo granu od grančica, režemo nožem u smjeru kojim rastu grane, a počinjemo od najdebljeg dijela. Režemo li mladicu, činit ćemo to u šikari, a nikad ne na mjestu gdje bi se ona mogla razvijati. Šiblje režemo tik uz zemlju. Ako je stabljika predebela, režemo je s dvije strane u obliku slova V, s jedne strane odozgo prema dole, a zatim isto tako s druge strane, suprotne strane. Kada nož nije u optrebi, bit će najbolje da je zatvoren. No, ako smo ga odložili samo na trenutak, ostavimo ga da leži postrance, a nikako na leđima s oštricom okrenutom prema gore. Dodajemo li nož nekome, pružimo ga tako da držimo oštricu, a drugi će prihvatiti držak.

êkić êkić se ubraja u osnovni alat. Najčešće se upotrebljavaju bravarski i stolarski čekići, koji se tek neznatno razlikuju po obliku glave (koja je kod bravarskog neznatno zaobljena) i vrha. Za izviđačke potrebe najprikladniji je čekić od 250 do 300 grama. êkić treba da ima izbrušeno čelo (udarnu površinu) od kovanog i zakaljenog čelika, a glava mora biti neokrnjena i glatka. Držak čekića (obično od jasenovine) učvršćen je kroz otvor na glavi pomoću drvenog ili metalnog klina. Osnovna namjena čekića je zabijanje (ukucavanje) Eksera. Glavom čekića udaramo okomito na čavao koji zabijamo, a praqvilan i dobro odmjeren udarac najbolje postižemo držeći čekić za kraj drške ( a ne u sredini ili blizu glave ). Ekser se zabija tako da ga se najprije laganim udarcem zabije da nemože ispasti, a zatim se udari s nekoliko jačih udaraca. Za čvrsto vezivanje nije važna debljina eksera već dubina do koje prodire. Ako je ekser malen najprije se prikuca udaranjem vrhom čekića, a zatim udarnom površinom. Kod završnih udaraca treba paziti da se ne ošteti površina drveta (ili zida) te da se ekser ne zabije do kraja ako postoji mogućnost da ćemo ga morati vaditi. Kod tankih letvica, oblica ili dasaka dešava se često da ekseri raskole drvo. To se može spriječiti tako da se prethodno djelimično izbuši rupa pomoću svrdla, ili da se ekser prije upotrebe malo zatupi.

Kliješta Upotreba čekića (i eksera) dovodi do potrebe poznavanja i korištenja stolarskih kliješta, koja služe za vađenje eksera, ali i za êkić presijecanje meke žice, držanje, hvatanje i stezanje. Pogodna su kliješta kovana od alatnog čelika s drškama dugim 16 do 18 cm. Kliješta ne valja upotrebljavati za udaranje i zabijanje, niti valja po njima udarati. Prilikom vađenja eksera kliješta treba uhvatiti što bliže kraju drške, a ekser treba hvatati što 46


bliže rubu drveta, te u više mahova "principom poluge" izvlačiti ekser. U praksi ćemo osim stolarskih kliješta upotrebljavati kombinirana kliješta i papagaj kliješta.

Odvijač Za odvijanje i pritezanje vijaka čije glave imaju prorez u pravilu se služimo samo odvijačem, a odvijač u pravilu i ne služi ničem drugom. Oštrica odvijača mora tačno odgovarati prorezu na glavi vijka, po širini proreza, promjeru glave i dubini proreza. Zato postoje različiti odvijači, ili se možemo korostiti odvijačem s izmjenjivim vršcima. U svakom slučaju, najčešće će nam trebati odvijač s oštricom 6 do 8 mm širine, te električni odvijač s oštricom oko 3 mm. U osnovi razlikujemo dvije vrste vijaka: za drvo i za lim, no princip korištenja odvijača je isti.

Ručna bušilica Prilikom izrade taborskih objekata ustalila se praksa da sve spojeve spajamo ekserima različitog profila, a zaboravila se stara praksa spajanja pomoću drvenih klinova. U tome nam pomaže ručna buŠilica kojih ima različitih veličina. Kliješta

Ašovčić

Kod nas su najčešće u upotrebi dvije vrste ašovčića: -jednostavni ašovčić, dužine oko pola metra (s drškom) -sklopivi ašovčić, koji se koristi i kao motičica. Oba ova alata tipske su proizvodnje, te je dobro poznavati njihove osnovne dimenzije radi primjene u nedostatku drugog mjerila za dužinu. Ašovčić je obično opskrbljen i navlakom, koja čuva alat i omogućava njegovo nošenje o pasu. Ašovčić služi za kopanje zemlje prilikom uređenja šatora, a kad se dobro održava njegovi oštri rubovi omogučavaju i sječu busenja, korijenja i sl.

Ašovčić 47


PATENTI Patentom nazivamo sve ono što izviđači sami izmisle i naprave u prirodi a u cilju uljepšavanja bivaka i cilju olakšavanja samog boravka u prirodi. Na slikama su prikazani neki od taborskih patenata.

klupa sviječnjak

patent za obuću

kanta za smeće

za odlaganje posuđa

sunčev sat 48

za sušenje rublja


Krevet u šatoru Ni u kom slučaju ne dolazi uobzir da za vrijeme taborovanju spavaš na ležaju uređenom na zemlji. Na taborovanju je obavezan krevet! Sve više naših jedinica odlazi na taborovanje sa sklopivim (montažnim) krevetima, no možda ćeš ipak biti primoran da sam izradiš šumski krevet iz drvene građe. Crteži prikazuju nekoliko tipova logorskih kreveta koje možeš izraditi.

Vreća za spavanje od pokrivača Iz dva pokrivača (deke,ćebeta) možeš na brzu ruku sastaviti jednotavnu vreću za spavanje, Osim pokrivača, za tu improvizaciju potrebno ti je 8 - 12 igala sigurnica ("ziherica").

Postupak izrade: 1. Presavij prvi pokrivač na tri dijela, a zatim slobodni rub najgornjeg dijela spoji "zihericama" s donjim dijelom. 2. Donji kraj presavijenog pokrivača uvij prema gore, pa i to pričvrsti iglama sigurnicama. Tako pripremljeni prvi pokrivač položi na drugi pokrivač, na jednu njegovu polovicu.

49


UŽE Uže ima dugu istoriju i od samog početka vrlo dobro služi čovjeku. Uže je pomagalo čovjeku da ulovi razne životinje da vuče teret i da se snabdijeva hranom. I savremeni čovjek ima svakodnevnog posla sa užetom koje ni danas nije izgubilo svoju vrijednost. Uže najviše cijene i koriste ljudi koji imaju dodira sa prirodom, drvosjeće, izviđači, alpinisti, istraživači, i mornari nikud neidu bez užeta. Uže dužine 5 m i debljine 0,5 cm je jedan od najvažnijih dijelova izviđačke opreme i upotrebljava se u svim poslovima u taboru. Za pravilnu upotrebu užeta moramo poznavati njegove osobine i naučiti da vezujemo razne vrste čvorova. Kod svakog užeta razlikujemo kraj užeta i njegov glavni dio. ^vorovi su sastavljeni iz sljedećih elemenata: polupetlje, ukrštena užeta, ukrštene polupetlje, polučvorova i zamke. Izrazom čvor označavamo splet užeta ili sličnog gipkog tijela koji upotrebljavamo za međusobno povezivanje dva užeta, za skraćivanje užeta ili, pak za povezivanje ljudi ili privezivanje uz predmete. Dobar čvor ima tri osobine: može se brzo razvezati, drži čvrsto i bez poteškoća se moče razmrsiti. Međutim, nema mnogo čvorova koji tim uslovima u potpunosti udovoljavaju. Ali uprkos tome, pojedini čvorovi će nam dobro služiti ako ga samo upotrebimo u pravoj prilici i na pravom mjestu. U pogledu upotrebljivosti poznajemo četiri vrste čvorova i i to: čvorovi za vezanje, čvorovi za skraćivanje, čvrsti čvorovi i pomični čvorovi. Vezivanje čvorova je vrlo interesantna vještina. Pod prstima nastaju sve novi i novi spletovi i mi kod nekih čvorova primječujemo obilje istovjetnosti. To nas navodi da čvorove vezujemo iz čistog interesovanja i veselja, a ne samo zbog praktične potrebe i upotrebe. Treba upamtiti još nešto vremenom zaboravimo čvorove i u pamćenju nam ostaju samo oni najjednostavniji. To je razlog da s vremena na vrijeme umemo uže u ruke i obnovimo znanje u vezivanju čvorova. Da bi nam uže što duže potrajalo i ono se mora čuvati i njegovati kao i svaki drugi pionirski alat.

Njega užeta Najviše štete užetu nanosi vlaga. Mokro uže sušimo na vazduhu bilo napolju ili u zatvorenoj prostori. Uže se mora čuvati u prozračnoj i suhoj prostoriji.

Namotavanje užeta Planinarsko uže namotavamo tako da petlje ovijamo oko koljena i stopala. Uže za sušenje namotavamo tako dan petlje budu oko lakta i palca, a možemo da ga savijamo i oko ,za to, pripremljene daščice i sl. Kraća užad namotajemo petljama oko četiri raširena prsta lijeve ruke. Kada ostane još pola metra, onda ovij duge petlje pa kraj užeta provuci kroz jednu od njih. Uže nosi zakačeno za pas ili na prikladnom mjestu u rancu. Kada ga ustrebaš samo povuci kraj i žitavo uže će ti se razmotati.

50


ČVOROVI Ambulantni čvor Ambulantni čvorom je jednostavan i čvrsto drži, pa ga zato često upotrebljavamo za povezivanje dvaju užeta. Pošto je pljosnat i ne žulja, svugdje nam služi u prvoj pomoći (povezivanje sa trouglom maramom, uvezivanje slomljenog uda i sl.). Odatle i potiče njegovo pravo ime. Dobro ga pogledaj! Po dva i dva kraja užeta izađu napolje na istoj strani petlje, aoba kraća kraja nalaze se odozgo (ili odozdo). Ambulantni čvor dade se lijepo razvezati, pa i tada kad je star ili jako zategnut. Jednom ruko uhvati za kraće krajeve užeta, a drugom za duže, snažno potegni, pa će popustiti.

Morski čvor Osnova je polučvor. Napravićeš ga kao i ambulantni, samo s tom razlikom što krajeve užeta ne izvučeš, već ih ostaviš u obliku polupetlje. Ako potegneš za kraj užeta čvor se odriješi.

Ribarski čvor Krajeve užeta položi tako da leže uporedo, a zatim sa svakim krajem napravi polučvor tako da kroz njega prolazi drugo uže. Ribarski čvor upotrebljavamo za povezivanje glatke u užadi i glatkih kanapa (ribarskog kanapa, strune), gdje drugi čvorovi ne drže. Napravi ga i onda ako će privezano uže morati izdržati trenutno natezzanje (ako prekine uže kojim povezuješ čamac ili brod). Upotrebljava ju ga i za povezivanje užadi različite debljine, kao i ako uže duže vremena mora da bude u vodi. Ako želiš da ga razvežeš, onda prvo povuci za oba kraja užeta, a zatim razveži polučvorove.

51


Mrtvi čvor Možeš ga napraviti na više načina; uvijek sa užetom oko tijela. Prvi način. Ovi uže oko pasa i na lijevoj strani napravi desno ukršanu polupetlju. U nju odozdo utakni kraj užeta, ovij njime uže koje vodi do druge petlje, opet ga utakni u ukrštenu polupetlju, a zatim napravi još i sigurnosni čvor. Drugi način. Na desnoj strani napravi labavu zamku i u nju odozgo utakni kraj užeta, a zatim povuci za uže koje vodi do druga. Pri tome se zamka preobrne i nastane mrtvi čvor. Na treći način načiniš čvor sa pokretom desne ruke u kojoj držiš kraj užeta. Mrtvi čvor služi za navezivanje prvog i zadnjeg u navezu.

Čvor za skraćivanje U sredini užeta napravi dvije polupetlje tako da dobiješ trostruko uže. Na desnom užetu napravi desno ukrštenu polupetlju, natakni je na običnu polupetlju i polagano pritegni. Na lijevoj strani učini isto, ali ovaj put počni sa lijevo ukrštenom polupetljom, koju okreni nadole. Čvor drži čvrsto ako je uže stalno zategnuto. Dužinu užeta možeš da regulišeš: ako vučeš za krajnje petlje uže se skraćuje, a ako unutrašnje polupetlje potiskuješ naizvan, uže se produžuje. Potegneš li za srednje uže, odmah će se razvezati.

52


Viseća polica i ljuljaška. Viseća polica i ljuljaška se pravi tako što dasku treba vezati užetom kao što je prikazano na slici. Uže najprije tri puta obavij oko daske. Uže broj 2 provuci ispod užeta broj 1 i poslije toga povuci preko ruba daske. Odozgo ih završ mrtvim čvorovima, Isto tako ponoviti na donjem djelu daske. Viseća polica i ljuljaška

Ljestve od užeta Za ljestve su potrebne jake grane, prečnika 4 - 5 cm. i dužine oko 40 cm. Paliu treba privezati zamkama sa dva paralelna užeta. Zamke se prave na svakih 50 cm. i kroz njih se provlače grane. Prizemni dio ljestava se učvrsti za zabijene kolčeve, tako da se ljestve ne pomjeraju.

Ljestve od užeta

Tronožac za kotlić Da bi se napravio tronožac potrebne su tri jake grane. Na dvije od njih natakni dvije petlje od užeta, a između njih natakni treću granu kao što je prikazano na slici. Tu granu treba okretati tako da se petlje čvrsto zategnu. Grane se ravnomjerno rasporede u trokut i fiksiraju se na zemlji, a na vrh se prikači lanac sa kukom za koji se vješa kotlić.

Tronožac za kotlić 53


Paralelno vezivanje Upotrebljava se za povezivanje dvaju štapva koji leže paralelno. Ukrštenu polupetlju nekoliko puta zasuči oko njene osovine pa zatim položi između štapova ( a ). Drugi kraj čvrsto ovij oko štapova , a zatim ga udjeni kroz petlju i dobro povuci da se stegne. Oba kraja veži ambulantnim čvorom. Dva štapa će biti još bolje spojeni, ako ih na mjestima na kojim se spajaju zatešemo.

Paralelno vezivanje

Ukršteno vezivanje Upotrebljava se za povezivanje dva štapa koji su okomiti jedan na drugi. Kraj užeta na štap pričvrsti petlju sa polučvorom. Uže zatim omotaj kao što je prikazano na slici. Kada su krajevi čvrsto vezani, krajeve učeta veži ambulantnim čvorom. Štapovi će biti bolje vezani ako na mjestim spoja zatešu.

Dijagonalno vezivanje

Ukršteno vezivanje

Kraj užeta pričvrstiti petljom sa polučvorom.Mjesta gdje se štapovi ukrštaju obmotaj užetom, najprijevodoravno, a zatim okomito i na kraju kao kod ukrštenog vezivanja krajevu užta veži ambulantnim čvorom.

Dijagonalno vezivanje 54


Privezivanje udice Udice sa mušicama nije teško zavezati z silk, jer tu močemo upotrijebiti neki od brojnih kližućih čvorova, što je već objašnjeno ranije. Mađutim, ima dosta udica koje nemaju ušice nego samo zadebljanje na dužem kraku. Njih treba vezati kao što je nacrtano na slici. Najprije se uz gornji dio udice položi ukrštena polupetlja (a). Sa krajem silka udica se nekoliko puta čvrsto obmota, zajednno sa silkom koji leži uz nju ( b ), a zatim se glavnim djelom silka ( koji ide na štap ) zategne ( c ). Poslije toga se još jedamput čvor zategne tako što se oba kraja povlače, tako da se silk čvrsto stegne oko udice da ne može iskliuznuti preko zadebljanog dijela udice (d).

a

b

c

d

Privezivanje udice

Zatezanje užadi Kada su oba kraja užeta privezana, želimo zategnuti uže možemo posttupiti na način prikazan na slici. U ukreštenu polupetlju načinjenu na sredini užeta ubacimo štap i okrećemo ga tako da se oba djela petlje ovijaju jedan oko drugog. Kada dovoljno stegnuto kraj užeta privežemo za njega.

Zatezanje užadi 55


56


57


ORJENTACIJA Orijentisati se na zemljištu znači odrediti svoj položaj i pravce kretanja u odnosu na strane svijeta i zemljišne objekte. Dio zemljine površine, koji sa jednog mjesta možemo pogledom obuhvatiti, naziva se vidik, obzor ili prirodni horizont., a mjesto sa kojeg posmatramo naziva se stojište. Zemljišna tačka na nebeskom svodu tačno iznad našeg stojišta nazivamo zenit. Orijentacija na zemljištu može biti: geografska, taktička i topografska. Navodimo neke od primjera kako se možemo orijentisati u prirodi.

Orijentacija po kompasu. Na kompasu su označene glavne i sporedne strane svijeta. Postavi kompas u vodoravni položaj, pa ga oko okomite osi okreći sve dotle, dok se oznaka za sjever (S) ne poklopi s magnetnom iglom (obično obojena plavom bojom na vrhu). Raspodjela na pločici kompasa pokazuje smjerove svih ostalih strana svijeta.

Orijentacija po suncu. Sunce je svaki dan u godini u 6 sati ujutro na istoku, a u 12 sati na jugu, a u 18 sati na zapadu. Ako sunce izlazi ranije od 6 sati, onda je to nešto sjevernje od istoka, ali u 6 sati ipak dođe tačno na istok. Ako sunce izlazi neško kasnije od 6 sati - zimi, onda je to nešto južnije od istoka i u to vrijeme tačan istok na ovaj način ne možemo odrediti. Isto je i sa zalaskom sunca. U 9 sati sunce je tačno na jugoistoku, a u 15 sati tačno na jugozapadu. Dakako, u podne je tačno na jugu! Pažnja! Imaj na umu pomak satnice za tzv. ljetnog vremena.

Orijentacija pomoću sunca i sata. Pravac juga (a time i ostale strane svijeta) možemo sa sigurnošću odrediti za sunčana vremena, ukoliko nam je pri ruci tačan sat. Sat postavimo na dlan vodoravno i okrećemo u pravcu Sunca. U tom položaju raspolovi se ugao što ga mala kazaljka čini s brojkom 12. Linija koja raspolovljuje taj ugao, kad je produžimo, pokazuje smjer juga. Na obratnoj je strani, dakle sjever.

58


Po panjevima: godovi (prstenovi koji pokazuju godišnje naslage pri rastenju drveta) uži su na sjevernoj, a širi na južnoj strani panja. Po mahovini: na sjevernoj strani stabla su, u pravilu, jače obrasla mahovinom, nego na južnoj; za određivanje sjevera treba promatrati ne jedno, već više drveća. Po kori stabla: pored toga što je više obrasla mahovnom, kora na sjevernoj strani drveća je hrapavija i tmnija, često i puna raznih gljivica, dok je južna strana glatka i svjetlija. Po krošnjama: krošnje drveća su na južnoj strani obično bujnije nego na sjevernoj. Po vjerskim objektima: oltari katoličkih crkava najčešće su okrenuti prema zapadu, a oltari pravoslavnih crkava prema istoku; ulazi su na suprotnim stranama od oltara; kod džamija, minaret (toranj) obično se nalazi na jugu.

Po grobovima: kod krščanskih grobova, spomenik se obično nalazi na zapadnoj strani groba, a kod muslimanskih na jugozapadnoj strani.

59


Orijentacija po Sjevernjači. Za vedrih noći pravac sjevera lako se može odrediti po zvijezdi Sjevernjači (Polarnoj zvjezdi). Ova sjajna zvijezda uvijek se nalazi na sjeveru. Najlakše je pronalazimo uz pomoć zviježa Velikih kola (Velikog medvjeda). ovo zviježđe nije teško uočiti na nebeskom svodu, jer se sastoji od sedam jasnih zvijezda raspoređenih u obliku kola (četiri kotača i rudo). Kad se to zviježđe pronađe, tada njegove zadnje dvije zvjezde spojimo zemljišnim pravcem, kojega produžimo oko pet puta. U produženju ćemo naći Sjevernjaču. Sjevernjača se nalazi u zviježđu Malih kola (Maloga medvjeda) i najjasnija je njegov zvijezda.

60


TOPOGRAFIJA 61


Topografija je nauka koja proučava reljefni olik zemljišta i istih pomoću ustaljenih standardnih znaka. Topografija se bavi predstavljanjem zemljišta na karti.

RUČNA BUSOLA M-53 Ručna busola M-53 sastoji se iz tri osnovna dijela: osnove, tijela busole i poklopca. Osnova ima oblik kvadrata. Tri njene strane su zakošene. Na dvjema je kala koja služi zao koordinatomjer, a na trećoj je milimetarska podjela koja služi za mjerenje daljine. Na prednjem rubu ima ispust sa crticom-indexom za čitanje uglova u hiljaditim, a na crti na donjoj površini osnove, čitaju se uglovi izraženi u stepenima. Na samom ispustu je prorez za viziranje, a poprečna rupica služi za vezanje gajtana. Na donjoj strani osnove ugravirana je podjela u milimetrima. Ona služi kao ravnalo za mjerenje uglovnih rastojanja. Tijelo busole sastoji se iz gornjeg i donjeg dijela. Na gornjem dijelu je čunj na kome se magnetna igla slobodno okreće. Na vanjskom ukošenom rubu gornjeg dijela je ugaona vrijednost u hiljaditim. Ugaona vrijednost najmanjeg podioka je pedeset hiljaditih. Tijelo busole je sa gornje strane zatvoreno celuloidnim poklopcem. Donji dio tijela busole sastoji se od okrugle metalne ploče na kojoj se nalazi uglomjerna skala, sa pojelom u stepenima. Ta uglomjerna skala je u vezi sa uglomjernom skalom u hiljaditim. Na unutrašnjoj strani poklopca je ogledalo. Ono služi za kontroliranje položaja magnetne igle prilikom rada sa busolom. Linije na ogledalu služe za tačnije mjerenje po pravcu i visini. Prorezi sa skalama na bočnim stranama poklopca služe za mjerenje vertikalnih uglova. Kada se određuje sjever, busola se uzme u lijevu ruku, otvori se poklopac i postavi se pod uglom od 600 , u odnosu na osnovu busole. Nulti podiok uglomjerne skale, postavi se na crticu-index. Zatim se busola uzme u desnu ruku, digne u visinu očiju i okreče u mjestu, sve dok se magnetna igla ne poklopi sa crnom linijom na tijelu busole, a njen sjeverni krak sa oznakom sjever. Kontrolirajući pomoću ogledala da se magnetna igla ne pomjera preko nišana vertikalne linije na ogledalu i izreza na poklopcu, pogleda se naprijed i zapamti pravac prema nekom udaljenom objektu ili predmetu na zamljištu i taja pravac označava sjever.

Dijelovi busole M-53 1. osnova, 2. ispust, 3. prorez za viziranje, 4. tijelo busole (limb), 5 magnetna igla, 6. santimetarska podjela, 7. uglomjerna skala u hiljaditima, 8. ogledalo, 9. poklopac, 10. zarez za viziranje (nišan), 11. bravica poklopca, 12. prorezi (s obje strane poklopca) duž koji su nanijete skale za mjerenje mjesnih uglova, 13. gajtan za nošenje busole. 62


TOPOGRAFSKA KARTA Geografska karta je crtežom predstavljen dio zemljine površine. Prilikom kretanja u prirodi izviđači se služe kartama na kojima su predstavljeni mali dijelovi zemljišta, nali u velikom razmjeru. To su topografske karte.

RAZMJER KARTE Dijelovi zemljišne površine prikazani su na karti u odgovarajućem smanjenju, a razmjer, označen na samoj karti, pokazuje koliko je kart manja od prirodne veličine zemljišta koje je na karti prikazano. Razmjer je dakle, odnos između udaljenosti na karti i odgovarajućih udaljenosti u prirodi. Ako je karta razmjera 1:50.000, to znači da 1 cm na karti predstavlja 500 m na zemljištu. Najčešći razmjeri topografskih karata su: 1:200.000 (generalne karte), 1:100.000, 1:50.000 i 1:25.000 (specijalne karte).

RELJEF ZEMLJIŠTA Osnovi i najvažniji sadržaj svake topografske karte je reljef. Kada se karta čita najprije treba stvoriti opštu predtavu o reljefu i zemljišnim objektima, pa tek potom se upoznati sa pojedinim oblicima zemljišta i objekata. 63


Postoje razne metode prikazivanja reljefa: - perspektivni, - prostorne ili platične (crtice ili šrafe, sjenke, slojevi), - geometrijski (kote i izohipse), - kombinacija raznih metoda.

ORIJENTIRANJE KARTE Da bismo se kartom mogli poslužiti, treba da je pravilno orijentiramo - tj. da je u vodoravnom položaju postavimo tako da se svi pravci na karti podudaraju s onima u prirodi. Kartu možemo orijentirati na dva načina:

1. Pomoću kompasa. Na svakoj karti gornji rub odgovara sjeveru u prirodi, što znaži da ljevi i desni rub karte odgovaraju smjeru sjever - jug. Kartu postavimo vodoravno (najbolje na tvrdu podlogu), a na kartu stavimo kompas - tako da se linija sjever-jug na podjeljenju kompasa poklapa s lijevim ili desnim okomitim rubom karte. Tada kartu zajedno s kompasom lagano okrećemo, sve dok plavi krak magnetske igle ne pokrije oznaku sjever (N) na kompasu. Sada je karta okrenuta u pravi položaj.

2. Pomoću objekata na terenu. Na taj način orijentiramo kartu onda, kad nemamo kompasa. Kad nam je poznato stajalište, tj. kad smo tačku na terenu na kojoj stojimo pronašli na karti, postavimo kartu u vodoravni položj. Tada promotrimo teren oko sebe i pronađemo nekoliko upadljivih orijentira (npr. zvonik, usamljeno drvo, most). Zatim te orijentire potražimo na karti. Kartu okrećemo sve dok je ne dovedemo u položaj kada se pravdi okolnih predmeta poklapaju s njhovim pravcima na karti.

KOTE Kote su apsolutne visine tačaka, upisane u vidu brojeva i odnose se na određena mjesta topografske karte. Upisane na karti kote predstavljajuvisinsku osnovu reljefa predstavljenog nekim drugim metodom. One dalje ističu u visinskom pogledu važna mjesta ili pokazuju dimenzije pojedinih manjih oblika koji se ističu dobrom preglednošću nad okolinom ili predstavljaju neku prepreku. Na topografskim kartama se kote pišu u cijelim metrima.

IZOHIPSE Izohipse (horizontale) su linije na karti koje vezuju sve tačke istih apsolutnih visina. Na koji način pomoću njih predstavljamo zemljište? Zamislimo da smo jedno uzvišenje presjekli nizom horizontalnih ravni međusobno jednako udaljenih. linije presjeka svake ravni i uzvišenja jesu izohipse. Sve te izohipse iscrtane na jednu ravan onako kako ih vidimo posmatrajući ih odozgo predstavljaće to uzvišenje izraženo izohipsama. Uočimo međusobni odnos horizontala. Vidimo da su one na jednom mjestu bliže jedna drugoj, više razmaknute. I to da strmijoj strani uzvišenja odgovaraju gušće horizontale, dok drugoj, blažoj, stani toga uzvišenja odgovaraju razmaknutije horizontale. Dakle dolazimo do zaključka da je kod čitanja karata vrlo važnio obratiti pažnju na gustinu horizontala jer po razmaku cijenimo nagib zemljišta. Ako bismo linije koje nastaju presjekom ravni i kose posmatrali odozgo i pokušali da ih 64


nacrtamo na listu papira, dobili bismo, npr. ovakvu sliku. - da su padine kose znatno strmije od nagiba gornje ivica grebena kose, jer su horizontale na padinama bliže jedna drugoj i - da nagib gornje ivice kose nije podjednak, nego u svom spuštanju prema ravnici ima strmine i blaži dijelove.

Na topografskim kartama izohipse su predstavljene braon (sepia) bojom. Apsolutna ili nadmorska visina je visina iznad usvojene nulte površine - površine mora do neke tačke na zemljinoj površini. Početna - nulta površina, od koje se izohipse računaju, približno se poklapa sa srednjim nivoom mora (kod nas sa nivoom Jadranskog mora). Relativna visina je razlika apsolutnih visina dviju tačaka. Ekvidistancija je vertikalno rastojanje između dvije susjedne izohipse. Na svim kartama, obično ispod podataka o razmjeri karte iskazuje se i evidistancija u metrima. Na karti razmjera 1:50.000 ekvidistancija je 20 m. Izohipse koje odgovarajurazmjeru karte nazivaju se osnovne.

Obično svaka peta (na drugimrazmjerama može biti i deseta) izohipsa je deblja - radi lakšeg čitanja reljefa - i zove se glavna.

Osim ovih postoje i pomoćne izohipse. One odgovaraju polovini ekvidistancije (označene tankim isprekidanim linijama) ili četvrtine ekvidistancije (prikazane tačkastim linijama).

65


OCJENJIVANJE I ODMJERAVANJE Određivanje visine objekta Visinu drveta, crkvenog tornja ili nekog drugog objekta lako možeš izmjeriti na slijedeći način. Od predmeta čiju visinu želimo izmjeriti krenemo u ravnoj liniji, recimo 20 metara daleko, i na tom mjestu zabodemo u zemlju motku sve dotle dok ležeći na zemlji ne vidimo u jednoj liniji vrh palice i drveta, tornja i sl. Kad je to urađeno, izmjerimo udaljenost od mjesta na kojem smo ležali do drveta (tornja i sl.). Dobivena brojka podijeli se s rastojanjem između štapa i mjesta s kojeg smo vizirali. Rezultat daje visinu predmeta.

Određivanje širine rijeke Odredi na suprotnoj obali neki jasno vidljivi predmet koji se nalazi pored same vode. Stani tačno nasuprot toga predmeta i zabilježi tačku svog stajanja (A), položivši na zemlju kamen. Zatim idi niz obalu po liniji koja je okomita na pravac između predmeta na drugoj obali i kamena. Izbroj 30 koraka, zabodi u zemlju štap (tačka B) i pođi u istom pravcu još isto toliko koraka, da bi označio tačku C. Označi tačku C na zemlji i pođi od nje okrenut leđima rijeci, brojeći korake i pogledavajuĆi na naznačeni predmet na drugoj obali. Zaustavi se (D) kada ti bude izgledalo da je štap na obali u istoj liniji s predmetom na drugoj obali. Udaljenost C-D odgovara širini rijeke. Širina rijeke može se odrediti i bez udaljavanja od obale. Treba ići niz obalu sve dotle, dok se između pravca kretanja i zamišljene linije ne uoči kut od 45 . U tom se slučaju dobiva istokračni trokut i zato će udaljenost A-B biti ravna širini rijeke.

66


SIGNALIZACIJA 67


Signalizacija je prenos poruka na daljinu. Postoji više načina prenosa poruka (signalizacije) i to: semafor, morze, zorna signalizacija i signalizacija rukama.

SEMAFOR Još od 1803. postoji "zastavna abeceda" zvana semafor. Godine 1933. čak je međunarodno kodificirana, postavši tako opšte priznatim načinom optičkog signaliziranja na kraćim udaljenostima. uzpomoć dalekozora, u dobrim uslovima vidljivosti, sporazumijevanje semaforom moguće je i ana udaljenosi od tri kilometra. Svako slovo, broj ili određeni znak upozorenja u ovoj vrsti signalizacije daje se strogo određenim položajem zastavica i tijela, pa prilikom učenja naročitu pažnju treba obratiti upravo na to da se ruke sa zastavicama postavljaju u propisane položaje. Učeći semafor moramo biti svjesni da se semafor ne može naučiti odjednom i sa lakoćom. Potrebno je strpljenje i dugotrajna vježba pa u tom slučaju uspjeh sigurno neće izostati. Slova se daju jedno sa drugim odmjereno i odsječno, a u intervalima između riječi staje se u osnovni stav. Za zapetu je znak dva "a", a za tačku 3 "a". Ovi se znaci daju brže no ostali. Pri primanju kad se ne razumije koja riječ daje se znak 2 puta "v" i na taj znak stanica koja daje mora posljednju riječ ili rečenicu koju je dala ponoviti. Pri davanju brojeva, da se najprije slovo "b" a zatim slova koja označuju pojedine cifre, na primjer broj 130 daje se : "b" "a" "v" "i" = 130. Znak da je govor završen opiše se desnom rukom iznad glave osmicom. Otpremnu stanicu sačinjavaju dva izviđača, prvi sa zastavicama koji signališe i koji je okrenut licem prema prijemnoj stanici, i drugi koji sjedi sa hartijom i olovkom na 3-4 koraka sa poludesne ili polulijeve strane i okrenut licem prema prvom izviđaču i čita ili govori riječ po riječ onome koji signališe šta treba signalisati prijemnoj stanici. I u prijemnoj stanici su dva izviđača, jedan koji stoji i prima vijesti i otprema stanice i govori riječ po riječ koju prima, a drugi koji sjedi malo u strani ispred njega i okrenut mu licem i bilježi. M A

B

N

C P

D

E

R

S

F T

G

O

H

U

I Z

MIJENJA MJESTO

J

K

V

L 68

SVRŠETAK RIJEÎ


MORZE Za prenošenje poruka Morzeovim znakovima može se koristiti signalizacija zastavnicama, zvukom i svjetlom. Signalizacija zastavicama Morzeovi znaci se signališu zastavicama tako da "tačku" predstavlja jedna podignuta zastavica , a "crticu' obje.

Zvučna signalizacija Zvučna signalizacija je vrlo pogodna i može se dobro uvježbati. Koristi se jaka zviždaljka s jednim ili dva tona, jedan služi kao signal tačke, a drugi kao signal crte, dok se sa običnom zviždaljkom primjenjuju dugi i kratki signali. Pauze između znakova u istom slovu imaju trajanje "tačke" (kratko), a pauze između riječi traju kao signal "crte" (dugo). Međutim, za zvučnu signalizaciju, dok se sunčate na kamenitoj plaži, mogu da posluže i dva kamena oblutka.

Signalizacija svjetlom Za igre u predvečerje, na livaci i šumi veoma je zanimljivo koristiti svjetlosnu signalizaciju. Potrebno je imati baterijsku lampu koja ima sočiva u boji. Kod signaizacije svjetlom "tačka" se daje bijelo.

69


SIGNALI RUKAMA Ovim znacima za signalizaciju izviđači se dogovaraju na malim udaljenostima. osim znakova prikazanih na crtežu, mogu se dogovorom usvojit ii koristiti i drugi. Signaliziranju svakog znaka prethodi znak "pažnja", dok onaj kome je znak namijenjen odgovara "vidim - razumijem" (odnosno "ponovi, nisam razumio").

Značenje pojedinih znakova rukama. 1. Pažnja; 2. Vidim - razumijem; 3. Ponovi, nisam razumio! 4. Zbor - k meni! 5. Produži kretanje! 6. Trčećim korakom! 7. Prepreka ispred nas. 8. Desno, lijevo, naprijed, natrag. 9. Put je slobodan! 10. povećaj razmak! 11. Smanji razmak! 12. Na svoja mjesta!

70


ZORNA SIGNALIZACIJA ZORNA sigmalizacija ili ABC signalizacija je način za prenošenje vijesti. Signali za pojedina slova temelje se na sličnosti položaja tijela, ruku i zastavica s velikim štampanim slovima. Na slici to je dobro vidljivo. Znakovi su jednostavni i lagano se pamte. Brzina predaje signala je veća od morzea zastavicama.

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

Z 71


ZNAK OPASNOSTI U šumi, u planini, u kraškoj divljini, na obalama rijeka, jezera i morai drugdje u prirodi ima mjesta na kojima pješaku prijeti opasnost! Ponekad je potrebno da one koji će kasnije doći na opasno mjesto, vidljivim znakom upozoriš da se moraju čuvati! Osim uobičajenih izviđačkih putnih znakova (koje ostali izletnici ne znaju "čitati"), na kritičnom mjestu - na primjer, na rubu ponora, na dijelu puta gdje prijeti opasnost kamenih odrona, uz izvor koji je zagađen - možeš postaviti i veliki znak koji u svijetu planinara i istraživača ima značenje "opsasnost". Taj jednostavni znak "X" možeš sastaviti od ravnih grana ili kamenja. poželjno je da znak bude što veći.

POZIV U POMOĆ U slučaju nezgode, nesreće ili opasnosti koja ga snađe u planinama, dubokim šumama ili ma gdje u prirodi, izviđač može odgovarajućim signalima zvati u pomoć. Međunarodni zov za pomoć u planinama (usvojen od planinskih organizacija širomsvijeta) Sastoji se u davanju bilo kakvih znakova šest put u minuti. Znakovi mogu biti zvučni (vikanjem, zviždaljkom, zviđdanjem na prste, udaranjem o drvo, pucanjem iz vatrenog oružja) ili vidni (noću vatrom il ibaterijskom svjetiljkom, a danju dimom, ogledalom koje odbija sunčane zrake i sl.) Poslije jedne serije od šest signala treba da uslijedi stanka od jedne minute, a zatim se poziv ponavlja. Poziv treba davati uvijek s istog mjesta i treba ga ustrajano ponavljati, makar i satima - sve do odziva. Odgovor se sastoji u davanju bilo kakvih znakova tri puta u minuti, sa po jednom minutom stanke. Pimivši odgovor, unesrećeni nastavlj adavanjem jednog znaka svak eminute - kako bi se po tome orijentirao onaj koji dolazi u pomoć. SOS - međunarodni signali za traženje pomoći (usvojen je radi potreba u pomorskom prometu, ali se i posljednjih decenija upotrebljava ina kopnu i u zraku) Signal se daje Morzeovim znakovima, zvučnim il ividnim putem: tri kratka, tri duga, tri kratka signala (...---...). Sastavljen od tri slova Morzeove abecede (s.o.s.), signal se predaje kao jedan znak tj. bez stanke između slova.

Tri stuba dima Iz tri vatre koje istovremeno gore u međusobnom malom razmaku, u istoj ravnini, stariji je znak za zov u pomoć u slučaju nevolje u planinama i pustinjama. Dim se izaziva bacanjem svježe trave i lišća na vatru, odnosno loženjem svježih grana. Znakovi za pomoć ne smiju se zloupotrebljavati! Treba ih davati samo u slučaju stvarne nužde! Svatko tko začuje ili ugleda signale za zov u pomoć, dužan je odmah odgovoriti i pohitati u pomoć, odnosno obavjestiti onoga koji je u stanju da pomogne! 72


VJEŠTARSTVA 73


VJEŠTARSTVA Vještarstvo je manja, zaokružena cjelina određenih znanja, vještina, izvršenih zadataka itd. Program za svaku tu cjelinu sadrži minimum zahtjeva, neophodnih za bavljenje određenom aktivnošću ili za izvršavanje određenih zadataka. Ispunjavanjem tih zahtjeva ne samo što se dječak i djevojčica, mladić i djevojka, stiču znanja i vještine, korisne i potrebne u svakodnevnom životu i radu, već sebi pomažu da otkriju svoje sklonosti i sposobnosti. Savladavanje programa vještarstava predstavlja dio stalne aktivnosti svakog izviđača i planinke i svake izviđačke jedinice, prije svega voda.

IZLETNIK Da bi osvojio vještarstvo izletnik, izviđač: 1. Mora da učestvuje na najmanje 15 jednodnevnih i 5 višednevnih izleta, među koje bar dva sapješačenjem od 20 kilometara. Sa nekoliko izleta mora imati uspomene, kao što su: fotografije ili razglednice, skicu puta ili izletišta, zbirku žigova iz planinarskih domova ilipošte, dnevnik izleta ili slično; 2. Mora poznavati više izletišta u okolini mjesta u kome živi i znati put do njih; 3. Mora dokazati da je vješt u organizovanju i vođenju izleta, na taj način što će izraditi program, izvršiti sve potrebne pripreme i voditi najmanje 5 izleta sa više učesnika. Za svoj vod, poželjno je da pripremi i neki četni izlet; 4. Mora znati pravila higijene na izletu (oblačenje i obuća, hodanje i odmori, prehrana i uzimanje vode itd.), strogo ih se pridržavati i upućivati svoje prijatelje iz voda u ta pravila; 5. Treba da ima sopstvenu opremu za izlete za razne vremenske uvjete (kiša, snijeg, vjetar, vrućina), i za različite terene (meki i kameniti, ravničarski i brdoviti odnosno planinski). Ako poslije osvajanja ovog vještarstva prođu tri uzastopna mjeseca, a da nije bio bar na dva izleta, izviđač gubi pravo na nošenje ovog vještarstva,odnosno mora ga ponovo osvajati. 6. Sarađivati sa planinarskim savezom ili nekom drugom sličnom organizacijom radi boljeg upoznavanja izletničkih mogučnosti u okolici te ostvarivati zajedničke akcije i susrete.

KONAČAR Za osvajanje ovog vještarstva izviđač mora da ispunjava ove uslove:

1. Da je proveo ukupno najmanje 30 dana na taboru; 2. Da je bar na dva tabora aktivno učestvovao u podizanju i uređivanju tabora; 3. Da zna da izradi plan zadataka konačarske grupe; 4. Da je bio član konačarske grupe koja je prije polaska na taborište uspješno obavila pripreme za tabor i to: - izvršila blagovremeno izbor terena, izradila skicu i opis terena, kao i situacionu skicu sa podacima o mjestima za snabdijevanje namirnicama i vodom, zdravstvenim ustanovama, pošti, policijskoj stanici i saobraćajnim stanicama, - otpremila opremu na taborište, s kojim ciljem, koliko vremena i kakve opreme je potrebno za neki tabor; 74


5. Da je bio član konačarske grupe koja je po dolasku na taborište uspješno obavila zadatke - preuzela opremu na taborištu; - odredila mjesta za taborske objekte: za šatore, kuhinju, ekonomat, umivaonicu, latrinu, vatrište, igralište, jarbol i sl. u skladu s dobrim poznavanjem pravila higijene tabora; - podigla privremene prihvatne objekte: nekoliko šatora, privremenu kuhinju, ekonomat i latrinu, uredila izvor; - nabavila za jedinicu koja dolazi na tabor: slamu, građu i namirnice za prva dva-tri dana; - pripremila prvi obrok za učesnike tabora koji stiču.

KURIR Ovo vještarstvo je namijenjeno izviđačima mlađeg uzrasta od 11-15 godina, a sve uvjete potrebno je ispuniti u roku od osam mjesedci. Uvjeti su slijedeći: 1.ŠUTNJA: u toku 12 dnevnih sati (ne noću) ne smijemo progovoriti niti rijeć; 2.GLADOVANJE: u toku 12 dnevnih sati ne smije ništa jesti niti piti osim vode; 3.SAMOVANJE: u toku 12 dnevnih sati mora boraviti sam na mjestu udaljenom 1-4 km od logora, mora se kriti od ljudi, urediti ležaj u prirodi ili izvesti druge slične zadatke; 4. PJEŠAÊNJE: u toku jednog dana treba pjeŠKe preći 15 km noseći pri tom u ruksaku teret najmanje od 6kg (opremu ili drugo); 5. PRENOŠENJE PORUKE: krećući se “izviđačkim hodom” (20 m hoda, 20 m trkom) treba da u vremenu od 7-8 min. prenijeti poruku od 20 riječi po smislu (dakle ne doslovno); 6. SKRIVANJE PORUKE: poruku napisanu na papiriću (dimenzije 5x7 cm) treba kod sebe tako sakriti da je u roku od dvije minute ne može pronaći drugi izviđač (sudac); 7. NAPOMENE: Izviđač za vrijeme skrivanja poruke može na sebi imati: rublje, hlače (ili suknju), košulju, maramu, čarape, cipele vindjaknu ili kabanicu. Uvjeti se savladavaju jedan po jedan, a ne istovremeno. Ukoliko se za osam mjeseci ne ispune svi uvjeti, savladavane vještarstva treba početi ispočetka.

OSMATRA^ Za osvajanje ovog vještarstva izviđač mora da riješi slijedeće praktične zadatke i da savlada slijedeća znanja i vještine: 1. Da se na različitim terenima neopaženo približi određenom objektu, koristeći razna sredstva i načine maskiranja i prikradanja; 2. Da je vješt u pretraživanju određenog terena (šumice, doline, potoka, ijela naselja i sl.); 3. Da je vješt u ocjenjivanju daljine, visine, broja (predmeta, ljudi); 4. Da poznaje tragove: vozila (kola, bicikala, motocikala, automobila, kamiona i sl.), ljudi (muškaraca, žena, djeteta), životinja (konja, goveda, drugih domaćih životinja i nekoliko životinja u slobodnoj prirodi svoga kraja), te da zna da te tragove brzo skicira; 5. Da vješt u izradi skice pređenog puta i terena sa određene stajne tačke, da zna da se služi fotograskim aparatom; 6. Da je sposoban da vjerodostojno obavijesti o izgledu osmatranog terena, ljudi i događaja koji se desio; 7. D a poslije 6 sati može da doslovno prenese nezapisanu vijest od 10 riječi. 75


PIONIR Da bi stekao ovo vještarsvo, izviđač mora da ispuni dvije grupe uslova.

Uslovi znanja su: 1. Da dobro poznaje osnovni pionirski alat (sjekiru, običnu i šumsku testeru, burgiju, čekić, kliješta, ašov, lopatu, pijuk i sl.) kako se alat upotrebljava, održava i čuva (čišćenje, podmazivanje, oštrenje, uskladištenje) i kako se nosi; 2. Da zna primjenu konopca u pionirstvu, kako se održava, nosi i čuva, da zna najmanje 12 važnijih čvorova i kada se upotrebljavaju, da zna kvadratno, poprečno i dijagonalno vezivanje i njihovu primjenu; 3. Da poznaje rane vrste šatora, kako se podižu, sklapaju i čuvaju (pri upotrebi i uskladištu, impregniranje), kako se najbolje koriste u raznim prilikama (iskorištenje prostora, terenske i vremenske prilike);

Uslovi vještine su: 1. Da sjekirom obori stablo prečnika najmanje 15 cm (samo obilježeno, uz dozvolu šumara) i da isteše gredu dugu 2 m, a široku 10 cm; 2. Da izradi ili podigne najmanje pet objekata na taboru i obavezno kolibu od materijala na terenu, kao i jedan most i to sam ili zajedno sa drugim izviđačima (zavisno od vrste objekta); 3. Da je nacrtao skice raznih taborskih objekata koje je sam podigao ili vidio podignute i da te crteže koristi prilikom podizanja istih ili sličnih objekata.

SIGNALIST Da bi osvojio ovo vještarsvo, izviđač mora: 1. Da daje i prima vijest morzeom (25 slovnih znakova u minutu) i semaforom (40 znakova u minutu), i to Morzeovim znacima na više načina (zastavice, pištaljka, lampa, ogledalo, taster i sl.); 2. Da zna da izabere mjesto za signalnu prijemnu i predajnu stanicu, kao i boju zastavica, s obzirom na okolinu; 3. Da zna da sastavi vijest u telegrafskom stilu, kao i nekoliko načina šifrovanja pisama; 4. Da poučava i uvježbava svoje prijatelej u signalizaciji; Ako nebi mogao više održati potrebnu brzinu u signalisanju ili ne bi praktično radio sa svojim prijateljima izviđaču se može uskratiti pravo nošenja oznake vještarstva signaliste.

TOPOGRAF Sticanje ovog vještarstva zahtijeva od izviđača: 1. Da zna šta je topografija, čemu služi i kako se koristi, da poznaje glavne geografske projekcije, da zna razliku između karte, plana, krokija i skice; 2. Da poznaje i zna da se služi instrumentima i pomoćnim sredstvima, kao što su: busola (kompas), krivinomjer (kurvinometar), gledača, uglomjer, stočić za krokiranje itd; 3. Da se može orijentisati (i orijentisati kartu) bez busole u prirodi i i naselju, i to na razne načine; 76


4. Da zna da dobro čita kartu specijalku svih razmjera (topografski znaci, razmjer i razmjernik, izohipse i ekvidistincije i dr); 5. Da na karti razmjera 1:25000 brzo nađe stajnu tačku; 6. Da na izradi 10 krokija različitih veličina zemljišta i u raznim tehnikama, po tri skice i itinerera; 7. Da se kreće na nepoznatom terenu po karti na osnovu zadatka (azimut), kao i da je učestvovao u najmanje tri orijentaciona takmičenja; 8. Da obavlja zadatke topografije prema potrebama svoje jedinice (kroki mjesta za taborište, plan za orijentaciono takmičenje i sl.); 9. Da održava vezu sa nastavnikom geografije , geometrije i sl. radi upotpunjavanja i usavršavanja svog znanja topografije.

MUZIČAR Za sticanje vještarstva muzičar neophodno je da izviđač zna svirati na nekom muzičkom instrumentu. Potrebno je da kandidat sudjeluje u radu svoje jedinice primjenjujućI svoje muzičko znanje. Osim toga potrebno je da: 1. Poznaje osnovne elemente istorije muzike, te muzičke grane, vrste instrumenata, vrste muzičkih djela i sl. 2. Poznaje notni sistem i može svirati nepoznatu melodiju nakon kraćih uvježbavanja iz nota. 3. Prati pojedina zbivanja iz muzičkog života u svijetu i kod nas te organizira posjetu na neki muzički događaj. 4. U svom repertoaru ima razne vrste kompozicija, iz raznih oblasti muzike, te pomaže članovima u uvježbavanju izviđačkih i drugih melodija.

NOVINAR Da bi stekao ovo vještarstvo, izviđač mora: 1. da piše književnim jezikom, poštujući gramatička i pravopisna pravila, PRESS 2. da poznaje razne oblike novinarskog izražavanja (vijest, izvještaj, bilješka, komentar, prikaz, reportaža, intervju itd.) 3. da ima najmanje tri oblika novinarskog izražavanja. 4. da svoje napise sam prepisuje pisaćim strojem, 5. da redovno čita izviđačku štampu i prati dnevnu štampu, da ukaže na zanimljive napise i obrazloži iste. 6. da je posjetio redakciju neke novinske kuće, 7. da je aktivan u uređivanju izviđačkih novina.

ZABAVLJAČ Ovo vještarstvo je vrlo privlačno za mnoge članove, jer ne traži velika teoretska predznanja, već prvenstveno vještinu, snalažljivost, duhovitost, maštovitost i sl. Za sticanje ovog vještarstva potrebno je: 1. na najmanje 5 priredbi različite vrste nastupiti s raznim tačkama kao solist 77


ili s još ponekim partnerom, i to s tematikom koja odgovara nazivu vještarstva, zabavljanjem stvarati veselu atmosferu, 2. biti posebno vješt bar u jednoj zabavljačkoj disciplini po izboru kao npr. u skečevima, parodiji, imitatorstvu, mađioničarstvu i sl. te pokazati u samostalnom nastupu na logorskoj vatri ili priredbi, 3. izraditi zbirku duhovitih skečeva, gegova, pjesmica, viceva i sl. 4. uspješno sudjelovati na zabavnom kvizu u izvođenju različitih vještina, ili organizovati, odnosno voditi takve kvizove, 5. aktivno sudjelovati u organizovanju kulturno-zabavnog života svoje jedinice.

KOŠARKAŠ Za osvajanje ovog vještarstva izviđač - planinka mora: 1. da dobro poznaje pravila košarkaške igre, oblik, veličinu, oznake i opremu igrališta, veličinu i težinu lopte za košarku, ulogu svakog igrača u timu i opremu igrača, 2. da je savladao osnovu tehnike košarke, načine vođenja lopte, igru sa loptom, načine šuta na koš, 3. poznavati osnovu taktike igre, organizovanje napada i odbrane, da poznaje najosnovnije sisteme igre, 4. da zna kako se sprovodi uvježbavanje početnika, a kako trening naprednijih igrača, 5. da duže vrijeme igra u nekom košarkaškom klubu (školskom, izviđačkom, sportskom).

NOGOMETAŠ Da bi osvojio ovo vještarstvo izviđač - planinka mora: 1. da dobro poznaje pravila nogometne igre, oblik, veličinu, oznake i opremu igrališta, veličinu i težinu lopte za nogomet, ulogu svakog igrača u timu (momčad) i opremu igrača, 2. da je savladao osnovu tehnike nogometa, razne načine udaranja lopte, vođenje lopte, igru sa loptom, 3. kada dobro savlada tehniku nogometa, da nauči i osnove taktike igre, kao: poznavanje, otkrivanje, napadanje, dribling, oblike skupne igre, da zna najpoznatije sisteme igre, 4. da zna kako se sprovodi uvježbavanje početnika, a kako trening naprednijih igrača, 5. da duže vremena igra u nekom nogometnom timu (školskom, izviđačkom, klupskom).

PLIVAČ Izviđač koji želi da osvoji ovo vještarstvo mora da dokaže da je potpuno savladao tehniku kreanja u vodi, te da ispuni sljedeće uslove: 1. da prepliva 300 metara bilo kojim načinom, od čega na leđima najmanje 50 metara, 2. da plivajući prenese 50 metara svoj ranac, a da ga ne ovlaži, 3. da se u vodi dubljoj od njegove visine svuče i obuče, 4. da skače u vodu (startni skok, skok na noge, i na glavu), 78


5. da skokom zaroni u dubinu od 2 metra i sa dna iznese predmet veličine pesnice, 6. da roni u dužini od najmanje 8 metara, 7. da zna kako se sprovodi osnovna obuka neplivača, 8. da zna osnovna pravila plivačkog takmičenja (dužina staza, stilovi, start) i da je sam učestvovao na 2-3 plivačka takmičenja.

ODBOJKAŠ Da bi osvojio ovo vještarstvo, izviđač lili planinka mora: 1. da dobro poznaje pravila odbojke, oblik, veličinu i opremu igrališta, veličinu i težinu lopte za odbojku, ulogu svakog igrača u timu, opremu igrača odbojke, 2. da je savladao osnovu tehnike odbojke, serviranje na više načina, odbijanje i dodavanje lopte, blokiranje i smečevanje, vađenje lopte iz mreže, 3. da poznaje osnovu taktike igre i sistema odbojke, 4. da zna način uvježbavanje početnika i naprednijih igrača, 5. da duže vrijeme igra u nekom timu odbojke, 6. da usvakoj prilici podučava svoje prijatelje u jedinici u igranju odbojke,

VJEŠTINE ZA POLETARCE I PČELICE - Neke vještine savlađuju se na sastancima jata. - Jedan broj vještina priprema se kod kuće. - Određene vještine osvajaju se na izletima i taborovanjima. - Određen broj vještina osvaja se u tri etape. - Za neke vještine možeš raditi sam ili u manjoj grupi Da bi osvojio neku vještinu moraš naporno i savjesno raditi, kako bi ih sa ponosom nosio. Sa radom možeš početi čim se priključiš jatu. Vještine obuhvataju široku lepezu zanimanja, vještina i interesovanja. Odaberi ono što te najviše zanima, nešto što ti se posebno dopalo prilikom osvajanja glavnih nagrada.

LJUBITELJ ŽIVOTINJA Odaberi TRI od sljedećih alternativa 1. Posjetiti zoološki vrt ili park sa divljim životinjama i saznati nešto o navikama ishrane i prirodnim prebivalištgima nekih životinja i stvorenja koje ste vidjeli. 2. Brinuti se o nekom kućnom ljubimcu. Naročito kako ga pravilno hraniti, kako prepoznati, spriječiti i liječiti obične bolesti. 3. Pomoći u brizi oko domaćih životinja na farmi, naučiti kako je pravilno hraniti i kako se brinuti o njoj. Naučiti kako prepoznati obične bolesti i saznati kakvu specijalnu njegu treba pružiti prije i poslije rođenja životinje. 4. Tokom dvije nedjelje voditi evidenciju uz pomoć slika, skica, fotografija ili magnetofonskih traka o životu ptica, životinja ili insekata iz ličnog ili mjesnog parka. 79


5. Znati imena šest različitih slatkovodnih, morskih ili tropskih riba i koju vrstu hrane jedu. 6. Učlaniti se u neko društvo za zaštitu životinja, ptica i divljeg svijeta. Učestvovati u jednoj od njegovih aktivnosti ili doprinijeti unapređivanju bilo kog predloženog plana. 7. Napraviti poster, kolaž ili crtež o opasnostima u prirodi koje prijete divljem svijetu i o tome razgovarati sa ispitivačem.

UMJETNIK 1. Znati koje su osnovne boje i pokazati kako se njihovim miješanjem dobiju druge boje. 2. Izabrati tri aktivnosti sa spiska koji slijedi. Jedna od ovih aktivnosti se mora izvesti u prisustvu ispitivača: a) Nacrtati grafitnom ili hemijskom olovkom, četkicom ili pinkalom originalnu ilustraciju bilo kojeg zamišljenog događaja, lika ili prizora. b) Nacrtati i napraviti čestitku c) Napraviti poster koji reklamira poletarce (pčelice) ili jedan događaj vezan za poletarce. d) Napraviti dizajn i odštampati ga na papiru ili tkanini koristeći npr. krompir ili linorez. e) Dizajnirati i napraviti korice za knjigu. f) Nacrtati ili naslikati sliku prema modelu g) Ispuniti bilo koji drugi pogodan zadatak uz saglasnost ispitivača.

ASTRONOM 1. Napraviti model ili nacrtati dijagram Solarnog sistema. 2. Objasniti razliku između zvijezde i planete. 3. Identifikovati i pronaći polarnu svijezdu i još najmanje tgri konstelacije. 4. Pronaći i dati neke informacije o sljedećim stvarima izabravši pri tome samo dvije: Komete Sjeverne svjetlosti Eklipse Meteoriti Sunčeve pjege Crne rupe Asteroidi Svjetlosne godine Ispitivanje svemira 5. Posmatrati mjesec, po mogućnosti sa durbinom ili teleskopom i opisati neke od njegovih oblika. (Napomena: nikada ne posmatrati Sunce dvogledom ili teleskopom zbog opasnosti od oštećenja očiju)

80


KOLEKCIONAR 1. U roku od tri mjeseca napraviti kolekciju određenog broja sličnih predmeta (npr. marke, razglednice kutije od šibica ili antikviteti) 2. Pažljivo i odgovarajućim redosljedom srediti kolekciju, pravilno i jasno obilježiti svaki predmet. 3. Reći nešto o predmetima koji se nalaze u kolekciji i koji te posebno interesuju. 4. Podsjetiti ili pregledati neku drugu kolekciju i objasniti šta vam se dopalo ili ne. To može biti lična ili javna kolekcija. Napomena: Poletarac može steći i nositi bilo koji broj oznake kolekcionara.

KAMPER 1. Kampovati sa drugim poletarcima pod šatorima najmanje tri noći (nije obavezno istom prilikom). 2. Pomoći oko pakovanja lične opreme za kampovanje poletaraca. 3. Pomoći oko postavljanja i skidanja šatora i znati na koji se način treba brinuti o njemu. 4. Pomoći u kampu oko spremanja, serviranja obroka i sklanjanja sudova, po mogućnosti napolju. 5. Poznavati osnovna zdravstvena i bezbjedonosna pravila kampovanja i znati sve što je potrebno za inspekciju lične opreme. 6. Učestvovati u bar jednoj od sljedećih aktivnosti tokom kampovanja: a) Logorska vatra b) Briga o opremi c) Takmičenje d) Zajednička aktivnost sa drugim poletarcima iz mjesta ii neke lokalne čete. e) Šetnja po okolini f) Bilo koja prigodna slična aktivnost g) Pomoći oko uređenja kampa prije odlaska.

ISTRAŽIVAČ 1. Znati koje su pripreme neophodne za jednodnevnu ekspediciju u prirodu - npr. troškovi, odgovarajuća odjeća,obuća, prva pomoć i hrana. 2. Učestvovati na dvije ekspedicije poletaraca/pčelica u prirodi od kojih se jedna mora sastojati od marša od najmanje 5 km. 3. Potpaliti vatru u prirodi i iskoristiti je za spremanje nekog toplog napitka. 4. Sagraditi jednotavno sklonište. 5. Pronaći put dužine bar 1 km. koristeći jednu od sljedećijh metoda - kompas, karta, oznake u prirodi, putni znaci, zagonetke, šifre

81


LOKALNI ISTORIČAR Potrebno je izabrati tri od sljedećih alternativa: 1. Saznati nešto o slavnoj ličnosti koja je živjela u vašem gradu ili blizu njega, ili posjetiti neku staru građevinu, spomenik, djelo prirode ili neko drugo mjesto od istorijskog značaja i saznati nešto o njima. Napisati dnevnik ili napraviti album i razgovarati sa ispitivačem o svemu što ste saznali. 2. Saznati i sakupiti slike o grbu vašeg okruga, oblasti, grada ili sela. Reći ispitivaču koliko ste vidjeli izloženih grbova u različitim mjestima. 3. Razgovarati sa nekim starosjediocem iz vašeg kraja i saznati šta su radili u vašim godinama i koje su promjene zapazili posljednjih godina u vašem kraju. 4. Izabrati dva različita mjesta u vašoj oblasti: put, park, polje, brežuljak, jezero, potok i saznati kako su dobijali ime. 5. Nacrtati kartu vašeg kraja i obilježiti mjesta od istorijskog značaja za posjetioce. 6. Otići u kratku šetnju po okolini sa ispitivačem i opisati lokalna mjesta od istorijskog značaja (mjesta sa šetnju se biraju po sopstvenoj želji).

MAJSTOR ZA SITNE POPRAVKE 1. Pokazati kako se bezbjedno koristi i održava alat (čekić, sjekira, šrafciger, francuski ključ, klješta, ručna burgija, špric za ljepak). 2. Pokazati kako se priprema i farba vertikalna površina četkama, valjkom ili uloškom i pokazati kako se oni čiste. 3. Izvršite dva zadatka sa sljedećeg spiska: Pomoći u osmišljavanju i izradi: - kutije za gnjezdo ili prozorskog okvira - kutije za odlaganje alata, olovaka, traka itd. - police za ključeve, kapute ili krigle - police za knjige - police za cipele - oglasne table, držače za pisma - prečage za peškir - bilo kog drugog predmeta uz dogovor sa ispitivačem.

82


PRVA POMOĆ 83


Pružanje prve pomoći je skup postupaka i mjera kojima se spasava život ili zdravlje povrijeđenog ili oboljelog čovjeka, a primjenjuju se na mjestu povređivanja ili u njegovoj neposrednoj blizini. Ogrebotine su po učestalosti na prvom mjetu među ozljedama u dinamičnom izviđačkom životu. Kod ogrebotina je oštećen površinski dio kože, pri čemu je kapilarno krvarenje često popratna pojava. Kapilarno se krvarenje zaustavlja samo po sebi (spontano). Ogrebotini uvijek treba posvetiti punu pažnju i obraditi je. S ozlijeđenog dijela treba čistom gazom odstraniti strana tijela (pijesak, iverje, zemlju), a zatim gazom navlaženom u alkoholu ili u razrijeđenoj otopini joda, očistiti okolinu rane. Gaza se uvijek povlači od ruba rane prema zdravoj koži! Na veće ogrebotine stavlja se sterilna gaza i lagani zavoj. Nagnječenja su ozljede uzrokovane tupim predmetom (štapom, kamenom, čekićem), kojom prilikom nije oštećena koža na mjestu udarca. Ublažavaju se stavljanjem hladnih obloga i različitih krema i masti, koje smanjuju bol ubrzavaju povlačenje potkožnih krvarenja. Strano tijelo u koži (trn, mali kamenčić, iver) može se izvući sterilnom pincetom. Ozlijeđeno mjesto treba očistiti sterilnom gazom natopljenom u alkoholu ili razblaženoj otopini joda, a zatim pokriti sterilnom gazom i flasterom (zavojem). Međutim, ako je u tkivo zabodeno veće strano tijelo (npr. nož,sjekira, ekser, kolac, dijelovi pile), ne smijemo ga micati odnosno vaditi. Potrebno je, bez odlaganja, zaustaviti krvarenje (kompresivnim zavojem), osigurati ugodan transport i ozlijeđenog odvesti u zdravstvenu ustanovu! Ozlijeda oka. Ozlijeđeni neka miruje. Stavi čistu gazu na oko i preko nje stavi zavoj ili zalijepi flaster. Ne stavljaj kapi niti mast u oko! Ne vadi sam strana tijela iz oka, budući da su moguće još teže ozljede. Ozlijeđenog odmah odvedi liječniku! Ozlijeda uha. U slučaju krvarenja iz uha ili prisutnosti stranog tijela u uhu, ne stavljaj u uho ulje niti kapljice. Ozlijeđeni neka miruje. Pokrij uho gazom ili zavojem. Potom postupi kao kod ozljede oka! Krpelj na koži uzrokuje svrabež i peckanje na mjestu prodora u kožu. Vrlo je opasan, budući da može prouzročiti teška oboljenja moždanih ovojnica i mozga. Treba ga u cijelosti odstraniti! Pokušaj ga odstraniti natopivši ga petrolejem, benzinom, uljem ili lakom za nokte. Tada najčešće sam otpadne s kože. Provjeri uz pomoć povećala nije li koji dio krpelja (kukice i rilice) ostao u koži! Drugi je način da krpelja odstraniš iglom i finom pincetom, pod kontrolom povećala. Krpelji se ponajviše nalaze u travi i u žbunju šumovitih predjela. Krvarenje može biti vanjsko i unutrašnje. Vanjsko krvarenje može biti kapilarno (zaustavlja se spontano!) vensko (krv izlazi jednoliko iz rane i tamnija je!) i arterijsko (krv iz ozlijeđene arterije izlazi u mlazovima, u ritmu srčanih akcija, i svijetlija je). Unutrašnje krvarenje je teško ustanoviti. Bolesnici osjećaju strah, vrtoglavicu, ubrzano dišu, blijedi su i hladni, a pri pokušaju ustajanja hvata ih nesvjestica. To je vrlo ozbiljno stanje. Bolesnika treba pažljivo, ali što hitnije transportirati u medicinsku ustanovu. 84


Zaustavljanje krvarenja: 1) Pritiskom prsta na krvnu žilu, tako da žila bude između prsta i tvrde podloge (kosti); to je privremena mjera do definitivnog zaustavljanja krvarenja kompresivnim zavojem. 2) Štrica li svjetlocrvena krv (arterijska) u mlazovima, uritmu rada srca, pritisni krvnu žilu uz ranu u smjeru srca (to znači, ako je krvarenje na ruci - pritisni iznad rane, a ako je na glavi ispod rane!) 3) Izlazi li iz rane ravnomjerno tamna krv (venska), pritisni prstom na ruci ili nozi uvijek ispod rane, a na glavi ili vratu iznad rane. - Nakon zaustavljanja krvarenja pritiskom, stavi čvrsto stegnuti zavoj (kompresivni zavoj). ^vrsto stegnuti zavoj možeš postaviti gotovo na svim dijelovima tijela. Kod jakih krvarenja iz ruke ili noge, dobro je, nakon zaustavljanja krvarenja, imobilizirati ozlijeđeni ekstremitet u povišenom položaju. - Izviđačku maramu najčešće ćeš koristiti za omatanje ranjene glave, šake, stopala, koljena, lakta, nadlaktice i natkoljenice - gdje marama služi za čvrsto podvezivanje u svrhu zaustavljanja krvarenja. U nevolji možeš upotrijebiti i kravatui opasač. - PAŽNJA! Unesrećenog koji jače krvari, uvijek polegni tako da mu noge budu položene malo više od glave. Neka miruje! Prilikom transporta postupaj pažljivo!

Obrada rane 1) îstom gazom očisti ranu od zemlje i pijeska. 2) Okolinu rane, ali ne i samu ranu, operi toplom vodom i sapunicom, uvijek povlačeći vlažnom gazom od ruba rane prema okolnoj koži. Okolinu rane, prema potrebi, obrij - povlačeći britvicom od ruba rane prema van. 3) Okolinu rane natopi alkoholom ili razrijeđenom otopinom joda. 4) Ranu prekrij sterilnom gazom i stavi zavoj. 5) Imobiliziraj ranjeni dio tijela. 6) Osiguraj udoban prijevoz. 7) U toku 6-8 sati moraš bolesnika dovesti liječniku, zbog nužne primarne obrade rane! Krvarenje iz nosa. Bolesnik neka sjedne i sagne glavu prema koljenima. Neka čvrsto začepi nos i tako drži 10 do 15 minuta. Na vrat je dobro staviti hladan oblog. nakon desetak, petnaestak minuta u nosu će se stvoriti ugrušak i krvarenje će prestati. Žuljevi nastaju usljed ritmičnog dugotrajnog pomicanja površine kože uz stijenku neprikladne obuće ili drške alata (drška lopate, sjekire, čekića, odvijača i sl.). Oni na nogama nastaju zbog grubih, prevelikih ili premalih cipela, poderanih ili nepažljivo pokrpanih čarapa ili najčešće, kao posljedica dugog pješačenja. Žulj treba obraditi kao otvorenu ozljedu. Znači, temeljito i pažljivo oprati toplom vodom i sapunicom još napuknuti žulj te obložiti mjesto sterilnom gazom u više slojeva. Mirovanje i zamjena neprikladnih čarapa i obuće znatno olakšavaju stanje. Ni u kom slučaju ne otvaraj žulj iglom ili nožićem. Ako žulj spontano pukne, održavaj čistoću rane, mijenjan sterilne gaze i čiste čarape i što više miruj. Dođe li do širenja upale i jakih bolova, treba potražiti liječničku pomoć! Prijelomi (ruku, nogu, rebara ili kralješnice) mogu biti otvoreni ili zatvoreni. Kod otvorenog prijeloma najprije zaustavi krvarenje, a zatim imobiliziraj ozlijeđeni dio. Ako je prijelom na ruci 85


ili na nozi, pokušaj postići što prirodniji položaj prelomljenog ekstremiteta te imobiliziraj dva susjedna zgloba, kako su dijelovi polomljene kosti ne bi micali. Tako si spriječio daljnje razdiranje tkiva, krvnih žila i živaca. Imobilizirani dio zadaje manje boli prilikom tansporta nego nezbrinuti prijelom. - Ukoliko se radi o prijelomu rebara, unesrećeni treba mirno ležati na ravnoj tvrdoj podlozi, bez micanja. Isto vrijedi za bolesnika s ozlijeđenom kralješnicom. Unesrećenome treba davati sredstva protiv bolova !!! Prilikom stavljanja unesrećenog na nosila, trebaju ga pažljivo prihvatiti barem četvorica stavivši ruke s dlanovima prema gore ispod njegova tijela. U trenutku podizanja, svi dlanovi moraju biti u istoj visini. Unesrećenog treba pažljivo spustiti na transportno sredstvo. Pritom se ozlijeđeni dio ne smije niti najmanje pomaknuti! Imobiliziranog bolesnika ne smije se premještati na druga nosila.!!! - Bolesnik s ozljedom prsnog koša teško diše i osjeća bol u prsima, a lijeva i desna strana prsnog koša se različito pomiču priliom disanja. ôvjek s ozlijeđenom kralješnicom nerijetko teško pokreće ruku ili nogu lijeve ili desne strane tijela. - Za imobilizaciju se može koristiti svaki prikladan materijal (dašćice, kuhače, letve, grane, skije i štapovi, puška, izviđački opasač i marama) te predviđeni pribor prve pomoći. - Pažnja! Najprije se svlači odjeća sa zdravog dijela tijela a tek onda s onoga gdje je uočena ozljeda! - Imobiliziranog bolesnika treba, uz najveću pažnju, odvesti liječniku! Udar električne struj. U tom slučaju treba postupiti oprezno i brzo. Najprije unesrećenoga treba isključiti iz strujnog kruga! Pritom morate paziti da sami ne postanete dio strujnog kruga! Spasavalac treba nositi obuću od gume ili plastičnog materijala. Vodi pod naponom nikako ne pristupajte s metalnim predmetom. Električni vod treba ukloniti isključivo s drugim, suhim drvenim štapom! Odmah poslije toga treba pristupiti mjerama reanimacije - sve dok ne stigne liječnćka pomoć. Ne doticati unesrećenog dok nije prekinut dovod struje! Gušenje zalogajem hrane. Ugroženu osobu treba odmah nagnuti naprijed, prići joj straga, obuhvatiti je rukama oko tijela i snažno stisnuti ispod grudnog koša. Taj će zahvat omogućiti da stvoreni pritisak i dišnim putevima izbaci zalogaj iz dušnika i grkljana. Ako unesrećeni leži, treba energično pritisnuti u predjelu gornjeg dijela trbuha. Učinak će biti isti! Ako je moguće, prstima treba pokušati izvući zalogaj iz grla. Opekline se razlikuju po jačini i opsegu (od crvenila, mjehura, nekrotičnog tkiva - do pougljenjenog tkiva). Jačina opekline ovisi o temperaturi predmeta i dužini djelovanja topline na kožu te u debljini i vlažnosti kože. Unesrećeni osjeća jaku bol i žeđ. Ako je pri svijesti, treba mu dati što više tekućine (mineralne vode, juhe ili čaja) te tabletu protiv bolova. Opečenu površinu treba očistiti i prekriti sterilnom gazom odnoso vazelinskom gazom i zaštititi laganim zavojem. Opečeni dio treba imobilizirati. Veće opekline mogu biti opasne po život, pa unesrećenog treba otpremiti liječniku. 86


Sunčanica nastaje usljed prekomjernog izlaganja tijela sunčanim zrakama. Bolesnik ima glavobolju, obuzima ga osjećaj malaksalosti i nesvjestice. Odgovara mu ležeći položaj u debeloj hladovini, s raskopčanom odjećom i hladnim oblozima na vratu u prsima. Zmijski ugriz. Ugriz neotrovne zmije ostavlja na koži trag u obliku vjenčića. Ugriz otrovnice ostavlja dvije tačke oko kojih se javlja plavoljubičasti prsten okružen crvenilom. Ako smo sigurniu da se radi o netrovnoj zmiji, dovoljno je oprati ranu sapunicom i toplom vodom i zatim je zaviti sterilnim zavojem. Beolesnika treba obavezno odvesti liječniku! Nakon ugriza otrovnice treba ruku ili nogu podvezati iznad mjesta ugriza. Da bi se spriječio ulazak otrova u krvotok, skalpelom ili nožićem (prethodno ugrijanim nad plamenom) zarezati na mjestu uboda križ i tako omogućiti djelomično ispiranje otrova. Nekad se sugerisalo da čovjek s potpuno zdravim zubima može, bez opasnosti po svoj život, isisati iz rane dio otrova i ispljunuti ga! Preporučljivo je nositi sa sobom serum antiviperinum i dati injekciju unesrećenom. Bolesnika treba imobilizirati te brzo i pažljivo transportovatii u zdravstvenu ustanovu. Bolesnik ne smije hodati. Ovih uputa treba se strogo pridržavati! Ubod pčele, ose i strljšena je bolan i neugodan. Ubodi više stršljena mogu biti smrtonosni. Žalac treba izvaditi!!! Na ubodeno mjesto treba prisloniti hladan metal (npr. nož ili sjekiricu), a kasnije stavljati hladne obloge. Utapanje. Prva pomoć sastoji se u tome da se davljenik što prije izvuče iz vode. Zatim treba nastojati da se iz njegova organizma što prije izbaci voda: da se to postigne, davljenik se postavlja glavom naniže, presavijen preko koljena osobe koja pruža pomoć. Kad se davljeniku izbaci voda, pristupa se umjetnom disanju - stezanjem i opuštanjem davljenikova grudnog koša. Za vrijeme umjetnog disanja poželjna je i masaža srca. Umjetno disanje treba izvoditi uporno i bez prekida, ponekad i po nekoliko sati - sve do dolaska liječnika.

87

SADRŽAJ IZVIĐAČKI POKRET ........................................................................................................... 1 IZVIĐAČI I PRIRODA ......................................................................................................... 9 IZLETNIŠTVO .................................................................................................................... 19 TABOROVANJE ............................................................................................................. 33 TEHNIČKA ZNANJA ......................................................................................................... 43 ORJENTACIJA ................................................................................................................ 57 TOPOGRAFIJA ................................................................................................................ 6 SIGNALIZACIJA ............................................................................................................ 67 VJEŠTARSTVA ................................................................................................................... 73 PRVA POMOĆ ..................................................................................................................... 83

Izvori za knjigu su: FIELDBOOK - BOY SCOUTS OF AMERICA, treće izdanje 1984. IZLETNIŠTVO - autor Mustafa Poparić TABOROVANJE - autor Mustafa Poparić ČVOROVI - autor Rupko Godec PRIRUČNIK ZA TOPOGRAFIJU - Sarajevo 1994. IZVIĐAČKA VJEŠTARSTVA - Zagreb 1988. POLETARČEV DNEVNIK - WOSM

Urednici: Zekerijah Avdić, Denis Samardžić DTP: Zekerijah Avdić, DTP sekcija SIOZ-a Realizaciju knjige pomogli: Savez izviđača općine Zenica, GIP Studio FLaŠ Zenica Zenica, 30.7. 1999. godine

Prirucnik Za Izviđače

Recommend Documents