Petrovic - Teorija.pdf

TEORIJA NASTAVE STRANOG JEZIKA –  JEZIKA –  ELVIRA  ELVIRA PETROVIC TEORIJA NASTAVE STRANOG JEZIKA KAO SAMOSTALNA DISCIPLINA  Njeno postojanja potjece iz znanstvenih istrazivanja koja se bave ucenjem I nastavom stranog jezika - to je znanstvena disciplina koja se bavi: OPCIM PRINCIPIMA I SADRZAJIMA koji se mogu primijeniti na nastavu bilo kojeg jezika - bavi se problemima nastave kao organiziranog oblika poducavanja - Interdisciplinarna je I bavi se rezultatima istrazivanja: lingvistike, psihologije, sociologije, pedagogije - ne moze se svrstati u PRIMIJENJENU LINGVISTIKU jer se ona bavi I prevodjenjem, leksikografijom, stilistikom I govornom terapijom - METODOLOGIJE POJEDINIH JEZIKA –  JEZIKA –  razlikuju  razlikuju se od teorije nastave stranog  jezika jer su one vezane uz specificnosti pojedinih jezika - UCENJE STRANOG JEZIKA –  JEZIKA –  razlikuje  razlikuje se od ostalih predmeta jer je kod nje JEZIK I sredstvo I predmet poucavanja - ucenje stranog jezika se razlikuje I po tome sto moze biti u prirodnoj sredini I kao organizirana nastava u razredu tj predmet u skoli - zato neki vjeruju da je teorija nastave jezika nepotrebna jer samo treba stvoriti uvjete koji su slicni usvajanju jezika u prirodnoj okolini –  okolini –  nije  nije tocno! - U nasoj literaturi se prvi puta spominje 1972 kao Lingvodidaktika ili Didaktolingvistika - 1977, Vilke: Glotodidaktika GLOTODIDAKTIKA - istrazuje efikasnost nastavnih pristupa, metoda I postupaka/ tehnika - istrazuje brzinu I opseg usvajanja I ucenja jezika uz sistematsku poduku  NASTAVNICI - nije dovoljno da imaju samo strucno znanje jezika - trebaju imati I teorijsko znanje koje ce im omoguciti da odaberu pristupe, metode I tehnike koji su u skladu s ciljevima nastave I uvjetima rada –  rada –  upravo  upravo im to omogucuje teorija nastave stranog jezika RAZLIKE IZMEDJU PRVOGA, DRUGOG I STRANOG JEZIKA PRIMARNO USVAJANJE - odnosi se na usvajanje MATERINSKOG JEZIKA - ako je ljudsko bice psihicki I fizicki normalno razvijeno, ono s lakocom usvaja materinski jezik izmedju 1-5 godine zivota - u vezi je s kognitivnim razvojem djeteta - posljedica je djetetove potrebe za prilagodjavanjem p rilagodjavanjem I uspostavljanjem kontakta sa sredinom koja ga okruzuje

- BILINGVALNOST –  BILINGVALNOST –  ako  ako je djete u tim godinama izlozeno dva jezika, ono ce ih  jednako usvojiti I ne treba ni jedan ni drugi jezik obiljeziti kao prvi ili materinski - process usvajanja dva jezika je podjednak iako u pojedinim fazama moze doci do razlika u usvojenosti TEORIJA KRITICNOG PERIODA (Lenneberg) - odnosi se na usvajanje primarnog jezika (primary language acquisition) - temelji se na znanstvenim dokazima koji pokazuju da nakon sto je zavrsen psihofizicki razvoj djeteta, nije moguce usvajanje primarnog jezika - za usvajanje drugog ili stranog jezika se kriticka faza ne moze u potpunosti prihvatiti jer mnoge osobe postizu veliki stupanj kompetencije I nakon 5 ili 13 godine - Lamandella taj period naziva SENSITIVE S ENSITIVE PERIOD (osjetljivi period) koji bi obuhvacao do 13 godine jer je to povoljno razdoblje kad se jezik usvaja s lakocom

NEPRIMARNO USVAJANJE: - karakterizira ga to da ucenik na osnovi prethodnog iskustva iz materinskog jezika I novih jezicnih podataka iz jezika koji uci stvara svoj jezicni system koji se razlikuje I od materinskog I od jezika koji uci –  uci –  taj  taj system naziva se APROKSIMATIVNI SISTEM/ KOMPROMISNI SISTEM ili MEDJUJEZIK

1) UCENJE STRANOG JEZIKA –  JEZIKA –  uz  uz formalnu nastavu u sredini gdje taj jezik nije sredstvo komunikacije 2) USVAJANJE DRUGOG JEZIKA –  JEZIKA –  u  u prirodnoj sredini medju izvornim govornicima toga jezika uz govorne interakcije u stvarnim zivotnim situacijama

BITNE RAZLIKE IZMEDJU USVAJANJA PRVOG, DRUGOG I UCENJA STRANOG JEZIKA 1) S OBZIROM NA JEZICNI INPUT - PRVI I DRUGI JEZIK –  JEZIK  –  izlozenost  izlozenost jeziku je neogranicena –  neogranicena –  dijete  dijete ima priliku sudjelovati u nizu aktivnih I pasivnih interakcija - kod prvog jezika usvajanje je kontinuirani process, usporedan s psihofizickim razvojem djeteta I vremenski je donekle zaokruzen iako tokom zivota covjek obogacuje vokabular, mijenja stil izrazavanja, stjece saznanja o nacinu funkcioniranja jezika - Ucenje drugog jezika u prirodnoj sredini –  sredini –  moze  moze I ne mora biti zaokruzeni z aokruzeni I kontinuirani process –  process –  zavisi  zavisi o dobi I motiviranosti ucenika te o interferenciji prvog  jezika

- STRANI JEZIK –  JEZIK –  ucenik  ucenik je izlozen jeziku u vrlo ogranicenom opsegu a input je vrlo kontroliran - izbor jezicnog materijala I progresija njegovog usvajanja ov ise o nastavnom materijalu I nastavniku - jezicni input je uskladjen s ciljevima I zadacima zad acima nastave a o uceniku ovisi koliko ce inputa usvojiti

2) S OBZIROM NA POTREBU ZA KOMUNIKACIJOM: - PRVI JEZIK –  JEZIK –  dijete  dijete ima neposrednu potrebu za komunikacijom - djeca se oslanjaju na KONTEKSTUALNE STIMULUSE, motivirana su stvarnom komunikacijskom situacijom - djeca prve izricaje vezu uz predmete I stvati koji se stalno pojavljuju - oblike koje sredina prihvaca djeca zadrzavaju a one koje ne prihvaca, odbacjuju DRUGI JEZIK –  JEZIK –  usvajanje  usvajanje je rezultat izlozenosti izlozeno sti jeziku cilju u prirodnoj okolini gdje je ucenik prisiljen da se koristi tim jezikom u svakodnevnoj situaciji STRANI JEZIK –  JEZIK –  u  u razredu nema stvarne potrebe za komunikacijom na jeziku koji se uci - ucenici se oslanjaju na materinski jezik - zato nastavu obiljezavaju umjetno stvorene ili simulirane situacije u kojima se uvjezbavaju pojedinacni djelovi jezicnog sistema 3) S OBZIROM NA POVRATNU SPREGU I ISPRAVLJANJE GRESAKA - I PRVI, I DRUGI I STRANI JEZIK obiljezeni su greskama u govoru pri usvajanju

PRVI JEZIK –  JEZIK –  radi  radi se o razvojnim greskama koje su posljedica pogresnih pretpostavki djece o nacinu funkcioniranja jezika - ispravljanjem tih gresaka ne moze se ubrzati process usvajanja jezika –  jezika –  zato  zato ih roditelj cesto ni ne ispravlja ako ne ostecuju poruku - dijete samo modificira svoj iskaz zahvaljujuci stalnoj izlozenosti DRUGI JEZIK –  JEZIK –  vrlo  vrlo slicno kao I kod prvog jezika, sugovornik zanemaruje greske ako ne ostecuju smisao poruke - no ako se ucenik sam ne trudi ispraviti greske, one se s vremenom mogu fosilizirati STRANI JEZIK –  JEZIK –  ispravljanje  ispravljanje gresaka pridonosi racionaliziranju nastave I ucenja jezika - zbog slabe izlozenosti jeziku, ucenik ne stigne sam ispravljati krive pretpostavke o  jeziku 4) S OBZIROM NA SVJESNO UCENJE UCENJE ILI PODSVJESNO PODSVJESNO USVAJANJE JEZIKA LANGUAGE ACQUISITION –  ACQUISITION –  je  je process jezicnog razvoja pojedinca koji je uvjetovan  prirodnom komunikacijom u stvarnim zivotnim situacijama I koji je je pretezno podsvjestan - odnosi se na prvi I djelomicno na drugi jezik

 podsvjesno se usvaja PRVI JEZIK –  podsvjesno DRUGI JEZIK  –   –  djelomicno  djelomicno se usvaja a djelomicno uci STRANI JEZIK  –   –  pretezno  pretezno se svjesno uci; postoji mogucnost podsvjesnog usvajanja kad je izlozenost tom jeziku privremeno povecana –  povecana –  npr  npr kad ucenik boravi u zemlji gdje  je taj jezik sredstvo komunikacije ili ako je u svojoj zemlji u intenzivnom jezicnom kontaktu s izvornim govornicima ili pisanom tekstu (novine, casopisi, literarana djela).

DRUGI JEZIK: Krashen: (1981) –  (1981) –  ima  ima teoriju da se kod odraslih ucenika koji uce drugi strani jezik razvijaju dva neovisna sistema –  sistema –  jedan  jedan se odvija NESVJESNO (kao kod djece) a drugi SVJESNO. - Govorno izvodjenje u odraslih je kod drugog jezika inicirano preko usvojenog sistema - Svesno nauceni system se umijesa, kada uvjeti to dopustaju, I mijenja sintakticki oblik iskaza prije govora Labov primjecuje postojanje MONITORA –  MONITORA –  u  u uvjetima kada je monitorstvo otezano (umor, rastresenost, uzbudjenje), dijalekatski oblici koji su ranije usvojeni u meterinskom  jeziku se pojavljuju u govoru ljudi koji inace govore standardnim jezikom.

DOTJERIVANJE GOVORA –  GOVORA –  ovisi  ovisi o individualnim kriterijima I prirodi zadatka koji se izvrsava Mnogi pojedinci ulazu napor u ispravljanje gramatickih gresaka u govoru MOTIVACIJA KAO VAZAN FAKTOR USVAJANJA/ UCENJA JEZIKA:

DRUGI JEZIK: - Motivacija je jedan od najvaznijih faktora koji utjecu na usvajanje drugog jezika (vise o tome u Vilke, str.111) - Ucenikov stav prema clanovima jezicne skupine tog jezika presudan za njegovo napredovanje u drugom jeziku. - Ucenici koji su integrativno motivirani  (voljni prihvatiti kulturu I ponasanje izvornih govornika tog jezika da se od njih ne bi razlikovali) brze ce I bolje napredovati od onih koji su instumentalno motivirani (poznavanje drugog jezika im je samo sredstvo  postizanja nekog cilja, npr napredak na poslu). Kod male djece  koja usvajaju drugi jezik je integrativna motivacija vrlo izrazena –  izrazena –  djeca  djeca su motivirana zeljom I potrebom vrsnjaka u igri –  igri –  zele  zele se po govoru izjednaciti s ostalom djecom iz okoline kako bi bili prihvaceni kao ravnopravni clanovi. Djeca nemaju razumijevanja za one koji govore drugacije d rugacije ili imaju drugacije obicaje pa mogu ismijavati druge –  druge –  zato  zato su djeca koja usvajaju drugi jezik motivirana.

STRANI JEZIK: - Motivacija za ucenje stranog jezika kao nastavnog predmeta je takodjer vazan factor ali se razlikuje od motivacije za usvajanje drugog jezika. - bitan je odnos prema jeziku, narodu ciji jezik se uci te nastavniku koji ko ji ga predaju, nastavnim materijalima, metodama, tehnikama koje se primjenjuju u nastavi. - sto je odnos pozitivniji, to ce biti I uspjeh ucenika

UCENJE STRANOG JEZIKA RAZLIKA IZMEDJU STRANOG I DRUGOG JEZIKA: UCENJE STRANOG JEZIKA je ucenje u zemlji gdje on nije osnovno sredstvo komunikacije –  komunikacije – dakle dakle na ucenje jezika u skoli ili na tecajevima…

Ako ucenik uci jezik privremenim boravkom u zemlji  gdje je on osnovno sredstvo komunikacije –  komunikacije –  taj  taj jezik ipak ostaje strani jezik  ali  ali se nacin usvajanja priblizava drugom  jeziku DRUGI JEZIK –  JEZIK –  onaj  onaj koji se usvaja iskljucivo u prirodnoj sredini medju izvornim govornicima, bez obzira da li se sistematski poucava ili ne - ucenik ga prisvaja kao svoj jezik, zajedno s kulturom, obicajima I ponasanjem jezicne grupe UCENJE STRANOG JEZIKA: - kompleksan process ovisan o nizu faktora, neki su ovisni o uceniku a neki o okolini A) FAKTORI OVISNI O UCENIKU: 1) DOB –  DOB –  bioloski  bioloski faktor - PRIJE OSJETLJIVOG PERIODA –  PERIODA –  ucenici  ucenici mladje dobi imaju prednost jer lakse usvajajaju izgovor - NAKON OSJETLJIVOG PERIODA

2) OPCA INTELIGENCIJA –  INTELIGENCIJA –  igra  igra vecu ulogu kod odraslih ucenika; odrasli lakse svjesno uce jezik 3) PRIRODNE SKLONOSTI: a) SPOSOBNOST FONETSKOG KODIRANJA –  KODIRANJA –  svojstvo  svojstvo ucenika da slusanjem  prepoznaju strane glasove ili rijeci I izraze, pohranjuju ih u sjecanje I sjecaju ih se u odredjenoj situaciji - “imati dobro uho’ –  tj  tj sposobnost mozga da pohrani auditornu poruku fonetskog tipa za kasnije sjecanje  b). GRAMATICKA OSJETLJIVOST - sposobnost razumijevanja gramatickih funkcija razlicitih jezicnih elemenata (rijeci, sufiksa, partikula I sl.) I pravila njihove upotrebe - ta ovisnost moze ovisiti o opsegu formalene gramaticke naobrazbe u materinskom jeziku c). INDUKTIVNO ZAKLJUCIVANJE - sposobnost stvaranja zakljucaka o upotrebi pojed inih rijeci I struktura na temelju njihove primjene –  primjene –  osobe  osobe koje imaju tu sposobnost lako ce uocavati razlike u znacenju izmedju srodnih rijeci ili slicnih gramatickih struktura.

d). MEHANICKO PAMCENJE Sposobnost brzog pamcenja velikog broja asocijacija. Mehanicko pamcenje nije u  bitnoj vezi s inteligencijom. 4) UCENJE ILI POZNAVANJE JOS JEDNOG JEZIKA - moze utjecati na rezultate ucenja stranog jezika –  jezika –  bilo  bilo pozitivnim bilo negativnim transferom. 5) MOTIVACIJA 5) MOTIVACIJA  –  jedan  jedan od najvaznijih faktora koji pospjesuje svako ucenje –  ucenje –  razlikuje  razlikuje se od motivacije za ucenje drugog jezika a) MOTIVACIJA ODNOSOM PREMA ZEMLJI I NARODU ciji se jezik uci - taj odnos moze ovisiti I o politickim I ekonomskim v ezama zemalja - kod mladjih ucenika taj odnos se oblikuje uglavnom masovnim medijima: radiom, tv-om, filmom  b) MOTIVACIJA KOJU STVARA NASTAVNIK  –  njegova  njegova je duznost da pobudi zanimanje za predmet c) NASTAVNI MATERIJALI - nastavni materijali isto imaju motivirajucu ulogu –  ulogu –  pozitivno  pozitivno ili negativno 6) VAZNE SU RADNE NAVIKE  –   –  ucenici  ucenici koji uce kontinuirano, postizu bolje rezultate od onih koji uce nesistematski FAKTORI NEOVISNI O UCENIKU:

1) UVJETI IZVODJENJA NASTAVE a) Broj I sastav ucenika u grupi: - do 20 ucenika I mogucnost da se slobodno krecu I uce kroz pokret I igru - grupa homogena po znanju b) Mjesto izvodjenja nastave: - izgled I opremljenost c) Vrijeme izvodjenja nastave: - Trajanje I ucestalost: - broj sati je odredjen nastavnim planom za z a svaku skolu I usmjerenje - veci broj sati moze pridonijeti postizanju boljih rezultata

- manja koncentracija nastavnih sati u kracim vremenskim razmacima je efikasnija od vece koncentracije u duzim vremenskim razmacima 2) NASTAVNI MATERIJALI - mogu presudno utjecati - moraju biti prilagodjeni dobi I zanimanju ucenika - moraju osiguravati jezicnu progresiju, posebno na pocetnim I srednjim stupnjevima ucenja jezika

- moraju osigurati razvijanje svih jezicnih vjestina: citanje s razumijevanjem slusanje s razumijevanjem obogacivanje rjecnika vjezbanje struktura  poticanje komunikacije - moraju omoguciti ucenicima da steknu dobre osnove za kasnije samostalno ucenje 3) IZLOZENOST STRANOM JEZIKU - u sklopu nastave stranog jezika, ona je veoma ogranicena –  ogranicena –  stoga  stoga je izlozenost van nastave vazna za napredovanje u ucenju a) masovni mediji b) kontakti s izvornim govornicima  (turisti, rodjaci) …mogu ubrzati process ucenja ako je ucenik ucenik dovoljno motiviran 4) NASTAVNIK  –   –  ima  ima veliku ulogu u motiviranju za ucenje, to moze ostvariti uz  pretpostavku da vlada strucnom I pedagoskom teorijom - bitan je njegov stupanj poznavanja stranog jezika - odnos prema stranom jeziku I narodu - odnos prema radu - osnos prema ucenicima - vjestina u primjeni nastavne tehnike - objektivnost u vrednovanju znanja ucenika - nacin ispravljanja pogresaka ucenika CILJEVI I ZADACI NASTAVE STRANIH JEZIKA  Nastava stranog jezika –  jezika –  usmjerena  usmjerena odredjenom CILJU  –  u  u skladu s ciljem, zadaci nastave  na svakom obrazovnom stupnju odredjuju: - nastavne sadrzaje - pristup - metode - postupke/ tehnike koji se primjenjuju u nastavi n astavi Zadaci nastave razliciti su za osnovnu skolu, srednju skolu, strucna usmjerenja, fakultete…

ODR E DJ I VANJ VA NJ E CI LJ A nast nasta ave stranih ranih jez jezika: ika: JEZICNA KOMPETENCIJA  –  Trebalo  Trebalo bi predvidjeti jezicnu kompetenciju koja ce ucenicima biti potrebna nakon zavrsenog skolovanja a koja se u optimalnim uvjetima moze postici - Stupanj jezicne kompetencije koji ucenik moze postici u toku skolovanja bi trebao biti takav da mu omogucuje dalje samostalno usavrsavanje u tom jeziku (jer se ni pod najboljim uvjetima ne moze postici to da je process ucenja zavrsen)

- Ucenike je potrebno I uputiti u samostalno prosirivanje znanja pomocu prirucnika, izlaganjem autenticnim jezicnim izvorima, slusanjem, citanjem… Zbog nezadovoljstva rezultatima ucenja, PRISTUPI I METODE  se cesto mijenjaju kako bi se ostvarili cim bolji rezultati u ucenju. KOD RAZVOJA PRISTUPA I METODA , najvise se problema javlja u vezi s tim… 1. Kojoj jezicnoj vjestini dati prednost u nastavi?  –  koji  koji je pravi odnos izmedju receptivnih I produktivnih vjestina u nastavnom procesu? Koliku paznju dati razumijevanju pisanog teksta a koliku vjezbanju govora? - Najbolji se rezultati postizu u onoj vjestini kojoj se u toku nastave posvecuje najvise  paznje –   paznje –  stoga  stoga je potrebno predvidjeti  koja ce vjestina ucenicima biti najpotrebnija n ajpotrebnija I  prema njoj usmjeriti nastavu. 2. Koliko se sluziti materinskim jezikom u nastavi? - da li ga treba u potpunosti p otpunosti izbaciti iz nastave ili da li novo znanje treba nadogradjivati na znanju iz materinskog jezika 3. Jezicna progresija ili autenticni materijali? - Da li u nastavi I nastavnim materijalima slijediti odredjenju gramaticku I leksicku  progresiju ili izloziti ucenike od pocetka autenticnim materijalima na izvornom jeziku? 4. Kakav stav zauzeti prema greskama? Da li ih ispravljati, kada I kako?

Razni pristupi cesto dovode I do razvoja razlicitih vjestina . U skolama za opce obrazovanje  je nastava organizirana tako da omogucuje usporedno razvijanje I receptivnih I produktivnih vjestina  do odredjenog stupnja koji je temelj za daljnji razvoj svake od njih. U srednjim skolama, visim skolama I fakultetima  zadaci nastave su usmjereni prema strucnom jeziku koju obiljezava: a) restrikcija jezicnih vjestina: vjezbaju se one vjestine koje ce ucenicima biti potrebne na radnom mjestu (govorna produkcija u sklopu turistickog ili ugostiteljskog usmjerenja)  b) izbor tema I sadrzaja u skladu s usmjerenjem c) izbor vokabulara I frazeologije u skladu s potrebama odredjene struke Nastava strucnog jezika:  neki misle da ako ucenici dobe dobro opce znanje jezika, s lakocom ce svladati I strucni jezik. Drugi misle da ucenike ne treba opterecivati s onim on im dijelovima jezika koji im u struci nece biti potrebni. - do problema moze doci I ako nastava strucnih predmeta nije uskladjena  s nastavom stranog jezika pa ucenici strucne pojmove prvi p rvi put susrecu na stranom jeziku, umjesto da grade znanje na sadrzajima poznatim iz materinskog jezika

PROGRAMI NASTAVE stranih jezika - odredjuju ciljeve I zadatke  nastave za pojedine stupnjeve opceg I usmjerenog obrazovanja - udzbenici I radni materijali  za svaki stupanj su prilagodjeni tim ciljevima I zadacima - vrlo je vazno planiranje organizacije  svakog nastavnog sata - svaki postupak nastavnika  u razredu mora imati odredjeni cilj - nastava je usmjerena prema svladavanju pojedinacnih zadataka  –  sto  sto dovodi do svaladavanja opcih ciljeva I zadataka  nastave - osmisljenost svakog oblika rada I postupka  u nastavi doprinosti racionalizaciji nastave I dobroj iskoristenosti oskudnog vremena

RAZUMIJEVANJE SLUSANJEM VAZNOST SLUSANJA I RAZUMIJEVANJA - Slusanje I razumijevanje nuzni su za z a uspjesnu komunikaciju - Usvajanje jezika u prirodnim uvjetima uvijek pocinje razumijevanjem poruka na tom  jeziku - Sposobnost aktivnog sluzenja jezikom  razvija se tek kasnije. - Kod djece se sposobnost razumijevanja javlja od rodjenja a progovore kasnije - Ucenici na svim stupnjevima su svjesni da im je sposobnost razumijevanja na stranom  jeziku puno veca od sposobnosti izrazavanja - Receptivna vjestina razumijevanja  prethodi produktivnoj vjestini govora - Kad se prvi puta nadjemo medju izvornim govornicima , vazno je shvatiti upute I obavijesti koje nam upucuju. U NASTAVI STRANIH JEZIKA  slusanju tj. razumijevanju govora se dugo nije  posvecivala paznja jer se mislilo da je slusanje pasivni proces. - ovu vjestinu treba usavrsavati kao I druge NOVIJA ISTRAZIVANJA  dokazuju da je SLUSANJE aktivni process  koji ukljucuje…

PERCIPIRANJE zvucnih signala I DEKODIRANJE govorne poruke OSNOVNI CILJ SLUSAOCA  je da PREPOZNA SADRZAJ ISKAZA ILI  a da bi mu to uspjelo, mora primijeniti svoje jezicno znanje ali I GOVORNOG CINA  –  a opce znanje o jeziku koji ga okruzuje Za pravilno razumijevanje slusaocu su potrebne ove sposobnosti I iskustva: 1) poznavanje jezicnog sistema (morfologije, fonoloskog sistema, sintakse, vokabulara) 2) poznavanje podrucja o kojem se razgovara ( sport, ekonomija…) 3) zajednicko iskustvo govornika I slusaoca o svijetu koji ih okruzuje 4) poznavanje sugovornika I njegovih stavova I interesa 5) uocavanje okolnosti u kojima je poruka izrecena, odnosno jezicnog I izvanjezicnog konteksta

DEKODIRANJE GOVORNOG SIGNALA:  Na osnovi tih znanja slusalac stvara PRETPOSTAVKE o onome sto govornik zeli reci –  reci –  slusajuci signale, slusalac nizom PODSVJESNIH POGADJANJA pokusava dokuciti njihovo znacenje MILLER (1970) – PROCESS DEKODIRANJA GOVORNIH SIGNALA  moze se rasclaniti na sest postupaka slusaoca: 1) govornik cuje govorne signale (I uocava njihovu jacinu, brzinu, udaljenost izvora signala) 2) fonoloska interpretacija –  interpretacija –  cijepanje  cijepanje akusticnog niza signala na prepoznatljive slogove I rijeci 3) slusalac prihvaca govorne signale kao jezicne strukture u sklopu svoje jezicne kompetencije 4) semanticka interpretacija –  interpretacija –  razumijeva  razumijeva prepoznavanje doslovnog znacenja jezicnog iskaza 5) razumijevanje govorne poruke –  poruke –  treba  treba razlikovati doslovno znacenje iskaza od poruke koju je govornik zelio prenijeti 6) vrednovanje vaznosti govornog iskaza

Svi ti postupci I aktivnosti se ne odvijaju u nizu –  nizu –  oni  oni se vremenski poklapaju I pocinju gotovo istodobno

KOD JEZIK A KOJEM SMO I NTENZI NTENZI VNO I ZLOZ LOZE NI : FONOLOSKA INTERPRETACIJA: - jedan je od postupaka u procesu razumijevanja - Ispreplice se s ostalim postupcima u procesu razumijevanja: leksickom sintaktickom semantickom interpretacijom - Intenzivna izlozenost nekom jeziku kod slusaoca razvija osjetljivost na fonoloski  fonoloska interpretacija akustickih signala postaje mehanicka relevantne razlike  –  fonoloska - U jeziku kojim vladamo govorne poruke primamo lako I brzo –  brzo –  osim  osim kad –  kad –  paznju  paznju na glasove obracamo samo kad se govor odvija u nepovoljnim uvjetima

 na osnovu tih Svi zajedno oblikuju konacnu predodzbu akustickog signala  –  na  postupaka se cesto moze rekonstruirati okrnjeni govorni signal  –  slusalac  slusalac ce pretpostaviti  sto je bilo receno zbog svoje jezicne kompetencije kompetencije I zbog poznavanja poznavanja izvanjezicnog konteksta RAZUMIJEVANJE GOVORNE PORUKE - aktivan process koji ukljucuje analizu I sintezu  a ne samo pasivni process analize fonoloskog sadrzaja akustickih signala. - Ono sto cujemo je nasa predodzba  o tome sto je receno a zasniva se na: - analizi samih samih govornih govornih signala - analizi jezicnog I izvanjezicnog konteksta

- konacnoj sintezi jednoga I drugoga. REKONSTRUKCIJA  - Ako slusaoc ne cuje dio poruke (ako je ona krnja), on je rekonstruira I PRETPOSTAVLJA sto je bilo receno na osnovu situacijskog konteksta I  tako se pretpostavke razlicitih slusaoca razlikuju jer se I njihova prethodnog iskustva  –  tako iskustva razlikuju - Dekodiranje govorne poruke vezano je za iskustvo slusaoca , kako jezicno iskustvo tako I izvanjezicno. - tako da REDUNDANTNOST: - Svaki govorni cin sadrzi u svojoj povrsinskoj strukturi niz signala/ elemenata  za  jezicnu diskriminaciju koji se cesto ponavljaju - ako se jedan od signala izgubi, znacenje prenosi drugi. - Ako elementi nisu povezani, svaki od njih prenosi dio obavijesti - Ako jesu povezani, dio obavijesti o bavijesti koju prenosi svaki element je umanjen I time je posao slusaocu olaksan.

KOD STRANO STRANOG G JE ZI KA: - U stranom jeziku, zbog ogranicenog poznavanja fonoloski relevantnih razlika, razumijevanje  jezicnih varijanata je znatno otezano . - ucenik je u razredu izlozen ogranicenom inputu - sposobnost razumijevanja poruke u stranom jeziku cesto se gradi na iskustvu stecenom u materinskom jeziku  –  posljedica  posljedica toga je cesto pogresna interpretacija  govornih inputa - najveci dio gresaka  u razumijevanju ostaje nezapazen, jer se, za razliku od gresaka u govornoj produkciji tesko otkriva U razredu nema dovoljno vremena za razvijanje govora –  govora –  mozda  mozda bi bilo racionalnije razvijati vjestinu slusanja razlicitih govornika I jezicnih registara I stilova AUDIOLINGVALNE METODE - 50-ih I 60-ih godina su posvecivale mnogo paznje upotrebi auditivnih sredstava  I  pomagala s tekstovima koje su interpretirali izvorni govornici - primjena se svodila na oponasanje izvornoga govora  –  no  no primjeceno je da oponasanje govornog izvora znatno odstupa od originalnog teksta  –  cak  cak I kod mladjih ucenika - cak I u materinskom jeziku je tesko ponoviti duzi izricaj  u istom obliku kao sto smo culi - originalan oblik izricaja se brzo gubi - povrsinsku strukturu iskaza zamjenjuje nasa apstraktna predodzba o njemu OPONASANJE GOVORNOG JEZIKA  moze pridonijeti usvajanju fonoloske komponente jezika  kao sto su: izgovor, ritam, intonacija - takve vjezbe ne mogu pridonijeti razvijanju vjestine razumijevanja govorne poruke

SPOSOBNOST RAZUMIJEVANJA SLUSANJEM KOD NASTAVE STRANIH JEZIKA moze se rasclaniti na niz manjih sposobnosti I vjestina:

1. razlikovanje distinktivnih glasova  (fonema) kao nosilaca znacenja 2. uocavanja uloge naglaska I intonacije  za obiljezavanje znacenja iskaza 3. pogadjanje znacenja  rijeci na osnovu konteksta 4. prepoznavanje gramatickih struktura  kao nosilaca znacenja 5. prepoznavanje elipticnih oblika  gramatickih struktura 6. uocavanje kljucnih rijeci I izraza koji upucuju na temu I sadrzaj  slusanog 7. prepoznavanje rijeci I izraza kojima k ojima je funkcija povezivanje elemenata unutar vecih struktura 8. prepoznavanje kataforicnih (rijeci koje upucuju na nesto o cemu ce se tek govoriti u tekstu) I anaforicnih  (ponavljanje istih rijeci) odnosa elemenata 9. predvidjanje  razvoja dogadjaja na osnovi dane situacije 10. uocavanje uzajamnih odnosa  medju dogadjajima 11. razlikovanje doslovnog I implicitnog  znacenja - Svaka od tih sposobnosti I vjestina moze se planski I sistematski vjezbati I razvijati - Kod vjezbi razumijevanja slusanjem mogu se varirati v arirati zadaci koje ucenici trebaju izvrsiti dok slusaju tekst ili nakon slusanja NEKOLIKO MOGUCIH AKTIVNOSTI TOKOM SLUSANJA: - izbor ilustracija ili grafickog prikaza pojedninih rijeci ili recenica iz veceg broja ilustracija ili pisanih tekstova - crtanje sadrzaja slusanog teksta - ispunjavanje tablice, dijagrama… - tekst koji se slusa prilagoditi pokretima u igri - dopunjavanje pisanog teksta izostavljenim rijecima –  rijecima –  za  za vrijeme drugog slusanja teksta - zapisivanje glavnih misli NAKON SLUSANJA: - rjesavati zadatke tipa visestrukog izbora ili tocno/ pogresno - biljeziti osnovne misli ili poruke teksta - odgovarati na pitanja o tekstu - odrediti red podataka iz teksta - odrediti najbolji naslov za tekst RAZUMIJEVANJE govora na stranom jeziku: - tesko ako je preko CD-a: nemamo neverbalni I izvanjezicni kontekst - tekstovi koji se najcesce izabiru za vjezbe razumijevanja su pretezno izvorni tekstovi koje izvode izvorni govornici - sve informacije za razumijevanje nisu uvijek eksplicitne  u samom tekstu vec  pretpostavljaju poznavanje vremenskog ili drustvenog konteksta iz kojeg je tekst izdvojen

Prije slusanja s ucenicima treba razgovarati o tekstu koji ce slusati I upozoriti ih na sto trebaju obratiti paznju –  paznju –  tako  tako ce ucenici moci stvoriti pretpostavke  o tekstu I aktivirati  proces predvidjanja GLOBALNO SLUSANJE - Prvo slusanje teksta: cilj mu je razumijevanje osnovnih misli I poruka teksta INTENZIVNO SLUSANJE  –  Nakon  Nakon provjere rezultata globalnog slusanja - Slusanje dijelova teksta. - Svrha mu je uocavanje leksickih I sintaktickih  detalja u tekstu. - Moze se provoditi ovako: - ucenici slusaju nedovrsene recenice I po zadnjoj rijeci koju su culi odredjuju slijedecu rijec  –  vjezba  vjezba pogodna za utvrdjivanje gramatickih I leksickih kolokacija - ucenici slusaju dijelove teksta koji su elipticni  I dopunjuju ih izostavljenim elementima - ucenici odredjuju kljucne rijeci I izraze  za svaki dio teksta u odnosu  prema cijelom tekstu - ucenici slusaju nekoliko recenica teksta I odredjuju kako su sintakticki I logicki povezane (vremenski slijed, uzrocno posljedicne odnose…) NAKON GLOBALNOG I INTENZIVNOG SLUSANJA , preporucljivo je ucenicima dati pisati tekst –  tekst –  pomaze  pomaze kod provjera

CITANJE I RAZUMIJEVANJE PISANOG TEKSTA VAZNOST PISANOG TEKSTA I CITANJA: - Pisani tekst je uvijek prisutan u organiziranoj nastavi ali razliciti pristupi ga razlicito vrednuju 1) DO POCETKA 20 ST  on se koristio kao iskljucivi vid jezicnog izrazavanja –  izrazavanja –  citanje  citanje  je bila dominantna vjestina 2) RAZVOJ FONETIKE POCETKOM 20 ST  je usmjerio ucenje jezika prema govoru 3) AUDIOLINGVALNE METODE 40ih I 50ih godina - dolazi do potpunog preokreta –  preokreta – govor postaje gotovo iskljucivi vid komunikacije - audiolingvalne metode zasnivale su se na nacelu Bloomfielda nacelu Bloomfielda da  da je pisani tekst  samo nacin prikazivanja govora  pomocu vidljivih znakova - smatralo se da su sposobnost citanja I pisanja  samo nusproizvodi  procesa ucenja govora - ustanovljen je redosljed usvajanja vjestina  koji se morao strogo provoditi: slusanje –  slusanje –  govor govor- citanje –  citanje –  pisanje  pisanje - polazilo se od pretpostavke da se usvajanjem govora automatski usvaja I vjestina citanja - razlike govorne I pisane komunikacije bile su zanemarene

RAZLIKE GOVORNE I PISANE KOMUNIKACIJE: One definitivno postoje PISANI TEKST - obiluje leksikom  koji se rijetko javlja u govornoj komunikaciji - recenice u pisanom tekstu su duze I kompleksnije , s vise uklopljenih elemenata - u pisanom tekstu dominiraju potrvdne recenice  a pitanja su vrlo rijetka - u pisanom tekstu ne javljaju  se kratki odgovori, pogresno zapocete recenice I naknadna ispravljanja, nedovrsene recenice  (osim u literarnim djelima) Zbog tih razlika sposobnost razumijevanja pisanog teksta ne moze se steci automatski , vjezbanjem govora. RAZUMIJEVANJE CITANJEM JE VJESTINA KOJU TREBA ZASEBNO RAZVIJATI. PISANI JEZIK- DVIJE VRSTE TEKSTOVA KOJI SE KORISTE U NASTAVI STRANIH JEZIKA:

1) tekstovi kojima je svrha UVJEZBAVANJE I ILUSTRIRANJE  pojedinacnih dijelova JEZICNOG SISTEMA  (morfoloske I sintakticke zakonitosti tog sistema)  –  koriste  koriste se na pocetnim stupnjevima, pojednostavljeni po jednostavljeni su I prilagodjeni jezicnom znanju ucenika - takvim se tekstovima savladavaju MEHANICKE VJESTINE CITANJA  –   prepoznavanje grafema, njihovo povezivanje u zvucnu sliku rijeci, uocavanje odnosa glasova I grafickih simbola koji ih predstavljaju - svrha tih tekstova je PRENOSENJE INFORMACIJA O JEZIKU : jezicnom sistemu I njegovim zakonitostima 2) Tekstovi koji se primjenjuju u nastavi stranih jezika RADI KOMUNIKACIJE  –  radi  radi prenosenja poruke  od pisca prema citaocu - koriste se na naprednijim stupnjevima - obicno su autenticni ili simulirano autenticni  –  jesu  jesu ili bi mogli biti namijenjeni izvornim govornicima CITANJE KAO PROCES - slozena vjestina koja najvise ovisi o jezicnom znanju citaoca - citalac primjenjuje sve komponente svog jezicno g znanja da bi razumio smisao pisanog teksta - Goodman (1971) Goodman (1971) - citanje je psiholingvisticki proces  u kojem citalac koji poznaje jezik

r ek onstrui r a na naj naj bolji lj i naci naci n po por uku uku koju je j e pi sac sac enk enko odi r ao u gr afickom afi ckom obliku li ku - REKONSTRUKCIJA PORUKE  je ciklicki process –  process –  pocinje  pocinje izborom jezicnih simbola iz pisanog teksta u skladu s predvidjanjem  citaoca –   citaoca –  u  u toku citanja citalac provjerava  svoja predvidjanja , potvrdjuje  ih ili modificira

- REDUNDANCIJA - dobar se citalac koristi redundancijom  svojstvenom jeziku –  jeziku –  omogucuje rekonstrukciju citavog teksta na osnovu dijela grafickog materijala  koji se pogledom izdvaja - ona se usporedjuje s prethodnim porukama po rukama iz istog teksta ili sa citalacevim znanjem o toj temi –  temi –  ako  ako se poklapaju, pocinje novi ciklus : - izdvajanja -  predvidjanja - provjeravanja - potvrdjivanja… - PREDVIDJANJA  ce biti pogresna  I zato Goodman citanje naziva stickom igrom pogadjanja”  “ psiho  psiholingvi  lingvi stickom - zbog pogresnog predvidjanja pri citanju na stranom jeziku, razumijevanje poruke moze biti pogresno –  pogresno –  krajnji  krajnji rezultat je pogresno razumijevanje cijelog teksta - nedovoljno znanje jezika navodi citaoca da se vise oslanja na prethodno znanje o  podrucju o kojem cita a ne na sam tekst –  tekst –  vise  vise pogadja  a teze provjerava  svoje  pretpostavke  citalac posjeduje veliku kolicinu CITANJE JE INTERAKCIJA MISLI I JEZIKA  –  citalac  sve to u sklopu s sposobnoscu jezicnog informacija, ideja, vjerovanja I sklonosti  –  sve predvidjanja odredjuje ocekivanja  koja citalac u toku citanja razvija - citanje je djelotvorna interakcija jezicnog znanja I znanja o svijetu koji nas okruzuje Citalac se pri citanju oslanja na: 1) GRAFOFONSKE PODATKE  –  odnos  odnos grafickog I fonoloskog sistema jezika. Citalac se ne zadrzava na odnosu pojedinacnih glasova I fonema vec se taj process odvija na morfofonemskoj razini. 2) SINTAKTICKE INDIKATORE  –  funkcionalne  funkcionalne rijeci, sufiksi, prefiski I sl. Na osnovu njih citalac predvidja sintakticke strukture.  citalac povezuje leksicko I kulturno  znacenje da bi uz 3) SEMANTICKI PODACI  –  citalac  pomoc prethodnog znanja I iskustva dosao do semanticke komponente poruke.

Svi ti podaci su u medjusobnoj med jusobnoj ovisnosi I citalac ih prima istovremeno USPJESNOST CITANJA  na stranom jeziku - neposredno ovisi o stupnju poznavanja tog jezika - istodobno, pisani tekst moze posluziti kao vrlo dobro sredstvo ucenja jezika I svladavanje jezicnog sistema

 na pocetnim stupnjevima ucenja stranog jezika GLASNO CITANJE TEKSTA  –  na - moze biti ZBORNO ILI GRUPNO ILI INDIVIDUALNO - pomaze ucenicima da uoce vezu izmedju pisanog teksta I govora - pospjesuje usvajanje pravilnog ritma I intonacije - glasno se cita samo poznati tekst - preporucuje se da ucenici glasno citaju uz govorni model  zbog usvajanje ritma I intonacije

 pogotovo treba biti uz govorni model jer inace brzo gubi ZBORNO CITANJE  –  pogotovo  prirodnost –   prirodnost –  nastavnik  nastavnik odredjuje recenicni ritam NEDOSTACI GLASNOG CITANJA - cesto se ne posvecuje paznja smislu teksta koji se cita - paznja je koncentrirana na zvucni efekt, izgovor, intonaciju VILGA RIVERS RAZLIKUJE 6 STUPNJEVA U NASTAVI CITANJA: 1)Prvi stupanj ili uvodni stupanj - moze biti dulji ili kraci –  kraci –  tekstovi  tekstovi su obicno u obliku DIJALOGA - osnovni zadatak citanja je uocavanje odnosa glasova I pisanih simbola

2) Drugi stupanj  jednostavnim neformalnim neformalnim stilom - tekstovi su pisani jednostavnim - ucenici vjezbaju uociti smislene cjeline unutar teksta - strukture I vokabular su im uglavnom poznati  pa mogu obratiti paznju na znacenje teksta 3) Treci stupanj - ucenici se upoznaju sa stilom jezika I slozenijim strukturama - vokabular je ili poznati  ili takav da se moze zakljuciti uz pomoc ilustracije I konteksta - ucenici trebaju vjezbati razumijevanje teksta bez obzira na njihovo leksicko znacenje (tj  bez obzira da li poznaju sav vokabular ili ne) 4) Cetvrti stupanj - vjestina citanja se vjezba pretezno na autenticnim tekstovima - dvije vrste citanja na tom stupnju: intenzivno  (ucenje gramatike I vokabulara) I ekstenzivno  (samostalno citanje ucenika za razonodu ili za osobne potrebe) 5) Peti stupanj - ucenici vec samostalno  mogu citati razlicite tekstove u originalnom obliku - intenzivno citanje je usmjereno razvijanju maste ucenika, njihovoj moci rasudjivanja I kritickog misljenja - paznja se posvecuje stilu I izrazajnim mogucnostima 6) Sesti stupanj - ucenici su osposobljeni za potpuno samostalno citanje , prema svojim zeljama I  potrebama - obracaju se nastavniku da bi prodiskutirali nesto - citanje ima kao cilj upoznavanje s nekim podrucjima iz knjizevnosti, kulture I znanosti

PAULSTON I BR UDE R (197 (1976):  paznja ucenika je usmjerena na jezicne osobine koje im omogucuju Intenzivno citanje  –  paznja da dekodiraju poruku  slicno je citanju u materinskom jeziku –  jeziku  –  ucenik  ucenik cita da bi izravno Ekstenzivno citanje  –  slicno iz pisanog teksta nesto saznao GRELLET (1981)  razlikuje cetri vrste citanja: 1) skimming –  skimming –  brzo  brzo dijagonalno citanje da bi se doznao opci sadrzaj 2) scanning –  scanning –  brzo  brzo letimicno citanje da bi se u tekstu pronasla jedna odredjena informacija 3) ekstenzivno citanje duzih tekstova za osobne potrebe potrebe radi globalnog razumijevanja razumijevanja 4) intenzivno citanje kracih tekstova radi detaljnje analize jezika I sadrzaja

Velikom broju ucenika nakon zavrsetka skolovanja vjestina razumijevanja citanjem  bit ce mozda jedina vjestina kojom ce se sluziti na tom stranom jeziku –  jeziku –  stoga  stoga ucenike treba osposobljavati za samostalno citanje . Taj se cilj moze postici postupnim savladavanjem I razvijanjem niza manjih vjestina I sposobnosti. Citanje I razumijevanje pisanog teksta pretpostavlja prije svega vladanje ovim vjestinama:

- prepoznavanje grafickih simbola na osnovi poznavanja grafickog sistema jezika - prepoznavanje funkcije pravopisnih znakova - prepoznavanje sintaktickih odnosa  I medjusobne ovisnosti recenicnih elemenata (gramatickih morfema, funkcije reda rijeci itd) - prepoznavanje I razumijevanje znacenja vokabulara  na osnovi konteksta - uocavanje funkcija veznika I veznickih priloga - razumijevanje odnosa medju leksicki povezanim povezan im povezanim djelovima teksta (ponavljanje leksickih elemenata, upotreba sinonima, antonima, hiponima ) - uocavanje anaforicnih I kataforcnih  odnosa unutar teksta - prepoznavanje strukture odlomka  (uvod, eksplikacija) - razumijevanje poruke koja je eksplicitno  navedena u tekstu - razumijevanje poruke koja nije eksplicitno navedena  u tekstu ali se moze zakljuciti na osnovu teksta - uocavanje glavnih misli u dijelovima diskursa - razlikovanje vaznih obavijesti  od dodatnih detalja - odredjivanje osnovne teme I ideje  teksta brzim dijagonalnim citanjem - nalazenje odredjenih podataka  u tekstu brzim letimicnim citanjem - selektivno izdvajanje relevantnih podataka u obliku sazetka RAZLIKE IZMEDJU RAZUMIJEVANJA CITANJEM I PISANOG TEKSTA:  Navedene vjestine razumijevanja citanjem  djelomicno se podudaraju s vjestinama razumijevanja slusanjem: osnovne razlike su… - GOVORNI JEZIK  dekodiramo  dekodiramo istim redom kao sto tece, dok se PRI CITANJU mozemo zaustavljati I vracati na prethodni dio teksta

- PRI SLUSANJU  mozemo se oslanjati na situacijski kontekst , na pokrete, geste I mimiku govornika (osim kad se radi o slusanju snimljenog teksta ili razgovora preko telefona). - PISANI TEKST  je uvijek izdvojen iz situacijskog konteksta. NASTAVA CITANJA u stranom jeziku razlikuje: - POCETNO CITANJE  ( cilj mu je savladavanje grafickog sistema) tj citanje teksta  poznatog sadrzaja - TIHO CITANJE  na naprednijim stupnjevima ucenja –  ucenja –  treba  treba osposobiti ucenike za samostalno citanje CITANJE U RANIM STUPNJEVIMA NASTAVE: AUDIOLINGVALNI pristup  – IZBJEGAVANJE PISANJA  –  preporucivao  preporucivao je na pocetnom stupnju ucenja odredjeno razdoblje nastave bez pisanog teksta da bi se izbjegla interferenija ortografije u savladavanju izgovo ra - ta faza se kretala od nekoliko sati do cijele godine nastave (kod mladjih ucenika) - Praksa je pokazala da dulje razdoblje izbjegavanja pisanog teksta ne pridonosi boljem usvajanju izgovora - Stoga je pozeljno da se citanje I u nizim razredima osnovne skole uvodi cim ranije - poteskoce kod uvodjenja novog grafickog sistema  kod mladjih ucenika moze se umanjiti primjenom vizualnih sredstava, slike, kartice s rijecima, frazama ili cijelim recenicama - povezujuci slike predmeta  s grafickim prikazom  njihovih naziva, ucenici postepeno savladavaju ortografiju - Mlade ucenike treba od prvog susreta s pisanim tekstom privikavati da globalno povezuju govor I pisani tekst,  uocavaju I prepoznaju vec usvojene cjeline po znacenju. CITANJE NA VISIM STUPNJEVIMA:  Na visim stupnjevima se preporuca da se nepoznate rijeci  ne objasnjavaju prije prvoga, globalnog citanja vec da se ucenicima pruzi prilika pogadjanja znacenja  iz konteksta. - nakon citanja nastavnik moze provjeriti razumijevanje rijeci I kako su ucenici do njega dosli - broj takvih nepoznatih rijeci ne smije biti prevelik - nastavnik ce procjeniti koje je je rijeci ipak potrebno objasniti prije citanja

 mora biti zanimljiv I djelomicno poznat da bi SADRZAJ PISANOG TEKSTA  –  mora  pobudio znatizelju I proces predvidjanja PRIJE CITANJA - treba s ucenicima porazgovarati o temi - ucenici mogu dobiti zadatak da pogode  koja je osnovna misao teksta - ispravnost predvidjanja  potvrditi ce pazljivim citanjem teksta - prije citanja mogu se dati zadaci koji ce usmjeriti usmjeriti njihovo tiho citanje  I navikavati ih na lucenje bitnih obavijesti od zanemarivih detalja - zadaci mogu zahtijevati da u tekstu nadju odgovore na neka pitanja ili obavijesti

NAKON TIHOG CITANJA mogu se provesti vjezbe: - odredjivanja kljucnih rijeci - odvajanja glavnih misli po odlomcima - sazimanje sadrzaja teksta u nekoliko recenica - graficko prikazivanje sadrzaja teksta ako je to moguce - odredjivanje strukture teksta (uvod, zakljucak) - zauzimanje kritickog stava prema osnovoj ideji teksta

Moguce su I VJEZBE VOKABULARA ILI KARAKTERISTICNIH STRUKTURA u tekstu: - cest oblik vjezbi s pisanim tekstom je citanje uz dopunjavanje izostavljenih rijeci –  rijeci –  cloze test - Cloze test – izraz  – izraz se prvi put pojavljuje 1953 195 3 (W. Taylor) kao neologizam: ‘closure’ koji se u gestalt psihologiji (psihologiji oblika) upotrebljava za percipiranje nepotpunih oblika ili situacija kao da su potpune, bilo da se zanemaruju dijelovi koji nedostaju, bilo da se oni dodaju na osnovi prethodnog iskustva. TIPICAN CLOZE – TEST TEST u svom originalnom obliku predvidja izostavljanje svake pete rijeci iz teksta I njihovo zamjenjivanje crticom standardne duzine 15-17 mjesta. - Strogo pridrzavanje pravila zahtijevalo je izbacivan je cak I osobnih imena - trebalo je da test ima 50 izostavljenih rijeci - u prvo vrijeme ovaj je tekst sluzio provjeravanju razumijevanja  pisanog teksta u materinskom jeziku a kasnije I stranom - danas postoje oprecna misljenja  u vezi s cloze-testom kao mjerilom sposobnosti razumijevanja pisanog teksta - tesko je odabrati tekstove koji bi objektivno ob jektivno prikazali razumijevanje teksta jer osim o  jezicnom znanju, razumijevanje ovisi I o poznavanju podrucja  o kojemu tekst govori

Uz odredjene MODIFIKACIJE cloze-test moze posluziti kao korisna vjezba u nastavi citanja - umjesto svake n-te rijeci, odredjene se rijeci mogu izostavljati bez obzira koje su po redu - moze se dati ucenicima u vezi s tekstom koji su prije culi ili procitali u potpunosti - efektne su vjezbe izostavljanja onih rijeci sto se mogu lako odrediti na osnovi jezicnog znanja,  zahvaljujuci gramatickim oznaciteljima koji su ostali prisutni u tekstu (pomocni glagoli, prijedlozi, clanovi, prilozi, leksicke rijeci koje su ucenici vec savladali) - Izostavljanje rijeci moze se kombinirati s visestrukim izborom  za rijeci koje nedostaju - Moguce varijacije su I davanje pocetnog slova  izostavljene rijeci ili oznacavanje broja slova za svaku izostavljenu rijec

OSPOSOBLJAVANJE UCENIKA ZA GOVORNU KOMUNIKACIJU Posljednjih desetak godina u teoriji nastave stranih jezika se cesto spominju izrazi: KOMUNIKATIVNA KOMPETENCIJA  I KOMUNIKATIVNI PRISTUP - 70-ih se javlja novi pristup nastavi  koji istice potrebu analiziranja I proucavanja procesa komunikacije  I komunikativne kompetencije. KOMUNIKATIVNA KOMPETENCIJA - Pretpostavlja se da je taj izraz prvi upotrijebio americki sociolingvist Dell Hymes, 1970. - razumijeva osim gramaticke ispravnosti  jezicnih iskaza I primjerenost njihove upotrebe. - Ona je sposobnost pravilnog izbora onoga sto treba reci  u odredjenoj situaciji odredjenom sugovorniku. - ako se zelimo sluziti jezikom u govoru, moramo poznavati norme govornog ponasanja koje vrijede za odredjenu zajednicu - moramo znati koja su pitanja, primjedbe, intonacija, geste I mimika  prema kulturnim standardima te jezicne zajednice prihvatljivi ili ne TEORIJA KOMUNIKATIVNOG PRISTUPA  (po Widdowsonu I Wilkinsu) 1. Vise paznje treba posvetiti upotrebi jezika  nego gramatickim strukturama 2. Prednost u nastavi treba dati znacenju jezicnih iskaza u autenticnim komunikacijskim situacijama 3. Pri stvaranju nastavnih programa treba brinuti o komunikacijskim potrebama ucenika  kojima su ti programi namijenjeni

Komunikativni pristup - donekle je reakcija na strukturalni pristup  koji je isticao vaznost govornih aktivnosti u nastavi ali je ponajprije bio usmjeren prema sistematskom vjezbanju gramatickih struktura. - Komunikativni pristup je znatno utjecao na koncepciju izrade nastavnih materijala , kao I na metode I postupke  u nastavi posljednjih desetljeca. OSNOVNI CILJ NASTAVE STRANIH JEZIKA  –  danas  danas se njime smatra osposobljavanje ucenika za GOVORNU KOMUNIKACIJU na stranom jeziku USPJESNA GOVORNA KOMUNIKACIJA: Kod govornika: - treba postojati zelja govornika da nesto kaze - razlog zasto to zeli reci (obavijest, zadovoljstvo, nez adavoljstvo, slaganje…) znanje koje omogucuje pravilan izbor jezicnih podataka  s - jezicno znanje kojima ce postici zeljeni komunikacijski cilj Kod slusaoca: - zelja da cuje  govornika - zanimanje  za ono sto govornik zeli reci znanje koje omogucuje slusaocu preradu jezicnih podataka koje - jezicno znanje slusa

GOVORNE AKTIVNOSTI U NASTAVI  –  najvise  najvise se paznje posvecuje jezicnom znanju ucenika kao govornika I slusaoca - govorne aktivnosti koje se provode u razredu ne vode racuna o zeljama  govornika I slusaoca - donekle su nametnuti  zbog potrebe vjezbanja - razlikuju se od prirodne komunikacije jer ih nastavnik strogo kontrolira I usmjeruje - vece se znacenje pridaje jezicnoj formi formi nego sadrzaju iskaza - komunikacija se bazira na zelji ucenika da nesto nauci kako bi kasnije to mogao  primijeniti u prirodnoj komunikaciji GOVORNE AKTIVNOSTI - POCETNI STUPNJEVI - osmisljene I vodjene  govorne aktivnosti –  aktivnosti –  pracene  pracene neposrednom intervencijom nastavnika –  nastavnika – NEKOMUNIKATIVNE GOVORNE AKTIVNOSTI GOVORNE AKTIVNOSTI - NAPREDNIJI STUPNJEVI  –  potrebno  potrebno je takve vjezbe dopunjavati govornim aktivnostima koje su slicnije I blize prirodnoj komunikaciji - treba izazvati zelju ucenika da nesto kazu zanimljivim temama, pitanjima, zadacima - nastavnik pomaze  uceniku u ostvarivanju komunikacijskog cilja- cesto uz privremeno zanemarivanje grasaka  ucenika u jezicnim oblicima - ucenicima se pruza prilika da kazu sto znaju sa svojim znanjem jezika - nastavnik biljezi greske I kasnije upozorava  na njih DVA OSNOVNA TIPA GOVORNIH AKTIVNOSTI U RAZREDU: 1) Govorne aktivnosti kojima nije osnovna svrha komunikacija vec sluze vjezbanju pojedinacnih jezicnih pojava  prema unaprijed odredjenom planu I uz neposrednu intervenciju nastavnika

2) Govorne aktivnosti koje poticu zelju ucenika za komunikacijom  na stranom jeziku –  jeziku –  vece znacenje se pridaje komunikacijskom cilju nego tocnosti iskaza –  iskaza –  izostaje  izostaje neposredno ispravljanje gresaka Oba tipa su potrebna  za svladavanje jezika I prisutna su gotovo na svakom satu –  satu –  ucitelj  ucitelj ce odrediti koji je tip korisniji u kojem trenutku SLOBODNA KOMUNIKACIJA U novije se vrijeme istice potreba za sto slobodnijom komunikacijom ucenika na stranom  jeziku –   jeziku –  bez  bez obzira na njihove slabe jezicne mogucnosti –  mogucnosti –  nastava  nastava je usmjerena na komunikaciju - Ako ne ispravljamo ucenike  - to moze dovesti do toga da ucenici misle kako vec dobro znaju jezik I nisu motivirani  za daljnje ucenje - isto tako, ostali ucenici su izlozeni neprihvatljivim jezicnim oblicima I to neg ativno utjece na njihovo opce napredovanje

- Suvise slobodne govorne aktivnosti u razredu navode ucenike da se sluze strategy) –  koriste  koriste se samo onim STRATEGIJOM IZBJEGAVANJA  (avoidance strategy) –  strukturama I vokabularom koji vec dobro poznaju a svjesno ili podsvjesno izbjegavaju one koje nisu dobro usvojili –  usvojili –  to  to dovodi do simplifikacije jezika. IZBJEGAVANJE ILI ZAPOSTAVLJANJE KOMUNIKATIVNIH GOVORNIH AKTIVNOSTI - moze takodjer negativno djelovati na opce napredovanje u jeziku  –  unatoc  unatoc dobro svladanim oblicima I gramatickim strukturama ucenici nece steci tecnost u govornoj komunikaciji

Zato treba voditi racuna da se obje vrste govornih aktivnosti primjenjuju u razredu Osposobljenost za govornu komunikaciju na stranom jeziku razumijeva aktivno vladanje FONOLOSKOM komponentom  jezika (izgovorom, ritmom I intonacijom) VJEZBE IZGOVORA  –  najuspjesnije  najuspjesnije se provode uz stalni GOVORNI MODEL - Oponasanje govornog modela  –  najjednostavniji  najjednostavniji je oblik govornih vjezbi I cesto se  primjenjuje na pocetnim stupnjevima - iako su mehanicke I nekreativne , zahtijevaju koncentraciju I intenzivno slusanje govornog izvora - govorni model mora biti jasan, bez shumova shumova I smetnji smetnji  u akusticnom kanalu - ne smije biti zanemarena prirodnost govora, brzina I ritam STALNA KOREKCIJA I KONTROLA izgovora - vazan je uvjet za brze I bolje savladavanje fonoloske komponente jezika - veoma ogranicena izlozenost  izvornom jeziku ne daje dovoljno prilike za autokorekciju USPJELOST OPONASANJA GOVORNOG MODELA - ovisi djelomicno o auditornoj percepciji  slusalaca - djelomicno o sposobnosti njihove memorije da pohrane percipirani tekst  u originalnom obliku. - zbog toga je vazno da ucenici tekst razumiju OBJASNJENJA ARTIKULACIJE POJEDINIH GLASOVA  –  mogu  mogu pomoci u savladavanju izgovora –  izgovora –  tebaju  tebaju biti kratka, prakticna I na materinskom jeziku VJEZBE OPONASANJA - mogu se uciniti ZANIMLJIVIMA - ako se od ucenika trazi da u tekst koji slusaju unose manje ili vece izmjene  –  bilo  bilo u obliku supstitucije ili dodavanja  novih elemenata

- ZA USVAJANJE PRAVILNE RECENICNE MELODIJE  korisno je ponavljanje recenica u dijelovima (ritmickim cjelinama) I to tako da ucenici obicno uvjezbaju zadnji dio recenice koji sadrzi intonacijsko jezgro (nucleus) a zatim dodaju dio po dio recenice dok ne savladaju cijelu recenicu AUDIOLINGVALNI PRISTUP nastavi: - se obilno koristio govornim vjezbama tipa oponasanja  govornog modela  –  pogodno  pogodno za rad u jezicnim laboratorijima laboratorijima gdje ucenik moze usporedjivati svoj izgovor s izgovorom izvornih govornika I samostalno vrsiti korekcije - slusanje I oponasanje govornog modela moze biti popraceno ilustracijama  govornih situacija –  situacija –  olaksava  olaksava se pamcenje slusanog teksta - tekstovi namijenjenji slusanju I ponavljanju su najcesce u ob liku dijaloga  –  sto  sto blizi stvarnim govornim situacijama OSTALE GOVORNE VJEZBE: DIJALOG  –  najprirodniji  najprirodniji oblik govorne komunikacije primjenjuje se I u ostalim govornim vjezbama  –  kad  kad vise nije potreban govorni model - po uzoru na dijalog koji su culi, ucenici mogu stvarati nove dijaloge pomocu natuknica SVRHA DIJALOGA JE: a) savladavanje gramatickih struktura ili oblika  b) vjezbanje komunikacijskih funkcija (upoznavanje, trazenje uputa, prihvacanje, odbijanje prijedloga I sl.) GOVORNA KOMUNIKACIJA - je process prenosenja obavijesti govorom od posiljaoca prema primaocu - govornik  kao  kao posiljalac obavijesti pretpostavlja da je slusaocu neka obavijest nepoznata  –  zato  zato se u razredu stvaraju situacije u kojima jedan ili vise ucenika zna nesto sto drugi ucenici ne znaju  –  ucenici  ucenici ce tada biti primorani da primjenjuju svoje jezicno znanje s odredjenim komunikacijskim ciljem  –  da  da nesto doznaju ili da nesto saopce ULOGE U svakom govornom cinu oba (ili vise) sudionika preuzimaju ulogu I govornika I slusaoca  –  oblikuju  oblikuju ono sto zele reci u skladu s onim sto cuju od govornika –  govornika –  zato  zato se u komunikacijskim vjezbama treba omoguciti samostalan izbor  onoga sto ce ucenik reci I kako ce reci KOMUNIKACIJSKE VJEZBE SE MOGU PROVODITI U PARU ILI GRUPAMA - pojedini ucenici ili grupe dobiju u pisanom obliku obavijest  u vezi s jednom komunikacijskom situacijom (zadatak ucenika je da izmjenjuju obavijesti) - u metodickoj literaturi ovaj se oblik govornih vj ezbi spominje kao role-play

ROLE-PLAY: - ucenicima se dodjeljuju zamisljene uloge  u skladu s kojima oni improviziraju –  improviziraju  –  dodijeljene su I komunikacijske situacije  tako da pri oblikovanju svojega govornog  ponasanja vode racuna o ulogama ostalih ucenika - predvidjene uloge moraju biti dobro opisane I uskladjene  kako bi stimulirale govorne interakcije poput onih u stvarnim zivotnim situacijama - ucenicima treba dati izbor vokabulara I struktura  koje ce moci primjeniti - uloge moraju biti prilagodjene opcem znanju I iskustvu  ucenika - nastavnikova intervencija  je potrebna kad uceniku nedostaje jezicno znanje  da bi mogao sudjelovati u komunikaciji - Kod role-playa potrebno je izbjegavati neposredno ispravljanje gresaka  koje ne ometaju komunikaciju ROLE-PLAY JE POGODAN  u situacijama kad ucenici nemaju isti materinski jezik - bolje uspijeva s ucenicima koji su mastovitiji I kreativniji - najcesce se provodi s naprednijim  ucenicima IGRE POGADJANJA - u njima ucenici pocetnog I srednjeg stupnja  mogu primjenjivati steceno znanje u komunikaciji - znatizelja sluzi kao poticaj  za ucenje pa je pogadjanje motivacijski factor - npr pogadjanje skrivenih predmeta, pogadjanje vrste radnje prema zvuku, uz zatvorene oci - spontane govorne reakcije ucenika mogu se izazvati  nedovrsenim crtezima, nejasnim maglovitim slikama - vjezbanje postaje zanimljivije I prirodnije ako se stvori potreba za prenosenjem obavijesti (Sto prikazuje slika? Gdje je olovka?) - svako povezivanje govornih iskaza sa situacijskim kontekstom  u razredu pospjesuje  za razliku usvajanje struktura I vokabulara kao sredstva za prenosenje obavijesti  –  za od mehanickih vjezbi koje pospjesuju jedino savladavanje jezicne forme

RAZVIJANJE VJESTINE PISANJA Prvo treba uociti RAZLIKE GOVORNE I PISANE KOMUNIKACIJE  –  za  za vrijeme strukturalizma  one su bile zanemarene  – audiolingvalne I audiovizualne metode  nisu posvecivale dovoljno paznje pisanju PISANI TEKST - rezultat osmisljenog  odabiranja I sredjivanja ideja, podataka ili razmisljanja - zahtijeva preciznost I jasnocu  u izrazavanju, stilsku ujednacenost  I logican slijed misli - prenosenje poruke je otezano zbog vremenske I prostorne udaljenosti  osobe koja cita - zahtijeva veci napor pri oblikovanju poruke kako bi ju citaoc pravilno shvatio jer  NEMA IZVANJEZICNOG KONTEKSTA KRAJNJI CILJ PISMENIH VJEZBI  u stranom jeziku je razvijanje sposobnosti tecnoga, jasnog I preciznog pismenog izrazavanja GOVOR - spontana  jezicna manifestacija - sudionici mogu mijenjati stil  I nacin izrazavanja kao I sam sadrzaj razgovora u skladu s reakcijama I jezicnim ponasanjem sugovornika - dopusta odredjenu jezicnu nedotjeran nedotjeranost ost  – nedovrsene recenice, ponavljanja, digresije, naknadna objasnjenja - sudionicima pomaze izvanjezicni kontekst , geste I mimika govornika  kao I sugovornikova kontinuirana povratna informacija, verbalna ili neverbalna. UVJETI ZA USPJESNO PISMENO IZRAZAVANJE - poznavanje grafickog sistema  (ako se djelomicno ili u potpunosti razlikuje od materinskog) - poznavanje ortografskih zakonitosti  tj odnosa glasova I slova - upotreba pravopisnih znakova  kao zamjene za prozodijska obiljezja govora - ispravna upotreba jezika  na razini recenice –  recenice – pravilan izbor vokabulara I gramatickih oblika - prilagodjavanje stila  pisanja odredjenoj komunikacijskoj situaciji - poznavanje organizacije sadrzaja pisanog teksta  kako bi citaocu postao jasan I razumljiv PISANE VJEZBE - cesto vezane uz razvijanje ostalih jezicnih vjestina  –  slusanje,  slusanje, govor, citanje - na pocetnom ili srednjem stupnju  pisanje najprije sluzi brzem I boljem pamcenju nastavnih sadrzaja - mentalni napor potreban za prevodjenje govora u pisani oblik ucvrscuje steceno znanje u pomacenju ucenika - ono sto se cuje, vidi I zapise , bolje se pamti od onoga sto se samo cuje I vidi - pismene vjezbe na tim stupnjevima su strogo oblikovane s unaprijed odredjenim rezultatom pisanja

PREPISIVANJE - najjednostavniji oblik pismenih vjezbi je - na pocetnim stupnjevima ucenici prepisuju rijeci s ploce ili iz udzbenika - ako se graficki sistemi materinskog I stranog jezika razlikuju –  razlikuju –  to  to je korisno za usvajanje novih grafickih simbola - nakon nekog vremena mehanicko prepisivanje ucenicima je dosadno  –  ucenici  ucenici u njima ne vide smisao - vjezbe prepisivanja treba pribliziti zivotnim situacijama  dajuci im odredjeni smisao VJEZBE PREPISIVANJA - mogu se organizirati tako da ucenici unose odredjene izmjene u tekst koji prepisuju: - tekst prepisuju dopunjujuci ga izostavljenim rijecima  ili rijeci s izostavljenim slovima –  tekst  tekst se moze napisati na plocu, pa posto ga ucenici procitaju, izbrise se nekoliko rijeci koje ce ucenici pri prepisivanju dodati po sjecanju - recenice su ispremjesane a ucenici ih prepisu slijedom koji im se cini logican - u duljem tekstu ucenici pronalaze odredjene podatke I prepisuju ih odredjenim redom - prepisujuci tekst ispravljaju pogresne podatke  koji su u tekst namjerno uneseni - prepisuju tekst dodajuci namjerno izostavljenu interpunkciju - iz veceg broja podataka odaberu I prepisu srodne pojmove ili misli

 Navedene vjezbe tjeraju ucenike da razmisljaju o tekstu koji prepisuju pa to prestaje biti mehanicka vjezba. DIKTAT  –  jedan  jedan od najstarijih I najcesce primjenjivanjih oblika pismenih vjezbi - ucenici pretvaraju slusani tekst u pisani oblik  - moze se provoditi kao pismena vjezba radi: - utvrdjivanja  jezicnog znanja - kao postupak za provjeravanje  stupnja jezicne kompetencije - uspjeh ovisi o RAZUMIJEVANJU SLUSANOG TEKSTA I zato o n mora biti  prilagodjen mogucnostima I znanju ucenika PREDNOSTI DIKTATA  u usporedbi s ostalim pismenim vjezbama: a) pisanjem diktata svi su ucenici istovremeno jednako aktivni aktivni, bez obzira na njihov broj u razredu  b) diktatom se, osim pisanja, vjezba I pazljivo slusanje I razumijevanje  govora, segmentiranje govornog niza na prepoznatljive jedinice c) moze se ispraviti neposredno nakon pisanja  dok kod ucenika jos postoji zanimanje za tekst koji su pisali I dok su svjesni teskoca na koje su pri pisanju naisli d) ucenici lako mogu sami ispraviti  prema danom uzorku

Diktat - treba biti pazljivo pripremljen I usmjeren prema odredjenom cilju vjezbanja TIPOVI DIKTATA: DIKTAT NA RAZINI RIJECI ILI KRACIH NEVEZANIH RECENICA - primjenjuje se za usvajanje ortografije  (posebno za usvajanje fonoloskih I grafoloskih razlika medju rijecima koje se slicno izgovaraju ili pisu)  –  takvi  takvi diktati su posebno cesti na pocetnom stupnju  –  jedan  jedan ucenik moze pisati na plocu a ostali u biljeznice I mogu ispravljati onoga na ploci DIKTAT NA RAZINI VEZANOG TEKSTA - primjenjuje se za vjezbanje vokabulara I gramatickih struktura - tekst je tematski ili sadrzajno vezan uz obradjene lekcije - duzina teksta ovisi o stupnju ucenja jezika I dobi ucenika - zbog intenzivne paznje koju zahtijevaju preporucuju se kraci I cesci diktati PRIJE DIKTIRANJA: - ucenici trebaju cuti diktat u cjelini  I nista ne biljeze za to vrijeme ZA VRIJEME DIKTIRANJA : - nastavnik cita tekst s pauzama –  dati  dati dovoljno vremena za biljezenje - mjesta za pauze se mogu obiljeziti  kod pripreme –  pripreme –  nakon  nakon svake ritmicke ili smislene cjeline NAKON DIKTIRANJA - nastavnik jos jednom cita tekst tekst  da bi ucenici zapisali ono sto su izostavili NAKON VJEZBE DIKTATA - potrebno je ucenicima pokazati originalni tekst kako bi samostalno mogli ispraviti greske koje su napravili - ucenici mogu zamjeniti biljeznice I medjusobno i spravljati - nastavnik upozorava na rijeci s najcescim greskama  zbog mogucih propusta INTERPUNKCIJA - jedni misle da znakove treba diktirati a drugi misle da ucenici na napredni jim slucajevima trebaju sami odrediti interpunkciju VARIJACIJE DIKTATA - diktat u obliku dopunjavanja teksta - DICTO-COMP je kombinacija diktata I pismenog sastava. Nastavnik cita odabrani tekst dva do tri puta u cjelini, bez pauza. Nakon toga ucenici pisu tekst po sjecanju sluzeci se frazama, vokabularom koje su culi odnosno vlastitim frazama ako se ne mogu sjetiti originala

DIKTAT KAO GRAMATICKA VJEZBA  –  za  za vrijeme slusanja teksta ucenici trebaju zapisati samo odredjene vrste rijeci , sve imenice ili glagole s prijedlozima ili kolokacije pridjeva I imenica I sl. REPRODUKTIVNE JEZICNE VJEZBE - sluze savladavanju pravilne upotrebe jezika  –  GRAMATIKE  GRAMATIKE I VOKABULARA –  VOKABULARA –  mogu se u razlicitoj mjeri kontrolirati , kako u odnosu prema jeziku tako I prema sadrzaju teksta koji treba pisati VJEZBE S POTPUNOM KONTROLOM:  diktat I prepisivanje VJEZBE S DJELOMICNOM KONTROLOM - bilo vokabulara, gramatike ili sadrzaja  teksta koji se pise. - strucnjaci preporucaju da takve vjezbe budu kad god je to moguce na razini teksta  a ne na razini recenica koje su medjusobno nepovezane po smislu - potrebno je da bi se ucenici navikli razmisljati na razini teksta  kao organizirane sintakticke I semanticke cjeline GRAMATICKE I LEKSICKE PISMENE VJEZBE S DJELOMICNOM KONTROLOM - najcesce se zasnivaju na: - supstituciji - dopunjavanju teksta - transformaciji - sintezi VJEZBE SUPSTITUCIJE: - javljaju se u vise varijanata - u zadanom tekstu pojedine jezicne jedinice treba zamijeniti  drugim jezicnim  jedinicama koje takodjer odgovaraju danom kontekstu - rijeci koje treba zamijeniti mogu biti u tekstu podcrtane ili oznacene brojevima - popis rijeci koje je potrebno uvrstiti uv rstiti moze se dati odvojeno od teksta I to u gramatickom obliku koji zahtijeva kontekst  ILI u osnovnom obliku rijeci  (infinitiv glagola, nominativ imenica) - Na pojedinacnim mjestima ucenicima se pruza izbor od tri do cetri rijeci VJEZBE DOPUNJAVANJA TEKSTA - s izostavljenim rijecima mogu takodjer biti razlicite, ovisno o stupnju ucenja jezika  I obrazovnom cilju koji se tom vjezbom vjez bom zeli postici - izostavljene rijeci mogu biti leksicke ili gramaticke - mogu biti strogo odredjene kontekstom  ili moze postojati mogucnost izbora - popis izostavljenih rijeci moze se navesti ispod ili iznad teksta - istim redom kojim ih je potrebno uvrstiti u tekst, ali u osnovnom gramatickom obliku - drukcijim redom nego sto ih treba uvrstiti u tekst, ali a li ih mora biti onoliko koliko je  potebno da bi se tekst dopunio

- drukcijim redom I vise rijeci nego sto je potrebno  da bi se tekst dopunio, tako da ucenici izabiru - ako su izostavljene leksicke jedinice , umjesto rijeci moze se dati opis ili definicija - umjesto rijeci na stranom jeziku mogu se dati ekvivalenti na materinskom jeziku - duzina rijeci moze se oznaciti brojem tockica ili crtica - mogu se ispisati prva slova izostavljenih rijeci - uz svako izostavljeno mjesto moze se dati izbor od tri ili cetri rijeci  od kojih samo  jedna odgovara kontekstu VJEZBE TRANSFORMACIJE ILI KONVERZIJE: - pretvaranje jedne strukture strukture recenica recenica u druge druge strukture strukture  I pretezno su gramatickog tipa - mijenjanje teksta iz aktiva u pasiv, potvrdne u pitanja… - prebacivanje radnje iz sadasnjosti u proslost ili buducnost  uz izmjene glagolskih vremena, zamjenjivanje fraza recenicama iste gramaticke funkcije I ob ratno VJEZBE SINTEZE - zasnivaju se na spajanju odvojenih recenicnih elemenata  ili jednostavnih recenica u kompleksnije strukture SVE NAVEDENE VJEZBE - mogu pomoci da uoce I savladaju sintakticke odnose  unutar teksta I semanticke odnose leksickih jedinica - te vjezbe su usmjerene prema savladavanju jezicnih mehanizama I kao takve zahtijevaju neposredno ispravljanje jezicnih pogresaka - to su kognitivne vjezbe  koje aktiviraju ucenikovo znanje o jeziku, poticu ga na razmisljanje o pravilima upotrebe  I na njihovo svjesno primjenjivanje VJEZBE RAZVIJANJA SPOSOBNOSTI PISMENOG IZRAZAVANJA:

- ne zaustavljaju se samo na pravilnom p ravilnom izboru vokabulara I gramatickih struktura, na stvaranju gramaticki ispravnih recenica - prvenstveno su usmjerene prema KOMUNIKACIJSKIM CILJEVIMA  –  osposobljavaju ucenike za pismeno prenosenje poruke PRIMAOC PORUKE - Pri oblikovanju pismene poruke treba imati na umu primaoca koji je fizicki odsutan - zahtijeva svjesnu organizaciju jezicnih elemenata da bi se postigli zeljeni stilski efekti a ne samo gramaticka ispravnost ANALIZE PISANOG TEKSTA - najvise pridonose razvijanju vjestine pisanja koji sluzi kao model - ucenici mogu nauciti kako izraziti razlicite semanticke odnose, uzrocno-posljedicne odnose, usporedjivanje I suprotstavljanje pojava I cinjenica, pogodba, namjera I slicno.

PISMA - su najcesci oblik pisane komunikacije u svakodnevnom zivotu - uvijek su upucena odredjenoj osobi ili osobama, sto utjece na njihov sadrzaj, stil I izbor konvencionalnih uvodnih I zavrsnih fraza - mogu biti upucena prijateljima ili biti sluzbena, upucena sluzbenim osobama ili ustanovama - pisanje pisama je vjezba koja se moze upotrebljavati na svim stupnjevima  ucenja - na modelu pisma ucenici uocavaju nacine oslovljavanja, oznacavanja datuma, pisanja adrese I ostale konvencije  koje mogu biti razlicite od onih u materinskom  jeziku - ucenici mogu sastavljati pismo prema zadanom modelu  u grupi, za domacu zadacu ili kao cijeli razred nekoj zamisljenoj skoli u stranoj zemlji - pisanje pisma moze se lako povezati s govornim vjezbama , kao zadatak nakon razgovora ili diskusije - ako nastavnik odredi svrhu pisanja I osobu kojoj je pismo namijenjeno, to postaje vjezbom vodjenog pismenog zadatka PISMENI SASTAVI: - vodjeni ili slobodni , cesto se primjenjuju u nastavi stranih jezika - cesto se javljaju oprecna misljenja u vezi ocjenjivanja s lobodnih sastava - mogu biti manje ili vise vodjeni –  vodjeni –  ovisno  ovisno o kolicini I vrsti uputa koje nastavnik n astavnik daje MLADJI UCENICI: - Ako se ucenici jos tesko sluze jezikom, primjenjuju se ovi postupci, ako se radi o  poznatim sadrzajima: - ucenici pisu sastav odgovarajuci na niz pitanja  –  odgovori  odgovori cine logicnu cjelinu - ucenici pisu sastav prema okosnici teksta  u kojemu su dijelovi recenice izostavljeni a sintakticki I logicki osnosi medju recenicama naznaceni su veznicima ili veznickim  prilozima - za ucenike mladje dobi, umjesto izostavljenih dijelova teksta, cesto se umecu slicice  na  principu rebusa - ucenicima se daju osnovne misli I kljucne rijeci  u obliku natuknica  onim redom kojim ih treba pisati u sastavu STARIJI UCENICI: - sastavci su u obliku sazetka procitanog teksta (précis) - nekada je ova vrsta pisanih vjezbi bila jedina koja se koristila - pisali su se obicno u vezi vez i s nekim knjizevnim djelima - broj rijeci rijeci je ogranicen - ucenika navikavaju na razlikovanje bitnih od nebitnih informacija - pipremaju ucenike za pracenje strucne literature

PISMENI SASTAVI U KOJIMA UCENICI SAMI BIRAJU JEZICNI MATERIJAL ZA PISMENO IZRAZAVANJE: - mogu se organizirati tako da ucenici dobe nekoliko uvodnih recenica  koje im daju osnovnu ideju I usmjeravaju ih - ucenici dobe kraj nekog teksta  a sami moraju izmisliti pocetak - u nekoliko recenica je prikazana osnovna situacija  o kojoj ucenici pisu sastav po vlastitom nahodjenju KOMUNIKATIVNE PISMENE VJEZBE - mogu se provoditi medju grupama ucenika - to mogu biti krace pismene poruke poput manjih zagonetaka PISMENE VJEZBE KAO SKUPNI RAD  mogu se organizirati ovako: - jedna grupa ucenika moze napisati detaljne upute kako doci do nekog mjesta u gradu a ucenici druge grupe pogadjaju prema uputama o kojem je mjestu rijec - jedna grupa ucenika pismeno opise neku poznatu osobu ne navodeci njezino ime ucenici druge grupe pogadjaju - grupa ucenika sastavlja zajednicku pricu tako da svaki ucenik dodaje po jednu recenicu koja se logicno nastavlja na prethodni tekst PISANJE SLOBODNIH SASTAVA - na danu temu ili temu po izboru provodi se na najnaprednijim  stupnjevima ucenja  jezika - ako ucenici jos ne barataju dovoljno jezikom onda tekst vrvi greskama negativnog transfera

S obzirom na ogranicenost vremena za vrijeme nastave, ucenici bi trebali izvoditi vjezbe  pisanja kao domace zadace . DOMACA ZADACA  –  rad  rad koji ucenik radi bez neposredne pomoci I kontrole nastavnika - sluze ponavljanju I utvrdjivanju jezicnoga gradiva prethodno objasnjenog I vjezbanog u razredu Bitni uvjeti za efikasnost domacih zadaca su: - moraju biti uskladjeni s jezicnim znanjem I mogucnostima ucenika - moraju biti tako koncipirani da bi se mogli lako ispraviti - nastavnik treba povremeno pokupiti biljeznice I pregledati ih - zadaci ne smiju uvijek biti istog tipa - nuzno je da nastavnik vodi evidenciju o pisanju domacih zadaca –  zadaca –  time  time se odrzava motivacija onih ucenika koji to cine

MJESTO VOKABULARA U NASTAVI STRANIH JEZIKA RIJEC  –  kao  kao lingvisticki pojam nije u suvremenoj lingvistici jednistveno definirana - nema vise onu vrijednost osnovene jezicne jedinice  koju joj je pridavala tradicionalna gramatika - nekoliko posljednjih desetljeca se malo paznje posvecuje  vokabularu - na pocetnom I srednjem stupnju se vodi vise racuna o gramatickoj progresiji  a  prosirivanje vokabulara se zanemaruje GRAMATICKI SISTEM jezika - mnogo stabilniji od leksickog sistema - gramaticki morfemi se tesko mijenjaju  dok je leksicki sistem podlozan promjenama –  promjenama –  neke se rijeci gube iz upotrebe upo trebe ili mijenjaju opseg svog znacenja, posudjuju se iz drugih  jezika… - izvorni govornici suvereno vladaju gramatickim sustavom  svog jezika dok ne krenu u skolu ali to se ne moze reci za leksicki sustav - dostupniji je za lingvisticke analize I proucavanja LEKSICKI SISTEM - obogacuje se do kraja zivota - zbog svoje fleksibilnosti I velikog broja denotativnih I konotativnih  znacenja puno  je teze dostupan za proucavanje - leksicka kompetencija  pojedinca moze se samo parcijalno odrediti u odnosu na  pojedine teme ili podrucja

Sve ovo nije razlog da se leksik zanemaruje, bez rijeci se nista ne moze reci. (Wilkins) UCENJE RIJECI - u vecini suvremenih pristupa  nastavi, ucenje rijeci se predvidja u sklopu nastave citanja, slusanja ili govornih vjezbi - rijeci se obavezno uce u jezicnom ili izvanjezicnom KONTEKSTU  koji im odredjuje znacenje - kontekst je nuzan jer vecina rijeci ima razna znacenja - kad naidjemo na nepoznatu rijec, pokusavamo dokuciti njeno znacenje na osnovi  poznavanja konteksta u kojem je rijec, ali I na osnovi INTRALINGVALNIH  PODATAKA (slicnosti s drugim rijecima u istom jeziku) I INTERLIGVALNIH  PODATAKA (slicnosti s nekom rijeci u materinskom jeziku) prisutnih u samoj rijeci.

Svaki ucenik stranog jezika razumije mnogo vise rijeci nego sto ih moze primijeniti u govoru ili pismu. - cesto se neke rijeci ne mozemo sjetiti

 Ne postoje pouzdani podaci o tome kako se rijeci pohranjuju u dugorocnoj memoriji - pretpostavlja se da u meterinskom jeziku a na naprednijim stupnjevima I u stranom  jeziku djeluju univerzalni jezicni principi  prema kojima se grupiraju rijeci  u pamcenju RIJECI SE GRUPIRAJU NA OSNOVI: - hiponimije ili inkluzije (jaglac, ruza, karanfil –  karanfil –  hiponimi  hiponimi rijeci cvijet); - antonimije (malen-velik) - komplementarnosti (musko-zensko) - reciprociteta (kupovati-prodavati) Sistem organizacije leksickih jedinica cine leksicki skupovi srodnih rijeci

 Nastava vokabulara u stranom jeziku trebala bi poticati stvaranje takvih skupova  u  pamcenju - rijeci se takodjer zadrzavaju u pamcenju neposredno vezane uz rijeci koje im najcesce prethode ili ih slijede u jezicnom kontekstu  – KOLOKACIJE (pridjevi uz imenice, imenice kao objekti uz glagole) OBJASNJENJE ZNACENJA - novih rijeci prvi je korak u nastavi vokabulara, mogu se objasniti na tri nacina: 1) POVEZIVANJE NJIHOVA ZNACENJA IZRAVNO S PREDMETOM ILI POJMOM NA KOJI SE ODNOSE  –  primjenjuje  primjenjuje se na pocetnom stupnju s ucenicima mladje dobi - predmet uceniku vec treba biti poznat u materinskom jeziku - osnovni je problem da li je ucenik ispravno povezao rijec I pojam (cesto ucenici povezu samo jedno obiljezje predmeta npr. boju ili velicinu) - objasnjenje demonstracijom ili ilustracijom  je koristan postupak no nastavniku ne  pruza garanciju da ce ucenik savladati leksicki system stranog jezika odvojeno od materinskog jezika - prenosenje znacenja pojedinih rijeci iz materinskog jezika na najblizi ekvivalent u stranom jeziku je podsvjestan process - ucenici uvijek pokusavaju prevesti rijec na materinski –  materinski –  ucenik  ucenik pretpostavlja da svaka  to se ne moze promijeniti izbjegavanjem rijec mora imati ekvivalent u materinskom  –  to  prevodjenja - poznata je pogresna upotreba vokabulara u stranom jeziku na osnovi formalnih slicnosti s vokabularom materinskog jezika:  –  LAZNI  LAZNI PAROVI (eventually-eventualno, protection-protekcija) - POGRESNE KOLOKACIJE - ucitelj ne moze pratiti proces identifikacije rijeci u svijesti ucenika - ako zelimo izbjeci negativni transfer mozda je bolje upozoriti na razlike u leksickim sistemima dvaju jezika - kod objasnjenja demonstracijom I ilustracijom, trebao bi se ko ristiti PRIJEVOD radi  provjere razumijevanja - prijevod bi trebao biti reakcija ucenika  na nastavnikovo objasnjavanje rijeci a ucenicima potvrda da su njihove pretpostavke o znacenju ispravne

- prijevod ima dijagnosticku funkciju - prijevod ne bi smio biti jedini nacin objasnjenja rijeci vec obavezna dopuna ilustrativnom ili verbalnom objasnjenju

2) POVEZIVANJE RIJECI S NEKOM DRUGOM RIJECI ILI RIJECIMA U STRANOM JEZIKU UCENICIMA VEC POZNATIMA - primjenjuje se na naprednim stupnjevima - rijec se moze zasnivati na: - sinonimiji  (upucivanjem na vec poznate rijeci slicnog znacenja) - hiponimiji  (ukazivanjem na hiperonime ili nadredjene pojmove: nar-juzno voce)

Cesta I korisna objasnjenja su: OPISIVANJE PREDMETA  ili DAVANJE SITUACIJSKOG KONTEKSTA  –  aktivira se process pogadjanja I zakljucivanja te se rijeci svrstavaju u srodne skupove po  pamcenju 3) POVEZIVANJEM RIJECI S ODGOVARAJUCIM IZRAZOM U MATERINSKOM JEZIKU *** KONTEKST - jezicni proizvod u govornom ili u pisanom obliku kojemu je svrha komunikacija - kad koristimo rijeci, trebamo dobro poznavati njihov opseg I mogucnost utjecaja znacenja pojedinih rijeci  na mijenjanje znacenja konteksta - jezicne jedinice I strukture moraju biti pravilno odabrane  da bi odgovarale odredjenoj  jezicnoj situaciji I izvanjezicnom kontekstu - rijeci je potrebno uciti ali ne samo uz prijevod na materinski jezik - za aktivnu upotrebu rijeci potrebno je mnogo vise od prijevoda Svaka rijec ili leksicka jedinica  je istovremeno: - fonoloska jedinica odredjenog govora I naglaska - graficka jedinica odredjene ortografije - morfosintakticka jedinica odredjene morfoloske gradje I sintaktickih svojstava - semanticka jedinica odredjenog znacenja AKTIVNO ZNANJE VOKABULARA UKLJUCUJE: - prepoznavanje rijeci u govornom nizu u sklopu vecih jezicnih cjelina - poznavanje fonoloskog oblika rijeci (izgovora) - poznavanje grafickog oblika rijeci - poznavanje morfoloske gradje rijeci, uocavanje morfema od kojih se ona sastoji - poznavanje sintaktickih funkcija koje ta rijec moze imati u odnosu na druge(nominalne, adverbijalne, verbalne…) - poznavanje mogucih sintagmatskih odnosa te rijeci s drugim rijecima unitar vecih cjelina - poznavanje znacenja rijeci u odnosu prema jezicnoj situaciji - poznavanje sintaktickih I semantickih restrikcija u upotrebi rijeci, posebno u usporedbi

- U PRIRODNOJ SREDINI  medju izvornim govornicima, onda se ta znanja o rijecima stjecu podsvjesno –  podsvjesno –  zahvaljujuci  zahvaljujuci neogranicenoj izlozenosti - iste rijeci se cesto susrecu u istim ili slicnim kontekstima pa se lakse zadr zavaju u  pamcenju - U NASTAVI je izlozenost vrlo ogranicena KAKO UCENICIMA POMOCI DA DULJE ZADRZE RIJECI U PAMCENJU?  –  prije  prije svega, moramo im pruziti sto vise mogucnosti za povezivanje novih rijeci uz vec poznate rijeci - na pocetnom stupnju  nuzna je restrikcija vokabulara na najfrekventnije I semanticki najjednostavnije rijeci (bliske ucenicima) - na pocetnom stupnju rijeci predstavljaju konkretne pojmove  koji se lako mogu uvjezbati pomocu slika, pomocu slika, crteza, predmeta, uz pokrete I mimiku - vazno je ne ponavljati rijeci uvijek u istom kontekstu  u kojem su je prvi puta sreli - na srednjem I naprednom  stupnju ucenja jezika potrebne su posebne vjezbe  posvecene vokabularu, odvojeno od teksta odvojeno od vok abulara u kojem su ucenici te rijeci upoznali - za takve vjezbe vokabular treba svrstavati prema slicnosti  po obliku ili znacenju jer se rijeci lakse pamte u skupovima po srodnosti - ucenici bi cim prije trebali upoznati znacenja pojedinih sufiksa I prefiksa  za tvorbu rijeci –  rijeci –  korisne  korisne su vjezbe pretvaranja jedne vrste rijeci u drugu pomocu sufiksa I prefiksa VJEZBE ASOCIJACIJA rijeci po srodnosti - odabiranje srodnih rijeci po snacenju ili upotrebi iz vece grupe nepovezanih rijeci te njihova upotreba u vlastitom kontekstu - odabiranje rijeci iz visestrukog izbora u skladu s danim kontekstom - odredjivanje rijeci na osnovi njihova opisa ili definicije - povezivanje naziva predmeta s radnjama I osobama koje se tim predmetima mozda koriste (pismo: pisati, ptimiti, poslati, postar…) - povezivanje predmeta s mjestom gdje se on moze naci (knjiga: polica, knjiznica, knjizara) - odredjivanje mogucih kolokacija kao sto su objekti uz glagole ili pridjevi uz imenice (brati cvijece, crn kruh…) VJEZBE ANALIZE DISTINKTIVNIH OBILJEZJA RIJECI: - ucenici trebaju odrediti koja su obiljezja ob iljezja unutar grupe srodnih rijeci zajednicka  a kojima se razlikuju (sto je zajednicko a sto specificno za rijeci tj predmete koje oznacuju: stolica, klupa, naslonjac…) VJEZBE PREVODJENJA - potrebne su da bi ucenici primjetili neidenticnost leksickih kolokacija  I djelomicnu  podudarnost u upotrebi leksickih ekvivalenata u dva jezika –  jezika –  s  s njima dolaze I greske –  greske –  zato postoje vjezbe prevodjenja –  prevodjenja –  da  da bi namjerno izazvali greske  kojima ce se ucenici upozoriti na razlike izmedju materinskog I stranog jezika - njima se kod adolescenata I odrazlih ucenika ubrzava process ucenja jer je kognitivan

 takodjer je potrebno sistematsko vjezbanje I NAPREDNI STUPNJEVI UCENJA  –  takodjer  prosirivanje vokabulara jer se javlja avoi avoi dance dance strat str ate eg y  - strategija izbjegavanja uzrokuje semanticku ekstenziju tj up otrebu hiperonima (nadredjenih pojmova) I u situacijama kad oni n isu dovoljno precizni: svaki specificni izraz se zamjenjuje nadredjenim pojmom, npr –  npr – umjesto umjesto ‘ruza’ – ‘cvijece’ – ‘cvijece’ RJECNIK  –   –  ucenike  ucenike treba navikavati na koristenje njime - na pocetnim stupnjevima, prirucni rjecnik je na kraju udzbenika - u zavrsnim razredima osnovne skole, ucenici bi se vec trebali znati koristiti “pravim” rjecnicima - trebaju znati kako pronaci znacenje I koje od mnogih odgovara situaciji ISPISIVANJE RIJECI  u zasebne biljeznice s prijevodom –  prijevodom –  moze  moze pomoci da se rijeci  brze I bolje upamte - no te biljeznice ne bi smjele biti jedini izvor znanja o time rijecima - korisno bi bilo kada bi uz svaku rijec ucenici biljezili I primjer upotrebe - na naprednom stupnju u pojedinim lekcijama se javlja veliki broj nepoznatih rijeci –  rijeci –  nastavnik treba procjeniti koje ce im trebati kao bu duci aktivni dio vokabulara –  vokabulara –  njima  njima treba posvetiti vise paznje NASTAVA GRAMATIKE GRAMATIKA  –  usko  usko je vezana uz nastavu - za jedne je ona nauka o sistemu nekog jezika  a za druge je to popis pravila  kojih se treba pridrzavati da bi se ispravno pisalo I govorilo - cesto se usporedjuje s morfologijom Mc Arthur: postoji razlika izmedju… - PRIMARNE ILI PRIRODNE GRAMATIKE  koja je pretezno podsvjesna I odgovara  pojmu kompetencije Noama Chomskog - SEKUNDARNE ILI ANALITICKE GRAMATIKE  koja je svjesno ispitivanje I  proucavanje jezika I njegove upotrebe; ona je: a) preskriptivna (pedagoska)  b) deskriptivna (lingvisticka) Za nastavu stranih jezika potrebno je razlikovati: 1. Gramatiku kao nauku o jeziku  (sluzeci se metajezikom ona opisuje system nekod odredjenog jezika)  jezicni mehanizam bez kojeg taj jezik ne bi 2. Gramatika je sastavni dio jezika  –  jezicni mogao postojati Leech et al  (1982) smatraju gramatiku sastavnim djelom jezika koji povezuje njegovu semanticku razinu s fonoloskom I grafickom razinom. - takva gramatika ukljucuje I moguce dijalekatske d ijalekatske I stilske razlike

- vrijednost gramatickih pravila  uvjetovana je potrebama komunikacije tj gramaticka  pravila gube svoju vrijednost ako ne pridonose jasnoci I uspjesnosti prenosenja poruke STRANI JEZIK , za razliku od prvog ili drugog jezika ne moze se nauciti bez sistematskog ucenja gramatike

Pitanja: - Kakva gramatika I u kojem opsegu? - Kada I kako objasnjavati I vjezbati gramatiku? NASTAVA  –  ucenici  ucenici su izlozeni vrlo malom jezicnom inputu  –  zato  zato odabir gramatike teba biti vrlo  pazljivo odabran I organiziran - ucenici su na pocetnim stupnjevima  izlozeni odabranom inventaru  struktura I vokabulara –  vokabulara –  vodi  vodi se racuna o JEZICNOJ PROGRESIJI  (kojim ce redosljedom ucenici savladavati dijelove jezicnog sistema da bi ga sto brze I bolje naucili) GRAMATICKA PROGRESIJA - glavna okosnica nastavnih sadrzaja udzbenika I nastavnih materijala  vecine  programa - gramaticki pojmovi I strukture se svladavaju postepeno od stupnja do stupnja, uz sistematsko sirenje vec svladanog gramatickog gradiva GRAMATICKA PROGRESIJA  odredjuje se prema:  preporucuje se da se prvo uce jednostavnije strukture a zatim a) jednostavnosti  –  preporucuje kompleksnije (po intuitivnom mjerilu jer ne postoji ono lingvisticko) b) pravilnost  –  prvo  prvo treba uciti one oblike koji su u vecini, koji se u tom jeziku smatraju  pravilnima (pospjesuje proces predvidjanja zakonitosti unutar jezicnog sistema)  oblici koji se rijetko koriste odgadjaju se za kasnije c) frekventnost upotrebe  –  oblici stupnjeve d) kontrastivnost  –  trebalo  trebalo bi poceti s onimoblicima I strukturama koji se najmanje razlikuju od njihovih ekvivalenata u materinskom jeziku SINTAKTICKI PRISTUP  zasnovan na gramatickoj progresiji u posljednje se vrijeme mnogo kritizira: - ucenici su izlozeni, osobito na pocetnim stupnjevima, NEUTRALNOM JEZIKU  koji nije prirodan –  prirodan –  nitko  nitko od izvornih govornika se njime ne sluzi ali ga svi razumiju - U nastavi, zbog vremenske ogranicenosti, neutralni jezik neodredjenog registra mora biti osnova na kojoj ce se temeljiti kasnije ucenje jezika NASTAVNI PROGRAMI, UDZBENICI I NASTAVNI MATERIJALI - rjesavaju pitanja pristupa jeziku I jezicnoj progresiji –  progresiji –  nastavnik  nastavnik treba da odluci kako ce ponudjene nastavne sadrzaje na najbolji nacin objasniti I uvjezbati  s ucenicima. Suvremena nastava stranih jezika predvidja svjesno ucenje, za razliku od audiolingvalnih metoda koje su stimulirale mehanicko pamcenje.

KOGNITIVNI PRISTUP : - ucenike navodi na razmisljanje raz misljanje o jeziku, na svjesno usvajanje njegovih zakonitosti I izrazajnih mogucnosti NASTAVA GRAMATIKE  – integralni je dio  nastave jezika I ne smije postati sam sebi svrha - ucenje gramatike trebalo bi pomoci ucenicima da se bolje koriste jezikom u govoru I  pisanju NA POCETNOM I SREDNJEM STUPNJU  se preporuca primjena INDUKTIVNOG PRISTUPA GRAMATICI: 1. Ucenici vjezbaju upotrebu odredjenog od redjenog gramatickog oblika ili strukture u prirodnom kontekstu –  kontekstu – uz uz eventualna kratka objasnjenja na materinskom jeziku 2. Struktura se u sklopu recenice izdvaja iz teksta I pise na plocu 3. Potcrtavanjem ili zaokruzivanjem isticu se formalna obiljezja strukture 4. Ucenici uz pomoc nastavnika oblikuju pravila tvorbe I upotrebe strukture u danoj situaciji

 NA NAPREDNIM STUPNJEVIMA I na nizim s odraslim ucenicima: ucenicima: - nastavnici cesto pribjegavaju DEDUKTIVNOM pristupu : ucenici se prvo upoznaju s novom strukturom a zatim vjezbaju njezinu upotrebu u odgovarajucem jezicnom kontekstu GRAMATICKA OBJASNJENJA - na materinskom jeziku - kratka I jasna - s mnogo ilustrativnih primjera - graficko prikazivanje odnosa gramatickih struktura moze p ridonijeti razumijevanju - potrebno je imati na umu interferenciju s materinskim : cesto se gramaticke kategorije u opisima dvaju jezika ne podudaraju a gramaticki termini koji se upotrebljavaju u oba  jezika mogu imati razlicite vrijednosti (perfekt –  (perfekt –  perfect  perfect tense) –  tense) –  potrebno  potrebno je upozoriti na razlike da bi ih ucenici bili svjesni NASTAVA GRAMATIKE  –  odvija  odvija se u koncentricnim krugovima  –  tako  tako da se na kasnijim stupnjevima prosiruju znanja o pojedinim jezicnim pojavama stecena na ranijim stupnjevima METAJEZICNA TERMINOLOGIJA - moze biti vrlo sarolika sto predstavlja problem u nastavi - tokom obrazovanja studenti su izlozeni mnogim teorijama I razlicitim opisima  jezika: priklanjanje bilo kojoj kao superiornoj ne bi bilo u skladu sa znanstvenim z nanstvenim  principima

S druge strane, nastava stranih jezika u osnovnoj I srednjoj skoli zahtijeva dosljednost  u  jedinstvenu terminologiju terminologiju  –   pridrzavanju programa, jedinstven pristup jezicnoj analizi I jedinstvenu

 programi I udzbenici se opredijeljuju za odredjene gramaticke termine  kojih se nastvnici moraju pridrzavati.  Na naprednim stupnjevima bi ucenike trebalo upoznati s alternativnim terminima za  pojedine jezicne kategorije (past tense- preterit) Kod prevodjenja gramatickih kategorija na materinski moz e doci do problema: da li je te izraze bolje prevoditi ili ih koristiti sa stranim originalnim nazivima  u kontekstu materinskog jezika? - prevodjenje je cesto otezano jer ne postoje ekvivalenti - primjena stranih naziva  moze zvucati smjesno I neprirodno u materinskom jeziku ali  barem ucenici tako savladavaju originalnu metajezicnu terminologiju GRAMATICKE VJEZBE - vazna komponenta nastave gramatike - sve se vrste vjezbi moraju sluziti potrebama jednosmjerne ili dvosmjerne k omunikacije VJEZBE UOCAVANJA ILI PREPOZNAVANJA  grafickih morfema, sintaktickih funkcija I medusobnih odnosa recenicnih djelova vezane su uz rad s pisanim tekstom I  provode se u sklopu intenzivnog citanja I analize teksta: Zadaci mogu biti: - na osnovu morfosintaktickih pokazatelja u tekstu treba pronaci, potcrtati ili ispisati istovrsne rijeci (imenice, glagole, pridjeve) - pronaci glagolska vremena u tekstu - odrediti recenicne funkcije I medjusobne odnose dijelova recenica - pronaci imenicke imenicke sintagme odrediti odnos I ovisnost elemenata u njima - odrediti funkciju veznika NA POCETNIM STUPNJEVIMA - najveci broj gramatickih vjezbi izvodi se usmeno. - Rivers and Temperley (1978) razlikuju sest tipova govornih v jezbi za ucenje gramatickih struktura: 1. Ponavljanje recenica za modelom  (pri uvodjenju nove strukture, kao bi se uvjezbali  pravilan izgovor I ritam) 2. Zamjenjivanje elemenata unutar danog modela  (supstitucija) –   (supstitucija) –  korisne  korisne za usvajanje morfoloskih oblika I slicnih jezicnih mehanizama koji trebaju razumijevanje  – (transformacija) –   –  pomaze  pomaze uocavanju I 3. Pretvaranje jedne strukture u drugu  – (transformacija) usvajanju formalnih razlika medju slicnim strukturama AUDIOLINGVALNE metode  sluzile su se maksimalno mehanickim drilovima, poput oponasanja modela, supstitucije, I transformacije.

Umjesto mehanickog ponavljanja recenica nepovezanih nepov ezanih po smislu korisnije I zanimljivije su vjezbe koje navode ucenike na razmisljanje I svjesno odabiranje odgovarajucih struktura I oblika.

Primjena vizualnih pomagala I situacijskog konteksta kao poticaja za govor moze  pridonijeti priblizavanju gramatickih vjezbi prirodnoj govornoj interakciji. interakciji. 4. Mijenjanje recenica dopunjavanjem I prosirivanjem  pitanja I odgovori su najcesci oblik vjezbi, vjez bi, a to je I najcesci 5. Odgovaranje na pitanja  –  pitanja oblik govorne komunikacije. - ako su predvidjeni za vjezbanje gramatike, ne prenose se nikakve obavijesti - svrha pitanja je poticaj za upotrebu odredjene gramaticke strukture u odgovoru - nastavniku je manje bitan sadrzaj odgovora –  odgovora –  bitna  bitna mu je jezicna ispravnost 6. Prevodjenje kao gramaticka vjezba  moze pomoci ucenicima u razumijevanju struktura I njihovih funkcija jer ukazuje na razlike iz medju jezika kojim vec vladaju I onog koji tek uce

GRESKE UCENIKA I MOGUCNOST NJIHOVOG ISPRAVLJANJA GRESKE UCENIKA su… - popratna pojava svakog ucenja stranog jezika - uocljive su u govornoj I pisanoj jezicnoj produkciji  ucenika –   ucenika –  podlozne  podlozne analizi MIJENJAJU SE STAVOVI I ODNOS PREMA GRESKAMA - po TRADICIONALNIM  shvacanjima s pocetka pr oslog oslog stoljeca… - greske ucenika bile bile su znak da ucenici nisu savladali pravila  o jeziku –  jeziku –  preporucalo  preporucalo se  ponavljanje objasnjenja I ucenje pravila dok se greske ne izgube

- STRUKTURALISTICKI PRISTUP - zasnovan na biheviorizmu tezio je potpunom izbjegavanju svake mogucnosti koja bi ucenike navela da grijese u upotrebi jezika koji uce - vecina gresaka se se pripisivala pripisivala interferenciji materinskog jezika - vjerovalo se da se pomocu kontrastiranja materinskog I stranog jezika  mogu  predvidjeti greske I pripremiti nastavni materijali materijali koji ih unaprijed uklanjaju - imitiranje I drilanje  pravilnih jezicnih struktura kod ucenika treba stvoriti automatske navike pravilne upotrebe 70ih GODINA …su vrsena istrazivanja koja upozoravaju na postojanje razvojnih gresaka (developmental errors). - Dijete dok usvaja materinski jezik stvara PRETPOSTAVKE ILI HIPOTEZE  o tom  jeziku na osnovu inputa koji mu je dostupan - kako su te pretpostavke cesto pogresne,  pojava gresaka je neizbjezna - uceci strani jezik, ucenik takodjer stvara pretpostavke o funkcioniranju jezicnog sistema koji uci –  uci –  zbog  zbog ogranicenog inputa , nema prilike za ispravak pogresnih pretpostavki - analiza pogresaka pokazala je da je interferencija odgovorna samo za jedan dio  tih  pogresaka - ucenici stvaraju pretpostavke I na osnovu materinskog jezika I na osnovu ono malo znanja sto imaju o novom jeziku

SELINKER  - razlikuje tri osnovne vrste pogresaka - one nastaju jer se ucenici ne zadovoljavaju samo podacima koje dobiju u toku nastave vec svjesno ili nesvjesno na temelju tih podataka stvaraju pravila i neku vrstu  mijenja se pojednostavljenog sistema stranog jezika  –  INTERLANGUAGE  INTERLANGUAGE  –  mijenja  priblizavajuci se sistemu izvornih govornika

 uzrokovane interferencijom materinskog jezika  tj. a) INTERLINGVALNE  –  uzrokovane negativnom transferom b) INTRALINGVALNE  –  nastaju  nastaju zbog nedovoljnog poznavanja zakonitosti  unutar  jezika - ucenik na osnovi podataka koji su mu dostupni stvara pogresne analogije  I generalizacije C) GRESKE UZROKOVANE NASTAVNIM POSTUPCIMA ILI NASTAVNIM  ogranicenost vremena prisiljava nastaavnike I pisce udzbenika na MATERIJALIMA  –  ogranicenost odredjene simplifikacije PIT CORDER: 2 su tipa gresaka: 1) ERRORS –  nastaju  nastaju zbog nedovoljne kompetencije u jeziku 2) LAPSES –  posljedica  posljedica su neuropsiholoskih smetnji (strah, odusevljenje, uzbudjenje) u  procesu enkodiranja I artikulacije govora –  govora –  javljaju  javljaju se I kod izvornog govornika I god ucenika stranog jezika - emocionalna napetost onemogucuje kontrolu govora - kod ljudi koji govore cistim standardnim jezikom mogu izbiti dijalekatski oblici nauceni u djetinjstvu

Ove dvije vrste gresaka su na nivou KOMPETENCIJE I PERFORMANCE - Govornik se moze sam ispraviti - Zato je vijek potrebno dati uceniku mogucnost da se sam ispravi . - Tek ako on to ne moze uciniti, nastavnik treba ispraviti gresku. VAZNOST GRESAKA - potrebno ga je utvrditi - bilo radi odredjivanja stupnja znanja ucenika bilo radi poduzimanja mjera  za ispravljanje - Vaznost greske ovisi o tome koliko ona on a smeta u prenosenju poruke I koliko odstupa od norme. - Vrednovanje gresaka ovisi I o nastavnom programu  –  od  od ucenika se ocekuje da ne grijese u podrucjima koja su uvjezbana I obradjena . KADA I KAKO ISPRAVLJATI GRESKE? - ucenje jezika je kognitivan process  –  ucenici  ucenici moraju biti svjesni gresaka  koje cine I trebaju ih cim vise ispravljati - ispravljanje gresaka je neizbjezan dio procesa  ucenja stranog jezika, greske se moraju  javljati ali se mogu I ukloniti njihovom dobrom voljom

1. GRESKE U GOVORU - ispravljanje moze biti neposredno (ako se ispravljaju odmah) ili naknadno (s vremenskim razmakom). NEPOSREDNO ISPRAVLJANJE  –  kada  kada nastavnik zeli uvjezbati odredjenu jezicnu strukturu ili vokabular Nacin na koji se mogu neposredno ispraviti greske: a) cim ucenik pogrijesi, nastavnik ga zaustavlja I upozorava, ucenik se ispravlja sam ili ga ispravljaju drugi ucenici  b) nastavnik navodi ucenika dfa ponovi recenicu koju je rekao, pretvarajuci se da nije dobro cuo. Ako se greska ponovi, nastavnik upozorava. c) Nastavnik izravno ne upozorava na gresku vec prihvaca ucenikov izraz I ponavlja ga u  pravilnom obliku. Ucenik sam uocava gresku. Pogodno je za ucenike koji nemaju puno samopouzdanja d) nastavnik ponavlja ucenikov iskaz do mjesta gdje ocekuje da se on ispravi

 NEPOSREDNO ispravljanje treba biti vrlo takticno da bi bilo efikasno NAKNADNO ISPRAVLJANJE  –  kad  kad se ocekuje od ucenika da se sluzi jezikom u nesto duzem monologu ili dijalogu :  prepricavanje, sudjelovanje u diskusiji, role- play…  play… - u takvim slucajevima paznja je usmjerena na komunikativni cilj - nastavnik biljezi greske pa ih kasnije komentira s ucenicima

Ispravljanje gresaka je nuzno u razrednoj situaciji ne samo zbog ucenika koji k oji govori vec I zbog ostalih jer oni lako prihvacaju greske kao normu 2. GRESKE U PISANOM TEKSTU - ispravljanje gresaka treba cim je vise moguce prepustiti ucenicima - ispravan model  je potrebno pokazati ucenicima neposredno nakon dovrsetka zadatka - tako se ucenicima pomaze da potvrde ili isprave svoje pretpostavke  ili nauce nesto novo - neposredno nakon zadatka, zelja za provjerom ispravnosti je veoma snazna  pa taj  psiholoski moment treba iskoristiti - kod pismenih sastavaka , ucenici mogu procitati  svoje radove a nastavnik moze obratiti paznju na oblike I strukture kod kojih se najvise grijesi - greske koje ucenici sami pronadju ce djelovati bolje  na njihovo daljnje napredovanje  –  a  a nastavnik ce imati manje gresaka za ispraviti - Ispravljanje gresaka zahtijeva sistematicnost : simboli za upozoravanje na razlicite tipove gresaka –  gresaka –  (potcrtavanje  (potcrtavanje jednom ili dvije crte, ravnom ili vijugavom), oznacavanje  pogresnog reda rijeci brojevima, brojevima, zaokruzivanje pogresne interpunkcije… - greske se oznacuju crvenom bojom

- ispravljenje zadatke trebalo bi pokazati ucenicima u cenicima vec na slijedecem satu  –  prije  prije  podjele ispravaka treba prokomentirati gdje se najcesce javljaju greske - otkrivanje uzroka gresaka  moze usmjeriti nastavnika u odabiranju I pripremanju vjezbi I postupaka za utvrdjivanje jezicnog gradiva  koje ucenici jos nisu dovoljno savladali - greske za nastavnika imaju dijagnosticku funkciju  –  pokazuju  pokazuju kako ucenici napreduju OSNOVNI PRINCIPI PRIMJENE NASTAVNIH SREDSTAVA Nastavna sredstva I pomagala u nastavi  –  mogu  mogu imati vaznu ulogu ako se planski I osmisljeno  primjenjuju - vrijednost  im ovisi o tome koliko pridonose ucenju - mogu biti auditivna I vizualna - sredstva trebaju biti pravilno odabrana  u odnosu prema zadacima nastave  te pravilno koristenje u rukovanju - pogresan izbor  moze usporiti ili krivo usmjeriti process ucenja –  ucenja –  sredstvo  sredstvo recimo moze  biti neuskladjeno s jezicnom pojavom VIZUALNA SREDSTVA - vrijednost im je isticao jos Komensky u 17 st - predmeti koji se nalaze u ucionici (na nizim stupnjevima), crtezi, slike, fotografije, dijafilmovi - vizualna sredstva mogu imati jak utjecaj na motivaciju  –  mladnjim  mladnjim ucenicima ucenje  pretvaraju u igru ili razonodu

- IMAJU NAJVECE MOTIVACIJSKE VRIJEDNOSTI  ako: - ucenici te materijale dozivljavaju I opipom (ako ih aktivno upotrebljavaju u govornim situacijama) - ako su raznolika po boji, velicini, obliku I ako se primjena varira  (skrivanje,  pogadjanje, dodavanje, stavljanje u razne polozaje I mjesta u ucionici) - ako je ucenicima omoguceno slobodno kretanje po ucionici , mijenjanje mjesta I  polozaja DVIJE OSNOVNE PRIMJENE VIZUALNIH SREDSTAVA: 1) ZA OBJASNJENJE NEPOZNATOG VOKABULARA  –  moraju  moraju biti sami po sebi jednoznacni: ovaj uvjet je uglavnom zadovoljen kad se upotrebljavaju ilustracije za objasnjenje konkretnog vokabulara tj. predmeta - ako se zeli objasniti obiljezje  nekog predmeta, mogucnost pogresnog razumijevanja  je veca: nastavnik moze objasnjavati naziv jednog obiljezja, ucenici mogu opazati neko drugo obiljezje - do nesporazuma moze doci I ako slike prikazuju radnje ili situacije - ucenici mogu zapazati nebitne detalje - greske u razumijevanju treba otkriti I ispraviti  sto je tesko jer nisu uvijek dostupne nastavniku - situacijske kontekste  koji su prikazani na slikama isto mogu uroditi nesporazumima –  nesporazumima –  uz njih se moze pojaviti niz govornih izricaja –  izricaja –  tekst  tekst koji ucenici slusaju razumiju samo

 prije slusanja teksta treba globalno  I na svoj nacin ga povezuju sa situacijom na slici  –  prije uskladiti predodzbe ucenika o tome sto se slikama zeli prikazati 2) KAO POTICAJ ZA RAZGOVOR I KOMUNIKACIJU RADI UTVRDJIVANJA VOKABULARA - mogucnosti vizualnih sredstava su gotovo neogranicene - npr. crtez koji nastavnik stvara na ploci pred ocima ucenika –  ucenika – pobudjuje paznju - crtanje na ploci ima prednost jer ucenici mogu mo gu pogadjati  o cemu se radi, iznositi izn ositi svoja misljenja I pretpostavke - mogu se crtati figure u obliku skica (stick-figure drawing) - crtezi mogu biti I unaprijed pripremljeni –  pripremljeni –  mogu  mogu se projicirati iz knjiga ili casopisa - vise gotovih crteza mogu se spojiti u pricu ili dijalog - slike mogu prikazivati pojedinacne predmete, radnje ili situaciju - slike se mogu prikazati na grafoskopu, na ploci, podjeliti ucenicima za grupni rad Ucenici mogu: - pogadjati sto slika prikazuje prije nego im je nastavnik pokaze - opisivati situaciju na slici, sto joj je prethodilo ili sto joj slijedi - slika moze posluziti kao inspiracija za pismeni sastav - mogu sastaviti dijalog koji bi osobe na slici mogle voditi - diskutirati situaciju na posteru, reklami, slici - pogadjati detalje po kojima se slike razlikuju - diskutirati o razlikama u obicajima I kulturi ako im prikazemo autenticnu situaciju iz zemlje ciji se jezik uci - sastavljati pricu *** GRAFOSKOP I FOLIJE - folije su prakticne jer se mogu unaprijed pripremiti - mogu se cuvati za visekratnu upotrebu - pogodne su za ispisivanje recenica za graficku analizu, zadataka za pismeno ili usmeno rjesavanje - za prikazivanje rezultata cloze-testa –  cloze-testa –  jedna  jedna folija se moze staviti na drugu - mogu se prikazati rezultati diktata - mogu se koristiti za crteze, tabele, dijagrame koji ce se koristiti za diskusiju KARTICE S RIJECIMA - osobito su korisne s ucenicima na pocetnim stupnjevima nastave - pogodne za uvjezbavanje I usvajanje vokabulara kao I uocavanje grafoloskih osobitosti - pomazu da se bolje uoci vizualna slika rijeci - mogu se na razne nacine vise puta upotrijebiti u toku jednog sata (dok se napisane nap loci moraju brisati) - na poledjinu im mozemo napisati nepravilne fleksivne oblike koji se tako lakse pamte –  pamte –  isto se moze koristiti za vjezbanje kolokacija - kartice s rijecima, frazama I recenicama mogu se koristiti za uvjezbavanje brzog citanja (flesh kartice)

- flesh kartice sa simboliziranim crtezima pojmova –  pojmova –  vjezbanje  vjezbanje vokabulara I gramatickih struktura, poticaj za upotrebu odgovarajucih rijeci u danom kontekstu - pogodne su za igre pogadjanja AUDITIVNE METODE: MAGNETOFON I KAZETOFON - radio emisije se tesko mogu uklopiti u nastavu jer se ne poklapaju vremenski vreme nski I tematski ali ako ih snimimo mozemo ih prilagoditi nastavi - zvucni jezicni model na pocetnim stupnjevima je potreban za uvjezbavanje fonoloske razine jezika - na kasnijim stupnjevima snimci autenticnog govora nuz ni su za razvijanje vjestine razumijevanja slusanjem - nastavnik kao jedini govorni model mode l nije prihvatljiv - izlozenost samo jednom idiolektu ne moze osposobiti ucenike za razumijevanje govornog jezika PRIMJENA MAGNETOFONA I KASETOFONA: 1) za vjezbanje I korekciju izgovora - ucenici slusaju snimljeni tekst I ponavljaju - ucenici slusaju snimljeni tekst I prate ga istovremeno u udzben icima - ucenici slusaju nepotpun tekst I u pauzama ga nadopunjuju odgovarajucim izostavljenim dijelovima - nastavnik snima govor pojedinih ucenika kako bi oni sami uocili greske greske u izgovoru 2) za razvijanje vjestine razumijevanja slusanjem 3) za usvajanje melodije pjesama I songova 4) za pobudjivanje estetskih osjecaja za stranu knjizevnost

- JEZICNI LABORATORIJI  –  omogucuju  omogucuju istodobno slusanje vise izvora uz ucenicku samostalnu kontrolu I  podesavanje jacine I kolicine slusanog teksta - nekad se smatralo da svaka skola treba imati jezicni laboratorij - 60ih godina su bili jako popularni - mnogo se novaca potrosilo, postali su stvar prestiza ali rezultati nisu bili ocekivani - nije bilo dovoljno nastavnih materijala prilagodjenih za rad u jezicnim laboratorijima a ni nastavnici nisu bili dovoljno osposobljeni za rad u njima - trebaju imati tehnicki ispravnu opremu, strucno snimljene nastavne materijale za slusanje I snimanje govora - treba dobro poznavati prednosti I nedostatke takvog rada - nastava se nikako ne moze iskljucivo provoditi u jezicnom labu - polozaj kabina mora biti takav da d a omogucuje direktan frontalni ili grupni rad - moze se koristiti I pomocu citaonice u knjiznici knjiz nici –   –  ucenici  ucenici sami odabiru vrijeme rada, tekst odabiru prema vlastitoj zelji ili preporuci nastavnika - rad u njima odgovara starijem uzrastu, na naprednijim stupnjevima - jezicni lab je izgubio privlacnost zbog rasirenosti kasetofona, CD playera I programa za ucenje jezika koji se mogu na njima slusati

TELEVIZIJA - moze biti korisna u nastavi - mogu se gledati direktno tv emisije - mogu se koristiti video kasete - rad u razredu se moze nastaviti na prethodno odgledane emisije kod kuce - pruzaju mogucnost povezivanja jezika s autenticnim zivotnim situacijama - ucenici ne samo da cuju govor vec I vise situacijski kontekst, geste, mimiku KOMPJUTORI - danas su svakodnevna pojava - mogu imati neposrednu primjenu u nastavnom procesu - mogu se primjenjivati za proucavanje I unapredjivanje nastave - imaju veliku motivacijsku vrijednost –  vrijednost –  ucenici  ucenici se vole igrati tehnologijom - stvarne mogucnosti u neposrednoj nastavi su ogranicene - zahtijeva individualno ucenje - uspjesna primjena pretpostavlja postojanje dobrih programa, prilagodjenih zn anju I mogucnostima odredjenih grupa ucenika - pripremanje programa je dugotrajan I odgovoran posao –  posao –  rade  rade ga malobrojni strucnjaci - programi bi trebali biti savrseniji od skolskog udzbenika - kompjutorski programi kao I svi ostali moraju moraju brinuti o tome koje podatke ucenici moraju svladati, kako ce ih svladati I mogucim pogreskama - precjenjivanje u neposrednoj nastavi bi moglo razocarati - korisni su u znanstvenim istrazivanjima za unapredjivanje nastave - omogucuju laku I brzu kontrolu kon trolu vokabulara I struktura u skladu sa zahtjevima jez icne  progresije za pojedini stupanj - nastavnicima pomazu u pisanju vjezbi I testova - studentima pomazu u savladavanju pismenog izrazavanja jer omogucuju laku I brzu korekciju

MATERINSKI JEZIK U NASTAVI STRANOG JEZIKA - Kroz povijest se upotreba materinskog shvacala na razne nacine: GRAMATICKO- PRIJEVODNE METODE: - obilato su se sluzile materinskim (prevodjenje, objasnjenja)  –  to  to je odgovaralo potrebama: ucenje se svodilo na prevodjenje  knjizevnih djela DIREKTNE ili PRIRODNE METODE: - pocetak 20.st - materinski jezik mora se u potpunosti izbaciti  kako bi ucenici na direktan nacin mogli svladavati strani jezik AUDIOLINGVALNE METODE - izbjegavaju upotrebu materinskog - preporucaju da se ucenice na satu oslovljavaju stranom verzijom svog imena

DANAS - tumacenja I stavovi su razliciti  –  ovise  ovise I o uvjetima nastave - TECAJEVI STRANIH JEZIKA  u zemlji izvornih govornika  –  potpuno  potpuno iskljucuju materiski jezik ali za vrijeme v rijeme boravka u toj zemlji ucenici imaju  prednosti –   prednosti –  stalna  stalna izlozenost: dovoljno mogucnosti za samostalno provjeravanje,  potvrdjivanje ili mijenjanje pretpostavki o jeziku koji se uci SKOLE U ZEMLJAMA GDJE UCENICI IMAJU ZAJEDNICKI STRANI JEZIK: - upotreba materinskog jezika, ako je dobro osmisljena , moze pomoci brzem I boljem svladavanju stranog jezika - ucenici su vec svladali materinski jezik I ne moze se sprijeciti da to znanje donekle utjece na savladavanje stranog jezika - nastava bi se trebala pretezno odvijati na stranom jeziku UTJECAJI MATERINSKOG: TRANSFER - RAZLICITOSTI  u gramatickim I leksickim sistemima dvaju jezika  –  materinski  materinski jezik moze negativno utjecati na napredovanje na stranom jeziku –  jeziku –  interferencija ili negativni jezicni transfer - uocava se na greskama ili u pisanoj produkciji

 cesto su brojnije SLICNOSTI  –  cesto - utjecaj slicnosti je manje uocljiv I na njega n ajcesce ne obracamo paznju - znanje materinskog jezika bi se moglo pravilno iskoristiti  u nastavi kada bi nastavni  postupci poticali pozitivni transfer a istovremeno ukazivali na negativni transfer PROBLEMIMA TRANSFERA  su se bavili: Wei Wei nreich I H augen ugen –  njihovo  njihovo proucavanje dvojezicnosti je znatno z natno utjecalo na procvat KONTRASTIVNIH JEZICNIH ISTRAZIVANJA  u cijelom svijetu.  prvi su naglasili potrebu kontrastivne analize  materinskog jezika I F ri es I L ado –  prvi stranog jezika u pedagoske svrhe –  svrhe –  radi  radi pripremanja nastavnih materijala koji bi uzimali u obzir ter razlike KONTRASTIVNA PROUCAVANJA  –  u  u pocetku su imala za cilj da se na osnovi uocenih razlika  izmedju dva sistema predvide moguce interferencije  materinskog  jezika na strani jezik - na osnovi predvidjanja pripremili bi se materijali koji bi paznju posvecivali upravo tim jezicnim pojavama kod kojih je moguca interferencija - materinski jezik ne bi se koristio izravno  u nastavi ali bi se o njemu vodilo racuna - ciljevi su se dokazali nedostiznim zbog nedostatka cvrste I opceprihvatljive teorije prema kojoj bi se konstrastirali jezici - kontrastivna proucavanja su se usmjerila na lingvisticko proucavanje razlika  medju  jezicima a istrazivanja transfera su presla presla u domenu psiholingvistike DANAS –  ne  ne postoji cvrsto znanstveno tumacenje o prirodi jezicnog transfera  –  jos  jos su otvorena pitanja kako I zasto dolazi do transfera

 samo na osnovu nje mozemo zakljuciti sto se dogadja u JEZICNA PRODUKCIJA  –  samo glavama ucenika prilikom ucenja  cim ucenici shvate neku rijec ili izraz, oni imaju potrebu prevesti PREVODJENJE –  cim ga na materinski  –  po  povezivanje ivanje str str anog nog izr izr aza s ekvivale kvivalent nto om u materi nsko nskom m - taj je prevod povratna informacija  ucitelju - ucenicima sluzi kao provjera - ne treba ga zanemarivati ni sprecavati vec ih I izazvati  kad god je to moguce –  mozemo  mozemo dodati jos vise primjera  kako bi potvrdili pretpostavku ucenika - ako ucenici ne pronalaze ekvivalent –  ekvivalent –  mozemo  mozemo dodati nove primjere UPOTREBA MATERINSKOG J.

a) UCENICI UPOTREBLJAVAJU MATERINSKI  –  mogu  mogu ga upotrebljavati spontano  ili na zahtjev nastavnika - to moze biti dijagnosticki : kao kontrola razumijevanja - SPONTANE REAKCIJE: - pri skupnom radu –  radu –  prilikom  prilikom dogovaranja - NA ZAHTJEV UCITELJA MATERINSKI - prilikom slusanja nepoznatog teksta –  teksta –  ucenici  ucenici odgovaraju na pitanja ili  prepricavaju ukratko o cemu se radi (na pocetnom stupnju) - provjeravanje razumijevanja pisanog teksta –  teksta –  od  od ucenika se moze traziti da prevedu dijelove koji bi mogli biti problematicni (nekada je bila praksa da se cijeli tekst prevodi) - za uvjezbavanje vokabulara  u kombinaciji s ostalim leksickim vjezbama (ucenici odabiru rijeci iz danog popisa na materinskom jeziku, te rijeci prevode I uvrstavaju po smislu u strani tekst na prazna mjesta) - povremene vjezbe prijevoda  kracih recenica kako bi ucenici uocili razlike u strukturama, redu rijeci ili kolokacijama (na naprednijim stupnjevima) PREVODJENJE - mora se paziti na pravilno prenosenje poruke koja se prijevodom ne smije ostetiti - slozeni process koji se ne smije zaustaviti samo na povrsinskoj strukturi izraza B) NASTAVNIK UPOTREBLJAVA MATERINSKI - Na nizim stupnjevima nastavnik moze ucenicima u nekoliko recenica objasniti sto ce na tom satu uciti - Kratak motivacijski razgovor - Gramaticka objasnjenja na nizim stupnjevima (za gramaticke termine ob icno se zadrzavaju originalni nazivi) - Prilikom objasnjenja apstraktnih izraza ili idiomatskih struktura kao I tezih gramatickih konstrukcija

- Kolokacije –  Kolokacije –  tj.  tj. Lazni parovi- treba upozoriti na njih - Ako ucenici ne mogu razumjeti upute za izvrsenje nekih zadataka - Ako vecina ucenika uporno ponavlja istu gresku, korisno im je reci odgovarajucu  pogresnu recenicu na materinskom jeziku –  jeziku –  uvidjeti  uvidjeti ce potrebu ispravljanja  Nastavnici ce cesto sami odluciti  kada je bolje koristiti materinski jezik –  jezik –  pogotovo  pogotovo kod svakodnevne komunikacije ili kod nekih objasnjenja kad je upotreba mj puno efikasnija UPOZNAVANJE SA STRANOM KULTUROM I CIVILIZACIJOM Jezik je dio kulture  –  zato  zato je njegovo ucenje neodvojivo od kulture naroda - znanje jezika nije samo pravilno oblikovanje fraza I recenica  –  vazna  vazna je I njihova ispravna primjena u skladu s kulturnim normama  izvornih govornika - moraju postivati obicaje I konvencije - nacin upotrebe jezika  treba ciniti sastavi dio nastave - treba ukazati na mogucnosti interferencije vlastite kulture  u uzem smislu predstavlja kolektivni identitet jednog naroda koji se KULTURA –  u

odr odr azav azava a u obli oblici cim ma pona ponasanja, sanja, obi obi caj caj i ma, stilu sti lu I nacinu nacin u zivo zi vota ta tog tog a nar nar oda Razlike: npr. U pozdravljanju I medjusobnom oslovljavanju, ko nvencionalnim frazama –  frazama –  njihova primjerenost ili neprimjerenost moze uvelike odrediti tok razgovora Takve razlike ucenicima treba objasniti materinskim jezikom ili stranim  –  ne  ne mogu se shvatiti samo na osnovu prevoda OBICAJI I NACIN ZIVOTA  –  s  s njima se ucenici upoznaju preko autenticnih ili simulirano autenticnih tekstova  –  ucenici  ucenici sami ili uz pomoc nastavnika mogu uocavati razlike izmedju vlastite kulture I kulture naroda ciji jezi k uce - ucitelj treba prema razlikama stvoriti objektivan odnos : razlike nisu ni bolje ni gore - razlike su uvjetovane raznim uvjetima:  povijesni razvoj, klimatski uvjeti, ekonomska  I politicka situacija - na temelju razlika ne mozemo donositi prosudbe  o vrijednosti kulture - treba razvijati osjecaj trepeljivosti  prema razlikama, bez precjenjivanja ili  potcjenjivanja vlastitih obicaja I nacina zivota - treba izbjeci povrsno prosudjivanje  strane kulture, uvelicavanjem nekih osobina I stvaranjem ukalupljenih tipova –  tipova –  dovodi  dovodi do pogresnih predrasuda (skrtost Skotlandjana,  pedantnost Njemaca…)

 takodjer moze odrazavati razlike u kulturama –  kulturama –  NEVERBALNA KOMUNIKACIJA  –  takodjer  pokreti tijela, geste, mimika, izrazi lica –  lica –  isti  isti pokreti mogu imati potpuno razlicito znacenje  ukupnost materijalnih I duhovnih vrijednosti I KULTURA u sirem znacenju  –  ukupnost dostignuca koja je taj narod u toku svoga razvoja stvorio I postigao, dajuci time svoj doprinos opcem razvoju I napretku covjecanstva.

PRIJE 40-AK GODINA , vecina udzbenika za srednje skole sadrzavala je odlomke iz knjizevnih djela –  djela –  tako  tako se upoznavalo s kulturom –  kulturom  –  preko  preko knjizevnosti - danas toga nema zbog jezika kojim su pisani –  pisani –  trebalo  trebalo bi interpretirati stil a za to nema vremena DANAS se uz udzbenik predvidjaju prirucnici namijenjeni ucenicima za njihov samostalan rad  van skole –  skole –  moze  moze pridonijeti priblizavanju strane kulture - mnogi pojmovi u vezi sa stranom kulturom zahtijevaju objasnjenje na materinskom Koje I koliko podataka o stranoj kulturi treba dati ucenicima za vrijeme nastave? - neke podatke ucenici stjecu preko masovnih medija: radija, tv-a, filma - kvalitetni filmovi I emisije mogu imati veliku ulogu - mnogi filmovi ipak stvaraju krivu sliku

Postoji problem relativno slabe osposobljenosti  nastavnika stranih jezika za tumacenje I objasnjavanje strane kulture –  kulture –  najbolje  najbolje upoznavanje se ipak provodi medju izvornim govornicima - povremeni susreti sa stranim predavacima mogu doprinjeti tome Mozemo upoznati:  povijesne cinjenice, geografske podatke, ekonomsku I drustvenu situaciju, znamenite licnosti, obicaje I onlike ponasanja jednog naroda.

Vazno je I to sto je jedan te isti strani jezik materinski u vise kulturnih varijanata : Englezi, Amerikanci, Australci, Kanadjani…Kanadjani…- pitanje je I koliko prostora dati tim varijantama