Iolar PAGANIZAM U TEORIJI I PRAKSI
Knjiga prva
Doktrina paganizma
Zagreb, 2013.
Nakladnik Despot lnfinitus d.o.o. Zagreb, Nadinska 18a
Za nakladnika Zvonimir Despot
Urednik Danijel Tatić
Naslovnica, prijelom i priprema za tisak Melania Marjanović
Tisak Suton d.o.o.
ISBN 978-953-7892-11-1 (cjelina) ISBN 978-953-7892-12-8 (prva knjiga)
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 853516
Internetska stranica za kontakte www.despot-infinitus.com
OPĆI SADRŽAJ Knjiga 1. DOKTRINA PAGANIZMA
Detaljni sa drža j ..............................................................................................................................7
Predgovor
21
.....................................................................................................................................
UVODNA POGLAVLJA
.
.................
1. Što je paganizam?
. ....
.....................
.
...............
. .... . . .. . .. .... . .. 25
. . .. .
.
...........
.
.
..
.
.
.
.
.
.
„.
27
....................................................................................................................
2. Duhovnost, vjera ili religija?
........................................... „ .................. „
3. Vječna "stara vjera" ..........................„
TER MINOLOGIJA I IZVORI . .
.........................„
.
..........................
. . .33 .
..
.........................................................37
.............................................................................
..
.
.......
43
............
4. Terminologija ...........................................................................................................................45 5. Izvori
.........................................................................................................................................
DOKTRINA PAGANIZMA 6. Život, ljubav i radost 7. Red i nered
........................................................................
................................................................................
. ... ..
.
8. Sveopća načela . ...
9. Bog i Božica
.
.....
..............
................
.. . ..
.
.
.
. ..
....
.
..
........
.........
. .. . . .
.
. .. . .. . . . ..
.......
... ...............................
10. Paganski panteon
61
..............................
.
..........
.........................
.
.
.
.
...
..
.
.
.
. . . ..
.....
..
....
.
..
11. Kozmologija i kozmografija„.„.
.
.
. . ..
....
.
..
.
.
..
.
. . ....
.....
.
.
.
.
.
....
. .. .
...
..........
.
.
....
.
................
. .. ... . . . . . ... . . .
...
.
.
.
....
..
„....
.. .
.„„
.. ..
....
.
. ..
.........
. ... .
....
.
.
.......
..
.. .
.
.. 63
.
................
...................„„..
.....
..
.
. . .. . . .
.
.
.
..
...
.
.
.
.
.
.........
72
.
.
..
103
........
.
........... .......................................
....
. . .. . . 78
..........
. ..
..............
.
.
.
. „.„„67
. . ...... .. . .. .....
.......
53
... „ ........
. .130 .
12. Elementi................................................................................................................................140 13. Besmrtna bića u smrtnom svijetu .....................................................................................155 14. Koncepti dobra i zla............................................................................................................169 15. Podrijetlo patnje...................................................................................................................179 16. Život nakon smrti................................................................................................................188
17. Moralna retribucija..............................................................................................................198 18. Paganska etika .....................................................................................................................213 19. Povratak Božice Majke 20. Odnos s božanskim
.......................................................................................
.
.........................................
..
............
.
. . ..
.......
.
.
. ..
........
..
.
..
....
.
.
...............
.....
... . .
.
..
....
251
.270
s
Knjiga 2. MAGIJA I VJEŠTIČARSTVO 21. Odnos s prirodom 22. Vilinski svijet
23. Magija 24. Divinacija 25. Travarstvo 26. Iscjeljivanje 27.
Vještičarstvo
Knjiga 3. OBREDI I SIMBOLI 28. Obredi prijelaza
29. Kolo godine
30.Sabati 31. Ezbati 32. Paganski simboli
Dodaci
6
DETALJNI SADRŽAJ Knjiga 1. Opći sadržaj
.. . . .
.............................
Predgovor . . ... .
� ·· · · · · · · ······· ······ · · ·· · · · · · · ·············.
······· · · · · · · · · · · · ·············· · · · · · · · · ········· · · · ·· · · · ······· ······· · · ············
Detaljni sadržaj .
.
..
.
. . .. ...
...............
.
.
.
.
..............
UVODNA POGLAVLJA
..... . .
.......
1. ŠTO JE PAGANIZAM? Teološki okvir .. . ..
.
.
.....
. .... ........ ... .. .......... ....... .. .... . .. ....... ... ..
.
.
.
...................................
... ..
...................
.
..............
.. . .
... . .
..
.
.........
.
.
.
................
2. DUHO VNOST, VJERA ILI RELIGIJA?
3. VJEČNA "STARA VJERA"
.. . .
.......
...
.
. .. .
....
.
.. .
......
.
.. .
.......................
. .. ...
.
.. .
.
. .. ..
.
.
..........
5
...
7
.21
.
. .25 .
„ 27 ..
30
.....................
. .
....................
..
...................
............
......................
..................„
...
....
. .......................
...........
.................
.
............
.
. ...
.............
..
.....................................................
.. .
....
.
.
.
.............
.
...........
..................
...
.. .. ......... . ..
...
..
.. ... .
...
.
..
..
............................
33
......
.37
.........
Povijesne faze razvoja paganizma ................................................................................................ Podjela paganizma u suvremenom dobu ................................................................................... . TERMINOLOGIJA I IZVORI .
........................................................
.. .
.....................
.
..................
.43
4. TERMINOLOGIJA ... . .. . . . .. .45 Paganizam ................................................................................................................................... .45 Ostali nazivi za paganizam .......................................................................................................47 .............................................
Nazivi narodnih duhovnosti .. . .. ... .... .. .. . . ..
Važniji pojmovi u paganizmu 5. IZVORI
.
.....
.... ..
...
.
Arheološki izvori Mitovi
.
.
.
.
.
.....
..
. .. .
. .. ...
.............
......
.
................
............
.
.
.
.
...........
...............
.... . ..... . ... ... .. . .. .
.
...
.
.
. .. .
....................
. ..
...........
.
.
.
.
....... .. ....
.......
.
.
.................
. ..... ... 48
.........
..
.
. ............... .. ............... ...
.....
.
..........................................................
....... .. .. ........ ..... . ...... ..... ........
.....................................
.
..
. .
..
.
..
.
.
.........
Pisani izvori . .... . .
.
.
...........
.
..
. .. . .
......
........ .. ...
.......
a) Egipat. . .............. b) Indija
... .... .
....
.....
.
.........
.
.
.
.
.................................................
. .. ....... ..
........
.
. . ....
.. .
............
.
..
.........
.
.
. . 53 .
..
..... ........... .... 54
.. . . ..
..
.
..............
.. .
..............
. ..
.............
..
.49
. . .
...........................................................................................................................................
Folklor . . .. .. .
c)
.
.„„.„
............
.55
.
.. ...
55
. .. . 55
.................
.
.
...
... .. .... .......... ... .. ................. .. .. ............. .. ..... .. .... ..... ....... ... .. .......... ..... ...... .56 .
..
.
..........
...........
.
.. .
..............
.
.
..........
.
.
..
.............
................
......................
.
56
.........
Stara Grčka ...............................................................................................................................57
d) Rim .. ... ... .. ....... .... ...... .. ..... ..
.
. ....... . .... .
......
e) Kelti .
.
......................................
.
..
.
. .. . ..
...........
.
.
.
. . ...... .. .... ....... ... ..... .. ....... .. .. .....
....
.
.
. .. . .. .
........
.
.
.
.
.
.........
........
..
.
.
. ..... .. .... . 57
......
... .... ....
.........
.
.
.
...... .. ...57
.........
.
f) Germani .................................................................................................................................... 58 g) Slaveni ..................................................................................................................................... .58
h) Neopaganski izvori ...... .. .. .. .. ............. .... ... .. .... ... .
DOKTRINA PAGANIZMA
.
.
.............
.
7. RED I NERED
. ..
......
.
.. ... .... .....
............................
6. ŽI VOT, LJUBAV I RADOST . .. ..... . ...... ..... .
....
..
...
...... „„ ........... „„ .......... „.
.
.. .
....
... .... . ..
.
............
...
.
.
.
.......
.
. .. . .. .
...........
.
. . ... .. .. .
..
.............
........
... .. ..... .. . .. .. .. .
......
.
.
.
..
.
...
.
.
.
......................
.
..........
.59
. . .... . . 61
.....
. ......... ...
........
.
.
.
..
.
...... ....63
........
. .... .. ..
...........
.
.
.
67
.....
8. S VEOPĆA NAČELA...............................................................................................................72 7
1. Načelo svepovezanosti
.
.......................................................................
............................
.. .
....
72
2. Načelo svijesti .......................................................................................................................... 72 3. Načelo stvaranja ...................................................................................................................... 73 4. Načelo ravnoteže ..................................................................................................................... 73
5. Načelo promjene
...........................................
.
..................................
. .. .
.
....
.............. „„...
.
...... „
74
6. Načelo reda .............................................................................................................................. 75 7. Načelo ljubavi .......................................................................................................................... 75 8. 'Načelo radosti .......................................................................................................................... 75 9. Načelo podudaranja
„„„.........................................
.
...
.
.......
.
................
..
...
.. .
....
. . ..
...
.. ..... .... .
.
...
76
10. Načelo akcije i reakcije .......................................................................................................... 77 11. Načelo najmanjeg napora .................................................................................................... 77 9. BOG I BOŽICA
....... ........................
.
..................................................
.
......................
.
..............
78
Narav Boga i Božice .................................................................................................................... 80 Primame božanske emanacij e ................................................................................................... 81 Sekundarne božanske emanacije .. Usvojena terminologija
.......
...
............
. . ..
.....................
.......
..
....
. . ..
...
.
.....................
.......... . .
.............................................
.. .
.....................................
.
..............
82
. 83 .
Etimološka podrijetlo imenice Bog........................................................................................... 83 BOŽICA ........................................................................................................................................ 85 Božica Majka ................................................................................................................................ 85 Razvoj kulta Božice Majke ......................................................................................................... 85 Simbolika Božice Majke ............................................................................................................. 87 Majka Zemlja ............................................................................................................................... 87 Božica Mjeseca ........ . . . .. . .... .
Trojna Božica
...........
..
.
....
..
.
.
....
.
.
.....
... .......... .... . . . . . .. ..... .
.
.. .
.
.
.
..
....................
.
.
...........
.
.
.
..
.....
...................
... ............... .
.
......
...........
.
.....................
.
............
..... . 88 .
.
88
....................
Razvoj kulta Trojne Božice ......................................................................................................... 89 Simbolika Trojne Božice ............................................................................................................. 90 Djeva
................................
.
...........................................
.
.......
.
.......
.. .
.....................
.. .
......................
90
Majka............................................................................................................................................. 91 Starica ............................................................................................................................................ 91 Tamna Gospa ............................................................................................................................... 92 Odnos s Božicom BOG
...
.
......
. .. ....... .... .
.
.
.....
. . .
............
. .. ............... . .
.
.
...
.
.....
..
..............
. ... . . .
.
..
93
.................
94
...............................................................................................................................................
Rogati Bog
.............................................................................................................................
. . .
....
95
Razvoj kulta Rogatog Boga ........................................................................................................ 95 Simbolika Rogatog Boga ............................................................................................................ 97 Značenje rogova .......................................................................................................................... 97 Kršćanska interpretacija Rogatog Boga ................................................................................... 98 Zeleni . .. . .
.
.
.....
. . . .. .... . ................... .. .. . . . .... .. . . . ....... ...................... . . ..
.
.
.
..
.
.
.
..
.
..
.
.
.
.
.
.
..
.
.
...
. . . .. ..
.
.
......
. ....... 99 .
Otac Nebo ................................................................................................................................... 100 Bog Sunca
...
.
..................................
.
............................................................................................
100
Koncept žrtvovanog i umirućeg Boga .................................................................................... 101 Tamni Gospod ........................................................................................................................... 102 Odnos s Bogom
...
.
102
.....................................................................................................................
ODNOS BOŽICE I BOGA
......
.
...........
.
..
.....
.
.
.........
......................................
. . ..
102
.........................
10. PAGANSKI PANTEON ..................................................................................................... 103 Bogovi i božice ........................................................................................................................... 105 8
Rekonstrukcija indoevropskog panteona 105 GRČKI PANTEON 107 1. Primordijali 107 2. Titani ....................................................................................................................................108 3. Olimpljani 110 4. Ostali bogovi i božice 111 5. Skupna božanstva i mitološka bića . 112 6. Ostala mitološka stvorenja 113 7. Junaci i junakinje 114 RIMSKI PANTEON 116 KELTSKI PANTEON .. . 118 GERMANSKI PANTEON 119 Ostala mitološka bića 121 SLAVENSKI PANTEON 122 Ostala mitološka bića . . 123 VEDSKI PANTEON 124 EGIPATSKI PANTEON 125 MEZOPOTAMSKI PANTEON 126 OSTALI PANTEONI . 127 Hinduizam 127 Šintoizam 128 Budizam 128 Afrika . . . 128 Američki domoroci 128 lnuiti 128 Oceanija 128 VJEŠTIČJI PANTEON . .. 129 Najčešći likovi Božice u vještičjoj tradiciji 129 Najčešći likovi Boga u vještičjoj tradiciji 129 ODNOS S BOGOVIMA I BOŽICAMA 130 ..............................................................................
....................................................................................................................
............................................................................................................................
.„
...............................................................................................................................
...........................................................................................................
.................... ...................................
............................
...................................................................................................
. . . ................. . . . . . .................................... ......................................................
..................................................................................................................
..............................................
.............
. „ ...............................••..............
........................................................................................................
................................................................................................................
..........................................................................................................
......................
...........
...........„ .......••••••••.....••••••••••...•••••.......•..................
.................................................................. ........................................ ........
........................... .................................................................................
................................................................................................
....................................... ..................„ ..
.........„„ ..... „ ..„„ ... „„.... „.„ ..... „..
.................................................................................................................................
....................................................................................................................................
......................................................................................................................................
....
................................... ......................
...................
.......................................................
...................................................................................................................
............................................................................................................................................
........................................................................................................................... ..... . . . . . .
. . ....
............
.
.........................................................................................
.............................................................................
................................................................................
............................ ..... . . . . . ............................................
11. KOZMOLOGIJA I KOZMOGRAFIJA
Vrijeme i entropija "Prije" početka Prapočetak Prvi entiteti - Primordijali Mezopotamski mitovi Egipatski mit Indijski mitovi . Germanski mit Ostali mitovi Kozmografija Mit i obred . . .. Izvanzemaljski život Kozmologija i neopaganizam
130
..............................................................................
132
.....................................................................................................................
133
...........................................................................................................................
134
..................................................................................................................................
.......................................................................................................
135
135
...............................................................................................................
135
................................................................................ . . . . . .........................................
............................
.
............................ „ ....................................................
136
............
...........................................................................................................................
136
137
..............................................................................................................................
.
..........................................................................................................
.........
..
...........
.
.
..............
.
..................... „ .................
.
....
.
................
138
...................
139
.........................
139
.................................................................................................................
139
..................................................................................................
12. ELEMENTl Evolucija tvari
.
............
.
.......... „ ....
.
.......................... „ ....................................
140
............ ................
141
............................................................................................................................
9
ZRAK . . . .. . . .. . 142 Korespondencije . . . . 142 VATRA . . 143 Korespondencije . . .. . . . 144 VODA . . . .. . . 145 Korespondencije .. ... 145 ZEMLJA . 146 . . . 147 Korespondencije . ELEMENTA Ll............................................................................................................................148 OSTALE KORESPONDENCIJE . . 149 PETI ELEMENT . . . . 150 151 ČOVJEK I ELEMENTI.„ Ljudsko tijelo i elementi . . . . 151 Energetsko tijelo i elementi ......................................................................................................153 Ljudska narav i elementi . 154 Razvijanje odnosa s elementima .. . 155 SRODNI SUSTAVI . . . .. . .. .. 155 .......
............
..........
............
...................
.
.....................
............................
............................................................
....................
...........
.........................................
.....
.
.
..........
........
...........
.........
............
.......
......
.
.........
..................................
..............................................
...................................................................
....
.......
.
.
.......
....................„„„...„.„„, „„.„„„.„„.„„„„
...........................
............................................
................................................
..........
..............
............
.
.........
..............
.........„.... „
...............................................................
.....................................................................................
...............................................................
............................
.......................................................................
.......„.„„„ ... „ ...„„.„ ......................
......
......
...........
...........
..........
.........................................
..„ ......„.„„.„ ...„„„.„„...„.„„„.„„.„„.„.„„„.„„„.„„.„„.„„.„„„........„..
...............................
......„„„........„..
................
..................
..
................
.................................................................................
............
......
....................................
.
............
..................
.........„.„ ........„„„„.„.„„„.„„„.„.„„„.„„„.
.............................
13. BESMRTNA BIĆA U SMRTNOME SVIJETU Smisao postojanja .. . . . SMRTNI SVIJET .. .. . . BESMRTNA BIĆA . . a) Duša i duh u zapadnim religij ama b) Duša i duh u istočnim religijama . . c) Duša i duh u paganizmu . SLOJEVI IDENTITETA . . . 1. duhovno tij elo 2. materijalno tijelo . . a) suptilno tijelo .. . . .
.
...........
..
.
..............
.
.......
155 „.156 157 . . 159 159 160 . . 161 . 162 . 162 . . . 162 . 162 164 .... . 166 166 . . 167 .. 168
.................................................................
................
.....
.
.
......
.
.
.
..............
..........„
..................................„.............„.............„„..........
............................
.
..............
..............................................
.
..
........................................................................
.........
.
.............
..
............
„.„„.„„„.„.„„„.„„.„„.„...„„„........„ .............................
..
....
.
.......„„„....„.„„...„„„„ ....„„„.„„„„„„„„..„„„„„.„„.„
.
.......................................................
....................
..............
...........
...
..........
.
.
.
..............
.
........
.........
.
..............
.„.„„„.„„.„.„„„.„„ ........ „ ........................................................
...........
.........
.......
.............
b) energetsko tijelo c) grubo tijelo OSTALI SUSTAVI . PODRIJETLO ČOVJEKA BIĆA U SVEMIRU
.
..........................................
.............
...........
........................
.
..
..........„............. ..........„..
.
.
........
...............
.
...
......
............„..
............
...........
.
.....
.......
....
....
................
....................................................................................................................
.„.„„.„.....„.„.......„...........................................
......
..........................
.
. .
............................
..
.. .
.......
.
..................................................
14. KONCEPTI DOBRA I ZLA
.
....
.
. ..
...........
.
....
.
.....................
.
.............
..............
„„...
.........................................
.. „.„„„.„„.„.„..„.„„„.„.„„.......„
..........................
................
......
...............
.
.....................
......................
....................................................
...................
.
.
..........
..........................
.
.............
.
. .
................
...........
..
........
.
........
..........
.................................
....
...
. .
...........
..
169 170 . 170 . 171 172 172 173 174 174 . 174 176 176 176
„„......
..........................................
.............................................
.........
.........
....
.......................
.
...........
.
..............
.
...
.......
....................
. .
.............
..
..........„ ...
....................................
...................
..........
.........
.............
........................„ ........„........„„........„.„.....„„„.„...„„„..„„„„„
....... „.........
................
.
.........................................
KONCEPT DOBRA I ZLA U PAGANIZMU . . Etika i estetika . . . Imanentna božanstvenost . Svjetlost i tama . .. . .. Život u ravnoteži . . . .. . Mitovi o podrijetlu zla .. . KONCEPT DOBRA I ZLA U ZAPADNIM RELIGIJAMA Kršćansko tumačenje izvora zla . . . Sotona . . . . . . Zmija ....................
..
.........................................................
.
..
.
.
..........................
...„.......„„....„.„„„......„„„.„„„„.„.„„.„„„..
.......
..............
........
.
..................
................
.....
...........................................................................................................................................
Teodicej a
.„„„.„„„.„.„„.„„„„.„.„„.„.....„.„.......„........................................................................
KONCEPT DOBRA I ZLA U ISTOČNIM RELIGIJAMA.„„„ 10
..„...„„„.„.„„ ..... „„„......„......
POVRATAK U RAVNOTEŽU .................................................................................................178 Problem božanske intervencije................................................................................................178 Pravi neprijatelj..........................................................................................................................179 15. PODRIJETLO PATNJE........................................................................................................179 Trud ili patnja?...........................................................................................................................181 Funkcija patnje...........................................................................................................................182 Funkcija bola ..............................................................................................................................182 Bol i užitak .................................................................................................................................183 Zdravlje i bolest .........................................................................................................................183 Odgovor na patnje ....................................................................................................................184 PATNJE U ZAPADNIM RELIGIJAMA..................................................................................185 Problem grijeha .........................................................................................................................185 Problem otkupljenja i spasenja................................................................................................186 PATNJE U IS TOČNIM RELIGIJAMA ...„„.......„.„.„.„„„„.„„.„.„„„.„„...„............................187 16. ŽIVOT NAKON SMRTI..................................................................................................... 188 Evolucija duha ...........................................................................................................................189 Zagrobni život ......................................................................................„„.......„„„„.„.„„.„„„.„190 Reinkarnacija..............................................................................................................................190 Ljetna zemlja ..............................................................................................................................191 Duhovi i preci . . .
............
.. .
............
.. .
....
.
.........
. .. . .... .
.
.
. .. . . . ..
.........
.
.
.
..
.
........
. . .. ..
.
193
........................„ ..
Veo ...„„.„„.„„.„„„.„„„„„„„.„„„„„„.„...„„.„„.....„.„....„............................................................193 Zadnja inkarnacija ..................................................................................................................... 194 Sjećanje na prošle živote...........................................................................................................195 Reinkarnacija i psi-fenomeni
............
. . .. . .
.
.
.........
.... . . . . ..
.
.
..
.. .. . . . ...
......
.
.
.
.
..
....
. .. .... . .... ...... ... . 195 .
.
.
.
..
.
.
ZAGROBNI ŽIVOT U ZAPADNIM RELIGIJAMA.„„„.„„.„„.„„.„„„„„„.„„„.„..........„....196 Kršćanstvo i reinkarnacija ........................................................................................................ 197 ZAGROBNI ŽIVOT U IS TOČNIM RELIGIJAMA ............................................................... 197 17. MORALNA RETRIBUCIJA.
...
.............................„
„„.„....„„„„„„.„„„.„.„„„.„„.„198
.............
Stupanj uvjetovanosti ..„„.........................................................................................................199 Karman
200
.......................................................................................................................................
Nesvjesno postupanje ...............................................................................................................201 Vrste karmana ............................................................................................................................202 Faze karmanskih reakcija ......................................................................................................... 203 Namjera ......................................................................................................................................204 Karman i etičke dileme.............................................................................................................206 Suđenice ..................................................„.................................................................................207 Trostruka reakcija?
.
..................................„ ........................................
.
..... „ ...........
..............
.
.....
208
Karman u istočnim religijama .................................................................................................208 Karman u zapadnim religijama ......................................................................„........„„„„...„ .209 Želja i nevezanost........„............„.„
.........„„„.„„
...........„„„.„„
....„„„.„„„„
....„.„„
....210
..„ ....„.„„
18. PAGANSKA ETIKA............................................................................................................213 Sloboda .......................................................................................................................................214 Relativna sloboda .....................................................................................................„...............215 Zlatno pravilo ............................................................................................................................216 11
3. Koncentracija .........................................................................................................................283 4. Povlačenje osjetila .................................................................................................................284 5. Zamišljanje ...........................„................................................„..............................................285 6. Meditacija ...............................................................................................................................286 Duhovni aspekti meditacije „.„„„„.......................„..„„..................„„„„....„..............„.....„..„286 Induciranje u stanje meditacije ..„„.„.„„.„....................„.„„.„...................„„„„„.„„„„„.........287 a) opuštanje ili relaksacija „.„„.„„.„„.„„„.„.„„.„„....„„.„„„.„„.„„.„.„„„„.„.„„.„„„„„„„.„„„287 b) potpuno disanje .„„„„„„.„.„.„„.„„.„„„.„„.„„.„„„„„„„„.„„„„„„.„„.„„.„.„„„.„„„.„.„„„.„287 c) zvučno induciranje u meditaciju ...„..................................„.„„..........................................288 - binauralni zvuk „„„„............................„„.„„.„„„.............................„„„...„.„„.„„.................288 - izokroni zvuk ............„.......„„„..„„„.„.„„.„„.„„..............„.....„.„„.„......................................288 7. Trans
289
........................................................................................................................................
Duhovni aspekti transa „..„„.„.„„„.„.„„„.„„ ........................„.„„.„„„.„„„.„.„„„.„„....„„„.„„289 Induciranje u stanje transa.„„„„„„.„„.„„.„„.„.........„..„„.„„„„„„.„„„„.„.„.„„„„.„ ..„.......„„291 a) meditacija ...............................................................................................................................291 b) jednoličan ritam „.„„„.„„„.„...„.„„.„„„..„„.„„„„..„„„.„„.„„.„„.„„.„„„.„.„„.„„„„„„„.„„„291 - bubnjanje ..................................................................................................................................292 - pojanje.....................................„................................................................................................292 c) psihoaktivne tvari „„„„.„„....„„„.„„...„.„„.„„.„„„...............„...„„„.....................................292 8. Ekstaza „.„.„„.„.„.„.„„.„„.„„.„„.„.„.„..„„.„.„„„.„„..„„.„„„.„„.„„.„„„.„.„...„„.„„„„„„„„.„293 Zdravstveni aspekti umnih devocijskih formi.......„..„„.„„„„„„................„...„„„„.„.„„„.„293 GOVORNE DEVOCIJSKE FORME ..„..„....„„„.„„................„.„„„.„„...................„.„„„„„.„294 1. Blagoslov ..............................„ .................................................................................„ .............294 2. Molitva....................................................................................................................................294 Upute za kvalitetnu molitvu ...............„„.„„„.....................„„„....................„„„.„„„.„..........296 a) obraćanje Božanstvu..............................................................................................„ .............296 b) slavljenje Božanstva.„.„„„.„.„„.„„.„„„.„„.„„.„„„„„„.„„.„„.„„.„.„„„„..„„„.„„„„„.„„„.„.296 c) slavljenje prirode .......„.....„„.........................„.......„ .............................................................296 d) izjava.....................................„................................................................................................296 e) priznanje .................................................................................................................................297
f) molba.......................................................................................................................................297 g) zahvaljivanje ..........................................................................................................................298 h) blagoslov ................................................................................................................................298 i) potvrda ...............„..„„„.„„.„„............„„„„„.„.„„..............„„„...„...................„„„.„.„„.„„„..298 Posebnosti paganske molitve „„.„„.„„.„„.„„.„„.„„„„„„„.„„„„„„„.„„.„.„„„.„„.„„.„„.„„.„.299 3. Mantra..„.................................................................................................................................301 Duhovni aspekti mantre .„.....................„.„„...„„„..................„.„.„.....................„„„.„„„.„„.303 4. Zaziv .......................................................................................................................................304 5. Priziv ili evokacija .„„.„„„„.„.„„.„„.„„„„„„„„.„„„„„.„„„.„„.„.„„„.„..........„.„.„„.„„.„„„.305 6. Uziv ili invokacija..................................................................................................................305 7. Manje govorne devocijske forme ...........„.„„„„„„.„.....„„„„..„„„.„...„.„„„„.„„.„.„„.„„„.306 SLOŽENE DEVOCIJSKE FORME .„.......................................................................................306 1. Glazba .....................................................................................................................................306 2. Zavjet .....................................................„...............................„..............................................307 3. Pojanje ......................................................................................................................„.............308 4. Gesta........................................................................................................................................309 a) pozdravne geste „„„„„„„.„„„„„„.„„„.„.„„.„„.„„.„.„„„.„„.........„„„...................„„„.„.„...310 b) geste za blagoslove „„.„„.„...„„.„...„„„.„.„„.„„.„.„„.„„.„„„.„„.„.„„„„„„„.„„„.„.„„.„„„„310 13
c) geste za slavljenje Boga i Božice.............................„.„.....„„.„.„„.„....................................310 d) geste za prizivanje Boga i Božice„ „ „ ..„„........311 e) geste za prizivanje elemenata.........„„.„................................... „......................................... 311 - geste elemenata .„„...„„.„„„„„„.„„„„.„.„„.„.„„„.„.„„.„„„.„.„„.„„.„.„„„.„.„..„.„„.„...........311 - geste alkemijskih simbola elemenata ................................................................................... 311 - geste pentagrama ....................................................................................................................311 f) magijske geste .............................................................................................„ ... 312 Geste u drugim tradicijama „„...„..............„.„„.„„.„„„.„.„.„„„„..„„.„„„.„„.„„.„„.„.„„„„„„312 5. Blagoslov obroka ...................................................................................................................313 6. Kađenje ...................................................................................................................................313 7. Pomazanje ......„...............................................................................„„...................„„„..........314 8. Samoblagoslov. . . . .. . . . . . .. .. . . . . 315 9. Posvećenje ..............................................................................................................................316 10. Petostruki poljubac „...................................317 OBRED 317 Filozofsko značenje obreda......................................................................................................318 Antropološko značenje obreda 319 Ezoterijsko i magijska značenje obreda . 319 Duhovno i religijsko značenje obreda 319 Psihološka značenje obreda .....................................................................................................320 Vrste obreda ...............................................................................................................................320 1. devocijski obredi ........................................................................................„..................„...320 2. redovni obredi .. . . . . 320 3. obredi prijelaza „„„„.„„.„.„„„.„.„„„.„„.„.......................„.............„.„„...„...........................320 4. magijski obredi ......................................................................................................................321 STRUKTURA OBREDA ...........................................................................................................321 PRIPREMNE RADNJE .............................................................................................................321 1. Priprema obreda....................................................................................................................321 2. Priprema prostora za obred.............................................................................................„ 322 3. Samop roči šćenje ....................................................................................................................322 IZVOĐENJE OBREDA .............................................................................................................323 1. PROČIŠĆAVANJE„.„„.„.„„„„„„„.„„.„„„.„„.„.„„.„„.„„.„.„„...„...............„„......„„...........323 a) pročišćavanje metlom . 323 b) kađenje ...................................................................................................................................323 c) pojanje . . .. . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. . . . . .. 324 d) bubnjanje ...............................................................................................................................324 e) škropljenje ..............................................................................................................................32 4 f) zvonjenje ................................................................................................................................. 324 g) ostale metode pročišćavanja „.„„......„..........................................................„„„.„„324 Blagoslivljanje oltara i pribora „„........„„.„........„„..........„.........„„.„..................................... 325 2. URAVNOTEŽENJE ENERGIJE .............................................................„............................325 a) usredištenje ............................................................................................................................325 b) prizemljenje . . .. .325 c) usklađivanje energija . . ... . 328 3. STVARANJE POSVEĆENOG PROSTORA .......................................................................328 1. Podizanje kruga .....................................................................................................................328 Simbolika kruga . 328 Funkcije kruga ...................„......................................................................................................329 ............. „.„........
..... „...........
........„.„„.„„„„
...............„.„„
.
..........
..
...................
.
..
..............
.
..
.
.
.
.
....
.........
............
...................
....... „„.„........„................................................
........................................................................................................................................
................ ...............................„„............................................
...........
.....................................................................
....................................................................................
„
.....................................
.
....
.......................
............................ „ ...........
.......
..
..............................................................................
..
.
...........
....
.
..
..
.
....
.
.
.
............
.......
........
..
..
.
..
.
.
..
.
............................
...........
...
....
..
..
.
.......
...........
...........................
...
...........................................................
............
....
.
.
..
.............
.................................................................................................
14
...................
...............................................................................
......................
Ezoterijska (magijska) simbolika kruga
.... .
......
.
.........
.. .
·: ....
....
....
...
..........
..............
.. .
..............
329
Dimenzije kruga ........................................................................................................................329 Iscrtavanje kruga
.....
.
.......
330
........................................
330
..............................................................................
Položaj oltara u krugu .....
........ .. . .
.........
.
.
..
. .......
...
.
... .
.........
..
. ... . . ..
..
.
.........
..... .. .
. ..
.........
.
Metode podizanja kruga ..........................................................................................................330 a) podizanje kruga štapićem ili bodežom b) lanac energije c) ples
.. ....
........
.
...... .
.....
.
..........
........
.........................................................................
.
.........
.. .... .
.......
.
.
. .. ..
...........
.
.
....
.
....
..........
.
.
.
.........
..... .. .. .
.
. ..
.........
.
........
. . ........ ..
.... . ..
...............
.
.
....
.
.
.......
. 331
....
.
........331
.
...............................................
331
Nepovredivost kruga................................................................................................................332 2. Prizivanje elemenata.............................................................................................................332
Prizivanje drugih entiteta
. ..
.............
4. GLAVNI DIO OBREDA 1. Izjava svrhe ......... . ..
.
....
..
.
....
.
..... .
.............
.
.
......
.......
........ . .
..............
. .............. . .. 333 .
.
.
.
334
.......................................................................................................
............ . .. . .
..........
.
.
..
.
.. .... .
........
.
.
..............
. ......... .. . .
.
.
...................
.........334
2. Objava Svjetla Avalona .........................................................................................................334 3. Zazivanje
..
.....................................................................................
Zaziv Božice .............. .. . . .
.
.
................ . .
....
.
.
.....
.
.......
......
.
..........
.
.
.........
.
...
......... . .
....
.
..
335
........
....................................................
335
Zaziv Boga ..................................................................................................................................336 4. Prizivanje ................................................................................................................................337
Priziv Božice Priziv Boga 5. Rad
....... ..
.............................................
....... .
..........
.............
.
....... . ..
..............
............
........... . . ............. ..................... .... . . ...337
.......
..
.
......
.
.....
...............
... . . .
.
........
. .
......
..
.
.
.... .
.............
..............
.
.
.
....
...........
.
.................
...................
.. .
..............
.
.
...
.
.
.
.
337
..............
... 338
....................
.
6. Uzivanje ..................................................................................................................................338
a) samostalno uzivanje b) Spuštanje Mjeseca .
340
.............................................................................................................
....... . .
..........
.
..
....... .
........
.
.... .
.........
.
............
...
..............
.. .
..
................
........
340
c) Spuštanje Sunca .....................................................................................................................341 7. Dizanje energije .....................................................................................................................341
Stožac moći.
.
................................................................ ......................
. .. .
..................
.
.
....342
.............
a) mentalna metoda ..................................................................................................................343 b) neverbalna metoda ...... . .
............
. ... . .
..
............
..... . ..
.........
... . .. .
.
.........
..... . .
...
.
. .........
........
.
343
.......
c) verbalna metoda....................................................................................................................343 d) glazbena metoda
...........................................................................
e) seksualna metoda
................
.
..
.......
.
. .......... . . . .. ....343
....
.
.
.
.
.
.
.
................................
Standardna metoda dizanja Stošca moći
..
.........
.
343
...............................................................
.. .
...........
.
.
.......
. .
........
..
....
.............
344
...............
8. Veliki obred ............................................................................................................................344 9. Blagoslov hrane i pića ... .. .
.
. . .
....
.............
.............
..
..
........
Blagoslov hrane i pića u neopaganskoj duhovnosti
. . ..
345
...................................................
.. .
.............
..
..
...........
.
348
............................
Metode blagoslova hrane i pića ..............................................................................................349 a) Standardni blagoslov hrane i pića . .
b) Ponuda Božanstvu
.
Hrana Piće
........ .
....
.
.......... . .
........ .
.......
.
........
....... . . .
........................................................................
c) Stožac moći i blagoslov hrane Zdravica.. ..
.....
........ ..
.........
.
......
...........
...... . .
........
..
..
.
.................................................
.. . .
.............
.
. ..... .
......
.
.
... . ..
...............
.
.
...
.
.........
.
.
..
........ . .
.........
.
.
..
.... .
...............
. .. . . .
.......
..
..... .
.....
....
...........
.. . .
.
.
.
349
........
.......349
...........
.. .
.............
.
350
..........
...
................
350
.............
...... .... ............. .. ...................... ......350 .
..
..
..
..
351
..............................................................................................................................................
5. ZAVRŠNI DIO OBREDA... .. .
1. Zahvala ....... . .
.
..........
......
.
...
....
..
...........
.. ...... . .
.
.
.. . .
.............
.......
........ . . .
.
.
.
........
.. .
......... .
....
.
.............
.
.......
.......... .
.....
.
....
.
351
..............................
...........
.
....
..........351
.....
2. Otpuštanje elemenata ...........................................................................................................352
Otpuštanje drugih entiteta 3. Uzemljenje .. .
............
..
. ....
..............................................................................
..
............
.
..
.............
.
......................................
.
.
.....
........353
.....
353
........................................
15
4. Otpuštanje kruga NAKON OBREDA
...................................................................................................................
...........
.
...............................................
.
.......
.
....
.
.....................
.
354 355
.....................
SHEMA OBREDA .....................................................................................................................355 Standardni paganski obred POSVEĆENI PROSTOR
.....................................................................................................
.
.....................
Svetište
.
.
......
356 357
...........................................
..............................................................................................
Kućno svetište Hram
..
................................
.
357
.........................................
358
............................................................................................................................
360
...........................................................................................................................................
...................
.
.
.....................................
.
.
Neopaganski hram Krug kao hram
..........
.
Uređenje hramske prostorije Posvećenje hrama OLTAR
................................
Dimenzije oltara Zone oltara
........................................................
.
.............
...........................
..........................
361
....................................................
361
.
......................
.
..............
.
.
.
.
........................
...................
....
.
....
.
.
.
...........
. .
.........
.
....................
................................
......................
.
.
.
OBREDNI PRIBOR .. . OLTARSKI PRIBOR
362
.
363
364
...................
.......
.
365
.............
....
.
.
.................
..
365
.
..
...........
....
.
......
............
365
.................................
366
.........
.
.
......
. .. .
.
.
...................
....
.. .
366
...................
....................................................................................„ ..
............................................
.
................................
366
.
....................................
367
368
...................................................................................................................................
2. Slike i kipovi 3. Svijeće
.
..................................................................................................................................
..........................................................
1. Stolnjak
...................
......................
...................................................................................................
..............................................................................
a) materijal
.
.........
......................................................................................................................
Izrada i oblik oltara b) oblik
................................
..........
.
................................................
.. .
..
............
.
.......
. .. . .
.
..
...........
...
. . ..
368
............
370
......................................................................................................................................
a) svijeća elementa vatre.„„
.....................................................370
............„„.„„„................. „„„.„
b) svijeće četiriju elemenata
.......................................................
.
........
.
.....
.
.
.....................
....
.
...
370
c) svijeće Boga i Božice .............................................................................................................371 d) svijeće Trojne Božice e) svijeća Avalona
f)
posvećenje
......
..............................
.
................................
.
...............................................
.............................................................................................................................
g) svijeće u magiji
................................................
h) svijeće u meditaciji. Svijećnjak
371
.„.„.„„„..„„„„.„.„.„„.„„.„„.„„.„„.„.„„„.„.„„.„„„.„„„.....„ .. „„..........
.
.
............
.
..... . .
.. .
....
.
....
.
..
......
.
...............
371
.372
.
372
...........
372
..............„„„.............. „„„.. „„.„„..... „.„.„„.„„„..„„„„.„„„„„..„„.„.„.„„
....................................................................................................................................
372 372
Gasilica
........................................................................................................................................
4. Kadi
.......................................................................................
a) predstavljanje elementa zraka b) pročišćavanje c) posvećenje
.
372
.................................................
373
........ „.„.„.„..........................„ .............................................
................................................................................................................
.
.......................................
d) žrtvena ponuda
373
........
..
................................
.
......... ...............................................
e) kađenje u magiji
.
.
373
...................................................
.................
.
.........
.
..
......
.
....
.. . .
. 373
............
..
373
„„„.„„„„„„„.„.„„.„„.„„.„„„„„„.„„„.„....„„„„.„„.„.„.„„„„„„„„......„„.„.
374
Kadionica
....................................................................................................................................
Turibul
.
.......................................................
5. Posuda s vodom
.. . .
....
.
.
374
................................................................................
.
..................................
...............................„„.............„.„„„.„„...„„„
3 75
a) predstavljanje elementa vode„„
375
b) ponuda božanstvima
375
.........„„„.„„„„„.„.................. „„„ .. „........... „..„ ................
............................................................................................................
c) škropljenje i posvećenje d) voda u magiji
6. Posuda sa solju
......................................
. .. . .
.
......................
.. .
....
..
.
..........................
.. . . .
..........
.
..
.
.
....................
.
............
.
...........
........
375 375
....375
......„.„„.„„.„„.„.„„....„„„„„.„„„„„.„„„.. „.„„...„„„.„„.„„„„...„„„„„.„.„
7. Ručno zvono ili zvonce 16
.
.................
................................
376
.........„ .............................................................................................
a) najavljivanje cjelina obreda b) pročišćavanje
.................................................................................................
.........................................................................................................................
c) podizanje i otpuštanje kruga
.
...........................................................................................
d) prizivanje božanstava i elemenata e) uzemljenje
377
...
377
.....................................................................................
377
..............................................................................................................................
f) predstavljanje elementa zraka ili vode g) zvonce u magiji
.
.......................
377
.......................................................
377
.....................................................................................................................
h) zvonce u meditaciji. . . .
i) zvonce za zaštitu . ..
Zvončići ili praporci 8. Pero
376 376
.
..
..
.
. .
.....
..
.
....................................
...
..
.....
.
..........................................
.
.
. .. .
....
..
....
.
..
.
......
....
. . . .. . ..
..
.
.
.
.....
377
......................
. ..
..................................
..
.
378
.....
378
..................................................................................................................
378
..........................................................................................................................................
a) predstavljanje elementa zraka ............................................................................................379 b) dodatni pribor za kađenje c) pero u magiji . .
. .
........................
9. Posude za ponudu .
- šibice ili upaljač - kompas . . ..
.
....
....
. ..
.......
.
.......
.
.
.
..
.........
MAGIJSKI PRIBOR
. ..
.........................
..
.
...
..
.............
Izrada štapića
.
.
...
.
....
.....
. ..
.......
.......
.................
..
.
.
.
.. .
.
.............................
...........
.
.......
.
.
......
..
......
...
..
..
.
.
....
.
.379
........................
.........................
..............
.
..................................
380
.
.
............
..
. .
......
..
381
.
...............................
.................
.
381
................
381
...........................................
.
......................
.
....................
.. .
..........
.
. . .
........
..
.
..
. ..
....
..
.
381
. 381
.....................
..
382
.
..................................
....................
...
.............
.......................................................
.
. .
......
.
.
380
.............
..................................
.
..................................................................................
.................
.380
.............................
. .
.
379
...................
.. .
...............................................
........................
..........................................
Ukrašavanje štapića
.
..................
..
. .
.
.
..............................................................
..
.
..................................
..............................................................
.
....
..
. .
..
a) PRIMARNI MAGIJSKI PRIBOR 1. Štapić
...
.. . . .. . .
....
...........................................
.
- aparat za gašenje požara - CD player .. .
.
...................
...............................
......
...........
.
.
.
...........
..
.. .
......
.......................
10. Ostali oltarski pribor
- boca s vodom
.
.........
. .
...........
..
383
...............................
.............................................................
.
................................
......
.. .
.
......................
..
.....
.
383
. 384
......
.
a) bojenje .....................................................................................................................................384 b) postavljanje kristala c) urezivanje simbola d) umatanje drške . Funkcije štapića
.
.............................
.
..........................
.
.......
.
...................
.
c) štapić u magiji
........
..
.. .
.
...........
..................
.
.
.
.....................
.
.
.
.........
.
.
......
.
....
.
.
..
..
.
.......
.. . . . ....
.....
..
...
.
. 385
.
......
... . .
...
.
..
.
. .. .
.
.
. .. ..
...
..
.
.. . .
.........
.
..
..
.
...................
.. .
.
...
.
...................
.
.......
.
b) simbol plodnosti
385
..
...
..............
385
.
...........
385
...............
386
...............................
.
.
........................
.
..
.......
.
.
.
...........
....
.
....
.
.
. .. . . .
....
.
.
..
.
..
....
.
.
..............
.
......
387
. . 388 .
.
....
388
.................................................................
.
...........................................................
......
.
....
.
.
....................
..
........
.....................
.
388
.............
.
.........
...
...............................................................................................................
.
.
.
......
388
.
.....................................................
.......
.
„„ .........„„ ...„„ ......„.......................„.„ .......... „ ........ „„.„„„„„„„„„..„„
.
.
. 385
.....................
.................
...............................................
..
385
.....
. 386
...................................
d) bodež u magiji. . . . .. .
4. Plitica
.....
.
....................................................................................
...................................
) kalež u magiji
.
.. .
.
...
......................................................
c) simbol plodnosti
c
.
.
..............
...........................
.. .
a) prizivanje i uzivanje
a) ponuda pića
.
.............
.
.
........................................................................................„....
b) podizanje kruga
Funkcije kaleža
.
.
......................................
Izgled kaleža
.
....
....................................................................
Izgled, dimenzije i izrada bodeža
....
....
.. ..... . . ............ .....
...
2. Bodež
3. Kalež
.
......................................................
....................................................
.
a) prizivanje i uzivanje .. . ..
.
....
.
............................................
b) podizanje kruga
Funkcije bodeža
...
388
388 389
........................................................................
................................................
. . ..
389
..............................................................
389
...................................................................................................................
. .
..............
..
..
....
.
.
.....................
....................................
.
.
.....
.......................................................
.
.
.
..
.......„.......................„.....
.............
.
.
..
... „ ..
.
...
..........................................
.
.
390
......
......
..................................................................................................
390 390 17
Izgled plitice...............................................................................................................................391 Funkcije plitice........................................................................................................................ „.391 a) ponuda hrane
39 1
.„„„.„„„.„„.„„.„„.„„„.„.„„„„.„„„„„„„.„„„„„„„.„„„.„„.„„.„„.„„.„„„.„„„.
b) posvećenje pribora.............................................................................................................„.391 c) zaštita oltara i kruga
„
„„„„„„„„.„.„.....„„.„„„„„„„„„.„„„„..............................
d) prizivanje božanstava i elemenata e) uzivanje božanstava f) plitica u magiji . „„.„.„„„„
391
„„„.„„„„„.
39 1 392
„„„„„.„„„„„.„„.„„„„.„„„.„„.„.„„„.„„.„„.„.„„„.„„„.
„.„.„„.„„„.„„„.„.„„.„„„„„„.„„„„„.„.„„.„„„.„.„„„„..„„„.„„.„.„„„.„.
„.
.
„
..„„„„.„.„„„.„„.„.„ .............. „.„„„.„.„„.„...
.
„„
392
„„.„„.„„.„„.„.
b) SEKUNDARNI MAGIJSKI PRIBOR„„„.„„„„„„„„„.„„.„.„„„.„„„„„„.„„.„.„„„„„.„.„„„392 1. Metla .......................................................................................................................................392 Vještičji let na metli
393
„„„ .„„„ .„„ .„„ .„„„.„ .„„ .„„„ .„„„...„.„„ ... „.„„„„. „„. „. „„„. „„„. „„..„„„„„
Izrada metle ...............................................................................................................................395 Funkcije metle............................................................................................................................396 a) pročišćavanje .........................................................................................................................396 b) zaštita
.
.......................................................................
..
..........
.
.
....
.
...........
396
................................
c) simbol plodnosti....................................................................................................................396 2. Kotao
.„.396
„„„. „„„.„„.„.„„„„.„„..„„„ .„„„. „ .„„ .„„„„. „„. „„„.„„. „ ... „ .„„„ ..„„„„ .„ .„..„ .„„ .„„„
Izgled kotla.................................................................................................................................399 Funkcije kotla........................................................„...................................................................399 a) žarišna točka energije
399
.„„.„..„.„„„„„„„„„.„„„„„„.„„„.„„.„.„„„„„„„„„„.„„„„„„„„.„„„„.
b) pripremanje hrane i pića za ponudu
399
„„„„„„„„.„„„„.„„„„„„„„„„„„„„„„„„.„„ ... „.„„.„.
c) simbol plodnosti....................................................................................................................400 d) kotao u magiji
„
.„.„„
„„
.„„.„„.
.
.„„
..400
„ „...„.„„.„. .„.„„„„.„„.„.„„„„.„„..„„„.„„.„„.„„„.„„.„„
3. Srpasti nožić...................................................... „ ................................................................„.400 Izgled srpastoga nožića.
.401
„. „„„.„„.„„.„.„„„„.„„„„„„.„„„ .„. „„„„„.„„.„„.„„.„„„„ „„„.„„ ..„ „
Funkcije srpastog nožića
.401
„„„.„„„.„„„„.„.„.„„„„„„„„„.„„.„.„„„.„„.„„.„„„.„„.„. „„„„.„„„„
4. Štap
401
..........................................................................................................................................
Izrada štapa................................................................................................................................402 Funkcije štapa ............................................................................................................................402 a) prizivanje i uzivanje b) podizanje kruga „.
c) označavanje kruga d) simbol Boga
..402
„„.„.„„„.„„.„„.„„.„„„.„„.„„.„„„.„„.„.„„„„.„„.„„.„„„.„.„„„.„„.„„
..402
„„.„„ ...„„. „„ .„„„. „„„. „„.„ .„„.„„„. „„ .„ .„„„„„. „„. „.„„„.„„.„„„.„„„.„
402
„„„„„„.„.„„„.„„.„.„„.„„„.„„.„„.„„„„„„„„„.„....„„„„.„.„..„ ... „.„„„.„.
..402
„„.„„.„„.„„„„.„.„... „„„.„„.„„.„„„„„„„.„„„.„.„„„„.„„„.„„.„„„.„.„„„.„.„„„
e) simbol plodnosti
.402
„„„„„.„„.„„.„„.„„.„„.„„„.„„.„„.„„„.„„.„.„„„„.„„.„„.„„„.„.„„„.„„.„„.
f) zaštita oltara i kruga g) zamjena za oltar
..402
.„.„„„.„„„.„„.„„„.„„.„„.„„„.„.„„.„„„„„.„.„„„.„.„.„„„.„„.„„.„„„„.„„„
h) simbol starješinstva
k) štap u magiji
402
„.„„„.„„.„„„„.„.„„„.„„„.„.„„.„„„.„.„„„.„„„.„.„„„„.„„.„.„„„„.„„„„
i) pomagalo u hodanju j) štap kao stijeg
402
„„.„„.„„.„„„.„.„„„.„„„.„.„.„„„„.„„.„„„.„„.„.„„„.„.„„„.„„„.„„„.„„
.403
.„„.„.„„„.„„„„„„„„.„„„„„„„„„.„„„„„„„„.„„„„„„„.„„„„.„.„„.„„„.
.„„
„„„„„„.„„„„„„„„.„„„. „.„„
„„„.„
„„. „.„„„. „„.„ .„„
.404
„. „„.„„.„„.„„„.„„.„ .„
404
..„.„„.„„„„„„„„„„.„„„.„„.„.„„„„„„„„„.„„„. .„„„„.„„.„„„.„„.„„„.„„.„.„„.„.
Vrste štapova..............................................................................................................................404 a) račvasti štap
404
„.„.„„.„„.„„.„„„.„„„„ .. „„„.„„„.„.„„„„.„„„....„„.„„„.„.„„„.„„„.„... „„„.„„.„.
b) trozubac..................................................................................................................................404 c) strašilo.....................................................................................................................................404 d) Prijapov štap e) žezlo
...404
.„.„.„„„.„„„.„.„„„.„„„.„„.„„.„„.„„„„.„„.„.„„.„„„„.„.„„„„.„„.„.„„ ...„.„„
.405
„„.„„„.„„„ „„„„.„„„„. „„. „. „„„„. „„.„„.„„ „. „.„„.„„„.„.„„„„.„„.„„.„„„„. „.„„„.„.„„„
5. Uže...........................................................................................................................................405 Izgled užeta
.„„.„
„„„.„„.„„.„„„.„„. „„ .„„„
18
„ „.
„„.„„„.. „„„„ .„„„„„„„„. „„ .„„ .„„„.
„
405
„„.„„„.„„.
Funkcije užeta . . . .. . ................. .... . .
.
..
.
.
.
.
.
....
. . . .. . .
..
.
.
............ .
...
..
a) označavanje kruga .. . . . . . . . . .................... .
b) dizanje energije
...
..
.
..
..
.
........................
..
.
.
......
.
.........
.
.
.
......
..
....
....
. ................... . . .
..
. ........................ .
....
.
..
.
................................
....
. . .. . ..
.
.
..................
.
....
.
. . . .405
....
.. .
.
..
.......
.
. . . 405
.
.
...................
.
. 406 ..
) dio obredne odore . . . . . . . . . . . ......................... . . . .. . . .. ............................. ... .406 d) pomagalo u p ostizanju transa ............................................................................................406 c
.
..
.
....
..
.
..
.
..
.
.
......
.
..
.
.
.
.
.
..
e) pomagalo u vještičjim inicijacijama .. . .. . .. ...................... . . .. . .
f) uže u magiji
........
Vještičine ljestve
....
.
.
..............
.
....
.
.
......
.
.
.
.
.
.
.
.
...
.
..................................................
.. .
.......
.
..
....
. .. . .. . .
.
.
.
....
6. Mač .................................................. ....... . .
.
.
.
.
.. . .. ....
...
.
...........
. . ....... ......... .
.
....
....
.....
.
. . . . . . . . . . . . . .406 .
.
..
.
..
.
..
.
..
..
.
.
.
.
406
.....................................
.
.........
.. .. . .
..
.
..
......
. . ..
....
.
406
..........
. .... . .................................................407 .
.
..
7. Koplje ......................................................................................................................................407 8. Bič 9.
407
............................................................................................................................................
Ostali sporedni pribor
.............
.
.........
.
.
..................................
...........
. .. . .
.
...................
.
408
..........
10. Obredna odora ..................................................................................................................... 409 1. bijela obredna odora . . .. . .
a) halja
.
.
.
....
....
. .. ..
.
.
.........
....
.. .
.
............
....
. .. .
....
. . .. . .
.
.
.......
. . .. . .
.
.
....
.
. .. .
....
.
.
409
......
409
.........................................................................................................................................
b) lenta ........................................................................................................................................410 c) opasač ..................................................................................... .. . . . . . . . . .. . ...... . . . .. .410 .
d) pentagram . e) obuća
....
.. .
.
.
.
..
.
..
..
.
.
.
..
.
..
.
.
..
. . . . . .. . .. . . . . .. .. . . . . ...... . .. .......................................................411
.....
.
..
.
..
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
..
.
..
.
.
.
..............................................................................411
...................................„.„ ...„ ...„„.„„
f) kruna .......................................................................................................................................411 2. crna obredna odora . . .
.
.
....
.....
... .... . ....... ............... ..... .. . . . . .
.
.
.
.
.
.
..
.
..
....
. . .. .. . . . . .. .. . . ... . . .412 .
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
..
..
.
.
3. nebeska odora ... .. . . . . .... . .... .. . ....... .............................................. ......... ................... .412 .
..
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
SHEMATSKI POPIS OBREDNOG PRIBORA .......................................................................4 1 3 Oltarski pribor . ....... . .. . . .. . . . ....... ......................... . . .. . . .. . .....................................413
1.
.
.
.
.
.
.
..
.
..
.
.
..
.
.
..
.
.
.
.
2. Primarni magijski pribor ...................................................................................................... 414 3. Sekundarni magijski pribor ................................. . . . .. .. .... . ............................................415 .
.
.
.
.
.
.
.
RASPORED OBREDNOG PRIBORA 416 1. podjela oltara na tri zone .................................................................................................... .417 .......„ ...„ ..„„„„ ..................„ ...„ ...„„.„„.„„....„„.„„„.„.
2. dijagonalna podjela oltara...........
.
......
...
.. .
....
.
.......
. . .. ..................... .
.
.
.......
.. .
.........
.
....
.
.
....
.417
.....
POSVEĆENJE OLTARA I PRIBORA ......................................................................................418 a) Posvećenje obrednog predmeta . 419 b) Obred posvećenja oltara i pribora ....... . . . . . . . . . .. . .. .420 GRIMORIJ ..................................................................................................................................421 ..„„„.„.„„.„„ ........................„„„.„„„................
...
.
......
..............
.
...
.
.
..
.
........
...............
.........
..............
Povijesni razvoj grimorija .................... ....... . . . ... . . .......................... ......... .. ....... . .. . . ...422 .
Grimorij u neopaganizmu
............
Vlasništvo nad grimorijem . .. .
..
..
.
.
.
.
.
.
.........................................
... .. . ............ .
.
.
.
.
...
.
.
. . ..
................
.........
. . . . . . . .. ........ . .
.....
.
.
.
..
..
.
.
..
.
.
.
.
.......
.
....
.
.
.
.
.
. . ..
.
....
................
.
.........
.
423
.423
.....
Sadržaj grimorija ......... ........................................................ .. ................................ ................424 .
.
.
.
Izrada grimorija ................................. ...... ..................................... . ...... . .... . .......................426 .
SVEĆENSTVO SVAKODNEVNI ŽIVOT PAGANA
.
........ ................................
..
.
..
.
.
.
.
............................................................... . . . . ...............
.. . .
.
..
...........
.
.. ......... ..
....
.
.
...
.
.
......
............
426
. . ........ ....... . .428 .
..
.
.
.
Duhovna rutina .........................................................................................................................430 Dnevna rutina ............................................................................................................................ 430 Tjedna rutina
...................
Mjesečna rutina
.
.
...
.
.
.....................
.. . . . . . . .
..
.
..
.
.
...
..............
.......................
.
...................
.
.........
.
......................................
.
..
.
..
.
.
.
.
.
Godišnja rutina ............ .... . . .. . .. . ..................... . . . . .. ................. .. ..
.
.
..
.
.
.
.431
.. . . . . ................. ... . .. . . .. . . .. ........ ......431
...
.
..
.
..
.
.
.
.
..
.....
.
.
.
..
. . .. . .
.
.
.
.
. ... . . .. ...431
...
.
.
..
.
.
Obvezni obredi prijelaza . .. ................... .... . . . ...................... .... . ......................................431 .
Hodočašćenje ..
...........
.
.
.
................
.
.
.
..
.
........................
.
.
.
.
.
.....................................................................
431
19
PREDGOVOR Živimo u izazovnom vremenu u kojem smo svjedoci krize velikih religijskih sustava. U takvom okruženju dolazi do buđenja drevne paganske duhovnosti, koja svakog dana ima sve više sljedbenika. Kada se od 4. stoljeća kršćanstvo počelo širiti Europom, u svoj koncept vjerovanja preuzelo je brojne paganske običaje s posve drukčijom interpretacijom. Ono što se nije moglo uklopiti u kršćanski svjetonazor naprosto je proglašeno "zlom" i "so tonizmom". Višestoljetni progoni i zabrane te nijekanje pozitivnih dosega pretkršćanske civilizacije, za sobom su ostavili snažnu stigmu, nebrojene predrasude i stereotipe o paga nizmu, vještičarstvu i magiji. Pa zašto je unatoč svemu tome paganizam i dalje toliko privlačan? Da bismo na to pi tanje mogli odgovoriti, potrebno je pojasniti u čemu se on razlikuje od gotovo svih velikih svjetskih religija -i to u samoj srži. - S jedne strane imamo pet velikih religija: kršćanstvo, islam, judaizam, hinduizam i bu dizam; ali i neke manje, npr. đinizam i sikhizam. lako se one međusobno veoma razlikuju i granaju na nepregledno mnoštvo raznih denominacija i sljedbi; ipak imaju nešto zajed ničko. Sve one smatraju da je ovozemaljska egzistencija opterećena određenim problemom ili "greškom". Za budiste sav je život patnja, hinduisti smatraju da su ljudi upali u smrtni svijet u kojem nikad neće istinski uživati, a kršćani vjeruju da je čovjek rođen u grijehu jer je prvi ljudski par zapao u Božju nemilost kad se nije htio pokoriti Njegovu zakonu. Za sve te religije - život na Zemlji jest frustracija, iluzija, neispunjena i nedovršena priča, nesavršena egzistencija; a sama Zemlja tek je usputna stanica, privremeno i neželjeno odredište. Neprestane prirodne i životne promjene, stalne izmjene sreće i nesreće, ugode i neugo de, radosti i tuge -za njih su pokazatelji da "nešto nije u redu". Oni smatraju da bi čovjek trebao uživati u stanju vječnog blaženstva pa je tek to pravi smisao postojanja. Stoga traže "čvrst oslonac" -nešto što je nepromjenjivo, apsolutno, vječno i bezvremeno. Oni vide da je ljudski život poput plutanja broda na golemoj morskoj pučini. Da bi se osjećali sigurno, njima treba neko golemo sidro koje će taj brod zadržati na jednom mjestu. Bez njega, osje ćali bi se posve izgubljeno, a život ne bi imao smisla. Drugim riječima - oni su u nepre stanom strahu od relativnosti. Pogađate, to "sidro" je Bog. I to ne bilo kakav Bog -nego "Jedan i Jedini", "Onaj koji jest", svemogući, sveznajući, gospodar Neba i Zemlje. Stoga smisao života vide u dostizanju apsolutnog ideala. Za kršćane to je "spasenje", a za hinduiste "oslobođenje". Tek nakon ovog mukotrpnog života u kojem trebamo patnički otrpjeti posljedice svoje grešne prirode doći će taj dan kad ćemo uskrsnuti, ući u raj ili kra ljevstvo nebesko. Tek će tada smisao našeg postojanja biti ispunjen. No, da bi se to i ostvari lo -potrebno je prihvatiti "Istinu" (onu s velikim početnim slovom). To je posebno vidljivo kod kršćana i muslimana. Čvrsto su uvjereni da je samo njihov put jedini ispravan. Sve drugo je laž i djelo "đavla" koji obmanjuje ljude. Sve te velike religije stalno se fokusiraju na koncepte kao što su grijeh, žrtva, pokora, kazna, odricanje, mučeništva, bogobojaznost, strahopoštovanje, siromaštvo i sl. - S druge strane imamo - paganizam - koji pagani i paganke, uopće ne smatraju "re ligijom" nego izvornom duhovnošću čovječanstva, potvrđenu još u paleolitiku. U najši rem smislu, tu možemo ubrojiti razne indoeuropske tradicije (grčku, rimsku, slavensku, 21
keltsku, germansku, vedsku i dr.), ali i kineski daoizam, japanski šintoizam, rani tibetski bon, te sve izvorne duhovnosti naroda Sjeverne i Južne Amerike, Sibira, Afrike i Oceanije. Dakle, govorimo o ranim ili prvotnim duhovnostima koje se ponekad posprdno nazivaju "primitivnim". Paganizam u sebi obuhvaća i animizam, totemizam, šamanizam, vještičar stvo i magiju, što ćemo detaljno pojasniti u ove tri knjige. Pagani prihvaćaju ovozemaljski život takav kakav jest. On nije ni "grešan" ni "nedovr šen" ni "nesavršen". On evoluira, što znači da se neprestano mijenja, prilagođuje i usavrša va. Ljudski život sastavni je dio prirode koja ima oba lica - i konstruktivno i destruktivno. Život je i ugoda i patnja; i sreća i nesreća. Ali pagani u tome ne vide nikakav problem. Sma traju da čovjek nije rođen u gri jehu nego u ljubavi i svetosti. Zemlja je dom svih nas pa bi se čovjek trebao radovati životu takvom kakav jest. Problemi i patnje najvećim su dijelom izazvani neetičkim postupanjem drugih ljudi. No, umiranje kao takvo nije patnja. Smrt nije kraj. Sve je to sastavni dio života, a smisao postojanja pagani vide upravo u usklađivanju s prirodnim procesima i ciklusima. I oni osjećaju da je život poput broda koji pluta na moru. Ali, njima ne treba sidro. Ne treba im "čvrst oslonac". Oni uživaju upravo u tome što plu taju. Ne znaju kamo će ih morske struje odvesti, ali kamo god išli - učit će što više mogu. Prikupljat će znanje i produbljivati mudrost. Dakle, pagani slave prirodu kao takvu - sa svim njenim osobinama. Ne niječu nijedan njezin dio. Oni ne žele biti "spašeni" niti "oslobođeni". Smatraju da se ljudi zapravo ni nemaju čega spasiti ili osloboditi. Ne žele ući u "kraljevstvo nebesko" i tamo vječno živjeti (ili iz njihove perspektive - umirati od dosade). U paganizmu nema straha od relativnosti, nema apsolutnog (i u ovom životu) nedostižnog ideala. On je posve nepotreban, a izmislile su ga velike religije, što je zaustavilo razvoj znanosti. Naime, kad se postavi konačan cilj, onda je daljnje istraživanje suvišno. Ako konačnog cilja nema, onda morate neprestano istraživati. Zato su sve paganske tradicije poticale razvoj filozofije i znanosti. Nije bila postavljena dogma koja se morala braniti životom, u koju se pod prijetnjom smrću nipošto nije smjelo dirati. Istina, paganske tradicije poticale su čovjeka da otajstvo života spozna i na onaj subjektivan, intuitivan i iracionalan način - jer i to je dio ljudske prirode. No, duhovno i svjetovno u paganizmu nije proturječno. Baš suprotno - obje razine skladno koegzistiraju. Pagani prihvaćaju sve ono što im priroda daje. Ne odriču se seksa ili uživanja bilo koje vr ste, što smatraju protuprirodnim. No, smisao ne vide ni u ekstremnom hedonizmu. Uvijek teže ravnoteži i cjelovitosti. Postoji vrijeme i mjesto za sve. Iako nemaju "Vrhovnog Boga" koji im govori što se smije, a što ne; pagani žive po izni mno strogim etičkim načelima. Osnovno pagansko etičko načelo postoji od pamtivijeka pod nazivom zlatno pravilo. Ono glasi: Dok nikome ne naudite, činite što vam volja, ili posve skraćeno - Ne naudi nikome. U ovoj knjizi bit će pojašnjeno zašto su ljudi intrinzično etička bića - bez potrebe da im to propisuje bilo tko, pa makar i Bog. Sad je nešto jasnije po Čemu se paganizam razlikuje od danas najviše zastupljenih ve likih religija. Razlikuje se u samom korijenu, tj. u poimanju duhovnosti kao takve - što je ona i čemu služi? Paganska i kršćanska filozofija dijametralno su suprotne i posve nekom patibilne. Čak i kad uporabe isti termin, pagani i kršćani naprosto ne misle na isto. Kad izgovore imenicu "bog", jedni i drugi ne misle na isti entitet. U gotovo svakom pogledu imaju različit svjetonazor. ***
Danas ne možemo govoriti samo o paganizmu nego ponajprije o - neopaganizmu. Du hovnost koju slijede današnji pagani veoma se razlikuje od one koja se prakticirala u sta22
rom vijeku. No, to nije nikakav problem. Kako čovjek evoluira, tako evoluira i duhovnost. Ako je materija podložna evoluciji (što dokazuje znanost), zašto ne bi i duh? Paganske duhovnosti i prije su se mijenjale. Jedni bogovi zamjenjivali su druge, a svjetonazor se mo dificirao u skladu s razvojem ljudske svijesti i spoznaje. Paganizam je privlačan jer je - prirodan. Veseo je i razdragan. Ako bi vam u jednoj re čenici trebali reći kako da živite duhovno, pagani bi vam mogli reći nešto ovako: Izađite iz kuće, pogledajte u nebo, duboko udahnite svjež zrak, osjetite zahvalnost, ljubav i radost... i zagrlite prvo drvo. Eto„. to je naša duhovnost. ***
Ove tri knjige detaljno opisuju paganizam. No, one nipošto nisu "paganska Biblija", "kanon", "božanska objava" ili "doktrina". Sve zainteresirane čitatelje i čitateljice upoznat će s paganskom filozofijom, duhovnom, ritualnom i magijskom praksom. Onima pak koji krenu putem paganizma, dat će okvir kako bi sami mogli zaokružiti vlastiti nauk te kon struirati vlastitu ritualnu i magijsku praksu. Paganizam ne poznaje dogmu. Ako čovjek djeluje iskreno i dobronamjerno, naprosto ne može pogriješiti. U paganizmu je uvijek veći fokus na sadržaju. No, iz iskustva je poznato da je i forma
itekako bitna, posebice kad se obavljaju zajednički obredi. Tad je bitno da energija bude kvalitetno fokusirana i kanalizirana kako ne bi došlo do njene disperzije, tj. kako bi se postigao sinergijski učinak. No, čak i u tom slučaju ne postoji dogma nego potreba da se svi sudionici obreda (ili bilo koje druge devocijske ili magijske forme) naprosto dogovore što će i kako izvesti. Ove knjige dat će vam shemu za sve važne paganske obrede, a sami pagani od svega izloženoga mogu odstupiti u većoj ili manjoj mjeri ako tako žele. Obrađene su brojne teme po načelu
-
o svemu po malo. Jezgrovito je opisano što, kako,
ali i zašto se nešto radi, tj. odakle i otkada potječu elementi paganske filozofije i duhovne prakse. U gotovo svim poglavljima povučene su paralele sa zapadnim i istočnim religijama,
posebice s kršćanstvom. Time se postiže bolje razumijevanje, posebice za čitatelje koji su se tek počeli upoznavati s paganizmom. Primijetit ćete da su neki dijelovi teksta označeni dvjema crtama s lijeve i desne strane. To su etimološke napomene. Naime, da bismo razumjeli neki filozofski koncept ili naziv nekog blagdana, obrednog predmeta i sl., važno je razumjeti i podrijetlo same riječi. ***
Ove tri knjige napisane su od siječnja 2012. do svibnja 2013. Zahvaljujem svima koji me potiču da svakog dana budem bolja osoba. Posebno zahvaljujem svojim suradnicama i su radnicima od kojih sam mnogo naučio o životu. To su prije svega: supredsjedateljica Star ješinskog vijeća PKH-a starješina Green (Petra Milašin); tajnik PKH-a starješina Mori (Matija Pervan), starješine PKH-a: Zora (Ana Mikola), Dara (Witch's Cat), Moira, Terra (Dubravka Bratoljić), Mila, Hora, Martin, Pozoj i Raven, te moji prijatelji i suradnici: Milan Radmanović, Vladimir Milinović, Dana Krhlanko, Anamarija Partl, Suzana Marjanić, Sonja Miličević, Branka Raguž, Nataša Bek, Lucija, Kristofa, Nika, Tea, Ana Nael, lsmi i mnogi drugi. Bez svih njih ne bih dobio potrebne uvide. Posebno zahvaljujem Danijelu Tatiću na golemom trudu uloženom u uređivanje svih triju knjiga. Hvala majci Fadili i Miljenku na svekolikoj podršci. Iolar 23
UVODNA POGLAVLJA
1.
Što je paganizam?
2.
Duhovnost, vjera ili religija?
3.
Vječna "stara vjera"
I.
ŠTO JE PAGANIZAM?
Paganizam (engleski: paganism) je ukupnost duhovnih nazora i uvjerenja po kojima žive pagani i paganke.
Paganizam je filozofija i duhovnost (uvjetno rečeno "religija") koju pronalazimo kod svih drevnih naroda diljem Zemlje. To je prvotna duhovnost čovječanstva čiji je središnji motiv usklađivanje čovjeka s prirodnim procesima i ciklusima. Paganizam je slavljenje prirode i svemira u svim svojim pojavnim oblicima. Prethodne tri definicije usvojio je Svjetski paganski krug, no paganizam se ne može lako definirati jer nadilazi ograničene ljudske koncepte duhovnosti. Stoga ćemo u prvim dijelo vima knjige dati nešto opširnije tumačenje kako bismo što bolje razumjeli što paganizam jest, a što nije. Zajedničke su osobitosti svih paganskih duhovnosti: - ljubav prema svemu i svakome (po načelu ne naudi nikome), - slavljenje prirode i usklađivanje čovjeka s prirodom, - tumačenje kozmičkih načela, - slavljenje božanskih sila (u veoma različitim oblicima, pri čemu su najizraženiji kultovi Božice Majke i Rogatog Boga, ali i brojnih drugih božica i/ili bogova koji su najčešće perso nifikacije prirodnih pojava), - magijska i ritualna praksa kojom ljudi stječu uvide i spoznaje o duhovnom i materijal nom svemiru, - zajedničke svetkovine i proslave blagdana koji uz duhovnu dimenziju, uvijek imaju veze i s kalendarom i poljoprivredom. U užem smislu, u kontekstu europske povijesti, paganizam je ukupnost nazora i vjerova
nja brojnih naroda prije dolaska kršćanstva. To se ponajprije odnosi na antičke civilizacije: Grčku i Rim, ali isto tako i na pretkršćanske duhovnosti drugih europskih naroda: Slavena, Kelta, Germana, Balta, Ilira i drugih. Isto možemo reći i za sve druge kontinete. Prije dolaska i početka dominacije triju mo noteističkih Gednobožačkih) ili abrahamskih religija -judaizma, kršćanstva i islama; diljem svijeta postojale su stare duhovnosti koje su imale brojne zajedničke osobitosti, a ponekad i zapanjujuće sličnosti. Jako je važno razumjeti osnovnu razliku između paganizma i drugih, danas najraspro stranjenijih i najpoznatijih, religija: kršćanstva, islama, judaizma, hinduizma i budizma. Naime, tih pet religija imaju snažnu idealističku filozofiju, što znači da njihovi sljedbenici čitav svoj smisao života vide u dostizanju određenog duhovnog, bogomdanog, savršenog i apsolutnog ideala. Primjerice, kršćani teže "spasenju" (salvatio) i vječnom životu u "Božjem kraljevstvu" do kojega će doći nakon smrti i uskrsnuća. No, da bi u tome uspjeli, moraju biti pobožni u ovom životu, prihvatiti Isusa Krista kao svog otkupitelja i primiti kršćansku vjeru činom krštenja (i drugih sakramenata). Muslimani teže istoj vrsti spasenja do koje se dolazi prihvaćanjem Alaha kao jedinog Boga i Muhameda kao njegova poslanika. U Kur'anu jasno piše: A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će 27
na onome svijetu nastradati (3:85). Židovi pak očekuju Božjeg mesiju koji će spasiti sve one koji su se savršeno pridržavali Jahvinih zakona. Hinduisti vjeruju da je materija iluzija i da je jedina prava realnost duhovna. Čovjek je pogreškom upao u ovaj svijet i zapleten je u neprestani ciklus rađanja i umiranja. Stoga je cilj života prekidanje tog ciklusa, "oslobo đenje" (mok$f1) od materijalnih okova i povratak u duhovni svijet što se postiže potpunim predavanjem Bogu i prihvaćanjem statusa Božjeg sluge (deva-dasa). Budisti također teže prekidanju ciklusa reinkarnacije, prestanku patnje, prosvjetljenju (bodhi) i ugasnuću mate rijalne egzistencije (nirvii1Ja), što se postiže slijeđenjem osmeročlana puta ... Sve su to ideali.
U paganizmu toga nema! Pagani ne žele biti ni "spašeni", ni "oslobođeni", niti se žele podvrgnuti bilo kakvom teološkom nauku i tzv. Božjem zakonu. Baš suprotno. Pagani se žele uskladiti s prirodom, naučiti što više mogu o sebi i svemiru, živjeti etično, uživati i radovati se sada i ovdje. Sam pojam paganizam dolazi od latinske imenice pagus "pokrajina, regija, selo". Naime, tijekom 4. stoljeća kršćanstvo se već počelo širiti u gradovima, dok su drevne pretkršćan ske duhovnosti najdulje odolijevale na selu. Pripadnike tih duhovnosti, kršćani su nazivali pagani, od latinskog paganus "seljak". Iako je za kršćane to bio podrugljiv izraz (nešto kao "seljačina"), pagani načelno taj pojam nisu doživljavali kao sramotu nego baš suprotno, kao počast(!) jer su ljudi na selu više povezani s prirodom. U hrvatskom se jeziku rabe izra zi: poganin, poganka, poganstvo i sl., što Svjetski paganski krug (Paganski krug Hrvatske) nipošto ne prihvaća zbog brojnih semantičkih pomaka. Kada je riječ o suvremenom oživljavanju paganske duhovnosti, može se rabiti i izraz neopaganizam (hrvatski oblik koji također ne prihvaćamo: novopoganstvo). O svemu tome više čitajte u 4. poglavlju: Terminologija.
Vještičarstvo (engleski: Witchcraft ili kolokvijalno samo: Craft) sustav je nazora, djelatno sti i običaja po kojima žive vještice (witch). Za razliku od općeg paganizma, vještice više vre mena posvećuju proučavanju duhovnosti i filozofije, bave se travarstvom, iscjeljivanjem, magijom, divinacijom i ručnim radom (malim obrtima). Vještičarstvo je veoma intiman i tajnovit vid duhovnosti, pa se uglavnom prakticira samostalno ili u manjim skupinama (koven). Vještičarstvo je sastavni dio paganizma, ali ne mora se svatko time baviti. Dakle, svaka vještica jest pagan; ali ne mora svaki pagan biti vještica. NAPOMENA: U hrvatskom jeziku postoji i oblik za muški rod vještac: Međutim, rabit ćemo pojam vještica u ženskom rodu kao opći("generički") pojam za sve ljude koji se bave vještičarstvom, neovisno o spolu. -
Iz samog je naziva razvidno da su vještice vješti ljudi. Oni su vješti, tj. imaju znanje i umijeće o kozmičkim načelima te prirodnoj i elementalnoj magiji kao obliku transformacije energije. Gotovo da nema pojma u bilo kojem jeziku, koji je od izvornog značenja (vješti, mudri, pametni, duhovni ljudi) počeo označavati zle ljude (posebno žene) koje ubijaju, siluju, pljačkaju, bacaju zle čini i uroke, te plaše ljude leteći na metli. Takvo poimanje vje štica i vještičarstva, posljedica je višestoljetne kršćanske propagande. Poznato je, naime, da pagani ne žive po neprirodnim spolnim regulacijama i ograničavanjima koje zagovara i provodi većina svjetskih religija. Upravo suprotno, pagani slave ljudsku seksualnost kao svetu, pa tako i žensku seksualnost i ravnopravnost. Zatiranje seksualnih želja posve je neopravdano i pagani upravo to smatraju jednim od obilježja negativnog utjecaja velikih religija. Pagani apsolutno prihvaćaju vještičarstvo kao iznimno moćan, ali i odgovoran vid duhovne prakse. Sljedbenici Svjetskoga paganskog kruga mogu se baviti vještičarstvom ako tako žele, samostalno ili u kovenu. -
28
Paganizam nije sotonizam. Pagani ne vjeruju u postojanje Sotone (đavla ili vraga), pa ga prema tome ni ne obožavaju. Sotona postoji samo u tri monoteističke religije. Niti jedna paganska tradicija nema takvu "spodobu" u svom svjetonazoru, baš kao što se i paganski koncept "dobra" i "zla" tumači posve različito od onog u monoteističkim religijama. Prvu sotonističku crkvu osnovao je Anton Szandor LaVey (1930.-1997.) u San Franciscu 30. travnja 1966. pod nazivom: Crkva Sotone (Church of Satan), iako u svom nauku ni ona nije "soto nistička" kako bi to kršćani pretpostavili. Uporaba obrnutog pentagrama za simbol Crkve Sotone još je jedan od razloga zbog kojega neki poistovjećuju paganizam sa sotonizmom. Naime, (uspravni) pentagram jedan je od najvažnijih paganskih simbola. Paganizam nije hermetizam ni masonerija. Još u kasnoj antici dolazi do sinkrazije dvaju paganskih bogova mudrosti, komunikacije i znanja: grčkog Hermesa (Epµijc;) i egipatskog T hotha. To novo božanstvo zove se Hermes Trismegistos (Epµf)c; 6 Tpwµi'ywwc;, latinski: Hermes Trismegistus, a znači "Triput najveći Hermes") i njemu se pripisuju brojna djela hermetičke tradicije, poput čuvene Smaragdne ploče (latinski: Tabula smaragdina, engleski: Emerald Tablet) iz 1. ili 2. stoljeća, ali i mnoga druga djela. Do toga je došlo nakon što su Grci predvođeni Aleksandrom Velikim (AM�av6poc; 6 Mi'yac;) (356.-323. pr. Kr.) godine 332. pr. Kr. osvojili Egipat i osnovali Ptolemejsko Kraljevstvo. Grci su sljedeća tri stoljeća (sve do dolaska Rimljana 30. pr. Kr.) utjecali na drevni egipatski magijski sustav heka (�kJ). Herme tizam se održao do današnjih dana, a svoj je procvat imao u 19. stoljeću kad su se osnivali brojni redovi, od kojih su poznatiji: Hermetički red Zlatne zore (Hermetic Order of the Golden Dawn), Stari i mistični red Ruže i Križa (Ancient and Mystical Order Rosce Crucis), Hermetičko bratstvo Luči (Hermetic Brotherhood of Luxor), Red Istočnog hrama (Ordo Templi Orientis) i dr.
Hermetizam je magijsko-okultistički pravac, a hermetisti djeluju pod raznim imenima i tradicijama. Najpoznatiji hermetički duhovni pravci svakako su Thelema čiji je osnivač ču veni mističar Aleister Crowley (1875.-1947.) i teozofija koju je osmislila njemačko-ukrajinska mističarka Helena Blavatsky (0.Aetta llempiBHa b.AaBamcbKa) (1831.-1891.). Nadalje, u okvi ru hermetizma nastao je i poznati pokret slobodnih zidara (jreemasons) poznatiji kao maso ni. Hermetisti se često služe magijom, okultizmom, spiritizmom i djeluju potpuno tajno. Preuzeli su mnogo paganskih obilježja, simbola i filozofskih nazora, no imaju i mnogo kršćanskih motiva u svojoj praksi (crkve, mise, strogu svećeničku hijerarhiju i sl.), što u paganizmu nije slučaj. U paganizmu postoje brojne magijske i divinacijske metode koje se obično nazivaju okultizam (latinski: occultus "skriven, tajan") ili ezoterija (grčki: EaW'rEpiK6c; "unutarnji").
Pritom i ta riječ obično ima negativna značenja (crne mise, sotonizam, crna magija i sl.), što također nema veze s paganizmom. Često se u istom značenju rabi i pojam misticizam. lako to jest semantički dosljedno tumačenje, jer ta imenica potječe od grčkog pridjeva 11v
l1wwuj) ili red derviša, u judaizmu kabala, a u hinduizmu kult zanosne ljubavi prema Bogu bhakti. U tom smislu, paganizam je i misti29
cizarn jer također nudi filozofsko-magijski okvir u kojem se čovjek može sjediniti s božan
skom energijom, tj. s Bogom i Božicom. Kasnije ćemo protumačiti i ostale bitne pojmove: žrec, vrač, čarobnjak, travar, gatara, šaman itd.
Teološki okvir Paganizarn ima neobično fleksibilan pristup teološkim konceptima, do te mjere da se može reći kako u paganizmu nema boga, a istodobno ima i Boga i Božice, a i mnogo bogova i božica. Pa
kako je to moguće? Nije li nauk o Bogu suviše ozbiljna tema da bismo ga toliko relativizi rali? Prije svega, reći ćemo što za pagane nije Bog. Pagani i paganke ne vjeruju u jednog i jedinog Boga! Za njih, Bog nije lik iz rnonoteističkih religija. Bog im ne predstavlja ni oca ni zaštitnika "odabranog" naroda ili bilo kakve sku pine ljudi. Boga ne doživljavaju kao entitet odvojen od prirode. Vjeruju da Bog ništa ne traži od ljudi, niti im postavlja bilo kakva ograničenja. Ne provocira ih nepotrebnim zago netkama i nerazumljivim jezikom Ne marni ih primamljivim darovima koji su im ujedno .
i zabranjeni. Bog nema svojih predstavnika, odvjetnika ili veleposlanika na Zemlji, koji imaju ekskluzivno pravo tumačiti njegovu riječ. Bog nije entitet kojega se može bilo kako uvrijediti. Ne zarnara se spolnim životom vjernika. Nikoga ne kažnjava. Upravo protivno
sli ci Boga kako ga brojni vjernici danas doživljavaju. No, postavit ćete pitanje: A u kakvog boga onda pagani vjeruju? Vjerovali ili ne, pagani ne vjeruju u Boga. Oni su svjesni Njegovog/Njenog postojanja i zato surađuju s Njim/Njom,
spajaju se s Bogom i/ili Božicom. U sljedećem poglavlju utvrdit ćemo da paganizam nije ni vjera ni religija. U paganizmu je koncept vjere posve suvišan. Iako se ne upuštamo u teško razumljive teološke rasprave, na početku ovog poglavlja ipak ćemo razjasniti određene
pojmove. - Teizam (grčki: 8E6c; "bog") obično se definira kao "vjerovanje u Boga kao najviše biće, stvoritelja svijeta koji se nalazi izvan njega i njime upravlja". - Ateizam (ili bezboštvo) znači suprotno, tj. nevjerovanje u boga. - Monoteizam (µ6voc; "sam, jedan, jedini"), (ili jednoboštvo), vjerovanje je u jednog i jedinog Boga Najpoznatije rnonoteističke rel igije su tri zapadnjačke : j udaizam, kršćanstvo i .
islam. - Politeizam (noAvc; "mnogo, više") (ili mnogoboštvo) vjerovanje je u više bogova (i/ili božica). - Deizam (latinski: deus "bog") je koncept sličan teizmu, a razlikuje se u tome što Bog ne sudjeluje u razvoju i povijesti svijeta koji je stvorio (deus absconditus). - Panteizam (miv
sav, svaki") je uvjerenje po kojem se priroda promatra kao očitovanje božanstva, jer je Bog sve što postoji (što je impersonalni koncept, brahman). - Panenteizam (nav "sav, svaki"; iv "u"; 8E6c; "bog") je učenje koje nastoji spojiti pantei zam i teizam; svijet postoji u Bogu, tako da ga Bog obuhvaća i prožima. Drugim riječi ma, panteizam kaže: Bog je sve, a panenteizarn kaže: Sve je u Bogu. - Henoteizam (dc; 8E6c; "jedan bog") predstavlja štovanje jednog boga kao glavnoga (pored drugih nižih bogova) u mnogobožačkim religijama (što se smatra prijelaznim oblikom s politeizrna na rnonoteizarn). Taj je pojam popularizirao njemački i ndolog Max Miiller "
(1823.-1900.) pokušavajući pojasniti razliku između hinduizma i tipičnog politeizrna. - Kathenoteizam (Ka:B' eva: 8E6v "jedan po jedan bog ) odnosi se na štovanje svakog odre "
đenog boga kao najvišega u trenutku kad ga slave. Taj je pojam također uveo Max Miiller.
30
Paganizam se naprosto opire gore navedenim definicijama. Teško je jednom riječju opi sati kako pagani doživljavaju ono božansko. To je posve subjektivna. Ono što sa sigurnošću možemo reći, to je da paganizam nije: teizam, monoteizam ni deizam. Od ostalih navede nih pojmova, paganizam je, uvjetno rečeno, najbliži panteizmu i kathenoteizmu. Panentei zam je paganima problematičan i smatraju ga tek krinkom monoteizma. U svemiru postoje dva temeljna načela, poznata u gotovo svim starim kulturama. Obič no ih nazivamo: aktivnim, dinamičkim ili muškim načelom (u daoizmu poznato kao yang) i pasivnim, statičkim ili ženskim načelom (yln). Međusobnim odnosom tih dvaju načela dolazi do svih promjena. Ta se načela obično prikazuju personalnim likovima Boga i Boži ce. To je najraniji oblik paganske duhovnosti, a kultovi Božice Majke i Rogatog Boga postoje još iz paleolitika (o čemu će mnogo više riječi biti u 9. poglavlju: Bog i Božica). Paganski Bog i Božica su stvarni jer su stvarni paganima i oni to priznaju! Objektivna realnost ovisna je o onoj subjektivnoj. Usput, neki teoretičari za paganizam primjenjuju još jedan izraz: biteizam (latinski: bi- "po dva"), tj. vjerovanje u dva božanstva, iako je taj pojam djelomičan i ogra ničen. Svaki pagan samostalno razvija svoj odnos s Bogom, Božicom, bogovima, božicama i/ili neosobnom sveprožimajućom božanskom energijom. Paganizam je ponajprije slavljenje prirode. Paganizam jest "religija" prirode. Za pagane za pravo ni nema ničega osim (ili izvan) prirode.
Neki pagani obožavaju prirodu kao osobno božanstvo, a neki pak određene prirodne pojave i oblike povezuju s raznim bogovima i božicama koji su personifikacije tih pojava i oblika. Čovječanstvo se može smatrati samo dijelom prirode, što znači da ljudi nisu odvojeni od nje niti su joj superiorni. Stoga neki teoretičari paganizam nazivaju naturalnim humanizmom, a ne racionalnim. U tom se smislu zapadne monoteističke religije (i u teoriji i u praksi) radikalno razlikuju od paganizma. Dok pagani doživljavaju prirodu kao izvor, kao Majku; monoteisti ju smatraju sekundarnom, kao "darom Stvoritelja". Priroda je već sama po sebi Bog, pa se u paganizmu Boga ne slavi kao "vrhovnog stvoritelja svemira". On nije stvorio svemir "izvana", tj. ni iz čega (creatio ex nihilo). On i Ona jesu svemir. Bog, dakle, nije "kozmički diktator" nego su On i Božica dio prirode kao takve. Pagani ne vjeruju ni u "natprirodna". Sve što u prirodi postoji jest prirodno, neovisno o tome razumije li to čovjek ili ne (samo je čovjek taj koji može činiti nešto što je u suprotnosti s načelima prirode, pa to onda kolokvijalna možemo nazvati "neprirodnim", no to je samo izraz). Prema tome, paganima priroda kao takva jest sveta. Oni ne traže nešto nedokučivo, ono strano, daleko, transcendentna, misteriozna ili nespoznatljivo da bi im bilo sveto. U paga nizmu je naglasak uvijek na ono što nam je dostupno osjetilima, ono što vidimo, čujemo, njušimo, kušamo i dotičemo. To nije materijalizam, nego uvažavanje vidljivog svemira kao dijela ukupne savršene kreacije. Ona je i duhovna i materijalna. Nijedno od toga nije ni bolje ni svetije od drugoga. Iz dosad izloženog, mogli bismo zaključiti da je paganizam panteistička duhovnost, što znači da su Bog i Božica - sve. No je li paganizam ujedno i politeizam? To je pitanje na koje nema konačnog odgovora. Pagani štuju i slave mnoge bogove. Neki ih smatraju zasebnim i odvojenim božanstvima, pa ti pagani jesu tipični politeisti. Ipak, u srži paganizma postoje uvjerenja: Jedno je Sve i Sve je Jedno, što znači da su i Bog i Božica, kao i svi ostali bogovi i bo žice zapravo samo ekspresije ili emanacije Jednoga. To Jedno nije bog. To jedno je božanska energija ili svemir kao takav, iz kojeg proistječe Sve, a Bog i Božica su dva polariteta Jednoga. U tom smislu, za paganizam je mnogo precizniji pojam kathenoteizam, što znači da je svako božanstvo najviše u trenutku kad ga se slavi. 31
U filozofskom smislu, paganizam je monizam (grčki: µ6voc; "sam, jedan, jedini"). To je nauk koji govori da se sve pojave svode na jedno jedinstveno duhovno ili materijalno nače lo. Još je grčki filozof Platon (nAtiTwv) (428.-348. pr. Kr.) govorio o jedinstvu (l!vwau;) osobne duše s Jednim (To "Ev). Zanimljivo je da se monistička filozofija već jednom razvila u okviru kathenoteističke kulture. U 8. stoljeću u Indiji je guru Adi Sankara (788.-820.) propovijedao monističku filozofiju nedvojstva (advaita) po kojoj je atman (individualna duša) isto što i
brahman (bog, svemir, ukupnost svega). Inače, u kasnijem hinduizmu, Sankara je proglašen avatarom boga Sive. Monizam može biti: 1. idealizam po kojem je to Jedno transcendentna i duhovno (samo je svijest realna); 2. neutralni monizam koji priznaje jedinstvo duhovnog i materijalnog kao različite vidove energije; te 3. materijalizam (ili fizikalizam) koji realnim smatra samo mate riju. Već smo rekli da pagani jednako štuju i duhovno i materijalno, te da oboje smatraju jednako svetima. Drugim riječima, i materijalno jest duhovno. Očito, paganizmu odgovara neutralni monizam. Nadalje, paganizam je i animizam (latinski: anima "dah, duša") jer sva bića (ali i nežive tvari) imaju životnu energiju (u određenom očitovanju). Primjerice, mikrobi pokazuju više svijesti od kamenja ili pijeska. Biljke i gljive više od njih, životinje još više, a ljudi kao mi saona bića izražavaju najviši stupanj svjesnosti. No, iako su te razlike samo kvantitativne, sve su pojave kvalitativno iste jer su prožete istom božanskom energijom. Većina pagana smatra da biljke, gljive i životinje imaju i dušu, dok neki govore samo o svijesti. No, svi se slažu da je svemir zapravo svemir sveprožimajuće energije i svjesnosti, pa je tako i svijest svugdje prisutna. Ovdje još valja napomenuti da se za neke paganske tradicije može primijeniti i pojam to temizam (ojibwe: ototeman "brat, sestra"). To je uvjerenje po kojem čovjek ima svoju srodnu dušu u nekoj životinji, biljci ili predmetu (totem) koji ponekad može predstavljati i pretka ili osobu s kojom se pagan osjeća posebno povezanim i ukazuje joj poštovanje. Totemizam se najčešće javlja kod naroda Afrike, Sjeverne Amerike i Oceanije. Pagani nisu tradicionalisti, što znači da ne brane neke pojave i stavove samo zato što su tradicionalni. Baš naprotiv, pagani nisu konzervativnog nego veoma liberalnog svjetona zora i smatraju da je prirodno da ljudi mijenjaju stavove s novim otkrićima i spoznajama. No, primijetit ćete kako se pagani često pozivaju na tradicionalne elemente u folkloru, vjerovanjima i ritualizmu. To je uvažavanje tradicije, a ne tradicionalizam. Pagani smatraju da ako su naši preci nešto već spoznali ili primijenili u praksi, onda nema potrebe da to mijenjaju, iako se i to smije dokle god nisu narušena temeljna filozofska, a ponajprije etič ka načela. Zato je neopaganizam zapravo mješavina općeg i tradicionalnog paganizma s novim spoznajama i prilagodbama suvremenom dobu. Iako se duhovnu praksu može mo dificirati, ovisno o vremenu, jeziku i društvenim okolnostima, ona osnovna načela ostaju uvijek nepromijenjena. Ovdje je potrebno još istaknuti da paganizam zagovara izrazito stroga etička pravila, od kojih je najvažnije: Dok nikome ne naudite, činite što vam volja (srednjoengleski: An it harm
none, do what ye will), o čemu će više riječi biti u
18. poglavlju:
Da zaključimo, osnovne karakteristike paganizma su: - panteizam, - kathenoteizam, - neutralni monizam, 32
Paganska etika.
-animizam, - misticizam, - fokus na prirodi, - ravnoteža "ženskog" i "muškog" načela koji se predočuju Božicom i Bogom, kao i brojnim drugim njihovim vidovima koje nazivaju božicama i bogovima, - uvažavanje tradicije, - magija i ritualna praksa, - stroga etička pravila. U paganizmu uvijek ostaje dovoljno prostora za ono nespoznatljivo i nerazumljivo. Očito, ljudska bića ne znaju sve, pa prema tome nijedan čovjek, nijedna religija, nijedna filozofija ne može otkriti sve tajne svemira u obliku "konačnog nauka". Pagani tome ni ne teže! Dok su pripadnici mnogih religija čvrsto uvjereni u svoje doktrine i propovijedaju ih kao jedinu pravu "Istinu", pagani su svjesni toga da ne znaju sve, pa to ni ne pokušavaju. Pagani se otvaraju spoznaji i raduju svakom novom uvidu. Tom stazom života svaki pagan mora kročiti vlastitim nogama. Smatraju da nametnuta i gotova rješenja nisu duhovnost nego ropstvo duha. Paganska duhovnost ne može se pojmiti isključivo racionalna. Nju ponajprije treba doživjeti i osjetiti.
2. DUHOVNOST. VJERA ILI RELIGIJA? Paganizam je duhovnost. Nije ni vjera niti religija. Od pamtivijeka se svaki oblik paganske duhovnosti stubokom razlikovao od bilo koje vrste nama poznatih strogo organiziranih, strukturiranih, hijerarhiziranih i institucionaliziranih religija. Pagani i paganke nemaju vođu ni vođe, svećenstvo, hijerarhiju, dogme, kanonske spise, svece ... Duhovnost je za njih ljubav, radost, ugoda, užitak, radoznalost, pjesma, ples, igra, privrženost, spolnost, devocija, iskrenost, slavljenje života, prirode i svih bića u svim svemirima. Duhovnost je is ključivo individualna kategorija. Između čovjeka i božanskog (kako god ga pojmili) nema nikakvih posrednika niti "otkupitelja". Čovjek samostalno i neovisno gradi svoj odnos sa Svemirom (Bogom, Božicom, bogovima i božicama, Apsolutom, Energijom...) onako kako on ili ona to želi, može i umije. Uzimajući u obzir svakodnevne prilike i neprilike s kojima se susrećemo, raspoloženje nam neće biti uvijek najvedrije. No, vodeći duhovni život možemo lakše prebroditi svaku teškoću, pri čemu će nam naši duhovni nazori pomoći da stanje sagledamo iz daleko šireg kuta pa time i relativiziramo problem, gotovo s podsmijehom; dok će nam duhovna dis ciplina i praksa pomoći da umirimo tijelo, utišamo um i time dostignemo introspektivno stanje svijesti u kojem ćemo mnogo kvalitetnije prionuti rješavanju problema ili ostvariva nju nekoga cilja. Unutarnja mudrost koju ćemo razviti vodeći duhovni život, dat će nam odgovore. Nekad ćemo problem aktivno rješavati, nekad ćemo potražiti tuđu pomoć, a ponekad ćemo ga naprosto zanemariti i prepustiti Svemiru i slijedu vremena da ga rastače i unište. Tako pagani doživljavaju svijet dvostranih doživljaja, tj. binarnih opozicija poput: dobro+ loše, ugodno + neugodno, sreća+ nesreća i sl. Kad nam je dobro - radosni smo i zahval ni, a kad nam je loše - opažamo, učimo, pamtimo i stječemo iskustvo.
33
Autentična duhovnost dolazi iznutra, imanentna je svakom čovjeku, svakoj duši. Svat ko samostalno razvija svoje poimanje života i svijeta. Čovjek je radoznalo biće, nepresta no traži odgovore. Sve što stvori želi poboljšati i usavršiti. Ne zadovoljava se polovičnim odgovorima i rješenjima. Želi znati, osjetiti, djelovati, dijeliti spoznaju. Prepreke su samo izazovi, a inteligencija nam omogućuje da uvijek idemo dalje, da neprestano napredujemo. Pagani teže osobnom razvoju, uvijek nastoje postati još bolji ljudi. Pritom možemo imati učitelja ili učiteljicu. To je osoba koja nam pokazuje put i predaje znanje, bez dodatnog mistificiranja. To nije "svetac" ili "svetica" ni "avatar" (sanskrt: avatiira) niti se izjednačava s Bogom i sl., što je dio tradicije istočnih naroda. Pagani posebno zaziru od toga da se bilo kojem čovjeku pripisuju božanski atributi zbog kojih bi se dotičnom "učitelju" ili "učitelji ci" ostali ljudi trebali podčinjavati i pokoravati. U paganizmu nitko nikomu ne "služi", ne obožavaju se učitelji ili gumi. Pojam duhovnost dolazi iz riječi duh koja ima podrijetlo u indoeuropskom korijenu *dheus- "puhati, disati", baš kao i imenica dah. Iz tog korijena potječu brojni pojmovi u
raznim indoeuropskim jezicima, poput gotskog dius "divlja životinja", engleskog deer "je len", njemačkog Tier "životinja", staroslavenskog dun "zrak, toplina, miris, duh, duša", ali i grčkog BE6c; "bog". Iz istog izvora dolazi i imenica duša. Već je iz ove kratke etimološke analize jasno da se pojam duhovnost najpreciznije uklapa u pagansku filozofiju jer ima konotaciju života. Isto značenje ima i međunarodno prihvaće na tuđica spiritualnost (od latinskog spiritus "duh"), što ne treba zamijeniti oblikom spiriti zam koji se odnosi na prizivanje i komunikaciju s mrtvima. S druge strane, postavlja se pitanje je li paganizam vjera, tj. vjeruju li pagani u svoj nauk. Načelno bismo mogli odgovoriti: da, naravno. No kad govorimo o vjeri, trebamo biti opre zni i pojasniti na što točno mislimo. Primjerice, ako želimo otputovati vlakom iz jednoga grada u drugi, morat ćemo kupiti voznu kartu na blagajni državne željeznice. Samim time vjerujemo da je to prava blagajna, da su tamo pravi službenici i da ćemo u ruke dobiti prave, istinske karte, iako nam to zapravo nitko ne jamči. Kad ne bismo u to vjerovali, vjerojatno ne bismo ni kupili kartu. Međutim, ako njima ne vjerujemo, kome ćemo? Svi mi vjerujemo u nešto, uglavnom u ono što smo već iskusili, ali često i unaprijed u ono što još nismo iskusili, ali što bi po svoj prilici trebalo biti istinito. Pagani prema tome vjeruju da je ljudska percepcija ograničena, da nam je poznat samo djeličak stvarnosti, da nemamo sve znanje, da postoji nešto onkraj smrti, da je sve energija te da postoji viša inteligencija iza pojavnog iskustva. No, pagani nisu fanatici, dogmatici ni apologeti. Zapravo se drže načela: Vjerujem u nešto što mi se čini logičnim, dokle god se to ne pokaže netočnim. Uostalom, na istom se načelu temelji i općeprihvaćena znanstvena me todologija. Stoga tu inicijalnu vjeru ne smatramo zaglupljivanjem niti kakvim iluzornim samozavaravanjem. Nećemo se skrivati iza besplodnoga kvaziargumenta kako "nemamo razloga prestati vjerovati u Boga jer ne postoje dokazi da on ne postoji". Čovjek želi ispuniti smisao svoga postojanja, želi upoznati svoju pravu prirodu i oslo boditi se patnji. On kreće na taj put samospoznaje s vjerom koja se osnažuje iskustvom. Mnogi će vjernici reći da su iskusili neopisivu snagu, entuzijazam, a često i ekstazu. Ma koliko ih skeptici razuvjeravali u božansko podrijetlo njihova iskustva, oni će znati (ili mi sliti da znaju ili naprosto osjećati) da to nije posljedica njihovih uvjerenja ni mašte nego da božanska energija intervenira u njihov život.
Pojam vjera dolazi iz indoeuropskog korijena *wer- "biti vjeran" (prepoznaje se u grčkom Epwc, "ljubav, usluga", latinskom uerus, talijanskom vero, irskom fir, njemačkom wahr "istinit,
prav", engleskom ware ili aware "budan, pozoran", staroslavenskom vera "vjera" itd.). Vjera nužno nadilazi okvire racionalnog uma. Obično se definira kao "znanje koje se svodi na subjektivna intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom pro vjerom ni racionalnim postupkom". To je razvidna iz sanskrtske imenice sraddhii "vjera". Tvorbeno potječe iz nesklonjive imenice srat koja pak dolazi iz indoeuropskog *kerd- "srce" (prepoznaje se u gotskom hairti5, norveškom hjerte, engleskom heart, njemačkom Herz, grč kom Kapoux, latinskom car, talijanskom cuore, praslavenskom *sbrdbce, češkom i slovačkom srdce, hrvatskom srce itd.). Dodavanjem korijena *dhe- "staviti,
neki Božicu, a neki oboje. Najvažniji razlog neprihvaćanja koncepta religije upravo je taj što pagani ne propovijedaju "Istinu" (s velikim početnim "I"). Ne rabe se ni pojmovi kao što su Pravi put, pravovjerje, krivovjerje, hereza, svetogrđe... Istina, i u paganskoj vještičjoj praksi postoje stupnjevi i pravila, o čemu će kasnije biti više riječi; no ovdje treba istaknuti da strogo kodificirana pravila u izvedbi paganskih obre da postoje samo zato da bi se duhovna energija snažnije kanalizirala, da bi došlo do potpu nog sklada među nazočnima. Dakle, duhovnost jest isključivo duhovni put individue; ali individua isto tako ima pravo, a često i potrebu, podijeliti svoju ekstazu s drugima. Ljudi su upućeni jedni na druge, živimo u svijetu u kojem se naprosto moramo podvrgavati određenim pravilima ponašanja i postupanja s drugima. No, za pagane to nisu "pravila radi pravila" ... nego sredstva koja nam pomažu da uspješnije odradimo određeno djelo, cilj, zadatak i sl. Da zaključimo, svaki pagan samostalno će odrediti u što će vjerovati i kako će voditi svoj duhovni život. Određena pravila stupaju na scenu samo onda kada se vrše zajedničke djelatnosti i obredi. Tada se preuzimaju drevni običaji koji mogu varirati od naroda do naroda, od regije do regije, od sela do sela. Stoga Svjetski paganski krug jest usvojio propise za duhovne obrede, no oni se uvijek mogu modificirati, o čemu se zajednički dogovaraju oni koji u tome sudjeluju. U
paganizmu posebno mjesto ima i mitologija (iz grčkog µvBoiloyia) ili na hrvatskom
bajoslovlje. Ona se obično definira kao "znanost koja skuplja, proučava i objašnjava mitove
neke religije i kulture"; a mit (grčki µveoc; "priča, riječ") kao "priča iz narodne tradicije, koja govori o nadnaravnim bićima, bogovima i božicama, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet". U znanosti se smatra da je mit prvobitno tumačenje zbivanja u svijetu, na temelju pradavnog, u osno vi iracionalnog, kolektivnog saznanja; te da je drevni čovjek natprirodnim ili božanskim silama, posebice njihovom antropomorfizacijom, objašnjavao prirodne pojave i uzroke po vijesnih događaja. Pagani i danas pričaju o mitovima, uživljavaju se u njih i smatraju ih dijelom svoga svjetonazora upravo zato što mitološki likovi imaju i svoja arhetipska i simbolička znače nja preko kojih se ljudi mogu povezati s prirodom i njenim ciklusima. Mitovi su važni jer pripovijedaju o zgodama bogova i božica, koje su se dogodile prije, nakon ili mimo našeg vremena, ali koje ipak bitno utječu na ljudske živote. On se pripovijedao, recitirao ili pjevao (riječ je o epskoj poeziji) uz obred koji zauzima središnje mjesto u paganskoj praksi. Obred ni čin tako je prikaz mitske teme. Gotovo svi stari narodi imaju mitove među kojima posto je zapanjujuće sličnosti, što se obično tumači zajedničkim jezičnim i etničkim podrijetlom. Tako svi indoeuropski narodi (Indijci, Iranci, Grci, Rimljani, Kelti, Slaveni, Germani, Balti, Albanci, Armenci) imaju iste ili veoma slične mitove jer potječu iz istog indoeuropskog korijena. Svaki pagan samostalno uspostavlja odnos s mitovima. Samo on može reći kako doživljava mit - kao stvarni događaj, simbolički prikaz ili tek zanimljivu i poučnu priču. Je li paganizam sljedba, odnosno sekta? Ovisi što mislimo pod tim pojmom. Ako se sekta definira kao "skupina ljudi koju ujedinjuju zajednička vjerska uvjerenja, različita od opće prihvaćenih u široj zajednici", tada bismo mogli odgovoriti potvrdno. No, druga definicija sekte kaže da je to "uža ili manjinska skupina unutar veće organizacije ili šireg pokreta, koja zastupa odvojena mišljenja od većine". U tom slučaju, paganizam ne može biti sekta jer je riječ o izvornoj drevnoj duhovnosti, a ne dijelu neke još šire priče.
36
A je li paganizam kult? Općenito ta riječ znači "poštovanje koga ili čega", pa možemo reći da u paganizmu postoje raznorazni kultovi (prirode, Zemlje, Sunca, Mjeseca, bogova, predaka i sl.). U užem smislu ta riječ obično podrazumijeva obožavanje jednog, strogo određenog, božanstva, što ovdje nije slučaj. No, ta je imenica i kolokvijalni naziv za op skurne vjerske skupine koje sumnjivim postupcima novače članove i nad njima vrše strogu kontrolu. Svjetski paganski krug to nikada i nipošto ne čini. Danas postoje brojni paganski pokreti i sljedbe. Neki su izdanak određene stare narod ne "religije", poput grčke ili rimske, no većinom su to recentno oživljene tradicije, poput germanske (Asatru) ili neopaganske zajednice Wicce koja baštini englesku i keltsku duhov nu tradiciju. Mnogolikost paganizma nekima je čudna i zbunjujuća, a nekima primamljiva i egzotična. To uvelike podsjeća na hinduizam, što nije ni čudno s obzirom na isto indoeu ropska naslijeđe. Tolerancija i aktivno prihvaćanje različitosti tolikih su razmjera da bismo mogli reći kako se pagani ponajprije udružuju u skupnom djelovanju, a ne u skupnom vjerovanju! Ne upuštaju se u besplodne teološke rasprave, nikome ne moraju ništa dokazivati, ne bri nu se o tome koliko ih ima i što drugi misle o njima. Stoga ne postoji paganska teologija (iz grčkog BwA.oyia), na hrvatskom bogoslovlje, kao "konačni nauk o bogu". Mnogi bi pagani na to rekli: Hvala Bogu i Božici. U nekim tradicijama Wicce obredni (magijski) predmet bodež (athame) korespondira ele mentu vatre, a štapić zraku; dok je u drugim tradicijama obratno. Neki smatraju da se bo dežom ne smije ništa rezati i da ga treba rabiti isključivo na simboličkoj razini, dok drugi smatraju posve suprotno jer se s uporabom povećava i njegova moć. Što je od toga istina? Istina je ono što je istina vama! U mnogim drugim religijama, lomila bi se koplja u pokuša jima dokazivanja što je ispravno. No, to je potpuno bespredmetno i besmislena! Ako ikad primijetite dva pagana kako se svađaju oko takvih stvari, slobodno im recite da nemaju pojma o paganskoj filozofiji, etici i načinu življenja. Dogovor je potrebno postići samo ako se obavlja zajednički obred. Pritom nitko ne bi trebao inzistirati na svom odabiru. No kad radite nasamo, vi i samo vi određujete pravila. Svjetski paganski krug prihvaća sve paganske tradicije, a ne bježi ni od sinkretizma, eklektičkog i novodopskoga (New Age) pristupa. Ljudi, naime, uče dok žive. Naše poima nje života i svijeta mijenja se svakim novim otkrićem. Ni duhovnost nije iznimka. Pagani su tolerantni i rado proučavaju strane kulture, a često i prihvaćaju mnoge elemente drugih tradicija. A zašto i ne bi? Paganizam je, kao što rekosmo, duhovnost, a ne religija.
3.
VJEČNA "STARA VJERA„
Paganizam je drevna duhovnost cijeloga čovječanstva. Ona je vječna, bezvremenska i na dilazi svaki pokušaj imenovanja, definiranja i etiketiranja. Danas je naglašavanje te uni verzalnosti potaknuta, između ostaloga, i otužnim zbivanjima u svijetu koji je umjetno i neprirodno podijeljen na države, u kojem se ljudi muče i ubijaju jer pripadaju drugoj rasi, narodu, jeziku, religiji, spolu itd. Paganima je posve neshvatljiv pojam "vjerskog sukoba" ili "sukoba civilizacija". Smatraju da se ne sukobljavaju vjere i civilizacije nego ljudi vođeni niskim strastima. Univerzalistička načela potječu iz iskona i mogu se pratiti kroz povijest.
37
Raniji oblik svake poznate religije sastojao se od obožavanja prirode i prirodnih sila. Transcendirajući animalnu svijest, drevni je čovjek postao svjestan svoje ovisnosti o prirodi i njenim moćnim silama i ciklusima. Iz iskustva je uočio da su svaka sila i promjena pove zane s voljnim naporom, pa je tako i silama prirode pripisao volju svjesnih, ali i nevidljivih, moćnih bića - duhova, bogova i sl. Oni postaju predmetom njegova divljenja i obožavanja. U znanosti se rabi termin animizam (od latinskog anima "dah, duša") za najstariji oblik ljudskog vjerovanja i religiozne svijesti čovjeka, koji se javlja još u paleolitiku, a označuje vjerovanje da sve stvari, biljke i životinje imaju dušu te da u prirodi djeluju duhovne sile; što je britanski antropolog Edward Burnett Tylor (1832.-1917.) nazvao "minimumom defini cije religije". Doduše, većina pagana svoju duhovnost neće nazvati animizmom, ali možemo reći da se tim stručnim pojmom mogu opisati temeljni elementi paganske filozofije. U naizgled jednostavnom animističkom poimanju života ipak se implicira uvjerenje da pojavni svijet nije konačan, da se iza njega krije skrivena stvarnost, da su događaji kau zalno povezani te da je priroda jednoobrazna. To znači da se prirodne pojave neprestano i pravilno ponavljaju, što utječe na živote svih bića na Zemlji. Kao i ostale duhovnosti, tako i paganizam od najranijeg vremena polazi od stava da "ništa nije slučajno", što je gene rator spekulativnog mišljenja. Paganska se misao do danas održala, kako u plemenskim zajednicama, tako i u kompleksnim filozofsko-religijskim sustavima. Sljedeći je korak ra zumijevanje te jednoobraznosti u moralnom kontekstu te njena analogna primjena u etici i zakonodavstvu. Identična je konotacija duhovnosti i u indijskoj filozofiji. U sanskrtu nema riječi koju bismo mogli jednoznačno prevesti pojmom "religija" (u zapadnjačkom smislu). Ni danas hindui svoju duhovnost ne nazivaju hinduizam, vedizam, brahmanizam i sl. nego jednostav no - dharma. Taj se pojam gotovo nikad ne prevodi na druge jezike jer je veoma osobit te nema istoznačnice. On obuhvaća religijske dužnosti i praksu po kojoj žive hindui, s time da ne postoji jasna granica između duhovnog i svjetovnog. Obuhvaća sve ono što znače naši pojmovi: ono što se drži, ono što je čvrsto i stabilno, religija, red, poredak, dužnosti, zakon, pravda, ćudoređe, vrlina...
Imenica dharma dolazi od sanskrtskog korijena dhr1 "držati, održavati" iz kojeg se tvori primarnim sufiksom -man za tvorbu radnih imenica (pa je stara osnova bila dharman). Po drijetlo je u indoeuropskom korijenu *dher- "držati" iz kojeg potječe i hrvatski glagol držati. Štoviše, uvriježio se i pojam saniitana-dharma "vječna dharma". Iako postoje korjenite razlike između paganizma i današnjeg hinduizma, riječ je o iden tičnom poimanju svjesnosti o božanskom kao univerzalne duhovnosti. Nju nalazimo posvuda na Zemlji. Razotkrivala se postupno i tumačila različito, ovisno o vremenu, mjestu i okol nostima; pa su tako pagani njeni tumači i baštinici, kao da su zaobišli cijelu povijest razvoja novih religija, čuvajući stara znanja i običaje. No kako se paganska misao prenosila kroz brojne naraštaje? Ovdje nećemo navoditi historiografske podatke nego ćemo sagledati očuvanje pagan ske duhovnosti u široj filozofskoj perspektivi. Prema indijskoj logici (nyaya) znanje se može primiti na više načina (pramaIJa). Obično se navode tri najvažnija: 1. sabda - primanje znanja od onih koji ga već imaju (dedukcija), 2. pratyak?f1- izravno promatranje nesavršenim osje tilima (bio-filter), te 3. anumiina - zaključivanje umnom spekulacijom (psiho-filter). Pagani su stjecali znanje na sve te načine. Do nekih bi spoznaja došli izravnim opažanjem i zaklju čivanjem, a do nekih pak mističnim uvidima zadobivenim u posebnim stanjima svijesti. Upravo je to vrsna razlika paganizma - do spoznaje se može doći i u meditaciji, kontempla38
ciji ili na obredu, a ne samo čitajući i slušajući autoritete. Pagani su veći dio svoga znanja prenosili usmeno, s koljena na koljeno, no postoje i pisani dokumenti. Zato se duhovnost toliko isprepliće s narodnim običajima, što je etnolozima pravi izazov.
Povijesne faze razvoja paganizma Podržavamo tezu o kontinuitetu paganizma kao "religije prirode", tj. duhovnosti koja se mijenjala i razvijala od pojave prvih ljudi do danas, a zadržala je isti smisao -slavljenje pri rode i božanskih kozmičkih sila, usklađivanje čovjeka s prirodnim procesima i ciklusima, te življenje u skladu s etičkim načelima. Zbog objektivnih društvenih i političkih okolnosti, razvoj paganizma možemo ugrubo podijeliti u četiri faze: 1.
prapovijesni paganizam ( 40.000. - 2500. pr. Kr.) ""
Razvija se od pojave prvih ljudi. U kasnom kamenom dobu (paleolitiku) nalazimo prve spiljske crteže, figurice i druge arheološke predmete koji ukazuju na kultove Rogatog Boga i Božice Majke, kao i na praksu magije, divinacije, iscjeljivanja i travarstva. 2.
klasični (antički) paganizam (2500. pr. Kr. - 3 92.)
Razvija se u antičkim europskim civilizacijama -Staroj Grčkoj i Rimu, ali i među svim dru gim indoeuropskim narodima (Indijcima, Slavenima, Germanima, Keltima i dr.) koji su se naselili na području Europe, Srednjeg Istoka i sjeverne Indije. Razvoj paganizma u Europi nasilno je prekinut uspostavom kršćanstva u Rimskom Carstvu u 4. stoljeću.
3. srednjovjekovni i novovjekovni paganizam (392 -1951.) .
U ovom vremenu paganizam je bio zabranjen, pa se čuvao i održavao do današnjih dana među vješticama koje su se bavile prirodnom magijom, kao i u okultnim hermetičkim kru govima koji su se bavili ceremonijalnom magijom. Nakon zabrane, paganizam se još tisuću godina sačuvao u obliku narodnih vjerovanja i običaja, a proces pokrštavanja Europe okon čan je do 15. stoljeća.
4. neopaganizam (1951. - danas) Nakon završetka progona, paganizam se ponovno razvija u slobodi. Razvijaju se nebrojene zajednice, skupine i organizacije. Najpoznatija je Wicca. Usto, prapovijesni i klasični paganizam mogli bismo nazvati -paleopaganizam, a srednjo vjekovni i novovjekovni - mezopaganizam. Dva su datuma veoma značajna: 8.
studenoga 392. -Početak progona
Tog dana Rimski car
Teodozije I. Veliki (Flavius Theodosius Augustus) (347.-395.) zabranio
je
prakticiranje bilo kojeg oblika paganske duhovnosti i ritualne prakse. Tada je paganizam i službeno postao
religio illicita
"zabranjena religija". Istodobno je počelo rušenje i uništa
vanje paganskih hramova, kipova i svetišta. Pagani ovaj dan smatraju danom velike tuge i nepravde! 22.
lipnja 1951. - Kraj progona
U Velikoj Britaniji od 24. lipnja 1735. provodio se tzv.
Zakon o vještičarstvu (Witchcraft Act)
po kojem se nitko nije smio baviti vještičarstvom i magijskom praksom jer se to automatski
39
smatralo prijevarom. Bila je propisana maksimalna zatvorska kazna od godine dana, čime su ublaženi mnogo stroži srednjovjekovni zakoni. Taj je zakon ukinut 22. lipnja 1951., a na snagu je stupio novi Zakon o medijima varalicama koji je i dalje branio varanje ljudi i uzima nje novca za lažna iscjeljivanja i sl., ali vještičarstvo kao takvo više nije bilo izjednačeno s prijevarama, pa se ono ponovno moglo prakticirati u slobodi. Upravo ta zakonska promje na omogućila je legalno djelovanje Wicce
-
prve i najpoznatije neopaganske zajednice koju
je osnovao Gerald Gardner. Pagani ovaj dan smatraju danom velike radosti i okončanja goleme povijesne nepravde! Doba progona trajalo je 1.558 godina, 7 mjeseci i 15 dana.
Podjela paganizma u suvremenom dobu S obzirom na tradiciju koju slijede, današnje pagane možemo podijeliti u tri skupine:
1. opći paganizam
Ovi pagani primjenjuju fundamentalnu i univerzalnu obrednu praksu, magijsku transfor maciju, gatanje i održavanje reda. Te djelatnosti predstavljaju općeprihvaćene antropološke i etnološke značajke paganizma i vještičarstva, neovisno o geografskom položaju i povije snom razdoblju. Ima ih diljem svijeta i nisu udruženi u veće organizacije.
2. tradicijski i nasljedni paganizam
U ovu skupinu ubrajamo sve povijesne (tradicionalne) paganske zajednice koje su imale viši stupanj homogenosti, organiziranosti i koherentnosti. Vežu ih zajedničko etnička i ge nealoško podrijetlo, podneblje, jezik (ponekad i pismo), književna tradicija, sustav vrijed nosti, kodeksi i pravila. Kroz povijest neke su paganske duhovnosti izrasle u organizirane i strukturirane zajednice, a neke su imale i status državne religije (npr. u Rimu), ponekad čak s izraženom političkom agendom. (Kao i kod drugih velikih religija, kad se uplete "ljudski faktor", neminovna dolazi do profanacije, na što ni neki pagani nisu bili imuni. Najpoznatije paganske tradicije su: indijski paganizam (kako izvorni vedizam, tako i "atharvavedski" šamanizam), egipatski (kemetizam), grčki (helenizam), rimski, balto slavenski, keltski, staroengleski, germanski (nordijski), keltski, afrički (primjerice vudu i yoruba), domorodački američki, australski i dr. Do danas se tradicijski paganizam održao u manjim, mahom ruralnim, sredinama, dok je u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi on uglavnom oživljen u neopaganskim zajednicama.
3. neopaganske tradicije
Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do osnivanja brojnih paganskih i vještičjih zajednica. Ovdje je važno istaknuti da paganima naslijeđe i tradicija nisu od presudne važnosti. Da kle, svatko može postati pagan ili vještica u bilo kojem trenutku života. Može uzeti knjigu, početi proučavati i samostalno se razvijati, čak i ako nema nikakvu rasnu, jezičnu, geograf sku, porodičnu ili obiteljsku povezanost s tom tradicijom. Pagan može živjeti u slavenskoj državi, a prihvatiti germanski paganizam i obratno.
40
Ta je fleksibilnost paganskog svjetonazora omogućila osnivanje neopaganskih skupi na koje bi bilo gotovo i nemoguće sve nabrojati. Neke od njih su (u izvornim nazivima):
Wicca (::::1950.), New Rejormed Orthodox Order oj the Golden Dawn (1968.) (ne treba zamije niti s daleko poznatijim (ali ne i paganskim) redom: Hermetic Order oj the Golden Dawn), potom Church and School oj Wicca
(1968.), Circle Sanctuary (1974.), Covenant oj the Goddess (1975.), Aquarian Tabernacle Church (1979.), Rowan Tree Church (1979.), Covenant oj Unita rian Universalist Pagans (1985.), Coven oj the Far Flung Net (1998.), islenska Asatruarjćlagio (1972.), Ring oj Troth (1987.), Asatru Folk Assembly (1996.), Samjundet Forn Sed Sverige (1994.), Asatrujellesskapet Bifrost (1996.), International Asatru-Odinic Alliance (1997.), Foreningen Forn Sed (1999.), Samjiilligheten fer Nordisk Sed (1999.), Heidnische Gemeinschaft (1985.), Artgeme inschaft (1951.), Deutsche Heidnische Front (1998.), Rejormed Druids oj North America (1963.), Order oj Bards, Ovates and Druids (1964.), Ar nDraiocht Fein (1983.), Taarausuliste ja Maau suliste Maavalla Koda (1995.), Rodzimy Kosci6l Polski (1995.), 06'eoHaHH5l PioHoeipie YKpai"Hu (1998.), Tn:mo L.vµ�ovAw Twv EAArjvwv EBvLKwv (1997.), Hellenion (2002.), Iglesia del Pueblo Guanche (2001.) itd. Navedena podjela na tri navedene skupine paganskih zajednica uglavnom je načelne prirode. Danas je sasvim uobičajeno da se netko "prebacuje" iz jedne skupine u drugu. Primjerice, netko može slijediti opći paganizam, a potom se može pridružiti nekoj neopa ganskoj zajednici, dok druga osoba može napustiti određenu zajednicu i samostalno voditi svoj duhovni život. Uvijek treba imati na umu da nisu sve paganske aktivnosti javne. Za pravo, većina obreda vrši se intimno. Svjetski paganski krug podržava svaku osobu na putu svog duhovnog razvoja te se ne upušta u rasprave o tome koliko je neka tradicija povijesno utemeljena jer takva ocjena može biti samo subjektivna. Nijednu zajednicu se ne smatra "boljom" ili "pravilnijom" od druge. Najzad, gotovo je nemoguće da bilo tko za života prihvati i slijedi sve paganske nazore i običaje. Slavljenje i obožavanje prirode zacijelo je temeljac na kojem počiva ideja o univerzal nosti paganske duhovnosti. Paganizam jest obožavanje prirode. To je sastavni dio svake paganske tradicije. Godišnji ciklusi, stalna izmjena godišnjih doba, Mjesečeve mijene te njihovi utjecaji na poljoprivredu za pagane predstavljaju i model duhovnog rasta i obnove, što se slavi za vrijeme posebnih blagdana. I planet Zemlja kao cjelina smatra se božanskim bićem. Tako se i u Staroj Grčkoj na obredima uvijek prva libacija (žrtva ljevanica) nudila u slavu Zemlje. Također, antički su gradovi bili uređeni vrtovima i parkovima, pa i zoo loškim vrtovima, kako bi i stanovnici urbanih sredina održali kontakt s prirodom, što se održalo sve do danas. I razvoj znanosti ima korijene u paganizmu jer je potaknut upravo težnjom drevnih Babilonaca, Grka i drugih naroda da shvate skrivene zakonitosti na koji ma počiva sva priroda. Zapadne monoteističke religije vide čovjeka kao spoj duše i tijela. Kao socijalno biće, čovjek se treba uključiti u svjetska zbivanja, a sam je svijet potpuno stvaran i sastavljen od fiksnih čestica, što je blisko njutnovskom determinizmu. U svojoj izvedbi naglašavaju skupna djelovanja, mise, molitve, procesije i sl. S druge strane, istočne religije vide čovjeka kao dušu zarobljenu u tijelu, svijet kao privid ili obmanu (mii.yii) te jedinstvo svega kao božanske energije (što je bliskije filozofskom tumačenju fenomena kvantne fizike). Potiču čovjeka na povlačenje, introspekciju, kontemplaciju i meditaciju. Paganizam je filozofski donekle bliži navedenim istočnjačkim konceptima, ali ne posve. No, kada je riječ o samom načinu prakticiranja duhovnosti u svakodnevnom životu, zapadnjačka ekstrovertiranost i istočnjačka introvertiranost objedinjuju se u paganizmu gdje se oba pristupa naizgled paradoksalno smatraju jednakovrijednima i neproturječnima. 41
Svi pagani teže obraćenju (pri čemu se ne misli na nužnost prelaska na drugu religiju).
Obraćenje je osoban i radostan doživljaj duhovnog blaženstva. Kao novorođenče, čovjek je posve bespomoćan i ovisan o drugima. Malo je onih koji su odrastali u paganskim obitelji ma i tako primili znanje od neposredne okoline. Većina nas odrasta učeći, stječući znanje i iskustvo. Na vrhuncu duhovne zrelosti, osoba je "ponovno rođena". Tada dolazi do inici
jacije koja ima duboko filozofsko značenje i nesaglediva dugu tradiciju. Kršćanin se postaje krštenjem, musliman izgovaranjem (ispovijedanjem) šehadeta, hinduist dobiva sveti konac
(upanayana) i postaje "dvaput rođeni" (dvija). Isto tako, pagani prolaze obred inicijacije koja je i odgovornost i nagrada i pečat (v. 28. poglavlje: Obredi prijelaza). Inicijacija stoga nije puka formalnost niti predstava za javnost nego intimno iskustvo spoja s božanskim. Nakon što je u 7. stoljeću započela kampanja pokrštavanja Europe, u nekim su se sredi nama uvriježila dva pojma koja su se održala do današnjih dana
-
stara vjera za paganizam
i nova vjera za kršćanstvo. Stoga se može prihvatiti ideja da osoba koja postaje pagan ne iz mišlja novotarije, ne ulazi na "novo", nepoznato područje; nego prije da se vraća korijenima, staroj duhovnosti svojih pramajki i praočeva. Iako smo u cijelom poglavlju govorili o univerzalnosti, ipak treba naglasiti da Svjetski
paganski krug ne smatra kako je samo jedna religija ispravna i kako su pagani "pravi pred stavnici Boga na Zemlji", čemu se nažalost mnoge religije nisu znale oduprijeti. Nadalje, paganska zajednica izričito se protivi bilo kakvom prozelitizmu, tj. upornom nastojanju za obraćenjem drugih u svoju vjeru ... pa stoga paganske sljedbenike i sljedbenice nećete vi djeti kako drugima "propovijedaju Istinu". Danas paganizam može mnogo toga ponuditi, ne samo neofitu nego i cijelome svijetu, ponajprije povratak prirodi, ekološku svijest, toleranciju i uvažavanje svakog čovjeka i nje gova svjetonazora, jednakopravnost žena i muškaraca u svakom pogledu, kao i opuštenost jer se neofit ne treba bojati da je učinio nešto pogrešno. Pagani se ne boje Boga ni Božice! Oni se s njima stapaju u Jedno. Pagani nikoga ne osuđuju, ne kleveću, ne mrze, nemaju dogme. Kreativni su i fleksibilni, ali ne i radikalno subverzivni; šaljivi, ali ne i neodgovorni; ozbilj ni, ali ne i strogi. Ni u čemu ne pretjeruju. Cijene svaki umjetnički izričaj i iskrene odnose. Ljubazni su i pristojni. Ti su ideali univerzalni, kao i vječna "stara vjera".
42
TERMINOLOGIJA I IZVORI
4. Terminologija 5. Izvori
4. TERMINOLOGIJA Pagani i paganke zapravo nemaju nekakav poseban naziv za svoju duhovnost. Štoviše, pitaju se čemu je on uopće potreban? Pagani nemaju potrebu bilo što nazivati, deklarirati, etiketi rati ili stigmatizirati. Smatraju da duhovnost nije predstava za javnost, već duboka, inti mna stvar svake osobe. Prema njihovom poimanju, nazivlje služi da bi se ljudi razdvajali i udaljavali jedni od drugih. Ipak, prihvatili su pojam paganizam za praktičnu upotrebu u razgovoru, iako je on bremenit raznoraznim negativnim značenjima, što smatraju posljedi com povijesnog naslijeđa punog progona, ubijanja, zatiranja i uništavanja svega onoga što paganizam jest. S druge strane, neki prihvaćaju etiketu: Ponosan/a sam što sam pagan/ka, po načelu obrnutog diskursa, kako bi to rekao Michel Foucault
(1926.-1984.).
Paganizam Pojam paganizam potječe iz latinske imenice pagus (m) (N. mn. piigz, G. jd. piigz, G. mn. piigorum) "okrug, pokrajina, regija, distrikt, selo". Već je iz toga razvidna da je paganizam seoska duhovnost. Imenica pagus potječe iz indoeuropskog korijena *pag- "spojiti, učvrstiti, zavezati, sjediniti, stegnuti". Seoske sredine označavale su se kamenim biljezima, pa kad se ti biljezi "spoje" dobije se područje seoske zajednice. Tomu je srodna i grčka imenica mxyo� "stijena, led, mraz". Iz istog se korijena primjerice razvila latinska imenica pactum (s) "do govor, ugovor, pogodba, pakt"; ali i pax (ž) "mir", od čega je i talijanski pace, španjolski paz, francuski paix, engleski peace "mir" i sl. Iz imenice pagus, izveden je pridjev piigiinus (N. jd. ž. piigiina, N. jd. s. piigiinum, N. mn. m. piigiinl, N. mn. ž. piigiinae, N. mn. s. piigiina, G. jd. m. piigiinz, G. jd. ž. piigiinae, G.
jd.
s.
piigiinl, G. mn. m. piigiinorum, G. mn. ž. piigiiniirum, G. mn. s. piigiin6rum) "seoski, seljački, ruralan". Dakle, isprva se taj pridjev odnosio na sve seosko ili seljačko, a potom je poime ničen (supstantiviran) i počeo je značiti: "seljak, seljanka". Toj je imenici srodna i engleska peasant (preko srednjofrancuskog: pai"sant "seljak, seljanka"). Kad je car Teodozije I. Veliki dana 27. veljače 380. u Solunskom ediktu (Cunctos populos) pro glasio kršćanstvo službenom državnom religijom Rimskog Carstva, kršćanstvo se najprije počelo širiti po velikim gradovima. Stoga su se kršćani smatrali građanima, a pagani selja cima. (Kao što smo već rekli,
8.
studenog
392. u Rimu su zabranjene sve paganske religije.)
Kršćani su se smatrali "Kristovim vojnicima", pa su sebe nazivali vojnicima, latinski: mlles "vojnik" (N. mn. mllites, G. jd. mllitis, G. mn. mllitum). Stoga se razvila još jedna opreka, pa paganus može značiti i "civil, ne-vojnik". Samo dvadeset godina kasnije, ski kralj Alarik I. (gotski: Alareiks)
(370.-410.)
410.,
vizigot
osvaja Rim. Njegovi su vojnici tri puna dana
pljačkali grad, ali prema stanovnicima su se uglavnom odnosili humano. Potom se pojavila teza da su paganski bogovi bolje štitili grad od kršćanskog Boga. Sveti Augustin (Aurelius Augustinus Hipponensis)
(354.-430.)
tada je napisao knjigu pod punim nazivom De Civitate
Dei contra Paganos "O Državi Božjoj protiv pagana" u kojoj razlaže temelje kršćanske filo zofije i zastupa tezu da je Rim pao kao "grad čovjeka", ali da su kršćani u konačnici građani "grada božjeg". Otuda i potječe kršćanski nauk o "državi božjoj" (civitas dei). 45
Treba, dakle, zapamtiti da je naziv pagan izraz vjerske isključivosti i netrpeljivosti. Od samog početka, imao je pejorativan prizvuk. Ipak, danas je taj pojam općeprihvaćen u goto vo cijeloj paganskoj zajednici. U hrvatskom jeziku ta je imenica promijenila oblik u poganin. Evo kako su ta i njoj srodne riječi definirane u Velikom rječniku hrvatskog jezika (V. Anić,
2003.):
poganin m. (N. mn. pogani, G. jd. pogana)
1. pov. pripadnik jedne od mnogobožačkih religija, kultova ili vjerovanja u grčko-rimskom svijetu (prema kršćanima i Židovima)
2. kršć. pov. pejor. skupni naziv za nekršćane (osim Židova); neznabožac, krivovjerac 3. pren. pejor. onaj koji je loša karaktera; pokvarenjak, varalica
poganstvo (paganstvo) sr. pov. rel. ukupnost pogana i njihovih nazora i vjerovanja a. poganska vjera protivna kr
1.
šćanstvu i judaizmu (mitraizam, kult Izide i sl.) b. skup kultova, religija i vjerovanja u grčko-rimskom svijetu 2.
razg. idolatrija, neznaboštvo
pogan ž. (I. jd. -i) 1.
arh. izmet
2. ono što je odvratno, što izaziva gađenje; gamad
pogan prid. (odr. -i) ekspr. koji je prljav, zao (o osobi)
poganac m. (G. jd. -nca, V. jd. poganče, N. mn. -nci, G. mn. poganadi) onaj koji je pogan, pokvarenjak, loša, podmukla osoba
poganiti (što) nesvrš. (prez. -im, pril. sad. -aneći, gl. im. -anjenje) činiti da što bude pogano, nečisto, uprljana od izmeta, smraditi
Iz ovog primjera u praksi možemo steći dojam o tome što naziv pogani znači u su vremenom hrvatskom jeziku: Pavao danas upozorava da je (Ej 3, 2-12) "Kristova otajstvo koje
nije bilo obznanjena sinovima ljudskim drugih naroda... sada u Duhu obznanjena svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i 'sutijelo' i sudionici obećanja u Kristu Isusu... ". Ovdje riječ pogani ne znači ni zli, ni neznalice, ni protivnici, nego samo znači ljude koji nisu odra sli u biblijskom narodu lzraelu. (Živko Kustić, "Oni koji su dragi i pogani", Jutarnji list, 20. listopada
2010.)
Svjetski paganski krug (Paganski krug Hrvatske) zbog očitih semantičkih pomaka ne prihva ća uporabu navedenih imenica u hrvatskom jeziku. Stoga usvaja sljedeće izraze za svoju službenu uporabu:
46
hrvatski
engleski
oblik u standardnom jeziku
pagan pagan pagans pagans pagan paganism neopagan neopagan neopagans neopagans neopagan neopaganism
poganin
I I I I I I I I I
i
poganka pogani poganke poganski poganstvo novopoganin novopoganka novopogani novopoganke novopoganski novopoganstvo
I
I
I I I I I I I I
i
oblik koji je usvojio SPK pagan paganka pagani paganke paganski paganizam neopagan neopaganka neopagani neopaganke neopaganski neopaganizam
Pojam pagan zadržao se u romanskim jezicima (talijanski i španjoski: pagano, francuski:
pai·enne, portugalski: pagiio, rumunjski: pagan, katalonski: paga), u nekim slavenskim (hrvat ski i poljski: poganin, slovenski pogan, srpski i makedonski: nazatt, češki i slovački: pohan), u baltičkim (litavski: pagonis, latvijski: pagiins), u irskom: paganacha, u velškom paganaidd, u albanskom: pagan, u mađarskom: pogany itd. U engleskom se rabi i srodan oblik: paynimry "paganizam". Latinski oblik paganus u hrvatskom je promijenjen u poganin vjerojatno pod utjecajem mađarskog pogany. Naime, ta se promjena (a -7 o) javlja samo u onih slavenskih jezika koji se govore u neposrednoj blizini Mađarske (hrvatski, slovenski, slovački, češki, poljski).
Ostali nazivi za paganizam U staroslavenskom se jeziku rabio pojam jazbICbl "narod, oni koji imaju svoj jezik", pa se i u nekim slavenskim jezicima zadržao taj izraz u značenju "pagan": ruski: Jl3bl'fftUK, ukrajin ski: Jt3U'-IHUK, bjeloruski: J!Jbt'-IHŽK i bugarski: eJU'-lHUK. I Židovi su pagane nazivali riječima otprilike sličnog značenja. Hebrejske imenice goy
i no�ri "narod" spominju se u Starom zavjetu, a grčka
l8vo<; "narod" u Novom zavjetu.
Ti su pojmovi na latinski prevedeni imenicom gens (m) "narod, pleme, klan, rod"; pa je u engleskim prijevodima Biblije latinski gens preveden oblikom gentile. Dakle, imenica gentile u engleskom se odnosi na one narode koje su stari Židovi smatrali paganima (ili općenito nežidovima), pa se i dan-danas taj oblik u engleskom može rabiti općenito u značenju "pagan" (kako je to učinio Martin Luther King, Jr.
(1929.-1968.) u svom čuvenom govoru
I
have a dream). U grčkom jeziku postoje pojmovi:
mxyavw-rfi<; "pagan", iako se pejorativna rabi i
ELowiloilth:p1J<; "idolopoklonik". Upravo zbog prijevoda biblijskih hebrejskih riječi goy i
no�ri zadržao se i pridjev tBvtK6c; "narodni" ili pomeničeno "narodnjak, seljak, pagan".
47
U staronordijskom jeziku postoja o je pojam heioinn u značenju onaj koji nije kršćanin ni /1
židov". Pretpostavlja se da je taj pojam posuđen iz armenskog oblika hl:iiumlmu [het'anos] "narodnjak, seljak, pagan". Iz oblika heioinn potječe još jedna poznata engleska riječ: he
athen "pagan" (preko gotskog: haipns i staroengleskog: hćepen) koja se ponajviše rabila u srednjem vijeku. Stoga danas germanski jezici rabe inačice te riječi u značenju "pagan": njemački: Heide, nizozemski: heiden, danski i norveški: hedensk, švedski: hedning, islandski:
heiđinn. U perzijskom se za pagane rabi oblik botparast "idolopoklonik", od čega je i turski putpe
rest ili hindski butparast. U arapskom se rabi pojam ktifir "onaj koji nešto skriva, otpadnik" (od glagola kafara "skriti, prikriti"); pa se i u hebrejskom rabi srodan oblik kofer "otpadnik". U bosanskom se zadržao turcizam ćafir "bezbožnik, inovjerac, pagan".
Nazivi narodnih duhovnosti O tome kako je koji narod nazivao svoju duhovnost mogli bismo napisati zasebnu knjigu. Stoga ćemo se ovdje zadržati na nekim osnovnim pojmovima. Duhovnost američkog domorodačkog stanovništva, nema kakvo posebno ime, iako po stoje neki nazivi, ovisno o kojem je narodu i skupini riječ: pejotizam (engleski: peyotism),
Longhouse, Waashat, Ghost Dance, Bole-Maru, Dream Dance, Klamath, Modoc, Anishinaabe itd. Narodi Oceanije (Melanezije, Mikronezije i Polinezije) također imaju čitav niz različitih duhovnosti i njihovih imena, od kojih je danas najpoznatija Huna s Havaja. U Africi neki narodi imaju naziv za svoju duhovnost, poput: (Jdinani (narod Igbo, Ni gerija) i Yoritba (istoimeni narod u Nigeriji), Vodun "vudu" koji potječe iz Benina, a proširio se po Haitiju i američkoj saveznoj državi Louisiani, premda je pretrpio brojne promjene i utjecaje kršćanstva, baš kao i Santeria ili Lukumi koja također potječe iz zapadne Afrike i s Kariba. I u Brazilu postoje animističke duhovnosti afričkog podrijetla: Candomble, Umbanda i Quimbanda, te Winti u Surinamu.
Indijci svoju duhovnost nazivaju naprosto dharma (iako današnji hinduizam nema mnogo veze s izvornim indijskim paganizmom). Od ostalih azijskih religija u širi kontekst paganizma možemo ubrojiti šintoizam, daoizam, bon i zoroastrizam; ali ne i budizam, đinizam ili sikhizam. Paganizam Drevnog Egipta obično se naziva kemetizam (egipatski: km.t "Egipat"). Sta ri Grci isto nisu imali neki poseban naziv, pa se obično kaže "grčka religija" (EAA17vLKq
BpT)aKEia). Analogno tomu, rimski se paganizam obično naziva religio romana "rimska re ligija". Keltski paganizam također nema neki poseban naziv, pa se danas naprosto rabi izraz paganizam (paganachd u škotskom, paganacht u irskom ili paganiaeth u velškom). Iz želje znog doba potječe i druidizam, keltski paganizam koji se od 2. st. pr. Kr. širio po čitavom bri tanskom otočju. Taj naziv potječe iz staroirskog oblika drui "druid, vrač" što je srodno i ra nom velškom obliku dryw "vidjelac". Drugo tumačenje kaže da riječ potječe iz indoeurop skih korijena *deru- "drvo" (sanskrt: daru, albanski: dru, engleski tree, ruski: oepeBo, hrvatski:
drvo, danski: tra:, švedski: trad, islandski: tre "drvo", grčki: opuc; "hrast") i *weyd- "vidjeti, znati" (sanskrt: vid2, grčki: dbw, latinski: video, staroslavenski: vedeti "znati, vidjeti"); pa bi
druid bio "poznavalac hrasta ili drveta". 48
Armenski paganizam obično se naziva
hetanizam (od spomenutog: hliiuwhnu [het'anos]
"narodnjak, seljak, pagan").
odinizam, Odina (staronordijski: 6oinn), teodizam (engleski: theodism, od indoeurop skog *tewteh2- preko staroengleskog peod "pleme, narod") ili engleski naziv za germanski paganizan: heathenism ili heathenry (za što ne postoji odgovarajući izraz u hrvatskom). Rabi se i staronordijski naziv forn siđr "stari običaji, stare navade" u izvornom ili suvremenim oblicima (forn sed u švedskom i norveškom ili firne Sitte u njemačkom). Pojam inn nyi sior "novi običaji" odnosio se na kršćanstvo, a postoji i opreka: heiđinn sior + Kristinn siđr (paga nizam +kršćanstvo). Poznat je i tradicionalni nordijski naziv asatru. Na staronordijskom ime nica ass, efss ili as (m) (N. mn. ćrsir) znači "bog", Čemu odgovara i asynja (ž) (N. mn. asynjur) "božica", što dolazi iz pragermanskog oblika *ansuz "bog" (kako se naziva i četvrta runa Ansuz). Imenica tru na staronordijskom znači "vjera", pa se složenica asatru prevodi "vjera bogova". Taj se naziv danas udomaćio u većini nordijskih jezika: norveški A.satru, švedski Asatro, danski Asetro i islandski Asatru. Za razne germanske paganske duhovnosti postoje razni nazivi. Najčešći su:
od imena boga
Baltički narodi svoje paganske duhovnosti nazivaju:
romuva (u Litvi) i dievturiba (u La
tviji), što je prihvaćena u tamošnjoj neopaganskoj zajednici. Slavenski paganizam obično se naziva rodna vjera, rodnovjerje ili rodoslavlje (ruski: poottoBepue ili poooc.AaBue, ukrajinski: piotta Bipa, piottoBipcmBo ili piottoBip'5L, bjeloruski: pootta6epa6atttte, poljski: rodzimowierstwo, češki: rodnovefi, slovački: rodnoverie, bugarski: pooHoeepue, srpski: pooHoeepje, hrvatski: rodnovjerje). Ponekad se rabi i izraz slavenstvo, što se zadržalo u makedonskom: c.Aa6jattcm6o. U povijesti se u Hrvatskoj rabio i oblik stara vjera, dok se pojam nova vjera odnosio na kršćanstvo.
Važniji pojmovi u paganizmu Kao što je i paganizam općenito demoniziran u srednjem vijeku, tako su i mnogi drugi poj movi dobili značenja "poganih", zlih, prljavih ili "vražjih" rabota. Srećom, iz etimološke analize možemo saznati njihova prava značenja.
1) magija Ljudi često posve krivo shvaćaju
magiju (engleski: magic), te ju izjednačuju s mađioničar
skim trikovima ili pak nekakvim opskurnim obredima štovanja "đavla", demona ili zlih duhova. Magija je sposobnost psihičkog upravljanja energijom prirode (svemira), kako bi se postigla promjena na umnoj i/ili materijalnoj razini, u skladu s vlastitom voljom. Ta imenica potječe iz staroperzijskog oblika maguš koja je označavala Zaratustrina sljedbenika
magus (m) (N. mn. magf, G. jd. magf, G. mn. magorum), a u engleskom magian, mage, magus, magusian, magusaean, magician itd. Hrvatski su oblici: mag, magus, magičar, mađioničar itd. Magova se djelatnost zove magija, što je u ostale jezike ušlo preko grčkog i latinskog pridjeva µaytK6r; i magicus. (grčki µayoc;, latinski
su se kroz povijest javljali oblici:
magika (engleski: magick) raniji je način pisanja te riječi u engleskom jeziku, a spo 17. stoljeću u rukopisima Heinricha Corneliusa Agrippe (1486.-1535.). Danas magika znači isto što i magija, a taj oblik popularizirao je Aleister Crowley kako bi objedinio Oblik
minje se još u
tradicionalnu magiju i neke kasnije metode. Stoga u paganizmu obično ne govorimo o
magzcz nego o magiji. 49
2) vještac, vještica, vještičarstvo Ovi su pojmovi danas posebno stigmatizirani, što je posljedica srednjovjekovnog i novo vjekovnog progona vještica, što nije provodila samo inkvizicija nego i brojni svjetovni su dovi. Anićev rječnik daje nevjerojatno sulude definicije:
vještica ž. 1. pov. mit.
žena koja ima moć da ljudima nanosi zlo
2. pren. pejor. a. zla, svadljiva žena b. razg. ona koja sve dobro predosjeća vještac m. (G. -šca, N. mn. -šci, G. vještaca) 1. v. 2.
vještica
star i zao čovjek
Da nešto nije u redu s tim definicijama, sasvim je razvidno iz definicije pridjeva vješt od kojega očito potječu imenica vještaci vještica.
vješt prid. (odr. -1, komp. vještijl) 1.
koji ima prakse, umije, poznaje, razumije se u što; umješan
2. pren. pejor. iran. koji se zna izvući iz teškog položaja No, postoje i druge izvedenice:
vještak m. (G. vještaka, 1. razg.
V.
vještače, N. mn. vještaci)
onaj koji je vješt
2. term. stručnjak koji na poziv suda ili vlasti daje stručno mišljenje o predmetu koji je iz njegove specijalnosti vještačiti nesvrš. (prez. vještačim, pril. sad. -čeći, gl. im. -čenje) kao vještak utvrđivati činjenično stanje (čega) i davati stručno mišljenje
vještačenje sr. 1.
(gl. im.), v. vještačiti
2.
postupak koji pridonosi odluci suda, službeno stručno mišljenje vještaka; ekspertiza
Dakle, iz istog pridjeva vješt dobivamo "ženu koja ima moć da ljudima nanosi zlo", kao i "stručnjaka koji na poziv suda ili vlasti daje stručno mišljenje". Kakav obrat! Nije li? Pridjev vješt dolazi iz praslavenskog *veščb "mudar, onaj koji vidi, zna", a on pak iz indoeuropskog korijena *weyd- "vidjeti, znati" čiji su odrazi: praslavenski: včdatb (od čega so
je i hrvatski vidjeti), grčki: Ei'.Dw, latinski: video, kao i sanskrtski korijen vid2 "znati, vidjeti"
od čega dolazi i poznata imenica veda (m) "znanje, Veda". Dakle, vještac, vještica, vještak ili vještakinja zapravo znači "ona osoba koja vidi, koja je vješta, koja ima znanje". Otuda i imenice: vidjelac, uvid, viđenje itd. U poljskom pak imenica wieszcz znači "vidjelac, prorok". U istočnoslavenskim i južnoslavenskim jezicima svi su nazivi za vještice srodni; ruski: eeObMa, ukrajinski: eiObMa, bjeloruski: eeOJbMa, bugarski: eell{Ul{a, makedonski: eeiumepKa,
srpski: eeiumul{a. Navedeni se indoeuropski korijen odrazio i u pragermanski: *wisaz, od čega dolaze sta roengleski pridjev wfs, engleski wise, nizozemski wijs, njemački weise, švedski vis, islandski vitur itd. Sve te riječi znače "mudar, onaj koji vidi, koji zna". Engleska imenica wizard "ča
robnjak, mudrac" istoga je podrijetla. Prema tome, vještica je vješta žena, ona koja je mudra i koja zna! Na engleskom se vještac ili vještica kaže witch. Smatra se da ta imenica dolazi iz indoeu ropskog korijena *weik- "dijeliti, odijeliti" možda zato što su se u raznim drevnim divina cijskim metodama (gatanje) rabili razni predmeti koji su se rukom "odjeljivali" jedni od drugih (kako bi se lakše tumačilo). Iz tog korijena dolaze sanskrtski korijen vij1 "dijeliti,
odijeliti", latinska imenica victima (ž) "žrtva, žrtvovana životinja", litavska viekas "životna
sila", gotski pridjev weihs "svet" itd. Neki pak navode i druge moguće korijene od kojih
potječe imenica witch, npr.: *wekw- "govoriti", *wegh- "jahati, uspinjati se, kretati se" ili već spomenuti: *weyd- "vidjeti, znati".
U staroengleskom se javljaju imenice: wićća [u'ičča] (m) "vještac" i wićće [u'ičče] (ž) "vje
štica". Množina obiju imenica je wiccan [u'iččan] "vješci, vještice". U srednjoengleskom po stoji oblik wicche za oba roda. Otuda je Gerald Gardner uzeo naziv Wicca za svoju duhovnu zajednicu, što je i danas najpoznatija neopaganska tradicija. I u engleskom je došlo do pejo racije ne samo imenica witch i wicca nego i nekih srodnih izraza pa tako pridjev wicked znači "zao, opak, nevaljao, poročan, griješan". U engleskom se rabi i imenica hag "vještica", što dolazi od pragermanske složenice *hagatusji5n "vješta vila, vilenjakinja". Pridjev *hagaz "vješt" potječe iz indoeuropskog kori
jena *kak- "moći" (što se prepoznaje u sanskrtskom korijenu šak5 "moći"), a imenica *tusjon
na staronordijskom znači "vilenjakinja" (npr. u norveškom dijalektu: tysja). Otuda dolaze nazivi za vještice u nekim germanskim jezicima, npr. staroengleski: hcegtesse, starovisoko njemački: hagzissa, nizozemski, norveški i danski: heks, švedski: hiiksa, njemački: Hexe.
U latinskom je postojalo više oblika za vještice: malefica "zla, zlotvorka", venefica "trova
čica", striga "izbrazdana, ružna", lamia (po Lamiji (Aaµux), libijskoj kraljici iz grčke mitolo gije koja je postala demon koji jede djecu) itd. Tako se "vještica" u talijanskom kaže strega, u
albanskom shtrige, a u nekim hrvatskim dijalektima štriga. Nejasno je etimološka podrijetlo španjolskog oblika bruja, portugalskog bruxa i katalonskog bruixa. U francuskom se pak uvriježio oblik sorciere "vračara". U zapadnoslavenskim jezicima zadržali su se. oblici koji su srodni hrvatskom glagolu čarati, pa je u poljskom: czarownica (ali i wiedzma), u češkom: čarodejnice i slovačkom: čaro dejnice. I u slovenskom se zadržao oblik čarovnica "vještica". Na grčkom se "vještica" kaže:
µaywaa "magičarka". Vještičarstvo se na engleskom kaže witchcraft "vještičji obrt", a zabilježen je još u staro
engleskom: wiccecr;r.Jt.
51
3) ostali pojmovi U hrvatskom jeziku ima nekoliko pojmova koji se vrlo često brkaju; a kako se tiču ove teme,
spomenut ćemo ih. Četiri se glagola odnose na magijsku praksu. Evo kako su definirani u Anićevu rječniku:
gatati
(kome, u što, iz čega) nesvrš. (prez. gatam, pril. sad. -ajući, gl. im. -anje)
čitati sudbinu, proricati budućnost; vračati
čarati nesvrš.
etnol.
(prez. čaram, pril. sad. -ajući, gl. im. -anje)
izgovarati određene mistične formule ili riječi i činiti radnje da bi se dozvale sile koje
će donijeti ono što se želi (ljubav ili mržnju, zdravlje ili bolest itd.)
bajati nesvrš.
(prez. bajam, pril. sad. -ajući, gl. im. -anje)
1. etnol. govorenjem posebnih riječi i obavljanjem posebnih radnji tjerati od koga ili navla
čiti na koga bolest ili kakvo zlo; vračati 2. lijepo pričati, plesti priču oko čega netočnog ili sa željom da se prevari
vračati nesvrš.
(prez. vračam, pril. sad. -ajući, gl. im. -anje)
1. proricati sudbinu ili budućnost (gledajući u dlan, u grah, bacajući karte i sl.), baviti se
vračanjem, gatanjem 2. obavljanjem nekih radnji ili izgovaranjem riječi nastojati otkloniti zlo ili bolest; bajati,
čarati
Dakle, gatati znači ponajprije proricati budućnost, tj. baviti se divinacijom (tarot, geo mantija, rune, kava, snovi i sl.). Engleski ekvivalenti su: koja gata je
gatalac, gatalica ili gatara,
to divine ili to tell fortune. Osoba teller. Među psi-fenomenima
a na engleskom fortune
gatanje bi odgovaralo opažanju na daljinu, tj. telepercepciji (engleski: remote viewing).
Bajati znači izgovarati formule kojima se utječe na koga ili što. Takva mistična formula u hrvatskom se naziva bajalica, što odgovara engleskom obliku spell ili incantation. Osoba koja baja naziva se bajač!bajačica ili bajalac/bajalica. Čarati znači isto što i obavljati magijski postupak ili baciti čini. Ono što se na koga baca jest čin ili čar, pa osoba može biti očarana, začarana ili opčinjena. Osoba koja čara jest čaralac/ čaralica. Vračati je glagol koji ima šire značenje i općenito podrazumijeva magijsku praksu, te obuhvaća i gatanje i bajanje i čaranje. Među psi-fenomenima, to bi odgovaralo utjecanju na daljinu (engleski:
remote influencing). Osoba koja vrača je vrač/vračara, a u engleskom magičar, samo što se te dvije riječi rabe u drukčijem kultur
je to sorcerer. Vrač je isto što i
no-povijesnom kontekstu. Kod starih Slavena, vrač je ponajprije osoba koja iscjeljuje, liječi travama i magijom. Na ruskom i danas q;a1l znači "liječnik". Tomu pak odgovara engleski
witchdoctor. 52
Čarobnjak je posebno izučeni vrač ili magičar, koji dobro poznaje i duhovnost i magi ju, te ima razvijene psioničke sposobnosti. U engleskom se naziva wizard. Žrec je izvorno osoba koja sudjeluje na obredu i prinosi žrtvu, iako se rabi i u značenju "vrač". Šaman je također vrač, a sama riječ potječe iz tunguskih jezika (šaman). Njegova je posebnost u tome što tijekom svojih putovanja u stanju transa može stupiti u kontakt s duhovima, precima ili općenito s bićima iz drugih dimenzija. U ovoj će knjizi biti još dosta etimoloških analiza kako budemo nailazili na riječi čije nam značenje valja pojasniti.
5. IZVORI Paganizam nema "svetih spisa", "Božje objave", "Božje riječi" ili "kanona"; poput Veda, Ta nakha, Biblije, Tipitake, Bhagavad-gzte, Kur'ana i sl. Pagani ne vjeruju da se "konačna ili ap solutna istina" nalazi u bilo kakvom pisanom tekstu. Smatraju da Bog i/ili Božica uopće nemaju razloga da ljudima ostavljaju bilo kakve pisane upute. Oni se ne miješaju u našu slobodnu volju, pa svaka osoba samostalno razvija svoju duhovnost u teoriji i praksi. Tako ni ova knjiga nije "sveta" niti obvezuje bilo koga, čak ni sljedbenike Svjetskoga paganskog
kruga. Smisao je ove knjige da vas pobliže upozna s paganizmom u prošlosti i sadašnjosti. Svaki je tekst podložan kritici i može ga se dovoditi u pitanje. Naravno, postoji dio pisane građe u kojoj će neki pojedinci pronaći nadahnuće i ljepotu izričaja, poruke ljubavi, rado sti i mudrosti. Takav tekst pagani mogu prigrliti kao izraz ljudskog poimanja i slavljenja božanske ljubavi i energije ili prirode; ali ni on se nikad neće smatrati "svetim" ni nedo dirljivim. Paganizam nema ni osnivača, kao što su bili Abraham, Mojsije, Zaratustra, Ulozi, Buddha, Mahiiv!ra, Isus, Muhamed, Safzkara, Guru Niinak i drugi osnivači većih ili manjih religija. Ni jedna se osoba ne smatra bogom, avatarom, sinom Božjim, "Božjim poslanikom", otkupi teljem, svecem i sl. O mogućim ključnim osobama paganske duhovnosti u dalekoj prošlosti danas ne znamo mnogo, ali to nije ni bitno (već po samoj definiciji paganizma). Specifičnost je paganizma u tome što je riječ o prapovijesnoj, a ujedno i suvremenoj duhovnosti. Najranije sačuvane primjerke paganizma pronalazimo još u paleolitskim arhe ološkim nalazima, a istodobno se i dan-danas ta duhovnost grana u brojnim smjerovima. Već smo napomenuli da je zajednički element svih paganskih duhovnih pravaca: slavlje nje "materijalne" prirode i njenih procesa, ali i stvaranje odnosa s duhovnom realnošću, ma kakvom je svatko ponaosob pojmio (duh, energija, Bog/bogovi i/ili Božica/božice, sve mir ...). Priroda je sama po sebi najveći autoritet i korektiv. Ona nadilazi bilo čije znanje ili mudrost. Stoga, prirodu svatko razumije na svoj način. Svačiji je doživljaj prirode i svemira jednakovrijedan. Zbog svega navedenog, u današnjim je paganskim skupinama izražen veoma visok stupanj neautoritamosti i individualizma. Duhovne bi zajednice trebale biti autokorek tivne. To znači da nijedna skupina nije "ona prava", dok, nažalost, većina religija upravo sebe nameće kao jedinu ispravnu. Vrijednost i smisao svake paganske skupine tako raste s vremenom. Filozofski se postulati filtriraju pa beskorisne (i eventualno štetne) zamisli i djelatnosti prirodno otpadaju.
53
U nekim se religijama smatra da je jedini ispravan način prenošenja duhovnog znanja onaj koji ide s učitelja na učenika. U hinduizmu se takav lanac učeničkog nasljeđa naziva paramparii te postoje tri vrste učitelja (guru): 1. učitelj koji pokazuje put (vartma-pradarsaka guru) to može biti bilo koja osoba koja nas upućuje prema duhovnosti (Bogu), 2. učitelj koji sustavno poučava i nadzire učenika (sik?ii-guru) te 3. učitelj koji inicira (dlk?ll-guru). Učenik (si?!fa) u toj tradiciji obožava učitelja koji ga je inicirao, isto kao što bi obožavao Boga. Takav je koncept potpuno stran paganizmu. Nema učitelja koji se obožavaju poput božanstava niti je učiteljsko-učeničko naslijeđe potrebno da bi se očuvala "autentičnost nauka". -
No, ovdje postoji još jedan problem. Naglašavanje tradicionalnog, pa samim time i et ničkog, podrijetla bilo koje duhovnosti, neminovno dovodi do jačanja nacionalističkih i rasističkih ideologija. Tako su se drevni Židovi proglasili "odabranim narodom" na što se primjerice radikalni vjerski krugovi u Izraelu pozivaju u sukobima s Palestincima. Islam propisuje džihad (arapski: gihiid "borba") kao unutarnju borbu za očuvanje vjere, na što se ekstremni islamisti također pozivaju. Neki europski ekstremni desničari pozivaju se na drevne mitove i "narodna božanstva" ubacujući paganske simbole u svoju huškačku ideologiju mržnje. Najpoznatiji je primjer nacističkog vođe Adolfa Hitlera (1889.-1945.) koji je runu Sigel (simbol Sunca) iskoristio za simbol zločinačke vojne organizacije Schutzstajfel (SS) "Zaštitni odjel". U Hrvatskoj je (za vrijeme Drugog svjetskog rata) nacistička Sedma SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" za simbol imala runu Odal, dok mnogi neonacisti danas ističu runu Tiwaz. I kukasti križ (sanskrt: svastika) iskorišten je za državni simbol Trećeg Reicha (Drittes Reich), iako je riječ o drevnom indijskom simbolu Sunca. Sve to skupa nema nikakve veze s paganizmom, pa zato pagani odbacuju koncepte "odabranih naroda" i "etnički čistih duhovnosti". Primijetit ćete da se u ovoj knjizi često govori o indoeuropskom prajeziku, indoeurop skoj jezičnoj porodici i zajedničkim elementima u mitologiji i duhovnosti indoeuropskih naroda. Možda vam se to čini pretjeranim, no ne zaboravite da iz tog izvora proistječe polovina današnjeg čovječanstva neovisno o njihovoj religijskoj pripadnosti (paganskoj, kr šćanskoj, islamskoj, hinduističkoj ili budističkoj). U svom duhovnom napretku današnji se pagani oslanjaju na nekoliko izvora: - vlastito iskustvo, - subjektivan doživljaj prirode i života, - znanstveni podaci i činjenice, - arheološki izvori, - povijesni (historiografski) podaci, - mitovi (usmena predaja, ali i pisani materijali), - tradicija, - narodni običaji (folklor).
Arheološki izvori Diljem svijeta pronađena su prastara svetišta, groblja i obredna mjesta koja ukazuju na magijsku, obredno-žrtvenu praksu i obožavanje mitskih bića. Neka potječu još iz paleoli tika, primjerice lokalitet Spilja Tri brata (Grotte des Trois-Freres, Ariege, Francuska) gdje su pronađeni spiljski crteži Rogatog Boga stari najmanje 13.000 godina. Pečatnjak Pa5upati 54
iz Indske dolinske civilizacije star je barem 4.000 godina. Figura Božice Majke iz austrijskog Willendorfa stara je oko 20.000 godina, a iz njemačkog Hohlefelsa čak 35.000 godina. Iz 1. st. pr. Kr. potječe i Gundestrupski kotao (danski: Gundestrupkarret) pronađen u dan skome gradiću Aarsu, koji pripada Latenskoj kulturi i jasno pokazuje elemente keltskog paganizma, poput Rogatog Boga Cernunnosa gotovo identičnog spomenutom prikazu Pašu patija ili pak Božice Majke (za koju na tom kotlu neki znanstvenici smatraju da je velška junakinja Rhiannon) koja ima identične elemente kao i kameni reljef baktrijske božice Harffi iz 9. stoljeća, pronađen u budističkom hramu Mendut na indonezijskom otoku Javi. U blizini hrvatskoga grada Vinkovaca, 1978. godine, pronađena je obojena keramička zdjela za koju se vjeruje da predstavlja najstariji kalendar. Na loncu su oslikana četiri retka, a svaki je podijeljen na 12 polja (tjedni), pri čemu je svaki drugi prazan. U punim su kva dratima slike zviježđa koja se javljaju u određenom razdoblju. Po tome znamo da su pri padnici Vučedolske kulture, stare gotovo 5.000 godina poznavali pravilne godišnje i mjesečne cikluse. Čuven je i Zbručki stub (ukrajinski: 36py1iaHCbKUU ioo.A) ili Svetovid iz Zbruča. Riječ je o najpoznatijem kamenom slavenskom idolu, visokom 2,67 m, koji je otkriven 1848. godine u rijeci Zbruču u Ukrajini, a danas je u muzeju u Krak6wu (Poljska). Takvih primjera ima iznimno mnogo i potječu iz svih krajeva svijeta. Pagani sve to ne smatraju "dokazima" za svoje tvrdnje nego nam oni služe kao podsjetnici da su ljudi nekad davno živjeli u mnogo većem skladu s prirodom, posebno štujući Božicu i Boga kao "pred stavnike" onostranog, duhovnog i transcendentnog.
Mitovi Uslijed manjka (i nepriznavanja) "svetih spisa", pagani se često okreću mitovima iz davne prošlosti kako bi više doznali o simbolici i arhetipovima božanstava i drugih fenomena te da bi obnovili zagubljene odnose s njima, ali i povratili ezoterijsko razumijevanje i širi kontekst bilo kojeg fenomena. Stoga pagani rado čitaju i istražuje mitove i legende, ali i njihova kasnija tumačenja i komentare. Ujedno, to jača i osjećaj zajedništva među samim paganima.
Folklor Osim arheologije, povijesti te historijske i poredbene lingvistike, paganima su iznimno zna čajne još dvije znanosti: antropologija i etnologija. U etnološkoj građi posebno valja istražiti pjesme, pripovijetke, bajke, basne, fraze, dječje igre, toponime i sl. Njihovom raščlambom i poredbama dolazimo do ostataka nekadašnjeg paganskog svjetonazora. U nastavku teksta osvrtat ćemo se na neke folklorne elemente koji potječu iz paganizma, poput vjerovanja u vile i vilenjake. Uočit ćemo da je upravo kršćanstvo kasnije preuzelo mnogo tih elemenata.
Pisani izvori Paganizam nije heterogen samo po sustavu vjerovanja i duhovne prakse nego i po druš tvenoj važnosti koju je imao u određeno vrijeme na određenom mjestu. Tako su neke tra dicije posve zaboravljene i izgubljene, poput nekih plemenskih zajednica na udaljenim otocima Oceanije, dok su neke imale i status državne religije (npr. u Egiptu, Staroj Grčkoj i 55
Rimu) pa o njima znamo mnogo više. Sada ćemo se osvrnuti samo na pisane izvore najpo znatijih paganskih tradicija.
a) Egipat - Piramidski tekstovi među najstarijim su pisanim dokumentima na svijetu. Pisani su hije roglifima na staroegipatskom jeziku, nalaze se u piramidi u Sakari (arapski: Saqqara) i stari su oko 4.500 godina. To su nadgrobni natpisi koji u sebi sadrže i brojne mitove, primjerice onaj o Ozirisu i Iziđi.
- Tekstovi sarkofaga sadrže oko 1.815 bajalica prikupljenih na raznim ljesovima Srednjeg egipatskog kraljevstva (1991.-1648. pr. Kr.) i bile su dostupne široj javnosti.
- Knjiga mrtvih je staroegipatski zbornik sastavljen od različitih magijskih tekstova koji se s pokojnikom polagao u grob. U njoj se nalaze upute i odgovori na pitanja koja će pokojniku postaviti 42 božanstva. Kasnije je zapisana i na papirusu, s brojnim slikama, s ostavljenim praznim prostorom za naknadno upisivanje pokojnikova imena. - Amudat ("Ono što je u zagrobnom životu") skup je pogrebnih tekstova kojim su se do 21. dinastije koristili samo faraoni.
- Knjiga dveri govori o putovanju pokojnika u zagrobnom svijetu. On mora proći kroz dva naest vrata i na svakima mora prepoznati određenu božicu.
- Knjiga spilja govori o putovanju boga Ra kroz šest podzemnih spilja. Postoje još neki manje poznati spisi, poput Knjige disanja, Knjige Zemlje i Knjige podzemlja.
b) Indija O indijskoj duhovnosti postoje brojni zapisi. Najstariji pisani dokumenti u Indiji monolit ni su stupovi s napisima cara Asoke (304.-232. pr. Kr.) iz 3. st. pr. Kr. Međutim, vedski su tekstovi mnogo stariji i prenosili su se usmenim putem, a zapisani su tek mnogo kasnije. Danas je teško odvojiti što u cijelom korpusu indijskih svetih spisa predstavlja izvornu pa gansku filozofiju, a što su kasnije dorade i preinake. Najraniji sloj čine četiri Vede: �gveda, Siimaveda, Yajurveda i Atharvaveda. Sadržaj potonje značajno odstupa od prvih triju. Ona sadrži bajalice i namijenjena je čarobnjaku (atharvan
-
stara indijska riječ za svećenika, spo
minje se i u zoroastrijskoj Avesti). On je bio žrec i vrač koji je prinosio žrtve, čarao i bajao. Smatra se da je to najraniji sloj paganizma u Indiji, a kasnije je on inkorporiran u vedsku tradiciju koja u svom izvornom obliku također predstavlja arijevski paganizam, dok kasniji hinduizam više nema veze s paganizmom. - Svaka se Veda dijeli na četiri dijela: 1. sariihitii
-
zbirke svetih izreka (mantra), 2. briihma1!a
obredni komentari pojedinih zbirki, 3. aral}yaka se povlače u šumu, te 4. upani?ad
-
-
-
komentari namijenjeni isposnicima koji
filozofski komentari i rasprave. Vedafzge su pomoćna
djela koja služe boljem razumijevanju vedskih tekstova. - U kasnijem se hinduizmu javljaju još neki važni spisi: dva velika epa (itihasa): Mahabharata
(Velika priča o Bharatama) koja ima 200.000 stihova te Ramayat;a (Ramin put) koja ima 50.000 stihova, te brahmanističke epske enciklopedije (puriil}a) kojih ima 18 kanonskih i još se damdesetak upapura11a.
56
- Iz razdoblja tantrizma (5. do 10. stoljeće) potječu i tantre - zbirke tekstova koje se zovu:
1. sarilhita "zbirka" - posvećene Vi�uu, 2. agama "predaja" - posvećene Sivi, te 3. tantra "knjiga" - posvećene božici Sakti. Ima ih na stotine. Uza sve to, postoji još nepregledno mnoštvo kasnijih stručnih i filozofskih tekstova.
c
) Stara Grčka
Stari su nam Grci ostavili golemu količinu mitološka-religijskih, filozofskih i stručnih tek stova od kojih posebno izdvajamo sljedeća djela:
- Teogonija (8coyovia, engleski: Theogony) ili Postanak Bogova spjev je u 1.022 heksametra. To je prva grčka mitološka sinteza u kojoj se raspravlja o postanku svijeta i rodoslovlju bogova, a napisao ju je starogrčki pjesnik Heziod (Haioboc;) u 7. st. pr. Kr.
- Poslovi i dani (Epya mi rjµE:pm, latinski: Opera et dies, engleski: Work and Days) spjev je u osamstotinjak stihova, u kojem se Heziod osvrće na razne mitove. - Legendarni pjesnik Homer C0µ17poc;) poznat je kao autor dva najvažnija starogrčka epa:
Ilijada (!Auxc;) od 15.696 heksametara te Odiseja (Obvaa eia) od 12.110. heksametara. - Lirski pjesnik Pindar Wivbapo c;) (552.-443. pr. Kr.) napisao je 44 pobjedničke ode koje su također značajan izvor.
- Pitagorini zlatni spisi (XpiJarn 'En17, engleski: The Golden Verses ofPythagoras) sastoje se od 71 etičkog pravila i pripisuju se praocu matematike Pitagori WvfJay6pac;) (582.-496. pr. Kr.).
d) Rim Starorimska religija sastojala se od vjerovanja i obreda koje su Rimljani smatrali izvorno svojim, ali najvećim je dijelom riječ o gotovo cjelokupnom preuzimanju grčke religije pri čemu su božanstva dobila latinske nazive, npr. Zeus je postao Jupiter, Artemida je Dijana,
Afrodita je Venera itd. I grčka i rimska religija smatraju se sinkretičkom tradicijom antič kih naroda koji su preuzimali brojna lokalna i narodna božanstva i mitove u svoj religijski sustav, pa se još nazivaju i grčko, odnosno rimsko tumačenje (interpretatio graeca i interpretatio
romana). Kršćanska hegemonija počinje u Rimu krajem 4. stoljeća, a paganska su se vjero vanja s vremenom promijenila, potisnula ili asimilirala.
e) Kelti Kako stari Kelti nisu zapisivali svoje mitove, o njima danas znamo samo iz drugih izvora, ponajprije iz djela ranog kršćanskog perioda. I u antici se mnogo pisalo o Keltima. Primjeri ce, kada je rimski car Gaj /ulije Cezar (Gaius Iulius Caesar) (100 .-44. pr. Kr.) nakon tristogodiš njeg sukoba uspio poraziti Gale, keltski narod koji je živio na području današnje Francuske i sjeverne Italije, nazvao ih je "divljacima i barbarima".
Ipak se u brojnim irskim, škotskim i velškim pisanim dokumentima podosta može raza
brati o prastarom keltskom paganizmu. Najpoznatije je srednjovjekovno djelo Knjiga o osva
janju Irske (srednjoirski: Lebor Gabdla Erenn, irski: Leabhar Gabhcila na hEireann, engleski: The
Book of the Taking of Ireland) u kojoj je opisana povijest Kelta od mitskih vremena do srednjeg 57
vijeka. Bogovi su opisani kao narod božice Danu (Tuatha De Danann) koji je preoteo Irsku od druge vrste bića, zvanih Fir Bolg. I tu se većina znanja prenosila usmenom predajom.
f) Germani Prve vijesti o životu i običajima starih Germana dolaze nam od rimskih autora. Najznačaj niji među njima zasigurno je Publije Kornelije Tacit (Publius Cornelius Tacitus)
(56.-117.) koji
u djelu De origine et situ Germanorum (O porijeklu i običajima Germana) donosi informacije o starogermanskim vjerovanjima. Najveći se dio germanske paganske tradicije sačuvao na Islandu, iako je najveći broj tekstova pisan nakon pokrštavanja otoka. - Sage (staronordijski: saga (ž), N. mn. sogur) herojske su pripovijetke u nordijskim knji ževnostima o podvizima bogova, kraljeva itd. Obično se dijele na: sage o kraljevima (Ko
nungasogur), islandske sage
14. stoljeća.
- Ipak, najvažniji izvor za nordijsku mitologiju dvije su zbirke skandinavskih mitova i le
gendi iz 13. stoljeća. Zovu se Edde (staronordijski: edda (ž), N. mn. eddur) što izvorno znači "baka", pa su tako edde "bakine priče, priče iz davnina".
- Starija edda (Poetska ili Scemundar edda) sastoji se od ovih poema: Havamal, Va.fPruđnismal, Grimnismal, Skirnismal, Harbarđslj6đ, Hymiskviđa, Lokasenna, Prymskviđa, V olundarkviđa i Al vissmal. - Mlađa edda (Prozna ili Snorra edda) nastala je u pjesnik Snorri Sturluson
(1179.-1241.).
13. st. Napisao ju je islandski povjesničar i
Sastoji se od prologa i ova tri dijela: Gylfaginning,
Skaldskaparmal i Htittatal. - Beowulfje staroengleski junački ep iz
8. stoljeća i sadrži 3.183 stiha.
- Pjesma o Nibelunzima (njemački: Nibelungenlied) epska je pjesma iz
13. stoljeća.
g) S1aveni Ni paganski Slaveni nisu ostavljali pisane dokumente za sobom. Često se spominje da je grčki povjesničar Herodot (Hp66owc;)
(484.-424. pr. Kr.) opisao narod imenom Neuri za koje
mnogi misle da je riječ o praslavenima. U 6. stoljeću bizantski povjesničar Prokopije iz Ceza reje WpoK6moc; 6 KawapEvc;, latinski: Procopius Caesarensis)
(500.-565.)
u djelu Bellum Got
hicum opisao je vjeru u boga Peruna kod jedne skupine slavenskih Anta, tj. južnih Slavena. - Nestor Ljetopisac (Hecmop.!lemonuceu)
(1056.-1114.) bio je kijevski monah koji je opisao dr(958.-1015.) u Kijevu 980. godine.
žavni panteon koji je uveo princ Vladimir (BoAoouMup)
Jedan od najvažnijih pisanih izvora o istočnim Slavenima svakako je Kijevski ljetopis ili
Povijest prošlih vremena (ruski: IIoeecmb epeMe1iHbtX Aem) u kojem su zapisani mirovni ugo vori između paganskih Slavena i kršćanskog Bizanta. Spominju se bogovi Perun i Veles.
- U
12.
stoljeću zapisan je i ep Pripovijest o !garavoj vojni (ruski: CAoeo o nOAKY T1zopeee) u
kojemu se također spominju bogovi Veles, Dažbog i Hrs. - Njemački svećenik Helmond u
12.
stoljeću u dokumentu Chronica Slavorum opisuje boga
Svetovida i neka druga, manje poznata božanstva. 58
- Danski ljetopisac Saxo Grammaticus (1150.-1220.) u djelu Gesta Danorum opisao je rat izme đu danskog kralja Valdemara (1131.-1882.) i riigenških Venda, osvajanje njihove tvrđave na rtu Arkona i uništenje velikog hrama boga Svetovida. - Neki se slavenski rodovjerci pozivaju na Velesovu knjigu, dokument koji je navodno otkri ven 1919., a danas je u muzeju u San Francisku. Opisuje događaje od 9. st. pr. Kr. do 7. stoljeća. Njezina je autentičnost i dalje upitna, no neki ju neopagani rabe u svojoj ritualnoj praksi. Pagani prihvaćaju sve što ih nadahnjuje.
h) Neopaganski izvori Mnogi suvremeni paganski autori i autorice izvor su velikog nadahnuća, ali i temeljnih in formacija o paganizmu. Mnogi od njih osnivali su neopaganske skupine, te im treba odati posebnu počast za životna djela. Među njima su: - Charles Godfrey Leland (1824.-1903.) bio je američki folklorist i autor knjige Aradija, ili vje štičje evanđelje (Aradia, or the Gospel of the Witches) koja se smatra zbirkom obrednih tek stova toskanskih vještica. lako se ne može potvrditi njena povijesna autentičnost, veoma je popularna u mnogim vikanskim tradicijama. - fames George Frazer (1854.-1941.) bio je škotski antropolog koji se bavio proučavanjem
religije, mitologije i magije. U svojoj čuvenoj knjizi Zlatna grana (The Golden Bough, 1890.) iznio je brojne fascinantne sličnosti u duhovnosti i ritualima brojnih naroda, čime je snaž no utjecao i na razvoj Wicce i neopaganizma. - Margaret Murray (1863.-1963.) bila je britanska antropologinja i egiptologinja, autorica
popularnih knjiga V ještičji kult u zapadnoj Europi (The Witch Cult in Western Europe, 1921.) i Bog vještica (The God of the Witches, 1933.) u kojima iznosi teze o neolitskom podrijetlu i kontinuitetu vještičje paganske religije koja se očuvala do današnjih dana, a temeljila se na kultu Rogatog Boga. Neke njene teze osporili su brojni povjesničari. Ipak, snažno je utjecala na Geralda Gardnera i razvoj Wicce. - Gerald Gardner (1884.-1964.) bio je osnivač Wicce koja se po njemu naziva gardnerovska tra dicija (Gardnerian Wicca). Tvrdio je da je iniciran u preživjeli tradicionalni vještičji koven New Forest Coven. Autor je poznatih knjiga V ještičarstvo danas (Witchcraft Today, 1954.) i Značenje vještičarstva (The Meaning of Witchcraft, 1959.). - Alexander Rud Mills (1885.-1964.) bio je osnivač skupine First Anglecyn Church of Odin iz
Australiije. - Dion Fortune (1890.-1946.) bila je teozofkinja i hermetistkinja. Svojim romanima Svećenica mora (The Sea Priestess, 1938.) i Magija Mjeseca (Moon Magic, 1956.) nadahnula je mnoge sljedbenike Wicce. Bila je plodna autorica o magiji i okultizmu. - Robert Graves (1895.-1985.) bio je britanski književnik i autor oko 140 knjiga. Njegovo djelo Bijela Božica (White Goddess, 1948.) nadahnulo je mnoge u rekonstrukciji vještičjeg kulta
Božice. - Ross Nichols (1902.-1975.) bio je osnivač skupine Order of Bards, Ovates and Druids. - Marija Gimbutas (1921.-1994.) bila je litavska-američka arheologinja koja je zastupala tezu
o europskoj matrifokalnoj neolitskoj kulturi koja je postojala prije dolaska patrijarhalnih Indoeuropljana. Ističe se njena knjiga Civilizacija Božice (The Civilization oj the Goddess, 59
1991.).
-Doreen Valiente (1922.-1999.) bila je visoka svećenica Wicce i Gardnerova suradnica. Auto rica je čuvenih zaziva Božice i Boga, te drugih obrednih tekstova. Najpoznatije knjige su joj V ještičarstvo za sutrašnjicu (Witchcraft far Tomorrow, 1978.) i Preporod vještičarstva (The Rebirth oj Witchcraft, 1989.).
-Alex Sanders (1926.-1988.) bio je osnivač aleksandrijske tradicije Wicce (Alexandrian Wicca). Inicirao je poznate autore Janet (1950.) i Stewarta Farrara (1916.-2000.). -Michael Harner (1929.) osnovao je organizaciju Foundation for Shamanic Studies. - Raymond Buckland (1939.) američki je autor, britanskog podrijetla. Osim što je autor pedesetak knjiga, osnivač je ogranka Wicce, koji se temelji na anglosaksonskom simbolizmu (Seax-Wicca). Začetnik je Wicce na američkom kontinentu. - Zsuzsanna Budapest (1940.) začetnica je dijanske tradicije Wicce (Dianic Wicca) koja ima jake elemente feminizma, te je autorica mnogih knjiga o vještičarstvu.
- Isaac Bonewits (1949.-2010.) bio je osnivač druidske organizacije Ar nDraiocht Fein i autor brojnih knjiga o Wicci i vještičarstvu. - Starhawk (1951.) američka je teoretičarka feminističkog neopaganizma i ekofeminizma, aktivistkinja i osnivačica vikanske dijanske podtradicije Reclaiming. Autorica je jedne od najpoznatijih neopaganskih knjiga imenom Spiralni ples (The Spiral Dance, 1979.). -Scott Cunningham (1956.-1993.) bio je samostalni praktičar Wicce i autor brojnih poznatih knjiga o vještičarstvu. Najpoznatiji mu je bestseler Wicca: Vodič za samostalnog praktičara (Wicca: A Guide for the Solitary Practitioner, 1988.). O mnogima od navedenih autora bit će mnogo više riječi u 27. poglavlju: V ještičarstvo. Neopagani samostalno pišu svoje grimorije, tj. zbirku obrednih tekstova, o čemu će više riječi biti u 20. poglavlju: Odnos s božanskim.
60
DOKTRINA P AGANIZMA
6. Život, ljubav i radost 7. Red i nered 8. Sveopća načela 9. Bog i Božica 10.Paganskipanteon 11. Kozmologija i kozmografija 12. Elementi
13. Besmrtna bića u smrtnom svijetu 14. Koncepti dobra i zla 15. Podrijetlopatnje 16. Život nakon smrti 17. Moralna retribucija 18. Paganska etika 19. Povratak Božice Majke 20. Odnos s božanskim
6.
ŽIVOT. LJUBAV I RADOST
Ishodišna i konačna poruka paganizma jest - ljubav prema životu u svim oblicima. Gotovo da nema duhovne ili religijske tradicije koja ne propovijeda isto. Pagani vjeruju da voljeti sav život znači štovati sva bića i služiti životnoj sili. Štovati sva bića znači prepoznati istu duhovnu iskru života u sebi i svakom drugom biću. Prema toj filozofiji svi smo mi Jedno pa je neprirodno osjećati bilo kakav animozitet prema bilo komu. Služiti životnoj sili znači štititi raznolikost života i prirode, podižući vlastitu svijest o prirodi i okolišu, te aktivno sprječavati onečišćavanje prirode i uništavanje bilo koje vrste (životinja, biljaka ili gljiva). U pojavnome svijetu život se očituje u tjelesnim oblicima, pa se zato i definira kao "stanje bića od rođenja do smrti" (ponekad "od začeća do smrti"). No, smrt nije kraj života nego prijelaz u druge nemanifestirane dimenzije stvarnosti. To znači da se život uvijek nastavlja te da je svako biće vječno. I fizika se, kao prirodna znanost, temelji na očuvanju informacije. Informaciju možemo definirati kao "ono po čemu razlikujemo jednu stvar od druge". To pravilo vrijedi kako u klasičnoj fizici, termodinamici, tako i u kvantnoj fizici. Informacija se može ispremetati do neprepoznatljivosti, no nikada nije potpuno izgubljena. Upravo je bra neći to načelo američki fizičar Leonard Susskind (1940.) opovrgnuo raniju teoriju britanskog fizičara Stephena Hawkinga (1942.), za što mu je trebalo gotovo trideset godina. Hawking je, naime, 1981. iznio tezu kako fizikalna informacija može nestati u crnoj rupi. Ipak, Susskind je tumačeći holografska načelo te razvivši teoriju struna pokazao da informacija nikad nije izgubljena. Pagani vjeruju da je tako i s misterijem života. On nikad nije izgubljen. Mijenja oblik, ali ne i svojstva. Još jednu paralelu možemo povući s problematikom zaboravljanja. Jedno krajnje neurološko i psihološko tumačenje kaže kako nijedna informacija u dugotraj nom pamćenju nikad nije zaboravljena, samo se gubi trag do nje. I utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud (1856.-1939.) branio je tu tezu rekavši kako se zaboravljene informacije mogu ponovno obnoviti hipnozom ili snom, što je u praksi i dokazano. Pagani slave život (grčki: f3io�, latinski: vita, sanskrt: jfvii, engleski: lije)., taj dragocjeni i neprocjenjivi izraz božanske energije i ljubavi. Život je sve, cjelokupna kreacija, ovostrana i onostrana. Život prožima sve planete, zvijezde, galaktike i svemire. Britanski kvantni fi zičar David Bohm (1917.-1992.) pojasnio je kako svaki kubični centimetar praznog prostora sadrži energiju veću od energije sveukupne materije u poznatom svemiru! Dakle, svemir "pršti" od energije, a pagani bi rekli i od - života. Slaviti život znači razumjeti da je Sve Jedno i da je Jedno Sve. Sve je povezana u Jednome. To je glavna poruka paganizma.
Ljubav (grčki: ayan17, latinski: amor, engleski: love) ne da se definirati. U rječnicima ćete obično pročitati da je to osjećaj naklonosti. No, za pagane ljubav je daleko više od "osjećaja". Ljubav je energija koja stvara i pokreće život. Kako kaže paganska i feministička spisate ljica Starhawk: Ljubav je istodobno slijepo erotična i duboko osobna, strastvena, ponosna, snažna briga za druge i za sebe. Ona je Božičin zakon i srž magije ... Božičin je zakon ljubav: strastvena seksualna ljubav, topla prijateljska naklonost, snažna zaštitnička briga majke za dijete, duboka kole gijalnost u kovenu. Nema ničeg amorfnog ili površnog u ljubavi; ona je uvijek specifična, usmjerena prema stvarnim pojedincima, a ne prema nejasnom konceptu čovječanstva. Ljubav uključuje živo tinje, biljke, samu Zemlju - "sva bića", a ne samo ljudska. Ona uključuje nas i sve naše pogrešive ljudske značajke (Spiralni ples, 1979.). 63
Ljubav se ponajprije očituje u ljubavi prema samome/samoj sebi. Svatko je jedinstvena i neponovljiva jedinka stvorena od prirode. Vještice se drže načela: Slavi sebe i vidjet ćeš da je jastvo svugdje. U tome vidimo odmak od velikih religija koje u prvi plan stavljaju ljubav prema Bogu. No, kako netko može voljeti Boga kojega nikad nije iskusio neposrednim osjetilima (barem ne u Njegovoj personalnoj formi), ako ne voli samoga sebe? Pagani ne prihvaćaju koncept ekstremnog altruizma. Ne možemo voljeti druge, ako zanemarimo vla stito biće. Pagani vole druge baš zato jer vole sebe. Ako prihvatimo tezu da nam je Bog po dario život, tj. dušu (što je temelj zapadnog monoteizma), tada bi zanemarivanje samoga/ same sebe značilo zanemarivanje "najbliže", "prve" duše o kojoj bismo trebali skrbiti. Sebi trebamo priuštiti uvijek ono najbolje - i to na svim razinama: tjelesnoj, umnoj i duhovnoj. Pomažući sebi i radeći na sebi, na svom osobnom razvoju, pomažemo i svijetu. Humanitar ne djelatnosti su uvijek pozitivne i dobrodošle, no pagani smatraju da je posve besmisleno pomagati drugima zanemarujući sebe. Zato poručuju: prvo pomozite sebi, a onda i drugi ma; baš poput upute u zrakoplovima - u slučaju opasnosti masku s kisikom prvo stavite sebi, a nakon toga pomozite drugima. U kršćanskim se crkvama skrušenost, poniznost i siromaštvo smatraju simptomima duhovnog napretka. Pagani to smatraju licemjerjem jer praksa pokazuje suprotno. Naravno, neke duše izabiru i to - put potpunog odricanja i predavanja sebe u službu drugima. To može biti pokazatelj visoke duhovne razine, ali samo ako osoba koja tako živi nije frustrirana i ako u tome uistinu pronalazi zadovoljstvo. No takve su duše rijetke. Znači, čovjek nije dužan živjeti tako, ali može ako u tome pronađe smisao. Postavlja se pitanje: Što je onda simptom duhovnog napretka za pagane? Odgovor je: ljubav i radost. Ljubav je bezuvjetna. U indijskoj filozofiji rabi se istoznačni sanskrtski pridjev ahaituka kojim se opisuje bezuvjetna ljubav čovjeka prema Bogu. No, u paganizmu i Bog i Božica bezuvjetno vole ljude i sva druga bića. I ovdje uviđamo razliku od većine religija. Bog i Bo žica ne traže ništa od ljudi. Ne treba im ni žrtva ni pokora ni kajanje niti bilo kakvo nasilno potiskivanje prirodnih ljudskih potreba i želja. U drugim religijama Bog stalno nešto traži i očekuje od ljudi: nemoj ovo, nemoj ono, ne smiješ ovako, ne smiješ onako To je potpuno ana krono poimanje Boga, za kojega istodobno kažu da je Ljubav. Bog ne može biti Ljubav ako inzistira na uzimanju energije drugih bića. Nasuprot tome, pagani bezuvjetno vole i slave svoja božanstva, nude im pjesmu, ples, vodu, mirise, cvijeće, žito ... Bog i Božica ljudima daju zrak, vatru, vodu, zemlju, sunce, kišu, snijeg... i uvijek će im davati. On i Ona ne traže ništa zauzvrat. Ljubav se ne temelji na reciprocitetima. Ona je bezuvjetna. I bogovi i ljudi darivaju jedni druge jer to žele, jer ih to čini radosnima. Bitno je to činiti slobodno, a ne iz dužnosti ili, još gore - straha. . . .
Kao što je ljubav povezana sa životom, tako je i sa smrću. Život se hrani životom - to je na prosto činjenica. Čak i ako ste vegetarijanci jer ne želite ubijati životinje radi prehrane, ubit ćete biljku. Ali čak i ako poput đinista jedete samo plodove koji otpadaju s biljaka, svakim svojim udahom, gutljajem ili zalogajom pobit ćete milijune bakterija koje su također živa bića. U sljedećem poglavlju bavit ćemo se kružnim procesima u prirodi, no zasad recimo da se ljubav očituje u polaritetima. Ona je sila koja drži svemir na okupu. Ljubav postoji i u apsolutnom Jednom, kao što struji i među jedinkama. Čovjek voli čovjeka, kao što elektron "voli" proton ili Sunce Zemlju. Sve sile privlačenja i odbijanja izraz su izvornog načela lju bavi. U paganizmu smrt nije posljedica zla niti kazne nego prijelaz u novi život. Zato smrt nije dokaz nepostojanja ljubavi, a to nisu ni patnje.
64
Pagani slave život i uvijek ga nastoje podržati i održati. Neki jedu meso, neki su ve getarijanci. No, bitnim naglašavaju da iako moraju ubijati da bi preživjeli, život nikada ne oduzimaju bez razloga. U svim starim tradicijama, ubijanje životinje radi prehrane bilo je sastavni dio obreda u kojem se slavio život životinje i ponajprije tražilo njeno dopuštenje da ju pojedemo. Njezin bi se duh potom upućivao u više sfere postojanja, a meso jelo s du bokom zahvalnošću i poštovanjem prema biću koje je dalo svoj život za njih. Nekad je lov značio život. Pleme se poistovjećivalo sa životinjama kojima su se hranili. Životinju nikad nisu ubijali iz zabave ili "sporta" i svaki bi se njezin dio iskoristio. Danas se jedenje mesa smatra velikim etičkim pitanjem. Sasvim je jasno da ritualno jedenje mesa nema ništa sa su vremenim užasima masovnog uzgoja životinja koje se drže u stravičnim i sramotnim uvje tima. Svjetski paganski krug prepušta svakoj osobi da samostalno razriješi tu etičku dilemu. Ljubav uvijek pobjeđuje i strah i smrt. Svi mi kad-tad doživljavamo smrt bližnjih. Upra vo nam ljubav pomaže suočiti se s takvim gubitkom. U takvim je situacijama sasvim pri rodno osjećati tugu bilo kojeg intenziteta, a duhovnost nam pomaže da se izliječimo od beznađa i očaja. Kasnije ćete čitati o tome kako u paganizmu i Bog "umire", ali se ponovno rađa. Taj proces je vječan i vrijedi za svako biće. Život nikada ne propada, nikada ne iščeza va; baš kao što fizičari znaju da informacija nikada ne biva uništenom. Stoga pagani slave i život i smrt, smatrajući da su oboje izraz istoga. Kod nekih vrsta životinja to načelo relati vizacije smrti dovedeno je do krajnje karikaturalnosti. Tijekom parenja, ženka bogomoljka ubija mužjaka i živoga ga počinje jesti. Tako dolazi do transformacije životne energije koja za sobom istodobno ostavlja i život i smrt. Pagani u tome ne vide problem. Zato neće reći da "vjeruju u zagrobni život" nego da stalno svjedoče transformaciji života iz jednog oblika u drugi. Dijete je dobar primjer - da bi razumjelo kako funkcionira neki uređaj, dijete ga rastavlja i uništava. Tek kad izgubimo nešto, počinjemo to vrednovati, a to se neminovno odnosi i na sam život. Da bismo napravili novu kuću, prvo moramo uništiti staru, da bismo očistili i pospremili sobu prvo moramo sve povaditi iz ormara i ladica i pobacati na pod. Tako iz kaosa nastaje kozmos. To je načelo Freud imenovao dvama nagonima: eros (od imena
Erosa (Epwc;), grčkog boga ljubavi) i tanatos (od imena Tanatosa (Elavawc;-), grčkog boga smrti). Te dvije sile - konstrukcija i destrukcija - uvijek djeluju zajedno. U svemu je spoj suprotnosti i nespojivosti. Ljubav se očituje na razne načine, ali uvijek je kvalitativno ista. Stari su Grci razlikovali nekoliko različitih manifestacija ljubavi: agape (ayd'.nT)) -nesebična i nečulna ljubav prema božanskom i drugim bićima; eros ( lpwc;) - strastvena i seksualna ljubav; filija (cpiA.ia) - lju bav prema prijateljima, obitelji i zajednici; storge (mopyry) - roditeljska ljubav; te ksenija (lEvia)-ljubav prema strancu, gostoprimstvo. U sanskrtu su analogni pojmovi: prema (kao agape) i kama (kao eros). U grčkoj je mitologiji ljubav personificirana u likovima Božice
Afrodite (AcppoDiTT)) i njenog sina Erosa (Epwc;). Kod Rimljana su to Venera i Amor. Radost (grčki: xapa, latinski: gaudium, laetitia, engleski: joy, happiness) obično se definira kao "osjećaj ponesenosti i dragosti". Za početak recimo da pagani ne vjeruju kako je sav život "patnja" (sanskrt: dul}kha, paJi: dukkha), što je teza Prve plemenite istine u budizmu. Isto tako, svijet nije "dolina suza" (latinski: valle lacrimarum), kako govore neki kršćani. Mnogi se čude veselom raspoloženju koje prevladava među paganima, što je posebno uočljivo na proslavama nekih blagdana. Zašto je paganizam veseljačka duhovnost, za razliku od komornih atmosfera u većini drugih religija? Zašto pagani toliko teže radosti i uspjehu?
65
Ukratko - zato što to smatraju prirodnim. Smatraju da je sve ono što čovjek čini usmje reno vlastitoj dobrobiti i užitku kao krajnjem cilju. Kad god je u mogućnosti, priuštiti će si zadovoljstvo. Ako radi, očekuje plaću od koje će si kupiti ono što voli. Neke duhovne osobe žive isposnički odričući se materijalnih užitaka, ali i one to čine jer vjeruju u duhovnu do brobit i nagradu u blaženstvu. Čak i lopovi i ubojice zaslijepljeni iluzijom požude rade to što rade jer teže vlastitoj koristi i dobrobiti; naravno na loš, nemoralan i neprihvatljiv način. Prema toj logici, potreba za ugodom, užitkom i radošću apsolutno je neodvojiva i neo tuđivo svojstvo najdubljeg sloja našeg postojanja - duha. Ta je potreba sastavnica svakog bića, svake duše, baš kao što su toplina i svjetlost imanentne vatri. Duh ne bi bio duh kad ne bi osjećao potrebu za užitkom. Zapravo, od svega u što vjerujemo, znamo ili mislimo da znamo, želja za ugodom jedino je u što možemo biti sto posto sigurni. Jedino to i znamo i osjećamo. To je početna referentna točka postojanja, a to je tako zato što smo stvoreni od
radosti, u radosti i za radost. Sve drugo može biti upitno.
Volja (grčki: f3ovAriari1 latinski: voluntas, engleski: will) sposobnost je svjesnog upravlja nja svojim mislima, riječima i djelima kako bi se postigao određeni cilj. Snagom volje čovjek slobodno izabire svoj put. Ona predstavlja slobodu, pa se često govori i o slobodnoj volji. Upravo je volja ono što nas razlikuje od životinja koje djeluju nagonski. Zahvaljujući volji, težimo užitku. Prema tome, pagani se neće moliti Bogu riječima: Neka bude volja Tvoja. U paganizmu je čovjekova vlastita volja isto što i Božja volja, naravno, ako je utemeljena na vrhunskim etičkim načelima, o čemu će kasnije biti više riječi. Gotovo sve religije u osnovi propovijedaju ljubav, krepost i radost. U poslanici Filiplja nima apostol Pavao čak na 16 mjesta spominje riječi radost i radovati se. Stoga bi radost tre bala biti životni stav i svakog kršćanina. U indijskoj filozofiji među osnovnim ontološkim i eshatološkim pojmovima svakako su blaženstvo (iinanda), te iitma-riima, što doslovno znači "radost u sebi" ili "unutarnja radost". To objašnjava ponašanje svakog bića, od mikroba do čovjeka; njegov nagon za preživljavanjem, samoodržanjem i samoobranom. Znanje o više slojeva ljudskog identiteta postoji oduvijek u svim kulturama. U indij skoj tradiciji to je posebno naglašena: postoje duša, um i tijelo. Danas znamo da je svaka pojavnost određeni vid energije. Sve je energija! U odnosu na um, pagani prednost daju duši, odnosno duhu. Vjeruju da duša najbolje zna, ali ona ne govori jezicima niti mislima. Ona komunicira osjećajima. Ona sve shvaća doslovno. Ne razumije patnju ni oskudicu. Duša želi samo radost i ljubav jer to jedino i razumije. Zato se pagani oslanjaju na osjećaje i predosjećaje, na intuiciju i unutarnji glas. Uspjeh ne znači osporavati umne spekulacije niti potpuno odsustvo razuma jer on također ima svoju funkciju. Usklađenost svih čovjekovih razina, pravilno kanaliziranje energije i pozitivne misli u paganizmu su ključ uspjeha, ali duh je taj koji mora nadzirati um i tijelo. Američki autor, predstavnik filozofskog pokreta Nove misli (New Thought) koji se razvi jao u Sjedinjenim Američkim Državama u
19. stoljeću,
Wallace Wattles
(1860.-1911.),
rekao
je: Postoje tri cilja za koja živimo: živimo za tijelo, živimo za um, živimo za dušu. Nijedno od njih
nije bolje ili svetije od drugog. Svi su podjednako poželjni. Nijedno od njih - tijelo, um ili duša ne može živjeti potpuno ako je neki drugi dio zakinut. Dakle, ne želimo biti uspješni i bogati samo zato da bismo zadovoljavali nagone svoga tijela: jeli, pili, spavali i spolno općili. To nije život. No, izvođenje svake tjelesne funkcije jest dio života, pa nitko ne živi potpuno ako tjelesnim porivima zaustavlja normalno i zdravo izražavanje. Ne težimo uspjehu ni zbog toga da bismo uživali samo u umnim užicima, da bismo stekli znanje i bili jako pametni i obrazovani. Sve je to u redu, ali čovjek koji živi samo za to, vodit će tek djelomičan život i nikada neće biti zadovoljan. Duša svoj izraz pro66
nalazi u ljubavi i solidarnosti s drugima. No ako ćemo misliti samo na to, a potpuno izgubiti sebe, opet nećemo biti u stanju voditi ukupan život ... Ekstremni altruizam nije ni bolji ni plemenitiji od ekstremnog egoizma. Oba su pogrešna! Naša je dužnost, prema tome, da ostvarimo svoje želje koje moraju biti usklađene za naše najviše dobro i za dobrobit čovječanstva i cijeloga svemira. Uspjeti u životu znači biti, činiti i imati sve ono što želimo biti, činiti i imati. Ako u nama tinja mogućnost da nešto ostvarimo, ako nismo izveli određenu životnu funkciju koju smo kadri učiniti za vlastito i opće dobro - želja je nezadovoljena, ciljevi su neispunjeni. To je izvor frustracije i patnje. Stoga moramo ostvariti svoje ciljeve jer - želja je mogućnost koja traži izraz, odnosno funkcija koja traži izvođenje. Pagani ističu da je Svemir naš dobar prijatelj, naš saveznik i da i on želi da ostvarimo sve svoje ciljeve. Čuveni američki filozof i pisac Ralph Waldo Emerson (1803.-1882.) rekao je: Jednom kad donesete odluku, čitav se svemir uroti da bi se ona i ostvarila. (O Zakonu privlačnosti više će riječi biti u 8. poglavlju: Sveopća načela.)
7. RED I NERED Možemo zamisliti kako se razvijala ljudska svijest od praskozorja zemaljske civilizacije. Ponajprije je čovjek postao svjestan sebe ja jesam. Zajedničko je svojstvo svih paganskih tradicija - snažna ego-projekcija (ne u pejorativnom smislu). To znači da on sebe stavlja u središte svijeta, svemira, jedne velike kugle, cjelokupne kreacije; što je odraz poimanja duše o svom vlastitom bitku. Duša je u svom ontološkom položaju jedna točka iz koje se mogu povući pravci u svim mogućim smjerovima. Tako je svaki čovjek iz vlastite perspektive u središtu Zemlje i svemira. U mitologiji se to središte obično smješta na neko geografska područje koje može biti stvarna lokacija (mjesto, planina, drvo i sl.) ili o njoj postoji samo ideja. Kako bilo, to se središte općenito naziva Os svijeta (axis mundi), gdjekad i Drvo svijeta (arbor mundi) ili pak Pupak svijeta (oµ<:f>ail6c;), primjerice u grčkom proročištu Delfima (o tome više u 11. poglavlju: Kozmologija i kozmografija). To ne znači da pagani vjeruju u geo centrični sustav. Jasno je da se Zemlja okreće oko Sunca, a Sunce oko središta Mliječne staze te da je i naša galaktika tek jedna od milijardi drugih. I danas se ljudima koji drugima nešto prigovaraju, obično kaže: "Pođi od sebe" ili pak: "Prvo pospremi u vlastitom dvorištu" i sl. Dakle, stavljanje sebe u središte svega jest i etički imperativ. Čovjek ne može sagledavati stvari iz pozicije drugoga nego samo iz vlastite pozicije koja je u središtu svega; na čemu se, primjerice, zasniva i tumačenje horoskopa u astrologiji. -
Pagani vjeruju da će čovjek s vremenom spoznati ideju jedinstva ishodišne točke(sebe) i cijele te kugle(svemira). No prije toga mora spoznati temeljno(!) načelo na kojem počivaju svi prirodni procesi. Čovjek je stjecao znanje o svijetu s pomoću brojnih prirodnih suprot nosti, poput lijevo desno, gore dolje, naprijed natrag, dobro loše, toplo hladno, veliko malo itd. Usložnjavanjem tih binarnih opozicija čovjek postaje svjestan i slijeda vremena, pa dobiva još jednu opreku: prije+ poslije. Naime, ako se stalno bude kretao prema gore, u jednom će trenutku morati poći prema dolje. Ako je trenutačno radostan, u jednom će trenutku doći i do tuge. Ako mu je hladno, ni to neće vječno trajati ... kad-tad će mu postati toplije. Dakle, sve u prirodi kruži. U jednom trenutku nešto je ovakvo, a u nekom drugom postat će onakvo i to ne možemo(i ne trebamo) izbjeći. Možemo samo odabrati kako ćemo se postaviti prema tomu. Nakon kiše dolazi sunce i obratno. Nakon što istekne jedan dan, +
+
+
+
+
+
67
doći će noć, a potom i novi dan i nova noć. Nakon isteka godine, započet će nova„. Sve vremenske i kalendarske jedinice neprestano se izmjenjuju (od nanosekundi do velikih eona koje spominju gotovo sve stare kulture). Ako bismo tijek prikazali pravcem pa, primjerice, početak godine označili točkom A, a njezin kraj točkom B, zorno ćemo si predočiti linearno vrijeme (u ovom slučaju jednu godi nu). No, ako bismo si taj pravac predočili kružnicom, tako da spojimo točke A i B u jednu točku koja je istodobno kraj stare i početak nove godine, postat ćemo svjesni i kružnog (cikličnog) protjecanja vremena. Jedan od simboličnih prikaza cikličnog vremena svakako je uroboros (grčki:
ovpo[36poc; "žderač repa"), zmija iz grčke mitologije koja sama sebi jede
rep i tako se vrti ukrug. (Ovdje ćemo nastaviti tematizirati kružno kretanje vremena, iako ćemo u sljedećem poglavlju vidjeti da se to neprestano kruženje uočava i u drugim prirod nim procesima). Nadalje, čovjek uviđa i pravilnost kruženja vremena. Dan, mjesec, godišnje doba ili go dina, načelno uvijek traju jednako (zanemarimo sad fluktuacije i naše metode računanja vremena). Tu pravilnost možemo općenito nazvati naprosto - red. No, priča ide dalje. T ijek se očituje u svim pojavama i predmetima. U početku je nešto stvorena, potom to nešto traje, a na koncu je uništeno. Tu dolazimo do prvog koncepta svetosti i trinarne strukture (pri mjerice u hinduizmu bog Brahma stvara, Vi?t;U održava, a Siva uništava). Prvi put Čovjek postaje svjestan dvaju kozmičkih načela (koja su u samoj svojoj osnovi tek dva pola istog procesa): stvaranja (konstrukcije) i uništenja (destrukcije). Ovdje ćemo odmah istaknuti da to nema veze s konceptima "dobra" i "zla" (što je tema 14. poglavlja). U filozofijskoj se literaturi ta dva načela najčešće nazivaju grčkim pojmovima: kozmos
(K6aµoc; "red, pravilo") i kaos
pravilnog rasta; a kaos je nered, proces rastakanja i samo uništenje. Ta su dva načela u stalnoj izmjeni i, uvjetno rečeno, sukobu (pravilnije bi bilo reći
-
dinamizmu).
Imenica red dolazi iz praslavenskog oblika *rfd1J "ono što je uredno stavljena jedno do
drugog", a tako se tumači jer vjerojatno potječe od indoeuropskog korijena *ar- "brojati, nizati" i čestice -db- koja ima podrijetlo u korijenu *dhe- "staviti,
Kozmos, red ili poredak jest temelj postojanja svega. Najstariji je filozofski koncept u svim starim kulturama. U Vedama se to univerzalno načelo naziva - rta. Njemu su podlož ni i ljudi i bogovi! Sanskrtska imenica rta obično se prevodi kao red, poredak, istina, pravda, zakon, pravi
lo ... Dolazi iz indoeuropske osnove *h2r-to- "ispravan, pravedan, istinit" koja dolazi od korijena*h2ar "pravilno spojiti" koji se pak u sanskrtu očuvao kao veoma plodan korijen [135 "ići, uspinjati se" (od čega potječu brojni pojmovi, poput arya "gospodin, gospodar"
i 'drya "plemenit, uzvišen, gospodski, arijski, Arijac" sl.). Kad smo već kod toga, iz istog izvora dolaze i imena nekih indoeuropskih naroda i država (primjerice Iran (Iran) ili Eire (Irska)). Identičan koncept zadržao se i u starih Iranaca, pa se u njihovoj religiji, zoroastrizmu (mazdaizmu), ono naziva aša (što pravilnom glasovnom promjenom (*-rt> š) dolazi od staroperzijskog oblika *arta). I u grčkom se taj pojam zadržao u obliku
aperr) koji znači "moralna vrlina, izvrsnost" i
smatra se najuzvišenijom vrijednošću antičkog svijeta, opjevanoj i u epovima. U latinskom se isti pojam održao u imenici ritus "obred" (od čega je i engleski rite "obred") upravo zato
što se red ponovno uspostavlja na obredu, što ćemo pojasniti u nastavku teksta. U german68
skoj tradiciji postoji pojam wyrd (na staroengleskom, pa se u tom obliku piše i na suvreme nom engleskom), a obično se prevodi pojmom "sudbina"; no očito se isprva odnosila na kozmički red (tako se zove i posljednja, dvadeset peta ("prazna") runa koja nema oblik). Iz prethodne analize bitno je zapamtiti da su svi ti pojmovi: rta, aša,
apnfi,
ritus i wyrd
srodni ne samo semantički, nego i etimološki. Tome smo posvetili dosta vremena jer je ipak riječ o temeljnom filozofskom načelu paganizma. Pojam reda ili kozmosa toliko je bitan da se iz njega izvode i drugi filozofski koncep ti, također cikličkih svojstava, koji u sebi imaju konotaciju neminovnosti, neizbježnosti i ponavljanja. U lndijaca se rta reflektira u dva važna etička načela: 1. dharma (ispravnost, zakon, poredak, dužnosti, vrlina, religija ...) i 2. karman (zakon etičkog slijeda, moralne re tribucije). To znači da ni dharme ni karmana ne bi bilo bez rte kao ishodišnog načela. Vratimo se na temu. Protek vremena donosi nam i ono što nam je drago i ono što nam je mrsko. Opet će godina biti najjasniji primjer. Čovjek bi u proljeće sijao i sadio, ljeti bi bilje raslo, ujesen bi ga požeo i pobrao, a zimi bi ostavio zemlju da se odmori i obnovi energiju. Moglo bi se reći da kozmos ili red jača zimi i u proljeće (kada se dani produljuju), a kaos ili nered ljeti i ujesen (kad se dani skraćuju). Kozmos je jači u proljeće i ljeti (jer su dani dulji),
a kaos ujesen i zimi (jer su dani kraći). Kaos je, dakle, najsnažniji na prvi dan zime kada je dan najkraći, a noć najdulja. lako svjestan neminovnosti i pravilnog poretka stvari, čovjek osjeća nelagodu pred promjenom. Hoće li doći do ponovne obnove zemlje i pripreme za novu sjetvu i sadnju? Hoće li se Sunce opet početi dizati nad horizontom? Hoće li opet svanuti novi dan? ... Kada dolazi do kraja nečega, sile kaosa "prijete" potpunim uništenjem. Točka u kojoj se spaja kraj starog i početak novoga nije samo prijelomni trenutak. U nju se slijevaju i pro stor i vrijeme, ona postaje singularnost. U kvantnoj fizici singularnost predstavlja središte crne rupe u kojoj se sve čestice raščlanjuju, nestaju ili prelaze u neki drugi oblik energije. U singularnosti nema dimenzija. Iz njega se treba roditi nešto novo, što neodoljivo podsjeća na prevladavajuću teoriju velikog praska (engleski: the Big Bang) koja objašnjava da je cijeli svemir nastao iz singularnosti. U tom se trenutku spajaju sve dimenzije, sav prostor i sve vrijeme, kozmos treba pobijediti kaos, iz nereda opet treba nastati red. Uvijek se u paganiz mu te prijelomne točke smatraju najvažnijim otajstvima. U čovjekovu životu to će biti rođe nje i smrt čemu odgovaraju obredi prijelaza
-
prvoblagoslov i ispraćaj. U Mjesečevu ciklusu i
životu Trojne Božice to će biti Tamni Mjesec kad se slavi Tamna Božica koja je "mrtva", da bi se odmah nakon toga Ona opet rodila. U Kolu godine to je sabat Yule (prvi dan zime) kad se ponovno rađa Bog, što je samim time i paganska Nova godina. U velikim razdobljima ljudske vrste, to su trenuci u kojima točka precesije prelazi u sljedeći astrološki znak itd. Iz kasnijeg izlaganja primijetit ćemo da red i nered nemaju značenja dobra i zla. Kako bi izgledao svijet kad bi djelovale samo sile reda? Sve biljke, životinje i ljudi neprestano bi se množili, rasli i razvijali, sve što napravimo ostalo bi trajno i vječno. Nikad ništa ne bi propalo, nijedno biće ne bi umrlo, uginulo ili uvenulo. Ne bi bilo nikakvih ciklusa jer bi svi procesi išli u samo jednom smjeru. Dakle, energija se ne bi transformirala nego bi se sve nastavilo razvijati. Ubrzo bi svijet postao napučena mjesto i svugdje bi bila gužva. S druge strane, što bi se dogodilo da djeluju samo sile nereda? Nikad ništa ne bi nastalo. Kada bi od ovog trenutka samo one počele djelovati, sve što postoji počelo bi se rastakati. Sve bi počelo umirati, ginuti i venuti. Ništa se ne bi obnavljala i na kraju bi i posljednja subatom ska čestica naprosto bila uništena. Ostala bi samo praznina i ništavilo. Zato su red i nered komplementarni fenomeni. Bez jednog ne može biti drugoga. 69
A što tu čovjek može učiniti? On ne želi biti samo pasivni promatrač kozmičkog suko ba nego ima nagon da preuzme aktivnu ulogu u obrani kozmosa, u ponovnoj uspostavi reda. A kako će to učiniti? Tu su zagonetku ljudi u drevnim paganskim tradicijama riješili na uistinu zadivljujući, maštovit i nadasve ingeniozan način
-
čovjek samo mora ponoviti čin
stvaranja! To je eksplicitno izrečeno u Vedama: Sve ono što su bogovi učinili, učinjeno je i ovdje
(Satapatha-brahmm:rn 7.2.1.4). Drugim riječima, čovjek postaje Svemir, Bog ili Božica. U tom se svetom činu, u tom specifičnom trenutku, on ponovno stapa u Jedno s Božanskim. No, kako će to čovjek praktično učiniti? Valjda se neće penjati po ljestvama kako bi na prvi
dan zime rukama potpomogao Suncu da se opet počne dizati iznad horizonta. Stoga će to učiniti simbolički, a za to služi temelj svake paganske prakse
-
obred.
Imenica obred znači da je to ono što je "ob redu", dakle, onako kako je uređeno, kako treba biti. Njoj odgovara i posuđenica ritual (iz latinskog ritus, v. gore). Vrhunac obreda predstavlja singularnost, vrhunac kaosa iz kojega se preporađa koz mos. On je predstavljen još jednim iznimno važnim teorijskim konceptom i praktičnim činom. To je žrtva. Zbog brojnih semantičkih pomaka, pojam žrtve zvuči anakrona i primi tivno, no ona jest pravi smisao obreda. Imenica žrtva obično se definira kao "ono što se prinosi u čast višem biću". Dolazi iz
praslavenskog *žbrtva "ono što je žrtvovano" (u ruskom je to )l(epmBonpuHouuHue), što je pak iz indoeuropskog korijena *gwer- "slaviti, moliti se" (od čega dolazi i latinski pojam
gratia "hvala, slava"). Osoba koja prinosi žrtvu je žrec (iz praslavenskog *žbrcb). Latinski izraz za žrtvu je sacrificium, što dolazi od glagola sacer Jacere "učiniti svetim,
posvetiti" (što je dalo sacrifice u engleskom, sacrificio u talijanskom itd.). U germanskom paganizmu, zadržala se staronordijska imenica bl6t "žrtva" (iz indoeuropskog korijena
*bhliid- "mrmljati, govoriti", od čega dolaze i engleske imenice: blood "krv" i bloom "cvat"). U sanskrtu se rabi nadaleko poznata imenica yajiia (od korijena yaj1 "nuditi, žrtvovati"), a
u grčkom Bva ia "žrtva". Kako je cilj žrtve simultano prevladavanje kaosa i uspostavljanje kozmosa, u toj se točki dokidaju sve opreke, sve privremeno gubi smisao, pa tako "ono što je najgore" može ujed no biti i "ono što je najbolje". Točnije rečeno, sakralna se izjednačava s kriminalnim. Najgori je prijestup (vjerojatno u svim duhovnim pravcima) ubojstvo, tj. oduzimanje života. No, bez toga nema ni žrtve. Prinijevši krvnu (životinjsku) žrtvu, zločin je postao svetinja krug je zatvoren. Kaos je pobijeđen, red je ponovno uspostavljen. Ako bismo se vratili na naš primjer godine; sile kaosa koje su prijetile sunovraćenjem Sunca, ponovno su izgubile bitku; pa se prvi dan zime (Yule, jedan od osam sabata ili najvećih paganskih blagdana) u Rimu nazivao i Rođendan nepobjedivog Sunca (Dies natalis Solis Invicti). Prema tomu, žrtva je simboličan prikaz ponovnog čina stvaranja i stoga ju pagani smatraju najsvetijim mogućim činom. No, žrtva je i prikaz razmjene energije. Tradicionalno su se na obredu izvodile žrtve pa
ljenice (spaljivali bi se plodovi na žrtveniku) ili pak žrtve ljevanice (ulijevale bi se određene tekućine u žrtvenu posudu). Prinoseći žrtvu, čovjek ju daruje bogovima i božicama u znak zahvalnosti za kišu, sunce, vjetar, vodu i sve ostalo. Time se opet zatvara krug. U hinduiz mu je rečeno: Od hrane nastaju bića. Od kiše nastaje hrana. Od žrtve nastaje kiša. Žrtva nastaje
od djelovanja (Bhagavad-gita 3:14).
Dakako, u konceptu žrtve najvažnija je žrečeva namjera. Stoga pagani danas uglavnom više ne prinose krvne žrtve nego plodove, žitarice, vodu, cvijeće i sl., što ima legitimitet i u 70
tradiciji. Vede, primjerice, propisuju da je najjednostavnija žrtva mlijeka, masla, riže, kaše ili kolačića puroqas. Potom su po važnosti: jarac, ovan, bik, konj i čovjek iako nema dokaza da su se u vedskom periodu prinosile ljudske žrtve. Smisao je vedske žrtve - podržavanje reda, ali i odlazak žreca u nebo, tj. stjecanje besmrtnosti. Stoga on prvo prolazi obred posvećenja (dlk;ii) koji mu osigurava nebesko tijelo. Životinja žrtvenica odmah stiže u nebo, a žrec žrtvom otkupljuje sebe, tj. svoje ovozemaljsko tijelo. Ipak, najveća je žrtva svetoga pića soma. Ona je srž svih tekućina i svega bilja. Ona razbuđuje, ne opija. Soma je najzorniji pri mjer žrtvenog paradoksa: umire kao biljka pri tiješnjenju da bi se rodio kao sok koji daruje besmrtnost. T iještila se dvama kamenima i prikupljala se u tri posude gdje se mogla čuvati sama ili pak miješati s mlijekom, kiselim mlijekom ili ječmom. (Nije nam poznato koja je to bila biljka. Vjeruje se da je to Ephedra intermedia jer zoroastrijanci od nje prave avestijsku haomu. Kako ju se često naziva i madhu (med), mogla je biti i medovina koju su kasnije sre dozemni narodi zamijenili vinom.) Inače, i četverodioba Veda ima veze s obredom. Žrtvu su prinosila tri svećenika: hotr "ljevač" - glavni svećenik koji lije žrtveni prinos u oganj i recitira strofe (rc) iz .@
U Vedama su definirane tri vrste obreda (s obzirom na njihovu učestalost), a ta se podje la može primijeniti na sve paganske tradicije: 1. obvezni obredi (nitya) vezani za kalendar, 2. prigodni (naimittika) i 3. namjenski (kiimya). -
Kasnije će u knjizi biti pojašnjeni detalji o praktičnom izvođenu obreda u sklopu pa ganske zajednice. Paganski su obredi vrlo raznovrsni baš zato što ni paganizam nije uni forman. Ljudska žrtva postoji kao teorijski model jer se ubojstvo čovjeka oduvijek smatralo najgorim zločinom, pa je to onda ujedno i najsvetija žrtva. Nadamo se da nije potrebno isticati kako Svjetski paganski krug ne zagovara ritualno ubijanje ljudi, baš kao ni životinja. To nije paganizam. To je zločin. Zapravo, bilo bi točnije reći da je takav koncept dosegao ekstremne razmjere upravo u kršćanstvu gdje Bog žrtvuje samoga sebe kako bi "otkupio" čovječanstvo. To je ilustrirana krajnjom i konačnom žrtvom koju je podnio Isus Krist čije tijelo i krv (!) vjernici blaguju na misama. Do prijelomnih trenutaka dolazi i u životu pojedinca, poput rođenja, inicijacije, vjen čanja ili smrti. Imajući u vidu istovjetnost makrokozmosa i mikrokozmosa, izvodit će se analogni obredi koji se u stručnoj literaturi nazivaju obredi prijelaza (engleski: rites oj passage, francuski: rites de passage) što je pojam koji je uveo francuski etnograf Arnold van Gennep (1873.-1957.). U hinduizmu se takav obred naziva samskiira "uređivanje, kićenje, sprema nje", u katolicizmu sakrament (latinski: sacramentum "zakletva, prisega"), a u pravoslavlju sveta tajna (grčki: µvcm]pux "tajna").
71
8.
SVEOPĆA NAČELA
Svi ljudi, sva bića, sva priroda, sav svijet i sav svemir uređeni su kozmičkim i univerzal nim načelima. Budući da se odnose na cjelokupnu kreaciju, nazivamo ih: sveopća načela
(univerzalni principi). Stvorena su kad i svemir te beziznimno vrijede uvijek i svugdje. Bez njih čovjek ne bi mogao pronaći ikakav smisao življenja. Štoviše, ne bi bilo ni svemira, ne bi bilo ničega. Neki smatraju da su kozmos i kaos postojali oduvijek istodobno, drugi pak smatraju da je kozmos nastao iz kaosa, a neki tvrde i suprotno. Teško je suditi o tome, no jedan bi mogući odgovor bio taj da Svevišnja inteligencija (Bog, Božica, Svemir, Jedno ... ) postoji oduvijek, pa su samim time i njena svevišnja načela također vječna i primijenjena u ovom svemiru u trenutku stvaranja. Kroz čitavu povijest filozofije i duhovnosti, ljudi su promišljali o tim načelima i često ih popisivali. Moramo odmah istaknuti da se ti popisi razlikuju od kulture do kulture, od au tora do autora. Često se neko načelo u određenom popisu razdvaja u više njih, a gdjekad se više načela spaja u jedno. Ljudi su nesavršeni i spoznaju svijet na temelju mogućnosti opaža nja nesavršenim osjetilima i zaključivanja nesavršenim umom. Stoga je svejedno kako popi sujemo sveopća načela. Bitno je da u popis objedinimo što je moguće više prirodnih procesa, kao primjera tih načela. Bitno je da možemo uočiti gdje se sve ta načela odražavaju u prirodi.
Svjetski paganski krug jest usvojio popis Jedanaest sveopćih načela, ali nipošto ne smatra da je to "jedini" ispravan popis već poziva sve da istražuju i zapisuju, naglašavajući da je svačiji doprinos dobrodošao.
L
Načelo svepovezanosti
Sve je Jedno i Jedno je Sve. Paganizam je u osnovi monistička filozofija. To znači da između mikrokozmosa i ma krokozmosa ne postoje kvalitativne nego samo kvantitativne razlike. U hinduizmu se sma tra da je duša (atman) identična sveprožimajućoj sili svemira ili Boga (brahman), što je objav
ljena u izreci: tat tvam asi "ti si to" (Chandogyopani�d 6:8:7).
Svaka točka u prostor-vremenu povezana je sa svakom drugom. U kvantnoj je fizici po znat i fenomen nelokalnosti, koji je pokazao da između dviju čestica nastalih istim kvantnim procesom, postoji takva zadivljujuća povezanost da kad utječemo na jednu od njih, druga
istodobno reagira, što znači da informacija nije morala putovati od jedne do druge čestice. Svaka čestica u svemiru povezana je sa svakom drugom. Stoga mi doista svakom svojom mišlju, riječju ili djelom mijenjamo svemir u određenom stupnju. Fizički je kontakt privre men, ali informacija koja je pritom nastala ostaje vječno. Stoga sve tvari energetski utječu jedna na drugu, čak i nakon što je fizički kontakt prekinut.
2.
Načelo svijesti
Sve što postoji, svjesno je. Svijest prožima čitavu kreaciju. Svemir je svemir svijesti. Na toj se premisi kasnije nado građuje i čuveni Zakon privlačnosti. Ono što opažamo u danom trenutku, za nas je stvarnost, upravo zato što opažamo. Mi svojom sviješću sukreiramo svemir sa svim ostalim bićima.
72
U paganizmu se to načelo obično opisuje neosobnim (bezličnim) aspektom božanskog, primjerice brahman u Indijaca, koji pak emanira iz božanske osobe; pa kako su i personal na i impersonalna manifestacija božanskog jedno te isto, kaže se da je Bog sve, pa je onda zaključak da sve mora biti svjesno. U većini religija se kaže: Bog je svugdje. Sve je Bog. Usto, ne treba zaboraviti da je opći stav u paganizmu kako je i planet Zemlja svjesno biće, Božica Majka Zemlja (kod Indijaca Bhuml-devl, kod Grka fata, kod Rimljana Terra, kod Germana Jara, kod Kelta Danu, a kod Egipćana bog Geb).
3. Načelo stvaranja Život stalno teži rastu.
Životna sila stalno teži djelovanju i akciji. Ona ne može biti troma. Zato bića imaju stal nu potrebu i nagon da djeluju. Život uvijek iznalazi nove načine da se očituje. Vegetacija će slomiti i najdeblji sloj betona, populacija bilo koje biljne ili životinjske vrste nekontrolirano će se povećavati ako nema druge sile koja će to suzbiti (dolazi do sinergije). Kad god neko biće, samostalno ili skupno, dosegne određenu razinu, prirodno prelazi na sljedeću, višu razinu. Život evoluira, stoga pagani smatraju da je svijet nastao i stvaranjem i evolucijom. One nisu proturječne. Život je stvoren da bi evoluirao. Najteže pitanje postavljeno u znanosti poznato je kao teški problem ili problem poveziva a tiče se sučeljavanja nematerijalnog svijeta naših misli i osjećaja s materijalnim svije tom. Emocionalna stanja, kojima su uzrok misli i osjećaji izravno se odražavaju na tijelo. Kada se primjerice u našem umu pojavi misao o dizanju ruke, mozak trenutačno pokreće proizvodnju neurotransmiterskih glasnika, koji se pronose živčanim sustavom. Električni impulsi šalju se mišićima u ruci što će konačno biti odgovor na početnu misao. No, kako je to uopće moguće? Kako nešto nematerijalno poput misli može imati fizikalan učinak (a to se događa neprestano)? Budući da je sve energija, svijest utječe na materiju zato što dolazi do transformacije energije. Na tom načelu prijenosa energije temelji se i bioenergetsko iscje ljivanje. Smrt kao takva ne postoji. Postoji samo smrt tijela. Život je stoga vječan i neuništiv. Tvar i energija nikada ne mogu biti uništene nego samo transformirane.
nja,
4. Načelo ravnoteže Priroda nastoji postići ravnotežu.
Ovo je načelo u antagonizmu s prethodnim. Za razliku od živih bića, tzv. neživa tvar teži mirovanju. lako smo rekli da je sve svjesno, pa prema tome i živo, "obične" tvari prožete su životnom energijom, dok individualna bića imaju izvor energije u duhu, a čovjek k tomu još ima i razvijenu inteligenciju. Dakle, bića rastu i bujaju, a tvari su trome. Primjerice, ako bacimo kamen u vodu, nastat će valovi, ali voda će se "nastojati" smiriti. Valovi će nestati i sve se ponovno vraća u sklad (naravno da to možemo objasniti ukupnim djelovanjem sila, poput gravitacije, površinske napetosti, trenja itd., no isto tako možemo reći da te sile djeluju upravo zbog Načela ravnoteže). Iz ovog načela izravno proizlazi
1. Newtonov zakon
ili Zakon inercije (tromosti): Svako ti
jelo (i materijalna točka) ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu dok izvanjska sila ne uzrokuje promjenu tog stanja.
Također proizlaze i Zakon održanja mase i Zakon održanja Zanimljivo je da dinamika svijeta nastaje zato što izvanjske sile djeluju, ali tvari se njima opiru i nastoje ih ujednačiti. Tako dolazi do promjena u atmosferi (kiša, vjetar i sl.) ili u Zemljinoj kori (potresi, vulkanske erupcije i sl.). energije.
73
Svaki put kad u životu dođemo u neravnotežu, dolazi do problema. Ako previše radi mo, previše spavamo, previše jedemo i sl., razboljet ćemo se! Iz euforije prelazimo u depre siju. Čak i kada svojim mislima djelujemo na svemir, sile ravnoteže nastoje ih neutralizirati. Otuda dolazi do koncepta "čišćenja namjere" (v. 17. poglavlje: Moralna retribucija).
5. Načelo promjene Sve se mijenja. Ovo je pak načelo sinteza dvaju prethodnih antagonista (Načela stvaranja i Načela rav noteže). Promjene nastaju zbog stalnog međudjelovanja svijesti i materije. Dok je svijest vječno dinamična, materija je uvijek statična (bez obzira na to što su i svijest i materija ra zličiti oblici (žive, vibrirajuće) energije). Dakle, ta su dva načela komplementarna. U drevnim su kulturama ona uočena u prirodnim oblicima i procesima, pa su povu čene brojne korelacije i simbolizmi. Obično se Načelo stvaranja naziva aktivnim, a Načelo promjene pasivnim načelom. Jedan od najpoznatijih potječe iz kineskog daoizma, gdje se ta dva načela nazivaju: yin (pasivni) i yang (aktivni), tj. y'in-yang. Zamjećujemo ih svugdje u prirodi (sad već i na simboličkoj razini). Yln je spor, mekan, propustan, raspršen, hladan, mokar, defenzivan ... On je voda i ze mlja, Zemlja, Mjesec, žena, noć, intuicija ... Energija je receptivna. Yang je brz, tvrd, čvrst, usmjeren, vruć, suh, ofenzivan ... On je zrak i vatra, nebo, Sunce, muškarac, dan, razum ... Energija je projektivna i insertivna. Kad bacimo kamen u vodu, možemo reći da se valovi dižu zbog utjecaja yanga, a spu štaju zbog ylna. Prvog dana zime prevladava y'in, a prvog dana ljeta yang itd. Stoga ne možemo govoriti o jednom načelu, bez primisli o onom drugom (ne postoji lice kovanice bez naličja). Zato se y'in i yang slikovno obično prikazuju simbolom taijitit, koji pokazuje crnu i bijelu polovicu kruga (podijeljenog u obliku slova "S"), pri čemu se u crnoj polovici nalazi bijela točka (kružić) i obratno. Međudjelovanjem dvaju načela stvara se život jer su oba načela potrebna za održavanje života,
tj.
trajanje bilo koje pojave. Odnos muškarca i
žene (mužjaka i ženke) ne "stvara" novi život nego nužne uvjete da se život razvije u no vom tijelu. U današnjem svijetu, uviđamo pogubne utjecaje monoteističkog patrijarhata. Dječaci i djevojčice moraju naglašavati onaj vid energije koji je tipičan za društveno konstruirane rodne uloge. Stoga roditelji odmalena odijevaju djevojčice u ružičaste suknjice i daju im da se igraju lutkicama, dok će dječake odijevati u plave hlače i dati im loptu. Djevojčice će smjeti plakati, ali dječaci neće. Dječaci će se smjeti potući, ali djevojčice neće itd. Pretjerano naglašavanje bilo koje energije nije dobro za ukupan razvoj čovjeka. Pravi magičar ili vješti ca, uvijek će težiti dovođenju obje energije u potpuni sklad. Ljudi nisu subatomske čestice s pozitivnim ili negativnim nabojem. Ljudi su veoma kompleksna bića koja moraju njegovati oba načela u sebi, kako bi živjeli u potpunoj ravnoteži. Osoba s pretjerano naglašenom pro jektivnom (yang) energijom bit će razdražljiva, agresivna, srdita i pretjerano analitična, što može dovesti do čira, glavobolje ili visokog tlaka. S druge strane, ako je pretjerano naglaše na receptivna (y'in) energija, osoba će biti ćudljiva, troma i nezainteresirana, što pak može dovesti do depresije, nesanice, problema imunosnog sustava, hipohondrije i sl. Ovo načelo poznato je i u drevnom indijskom filozofskom sustavu siinkhya, po kojem se život temelji se na dvojstvu pratvari (prakrti) (što odgovara yznu) i mnoštva osobnih duša 74
(puruf!a) (što odgovara yangu). U konačnici, ta se dva načela simboliziraju žensko-muškim aspektima božanstava - kod Indijaca Lak?mi i Vi?I)U, Radha i Kr?I)a, Parvafi i Siva, Sita i Rama itd., kod Germana Freyja i Odin (staronordijski: 6oinn), kod Grka Hera (Hpa) i Zeus (ZEv<;), kod Rimljana Junona (luna) i Jupiter (Iuppiter), u polinezijskoj (pa time i havajskoj) mitologiji Hina i Kli itd. U većini današnjih paganskih zajednica slave se Božica Majka i Rogati Bog (što je tema sljedećeg poglavlja). Zanimljivo je to što je u kontekstu Načela sve povezanosti, paganizam monistički sustav, a u kontekstu Načela promjene, dualistički.
Ovdje još treba napomenuti da opozicija kozmos .,. kaos nije analogna opoziciji stvaranje
(yang, Bog)+ ravnoteža (yln, Božica). I kozmos i kaos mogu se očitovati i u yangu i u yznu. Zato
i Bog i Božica mogu očitovati i blagu i divlju narav, baš kao što i muškarci i žene mogu biti i konstruktivni i destruktivni.
6. Načelo reda Sve promjene teže redu.
Kao što smo rekli u prethodnom poglavlju, određeni odsječak vremena stvara određeni utjecaj na biće, predmet ili događaj. Utjecaji se ponavljaju u istim intervalima i tako zatva raju krug. U ovom se načelu sudaraju kreativna sila (red ili kozmos) i ona destruktivna (nered ili kaos). Obredom se postiže ponovna uspostava reda. Otuda dolaze svi prirodni ciklusi: dan i noć, godišnja doba, hidrološki ciklus (kruženje vode od isparavanja do padanja kiše), hranidbeni lanci (od mikroorganizama do glavnog predatora), pa zatim menstrualni ciklusi (od menstruacije do ovulacije), bioritam, disanje, srčani ritam, frekvencija mozga i sl. Isto tako, duša prolazi kroz cikluse rađanja i umiranja (reinkarnacija).
7. Načelo ljubavi Život nastaje iz ljubavi.
Kad god i kako god da je Svevišnja inteligencija (Svemir, Bog, Božica...) uzrokovala krea tivni proces, to je učinjeno iz ljubavi. Stoga i čovjek stvara iz ljubavi. Kao što smo već rekli, voljeti sav život znači štovati sva bića i služiti životnoj sili. Život proistječe iz ljubavi, a ljubav iz života, pa opet imamo zatvoren krug. Energija ljubavi stoga prirodno kola kroz život. Iz ljubavi proizlazi toliko mnogo osjećaja i vrijednosti: privrženost, nježnost, sami lost, radost, vedrina, ushit, nenasilje, mir, plemenitost, dobronamjernost, blagonaklonost, odanost, hrabrost, čast, poštenje, pravednost, iskrenost, istinoljubivost, savjest, praštanje, prijateljstvo, zaštita, skrb ...
8. Načelo radosti Svako biće je radosno.
Ponavljamo već rečeno: Potreba za ugodom, užitkom i radošću apsolutno je neodvoji va i neotuđivo svojstvo najdubljeg sloja našeg postojanja - duše. Ta je potreba sastavnica svakog bića, svake duše, baš kao što su toplina i svjetlost imanentne vatri. Duša ne bi bila duša kad ne bi osjećala potrebu za užitkom. Zapravo, od svega u što vjerujemo, znamo 75
ili mislimo da znamo, želja za ugodom jedino je u što možemo biti sto posto sigurni. Ovdje možemo nadodati da su i Bog i Božica uvijek radosni. Oni se nikad ne ljute na ljude niti ih žele kažnjavati.
9. Načelo podudaranja Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore.
Ovo je načelo prvi put zapisana kao jedno od sedam osnovnih hermetičkih načela koja potječu iz djela Kybalion koje su 1908. potpisala Tri incijata, no pretpostavlja se da im je autor filozof William Walker Atkinson (1862.-1932. ), iako izvorno potječe sa Smaragdne ploče iz 1. ili 2. stoljeća, čiji su najraniji zapisi sačuvani u arapskom prijevodu iz 12. stoljeća. Ta izreka smatra se jednim od najvažnijih načela okultizma i hermetizma; međutim potpuno je u skladu i s paganskom filozofijom (jer to načelo posebno dobiva svoj smisao u vještičjoj magiji), ali i u svim drugim divinacijskim metodama, primjerice u astrologiji, numerologiji, tarotu, runama itd. Kršćanska je inačica: Kako na Nebu, tako i na Zemlji (Matej 6:10). Načelo podudaranja (korespondencije) kaže da sve što se zbiva u mikrokozmosu, ima svoju projekciju u makrokozmosu i obratno. Stoga iz rasporeda planeta u pojasu zodijaka možemo tumačiti svoje osobine. Danas često kažemo da je svemir jedan veliki hologram. Osnovna ideja holograma kaže da je čitav oblik cjeline sadržan u svakoj njegovoj točki. Dakle, sve informacije o cijelom svemiru, sadržane su u svakoj točki svemira. Svaka toč ka svemira identična je preslika cijeloga svemira. Takvo se tumačenje naziva holografska paradigma, a temelji se na teoriji fizičara Davida Bohma o holografskom svemiru i na teori ji holografskog uma psihologa i psihijatra Karla Pribrama (1919.). Ako se u svakoj stanici našeg tijela nalazi DNK sa zapisom čitavog našeg tijela, onda je i tijelo očito hologram. Francuski matematičar Benolt Mandelbrot (1924.-2010.) pokazao je kako su prirodni obli ci u osnovi fraktalni, a to opet znači da se u svakom dijelu određenog oblika pojavlju je preslika čitavog tog oblika. Čuvena upanišadska misao kaže: Potpuno je ono, potpuno je ovo. Od potpunoga nastaje potpuno. Oduzevši potpuno od potpunoga, ostaje upravo potpuno (purJJam ada� purJJam idam purJJiit pt1rJJam udacyate, pt1rJJasya purJJam iidiiya piirJJam eviivasi�ate)
(B:rhadarai:iyakopani?ad 5:1:1). Iz tog načela proizlazi i Zakon privlačnosti koji kaže da je sve što nam se događa projek cija naših misli. Dakle, tzv. objektivna stvarnost u kojoj živimo, odraz je naše subjektivne stvarnosti. U skladu s time, svaki čovjek može snagom svojih misli, svoga uma, ostvariti svoje životne ciljeve, odnosno stvoriti predmete i situacije koje želi. Wallace Wattles je Za kon privlačnosti sažeo u tri temeljna aksioma: 1. Postoji Misaona tvar od koje je sve sačinjena, koja u svom izvornom položaju prožima, prodire i
popunjava međuprostor u svemiru. 2. Misao u toj tvari stvara oblik koji se zamišlja. 3. Čovjek može oblikovati nešto u svojim mislima, pa utiskujući te misli na Bezobličnu tvar, može
uzrokovati stvaranje toga o čemu misli. U paganizmu se Zakon privlačnosti najčešće primjenjuje izvođenjem magijskih postu paka i obreda, a u današnje vrijeme brojni pagani privatno se koriste raznim metodama samopomoći i osobnog razvoja.
76
10. Načelo akcije i reakcije Svaka akcija stvara reakciju. Ovo je načelo poznato i kao Načelo kauzalnosti te govori da svaki uzrok ima odgovara juću posljedicu. Iz njega proizlazi i 3. Newtonov zakon ili Zakon akcije i reakcije: Sila je među djelovanje dvaju tijela, i zato se uvijek javlja u paru: prvo tijelo djeluje silom na drugo i drugo tijelo djeluje silom na prvo. Te dvije sile istog su iznosa i suprotnog smjera. Čovjek je potpuno odgovoran za vlastite postupke. To je temelj etike. U svakom tre nutku života imamo slobodan izbor. Možemo izabrati "A" ili "B". Međutim, jednom kad izaberemo, više ne možemo odbiti posljedicu onoga što je učinjeno. Posljedica će nam se kad-tad vratiti, kako bi krug ponovno bio zatvoren. Ona se može pojaviti u ovom ili nekom sljedećem životu. Otuda dolazi i religijski koncept moralne retribucije (karman). Kršćanska je inačica: Što tko sije, to će i žeti! (Galaćanima
6:7).
11. Načelo najmanjeg napora Priroda djeluje minimalnim naporom. Život se uvijek razvija uz najmanji mogući (ili nikakav) napor. Rijeka traži najkraći put od izvora do ušća, biljka raste bez ikakvog napora - jednostavno izraste. Dakle, priroda uvijek traži najjednostavnija rješenja. To znači da bi bilo prirodno da sve što obavljamo, činimo s najmanjim naporom, tj. da ne gubimo suvišnu energiju ni vrijeme. Istog je podrijetla i filozofsko načelo Ockhamova britva koje glasi: količina pretpostavki tre ba biti što je moguće manja. Dakle, ako imamo dvije teorije koje predviđaju isto, odabrat ćemo onu jednostavniju. Primjerice, uzrok učenikova nedolaska u školu može biti prehlada ili izvan zemaljska otmica. Prema Ockhamovoj britvi, prehlada je bolje objašnjenje jer zahtijeva manje dodatnih pretpostavki, tj. manje "misaonog napora". No, otuda dolazi i Zakon ekonomično sti koji kaže da treba poslovati tako da se uz najniže troškove postigne najviši učinak. Primjerice, zrakoplovi uvijek lete po najkraćim rutama. U ovom smo poglavlju govorili o sveopćim načelima po kojima funkcionira cijeli uni
verzum. U 18. poglavlju: Paganska etika bit će riječi o načelima po kojima žive pagani.
77
9.
BOG I BOŽICA
Već smo rekli da je paganizam ponajprije slavljenje prirode. Paganizam jest "religija" pri rode. Za pagane zapravo ni nema ničega osim (ili izvan) prirode. No, što su onda Bog i Božica? U 1. poglavlju rekli smo što za pagane nije Bog. Veoma je bitno odmah na početku istaknuti bitnu razliku između: a) kršćanskog (ili općenito monoteističkog) i b) pagansko ga koncepta Boga.
a) U kršćanstvu, "Bog" je "Vrhovni stvoritelj svemira", "Onaj-koji-je-iznad-svega". On je apsolutno biće, ni iz čega je stvorio sve, realan je, postoji u objektivnoj stvarnosti htjeli mi to priznati ili ne. Sve vidi, sve zna, sve čuje ... ništa mu ne može promaknuti. On uspostavlja univerzalna načela, prirodne zakone i dužnosti kojih se ljudi moraju pridržavati. Njegov je autoritet neupitan. Ne postoji sila koja bi uopće mogla biti na jednakoj razini slave, moći, znanja ili bilo koje druge vrline. On je sveznajući i svemogući Gospodar Neba i Zemlje, izvor dobra i ljubavi; dok je zlo personificirana u liku Sotone ili đavla koji je Božji nepri jatelj, mnogo moćniji od ljudi, ali neusporedivo slabiji od Boga. Bog nudi spasenje i vječni život samo onima koji prihvate Njegove upute i nauk. Oni koji to odbiju neće zavrijedjeti spasenje i bit će zauvijek uništeni, skupa s đavlom.
b) U paganizmu ne postoji takvo biće! Da bismo razumjeli paganski koncept Boga i Božice, potrebno je razumjeti kako je evoluirala ljudska svijest o fenomenima u pojavnom svijetu. Pradavni ljudi pretpostavljali su da silama prirode upravlja viša inteligencija naprosto zato što su svjedočili tome kako se u prirodi sve zbiva po logičnom i smislenom redoslijedu. Postojale su sile koje su im bile posebno bitne za život - zrak, vatra, voda, zemlja, biljke, životinje, Sunce, Mjesec, dan, noć, nebo, grom, kiša, snijeg itd. Znali su da ljudski život ovisi o svim tim silama, pa su pokušali s njima uspostaviti kvalitetnu komunikaciju. Kruž ne procese u prirodi preslikali su na odnos s prirodnim silama - "mi vama žrtvu, vi nama blagoslove". Promatrajući sebe i druge, davni je čovjek spontano projicirao vlastiti lik na sile prirode i tako ih "oživio" dajući im oblik, ime i osobnost. Ta su bića nazvana bogovima i božicama! Dakle, oni su u paganizmu naprosto personifikacije prirodnih pojava! Davni ljudi od pam tivijeka su se služili tim modelom. Bilo im je mnogo lakše ostvariti komunikaciju s drugom osobom nego s kakvim neosobnim fenomenom. Bilo im je lakše i "prirodnije" razgovarati s bogom vatre nego s vatrom, s božicom plodnosti nego s plodnošću kao takvom. No, bogovi i božice nisu samo personifikacije prirodnih sila izvan nas. Oni su i projek cije nas samih - svih ljudskih osobina: i radosti i tuge, i nježnosti i bijesa, i mirotvornosti i ratobornosti, i snage i slabosti, i življenja i umiranja ... Te su osobine personificirane u likovima raznoraznih božanstava, što i dan-danas ima i snažan psihoterapijski učinak. Na ime, ljudi koji su svjesni svojih slabosti očito znaju koje im kvalitete i vrline nedostaju u životu. Primjerice, ako se nečega jako bojimo, znači da nam nedostaje hrabrosti. Kako Ćemo ju onda steći? Jednostavno ćemo zamisliti nekoga tko je savršeno hrabar i nadahnjivati se Njegovim ili Njenim likom. Nije li onda bog ili božica rata idealna figura kojoj ćemo se obratiti? Ako primjećujemo da imamo teškoće u učenju i svladavanju gradiva, zašto se ne bismo obratili bogu ili božici znanja, mudrosti i komunikacije da nas nadahnu? Ako želimo zatrudnjeti, prizvat ćemo božicu plodnosti, ako želimo ostvariti ljubavnu vezu, eto boga ili božice ljubavi! Spoznajući bogove i božice, zapravo spoznajemo sami sebe.
78
Sljedeći korak u apstrahiranju božanskih sila bio je - svođenje osobina svih bogova i božica "na najmanji zajednički višekratnik". U prethodnom smo poglavlju rekli da su dva temeljna načela svemira - aktivno i pasivno (dinamično i statično, yang i y"in). Tako su sve one pojave aktivnog ili dinamičnog načela svedene na lik Boga (duh, zrak, vatra, dan, svje tlost, Nebo, Sunce, muškarac ...), a sve one pojave pasivnog ili statičnog načela svedene na lik Božice (tvar, voda, zemlja, noć, tama, Zemlja, Mjesec, žena ...). Njihovom interakcijom nastaju sve pojavnosti i sve promjene. U sljedećem poglavlju vidjet ćemo koji su sve arhe tipovi personificirani u paganskom panteonu, a zasad možemo ustvrditi kako su Bog i Bo žica naprosto glavne personifikacije dvaju najvažnijih i najočitijih kozmičkih načela. Boga možemo zamisliti kao savršenog muškarca, a Božicu kao savršenu ženu. Svaki muškarac može se identificirati s Njim, a svaka žena s Njom. Da zaključimo, pagani ne vjeruju da su Bog i Božica nužno i dokazivo realni entiteti u objektivnoj stvarnosti, iako je i to moguće ... tko zna? No, svakako možemo reći da Oni jesu personificirane sile prirode koje smo mi stvorili projiciranjem vlastitih osobina. Dakle, prirodne sile stvorile su nas, a mi smo stvorili njihovu osobnost. To je veliki misterij koji ta kođer ima svoje uporište u bezvremenskom i simultanom načelu: Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore. To je posve obrnuto od linearnog judeokršćanskog modela: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Knjiga postanka 1:27). Dakle, paganski Bog i Božica ne ponašaju se kao Jahve. "Bog i Božica" jesu "svemir", "Oni koji-su-u-svemu". Nisu odvojeni od prirode. Nisu joj pretpostavljeni. Njen su sastavni dio. ne samo to. Pagani vjeruju da kad u određeni božanski lik ulijevamo svoju misaonu i emocionalnu energiju, on postaje živ. Što više to činimo, on je življi i realniji. Pojašnjavaju da stari paganski bogovi poput Zeusa, Peruna ili Odina danas nisu toliko jaki kao nekad jer im se obraća manji broj ljudi. No, vjeruju da s će oni s jačanjem neopaganizma jačati jer će ta energetska polja postajati sve življa i realnija. U kasnijim poglavljima, primijetit ćete kako u raznim obrednim tekstovima snažno idealiziraju Boga i Božicu. Obasipaju ih komplimentima i superlativima. To ne čine zato što ih se boje ili zato što su fanatici; nego zato da bi svojim emocijama osnažili njihovo energetsko polje. Što je ono jače, to će i odnos s bogovima i božicama biti korisniji. I
Prema tome, kad govore o "Bogu", pagani i kršćani naprosto ne misle na isto biće!
U paganizmu ne postoji ekvivalent monoteističkom Jednom i Jedinom Bogu. Štoviše, mogli bismo reći da je paganski koncept Boga daleko bliži agnosticizmu, pa čak i ateizmu, nego monoteističkom konceptu judaizma, kršćanstva i islama. No, možda ćete se pitati: Kakav je onda smisao štovati takve bogove? Znači li to onda da Bog i Božica zapravo ne postoje (jer
su tek personifikacije, dakle, proizvod naše mašte)?
Pagani ističu: Bog i Božica jesu stvarni zato što su stvarni nama! Za čovjeka objektivna realnost postoji samo onda kad postoji i subjektivna. Pagani ne teže dokazivanju bilo kojeg tumačenja realnosti. Svaki pagan samostalno gradi odnos s Bogom i Božicom. Još jednom ponavljamo, neki će pagani slaviti Boga, neki Božicu, neki Oboje, a neki neosobnu božansku energiju. Ovdje ćemo odmah napomenuti da se u službe nim prostorima i hramovima Svjetskoga paganskog kruga slave Rogati Bog i Božica Majka jer je to i tradicionalno najčešća praksa u neopaganizmu i vještičarstvu. U svojim domovima i privatnim prostorima paganski sljedbenici mogu slaviti ono Božanstvo koje žele. Svaka je drevna kultura imala svoj panteon, mitove i obrede. Ti mitovi imaju mnogo zajedničkih obilježja, kako u kozmologiji i kozmografiji, tako i u samom sadržaju. No, isto 79
tako postoje i razlike i modifikacije. Kada bismo htjeli prepričati sve te mitove, ova bi knjiga trebala imati nekoliko tisuća stranica više, pa ćemo se zasad zadržati na jednoj lijepoj i sli kovitoj mitskoj priči koja nam govori kako pagani, na najopćenitiji način, opisuju nastanak Svemira, Boga i Božice. U pradavna doba postajao je samo bezdan (kaos). Sve je bilo u miru i tišini. To Sve bio je ženski
duh (Načelo ravnoteže) i on je bio sam. Potom se iz Nje razvio On, muški duh (Načelo stvaranja). Oni su se združili. On i Ona su i dalje bili Jedno. Bili su dvije polovice cjeline. Zajedno su stvorili sve što vidimo oko sebe: Zemlju, Nebo, Sunce, Mjesec, planete, zvijezde i galaktike, šume, polja, liva de, cvijeće, rijeke, jezera, mora, biljke, gljive, životinje i - ljude. On i Ona izabrali su brojne predmete kako bi nas podsjećali na Sebe, a opet, kako se ne bi petljali u našu slobodnu volju. Boga tako vidimo u Suncu, nebu, zraku i vatri, a Božicu u Zemlji, Mjesecu, vodi i zemlji ...
Dalje od ovoga ne idu. Ne upuštaju se u razumska tumačenja:
Kako to Božica može biti i
Zemlja i Mjesec? Kako je Ona rodila Njega? Gdje se to zbivalo? Kada su, što i kako stvorili? Ako je Ona stvorila Njega, tko je stvorio Nju? ...
U paganizmu se na tumačenje o Bogu nikako ne može primijeniti logički empirizam. Svaki pokušaj racionalizacije dovest će kad-tad u slije pu ulicu. Zato se pagani u svom odnosu s Bogom i/ili Božicom oslanjaju ponajprije na osje ćaje, intuiciju i "rad s energijama". Ovdje usput valja uočiti da Ona stvara Njega ("lajtmotiv" paganske filozofije), čemu je inverzija biblijski patrijarhalni nauk po kojem je Eva stvorena od Adamova rebra. To je jedan od razloga popularnosti paganizma među ženama.
Narav Boga i Božice
Što se tiče čovjekova odnosa s Bogom i/ili Božicom, paganizam ima mnogo "ležerniji" pri stup od većine religija, što mnogim ljudima odgovara. Ukratko: Ako Im se obraćamo, Oni će nas čuti. Ako Ih pak ignoriramo, i Oni će nas.
Britanski esejist
T homas de Quincey
(1785.-1859.) rekao je: Paganski Bog može biti u savrše
nom miru sa svojim sljedbenikom, bez ikakve potrebe da ga privuče k Sebi. Nasuprot tomu, kršćanski Bog ne može biti na miru, a da ne privlači sljedbenike poput vrtloga. A ne može ih privući ako u tome ne nađe Svoj mir.
U paganizmu Bog i Božica ništa ne traže od ljudi. Oni postoje samo ako im se obratimo. Onog časa kad ih zanemarimo, i oni će nas, bez ikakve srdžbe, razočaranja ili osvete. To je jedini prirodan odnos koji biće može uspostaviti s božanskom energijom.
Dakle, ni Bog ni Božica nisu zahtjevni ni osvetoljubivi. Oni ništa ne "zahtijevaju". Ako čovjek živi kao ateist i odbacuje svaku primisao o Bogu, pagani smatraju da se Bog i Božica zbog toga neće ni naljutiti ni razočarati niti će biti uvrijeđeni ili povrijeđeni. Čovjek može živjeti kao ateist i ništa mu ne mora nedostajati. Pagani su tolerantni prema svakom čovje ku, bez obzira na njegov svjetonazor. Naravno, pagani se vesele tome što vode duhovan život i u njemu pronalaze smisao, ali to nipošto ne znači da je tuđi smisao manje vrijedan ili poželjan. Bog i Božica postaju relevantni u životima pagana samo onda kad ih prizovu, a kada to učine, oni postaju njihovi saveznici, prijatelji, savjetnici, vodiči i pomagači. Kad im "otkažu suradnju", oni ih neće kazniti, naprosto će i oni ignorirati njih. No, čak i kad im se obraćaju, bogovi se neće uplitati u njihovu slobodnu volju, svjesne i nesvjesne odluke. Naprotiv, služit će se mnogo suptilnijim metodama komunikacije, primjerice sinkronicite tom, raznim "znakovima" na putu života. S njima komuniciraju emocijama i osjećajima, a mogu im dati motivaciju i ideje.
80
Pagani smatraju da bi tako trebao biti ustrojen svaki oblik životne zajednice - ona traje dok traje, dok postoje ljubav, povjerenje i iskrenost. Kada to nestane, brak se pretvara u patnju i bolje ga je okončati. Stoga i sami možete provjeriti simptome svog odnosa s božan skim. Ako ste sretni, radosni i motivirani za takav odnos, znači da ste svoj duhovni život oplemenili pozitivnim energijama. No ako ste nesretni, frustrirani, zastrašeni ili se prisilja vate na molitvu, odlazak u bogomolju i sl., znači da nešto nije u redu. Paganizam se ne živi iz dužnosti ili straha, nego u ljubavi i radosti. Ipak, treba reći da se sa suptilnim energijama ne treba poigravati. Pagani upozoravaju da ako ćete se obraćati Bogu i/ili Božici samo onda kad vam trebaju, ne trebate ništa oče kivati. Oni vas neće kazniti, ali kao što i vi očekujete pošten, iskren i pravedan odnos s drugim ljudima, isto se tako trebate odnositi i prema Bogu i/ili Božici. Ako ih slavite, činite to stalno. Nemojte ih jedan dan hvaliti jer ste kupili novi auto, a drugi dan ih proklinjati jer ste doživjeli sudar. To je ružno i neodgovorno. Uostalom, sve što činite, činite sebi. Kad-tad svako djelo dođe na naplatu. To nije "božja kazna". To je Načelo akcije i reakcije. Pagani se načelno ne mole Bogu i/ili Božici nego surađuju s Njima, o čemu će kasnije biti više riječi. I još jedna važna napomena - nipošto se nemojte ni pokušati baviti vještičarstvom i ma gijom ako se mislite samo zabavljati. Te su energije veoma moćne i nikad ne znate hoćete li naići na određene entitete u astralnom prostoru. To bi bilo isto kao da djetetu date metalne žice u ruku i kažete mu da se ode igrati s utičnicom za struju. Bog i Božica neće se uplitati u vaše djelatnosti. Zaštitit će vas samo ako ste ozbiljni, odgovorni i pošteni.
Primarne božanske emanacije Mnoštvo paganskih bogova i božica svedeno je na dva osnovna lika: Boga i Božicu. U prak tičnom smislu to znači da mogu zamijeniti bilo koje partikularno božanstvo. Specifičan vid božanske osobe (Boga ili Božice) nazivamo emanacija, tj. "ono što izvire iz božanske supstancije". U neopaganskoj duhovnosti uvriježila su se četiri primarna tipa božanskih emanacija: kozmička, naturalna, nebeska i kaotična. - Kozmička emanacija predstavlja "vrhovni" božanski par koji objedinjuje sve kozmičke
(kreativne ili konstruktivne) energije. - Naturalna emanacija predstavlja par božanskih personifikacija Zemlje, prirode i plod
nosti. - Nebeska emanacija predstavlja par božanskih personifikacija Sunca i Mjeseca.
(Paganizam je vrlo fleksibilan. Što bi bilo da Zemlja ima dva satelita? Što bi onda bio "treći arhetip"? Budući da na nebu najjasnije vidimo dva najsvjetlija tijela, za nas upravo Sunce i Mjesec imaju značenja koja imaju. Na nekom drugom planetu, duhovnost može biti posve drukčija od naše, Čemu se pagani naprosto dive.) - Kaotična emanacija predstavlja "vrhovni" božanski par koji objedinjuje sve kaotične (de
struktivne) energije. Oni su antipod kozmičkoj emanaciji.
81
U neopaganizmu se za svaku od tih emanacija uvriježio specifičan naziv: Bog
Božica
kozmička emanacija
Rogati Bog
Božica Majka
naturalna emanacija
Zeleni, Otac Nebo
Gaja - Majka Zemlja - Majka Priroda
nebeska emanacija
Bog Sunca
Božica Mjeseca
kaotična emanacija
Tamni Gospod
Tamna Gospa
Dakle, kad u neopaganizmu govorimo o vrhovnom i temeljnom arhetipskom božanskom paru, uporabit ćemo imena: Rogati Bog i Božica Majka.
Sekundarne božanske emanacije Osim četiri primarne emanacije, postoji i sekundarna emanacija Božice Majke koja se na ziva Trojna Božica. Ona je personifikacija cikličnog vremena i života žene. Ima tri aspekta: mladost, zrelost i starost. Kako se ta tri vida štuju na Mjesečevim blagdanima (ezbatima): prve četvrti, Punog Mjeseca i zadnje četvrti; možemo ih nazvati i ezbatskim aspektima Troj ne Božice.
Trojna Božica
vid mladosti
Djeva
vid zrelosti
Majka
vid starosti
Starica
Njoj bi teoretski odgovarao "Trojni Bog" u vidovima Mladog Boga, Rogatog Boga i Boga Mudraca. No, Njega štuju na sabatima, tj. u kolu godine gdje se Bog javlja u osam ra zličitih životnih faza, a svakom je pridružen odgovarajući vid Božice. Pritom, na sabat Beltane (dan u sredini proljeća), Boga i Božicu štuju u kozmičkoj ema naciji - dakle, u osnovnim arhetipovima Rogatog Boga i Božice Majke; a na sabat Samhain (dan u sredini jeseni) štuju ih u kaotičnoj emanaciji. Na ostalim sabatima štuju se specifični vidovi koje možemo nazvati i sabatskim aspektima Boga i Božice.
Bog
82
Božica
Yule
Mali Bog (Bog Dijete)
(Božica Majka)
Imbolc
Bog Dječak
(Božica Majka)
Ostara
Mladi Bog
Božica Djeva
Beltane
Rogati Bog
Božica Majka
Litha
Kralj
Kraljica
Lammas
Bog Starješina
Božica Starješina
Mabon
Bog Mudrac
Božica Starica
Samhain
Tamni Gospod
Tamna Gospa
Uza sve to, postoje još dva ezbatska aspekta Božice: Najblistavija Božica jest "viša okta va" Božice Majke i štuje se na Plavi Mjesec, dok je Bijesna Gospa "viša oktava" Tamne Gospe i štuje se na Crni Mjesec. O svim tim aspektima bit će više riječi u 30. poglavlju: Sabati i 31. poglavlju: Ezbati. NAPOMENA: Ako ste zbunjeni svim ovim, nemojte se brinuti! Sve su to samo teorijski modeli koji paganima služe da bi zadovoljili svoju racionalnu prirodu. Naš razum voli sve klasificirati i kodificirati kako bi uspostavio logičke veze. No, kao što smo rekli, pagani zam se ponajprije osjeća. Do kraja knjige bit će vam sve jasno. Zapamtite, sve su emanacije (primame i sekundarne) odrazi Boga i Božice. O njima ćemo govoriti u ovom poglavlju. U sljedećem pak poglavlju govorit ćemo o partikularnim bogovima i božicama iz različitih tradicionalnih panteona. Njih nazivamo božanskim hipostazama.
Usvojena terminologija Pagani vjeruju da bez obzira na način na koji se obratimo Bogu ili Božici, naše misli, osjećaji i riječi otići će do njih. Možemo ih zvati onim imenima koja nam osobno odgovaraju. Oni se neće zbuniti ako ih zovemo imenima koja mi odaberemo i koja nas najviše povezuju s njima. Ovako oslovljavaju i pišu božanstva: božica i bog
kad mislimo na bilo kojeg boga ili božicu, u najširem smislu
Božica i Bog
kad mislimo na božanski par, neovisno o emanaciji
Božica Majka i Rogati Bog
kad mislimo na kozmičku emanaciju, dva temeljna arhetipa
Gospa i Gospod
kad o Njima govorimo kao Njihovi štovatelji i obožavatelji
Naša Gospa i Naš Gospod
kad naglašavamo duboku povezanost naše zajednice s Njima
Moja Gospa i Moj Gospod
kad naglašavamo najintimniji odnos s Njima
E timološko podrijetlo imenice Bog Imenica bog razvila se iz indoeuropskoga korijena *bhag- "dijeliti". U sanskrtu se reflektirao kao istoznačni glagol bhaj1 iz kojeg dolazi i imenica bhaga "bog". U Vedama se spominje bog Bhaga kao jedan od asura (tamni i tajanstveni bogovi (u puranskom tumačenju - de moni) koji skrovito upravljaju ljudskim životima); a njegovo ime znači Udjel. On se brine o pravednoj raspodjeli plijena ili naslijeđa, udjelitelj je i darovatelj blaga, utjelovljenje sreće i imovine. Njemu se obraćalo radi sreće i blaga, koja idu od bogova ljudima, s Neba na Zemlju. Imenica bhaga ponajprije znači "ono što je udijeljeno"; a potom i "ono što je najbolje od onoga što je udijeljeno". Naime, mnoge sanskrtske riječi koje imaju neko neutralno znače nje, dobivaju i značenje onoga što je najbolje od tog neutralnog pojma. (Tako npr. imenica rupa neutralno znači "oblik", ali i "najbolje od oblika", a to je "ljepota".) Iz istog korijena dolazi i staroslavenska imenica bogIJ, i hrvatska bog, koja također ponaj prije znači "udio". To je razvidna iz dva primjera: za onoga koji ima sreću, dobrobit i sl.
(tj.
za onoga kojemu je "dobro udijeljeno'') kaže se da je bogat, a za onoga koji to nema izveden je pridjev ubog (s negacijskim u-), a srodno je i značenje imenica bogalj i bogac.
83
U kasnijoj sanskrtskoj književnosti imenica bhaga sve više počinje značiti "sreća, radost, prosperitet, bogatstvo, slava, procvat, ljepota ..." (dakle, "ono što je najbolje od udijelje noga"). Budući da se sekundarnim sufiksom -vat tvore pridjevi u značenju posjedovanja osobine, sanskrtska riječ bhagavat doslovno znači "onaj koji je kao sreća, radost, prosperitet, bogatstvo" itd. Kada se taj pridjev poimeniči (supstantivira) dobije se značenje "bog". Prema tome, hrvatska riječ bog i sanskrtska riječ bhagavat dvostruko su povezane. Ponaj prije je bog isto što i bhaga udjel, a potom je bhagavat "onaj koji posjeduje najbolje od udjela - sreću, bogatstvo". Uz tu riječ, u sanskrtu se "bog" može reći i deva, zsvara, zsa, pati i sl. -
Grčka imenica 8E6c; "bog" vjerojatno potječe od glagola 8fw "trčati" ili pak 8Ewpfw "promatrati, gledati". Latinska pak imenica deus "bog" potječe iz indoeuropskog oblika *dyeus "bog" kojemu je srodan i sanskrtski korijen div4 "igrati se, kockati" od čega dolazi imenica deva koja je u vedskom panteonu označavala skupinu svijetlih nebesnika ili bogo va, a kasnije se može primijeniti i na bilo kojeg boga pojedinačno. Iz toga vidimo da je ved ski koncept bogova veoma vedar. Bog je, naime, "onaj koji se igra, zabavlja". Sanskrtskom obliku deva i latinskom deus, srodne su i litavska imenica dievas, staroirska dia te grčka ZEvc; "Zeus" koja je ime vrhovnog božanstva u grčkom panteonu. Zanimljivo je da se u ved skim samhitama spominje Dyauh pitr "Otac Neba", što ima sličnosti s grčkim imenom ZEvc; 1wT1]p "Otac Zeus" ili latinskim Iuppiter "Jupiter" (u umbrijskom dijalektu: Iuve patre). Engleska imenica god "bog" potječe iz pragermanskog oblika *guoan, što bi mogao biti indoeuropski particip gotovi *ghu-t6-m "onaj kojemu je prinijeta žrtva ljevanica, onaj koji je slavljen, zazvan" od korijena *g"ew- "uliti".
Rogati Bog na Gundestrupskom kotlu
Venera iz Willendorfa
84
BOŽICA Božica ili Boginja (grčki: BEli, latinski: Dea, staronordijski: Gyđja, staroirski: Bandia, staro slavenski: Bog-t>yni, sanskrt: Devi, engleski: Goddess) ili Gospa jest personifikacija sveuku pne kozmičke energije receptivnog ili pasivnog obrasca (energije yln). Božica predstavlja stvarnu žensku energiju, ona jest Božica, a ne "Jahve u suknji", kako kaže spisateljica Charlene Spretnak (1946.). Ona je esencija svega ženskog i majčinskog. Ona je duh koji nas voli, njeguje i hrani. Ona je ljubav, samilost, plemenitost, iscjeljenje, zdravlje i plodovi prirode. Ona je Majka Zemlja, djevojčica, ljubavnica, gospa, kraljica i mudra stari
ca. Ona razumije ženu, njene mjesečne cikluse i bol poroda. Ona je intuicija i zna sve tajne. Ona je Kraljica magije jer upravlja prijelazom (tranzicijom) i preobrazbom (transformaci jom). Ona je voda i zemlja. Ona je Mjesec. Ona potiče osobni rast i veze s drugim ljudima. Božica je svugdje oko nas i u nama samima. Ona je imanentna. Njoj ćemo pokazati ljubav tako što ćemo voljeti, čuvati i baštiniti naš planet Majku Zemlju. No, Božičina (kao i Božja) narav nikad nije jednoobrazna. I ona se manifestira u polaritetima. Gdje god se pojavi, javljaju se obje primordijalne energije (i kozmosa i kaosa). Ona je i svjetlost i tama, i ljubav i smrt. Ona donosi i utjehu i bol. Ona je i blaga i divlja. Iz utrobe Svoje, Božica rađa Boga, a kad On umre (na sabat Mabon), ponovno Ga prima u Sebe. Tek dolaskom judeokršćanskog patrijarhata i razvojem muške moći, uništen je kult Bo žice, a za "Jednog i Jedinog Boga" imenovan je muški bog Jahve. To se počelo događati oko
1500. pr. Kr. Paganski koncept dvojstva duha i tvari u personifikacijama Boga i Božice pot puno je pervertiran u tim religijama. Muškarcu je pripalo sve što se tiče čistoće i duhovno sti, a ženama sve materijalno i destruktivno. Ipak, kult Božice u nekim se religijama održao do danas, poput hinduizma, ali neizravno i u katolicizmu gdje postoji veoma izražen kult Blažene Djevice Marije. Pradavna Božičina svetišta nasilno su pretvorena u marijanska. No,
danas se kult Božice ponovno vraća. Nikad ne možemo dovoljno naglasiti koliko je to bitno za duhovnu emancipaciju suvremene žene. Opisat ćemo najvažnije emanacije Božice.
Božica Majka Božica Majka (grčki: MEya'117 M17-rfpa, latinski: Dea Mater, engleski: Mother Goddess) jest vrhovna Božica koja objedinjuje sve kreativne energije receptivnog ili pasivnog ("žen skog") obrasca (energije yln). U paganizmu, ona je temeljni arhetip Božice. Zamišljamo ju kao savršenu Ženu - najljepšu, najmoćniju i najslavniju, s izraženim ženskim tjelesnim obli nama. Ona je plodna Majka koja donosi život. Sveukupna materija, sve što vidimo, čujemo, njušimo, dotičemo i kušamo - Njeno je tijelo.
Razvoj kulta Božice Majke Još u paleolitskim kulturama nedvojbeno je postajao snažan kult Božice. Ne postoje ned vosmisleni dokazi da su te kulture bile matrijarhalne, ali su u manjoj ili većoj mjeri mogle biti matrifokalne. Štoviše, neki antropolozi pretpostavljaju kako je prvotno božanstvo bila upravo Božica Majka koja je samooplodnjom stvorila sav svemir. Samo kult takvog plod nog božanstva mogao je imati smisla lovcima i zemljoradnicima. Bogovi su imali smisla samo ako su bili upareni s božicama. Sveti brak Boga Neba i Božice Zemlje, jedna je od najvažnijih mitskih tema najranijih civilizacija. 85
Teoriju o pradavnom kultu Božice Majke ponajprije temeljimo na arheološkoj građi. Di ljem Europe i Azije - od Pireneja do Sibira - pronađene su veoma slične figure koje potječu iz kamenog doba (kasnog paleolitika), a prikazuju žensko tijelo s izraženim grudima, trbu hom, stražnjicom i bokovima, što nedvojbeno ukazuje na kult Majke. Štoviše, zapanjujuća sličnost između svih tih figurica govori nam da je bila riječ o jedinstvenom i proširenom kultu. Te figurice nazivaju se zajedničkim imenom Venerine figurice (Venus figurines). Nabro jit ćemo samo neke. - Najstarija je Venera iz Hohlefelsa (Venus vam Hohlefels) koja je otkrivena 2008. kraj njemačko ga gradića Schelklingena u podnožju Švapskih Alpa. Stara je oko 35.000 godina. Izrađena je od bjelokosti mamuta, visoka oko 6 cm i teška 33 grama.
- Venera iz Galgenberga (Venus vam Galgenberg) otkrivena je 1988. kraj mjesta Stratzinga u sjevernoj Austriji. Stara je oko 30.000 godina. Izrađena je od zelenog kamena, visoka oko 7 cm i teška 10 grama.
- Venera iz mjesta Dolni Vestonice (Vestonicka Venuše) otkrivena je 1925. u južnoj Češkoj. Stara je oko 29.000 godina. Izrađena je od gline i visoka oko 11 cm. - V jerojatno je najpoznatija Venera iz Willendorfa (Venus van Willendorj) koja je otkrivena 1908. kraj sela Willendorfa u južnoj Austriji. Stara je oko 25.000 godina. Izrađena je od vapnenca i visoka oko 11 cm. - Kraj Bajkalskog jezera u Sibiru (Rusija) pronađeno je tridesetak sličnih figurica visokih od 4 do 14 cm. Stare su oko 23.000 godina. Izrađene su od bjelokosti. Nazivaju se skupnim imenom Venere iz Mal'te (Ma.AbmUHCKUe eeHepbz).
- Venera iz Lauseela (Vćnus de Laussel) je 50 cm visoki reljef Božice na vapnenačkoj stijeni pro nađen u departmanu Dordogne u južnoj Francuskoj. Predstavljena je velikim grudima i stidnicom, a u lijevoj ruci drži rog koji na sebi ima 13 urezotina, što može predstavljati 13 menstrualnih ciklusa u jednoj godini. Stara je oko 25.000 godina. I u neolitiku nailazimo na slične objekte. Na arheološkom lokalitetu neolitskog nase lja C::atalhoyiik u južnoj Turskoj pronađena je veoma slična glinena figurica Božice Majke, stara oko 6.000 godina, pod nazivom Božica koja sjedi (Oturmu9 Tanru;a). Prije više od 4.000 godina u Egiptu je već postajao kult Božice Mut. Žena-ptica (Bird-lady) je figurica stara oko 3.500 godina. Pronađena je u Egiptu, na arheološkom lokalitetu Naqada. Prikazuje ženu s izraženim grudima i uzdignutim rukama. U to vrijeme kultovi Božice već su bili prisutni u svim svjetskim kulturama. U Indskoj dolinskoj civilizaciji u brončano doba pronađene su slične figure za koje se vjeruje da su se u mnogo kasnijem hinduizmu razvile u Božicu Šakti,
Devi ili Mahadevl. Inke i Azteci štovali su božicu imenom Pachamama čije ime doslovno zna či "Majka svijeta". Druga je poznata aztečka božica Taci koju su još zvali Teteo Innan "Majka bogova". Sumerani su pak u toj ulozi štovali božicu Ninsun, majku junaka Gilgameša. Grci su štovali po jednu vrhovnu božicu u sve tri skupine bogova. Među Primordijali ma to je bila Geja, Majka Zemlja, Ona koja je dala život svemu na Zemlji. Među T itanima glavna je bila Kronova žena i Zeusova majka Reja, a među Olimpljanima Zeusova žena Hera. No, još je starija frigijska božica Kibela koju su Grci preuzeli u 6. st. pr. Kr. Rimljani su ju zvali Magna Mater "Velika Majka". Kelti su štovali božicu Danu, a mitska skupina bogova od koje su nastali Irci nazivala se Narod božice Danu (Tuatha Dć Danann). Slaveni su slavili Vlažnu Majku Zemlju (ruski: Mamb Cbtpa 3eM.iVl) koja je gotovo sigurno jedno od njihovih najstarijih božanstava; baš kao što su Germani još u 1. st. pr. Kr. štovali božicu rekonstruirana imena *Nerpuz. 86
U srednjem vijeku, europske su vještice u tajnosti održavale kultove raznih božica, po sebice Dijane i Aradije. Nakon pojave Wicce, svi su ti kultovi ponovno oživljeni, a Božicu Majku često se naziva: Ona koja tisuće imena ima (She of a Thousand Names).
Simbolika Božice Majke Božicu Majku zamišljamo kao zrelu ženu na vrhuncu životne moći. Personifikacija je svih ženskih vrlina - bezuvjetne ljubavi, znanja, emotivnosti, senzibilnosti, suosjećajnosti, in tuitivnosti, mudrosti, snage, hrabrosti, zrelosti, stabilnosti, upornosti, odgovornosti, ra dišnosti, ljepote, seksualnosti, plodnosti, bujnosti, majčinstva, skrbništva, njege, nježnosti, tolerancije, srdačnosti, razumijevanja, sposobnosti obnavljanja i preobrazbe itd. Ona je brižna majka koja rađa i hrani djecu. Daruje život, sigurnost, plodnost i obilje. Vrijedna je i radišna. Uvijek donosi plodove. Zaštitnica je, njegovateljica i skrbnica. Kao i svaka druga majka, ona bezuvjetno voli svoju djecu. Uvijek će im posvećivati Svoje vrije me i uložiti dodatni napor kako bi ih odgojila, obrazovala, poučila, obradovala, usrećila i udobrovoljila. Ona je veoma požrtvovna. Nikad neće oklijevati da pomogne Svojoj djeci, pogotovo u nevolji. Ona sluša, ohrabruje, poučava i savjetuje. Veoma je obzirna i pazi da nitko ne bude povrijeđen. Kada tako procijeni, bit će stroga. Od Svoje djece tražit će disciplinu i odgovornost. Čvrstom rukom uspostavit će red. Svakome će ostaviti pravo na izbor, pa i na pogrešku, ali nikad neće tolerirati nepravdu. Ona nije naivna ni glupa da biste ju mogli "dobiti na sentimentu". Ona se ne da iskorištavati. Stoga će pagani prije očekivati strogi prijekor i sve to imati na umu prilikom uspostave odnosa s njom. No, ona ima i svoju žestoku narav. Prema Svojoj djeci zaštitnički je raspoložena, poput medvjedice koja pod svaku cijenu štiti mladunčad, ali i lovi za njih. U trenutku se može preobraziti u moćnu ratnicu i zaštiti vas ako ste u nevolji. U kolu godine, Božica Majka u svoj svojoj punini slavi se na sabate Beltane i Lithu, a posredno i na Yule i Imbolc kad je u ulozi Božje Majke. U Mjesečevu ciklusu slavi se na svaki Puni Mjesec.
Majka Zemlja Majka Zemlja zapravo je isto što i Božica Majka, samo što je konkretno personifikacija na šeg planeta Zemlje i svih prirodnih procesa koji se na njemu odvijaju. Stoga ju se nerijetko zove i
Majka Priroda.
U grčkoj mitologiji
Gaja (grčki: fi), engleski:
Gaia) vječni je temelj koji sve podržava, pa
tako i sam Olimp. Ona je oplodila samu sebe i tako stvorila Urana, boga Neba. U tome već vidimo opći paganski koncept Bogorodice! Potom su njih dvoje nastavili stvarati veliko potomstvo. Rimljani su Ju nazivali Terra, što također znači Zemlja. Druga je važna božica plodnosti Demetra, u Rimljana - Cerera. Kad je Had oteo njenu kćer Perzefonu, ona je bila toliko izvan sebe da je zemlja prestala rađati plodove. O tome će više riječi biti u 29. poglavlju: Kolo godine. Ona je ponajprije Božica plodnosti, plodne zemlje, sjetve, rasta bilja, žetve i berbe. Gos podarica je bilja, životinja, gljiva, kristala i vilinskog svijeta. Vidimo ju u vrtovima, poljima, travnjacima, šumama, rijekama, jezerima i morima. Zamišljamo da je cijeli planet njeno tijelo. Stijene su joj kosti, korita rijeka su krvne žile, a plodna polja njena su utroba. Ona je i božica kuće, doma, kućnog ognjišta, obitelji i naroda. Po tome se razlikuje od nebeskih bo87
gova koji tumaraju po širokim prostranstvima. Pagani vjeruju da će Majci Zemlji ili Majci Prirodi na najbolji način odati poštovanje ako štite prirodu i okoliš.
Božica Mjeseca Božica Mjeseca jest personifikacija Mjeseca u liku Božice. Ona se također ne razlikuje od Božice Majke. No, dok se u Majci Zemlji očituje njen zemaljski, tvarni, plodonosni i "opi pljivi" vid, Božica Mjeseca manifestacija je njene nebeske ili "zračne" komponente koje korespondiraju misterijima i magiji. U starih Grka, Selena je božica Mjeseca, kći Titana Hi periona i Titanide Teje. Rimljani su ju zvali Luna. U evolucijskom smislu, Mjesec (grčki: LEArjv17, latinski: Luna, staronordijski: Mani, sta roirski: Gelach, staroslavenski: Mi?st?Cb, sanskrt: Candra, engleski: Moon) odigrao je važnu ulogu u nastanku života. Usto, prvim ljudima, lovcima i ratnicima, bio je najjači noćni izvor svjetlosti. Stoga ne čudi kako je od pamtivijeka bio obožavan, baš kao i Sunce. Oko Zemlje se okrene za mjesec dana (sideralni mjesec traje 27 dana, 7 sati, 43 minute i 11,5 sekundi). Kako i menstrualni ciklus traje oko 28 dana, sasvim je jasno zašto se Mjesec poistovjećuje sa ženom i Božicom. Sama riječ menstruacija dolazi od latinske imenice mensis "mjesec dana" što potječe od indoeuropskog oblika *meh/JS "Mjesec". U vještičarstvu se menstrualna krv često naziva Mjesečeva krv. U tradiciji se idealnim smatralo podudaranje ovulacije s Punim
Mjesecom, odnosno menstruacije s Tamnim Mjesecom. Kako je Mjesec logički izjednačen s Božicom, ubrzo je i on sam postao simbol plodnosti. Takozvani "primitivni" ljudi vjerovali su da za rast biljaka nije važna samo Sunčeva svje tlost, nego i Mjesečeva. Danas je to znanstvena činjenica. Tako su nekad žene, ako bi htjele zatrudnjeti, znale spavati pod Punim Mjesecom. Mjesec vlada tamom, noći, otajstvima pri rode, vodom, magijom, divinacijom, intuicijom, emocijama, raspoloženjima, ali i duhov nim uvidima i prosvjetljenjem. U astrologiji je Mjesec vladar Raka koji također predstavlja arhetip žene. Moć manipuliranja magijskim energijama raste i opada s Mjesečevim mijena ma, o Čemu će kasnije biti mnogo više riječi. Vjerovalo se da upravlja tjelesnim tekućinama, pa se smatralo da mjesečina (kao i Sunčeve zrake) imaju iscjeljujuća svojstva. Mjesec je ujedno i simbol besmrtnosti jer nakon svakog ciklusa kreće novi. Aristotel je smatrao da Mjesec loše utječe na mentalno zdravlje i san, jer daje previše svjetla u vrijeme kad bi ljudi trebali spavati u mraku. Ta se ideja protezala kroz čitavu po vijest, a s dolaskom kršćanstva Mjesec se počeo demonizirati jer je bio povezan s kultom Božice Majke. Tako su u okviru kršćanskog folklora nastala praznovjerja o ljudima koji se na Puni Mjesec pretvaraju u vukodlake, o vampirima koji traže žrtve ili vješticama koje lete na metli i traže muškarce koje će silovati. Engleski pridjev moonstruck znači "lud, ćaknut", a doslovno "pogođen Mjesecom". Također, pojmovi lunacy "ludost, ludilo" i lunatic (od latinskog lunaticus) "lud, poremećen" dolazi od latinskog naziva za Mjesec.
Trojna Božica Trojna Božica je sekundarna emanacija Božice Majke i personifikacija triju životnih faza žene (mladosti, zrelosti i starosti), što simbolički korespondira trima Mjesečevim fazama (rastući Mjesec, Puni Mjesec i padajući Mjesec). Tri Božice su: Djeva koja se slavi na prvu četvrt, Majka koja se slavi na Puni Mjesec i Starica koja se slavi na zadnju četvrt. Simbolizira ju Trojni Mjesec (v. 32. poglavlje: Paganski simboli). 88
Kružeći oko Zemlje, Mjesec prolazi kroz četiri faze. Kad se na svojoj putanji približi
Suncu, više ga ne vidimo, pa ga tada zovemo mladi Mjesec ili mlađak. Međutim, u paganiz
mu se umjesto "mladi Mjesec" rabi pojam: Tamni Mjesec. U sljedećih nekoliko dana vidimo
ga kao tanki srp na nebu (u obliku slova "D"), odmah nakon zalaska na zapadu. Sedmog
je dana prva četvrt kad vidimo osvijetljenu desnu polovicu. Četrnaestog je dana Puni Mjesec ili uštap. Potom se osvijetljena strana ponovno smanjuje, pa dvadeset prvog dana počinje
zadnja četvrt, nakon čega ga opet vidimo kao tanki srp (ovaj put u obliku slova "C") pred
zoru na istoku. Taj se ciklus neprestano ponavlja. Jedan mjesec simbolički je prikaz Boži
čina života. Odmah nakon Tamnog Mjeseca Božica je rođena, potom odrasta dok i Mjesec
raste, za uštapa je u naponu snage, a potom stari i opada. Mlađak je smrt stare Božice i ro
đenje nove. Svaka od tih faza donosi nam drukčije vidove Božice. Pagani uvijek prate ritam prirode, pa i Božicu obično doživljavaju ovisno o Mjesečevim mijenama.
Razvoj kulta Trojnc Božice U antičkoj mitologiji postoji više skupina triju ženskih božanstava, npr. tri Srde ili Erinije (u
Rimljana Furije), tri Harite (u Rimljana Gracije), tri Hore ili pak tri Moire (u Rimljana Parke) kojima odgovaraju i tri Norne u Germana, tri Suđenice u Slavena ili tri Gur:ie u Indijaca.
Grčki putopisac i zemljopisac Pauzanija (navaavim;;) još u 2. stoljeću opisao je kako
i Zeusova žena Hera, dakle vrhovna Božica Majka među Olimpljanima, ima tri aspekta:
Djeva (naic;), Odrasla žena (TEltEicx) i Udovica (Xr)p17). U tradicionalnom vještičarstvu i grčka
Božica Mjeseca, Selena, dovodi se u vezu s još dvije božice, pa je stvoren model po kojem
Artemida predstavlja božicu lova kao mladu djevicu, Selena predstavlja majku (jer je sa Zeusom imala brojnu djecu), a Hekata je predstavljena kao stara kraljica magije, noći i tajni. Zanimljivo, rimski pjesnik i satiričar Kvint Horacije Flak (Quintus Horatius Flaccus) (65.-8. pr. Kr.) u svojim Pjesmama (Carmina) naziva Dijanu (rimsko ime Artemide)
-
Božicom koja ima
tri obilka (Diva triformis). Da nije samo riječ o neopaganskom konceptu govori i zanimljiv podatak da u staro
irskom pojmovniku O'Mulconry's Glossary iz 8. stoljeća piše kako je Macha "jedna od tri
Morrigan" (ni5 asl an tres morrlgan). Naime, Morrigan je kraljica demona i često se prikazuje s tri lica, baš poput Hekate. Njeni su aspekti: Ana (Djeva), Badb (Majka) i Macha (Starica).
Nadalje, Gali su obožavali Tri Majke (Matres, Matrones), što je vidljivo iz čitavog niza arhe
oloških nalaza, npr. glinene skulpture triju božica pronađene na području nekadašnjega
galskoga grada Bibrakta (današnja južna Francuska). U keltsko-germanskom sinkretizmu
nazvane su Austriahenae "Tri slušačice". Do danas je otkriveno oko
150 skulptura i reljefa
koji ih prikazuju. I u hinduizmu postoji Trojna Božica (Tridevl) koju sačinjavaju Sarasvat"i (žena boga Brahme), Lak?mf (žena boga Vi(>l).Ua) i Parvatf (žena boga Sive). U predislam
skom arapskom paganizmu, postojao je kult triju Božica (koje se spominju i u Kur'anu):
Alliit, Al- cuzza i Maniit.
Neopaganski koncept Trojne Božice nastao je na temelju pisanja Roberta Gravesa koji
je uvelike utjecao na Geralda Gardnera i razvoj Wicce. On kaže: Mladi Mjesec je Bijela Božica
rađanja i rasta, Puni Mjesec je Crvena Božica ljubavi i rata, a Stari Mjesec je Crna Božica smrti i divinacije (Bijela Božica, 1948.). Zato se na vikanskim oltarima u slavu Trojne Božice često
pale bijela, crvena i crna svijeća. Jačanju suvremenoga kulta Trojne Božice svojim pisanjem
svakako su pridonijeli James Frazer, Margaret Murray i Marija Gimbutas. Kršćanstvo nije
ostalo imuno ni na koncept Trojne Božice, pa se u njihovoj ikonografiji često prikazuju Tri
89
Marije, na temelju biblijskog citata: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena
(Ivan 19:25).
Simbolika Trojne Božice Neovisno o tome radi li se o ženi ili muškarcu, povezivanje s Trojnom Božicom produbljuje uvide o vječnom krugu rađanja i umiranja, važnom paganskom otajstvu. Štujući Trojnu Božicu pagani zapravo poštuju i slave ženu i u mladosti i u zrelosti i u starosti. Zasebno ćemo opisati simboliku sva tri aspekta. Važno je napomenuti da svaki od njih može očitovati dvojnu prirodu. Već smo opisali kako Majka može biti dobrohotna, ali i stroga.
Djeva Djeva je prvi vid Trojne Božice i božanska personifikacija ženske mladosti. Pagani ju zami šljaju kao mladu i lijepu djevojku. Personifikacija je mladosti, ljepote, nevinosti, neiskva renosti, iskrenosti, otvorenosti uma, radoznalosti, talentiranosti, kreativnosti, mašte, ideja, entuzijazma, volje, avantura, izazova, genijalnosti, jutra, rastućeg Mjeseca, proljeća, sjetve, cvijeća i pupoljaka, seksa, ljubavnih čarolija i svih početaka. Slavi se na ezbatu prve četvrti i na sabatu Ostari u liku istoimene božice. S jedne strane, ona je ljupka i blaga djevojka. Njoj je sve novo i voli istraživati. Zaigrana je i maštovita. Bijela boja povezuje se s djetinjom čistoćom i nevinošću. No, i Djeva pokazu je onu drugu, jednakovrijednu, stranu svoje naravi. Ona je zavodljiva, putena i strastvena nimfa koja može potpuno opčiniti svojom krasotom i raspametiti svakoga tko ju ugleda. U tom smislu, posebno se ističe židovska priča o Lilit (hebrejski: Lilit, engleski: Lilith). Po vjesničari priču datiraju u 8. stoljeće, iako se smatra da joj je autor ]ešua ben Sira (Yešwa' ven Sira') koji je živio u Aleksandriji u 2. st. pr. Kr., a bio je i autor Knjige Sirahove (koja je dio Staroga zavjeta). Lilit je bila prva Adamova žena koja mu je bila posve ravnopravna jer su oboje bili stvoreni na isti način od istog praha zemaljskog. Adam je bjesnio na nju i osjećao se ugroženim, pogotovo kad bi ona za vrijeme seksa bila na njemu. Kad su joj dodijale svađe, napustila je eden. Adam se požalio Jahvi koji je poslao tri anđela po nju. No, Lilit se nije htjela vratiti. Bog ju je zato prokleo i stvorio Evu od Adamova rebra, ovaj put ženu pod ložnu muškarcu. Lilit je posebno slavljena među neopaganima jer predstavlja ženske moći, nesputanu i slobodnu žensku energiju. No, Lilit je u patrijarhalnoj kulturi postao demon koji mrzi ljude, siluje muškarce i ubija djecu. Živeći po dijametralno suprotnim načelima od kršćana, pagani slave žensku tjelesnost i seksualnost na razini svetosti! Dakle, Djeva (grčki: K6p17, latinski: Puella, engleski: Maiden) nije isto što i Djevica (grčki: llapĐtva, latinski: Virgo, engleski: Virgin). Božica Djeva jest isprva bila djevica. Pa valjda ne očekujemo da je bila žrtva pedofilije. No, kad je spolno sazrela, ona je radoznalo istraživala, naišla na Mladog Boga i s njim okusila strast. Zapravo, pagani Djevu ponajprije doživlja vaju kao seksualno i tjelesno biće. Primjerice, u britanskoj i irskoj arhitekturi (čak i na cr kvama) mogu se susresti reljefi Božice koja sjedi raširenih nogu i rukama se drži za veliku stidnicu. Ta se figura na irskom naziva Sile na gcioch (engleski: Sheela na gigs), što vjerojatno znači "vještica s grudima". Ostatak je pradavnoga kulta Božice Majke i plodnosti, no jasno pokazuje i slobodnu žensku seksualnost. Pronađeno ih je stotinjak u Irskoj i četrdesetak u Britaniji. 90
S druge strane, lik Djevice Marije u katolicizmu se razvio uslijed praznine koja je nastala grubim uništenjem kulta univerzalne Božice Majke koju su štovali svi europski narodi. Iako je paganizam bio gotovo posve istrijebljen već do 15. stoljeća, velika većina starih obi čaja sačuvala se u narodu, samo s kršćanskim predznakom. U tom smislu možemo reći da su katolici uzdigli kult Marije kao alternativu Heri, Freyji, Dani, Junoni, Brigit, Mokoši ... Tako je Božica postala Bogorodica (grčki: 8wT6Kor;, latinski: Mater Dei, engleski: Mother oj
God), što je očita kopija. Dok u paganizmu Božica Majka rađa Malog Boga na Yule, 21. pro sinca; u katolicizmu Bogorodica Marija rađa Isusa na Božić, 25. prosinca. Međutim, postoji krucijalna razlika. Dok je paganska Božica simbol ukupnosti svih žen skih energija i potpuno slobodne i nesputane seksualnosti, lik Marije predstavlja patrijar halni model seksualne kastracije žene, tj. svođenja žene na puki objekt muške dominacije. Marija je "djevica" koja je "bezgrešno" začela Isusa. Ona je "čedna", skrušena, plaha, tiha, potpuno aseksualna, submisivna, uplakana, poslušna i požrtvovna. Uvijek se prikazuje s pokrivenom glavom, a njeni jedini tjelesni sokovi su krv, suze i mlijeko. U kršćanskoj kulturi ona je model "idealne" žene - supruge i majke čiji je smisao života sveden na dom, ponajprije kuhinju, te na rađanje i skrb o djeci.
Majka Majka je drugi vid Trojne Božice i božanska personifikacija ženske zrelosti. U potpunosti
odgovara arhetipu Božice Majke. U ovom specifičnom vidu (Majka u užem smislu), perso nifikacija je podneva i dana, Punog Mjeseca, ljeta, perioda rasta bilja (između sjetve i žetve) i sredine svih zbivanja. Inače, Najblistavija Božica njena je "viša oktava". Slavi je se na ezbatu Plavog Mjeseca. Ona je najmilostiviji, najradosniji i najdarežljiviji lik Božice koji se, doduše, javlja veoma rijetko. O njoj će biti više riječi u 31. poglavlju: Ezbati.
Starica Starica ili Baba je treći vid Trojne Božice i božanska personifikacija ženske starosti. Za
mišljena je kao draga i lijepa baka. Personifikacija je starosti i menopauze, znanja, mudro sti, životnog iskustva, učenja, obrazovanja, smirenosti, promišljenosti, discipline, tradicije, obiteljskog života, opreza, pozornosti, svjesnosti, osviještenosti, logike, strategije i taktike, utemeljenosti, suosjećanja, poštovanja, strpljenja, kontemplacije, magije i divinacije, ostva renja životnih želja i svega započetog, relaksacije, večeri, padajućeg Mjeseca, jeseni, žetve, lišća koje opada i svih završetaka. Slavi se na ezbatu zadnje četvrti i sabatu Mabonu. Od tog vida Božice potječe i lik vještice koju slavenski narodi zovu Baba ]aga (ruski: Ea6a-5Iza) ili Baba Roga. S jedne strane, ona je dobronamjerna i duhovita baka kojoj se obraćamo za savjet. Ona je mudra, iskusna i puna znanja. Najveća je od svih učiteljica i zna sve tajne. Koliko je god s vremenom opala njena moć plodnosti, toliko joj se povećala mudrost i životno iskustvo. Na neki način, ona je sama Trojna Božica jer jedina od njih poznaje sve tri životne faze. U starim paganskim kulturama, narod se uvijek obraćao starijoj ženi, seoskoj ili plemenskoj učiteljici. Uvijek su starice porađale žene jer su i same iskusile porod i spoznale misterij majčinstva. Starica zna da joj je ostalo manje života nego što ga je već proživjela. No, ona ne osjeća strah od smrti kao nečeg nepoznatog. S vremenom je toliko razvila intuiciju da se 91
može pouzdati samo na nju, znajući i osjećajući svim svojim bićem da je strah od smrti pot puna iluzija. Kao i svaka druga starica, sad joj je potrebna pomoć drugih. Pagani iskazuju ljubav i obzir prema Staroj Gospi tako što čuvaju prirodu i okoliš. Tada je ona najsretnija. Starica također pokazuje svoju drugu stranu. Ona je vještica i Kraljica magije, divinacije i svih skrivenih znanja. Nju nikad ne možemo prevariti. No, itekako ju možemo naljutiti poigravajući se magijom. Dok će Majka vođena prirodnim nagonom žustro braniti svoju djecu, u maniru prave ratnice Amazonke, Starica će to učiniti mnogo suptilnije i daleko ubojitije. Ona zna da nema tjelesne snage da nekoga zdrobi toljagom. No, u životu je svašta naučila. Ako treba, postavit će zamku, otrovati, dovesti suparnika u slijepu ulicu, insceni rati događaj tako da se nepravda razotkrije pred mnoštvom. Ona je Gospodarica strategije i taktike. Povući će se, prikazati žrtvom, a onda udariti kad se najmanje nadate. Ako je Bo žica Majka osjetljiva na nepravdu, onda je Božica Starica zakleti neprijatelj nepravde. Zato Nju zovemo kad god se želimo suočiti sa svojim "unutarnjim demonima". Ona će nam dati savjete i mudrost kako da se dovedemo u ravnotežu. U engleskom imenica Crone (od grčkog xp6voc; "vrijeme") ima pejorativan prizvuk, baš kao i hrvatska Baba. Prva asocijacija je ružna i zločesta stara babetina, nešto kao hag "ružna stara vještica". Takav stav posljedica je kršćanskog utjecaja koji je demonizirao sve pagan ske svetinje, bogove, božice i običaje (osim onih koje su asimilirali). Zašto onda pagani rado prihvaćaju te imenice? Zamislimo duhovitu baku koja kaže: Da, da, ja sam ružna i grozna stara baba, pritom nas dobro nasmijavši. Dakako, riječ je o obrnutom diskursu kojim sasvim
opušteno rastačemo bilo kakve negativne konotacije.
Tamna Gospa Tamna Gospa ili Tamna Božica jest Božica koja objedinjuje sve kaotične i destruktivne
energije. Ona je antipod Božice Majke. Svatko ju zamišlja na svoj način. To je njen tajnoviti i tajanstveni aspekt koji bi svatko trebao samostalno spoznati. Obično ju zamišljamo kao mračnu i opasnu sablast. Neki ju pak zamišljaju kao Božicu strašnog izgleda, s krvavim mačevima, sjekirama i sl. Ona je personifikacija kaosa, smrti, uništenja, destrukcije, za grobnog života, straha, jeze, nelagode, tame, proteka vremena, tajni, skrivenih i okultnih znanja, rata, gnjeva, kauzalnosti, ispunjenja pravde pod svaku cijenu, noći, Tamnog Mjeseca, zime, perioda mirovanja zemlje (od žetve do nove sjetve) i singularnosti,
tj. trenutka izvan
vremena i mjesta izvan prostora. To je ona točka u koju se slijeva kraj prethodnog ciklusa i početak novog. Slavi se na ezbatu Tamnog Mjeseca i na sabatu Samhainu. U svakoj kulturi postoji ekvivalent Tamne Gospe: Hekata u Grka, Sekhmet u Egipćana, Morana u Slavena, Morržgan u Kelta, Durgii i Kiill u Indijaca itd.
Ponajprije moramo razjasniti jednu nedoumicu. U nedovoljno razrađenim teološkim konceptima Wicce i neopaganizma, veoma se često Tamna Gospa izjednačuje sa Staricom. No, riječ je o dva potpuno različita vida Božice. Uostalom, valjda ni vi ne smatrate da je vaša živa baka ili prabaka - zombi. Starica i dalje pripada "ovom svijetu", ona je ovdje, s nama, vidljiva je i opipljiva. Savjetuje nas i poučava. No, Tamna Gospa pripada "onom svijetu", svijetu mrtvih. I baš je zato mistična i jeziva. Ona je personifikacija straha i nela gode od nepoznatog. Dakako, čitajući ovu knjigu shvatit ćete da se pagani ne boje smrti. Naprotiv, smatraju da je takav strah posve besmislen jer vjeruju u vječnost i spiralni ples života. No, moramo priznati da nitko od nas ne zna Što nas tamo čeka. Tek kad umremo, znat ćemo. 92
Zatim se postavlja drugo pitanje: Ako je tako, zašto onda govorimo o trojnoj, a ne četvornoj Božici? Pitanje je sasvim na mjestu, posebice imajući u vidu da se Djevu štuje na prvu četvrt, Majku na Puni Mjesec, Staricu na zadnju četvrt, a Tamnu Gospu na Tamni Mjesec. Zamislimo to ovako ... kad bismo gledali u krug (koji predstavlja Mjesečev ciklus), zami šljajući ga ispred sebe, vidjeli bismo jednu točku ravno ispred sebe (točka 2 =Majka) i one dvije sa strane
(1 =Djeva i
3 =Starica). No, onu četvrtu (Tamna Gospa) ne bismo vidjeli jer
je iza druge. Dakle, što vidimo? Vidimo Trojnu Božicu pa nju štujemo, iako smo svjesni da postoji i ono četvrto, tajnovita lice.
3 2
4
1 Tamnu Gospu pagani zamišljaju kao zastrašujuću Božicu ne zato da bi je se bojali nego zato da naglase misterij kaosa, uništenja, nepoznatog i skrivenog. Čovjek se prirodno svr stava uz sile kozmosa, pa su nam likovi Trojne Božice uvijek primamljiviji i draži. No, Tamna Gospa jednako je vrijedna i štovana. Dakle, ona nije "zla". To je još jedan stereotip koji proizlazi iz hiperidealiziranog monoteističkog koncepta "dobra i zla". Već smo napo menuli da su sile kaosa potrebne kako bi se kolo života okretalo. Dakle, jedno biće mora umrijeti da bi drugo živjelo. Očekivati suprotno, iz paganske perspektive, potpuno je smi ješno i redikulozno, baš poput doslovnog tumačenja starozavjetnog citata: Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. Krava i med vjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo (Izaija
11:6,7). Pagani će na to reći - priroda je tako ustrojena da vuk mora jesti janje, a lav nikad neće pasti slamu kao govedo, nego će uhvatiti, zaklati, raskomadati i pojesti govedo. To je smisao prirode. Tamna Gospa personifikacija je tog dijela prirode - onoga kojemu naravno ne težimo i u kojemu ne uživamo; ali koji je apsolutno nužan. Tamna Gospa opstoji u tre nutku između dva života. Ona je Božica paradoksa. S jedne strane donosi tugu zbog smrti i gubitka, a istodobno donosi radost, nadu i obećanje novog života. Ona objedinjuje kraj Starice i početak nove Djeve. Ona je karika bez koje se ne može. Inače,
Bijesna Gospa njena je "viša oktava". Slavi se na ezbatu Crnog Mjeseca. Ona je
najstrašniji, najopasniji i najbjesniji lik Božice koji se javlja veoma rijetko. O njoj će biti više riječi u 31. poglavlju: Ezbati.
Odnos s Božicom Pagani u sebi gaje ljubav prema Gospi i neprestano ju prepoznaju u šumi, drveću, bilju, oceanu, morima, valovima, mjesečini, u poeziji, umjetnosti i magiji. Ona im predstavlja uzimateljicu i davateljicu života, gospodaricu Zemlje, plodnosti i majčinstva. Ona je Kra ljica Magije. Nju poštuju i surađuju s njom. Ne gnjave ju i ne moljakaju, već samostalno razvijaju svoj odnos s njom. Žene se lakše povezuju i poistovjećuju s Božicom. One osjećaju Gospinu energiju u sebi. Žena je na svom putu s Gospom svakog mjeseca. Žena završava svoj mjesečni ciklus kr varenjem, pa svejedno ne umire od toga. To je žensko otajstvo, kao i, uostalom, trudnoća i 93
porod. Žena je ta koja zna kako je to devet mjeseci nositi plod i dovesti novi život na svijet. Paganke se intuitivno povezuju s Božicom i skriveno u sebi nose tajno znanje. One slave Božicu izražavajući i pokazujući sve svoje emocije i raspoloženja: mladenačko, razigrano, radoznalo, puteno, strastveno, i dominantno i submisivno po želji, zaljubljena, majčinsko, brižno, zaštitnička, misaona ... Žena ljubi svoju mladost, zrelost i starost. I ona se u životu mijenja od djevojke do mudre starice. Svi su ti vidovi žene, ženskog duha i ženskog tijela za pagane lijepi i sveti. U zajednici paganke uvijek slobodno i nesputana izražavaju svoju narav. One mogu biti odjevene, a mogu biti i nage. Žensko nago tijelo je i tijelo Naše Gospe. Žene su u paganskim zajednicama slobodne i ravnopravne. Pagani vjeruju da i muškarci trebaju razvijati svoj odnos s Gospom. Ona će im pomoći da u sebi pronađu svoju žensku stranu. Povucimo paralelu s astrologijom i recimo da svi ljudi u horoskopima imaju i Mjesec i Veneru (ženske energije), kao i Sunce i Mars (muške energije). Poput odnosa ylna i yanga, svaki muškarac i svaka žena imaju i mušku i žensku stranu. Muškarci će naučiti iskazivati emocije i prestati misliti da dečki ne plaču". Štoviše, /1
naučit će da pokazivanje osjećaja nije slabost ni sramota nego pokazatelj zrelosti, suosjeća nja i duševne snage. Razvijajući takve energije, slaveći Gospu i žene, muškarac će postati bolji prijatelj, brat, sin, ljubavnik, životni suputnik, otac, djed. Ako Božicu ne nađu u sebi, pagani ju neće naći ni izvan sebe.
BOG Bog (grčki: 6E6(:, latinski: Deus, staronordijski: Guđ, staroirski: Dia, staroslavenski: Bog?J, sanskrt: Deva, engleski: God) ili Gospod jest personifikacija sveukupne kozmičke energije projektivnog ili aktivnog obrasca (energije yang). Iz paganske perspektive on je esencija svega muškog i očinskog. Duh je koji prožima sve što je stvorena. On je razum, znanje, lo gika, snaga, neukrotivost, hrabrost, odvažnost, naglost i zaštitnički stav. On je Otac Nebo, pokretač vremena, dječak, ljubavnik, muž, kralj i mudri starac. On je muškarčeva narav, zaštitnik obitelji i djece, ratnik, skrbnik i lovac. On je zrak i vatra. On je Sunce. U njemu svi pronalaze izdržljivost i snagu volje. I Bog je sveprisutan i imanentan. Pagani vjeruju da je stvoren od Božice i njezin je odraz, suprotni pol. Njemu će pokazati ljubav tako što će uvi jek težiti slobodi, istini, pravdi i hrabrosti. I Bog se očituje u različitim raspoloženjima. On oplođuje, unosi vedrinu i daje nadu, ali i veliku moć. Bog je divlje, razigrano i strastveno božanstvo. On štiti bića od nevolja, daje nam okretnost, brzinu i žustrinu. U pogibelji će nam pomoći da probudimo životinjske nagone. Dolaskom judeokršćanstva i monoteizma, promijenjen je paganski koncept boga i uzdi gnut u "natprirodna biće" - Jahvu (a kasnije i Alaha u islamu). Bog koji voli, pjeva, pleše, ratuje, štiti, zavodi božice i nimfe te oplođuje Božicu Majku; postao je strog, zahtjevan, okrutan, nemilosrdan i osvetoljubiv kozmički diktator koji stalno nešto traži, inzistira, pri jeti i straši. Isticanjem nadmoći takvog entiteta nauštrb Božice došlo je do goleme nerav noteže u cjelokupnom čovječanstvu. Patrijarhat, imperijalizam, gospodarska ekspanzija i zagađivanje prirode i okoliša posljedice su takve filozofije. Stoga paganizam u potpunosti odbacuje takav model Boga i vraća ga tamo gdje vjeruje da mu je mjesto - u prirodu. Opisat ćemo najvažnije emanacije Boga.
(
94
Rogati Bog Rogati Bog je vrhovni Bog koji objedinjuje sve kreativne energije projektivnog ili aktivnog
("muškog") obrasca (energije yang). U paganizmu, on je temeljni arhetip Boga. Pagani ga zamišljaju kao savršenog muškarca - najsnažnijeg, najzgodnijeg, najhrabrijeg, najmoćnijeg i najslavnijeg, golim do pasa, s izraženom muskulaturom i velikim jelenjim rogovima. On je patentni otac koji sije sjeme i donosi novi život u jedinstvu s Božicom. On je sveukupni duh - sve ono što ne možemo percipirati nijednim osjetilom.
Razvoj kulta Rogatog Boga Uz kult Božice Majke, od pamtivijeka se razvijao i kult Rogatog Boga. Zato ih pagani sma traju prvotnim i arhetipskim božanskim parom. Spiljski crtež Vrač (The Sorcerer) jedan je od njegovih najranijih prikaza. Otkriven je u Spilji Tri brata (Grotte des Trois-Freres) u čijoj se blizini nalazi južnofrancuski grad Ariege. Crtež je star oko 13.000 godina i prikazuje čo vjeka odjevenog u jelenju kožu, s bradom i velikim okruglim očima, a na glavi ima jelenje rogove. Izgleda kao da pleše ili izvodi obred. Nacrtan je na gornjem dijelu zida i ne može ga se lako uočiti, za razliku od ostalih crteža životinja, koji su lako uočljivi. To ukazuje da su ga autori smatrali nečim svetim. Iz paleolitika potječu i drugi slični crteži i gravire na kostima i rogovima. Među njima je i Čovjek iz spilje Pinhole (Pinhole Cave Man) rezbarija muškog lika s izraženim falosom i rogovima, izrezbarenom na rebru izumrlog vunastog nosoroga (Coelodonta antiquitatis). Star je oko 12.000 godina, a pronađen je 1920. u središnjoj Engleskoj (grofovija Derbyshire). I u brončanom se dobu figure Rogatog javljaju u Egiptu, -
Mezopotamiji, Indiji i drugdje, i to ne samo s jelenjim nego i rogovima ovna, jarca ili bika. U Drevnom Egiptu govedo se smatralo svetom životinjom. Zato ne čudi što su rana rogata božanstva bile čak i božice, poput Hathor, Bat, a kasnije i Iziđe. Ipak, najranija egi patska refleksija Rogatog Boga bio je pradavni bog Hnum (Khnum). Ima glavu ovna, lju dima daje životnu esenciju ili duh - ka (lg), a usto je i bog Sunca koje zalazi (što je kasnije postao Atum). Dakle, ima čak tri važne osobine neopaganskog Rogatog Boga. Nipošto ne možemo govoriti o slučajnosti. Na takvim fascinantnim podudarnostima gradimo ideju o univerzalnosti i iskonskom podrijetlu Rogatog Boga. Dok je Hnum bio štovan u Gornjem Egiptu (južnom dijelu carstva), u Donjem Egiptu (delta Nila) štovao se bog Banebdjedet koji je također imao glavu ovna, kao i kasniji tebanski bog Sunca Amon ('Aµµwv). U Heliopolisu se štovao i Mnevis, bog plodnosti s glavom bika, koji se s vremenom izjednačio sa svetim bikom Apisom. U 5. st. pr. Kr. u Kartagi je bilo vrlo popularno božanstvo Ba'al-hamon ili Ba'al Qarnaim što doslovno znači "Gospod s dva roga". Bio je semitski bog plodnosti za kojeg se vjeruje da je u raznim oblicima bio štovan diljem Sredozemlja, pa čak i u skandinavskim zemlja ma. U Mezopotamiji su brojna božanstva prikazivana s dva roga, što je bio simbol plodno sti i (političke) moći. Najpoznatiji je primjer Enkidu -jedan od junaka Epa o Gilgamešu, koji se ponekad prikazivao čak i s kopitima. I kraljevi su često nosili kacige s određenim brojem rogova, što je ovisilo o prilici kraljevskog pojavljivanja. Fenički bog Sunca i blagostanja Moloh te sumerski bog zaštitnik Lamassu također su prikazivani s bikovim rogovima. U
porječju rijeke Ind (današnji Pakistan) od 4. do kraja 2. tisućljeća pr. Kr. razvijala se Indska dolinska civilizacija kojoj su pripadala dva čuvena grada - Harappa i Mohenjo-daro (tek oko 1700. pr. Kr. na to su područje došli vedski Indijci ili Arijci). Jedini pisani dokumenti te 95
pradavne kulture jesu dosad nedešifrirani pečatnjaci koji su najvećim dijelom prikazivali goveda. No, posebno je zanimljiv pečatnjak koji prikazuje mušku osobu s rogovima i živo tinjama koje ga okružuju (podosta podsjeća na Vrača iz Ariegea). Budući da ga znanstveni ci smatraju pretečom kasnijeg hinduističkog boga Sive, nazvan je "Pra-Siva", "Proto-Siva" ili Pasupati, što na sanskrtu znači "Gospodar zvijeri" Qedno od Sivinih imena). U afričkoj kulturi ističe se Ikenga
-
bog (Alusi) naroda Igbo (današnja Nigerija). Ima dva
velika ovnova roga i mač u ruci. Bog je uspjeha i vremena! U zapadnoafričkoj religiji vodun (iz koje proistječu haićanski vodou i louisianski voodoo) Legba je jedan od glavnih duhova
(loa) koji se također prikazuje s rogovima i falosom (na Haitiju ga danas zovu Papa Legba). U američkoj domorodačkoj religiji ističe se nošenje bivoljih maski i rogova. Najpoznatiji ta
kav događaj svakako je Bivolji ples (Buffalo dance), običaj naroda Mandan (Sjeverna Dakota). T im plesom plodnosti priziva se duh velikog bivola ili bizona. U europskoj antičkoj kulturi postoje brojni primjeri. U ciparskom selu Enkomi (EyKwµ17) pronađene su dvije izvrsno sačuvane brončane figure iz 12. st. pr. Kr. Jedna se i službeno naziva Horned God "Rogati Bog", a druga Ingot God "Bog od ingota" (odlivenog metala). Najpoznatiji primjer iz grčke mitologije svakako je Pan (IIav) (čije ime vjerojatno dolazi od glagola miElV "pasti") - bog pastira, stada, njiva, šuma i polja. Zaštitnik je stoke i lo vaca, ljubitelj glazbe i najbolji plesač među bogovima. Najčešće ga se smatra sinom nimfe
Driope (i1pv6n17) i boga Hermesa (Epµi)c;). Rimljani su ga zvali Faun, a vedski Indijci Puf!an. Prikazuje se kao polučovjek-polujarac. Ima kozje noge i rogove, ljudsku glavu i trup, kozji rep, jarčeve uši i bradu te dlakavo tijelo. Grčki povjesničar Plutarh (IIlwimxpxoc;, 46.-125.) napisao je da je Pan jedini grčki bog koji je umro - što ukazuje na pradavni paganski mit o Božjem neprestanom umiranju i ponovnom rađanju na Yule, prvi dan zime.
Dioniz (i1Lwvvaoc;) ili Bakho (BaKxoc;, latinski: Bacchus) grčki je bog životnih radosti, plodnosti, vegetacije, vina i žena. Njemu u čast održavale su se Dionizijske svečanosti (kao i
Bakanalije u Rimu) sa zborovima pjevača u jarećim kožama. Dioniz je i bog zabave i veselja. Njegov je kult slavljenje muške seksualne potencije i neobuzdanog sladostrašća. I on se ponekad prikazivao kao polučovjek-polubik. I on umire i ponovno se rađa! Nakon što ga je božica Hera dala ubiti, Zeus je spasio njegovo srce, usadio ga u maternicu svećenice Se
mele (L..:µti\17), pa je bio ponovno rođen. Dioniza, kao i Pana, prate polubožanska bića satiri (aarnpoc;;) koji su poluljudi-polujarci. Oni su uživatelji u vinu i seksu s nimfama (vvµcp17) koje su pak prirodne sile otjelovljene u lijepim i privlačnim mladim djevojkama. Taj kult uvelike podsjeća na Krf!f!U, indijskog boga ljubavi. I on tumara po gajevima Vrndiivane, dru ži se s dječacima pastirima (gopa) i zavodi 108 pastirica (gopl) od kojih mu je najdraža i najprisnija Riidhii ili Srimati Riidhiirii1Jt s kojom se upušta u ljubavni ples (riisa-lWi). Kocidije
(Cocidius) je bio minorni bog rata, lova, šuma i polja, kojega su štovali britanski Rimljani na seljeni oko Hadrijanova zida. Imao je rogove i bio je crvene boje. Ponekad se i /anus, rimski dvoglavi bog vremena, prikazuje s dva mala roga. Neopaganski lik Rogatog Boga izravno se naslanja na keltsku mitologiju u kojoj je zna čajan bog Cernunnos (ponekad se piše i Kernunno). Njegovo ime zabilježena je još u 1. stoljeću, dolazi od indoeuropskoga korijena *krn- "rog", pa naprosto znači "Rogati". Osim velikih i lijepih jelenjih rogova, ima bujnu kosu i bradu, oko vrata (ili u ruci) nosi torkves
(tore) (ogrlicu u obliku obruča), sjedi u meditativnom (šamanskom) položaju i okružen je životinjama. Bog je žita, plodnosti, obilja i životinja. Ponekad u jednoj ruci drži zmiju, sim bol preobrazbe, seksualne moći i plodnosti. U kasnijem engleskom folkloru (16. stoljeće) javlja se duh u liku konjanika s jelenjim rogovima. Nazvan je Lovac Herne (Herne the Hun96
ter). U književnosti ga prvi put spominje William Shakespeare (1564.-1616.) u komediji Vesele žene Windsorske (1602.). Pretpostavlja se da njegovo ime dolazi upravo od imena Cernunnos. Frapantna je sličnost između pečatnjaka Pasupati i prikaza Rogatog Boga na već spome nutom Gundestrupskom kotlu iz 1. st. pr. Kr„ otkrivenom u sjevernoj Danskoj. Stručnjaci pretpostavljaju da kotao pripada keltskoj ili germanskoj (teutonskoj) kulturi. U nordijskoj duhovnoj praksi neizostavan je rog za piće, što također ukazuje na važnost rogova. U sla venskoj ikonografiji bog Veles vrlo se često prikazuje s ovnovim rogovima. Dakle, neopaganski lik Rogatog Boga nije puka "fuzija" Cernunnosa, Pana, Fauna, Di oniza, Velesa, Pasupatija, Legbe i drugih božanstava. Baš suprotno, oni su refleksije izvor nog božanstva, potvrđenog još u paleolitiku.
Simbolika Rogatog Boga Ideal je muškosti i muževnosti. Pagani ga zamišljaju kao zrelog muškarca u naponu životne snage. Personifikacija je svih muških vrlina - razuma, znanja, snage, hrabrosti, odlučnosti, ratništva, eksplozivnosti, ustrajnosti, izdržljivosti, brzine, okretnosti, spretnosti, praktično sti, odgovornosti, zaštitničkog stava (posebno prema ženama, djeci i prirodi), obračuna s nepravdom itd. Iznad svega, u paganizmu Bog simbolizira slobodarski duh čovječanstva. On je univerzalna personifikacija muškog načela i životne energije u prirodi, životinjama i ljudima. Bog je u čovjeku sve ono što odbija kompromise, ono što se opire ropstvu, kalu pima i okovima. On nije sveznajući očinski lik kao u monoteističkim religijama. Da bi bio potpun, Rogati Bog spaja se s Božicom Majkom. Tek njihovim međuodnosom počinje sva aktivnost univerzuma. On jest seksualan bog, no ta je neukroćena seksualnost sveta, a ne "bogohulna ili nemoralna". Njegov lik nije opterećen smiješnim i besmislenim patrijarhal nim stereotipima. On nije ni "mačo" niti "mekušac". On je i lovac i zaštitnik, i ratnik i kralj, a ujedno može biti i nježan, blag i utješan. Njegova je narav veoma razdragana. On najviše voli pjevati, plesati i svirati (Panova frula ili Kn;Dina flauta). Nikad se ne umara. Zavodi božice, nimfe, vile i žene. Voli jesti i piti. Prijateljski je nastrojen i svakoga prima u svoje društvo. Brzo će se naljutiti, a još brže odljutiti. No kad uoči nepravdu ili izazov neće se po kunjeno smješkati. Tada na površinu izbija njegova divlja, neukroćena i žestoka narav. Svo ju će djecu zaštititi bilo kojim sredstvom. Nezaustavljiv je i neumoljiv. Rogati Bog slavi se na svih osam sabata u kolu godine, no u naponu snage posebno ga se slavi na Beltane i Lithu.
Značenje rogova Jelenji, bikovi, ovnovi ili jarčevi rogovi očito imaju snažnu simboliku. U neopaganskoj filo zofiji možemo ih tumačiti na pet razina. - Budući da pripadaju životinji, rogovi ponajprije simboliziraju božju povezanost s priro dom i životinjama, potom životinjsku vitalnost, neukroćene sile prirode, divljinu i lov. Zato on nema samo rogove, nego mu se i pola tijela može prikazati u životinjskom obli ku. Nadalje, svaka životinja ugiba, a kako rogovi ostaju i nakon smrti, oni istodobno predstavljaju i prolaznost i vječnost života. - Budući da pripadaju mužjaku određene životinje, rogovi simboliziraju muževnost, sek sualnu potenciju, nagon, strast i sve odlike energije projektivnog ili aktivnog obrasca
(yting), tzv. "muške energije". U nekim se kulturama uz rogove ili namjesto njih, Bog 97
prikazuje s falosom (spolovilom u erekciji) što je još izravnija predodžba, npr. sin Dioniza i Afrodite - Prijap (npianoi;), egipatski bog Oziris ili pak Šiva kojega hinduisti ponekad prikazuju falosom (lifzga). - Rogovi su primjer najranije ljudske primjene simpatičke magije (koja se temelji na načelu privlačenja istovjetnog). U kameno doba, opstanak ljudi ovisio je o uspjehu u lovu . Da bi uhvatio životinju s rogovima, čovjek se morao poistovjetiti s njom kako bi joj se mo gao neprimjetno približiti. Stoga je na sebe stavljao rogove i ritualnim plesom simulirao lov. Time bi sebe izjednačio s Rogatim Bogom -Gospodarom životinja i lova. Na koncu, rogovi su mogli poslužiti i kao kvalitetno hladno oružje u lovu ili oružanom sukobu s drugim plemenom. - Jelenji rogovi posebno su važni jer su usmjereni prema gore, uzdignuti su prema nebu. To je simbol ljudske težnje za spoznajom, razotkrivanjem tajni i misterija, učenjem, obra zovanjem, nadahnućem, umnim i duhovnim napretkom. Kao što antenama primamo elektromagnetske valove, rogovi su simbol povezanosti ljudskog i božanskog svijeta. - Bog je druga polovina Božice, pa se danas često kaže kako njegovi rogovi predstavljaju rastući i padajući srp Božičina Mjeseca.
Kršćanska interpretacija Rogatog Boga Tijekom povijesti kult Rogatog Boga namjerno je izopačen i izjednačen sa "Sotonom" ili "đavlom". Kao što smo već rekli, pagani ne vjeruju u postojanje đavla pa ga stoga ne mogu ni obožavati (v.
14.
poglavlje: Koncepti dobra i zla). Vještice nikad nisu obožavale đavla! To
je još jedna u nizu povijesnih izmišljotina kojima se nastojao zatirati paganizam. Važno je istaknuti da u Bibliji nigdje nije opisan fizički izgled Sotone. U Starom zavjetu je opisano kako je preuzeo obličje zmije (Knjiga postanka, 3. poglavlje), a u Novom zavjetu je čak opi san kao anđeo: ...Ta sfim se Sotona prerušuje u anđela svjetla
(2.
Korinćanima
11:14).
Crkvena
ikonografija je iskoristila opis Rogatog Boga za prikaz Sotone. Tako su stekli argumente za pogrome nad paganima kao "štovateljima đavla". Stoljeća kršćanske propagande dovela su do toga da mnogi ljudi i dan-danas olako prihvaćaju takav opis đavla, iako on nema veze s kršćanstvom, a još manje s paganizmom. U Starom zavjetu rogovi su čak opisani kao neizostavan dio žrtvenika: Načini žrtvenik
od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata širok-prava četvorina - i tri lakta visok. Na njegova četiri ugla načini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I mjeđu ga okuj (Knjiga izlaska 27:1,2). Potom neka svećenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka (Levitski zakonik
4:7).
Naime, među starim Židovima
postajao je običaj svakodnevnog prinošenja žrtve kako bi oprali svoje "grijehe". Prvo bi na glavu neokaljane životinje postavili ruke čime su "prenosili svoje grijehe na nju". Zatim bi ju zaklali i pustili njenu krv. Svećenici bi tom krvlju žrtvenog prinosa škropili rogove žrtve nika za paljenice, a leš spalili na žrtveniku. Sve se to odvijalo po strogim i nedvosmislenim Jahvinim uputama (Levitski zakonik
4:3-12).
(Inače, pagansko ritualno klanje nema veze
s "prenošenjem grijeha" nego je riječ o obredu kojim se životinji zahvaljuje na tome što je dala svoj život za nas, o čemu će više riječi biti kasnije.) Rogoliki žrtvenici pradavna su pagansko naslijeđe, što je potvrđeno još u neolitiku. Primjerice, na arheološkom lokalitetu Vučedolu kraj hrvatskoga grada Vukovara otkriven je žrtvenik s rogovima. I ognjišta u kućama bila su rogolika i velikih dimenzija (dužine oko
2 metra), o čemu svjedoči 98
vučedolski objekt Megaron II. To je zapravo spoj žrtvenika i ognji-
šta. Prema tome, u Starom zavjetu rogovi nigdje nisu opisani u negativnom kontekstu. Naprotiv, simbol su snage i moći, što je razvidna iz opisa praoca židovskog naroda Josipa Gedanaestog Jakovljeva sina): K'o prvenac bika on je veličanstven, rozi su mu rogovi bivolji, nji
ma on nabada narode sve do krajeva zemaljskih (Ponovljeni zakon 33:17). Ista se simbolika može iščitati iz još jednog navoda: U onaj ću dan učiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi ću usta
otvoriti među njima. I znat će da sam ja Jahve (Ezekijel 29:21).
Samo se u novozavjetnoj knjizi Otkrivenja opisuje kako "Zvijer" ima dva roga, no ima ih i Jaganjac Božji, Isus Krist: I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao
zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih
5:6). I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a go vori kao Zmaj (Otkrivenje 13:11). (Otkrivenje
U okviru kršćanskog folklora u 11. stoljeću osmišljena je božanstvo Bafomet (latinski:
Baphometh, engleski: Baphomet) koji jest opisan kao Rogati Bog, ali nije tradicionalno pagan sko božanstvo. Njegovo ime dolazi od iskrivljenog imena Muhameda (latiniziranog oblika
Mahomet). To je vrijeme križarskih ratova, pa ne treba čuditi to što je Crkva Muhameda po istovjećivala s đavlom. Već početkom 14. stoljeća Crkva je pogubila brojne vitezove templa re pod optužbom da su obožavali Bafometa. Laganom sekularizacijom Europe, ponovno
su oživljene legende o Panu, i to ponajviše u književnosti 18. i
Payne Knight
19. stoljeća. Učenjak Richard
(1750.-1824.) slavio ga je kao boga prokreacije i aktivne stvaralačke snage. Pa
ralelno s tim, u hermetičkoj tradiciji 19. stoljeća Bafomet ponovno postaje važno božanstvo. Popularizirao ga je francuski okultist Eliphas Lćvi
(1810.-1875.). U svojoj knjizi Dogma i ritual
visoke magije (Dogme et Rituel de la Haute Magie) iz 1856. prikazao je Bafometa kao muško bo žanstvo koje ima jarčevu glavu, velike rogove, pentagram na čelu, velika krila, ali i ženske grudi. Samim time, on postaje simbol jedinstva opreka,
tj. muškog i ženskog načela. Jednu
ruku pokazuje prema gore, a drugu prema dolje, što simbolizira načelo: Kako gore, tako do
lje; kako dolje, tako gore. Tek 1966. Crkva Sotone preuzima lik Bafometa za đavla, nakon čega on i među deklariranim sotonistima postaje središnja figura. Da zaključimo, Rogati Bog nema veze s "đavlom" koji ionako postoji samo u judaizmu, kršćanstvu i islamu. Pagani ne obožavaju ono u što ne vjeruju.
Zeleni Zeleni (Green Man) je naturalna emanacija Boga i personifikacija aktivne energije prirode i plodnosti. On je ljubavnik Majke Zemlje ili Majke Prirode, bog plodnosti i žetve, čuvar šume, drveća i vegetacije. Zamišljen je kao divlji šumski čovjek obrasao lišćem od glave do pete. Ponekad se i on prikazuje s rogovima. Simbolizira osobnu transformaciju i sazrijeva nje. V ještice ga vole zazivati u šumi. Drevni je duh prirode, poznat u mnogim kulturama. Tumara po šumama i divljini, priča s kristalima, biljkama, gljivama, životinjama i vilama. Neprestani je izvor nadahnuća i entuzijazma svim paganima, vješticama, šumarima, lov cima, zemljoradnicima, umjetnicima i obrtnicima. Često se javlja u snovima i komunicira telepatski. Iz današnje perspektive, možemo ga tumačiti kao personifikaciju ekološke svije sti. On poziva na skrb o prirodi i okolišu. Govori nam da sve naše djelatnosti moraju biti u skladu s prirodom, te da bi se naš način života trebao temeljiti na načelu dostatnosti. Svaka tradicija poznaje takav aspekt Boga. U Sumerana je to Tamuz, u Slavena Jarila, u Grka Di oniz i Adonis, u Rimljana bog šume Silvan (Silvanus), a u Egiptu Oziris. U neopaganskoj duhovnosti još se naziva i Gospodarom žetve. On predstavlja jedinstvo ljudi u njihovom naporu i radu na polju. 99
Kamene skulpture i reljefi Zelenog i danas se mogu naći diljem Europe, i to ponajprije - na crkvama, kapelama i katedralama. Poput zmajeva, anđela i vodoriga (francuski: gargou ille, engleski: gargoyle), ljudske glave obrasle lišćem nezaobilazan su element europske kr
šćanske arhitekture. Najstariji primjer iz 4. stoljeća nalazimo na grobnici u Crkvi Saint-Hi laire-le-Grand u zapadnofrancuskom gradu Poitiersu. Ponekad se prikazuje kako mu lišće
raste iz usta, nosnica i očiju (nosnosuznog voda). Dok su kršćani Rogatog Boga izjednačili s "đavlom", Zelenog su asimilirali kao simbola duha prirode kojega je, međutim, stvorio "Jedan i Jedini Bog". Tako je lik Zelenog ipak preživio i najteže vrijeme progona paganiz ma, a danas se vraća u svom punom i pravom značenju.
Otac Nebo Otac Nebo je još jedna naturalna emanacija Boga i personifikacija neba. Majka Zemlja i
Otac Nebo učestali su (vrhovni) božanski par u brojnim drevnim kulturama, posebno među američkim domorocima. (Pritom odstupa samo egipatska mitologija gdje je Nut bo žica neba, a Geb je bog zemlje.) Dakle, Gaja ili Majka Zemlja može se upariti i sa Zelenim i s Ocem Nebom. Pritom se obično parovima smatraju Majka Zemlja i Otac Nebo, te Majka Priroda i Zeleni. Dok je Gaja božica kuće, doma, kućnog ognjišta, obitelji i naroda, Otac Nebo vlada onim dalekim i nepristupačnim - širokim nebeskim prostranstvima. Prvi bog neba u Grka je bio Uran, u Rimljana Cel, a u vedskih Indijaca daleki Dyau� Pitr čije ime na sanskrtu doslovno znači "Otac Neba". Kako je riječ o božanskom liku nešto većeg stupnja apstrakcije, u neopaganizmu ta se emanacija ističe nešto rjeđe. Možemo ga nazvati i
Otac
Vrijeme koji je ljubavnik Majke Prirode. Otac Nebo ponekad se prikazuje kao moćni Kralj i Gromovnik koji uništava opasnosti (najčešće u liku zmaja, što je najdrevniji indoeuropski mit) i otklanja sve prepreke kozmič kom poretku
Bog Sunca Bog
Sunca je personifikacija Sunca u liku Boga. On se također ne razlikuje od Rogatog
Boga, ali specifičan je po tome što se u njemu očituje nebeska ili "zračna" komponenta koja korespondira istini, znanju, razumu i logici. Gotovo da nema drevne kulture koja nije ima la određeno božanstvo Sunca. Pagani posebno štuju
Sunce (grčki: 'Hilw<;, latinski:
Sol, sta
ronordijski: 561, staroirski: Grian, staroslavenski: Sl'bnbce, sanskrt: Surya ili Ravi, engleski: Sun) kao najvažniji izvor života na Zemlji. Doista se velik dio ritualne prakse i svakodnev
nog života vrti oko njega. U Egipćana je bio poznat kao Ra, u Indijaca Surya, u Grka Helije i Apolon, u Rimljana je Sol lnvictus "Nepobjedivo Sunce"; dok je u Kelta Sunce božica Etain, a u Germana božica S61. Zajednički su element u gotovo svim tim tradicijama - božanske kočije na kojima Bog Sunca putuje po nebu. Ponekad se i taj vid Boga prikazuje s rogovima. Sunce vlada svjetlom, danom, zrakom, vatrom, razumom, znanjem, učenjem, logikom, znanošću, snagom, naglošću, pravdom, kao i duhovnim uvidima i prosvjetljenjem. Uprav lja vremenom, poljoprivredom, ratom, plodnošću i obnavljanjem života i prirode. U astro logiji je Sunce vladar Lava koji također predstavlja arhetip muškarca. 100
Koncept žrtvovanog i umirućeg Boga Paganski Bog nije apsolutni i svemoćni vladar i stvoritelj svega, nego je dio i personifika cija prirode. Zato ne treba čuditi koncept po kojem i Bog može umrijeti. Kao i sve ostalo u prirodi, tako je i s bogovima - oni umiru da bi se ponovno rodili. Lišće opada ujesen da bi s dolaskom proljeća bilje ponovno prolistalo. Preci umiru, ali potomci se rađaju. Duh kru ži iz starog u novo tijelo. Sve se neprestano mijenja i obnavlja. Tako je i sa samim Bogom koji umire i ponovno se rađa. Njegov život u jednom ciklusu predočen je kolom godine (29. poglavlje). Na zimski suncostaj (Yule) Božica Majka rađa Boga kao otjelovljenje djetinje nevinosti, radosti i oduševljenja. Na sredini zime (Imbolc) slavi se kao dječak koji raste i vraća nadu i svjetlost. Na proljetnoj ravnodnevici (Ostara) Bog je u cvijetu mladosti i oplođuje Božicu Djevu. Na sredini proljeća (Beltane) slavi se njihovo vjenčanje. Na ljetnom suncostaju (Litha) on je okrunjeni Kralj na vrhuncu moći. Na sredini ljeta (Lammas) on se kao Bog Starješina priprema za odlazak. Na jesenskoj ravnodnevici (Mabon) Bog Mudrac umire i odlazi na počinak u zemlju, tj. utrobu Božice čekajući da se ponovno rodi. Na sredini jeseni (Samhain kojemu prethodi Noć vještica) Bog se nalazi u Samerlendu, čarobnoj onostranoj zemlji gdje čeka ponovno rođenje (Yule). Slaveći kolo godine, pagani oživljuju mit kojim se usklađuju s ritmom prirode i uče se životu u stalnoj, neprekidnoj transformaciji. Kao što Božica prolazi kroz svoje tri mjesečne faze, tako i Bog unutar godine prolazi jedan životni ciklus. On je i mladi Princ i zreli Kralj i stari Mudrac. Iz te paganske mitske predodžbe nastao je kršćan ski koncept "Spasitelja". Dakle, u paganizmu Bog je doista spasitelj - jer svojim ponovnim rođenjem vraća nadu. Nakon Yulea, Sunce prestaje "padati" i ponovno se diže nad hori zontom. Zemlja se ponovno zagrijava pa ljudi ponovno mogu zasijati plodna polja i tako preživjeti još jednu godinu. Da bi to mogao, Bog se časno žrtvuje na Lithi prikazuje ranjavanjem Boga (ili čak Njegovim samoranjavanjem).
-
što se dramatski
Međutim, Rogati Bog u emanaciji Boga Sunca nije "Spasitelj" kao što je to Sin Božji, Isus Krist, u kršćanstvu! Krist ljude spašava od "grijeha i zla" - dva koncepta u koja pagani ne vjeruju! Da bi nam razlika bila jasnija, usporedno ćemo pr ika zat i koncept spasenja u paga nizmu i kršćanstvu. paganski koncept spasa od zime i gladi
kršćanski koncept "spasenj a"
Približava se tamni i neplodni dio godine. Sunce se svakog dana sve više spušta nad horizontom.
Adam i Eva izdali su boga u edenu (i to pod utjecajem "đavla" koji se pojavio u liku zmije), pa je Bog prokleo cijelo čovječanstvo. Otada ljudi nose "istočni grijeh".
Bog se časno žrtvuje na ljetnom suncostaju kako bi Sunce počelo "opadati", a zemlja se hladiti da bi se nakon žetve odmorila i pripremila za novu sjetvu.
Da bi se ljudi mogli spasiti i preživjeti vječno uništenje, Bog šalje sam sebe u utrobu Marije kako bi se rodio kao Isus Krist ili "Sin Božji".
Bog se ponovno rađa na Yule i time započinje još jedan prirodni ciklus. Nada je vraćena. Ljudi su spašeni jer uskoro završava tamni dio godine i počinje nova sjetva.
Isus pristaje biti razapet na križu i umrijeti u najgorim mukama kako bi "otkupio grijehe čovječanstva".
Ljudi bacaju žrtvene prinose u vatru kako bi iskazali svoju zahvalnost Rogatom Bogu na svojoj samovoljnoj žrtvi. Ne moraju prihvaćati nikakvu vjeru Dovoljno je da se iskreno raduju novom životnom ciklusu.
Da bi se ljudi mogli okoristiti "Božjim naumom spasenja", moraju prihvatiti Isusa Krista kao svoga Spasitelja, što zapravo znači - krstiti se i postati kršćanin. U suprotnom nema spasa.
.
101
Tamni Gospod Tamni Gospod ili Tamni Bog jest Bog koji objedinjuje sve kaotične i destruktivne energije.
On je antipod Rogatom Bogu. Svatko ga zamišlja na svoj način. To je njegov tajnoviti i tajan stveni aspekt koji bi svatko trebao samostalno spoznati. Obično ga pagani zamišljaju kao mračnu i opasnu sablast, gospodara podzemnog svijeta. Kao i Tamna Gospa, on personifi cira kaos, smrt, kraj, uništenje i sl. Slavi ga se na sabat Samhain kada se javlja iz zagrobnog života odakle navješćuje svoje ponovno rođenje na Yule. On je Bog podzemlja i smrti. On tješi i pjeva dušama mrtvih. Kod Grka je poznat kao Had, u Rimljana Pluton, u Slavena Veles, u vedskih Indijaca Yama, u Germana Loki, u Egipćana Set itd. U hinduizmu bog Brahmii je onaj-koji-stvara. Njemu bi u paganizmu odgovarao Mladi Bog koji na Ostaru oplođuje Božicu Djevu. Bog Vi�u je onaj-koji-održava. To je središnji lik ili vrhovno božanstvo poput Rogatog Boga ili Kralja u naponu snage. Treći je bog Siva ili onaj-koji-uništava. Naziva ga se i Natariija "Gospodar plesa" jer na kraju svakoga kozmič kog ciklusa, on započinje svoj ples tiiJJtfava-nrtya kojim rastače svemir (pralaya) i vraća ga u singularnost, nakon čega se ponovno rađa novi svemir. Njemu dakako odgovara Tamni Gospod. Prema tome, Tamni Gospod nije "zao" niti ima veze s "đavlom". On naprosto donosi smrt tamo i kada je ona potrebna da bi nastao novi život. Nema kozmosa bez kaosa. Nema Rogatog bez Tamnog. Sunce mora umrijeti da bi se ponovno rodilo. U tome je cijela poanta.
Odnos s Bogom Pagani u sebi gaje ljubav prema Gospodu. On je neukroćen i slobodan. On je nježan i bri žan, ali može pokazati i svoju žestinu. On je spoznaja koja putuje našim svjesnim i nesvje snim umom. On je i Eros i Logos, među njima nema proturječja. Premda umire, Bog se ponovno rađa. On je vječan. Bića i stvari nastaju i nestaju, ali ljubav koju osjećamo prema njima nikada ne umire. Tako nas Gospod uči da uvijek imamo u vidu otajstva besmrtnog i vječnog života. Njega se zadovoljava čašću i poštovanjem, a on ljude obdaruje mudrošću, znanjem, razumom, hrabrošću i snagom. Svaki pagan samostalno razvija svoj odnos s Gos podom ma u kojem njegovu liku. Ako ste muškarac, u Gospodu možete lako prepoznati svoju narav. On u muškarcu razvija plemenitost kako bi postao bolji sin, otac ili životni suputnik. Uči ga da s drugim ljudima razvija časne, otvorene i korektne odnose. Muškarac će u sebi razviti čvrstoću i izdržljivost te spremnost da uči na greškama. Naučit će da štiti sebe i svoje bližnje, a da pritom nikoga ne zakida niti iskorištava. No, isto tako, naučit će ga da vitla mačem i pokosi one koji siju mržnju i nepravdu. S druge strane, slaveći Gospoda, žena će u sebi otkriti i razviti svoju mušku stranu. On će joj dati čvrstoću, odlučnost, hra brost, tjelesnu i umnu snagu. Žena će razviti osjećaj sigurnosti i principijelnost. Naučit će uravnotežiti svoje emocije s razumom. Nadvladat će naivnost i spriječiti pokušaje onih koji žele iskoristiti njenu brižnost, dobrotu i sažalijevanje.
ODNOS BOŽICE I BOGA paganizmu i Božica i Bog imaju beskrajno mnogo vidova, a pagani štuju određene vi dove, ovisno o vremenu, mjestu i okolnostima. Zajedno su oni Praotac i Pramajka, Sveotac i Svemajka. Božica je temelj prirode (prakrti) iz koje proistječu sva četiri klasična elementa (zrak, vatra, voda i zemlja). Ona je prauzrok iskre života. No, Bog je taj koji tu iskru raznosi U
102
po svemiru, unosi dinamiku i pokreće evoluciju. Gospoda često nazivamo i Gospodar ple sa jer vodi ples
života. Budući da se Božica obično povezuje s gradivnom tvari svemira, Bog
se često poistovjećuje sa svjetlošću, pa je stoga on Sunce, a ona Mjesec. Na toj se dualnosti temelji i paganski koncept
kola godine. Božica prede nit, a Bog okreće kolo. Ono što Bog za
počinje, Božica završava. On ju oplođuje sjemenom želje, a ona rađa plod stvarnosti. Ona je kreativan proces kroz koji se očituju svi slojevi realnosti. Božica je intuitivna i instinktivna strana prirode, a Bog razumska i logična. Odnos Božice Majke i Rogatog Boga nadilazi ljudske modele odnosa, bez edipovskih rivalstava i sukoba. Njihov je odnos transcendentan. Bog nema oca, on je sam sebi otac i sin. Po naucima kršćanskih crkava, razmnožavanje djece Adama i Eve nije se smatralo in cestom jer ih je bilo premalo pa su to naprosto morali činiti. Je li onda teško pojmiti da Bog i Božica imaju odnos koji ionako nije ljudski nego božanski? Za tamnih zimskih mjeseci ona obnavlja svoju mladost, odbacujući lice starice i vraća jući si ljepotu, spremna da se ponovno združi s Mladim Gospodom u proljeće. Združenje Gospe i Gospoda svet je trenutak, pa na
Ostaru i Beltane mnogi pagani i paganke vode lju
bav u njihovu slavu. Orgazam je ushit božanskoga spoja. Na magijskim se obredima rabi
bodež (athame) koji predstavlja vatru, Sunce i Rogatog Boga; te kalež (chalice) koji predstavlja
vodu, Mjesec i Božicu Majku. Kad se bodež postavi u kalež združuju se Božica i Bog i tako nastaje sav svijet i započinju sve promjene. U indijskoj je kulturi
linga znak Boga Sive i
predstavlja njegov falos. Obično se prikazuje kao valjkasti predmet od kamena, metala ili drveta. Božičin je znak yoni ili maternica i prikazuje se kao obla zdjela u koju se postavlja linga, što ima identičnu simboliku.
10. PAGANSKI PANTEON Svaka osoba ima vlastiti doživljaj i iskustvo božanskog, Boga i/ili Božice. Pagani poštuju svjetonazor svake pojedine osobe. Na samom početku poglavlja želimo napomenuti ovo:
Pagan ne mora obožavati nijedno božanstvo. Štoviše, neki pagani uopće ne prihvaćaju koncept nipošto nije monotei stička religija (!), no može, ali i ne mora, biti politeistička duhovnost. Uistinu, neki pagani postojanja Boga i/ili Božice, barem ne kako to čini većina. Paganizam
vjeruju u postojanje zasebnih, posve odvojenih i vječnih bogova i/ili božica; dok su neki isključivo panteisti koji ističu jedinstvenost svega. U paganskoj tradiciji ipak je najčešće prisutno obožavanje određenih božanstava kao vidova ili personifikacija određenih načela i ideja, ali i konkretnih fenomena, poput nebeskih objekata, Zemlje, elemenata, prirodnih
Božica, pri čemu se kao univer zalni te u paganizmu općeprihvaćeni njihovi vidovi izdvajaju: Rogati Bog i Božica Majka, a i
pojava, biljaka, životinja i sl. Dva su temeljna arhetipa: Bog i
oni sami mogu se pojaviti u beskrajno mnogo likova. No, čak i oni pagani koji imaju odnos samo s neosobnom božanskom energijom, prihvaćaju postojanje bića iz duhovne dimen zije, pa personificiranog Boga ili Božicu ne smatraju manjkavim ili netočnim konceptom. Da zaključimo: s jedne strane prihvaćamo ideju
Jedno je Sve i Sve je Jedno, prema tome
i Bog i Božica su Jedno; pa je i svaki njihov lik u osnovi Jedno. To znači da kojem god se božanstvu obraćali, u osnovi ćemo se obraćati svemiru u cjelini, tj. Svemu. S druge strane, prihvaćamo ideju da samo pojedinac može osjetiti, znati, pojmiti, shvatiti ili opisati što je 103
i kakvo je "ono božansko" za njega/nju. Zato bismo na pitanje: koliko bogova i božica ima u paganizmu?, mogli odgovoriti: onoliko koliko ih može zamisliti svatko od nas (a to znači od nula do beskonačno). Takav je koncept posve nepodudaran s većinom velikih religija, što pagane uopće ne za brinjava. Naime, većina religija unatoč proklamiranju duhovne dimenzije realnosti, zapra vo tapka u mraku njutnovskog determinizma i oštre kartezijanske granice između subjekta i objekta. Danas čak i znanstvenici prihvaćaju ideje višedimenzionalnog svemira, multiver zuma ili kvantne dualnosti. Subatomska čestica može biti čestica, ali i val. Kako je to mogu će? Očito je naša percepcija trodimenzionalnog prostora i linearnog vremena manjkava pa se zapravo ne možemo potužiti na nelogičnost duhovnih koncepata po kojima neki feno men može istodobno biti i "ovo" i "ono". U srednjovjekovnoj indijskoj apologetici usvojen je pojam acintya-bhedabheda-tattva kao odgovor na naizgled nepomirljive koncepte moniz ma (advaita) i dualizma (dvaita). U prijevodu to znači: "nepojmljiva tostvo (istovjetnost) istog i različitog". Tim su se načelom ponajviše služili bengalski kršnaisti kako bi objedinili oba filozofska nazora, pa je tako bog istodobno istovjetan pojedinoj duši, ali je i različit od nje. Tako ni pagani ne vide nikakvu proturječnost u tome da se ono božansko može manifestirati kao Bog, Božica, više bogova i/ili božica, ili pak kao neosobna sveprožimajuća energija. U katoličkoj se teologiji Bog definira kao Presveto Trojstvo (grčki: Jlyia TpuiDa, latinski: Sancta Trinitas, engleski: Holy Trinity), a njegova tri aspekta: Otac, Sin i Sveti Duh nazivaju se hipo staze (grčki: im6crrcwu;;, engleski: hypostasis). U vrlo uopćenoj usporedbi mogli bismo reći da su paganski bogovi i božice zapravo hipostaze Rogatog Boga i Božice Majke. Postojanje više bogova i božica u paganizmu zapravo je priznavanje mnogolikosti same prirode. Sve su božice pojedini aspekti Božice Majke, a svi su bogovi pojedini aspekti Ro gatog Boga. Njihovo je međudjelovanje tajna svemira koju znanstvenici pokušavaju deko dirati na svoj način, a pagani to čine kontemplacijom i magijom. Pritom, nijedno božanstvo nije iznad ili onkraj prirode (!), što nikad ne možemo dovoljno naglasiti. Priroda je sveta sama po sebi, bez dodatnih metafizičkih koncepata. Ona je sveta zato što je sve što imamo! Čak je i naša kreativna imaginacija dio iste te prirode jer proizlazi iz nje. Prema tome, obo žavanje bilo kojeg božanstva za pagane je isto što i obožavanje same prirode. Zapamtimo, korpospiritualnost, tj. jednako vrednovanje i materijalnog i duhovnog, te meljno je obilježje po kojem paganizam razlikujemo od svih ostalih filozofija. Ateistički, materijalistički i njutnovski determinizam počiva na vrednovanju materije pri čemu se duhovna dimenzija uopće ne priznaje. Zapadne monoteističke religije materiju smatraju Božjim proizvodom, a istočne ju smatraju tek prividom i obmanom. Pagani prihvaćaju i duhovnu i materijalnu dimenziju, nijednu ne smatraju boljom ili važnijom od druge. Pa ganizam nije tipični hedonizam u kojem je užitak jedini smisao života, ali se užitak; kako duhovni, tako i materijalni; jednako vrednuju. Pagani zato nemaju potrebu strahovati od ovoga života i "spasiti se" (kao u zapadnim religijama) ili se pak "osloboditi" (kao u istoč nim religijama). Oni prihvaćaju užitak bez straha ili krivnje! Trapljenje (podnošenje žrtve kao za zavjet ili po nekim strogim pravilima) može se primijeniti samo radi postizanja određenog konkretnog cilja (magijskog postupka, postizanja transa ili ekstaze i sl.).
104
Bogovi i božice Panteon (grčki: navBELov, latinski: pantheon) je pojam kojim se označuje ukupnost svih bo
gova i/ili božica u nekoj duhovnoj tradiciji. U antici je to bio naziv za hram svih bogova/ božica, a najpoznatiji takav hram, Pantheon, godine 126. dao je u Rimu izgraditi car Hadrijan (Publius Aelius Trajanus Hadrianus Augustus) (76.-138.). Iz navedenog možemo zaključiti da se u paganizmu božanstva nikako ne mogu racionalno ili logički pojmiti i proučavati. Međutim, pojedina božanstva možemo razumjeti u širem društveno-povijesno-kulturnom kontekstu; pa možemo istražiti njihovo podrijetlo i značenje. Svaki narod ima panteon koji je vezan uz geografski položaj, klimu, privredu (posebno poljoprivredu), jezik, genealoško podrijetlo i narodne običaje. Pritom postoje mnoge sličnosti u kozmologiji, kozmografiji, teogoniji, mitovima i legendama; no isto tako postoje i velike razlike. To znači da ontološki položaj određenog božanstva ne mora imati svog parnjaka u panteonu drugog naroda, iako se neki arhetipovi provlače kroz sve kulture. Najveća je podudarnost između grčkog i rimskog panteona gdje je zapravo riječ o istom antičkom panteonu, pri čemu se razlikuju grčka od latinskih imena. Svjetski paganski krug načelno preporučuje štovanje Božice Majke i Rogatog Boga kao dva temeljna lika Boga i Božice, no svaki pojedinac, koven, hram, mjesni, pokrajinski, zemaljski ili oblasni krug mogu po želji štovati i druga, konkretna božanstva. Onome tko se odluči za to, bitno je razumjeti što svako pojedino božanstvo znači za vas osobno. Primjerice, plašljivim i stidljivim osobama, obožavanje Aresa (Marsa) ili Thora može pomoći da u sebi pronađu hrabrost, snagu i neustrašivost. Kod problema u komunikaciji mogu pomoći: Hermes (Merkur), Thoth, Atena (Minerva) i dr. Prema tome, potrebno je detaljno proučiti određeno božanstvo, njegov/njezin postanak (kako je to opisana u određenoj kulturi), opis njegova/njena života te mitove i legende čiji je on/ona sudionik/sudionica. Što to božanstvo radi, što voli, a što ne. Što ga raduje, a što ljuti? Postoje li kakve zajedničke osobine između štovatelja i božanstva? Želi li se neke od tih osobina promijeniti ili dodatno ojačati? Sve to treba uzeti u obzir prije nego što se počne slaviti bilo koje određeno božanstvo. Mitske priče o bogovima i božicama pune su zanimljivih i fascinantnih zapleta i dramatike, akcije i romantike, strave i smijeha, ljubavi i prijezira. One su nepresušno vrelo naše mašte i ideja. Čitajući mitove i legende, osoba propituje samu sebe i traži modele, uzore i nadahnuće.
Napominjemo da svako božanstvo nosi energiju "sustava" iz kojeg potječe pa se zato ne preporučuje "miješanje" božanstva iz različitih panteona; primjerice obožavanje ger manskog boga Odina uz slavensku božicu Mokoš. Preporučuje se dobro upoznavanje s određenim panteonom, a tek potom usporedba s ostalima. Još valja napomenuti da su neka božanstva ljupka i dražesna (Apolon, Dioniz, Afrodita), dok druga pokazuju i svoju gnjevnu ili "mračnu" prirodu (Had, Pluton, Hekata ili indijska božica Kali).
Rekonstrukcija indoeuropskog panteona Kako svi indoeuropski narodi imaju isto jezično podrijetlo, znanstvenici su pokušali re konstruirati temeljne likove pradavnog zajedničkog panteona. Zajednički indoeuropski prajezik počeo se razdvajati na zasebne prajezike kasnijih indoeuropskih skupina prije ot prilike 6.000 godina pa i ova rekonstrukcija odgovara vjerojatno još starijem prapovijesnom razdoblju. Ukratko ćemo proučiti tu rekonstrukciju kako bismo mogli povezati značenja i simboliku pojedinih božanstava koja ćemo potom navesti. 105
*Dyeus Ph/i!r je bog dana i Sunca, te vrhovno božanstvo, Bog Otac. U vedskih Indijaca on
je DyaufJ, pitr, u Grka
ZEvc; 1unryp, a u
Rimljana Iuppiter (u umbrijskom: Iuve patre).
*Deiwos- je još jedan naziv za Boga. U Vedama se rabi generički pojam deva za svijetle nebesnike, dok je u Iranaca daeva jedan od mračnih demona. Iz istog korijena dolaze nazivi za boga: litavski dievas, latvijski dievs, irski dia, velški duw, a možda i ime slavenskog boga
Dabaga ili germanskog Tyra (pragermanski: *Tiwaz). *Plth2wih2 mogla bi biti božica rijeka i nizina, a prepoznaje se u sanskrtskom nazivu Prthiv'i za Zemlju, kao i u engleskom pridjevu plenty "obilan". *Perkwunos je bog gromovnik i ratnik. Izvorno je korijen *perkwu- značio "hrast" (latinski
quercus) ili pak "crnogorica, pošumljena planina, planina", ali u praslavenskom se razvio u značenje "udariti", u skladu sa službom gromovnika. Jasno se prepoznaje u sljedećim imenima: Parjanya je vedski bog groma i kiše, pa se često izjednačava s Indram (metonimi jom se dolazi do jednostavnog značenja 'kiša'). U staroslavenskom je Perun11 (ruski: IIepytt , hrvatski: Perun), u Albanaca Perendi, u Litavaca Perkiinas, a u Latvijaca Perkans. U finskom
Perkele i mordovinskom Pur'gine-paza vidimo rane posuđenice iz indoeuropskog idioma. Kako drugo ime za boga gromovnika sadržava onomatopejski korijen *tar-, čiji su odrazi u galskom Taranis te hetitskom Tarhunt, u germanskoj se mitologiji javlja Punraz od čega je i ime P6rr ili Thar. Perkiinasava majka u litavskom je Perkiinija ili Perkiine, čemu u islandskom odgovara Thorova majka Fjorgyn. *H2eus(os) je božica zore i prepoznaje se kao U?as u Indijaca, Eja (Hwc;) u Grka, Aurara u Rimljana, Aušra u Litavaca te Auseklis u Latvijaca. U Slavena je Jarila bog proljeća, a u Germana je Eastre božica proljeća (od čega dolazi i naziv Ostara (treći sabat, tj. prvi dan proljeća), kao i engleskog naziva Easter "Uskrs". Kao što se dan budi u zoru, tako i se i Zemlja budi u proljeće. *PriHeh2 je božica ljubavi i prepoznaje se u sanskrtskoj riječi priya "drag, prijatelj". *Deh2nu- je božica rijeke i prepoznaje se u imenu drevne vedske božice Diinu, irske boži ce majke Danu ili pak velške Dan. Otuda dolaze brojna srodna imena rijeka: Dan, Dunav,
Dnjepar ili Dnjestar. *Welnos je bog podzemlja, smrti, sjenka ili duhova predaka. U staroslavenskom je Veles11 (ruski: Be.Aec, hrvatski: Veles), u Litavaca je Velnias. Od tog imena potječe i germanski bog UZ (staronordijski: Ullr, pragermanski: *Wulpuz "slava"). *H2epom Nepots doslovno znači "unuk/nećak voda" i odnosi se na boga voda ili mora.
U Vedama je Apiim Napiit, a u Avesti Apqm Napiit, u Kelta je Nechtan, a u Rimljana Neptun
(Neptunus). U Grka je Pasejdan (IIoan6wv), iako mu je ime iz drugog izvora. *Seh2ul je bog Sunce. U Vedama je Surya, u Avesti je Hvara, u Grka Helije ('HA.wc;), u Rimlja na Sol, u staroslavenskom je Svarag'b (ruski: Ceapaz, hrvatski: Svarog), u Litavaca je Saule, u Latvijaca Saule, u pragermanskom je *Sawilo (staronordijski: 561, engleski: Sun). *Meh1not je božica (rjeđe bog) Mjesec. U Grka je Selena
(LEAi/VTJ), u Rimljana Luna, u
pra
slavenskom je *Mčst;cb (ruski: Jlyna, hrvatski: Mjesec), u Litavaca je Menulis, u Latvijaca
Meness, u Albanaca Hena, a u pragermanskom je *Men8 (islandski: Mani, engleski: Moan). *Peh2uson je bog pastir. U Indijaca je Pasupati ili Piif>Gn, u Grka je Pan (IIiiv), a u Rimljana
Faun (Faunus).
106
U indoeuropskom panteonu javljaju se još neki likovi koji se bez obzira na stupanj eti mološke srodnosti samih imena javljaju u većini tradicija:
Nebeski blizanci obično se prikazuju u liku dva konjanika, dva konja ili dva boga s konj skim glavama. U Vedama su Asvini (sanskrt jd. asvin, dv. asvinau). U Grka su Zeusovi si novi Dioskuri (! H 6a Kovpo L) i zovu se Kastor (Kaa'Uvp) i Polideuk (noilvDEVKf/�). U Rimljana su Blizanci (Gemini) i zovu se Kastor (Cast6r) i Poluks (Pollux). U Litavaca su Ašvieniai, a u Latvijaca Dieva deli.
Rodonačelnici (praočevi) čovječanstva poznati su u indoeuropskom prajeziku kao *Manu " čovjek" (u Indijaca je Manu, u Germana Mannus) i *Yemo- "blizanac" (u Indijaca je Yama, a u Germana Y mir).
GRČKI PANTEON Starogrčka mitologija sasvim je sigurno najviše očuvana u odnosu na sve ostale paganske tradicije. U njoj možemo naći na stotine imena bogova, božica, polubožanskih i drugih fantastičnih bića, kao i kraljeva, kraljica, junaka i junakinja. Među grčkim bogovima postoji vrlo jasna hijerarhija i struktura. Kao što je već rečeno, najpoznatije djelo o postanku i ro doslovlju bogova svakako je Heziodova Teogonija.
1.
Primordijali
Grčki primordijalni bogovi ili Primordijali (npwT6yovoL) prvotna su božanstva koja pred stavljaju prirodne sile nastale prije vremena. Svi su personifikacije određenih prirodnih po1ava:
Kaos (Xa o c; ) je beskrajan prostor iz kojega je sve nastalo (pa i ostali Primordijali). Hron (Xp6voc;) (engleski: Chronos) je Otac Vrijeme, tj. personifikacija vremena. Naziva ga se još i Eon (Alwv), tj. vječnost ili vječno vrijeme. Ne treba ga zamijeniti s Titanom Kronom! Ereb (EpE{Joc;) je tama i sjena koja je ispunjavala sve kutove svijeta, a to je i naziv za dio podzemnog svijeta.
Nikta (Nyl;> je božica noći. Eter (AifJ�p) je bog svjetla, sin Ereba i Nikte, utjelovljenje prozirne modrine koja okružuje svijet i zraka koji udišu bogovi, za razliku od običnog zraka (Af/p) koji udišu ljudi.
Hemera (Hµtpa) je božica dana. Eros (Epwc;) je bog spajatelj. Nastao je prvi jer je morala postajati moć, snaga koja će ga rantirati spajanje svemira (kako kaže Heziod). Otjelovljenje je stvaralačkog poriva prirode. Nije isto što i Eros, kasniji bog ljubav, iako imaju veoma slično značenje.
Geja ili Gaja (Tij ili Taia) je primordijalna majka Urana, Giganata i Titana. Nastala je sama od sebe. Začetnica je svakog života na Zemlji.
Tartar (Taprnpoc;) je bog istoimenog podzemnog svijeta (smještenog još niže od Hada). Uran (Ovpav6c;) je bog neba, Gejin sin i muž. S njom je otac većine ostalih bogova i Titana. Pont (ll6vwc;) je bog mora, Gejin sin i muž. Fan ili Protogen (
107
Talasa ili Talata (0ai\aaaa) je personifikacija Sredozemnog mora. Kći je Etera i Hemere. Ananka (AvayK1J) je kći Geje koja ju je rodila u tami svemira. Vjenčala se s bratom Kronom i razdvojila kozmičko jaje iz kojeg su izašla tri elementa - Zemlja, Nebo i More. Bila je i Zeusova ljubavnica s kojim je dobila Moire (Suđenice) i Adrasteju.
Ofion (Ocpiwv) je primordijalna zmija koja je vladala s nimfom Eurinomom, a nakon toga su ih s prijestolja zbacili T itani Kron i Reja. - Djeca Ponta i Geje su:
- Nerej (N1JpEvc;) je bog mora, morski starac. Zvan je i Geron "starac". - Taumant (0avµavwc:;) je čudesni i prelijepi morski bog. Često se javlja iznenada. - Fork (
- Euribija (Evpv{3ia ili Evpvf3i1J) je božica pomorstva čije ime znači: "velika sila". U primordijalna božanstva ubrajaju se i skupna božanstva Moire:
Suđenice ili Moire (Molpat) su tri sestre, božice sudbine, kćeri Anankine (iako su prema nekim izvorima kćeri Zeusa i Temide ili Nikte). Protiv njih čovjek je nemoćan, ali isto tako, njima su podređeni bogovi, jer "i nad njima vlada sudbina". Delfijska je proročica rekla da je i Zeus pod njihovom moći. One dolaze prve tri noći djetetova života da bi odredile kakav će mu biti život. Tri su Suđenice:
- Klota (Ki\w8w) čije ime znači "predilica", započinje presti nit života, tj. određuje rođenje. - Laheza (Aaxwic:;) čije ime znači "raspoređivač", prede nit života, tj. čuva ga. -Atropa (llrponoc;) čije ime znači "neumoljiv", kida nit života, tj. određuje smrt.
2. Titani Titani (Tmx.vD:;) su djeca Urana i Geje, prvorođeni su, tj. prva božanstva nastala parenjem. stariji Titani. Ima ih četiri para: Okean i Tetija, Hiperion i Teja, Kej i Feba, Kron i Reja, a uz njih se u Dvanaest glavnih Titana ubrajaju još i Mnemozina, Prvi se naraštaj naziva još i Temida, Krij i Japet.
Okean (.!2KEav6c:;) je najstariji T itan, bog beskonačno i beskrajno dubokih voda i mora. Tetija
Hiperion (YnEpiwv) je bog Sunca. Sa sestrom Tejom je otac Helija (Sunce), Selene (Mjesec) i Eje (Zora).
Teja ili Tija (0Eia) je božica vida i nebesa, sjaja i dragulja. Kej ili Koj (Koioc:;) je bog poznat po inteligenciji. Feba ( se povezuje s Mjesecom. Kron (Kpovoc;) (engleski: Cronus) je bog vremena i žetve, moćni vođa Titana koji je na nagovor majke Geje kastrirao oca Urana. S Rejom je dobio sina Zeusa, kasnije vrhovnog grčkog boga na Olimpu, koji ga je zbacio s trona (što je bilo Uranovo prokletstvo).
108
Reja (Pta) je Kronova sestra i žena te Demetrina, Hadova, Herina, Hestijina, Posejdonova i Zeusova majka.
Mnemozina (Mv17µolJvv17) je božica pamćenja i majka devet Muza. Temida (Biµtc,) je božica pravednosti, po nekim izvorima čak je i majka Suđenica i Hora. Krij (Kpioc,) je bog vještine, vodstva i zviježđa. ]apet (Ianer6c,) je bog koji je s Klimenom imao sinove Prometeja, Atlasa, Epimeteja i Me netija. Predak je ljudi (rodonačelnik).
U drugom se naraštaju T itana nalaze djeca prvog naraštaja. a) Djeca Okeana i Tetije:
- okeanide (DKEavi6Ec;) su vodene božice. Stanuju s roditeljima u palači na dnu mora. Prikazuju se kao lijepe mlade žene. Ima ih tri tisuće. Među poznatijima su:
Europa,
Azija, Amfitrita, Dorida, Daira, Filira, Metida, Pita, Stiks, Telesto, Uranija itd. - potami (Iloraµ6c,) su bogovi rijeka i također ih ima tri tisuće. b) Djeca Hiperi ona i Teje:
- Eja ili Eos (Hwc,) je božica zore i jutarnjeg rumenila neba. - Helije (Htlwc;) je bog Sunca. S vremenom se sve više poistovjećivao s Apolonom. - Selena (I:Etlrjv11) je božica Mjeseca. c) Djeca Keja i Febe:
- Leta (Af/TW) je majka Zeusove djece Apolona i Artemide. - Asterija (AlJTEpia) je božica zvijezda, gatanja, astrologije i spiritizma. d) Djeca Japeta i okeanide Azije (ili Klimene):
- Atlas (A.rtlac;) se borio protiv Zeusa, ali nije bačen u Tartar nego za kaznu mora nositi nebeski svod.
- Prometej (IIpoµ110Evc;) je bog koji je s bratom Epimetejom zalutao u grčku pokraji nu Bitiju gdje su izrađivali glinene figure. Atena je uzela figure i udahnula im život. Prometejeve figure postale su ljudi, a Epimetejeve životinje. Bogovima je ukrao vatru s Olimpa i predao je ljudima pa ga se smatra velikim dobročiniteljem čovječanstva. Zeus ga je kaznio kao buntovnika prikovavši ga na stijenu na kraju svijeta (na Kavka zu), gdje je svakog jutra dolijetao orao i kljucao mu jetra koja bi preko noći zacijelila. Oslobodio ga je Heraklo. Ime mu znači "predviđanje", "predumišljaj".
- Epimetej (EmµqOEvc;) je bog koji je bio zadužen da novostvorenim životinjama daje pozitivne osobine, no kad je došao do čovjeka, više ih nije bilo. Ime mu znači "pri misao".
Pandora (navf>wpa)
je bila prva Žena, koju je Zeus za kaznu Prometeju, dao
ljudima zajedno s kutijom svih zala. Iz radoznalosti je otvorila kutiju i time oslobodila sve zlo. Epimetejeva je žena s kojim je imala kćer Piru.
- Menetije (MEvoinoc;) je bog naglog gnjeva. e) Djeca Krija i Euribije (kćeri Ponta i Geje):
- Astrej (AlJrpaioc;) je bog zvijezda, planeta i astrologije. - Palant (II&t\Aac;) je bog ratobornosti kojega je Atena ubila braneći Zeusa.
109
- Perz (Ilipa11c;) je titan koji je s nećakinjom Asterijom imao jednu kćer, Hekatu. f) Djeca Krona i Reje su Olimpski bogovi (mlađi naraštaj Titana). Titanomahija (Tnavoµaxia) bio je jedanaestogodišnji rat Olimpljana predvođenih Zeusom protiv starijeg naraštaja. Zeus je pobijedio i većinu poraženih Titana zatvorio u Tartar.
3.
01imp1jani
Olimpski bogovi ili Olimpljani ili Dvanaest bogova Olimpa (L1wDEKa8rnv, L1wDEKa Brni wv OAvµnov) dvanaest je najvažnijih bogova grčkog panteona. Stanovnici su planine Olimp (OAvµno<;) gdje žive u lijepim palačama i vladaju svemirom. Zeus, Hera, Posejdon, Deme tra i Hestija su braća i sestre, djeca Titana. Ostali su Olimpljani Zeusova djeca, od kojih su Ares i Hefest djeca iz njegova braka s Herom, Atenu je Zeus stvorio sam iz svoje glave, a ostala su mu djeca izvanbračna. Svi su bogovi lijepi, osim ružnog i hromog Hefesta. Naj ljepši su Afrodita i Apolon. Mogu se preobraziti u što god žele i ponekad silaze na Zemlju. Ponekad se Olimpljanima priključuje još jedan bog, najčešće Had ili Dioniz. Oni donose zakone, jedu ambroziju i piju nektar. Apolon im svira, a Muze plešu. Ima ih šest parova: Zeus i Hera, Ares i Afrodita, Posejdon i Demetra, Apolon i Artemida, Hermes i Atena, Hefest i Hestija.
Zeus (ZEv<; ili L1t6<;) je vrhovni starogrčki bog, vladar Olimpa, bog neba i grmljavine. Nje gova je žena (ujedno i sestra) Hera, a imao je mnogo potomaka i s drugim božicama i smrtnicama.
Hera (Hpa ili 'Hp11) je vrhovna starogrčka božica, božica braka. Ares (Ap11c; ili A.pewc;) je bog rata, najstariji sin Zeusa i Here. Snažan je, nagao i svadljiv. Afrodita (AcjJpobfr11) je božica ljubavi, ljepote, požude i spolnosti. Kći je Zeusa i Titanide Dione (božice kiše ili nimfe).
Posejdon (IIoae.tbwv) je bog mora i potresa, Zeusov brat. Demetra (L111µrjr11p) je božica žita, zemlje, ratarstva i plodnosti. Zeusova je sestra i Perzefo nina majka. (Od njena latinskog imena Ceres (u hrvatskom Cerera) dolazi engleska imenica
cereal "žitarice".)
Apolon (An6AAwv) je bog muške ljepote, medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, Sunca i kolonizacije. Sin je Zeusa i Lete.
Artemida (A.preui") je božica Mjeseca, zvijeri i lova, svadbe i poroda, zaštitnica je djevojaka i božica. Apolonova je sestra blizanka.
Hermes ili Hermo (Epµijc;) je glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca. Sin je Zeusa i nimfe Maje (Mala) (Atlasove kćeri, najstarije od Plejada).
Atena (A811va ili A8rjv11) je božica civilizacije, mudrosti, inteligencije, lukavosti, praved nog rata, tkanja, metalurgije i obrta. Žene je naučila presti i tkati, a muškarce lončarstvu te izgradnji brodova i bojnih kola. Stvorena je iz Zeusove glave.
Hefest (HcfJaiaw") je bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre. Sin je Zeusa i Here.
Hestija (Earia) je božica ognjišta i doma, Zeusova sestra.
no
4. Ostali bogovi i božice Neki od ostalih bogova također imaju pristup Olimpu, dok drugi tamo nikada ne dolaze. Ima ih jako mnogo, djeca su drugih bogova i božica. Navodimo samo neke:
Adonis (i\6wvt�) je bog žita, smrti i ponovnog rođenja. Bio je prelijepi kraljević u kojeg se zaljubila Afrodita. Nakon njegove smrti izmolila je od Zeusa dopuštenje da Adonis bude četiri mjeseca s njom na Zemlji, četiri mjeseca s Perzefonom u podzemnom svijetu, a četiri mjeseca gdje sam poželi.
Asklepije (AaKA117u6s) je bog liječništva, sin Apolona i nimfe Koronide. Dioniz (Lltwvvaos) je bog plodnosti zemlje, vegetacije, vina i žena, bog-bik. Eol (AfoAos) je bog vjetra. Zapravo je to ime za tri boga. Prvi je sin Hefesta i nimfe Orseide. Drugi je sin Posejdona i Arne, kćeri prvog Eola. Treći je sin Hipota (čuvara vjetra).
Eros ('Epw s ) je bog ljubavi, strasti i seksualne požude. Sin je Afrodite i Aresa (ili Hefesta). Had ili Pluton (At6qs, At"6qs ili llAovrwv) je bog istoimenog podzemnog svijeta. Sin je Krona i Reje, ponekad dolazi na Olimp.
Heba (H{3q) je božica mladosti, vrčonoša bogovima na Olimpu. Kći je Zeusa i Here. Hekata ('EKtir17) je misteriozna božica podzemnog svijeta s tri glave i tri tijela, vladarica čudovišnih bića i čarobnica. Na nebu je božica
Tamnog Mjeseca, na Zemlji božica porođaja i
mladih, a u podzemnom svijetu vladarica podzemnih sila. Zaštitnica je magije i tajnih uče nja. Prate je sablasti i bijesni psi. Jedina je kći T itana Perza i njegove žene Asterije. Zeus ju je obdario velikom moći jer se u ratu s Titanima borila na njegovoj strani. Njena su djeca: Ski la, Kirka i Medeja kojoj je dala dio svojih magijskih moći. Vještice ju slave kao
Božicu magije.
Hipno ('Ynvos) je bog sna. Njegov je brat blizanac Tanatos, majka Nikta, a otac Ereb. Irida (Ipts) je božica duge i glasnica bogova. Žena je Zefirova (boga zapadnog vjetra, koji je inače sin titana Astreja i božice Eje) i s njim ima sina Pota.
Morfej (Moptvs) je bog snova, sin Hipna i njegove majke Nikte. Nemezida (Niµt:at�) je božica koja ljudima po zasluzi dijeli sreću ili nesreću. Kasnije je postala božicom osvete koja kažnjava zločince.
Nika (NiK17) je božica trijumfa i pobjede. Kći je T itana Palanta i božice Stiks. Pan (llii:v) je bog paše, stoke, pastira, stada, njiva, šuma i polja. Zaštitnik je stoke i prirode. Ljubitelj je glazbe i najbolji plesač među bogovima. Sin je Hermesa i nimfe Driope.
Perzefona ili Kora (lltpatcj>6v17 ili K6p17) je prelijepa kraljica Hada, što je postala protiv svoje volje, nakon što ju je oteo Had. Kći je Zeusa i Demetre.
Tanat ili Tanatos (8avaws) je bog smrti. Sin je Ereba i Nikte. Brat je Hipna. Ti/on (Tvcj>
Tihe (Tvx11> je božica sreće, sretna slučaja i napretka grada. Triton (Tpfrwv) je bog mora, Posejdonov i Amfitritin sin. Predstavlja se s čovječjim tijelom i ribljim repom.
lll
5. Skupna božanstva i mitološka bića Uz navedene bogove (Primordijale, Titane, Olimpljane i ostale), postoje još neka božanstva koja se obično javljaju u skupinama:
-
Giganti (Tiyavwc;) su primordijalni božanski divovi. Prema Heziodu, nastali su nakon što je Geja bila oplođena krvlju kastriranog Urana. Gigantomahija (flyavwµaxia) je bio veliki rat između Giganata i Olimpljana. Gigante je Geja nagovorila na napad jer nije mogla oprostiti Zeusu svrgavanje vlastita sina Krona. Giganti su željeli osvetiti Titane i doći navrh Olimpa. Olimpski bogovi pozvali su Herakla jer im je proročanstvo reklo da će ih on pobijediti. On je ubio najjačeg Giganta Alkioneja, a ostale je Zeus oborio munja ma. Kao i Titani, Giganti su izgubili rat i pobjegli.
-
Gorgone (TopyovEc;) su ženska stvorenja s oštrim očnjacima i zmijskom kosom, kćeri Forka i Kete. Njihov bi pogled skamenio čovjeka koji ih gleda u oči, a najpoznatija je Meduza (MHwvaa) koju je ubio junak Perzej (nEpadJC;).
- Harpije (A.prrvtat) su božice oluje, ptice s licima žena, obično prikazivane kao otimačice. - Hekatonhiri (EKaToyxnpEc;) su sinovi Urana i Geje, golemi storuki divovi nevjerojatne snage i bijesa, braća su Titana, Giganata i Kiklopa.
- Muze (Movam) su zaštitnice pjesništva, umjetnosti i znanosti. Kćeri su Zeusa i Mnemo zine. Ima ih devet, a vođa im je Apolon. One nadahnjuju slikare, glazbenike i pjesnike. Devet Muza su: 1. Erato (Epauu), muza ljubavne poezije; 2. Euterpa (E m e p nT)), muza lir ske poezije uz svirku na flauti; 3. Kaliopa (KaAAi6nT)), muza epske poezije i govorništva; 4. Klio (KAElw), muza povijesti; 5. Melpomena (M E Mwµtv T)), muza tragedije;
6. Polihimni
ja (noAvµvia), muza himničkog i zbornog pjevanja; 7. Talija (E>aAEta), muza komedije, 8. Terpsihora (TEpt/nx6pT)), muza plesa i
9. Uranija (Ovpavia), muza astronomije. Svaka
drži ili nosi određeni atribut. Obično se i Muze ubrajaju u nimfe.
- Nimfe (Nvµ
Drijade (nimfe drveća i šuma), Melije (nimfe jasena), Leuka (nimfa bijele jasike), Epime lijade (nimfe jabuka, zaštitnice ovaca) itd.
ll2
c) Nimfe vode su: Helejade (nimfe fenova), Nereide (nimfe mora, posebice Sredozemnog),
Najade (nimfe slatkih voda, izgledaju kao mlade djevojke koje se kupaju nage) dijele se na ove podvrste: Krineje (Najade zdenaca i fontana), Elejonome (Najade močvara), Limna
de (Najade jezera), Pegeje (Najade potoka), Potamide (Najade rijeka) itd. d) Nimfe podzemlja su: Kokite (nimfe podzemne rijeke Kokit), Lampade (nimfe vračanja, pratilje Hekate) itd. e) ostale nimfe su: Menade (lude i pomahnitle pratiteljice Dioniza, upuštaju se u ekstatične zanose i seks s njim), Lamuzidijske nimfe (Dionizove dojilje), Helijade (kćeri boga Helija i okeanide Klimene) itd.
-
Sirene (l:etptjv) su misteriozna bića koja su se u ranoj grčkoj umjetnosti prikazivala sa ženskom glavom i ptičjim tijelom, dok su kasnije prikazivane kao žene s tijelom ribe. Živjele su na otocima koji su bili okruženi kamenjem i stijenama. Pjevale su neodoljivu i očaravajuću pjesmu zbog koje su pomorci plovili prema liticama i doživljavali brodo lome. Navode im se razna imena: Telksipija, Molpa, Pizinoja, Partenopa, Ligija, Leukozija,
Redna, Teleda i sl. -
Satiri (E. aw p ot) su bića koja opsjedaju šume i prate Pana ili Dioniza. Prikazuju se s jarč jim nogama, repom, bradom i rogovima, vijencem od bršljana na glavi te obično nose frulu ili kakvo drugo sviralo. Veseli su i razuzdani, lijeni i uživaju u seksu s nimfama. Duhovi su plodnosti. Nisu besmrtni nego su polubogovi.
-
Hore ('!2pat) su tri božice godišnjih doba (Grci nisu imali zimu). Kćeri su Zeusa i Temi de. Zovu se: božica proljeća Talo (E>aA.A.w), božica ljeta Aukso (Avc;w) i božica jeseni Karpo
(KaprrclJ). - Harite (Xaptre.;) su tri božice ljepote, ljupkosti i plodnosti. Obično se smatra da su kćeri Zeusa i Eurinome. Zovu se: Agleja (AyA.ai'.a) "ljepota",
Eufrozina (Evcppoavv17) "radost" i
Talija (E>aAia) "zadovoljstvo". U Rimljana su tri Gracije (Gratiae). -
Srde ili Erinije ili Eumenide ('Eptv{m:; ili Evµevibe.;) su božice osvete i prokletstva te stanuju u podzemlju. Ima više tumačenja nihova nastanka, pa mogu biti Niktine ili Ge jine kćeri. Obično se smatra da ih ima tri: Alekta
(AA.17nw), Megera (Mtympa)
i Tizifona
(Ttcmp6v17). U Rimljana su tri Furije (Furiae). 6. Ostala mitološka stvorenja Grčka je mitologija prepuna fantastičnih likova, pa ćemo ovdje pobrojati samo poznatije:
Himera (Xiµatpa) je zmijolav iz Likije. Hiron (Xdpwv) je sin Krona i okeanide Filire, kentaur koji je bio iscjelitelj i odgajatelj mno gih junaka, odrekao se besmrtnosti u korist Prometeja.
Kentauri (Kt.VTavpot) su poluljudi polukonji koji se šeću po šumama i vole samoću. Često ih se prikazuje kao raskalašena i nagla bića (osim Hirona). Izvrsni su ratnici i hrane se si rovim mesom.
Kerber (Kipf3epoc,) je troglavi Hadov pas, Himerin brat, čuvar ulaza u podzemlje, Had. Kiklopi (KvKAwtfJ) su jednooki divovi, sinovi Urana i Geje, najpoznatiji je Polijem
(noMJ(p17µoc;). 113
Lernejska Hidra (Acpvaia ''Y6pa) je biće sa zmijskim tijelom, mnogo zmijskih glava i otrovnim dahom, potomak je Tifona i Ehidne, ubio ju je Heraklo, ispunivši jedan od svojih zadataka. Mantikora (Mavnxwpa�) je vrsta Himere s ljudskom glavom (često s rogovima, sivim očima, trima redovima željeznih zubi i glasnom rikom poput trube). Tijelo mu je lavlje, obično crveno, a rep je zmajev ili škorpionov. Ima i velika krila. Minotaur (Mtwfravpoc;) je biće s ljudskim tijelom i glavom bika iz Labirinta u Knososu. Sin je Minosove žene i svetog, bijelog bika. Atenjani su mu morali davati ljudske žrtve. Ubio ga je Tezej uz pomoć Arijadne. Nemejski lav (Aiwv T1Jc; NEµfoc;) je Tifonov i Ehidnin potomak koji je tjerao ljude iz Ne
meje. Ubio ga je Heraklo. Pegaz (IIrjyaaoc;) je prelijepi bijeli krilati konj. Sin je Posejdona i Gorgone Meduze. Služi kao donosilac munja Zeusu. Živio je na visokim planinama, ponajviše na Helikonu, domu Muza. Letio je brzinom vjetra. Bio je prekrasan, snažan i jakih kopita. Nakon smrti junaka Belerofonta, vratio se na Olimp pomagati bogovima. Poslije se oženio Euipom s kojom je začeo naraštaj krilatih konja. Nježan je, mudar i čista srca. (Ne treba ga zamijeniti s Jedno rogom (engleski: Unicorn) koji nije biće iz grčke mitologije, nema krila, ali ima veliki rog.) Piton (IIV(Juw) je zmaj sa zmijskim tijelom pokrivenim ljuskama. Živio je u mračnoj gudu ri pokraj Delfa. Ubio ga je Apolon.
7.
Junaci i junakinje
Grčka je mitologija prepuna i junaka ili heroja (ijpwc;), tj. junakinja ili heroina (rjpw1v17). Oni su ljudi prožeti božanskim svojstvima, zatim polubogovi, djeca bogova i smrtnika i sl. Navest ćemo samo najpoznatije jer i oni/one mogu biti veliko nadahnuće: Ahil (AxtAAt:vc;) je glavni lik Ilijade, sin mirmidonskoga kralja Peleja i nimfe Tetide. U Tro janskom ratu sudjelovao je na strani napadača. Ubio je Hektara, trojanskog junaka i sina kralja Prijama. Akadem (AKa617µoc,) je junak koji je Kastom i Polideuku javio da im se zatočena sestra Helena nalazi u Afirdni. Stoga su mu spartanski Tindaridi uvijek iskazivali zahvalnost, a kada god bi Lakonijci napali Atiku, uvijek bi poštedjeli Akademovu zemlju. Amazonke (Aµal;6vcc;) su pripadnice naroda žena-ratnika, kćeri Aresa. Imale su svoju dr
žavu u Maloj Aziji. Argonauti (ApyovavTat) je naziv družbe heroja koji su prije Trojanskog rata pratili Jazona u Kolhidu u potrazi za zlatnim runom. Ime su dobili prema brodu Argo koji je nazvan pre ma svom graditelju Argu. "Argonauti" stoga doslovce znači "pomorci s Arga". Ponekad se nazivaju Minijanima prema prapovijesnom plemenu s tog područja. Bilo ih je pedesetak. Dioskuri (Llt6mcovpot) su sinovi Zeusa i spartanske kraljice Lede (Aryba). Zovu se Kastor
(KaaTwp) i Polideuk (noA.vl5EvK7J<;). Kastor je bio dobar jahač, a Polideuk šakač. Pridružili
su se Jazonu i Argonautima. Edip (Oi6frrovc;) je bio kralj u Tebi; nije mogao izmaći prorečenoj sudbini da će ubiti oca, oženiti se majkom, imati s njom djecu, te će, za kaznu samoga sebe oslijepiti i otići u pro gonstvo.
114
Eneja (Atvt:iai;) je bio sin princa Anhiza i božice Afrodite. Nakon pada Troje u Italiji je osnovao novu domovinu i smatra se praocem Rimljana.
Ganimed (Tavvµtj617i;) je sin Trosa, ustanovitelja Troje i Kaliroje. Bio je najljepši smrtnik u kojeg se zaljubio i sam Zeus, te ga je doveo na Olimp gdje je postao vinotoča bogovima.
Hektor CEKTUJp) je sin trojanskoga kralja Prijama i Hekabe; jedan od najvećih boraca u Tro janskom ratu. Njegova smrt u dvoboju s Ahilom pod zidinama Troje, uvod je u taj dvoboj i njegove posljedice.
Heraklo (HpaKAiji;) je polubog, sin Zeusa i smrtnice Alkmene. Najpoznatiji je starogrčki junak, golem i divovske snage. Hera mu je poslala ludilo pa je ubio prvu ženu i trojicu si nova; za iskupljenje grijeha služio je mikenskom kralju Euristeju za kojeg je morao obaviti dvanaest junačkih djela. Zeus ga je potom uzdigao na Olimp i učinio besmrtnim.
Jazon (Iaawv) je sin Ezona i Amfimine, poznat po pronalasku zlatnog runa. Vođa je Argo nauta i Medejin muž.
Odisej (Obvaat:vi;) je glavni lik Odiseje. Bio je pravedni i cijenjeni kralj otoka Itake. Uoči Trojanskog rata pokušavao je postići nagodbu i izbjeći rat. Nakon desetogodišnje opsade Troje, lutanja i pustolovina vratio se kući. Lukavstvom je pobijedio i poubijao drske prosce svoje vjerne žene Penelope pa je opet zavladao !takom. Bio je domišljat, snalažljiv, hrabar, mudar, postojan i častan.
Paris (Ifopti;) je sin trojanskog kralja Prijama. Oteo je prekrasnu Helenu, ženu spartanskog kralja Menelaja, što je dovelo do Trojanskog rata. Ubio je Ahila.
Perzej (Ilt:pat:vi;) je sin Zeusa i Danaje (Llava17) koja je bila smrtnica, kći Akrizija, kralja Arga. Po ljepoti je bio ravan bogovima. Nije imao nikakvih slabosti ni negativnih osobina. Ubio je Gorgonu Meduzu i od morske nemani spasio Andromedu i oženio se njome. Po stao je kralj Arga i utemeljio je Mikenu. Etiopije
Andromeda (Avopoµi:o17) je bila princeza, Kefeja (K17c/Jfoc;) i njegove žene kraljice Kasiopeje (Kaaai6n17).
kći kralja
Tezej (B17acvc;) je bio atenski kralj, sin princeze Etre (Ai'.Đpa) koja je spavala i s kraljem Ege
jom (AlyEvc;) i s bogom Posejdonom, pa je Tezej nastao miješanjem njihova sjemena, pa zato ima i ljudske i božanske osobine. Bio je Heraklov prijatelj i sudionik u pohodu Argonauta, ubio je razbojnika Prokrusta i Minotaura.
115
RIMSKI PANTEON Rimska je mitologija uglavnom preuzela grčke i etrurske mitove i legende, uz promjenu imena bogova (pri čemu su nekim bogovima pridavali više važnosti). Stoga ćemo samo navesti imena grčkih bogova i božica te njihovih rimskih pandana: rimsko božanstvo
grčko božanstvo hrvatski
engleski
grčki
hrvatski
engleski
latinski
Kaos
Chaos
Xćwc;
Kaos
Chaos
Chaos
Hron
Chronos
XQ6voc;
Hron
Chronos
Chronus
Eon
Aeon
A lwv
Eon
Aeon
Aeon
Nikta
Nyx
Ng
Nikta
Nox
Nox
Geja I Gaja
Gaia
r� /foia
Tera
Terra
Terra I Tellus
Tartar
Tartarus
TaQwQoc;
Tartar
Tartarus
Tartarus
Uran
Uranus
OUQC\'.VOC:
Cel
Caelus
Caelus I rnp]11�
Pont
Pontus
TI6vrnc;
Pont
Pontus
Pontus
Ananka
Ananke
AvayKTJ
Necesita
Necessitas
Necessitas
Taurnant
T haurnas
8auµavrnc;
Taurnant
T haurnas
T haurnas
Hekatonhiri
Hekatonkheires
'EKaTDYXELpEC;
Centimani
Centimani
Centimani
Moire
Moirai
Mofpai
Parke
Parcae
Parcae
Klota
Clotho
KAwew
Nona
Nona
Nona
Laheza
Lachesis
AliXWLC:
Decirna
Decirna
Decirna
Atropa
Atropos
ATQ07TOC:
Morta
Morta
Morta
Okean
Oceanus
'0Krnv6c;
Ocean
Oceanus
Oceanus
Kron
Cronus
KQ6voc;
Saturn
Saturn
Saturnus
Reja
Rhea
'Pta
Opa
Ops
Ops/Opis
Temida
T hernis
E>lfllC:
Justicija
Justitia
Iustitia
Eja
Eos
Hwc;
Aurora
Aurora
Aurora
Helije
Helios
"HA wc;
Sol
Sol
Sol
Selena
Selene
L:rAtjVT)
Luna
Luna
Luna
Leta
Leto
AT)T W
Latona
Latona
Latona
Zeus
Zeus
zi:uc;/ bt6c;
Jupiter
Jupiter
Iuppiter
Hera
Hera
"HQa /"HQ1l
Jun ona
Juno
luna
Ares
Ares
AQT)C: I AQEWC:
Mars
Mars
Mars
Afrodita
Aphrodite
AcpQOClLTT)
Venera
Venus
Venus
Posejdon
Poseidon
Ilocmbwv
Neptun
Neptune
Neptunus
Dernetra
Demeter
bT) fltjTT) Q
Cerera
Ceres
Ceres
Apolon
Apollo
An6Mwv
Apolon
Apollo
Apollo
Arternida
Arternis
AQTeuic;
Dijana
Diana
Diana
Herrnes
Herrnes
'EQfl�C:
Merkur
Mercury
Mercurius
h A"-"�
Minerva
Minerva
Minerva
Hcpmarnc;
Vulkan
Vulcan
Vulcanus
Atena
Athena
Hefest
Hephaestus
ll6
A8T)VC\'./
Hestija
Hestia
'Em:i.a
Asklepije
Asclepius
Amv\rimoc;
Dioniz
Dionysus
luwvuouc;
Eol
Aeolus
AioAoc;
Erida
Eris
"EQtc;
Eros
Eros
Had/Pluton
Had/Pluton
"EQwc; AtbT]c;/ DArn'1'!"«1\I
Vesta
Vesta
Vesta
Eskulap
Aesculapius
Aesculapius
Bakho
Bacchus
Bacchus
Eol
Aeolus
Aeolus
Diskordija
Discordia
Discordia
Amor/Kupid
Amor/Cupid
Amor I Cupido
Pluton
Pluto
Pluto
Harmonija
Harmonia
AQµovi.a
Konkordija
Concordia
Concordia
Heba
Hebe
"H�T]
Juventa
Juventas
Juventas
Hekata
Hecate
'EKĆ
Trivija
Trivia
Trivia
Hipn o
Hypnos
"YTivoc;
Somnus
Somnus
Somnus
Nemezida
Nemesis
Niµwtc;
Invidija
Invidia
lnvidia
Nika
Nike
NtKT]
Viktorija
Victoria
Victoria
Pan
Pan
ITav
Faun
Paunus
Paunus
Perzefona
Persephone
ITEQOEcji6vri
Prozerpina
Proserpina
Proserpina
Tanat
T hanatos
ea\larnc;
Mors
Mors
Mors
Tihe
Tyche
TVXT]
Portuna
Portuna
Portuna
Dioskuri
Dioscuri
fltoaKOVpOl
Blizanci
Gem ini
Gem ini
Kastor
Castor
Kam:wQ
Kastor
Castor
Castor
Polideuk
Polydeuces
IToAubEUKTjc;
Poluks
Pollux
Pollux
Heraklo
Heracles
'HpaKA�c;
Herkul
Hercules
Hercules
Jedan od važnijih mitova je onaj o nastanku grada Rima. Nakon pada Troje, junak Eneja (AivEiac;, Aeneas) (sin Afrodite i princa Anhiza) dugo je lutao po svijetu i konačno došao
u Lacij gdje je zasnovao grad Albalongu. Enejin potomak Amulije (Amulius) svrgnuo je s prijestolja brata Numitora, dao pogubiti njegova sina, a kći Rea Silvija (Rhea Silvia) morala je postati svećenica božice Veste. U nju se zaljubio Mars i uskoro mu je rodila dva sina blizanca imenom Romul (Romulus) i Rem (Remus). Amulije ih je dao baciti u rijeku T iber, no val ih je zbacio na obalu gdje ih je Marsova vučica (Martia) podojila i spasila. Potom ih je posvojio pastir Faustul (Faustulus) i njegova žena Aka Larencija (Acca Larentia). Kad su odrasli, Romul je ubio Amulija i vlast vratio djedu Numitoru. Odlučili su osnovati novi grad, pa su se braća dogovorila da će grad osnovati onaj koji će ugledati više ptica. Romul se popeo na brežuljak Palatin, a Rem na Aventin. Romul je ugledao dvanaest, a Rem šest ptica. Stoga je Romul počeo orati brazdu oko brežuljka čime je napravio veliki zid. Potom je Rem preskočio zid da bi se narugao bratu, pa ga je Romul ubio rekavši: Neka tako i ubuduće propadne svatko tko prijeđe moje zidove. Grad je nazvao po sebi: Rim (Roma).
Bog Sol se službeno zvao Sol Invictus "Nepobjedivo Sunce". Njegov je kult uspostavio car Aurelijan (Lucius Domitius Aurelianus Augustus)
274. godine (214.-275.). Slavio se na prvi
dan zime. Često se poistovjećuje s Mitrom, glavnim bogom tada rasprostranjene grčko-rim ske misterijske religije, mitraizma.
117
KELTSKI PANTEON Keltska je mitologija bogata raznolikim mitovima, legendama i pripovijetkama. U mnogim se mitovima govori o postanku svijeta, bogovima i junacima. Rana keltska mitologija ču vala se među Galima koji su živjeli na području današnje Francuske. Kasnija se keltska mi tologija razgranala u irsku, škotsku i velšku. Bogovi se skupno nazivaju narod božice Danu (Tuatha De Danann) koji je preoteo Irsku od drugih bića, zvanih Fir Bolg. U ovom pregledu, dat ćemo pregled nekih značajnijih keltskih božanstva iz svih razdoblja. Dagda (prakeltski: *Dagodeiwos, staroirski: Dag Dia, irski: Daghdha, engleski The Dagda) je najutjecajniji među bogovima, stari čuvar Naroda. Smatra ga se sinom božice Danu. Zovu ga još i Sveotac (Eochaidh Ollathair, Allfather). Nuada Srebrnoruki (irski: Nuadha Airgetlam, velški: Lludd Llaw Eraint, engleski: Nuada Ai rgetlam)
bio je prvi kralj Naroda. Izgubio je ruku junački se boreći protiv Srenga, ratnika naroda Fir Bolg u Prvoj bitci kod Mag Tuireda.
Lugh (staroirski: Lugh, irski: Lu, velški: Lleu Llaw Gyffes, engleski: Lugh) je mlad, snažan i lijep bog. Sa sobom nosi čarobno koplje i golemu praćku kojima uništava neprijatelje ljudi i bogova. U Drugoj bitci kod Mag Tuireda, narod božice Danu borio se protiv ugnjetavačkog polufomorijskog princa Bresa. Kralj Nuada je poginuo, pa je Lugh naslijedio njegovo pri jestolje. Slavi se na sabat Lammas (1. kolovoza; sredina ljeta) koji Irci po njemu zovu Lunasa (u staroirskom: Lughnasadh). Smatra ga se Bogom Suncem. Ogma (staroirski: Ogma, irski: Oghma, engleski: Ogma) je bog jezika i inspiracije. Izgleda kao mudri starac i nosi životinjsku kožu. Smatra se da je on osmislio ogamsko pismo. Badba (staroirski: Badb, irski: Badhbh, engleski: Badb) je božica rata koja ima obličje vrane.
Vojnicima tjera strah u kosti. Boan (staroirski: Boann, irski: B6inn, engleski: Boann) je božica istoimene irske rijeke, Dagdi
na ljubavnica s kojim je imala sina Aengusa. Dagda je zaustavio Mjesec na devet mjeseci kako se ne bi razotkrilo da je ona trudna, pa je tako začela i rodila sina u jednom danu. Banba (staroirski: Banba, irski: Banbha, engleski: Banba) je božica zaštitnica Irske. Može biti
božica rata, ali i plodnosti. Brigit (staroirski i velški: Brigit, irski: Brighid ili Brid, škotski gaelski: Brighde, engleski: Bri gid)
jedna je od najvažnijih keltskih, ali i neopaganskih božica! Ona je božica inspiraci je, obrtništva i iscjeljivanja. Veoma je snažna i priziva se kada tragamo za izdržljivošću. Dagdina je kći i žena kralja Bresa s kojim je imala sina Ruadana. Uspoređuje se s Atenom (Minervom). Slavi se 1. veljače na sabat Imbolc. Cernunnos (prakeltski: *Cerno-on-os, engleski: Cernunnos) je keltski Rogati Bog (Horned God). Izgleda kao Pan (Faun) i smatra se Ocem svemira. Ponekad se prikazuje s tri glave. Muž je Božice Majke. Uz Nju je najvažnije neopagansko božanstvo! Ceridwen (velški i engleski: Ceridwen) je božica čiji je kotao davao pjesničko umijeće, ali je vraćao i mrtve ratnike u život. Ona je božica Mjeseca, žetve i nadahnuća. Često se prikazuje kao stara vještica. Arianrhod (velški i engleski: Arianrhod) čije ime znači "srebrno kolo" božica je smrti i upra
viteljica sudbine. Slavi se na sabat Samhain (1. studenoga).
118
Tri boga obrtništva (staroirski: Tri Dee Dana, irski: Tri De Dana, engleski: Three Gods oj Craftsmanship) su Goibniu (Goibhniu) bog kovač, Creidhne (Credne) bog zlatar i Luchtaine (Luchta) bog tesar. Oni su djeca božice Brigit i Tuireanna. Danu (staroirski:
Danu, irski: Dana, engleski: Danu) je Božica Majka i gospodarica Naroda.
Ona je ujedno i Božica Zemlja, božica plodnosti i vegetacije. Dian Cecht (irski: Donn ili
Dian Cecht) je bog liječništva i zdravlja.
Mračni (The Dark One), poznat je kao bog smrti. Sin mu je bio junak Diarmuid Ua
Duibhne. Smatra ga se praocem Iraca. Irska (staroirski: Etain (irski:
Eriu, irski: Eire, engleski: Eriu) je pramajka Irske i Banbina sestra.
Eadaoin) je božica Sunca.
Macha je božica rata. Morrfgan (irski:
Morrighan) je božica rata, plodnosti i vegetacije. Ona je kraljica demona i
ima tri lica. Ponekad se pokazuje kao šišmiš s crvenim obrvama ili kao gavran, vrana ili konj. Nju prizivamo kad se kajemo jer smo učinili nešto loše, kako bi nas ona ohrabrila. I keltski je panteon prepun raznih mitskih stvorenja, vila i vilenjaka, patuljaka i junaka poput
Cu Chulainna ili čarobnjaka Merlina. Velški junak Mabon ap Modron sin je Božice (22./23. rujna; početak jeseni).
Majke Modron. Slavi se na sabat Mabon
GERMANSKI PANTEON Iz drevne pragermanske mitologije razvila se nordijska koja je i najviše sačuvana, pa kad govorimo o
germanskom panteonu, zapravo mislimo na nordijski. (Staronordijski jezik sro
dan je staronorveškom, a najbliži mu je današnji srodnik islandski.) Germanski bogovi i
ass ili as, mn. ;rsir, ž. jd. asynja, asynjur) i Vani (staronordijski jd. vanr, mn. vanir). Asi su vrhovna božanstva povezana
božice dijele se u dvije velike skupine: Asi (staronordijski jd. mn.
uz moć i ratništvo, dok su za Vane značajnije kultura i plodnost. Često su vodili bitke, pot pisivali sporazume i razmjenjivali taoce. Pretpostavlja se da su takvi odnosi među german skim klanovima bili uobičajeni. Kao grčki bogovi na Olimpu, nordijski bogovi stoluju u ze mlji Asgard
(Asgarđr). Tamo bogovi vježbaju ratničke vještine, pripremajući se za Ragnarok, Valhalla (Valholl) u koji
završnu bitku bogova i divova. U Asgardu se nalazi i Odinov dvorac dolaze mrtvi ratnici.
Buri) je prvi bog koji se pojavio na svijetu. Lijep je i moćan. Primordi Auđumbla hraneći ledenog diva Ymira, praoca divova, lizala je slane blokove
Buri (staronordijski: jalna krava
leda. Prvog dana lizanja naišla je na Burijevu kosu, drugi dan na cijelu glavu, a trećeg je dana cijelo Burijevo tijelo bilo slobodno. Bor (staronordijski:
Borr) je Burijev sin, nije bio osobito štovan. Majka mu je mogla biti
divica. Bestla je divica, kći diva
Boltorna (Bolp6rn). Kasnije je postala Borova žena s kojim ima tri
sina: Odina, Vilija i Veja.
6oinn, pragermanski: *Wođanaz, starovisokonjemački: Wotan, anglo Woden) je vrhovni bog germanskog panteona (kao Zeus ili Jupiter). Bog je rata,
Odin (staronordijski: saksonski:
mudrosti, poezije, lova i čarolije. Sa svojom je braćom stvorio nebo, zemlju i ljude. Ubili su 119
diva Ymira. Od njegova su mesa napravili zemlju, od krvi jezera i mora, od kostiju planine, od čeljusti kamenje, od lubanje nebo, a od mozga oblake. Potom su od dva stabla načinili ljude. Jaše osmonožnoga bijelog konja Sleipnira. Učinio je veliku žrtvu time što je izvadio jedno oko i stavio ga u zdenac diva Mimira (njegova ujaka) kako bi dobio priliku da pije iz njega i dobije sve znanje. Potom je kaputom zapeo za mitsko drvo Yggdrasil, veliki jasen na čijem stablu počiva devet svjetova (pa i ovaj naš koji se zove Midgard (Miogaror), tj. Me đuzemlje). Devet dana i noći uzalud se pokušavao osloboditi no dobio je unutarnje uvide i tako ugledao plemenite simbole velike moći - rune koje su mu pomogle da se oslobodi s drveta. Može predviđati budućnost, posjećuje podzemni svijet i ponekad mijenja svoj lik. Ima više djece s više božica. Prorečeno je da će poginuti tako što će ga proždrijeti stravični vuk Fenrir, no osvetit će ga sin Vidar.
Vili i Ve (staronordijski: Vć) su Odinova braća. Zajedno čine svojevrsno trojstvo, u kojem je Vili personifikacija svjesne želje, tj. volje (*wiljon), Ve je personifikacija tajnog znanja i magijske moći (numen) (*wcrhaz), a Odin je personifikacija inspiracije i duhovne ekstaze (*w6dz). (U tom se kontekstu Odin naziva Oor.) Friggje Odinova žena, majka Baldra, Hodra (Hiior) i Hermoda (Herm60r). Potječe iz skupine Vana, a smatrana je vrhovnom božicom Asa. Polusestra je boga Njorda. Drugo joj je ime Saga (Saga). Božica je braka, majčinstva i plodnosti. Može vidjeti budućnost, ali ju ne može izmijeniti.
ford (staronordijski: fora ili Fjorgynn) je jotunka (pripadnica naroda divova jotuna (jotunn)),
Božica Zemlja, kći nepoznatog boga Anara i božice noći Nat. S ljubavnikom Odinom ima
sina Thora.
Thor (pragermanski: *Punraz, staronordijski: P6rr) je najstariji Odinov sin. Moćni je gro movnik (poput Peruna ili Indre). Upravlja grmljavinom, munjama, vjetrom i kišom. Naj jači je od svih bogova i štiti svijet bogova Asgard, kao i svijet ljudi Midgard. Crvenokos je, bradat, mišićav i nagao. Voli jesti, dobrodušan je i veseo. Posjeduje moćni malj Mjolnir koji nikad ne promašuje i uvijek se vraća vlasniku. Njegova je žena božica Sif s kojom ima kćer Thrud (Pruđr). Ima i dva sina koji se zovu Modi (M60i) i Magni. Kada dođe vrijeme Ra gnaroka, ubit će veliku zmiju, ali će i sam umrijeti od njenog otrova. Tyr (pragermanski:
*Tzwaz, staronordijski:
Tyr, staroengleski:
Tiw, starovisokonjemački:
Ziu) je bog rata, pobjede i slave (poput Aresa ili Marsa). Obično se prikazuje s jednom ru
kom jer se žrtvovao hraneći strašnog vuka Fenrira. U Ragnaroku će se sukobiti s vatrenim psom Garmom te će ubiti jedan drugoga.
Njord (staronordijski: Njiirđr) je bog iz skupine Vana. Zaštitnik je mora, plovidbe, mornara i oluja. Sa svojom neimenovanom sestrom ima božicu Freyju i boga Freya. Smatra se da je Friggin polubrat. Frey (staronordijski: Freyr) je bog Sunca, Sunčeve svjetlosti, plodnosti, mira i zadovoljstva
među ljudima. Zove se još i Yngvi. Iz božanske je skupine Vana. U Ragnaroku će ga poraziti vatreni div Surt (Surtr).
Freyja je božica ljubavi, ljepote i plodnosti. Ona, njezin otac Njord, brat Frey i neimenovana majka su iz skupine Vana. Smatra se da je njen muž 6or koji se poistovjećuje s Odinom. Izvrsno poznaje magiju pa je poučila čak i Odina. Vlada nizinom F6lkvangr u koju dolazi pola ubijenih ratnika, dok druga polovica ide Odinu u Valhallu. Na Ragnaroku će se obje vojske ujediniti. Kćeri su joj Hnoss i Gersemi. 120
Baldr je najpametniji, najljubazniji i najljepši bog. Sin je Odina i Frigg, suprug Nanne i otac
Forsetija. Iz njega zrači dobrota i nema loših osobina. Izvrstan je govornik. Štiti Sunce i Mjesec na putu po nebu. Ubio ga je Loki tako što je iskoristio slijepog Baldrova brata Hodra i dao mu da Baldra pogodi strelicom od imele. Njegova je smrt najtužniji događaj među bogovima i početak niza nevolja koje će kulminirati na Ragnaroku. Bragi je bog poezije i govorništva. Smatra se da je sin Odina i Frigg, iako neki smatraju da je njegovo ime tek jedno od Odinovih. Žena mu je Iduna (Iđunn) s kojom ima više djece. Nju je oteo div Tjatse, ali ju je Loki vratio. Heimdall (staronordijski:
Heimdallr) je bog iz skupine Asa i čini se da je Odinov sin te da
ima devet majki (koje su i sestre). Veoma je tajanstven. Ima zlatne zube, a naziva ga se i Bijelim bogom. Živi na rubu svijeta i čuva most Bifrost (sačinjen od vatrene duge) koji pove zuje svijet ljudi i svijet bogova. Ima nevjerojatno dobar sluh i vid. Ne treba mu mnogo sna. Loki je bog šala i spletki. Sin je diva Farbautija i divice Laufey. Lijep je i umiljat, a smatra ga se podlim. Sa suprugom Sigyn ima sina Valija i Narija, a s divicom Angrbođom ima ču dovišnu djecu: vuka Fenrira, božicu Hel (vladaricu istoimenog podzemnog svijeta) i zmiju Jormungand. Nakon Baldrove smrt, bogovi su se silno naljutili na Lokija i zarobili ga u straš nim mukama. Na Ragnaroku će se osloboditi, sukobiti s Heimdallom i obojica će izginuti. Vali (staronordijski: Vali) je sin Odina i jotunke Rinde (Rindr). Ubio je Hodra i osvetio oca. Preživjet će Ragnarok. Vidar (staronordijski: Viđarr) je sin Odina i jotunke Grid. Navodno je drugi po jačini od bogova, odmah nakon T hora. U Ragnaroku će osvetiti oca tako što će ubiti vuka Fenrira. Ostara (staroengleski: Eostre) je saksonska (ne nordijska) božica proljeća i plodnosti. Pri kazuje se simbolima plodnosti: kunićima i jajima. Slavi se na sabat Ostaru (20./21. ožujka; početak proljeća).
Ostala mitološka bića Osim bogova (Asa i Vana), nordijska mitologija poznaje i brojna druga bića. Tri norne (staronordijski: norn, mn. nornir) žive u dvorani u podnožju drveta svijeta Yggdra sila. Tamo svakoga dana vodom iz zdenca prskaju jasen kako se ne bi osušio. Zovu se: Urd (staronordijski: Urar, engleski: Wyrd), Verdandi (Verđandi) i Skuld. Urd je norna prošlosti, Verdandi sadašnjosti, a Skuld budućnosti. One pletu mrežu života (Wyrda). Ne stvaraju
sudbinu, ali ju oblikuju. Valkire (staronordijski: valkyrja, engleski: Valkyrie) su lijepe ratnice koje služe Odinu i od vode najhrabrije poginule ratnike u Valhallu, gdje se pripremaju za Ragnarok. U bitci su imale vlast nad životom i smrću. Određuju koja će strana pobijediti. Javljaju se u obliku vukova, gavrana, jastrebova, labudova ili žena. S njima jaše i norna Skuld.
Ostala su bića: divovi (jotunn), vilenjaci (staronordijski: alfar, engleski: elves), priviđenja
121
SLAVENSKI PANTEON Slaveni su štovali razna božanstva na širokom geografskom području. Kao i kod Germana, svijet je prikazivan kao veliki hrast čije grane i kora predstavljaju nebo i zemlju, a korijenje podzemlje, tj. svijet mrtvih. Perun je vladar svijeta, sjedi na najvišoj grani i promatra cijeli svijet. U korijenju stabla živi njegov neprijatelj Veles, vodeni bog podzemlja, simboliziran zmijom ili zmajem. Stalno izaziva Peruna kradući mu stoku, djecu ili ženu. Perun ga je progonio, a on je bježao i skrivao se. Smatra se da se Veles skriva na mjestu na kojem udara grom. Na koncu je Perun uspio ubiti Velesa i otjerati ga u podzemlje. Tako se objašnjava i promjena godišnjih doba. Kad je suho, Veles potkrada Peruna. Kad grmi, riječ je o božan skim borbama. Kiša je Perunova pobjeda. Ipak, Velesa nikad nisu smatrali zlim. Sukob Pe runa i Velesa nije sukob dobra i zla nego opreka prirodnih elemenata vode i zemlje (Velesa) te zraka i vatre (Peruna). Navest ćemo najvažnija božanstva:
Perun (staroslavenski: Perun11, ruski: nepytt) je najvažniji slavenski bog, gromovnik i nebe snik koji obitava na planinskim vrhovima, u krošnji svetog duba (hrasta). Bog je neba, oluje i pobjede, čuvar i izvršitelj sudbine. Sudi dušama. Prikazuje se kao grub čovjek s bakrenom bradom. Vozi se u kočiji upregnutoj jarcem, nosi sjekiru ili čekić. Kao i Thorov malj Mjolnir, Perunova se sjekira uvijek vraća vlasniku nakon što ju se baci. Veles (staroslavenski: Veles11, ruski: BeA.ec), Volos ili Voloh je bog zemlje, vode i podzemlja. Povezuje se sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarama. Glavni je Perunov protivnik. Mokoš (staroslavenski: Mokošo, ruski: MoKouto) je Božica Majka Zemlja, božica plodnosti i zaštitnica žena. Striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i posjećuje kuće obav ljajući kućne poslove. Smatra se da je žena boga Peruna (a gdjekad i Svaroga). Na njen je nagovor Svarog odlučio stvoriti biće koje će sličiti na njih. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek, a Mokoš je udahnula život drugom hrastu i tako je nastala prva žena. Svarog (staroslavenski: Svarogt>, ruski: CBapoz) ili Svarun je bog kovač (kao Hefest), a pone kad se smatra i bogom Sunca, pa time i vrhovnim slavenskim božanstvom. Njegova su dje ca: Svarožić i Dabog. Ponekad se bog Sunca u istočnih Slavena naziva Hors (staroslavenski: H'brs11, ruski: Xopc), iako je to drugo božanstvo. Svarožić (CBapo)f(utt) je mladi bog Sunca, ognjišta i preporoda. Čuvar je vatre svoga oca. Dobročinitelj je i zaštitnik života te zrači toplinom i svjetlošću, ali istodobno ima i razarač ku snagu kojom se bori protiv neprijatelja. Dabog (Aa)l(oo6oz), Dažbog, Daždbog, Dajbog ili Daba je bog rata, plodnosti, žetve, bogat stva i rudnika. Često se javlja u obliku hromog vuka. Jarilo (5/pu.Ao) je bog proljeća, vegetacije i plodnosti. Mladić je iznimne ljepote. Nosi krunu od poljskog cvijeća, a u rukama drži svežanj klasja. Smatra se da je sin Daboga i Lade, od nosno Peruna i Mokoši. Morana (Map)l(atta), Morena, Marena, Mora, Mara ili Maržana je božica smrti i zime. Naj češće se javlja kao lijepa djevojka crne kose, bijele puti, vučjih očnjaka i kandži. Njen se lik često spaljivao kako bi se označio kraj zime i hladnoće. U istočnih je Slavena ona božica plodnosti i žena. Od njenog imena dolazi i naziv za "noćne more" jer se smatralo da ih ona uzrokuje. 122
Jarilo i Morana su Perunova djeca i rođeni su na Novu godinu. No, Jarilo je ukraden iste noći i odveden u podzemni svijet gdje ga je Veles odgajao kao vlastita sina. Na početku proljeća, on bi se vratio iz svijeta mrtvih, susreo Moranu i s njom se oženio na sredini proljeća ili početku ljeta. Nakon žetve on joj postaje nevjeran te ga ona ubije i vraća u pod zemni svijet. Udovica Morana tada postaje stara i opasna božica tame i leda, a i vegetacija se povlači. Umire na kraju godine i ponovno se rađa. Ovaj se mit naslanja na opći paganski odnos Boga i Božice u kolu godine. Svetovid (CB5lmoBum), Suvid, Svantevid ili Vid je bog rata i proricanja. Obično se pokazuje s četiri glave, pa može "sve vidjeti". Jaše bijelog konja i s njime ide u bitke. Drži luk ili mač kao simbol rata te rog za piće. Triglav (Tpuz.AaB) je troglavi bog koji objedinjuje tri stanja bića koja se zovu: java (materijalni svijet), nava (nestvarni, zagrobni ili mistični svijet) i prava (prava realnost koja se postiže ispravnim, tj. pravednim življenjem). Stoga je i bog ljudi jer im daje slobodu da sami oda biru put - pravi(lan) ili nepravi(lan). Lada (AaiJa) ili Lelja je božica ljeta, ljubavi i ljepote u slavenskoj mitologiji. Živi u drugom
svijetu (Iriju) do proljeća kad se budi noseći sa sobom proljeće. Na kraju ljeta ponovno odlazi u Irij. U jednom ruskom mitu udana je za Svaroga. Predstavlja se kao djevojka duge zlatne kose u koju je katkad upleten i vijenac od žitnog klasja. Uspoređuje se s Afroditom. Stribog (Cmpu6oz) ili Stribor je bog vjetra i šume. V jetrovi su njegovi unuci. ]arovit (5JpoBum), Gerovit ili Žarovit je bog rata, srdžbe i jara, no smatra ga se i bogom
plodnosti. Rugovit (PyzeBum), Ruđevid ili Davor je bog rata. Imao je sedam glava, sedam mačeva za
pojasom i osmi u ruci. Vesna (Beetta) je božica mladosti i proljeća. Od njenog imena dolazi izraz "vjesnik proljeća". Ima vlast nad sunčevom toplinom bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode. Prikazuje se kao lijepa djevojka s cvijetom u kosi. U mitskom je sukobu s Moranom što se ponavlja svake godine. Na početku proljeća ubija Moranu i šalje ju u podzemni svijet. Kupalo (Kyna.Aa) je božica uroda, obilja i veselja. Slavila se za ljetnog suncostaja. Radogost (PaiJezacm) je bog gostoprimstva, zaštitnik kuće i ukućana.
Ostala mitološka bića Osim bogova postoje još i Tri Suđenice (sudice, suđaje, rođenice, rojenice) koje su isto što i mo ire (parke ili norne). Ponekad se nazivaju: Upis, Uris i Vusud. Najvažnija su mitološka bića: Baba ]aga ili Baba Roga (šumska vještica koja leti zrakom u kotlu i živi u kući na četiri ko košje noge), potom banik (duh koji boravi u saunama i kupatilima), bijes (duh koji opsjeda ljude i životinje), domovoj ili domaći (kućni duh), kikimora (zli kućni duh), lešij (šumski duh), pokola (duh podzemlja), vile (ženski duhovi naklonjeni ljudima, žive posvuda u prirodi), rusalke (vodene vile koje žive u rijeci ili jezeru), vodanoj (vodeni demon), vodenjak (vodeni duh), vukodlak (čovjek koji se za Punog Mjeseca pretvara u vuka) itd.
123
VEDSKI PANTEON Najraniji sloj hinduizma naziva se vedizam (30. - 5. st. pr. Kr.). U himnama �gvede opisana su brojna božanstva koja sačinjavaju najraniji indijski panteon. Kao i u grčkoj ili german skoj mitologiji, i ovdje imamo dvije skupine bogova: svijetli nebesnici (deva) koji žive na nebu (svar ili svarga) i tajanstveni (asura) vladari podzemlja. Najveći broj himana posvećen je Indri. Središnji je mit sukob Indre (kralja deva) i asure zmaja (ahi) Vrtre. Indra je popio somu, ubio ga i oslobodio rijeke, krave i zoru (koje je Vrtra bio oteo). To podsjeća na sukob Peruna i Velesa. Zapravo je riječ o najstarijem indoeuropskom mitu u kojem bog/junak ubija zmaja (ahann ahim).
Dyauq pi tr je Bog Otac ili bog Neba (što odgovara Zeusu i Jupiteru), no malo ga se opisuje. Prf:hivi je
Božica Majka ili božica prirode, što njeno ime i znači.
Indra, Sakra ili Parjanya je kralj bogova (kao Zeus ili Jupiter), gromovnik (kao Perun ili Thor), bog rata, grmljavine i kiše. Agni
je bog vatre (ognja).
Soma je bog istoimenog svetoga pića koje je srž svih tekućina i svega bilja. Ona razbuđuje, a ne opija. Bog je paradoksa jer umire kao biljka pri tiješnjenju da bi se rodio kao sok koji daruje besmrtnost. U kasnijem se hinduizmu poistovjećuje s Mjesecom (Candra). (jd. asvin, dv. asvinau) su dva božanska blizanca koji predstavljaju sjaj Sunca u zoru i sumrak. Liječnici su i iscjelitelji među bogovima.
Asvini
Aditi je božica Nesputanost, a njezini sinovi
(Aditya) čuvaju red
(jd. marutas, dv. marutau, mn. marutiis) su sinovi Rudre i Diti. Snažni su bogovi olu je. Spominje se da ih ima od dva do šezdeset.
Maruti
U$aS je božica zore (kao Eja ili Aurora). vayu je bog vjetra i zraka. Savitr, Siirya
ili Vivasvat je bog Sunca. Ponekad ih se smatra različitim božanstvima.
Pii$an je bog susreta, braka i putovanja. Čuvar je stoke. Brhaspati je bog pobožnosti i glavni svećenik među devama. Kasnije ga se još naziva i Deva-guru "učitelj bogova" ili samo Guru "učitelj", te se izjednačava s planetom Jupiterom. Vi�u je bog svjetla koji
razdvaja Zemlju i nebo. S Indrom pije Somu, a pomogao mu je ubiti i Vrtru. U kasnijem hinduizmu postat će vrhovno božanstvo.
Rudra je bog oluje i lova. U kasnijem hinduizmu poistovjećuje se sa Sivom. Yama je bio prvi smrtnik koji je uspio doći u svijet bogova, pa je postao gospodar umrlih i bog smrti. Iz vedskog se panteona kasnije razvio hinduistički.
124
EGIPATSKI PANTEON Egipatska mitologija zasniva se na totemizmu, tj. vjerovanju u svete životinje. Stoga brojna božanstva imaju ljudsko tijelo, a glavu životinje. Vjerovali su u zagrobni život, čemu svje doči velik broj grobnica i piramida. Iako egipatska civilizacija nije indoeuropska, ipak su postojale velike sličnosti s grčkom mitologijom, pa su se neki bogovi čak i spajali (Hermes i Thoth postali su Hermes Trismegistos, Hermes i Anubis postali su Hermanubis i sl.). Nun ili Nu je prvotni ocean, istodobno i mjesto i bog, iz kojeg su rođeni ostali bogovi. Raje bog Sunca i glavno božanstvo do Pete dinastije. Ima glavu orla. Otac je mnoge djece koju je sam stvorio. Kako je Amon (Amun) bio tebanski bog Sunca, ta su se dva božanstva spojila u jednog: Amon-Ra (Amun-Ra). Kao bog jutarnjeg Sunca još se naziva Khepri (s glavom kukca skarabeja), popodne je Ra, a kao bog zalazećeg Sunca naziva se Atum (s glavom ovna). Amaunet (Amunet) je prvotna božica, Amonova žena, nastala iz Nuna. Mut ili Mout je Božica Majka, božica plodnosti i majčinstva, štovana kao savršena majka. Zovu je Majka Svijeta, Raovo Oko i sl. Druga je Amonova žena. Khonsu je bog Mjeseca, sin Amona i Mut, zaštitnik je Tebe. Šu (Shu) je bog zraka i ozračja. Raov je sin. Na glavi ima pero ili krunu. Tefnut je božica vode, kiše i vlage. Ima lavlju glavu. Šu je njezin brat i muž. Hathor je božica-krava i zaštitnica mrtvih. Božica je ljubavi, ljepote, glazbe i sreće (kao Afrodita). Nastala je iz Raova oka, pa je tako i zovu. Ima kravlje rogove. Personifikacija je Mliječne staze. Geb, Seb ili Keb je bog Zemlje i vegetacije. Sin je Šua i Tefnut. Sa svojom sestrom blizankom Nut čini drugi božanski par. (Suprotno grčkoj mitologiji, u Egiptu je Zemlja personificirani bog, a ne božica.) Nut ili Nuit je božica neba, majka zvijezda i bogova. Prostire se iznad Geba, a pridržava je Šu. Gebova je žena s kojim ima četvero djece. (Suprotno grčkoj mitologiji, u Egiptu je Nebo personificirana božica, a ne bog.) Oziris (Osiris, Usiris) je bog plodnosti, obilja i vegetacije (kao Dioniz). Sin je Geba i Nut. Bio je visok, tamnoput i zgodan. Njegova sestra !zida bila je najljepša božica. Zaljubili su se još u utrobi majke. Dok su vladali Egiptom, bilo je blagostanje. Njihov crvenokosi i svjetloputi brat Set, bio je ljubomoran pa je ubio Ozirisa. Tako je nastala smrt. !zida je našla dijelove tijela, pa je uz Anubisovu pomoć ponovno oživjela Ozirisa, pa je on postao i vladar podze mnoga svijeta Duata. Njegova smrt i ponovno rađanje predstavljaju i ciklus godišnjih doba. !zida ili Izis (Isis) je božica plodnosti, ljubavi, medicine i života (kao Demetra). Kći je Geba i Nut, Ozirisova sestra i žena. Prikazuje se kao moćna čarobnica s hijeroglifom na glavi. Bila je omiljena božica koja je često pomagala Egipćanima. Set ili Seth je bog pustinja. Mlađi je sin Geba i Nut, Ozirisov i Izidin brat. Prikazuje se s gla vom nepoznate životinje slične vuku ili mravojedu. Neftida mu je žena i sestra iako je bio zaljubljen u !zidina sina Horusa i više ga je puta pokušao silovati. Kasnije je demoniziran. Neftida ili Neftis (Nephthys) božica je noći i grobnica. Iako je bila Setova žena, zaljubila se u Ozirisa i rodila mu Anubisa kojeg nije priznala, pa ga je odgojila !zida. Kasnije se razvela od Seta. 125
je bog balzamiranja, mrtvih i podzemlja. Izvanbračni je sin Ozirisa i Neftide. Ima glavu čaglja. Kad je Oziris bio ubijen, Anubis je napravio njegovu mumiju. To je bila prva mumija. Anubis otad dočekuje duše i vodi ih do vage u Ozirisovoj sudnici.
Anubis
ili Hor sin je Ozirisa i Izide. Njegovo desno oko predstavlja Sunce, a lijevo Mjesec. Izida ga je rodila nakon Ozirisova uskrsnuća i to u tajnosti jer je tada Egiptom vladao Set koji je bio ubio Ozirisa. Izida je Horusa skrivala u delti Nila. Kad je odrastao, tražio je od Seta pravo na prijestolje. Obratili su se Sudu bogova, a na koncu je božica Nut presudila u Horusovu korist. Potom su se sukobili. Set je Horusu izbio lijevo oko (pa je zato Mjesec slabiji od Sunca), a Horus Setu testis (zbog čega su pustinje neplodne). Set se povukao, a Horus oženio s Hathor s kojom je dobio četiri sina: Imset (Imsety), Duamutef, Hapi i Ke behsenuef (Qebehsenuej). Oni štite mumije. Horusovo oko (Wadjet) je poznati egipatski simbol zaštite i kraljevske moći. (Inače, ranije je postojao i drugi Horus, Raov sin u obliku sokola koji se također borio sa Setom.)
Horus
Thoth je bog Mjeseca, mudrosti, znanja, astronomije, geometrije, matematike i umjetnosti. Zaštitnik je pisara. Ima glavu ibisa ili majmuna. Smatra se izumiteljem hijeroglifa. Rođen je iz Setove glave. Noću on zamjenjuje Raa. Sekhmet je bijesna, okrutna i osvetoljubiva božica rata, vatre i kuge. Ima glavu lavice. Ona je zapravo Hathor u svom zastrašujućem obličju.
je bog umjetnosti, štovan osobito u Memfisu. Skroman je, ali veoma kreativan. Njego va je žena Sekhmet.
Ptah
Bast ili Bastet je drevna božica, čuvarica Donjeg Egipta, faraona, ali i samog boga Raa. Božica je Sunca i zovu je Raovo oko. Prikazuje se u liku mačke. Bes
je bog veselja, glazbe i plesa.
Ostali su egipatski bogovi: Sobek, Hnum, Min, Huh i Kek, a božice su: Sešat, Neit, Tvaret, Ma'at i Selkis. Od mitoloških bića, poznatija su: Apop, Amut, Sfinga, Feniks, Heket, Meretseger i dr.
MEZOPOTAMSKI PANTEON Smatra se da je početkom 5. tisućljeća pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji (međurječje Eufra ta i Tigrisa) nastala najstarija civilizacija na planetu. Tim su područjem vladali: Sumerani (5000.-2500. pr. Kr.), Akađani (2500.-1749. pr. Kr.), Babilonci (1728.-1000. pr. Kr.), Asirci (930.612. pr. Kr.), Novobabilonci (586.-540. pr. Kr.), Perzijanci (539.-386. pr. Kr.), Grci (334.-64. pr. Kr.), Parti (53. pr. Kr. - 200.) te Sasanidi (224.-632.), a nakon toga se počinje širiti islam. Svi narodi drevne Mezopotamije rabili su klinasto pismo. Sumerani, Akađani, Babilonci i Asir ci sačinjavali su zajedničku mezopotamsku civilizaciju, pa su imali i zajedničku mitologiju. Mezopotamci su obožavali razna antropomorfna božanstva, nebeska tijela, Zemlju i vodu. Postojao je i kult mrtvih te vjerovanje u demone. Najvažnija su božanstva: Ašur
(Ashur) je vrhovno asirsko božanstvo. On je Bog Neba i kralj bogova.
(Ishtar) je vrhovno žensko božanstvo, zaštitnica gradova Ninive i Arbele. Poznat je akadski mit Ištarin silazak. Ona posjećuje donji svijet gdje ju ubija sestra Ereškigal, ali ju nje ni sluge oživljuju. Kako Tamuz nije pokazao zabrinutost zbog njene smrti, ona ga je poslala u donji svijet u kojem on prebiva pola godine, a drugu polovinu živi na zemlji.
Ištar
126
Sin ili Nanna je bog Mjeseca. Šamaš (Shamash) je bog Sunca. Ea
ili Enki je bog obrtništva i poistovjećuje se s Merkurom.
Anu ili An
je bog neba i raja, vladar nebeskih tijela te kralj bogova i duhova, a živi u najve ćim visinama neba.
Inana (Inanna) Enlil
je sumerska božica neba, ljubavi, rata, plodnosti i požude.
ili Ellil, kasnije Marduk je bog daha i vjetra i poistovjećuje se s Jupiterom.
Nergal je bog podzemlja i poistovjećuje se s Marsom. Tiamat
je zmijolika primordijalna božica mora i majka bogova.
Tamuz (Tammuz)
je bog hrane i plodnosti.
Od junaka se ističe Gilgameš koji je bio najsnažniji čovjek (trećina čovjek, a dvije trećine bog), hrabri borac i kralj Uruka. O njegovom je životu napisan Ep o Gilgamešu.
OSTALI P ANTEONI Pagani mogu pronaći nadahnuće u bilo kojem panteonu. Svi su bogovi i božice u osnovi predstavnici (hipostaze) Božice i Boga.
Hinduizam Što se tiče Indije, možemo reći da je vedska mitologija svakako paganska. No, kako su Arij ci širili svoju kulturu po cijelom potkontinentu, tako su u dharmu unosili mnogo elemenata tamošnjih lokalnih kultura koje su također bile paganske. Paradoksalno, no spojem dviju paganskih kultura (uz kasniji enorman utjecaj islama i kršćanstva) dobili smo suvremeni hinduizam koji nema više mnogo veze s paganizmom. Promatrajući današnji hinduizam možemo otprilike zamisliti kako bi se europski paganizam razvio da nije bilo kršćanstva. Nakon vedizma opada štovanje deva. Glavna božanstva postaje tzv. hinduističko troj stvo (trimiirti): Brahmii, Vi$11-U i Siva. Posebno je bitno Deset Vi;;JJuovih utjelovljenja (avatiira): Matsya (riba), Kiirma (kornjača), Variiha (vepar), Nrsimha (čovjek-lav), V iimana (patuljak), Parasuriima (brahma!fa koji je djelovao kao k�triya), Riima (kralj), Kr;;JJa i Balariima (dva bra ta, dječaci pastiri), Buddha (prosvijetljeni mudrac) i Kalkin (ratnik koji će se tek pojaviti na kraju Kali-yuge). Od njih se po važnosti ističu Kr$1J-a i njegova družica Riidhiirii1Ji, te Riima i njegova žena Sita. Ostala Božanstva su: Skanda (Karttikeya), Ga11esa, Piirvati, Sarasvati, Lak$1fli, Hanumat itd. Za tantrizam (5.-10. st.) su značajni kultovi Vi�ua i Sive, te razvoj kulta božice Sakti, tj. Božice Majke (Mahiidevi ili Devi). Zovu ju Durgii (nepristupačna), Kali (crna), Ca11qa (žestoka), Parame5vari (najviša vladarica), Jaganmatii (majka svijeta), Uma (mama). Obično se smatra da Indijci imaju 330 milijuna bogova, no ta brojka vjerojat no ukazuje na beskrajno mnogo mogućih božanskih obličja.
127
Šintoizam Ovu pradavnu narodnu religiju u potpunosti možemo smatrati japanskim paganizmom. Božanstva su zapravo duhovi prirodnih sila. Pojedinačni duh naziva se kami. Svi su bogo vi i božice proistekli od primordijalnog para. Muškarac Izanagi i žena Izanami bućkanjem oceana stvorili su sav svijet (japanske otoke). Iz njegova lijevog oka rođena je božica Sunca Amaterasu, iz desnog bog Mjeseca Tsukuyomi, a iz nosa bog oluja Susanoo. Fiijin je bog vjetra, Suijin bog vode, Inari božica plodnosti itd.
Budizam lako nije riječ o paganskoj duhovnosti, iz budizma potječe božanstvo Maitreya (pali:
Metteyya, tibetski: Jampa) koji je bodhisattva, tj. biće koje će tek postati novi Buddha, pa ga budisti željno iščekuju. Njegov je lik veoma popularan među raznim hermetičkim i novo dopskim pokretima.
Afrika Brojni su afrički narodi imali svoje panteone, a među poznatijima je onaj naroda Yorubti (Nigerija). Vjeruju da se bog Olodumare manifestira u raznim božanstvima i duhovima koji se nazivaju oriša (oripa). Bogovi su: Obatala, Olorun, Ogoun, Oxossi, Orunmila, Shango i dr., a božice: Nana, Oshun, Oya, Iemanja i dr. Orunmila je zaštitnik divinacijske metode Ifa, a njegov je svećenik babaalawo.
Američki domoroci Većina mitologija američkog domorodačkog stanovništva je panteistička. Slavi se Veliki duh poznat kao Manitu (Gitche Manitou) na algonkijskim jezicima ili Wakan Tanka na sijuš kom. Duhovnost im je iznimno povezana s paganizmom jer uključuje obilježavanje godiš njih doba, a prirodu smatraju svetom, kao i biljke životinje, Zemlju i nebo; a usto pjevaju, plešu i obavljaju obrede. Većina božanstava su personifikacije prirodnih sila.
lnuiti Od inuitskih božanstava ističu se: Pinga (božica lova, plodnosti i liječništva), Qailertetang (duh vremena i zaštitnik životinja, lovaca i ribolovaca), Sedna (Sanna) (božica morskih ži votinja), Sila ili Silap Inua (božanstvo zraka), Nanuq (bog bijelih medvjeda) te Tekkeitser tok (bog irvasa).
Oceanija Najpoznatija je polinezijska kultura koja obuhvaća i Havajce i Maore, te kultura australskih domorodaca (Aboridžina). Imaju razna božanstva i duhove.
128
VJEŠTIČJI PANTEON Vještice očekivano slave Božicu Majku i Rogatog Boga, no iz svih navedenih panteona, u srednjovjekovnoj europskoj vještičjoj duhovnosti uvriježilo se obožavanje nekih specifič nih obličja. Naravno, pagani mogu slaviti bilo koje božanstvo, no ovdje ćemo nabrojati ona koja se tradicionalno povezuju s vještičjom, paganskom i neopaganskom duhovnošću:
Najčešći likovi Božice u vještičjoj tradiciji - Iz grčkog panteona: Artemida (slavi se 12. veljače ili šestog dana od uštapa), Hekata (slavi se
13.
kolovoza) i Selena.
- Iz rimskog: Dijana (slavi se od 26. do
31. svibnja,
te od
13. do 15.
kolovoza).
- Iz keltskog: Ceridwen i Brigit. - Iz germanskog: Freyja (slavi se 6. siječnja ili 21. studenog). - Iz slavenskog: Baba ]aga (Baba Roga). - Iz egipatskog: Izida i Nut. - Iz mezopotamskog: Ištar.
Aradija (talijanski: Aradia) je božica iz talijanskog folklora koja se smatra kćeri božice Dija ne. Kraljica je i zaštitnica vještica. Veoma je snažna i moćna.
Astarta (Astarte)
je feničko-sirijska božica Neba i Zemlje, plodnosti i materinstva, rata i
mira. Poistovjećuje se s asirska-babilonskom božicom Ištar.
Befana je vještica iz talijanskog folklora koja se smatra kćeri božice Dijane. Svakog 6.
siječ
nja spušta se niz dimnjake, posjećuje djecu i ostavlja im poklone u čarapi.
Cailleach, Cailleach Bheur ili Carline je izvorno Trojna Božica,
kraljica vještica i stvoritelji
ca svemira iz keltskog panteona.
Habondija (Habondia, Abondia, Abunciada, Habonde, Elphen
ili Queen of Elphame) je božica
plodnosti i napretka iz engleskog folklora. Donosi bogati urod i žetvu.
Herodija (Herodias) je srednjovjekovna vještica koja je dobila Herodiji (15. pr. Kr. - 39.), iako je njezin kult slabo poznat. Mari
ime po židovskoj princezi
je baskijska božica (lamia) Mjeseca. Smatra ju se glavnim božanstvom i zaštitnicom
vještica. Ona je i Božica Majka.
Tlachtga je božica druida, osobito štovana u južnoj Irskoj. Slavi se na Samhain (1. studenoga). Najčešći likovi Boga u vještičjoj tradiciji - Iz grčkog panteona: Hermes, Pan i Dioniz. - Iz keltskog: Cernunnos i Lugh. - Iz germanskog: Odin, Thor i Frey. - Iz egipatskog: Oziris, Horus i Thoth.
129
ODNOS S BOGOVIMA I BOŽICAMA Sve što smo rekli za čovjekov odnos s Bogom i Božicom može se primijeniti i na bilo koje konkretno božanstvo. Svjetski paganski krug preporučuje neofitima da ponajprije razviju odnos s Božicom Majkom i Rogatim Bogom, a tek potom da odaberu neko konkretno božan stvo koje može postati njihov osobni životni vodič. Velik broj navedenih božanstava ne treba vas zbuniti jer pagani vjeruju da Bog i božica mogu imati beskrajno mnogo različitih likova. Svako božanstvo ima kompleksnu osobnost, vrline i mane; baš kao i ljudi. Da bi ih se bolje razumjelo, potrebno ih je proučavati ponajprije u kontekstu matične mitologije i kulture, a potom obaviti analizu vlastite osobnosti i usporediti se s njihovom osobnošću. Bogovi i božice se mogu obožavati jer utjelovljuju ideale i vrijednosti do kojih ljudi drže. Tako ih se može obožavati zbog određenih sličnosti čime osoba može dodatno ojačati neku svoju osobinu, ali mogu se štovati i zbog različitosti, tj. zato što oni/one imaju ono što osoba nema, a želi to razviti u sebi. Onaj tko teži intelektu, može obožavati Hermesa, Merkura, Thotha, Atenu, Minervu ... Ako netko teži materijalnom bogatstvu, može se obraćati De metri, Cereri, Jupiteru, Zeusu ... Oni koji teže disciplini i odgovornosti, mogu se obraćati Kronu ili Saturnu ... Ako se žele razviti magijske vještine, tada se obraća Hekati, Aradiji, Freyji, Velesu itd.
U paganizmu bogovi i božice nisu "fiksna" ni daleka bića, poput Jahve ili Alaha. Ona su imanentna, bliska i lako dostupna. Dakle, svako je božanstvo određeni energetski kompleks. Ona su sva benevolentna i neosvetoljubiva bića! Ako ih ignoriramo, i ona će nas! Paganska božanstva su kao magnet koji se može privući ako im se obraća, ako se misli na njih, ako ih se slavi i obožava, drugim riječima, ako osoba u sebi kultivira ljubav i zanimanje prema određenom božanstvu. U međuvremenu, za pagane oni postoje tek kao potencijal, tj. u latentnom su stanju. Pojedini bogovi i božice mogu se zazivati i povremeno, primjerice na određenom obre du, ako osoba osjeti da joj je potrebna njihova zaštita ili naklonost. Pritom valja istaknuti da pagani nipošto neće odabrati neko "mračno" božanstvo samo zato što je ono nekome "simpatično" ili "egzotično". Božanstva trebaju nadahnjivati ljude, a ne strašiti!
11. KOZMOLOGIJA I KOZMOGRAFIJA Od pamtivijeka čovjek postavlja pitanja: Kako je svemir nastao? Je li uopće nastao ili postoji oduvijek? Ako je nastao, kada, gdje i kako se to dogodilo? Što je bio prvotni uzrok nastanka svemira? Je li egzistencija kao takva uopće nužna? Koji je smisao postojanja svemira? Od čega je sazdan svemir? Što je svijest, koji je njen smisao i od čega se sastoji? I konačno, kako možemo doznati odgovore na sva ta pitanja?
Kozmologija je učenje o postanku, naravi i svrsi svemira. (U suvremenoj znanosti, kozmologija je grana astronomije koja istražuje evoluciju, opću strukturu i prirodu svemira kao cjeline.) Kozmogonija je skup mitova o postanku svemira. (U suvremenoj znanosti, kozmogonija je grana astronomije koja istražuje postanak i razvoj svemirskih tijela, posebice Sunčeva sustava.) 130
Kozmografija je opis izgleda svemira.
(U suvremenoj znanosti tim se pojmom označuje mapiranje svemira, tj. nebeske sfere. Mo gli bismo reći da je razlika između kozmologije i kozmografije analogna razlici između astronomije i astrognozije.) Današnja fizika još ne može sa sigurnošću dati konačne odgovore na kozmološka pi tanja. Područje vidljivog svemira predstavlja veliku sferu polumjera od oko 46 milijardi svjetlosnih godina (4,35 x 1023 km). Oko 73% svemira sačinjava tamna energija, 23% je tamna tvar, a tek 4% je obična tvar. Postoji više kozmoloških modela, od kojih je danas u znanosti najpriznatija Teorija velikog praska (Big Bang). Ona kaže da se svemir prije otprilike 15 mi lijardi godina počeo širiti iz singularnosti (infinitezimalne točke beskrajne temperature, gustoće i zakrivljenosti prostorvremena). Hoće li se svemir zauvijek širiti i završiti velikim hlađenjem (Big Freeze) ili će se početi sažimati i završiti velikim sažimanjem (Big Crunch), ovi si o masi u svemiru, na što je teško dati odgovor jer nije sva masa vidljiva. No, što je bilo prije velikog praska? Na to pitanje suvremena znanost naprosto ne može dati odgovor jer su prostor i vrijeme kakvo poznajemo nastali tek velikim praskom, pa kozmologija nužno gradi most između fizike i filozofije. Teorija multiverzuma po kojoj postoji više paralelnih univerzuma koji zajedno sačinjavaju sve što postoji, još je jedan znanstveni pokušaj da se opiše svemir u cjelini. No, opet će se postaviti pitanje: Kako je nastao multiverzum? Od samoga početka, svemir je istodobno i svemir tvari i svemir svijesti. I tvar i svijest su izrazi jedne energije. Svemir pokazuje svoju skladnu (kreativnu, kozmičku), ali i nasilnu (destruktivnu, kaotičnu) narav. One su u neprestanom dinamičkom odnosu i nisu etički obojene. Čovjek je ono biće u kojem se svemir odražava i slavi u punini svijesti i samosvi jesti. (To se ne odnosi samo na čovjeka nego i na sva ostala izvanzemaljska svjesna bića.) Već u najranijim civilizacijama pronalazimo strukturirane mitove o postanku svemira. Ta je tema iznimno važna u paganizmu jer se svemir smatra cjelinom čiji je čovjek integralan dio. Svemir i Bog/Božica, priroda i čovjek, tvar i duh... sve je to Jedno. Prema tome, istra žujući svemir, čovjek istražuje i samoga sebe. Odmah treba reći da paganizam ne daje konačan i definitivan stav o nastanku svemira. To je i logična jer ljudi mogu samo spekulirati o brojnim mogućim teorijama. No, postavit ćete pitanje: Kako onda pagani mogu odgovoriti na kozmološka pitanja? U velikoj većini religija, stvar je veoma jednostavna - Bog je stvorio svemir. Pagani u to ne vjeruju! Nema "Stvoritelja" koji je za sobom ostavio "dokumentaciju" o stvaranju. Kao i kod ostalih fi lozofsko-teoloških tema, pagani posežu za kontemplacijom, meditacijom i poniranjem u dubine kolektivne i kozmičke svijesti kako bi ostvarili vlastite uvide koje potom mogu podijeliti i s drugima. Pagani smatraju da se usklađivanjem s prirodom mogu dobiti svi odgovori, no koliko ćemo biti uspješni u tome, ovisi o mnogim čimbenicima. Svemir nije statičan, što je razvidna iz sanskrtske imenice jagat "svemir" koja je nastala od ranijeg oblika redupliciranog participa prezenta aktivnog glagola gam1 'ići', pa to znači "ono što ide, što se kreće, (neprestano) mijenja". Svemir dakle evoluira od samoga počet ka. Tome odgovara čuvena Heraklitova izjava: Sve teče (llaVTa rki). Stoga je paganizam u određenom smislu čak i bliži znanstvenom tumačenju nego većini religija koja zastupa tezu o statičnom i nepromjenjivom svemiru.
131
U
drevnim su se civilizacijama razvijali različiti mitovi, pa je ovdje potrebno učiniti dis
tinkciju:
Mitovi o stvaranju ili kozmogonijski mitovi simbolične su pripovijesti o nastanku svemira. Bave se prvobitnim stanjem. Razumijevanjem etiologije pojavnog svijeta, čovjek shvaća i prihvaća svoju ontološku poziciju iz čega proistječu etička pravila i društveni poredak.
Mitovi o podrijetlu su pripovijesti o nastanku kasnijih obilježja svijeta, o nastanku ljudi i drugih bića. Smatraju se nastavkom mitova o stvaranju. Bave se sekundarnim stanjem.
(U
ovom poglavlju, bavit ćemo se mitovima o stvaranju. Postoje razne osnove po kojima
razvrstavamo mitove, no ovdje ih nema potrebe navoditi. Važno je uočiti zajedničke ele mente u mitovima svih drevnih civilizacija.)
Vrijeme i entropija Vrijeme se obično definira kao dimenzija svemira po kojoj je uređen nepovratan slijed po java. No još je Albert Einstein
(1879.-1955.)
povezao vrijeme i prostor u jednu neraskidivu
strukturu koju je nazvao prostorvrijeme (spacetime). To znači da bez jednog nema drugoga i obratno. Dakle, u trenutku nastanka svemira, nastali su i prostor i vrijeme! Znanstvenici danas govore da se to dogodilo u trenutku velikog praska, nakon čega je entropija počela rasti.
U termodinamici entropija je funkcija stanja koja mjeri degradaciju unutarnje energije
sustava, što znači da se ta energija ne može više iskoristiti za konstrukciju (stvaranje nečeg korisnog). Entropija ovisi o temperaturi, volumenu i tlaku. Kad se odvija povratan (rever zibilan) proces, entropija ne raste, ali kod nepovratnih (ireverzibilnih) procesa ona može samo rasti. (Najveću entropiju imaju plinovi, a najmanju kristali. Entropija je jednaka nuli pri apsolutnoj nuli
(O kelvina ili -273,15 °C)
u savršenom kristalu.)
Bitno je razumjeti entropiju u kontekstu paganske kozmologije. Naime, otvoreni sustavi (pojave koje imaju doticaja s okolinom) mogu postati uređeniji nauštrb uneređenja okoli ne (zbog razmjene energije), no prema Drugom zakonu termodinamike, entropija zatvorenog sustava može samo rasti do maksimuma ili ostati konstantna, što znači da sustav postaje sve više "neuređen" s protekom vremena. Znanstvenici su otkrili da se svemir razvija iz reda u nered, tj. da entropija svemira (kao zatvorenog sustava) neprestano raste. No još nije poznato zašto je u vrijeme velikog praska stupanj entropije bio toliko nizak.
"Prije" početka Iz naše trenutačne pozicije gotovo je nemoguće razumjeti kako je izgledala egzistencija pri je velikog praska, tj. prije početka vremena. Pagani načelno smatraju da je život vječan. No, odnosi li se ta vječnost na vrijeme koje nikad nije imalo početka ili ono koje ima početka, ali ne i kraja; ili pak jedno i drugo?
U indijskoj se filozofiji razlikuje ono što nema početka
(aniidi), ono što nema kraja (ananta) i ono što je vječno (nitya). S aspekta vječnosti, bilo koji vremenski odsječak posve je zanemariv
(
oo
-n
= oo
)
.
Stoga se pitanje: Što je bilo prije velikog
praska, tj. nastanka svemira? čini nekorektnim jer naprosto nije bilo "prije", barem ne na na čin kako mi to možemo shvatiti. Jedna od mogućih teorija ona je o velikom titranju (Big Bounce) po kojoj svemir završava velikim sažimanjem, pa odmah nakon toga ponovno dolazi do velikog praska i nastanka novog svemira. Riječ je o cikličkom modelu svemira koji je paganima itekako prepoznatljiv. 132
Ako se mogu izmjenjivati dani i noći, dani u tjednu, mjeseci u godini, godine u većim do bima, zašto se ne bi mogli izmjenjivati i svemiri. U srednjovjekovnoj indijskoj višnuističkoj filozofiji razvila se ideja po kojoj Mahiivi;;t:zu (jedan od vidova boga Vi;;t:zua) leži na oceanu uzročnosti (kiirat:zodaka) i spava pri čemu u svakom izdahu iz njegova tijela emaniraju bez brojni univerzumi, a kad on ponovno udahne, svi se svemiri vraćaju u njegovo tijelo, tj. nestaju. Tako traje vječna kreacija i destrukcija nebrojenih svemira. Ta je mitska slika više nego ijedna druga bliska cikličkom modelu, iako je iza nje lako iščitati prikriveni radikalni monoteizam bengalskih višnuista koji su stvorili hibridni model jednog boga (posve in kompatibilan s vedskim kathenoteizmom). Naime, Vi�u je u tom slučaju stvoritelj "izva na", pa opet dolazimo do pitanja: kako je nastao svijet u kojem Vi�u prebiva dok stvara univerzume poput našega?
Prapočetak U prvom dijelu mitova o stvaranju obično se govori o opisu prvotnog stanja, a potom slijedi niz diskurzivnih prikaza stvaranja elemenata od kojih je sazdan cijeli svemir. U indijskim se purar:tama pojam sarga odnosi na primamo stvaranje elemenata, tj. tostava (tattva), od kojih je stvoren materijalni svijet, dok se visarga odnosi na sekundarno stvaranje, tj. na do lazak života i raznih bića koji se otjelovljuju u materijalnom svijetu.
Po Heziodovoj Teogoniji, izvor (apxfJ) svega što postoji bio je Kaos "bezdan, jaz, ponor, provalija, praznina ..." (NAPOMENA: ovaj Kaos nije isto što i kaos u opreci kozmos -o- kaos.) U Poetskoj eddi rabi se pojam Ginnungagap "moćni jaz". Kaos nema nikakvih svojstava. Nema polariteta, identiteta niti ikakve raznolikosti. Opisan je kao zaljev bez dna u kojem sve beskrajno pada u svim mogućim smjerovima te u kojem nema orijentacije. U spekula tivnoj :rgvedskoj himni (10.129) rečeno je da tada nije bilo ni postojanja (sat) ni nepostojanja (asat), ni života ni smrti. Sve je bilo samo neprepoznatljiva, nerazličita (apraketa) tama (ta mas) koja se, uvjetno rečeno, nalazila negdje "na rubu postojanja i nepostojanja". U jednom je trenutku očito sve moralo započeti. No zašto? Pojavila se sila koja je sve pokrenula iz Kaosa. Nju su vedski Indijci zvali želja ili žudnja (kiima), a Grci himer (lµEpoc;) "nekontrolirana želja ili žudnja" ili eros (Epwc;). Želja (žudnja ili poriv) za postojanjem nije osobni "stvoritelj" nego izraz čiste, primarne ili primordijalne volje. To je generativni impuls koji je uzrokovao veliki prasak - kraj singularnosti i početak svega. Himer je veliko filozof sko "otkriće"! Čini se da je taj stvaralački nagon imanentan čak i singularnosti gdje može latentno postojati u bezvremenskoj dimenziji (vječnosti). To znači da himer nije "stvoren" nego naprosto "jest", a u određenom trenutku on se manifestira. Kada dođe do toga, poči nje novi kozmički ciklus.
Eros (himer) ili kiima još nije razina svijesti nego čista i nepatvorena sila. To znači: željeti biti, dok željeti nešto automatski uključuje i to nešto, dakle, objekt želje. Nemanifestirani
svemir želi doživjeti samoga sebe. Jedno želi biti mnogo. Jedno želi biti sve. Jedno je Sve. Da zaključimo, himer je temporalni generativni impuls koji je doveo do stvaranja neba, Zemlje i sve tvari. Paganizam se i po ovom filozofskom načelu oštro razlikuje i od istočnih i od zapadnih religija. U budizmu je žudnja (sanskrt: tr?t:zii, pap: tat:zhii) uzrok nevolja i patnji (sanskrt: dulJkha, pati: dukkha), pa se patnja okončava kad se potpuno ugasi žudnja. Tako se osobno jastvo ili duša vraća u neosobnu primordijalnu egzistenciju ili iščeznuće (sanskrt: nirviit:za, pali: nibbiina) koja se, znakovita, ne može opisati jer je nadiskustvena. Budistička je nirviit:za 133
odcijepljenost od svakog oblika i principa fenomenalne egzistencije (bitak, nebitak, bitak i nebitak, ni bitak ni nebitak). S druge strane, u zapadnim je religijama želja podložna Božjoj volji. On je stvorio svemir radi vlastitog užitka, bez nekog posebnog dodatnog razloga, pa
se čovjekov napredak postiže podvrgavanjem njegovoj volji. No, za pagane
želja
jest izvor svega. Od želje ne treba bježati. Ne treba ju suzbijati ni
potiskivati. Ona za pagane ne predstavlja izvor patnji. Želja jest
izvor života!
Pagani zato
svoje želje naprosto žele uskladiti s prirodnim (kozmičkim) načelima i procesima. To posti žu pravilnim kanaliziranjem misli i energija, kako u svakodnevnom životu, tako i posebice na magijskom obredu. Magijom slave svemir i prirodu. Taj se prvobitni arhetip javlja u svim procesima stvaranja. Seksualnost je odraz te vo lje, što je očito ne samo iz filozofskog paralelizma (stvaranje svemira - stvaranje čovje ka) nego i semantički: kiima i eros označavaju i seksualni poriv. Eros i Himer ubrajaju se u Erote (Epwuc;;), bogove ljubavi i seksa, sinove Aresa i Afrodite; a Indijci su svoje spise o
seksualnim tehnikama nazivali kiima-siistra (od kojih je najpoznatija Vatsyayanina Kiima sutra). Stoga pagani smatraju seksualnost svetom i prirodnom. Svako zatiranje slobodnog
seksualnog izražavanja predstavlja neprihvatljivo, nedopustivo nasilje nad čovjekom, a to nažalost čine gotovo sve religije svijeta. Sprječavanje ljudi u slobodnom seksualnom životu za pagane predstavlja nasilje nad svemirom i prirodom.
Prvi entiteti i Primordijali U većini drevnih mitologija, stvaranje počinje razdvajanjem ili diferencijacijom elemenata. Kaos je bezličan i bespolan (androgin) entitet. No kad se počne manifestirati u pojavne oblike, dolazimo do prvih opreka i svojstava. Iz Kaosa se manifestirao Eros - želja Kaosa da doživi sebe, da počne uživati u raznolikosti. Tako je nastala širokogrudna Geja, vječni temelj olimpskih bogova. Kaos je singularnost, Eros je prvotna sila ili energija, a Geja je prva tvar. Ovdje možemo govoriti o trinarnom modelu: Kaos - Eros - Geja. Inače, u filozofiji su takvi modeli uvijek rezervirani za ono najsvetije ili sakralna (Presveto Trojstvo u kršćan stvu, trimurti u hinduizmu i sl.). Štoviše, u novodopskoj (New Age) filozofiji često se tumači kako su takvi modeli "savršeniji" od binarnih opozicija koje se pak odnose na svjetovno ili profano (poput dualnosti materije: hladno+ toplo, veliko+ malo...). No, važno je razumjeti
da Eros nije uzrokovao Geju. Eros je imanentan Kaosu, no to je i Geja ... jer čim se pojavila želja, pojavio se i predmet želje. (Zato je precizniji model po kojem iz Kaosa "nastaju" Eros i Geja, a ne onaj po kojem Kaos stvara Eros, a Eros Geju.)
U prvoj fazi božanstva nisu nastajala reprodukcijom, nego su se manifestirala izravno iz Kaosa. Dakle, najraniji su Primordijali (nastali izravno iz Kaosa): - Eros, - Geja, - Tartar - daleko, udaljeno prostranstvo koje predstavlja utrobu Geje ili podzemlje, - Ereb
-
- Nikta
134
personifikacija vječne tame Kaosa, nepostojanje svjetla kao takvog,
-
personifikacija noći.
U drugoj fazi, prethodna božanstva sama od sebe (tj. "partenogenezom") stvaraju novi naraštaj. Geja je sama od sebe ("bez slatkog saveza ljubavi") stvorila ove Primordijale:
- Uran
-
bog Neba,
- Font - bog voda i mora. U trećoj fazi prvi put dolazi do seksualne reprodukcije u kojoj se združuju suprotni polovi (muško+ žensko, yang+ yzn, Bog+ Božica...).
- Ereb i Nikta stvaraju ove Primordijale: Eter bog svjetla i suptilnog uzvišenog zraka koji udišu bogovi; te Hemera - božica svjetlosti i dana. -
- Geja i Uran stvorili su: dvanaest Titana, tri Kiklopa i tri Hekatonhira. - Geja i Font također imaju djecu: Keto, Euribija, Forkija, Nerej i Taumant.
Kasnije Geja ima djecu i s Tartarom (rađa im se Tifon), te sa svojim potomcima, primje rice sa sinom Okeanom ili unukom Posejdonom. Ovdje uočavamo najraniji paganski koncept u kojem Božica Majka rađa Boga, što se slavi na Yule (prvi dan zime), a potom on nju oplođuje na Beltane, tj. na sredini proljeća. Bog je Božici i brat i muž i sin, ali i otac zajedničkog potomstva pa time i samom sebi.
Mezopotamski mitovi Sumerani su smatrali da je u početku postojalo prvobitno more - božica Namu. Od nje su nastali Nebo i Zemlja u obliku velike planine. Ona je stvorila vladara Neba (bog An) i vla daricu Zemlje (božica Ki). Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Potom kreće stvaranje ostalih božanstava (kako partenogenezom, tako i reprodukcijom). Babilonski mit Eni'tma Eliš spominje da je u početku svemir postajao kao vodeni Kaos iz kojega su nastala dva prva božanstva: Apsu bog slatke vode i Tiamat - božica slane vode. Potom nastaju i ostala božanstva. Elemente ovog mita pronalazimo čak i u židovskoj Tori. -
Egipatski mit Prvotna je postajao ocean - božica Nun. U prvoj inačici mita, iz Nun je rođen Atum ili Ra, bog Sunca. On je potom ispljunuo blizance: Šua (boga zraka) i Tefnut (božicu vode), a iz oka mu je izašla božica Hathor. U drugoj inačici je uz božicu Nun postajao i bog Nun, pa su oni dalje rađali ostala božanstva.
Indijski mitovi U indijskoj mitologiji postoje brojne inačice mita o stvaranju. Jedna od poznatijih kaže
da je u početku postojala samo tama iz koje se izdvojila neevoluirana božanska esencija (svayambhu) koja je odstranila tamu i stvorila primordijalnu vodu. Svayambhu je oplodio vode iz čega je nastala zlatna maternica svemira HiratJyagarbha iz koje je nastala sve ostalo. Kad je Svayambhu ušao u to "kozmičko jaje" postao je Vi\'I:lu koji prožima čitav svemir. U njemu je boravio godinu dana, a potom je meditirajući razdvojio jaje na nebo (svar) i zemlju
(bhu), a u sredinu je postavio ozračje (bhuva). U epskoj brahmanističkoj kozmologiji poče tak stvaranja svemira predstavlja se tako da kralj svih zmija (naga) Ananta pluta na oceanu 135
Garbha. Na njegovo tijelo liježe Vi;>JJU i sjeda božica Lak;;mI koja Vi�uu masira stopala. Iz Vi?i:iuova pupka raste stabljika lopoča na kojemu se manifestira bog Brahmii. Čuvena rgvedska himna Puru;;a-sukta (RV.
10.90)
spominje da su bogovi stvoritelji svi
jeta, dok je građa od koje je stvoren svijet - tijelo velikog iskonskog diva zvanog naprosto
Puru;;a "Čovjek". Čin stvaranja tretira se kao žrtvovanje u kojemu je Puru('a žrtva. lako je slika ove himne antropomorfna, njezin sadržaj nije u suprotnosti s teorijom stvaranja svi jeta iz Kaosa. Štoviše, tu se uočava tumačenje sankhye prema kojem je cjelokupna kreacija podijeljena u dva osnovna tostva (tattva): duh (puru;;a) i tvar (prakrti). I tu je svijet uvjetovan samorazdvajanjem apsolutnog na subjekt i objekt, samo je ta ideja izražena u nešto grubljoj alegoriji. Aktivni Puru('a rodio je Viriija, a Viraj opet Puru(>U. Tako je Puru('a roditelj, ali je i rođeni. On je apsolutno, ali i samosvjesna "ja". (S Puru?Qm se može usporediti i div Ymir iz nordijske mitologije, Pangii iz kineske ili pak Adam Kadmon iz židovske kabale.) Iz odreza nih dijelova tijela Puru('e nastaju dijelovi svemira, vedske mantre, konji, stoka, četiri staleža ljudskog društva, um, Sunce, vjetar, vatra itd.
Germanski mit U početku je postajao samo bezdan Ginnungagap. Prvo se na jugu pojavila zemlja vatre Muspell (staronordijski: Muspellsheimr) koju čuva div Surt (Surtr) koji će nakon Ragnaroku spaliti sav svijet. Potom se na sjeveru pojavila zemlja leda i magle Niflheim (Nijlheimr). Va tra i ledena hladnoća došle su u doticaj na sredini svemira. Vatra je počela otapati led i od kapljica je nastao ledeni div (jotunn) Ymir, kao i primordijalna krava Audumbla (Auoumbla) koja se hranila ližući led, a njenim se mlijekom hranio Ymir. Od kapljica Ymirova znoja nastali su muškarac, žena i još jedan div. Ližući led tri dana, Audumbla je iz leda oslobo dila Burija (Buri), prvo božanstvo koje je potom stvorilo sina Bora (Borr), a on je s divicom
Bestlom dobio tri sina: Odina (06inn), Vilija (Vili) i Vea (Vi'). Njih trojica su žrtvovali Ymira pri čemu su se u njegovoj krvi utopili svi ledeni divovi, osim Bergelmira i njegove žene koji su napravili čamac i tako se spasili od potopa. Od njegova mesa napravili su zemlju, od krvi mora i rijeke, od kostiju planine, od zubi kamenje i stijene, od lubanje nebo, od mozga oblake, a od obrva zid koji ih štiti od divova. Potom su poslali Noć i Dan da kruže po nebu i tako prouzrokovali početak vremena.
Ostali mitovi U slavenskoj mitologiji izvorno božanstvo zove se Rod i analogno je grčkom primordijal nom Kaosu. U sebi ima muški i ženski aspekt, često zvani Rod i Rožanica, kasnije nazvani
Svarog i Lada. Bog Rod danas je ponovno popularan među slavenskim neopaganima. Kineska mitologija prožeta je elementima budizma, konfucijanizma i daoizma, no jedan od mitskih tekstova iz 3. stoljeća kaže da je u početku bio samo kaos koji se unutar
18.000
godina oblikovao u kozmičko jaje. Dijelovi jajeta su se potom razdvojili pa je od lakših elemenata nastala nebo, a od težih zemlja. To su bila prva dva načela: yang i yln. Potom se pojavilo prvo božanstvo Pangii koji je ispunio sav prostor između neba i Zemlje. Nakon njegove smrti iz raznih dijelova njegova tijela nastali su prirodni elementi: od daha zrak, od glasa grmljavina, od lijevog oka Sunce, od desnog Mjesec, od krvi rijeke, od mišića plodna zemlja itd. Slične opise nalazimo diljem svijeta, u Africi, Japanu, Tibetu, Južnoj i Sjevernoj Americi, Oceaniji itd.
136
Mitolozi su popisali zajednička svojstva mitova te ih po tematskom opisu podijelili u nekoliko skupina. Tako imamo: stvaranje iz kozmičkog jajeta,
1. stvaranje izranjanjem, 2. stvaranje po praroditeljima, 3. 4. stvaranje s pomoću ronioca i 5. stvaranje po vrhovnom
božanstvu. Ta je podjela načelna i često dolazi do preklapanja sadržaja. Najčešći elementi u paganskim tradicijama svakako su: Kaos u prapočetku ili kozmičko jaje koje predstavlja najranije stanje svemira; razdvajanje polova na aktivno i pasivno na čelo pri čemu Majka predstavlja Zemlju, a Otac je Nebo; žrtva svemirskog bića nakon koje dolazi do diferencijacije i evolucije elemenata itd. Međutim, treba naglasiti da paganizam
nipošto ne podržava monoteističku ideju po kojoj je "Vrhovni Bog" stvorio sve ni iz čega (creatio ex nihilo). Nakon stvaranja svemira, na red dolaze mitske priče o podrijetlu ljudi (v.
13. poglavlje: Besmrtna bića u smrtnome svijetu).
Kozmografija Za razliku od kozmoloških tema, kozmografija,
tj. opis i izgled svemira igra mnogo manju
ulogu u duhovnom životu današnjih pagana. Zato ćemo dati sažet prikaz ustroja svemira u nekim kulturama. Znanstvene kritike na račun geocentričnog sustava nisu "dokaz" nevaljalosti paganskih kozmografskih modela. Činjenica je da su starogrčki astronomi i filozofi smještali Zemlju u središte svemira. Doduše, još je u
3. st. pr. Kr. Aristarh sa Samosa (Apiarnpxoc;) (310.-230.
pr. Kr.) zastupao heliocentrični sustav. Poznato je kako su kršćanski mislioci Sveti Augustin
(Aurelius Augustinus Hipponensis)
(354.-430.)
i Origen COplyi::v17c;)
(185.-253.)
napadali pa
ganske grčke filozofe nazivajući heliocentrizam velikom herezom. Čuveni poljski astronom Nikola Kopernik
(1473.-1543.)
promatrajući gibanja nebeskih
objekata zaključio je da se Zemlja i ostali planeti okreću oko Sunca, što je znanstvena za jednica ubrzo prihvatila. T ime je nakon četrnaest stoljeća odbačen Ptolemejev geocentrični sustav. Zbog nekih biblijskih navoda, crkveni su vođe stoljećima fanatično zastupali geo centrični sustav, zapravo strahujući od gubitka autoriteta. Kopernik nikada nije bio optu žen, ali su ga donekle ušutkali. Svoje je djelo O obrtanjima nebeskih krugova (De revolutionibus
orbium coelestium,
1543.) lukavo objavio tek pred smrt,
a Crkva ga je ubrzo stavila na Popis
zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum). Talijanski fizičar i astronom Galileo Galilei
(1564.-1642.)
nastavio je Kopernikovim putem. Usavršio je dalekozor i usmjerio ga prema
nebu. Inkvizicija ga je 1616. upozorila da prestane s takvim naukovanjem. On je to i obećao, lukavo kupujući vrijeme, no
1632.
u Firenci je objavio djelo Razgovor o dva velika svjetska
sustava (Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo) u kojem je ponovno istaknuo kako se Zemlja okreće oko Sunca. Tada je Crkva reagirala žešće i odmah su ga proglasili heretikom. U svojoj 70. godini suočio se sa sudskim procesom u Rimu gdje je prema legendi prkoseći inkvizitorima izgovorio čuvenu izreku Eppur si muove "Ipak se okreće". Osuđen je na kućni pritvor u kojem je završio svoja kapitalna djela, nakon čega je oslijepio i umro. Sljedeći su mislioci prolazili još gore, poput talijanskog filozofa i dominikanca Giordana Bruna
1600.)
(1548.19.
koji je u Rimu spaljen na lomači. Crkva je priznala heliocentrični sustav tek u
stoljeću. Pagani prihvaćaju heliocentrični sustav. No, činjenica je isto tako da su Aristotel (ApwwTi::il17c;)
mej (Kilavbwc; llwilt:µai.oc;)
(384.-322. pr.
Kr.) i Klaudije Ptole
(83.-161.) smatrali su da se Zemlja nalazi u središtu oko kojega
kruže sva ostala nebeska tijela. Naravno da današnji pagani prihvaćaju suvremena znan stvena otkrića, no uporaba geocentričnog sustava, primjerice u astrologiji, ne proizlazi iz
137
neznanja. Naš horoskop je pogled u nebo s mjesta gdje smo rođeni - dakle, riječ je o egocen tralnoj projekciji(!) u kojoj čovjek stavlja sebe, a ne Zemlju, u središte svega. Na simboličkoj razini, svatko je od nas vlastito središte svemira. Većina je drevnih mitologija razvila trojnu strukturu svemira: Nebo, Zemlja i podze mlje; s brojnim varijantama. Središte svijeta obično se naziva Os svijeta (axis mundi), Drvo svijeta (arbor mundi) ili Pupak svijeta (oµcpa:A6c;). Babilonci su smatrali da je upravo njihov grad Babilon u središtu svijeta, za Grke je to bilo svetište i proročište Delfi (L'iEA
U velškoj tradiciji, gornji svijet bogova je Gwynfyd, svijet ljudi je Abred, a podzemlje Annwn. Germani su vjerovali da svijet počiva na velikom jasenu zvanom Y ggdrasil. Na njemu počiva devet svjetova. Tri su iznad zemlje, tj. na Nebu: Muspellsheimr (zemlja vatre), A.sgarđr (zemlja bogova Asa) i A.lfheimr (zemlja vilenjaka). U zemaljskom pojasu su: Vanahe imr (zemlja bogova Vana), Miđgarđr (Međuzemlje, zemlja ljudi) i Jotunheimr (zemlja ledenih divova). U podzemnom pojasu su: Svartri.lfaheimr (zemlja tamnih vilenjaka), Niđavellir (ze mlja patuljaka) i Niflheimr ili Niflhel (zemlja vječne hladnoće i noći, dom neslavnih mrtvih). I stari Slaveni vjerovali su u Drvo svijeta koje je najčešće hrast, a ponekad bor. Grane drveta predstavljaju Nebo, stablo je svijet smrtnih ljudi, a korijen je podzemlje. Oko svi jeta ljudi nalazi se veliko more iza kojega je zemlja mrtvih. Vjerovali su da ptice selice zimi odlaze u taj svijet, a da se u proljeće vraćaju; što simbolizira smrt i ponovno rađanje. Horizontalno se svijet dijelio u četiri kvadranta definirana stranama svijeta. Tako trojna i četvorna podjela odgovaraju božanskim likovima Triglava koji ima tri glave i Svetovida koji ih ima četiri.
Mit i obred Već smo naglasili da je središnji čin većine obreda prinos žrtve čiji je smisao podržavanje redovitog tijeka svijeta, ponovna uspostava reda (kozmos, rta) i pobjeda nad neredom, ali i odlazak žreca u nebo, tj. stjecanje besmrtnosti. Premda sami kozmogonijski mitovi nisu nužno vezani uz obred, ipak se mogu simbolički i dramatski prikazati na obredu. To se čini kako bi se naglasila svevremenost i snažan učinak središnjih mitskih tema jer one su izvor sustava vrijednosti određene kulture. Time se postiže posadašnjenje izvornog stvaranja i obnova izvornih vrijednosti, povratak sebi i prirodi. Proslave Nove godine smatraju se ponavljanjem izvornog događaja nastanka svijeta. Pagani slave Novu godinu na sabat Yule, prvi dan zime; vještičjom se Novom godinom smatra sabat Samhain koji označuje sredinu 138
jeseni, a tradicionalno se slavi 1. studenoga (prethodi mu Noć vještica 31. listopada), dok astrološka Nova godina dolazi na sabat imenom Ostara, prvi dan proljeća i početak prvog astrološkog znaka Ovna.
Izvanzemaljski život Sve drevne kulture govore o brojnim inteligentnim bićima koja postoje u svemiru. Bilo bi ih gotovo nemoguće sve nabrojati: apsare, gandharve, rak�se, anđeli, divovi, vilenjaci, patuljci, trolovi, nimfe, satiri, duhovi, sablasti i mnogi drugi. Pagani općenito smatraju da je svemir prožet životom na svim razinama. I na Zemlji uviđamo kako brojna bića opstaju u ekstremnim temperaturnim, tlačnim i drugim uvjetima. Stoga je sasvim prihvatljiva ideja kako u svemiru postoje brojna inteligentna bića. U indijskim spisima spominje se kako u cijelom svemiru postoji 8.400.000 različitih vrsta bića, od čega je čak 400.000 humanoida. Uostalom, danas znamo da su osim ljudi (Homo sapiens) na ovom planetu nekad živjeli neandertalci (Homo neanderthalensis) i drugi humanoidi. Pagani u potpunosti odbacuju stav da je Bog stvorio samo ljude na Zemlji kao jedina svjesna i inteligentna bića u svemiru. Mnogi vjeruju da izvanzemaljci već tisućljećima peri odično posjećuju naš planet. Ako je to istina, onda se njihova duhovnost razvijala u kontek stu njihovih životnih uvjeta i okoline, baš kao što je to slučaj i s različitim narodima na Ze mlji. Kao i matični planet, pagani vole sva bića u svemiru jer vjeruju da svi smo mi Jedno.
Kozmologija i neopaganizam Svjetski paganski krug nema nikakve dogme o nastanku i razvoju svemira. Svatko samostal
no gradi svoju viziju svemira na temelju uvida i spoznaja koje stječe kroz život. Pagani ne vjeruju u opise monoteističkih religija u kojima je "Vrhovni Bog" sve uredio u šest dana, a sedmoga se odmarao. Takva je teza u potpunoj suprotnosti s paganskim konceptom koji uspoređuje mikrokozmos i makrokozmos. Kao što se čovjek sastoji od duha i tijela, tako je i sa svemirom. Postoji tvar, no postoji i energija. Ta energija je božanska svijest ili svijest svemira. Kako je točno i kojim redom sve nastala, manje je bitno! I ne samo to! Pagani smatraju da i planet
Zemlja ima tijelo i svijest. Njoj se obraćaju kao Božici Majci. Svaki čin onečišćenja ili zagađi vanja planeta predstavlja ne samo nepoštivanje Božice Majke nego i čin nasilja nad drugim bićima, što je u oštrom sukobu s temeljnim postulatom paganske etike.
139
12. ELEMENTI Paganizam je ponajprije slavljenje prirode. Da bismo prirodu bolje razumjeli i uskladili se s njom, potrebno je naučiti osobine elemenata od kojih se ona sastoji. U procesu nastanka svemira, nastali su i elementi koji sačinjavaju svu tvar koju možemo doživjeti,
tj. percipirati
bilo kojim od naših pet osjetila (vid, sluh, njuh, okus i opip). Poznavanje elemenata stoga je temelj za razumijevanje paganske filozofije, ali i nužan preduvjet za bilo kakvo bavljenje magijom, alkemijom, pa i astrologijom, divinacijskim metodama ili travarstvom. Sustav elemenata razvijao se neovisno u gotovo svim starim kulturama, pa je i to jedan od argu menata u prilog univerzalnosti paganizma.
Četiri klasična elementa su esencijalne tvari od kojih je sazdana priroda:
zrak, vatra, voda i zemlja Imenica element etimološki dolazi od naziva latiničkih slova l, m i n (el, em, en). Naj češće se rabi pojam klasični elementi ili četiri klasična elementa. Grčki filozof Empedoklo
(Eµnt:boKilfic;)
(490.-430.
pr. Kr.) ih je nazivao korijenima (pL(,wµarn), a Platon ih je prvi
nazvao stihije (awLXELov) "počelo, pratvar" (što je u starogrčkom bio naziv za najmanji odjeljak sunčanog sata). Postoji i peti element, o čemu će više riječi biti u nastavku poglavlja. Danas znanost opisuje materiju kroz periodni sustav elemenata u kojem su kemijski ele menti poredani prema porastu atomskog broja, i to u sedam redova (perioda). Kemijski
element je skup istovrsnih atoma u prirodi. Osim kemijskog elementa važan je pojam i ele mentarna tvar koja se može sastojati od jednog ili više istovrsnih atoma pa u tom slučaju govorimo o homoatomskim molekulama. No, kad se u molekuli spajaju raznovrsni atomi, tada govorimo o spojevima. Do danas je otkriveno čega se
98
bilni). Od
118
različitih kemijskih elemenata, od
nalazi u prirodi (ostali su umjetno stvoreni u laboratoriju te su iznimno nesta
98
prirodnih elemenata,
80
ih je stabilno, a ostali su radioaktivni (s vremenom
se raspadaju). Već smo rekli da obična tvar sačinjava oko toga,
98% sačinjava
vodik, a
1% helij. Svih ostalih
4% ukupne
tvari u svemiru. Od
elemenata zajedno ima tek oko
1%. Vo
dik je najlakši element i sastoji se od samo jednog protona i neutrona u jezgri, te jednog elektrona u omotaču. No, suvremene spoznaje o kemijskim elementima svoje korijene imaju upravo u su stavu četiri elementa, koji su uspostavili još predsokratici (Tales, Anaksimen, Ksenofan, Heraklit i posebno Empedoklo). Primjerice, u svom dijalogu Timej (Tiµawc;), Platon tumači kako najsitnije čestice svakog od četiri elementa imaju oblik jednog od pravilnih poliedara (tzv. Platonovih tijela). Taj se sustav održao sve do današnjih dana, a razvijao se i u sred njem vijeku pa je tako snažno utjecao na europsku filozofiju, znanost i umjetnost. U prirodi su oni rijetko prisutni samostalno, najčešće su u međudjelovanju. Nikad ne možemo dovoljno
naglasiti koliko su klasični elementi važni u paganizmu. Bez dobrog razumijevanja sadržaja ovog poglavlja nema ni primisli o bavljenju magijom. Sve što vidimo oko sebe sastoji se od njih ... naša tijela, biljke, životinje, kamenje, pijesak, mora, rijeke, brda, vulkani, ledenjaci, oblaci, zvijezde, planeti, kiša, snijeg ... Iako znamo da su četiri klasična elementa zapravo razni kemijski elementi i spojevi, oni su čvrsto ukorijenjeni u kolektivnoj svijesti čovječan stva pa zato imaju i svoju arhetipsku, simboličku i ceremonijalnu vrijednost. Na svakom obredu, prizivaju se elementi. Svaki predmet u magijskom priboru predstavlja određeni element. Svaki horoskopski znak ili tarot karta ima svojstvo određenog elementa. Svaki po-
140
sao, zadatak ili magijski postupak koji činimo bit će uspješniji ako primijenimo elemente. U nastavku teksta popisat ćemo sve važnije korespondencije. Pri obraćanju Božici i Bogu, ovisno o tome što se želi postići na obredu, može ih se za zivati u onim obličjima koja su arhetipski bliska elementima. Isto tako, i Trojna Božica (s Tamnom Gospom) prikazuje se u četiri odgovarajuća lika, čemu odgovaraju i Mjesečeve mijene. Zrak i vatra su ekspanzivni elementi i oni se uvijek dižu, pa zato pripadaju muš kom polu (ne spolu), dok voda i zemlja imaju veću masu i uvijek padaju na tlo, pa kažemo da pripadaju ženskom polu.
Evolucija tvari je smatrao je da su sva četiri elementa vječna, no oni se međusobno isprepliću u različitim omjerima i tako tvore sve pojave. Elementi su sami po sebi tromi i neaktivni, pa ih može pokrenuti samo izvanjska sila. Te sile je nazvao: ljubav (cf>u\ia) koja spaja elemente i mržnja (vt:iKoc;;) koja ih razdvaja. Tako je i cijeli svijet nastao spajanjem elemenata u harmo ničnu cjelinu, a nakon nekog vremena s periferije počinje odvajanje elemenata i rastakanje svijeta. I Empedoklo je uočio cikličnu prirodu svijeta, pa je smatrao da nakon uništenja jednog svemira nastaje novi. Elementi su iznimno važni jer oni grade i čovjeka i njegovu okolinu. Drugim riječima, subjekt i objekt u osnovi nisu različiti pa upravo to omogućuje spoznaju. Empedoklo
Jedan od šest ortodoksnih (iistika) nazora (darsana) indijske filozofije naziva se siinkhya i veoma je značajna jer opisuje evoluciju svemira od primordijalne tvari do suptilnih i ma terijalnih elemenata. Siinkhya pretpostavlja dva temeljna načela, tj. dvije apsolutne istine: puru9a (duh) i prakrti (tvar). 1. Puru9a je kozmički duh, životni dah, čista svijest koja ne evoluira i nije podložna pro
mjeni. To je vječna energija koja nema uzrok, oblik, boju niti bilo kakvih atributa. U paganizmu je to Bog. 2. Prakrti je primordijalna nemanifestirana tvar i naziva se još pradhiina ili avyakta. Ona nema uzrok, ali je uzrok i osnova svemu što možemo doživjeti osjetilima. U paganizmu
je to Božica. Njihovim međuodnosom, nastaju još 23 elementa koja nazivamo tostva (sanskrt: tattva, engleski: thatness). U trećoj skupini ima sedam tostava koja uzrokuju nastanak novih. To su: 3. razum (mahat ili buddhi), 4. samosvijest (ahankiira) i pet suptilnih elemenata (tanmiitra): 5. zvuk (sabda), 6. dodir (sparsa), 7. oblik (rupa), 8. okus (rasa) i 9. miris (gandha). U četvrtoj skupini su tostva koja ne uzrokuju daljnje stvaranje: 10. um (manas), potom osjetila (indriya) koja se dijele na dvije skupine: spoznajna osjetila (jfiiinendriya): ll. sluh (srotas), 12. opip (tvac), 13. vid (cak9us), 14. kušanje jezikom (rasana) i 15. njuh (ghriirJa), te djelatna osjetila (karmendriya): 16. govor (viic), 17. razmnožavanje (upastha), 1 8. izlučivanje (piiyu), 19. zahvaćanje rukom (piiJJi) i 20. kretanje (piida). Na koncu, tu je i pet klasičnih ele menata (mahii-bhuta): 21. eter (iikiisa), 22. zrak (viiyu), 23. vatra (tejas), 24. voda (iipas) i 25. zemlja (prthivl). Siinkhya opisuje koji suptilni elementi (ono što se doživljava, tj. percipira određenim osjetilom) i spoznajna osjetila odgovaraju kojem od pet elemenata. Tako u eteru opstaje samo zvuk, a u zemlji svih pet suptilnih elemenata.
141
element (mahiibhuta)
suptilni elementi koji su prisutni (tanmiitra)
osjetilo koje je razvijeno u dotičnom elementu (jiiiinendriya)
eter
zvuk
sluh
zrak
zvuk, dodir
opip
vatra
zvuk, dodir, oblik
voda
zvuk, dodir, oblik, okus
okus
zemlja
zvuk, dodir, oblik, okus, miris
njuh
vid
vještičjoj i europskoj paganskoj tradiciji, postoji mala razlika. Dok u sustavu siinkhye elementu zraka odgovara osjetilo dodira, a elementu zemlje osjetilo njuha, u europskom paganizmu je obratno: zraku odgovara njuh, a zemlji dodir. U ovom prikazu ipak ćemo rabiti sustav siinkhye jer se smatra preciznijim. Naime, zrak zaista nema mirisa! On ga samo prenosi. Ono što možemo njušiti u zraku uvijek dolazi od zemlje. U
ZRAK (grčki: arjp, latinski: flatus, aer, sanskrt: viiyu, vata, miiruta, pavana, anila, staroirski: aer, engleski: air) je smjesa plinova u omotaču koji obavija Zemlju. Idealno se nalazi u pli novitom stanju. Među atomima ima najviše prostora i oni se mogu kretati slobodno po prostoru. Nekad se smatrao čistim elementom, iako danas znamo da se u zraku na planetu Zemlji najviše nalazi dušika (N2) (78%), kisika (02) (21 %), oko 1 % argona (Ar) i veoma malo ugljičnog dioksida (C02) (0,04%) i drugih plinova. U zraku inače ima i oko 1 % vodene pare. Nevidljiv je, ali može se osjetiti kod disanja, puhanja vjetra i sl. Prijenosnik je svih onih energija koje se lako šire po prostoru.
Zrak
Zrak predstavlja svježinu, jasnoću, komunikaciju, inteligenciju, inspiraciju, razmjenu informacija, apstraktno mišljenje, znanje, mudrost, vizualizaciju i imaginaciju, učenje, znanstveni rad, spontanost, kreativnost i putovanja, snove i želje. Odnosi probleme, mr žnju, napetost i donosi pozitivne okolnosti. Predstavlja početke, rađanje, novi život i nove mogućnosti. Korespondencije alkemijski simbol: pol: energija: primarna osobina: sekundama osobina: agregatna stanje: idealan primjer: arhetipska značenja: strana svijeta: boja: dan u tjednu: doba dana: godišnje doba: životna dob: 142
muški aktivna mokro vruće plinovito kisik (02) čistoća, inteligencija, komunikacija, učenje, vizualizacija istok žuta srijeda jutro proljeće djetinjstvo
suptilni element:
dodir
ostali suptilni elementi: zvuk primamo osjetilo: obličja Božice: obličja Boga:
�
Aradija, Arianrhod, Nut, sve nebeske božice ... Hermes, Merkur, Uran, Enlil, Khepri, Thoth, svi nebeski bogovi ...
obličje Trojne Božice:
Djevojka (Maiden)
Platonovo tijelo:
oktaedar Aldebaran (a Tauris)
stražarnica: čuvar stražarnice:
Airt
magijski pribor:
štapić pero, kadionica(s upaljenim tamjanom)
oltarski pribor: vrh pentagrama:
gornji lijevi
magijski postupci:
bacanje u zrak, vješanje, klaćenje, puhanje, mahanje, vizualizaci-
ja ...
(Il), Vaga (Q), Vodenjak(�) (\\), Uran (�)
astrološki znaci:
Blizanci
astrološki planeti:
Merkur
astrološke kuće:
treća, sedma, jedanaesta
tarot karte:
mačevi
kadi:
tamjan (Boswellia sacra), mirha (Commiphora abbysinica), galban (Ferula galbaniflua)
biljke:
jaglac (Primula), ljubica (Viola), sporiš (Verbena), kopar (Anethum),
drveće:
tamjanovac (Boswellia), topola (Populus), akacija (Acacia),
klinčić (Syzygium), lavanda (Lavandula) šljiva (Prunus), lijeska (Corylus), lipa (Tilia), javor (Acer), bor (Pinus) životinje:
ptice(orao, gavran, sokol), kukci, pauci
kristali:
topaz, plavac, labradorit, aleksandrit, meteorit
metali:
aluminij, živa, kositar
glazbala:
flauta i ostala puhačka glazbala
elementali:
silfovi
vladar vjetra:
Euros (Evpo<;)
VATRA Vatra (grčki:
cpw<;, nvp,
latinski: ignis, sanskrt: tejas, agni, jyotis, anala, staroirski: teine, en
gleski: fire) je brz i samoodrživ oblik oksidacije koji prati oslobađanje svjetlosti i topline. Da bi došlo do otvorenog plamena, potrebna su tri elementa: gorivo, toplina i kisik, što pred stavlja tzv. vatreni trokut(čemu odgovara i alkemijski simbol vatre - trokut s vrhom prema gore). Vatra predstavlja agregatna stanje plazme(ioniziranoga plina). Atomi su raspršeni kao u zraku, ali u plazmi ima mnogo više energije pri čemu se neutralni atomi ili molekule pretvaraju u električki nabijene čestice gubljenjem ili prihvaćanjem elektrona. Plazma je dobar vodič električne struje i snažno reagira na električno i magnetsko polje. Toplina se može prenositi izravnim dodirom, kroz fluid(konvekcija), u obliku vala(radijacija) te kroz čvrste objekte(kondukcija). Budući da su toplina i svjetlost imanentne vatri(što je vidljivo iz plamena), možemo reći da je vatra latentno prisutna gdje god postoji imalo topline ili svjetlosti. 143
Vatra predstavlja nebo, Sunce, muškarca, muževnost, mušku energiju, akciju, nadu, strast, žudnju, hrabrost, seksualnost, promjene, pročišćenje, kućno ognjište, snagu, snagu volje, ustrajnost, autoritarnost, sport, oružje, rat, sukobe, lov, sreću, uspjeh, zaštitu i ambici ju. Predstavlja i nove duhovne početke, duhovni preporod i obraćenje, unutarnju slobodu, život i volju za životom. Smatra se da je vatra element s najvišim vibracijama. Dok svi ele menti imaju snagu pročišćenja, samo vatra ima moć preobraženja. Korespondencije alkemijski simbol: pol: energija: primarna osobina: sekundarna osobina: agregatna stanje: idealan primjer: arhetipska značenja: strana svijeta: boja: dan u tjednu: doba dana: godišnje doba: životna dob: suptilni element: ostali suptilni elementi: primarno osjetilo: obličja Božice: obličja Boga: obličje Trojne Božice: Platonova tijelo: stražarnica: čuvar stražarnice: magijski pribor: oltarski pribor: vrh pentagrama: magijski postupci: astrološki znaci: astrološki planeti: astrološke kuće: tarot karte: kadi: biljke:
drveće:
144
muški aktivna vruće suho plazma plamen muškarac, akcija, dinamika, pravednost, promjena, seksualnost jug crvena nedjelja, utorak popodne ljeto mladost oblik zvuk, opip vid Brigit, Hestija, Vesta Hefest, Vulkan, Prometej, Agni, Lugh, Horus Majka (Mother) tetraedar Regul (a Leonis) Deas bodež, mač svijećnjak(sa zapaljenom svijećom) donji desni zagrijavanje, gorenje, paljenje, spaljivanje... Ovan ('I'), Lav ("l), Strijelac(/) Sunce(O), Mars (o") prva, peta, deveta štapovi kopal, tamjan (Boswellia sacra) papar (Piper), ružmarin (Rosmarinus), bosiljak (Ocimum), lovor (Laurus), anis (Pimpinella), cimetnjak (Cinnamomum), koromač (Fo eniculum), čičak (Lappa), pelin (Artemisia), gorušica (Sinapis), luk (Allium cepa), poriluk (Allium porum), češnjak (Allium sativum), hi biskus (Hibiscus), kopriva (Urtica), paprika (Capsicum) cedar (Cedrus), jasen (Fraxinus), joha (Alnus), orah (Juglans), kesten (Castanea), smokva (Ficus), klek (Juniperus)
životinje: kristali:
metali: glazbala: elementali: vladar vjetra:
lav, ovan, zmija, mačka, cvrčak, bogomoljka, pčela, škorpion, lisica, kojot, zmaj citrin, rubin, oniks, tigrova oko, vatreni opal, opsidijan (apačka suza), karneol, granat, vulkanska lava zlato, željezo, mjed, čelik gitara, citra, lutnja, harfa, sitar, violina i ostala žičana glazbala salamanderi Nat (N6wc;)
VODA Voda (grčki: vbwp, vEp6, latinski: aqua, sanskrt: ap, iipas, jala, udan, staroirski: uisce, engleski: water) je vodikov oksid (H20). U kemijski čistom stanju je bez boje, mirisa i okusa. Idealno se javlja kao prozirna tekućina. Ima ledište na O QC (273 K) i vrelište na 100 QC (373 K). Tako đer se javlja kao tekućina (između O °C i 100 °C). Najveću gustoću ima pri 4 °C (anomalija vode). U tekućem stanju atomi su blisko povezani, ali mogu se kretati uokolo pa zato voda poprima oblik posude u kojoj se nalazi. Voda se smatra univerzalnim otapalom jer iako ne može otopiti svaku tvar, ipak ih može otopiti više nego ijedna druga. Tom sposobnošću voda neprestano iscjeljuje planet Ger otapa višak C02 i sl.).
Voda predstavlja mora, rijeke i sve tekućine, Mjesec, ženu, ženstvenost, žensku energi ju, pasivnost, intuiciju, snove, osjećaje, emocije, apsorpciju, nesvjesnu razinu uma, kružne oblike, cikličke pojave, ljubav, zaljubljenost, romantiku, liječenje, iscjeljivanje, širenje, sreću, javnost, prilagođavanje, smirivanje, filozofiju, samilost, dobrotvorni rad, osobni razvoj te istraživanja. Korespondencije alkemijski simbol: pol: energija: primarna osobina: sekundarna osobina: agregatna stanje: idealan primjer: arhetipska značenja: strana svijeta: boja: dan u tjednu: doba dana: godišnje doba: životna dob: suptilni element: ostali suptilni elementi: primarno osjetilo: obličja Božice: obličja Boga:
ženski pasivna hladno mokro tekuće čista voda (Hz°) žena, emocije, utjeha, intuicija, suosjećanje, iscjeljenje zapad plava ponedjeljak, petak večer jesen zrelost okus zvuk, opip, oblik okus Afrodita, Venera, Izida, Ištar, Vesna, Tiamat Posejdon, Neptun, Oziris, Ea 145
obličje Trojne Božice:
Starica (Crone)
Platonova tijelo:
ikosaedar
stražarnica:
Antares (a Scorpii)
čuvar stražarnice:
Iar
magijski pribor:
kalež, kotao
oltarski pribor:
posuda (s vodom)
vrh pentagrama:
gornji desni
magijski postupci:
otapanje, potapanje, prskanje, ispiranje, kupanje...
astrološki znaci:
Rak
astrološki planeti:
Mjesec
(O?), Škorpion (Til.), Ribe (H) (l>), Venera (9), Neptun (1!')
astrološke kuće:
četvrta, osma, dvanaesta
tarot karte:
pehari
kadi:
mirta (Myrtus), kamfor (Cinnamomum camphora)
biljke:
papratnjače (Pteridophyta), mahovine (Bryophyta), rogoz (Typha), lokvanj (Nuphar), gavez (Symphytum), kupina (Rubus), lotos (Ne lumbo), jasmin (Jasminum), velebilje (Atropa), vanilija (Vanilla),
perunika (Iris), ljiljan (Lilium), stolisnik (Achillea), gardenija (Gardenia), morske trave
drveće:
vrba (Salix), jabuka (Malus), marelica (Prunus armeniaca), ruža (Rosa), breza (Betula), brijest (Ulmus)
životinje:
ribe, rakovi, dupini, sve životinje koje žive u vodi, kornjača, labud
kristali: selenit,
akvamarin, ametist, beril, koralj, lapis lazuli, mramor, biser, safir,
metali:
srebro, živa, bakar
glazbala:
ksilofon, gong, vibrafon, zvona, orgulje, harmonika, rezonantne
Mjesečev kamen, plavi turmalin
udaraljke elementali:
undine
vladar vjetra:
Zefir (Ztqmpoc;)
ZEMLJA Zemlja (grčki: yf], latinski:
terra, sanskrt: prthivz, bhiimi, staroirski: domun, engleski: earth)
je tvar koja sačinjava suho kopno ili tlo. Sastoji se od brojnih vrsta kamenja i minerala koji omogućuju rast vegetacije i održavanje života. Zemljina je kora prosječno debela oko
35
km na kontinentima i oko 7 km ispod oceanskoga dna. Najprisutniji kemijski elementi su kisik (47%), silicij (28%), aluminij (8%), željezo
(4,5%), kalcij (3,5%), natrij (2,5%), kalij (2,5%) (2,2%). Nekih ima mnogo manje pa se zato smatraju vrijednima (zlato, srebro, platina). Zato je čak 95% stijenja sazdano od raznih silikata, a najviše od silicijeva dioksida
i magnezij
(Si02) koji pronalazimo u obliku kvarca, opala, pijeska ili stakla. U krutom agregatnom stanju, atomi su blisko posloženi u određenom uzorku i ne mogu lako mijenjati položaj, što tvari daje određen oblik i obujam. Zadaća alkemičara bila je da od primarnog elementa zemlje (prima materia) dobiju kamen mudraca (latinski: lapis philosophorum, engleski: Philosopher's stane) koji može običan metal
pretvoriti u zlato, a može biti i eliksir života. Taj se alkemijski postupak zvao veliko djelo (magnum opus) i sastojao se od 4,
12 ili 14 faza. Zemlja je povezana uz majčinstvo i predstav
lja maternicu iz koje se rađamo. Naša su tijela stvorena od zemaljskoga praha i nakon smrti
146
u njoj će se ponovno razgraditi. Zato zemlja predstavlja i rađanje i smrt, kao i neizbježnost materijalnog ograničenja. Biljke niču iz zemlje pa je stoga ona izvor hrane, bujanja, obilja i ljepote. Od svih elemenata, samo zemlja bilježi prolaznost vremena (primjerice u fosili ma i sedimentnim stijenama). Zemlja predstavlja planet Zemlju, rađanje, prirodu, majku, majčinstvo, rast, kreativnost, čvrstoću, stabilnost, snagu, uzemljenost, plodnost, trudnoću, dobitak, novac, blagostanje, obilje, starost, mudrost, dugotrajnost, izdržljivost, temeljitost, odgovornost, ustroj, zakone, praktičnost, tamu, hladnoću, uništenje, društvenu aktivnost, gospodarstvo i poljoprivredu. Korespondencije
alkemijski simbol: pol: energija: primarna osobina: sekundarna osobina: agregatna stanje: idealan primjer: arhetipska značenja:
ženski pasivna suho hladno kruto ugljik (C) stabilnost, odgovornost, snaga, plodnost, obilje, čvrstoća, prizemljenost sjever strana svijeta: zelena boja: četvrtak, subota dan u tjednu: noć doba dana: zima godišnje doba: starost životna dob: mms suptilni element: ostali suptilni elementi: zvuk, opip, oblik, okus njuh primarno osjetilo: Geja, Demetra, Cerera, Reja, Ceridwen, Neftida, Perzefona obličja Božice: Adonis, Dioniz, Pan, Odin, Cernunnos, Herne, Tamuz obličja Boga: Tamna Gospa (Dark Lady) obličje Trojne Božice: kocka Platonova tijelo: Fomalhaut (a Piscis Austrini) stražarnica: Tuath čuvar stražarnice: plitica magijski pribor: oltarski pribor: posuda (sa solju) vrh pentagrama: donji lijevi zakapanje, sađenje, sijanje, crtanje, ucrtavanje... magijski postupci: astrološki znakovi: Bik (b), Djevica (l�), Jarac (:O) astrološki planeti: Jupiter (4), Saturn (!7), Pluton (�) astrološke kuće: druga, šesta, deseta diskovi tarot karte: benzoin (Styrax), kadulja (Salvia), pačuli (Pogostemon), korijenje kadi: sve žitarice, bršljan (Hedera), bundeva (Cucurbita), orlovi nokti biljke: (Lonicera)
drveće:
hrast (Quercus), čempres (Cupressus), jorgovan (Syringa), bukva (Fagus) 147
životinje: kristali:
goveda, jelen, vuk, medvjed, konj, pas, mravi, glodavci kremen (kvarc), sol, smaragd, jaspis, jantar, heliotrop, hematit, olivin, azurit, malahit, žad
metali:
željezo, čelik, olovo
glazbala:
bubnjevi i ostale udaraljke
elementali:
gnomi
vladar vjetra:
Borej (Bopfoc;)
Osnovne opreke prirodnih svojstava klasičnih elemenata su vruće + hladno i suho + mo kro. Četiri elementa tako su četiri moguće kombinacije tih svojstava: zrak (vruć i mokar), vatra (vruća i suha), zemlja (hladna i suha) i voda (hladna i mokra). Prema tome, u izravnoj su opoziciji: zrak (muški) i zemlja (ženski), te vatra (muški) i voda (ženski). U paganskoj simbolici i ritualnoj praksi posebno je važna opozicija vatre i vode. Njihovo sjedinjenje na ziva se jedinstvo opreka (latinski: coniunctio oppositorum, engleski: union oj opposites). Ono predstavlja i sjedinjenje muškarca i žene, mužjaka i ženke, Boga i Božice itd., što se također može prikazati simbolički i ritualno, s pomoću obrednog pribora koji korespondira tim energijama (v. 20. poglavlje: Odnos s božanskim).
ELEMENTALI Elementali su duhovi elemenata. Mogu se pojaviti u eteričnim (astralnim) tijelima, poput vila, a kad se materijaliziraju tada su sazdani isključivo od elementa koji predstavljaju. Mogu, ali i ne moraju, sličiti ljudima. Mogu mijenjati oblik, ali ne i element. Iako su odavna prisutni u folkloru, prvi ih je popisao čuveni švicarski liječnik, alkemičar, astrolog i okul tist Paracelsus (pravim imenom: Theophrastus Phillippus Aureolus Bombastus van Hohenheim) (1493.-1541.). Postoje četiri skupine elementalnih bića: silfovi (elementali zraka), salamanderi (elementali vatre), undine (elementali vode) i gnomi (elementali zemlje). Pagani često po kušavaju uspostaviti odnos s elementalima, ne samo na obredu nego i u stanjima medita cije ili boraveći u prirodi gdje ih slavimo kao manifestacije jedinstvene božanske energije. Nakon što je krug podignut i posvećen elementima (na početku samog obreda), mogu se prizvati i elementali kako bi magijski postupak bio uspješniji. Kao i ljudi, elementali također imaju i svoju osobnost. Neki mogu biti dobronamjerni, a neki ne. Stoga se uvijek zazivaju oni elementali koji su pod upravom Čuvara stražarnica. (Za vrijeme srednjovjekov nog demoniziranja paganizma, elementali su postali "zlodusi" pod upravom Sotone, koje prizivaju "zle vještice".)
Silfovi su elementali zraka. Pojam vjerojatno potječe od latinske imenice silva "šuma". Muški elementa! je silf (sylph), a ženski silfa ili silfida (sylphide). Borave na planinama i u zraku. Upravljaju oblacima, vjetrovima, kišom, snijegom i olujama. Odgovorni su za rast i sazrijevanje bilja. Veoma su inteligentni. Često mijenjaju oblike i mogu izgledati kao ljudi, ali samo nakratko. Tada se obično manifestiraju s krilima pa podsjećaju na anđele i vile. Mogu živjeti i do tisuću godina. Pomažu u dobijanju nadahnuća, ideja i vizija, posebno u intelektualnom radu, umjetnosti i pjesništvu. Zato se i Muze smatraju silfama. V jeruje se da ih se može čuti u vjetru koji prolazi kroz spilje.
Salamanderi su elementali vatre. Pojam potječe iz grčkog (
dra). Povezanost je očita jer žute pjege na daždevnjakovoj crnoj koži podsjećaju na iskre, 148
što je opisao još filozof Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior) (23.-79.). Salamanderi su muški elementali i borave u vatri. Hrane se energijom magme i raspoređuju toplinu iz Zemljine kore po njenoj površini. Smatra se da je nemoguće upaliti vatru bez njihove na zočnosti. Veoma lako mijenjaju oblik. Mogu izgledati kao plamičaci u obliku malih guštera, kao iskre ili vatrene kugle. Zato ih je najlakše ugledati noću. Smatraju se najsnažnijim i naj moćnijim elementalima, a po naravi mogu biti temperamentni i nestašni, kao djeca koja se igraju šibicama. Zato je na obredu nužan pojačan oprez ako ih se priziva. Pomažu nam da razvijemo snagu, hrabrost, odvažnost i strast. Utječu na emocije i raspoloženja. U prirodi ih možemo prizvati ako imamo problema s paljenjem vatre. Pagani ih obično pokušavaju ugledati kada se na nekim svetkovinama pale krjesovi. Undine su elementali vode. Pojam je deriviran iz latinske imenice unda "val". One su ženski elementali i borave u vodi, tekućinama i pari. Kontroliraju vodu, valove i vodene tokove. Utječu i na biljni i životinjski svijet u vodi. Upijaju sunce i raspoređuju toplinu po vodi. Pre divna su bića i mogu se vidjeti u valovima mora, uz koraljne grebene, u jezerima, rijekama i vodopadima ili pak kao mala bića koja borave pod listovima ljiljana i cvjetova vodenog bilja. Javljaju se u raznim oblicima i zato se ponekad izjednačuju s nimfama, sirenama, okeanidama i drugim mitološkim vodenim bićima. Mogu izgledati kao lijepe žene čija su svjetlucava tijela plavkaste ili zelenkaste boje, a ponekad imaju i krila pa nalikuju silfida ma. Neposredno utječu na život jer upravljaju tjelesnim tekućinama. One su dobrohotna i prijateljska bića koja vole i služe. Na obredima se ipak mora pripaziti jer undine mogu jako utjecati na naše emocionalno stanje. One pobuđuju ljubavni zanos, darivanje, privrženost i samilost. Gnomi su elementali zemlje. Pojam znači "stanovnik zemlje" i dolazi od grčkih imeni ca y� "zemlja" i voµ6i:; "stanovnik" (preko latinske inačice genomos). Muški elementali su gnomi (gnomes), a ženski gnomide (gnomides). Upravljaju stijenama, svim vrstama minerala i kovina, tlom, vegetacijom i podzemnim svijetom. Oni provode energiju do biljaka i tako potiču njihov rast i razvoj. Grade kuće od alabastra, stijenja i mramora. Žive samostalno ili u velikim zajednicama. Veoma su radišni i marljivi. Najsličniji su ljudima i tradicionalno se prikazuju kao maleni ljudi visoki oko 30 cm. Obično imaju bijelu bradu, izgledaju kao starci, nose stožaste crvene kape i uske hlače. Gnomide je mnogo teže ugledati. Imaju svoj jezik i društveni ustroj. Ljudi ih ponekad mogu vidjeti kako iskaču iz rupa u zemlji ili panjevima, a posebno su aktivni u vrijeme žetve. Rade sa stijenjem, metalima, kristalima i draguljima, pa ih se smatra čuvarima blaga. Vole djecu i često im se obraćaju. S ljudima su jako oprezni i najčešće izbjegavaju suvišne kontakte. Ipak, ako ih iskreno prizovemo, mogu nam pomoći i donijeti mnogo obilja i plodova. Ne vole škrte i sebične ljude. Mnoga mitološka bića niskog rasta podsjećaju na gnome i među njima postoji velika povezanost, primjerice leprikoni (irski: leipreachan, engleski: leprechaun) ili patuljci (staronordijski: dvergr, engleski: dwarj).
OSTALE KORESPONDENCIJE U popisu korespondencija nalaze se i vladari ili bogovi vjetra. Oni se skupno nazivaju V je trovi (grčki: JiVEµot, latinski: Venti, engleski: Winds, Anemoi). Četiri glavna Vjetra ujedno su
i čuvari glavnih (kardinalnih) strana svijeta: 1. Euros (grčki: Evpos, latinski: Vulturnus, en gleski: Eurus), vladar istočnog promjenjivog vjetra koji donosi topli zrak i obilne kiše, 2. Nat (grčki: N6w(, latinski: Auster, engleski: Notus), vladar južnog vjetra (suho jugo, žuto jugo) 149
koji donosi vrući i suhi zrak iz Sahare, 3. Zefir (grčki: ZE:cpvpoi;, latinski: Favonius, engleski: Zephyrus), vladar blagog, vlažnog zapadnog vjetra i zaštitnik bilja, 4. Borej (grčki: Bopfoi;, latinski: Aquilo, engleski: Boreas), vladar hladnog i oštrog sjevernog vjetra.
Stražarnice su duhovi koji su čuvari strana svijeta. Kako strane svijeta odgovaraju i ele mentima, tako su i ti duhovi vezani uz elemente. Svaka stražarnica nosi ime po nekoj zvi jezdi: Zaštitnik istoka je Aldebaran, najsjajnija zvijezda Bika. Zaštitnik juga je Regul (Regu lus), najsjajnija zvijezda Lava. Zaštitnik zapada je Antares, najsjajnija zvijezda Škorpiona. Zaštitnik sjevera je Fomalhaut, najsjajnija zvijezda Južne ribe.
Četiri čuvara (škotski: Fower Airts, engleski: Four guardians) prisutni su u brojnim tradicija ma vještičarstva i Wicce. Pojam airt dolazi iz škotskog jezika (Scots) i znači "četvrt, četvrtina kompasa, smjer". Oni su čuvari obrednoga kruga i prizivaju se na počecima obreda. Svaki je čuvar po jedne stražarnice na svakoj od četiri glavne strane svijeta, pa su oni ujedno i čuvari elemenata. Oni su: Airt čuvar istoka, Deas čuvar juga, Iar - čuvar zapada i Tuath čuvar sjevera. Ime Deas na irskom znači "jug", ime Iar na škotskom gaelskom (Scottish Gaelic) znači "zapad", a Tuath je "sjever", pri čemu ta riječ potječe iz staroirskog tuath "na rod, ljudi". -
-
-
Također, u sklopu učenja Hermetičkog reda Zlatne zore, razvile su se i druge korespon dencije, pa tako svaka skupina elementala ima svog arkanđela, anđela, kralja i vladara. Pa gani prihvaćaju postojanje elementala i njihovih čuvara, ali ne uvijek i kraljeve, arkanđele, anđele i vladare (jer izvor toga vide u kršćanskoj i hermetičkoj tradiciji). Ipak, ovdje ćemo ih popisati kako biste bili upoznati i s tim: zrak
vatra
voda
zemlja
elementali
silfovi
salamanderi
undine
gnomi
arkanđel
Rafael
Mihael
Gabrijel
Urijel
anđeo
Chassan
Aral
Taliahad
Phorlakh
kralj
Paralda
Djin
Nichsa
Ghob
vladar
Aral
Seraf
T harsis
Kerub
(Kako se kralj gnoma zove Ghob, neki smatraju da od toga dolazi naziv goblini za bića nalik patuljcima iz germanske mitologije; no to je samo pretpostavka.)
PETI ELEMENT Grčki filozof Aristotel (ApwwTE:i\ryi;) (384.-322. pr. Kr.) dodaje i peti element nazvavši ga eter (grčki: alerjp, latinski: aether, engleski: aether ili ether) što znači "čisti zrak, najviše nebo" i vjerojatno dolazi od glagola arew "sjati, paliti, upaliti, blistati". Smatrao je da nebeski elementi ne mogu biti građeni od četiri elementa. Eter je tako još suptilniji od zraka i njega udišu samo bogovi. Tvar je koja ispunjava i prožima sav prostor, pa se katkad izjednačuje i s prostorom kao takvim. No, to je ponajprije tvar koja ispunjava svemir iznad atmosferskog omotača. U indijskoj filozofiji, taj se najsuptilniji element naziva iikiisa ili kha. U europskom paganizmu, petim elementom naziva se (kozmički) duh (spiritus) koji je svugdje i koji, za razliku od četiri elementa, nije materijalan! To je primarna sila koja proži ma svu tvar. Na obredima ga se ne zaziva jer on predstavlja nas same, našu volju i bogove/ 150
božice. Dakle, mi smo peti element. U tom smislu, današnje razumijevanje petog elementa podosta se razlikuje od antičkih Platonovih i Aristotelovih definicija. Tome bi u indijskoj filozofiji odgovarao upravo pojam puru?a, kako je taj pojam prethodno definiran, a ne iikiisa. Stoga je peti element uvijek mističan pa mnogi magičari teže njegovoj spoznaji. Zato se ponekad smatra da četiri elementa koja grade materiju, predstavljaju Božicu, dok je peti element zapravo Bog. Duh prožima i "oživljuje" materiju, on joj daje vibraciju. Simbolički, Bog oplođuje Božicu. Neki će reći da je peti element ljubav, što također može biti kvalitetno tumačenje. Pobornici znanstvenog tumačenja ponekad smatraju da je to zapravo tamna energija od koje se sastoje gotovo tri četvrtine nama poznatog svemira. Svjetski paganski krug naslanja se na tradicionalno tumačenje petog elementa kao duha, no na koncu će svaka osoba samostalno razviti vlastiti odnos s petim elementom. Duh nema odgovarajuće ko respondencije poput četiri elementa pa ćemo popisati samo one koje se najčešće navode: alkemijski simbol: arhetipska značenja: strana svijeta: boja: suptilni element: primarno osjetilo: obličja Božice: obličja Boga: vrh pentagrama:
o
duh, svijest, jastvo, Bog, Božica, svemir, vječnost, prostor središte bijela, crna zvuk sluh Božica Majka, sve božice Rogati Bog, svi bogovi najviši
U teozofiji i antropozofiji rabi se pojam zapisi u iikiisi ili akašički zapisi kako bi se opisalo ukupno ljudsko znanje i iskustvo o svemu, slikovito nazvana knjižnicom. Budući da se in formacija nikad ne može izgubiti (na čemu počiva i fizika), neki vjeruju da su sve informa cije sadržane u eteru i da su s nama povezane preko uma. lako se u paganizmu taj pojam ne rabi, sam koncept je prihvaćen kao polje kolektivnog nesvjesnog u kojem su sadržane sve informacije. Upravo zahvaljujući tom polju moguće je intuitivno preuzimanje infor macija na daljinu, što se suvremenim rječnikom naziva opažanje na daljinu, a tradicionalno divinacija ili gatanje.
ČOVJEK I ELEMENTI Kako četiri elementa (ili pet elemenata) grade svu tvar svemira, tako grade i nas. Za čovjeka su elementi važni na konkretnoj ili tjelesnoj razini, ali i na latentnoj ili mentalno-energetskoj. Indijska tradicionalna biologija i medicina iiyurveda veoma iscrpno proučava anatomiju i fiziologiju čovjeka te prisutnost elemenata u tijelu. S druge strane, (ezoterijska) astrologija proučava raspodjelu astroloških znakova, planeta i kuća po elementima i drugim karakte ristikama horoskopa, na temelju čega se opisuje i narav osobe.
Ljudsko tijelo i elementi Ayurveda se naslanja na ontologiju siiftkhye pa uzima u obzir svih pet elemenata. - Eter (iikiisa) je prisutan u tijelu gdje god postoje šupljine (usna, nosna, prsna, trbušna...) i
otvori (usta, nos, uši, spolovilo, čmar...). 151
- Zrak (viiyu)
je element kretanja. Manifestira se kod kretanja mišića, srčanog pulsa, pove ćanja i smanjivanja volumena pluća pri udisanju i izdisanju, kod gutanja, peristaltike i segmentacije u crijevima i sl. Kretanje postoji i na mikroskopskoj razini. To je najuočljivije kod širenja vala akcijskog potencijala što se naziva živčani impuls. Zrak je element koji u potpunosti upravlja središnjim živčanim sustavom, tj. svim našim motoričkim i senzor nim funkcijama. Bez zraka čovjek može živjeti svega nekoliko minuta.
- Vatra (agni)
je prisutna u probavnom sustavu i sivoj tvari mozga i kralježnične moždine. Manifestira se i kao inteligencija, te aktivira mrežnicu koja prima svjetlost i stvara vidni podražaj. Funkcije vatre su: održavanje tjelesne temperature, probava, misaoni procesi i osjetilo vida. Upravlja ukupnim metabolizmom i enzimskim sustavom. Optimalna usna temperatura iznosi 37°C. Izlaganje vrućini može dovesti do hipertermije, a hladnoći do hipotermije.
- Voda (iipas)
je najprisutniji element u tijelu (između 55% i 78% ukupne tjelesne mase). Osim tjelesnih tekućina (krv, limfa, žuč, želučani sokovi, sjemena tekućina...) mnoge su tjelesne izlučevine također u tekućem stanju (mokraća, znoj, loj, slina, suze ... ). Voda se nalazi u staničnoj citoplazmi i apsolutno je neophodna za fiziološke procese. Manjak vode naziva se dehidracija i može dovesti do smrti već nakon tri dana.
- Zemlja (prthivl) je prisutna
u svim krutim tvarima koje grade tijelo: kosti, hrskavica, nokti, mišići, tetive, koža, dlake ...
Već smo pokazali koji su suptilni elementi (tanmiitra) prisutni u kojem od elemenata, te koje se spoznajna osjetilo (jfziinendriya) posljedična razvija u kojem od elemenata. U ovom ćemo prikazu tom sustavu pridodati i djelatna osjetila (što zapravo nisu osjetila, nego tje lesne funkcije koje kontroliramo psihosomatskim sustavom). - U eteru može opstati samo zvuk (sabda), a njemu odgovaraju spoznajno osjetilo sluha (sro tas) i djelatna osjetilo govora (viic). - U zraku opstaju zvuk i dodir (sparsa), čemu odgovaraju spoznajna osjetilo opipa (tvac) i djelatna osjetilo diranja, zahvaćanja ili uzimanja rukom (piitJi). - U vatri opstaju zvuk, dodir i oblik (rupa), čemu odgovaraju spoznajna osjetilo vida (cak9us) i djelatna osjetilo kretanja (piida). - U vodi opstaju zvuk, dodir, oblik i okus (rasa), čemu odgovaraju spoznajno osjetilo okusa (rasana) i djelatno osjetilo razmnožavanja (upastha). - U zemlji opstaje svih pet suptilnih elemenata: zvuk, dodir, oblik, okus i miris (gandha), čemu odgovaraju spoznajno osjetilo njuha (ghriitJa) i djelatno osjetilo izlučivanja (piiyu). Kombinacijom pet elemenata nastaju fine tjelesne sile (do?fI). One nisu supstance (ili tvari), ali utječu na njih. Budući da ih ima tri, nazivaju se tri-do9a. - Viita je prva do?fl
građena od etera i zraka. Po svom djelovanju, ona je zrak. Načelo je kine tičke energije u tijelu. Nadzire živčani sustav i tjelesne kretnje. Na staničnoj razini potiče hranjive sastojke da uđu u stanicu, a otpatke da izađu. U probavnom sustavu žvače i guta hranu, asimilira hranjive materije i izbacuje otpatke. U umu obnavlja podatke uskladište ne u pamćenju radi uspoređivanja s novim podacima.
Eter je posve nepokretan, a zrak posve pokretan. Zrak se uvijek nastoji širiti, pa ako ta "težnja" postane prejaka, sve ograničavajuće strukture bivaju razorene. S druge strane, previše etera i premalo energije kretanja mogu dovesti do zastoja (poput konstipacije). 152
Samo zdrava vata može osigurati ravnotežu etera i zraka. Kada nije tako govorimo o pore
mećaju vate. Osobine vate su: suha, hladna, lagana, neravnomjema, pokretljiva, razrijeđena i gruba.
- Pitta je druga doiJa građena od vatre i vode. Po svom djelovanju, ona je vatra. Načelo je ravnoteže kinetičke i potencijalne energije u tijelu. Nadzire probavu, metaboličke funkci je, enzimski i endokrini sustav te misaone procese. Na staničnoj razini probavlja hranjive sastojke kako bi se osigurala energija za stanično funkcioniranje. U probavnom sustavu također probavlja hranu, pa govorimo o želučanoj vatri (jatharagni). U umu obrađuje nove podatke i donosi zaključke koje potom vata skladišti kao najnovija sjećanja. Vatra i voda uvijek su u antagonizmu (što više ima jednog elementa, manje je drugog i obratno). U tijelu je element vatre uvijek sadržan u vodi (zato nam tjelesne tekućine, kao i tijelo u cjelini, imaju određenu temperaturu). To se odnosi na kiseline, poput veoma jake želučane kiseline koja ima pH vrijednost 2. Kad prevladava vatra može doći do povišene kiselosti organizma ili npr. čira na želucu. Ako prevladava voda, probava je usporena pa dolazi do intoksikacije tijela. Tada govorimo o poremećaju pitte. Osobine pitte su: masna, vruća, lagana, žestoka, tečna, nečista i žitka.
- Kapha je treća do?a građena od vode i zemlje. Po svom djelovanju, ona je voda. Načelo je potencijalne energije u tijelu. Upravlja izdržljivošću, podmazanošću tijela, tkivima i otpacima koje pomiče vata. Na staničnoj razini regulira strukturu stanice. U probavnom sustavu upravlja lučenjima koja podmazuju i štite probavne organe. U umu osigurava stabilnost i fokusiranost. Voda i zemlja također imaju labilan odnos. Iako voda može otopiti mnogo tvari, ipak ne može sve. Primjerice, pijesak će plutati u vodi samo dok miješamo vodu. Tako je zadaća
kaphe da tvrde tjelesne materije održava u pravilnom omjeru kako bi plutale, tj. neometano se kretale po tijelu. Kad nije tako, govorimo o poremećaju kaphe. Osobine kaphe su: masna, hladna, teška, ustaljena, gusta, zbijena i glatka. T ijelo postiže homeostazu (sanskrt: samya) samo kad su sve tri do;;e u idealnoj ravnoteži. Iz svega toga vidimo koliko je važno razumjeti elemente i na razini medicine. Isto bismo mogli reći i za svaku vrstu biljke, gljive ili životinje.
Energetsko tijelo i elementi Osim grubog fizičkog tijela sazdanog od pet elemenata, čovjek posjeduje i energetsko tijelo koje djeluje poput omotača. Na zapadu se to tijelo naziva astralnim ili eteričnim, a sam omotač
aurom. Kao što zrak koji udišemo prolazi kroz nos, dušnik i pluća, a potom dolazi do svih stanica, tako suptilni životni dah (pra1Ja) teče kroz suptilne energetske kanale. Takav kanal ili suptilna žila naziva se nacji "cijev", a u tijelu ih ima 72.000. Središnji i najveći kanal naziva se
SUiJUm1Ja. Ona počinje na dnu kralježnice, a završava na čelu. Između ta dva mjesta nalazi se šest energetskih centara koji poput peteljke izlaze iz SU(lUml).e. Takav se centar naziva ćakra
(cakra) što znači "kotač". Prva ćakra je vezana uz element zemlje, druga uz vodu, treća uz vatru, četvrta uza zrak, peta uz eter, a šesta uz um. Sedmi statični centar svjesnosti vezan je uz Boga i Božicu. (O tome će više riječi biti u sljedećem poglavlju. ) NAPOMENA: U hrvatskom jeziku ispravan oblik pisanja je ćakra (jer tu riječ izravno preu zimamo iz sanskrta), a ne *čakra što je posljedica posrednog preuzimanja engleskog oblika
chakra. 153
Ljudska narav i elementi Astrologija dovodi u vezu elemente s ljudskom naravi. Čovjek je veoma kompleksan orga nizam i na tjelesnoj i na mentalnoj razini. Stoga ne možemo odrediti nečiji karakter samo na temelju astrološkog znaka u kojem je osoba rođena. Narav, kao i ostale pojedinosti, preslikane su na čitav horoskop u kojem je broj kombinacija golem (12 znakova, planeta,
2 Mjesečeva čvora,
4 osnovne točke,
12 kuća, 10 360 stupnjeva (21.600 kutnih minuta) i neko
liko vrsta aspekata, tj. geometrijskih odnosa među planetima). Svaki je čovjek i astrološki gledano, jedinstvena i neponovljiva jedinka. To znači da netko može biti Lav s podznakom Blizanaca, ali ako se pet planeta nađe u Vodenjaku, osoba može pokazivati mnogo više oso bina tog znaka nego Lava (u kojem je Sunce). Stoga samo stručan i iskusan astrolog može dati kvalitetno tumačenje. Osim četvorne podjele po elementima, postoji i trojna podjela po kvalitetu, pa tako znak može biti kardinalan, fiksan ili promjenjiv. Kardinalni znaci započinju akciju (njima počinju godišnja doba), fiksni je održavaju (u sredini su godišnjih doba), a promjenjivi završavaju i prilagođuju se (njima završavaju godišnja doba). Postoji i dvojna podjela po polaritetu, na muške (aktivne) i ženske (pasivne) znakove. Muški su zračni i vatreni; a ženski su vodeni i zemljani znaci. zrak
vatra
voda
zemlja
kardinalni
Vaga
Ovan
Rak
Jarac
fiksni
Vodenjak
Lav
Škorpion
Bik
promjenjivi
Blizanci
Strijelac
Ribe
Djevica
- Zrak je element relacija, pa predstavlja ponajprije komunikaciju. Ljudi s izraženim ele mentom zraka veoma su radoznali, suptilni, rafinirani i umjereni, humani, veseli, razi grani i ljubazni, no mogu biti i nezainteresirani, emocionalno odvojeni i često iracionalni.
- Vatra je element vitalne energije i entuzijazma. Ljudi s izraženim elementom vatre veoma su aktivni, afirmativni, pravedni, neovisni, hrabri, snalažljivi i progresivni, ali mogu biti i agresivni, arogantni, nepovjerljivi i egoistični.
- Voda je element emocija i intuicije. Ljudi s izraženim elementom vode veoma su osjećajni, samilosni, intuitivni, blagi, tajanstveni, tihi i prilagodljivi, ali mogu biti i emocionalno posesivni, preosjetljivi, ljubomorni, lijeni, konfuzni, malodušni i podli.
- Zemlja je element stabilnosti, pa ponajprije predstavlja uzemljenje i materijalne okolnosti. Ljudi s izraženim elementom zemlje veoma su praktični, ekonomični, metodični, radišni, darežljivi, tolerantni, suzdržani i kreativni, no mogu biti i bezobzirni, pohlepni, škrti, nezadovoljni, tvrdoglavi i materijalisti.
Sve to uviđamo i u svakodnevnom govoru, primjerice u frazama: usijane glave, vatrena krv, čvrsti živci, fluidan karakter i sl. Poznat je i Hipokratov model
Četiri temperamenta, koji
potječe još iz Egipta ili Mezopotamije, a svodi se na podjelu ljudskog karaktera prema četiri vrste tjelesnih tekućina.
Sangvinici su osobe s izraženim elementom zraka, kolerici imaju melankolici zemlje.
viška vatre, flegmatici vode, a
154
Razvijanje odnosa s elementima Pagani se svakodnevno susreću s elementima! Na svakom obredu, na svim svetkovina ma, na obredima prijelaza, u magijskim postupcima, travarstvu, alternativnom i komple mentarnom liječenju, energetskom iscjeljivanju itd. Nijedan element nije bolji ni važniji od drugoga. Pagani uvijek teže potpunosti i slave prirodu u svim njenim osobinama. Ništa ne izdvajaju niti preferiraju, već nastoje svakodnevno razvijati svoj odnos sa svim elementi ma. Razmišljaju o njima, prizivaju ih i meditiraju o njima. Na taj način razvijaju suptilne sposobnosti te vjeruju da mogu mnogo objektivnije sagledati sebe, svoje tijelo i svoj um. Također upozoravaju, da tek onda kad osoba lako prepoznaje neki poremećaj kao posljedi cu viška ili manjka određenog elementa, lakše i rješava taj problem.
SRODNI SUSTAVI Osim sustava četiri ili pet klasičnih elemenata, postoje i srodni sustavi u drugim kultura ma. U srednjovjekovnoj alkemiji uz sustav pet elemenata, Paracelsus je razvio i sustav tri hipostatska načela (tri prima): živa, sumpor i sol. Oni simboliziraju duh, dušu i tijelo. U drevnoj kineskoj vještini uređenja prostora i življenja u skladu s okruženjem u kojem obitavamo - Feng Shui (jengshul) - rabi se nauk o pet elemenata (wuxing): drvo (mu), vatra (huo), zemlja (tU), metal (j'in) i voda (shul). Ta je podjela djelotvorna u sustavu za koji je namijenjen (dakle, za Feng Shui). Prema tome, to ne znači da su drevni Kinezi nešto pogri ješili. U japanskoj tradiciji također postoji sustav pet elemenata (gogyo): eter (ku), zrak (jU), vatra (ka ili hi), voda (sui ili mizu) i zemlja (chi ili tsuchi).
13.
BESMRTNA BIĆA U SMRTNOM SVIJETU
Pagani prihvaćaju i duhovnu i materijalnu dimenziju stvarnosti. Obje su stvarne. U pret hodnim poglavljima pokazali smo da je materijalni svemir sazdan od primordijalne tvari (prakrti) koja je u paganizmu personificirana u liku Božice. Ona potom evoluira i na koncu dobivamo četiri elementa i razne suptilne energije. Ona je izvor svemira, što znači da je iz nje sve nastalo. U liku je Boga pak personificiran kozmički duh (puru;;a), spiritualna kom ponenta realnosti. Ovdje treba napomenuti da Bog nije nadređen Božici, niti je obratno. Bog naprosto oplođuje Božicu kako bi došlo do svih procesa, okolnosti i događaja, ali i do laska svih bića koja ispunjavaju sve kutke univerzuma. Materijalna je tvar prožeta životnim duhom pa samo njihovim jedinstvom nastaje život kakav poznajemo. No, Bog i Božica su više od toga. Oni su oboje prisutni i u duhovnoj i u materijalnoj komponenti. I u jednoj i u drugoj, oni predstavljaju određene arhetipove pa se, primjerice, zrak i vatra identificiraju s Bogom, a voda i zemlja s Božicom. No, svi su ti elementi - i Bog i Božica ... jer oni jesu J,edno; jer Sve je Jedno. Ljudima je teško pojmiti te najviše energije, što i pagani priznaju, pa zato nemaju "konačan i definitivan teološki nauk". Slaveći Gospoda i Gospu, pagani slave njihovo jedinstvo i sva bića, a to znači i sami sebe, jer svaki je oblik života dio prirode i smatra se svetim. 155
Smisao postojanja Većina religija smisao traži u duhovnoj komponenti. Zapadni monoteisti teže "spasenju" i odlasku u raj gdje će konačno živjeti vječno i sretno (a to se može postići samo vjerom u jednog Boga i prihvaćanjem Isusa ili Muhameda), hinduisti teže "oslobođenju od okova materijalne egzistencije" (mok;;a ili mukti), a budisti okončanju patnji (nirviitJa, nibbiina). Pa gani oštro odbacuju takve koncepte jer to znači da prava sreća i radost dolaze tek nakon smrti, dok bismo u ovom životu trebali živjeti skrušeno i ponizno, zatirući tjelesne užitke i pateći radi nekog višeg cilja. Smisao materijalne evolucije nalaze u stvaranju sve većeg i ve ćeg stupnja kompleksnosti prirode koja će potom pružati sve više i više mogućnosti, izbo ra, užitka i slobode. Dakle, pagani ne teže ni "spasenju" ni "oslobođenju" niti su fokusirani na patnju. Smisao života pronalaze u istraživanju prirode i svemira, uživanju u prirodi i suživotu s ostalim ljudima, životinjama, biljkama, gljivama i svim oblicima života u svemi ru. To postižu usklađujući se s prirodnim procesima i ciklusima, čineći sve što požele, pri čemu se vode strogim etičkim načelom da nikad nikome ne naude! To znači da nema "Vr hovnog stvoritelja" koji je ljudima dao prirodu na korištenje i zacrtao smisao postojanja. I ne samo to, nema ni unaprijed zadane "Istine" kao a priori kategoričkog imperativa kojem se onda može samo podvrgnuti ili biti vječno uništen (ili bačen u pakao). Upravo suprotno, pagani smatraju da vlastiti smisao i istinu stvaramo u hodu. Vjeruju da svatko pronalazi svoj smisao u čemu će ga nedvojbeno podržati i Gospod i Gospa. Čovjek je dio prirode. Nije joj nikako nadređen. Potrebni su nam i tijelo i duh da bi smo ju pojmili. Sve što sačinjava naša tijela, od biokemijskih procesa do genetskog koda, ukazuje na našu pripadnost prirodi. Baš zato pagani vjeruju da mnogo toga mogu otkriti o sebi promatrajući i proučavajući prirodu. Odnos prema prirodi je iznad svega etičan. To znači da se prirodu voli, ali i poštuje. Ne žele se samo koristiti prirodnim resursima, nego ih i čuvati i štititi; i to ne samo radi budućih naraštaja (kako se to često kaže) nego i radi prirode kao takve. To je zato što ona funkcionira kao cjelina. Kad utječemo na bilo koju pojavu, utječemo na svemir u cjelini. I suvremena znanost govori nam da je sve u prirodi i svemiru povezano. Fenomeni kaosa, vjerojatnosti, sinkroniciteta, holograma, nelokalnosti i svepovezanosti idu tome u prilog. Ništa nije odvojeno od ostatka. Sve je prožeto istom božanskom energijom. Zato pagani vjeruju da utječući na jedan segment, utječu na cjelinu. Priroda nas nedvojbeno uvjetuje. Ljudi se rađaju, pate, obolijevaju, stare i umiru, ali se i vesele, raduju, vole i uživaju. Zahvaljujući duhovnoj komponenti i svjesnosti, priroda pagane istodobno nadahnjuje da nastave istraživati mogućnosti koje im ona pruža. Zato pagani imaju dvojak i simultan odnos prema prirodi: 1. Prihvaćaju vlastite (prirodne) uvjetovanosti, neizbježnosti i ograničenja. 2. Uvijek teže onome što je bolje, ljepše, uređenije i ugodnije.
Mogli bismo zaključiti da čovjek treba pronaći ravnotežu između prihvaćanja neizbježnog i kre iranja novoga! Još bi točnije bilo reći - sukreiranja. Svojim odabirima i postupcima utječemo
na svemir u većoj ili manjoj mjeri, no to čine i drugi. Stoga je subjektivna realnost ona koju mi percipiramo, a objektivna realnost je proizvod sukreiranja svih bića (svakog od nas u određenoj mjeri). To znači da ne postoji objektivna realnost u njutnovskom deterministič kom smislu, nego da i ona opstoji u kvantnom polju beskrajnih mogućnosti. Magija je u paganizmu posebno cijenjen način sukreiranja svemira. Tu se radi s energijama visoke fre156
kvencije pa magija iziskuje mnogo truda, ozbiljnosti i predanosti. Svaka površnost i nemar mogu dovesti do problema, pa zato postoji važno upozorenje: nemojte se baviti magijom, ako ne mislite ozbiljno! No, ako obavljate obrede predložene u ovoj knjizi, ne morate se zabrinjavati. S druge strane, spoznaja također može biti smisao postojanja. To se ponajprije odnosi na spoznaju: Ja sam Bog i Božica, kao što kažu sanskrtske izreke: so 'ham (Ja sam On) i tat tvam asi (Ti si to). Kroz duhovni razvoj osoba može napredovati do te mjere da spozna kako je Sve Jedno, a Jedno je Sve ... onkraj sve raznolikosti i šarolikosti postojanja. Proučavajući drevne paganske kulture, sasvim je jasno da su određene osobne i društvene vrijednosti kulturo loški uvjetovane. Osim ljubavi, radosti i užitka, pagani su posebno cijenili čast, dostojanstvo i poštenje. Za mnoge je baš to smisao postojanja. Pagani zato razmišljaju ovako: Moj smisao i moj izbor nisu ni bolji ni vrjedniji od tvog smisla i tvog izbora. Čovjek gradi iskustvo učeći na vlastitim pogreškama. Svatko ima pravo pogriješiti, ali nema pravo nauditi bilo kome. To je jedino ograničenje u paganskoj etici. U
indijskoj se filozofiji razvio sustav četiri životna cilja (puru?iirtha): ispravno življenje materijalno obilje (artha), uživanje (kiima) i oslobođenje (mok?a). Iako se potonji ne javlja u paganizmu Ger pagani ne teže nikakvom oslobođenju ni spasenju), očito je da se čak i u toliko idealističkoj filozofiji vrednuju materijalni užici kao važni i ravnopravni životni ciljevi (što mnogim neohinduistima zadaje glavobolje jer to teško mogu objasniti). Pagani istodobno teže i samostalnosti i zajedništvu. Zajednički ciljevi mogu se lakše ostva riti, a u tome je opet magija iznimno moćna metoda. Precizno fokusirana energija može dovesti do brzog ostvarenja cilja. Zato se na obredima itekako vodi računa i o formi, a ne samo o sadržaju. Pritom je i odgovornost pojedinca u skupini još veća. (dharma),
SMRTNI SVIJET Pagani slave život kao neprocjenjivo dragocjeni fenomen postojanja. Za njih je smrt samo točka prijelaza iz jednog oblika postojanja u drugi i ne shvaćaju ju kao nešto dramatično, zastrašujuće i neprijateljska. Naravno da i pagani u slučaju smrti voljene osobe osjećaju tugu i bol. To je sasvim prirodno. No, upozoravaju da uvijek treba imati na umu da bol osjećamo kao posljedicu razdvojenosti od nekoga s kime smo dijelili život. Ta je bol izraz ljubavi, a ne straha. Pagani se ne boje smrti nego ju prihvaćaju kao dio prirodnog ciklusa življenja. U
ontologiji možemo govoriti o tri vrste bitka: iskustveno postojanje (empirijska egzisten te djelatna nepostojanje (operativna ne
cija), neiskustveno postojanje (neempirijska egzistencija), egzistencija).
Iskustveno postojanje odnosi se na materijalni svijet koji se pak sastoji od grubih i suptil nih elemenata. Grubu tvar možemo doživjeti bilo kojim osjetilom. To je sve ono što vidimo, čujemo, pipamo, kušamo i njušimo. Grubi materijalni svijet građen je od četiri klasična ele menta. No, materijalnoj prirodi pripadaju i suptilni elementi koji grade našu svijest, misli i osjećaje. Kako su nam i oni iskustveno poznati, ubrajamo ih u materijalno postojanje, ali ne grubo nego suptilno. Neiskustveno postojanje odnosi se na duhovnu komponentu koja gradi naš duh, tj. ono što je izvor naše životne energije. Taj element realnosti nikako ne možemo percipirati osje tilima, ali smo svjesni njegova postojanja samom činjenicom da postojimo. Svatko kaže 157
"moje tijelo", a ne "ja tijelo". Ako je tijelo moje, tko sam onda ja? To ćemo razmotriti u na stavku teksta. Djelatna nepostojanje odnosi se na sile kaosa koje djeluju suprotno kozmičkim silama kreacije i sklada. One uvijek nastoje obrnuti prirodne cikluse i vratiti egzistenciju u neegzi stenciju. U hinduizmu je to miiyii, a u kršćanstvu apsolutno zlo. U tom smislu, potrebno je naglasiti da paganizam prihvaća ovaj materijalni svijet kao sastavni dio realnosti. U istočnim filozofijama i religijama, načelo djelatnog nepostojanja naziva se iluzijom, obmanom, pričinom ili prividom (miiyii). Treba naglasiti da se sanskrt ska imenica miiyii izvorno, u vedskim himnama, odnosila na mjerničko umijeće (!) kojim bogovi zaduženi za čuvanje reda i pravde (rta) (a to su Aditye), paze na pravdu među lju dima i na red u prirodi. U kasnijoj vedantinskoj idealističkoj filozofiji, osobito u Sankarinu skolastičkom sustavu, miiyii postaje privid koji zaklanja "apsolut", tj. brahman, zbog kojeg se poistovjećujemo s materijalnim tijelom. Zastupao je tezu da je materijalni svijet stvaran samo u nižoj spoznaji (aparii vidyii), dok se u višoj (para vidyii) on razotkriva kao miiyii. U tantrizmu se božica Sakti ili Devi često tumači kao "moć ili energija Boga" (sakti), pa Miiyii ili Mahiimiiyii ponekad može biti i njeno ime.
Imenica miiyii dolazi od korijena mii34 koji potječe iz indoeuropskog korijena *me- "mje riti" i prepoznaje se u litavskom metai '1godina" i matas "mjera", albanskom mase "mjera", grčkom µl':Tpov "mjera, metar", praslavenskom *mera, hrvatskom mjera itd. Ovaj svijet dakle nije iluzija ili miiyii. Štoviše, takvo tumačenje nije postojalo ni u vedskom paganizmu. Ta se ideja razvila tek mnogo kasnije, ali danas je općeprihvaćena u hinduizmu i budizmu. To je jedna od osnovnih razlika između tih istočnih sustava i paganizma. Druga je razlika u tome što se u istočnim filozofijama smatra da je materijalni svijet nastao iz du hovnog, čemu odgovara i koncept Stvoritelja ex nihilo u zapadnim religijama. Paganizam ne daje konačan odgovor na osnovno kozmološko pitanje nastanka svijeta, no nipošto ne prihvaća superiornost duhovnog u odnosu na materijalno. Zato posebno među neopaga nima prevladava mišljenje da duhovno i materijalno postoje oduvijek i da zajednički tvore matricu života.
Prema tome, paganima je materijalni svijet jednako realan i bitan kao i njegova duhov na dimenzija. Samo njihovim jedinstvom nastaje cijeli dijapazon ontoloških mogućnosti i šarolikost postojanja. Prema istočnim religijama, čovjek je "zapeo" u smrtnom svijetu kad je napustio svoj izvorni položaj u čistom duhovnom svijetu. Potom se "upleo" u kolo rađanja i umiranja (samsiira) pa mu je cilj napustiti ovaj svijet okončanjem toga kola. To hindui tumače na način da su duši "prirođene" dvije osobine: želja za vladanjem (icchii) i zavist prema Božjem unikatnom položaju (dvefa). Smatraju da je zavist prema Bogu u du hovnom svijetu "normalna" pojava koju je Bog dao bićima jer ona jednostavno omogućuje to da možemo poželjeti biti odvojeni od Boga i pokušati uživati neovisno o njemu, pa tek u materijalnom svijetu postajemo svjesni pogubnosti i štetnosti takvoga izbora. Za pagane je ta ideja potpuno apsurdna i neprihvatljiva te se pitaju: Zašto bi Bog u duhovnom svijetu stvarao materijalni svijet i pustio nas da stoljećima i stoljećima mukotrpno duhovno sazri jevamo kako bismo se na koncu vratili u svoj izvorni položaj? Zar tako inteligentno biće ne bi moglo smisliti nešto pametnije? S druge strane, paganima je još apsurdniji nauk monoteističkih zapadnih religija po ko jem je Bog ovaj svijet ljudima dao na uživanje, a onda se predomislio jer je jedna žena pojela jabuku s krivog drveta, da bi tek nekoliko tisućljeća kasnije poslao vlastitog sina kako bi 158
urnro u najgorim mukama i tako "otkupio" grijehe u kojem se ljudi navodno rađaju. Sve to pagani smatraju izrazom najgrubljeg eskapizma te nipošto ne prihvaćaju ideju da je život na ovom svijetu kazna. Upravo suprotno, vjeruju da je on blagoslov i kao takvom mu se raduju.
BESMRTNA BIĆA Pagani vjeruju da iako su naša tijela smrtna, naše duhovno tijelo nadilazi smrt i ponovno se rađa. (O tome će više riječi biti u 16. poglavlju: Život nakon smrti.) Čovjek oduvijek postavlja pitanja: Tko sam ja? Što sam ja? Odakle dolazim i kamo idem? To su esencijalna pitanja na koja svi duhovni pravci, filozofije i religije pokušavaju odgovoriti. No, odgovor nije jednosta van. Istočne religije govore kako duša (atman) postoji oduvijek u duhovnom carstvu, a po tom "pada" u ovaj smrtni svijet iz kojega bi se trebala "osloboditi". Zapadne religije govore kako je Bog u određenom trenutku stvorio prve ljude, tek tada im udahnjujući život. Na kon toga, bića mogu biti vječna, ako prihvate spasenje. Pagani, očekivano, ne prihvaćaju ni jedan ni drugi koncept, kao što ni o toj temi nemaju "konačan i definitivan nauk". To znači, da se baš kao i sa svemirom u cjelini, ne bave pitanjima o onome što je bilo prije početka, tj. postojimo li oduvijek, hoćemo li postojati zauvijek ili smo u jednom trenutku nastali, te hoćemo li u nekom drugom trenutku prestati postojati kao individua. Ipak, postoje zajed nička načela nekih paganskih tradicija, što ćemo ovdje izložiti, ne ulazeći u suvišne detalje. Sama činjenica da jesam sada i ovdje, toliko je protivna ideji da nisam nikad i nigdje, da je ona samim time nemoguća. Ljudska su bića stvorena da bi živjela na Zemlji, kao i ostala bića. No, ljudi su specifični po tome što imaju razvijenu svijest, pa jedini mogu razviti i duhovnu dimenziju postojanja, čime se biljke ili životinje ne bave, što naravno ne znači da im je čovjek nadređen. On im je skrbnik i zaštitnik! Da bismo uopće mogli nastaviti tekst, zbog potpune zbrke u terminologiji, potrebno je razmotriti značenja riječi duša i duh, te ih objasniti u kontekstu zapadnih religija, istočnih religija i paganizma. To činimo i zato što je većina ljudi upoznata s tim pojmovima upravo u kontekstima velikih religija.
a)
Duša
i duh u zapadnim religijama
Riječ na hebrejskom koja se u Starom zavjetu prevodi kao duša izvorno glasi nefeš i javlja se 754 puta. Na grčkom se rabi riječ lf!vxfi koja se spominje 102 puta. Latinski prijevod te riječi je anima, a hrvatski duša. Prema biblijskim opisima, nefeš (1/Jvxr,J je smrtan: ... onaj (nefeš) koji zgriješi, taj će umrijeti. (Ezekijel 18:4) I
svaka duša (1/Jvxfi) koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda. (Djela apostolska
3:23) ... te izginu sve živo (1/Jvxr,J u moru. (Otkrivenje 16:3) Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše (1/Jvxry) ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu (1/Jvxr,J i tijelo pogubiti u paklu. (Matej 10:28)
159
S druge strane, hebrejska riječ ruah javlja se 378 puta, a grčka nvEiJµa 379 puta. Latinski prijevod te riječi je spiritus, a hrvatski duh ili dah. U Bibliji čitamo:
I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh (ruary) se vrati Bogu koji ga je dao. (Propo vjednik 12:7)
Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. (Psalmi 146:4) ... i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. (1. Solunjanima 5:23) ... Božja riječ ... prodire dotle da dijeli dušu i duh . .. (Hebrejima 4:12) U kršćanskom nauku pojam duh očito se odnosi na nematerijalni aspekt postojanja. Čo vjek ima duh, ali nije duh. To je onaj dio čovjeka koji mu daje sposobnost prisnoga zajedniš tva s Bogom. S druge strane, duša je spoj duhovnog i materijalnog postojanja. Dakle, čovjek
ima duh, ima i tijelo, ali jest duša. U kršćanskom je nauku teško dati odgovor na pitanje u čemu je razlika. Dok će katolici reći: Ja sam duša, a imam duh i tijelo; pentekostalci će reći: Ja
sam duh, imam dušu, a boravim u tijelu. Mnogi pak kršćani smatraju da razlike ni nema. Ipak, postoji konsenzus po kojem je duh uvijek nematerijalan, a duša je nešto što čovjeka čini jedinstvenim i obuhvaća sve ono što ga čini zasebnom individuom (tijelo, misli, osjećaji...).
U tom smislu, biljke imaju samo tijela, životinje imaju tijelo i dušu, a čovjek ima i tijelo i dušu i duh zbog čega jedini teži spoznaji Boga.
U islamu također postoje oba koncepta. Arapski pojmovi su nafs i rury. Duša (nafs) ozna čuje osobu, kakva je i m!feš, a duh (rury) označuje dah, dašak, posebnog "anđela glasnika" i posebni božanski dar. U Kur'anu piše da: nafs zapovijeda zlu (12:53), prišaptava (50:16), da je povezan sa željom, što je uvijek loše, mora se uzdržavati od prohtjeva (79:40), učiniti strpljivom
(18:28) i sačuvati od lakomosti (59:9), može biti i smirena (89:27). Nasuprot tome, za ruh se kaže da ga Alah udahnjuje u Ademovo tijelo (15:29, 38:72, 32:9) i u Merjem (Mariju) da začne Isu
(Isusa) (21:91 i 66:12). Isa se naziva ruhom od Alaha (4:171). Nadalje, kaže se da se pouzdani duh ('ar-ruryu 'l-amlnu) spušta u srce Muhammedovo da bi objavilo Kur'an (26:193). Sveti duh ('ar-ruryu 'l-qudus) šalje Kur'an da ustanovi vjernike (16:102). Iz toga možemo zaključiti da ruh ne označuje ni anđele općenito, ni čovjekovu osobu niti dušu. Ta se riječ nigdje ne spominje u množini.
b) Duša i duh u istočnim religijama Opći stav u istočnim religijama glasio bi: Ja sam duša i boravim u tijelu. Duša se smatra "du hovnim tijelom" koje je naš pravi identitet, ono što uistinu jesmo. Spominje se da je duša sićušna kao "deset tisućiti dio vrha vlasi" (Svetasvataropani�d 5:9), a u tijelu je smještena "u srcu" (iitmii hrdi) (Chandogyopani�d 8:3:3). Duša je vječna i pokretač je materijalnoga tijela, pa kada ga duša napusti, nastupa smrt. Duhovno tijelo ne može se percipirati nika kvim materijalnim osjetilima, ni suptilnim, ni grubim. Sanskrtski pojam za dušu je iitman "'sopstvo, jastvo", a često se rabi i jlva "ono što je živo". To znači da je svako biće (bhUta) zapravo duša: i čovjek i životinja i biljka i bakterija... nekad se inkamiramo u jednom obli ku, a nekad u drugom. lako u istočnim religijama ne postoji koncept duha kao u kršćanstvu, ipak se rabi pojam brahman koji se odnosi na sveprožimajuću i sveobuhvatnu božansku energiju koja sači njava cjelokupnu kreaciju. Brahman nije osoba pa ga se zato može nazvati duhom. Hindui 160
monisti i impersonalisti teže spoznaji brahmana i vlastitom stapanju s njime (što odgovara budističkoj težnji ulaska u nirvii.JJU). Taj nauk temelje na jednoj od velikih izreka (mahii-viikya) iz upanišadi: aham brahmiismi (ja sam brahman) (Brhadarar:i.yakopani�d 1:4:10). Nasuprot tomu, hindui dualisti i personalisti smatraju da se ta izreka odnosi samo na kvalitativnu istovjetnost brahmana i atmana, ali ne i na kvantitativna i funkcionalna svojstva. Pritom se služe ovom analogijom: kap mora kvalitativno je istovjetna oceanu (imaju identična svojstva), ali se razlikuju u količini i funkciji. Oni ne teže stapanju s brahmanom nego ra zvijanju ljubavi (prema) prema Bogu kroz devocijsko djelovanje (bhakti) što će u konačnici dovesti do vječnoga blaženstva (iinanda).
U hinduizmu se jasno razlikuju duša (iitman ili jlviitman) i nadduša (paramiitman, engleski: supersoul ili oversoul). Impersonalisti smatraju da je nadduša zapravo isto što i brahman, pa kad osoba stekne pravo znanje o brahmanu (brahma-jftiina), spoznaje da su duša i nadduša jedno te isto. No, višnuistički (vai?JJava) personalisti razvili su teoriju po kojoj je nadduša zapravo jedna od emanacija boga Vi?r:i.ua, koja se, poput duše, također nalazi u srcu svakog bića.
U tantrizmu se duh naziva unutarnjom božanskom energijom (antarangii-sakti), materija izvanjskom (bahirangii-sakti), a za čovjeka se ponekad kaže da je božanska energija koja prebiva u tijelu (tatasthii-šakti).
c) Duša i duh u paganizmu Duh predstavlja isključivo duhovnu (spiritualnu) ili nematerijalnu dimenziju postojanja. Duh prožima materiju i tako nastaje život. Duh je peti element (predstavljen najvišim vrhom pentagrama), božanska energija koja je personificirana u liku Boga. Budući da kažemo: Ja sam peti element, to znači: Ja sam duh i združujem se s tijelom, pa postajem duša. No, to znači i: Ja sam Bog, ali i Ja sam Božica, jer i duh i tijelo čine dušu. Stoga je duša isključivo subjektivan aspekt individualnosti unutar fenomenalne egzistencije. Budući da je neopaganizam natopljen brojnim novodopskim (New Age) idejama, mnogi današnji pagani govore o "vječnosti duše" i veoma im je strana ideja o njenoj smrtnosti. No to je samo stvar terminologije. Fizika se temelji na dvama najvažnijim postulatima: 1. Energija nikad ne može biti uništena. Može biti samo transformirana. 2. Informacija nikad ne
može biti izgubljena. Može biti samo skrivena. Ako ta pravila vrijede na materijalnoj razini, nedvojbeno će vrijediti i na duhovnoj. U tom smislu, naše jastvo nikad nije izgubljeno. Ja ću uvijek biti ja. Prema tome, ako kažemo da smo duša, u tom slučaju duša ne umire; no ako ona predstavlja ukupno jastvo, tj. sve ono što nekoga čini individuom, a to znači - i duh i tijelo; tada možemo govoriti o besmrtnosti duha, smrtnosti tijela i "razvrgnuću" duše. Za razliku od istočnih impersonalista, pagani (iako jesu monisti) ne teže stapanju u Jedno, nego zajedništvu s Jednim, tj. sa Svime. Pritom naše jastvo nikad nije izgubljeno. Sve informacije ostaju sačuvane u kvantnom polju i u duhovnoj dimenziji. To znači da je jastvo (engleski: self) fluidan pojam. U ovom životu ja sam jedna osoba, ali u drugom životu mogu biti druga osoba, tj. druga duša. No duh je uvijek isti. Već smo rekli da je paganizam monistička filozofija jer postoji ideja da je Jedno Sve, a Sve je Jedno. To se odnosi kako na ukupnu kreaciju, tako i zasebno na materijalnu, kao i zasebno na du hovnu kreaciju. U duhovnoj dimenziji, svačije jastvo je dio ukupnog jastva. Prolazeći kroz brojne materijalne živote, jastvo prikuplja znanje, iskustvo i mudrost, pa time oplemenjuje ukupni duh. Informacije koje je generirala pojedina osoba zauvijek su sačuvane. Dok se u
161
istočnim filozofijama smatra da je pojedinac došao u materijalni svijet zbog određene "po greške", pa mu valja otići što prije odavde; u paganizmu se smatra da pojedinac boraveći u materijalnom svijetu pridonosi i duhu. Dakle, "Istina" nije tamo negdje onkraj materijalnog svijeta, nego mi svojim postojanjem razvijamo i nadograđujemo i duhovnu i materijalnu dimenziju. U paganizmu je svako biće - i duh i tijelo - od bakterije do čovjeka ... No, čovjek se ra zlikuje od drugih bića na našem planetu po razvijenoj svijesti, pa je njegova duša drukčija (ali ne i bolja ili vrjednija) od ostalih. Kad životnija ugine ili biljka uvene, njihov duh ra združuje se od tijela. Pagani priznaju da ne znaju što se potom događa. Možda se ponovno inkarniraju, a možda i ne. S druge strane, prevladava mišljenje da čovjekov duh u zagrob nom životu može odabrati da se rodi kao biljka, životinja, vila, pa čak i kao kristal, o čemu će kasnije biti više riječi.
SLOJEVI IDENTITETA Čovjekovo jastvo (duša) sastoji se od dva osnovna sloja: duha i materije. Materija se nadalje dijeli na suptilnu, energetsku i grubu razinu. Oni se pak sastoje od više elemenata. duša (jastvo) duhovno tijelo
duh
1.
materijalno tijelo suptilno tijelo
energetsko tijelo
razum samosvijest (ego) um
životna energija (priirJa)
grubo tijelo
zrak va tra voda
'7o>ttlin
duhovno tijelo
Duh je čisti duhovni element koji nikako ne možemo percipirati osjetilima. Duh nadilazi naše iskustvo i, za razliku od čovjeka u cjelini, pripada isključivo duhovnoj dimenziji stvar nosti. (U materijalnom se svijetu najčešće zamišlja kao eter ili zrak, no to je samo gruba aproksimacija.)
2.
materijalno tijelo
Dijeli se na suptilno, energetsko i grubo. a) suptilno tijelo Suptilno ili tanahna tijelo (lifzga-šarira ili silkf!ma-šarira) zapravo je svijest (citta) u najširem smislu. U sustavu yoga ono se definira kao uređena ukupnost svjesnoga iskustva. Sastoji se od svih djelatnosti kojima mi kao integriran i dinamičan sustav odgovaramo na izvanjske podražaje. Sastoji se od tri elementa: razuma, samosvijesti i uma.
Razum, budnost ili inteligencija (buddhi) element je koji nam daje mogućnost diskrimina cije i s pomoću kojega razvijamo spoznaju. To je "hladni" logički aparat koji prosuđuje i donosi odluke. Zadužen je za prepoznavanje, uopćenje, određenje, izvjesnost i spoznaju. Sjedište je vrline, nevezanosti i mudrosti. 162
ili ego (ahankara što doslovno znači "ja-činitelj") načelo je osobnosti i stanje aktivne svijesti u kojem se "ja" poistovjećuje s "ovim". Prvotna je pojava individualnog identiteta, koja nam daje osjećaje "ja jesam", "ovdje sam", "postojim". To je, dakle, stanje u kojem osobna svjesnost spoznaje samu sebe kao "ja-koji-stječem-iskustvo". Samosvijest sebi pripisuje iskustvo uma i upućuje ga razumu na zaključak. Pripadnici neohinduističkih sljedbi često govore o "lažnom egu" pri čemu misle da se čovjek pogrešno poistovjećuje s materijalnim tijelom. No, u paganizmu ego nikad nije "lažan", može biti samo manje ili više izražen. Samosvijest
najgrublji je dio suptilnoga tijela. On je poput goleme datoteke u kojoj se skla dište svi dojmovi i želje. Zadužen je za razmišljanje, percipiranje, htijenje, odabiranje, pri hvaćanje i odbijanje. Izravna je moć u ishodištu svih naših djelatnosti. Um je vrlo nemiran i teško je njime ovladati. Zbog gomile stečenih programa, um ima tendenciju "lijepiti se" samo na ono loše. Ako nam netko da sto pohvala i samo jednu pokudu, od svega ćemo zapamtiti upravo nju. Ako čujemo da su se naša tri poznanika prehladila, odmah ćemo zaključiti da u gradu vlada epidemija gripe. Dok s nekim razgovaramo, um može odlutati ili tražiti stotinu razloga da ne učini ono što mu duša potiho govori da bi trebao. To je pri roda uma. On nam može biti najveći neprijatelj, ali kad njime ovladamo, može nam postati i najveći prijatelj. Um (manas)
Postoje i tri razine svijesti: 1. Svjesna razina ili svijest normalno je stanje rada osjetila i re agiranja na izvanjski svijet; to je stanje budnosti. Svijest je naš stvaralački um. Ona je ta koja donosi odluke. Ona prikazuje svojstvo i prirodu slobodne volje. Svjesna razina zato nam je najpoznatija. 2. Podsvjesna razina također nam je poznata, ali trenutačno nedostupna. To su sve misli u našem pamćenju, koje možemo prizvati u svijest. 3. Nesvjesna razina je naša najdublja razina koju ne možemo izvući na površinu, osim eventualno nekim posebnim tehnikama hipnoze, meditacije i sl. U fiziološkom smislu, treba reći da se nesvjesni um očituje u djelovanju supkortikalnih struktura mozga, poput srednjeg i malog mozga (cere belluma) koji je i filogenetski mnogo stariji od velikog mozga. U velikom mozgu nesvjesni um aktivira se u desnoj polutki. Svjesni um u jednoj sekundi može procesirati 40 podataka (dakle podatke koji dolaze od 40 živaca). Istodobno, nesvjesni um procesira 40 milijuna podataka. To znači da je ne svjesni um poput milijun puta jačeg kompjutora od naše svijesti. Taj dio svijesti ne zaklju čuje, ne razmišlja, ne rezonira. To je mehanizam izravnog odgovora na svaku određenu situaciju. Kad primimo neki signal iz svoje okoline, nesvjesni um refleksno aktivira neki od prethodno instaliranih programa. Neki od tih programa dolaze iz genetike - to su in stinkti. No veliku većinu naših nesvjesnih programa stječemo učenjem. Neurolozi danas znaju da je čak 99% našeg ponašanja pod nadzorom nesvjesnog uma. Ljudima je teško biti "objektivan", ili staviti se u ulogu neutralnog promatrača, između ostalog i zato što mi ne znamo koji su nam to programi instalirani; ne samo prije dan, mjesec ili godinu, nego i oni iz najranijeg djetinjstva, pa i oni iz prenatalne faze. Tijekom prvih šest godina života, mozak dominantno radi na niskim frekvencijama. Dijete je tada najsugestibilnije. Ono poput spužve upija sve što percipira bilo kojim osjeti lom. To se zove bihevioralno programiranje - naprosto promatra svoje roditelje, ukućane, vršnjake, učitelje, druge ljude. Što god da im se kaže o njima samima, ona to spremaju u svoju nesvjesnu razinu i to s trajnim učinkom. U našu nesvijest ugrađuju se programi jedan za drugim, poput nadzorne kamere koja je cijelo vrijeme upaljena i sve snima. Pritom, ne postoji diskriminacija, odnosno procjena je li neki program dobar ili loš. Sve se snima. Kad 163
svijest popusti, nesvijest se budi i automatski aktivira prethodno usnimljene programe. Tako će se svaka naša spontana reakcija temeljiti na prethodnim iskustvima. Evo jednog primjera aktiviranja nesvjesnog uma. Osoba u teško alkoholiziranom stanju ne zna gdje se nalazi, što radi, s kime priča. Tko onda priča? Tko preuzima nadzor? Zašto se kaže: In vino veritas (U vinu je istina)? Pijana osoba govori ono što joj je u nesvjesnom umu. Pone
kad se dogodi da se osoba toliko napije da ne zna za sebe, a onda se budi u svom stanu. Ne zna kako je došla kući. Tko ju je doveo? Kako je došla? Nadzor nad tijelom preuzeo je automatizirani nesvjesni um. Ili ovaj primjer: dok vozimo auto, možemo razgovarati sa suvozačem o bilo kojoj temi, čak i o onoj koja zahtjeva silan umni napor, o filozofiji, politici, nekom problemu i sl. Pa ipak, naša vožnja je besprijekorna. Zašto nismo napravili nijedan prekršaj? Funkciju je opet preuzeo nesvjesni um. Danas postoji znanost - psihoneuroimu nologija - koja se bavi fiziološkim aspektima emocija jer stručnjaci znaju da psiha i tijelo čine neodvojivu cjelinu, te da se procesi u njima zbivaju istodobno. Um kontrolira mozak, a mozak imunosni sustav. Kad um ocijeni da je sredina sigurna, stanice se koncentriraju na rast i održavaju zdravo funkcioniranje tijela. U stanju stresa, stanice zauzimaju obrambeni stav te troše naše tjelesne resurse pri čemu dolazi do smanjivanja procesa rasta i zdravog održavanja tijela. Kako još možemo iskoristiti goleme potencijale nesvjesne razine uma? Svijest je ogra ničena osjetilnom percepcijom, vremenom i prostorom. To znači da možemo procesirati samo one informacije koje nam dolaze vidom, sluhom, njuhom, okusom ili opipom. Raz mišljamo u okvirima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nasuprot tome, nesvjesni um nema ograničenja. Za njega postoji samo sadašnji trenutak, a percepcija nije osjetilna nego trenutačna. To i jest stvarna, kvantna dimenzija sveukupne kreacije. Sve je sada i sve je uvijek. Sve je ovdje i sve je svagdje.
b) energetsko tijelo Energetsko, astralna ili eterično tijelo (karm:za-sarlra) najjasnije je opisana u indijskoj filozofiji i
prilično je raširena u neopaganizmu. Energetsko tijelo ne možemo vidjeti, iako se ponekad mogu uočiti njegovi obrisi (aura). Sastoji se od 72.000 suptilnih žila (na
cijalna energija tijela koja bi se mogla opisati "životnim sokom", a uz njega tejas "životna vatra" i pratJ-a "životni zrak, dah" čine tri fine esencije (bioenergija). U tijelu postoji deset vr sta zrakova (vayu). Prvih pet zrakova (pratJ-adi) pripadaju unutarnjem tijelu: 1. prii.tJ-a "dah, udah, udisaj" koji se udiše i potom ulazi u svaku stanicu tijela, održava disanje i rad srca, a sjedište mu je u srcu, 2. apana "izdah, izdisaj" koji se kreće suprotno od pratJ-e, a služi za odstranjivanje otpadnog zraka kroz izdisanje i ispuštanje vjetrova, sa sjedištem u čmaru, 3. samana "zdah" koji razdvaja organe i služi za probavu i metabolizam, sa sjedištem u
području pupka, 4. udana "uzdah" koji pomaže pri ispuštanju zvukova (govorenje, smija nje, plakanje) sa sjedištem u grlu, te 5. vyana "razdah" koji služi za kretanje i rad mišića, a nalazi se u cijelom tijelu. Drugih pet zrakova (nagadi) pripadaju izvanjskom tijelu: 1. naga -
podrigivanje, 2. kurma - otvaranje i zatvaranje očnih kapaka, 3. ki:kara
-
krčanje želuca,
4. devadatta - zijevanje, te 5. dhanaiijaya - štucanje, zvuk pri trzaju ošita. Prema tome, pratJ-a
164
nije zrak nego je u zraku, ali može biti i u svim ostalim elementima. To je životna sila ili božanska energija visoke frekvencije koja poput baterije ima moć revitalizacije tijela. Kada udisanjem zraka želimo primiti što više priiJJe u tijelo, služimo se četvrtim udom (miga) u sustavu osmerostruke joge (a?tiifzga-yoga), koji se naziva priiJJiiyiima "zadržavanje priiJJe". Mogli bismo reći da je priiJJa "hrana astralnog tijela". Najveća od suptilnih žila (niiql) je SUfiumnii koja se proteže kroz cerebrospinalnu os. Oko nje su ovijene iqii koja izlazi lijevo i ulazi na vrhu u lijevu nosnicu, te pifzgalii koja izlazi desno i ulazi u desnu nosnicu. Te tri glavne žile zajedno polaze s dna kralježnice koje se naziva brahma-dviira "vrata brahmana", a ponovno se sjedinjuju u čelu. Između ta dva mjesta nalazi se šest ćakri (cakra) energetskih središta, vrtloga ili kotača moći koji su veze suptilnog i grubog tijela: -
1. MUliidhiira
"onaj koji je utemeljen u korijenu" nalazi se na samom dnu trtične kosti, blizu čmara. Njoj odgovara element zemlje, slogovna mantra (ili blja-mantra) glasi lam, a utječe na spolne žlijezde (ili gonade). Predstavljamo ju crvenom bojom i jantrom (grafičkim prikazom) koja ima 4 latice.
2. Sviidhis,�hiina "onaj koji ima svoje postolje" nalazi se pri korijenu spolovila. Njoj odgovara element vode, blja-mantra je vam i utječe na nadbubrežne žlijezde. Predstavljamo ju na rančastom bojom i jantrom koja ima 6 latica. 3. Man,ipura
"onaj koji puni, tj. daruje dragulj" nalazi se malo iznad pupka (plexus solaris). Njoj odgovara element vatre, blja-mantra je ram i utječe na gušteraču. Predstavljamo ju žutom bojom i jantrom koja ima 10 latica.
4.
Aniihata "neudaran" nalazi se kraj srca, odgovara joj element zraka, blja-mantra je yam i utječe na grudnu žlijezdu (timus) koja obično zakržlja nakon puberteta, ali se može revi talizirti. Predstavljamo ju zelenom bojom i jantrom koja ima 12 latica.
5.
Visuddha "pročišćen" nalazi se u grlu, odgovara joj element etera, blja-mantra je ham i utječe na žlijezdu štitnjaču. Predstavljamo ju svjetloplavom bojom i jantrom koja ima 16 latica.
6. Ajiiii
"naredba" nalazi se između obrva, na području tzv. "trećeg oka", odgovara joj ele ment uma (manas), blja-mantra je om i utječe na hipofizu. Predstavljamo ju tamnoplavom bojom (indigo) i jantrom koja ima 2 latice.
Iznad šeste ćakre nalazi se još jedna koja se obično naziva "sedma" ili "krunska ćakra". Ona zapravo nije ćakra nego statički centar svjesnosti ili mjesto gdje boravi božanski par Parama-siva i Adya-sakti (Najviši Šiva i Iskonska Šakti). Naziva se Sahasriira "onaj koji ima tisuću žbica". Smatra se da visi s tjemenoga šava, tj. otvora (brahma-randhra) kroz koji duša izlazi iz tijela kad nastupi smrt. Upravo na tom mjestu višnuisti puštaju mali ćuperak kose koji se naziva sikhii. Odgovara joj element duha, tj. potpune istine, znanja i blaženstva (sac cid-iintinda), blja-mantra ne postoji nego se predstavlja tišinom, te utječe na epifizu, miste rioznu žlijezdu za koju danas znamo da je povezana sa životnim vijekom. Predstavljamo ju ljubičastom bojom i jantrom koja ima 1.000 latica. Između šeste ćakre i statičkog cen tra Sahasriire nalazi se sedam još suptilnijih ćakri: Bindu, Bodhinl, Niida, Mahiiniida, Vyiipikii, Samanl i Unmanl.
165
c) grubo tijelo Jedini dio identiteta (duše) koji možemo percipirati osjetilima je grubo tijelo (sthula-šarlra). Dok je duh vječan i nepromjenjiv, grubo tijelo prolazi kroz šest promjena: rađa se (jiiyate), postoji (asti), raste (vardhate), razmnožava se (viparii:ziimate), stari (apak?fyate) te umire, ne staje (niisyati). T ijelo se sastoji od četiri klasična elementa koji su tako raspoređeni da mogu graditi sve anatomske strukture te obavljati sve fiziološke funkcije. Osjetila grubog materi jalnog tijela pretvaraju kontakte s fizičkim svijetom u doživljaje koje obično zovemo opažaji ili osjeti. Sklopovlje osjetilnih organa poput uha ili oka kodiraju svojstva predmeta osjetila u živčane impulse koji dolaze do primarnih i sekundarnih osjetnih područja u mozgu. Dakle ne čujemo zvuk, nego neurološku interpretaciju zvuka. Prema neurološkoj definiciji, osjet je rezultat procesa detekcije prisutnosti podražaja, a percepcija je proces višeg reda, koji obuhvaća integraciju, prepoznavanje i interpretaciju složenih osjetnih sklopova. Takvo razumijevanje onoga što percipiramo svojim "bio-filterom" tek je početak procesa. Infor macija dalje prelazi u suptilno tijelo ili "psiho-filter".
OSTALI SUSTAVI Predstavili smo vam podjelu na duh i tijelo koje se potom dijeli na suptilno, energetsko i grubo tijelo. No, ta je shema samo načelne prirode i tek jedna od brojnih mogućih, čak i unutar paganizma. Štoviše, neke tradicije Wicce potpuno odstupaju od ovdje izloženog koncepta jastva, te vjeruju u istočne koncepte po kojima je duša došla od Božice i ponovno joj se treba vratiti nakon smrti (npr. korelovska tradicija). Svjetski paganski krug ne prihvaća nikakve dogme, pa je na koncu potraga za samospoznajom uvijek samostalan put svake individue.
U Drevnom Egiptu smatralo se da se duša sastoji od pet slojeva: 1. ib (jb) je metafizička srce koje nastaje od kapi majčine krvi pri začeću, te preživljava smrt i služi kao svjedok čovjekovih postupanja u životu.
2. šeut (šwt) je sjena koja je integralni dio čovjeka i uvijek
ga prati. 3. ren (rn) je ime dobiveno po rođenju, koje također preživljuje smrt tijela. 4. ba (b3) je duša u užem smislu, tj. sve ono što čini jastvo. Također ostaje nakon smrti. 5. ka
0<3) je
životna esencija ili duh. Kad ka napusti tijelo, nastupa smrt. Platon je smatrao da se duša sastoji od tri dijela: nus (vov.;) - razum ili intelekt, timus (8vµ6c;)-osjećaji i nagoni, te eros (tpwc;)-želje i stvaralačka moć. To podsjeća na Freudovu trojnu podjelu psihe na id (nagoni), super-ego (moral) i ego (spoznajni i perceptivni sloj svi jesti). S druge strane, Aristotel je mnogo pisao o duši, a mnogi znanstvenici smatraju da je to što je on smatrao pod pojmom duša (t/mxry) pravilnije nazvati životnom silom. Židovska mistika, kabala, pojašnjava nekoliko razina identiteta svakoga bića, koje se naziva kolo duša (gilgul nešamot): 1. niifeš -životna sila koja djeluje, 2. rua� koja osjeća (sjedište emocija), 3. nešama te 5. ye�ida
-
-
-
duhovna sila
razum, inteligencija, 4. �aya-nesvjesni um, volja;
transcendentni duh. Svakoj od tih razina pridruženi su neki sefiri (hebrejski:
jd. s'fira, mn. s'fir6t, engleski: jd. sephirah, mn. sephirot), tj. sfere ili arhetipovi Drveta života
(ets ha-�ayim). U upanišadima nailazimo na veoma sličnu strukturu tijela i njegovih pet omotača (koša) ili razina spoznaje svijesti (brahma-puccha-prati;;tha), u sustavu stanja svjesnosti (vya;;ti): 1. annamaya tijelo koje se hrani; 2. priii:zamaya sloj pral).e (u zračnom elementu), 3. mano -
-
maya sloj uma, 4. vijiiiinamaya sloj razuma ili mudrosti, te 5. iinandamaya sloj duhovnog blaženstva (Taittiriyopani�d 2:9). -
166
-
-
PODRIJETLO ČOVJEKA Dok religije zagovaraju teoriju stvaranja, ili kreacionizam, po kojoj je Bog stvorio svijet i život; znanost zagovara teoriju evolucije po kojoj su se danas postojeće vrste životinja i biljaka razvile u procesu postupne promjene od jednostavnijih, uglavnom izumrlih oblika, prema složenijima, uključujući i evoluciju primata do čovjeka (Homo sapiens). Osamdesetih godina
20. stoljeća pojavila se i teorija inteligentnog dizajna po kojoj su određene značajke svemira i svih bića najbolje objašnjene inteligentnim uzrokom, a ne neusmjerenim procesom poput prirodnog odabira. Engleski prirodoslovac Charles Darwin (1809.-1882.) u 19. stoljeću predstavio je teoriju evolucije koja je promijenila dotad važeću kreacionističku teoriju zasebnog nastanka i ne promjenjivosti vrsta. Česta je zabluda da je evolucija isključivo uvjerenje ateista, komunista i materijalista; dok bi u drugoj krajnosti bio fundamentalistički kreacionizam koji podra zumijeva vjeru u Boga. Zapravo je riječ o ideološkoj zloporabi. Biolozi su već pojasnili sve pokušaje osporavanja evolucije od tranzicijskih fosila i termodinamike do prigovora o "nemogućnosti izravnog promatranja tijeka evolucije". Najprozirniji način trivijaliziranja česta je doskočica: Pa zar ti stvarno vjeruješ da si nastao od majmuna? Evolucija govori tek o zajedničkim precima. Ona tumači razvoj života na Zemlji kroz milijune godina. Sam posta nak svemira uopće se ne tumači, a da ne govorimo o ljudskom moralu. Kako je evolucija znanstveno opisana, očito je da bi inzistiranje na doslovnom tumače nju Starog zavjeta bilo prilično neuvjerljiva. Stoga su se konzervativni krugovi konsolidira li na način da kreacionizam predstave na znanstveni način, služeći se istom metodologijom i retorikom kao i stručnjaci biolozi. Takvim izvrtanjem teza religijska dogma sve više bi se prihvaćala kao vjerodostojna znanstvena teorija, a cilj je svega toga osporavanje dosega sekularnog društva i nametanje teološkog institucionalnog okvira. Pagani ne vjeruju u judeokršćansku predodžbu o stvaranju svemira i ljudi u šest dana, što se trebalo dogoditi prije nekih 6.000 godina; ali ne prihvaćaju ni materijalističku tezu po kojoj je život nastao sasvim slučajnim "prirodnim odabirom". Ne prihvaćaju ni teoriju "inteligentnog dizajna" jer smatraju da je ponajprije riječ o vatikanskoj političkoj agendi. Kao što smo već rekli, paganski koncept svemira podrazumijeva stalne promjene, tj. evolutivan razvoj. Što je period dulji, promjene su očitije, dok je na kraćim vremenskim odjeljcima takve promjene jako teško uočiti. Budući da je čovjek preslika svemira, posve je prihvatljivo mišljenje kako i sam čovjek evoluira. Jedan od ciljeva paganske duhovno sti svakako je i podržavanje čovjeka u njegovu procesu napredovanja na svim razinama.
Svjetski paganski krug ne zastupa nijednu tezu o podrijetlu čovjeka. Međutim, opći paganski stav bio bi da je svaki život potaknut prožimanjem duha i tvari, pa je i čovjek sinteza duha i tijela. Čovjek se u nekom trenutku pojavio kao svjesno i razumsko biće, nakon čega je po čelo njegovo traganje za smislom. Ljudi su se mogli razviti od primata. Poznato je da čovjek i obična čimpanza (Pan troglodytes) imaju
96% zajedničkog DNK-a. Primjerice, kućni miš
(Mus musculus) i smeđi štakor (Rattus norvegicus) imaju deset puta više genetskih razlika. No, to ne znači da je čovjek nastao "slučajno". Čovjek je dio prirode, i za pagane je upravo to bitno polazište. Kako se, kada i gdje pojavila prva svjesna osoba, manje je važno.
167
BIĆA U SVEMIRU Iz naše (antropocentričke) perspektive, u kontekstu paganske filozofije, možemo govoriti o devet "svjetova", tj. carstava živih stvorenja (o kojima će više riječi biti kasnije): 1. kristalni svijet Kristali su svjesna bića i osobe. Premošćuju neživu materiju i živa bića. Čuvaju prirodu kao zaštitno energetsko polje. 2.
svijet mikroorganizama
Male bakterije i mikrobi nevidljivi su ljudskom oku. Pretvaraju energiju u tijelima drugih bića (metabolizam), razgrađujući organske tvari. 3. biljni svijet
Proizvode kisik. Služe kao hrana, lijek, materijal za odjeću i obuću, daju drvo za ogrjev i sl. 4.
svijet gljiva
Poput biljaka, mogu biti hrana i lijek, a sadrže i psihoaktivne tvari. 5.
svijet životinja
Naši su stalni pratioci, čuvari, glasnici i totemi. 6.
svijet izvanzemaljaca
U svemiru postoje bilijarde vrsta svjesnih i razumnih bića. Svaki je planet organizam (po
put Zemlje). Zajednički tvore novi organizam - svemir. 7.
vilinski svijet
Vile žive na našem planetu, u susjednoj dimenziji. Štite prirodu i nadziru njene procese. Imaju astralna (eterična) tijela i veoma su suptilne. Ima ih raznih vrsta. Ponekad se tom svijetu dodaju i elementali. 8. svijet duhova
Duhovi također obitavaju u jednoj od susjednih dimenzija. Tamo je i paganski zagrobni svijet (Samerlend). Na sabat Samhain (1. studenog) veo između te i naše dimenzije je najtanji. 9.
svijet bogova
Najviši i najmističniji svijet kozmičkog duha izvor je života i sveukupne energije. No, bo govi su dio prirode. Nisu joj nadređeni!
168
14. KONCEPTI DOBRA I ZLA Pagani smatraju da apsolutno dobro i apsolutno zlo ne postoje. Pagani žive u skladu sa strogim etičkim načelima. Postavlja se pitanje: Kako je moguće da sljedbenici duhovnosti u kojoj nema dobra i zla, žive po tako izraženim etičkim načelima? Paganizam načelno ne niječe postojanje dobra i zla, ali ne prihvaća koncept apsolutnog dobra i apsolutnog zla, što ipak nije isto. Da bi čovjek živio etično, ne mora prihvatiti postojanje dviju nadnaravnih sila koje predstavljaju "suštinsko dobro" i "suštinsko zlo". Dobro i zlo predstavljaju binarnu distinkciju koju danas neupitno smatramo jednom od kulturnih univerzalija. Imenica dobro definira se kao "vrhovna etička vrijednost, svrha ljud skoga moralnog odnošenja", a pridjev dobar kao "onaj koji je poželjnih osobina; koristan, pošten, valjan; onaj koji je moralno izvrstan" . Nasuprot tomu, imenica zlo definira se kao "ono što je protiv čovjeka i prirode i iz čega se razvija odbijanje, neprihvaćanje, zaziranje i gađenje", dok pridjev zao znači "onaj koji je sklon zlu; nevaljao, opak, pakostan". Nitko ne spori činjenicu da postoje etički prihvatljive pojave kao što su: ljubav, pomaganje, sami lost, mir, sloboda, darivanje, prijateljstvo, humanost itd., isto kao i one neprihvatljive, npr. potkradanje, varanje, ubijanje, ratovi, neprijateljstvo, izdaja, ropstvo itd. Poznajete li ijednu osobu za koju biste mogli reći da je potpuno dobra ili potpuno zla? Tako jednodimenzio nalan i radikalan stav očito ne odgovara činjenici da u svim ljudima, ali i u sebi samima možemo prepoznati obje tendencije - prema moralno ispravnom i onom neispravnom. Prvi artikulirani opis problema zla pripisuje se još starogrčkom filozofu Epikuru (Enixovpoc;) (341.-270. pr. Kr.), iako nije sasvim sigurno da joj je on autor. Javlja se u raznim verzijama, a jedna glasi ovako: Ako Bog želi uništiti zlo, a ne može - nije svemoguć. Ako može, ali ne želi - nije dobronamjeran. Ako ni ne može ni ne želi - nije ni svemoguć ni dobronamjeran. Ako može i želi - kako onda zlo postoji? Postavlja se još jedno pitanje: Ako je Bog sve stvorio, zašto je onda stvorio i zlo? Naime, većina religija zastupa tezu da je Bog stvorio sve, pa je onda morao stvoriti i zlo. Ako nije stvorio zlo, onda nije stvorio sve. Ako nije stvorio sve, onda ne može biti "Vrhovni Bog Stvoritelj". Kao što primjećujete, tema ovog poglavlja jedna je od najbolnijih točaka velikih religija kojima je iznimno teško, gotovo nemoguće, objasniti podrijetlo zla. U duhu njiho vih filozofija u kojima se Bog izjednačava s ljubavlju, očekivali bismo da zlo kao takvo ne bi ni smjelo postojati. Problem je to s kojim se paganizam ne susreće.
169
KONCEPT DOBRA I ZLA U P AGANIZMU Etika i estetika Judeokršćanska civilizacija uvela je koncept jedinog pravog Boga, a samim time i podjelu prirode na dva temeljna načela: dobro i zlo. Međutim, paganski bogovi i božice oduvijek su prikazivani poput ljudi - neki su dobronamjerni, neki nisu. Oni također evoluiraju, uče i neprestano se mijenjaju. Oni personificiraju razne prirodne pojave - i radost i tugu, i ljubav i strah, i svjetlost i tamu. To znači da
dobro i zlo u paganizmu nisu dvije apsolutne
kategorije. Svemir ne sačinjavaju "sile dobra" i "sile zla" nego postoje "sile kozmosa" koje uspostavljaju red, stvaranje i sklad, te "sile kaosa" koje čine nered, uništenje i nesklad. Međutim, to ne znači da je red "dobar", a nered "zao". Obje su sile potrebne da bi svemir mogao funkcionirati. Ponajprije moramo shvatiti da apsolutno dobro zaista ne postoji. Da bi netko živio, drugi umire - to je naprosto činjenica. Čak i vegani, koji ne uzimaju nikakvu hranu živo tinjskog podrijetla, moraju ubiti poneku biljku da bi jeli. Dok hodamo, gazimo po milijuni ma mikroba, kada udišemo, žvačemo i gutamo također ubijamo nebrojene bakterije. Ako siječemo drva da bismo se grijali, opet ubijamo biljke. Ako zamislimo dva radosna djeteta kako se drže za ruke i bezbrižno trče po livadi, uživajući u prirodi, možemo li reći da u takvom prizoru nema ničeg zlog? Naravno da nema, osim "zanemarive" činjenice da su i oni tako trčeći pobili na stotine mikroba, kukaca, glisti i biljaka. Naravno da je prethodni primjer besmislen, no to su doista činjenice. No, zašto nam je te činjenice tako lako zanema riti? Zato što ne živimo da bismo se mučili s neizbježnim. Život i smrt nisu "dobro" i "zlo". Život je vječan, a smrt je samo točka prijelaza. Budući da to intuitivno osjećamo, nitko neće "poludjeti od krivnje" zato što gazi po mikrobima (osim možda nekih đinista koji će zbog toga mesti put ispred sebe). Pagani prihvaćaju "dobro" i "zlo" samo kao relativne kategorije. Primjerice, jednoj oso bi neki lijek može spasiti život, ali drugoj može jako oštetiti zdravlje. To znači da lijek nije ni "dobar" ni "zao". On naprosto "jest". Precizno rečeno, u paganizmu ne postoji opreka
dobro+ zlo, nego dobro+ loše. Paganska etika stoga se ne temelji na diktatu "Vrhovnog boga"
i nužnosti podčinjavanja Njegovoj volji. Konačno se postavlja pitanje: Zašto pagani žive po etičkim načelima, iako ne prihvaćaju dualnost dobra i zla, boga i vraga? U odnosu reda i nereda, ljudi se prirodno opredjeljuju za red. Red iziskuje mnogo više
truda, rada i pameti. Koliko je vremena potrebno da se sagradi zgrada, a koliko da ju se sruši? Koliko vremena treba da pripremite ručak, a koliko da se on pojede? Koliko vam vremena treba da planski smršavite, a koliko da se udebljate? Red je konstruktivan, a ne red je destruktivan. Red se mora postići, a nered se može napraviti "jednim pritiskom na , tipku".
Red je lijep, a nered je ružan! No,
da nema nereda i uništenja, zemlja se ne bi mogla
zimi odmarati i skupiti energiju za novu sjetvu i žetvu. U ekosustavu bi došlo do potpune neravnoteže i najezde brojnih vrsta. Stoga je nered nužnost prirodnih cikličkih procesa, a ne posljedica bilo čijeg zla ili grijeha. Iako pagani znaju da su obje sile važne, ipak više cijenimo red. On unosi ljepotu, sklad i stvara nove mogućnosti uživanja i ostvarivanja ciljeva i želja. Dakle, zašto su pagani etični? Kad osoba djeluje u skladu s redom, ona unosi više sklada i ljepote. Etički ispravno pona šanje u paganizmu je proporcionalno i većoj estetici. 170
U paganizmu etika proizlazi iz estetike! Upravo je to paganska alternativa konceptu dobra i zla. Dakle, pagan drugima neće učiniti nikakvu štetu jer bi ona povrijedila implicitni stan dard ljepote. Izbjegavajući ružnoću i nesklad, izbjegava sve ono što se smatra "zlim". Ako nekoga udari, nanijet će mu štetu i povećati nered u njegovoj strukturi. Sasvim sigurno, svatko će reći da ljepše izgleda nasmijano lice nego uplakano lice sa "šljivom" na oku. Ako pobacamo smeće po krajoliku, unijet ćemo više ružnoće u prirodu pa to također nije etič ki. Stoga paganski odabiri moraju biti u skladu s prirodnom estetskom, a time i etičkom, vrijednošću. Naravno, pojam "ljepota" u ovom poglavlju ne odnosi se na lažne standarde tzv. holivudske ljepote nego na skladne prirodne oblike. Pupoljak ruže prirodno teži tome da procvate i otpusti mirise. Njegov oblik i miris smatra se ugodnim i lijepim. Njegova estetika je i njegova etika. Svojom ljepotom on ispunjava i svoju funkciju. Mirisi privlače kukce koji će oprašiti cvijeće, uspostavit će se ravnoteža u ekosustavu, a mi ćemo uživati gledajući i njušeći cvijet. Pagani zato ne priznaju estetiku samo kao filozofsku disciplinu o lijeporne. Kritičari ovog paganskog koncepta najčešće će reći da ljepota i dobrota jesu srodne, ali ne i iste po jave. To je točno, no pagani u tome ne vide nikakav problem. Dobrota izvire iz ljepote i sklada (i obratno!). Ljepota se zadržava u konkretnoj formi, a dobrota je njen apstraktni "nusproi zvod". Proučavajući ljepotu i sklad, čovjek uči sve više o dobroti i etici. Zato paganirna nije potreban "Vrhovni Bog" da bi se ponašali etički i pravedno. To čine zato što poštuju i vole prirodu, a kako su sva bića dio prirode, nikad im ne žele nauditi. Sva su ostala tumačenja suvišna, kao i pitanje koje se ponekad postavlja paganima: Ako smatrate da su i život i smrt sveti, zašto bi onda ubojstvo bilo nemoralno? Pagani će odgovoriti: zato što ubojstvo nije prirodna nego nasilna smrt, a mi ju nemarno pravo uzrokovati jer time unosimo nered i ružnoću. Pagani ne traže izvor zla u nekoj osobi koja bi bila glavni kozmički negativac, poput Sotone. Zlo (u relativnom smislu) postoji samo zato što neki ljudi čine zlo, tj. štetu dru gim ljudima, životinjama, biljkama ili čitavom planetu. Prema tome, u paganizmu nema ispovijedi ni oprosta. Samo iskreno kajanje zbog prošlih nedjela koja su počinili mogu biti jamac da se ona neće ponoviti. Pagani vjeruju u koncept karmana
-
svaka akcija uzrok je
odgovarajuće reakcije. Svako će naše djelo, dobro ili loše, uvijek doći na naplatu - bilo u ovom ili nekom drugom životu. Stoga ovo pagansko tumačenje ne može biti "relativizacija zločina" niti rasadište novih Hitlera, Staljina i drugih opasnih luđaka. Upravo suprotno, pagani smatraju da je judeokršćanski patrijarhalni model korijen mnogih zala i problema u svijetu jer je njegovim uvođenjem učinjena golema neravnoteža u prirodi.
Imanentna božanstvenost Postoji i teorija imanentne božanstvenosti koja je dodatni argument paganske etike: budući da su priroda, Bog i Božica imanentni svakom biću, čineći bilo kakvo nedjelo prema njima, ujedno činimo zlo i protiv prirode, Boga i Božice. Taj argument svakako stoji, a poznat je i u drugim religijama. Kr�a kaže: Mudraci vide isto u učenom i obrazovanom brahmai:zi, kravi, slonu, čak i psu i psojedcu (Bhagavad-glta 5:18). Isus kaže: . ..ako vi otpustite ljudima njihove pri jestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski (Matej
6:14). Međutim, to nije osnovni argument
jer predmnijeva "strah" da će se učiniti nešto protiv Boga i/ili Božice, a pagani nisu etični zato što se boje Božje/Božičine "kazne" ili pak "grijeha".
171
Svjetlost i tama U zapadnoj se civilizaciji "dobro" često izjednačuje sa svjetlom i danom, a zlo" s tamom i noći. Pagani oštro odbacuju takve prispodobe jer i jedno i drugo smatraju jednako do brim" i svetim. Ovdje je riječ o komplementarnom odnosu Boga koji predstavlja dan, svje tlost i Sunce, te Božice koja predstavlja noć, tamu i Mjesec. U nekim paganskim likovnim prikazima, uz Boga obično stoji rečenica: Ja prizivam sjajni blagoslovljeni dan, dok uz Božicu piše: Ja prizivam tamnu svetu noć. Tama i svjetlost se nadopunjuju i jednako su nam potrebni. Primjerice, dok radimo potrebno nam je svjetlo, ali kad spavamo ta ista svjetlost može biti uzrok nesanice i brojnih zdravstvenih problema. Izjednačavati svjetlost s dobrim, a tamu sa zlom, jednako je glupo kao da kažemo da je buka bolja od tišine ili obratno. Iz perspek tive paganizma, zapadne religije (židovstvo, kršćanstvo i islam) počinitelji su oskvrnuća prirode. Umjesto komplementarnog i prijateljskog odnosa Boga i Božice, uveli su antagoni stički odnos Boga i Sotone. No, prirodi su potrebna oba načela - i yang i yln. U paganizmu se često kaže da Božica tiho šapće muškarcu, a glasno se obraća ženi; dokle Bog tiho šapće ženi, a glasno se obraća muškarcu. Čovjek mora čuti oboje - i glas i šapat - da bi bio potpun. Pagani uvijek teže potpunosti i ravnoteži u skladu, ljepoti i dobroti. /1
/1
Kao što smo već vidjeli, neki su paganski bogovi veoma svijetli i ljupki, a drugi su ta janstveni, mračni i nepristupačni, poput Seta, Lokija, Velesa, Hada, Hekate, Sekhmet, Kali ili Morane. Ponekad pagani traže vodstvo i od takvih božanstava. To nije obožavanje "zla" nego trenutačan subjektivan doživljaj osobe koja se može osjećati suviše mekom ili ranji vom, pa traži zaštitu onih božanstava koji jačaju osobnu moć i karizmu. Oni predstavljaju sile kaosa koje donose uništenje, ali ne besmislena uništenje vođeno kakvim "animalnim porivom" nego uništenje koje stvara prostor za novo stvaranje. Ako želimo uništiti kakav umni obrazac ili vezanost koja nas sputava u radosti, možemo prizvati i takva božanstva. No, uvijek postoje i ona druga božanstva koja unose rast, život, svjetlost i novo stvaranje. Ipak, i u paganizmu je svjetlost čest simbol života i ljubavi. Zato na sabat Imbolc palimo svijeće slaveći rast maloga Boga i prve nagovještaje proljeća u kojem će na Ostaru Božica ponovno propupati i donijeti plodnost i obilje. U tradiciji je poznato i Svjetlo Avalona kao simbol Božice Majke. No, svjetlo nije "bolje" od tame. Ono nam je milo jer je neodvojivo od vatre koja nam ne donosi samo svjetlo nego i toplinu.
Život u ravnoteži Relativno zlo Qer apsolutno ne postoji) posljedica je neravnoteže i neznanja. Ravnoteža u prirodi konkretno predstavlja jednak stupanj slobode za svakoga. Čim djelujemo, automat ski utječemo na druge te im možemo ograničiti stupanj slobode u prostorvremenskom kontinuumu. To je neizbježno. Međutim, problem nastaje kada to ograničenje postaje pre, veliko, kad se druga osoba počne osjećati zarobljenom. Evo jedan banalni primjer: želite fotografirati cvjetnu livadu, međutim neka osoba stoji točno ispred vas. Ako ju zamolite da se pomakne, smanjili ste joj stupanj slobode, no to nije ništa strašno ni dramatično. Osoba će to prihvatiti zbog suvislosti vašeg razloga. Ona može izabrati i drugo mjesto za svoju aktivnost pa će obje osobe doći na svoje. No, ako bismo umjesto pristojne zamolbe prišli toj osobi i izudarali ju jer nam "smeta", tada smo joj učinili zlo - smanjili smo joj stupanj slobode do te mjere da joj je učinjena šteta. To znači da smo joj naudili - zbog čega ćemo sigurno ispaštati (po zakonu moralne retribucije). 172
Živjeti u ravnoteži znači prihvatiti ravnotežu života i smrti. Razarajuće uništavanje stva ra neravnotežu, ali to isto tako čini i opsesivno stvaranje i gomilanje dobara. Prihvaćanje rastuće plodnosti i stvaranja, kao i ograničavajućeg utjecaja smrti, dovodi nas u ravnotežu. Ona pretpostavlja afirmativna uvažavanje, a ne međusobno blokiranje. Primjerice, ako se međunarodni mir temelji na međusobnom uvažavanju i povjerenju, govorimo o ravnoteži. No, ako se mir temelji na gomilanju nuklearnog oružja i nevoljkosti da itko prvi pritisne tipku, tada to nije ravnoteža nego pat-pozicija. Samo su dva teoretska načina da se izađe iz pat-pozicije: ili da se promijene umni obrasci ili da se proširi prostor za stvaranje novih mogućnosti. Ovo potonje bi u šahu značilo da se proširi ploča s novim poljima, kako bi kralj mogao otići na neko slobodno polje. U stvarnosti je to besmislena, pa moramo voditi računa da se ravnoteža uvijek postiže na afirmativnom pristupu, a ne na strahu ili osjećaju krivnje. Tom konceptu odgovara i Buddhin nauk Srednjeg puta (sanskrt: madhyamii-pratipad, pali: majjhimii patipadii).
Mitovi o podrijetlu zla
U paganskim mitovima također pronalazimo razne slikovite opise dolaska zla na svijet. Najpoznatija je priča o Pandorinoj kutiji iz Heziodova spjeva Poslovi i dani. Kad je Prometej ukrao bogovima vatru i dao ju ljudima, Zeus je bio bijesan pa ga je odlučio kazniti veli kim mukama. Da bi kaznio ljude, poslao im je predivnu ženu na dar. Hefest ju je načinio od gline i dao joj oblik, Atena ju je odjenula, Harite su je okitile Hefestovim ogrlicama, Afrodita joj je dala ljepotu, Apolon darovitost za glazbu i iscjeljivanje, Demetra vještinu obrađivanja vrta, Posejdon bisernu ogrlicu i mogućnost neutapanja, a Hermes lukavost, hrabrost i šarm. Zeus ju je učinio lijenom i nemirnom, a Hera znatiželjnom. Na poklon je dobila i veliki vrč (niBoc;), poznat i kao Pandorina kutija. Epimetej joj je rekao da ne otvara kutiju, no ona je to ipak učinila iz radoznalosti. Iz kutije su izašla brojna zla: kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prijevara itd. Unutra je ostala samo nada, pa je kasnije i nju pustila. Druga inačica mita kaže da to nije bila nada nego zloslutnost ili tjeskoba (EA.nic;) koju ipak nije pustila i tako je spasila svijet od najgore nesreće. Iako se teško oteti dojmu da ta priča podsjeća na kršćanski nauk o padu Adama i Eve, ovdje Pandora nije opisana kao osoba koja je svjesno dovela zlo. Ona je djelovala pod utjecajem bogova koji su ju namjerno učinili radoznalom. Sve te mitološke alegorije najčešće pripovijedaju o životnim neizbježnostima. Da to nije učinila Pandora, učinio bi netko drugi. Njena je kutija bila posljedica ljudskog prkosa ili hubrisa (Vf3pic;), što je samo simbolički prikaz moralne retribucije.
·
Progresivno povećanje zla u svijetu predviđeno je u istom Heziodovu djelu u kojem je opisao pet naraštaja ili doba (eona): zlatno, srebrno, brončano, junačko i željezno doba. Tome odgovaraju četiri yuge iz indijske mitologije. Ukratko, kako protječe vrijeme, tako jačaju sile kaosa koje se slijevaju prema singulamosti iz koje će nastati novi ciklus. Jačanjem sila kao sa, jača i degradacija čovjeka i njegove naravi. Pagani smatraju da je danas toliko zla na svi jetu jer se približavamo kraju Doba Riba koje je obilježena judeokršćanskom civilizacijom. Nakon njega dolazi do novog procvata iskrene duhovnosti u skorašnjem Dobu Vodenjaka.
173
KONCEPT DOBRA I ZLA U ZAPADNIM RELIGIJAMA Kršćansko tumačenje izvora zla Problem zla u katoličkom se nauku naziva otajstvo bezakonja ili grešnosti (mysterium iniqui
tatis). Općenito je u kršćanstvu prisutna tendencija da se sve ono što se ne može razumski shvatiti naprosto nazove "misterijem". Drugim riječima, "nikako ne možemo objasniti za što je to tako, ali to je tako i gotovo". Kršćani krivnju prebacuju na Sotonu i čovjeka. Kad je čovjek prvi put "zgriješio", postao je "ogoljen" i "nedostojan Boga Jahve". Otada se čovjek više ne može prisno družiti s Bogom, a posljedice prvog grijeha zahvatile su cjelokupno čovječanstvo. Stoga je grijeh izvor zla, pa čovjek ima samo dvije mogućnosti: prihvatiti spa senje ili biti vječno uništen. Kršćani smatraju da nas strasti vode prema zlu, pa se krepost sastoji u pobjedi strasti. Krepost se jača pokorom, odricanjem i žrtvom. Dakle, na kraju se sve svodi na to da bez podvrgavanja Božjoj volji nema spasenja. To je tumačenje dijametral no suprotno paganskoj filozofiji. Pagani ne vjeruju u Boga koji bilo što uvjetuje, a poglavito ne radost, vječnost i uživanje.
Sotona Općenito se velike religije temelje na sukobu s "neprijateljem". Unatoč brojnim spornim bi blijskim navodima, kršćani Boga smatraju "ljubavlju" i "apsolutnim dobrom". Kako takav Bog ne može biti uzrok bilo čega lošega, bilo je potrebno pronaći njegov antipod na koga ćemo moći svaliti svu krivnju. Tako se još u starom židovstvu razvio koncept Sotone, đavla ili vraga - najvišeg načela zla, vladara pakla i Božjeg neprijatelja.
Pagani nipošto ne vjeruju u postojanje Sotone! On je dio židovske, kršćanske i islamske re ligije. Budući da ne vjeruju u đavla, pagani ga nikad, nigdje i nipošto ne obožavaju. Riječ je o velikoj podvali srednjovjekovne katoličke propagande. Ime Sotona potječe iz hebrejske imenice ha-siifiin "protivnik, suparnik, protugovornik", od čega dolaze njegova imena u ostalim jezicima, grčki: I:aTav, latinski, francuski, njemač ki i engleski: Satan, talijanski: Satana, ruski: CamaHa, hrvatski: Sotona itd. Drugi naziv je imenica đavao ili đavo koja dolazi od grčke imenice {naf3oAoc; "klevetnik" (od glagola owf3aAAw "klevetati"). Preko latinske inačice diabolus, nastali su srodni termini u brojnim jezicima, staroengleski: deofol, engleski: devil, njemački: Teufel, francuski: diable, talijanski: diavolo, ruski: Ub5l60.A, hrvatski: đavo itd. U hrvatskom se rabi i imenica vrag koja pak potječe iz staroslavenske imenice *vorg'b "ne prijatelj, ubojica", koja je tek nakon dolaska kršćanstva počela označavati Sotonu. U mno- žini, vragovi ili vrazi su Sotonini sluge i pomagači. Postoji i pojam demon ili daimon (6aiµ,wv) koji je u starogrčkoj mitologiji označavao vrlo pozitivno bestjelesna biće koje ljudima donosi nadahnuće i znanje. Tek dolaskom kršćanstva, pojam demoni počeo je označavati zloduhe, vragove i "pale anđele". Demonski zavodnici žena nazivali su se inkubi (latinski: incubus), a zavodnici muškaraca sukubi (succubus). Kršćani su smatrali da su vještice njihovi potomci. U Bibliji se kao Sotona (Protivnik) spominje 52 puta, a kao Đavo (Klevetnik) 33 puta. Prvi put ga se opisuje kao osobu koja je obmanula Evu i nagovorila ju da ne posluša Božju izričitu naredbu da ne uzme plod sa zabranjenog drveta. Pojavio se u liku zmije (Knjiga postanka 3:1-4) i počeo ju nagovarati na "prvi grijeh". Na kraju se javlja i u liku zmaja
174
(Otkrivenje 12:7). Navodio je svakoga na grijehe, pa čak i Isusa, a zauzvrat bi mu dao sva kraljevstva svijeta (Matej 4:8,9). Spominju se i druga njegova imena. Belzebub (Ba'al Zabub,
BEEil(,Ef3ovf3) je bio drevno semitsko božanstvo "gospodar muha" u gradu Ekronu; a Lucifer je u Starom Rimu bio naziv za Veneru, kao "zvijezdu Danicu" koju su Grci zvali 6poi; "Svjetlonoša". Latinsko ime Lucifer dolazi od pojma lucem ferre "nositi svjetlo", pa mu ime znači "Svjetlonoša". Jedino mjesto u Bibliji gdje se đavla naziva tim imenom je u Knjizi Iza ije 14:12, gdje u hebrejskom izvorniku glasi Helel "Svijetli". Zanimljivo, u Otkrivenju 22:16 Isus sebe naziva "zvijezdom Danicom". Vrlo je bitno uočiti da je Sotona u Bibliji prikazan kao Gospodar svijeta (l. Ivanova 5:19, 2. Korinćanima 4:4). Da on to nije, kako bi mogao Isusu ponuditi sva kraljevstva svijeta? Isus to uopće nije sporio. No, što se krije iza toga? Od kada je kršćanstvo postalo službenom religijom, počeo je proces njegove profanacije. Crkva se kroz povijest teško mogla odupri jeti težnjama svjetovne elite za dominacijom. Povodeći se za vjerovanjem da vlast dolazi od Boga, imati što veći utjecaj u vrhu Crkve bio je imperativ najvećih svjetovnih moćnika. U Bibliji je rečeno: ... Kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću (Propovjednik 8:9) ili
Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! (Jeremija 10:23). Ovakvi navodi upućuju da bez Boga (i Crkve) čovjek neće biti u stanju upravljati Ze mljom. To je još jedna od krucijalnih razlika između paganizma i kršćanstva. Pagani ne vjeruju u to da je ovaj svijet na bilo koji način sam po sebi prljav ili u vlasti Sotone. Kršćani vjeruju da je Sotona izvor zla i grijeha. On je optužio Boga da je loš vladar (Postanak 3:2-5) i da će ljudima biti bolje bez Njegove vlasti. Time je pokrenut "kozmički spor" kojega je trebalo razriješiti. Stoga je Bog ostavio ljude da pate i žive u zlu i grijehu kako bi se i sami uvjerili da je ipak on bio u pravu. U starozavjetnoj priči o Jobu, Sotona se pokazuje kao oso ba koja postavlja pitanje: Slijede li ljudi Boga bezuvjetno ili će ih u tome pokolebati nevolje i patnje? Međutim, u priči Bog rado prihvaća okladu:
... Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" A Satan odgovori Jahvi: "Zar se fob uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namno žila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!". "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." (Job 1:8-12) Potom su ljudi ukrali Jobovu stoku, deve i poklali sve ovce. Sotona je ubio njegovih de set sinova i kćeri olujom. Nakon toga udario je Joba teškom bolešću. Job je jako trpio. Zato je njegova žena rekla: Prokuni Boga i umri. Job joj je odgovorio: Brbljaš kao luđakinja! Kad od
Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo? Na kraju je Job sačuvao vjeru, a Jahve ga je nagradio, izliječio i dao mu još desetoro djece i dvostruko više stoke, ovaca i deva. U Otkrivenju je objašnjeno da će Sotona, iskonsko zlo, biti zauvijek uništeno, bačeno "u - jezero ognjeno". No, potrebno je još neko vrijeme pričekati jer nijedan kršćanski teolog ne može vam pouzdano reći kada će doći do "smaka svijeta" i "konačne pobjede dobra nad zlom". Ukratko, prema kršćanskom nauku, Bog je stvorio anđele i ljude. Jedan se anđeo pobunio jer je imao slobodnu volju da to učini. Potom je stao nagovarati prve ljude, i to konkretno ženu Evu. Nakon što su ljudi zgriješili, Jahve ih je istjerao iz edena, pa je tek za nekoliko tisuća godina morao poslati svog sina Isusa kako bi on umirući u najgorim mu kama "otkupio" grijehe čovječanstva. No, Isusovo "otkupljenje" ne znači ništa, ako ga ne prihvatimo kao "otkupitelja". Na kraju svijeta ponovno će doći Isus, s time da će ovaj put zauvijek pobijediti i uništiti Sotonu. 175
U Kur'anu se spominje šejtan (šaytan) što je arapski naziv za Sotonu. Drugo mu je ime
Iblis ('iblls), što vjerojatno dolazi od grčkog ouif3oiloc;. Smatra se da šejtan može označavati bilo kojeg oholog džina (vrsta duhovnih bića), čovjeka ili životinju. Kada se ta riječ javlja s određenim članom ('aš-šaytan) smatra se vođom demona, zlih duhova (Iblis). Šejtan je stvoren od vatre
(38:76). On je sila koja se u ljudskom srcu suprotstavlja Bogu. On na uho
šapuće prijedloge pune zamki, odijevajući ih u "zavodljivo ruho". Nakon što je Alah stvo rio Adema od zemlje u koju je udahnuo duh, naredio je anđelima da se poklone pred njim. Međutim, Iblis koji bijaše stvoren od vatre, jedini to odbije, smatrajući takav čin ispod časti. Stoga je bio proklet i protjeran.
Zmija Abrahamističko tumačenje zla i Sotone, paganima je potpuno neprihvatljivo. Osim što Bog nije mogao naći bolji način da se nosi s jednim "palim anđelom", sporan je i način na koji je prikazana zmija. Zašto je Sotona baš tu životinju izabrao za svoga "glasnogovornika"? Biblija kaže: Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog (Postanak
3:1). Anate
miziranje bilo kojeg čovjeka, životinje, biljke ili bilo kojeg drugog bića, predstavlja tešku povredu prirode koju pagani toliko cijene.
Teodiceja U
18. stoljeću njemački filozof i fizičar Gottfried Leibniz (1646.-1716.), inače luteran, uveo
je novi pojam
U
filozofiju
-
teodiceja (grčki: ĐEOOlKia, latinski: theodicea, engleski: theodicy)
kao alternativu teologiji. Dok je teologija religijski nauk o Bogu koji se zasniva na učenju svetih spisa, teodiceja se zasniva na razumskom tumačenju i iskustvu, što znači da dokaze ne traži unutar "objave" nego prirodnog i iskustvenog svijeta. Upravo je problem zla bio glavni Leibnizov motiv da napiše esej o teodiceji u kojem će razložno pokušati opravdati postojanje zla. Naveo je da postoje tri vrste zla: metafizička, fizičko i moralno. Metafizička i fizičko zlo zapravo su posljedice ljudskog nesavršenstva i ograničenja, a Leibniz je smatrao da je bolje i to nego da ljudi uopće nisu stvoreni. Što se tiče moralnog zla, ono je prirodna posljedica slobodne volje koju je Bog dao čovjeku. Zaključio je da se bez zla ljudi uopće ne bi zanimali za Boga i duhovnost iz čega ponovno proizlazi da prava sreća i zadovoljstvo postoje samo na "onom" svijetu, dok bismo u ovom trebali prihvatiti neizbježnost zla kao dio višeg Božjeg plana.
KONCEPT DOBRA I ZLA U ISTOČNIM RELIGIJAMA Hinduisti i budisti vjeruju da je zlo prirodna posljedica našeg boravka u materijalnom svi jetu. Sankara je tumačio da Bog nije ni pristran ni okrutan, pa je prema tome zlo posljedica našeg pradavnog izbora da iz duhovnog svijeta "padnemo" u ovaj materijalni. Stoga je zlo samo privid kojega na višoj razini realnosti naprosto nema. Uzrok zla u materijalnom svijetu posljedica je neznanja (avidya). Stoga će samo samospoznati mudrac (jiitinin) doseći stanje koje nije opterećeno dualnostima materijalne prirode.
176
Koncept privida materijalnog svijeta naziva se miiyii. No, ona nema svojstva kao đavo u zapadnim religijama. Ni hindui ne vjeruju u apsolutno zlo. Ukratko, miiyii je sila koja služi Božjoj svrsi da uvjeri ljude kako u materijalnom svijetu nikad ne mogu pronaći pravu sreću. Kr�a kaže: Ja stvaram prirodu s pokretnim i nepokretnim svijetom. Tako svemir nastaje i
nestaje, o Kuntln sine (Bhagavad-gita 9:10). Prema tome, miiyii nije "zla" nego naprosto služi Bogu provodeći Njegov naum da se svaka duša vrati u svoj izvorni položaj. Miiyii je pravi majstor u zavođenju i varanju bića. Bića su sklona tome da budu prekrivena iluzijom kad se odvoje od Boga, kao što se iskre gase kad se odvoje od vatre. Kad je iluzija opčinila um savršenoga bića ono se poistovjetilo s materijalnim tijelom, prihvaćajući "lažne" koncepte o sebi: Ja sam činitelj (aharh kiira1J) i Ja sam uživatelj (aharh bhogl). Nadalje, u hinduizmu se tvrdi da je miiyii toliko jaka da će se čovjek smatrati sretnim čak i ako vrlo mnogo pati. Kad se biće poistovjeti s materijalnim tijelom razvija nebrojene želje i pokušava ih ostvariti. Priroda materije takva je da što više osoba pokušava iskoristiti svoje materijalno postojanje, to se više zapliće u složenost prirode miiye. Tada se biće podčinjava zakonu karmana i zato pati. Osnovna je posljedica utjecaja miiye
-
zaboravljanje vlastite
izvorne duhovne prirode. U tom smislu, Bog se uspoređuje sa Suncem, a maya s oblakom. Jedan oblak površine nekoliko kvadratnih kilometara može prekriti sve objekte na nebu, pa čak i golemo presjajno Sunce. Znači li to da Sunce u stvarnosti ne postoji? Slično tome, bića pod utjecajem iluzije ne vide Boga i svoju izvornu prirodu. Budući da se sve događa pod Božjim nadzorom, tako je i s postojanjem maye. U Bhagavad-giti čitamo:
Stanja koja su vrlinska, strastvena i tamna, znaj da su takva od Mene. Ali ja nisam u njima, nego su ona u Meni. (7.12) Ta moja božanska sila obmane koja je prožeta sponama, teško je prohodna, ali oni koji Meni pristu paju, prelaze tu silu obmane. (7.14) Sav ovaj svemir proteže se u Mom neočitovanom obliku. Sva bića su u Meni, ali Ja nisam smješten u njima. (9:4)
Uloga je maye da zavodi bića kako bi se što više udaljila od Boga. Svako biće u svom je izvornom položaju čisto i savršeno, te ne zaboravlja Boga i svoju pravu prirodu. Da bi do tog zaborava došlo, bitno je da netko ili nešto zavede biće koje je svojevoljno palo u ma terijalni svemir, kako bi se moglo poistovjetiti s materijalnim tijelom i pokušalo uživati, tj. oponašati Boga koji je pravi Uživatelj. Tada na scenu stupa upravo maya koja je božanska energija i čini upravo to. Kada se uvjetovano biće pokuša baviti duhovnošću i slijediti Bož ju objavu kako bi dostiglo oslobođenje od materijalnih okova, znači da je objavilo rat miiyi. Tada ga ona odmah pokušava poraziti podmećući mu razne zamke i mameći ga raznim čarima. To je njen posao. Materijalna energija je također vječna (kao i duhovna), iako je bo ravak u njoj prolazan. Tako maya nikada neće biti uništena, ali će biti okončan naš boravak u materijalnom svijetu. Iako miiyii nije prikazana dramatično kao đavo, pagani ne vjeruju u to da je ovaj svijet iluzija niti da je zlo njegova "prirodna" posljedica. Istočni koncept nešto je blaži od za padnih religija, ali također nameće potrebu napuštanja svijeta i oslobođenja isključivo u duhovnoj dimenziji.
177
POVRATAK U RAVNOTEŽU Budući da se fenomen zla (u relativnom smislu) odvija u prirodnom svijetu, svakako će i odgovor morati biti prirodan. Iz paganske perspektive, ako zlo i postoji, onda ono svoj izvor ima u patrijarhatu! Patrijarhat je uzrokovao potiskivanje "ženskih" vrlina, poput emocija, intuicije, samilosti, suosjećanja, empatije i plemenitosti. Na površini su ostale samo "muš ke" energije poput dominacije, agresije, kontrole i determinizma. Posljedica takvog ustroj stva svijeta uzrok je gotovo svih ratova koji su se ikad vodili na našem planetu. Isto može mo reći i za suludu utrku u gospodarskom razvoju i naoružanju. Upravo je prenaglašeno muško svojstvo neprestane aktivnosti i rada uzrok bezobzirnog trošenja prirodnih resursa. Pagani zato pozivaju na ponovnu uspostavu kulta Božice Majke, Majke Zemlje ili Majke Prirode, koji je nužan kako bismo ponovno kompletirali ljudsku vrstu i osigurali radost i trajno održivi prosperitet. Dakle, odgovor na patrijarhat nije matrijarhat nego egalitarnost, tj. podjednako vrednovanje oba načela - muškog (yting) i ženskog (yln). Pagani vjeruju da će slaveći Boga i Božicu, ljudi pronaći ravnotežu između izričitosti i samilosti, rada i odmo ra, razuma i intuicije. To će odagnati krivnju, strah i pohlepu. Postavlja se praktično pitanje: Što učiniti kad smo suočeni s tuđim zlom? Za razliku od kršćanskog nauka o okretanju lijevog i desnog obraza, pagani apsolutno prihvaćaju načelo samoobrane, kažu da je to princip Boga. Međutim, najbolji lijek protiv zla nalaze u ljubavi tome ih uči Božica. Zlo se ne može pobijediti njegovim uništenjem. Umjesto toga, treba ga apsorbirati, neutralizirati i otpustiti. Ako se netko s vama želi posvađati, sve ovisi o tome kako ćete se vi postaviti. Možete nastaviti svađu i unijeti još više energije u to destruktivno polje, ili pak raspršiti to polje na više mogućih načina. Jedno od njih je da počnete razmi šljati kako je ta osoba zapravo dobra, puna ljubavi, nježnosti te da joj počnete slati dobre vibracije. Počet ćete osjećati ljubav i toplinu prema toj osobi i njezino će destruktivno polje ubrzo iščeznuti.
-
U kabali se spominje da osim deset sefira ili božanskih emanacija, postoji i deset ljuski ili kelipa (hebrejski: jd. kelippah, mn. klippot, engleski: qliphoth) koji su emanacije neuravno težene sile. Odgovor na problem zla neće biti posvemašnje uništenje kelipa nego njihova kompenzacija i apsorpcija u odgovarajući sefir.
Problem božanske intervencije Često se u religiji javlja načelo Boga iz stroja (ano µ17xav�c; 8E6c;, Deus ex machina). Pojam je preuzet iz antičkih tragedija, a odnosi se na razrješenje zapleta tako da je jedina preostala mogućnost ta da se pojavi nekakav bog ili junak sa strane jer su sve ostale mogućnosti već potrošene. U Bibliji je opisana kako se Jahve neprestano miješao u život ljudi i upravljao životima Adama i Eve, Noe, Mojsija, Abrahama, Izaka, Jakova, Davida i mnogih drugih. U hinduizmu je to također čest motiv. Kr;;r:za kaže: Kad god dođe do opadanja reda (dharma), o Bharato, i porasta nereda, tada Ja se stvaram. Da bih spasio poštene i uništio zločince, da bih opet
uspostavio poredak, rađam se iz doba u doba (Bhagavad-gita 4:7,8).
Paganizam ne prihvaća načelo božanske intervencije. Božica i Bog nikad se ne petljaju u ljudske odluke i evoluciju. Oni će odgovoriti na ljudske želje i potrebe, samo ako ljudi ne traže nešto što pripada drugima ili što u većoj mjeri utječe na živote drugih ljudi. No, Oni nikad neće reći: E, sad je dosta!, a potom preuzeti stvari u svoje ruke i uništiti grešnike, poput desetog Vi?1:mova avatara Kalkina čiji se dolazak tek očekuje na kraju kali-yuge. Stoga
178
se pagani nikad ne mole za mir u svijetu, zdravlje ili ljubavne veze, nego sve te dobre i plemenite ciljeve afirmiraju svojim mislima, riječima, djelima, duhovnom praksom i ma gijskim postupcima.
Pravi neprijatelj Kršćani će reći: Nije zlo pravi problem nego grijeh. Pagani će odgovoriti: Nije zlo pravi problem nego strah, a grijeh ni ne postoji! Dakle, vjeruju da je strah najgori neprijatelj čovječanstva.
Svi oni koji šire strah, čine tešku povredu prirode i njenih procesa. Strah je izvor mržnje, netolerancije, nasilja, pohlepe, ratova, seksizma, rasizma, šovinizma i brojnih nedaća koje pogađaju svijet. Ako bi đavo i postojao, njegovo ime bilo bi Strah. Kao što je radost temelj svih pozitivnih osjećaja, tako je strah temelj svih negativnih. Razvijajući duhovni život, pagani postupno stječu moć nadvladavanja straha. Brojna istraživanja iz područja razvojne psihologije pokazala su da su čovjeku urođene samo dvije reakcije straha: strah od jakog zvuka i strah od iznenadnog gubitka podloge. Strah od sveg ostaloga očito je naučen. A to znači da ga se možemo i otarasiti. Strah je veoma opasan jer je to intenzivan osjećaj i glavno sredstvo manipulacije. Američki autor Napoleon Hill (1883.-1970.) rekao je: Strah je veliki uništavatelj. Izbacite strah iz svog života. On vam ne služi ni na koji način. Imajte vjeru, vjeru da vam je uspjeh sudbina. Ne bojte se. Uostalom, nemate se čega bojati osim straha kao takvog. A on je tek fantom, duh koji iščezava na svjetlu svjesnosti.
15. PODRIJETLO PATNJE Paganizam se ne bavi podrijetlom patnje niti se na nju fokusira. Problematika patnje vrlo je izražena u velikim svjetskim religijama koje su utemeljene na idealističkoj filozofiji koja smisao pronalazi isključivo u duhovnoj dimenziji, dok se materijalno postojanje relativizi ra. U takvim filozofskim sustavima veoma je teško objasniti podrijetlo "zla" i patnje, pa se posljedično razvila teologija kako bi se ljudima odgovori mogli pružiti, ili točnije rečeno, zakomplicirati. Pagani ne vjeruju u apsolutno zlo, te smatraju da fenomeni relativnog zla i patnji nisu nužno povezani. Zlo je apstraktna pojava do koje dolazi iz neznanja i niskih ljudskih strasti, te uvijek nekome donosi patnju. Međutim, ne mora svaka patnja biti po sljedica nečijeg zla, npr. prirodna nepogoda. Tom ćemo se temom ukratko pozabaviti jer je potrebno ukazati na veoma raširene religijske interpretacije kojima je paganizam dijame tralno suprotan.
Patnja (Suffering) obično se definira kao "podnošenje bola, muke ili bolesti". Sama riječ dolazi od grčkog glagola naoxw "patiti" koji prepoznajemo u latinskom obliku patior i hrvatskom patiti. Engleski glagol to suffer potječe iz latinskog suffero (od sub "pod, ispod" i feri5 "nositi"), pa to doslovno znači "podnositi". Iz toga je vidljivo da patnja zapravo znači podnošenje ili trpljenje nečeg neugodnog. To je vrlo širok pojam, pa ćemo se zato poslužiti definicijom patnji iz indijskog filozofskog na zora siifzkhye. Cilj tog nazora jest stjecanje znanja kojim će se osoba osloboditi patnje. Prema siifzkhyi, ovisno o izvoru, postoje tri vrste patnji ili bijeda (kida). 179
1. Intrinzične patnje (iidhyiitmika)
dolaze od vlastitog uma i tijela, poput tjelesnih i duševnih bolesti, trauma, stresova i poremećaja.
2. Ekstrinzične patnje (iidhibhautika)
nanose nam ih druga bića, ljudi ili životinje.
posljedice su prirodnih pojava, poput poplava, potresa, požara, suše, tuče, oluja, tornada, udara asteroida itd.
3. Akcidentalne patnje (adhidaivika)
Očito je da velika većina patnji nema nikakve veze sa zlom. Samo ekstrinzične patnje koje nam svjesno i namjerno nanose drugi ljudi mogu se smatrati (relativnim) zlom. Sve su ostale patnje sastavni dio prirode i života, poput gubitka, starenja, bolesti i smrti. Očekivati da će patnje prestati jednako je besmisleno kao da se opiremo sili gravitacije. Možemo uvesti još jednu, etičku, podjelu patnji: 1. Namjerne patnje
-
one koje ljudi čine svjesno i namjerno (dio ekstrinzičnih patnji).
2. Nenamjerne patnje
sve one patnje iza kojih ne postoji ničija svjesna namjera (sve akci dentalne patnje, kao i posljedice nezgode, nesreće, neubrojivosti i sl.). -
Ljudi nisu ništa posebno niti superiorna u odnosu na ostatak prirode! Kad poplava, potres, požar ili vulkanska erupcija zadesi neko područje, sva bića moraju bježati: i životinje i ljudi. Pritom ne uspiju svi. U svemiru vrijede opća pravila. Kozmos i kaos neprestano se vrte u krug, pri čemu je većina kozmičkih sila prejaka da bi ljudi na ovom stupnju tehnološkog razvoja mogli išta napraviti. Jedna oluja može biti razorna poput uragana Katrina koji je krajem kolovoza 2005. pogodio južnu obalu SAD-a i ostavio više od 1.800 žrtava. Cunami u Indijskom oceanu 26. prosinca 2004. usmrtio je više od 275.000 ljudi, a potres na Haitiju 12. siječnja 2010. odnio je oko 180.000 ljudskih života. Međutim, nijedna od tih katastrofa ne može se usporediti s enormno razornim silama u svemiru. Da Zemlja nema atmosferu, Sunce bi spalilo čitav planet koji bi se po danu pržio na 150 °C, a po noći zaledio na -150 0C. Sunce oslobađa toliku energiju da svake sekunde gubi čak 4,3 milijarde kilograma! Supermasivna crna rupa "progutala" bi cijeli naš Sunčev sustav kao od šale. Asteroid pro mjera 10 km prije 65 milijuna godina udario je u današnji poluotok Yucatan i ostavio krater Chicxulub promjera 180 km. Njegov je udar bio toliko snažan da se vjeruje kako je upravo on prouzročio nestanak dinosaura. Kad bi danas takav asteroid udario, vjerojatno bi cje lokupno čovječanstvo nestalo od teških posljedica. U redu, danas se to najvjerojatnije neće dogoditi, no kad-tad sasvim sigurno hoće. Pitanje je gdje će tada biti ljudi i hoće li pronaći nova sigurna staništa u svemirskom prostranstvu.
Što pored takvih sila može grotes�o minijaturni čovjek na trećem kamenčiću od Sun ca, koje se pak nalazi negdje na periferiji ogromne Mliječne staze koja je tek jedna od nepre glednog mora milijardi i milijardi galaktika? Pomislite kakav ego moraju imati osobe zasli jepljene požudom i pohlepom, kad sebe vide kao gospodara naroda, svijeta ili čak svemira. Istodobno, mikrokozmos je toliko sićušan da se tijelo samo jednog čovjeka prosječne mase od 70 kg sastoji od oko 7 x 1027 atoma. No, pravila vrijede na svim razinama, od najšireg makrokozmosa do subatomskog mikrokozmosa: sve se mijenja, a energija neprestano kola iz jednog oblika u drugi. Kada djeluju sile kaosa, one prirodno dovode do degeneracije i propadanja, što na fizičkoj razini ponekad osjećamo kao patnju. Kao što nakon kiše uvijek dolazi sunce, tako nijedna patnja ne može dugo opstati. Ona naprosto mora stvoriti prostor za novo stvaranje. Samo ljudska zloća može uzrokovati dugotrajnu patnju što je također čin nasilja nad prirodom.
180
Potrebno je naglasiti i to da ljudi na patnju često reagiraju sa strahom koji potom dono si čitav niz drugih nevolja, poput očaja, depresije, panike ili osjećaja nemoći. Time se bol i patnja samo dodatno raspiruju i produbljuju. Stoga se u paganizmu nikad ne nameće pitanje: Zašto Bog dopušta patnje? Bog i Božica ništa ne "dopuštaju". Patnje sasvim sigurno nisu ugodne, no već nam je jasno da paganizam ne teži "oslobođenju od patnji", kao ni "spasenju" čija nagrada dolazi tek nakon smrti. Nasuprot tome, pagani prihvaćaju patnju kao sastavni dio prirode, pri čemu i ona ima svoju funkciju.
Trud ili
patnja?
Neke religije u svemu materijalnom vide patnju, primjerice hinduizam i budizam. Među tim, pagani ne misle tako. Sigurno da rad u polju po jakom suncu, visokoj temperaturi i vlazi nije ugodno. Jedno je da se pomučite radeći neki posao nakon kojega dolazi nagrada u obliku plodova i uroda, a drugo je da se ubijate od posla radeći za druge, za bezobrazno malo novca. U prvom slučaju, govorimo o pojačanom trošenju energije radi ostvarenja ne kog cilja, a u drugom govorimo o beskrupuloznom i zločinačkom eksploatiranju ljudi koji se drže u višestrukom ropstvu. Dakle, nije svaki trud patnja. Pa što onda ako se umorite radeći? Pa to je normalno, to
nije patnja. Je li nešto trud ili patnja ovisi o mnogim čimbenicima - za koga radimo, što dobivamo zauzvrat, u kakvim uvjetima radimo, koliko je taj posao etičan, radimo li to zato što želimo ili zato što moramo itd. Mogli bismo načelno reći da bez obzira na uzrok patnje, ljudi imaju obvezu da je smanje, ublaže ili olakšaju. Pagani se drže tog načela. Ne treba zaboraviti i to da neki ljudi svjesno izabiru patnju radi višeg cilja. To je daleko prisutnije u velikim religijama. Primjerice, neki filipinski katolici često se na Veliki petak nabijaju na križ kako bi "prihvatili Isusovu muku". Neki muslimani šijiti u Iranu i okolnim zemlja ma bičuju se do teškog krvarenja na blagdanu Ašure (cashiira') jer žale za Muhamedovim unukom Huseinom. Tako ekstremnih primjera u paganizmu - nema! Nanositi samome sebi (ili drugome) toliku bol samo zato da bismo pokazali da za nekim žalimo, potpuno je besmislena i nepotrebno. Ipak, i pagani mogu postiti, odreći se nekih užitaka ili manje spavati, a više meditirati i proučavati filozofiju, magiju, divinaciju, travarstvo i sl. No, to čine samo ako imaju neki konkretan cilj ili razlog. Bitno je da ti razlozi nisu sebično motivirani, a ne smiju biti ni predstava za javnost. U nekim je duhovnim praksama suzdržavanje čak i potrebno, no samo zato da bismo naučili vladati energijama. Ako ne možemo upravljati sobom i ne dopustiti da nas osjetila mame i time vladaju razumom (kao kad osoba ne može prestati jesti ukusnu slatku čokoladu iako zna da je to štetno), kako će takva osoba moći vladati silovitim energijama koje se pobuđuju u magiji, vračanju i šamanizmu? Neki pagani mogu se baviti humanitarnim radom i biti društveno angažirani do te mjere da potpuno izgube sebe radi "većeg dobra". To je jako problematično. Naime, svjet ski vlastodršci potiču vas na brojne humanitarne akcije, primjerice da se prikupi novac za bolnicu. Ljudi će rado dati novac jer su dobri i žele drugima pomoći. No, zašto vlada ne da novac? Zato što ga troši na oružje i raznorazne gluposti. Ljudi tako žive u uvjerenju da se treba dodatno odricati za dobrotvorne akcije jer novca nema. Međutim, novca ima, i to u golemim količinama. Naravno da je ispravno i moralno izvrsno pomoći nekome u nevolji. No, treba imati na umu da naš planet ima dovoljno resursa da nitko ne živi u bijedi i patnji. Ipak, mnogi su pagani društveno i humanitarno angažirani, no nitko ne mora tako živjeti. 181
Ako nekoga to iskreno raduje, može se baviti i humanitarnim radom. Bitno je da osoba nije prisiljena i da u tom radu nikome ne naudi, pa ni sebi! Općenito, moralno je odgovorno da osoba prvo pomogne sebi, pa tek onda drugima. Ekstremni altruizam jednako je nemora lan kao i ekstremni egoizam.
Funkcija patnje Radost i patnja su manifestacije (i posljedice) kozmosa i kaosa. Da bismo razumjeli svoje postojanje moramo razumjeti i jedno i drugo. One su poput dviju strana kovanice. Bez lica ne bi postojalo naličje, i obratno. Da nema patnje, što mislite, bismo li znali cijeniti radost? Da nema bolesti, bismo li znali cijeniti zdravlje? Da nema smrti, bismo li uopće cijenili ži vot? Patnja ima i svoju edukativnu funkciju. Na temelju onoga što smo izgubili, shvaćamo koliko je to nešto vrijedno. Ona nas uči prihvaćati neizbježnost, što je jedna strana duhov nog života pagana. Druga je strana neprestana težnja za boljim, skladnijim i ugodnijim. Dakle, pagani, kao i sva druga bića, ne vole patiti, ali za razliku od nekih, razumiju da patnje nisu prepreke radosti i ugodi. Patnja također stvara iskustvo koje nas jača i oplemenjuje. Ako se jednom uvjerimo da otvoreni plamen može prouzročiti bolne opekline, pa čak i smrt u strašnim mukama, si gurno više nećemo gurati ruku u vatru. Ako nas je jednom protresla struja, ubuduće ćemo sigurno biti oprezniji kad se približimo strujnom krugu. Ako smo ikad vidjeli ili doživjeli prometnu nesreću, postat ćemo oprezniji i sigurniji vozači (osim ako ste klinički slučaj). Prema tome, patnja nas uči da cijenimo radost i ugodu, zdravlje i sreću, ljubav i suosjeća nje, dobitak i obilje. Viša božanska inteligencija ustrojila je svemir tako da sve oblike fenomenalne egzisten cije pojmimo kroz njene suprotnosti. Da nismo iskusili toplinu, ne bismo znali ni što je hladnoća i sl. U prethodnom primjeru iz kabale, sefire ne možemo razumjeti bez kelipa. Zato prolazeći kroz negativna iskustva učimo cijeniti sve ono što je pozitivno, kozmičko, estetično i etično.
Funkcija bola U patologiji se bol (grčki: axos, &Ayos, n6vos, latinski: dolor, engleski: pain, ache) definira
kao "neugodan osjetni i osjećajni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim ošteće njem tkiva". Riječ je o obrambenom mehanizmu i tjelesnom sustavu alarmiranja, koji nas navodi na razumijevanje da imamo problem koji bismo trebali riješiti. U medicini se smatra da se bol javlja pri bilo kakvom oštećenju tkiva te da potiče čovjeka na reakciju i izbjegavanje bolnoga podražaja. Dakle, bol je simptom, a ne bolest. Postoje tri vrste bola: nociceptivni, neuropatski i psihogeni. Primjerice, ako vas boli zub, otići ćete stomatologu i problem će biti riješen. No da niste osjetili bol, ne biste ni znali da vam zub propada i da možete čak i umrijeti od gangrene. Nažalost, neke bolesti (ili zaraze u fazi inkubacije) isprva ne poka zuju nikakve simptome, no većina problema imaju bol kao posljedicu, pa možemo brzo reagirati. Ponavljamo, bol koji svjesno i namjerno uzrokuju ljudi, nasilje je nad prirodom i sasvim sigurno, uvijek dolazi na naplatu.
182
Bol i užitak Već smo stekli dojam da paganizam sav svijet, svemir, život i fenomen vremena poima i tumači u kružnim procesima koji neprestano donose rast i opadanje, početak i kraj koji se sastaju u singularnosti u kojoj načas sve nestaje u potpunom kaosu i gubitku smislenosti i koherentnosti, da bi odmah potom kozmos ponovno pobijedio nakon čega počinje novi rast, stvaranje i život. Prema tome, kraj nikad nije kraj, nego samo točka prijelaza nakon koje predstoji novi ciklus. Možemo reći da je bol suprotnost užitku. To su krajnje točke dužine, ali u cikličnoj realnosti i one se spajaju u jednoj točki, kao što to čine početak i kraj, kozmos i kaos, stvaranje i uništenje, život i smrt. Na uvijek bizaran i paradoksalan način, užitak i patnja susreću se u jednoj točki gdje se međusobno poništavaju i izjednačuju. V je štice i magičari mogu pojmiti taj neobičan fenomen u stanju transa. Međutim, i u svakodnevnom životu uviđamo taj paradoks. Spolni čin može biti bolan, posebice za ženu, no on istodobno donosi i velik užitak koji vrhunac postiže u orgazmu. Starhawk kaže: Nigdje kao u ljubavi ne živimo toliko potpuno u sveispunjavajućoj sadašnjosti. Nikad osim kad volimo nismo toliko svjesni svoje smrtnosti. Jer čak i ako ljubav traje, a popularne pjesme i osobno iskustvo uvjeravaju nas da nije tako, ili ako ona postane još slađa i dublja, možda ma nje vatrena, prije ili kasnije jedan će ljubavnik/ljubavnica umrijeti i drugi će ostati sam/sama. Vješti čarstvo ne pokušava razriješiti tu dilemu, nego ju pojačati, jer jedino kroz tu gorkoslatku istinu, kroz zagrljaj Pana čija nas dlakava bedra stružu iako nam donose i ekstazu, možemo naučiti biti potpuno budni. Ovdje dakle ne govorimo o sadističkim i mazohističkim porivima nego o prihvaćanju
mehanizma bola kao saveznika, a ne neprijatelja; doduše, neobičnog saveznika.
Zdravlje i bolest Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje je "stanje potpunoga fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemoći". U medicini se rabi termin homeostaza koja se definira kao "održavanje stalnih uvjeta u unutarnjoj okolini stanica, pri čemu svi organi i tkiva u tijelu vrše funkcije koje pridonose održavanju tih stal nih uvjeta". U ayurvedi se zdravlje definira kao uravnoteženost (samya), što potpuno odgova ra homeostazi, a tumači se kao "stanje u kojem su uravnotežene do� (sama-do12a), tjelesne vatre (samagni) i tkiva (sama-dhatu), pri čemu normalno funkcionira i izlučivanje otpadnih tvari (mala-kriya). Bolest (disease) je "poremećaj normalne funkcije ili građe tijela, dijelova tijela, organa ili tkiva i stanica, koji se očituje prepoznatljivim simptomima ili znacima". Odmah je potrebno reći da bi ljudi već od danas mogli biti sve zdraviji i zdraviji kada bi došlo do promjene svijesti, kada bi nestala pretjerana težnja za profitom u farmaceut skim i prehrambenim industrijama te kada bi se prestalo sa zagađivanjem našeg planeta. Već danas bi ljudi mogli prijeći na čiste, zdrave i ekološke oblike izvora energije, prometa i prehrane. Pagani vjeruju da priroda uvijek ima sposobnost povratka u ravnotežu ako sile kaosa zaprijete većim uništenjem. Ljudi tome mogu pridonijeti svojim angažmanom u po vratku kulta Božice Majke i slavljenju naše voljene Zemlje kao svetog mjesta. Bolest nije neotklonjiva! Ona se može i mora ublažiti ili olakšati! Suvremena medicina u
suradnji s narodnom, tradicionalnom, alternativnom, komplementarnom i energetskom medicinom može već danas postići sinergijski učinak i otkloniti najmanje 90% svih bolesti i patnji na svijetu. Samo kad bi postojala politička volja. No, za to je potrebna i promjena globalne svijesti. Velika većina svih današnjih bolesti naprosto su posljedice dugotrajnog i 183
sporog trovanja hranom koju jedemo. Kuhana, pečena i rafinirana hrana prepune su opa snih toksičnih tvari kojima sustavno uništavamo svoje zdravlje. Stoga čak i za neke naše bolesti postoje pravi krivci - oni koji su dopustili da obolimo kako bi se oni mogli bogatiti na tuđoj muci. Kad bismo živjeli u prijateljskom svijetu, tad bismo mogli reći da je bolest pokazatelj da nešto činimo krivo, pa ako želimo ponovno doći u ravnotežu, naprosto promijenimo štetne navike. Međutim, u današnjem svijetu to je jako teško odrediti jer je sve oko nas neuravno teženo i krivo - ljudi krivo jedu, krivo piju, krivo se kreću, krivo dišu, krivo spavaju, krivo sjede ... toliko toga činimo pogrešno, a da toga nismo ni svjesni. Pagani smatraju da smo svi žrtve sustava koji se temelji na konceptu muškog "Boga Stvoritelja" gdje su sve odlike žene i Božice Majke potpuno marginalizirane. U takvom sustavu mogući su samo procesi stvaranja, gomilanja dobara i kapitala, te bjesomučnog trošenja resursa. To je uzrok velike većine svih naših patnji. Kad bi čovječanstvo bilo utemeljeno na pravim estetskim i etičkim vrijednostima, u svijetu bi bilo barem 99% manje patnji! No, pagani vjeruju da je i velikim religijama interes da patite
- jer vam samo tako mogu nametati vjerovanje da ste rođeni u grijehu, da ste sami po sebi grješni i "prljavi", te da vam je potrebno otkupljenje i spasenje kako biste "u milosti Boga" prestali patiti i kako vas on ne bi zauvijek uništio. Ako čovjek prihvati stav da pati zato što ga Bog kažnjava, neće se moći riješiti osjećaja krivnje. On će ga proganjati i u trenucima ka kve obiteljske tragedije postavljat će si pitanje: Zašto Bože? Ne samo što će ga osjećaj krivnje uništavati iznutra, nego će zbog njega postati lošiji Čovjek- kivan, jalan i pun gorčine. Neće se znati radovati tuđem uspjehu, a sebe i Boga će proklinjati. Postat će sebičan i nemoralan. Stoga pagani upozoravaju: krivnja zbog prošlosti, zaborav sadašnjosti i strah od budućnosti tri su osjećaja koja vam politika, gospodarstvo, religija i mediji nameću kako bi vam život bio što teži.
Svi su ljudi posebno osjetljivi kad pate djeca. Veoma je teško pronaći ikakav razlog zašto bi neko dijete patilo. No kako objasniti činjenicu da u svijetu svakoga dana od gladi umire oko 16.000 djece mlađe od pet godina? Kako objasniti to da se neko dijete rađa s teškom bolešću od koje umire u 2. godini života? To je tema 17. poglavlja: Moralna retribucija.
Odgovor
na patnje
Ako patimo, naša je zadaća da otklonimo patnju ako možemo. Tako djelujemo i estetski i etički! Paganizam teži prirodnim, praktičnim, pragmatičnim, ali i moralnim, načinima da
g
se odgovori na patnju. Pritom naš od ovor ovisi o uzroku i posljedici patnje. Bolest, ozljede i razni drugi poremećaji mogu biti posljedice svih uzroka patnji. Pri mjerice, ruka nam može krvariti zato što smo se slučajno porezali, zato što smo ranjeni u kakvoj prirodnoj nepogodi, zato što nas je ugrizla kakva životinja, zato što nas je netko fizički napao itd. Pagani na takva stanja uvijek traže najpraktičnija rješenja. Ako bolest nije neotklonjiva, treba ju zaustaviti! Ako je neotklonjiva, treba ju ublažiti i olakšati život osobe, kako bi se patnje što je moguće više smanjile. V ještice u svojoj praksi proučavaju travarstvo (fitoaromaterapiju) jer znaju da je priro da ponudila milijune biljnih vrsta koje u pravilnom odabiru i omjeru s drugim biljkama, baznim uljima i mirisnim esencijama mogu otkloniti mnoge bolove i patnje. Fizička bolest često je posljedica nekog emocionalnog problema, pa se otklanjanjem fizičke bolesti ne tre tira pravi uzrok. Stoga bi holistički pristup liječenju i iscjeljivanju uvijek trebao obuhvatiti otklanjanje i uzroka i posljedica.
184
Ako se problem očituje na tjelesnoj razini, sasvim je nelogično da se odgovor traži is ključivo u duhovnoj dimenziji. Tako se ljudi mole Bogu da ih on izbavi iz patnji, smatrajući da je to dovoljno. Ako ozdrave, znači da im je Bog pomogao, a ako ne, znači da je to bila Božja volja. Takvo tumačenje pagani u potpunosti odbacuju. Stoga ni vještice neće "bacati čini" ako netko krvari. Prvo će mu previti rane i namazati ih travama i uljima koje će zaci jeliti ranu, a potom će reagirati na uzrok problema. Ako je to posljedica sukoba, daljnje su kobe treba ili izbjeći ili razriješiti. Ako je posljedica emocionalne traume i samoranjavanja, iznimno je važno otkloniti uzrok duševne patnje koliko god je to moguće. Ako je posljedica nečijeg napada, potrebno je osigurati se svim sredstvima da se napad ne ponovi. Zapamtite, pagani ne podržavaju nasilje ni osvetu, ali se itekako pridržavaju načela samoodržanja i samoobra ne, kao i obrane slabih, nemoćnih i potrebitih.
Pagani smatraju da njihovo poimanje života ipak omogućuje mnogo manju duševnu patnju jer prihvaćaju neizbježnosti prirode te u mnogim pojavama, poput starosti ili smrti ne vide nikakvu tragediju, pa stoga ni reakcije neće biti dramatične ni nepromišljene. Star hawk kaže: Gdje je patnja prirodni dio ciklusa rođenja i propadanja, olakšava se razumijevanjem i prihvaćanjem, voljnim predavanjem i tami i svjetlu.
PATNJE U ZAPADNIM RELIGIJAMA Kršćanski nauk o podrijetlu patnje potpuno je suprotan od paganskog. Ta dva koncepta nemaju baš nikakvih dodirnih točaka. Kršćani vjeruju da ljudi trebaju ispaštati grijehe kroz razne nedaće, bolesti, nevolje i bolove radi "očišćenja i spasenja duše". Svi oni koji se ne žele podvrgnuti volji Boga bit će zauvijek uništeni ili će vječno patiti u paklu. Vjeruju da od Boga treba prihvatiti patnju sa zahvalnošću, a potom se obratiti kroz pokajanje. Štoviše, smatra se da što više patite, možete postati bolji vjernici, poput Joba, Lazara, apostola i ra znih mučenika. Kršćani cijene siromaštvo i patnju. Kao što Isus kaže: Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Luka 6:20).
Pagani misle upravo suprotno. Ovaj je svijet pun obilja i potpuno je nepotrebno da itko pati ili bude siromašan.
Problem grijeha kršćanskoj teologiji, nauk o grijehu.naziva se hamartiologija (hamartiology). Grijeh (hebrej ski: �atta'at, grčki: aµap-ria, latinski: peccatum, engleski: sin) u Bibliji se opisuje kao "prije stup Božjeg zakona" (1. lvanova 3:4) i "pobuna protiv Boga" (Ponovljeni zakon 9:7, Jošua U
1:18). Smatra se da je prvi grijeh počinio anđeo Lucifer koji je potom preimenovan u Soto nu. Kasnije je on svoju pobunu proširio tako što je zaveo i prve ljude, Adama i Evu. Oni su odbili Božju zapovijed pa su zato protjerani iz edena ("rajskog vrta na Zemlji"). Potom je njihov grijeh prešao na sve ljude. Svi smo ga naslijedili. Apostol Pavao kaže: Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt (Rimljanima 5:12). Potom kaže: plaća je grijeha smrt (Rimljanima 6:23). Čak i u
Starom zavjetu nailazimo na istu misao kralja Davida: Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja (Psalmi 51:7). Mojsije pak kaže: fahve! fahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena (Izlazak 34:6,7). Grijeh Adama i Eve naziva se istočni grijeh (latinski: pecca185
tum originale originatum, engleski: original sin) i smatra se da su ljudi od Adama naslijedili sklonost prema grijehu, te da nismo postali grješnici zato što griješimo nego griješimo zato što smo rođeni kao grješnici. Doduše, neki kršćani u to ne vjeruju, pa većina protestanata smatra da od Adama nasljeđujemo samo grješnu narav. Postavlja se pitanje: Ako je plaća za grijeh smrt, zašto onda moramo prihvatiti otkuplje nje i spasenje? Kršćani odgovaraju: Ako ne prihvatite Isusa, morate platiti kaznu za svoje osobne grijehe, kao i za istočni grijeh, pa morate umrijeti. No vjernici su oslobođeni od vječne kazne, a to su ili vječne muke u paklu ili uništenje duše (tj. duhovna smrt).
Paganizam u potpunosti odbacuje ideju o postojanju grijeha! Ne postoje ni grijeh ni apsolutno zlo. Ne postoji ni istočni grijeh, niti su ljudi grješnici, niti se rađaju u grijehu. Postoje samo ne moralna i neetična djela koja uvijek dolaze na naplatu. Za tuđa nedjela nitko ne može odgovarati. Koncept ljudske patnje zbog grijeha prvih ljudi paganima je u potpunosti neprihvatljiv! Nadalje, Crkva je razvila još jedan koncept koji je paganima apsolutno neprihvatljiv. To je oprost ili indulgencija (latinski: indulgentia, engleski: indulgence). Crkva podjeljuje oprost nakon što je krivnja za grijeh izbrisana sakramentom ispovijedi (latinski: confessio, engleski:
confession). Dakle, brišu se tzv. vremenite kazne, čije bi se posljedice inače morale ispaštati na Zemlji ili u čistilištu. U
16. stoljeću Katolička crkva oproste je čak i prodavala, zbog
čega je Martin Luther (1483.-1546.) pokrenuo proces reformacije. Kasnije je Crkva to morala promijeniti pa se danas sakrament ispovijedi sastoji od tri dijela: pokajanja, ispovijedanja svećeniku i pokore.
U paganizmu čovjek samostalno može izraziti kajanje zbog nekog nedjela i na taj način ublažiti posljedice. Neetičan čin mora se osvijestiti, apsorbirati, transformirati i otpustiti. Paganima nije potreban Bog da bi bilo što oprostio. Ipak, neki pagani mogu zatražiti po moć i vodstvo Boga i/ili Božice da dobiju ideju kako da isprave posljedice svojih neetičnih postupaka. U paganizmu je jedini prekršaj: nauditi bilo kome bilo kako. Mehaničko ponavlja nje molitvi nikako ne može biti "pokora" . Kršćanstvo u osnovi tumači da je patnja određena od Boga radi spasenja, iskušavanja, opraštanja grijeha i duhovnog rasta, a ljudi bi ju trebali primiti s trpljenjem i zahvalnošću . Trpljenje se pak jača kroz molitvu, ispovijed, svete sakramente i neprestanim podsjećanjem da je drugima i gore nego nama, a da se ništa ne može usporediti s Isusovim mukama koji je patio za nas.
Problem otkupljenja i spasenja Otkupljenje (grčki: Airrpwcr17, latinski: redemptio, engleski: redemption) definira se kao "čin oslobađanja od grijeha i krajnje spasenje (grčki: CTWTT]pia, latinski: salvatio, engleski: salvati
on) koje je učinio Isus Krist po svojoj muci i smrti na križu". U Bibiliji piše: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina ]edinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Ivan 3:16). Slovenski filozof Slavoj Žižek (1949.) u knjizi O vjerovanju (On belief,
2001.) kaže: Ako tvrdi
mo da Bog, žrtvujući ono što mu je najdragocjenije, svoga jedinog sina, iskupljuje čovječanstvo otku pljujući njegove grijehe, onda naposljetku postoje samo dva načina da se objasni taj čin: ili sam Bog zahtjeva tu odštetu, to jest Krist žrtvuje sebe samoga kao predstavnik čovječanstva kako bi zadovoljio zahtjev za odštetom Boga Oca; ili Bog nije svemoćan, nego je, kao kakav grčki tragični junak, pod ložan nekoj višoj Sudbini... Tako imamo Krista koji je svojom patnjom i smrću platio cijenu za naše
186
oslobođenje, iskupljujući nas od tereta grijeha; prema tome, ako smo Kristovom smrću i uskrsnućem oslobođeni iz ropstva grijeha i od straha pred smrću, tko je zahtijevao tu cijenu? Kome je ta otkupnina plaćena? Neki su ranokršćanski autori, jasno uvidjevši taj problem, predložili logična, iako heretičko rješenje: budući da nas je Kristova žrtva izbavila iz vlasti Sotone (Đavla), Kristova je smrt cijena koju je Bog morao platiti Sotoni, našem "vlasniku" dok živimo u grijehu, kako bi nas oslobodio. I tu ponovno zalazimo u slijepu ulicu: ako je Krist ponuđen kao žrtva samome Bogu, postavlja se pitanje zašto je Bog tražio tu žrtvu. Je li on još bio okrutan i ljubomoran Bog koji je zahtijevao visoku cijenu za pomirenje s čovječanstvom koje ga je izdalo? Ako je Kristova žrtva ponuđena nekom drugom (So toni), onda pred sobom imamo čudan prizor Boga i Sotone kao partnera u razmjeni. Čitav nauk o oprostu toliko je čudan i neshvatljiv da čak i katolička kristologija veoma teško može ponuditi odgovor na problem otkupljenja u okviru vlastite teologije. Da nije bilo grijeha, Isusovo postojanje uopće ne bi imalo smisla. Stoga ispada da lsus kao "Sin Božji" može zahvaliti svoje postojanje Sotoni
(!?). Otkupljenje se u kršćanstvu zato može prihvatiti
jedino dogmatski, pri čemu se ljudima nameće ogromno breme krivnje. Strašenje i nameta nje krivnje, predstavljaju teške povrede paganskog etičkog načela: Ne naudi nikome.
PATNJE U ISTOČNIM RELIGIJAMA Hinduisti vjeruju da su patnje prirodne posljedice našeg boravka u materijalnom svijetu. Četiri osnovne patnje su: rođenje (janma), starost (jarii), bolest (vyiidhi) i smrt (mrtyu). U 13. poglavlju Bhagavad-gite opisane su tri odlike ili svojstva materijalne prirode, koje se na zivaju spone (sanskrt: gutJa "uže, spona"). Njihovo je svojstvo da "vezuju", tj. zapliću živo biće u materijalne aktivnosti. One ga uvjetuju. Cijela materijalna priroda manifestacija je različitih kombinacija tih triju gutJa, kao što su sve boje u spektru, kombinacije žute, plave i crvene. Te su tri gul).e: 1. sattva pokreta i promjene; 3. tamas
-
-
odlika vrline, ravnoteže i čistoće; 2. rajas
-
odlika strasti,
odlika tame, inercije, neznanja. Ovisno o tome pod kojom
gutJom pretežito djelujemo, kreiramo svoje sljedeće rođenje i život. Duhovno biće koje padne pod utjecaj materijalne iluzije, miiye, tj. ono koje je zarobljeno u nesavršeno materijalno tijelo pati od četiri nedostatka koja uzrokuju njegovo pogrešno djelovanje i koje je uzrok patnji: 1. bhrama pozorna),
2.
pramiida
-
-
sklonost griješenju (kada osjetila nisu potpuno
postati objektom iluzije, imati krivi uvid, 3. vipralipsii
varanju, kako sebe tako i drugih, te 4. kiiratJiipiitava
-
-
sklonost k
nesavršenost osjetila i razumijevanja.
Iz toga proizlazi da se osoba ne može osloniti na vlastita osjetila i um kao na apsolutni autoritet, čime se automatski nameće 'potreba za učiteljem (guru). U paganizmu je upravo suprotno - ne samo da se možemo, nego se i moramo osloniti isključivo na vlastite uvide. Sve ostalo je artificijelnost i nesloboda. Naravno, pagani uvijek mogu prihvaćati savjete dobronamjernih i duhovno zrelih osoba. Kr�a kaže: Dok čovjek misli o predmetima, u njima nastaje vezanost. Iz vezanosti se stvara
želja, iz želje se rađa gnjev. Od gnjeva nastaje zbunjenost, od zbunjenosti smušenost pamćenja, od smušenog pamćenja propast razuma, od propasti pamćenja (čovjek) iščezava (Bhagavad-gita
2:62,63). To znači da patnje staju onoga trenutka kad osoba prekine sve vezanosti za pred
mete osjetila, tj. sve ono što nas mami i zavodi. I taj je koncept veoma problematičan. Hin duisti često ističu kako je samospoznata osoba slobodna od patnji čak i u ovom životu. No, kad ih se pita kako je onda moguće da neki guru oboli od raka i umre, odgovaraju: To su
njegove zabave
(!?). Naime,
u indijskoj se mitologiji pripovijesti o raznim dogodovštinama
bogova i božica nazivaju zabavama (lflii), pa se takvi atributi pripisuju i gumima. 187
Budizam se u potpunosti temelji na nauku o patnji. Osnovni je budistički argument: Moramo razumjeti patnju. Ako ne znamo da srno bolesni, nema razloga ni da potražimo liječnika. Isto tako, ako nismo svjesni svoje patnje i njenih uzroka, nema razloga da prona đemo lijek za njih. Postoje tri vrste patnje: 1. patnja patnje (dukkha-dukkha) koja nastaje kao posljedica rođenja, starosti, bolesti, smrti i svega onoga što nam je mrsko; 2. patnja promjene (viparir.ziima-dukkha) posljedica je gubitka nečega dobrog; te 3. patnja kao stanje (sankhiira dukkha) zapravo je sveprožirnajuća patnja koja je inherentna materijalnoj prirodi. Jezgra budističkog nauka su Četiri plemenite istine (sanskrt: catviiri iiryasatyiini; paF: cattiiri ariyasacciini) koje je Buddha dao u svojoj prvoj propovijedi u Sarnathu. Prva istina govori da je sve u životu patnja (sanskrt: du}Jkha, pali: dukkha). Druga kaže da patnja nastaje iz žeđi (sanskrt: tr9r.zii, pali: tar.zhii) za uživanjem, za postojanjem ili za nepostojanjem. Žeđ u čovjeku rađa nemir koji on može tek privremeno smiriti. Treća plemenita istina kaže da će patnja nestati ako se ukloni žeđ, a četvrta govori o Plemenitom osmeročlanu putu (sanskrt: iiryii9tiinga-miirga, pali: ariyo atthangiko maggo) koji vodi ukinuću patnje. Već tu vidimo jed nodimenzionalan pristup životu. Rođenje, starost, bolest i smrt označeni su kao patnja, no zašto bi sve bilo patnja? Neki drugi mudrac mogao je reći: Seks je užitak, smijeh je užitak, odmaranje je užitak, piće je užitak ... prema tome, sve je užitak. Očito ni to ne bila zaokružena priča o životu u ovom svijetu. Život je i užitak i patnja. Paganizam prihvaća oboje. Svako naše djelo utječe na cjelokupni svemir. Ako djelujemo evolutivna, razvojno ili kozmički, postići ćemo napredak (na svim razinama). No, ako djelujemo protivno prirodi, rnorat ćemo ispaštati posljedice. No te posljedice nisu kazna. One su naprosto - posljedice.
16.
ŽIVOT NAKON SMRTI
Život je vječan. Sva su bića besmrtna. Smrt je samo točka prijelaza iz jednog oblika postojanja u drugi. To je opće pagansko polazište, no gotovo da nema religije koja bi tvrdila suprotno. Dakle, sve duhovnosti i religije slažu se barem u jednom smrt nije kraj postojanja. Pagani -
smatraju da u trenutku smrti dolazi do razdvajanja našeg materijalnog i duhovnog tijela, pri čemu naše jastvo prelazi u drugu dimenziju postojanja. Smrt (grčki: Bavaw.:;, latinski: mors, sanskrt: mrtyu, engleski: death) obično se definira kao "konačan prestanak životnih fur1kcija organizma". Riječ je, dakako, o smrti tijela. Znanost međutim ne može dati odgovor na pitanje nastavljamo li živjeti i nakon smrti pa je, barem zasad, odgovor na to pitanje isključivo u domeni duhovnosti. Ako analiziramo sastav tijela sekundu prije i sekundu nakon smrti, uočit ćemo da nema neke velike promje ne, osim što nakon smrti osoba više ne diše niti joj kuca srce. U čemu je prava promjena? Ponekad nastupi klinička smrt, nakon koje se osoba reanirnira. Prestanak rada srca i res piratornog sustava očito sami po sebi nisu definicija smrti. A što je onda? Međudjelovanje duhovne duše s grubim i suptilnim elementima materijalnoga tijela ne može se percipirati materijalnim osjetilima. Zato suvremena kemija, fizika i medicina ne mogu objasniti zašto između mrtvog i živog tijela u trenucima neposredno prije i nakon smrti nema gotovo nikakve razlike. A opet, ta su stanja potpuno suprotna: život i smrt. Jednostavno rečeno, kada duh napusti tijelo, ono postaje mrtva materija, iako su svi kemijski elementi i čestice neophodne za funkcioniranje živog organizma i dalje prisutne. -
188
Općenito govoreći, paganizam proučava i slavi život. To je zato što upravo u ovozemalj skom životu možemo najviše pridonijeti razvoju i napretku svemira (osobna evolucija dio je evolucije svemira i kozmičkog duha). Posebno cijeneći život u "sadašnjem trenutku", pagani se ne bave previše temom smrti. Mnogo je važnije uživati u životnim čarima i kro čiti putem samospoznaje nego gubiti vrijeme strahujući od onoga što dolazi nakon smrti, tj. na stvari koje ionako ne možemo kontrolirati. Zagrobni život postaje aktualan kad želimo odati poštovanje umrlima i precima ili kad magijskim metodama tražimo znanja iz "druge dimenzije".
Evolucija duha U prethodnim poglavljima istaknuli smo da je duša tek drugi naziv za naše ukupno jastvo.
Ono je spoj duhovne i materijalne prirode čije su personifikacije Bog i Božica. Kada netko umre, tijelo se raspadne i s vremenom istruli. Materijalna energija mnogo je "gušća" i mno go sporije vibrira od duhovne. Kada duh "oplodi" tijelo, nastaje duša Qastvo) koje osim grubog tijela, posjeduje i suptilno i energetsko tijelo. Tada je rođena nova osoba koja ima sve potrebne "alate" uma i tijela da se razvija u ovom životu. Naša tijela grade bilijuni i bi lijuni atoma koji se uopće ne razlikuju od atoma koji grade svijet oko nas. Kada tijelo umre, ti atomi ne nestaju nego postaju dio drugih materijalnih oblika, ponajprije zemlje. Kasnije neki atom našeg bivšeg tijela može postati dio tijela neke travke ili kukca. Dakle, materija se reciklira. No, što se događa s duhom? Naš individualni duh (atman), dio je ukupnog duha (brahman) koji predstavlja Boga. U tom smislu, već je rečeno da smo mi dio Boga, pa svatko može reći: Ja sam Bog. No, već smo naučili da u paganizmu to nije isti onaj monoteistički Jahve ili Alah. Paganski Bog također uči, evoluira i razvija se. No Bog to ne može činiti bez Božice koja predstavlja svu materiju. Zato duh prožima materiju, pa se u ovom svijetu rađamo u materijalnim tijelima. Pagani vjeruju da se u nama združuju Bog i Božica, da smo ovdje da naučimo što više možemo - o sebi, o svemiru, o drugima, o prirodi i njenim zakonima i ciklusima. Nakon smrti, sve informacije i podaci koje smo generirali ostaju sačuvani i naš individualni duh prenosi ih na ukupni duh. Tako svatko od nas pridonosi evoluciji kozmičkog duha ili Boga. Bog se razvija, raste i napreduje zato što ga mi "hranimo" svojim novim spoznajama, idejama i postignućima. Sa svakom novom idejom, otkrićem, spoznajom te inovacijom, unosi se više reda u svemiru. Nakon svakog ciklusa, svemir (Bog) je sve mudriji i uređeniji. Dakle, za razliku od velikih religij a u kojima je Bog "sveznajući i svemoćni stvoritelj svemira", u paganizmu Bog uči kroz nas. Svemir je samosvjesni i samoprilagodljivi orga nizam. Priroda očito eksperimentira sama sa sobom, iskušava nove mogućnosti, odgovara na uspjeh i prilagođava se u slučaju neuspjeha, no uvijek teži spoznaji i samospoznaji te novim oblicima kompleksnosti. Takva se sposobnost naziva autopojeza (autopoiesis) i vid ljiva je na brojnim razinama, a jednostanični organizmi također su dobar primjer jer i oni samostalno "uče" i prilagođavaju se novonastalim situacijama. To je ujedno i odgovor na pitanje smisla života u širem metafizičkom kontekstu. Ljudi svojim iskustvima i spozna jama u svakom pojedinom životu naprosto pridonose razvoju ukupnog kozmičkog duha, svemira ili Boga. No da bi to mogli činiti, jedan prosječni život nije dovoljan. Zato pagani vjeruju da se svatko od nas može roditi više puta u različitim tijelima. Taj se proces naziva
reinkarnacija.
189
Zagrobni život Što se događa nakon smrti? To je još jedno od esencijalnih pitanja koje ljudi postavljaju kroz cijelu povijest. Zagrobni (prekogrobni) život (engleski: Afterlife) opći je pojam kojim se ozna čuje egzistencija nakon smrti tijela. U paganizmu ne postoji "konačan nauk" ni o zagrob nom životu, no postoje opća uvjerenja koja ćemo navesti u ovom poglavlju. Ateisti smatra ju da se ne događa ništa (tijelo se raspada i svemu je kraj). Zapadne religije tumače kako duša odlazi u raj ili pakao, a istočne religije tumače kako duša prelazi u drugo tijelo. Pritom hinduisti vjeruju kako duša zadržava vlastiti vječni identitet, dok budisti vjeruju da se rađa dio brahmana, pri čemu nema kontinuiteta osobnosti. Ukratko, teološka poimanja zagrob nog života najčešće se svode na alternativu: raj/pakao ili reinkarnacija.
Najkraći opis zagrobnog života u paganizmu glasio bio ovako: Nakon smrti, duša (jastvo) rastavlja se na duh i materiju. Materija se reciklira, a duh ponovno ulazi u novo tijelo. Između dviju inkarnacija, duh privremeno boravi u drugom svijetu gdje promišlja o svom bivšem životu, te izvlači pouke i priprema se za novo rađanje. Pagani ne vjeruju u uskrsnuće tijela (kako je to opisana u kršćanstvu) nego u reinkar naciju. Međutim, paganski koncept reinkarnacije umnogome je različit od hinduističkog i budističkog.
Reinkarnacija Seljenje duše iz tijela u tijelo potpuno odgovara zakonitostima kružnih procesa u prirodi. Mjesec se okreće oko Zemlje, Zemlja i drugi planeti oko Sunca, Sunce i druge zvijezde oko središta galaktike, galaktika oko središta skupine galaktika, itd. Kružno se smjenjuju dan i noć, godišnja doba, dobri i loši događaji, sreća i nesreća... U prirodi postoje kružni tokovi voda, isparavanje i padanje kiše, kružni su i hranidbeni lanci - cijeli ekosustav. Logična je prema tome, da se život i smrt također kružno smjenjuju. Pojam reinkarnacija definira se kao "(nakon smrti) prelazak duha u tijelo novorođe nog čovjeka". Dolazi od latinskog prijedloga re "natrag" i glagola incarnare "utjeloviti" (od prijedloga in "u" i imenice cara "meso, tijelo"). Iz grčkog dolazi i oblik metempsiho za (µETEµtfJvxwati:;, latinski: metempsychosis) što znači "seljenje duše"; a rabe se i pojmovi: transmigracija (od latinskog glagola transmigratio "preseliti se") i palingeneza (od grčkog pri loga naAtv "opet" i yi:vwti:; "izvor, podrijetlo, početak"). U sanskrtu se rabe imenica sam sara "strujanje, tijek" koja se derivira �d glagola samsr1 "strujati, teći" (od prijedloga sam "s" i glagola sr1 "ići"), te punar-janman "ponovno rođenje". Stoga i ne čudi da u suvremenim indoarijskim jezicima imenica sarhsiira znači "svijet". Reinkarnacija je uistinu jedan od najranijih paganskih koncepata i javlja se diljem pla neta u brojnim starim civilizacijama. Grčki filozof Ferekid sa Sirosa (tKa) koja se razvijala u 6. i 5. st. pr. Kr. Inače, i Gaj Julije Cezar zabilježio je kako je reinkarnacija jedno od temeljnih uvjerenja galskih druida. U paganizmu se koncept reinkarnacije prilično zorno može usporediti sa školom. Uče nik napreduje od prvog k višim razredima. Kad završi jedan razred, dobiva ocjenu, odlazi na ljetni raspust i potom se vraća u školu, ali ovaj put u viši razred. Ako nije uspješno 190
svladao gradivo, morat će ponoviti razred. Tako je i s ponovnim rađanjem i umiranjem. Osoba se rađa u novom tijelu zato da bi nešto novo naučila, da bi stekla iskustvo i dobila vrijedne informacije koje će nakon smrti "predati" kozmičkom duhu, pomažući mu tako u njegovoj evoluciji. Stoga paganima smrt ne predstavlja kaznu, posljedicu grijeha, patnje ili zla. Baš suprotno, (prirodna) smrt je pokazatelj da je osoba obavila ono što joj je bio cilj u tom životu. Kad je spremna, duša se ponovno može vratiti i tako nastaviti istraživati život i svijet. Prema paganima, čovjek bi trebao pokazati poseban interes prema umjetnosti, filo zofiji, magiji i znanosti. Istražujući sva ta područja, ne raste samo pojedinac osobno, nego i čovječanstvo kao cjelina. Rastu i Bog i Božica. Od jedne informacije ili pojedinog iskustva, dobrobit ima i svemir u cjelini. Već tu vidimo osnovnu razliku između reinkarnacije u hinduizmu i paganizmu. Hin duisti smatraju da se duša neprekidno seli iz tijela u tijelo, što je uzrok patnje. Njihov je cilj da osoba postigne prosvjetljenje i time okonča taj neprekidni ciklus. Pagani međutim ne vjeruju u beskrajnu seriju novih rađanja i umiranja; niti u tome vide samo patnju. Dakako da su patnje neugodne, ali u svakom novom životu isto nas tako očekuju i radost, smijeh, ljubav, neki novi prvi poljubac, ponovno rođenje prvog djeteta i sl. Za mnoge stvari kaže mo da se događaju samo jednom u životu. Pagani vjeruju da nam upravo reinkarnacija pomaže da shvatimo da to nije tako. Sve se može ponoviti u nekom novom životu. Međutim, posebnost paganizma je u tome što je svaki novi krug ponešto drukčiji. Sva kim novim životom, ljudi postaju još mudriji i još iskusniji. Zato se u paganizmu ne govori o neprekidnom krugu rađanja i umiranja. I godišnja doba se ponavljaju, ali svako je druk čije. I dani i noći se smjenjuju, ali svaki dan i svaka noć je posebna i drukčija od prethodnih. Pagani smatraju da je tako i s našim životima. Ponovno se rađajući i umirući, mi se također razvijamo i napredujemo. Uostalom, to vidimo i u napretku čovječanstva. Unatoč svim ne daćama i ratovima, ipak primjećujemo kako ljudska društva usvajaju sve više civilizacijske standarde. Dakle, zapadne religije govore o linearnom konceptu jednog rođenja, jedne smrti i jed nog uskrsnuća; istočne religije govore o neprekidnom krugu života i smrti u čemu vide samo patnju i priliku da se "oslobodimo"; a paganizam govori o spiralnom plesu života,
spiralnom vrtlogu ili spiralnom uzdizanju po kojem se duša "uspinje". To nužno dovodi do pitanja: Postoji li trenutak nakon kojega se duša više ne inkarnira jer je sve naučila? Time ćemo se baviti u nastavku poglavlja.
U paganizmu se razvio i koncept Drugog (Onog) svijeta (Otherworld). Duh se obično ne rein karnira odmah nakon smrti. Između dva života, naš duh (sa sjećanjima iz svih prethodnih života) ponajprije odlazi na "zasluženi odmor" prije nove "školske godine". Između dviju inkarnacija, naš duh boravi u Drugom svijetu koji ima brojne nazive, ovisno o tradiciji i podrijetlu.
Onaj svijet ne nalazi se negdje "iznad", "ispod" ili "iza" ovoga svijeta. Možemo reći da se on nalazi negdje u multidimenzionalnom svemiru (multiverzumu), negdje u nama "susjednim" dimenzijama. U osnovi je to duhovni prostor na mnogo višim vibracijama egzistencije. Tamo sigurno ima i suptilne materije koju poznajemo kao razum, um i samo svijest. No, ima li i grube materije (zraka, vatre, vode i zemlje), to ne znamo. Ako i postoji materija, ona je vjerojatno drukčija od ovosvjetske. 191
Ljetna zemlja ili Samerlend (The Summerland) je najčešći naziv onog svijeta u neopaga nizmu, a posebno u tradiciji Wicce. Taj je pojam uveo američki autor Andrew Jackson Davis (1826.-1910.) tek u 19. stoljeću, no pojam je ponajprije prihvaćen u teozofiji, a potom i u široj neopaganskoj zajednici. U Ljetnu zemlju se ne ide ni po zasluzi ni po kazni. Ide se zato da bi se obavila evaluacija prethodnog života i u potpunosti prepoznao i shvatio sav utjecaj koji smo ostavili na ukupni svemir. To je predivna područje koje podsjeća na judeokršćanski raj. Zato mnogi smatraju da je Ljetna zemlja zapravo "paganski raj", iako to nije sasvim točna usporedba. Zamislite neku
bajkovitu fantastičnu zemlju punu ugodnih mirisa, cvjetova, prekrasne prirode, mnogo zelenila, ugodne temperature, svježeg i čistog zraka. Dok šećete po poljima i šumama, dok pijete iz bistrih potoka i jedete ukusne plodove, možete uživati družeći se s biljkama, životinjama, vilama i vilenjacima. Tamo je sačuvano sve ono što nam je drago i blisko i to u svom najljepšem i najboljem obliku. I mi tamo izgledamo kao u cvijetu mladosti i nema mo nikakvih "zdravstvenih tegoba". Ako ste u ovom svijetu bili u invalidskim kolicima, u Ljetnoj zemlji ćete bezbrižno trčati. Tamo nema prašine, truleži, smrada, nema nikakvog straha niti bilo čega što bi u nama izazvalo nelagodu. No, u Ljetnu zemlju ne idete da biste vječno ostali u bajci nego da predahnete, promislite o svojim prošlim životima i odredite strategiju za sljedeći život. Smatra se da osoba prije nego što se odluči ponovno roditi, sama izabire ciljeve koje želi postići u novom životu. Isto tako, u Ljetnoj zemlji možemo susresti bliske umrle osobe iz prethodnog života i s njima komentirati prethodne događaje. Štovi še, ponekad dvije duše zajednički odlaze u novi život, pa se mogu roditi kao braća, sestre, blizanci, blizanke, kao prijatelji ili životni partneri. Isto tako, u Samerlendu možete odlučiti da se u sljedećem životu rodite u bilo kojem drugom svijetu živih bića, pa možete postati i kristal, mikrob, biljka, gljiva, životinja ili vila. Pagani upozoravaju: Ako ste u prošlom životu činili zlo prirodi i drugima, morat ćete se po
novno roditi, htjeli vi to ili ne! Morat ćete vratiti dug za sve situacije u kojima ste svjesno i
namjerno naudili bilo kome. To nije ničija "kazna" nego posljedica kozmičke pravde, tj. karmanskih reakcija, što je tema sljedećeg poglavlja. Ljetna zemlja javlja se u brojnim tradicijama pod sličnim nazivima. U grčkoj mitologiji duše umrlih odlaze u Had ('Atbric;) kojim vlada istoimeni bog. Had ima tri dijela. U Asfo del (;4.acp6bd.oc;) odlaze prosječni ljudi, u predivni Elizej, tj. na Elizejsku poljanu (H?.fowv rrEoiov) odlaze duše junaka i čestitih ljudi, a u Tartar (foprnpoc;) duše onih koji su činili zlo. U germanskoj mitologiji duše nakon smrti odlaze u zemlju bogova Asgard (Asgaror) u kojoj se nalaze dva dvorca: Valhalla (staronordijski: Valholl) kojom vlada Odin i F6lkvangr kojim vlada božica Freyja. Tamo mrtvi čekaju konačan kozmički sukob Ragnarok. U keltskoj mi tologiji spominju se: Zemlja mladosti (staroirski: Tir inna n-6c, irski: Tir na n6g) ili Dolina radosti (staroirski: Mag Mell, irski: Magh Meall), a neki smatraju da je i mitski otok Avalon (starovelški: Abal, velški: Afal) jedan od opisa onoga svijeta. Stari su Slaveni vjerovali da duše nakon smrti odlaze na Drvo života ili Drvo svjetlosti i tamo prebivaju ostatak vremena. Zato su Slaveni posebno štovali stabla, a vjerovali su i da je čovjek nastao od drveta. Usto su vjerovali da se u drveću nalaze duše bliskih pokojnika, te da ih ti pokojnici štite.
192
Duhovi i preci
Trajanje našeg boravka u Samerlendu ovisi o više čimbenika, a ponajviše o tome koliko smo uspješno integrirali naučene lekcije iz prethodnog života. Postoji uvjerenje da se nasilno ubijeni vraćaju brže u novu inkarnaciju od onih koji su umrli prirodnom smrću. To je zato što nisu dovršili sve što su namjeravali učiniti. Već smo napomenuli da je vrijeme ovoze maljski fenomen, što znači da na onom svijetu vrijeme ili uopće ne postoji ili protječe posve drukčije nego ovdje. Međutim, neke duše izabiru da i to vrijeme iskoriste kako bi pomagale živima pa ostaju u našoj dimenziji. Njih obično nazivamo duhovima (grčki: cpavrnaµa, latinski: larva, san skrt: bhuta, engleski: ghost). Oni ostaju na Zemlji iz više razloga. Neki su za života bili previ še vezani za neke materijalne predmete, primjerice za kuću ili zemljište, pa im je potrebno još vremena kako bi sve otpustili. Štoviše, smatra se da su neki duhovi toliko opsjednuti svojim bivšim životom da čak nisu ni svjesni da su umrli. Zato neki duhovi ostaju kako bi pomogli drugim duhovima da se vrate u Samerlend. No, ima i onih duhova koji ostaju radi nas i preuzimaju na sebe svojevrsnu ulogu "anđela čuvara" ili "duha vodiča". To ne moraju biti samo duhovi predaka nego i duhovi drugih ljudi, pa čak i drugih bića, poput vila i vilenjaka.
Veo
Ovaj i onaj svijet nalaze se u drukčijim dimenzijama, pa obično ne možemo voljno prela ziti iz jednog u drugi. Međutim, vještice ponekad mogu komunicirati s bićima iz te druge dimenzije. Takav oblik magije naziva se spiritizam (spiritism) ili nekromantija (vEKpoµaVTia, engleski: necromancy, necyomancy). Odmah je potrebno reći da pojam nekromantija dolazi od grčkih imenica VEKp6s "mrtav" i µavuia "gatanje", ali je kasnije taj pojam iskrivljen u oblik *negromantija, a u latinskom nigrum znači "crn", pa se otud proširio općepoznati po jam "crna magija". Dakle, ne postoji "crna magija", pa tako ni "bijela". Ne samo što pagani ne prihvaćaju podjelu magije na "crnu" i "bijelu" s filozofskog gledišta Ger ništa nije sto posto "crno" ni sto posto "bijelo"), nego je riječ i o posve pogrešnom (pa i zlonamjernom) prijevodu. lako ne postoji jasno vidljiva granica između ovog i onog svijeta, ipak ju zamišljamo, ali ne kao nepremostivi masivni zid, nego više kao veo ili zavjesu preko koje izvježbana vještica ili magičar može komunicirati s duhovima. Dakle, veo je zamišljena granica izme đu ovog i onog svijeta. Pagani se najčešće ne bave spiritizmom niti se fokusiraju na smrt i umrle. Ipak, jednom godišnje i "najplašljiviji" pagani pokušat će komunicirati s mrtvi ma. To se događa na sabat Samhain koji se tradicionalno obilježava 1. studenoga. Tog se dana veo potpuno stanjuje pa je komunikacija s umrlima mnogo lakša nego inače. Zato se Samhain smatra i vještičjom Novom godinom. Koveni tada prizivaju mrtve i traže od njih savjete, mudrost i vodstvo. Kasnije ćemo opisati kako je Samhain idealna prilika i za mnoge druge moćne magijske postupke, ali i vrijeme za filozofsko istraživanje mračnih božanskih aspekata poput Tamne Gospe i Tamnoga Gospoda koji predstavljaju sile kaosa. Pagani se spiritizmom ne bave iz praznovjerja ili zabave, nego zato da još više nauče o misteriju života i smrti.
193
Zadnja inkarnacija Bog i Božica nisu stvorili fiksan broj duša. Umjesto toga možemo razumjeti da se kozmički duh po želji može odvojiti u zasebnu individualnu dušu i potom se inkarnirati onoliko puta koliko je to potrebno da bi oplemenio svoju spoznaju. Neke duše već su se mnogo puta inkarnirale i one su pri kraju svoga puta. One se obično nazivaju stare duše, a postoje i mlade duše koje su tek nedavno dospjele na ovaj svijet. Stare duše obično možemo pre poznati po tome što su kao djeca veoma kreativni i hiperaktivni, a u novodopskoj misli nazivaju se indigo djeca, kristalna djeca i sl. U starijoj su dobi vrlo mudri, intuitivni, smireni, samozatajni, iznimno moralni i mogu pokazati autoritet. U paganskim zajednicama nema duhovnih učitelja, poput indijskih guma, ali za savjete se uvijek pitalo starije mudre osobe koje se nazivaju starješine. Ponekad se događa da se više osoba rađa u isto vrijeme na istom mjestu, pa postaju ne samo suvremenici nego mogu iz života u život biti povezani na različite načine. Primjerice, brat i sestra u ovom životu možda su bili roditelj i dijete u prošlom, a u sljedećem mogu biti najbolji prijatelji i sl. Kolokvijalna se rabi pojam srodne duše ili duše blizanke (latinski: anima
gemella, engleski: soulmate), iako u paganizmu to nije filozofski koncept, kao primjerice u teozofiji gdje se smatra da se srodne duše traže kroz živote kako bi ponovno dostigle savr šenstvo u spoju. Doduše, komediograf Aristofan (Apwwav17r;)
(448.-385. pr. Kr.) pisao
je
kako su ljudi nekad imali dva lica, četiri ruke i četiri noge, ali ih je Zeus strahujući od takve moći raspolovio napola, pa se otad dvije polovice međusobno traže. Iako je riječ o priči, u životu doista možemo imati osjećaj da neku osobu poznajemo cijeli život iako smo ju tek nedavno upoznali. Pagani općenito vjeruju da se osobe uglavnom uvijek rađaju u onim životnim oblicima u kojima su živjeli i u prošlim životima. To znači da se nećemo rađati kao biljka ili živo tinja. Postoji uvjerenje da se i biljke i životinje također reinkarniraju, obično u istoj vrsti kao i prije. To je i logična. Zašto bi itko odlučio da se rodi kao majmun, mrav, šampinjon ili stablo bukve? S druge strane, teško je vjerovati da pas ima želju da se rodi kao svinja ili konj. Ipak, nije isključeno da se ponekad odlučimo roditi kao neka druga vrsta jer želimo dobiti određeno iskustvo. Isto tako, Zemlja nije jedini naseljeni planet u svemiru. Stoga se ponekad možemo roditi i na nekom drugom planetu u sasvim drukčijim okolnostima. No, najčešće duh nastavlja istraživati ono što mu je poznato. Pagani ne vjeruju da se ljudi rađaju kao životinje ili biljke jer bi to bila kazna za karmanske aktivnosti iz prošlog života. Uostalom, kakva je to kazna? U ovom životu nekoga ubijete, pa se morate roditi kao crv koji nije ni svjestan da ga je ptica pojela. Kad je osoba prikupila sve znanje i iskustvo koje je namjeravala, ona se više ne mora inkarnirati. Zadnja inkarnacija je ono naše otjelovljenje nakon kojeg više nema novog ciklusa rađanja i umiranja. Neki pagani vjeruju da duša u svakom trenutku može izabrati da vječ no ostane u rajskoj Ljetnoj zemlji i tamo uživa čitavu vječnost. Neki pak smatraju da nakon zadnje inkarnacije duša može istraživati neke nove fenomene i ponovno započeti ciklus rađanja i umiranja, pa tako ona prolazi kroz čitav "serijal" koji ima više "sezona", a svaka od njih više "epizoda". Neke duše mogu izabrati i stapanje u Jedno s Bogom i Božicom, no većina pagana ne pokazuje takve težnje, tipične za budiste i hinduiste moniste. U svakom slučaju, duša nikad ne odlazi na mjesto gdje će "umirati od dosade".
194
Sjećanje na prošle živote Naravno, postavlja se pitanje: Zašto se ne možemo sjetiti prošlih života? To nije sasvim točno. Neke osobe mogu se prisjetiti prošlih života u snovima, uslijed hipnoze, regresije, medi tacije ili kakvog traumatičnog iskustva. U indijskoj filozofiji postoji termin jati-smara koji znači "sjećanje na (prošla) rođenja". Osnovni razlog je taj što bi nas sjećanje na prošle živote potpuno omelo u sadašnjem. To je zapravo pravi blagoslov. Mnogi ljudi imaju psihičke probleme i ne mogu se nositi sa životnim problemima u samo jednom životu. Zamislite koliko bi traumatična bilo kad bismo se mogli sjetiti svih dojmova i patnji iz svih života. Umjesto jedne tragedije, posve bismo nepotrebno patili i zbog sto drugih tragedija. To bi nas psihički dotuklo. Kad bismo znali da nas je netko u prošlom životu ubio, tko zna bismo li tu osobu tražili u ovom životu, ili pak njegovu djecu ili unuke kako bismo im se osvetili? Tako ne bismo mogli odraditi sve zadaće koje smo si postavili za ovaj život. Prije nove in karnacije, brišu se sjećanja na sve prethodne živote. Nakon smrti, za vrijeme našeg boravka u Samerlendu, sva se sjećanja vraćaju. Ona nikad nisu izgubljena!
Reinkarnacija i psi-fenomeni Ljudi su reinkarnaciju proglasili jednim od najzanimljivijih psi-fenomena, pa ne čudi to što su se njome kroz povijest bavili brojni umovi nastojeći ju osporiti ili praktično dokazati pod svaku cijenu. Nerijetka su ljudi polazili od krivih pretpostavki, te bi, primjerice vagali umirućeg, kako bi uvidjeli razliku u masi kada duša napusti tijelo. No, postoje fenomeni koji se ne mogu tek tako zanemariti i koji bi mogli ukazivati na reinkarnaciju: 1. Iskustvo "tik do smrti" ili izvantjelesno iskustvo
To su iskustva u kojima osoba vidi vlastito tijelo i događaje oko njega iz izvantjelesne pro storne perspektive, najčešće u trenucima ozbiljnih bolesti, srčanih udara, nesvjestica i kli ničke smrti. Najčešća je zamjerka tom fenomenu da je riječ o psihološkoj samoobrambenoj reakciji do koje dolazi zbog straha od smrti. Međutim, kako onda objasniti isti taj fenomen kod nepredviđenih kriza, npr. nekomu iznenada padne kamen na glavu, ili osobu udari automobil? Takvih je slučajeva bilo. Osobe najčešće opisuju što se događalo oko njih u tre nucima reanimacije. 2. Neobjašnjiva nadarenost
Često ljudi imaju nevjerojatnu kreativnost i inspiraciju, čiji je izvor izvan osobnog svjesnog zapažanja. U hrvatskom se rabi pojam čudo od djeteta, u engleskom prodigy, u njemačkom Wunderkind, a u francuskom savant. Pojava takvih genija u obiteljima u kojima već u broj nim naraštajima nema takvih kvaliteta, kao i obratno, moglo bi se objasniti reinkarnacijom. Mnogo je takvih primjera, a možda je najpoznatiji austrijski skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart (1756.-1791.) koji je s tri godine počeo skladati jednostavne pjesme, a s pet održavati koncerte. Neki znanstvenici procjenjuju da čak 1 % svih ljudi na svijetu ima takve sposob nosti, pa takvih primjera ima na tisuće. 3. Snovi i slike iz prošlih života
U snovima često vidimo stvari koje u ovom tijelu nismo nikad vidjeli. Svi se dojmovi skla dište u naš um i ponekad iznenada manifestiraju u našim mislima ili snovima. Ponekad su to slike iz naših prethodnih života.
195
4. Dejti vu To je iskustvo u kojem osjećamo da se neki događaj u našem životu već dogodio, ili da smo neku osobu koju prvi put u životu vidimo, već sreli. Ponekad u susretu s nekom osobom osjećamo intenzivnu odbojnost, nepovjerenje ili mržnju, a ponekad radost, prijateljstvo ili ljubav.
5. Regresija i hipnoza Prilikom različitih terapija, poput regresije ili hipnoze, osoba se može sjetiti svojih prošlih života ulazeći u nesvjesnu razinu uma,
tj.
oživljavanjem latentnih dojmova koji su pohra
njeni u umu. Pri tome nerijetko ljudi govore jezicima i dijalektima koje nikada nisu učili, pa čak ni čuli u ovom životu, te točno opisuju događaje za koje nisu mogli znati.
6. Sklonosti i strahovi Vrlo znakovit može biti slučaj kada se neka osoba od najranijeg djetinjstva bezrazložno boji visine, iako nikada nije živjela u visokoj zgradi niti je za vrijeme ovog života doživje la kakvo neugodno iskustvo. U psihologiji se takvi strahovi nejasnog podrijetla nazivaju
fobije. Često se može utvrditi da je određena fobija posljedica nekog dojmljivog iskustva u vrlo ranom djetinjstvu, ali ponekad se fobija može jedino objasniti na način da je osoba doživjela vrlo loše iskustvo u prošlom životu. Isto tako, ponekad se ne može objasniti zašto neka osoba ima određene sklonosti. Netko ne razumije zašto jako voli određenu zemlju, jezik ili ljude. N abrojali smo samo najzanimljivije fenomene koji ukazuju na reinkarnaciju bez ikakvih konkretnih primjera, jer je ta tematika suviše velika da bismo ju stigli analizirati. Znanstve
(1918.-2007.), (1939.) i hrvatski istraživač Drago Plečko (1951.) koji je poka
nim objašnjenjem reinkarnacije bavili su se kanadski psihijatar lan Stevenson američki autor Paul van Ward
zao fascinantne biometrijske podudarnosti nekih hrvatskih političara i osoba koje su one bile u prošlim životima. Von Ward je
2008.
napisao knjigu Genom duše (The Soul Genome) u
kojoj je pokazao niz znanstveno istraženih slučajeva reinkarnacije.
ZAGROBNI ŽIVOT U ZAPADNIM RELIGIJAMA Kršćani vjeruju da nakon smrti ljudi odlaze u raj ili pakao. Raj (grčki: napa6Ewoc;, latinski:
paradisus, engleski: paradise) je "mjesto blaženstva kamo nakon smrti dolaze duše praved nika". S druge strane, pakao (grčki: (XDT]c;, latinski: infernus, engleski: hell) je "boravište duša mrtvih gdje duše grešnika trpe vječne muke". Čistilište (latinski: purgatorium, engleski: pur gatory) postoji samo u katoličkom nauku gdje se opisuje kao "mjesto gdje se duše čiste od lakih grijeha prije ulaska u raj". Taj nauk prihvaćen je tek 1274. na Drugom /ionskom saboru. Kršćanski nauk o spasenju naziva se soteriologija (grčki: awT17pwlwyia, latinski: soterio logia, engleski: soteriology). Hoće li duša ići u raj ili pakao ovisi o tome je li prihvatila Isusa Krista kao svog Otkupitelja i Spasitelja. Pakao je opisan kao jama bez dna (Luka 8:31, Otkri venje 9:1) i vatreno jezero koje izgara u sumporu, gdje će stanovnici biti zauvijek danonoćna
20:10). U paklu će biti plač i škrgut zubi, što ukazuje na intenzivnu 13:42). To je mjesto gdje "crv ne umire i oganj se ne gasi" (Marko 9:48). Bog ne uživa u smrti opakih, ali želi da se okrenu od svojih opačina kako bi živjeli (Ezekijel 33:11).
mučeni (Otkrivenje tugu i bijes (Matej
Kršćani govore kako nas Bog ne prisiljava na podložnost. No, ako ga odbijemo, on napro sto nema izbora nego da nas pošalje na vječne muke u pakao.
196
Pagani nipošto ne vjeruju u postojanje raja ili pakla u kojima se duše umrlih vječno raduju ili vječno pate! Kršćani vjeruju da će umrli u jednom trenutku ponovno uskrsnuti. Uskrsnuće (grčki:
avao-Taatc;, latinski: resurrectio, engleski: resurrection) je vjerovanje da će Bog u određenom trenutku ponovno vratiti u život sve ljude koji su ikad umrli. To će se dogoditi na Sudnjem
danu (Hebrejima 9:27) nakon čega slijedi konačni sud svakome od nas. I opet će oni koji prihvate Krista otići u raj, a oni koji ga odbiju u ovom trenutku odlaze u "ognjeno jezero" (Otkrivenje
20:11-15),
a to pak može značiti samo dvije opcije: vječno uništenje (duhovna
smrt) ili vječne muke. Kao što primjećujete, kršćanski nauk nekako je morao pomiriti dva posve različita eshatološka modela, jedan koji govori o raju, (čistilištu) i paklu, te drugi koji govori o uskrsnuću tijela. Katolici primjerice smatraju da nakon smrti neke duše idu izrav no u pakao i tamo ostaju zauvijek. S druge strane, neke idu u raj. No čak ni tada one nisu u vječnoj radosti nego čekaju na ponovno uskrsnuće i sjedinjenje s tijelom na kraju vremena. Tek će to tijelo biti uzdignuto na nebo i živjeti u vječnoj slavi. Iz paganske perspektive, takav je nauk naprosto besmislen.
Kršćanstvo i reinkarnacija Među ranim kršćanima koncept reinkarnacije bio je itekako prihvaćen. Najznačajniji obol dao je kršćanski teolog blizak neoplatonizmu i "crkveni otac" Origen (DpLytv17c;)
(185.-254.)
koji je živio u Aleksandriji. Rekao je: Duša nema ni početka ni kraja. Svaka duša dolazi u ovaj
svijet ojačana pobjedama ili oslabljena porazima svog prošlog života. Njena je mjesto u ovom svijetu kao broda, određenog za slavu ili sramotu, određeno prošlim zaslugama ili grijesima. Djelovanje joj određuje mjesto u svijetu koji slijedi nakon sadašnjeg. Međutim, rani kršćanski teolozi i filozofi ubrzo su postali nepodobni za politiku crkvenih vođa u Rimu i Carigradu, a u Aleksandriji je spaljena velika knjižnica u kojoj je bilo mnogo njihovih djela. Pod pokroviteljstvom cara
Justinijana (483.-565.) na Drugom carigradskom saboru 553. osuđen je Origen i koncept reinkarnacije. Zaključak sabora je glasio: Ako netko prihvaća nevjerojatno postojanje duše prije
ovog života, kao i čudovišnu reinkarnaciju koja slijedi nakon toga - neka bude proklet!
ZAGROBNI ŽIVOT U ISTOČNIM RELIGIJAMA Svi hinduisti i budisti vjeruju u reinkarnaciju. Kada duša "padne u materijalno ropstvo", ulazi u suptilno energetsko tijelo, koje se sastoji od razuma, samosvijesti i uma. To suptilno tijelo postaje njeno vozilo (yantra) za vrijeme boravka u materijalnom svemiru, sve dok
8.400.000 različitih vrsta 2.000.000 vrsta ne pokretnih bića poput biljaka, 1.100.000 vrsta kukaca i malih životinja, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta četveronožaca, te 400.000 vrsta svjesnih bića poput ljudi. Duša može proći duša ne postigne oslobođenje (mok�a). Prema Padma-purtil;i postoji
tijela živih bića u svemiru. Od toga je
900.000
vrsta vodenih životinja,
kroz nebrojene oblike tijela. Može se roditi kao čovjek, pas, mačka, konj, kit, zmija, bakte rija, muha, mrkva, krumpir, višnja, polubožansko biće, demon, miš, žaba, majmun, gljiva ili u bilo kojem drugom tijelu. Silom prirodnih zakona, duša je prisiljena ući u očevo sjeme, a zatim je ubrizgana u majčinu maternicu i tamo započinje njen razvoj u novom tijelu. Evolutivnim procesom uvjetovano biće ponovno dobiva ljudsko tijelo, pa time i još jednu priliku za izbavljenjem od materijalnih okova. Ako ponovno prokocka tu priliku, opet se
197
vraća u krug rađanja i umiranja i to traje dokle god biće ne dostigne oslobođenje. Stoga je od neizrecive vrijednosti dostići ljudsko obličje. Ako prokockamo priliku da se raspitujemo o Apsolutu u ovom životu i da oživimo svoju ljubav prema Bogu u ovom ljudskom obličju, tko zna koliko ćemo se još puta morati rađati kao životinje i biljke, koje su lišene mogućno sti duhovnog napretka, jer su tako uvjetovane? Takav koncept paganima je potpuno stran. Hinduisti opisuju dušu kao vječnu i nepromjenjivu: Kao što utjelovljena (duša) u ovom tijelu dostiže djetinjstvo, mladost i starost, tako dostiže i drugo tijelo. Razboritog to ne zbunjuje... A ona (duša) je znaj neuništiva, njom je sve ovo prožeto. Uništiti nju nitko ne može... Nikada se ne
rađa niti umire. Ne postavši ona nikada neće opet postati. Ona je nerođena, vječna, stalna, drevna. Nije ubijena kad je tijelo ubijeno ... Kao što čovjek napustivši nošenu odjeću uzima drugu, novu, tako i duša napustivši nošena tijela zadobiva druga, nova. Nju ne sijeku oružja, ne spaljuje ju vatra, ne moči ju voda, niti ju isušuje vjetar .... Ona je neslomljiva, nezapaljiva, nepromočiva i nepresuši va, vječna, sveprisutna, nepromjenjiva, nepokretna, neprekidna (Bhagavad-gita 2:13,17,20,22-24).
Ipak, i u Vedama se spominju dva puta koja odgovaraju konceptu odlaska u Samerlend (pri čemu se duša više ne vraća), te reinkarnaciji. Oni se zovu: 1. devayiina put koji su utrli bogovi (deva) i 2. pitryii1Ja put koji su utrli preci (pitr). -
-
Na put devayiinu idu oni koji su naučili znanje o pet vatri (Brhadaral).yakopani$ad 6:2:9Te duše idu prvo u svjetlost, zatim u dan, pa odlaze dva tjedna na rastući Mjesec (od mladog do punog), pa na šest mjeseci rastućeg Sunca (od zime do ljeta), pa u svijet bogova, pa na Sunce, pa u vatru, te konačno u bezlični brahman. Rečeno je da otamo nema povratka 15).
(te('iim na punar iivrtti�).
Na put pitryiiJJU idu oni koji su vršili žrtve, askezu i milostinju. Oni odlaze prvo u dim pogrebne vatre (pri kremiranju tijela), pa u noć, pa boravi dva tjedna na padajućem Mjese cu (od punog do mladog), pa šest mjeseci na "padajućem" Suncu (od ljeta do zime), pa u svijet predaka, pa na Mjesec gdje postaju "hrana" polubogovima, a zatim odlaze u eter, pa u zrak, u kišu, te na Zemlju gdje se opet rađaju. Inače, što se tiče okončanja našeg boravka u materijalnom svijetu, opisane su četiri vrste oslobođenja: 1. siimlpya prisnost s Bogom, 2. siirupya poprimanje božanskog oblika, 3. siilokya boravak na istom svijetu s Bogom, te 4. siiyujya sjedinjenje s neosobnom božan skom energijom. -
-
-
-
17. MORALNA RETRIBUCIJA Još je jedno od esencijalnih pitanja ono o sudbini i slobodnoj volji. Zašto nam se u životu nešto dogodilo? Je li to bilo predodređena ili je riječ o pukoj slučajnosti? Postoji li neka sila koja nam je unaprijed zacrtala životni put ili ga mi sami stvaramo u hodu? U povijesti filo zofije iskristalizirala su se dva mišljenja. Determinizam je učenje prema kojemu je sve što postoji podvrgnuto zakonu uzročno sti, tj. determinirano je, predodređena, unaprijed zadana, neslobodna, neslučajno. Ljudska volja i djelovanje tako su apsolutno određeni izvanjskim i unutarnjim uzrocima koji isklju čuju slobodnu volju.
198
Indeterminizam je učenje koje zastupa postojanje apsolutno slobodne volje, te negira opće zakonitosti i djelovanja kauzaliteta u razvitku prirode i društva. Između ta dva oštro suprotstavljena pristupa razvilo se još jedno, kompatibilizam koji pokušava pomiriti postojanje slobodne volje u determiniranom svijetu. Možemo reći da je paganizam u ovom kontekstu i kompatibilistička filozofija.
Sudbina, sudba, udes, usud ili kob (grčki: µoipa, Elµapµtv17, TVX1J, latinski: fatum, engleski: Jate ili destiny) definira se kao "sila koja upravlja životom ljudi i odvijanjem događaja; te sve što je u skladu s takvom silom predodređeno da se dogodi". Slobodna volja (grčki: EAEVBE PT/ {3ov:\.17a17, latinski: liberum arbitrium, engleski: free will) je pak "sposobnost čovjeka da samo stalno izabire i odlučuje na temelju svoje razumske spoznaje", što znači da su naše misli i ponašanje određeni vlastitom voljom, a ne izvanjskim čimbenicima. Koncept slobodne volje tako je usko povezan s moralnom odgovornošću. U kršćanskoj se teologiji razvilo još jedno učenje predestinacija, po kojem Bog čovjeku predodređuje sudbinu. Ipak, to učenje ne prihvaćaju sve kršćanske crkve. -
Paganizam ne prihvaća koncepte determinizma, sudbine, ekstremnog indeterminizma ni prede stinacije!
Stupanj uvjetovanosti Svaki čovjek ima životnu svrhu. To nije isto što i sudbina. Ponajprije moramo priznati da mi svi jesmo uvjetovani. No što to znači uvjetovanost i otkuda ona dolazi? Neko se dijete rađa u najgoroj bijedi i možda umre od gladi u roku od tjedan dana, a netko se rađa kao dijete multimilijardera i nikad u životu ne mora ništa raditi. Dakle, nemamo svi iste početne po zicije. Samim time jesmo uvjetovani. Budući da je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva jedinka života, mi smo svi različiti, pa zato imamo i različite svrhe. Uostalom, činjenica je da se razlikujemo po spolu, visini, tjelesnoj konstituciji, boji kose, kože ili očiju, po seksu alnoj orijentaciji, mjestu i vremenu rođenja itd. Tako je i sa životnom svrhom. Netko ima smisla za glazbu, a netko za fiziku. No, uvjetovanosti nisu mane. Netko je za nešto. Možete li zamisliti osobu koja se bavi svim sportovima, koja je diplomirala na svim fakultetima, koja svira sve instrumente, pleše sve plesove i govori sve jezike svijeta? Možda izvrsno svi rate gitaru, ali ne i violinu. Možda ste izvrstan slikar, ali ne i kipar. Možda imate sklonosti prema biologiji, ali ne i kemiji. Možda ste vrsni nogometaš, ali vam košarka nikako ne ide. ' I što sad? Treba samo prihvatiti da to nije nikakva prepreka. Mi doista jesmo uvjetovani. Nismo svi za sve. Pagani mogu osvijestiti svoju životnu svrhu vodeći moralan i duhovan život, te provodeći vrijeme u kontemplaciji i komunikaciji s Bogom i/ili Božicom. Možemo povući i jednu teološku paralelu. Slobodna volja vezana je uz razum, lijevu stranu mozga i Boga, dok je uvjetovanost vezana uz intuiciju Qer vlastite uvjetovanosti i ograničenja razumijemo, ali i osjećamo), desnu stranu mozga i Božicu. Doduše, ta paralela nema neku praktičnu duhovnu ili ritualnu vrijednost. No, razumijevanje uvjetovanosti i životne svrhe ima iznimno važnu praktičnu vrijed nost u životu. Već ste shvatili da za razliku od ostalih religija, paganizam potiče svaku osobu da ispunjava svoje želje i ciljeve, a ne da bježi od njih. No jako je bitno da nam ži votni ciljevi budu usklađeni sa životnom svrhom. Besmislena je željeti nešto što može biti skupo i dragocjeno, ali što nam neće ni na koji način koristiti. Čak i ako ste vrsni pijanist, pitanje je treba li vam baš najskuplji klavir na svijetu da biste se osjećali radosno, ispunjeno 199
i uspješno. Kad se pitamo koja je naša životna svrha, to ne znači da moramo biti skromni u postavljanju ciljeva, nego samo to da ih osjetimo kao sastavni i logični dio sebe. Ako uopće ne volite ići na more, a uživate na planini, što će vam onda luksuzna jahta? U obratnom slučaju želja za prekrasnom kućicom u planini posve je kriva. To je razlika između želje koja je usklađena sa životnom svrhom i onoga što nazivamo obijest. Dakako, velikoj će većini ljudi koristiti stan ili kuća, auto, mogućnost putovanja, možda nekakva vikendica, ukusna hrana, fina odjeća ili obuća itd., pa možemo reći da su takvi ciljevi u skladu s goto vo svačijom životnom svrhom. Postoji jedno načelo po kojem bismo trebali živjeti. Ono se naziva dostatnost ili dovoljnost. To znači da imamo sve što nam je potrebno - ni manje, ali ni više od toga. Ako imamo manje, znači da ne živimo život koji je pun radosti i užitka. Znači da nam je stvaralačka moć oslabljena, pa ju moramo osnažiti. Ako pak imamo više, znači da stvaramo nepotreban višak dobara u životu koji ionako ne možemo na pravilan način iskoristiti. To je kao da skuhate 18 različitih jela za ručak za dvije osobe. U pozadini takvog gomilanja nepotrebnih dobara krije se strah od oskudice. Prema tome, životna svrha nije odricanje ili skromnost. Ne smije vam biti neugodno poželjeti što god vam je potrebno. Ako trebate novi stan, novu kuću, jahtu, vikendicu ili recimo konja ako volite jahanje, slo bodno to poželite bez imalo osjećaja neugode. Zašto ne biste imali i konja ako je to ono što vas čini radosnim, ako vas to ispunjava? Mislite li da je Bog vama namijenio put kao i Majci Tereziji? Izbijte si taj osjećaj krivnje iz glave! Vi niste krivi zato što djeca u Africi umiru od gladi. Njima ne treba vaše suosjećanje. Zapravo ćete im više biti od koristi ako im možete konkretno pomoći hranom ili odjećom. No, kako ćete im pomoći ako nemate ni za sebe? Slobodno poželite ono što vas čini radosnim. Postavljanjem ciljeva stvarate svoju buduć nost. Time preuzimate odgovornost za svoj život, odlučujete djelovati kao pobjednik, a ne besciljno sjediti i čekati. Stoga pagani prihvaćaju ovo pravilo: Moji životni ciljevi moraju biti
usklađeni s mojom životnom svrhom. Uvjetovani smo samo onime što ne možemo promijeniti. Sve je ostalo podložno na šoj slobodnoj volji. To je jako lijepo sročio američki teolog Reinhold Niebuhr
(1892.-1971.)
u
čuvenoj Molitvi spokoja (Serenity Prayer): Bože, daj mi spokoj da prihvatim stvari koje ne mogu
promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje mogu i mudrost da prepoznam razliku.
Karman Svi pagani vjeruju u načelo moralne retribucije, koje pod nazivom karman potječe iz indij ske filozofije. Karman je sveopće načelo uzroka i posljedice, akcije i reakcije. Ono kaže da svako naše djelo stvara određenu reakciju koja nam se vraća u životu. Riječ je o vrhovnom etičkom načelu prepoznatom u gotovo svim religijama i filozofijama svijeta. Imenica karman doslovno znači "čin, djelo" i dolazi od sanskrtskog korijena kr8 "činiti" iz kojeg se tvori primarnim sufiksom -man za tvorbu radnih imenica. Iako je karman prava imenska osnova, taj nam je filozofski pojam ipak poznatiji u obliku nominativa jednine:
karma. Sukladno tome, engleski pridjev karmic u hrvatskom glasi karmanski, a ne *karmički. Što konkretno znači karman? U svakom trenutku života imamo slobodan izbor. Možemo iza
brati "ovo" ili "ono". Međutim, kada jednom izaberemo, više ne možemo odbiti posljedicu onoga što smo učinili. Dakle, karman nije predestinacija nego posljedica onoga što smo već počinili. Indijski nauk o karmanu temelji se na čuvenoj upanišadskoj strofi: Kako netko čini,
kako netko živi, takav postaje (yatha-kari yathii-cari tatha bhavati). Činitelj svetoga postaje svetim (sadhu-kiiri siidhur bhavati), činitelj grješnoga postaje grješnim (papa-karl papo bhavati) (B:rhad200
aral)yakopani(>ad 4:4:5). Ipak, paganski i hinduistička-budistički koncept karmana vrlo su različiti! Pagani pri hvaćaju jednostavno tumačenje karmana: djela koja činimo neminovna oblikuju našu buduć nost, u ovom ili u nekom od sljedećih života. Karman nije ni nagrada ni kazna jer se Bog i Božica sasvim sigurno ne bave takvim rabotama. Već smo rekli da je temeljno pagansko filozofsko načelo red (rta). Po njemu se sve u prirodi odvija u ciklusima oblikovanim kau zalnim slijedom. Iz tog sveopćeg načela izdiferencirala su se tri posljedična načela koja su također ciklična i podložna kauzalnosti (uzročnosti). U gnoseološkom smislu to je dharma spoznaja o onome što treba činiti; u etičkom smislu to je karman sve što činimo (dobro ili loše), to će nam se vratiti; a u biološkom smislu to je reinkarnacija (samsara) kružni tijek rađanja i umiranja. U fizikalnom smislu, to je naravno Treći Newtonov aksiom: Akciji je uvijek jednaka suprotno usmjerena reakcija. U indijskoj filozofiji, reinkarnacija i karman dva su as pekta istog fenomena i potpuno su nerazdvojivi. U paganizmu su također povezani, ali u nešto manjoj mjeri. -
-
-
-
Pagani smisao života vide u učenju, spoznavanju sebe i prirode, drugim riječima, u ne prestanom širenju polja svjesnosti. Tako nastoje postati još bolji ljudi. Zato njihovi postupci ne mogu biti predodređeni. Da jesu, kakvoga bi smisla život uopće imao? Vjeruju da žive brojne živote. Prolazeći kroz njih nailaze na brojne lekcije koje trebaju naučiti. Ako uspiju, idu dalje. Ako ne, vraćat će se u istu situaciju iznova i iznova dokle god to ne apsolviraju. Tako sužavaju prostor za negativne karmanske reakcije koje su uvijek, manje ili više, tra umatične. Čvrsto vjeruju da čim prije počnu živjeti u skladu s etičkim načelom ne naudi nikome, to će im život dugoročno biti lakši i uspješniji. Taj proces možemo nazvati duhov nom evolucijom. Čovjek se počinje smatrati mudrim onog časa kad na temelju vlastitih (ali i tuđih) pogrešaka nauči priznati i prihvaćati karmanske posljedice svojih djela. Stoga i u paganizmu vrijedi poslovica: Svatko je kovač svoje sreće.
Nesvjesno postupanje Postavlja se pitanje: Što je s našim nesvjesnim postupanjem? Ako je slobodna volja posljedica našeg razumskog odabira, koliko nas naši nesvjesni postupci zapliću u karmanski kauzalitet? To ovisi o više čimbenika. Nesvjesni odabiri posljedice su brojnih impresija u našem umu. Primjerice, dok ste hodali ulicom mqžda ste prošli kraj reklamnog plakata za neku vrstu pića, a da toga uopće niste bili svjesni jer vam je um bio zaokupljen nekom konkretnom te mom, poput poslovnog sastanka s kojeg ste upravo otišli. No vaš nesvjesni um registrirao je sve detalje koje ste zahvatili u vidnom polju i pohranio ih negdje u svojim nepreglednim prostranstvima. Ako putem ožednite, lako se može dogoditi da ćete ući u trgovinu i kupiti baš to piće. Očito je vaš nesvjesni um povezao osjećaj žeđi s umnom impresijom. Iako biste odabir tog pića razumski pripisali pukoj slučajnosti, on je ipak bio potaknut određenim umnim sadržajem, a da toga uopće niste svjesni. Taj fenomen odavna je poznat u psiholo giji i psihoanalizi. Sad zamislite koliko je vaših postupaka kondicionirano onime što je otprije po hranjeno u umu! Ako takvim postupkom nikome niste naudili (a odabirom određenog pića sasvim sigurno niste), uopće se ne morate zamarati time što je taj vaš izbor bio kondicioni ran. No dobro je imati na umu da smo neprestano "bombardirani" reklamnim porukama. (Marketinški stručnjak Jay Walker-Smith iz američke tvrtke Yankelovich kaže da je prosječni Amerikanac sedamdesetih godina 20. stoljeća dnevno percipirao oko 500 marketinških po ruka, dok je 2009. godine taj broj porastao na čak 5.000.) 201
Ipak, karmanske posljedice gotovo uvijek dolaze od naših svjesnih odabira. Teško biste mogli dokazati da ste nekoga udarili "iz čista mira", zato što ste prije pet godina gledali film s Bruceom Leejem. Očito je postojao pravi razlog. Ipak, znamo da su ljudi programirani od najranijeg djetinjstva. Prve tri godine života u velikoj mjeri utječu na to kakvi ćemo biti kad odrastemo. Mozak malog djeteta razvija se nevjerojatnom brzinom, a živčane veze koje su u tom razdoblju potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju trajno. U prvim se godinama definira i opća emocionalna stabilnost, te osjećaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i životnim su putnikom/suputnicom, a naravno i s vlastitom djecom. Tako je vrijeme intenzivnog razvoja djece ujedno i vrijeme velikih prilika za svako dijete. (Mađarski šahist Ltiszl6 Polgar (1946.) svoje tri kćeri od najranije dobi učio je igrati šah. Iako je on vrsni šahovski teoretičar i autor brojnih knjiga i stručnih članaka, njegova najmlađa kći Judit (1976.) mogla ga je pobijediti već u petoj godini života. Sve tri su velemajstorice.) Međutim, to najranije razdoblje života jest i ono kada je sve te prilike moguće upropastiti. Američki znanstvenik dr. Murray A. Straus (1926.) proveo je studiju koja je pokazala da je u SAD-u 30% roditelja udarilo svoje dijete dok je bilo mlađe od godinu dana, a do pete godine života to učini čak 95% roditelja. Loše prve godine vidljive su kasnije u osjećaju nezadovoljstva vlastitim životom, poreme ćenim odnosima s drugim ljudima, otežanom učenju, poremećajima hranjenja, kriminal nim radnjama, nasilju, ovisnosti i drugim osobnim i društvenim problemima. Svima je jasno kako je kasnije mnogo teže i mnogo skuplje liječiti takve poremećaje, a rezultati često izostaju. Isti obrasci ponavljaju se i u školi, vjerskim ustanovama, na ulici itd. Od najranije dobi uče nas da slušamo i slijedimo autoritete, dakle druge ljude. Cijeli se sustav urotio protiv toga da čujemo svoj unutarnji glas. Nitko nas ne uči o intuiciji, ne govore nam da sve informacije koje dolaze izvana (neovisno o izvoru) obvezno "filtriramo" i da prihvaćamo ono što je etično i logično. Mogli bismo zaključiti da će karmanske posljedice uvijek biti pravedne! Ne zato što su Bog i Božica "pravedni suci", nego zato što je svemir tako uređen. Sigurno nije isto ako net ko svjesno i planirano počini okrutno ubojstvo iz koristoljublja ili ako to učini osoba koja je bila fizički i seksualno zlostavljana u djetinjstvu. Očito je nasilničko ponašanje potonjeg bilo kondicionirano u mnogo većoj mjeri. Iako ni jedan ni drugi neće moći izbjeći karman ske posljedice, one neće biti iste. I u sudačkoj se praksi obično uzimaju u obzir olakotne i otegotne okolnosti. Čak i ako je osoba potpuno neubrojiva, ako pati od neke teške mentalne bolesti, ni ona neće moći izbjeći posljedice za ono što je učinila. No opet, te posljedice neće biti iste kao kad bi osoba bila potpuno zdrava. Isto tako, u slučaju samoobrane, nehaja ili nenamjerne nesreće, reakcija će biti proporcionalna i jedinstvena od slučaja do slučaja.
Vrste karmana Kao što smo rekli, kad jednom nešto učinimo, više nikako ne možemo izbjeći karmansku reakciju. Ako ispustite čašu iz ruke, ona naprosto mora pasti na pod (hoće li se razbiti ili neće, opet ovisi o više čimbenika). Ovisno o tome je li nešto već učinjeno ili nije, indijska filozofija opisuje tri vrste karmana: 1. Nakupljeni karman (saiicita-karman) odnosi se na sve one karmanske reakcije koje smo dosad akumulirali, kako u ovom, tako i u prošlom životu. Na tu vrstu karmana nikako ne možemo utjecati. Možemo se samo pomiriti s time da ćemo kad-tad doživjeti reakci-
202
ju. Poslovica Pravda je spora, ali dostižna potječe još od starogrčkog dramatičara Euripida (Evpmioric;) (480.-405. pr. Kr.). Kasnije je filozof Sekst Empirik (Sextus Empiricus) (160.-210.) rekao: Mlinovi bogova melju polako, ali sitno (što su kršćani kasnije prebacili u "Mlinove Gos podnje"). 2. Karman koji se stvara (kriyamii1Ja-karman) odnosi se na sva ona naša djela koja trenutačno
činimo i za koja ćemo reakcije dobiti u budućnosti. To činimo slobodnom voljom! Njome tra siramo svoj životni put. Dakle, na tu vrstu karmana možemo utjecati. 3. Budući karman (agama-karman) odnosi se na planiranje budućih događaja. Ovdje govorimo o ranoj fazi nečega što se još nije ni dogodilo, pa samim time ne mogu ni postojati nikakve reakcije. Razmišljati o ubojstvu nije zločin jer uvijek možete od toga odustati, no planirati ubojstvo već stvara sjeme buduće karmanske reakcije, a ako ga počinite, do reakcije će sigurno doći.
Faze karmanskih reakcija Metaforički rečeno, kad nešto učinimo posijali smo "karmansku sjemenku" (bija) koja će "izrasti u plod" (phala), tj. pretvoriti se u reakciju. Dokle god reakcija nije ostvarena, po stoji "naboj" ili "polarizacija", a smisao je ostvarenja karmanske reakcije u tome da se taj naboj uništi, tj. da dođe do "depolarizacije" ili naravnavanja. Drugim riječima, kada dođe do određene karmanske reakcije, "dug je vraćen". Ako je reakcija bila negativna (jer smo prethodno učinili nešto loše) "odslužili smo kaznu". Ako je reakcija bila pozitivna (jer smo prethodno učinili nešto dobro) "potrošili smo nagradu". Ovisno o tome u kojoj je fazi re alizacija nakupljenog karmana (saiicita-karman), govorimo o dvije faze karmanskih reakcija: a) očitovani karman (prarabdha-karman) odnosi se na sve one karmanske reakcije koje su se već ostvarile. Osoba koja je u prošlom životu (ili životima) nakupila zalihe dobrih djela može se roditi u bogatoj obitelji, imati izvrsno zdravlje i lijepo tijelo, uvjete za kvalitetno školovanje i zaposlenje, sretnu obiteljsku situaciju i sl. S druge strane, osoba koja je dru gima nanosila zlo može se roditi u veoma lošim uvjetima bolesti, siromaštva, kriminala itd. Karman je jedini način da se objasni zašto se ne rađamo svi u istim uvjetima, tj. zašto nemamo svi jednake "startne pozicije". Očitovani karman ogleda se u tri sfere života: 1. jati okolnosti rođenja, obitelji i zanimanja, 2. ayus životni vijek i opće zdravstvene okol nosti, te 3. bhoga kakvoća i razina uživanja i ispaštanja. Sad je jasno zašto smo rekli da na nakupljeni karman ne možemo utjecati. Nitko ne može promijeniti datum rođenja, roditelje ili programirani životni vijek (iako ga lošim zdravstvenim navikama možemo skratiti, a to je pak posljedica karmana koji se stvara). -
-
-
b) neočitovani karman (apriirabdha-karman) odnosi se na stanje naboja ili polarizacije. To su sve reakcije koje se još nisu dogodile, ali hoće jer su naprosto neizbježne. Mi nikad ne zna mo kad će nam se u životu dogoditi kakav iznenadan dobitak ili pak teška nesreća. Kao što smo rekli, svemir je ustrojen po načelu pravednosti, pa trebamo znati da se reakcija neće dogoditi bilo kad. Nitko ne može reći da mu se parnim danima događaju dobre situacije, a neparnim loše. No time se ne treba zamarati. Ne treba se ni bojati neočitovanog karmana. Umjesto toga, trebamo živjeti u sadašnjem trenutku i pobrinuti se da naše sadašnje aktiv nosti (kriyamii1Ja-karman) ne povlače negativne reakcije. To znači da moramo živjeti moralno!
Dakle, kad se ostvari karmanska reakcija, neočitovani (apriirabdha) karman postao je očitovani (priirabdha). 203
Potrebno je naglasiti da se većina karmanskih reakcija događa veoma brzo. Primjerice, parkirate auto na mjestu gdje je to zabranjena. Dobijete kaznu, platite je i - nema više kar mana, dug je vraćen. Međutim, ako učinite nešto krupno, svemir mora stvoriti čitav kon tekst u kojem ćete dobiti reakciju, a ponekad naprosto nema uvjeta da se to dogodi odmah ili čak u ovom životu. Samo u takvim slučajevima, karman se prenosi u sljedeći život. Shvatite to ovako: ako ste prije činili mnogo loših djela, morat ćete ispaštati; no ako u jednom trenut ku počnete činiti samo dobra djela, ne mogu vam se odmah početi događati samo dobre reakcije. To znači da su loše reakcije stvorile čitav kontekst u kojem morate patiti. Tek kad vratite sav dug, svemir će stvoriti kontekst u kojem će vam se moći realizirati pozitivne reakcije. Postoje situacije u kojima netko udari neku drugu osobu, potom se okrene i udari glavom u zid. Kolokvijalna kažemo da je to instant-karman, tj. veoma brza reakcija. Na ravno, nikad ne možemo znati je li to doista tako, no teoretski je i to sasvim moguće. Za razliku od hinduista, pagani vjeruju da se karmanske reakcije vraćaju što prije, po mogućnosti još u ovom životu. Međutim, unutar neopaganizma postoji i drugo tumačenje koje kaže da se karmanske reakcije moraju dogoditi samo unutar istog života, tj. da se nikad ne prenose u sljedeći život. Argument protiv te teze išao bi otprilike ovako: Je li Hitler mogao dobiti karmanske reakcije za sve zločine koje je inicirao i počinio? Čini se da će mu trebati nekoliko milijuna života teške patnje da vrati dug. Osim toga, ako se karman ne prenosi u sljedeći život, zašto onda nemamo jednake početne pozicije u životu? Činjenica da se netko rađa "sa srebrnom žlicom u ustima", a netko u najgoroj bijedi može se razumjeti isključivo konceptom karmana. Bilo koji drugi razlog naprosto ne može biti pravedan. Protuargument može biti da osoba dolazi na svijet u razna tijela i uvjete kako bi iskoristila mogućnosti da stvori što više iskustva, da nauči o životu što više može. U svakom
slučaju, valja zapamtiti da u neopaganizmu postoje dva usporedna mišljenja. Po jednom se karmanske reakcije prenose u sljedeći život, a po drugom reakcija mora doći unutar istoga života. Svatko se opredjeljuje za onu tezu koja se njemu/njoj čini suvislijom. Postoje mnoge analogije kako bismo zorno mogli razumjeti vrste karmana. Kad stri jelac odapne strijelu, više ju ne može povući natrag. Strijela koja leti stvara neočitovani (apriirabdha) karman. Onoga trenutka kad strijela pogodi cilj, došlo je do karmanske reak
cije i to je očitovani (priirabdha) karman. Strijela koju drži na luku i sprema se da ju odapne predstavlja karman koji se stvara (kriyamii1Ja). Strijele koje su još u tobolcu predstavljaju bu dući (iigama) karman jer o njima razmišlja, ali još ih nije odapeo pa od toga može i odustati. Natalni horoskop prikazuje i karm�nske obrasce, pa se iz njega može iščitati zašto smo rođeni u određenim uvjetima i što bi nam se moglo dogoditi. To znači da astrologija može tumačiti samo nakupljeni (saiicita) karman jer su njene posljedice već izražene (prtirabdha) ili će do njih neumitna doći (aprtirabdha). Divinacijskim metodama poput tarota, runa ili geomantije, ili pak uporabom psioničkih metoda poput telepercepcije, možemo tumačiti isto to, ali i istraživati potencijalne buduće događaje. Time ne tumačimo što će se dogoditi nego što bi se moglo dogoditi ako nešto ne poduzmemo uporabom slobodne volje. To znači da kriyamiiJJa-karman, a pogotovo iigama-karman možemo promijeniti.
Namjera U rječniku se namjera definira kao "ono što je tko odlučio učiniti, zamisao koja će se ostva
riti radnjom ili činom". U filozofskom smislu, namjera je spontana i prirodna sila koja po vezuje želju (ili odluku) da se nešto učini i sam taj čin. Prisjetite se trenutka kad ste prvi 204
put uspjeli voziti bicikl na dva kotača ili kad ste proplivali. Čak i kad naučite voziti bicikl ili plivati, ne možete objasniti kako vam je to uspjelo. Primjerice, dva dječaka skoče u more. Istoga su godišta, fizičke konstitucije, motoričkih sposobnosti, visine, mase itd. Jedan pli va, a drugi se utapa. Reći ćete: Pa da, jedan zna plivati, a drugi ne zna. No što to znači: "znati plivati"? To ne postoji. Ne postoji znati plivati. Postoji samo plivati. Onaj trenutak kad u tome uspijete, znači da ste djelovali s namjerom, u skladu s izrekom: Naprosto to učini! Ako ovladate namjerom, možete postići sve što želite, iako vas u tome obuzdava razum. Ako snagom misli pokušate pomaknuti neki predmet vjerojatno nećete uspjeti. Kod većine ljudi telekinetičke su sposobnosti slabo ili nimalo razvijene. To je zato što u kolektivnoj svijesti postoje programi da to nije moguće, da su to samo trikovi, a ako netko to i može, onda je "čudak". Nije problem u tome što mi slabo upravljamo svojom energijom nego zato što je razumu u to teško povjerovati i time izazvati čistu namjeru da to učinite. Namjera je ključni čimbenik u formiranju karmana! Razmotrite ova tri slučaja: 1.
Ugledate pauka na cesti i zgazite ga iz običnog gađenja ili prezira prema nevinoj životi njici. (Inače, ako činite takve stvari, u očima pagana ste idiot, a to vrijedi i za sve one ljude koji love životinje "iz sporta ili zabave" ili u korist odjevne, farmaceutske ili kozmetičke industrije.)
2.
Kao i u prethodnom primjeru krenete nogom da ga zgazite (iz istog razloga). U posljed nji čas netko vas zaustavi i spriječi u tom idiotskom činu.
3.
Hodate cestom i slučajno zgazite pauka, a da to niste ni namjeravali, pa čak ni primijetili.
Sad se postavlja pitanje: Što je najbolje za pauka? A što za vas? Očito, pauku najviše od govara drugi slučaj jer je preživio. U prvom slučaju, prouzrokovali ste karmansku reakciju i ona će vas kad-tad zadesiti. No, stvorio ga je i drugi slučaj. Jer, ako ste vi imali namjeru da ga ubijete, ta namjera ostavila je trag u vašem umu i automatski stvorila karman. U trećem slučaju, vi doista niste krivi, a iz paukove perspektive vi ste mu bili poput prirodne nepo gode, tj. bili ste instrument akcidentalne patnje (adhidaivika), isto kao što nitko ne može biti kriv za potres ili poplavu. Prema tome, namjera je ta koja ima etičku vrijednost! Naravno da u prva dva slučaja nećete uzrokovati jednaku reakciju jer u drugom slučaju ipak niste ubili pauka. No, zbog namjere da to učinite, nešto ste ipak posijali. A to ćete i požeti. Još je važno napomenuti da karmanske reakcije ne treba shvaćati doslovno. Mnogi ljudi koji vjeruju u karman misle da ako nekome ukradu, primjerice, 123 kune, da će u sljede ćem životu netko i njima ukrasti 123 kune. lako je i to teoretski moguće, takvo mišljenje obično se naziva "karmanska naivnost". Načelo karmana ne funkcionira tako doslovno. Tendencija takvom mišljenju mnogo je prisutnija u hinduizmu. No pagani ne vjeruju da će se morati ponovno roditi samo zbog takve "sitnice". No, do reakcije će sigurno doći i ona će biti proporcionalna akciji - i to na svim razinama: umnoj, emocionalnoj i tjelesnoj. Sigurno ćemo ostati bez nečega što ima takvu vrijednost. Zapamtite još nešto. Ako nekoga mrzite, ta osoba neće zbog toga ispaštati. No vi hoćete. Vas Će takva negativna energija izjedati i vraćat će vam se na isti način. Netko će mrziti vas, a s vremenom ćete uočiti da to baš i nije ugodan osjećaj. Što prije to shvatite, bolje za vas. Namjera nam daje odgovor na još jednu dilemu. Primjerice, ako jedna osoba drugoj ukrade sto zlatnika, logična je da će ona dobiti određenu reakciju. No što ako dvije osobe ukradu trećoj istu tu količinu zlatnika? Zar će obje osobe snositi jednako intenzivnu reak ciju? Ovdje možemo razlučiti kvalitativnu i kvantitativnu reakciju. Naime, obje su osobe imale namjeru da nešto ukradu, pa su to i učinile. Zbog te namjere, obje će osobe ispaštati 205
na jednak kvalitativan način. No, ako je prva osoba od tih sto zlatnika sebi uzela njih se damdeset, a druga osoba "samo" trideset, tada će reakcija kvantitativno biti drukčija. Pre ma tome, nije poanta etike u tome da kradete manje nego da uopće ne kradete.
Karman i etičke dileme Najčešća etička dilema u vezi s karmanom je sljedeća: Ako je netko zavrijedio da bude ubijen u ovom životu, zašto bi onda ubojica morao ispaštati? Zar on nije samo "instrument svemira" kako bi netko dobio ono što zaslužuje?
Primjerice, kako objasniti holokaust? Jesu li sve te silne žrtve uopće bile nevine? Naravno da jesu!!! Nikad i nipošto nemojte relativizirati bilo koji zločin pričom kako je to osoba zaslužila zbog svog karmana! Po toj logici uopće ne bi bilo potreb no da se sankcionira bilo kakav prijestup ili zločin. Biste li htjeli živjeti u društvu u kojem je sve dopušteno? To čak nije ni "etička relativiziranje" nego neprihvatljivo i nečovječno opravdavanje gnjusnog i odvratnog zločinačkog pohoda. U skladu s paganskom filozofijom, to možemo objasniti na sljedeći način. Kada netko ima namjeru nekome nauditi, on će to najvjerojatnije i učiniti. Možemo reći da je ta osoba "magnetizirala" svoje stanje i da predstavlja jedan pol. S druge strane, imamo osobu koja mora biti ubijena u ovom životu jer joj je to karmanska reakcija, pa ona predstavlja drugi pol. U takvoj situaciji, svemir može postaviti scenu u kojoj će se ta dva pola privući, pa će prva osoba ubiti drugu osobu. Međutim, iako je druga osoba dobila što je zaslužila još iz prethodnog života, ostaje činjenica da je prva osoba uzrokovala svoju karmansku reakciju i da ju čeka ista sudbina, u ovom ili sljedećem životu . Tako će ona kad-tad naići na treću oso bu koja će joj učiniti isto. No postavit ćete pitanje: Što ako bi svi ljudi na svijetu u jednom trenutku odlučili da više nikad nikoga neće ubiti? Tko će onda ubiti drugu osobu? I u tom će slučaju svemir iznaći najpravednije rješenje. Osoba može poginuti u prometnoj nesreći ili od posljedice neke "slučajne" nesreće. Prema tome, doista bi bilo dobro kad bi svi ljudi prestali ubijati. To je jedini način da se zaustavi kolo akcije i reakcije. U tom, krajnje filozof skom kontekstu, doista je moguće da su žrtve ratnih zločina u prošlim životima činili isto. Razmislite - od kako je čovjeka, postoje i ratovi. U Drugom svjetskom ratu pobijena je na milijune ljudi. No, koliko ih je ubijano i prije u povijesti? Prema tome, ako se nastave veliki ratovi i ubijanja, sasvim je logična očekivati da će se slične tragedije događati i u budućno sti. U nekim novim ratovima ubojice će postati žrtve. Taj se besmisleni krug patnje može zaustaviti samo prihvaćanjem strogog etičkog kodeksa.
Nadalje, često smo svjedoci događaja koji se naizgled jako teško mogu objasniti kar manskom reakcijom. Primjerice, ako se sruši zrakoplov pa poginu svi putnici, postavlja se pitanje: Čija je to bila karmanska reakcija? Već smo rekli da se karmanske reakcije očituju individualno. Ono što je neki pojedinac učinio sam, njemu se samome i vraća. No kako onda objasniti tzv. kolektivni karman? Krajnje pojednostavljena to možemo objasniti ovako: Ako jedna osoba ubije nekoga, u sljedećem životu i ona bi mogla biti ubijena. Ako je više ra zličitih ljudi zavrijedjelo istu reakciju, sile svemira mogu "napisati takav scenarij i postaviti takvu pozornicu" u kojoj će svatko od njih u jednom događaju vratiti svoj karmanski dug. Zato se ponekad događa da mnogo ljudi strada u potresu ili zrakoplovnoj nesreći, kao što ponekad više ljudi ostvari zgoditak na lutriji. Vrlo je opasno relativizirati zločin. Doista se svakome može dogoditi nesreća. No što biste rekli nekome tko kaže da je slučajno autom pogazio dijete, ali da to nije namjeravao učiniti nego da je do tragedije naprosto došlo u trenutku nepozomosti dok je mijenjao 206
radijsku postaju? Naravno da je vozač kriv. Do tog je trenutka budala već trebala naučiti da se u autu ne smije tako ponašati. Ako netko za novogodišnje blagdane puca iz pištolja jer se "veseli" i tako "slučajno" nekoga upuca i ubije, osoba jest kriva i sasvim sigurno će dobiti reakciju. Postavlja se još jedno pitanje: Ako je netko kažnjen zbog zločina, primjerice novčanom globom, zatvorskom kaznom ili čak smrću, hoće li svejedno doći do karmanske reakcije? U tom slučaju reak
cija može biti ublažena, a možda i posve ukinuta, ako kazna bude odgovarajuća i praved na. U tom smislu možemo reći da sudske presude na temelju zakona zaista mogu ukinuti karmansku reakciju. No mi ne smijemo suditi na taj način. Zakonodavstvo i pravosuđe imaju zadaću da kazne kriminalce u skladu s ljudskim zakonom. Ako je kazna nedovoljna, svemir će ju sasvim sigurno nadopuniti. Ako je netko nevino optužen, svemir će ga kad-tad obeštetiti. Mi se ne trebamo zamarati takvim pitanjima. Pagani pozivaju sve ljude da u sebi razvijaju dobrotu i pravednost. To je jedino važno.
Suđenice U paganizmu Bog i Božica uvijek će pomoći i pružiti vodstvo u životu, ako ih se prizove.
Ali oni neće "suditi duši" kao što to čini Jahve ili Alah. No, postavlja se pitanje, zašto u paganskim mitologijama postoje bića koja navodno upravljaju ljudskom sudbinom? - U grčkoj mitologiji postoje tri Moire (Moipm): Klota (KA.w8w) koja započinje presti nit
života, tj. određuje rođenje, Laheza (ilaxrnL�) koja prede nit života, tj. čuva ga, te Atropa (Paponoc;) koja kida nit života, tj. određuje smrt. - U rimskoj mitologiji one su tri Parke (Parcae): Nona, Decima i Morta. - U germanskoj mitologiji one su tri Norne (Nornir): Urd (Urar), Verdandi (Veroandi) i Skuld.
- U latvijskoj mitologiji one se zovu: Laima, Karta i Dekla. - U litavskoj mitologiji one bi mogle biti: Laima, Dalia i Giltine. - U slavenskoj mitologiji one su tri Suđenice (sudice, suđaje, rođenice, rojenice i sl.): koje se
ponekad nazivaju: Upis, Uris i Vusud. Suđenice ne stvaraju našu sudbinu. One nas ni ne nagrađuju ni ne kažnjavaju. To su mitološka bića koja su personifikacije karmanskih procesa. One ne stvaraju sudbinu. To mi sami činimo. No kaže se da one tkaju, tj. oblikuju situacije na koje Ćemo naići u životu. S njima se može doći u odnos u magijskim postupcima. Primjerice, prije gatanja runama, pa gani zazivaju tri norne kako bi se mogli bolje fokusirati na traženje odgovora. Ali, naravno, ne može ih se "zamoliti" da ponište karmanske posljedice. Takav je postupak besmislen i unaprijed osuđen na propast. U indijskom filozofskom pravcu sankhya postoje tri gurJ,e (gurJ.a, tri-gurJ.a). One nisu osobe
nego odlike ili tendencije materijalne prirode (praki:ti). Sama imenica gU1Ja na sanskrtu znači "nit, konac, uže, spona" iz čega proizlazi da nas one "vezuju", tj. zapliću u materijalne aktivnosti, pa su tako u službi iluzije (maya). Cijela materijalna priroda je manifestacija različitih kombinacija tih triju gm).a, baš kao što su sve boje u spektru, kombinacije žute, plave i crvene. Tri gu:r:ie su: 1. sattva mjena, dinamičnost; te 3. tamas
-
-
vrlina, čistoća, red, lucidnost; 2. rajas
-
strast, pro
tama, mrak, lijenost, inercija. Ovisno o tome pod kojom
gu:r:iom osoba pretežita djeluje, kreira svoje sljedeće rođenje i život. Sve što je rečeno u ovom odlomku hinduistički je, a ne paganski koncept, no navodimo ga da bismo ukazali na srodnost sa Suđenicama. Ipak, i pagani prihvaćaju različite odlike materije, ali se one obično poistovjećuju s klasičnim elementima.
207
U grčkoj mitologiji božica Nemezida ili Nemezis (Ntµrnu;) po zasluzi ljudima dijeli sreću ili nesreću. Dakle, ni ona ne određuje našu sudbinu nego je personifikacija karmanskih reakcija, baš poput Suđenica. Tek je kasnije postala božica osvete koja kažnjava zločince. Poznata je još pod imenom Rhamnousia ili Rhamnusia, a kod Rimljana Invidia ili Rivalitas.
Trostruka reakcija? U nekim neopaganskim skupinama postoji velika zabluda da se karmanske reakcije vra ćaju trostruko. To je načelo poznato kao Zakon trostrukog vraćanja, a ono glasi ovako: Ako učinimo nešto dobro, vratit će nam se triput bolje, a ako učinimo nešto loše, vratit će nam se triput gore. Riječ je o doslovnom shvaćanju jedne izjave Geralda Gardnera, osnivača Wicce. On je još 1949. objavio knjigu High Magic's Aid i to pod svojim vještičjim imenom Scire jer je tada vještičarstvo u Velikoj Britaniji još bilo zabranjena. Napisao ju je kao roman, a u sebi je sadržavala temelj ideja iz koje je kasnije nastala Wicca. Na jednom mjestu pisac opisuje inicijaciju drugog stupnja u kojoj visoka svećenica ritualno bičuje kandidatkinju, a kandidatkinja joj vraća triput više. Gardner to komentira ovako: To je šala u vještičarstvu,
dok kandidatkinja to ne zna, vještica zna da će joj se triput vratiti ono što daje, pa ne udara snažno. Dakle, na temelju tog citata, raširilo se mišljenje kako pagani vjeruju u trostruku kar mansku reakciju. Takav koncept posve je neutemeljen i nije zabilježen ni u jednoj tradiciji. Odbacila ga je i Doreen Valiente, jedna od najbližih Gardnerovih suradnica koju je upravo on 1953. inicirao u Wiccu. U intervjuu koji je 1991. dala časopisu FireHeart rekla je: Mislim
da je stari Gerald to skuhao za neki od svojih obreda, a ljudi su to prihvatili stravična doslovno... Osobno, uvijek sam bila skeptična prema tome jer mi to nema nikakvog smisla. Ne znam zašto bi trebao postojati jedan poseban zakon karmana za vještice, a drugi za sve ostale. Ja to ne pušim. Postoji i jedno tumačenje po kojem trostruko vraćanje znači da nam se svaka reakcija vraća na razini misli, riječi i djela. No, i to je novodopska priča koja nije utemeljena u pagan skoj tradiciji. Pagani nipošto ne prihvaćaju koncept trostrukog vraćanja. To je posve besmi slena i nepravedno. Nema smisla da nekome morate vratiti 300 kuna ako ste posudili 100.
Karman u istočnim religijama U hinduizmu su karman i reinkarnacija dva fenomena istog procesa. Duša se ne seli iz jednog u drugo tijelo proizvoljno, bez ikakva reda, nego je određeno upravo karmanom kao zakonom materijalne prirode. Karman nije vječan nego postoji kad postoji i biće u materijalnom svijetu koje djeluje. To biće tada osjeća njegove učinke. U određenom smi slu, sav karman uzrokuje ropstvo. U užem smislu karman označava dobra djela, kojima se dostižu povoljna materijalna stanja, kao npr. dostizanje rajskih planeta. Drugim riječima,
piva se nagrađuje. Taj se proces naziva karma-ktiJJifa. Loša djela nazivaju se vikarman i ona uzrokuju nepovoljna materijalna stanja, npr. inkarniranje u životinje ili biljke, kao i odlazak na paklene planete. ]Iva se, dakle, kažnjava. Stoga se zagovara akarman koji doslovno znači "nedjelovanje" ili odricanje od djelovanja iako ga neki hinduisti tumače kao odricanje u djelo
vanju, što znači da ako su sva naša djela posvećena Bogu, da će ona biti lišena karmanskih posljedica. Samim time, nećemo se više morati rađati u smrtnom svijetu i postići ćemo oslobođenje (mukti, mok$11).
208
Poticaj za djelovanje dolazi od nesvjesnih i latentnih dojmova u umu. Takva se impre sija naziva samskiira. Želja ukorijenjena u umu na nesvjesnoj razini, čija se priroda osjeća i na svjesnoj, naziva se viisanii. Sve što percipiramo bilo kojim od pet osjetila u našem umu stvara samskiire i viisane. Um bilježi sve obavijesti koje smo percipirali u svim životima. T i s e dojmovi ponekad manifestiraju u snovima, u različitim kombinacijama stvarajući slike koje nikad nismo vidjeli. Kada tijelo umre, svi dojmovi ostaju u umu,
tj. u suptilnom tijelu i
prenose se u novo tijelo. Stoga je um skladište želja, pa samim time i uzrok rađanja. Karman određuje naše novo rođenje. Taj proces karmanskih reakcija koji nas vezuje za ponovno rađanje, naziva se karma-bandha "okovi djelovanja". Svako se biće rađa s točno određenom kombinacijom samskiira i viisanii. One su uzrok djelovanja. Ostaju uspavane u umu i čekaju trenutak kada će se manifestirati. Kultiviranje dobrih samskiira uzrokuje dobar karman i obratno. Taj koncept potpuno je prihvatljiv i u paganizmu. U budizmu se karman (pali: kamma) odnosi na "trag" ili "refleks" u našem umu koji je posljedica djelovanja potaknutog namjerom (sanskrt: cetanii, pati: cetana). Takvo djelo dovo di do posljedice (vipiika). Stoga je bitno da ljudi čine dobra djela kako bi se u umu mogli nakupljati samo dobri refleksi. Samo dharmički (sanskrt: dharma, pali: dhamma) postupci dovode do oslobođenja od materijalne egzistencije i ulaska u blaženstvo (sanskrt: nirviiJJa, pati: nibbiina). Istočne religije zagovaraju odricanje (vairiigya) od djelovanja kako se osoba ne bi zaplitala u karmanske aktivnosti. Taj stav posve je neprihvatljiv paganima koji žive da bi ostvarivali
sve svoje želje i ciljeve, ali samo ako su usklađeni s prirodnim i etičkim načelima.
Karman
u
zapadnim religijama
Kršćanska se etika ne temelji na zakonu karmana nego na Božjim zapovijedima. On je taj koji određuje što se smije, a što ne. On dodjeljuje nagrade i kazne, a na posljednjem sudu odlučit će tko ide u raj i vječni život, a tko će biti zauvijek uništen. Ipak, načelo karmana toliko je univerzalno da ga možemo pronaći čak i u Bibliji. Najjezgrovitije ga je izrekao apostol Pavao: Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost,
a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni (Galaćanima 6:7,8). lsus pak kaže: Vrati mač na nje govo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (Matej 26:52). No kako objasniti činjenicu da u stvarnosti to nije tako? Koliko je ubojica u ljudskoj povijesti prošlo nekažnjeno? Bez prihvaćanja koncepta karmana nema pravde. I u Starom zavjetu čitamo: Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku
Božju stvoren je čovjek (Knjiga postanka
9:6).
Iz paganske perspektive kršćani, Židovi i mu
slimani žive u neprestanom strahu od grijeha i Božjega gnjeva. Levitski zakonik (hebrejski:
wayiqra, grčki: AEVi'TLK6v, latinski: Leviticus) koji je Mojsije prenio starim Židovima izni mno je rigidan, nehuman i osvetnički, te u potpunoj suprotnosti s Isusovim miroljubivim tonom. Tako čitamo: Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. Tko usmrti
živinče, mora ga nadomjestiti: život za život. Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio: lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu (Levitski zakonik
24:17-20). S druge strane, Isus kaže:
Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za
zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi (Matej
5:38,39).
209
Dok kršćanski teolozi pokušavaju na razne načine objasniti kako je moguće da se u jed nom vjerskom sustavu mogu naći takve dvije potpuno suprotne poruke, pagani ne prihvaća ju ni jednu ni drugu! S jedne strane, pagani nisu osvetoljubivi i nipošto ne prihvaćaju smrtnu
kaznu. Smatraju da svakog zločinca ili prijestupnika treba naprosto zatvoriti i udaljiti od zajednice. Takvim civiliziranim postupanjem ostavljaju mogućnost da se prijestupnik po kaje i doživi unutarnju transformaciju (ili katarzu). Naravno da u povijesti nije bilo tako, no ukidanje smrtne kazne smatra se evolucijskim pomakom i jednim od pokazatelja sazrijeva nja čovječanstva. Jer, veoma je opasno uživljavati se u ulogu suca koji može odlučivati hoće li netko živjeti ili ne. S druge strane, pagani potpuno prihvaćaju načelo samoobrane. Ako nas netko udari po desnom obrazu, sasvim sigurno nećemo mu okretati i lijevi. Naravno, naša će reakcija ovisiti o kontekstu u kojem se to dogodilo.
U Bibliji nailazimo i na sljedeći navod: Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja"
(Ivan 9:1-3). Takvo tumačenje božjih djela u paganizmu je apsolutno neprihvatljivo. Bez prihvaćanja karmana i reinkarnacije nikako se ne mogu objasniti ni patnje ni zlo niti brojne etičke dileme kojima smo se bavili u ovom poglavlju.
U Kur'anu također nailazimo na slične navode: Tko bude činio dobro, zato će ga dobro i stići. A tko bude zlo činio, kažnjeni će biti, koji su zlo činili samo onoliko, koliko su učinili (28:84). Tko god uradi koliko jednak trunak dobra, vidjet će ga. A tko god uradi koliko god jednak trunak zla, vidjet će ga (99:7,8). Šerijatsko pravo (šari cah) pisano je u duhu sličnom Levitskom zakoniku.
Želja i ncvczanost Dobro proučite ovo potpoglavlje jer ćemo dati neke veoma važne i konkretne savjete o uspjehu u životu. Pagani ne bježe od svojih želja i ciljeva. Naprotiv, uvijek ih nastoje zado voljiti i ostvariti. U većini drugih religija stalno se morate odricati zadovoljstva i žrtvovati. Želja je posve opravdana kao izraz motivacije za napredovanjem u životu. Problem nastaje kada ta želja ima povišen potencijal važnosti, tj. kada želja postaje žudnja. Tada onemogu ćujemo namjeru u njenom normalnom protoku, pa moramo ispraviti svoj umni obrazac
kako bi ona nesmetano djelovala. U 8. poglavlju pojasnili smo Načelo ravnoteže. Ono govori da sve u prirodi teži skladu i ravnoteži. Svaki put kada djelujemo na materiju, ona će se nastojati smiriti. Tako dolazi do svih promjena u atmosferi, na zemlji, u moru ... Svaka neravnoteža automatski pokreće energetska polja koja nazivamo sile ravnoteže kojima se ponovno uspostavljaju mir i sklad. I u našem životu, svaki put kad narušavamo sklad, tj. kad dolazimo u neravnotežu, sile ravnoteže okrenut će se protiv nas. Ako previše radimo, svladat će nas umor. Ako premalo radimo, izostat će plodovi rada. Ako svoje tijelo dovo dimo u ekstremna stanja, nesumnjivo Ćemo se razboljeti. Ako um dovodimo u ekstremna stanja, izludjet ćemo. No, ravnotežu možemo narušiti i mislima jer su i one izraz energije u polju nulte toč ke, jednako kao i materija. To će se dogoditi ako nešto jako želimo. Time se stvara suvišni energetski potencijal koji istog časa okreće sile ravnoteže protiv nas. Te sile nemaju nikakav predznak, one nam ne žele ni dobro ni zlo. One ništa ne žele. One jednostavno uklanjaju suvišni potencijal. Prema tome, sile ravnoteže sigurno će se ispriječiti na putu ostvarivanja ciljeva ako ne djelujemo po načelu čiste namjere. Evo primjera: mnogi ljudi igraju loto. U to
210
vrijeme svi oni stvaraju suvišni potencijal jer žude za zgoditkom. No, čim završi izvlačenje, potencijal je uklonjen. Pritom golema većina ne dobije ništa. Tek jedan na nekoliko miliju na može dobiti jackpot. Dakle, potencijal se uglavnom uklanja na način da se naše želje ne ostvare, a statistički je zanemariva mogućnost da će se potencijal ukloniti baš tako da nam se želja ostvari. Kako god, sile ravnoteže brzo uklanjaju potencijal i uspostavljaju sklad. To možemo primijetiti u medijima. Ponekad se pročuje vijest da je neka slavna osoba pala u komu. Nakon toga stvara se golemi potencijal važnosti na globalnoj razini jer svi iščekuju ishod. Veoma brzo, unutar tjedan dana osoba će umrijeti. Tek rijetko, ona izlazi iz kome i počinje se oporavljati. Sile ravnoteže su djelovale i sva se napetost ispuhala. Tako je i s na šim željama - silama ravnoteže nije bitno hoćemo li dobiti što želimo ili nećemo. Bitno im je samo to da uklone suvišni potencijal. Želja s visokim potencijalom važnosti naziva se žudnja. Stoga treba razlikovati želju od žudnje. Želja je sasvim normalna za svako ljudsko biće. Možete li zamisliti kako bi život izgledao bez želja? Štoviše, treba željeti sve ono što nam pomaže da se razvijamo u životu i napredujemo. Međutim, ako želimo, ne znači da trebamo žudjeti. Razlikovanje tih dvaju pojmova uvelike će nam pomoći u ostvarivanju ciljeva. To ne znači da naša želja ne smije imati baš nikakav potencijal. Problem nastaje kada svojoj želji, tj. svome cilju pridajemo iznimno visoku važnost. Ljudi tada govore: Ako u tome ne uspijem, ubit ću se ... Ili to ili ni šta ... Ako mi propadne taj posao mogu si samo ispaliti metak u glavu i sl. Takvi umni obrasci jednosmjerna su karta za neuspjeh. Zapamtite, što se određenom cilju pripisuje viši stupanj važnosti, neuspjeh je vjerojatniji.
Zanimljivo je kako i drevne istočne filozofije iznimno precizno tumače uzrok nevolja u životu. Iako smo o tome već dosta govorili, vratit ćemo se na budističku Drugu plemenitu istinu koja kaže da patnja nastaje iz žeđi (sanskrt: tff}IJ.G, pali: ta1}hii) za uživanjem, za posto janjem ili za nepostojanjem. Riječ tr?IJ.G (ta1}ha) ima značenja: žeđ, žudnja, požuda ili pohlepa. Žeđ u čovjeku rađa nemir koji on može tek privremeno smiriti. Ta žeđ nije ništa drugo nego žudnja, tj. pohlepa. U budizmu je ona izvor patnje, no pagani u tome vide izvor nevo lja i frustracija. Zbog žudnje nam se često ne ostvaruje ono što želimo. I u Bhagavad-giti, Kr�a poučavajući rođaka i ratnika Arjunu objašnjava da je upravo pohlepa izvor grijeha. Arjuna pita Kr�u: Pa što je uzrok kojim je čovjek nagnan da čini grijeh čak nevoljko, kao nekom silom natjeran, Varf}1}eyo? A Kr�a mu odgovara: To je požuda, to je gnjev, izvor mu je spona strasti. Znaj - proždrljivi zlotvor taj najveći je neprijatelj (3:36,37). Postoji još jedan izvrstan citat u kojem Kr�a kaže da je um mudrog čovjeka poput oceana jer u njega utječu brojne rijeke, a on svejedno ostaje nepokretan i nepomičan. Tako je i s umom mudrog čovjeka. U njega utječu nebrojene želje, a on ostaje miran na to. Kr�:r:ia kaže da ta kav čovjek dostiže mir, a ne onaj koji žudi (2:70). Prema tome, da bismo dobili ono što želimo, a istodobno uklonili suvišni potencijal i tako se spasili od sila ravnoteže, potrebno je djelovati s čistom namjerom. Kada želja ima povišen potencijal važnosti, ona postaje žudnja i time onemogućuje namjeru u njenom normalnom protoku. Tada morate ispraviti svoj umni obrazac kako bi ona nesmetana dje lovala. Taj se proces naziva čišćenje namjere. Naravno, bilo bi najlakše reći: Pa jednostavno nemojte svome cilju pridavati povišen stupanj važnosti. Ako imate toliku snagu uma, svaka čast, djelovat ćete s čistom namjerom. No, to je doista teško za izvesti. Stoga moramo pose gnuti za nekim trikovima. Čišćenje namjere znači ukloniti potencijal važnosti s cilja kojem težite. Drugim riječima, uzimate ga zdravo za gotovo i ne razmišljate o njemu, ne razbijate si glavu, ne kalkulirate 211
kako ćete doći do njega, već ga jednostavno učinite, po krilatici Just do it! Primjerice, želite popiti čašu vode. To svatko radi svaki dan. Toliko ste sigurni i uvjereni da ćete u tome uspjeti da uopće ne razmišljate o tome. To činite makinalno. Ne pitate se hoće li biti vode u slavini, hoćete li naći čašu u kuhinji, je li štrajk u vodoprivredi, koliko vam vremena treba da dođete do slavine, jesu li tamo neki izvanzemaljci koji će vas omesti u tome da popijete vodu. Ništa od toga ne postoji u vašem umu. Jednostavno dođete do slavine, napunite čašu vodom i popijete, a istodobno možete razmišljati o čemu god drugome. Tako je i s vašim ciljevima. Kada znate da ih želite, trebate ih jednostavno ostvariti. Dakle, trebate se prepustiti utjecaju polja namjere i pustiti da se taj cilj naprosto ostvari. Najvažnije je da pre poznate da imate povišen potencijal važnosti. Njega ćete prepoznati kao osjećaj prevelikog entuzijazma ili euforije, nestrpljivosti, uznemirenosti i žudnje; a u umu ćete cijelo vrijeme vrtjeti sve moguće scenarije. Postoji jedan iznimno učinkovit način čišćenja namjere. To je trik kojim ćete prevariti sile ravnoteže i umne sabotere: Unaprijed se pomirite s mogućnošću da se vaš cilj nikada neće ostvariti. To ne znači da ste izgubili namjeru. Naprotiv, tako će vaša jaka želja postati jaka
namjera. Na taj način ćete postići to da vas sile ravnoteže obiđu u širokom luku. Evo jedne priče koju je ispričao anonimni slušatelj jedne radijske emisije: Bio sam akviziter i prodavao sam knjige po lokalima. Jako sam žudio za tim da ih prodam jer sam živio samo od toga. Međutim, gdje god sam došao, nisam uspio. Cijeli dan sam išao od lokala do lokala. Bezuspješno. Bio sam jako živčan i uplašen. Došlo mi je da plačem, da vrištim od jada i muke. Došla je večer, a ja nisam prodao nijednu knjigu. Na kraju sam već odustao od svega. Potpuno sam se pomirio s time i rekao "Ma baš me briga". Odahnuo sam i odlučio ući u još samo jednu tvrtku gdje je završavala radno vrijeme. Vjerovali ili ne, ušao sam i unutar nekoliko minuta, prodao sam sve knjige. Sve.
Vjerojatno ste i sami često iskusili nešto slično. Baš onog trenutka kad otpustite tu ener getsku napetost, tada uspijevate. No, to morate učiniti iskreno. Unaprijed se pomirite s time da to možda ipak nije bio vaš cilj. Uostalom, ako ga ne ostvarite, pa što onda? Pa nećete valjda umrijeti zbog toga? Ako ne uspijete, ništa zato. Uspjet ćete sljedeći put. Otpu štanje je najvažnija stvar u procesu ostvarivanja ciljeva. Ne smijete biti u grču. Vaše kretanje prema cilju mora biti smireno i opušteno. Samo tako možete uspjeti. Ključ uspjeha je ovaj: kada ste u budnom ili beta stanju uma, budite smireni, ravnodušni i spremni na sve. S dru ge stranje, u alfa stanju, zamišljajte svoj cilj, a žudnju zamijenite osjećajem radosti jer je cilj već u procesu ostvarivanja. Tako ćete zadržati dobro raspoloženje, a sile ravnoteže neće se okrenuti protiv vas. Neki ljudi svu svoju ušteđevinu ulože u jedan investicijski fond ili oroče u jednoj banci. Tada je njihova pozornost, ali i nervoza, usredotočena na to - jedno - mjesto. Stvara se potencijal važnosti. Lako se može dogoditi da takva investicija propadne, baš zato što sile ravnoteže uklanjaju taj potencijal. Sad zamislite što se tek događa kada tisuće ljudi ulažu velike količine novca, a neki se čak i zadužuju i dižu kredite da bi uložili na jedno mjesto - obično je to oblik nekakvog financijskog inženjeringa ili Ponzijeve sheme. Zar je uopće čudno to što se takvi sustavi ruše poput kula od karata? Potencijal važnosti toliko je velik da naprosto mora biti srušen. Ako svoju ušteđevinu podijelite na četiri dijela i svaki oročite u drugoj banci, nećete stvarati jednako velik potencijal. On će se raspodijeliti. Naravno, dobivat ćete manje kamate, ali mirnije ćete spavati. Ako jedna banka propadne, i dalje vam ostaju preostale tri. Niste sve izgubili. Zato je kod postavljanja ciljeva uvijek preporučljivo imati i pričuvni plan. Kao što jedna poslovica kaže: Mudar miš uzda se u dvije rupe. Dodali bismo: barem u dvije.
212
U istočnim filozofijama čišćenje namjere poznato je pod pojmom nevezanost (asakta). Či
tavo treće i četvrto poglavlje Bhagavad-gite govori upravo o tome kako treba djelovati bez žudnje. Kr�i:ia kaže da čovjek koji je obuzdan i koji je bez želja i koji je ostavio sav imetak, čak i kad samo tijelom radi, da neće grijeh postići. Onaj koji je sretan slučajnim dobitkom, koji je bez dvojnosti, koji ne zavidi, kojemu su uspjeh i neuspjeh isto; takav čovjek radi, a nije vezan. Zapamtite, neuspjeh zbog utjecaja sila ravnoteže može utjecati veoma razarajuće. Ako ste u euforiji, ona će vas držati neko vrijeme, a na kraju ćete se ispuhati poput balona i tako iz euforije prijeći u depresiju. Dakle, ciljeve ne smijete postizati naprezanjem i pokušava njem. Cijena toga je stres, srčani udar, opadanje imuniteta i depresija. Stoga zapamtite ovo:
treba željeti bez žudnje, obraćati pozornost bez zabrinutosti i straha, te biti svjestan svojih postupaka bez osjećaja krivnje. Odricanje (vairagya) nije isto što i nevezanost (asakta), što je jako važno u kontekstu kar mana. Nevezanošću za želje sasvim ćemo sigurno stvarati manje karmanskih reakcija. S druge strane, odricanje je paganima posve neprihvatljivo. Tog su načela svjesne i vještice, pa u svojim magijskim postupcima one uvijek otpuštaju namjeru u svemir, prema Bogu i/ ili Božici te nisu u grču niti iščekuju ostvarenje cilja pogledavajući na sat svakih pet minuta. Imaju vjeru u sebe, Rogatog Boga, Božicu Majku i magijski postupak. Prvo pravilo magije
kaže da svaki magijski postupak daje rezultat! Čak i u slučaju magijskog napada, poput uroka, nagaza i sl., mudra vještica neće im pulzivno reagirati nego će samo poduzeti mjere da se zaštiti. Na taj način napad neće biti ni prihvaćen niti neutraliziran nego će se naprosto morati vratiti onome tko ga je poslao. U novodopskim tehnikama samopomoći i samorazvoja veoma su popularne metode "kar
manskog čišćenja". Treba imati na umu da nikad ne treba težiti tome da izbjegnemo kar manske reakcije jer to naprosto nije moguće. Međutim, možemo se baviti metodama re programiranja umnih obrazaca ili kidanja veza, kako je to opisala autorica Phyllis Krystal
(1914.). To je svakako preporučljivo.
18. PAGANSKA ETIKA Čovjek je sam po sebi etično biće. Svaki čovjek ima i prava i obveze. Ljudska prava proizla ze iz slobode, a obveze iz etike. Paganizam inzistira na prihvaćanju strogih etičkih pravila. Već smo rekli da se paganizam temelji na
-
ljubavi. U tome je sva mudrost i etičnost. No,
paganska etika ima i druge filozofske korijene.
Moral, ćudoređe ili ćudorednost (grčki:
t]8iK6s, latinski:
moralitas, engleski: morality) defi
nira se kao "shvaćanje odnosa prema dobru i zlu u najširem smislu, ukupnost nepisanih društvenih načela, normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosima među ljudima koji se nameću savjesti pojedinca i zajednice, u skladu s općim kriterijima o dobru koji vladaju u određenom društvu". Etika (grčki:
t]BtK1, latinski: ethica, engleski:
ethics) je "filozofska disciplina koja se bavi
proučavanjem smisla i ciljeva moralnih htijenja, temeljnih kriterija moralnog vrednovanja kao i zasnovanosti izvora morala".
213
Pojam moral dolazi od latinskog pridjeva moriilis "običajan, moralan" koji je pak izveden od imenice mos "običaj". Tom je riječju filozof i govornik Ciceron (Marcus Tullius Cicero) (106.-43. pr. Kr.) preveo istoznačni grčki pojam etos (r]Đoc;). Iako postoje brojne teorije i definicije, možemo zaključiti da je etika "filozofija morala". Prema nekim tumačenjima, moral je dio kulture i varira od mjesta do mjesta. Budući da je čovjek socijalno biće, svaka je zajednica kroz povijest stvarala sustav vrijednosti kako bi se uspostavio društveni red i poredak. Na lokalnom moralu, tj. običajima, gradili su se odgoj ni i obrazovni sustav, kao i zakoni. Što su uvjeti života bili teži, to je i moralni kodeks bio rigidniji. Primjerice, u starom vijeku narodi i plemena su često ratovali, pa su se u takvim uvjetima posebno cijenile čast i odanost. Primjenjivost moralnog kodeksa ovisi o tome ko liko su usklađeni sa stvarnim okolnostima, za razliku od nerazumnih i proizvoljnih tuma čenja "dobra i zla". S druge strane, etika se odnosi na univerzalna načela koja su primjenjiva uvijek i u svim okolnostima, bilo gdje u svemiru. Paganizam se zato ne zamara moralnim, a još manje moralističkim sitničarenjem nego se fokusira na etiku koja je imanentna svemiru. S obzi rom na to da se društvo temelji na pojedincu, a ne obratno, etika se temelji na uzajamnoj i recipročnoj odgovornosti svih pojedinaca. Između dviju krajnosti - isključivo proizvoljnog tumačenja morala (karakterističnog za psihopate) i krajnje objektivnog i pravednog tuma čenja, koji gotovo da i nije moguć zbog neznanja, nesavršenstva i sl., nameće se univerzalna etika koju paganizam zagovara. Postavlja se pitanje: Zašto bismo trebali živjeti etično? Ako već pagani teže užitku, ostvarenju želja i životnih ciljeva, hoće li etika biti jamstvo uspjeha? Ako danas nekome pomognemo, to ne
znači da će nam se sutra zbog toga ostvariti neka želja. U tom smislu, etika i uspjeh nisu izravno povezani. No, ako smo dugoročno etični, tj. ako nikome ne naudimo, stvarat ćemo velike zalihe dobrih karmanskih reakcija zbog kojih ćemo sve manje i manje ispaštati. Stva rat ćemo sve više pozitivnih životnih okolnosti u kojima ćemo se moći lakše kretati prema ostvarenju ciljeva.
Sloboda 14. poglavlju: Koncepti dobra i zla pojasnili smo da paganska etika proizlazi iz estetike. Kada god težimo većoj estetici, ljepoti, harmoniji i redu, mi ćemo postupati etično. Svakoj zdravoj i razumnoj osobi to je dovoljno. Međutim, načelo povezanosti estetike i etike, samo po sebi ostaje nedorečeno za naše konkretno i svakodnevno postupanje. Naime, netko može reći da želi uvesti red u svijet tako što će drugim "neuređenim" pojedincima i skupi nama naprosto nametnuti red i vlastite zakone. To su činili svi diktatori i tirani u povijesti. Kao primjer možemo uzeti Hitlera koji je pokoravao zemlje kako bi istrijebio "neuređene i slabe" te ustoličio "uređenu arijevsku civilizaciju", po načelu Jedan narod, jedna država, jedan vođa (Ein Volk, ein Reich, ein Fiihrer). Mnogi i danas u nakanama uspostavljanja Novog svjetskog poretka (New World Order) vide takvu opasnost. Strahuju od uspostavljanja jedne svjetske vlade, depopulacije siromašnih država i čitavih kontinenata, te potpunog nadzora nad pojedincem. To je krajnje plastična prikazano u znanstvenofantastičnom serijalu Zvjez dane staze (Star Trek) u kojem Borg, vrsta kiborga koji posjeduju veoma naprednu tehnolo giju, osvaja čitava galaktička prostranstva, pretvara ljude u kiborge, oduzima im identitet i asimilira ih u kolektivnu svijest. Njima upravlja Kraljica (Borg Queen) po čijim riječima Borg
U
214
neumorno teži "savršenstvu". Geslo je Borga: Otpor je uzaludan (Resistance is futile). Dakle, pod izlikom težnje za uvođenjem reda, oni oduzimaju slobodu svjesnim bićima i nameću im svoja pravila. Prema tome, samo razumijevanje estetike (reda i sklada) nije dovoljno da bismo u potpunosti živjeli etično. Stoga je bilo potrebno da se u koncept paganske etike uvede još jedno načelo koje se također smatra inherentnim svojstvom svemira i svih njego vih stanovnika. To je sloboda. Sloboda (grčki: l::ilrnBEpia, latinski: libertas, sanskrt: svatantra, engleski: freedom, liber ty) obično se definira kao "mogućnost samostalnog i neovisnog djelovanja, te mogućnost
čovjekova samoodređenja". To znači da osoba ima pravo biti neograničena, nesputana i nezarobljena. Stanje suprotno slobodi naziva se ropstvo (grčki: DovilEia, latinski: servitudo, sanskrt: dasya, engleski: slavery). Paganizam polazi od činjenice da je svako biće rođeno u slobodi te da ima jednaka prava. Budući da su kozmički duh i materija, Bog i Božica, slobodni, a svatko od nas jest Bog i Božica, onda i mi naprosto moramo biti slobodni. Mi se očitujemo u njima i oni u nama. Svemir je sam po sebi slobodan. Njega nitko ne tlači. Pagani smatraju da smo svi holografska projekcija svemira i imamo ista svojstva, pa tako ni mi ne možemo biti neslobodni. Svatko ima pravo živjeti u slobodi. Oduzimanje bilo čije slobode u filozofskom smislu predstavlja oskvrnuće prirodnih zakona i automatsko stvaranje negativnih karmanskih reakcija. U političkom smislu, iz slobode proizlaze i ljudska prava, pa je oduzimanje slobode isto što i kršenje tih prava. Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. u Parizu je usvojila Opću deklaraciju o pravima čovjeka. U prvom članku stoji: Sva ljudska bića rađaju se
slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva. Da je riječ o samo deklarativnom pristupu potvr đuje činjenica da se u mnogim državama svijeta i dan-danas krše temeljne ljudske slobode. Ipak, čovječanstvo napreduje po načelu dva koraka naprijed, jedan natrag, jer neprestano uči mo. Povijest nas uči da ne postoje ireverzibilni procesi, što znači da se i sutra može dogoditi neki novi holokaust, no prihvaćanjem strogih etičkih načela koje pagani zagovaraju, takve bi mogućnosti bile minimalizirane. Sve je to dio evolucije i procesa neprestanog učenja. Danas je barem očigledno da se istina može sve teže i teže suzbiti, baš kao što je to rekao jamajčanski pjevač Bob Marley (1945.-1981.): Možete neko vrijeme varati neke ljude, ali ne možete
sve vrijeme varati sve ljude (You tan fool some people sometimes, but you can't Jool all the people all the time). Što se tiče bića sužene svijesti, poput životinja, biljaka, gljiva ili mikroorganizama, ona su također slobodna, što znači da ih ljudi ne bi smjeli proganjati ili bezobzirno uništavati. Sva su ta bića dio prirode, pa ih ljudi trebaju štititi i skrbiti se za njih. Već smo rekli da je jedenje životinja etička dilema koju bi svatko trebao samostalno razriješiti. No, čak i ako jedemo druga bića, ne bismo ih smjeli mučiti. O tome će više riječi biti kasnije.
Relativna sloboda Sloboda nije apsolutna i neograničena. To bi bilo tako kad bi u svemiru postojalo samo jedno biće. Ono bi moglo činiti što god poželi jer ne bi imalo koga ugroziti. No kako nas samo na ovom planetu ima već sedam milijardi, a u cijelom svemiru žive nebrojena bića, to znači da jedna osoba ne smije činiti sve što joj padne na pamet. Kad bi to bilo tako, onda biste mogli ubiti bilo koga jer vam je bilo dosadno i sl. No, isto tako, netko bi mogao ubiti i vas jer mu se ne sviđa boja vaših cipela. 215
Pojam relativne slobode dovodi se u vezu s načelom nepovredivosti života. U indijskoj filozofiji ono je poznato kao nenasilje (ahirizsii). Budući da se sav život smatra povezanim u jednu jedinstvenu cjelinu, potrebno je poštovati svačiji život. Iz tog uvjerenja mnogi hindu isti, budisti, đinisti i drugi pripadnici indijskih duhovnosti žive kao vegetarijanci ili vegani. Svaki čin nasilja (hirizsii) povreda je života i njegove svetosti, što nužno dovodi do nega tivnih karmanskih reakcija. Prema tome, sloboda jedne osobe može i mora biti ograničena jedino i isključivo slobodom druge osobe. To nije ograničavanje slobode nego jedini način da se ona istinski uvaži. Po istom se načelu ni sloboda govora ne smije zlorabiti za širenje govora mržnje. Savjest (grčki: avvEičr17a17, latinski: conscientia, engleski: conscience) jest "osjećaj moralne odgovornosti pojedinca izrastao iz njegove sposobnosti da svoje postupke ocjenjuje kao dobre ili loše". Po nekim razmatranjima, izvor savjesti može biti proizvod društveno-od gojnog određenja, rezultat moralnoga konflikta, urođena funkcija autonomnog uma ili pak posljedica prihvaćanja Božjeg nauka (kako je to u gotovo svim religijama). Očekiva no, u paganizmu savjest proistječe iz načela relativne slobode. Znajući da je moja sloboda ograničena tuđom, moje biće treba biti usklađeno s prirodnim zakonitostima pa će tako samostalno donositi etičke prosudbe na temelju vlastite savjesti koja se očituje kao osje ćaj odgovornosti i časti. Pagani ne prihvaćaju tumačenje savjesti većine religija, posebno monoteističkih, jer smatraju da se temelje na strahu koji pagani doživljavaju kao najgoreg čovjekova neprijatelja, pa bio to i "strah od Boga".
Zlatno pravilo Općenito se arhetipom ljudskog socijalnog ponašanja smatra tzv. Zlatno pravilo koje kaže: Postupaj prema drugima onako kako bi htio/htjela da oni postupaju prema tebi. U negativnoj pa radigmi to se pravilo može izreći na način: Nemoj prema drugima postupati onako kako ne bi htio da oni postupaju prema tebi. Potonji se oblik često naziva Srebrno pravilo. Činjenica je da je Zlatno pravilo zabilježena u najranijim paganskim kulturama: - U Priči o rječitom seljaku koja potječe iz Srednjeg egipatskog kraljevstva (1991.-1648. pr. Kr.)
rečeno je: Neka ti ovo bude zapovijed: Čini drugome tako da uzrokuješ to da i on tebi čini tako. - Na jednom papirusu iz Kasnog razdoblja (664.-323. pr. Kr.) piše: Ono što mrziš da drugi čine tebi, nemoj ni ti činiti drugima.
- Grčki filozof Pitak (lliTWK6c;) (640.-568. pr. Kr.) rekao je: Ne čini bližnjemu svome ono što bi ti njemu zamjerio.
-Njegov suvremenik Tales Milećanin (eJa;\ij<; 6 Mll\f]awd (640.-547. pr. Kr.) rekao je: Ne čini ono za što bi druge optužio.
-Atenski govornik Izokrat (la0Kp1h1J<;) (436.-338. pr. Kr.) rekao je: Ne čini drugima ono što bi te naljutila da drugi čine tebi.
- Filozof stoik Epiktet (EniKTTJW<;) (50.-138.) rekao je: Ne nameći drugima patnju koju i sam izbjegavaš.
216
Kasnije se isto načelo provlačilo kroz brojne misli velikih filozofa, poput Epikura, So krata ili Platona. No, Zlatno pravilo poznato je i u brojnim drugim kulturama. - Kineski filozof Konfucije (Kongzl) (551.-479. pr. Kr.) rekao je: Nikad ne nameći drugima ono što ne bi izabrao za sebe.
- Kineski filozof, osnivač daoizma, Lao Ce (Ulozi) (6. st. pr. Kr.) rekao je: Susjedov dobitak smatraj svojim dobitkom. Susjedov gubitak smatraj svojim gubitkom.
- U indijskom epu Mahabharati, učitelj među bogovima Brhaspati kaže: Osoba nikad ne bi tre bala drugima činiti ono što smatra da bi nju samu oštetilo. Ukratko, to je pravilo dharme. Drukčije ponašanje izraz je sebičnih želja (13:13:8).
- Buddha kaže: Ne povrijedi drugoga onako kako bi se i sam osjećao povrijeđenim (Udana-varga 5:18). Zlatno pravilo toliko je univerzalno da se javlja i u velikim religijama. U židovskom Sta rom zavjetu rečeno je: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe (Levitski zakonik 19:18). Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga (Levitski zakonik 19:34). Što se kršćanstva tiče, lsus je osobno izrekao Zlatno pravilo: Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima (Matej 7:12). To je još jednom ponovljeno u drugom evanđe lju: I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima (Luka 6:31). Također je rečeno: I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš (Luka
6:25-28). Čak je i Sveti Augustin u traktatu In epistulam Ioannis ad Parthos rekao: Živi i čini što želiš (Dilige et quod vis fac).
Zlatno pravilo poznato je i u islamu. U Kur'anu piše: Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je (24:22). Također: O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od ono ga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju ... (2:267).
Čitav se koncept ljudskih prava temelji na liberalnoj doktrini po kojoj je čovjek slobodan da čini što želi dok pritom nikoga ne ugrožava. Možemo zaključiti da je Zlatno pravilo univerzalno i prisutno u gotovo svim duhovnim pravcima, religijama, ali i u suvremenim društvenopolitičkim ideologijama.
Ne naudi nikome U neopaganskim zajednicama uvriježila se inačica Zlatnoga pravila koje se danas smatra neupitnim kamenom temeljcem paganske etike. Ono glasi: Dok nikome ne naudite, činite što vam volja. Skraćena verzija glasi: Ne naudi nikome. U Velikoj Britaniji vještičarstvo je bilo zabranjena još od 1542. zakonom koji je donio tadašnji engleski kralj Henrik VIII. (Henry VIII) (1491.-1547.). Zakon se značajnije promijenio 1735. otkad se više nije kažnjavala vještičarstvo kao takvo jer ga se nakon razvoja znanosti i racionalističke filozofije počelo smatrati praznovjerjem i izmišljotinom. Međutim i dalje se kažnjavala vještičarska praksa pod optužbom da su takve osobe varalice. Taj je zakon 217
službeno ukinut tek 1951., u vrijeme dok je Gerald Gardner već osnovao prvu vidljivu ne opagansku vještičju zajednicu Wiccu. Zbog takvih povijesnih okolnosti, sve do šezdesetih godina 20. stoljeća, Wicca (a time i neopaganizam) bila je tajnovita duhovna zajednica u razvoju, koja je tek okusila slobodno i legalno djelovanje. U tim ranim danima Wicce, fokus zajednice bio je na definiranju vještičje ritualne prakse te na tumačenju povijesnog razvoja, a mnogo manje na etici. No, kako se vještičarstvo počelo razvijati u slobodnom društvu, pitanje etike nametnulo se samo po sebi. Bilo je potrebno objasniti na čemu vještice temelje svoj moralni kodeks, kad već ne vjeruju u "Božje zapovijedi" i slične ideje. Iako bi se na prvi pogled činilo da se veoma lako može ući u trag razvoju etičkih načela Wicce jer je ota da do danas prošlo tek šezdesetak godina, to ipak nije nimalo lako. U to vrijeme nije bilo interneta, a ni knjige nisu bile primaran medij širenja neopaganske duhovnosti. Mnogo se toga provlačilo kroz novine i časopise, a ne treba zanemariti ni usmenu predaju. Sve do 1959. Gardner nije spominjao etičke teme.
U
knjizi Smisao vještičarstva (Meaning
oj Witchcraft) napisao je: Vještice streme moralnom pravilu legendarnoga Dobrog Kralja Pausola: Čini što voliš dok drugima ne naudiš. No one vjeruju da je ovo važno: Ne smijete se koristiti magi jom za ono što bi naudilo bilo kome, a ako baš morate, kako biste spriječili njegov još veći prijestup, morate ga dovesti u nepriliku samo onoliko koliko je potrebno da smanjite štetu. (Inače, Kralj Pau sole bio je lik iz priče Pustolovine Kralja Pausolea koju je 1901. napisao francuski romanopisac Pierre Louys (1870.-1925.). U priči kralj kaže: Ne čini štetu bližnjemu svome. Uzevši to u obzir, čini što želiš.)
Mnogi smatraju da je na Gardnerovo tumačenje etike snažno utjecao poznati okultist i filozof Aleister Crowley (1875.-1947.). Godine 1904. u Kairu je zapisao temeljni tekst filozo fije Theleme, poznat kao Knjiga zakona koju mu je izdiktiralo anđeosko biće Aiwass, izasla nik boga Harpokrata (Hoor-Paar-Kraat). U uvodu knjige Crowley kaže: Knjiga Zakona daje jednostavan pravilnik ponašanja. "Čini što ti je Volja i to neka ti bude sav Zakon. Ljubav je zakon, ljubav pod voljom. Nema zakona nad "čini što te volja". Potom dodaje: Ali u praksi, samo je jedno djelovanje zakonito za svakog od nas u bilo kojem trenutku. Uslijed toga, Dužnost se sastoji u odlu čivanju da se iskusi pravi događaj od jednog do drugog trenutka. Inače, Crowley je 1947. inicirao
Gardnera u Red Istočnog hrama (Grda Templi Orientis, O. T.O.). Očito, zajednički element i vikanskog i Crowleyeva thelemitskog pravila je čini što te volja. To je element apsolutne slobode, no oba su sustava uvela i načelo relativne slobode koje donosi smisao etike. U Wicci je to - dok nikome ne naudite, a u Thelemi - ljubav je zakon, ljubav pod voljom. Tako su oba pravila identična. -
Vještičja uputa
S vremenom je etičko pravilo ne naudi nikome postalo lajtmotiv Wicce kao duhovne zajed nice. I danas je mnogima upravo to načelo glavna asocijacija na Wiccu, ali i paganizam općenito. Gotovo da nema knjige, grimorija, eseja ili članka o paganizmu u kojem se ono ne spominje. Danas je to načelo poznato pod nazivom Vještičja (vikanska) uputa (Wiccan Rede).
Riječ rede [rid] u suvremenom se engleskom jeziku smatra arhaičnim izrazom koji po tječe iz pragermanskog oblika *redaz, što je u staroengleskom prešlo u oblik ra?d, a u sred njoengleskom rao, a znači "savjet, uputa, pomoć". U suvremenom engleskom u istom bi se značenju mogao rabiti latinizam creed (od latinskog credo "vjerujem"), što se i u hrvatskom prevodi latinizmom kredo. Zato se Vještičja uputa može nazvati i Vještičji (vikanski) kredo. 218
U
cijelosti je ona napisana u obliku stiha s rimom na arhaičnom engleskom: Eight words the Wiccan Rede fulfil An it harm none, do what ye will Osam riječi sačinjava Vještičju uputu Dok nikome ne naudite, činite što vam volja
ye znači "vi" (en i "ako" (engleski: ij), a zamjenica Riječ an na srednjoengleskom znač gleski: you). zapisala Doreen Vanom engleskom, kako ga je 1978. Ispravan oblik upute na suvreme ašnjicu, glasi: liente u knjizi V ještičarstvo za sutr Eight words the Witches' Creed fulfil Ij it harms none, do what you will t Witchcrajt) i Istina o vještičarstvu (The Truth Abou Uputa je prvi put objavljena 1969. u knjiz njoj je opi U 09.). 0.-20 psi-fenomena dr. Hanz Hozler (192 koju je napisao američki istraživač donu, 3. Lon u ala večeru u novijoj povijesti koja se održ sao vjerojatno prvu javnu vještičju za vrije je kako tromjesečnik Pentagram. U knjizi piše listopada 1964., a organizirao ju je varajući izgo nima la toleranciju među vještičjim kove me večere Doreen Valiente zagovara a se rapidno m arhaičnom obliku. Nakon toga, uput Vještičju uputu u prethodno navedeno vo da nema trasvim neopaganskim skupinama. Goto proširila po svim vještičjim i gotovo a. dicije Wicce koja ga ne prihvać verziju Vještičje upute šnjicu Doreen Valiente daje i dulju U knjizi Vještičarstvo za. sutra tva i vjerovanja, a otajs pjesnički opisana razna vještičja koja se sastoji od 16 strofa. U njoj su čijoj varijanti: druk o ljnu etičku Vještičju uputu, u nešt posljednja strofa ponovno donosi teme An Do What You Will be the challenge, So be it in Love that harms none, Far this is the only commandment, By Magick oj old, be it dane. Ako vam "Činite što vam volja" bude izazov, Neka bude u ljubavi kojom nikome nećete nauditi, jer to je jedina zapovijed, Tako mi magike starih, neka bude tako. Iz prethodne strofe također je razvidan Crowleyev utjecaj. Naime, Valiente piše magika (magick) što je thelemitska varijanta imenice magija (magic). Časopis Green Egg koji je izdavala neopaganska skupina Crkva svih svjetova (Church ojAli Worlds) na Ostaru 1975. objavila je pjesmu pod nazivom Uputa vještica (Rede Oj T he Wiccae) (u sklopu članka Wiccan-Pagan Potpourri) koja se sastoji od 26 stihova u rimi. Tekst je obja vila američka vještica Lady Gwen Thompson (1928.-1986.), kasnije poznata pod imenom Lady Gwynne, a pripisala ga je svojoj baki koja se zvala Adriana Parter (1857.-1946.) o kojoj nema nekih drugih važnijih biografskih podataka. Mnogi autori smatraju da je veći dio njene 219
verzije upute sastavila Lady Gwen mnogo kasnije. Ipak, neopagani ju rado prihvaćaju zbog ljepote izričaja. Već smo rekli da pagani nemaju "jedan sveti spis" nego prihvaćaju sve ono što im se sviđa i čemu će podati svoju energiju. Svjetski paganski krug uvažava obje upute (Valiente i Thompson). Uputa Lady Gwen počinje stihom:
Bide the Wiccan Laws ye must In Perfect Love and Perfect Trust Vještičje zakone prihvatiti morate U savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju Uputa završava Gweninom verzijom etičkog načela, pri čemu postoji samo neznatna razlika (ye umjesto the):
Eight words ye Wiccan Rede fulftll An' it harm none, Do what ye will Budući da je neopaganizam ponovno javno oživljena duhovnost, sasvim je logično da dolazi do različitih pristupa i prijevoda. Stoga se i središnje etičko načelo današnjih pagana može pronaći u raznim inačicama, no smisao uvijek ostaje svevremensko i rašireno Zlatno pravilo.
Svjetski paganski krug službeno usvaja inačicu Doreen Valiente za svoje etičko geslo:
An it harm none, do what ye will. Dok nikome ne naudite, činite što vam volja. U današnjem novodopskom pristupu, često se naglašava važnost izražavanja u pozitiv noj paradigmi. Primjerice, umjesto: Ja sam protiv rata, bolje je reći: Ja sam za mir. Stoga će se mnogi upitati zašto je pagansko etičko načelo dijelom izrečeno u negativnoj paradigmi (dok nikome ne naudite). Zato što je pozitivna paradigma bitna kod meditacije, vizualizacije, ima ginacije, izgovaranja afirmacija i drugih metoda samopomoći i samorazvoja. Naime, naša nesvjesna razina je ta koja sve shvaća doslovno, poput malog djeteta. Ona pamti i razmišlja u slikama i dojmovima. Zato je bitno da sve što želimo izrazimo na potpuno pozitivan način. Međutim, na našoj svjesnoj razini očituju se razum, razbor i logika, pa je potpuno svejedno je li nešto izrečeno u pozitivnoj ili negativnoj paradigmi. Drugim riječima, na svjesnoj je razini svejedno hoćemo li reći Ja se osjećam ugodno na visini ili Ja se ne bojim visine. Međutim, na nesvjesnoj razini bolja je prva rečenica (afirmacija ili psihosugestija). Stoga, ne trebate se zabrinjavati zato što je pagansko etičko načelo izrečeno u negativnoj paradigmi. Ono je bitno našem razumu!
Samilost Došli smo do sljedećeg ogranka paganske etike. Ako smo slobodni, poštujemo tuđu slobo du i nikoga ni na koji način ne oštećujemo, to i dalje nije zaokružena priča. Što ako prola zimo ulicom i naiđemo na osobu koja krvari od posljedica razbojničkog premlaćivanja? Po svemu onome što smo dosad rekli, mogli bismo samo okrenuti glavu i otići jer time nikome nismo naudili niti smo prouzročili bilo kakve negativne posljedice svojim činom. Ipak, 220
osjećamo moralnu obvezu da nekome pomognemo. To činimo iz ljubavi koja je ipak temelj svih temelja u paganizmu, pa tako i u etičkom smislu. S ljubavlju sve počinje! Čovjek ima etičku obvezu pomoći drugima. Ono je nastavak razumijevanja koncepta Zlatnog pravila, iako je ono izrečeno na nespretan način. Naime, ako kažemo da treba drugima činiti ono što bismo htjeli da i drugi čine nama, to ne treba shvaćati doslovno. Primjerice, ako vi volite glasno slušati glazbu heavy metal, to ne znači da biste trebali postaviti zvučnike na prozor i puštati glazbu "kako bi cijelo susjedstvo također moglo uživati". Time zapravo kršite Zlat no pravilo jer se trebate upitati kako bi bilo vama kada bi vas netko zlostavljao puštajući vam glasno glazbu koju vi ne volite. Međutim, ako cijenite vlastiti život, trebate cijeniti i tuđi. Ako je netko u nevolji, trebate mu pomoći koliko je potrebno, bez daljnjih obveza. Ako netko krvari, trebate mu pomoći u zaustavljanju krvarenja, ili pozvati nekoga tko to zna. No kada dođe hitna medicinska pomoć, sve vaše obveze prestaju. Naravno, nisu sve situacije iste, pa ćete samostalno odlu čiti od slučaja do slučaja kada, kome i kako trebate pomoći. To je načelo prepoznato u svim duhovnim pravcima. Samilost (grčki: avµn6vux, latinski: compassio, hebrejski: }Jamal, arapski: ra}Jma, sanskrt i pali: karu1Jii, engleski: compassion) u rječnicima se obično definira kao "žalost nad tuđim bolom". To je davanje dobrovoljne, svojevoljne pomoći nekome tko se našao u teškoj i ne zavidnoj situaciji. Samilost se često dovodi u vezu s još dva pojma. Simpatija se odnosi na "sposobnost razumijevanja značenja i značajnosti emocija i ponašanja druge osobe", dok se empatija odnosi i na "uživljavanje u tuđe emocionalno stanje". U kršćanskoj teologiji postoji i blizak pojam milosrđe (grčki: t'ilrnc;-, latinski: misericordia, engleski: mercy), no on se uglavnom odnosi na Božju sklonost praštanju grijeha, što čini upravo iz samilosti. Dakako, pagani prihvaćaju samilost kao dio vlastitog etičkog nauka, praštanje kao opću vrlinu, ali nipošto ne prihvaćaju ideju o tome kako Bog i/ili Božica imaju potrebu (i funkciju) bilo kome bilo što oprostiti.
Samilost je temelj budističkog nauka. Osim što nas ona pročišćuje i pripomaže oslo bođenju od patnji, u heterodoksnom budizmu (mahiiyiina) probuđena osoba namjerno i svjesno odgađa svoj ulazak u nirval)u kako bi mogla pomoći drugima na putu buđenja, prosvjetljenja i oslobođenja. Takva se osoba na sanskrtu naziva bodhisattva, a na paliju bod hisatta. U judaizmu se također smatra da je nedostatak samilosti isto što i okrutnost (Jere mija 6:23). U kršćanstvu je poznata parabola (prispodoba) o dobrom Samaritancu, koju je ispričao Isus: Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odaše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nata mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako! (Luka 10:30-37). I u islamu se cijeni samilost. Štoviše, dva glavna Alahova atributa su: Samilosni (Ar-Ra}Jmiin) i Milostivi (Ar-Ra}Jim).
Lažni sentimenti Dosad bi vam trebalo biti posve jasno da paganizam jednako poštuje dan i noć, tamu i svjetlost, kozmos i kaos, red i nered, konstrukciju i destrukciju. Obje su energije neophodne da bi se očitovali svi prirodni procesi. Ako svaka pojava u svijetu ima svoju svijetlu i mrač221
nu stranu, odnosi li se to i na etiku? Svakako. No, što to znači "mračna etika"? Rekli smo da je samilost jedan od osnovnih stupova paganske etike. No, kako biste se vi osjećali kad biste stalno bili samilosni prema osobi koja vas iscrpljuje i iskorištava, ili čak emocionalno ucjenjuje i zlostavlja? Takve osobe ne zaslužuju ničiju samilost. Većinu ljudi njihovi roditelji nisu morali naučiti da druge ne treba tući, napadati, ucjenjivati ili ubijati. To je nešto što bi svatko naprosto morao znati. Ako ne zna, treba ga naučiti. Ako ne želi naučiti, onda je to iz paganske perspektive njegov problem, a ne vaš. Kršćanska etika propovijeda milosrđe i samilost, uvijek i prema svakome. S pagan skoga gledišta to je licemjerje. Okretanje lijevog obraza izraz je lažnog sentimenta i pro moviranje patničkog mentaliteta. Osoba koja vam pristupa s neprijateljskim namjerama nije netko koga biste trebali voljeti. Naravno, načelno biste trebali voljeti svako biće. To je posve ispravno. Zamislite kako bi ovaj svijet bio divan kad bi svi ljudi imali takav stav! Ali nažalost, to nije tako. Među ljudima je od pamtivijeka bilo mnogo zlobe i pokvarenosti. To nije prirodna energija kaosa ili destrukcije koju pagani štuju. To je ljudska glupost, nezna nje, besmislena i neopravdano divljanje nad svim prirodnim zakonitostima. Odgovor na takve energije mora biti oštar i potpuno nemilosrdan. Nikada se ne smijete sažaliti nad onima koji svjesno i namjerno čine zlodjela. To se ne odnosi samo na kriminalce i ubojice, nego to mogu biti i vaši roditelji, pa čak i vaša djeca, ako vas emocionalno ucjenjuju ili na bilo koji način zlostavljaju. Pagani smatraju da se to, upravo zbog vrhunskih načela ljubavi i radosti, mora spriječiti. Danas je jako teško nadvladati takve energije jer je riječ o strukturalnom nasilju nad pojedincem. Pagani smatraju da je najbolje sve to ignorirati, koliko god je mo guće. Prema takvima ne morate osjećati bilo kakvu dužnost, samilost, pa čak ni ljubav. Ali, morate paziti da i sami ne počnete mrziti jer mržnja i strah vaši su najgori neprijatelji. Sto ga ih treba ignorirati i ne sažalijevati se nad njima i njihovom patnjom. Opet, osoba mora paziti da ne ode u drugu krajnost i postane bešćutna i zlurada. To također nije paganizam. U paganizmu se nikad i nipošto ne naslađuje nad tuđom patnjom, ma koliko ju ta osoba
zaslužila zbog svojih nedjela. Onoga tko to čini, snaći će teške karmanske posljedice, a i sam će postati bijednikom. Kršćanstvo neprestano zagovara samilost nad siromašnima, bolesnima, beskućnicima, patnicima i mučenicima. Pagani misle da patnicima ne treba ničije sažaljenje ni molitve, već poštovanje i konkretna pomoć. Zapravo, iz paganske perspektive prava je istina još mračnija. Kršćanski teolozi i svećenici stalno se fokusiraju na patnju, kako bi ukazali na "zlo u svijetu". No, povodeći se za paganskom filozofijom, time namjerno privlače i prizi vaju patnju i strahove kako bi njihova pastva ostala bogobojazna gomila. Aleister Crowley to je dobro razotkrio i opisao koncept "mračne etike" na posve ogoljen i neuvijen način: Čujte me, vi ljudi što uzdišete. Tuge, boli i žaljenja - mrtvima i umirućima su ostavljene, mnoštvu koje još ne zna me. Oni su mrtvi, ti ljudi; oni ne osjećaju. Mi nismo za sirotinju i tužne: gospodari zemlje su naši rođaci ... Mi nemamo ništa s odbačenima i nesposobnima: neka umru u svojoj bijedi.
Jer oni ne osjećaju. Sažaljenje je porok kraljeva: zgazi bijedne i slabe: to je zakon jakih: to je naš za kon i radost svijeta ... Ne žali pale! Ja ih nikada nisam poznavao. Ja nisam za njih. Ja ne tješim: ja mrzim tješenog i tješitelja. Ja sam jedinstven i pobjednik. Nisam od robova koji propadaju. Neka su
prokleti i mrtvi! Amen (Knjiga zakona 2:17,18,21,48,49). Iako je riječ o thelemitskoj tradiciji, pagani zapravo u potpunosti dijele taj stav. Trebate shvatiti da se iza toga, unatoč naizgled grubim riječima, krije bezuvjetna ljubav! Ako hodate ulicom i naiđete na prosjaka, naravno da ga nećete "zgaziti" niti na bilo koji način povrijediti. Možete osjetiti sažaljenje, možete mu pomoći, možete čak osjetiti i nelagodu. Sve su to prirodne reakcije i izraz vaše dobrote. No, ovdje govorimo o patničkom mentalitetu. Pagani smatraju da je to negativna osobina 222
koju bismo trebali uništiti u sebi, dakle ne kukati i jadikovati nego se pribrati i prionuti rješavanju problema.
Cjelovitost paganske etike Pagansku etiku možemo usporediti s drvetom koje ima nekoliko velikih grana. To je logič ki i racionalni slijed kojim zaokružujemo sve što nam je potrebno da bismo živjeli potpuno etično. Sve počinje u ljubavi. Ona je stablo iz kojeg raste prva grana: naše cijenjenje i divlje nje kozmosu (redu, poretku, skladu, harmoniji) iz čega proizlaze ljepota i sklonost estetici. Druga je grana apsolutna sloboda koja nam govori da svatko treba činiti što ga je volja. Tre ća je grana relativna sloboda, tj. svjesno ograničavanje vlastite slobode tuđom slobodom. To je načelo nenasilja (ahimsii) (ne naudi nikome). Četvrta je grana samilost, tj. osjećaj obveze da pomognemo nekome tko je u nevolji. Peta je grana izbjegavanje lažnih sentimenata i odustajanje od onih koji ne zaslužuju ni pomoć ni samilost. Time zapravo štitite sebe, što je vaša najsvetija dužnost. Tako je paganska etika posve zaokružena i cjelovita. U takvom je sustavu svaka etička dilema teoretski razrješiva. O nekim praktičnim pitanjima bit će više riječi uskoro. Stoga pagani svojim životnim stavovima dokazuju činjenicu da osoba može i mora biti etična sama po sebi, bez potrebe da ju netko na to obvezuje i tjera, pa bio to i Bog.
paganska etika: ljubav 7 sklad I ljepota
7
sloboda
7
nenasilje
7
samilost
7
izbjegavanje lažnih sentimenata
Vrline i poroci Paganizam ne prihvaća ni "apsolutno dobro" ni "apsolutno zlo". To znači da nitko od nas nije ni "dobar" ni "zao". Ni vještičja magija ne može biti ni "bijela" ni "crna". Sve je u prirodi šareno. Sve je povezano i s kozmosom i s kaosom. Primjerice, životinje djeluju nagonski. Često možemo uočiti kako majka lavica brižno čuva, štiti, njeguje i hrani svoju mladunčad. Samo nekoliko minuta kasnije ona hvata i ubija mladu gazelu i njenim mesom hrani svoje mlade, ostavljajući tako majku gazelu u tuzi. Je li lavica dobra ili zla? Ni jedno ni drugo. Ona naprosto djeluje u skladu sa svojom životnom svrhom. No što je s ljudima? Mi smo bića obdarena visokorazvijenom sviješću i razumom. Stoga možemo razlikovati nužno samoodržanje od okrutnosti i pretjerane uporabe sile. Ako se nađete u prirodi i suočite s medvjedicom koja želi ubiti vas ili vaše dijete, vjerojatno biste i zapucali da imate oružje, te poduzeli sve što možete da se spasite. Ako biste u takvoj situaciji ubili medvjeda, to sigurno ne biste mogli nazvati nemoralnim ili neetičnim, iako vam poslije može biti žao. No, valjda ne biste ušli u šumu tražeći medvjede koje želite pobiti jer nemate pametnijeg posla. Takvo postupanje nikada ne može biti opravdano. U tom smislu, možemo reći da paganska etika poznaje i apsolutne kategorije. One nisu dobro i zlo. To su vrline i poroci, tj. osobine i postupanja koja su uvijek prihvatljiva (etična) ili uvijek neprihvatljiva (neetična). Vrlina (grčki: aperry, latinski: virtus, engleski: virtue) obično se definira kao "odlika koja krasi koga, lijepo svojstvo, poželjna crta karaktera; dobra strana, dobro svojstvo, prednost; krepost". U antičko se vrijeme pod tim pojmom podrazumijevala i "muška ratnička usmje renost veličanstvenim djelima". Svaka drevna kultura cijeni određene vrline. Bilo bi posve nepotrebno sve ih nabrajati. Smatra se da je Platon vjerovao u vrlinu kao jedinstvena čo223
vjekova svojstvo, no s vremenom su se one počele popisivati, kako bi se bolje shvatilo što sve ona podrazumijeva.
Znanje
(grčki:
yvwau:;,
latinski:
scientia, sanskrt: jiiana, engleski: knowledge) neizostavan je
čimbenik čovjekova života. Skupljajući znanje o duhovnom i materijalnom, razvijamo se u sveukupnosti vlastitog bića i širimo spoznaju o bitku. Znanje u paganskim kulturama nije bilo samo sredstvo razvoja čovjeka i tehnologije nego i sveto otajstvo koje se njegovala kao veliko blago. Znanjem je trebalo raspolagati oprezno i staloženo. Mudrost (grčki: latinski:
aocpia,
sapientia, sanskrt: vijiiana, engleski: wisdom) zasigurno je najcjenjenija vrlina! Od
nosi se na dubinsko razumijevanje onoga što se opaža ili o čemu se promišlja. Pagani iznad svega žele iskoristiti ovozemaljsko postojanje kako bi razvili mudrost i time postigli sve veći stupanj neposrednog razumijevanja prirode i svih njenih osobitosti. Vjeruju da kad umremo i odemo u
Samerlend, očekuje nas period promišljanja o onome što smo naučili.
Tu mudrost prenosimo u buduće živote, a informacije utiskujemo na ukupni duh čime pri donosimo njegovu spiralnom usponu. Svojom mudrošću unosimo više reda (kozmosa), te imamo više poštovanja i divljenja neredu (kaosu). Vještičarstvo i mudrost neraskidiva su povezani. Upravo je smisao vještičje prakse, njen spiritus movens, razvijanje mudrosti. Time se unosi i više radosti i ljubavi u život.
Četiri antičke (paganske) vrline su: 1. umjerenost (grčki: awpoavvT), latinski: temperantia, temperance) ili lakoća upravljanja težnjama i njihovo držanje u granicama razuma. 2. razboritost (grčki: cpp6v1)au:;, latinski: prudentia, engleski: prudence) ili lakoća uviđanja što treba učiniti u određenoj životnoj situaciji. 3. hrabrost (grčki: d:vDpEia, latinski: fortitudo, engleski: courage) ili lakoća svladavanja poteškoća u vršenju dobra, te podnošenje životnih kušnji. 4. pravednost (grčki: DLKawavvT), latinski: iustitia, engleski: justice) ili trajni stav da engleski:
svakome damo ono što mu pripada. Apostol Pavao kasnije im je pridodao još tri osobine (ljubav, vjeru i nadu), pa tako kršćani vjeruju u sedam vrlina ili kreposti. U rimskoj su se kulturi vrline dijelile na privatne i društvene. Privatne su: karizmatič
na autoritarnost
(auctoritas), prijateljska naklonost (comitas), popustljivost (clementia), do (dignitas), snaga uma (jirmitas), dovoljnost (jrugalitas), odgovornost (gravitas), poštenje (honestas), čovječnost (humanitas), radišnost (industria), savjesnost (pietas), razbori tost (prudentia), čistoća (salubritas), ozbiljnost (severitas), istinoljubivost (veritas) i odvažnost (virtus). Društvene vrline su: obilje (abundantia), jednakopravnost (aequitas), obilježavanje pozitivnih događaja (bonus eventus), samilost prema drugim narodima (clementia), sklad u društvu (concordia), radost (felicitas), povjerenje (jides), priznavanje sretnih okolnosti (for tuna), duh Grada Rima (genius), priznavanje sretnih vremena (hilaritas), pravedni zakoni (iustitia), radost u zahvalnosti (laetitia), darežljivost (liberalitas), sloboda i slobodoljublje (libertas), plemenitost (nobilitas), priznavanje bogatstva Rima (ops), izdržljivost (patientia), mir (pax), obožavanje bogova (pietas), providnost u smislu izdržljivosti rimskog naroda (providentia), skromnost (pudicita), skrb o narodu (salus), sigurnost (securitas), nada (spes), plodnost zemlje (uberitas) i hrabrost (virtus).
stojanstvo
Nordijski neopagani primjerice cijene
Devet plemenitih vrlina (Nine noble virtues): hra
brost, istinoljubivost, čast, odanost, disciplinu, gostoljubivost, radišnost, samopouzdanje i samoodrživost. Mnogi neopagani prihvaćaju i
Osam vrlina koje u svojoj verziji Zaziva Božice spominje moći i samilosti, časti i poniznosti, radosti i poštovanja (Let there be beauty and strength, Power and compassion, Honour and humility, Mirth and reverence within you).
Starhawk u knjizi Spiralni ples. Božica govori: Nek' u vama bude ljepote i snage,
224
(grčki: KaKia, latinski: vitium, engleski: vice) obično se definira kao "kriminalno ili nemoralno ponašanje", a pod utjecajem kršćanske filozofije i kao "slabost karaktera". Riječ je o svim onim osobinama koje su suprotne vrlinama. Svaki je porok oskvrnuće prirodnih zakonitosti, odnosno neetično djelovanje. Ako je istinoljubivost vrlina, porok je laganje. Suprotno miroljubivosti je ratobornost (huškanje na rat). Suprotno slobodi je ropstvo. Su protno dovoljnosti je obijest. Suprotno radišnosti je lijenost. Dakle, neumjerenost, nerazu mnost, plašljivost i nepravednost, četiri su suprotnosti antičkim vrlinama. U kršćanstvu se nasuprot sedam kreposti nalazi "sedam smrtnih grijeha". Takav je pristup posve suprotan paganizmu koji ne podržava postojanje "grijeha" kao takvoga, a kamoli "smrtnog". Umje sto grijeha, govorimo o porocima ili manama.
Porok
Pagani se pridržavaju strogih etičkih pravila i zato u sebi nastoje razviti samo vrline, a poroke smanjiti na najmanju moguću mjeru. No čak i ako ponekad pogriješe ne boje se ničije kazne već su spremni u dočekivanju svih karmanskih reakcija koje će "požeti", kako pozitivnih, tako i negativnih. No, smatraju da su ovdje kako bi učili i na greškama. Svačiji je život obilježen greškama i porocima. Stoga nikada nikoga ne osuđuju, ni sebe ni druge. Svatko dobiva po zaslugama. Vjeruju kako je na njima samima da se razvijaju kao etična bića, da pomažu drugima i da nikad nikome ne naude. U tome vide recept za uspjeh. To je temelj na kojem grade svoje znanje, spajanje s božanskom energijom, magijske moći i život u dostatnosti. No što sve to vrijedi bez etičnosti? Svojim poročnim postupanjem moguće je samo izazivati nevolje i negativne karrnanske posljedice. One će osobu ometati i sputavati u napretku. Prema tome, ako se drugima ne šteti već pomaže u skladu s mogućnostima, pagani vjeruju da čine nešto dobro i za sebe. Osoba je mudra kad sva bića vidi kao izraze Jednote - i Boga i Božice. Stoga nastoje iskoristiti sva znanja i moći, koje će razviti i upora bom magije, kako bi bili još bolji ljudi. Paganska filozofija jednako negativno doživljava ekstremni egoizam i ekstremni altruizam. Osoba treba biti sarnopouzdana i samouvjerena, ali i spremna da pomogne drugima. Čo vjek može i smije izraziti sve svoje osjećaje i stavove - iskreno i neornetano. Ako dolazi u sukob s drugim ljudima, uvijek bi ga trebao svesti na najmanju moguću mjeru. Izbjegava nje sukoba stvara povoljne navike i pozitivan karman. Zavist (ili jal) iznimno je nepovoljna osobina koja dovodi do bijednih stanja urna i veoma loših karrnanskih reakcija. Mudra se osoba treba radovati tuđem uspjehu, tuđem užitku i radosti. Pagani poručuju: Čak i u stanjima najgore bijede i jada, pokušajte u sebi pronaći snage i ne zavidjeti onima kojima je bolje. Budite ra dosni zbog njihova uspjeha. Ako poslujete, pobrinite se da svaki dionik ima koristi, da nitko ne bude oštećen i da svakome bude dobro. Nemojte zakidati druge u strahu od vlastite oskudice. Time štetite ponajprije sebi. Ako se iskreno radujete tuđem uspjehu, stvorit ćete toliko velike količine dobroga karmana da ćete privući veliko obilje, duhovno i materijalno.
Zahvalnost Teško je pronaći riječi kojima bi se istaknula važnost zahvalnosti. Autor Wallace Wattles je napisao: Čitav proces umne prilagodbe i sklada može se sažeti u jednu riječ - zahvalnost. Mnogi ljudi koji žive ispravno u svemu ostalom, svejedno ostaju siromašni zbog nedostatka zahvalnosti. Mentalni stav zahvalnosti dovodi um u bliži odnos s izvorom iz kojeg dolazi blagoslov. Dobre stvari koje već imate, dolazile su vam jer ste slijedili određene zakone. Zahvalnost će voditi vaš um putovi ma na kojima stvari dolaze, održat će vas u skladu sa stvaralačkom mišlju i spriječiti da zapadnete u natjecateljski stav. Samo zahvalnost može vas održati da gledate prema Onomu Što Je Sve i spriječiti 225
vas u pogrešnom razmišljanju da su zalihe ograničene, pa da zato učinite nešto kobno za svoje nade. Zahvalno obraćanje vašeg uma molitvom zahvalnosti koja se upućuje Svevišnjem jest oslobađanje ili otpuštanje sile. Nemoguće je da ona ne dostigne Ono čemu se upućuje, a reakcija je trenutačno pokretanje sile prema vama. No, vrijednost zahvalnosti nije samo u tome što dobivate više blagoslo va u budućnosti. Bez nje se nećete moći ni dugo braniti od nezadovoljstva stanjem kakvo je. Čim dopustite svom umu da negoduje zbog trenutačnog stanja, počinjete gubiti tlo pod nogama. Kada usmjerite pozornost na obično, uobičajeno, siromašno, bijedna i loše; vaš um poprima takve oblike. Čineći to, prebacujete takve mentalne slike na Bezobličnu tvar, pa će vam i doći - obično, uobičajeno, siromašno, bijedna i loše. Usto, vjera se rađa iz zahvalnosti. Zahvalan um stalno očekuje dobre stva ri, a to očekivanje postaje vjera. Reakcija na zahvalnost uma je stvaranje vjere. Svaki val zahvalnosti koji odašiljemo povećava vjeru. Nezahvalna osoba ne može dugo zadržati živu vjeru, a bez nje se ne možete obogatiti na stvaralački način. Neophodno je, dakle, njegovati naviku da zahvaljujete za svaku dobru stvar koja vam dođe, i da to činite neprestano. Budući da je sve što imate pridonijelo vašem napretku, trebate uključiti sve što imate u svoje zahvale.
Postoji i nešto zahtjevnija navika, a to je da budete zahvalni i na lošim okolnostima. Time ih ne želite još više privlačiti u život, nego je smisao u tome da iz njih nešto naučite, a to ćete moći upravo ako ste zahvalni. Možete čak pokušati biti zahvalni i ljudima koje ne volite. To vam može pomoći da se promijenite nabolje. Pokušajte uostalom, ništa vas ne ko šta. Kada osoba u stanju meditacije počne zahvaljivati na svemu čega se sjeti, oslobađajući pritom osjećaje, može doći u stanje potpune katarze i emocionalnog čišćenja, popraćenog plakanjem, jecanjem i vrištanjem.
Problem moraliziranja seksualnosti Kršćanska etika propisuje uređenje spolnog života tako da ga slobodno mogu imati samo oženjeni muškarac i žena. Pritom se ističe da je to "ograničavanje seksualnog života ono što nas razlikuje od nerazumnih životinja koje djeluju isključivo nagonski". Taj judeokršćanski odnos prema seksualnosti pagani smatraju zastarjelim i protuprirodnim modelom koji ne zadovoljava potrebe suvremenog društva. Paganizam u potpunosti prihvaća svaku vrstu ljudske spolnosti ako je ona utemeljena na pristanku svih uključenih odraslih osoba. Za pagane spolnost nije, ne može i ne smije biti grješna. Ona je sveta i nepovrediva. Svaka osoba ima slobodu i pravo da svoju spolnost upražnjava po svojoj volji, uvijek se pridržavajući strogog etičkog načela - ne naudi nikome! Ljudi, a navodno
i dupini, jedine su vrste na planetu koje mogu imati spolne odnose radi užitka, a ne samo radi prokreacije. Upravo su životinje te koje se pare. Ljudi se ne pare. Oni mogu, smiju i trebaju uživati u svim mogućim seksualnim slobodama, s jedinim ograničenjem ne naudi nikome, što znači da se legalnim i ispravnim smatraju samo oni spolni odnosi, te općenito tjelesni kontakti, koji su utemeljeni na svjesnom pristanku svih osoba koje su u to uklju čene. U seksualnom smislu, to se odnosi na odrasle žene i muškarce u bilo kojem broju, omjeru i vrsti odnosa. -
Prema paganskoj filozofiji smisao spolnosti naprosto je užitak, uživanje u darovima pri rode, kao što uživamo u glazbi, cvijeću i zalasku Sunca. Dakako, ljudska spolnost služi i začeću djeteta, tj. razmnožavanju vrste. No, to nikako ne znači da joj je to jedina funkcija. Svakome mora biti omogućeno da ima spolne odnose radi vlastitog i tuđeg užitka. Spolno zrela osoba jednako se raduje vlastitom i partnerovu/partneričinu užitku. U prirodnim i neometanim spolnim i emocionalnim odnosima ne može doći do ljubomore. No emocio226
nalni odnosi isto tako moraju biti utemeljeni na bezuvjetnoj iskrenosti i uvažavanju tuđih osjećaja. Sve je dopušteno što se partneri/partnerice svjesno dogovore. Starhawk kaže: Seks je u vještičjoj religiji sakrament, izvanjski znak unutarnje milosti. Ta milost je duboka povezanost i spoznaja cjelovitosti druge osobe. U svojoj suštini nije ograničena na fizički čin - to je razmjena energije, suptilna njega među ljudima. Kroz vezu s drugim spajamo se sa svime. U vještičarstvu se muško tijelo, poput ženskoga, smatra svetim, ne treba ga narušavati. Povreda muškoga tijela je kori stiti ga kao oružje, upravo kao što je povreda ženskoga tijela koristiti ga kao objekt ili za dokazivanje muževnosti.
Da zaključimo, u paganizmu seks ima četiri funkcije: 1. užitak, 2. razmnožavanje, 3. slavljenje Boga i Božice, što se obično obavlja seksom svećenika i svećenice (tzv. Veliki obred) i 4. seksualna magija kao oblik magije u kojoj se energija kanalizira seksualnim putem. O svemu tome bit će više riječi u sljedećim poglavljima. Čovjek bi trebao voljeti svoje nago tijelo. Ono je uistinu jedinstveni hram prirode i bo žanske energije. U čitavoj povijesti paganizma, štovalo se nago tijelo, od grčkih kipova do vještičje srednjovjekovne prakse obavljanja obreda bez odjeće. Nudizam se smatra pot puno poželjnim ponašanjem. Štoviše, i danas postoje koveni koji obrede vrše nagi. Taj se običaj naziva nebeska odora (skyclad). I koveni Svjetskoga paganskog kruga mogu svoje ezbate održavati bez odjeće, a u nekim se ritualima odvijaju i spolni odnosi. To se događa u tajno sti i privatnosti, samo uz dogovor svih kovenara. Starhawk također kaže: Nago tijelo znači istinu, istinu koja seže dublje od društvenih običaja. Vještice štuju nage iz nekoliko razloga: kao način uspostavljanja bliskosti i odbacivanja društvenih maski, zato što se moć na ovaj način najlakše budi i zato što je ljudsko tijelo sveto. Nagost je znak da je vještica odana istini, a ne iluziji ili utješnoj laži. Rituali su ugodni i veseli. Vještice tijekom rituala pjevaju, slave, plešu, smiju se i zabavljaju. Vještičja je religija ozbiljna, no nije pompozna ni svečana.
Stoga neopagani poručuju: Nitko se ne rađa u grijehu! Svatko je začet u svetom i pri rodnom spolnom činu, spojem muške i ženske spolne stanice. Svatko je rođen u svetosti i blagoslovu prirode, Našega Gospoda i Naše Gospe. Spoj muškarca i žene, uvijek je spoj Boga i Božice, načela yćmg i načela yzn. U svakome od nas kolaju obje energije. Bog pred stavlja muškarca, a Božica ženu. Međuljudski odnosi trebaju biti usklađeni s prirodnim ciklusima i ne smije ih se ograničavati bilo čijim nerazumijevanjem, frustracijama, inhibici jama, kompleksima i strahovima. Spolnost počiva na ljubavi i radosti. Nema apsolutno ničeg upitnog s gledišta paganske etike što bi se ticalo ljudske spolnosti! Ako je pak riječ o pedofiliji, silovanju ili seksualnom uznemiravanju, tada je riječ o seksualnom nasilju pri čemu je na glasak na nasilju. Dakako, nije oduvijek bilo tako u povijesti. Neopagani vjeruju da se prvotna matrifokal na civilizacija paleolitika mogla razviti u spolno i rodno egalitaristička društvo. No većina najranijih ljudskih civilizacija pokazivala je tendencije patrijarhalnim modelima. Antičko grčko i rimsko, indijska, kinesko i mnoga europska i druga društva već su u najranijim fazama ustanovila modele muške dominacije nad ženama. Sve je to bilo zasnovana na socijalnom uređenju, definiranju braka i obitelji kao temeljne jedinice društva koje mora opskrbiti resurse za opstanak, kako u materijalnom bogatstvu, naoružanju i vojsci, tako i u ljudstvu i radu. Od najranije dobi svakoj je osobi predodređena dužnost, a često i posao, pa i bračni partner/partnerica. Ipak, postojale su i manje plemenske, a kasnije seoske paganske zajednice, čak i u srednjem vijeku, u kojima su žene i muškarci ravnopravno sudjelovali u vjerskom i svjetovnom životu.
227
Doba Riba, u kojem se trenutačno nalazimo, obilježeno je judeokršćanskom filozofijom u kojoj se spolni čin izvan braka smatra bludom (grčki: µoixEia, latinski: adulterium, engle ski: adultery, fornication), a definira se kao "nezakoniti spolni odnos prije ili izvan braka". Bludnost je u katolicizmu jedan od sedam smrtnih grijeha (uz oholost, škrtost, zavist, ne umjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost). Pritom se odobravaju samo heteroseksualni odnosi, brani se masturbacija, pa čak i uporaba kondoma ili medicinski potpomognuta oplodnja. U paganskoj etici pojam "blud" naprosto ne postoji, pa je o njemu bespredmetno raspravljati. No, ne zavaravajmo se, to nije bilo tako u ranijim paganskim kulturama. Ovdje iznosimo neopaganski (!) koncept. On jest usklađen s općim paganskim načelima slavljenja prirode i svih njenih pojavnosti, a potpuno uvažavanje spolnih sloboda smatramo civiliza cijskim dosegom. Mogli bismo reći čak i to da je neopaganski koncept spolnosti usklađen s općom paganskom filozofijom u mnogo većoj mjeri nego što su to bile društvene norme starih paganskih kultura. Ipak, tijekom povijesti, sve do današnjih dana, u paganskim i vještičjim zajednicama itekako se njegovala spolna i rodna ravnopravnost. Do pojave seksualne revolucije šezdesetih godina 20. stoljeća, ljudska je spolnost bila sredstvom manipulacije i dominacije nad ljudima. I u današnjem društvu seksualnost se brutalno eksploatira u zabavnoj i marketinškoj industriji, kroz prostituciju, pornografiju i trgovanje seksualnim robljem. Religije i dalje nameću ljudima osjećaj krivnje i nelagode zbog spolnog uživanja. Pagani se protive patrijarhalnom modelu koji žene stavlja u inferi oran položaj prema muškarcima, a muškarce u dominantne i agresivne mačiste. Pagansko slavljenje Boga i Božice vraća sklad u društvene odnose. Time se usklađuju energije oba načela, a pojedinac postaje potpun. I žena i muškarac imaju pravo na odvažnost i ranjivost, razum i emocije. Svjetski paganski krug u potpunosti je utemeljen na standardu spolne i rod ne ravnopravnosti. Strogo je zabranjena bilo kakva diskriminacija na temelju dobi, spola, roda ili seksualne orijentacije. To vrijedi i za većinu neopaganskih zajednica. Pagani smatraju da je sasvim prirodno da i muškarci i žene pokazuju i muška i žen ska arhetipska svojstva i ponašanja. Muškarci se ne bi trebali zabrinjavati pred ženskom spolnom slobodom, strastvenošću i putenošću, a ne bi se trebali ni stidjeti plakanja ili iska zivanja nježnosti. To je recept kojim je patrijarhalni model pretvorio i muškarce i žene u robove besmislenih i nametnutih društvenih normi. Paganizam se oštro protivi takvom stavu. Štoviše, u neopaganizmu se ljudi potiču na izražavanje emocija kako ne bi došlo do energetskih blokada. Takva emocionalna potpora daje se na raznim druženjima, ezbatima, svetkovinama, obredima, meditacijama ili koristeći se metodama samopomoći i osobnog razvoja. Mudra osoba izrazit će svoje emocije, a tuđe uvažiti. I gnjev je legitiman način izražavanja emocija. On može biti neugodan, nepotreban ili pretjeran, ali nije "grešan". Starhawk kaže: Božica oslobađa energiju gnjeva. Gnjev se smatra svetim, njegova moć pročišćuje. Kao šumski požar u potpunoj divljini, on čisti šikaru da bi klice naše kreativnosti mogle doprijeti do blagotvornoga Sunčeva svjetla. Mi kontroliramo akcije, ne pokušavamo kontrolirati osjećaje. Gnjev postaje spajajuća sila koja potiče iskrenu konfrontaciju i komunikaciju s drugima.
Praštanje i osveta U paganizmu se veliko etičko pitanje odnosi na praštanje i osvetu. Praštanje (latinski: remi ssio, engleski: forgiveness) znači "uzimanje u obzir izgovora ili razloga za ono što nam je loše počinjeno". Ako nas netko uvrijedi, povrijedi ili ošteti, ta će osoba sigurno stvoriti propor cionalnu negativnu karmansku reakciju. Ako je time počinila kakav prijestup ili kazneno
228
djelo, osoba mora biti kažnjena u skladu sa zakonom. Na vama je da toj osobi oprostite ili ne. No što to znači "oprostiti"? U duhu paganske etike, nije potrebno da osoba odlazi u drugu krajnost i u ime "svevišnje ljubavi" potpuno istrgne negativan dojam i potom "ljubi onoga tko ga mrzi ili mu je nanio patnju". To je hiperidealizirani stav koji se često provlači kroz kršćanski moral. Međutim, osoba mora biti svjesna da sve negativne osjećaje koje gaji prema bilo kome, doista izazivaju neravnotežu u emocijama i mislima, što će se neminov no odraziti i na zdravlje. Pravilniji bi izraz bio
-
otpustiti. Ako u srcu nekome oprostite, to
vam može donijeti samo mir i slobodan um. Ne morate zaboraviti ako vam je netko učinio nešto jako loše. Prema toj osobi možete osjećati prijezir, gađenje te otvoreno iskazivati ne sklonost. Međutim, ako u sebi budete gajili povišene emocije mržnje i gnjeva, nećete biti slobodnog duha. Kao što i tugovanje ima svoje trajanje pa u jednom trenutku mora stati, premda ne mora i potpuno iščeznuti, tako je i s mržnjom i gnjevom. Ona traje određeno vri jeme s postupnim smanjivanjem intenziteta. No, ako ste spremni za istinsko praštanje, tek tada ćete biti istinski slobodno biće. (Nemojte zamijeniti praštanje s kršćanskim konceptom
oprosta (latinski: indulgentia, engleski: indulgence) u koji pagani ne vjeruju.) S druge strane, osveta (latinski: vindicta, engleski: revenge) znači "postupak kojim se pokušava uzvratiti nanesena bol, uvreda ili gubitak". Ona je etički veoma dvojbena. U na čelu, pagani odbacuju osvetu kao legitimno sredstvo odgovora na nanesenu povredu. To je zato što bi ljudi trebali izbjegavati učiniti ono što će se ionako morati dogoditi. Međutim, ponekad smo žrtve velike nepravde. Najgora stvar koja se može dogoditi roditelju jest to da mu netko zlostavlja dijete. Takve stravične situacije u ljudima mogu izazvati nepredvi đene reakcije, pa i posezanje za osvetom. Ne možemo dati konačan odgovor na to pitanje. Ponekad se doista čini da bez naplate duga pravda neće biti zadovoljena. Prema paganskoj etici to nije tako, ali u ekstremnim situacijama malotko razmišlja o filozofiji. Ljudi tada djeluju nagonski, a to samo po sebi nije "grešno" ni loše. Stoga bi ljudi trebali razvijati ot
pornost na uvrede te općenito staloženost i razbor, kako bi što manje djelovali impulzivno i nepromišljeno. Osveta je neetično postupanje, ali svatko mora na koncu samostalno prosu diti hoće li se i kako osvetiti. Pritom ne treba zaboraviti ni to da ćete čak i osvetom stvoriti karmanske reakcije. Možda osobu koju ubijete u osveti kaznite za njen zločin, ali upravo ste stvorili novi karman. Koliko god vam bilo neprijatno na taj način razmišljati, to je naprosto zakonitost koja postoji u svemiru. Ako možete problem riješiti na zakonit način, primjerice prijaviti prijestupnika policiji, to je prva solucija. Međutim, ako procijenite da vas netko ugrožava, a nitko vam ne želi pomoći, tada je vrijeme da poduzmete sve kako biste zaštitili sebe i svoje. Samoobrana nije neetična. U paganizmu je ona sasvim prirodan, instinktivan i etičan postupak. Štoviše, ona je i moralna obveza. U prošlosti je život u plemenskim zajednicama bio uvelike uvjetovan neprestanom bor bom za opstanak, što je nužno iznjedrilo pamćenje i vraćanje nepravde. U starim kultu rama ljudi su se osvećivali tako što bi uzvratili istom mjerom. Krvna osveta bila je izraz plemenske solidarnosti. Danas bismo rekli da je to primitivno, divljački i nemoralno. Pro blem s osvetom nastaje kad se pokrene lanac osveta. Prvo ubojstvo dovelo bi do prve osvete, nakon čega bi uslijedilo novo ubojstvo i tako redom, sve dok ne dođe do većeg sukoba ili rata. Stoga su stari pagani poznavali magijsko-religijski postupak nazvan pomirba ili umir
krvi. Njime bi se zaustavio lanac osveta, uz praštanje, otkup, pa čak i uspostavljanjem novih rodbinskih veza među zavađenim obiteljima. Usto, slavenski su pagani osmislili i obred posipanja pepelom. Ono je predstavljalo priznavanje krivnje i samovoljno ispaštanje kako bi se odmah zaustavio besmisleni lanac osveta.
229
Da zaključimo, u svim religijama praštanje se smatra dosegom moralne izvrsnosti, za razliku od vrlo problematične osvete. Zato ne možemo govoriti o "praštanju sklonim kr šćanima" i "osvetoljubivim paganima". Razlika je samo u tome što se pagani ne mire s ek stremnim idealiziranjem praštanja jer vjeruju da takav koncept naprosto ne može zaživjeti u praktičnom životu, barem ne na sadašnjem stupnju evolucije ljudske svijesti.
Pravo uplitanja Prava etika ne proizlazi samo iz iskazivanja onoga što je dopušteno, a što zabranjena. U vještičarstvu se smatra da dopuštanje nekome da počini kakvo neetično djelo može biti jednako kao da smo i sami sudjelovali u tome. Dakle, pagani nisu samo "pacifisti" nego su i odlučni braniti slabije i nevine, spašavati živote i sprječavati nepravdu. Prije šezdesetih godina 20. stoljeća o tome se nije javno govorilo jer je i nakon dekriminalizacije ostala sti gma nad vještičarstvom. Međutim, oduvijek je bilo tako: ako bi vještice uočile nepravdu, poduzimale su razne mjere, pa i magijske napade, ako nije bilo drugoga rješenja. Kako u svakodnevnom životu, tako i u paganskoj magiji, osoba
uvijek ima pravo na samoobranu,
kao i na obranu slabijih. Što se tiče
pomaganja
drugima, to je uvijek dobrodošlo kao primjer samilosti koja je
jedna od grana paganske etike. No postavlja se pitanje: kada treba pomoći i do kada treba pomagati? Jedna izreka kaže da je bolje nekoga naučiti pecati nego mu pokloniti ribu. To je točno. No, isto tako treba paziti da se ne iskorištava tuđe povjerenje. Pagani smatraju da čo vjek treba pomoći drugima kad god je u mogućnosti, no eksploatacija nečije samilosti veo ma je neetična. Ako nemate što za jesti, niste dužni davati novac u dobrotvorne svrhe, iako neki i to čine. No, ako ste jako bogati i u stanju ste nekome pomoći, a to ne činite, također pridonosite neravnoteži u prirodi. Stoga mnogi bogati ljudi imaju potrebu dio profita od vojiti za dobrotvorne svrhe. Time ublažuju neravnotežu u društvu, čega su itekako svjesni.
ETIČKE DILEME Možda je osnovno etička pitanje opravdava li cilj sredstva? Talijanski političar i teoretičar
Niccolo Machiavelli (1469.-1527.)
tvrdio je da uspješna politika ne može biti etična. Dok bi
krajnji ciljevi države trebali biti etični, sredstva za njihovo postizanje najčešće ne mogu za dovoljiti etičke standarde. Tako je dopušteno poslati nekoliko vojnika u sigurnu smrt kako bi spasili živote većeg broja ljudi. Da bi se pridobilo mišljenje šire javnosti, državna pro paganda može se služiti lažima itd. Svima je jasno da je povijest politike zapravo povijest manipulacije, instrumentalizacije i obmanjivanja. Paganizam ne podržava mišljenje da se nehumanim metodama može postići humani cilj. Čim je postupak neetičan, on automatski stvara negativan karman. Naravno, pitanje opravdanosti sredstava ovisi od situacije do situacije pa stoga ni ne postoji jednoznačan odgovor. U životu nailazimo na slučajeve koji se čine etički nerješivima. Primjerice, što učiniti ako
želite spasiti život dvjema osobama u isto vrijeme, ali možete samo jednoj? Biste li izvršili ubojstvo pod prijetnjom da ako to ne učinite, da će biti ubijena i ta osoba, ali i još neke? Bi ste li lagali ili prekršili neko životno načelo da drugoj osobi spasite život? Takve su situacije kompleksne i ekstremne te ne postoji etički sustav koji bi vam mogao dati jasnu uputu što učiniti. Osim što se možete nadati da vam se takve situacije neće događati, pagani uvijek 230
nastoje razviti mudrost koja će im pomoći da u svakoj situaciji izaberu najbolje, svjesnim ili čak nesvjesnim postupanjem. Zato dosta vremena posvećuju duhovnim aktivnostima poput obreda, magijskih postupaka, meditacije, kontemplacije i drugih metoda kojima se proširuje svjesnost te razvija znanje, mudrost i vrline. Današnji se čovjek susreće s brojnim etičkim dilemama. Neke su opravdane, a neke zapravo ne bi trebale ni postojati jer su izraz lažnog religijskog morala. U nastavku teksta tematizirat ćemo brojna etička pitanja (opravdana i neopravdana) kako bismo dodatno pojasnili neopaganski sustav vrijednosti (u interpretaciji Svjetskoga paganskog kruga).
Natjecateljski duh Pagani smatraju da je velik broj društvenih problema proizašao iz monoteističkog patrijar halnog modela koji je ustoličio "jednog i jedinog pravog Boga" s kojim su na površini ostale samo osobine svojstvene arhetipu muškarca ili energije yang. Otuda dolazi do stalne težnje za gomilanjem dobara, za stvaranjem profita i kapitala, za stalnim gospodarskim rastom i sl. Cijelo se čovječanstvo temelji na natjecanju. Od najranije dobi djeca se uče da moraju biti bolja od drugih. Dobivamo ocjene, moramo se utrkivati, natječemo se u gospodarstvu, politici, sportu, umjetnosti, čak i u fizičkoj ljepoti. Ako ste uspješniji, onda ste "bolji". Do bivate više moći i slave, praktički - vrijedite više. Nametnuta propaganda neprestano nas tjera da budemo što uspješniji u svakom pogledu. Upravo takav antisocijalni, kapitalistički i natjecateljski sustav počiva na dominaciji "muškog Boga" koji je ratnik, lovac, branitelj, zaštitnik. U tim je okvirima uvijek potreban neprijatelj. Primijetit ćete da sve institucije koje počivaju na tim načelima naprosto ne mogu biti "mirne", nego stalno traže smisao svoga postojanja u konkretnom ili apstraktnom neprijatelju. Postali smo potrošačko i hedonističko društvo u kojem su stvarne potrebe zamijenjene obiješću, a ljudska je narav potpuno izvještačena i prekrivena lažnim maskama. Postali smo ono što nismo. Samo zato da bi nas drugi mogli iskoristiti dokraja. Sva su natjecanja potpuno nepotrebna. U antičkoj Grčkoj još su se od 8. st. pr. Kr. održavale Olimpijske igre (Ta OAvµma) na kojima su se gradovi-države natjecali u slavu Zeusa i drugih bogova i božica. Kršćanski car Teodozije zbog toga ih je i ukinuo 393. godine. Ako postoji mjesto za natjeca nje, onda je to sport u kojem je nekad najvažnije bilo sudjelovati. U suvremenom profesio nalnom sportu najvažnije je pobijediti i zaraditi novac vlasnicima kluba ili menadžerima. Težnja za natjecanjem potječe od lažnog mišljenja kako su resursi ograničeni i kako nema dovoljno za svakoga. Drugim riječima: zgrabite što više možete jer ako ne uzmete vi, uzet će netko drugi. Otuda stalna potreba da se bude prvi, najbolji, najuspješniji, najbogatiji itd. Mnogi ljudi prirodno ne bi tako postupali, no kondicionirani su suvremenim lažnim mo ralom te izokrenutim sustavom vrijednosti. Na to su ukazivali filozofi Nove misli (New Tho ught) koja se razvijala u SAD-u u 19. stoljeću. Wallace Wattles je napisao: Ne morate nikome ništa oduzeti. Ne morate se oštro cjenkati. Ne morate varati ili iskorištavati. Ne morate nikome tko radi za vas plaćati manje nego što zaradi. Ne morate željeti tuđu imovinu niti ju gledati požudnim očima. Nitko nema ono što i vi ne biste mogli imati, i to na način da mu to ne oduzmete. Trebate postati stvaratelj, a ne suparnik. Dobit ćete sve što želite, ali tako da kada dobijete to, i svaki drugi čovjek ima više nego sada. Svjestan sam da postoje ljudi koji su dobili ogromnu količinu novca čineći upravo suprotno, pa da malo pojasnim... Ljudi plutokratskog tipa, oni koji su se silno obogatili, po nekad uspijevaju isključivo zbog svojih izvanrednih natjecateljskih sposobnosti, a katkad nesvjesno dolaze u odnos s T vari u njenim velikim ciljevima i pokretima za opću izgradnju kroz industrijsku 231
evoluciju. Oni su nesvjesno posrednici Svevišnje sile u nužnom radu usustavljivanja i ustrojava nja produktivne industrije, pa će na koncu njihov rad silno pridonijeti povećanju života za svakog. Multimilijunaši su kao čudovišni gmazovi iz pretpovijesnog razdoblja. Oni igraju neophodnu ulogu u evolucijskom procesu, ali ista Snaga koja ih je stvorila, ona će ih i maknuti. Dobro je znati i to da oni nikada nisu bili uistinu bogati. Zapisi o privatnim životima većine njih pokazuju da su zapravo bili najbjedniji i najjadniji siromasi .. . Bogatstvo ostvareno u natjecanju nikada nije zadovoljavajuće niti trajno. Danas je vaše, a sutra tuđe. Zapamtite, ako se želite obogatiti na znanstven i Određen način, morate u potpunosti odustati od natjecateljskog stava. Ni na trenutak ne smijete pomisliti da su zalihe ograničene. Čim počnete misliti kako je sav novac "uskladišten" i pod nadzorom bankara i drugih, te da se morate truditi da se donesu zakoni da se taj proces zaustavi, tog časa upadate u natjecateljski duh, a vaša moć da uzrokuje stvaranje privremeno vas napušta. I što je još gore, vje rojatno ćete zaustaviti stvaralačke pokrete koje ste već bili pokrenuli. Neopagani bi na to dodali: Povratkom kulta Božice Majke (energije yln) mogu se povratiti prirodna ravnoteža i sklad.
Ponos i poniznost Pagani velikim religijama prebacuju obmanjivanje i držanje ljudi u strahu, krivnji i pokor nosti. Tako se npr. poniznost (pokornost, skrušenost) smatra vrlinom. Nemojte zamijeniti "poniznost" s "umjerenošću". To nije isto. Biti umjeren znači ne ići iz krajnosti u krajnost. Međutim, poniznost znači pokoriti se Bogu, vladaru, Crkvi ili državi te spokojno prihva ćati ono što nam se kaže, bez postavljanja pitanja. No zapravo, vlastodršci na taj način naprosto žele obeshrabriti konkurente koji žele svoj "dio kolača". Neke vjerske zajednice odlaze u nevjerojatnu krajnost. Primjerice, u inačici bengalskog
srednjovjekovnog višnuizma koji je na Zapad došao kao Hare Krišna pokret, svatko samo ga sebe smatra i naziva "najpalijom i najgrješnijom osobom". Gotovo da se natječu u tome tko će pokazati veću skrušenost, pokloniti se pred oltarom i drugima, dodirnuti stopala svakome, pa i najvećem "grešniku". Bengalski autor Kr?r;adiisa Kaviriija u 15. stoljeću napi sao je: Ja sam niži od crva u izmetu (bengalski: purls_era kl�a haite muiii se laghis.�ha) (Caitanya Caritamr.ta, Adi 5:205), što je sljedbenicima te duhovnosti standard moralne izvrsnosti kojom se može "oživjeti ljubav prema Bogu". Kod zapadnih monoteista to je "bogoboja znost", nametanje straha od Božjega gnjeva i dovođenje ljudi u potpunu podložnost pravi lima Crkve. U paganizmu poniznost nije vrlina! Pagani poniznost smatraju velikom laži i obmanom te pozivaju ljude da prestanu biti ponizni, da prestanu biti robovi. Inzistirajući na principu slobode poručuju: Imate potpuno pravo reći što mislite i osjećate. Imate se pravo suprotstaviti i otkazati poslušnost bilo kome - religiji ili državi, ako vas tjeraju na nešto što nije u skladu s vašom etikom. Poniznost je druga riječ za ropstvo. S druge strane, ponos je osjećaj dostojanstva, časti, samopouzdanja i samouvjerenosti. On je posve prihvatljiv u paganizmu jer osoba mora posjedovati sve te kvalitete kako bi uopće mogla napredovati u životu (duhovnom i materijalnom). Međutim, ponos nije baha tost, oholost, umišljenost, taština i sl. Ako je osoba ponosna na sebe, to ne znači da se prema drugima treba odnositi podcjenjivački. Dakle, pagani koji uvijek teže ravnoteži prihvaćaju umjerenost, ali ne i poniznost. Prihvaćaju ponos, ali ne i bahatost.
232
Opće etičke dileme Psovanje se obično definira kao "izgovaranje nepristojnih riječi". No promislimo, što je u osnovi svih tzv. vulgarizama? Postoji li prosta riječ za oko? Za nos? Za kuk? Za bubrežni mjehur? Ne. Ali za penis ili vaginu ima ih poprilično ... Doduše, postoje izrazi kao što su tintara za glavu ili čuka za srce; no oni se ne smatraju vulgarizmima nego pejorativima ili tek žargonskim izrazima. Postoji li prosta riječ za kuhanje? Za šivanje? Za spavanje? Ne. Ali za spolni odnos ima ih jako mnogo ... i sve su "proste, neprimjerene, neakademske, neukusne". Osim toga, i za sve druge radnje u vezi sa spolnošću, poput masturbacije ili oralnog seksa, postoje "proste" riječi. To ide te mjere da se danas jedan običan i bezopasan glagol tucati smatra vulgarnim, jer je semantičkim pomakom počeo označavati seksualni čin. Otvoreno govorenje o intimi prijetnja je judeokršćanskom patrijarhalnom modelu do minacije. Budući da je u paganizmu ljudska seksualnost sveta, ne prihvaća se standard po kojem bi neki izrazi za ljudske spolne organe bili "prosti". Po čemu je riječ "pička" lošija od riječi "mržnja"? Zapravo, ni po čemu. Ljudi su naviknuti na izbjegavanje takvih izraza u javnom diskursu, no to ne znači da su oni sami po sebi loši. Dakako, nema potrebe rabiti takve izraze kako bi se "nešto dokazalo". No, u svakodnevnom govoru psovanje naprosto nije nemoralno. Međutim, ako se psuje nekoga ili ako se nekome psuje majka i sl., tada to više nije samo psovanje nego može biti uvreda te imati i obilježja verbalne agresije koja jest problematična. No psovanje kao takvo nije.
Uvreda je obraćanje drugima bez dužnog poštovanja. Neprihvatljiva je za razliku od pokude. Pokuda i pohvala mogu biti dobra motivacija, te način oblikovanja etičnosti dje teta, pri čemu je neprihvatljivo bilo kakvo tjelesno kažnjavanje djece. Bogohuljenje ili blas femija u kršćanskom je nauku "govorenje o kome ili čemu što je unaprijed prihvaćeno kao vrijednost bez pijeteta i bez poštovanja". Pagani ne vjeruju u to da se Boga i/ili Božicu može bilo kako uvrijediti. Ako bi netko počeo govoriti protiv Boga i/ili Božice, nijedan pagan neće u tome pronaći uvredu. Pagani slijede vlastitu duhovnost i nemaju je potrebe nameta ti drugima. No, imaju pravo postavljati sva moguća pitanja, te izraziti mišljenje. Čak i ako je ono u potpunoj suprotnosti s paganskim svjetonazorom, ono se nikad ne smatra herezom. U paganizmu nema nedodirljivih tema. Sve se može propitivati. Među kršćanskih Deset božjih zapovijedi brani se "izgovaranje Božjeg imena uzalud". U hinduizmu se rabi pojam ogovaranje (prajalpa) koji se odnosi na svaki oblik razgovaranja o "prizemnim, svjetovnim temama". Takvi koncepti posve su neprihvatljivi u paganizmu. Iako ni pagani ne uživaju u psovanju Boga, to ne znači da se ne mogu postavljati sva moguća filozofska pitanja, pa tako i ono o postojanju Boga. Paganizam je tu krajnje liberalan jer dopušta mogućnost da Bog uopće ni ne postoji. Bog i Božica postoje samo ako postoje za nas. Takav bi stav u go tovo svim religijama bio nazvan herezom, a još i danas u nekim bi se zemljama takvo što kaznilo smrću. Laganje je potpuno neetično. Laž (grčki: iptµa, latinski: mendacium, engleski: lie) je "svjesno izrečena neistina s namjerom da se koga dovede u zabludu". Nema duhovnog pravca koji to ne osuđuje. No, pagani nastoje živjeti i praktično, pa je ponekad i laganje dopušteno, primjerice, ako ćemo na taj način nekome spasiti život. Nemoguće je dati jasne upute kad laž može postati etična. To ovisi o situaciji. No, bitno je znati da nismo dužni uvijek govoriti istinu, te da nešto smijemo i prešutjeti; no samo ako time želimo izbjeći još veću nepravdu. No, čak i u posve opravdanim situacijama, ono što je niklo u laži ne može donijeti dugoročnu stabilnost. Stoga je umjesto zaplitanja u laži koje se kad-tad razotkriju, bolje biti potpuno iskren, koliko god je to moguće više. Istina (grčki: aAryĐna, latinski: ve233
ritas, engleski: truth) jest relativna, ali je i jedna od najviših ljudskih vrijednosti. Istina može zaboljeti samo jednom, no laž boli dok postoji. Istina ili preciznije rečeno, iskrenost nikada ne povlači negativne reakcije. Licemjerje (grčki: vrr6Kpwu;, latinski: simulatio, hypocrisis, engleski: hypocrisy) predstav lja lažno prikazivanje vrlina. Osoba koja jedno govori, a čini drugo, smatra se licemjernom. Upravo je to ono što pagani predbacuju velikim religijama, optužujući ih da su ljudima nametnule besmislene standarde kojih se jako teško, gotovo nemoguće pridržavati, poput seksualne apstinencije. Takva praksa najčešće dovodi do velikih frustracija i gorčine, pa se ljudi zapliću u sve kompleksnija stanja opće psihičke rastrojenosti. Zato pagani smatraju da je filozofija velikih religija naprosto - opasna za zdravlje! Paganizam nastoji čovječan stvu ponuditi duhovnost bez straha i licemjerja. Obećanje je "iskaz da će nešto biti učinjeno ili ispunjeno". Ono se u paganizmu posebno cijeni. Nekada se "davanje riječi" smatralo izrazom časti i dostojanstva. Obećanje se moglo s pouzdanjem primiti i od neprijatelja u ratu. Danas usmeno obećanje bez pisanog jamstva nema uporabnu vrijednost, što također govori o moralnoj degradaciji. Bitno je koliko se iskrenosti i namjere nalazi iza obećane riječi. Načelno, obećanje bi se trebalo ispuniti, ali ne ako je iznuđeno, primjerice emocionalnom ucjenom. No, pagani ne dvoje da prekršeno obećanje sigurno povlači karmanske reakcije. One su naravno proporcionalne uzrokova nom problemu. Najčešće je to osjećaj izdaje ili tuge koji se može vratiti. Posebnu vrijednost ima zakletva ili prisega koja se definira kao "svečano obećanje dano na određen i posebno propisan način da će se što izvršiti ili da će se govoriti istina". Kada pagani daju zakletvu, uvijek imaju svjedoka. To može biti jedna ili više osoba, a može biti i Bog i/ili Božica. Kršenje zakletve donosi još veće reakcije jer su energija i namjera bile na višoj frekvenciji. Najviši stupanj obećanja je zavjet koji podrazumijeva sklapanje saveza s onim kojemu se daje za vjet. Tada je ta osoba i svjedok zakletve i ujedno primatelj obećanja. Stoga se zavjeti ne bi trebali davati olako. Njihovo je kršenje nepovoljno. Varanje može značiti "izvoditi prijevaru, obmanjivati, dovoditi u zabludu", "biti nevje ran u braku ili sentimentalnoj vezi" ili "ne pridržavati se pravila igre, pravila ponašanja". Takvo se ponašanje nikada ne može tolerirati. Vještice će zasigurno isključiti kovenara koji vara druge ljude, a posebno ako izda pravila kovena. U tom smislu, izdaja je karmanski posebno problematična. Ona povlači mnogo negativnih reakcija na emocionalnoj razini. Optužba je iskazivanje nečije krivnje. Da se toga treba čuvati, vidljivo je iz brojnih pa ganskih mitoloških priča. Optužiti nekoga mora biti utemeljeno ne samo na istini i doka zima, nego bi trebalo uzeti u obzir i tuđe emocije. To znači da nije bitno samo što se kaže nego i kako se kaže. Lažna optužba veoma je problematična. Sve ono negativno što se do gađa osobi koja je lažno optužena vraća se onome tko je to uzrokovao. Pomislite koliko se negativnoga karmana nakuplja kad netko optuži cijelu jednu skupinu, narod ili rasu. To se odnosi i na klevetu ili lažnu glasinu i ogovaranje ili trač. Prijetnja sama po sebi nije etički obilježena. Iako ima veću namjeru od upozorenja, sve ovisi o cilju prijetnje. No, ucjena uvijek povlači reakcije, ali ovisi i o cilju. Posebno su ne gativne emocionalne ucjene. To su veoma opasne energije za um. Osoba koja emocionalno ucjenjuje može se smatrati nasilnikom. Krađa je "neovlašteno, protuzakonito i nemoralno uzimanje čega što pripada drugo me". Oduzimajući nekome nešto bez pristanka automatski ste se zadužili. Postali ste lopov i time stvorili energetski dug koji ćete naprosto morati vratiti. Drevne su civilizacije posebno 234
prezirale krađu i strogo ju kažnjavale. Gotovo da nema religije u kojoj ne vrijedi pravilo:
Ne ukradi. Uporaba sile sama po sebi nije etički obojana. Međutim, nasilje predstavlja najgrublje moguće kršenje dostojanstva druge osobe. Nasilje je veoma neetično jer ne krši samo nače lo ne naudi nikome, nego krši i primordijalno načelo estetike i reda. Udarivši nekoga, pokva rili ste mu ljepotu i sklad te nanijeli bol i patnju. Paganizam najstrože osuđuje nasilje kao najgori mogući oblik međuljudskih odnosa. Postoje razni oblici nasilja poput: obiteljskog,
uličnog, seksualnog, vršnjačkog, uznemiravanja na radnom mjestu itd. Samoobrana je potpu no opravdana i nikad ne može izazvati karmanske reakcije, osim u slučaju prekomjerne uporabe sile. Tada se karmanski vraća samo višak, a eventualan manjak se nadoknađuje. Egzorcizam (od grčkog: l?opKLaµ6i; "zaklinjati ili otklinjati", latinski: exorcizare, engleski:
exorcism) je "religijski postupak istjerivanja zloduha iz opsjednute osobe". Također može biti neetičan i nasilan, iako ponekad obitelji daju pristanak na takav postupak jer smatraju da im je to jedina nada. (O paganskom egzorcizmu bit će više riječi u 23. poglavlju: Magija.) Pljačka ili razbojstvo je težak oblik krađe i nasilja. To se odnosi i na otmicu, prinudu te iznudu. Osobe koje su spremne učiniti takva djela veoma su opasne i treba ih izbjegava ti. Svaki doticaj s njima stavlja vas u veoma destruktivne i negativne energetske obrasce. Uzrok svega toga je pohlepa, a ona je utkana u suvremene društvene obrasce. Stoga ni ne čudi toliki broj kaznenih djela. Društvo ih samo stvara, još od škole kad se djecu u nižim razredima uči računanje kamate. Ubojstvo čovjeka predstavlja krajnji oblik nasilja. Oduzimanjem tuđeg života, oduzeli ste jedan svoj. Tako težak zločin neminovno dolazi na naplatu. Samoubojstvo je također problematično. Ono nije nemoralno u onom smislu kako to tumače zapadne religije. Ono je nemoralno zato što ste nasilno prekinuli jedan život, u ovom slučaju vlastiti. Za sobom ste ostavili mnoge neriješene zadatke zbog kojih ćete se svakako morati vratiti i završiti ih dokraja. Osim toga, postoji opasnost da ćete neko vrijeme ostati u dimenziji duhova te da nećete odmah otići u Samerlend nego se još neko vrijeme smucati po Zemlji. Isto se od nosi i na tzv. dogovoreno ubojstvo u kojem ubijeni želi biti ubijen. No, ne treba osuđivati samoubojice jer nemamo pravo suditi o tuđim životima. Stupanj neubrojivosti uzima se u obzir kod karmana. Uvijek je bitna namjera. Ubojstvo u samoobrani ne povlači karmanske reakcije, osim ako je bilo nepotrebno. No zaštititi bilo koga od ubojice moralno je izvrsno. Krivci za velike zločine i genocid snose enormne količine negativnog karmana. On će se u cijeloj količini morati potrošiti. Kod karmana ima otegotnih i olakotnih okolnosti, ali nema zastare ili smanjenja kazne.
Bioetičke dileme Bioetika (grčki: {3w178iKfJ, engleski: bioethics) je "disciplina, koja proučava ljudsko ponašanje na području života i zdravlja u svjetlu vrijednosti i moralnih načela". Ta se grana etike bavi životom, rađanjem, razvojem, zrelošću, starošću, bolešću i smrću. Specizam je "propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili osobine tipične za neku vrstu, bilo kojem svjesnom biću prida jednak obzir i poštovanje". Drugim riječima, to je diskriminacija na osnovi vrste. Specisti povlače oštru moralnu razliku između ljudi i osta lih životinja. lako postoje razlike koje ljude odvajaju od svih ostalih životinja, on bi iz sami losti i poštovanja prirode trebao uvažiti prava svih životinja, pa i skrbiti o njima. Povijest 235
životinja otkako je čovjeka povijest je najvećeg viđenog potlačivanja. Ljudi svakodnevno muče, zlostavljaju i ubijaju životinje. Jedenje mesa nije neetično samo po sebi, posebice se to odnosi na stanovnike nekih krajeva gdje ljudi nemaju izbora. Međutim, mučenje životinja u bilo koju svrhu nije etično. To se odnosi i na nošenje krzna, vivisekciju, testiranja na živo tinjama i sl. Ono što se karmanski vraća jest nanošenje bola i patnje drugome biću. Lov "iz zabave i sporta" u paganizmu je potpuno neprihvatljiv, kao i organiziranje borbi životinja. Genetički inženjering danas je etički veoma dvojbena manipulacija genima. Opet se po stavlja pitanje što se time želi postići. Interveniranje u DNK s duhovnog gledišta čini se kao nepotrebno uplitanje u prirodu. Ljudi mogu utjecati na prirodu, ali na etičan način. Stoga ako je namjera da se tim postupcima nekome ublaži bol ili popravi zdravstveno stanje, to može biti pozitivno. Tada govorimo o eugenici. No, ako se to rabi u vojne i druge opskurne svrhe, to može dovesti do nesagledivih karmanskih posljedica. Kloniranje ljudi posebno je problematično. Stvaranjem genskog duplikata, neprirodno utječemo na prirodne cikluse. I sam cilj kloniranja ljudi posve je nejasan. No, kloniranje organa može biti opravdano ako se time spašavaju ljudski životi. Spolnost je sveta u paganizmu. Nije i ne može biti predmet etičke rasprave. Ipak, dat ćemo pregled nekih tema u vezi s ljudskom spolnošću kako bismo zaokružili izlaganje o temama koje ljude posebno zanima. Tim više, jer su mnogi odrastali s potpuno iskrivljenim pogledom na spolnost i seks. Seks, spolni odnos, snošaj, obljuba ili koitus je "spolno povezivanje dvoje ljudi putem spol nih organa, najčešće u obliku penetracije penisa u vaginu". To je prirodna i zdrava pojava koju odrasle osobe obavljaju radi užitka ili razmnožavanja. Jedina neetička pojava u vezi sa spolnošću je seksualno nasilje, poput silovanja. Prisiljavanje na spolni čin predstavlja nepovratna oduzimanje nepovredivosti ljudskoga tijela i dostojanstva. U tom smislu, ono je gotovo jednako negativno kao i ubojstvo. Zdravstveni nemar, tj. namjerno širenje spolno prenosivih bolesti, kao i svjesno nerabljenje kondoma i/ili drugih zaštitnih mjera, također je čin nasilja. Inače, nijedna paganska kultura nikada nije seks smatrala "grešnim".
Zagovaranje apstinencije, tj. suzdržavanja od spolnih odnosa do braka, potpuno je be smislena. Mlade osobe nakon što postanu spolno zrele trebalo bi ostaviti na miru da sa mostalno istražuju i proučavaju svoju seksualnost. Uz pravilne emocionalne i zdravstvene pripreme, seks je potpuno bezbrižna pojava koju treba omogućiti mladima. Naravno, ako nema bilo kakve prisile. Pagani smatraju da nitko nikada ne bi smio imati osjećaj krivnje ili odgovornosti zbog seksa. To je potpuno neprirodno. U simboličnom odnosu Boga i Božice kroz godinu (Kolo godine), zamjećuje se da oni prvo imaju spolni odnos na Ostaru (prvi dan proljeća), a vjenčaju se tek na sljedeći sabat, Beltane (sredina proljeća). Takav je odnos paga nima jedini prihvatljiv - prvo seks, a tek onda vjenčanje, tj. brak. Judeokršćanska civilizaci ja taj je prirodni ciklus potpuno izokrknula. Traženje od ljudi da se "čuvaju prije braka" u paganizmu predstavlja gušenje spolnih sloboda i nasilje nad prirodnim potrebama. Masturbacija ili samozadovoljavanje potpuno je normalna i prirodna pojava koja donosi užitak i zadovoljstvo. Stoga je o tome posve besmislena raspravljati s etičkoga gledišta. Isto se odnosi i na prekinuti snošaj, tj. ejakuliranje izvan vagine. Kontracepcija je moralno ispravna metoda kojom se osobe koje žele uživati u seksu šti te od neželjene trudnoće, kao i spolno prenosivih bolesti. Iz tih se razloga u neopaganskoj zajednici uporaba kondoma smatra ne samo poželjnom, nego i obveznom. Osobe koje su u spolnoj vezi samostalno određuju o uporabi kondoma. No, preporučuje se svakome da se 236
štiti dokle god nije sto posto siguran da partner/partnerica nema spolno prenosivih bolesti. Time štitite sebe i druge. Propuštanje toga predstavlja kršenje etičkih standarda. Svjetski paganski krug najoštrije osuđuje besmisleno protivljenje uporabi kondoma.
Spol je ukupnost fizioloških i psiholoških obilježja po kojima se razlikuju muškarac i žena, odnosno, među jedinkama iste vrste, mužjak i ženka. Spol je biološka i genetska oso bina. Rod je društveno konstruirana definicija žene i muškarca. Rod je sociološka osobina, kulturološki i povijesno uvjetovana.
Seksualna orijentacija je stalna emocionalna, roman
tična i spolna privlačnost prema drugim osobama. Postoje tri vrste seksualne orijentacije: heteroseksualnost
-
privlačnost prema osobama suprotnog spola, homoseksualnost
nost prema osobama istoga spola, te biseksualnost
-
-
privlač
privlačnost prema osobama oba spola.
Svaki oblik seksualne orijentacije u paganizmu je potpuno prihvatljiv. I u najranijim civilizacijama,
homoseksualnost bila je potpuno prihvatljiva, iako je znala biti na margini
društva. Smatra se da su Khnumhotep i Niankhkhnum, dvorski sluge koji su dijelili titulu Nadzornika manikirista u palači kralja Nyuserra tijekom egipatske Pete dinastije, oko 2400. pr. Kr., prvi zabilježeni istospolni par u povijesti. I u antičko doba homoseksualnost je bila posve prihvatljiva, kao i u staroj Indiji gdje su se homoseksualne osobe nazivale tre ćom prirodom (trfiyii prakrti). I sam Zeus zaljubio se u Ganimeda i odveo ga na Olimp, baš kao što se i Posejdon zaljubio u mladića Pelopa
(ntlwij;). Grčka pjesnikinja Sapfa (Dxmpw)
(630./612.-570. pr. Kr.) s otoka Lezba pisala je o lezbijskoj ljubavi. Homoseksualne osobe među najvećim su žrtvama judeokršćanskog svjetonazora. Homoseksualnost se u povijesti tretirala s medicinskog stanovišta kao bolest, s pravnoga kao prijestup, a s religijskoga kao grijeh. Danas su i medicina i pravo priznale da je riječ o normalnom ljudskom spolnom po našanju koje nikoga ni na koji način ne ugrožava. Jedino se velike religije još uvijek opiru tim spoznajama, što se temelji na nekim biblijskim navodima, poput: Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih (Levitski zakonik 22:13). Homoseksualnost u paganizmu nikako ne može biti problematična. S općeg ontološkog i kozmološkog gledišta nije došlo ni do kakvog oskvrnuća prirodnih zakona. Naime, seks nam ne služi samo radi prokreacije, nego i radi užitka. Pritom svaka osoba najbolje zna što joj i kako odgovara. Stoga je seksualni spoj dvojice muškaraca ili dviju žena prirodan i prihvatljiv kao i odnos žene i muškarca. Svaka osoba ima obje primordijalne energije: yćmg i yln. Spoj dviju osoba nikad nije samo tjelesni kontakt nego i spoj različitih energija koje se međusobno privlače i odbijaju. Ljudi nisu subatomske čestice s određenim nabo jem nego veoma kompleksna bića. Vrlo mnogo čimbenika utječe na definiranje ljudskih potreba i sklonosti. Ni s užeg etičkoga gledišta homoseksualnost ne može biti problem jer u dobrovoljnom homoseksualnom odnosu nitko nikome nije naudio. Ne znamo zašto postoji homoseksualnost, no zabilježena je i među životinjama. Moguće je da na seksualnu orijentaciju utječu i genetski i socijalni, ali i karmanski čimbenici.
Transseksualne i transrodne osobe također su žrtve patrijarhalne diskriminacije. I među američkim domorodačkim stanovništvom priznate su osobe koje prihvaćaju rodne uloge oba spola. Osoba ima pravo promijeniti spol ako joj to donosi radost. Nitko nema pravo suditi o tuđem spolnom i rodnom životu. To se naprosto nikoga ne tiče. Mnogi neopagani uključeni su u pokret za emancipaciju spolnih i rodnih manjina. Neopagani oštro osuđuju svaki oblik homofobije, bifobije ili transfobije.
237
Višeljublje ili poliamorija odnosi se na održavanje intimnih odnosa, romantične i/ili sek sualne prirode, s više od jedne osobe, a uz znanje i pristanak svih partnera/partnerica. U paganizmu su dopušteni svi oblici emocionalnih i seksualnih veza, neovisno o tome koliko osoba je u to uključeno, od grupnog seksa do poligamnih zajednica. Ako se tako više osoba dogovori, vjenčati se može i više od dvije osobe. Prostitucija nije problematična zbog seksa kao takvog. Problemi nastaju kada su osobe prisiljene prodavati tijelo za novac, bilo iz neimaštine ili pod prijetnjom. Mnoge prostitutke žrtve su kriminalnog miljea i trgovine robljem. Pornografija nije problematična dokle god je dostupna samo spolno zrelim osobama. Paganima nevjerojatno zvuči činjenica da se u današnje vrijeme pornografija zabranjuje sedamnaestogodišnjacima, dok i mnogo manja djeca mogu gledati ubojstva na filmovima ili igrati nasilne virtualne igrice. Obitelj je sveta u svim kulturama. Može ju se definirati na više načina, a u neopaganiz mu se ona obično smatra životnom zajednicom ljudi koji su dio istoga domaćinstva. Među članovima i članicama obitelji mogu postojati krvne, emocionalne i spolne veze. Svaka je obitelj jednakovrijedna - od samaca, zajednice muškarca i žene s djecom ili bez djece do jednoroditeljskih, proširenih, istospolnih, poligamnih i drugih tipova obitelji. Današnji pa gani stoga odbacuju partijarhalni model nuklearne obitelji kao jedini ispravan. Brak je tradicionalna institucija koja se definira kao: "zajednički život muškarca i žene usklađen s civilnim (građanskim) ili crkvenim zakonima i propisima". Koncept braka i u paganskim je narodima varirao od slučaja do slučaja. Od rigidnih do potpuno liberalnih pristupa. U neopaganizmu osobe koje su stupile u građanski brak jednako su prihvaćene kao i osobe koje žive u izvanbračnoj zajednici. Standard je Svjetskoga paganskog kruga da dvije ili više osoba mogu obaviti vjenčanje ili združenje, što je jedan od obreda prijelaza (v. 28. poglavlje: Obredi prijelaza), i to neovisno o spolu. Osoba mora biti stara najmanje 18 godina. Dakle, u ovom obliku neopaganizma postoji "vjenčanje", a ne "brak". Ulaskom u životnu zajednicu, partneri/partnerice postaju životni suputnici. Ne daju zavjet da će živjeti "dok smrt ih ne rastavi" nego "dok ljubav traje". Stoga se nakon vjenčanja može obaviti i razdruženje, što je pandan razvodu. Dok je kod velikih religija razvod grijeh, u paganizmu je on čak jedan od obreda prijelaza (poput sakramenata kod katolika). Izvanbračna djeca, kao i njihovi roditelji, nipošto ne smiju biti ni na koji način diskriminirana. Posvajanje djece smatra se pozitivnim ako posvojitelji (neovisno o spolu i dobi) mogu djetetu pružiti ljubav i topli dom. Pobačaj ili abortus predstavlja veliku etičku dilemu. Iako je očito da nijedna žena nije sretna s takvim odabirom, ona ima pravo odlučivati što će učiniti sa svojim tijelom. Ako je život zametka nasilno prekinut, duša koja se trebala roditi sigurno će doći na svijet ako je tako odlučila ili zavrijedjela po karmanu. Katolička crkva smatra da ljudsko biće postaje osoba već u trenutku spoja muške i Ženske spolne stanice, te od tog trenutka ima prava na život. Tako su mislili i Hipokrat i Pitagora, a suprotno je mislio Aristotel (AplaTOTEAf'/r;) (384.-322. pr. Kr.) koji je zagovarao tezu progresivnog (postupnog) otjelovljenja duše. Tako se prvo razvija vegetativna (biljna), potom animalna (životinjska) i na kraju humana (ljud ska) duša, pa je pobačaj moguć samo u ranim fazama dok ne započnu određeni biološ ki procesi. Kako je muška supstancija aktivna, a ženska pasivna, smatrao je da je duhu potrebno neko vrijeme da oživi tijelo. Čak su i Sveti Augustin (354.-430.) i Toma Akvinski (Thomas Aquinas) (1225.-1274.) smatrali da plod postaje osoba oko 40. dana trudnoće, iako jesu branili pobačaj. No, mogućnost postupnog otjelovljenja filozofski je lako moguća. Čak i kršćani smatraju da životinje nemaju dušu, što bi odgovaralo nešto blažem paganskom 238
mišljenju kako životinje imaju i duh i tijelo, kao i ljudi, ali da se obično ne smatraju dušama jer imaju suženu svijest te ne posjeduju razum. U tom smislu, pobačaj zametka teoretski bi se mogao usporediti s jednostaničnim ili jednostavnim organizmom koji nikako ne može osjetiti bilo kakav bol jer je na posve nesvjesnoj razini u kojoj još nijedno osjetilo nije razvi jeno. S druge strane, stoici su vjerovali da duh (pneuma) ulazi u tijelo s prvim udahom. Pobačaj sigurno ostavlja karmanske posljedice, no i to ovisi od slučaja do slučaja. Kao što nitko nema pravo spojiti vas na aparat kojim ćete održavati život druge osobe, tako nitko nema pravo odlučiti u ime trudnice hoće li ili neće roditi. Liječnici imaju pravo na prigovor savjesti. Međutim, zabrana pobačaja posve je pogrešna. Prema Svjetskoj zdravstvenoj orga
nizaciji, 45 milijuna žena godišnje obavlja nelegalne pobačaje, od čega ih oko 66.500 umire.
Neplodnost je stanje u kojem medicina treba pomoći koliko god može.
Opiranje medi
cinski potpomognutoj oplodnji (in vitro) paganima je potpuno neshvatljivo i neopravdano.
Bolest je stanje organizma koje bi trebalo izazvati suosjećanje. Bolesnici trebaju njegu. I u srednjem vijeku vještice su proučavale prirodnu i tradicionalnu medicinu, posebice tra varstvo (fitoaromaterapiju) jer iznad svega cijene život. Pomoći nekome da ozdravi donosi iznimno dobre karmanske posljedice. Posebnu skrb društva zaslužuju djeca, osobe s invali
ditetom, gluhe, slijepe, mentalno bolesne te stare i nemoćne osobe.
Umjetan život i umjetna inteligencija povlače niz praktičnih pitanja, od ustroja društva do odnosa ljudi prema androidima. No, etički to nije obojeno samo po sebi. Ako se takvom tehnologijom ljudima olakšava rad i život, onda je to dobrodošlo. No, zasigurno nije po trebno komentirati stvaranje vojnika robota i sl.
Darivanje organa
humana je gesta kojom se spašava tuđi život. Mnogi su neopagani
darivatelji krvi i organa, te ne prihvaćaju stav nekih sljedbi, poput Jehovinih svjedoka, koji na temelju nekih biblijskih citata brane transfuziju krvi.
Eutanazija je "čin namjernog prekidanja života bolesnika", što ga samim time čini etič ki veoma dvojbenim. Dok zapadni monoteisti smatraju da je to "teška povreda Božjeg zakona", pagani također cijene svaki život i smatraju ga svetim i nepovredivim. No, kad je riječ o izboru: ili smrt ili sigurna patnja, smrt dolazi iz suosjećanja. Kako čovjek ima pravo na život, tako posljedično ima i pravo na smrt, barem dostojanstvenu. Postoje teške i žalo sne situacije kad bi eutanazija trebala biti dopuštena. I to samo ako je dragovoljna. Liječnici imaju pravo na prigovor savjesti, kao i kod pobačaja.
Transhumanizam
je međunarodni intelektualni i kulturni pokret koji podržava upo
rabu znanosti i tehnologije za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti i pri rođenih vještina, te poništenje onoga što se smatra nepoželjnim i nepotrebnim aspektima ljudskog stanja, kao što su glupost, patnja, bolest, starenje i neželjena smrt. Svaka tehnolo gija koja pomaže ljudima da žive zdravije, bolje i dulje, uvijek je dobrodošla. No bitno je da nema prisile. Mnogi bi radije umrli kao ljudi nego živjeli kao kiborzi ili roboti. To je stvar osobnog ukusa i odabira.
Etika i društvo Ljudska vrsta još nije otkrila idealno društveno uređenje kojim bi svi ljudi bili zadovolje ni. Još je Platon u svom djelu Država (noi\iuia) opisao svoje viđenje idealne države koja je utemeljena na pravednosti. Društvo je podijelio na tri razreda, ali ne i staleža
(!),
što je
bilo tipično za indijsko društvo u kojem su postojale četiri kaste ili staleža (var1Ja): učitelji i
239
svećenici (briihmatJ-a), ratnici i plemići (k;;atriya), poljoprivrednici (vaisya) i radnici (sudra). Platonova je podjela na: proizvođače i obrtnike (požudni dio), ratnike i čuvare (voljni dio) te vladare ili filozofe (umni dio). lako bi se dalo raspravljati o smislenosti takvog ustroja društva, za današnje je vrijeme nešto takvo posve neprihvatljivo i neprimjenjivo. Još od srednjeg vijeka, vještice zagovaraju posve egalitarno društvo. Pagani smatraju da je da našnji oblik demokracije potpuna iluzija slobode. To pokrepljuju činjenicom da unatoč tome što ljudi samostalno izabiru vlast na izborima, o vlasti mnogo više utječu drugi čimbenici koji su skriveni od očiju javnosti. Čitavo se današnje društvo temelji na utrci za profitom, na kapitalu i interesima šačice privilegiranih ljudi koji su uzurpirali ljudske slobode i kon centrirali moć. Za današnje neopagane posebno je upitan angažman u društvenim odno sima. Načelno, pagan može biti svatko, od potpuno apolitične osobe koja se bavi samo duhovnošću do nekoga tko je član političke stranke, udruge građana, sindikata i sl. Svatko samostalno mora odrediti hoće li se i koliko angažirati u svjetska zbivanja. Pritom se uvijek treba voditi načelom ne naudi nikome, što je u današnjoj politici gotovo nemoguće. Postoji i jedan paradoks u civilnom društvu. Često se osnivaju udruge koje su angažirane protiv nekog društvenoga problema. Međutim, s vremenom organizacija postaje sama sebi svrha, a nakon što se mnogi ljudi zaposle u takvim udrugama, njima praktički postaje interes da se problem ne riješi jer se u suprotnom postavlja pitanje koji je smisao postojanja udruge koja se bavi nepostojećim problemom. Dakako, nije problem u iskrenim entuzijastima koji žele istinske promjene nego u institucionalizaciji i dominaciji kapitala. Podjela svijeta na države, uspostavljanje granica i uvođenje kontrole putovnica pagani ma je potpuno besmislena i neprirodno. S obzirom na to da Zemlja nije ni stvorena niti je nastala s političkim podjelama, smatraju da se takvim razgraničenjem planeta prekida nor malna ljudska komunikacija. I u stara vremena postojale su države, no drevni narodi nisu smatrali da imaju vlasništvo nad planetom. Kad bi ljudi živjeli po etičkim standardima ne bi bilo potrebe ni za kakvim državama. Premda državu mogu smatrati i legaliziranom pljačkom ljudi, neopagani ipak prihvaćaju državne institucije, a neki čak smatraju da se vlastitim angažmanom unutar sustava mogu izboriti da svijet postane bolje mjesto. Kao i antiglobalisti ili točnije - alterglobalisti, tako i mnogi neopagani smatraju da u današnjem kapitalizmu vlade, multinacionalne korporacije i financijska oligarhija pred stavljaju tzv. "elite koje vladaju svijetom", te ih krive za to što čovječanstvo drže u emoci onalnim stanjima niskih vibracija, u neprestanom strahu za sigurnošću i životom te zato što ljudima nameću visoke cijene, smanjuju socijalna prava, plaće i mirovine. Kritika se po sebno odnosi na naftni, bankarski, farmaceutski, prehrambeni, građevinski i druge lobije koji samo jure za vlastitim interesima, a da pritom uopće ne mare za ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i zaštitu prirode i okoliša. Marketinškim trikovima skreće se pozornost s ozbiljnih socijalnih tema, na one svjetonazorske koje pobuđuju silovite emotivne reakcije. U takvim okolnostima uvijek jačaju desne radikalne opcije koje se hrane na gnjevu, fru stracijama, neznanju i strahovima većine. Dakle, tu kritiku političke i gospodarske "elite" pagani ne temelje na tzv. "teorijama urote", nego na činjeničnom nemaru prema ljudima i planetu. Pagani se načelno slažu s religijskim vođama u njihovoj kritici takvog bezobzirnog gomilanja kapitala i neumjerene potrošnje, no isto tako, smatraju da oni ne nude pravu alternativu nego da idu "u drugu krajnost". Znanstvenici također mogu biti problematični ako rade isključivo u službi "elite". Stoga pagani zagovaraju slobodu znanstvenog rada i protive se bilo kakvom skrivanju znanja koje bi ljudima omogućilo da imaju besplatnu energiju ili uspješno ozdravljenje. Protive se i trivijalizaciji medija koji ljudima nameću nedostižne standarde bogatstva, slave, ljepote, 240
mladosti i glamura, te vrve glupostima, spektaklima i žutilom, kao da namjerno žele skre nuti pozornost s bitnih tema opstanka planeta i čovječanstva. Unatoč svemu, neopagani teže optimizmu jer je istinu danas sve teže suzbiti. Jedna usporedba kaže da je današnji svijet mnogo bolje mjesto nego ikad prije, jer svi problemi i afere dolaze na površinu zato što u svijetu ima više istinoljubivosti; baš kao što se u sobi vidi mnogo više prašine kad u njoj ima više svjetla. Država bi svakome trebala ostaviti slobodu govora i udruživanja. Cenzura je povreda te melja slobode, te grubi primjer varanja i obmanjivanja javnosti. Ljudima bi trebalo pomoći da uvide razmjere utjecaja marketinga na svakodnevni život i trošenje. Također, potrebno je naučiti kakvim se metodama "psihologije obmane" služe neki politički i religijski vođe kako bi nastavili zaglupljivati ljude i držati ih u neznanju. Sustav obrazovanja morao bi se korjenito promijeniti. Pagani smatraju da se danas lju di ne obrazuju da žive u duhovnom i materijalnom skladu, nego se stvaraju poslušnici i robovi sustava. Žalosno je to što se znanost mnogo više iskorištava u vojne i obavještajne svrhe nego da bi se ljudima konkretno pomoglo. Pagani se strogo protive vjeronauku u državnim školama. Država i Crkva morale bi biti posve odvojene, a to se odnosi i na sve ostale vjerske zajednice. Na Zapadu, Platonova Akademija (Axa6fiµELa) i danas predstavlja izvrstan model obrazovanja u kojem nitko ništa ne uči napamet nego se do znanja dolazi u angažiranom razgovoru. Obrazovni sustav morao bi se mnogo više posvetiti razvoju ma šte i kreativnosti. Pagani smatraju da će to biti omogućeno s povratkom kulta Božice Majke i uravnoteženjem muških i ženskih arhetipskih energija. Neopagani se oštro suprotstavlja ju indoktrinaciji djece, kako u školi, tako i u obitelji. Među današnjim paganima često se postavlja pitanje: trebamo li odgajati djecu kao pagane? Svjetski paganski krug preporučuje roditeljima da djecu upoznaju s paganizmom, ali da im omoguće da se samostalno duhov no razvijaju, pa i da odaberu drukčiji put ako tako žele. Pagani su legalisti, ali više im znače prirodni nego državni zakoni. Državni zakoni mogu se kršiti ako se njima nekome spašava život, kao što su mnogi spašavali nevine ljude za vrijeme holokausta, kršeći tako zakone Trećeg Reicha. Pobuna i revolucija uvijek ostaju kao legitimno sredstvo i opravdane su kada država sustavno krši ljudska prava. Umjesto revoluciji pagani se više raduju promjeni globalne svijesti i evoluciji ljudskoga duha. Mržnja i diskriminacija po bilo kojoj osnovi negativne su pojave koje stvaraju negativne karmanske reakcije. To se odnosi na seksizam, rasizam, nacionalizam, ksenofobiju i sl. Bu dući da su svi ljudi jednakopravni i jednakovrijedni, ne smije ih se ugrožavati jer su rođeni u određenom narodu, govore stranim jezikom ili su druge vjere. Sankcioniranje prijestupnika uvijek mora biti proporcionalno prijestupu. Time se osi gurava da osoba vrati svoj dug zajednici, ali i karmanski dug. Prijestupnika se udaljava iz zajednice ako je za nju pogibeljan, čime se daje primjer drugima, a sebi ne stvara karman. No, ako se prijestupnici kazne više nego što zaslužuju, taj će se karman vratiti. Stoga bi suci trebali razvijati ne samo intelektualno znanje o pravu nego i vlastitu intuiciju i osje ćaj za pravednošću. Svjetski paganski krug oštro se protivi smrtnoj kazni kao anakronom i nepravednom načinu kažnjavanja. U gotovo svim drevnim kulturama ljude se okrutno ka žnjavala, pa i smrću. No današnji neopaganski stav proizlazi iz divljenja životu kao veoma dragocjenom obliku postojanja. Ne žele na sebe preuzeti karmansku odgovornost za tuđi život. Stoga je takav stav potpuno usklađen s paganskom etikom.
241
Rat
je potpuno bolesno stanje društva. Ratovi se temelje na laži, pohlepi, neznanju,
manipulaciji, neprijateljstvu, nasilju i drugim neetičnim osobinama. Pagani vjeruju da bi svatko morao imati pravo na prigovor savjesti i mogućnost da se odbije boriti za "državu"
ratni zločini nikada ne smiju zastarjeti i moraju se sankcionirati. Uporaba kemijskog, biološkog
ili koga već. No isto tako, ako se pojedinac ima pravo braniti, to ima i država. No,
ili nuklearnog oružja dovodi do nesagledivih karmanskih reakcija. Napad na ljude, uvijek je napad i na Zemlju, na Boga i Božicu. Ne postoje "sveti ratovi" niti ih Bog i/ili Božica ikad mogu opravdati. U drevna vremena postojali su bogovi i božice rata, no ratovi u sferi mi tova više su simbolički prikazi procesa rađanja i umiranja nego huškanje na stvarne ratove. Iz tih mitoloških priča možemo mnogo naučiti o sebi, vlastitoj sklonosti agresiji i sl. Pagani teže
miru jer je to preduvjet normalnom duhovnom i materijalnom razvoju.
Država bi trebala jamčiti
vjerske slobode.
U drevnoj Indiji mnogi su zagovarali vjerske
slobode, pa i čuveni car Asoka (304.-232. pr. Kr.) koji je prihvatio budistički nauk. Proganjani pripadnici mnogih religija svoje su utočište pronalazili u Indiji. Vjerske slobode omoguću ju svakome da pronađe vlastiti duhovni put. Nasilno obraćenje također stvara karmanski dug. Paganizam je ostao duboko ukorijenjen u narodu i narodnim običajima i zapravo se samo pritajio na neko vrijeme, a u novije doba postaje sve više popularan najviše zato što ljudi teže duhovnosti u kojoj nema lažnog morala. Neopagani zagovaraju
sekularizam,
tj.
odvajanje države i religije.
Ovisnost
je velik društveni i zdravstveni problem. To se posebno odnosi na alkohol,
pušenje i droge. Danas znamo da većina zdravstvenih tegoba uzrokovanih pušenjem ne dolazi od duhana kao takvoga, nego od kancerogenih dodataka. Industrija dodaje razne tvari u hranu, piće i cigarete kako bi ljude učinili ovisnim o svojim proizvodima. Ovisnosti su pokazatelj neravnoteže, najčešće emocionalne. U neopaganizmu je posebno neprihvat ljiv alkoholizam kao jedan od veoma destruktivnih obrazaca. Zbog naslijeđa američke pro
hibicije danas je sasvim nepravedno zabranjeno pušenje marihuane ili hašiša, tj. proizvoda biljki roda konoplje (Cannabis). Pagani smatraju da je protiv nje povedena nepravedna hajka iako danas ima mnogo pokazatelja njezine korisnosti i dobrobiti.
Neopagani u potpunosti prihvaćaju uporabu psihodeličnih tvari (koje pokazuju svojstva sti mulansa i halucinogena) poput marihuane i hašiša (tetrahidrokanabinol, THC), meskalina, psilocibina, dimetiltriptamina (DMT) koji se nalazi u piću ayahuasca i sl. Uporaba takvih sredstava treba biti dostupna samo odraslim osobama, a preporučljivo je da se rabi u ritual ne i meditativne svrhe, iako je moguće i samo radi zabave. One su pomoć u dostizanju transa. Usto, marihuana povoljno utječe na zdravlje i prirodni je analgetik. Skiti su bili prvi narod za koji znamo da je rabio marihuanu. O tome nam vijesti donosi Herodot
(484.-424. pr. Kr.): Konoplja u njihovoj zemlji raste divlja, ali ju Skiti i siju, a narodi
Tra
kije od nje prave odjeću. Skiti uzimaju sjeme te konoplje i puzeći po šatoru bacaju sjeme na užareno kamenje te se ono dimi i stvara paru, kojoj nije ravna nikakva parna kupelj u Grčkoj. Od te pare, Skiti su oduševljeni od veselja. U germanskom paganizmu, konoplja je simbolizirala Božicu Freyju, a njena žetva bila je povezana s erotskim svetkovinama. Vjerovalo se da Freyja, kao božica plodnosti, živi u ženskim cvjetovima konoplje. Unošenjem u sebe, čovjek bi postao obuzet njenom božanskom silom. I Kelti su pušili konoplju, kao i Indijci koji ju nazivaju
giinjii. I neke druge religije štuju marihuanu, posebice rastafarijanci. Znači li to da Svjetski paganski krug zagovara kršenje zakona? Ne. Mnogi pagani druš tveno su angažirani protiv zakona koje žele promijeniti, a zajednica može utjecati na real nost i magijskim metodama. Nema ničega lošeg u tome da se meditira ili čara kako bi se marihuana legalizirala. Kao što su Hitlerovi zakoni u pogledu ubijanja Židova bili neetični, 242
tako i danas postoje zakoni koje čak i ako kršite, ne činite ništa nemoralno (naravno da je prethodna usporedba neukusna, no ovdje govorimo o načelu "nepovredivosti zakona"). Međutim, uvijek je potreban oprez. Ako budete uhvaćeni s nelegalnim supstancama, mo žete se pokušati pozvati na religijske slobode, no to je svjestan rizik koji sami činite, te ne možete ni na koga svaliti krivnju (osim naravno, u slučaju prisile). Još jednom ističemo da
Svjetski paganski krug prihvaća ritualno uzimanje samo stimulansa i halucinogena, dok s druge strane, antipsihotici i depresanti, među kojima su i narkotički analgetici poput opi juma, morfina ili heroina, ili pak psihomotorni stimulansi poput kokaina ili amfetamina nemaju jednak učinak na svijest te uopće nisu iskoristivi u duhovne svrhe.
Alkohol i pušenje neopaganima su također dopušteni, pri čemu je uvijek bitno da se svatko samostalno nosi sa svojom ovisnošću. Društvo i zajednica mogu i moraju pomoći u slučaju alkoholizma, a pušači bi uvijek trebali štititi nepušače i poštovati pravo osobe da ne udiše duhanski dim. Na obredima se ponekad ritualno ispija alkohol, primjerice vino ili medovina; no u veoma malim, simboličnim, količinama. Obred nipošto nije predviđen za opijanje ili drogiranje.
Etika i gospodarstvo Pagani smartaju da je svjetsko gospodarstvo utemeljeno na posve krivim temeljima - na pohlepi, strahu, škrtosti i mržnji. Sve se ogleda kroz novac i sve se može kupiti. Potrošački mentalitet smatraju oblikovanim i nametnutim. Prema paganskoj filozofiji neprirodno je gomilati dobra koja nam ne trebaju. Priroda ne funkcionira tako. Prirodno je iskoristiti ono što vam u određenom trenutku treba, a potom to otpustiti, ne zadržavati i ne gomilati.
Gospodarski rast termin je koji u idealnom svijetu ne bi postajao. Materijalistički svijet na prosto ne nalazi nikakav drugi smisao ljudskog postojanja ili zajednice, osim stalnog rasta gospodarstva. No čemu je on uopće potreban? Samo zato da bi se stvorio privid da se ne što radi. Ljudi koji nemaju intrinzične motivacije moraju se ukalupiti u društvene procese kako im ne bi bilo dosadno. Međutim, gospodarski rast kakav danas poznajemo, posve je neodrživ. Potrebe počinju nadilaziti realne okvire i negdje će taj proces naprosto puknuti. Paganska alternativa Novom svjetskom poretku (New World Order) je u tome da se odustane od koncepta gospodarskog rasta, da se uvede kult Božice Majke, da se izjednače muške i ženske arhetipske energije i da se bogatstvo ravnomjerno rasporedi. Učeći filozofiju i etiku, vodeći duhovni život i baveći se prirodnom magijom, možemo promijeniti sebe, a potom i utjecati na promjenu cijeloga svijeta. Razvoj znanosti i tehnologije mora biti u službi priro de i čovjeka, štiteći prirodu i okoliš. Porez ima smisla samo kao odvajanje dijela vlastitog dobitka u korist šire zajednice.
Novac sam po sebi nije etički obojan. Prema ekonomskoj definiciji, novac je "zakonsko sredstvo plaćanja". U povijesti se roba razmjenjivala trampom (roba za robu). S vremenom je došlo do problema nelikvidnosti. Tada se pojavila potreba za općim sredstvom plaća nja i tako je nastao novac. Isprva su to bili plemeniti metali (zlato i srebro), a danas su to papirnate novčanice i kovanice. Dakle, novac je sredstvo razmjene. Razmjena je potpuno prirodna i u skladu je sa sveopćim načelima. No što razmjenjujemo? Mi stvaramo određene proizvode ili usluge. Druga osoba također. Ako ne možemo napraviti trampu, mi ćemo toj osobi dati novac za njen proizvod ili uslugu, a mi smo taj novac zaradili stvarajući svoj proizvod ili uslugu. U tom činu stvaranja sadržana je naša energija - naš rad. Dakle, mi s tom osobom razmjenjujemo dio svoje stvaralačke moći. Stvaralačka moć je sposobnost 243
stvaranja dobara, proizvoda i usluga koji služe osobnom napretku i napretku čovječanstva. Novac je sredstvo razmjene vlastite stvaralačke moći. Prema tome, novac je posrednik u razmjeni dobara. U novcu koji imamo i koji dobivamo - utkana je naša božanska stvara lačka energija. Za taj novac kupujemo sve ono što nam treba da živimo potpuno i u skladu sa svojom životnom svrhom. Možemo onda reći i to da je novac jedan od izraza božanske energije. On je sasvim sigurno i duhovna kategorija. U hinduizmu božica Lak?mf sinonim je za novac, a i bog Ga1Jesa donosi obilje. Kad god razmišljamo o novcu, kad ga razmjenjuje mo pri kupnji ili prodaji, svaki put kad ga držimo u rukama; moramo imati na umu njego vu stvarnu prirodu i tu duhovnu dimenziju. Novac su izmislili ljudi, pa je on na neki način pomalo apstraktan za dušu. Zato je opće pravilo da novac kao takav ne treba biti životni cilj. Ciljevi su ono što ćemo si novcem moći priuštiti. Budući da se u današnjem svijetu vrijednost svega, pa i ljudskog života, ogleda kroz novac, njegova je primjena najčešće moralno upitna. No nije problem u novcu nego u ljud skoj namjeri. Kad bi se novac iskoristio za dobrobit ljudi nitko se ne bi ni sjetio da o njemu razmišlja s etičkog stanovišta. No, kako nekih 4% svjetskih vlastodržaca i moćnika, te vla snika velikih korporacija ima oko 96% svega novca u platnom prometu, velika većina ljudi, njih 96%, živi u neprestanoj međusobnoj borbi za malo novca, svega 4%. Takav nesrazmjer predstavlja napad na prirodu i čovjeka. Već danas to bi se moglo izmijeniti, kad bi se svi ljudi riješili straha, laži i pohlepe. Neopagani se raduju svijetu u kojem novac više neće biti temelj ekonomskih odnosa, dakle - ni profit ni kapital. Ipak, iznimno je bitno naglasiti da se ne bi trebalo ići ni u drugu krajnost te smatrati no vac, bogatstvo i bogate ljude "zlom". Evo kako je Wallace Wattles opisao pravilan stav pre ma novcu, bogatstvu i siromaštvu, ako se želite obogatiti primjenjujući Zakon privlačnosti. Čak i ako se ne želite bogatiti, bitno je razumjeti kako to funkcionira: Ako se želite obogatiti, ne smijete proučavati siromaštvo. Želje se ne ostvaruju razmišljanjem o njihovim suprotnostima. Zdravlje se nikad ne dostiže proučavanjem bolesti i razmišljam o bolesti, pravednost se ne unapre đuje proučavanjem grijeha i razmišljanjem o grijehu. Nitko se nikad nije obogatio proučavanjem siromaštva i razmišljam o siromaštvu. Medicina kao znanost o bolesti proširila je bolest, religija kao znanost o grijehu unaprijedila je grijeh, a ekonomika kao studij siromaštva ispunit će svijet jadom i nestašicom. Ne govorite o siromaštvu, ne istražujte ga i ne zabrinjavajte se njime. Nije bitno koji su mu uzroci, vi nemate ništa s tim. Ono što vas se tiče je - lijek. Nemojte trošiti svoje slobodno vrije me za dobrotvorni rad ili humanitarni pokret. Dobrotvorni rad samo produžuje bijedu koju nastoji iskorijeniti. Ne kažem da trebate biti tvrda srca ili neljubazni, te da odbijate čuti vapaje siromašnih. Ali, ne smijete pokušavati iskorijeniti siromaštvo na bilo koji konvencionalan način. Zaboravite siromaštvo i sve što ima veze s tim i djelujte kako ste naučili. Obogatite se. To je jedini način da po mognete siromašnima. Ne možete održavati mentalnu sliku kojom ćete se obogatiti ako napunite um slikama siromaštva. Ne čitajte knjige ili novine koje donose podatke o bijedi podstanara, o užasima dječjeg rada i sl. Ne čitajte ništa što vam ispunjava um sumornim slikama nestašice i patnje. Siro mašnima ni najmanje ne možete pomoći istražujući takve stvari. Rasprostranjeno znanje o svemu tome uopće ne iskorjenjuje siromaštvo. Siromaštvo ne iskorjenjujete unošenjem slika bijede u svoj um; nego unošenjem slika bogatstva u umove siromašnih. Vi ne napuštate siromašne u njihovom jadu ako ne dopuštate da vam se um ispuni slikama njihove bijede. Siromaštvo se neće iskorijeniti s povećanjem broja dobrostojećih ljudi koji će razmišljati o siromaštvu, nego upravo s povećanjem broja siromašnih koji se žele obogatiti s namjerom i vjerom. Siromašnima ne treba milosrđe, njima treba nadahnuće. Dobrotvorni rad daje im samo mrvice kruha i ostavlja ih da žive u bijedi; ili im daje zabavu na sat-dva da sve zaborave. No, nadahnuće će ih uzdići iz muke. Ako želite pomoći siromaš nima, pokažite im da mogu postati bogati.
244
Prodaja inicijacija, inicijacijskih stupnjeva i pakiranje jednih te istih metoda samopomo ći, samorazvoja i iscjeljivanja u razne "brandove" apsolutno baca ljagu na ukupnu alter nativnu scenu. I to se nažalost događa zbog novca kao neupitnoga fundamenta svih da našnjih odnosa. Iako mnogi ljudi prirodno teže jednostavnosti i nisu opterećeni zgrtanjem novca, naprosto nemaju izbora. Zbog nametnutog imperativa bogaćenja i stvaranja obilja, nametanja lažnih i nedostižnih standarda moći, slave i ljepote, u strahu od oskudice i u nagonskoj borbi za preživljavanjem, ljudi su spremni na ono što inače nikad ne bi činili. Siromaštvo nedvojbeno iz ljudi izvlači najlošije obrasce ponašanja. Svjetski paganski krug nipošto ne naplaćuje ni članstvo ni obrede prijelaza niti sudjelovanje na svetkovinama ili lokalnim događanjima. Primaju se samo dragovoljne donacije. Vlasništvo je upitno u širem filozofskom smislu. Ako sve pripada prirodi, nitko nema
pravo svojatati prirodne resurse ni zemlju. Ipak, u današnjem smislu vlasništvo se mora poštivati, no neopagani često će se uključiti u otpor privatnom devastiranju okoliša i pro stora, braneći javni interes. Autorska prava također je potrebno zaštititi, no u idealnom društvu ona ne bi ni postojala jer bi svaka inovacija trebala biti sredstvo napretka civiliza cije, a ne puko sredstvo zarade. Dug je posebno opasan vid energije, te ga je dobro izbjegavati u svakom pogledu. Jedan
od najvećih zločina nad ljudima svakako je dužnička ropstvo u koje nas je gurnuo bankarski lobi. Primjerice, naplata kamate predstavlja tešku povredu prirodnih etičkih načela i za sigurno povlači veoma negativne karmanske reakcije. Nitko nema pravo naplatiti više od onoga što je posudio. Ako postoji realna potreba da se naplati usluga, kako bi primjerice službenici banke mogli dobiti plaću, tada postoji jednokratna naplata usluge. Međutim, kamata sama po sebi posve je suvišna i predstavlja legaliziranu pljačku. Gramzivim ban karima na Zapadu veoma je teško objasniti kako islamske banke (koje zabranjuju kamatu) mogu normalno poslovati. Lihvarenje ili kamatarenje potpuno je neprihvatljivo i povući će brojne negativne karmanske reakcije. Krajnje iskorištavanje ljudi poput ropstva, trgovanja robljem, dječjega rada i sl. predstavlja kršenje slobode što etički gotovo da možemo izjed
načiti s ubojstvom. Djelatnosti koje se bave negativnim pojavama nikada ne bi smjele biti u privatnim ru kama. To se odnosi na vojsku, policiju, vatrogastvo i sl. Kad bi postojale privatne vatroga sne tvrtke, njima bi bio interes da bude što više požara kako bi mogli zaraditi. Privatnoj bi policiji u interesu bilo povećanje kriminala. Međutim, isto se može reći i za medicinu i farmaceutsku industriju. Ona nikad i nipošto ne bi smjela biti privatizirana. Neopagani se protive farmakomafiji i traže nacionalizaciju svih farmaceutskih tvrtki. Što se tiče industrije hrane, ona je također veoma problematična jer se danas u hrani nalazi sve manje hranjivih tvari, a dodaje se sve više opasnih dodataka i kemikalija. Stoga mnogi neopagani uzgajaju vlastitu hranu i okreću se sirovoj hrani iz organskog uzgoja. Još u 5. st. pr. Kr. najpoznatiji grčki liječnik Hipokrat (Irm0Kpćn171;) (460.-370. pr. Kr.) sastavio je prvu zbirku o etičkim as pektima medicine, poznatu kao Corpus Hipocraticum. Iz nje proizlazi i današnja Hipokratova zakletva kojom se liječnici obvezuju da će postupati etično. U prvoj verziji, zakletva je poči
njala riječima: Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze.
Kasnije su, očekivano, paganski bogovi izbačeni.
245
Etika i priroda Za neopagane, ali i sve pagane u povijesti, zaštita i slavljenje prirode središnji je smisao duhovnosti, kako u teoriji, tako i u praksi. Priroda ponajprije predstavlja Božicu. Ona je Zemlja koja nije samo planet nego i svjesno biće. Mnogi neopagani često se uključuju u pokret za zaštitu okoliša i prirode, te proučavaju ekologiju. Čak i oni pagani koji nisu ak tivisti, pomažu prirodi duhovnim i magijskim metodama. No, svi današnji pagani trebali bi na vlastitom primjeru pokazati kako se priroda poštuje. Svatko bi trebao biti racionalan s potrošnjom vode, odvajati i reciklirati otpad, smanjiti potrošnju grijanja i hlađenja itd. O tome više u 21. poglavlju: Odnos s prirodom.
Etika i magija Nažalost, zbog nerazumijevanja magije, mnogi ljudi i danas misle da je riječ o kakvom op skurnom i krajnje neetičnom postupanju protiv prirodnih zakona. Takvom su stavu daka ko najviše pridonijele zapadne religije koje su svaki oblik magije automatski proglašavali "sotonizmom". Međutim, svaki magijski postupak, kao i transformacija energije općenito u sebi nužno sadrži i konstruktivne (stvaralačke) i destruktivne (uništavačke) procese. Da bi došlo do promjene, da bi se stvorilo nešto novo, ono staro naprosto mora biti preoblikova no i rastavljena. To su prirodne zakonitosti, pa i magija može biti samo prirodna. No, pose zanje za magijom otvara brojna pitanja, od dobivanja pristanka osobe kojoj se želi pomoći magijom do pitanja granice prava uplitanja. No, odmah valja reći da pagani ne vjeruju u "crnu" i "bijelu" magiju. To su potpuno iskrivljeni koncepti. Na koncu je opet najvažnija namjera osobe koja vrši magijski postupak. O tome više u 23. poglavlju: Magija.
PAGANSKA ETIKETA bonton jest "utvrđen red i način društvenog ophođenja". Za razliku od etike, etiketa nije univerzalna, te ovisi o sustavu vrijednosti društva i/ili skupine. Općenito, osobe koje ne poznaju bonton, ili ga se ne pridržavaju, nisu prihvaćene u društvu i smatraju se nepristojnima. Ne postoji opća paganska etiketa jer je posve logična da ono što je prihvatlji vo kod afričkih naroda ne mora biti jednako vrednovano na Grenlandu i obratno. Isto tako, nećemo vas vrijeđati govoreći vam kako nije pristojno vikati na ljude, rugati se drugima ili ne poštovati starije osobe. Za to služi kućni odgoj.
Etiketa ili
No, postoji i lažna etiketa, tj. skup pravila koji je posve nepotreban. Što je više pravila etikete prisutno u određenoj kulturi, govorimo o višem stupnju formalizma, kao npr. u Japanu. Stoga, kad govorimo o paganskoj etiketi ne mislimo na to u kojoj ruci treba držati žlicu, kada ćete ustati sa stola, koga se prvog predstavlja kad upoznajete dvije osobe i sl. U indijskoj kulturi, postoji veoma formaliziran skup pravila glede obožavanja božanstava, ponašanja u hramu itd. Iako etiketa proizlazi iz etike, kršenje etikete nije neetično ni ne moralno, iako može biti ako nekoga uvrijedite ili povrijedite nepromišljenim postupkom. Isto tako, ako znate da se u neku prostoriju ne ulazi u cipelama, a vi to namjerno učinite, i to se može smatrati neetičnim postupkom uvrede. Pagani nikada ne bi smjeli optuživati pripadnike/pripadnice drugih religija jer su i sami podnosili nepravdu i diskriminaciju 246
više od cijeloga tisućljeća. Stoga ćemo u ovom potpoglavlju dati samo pregled određenih specifičnih pravila koja se odnose na Svjetski paganski krug.
Pozdravi Gotovo svaka društvena interakcija počinje i završava pozdravom. Osim uobičajenih izra za poput: Zdravo, Dobar dan, Dobra večer, Doviđenja i sl., u Krugu se rabi još nekoliko uče stalih izraza: 1. Budi blagoslovljen / Budi blagoslovljena I Budite blagoslovljeni I Budite blagoslovljene.
Može se reći i skraćeno: Blagoslov ili Blagoslovi. Smisao ovog pozdrava jest davanje blagoslova koji je od najranijih vremena osnova po zitivnih modela društvene interakcije. Blagoslovi su prepoznati i prisutni u gotovo svim religijama i narodima. Smisao je blagoslova usmjeravanje pozitivne energije, promicanje sreće i napretka te zaštita i očuvanje. Time dijelite božansku energiju, ljubav i suosjećanje s drugim ljudima. Svaki put kad izgovorite blagoslov, osjetite ga iskreno u sebi. Prilikom davanja blagoslova možete podići dlan (desni ili lijevi). Inače, i hrvatski pozdrav Zdravo, kao i engleski: Hail (od health "zdravlje") ima slično značenje jer nekome prizivate zdravlje, pa je i taj oblik neopaganima u potpunosti prihvatljiv. 2. Radosno se sastali.
Taj pozdrav možete rabiti kad se obraćate većem broju ljudi, primjerice na početku izlaga nja ili rasprave. Inače, na kraju svakog obreda postoji dulja verzija koju izgovara svećenik i/ili svećenica: Radosno se sastali, radosno se rastali i radosno se opet sastali. Taj pozdrav potječe iz vikanske prakse gdje je veoma poznat u engleskom izvorniku: Merry meet, merry part and merry meet again.
3. Radosno se rastali.
Taj oblik možete rabiti umjesto Doviđenja. Običaj je da se odgovori: I radosno se opet sastali ili samo: Blagoslov. Ostali pozdravi mogu biti: Sjajni blagoslovi, Najsjajniji blagoslovi, U ljubavi, U savršenoj lju itd. Ti su pozdravi posebno primjenjivi u pismenoj komunikaciji. Možete imati i neki svoj pozdrav po kojem ćete biti prepoznatljivi, dok mnogi neopagani uzimaju i pozdrave iz drugih kul tura, poput općeg indijskog Namaskar "čin naklona" ili Namaste "naklon tebi" (oba pozdra va dolaze iz sanskrta), havajskog Alaha "ljubav, mir, suosjećanje", majanskog In Lak'ech "Ti si moj drugi ja" ili Wassail (iz staroengleskog wa?s ha?lp "dobro zdravlje").
4.
bavi, U savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju, Ljubav i blagoslov, Poljupci i zagrljaji
Što se tiče gesta prilikom pozdravljanja, one ovise o kulturi. Pagani kod upoznavanja čine rukovanje koje je zabilježena u paganskoj Grčkoj još u 5. st. Kr. Time uspostavljamo simboličan odnos s drugom osobom, te priznajemo da smo u osnovi svi Jedno. Ako živite u Japanu, Koreji ili Kini, u sladu s tamošnjim običajima, učinit ćete naklon čime iskazujete poštovanje drugoj osobi. No, na Zapadu naklon ima drukčije značenje, obično iskazivanje podređenosti i priznavanje nadmoći drugoj osobi. Kako pagani vjeruju da smo svi jedna kopravni, nema potrebe nakloniti se bilo kome, iako naravno, nije zabranjena. U Svjetskom paganskom krugu najčešći je oblik pozdrava zagrljaj pri čemu se misli na zagrljaj sprijeda.
To je posebno intiman iskaz naklonosti i ljubavi. Pritom spajamo područje 247
srčanih ćakri, te razmjenjujemo ljubav. Preporučuje se da ne grlite osobu koju prvi put upoznajete. No nakon druženja, ako obje osobe osjete povezanost i pokažu takvu vrstu naklonosti, mogu se zagrliti na rastanku. Zagrljaj straga mnogo je intimniji te se nipošto ne preporučuje s osobom s kojom niste u vezi. No možete, ako obje osobe daju pristanak. Često se obavlja i skupni zagrljaj, posebno među kovenarima. Poljubac je također veoma čest. Možete se ljubiti u obraz ili u usta jer u neopaganskoj zajednici to nije tabu. Ljubljenje u usta veoma je često na obredima, naravno ako se koven tako dogovori. Među članovima/članicama Kruga ne primjenjuju se neki oblici pozdravljanja, poput klanjanja, klečanja, prostracije tj. potpunog lijeganja na trbuh pred nekim, kao da1J4avat u indijskoj ili kou t6u u kineskoj tradiciji. Također, ne ljube se ruke, a nema potrebe ni sklapati dlanove pred drugima, kao što je kod Indijaca aiijali-mudrii, niti skidati kapu ili podizati šešir, iako to nije zabranjena. Zapamtite: Svaki oblik tjelesnog dodira mora biti utemeljen na pristanku svih uključenih strana, u ljubavi i povjerenju. Uvijek poštujte intimnu (do 45 cm) i osobnu zonu (do 120 cm) druge osobe! Što se tiče oslovljavanja, običaj je da se svakoga u zajednici oslovljava s "ti". "Persira nje" je naprosto smiješno i suvišno. Naravno, ako se prvi put upoznajete s nekim, slobodno ga oslovite s "vi", no upoznajte ga s time da u zajednici nema persiranja. Drugog pripad nika/pripadnicu zajednice možete osloviti kako želite: brat, sestra, drug, družica, prijatelj, prijateljica, sunarodnjak, sunarodnjakinja i sl.
Ponašanje
u
zajednici
Sljedbenici/sljedbenice Kruga najčešće se okupljaju na kružoku, mjesnom događanju, sastan ku, javnom događanju, svetkovini, izletu, putovanju, meditaciji, seminaru, tečaju, obredu itd. Po trebno je naglasiti neka pravila: - Pokušajte ne kasniti i time poštivati tuđe vrijeme. Ako se neko događanje odvija u unaj mljenom prostoru, otiđite na vrijeme, kako se organizatori ne bi morali ispričavati na duljem ostanku ili plaćati dodatne troškove. - Budite dobronamjerni. Nemojte dolaziti mrzovoljni ili ljuti. Ne gnjavite druge svojim pro blemima. Ovdje nema potrebe naglašavati što se podrazumijeva pod lijepim ponašanjem, no znajte da se u zajednici svaki agresivni ispad oštro sankcionira. Može se dogoditi da vam više neće biti dopušten pristup zajednici. Svjetski paganski krug ima "nultu toleranci ju" na nasilje. - Strogo je zabranjena bilo kakva vrsta seksualnog uznemiravanja. Zapamtite: Ne znači ne! - Održavajte higijenu. - Ako je predviđeno sviranje i pjevanje, ponesite bubnjeve, zvečke i sl. Uvijek pitajte na vrijeme hoće li biti glazbe. Ako se bubnja u meditativne ili ceremonijalne svrhe, nemojte lupati kao da se natječete tko će biti glasniji. - Ako imate primjedbe, iznesite ih organizatoru. Suzdržavajte se od otvorenoga kritiziranja i ogovaranja. - Ako se pali obredna vatra, nemojte ju dodirivati, puhati ili bacati nešto u nju. Ako se pale krjesovi na svetkovinama, budite oprezni, posebno ako preskačete vatru.
248
- Poštujte svačiji izbor hrane. Ako je riječ o manjem skupu, najavite unaprijed što jedete, a što ne. Ako je netko vegetarijanac, vegan ili jede sirovu hranu, poštujte to. - Nikoga ne fotografirajte bez dopuštenja. -Ako se plaća kotizacija (za najam prostora, hranu i sl.), pitajte tko je zadužen za prikupljanje novca i neizostavno platite. Ako nemate novaca, obratite se organizatoru prije dolaska. - Ne dovodite životinje ili djecu bez prethodne najave, osim naravno na javnim događanji ma i svetkovinama. Ovo se pravilo odnosi na manja druženja i obrede. -Ako želite donijeti psihodelične tvari ili alkohol, obratite se organizatoru unaprijed. - Ne upirite prstom ni u koga! To se u magiji smatra opasnim za energetsku strukturu osobe. Također, suzdržavajte se od ekspresivne gestikulacije (niste u kazalištu). - Ne propovijedajte! Sljedbenici/sljedbenice Kruga nemaju potrebu druge ljude uvjeravati u istinitost svoga vjerovanja. Upuštajte se u filozofske rasprave, samo ako je to interes i drugih osoba s kojima komunicirate. Nipošto se nemojte predstavljati superiornijim u znanju ili iskustvu. Nipošto nemojte podcjenjivati tuđa vjerovanja, ma kakva ona bila. Sljedbenici/sljedbenice Kruga veoma često nemaju isto mišljenje o svakoj filozofskoj ili religijskoj temi. Ta sloboda mišljenja velika je vrijednost zajednice, snaga i prednost. Jed noumlju ovdje naprosto nema mjesta. - Poštujte tuđi stav ako netko ne želi javno iskazivati svoja religijska uvjerenja! Nemate pravo nikoga odavati. To se sankcionira isključenjem iz zajednice.
Ponašanje na obredu U Svjetskom paganskom krugu obredi se mogu održavati u sklopu raznih događanja i svet kovina, poput sabata, ezbata, posvećivanja prostora, obreda prijelaza i sl. Obično su veći obredi "javnijeg" karaktera i na njima se manje manipulira suptilnim energijama. S druge strane, koven se okuplja na ezbat ili pak radi izvođenja magijskih postupaka. Takvi su obredi obično zatvoreni i tajni. Inače, svaki koven donosi svoja pravila kojih se kovenari moraju strogo pridržavati. No, kakav god obred bio, postoje opća pravila koja vrijede za sve nazočne: - Ne dolazite bez poziva ili najave. Ne dovodite nikoga prije nego što ste upitali organiza tora. - Ne dolazite pijani, drogirani, s povišenim emocijama i ne stavljajte jake parfeme. -Ako ste se dogovorili da ćete nešto ponijeti na obred, nemojte to zaboraviti. Ispunite svoja obećanja i obveze. - Sva pitanja, primjedbe i dojmove ostavite za vrijeme prije ili nakon obreda. Ne budite pretjerano kritični. Uzmite u obzir da se organizatori trude i da sve rade u dobroj namjeri. Ako svećenik i/ili svećenica nešto pogriješe, nemojte to ni spominjati. Cijenite tuđi trud i entuzijazam. - Za vrijeme obreda nemojte govoriti, smijati se, namigivati, glupirati se i sl. -Ako ste novi, slijedite što i drugi rade. Ako vam je neugodno plesati ili pjevati, samo mirujte, pričekajte i ne ometajte ostale. 249
- Organizatori su dužni prije obreda reći što će se događati i što se očekuje od nazočnih, posebice ako će se nešto piti, jesti ili ako će se skidati odjeća. Moraju vam objasniti kako ćete izaći iz kruga ako imate potrebu. - Isključite mobitele ili ih potpuno stišajte te isključite opciju vibriranja. - Nuždu obavite prije obreda. Općenito, na obredu ne biste trebali biti gladni, žedni, umorni ili doći nakon obilnog jela. - Ne dodirujte oltar, magijski i oltarski pribor. Čak i prije ili nakon obreda, prvo upitajte smijete li što dodirnuti. - Ako je obred tajan, sve što se odvija na njemu ostaje tajna. Kod vještica postoji pravilo: Sve što se događa u kovenu, ostaje u kovenu. Kršenje tog pravila, oštro se kažnjava. - Održavajte higijenu. Okupajte se prije obreda, operite zube i noge, posebice ako morate izuti cipele. - Nipošto nemojte uzimati energiju druge osobe na obredu, osim ako vam to nije izrijekom dopustila. Općenito, ne činite ništa nepredviđeno ili iznenadno. - Ako vam postane slabo, osjetite vrtoglavicu, mučninu i sl., dajte znak svećeniku i/ili sve ćenici. Oni će otvoriti krug i pustiti vas van. Vratite se samo ako ste to najavili. Oni će opet otvoriti krug i pustiti vas unutra. - Ako više ljudi piju iz istoga kaleža, svećenik i/ili svećenica moraju rub kaleža obrisati čistom tkaninom nakon svake osobe. - Na nekim obredima sudionici su potpuno nagi. Organizatori su vam dužni reći prije obreda hoće li se svlačiti odjeća. Općenito, nudizam u paganizmu nije nužno vezan za seks nego ima značenje slobode, nesputanosti i jedinstva s prirodom. U Svjetskom pagan skom krugu nijedan javni obred ne obavlja se tako, ali to je moguće unutar kovena. - Isto tako, ponekad se sudionici obreda upuštaju u spolne odnose.
To se također nikada
Neki ko veni to prakticiraju na Ostaru ili Beltane, a neki i češće. Organizatori su dužni unaprijed obavijestiti svakoga što će se događati. Ponekad snošaj imaju samo svećenik i svećenica, a ponekad se u to upuštaju i ostali sudionici. Isto tako, postoje i lezbijski ili gej koveni gdje se osobe upuštaju i u takvu vrstu odnosa. Ako na obredu dođe do snošaja, iznimno je bitno sljedeće: a) upuštajte se u seksualni odnos samo s osobom koja vam daje jasan i svjestan pristanak; b) prethodno se operite (okupajte ili istuširajte), operite zube, isperite usta i posebno područje spolovila; c) obvezno se koristite kondomom. ne događa na javnim obredima nego samo unutar kovena i manjih skupina.
Nipošto nemojte dolaziti na obrede samo radi seksa. To se lako prozre i obično završava tako da vas se više nikad ne pozove. Seks na obredu (kad i ako do toga uopće dođe) svetog je karaktera, o čemu će više riječi biti u kasnijim poglavljima.
250
19.
POVRATAK BOŽICE MAJKE
Paganizam nije samo egzotična i simpatična duhovnost drevnih naroda i naših predaka, nego i ideologija koja nudi alternativu današnjem potrošačkom kapitalističkom modelu svijeta. Ukidanjem kulta Božice, na površini su ostale samo tzv. "muške" arhetipske ener gije, poput dominacije, agresije, rasta, razvoja itd. Zato je bilo toliko ratova, bešćutnosti, težnji za razvojem i ekspanzijom. Nitko u politici ne govori kako je koncept "gospodarskog rasta" besmislen. On u sebi podrazumijeva neprestanu proizvodnju, razvoj industrije i teh nologije, a to naprosto nije moguće bez neprekidnoga trošenja prirodnih resursa. Samim time, današnja civilizacija zagađuje i ranjava Zemlju koja nije samo planet, treći kamenčić od Sunca, nego je i duhovni entitet, Gaja ili Geja
-
jedinstveni ekosustav koji za ljude jest
arhetip Majke. Pagani kao glavnog krivca za veliku neravnotežu u kojoj se nalazi današnji svijet nalaze u monoteizmu i patrijarhatu. Oni su "ukinuli" majku i "ostavili" samo oca. Naravno, ni taj "otac", Jahve ili Alah, nije ono što je Bog u paganizmu. Paganski bog jest arhetip muškarca, ali on nikad nije opisan kao monoteistički "Stvoritelj". Današnji pagani imaju misiju. Povratkom kulta Božice Majke, uz već raširen kult Boga Oca, nastoje vratiti ravnotežu u svijet. Uz već navedene "muške" energije, vraćaju se i tzv. "ženske" primordijalne (arhetipske) energije poput suosjećanja, solidarnosti, skrbi, maj činstva, nježnosti i sl. Poznato vam je da i Bog i Božica mogu pokazati razna lica, postoje i svijetli bogovi i mračni bogovi, i svijetle božice i mračne božice. I bogovi su ratnici, umjet nici i plodonoše, a sve su to i božice. No, oni prvotni arhetipovi Rogatog Boga i Božice Majke, potječu još iz paleolitika (starijeg kamenog doba), a neki će reći i mnogo ranije.
Misija (latinski:
missio, engleski: mission) u kršćanstvu se definira kao "otkupiteljska
zadaća Crkve i Isusa u svijetu" ili "zadaća Crkve i kršćana da naviještaju vijest i Kristovu spasonosnu prisutnost i izvan kršćanske zajednice". No, u svakodnevnom govoru imeni ca misija podrazumijeva poslanje ili "povijesnu zadaću", makar to zvučalo pretenciozno. Neopagani navješćuju ponovni dolazak Božice Majke, one za koju će u sentimentalnom zanosu reći da je "zrak koji udišemo, vatra koja nas grije, voda koja nas napaja i tlo po ko jem hodimo" . Svjetlo Avalona za njih nikad nije ni bilo ugašeno, ono je tinjala u srcima svih pokoljenja čuvara i prenositelja znanja i mudrosti. Govorimo o mitskom elementu koji se održao od drevne keltske paganske tradicije, preko srednjovjekovnog europskog (mahom engleskog) vještičarstva do neopaganskog rekonstrukcionizma i eklekticizma. Vjeruju da se Svjetlo Avalona sada rasplamsava i navješćuje ponovni dolazak Božice koja je ujedno i izvor i cilj svjetlu koje se budi kako dolazi novo doba. Društveni odnosi trebali bi postati bolji, a ljudska svijest bi se trebala okrenuti znanju i mudrosti. Na pitanje: Kako Božica može doći, ako je Ona sve što opažamo?, pagani odgovaraju: U ljude će se vratiti svjesnost Božice Majke i njenih načela. Time će se ponovno uspostaviti ravnoteža u društvu, a socijalne će razlike početi nestajati. Nastupit će mnogo bolje vrijeme za život na Zemlji. Čovjek će se okrenuti kozmičkim i etič kim vrijednostima, napustit će barbarska divljanje po planetu i razvit će mnoga znanja i sposobnosti koje ranije nije umio osvijestiti. Prestat će težiti gomilanju kapitala i sredstava, prestat će trošiti resurse i sirovine, a novac će potpuno izgubiti sadašnji smisao. Prema tome, možemo zaključiti:
Misija Svjetskoga paganskog kruga povratak je svjesnosti o Božici Majci. Međutim, valja napomenuti da paganizmu ne treba nikakva apologetika, tj. "teološka djelatnost koja se sastoji u obrani religijskih uvjerenja", kako to čine kršćani. Pagani ne moraju nikome ništa "dokazati" jer ova filozofija nije zaokružen ni konačan nauk. Svjetski paganski krug predstavlja tek jedan oblik razumijevanja ili, bolje reći, doživljavanja duhov251
nosti drevnih naroda, koje su se do danas očuvale fragmentarno. No, imamo to što imamo. Sačuvano je dovoljno znanja i iskustva, ali i mudrosti na čemu gradimo sadašnje tumačenje svih filozofskih tema koje se čovjeku nameću same po sebi. Zato pagani ne prihvaćaju ni prozelitizam što znači "uporno i dosljedno nastojanje za obraćenjem drugih u svoju vjeru (ili ideologiju)". Ne propovijedaju i ne ulaze u teološke rasprave i debate. Nipošto ne po kušavaju nekoga nasilnim metodama obratiti na pagansku vjeru. Ne "svjedoče od vrata do vrata" niti snimaju televizijske propovijedi. No, svojim vlastitim primjerom, umjerenim javnim radom i usmenom predajom šire Gospinu poruku nade. Ne žele "zbaciti Boga s trona" jer vjeruju da mu tron ni ne pripada. Pagani kao sljedbenici Rogatog Boga i Božice Majke nisu njihovi podčinjeni partneri već se zamišljaju i osjećaju u njihovim likovima. Oni jesu Jedno sa svojim božanstvima. Pagani misle da našem društvu nedostaju majčin ska načela kako bi ono bilo skladno i koherentno te vjeruju da prizivanjem Gospe, vraćaju nadu svijetu.
Paganska eshatologija Eshatologija (grčki: mxawAoyia, latinski: eschatologia, engleski: eschatology) (od grčkog toxaw� "posljednji, zadnji, najdalji") grana je filozofije koja se bavi budućnošću čovjeka, čovječanstva, svijeta i svemira. U monoteističkim religijama osnovne su eshatološke teme: smrt, uskrsnuće, apokalipsa, posljednji sud, raj i pakao. U istočnim pak filozofijama govori se o nekoliko velikih doba (yuga) koja se neprestano izmjenjuju, o periodičnim uništenjima svijeta i svemira, o reinkarnaciji (samsiira), iluziji (miiyii), oslobođenju (mok?tJ, mukti) ili uga snuću (nirviiJJa). Gotovo svaka religija, kao i većina filozofskih pravaca, tumači današnju svjetsku situaciju i dovodi ju u vezu s promjenom, krajem ili određenim velikim preokre tom koji je navješten otprije. I paganske su kulture razvile mnogo teorija o bližoj i daljoj budućnosti svijeta. U tome ima najmanje zajedničkih elemenata jer vizija budućnosti nužno proizlazi iz razumijeva nja sadašnjosti, osim u slučaju izravnih uvida u stanju transa, pri gatanju ili naprosto kod intuitivnog osjeta. Kako je budućnost već uklopljena u širi mit, sami opisi velikog preokreta ili velike promjene uvjetovani su kulturološki i antropološki, baš kao što je slučaj s mitovima o stvaranju i mitovima o podrijetlu. Ako u slikovitim, alegorijskim i metaforičkim opisima geneze svemira, Zemlje i ljudske vrste ima toliko razlika, kako ih neće biti u opisu onoga što tek treba doći? No opet, ako i u tako šarolikom korpusu možemo uočiti zajedničke, "bazične", ideje i filozofske koncepte postanka, a vidjeli smo da možemo (v. 11. poglavlje: Kozmologija i kozmografija), ne treba li predmnijevati da se i u eshatološkim konceptima pronalaze određene sličnosti? Po tumačenju Svjetskoga paganskog kruga ta se jezgra očituje u cikličnoj (u paganskoj terminologiji još preciznije - spiralnoj) prirodi vremena, kao i u izmjeni velikih razdoblja, za koja smatramo da se odnose na astrološka doba.
No zašto se paganska eshatologija toliko razlikuje od doktrina velikih religija? Moramo se podsjetiti da paganizam pobija ideju "bazične napetosti" između duhovnog (transcen dentnog) i materijalnog (mundanog). Također, čovjek nije pozvan na spasenje, odricanje ili oslobođenje. Kao što ne postoji paganska soteriologija, tako ni eshatologija ne može imati ono značenje koje postoji u monoteističkim filozofijama. Nadalje, pagani ne očekuju "na dolazeći apokaliptički događaj" koji bi se trebao zbiti u fascinantnoj kozmičkoj teatralnosti. U paganizmu ponajprije govorimo o postupnim promjenama u globalnoj svijesti i evoluciji duha i materije. 252
Određeni trenuci donose promjene, ali one nikad nisu nagle ni "uglate". Tranzicije su spore, dugotrajne i "zaobljene". Usporedimo to s kolom godine. Proljeće ne počinje na na čin da do jučer padaju goleme količine snijega na temperaturi ispod ništice, da bi potom s prvim danom proljeća temperatura naglo poskočila, snijeg stao i posve se otopio, a bilje odjednom procvalo. Pa ipak, kažemo da je proljeće počelo u točno određenom trenutku, što se može precizno odrediti u sat i minutu. Međutim, proljeće se moglo početi nazirati i mnogo dana ranije. Prvi dan proljeća, paganski sabat Ostara, tako je simbolički trenutak kojim se pečati saznanje o promjeni. Zima je sad iza nas, novo je doba počelo. Evo još jedne usporedbe. Kad isključite ventilator, njegovi propeleri neće se zaustaviti iste sekunde. Zbog inercije, oni će se vrtjeti još neko vrijeme, ali sve sporije i sporije, da bi na kraju potpuno stali. Isto tako, kad upalite ventilator, on neće istoga trenutka postići maksimalnu brzinu. Opet mu treba neko vrijeme. U toj analogiji, možemo reći da se "ventilator zime" isključio na Imbolc (dan usred zime), a ventilator proljeća se upalio. Tog je trenutka energija zime počela neprimjetno opadati, a energija proljeća neprimjetno rasti. Na Ostaru će ventilator zime potpuno stati, a onaj proljeća postići će maksimalnu brzinu. Potom će se na Beltane (dan usred proljeća) početi zaustavljati ventilator proljeća, a upalit će se onaj ljeta itd. Tako je otprilike i s velikim dobima. Ne moramo očekivati smak svijeta, sudnji dan ili bilo kakav kataklizmički događaj. Promjene su već nastupile, iako još nisu dosegle vrhunac. Zajedničko obilježje gotovo svih svjetskih duhovnosti i religija nalazimo i u snažnom dojmu da se upravo naš naraštaj, koji je prešao granicu drugog i trećeg tisućljeća, nalazi na posebnoj prekretnici. To je zasigurno obilježena psihološkom granicom koja je probijena 2000. godine. Nebrojene kršćanske sljedbe najavljivale su ponovni lsusov dolazak, poput adventista, dok su Jehovini svjedoci očekivali kataklizmičko uništenje grješnoga svijeta, harmagedon. Kako se u posljednjoj biblijskoj knjizi Otkrivenje barata okruglim brojkama, poput tisućugodišnjeg kraljevstva i sl., tako upravo tisućljeća igraju veliku ulogu. Ako se nešto ne dogodi 2000. godine ili barem ubrzo prije ili nakon toga, nijedna godina do 3000. neće imati takav pečat. Milenaristička ideologija pronašla je plodno tlo u kršćanstvu. Tako se, primjerice, očekujući 1000. godinu u Italiji naviještala propast popularnom doskočicom Tisuću i ne više tisuću (Mille e non piu mille). Te okrugle godine nije se dogodilo ništa spek takularna, iako mnogi povjesničari i sami kršćani smatraju da je Crkveni raskol (schisma orientale) jedan od važnijih događaja u povijesti svijeta, a do njega je došlo 16. srpnja 1054. godine. Očekivano, taj je događaj doveden u vezu s ovim biblijskim navodom: I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vre mena
(Otkrivenje 20:1-3). S druge strane, datumi "smaka svijeta" množili su se posljednjih nekoliko desetljeća do te mjere da bi svakog tjedna neki religijski fanatik ili redikul zabav ljao javnost puneći novinske stupce najavama konačne propasti, udara asteroida, drugog Isusova dolaska i sl. Da zaključimo, neopaganska ideja, kakvu tumači Svjetski paganski krug, o skorom dola sku Doba Vodenjaka nije proricanje dana apokalipse nego naprosto spora tranzicija koja će međutim biti obilježena burnim promjenama i energetskim pomacima.
253
Strah od relativnosti Prije nego što nastavimo, potrebno je razumjeti kako se točno Zemlja giba u Sunčevu susta vu. Svi nebeski objekti neprestano se kreću. Rijetko se sjetimo činjenice da cijeli naš planet u svakom trenutku juri golemom brzinom po svemirskom prostranstvu. Cijeli svemir (grč ki: ovµnav, latinski: universum, sanskrt: jagat, engleski: universe) se giba. Ništa nije fiksno ni statično. Na taj način doista je sve relativno. Takva spoznaja u ljudima izaziva nelagodu. Zbog sentimentalnosti i vezanosti za materijalne predmete, druga bića i ljude, iskustva i situacije, čovjek teži čvrstom uporištu kako se ne bi osjećao izgubljenim. U istočnim bi se filozofijama reklo da je čovjek obmanut, nadvladan energijom miiye, da je zaslijepljen požu dom i da se zbog takvog nerazumijevanja prirode ukopava u patnički proces reinkarnacije. Iako pagani ni približno ne dijele takvo mišljenje, ipak se slažu u tome da u ovom svemiru ništa nije apsolutno. Međutim, za razliku od hinduista i budista, pagani u tome ne vide problem. To što je sve relativno ne znači da smo izgubljeni. Ne trebamo se okrenuti tran scendentnom i jedino u duhovnoj realnosti tražiti sve odgovore i sav smisao. To možemo pronaći baš u ovom svijetu, onakvom kakav on jest. Naglašavanje racionalnog poimanja realnosti očituje se u potrebi da svaku prirodnu pojavu detaljno opišemo, fizikalno i matematički, da odredimo fiksne i nepromjenjive kon stante i da se možemo pouzdati na prognoze, kao što po voznom redu znamo u koliko sati autobus stiže na odredišni kolodvor. To je kao kad bi meteorolozi bili najsretniji da godi nama i stoljećima unaprijed znaju kakvo će vrijeme biti u svakom trenutku. Taj ekstremni racionalizam pagani također smatraju posljedicom zanemarivanja Božice Majke i njene energije. Baš u tome vidimo ključnu osobitost paganizma. I zapadne i istočne religije za pravo teže fiksnim počelima, a u njihovom nedostatku odaju se poprilično histeričnim re akcijama. Istočnjaci upadaju u pesimistička razmišljanja o prolaznosti svijeta i materijalnim bijedama, a zapadnjaci se odaju depresivnim tumačenjima o grijehu i nužnosti spasenja. Za pagane je to duhovno nezrelo razmišljanje jer bi se svatko morao moći nositi s relativnošću ovog svijeta i čitavog svemira. Baš u tome vide smisao i mogućnosti djelovanja, ostvarenja radosti i uživanja.
Astronomsko tumačenje gibanja Zemlje Gibanje Zemlje (grčki: ffJ, latinski: Terra, engleski: Earth) veoma je složena. Ako shvatimo sve elemente toga gibanja, razumjet ćemo i dinamiku odnosa Zemlje, Sunca i Mjeseca, što je od presudne važnosti i za razvoj mitologije i filozofije. Naše ukupno razumijevanje svemira i naš odnos s njime, u neposrednoj je ovisnosti o prirodnim procesima kojima sva kodnevno svjedočimo, bez obzira na njihov vremenski okvir. Još jednom ponavljamo, kad bismo živjeli na nekom drugom planetu koji bi imao npr. četiri prirodna satelita, kojemu bi godina trajala dulje, a dan kraće nego ovdje, koji možda ne bi imao ni godišnja doba; tko zna kakva bi se tamo duhovnost razvila? Tko zna kakvi bi se tamo mitovi pričali? Jer, ni Ze mlja, ni Mjesec, pa ni Sunce ni po čemu se ne ističu u ogromnom svemirskom prostranstvu. Nalaze se negdje na okrajku Mliječne staze, tek jedne od nepreglednih milijardi galaktika. No, iz naše perspektive život na Zemlji jedini je okvir našeg materijalnog i duhovnog ra zvoja. Za nas su Zemlja i nebo - sve. Osim toga, i vrijeme je relativno. Izgled nebeske sfere i samih zviježđa također se mijenja, doduše u golemim vremenskim okvirima. Znanstvenici smatraju da će za oko 5 milijardi godina Sunce postati crveni div, a potom eksplodirati kao
254
nova, nakon čega će ostati samo bijeli patuljak, a Zemlje više neće ni biti. Tko zna gdje će
tada biti naši daleki potomci? Zato je paganska duhovnost uistinu relativna. Ona je smisle na kad je uključena u vremenski i prostorni kontekst. Drugim riječima, pagani duhovnost grade ovdje i sada.
Revolucija ili Zemljina orbitiranje jest gibanje Zemlje oko Sunca. Sunce se nalazi u sredi štu Sunčeva sustava, a oko njega kruži osam planeta i mnogo patuljastih planeta, kometa i drugih objekata. Oko većine planeta kruže i prirodni sateliti. Prvi planet do Sunca je Merkur, potom Venera, a treći je Zemlja. Nakon Zemlje, slijede Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Potom slijede brojni patuljasti planeti od kojih je najpoznatiji Pluton koji se do 2006. također smatrao planetom. Zemlja kruži oko Sunca na prosječnoj udaljenosti od oko 150 milijuna kilometara. Kruženje se ne odvija po pravilnoj kružnici nego po elipsi, pri čemu je Sunce u jednom žarištu. Zemlja juri brzinom od oko 29,78 km/s, tj. 107.200 km/h. Da bi napravila puni krug oko Sunca, Zemlji je potrebno 365,256363004 dana (ili 365 dana, 6 sati, 9 minuta i 9,76 sekundi). Taj se period naziva sideralna godina (od latinskog sidus "zviježđe"). Gledajući sa Zemlje, Sunce se prividno kreće po nebeskoj sferi, tj. po ravnini ekliptike. Budući da u godini ima oko 360 dana, a puni krug ima 360 stupnjeva, to znači da se Sunce prividno svakog dana pomakne za oko 1 stupanj prema istoku. Oko 3. siječnja Zemlja je u perihelu (najbliža točka od Sunca, oko 147,1 milijun km), a oko 3. srpnja je u afelu (najdalja točka od Sunca, oko 152,1 milijun km). Sama Zemlja nije pravilno geometrijsko tijelo. U fizikalnom smislu, Zemlja je geoid ili "nepravilno tijelo oblika Zemlje omeđeno plohom koju u zemaljskome gravitacijskom po jasu zauzima potpuno mirna morska površina produžena kroz kontinente i okomita u svakoj točki na smjer sile teže". Matematički je najbliža aproksimacija na rotacijski elipsoid. To je tijelo koje bismo dobili kad bismo zavrtjeli elipsu oko njene kraće osi. Kad bi se Ze mlja aproksimirala na rotacijski elipsoid, njena kraća os bila bi udaljenost od sjevernog do južnog pola, koja iznosi 6.356,8 km. S druge strane, promjer Zemlje na njenom središnjem, ispupčenom, dijelu iznosi 6.378,1 km. Ekvator ili polutnik je "zamišljena kružnica na kojoj su sve točke na jednakoj udaljenosti od oba Zemljina pola, te dijeli Zemlju na sjevernu i južnu polutku". Ako bismo na nebesku sferu projicirali ekvator (taj zamišljeni krug koji opasuje Zemlju po njenoj sredini) dobili bismo nebeski ekvator. To znači da kad bismo hodali po ekvatoru oko Zemlje, nebeski ekvator bila bi kružnica na nebu točno iznad nas. Međutim, Zemlja je nagnuta u odnosu na ravninu po kojoj se okreće oko Sunca. Zato se Sunce (kao i drugi planeti u Sunčevu sustavu) ne kreće prividno po nebeskom ekvatoru, nego po jednoj drugoj kružnici koju zovemo ekliptika. Ona prolazi kroz 13 astronomskih zvi ježđa, od kojih su neka dulja, a neka kraća. Ta se zviježđa nazivaju zodijak (grčki: Ccpl5uxx6c;, latinski: zodiacus, engleski: zodiac) što znači "životinjski krug". Međutim, u astrologiji se cijela ta kružnica dijeli na 12 jednakih lukova od kojih svaki ima točno 30 stupnjeva (12 x 30° = 360°). To je 12 astroloških znakova ili znakova zodijaka (pri čemu se jedino Zmijonosac (Ophiuchus) tradicionalno ne ubraja, a nalazi se između Škorpiona i Strijelca). Nebeski ekvator i ekliptika sijeku se u dvije točke pod kutom od 23,44°. Taj se kut naziva nagib osi. On omogućuje postojanje različitih godišnjih doba. Naime, u svakom trenutku je
dan je dio Zemlje izravnije izložen Sunčevim zrakama. Tada je na tom dijelu planeta ljeto, a na suprotnom je zima i obratno. Nebeski ekvator i ekliptika sijeku se u proljetnoj i jesenskoj točki. Proljetna točka mjesto je na kojem se Sunce nalazi prvog dana proljeća. Tada dan i noć traju podjednako, svaki po 12 sati. Prema tropskoj astrologiji, ta se točka uvijek nalazi na nultom stupnju Ovna (0° 'I'), što znači da proljeće počinje točno u trenutku kad Sunce uđe 255
u znak Ovna. To se obično događa 20. ili 21. ožujka. S druge strane, jesenska točka nalazi se na nultom stupnju Vage (0°
O). Jesen obično počinje 22. ili 23. rujna. Prvi dan proljeća i prvi
dan jeseni nazivaju se ravnodnevica ili ekvinocij. Kad je Sunce prividno na najsjevernijem položaju u odnosu na ekvator (23,44°), tad je na sjevernoj hemisferi prvi dan ljeta, a na juž noj prvi dan zime. Dan je najdulji, a noć najkraća. Sunce ulazi na nulti stupanj Raka (0° 2). Isto tako, kad je Sunce prividno na najjužnijem položaju (23,44° od ekvatora), na sjevernoj je hemisferi prvi dan zime i obratno. Dan je najkraći, a noć najdulja. Sunce ulazi na nulti stupanj Jarca (0°
Zemljina
Đ).
Prvi dan ljeta i prvi dan zime nazivaju se suncostaj ili solsticij.
rotacija je okretanje Zemlje oko svoje osi. To je os koja povezuje sjeverni i južni
pol. Jedan takav okret traje jedan dan. Zahvaljujući rotaciji, smjenjuju se dan i noć. Gleda jući sa Zemlje, Sunce se prividno giba tako da izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. To znači da se Zemlja stvarno rotira prema istoku. Gledajući sa sjevernog pola, to bi značilo da se Zemlja okreće suprotno od smjera okretanja kazaljke na satu, a s južnog pola se okreće u smjeru kazaljke na satu. Ako promatramo dan koji traje od jednog do sljedećeg podneva (trenutka kad je Sunce na najvišoj poziciji iznad horizonta), govorimo o sinodičkom danu. On ovisi i o Zemljinu orbitiranju, pa je sinodički dan dulji za oko 10 sekundi kad je Zemlja u perihelu, a isto toliko kraći kad je u afelu. Srednji sunčev dan traje 24 sata (1.440 minuta ili 86.400 sekundi). U odnosu na daleke zvijezde, mjerimo siderički dan koji traje nešto kraće: 86.164,098903691 sekundi ili 23 sata, 56 minuta i 4,099 sekundi.
Precesija je kružno gibanje osi rotirajućeg tijela. Naime, svako se rotirajuće tijelo (poput zvrka) rotira oko svoje osi. Ako prilikom rotacije na to tijelo djeluje neka sila (poput sile teže na zvrk) tada pod utjecajem te sile dolazi do polaganog kružnog gibanja i same osi. U slučaju Zemlje, na njenu os utječu i Sunce i Mjesec. Budući da je Zemlja ispupčena na ekva toru i nagnuta u odnosu na ravninu ekliptike, ali i u odnosu na Mjesečevu stazu; Sunce i Mjesec nejednako privlače dio ekvatorskog ispupčenja koji je okrenut prema njima. Zato Zemljina os nije nepomična, nego se i ona sama kreće opisujući dva plašta stošca koji se dotiču vrhovima u sredini osi. Ako bismo stajali točno na Sjevernom zemljopisnome polu i pogledali točno iznad sebe, gledali bismo Sjeverni nebeski pol. To je, dakle, točka u kojoj Zemljina os siječe nebesku sferu. Isto vrijedi i za južni pol. Međutim, kako se Zemljina os također rotira (precesija), tako ni nebeski polovi neće uvijek biti na istome mjestu. Trenutačno se Sjeverni nebeski pol nalazi u neposrednoj blizini zvijezde Sjevernjače (Polaris) koja je najsjajnija u zviježđu Malog
medvjeda (Ursa minor). Međutim, za 12.000 godina taj će se pol nalaziti blizu zvijezde Vege (Vega), najsjajnije u zviježđu Lira (Lyra). Tada će ona biti "sjevernjača". Postoji još jedan učinak precesije. Ekvinocijske točke (proljetna i jesenska) također se neprestano pomiču po ekliptici. Već smo rekli da se u tropskoj astrologiji proljetna točka uvijek nalazi na 0° Ovna. Međutim, kako je takva astrologija usustavljena još u 2. st. pr. Kr., s vremenom se točka precesije pomaknula toliko da je, primjerice, 2012. godine proljeće počelo 20. ožujka u 6:14 sati (po Srednjoeuropskom vremenu). No, tada proljetna točka nije bila na 0° Ovna nego na 5°05' Riba. Već sljedeće, 2013. godine, ona se nalazi na 5°04' Riba, a godine 2020. bit će na 4°58' Riba. Dakle svake godine, proljetna točka (jedno od dva sjecišta ekliptike i nebeskog ekvatora) pomakne se unatrag za otprilike jednu lučnu minutu. Da bi zbog precesije Zemljina os na sjevernom i južnom nebeskom polu opisala puni krug, a ujedno i da bi točka precesije opisala puni krug po ekliptici; potrebno je 25.772 godine (taj se period djelomično mijenja s vremenom).
256
Nutacija je kolebanje Zemljine rotacijske osi. To znači da se os ne samo giba opisujući dva plašta stošca nego da je i to gibanje nepravilno i kolebljivo, pa ona po nebeskom polu neće opisati pravilnu kružnicu nego nepravilnu i "treperavu". Nutacija nema značajnijeg utjecaja na astronomske relacije ili astrološke fenomene, pa time ni na filozofiju. Mjesec je jedini Zemljin prirodni satelit. I on orbitira oko Zemlje. Mjesečeva staza pod kutom (inklinacijom) od 5°09' siječe ravninu ekliptike u dvije točke koje se nazivaju: Sjever ni Mjesečev čvor i Južni Mjesečev čvor. Kada su Sunce i Mjesec u konjunkciji u čvoru dolazi do pomrčine Sunca, a kad su u opoziciji tako da je Sunce na jednom čvoru, a Mjesec na nasuprotnom, dolazi do pomrčine Mjeseca. Inače, i Mjesečevi čvorovi kreću se po zodijaku. Da bi napravili jedan puni ophod potrebno im je 6793,5 dana ili 18,5996 godina. Kad je naj bliži Zemlji, tj. kad je u perigeju, udaljen je 362.570 km od Zemlje. Kad je u apogeju udaljen je 405.410 km. Prosječno se giba brzinom od 1,022 km/s ili 3.679,2 km/h. Ako gledamo u odnosu na daleka zviježđa, da bi napravio jedan puni krug oko Zemlje, Mjesecu je potreb no 27,321661 dana ili 27 dana, 7 sati, 43 minute i 11,5 sekundi. Taj se period naziva sideralni mjesec. Zbog precesije, tropski mjesec traje 6,8 s kraće. Postoje i drugi načini izračuna mjese ca, no očito je da u jednoj sideralnoj godini ima 13 mjeseci i 11 dana. Budući da u današ njem gregorijanskom kalendaru postoji 12 mjeseci kroz godinu, oni ne traju jednako dugo. Neki imaju 30, a neki 31 dan, dok veljača ima 28 dana, a kad je prijestupna godina, ima ih 29. Mjesec svojim gibanjem također snažno utječe na Zemlju, a to se najviše očituje kroz plimu i oseku. Mjesec je u sinkronoj rotaciji sa Zemljom, što znači da mu je potrebno jednako vrijeme da napravi puni ophod oko Zemlje koliko i da napravi jedan krug oko vlastite osi. Zato sa Zemlje uvijek vidimo istu stranu Mjeseca. Međutim, ni to nije sve. Sunce se također giba. Ono se nalazi oko 26.000 svjetlosnih go dina (""2,5 x 1017 km) od središta naše galaktike Mliječne staze, gdje se nalazi supermasivna crna rupa. Oko tog središta Sunce se okreće brzinom od oko 220 km/s, tj. 792.000 km/h. Da bi napravio puni krug, Sunčevu je sustavu potrebno oko 250 milijuna godina, što se naziva galaktičkom godinom. Inače, i cijela se naša galaktika giba prema galaktičkom skupu Velikom atraktoru i to brzinom od oko 630 km/s ili 2.268.000 km/h. To znači da u odnosu na Veliki atraktor, naš planet Zemlja dnevno prijeđe udaljenost od oko 52 milijuna kilometara. Sad je jasno zašto su Indijci cijeli svemir od davnina zvali jagat "onaj koji ide, koji se kreće" (na sanskrtu).
Položaj točke precesije Starogrčki astronom, matematičar i geograf Hiparh Clnmxpxoc;) (190.-120. pr. Kr.) prouča vao je astronomske (i astrološke) podatke koje je ostavio mezopotamski narod Kaldejci još u 8. st. pr. Kr. za vrijeme Novobabilonskog Carstva. Kad je sastavljao svoj katalog zvijezda primijetio je da su sve zvijezde bile malo premještene u odnosu na one položaje koje su zabilježili Kaldejci. Navodno je na prvi dan proljeća postavljao štap prema rupici u zidu hrama kako bi odredio točan položaj zvijezde Spike (Spica), najsjajnije u zviježđu Djevice (Virgo), koja je inače u točnoj opoziciji s položajem Sunca u tom trenutku. Primijetio je da sjenka štapa svake godine nastaje sve ranije. Tako se pouzdano zna da je Hiparh, uz mnogo drugih velikih otkrića, otkrio fenomen precesije. (Postoji mišljenje da su za precesiju znali čak i raniji narodi, iako je to teško dokaziva.)
257
Paganska duhovnost usko je povezana s astrologijom. Kao što u davna vremena nije po stojala razlika između fizike i filozofije, tako nije bilo ni razlike između astronomije i astro logije. No, pitat ćete se: zašto danas neopagani, pa tako i
Svjetski paganski krug, "vjeruju" u
astrologiju kad za nju ne postoje znanstveni dokazi? Nije smisao astrologije da služi kao nepogrešiva i znanstveno utvrđena metoda proricanja budućnosti. Astrologija je i znanost i umjetnost, ali i duhovnost. Za pagane, ona je i "religija zvijezda" koja se koristi simbolima. Zvijezde, planeti, patuljasti planeti i sateliti kao takvi nisu ono što izravno utječe na naše živote. Sva ta nebeska tijela imaju svoju simboliku koja je arhetipizirana i uronjena u kolek tivnu svijest ljudske vrste. Na temelju tako isprepletene višestruke simbolike pokušavamo
Kako gore, tako dolje. To znači da je nebo zapis trenutka ili pečat vremena, što je i logično jer svaki trenutak
doprijeti do odgovora koji se tiču različitih aspekata naših života, po načelu ima svoj jedinstven i neponovljiv raspored nebeskih objekata.
Poznato vam je da se određeni planeti gibaju sporije od ostalih. Najbrži je Mjesec koji u samo 28 dana obiđe cijeli zodijak. S druge strane, Pluton je najsporiji i treba mu oko 248 godina. Sporiji planeti uvijek ostavljaju određen generacijski pečat i donose određene pro mjene kako prelaze u sljedeće zviježđe (tj. astrološki znak). Rekli smo da
točka precesije obi
đe cijeli zodijak za 25.772 godine. Načelno, svaka točka na ekliptici čini taj ophod, međutim najveću simboličku vrijednost ima proljetna točka. Proljeće predstavlja nove početke, te počinje ulaskom Sunca u Ovna koji je prvi astrološki znak. Tako se i početak astrološke godine podudara upravo s početkom proljeća. Ovisno o tome u kojem se znaku nalazi pro ljetna točka, govorimo o velikim razdobljima u kojima taj astrološki znak ostavlja snažan energetski pečat na razvoj čovječanstva i društvene odnose. Postoji više načina za određivanje položaja proljetne točke u odnosu na astrološke zna kove.
Svjetski paganski krug prihvaća tradiciju tropske astrologije (po kojoj se svaki početak
proljeća smatra nultim stupnjem Ovna, neovisno o tome gdje se proljetna točka uistinu na lazi). Takav je horoskop arhetipiziran i ima simboličku vrijednost koju tražimo. Po tropskoj astrologiji, svako zviježđe ima točno 30 lučnih stupnjeva, pa ne uzimamo u obzir stvarnu širinu određenog znaka (primjerice stvarno zviježđe Djevice prostire se na čak 45 stupnje va, a Rak na svega 20 stupnjeva). No, u tropskoj astrologiji to nije bitno. S druge strane, sideralna astrologija tumači stvaran položaj planeta u odnosu na zvjezdana nebo. I u tom se slučaju, najčešće rabi horoskop koji je podijeljen na točno 12 znakova po 30 stupnjeva (Fagan-Bradley).
Astrološka doba Po Fagan-Bradleyevu sideralnom horoskopu točno se može odrediti kada točka precesije prelazi u sljedeći astrološki znak. Taj prijelaz obilježen je energetskim promjenama, a civi lizacija prelazi u novo doba. Trenutačno se nalazimo pri kraju Doba Riba i uskoro ćemo prijeći u Doba Vodenjaka. Kao što nijedan astrološki znak nije "dobar" ili "loš", tako i sva ko astrološko doba ima energetski pečat znaka, ali to ne znači da je neko od njih bolje ili lošije od drugog. Isto tako, kao što nijedno godišnje doba nije uvijek isto (ove godine zima može biti mnogo oštrija nego prošle godine); tako ni sva astrološka doba nisu uvijek ista. Primjerice, u trenutačnom se Dobu Riba mogu mnogo više manifestirati određeni aspekti Riba koji se nisu toliko javljali u prethodnom Dobu Riba prije 26.000 godina. Uostalom, ni ljudi nisu na istom stupnju razvoja, pa je logično da je svako doba po nečemu jedinstvena i neponovljivo. 258
Astrološko doba vrijeme je koje je točki precesije potrebno da prijeđe jedno zviježđe zo dijaka. Cijeli ophod kroz svih 12 zviježđa traje 25.772 godine, a obično se aproksimira na 26.000 godina, što se naziva Platonova godina (latinski: annus platonicus, engleski: Great Year ili Platonic Year). Ona je iznimno važna za razumijevanje povijesti ljudske civilizacije, kako u astrologiji, tako i općenito u paganskoj mitologiji i filozofiji. To znači da se točka precesije zadržava 2.147 godina i 8 mjeseci u jednom astrološkom znaku, odnosno da jedan lučni stupanj prijeđe za 71 godinu i 7 mjeseci. Inače kad se i sideralni i tropski horoskop poduda re svakih 26.000 godina, tada je proljetna točka na 0° Ovna i po tropskom (arhetipiziranom) i po sideralnom (realnom) horoskopu. Ta se točka naziva ftducijalna točka.
Iako znanstvenici smatraju da su se prvi ljudi (Homo sapiens) pojavili na području Afrike prije oko 200.000 godina, važnije promjene u civilizaciji pratimo kroz posljednjih šest astro loških doba. Najvažnija su doba sljedeća: - Doba Lava (zl0.500.-8500. pr. Kr.)
Podudara se s prvim dijelom mezolitika. Tada je došlo do globalnog zatopljenja i otapanja leda pa se površina mora podigla za oko 90 m, što je izvor pradavnog Mita o potopu prisut nom u gotovo svim najranijim civilizacijama. Primjerice, Sumerani su vjerovali da je Ziusu dra bio posljednji njihov kralj prije potopa, koji se u Epu o Gilgamešu (18. st. pr. Kr.) javlja pod imenom Utnapištim. Opisana je kako ga je bog Ea uputio da sagradi brod na kojem će spasiti sebe, svoju obitelj i životinje. Brod se zaustavio na brdu Nimuš (vjerojatno današnji vrh Gudrun u sjevernom Iraku). U Starom zavjetu, pravični Noa je taj kojega je Jahve upu tio da si sagradi arku u kojoj će spasiti sebe, svoju obitelj i životinje. Arka se zaustavila na planinskom vrhu Ararat (današnja istočna Turska). Platon u dijalogu Timej opisuje kako je Prometej upozorio tesalijskog kralja Deukaliona (LlwKaAiwv) da će Zeus potopom kazniti čovječanstvo Brončanog doba. I on je sagradio brod koji se zaustavio na planini Parnasu (llapvaaa6c;) u središnjoj Grčkoj. Lav je vatreni znak čiji je vladar Sunce, pa je analogija sa zatopljenjem sasvim očita. Iako su ljudi ovladali vatrom i mnogo ranije, upravo su u Dobu Lava sačinili prve gravirane kamene uljne lampe i tako osigurali stalan izvor svjetla. - Doba Raka (z8500.-6300. pr. Kr.)
Podudara se s drugim dijelom mezolitika. Ljudi su osnovali prva stalna naselja. Primjerice, palestinski grad Jerihon koji potječe iz tog doba smatra se najstarijim gradskim naseljem u kojem ljudi i danas žive. Usto, ljudi su u to vrijeme udomaćili stoku, ponajprije svinje, koze i pčele. Povećanjem površine mora, ljudi su se povukli na viša područja i razvili prve čamce i kanue. Rak je vodeni znak čiji je vladar Mjesec. Predstavlja majčinstvo, rađanje, nje gu, obitelj, dom i zaštitu, ali i vodu, pa su analogije sasvim očite. Jerihon je imao i zaštitni zid od oko 1,5 m. Podizanje zaštitne ograde (i u emotivnom smislu) tipično je arhetipska svojstvo Raka; a to su i čamci, stoka i naselja. Međutim, najvažniji aspekt Doba Raka odnosi se na duhovnost iz koje je proistekao i paganizam. Naime, to se doba još naziva i Doba Velike Majke jer se tada posebno na Bliskom istoku javljaju brojne figure i kipovi Božice. Zanimljivo je da se to vrijeme podudara s bi blijskim mitološkim opisom dolaska prvih ljudi, Adama i Eve. Inače, postoje naznake da se kult Božice Majke javio još u onom prethodnom Dobu Raka, prije otprilike 34.000 godina jer Njene najstarije figure potječu otprilike iz tog perioda. 259
- Doba Blizanaca (::::6300.-4145. pr.
Kr.)
Podudara se s većim dijelom neolitika. Bilo je to doba ideja i inovacija. Dolazi do razvoja pisma što uvelike olakšava i korjenito mijenja dotadašnje oblike komunikacije. Primjerice, Ploča iz Dispilija otkrivena je 1993. godine blizu istoimenog sela u Grčkoj, a analiza je po kazala da potječe iz 5260. pr. Kr. To je jedan od najranijih sačuvanih pisanih spomenika na svijetu. Također, u to je doba čovjek ovladao kotačem i primijenio ga u prometu. Blizanci su zračni znak čiji je vladar Merkur. Arhetipska su mu značenja upravo komunikacija, mi saonost, inovacije, širenje znanja, promet i trgovina. Kako Blizanci označuju i dualnost, već se u to vrijeme razvijaju prvi filozofski nazori dvoj stva duha i tvari. U religijsko-mitološkom smislu dolazi i do razvoja politeizma, što se također podudara s pluralizmom specifičnim za Blizance.
- Doba Bika (4145.-1954.
pr. Kr.) (trajalo je 2.191 godinu)
Podudara se s prvim dijelom brončanog doba. Počinje razvoj poljoprivrede što je omogu ćilo razvoj sela i gradova, tj. većih naselja, a time i prvih velikih civilizacija, poput Egipta, Mezopotamije, Indije i Kine. Ljudi više nisu morali biti isključivo nomadi i lovci. U pravom smislu te riječi, čovjek počinje gospodariti zemljom i obrađivati ju za potrebe održanja vr ste i plemenske zajednice ili velikoga kraljevstva. Ljudi su gradili impozantne građevine kao simbole moći i dominacije, poput Keopsove piramide u Gizi ili gradova Babilona, Ura, Uruka i dr. Bik je zemljani znak čiji je vladar Venera. Njegova su osnovna značenja imetak, posjedovanje, stabilnost, odanost, održivost i sl., ali i senzualnost i ljepota. Upravo bismo tim pojmovima mogli opisati egipatsku ili mezopotamsku civilizaciju. Duhovnost Doba Bika čak je i doslovno vezana s bikom kao božanstvom, odnosno s obožavanjem stoke koja je hranila ljude i pomagala u oranju. Tako drevni egipatski simbol Ankh koji inače predstavlja život i besmrtnost, izgleda kao bikov prsni kralježak; a simbol Djed (hijeroglif koji izgleda kao stup) simbol je održivosti i stabilnosti, a izgleda kao biko va križna kost (sakrum). Također, u području oko egipatske prijestolnice Memfisa tada je postojao kult Apisa, boga bika koji je otjelovljenje Ptaha ili Ozirisa. U Indskoj dolinskoj civi lizaciji, božanstvo bika također je prikazano na pečatnjacima, pa se pretpostavlja da otuda dolazi kasnije božanstvo Nandin (u nominativu jednine Nandl), bik kojega jaše bog Siva. (Inače, u hinduizmu se životinje koje jašu bogovi zovu prenositelji (viihana).) U Babilonu se pak obožavao Marduk, Sunčev bik i stvoritelj svemira. U Starom zavjetu opisana je priča kako su stari Židovi za vrijeme Mojsijeva četrdesetod nevnog boravka na brdu gdje je komunicirao s Jahvom, sagradili kip Zlatnog teleta (hebrej ski: 'eggel hazahiib, engleski: Golden calj): A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Na pravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske." "Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite." Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini sali veno tele. A oni poviču: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske." Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!" Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. "Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Dobro vidim", reče dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod 260
tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod." (Knjiga izlaska 32:1-10).
Prethodni je biblijski navod najčešći judeokršćanski argument protiv idolopoklonstva i obožavanja drugih bogova i/ili božica. Međutim, u kontekstu astroloških doba, riječ je o simboličkom opisu u kojem je Mojsije označio kraj Doba Bika i početak novog doba. - Doba Ovna
(1954. pr. Kr.
-
221.) (trajalo je 2.174 godine)
Donekle se podudara s posljednja dva tisućljeća staroga vijeka. Vrijeme je to ekspanzije i ratnih pohoda starih carstava, poput Kine, Perzije, Grčke i Rima. Ona su težila stalnom povećanju teritorija, vojske i borbene spremnosti. Ljudi su počeli kovati željezo i izrađivati mnogo moćnije mačeve, štitove i druga oružja, u odnosu na brončane predmete tipične za Doba Bika. Ovan je vatreni znak čiji je vladar Mars kojemu usto korespondira i željezo kao vrsta kovine. Analogije su posve jasne. Ovan je prvi znak u horoskopu te simbolizira im pulzivnost, naglost, nestrpljivost i ratobornost. Nadalje, Rimljani su se smatrali sinovima boga rata Marsa jer je upravo on bio otac Romula i Rema, mitskih osnivača Rima. Ta su se velika carstva širila tako što su porobljivala čitava plemena i narode. Specifičnost je tog doba postojanje jednoga vođe obitelji, roda ili klana, naroda, države, carstva ili svijeta. To je početak patrijarhata. T ipičan su primjer rani Židovi. Duhovnost Doba Ovna pratila je taj obrazac. Na scenu je nastupio monoteizam. Doba Ovna začetnik je judeokršćanske civilizacije koja je danas globalno rasprostranjena. Koli jevka je te civilizacije Bliski istok, područje današnjeg Izraela i Palestine. Židovi, kršćani i muslimani imali su zajedničkog pretka, Abrahama. Njegov bog bio je jedan i jedini- Jahve. U kršćana je On jedan Bog, ponekad u obliku Svetoga Trojstva. U (mnogo kasnijih) mu slimana je jedan i jedini Alah. Među prvim naznakama monoteizma bila je ideja faraona Eknatona (Amenhotep IV, grčki: Aµtvoqnc; IV, engleski: Akhenaten) (1353.-1336. pr. Kr.) da bog Aten (jtn) postane vrhovno božanstvo, isprva aspekt boga Raa. Postoji mogućnost da je Mojsije preuzeo tu ideju kako bi uspostavio nadzor nad rastrojenim nomadskim naro dom. Čitav Stari zavjet tragične posljedice dolaska monoteizma i patrijarhata opisuje kroz brutalnu povijest punu okrutnosti i nasilja, što je jedan negativan primjer mnogih svojstava znaka Ovna. Ipak, u to se vrijeme posebno uvažavala čast, što je pozitivan primjer ener gije Ovna. Iako zasnovani na strogoj i fanatičnoj patrijarhalnoj, konfliktnoj i militarističkoj ideologiji, tadašnja su društva ipak počela cijeniti temeljna etička načela, te su usvajani najraniji društveni kodeksi i zakonici. Isto tako, energičnost i kreativnost tog znaka omo gućile su procvat filozofija i religija. Čitav niz današnjih velikih i malih religija potječe iz tog vremena. Ponekad se smatra da astrološki simbol Ovna ('I') predstavlja mnogo bogova koji se ulijevaju u Boga s jednim licem. Namjesnik boga na Zemlji bio bi vođa naroda, poput Abrahama, Izaka, Mojsija ili Da vida. U Indijaca, stare vedske bogove zamjenjuju novi poput Vi�ua, Kr�e, Sive ili rjeđe Brahme pri čemu je obožavani ujedno i "Onaj Najveći". U Egiptu dominantno vlada kult Sunca kojeg utjelovljuje bog Amon-Ra. Na Zemlji on je faraon, vladar cijelog Egipta. S do laskom Pete dinastije, mijenja se i ideologija, pa faraon postaje Sin bogova, da bi ponovno postao Bog nakon smrti. Mumificira ga se i polaže u veliku grobnicu, piramidu. Kasnije će ta simbolika biti preslikana na kršćanstvo gdje je Isus Božji sin, što dokazuje ponovnim uskrsnućem. Nazvavši Isusa Jaganjcem Božjim (latinski: Agnus Dei, engleski: Lamb of God) kršćanski su teolozi simbolički opisali žrtvu posljednjeg ovna koji se dobrovoljno žrtvovao, 261
kao kraj Doba Ovna i početak novog doba. U Novom zavjetu opisano je kako Ivan Krstitelj opisuje Isusa: Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo ]aganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" (Ivan 1:29). U Knjizi otkrivenja je prorečeno: I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, ]aganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest se dam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred ]aganjca
(Otkrivenje 5:6-8). - Doba Riba (9. rujna 221. -16.
lipnja 2376.) (trajat će 2.155 godina)
Mi trenutačno živimo u Dobu Riba. Podudara se sa srednjim i novim vijekom, te najnovijim dobom. Nalazimo se na samom njegovom kraju. Ono će trajati još više od tri stoljeća, što je svega 16% njegova ukupnog trajanja. Dakle, već je proteklo 84% vremena trajanja Doba Riba. No, kao što se energije susjednih godišnjih doba isprepleću na način da se mijenjaju blagim prijelazom neovisno o kakvu datumu, tako se već danas čovječanstvo isprepliće s energijom budućeg Doba Vodenjaka. (Ako bismo prosječno trajanje nekog godišnjeg doba od 90 dana usporedili s trajanjem Doba Riba, rekli bismo da se sada nalazimo svega dva tjedna do početka novog godišnjeg doba. Jedan takav dan trajao bi oko 24 godine.) Ovo je doba poznato još i kao Doba duhovnosti, monoteizma i ribe. Žustrina i energič nost Ovna zamijenjena je senzibilnošću i empatijom, dubokim filozofskim promišljanjem i sklonošću mudrosti i znanju o onostranom i nespoznatljivom, što su sve odlike znaka Riba. Težnja za spoznajom dovela je do razvoja znanosti, ezoterije, filozofije, misticizma i prirodne magije. Znak Riba svojevrsni je "ispušni ventil" horoskopa, njegov posljednji znak koji je arhetip dobrote, suosjećanja i promišljanja o eshatološkim temama, posebice smrti i zagrobnom životu. Na scenu su nastupili melodramatski odnosi što je vidljivo kako u društvenom kodeksu ponašanja, do prevelike ranjivosti i ekspresivnosti suvremenog čovjeka. Ribe su vodeni znak čiji je vladar Neptun. On upravlja snovima, iluzijom, razoča ranjem, obmanom, prijevarom, magijom, hipnozom, narkoticima, parfemima, ali i naftom. Zato je današnji, završni period Doba Riba, obilježen moći farmaceutske, kozmetičke i naf tne industrije. Duhovnost Doba Riba uvodi koncepte samilosti, suosjećanja, milosti i milosrđa, po sebice ljubavi, pravičnosti i oprosta. Cijene se kreposti i nenasilje. Samo su se u takvom sentimentalnom ozračju mogli pojaviti budizam i đinizam. S druge strane, Doba Riba ostat će ponajprije zapamćena kao "doba kršćanstva". Ono je počelo 221. godine, a samo 159 godina kasnije, kršćanstvo postaje državna religija Rimskog Carstva. Živimo u vremenu u kojem dominira i upravlja ona loša ili, uvjetno rečeno, "zla" strana čovječanstva kojoj smo svi svjedoci. Iz paganske perspektive, kršćanstvo je nastala u konfliktu ili unutarnjem nemiru, što je predočeno dvjema ribama čija su usta povezana. Živimo u vrijeme zastoja spoznajnog kontinuiteta, što traje puna dva tisućljeća. Ipak, s vremenom su etički standar di sve više postajali utemeljeni na ljudskoj empatiji, suosjećanju i solidarnosti. Tako su se razvile pobune potlačenih staleža i građanske revolucije. No, suvremeni standardi ljudskih prava i sloboda, među najočitijim su primjerima već vidljivog utjecaja Vodenjaka. Isto tako, postoji mogućnost da će sljedeće Doba Riba, za oko 26.000 godina, iznjedriti neke druge, povoljne i pozitivne aspekte toga znaka. Ribe i voda poprimaju veoma važno mjesto u religijskoj simbolici. Ihtis (grčki: lxevc;;, la tinski i engleski: Ichthys) simbol je prvih kršćana (izgleda kao riba). Sama riječ lxevc; znači "riba", ali je ujedno i grčki akronim za izraz: 1170ovc; XpwT6c;, 6cov Yi6c;;, I:wTf/p (IXEJYI:) 262
što znači: "Isus Krist (pomazanik), Sin Božji, Spasitelj". Ta je simbolika posebno izražena u Novom zavjetu: A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca" (Marko
6:38-44).
Novo doba - Doba prosvjetljenja Po Fagan-Bradleyevu sideralnom horoskopu, dana 16. lipnja 2376. počet će Doba Vodenja ka. Trajat će 2.134 godine, do 4510., kada će početi Doba Jarca. Naziv novodopske filozofije i pokreta (New Age) nadahnuta je upravo Dobom Vodenjaka, a popularizirano je šezdesetih godina 20. stoljeća u vrijeme hipi pokreta. Pagani vjeruju da će s dolaskom Doba Vode njaka, velikim monoteističkim religijama sve više slabiti moć i ugled, pa će se tako unutar sljedeća tri stoljeća kršćanstvo, judaizam i islam potpuno urušiti. U međuvremenu, rast će utjecaj paganske duhovnosti, tako što će jačati kult Božice Majke i doći do porasta sljed benika i sljedbenica brojnih neopaganskih skupina i duhovnosti utemeljene na štovanju prirode i razvoju intuicije i kognitivnih sposobnosti. Čovjek će prikupiti toliko znanja koli ko nije čak ni u svim prethodnim dobima zajedno. Bit će to doba stvarne slobode i razvoja tehnologije. Čovjek će osmisliti nove oblike prijevoza i ekološke metode dobivanja energije. Kraj Doba Riba bit će obilježena i iscrpljivanjem nafte i zemnog plina. Učinci Doba Vodenjaka već su uočljivi. Nevladine organizacije i humanitarne zakla de primjer su spontane i neemocionalne duhovne jasnoće, razuma i prijateljstva. Hrvatski astrolog Mile Dupor (1905.-1981.) rekao je: U jednom jedinom ljudskom vijeku izađe čovjek iz kočije i ukrca se u raketu. Pa tko bi bio slijep da ne vidi nastup nove ere? Munjevit razvoj znanosti, posebno kvantne fizike, tehnologije, informatike i robotike protresaju učmale, anakrone i apsurdne filozofske koncepte o grijehu i spasenju, manipulaciju strahom, konzervativizam i tradicionalizam. Sve globalne promjene koje vidimo posljedica su opadanja snage Doba Riba i dolaska novih vrijednosti. Ovaj put dogmu će zamijeniti svjesno znanje koje obuhva ća i razumsko saznanje i intuitivne uvide. Čovječanstvo će konačno živjeti u pravoj slobodi individualnosti. Ljudi će sve više otkrivati zablude i laži te ih postupno odbacivati. Vratit će se stvarna etička načela, a lažni moral će nestati. Budući da Vodenjak ponajviše teži spoznaji, ne trpi laž. Ne zaboravimo, Vodenjak je prelijepi i senzualni Ganimed u kojega se i sam Zeus zaljubio. Zato je danas sve teže suzbiti istinu. Sve više i više "prljavog ru blja" dolazi na površinu. Na internetu se svakodnevno objavljuju nečije tajne, od političkih manipulacija do onoga što smo do jučer smatrali pukim teorijama urote. Ne govorimo o "raju na Zemlji", iako će se kvaliteta življenja i životni standardi veoma popraviti. Hrvatski astrolog Milan Radmanović (1955.) u svojoj knjizi Astrologija - kritike i uvidi 1 kaže: Neovisno o nekoj zacrtanoj godini ili nebeskim pokazateljima, Doba Vodenjaka nastupit će kad znanost poprimi odlike religije ili kad nestane sadašnji rascjep između racionalnog i apstraktnog poimanja svijeta. Sve dok taj rascjep traje, znat ćemo da živimo u Dobu Riba.
Vodenjak je zračni znak kojim vlada Uran. On je pak otkriven 1781. kad se zapalila baklja Newtonove fizike, prosvjetiteljstva, racionalizma, europske građanske revolucije i pada feudalnog sustava. Korištenje električne energije jedno je od njegovih najočitijih utje caja. No, Urana je kastrirao Kron (Saturn), a ni Vodenjak nije znak s kojim bi se povezala 263
plodnost ili razmnožavanje. Za razliku od Riba (koje su ionako izrečene u množini (tj. dvo jini) te imaju simboliku plodnosti), Vodenjak će dovesti do depopulacije. Današnji pagani ne navješćuju nikakav "smak svijeta" niti propovijedaju nužnost pri hvaćanja nekakve "Istine" da bi osoba bila spašena. Međutim, Doba Vodenjaka moglo bi dovesti do pomora najmanje dvije trećine ukupnog stanovništva Zemlje, na kojoj se već sada vide učinci prenapučenosti. Tko će otići, a tko ostati, doista je teško reći. Jedno no vodopsko tumačenje kaže da će ostati samo oni koji se budu mogli priviknuti na energiju novog doba. Doba Riba bilo je obilježena strogom saturnovskom energijom židovstva i iracionalno sentimentalne neptunovske energije kršćanstva. Njima se sada suprotstavlja Uran, a opi ranje Saturna i Neptuna vidimo u religijskom fanatizmu i suprotstavljanju neminovnoj se kularizaciji društva. S vremenom će se zasigurno uočiti i drukčiji utjecaji Vodenjaka, poput emocionalne odvojenosti. Buduće društvo bit će utemeljeno na spoznaji i etičkim načelima, pa će nestati diskriminacija i zatiranje ljudskih prava. No, neće biti suvišnih emocija. Ljudi će se više posvetiti sebi i svojim potrebama, nešto poput Vulkanaca u Zvjezdanim stazama. Očito je da se kult Božice Majke ne može izravno povezati s energijom Vodenjaka, kao što je to bio slučaj s Rakom. Stoga će ljudi u predstojećem novom dobu više težiti spoznaji neosobnog vida onog božanskog. Religijski formalizam i ritualna praksa bit će zamijenjeni introspektivnom kontemplacijom i meditativnim tehnikama kojima će se širiti umni po tencijali. Doba Vodenjaka u dva će aspekta biti uistinu revolucionarno. Obrazovni sustav potpuno će se promijeniti. Ljudi se više neće oslanjati samo na prikupljanje informacija i njihovo racionalna tumačenje. Do uvida će se moći doći i izravnom spoznajom. Drugi as pekt je razvoj stvarnih magijskih moći. Mnogi današnji psi-fenomeni, uključujući i teleper cepciju, telepatiju, telekinezu, levitaciju i sl., postat će vještine koje će svatko moći naučiti. To bi već i danas bilo moguće da nema neptunovskog otpora koji sva takva svjedočanstva trpa u koš "mađioničarskih trikova i obmana". No, zašto onda Svjetski paganski krug zagovara vraćanje kulta Božice Majke? Ponajprije treba reći da kad nastupi novo doba, to ne znači da sve ponovno kreće "od nule". Čo vječanstvo je u neprekidnom procesu evolucije materije i duha. Astrološka su doba samo periodi u kojima prevladavaju različite energije što utječe na ljudsku svijest. Smisao je evo lucijskog razvoja da ljudi zapravo prepoznaju kozmičke i kaotične utjecaje znakova koji ostavljaju energetski zapis na dominirajućim filozofskim sustavima. Doba Vodenjaka bit će najprogresivnije dosad, u svakom pogledu. Kult Božice Majke nužan je da bi se vratila ravnoteža u prirodu. Tek kada se ispravi pogreška učinjena u dobima Ovna i Riba, kad opadnu monoteizam i patrijarhat, čovječanstvo će nakon dugotrajne stagnacije ponovno ubrzati kotač evolucije. Međutim, jednog dana kad se ravnoteža uspostavi, kult Boga i Bo žice, mogao bi biti zamijenjen novim oblicima duhovnosti. Ipak, neopagani vjeruju da su Bog i Božica, bezvremenski i univerzalno povezani s čovječanstvom. Zapravo je taj kult već nadživio više od cijelog jednog ophoda točke precesije, najmanje 30.000 godina. Fascinantno je da se, u različitim oblicima, zadržao sve vrijeme povijesti.
Čak i u ratničkom Dobu Ovna, paganska je duhovnost cvala u antičkom svijetu, a u Dobu Riba ona se prikrila pred pokrštavanjem. No nije iščeznula. Tinjala je u slobodnomislećim intelektualcima, mudracima, filozofima, tajnim redovima i skrivenim vještičjim koveni ma. Čuvala se u običajima, folkloru, pjesmi, plesu, mitovima i bajkama. S dolaskom Doba Vodenjaka, ponovno se budi i afirmira naša stara vjera. No to neće biti samo "stara vjera", nego "nova stara vjera". Neopagani se ne vraćaju na duhovnost kamenog doba, već nastoje 264
obnoviti ono što je univerzalno, pa makar potjecalo i otad. Vjeruju da iz svakog doba ljudi nešto trebaju uzeti. Tako će iz Doba Ovna preuzeti inicijativu i energičnu potragu za od govorima na esencijalna pitanja, a iz Doba Riba koncepte suosjećanja i solidarnosti. Svako doba u određenom će pogledu pagansku duhovnost odvesti na jednu evolucijsku stubu više. U slučaju Doba Vodenjaka, tih će stuba biti nešto više od očekivanog.
Avalon europskom neopaganizmu posebno sentimentalno mjesto zauzimaju arturovske legende u kojima nisu prikazani samo ratnički podvizi i junački otpor nego je i veoma emotiv no ispripovijedana propast ljudskog odnosa s Božicom te općenito povlačenje paganizma pred galopirajućom kršćanskom monoteističkom i patrijarhalnom civilizacijom. Ta je priča samo djelomična alegorija jer je zaista utemeljena na povijesnim činjenicama. Paganima su te legende neobično važne jer pružaju nadu i navješćuju Gospin povratak. U
Britanija je od 43. do 410. bila pod vlašću Rimskoga Carstva. Lokalno stanovništvo činili su keltski narodi. Na području današnje Engleske i Walesa živjeli su Briti, a na sjeveru Gae li (ili Geli). Od Brita su se razvili današnji Velšani, Kornvalci i Bretonci, a od Gaela današnji Irci, Škoti i Manci. Nakon što su Vizigoti 410. osvojili Rim, sva se rimska vojska povukla s otoka. Tada je došlo do velike seobe naroda, zbog čega je cijela Europa bila na udaru raznih vojski, Vizigota, Ostrogota, Vandala, Huna, Franaka i drugih. Britaniju su počeli napadati germanski narodi Angli, Sasi i Juti, preci današnjih Engleza. Gotovo dva stoljeća Briti su odolijevali anglosaskim napadima, a najveću pobjedu odnijeli su 495. u Bitci kod Mount Badona. Tek su u 8. stoljeću Anglosasi ovladali većim dijelom Britanije, potisnuvši Brite na zapad. Tada su Briti naselili Bretoniju u današnjoj Francuskoj, sjevernu španjolsku autonomnu zajednicu Galiciju te ostali na području Walesa i Cornwalla. Već u 8. stoljeću Anglosase počeli su napadati nordijski Vikinzi, a potom Danci i Normani. Prije više od pet tisuća godina u Britaniji se pojavila neolitska zajednica koja je izgradila monumentalnu građevinu Stonehenge (velški: C8r y Cewri), što je primjer obožavanja Boga Sunca. Ti su davni ljudi obožavali Boga i Božicu i bili prva paganska civilizacija na otoku. Mnogo kasnije došli su stari Kelti čiji su se svećenici zvali druidi. Oni su bili animisti, obo žavali su prirodu, nebeske objekte, biljke, životinje, rijeke, mora, brda i nizine. Imali su i mnogo bogova koje su zvali narod božice Danu (Tuatha De Danann). Kako je nastupilo Doba Ovna, prihvatili su se štovanja Božice kako ljudi ne bi potpuno izgubili svoj odnos s njom i kako bi time sačuvali ravnotežu u prirodi. Zvali su ju Danu, a kasnije u rimsko doba, Briti su slavili Eponu, božicu plodnosti i zaštitnicu konja i stoke. Od 5. do 7. stoljeća Briti su njegovali svoj jezik, kulturu i štitili svoju duhovnost. Kršćan stvo se prvi put javlja u Britaniji još u 2. stoljeću, no tek se iza 6. stoljeća počelo nezaustav ljivo širiti. Došlo je do sraza"stare vjere" i "nove vjere". Paganizam se počeo povlačiti pred kršćanskim zatiranjem starih duhovnosti. Britska se duhovnost sačuvala u svom kasnijem izdanku, velškom paganizmu čija je slavna božica Rhiannon. Za sobom su ostavili brojne tekstove, mitove, priče i pjesme (pisane od 10. do 17. stoljeća), poput Hergestove crvene knji ge (velški: Llyfr Coch Hergest, engleski: Red Book oj Hergest), Taliesinove knjige (velški: Llyfr Taliesin, engleski: Book oj Taliesin) ili Bijele Rhydderchove knjige (velški: Llyfr Gwyn Rhydderch, engleski: White Book oj Rhydderch). Među pričama iz tog perioda svakako se izdvajaju le gende o kralju Arthuru. 265
Kralj Arthur (velški: Y Brenin Arthur, engleski: King Arthur) britski je vojskovođa iz 5. stoljeća koji je s vremenom postao djelomično legendaran lik jer su o njegovu životu i ju načkim podvizima brojne priče pisane i mnogo kasnije, od 10. stoljeća pa sve do današnjih dana. Legenda kaže da je on bio ratnik koji je ujedinio britska plemena i vitezove, od kojih su neki bili pagani, dok su drugi već bili prešli na kršćanstvo. Bez obzira na religijske razli ke, skupa ih je poveo u obranu zemlje protiv anglosaskih osvajača. Pobijedio ih je u dvana est junačkih bitaka, da bi na kraju poginuo u međusobnom sukobu dviju britskih skupina u
Bitci kod Camlanna za koju se vjeruje da se odigrala 537. godine. Pedesetak godina nakon
njegove smrti, Angli i Sasi potisnuli su Brite u Wales i ovladali gotovo cijelim otokom. Najcjelovitiju legendu o kralju Arthuru napisao je velški svećenik (velški:
Gruffudd ap Arthur,
Geoffrey od Monmoutha Geoffrey oj Monmouth) koji je 1136. objavio poznatu i Povijest Kraljevine Britanije (Historia Regum Britanniae).
engleski:
slavnu pseudohistorijsku kroniku
Općenito, likovi u arturovskim legendama nisu uvijek u istim rodbinskim odnosima. No,
kralja Uthera Pendragona i kraljice Igraine. Zaljubio Genovevu, kao i Lancelot, njegov najodaniji prijatelj i časni vitez. Kad mu to otkrije nje gova sestra Morgana Za Fey, počinje Arthurovo razočaranje i pad. Još kao mladić, na otoku Avalonu izvukao je mač Excalibur (latinski: Caliburnus, velški: Caledfwlch), a prema legendi to je mogao učiniti samo kraljev sin. Sa svojim suborcima koji su postali poznati kao Vitezo vi okruglog stola živio je u gradu i dvorcu Camelotu. Morgana je bila svećenica avalonskoga kulta Božice, kojemu je pripadao i kraljev savjetnik, duhovni skrbnik i čarobnjak Merlin, kao i čarobnica Viviane koja je vodila red Božičina kulta, a zvali su je i Gospa od Jezera. U
najpoznatija verzija kaže da je on bio sin se u
nekim verzijama, Arthura je ubio zavidni nećak Mordred koji je pak u drugim verzijama zapravo sin Arthura i njegove polusestre Morgane. Kao i kod većine mitova i legendi, na osnovni motiv priče nadograđuju se raznorazni detalji i stvaraju različite verzije priče. S duhovnog aspekta, ti su detalji manje važni. Po nekim verzijama, Arthur nije umro nego je odveden na otok Avalon gdje su mu rane zarasle, ali više se nije vraćao u vidljivi svijet. Koli ko nas arturovske legende prožimaju pokazuje i to što je po Morgani la Fey nazvana optič ka iluzija u pustinjama
-
fatamorgana, od talijanskogfata Morgana, što znači "vila Morgana".
Avalon (latinski: Insula Avallonis, velški: Ynys Afallon) mitski je otok koji se spominje u arturovskim legendama. Ime vjerojatno znači "Otok Jabuka", od starovelškog lškog
afal
"jabuka". Prvi se put spominje 1136. u
Povijesti Kraljevine Britanije
abal i
ve
Geoffreya od
Monmoutha. Avalon je duhovno središte gdje se slavila Božica Majka. Otok je postao po pularan mnogo kasnije, posebice nakon što je 1983. američka spisateljica
Bradley (1930.-1999.)
Marion Zimmer
objavila knjigu Magle Avalona u kojoj je arturovske legende opisala iz
ženske i duhovne paganske perspektive. Nakon što su 1190. kršćanski redovnici iz južnoengleskoga gradića
Glastonburyja obja
vili da su pronašli kosti kralja Arthura, to se mjestašce (koje danas ima oko 8.800 stanov nika) počelo poistovjećivati s Avalonom, pa su ga na velškom zvali
Ynys Afallach
"Otok
jabuka". No kako je Avalon opisan kao otok, počela je potraga za njim. Neki su smatrali da je riječ o
Otoku Manu
(manski:
Ellan Vannin,
engleski:
Isle oj Man),
drugi su ga smjestili
na Kanare itd. Stoga se danas obično smatra da je Avalon mitska zemlja, kao Atlantida, El Dorado, Shambhala ili Shangri-La. To znači da ne možemo fizički stupiti na tlo Avalona,
jest ovdje negdje oko nas. Nalazi se u paralelnoj dimenziji, pa može biti i Onaj svijet Samerlend u koji odlaze mrtvi, kao Arthur, da bi se potom ponovno otjelovili na Zemlji.
ali on ili
Svjetlo Avalona simbol je opstanka ljudskog odnosa s Božicom, paganske ljubavi pre ma Božici Majci.
Svjetski paganski krug
stoga posebno štuje
Svjetlo Avalona
jer u njemu pa
gani vide iskru koja će se ponovno rasplamsati u novom Dobu Vodenjaka. V jeruju da se 266
s dolaskom kršćanstva Božica pritajila u Avalonu, tj. u "susjednoj" dimenziji odakle će se vratiti ponovno oživljena svjesnost Božice Majke. Simboli su utemeljeni u drevnim mitovi ma, a postaju oživljeni kad im se prida značenje te ih se "napuni" energijom misli i osjećaja. Još jednom naglašavamo, Avalon je motiv koji sljedbenici Svjetskog paganskog kruga na tapaju svojom sentimentalnošću, nostalgijom i čežnjom. Pagani poručuju da takvi osjećaji mogu biti velika zamka i obmana, što vidimo u današnjim religijama. Ali oni neće biti takvi ako su usmjereni Božici, jer Ona jest arhetip takvih "ženskih" energija! Sentimenti jesu Ona! Objava Svjetla Avalona temeljna je svečana izjava Svjetskoga paganskog kruga, a može se izgovarati na obredu. Ona objavljuje radosnu misiju Kruga:
Tako mi Svjetla Avalona, objavljujem - Naša Gospa se vraća. Skupa da bi opet vladali - Rogati Bog i Božica Majka. Mi smo Jedno, sada i zauvijek. Neka bude tako. By the Light of Avalon, I declare - Our Lady returns. Together to rule again - Horned God and Mother Goddess. We are One, now and always. So mote it be.
Prema nekim verzijama arturovskih legendi, kralj Arthur će se vratiti i ponovno vlada ti. Doći će iz Avalona gdje ga je Gospa od Jezera odvela kako bi ga iscijelila od posljedica ranjavanja. Danas se područje oko Glastonburyja sve više povezuje s paganizmom i Ava lonom. U Velikoj Britaniji ponovno se u uporabu vraćaju donedavno ugroženi, pa čak i izumrli keltski jezici poput manskog i kornvalskog. Pagani ne očekuju "mesiju", pa tako ni Arthur ne može biti "spasitelj". On je simbol Boga, muškog počela, koji nije potpun bez Božice. Zato se radujemo novom dobu i novom svijetu u kojem će i Bog i Božica ravnopravno vla dati srcima svih bića.
Tradicionalni opisi velikih doba Astrološka doba poznata su u brojnim drevnim civilizacijama. Kao i sama astrologija, izvorno potječu iz Mezopotamije, s veoma ranim utjecajima egipatske, grčke i židovske tradicije. U grčkoj mitologiji opisani su Naraštaji ljudskog roda koji predstavljaju tri, četiri ili pet doba. Ovidije u svojih 15 knjiga pod skupnim nazivom Metamorfoze (METaµop
267
počelo je još u vrijeme dok je vrhovni bog bio Kron (Saturn). Ljudi su bili usklađeni s prirodom, ljudima, životinjama i biljkama. Da bi se prehranili, nisu morali raditi. Bili su časni, pošteni i veoma dugovječni.
1. Zlatno doba
počelo je s dolaskom Zeusa. Ljudi su bili nasilni, pa ih je Zeus uništio i pre tvorio u duhove podzemlja.
2. Srebrno doba
bilo je vrijeme ratova. Zeus ga je okončao velikim potopom. Spasili su se samo Prometejev sin Deukalion i njegova žena Pira (llvppa) koji su tako obnovili čovje čanstvo.
3. Brončano doba
bilo je ono u kojem su ljudi živjeli s brojnim polubogovima i junacima. Na kon smrti, išli su u Elizej.
4. Junačko doba
obilježeno je patnjom i problemima. Ono i danas traje. Opisano je da će se narušiti sustav vrijednosti i da će se povećati zločini. Ljudi više nikoga neće poštivati te neće osjećati stid (nelagodu) od neetičnog postupanja.
5. Željezno doba
Iako se takav opis čini pesimističnim, možemo reći da on s jedne strane opisuje ciklič nost vremena, tj. periodična uništenja i ponovna stvaranja. Budući da ne znamo na koji su vremenski okvir mislili Heziod ili Ovidije, ne možemo znati ni kad će završiti Željezno doba. Iz neopaganske perspektive, to bi se moglo podudariti s krajem Doba Riba. U indijskoj mitologiji, spominju se velika povijesna razdoblja (yuga) kojih ima četiri, a nazvani su po zgodicima na kockanju: 1. krta-yuga (kasnije satya-yuga) najsretnije je doba u kojem ljudi održavaju cijelu dharmu i traje 4.000 godina; 2. treta-yuga u kojoj je zapuštena četvrtina dharme i traje 3.000 godina; 3. dviipara-yuga u kojoj je zapušteno pola dharme i traje 2.000 godina; te 4. kali-yuga u kojoj se održala samo četvrtina dharme i traje 1.000 godina. Svakom od tih razdoblja potrebno je pridodati svitanje i sumrak (sandhya) koja traju po desetinu vremena, tako da krta-yuga traje 4.800 godina, treta-yuga 3.600, dvapara-yuga 2.400, a kali-yuga 1.200 godina. Sve četiri zajedno nazivaju se veliko doba (maha-yuga) koja traje 12.000 godina. Nakon kali-yuge ponovno kreće nova satya-yuga. Međutim, s vremenom se ustalilo mišljenje kako se tu pojam "godina" odnosi na "nebeske godine". Prema puran skim opisima jedan dan u podzemnim svjetovima traje mjesec dana na Zemlji i svjetovima ispod Mjesečeve sfere, dok jedan dan bogovima iznad Sunčeve sfere traje godinu dana (360 dana) na Zemlji. No treba reći da je to mnogo kasnija interpretacija. Kad bi to bilo tako, kali-yuga bi trajala 432.000 godine, a cijela mahii-yuga čak 4,32 milijuna godina. Potom se navodi da Brahmii živi na Satyaloki i da njemu jedan dan traje 1.000 mahii-yuga, tj. 4,32 milijardi godina. Taj Brahmin dan naziva se kalpa, a tijekom nje smjenjuje se 14 praočeva (Manu) ljudi i vladara Zemlje. U ovoj kalpi Zemljom vlada sedmi Vaivasvata Manu, koji je sin Vivasvata (Sunca) i Sarar;yu (božice Zore). Brahma živi sto svojih godina, pa cijeli svemir traje 155,52 bilijuna zemaljskih godina. Po višnuističkoj predaji, za to vrijeme Mahii-vi9r;u jednom udahne i izdahne stvarajući nebrojene takve svemire, ležeći na Oceanu uzročnosti (kiirar;a). Obično se smatra da je trenutačna kali-yuga počela u ponoć 18. veljače 3102. pr. Kr., što bi značilo da ona treba trajati još 427.000 godina. Iz perspektive neopaganske eshatolo gije, to su pretjerano velika razdoblja. No, ako bismo uzeli u obzir da jedna mahii-yuga do ista traje 12.000 godina, to bi se moglo podudariti s pola ophoda točke precesije, tj. njenim prolaskom kroz šest znakova zodijaka. -
Azteci su vjerovali u Pet Sunaca što je naziv petorih velikih razdoblja. To su Sunce jaguara (Nahui-Ocelotl), Sunce vjetra (Nahui-Ehecatl), Sunce kiše (Nahui-Quiahuitl), Sunce vatre (Nahui268
Atl) i Sunce potresa (Nahui-Ollin) u kojem i mi živimo, a završit će velikim potresom. Takvih je primjera mnogo, a neopagani ih doživljavaju kao razne varijante astroloških doba. I kršćani su preuzeli sličan koncept Šest doba koje je u
22.
poglavlju djela Poučavanje
neupućenih (De catechizandis rudibus) opisao Sveti Augustin: Prvo doba Drugo doba
-
od Noe do Abrahama, Treće doba
-
-
od Adama do Noe,
od Abrahama do Davida, Četvrto doba - od
Davida do babilonskog ropstva, Peto doba - od ropstva do Isusa, te Šesto doba - traje i danas.
Kraj doba nije "smak svijeta" Pagani ne vjeruju da će se dogoditi smak svijeta. Takav je koncept paganima potpuno stran i neprihvatljiv. Dana 16. lipnja
2376. počinje Doba Vodenjaka, no tog se dana neće dogoditi
ništa spektakularno. To je samo stvaran trenutak ulaska točke precesije u znak Vodenjaka. Naime, dosad su se brojna doba izmjenjivala pa još nijednom svijet nije stao. Zašto bi sad? Sva doba donose promjene i nove početke, a ne kraj! Judeokršćanska civilizacija osim monoteizma i patrijarhata uvela je i koncept Sudnjeg
dana ili Posljednjeg suda na kojem će Bog suditi živima i mrtvima, nakon čega će pravednici za nagradu dobiti vječni život, a nevjernici će za kaznu biti zauvijek uništeni. No, samo Bog zna kada će se to dogoditi, pa zato vjernici trebaju stalno živjeti u budnosti i spremnosti. Iz paganske perspektive to je samo dodatan oblik zastrašivanja ljudi. Uostalom apostol Pa vao kaže: Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu
govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći Solunjanima
5:2,3). Mnogi
(1.
kršćani vjeruju da će se uskoro dogoditi velika kozmička bitka
između Boga i Sotone na mjestu Armagedon (hebrejski: har megiddo, grčki: Apµayd5wv, latin ski: Armagedon, engleski: Armageddon). U Bibliji piše: I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove
Harmagedon ... I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše... I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, Iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta (Otkrivenje 16:16,18-21). Ipak, i u nekim se paganskim tradicijama spominje da se kraj nekog razdoblja može dogoditi na veoma razaran i kaotičan način. Tako se u germanskoj mitologiji spominje
Ragnarok "usud bogova" kao završni svjetski događaj. Tada će doći do velike bitke bogova nakon čega će cijeli svijet biti spaljen. Međutim, čak i nakon tako razornog događaja, po novno će nastati novi svijet. Kako Odinove sinove Vidara i Valija vatra ne može ubiti, oni će preživjeti, kao i Thorovi sinovi Modi i Magni. Spasit će se i dvoje ljudi: muškarac Lif (Lij) i žena Lifthrasir (Lijprasir) koji će ponovno obnoviti ljudsku vrstu. Hinduisti imaju slično vjerovanje da će se na kraju kali-yuge pojaviti deseti Vi�uov avatar Kalkin (nominativ jednine: Kalkl) koji će jašući na bijelom konju uništiti zločince, što veoma podsjeća na Četiri jahača apokalipse koji su opisani u
6. poglavlju biblijske Knjige ot
krivenja. I za mnogo veće vremenske okvire opisani su slični događaji. Tako na kraju života cijelog univerzuma bog Siva započinje svoj ples uništenja (tiil;ujava-nrtya) te se sva materija rastače (pralaya) i vraća u latentno stanje. Potom se svemir ponovno stvara. Dakle, svi ti opisi iznova i iznova opisuju jedno te isto - cikličnu prirodu vremena. Danas je veoma popularan majanski kalendar čije je pogrešno razumijevanje dovelo do raširenog mišljenja kako se smak svijeta trebao dogoditi 21. prosinca zapravo završio stari i započeo novi b'ak'tun laran broj u mnogim religijama) ili
,,,394,3
-
2012. Tog je dana 144.000 dana (inače popu 13. listopada 4772. završava
period koji traje
godine. Tek dana
269
trenutačni piktun period koji ima 20 b'ak'tuna i traje 57.600.000 dana ili z157.808 godina. Ali ni to nije sve. Naime 20 piktuna čine jedan kalabtun, 20 kalabtuna jedan k'inchiltun, a 20 k' inchiltuna čine jedan alautun. On traje oko 63.123.288 godina. -
Za razliku od većine religija, pagani ne očekuju ničiji (ponovni) dolazak. U judeokr šćanskoj eshatologiji Mesija (hebrejski: mašia�, grčki: Mrnaim;, latinski: Messias, engleski: Messiah) znači "pomazanik" i odnosi se na pomazanog kralja iz Davidove loze koji će doći na kraju svijeta i uspostaviti Božje kraljevstvo. Većina kršćana to poistovjećuje s drugim Kristovim dolaskom (adventom), dok Židovi još čekaju svog spasitelja. Pagani, očekivano, nemaju koncept "mesije".
20. ODNOS S BOŽANSKIM Općenito, pagani stvaraju ravnopravan i partnerski odnos s božanskom energijom, ma kako si ju predočili, kao Boga i/ili Božicu, mnogo bogova i/ili božica, prirodu ili kao neo sobnu sveprožimajuću kozmičku energiju. Svaki od tih pristupa je ispravan, ako čovjeka nadahnjuje i potiče na širenje svjesnosti, produbljenje spoznaje i mudrosti te na življenje po vrhunskim etičkim načelima. Predstavit ćemo vam neopaganski teorijski okvir za čo vjekovo povezivanje s onim božanskim, kako to predlaže Svjetski paganski krug. Međutim, svaki pagan treba samostalno razviti vlastiti odnos s božanskim, onako kako to sam osjeti i želi, kako mu to odgovara. Svako nametanje doktrina ili dogmi potpuno je neprihvatljivo i nespojivo s paganskom etikom.
Arhetip Čovjek naprosto ne može pojmiti apsolutnu kreaciju. Zato je traganje za smislom živo ta najčešće usmjereno k onom nedokučivom, nespoznatljivom. Napredujući na tom putu, duša prenosi nova saznanja i ideje na kolektivni duh univerzuma ili Boga, te tako kroz nas Bog uči sam o sebi, apsolutnost spoznaje samu sebe. Vakuum koji ispunjava svemir samo je naizgled prazan prostor. Zapravo je ispunjen neograničenom količinom potencijalne ener gije. Iako ju ne možemo neposredno opažati, znamo da je ona izvor svih oblika energije i energetskih frekvencija. Ona je izvor svih vidljivih pojava u svemiru. Naziva se energija nulte točke. U paganskoj filozofiji to odgovara primordijalnoj tvari (prakrti, pradhana, avyakta) ili Božici. Drugim riječima, izvor Božičina bitka nalazi se u energiji nulte točke. Ljudi mogu spoznati samo one vidove energije koje mogu opaziti. Međutim, Božica je svjesna svega, svih energija. Sva su bića međusobno povezana, i na duhovnoj i na materijalnoj razini. U duhovnoj dimenziji svako je jastvo izvorno djeličak jedinstvenoga kozmičkog duha, a u materijalnoj je svaki atom našeg organizma (fizičkog i energetskog), kao i svaki mem (jedinica informa cije) u svijesti, uronjen u "čudesno" polje energije nulte točke ili u matricu. To je polje Aristotel zvao eter, u hinduizmu i teozofiji zovu ga akasa, u alkemiji astral, a u filozofiji Nove misli bezoblična tvar.
270
Ispod sloja individualnog nesvjesnog nalazi se golemo polje kolektivne psihe u koje mu su sadržana sva iskustva svih ljudi na svijetu, kako iz prošlosti, tako i iz budućnosti, jer je vrijeme posve relativno. Postoji samo sadašnji trenutak. Globalna ljudska kolektivna svjesnost uronjena je u još veće polje kolektivne svijesti svih bića u univerzumu, a to "su perpolje" uronjeno je u polje energije nulte točke. Ako zamislimo svoj um poput sante leda koja pluta na moru, možemo reći da je onaj vidljivi dio iznad vode naš svjesni um, dok je onaj mnogo veći dio ispod površine naš nesvjesni um, a voda koja povezuje i druge sante leda (dakle i druge ljude i njihove osobne umove) jest kolektivno nesvjesno. To znači da iz njega potječu psihički sadržaji koje imamo, a koje nismo mogli steći tijekom života. Kasnije je švicarski psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung
(1875.-1961.) taj sustav dodatno razradio,
pa tako postoje i neke potkategorije. Nakon nesvjesnog polja osobe postoje polja: obitelji, plemena, nacije, etniče skupine, ljudskih te životinjskih predaka.
Arhetip je "stalni model nekog predmeta", o čemu je govorio još i Platon. Možemo ga još nazvati pralik, praslika, praoblik ili prauzor. Svi ljudi imaju predodžbe o raznim pojmo vima. Najčešće su nam predodžbe o stvarima s kojima imamo učestala iskustva: dan, noć, zemlja, voda, cesta, biljka, životinja, kuća, žena, muškarac itd. Te su predodžbe zapravo predispozicije za univerzalne i kolektivne obrasce mišljenja o nekom pojmu. Primjerice, rijetko koga vodoravna crta neće podsjetiti na zemlju ili tlo, a valovita crta na vodu. Kada steknemo takve simbole, preko svojih osjetila unosimo ih u kolektivno nesvjesno. Što više
ljudi na takav način misli i osjeća, simbol će postati kolektivni arhetip. Neka tarot karta, runa, ge omantijska figura, astrološki znak, kuća ili planet ima određeno značenje upravo zato što mu ga je netko nekad negdje dodijelio, a potom su ga prihvaćali i drugi. Što ga više ljudi prihvaća, toliko on postaje življi i stvarniji. Kad usmjeravamo pozornost na nešto, naša nesvjesna razina prvo traži arhetipsku pod logu! Zbog toga i postoji pareidolija, fenomen u kojem se slučajni podražaji tretiraju kao značajni. Primjerice, gledate u oblake, pa prepoznajete oblike, Mjesečeva površina neke podsjeća na zeca, neke na ljudsko lice i sl. Ili recimo, čujete nečiji glas, a vama se učini da je ta osoba izgovorila vaše ime i sl. Dakle, naša nesvjesna razina veoma je marljiva. Ona neprestano povezuje sve podražaje i traži uzorke. Arhetip se može očitovati na kolektivnoj razini, npr. u mitskim slikama, simbolima, filozofskim idejama, metaforama, obredima itd., kao i na osobnoj razini, primjerice u snovima, vizijama ili iskustvima transa i psi-fenomena.
Rogati Bog i Božica Majka paganima su najznačajnija božanstva jer su u kolektivnoj svi jesti upravo oni temeljna dva arhetipa božanske energije. Postoje u gotovo svim kultura ma, kao i bog Sunce, božica Mjesec, bogovi i božice plodnosti, rata, smrti, ljubavi i raznih prirodnih pojava. Isto tako, u gotovo svim kulturama krava se povezivala s plodnošću i majčinstvom. U Egipćana je ona Hathor, u Germana Audumbla, a u Indijaca Kamadhenu ili
Surabhl. Tako se na arhetip Božice naslanja arhetip žene, na nju arhetip majke, pa planeta Zemlje, tla, krave, vode itd.
Problematika antropoteizma Simboli preko kojih prepoznajemo arhetip mogu varirati, kako među pojedincima, tako i među kulturama. Međutim, sami arhetipovi nisu tako uvjetovani. Oni su bezvremenski i univerzalni. U duhovnosti i religiji arhetipovi su iznimno važni jer nas uvijek "dirnu", tj. pobuđuju određenu emociju ili misao. No, postavlja se pitanje: je li onda paganizam du hovnost paradoksa? Ako su Bog i Božica prema kozmološkim opisima stvorili čovjeka, ili
271
barem potaknuli prirodu da evoluira i da se tako razvije čovjek, zašto onda kažemo da je čovjek "stvorio" Boga i Božicu kao arhetip koji se kasnije nataložio u kolektivnoj svijesti? Odgovor je veoma jednostavan. Pagani doista vjeruju da ljudi nisu nastali slučajno i da se iz izvornog kaosa manifestirala svijest koja je potaknula stvaranje svega, pa i čovjeka. No, kako je čovjeku spoznaja o toj apsolutnoj božanskoj energiji poprilično otežana i nedo stupna, mi u svojoj svijesti stvaramo oblike koje pripisujemo toj energiji. Za pagane su to
Rogati Bog i Božica Majka u svim svojim obličjima. Što više ljudi održava svjesnost o njima, oni postaju stvarniji. Njihovi se učinci mogu osjetiti, i to ne samo kod onih ljudi koji vjeruju, nego i onih koji ne dijele takvo uvjerenje. U određenom smislu možemo reći da su Bog i Bo žica ovisni o nama jer se "hrane" energijom naše namjere, naših misli i osjećaja. Zato čak i ako uđemo u neku bogomolju, hram, sinagogu, crkvu ili džamiju, možemo osjetiti energiju spokoja koju su u te prostorije, kipove i oltare "napunili" vjernici/vjernice.
Antropomorfizam je davanje ljudskih osobina životinjama, biljkama, prirodnim poja vama ili božanskoj energiji. U potonjem se slučaju još rabi i izraz antropoteizam ili obogo tvorenje čovjeka. Ako prirodne pojave personificiramo, znači li to da te personifikacije nisu stvarne? ltekako su stvarne. To što si ih mi predočavamo na određen način, tiče se nas, a ne njih. Ako zamislite da neka osoba izgleda drukčije, to ne znači da ona ne postoji. Nekoga možete nazvati i smatrati majmunom. No kako god ga zamislili, ta je osoba stvarna. Ako proljeće zamislimo kao božicu proljeća, smrt kao boga smrti, to znači da smo tim pojavama dali obličje koje nam je poznato. Time olakšavamo svoju komunikaciju s nespoznatljivom božanskom energijom. Mnogo je lakše graditi odnos s nekime tko ima tijelo, glavu, ruke i noge, tko nas može čuti, vidjeti i razumjeti, nego s nekakvom apstraktnom ili simboličnom pojavom poput svjetla, vatre, svemira i sl. Ljudska se mudrost tisućljećima prenosila kroz priče, mitove, legende i bajke. One su pune antropomorfnih bića, što i maloj djeci omogu ćuje brzo usvajanje pouke. Uostalom, djeca to i sama spontano rade. Kad nacrtaju Sunce, Mjesec ili oblak, dodaju im smiješak. Igraju se s lutkama kojima daju imena i udahnjuju im svoju čistu energiju. Kada dijete kaže da mu je lutka nešto rekla, tko govori "pravu istinu"? Odrasli koji će odmahnuti rukom i još se zabrinuti što dijete stvara imaginarnog prijatelja; ili pak dijete koje ne može razumjeti zašto nitko ne prihvaća njenu igračku kao stvarnu osobu? Islam strogo brani bilo kakvo prikazivanje Boga, Mojsije ga je vidio kao gorući grm (Knji ga izlaska 3:2), a kršćani ga obično nikad ne prikazuju, osim ponekad u ikonografiji kao starca s dugom bijelom bradom. S druge strane, u hinduizmu je antropoteizam doveden do krajnosti. Bogovi i božice poistovjećuju se sa svim mogućim pojavama - ljudima, živo tinjama, poluljudima-poluživotinjama, biljkama, planinama, kamenjem, rijekama, morima i sl. Bogovi mogu imati jednu, dvije, tri, četiri ili na tisuće glava, ruku, nogu, tijela itd. Iz takvog se šarenila razvio kompleksan sustav obožavanja kipova božanstava s kojima se stvara takav odnos kao da je pred vama doista stvaran Bog u svom apsolutnom obliku. U paganskim su se kulturama Bog i Božica također prikazivali na iznimno mnogo različitih načina. Ipak, Rogati i Majka najčešći su i najdrevniji. Pagani ne idu ni u jednu krajnost. Ne prihvaćaju monoteističko odbacivanje idolopoklonstva, ali s kipovima i slikama nemaju odnos kao hinduisti. Pagani ih uvijek doživljavaju kao simbole. Doduše, u određenim sta njima svijesti, posebno na obredu, u kipove se može unijeti toliko energije da doslovno mogu oživjeti pred nama. Takva su iskustva veoma rijetka i nisu javno zabilježena, ali osoba ih načelno može doživjeti.
272
Simbolika Boga i Božice Ako se osoba namjerava povezati s izvornom, apsolutnom, kozmičkom, božanskom ener gijom, najjednostavniji put je da ju ponajprije personificira u likove Boga i Božice, a potom da gradi čvrstu vjeru. To nije "slijepa vjera" potpuno neutemeljena u razumu. Baš suprot no, kad znamo da su Bog i Božica simboli poimanja božanskog, u njih se ulijeva vjera, povjerenje, misli i osjećaji, kako bi oni za štovatelja postali živi i stvarni. Bog i Božica dva su temeljna arhetipa. On predstavlja aktivnu i dinamičnu (yang) silu, a ona pasivnu i statičnu (y!n). Osim opreke Bog__,_ Božica (ili yang __,_ yzn), u svemiru postoji još jedna: kozmos__,_ kaos (ili stvaranje__,_ uništavanje). Te dvije opreke nisu u međuovisnosti, pa i Bog i Božica mogu pokazati i kozmičko ("svijetlo") i kaotično ("mračno") lice. Kozmos i kaos jesu antagonisti, ali ne u etičkom smislu (osim kad osoba svjesno i namjerno nekome uzrokuje povećanje kaotičnosti i neuređenosti). Božica može biti "svijetla" Freyja ili Dijana, a može biti i "mračna" Hekata ili Morana. Bog može biti "svijetli" Zeus ili Perun ili "mračni" Had ili Veles. Već smo istaknuli da svjetlost nije "bolja" od tame. Obje su energije jednako potrebne i nužne u prirodi. Ako se usmjeravamo samo na svijetla božanstva, a zaziremo od mračnih, upast ćemo u lažne sentimente i nikako nećemo moći spoznati sveukupnu veličanstvenost kreacije. S druge strane, osobe koje se obraćaju samo mračnim božanstvima, mogu također upasti u ener getsku neravnotežu i sociopatiju. Stoga uvijek treba težiti ravnoteži. Tako je i sa sabatima. Dok je Beltane najradosnija svetkovina s mnogo pjesme, pjevanja, plesa i druženja, Samhain
(i Noć vještica) pokazat će i onu drugu, kontemplativnu i "zastrašujuću" stranu u kojoj spo znajemo otajstvo smrti. Za pagane je veoma značajno to što Bog i Božica uvijek mogu stvoriti komplementaran od nos! Primjerice, mogu imati odnos majke i sina, kad na prvi dan zime (Yule) ona rađa njega
ili kad se na sredini zime (Imbolc) ona skrbi o njemu kao o malom djetetu. Mogu biti dvoje zaljubljenih mladih koji se upuštaju u zanosni ljubavnički odnos, kao kad on nju oplođuje na prvi dan proljeća (Ostara). Mogu se vjenčati na sredini proljeća (Beltane), mogu biti Kralj i Kraljica na prvi dan ljeta (Litha), starješine u sredini ljeta (Lammas), dvoje staraca na počet ku jeseni (Mabon) ili duhovi u sredini jeseni (Samhain). Sve odnose koje možemo zamisliti među ljudima možemo preslikati i na odnose različitih aspekata Boga i Božice. Pagani se zato ne ograničavaju. Mogu ostvariti odnos s bilo kojim božanstvom - "muškim" ili "žen skim", kozmičkim (konstruktivnim) ili kaotičnim (destruktivnim). Možemo zaključiti da pagani teže i cjelovitosti i ravnoteži. Cjelovitost postižu jednakim uvažavanjem i Gospe i Gospoda, a ravnotežu ravnomjernim i umjerenim pristupom i koz mičkim i kaotičnim energijama.
Svetost Većina ljudi upoznata je s judeokršćanskim konceptom, po kojem pridjev svet znači "bez grešan, savršen, čist" i dovodi se u odnos s njihovim etičkim sustavom. No, taj pojam po znat je još iz starog paganizma gdje se odnosio na osobine kozmosa ili reda (nasuprot kaosu ili neredu). Svetost je najviše metafizičko svojstvo i odnosi se na čin stvaranja, koji se simbolički ponavlja na obredu. Tako su i obredni tekstovi sveti jer su uređeni da bi poslužili stvaranju. Njima se brane sile kozmosa pred destrukcijom kaosa. Dakle, u paganizmu je 273
svetost primarno ontološka i kozmološka kategorija pa tek posljedično i etička. To znači da je sve što je stvoreno ujedno i sveto. Otuda dolazi općepoznato pagansko mišljenje da je cjelokupna priroda sveta. No, ako je sve što je stvoreno ujedno i sveto, ne gubi li onda taj pojam svoj smisao? Nije li onda svetost samo još jedan sinonim za kozmos i red? U paganizmu je svetost ideal! To znači da se ona odnosi na najviši stupanj kozmičke uređenosti. Zato su Bog i Božica kao vrhunski ideali najsvetije pojave. Primjerice, ako starijoj osobi pomognemo da prijeđe ce stu, zacijelo smo učinili nešto moralno izvrsno, ali takav postupak obično nećemo smatrati svetim. Da bi nešto bilo sveto, mora se odnositi na uzvišene ontološke i kozmološke teme. Zato se taj pojam najčešće rabi u religijskom kontekstu. Ukoliko je prisutan viši stupanj kozmičkog uređenja i estetske vrijednosti, utoliko je taj fenomen svetiji. Stoga postoji još jedna opreka: sveto+ obično (ili sakralna+ profano). Potrebno je istaknuti da i sama svetost ima dva suprotna aspekta. S jedne strane, ona je vidljiva, javna, poznata i razumljiva. Zato i možemo sudjelovati na obredu jer znamo što i kako treba činiti. S druge strane, svetost je i skrivena ili tajna, obavijena velikim nepoznani cama, što u nama budi osjećaj strahopoštovanja pa svetom fenomenu priznajemo dignitet. Oba su značenja slivena u jedan atribut
-
svet, međutim u mnogim jezicima postoji ta opre
ka, npr. u grčkom icp6c; + aywc;, u latinskom sacer + sanctus, u gotskom haile + weihe, u en gleskom sacred+ saint i sl. U hrvatskom su riječi svet, svijet, svjetlo i cvijet etimološki srodne. U paganizmu je svaki čovjek svet jer je jedinstvena i neponovljiva jedinka ukupne pri rode. Stoga se nijednog čovjeka ne može posebno proglasiti "svetim" kako to čine mnoge religije. Katolička crkva ni sama ne zna koliko je osoba u povijesti kanonizirala, tj. proglasi la svecima (pretpostavlja se da ih ima više od deset tisuća). Svjetski paganski krug nikoga ne proglašava svecem. Iz paganske perspektive takva je praksa posve nepotrebna i neetična jer nameće razlike među ljudima.
Razum i intuicija Kako općenito voditi duhovni život? Kako pristupiti svetomu? Kako pojmiti Boga i Boži cu? Treba li prednost dati razumu ili se osloniti isključivo na intuiciju? To su veoma važna pitanja s kojima se susreću gotovo sve duhovne osobe i vjernici. Kako pagani uvijek teže ravnoteži, tako se i u svom pristupu božanskom oslanjaju i na razum i na intuiciju. Razum podrazumijeva posrednu i stupnjevitu spoznaju koja raste s količinom kvalitetnih informa cija i njihovim međusobnim povezivanjem, analizom i sintezom. Intuicija je "sposobnost da neposredno zahvatimo i jednim aktom uvidimo cjelinu i njezine dijelove, da bez diskurziv nog mišljenja izravno spoznamo i dokučimo smisao nečega". Ona je neposredna spoznaja koja dolazi "iznutra" i manifestira se kao čisti osjećaj. Kad nešto moramo izabrati, ponekad dolazimo u situaciju da nam razum govori jedno, ali da dublje u sebi osjetimo suprotno. Ponekad prema nekoj osobi možemo osjetiti iznimnu odbojnost, premda smo ju vidjeli prvi put u životu. Isto tako, ponekad možemo imati osjećaj da osobu koju smo upoznali prije pet minuta, poznajemo cijeli život. Razum se može dovesti u vezu s "muškim" arhetipskim načelom i Bogom, a intuicija sa "ženskim" energijama i Božicom. Čovjek je kompleksno biće te je blagoslovljen i jednim i drugim. Ako su nam Bog i Božica darovali i jedno i drugo, zašto bismo prednost dali samo jednomu? Iako ne postoji konačan odgovor na pitanje kako se postaviti u svakoj pojedinoj 274
situaciji, ipak u svom duhovnom radu pagani se ponajprije razumski trebaju upoznati s nekom novom temom ili štivom. Trebaju ga pročitati s razumijevanjem ili voditi raspravu s drugim osobama kako bi produbili svoje razumijevanje, kako bi podijelili znanje, iskustvo i mudrost. No u duhovnom životu to nikad nije dovoljno. Osim racionalnog poimanja, pagani će u meditaciji, kontemplaciji ili na obredu, pokušati i osjetiti to što su naučili. To je iracionalno, pa nema veću primjenu u svakodnevnom životu u današnjem društvu koje je ustrojeno na načelima razuma, kognitivnih procesa i logike. Međutim, nekad su se ljudi mnogo više oslanjali na intuiciju. U malevolentnom svijetu čovjek teško može ostati u rav noteži, pa može skliznuti u pretjerani skepticizam ili u radikalni fanatizam. U oba slučaja to izgleda kao da si je osoba namjerno odrezala jednu ruku. Možemo dati mnogo primjera iz prakse. Kad pristupamo kakvom obredu ili magijskom postupku, hoćemo li tekstove čitati iz grimorija ili ćemo ih izgovarati naizust? A onda, što ako nismo sve naučili napamet? Hoćemo li se potpuno zbuniti ako za vrijeme obre da nešto slučajno pogriješimo? Hoće li nas to potpuno izbaciti iz takta i "pokvariti" nam posao? Prije osamdesetih godina 20. stoljeća i u vještičarstvu je postojala praksa da se sve uči napamet. Novi član kovena zazirao bi od sramoćenja pred drugima ako bi zaboravio dio teksta. No, to je dovelo do druge krajnosti. Kovenari bi učili napamet tekstove kako bi obred prošao "glatko". No time je nužno došlo do naglašavanja forme u odnosu na sadržaj. Naglašavanjem forme, gubi se smisao, kao i razumijevanje simbolike. Možete voziti auto, a da ne znate kako radi motor. No, čim dođe do problema, nemoćni ste i naprosto se morate obratiti stručnom automehaničaru. Nakon osamdesetih, na Zapadu se sve više popularizirao šamanizam, što je snažno utjecalo i na vještičarstvo, pa su se obredi počeli voditi "iz srca", a ne "iz glave". Praktikanti se uopće ne bi trudili da bilo što nauče napamet pa bi obred svaki put izgledao drukčije. Naizgled se čini da šamani do spoznaje dolaze isključivo neposrednim iskustvom. To je točno ako mislimo na sam šamanski obred. No, nitko nije postao šaman tako što je ušao u posvećeni krug i odmah počeo skakutati u transu. Zato ne valja ni druga krajnost - osla njanje samo na osjećaje bez ikakvog razumijevanja onoga što činimo. U konačnici to znači da je potrebno naučiti što više možemo o temi kojoj pristupamo, da trebamo zapamtiti osnovne konture obreda i jednostavne izraze pa da u takvim okvirima ostalo radimo "iz srca", tj. spontano. No, razum može blokirati namjeru. Primjerice, intuitivno i osjetilna želimo napraviti magijski postupak za povećanje prihoda. Međutim, razum se može umiješati izmišljajući razloge zbog kojih nam postupak neće uspjeti: Uh, nisam trebao zapaliti svijeću te boje.. ili: .
Dok sam držao štapić bio sam okrenut prema zapadu, umjesto sjeveru ... ili: Krivo sam izgovorio ovu riječ, sad moram sve ispočetka itd. Zato je bitno naučiti smiriti um. To se postiže redovnom meditacijom i duhovnom disciplinom. Bez kontrole uma nemoguće je baviti se duhovno šću i magijom. Često možemo vidjeti kako iskreni pojedinac, tragač za istinom i smislom, ulazi u neku sljedbu ili duhovnu zajednicu, pa u naletu oduševljenja i entuzijazma sve što mu se događa u životu, počinje pripisivati mističnim silama svog novootkrivenog božanstva. Za svaki svoj susret, razgovor, situaciju, pa čak i san, reći će da je pokazatelj kako mu se njegovo božanstvo ili učitelj obraća te ga vodi "putem istine i spoznaje". Primjerice, ako uđe u knji žaru s velikom željom da kupi neku knjigu (na temu duhovnosti koju je počeo prakticirati), a prodavač mu kaže da ima sreće jer je upravo kupio posljednji primjerak, takav će no voobraćenik u tome odmah vidjeti božanski aranžman ili tzv. "realizaciju" . U tome nema ničeg lošeg. Svaki pagan barem ponekad može osjetiti vodstvo i pomoć Gospe i Gospoda.
275
No, potrebno je istaknuti da takva iskustva ne služe za dokazivanje! Nikad ne smijete neko osobno duhovno iskustvo ponuditi kao dokaz da je vaš duhovni put (jedini) ispravan. U tome mnogi griješe! Ako vas nešto ispunjava i daje vam zadovoljstvo, to ne znači da i drugi moraju u istome pronaći svoj smisao. Ako vas netko pita, u redu, možete prepričati što vam se dogodilo, no uvijek pripomenite da je to vaše osobno iskustvo, a da svatko mora samostalno i bez prisile pronaći vlastiti put.
Životno iskustvo Da biste nešto uistinu razumjeli, morate to i proživjeti. Znanje s iskustvom čini mudrost, jednu od najvažnijih ljudskih vrlina. U davna su vremena naši preci gotovo svakodnevno neposredno svjedočili rađanju i umiranju svojih suseljana, miru i ratu, lovu i uzgoju. Tako je njihova duhovnost prirodno i spontano proistjecala iz pitanja koja su si postavljali kako bi spoznali prirodne zakonitosti. Za njih duhovnost nije bila igra ni zabava nego ozbiljna i odgovorna potraga za smislom. Danas ljudi ne znaju ni odakle dolazi hrana koju jedu. Rijetko borave u prirodi, ne razaznaju biljne i životinjske vrste, ne znaju upaliti vatru bez upaljača itd. Razvoj znanosti i tehnologije svakako je od velike pomoći, no da bismo uistinu spoznali sve elemente duhovnosti, potrebno ih je i proživjeti. Primjerice, kad učimo o Kolu
godine i paganskim sabatima, nije dovoljno razumjeti samo simbolički odnos Boga i Božice nego i poljoprivredne procese specifične za svaki sabat. No, kako ćemo razumjeti što znače prva, druga i treća žetva ako ne znamo baš ništa o uzgoju poljoprivrednih kultura i opće nito o životu na selu? Stoga će neopagani koji žive u gradovima često iskoristiti priliku da borave na selu i u prirodi, u šumi, na moru i na brdima. Oni će hodati, trčati, razgledavati, meditirati, pli vati, roniti, preskakivati, uspinjati se, spuštati se, penjati se po drveću, ulaziti u spilje itd. Naravno, ne moraju sve to činiti, no ako u većoj mjeri neposredno iskuse prirodu, njihov će duhovni život biti istinski oplemenjen i sadržajan. Bit će utemeljen na iskustvu, a time će i vjera biti postojana. Većina neopaganskih zajednica, pa tako i Svjetski paganski krug, dopušta članstvo u kovenima samo punoljetnim osobama. No treba uzeti u obzir da netko s 18 godina doista ne može pričati o životnom iskustvu. Ono može doći samo s godinama. Inicijacijski stupnjevi u vještičarstvu ne znače ništa ako im se pristupa kao trofejima. Oni su potvrda produbljenja naše spoznaje i povećanja mudrosti. Upravo zato stariji i iskusniji sljedbenici/sljedbenice imaju veliku odgovornost da pravilno usmjeravaju mlađe osobe, ali da se ne miješaju u njihovu slobodnu volju. Da bi mogli postupati tako etično i pravedno, potrebno im je dosta životnog iskustva. I tako se opet nalazimo u krugu. Ne postajemo mudriji samo radi sebe nego i radi dobrobiti svih bića.
BOŽANSTVO Božanstvo (grčki: 8e6r17rn, latinski: deitas, sanskrt: devatii, engleski: Deity) konkretno je obličje Boga ili Božice koje pagana najviše nadahnjuje, kojemu se obraća i s kojim uspo
stavlja odnos. Povezivanje s božanstvom osnovni je misterij paganizma, on je isključivo su bjektivan i iskustven. Većina je paganskih božanstava antropomorfna pa je lako uspostaviti početni odnos. Zapamtite da je taj početni odnos s Božanstvom poput sadnje sjemena. U jednom trenutku ono će proklijati, no na vama je da ga nastavite zalijevati i njegovati kako 276
bi izraslo u prekrasnu biljku. Božanstvo je ono biće koje će pagana voditi u duhovnom životu i magijskoj praksi. Ono će pomoći u shvaćanju prirodnih zakona i ciklusa, te će biti vjerni vodič i pomagač. Odabir Božanstva jedna je od najozbiljnijih odluka u životu! To nipošto nije igra. Ta kva se odluka ne donosi nakon polusatnog surfanja po internetu ili nakon opuštenog raz govora s prijateljima. Jednom kad osoba odabere svoje Božanstvo, ono postaje njen Bog/ Božica. Ako je to Božanstvo onaj vid univerzalne energije s kojom će potpuno saživjeti, tada ono jest Bog - i to nitko nikad i nikako ne može osporiti. Kako odabrati Božanstvo? Nema pravila. Netko ga može sanjati, a da isprva ni ne zna o čemu je riječ. Ponekad se može dogoditi da vam se za vrijeme obreda, meditacije ili u transu Božanstvo naprosto ukaže. Sve je to moguće. Ipak, većina pagana odabire svoje Božanstvo nakon nekog vremena traganja. Mogu čitati drevne mitove i duhovnu literaturu raznih tradicija, razgovarati s drugima, odlaziti na duhovne skupove, ne samo paganske nego i one drugih tradicija. U jednom trenutku ideja će se pojaviti. To se teoretski može do goditi nakon deset minuta, nakon mjesec dana ili pet godina. Paganima se nikamo ne žuri jer su svjesni važnosti ozbiljne posvete potrazi za Božanstvom. Nakon što pagan prouči opise Božanstva i shvati širi mitski kontekst u kojem se ono pojavilo, pokušat će ga i fizički osjetiti, o čemu će uskoro biti više riječi. Važno je znati da ako se ne želi, uopće se i ne mora odabrati Božanstvo! Može se biti pagan koji boravi u prirodi i tamo pronalazi sve što mu treba da se osjeća duhovno ispu njenim. Može isto tako meditirati i na neosobnu božansku energiju. No, većina ljudi ipak teži uspostavljanju odnosa s antropomorfnim bogovima i božicama. Standardna je praksa Svjetskoga paganskog kruga da se na zajedničkim obredima i proslavama slave dva osnovna
arhetipska i primordijalna božanstva - Rogati Bog i Božica Majka. Ako osoba ne želi imati neko posebno božanstvo, poput Zeusa, Krona, Peruna, Odina, T hora, Here, Afrodite, He kate ili Freyje, može se naprosto obraćati Rogatom i/ili Božici. No, ako neprestano razmišlja o jednom specifičnom božanstvu i osjeća veliku privlačnost i interes, tada i dalje može sla viti Rogatog i Majku, ali može i svoje Božanstvo ili pak samo njega. Također, i mjesni krug ili koven mogu imati svoje božanstvo. Ako Lokalna starješinsko vijeće odabere neko Božan stvo kao zaštitnika mjesta, ono može biti povezana s geografskim područjem, tj. mjestom, selom, šumom, rijekom, planinom ili morem. U Starom Rimu takvo se biće nazivalo duh mjesta (genius Zaci). Koven može odabrati svoje Božanstvo konsenzusom svih kovenara.
Božanstvo ne mora biti jedna osoba. Može se odabrati primjerice Aresa i Afroditu ili Ozirisa i !zidu. Isto tako, ako se razumiju mitovi i ontološki položaj njihovih glavnih liko va, tada se mogu odabrati i skupna božanstva. Primjerice, hinduisti ponekad obožavaju Boga u obliku triju božanstava i njihovog vjernog pratioca i sluge. To su božica Sltii, njezin muž bog Riima, njegov brat bog Lakf}matta i bog majmun Hanumat (u nominativu jednine: Hanuman). Neki kemetisti pak na oltaru često drže kipove Ozirisa, lzide i Horusa, a uz njih
mogu biti i Bastet, Sekhmet ili Anubis. Naravno, ne treba pretjerivati. Ako se odaberu svih Dvanaest Olimpljana, to može biti konfuzno i štovatelj će se teško moći povezati sa svakim/ svakom od njih. Nakon odabira Božanstva potrebno je neko vrijeme za razvijanje kvalitetnog odnosa, što se može postići metodama opisanim u ovom poglavlju. Ako osoba s vremenom shvati da to Božanstvo ipak nije ono koje ju najviše nadahnjuje, može odustati i potražiti neko drugo. To nije nikakav problem. Nitko ne očekuje da se mora isprva odabrati svog život nog vodiča. No, savjet je da ako se osjeti interes za nekim Božanstvom, da mu se da prilika. 277
Osim toga, uvijek se može odustati od potrage za vlastitim Božanstvom i naprosto slaviti Rogatog i Majku. Međutim, kada je osoba sasvim sigurna da je odabrala svoje Božanstvo, može mu se posvetiti (dedicirati). Samoposvećenje jedan je od obreda prijelaza kojim se pagan stavlja u službu Božanstva, čime daje potvrdu i pečat svom odabiru i odnosu s božanskom ener gijom. Od tog trenutka to Božanstvo postaje osobni Bog i/ili Božica. T im obredom pagan ujedno postaje i svećenik/svećenica. NAPOMENA: U paganizmu svećenstvo nije isto što i u drugim religijama. Svatko može biti svećenik/svećenica i služiti u Božjem i Božičinu hramu. Taj hram može biti i obiteljski dom, pa prema tome i svaki pagan može biti svećenik/svećenica. Odnos s Božanstvom je recipro čan. Vi ga služite, ali i ono služi vas. Svaki paganski svećenik/svećenica iz iskustva će reći da osjeti kako se Božanstvo brine za njega/nju, dokle god se i on/ona brine o Božanstvu. To je ravnopravan i partnerski odnos u kojem nema služenja nikome. Bog/Božica ne treba
ničiju žrtvu. Osobno Božanstvo želi samo pošten i iskren odnos, pun ljubavi i radosti. Od takvog odnosa prosperiraju i štovatelj i Božanstvo. Moguće je da štovatelj nakon nekog vremena promijeni Božanstvo, tj. da odabere neko drugo. U tome nema ničeg lošeg. Kao što i u životnoj zajednici može doći do zasićenja u odnosima, tako je moguće da se nakon nekog vremena više ne može ostvariti kvalitetan energetski odnos s odabranim aspektom Boga/Božice. Tada se može odabrati drugo Bo žanstvo i njemu se posvetiti, a sa starim se Božanstvom rastati na "miran način". Ipak, nije preporučljivo učestalo mijenjanje Božanstva jer se time gube energetski potencijal i snaga zajedništva s božanskom energijom.
ČETIRI STANJA UMA U nastavku poglavlja obradit ćemo brojne pojmove poput koncentracije, fokusa, medita cije i kontemplacije. Ti su pojmovi veoma bliski, no među njima ipak postoje razlike. Da bismo ih bolje shvatili, potrebno je razumjeti vrste stanja uma, koja su u vezi s moždanim frekvencijama. Kada god o nečemu razmišljamo aktivne su obje polutke mozga. Lijeva polutka procesira informacije racionalno, logički i analitički. Zadužena je za razumijevanje i prepoznavanje riječi, za govor, računanje, usmjeravanje pozornosti i racionaliziranje događaja. Desna po
lutka procesira informacije holistički i apstraktno. Zadužena je za vizualizaciju, imagina ciju, maštu, ideje, kreativnost, inspiraciju, prepoznavanje lica, mjesta, glazbe itd. Iako pri svakoj aktivnosti zapravo djeluju obje polutke, uvijek je jedna aktivnija, što se naziva he misferna dominacija. U današnjoj globalnoj kulturi dominantna je lijeva polutka. Odmalena nas tjeraju na racionalna i logičko zaključivanje, a potiskuju nam intuiciju. Idealno bi bilo koristiti se objema polutkarna (bikameralno razmišljanje). Što je bolja povezanost polutki, bolje radimo i pamtimo. Naš mozak cijeli život vibrira stvarajući električne impulse. Kada srno u dubokom snu, mozak vibrira jako sporo. U lakom snu nešto brže. U budnom stanju još brže. Usto, što je frekvencija valova niža, amplitude su više. Dakle, mozak odražava naše misli. U normal nom budnom stanju mozak vibrira oko 20 puta u sekundi. Drugim riječima, frekvencija rada mozga tada je oko 20 herca. Postoje četiri bitne skupine frekvencija koje nazivamo po slovima grčkog alfabeta: 278
1. Kada smo u budnom stanju i kada razmišljamo logički i analitički, odgovaramo na pita
nja ili rješavamo zadatke i sl., mozak radi na beta-frekvencijama. Povećani su nam pozor nost, koncentracija i kognitivni procesi (saznanje, opažanje, prepoznavanje, rasuđivanje i zaključivanje). One se kreću otprilike od 12 do 30 Hz. 2. Vibriranja mozga od 8 do 12 Hz nazivaju se alfa-frekvencije. Do njih dolazi kada smo
opušteni. Javljaju se za vrijeme odmaranja, ali i dnevnog sanjarenja, te prilikom buđenja i neposredno prije spavanja. Kad sklopimo oči, mozak automatski prelazi na alfa-fre kvencije. U kontaktu smo sa svojim podsvjesnim umom. To stanje možemo izazvati bilo kakvom relaksacijom. 3. Vibriranja mozga od 4 do 8 Hz nazivaju se theta-frekvencije. Uglavnom se javljaju za vri
jeme sanjanja. Na tim se frekvencijama tijelo regenerira, a može se postići i dubokom meditacijom. Dolazimo do nesvjesnih razina uma. Povećavaju se kreativnost, sposob nost pamćenja i sjećanja, a bude se naša urođena intuicija i izvanosjetilna percepcija. T heta-frekvencije posebno su bitne jer one su prag koji dijeli svjesni od nesvjesnog uma. Možemo dobiti izravne uvide u znanja i ugrađene umne programe kojih nismo svjesni u budnom ili beta stanju. 4.
Vibriranja mozga od svega 0,5 do 4 Hz nazivaju se delta-frekvencije. Javljaju se kada je osoba u dubokom snu. Tada se primjerice oslobađa hormon rasta, a tijelo se regenerira. Na nesvjesnoj smo razini, a jogini smatraju da se tada naš um stapa s kolektivnim umom, odnosno da se jastvo (iitman) stapa s kozmičkim duhom (brahman).
Kad mozak radi na alfa-frekvencijama, kažemo da je um u alfa stanju; kad mozak radi na theta-frekvencijama, um je u theta stanju itd. Postoje razna stanja svijesti: budno stanje, sanjanje, duboki san, dnevno sanjarenje, stanje meditacije, hipnotički trans, razna psihopa tološka stanja itd. Dnevno sanjarenje (Daydreaming) znači da zamišljamo događaje i scene dok smo budni. Tada na praktičan i kreativan način rješavamo probleme i osjećamo ugodu. Kada dnevno sanjarimo nalazimo se u alfa stanju. Tada osoba djeluje pomalo odsutno, zamišljeno, a pogled može biti lagano usmjeren prema gore. Otprilike svakih 90 minuta spontano dolazimo u alfa stanje, što nam je urođena predispozicija. Time naš mozak uzima predah od rada. No, zašto su nam toliko bitna alfa i theta stanja uma? Osim što je to najbolja antistresna terapija, um se počinje toliko opuštati da više nema intenzivnih misli. Percepcija i ope rativna sposobnost uma rastu nevjerojatno brzo i možemo napraviti mnogo više nego u beta stanju. Ulazimo u fokus. Misli su usredotočene. Još jedna od dobrobiti provođenja vremena u alfa i theta stanju svakako je i jačanje bikameralnog razmišljanja, dakle aktivi ranja obiju polutki mozga. No, ta su nam stanja posebno bitna i kod obavljanja magijskih postupaka, o čemu će kasnije biti više riječi.
DEVOCIJSKE FORME Devocija (grčki: c:vAa{3c:w, latinski: devotio, sanskrt: bhakti, engleski: devotion) je kompleksan pojam koji se odnosi na ukupan životni stav čovjeka prema Bogu i/ili Božici u obličju oda branog Božanstva, a uključuje jaku privrženost, ljubav, pobožnost i poštovanje. Pobožnost u paganizmu naprosto znači "prožetost božanskom energijom", te nipošto nema konotaciju skrušenosti, "bogobojaznosti" i poniznosti kao u kršćanstvu. Za razliku od većine religija, 279
paganizam ne smatra da je konačni cilj života "probuditi ljubav prema Bogu" kako se to često kaže. Nije li posve besmisleno da nas Bog stvara samo zato da bismo ga voljeli? A kad ga zavolimo, što onda? Onda bi nas valjda trebao nagraditi tako da budemo "u zajedništvu s Njim". Takav je koncept potpuno neprihvatljiv jer pagani smisao življenja ponajprije vide u uživanju i širenju spoznaje, a ne u razvijanju lažnog sentimenta. Prema tome, za pagane devocija predstavlja partnerski, ravnopravan i prijateljski odnos s božanskom energijom kao osobom. Ako je netko osoba, pa bio to i Bog ili Božica, treba mo se posvetiti tome da ju i upoznamo i iskreno zavolimo. Za pagane nema ničeg lošeg u tome da razvijaju intenzivne i zanosne ljubavne emocije prema bilo kojem obličju Boga i/ ili Božice. No, takva ljubav ima smisla samo ako je uzvraćena. Prema tome, za razliku od drugih vjernika, pagani se neće moliti, klanjati, križati ili obavljati bilo kakve obrede da bi "zavrijedjeli Božju ljubav" ili "stekli Njegovu naklonost", ne očekujući ništa zauzvrat. Baš suprotno, božanska ljubav ionako već ispunjava sav univerzum i svatko se njome može nasladiti i okoristiti.
Devocijske forme praktične su metode i tehnike kojima manifestiramo, ali i jačamo de vociju. One se ne rade automatski, bez osjećanja i razumijevanja. Svaka je forma po nečemu posebna, te ih doista nije nužno sve prakticirati. Neke forme mogu se činiti strogo uobliče nima i poprilično kodificiranim, no njihov je smisao u tome da nam posluže kao odskočna daska u stanje spontane svjesnosti o božanskom. I tako opet dolazimo do još jednog pa radoksa. Strogim slijeđenjem forme, osvješćujemo sadržaj do trenutka kad forma postaje suvišna. Kad bi kršćanstvo bilo slično paganizmu, tada bi Očenaš ili Zdravomarija bili samo model za molitvu. Vjernici bi propisanu molitvu ponavljali samo do trenutka u kojem bi
se spontano počeli obraćati Bogu, vlastitim riječima. Isto je načelo poznato u bengalskom vaišnavizmu. Proces služenja Boga naziva se siidhanii. S obzirom na duhovni napredak osobe, siidhanii se dijeli na vaidhi-bhakti - predano služenje prema pravilima i propisima, te riigiinugii-bhakti - spontano služenje vođeno pročišćenom željom i osjećajima (raga). Smatra
se da na toj razini osoba poprima raspoloženje i "mentalitet" stanovnika duhovnoga svi jeta. Slično je i u paganizmu. Devocijske forme ne postoje zato da bismo ih se držali "kao pijan plota" nego zato da bismo ih duhovno nadrasli! Za usporedbu, možemo navesti primjere devocijskih formi u drugim religijama. U kršćanstvu postoje molitva, euharistija, čitanje Biblije, propovijedanje, poučavanje, misi onarstvo, svetkovanje "Dana Gospodnjeg" (što je u Bibliji bila subota, a kasnije je preu zet paganski običaj svetkovanja nedjelje) itd. U hinduizmu (konkretno, u sedmoj knjizi Bhagavata-purai:ie) opisano je devet procesa bhakti-yoge: 1. slušanje o Bogu (srava1fa), 2. slavljenje (najčešće pjevanje) Božjih imena i slava (k'irtana), 3. razmišljanje o Bogu, tj. sje ćanje na Njega (smara1Ja), 4. posjet hramovima i hodočašćenje (piida-sevana), 5. hramsko obožavanje (arcana), 6. molitva (vandana), 7. služenje Boga (diisya), 8. prijateljevanje s Bogom (sakhya) i 9. potpuno predavanje ili dediciranje Bogu (iitma-nivedana).
Pagani nikoga ne obožavaju niti služe. Umjesto toga, oni slave i štuju svoja božanstva, bogove i božice. To je bitna razlika! Obožavanje uključuje i nepotreban osjećaj podčinjeno sti koji nije zdrav za duhovni život. Nasuprot tome, slaveći božanstva izražavamo svoju iskrenu devociju, bez straha i "bogobojaznosti". Kad nekog volite, želite ga/ju i služiti, ali ne kao rob nego kao prijatelj, roditelj, ljubavnik ili životni suputnik. Samo se takav odnos može razviti s paganskim bogovima i božicama.
280
Općenito, devocijske forme možemo podijeliti na: umne (mentalne), govorne (verbalne) i složene (kompleksne); jer se odnose na razine: misli, riječi i djela. Takva je podjela prilično gru ba jer razne forme uključuju više razina, pa i sve tri. No, radi preglednosti podijelit ćemo ih u te tri kategorije.
UMNE DEVOCIJSKE FORME I. Svijest o Božanstvu Jedna od odlika današnjeg svijeta strogo je odjeljivanje duhovnog od svjetovnog, što u praksi znači da su ljudi svjesni Boga, Božice ili svog Božanstva dok vrše kakav obred ili kad se mole; no čim je obred završen, smatraju da se "vraćaju u realnost". Za pagane je to potpuno pogrešan pristup. Svijest o Božanstvu treba biti prisutna uvijek i svugdje, na obredu, na radnom mjestu, na predavanju u školi ili na fakultetu, dok se kupaju, obavljaju nuždu, jedu, piju, imaju spolni odnos, sjede, leže, trče ... Pagani u svakoj situaciji trebaju zadržati uzvišenu svijest o božanskoj energiji, o svom Božanstvu. T ime čitavo svoje biće dovode na višu energetsku razinu. To naravno ne znači da se trebaju ponašati poput ka kvog religijskog fanatika s kojim se ne može povesti nikakav "svjetovni" razgovor jer su stalno "u oblacima". Naprotiv, osoba svjesna božanske energije može činiti bilo što, pri čemu svaku situaciju može sagledati u širem kontekstu. Primjerice, kad se s nekim sukobi, duhovno napredna osoba brzo će prepoznati uzroke agresivnog ponašanja druge osobe. Lako će prepoznati psihološke ili bihevioralne čimbenike, kulturološku uvjetovanost, pa i astrološke aspekte. To ne znači nužno da ćemo lakše doći do rješenja problema (iako je i to moguće), ali svakako ćemo moći prilagoditi svoje reakcije. Naime, ako znate da je netko neuračunljiv, bolestan, pijan ili drogiran, zasigurno se prema takvoj osobi nećete ponašati kao prema nekome tko djeluje svjesno i namjerno. U današnjem svijetu mnogi su ljudi do vedeni do ruba očaja zbog egzistencijalnih problema, što iz njih izvlači najgore osobine. Da ne žive u takvim okolnostima, bili bi drukčiji - bolji - ljudi. Osoba koja je uvijek svjesna Božanstva, mnogo će lakše kročiti kroz život, čak i ako je bremenita karmanskim reakcijama. Sve više će osjećati da nikad nije sama. I u trenucima najvećih kriza, lakše će se spojiti na božanski kanal obilja i time prevladavati prepreke i teškoće. Zato je razvijanje svijesti o Božanstvu najlakša, ali i najteža devocijska forma. Najlakša je zato jer treba "samo" upregnuti svoje misli i osjećaje, a najteža je zato što će se osoba ubrzo uvjeriti da to uopće nije tako lako, kao što zvuči. Početnici mogu biti posve spokojni nakon jutarnje meditacije ili obreda, no čim dođe do prve neugodne situacije, mogu se potpuno izbezumiti i podivljati. Zato se jačanjem svijesti nedvojbeno razvija i životna mudrost. Prvi je simptom mudrosti taj da vas bilo kakva vijest, dobra ili loša, ne izbacuje iz stanja energetske ravnoteže. Svijest o Božanstvu može se razvijati na mnogo načina. Ponajprije potrebno je čitati i učiti o svom Božanstvu i kulturi iz koje ono potječe, o specifičnom simbolizmu, magijskoj praksi i mitologiji. Što se osoba više uživi u priče o svom Božanstvu, ono će joj postati bli skije. Ako slijedi Ozirisa, neće pretjerano slaviti i Seta. Ako slijedi Peruna, neće obožavati Velesa, a ni obratno. Ne zato što bi se oni "uvrijedili", nego zato što je simbolika i snaga svakog pojedinog Božanstva smislena i vrijedna u kontekstu određenog podneblja ili kul ture. Ako odabrano Božanstvo potječe iz grčke mitologije, štovatelj neće primarno prouča vati nordijske Edde i sage, nego Ilijadu i Odiseju i sl. 281
To naučena znanje može se oplemeniti na razne načine. Ponekad se pagani odijeva ju poput svojih Božanstava, oponašaju ih, te se, poput djece, igraju mitskih priča. Mogu nositi odjeću u bojama specifičnim za njih. Današnje vještice često nose crnu odjeću jer je to neutralna boja (koja ne predstavlja ni smrt ni zlo, nego naprosto predstavlja odsustvo boja). Ako je Božanstvo Zeleni, štovatelj će se vjerojatno spontano sve više i više okruživati zelenom bojom. Sve su to načini kojima se osnažuje svijest o Božanstvu. - Sljedeće devocijske forme koje ćemo navesti tiču se usmjeravanja i kontrole misli. Prije nego što nastavimo s pregledom, pojasnit ćemo etimološka podrijetlo i značenje dvaju poj mova koji se često pogrešno zamjenjuju: meditacija i kontemplacija. Imenica meditacija dolazi od latinskoga glagola meditor "promišljati, razmatrati". U grč kom on glasi µtooµca, u gotskom mitaps, a u staroirskom midiur. Iako postoji i europska tradicija, na Zapadu se meditacija ponajviše popularizirala kao indijska tehnika koja po tječe iz joge (yoga) koju je u svom djelu Yoga-sutra opisao Patafijali još u 2. stoljeću. Njegov se sustav naziva riija-yoga "kraljevska joga" ili a?tiinga-yoga "joga osam udova, osmeročlana joga". Na Zapadu je poznata i kao klasična joga. Da bi jogin bio uspješan, mora svladati svih osam udova. Sedmi se ud odnosi na meditaciju i na sanskrtu se naziva dhyiina (na pa\ iju jhiina), što znači "promišljanje, zadubljenje, apsorpcija" (od korijena dh'i2 "misliti"). U kineskom je dhyiina prešao u oblik chti.n, a u japanskom zen. U pravoslavlju se za meditaciju rabi pojam muxoBattJe. Pojam kontemplacija dolazi od latinskog prijedloga con "s, sa" i imenice templum "hram" jer su rimski svećenici auguri imali običaj da iz hrama promatraju let ptica radi tumačenja volje bogova i proricanja sudbine. Platon je rabio izraz ĐEwpia "kontemplacija, propitiva nje, sagledavanje" koji dolazi od imenica eta "pogled" i glagola opaw "gledati, vidjeti, promatrati, opažati". Otuda dolazi i današnji pojam teorija. Platon je smatrao da se čo vjek treba mislima zadubljivati u bezvremenske i nematerijalne ideje kako bi o običnim, ovozemaljskim fenomenima imao superiorna znanje, a time i razvio mudrost. Kasnije je Aristotel, a napose Plotin, odijelio takvo zadubljenje od djelovanja s određenim ciljem, što se naziva rrpal;tc;, od čega dolazi i pojam praksa. No, već u ranom istočnom kršćanstvu, kon templacija ili teorija doslovno je značilo "vidjeti Boga" ili "Božje ukazanje", čemu odgovara indijska devocijska forma u kojoj vjernik gleda i doživljava Boga, najčešće kipove Božan stva, što se naziva darsana. U srpskom se rabi pojam c03ep4attJe koji dolazi od arhaičnoga glagola zrijeti "gledati".
2. Kontemplacija Svaki čovjek misli. Glagol misliti (grčki: voµi,Etv, latinski: cogito, sanskrt: man4 8, engleski: to , think) obično se definira kao "radom mozga oblikovati misao, oblikovati pojmove i sudove; rasuđivati, zaključivati". Mi neprekidno vodimo dijalog u sebi. Naš um "razgovara" sam sa sobom, neprekidno komentirajući sve što nas okružuje. No, misli koje nam prolaze kroz um veoma su bitne. Najčešće nismo svjesni tijeka misli, no te misli svejedno postaju osno va na kojoj gradimo vlastito iskustvo stvarnosti. Naši mentalni komentari utječu na naše osjećaje i zapažanja onoga što percipiramo, pa u konačnici privlače i stvaraju sve ono što nam se događa. Kada naše razmišljanje nije usmjereno dolazi do asocijacijskog niza koji ne vodi nikamo. Primjerice, ako ugledamo cvijet možemo se prisjetiti bake koja je često držala takvo cvijeće u vazi. Potom počnemo razmišljati o toj vazi, pa se sjetimo da bi takva vaza 282
mogla biti dobar poklon za nečiji rođendan. Kad počnemo razmišljati o toj osobi, već smo zaboravili na cvijet. I tako se stalno vrtimo u začaranom krugu misli. Drugim riječima, dok razmišljamo o nebitnim stvarima (glupostima), naprosto gubimo dragocjeno vrijeme. Kontemplacija znači usmjereno razmišljanje ili sagledavanje (što u sebi nosi i konotaciju gledanja). Primjerice, kad šahist potpuno usredotočeno igra partiju možemo reći da on - kontemplira. Njegov asocijacijski niz nije nepovezan, misli su mu usmjerene, a razmi šljanje je vođeno. U stanju kontemplacije umirujemo um i dopuštamo objema razinama uma (doduše, više svjesnoj, a manje nesvjesnoj) da pronađe odgovor, rješenje ili smisao problema o kojem kontempliramo. Općenito, kontemplacija je logična i racionalna, pa ima nižu energetsku "vibraciju" od meditacije. Zato u duhovnom smislu, kontemplacija o Bo žanstvu (ili bilo kojoj drugoj duhovnoj temi) obično prethodi meditaciji. Mogli bismo čak reći da je kontemplacija priprema za meditaciju. Vjerojatno nećete meditirati tako što ćete jednostavno sjesti na mirno mjesto, zaklopiti oči i nepomično sjediti pola sata, a da nemate nikakav razlog za meditaciju. Stoga ćete se za meditaciju najbolje pripremiti kontemplaci jom. Dovest ćete se u stanje smirenosti ili relaksacije i potom promišljati o onome što želite postići na meditaciji. Za razliku od meditacije, kontemplirati možete i dok hodate, trčite, ležite, dok se sunčate, kupate itd. Kontemplacija je posebno ugodna u šumi, uz jezero ili rijeku, negdje na osamljenom mjestu.
Zapamtite, kontemplacija je prvi korak do potpune kontrole uma. Naravno, ne treba pretjerivati. Ne morate se prisiljavati da kontemplirate ako se nervozni, frustrirani, glad ni i razdražljivi vraćate kući s posla, užurbano se probijajući kroz gomile. Nakon takvog iskustva bit će vam potrebna relaksacija ili barem kvalitetan san. Zato se, primjerice, u kr šćanstvu smatra da se osoba treba ponajprije očistiti od strasti ne bi li mogla kontemplirati o Bogu. No, s vremenom ćete moći kontemplirati čak i u takvim situacijama, iako to nije nužno. Pagani najčešće kontempliraju o Bogu i Božici, Božanstvu i raznim duhovnim i filo zofskim temama, ali i o prirodnim fenomenima i pojavama, vilinskom svijetu, svijetu du hova, elementala i drugih bića. Što češće kontemplirate, imat ćete višu svijest o Božanstvu.
3. Koncentracija Dok je kontemplacija usmjeren i vođen proces razmišljanja, koncentracija je postupno saži manje misaonog procesa, tj. pojačano usmjeravanje pozornosti ili usredotočenje na određe nu temu. I sam naziv kaže da smo usredotočeni na jedno središte (centar). U Patafijalijevoj klasičnoj jogi, koncentracija se podudara sa šestim udom koji se naziva dhiiraJJii "zadrža vanje" i smatra se početkom viših stupnjeva joge. Umu je dopušteno da bude samo na jednom mjestu, pa se sva energija i kretnje zaustavljaju. Um neprestano luta, pa je ovladavanje mislima osnova bilo kakvog uspješnog nasto janja. Koncentracija Qednousmjerenost ili fokusiranje) znači usmjeravanje pozornosti na samo jedan objekt koji možemo percipirati bilo kojim osjetilom ili ga zamišljati u umu, što je mnogo teže. Pritom se ostalim mislima ne dopušta da uđu u um. Naprosto nastojimo mislima "prodrijeti" u objekt pozornosti. Koncentracija je poprilično zahtjevna forma koja ima energetski višu "vibraciju" od kontemplacije.
283
U duhovnom smislu, koncentracija sama po sebi nije svrha devocije, ali je iznimno moć no i neizostavno sredstvo. Koncentrirati se možete na plamen svijeće, neki simbol svete geometrije, jantru, mandalu, kristal, figuricu, kristalnu kuglu, tamno ogledalo, tamnu po sudu s vodom, svijetli mač, točku na zidu itd. Možete se koncentrirati na određeni dio tijela ili ćakre i pratiti senzacije. Dakle, da bismo mogli uspješno meditirati, potrebno je prvo svladati koncentraciju. Jednom kad se naučite dobro koncentrirati, meditacija će postati mnogo jednostavnija. Čak i kad ste naučili kvalitetno i uspješno meditirati, uvijek možete vježbati koncentraciju nekoliko minuta dnevno.
4. Povlačenje osjetila Ova je forma suprotna koncentraciji. Umjesto da se koncentriramo na neki objekt, ovdje naprosto nastojimo ne misliti ni o čemu. U budnom stanju izvanjski predmeti magnetski privlače osjetila. Njih slijede svijest i podsvijest te cjelokupna mentalna i emocionalna ener gija. Povlačenjem osjetila taj proces okrećemo unatrag. Um se uvlači u sebe kao kornjača u oklop. Svijest tako postaje autonomna i slobodna od robovanja i prianjanja izvanjskim po javama kao i od podsvjesnih, prisilnih nagona. Drugim riječima, pokušavamo voljno iza zvati stanje slično dubokom snu, pri čemu ostajemo budni i svjesni. Ta je vještina korisna jer se njome "prazni" um. Kad je um prazan, ili bolje reći, utišan, razvija se intuicija. Tada možete doći do informacija iz kolektivnog nesvjesnog, kao i do raznih duhovnih uvida. U klasičnoj jogi ta je forma peti ud koji se naziva pratyiihiira "povlačenje, uvlačenje", a odnosi se na povlačenje spoznajnih moći od predmeta osjetila u sebe, tj. na sposobnost oslobađanja od robovanja izvanjskim predmetima. Općenito, kako bi se uspjelo u izvo đenju joge, potrebno je ukloniti utjecaj izvanjskog svijeta. Ako promotrimo sadržaj uma, mogli bismo reći da se on sastoji od tri sloja: 1. neprekidno promjenjivi dojmovi (impresije) koji u naš um dolaze preko pet osjetila, 2. sjećanja na prethodne događaje, i 3. zamišljanje budućih događaja. Prvi sloj stvara se pod utjecajem izvanjskog svijeta, pa se on uklanja izvođenjem pratyiihiire, dok su drugi i treći sloj isključivo mentalni, te se uklanjaju u višim stupnjevima joge. Možda ćete pomisliti kako nema ničeg lakšeg od te vježbe. Ubrzo ćete shvatiti da to baš nije tako. Zašto često kažemo da je um neuhvatljiv? Na primjer, u vježbama kreativne imaginacije želimo zadržati fokus misli na željeni cilj. Međutim, obično se događa da um luduje i da se teško fokusira. Ovdje je obratno. Dajemo mu potpunu slobodu, a on se baš tad uhvati nečega i ne skida fokus s toga. Um je poput mazge koja stoji kao ukopana kada želimo da krene, a mahnito se otima kada želimo da stoji mirno. Kad vježbate ovu formu, pozorno promatrajte tijek misli. Zauzmite stav neutralnog promatrača. Imajte samo svijest o sebi, ali nemojte slijediti misli. Pazite da vas misli ne povuku. Um će vas pokušati prevari ti na sve moguće načine! Ne dajte mislima nikakvo značenje i povezanost. Kao i kod drugih formi, obično počnete s nekoliko sekundi, da biste kasnije mogli biti u takvom stanju uma koliko god želite.
284
5.
Zamišljanje
Svaki čovjek ima sposobnost da si slikama predoči nešto u umu. To su umne (mentalne) slike i one prate svaku našu misao. Kao što smo već rekli, lijeva strana mozga vrši logičko analitičku funkciju, dok desna stvara predodžbu u slikama. Sposobnost da se nešto predoči ili zamisli u slikama naziva se
predočavanje ili vizualizacija
(od latinskog
visus
"vid"). Dugo
se vjerovalo da je vizualizacija samo sigurnosni ventil naše ličnosti i da je njena osnovna funkcija da posluži kao izlaz iz neugodnih situacija koje se drukčije ne mogu prevladati. Dakle, loše vam je u životu, pa onda malo zamišljate kako bi bilo lijepo da ste sad na Ha vajima ... ili se silno zaljubite u neku osobu, pa zamišljate da ste s njom - i odmah vam je bolje. Dakle, smatrali su da je to nekakav psihološki obrambeni mehanizam. Postoji više vrsta vizualizacija, poput snova, dnevnog sanjarenja (spontanih upada u alfa stanje), zami šljanja, opažanja na daljinu (telepercepcije) itd. Za razliku od vizualizacije,
zamišljanje
ili
imaginacija
(od latinskog
imago
"kopija, slič
nost") mentalna je sposobnost stvaranja slika nestvarnih ili dalekih predmeta (tj. onih koje dosad nismo vidjeli). Dakle, imaginacija je vrsta vizualizacije. Razlika između vizualizacije i imaginacije može se jednostavno objasniti na ovaj način: ako vi nekome opisujete svoju majku vi ćete si ju pritom predočiti, tj. vizualizirat ćete ju (jer već znate kako ona izgleda), no druga osoba će ju zamišljati ili imaginirati (jer ju još nije vidjela). Dokazana je u nebrojenim životnim situacijama da unaprijed stvoren stav koji se po navlja u svijesti (vizualizira) može znatno utjecati na odigravanje stvarnih događaja. Po najprije prihvatimo notornu činjenicu: sve što vidimo oko sebe, sve što je čovjek napravio - netko je morao prvo vidjeti to u svome umu. Ako si netko ponavlja da nešto ne može učiniti, stvarajući pritom jasnu plastičnu sliku u umu - najvjerojatnije je da to ni neće moći napraviti; i obratno. Postoje brojne studije koje to potvrđuju. Ruski znanstvenici prije 22. Ljetnih olimpijskih igara u Moskvi 1980., podijelili su sportaše u četiri skupine. Jedni su imali 100% fizičkih treninga, drugi su imali 75% fizičkih i 25% mentalnih, treći su imali 50% fizičkih i 50% mentalnih, a četvrta skupina 25% fizičkih i 75% mentalnih. Četvrta skupina imala je najbolje rezultate. Tada su znanstvenici otkrili da mentalne slike djeluju kao uvod u stvaranje mišićnih impulsa. Mnogo je lakše vizualizirati nego imaginirati zato što imaginacija zahtijeva više men talnog rada (kao što čitanje knjige zahtijeva više napora od gledanja filma, ili (druga ana logija) kao što pisanje zahtjeva više napora od čitanja). Lako je misliti o onome što smo već iskusili. Mnogo je teže konstruirati nešto novo. Ljudi koji su u besparici teško se odlučuju zamišljati da su bogati jer im je mnogo lakše vizualizirati ono što već znaju: opomene koje dobivaju, prazan novčanik, minus na računu itd. Kako su ljudi lijeni, ne da im se zamišljati ono što žele nego se prepuštaju očaju i razmišljaju samo o onome što su već iskusili. U paganskoj duhovnosti, imaginacija općenito služi za podizanje svijesti o Božanstvu.
Što ga se češće zamišlja, jača je povezanost s njime. Isto tako, imaginacija ima iznimno važnu i neizostavnu ulogu u magiji. Zapravo, bez imaginacije gotovo da nijedan magijski postupak ne može biti uspješan. NAPOMENA: Koncentracija, povlačenje osjetila i zamišljanje - u devociji nisu toliko važni sami po sebi. To su pripremne forme za meditaciju.
285
6. Meditacija Najvažnija umna devocijska forma svakako je meditacija. Gotovo svaka duhovna tradicija poznaje određenu metodu zadubljivanja ili poniranja u misli. Izvedbena je meditacija veo ma slična koncentraciji, međutim postoji veoma bitna razlika: - Pri koncentraciji (dhiira1Jii) svjesni smo onoga što činimo: sjedimo, promatramo određeni objekt ili ga zamišljamo u umu, koncentriramo se na njega, pazimo na disanje itd. - U meditaciji
(dhyiina) činimo manje-više isto što i pri koncentraciji, međutim prestajemo
biti svjesni samog procesa meditacije. Tada u našem umu postoji samo svijest o objektu na koji se koncentriramo, a sve ostalo iščezava iz naših misli.
Dakle, u meditaciji gubimo svjesnost o onome što činimo. Možemo potpuno izgubiti pojam vremena i prostora, pa meditacije mogu trajati jako dugo, a da toga nismo ni svjesni. Za vrijeme meditacije postoje samo dva fenomena: subjekt i objekt, tj. onaj koji meditira i ono na što se meditira. Sve ostalo je zanemarena i praktički u tom trenutku ništa osim toga ni ne postoji. Meditacija znači uklanjanje svih misli u umu, osim jedne jedine, koja u tom trenutku za nas postaje jedini smisao postojanja. Ne postoji čak niti namjera, svrha, želja ili cilj. Sad je jasno zašto kažemo da je meditacija veoma zahtjevna metoda. Moramo naglasiti da se u širem kontekstu, kolokvijalna, gotovo svaka metoda ponira nja u misli danas naziva "meditacijom". To, naravno, nije pogrešno, ali ipak trebamo imati na umu pravo značenje meditacije.
Duhovni aspekti meditacije Ovisno o namjeni, meditacija može poslužiti za kidanje veza, tj. otpuštanje nepovoljnih umnih obrazaca, iscjeljenje, ostvarivanje ciljeva ili radi samospoznaje i spoznaje božan skog. Možemo meditirati na simbole, ćakre, planet Zemlju, razne mantre itd. U pagan skoj duhovnosti, cilj meditacije najčešće je odabrana Božanstvo, općenito određeni bog i/ ili božica, razna mitološka bića ili bića iz drugih dimenzija, elementi, priroda kao takva itd. Pritom pagani traže njihovo vodstvo, savjete i pomoć. Ponajprije se s njima zbližavaju i sve više osjećaju njihovo prisustvo u životu. Od meditacije osoba može izvući maksimalnu korist ako se učestalo usredotočuje na isti fenomen, recimo na svoje Božanstvo. Tako će se sve više osjetiti njegova prisutnost u životu, i to ne samo u stanju meditacije nego i inače. No kako ćemo dobiti traženi odgovor? Bogovi i božice djeluju na razne načine. Ako prije meditacije osoba kontemplira o određenom problemu, angažirat će nesvjesnu razinu uma kako bi istražila mogućnosti za rješavanje problema. Ako potom meditira na Boga, Božicu, Božanstvo ... na kojeg god duhovnog i životnog vodiča, naprosto će dopustiti umu da osluškuje. Takvo se stanje često naziva budno čekanje. Tada se može odjednom pojaviti nekakav pojam, simbol, riječ, pa čak i jasna uputa. No, ako do toga ne dođe, to ne znači da je osoba loše meditirala (iako je i to moguće). Pagani vjeruju da su duhovni vodiči sasvim sigurno čuli poziv u pomoć. Kako će pomoći, to ne možemo znati. No, najčešće ono naru čeno, dolazi vrlo skoro. Duhovni vodiči veoma često djeluju putem sinkroniciteta. Može se dogoditi da tek nakon nekoliko dana osoba sasvim "slučajno" čuje razgovor prolaznika na cesti i tako dobije odgovor. Isto tako, može se dogoditi da će "slučajno" upaliti televizor, 286
radio ili otvoriti kakvu knjigu ili novine i naprosto dobiti odgovor. Kao i kod koncentracije, s vremenom će moći meditirati sve dulje i dulje. U meditaciji se susrećemo i s izvanjskim entitetima. To mogu biti bilo koja bića prisutna u astralu ili hiperprostoru, tj. u susjednim dimenzijama realnosti. No, ako se primjereno zaštitite i voljno zabranite njihov utjecaj, možete mirno meditirati. Pritom se možete suočiti i s "unutarnjim neprijateljima", negativnim programima u nesvjesnom umu koje nazivamo unutarnjim saboterima. Naša pozitivna nastojanja često su opterećena iskrivljenim i protu prirodnim načelima. Primjerice osoba koja teži ugodnom spolnom životu može se suočiti s osjećajem krivnje ili straha koji joj je usađen u religijskom pranju mozga. To može dovesti do duševne boli, no sve je to proces čišćenja i ozdravljenja. Kroz bol spoznajemo radost. To je vječni prirodni paradoks koji u paganizmu ima neprikosnoven status svetosti.
Induciranje u stanje meditacije Meditativno stanje uma ne može se lako postići. Stoga se služimo raznim tjelesnim tehni kama induciranja u meditaciju, koji također imaju svoje dobrobiti:
a) opuštanje ili relaksacija Opušteno stanje duha i tijela nužan je preduvjet za bilo kakvu meditaciju. Teško je me ditirati u bilo kakvom pokretu, što znači da biste trebali potpuno mirovati. Pritom se ne preporučuje ležanje jer biste mogli lako "skliznuti" u san. Trebali biste se smjestiti u bilo kakav udoban položaj. U klasičnoj jogi, treći ud naziva se iisana "sjedenje" što se odnosi na izvježbane položaje tijela, od kojih se za meditaciju najčešće primjenjuju: lotosov polo žaj (padmiisana), uspješni položaj (siddhiisana), povoljni položaj (sukhiisana) ili dijamantni položaj (vajriisana). U zapadnoj tradiciji obično se primjenjuje tzv. "turski sjed" (cross-legged positi on) ili klečanje na mekoj podlozi. Naravno, ako je vama tako ugodno, slobodno se zavalite u fotelju. Bitno je da vas ništa ne ometa. Odjeća vas ne smije stezati. Ne smije vam biti ni prevruće ni prehladno. Ne biste smjeli biti ni gladni niti meditirati odmah nakon obilnog jela. Dobro je sjediti u potpunoj tišini, najbolje u polumračnoj prostoriji. Nuždu obavite prije. Drugim riječima, ne želite da vas išta ometa. Svakako isključite telefone i mobitele.
b) potpuno disanje Prvo što učinimo u životu jest udah. Posljednje što učinimo je izdah. Disanje nas prati cijeli život. Dok bez hrane možemo izdržati nekoliko tjedana, bez vode nekoliko dana, bez di sanja umiremo nakon nekoliko minuta. Izvanjski uzroci (stres) utječu na disanje, ali vrijedi i obratno: kontroliranim, treniranim disanjem možemo spriječiti ili ublažiti stres. Takvo disanje nazivamo potpuno disanje. Potpunim disanjem udišemo dovoljno kisika i životnog daha (priiJJa) koji nam daje potrebnu energiju, a izdišemo štetne tvari. Pritom dišemo kroz nos; omjer trajanja udisaja i izdisaja treba biti 1:2; udisaj počinje iz trbuha, nastavlja se grudnim, međurebrenim, pa i vratnim mišićima; te izdišemo opuštanjem mišića. Kad ovla damo koordinacijom potpunog disanja u mirovanju, možemo ga početi primjenjivati u hodu, a potom i trčanju.
287
Četvrti ud klasične joge naziva se priitJayiima "zadržavanje životnog daha". Dok je obično disanje proces asimilacije kisika iz zraka, priilJiiyama je asimilacija životne energije (pralJa) koje najviše ima u zraku, ali i u vodi i hrani. Postoje brojni načini za njeno izvođenje, pri čemu se vodi računa o omjeru udisaja, zadržavanja daha i izdisaja. Ti omjeri mogu biti 1:2:3, 2:2:3 i sl. U jogi se primjenjuje tzv. pobjednička disanje (ujjayl) kod kojeg se čuje zvuk sličan vrlo finom hrkanju bebe. Dok je hrkanje zvuk proizveden podrhtavanjem resice (uvule), ujjay'i dolazi iz donjeg dijela grla i stvoren je trenjem prolazećeg daha o primaknu te glasnice (glasne žice). Dah u nešto manjoj mjeri zapinje u grlu; otprilike koliko glas hhh stvara otpor zračnoj struji. Inače, čak i neovisno o meditaciji prii1Jiiyama je iznimno korisna za svakoga. Kad ju vježbamo, u nama se bude osjećaji radosti i zadovoljstva što nam daje poticaj za novi radni dan. Uravnotežuje se krvni tlak, poboljšava probava, smanjuje se utje caj štetnih tvari iz okoliša, čisti tijelo od otrova i pojačano ga opskrbljuje kisikom, usporava rad srca (što produžuje životni vijek) i blagotvorno utječe na cijelo tijelo, osobito na živčani sustav. Također, smiruje um. Još su drevni Indijci primijetili da se kod stanja stresa događa čitav niz fizioloških promje na, poput ubrzanog disanja, pa su povratno zaključili da će se, ako uspore disanje, ukloniti i sam stres. Čim se smirite i počnete obraćati pozornost na disanje, automatski prelazite u alfa stanje, što je neizostavan početak bilo koje meditacije. c) zvučno induciranje u meditaciju Da bi meditacija bila uspješna, potrebno je da sjedite u potpunoj tišini, ili barem u prirodi gdje možete čuti samo prirodne zvukove poput šuštanja lišća, žubora potoka, ptičjeg pjeva i sl. Tek na veoma naprednim stupnjevima možete meditirati tako da vas nikakvi zvukovi ne ometaju. Međutim, u praktičnom životu današnjice to je veoma teško postići. Stoga uvijek meditirajte u tišini. Ipak, postoji nekoliko načina da se uvedete u stanje meditacije s pomoću određenih zvukova. To može biti pojanje ili slušanje relaksirajuće glazbe. Ovdje ćemo samo navesti dvije metode koje su razvojem neurotehnologije postale veoma popu larne i često se primjenjuju u metodama samopomoći ili, naprosto, kod relaksacije.
- binauralni zvuk Još je u 19. stoljeću njemački fizičar Heinrich Wilhelm Dove (1803.-1879.) otkrio da kada se dva zvuka različite frekvencije slušaju svaki na jedno uho, mozak prepoznaje razliku izme đu te dvije frekvencije, pa zatim i sam počinje emitirati takav signal. Primjerice, ako jednim uhom slušamo zvuk frekvencije 200 Hz, a na drugom zvuk frekvencije 191 Hz, mozak će početi emitirati frekvenciju 9 Hz, što odgovara niskoj alfa frekvenciji. Da biste imali učinak od binauralnog zvuka, potrebno je kompoziciju slušati preko slušalica, što može ometati sam proces meditacije.
- izokroni zvuk Po učinku i namjeni sličan je binauralnom zvuku. Sastoji se od tona koji traje određeno vrijeme i tišine koja traje isto koliko i ton. Taj se obrazac ton-tišina-ton-tišina-ton-tišina neprestano ponavlja. Ovisno o tome koliko traju ton i tišina, tj. koliko se puta oni ponove unutar jedne sekunde, dobivamo različite frekvencije. Na primjer, ako ton traje 5 stotinki sekunde, a toliko i tišina, to znači da će se ton ponoviti 10 puta unutar jedne sekunde. Mo zak to prepoznaje i usklađujući se s tim tonom, i sam počinje vibrirati na frekvenciji od 10 Hz, a onda i um prelazi u alfa stanje. Inače, slušanjem izokronog tona, mozak stvara nove 288
neuronske veze i potiče se dendrički rast u mozgu, koji omogućuje bržu i lakšu neuronsku komunikaciju što mozgu daje veću moć procesiranja. Dendriti su tkiva koja se granaju iz tijela neurona. Ona povećavaju površinu upotrebljivu za primanje ulaznih informacija. Ujedno se povećava iskoristivi potencijal mozga. Upravo zahvaljujući izokronom zvuku možemo vrlo brzo dostići niske moždane frekvencije, a time i izmijenjena stanja svijesti: alfa, theta ili delta. Budući da se ne mora slušati preko slušalica, može biti izvrsno pomoć no sredstvo za meditaciju.
7. Trans Nakon meditacije postoji još samo jedan korak - potpuno stapanje s objektom meditacije. U klasičnoj jogi, osmi i posljednji ud naziva se samiidhi "stapanje". Dok smo u meditaciji svjesni samo sebe i objekta na koji meditiramo, pri transu više nismo svjesni ni samoga sebe, tj. gubimo samosvijest ili ego. Pritom u našem umu ostaje isključivo svijest o objektu na koji se fokusiramo. Imenica trans dolazi od latinskog glagola transeo "prijeći" (od prijedloga trans "preko" i glagola eo "ići"), a u uporabu je ušla preko francuskog glagola transir koji znači "prijeći iz života u smrt", što ukazuje na to zašto je trans najzahtjevnija devocijska forma. To se stanje svijesti može usporediti s krajnjim oblikom transformacije - umiranjem i ponovnim rađanjem, a to su najvažnija paganska otajstva (religijski misteriji). U paganiz mu je trans najsvetija umna devocijska forma. U stanju transa pagani postaju svjesni da su
Jedno s Božanstvom. Tradicionalno se trans još naziva duboka svjesnost što ukazuje na stanje slično sporovalnom
snu u kojem nema brzog pomicanja očima (rapid eye movement ili REM). Trans je ono mistično iskustvo u kojem tijelo može biti u stanju brzog kretanja ili potpunog mirovanja, pri čemu se um ponaša kao da je u stanju posve dubokog sna, no s bitnom razlikom da je um doista budan i potpuno svjestan objekta na koji usmjerava svu svoju pozornost. Dobar je primjer vožnja bicikla. Možemo se fokusirati na sam proces pedaliranja ili samo na okolinu u kojoj se nalazimo. U koncentraciji bismo bili svjesni svega, iako bi fokus našeg uma mogao biti na cilju prema kojem se krećemo. U meditaciji više uopće ne bismo bili svjesni pedaliranja nego bi naš um bio potpuno usredotočen na cilj. No, u transu više ne bismo znali ni za sebe, ni tko smo, ni gdje smo, niti što činimo. Svjesni smo isključivo cilja prema kojem idemo. Sa mim time nema samosvijesti. Ostaje samo čista svijest neopterećena ikakvim umnim proce sima. (Naravno da bi u takvom stanju vožnja biciklom postala iznimno opasna za život- to je samo analogija.) Meditacija i trans stoga se izvode isključivo u kontroliranim uvjetima.
Duhovni aspekti transa No, postavlja se pitanje: zašto pagani uopće teže dostizanju transa? Ponajprije treba reći da trans zaista nije nužan da bi osoba živjela ispunjen i radostan duhovni život. To stanje možete, ali ne morate postizati. Moglo bi se reći da on postoji kako bismo istražili kapaci tete vlastita uma. U tom smislu, možete ga pokušati postići iz puke znatiželje. Stoga ćemo navesti koje dobrobiti možete imati od transa kao devocijske forme, te opisati promjene u svijesti do kojih tada dolazi, što se svakako može iskoristiti i u magijske svrhe.
289
Šamanizam je ona vrsta paganizma (u širem smislu) u kojem trans ima središnje mjesto u duhovnoj praksi. Šaman u transu putuje po astralnom prostoru ili hiperprostoru, dolazi u izravan doticaj s duhovima i božanstvima. Nakon što se povrati iz stanja transa, trebao bi moći prepričati što je iskusio. Samo tako možemo i razumjeti trans - to je neposredno iskustvo božanskog, neopterećena bilo kakvim i bilo čijim posredstvom. Zato i jest najsve tije iskustvo.
Općenito, sve paganske tradicije poznaju duhovne aspekte stanja najdublje svijesti u kojoj se naš um rastapa u sve dublje i dublje razine kolektivnog nesvjesnog. Trans je po sebno svet zato što je u tom stanju naš um povezan s cijelim svemirom. Jastvo (iitman) i kolektivni duh (brahman) postaju Jedno. Najčešće, pagani postaju Jedno s Rogatim Bogom i/ili Božicom Majkom. To je stanje apsolutnog postojanja. No, takve su prakse poznate i u velikim religijama, iako su uvijek marginalizirane, poput prvih kršćana, islamskih derviša ili pravoslavnih hezihasta. Pagani vjeruju da se transom pristupa najmoćnijem i najvećem izvoru istinitih infor macija, mudrosti, nadahnuća i vodstva do kojeg ikad možemo doći. Iz takve perspektive može se sagledati samo istina. Nikakve obmane i velovi ne mogu skriti istinu iz pozicije apsolutne spoznaje. Kad se šaman ili vještica vrati u svjesno stanje, sa sobom donosi istinu - izravni uvid. Zato mnogi pagani veoma često, gotovo redovito ulaze u stanje transa kako bi dobili istinsko vodstvo, ono na koje se mogu najviše pouzdati. Iz stanja transa pagani do nose informacije, nadahnuće i vjeru kako bi mogli nastaviti s vlastitim duhovnim razvojem i usavršavanjem. To je primama dobrobit transa. Budući da naš nesvjesni um neprestano snima sve što na bilo koji način percipira, te za uvijek pohranjuje u memoriju, svako stanje transa ostavlja dubok trag na naš um. U nekon troliranim uvjetima to može dovesti do psihičkih problema, no u paganskoj duhovnosti, uz dobru namjeru i volju, poštivanje prirodnih zakonitosti, pravilno razumijevanje cijelog procesa i umjereno vodstvo iskusnijih osoba, trans može samo osnažiti naše biće na svim razinama. To neposredno iskustvo božanskog stavlja nas u poziciju moći. To stanje potpu no preobličuje našu svijest. Sve više postajemo svjesni da smo dio kolektivnog bića, pa se tako počinjemo i ponašati. Prava mudrost počinje kad sva ta znanja smognemo primijeniti i u svakodnevnom životu. To je sekundama dobrobit transa. Nijedan ovozemaljski problem ne može se mjeriti neizmjernom snagom Boga ili Svemira. Ako smo mi isto što i Bog, kako nam išta može stvarati problem? U trenucima tako snažnih dojmova i zajedništva s Jednim, naše jastvo biva posve ogo ljeno. Nema umnih zapreka ni filtera. Tada smo posebno sugestibilni i spremni prihvatiti sve što iskušavamo. No, isto tako, sugestija pada na tlo našeg već postojećeg uma. To što u trenucima transa nije aktivan svjesni um, ne znači da on ne postoji. Nismo svjesni ni tijela, pa svejedno dišemo, a srce nam kuca. To znači da sugestije neće utjecati na krajnje etičke temelje našeg bića. Nitko nas ni u stanju najdubljeg transa ne može natjerati da nekoga ubijemo ili učinimo ono što je protivno našim čvrstim etičkim standardima. Bez svjesnoga pristanka, nema lakog reprogramiranja nesvjesnih umnih obrazaca. No, što smo više suge stibilni prema Svemiru i božanskom, manje smo podložni utjecajima drugih ljudi.
Trans je najmoćnija metoda jačanja intuicije. U dubokim stanjima svijesti na scenu stupa naša urođena intuicija te izvanosjetilno opažanje poznato i kao šesto čulo. Tako možemo sagledati prošlost, sadašnjost i budućnost u jednoj točki. Možemo se empatski i telepatski spojiti s drugim bićima. Kad se svjesni um utopi u nesvjesni, prirodno se javljaju nove ide je, vizije, planovi, solucije i životni putokazi. 290
Kao i kod meditacije, u transu je još veća mogućnost doticaja s izvanjskim entitetima. Međutim, ugroziti nas može isključivo strah. Ako obavimo prethodne pripreme te izvanj skim silama voljno zabranjujemo utjecaj na našu svijest, ne moramo se ničega plašiti. Ni kakav entitet ne može nas zaposjesti. No, uvijek je mudrije negativna iskustva smatrati borbom s unutarnjim saboterima. Naša božanska svijest svaku devijaciju prepoznaje kao besmislenu i protuprirodnu silu destrukcije koju spontano može personificirati u kakvo čudovište. Unutarnji sukob razrješava se pobjedom kozmosa. Trebamo imati vjeru da će sveprožimajuća božanska energija iznaći najbolje rješenje za bilo koji problem. Dobit ćemo uputu kako uništiti bilo kojeg umnog sabotera. Najjače oružje protiv straha uvijek je smijeh. Freddy Krueger, lik iz filmskog serijala Strava u Ulici brijestova (A Nightmare on Elm Street), personifikacija je straha. Onog trenutka kad neki lik u filmu nadvlada strah, Freddy ga više ne može ubiti. Naprosto iščezava u dimu. I u magiji se trans uvelike rabi za postizanje stanja svijesti u kojima možemo iskusiti brojne psi-fenomene, poput izvantjelesnog iskustva, vidovitosti, telepatije, mogućnosti vi đenja aure i sl.
Induciranje u stanje transa Dostizanje transa prirodna je i urođena ljudska sposobnost. Iako to svatko može, zbog utjecaja današnje civilizacije na svakog od nas, trans se slabo primjenjuje za duhovni napre dak. Razumijevajući slijed udova klasične joge, očekivali bismo da se trans postiže u stanju relaksacije, kao nastavak na meditaciju. To je ispravan, ali ne i jedini način kako možemo postići najdublja stanja svijesti. Postoji više metoda koje se primjenjuju na odgovarajućim seansama. a) meditacija Kad dobro ovladamo meditacijom, nedostajat će nam još malo vježbe i dodatnog napora da dodatno produbimo stanje svijesti i time uđemo u trans. Pritom se u stanje meditacije možemo inducirati kako je to prethodno opisano. b) jednoličan ritam
Ritam (grčki: pv8µ6c;;, latinski: rhythmus, engleski: rhythm) definira se kao "pokret ili radnja karakteristična po stalnom ponavljanju elemenata". Budući da se i u našem mozgu stvara određen ritam električnih impulsa, naš će um prepoznati bilo koji ritam i usporediti ga s određenim stanjem svijesti. Prirodno stanje svakog bića jest - gibanje, neprestano kretanje i promjena. To je odlika i cijeloga svemira, kao i božanske energije. Ništa nikad ne miruje. Stoga naš um teži neprestanoj promjeni ritma. Tako se on prilagođava obavljanju određene tjelesne i psihičke funkcije, kao što srce brže kuca kada trčimo nego dok spavamo. Opće nito, svaki ritam stvoren kretanjem, pjevanjem, bubnjanjem ili pojanjem, pobuđuje stanja povišene svijesti. Um prirodno izbjegava jednoličan ritam i stalno teži promjeni. Međutim, kad mu se nametne neki jednolični ritam, um će se početi usklađivati s njime, a potom će se uskladiti i disanje. Može doći i do spontanog ritmičnog gibanja tijela. Tradicionalno se ritmičko uno šenje u trans postiže bubnjanjem ili pojanjem. 291
- bubnjanje
Sve u svemiru vibrira - od subatomskih čestica do galaktičkih skupova. Ritam je svojstvo života. svatko ima svoj ritam, tj. vlastitu vibraciju koja nas povezuje sa svemirom. Smatra se da bubnjanjem postižemo sjedinjenje jer obraćanjem pozornosti na ritam zapravo stva ramo jedinstveni puls koji povezuje sve razine našeg bića. Oduvijek se znalo za jak utjecaj bubnjanja na svijest. Bubnjari su pratili vojsku, što se obično smatralo tek dizanjem mora /1
la". No, bubnjevi su zapravo snažno utjecali na svijest vojnika. U srednjem vijeku u Europi, još su samo vještice i hermetisti svjesno primjenjivali to znanje. Na tome se zasniva drevna metoda šamanska bubnjanje staro oko 30.000 godina i poznato u mnogim kulturama diljem svijeta, u Americi, Africi i Sibiru. Šamanski bubanj izrađuje se od različitih vrsta drveta i kože nekih životinja, a može imati i ugrađena zvonca, praporce ili metalne predmete. Zato se uz bubanj mogu rabiti i razne druge vrste zvečki i udaraljka. Šamani su animisti pa vjeruju da bubanj zaposjeda duh bubnja, koji daje snagu i energiju za duhovnu ekstazu, iscjeljenje, tjeranje negativnosti, privlačenje pozitivnosti i postizanje određenog cilja. Isto tako, bubnjanjem prenose informaciju svemiru, kao i entitetima s koji ma žele uspostaviti odnos. No, čak i u šamanizmu, trans se postiže ponajprije radi sjedinje nja s božanskim. Tako u zapadnoafričkoj jorupskoj (Yoritbti) tradiciji, šamana zaposjedaju duhovi oriše (ori�), a kod turkijskih sibirskih naroda to čine duhovi tengri (tiingri). U neopaganskoj duhovnoj praksi, trans se obično pokušava dostići na obredu. Bubnja
nje vrše osobe u krugu, dok se jedna osoba u sredini unosi u stanje transa. Pritom je bitno da bubnjanje svih bubnjara bude usklađeno. Ono je obično tiho. Za samostalno induciranje u trans obično se ne rabi bubanj nego pojanje. - pojanje
Neprekidnim ritmičkim izgovaranjem određenih riječi, izraza ili formulacija, također se možemo uvesti u trans. Budući da je pojanje samo po sebi govorna forma, o njoj će više riječi biti uskoro. c) psihoaktivne tvari Iz šamanskih tradicija potječe i običaj ritualnog korištenja psihoaktivnih (ili psihotropnih) tvari koje se u današnje vrijeme prohibicije i urote pogrešno nazivaju droge. Smisao uzima nja takvih tvari nipošto nije besmislena "drogiranje" ili stvaranje ovisnosti. Naprotiv, smi sao je u povezivanju s duhovnim dimenzijama. Određene tvari naprosto mijenjaju stanje svijesti, pa se mogu iskoristiti u duhovne svrhe, ali samo ako točno znamo koje tvari treba uzeti, kako i koliko. Među milijunima biljnih vrsta, šamani su znali točno koje biljke kako utječu na svijest i u kojem ih omjeru treba uzeti. Kada god bi ih netko upitao kako mogu znati točnu informaciju, šamani bi odgovorili: Pa biljke su nam rekle. Riječ je o iznimno moć nim duhovnim tradicijama kojima se ne možete "baviti", nego im se morate posvetiti. U mnogim državama svijeta, neke od tih tvari su nezakonite, pa to treba uzeti u obzir. Već je rečeno da Svjetski paganski krug prihvaća samo uporabu psihodeličnih tvari poput tetrahidrokanabinola (THC) iz marihuane ili hašiša (koji se pak dobivaju iz biljke kono plje), psilocibina, ibogaina, dimetiltriptamina (DMT), meskalina, LSD-a, atropina, salvi norina i sl. Dakle, nipošto se ne rabe jake i opojne droge, poput depresanata (npr. alkohol, heroin, morfin, opijum), antipsihotika, ali ni stimulansa koji ne utječu na širenje svijesti i spoznaje (poput kokaina ili amfetamina). 292
Uzimanje psihoaktivnih tvari nije nužno da bi se postigao trans! Štoviše, većina su vremenih neopaganskih autora smatra da je mnogo veći učinak ako samovoljno dođemo do transa. Tada smo sigurni da ćemo sve imati pod kontrolom, što ne mora biti slučaj kod psihotropnih tvari. Ipak, ta mogućnost postoji, no za to je potrebno kvalitetno duhovno vodstvo, što pomalo podsjeća na seansu hipnoze.
8. Ekstaza U devocijskom zanosu možemo dostići stanje prevelikog ushićenja koje nazivamo ekstaza (grčki: EKanxau;, latinski: extasis). I trans i ekstaza nastaju kao posljedica mističnog sjedi njenja s božanskom energijom. No, dok nam u stanju transa tijelo može ostati potpuno smireno i umrtvljeno, ekstaza se može očitovati u raznim tjelesnim senzacijama: plač, smi jeh, govorenje na nepoznatim jezicima, prevrtanje očima, skakanje ili čak levitiranje. No, bitno je stanje svijesti. Ekstaza predstavlja točku kolapsa svijesti u singularnost i sažimanje svih iskustava i dojmova. Na seksualnoj razini, ekstaza se očituje kao orgazam. Tako i osje ćaj ljubavi i radosti postižu svoj vrhunac. Oni preplavljuju naše emocije, što se očituje u reakcijama. Za razliku od jednoličnog ritma za postizanje transa, ekstaza se može postići ubrzanim ritmom, ali i plesom, glazbom, psihoaktivnim tvarima itd. U bengalskom višnuizmu opisuje se osam simptoma duhovnog zanosa (siittvika-bhiiva): oduzetost, plakanje, znojenje, bljedilo, nesvjestica, naježenost, drhtanje i zamuckivanje. Ipak, u ekstazi možemo biti i potpuno spokojni. Svatko ima vlastito iskustvo. Stožac moći idealan je primjer praktičnog rada kojim se dostiže stanje ekstaze.
Zdravstveni aspekti umnih devocijskih formi Stanje relaksacije, koncentracije i meditacije imaju iznimno povoljan učinak na organizam. Smanjuje se stres; taj najveći suvremeni ubojica. Ali ne samo to, stvara se i rezistencija na buduće stresne situacije. Izravno se osnažuje imunosni sustav; stvaraju se nove neuronske veze između obiju polovica mozga; poboljšavaju se pamćenje, sjećanje i učenje; razvijaju se kreativnost, intuicija, koncentracija, fokusiranje, vizualizacija i imaginacija. Snažno se jačaju samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Smanjuje se potreba za spavanjem. Dokazana je da se uravnotežuje količina serotonina, neurotransmiterske kemikalije koja između ostalog dovodi i do osjećaja zadovoljstva i mentalne opuštenosti, a stvara se u epifizi za koju danas znamo da je izravno povezana s duljinom životnog vijeka. Nadalje, potiče se lučenje enzi ma endorfina koji nastaje u hipotalamusu, dijelu mozga koji izravno utječe na promjenu našeg fizičkog tijela ovisno o emocijama, što dovodi do osjećaja ugode. Potiče se i lučenje tzv. noćnog hormona melatonina, važnog za zdrav san, a ujedno je poznat i kao veoma jak antioksidans. Usporava se proces starenja jer se uravnotežuje količina hormona kortizola. Potiče se i lučenje hormona dehidroepiandrostendiona (DHEA). Dokazana je da se u mla dosti DHEA integrira u kolesterol, štiteći ga od oksidacije kojom slobodni radikali prodiru u stanice. Budući da stariji imaju oko 90 posto manje tog hormona od mlađih, u njihovim je molekulama kolesterola oksidacija mnogo ozbiljnija pa se i proces starenja ubrzava. Ta kođer, potiče se lučenje neophodnog hormona rasta (HR) bitnog za staničnu reprodukciju.
293
Inače, novija medicinska istraživanja dokazuju i terapijski učinak bubnjanja. Ono pomaže oboljelima od Alzheimerove bolesti, autističnoj djeci, emocionalno rastrojenim adolescen tima, ovisnicima, zatvorenicima itd. Također, pomaže kod stresa, umora, depresije, nape tosti, glavobolje, astme, kroničnih bolova, artritisa, poremećaja spavanja, raznih emocio nalnih poremećaja itd.
GOVORNE DEVOCIJSKE FORME I. Blagoslov Osim što blagoslov paganima služi kao pozdrav, riječ je o najvažnijem i najsvetijem izrazu u ljudskom govoru. Nikad ne možemo naglasiti važnost i vrijednost blagoslova! Blagoslov (grčki:
EvAoyia, latinski: benedictio, sanskrt: iišis, iišir-viida, mafzgala-viida, engleski: blessing)
obično se definira kao "zazivanje nad nekim za moć plodnosti i života, za materijalno obi lje i društveni položaj". Tražeći, primajući i dajući blagoslov unosimo više kozmosa (ili reda) u životu. To je formula kojom pagani u sebi pobuđuju svijest o Božanstvu, podižu namjeru na razinu svetosti te otključavaju nepresušno vrelo svake moći, pa i magijske. U ezoterijskom smislu, sam blagoslov ne razlikuje se od materijalne realizacije i dobitka. On je poput prethodnice i jamstva da će sve biti dobro. (U 18. poglavlju: Paganska etika naveli smo primjere kako se daje blagoslov.) Pagani smatraju da se blagoslov može i treba dati svakome tko djeluje po svojoj volji, ako time nikoga ne ugrožava. Kao što mala djeca skupljaju sličice za album, u čemu vide sve blago ovog svijeta, tako pagani "skupljaju" blagoslove - što više, to bolje. To znači da uvijek prihvaćaju blagoslov. Zato nije rijetkost da pagani u svoj dom puste i katoličkog sve ćenika ako im želi dati blagoslov. Neki vjernici smatraju da čak i pozitivne riječi i stavovi, ako ih izgovara "bezbožnik", "heretik" ili ateist nemaju istu vrijednost kao kad ih izgovara pripadnik njihove religije. Pagani to nipošto ne misle.
2. Molitva U gotovo svim religijama, molitva (grčki:
rrpoarnxfJ, latinski: prex, engleski: prayer) najpo
znatija je govorna forma koja se obično definira kao "riječi kojima se čovjek obraća višem biću". U tom smislu, svaku bi se govornu formu manje-više moglo nazvati molitvom. U pa ganizmu molitva nije isto što i u drugim religijama jer ima mnogo općenitije značenje. Pagani se zapravo ne "mole" nego se "obraćaju" Bogu, Božici i/ili određenom Božanstvu. Vjeruju da Bog i Božica prebivaju svugdje, pa i unutar nas. Kad im se obraćaju ne treba im kakav kozmički megafon da bi ih bogovi čuli. Dovoljno je svoje misli usmjeriti na njih. Pagani se božanstvu obraćaju u molitvenom stavu. To nije pretjerana skrušenost ili poni znost, a pogotovo ne strah ili osjećaj manje vrijednosti. Ipak, kao što svaki čovjek očekuje da mu se drugi ljudi obraćaju s poštovanjem, tako se i pagani s dubokim poštovanjem obraćaju svojim božanstvima. U tome je najvažnija iskrenost. Ionako su svjesni da ne mogu ništa skriti pred svemirom i njegovim personifikacijama, te da mogu zavaravati samo sebe, ali ne i Boga/Božicu. Bez suvišnih zamolbi u iskrenom stavu pagani izražavaju svoje želje. Duboko su uvjereni da ako osoba nikome ne namjerava nauditi, ako je njena volja usklađe na s etičkim načelima, da će božanstva sigurno odgovoriti i podržati ju u njenim nastoja294
njima. No isto tako, pagani im neće zapovijedati, prijetiti ili zahtijevati da promptno učine ono što je njihova volja. Molitva je najučinkovitija ako se izriče (u sebi ili naglas) u stanju potpune smirenosti, nade, vjere i proširene svijesti. Molitvu ne čine samo riječi. One su tek završni dio procesa koji počinje namjerom i voljom, puni se i nabija čistim i pozitivnim emocijama, pa se tek na kraju riječi praćene namjerom, voljom i emocijama, upućuju Božanstvu. Budući da je i to određena vrsta transformacije energije, svaka iskrena molitva definitivno je i magijski postupak. Za uspješniju molitvu dobro je vježbati koncentraciju. Bitno je da se za vrijeme molitve ne ispušta iz vida ono božanstvo kojemu se obraća; baš kao što na poštanskoj po šiljci mora pisati adresa, inače ju poštar neće imati kome odnijeti. Molitva koja se mehanički ponavlja potpuno je besmislena. U katolicizmu se nepresta no recitiraju Očenaš i Zdravomarija, što samo po sebi nije loše, no postavlja se pitanje koliko su takve molitve učinkovite. U načelu, svaka molitva ma od koga i ma kome upućena, dolazi do svog cilja. No, ako milijuni katolika dnevno izgovaraju rečenicu: Ne uvedi nas u napast, postavlja se pitanje zašto jesu dovedeni u napast? lako pagani nipošto ne vjeruju u postojanje boga poput Jahve ili Alaha, ipak smatraju da su vjernici tih monoteističkih reli gija uistinu "stvorili" entitet kojem se obraćaju i kojem dolijevaju energiju samom činjeni com što misle o njemu. Bilo koji entitet jest stvaran ako je stvaran onome tko mu se obraća. Međutim, ako se mole da ne dođu u napast, a neprestano dolaze u napast, očito je problem u načinu na koji se mole. Molitva treba biti spontana i izrečena vlastitim riječima. Pri obraćanju Božanstvu, ono sigurno neće analizirati riječi i tražiti pravogovorne i gramatičke greške. Bitna je isključivo iskrenost. Sve što mislite, sve što osjećate, sve to možete i trebate reći Božanstvu. Naprotiv, u religijama čiji je bog iznimno strog, vjernici se naprosto boje izreći sve što misle. Neke stvari kriju i pred samima sobom, pa ne mogu ni izustiti ono što ih frustrira, primjerice, ako su se upustili u izvanbračni spolni odnos ili imaju homoseksualne sklonosti. Naravno, spolnost u paganizmu nije nikakav problem, no i pagani mogu osjećati snažan samopri jekor ako su počinili nešto neetično. Zato pagani savjetuju iskren odnos s Božanstvom (po mogućnosti naglas). To je prvi korak prema iskrenom pokajanju. Dobro je da osoba i osmotri kako se osjeća pred Božanstvom. Tako je objavljen osobni pristup "urbi et orbi". Nakon toga, sve je lakše. Zapamtite, molitva nije mantra koju treba papagajski ponavljati. Zamislite da se netko vama obraća uvijek jednim te istim riječima. Vjerojatno biste pomisli li da je ta osoba potpuno luda. Postoji još jedan razlog neučinkovitosti molitve. Ljudi se često mole samo kad su u nevolji ili kad im nešto treba. Zašto svoju radost također ne biste podijelili s Bogom? Kako biste se vi osjećali kad biste imali "prijatelja" koji vas zove samo kad mu nešto treba? Takav stav pagani smatraju iznimno sebičnim i ružnim te ne vjeruju da može donijeti išta dobro u životu. Paganski bogovi i božice neće se uvrijediti niti naljutiti, ali im treba dopustiti da i oni imaju pravo reći: Kakva budala! Takve "molitve" zapravo su jalove raspre sa samim sobom.
295
Upute za kvalitetnu molitvu
Postoje razne vrste molitvi, ovisno o tome što osoba želi i u kakvoj se situaciji nalazi. Iako se svaki pagan obraća Božanstvu na svoj vlastiti i jedinstveni način, navest ćemo upute koje paganima mogu poslužiti kao okvir za sastavljanje vlastitih molitvi. Paganska molitva sastoji se od devet cjelina koje se mogu (ali i ne moraju) iskoristiti za molitve. a) obraćanje Božanstvu Svaka komunikacija počinje isticanjem imena božanstva kojem se obraća. Molitva može početi riječima: O Velika Božice Majka, o dragi Gospode, o Gospo moja, moj Gospode, Rogati Bože, Veliki Kralju, Voljeni Zeuse, Ljupka Afrodito, Moćni Pane, Siloviti Perune itd. Također, možete navesti razne atribute kojima emocionalno nabijate svoje riječi: Jedina moja Gospo, Ljubljeni moj Bože, Mili moj Gospode, Gospodarice Zemlje i Mjeseca itd. b) slavljenje Božanstva Pagani vjeruju da slaveći božanstva sve više stječu njihovu naklonost. Ako bi vas netko stalno hvalio, sigurno vam to ne bi bilo mrsko, osim naravno ako netko pretjeruje i čini to veoma patetična, pozerski, neiskreno i usiljeno. Slavljenje je izraz divljenja; a doista, imamo se čemu diviti - savršenstvu ustrojstva svemira, prirode, našega tijela, kako makro kozmosa, tako i mikrokozma. kršćanstvu postoji razlika između obožavanja ili bogoštovlja (grčki: AmpEia, latinski: ado ratio, engleski: adoration) i poštivanja (grčki: DovM:ia, latinski: veneratio, engleski: veneration). Dok se obožavati može samo Boga, poštivati se mogu sveci i druge osobe. U paganizmu takve razlike nema. Pagani će reći da ponajprije štuju i slave svoja božanstva, ali i sve pri rodne pojave. Mogu slaviti Boga, vile ili običnog malog poljskogmiša -jer sve je to priroda. Sve je to Bog. Sve je to Božica. Pojam "obožavati" također je korektan u paganizmu, no za mjećujemo da se rabi nešto rjeđe, vjerojatno zbog konotacije skrušenosti i bogobojaznosti. U
Božanstva se mogu slaviti na razne načine. Može se govoriti: Neka je sva slava Tebi, Velika Majka. Ti si Gospodarica svega bilja, svih životinja. Ti si otajstvo noći, obilje je srž Tvoga bića. Ri jeke su Tvoje žile, stijene su Tvoje kosti, a plodna je zemlja utroba Tvoja. Ti si Majka i Gospodarica svih bića ... itd. Što
se osoba više uživi u slavljenje, to će se i njene emocije pojačavati, pa će i molitva biti učinkovitija. c) slavljenje prirode Budući da je priroda konkretno i materijalno obličje onoga što je božanstvo na apstraktnoj razini, logično je da pagani slave i prirodu. Stoga se u molitvi uvijek može izraziti divljenje svim prirodnim ciklusima i fenomenima. Može se reći: Ja volim sve biljke, sve životinje i sve ljude svijeta. Ljubim sva bića koja po zemlji hode i gmižu, po nebu lete, u vodi plivaju itd. To je posebno učinkovito kad se štovatelj nalazi u prirodi. d) izjava Ako se božanstvima obraća zbog određenih želja, bitno je ponajprije izreći u čemu je pro blem, u čemu se oskudijeva, u kakvoj se situaciji štovatelj nalazi. Izjava je iznimno bitan 296
element molitve, te ima čak i terapijski učinak. Naime, ljudi su često frustrirani zbog na gomilanih problema, do te mjere da više ni sami ne razumiju zašto se osjećaju kako se osjećaju. Tada je vrijeme za sabiranje svojih misli i sastavljanje izjave. Ona mora biti poput novinske forme vijesti koja mora sadržavati pet ključnih obavijesti, tj. odgovore na pitanja: tko?, što?, gdje?, kada? i zašto?.
Primjerice, muškarac može biti ljubomoran zato što se njegova životna suputnica (pagan ski izraz za djevojku, izvanbračnu partnericu ili suprugu) često nalazi nasamo s kolegom s posla. Tada muškarac može pokazivati sve veći otpor prema svemu što ima veze s njenim poslom, što u konačnici nije dobra informacija koju šalje svemiru, jer i on živi od tog novca, a takvim postupanjem kao da se moli bogu da ona ostane bez posla. Pritom ni njoj ne može biti jasno zašto se on ponaša tako blesavo. Naravno, bilo bi najbolje kad bi mogli o tome otvoreno razgovarati. U paganizmu nema mjesta ljubomori; no ako do nje dođe, osoba to uvijek može reći u molitvi: Gospode moj, Rogati Bože, u sebi osjećam snažnu emocionalnu bol jer sam ljubomoran, osjećam strah od gubitka i bojim se budućnosti. Pagani smatraju da je već
takva izjava iscjeljujuća i moćna. Zapravo, čim se izjavi točno ono što nekoga muči, može se smatrati da je pola problema već riješeno. Tada će Gospa i Gospod istinski pomoći. U pret hodnom će se primjeru situacija razriješiti na najbolji mogući način - muškarac se može uvjeriti da ga životna suputnica ne vara. No, čak i ako se ona zaljubi u svog kolegu s posla, Božanstvo će tom muškarcu pomoći da prebrodi krizu i rastanak te naiđe na osobu koja će ga uistinu voljeti. (Naravno da prethodni primjer jednako vrijedi i za žene i za muškarce u objema ulogama.)
e)
priznanje
Glagol priznati znači
/1
svjesno i odgovorno preuzeti krivnju za počinjeno djelo". Paganska
etika tjera na priznanje svakog neetičkog postupka i potpuno osviješćenje. Ponekad osoba doista nije svjesna da je nešto učinila, no pagani vjeruju da je svemir tako ustrojen da svat ko kad-tad bude opomenut te upozoravaju: Nikad se nemojte oglušiti na opomenu. Razmislite o njoj i prihvatite ju ako shvatite da niste u pravu. Vjeruju da osoba prvo mora priznati sa moj sebi, a tek se potom obratiti Bogu, Božici ili Božanstvu. Isto tako, ako ste u mogućnosti, priznajte svoju pogrešku i osobi koju ste oštetili, te joj se obvezno ispričajte. Da bi priznanje bilo istinsko, ono naprosto mora biti praćeno emocijom žaljenja. lako sram nije pozitivna emocija, te je povezan s osjećajem krivnje, i on može imati smisla ako smo ne koga jače povrijedili. Isprika je najbolji način izražavanja žaljenja. Nju treba uputiti onome koga smo oštetili. No, božanstvu nije potrebno upućivati ispriku, već je dovoljno pokazati mu svoje pokajanje. Pagani spremno očekuju svoje karmanske reakcije, no vjeruju da će ih iskreno pokajanje sigurno ublažiti. Može se naprosto reći: Učinio sam to i to... iskreno se kajem i jako mi je žao.
f) molba Imenica molba znači "na pristojan način, prema običajima, nekom upućena želja ili zahtjev da što učini ili odobri". U zapadnim religijama, to je najčešća vrsta molitve. Primjerice, u kratkom Očenašu postoje čak četiri molbe (daj, otpusti, ne uvedi, izbavi). U paganizmu se smatra nepristojnim stalno nešto tražiti od božanstava ako pritom mi sami ne dajemo nešto njima ili drugima. Smisao je svakog odnosa u razmjeni. Kako biste se osjećali kada bi vas netko stalno "moljakao": Daj mi ovo, daj mi ono, učini mi ovo, učini mi ono... ? 297
Ipak, potpuno je legitimno obraćati se božanstvima s molbom da nam u nečem pomognu ili da nam nešto daju. Možemo, trebamo i imamo pravo tražiti sve što nam donosi radost i ugodu. U tome nema ničeg sramotnog ni lošeg. Štoviše, u paganizmu se smatra da Bog i Božica to
i očekuju, te da su radosni kad nam mogu bilo što dati ili nam pomoći. Međutim, ta molba mora biti pristojna i usklađena s našom životnom svrhom. Ako tražimo nešto samo iz hira, Božanstvo će to prozreti i neće odgovoriti. Pagani smatraju da su božanstva najradosnija ako tražimo kvalitete i vrline. Primjerice: daj mi mudrosti, osnaži moj duh i moje tijelo, obdari me znanjem, moja volja je da budem bolji čovjek i sl. Pritom uvijek treba pristojno reći: molim Te ili molim Vas. To nije ni moljakanje ni pre klinjanje nego pokazatelj elementarne pristojnosti. To je iskrena molba na koju božanstva uvijek odgovaraju. U stanju meditacije ili transa možemo čuti i odgovor.
g) zahvaljivanje Već smo napomenuli da zahvalnost dovodi naš um u bliži odnos s božanskom energijom. Općenito, ne morate biti zahvalni nekome. Možete naprosto biti zahvalni. To je veoma dubok i moćan osjećaj kojim pokazujete da cijenite tuđe napore, da ste iskreno radosni zbog po voljnosti u životu. Tim osjećajem sasvim sigurno privući ćete još povoljnosti i obilja. Prvi korak izlasku iz siromaštva jest osjećaj zahvalnosti na onom što već imate. No, većina ljudi zna samo jadikovati i proklinjati svoju sudbu. Dakako, pagani u molitvi zahvaljuju Bogu, Božici, bogovima, božicama, svemiru ili priro di. Kad vam netko zahvali na pomoći ili kakvom dobrom djelu, kako se osjećate? lspunje no! Time je krug zatvoren. Zahvalnost je odavanje priznanja. No, pagani vjeruju da Bogu i Božici ne treba ništa, pa ni zahvalnost štovatelja. No, ako se uspostavi odnos s njima, nije li logično da im zahvaljujete ponajprije na životu, na hrani, vodi, zraku, na roditeljima, djeci, prijateljima itd.? U paganizmu je zahvalnost moćna poput najjačeg magijskog postupka. Zato se preporučuje da svaki dan zahvaljujete - u svakoj molitvi barem jednom recite: Hva la. To je možda i najvažniji savjet u cijeloj ovoj knjizi. Da bi molitva bila još učinkovitija osoba može i opisati na čemu je zahvalna: Mila moja Božice, Gospo moja, zahvalan sam Ti na novoj kući koja ispunjava sve moje potrebe. Kako si me samo vodila kroz one teške pregovore o cijeni. Hvala Ti što si mi pomogla da naiđem na razumne ljude, na tome što se kuća nalazi na dobroj lokaciji, ima dovoljno kvadrata i soba za mene i moju obitelj. Kad sam vidio kako se moj sin raduje novom krevetiću, to me ganulo do suza. Hvala ti Srećo moja, ljubljena Majka, na svakoj suzi radosnici. Hvala ti na svakom osmijehu mog djeteta .
. .
Time
se štovatelj prisjeća svih životnih povoljnosti i radosti, pa će ih nužno sve više i privlačiti. Zapamtite, dvije su ključne riječi za ispravnu molitvu: molim i hvala.
h) blagoslov Nikad ne možemo naglasiti važnost blagoslova u paganizmu. U molitvi se može zatražiti blagoslov božanstva. T ipičan molitveni obrazac je: Molim Te, daj mi Svoj blagoslov. Ako je osoba dobila Božji ili Božičin blagoslov, to znači da će sigurno uspjeti u svom naumu. U stanju meditacije, transa ili u molitvi, može se osjetiti njihov blagoslov. On se očituje kao istodoban osjećaj postojane radosti, nepokolebljive sigurnosti i rastućeg ushita. No isto tako, i štovatelji mogu blagoslivljati božanstva, svijet, svemir, ljude ... bilo što i bilo koga. U većini religija posve je neprihvatljivo da čovjek blagoslivlja Boga, no u paganizmu je to
sasvim logično i preporučljivo. 298
i) potvrda Na kraju svake molitve, kao i mnogih drugih govornih formi, bajalica i obrednih tekstova, a često i nakon davanja blagoslova, može se izgovoriti riječ kojom se potvrđuje i zapečaćuje prethodni iskaz. Pučki izrazi najčešće su: zaista je tako!, uistinu je tako!, neka bude!, tako jest! i sl. U abrahamističkim religijama rabi se izraz amen (hebrejski: amen, grčki: aµryv, arapski: 'amln), a u istočnim religijama postoji sanskrtski izraz tathastu "neka bude tako". U neopaganizmu najpopularniji je izraz: Neka bude tako (engleski: So mote it be, Be it so, So be it). Može se također dodati: Neka bude tako, sada i zauvijek ili Neka bude tako, ovdje i sada i sl. Prije same potvrde može se dodati i temeljno hermetičko načelo: Kako gore, tako dolje (As above, so below), što je česta praksa u gardnerovskoj Wicci. Inače, sam engleski izraz So mote it be! Prvi je put zabilježen u jednom od najstarijih i naj važnijih masonskih tekstova
-
Regius Poem ili Halliwellov manuskript (Halliwell Manuscript)
koji je napisan u 14. stoljeću. U neopagansku duhovnu praksu uveo ga je Gerald Gardner, nakon čega je postao toliko popularan da su ga usvojili gotovo svi neopagani, pa je tako običaj i u Svjetskom paganskom krugu. Ovdje treba još napomenuti da ljudi često rabe izraze poput akobogda ili dabogda. Primje rice, muslimani često rabe izraz inšalah (arapski: 'in ša' allah) što doslovno znači "ako Bog (to) želi". To je posve nespojivo s paganskom filozofijom jer pagani vjeruju da nije poanta u tome da nam Bog i/ili Božica nešto dopuste, nego u tome da činimo svoju volju. Ljudi trebaju afirmirati svoje ideje i želje, a ne ostavljati ih u zalog Bogu, pa da on mora odlučiti hoće li se ili neće nešto dogoditi. Bogovi se ne miješaju u naše voljne odluke, ali mogu, žele i hoće pomoći.
Posebnosti paganske molitve Pri obraćanjuo božanstvu, nije potrebno uporabiti svih devet elemenata. Može se slaviti samo božanstvo, može mu se samo zahvaliti, može se samo nešto zatražiti, dati i/ili zatra žiti blagoslov itd. U paganizmu je molitva isključivo individualan (!) razgovor čovjeka s Bogom, Božicom ili odabranim božanstvom. To znači da se ona nikad ne rabi na skupnim obredima, osim ako se u nekom trenutku svatko u sebi obraća određenom božanstvu. No pagani smatraju da je molitvu uvijek dobro izgovarati naglas. Time se ulijeva dodatna tjelesna energija i štovatelj čuje samog sebe. To je trik - lakše je kontrolirati riječi nego misli. U većini religija molitva je praćena različitim gestama poput skupljanja ruku, klečanja, klanjanja i sl. Sve su to nametnute i nepotrebne forme. Umjesto skrušenog i bogobojaznog klečanja, pagani će radije otići u prirodu i grliti drveće kako bi iskazali svoje divljenje i zahvalnost na životu i svim sretnim okolnostima. Naravno, ponekad se događa da osoba u stvarnom ljubavnom zanosu prema Božanstvu može osjetiti i potrebu za tim da mu se pokloni, pa čak i da se potpuno prostre po podu (proskineza ili prostracija). To je u redu, samo ako je iskreno. Sasvim je prirodno da se u ekstatičnim raspoloženjima čine tako ek stremne radnje. No, pagani poručuju: Dokle god je sadržaj važniji od forme, namjera će biti čišća, pa će i učinci biti zamjetljiviji i brži. Pagani ne prihvaćaju religijski koncept posredništva, što znači da između čovjeka i Bo žanstva nitko ne može i ne smije posredovati. U tom smislu, pagani se ne mole "za druge" jer 299
i to predstavlja energetsko uplitanje u tuđe živote. Također smatraju da u tome posebno griješe kršćani koji "moleći se za prosvjetljenje drugih ljudi" zapravo čine neetični magijski postupak u kojem zapravo drugima nameću svoja uvjerenja i pokušavaju ih preobratiti. Kršćani se ponekad mole za mir ili nečije zdravlje. Čini se da u tome nema ničeg lošeg. No, pagani misle da se iza toga krije se nešto doista monstruozno. Iz paganske perspektive, ako se molite Bogu za mir u svijetu, to bi značilo da on podržava rat. Zamislite da postoje dva kralja - prvi zagovara mir sa svim susjedima, a drugi sprema napad na susjeda. Kojeg biste kralja molili za mir? Da ste vi prvi kralj i da vas netko moli da bude mira, ne biste li mu rekli: Pa zašto to meni govoriš? Reci to onom drugom!? Zato se pagani pitaju: Ako je kršćanski Bog ljubav, zašto biste mu se uopće molili za bilo što dobro? Zar on to ne podržava i bez potrebe da mu se vi za sve to molite? Nadalje, ako je netko bolestan, zašto biste se molili za zdravlje te osobe? Kršćani obično mole Boga da bude milostiv prema toj osobi. U tome pagani vide veliku podvalu iza koje se krije razvijanje straha od nekoga tko donosi krajnju odluku o nečijoj sreći ili nesreći. Takav odnos prema Bogu, s paganskog je gledišta posve neispravan. Katolički teolozi preporuču ju molitve za župnika, župu, za sve koji dolaze na nedjeljnu misu, za crkvu, papu, biskupe, svećenike, za obitelji, za mlade, za sve koji su na vlasti i za gospodarski napredak, za sve škole, bolnice, tvornice, urede, sva mjesta na kojima ljudi borave i rade, za stare i nemoćne, bolesne, osamljene, siromašne i one koji su u krizi itd. Iz paganske perspektive sve je to potpuno nepotrebno. Ne treba sumnjati u dobre namjere iskrenog kršćanina koji svojom molitvom zaista želi nekome pomoći. Razlika je u tome što se pagani neće moliti nego će afirmirati ono što žele. Primjerice, ako je negdje izbio rat, najgora stvar koju možete učiniti jest moliti se da ne bude rata. To je loše prvo zato što se molite, čime samo potvrđujete da ima rata, a drugo je to što uopće spominjete riječ rat, pa se vaš nesvjesni um fokusira na nju. Nešto bi bolje bilo da se molite za mir jer ovdje ne spominjete rat nego mir, pa ga ipak barem donekle prizivate, no opet, molite se za njega, što opet znači da potvrđujete činjenicu da ga nema. Stoga je najbolje što možete učiniti - osjetiti mir, afirmirati ga u sebi. Ako je netko bolestan ili u nevolji, pagani će ponajprije pokušati konkretno pomoći toj osobi. Zato su vještice oduvijek proučavale i razvijale travarstvo i narodnu medicinu. No, ako nije u mogućnosti, tada će pagan toj osobi dati blagoslov! To je paganska alternativa kršćanskoj molitvi posredništva. Dakle, neće se moliti da netko ozdravi nego će tu osobu blagosloviti. Takav blagoslov ne predstavlja grubo i neetično energetsko uplitanje u život te osobe nego je to priziv sila kozmosa koje će povoljno djelovati na tu osobu. Može se otići i korak dalje, pa uz odobrenje te osobe može se posegnuti za kakvim ma gijskim postupkom. To dakako ima smisla, u tome i jest poanta magije i vještičarstva. No, potrebno je biti na oprezu! Pagani vjeruju da je opasno činiti magijske postupke za dobro bit osobe koja ispašta zbog karmanskih posljedica svojih ranijih nedjela. Može se moliti, činiti što god se želi, no karman će se kad-tad morati očitovati.
300
3. Mantra U paganskoj duhovnosti postoji mjesto i za govornu formu koja je po sadržaju, namjeni, obliku i načinu primjene posve suprotna molitvi. Najopćenitiji izraz za takvu formu mo gao bi biti naprosto formula, što znači "stalan oblik nečega, koji se primjenjuje u raznim ili ponavljanim okolnostima". U ovoj formi bitan je zvuk kao takav. Od najranijih civilizacija smatra se da je zvuk (grčki: i]xoc;, latinski: sonus, sanskrt: sabda,
nada, engleski: sound) najznačajniji oblik energije, koji se jedini može manifestirati u svih pet elemenata (uključujući i eter). Prema drevnom kozmološkom poimanju u prvotnom kaosu nije bilo ničega. Prvi oblik energije koji se pojavio bio je upravo- zvuk Indijci su ga zvali sabda-brahman, a Grci logos (i\.6yoc;). Taj paganski koncept spomenut je čak i u Bibliji: U
početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze (Ivan 1:1-5). Potom se iz tog primordijalnog zvuka svemir manifestirao, kao što se cvijet razvija iz pupoljka. Zato zvuk kontrolira svemir, pa ako možete kontrolirati zvuk, samim time mo žete utjecati i na cijeli svemir. Drugim riječima, kozmički um "umilostivljen" je zvukom. Činjenica je da sve u svemiru vibrira, naše tijelo, galaktike, zvijezde, planeti, sva bića i predmeti. U indijskoj filozofiji to se vibriranje (na sanskrtu) naziva spanda. Svaka pojava ima određenu frekvenciju zbog koje poprima svoj točno određen oblik i svojstva. Gdje god postoji bilo kakva akcija, postoji i vibracija, a svakoj vibraciji odgovara određen zvuk, neovisno o tome može li se on čuti ljudskim sluhom ili ne. Ako zažmirite i zamislite da čujete bučni promet, automobilske sirene, trube i škripu kočnica, vaše će tijelo nedvojbeno reagirati. No, ako zamislite da čujete cvrkut ptica, zrikavce i cvrčke, žubor potoka i tiho po vijanje granja, reakcija će biti posve suprotna. Iz drugog primjera možemo zaključiti kako se svaki zvuk odražava na naše emocije, misli i tijelo. Kad čujete osobu koja nešto govori ili pjeva, možete osjetiti stvarno stanje njenih emocija, čak i ako ne razumijete njen jezik Sve je to magija zvuka! Još su davni jogini otkrili da svaki organ u tijelu vibrira na određen način, te da je bolest posljedica nepravilnog vibriranja tog organa. Čim zbog bilo kojeg razloga neka stanica ili organ u našem tijelu počnu vibrirati drukčijom frekvencijom, javlja se bolest. Posljedična, vraćanjem iste frekvencije, vraća se i zdravlje. Zbog sve buke i elektromagnetskog meteža u prirodi, najčešće smo razdvojeni od vlastite vibracije. No upravo zvuk može biti moćno sredstvo za prirodno iscjeljivanje, što se temelji na fizikalno-filozofskom konceptu po ko jem izvanjski zvuk značajno mijenja vibraciju objekta na koji utječe. Znanost koja proučava kako vibracija utječe na materiju naziva se kimatika. Njemački glazbenik i fizičar Ernst Chladni
(1756.-1827.) vrlo je konkretno pokazao kako vibracija zvu
ka utječe na materiju, tj. kako zvuk mijenja materiju. Povlačeći violinsko gudalo okomito po rubu tanke metalne ploče prekrivene tankim slojem pijeska, primijetio je da pijesak po prima određene oblike koji su i danas poznati kao Chladnijevi likovi. Svaki lik odgovarao je određenoj frekvenciji. Što je posebno zanimljivo, ti su likovi sasvim pravilni i estetski veo ma lijepi likovi- fraktali. Japanski istraživač Masaru Emoto
(1943.) sličan je pokus napravio
i s vodom. Kristali leda također reagiraju na zvuk, i to na svaki zvuk s idejom i namjerom. Chladni nije samo utvrdio da zvuk može utjecati na materiju nego i to da su takvi učinci ponovljivi.
301
Prije zvuka postojala je ideja o nečemu, i to ideja s namjerom. Ona se kreće kroz ener getske centre suptilnog tijela,
tj.
ćakre. Kreće se putem cerebrospinalne osi, pa kada dođe
do pete ili grlene (Visuddha-cakra) tada traži izražavanje govorom, dakle nekim jezikom. To znači da su svi jezici "isti do trenutka samoga govora". Zvuk ima učinak na nas neovisno o tome razumijemo li značenje onoga što je rečeno, primjerice na nekom drevnom ili stranom jeziku. Zato osobe koje inače govore različite jezike mogu bez ikakvih problema komunici rati telepatski. Ipak, razumijevanje teksta može pridonijeti potpunoj realizaciji. No, kako konkretno možemo iskoristiti moć zvuka i upregnuti ga radi bilo koje na mjene, kako duhovne, mistične ili ritualne, tako i zdravstvene? Potrebno je stvoriti jasnu kratku formulaciju s jasnom namjerom i naprosto ju izgovarati u sebi ili naglas, nasamo ili skupno. Time će se stvoriti zvučna vibracija koja će dovesti do željenog učinka. Ako nam je cilj duhovne prirode, primjerice, ako želimo ući u odnos s određenim božanstvom ili sve mirom u cjelini, ili pak sjediniti se s božanskom energijom; izgovarat ćemo takve formula cije, koje su pod nazivom mantra poznate još u najranijem sloju indijske duhovne tradicije. Imenica mantra doslovno znači "sredstvo mišljenja", a tvorena je od glagola man4,8 "mi sliti, smatrati, razumjeti, spoznati" i primamog sufiksa -tra za tvorbu imenica za sredstvo radnje. U tantrizmu se razvilo i mistična tumačenje po kojem mantra dolazi od imenice ma nas "um" i glagola trai1 "spasiti", pa je to onda posebna svečana izreka koja "spašava um"
(mananiit trayate iti mantra]J), no to nije ispravno etimološka tumačenje. Mantra se obično definira kao "obredni sveti tekst, ritualna i mistična formula koja se višekratno ponavlja i služi kao instrument meditacije". Još od vedskog doba, mantra je sveta izreka čijim bi izgovaranjem osoba dolazila do misaonih uvida u jastvo, svemir, apsolut i sl. Drugo ime za mantru u vedizmu je brahman.
U Vedama postoje tri vrste mantri: rc, siiman i yajus. �c doslovno znači "pohvala, sveta ri ječ" što se odnosi na strofe od kojih su sastavljeni hvalospjevi bogovima, koje na vedskom obredu u tri tona recitira svećenik hotr "ljevač". Zbirka tih strofa naziva se �-sarhhita koja čini prvi korpus vedskih tekstova (�g-veda). Siiman doslovno znači "ono što uklanja grijeh" što se odnosi na strofe od kojih su sastavljeni napjevi bogovima koje na vedskom obredu u sedam tonova pjeva svećenik udgatr "pjevač". Zbirka napjeva naziva se Siima-sarhhitii, a ona čini drugi korpus vedskih tekstova (Siima-veda). Imenica yajus doslovno znači "obožavanje, žrtva" što se odnosi na prozne izreke od kojih su sastavljeni tekstovi koje na vedskom obre du mrmlja svećenik adhvaryu "onaj koji ne ranjava". Zbirka tih izreka naziva se Yaju]J-sam
hita, a ona čini treći korpus vedskih tekstova (Yajur-veda). Najpoznatija mantra je slog om, sveta prariječ u hinduizmu, budizmu i đinizmu. Njo me počinje svako vedsko recitiranje, ali i većina hinduističkih tekstova. Om je univerzalna mantra, smatra se praiskonskim zvukom, zvučnom prezentacijom cjelokupne realnosti, jedinstva brahmana i iitmana. U njoj su sadržane sve Vede i sve mantre. Simbolika tog izraza i njegovo tumačenje u upanišadima veoma su raznoliki i opsežni. Prema Chiindogya upa nišadi, usredotočenjem misli na slog om koji se identificira s vedskom himnom (udgltha), recitator pri obredu treba shvatiti da je upravo on izvor svega. Stoga se om često izjednača
va s brahmanom ili s osobnim bogom (bhagavat). Mii1Jq:ukya upanišad cijela mu je posvećena. Ona tumači da je slog om nastao kao spoj triju glasova: a
+
u + m, što se odnosi na tri stanja
svijesti: a je java, u je san, m je duboki san bez snova, a tišina nakon izgovora cijelog sloga odnosi se na prosvijetljena stanje,
tj. višu ili onostranu realnost. U epsko-puranskom brah
manizmu i tantrizmu multipliciraju se tumačenja, pa om može označavati tzv. hinduistička trojstvo (trimurti) pri čemu se a odnosi na Brahmu, u na Vi�ua, a m na Sivu. Ponekad se
302
tumači da se a odnosi na manifestiranu tvar, u na nemanifestiranu, a m na postojeću tvar koja nije ni manifestirana ni nemanifestirana. Često je i tumačenje po kojemu se a odnosi na sattva-gu1JU, u na rajo-gu1JU, a m na tamo-gu1Ju. Usto, om se smatra izvornim zvukom kojim je stvoreno sve što postoji. Ponekad se om transliterira aum, aum ili čak oum. Ostali nazivi za taj slog su ak$(lra, ekak$(lra, omkara ili ofzkara i pra1Java. Druga najpoznatija vedska mantra svakako je strofa Savitrl ili Savitrl-mantra (�g-veda
3.62.10) koja je posvećena vedskom Bogu Sunca Savitru, a kako je pisana u klasičnom me
tru gayatrl (tri stiha po osam slogova), naziva se i Gayatrl-mantra. Kratke mantre kojima se štuju božanstva najčešći su oblici obožavanja. Budući da se ponajprije javljaju u puranama, takav se oblik naziva puranski obrazac ili korijenske mantre (mula-mantra): om nama� sivaya "ori) naklon Sivi", om gurave nama� "om naklon učitelju" i sl. Tantričke mantre specifične su po dodavanju sjemenskih mantri (blja-mantra). To su kratke slogovne mantre (bzja znači "sjemenka" jer se iz nje mantra razvija poput biljke). Tako je npr. blja-mantra za štovanje Sive haum, za Devi ili Durgu dum, za Kali krim, za Ramu ram, za Nrsirilhu k?raum, za Gal).eSU može biti gam ili glaum, itd. One imaju duboka simbolička značenja jer su tvorene kombina cijom glasova, pa su zapravo kodovi određenih božanstava.
Duhovni aspekti mantrc Iako su mantre teorijski i praktično razrađene u Indiji, moć i učinak takvih govornih for mula poznati su u svim paganskim tradicijama. Pagani vjeruju da izgovarajući mantru, u sebe povlačimo energiju koja se isprva nalazila u neuređenom i nesređenom stanju, te se ona preoblikuje i vraća kao uređeno i skladno oblikovano sredstvo uma. Dok se u kozmič koj evoluciji procesi kreću od nesvjesnog prema svjesnom, od nepokretnog prema pokret nom, od nepoznatog prema poznatom; kod uporabe mantre je obratno. Njome se unosi više reda u svemir, što je prvi i osnovni smisao paganske duhovnosti. Pritom se snaga mantre ne nalazi samo u izgovorenim riječima nego u zvuku kao takvom, koji je utemeljen u namjeri, tj. u svjesnosti (mantra-caitanya). Kod recitiranja mantri, od riječi je važniji sam zvuk, tj. vibracija zvuka na više razina. To je razlika između molitve i mantre. Molitve su upućene nekome koga molimo za nešto, kome izražavamo zahvalnost, ili kome govorimo da se kajemo zbog nečega; dok se mantre recitiraju za određenu dobrobit, recimo za dobrobit svih bića u svemiru. One potvrđuju (ili afirmiraju) realnost koja se zaziva. Sam zvuk proizvodi harmoniju u nama i oko nas. Vjeruje se kako mantre nose skrivenu moć koja može prouzročiti određene učinke. Epovi i purane tako su pune zapisa o oružjima koja su bila prizivana mantrama, npr. brahmastra. Primarna svrha mantre nije prenošenje neke obavijesti niti komuniciranje s nekim dru gim entitetom. Uporaba mantre je ritualni čin. Ne mora ju čuti nitko osim osobe koja ju izgovara u sebi ili naglas. Ona je objava unutarnjeg stanja, a njen je osnovni cilj - promjena; iz čega je posve razvidna njena uloga i primjena u magiji. Mantre se recitiraju i radi duševnog i tjelesnog zdravlja. One recitatoru daruju mir, spo koj, sreću i zdravlje. Kako je duh superiorniji od materijalnog tijela, tako i svaka dobrobit na duhovnoj razini, sama po sebi daruje dobrobit i na tjelesnoj. Zato izvođenje asana poma že u očuvanju zdravlja. Tako je i s recitiranjem mantri. Neki aspiranti zanemaruju njihova duhovna značenja, te se usredotočuju na fiziološke posljedice. Primjerice, izgovaranjem mantri oni očekuju popuštanje tjelesne boli ili čak ozdravljenje, a neki su zadovoljni sa 303
psihološkim posljedicama, osjećajem mira i duševnog zadovoljstva. U takvom postupanju samo značenje mantri nije toliko bitno. Bitni su zvuk i vibracije koje nastaju njihovim izgo varanjem. Gerald Gardner sastavio je poznatu vikansku mantru Eko Eko Azarak koja glasi: Eko, eko,
Azarak, Eko, eko, Zomelak, Bazabi lacha bachabe, Lamac cahi achababe, Karrellyos, Lamac lamac Bachalyas, Cabahagy sabalyos, Baryolos, Lagoz atha cabyolas, Samahac atha famolas, Hurrahya! To ne znači ništa ni na jednom poznatom jeziku
(!), pa je značenje te mantre i dalje nepoznato.
No mnogi pripadnici Wicce i dalje ju izgovaraju smatrajući da ona ima energetski potencijal kojim se možemo povezati s Bogom i Božicom. Poznata je i energetska mantra prizivanja Božice njenim imenima: Izido, Astarto, Dija
na, Hekato, Demetro, Kiiti, Inano! (Isis, Astarte, Diana, Hecate, Demeter, Kali, Inanna). Svjetski paganski krug ipak savjetuje da prije izgovaranja bilo kakve mantre barem donekle budete upoznati s njenim značenjem, smislom i svrhom. Da bi mantra bila učinkovita, bitan je pravilan izgovor jer u pozadini riječi koje se izgovaraju u mantri, postoji ideja s namjerom. Usto je bitno i to da smo opušteni, da svjesno dišemo i da se općenito osjećamo dobro. Svat ko može recitirati mantre, skupno, nasamo ili u sebi, te samostalno otkriti kako se osjeća i kakve su posljedice na njegovo opće tjelesno i duševno stanje. U paganskoj duhovnoj praksi mantra se obično recitira neprekidnim ponavljanjem, što se naziva pojanje, čiji je osnovni cilj induciranje u stanje transa. U neopaganskoj praksi uop će nije nužno izgovarati mantre na sanskrtu, starohebrejskom, starogrčkom ili bilo kojem drugom stranom ("svetom") jeziku. Mantre osoba može i sama sastavljati, primjerice: Ja
sam Jedno sa svemirom. Jedno je Sve i Sve je Jedno. Ja sam sve. Ja sam prošlost, sadašnjost i buduć nost. Ja sam moć i radost itd.
4. Zaziv Na paganskim obredima najmoćnija govorna devocijska forma svakako je zaziv. Iako ta imenica općenito znači naprosto "poziv" ili "molitva za pomoć", ovdje smo ju definirali kao "obraćanje božanstva ljudima". Dakle, ponekad se mi obraćamo Bogu, Božici, bogo vima, božicama ili božanskoj svemirskoj energiji; a ponekad se bogovi obraćaju nama. U engleskom se ova forma naziva charge što znači "naboj". Dakle, to je "ono što nas nabija energijom", "ono čime se energetski nabijamo". U hrvatskom rabimo neutralni izraz zaziv. Naravno, božanstva se neće ukazati na gradskom trgu i tamo se obratiti čovječanstvu. Pa kako onda možemo znati što nam ona govore? Ovdje je ponovno potrebno ukazati na to da pagani imaju posve drukčije poimanje Boga od velike većine drugih religija. lako se ponekad i u monoteističkim religijama prihvaća mogućnost da se Bog ili kakva druga sveta osoba može ukazati pojedincu i jasno mu objaviti određene poruke, takva je mogućnost rezervirana i priznata samo u nekim situacijama. Katolička crkva tako priznaje neka ukaza nja Blažene Djevice Marije (Lourdes, Fatima, Banneux, Akita i dr.), dok ukazanje u Međugorju čeka na uvjete da se može priznati. Umjesto potrebe da itko prizna božansko obraćanje pojedincu, pagani rado prihvaćaju mogućnost da osoba u bilo kojem trenutku života može jasno čuti božansku poruku. Do takvog odnosa dolazi ako ulijevamo svoju energiju u odnos s božanskim silama. S vreme nom ih možemo čuti sve više i više. Obično se do takvih iskustava dolazi u stanju medita cije ili transa, no to nije pravilo. Netko može čuti što mu je reklo božanstvo, pa to naprosto 304
zapisati i ponavljati pred drugima, dok se često osoba može uživjeti u ulogu bilo kojeg božanskog obličja pa u takvom stanju dobiti nadahnuće ili naprosto izmisliti tekst zaziva. Pagani nikada ne sude o tome. Zaista nije bitno kako je netko sastavio tekst zaziva. Ako se njime slave božanstva, i ako sam tekst nije filozofski (posebice etički) sporan, neopagani će ga rado citirati na svojim obredima. Zaziv je takva forma u kojoj nam se određeno božanstvo obraća u prvom licu. Dakle, ne govorimo mu: Ti, Bože ili Ti, Božice; nego oni govore nama: Ja sam Božica Majka, Gospodarica Zemlje. Pozivam vas da Mi dođete ... i sl. Zaziv je gotovo isključivo obredna forma. To znači
da se obično neće rabiti u osobnoj kontemplaciji ili meditaciji, nego će svoju maksimalnu iskoristivost postići u funkciji čitanja svetog obrednog teksta pri čemu će osoba koja izgo vara zaziv u sebe prizivati božansku energiju, a oni koji to slušaju zamišljat će kako im se božanstvo izravno obraća. Time se simulira neposredan razgovor s božanstvom, čime se dodatno podiže i jača svjesnost. Na neopaganskim obredima najčešće se čitaju Zaziv Boga ili Zaziv Božice koji postoje u brojnim varijantama, češće poetskim, a rjeđe proznim. Pritom, Zaziv Boga čita svećenik, a Zaziv Božice čita svećenica, premda ni to nije strogo pravilo.
5. Priziv ili evokacija Za vrijeme obreda (devocijskog ili magijskog) gotovo se u pravilu pozivaju određeni entite ti da budu nazočni u krugu. Riječi kojima ih se poziva sačinjavaju tekst koji pagani nazivaju priziv ili evokacija. Na početku obreda obično se prizivaju klasični elementi - zrak, vatra,
voda i zemlja. Može ih se prizvati na razne načine i u različitim oblicima (strane svijeta, ču vari strana svijeta, stražarnice, zvijezde, vjetrovi i sl.), no zajedničko je tome što pozivatelj ne traži da ga ti entiteti zaposjednu nego da naprosto budu nazočni. Isto tako, može se prizvati Boga i Božicu. Dok se izgovara takav tekst, mogu se upaliti i svijeće. Priziv se može oblikovati tako da se božanstvu obraća i poziva ga se, npr.: O Rogati Bože, Ti koji si Duh kozmosa i Otac svega živoga, dođi u naš krug i budi nazočan ..., Dođi moja Gospo, Velika Majka, Gospodarice Zemlje ... i sl., a potom slijedi ostatak teksta.
6. Uziv ili invokacija Na obredu se može otići i korak dalje te ostvariti mistično iskustvo sjedinjenja s božanskom energijom, tako da određeno božansko obličje uđe u tijelo štovatelja. Riječi kojima ih se po ziva sačinjavaju tekst koji nazivamo uziv ili invokacija. Osoba traži da ju željeni entitet zapo sjedne, tj. da bude
u
njoj. Tu je razliku opisao i Aleister Crowley rekavši da kod invokacije
makrokozmos preplavljuje svjesnost, dočim kod evokacije magičar postaje makrokozmos i potom stvara mikrokozmos. No, i ovdje postoji velika razlika između paganizma i drugih religija. U katolicizmu "đavolsko opsjednuće" označava stanje u kojem đavo ili Sotona ulazi u tijelo i preuzima vlast nad čovjekom; što se manifestira raznim psihofizičkim uznemirujućim pojavama, zbog čega je potrebno izvesti egzorcizam, tj. tjeranje đavla. Pagani ne vjeruju u đavla, ali priznaju mogućnost da određeni entitet može zaposjesti osobu bez njenog pristanka, iako su takvi slučajevi rijetki. U paganizmu govorimo o voljnom pozivu božanskom entitetu da zaposjedne tijelo. Smisao je uziva u tome da osoba toliko apsorbira željenu energiju 305
određenog entiteta da zapravo i postane Jedno s njim. Rekli smo da se na nekim obredima prizivaju čuvari smjerova i elemenata. No, u nekim se kovenima prakticira i uzivanje tih čuvara, tako da na svakoj strani svijeta stoji jedan kovenar u kojega ulazi dotični čuvar koji onda može i progovarati kroz tu osobu. Na neopaganskim obredima najraširenije su invokacije Boga i Božice, za što se rabi poseban obred (ili dio obreda) nazvan Spuštanje Mjeseca u kojem invociramo Božicu, što potječe još od antičkih tesalskih vještica. One su rabile poznati tekst: Ako zapovjedim Mjese cu, on će sići, a ako želim zadržati dan, noć će se razvući nad mojom glavom, ako se želim ukrcati na more, ne treba mi brod, a ako želim letjeti po zraku, slobodna sam od težine. Riječ je o starogrčkom tekstu, no u današnje vrijeme rabe se mnogo preciznije riječi. Budući da Mjesec simbolizira Božicu, možemo izreći nešto poput: Božice Mjeseca, pozivam Te da me počastiš i da se združiš sa mnom, da mi dopustiš da Te osjetim u svom srcu .... i sl. Analogno tome, invokacija Boga naziva se Spuštanje Sunca. O samom obredu invokacije uskoro će biti više riječi.
7.
Manje govorne devocijske forme
Kako na obredima, tako i u svakodnevnoj paganskoj duhovnoj praksi, moguće je rabiti či tav niz drugih formi. Može ih se čitati nasamo u sebi ili naglas, skupno, u obitelji i sl. Mogu se izgovarati, pjevati, pojati i sl. To mogu biti priče, pripovijetke, zagovori, bajalice, bajke, vjerovanja, kaže, zagonetke, poslovice, obredne pjesme, napjevi, pjesme, himne, legende, mitovi itd.
SLOŽENE DEVOCIJSKE FORME Nakon razine uma i riječi, logično slijedi razina tijela - pokreta, gesta i plesa. Budući da je tijelo hram duha, ono je za svakog čovjeka jedinstveno i idealno oruđe za bilo kakav devocijski izraz ili za obavljanje bilo kakvog magijskog postupka. Većinom su to obredne forme, ali postoje i druge koje se obavljaju u sklopu ili neovisno o obredu. Dakako, obred je najsloženija devocijska forma kojoj ćemo posvetiti zasebno potpoglavlje.
I. Glazba Sve su paganske tradicije vrlo živopisne i vesele. Stara je duhovnost ostala duboko utkana u narodne običaje, glazbu, ples, likovnu umjetnost i arhitekturu. U paganskoj se filozofiji smatra da čovjek vidi granicu između materijalne i duhovne dimenzije samo zbog svoje uvjetovanosti materijalnim umom i tijelom, dok zapravo ta granica ne postoji. U duhovnoj se praksi stoga ta umjetna granica nastoji premostiti formama koje uključuju i um i tijelo. Zvuk je posebno zanimljiv. Čujemo ga, osjećamo njegovu prisutnost i možemo ga razumje ti, no ipak je neuhvatljiv. Možemo ga samo snimiti, ali ne i zadržati jer se valovi raspršuju u zraku. Glazba je idealna devocijska forma jer je umjetnički izraz kojim se mogu probuditi najdublje emocije. Glazba se rabi i za podizanje energije, tj. za Stožac moći. U nekim se ko venima određeni dijelovi obrednog teksta mogu i otpjevati.
306
Postoje različiti glazbeni izrazi poput pjevanja, sviranja ili plesa. Najjednostavniji glazbe ni izraz jest ponavljanje ritma. U brojnim obrednim formama ritam je neobično važan. On je najpraktičnije sredstvo za podizanje moći unutar obrednog kruga. Pljeskanjem, zvecka njem ili bubnjanjem možemo se dovesti u stanje transa ili ekstaze. Osoba koja smatra da ne zna lijepo pjevati ne bi se trebala time zamarati. Ako pjeva samo pred božanstvom, nitko ju neće čuti, a ako pjeva pred drugima, oni uopće ne bi trebali mariti za tuđim pjevanjem. Duhovnost nije natjecanje glazbenih talenata. Uostalom, uvijek se može izabrati manje za htjevna metoda, poput zvečke i sl. Glazba daje posebnu snagu obredu. Glazbeno nadareni pagani ponekad i skladaju obredne tekstove ili bajalice za magiju. To unosi mnogo kreativne energije u devocijski ili magijski proces. Pritom se mogu uzeti u obzir glazbala koja nose energiju određenog elementa. Udaraljke poput bubnja pripadaju elementu zemlje, pa je njih dobro svirati za plodnost, stabilnost, snagu, izdržljivost i sl. (v. 12. poglavlje: Elementi). Gotovo da nema tradicije koja ne poznaje devocijsku glazbu, poput indijskih duhovnih pjesmi (bhajana, dhrupad, kriti, raga, klrtana). Pagani često pjevaju na druženjima, kružocima ili svetkovinama.
Ples je drevna obredna metoda u svakoj paganskoj tradiciji. Toliko je moćan da se i dan-danas plesne tehnike smatraju najuspješnijim metodama osobnog razvoja i samopo moći. Plešući, pagani se energetski potpuno otvaraju božanskoj energiji. Njime se sve više usklađuju s prirodom i njenim ciklusima. V jeruju da plesom vlastito tijelo, sve njegove stanice, usklađuju s energetskim obrascem cilja koji žele postići. Kad je cilj ljubav prema božanstvu, u takvom zanosu mogu plesom reprogramirati čitavo tijelo, ali i um. Na svim sabatima može se plesati, a poglavito na Beltaneu, kad se pleše i za vrijeme obreda, čime se simbolizira svadba Rogatog i Majke. Plesovi su veoma raznoliki, no često se pleše kolo. Plesanje u slavu božanstava jedna je od najcjenjenijih i najradosnijih devocijskih formi. Glazba stvara učinak suprotan mantri ili pojanju. Dok se glazbom energija širi i podiže, kod mantre se ona fokusira i projicira. Stoga će i njihova uporaba biti suprotna. Pjevanjem, sviranjem i plesom pagani slave božanstvo, prirodu i život, a mantru poju dok kontempli raju, meditiraju ili se induciraju u stanje transa.
2.
Zavjet
Već smo pojasnili razliku između obećanja, zakletve i zavjeta. Najviši energetski stupanj svakako je zavjet koji nije samo svečano davanje zakletve nego je i sklapanje saveza s onim kojemu se daje zavjet. Najčešće je to odabrana božanstvo ili općenito Bog i/ili Božica. Tekst zavjeta sastavlja isključivo ona osoba koja daje zavjet. Zašto bi se uopće dao zavjet? Ljudski um veoma je lijen. Ljudi često nešto žele, pa sami sebi obećavaju da će od prvog dana sljedećeg mjeseca manje jesti ili da će od ponedjeljka početi više čitati i sl. No, upravo zbog lijenosti uma, manjka odlučnosti ili samopouzdanja, osobe odustaju od puta koji ih može dovesti do uspjeha. Nemaju dovoljno motivacije jer takav put najčešće traži određena odricanja koja ne želimo provesti jer smo se navikli na svoju zonu ugode. Prvi mogući korak za pagana bio bi da prizove ili uzove božanstvo koje bi mu moglo pomoći. Primjerice, za obilje Jupitera ili Demetru, za snagu Aresa ili Thora, za senzualnost Afroditu ili Božicu Djevu i sl. 307
No, sljedeći korak može biti davanje zavjeta. Takav čin potpuno mijenja psihu osobe i dovodi ju u stanje neprestanog opominjanja da ne smije biti uzmaka ili napuštanja puta do cilja. Uistinu je riječ o pravom magijskom postupku, no može se rabiti u posve duhovne svrhe. Stoga i jest devocijska forma. Taj se čin smatra posebno intimnim, pa je običaj da se ne govori o tome kakav se zavjet dao kako bi se energija magijskog postupka održala što dulje fokusiranom i zaštićenom od izvanjskih utjecaja, čime se postiže veća učinkovitost i ostvarenje zadanog cilja. No, to nije sve. Običaj je čak i to da se uopće nikome ni ne govori o davanju zavjeta. To je nešto što ostaje između štovatelja i božanstva, eventualno i drugih entiteta prizvanih na obredu. Običaj se smije prekršiti ako vas netko primjerice ponudi mesom, a ako zatraži vaše objaš njenje ili inzistira, možete reći da ste pod zavjetom ne jedenja mesa, pa bi to svatko morao uvažiti jer je to sveti čin vaše slobodne volje. Eventualno se u nevezanom razgovoru može spomenuti postojanje zavjeta, ali se ipak preporučuje šutnja. Prilikom davanja zavjeta najstrože je potrebno pridržavati se glavnog paganskog etič kog načela: Ne naudi nikome. Ako se daje zavjet na osvetu, osoba mora biti svjesna karman skih posljedica. Načelno, ne bi se smjelo poduzimati ništa što oštećuje druge ili im priječi njihovu slobodnu volju. Čovjek bi pod zavjete trebao davati pozitivne ciljeve, u ljubavi. Taj je čin ritualnoga karaktera, iako ne mora biti dio cijelog obreda. Obično se zavjet daje nasamo, no može i unutar kovena. Tada se podrazumijeva da su svi kovenari ujedno i pod
prisegom šutnje. Inače, u nekim tradicijama Wicce, kod inicijacije se daje zakletva tajnosti, no danas je ta praksa uglavnom iščezla. Postoji i krvni zavjet u kojem zavjetovatelj kao žrtvu nudi vlastitu krv. Obično bi se osoba sama razrezala po ruci ili dlanu, ili bi se ubola u jagodicu prsta kako bi ponudila krv na oltar ili u neki oltarski pribor, obično kalež ili posebnu posudu. Takve postupke Svjetski
paganski krug ne propisuje, no svatko ima pravo odlučiti hoće li posegnuti za takvim po stupkom. U kontekstu magije, to su iznimno moćni postupci. Tekst zavjeta obično sastavlja zavjetovatelj, a standardni oblik glasi otprilike: Ja, [ime i prezime], ovdje i sada zavjetujem se
Tebi, o Rogati Bože, da ću (zauvijek) ... i potom se navodi sam zavjet, a na kraju se završava s: Kunem se Tobom, o Rogati Bože da ću ispuniti ovaj zavjet. Neka bude tako, ovdje i svugdje. Neka bude tako, sada i zauvijek.
3.
Pojanje
Dok je mantra - sredstvo mišljenja za postizanje uvida, pojanje je idealno sredstvo za ma nifestaciju mantre. Pojanje je recitiranje nekog izraza neprekidno ga ponavljajući u odre đenom ritmu i tonalitetu. Kolokvijalna se pojanje može nazvati i "mantranje". U indijskoj tradiciji takav se oblik neprekidnog ponavljanja na sanskrtu naziva japa. Na vedskom obre du razlikovalo se pojanje u tri tona rgvedskog svećenika (hotr) i pjevanje u sedam tonova samavedskog svećenika (udgatr). U tantrizmu se pojanje razvilo u sustavu mantra-yoga koji je veoma razrađen, od izbora mantri do odjeće, mjesta i vremena za meditiranje, kao i pomoćnih rekvizita kojima se ovladava osjetilima: brojanica (japa-miilii), simbolički crteži
(yantra) i geste (mudrii). Metrički ritam poezije pobuđuje trans pa se zato pojanje najčešće izvodi za podizanje energije na obredu. U magijskim postupcima, također se određena afirmacija ili bajalica može neprekidno ponavljati, čak i izvan samog obreda. Primjerice, česta mantra kojom se slavi Božica u neopaganskoj praksi glasi: Ona mijenja sve što dodirne i sve što dodirne mijenja se. 308
Brojanica je posebno sredstvo koje se drži u ruci kako bi se u meditaciju ili magijski postupak unijelo još viši stupanj vlastite energije. Zašto su meditacije posebno uspješne u hramskim prostorijama? Zašto jednak učinak ne možemo postići u disko-klubu? Zato što su nam tamo sva osjetila izložena jakim podražajima. No, u hramu gledamo kipove, slike i sve ostale detalje koji nas asociraju na duhovnu dimenziju radi koje i meditiramo. Slušamo tišinu ili pojanje drugih, možda molitve ili kakvo pjevanje. Njušimo miris tamjana ili dru gih kadi. No, često bi osjetilo opipa ostalo zanemareno. Stoga rabimo brojanice. Njihovom uporabom u proces meditacije angažiramo i osjetilo opipa. Takva se metoda naziva sine stezija, tj. uključivanje svih osjetila u jedinstven proces. Time smo duhovnom energijom zaključali sve ulaze u tijelo. Danas su paganske brojanice sve popularnije. Izrađuju se od užeta (od prirodnog ma terijala) na koje su između čvorića nanizane kuglice određenih materijala, oblika i boja, što ovisi o tome tko se koristi brojanicom, kome se obraća i što se želi postići. Brojanice su poznate i u brojnim drugim religijama. Kod katolika je to krunica (rosarium) koja ima slo ženu strukturu, pa se zna na kojem se zrnu izgovara koja molitva. Muslimani imaju tespih (tasbih) koji ima 99 zrna za tri vrste iskaza, a hinduisti i budisti imaju ogrlicu za pojanje (japa miilii) koja najčešće ima 108 zrna, što je u tim religijama sveti broj. Dok ponavljate svoje afirmacije, korisno je da u ruci držite brojanicu. Svaku afirmaciju izgovorite na jednom od zrna, a potom prijeđite na drugo. Ako tako zaspite, još bolje. Dali ste naredbu nesvjesnom umu i on će dalje preuzeti posao.
4. Gesta Obično se gesta definira kao "pokret udova ili tijela (lica i sl.) kojim se izražava neka misao ili osjećaj ili se popraćuje govor". Rukama možemo iscjeljivati, a možemo i ubiti. One su kanal kroz koji prolazi energija naše namjere. Načelno, gestama možemo pratiti bilo koju devocijsku ili magijsku formu. Općenito, u vještičjoj magiji smatra se da određeni dijelovi tijela mogu emitirati više energije. To su: oči, usta, ruke i spolovila. Stoga geste nemaju samo psihološki učinak, nego su i neizbježni energetski čimbenici. U neopaganskoj praksi geste se rabe u magiji, ali mogu biti i samo devocijske forme. Kao što samo ime kaže, to su forme; a u obredima je najvažniji sadržaj i namjera. Međutim, sve te pomoćne forme mogu nam pomoći da se fokusiramo prema cilju radnje i dodatno ojačamo energetske kanale. Gotovo sav oltarski ili magijski pribor može se prikazati i rukama. Primjerice, ako nema mo štapić, sasvim će dobro poslužiti kažiprst. Ako nemamo kalež, skupit ćemo dlanove u obliku posude kao da grabimo vodu. Razvidna je da rukama možemo pokazati bilo što, na čemu se temelji znakovni jezik za gluhe i nagluhe osobe. Pet prstiju predstavljaju i pet klasič nih elemenata, pa imaju veliku primjenu u magiji, a dovode se i u vezu s nekim planetima. Najčešće su ove korespondencije: palac
vatra
Venera, Zemlja
kažiprst
zrak
Jupiter
srednji prst
duh
Saturn
prstenjak
zemlja
Sunce
mali prst
voda
Merkur
309
S obzirom na namjenu, geste možemo podijeliti u nekoliko skupina: a) pozdravne geste - Na početku obreda može se uporabiti gesta trećeg oka. Svećenik i svećenica pokleknu pred oltarom pri čemu se nedominantna ruka skupi u šaku, a dlanom dominantne ruke obavijamo drugu šaku odozgo. Potom se šaka prislanja na čelo u visini trećeg oka. Ta gesta može služiti kao pozdrav, ali svoju najveću primjenu ima u ritualnoj praksi kada se želi postići otvaranje šeste ćakre ili "trećeg oka", čime se osnažuje intuicija. b) geste za blagoslove - Postoji gesta za davanje blagoslova. Najčešće se rabi istočna varijanta u kojoj se naprosto podigne dlan dominantne ruke i usmjeri prema osobi, biću ili predmetu kojemu se daje blagoslov. (Inače, u kršćanskoj se ikonografiji Isus često prikazuje kako daje blagoslov spajajući jagodice palca i prstenjaka, pri čemu su ostali prsti podignuti, čemu odgovara prthivl-mudrii u hinduizmu). - Za primanje blagoslova mogu se obje ruke spustiti prema tlu, a podlaktice lagano podići u ravnini kukova i okrenuti otvorene dlanove prema osobi ili Božanstvu koje daje blagoslov. c) geste za slavljenje Boga i Božice - Ove geste mogu se rabiti i kao pozdravi, no veliku primjenu mogu imati na obredima. Za vrijeme čitanja zaziva i priziva mogu se obje ruke raširiti u ravnini ramena. To se naziva gesta dobrodošlice i ima široku primjenu, a simbolizira i radost. - Gesta kojom slavimo Rogatog Boga naziva se znak rogova. Pritom se kažiprst i mali prst podižu, a palac obavija spušteni i svinuti srednji prst i prstenjak. Ta gesta jasno simboli zira rogove, pa ne čudi što se u današnje vrijeme i ta gesta često poistovjećuje sa sotoniz mom. Znak rogova često se rabi i na paganskim svetkovinama kada se slavi ili priziva Bog. Tada se objema rukama pokazuje ta gesta i drži ih se na glavi kako bi se simbolizirali rogovi Rogatog Boga. Inače, poznat je i u supkulturi heavy metal. - Božica se može slaviti gestom koja se naziva figa ili šipak, a izvodi se tako da se vrh palca postavi između kažiprsta i srednjeg prsta, a ostali se prsti uvlače u šaku. Ta gesta podsje ća na stidnicu, pa još od Rimljana simbolizira Žensku seksualnost i plodnost. U magiji se rabi za tjeranje uroka i negativnih entiteta i sila, duhova i sablasti jer su Rimljani smatrali kako se takvi entiteti užasavaju plodnosti i seksualnosti. Danas i taj simbol ima iskvarena značenje, pa se smatra da kad netko drži "figu u džepu" laže. - Najčešća gesta za slavljenje bilo kojeg božanstva, a poglavito Sunca, jest gesta Sunca koja se čini tako da se ruke podignu i rašire prema nebu s lagano podignutom glavom. - Božicu se može slaviti i gestom Mjeseca pri kojoj dlanove podižemo u ravnini očiju, a dlanove lagano okrećemo jedan prema drugom kao da u njima držimo kuglu. - Trojnu Božicu se također može slaviti gestom Mjesečeva srpa koja se pokazuje dominan tnom rukom, tako da se palac i kažiprst poviju u obliku slova C, a ostali se prsti skupe u šaku. - Ako obje podlaktice prekrižimo u obliku slova X i prislonimo ih na prsa (pri čemu je do minantna ruka s izvanjske strane), možemo objema rukama pokazati gestu Mjesečeva srpa i tako slaviti Trojnu Božicu. To je gesta Trajnog Mjeseca. 310
d)
geste za prizivanje Boga i Božice
- Ako se priziva Boga, može se pokazati
poza.
gestu Boga
poznatu i pod nazivom
Ozirisova
Obje podlaktice prekrižimo u obliku slova X i prislonimo ih na prsa (pri čemu je
dominantna ruka s izvanjske strane), a dlanovi su ispruženi ili mogu biti skupljeni u šaku. U nekim se tradicijama u rukama mogu držati magijska pomagala muškog pola, najčešće štapić i bodež. To je također i simbol kruga rađanja i umiranja,
tj.
reinkarnacije.
Oziris je ubijen, ali je i oživljen, što je stalan motiv u paganskoj duhovnosti. Prekrižene ruke predstavljaju lubanju i prekrižene kosti, ali i muško spolovilo u erekciji (falos) koji se nalazi iznad dva testisa, pa je to ujedno simbol muške plodnosti i duhovne energije. - Ako se priziva Božicu, može se rabiti gesta identična onoj za primanje blagoslova - obje ruke se spuste prema tlu, podlaktice se lagano podižu u ravnini kukova, a dlanovi su okrenuti prema gore. Pritom su stopala razdvojena u ravnini ramena. Ta se gesta naziva
gesta Božice ili gesta Majke. e)
geste za prizivanje elemenata
Na početku svakog paganskog obreda, devocijskog ili magijskog, prizivaju se i elementi. Mogu se prizvati (ili čak uzvati) naprosto energije elemenata ili pak određena otjelovljenja, poput čuvara ili stražarnica. Postoje tri osnovne skupine gesta za prizivanje elemenata:
- geste elemenata - Zrak se priziva gestom u kojoj se dva palca isprepletu, a ostale prste raširimo, s time da njima možemo i mahati oponašajući pokrete leptirovih krila. - Vatra se priziva gestom u kojoj se ravni dlan nedominantne ruke postavlja na prsa, a do minantna ruka se skupi u šaku, potpuno ispruži i podigne na otprilike 45Q. (To je i gesta moći.) - Voda se priziva gestom u kojoj se oba dlana skupe i okrenu prema gore kao da želimo zagrabiti vodu. - Zemlja se priziva gestom u kojoj se palci isprepletu kao kod geste za prizivanje zraka, s time da su prsti skupljeni i izravnati, a dlanovi ispruženi i okrenuti prema dolje.
- geste alkemijskih simbola elemenata - Zrak se prikazuje gestom u kojom se spajaju jagodice oba palca i jagodice oba kažiprsta, prikazujući trokut okrenut vrhom prema gore, pri čemu se dvama srednjim prstima po kazuje vodoravna crta, a prstenjak i mali prst ispruženi su poput kažiprsta. - Vatra se prikazuje identičnom gestom, s time što su i srednji prsti također ispruženi poput kažiprsta. Dakle, prikazuje se samo trokut (bez vodoravne crte). - Voda se prikazuje kao i vatra, s time da je vrh okrenut prema dolje. - Zemlja se prikazuje kao i zrak, s time da je vrh okrenut prema dolje.
- geste pentagrama U mnogim tradicijama hermetizma i ceremonijalne magije, pentagram igra važnu ulogu u
uspostavljanju kruga. U neopaganskoj praksi, postoji osam vrsta pentagrama, po dva za 311
svaki element. Na početku obreda prizivamo elemente, pa prikazujemo prizivajuće penta
grame,
a na kraju otpuštamo elemente, pa prikazujemo
tjerajuće pentagrame.
Pentagram
se može iscrtati po zraku na različite načine, ispruženim kažiprstom ili gestom fige, a može se rabiti i štapić ili bodež. - Zrak se priziva pokretom od gornjeg desnog (voda) prema gornjem lijevom vrhu (zrak). Otpušta se obratno, pokretom od gornjeg lijevog prema gornjem desnom vrhu. - Vatra se priziva pokretom od najvišeg (duh) prema donjem desnom vrhu (vatra). Otpušta se obratno, pokretom od donjeg desnog prema najvišem vrhu. - Voda se priziva pokretom od gornjeg lijevog (zrak) prema gornjem desnom vrhu (voda). Otpušta se obratno, pokretom od gornjeg desnog prema gornjem lijevom vrhu. - Zemlja se priziva pokretom od najvišeg (duh) prema donjem lijevom vrhu (zemlja). Otpušta se obratno, pokretom od donjeg lijevog prema najvišem vrhu. (Dakle, prizivajući pentagram zraka identičan je tjerajućem pentagramu vode (i obratno). Inače, elementi se mogu prizvati i paljenjem svijeća odgovarajućih boja ili postavljajući magijski pribor koji predstavlja elemente na četiri kardinalne točke obrednoga kruga.)
f)
magijske geste
Osim devocijskih, u paganizmu se mogu rabiti i magijske geste koje služe za poboljšanje magijskog postupka. Njih ima mnogo, pa se rabe ovisno o tome što želimo postići, o čemu će kasnije biti više riječi. Primjerice, ako se želi ispaliti energija za vrijeme Stošca moći, mogu se naglo ispružiti ruke prema cilju koji se najčešće nalazi u sredini kruga, a to može biti hrana i piće koji se blagoslivljaju ili pak talisman koji se želi nabiti energijom, pri čemu se mogu ispružiti dlanovi ili samo kažiprsti. S druge strane, ako se na nekoga baca urok ili prokletstvo (što nipošto nije etičan postupak, ali je teoretski dopušten u iznimnim sluča jevima obrane i samoobrane), tada se prema prokletoj osobi može uperiti nedominantna ruka s ispruženim kažiprstom i srednjim prstom, pri čemu možete stajati na dominantnoj nozi i gledati samo okom koje je na istoj strani kao i nedominantna ruka. Time se postiže maksimum fokusiranosti energije. NAPOMENA: općenito se smatra da je veoma opasno naglo upirati prstom u drugu oso bu. Time se može veoma destruktivno djelovati na njenu energetsku strukturu.
Geste u drugim tradicijama Mnoge religije poznaju tjelesne pokrete kojima se izražava devocija. Primjerice, u katoliciz mu je najpoznatija forma križanje (latinski: signum crucis, engleski: Sign oj the Cross). V jernici vršcima prstiju desne ruke dotiču čelo, prsni koš, desno i lijevo rame, pri čemu izgovaraju kratku molitvu: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen (latinski: In nomine Patris, et Filii, et
Spiritus Sancti. Amen). Muslimanska obredna molitva namaz ili salat (?aliit) sastoji se od više različitih pokreta i položaja tijela, a najvažniji je klanjanje s doticanjem tla čelom, što se naziva sedžda (sagda). U hinduizmu, budizmu, đinizmu i daoizmu veoma se često rabe ritualni pokreti ruka
ma i prstima. Takva se gesta na sanskrtu naziva mudra, a na tibetskom chakgya, što znači "pečat". One imaju višestruku namjenu. U devocijskom smislu, njima se može iskazati povezanost s određenim božanstvom, dok se u klasičnoj jogi rabe različite geste za vrijeme 312
zadržavanja daha (priitJiiyiima) ili meditacije (dhyiina). Najpoznatije su: cin-mudra, cinmaya
mudrii, iidi-mudrii, brahma-mudrii i dr. U tantrizmu se rabi 108 gesta koje imaju složenu du hovnu simboliku, dok se u indijskim klasičnim plesovima rabi i više od dvjesta različitih gesta.
Svjetski paganski krug ohrabruje pojedince da samostalno razvijaju i vlastite geste. Ako osobi određena gesta pobuđuje iskrene emocije prema božanstvu, slobodno ju može rabiti.
5. Blagoslov obroka Prije obroka, pagani mogu izreći određeni blagoslov, molitvu ili naprosto izraziti zahval nost vlastitim riječima, primjerice: Hvala Ti, Velika Božice Majka na svem obilju koje mi daješ.
Hvala Ti na ovim darovima. Hvala ti što održavaš moj život. Radosno prihvaćam ovaj blagoslov s najdubljom zahvalnošću. Neka su blagoslovljeni ova hrana i piće. Neka bude tako. Pritom mogu pokazivati i određene geste, poput otvorenih dlanova iznad obroka čime se obrok puni energijom blagoslova i sl. Gotovo sve religije poznaju tu formu. Kršćani se križaju i mole prije jela, dok neki hin duisti imaju veoma složen sustav ponude hrane do te mjere da se hrana mora ponajprije ponuditi božanstvu i ostaviti ju neko vrijeme da božanstvo prvo konzumira hranu. Hrana koja nije ponuđena naziva se bhoga, bhogya ili bhojya, što znači ono što je za uživanje". Ona /1
koja se nudi pred božanstvo naziva se naivedya, a tek nakon što je ponuđena može se jesti. Tako ponuđena hrana naziva se prasiida, što na sanskrtu znači "milost".
6. Kađenje Želimo li i osjetilo njuha angažirati u devocijski proces, to se može učiniti kađenjem (u engleskom: smudging), što se definira kao "paljenje mirisne tvari čime se širi kad u obredne ili praktične svrhe". Za vrijeme obreda, često se u kadionici pale različiti dijelovi biljaka (listovi ili cvjetovi) ili pak smole koje otpuštaju ugodne mirise. Na obredima Svjetskoga
paganskog kruga najčešće se pali tamjan (grčki:
ilif3avi, latinski: tus, engleski : frankincense), tj.
smola biljke tamjanovac (Boswellia Sacra). Miris tamjana iznimno je prodoran, jak i ugodan, pa se osoba može mentalno povezati s duhovnom energijom, što je idealno za obrede, me ditacije i sl. Tamjanovac potječe s juga Arapskog poluotoka odakle se proširio po Drevnom Egiptu još u 2. tisućljeću pr. Kr. Egipćani su ga rabili za hramske aktivnosti i mumificiranje. Kasnije su ga preuzeli Rimljani, a potom i kršćani. Svaki miris, pa tako i kad, ima svoju vibraciju, baš poput zvuka. Kao što je mantra "sred stvo mišljenja za postizanje uvida" na umnoj i govornoj razini, tako kad ima istu funkciju na razini njuha. Na obredu kad također prolazi kroz transformaciju, pa više nije bitan mi ris na fizičkoj razini nego njegova suptilna energija definirana magičarovom namjerom. Za čovjeka to ima i psihološki učinak jer nam takav miris podiže svjesnost o obrednom postupku. Kađenje je odavna popularno u paganskim tradicijama, kao i u srednjovjekovnom vje štičarstvu. Danas se rabi za više različitih namjena. Na obredu kad predstavlja element zraka, pa se on može prizivati i kađenjem na istočnoj točki kruga. Kađenjem se također može pročistiti prostor prije podizanja kruga, kao i oltarski i magijski pribor. Kaditi se
313
može i tijekom meditacije, kontemplacije i sl. Dakle, to se ne mora činiti samo na obredu, iako nije preporučljivo kaditi samo zato da bi se zamirisala soba, kuhinja ili kupatilo. Bitno je da osobu kadi uvijek podsjećaju na duhovne djelatnosti. Za druge svrhe preporučuje se zasebna mješavina ili paljenje indijskih mirisnih štapića i mirisnih esencija (eterična ulja). Postoje razne mirisne tvari biljnog podrijetla koje se mogu kaditi, ovisno o vrsti i namje ni obreda ili devocijske aktivnosti. Najviše se rabe: tamjan, mirha, benzoin, kopal, ružine latice, lovor, cimet, borove iglice, klek, sandal, cedar, timijan, ružmarin i bosiljak. Tako se na svakom sabatu mogu paliti druge mješavine, za što postoje tradicionalni recepti o kojima je također mnogo pisao Scott Cunningham. Primjerice, za Beltane se pravi mješavina tamjana, sandala, jaslenjaka (mirisnog braća ili lazarkinje) i ružinih latica u omjeru 3:2:1:1 s nekoliko kapi ulja jasmina i ulja nerolija. Iako postoje brojni recepti, svatko može sastavljati mješavi ne po vlastitom izboru, iako ćemo se u 25. poglavlju: Travarstvo upoznati s tradicionalnim receptima. Dok se u indijskoj tradiciji pale mirisni štapići, neopagani na Zapadu obično se koriste kadionicom s tamjanom, koja je standardni predmet oltarskog pribora. Biljne tvari za kađenje najčešće se pomiješaju i usitne te se mogu upaliti kako bi lagano tinjale ili se dimile (gorjele bez plamena), najčešće na ugljenu, a može poslužiti i aroma-lampa. Rabi se i snopić za kađenje koji potječe iz američke domorodačke tradicije. Postoje i mješavine koje ne gore samostalno pa im treba dodati običnu salitru (kalijev nitrat, KN03), ali to se rjeđe rabi.
7.
Pomazanje
Osim mirisnih biljnih tvari za kađenje, u neopaganskoj praksi rabe se i različita ulja koja imaju simboličku vrijednost. Pomazanje (grčki: xp'iaµa, latinski: unctio, engleski: anointing ili unction) devocijska je forma u kojoj se određeni dijelovi tijela pomazuju svetim uljem. U prošlosti je to bio antički obred u kojem se sveto ulje mazalo na glavu novom kralju ili prvosvećeniku. Sveto ulje ili sveta pomast mirisno je ulje koje se dobiva različitim kombina cijama baznih i eteričnih ulja. Bazna ulja inače su hranjive tekućine bogate vitaminima i zdravim masnim kiselinama, pa se od davnina rabe za masažu i prehranu. Obično se rabe sljedeća ulja: bademovo, ar ganovo, laneno, čičkovo, orahovo, nevenovo, pamukovo, rižino, suncokretovo, maslinovo, sezamovo, avokadovo, lješnjakovo, kokosovo, potom ulje pšeničnih klica, jojobe, koštica marelica ili koštica grožđa i sl. Eterična (esencijalna) ulja zapravo nisu ulja nego mirisne esencije, tj. hlapive tvari koje se dobivaju iz sjemenki, cvjetova ili plodova različitih biljki. Obično se rabe esencije: ber gamota, borovice, bušina, cedra, čajevca, čempresa, eukaliptusa, grejpa, kadulje, kamilice, komorača, lavande, limuna, limunske trave, lovora, mandarine, mirte, mrkve, narda, nero lija, pačulija, palmarose, naranče, ravensare, ruže, ružina drveta, sandala, smilja, tamjanov ca, vetivera, ylang-ylanga, zdravca itd. Prije obreda ili nekog drugog devocijskog postupka, osoba se može pomazati svetim uljem. Poput kadi, sveto ulje služi za još bolje povezivanje s energijama koje se prizivaju i kreiraju. Stoga i ulja imaju veliku primjenu u magiji. Primjerice, ako se radi magijski postu pak za poboljšanje ljubavnog života, može se namazati takvo ulje na prsa u ravnini srca, na vrat, zglobove i na područje spolovila. Isto tako, ulja se mogu rabiti i za pročišćenje oltar skog i magijskog pribora, trljaju se po kristalima koji se rabe na obredu, mogu se dodati u talismane, a rabe se i za mazanje svijeća, u sklopu magije svijeća. Primjerice, na proslavama 314
sabata obično se rabi sabatsko ulje koje se sastoji od ulja tamjanovca, mirhe, sandala, naranče i limuna u omjeru
3:2:2:1:1. Naravno, mogu se kreirati i vlastita ulja.
Postoje različite forme pomazanja. Prst se lagano umoči u ulje te se potom iscrtava pen tagram na određeni dio tijela, pri čemu se obično kreće od najvišeg vrha, no moguće je is crtati i prizivajuće pentagrame određenog elementa. Pritom se mogu rabiti određene geste, poput fige ili se naprosto rabi kažiprst, srednji prst ili svi prsti. U ranom judaizmu, samo su svećenici primali pomazanje, što je drugima bilo zabra njeno. Kasnije se titula pomazanika odnosila na osobu kojoj je povjerena kakva misija. Na hebrejskom se pomazanik zvao mašia� (mesija), a na grčkom xpwT6<; (hristos, krist). Kako su rani kršćani Isusa smatrali pomazanikom i sinom Božjim, dobio je i titulu Krist. U Starom zavjetu opisan je i sastav svete pomasti: Još reče Jahve Mojsiju: "Nabavi najboljih mirodija: pet
stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posvećeno ulje za pomazanje. Time onda pomaži: šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva; stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati (Knjiga izlaska 30:22-29). U hinduizmu postoji sličan postupak koji se na sanskrtu naziva abhi?Cka, a na tibetskom
wang. Pritom se kipovi (murti) Božanstava ili drugi sveti predmeti polijevaju različitim tva rima. To također mogu biti ulja, no u kasnijem hinduizmu uobičajila se uporaba mlijeka, jogurta, vode, masla, različitih sokova i drugih jestivih supstanci, pa se nakon obreda ostaci tekućina mogu popiti kao znak primanja milosti dotičnog Božanstva. Također, iz pošto vanja se mogu polijevati i stopala kipova ili čak živućih učitelja (guru) i svetaca. Takva se tekućina naziva caratJiimrta što doslovno znači "nektar sa stopala". U paganizmu nema takvih obreda.
8. Samoblagoslov Pagani vjeruju da je tijelo hram duha pa se prema njemu odnose s dužnim poštovanjem. Ono je prilagodljivo i snažno, ali isto tako i krhko i podložno različitim pogibeljima i bo lestima. Čovjekov um može nadomjestiti tjelesna ograničenja, pa iako ne možemo letjeti, konstruirali smo zrakoplove. Ne možemo roniti na velikim dubinama, ali smo konstruirali podmornice. No, nikad ne možemo nadomjestiti sve one užitke koje možemo iskusiti tije lom. U paganizmu je tijelo dar Boga i Božice, njihov potpun i savršen spoj. Samoblagoslov (u engleskom neopaganizmu: self-blessing) je forma u kojoj se blagoslivlja Boga i Božicu u sebi i na sebi, u kojoj osoba blagoslivlja samu sebe, slavi se vlastito tijelo, ali i prizivaju pozitivne energije na određene dijelove tijela. Samoblagoslov nije obred koji bi se trebao obavljati svakodnevno, iako neki pagani i to čine. Može se obaviti prije meditacije ili bilo kakvog obreda, a običaj je da se izvede prije bilo kojeg obreda prijelaza (osim naravno prvoblagoslova i ispraćaja), a naročito prije inicijacije. Također, obavlja se i prije velikih sabatskih, a po želji i ezbatskih obreda. Običaj je da se samoblagoslov obavlja nasamo ili u intimnom krugu ljudi, pri čemu se stoji potpuno nag ispred oltara, ili čak ispred ogledala. Ulje za samoblagoslov sastoji se od esencija tamjanov ca, sandala i cimeta u omjeru
3:2:1 i obično se drži u posebnoj posudi ili kaležu. 315
Na početku obreda izgovara se molba: O, Rogati Bože i Božice Majka, ja sam Vaše dijete i tražim Vaš blagoslov. Potom se prst dominantne ruke umače u ulje (može biti gesta fige,
samo kažiprst ili rjeđe svi prsti), te se iscrtavaju pentagrami (obično se počinje od najvišeg vrha) na devet točaka na tijelu: čelo, očni kapci, uši, nos, usne, prsa, dlanovi, spolovila i stopala. Prst se umače prije svakog novog blagoslova, a dok se iscrtavaju pentagrami, iz govaraju se sljedeći iskazi: -čelo:
Neka mi um bude blagoslovljen, tako da prihvatim božansku mudrost.
-očni kapci:
Neka mi oči budu blagoslovljene, tako da vidim put do svoga cilja.
- uši:
Neka mi uši budu blagoslovljene, tako da čujem istinu i mudre savjete.
-nos:
Neka mi nos bude blagoslovljen, tako da udišem životnu silu.
-usne:
Neka mi usne budu blagoslovljene, tako da kazujem istinu i slave.
- prsa:
Neka mi srce bude blagoslovljena, tako da volim i budem voljen/voljena.
-dlanovi:
Neka mi ruke budu blagoslovljene, tako da stvaram, pomažem i iscjeljujem.
-spolovilo:
Neka mi spolovilo bude blagoslovljena, tako da uživam i stvaram.
-stopala:
Neka mi i noge budu blagoslovljene, tako da uvijek hodim s Majkom i Rogatim.
Završava se iskazom: Neka bude tako i poklekom pred oltarom ili ogledalom. Možemo ostati još u meditaciji i izgovarati mantre ili molitve. (Naravno, nedominantnom rukom pomazuje se samo dlan dominantne ruke.) U pravoslavlju postoji sličan obred koji je jedna od osam svetih tajni (sakramenata), a
naziva se miropomazanje (grčki: µvpov xpicJµa, ruski: eAeonoMaJattue) kod kojeg svećenik posebnom tvari, svetim mirom, pomazuje vjernikovo čelo, oči, nos, usta, uši, prsa, ramena, ruke i noge.
9.
Posvećenje
Dok je običaj da se ljudi i bića blagoslivljaju, neživi predmeti mogu se blagosloviti, ali i po svetiti. Posvećenje (grčki: Ka8ayiaa17, latinski: consecratio, engleski: consecration) posebna je forma u kojoj se određeni predmet (poput oltarskog i magijskog pribora) ili prostorija (po put hrama) podiže na višu duhovnu vibraciju, čime se tom predmetu izravno namjenjuje funkcija za duhovne svrhe. Primjerice, ako posvećujemo hram, znači da je ta prostorija odsad namijenjena za obrede, molitve i druge devocijske forme. Razlika između "običnog" blagoslova i posvećenja sastoji se u tome što je posvećenje dovoljno učiniti jednom i smatra se da traje zauvijek, dok se blagoslov može često ponavljati. Posvećenje se najčešće obavlja u sklopu obreda, kao jedan od njegovih dopunskih dijelova. U neopaganskoj praksi predmete najčešće posvećujemo četverim elementima: kađenjem (zrak), izlaganjem plamenu svijeće (vatra), škropljenjem (voda) i posipanjem soli (zemlja). Pritom svaki predmet može stajati na sredini oltara, u plitici. Uskoro ćemo predstaviti kon cept posvećenja hrama i oltarskog pribora. Inače, u katolicizmu se takvi postupci nazivaju blagoslovine (latinski: sacramentalia, engleski: sacramentals), a definiraju se kao obred koji je
ustanovljen od Crkve (za razliku od sakramenata koje je ustanovio Krist).
316
10. Petostruki poljubac Na nekim obredima s više sudionika, izravan odnos s Bogom i Božicom možemo ostvariti i slavljenjem ljudskog tijela - i muškog i ženskog. U većini tradicija Wicce razvio se su stav petostrukog poljupca (Fivefold Kiss) u kojem svećenik ljubi svećenicu na pet mjesta na njenom tijelu. Tijelo je hram duha, pa ga stoga treba i slaviti, a nipošto ne prezirati. Zbog pogubnog utjecaja većine svjetskih religija, mnogi ljudi osjećaju sram i gađenje prema vla stitome tijelu. Ova je metoda veoma učinkovita i kao psihoterapijska metoda u kojoj se oslobađamo strahova, frustracija, osjećaja krivnje, licemjerja i lažnog morala. Žensko tijelo predstavlja Božicu, a muško tijelo Boga. Stoga i žene i muškarci mogu petostruki poljubac dati i ženi i muškarcu. Pritom ova ritualna forma nema mnogo veze sa seksom kao takvim, iako se ona veoma često izvodi prije eventualnog spolnog odnosa na obredu (što se obavlja tajno, samo unutar kovena koji to prakticiraju). Petostruki poljubac može se obavljati s odjećom ili bez nje. Zapamtite, to je obred velikog poštivanja i slavlje nja božanskog, a nipošto poligon za izrabljivanje ili vrijeđanje bilo koga. Prilikom svakog poljupca izgovaraju se i blagoslovi. To je veoma intimno iskustvo, ne samo na tjelesnoj, nego ponajprije na duhovnoj razini. Ako svećenik ljubi svećenicu, ona može raširiti ruke i noge, čime vlastitim tijelom simbolizira pentagram. Svećenik kleči pred njom, ljubi ju i daje blagoslove: - (poljubac u oba stopala): Blagoslovljena bila Tvoja stopala koja su Te dovela ovamo! - (poljubac u oba koljena): Blagoslovljena bila Tvoja koljena na kojima ćeš klečati pred svetim oltarom!
- (poljubac u trbuh ili stidnicu): Blagoslovljena bila Tvoja utroba bez koje nas ne bi ni bilo! - (poljubac u obje dojke): Blagoslovljene bile Tvoje grudi, savršene u ljepoti! - (poljubac u usta): Blagoslovljene bile Tvoje usne koje će izgovarati Sveta Imena! Potom se oboje zagrle, dodirujući se stopalima. Ako pak svećenica ljubi svećenika, postupak je identičan, s ovim razlikama: - (poljubac u trbuh ili penis): Blagoslovljena bilo Tvoje udo bez kojega nas ne bi ni bilo! - (poljubac u prsa): Blagoslovljena bila Tvoja prsa, savršena u snazi!
OBRED Obred ili ritual (grčki: TEAETf], TEAETovpytK6, TEAEwvpyia, hebrejski: tekes, pulkhan, latin ski: ritus, sanskrt: kalpa, arapski: ša
Opća je definicija obreda "ukupnost čina koji uspostavljaju odnos s višim bićem ili bi ćima". U neopaganizmu međutim nema jedinstvene i jednoobrazne definicije obreda, pa ga svaka osoba razumije na svoj način. Svjetski paganski krug predlaže ovu najopćenitiju definiciju: Obred je kompleksan, formalan i ceremonijalan duhovni čin na kojem se pagani povezuju sa silama prirode i svemira u svrhu slavljenja božanstava i/ili postizanja magijskog učinka.
317
Dakle, obred je sredstvo kojim se pagani na smislen način povezuju s prirodom, vre menom i prostorom. Sve što nas okružuje prožeto je životnom silom koja nije ništa doli energije - u nebrojenim oblicima, vrstama i frekvencijama. Ljudi imaju sposobnost da ma nipuliraju tom energijom. Možemo ju usmjeriti, kanalizirati, podići, uzemljiti ... Najvažnije je to što ju možemo usmjeriti prema željenom cilju, kako bi se on realizirao na svim razi nama - duhovnoj, suptilnoj, astralnoj i materijalnoj. U praktičnom smislu, obred je idealna i
najmoćnija ( !) metoda za manipuliranje energijom u skladu s našom voljom. Obred je stoga kreativan čin koji pomaže pri transcendiranju svakodnevne naravi ljudskoga postojanja. Na paganskom obredu subjektivno se proživljava duhovni misterij: Ja sam Bog i Božica. Ja
mogu sve. Ja jesam sve.
Filozofsko značenje obreda U vječnom odnosu reda i nereda, kozmosa i kaosa, ljudi nisu samo pasivni promatrači.
U
7. poglavlju: Red i nered rekli smo da se čovjek uključuje u taj "sukob" kako bi ponovno
uspostavio red. Sada ćemo to tumačenje proširiti i sagledati ga iz najšire moguće perspek tive. Ponovno ćemo za primjer uzeti Kolo godine. Na prvi dan zime (Yule), Sunce je u svom najnižem položaju nad horizontom. Dan je najkraći, a noć najdulja. Zemlja se odmara i ne donosi plodove. To prirodno stvara nelagodu. No, čovjek zna da strahu nema mjesta i da on sam ima moć da pridonese ponovnom usponu Sunca. To jest trenutak u kojem kaos postiže svoj vrhunac, ali je istodobno i trenutak pobjede kozmosa jer se Sunce ponovno počinje uspinjati. Da nije tako, Sunce bi nastavilo "padati" pa bi hladnoća i tama dovele do potpunog uništenja. To je točka singulamosti u kojem se preporađa kozmos. Da bismo to osigurali, održavamo obred na kojem simbolički nudimo žrtvu kaosu. On je sad "umilo stivljen" i "zadovoljen", pa se povlači i postupno slabi pred rastućim kozmosom. No što se događa na suprotnoj točki? Na prvi dan ljeta (Litha), Sunce dolazi u svoj najvi ši položaj. Sada je dan najdulji, a noć najkraća. Zemlja se ne odmara nego je u punoj snazi rasta biljaka koje ćemo nešto kasnije požeti i pobrati i tako se prehraniti i održati. No što bi se dogodilo kad bi se Sunce i dalje nastavilo podizati nad horizontom? Jedno bi vrijeme ve getacija nastavila nekontrolirano bujati da bi sve završilo u potpunom uništenju, ovaj put ne u hladnoći i tami nego u vrelini ognja. I što sad? Sada je potrebno ponovno uspostaviti prirodnu ravnotežu. U tom je trenutku kozmos na vrhuncu, ali je to istodobno i pobjeda kaosa. Stoga ćemo ovaj put ponuditi žrtvu kozmosu kako bismo mu udovoljili i kako bi sile kaosa ponovno počele jačati i rasti. Ta se analogija može primijeniti i na Mjesečeve cikluse, cikluse velikih astroloških razdoblja, ciklus rađanja i umiranja itd. Stoga, u filozofskom smislu, obred nam služi da se uskladimo s energijama kozmosa i kaosa. Zamislite što bi se događalo da nismo tako usklađeni. Kad bi ljudi počeli sa sjetvom u listopadu, teško bi se mogli prehraniti. Kad bi radni dan na polju započeli u 17 sati, teško bi išta mogli napraviti po zalasku Sunca itd. Dakle, obje energije imaju svoj smisao. Ponekad moramo djelovati stvaralački, a ponekad rušilački. Nisu li sječa drva, košnja trave ili rahljenje zemlje destruktivni procesi? No kako bismo bez toga mogli pripremiti zemljište za sjetvu i sadnju? U Kolu godine, obred je "po gon" kojim se okreće Kolo, u svakom od osam prijelomnih trenutaka (sabata). Da zaključi mo, obredom se simbolički uspostavlja ravnoteža kozmičkih i kaotičnih energija. Obred je ujedno i najsvečaniji trenutak proslave ili svetkovine. Naravno, u veselom i razdraganom paganskom mentalitetu nije sve tako "uzvišeno" i "kozmičko".
318
Antropolooko značenje obreda Od najranijih civilizacija do današnjih dana obred ima temeljnu društvenu zadaću da izra zi, utvrdi i osnaži društvene vrijednosti i uvjerenja. Budući da su primjerice obredi pokapa nja mrtvih poznati još iz kamenog doba, antropolozi smatraju obred jednom od kulturnih univerzalija. I današnje društvo prepuno je raznih rituala, poput glasovanja na izborima, inauguracije novog predsjednika, pa čak i diplomatski ili kakav drugi protokol. Sve te ce remonije služe za jačanje skupnog identiteta. U povijesti je obred imao trojaku funkciju: 1. moralnu (pojašnjava nam kako se trebamo ponašati), 2. vojničku (služi za zaštitu od na pada) i 3. gospodarsku (priziva plodnost i obilje). Zato su mnogi narodi od davnina imali podjelu na tri staleža (svećenike, ratnike i seljake).
Ezoterijsko i magijska značenje obreda Budući da Bog može sve, a čovjek je Bog, posljedična i čovjek može sve, samo što to mora osvijestiti. Voljno mijenjanje realnosti, što se postiže manipulirajući beskrajnom energijom svemira, naziva se magija. U ezoterijskom smislu, obred je čin stapanja čovjeka s božanskom energijom, mjesto i trenutak spajanja mikrokozmosa i makrokozmosa. Tek kad čovjek osvi jesti da je Jedno s Bogom, tad može sve. U praksi se pokazalo da je magija najučinkovitija na obredu. Čitav niz pripremnih radnji i raznih postupaka na samom obredu mijenjaju našu psihu što nas dovodi u posebno stanje moći u kojem možemo prizvati tajanstvene sile i upravljati njima. Usto, na obredu se radi s arhetipskim simbolima poput kruga, križa, pentagrama, sfere, stošca i sl. Preko tih simbola lako se povezuje nesvjesni um s golemim poljem kolektivne koz mičke svijesti, tj. sveukupne kreacije. Zato su i tehnike gatanja posebno uspješne na samom obredu, bilo da je riječ o kristalnoj kugli ili tarotu, geomantiji, runama, tumačenju snova i sl.
Duhovno i religijska značenje obreda Obred je najvažnija devocijska forma jer obuhvaća i umnu i govornu i tjelesnu razinu. Pa gani su svim svojim bićem nazočni na tom svetom činu u kojem slave Boga i Božicu, kao i svoje Božanstvo. Samu činjenicu da su se potrudili organizirati obred, okupati se, odjenuti obrednu odoru, podići krug, prizvati elemente itd., smatraju činom koji Gospod i Gospa jako cijene, te pitaju: Ne biste li i vi cijenili kad bi vas netko pozvao u svoj dom, dočekujući vas kao kralja? Gospod i Gospa neće biti oduševljeniji ako imate zlatni oltarski pribor optočen draguljima umjesto skromnog i jeftinog bakrenog posuđa. Možete imati i najskuplji i najjeftiniji pribor, kao što i vi sami možete biti i najbogatiji ili najsiromašniji čovjek na svijetu. Na samom obredu sve to
postaje nevažno. Bitna je iskrena devocija i ljubav prema božanskoj sili od koje se očeku je uzvraćanje ljubavi. Pagani vjeruju da kad Gospod i Gospa postanu saveznici, svaki će problem postati rješiv. Također vjeruju da je osoba na obredu pred božanstvom, potpuno ogoljena i ne može ništa skriti. U takvom stanju osoba postaje svjesna svih svojih djela dobrih i loših. Stoga je obred idealna forma u kojoj se suočavamo sami sa sobom. Ako je osoba imalo iskrena, pred božanstvima će priznati što je učinila i pokajati se s osjećajem olakšanja. No, to će joj biti i dobra "škola za ubuduće". Stoga je obred veoma značajan i u etičkom smislu. 319
Psihološka značenje obreda Održavanje obreda ima iznimno povoljne učinke na opće psihofizičko stanje. Ponajprije, jača se samopouzdanje. Osoba postaje hrabra i odvažna pa će manje klonuti duhom u tre nucima krize. Znat će da više ne ovisi ni o čijoj milosti i da ima oruđe kojim može riješiti bilo kakav problem. Obred veoma podsjeća na psihodramu - akcijski oblik skupne psiho terapije u kojoj članovi skupine na sceni odigravaju životne situacije ili unutarnji svijet po jedinca, onako kako ih taj pojedinac doživljava; čime se postiže neka vrst osobne katarze. Svaka osoba nakon svakog obreda mijenja svoju osobnost u većoj ili manjoj mjeri. Da zaključimo, obred nije učinkovit samo za istraživanje izmijenjenih stanja svijesti, nego se na njemu mogu i reprogramirati umni obrasci, i to s najvišom mogućom učinkovi tošću. No, iznimno je važno istaknuti sljedeće: obredi nipošto nisu psihoterapija za psihič ke bolesnike. To je moćno oruđe za zdrave i stabilne ljude koji žele biti još bolji i uspješniji. Nipošto ne treba zanemariti ni činjenicu da su obredi iznimno zanimljivi i ugodni te da itekako mogu povećati dobro raspoloženje i opće stanje radosti i ugode.
Vrste obreda Obrede možemo podijeliti po više kriterija. Ovisno o broju ljudi, postoje obredi jednog praktikanta, dva praktikanta ili više njih. Ovisno o stupnju javnosti mogu biti tajni ili javni i sl. Osnovni kriterij po kojem dijelimo obrede jest njegova svrha. Postoje četiri osnovne vrste:
1.
devocijski obredi
Obavljaju se po volji, kad god se želi slaviti Boga, Božicu, prirodu, Zemlju ili uostalom samog sebe.
2.
redovni obredi
- Odvijaju se na osam redovnih godišnjih Sunčevih blagdana koji se nazivaju sabati: Yule, lmbolc, Ostara, Beltane, Litha, Lammas, Mabon i Samhain.
- Mjesečevih blagdana ima 12 ili 13 u godini, ako se obilježavaju samo Puni Mjesec ili samo Tamni Mjesec. No, ako se obilježava i jedne i druge, tada ih ima 24 ili 25, a ako se obilježava
i prva i zadnja četvrt, tad ih ima 49 ili 50 u godini, što znači da je svakog tjedna po jedan Mjesečev blagdan. Ipak, većina pagana i vještičjih kovena obilježavaju samo Puni Mjesec i, eventualno, Tamni Mjesec. (Inače, svako okupljanje kovena radi održavanja obreda naziva se ezbat. Kako se to obično događa za Punog i/ili Tamnog Mjeseca, u svakodnevnom govoru došlo je do semantičkog pomaka, pa se i Mjesečevi blagdani kao takvi nazivaju ezbati.)
3.
obredi prijelaza
Pagani obilježavaju i prijelomne trenutke u životu pojedinca. Oni se razlikuju, ovisno o tra diciji, a Svjetski paganski krug usvojio ih je osam, kao što je i u većini neopaganskih skupina: prvoblagoslov, omlada, samoposvećenje, inicijacija, vjenčanje ili združenje, razdruženje, starješenje
te ispraćaj. 320
4. magijski obredi
Služe za obavljanje bilo kakvog magijskog postupka. Ponekad ih se naziva i obredima krize jer se magijom prevladava kriza nastala zbog određene neravnoteže koja može dovesti do oskudice, bolesti, nesreće i sl. U grubljoj podjeli, obrede možemo razvrstati na samo dvije skupine: 1. devocijske (u širem
smislu) u koje ubrajamo devocijske (u užem smislu), redovne i obrede prijelaza; te 2. magijske.
STRUKTURA OBREDA Drevni paganski obred sadrži tri elementa: 1. misao (saznanje o neravnoteži koju treba ispraviti), 2. govor (izgovaranje, pojanje ili pjevanje svetih izreka, mitološkog teksta u obli ku poezije ili proznih izreka) i 3. obredni čin (teatralni i ceremonijalni prikaz čina stvaranja i pobjede sila reda). Obred proizvodi svetost, ali je i sam svet. Tako se opet u jednoj točki subjekt i objekt stapaju u jedinstvenu spoznaju. Budući da je neopaganska duhovnost u velikoj mjeri eklektička, i sama struktura obreda vuče korijene iz različitih tradicija. Danas se uvriježila i standardizirala shema koju je popularizirao Gerald Gardner u Wicci, što najve ćim dijelom potječe iz europske mitologije, vještičarstva i hermetizma. Budući da je svijet danas "globalno selo", sasvim je logično i prirodno da i suvremena duhovnost nadilazi na cionalne, etničke, rasne i druge okvire. Obred se može sastojati od više dijelova, pri čemu se ne moraju izvesti svi. To naravno ovisi o svrsi samog obreda. I devocijski i magijski obredi imaju istu osnovnu strukturu, s time da se, logično, ma
gijski postupci obavljaju na magijskim obredima, o čemu će više riječi biti u 23. poglavlju: Magija. Struktura je ista jer i devocijski i magijski obredi imaju i devocijsku i magijsku komponentu. Kada god je tako moguće, posebice na većim proslavama sabata i ezbata, obred zajed nički vode svećenik i svećenica. Ponekad im se, po potrebi, pridružuju i pomoćni svećenici i pomoćne svećenice. Manje obrede može voditi i jedna osoba. Tko god vodio obred, u tom se trenutku ta osoba smatra svećenikom ili svećenicom. NAPOMENA: U ovom pregledu opisat ćemo općenitu strukturu obreda, neovisno o broju sudionika. Naravno da se obredi značajno razlikuju ako ga obavlja jedna osoba, njih deset ili ako je riječ o velikoj svetkovini na kojoj može biti i više desetaka ili čak stotina ljudi.
PRIPREMNE RADNJE Obred je ozbiljna forma koja se ne obavlja bez nekog posebnog razloga, ad hoc ili neplan ski. Prije samog obreda potrebno je jasno definirati svoju namjeru i odrediti svrhu obreda. Osobi koja vrši obred mora biti potpuno jasno što želi postići obredom. S druge strane, ne smije se biti opsesivan u planiranju. Ne mora se baš sve unaprijed isplanirati. Neke stvari treba ostaviti da se dogode spontano. Postoje tri pripremne radnje. 1. Priprema obreda
Čim se počne pripremati obred, treba ga vršiti i na energetskoj razini. Neovisno o vrsti i namjeni obreda, može se obaviti onoliko pripremnih radnji koliko se smatra da je potrebno kako bi se ispunio željeni cilj. Očekivano, više će se mentalno morati pripremati za magij321
ske obrede jer se njima želi stvoriti promjena u materijalnoj kreaciji, a to se ne može postići bez snažne koncentracije i fokusa. Zato se često prije magijskog obreda pagani povlače u tišinu, kontemplaciju, meditaciju, a ponekad i poste ili se suzdržavaju od spolnih odnosa. Ako je pak riječ o devocijskim obredima, načelno takve pripreme nisu potrebne. Dovoljno će biti da se osoba prizemlji na početku samog obreda. Potrebno je sve isplanirati, zapisati ono što će se činiti i zapamtiti dijelove teksta koje osoba ne želi čitati. Pretpostavlja se da je osoba koja vrši obred već upoznata s božanstvom koje namjerava prizvati ili uzvati. Potrebno je voditi računa o broju sudionika i pribaviti sav potreban pribor. Ako se obred počne odvijati spontano, ne treba prekidati energiju i naglašavati formu. S druge strane, ne smije se dopustiti da se energija počne rasipati. Ako dođe do toga, treba se sabrati i vratiti se na sadržaj. Sadržaj obreda može se zapisati na običnom papiru ili bilježnici i postaviti na oltar kako bi se mogao čitati za vrijeme obreda. Samostalni praktičar, magičar ili vještica može sasta viti svoj obrednik (grimorij ili Knjigu sjenka) u kojoj može prikupiti sve tekstove za obrede i druge razne postupke i forme. To može biti temeljna duhovna knjiga koju osoba sama sastavlja.
2. Priprema prostora za obred
Ako se obredi rade u stanu ili kući, potrebno je pripremiti prostoriju; maknuti suvišan namještaj, namjestiti oltar i sav potreban pribor na svoje mjesto; očistiti prostor, oprati po dove i prozračiti prostoriju. Treba voditi računa o tome da ništa ne ometa obred, poput zvonjave telefona i sl. Ako se obred vrši na otvorenom, svakako treba voditi računa o stup nju javnosti. Kako bi se izbjegla publika i pogledi znatiželjnika, može se postaviti zaštitna ograda. Ako se obred vrši na javnoj površini, potrebno je zatražiti dozvolu, posebno ako se ima u planu paliti vatra. Naravno, ako se slavi sabat, cijela se prostorija može ukrasiti odgovarajućim simbolima i predmetima.
3. Samopročišćenje
Neposredno prije obreda, pagani se najčešće tuširaju ili kupaju. Posebno je popularna ritu alna kupka pročišćenja u kojoj se pagani kupaju u vodi u koju su dodana određena eterična ulja.. Tradicionalni recept za uljnu mješavinu potječe iz grimorija Ključ kralja Salomona, koji se sastoji od ulja: ružmarina, komorača, lovora, bosiljka, timijana, miloduha, sporiša i me tvice u jednakim omjerima, te malo korijena valerijane. Usto, u kupatilu se za vrijeme kup ke mogu upaliti svijeće i kadi. Naravno, takva kupka zaista nije nužna, ali može pomoći da se dodatno upregne psihofizička energija kako bi obred bio još uspješniji. Nakon ritualne kupke, može se obaviti i pomazanje ili samoblagoslov (v. gore). Osoba sama odlučuje hoće li obred obaviti naga ili u obrednoj odori, što ovisi o više čimbenika. U praksi Svjetskoga paganskog kruga na obredu se oko vrata nosi ogrlica s pen tagramom, najvažnijim paganskim simbolom, bez obzira na to obavlja li osoba obred naga ili u odori. Usto, mogu se nositi i vlastiti amuleti, talismani, viskovi, kristali, nakit i sl. Na koncu, prije samog obreda mogu se obaviti i neke dodatne metode, poput čišćenja aure, balansiranja ćakri, vježbi koncentracije i sl.
322
IZVOĐENJE OBREDA Iako smo rekli da ne mora svaki obred sadržavati sve dijelove koje ćemo ovdje spomenuti, ipak svaki se obred ugrubo sastoji od pet osnovnih cjelina: 1. pročišćavanje, 2. uravnoteže nje energije, 3. stvaranje posvećenog prostora, 4. glavni dio obreda i 5. završni dio obreda (u kojem se otpušta krug).
I.
PROČIŠĆAVANJE
Na samom početku obreda potrebno je prostor pročistiti i energetski. Svuda oko nas nalaze se razne suptilne energije koje utječu na naš um i tijelo, u većoj ili manjoj mjeri. Poznato je da određeni događaji ostavljaju snažan energetski pečat na prostor u kojem su se zbili. Primjerice, ne morate biti previše suptilni da biste osjetili nelagodu ako uđete u prostoriju u kojoj se dogodilo kakvo ubojstvo. No, čak i ako se netko u toj prostoriji samo posvađao, za sobom je ostavio lošu vibraciju. Prostor se veoma lako može kondicionirati, a ako je riječ o negativnim događajima, mogu se pojaviti i nepoželjni entiteti ili duhovi. Stoga se osim pročišćavanja rabi i pojam protjerivanje. Sljedećim metodama tjeraju se negativne energije i čisti prostor:
a)
pročišćavanje metlom
Osoba se kreće naopako unutar kruga predviđenog za obred i mete prostoriju. ("Naopako" ovdje znači: u smjeru suprotnom od smjera okretanja kazaljke na satu. O smjerovima u ma giji bit će više riječi u 23. poglavlju: Magija). Budući da je to energetsko čišćenje, nije potreb no metlom doticati pod. Nedominantnom rukom metla se drži bliže vrhu, a dominantnom bliže dnu. Metlom se čine kružne kretnje, također naopako. Ukupnom kretnjom stvara se spiralni vrtlog koji odbija sve negativne energije. Može se napraviti jedan ili više krugova (mnogi koveni prakticiraju tri kruga). Pritom se može vizualizirati kako iz metle izbijaju iskre ili plavo-ljubičaste zrake. Mogu se izgovarati i razne bajalice, poput ove: Brezovačo, sveta metlo izbavi ovo sveto tlo. Odagnaj tminu, odbij mrak pročisti tlo, pročisti zrak. Bauke tjeraj, bjesove sablasti goni, duhove. Daj nam spokoj, mir nek' vlada bilo gdje i bilo kada.
Metla se odloži pored ili ispod oltara, a na koncu se kaže: Sad je ovaj prostor čist. Neka takav ostane za cijelog obreda i poslije. Neka bude tako.
b)
kađenje
I kadima se može pročistiti prostor od negativnih vibracija. To je šamanska metoda u kojoj prostor pročišćavate elementom zraka. Može se hodati ukrug naopako, i naprosto mahati kadionicom (ili mirisnim štapićima) lijevo-desno ili ukrug, također naopako. Mogu i dvije osobe hodati tako da jedna drži kadionicu, a druga ju prati i maše perima kako bi što više 323
proširila miris po zraku. Osim samog tamjana, postoje brojne tradicionalne mješavine za pročišćenje prostora kađenjem, primjerice: tamjan, kopal, mirha i sandal u omjeru 3:3:2:1, ili još jednostavnija: sandal i cimet u omjeru 2:1, ili pak: tamjan i sporiš u omjeru 3:1 itd. Naravno, da se mogu rabiti i vlastite mješavine za kađenje. Za vrijeme pročišćavanja može se pjevati, pojati, plesati, izgovarati bajalice čemu se svi mogu pridružiti. Šamanski je običaj da za vrijeme čišćenja netko od sudionika bubnja.
c) pojanje Ako osoba nema metlu ili kadionicu, može naprosto hodati po krugu, pljeskati dlanovima i izgovarati razne mantre ili bajalice i sl.
d) bubnjanje Može se naopako hodati po krugu i bubnjati u određenom ritmu, pri čemu se može i pojati. U to mogu biti uključeni svi sudionici obreda, oni mogu pratiti osobu koja pročišćava, pa svatko od njih može na svoj način pridonijeti tjeranju negativnih energija.
e) škropljenje I elementom vode može se pročistiti prostor. Škropljenje (grčki: pavw.rµa, latinski: aspersio, engleski: aspersion) jedna je od metoda pročišćavanja i posvećenja u kojoj se prostor ili predmeti škrope vodom. Potrebno je hodati ukrug naopako i škropiti tlo po obodu obred noga kruga. Najjednostavnija je metoda da se u nedominantnoj ruci drži posuda s vodom, a dominantnu ruku se umoči i potom prska vodu naglo šireći prste. Umjesto ruke, u vodu se može umočiti i bodež pa njime prskati po obodu kruga. U vještičarstvu se gotovo uvijek u vodu dodaje i sol (salt). Prije škropljenja voda se može blagosloviti postavljajući ispruženi dlan dominantne ruke iznad površine vode, izgovara jući blagoslov: Budi blagoslovljena, vodo pročišćenja. Inače, u kršćanstvu je škropljenje "obred prskanja blagoslovljenom vodom radi očišće nja od grijeha". Pritom se voda drži u posudi za svetu vodu (aspersorium), a škropljenje se obavlja škropilom, škropilicom ili aspergilom (aspergillum). Sam obred škropljenja svetom vo dom za vrijeme glavne mise naziva se asperges.
f) zvonjenje Kod zvonjenja može se hodati po krugu i dominantnom rukom neprekidno zvoniti oltar skim zvoncem. Pri tom se mogu izgovarati iskazi, pojati, pjevati itd.
g) ostale metode pročišćavanja Osoba stane u sredinu kruga, podigne bodež i viče nešto poput: Odlazite bauci, bjesovi, du
hovi, sablasti! Potom i ostali mogu vikati: Odlazite, odlazite! U ceremonijalnoj magiji često se rabe i razne hermetičke i thelemitske metode poput: pentagrama, heksagrama, rubinove zvijezde i sl., što prihvaćaju i neki pagani. Bez obzira na to koja se metoda primjenjuje, bitno je da osoba cijelo vrijeme osjeća i vizualizira kako se prostor čisti od svih negativnih vibracija. 324
Pagani preporučuju obavljanje energetskog čišćenja prilikom useljenja u novi prostor, stambeni ili poslovni.
Blagoslivljanje oltara i pribora Nakon pročišćenja, blagoslivlja se pribor koji će se koristiti na obredu. Osoba stane ispred oltara, podigne obje ruke i usmjeri dlanove prema oltaru, tj. prema dolje, te izgovori bla goslov: Neka je blagoslovljen ovaj oltar, neka su blagoslovljeni svi ovi predmeti. To nije isto što i posvećenje oruđa koje se obavlja jednom, tj. svaki put kad se odabere neki novi predmet. Dakle, da bi se posvetio pribor, može se izvesti cijeli obred samo radi toga. No, svaki put prije obreda može ga se još jednom blagosloviti. O posvećenju će kasnije biti više riječi.
2.
URAVNOTEŽENJE ENERGIJE
Svi na obred dolaze u različitim okolnostima. Nemaju svi privilegiju da obredu pristupe nakon cjelodnevne kontemplacije u šumi ili nekoliko sati koncentracije i drugih metoda kontroliranja uma. No, ako je osoba pod određenim dojmovima, bitno je da ih se prije obre da riješi što je moguće više. Sve dnevne obveze, frustracije i dinamični odnosi s drugima, ne bi smjeli biti razlog za odustajanje od obreda. Upravo stoga, prije obreda potrebno je uravnotežiti svoje energetsko stanje, a ako ima više sudionika, bitno je da i oni međusobno usklade svoju energiju. Postoje različite metode, a najčešće su sljedeće: a) usredištenje Ovom se metodom raštrkana energija naprosto povlači natrag u sebe, u središte svog bića. Traži se izvor vlastite moći u svom duhu, umu i tijelu. Priziva se osjećaj cjelovitosti, unu tarnje ravnoteže i moći. Energija se uvlači sve dublje i dublje, dok ju se ne osjeti zbijenom u području srca. Osoba može stajati ili još bolje sjediti mirno, zažmiriti i zauzeti ugodan položaj. Treba disati ravnomjerno i zamišljati kako se u području srca nalazi blještava ku gla energije u koju se svakim udahom uvlači sva vlastita energija i pozornost. Pri izdisaju, osoba zamišlja kako ju svi problemi napuštaju, kako se gube i rasipaju u prostoru. Mogli bismo reći da je to vježba "unutarnje koncentracije". b) prizemljenje Obično se odmah nakon usredištenja obavlja i prizemljenje. Ova važna vježba služi za po vezivanje s energijom zemlje koja je nužna da bi se sačuvala vlastita energija. Naime, ako se u obredu radi samo s vlastitom energijom, to može biti veoma iscrpljujuće, posebno ako se obavljaju neki zahtjevni magijski postupci. Zato se može poslužiti i "tuđom" energijom. Ona se ne "krade" od drugih ljudi nego se osoba služi energijom Božice Majke koja je pri sutna u zemlji. (Uostalom, različiti prizivi (evokacije) elemenata, njihovih čuvara i božan stava služe kako bi i oni ispunili krug svojom energijom.) Inače, prizemljenje (u engleskom: grounding) nije isto što i uzemljenje (u engleskom: earthing) koje se obavlja na kraju obreda, o čemu će kasnije biti više riječi. Osoba zamišlja kako se svjetleća kugla iz područja srca polako spušta prema tlu, kroz noge i stopala (ako stoji) ili kroz kičmeni stup i čmar ako sjedi. Kad se kugla spusti do po325
vršine zemlje, ona nastavlja prodirati u dublje slojeve zemlje i u sebe upija snagu zemlje. Potom se tako ojačana kugla vraća u tijelo pa osoba osjeća kako sada ima mnogo više ener gije i moći. Isto tako, kugla se može podići i pustiti da kroz glavu ode u svemir i pokupi energiju neba, a potom se također osnažena i nabijena energijom vraća u tijelo. Time se prizva energija Boga i Božice.
Evo primjera jedne vođene meditacije u kojoj se osoba prvo prizemljuje i prima energiju Božice, a potom odlazi u nebo i prima energiju Boga:
Smjesti se u udoban položaj i slušaj moj glas. Prihvati sve što ti kažem. Potpuno se predaj mom vodstvu. I uživaj. Polako zatvori oči i sada se potpuno opusti. Duboko udahni ... i izdahni. Duboko udahni ... i izdahni. Duboko udahni ... i izdahni. Duboko udahni ... i izdahni. Duboko udahni ... i izdahni. Nastavi disati duboko ... jako duboko. Tvoje tijelo potpuno je smireno. Tvoje tijelo potpuno je opušteno. Tvoje tijelo je zdravo„. Osjeti kako sjediš na zemlji. Osjeti kako svojim tijelom dodiruješ zemlju. Promotri svoje misli. One su vrludave kao granje koje se povija na vjetru. Sad promotri svoje osjećaje. Oni su ti raštrkani po cijelom tijelu i po cijeloj auri. Sad zamisli kako se tvoje misli i tvoji osjećaji lagano skupljaju„. Skupljaju se u jednu moćnu energetsku kuglu. Ta se kugla nalazi u tvome srcu. Ona je blještava, sjajna i šarena. Ona se vrti, isijava i pulsira„. Sve svoje misli usredotoči i unesi u tu energetsku kuglu. Sada se tvoj um nalazi u toj moćnoj kugli. Ti si mudro i pametno biće. Ti si odlučno, hrabro i nježno biće„. Sve svoje osjećaje prikupi i unesi u tu energetsku kuglu. Sada se tvoji osjećaji nalaze u toj divnoj kugli. Ti si radosno i zahvalno biće. Ti si potpuno spokojno, bezbrižno i sretno biće„. Sada zamisli kako se ta moćna kugla polako spušta niz tvoj kičmeni stup, od srca lagano klizi do želuca„. i dalje klizi„. do trbuha„. i dalje klizi„. do zdjelice„. i dalje se polako spušta„. Sada je kugla dotakla tlo„. ne brini se„. pusti ju da i dalje klizi„. Osjeti kako se nalaziš u tlu, ispod površine zemlje. Osjeti miris zemlje, osjeti vlagu, korijenje i životinjice. Osjeti kako se probijaš kroz kosti svojih predaka, 326
onih koji su ovdje bili mnogo mnogo prije tebe. Odaj im svoje duboko poštovanje. Tvoja se kugla i dalje spušta sve brže i brže... Sada si jako duboko... daleko ispod površine zemlje. Odaj duboko poštovanje Božici Majci koja te primila u Svoju utrobu. Osjeti kako tvoja kugla počinje crpiti snagu zemlje i snagu vode. Osjeti kako tvoja kugla u sebe uvlači energiju Božice Majke. Osjeti kako se tvoja kugla povećava i kako je još moćnija i još sjajnija. Znaj da ti Božica besplatno daje Svoju snagu. Cijeni to. Zahvali Joj u sebi. Majka Zemlja osnažila je tvoje misli i tvoje osjećaje. Sada ti je dana jaka energija kojom ćeš se koristiti na ovom obredu. Zahvali Joj u sebi. Sada zamisli kako se tvoja kugla ponovno uzdiže iz najdaljih dubina zemlje. Zamisli kako se opet probija kroz vodu, stijene, pijesak i glinu. I opet osjeti miris zemlje, osjeti vlagu, korijenje i životinjice...
Tvoja je kugla došla do površine i ponovno ulazi u tvoje tijelo. Osjeti kako se penje uzduž kičme. Osjeti kako ti bridi cijelo tijelo. Osjeti kako se puniš energijom zemlje. Osjeti snagu i moć. Stigla je! Tvoja kugla opet je u razini tvog srca. Osjeti kako se energija zemlje izljeva iz kugle po čitavom tvome tijelu. Osjeti energiju zemlje. Osjeti snagu i moć. Osjeti blagoslov Majke... Sada zamisli kako se ta moćna kugla polako diže, od srca lagano se diže do vrata... i dalje se diže... do usta... i dalje se diže... do čela... i dalje se polako diže... Sada je kugla dotakla tjeme glave... ne brini se... pusti ju da se i dalje diže... Osjeti kako se nalaziš u zraku, iznad ove svete zemlje. Osjeti mirise u zraku, osjeti vjetar, toplinu i vlagu. Osjeti kako se probijaš kroz kraljevstvo duhova i bogova, onih koji su ovdje bili mnogo mnogo prije tebe. Odaj im svoje duboko poštovanje. Tvoja kugla i dalje se diže sve brže i brže... Sada si jako visoko ... daleko iznad površine zemlje. Osjeti kako se tvoja kugla približava Suncu i hrabro ulazi u njega. Odaj duboko poštovanje Rogatom Bogu koji te primio u Svoj golemi vatreni dom. Osjeti kako tvoja kugla počinje crpiti snagu zraka i snagu vatre. Osjeti kako tvoja kugla u sebe uvlači energiju Boga Sunca. Osjeti kako se tvoja kugla povećava i kako je još moćnija i još sjajnija. Znaj da ti Bog besplatno daje Svoju snagu. Cijeni to. Zahvali Mu u sebi. Otac Neba i Sunca prosvijetlio je tvoje misli i tvoje osjećaje. Sada ti je dana jaka energija kojom ćeš se koristiti na ovome obredu. Zahvali Mu u sebi. Sada zamisli kako se tvoja kugla ponovno spušta od Sunca natrag prema Zemlji. Zamisli kako se opet probija kroz kraljevstvo bogova i duhova. I opet osjeti mirise u zraku, osjeti vjetar, toplinu i vlagu...
Tvoja je kugla došla do tjemena i ponovno ulazi u tvoje tijelo. Osjeti kako se spušta niz glavu, ždrijelo i vrat. Osjeti kako ti bridi cijelo tijelo. 327
Osjeti kako se puniš energijom Sunca. Osjeti snagu i moć. Stigla je! Tvoja kugla opet je u razini tvoga srca. Osjeti kako se energija Sunca izljeva iz kugle po čitavom tvom tijelu. Osjeti energiju zemlje. Osjeti snagu i moć. Osjeti blagoslov Oca„. Sada su tvoje misli, tvoji osjećaji i tvoje tijelo preplavljeni energijom Boga i Božice. Osjeti to, uživaj i zahvali Im u sebi. Kad osjetiš da možeš i želiš, polako otvori oči i vrati se kao nova osoba,
osnažena i puna energije! c) usklađivanje
energija
Ako je na obredu više sudionika, lako se može postići usklađivanje energije. Tipičan je primjer izgovaranje sloga om. Jedna osoba može pojati taj slog dugim izgovaranjem: oooooooooooooooommmmm, a potom udahne i ponovi mantru. To se može učiniti tri puta, a svi sudionici pridružuju se recitatoru u tome. Druga je mogućnost da svi dišu u jednolič nom ritmu ili da bubnjaju i plješću. Često se obavlja i vođena meditacija u kojoj svi sudionici slušaju jednu osobu i mentalno se fokusiraju na njene riječi.
3.
STVARANJE POSVEĆENOG PROSTORA
U neopaganskoj praksi posvećeni prostor stvara se podizanjem obrednoga kruga i prizi
vanjem elemenata.
I.
Podizanje kruga
Nakon što je prostor pročićen od negativnih energija, blagoslovljen i/ili posvećen, potrebno je stvoriti polje u kojem će se posve neometano moći odraditi obred. Na ovom dijelu obreda prvo se podiže krug, a potom se prizivaju elementi.
Krug
(grčki: KvKAoc;-, latinski: circulus, engleski: circle) ili
magijski krug
(grčki: 6 µayLK6c;
KVKAoc;-, latinski: circulus magicus, engleski: the magic circle) zaštitno je energetsko polje čiji
se obod ili kružnica iscrtava po tlu, kako bismo se zaštitili od izvanjskih sila i osigurali ostanak energije unutar zadanog okvira. NAPOMENA: U engleskom jeziku matematički pojam circle zapravo znači "kružnica", dok se "krug" kaže disk. Međutim, u kontekstu magije i paganske duhovnosti, circle ne prevodimo "kružnica" nego "krug" ili "magijski krug". Nadalje, polje zaštite zapravo nije ni "kružnica" ni "krug" (!)nego je to trodimenzionalna kugla(!), na engleskom: ball, unutar koje se obavlja čitav obred. Ploha koja obavija kuglu naziva se sfera. Dakle, crta se ili zami šlja da se označuje kružnica na podu, a zapravo se stvara kugla koja je omeđena sferom. Zato se u nekim tradicijama krug naziva sfera moći.
Simbolika kruga U paganizmu je krug najsavršeniji i najsvetiji geometrijski lik! Naime, kružnica ili obod kruga
predstavlja sve ciklične procese u prirodi. Za razliku od uglatih likova, poput trokuta i če tverokuta koji simboliziraju Boga, kružni i obli likovi simboliziraju Božicu Majku (v. 32. po328
glavlje: Paganski simboli). Krug kao simbol zaštite, bio je poznat još u drevnim kulturama. Stonehenge je najpoznatija kružna građevina, promjera 110 m. Rimski su veleposlanici oko sebe iscrtavali zaštitni krug čime bi svima dali do znanja da ih se ne smije napasti. Babilonci su oko bolesničke postelje posipali pšenično brašno formirajući krug, a u srednjem vijeku oko kuće bi se posipala sol za zaštitu od kuge, vampira i sl. U vrijeme kršćanskih progona, vještice su se također okupljale na tajnim mjestima i štitile krugom, a poznato je da su to iz istih razloga činili i Židovi. I dan-danas sudovi mogu osuđeniku izreći "mjeru zabrane pristupa na manje od 100 metara" i sl. Dakle, u kolektivnoj svijesti, krug predstavlja zaštitu i određuje zonu sigurnosti.
Funkcije kruga U paganskoj ritualnoj praksi krug se uspostavlja na početku obreda iz više razloga: 1. Krugom se definira posvećeni prostor, što znači da sudionici mogu svoju pozornost su
ziti samo na prostor kruga. Sve ostalo mogu zanemariti, što ima i snažan psihološki učinak. Dakle, dolazi do promjene svijesti - iz obične u magijsku.
2. Krug štiti od izvanjskih utjecaja. Pročišćenje prostora metlom, kađenjem, bubnjanjem i sl., čini se samo na prostoru na kojem se namjerava podići krug. Dakle, osoba nije mogla pročistiti prostor kilometrima oko središta kruga, nego samo nekoliko četvornih metara ili prostoriju u kojoj će izvoditi obred. Međutim, bez uspostave kruga, negativne energije i entiteti mogli bi se vratiti, a krug će ih u tome spriječiti. 3.
Jednako je važan i suprotan učinak kruga. On osigurava to da sva energija koja se stvara i podiže za vrijeme obreda ostane unutar kruga, kako se ne bi raspršila po okolnom pro storu. Možemo navesti jednu analogiju: ako želite zagrijati ili zakuhati vodu, mnogo ćete brži i uspješniji biti ako ju držite u malom kotliću nego ako čitav bazen izložite suncu.
Ezoterijska (magijska) simbolika kruga Uspostavljanjem kruga definiramo novi prostor i novo vrijeme. Starhawk kaže: Krug postoji na granicama običnog vremena i prostora. On je "između svjetova", vidljivog i nevidljivog, između svjesnosti džepne baterije i svjesnosti zvijezde, prostor u kojemu se susreću naizmjenične stvarno sti, u kojem su nam otvorene prošlost i budućnost. Vrijeme se više ne mjeri; ono postaje elastično, fluidna, vrtložna jezero u kojem ronimo i plivamo. Ograničenja i razlikovanja naših društveno de finiranih uloga više ne vrijede; vlada jedino prirodni zakon, zakon !zide koja kaže, "Ono što sam učinila zakonom ne može rastočiti niti jedan čovjek". U krugu se otkrivaju moći u nama, Božica i drevni bogovi.
Dimenzije kruga Koliki će biti promjer kruga, zaista ovisi samo o onome tko vrši obred, tj. o njegovoj namje ri. Postoji tradicionalno tumačenje iz grimorija Ključ kralja Salomona po kojem krug treba biti promjera 9 stopa (2,74 m) te se ucrtava magijskim bodežom (mačem ili kopljem). To je standard u ceremonijalnoj magiji i hermetizmu, no u paganskoj se praksi dimenzije kruga 329
određuju intuitivno. Ako obred obavlja samo jedna osoba, krug može biti i manji, primje rice 5 stopa (1,52 rn). Ako je na obredu više sudionika, krug može biti i mnogo veći. Neka bude onoliko velik koliko je potrebno da svi sudionici mogu sjediti ili stajati jedan kraj drugoga po obodu kruga. Neki koveni određuju fiksnu dimenziju, no to doista nije nužno.
Iscrtavanje kruga Još tijekom pripreme prostorije za obred, kružnica se na podu može označiti bijelom kre dom, solju ili bijelom trakom, iako ni to nije nužno. Neki koveni imaju trajno ucrtani krug, no postavlja se pitanje koliko je to praktično jer s vremenom broj sudionika (kovenara) može varirati. Ako se obred radi na otvorenom, krug se također može označiti bijelim užetom, solju ili čak postavljanjem kamenčića, zrna žita, sitnih bobica, voćaka i sl. To se čini samo kao dodatni psihološki mehanizam zbog kojeg će se sudionici obreda osjećati još zaštićenijim.
Položaj oltara u krugu Iako će uskoro biti više riječi o samom oltaru, zasad je potrebno reći da postoje razni načini pozicioniranja oltara u odnosu na sam krug. u tradicionalnom vještičarstvu oltar najčešće stoji u sredini kruga, s time da je okrenut prema sjeveru, što znači da svećenik i/ili sveće nica stoje s njegove južne strane i gledaju prema oltaru. Sjever je smjer moći jer nam daje snagu elementa zemlje, što ima i dodatnu simboliku uzemljenja i
materijalizacije namjere Svjetskoga paganskog
koja se želi postići na obredu. To se pravilo primjenjuje i na obredima
kruga, iako svaki koven i samostalni praktičar može postaviti oltar po svojoj volji. U nekim tradicijama oltar se usrnjerava prema istoku, što dolazi iz ceremonijalne magije, posebice iz prakse
Hermetičkoga reda Zlatne zore. Ponekad oltar nije u sredini nego pri sjevernom ili
istočnom obodu kruga i sl.
Metode podizanja kruga Uspostavljanje kruga formalni je početak obreda. Na početku moramo ukazati na termi nološku zbrku. U engleskom jeziku rabi se nekoliko izraza za uspostavljanje kruga: Pojam
erecting the temple što znači "podizanje hrama" potječe iz škotske paganske tradicije. Ope ning the circle znači "otvaranje kruga", a casting the circle znači doslovno "bacanje kruga". Svjetski paganski krug rabi izraz podizanje kruga, a na engleskom casting the circle. Time se izbjegava zbrka između termina "otvaranje" i "zatvaranje". Naime, na početku obreda možemo reći da srno krug
otvorili iz perspektive onih koji se nalaze u krugu. Međutim, iz zatvorili. S druge pak strane, na kraju obreda možemo reći da srno ponovno zatvorili krug iz perspekti ve sudionika, tj. da srno ga otvorili iz perspektive izvanjskog svijeta. Taj je prostor ponovno
perspektive svih onih koji su izvan njega, možemo isto tako reći da srno krug
otvoren za njih. I jedno i drugo je logično i sasvim dosljedno, no ponekad se može dogoditi da nije jasno na što se točno misli. Zato predlažemo da se na početku obreda rabi termin
podizanje kruga, a na kraju otpuštanje kruga, na engleskom: releasing the circle. 330
Doista postoje veoma različite metode podizanja kruga, a svatko može na temelju ovih prijedloga razvijati svoju metodu, onu u koju ima najviše povjerenja i koja mu se najviše sviđa.
a)
podizanje kruga štapićem ili bodežom
Osoba stane u sredinu, okrene se prema sjeveru ili istoku, pozvoni oltarskim zvoncem jednom ili triput, dominantnom rukom podigne bodež ili štapić te izreče namjeru: Neka se
zna da će krug biti podignut! Neka svatko u ovom krugu ostane po svojoj volji - u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju! Potom stane uz istočnu točku kruga, usmjeri štapić ili bodež prema tlu i počne polako hodati po obodu kruga u smjeru okretanja kazaljke na satu,
tj. oposuno
ili naoposuno. Štapić ili bodež drži u dominantnoj ruci i cijelo vrijeme drži ga usmjerenim prema tlu,
tj.
iscrtanom ili zamišljenom obodu kruga. Ako nema štapić ili bodež, jednako
se učinkovito može poslužiti i kažiprstom! Potrebno je zamišljajti kako iz štapića ili bodeža izlaze bijele, zlatne ili ljubičaste zrake božanske energije. Dok osoba hoda po obodu kruga, ispaljuje energiju i zamišlja kako se ona oblikuje u rotirajuću traku magičnog svjetla i kako sve više ispunjava cijelu zamišljenu kuglu u kojoj se nalazi, iznad nje, ali i ispod poda. Zamišlja kako energiju omeđuje nepro bojna energetska barijera, sfera ili ploha kugle u kojoj stoji. Krug je živi entitet! Potrebno je osjetiti njegovu energiju! Obod kruga prehoda se tri puta, pri čemu se mogu izgovarati i razne bajalice ili izjave poput: Neka potekne božanska energija. Neka moćne sile ispune ovaj
blagoslovljeni krug. Ja sam (mi smo) sad u krugu energije. Neka me (nas) ovaj krug štiti od svega. Potom se osoba vraća u sredinu pa može nastaviti s obredom.
b)
lanac energije
Ako je na obredu nazočno dovoljno sudionika da stoje po obodu kruga, oni mogu krug podignuti tako da u tome svi sudjeluju. Primjerice, svi se mogu držati za ruke pa svećenik ili svećenica može najaviti: Primimo svi energiju kruga! Potom može stisnuti dlan osobi s desne strane. Kada to osjeti, i ta druga osoba stisnut će dlan trećoj osobi i tako redom dok se krug ne zatvori. Krug se može podizati i zagrljajima ili poljupcima. Primjerice, prva osoba se okrene osobi s desne strane i upita ju: Kako pristupaš krugu? Ona može odgovoriti: U savršenoj lju
bavi i savršenom povjerenju. Potom se te dvije osobe mogu zagrliti ili poljubiti. Nakon toga druga osoba postavi isto pitanje trećoj, i tako poljubac ili zagrljaj kruži po cijelom krugu, dok se ne zatvori. Umjesto poljupca u obraz ili u usta, svaka osoba može postaviti bodež pred usta, pa poljubac ide preko bodeža, ili uostalom, bilo kojeg drugog predmeta. Isto tako, jedna osoba može podignuti bodež i reći nešto poput: Zazivam sile Neba i Ze
mlje. Podižem ovaj sveti krug. Potom će to učiniti i sve ostale osobe.
c)
ples Svi se drže za ruke i mogu početi plesati po obodu kruga, krećući se oposuno. Pritom se
mogu pjevati razne devocijske pjesme. Netko može stajati u krugu i bubnjati. Od svih ple sova najpoznatiji je spiralni ples (na engleskom: spiral dance) koji ima višestruku simboliku. 331
Naime, spirala je simbol Božice i jedan od čestih uzoraka u prirodi. To je pokret stvaranja jer u sebi sadrži i kružnu i linearnu (vertikalnu) komponentu. Time je svaki krug drukčiji i neponovljiv. Svi sudionici drže se za ruke i plešu oposuno. Voditelj ili voditeljica plesa sa svoje lijeve strane prekida lanac, ulazi u krug i nastavlja u suprotnom smjeru i tako gleda druge sudi onike u lice. Na taj će način svaki sudionik svakog drugog u jednom trenutku moći gledati u oči. To je šamanski element za iznimno brzo i snažno podizanje energije kruga. Kad se pleše, najčešće se čini tradicionalni križni plesni korak (grapevine step), iako to nije nužno. Vrlo često koraci se postupno ubrzavaju dok ples ne postane veoma brz. Sudionici mogu doseći ekstazu, pa mogu i povikivati. Bitno je da svi zamišljaju i osjete energiju kojom pune krug. Kad se tako otpleše nekoliko spirala, svi se vraćaju na svoje mjesto, uhvate za ruke, a svećenik i/ili svećenica kaže: Mi smo svi u krugu moći. Krug je sada podignut. Svi mogu od govoriti: Neka bude tako! Čak i kad je osoba sama, može plesati, pjevati i bubnjati kako bi otvorila krug. Uvijek je bitno da osjeti energiju koju podiže i kojom puni prostor. (Inače, spiralni ples ne mora se plesati samo za otvaranje kruga. Može se plesati i oko krijesa ili na svetkovinama.)
Nepovredivost kruga
Nakon što je krug uspostavljen, nitko ne bi trebao svojevoljno istupiti bez prethodne na jave. Ako sudionik obreda mora napustiti krug, običaj je da stane na istočnu točku kruga i potom rukom napravi pokret kao da siječe krug lijevo i desno od sebe, potom izađe se iz kruga i zamisli kako se procjep ponovno zatvorio, a sva energija ostala unutra. I svećenik ili svećenica može stvoriti taj procjep bodežom, rukom ili štapićem. Po povratku u krug, učini se isto, samo s izvanjske strane. Kad se ponovno uđe, maše se rukom nekoliko puta li jevo-desno, kao da se želi "zašiti" procjep. Tim se formalnim gestama čuva energija kruga. U suprotnom, može doći do kidanja kruga što je posebno nepovoljno za magijskih obreda. Inače, u gotovo svim vještičjim tradicijama, smatra se da djeca i životinje (posebice mačke) mogu slobodno prolaziti kroz krug jer ga oni svojom sviješću nikako ne mogu oštetiti. 2. Prizivanje elemenata
Nakon što je označen i podignut krug, u većini neopaganskih i vještičjih tradicija, slijedi prizivanje klasičnih elemenata - zraka, vatre, vode i zemlje; i to na odgovarajućim točkama na obodu kruga. Postoje razni načini kako se to konkretno obavlja, kao što postoje i razlike koga se uopće priziva. Ponekad se prizivaju samo elementi, ponekad čuvari, stražarnice ili pak kraljevi, vladari i druge korespondencije. Na obredima Svjetskoga paganskog kruga prizivaju se Četiri čuvara: Airt čuvar istoka, Deas - čuvar juga, Iar čuvar zapada i Tuath čuvar sjevera. Oni su duhovi elemenata. Osim Calling the elements "prizivanje elemena ta", u engleskom se uvriježio i pojam Calling the Quarters, tj. "pozivanje četvrtina", što je kolokvijalni naziv za sile četiri elementa. Na obredima jedna osoba može prizvati sva četiri elementa, ili svaki element može prizvati druga osoba. -
-
-
Stane se na istočnu točku kruga (ako ima i drugih sudionika, svi se okrenu prema isto ku). Ispred sebe zamišlja se silovita snaga zraka, najčešće kako se vrti moćni tornado koji neće nauditi iako je potrebno osjetiti njegovu snagu. Potom se izgovara: 1.
332
Pozdravljam tebe, Čuvaru istoka koji si snaga zraka. Pozivam te u ovaj krug i tražim tvoj blagoslov. Neka bude mir među nama, sada i zauvijek.
svi: Neka bude tako. Pritom se mogu pokazivati odgovarajuće geste ili iscrtavati prizivajući pentagram tog elementa.
2. Stane se na južnu točku, zamisli se golemi stup vatre ili veliki šumski požar i kaže:
Pozdravljam tebe, Čuvaru juga koji si snaga vatre. Pozivam te u ovaj krug i tražim tvoj blagoslov. Neka bude mir među nama, sada i zauvijek.
svi: Neka bude tako.
3. Na zapadu se zamisli golemi val, cunami, kako se diže, ali ne može nauditi. Potom se
kaže: Pozdravljam tebe, Čuvaru zapada koji si snaga vode. Pozivam te u ovaj krug i tražim tvoj blagoslov. Neka bude mir među nama, sada i zauvijek.
svi: Neka bude tako.
4. Na sjeveru se zamisli golema masivna planina i kaže:
Pozdravljam tebe, Čuvaru sjevera koji si snaga zemlje. Pozivam te u ovaj krug i tražim tvoj blagoslov. Neka bude mir među nama, sada i zauvijek.
svi: Neka bude tako. Uvijek je potrebno povezivanje s elementalnim energijama i njihovo unošenje u krug. (Inače, neki koveni prakticiraju i uzivanje elemenata ili njihovih čuvara.) U sklopu pret hodnih priziva mogu se unijeti i neke svoje rečenice kojima se slavi i časti svaki pojedini element. Nakon prizvanja sva četiri elementa, potrebno je vratiti se u sredinu kruga, ispred oltara, uvijek krećući se oposuno. Prilikom priziva na svakoj od četiri strana svijeta može se upaliti svijeća u odgovara jućoj boji: žuta na istoku, crvena na jugu, plava na zapadu i zelena na sjeveru. Umjesto svijeća, mogu se postaviti i odgovarajući simbolički predmeti: pero ili kadionica na istoku, bodež ili svijeća na jugu, posuda s vodom na zapadu, te posuda sa solju ili tanjurić s ka menom ili zemljom na sjeveru. I opet, treba biti kreativan. (Inače, peti element predstavlja same sudionike obreda, pa se njega nikad ne priziva.)
Prizivanje drugih entiteta
Ponekad se u ovom trenutku mogu prizvati i druga bića, poput umrlih predaka, velikih znalaca, mudraca i učitelja. Pritom treba voditi računa da pagani njih nikad ne obožavaju, ali im mogu odati poštovanje i zatražiti njihov blagoslov i vodstvo. To sve ovisi o namjeni obreda.
333
4. GLAVNI DIO
OBREDA
Svi dosad navedeni dijelovi obreda zapravo su pripremne radnje za glavni dio obreda. Po stoje brojne forme koje se mogu izvesti na glavnom dijelu paganskog obreda. Međutim, naravno da sve one uopće nisu nužne (osim zazivanja). Ovisno o namjeni obreda osoba može sama odlučiti koje će forme uvrstiti u obred. No, ako se izvodi više ovih formi, onda ih kronološki treba poredati kako su ovdje navedene. Taj raspored ustanovljen je u neopa ganskoj ritualnoj praksi na temelju višestoljetnog iskustva magičara i vještica. Naime, što je neka forma energetski zahtjevnija, to će se ona više pomicati prema kraju obreda. Nakon nekog ekstatičnog iskustva osoba neće imati suviše energije i možda će još biti "opijena" blaženstvom pa je bolje da se tada obred završi što prije, nego da traje još dugo. Obično se svaka forma najavljuje zvoncem. U ovom trenutku, svećenik i svećenica staju pred oltar, obično jednom pokleknu, poka žu gestu trećeg oka i potom nastave s obredom.
I.
Izjava svrhe
Veće obrede, proslave sabata, ezbata te obrede prijelaza, često posjećuju osobe koje prvi put dolaze na paganske obrede. Stoga, prije nego što se nastavi glavni dio obreda, jedan sudio nik može naprosto pročitati unaprijed pripremljenu izjavu svrhe u kojoj pojašnjava zašto su se svi uopće okupili i koje je značenje i simbolika obreda koji slijedi. Primjerice: Danas smo se okupili na proslavi jednog od osam velikih paganskih svetkovina, Sunčevih blagdana ili sabata. Danas je Imbolc, dan usred zime. Na današnji dan slavimo ...
Pritom, nije nužno da izjavu čitaju
svećenik ili svećenica (osobe koje vode obred). Dakle, čitanje izjave svrhe nije ritualna forma, ali je uklopljena u sam obred, što praktici ra sve više neopaganskih skupina. Ako organizatori obreda tako procjene, izjava se može pročitati još prije podizanja kruga, kako bi svatko imao priliku da napusti skup na vrijeme.
2.
Objava Svjetla A valona
Prije nastavka obreda može se izgovoriti: Tako mi Svjetla Avalona, objavljujem - Naša Gospa se vraća. Skupa da bi opet vladali - Rogati Bog i Božica Majka. Mi smo Jedno, sada i zauvijek. Neka bude tako.
Objavu može izreći svećenik ili svećenica, a može se i skupno recitirati. Pritom svi mogu pokazati gestu Sunca. Nakon toga, može se upaliti svijeća Avalona.
334
3. Zazivanje Smatra se da je zazivanje srž paganskog obreda i da bi se trebao obaviti na svakom obredu! Izgovarajući zazive raznih bo žanstava, svećenik ili svećenica simbolički se postavljaju u ulogu Božanstva, a ostali pozorno slušaju, najčešće za klopljenih očiju i zamišljaju kako im se Božanstvo izrav no obraća. Na obredima Svjetskoga paganskog kruga, kao i u većini neopaganskih zajednica, čitaju se Zaziv Rogatog Boga i Zaziv Božice Majke. Većinu skupnih obreda vode svećenik i svećenica, pa obično on izgovara Zaziv Boga, što svećenica najavljuje; dok ona izgovara Zaziv Božice, što svećenik najavljuje. Pritom oboje mogu raširiti ruke ili pokazivati određene geste, a običaj je da stoje ispred oltara i čitaju iz obrednika (grimorija). Ako netko izvodi obred nasamo, slobodno može sam pročitati oba zaziva. Ako su na obredu samo žene ili samo muškarci, uvijek se mogu unaprijed dogovoriti tko će što čitati. Ovdje ćemo za primjer dati dva zaziva, od kojih je prvi modificirana verzija zaziva koji je sastavila paganska spisateljica Doreen Valiente.
Zaziv Božice svećenik: Počujte sad riječi Naše Gospe, Božice Majke, One koju od davnina ljudi zvali su: Gaja, Hera, Juno na, Lakšmi, Izida, Freyja, Artemida, Astarta, Mokoš, Atena, Dijana, Afrodita, Ceridwen, Hekata ... i mnogim inim imenima. Počujte riječi plodne Majke, One Koja zrak je što ga udišemo, vatra što nas grije, voda što nas napaja i zemlja po kojoj hodimo, One Čije tijelo svemir sav obavija.
svećenica: Počuj riječi Moje i znaj Me! Milijunima će Me riječima zvati oni što govore! Ja sam vječna Djeva! Ja sam Velika Majka! Ja sam Starica što drži ključ besmrtnosti! Prekrivena sam Tajnom, ali svaka Me duša zna! Počuj Moje riječi i znaj Me! Uvijek kad Mjesec na nebu izađe, Moja će Mi djeca doći. I bolje da je jednom mjesečno za Punog Mjeseca,
da se okupite na kakvom tajnom mjestu poput ovog, i da obožavate duh Mene. Mene koja sam Kraljica vještica! I pod Mojim će budnim okom djeca Moja učiti tajne Zemlje i Prirode i putove magije! Što nije znana bit će znana, što je tajno bit će javno, 335
I osamljenu će dušu obasjati Moje svjetlo.
Iz Mog će se kotla piti znanje i besmrtnost!
Bit ćete oslobođeni ropstva i plesat ćete, pjevati i častiti se. Okružit će vas glazba, jer Moj je zanos duhom i Moja radost zemljom! Ne treba mi žrtva! Jer znaj, Ja sam Majka svega živoga! Budite jaki, a opet nježni. Budite plemeniti, a opet krotki. Stvarajte, iscjeljujte, rađajte i njegujte. I kao što Mjesec u svom ciklusu vazda raste i pada i ponovno krene rasti,
i kao što se doba jedna za drugim izmjenjuju u sporom ritmu, od sjetve do žetve, od tobožnje smrti do ponovnog rođenja ... tako će Moja djeca poznati svoj vlastiti lik u oba svijeta! I reći ćete ove riječi ...
Voljet ću i nikome nauditi neću. Živjet ću, voljet ću, umrijet ću i opet živjet ću. Susrest ću, zapamtit ću, znat ću i zagrlit još ću jednom. Za slobodnu volju svakoga, i nikom da se ne naudi. Jer Ja to hoću. Tako sad je učinjeno. Neka bude tako!
Zaziv Boga svećenica:
Počujte sad riječi Našega Gospoda, Rogatog Boga, Onoga kojeg od davnina ljudi zvali su: Cer nunnos, Zeus, Jupiter, Odin, Pan, Višnu, Perun, Oziris, Dioniz, Thor, Herne, Lugh ... i mnogim inim imenima. Počujte riječi rasplesanog Boga, glazba Čijeg smijeha vjetrove podiže, Onoga čiji glas zove godišnja doba.
svećenik:
Ja sam blistavi Kralj Nebesa Koji Zemlju preplavljujem toplinom, a sjeme stvaranja potičem da nikne. Moj je zakon sklad u svemu. Moja je tajna što otvara dveri života. I Moja je solnica od zemlje što tijelo je Cernunnosovo,
što vječno je kolo preporađanja. Ja darujem znanje o životu vječitu, i onkraj smrti obećavam Ja preporod i obnovu. Ja sam žrtvovan i Otac svega, štitim Zemlju pod skutima Svojim. Ja sam duh sve zvjeradi, divlje i slobodne. Ja sam Onaj Koji juri s jelenima, pa se poput sokola vinem Ja visoko na nebo blistava. Ja sam žetva i nudim žito i plodove, srp sam vremena eda bih vas sve nahranio. 336
Jer bez sjetve nema žetve, a bez zime proljeća nema. Ja koji sam Gospodar Lova i Snaga Svjetla, Sunce nad oblacima i tajna plamena, Zazivam vaša tijela da ustanu i dođu Mi. Jer Ja sam meso zemlje i sveg što počinje, Kroz Mene sve mrijeti mora i sa Mnom se opet roditi. Neka Me se obožava u raspjevanom tijelu, jer znaj da sve voljne žrtve Moj su obred. Neka bude i želje i straha, srdžbe i slabosti, radosti i mira, bojazni i žudnji u vama. Jer i to su otajstva što nađu se u vama, u Meni. U Kolu godine uvidi rođenje Moje, smrt i ponovno rođenje,
i znaj da je takva sudba svega stvorenog. Svi počeci kraj svoj imaju, A svi krajevi početke imaju.
Ja sam Otac i Sin kreacije, tisuće imena imam. I znaj, da povrh svih imena, Mi smo Jedno.
Neka bude tako!
4. Prizivanje Prethodni zazivi mogu imati i funkciju priziva. Samim slušanjem Božjih ili Božičinih riječi, pagani ih prizivaju da budu nazočni u krugu. Međutim, mogu se čitati i prizivi, pri čemu sudionici mogu stajati raširenih ruku, dok svećenik ili svećenica prizivaju božanstvo da
dođe u krug i bude prisutno za vrijeme obreda. Osnovno pravilo prizivanja kaže da se na kraju obreda svaki entitet koji je prizvan, mora i otpustiti, tj. poslati ga natrag odakle je došao. Za to vrijeme može se bubnjati, pokazivati različite geste i sl. Potrebno je osjetiti energiju Boga i Božice ako ih se priziva. Slijede dva jednostavna primjera:
Priziv Božice Velika Majka, Naša Gospo, Kraljice Zemlje, Gospodarice svemira, Ti koja tisuće imena imaš, Ti koja si Trojna Božica, Djeva, Majka i Starica, pozivam(o) Te u ovaj sveti čas, na Puni Mjesec da me (nas) blagosloviš Svojim dolaskom u ovaj krug. Dođi Majka, budi sa mnom (s nama)! Blagoslovi me (nas) obiljem. Hvala Ti na žetvi i svim darovima. Molim(o) Te za nove blagoslove, za hranu, vodu, oganj i zrak. Dođi Majka, budi sa mnom (s nama)!
Priziv Boga Rogati Bože, Naš Gospode, Kralju Neba, Gospodaru divljine i lova, Ti koji si Duh univerzuma, Ti koji si zavodnik, Otac i Sin kreacije, pozivam(o) Te u ovaj sveti čas, na ovo slavlje sabatsko, da me (nas) blagosloviš Svojim dolaskom u ovaj krug. Dođi Rogati, budi sa mnom (s nama)! Blagoslovi me (nas) obiljem. Hvala Ti na znanju i mudrosti. Molim(o) Te za nove blagoslove, za snagu, moć, hrabrost i ustrajnost. Dođi Rogati, budi sa mnom (s nama)! 337
5. Rad U neopaganskoj duhovnosti, uvriježio se pojam rad ili srce obreda za djelatnosti zbog kojih se obred uopće i održava. Osoba koja obavlja obred, fokusira svoju energiju uvijek na srž obreda. Dakle, cijeli obred obavlja se radi cilja koji se treba postići na njegovom glavnom dijelu. To može biti proslava nekog Sunčeva ili Mjesečeva blagdana, neki obred prijelaza ili pak jednostavan poriv za slavljenje božanstva i prirode. Tada govorimo o devocijskim obredima. S druge strane, ako se želi obaviti neki magijski postupak, tada će se održati magijski obred, a sam postupak izvesti također u ovom glavnom dijelu obreda. Najčešći primjeri rada su: - proslava Mjesečeva blagdana (ezbat): najčešće Puni Mjesec, potom Tamni Mjesec, a mnogo rjeđe prva četvrt i zadnja četvrt, - proslava Sunčeva blagdana (sabat): Yule, Imbolc, Ostara, Beltane, Litha, Lammas, Mabon i Samhain, - slavljenje nekog određenog Božanstva, - obred prijelaza: prvoblagoslov, omlada, samoposvećenje, inicijacija, vjenčanje, razdruženje, starješenje i ispraćaj, - kovenska inicijacija u prvi, drugi ili treći stupanj - teatralan prikaz neke mitske priče, - svečano davanje zavjeta, - magijski postupak. NAPOMENA: Što se konkretno radi na ovom dijelu obreda u povodu navedenih proslava, obreda prijelaza i magije, bit će opisano u 23., 28., 30. i 31. poglavlju.
6. Uzivanje Kao što smo rekli, uzivanje Božanstva veoma je sveto i mistično iskustvo. Time se dopušta božanstvu da zaposjedne tijelo. Ta se ideja naizgled može činiti egoističnom: Tko sam to ja da bi sam Bog ušao u mene!? Međutim, u paganskoj filozofiji to je sasvim logično i prihvatlji vo. Za pagane je svatko od nas već Bog (i Božica). Prema tome, budući da smo mi božanska bića, pagani ovim postupkom žele naprosto proširiti svoje biće i svoju svjesnost do najširih kozmičkih razina. Da bi se uzvalo bilo koje božanstvo, najvažnija je iskrenost. Bez toga je svaki pokušaj uzaludan. Postoji više različitih metoda. U tradicionalnom paganizmu poznati su primjeri iz afričke duhovnosti vodun, gdje osobu mogu zaposjesti duhovi loe (lwa ili l'wha). German ska vještičja magija (seiđr) također poznaje metodu zaposjedanja. Ako bi se obred izvodio u kući, osoba bi sjedila na povišenom stolcu, a vani bi sjedila na omanjem brežuljku. Hipno tičkim pojanjem i tehnikama imaginacije, osoba bi se spuštala sve do podzemnoga svijeta (Hel) i tamo, najčešće kroz simbole (rune), dobivala informacije o tajnim znanjima, prošlosti i budućnosti. U šamanizmu se stanje transa postiže upravo na obredima uzivanja određe nih entiteta ili božanstava. Starogrčki obred Spuštanje Mjeseca vjerojatno potječe iz etrurske kulture, iako je malo zapisa o tome. Vještice iz Tesalije "spuštale" su Mjesec radi stjecanja snažne erotske moći i privlačnosti. Mjesec bi prvo postao blijedožut ili krvavo crven, a potom bi započelo uzi vanje praćeno sviranjem brončanih činela. Kad bi ga se "spustilo" na Zemlju, Mjesec bi 338
ispuštao Mjesečev sok (latinski: virus lunare, engleski: Moon-drop ili Moon-juice) (o čemu je pisao i Shakespeare), koji bi orosio biljke, talismane i druge predmete predajući im svoju energiju. Taj bi se sok potom prikupljao i rabio za ljubavne napitke i sl. Obred Spuštanja
Mjeseca smatrao se toliko moćnim da je u jednom trenutku postao zabranjen i teško se kažnjavao. Rimski pjesnik Stacije (Publius Papinius Statius)
(45.-96.) u svom djelu Tebaida
(Thebai"s) čak ga je nazvao "tesalskim zločinom", a vještice su se kažnjavale pogubljenjem djeteta ili vađenjem oka. Međutim, u neopagansku praksu Spuštanje Mjeseca izravno dolazi iz Lelandove knjige Aradija, ili vještičje evanđelje (Aradia, or the Gospel oj the Witches), a potom je steklo popularnost i u gardnerovskoj i u aleksandrijskoj tradiciji Wicce. Danas obred Spuštanja Mjeseca zahtijeva potpunu otvorenost i spremnost na prihva ćanje ženskog duha prirode. Za razliku od antičkih vještica koje su već imale izgrađen odnos s Mjesecom kao arhetipskim simbolom Božice Selene, a Mjesec su "spuštale" radi seksualnih draži, današnji pagani izvode taj obred kako bi postali jedno s Božicom Majkom. U prošlosti su vještice takve obrede izvodile u prirodi, na otvorenom, za Punog Mjeseca, posve okupane mjesečinom. Uzvati Boga ili Božicu znači odstraniti okove ega ili samosvijesti koji nas ometaju u spoznaji apsoluta. To ne znači da ćete se bacati po podu ili vrištati kao luđaci. Ponekad ćete osjetiti dolazak i prisutnost Božanstva te posve zapamtiti cijeli događaj, iako vas u nekim slučajevima Ono može potpuno preplaviti i potisnuti vašu osobnost. Tada se obično cijelo iskustvo zaboravlja, ali ostali sudionici mogu prepričati što se događalo. U šali bismo mo gli reći - ako iskreno uzovete Boga ili Božicu, možemo "jamčiti" za njih ... ništa vam se loše neće dogoditi. Postoji više razloga zašto pagani uzivaju božanstva: 1. Stanje transa i jedinstva s božanskim već je hvalevrijedan i impresivan cilj sam po sebi.
Tako neizrecivo moćno iskustvo enormno pridonosi našem samopouzdanju, hrabrosti, odvažnosti, osobnoj moći i karizmi. 2. S božanstvom se može susresti u drugoj dimenziji realnosti i dobivati jasne upute ili
"šifre". Iskustvo vidovitosti na obredu i kasnije utječe na našu svijest, pa se time jačaju jasnovidnost i izvanosjetilno opažanje, što pomaže u obavljanju divinacijskih metoda. 3. Kad osoba u sebe uzove ukupni kozmički duh, čistu energiju svemira, može kroz svoje
tijelo emitirati i prenijeti božansku moć. U takvom stanju kroz zaposjednutu osobu bo žanstvo može i progovoriti riječi mudrosti, može blagoslivljati, ali i iscjeljivati! Ovdje je važno reći da ne znači ako ništa ne osjeti, da nije došlo do zaposjedanja. Pagani vjeruju da božanstvo najbolje zna hoće li se i kako manifestirati. Ono zna koliko je tko spre man. Stoga se nipošto ne smiju izmišljati riječi i "stavljati ih Božanstvu u usta". Takvo glumatanje i laganje veoma je neetično i posve neprihvatljivo. Ako se netko želi "igrati" Rogatog, Majke, Zeusa, Hekate i sl., može odigrati neku mitsku temu na samom obredu ili naprosto organizirati kazališnu predstavu za svoje prijatelje.
4. Nakon što božanstvo zaposjedne osobu, ona može lako (lakše) izvesti neki magijski po stupak, pa čak i kakvo čudo.
5. Može se podizati i usmjeravati energija mnogo lakše nego što bi to osoba sama učinila. Ako osoba uziva određeni entitet, treba biti vrlo oprezna. NIPOŠTO se ne smije uzivati entitet o kojem se ne zna ništa ili koji ima mračnu i destruktivnu osobnost. Tada osoba ne zna kakve energije može unijeti u sebe. Kao što ne biste ni neznanca tek tako pustili u svoj dom, još biste ga manje trebali pozvati u vlastito tijelo! Niste to dužni činiti ni zbog čega.
339
Postoji više metoda uzivanja: a) samostalno uzivanje Uvijek je preporučljivo poslužiti se najjednostavnijom metodom. Mnoge osobe tako mistič na iskustvo smatraju veoma intimnim, pa ga ne žele izvoditi pred drugima. U gardnerov skoj tradiciji dugo se smatralo da osoba ne može sama uzvati božanstvo. Danas je takvo mišljenje potpuno odbačeno. Istina je da u tradicionalnoj metodi Spuštanja Mjeseca treba biti najmanje dvoje sudionika na obredu, no to ne znači da osoba ne može sama uzivati. Uzivatelj sjedi pred zapaljenom svijećom na oltaru i dovodi se u stanje duboke meditacije. Neprestano vizualizira božanstvo, iako umjesto toga može "prazniti" um kako bi se vizija sama pojavila. Može pojati razne invokacije (u sebi ili naglas). Primjerice: - Pozdrav, Gospo tisuće imena! Pozdrav i dobrodošla! - Pozivam Te, Rogati Bože. Dođi u mene! - Pozivam Te, o Velika Kraljice da uđeš u moje tijelo i da pričaš s mojim duhom. Budi Jedno sa mnom! Neka bude tako! Mogu se isto tako izgovarati i razne mantre koje ćete sami sastaviti na svom jeziku: Slava Tebi, Velika Majka; Ja sam Bog; Ja sam Božica; Bog i ja - Jedno smo ... To se čini sve dok se ne dođe u stanje transa. Kad se osjeti povezanost s božanstvom, po trebno je prepustiti se i ostati u tom stanju dok se ponovno ne dođe u stanje budnosti. Po tom se božanstvu zahvali i zamoli ga se da se vrati u svoje kraljevstvo (dimenziju). Sve što se događa za vrijeme mističnog sjedinjenja, osobno je intimno iskustvo.
b) Spuštanje Mjeseca U engleskom se rabi poznati pojam: Drawing down the Moon. Ovaj obred moguće je izvesti ako na njemu sudjeluje barem dvoje ljudi. Obično svećenik čita uzive (služi kao sidro), a svećenica se sprema za zaposjedanje. - Ona stoji ispred oltara raširenih ruku, dlanovima okrenutim prema Mjesecu i postupno se udubljuje u meditaciju. - Svećenik poklekne pred njom i daje joj petostruki poljubac. - Potom ponovno klekne i u toj pozi počinje uzivati Božicu (može pokazivati i određene geste). Može izgovarati: Dođi u ovo tijelo (pokazujući na svećenicu), o Velika Majka, Dono siteljice plodnosti. Tako mi sjemenja i korijenja, stabljike i pupoljka, lista i cvijeta, tako mi života i ljubavi, ja Te pozivam (podiže štapić ili bodež prema Mjesecu) da se spustiš u ovo tijelo (po kazujući na svećenicu). Govori njenim jezikom, dodiruj njenim rukama, ljubi njenim usnama, zadovolji Svoju slaviteljicu! - Svećenica neko vrijeme ostaje u stanju transa. Ako Božica progovori, svi slušaju. Ako ne, svi i dalje meditiraju na prisutnost Velike Majke. - Potom svećenik (i dalje klečeći) nastavlja: Slava Tebi, Moja Gospo, Božice Majka! Klanjam se pred Tobom! Obožavam Te u vijeke vjekova! Ljubim Tvoja stopala! (poljubi svećenicu u oba stopala). O Premoćna, dođi i usreći me, jer bez Tebe sam osamljen! - Kad se svećenica vrati iz stanja transa, može reći nešto poput: Neka je sva slava Božici Majci! Primite Majčin blagoslov! (pokazuje gestu davanja blagoslova objema rukama).
340
U ovom obredu svećenica se može poslužiti tehnikama vizualizacije i imaginacije. Dok traje zazivanje ona može zamišljati kako se Mjesec spušta na Zemlju, točno iznad njene gla ve. Mjesec potom poprima obličje Božice Majke, staje pred svećenicu i ulazi u njeno tijelo. Postoji još jedna šamanska metoda u kojoj svećenica stavlja masku Božice na lice! Takva praksa potječe još iz kamenog doba. Stavljanjem maske, ali i prigodne odjeće, svećeničina osobnost povlači se pred onom mističnom, magičnom osobnošću koja je uvijek svjesna Jedinstva s božanskom energijom. T ime se dodatno potiskuje i problematični ego. Dok svećenik i svećenica pred oltarom uzivaju Božicu, ostali sudionici mogu im potpo moći na razne načine. Mogu izgovarati, povikivati ili pojati Božičina imena u jednoličnom ritmu, npr.: Majka, Majka!, Dođi Božice!, Velika Božice ukaži nam se!, Aradijo, Aradijo! itd. Na dalje, sudionici mogu bubnjati jednoličan ritam kako bi pomogli svećenici da uđe u stanje transa. Oni mogu i plesati ukrug. Nakon takvog obreda, razne svećenice opisivale bi gotovo identičan doživljaj. Osjećale bi kako im se osobnost povlači, kao da spiralno tonu, no čak i kad Božica govori kroz njih, one bi mogle ostati dovoljno sabrane da budu svjesne što se događa oko njih. Sudionici ponekad primjećuju svećeničine senzacije i promjene u ponašanju, izrazu lica, boji glasa, a pogotovo promjenu u boji aure koja se tada može jasno vidjeti. Ako se Božica zadrži u svećeničinu tijelu dulje od očekivanog, svećenik ju može pristojno zamoliti da se vrati. Na kon takvog iskustva, svećenica se može osjećati iscrpljeno, pa joj treba dati slatku hranu. Zato je veoma važno da ona prije obreda kvalitetno obavi vježbu centriranja i prizemljenja. Ako se božanstvo ne pojavi, to ne znači ništa loše. Pagani smatraju da možda osoba još nije bila spremna, možda još mora proučavati sve aspekte tog energetski iznimno zahtjevnog obreda. c) Spuštanje Sunca Autori Janet i Stewart Farrar kreirali su istovrsni obred u kojem svećenik i svećenica mijenja ju uloge. On u svoje tijelo uziva Rogatog Boga, a ona mu u tome pomaže. Taj se obred radi po danu i na suncu. Naravno, i žene mogu uzvati Boga, kao što i muškarci mogu Božicu, iako je takva praksa rjeđa. Inače, uzvati se može i bilo koje drugo, određeno božanstvo, poput Peruna, Zeusa, Afrodite, Demetre, Freyje, Odina, Ozirisa, Izide itd. U tom slučaju potrebno je proučiti što je moguće više o tom božanstvu i kreirati kvalitetan obred.
7.
Dizanje energije
Energija svemira posve nam je dostupna i besplatna. No, potrebno je uložiti trud kako bi se tu energiju transformiralo i usmjerilo prema cilju koji se želi ostvariti. Iako je po tom načelu dizanje energije magijska forma, ona se može uporabiti i u sasvim devocijske svrhe. Već smo napomenuli kako je u paganizmu spirala veoma značajna struktura. Ona sim bolizira spoj kružnog i linearnog (najčešće vertikalnog) kretanja. Primjerice, protek vreme na je spiralan. Za razliku od zapadnog linearnog modela (prošlost - sadašnjost - buduć nost) i potpuno kružnog istočnog (u kojem se razdoblja neprestano ponavljaju), paganska metafizika govori o spiralnoj shemi u kojoj kruženje nije beskrajno jednolično nego svaki krug ima svoje zasebnosti, pa je svaki drukčiji od prethodnog. Uzdizanje energije kreće se 341
prema vrhuncu. Zamislite to kao da ste metalnu spiralu uhvatili za središte i podigli ju. Dobili biste oblik stošca. U relacijama mikrokozmosa, svaka je spirala savršena i beskonač na. No, iz makrokozmičke perspektive (u kojoj i mi živimo), spirala ima svoje središte. Ona dostiže svoj vrhunac ili klimaks nakon kojega se energija naprosto mora usmjeriti kako ne bi došlo do pregorijevanja i destrukcije. Ta se forma naziva usmjeravanje (ili kanaliziranje) energije (ili moći). Načelo spiralnog uzdizanja veoma je poznato u prirodnim procesima. Spolni odnos tipičan je primjer. Ljubavnici ponavljaju ritmičke kretnje u kojima penis prodire u vaginu. No to kretanje ne može vječno trajati, niti je to smisao. U jednom trenutku oboje će dostići vrhunac užitka koji se naziva orgazam. Pritom dolazi do eksplozivnog pražnjenja živčane i mišićne napetosti uz najsilovitiji osjećaj užitka koji čovjek može doživjeti. Čak je i Mozart rekao da se muškarac i žena u tim trenucima uzdižu do božanstvenosti. To je najzorniji primjer transformacije energije. Tim se činom seksualna energija uistinu transformira u energiju života. Sve to ritmičko kretanje i užitak omogućili su da muškarac i žena fizio loškim procesima spoje spolne stanice i time stvore novi život! Tantričke seksualne meto de (maithuna) pomažu u povezivanju seksualne i duhovne energije, tj. uzdizanju energije ku1;uJalinl kako bi se postigao "kozmički orgazam" ili orgazam cijelog tijela. No, ima i jed nostavnijih primjera. Ako kuhate vodu u poklopljenom loncu, u jednom će se trenutku energija (entropija) toliko podići da će poklopac naprosto pasti, a voda i para prosukljati. Govorili smo da se i kod uzivanja služimo ritmom za dosizanje stanje transa. Međutim, ovdje taj ritam nije jednoličan, nego se ubrzava i ide prema vrhuncu te služi za dostizanje ekstaze. U neopaganskim obredima dizanje energije rabi se u magijske svrhe. Tada dizanje ener gije može biti sam rad ili srce obreda! Obično se energija kanalizira u talisman, amulet, kri stal, lutke i sl. No, energija se može podići i prizivanjem božanstava, pa kad se postigne vrhunac, ta se energija ispaljuje u hranu i piće koje se potom prihvaća kao blagoslov prizva nog božanstva. Smatra se da je hrana time prožeta njegovom energijom, pa možemo reći da je to i posredna metoda uzivanja.
Nakon što je energija ispaljena, osoba je iscrpljena i potreban joj je predah. Aktivnost se uvijek uravnotežuje pasivnošću. Klimaks dizanja energije, ujedno je i klimaks obreda. Nakon tako dinamičnog rada dolazi do smirivanja i obred se polako približava kraju.
Stožac moći U
neopaganskoj i vještičjoj tradiciji, obredna metoda podizanja i usmjeravanja energije na ziva se Stožac moći (engleski: Cone oj Power). Stožac je ponajprije simbol spiralnog uzdiza nja, jedinstva kruga i trokuta. Bio je i simbol plodnosti, kao i feničko-sirijske božice Astarte koja je važna u vještičjem panteonu. Nadalje, poznato je da europske vještice nose vještičji šešir koji ima oblik stošca, a slične su nosili i čarobnjaci. Gerald Gardner tumačio je kako je riječ o veoma drevnoj metodi, iako je ona mogla nastati iz različitih magijskih i šamanskih tradicija. Primijetit ćete da u literaturi nema mnogo opisa kako se on konkretno obavlja. To je veoma osobno iskustvo, pa svatko mora pronaći onaj način koji mu najviše odgovara. Opisat ćemo najpoznatije metode, no pagani smatraju da svatko slobodno može biti krea tivan, istraživati i odabrati onu metodu koja mu najviše odgovara.
342
Sudionici obreda počinju stvarati energetski vrtlog unutar kruga. U vrtlog svi utiskuju namjeru svojom misaonom i emocionalnom energijom. Taj se vrtlog diže sve više i više dok ne dostigne vrhunac. Tada se energija silovito kanalizira prema cilju. Ona se doslovno ispaljuje i time je postignut maksimalan magijski učinak. Gotovo da nema moćnije i učin kovitije magijske metode! Gardner je opisao događaj pod nazivom Operacija Stožac moći (Operation Cone of Power). Bilo je to na Lammas, 1. kolovoza 1940. kad su se engleske vještice okupile na obredu kako bi magijskim putem spriječile Hitlerovu invaziju na Veliku Britani ju. Gardner kaže: Odveli su nas po noći u šumu, gdje se podigao veliki krug, što se ne smije činiti osim u krajnje hitnim slučajevima. Podigli smo veliki stožac i uputili ga prema Hitleru. Zapovijed je glasila: "Ti ne možeš prijeći more, ti ne možeš prijeći more, ti ne možeš doći, ti ne možeš doći". Re čeno nam je da je isto učinjeno i Napoleonu koji je već imao spremnu vojsku da napadne Englesku, a nikad nije došao. Isto je učinjeno i španjolskoj armadi. Koristili su se moćnom snagom, o čemu ne mogu govoriti (Biografija Geralda Gardnera, Jack Bracelin, 1960.). Inače, Stožac moći protiv Španjolaca izveden je 1588., a protiv Napoleona 1700. godine. Također, na Lammas, 1. kolo voza 1971. kalifornijske su vještice izvele Stožac moći za okončanje Vijetnamskog rata. Prvo ćemo navesti neke jednostavnije metode dizanja energije. Kod svih njih možete započeti usklađenim disanjem, a potom ga ubrzavati, čime ubrzavate i ostale radnje.
a) mentalna metoda Osoba sjedi ili stoji u tišini te naprosto zamišlja kako stvara energetski vrtlog oko sebe. Zamišlja kako se svjetlost oposuno kreće ukrug, a potom se ta svjetlost počinje uzdizati u sve manje krugove stvarajući tako oblik stošca. U trenutku vrhunca može se zamisliti kako se sva energija iz vrha stošca naglo i silovito spušta na cilj.
b) neverbalna metoda Za vrijeme postupka mogu se mrmljati različiti neartikulirani glasovi koji će osobi pomoći da zadrži ritmički obrazac svjesnosti.
c) verbalna metoda Mogu se pojati ili čak pjevati različite mantre i iskazi.
d) glazbena metoda Može se svirati neko jednostavno glazbalo, a najbolje je bubnjati. Osoba se može sama uvjeriti kako ubrzavanjem bubnjanja ubrzava i otkucaje srca. Mogu se i pjevati neki iskazi ili mantre, tako što se svaki put pjeva za jedan ton više ili pak sve glasnije i glasnije.
e) seksualna metoda Ako osoba izvodi obred nasamo, može i masturbirati. Pritom je veoma bitno da misli ne podlegnu erotskim podražajima, pa je bitno stalno vraćati se na fokus - namjeru. Kada dođe do orgazma, može se viknuti svoj cilj poput: Imam novac! ili Imam curu! Muškarci čak mogu i ejakulirati po oltaru ili talismanu. Zapamtite, riječ je o transformaciji seksualne energije koja je veoma moćna i silovita. Dakako, seksualna metoda mnogo je primjerenija 343
za magijske svrhe, iako pagani doživljavaju spolnost kao odraz Boga i Božice, pa se to može primijeniti i u devocijske svrhe. Doduše, to se čini rijetko, i samo u privatnim aran žmanima.
Standardna metoda dizanja Stošca moći Svi stoje u krugu i drže se za ruke (lijevi dlan dolje, desni gore). Potom svi počinju plesa ti oposuno ukrug. Taj najjednostavniji ples naziva se kolo ili ples prstena (ring dance). U sredini na oltaru nalazi se svijeća ako je obred devocijski, ili pak određeni predmet kod magijskih obreda. Ako je cilj obreda usmjeren na određenu osobu, i ona može stajati ili sjediti u sredini i primiti energiju svih sudionika. Usto se može i pojati, pjevati, bubnjati ili davati ritam pljeskanjem ili zvečkama. Svi zamišljaju kako se energija pomiče kraj njih i potom postupno podiže prema vrhu koji je točno iznad sredine kruga. Ples će se postupno i spontano ubrzavati. Druga metoda plesanja je tzv. ples mlina (mill dance) u kojem se svi okrenu bočno na obodu kruga, tako da je lijeva ruka okrenuta prema van, a desna prema sredini kruga. Sudionici postavljaju lijevu ruku na rame osobe koja stoji ispred, a desnu drže ispruženu prema sredini. Tako oponašaju kotač s okvirom i žbicama. U trećoj metodi svaki sudionik obreda drži jedan kraj užeta u ruci, a drugi kraj drži osoba nasuprot nje. Užad tako predstavlja žbice kotača. Osim plesa, sudionici mogu i stajati ili sjediti u krugu i držati se za ruke, te se ritmički njihati lijevo-desno ili naprijed-natrag. Dok svi zamišljaju plavo-bijelo svjetlo koje se vrtložna uspinje po stošcu, svećenik ili svećenica približavat će se ekstazi i potom osjetiti vrhunac. On ili ona kontrolira energiju i određuje kada je dosegnut vrhunac. Tada netko od njih dvoje može viknuti običan nearti kulirani zvuk, neki slog ili riječ, primjerice: Sad! ili Dolje! Tada i svi ostali objema rukama ispale energiju prema cilju, također vičući ili izgovarajući kakvu riječ. Možete se unaprijed dogovoriti što ćete viknuti, ime božanstva ili namjeru, npr.: Ozdravi!, Snaga!, Zdravlje!, No vac!, Obilje! i sl. Također, kad se ispaljuje energija, cilj se može i vizualizirati. To je također vrlo moćno. Ako su stajali ili plesali, mogu korakom ili dva pojuriti prema oltaru snažno pružajući ruke prema sredini. Ponekad se sudionici mogu baciti na pod, a ponekad dolazi i do vrto glavice ili čak nesvjestice. To naravno nije nužno, no može biti dobar pokazatelj da je došlo do kvalitetne transformacije energije. Inače, osim u obliku stošca, energija se može obliko vati i u druge oblike, poput vodoskoka, vala i sl. Iako Stožac moći može podići i jedna osoba, smatra se da s brojem sudionika raste i sna ga stošca. Ona se ne zbraja, nego množi! To znači da više ljudi postiže sinergijski učinak.
8. Vdiki obred Gardnerovska tradicija Wicce popularizirala je obavljanje spolnih odnosa na obredu, pod nazivom Great Rite "veliki obred". To se najčešće radi u devocijske svrhe, npr. na proslavi Ostare i Beltanea te na trećoj kovenskoj inicijaciji. O seksualnoj magiji kasnije će biti više riječi. Dakle, u paganizmu se seksom mogu slaviti i božanstva. U današnjem svijetu takvo što 344
može se činiti skandaloznim, no po čemu bi to na bilo koji način bilo neprihvatljivo? Ako ljudi mogu imati spolne odnose u krevetu, u čemu je problem da to čine na podu unutar magijskoga kruga? Neopagani neće javno obavljati ritualni seks ponajprije zato što je riječ o duboko intimnom iskustvu te zato što takve djelatnosti nipošto nisu i ne smiju biti pred stava za javnost.
Veliki obred ima svoje davne korijene još u starih Sumerana, Babilonaca i Kaldejaca. Iza brana svećenica koja bi predstavljala Božicu Majku, imala bi spolni odnos s muškarcem koji bi predstavljao Boga, a to je uglavnom bio kralj. U Drevnom Egiptu jedna bi žena, najčešće kraljica, postala odabranica boga Amona. Taj je običaj bio posebno popularan u Tebi. Zato se smatralo da je njezin sin, budući faraon, sin Boga Sunca. Stari Grci takvu su praksu na zivali sveti brak ili božanska svadba (hijerogamija ili teogamija) (grčki: iEpoyaµia, u engleskom: Hieros gamos). Slavio bi se brak Zeusa i Here ili pak Dioniza i Arijadne (Apuxov17), kćeri kretskoga kralja Minosa i kraljice Pasifaje.
U paganizmu je božanska svadba temeljni motiv sabata Beltanea koji se tradicionalno slavi 1. svibnja. U nekim tradicijama na taj bi se dan mnogi parovi upuštali u spolne odnose, sa
mim time slaveći združenje Rogatog Boga i Božice Majke, a u nekim bi kovenima to činili svećenik i svećenica, ponekad čak i javno. U današnje vrijeme, na javnim svetkovinama vjenčanje Boga i Božice obavlja se simbolički, o čemu će više riječi biti u potpoglavlju o
Beltaneu. Zasad recimo da se božansko vjenčanje prikazuje simbolički, tako što svećenik polaže bodež u kalež koji u rukama drži svećenica. No, ako se zaista obavlja spolni čin, postoje veoma različite obredne metode. Najčešće, svećenik i svećenica stoje nagi u sredini kruga gledajući se u oči, i to tako da je ona okrenu ta leđima prema oltaru (i sjeveru), a on leđima prema jugu. On joj daje petostruki poljubac, nakon čega ona legne na pod i ostane ležati na leđima. Potom raširi ruke i noge, prikazujući svojim tijelom lik pentagrama. On klekne između njenih nogu, prekrije joj tijelo velom (od grudi do vagine) i počne izgovarati molitvu, zaziv ili priziv. Potom ostali sudionici mogu izaći iz kruga ili ostati i podizati energiju bubnjanjem, pojanjem i sl. On tada skida veo i počinje spolni odnos. Nakon orgazma, nastavlja se slavljenje Božice i Boga, raznim moli tvama, zahvalama i blagoslovima. Dakako, ako se ikad odlučite izvesti Veliki obred, budite kreativni. Pagani upozoravaju, kao što je već rečeno - svaki tjelesni dodir dopušten je samo na temelju svjesnog pristanka svih odraslih osoba! Sve izvan tih okvira smatra se seksualnim uznemiravanjem i nasiljem, što nije samo neetičan postupak nego i kazneno djelo. Svjetski
paganski krug nipošto ne propisuje javno obavljanje Velikog obreda, no koveni i pojedinci mogu ga slobodno prakticirati u intimi doma.
9. Blagoslov hrane i pića Na većini devocijskih, ali i mnogih magijskih obreda, glavni dio obreda završava blagoslo vom hrane i pića. Ta ritualna forma ima razne nazive: Food and drink blessing "Blagoslov hrane i pića", Food blessing "Blagoslov hrane", Food & Drink "Hrana i piće", Cakes and ale "Kolači i pivo", Cakes and wine "Kolači i vino", Sacrifice "Žrtva", Communion "Zajedništvo", Partaking oj jood and drink "Sudioništvo u hrani i piću", Sharing jood and drink "Podjela hra ne i pića", Food and drink offering "Ponuda hrane i pića", Sacred jeast "Sveta gozba", Rite oj
Union "Obred jedinstva" itd. 345
Blagoslov hrane i pića obavlja se na obredu, za razliku od blagoslova obroka koji se može općenito izgovarati prije jela, neovisno o kakvom obredu. U hrvatskom za pojam communi on ne rabimo prijevod "pričest", što se u analognom obredu obavlja na misama (bogosluž jima) u brojnim kršćanskim crkvama kao sakrament euharistije, tj. žrtvenih darova kruha i vina koji su simbol tijela i krvi Kristove.
Zajedničko blagovanje na obredu ima duboko metafizičko značenje, a takva praksa potječe još iz kamenog doba. Žrtva je vrhunac obreda. Već smo pojasnili da se žrtvom prevladava nered i ponovno uspostavlja ravnoteža u prirodi, da je ona simboličan prikaz ponovnog čina stvaranja pa ju stoga pagani smatraju najsvetijim mogućim činom. Žrtva predstavlja razmjenu energije. Ritualnom ponudom umilostivit će se bogovi i božice koji će zauzvrat dati kišu, sunce, plodnost zemlje, rast vegetacije i razmnožavanje životinja. Time se zatvara krug primanja i davanja. U najranijim rodovskim zajednicama, žrtva životinje zasnivala se na konceptu totema. Budući da svoje pleme nisu mogli nazvati po nekim, tada još nepoznatim, apstraktnim poj movima, poput: Nepobjedivi, Mirotvorci, Ratnici ili Putnici, nazivali su se po životinjama. To je sasvim očekivano jer su životinje najvažniji i najbliskiji čovjekovi pratitelji. I danas, mala djeca brzo se poistovjećuju sa životinjama, igraju se s njima i doživljavaju ih jednakim sebi i drugim ljudima. Snaga lava ili medvjeda, okretnost i brzina jelena, ptičji let ili krokodilove ralje lako bi oduševili cijelo pleme. Ljudi su ubrzo primijetili koliko su životinjska osjetila superiornija, pa bi ih to nadahnjivalo i poticalo na kročenje putem spoznaje. Taj suodnos sa životinjama imao je i svoju vrlo praktičnu vrijednost. Ptice bi svojim letom ukazivale na dolazeće oluje, pa su se ljudi mogli na vrijeme pripremiti; zmije bi svojim izmigoljivanjem iz rupa najavile potres; goveda su svojom snagom kao pogonom za oranje, davanjem mli jeka i količinom jestivog mesa postala posebno cijenjena kao izvor prehrane cijelog sela itd. Životinjska vrsta s kojom bi se poistovjetilo pleme, postala je njihov totem ili najvažniji saveznik, ujedno i najsvetije biće.
Totem tako postaje tabu ne smije ga se ubiti niti bilo kako povrijediti. Sve što se tiče njega, regulirano je plemenskim zakonima koji će postati temelj zakonodavstva kasnijih država. Totem ne mora nužno biti životinja, može biti i biljka ili kamen. Američka domo rodačka plemena imala su čitav niz različitih totema: vuk, medvjed, dabar, kornjača, jelen, orao, šljuka, čaplja, sokol, ždral, plijenor, puran, ondatra (bizamski štakor), štuka, som, šaran, bivol, los, sob, zec, kunić, zmija, krokodil, aligator, trska, trava, duhan, pijesak, ka men itd. I na drugom kraju svijeta, poznata indijska dinastija Maurya, iz koje je proistekao i slavni car Asoka, ime je dobila po paunu (mora) koji je bio njihov zaštitnik. -
Obožavanje totema imalo je i svoju mističnu stranu. Na posebnim bi se obredima oku pila cijela zajednica kako bi jela meso i pila krv svog totema. To nije samo hrana radi pre življavanja i održanja vrste nego ponajprije posvećena hrana iz koje je narod apsorbirao vrline totema, poput snage, brzine, vida, sluha, mimikrije i sl. Takva bi gozba bila idealna prilika za druženje i zajedničku aktivnost cijele zajednice, pa zato i govorimo o konceptu zajedništva (communio). Osim što bi jeli njena meso i pili krv, niti jedan dio tijela ne bi se odbacivao. Preparirali bi kožu, krzno ili perje, što bi im koristilo za odjeću, bilo obrednu ili za svakodnevni život. Rogovi i kosti služili bi za oltar, krunu ili dekoraciju, a iznutrice bi se jele ili čuvale za složene recepte za iscjeljivanje ili magijske svrhe. Isti koncept preuzimanja tuđe energije putem tijela, očitovao se i na razne druge nači ne. Primjerice, u spartanskoj vojsci mladi bi novak priželjkivao spolni odnos sa starijim i iskusnijim vojnikom kako bi apsorbirao njegovu moć i hrabrost. I danas ljubavnici diljem 346
svijeta razmjenjuju poljupce, a ponekad i krv, uvojke kose i sl. Poznato je da životinje meso jedi i biljojedi pokazuju drukčiju narav, više ili manje agresivnu. Da bi sve to bilo ispravno učinjeno, totem bi se morao poslužiti dok su meso i krv još svježi. Tako su svi sudionici u svoje tijelo doslovno unosili životnu snagu totema, upravo ono čemu se dive i što obožava ju kod te životinje. Prema tome, žrtva totema ima tri cilja: 1.
Žrtva je ponajprije apsorpcija energije i snage totema u čovjekova tijelo. Životinju bi se hranilo i njegovala cijelu godinu, a možda i dulje. Njeno meso i krv posvećuju osobu koja ih uzima.
2.
Žrtva je simboličan prinos krvi i mesa bogovima, čime duh žrtvovanog bića dostiže "oslobođenje" ili, iz neopaganske perspektive, napuštanje smrtnih okolnosti ovog svije ta i stapanje s kozmičkim duhom.
3.
Tako sveti obred ujedno je i prilika ponovnog zbližavanja zajednice, poništavanja među sobnih zamjerki i prethodnih udaljavanja. Kako krv simbolizira život, zajedničko sudje lovanje u njenom ritualnom ispijanju jača i život zajednice kao cjeline.
Ubojstvo takve životinje u svakom bi drugom slučaju bio težak prijestup ili zločin koji se morao sankcionirati. Jedino na obredu moglo se gostiti totemom. U takvom shvaćanju, žrtva uopće nije smrt. Totem daje ljudima mističnu snagu te ih hrani, bogovi su umilostiv ljeni, a sam totem dostiže vječnost. Takva praksa poznata je u svim drevnim kulturama. Stari Grci u Elidi, Magneziji i drugim područjima, jednom bi godišnje, za vrijeme Punog Mjeseca na početku sjetve (najvjerojatnije u travnju), žrtvovali najboljeg bika. Njegov bi život bio posvećen napretku i boljitku grada. Atenjani su žrtvovali vola na svetkovini Bu fonija (Bovcp6vux), a potom bi mu izvadili iznutrice, napunili ga slamom, zašili, ponovno upregli u plug i vukli po gradu kao da ore. Kako je čovjek evoluirao, tako je krvne ponude zamijenio biljnom hranom, i to veoma rano. Još u najranija vedska vremena, propisivale su se ponude mlijeka, masla, riže, kaše ili kolačića purodas. Tek potom po vrijednosti dolaze životinjske žrtve, ali najsvetija je žrtva svetog pića (soma). U mnogo kasnijoj hinduističkoj i budističkoj praksi, ponuda učitelju (guru) smatrala bi se posebno svetom. On bi prihvatio hranu, a ostalo bi podijelio, čime bi dijelio i svoju milost, tj. energiju. Egipćani su uskrsnuće Ozirisa slavili ritualnom ponudom posvećenih kolačića ili pogačica. Azteci bi dvaput godišnje (u svibnju i prosincu) napra vili kip boga Huitzilopochtlija (Hultzilopochtli) od tijesta i potom ga blagoslovili i podijelili obožavateljima. Drevna peruanska plemena imala su običaj da naprave puding od grubo mljevenog kukuruza, njime pomažu kip, a potom bi svatko dobio djelić žrtvenog pića. Danas kad se više ne moramo poistovjećivati s totemima niti osjećati bilo kakvu ple mensku pripadnost; ritualno klanje ili bilo kakvo žrtvovanje životinja potpuno je apsurdna i neprihvatljivo. U velikoj većini neopaganskih zajednica, pa tako i u Svjetskom paganskom krugu,
zabranjena
su bilo kakva ritualna žrtvovanja životinja!
U grčkom i rimskom paganizmu postajao je običaj da se na obredu prvo ponudi kruh nakon čega se on razlomi i podijeli svima. Potom bi se prinosila žrtva ljevanica ili libacija (latinski: libatio, engleski: libation) gdje bi se iz vinskoga krčaga (olvox6ry) ulijevalo vino u fijalu (cpui:Ary), posebnu posudu sa širokim grlom. Prvo bi lijevanje bilo posvećeno Zeusu, a zatim bi svi sudjelovali na gozbi ili simpoziju (avµn6awv). Taj paganski običaj žrtve hrane 347
i pića kasnije je preuzet u kršćanstvo gdje se na misama slavi euharistija (Evxapia-ria), tj. tijelo i krv Kristova, kao spomen na Posljednju večeru (grčki: MvanK6c; DEinvo c; , latinski: Ultima cena, engleski: Last Supper): I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha
(Matej 26:26-28).
Pritom postoji razlika i u metafizičkom poimanju same hrane i pića. Kršćani vjeruju u dogmu pretvorbe ili transupstancijacije (grčki: µerovaiwaic;, latinski: transsubstantiatio, engle ski: transubstantiation) po kojoj se na zajedničkom slavlju euharistije (misi), hostija i vino pretvaraju u istinsku krv i tijelo Kristovo. Nasuprot tome, pagani nemaju takav koncept. Prema paganskom tumačenju, hrana i piće koje uzimaju već jesu neodvojivi i nerazličiti od Boga i Božice, odnosno, prožeti su njihovom energijom.
Blagoslov hrane i pića u neopaganskoj duhovnosti Osim što ova ritualna forma vuče korijene iz totemističkog i šamanskog paganizma, pa ima i prethodno pojašnjenu simboliku, za neopagane ona ima i dodatna značenja: - Pagani hranu i piće nude Bogu i Božici u znak zahvalnosti. Za suvremenog čovjeka za hvalnost je najbolja i najplemenitija žrtva koju može podnijeti. Na ovom dijelu obreda po kazuju koliko cijene plodnost, dar života i mogućnosti za uživanje i radovanje, pa stoga uzimaju hranu isključivo biljnog podrijetla. - Jedući hranu koja je prethodno ponuđena božanstvu, svi se sudionici dodatno povezuju s njime. No, sudionici se time povezuju i međusobno. Kao što mnoge obitelji tradicionalno organiziraju nedjeljni ručak, tako i pagani na raznim zajedničkim druženjima ili u kove nima, jačaju osjećaj pripadnosti i zajedništva. Kvalitetno duhovno društvo smatraju svo jom obitelji. Primajući božansku energiju u svoje tijelo, pagani priznaju da su svi "sestre i braća", da u svima kola identična kozmička svijest, da su svi - Bog i Božica. - I na magijskim obredima može se častiti hranom i pićem. Obično nekim postupkom, po put bacanja čini ili dizanja i kanaliziranja energije, pagani u hranu i piće unose magijsku transformacijsku energiju. Vjeruju da nakon što pojedu hranu i popiju piće, u sebe unose i željene promjene. Unose svoju novu sliku i postaju drukčiji, novi ljudi. - No, postoji još jedan razlog zašto blagoslivljaju hranu i piće, i to baš na kraju glavnog dije la obreda. Iz ritualne i magijske svjesnosti moraju se vratiti u svakodnevno stanje svijesti. Uzimanjem hrane postižu upravo to uzemljenje viška energije. Primaju snagu elementa zemlje i vode, pa se time ponovno vraćaju u stanje svijesti neophodno za normalno funk cioniranje u društvu. - Hrana i piće mogu se nuditi i drugim entitetima, primjerice precima, umrlima i duhovi ma, što sve ovisi o svrsi obreda. Također, može ih se odnijeti u šumu i ostaviti vilama i elementalima.
348
Metode blagoslova hrane i pića Kolači se drže u posebnom pladnju za ponude, a vino u krčagu ili posebnoj posudi. Pladanj i krčag mogu se postaviti na oltar i prije samog obreda, ili će ih svećenik i/ili svećenica po staviti na oltar na početku ovog dijela obreda. Ako već stoje, obično su prekriveni čistom bijelom tkaninom koja se uklanja neposredno prije početka blagoslova. Svaki sudionik obreda može obaviti ponudu. Nije nužno da to čine osobe koje vode obred, tj. svećenik i svećenica. Postoji više metoda za izvođenje ovog dijela obreda. Hrana i piće najčešće se blagoslivljaju, mogu se ponuditi Božanstvima, a mogu se i napuniti božanskom energijom u Stošcu moći.
a) Standardni blagoslov hrane i pića Ponuditelj uzima pladanj s kolačima u ruke i diže ga pred oltarom. Zahvaljuje božanstvu na darovima i traži blagoslov. Spušta pladanj na oltar i zagleda se u njega, vizualizirajući jarku svjetlost - energiju ljubavi. Može pokazati gestu davanja blagoslova i reći: Od Zemlje do stabljike, od stabljike do žita, od žita do kolača. Ovu su hranu blagoslovili Naša Gospa i Naš Gos pod. Neka bude tako! Pojest će jedan kolač, a ostale podijeliti svima nazočnima. Potom će u ruke uzeti krčag s pićem i ponoviti postupak. Može reći: Od Sunca do loze, od loze do grozda, od grozda do vina. Ovo su piće blagoslovili Naša Gospa i Naš Gospod. Neka bude tako! Izlit će piće u čaše, popiti iz jedne, a ostale podijeliti drugima. Podjelu blagoslovljene hrane i pića moguće je obaviti i tako da svi sudionici stoje u kru gu, pa nakon ponude i blagoslova, ponuditelj može kružiti oposuno i svakom sudioniku ponuditi pladanj, s kojega se uzima kolač, te čašu s pićem. Pritom može izgovarati razne iskaze, poput: Primi ovaj božanski blagoslov!; Primi ove božanske darove!; Ova je hrana (piće) blagoslov svih bogova i božica. Budi slobodan i radosno ju uzmi!; Probudi se, dopusti si rast, dopusti si bujanje, živi!; Jedite i pijte. Radujte sef ili naprosto: Uzmi ove darove. Budi blagoslovljen! i sl. Sudionik prima darove i odgovara: Neka bude tako. Ako svi piju iz istoga kaleža, ponuditelj briše kalež čistom tkaninom nakon svake osobe.
b) Ponuda Božanstvu Hrana i piće mogu se ponuditi na razne načine. - Hrana i piće mogu se otkriti na oltaru te prigodnom molitvom zamoliti božanstva da pri hvate ponudu. Nakon kraćeg vremena, hrana i piće uzimaju se s oltara i dijele nazočnima. - Svećenik u rukama drži pladanj s kolačima, a svećenica oštricom bodeža ili štapićem dodiruje kolače i kaže: Ova je hrana blagoslov Božice Majke i Rogatog Boga. On dodaje: Su djelujmo u ovoj gozbi - radosno i slobodno! Oboje prihvate ponudu, pojedu po jedan kolač, a ostale podijele nazočnima. Zatim, ona u rukama drži kalež s pićem, a on bodež između dlanova, s oštricom prema dolje. Polako ga spušta prema kaležu s pićem dok ne dotakne vrh i tada kaže: Neka se združi Gospod s Gospom, za radost Oboje. Ona dodaje: Neka plodovi jedinstva potaknu plodnost i rast. Potom oboje mogu ispiti piće iz kaleža, a ostatak, koji je također ponuđen na oltaru, daju ostalim sudionicima. Ponekad svećenik i svećenica jedu i piju prije ostalih, a ponekad na kraju. To je posve nebitno.
349
c) Stožac moći i blagoslov hrane Na devocijskim obredima česta je praksa da se u kolače i piće unese energija Stošca moći. Svi sudionici mogu u trenutku klimaksa ispaliti energiju prema ponudi i time je postupak završen. Dakako, unaprijed će se dogovoriti što žele od te hrane, kakav blagoslov, kakvu vrstu energije (posebice ako se slavi neko konkretno božanstvo) te koji će slog ili riječ izgo voriti na klimaksu. U drugoj varijanti jedna osoba sjedi pred oltarom i dovodi se do vrhunca, dok joj drugi
pomažu dižući stožac, pojeći, pjevajući, bubnjajući ili plešući. Na vrhuncu ona ispaljuje energiju pružajući obje ruke prema hrani i piću na oltaru, a ostali se smire. Takva je praksa tipična u nekim hermetičkim radovima.
Zdravica Prije nego što svi prihvate ponudu, pojedu i popiju, svećenik i svećenica mogu izgovoriti i zdravicu na razne načine. Primjerice, svećenik drži i pokazuje pladanj s kolačima. On kaže: Od Rogatog je sjeme posađeno. Ona: Od Majke je zemlja plodna. On: Od Rogatog je oštrica srpa. Ona: Od Majke je peć kamena. Oboje: Ova je hrana blagoslov svih bogova i božica. Budite slobodni i radosno ju uzmite. Svi: Neka bude tako. Svi pojedu kolač. Potom svećenica drži i pokazuje ka lež s vinom. On kaže: Od Rogatog je sunce jarko. Ona: Od Majke je tlo hranjiva. On: Od Rogatog je branje grožđa. Ona: Od Majke je bačva vina. Oboje: Ovo je vino blagoslov svih bogova i božica. Budite slobodni i radosno ga uzmite. Svi: Neka bude tako. Svi popiju vino. Kod zdravica je običaj da se umjesto Neka bude tako, kaže: Neka bude blagoslovljena. Ako netko od nazočnih ne želi piti ili jesti blagoslovljenu hranu, to nije nikakav pro blem. Tada simbolički može podignuti kalež ili tanjur iznad sebe i zahvaliti božanstvima na darovima. Ako i nakon obreda ostane malo blagoslovljene hrane i pića, može ju se osta viti negdje na livadi, u šumi ili uz neko drvo. Time se još jednom zahvaljuje na darovima i blagoslovima, ovaj put Majci Zemlji, ali dio hrane, pića i drugih ponuda uvijek se može ostaviti i vilama ili elementalima.
Hrana Može se blagosloviti bilo koja hrana i piće, ako se tako dogovore sudionici obreda ili ko venari. Ipak, preporučuje se isključivo biljna hrana jer meso na suptilnoj razini podiže ak tivnost, pa i agresivnost, a vrijeme je za smirenje i privođenje obreda kraju. To ne znači da nikad ne treba jesti meso. To svatko odlučuje za sebe. No, na obredu se nudi isključivo biljna hrana. Sudionici sami prave jednostavne kolače ili kekse. Oni mogu biti složeni od sirove hrane ili pak ispečeni. Ne preporučuje se dodavanje konzervansa, umjetnih aroma ili boja. Mogu se nuditi kolači, keksi, čips od jabuka, mafini (muffins), pogačice, pite, voće (pri mjerice ploške banane) i sl. Hrana može biti i u prigodnim bojama, ako se slavi neki sabat. Primjerice, na Beltane mogu se napraviti kolači u zelenoj boji, na Lithu u crvenoj, na Lammas u žutoj i sl. U neopaganskoj zajednici često se peku srpoliki kolačići koji se prave od brašna, šećera,
badema, maslaca i žumanjka. Peku se 20 minuta u pećnici na 160 QC, a potom se izrezuju u oblik Mjesečeva srpa, što simbolizira Božicu.
350
Iznimno je važno da svi sudionici obreda unaprijed znaju koja će se hrana i piće kon zumirati. Neki su ljudi alergični na određene namirnice (kikiriki, orasi, riba, školjkaši, jaja, mlijeko, soja, brašno, jabuka, mrkva, celer, grašak, kivi. ..), pa to treba najaviti na vrijeme.
Piće Tradicionalno se ovaj obred na engleskom naziva Cakes and ale "Kolači i pivo". Imenica
ale odnosi se na piva gornjeg vrenja, kod kojih kvasac fermentira pri višoj temperaturi (između 15 i 20
QC).
lako je to mogao biti običaj u engleskoj tradiciji, vi uopće ne morate
nuditi pivo. Nudi se i crveno vino. Stari Grci nudili su piće besmrtnosti, ambroziju ili nektar
(aµ{3poaia) za koje se vjeruje da je mogla biti medovina ili gvire, tj. vino od meda (što nije isto što i rakija od meda - medica, medovica ili medovača koja se također može nuditi). Može se izabrati bilo koje piće - voda, čaj, limunada, crveno ili bijelo vino, voćni sok i sl. Rjeđe se nudi mlijeko jer ga neće svi prihvatiti zbog životinjskog podrijetla. Piće ne bi trebalo imati umjetne boje ili arome, te ne bi trebao biti gazirani sok ili mineralna voda. Preporučuje se misno vino kakvo rabe katolici. Što se tiče alkohola, potrebno je naglasiti da on nije zabranjen u paganizmu, kao uo stalom nijedna vrsta prehrane. Neke religije posve ga zabranjuju, primjerice islam ili neke neohinduističke sljedbe. U kršćanstvu i judaizmu alkohol nije zabranjen, ali su vjernici po zvani na umjerenost. U paganskim tradicijama alkohol se može piti kao zaseban božanski dar jer opojna pića u malim količinama ne mogu nepovoljno utjecati na svjesnost te dušev nu i tjelesnu čistoću. Baš poput šećera, kave, crnog čaja, čokolade, duhana ili kakaa, tako i alkohol može biti opasan za zdravlje ako ga se učestalo konzumira. Međutim, alkoholna pića mogu i povoljno djelovati na zdravlje. Poznat je tzv. francuski paradoks. Iako jedu ma snu hranu, Francuzi imaju manju učestalost bolesti srca i krvožilnog sustava. Pretpostavlja se da je to zbog redovne potrošnje crvenog vina. Ako vam alkohol ne smeta, ponudite ga i ispijte u manjim količinama. Najčešće se nudi crveno ili bijelo vino, pivo, rakija ili voćni likeri. Ne želite biti pijani "kao letva" nego primiti blagoslove! No, ako vam ne odgovara, slobodno blagoslovite bilo koje drugo bezalkoholno piće. NAPOMENA: Piće (drink) nije isto što i napitak (brew ili potion) o kojem će više riječi biti u 25. poglavlju: Travarstvo.
5. ZAVRŠNI DIO OBREDA Prije otpuštanja kruga, može se još zahvaliti božanstvima, otpustiti elemente i ostale pri zvane entitete te uzemljiti višak energije.
I. Zahvala Potrebno je zahvaliti božanstvima na dolasku u krug, posebice ako ih se za vrijeme obreda invociralo. To ne znači da ih se "otpušta". Mnogima je smiješna i sama pomisao da "mali čovjek" u jednom trenutku kaže Bogu: U redu, hvala na svemu, a sad možeš ići! No, zahval nost na bilo čijem dolasku također je izraz elementarne pristojnosti. Zapravo, to je pomalo 351
zavodnički pozdrav božanstvu u kojem ga se pozdravlja na rastanku, a zapravo ga se želi zadržati u svijesti i maštati o njemu, kao dvoje zaljubljenih. To je "premički" ili bhakti as pekt paganske duhovnosti. Podsjećamo da je u ovom cijelom nizu pregleda devocijskih formi, prva Svijest o Božanstvu. Pagani u svakom trenutku žele biti svjesni viših dimenzija postojanja, božanskoga kraljevstva. Obred tomu služi - da ostavi duboke impresije na um, te da ulije osjećaje zajedništva, pripadnosti, sigurnosti, odvažnosti, hrabrosti i snage. Sve to proizlazi iz tijesnog odnosa s božanskim energijama. Obično svećenik zahvaljuje Bogu, a svećenica Božici. No, moguće je i obratno, kao i to da oboje zahvale i Bogu i Božici. Usto mogu pokazivati i određene geste, a najčešća je gesta primanja blagoslova. Primjerice, svećenik može izgovoriti: Rogati Bože i Božice Majka, sav je život Vaš, svi plodovi zemlje i sve sjeme što ju oplođuje. Hvala Vam na blagoslovima i obilju. Hvala Vam na darovima i plesu. Hvala Vam na radosti i zdravlju. Budite s nama, slavite s nama, uživajte s nama. Pozdrav i zbogom. Blagoslovljeni bili. Potom svećenica može reći: Rogati Bože i Božice Majka, Hvala Vam na Vašem dolasku i prisu stvu. Hvala vam na ovom krugu. Hvala Vam na danu, svjetlosti i ljubavi. Hvala Vam na noći, tami, i promjenama. Oče i Majka, tražimo vaš blagoslov. Pozdrav i zbogom. Blagoslovljeni bili. Svi kažu: Blagoslovljeni bili. Neka bude tako! Ponekad svi sudionici stoje u krugu i jedan po jedan izgovaraju kratke zahvale.
2. Otpuštanje elemenata Vrijeme je za zahvalu i Četvorici čuvara, tj. elementalnim energijama koje su cijelo vrijeme punile krug silama zraka, vatre, vode i zemlje. Mnogima je teško rastati se i s njima, no u devocijskom smislu, zaista nije potrebno osjećati razdvojenost. Na obred su prizvane snage elemenata, sirova energija koja se može prikupiti, iskoristiti i usmjeriti. Sada se ona može slobodno otpustiti jer će biti prisutna i ubuduće. Mnogi vole dodati rečenicu: Ostani ako želiš, idi ako moraš. Otpuštanjem elemenata, osoba će se vratiti u energetsko stanje ravno teže na koje je navikla. Ekstremni primjeri nepoštivanja tog pravila mogli bi biti fenomeni poput uklete kuće, poltergajsta ili mučnih osjećaja i događaja na određenim mjestima i sl. Stoga, sasvim je pristojno zamoliti elemente da se obuzdaju, smire i otpuste u atmosferu. Osoba stane na točku sjevera (ako ima i drugih sudionika neka se svi okrenu prema sjeve ru). Ispred sebe ponovno vidi onu golemu masivnu planinu i kaže: Čuvaru sjevera, snago zemlje, zahvaljujem ti na dolasku i prisutnosti u našem krugu. Hvala ti na moćima koje nam daješ. Neka mir bude među nama, sada i zauvijek. svi: Neka bude tako. Potom stane na zapadnu točku i ponovno vidi onaj golemi val, cunami, kako se polako spušta i rasplinje te kaže: Čuvaru zapada, snago vode, zahvaljujem ti na dolasku i prisutnosti u našem krugu. Hvala ti na moćima koje nam daješ. Neka mir bude među nama, sada i zauvijek. svi: Neka bude tako. Stane na južnu točku i ponovno vidi onaj golemi stup vatre ili šumski požar kako se polako gasi i kaže:
352
Čuvaru juga, snago vatre, zahvaljujem ti na dolasku i prisutnosti u našem krugu. Hvala ti na moćima koje nam daješ. Neka mir bude među nama, sada i zauvijek. svi: Neka bude tako. Za kraj, stane na istočnu točku kruga. Ispred sebe ponovno vidi onaj tornado kako polako gubi snagu i kaže:
Čuvaru istoka, snago zraka, zahvaljujem ti na dolasku i prisutnosti u našem krugu. Hvala ti na moćima koje nam daješ. Neka mir bude među nama, sada i zauvijek. svi: Neka bude tako. Ako su se elementi i/ili njihovi čuvari uzivali, svećenik ili svećenica trebaju ih zamoliti da odu iz tijela. Tada im svi naklonom odaju poštovanje. Nakon otpusta elemenata potreb no je vratiti se u krug ispred oltara, krećući se naopako. Ako su se palile svijeće u četiri različite boje i stavljale se na četiri točke na krugu, može ih se tamo ugasiti ili ih vratiti na oltar, pa ih tamo ugasiti ili ostaviti, naravno uvijek počevši sa sjeverom i završivši s istokom. Također, i druge predmete, simbole elemenata, po otpustu treba vratiti na oltar. Ponovno se mogu pokazivati geste i tjerajući pentagrami. Poželjno je da prizivanje i otpuštanje elemenata bude ujednačeno i simetrično.
Otpuštanje drugih entiteta Ako su se na obredu prizivali preci ili duhovi i drugi entiteti, potrebno im je zahvaliti na dolasku i otpustiti ih. Ovdje se preporučuje poseban oprez. Treba biti siguran da su svi entiteti zaista otpušteni. Ako ih se iskreno zamoli za odlazak, oni će sigurno morati otići. Vještičja hrabrost očituje se u tome da ljudi uvijek moraju moći nadzirati situaciju koju su sami uzrokovali. Ako osoba smatra da neće moći upravljati prizvanim entitetom, onda ga nije trebala ni prizivati. Preporučuje se da se ostali entiteti, osim elemenata i Božanstva, prizivaju samo u krajnjoj nuždi.
3. Uzemljenje Prilikom dizanja kruga, podignut je snažan energetski vrtlog. Ta energija ne bi trebala osta ti "divljati" na jednom prostoru. Ona se treba otpustiti. Kad se osoba na početku obreda prizemljila, primila je mnogo energije zemlje koja joj je bila dodatno na raspolaganju. Često se na obredu ni ne potroši sva ta energija, pa ona naprosto ostaje u krugu. Ponekad se može osjetiti kao lagani svrbež, peckanje ili kao vibracija koja kola po tijelu. Taj višak energije potrebno je vratiti u prostor, a to se čini formom uzemljenje. Ona naprosto mora biti dio "ritualne higijene". Ako se zanemari uzemljenje viška energije, to može dovesti do stanja napetosti, hiperaktivnosti, nemira, razdražljivosti itd., dokle god ne dođe do ponovne rav noteže u auri. Općenito, preporučuje se da se energija uzemlji odmah nakon zahtjevnijeg magijskog postupka. Može se naprosto sjediti, osjećati i vizualizirati kako se okolna energija postupno spušta u tlo. Dlanovi se mogu prisloniti na pod na minutu-dvije pa se energija meditativno uze mljuje. Može se u ruci držati kamen pa u njega utiskivati energiju. Može se i ležati cijelom 353
dužinom tijela na podu, na leđima ili potrbuške. Može se zamisliti kako se preostala, mož da još okrećuća, energija stošca polako diže uvis i rasplinjuje u zraku, a potom pada i vraća se zemlji, za iscjeljenje.
4. Otpuštanje kruga Otpuštanje kruga ne znači i njegovo uništenje. lako sam prostor više nije omeđen energet skom sferom, sve ono što se postiglo na obredu ostavlja trajne posljedice - na nas, na naš um te na cijeli svemir. Povezanost i ljubav među kovenarima ili sudionicima obreda sada je još snažnija. Krug koji je bio podignut ostat će prisutan u astralnoj dimenziji te odande i dalje djelovati. U meditaciji ili transu osoba se uvijek može ponovno povezati s njegovim energijama. Krug se otpušta simetrično podizanju. To znači da se rabe jednake metode, geste i iska zi, samo u suprotnom smjeru - naopako. Ako je krug podignut štapićem ili bodežom, po trebno je stati u sredinu, okrenuti se prema sjeveru ili istoku, pozvoniti oltarskim zvoncem jednom ili triput, dominantnom rukom podignuti bodež ili štapić te izreći namjeru: Neka se zna da će krug biti otpušten! Neka svatko iz ovoga kruga ode po svojoj volji - u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju! Potom treba stati uza sjevernu točku kruga, usmjeriti štapić ili bodež
prema tlu i početi polako hodati po obodu kruga naopako. Štapić ili bodež drži se u do minantnoj ruci i cijelo je vrijeme usmjeren prema tlu, tj. iscrtanom ili zamišljenom obodu kruga. Ako osoba nema štapić ili bodež, ponovno se može poslužiti kažiprstom. Zamišlja kako se sva preostala energija slijeva niz bodež i odlazi u dubine zemlje ili kako se usisava natrag u bodež. Obod kruga se prohoda tri puta, pri čemu se mogu izgovarati i bajalice: Ja sada otpuštam ovaj krug. Zahvaljujem na krugu i novom iskustvu. Još jednom može stati u sredinu kruga, a tada se svi uhvate za ruke i kažu:
Krug je sada otpušten, ali neuništen. Radosno se sastali, radosno se rastali i radosno se opet sastali. Budite blagoslovljeni. The circle is now open but unbroken. Merry meet, merry part and merry meet again. Blessed be.
(U prethodnoj strofi kaže se da je krug sada otvoren, no riječ je o ranije spomenutoj zbrci u terminologiji. Krug je u svakom slučaju - otpušten.)
Ako je krug podignut ljudskim lancem ili plesom, tako ga treba i otpustiti. Radnje mo raju biti simetrične i treba se kretati naopako. Primjerice, sudionici sad unatrag mogu jedan drugoga upitati: Kako izlaziš iz kruga? Odgovor je: U savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju. Ples neka uvijek bude smirujući.
354
NAKON OBREDA Neposredno nakon obreda vrijeme je za druženje ili kontemplaciju, što ovisi o obredu. Obično se kovenari nastave družiti na
gozbi.
Jedenjem nakon obreda, sudionici dodatno
uzemljuju višak energije i ponovno se unose u svakodnevnu svjesnost. Vrijeme je to za opu štanje i odmor. Mogu se planirati buduće aktivnosti, razgovarati nasamo s božanstvom ili se družiti oko gatanja, vatre i sl. Ako je potrebno, oltar i ostali pribor pažljivo se uklanjaju. Jedno posebno pravilo nakon magijskih obreda kaže da u sljedeća 24 sata ne bi trebalo govoriti o obredu. Time se osigurava da se energija koja je podignuta i usmjerena na obre du sada više ne kontaminira mislima. Opće pravilo kaže da nakon magijskog postupka o njemu uopće više ne treba ni razmišljati. Prvo pravilo magije kaže da apsolutno svaki magijski postupak stvara određen učinak. U skladu s paganskom magijskom etiketom jest i koncept
Djelovanja u skladu. To zna
či, djelovati u "stvarnom svijetu" i potpomoći energiji kreiranoj na obredu. Upravo se ovaj element obreda najčešće zanemaruje, no on je itekako važan. Ako je osoba izvela postupak za ozdravljenje, treba si pomoći. Treba se ponašati kao odgovoran pacijent, a ne "junačiti se" magijom. Potrebno je da poveže aktivnosti svjesnog i nesvjesnog uma. Tako će uvijek osjećati pomoć Boga i Božice, a svako djelo bit će uspješnije. Osoba može sama odlučiti koliko će i kome govoriti o obredu. No, treba reći da nitko nije dužan bilo kome govoriti o svojim intimnim duhovnim iskustvima.
SHEMA OBREDA Pripremne radnje 1. Priprema obreda 2. Priprema prostora za obred
3. Samopročišćenje 1.
Pročišćavanje
a) pročišćavanje vještičjom metlom b) kađenje c) pojanje d) bubnjanje e) škropljenje
f) ostalo - Blagoslivljanje oltara i pribora 2.
Uravnoteženje energije
a) usredištenje b) prizemljenje
c) usklađivanje energija 3.
Stvaranje posvećenog prostora
1. Podizanje kruga
a) štapić ili bodež b) lanac energije c) ples 355
2. Prizivanje elemenata
- Prizivanje drugih entiteta 4. Glavni dio obreda 1. Izjava svrhe 2.
Objava Svjetla Avalona
3. Zazivanje 4. Prizivanje
S.Rad 6. Uzivanje
a) samostalno uzivanje b) c)
Spuštanje Mjeseca Spuštanje Sunca
7. Dizanje energije
-
Stožac moći Veliki obred
8.
9. Blagoslov hrane i pića 5. Završni dio obreda 1. Zahvala 2. Otpuštanje elemenata
- Otpuštanje drugih entiteta 3. Uzemljenje 4. Otpuštanje kruga
Nakon obreda
-Gozba
- Djelovanje u skladu
Standardni paganski obred Na devocijskim obredima slave se Rogati Bog i Božica Majka, bez posebno određenog ra zloga. Sljedeća shema stoga je standardna metoda od koje se svatko može otkloniti koliko god želi. Takav obred lišen je svih specifičnosti zasebnih obreda, kao što su Sunčevi i Mje sečevi blagdani, obredi prijelaza, magijski obredi i sl. Obavlja se po sljedećoj shemi: - pročišćavanje vještičjom metlom - prizemljenje - podizanje kruga lancem energije i štapićem - prizivanje elemenata po prethodno opisanoj shemi, uz pokazivanje gesta
- Objava Svjetla Avalona
- zazivanje i/ili prizivanje Boga i Božice - blagoslov hrane i pića - zahvala -otpuštanje elemenata - uzemljenje - otpuštanje kruga 356
elemenata
POSVEĆENI PROSTOR U paganskoj duhovnosti smatra se da prostor u kojem se izvodi obred uistinu jest svet, tj. da je posebno namijenjen duhovnim djelatnostima. Gotovo sve religije poznaju koncept posvećenog ili svetog prostora. Razlika je u tome što većina religija svoja svetišta veže za određena fiksna mjesta, dok pagani cijeli svijet doživljavaju svetim, pa stoga nema područja koja bi bila "svetija" od drugih. Tek privremeno, pri izvođenju obreda, prostor u kojem se to zbiva jest posvećen. Time nužno dolazimo do ideje o ekvivalentnosti svetišta i kruga. To znači da je za pagane, osnovno svetište - obredni krug. No, krug nije negdje "izgrađen". On je samo energetski podignut, a kasnije i otpušten. Posvećeni ili sveti prostor jest bilo koje mjesto na kojem se izvodi bilo koja devocijska forma. Dakle, taj prostor nije određen samo prostorno nego i vremenski. Budući da je to načelna i općenita definicija, razlikujemo: svetište, hram, krug i oltar kao posebno definirana sveta mjesta.
Svetište Mjesto na kojem se slavi određeno Božanstvo, Bog i Božica ili priroda općenito, naziva se svetište (grčki: a6vwv, latinski: sanctuarium, sanskrt: ayatana, engleski: shrine, sanctuary). Engleska imenica shrine dolazi od latinske scrlnium što znači "kutija, škrinja, sanduk", što nam govori da su u stara vremena, svetišta bila mjesta na kojima su se čuvala tajna znanja, najčešće zapisana na papirusu, u svicima ili na pločama. Tako se i budistički kanon zapisi vao na palminom lišću koje se potom polagalo u tri košare, od čega i dolazi naziv Tripitaka (sanskrt) ili Tipifaka (pa!i) "tri košare". Osim svetih spisa, u škrinjama su se mogli čuvati i razni drugi sveti predmeti, relikvije, idoli i sl. Plemena u kamenom dobu imala su svoja svetišta u prirodi, primjerice: kamen, stijenu, hum, brdo, planinski vrh, drvo, gaj, jezero, zdenac, potok, izvor vode ili rijeke, obalu rijeke ili mora itd. To može biti i ljudska građevina poput žrtvenika, kuće, neke posebne prosto rije, dvorca, hrama, groblja i sl. Drevno druidsko svetište nazivalo se nemeton, što znači "svetište božice Nemetone". Najčešće je to bio mali gaj (lug, dubrava, šumarak) na kakvom brežuljku ili u blizini zdenca. Obli nemetoni bili su posvećeni Božici, a uglati Bogu. Osim kamenog oltara obično se nalazila i rupa za svetu vatru te još jedno posebno mjesto za žrtvene ponude. Rimski pjesnik i povjesničar Marko Anej Lukan (Marcus Annaeus Lucanus) (39.-65.), u svom epu Farsalija (Bellum civile) ovako ga je opisao: U nemetonu se nisu gnijezdile ptice niti mu se približavala bilo koja životinja. Lišće bi neprestano podrhtavalo, i bez najblažeg povjetarca. Oltari su se nalazili u sredini, sa slikama bogova. Svako je drvo bilo označeno žrtvenom krvlju. I sama je zemlja uzdisala, a uvele su tise oživjele. Stabla bi bila okružena plamenom, a ne bi izgorjela. Goleme bi se zmije ispreplitale oko hrastova. Narod se bajao prići lugu, pa čak ni svećenik ne bi dolazio tamo u podne ili ponoć, osim ako se ne bi išao susresti sa svojim božanskim vodičem. Gotovo na identičan način, svoja su svetišta podizali i stari Slaveni. Najpoznatiji arheološki ostaci pronađeni su na rtu Arkona na njemačkom otoku Rilgen u Baltičkome moru, kao i na lokalitetu Pohansko u blizini češkoga grada Bfeclava. Svetište može biti u fokusu kulta bilo koje sile ili božanstva. To je veoma tipično za in dijsku duhovnost, pa se tako mnoga mjesta u hinduizmu i budizmu smatraju svetištima: planinski vrh Kailas (Kailiisa), rijeka Ganga (Ganga), brdo Govardhana, jezero Riidhiiku114a itd. 357
Australskim Aboridžinima najsvetije mjesto oduvijek je bio kameni monolit Uluru (Ulu-ru,
Ayers Rock). I Rimljani su često podizali svetišta svojim bogovima. Tako je u podnožju jed nog od sedam rimskih brežuljaka - Kapitala (Capitolinus mons) rimski car Tit Tacije (Titus Ta
tius) (8. st. pr. Kr.) dao podići svetište bogu Vulkanu. Mnogo stoljeća kasnije, car Domicijan (Tifus Flavius Domitianus) (51.-96.) na drugom brežuljku Kvirinalu (Collis Quirinalis) dao je sagraditi još veće svetište gdje je narod ostavljao ponude za zaštitu grada. Oko takvih sve tišta obično su se dizali hramovi, kao što su stoljećima kasnije kršćani na takvim mjestima gradili crkve. Štoviše, nisu ih gradili samo oko vlastitih svetišta, nego veoma često upravo na mjestima starih paganskih svetišta. Čak i striktno monoteistički muslimani imaju sveti šte. To je Kaba ('al-ka
Kućno svetište Svetišta su mjesta koja su ljudi oduvijek pohodili kako bi mogli osnažiti i održavati svje
snost o Božanstvu. No, za održavanje personalne komunikacije s božanstvom, ne treba se odlaziti na neko posebno mjesto ili u drugi grad ili državu. Sve se to može činiti i u vla stitom domu. Određeno mjesto može se prenamijeniti u kućno svetište. To može biti i cijela prostorija, obično neka manja soba; no češće je riječ o stolu, zidnoj polici, niši, polici orma ra, izvlačnoj polici, vitrini i sl. Isto tako, svetište se može napraviti od kartona ili drva, pa ga obojiti ili omotati tkaninom i ukrasiti po želji. Kućno svetište nije radni oltar za obrede. Za pagane je to trajno mjesto gdje stanuju božanstva. Tamo im odaju poštovanje i slave ih. Pagani vjeruju da će njihova energija prožimati čitav dom te da štovatelji imaju osjećaj da nisu prepušteni sami sebi i da je njihovo božanstvo uvijek s njima. Kućno svetište ne mora biti ni veliko ni pompozno. Dovoljno je postaviti kip, sliku oda branog Božanstva ili neki simbolični predmet. Slike i kipovi korisni su zato što omogućuju i vizualan doživljaj, što značajno olakšava komunikaciju s božanskim. No, ako vizualna
358
komponenta nije toliko bitna, mogu se postaviti dvije svijeće koje će simbolizirati Rogatog Boga i Božicu Majku. Osoba može proučiti što sve korespondira odabranom Božanstvu pa po tome odrediti izgled svetišta, boje, strane svijeta i predmete koje će tamo držati. Dimen zije nisu zadane, pa se one mogu prilagoditi površini koja je na raspolaganju (stolu, polici, vitrini i sl.). Ona može biti pravokutnik, kvadrat ili krug. Najčešće su to pravokutne police koje su dulje nego što su šire. U neopaganizmu nema strogih pravila o ritualnoj praksi, a još manje o tome kako bi trebalo izgledati svetište jer je to veoma intimna stvar svakog čovjeka. Ipak, najčešće se predlaže standardni model koji se može primijeniti u potpunosti ili može tek poslužiti za inspiraciju. Stražnji dio predviđen je za Boga i Božicu. Taj dio može biti i malo povišen u odnosu na ostatak površine. Na taj povišeni stražnji dio postavlja se slika ili kip Božanstva. Ako se štuju Rogati Bog i Božica Majka, mogu se postaviti dvije svijeće koje ih simboliziraju. Lijeva strana svetišta pripada Božici, a desna Bogu (što ćemo uskoro pojasniti u opisu oltara). Svijeće su najčešće različitih boja, pri čemu postoji više opreka. Zasad recimo da Božičina svijeća može biti srebrne, a Božja zlatna boje. Štoviše, mogu se postaviti i kipovi (ili slike) i svijeće. U tom slučaju, kipovi mogu biti jedan kraj drugog, a svijeće s izvanjskih strana. Ako su samo svijeće, između njih se može postaviti cvijeće, pentagram ili neki drugi simbol. Na sredinu se može postaviti kadionica, a ispred nje posude za ponudu hrane i pića. Ostatak svetišta može se ukrasiti po vlastitom izboru. (Uskoro ćemo opisati i radni oltar, iz čega se također mogu dobiti brojne inspiracije za svetište.) Ispred svetišta može se izvesti bilo koja devocijska forma. To je prostor gdje se može moliti, pojati, meditirati, kontemplirati, pjevati, svirati, plesati, kaditi, izgovarati zazivi, mantre i himne božanstvima itd. Kućno svetište može se i posvetiti na svečanom obredu. Za razliku od hramske prostorije i radnog oltara, kućno svetište trebalo bi se nalaziti u prostoriji u kojoj osoba najčešće boravi tijekom dana, kako bi se zaista saživjela s njime. Pagani svakog jutra mogu stati ispred svoga svetišta, pozdraviti božanstva, uputiti im ka kvu zahvalu, molitvu, dati i zatražiti blagoslov. Kao što bi se ujutro posvetili svom djetetu ili očistili i nahranili kućnog ljubimca, tako i kućnom svetištu trebaju pristupiti s osjećajem odgovornosti i obveze. Ako su božanstva već prizvana u dom, ne treba ih ignorirati, nego svakog dana komunicirati s njima, pozvoniti zvoncem ili pljesnuti rukama, obrisati praši nu, zapaliti kadionicu, promijeniti vodu u posudi, promijeniti cvijeće u vazi, dekoraciju i sl. Svim tim postupcima pagani ojačavaju svjesnost o božanstvu i prilagođavaju se činjenici da je svemir njihov istinski prijatelj. Kaže se da u paganizmu svetište nije sakrosanktno. To znači da se prema njemu ne treba odnositi s pretjeranom poniznošću i strahopoštovanjem, kao što je to primjer u velikim religijama. Primjerice, hinduisti imaju brojna pravila o tome kako se treba ponašati ispred svetišta. Postoje brojna ograničenja i zabrane: ispred svetišta ne smijete stajati u cipelama, ne smijete mu okrenuti leđa, ne smijete jesti ili piti, a kamoli imati bilo kakvo seksualno iskustvo. Sve je to posve obratno u paganizmu. Ispred svetišta se osoba može ponašati kako god želi, no sigurno će osjećati poštovanje prema božanstvu, pa neće činiti ništa ruž no ili neprimjereno. Međutim, pagani vjeruju da Bog i Božica ne traže nametanje nepo trebnih ograničenja. Dakle, dovoljno je ponašati se prirodno, ali i pristojno. Nije neobično ispred svetišta sa svojim partnerom/partnericom iskazivati bilo koji oblik ljubavi, pa i onaj tjelesni. U paganizmu je to posve prirodno, čak i poželjno jer se smatra da će se božanstva tome i radovati.
359
Hram Građevina posvećena nekom božanstvu, namijenjena obavljanju obreda naziva se hram (grčki: va6�, latinski: fanum, templum, sanskrt: mandira, engleski: temple). Za razliku od op ćenitog svetišta, hram je građevina koja se u svakoj tradiciji gradi po posebnim arhitekton skim pravilima. Gotovo sve religije imaju svoje bogomolje ili hramove. Kršćani imaju crkvu (grčki:
EKKAf"/piK6� va6�, latinski: ecclesia cathedralis, engleski: cathedral), baziliku (grčki: f3amAlKtJ, latinski i engleski:
basilica) i kapelu (grčki: napEKKAt}
Grčki hram (6 va6�) najvažnija je zgrada u grčkoj arhitekturi. Glavni prostor naziva se naos ili cela (latinski: cella) gdje se nalazi kip božanstva kojemu je hram posvećen. Četvero kutnog je oblika, a svjetlo dolazi s ulaznih vrata. Ispred naosa nalaze se stupovi koji nose gredu krovišta (arhitrav), dok je pak na njoj krov na dvije plohe popločan crijepom od opeke. Kasnije su hramovi postajali sve impozantniji, pa se sa stražnje strane hrama dodao još jedan trijem, te predprostor izvana omeđen stupovima koji stoje na stilobatu oko cije loga hrama. Stup je u arhitektonskom smislu veoma značajan jer prema njegovu izgledu možemo odrediti u kojem je stilu izgrađen hram. Stup se sastoji od tri dijela: podnožje, trup i glava (kapitel). Tri najpoznatija stila, a time i tipa hrama su: dorski, jonski i korintski. Naj stariji poznati kameni hram jest Herin hram u Olimpiji, sagrađen u 7. st. pr. Kr. Najpoznatiji grčki hramovi su Partenon (llap8Evwv) posvećen božici Ateni, izgrađen u
5.
st. pr. Kr. na
atenskoj Akropoli (AKp6noAri), potom Hefestov hram u Ateni, Posejdonov hram u Paestumu u južnoj Italiji, Dorski hram u Segesti na Siciliji, Zeusov hram u Olimpiji, Hram Apolona Epikura na Peloponezu, Erehtej (EpE:xBEwv) na Akropoli i brojni drugi.
Rimski hram (templum romanum) nastao je miješanjem jonskog i korintskoga stila s etrur skim hramom. Od grčkog se hrama ponajprije razlikovao po dimenzijama (bili su sve veći) te po uporabi betona. Dok su grčki hramovi morali biti lijepi izvana i biti jednako pristu pačni sa svih strana, u Rimljana je veći naglasak stavljen na unutarnji dio hrama, te na ulazni trijem (portik), dok se izvanjski dio pojednostavljivao običnim zidom. Najpoznatiji je rimski hram Panteon (Pantheon) ili Hram svih bogova u Rimu. U 7. st. taj je hram papa Bo
nifacije I\1.
(550.-615.)
pretvorio u Crkvu Svete Marije od mučenika (Sancta Maria ad Martyres).
Mnogi su poznati rimski hramovi: Baalbek ili Heliopolis u Libanonu, Maison Carree u Nimesu u južnoj Francuskoj, hramski kompleks Palmyra u Siriji, Augustov hram u Puli u Hrvatskoj itd. Germani su isprva obilježavali svetišta (ve), što je vidljivo u brojnim toponimima, poput imena danskoga grada
-
Odense (Odens ve znači "Odinovo svetište"). Ona su sva bila na
otvorenom, u prirodi. Kasnije su počeli podizati kamene oltare (horgr) čak i u zatvorenim prostorima, no smatra se da su imali i prave hramove. Staronordijski naziv za hram je hof. Povjesničari se danas slažu u tome da su Germani u siromašnijim područjima imali svetišta
360
na otvorenom gdje su obavljali obrede (bl6t), dok su u bogatijim područjima gradili hramo ve. Najpoznatiji arheološki lokaliteti pronađeni su na Islandu (Hofstađir i Scrb6l), u Švedskoj (Uppakra, Lunda, Borg, Gamla Uppsala) i Norveškoj (Mcrre, Hov, Ranheim).
Neopaganski hram Iako su neki paganski narodi podizali hramove, takve prakse u većini neopaganskih zajed nica uglavnom nema. Postoje najmanje tri razloga zašto je to tako. - U tradicionalnom paganizmu oduvijek su daleko veću važnost imala svetišta na otvo renom, u prirodi, jer zatvorene građevine nisu bile adekvatne za većinu obreda, npr. za Spuštanje Mjeseca.
- Evolucija ljudske svijesti uvelike mijenja i ritualnu praksu. Nekada su ljudi prinosili ži votinjske žrtve, a danas se to smatra posve anakronim i neprihvatljivim. U nadolaze ćem Dobu Vodenjaka duhovnost će poprimiti mnogo drukčije lice od današnjih religija. Umjesto velikih skupnih procesija, obreda, hodočašća, ali i samih religijskih institucija, duhovnost će se vratili na svoje pravo mjesto - u srce pojedinca. Svatko će voditi vlastiti duhovni život. Duhovnost više neće biti instrument bilo čijih manipulacija. U takvim okolnostima veliki hramovi ostat će samo kao znaci prošlosti. U njih nitko neće htjeti ići jer će duhovnost postati isključivo stvar pojedinca. To će činiti u prirodi ili u svojim kućama. - Za vrijeme kršćanskih progona, paganski se hramovi naprosto nisu smjeli graditi, pa se ta tradicija potisnula. Dio paganskih svetišta pretvoren je u crkve, a dio je uništen. Čim je kršćanstvo postalo državna religija u Rimu, počelo je uništavanje starih svetinja. Zbog svega toga, današnji neopagani imaju averziju prema podizanju bilo kakvih hramova, a posebice monumentalnih građevina koje zapravo i nisu u funkciji slavljenja Boga i Božice, nego je to, nažalost, uglavnom demonstracija moći i kiča, što nema veze s duhovnošću. U neopaganskoj duhovnosti, hram je svaki prostor namijenjen obavljanju obreda! Hram ne mora nužno biti trajna građevina. Može biti i privremen, što je sasvim dovoljno.
Krug kao hram Svaki put kad podignu krug prije obreda, pagani vjeruju da su izgradili - hram. Krug, od nosno sfera moći postaje fizička granica ljudskog i božanskoga svijeta. Krug je specifičnost paganske duhovnosti jer se može podići bilo gdje i bilo kada. Zato neopagani ne teže grad nji velikih hramova. No, budući da su s vremenom vještičji i neopaganski obredi poprimili mnoga obilježja ceremonijalne magije, nametnula se potreba za formalnim prostorom u kojem će se naći mjesto za oltar i popratnu dekoraciju, kako bi radovi bili što uspješniji i učinkovitiji. Štoviše, u vještičjoj se praksi smatralo da bi svaki koven svoje obrede i magijske radove uvijek trebao održavati na istom mjestu koje se naziva kovensted o čemu će kasnije biti više riječi. Međutim, sam krug dovoljan je za obavljanje duhovnih aktivnosti. To znači da svatko može imati svoj hram - pojedinac, koven, mjesni krug ili bilo kakva neformalna skupina. Ako bilo koja skupina odluči izgraditi hram, uvijek treba uzeti u obzir i dugoročnost ta kvoga projekta. 361
Uređenje hramske prostorije Obredi na otvorenom vrlo su prikladni za povezivanje s primordijalnim, elementalnim, božanskim ili prirodnim energijama. No, ako se obred izvodi u nečijoj dnevnoj sobi, možda će biti teže svakodnevnu svjesnost promijeniti u spiritualnu, ritualnu ili magijsku. Upravo se zato, u zatvorene prostore dodaju brojna pomagala koja će pomoći u transformaciji svi jesti. To su razne kadi, svijeće, boje, obredne odore, kipovi, slike, te uostalom oltar i obredni pribor. Jednom kad je izgrađen i posvećen, hram će isijavati veličajnost i slave svog božanstva, odnosno Gospe i Gospoda. S vremenom, hram poprima energiju svih onih ljudi koji ga posjećuju, mole se ili rade obrede. Dakle, hram će oživjeti - bit će dovoljno da mu se osoba samo "približi i već će se drukčije osjećati. Za pagane hram predstavlja presliku univerzu ma. On ima potencijal da se kvalitetno prizovu ili uzovu bilo koji entiteti, od elemenata, bogova i božica do predaka i duhova. Ako postoje idealni uvjeti, hram se može izgraditi po načelima duhovne arhitekture
(jengshuf, viistu i sl.), ili u skladu s tradicionalnim pravilima,
poput gradnje grčkog ili rim
skoga hrama. No, umjesto cijele zgrade, za obrede se može prenamijeniti određena prosto rija u nekoj kući. Takva se prostorija obično naziva
hramska prostorija. Ona također može biti
trajno namijenjena obredima, a može se i namjestiti neposredno prije obreda. Sve to ovisi o uvjetima. Iako nemaju svi jednake uvjete za rad,
svatko
može izvesti obred. Dovoljno je
prenamijeniti neku sobu, barem za vrijeme obreda. Sada ćemo opisati uređenje hramske prostorije u idealnim uvjetima. - Hramska prostorija treba biti dovoljno velika da bi se obred izveo neometano. Primjerice, da bi se krug mogao podizati spiralnim plesom. Ako je riječ o kući, dobar izbor može biti poveći tavan, podrum ili neka veća soba. Ako se obredi ne namjeravaju izvoditi u većoj grupi, dovoljan će biti i dio sobe. - Prostorija bi trebala biti prazna, čista, prohodna i prozračna, bez ikakvih suvišnih pred meta. To se odnosi na pokućstvo - ormare, fotelje, krevete, stolove i ostalo. U sredini je mjesto predviđeno za oltar, a oko njega treba biti dovoljno prostora za podizanje obred noga kruga. Eventualno se u nekom od uglova prostorije može nalaziti ormar za obredni pribor i druge potrepštine. No, police s knjigama treba držati u drugoj prostoriji, kao i biljke, začine, kristale i sve ono čime se osoba bavi u svojoj duhovnoj praksi. Nekada su vještice sve držale u jednoj prostoriji jer su tamo izvodile magijske postupke za koje im je trebala i peć s otvorenom vatrom. Tako je vještičja soba bila i hramska prostorija i kuhinja i vrt. No, ako trinaest ljudi (što se smatra idealnim kovenom) euforično podiže
moći,
Stožac
nije pametno u istoj sobi držati epruvete, retorte, razne napitke, trave, začine, tegle
s biljkama i sl. - Sve zidne površine, strop i pod trebali bi biti u neutralnim i prirodnim bojama koje neće ometati. Naime, u paganskoj duhovnosti boje imaju arhetipska značenja te iznimno ve liku ulogu u magijskoj i devocijskoj praksi (što je tema sljedećeg poglavlja). Primjerice, ako se izvodi obred za povećanje materijalnog obilja, popravljanje financijske situacije, zaposlenje i sl., korespondirat će - zelena boja. No, ako su svi zidovi crveni, to može ome tati um! Crvena se rabi za hrabrost, dominaciju, moć, ali i strast, seksualnost, romantične veze itd., pa se svemiru mogu poslati "krive informacije". Neutralne su boje bijela ili crna, ili eventualno neka pastelna (blijeda) prirodna boja. Ipak, najbolje je da vam zidovi budu potpuno bijeli i čisti, bez ikakvih detalja. Osim što ta boja i vizualno "povećava" prosto362
riju, um će se mnogo lakše fokusirati na rad. Crna boja je također neutralna, no može biti suviše mračna za neke okolnosti, pa se to ne preporučuje. Pod može biti u boji prirodnog parketa ili također bijeli ili crni. hramskoj prostoriji nipošto ne bi trebalo držati razne likove, slike, kipove, figurice, su venire i mnogo malih predmeta, poput uredskog materijala, kuhinjskog pribora i sl. Svi ti detalji naprosto smetaju i mogu ometati poput boja, čak i na nesvjesnoj razini. Baš kao što se um pročišćava meditacijom, koncentracijom, povlačenjem osjetila i drugim oblicima "mentalne higijene", tako i fizički prostor treba biti "higijenski čist". Sve što se nalazi u hramu treba imati svoje značenje, smisao i namjenu.
-U
- Ako je potrebno, prije obreda treba zatvoriti prozore i spustiti rolete ili navući zastore. Time će.se osigurati privatnost i osjećaj sigurnosti svim sudionicima obreda. - Prostorija se uvijek čisti vodom. To znači da podove, zidove i prozore vrlo često treba i oprati. Nije dovoljno samo pomesti ili usisati. Tradicionalno se u vodu dodaje sol, a u da našnje vrijeme može i limunska kiselina, ocat ili nekoliko kapljica eteričnog ulja. - Oltar treba postaviti u sredinu tako da onaj koji stoji ispred njega bude okrenut prema sjeveru. Oko oltara može se iscrtati kružnica unutar koje će se podizati krug, iako to nije nužno. - Poželjno je da su ulazna vrata u prostoriju s istočne strane jer je to referentna točka od koje kreće podizanje kruga, a na njoj završava i otpuštanje kruga. Naime, ako za vrijeme obreda netko mora napustiti krug, dobro je da se u prostoriji zadržava što manje. No, što ako ne postoje idealni uvjeti? Tada se primijenjuje ono što se može. Ako nije cijela soba na raspolaganju, uvijek se može prenamijeniti dio sobe i odvojiti ga zastorom. Isto tako, osoba može imati povremeni hram, pa sobu prenamijeniti za obrede po potrebi. Osim toga, pagani vjeruju da se duhovnim životom, devocijskom i magijskom praksom uvijek može raditi na tome da se dobiju još bolji uvjeti za rad.
Posvećenje hrama Jednom kad je hramska prostorija namještena, može se obaviti i obred posvećenja hrama. Time se naznačuje da je taj prostor svet, tj. namijenjen (predodređen) za ritualne svrhe. Taj obred dovoljno je napraviti samo jednom, što može biti povod za veliku proslavu zajednice (mjesnoga kruga, kovena i sl.). Obred posvećenja hrama tradicionalno se obavlja u noći Punog Mjeseca. To se obično čini u slučaju malog privatnog hrama. No, ako je riječ o većem hramu koji će služiti velikom broju ljudi, tada se ovaj obred može obaviti i po danu, najbo lje u nedjelju (dan Sunca) ili na neki sabat. Neposredno prije obreda, osoba se može pripremiti i obredom samopročišćenja, te bla gosloviti pribor kojim će se služiti (posuda s vodom, posuda sa solju, žličica, kadionica s tamjanom i eventualno bodež), te može odjenuti obrednu odoru. Na sredinu prostorije (kraj oltara ako je već postavljen) postavlja se posuda s vodom. Osoba poklekne. Kažiprst dominantne ruke postavlja na površinu vode i zamišlja kako ju ispunjava sjajnim bijelim i zlatnim zrakama koje spušta od Sunca preko statičnog centra energije (tzv. sedme ili krov ne ćakre) do vrha prsta. Potom kaže:
363
Moćima Rogatog Boga i Božice Majke, ja unosim božansko svjetlo u vodu, da bude čista poput moje ljubavi prema Gospi i Gospodu.
Nakon toga uzima žličicu soli, stavlja ju u vodu, dominantnim kažiprstom promiješa devet puta oposuno i kaže: Voda je život. Sol je život. Evo života, svetog i novog i potpuno čistog.
Stane na istočnu točku hrama i hodajući oposuno po prostoriji škropi sve zidove prstima ili bodežom. Pritom može govoriti razne iskaze ili bajalice poput: Sveta vodo, pročisti ovaj hram. Isperi sve što ne valja. Unesi spokoj i radost. Neka ljubav ispuni svaki kutak. Neka se ovdje vazda slave Naša Gospa i Naš Gospod.
Tako može triput prehodati cijelu sobu. Potom uzima kadionicu, upali tamjan i ponovno triput prehoda sobu mašući kadionicom, izgovarajući: Neka je čist i posvećen ovaj hram. Neka ljubav vječno vlada u Hramu Gospe i Gospoda.
Potom može još jednom stati u sredinu, pokazati gestu Sunca i zahvaliti Bogu i Božici na hramu. Jednom kad je ovaj obred završen, nema potrebe da se hram ponovno posvećuje. Nakon obreda, može se održati i proslava za sve kovenare, članove i goste.
OLTAR (grčki: �wµ6c;, BvauxaTfipwv, latinski: altare, engleski: altar) obično se definira kao "povišeno mjesto sazidano od kamena, drva ili zemlje na kojem se prinosi žrtva bogovima ili Bogu". Pretpostavlja se da imenica oltar potječe od latinskoga glagola adolere "gorjeti", a ne od pridjeva altus "visok, povišen". Za razliku od kućnog svetišta, oltar se namješta po potrebi, prije izvođenja obreda. Samim time, oltar je i središte kruga, tj. energetsko i vizu alno žarište obreda. No, čak i ako postoji zasebna hramska prostorija s trajno postavljenim oltarom, prije svakog obreda potrebno je pripremiti sav potreban pribor, od stolnjaka pa nadalje. Znači, dok se ne izvodi obred, oltar nije u funkciji pa se ne treba posvećivati. Za to služi kućno svetište. Oltar
Neki učenjaci smatraju da je oltar u najranijim civilizacijama predstavljao tijelo Božice što je jako teško dokazati. No, da bi to moglo biti tako, svjedoči i paganski koncept po kojem se za vrijeme ritualnog seksa (Velikog obreda) svećeničino tijelo smatra oltarom ili žrtvenikom na kojem svećenik prinosi žrtvu penetrirajući u nju. Za vrijeme Lova na vještice (Witch-hunt) koji je trajao otprilike od 1480. do 1750., kršćanski kler optuživao je vještice kako su njihova tijela služila kao "živi oltari". Francuski povjesničar Jules Michelet (1798.1874.) u svojoj knjizi Sotonizam i vještičarstvo opisao je kako bi svećenica legla na leđa, a potom bi ju drugi sudionici obreda zapalili kao žrtvu đavlu i potom jeli dijelove njenog tijela. Naravno da je riječ o običnim lažima i budalaštinama koje su žene morale priznati inkvizitorima pod strašnim mukama.
Majke,
No, sve je to danas manje važno. Oltar je "skladište" božanske energije i "produžetak" uma koji paganima omogućuje stjecanje duhovnih spoznaja na obredu. Spoj je duhovnog i materijalnog svijeta, mjesto na kojem se susreću božanstva i ljudi. Čovjekov unutarnji i izvanjski svijet, svjesni i nesvjesni um preklapaju se na granici dvaju svjetova, pagani će reći - upravo na svetom oltaru. Za vrijeme obreda, oltar kao središte kruga ima iznimno 364
važnu ulogu održavanja energije kreirane magijskom transformacijom. Kao energetsko žarište, oltar neprestano podržava pozornost na visokom stupnju koncentracije, pa tako ostavlja i snažne dojmove na nesvjesni um. U praktičnom smislu, oltar služi ponajprije kao mjesto za izvođenje obrednih postupaka i postavljanje pribora kojim će se služiti na obre du. Kao što smo već rekli, oltar se postavlja u sredinu kruga, s time da je okrenut prema sjeveru ili eventualno istoku (što je praksa u ceremonijalnoj magiji i hermetizmu).
Izrada i oblik oltara Iako u raznim paganskim tradicijama postoje brojne upute o načinu izrade i izgledu oltara, danas je to veoma pojednostavljeno. Ako osoba izradi oltar s ljubavlju i jasnom namjerom, neće pogriješiti. Može iskoristiti i radni stol ili neku drvenu ploču.
a) materijal Na devocijskim obredima nije toliko važno od čega je oltar izrađen jer je u tom slučaju bitna samo iskrena želja i namjera osobe da slavi božanstva. Međutim, ako je riječ o magijskom obredu, tada je bitan i izbor materijala. Naime, neki obredni predmeti izrađeni su od me tala, poput bodeža i mača, ali i kaleža, kadionice i raznih posuda. Budući da se u njima skladišti duhovno i magijski transformirana energija, bitno je da se izvana ne utječe na njihovu energetsku strukturu. Stoga oltar ne bi trebao biti izrađen od metala koji su dobri električni vodiči. Struju najbolje provode srebro, bakar, zlato, aluminij i volfram, pa njih treba najviše izbjegavati. Ipak, najbolje je da sam oltar nije izrađen ni od kakvih metala, pa ni željeza, čelika, mjeda, bronce itd. Idealna građa za oltar je drvo, a potom kamen, cigle, pluto ili deblji karton. Drveni ol tari su najkvalitetniji i mogu se lijepo uresiti. U vještičjoj se tradiciji za izradu oltara najviše cijene hrastovina i vrbovina. Ako neke dijelove trebate spojiti, npr. noge oltara s gornjom površinom, preporučuje se prirodno ljepilo, a ne metalni čavli i vijci.
b)
oblik
Oltar može stajati na jednom središnjem stupu, na dvije plohe sa strane, na tri ili četiri noge itd., a može biti izrađen i od jednog dijela. To ovisi o željama i mogućnostima. Poželjno je da ispod samog oltara ostane malo prostora gdje se mogu ostaviti neki predmeti koji su potrebni na obredu, ali ne trebaju stajati na samoj njegovoj površini, npr. boca s vodom i sl. Gornja površina oltara može biti različitih oblika. Najčešće je u obliku kruga, elipse, kva drata ili pravokutnika. Općenito, oble forme korespondiraju energiji Božice (yln), a uglate energiji Boga (yang). U kontekstu obreda, oltar u obliku kruga posve je logičan izbor jer se i sam obred odvija unutar još većeg obrednoga kruga. Pravokutni ili kvadratni oblik također se može rabiti, pri čemu je tu naglašena energija elemenata koji korespondiraju stranama svijeta. Kod takvog oltara bridovi bi trebali biti paralelni s pravcima sjever-jug i istok-zapad.
365
Dimenzije oltara Na oltaru bi trebalo biti dovoljno prostora za sav pribor kojim će se koristiti. Stoga bi trebao biti dug barem 1 metar, a širok barem 80 cm. Ako je kružnog oblika, promjer bi također trebao biti najmanje 1 metar. To nije obvezno, pogotovo ako su i obredni predmeti manjih dimenzija. Prije nego što se oltar izradi, uvijek se prethodno može sav pribor postaviti na pod i tako procijeniti kolike bi dimenzije oltara trebale biti da bude lako i ugodno raditi. Nadalje, oltar bi trebao biti dovoljno visok da sve bude nadohvat ruke i da se osoba ne mora saginjati dok radi jer to podosta može ometati obred.
Zone oltara Oltar možemo podijeliti na dva načina: 1. Površina oltara po dužini se dijeli na tri zone: lijevu, desnu i središnju.
- Lijeva zona pripada Božici. Arhetipski se emocije dovode u vezu sa srcem i ženskom ener
gijom. Srce se nalazi u lijevom dijelu tijela, a lijevom rukom upravlja desna ili kreativna polutka mozga. Zato se u lijevu zonu oltara postavljaju svi predmeti i simboli Božice Majke. - Desna zona pripada Bogu. Desnom rukom upravlja lijeva ili racionalna polutka mozga.
Zato se u desnu zonu oltara postavljaju svi predmeti i simboli Rogatog Boga. - Središnja zona još se naziva i radni prostor ili prostor obiju energija. Ovdje se postavljaju
grimorij, posude za blagoslov hrane i pića, te po potrebi kotao i predmeti za magijske postupke. (Pritom valja napomenuti da se lijeva i desna strana određuju prema promatraču. Dakle, "lijeva" strana je ona koja je lijeva promatraču koji stoji licem okrenutim prema oltaru.)
2. Površinu oltara možemo podijeliti i po dijagonalama, pa istočni trokut pripada elementu
zraka, južni vatri, zapadni vodi, a sjeverni zemlji. Ako ima dovoljno prostora, na istočnoj, južnoj, zapadnoj i sjevernoj točki oltara mogu se držati i predmeti koji simboliziraju ele mente. To nije nužno jer se oni mogu postaviti i na obodu obrednoga kruga. Sredina oltara predstavlja duh. Osoba sama odlučuje hoće li oltar dijeliti po stranama Boga i Božice ili po elementima. Ipak, ne preporučuje se kombiniranje jednog i drugog na istom oltaru. U nastavku poglav lja ponajprije ćemo predstaviti sav pribor, a zatim pojasniti kakav je njegov raspored na oltaru.
OBREDNI PRIBOR U svim religijama rabe se određeni predmeti u duhovnoj i ritualnoj praksi. Njima se pri
zivaju božanstva i razni entiteti, tjeraju negativne energije, usmjeravaju namjera i volja, vrši magijska transformacija, prikazuju mitske i obredne teme te obavlja simbolička žrtva. Mnogi predmeti koji se rabe u neopaganizmu potječu iz srednjovjekovnog europskog vje štičarstva, pa su stekli veliku popularnost u folkloru i bajkama, primjerice kotao, metla i štapić. Naravno da pribor sam po sebi nije nužan, no i u najranijim vremenima pradavni su ljudi rabili štapove, kamenje, granje, lišće, plodove, školjke i druge materijale koje su 366
nalazili u prirodi kako bi ih uporabili i na simboličnoj, svetoj, razini. Kasnije, u starom i srednjem vijeku magičari, okultisti, alkemičari, vještice i hermetisti čuvali su stara znanja, a ritualne forme obogatili raznim predmetima: ogledalom, štapićem, metlom, bodežom, bičem, pliticom itd. Postoji mišljenje po kojem ljudi s vremenom nadrastaju potrebu za uporabu pribora. Međutim, neopagani smatraju da se priborom treba služiti dokle god nam to čini zadovoljstvo, pa i stalno.
Obredni pribor
je skup svih predmeta koji se rabe u paganskim devocijskim i magij
skim formama, napose na obredu. Na engleskom se naziva:
tools
working tools "radni pribor", witch's tools "ceremonijalni pribor" ili paraphernalia "parafemalija" "pribor",
ritual tools
"obredni pribor",
"vještičin pribor",
ceremonial tools
(što dolazi od grčkih riječi napa
"preko, iznad" i qn:pvfJ "miraz"). S obzirom na namjenu, obredni pribor načelno se dijeli u dvije skupine:
oltarski pribor i magijski pribor.
Općenito,
oltarski pribor stoji na oltaru kao
simbol nečega ili eventualno kao ukras. Takav se pribor često drži i na kućnom svetištu. S druge strane,
magijski pribor
rabi se za magijske postupke. Međutim, mnoge se ritualne
forme obavljaju uporabom magijskog pribora, čak i ako je riječ o sasvim devocijskoj radnji. Primjerice, kad na
Beltane svećenik postavi bodež u kalež koji
drži svećenica, time se sim
bolički slavi združenje Rogatog i Majke. No, to ne mijenja činjenicu da su i bodež i kalež ponajprije magijski predmeti kojima se usmjerava i skladišti energija. Stoga ponavljamo da je ipak riječ o načelnoj podjeli jer se i oltarski i magijski pribor mogu rabiti i u devocijske i u magijske svrhe, baš kao i mnogi dijelovi obreda ili devocijske forme općenito. U gardnerovskoj tradiciji, pribor se obično dijeli na
kovenski pribor kojim se gardnerovske Wicce, potrebno je da
osobni pribor kojim se koristi samo
jedna osoba, te
služi cijeli koven. Nadalje, za inicijaciju u 1. stu
panj
kandidat samostalno izradi vlastiti pribor, ili da
ga eventualno nabavi i označi svojim oznakama; dok je za inicijaciju u 2. stupanj potrebno izgovoriti nazive svih predmeta, njihove funkcije i korespondencije. Pripadnost pribora često se označuje urezivanjem simbola poput runa, tebanskih slova ili sigila. Time se pribor puni osobnom energijom, te će on uvijek služiti na način koji je za vlasnika najučinkovitiji. Većina predmeta korespondira nekom od elemenata. Pritom oltarski predmeti najčešće služe za simbolično predstavljanje elemenata, dok magijskim predmetima konkretno upravljamo silama odgovarajućih elemenata. Neovisno o tradiciji, smatra se da je osobni pribor namijenjen samo osobi koja ga rabi, te da ga drugi ljudi ne bi uopće trebali dodirivati, kako se ne bi "miješali" obrasci energije različitih osoba. Naravno, uvijek se može učiniti iznimka.
OLTARSKI PRIBOR Na engleskom se rabe pojmovi: ti" ili
altar furniture
altar tools
"oltarski pribor",
altar items
"oltarski predme
"oltarski namještaj". Kad oltar nije u funkciji, oltarski pribor može na
njemu ostati kao simbolička prezentacija svetosti i duhovnosti ili kao dekoracija. Kad se takav pribor drži na svetištu, on je uvijek u funkciji slavljenja Božanstva. Na nekim magij skim obredima mogu se obavljati spiritističke seanse. Tad se eventualno mogu držati slike
Noći vještica. Međutim na svim oltarima i Svjetskoga paganskog kruga zabranjeno je držanje slika, fotografija i kipova bilo kojeg čovjeka, a tako je i u velikoj većini neopaganskih zajednica. Paganizam oštro odbacuje
umrlih osoba koje želimo prizvati, primjerice u svetištima
postojanje duhovnog učitelja, gurua, sveca, avatara i sl. Stoga se nijedna osoba ne može 367
smatrati "svetijom" od ostalih da bi "zaslužila" mjesto na oltaru. Obožavanje ljudi stvara nje je kulta ličnosti koji nije u skladu s paganskom etikom.
I. Stolnjak Preko gornje površine oltara prvo se postavlja stolnjak. On ponajprije služi za zaštitu radne površine, od primjerice voska, prolijevanja tekućina ili pepela ostalog od kađenja. Budući da boje imaju snažne energetske korespondencije, veoma se pazi na to kakva je boja stolnja ka. Bijela i crna su neutralne boje, no postoji razlika. Bijela boja odbija (reflektira) energiju, što odgovara svjetlu, danu i arhetipski muškoj energiji ekspresije i ekspanzije. Nasuprot tome je crna boja koja privlači i upija (apsorbira) energiju, što pak odgovara tami, noći i ar hetipski ženskoj energiji primanja i uvlačenja. Zato se obično na magijskim obredima rabi crni stolnjak, a na devocijskima bijeli (kao što se na magijskim obredima nose crne obredne odore s kapuljačom, a na devocijskima bijele bez kapuljače). Na sabatima stolnjaci mogu biti u odgovarajućoj boji (čemu odgovara boja lente na obrednoj odori), npr. svjetlosivi na
Imbolc ili zeleni na Beltane.
2. Slike i kipovi Idol (grčki: EiDwAov, latinski: idolum, engleski: idol) obično se definira kao "lik koji simbo lizira višu silu ili više biće te sam postaje predmet obožavanja". Idol je u religijskoj praksi najčešće kip (grčki: ayaAµa, latinski: statua, engleski: statue) ili slika (grčki: EiKwv, latinski: imago, engleski: image ili picture). Razumski prigovor mogao bi biti da nitko nikad nije vidio božanstva, pa da ih se stoga ni ne može likovno prikazati. No, takav je argument neodr živ u paganskoj filozofiji. Pagani si vizualno ne dočaravaju božanstva iz uvjerenja da ih je netko nekad vidio. U prvotnoj ljudskoj svijesti o duhovnom aspektu svijeta, čovjek je bio svjestan da voljno utječe na promjene oko sebe. Potom je pretpostavio da i iza prirodnih pojava i promjena mora stajati netko tko na njih utječe. To biće nisu morali vidjeti. Znali
kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore, spontano su prenijeli vlastiti oblik i osobine. Zato se Rogati Bog i Božica
su da se ono krije, pa su ga mogli zamisliti na bilo koji način. Po načelu Majka predstavljaju kao savršeni muškarac i savršena žena.
Pagani imaju veoma pozitivan stav prema uporabi kipova, slika, reljefa ili bilo kojeg drugog prikaza božanstava. Naime, vjeruju da Bog i Božica jesu
svugdje, pa i u tim prika
zima. Oni im pomažu da lakše razviju odnos s njima. Pagani mogu štovati svaki predmet koji ih povezuje s božanskim ili s Majkom Prirodom. To može biti i kamen, školjka, rog, cvijet, plod, voda, vatra itd. Idoli su "spremnici" energije kolektivne svijesti te predstavnici narodnih uvida i tradicija. U nekim je religijama zabranjeno obožavati kipove ili bilo koje druge prikaze božanstava, npr. u islamu, judaizmu i nekim kršćanskim denominacijama. Katolici i pravoslavci imaju kipove Isusa, Marije ili svetaca, što su preuzeli od pagana; ali brane obožavanje drugih bogova i božica u bilo kakvom obličju. Obožavanje idola obično se naziva
idolopoklonstvo (idolatrija) što najčešće ima pejorativno značenje. Zapadne mono
teističke religije odbacuju ideju da Bog ima bilo kakav oblik te ga smatraju transcenden tnim fenomenom. No, već nam i Einsteinova teorija relativnosti objašnjava da je materija "očvrsnuta stanje" energije. Ako su bogovi energija, onda oni mogu imati oblik i tijelo. Njihovo tijelo prema tome jest energetsko, a idoli su vizualan prikaz te energije.
368
Na vještičjim i neopaganskim oltarima obično nema kipova, iako je i to moguće. Najče šće neki drugi predmeti (poput svijeća ili magijskog pribora) već simboliziraju božanstva. U hramovima Svjetskoga paganskog kruga na svetištima i oltarima mogu se nalaziti kipovi ili slike Božice Majke i Rogatog Boga ili drugih božanstava. Za razliku od hinduizma ili budizma, pagani ne obožavaju idole kao takve nego im oni služe da si vizualno dočaraju božanstvo. Stoga, osim elementarne pristojnosti nisu nužni neki veći izrazi poštovanja, kao što je klanjanje, ljubljenje, dodirivanje, klečanje i sl. U hin duizmu se božanstva presvlače, stavljaju na spavanje, bude, masiraju uljima, ukrašavaju draguljima i odjećom i sl. Na obredu zvanom piijii, božanstvima se nude razni predmeti i hrana, te se ona ne smije izostavljati. Nadalje, u tim je religijama moguće "uvrijediti" božanstva ako nismo izuli cipele, ako im okrenemo leđa, ako im se ne poklonimo i sl. U paganizmu toga nema! Dovoljno je obraćati pozornost na božanstva za vrijeme obreda ili kad im se želi obratiti. Standardna Božanstva za svetišta i oltare Svjetskoga paganskog kruga su: 1. Rogati Bog i Božica Majka
On se prikazuje kao polugoli muškarac s vidljivim torzom i rogovima na glavi. Može se prikazati i kao Pan, Faun, Dioniz, Cernunnos ili Zeleni. Ona je polugola žena s vidljivim ili prekrivenim grudima. Mogu imati razne ukrase: Ona Mjesec ili polumjesec u kosi, On luk i strijelu i sl. Može ih se oslovljavati Gospod i Gospa. Može ih se slaviti u svakoj prilici. 2. Kralj i Kraljica
Imaju krune i mogu sjediti na prijestoljima. Mogu biti i vrhovni božanski par nekog pan teona, npr. Zeus i Hera, Jupiter i Junona, Odin i Freyja, Vi?I:J.U i Lak�!, Oziris i Izida itd. Obično ih se u tom obličju slavi na Lithu.
3. Sunce i Mjesec
To mogu biti reljefi, kipovi ili slike Sunca koje predstavlja Boga i Mjeseca koji predstavlja Božicu.
4.
Trojna Božica
Prikazuje se kao tri žene: mlada djevojka koja predstavlja Božicu Djevu, (najčešće trudnu) ženu ranih zrelih godina širokih bokova koja predstavlja Božicu Majku i staricu u crnoj ka puljači koja predstavlja Božicu Staricu. Uz njih se uvijek nalazi i simbol Trojni Mjesec. Može ju se slaviti na ezbate. 5. Božica Majka
Po želji se može slaviti i samo Božica Majka u njenom izvornom obličju. Njoj se primjerice obraća kad se objavljuje Svjetlo Avalona.
Ostala božanstva mogu biti određeni bogovi i božice, Majka Zemlja, Tamna Gospa itd. Slike mogu zamijeniti kipove. Tu je izbor mnogo veći. Tradicionalno se cijeni slika Rođenje Venere (Nascita di Venere) čiji je autor talijanski slikar Sandro Botticelli
(1445.-1510.).
369
3.
Svijeće
Svijeća (grčki: KEpi, latinski: candela, sanskrt: dipa, engleski: candle) rasvjetno je sredstvo izrađeno od voska, loja ili parafina i stijenja. Sastoji se od čvrstoga goriva koje se topi na niskoj temperaturi (oko 60 °C) i fitilja obično izrađenog od pamuka. Od najranijih kultura vatra je imala posebnu ulogu na obredu, kod prinošenja žrtve, obožavanja viših bića ili na prosto za rasvjetu. I na pradavnim oltarima i svetištima držao se plamen u nekoj posudi ili svjetiljci, primjerice u Egiptu i na Kreti još u 3. tisućljeću pr. Kr. Najranije svijeće današnjeg oblika potječu iz vremena kineske Dinastije Qin (Qin Chiio) (221.-207. pr. Kr.). Izrađivale su se od pčelinjeg voska (cera flava) što se i dan-danas smatra najkvalitetnijim izborom. Indijci su ih izrađivali od voska dobivenog kuhanjem cimeta, Japanci od voska dobivenog od raznih orašica, sjevernoamerički domoroci od ulja ribe-svijeće (Thaleichthys pacificus) itd. Rimski kršćanski teolog Tertulijan u 2. stoljeću kritizirao je paganski običaj paljenja svi jeća u podne, što je nazivao "beskorisnim", no već od 4. stoljeća i svjetiljke i svijeće ušle su u široku uporabu u kršćanskim obredima, a od srednjeg vijeka našle su svoje mjesto i na crkvenim oltarima. Kršćanski su inkvizitori paradoksalno preporučivali građanima da pale svijeće kako bi se "štitili od vještičjih napada". Osim u religijskoj praksi, svijeće imaju dugu povijest i u magiji i folkloru. Vjerovalo se da svjetlost svijeće tjera zlonamjerne entite te ("zle duhove"), a privlači dobronamjerne. To je vjerojatno stoga što su u davna vremena, osim Mjeseca i zvijezda, svijeće i svjetiljke bile jedini izvor svjetla po noći. Rabe se u raznim magijskim postupcima, što se općenito naziva magija svijeća. U 3. stoljeću u Egiptu je po stajao običaj da se osoba povuče u tamnu spilju, okrene prema jugu, upali svijeću i zuri u plamen dok ne ugleda božanstvo. Potom bi zaspao, očekujući da će mu božanstvo u snu dati odgovore na razna pitanja. Općenito, plamen svijeće simbolizira život i vječnost. U neopaganskoj praksi svijeće imaju brojne uloge. Gotovo da nema obreda na kojem se ne pale svijeće. Stoga je svijeća nei zostavan predmet u paganskom svakodnevnom životu. Neopagani tradicionalno izrađuju vlastite svijeće na Imbolc, 1. veljače. Ako je moguće, izradit će ih se u većoj količini, tako da ih bude dovoljno do sljedećeg Imbolca. Postoje brojne duhovne i magijske korespondencije te razni tradicionalni propisi za uporabu svijeća. Prikazat ćemo osnovne načine njihove uporabe. a) svijeća elementa vatre Na oltarima i svetištima, na svakoj strani svijeta može se postaviti određeni predmet koji simbolizira jedan od četiri klasična elementa. Tada se na jugu drži svijeća koja je simbol vatre. Ona je obično crvena, tanja i niža, iako to nije nužno. Osim na južnoj strani oltara (ili svetišta), ona se može postaviti i na južnoj točki kruga za vrijeme obreda. U tom slučaju, ostale elemente predstavljaju kadionica ili ptičje pero (zrak), posuda s vodom (voda) i po suda sa solju (zemlja). b) svijeće četiriju elemenata Umjesto prethodno navedenih predmeta, ponekad se sva četiri elementa mogu predstaviti svijećama. Tada su svijeće u odgovarajućim bojama: na istoku je žuta (zrak), na jugu crvena (vatra), na zapadu plava (voda) i na sjeveru zelena (zemlja).
370
c) svijeće Boga i Božice Umjesto kipova i slika, Bog i Božica mogu se također predstaviti svijećama. To su najsvetije i najvažnije dvije svijeće u paganizmu! One se postavljaju na stražnji povišeni dio oltara. S lijeve strane je svijeća Božice, a s desne je svijeća Boga. One mogu biti i ukrašene njihovim simbolima. Te dvije svijeće pale se u određenom trenutku obreda, najčešće neposredno nakon podizanja kruga ili prije čitanja zaziva. Najčešće su to nešto više i deblje svijeće. Budući da svijeće predstavljaju Boga i Božicu, one se neće razlikovati samo po položaju na oltaru, nego i po boji. No, i u tom slučaju postoji više mogućnosti, pa osoba izabire ono što joj najviše odgovara:
- zlatna i srebrna
To su dakle jarko žuta i svjetlosiva boja. Zlatna svijeća predstavlja Boga (i podsjeća na Sunce), a srebrna Božicu (podsjeća na Mjesec). Zlato i srebro tradicionalno su najcjenjeniji metali, pa nije čudno da oni simboliziraju dva najštovanija bića. Postoje brojne korespon dencije, no u konačnici sve se svode na opreku yfn + yang.
- bijela i crna
Bijela svijeća predstavlja dan i svjetlost, pa time i Boga, a crna noć i tamu, pa time i Božicu.
- crvena i zelena
Na velikim svetkovinama ili sabatima, često se Bog prikazuje crvenom, a Božica zelenom svijećom. U toj opreci, crvena predstavlja vatru koja je (uza zrak) element muškog pola, dok zelena predstavlja zemlju koja je (uz vodu) element ženskog pola.
- bijela i crvena
U nekim se tradicijama Bog predstavlja bijelom svijećom, što podsjeća na boju sperme, dok crvena boja svijeće Božice podsjeća na menstrualnu krv.
d) svijeće Trojne Božice -
bijela, crvena i crna
Ako se slavi samo Božica, mogu se upaliti tri svijeće koje odgovaraju njenim trima obličji ma. Na lijevoj strani je bijela svijeća koja predstavlja Djevu, u sredini je crvena koja pred stavlja Majku, a na desnoj strani je crna koja predstavlja Staricu. Simboliku tih boja opisao je Robert Graves, o čemu je već bilo riječi u 9. poglavlju: Bog i Božica.
e) svijeća Avalona Svjetlo Avalona može se prizvati u plamen neke svijeće, najčešće bijele. Ponekad neopagani odlaze u Glastonbury ili Stonehenge kako bi tamo ritualno prizvali avalonsko svjetlo. Ta se svijeća nikad ne gasi puhanjem nego gasilicom ili mahanjem ruke. Svaki put kad se upali, ponovno gori Svjetlo Avalona. Često se takva svijeća pali na sabatskim i ezbatskim obre dima.
371
f) posvećenje Prostorije i predmete možemo posvetiti izlažući ih plamenu svijeće. Tada su sve kretnje oposune. g) svijeće u magiji Svijeće imaju golemu uporabu u magiji. Tada njihovi oblici i boje variraju ovisno o onome što se želi postići. Pritom posebno značenje imaju boje jer svaka boja ima svoju vibraciju, svojstva, značenja i područja utjecaja. Primjerice, bijela predstavlja čistoću i mir, žuta pa met, pamćenje, logiku i element zraka; crvena ljubav, spolnost, strast, vatru, krv, rat itd. h) svijeće u meditaciji Svijeće su idealne i za meditaciju. Sjedeći u mračnoj ili zatamnjenoj prostoriji te zureći u plamen svijeće, možemo se lakše koncentrirati i meditirati, ovisno o tome što želimo po stići. Osim navedenih značenja, svijeće imaju i svoju primarnu funkciju rasvjete. Neki se obredi obavljaju u mraku, primjerice magijski, kao i ezbatski i neki sabatski. Tada svijeće na oltaru svjetlošću pomažu neometanom izvođenju obreda, pa se može i lakše čitati iz grimorija (Knjige sjenka). Ako oltarske svijeće nisu dovoljne, u prostoriji se mogu upaliti i druge svijeće ili svjetiljke. Običaj je da se nakon obreda svijeće ostavljaju da izgore dokraja.
Svijećnjak (grčki: K1Jpom]yw, latinski: candelabrum, engleski: candlestick) stalak je za jednu ili više svijeća. Mogu biti raznih oblika i urešeni raznim simbolima, poput pentagrama ili Trajnog Mjeseca. Obično su od nekog metala, kamena ili stakla. Iz estetskih i energetskih razloga odabiru se različiti svijećnjaci za svijeće koje simboliziraju Boga i Božicu, element vatre, četiri elementa te za svijeće koje se rabe u magiji, meditaciji i sl. Gasilica ili kajfež metalni je predmet koji se sastoji od metalnog stoščića i dugačke drške. Kad se stoščićem pokrije plamen, svijeća se gasi. Na taj se način ne puše izravno u svijeću, što se izbjegava kako se vosak ne bi raspršivao po oltaru. U hinduizmu se smatra da puha nje općenito kontaminira predmete, pa se to izbjegava. S druge strane, iako pagani ne dijele takvo mišljenje, uglavnom ne pušu u svijeće jer je takva praksa rezervirana za određene magijske postupke. To je vidljivo i u običaju puhanja u svijeće na rođendanskoj torti. Stari Grci stavljali su svijeće na torte kako bi ona svijetlila poput Mjeseca, a potom bi ju odnosili u hram božice Artemide i tamo ju ponudili. U novije vrijeme (od 18. stoljeća), običaj je da slavljenik nešto u sebi poželi i puhne u svijeće na torti. Ako ih sve ugasi u jednom izdahu, želja će se ostvariti.
4. Kadi Kadi (incense) mirisne su tvari koje se pale kako bi se izvelo kađenje. U neopaganskoj praksi one moraju biti biljnog podrijetla, što znači da se na obredima nikad ne spaljuju životinje ili bilo koji njihovi dijelovi. Kađenjem se stvara dim, a u najranijim civilizacijama vjerovalo se da se preko takvog obrednog dima upućuju poruke i molitve bogovima i božicama. Tako su američki domoroci komunicirali preko dimnoga signala koji su s vremenom postaja li sve kompleksniji, pa se različitim oblicima i bojama dima prenosila određena poruka. Kineski su vojnici dizali dim nad stražarnicama Kineskoga zida (Wanlf Chdngching) kako bi brzo alarmirali čitavu vojsku. Nakon što kardinali na konklavi glasuju za izbor novog 372
pape, kroz dimnjak se pušta crni dim ako nitko nije dobio dovoljan broj glasova ili bijeli ako je papa izabran. U kršćanstvu, kadionica predstavlja Isusa Krista, žeravica Boga Oca, a sama kad simbol je Svetog duha. Kađenjem se angažira i osjet njuha u devocijske i magijske procese. U neopaganskoj praksi kad ima nekoliko namjena:
a)
predstavljanje elementa zraka
Na istočnoj točki oltara ili obrednoga kruga postavlja se upaljena kadionica što predstavlja element zraka. Kao što postoji magija svijeća, tako se neki magičari u svojoj praksi posebno služe kadima, pa ističu kako one zapravo predstavljaju sve elemente: šire se po zraku, izga raju pod utjecajem vatre, biljne tvari građene su od elementa zemlje, a pri izradi mješavina za kađenje dodaje se i manja količina vode. Ipak, tradicionalno kad predstavlja element zraka.
b)
pročišćavanje
Prije podizanja kruga, prostor se može pročistiti kađenjem, kako je već opisano. Također, mašući kadionicom iznad oltara može se pročistiti i sam oltar i oltarski pribor (okrećući ju naopako). Time se neželjene energije i entiteti tjeraju od obrednoga kruga i hramske prostorije.
c)
posvećenje
Prostorije i predmete kađenjem možemo i posvetiti. Tada su sve kretnje oposune.
d)
žrtvena ponuda
Kađenje radi zaštite i kao žrtvena ponuda, drevna je praksa zastupljena diljem planeta. Na obredu osim hrane i pića, božanstvima se mogu ponuditi i razne druge stvari, poput cvi jeća, kristala, dragulja i sl. Naravno, svetost takve ponude (žrtve) nije u njenoj materijalnoj vrijednosti nego u iskrenosti i ljubavi prema božanstvu. Kađenjem se nude fini mirisi Bogu i Božici. To se može obaviti na obredu ili prilikom obraćanja božanstvima na svetištu. e)
kađenje u magiji
- Kadi stvaraju posebno magijsko ozračje, primjereno za važne devocijske postupke, poput prizivanja, uzivanja, podizanja energije i sl. - Izgaranjem mirisnih tvari oslobađa se mnogo energije koja je uskladištena u tim prirod nim tvarima. Ona se potom može iskoristiti u magijske svrhe. - Dolazi do opuštanja osjetila i cijelog organizma, što osobu može lakše dovesti u dublja stanja svijesti, meditaciju ili trans.
Pagani rabe razne biljne tvari za kađenje, a najvažnija je
tamjan, o čemu je već bilo dosta
riječi. Kao i boje, tako i svaka kad ima brojne korespondencije i značenja. Svaka tradicija ima svoje posebnosti, no postoje neka opće prihvaćena značenja:
373
- Tamjan se kadi za čistoću, zaštitu, posvećenje, ljubav i razvijanje duhovnog života, te se povezuje s Bogom, Suncem i muškim energijama. - Mirha se kadi za iscjeljenje, meditiranje, privlačnost i mir, a odgovara Božici, Mjesecu i ženskim energijama. - Kopal se kadi za fizičko čišćenje i energetsko pročišćavanje. - Lovor se kadi za pročišćenje, iscjeljenje, zaštitu i razvoj magijskih sposobnosti i psihičkih moći. - Benzoin se kadi za pročišćenje, obilje i razvoj umnih potencijala. - Bosiljak se kadi za obilje, plodnost i privlačenje novca. - Cedar se kadi za pročišćenje, zaštitu, iscjeljenje, materijalno obilje i stjecanje novca. - Cimet se kadi za zaštitu, ubrzanje ozdravljenja, privlačenje novca, jačanje psihičkih moći te za uspjeh u ljubavnim odnosima. - Borove iglice se kade za pročišćenje, dobro zdravlje i privlačenje novca. - Klek se kadi za zdravlje, ljubav i zaštitu. - Ružmarin se kadi za zaštitu, pročišćenje, iscjeljenje, za uspavljivanje i dobar san, za pomlađivanje, privlačenje ljubavi i jačanje intelekta. - Sandal se kadi za zaštitu, ozdravljenje i duhovnost. - T imijan se kadi za pročišćenje, iscjeljivanje i dobro zdravlje ... itd. Magičari i vještice prikupljaju razne mirisne tvari, mrve ih i melju, te čuvaju u poseb nim posudama. Po potrebi, mogu ih pomiješati u određenom omjeru kako bi dobili razne mješavine, ovisno o namjeni obreda ili magijskog postupka. Nakon što se upali ugljen ili postavi žar, biljne se tvari posipaju i tako počinje kađenje. Kadionica je posuda s užarenim ugljenom na kojem izgaraju kadi. Tradicionalno je to metalna posuda u koju se na dno može posuti pijesak koji apsorbira vrućinu, pa je manja vjerojatnost da će se kadionica pregrijati i ostaviti tragove na stolu ili pak raspuknuti ako je građena od nekog drugog materijala. Na pijesak se postavlja ugljen, a na ugljen kadi. Pagani mogu rabiti sve što im se sviđa za kađenje, npr. aroma-lampe. Kadionica najčešće ima ručku. Ako pak visi na lancu, takva se kadionica naziva turibul (latinski: thuribulum, engleski: thurible) i često se rabi u kršćanskoj ritualnoj praksi. To je veoma korisno kod pro čišćavanja prostorije i pribora. Turibul se
može njihati na tri načina: a) oposuno - za privlačenje pozitivne energije, po dizanje kruga i energije, te za magijske postupke, blagoslove i posvećivanja; b) naopako za pročišćavanje i tjeranje negativnih energija, te c) lijevo-desno - kod prizivanja i uzivanja božanstava, elemenata i sl. Osim što se suho bilje može paliti u kadionici, možete rabiti i snopić za kađenje (smudge To je svežanj osušenih trava povezanih vrpcom, a potječe iz sjevernoameričke domo rodačke tradicije. Postoje pravila o tome kako se bere trava za snopić. Nakon što se pročisti la namjera i stekla jasna vizija onoga što želimo postići kađenjem, potrebno je zatražiti do puštenje od biljke da ju se posiječe za obredne svrhe. Potom se bilje skupi u valjkasti snop promjera oko 4 cm i duljine oko 20 cm. Snop se čvrsto poveže koncem ili užem određene boje, ovisno o namjeni kađenja. Može se urediti i škaricama. Za vrijeme postupka, nad mestick).
374
talnom posudom zapali se snopić, a potom se njime maše, dok druga osoba može perjem raspršivati dim. Kako se gorenje snopića teško održava, u praksi se češće rabi kadionica.
Ugljen za kađenje obično se prodaje u obliku malih plosnatih valjaka, no može se rabiti koji god se nabavi.
5. Posuda s vodom Posuda može biti izrađena od raznih materijala, raznih oblika i dimenzija. Neki čak rabe i školjke. Može se držati i na svetištu. Posuda s vodom rabi se za različite namjene: a) predstavljanje elementa vode Element vode obično se uvijek predstavlja posudom s vodom, koja stoji na zapadnoj točki oltara ili kruga. b) ponuda božanstvima Svakog dana na svetištu ili oltaru, u posudu se može uliti svježa voda i s devocijom ju po nuditi Božanstvu. c) škropljenje i posvećenje Obično se sol stavlja bodežom u kalež, voda se promiješa triput oposuno pa se potom škropi bodežom ili kažiprstom. No umjesto u kalež, sol se može rukom staviti i u posudu s vodom. U tom slučaju, nakon obreda svakako treba isprati posudu. d) voda u magiji Ima nebrojeno mnogo primjera uporabe vode u raznim magijskim postupcima. Prije obre da, voda za takve namjene, može se pripremiti u posebnoj posudi.
6. Posuda sa solju Element zemlje načelno se može prikazati bilo kakvim čvrstim predmetom. To može biti kamen, komad drveta, gruda zemlje, kristal, pijesak i sl. U neopaganizmu taj se element ipak najviše predstavlja solju, što je također baština drevnih civilizacija. Egipćani, Grci i Ri mljani prizivali su božanstva nudeći im vodu i sol, od čega potječe i sveta voda u kršćanstvu. Aztečka božica Huixtocihuatl ili Solna Gospa božica je plodnosti, što je asocijacija na bujnost morske flore i faune. Ipak, u neopaganskoj praksi sol se "nametnula" kao predstavnik zemlje jer ima veliku primjenu u magiji. Gotovo sve drevne civilizacije smatrale su da sol (kao i čvrsti kristali) može apsorbirati psihičku energiju i "utisnuti" ju u svojoj strukturi. Također, rabi se za zaštitu od negativnih energija i utjecaja. Poznat je običaj sipanja soli ispred kućnog praga i prozora ili oko bolesničke postelje. Njom se može označiti i obod magijskoga kruga. Posuda sa solju može se držati na sjevernoj točki oltara ili kruga. Žličica se često dodaje uz posudu kako bi se njome mogla grabiti sol. 375
7. Ručno zvono ili zvonce U
literaturi se obično rabi pojam zvono (grčki: Kaµmiva, latinski: campana, sanskrt: gha1Jtii, engleski: bell), što je malčice neprecizna jer se taj pojam može odnositi i na veliko crkveno zvono, teško jednu tonu. Ovdje je riječ o maloj i laganoj napravi, najčešće metalnoj, koja se može držati u ruci. Obično je kruškastog oblika s ručkom na vrhu, odrezanim dnom i jezičcem ili batićem koji iznutra visi s vrha. Njihanjem jezičac udara u šuplje tijelo zvonca i tako proizvodi ugodan zvuk. Obično se zvoni dominantnom rukom, iako to nije pravilo. Svrha zvona općenito je stvaranje zvuka posebne vibracije. Iz dosadašnjeg izlaganja posve je jasno koliku važnost ima zvuk u devocijskim i magijskim formama. To je jedini suptilni element koji opstaje u svim klasičnim elementima. U tradicionalnom europskom paganizmu, zvono se najčešće upotrebljavalo za dugih zimskih noći kako bi se njegovim zvukom tjerale nepoželjne energije i entiteti; što je praktički identično uporabi svijeća. U vještičarstvu nije imalo toliko široku primjenu, a u neopagansku praksu ušlo je iz herme tizma i sustava ceremonijalne magije. Naširoko se rabi i u kršćanstvu, od malog oltarskog zvonca do velikog crkvenog zvona koje visi na zvoniku. Rabi se i u istočnim religijama gdje također ima brojne funkcije. U prošlosti je zvono koristilo i kao sredstvo za uzbunjivanje (kao današnje sirene). Inače, velika crkvena zvona grade se od posebne bronce (omjer ba kra i kositra 4:1). Zbog svog šupljeg oblika, zvonce se ponekad smatra simbolom Božice, a njegov je zvuk simbol stvaralačke moći. Dok pagani zvone, vjeruju da simbolički prikazuju nevidljiv, mi steriozan i estetski neizrecivo vrijedan proces kreacije svemira - od ideje, preko zvuka, do materije. Tako se podiže svjesnost o Božici. Zvoneći ju prizivaju k sebi na obred, a opet, kad čuju taj zvuk podsjećaju se na njen poziv upućen njima, kojim im govori: Dođite k Meni! Neki neopagani uopće ne rabe zvonce, no može ga se primijeniti. Ovisno o namjeni, može se zvoniti na razne načine: lagano lupkati batićem samo na jednu stranu zvonca, glasno zvoniti njihanjem zvona i sl. Zvonce ima mnoge funkcije: a) najavljivanje cjelina obreda Neposredno prije svakog dijela obreda, može se pozvoniti jednom ili triput. T ime se kon kretno i svečano naznačuje da slijedi izvođenje nove devocijske ili magijske forme, što utje če i na nesvjesni um. Čitavo biće dovodi se u stanje pripravnosti i očekivanja. Namjera se dodatno pročišćava, a vizija razbistrava. b) pročišćavanje Vibracija zvuka zvonca energetski pročišćava prostor i podiže ga na višu vibraciju. Kad se neka prostorija fizički očisti krpom i vodom, odmah se primjećuje razlika. Osim što je ma knuta prljavština i prašina, osoba primijećuje da se osjeća dobro i smireno. Ako se nakon takvog čišćenja još i zvoni krećući se po prostoriji, osoba će se osjećati još bolje i smirenije. Riječ je o energetskom čišćenju koje prodire do etera ili astralne razine. Da zvuk iscjeljuje um i tijelo, vidljivo je i u popularnosti zvučne kupke koja je oblik meditacije u ležećem po ložaju (saviisana), pri čemu vibracije raznih holističkih instrumenata (gong, bubnjevi, tibe tanske i kristalne zdjele, zvona, zvečke i sl.) uklanjaju blokade i traume iz tijela, a unose zdravlje i spokoj. Tradicionalno se smatra da zvuk zvonca tjera duhove jer oni ne podnose visoke i piskave tonove. 376
c) podizanje i otpuštanje kruga lako je to rjeđa praksa, i zvoncem se može podizati i otpuštati krug. Potrebno je hodati opo suno ukrug i zvoniti dominantnom rukom. No, isto tako, može se bodež ili štapić držati u dominantnoj ruci (kao što je prethodno opisano), a drugom rukom zvoniti.
d) prizivanje božanstava i elemenata Smatra se da zvonjava upotpunjuje prizive koji se izgovaraju ili čitaju. Time se dodatno skreće pozornost entiteta koji se priziva, a sebe i ostale sudionike obreda dovodi se u stanje pojačane pozornosti i iščekivanja.
e) uzemljenje Na kraju obreda ili magijskog postupka često se vrši uzemljivanje viška nakupljene energi je. Nakon što se energija otpustila iz tijela, može se lagano zvoniti krećući se naopako, čak i nakon što je krug otpušten. Tada se zamišlja kako se ostatna (rezidualna) energija raspršuje (disperzira) po zraku.
f) predstavljanje elementa zraka ili vode Umjesto kadionice ili pera, element zraka na oltaru se može prikazati i zvoncem. Takva praksa potječe od tradicionalnog mišljenja kako se zvuk širi po zraku, iako danas znamo da se može širiti po svim klasičnim elementima. U nekim pak tradicijama, zvonce pred stavlja i element vode jer ga neki smatraju simbolom Božice Majke. Ipak, u neopaganskoj duhovnoj praksi zvonce najčešće ne predstavlja nijedan element.
g) zvonce u magiji - Magičari i vještice stoljećima su oplemenjivali magijske postupke vibracijom zvonca. Pri mjerice, kad bi bacile čini, pozvonile bi kako bi se još bolje fokusirale na svoju namjeru i kako bi ju odaslale u svemir s vibracijom povoljnog energetskog obrasca. Pritom se može zvoniti prije, za vrijeme ili nakon čaranja. - Zbog povezanosti s Božicom, zvonce bi se posebno rabilo za stjecanje plodnosti, trudnoće i sl. - Vjeruje se da zvonjava može zaustaviti i otjerati oluju.
h) zvonce u meditaciji - U današnje užurbano vrijeme mnogima je teško koncentrirati se, a kamoli meditirati. Zvonce tu može pomoći jer kad zažmirimo, najlakše se možemo koncentrirati na zvuk. Stoga kod vođenih meditacija, vodič može ritmički zvoniti i time zadržati fokus medita nata. - Često se zvonce rabi kod alternativnog liječenja depresije. Dok slušamo zvonjavu, zami šljamo kako zvuk odnosi naše probleme, čime se postiže iscjeljujući učinak.
377
i) zvonce za zaštitu - Osim u ritualnoj praksi, pagani se koriste zvoncem i u svakodnevnom životu. Kao što se svaki prostor može zaštititi solju, vodom, simbolima i činima, tako se na ulazna vrata može objesiti i zvonce koje će zazvoniti svaki put kad netko otvori vrata. Tako će dom ostati zaštićen. - Neki magičari za vrijeme obreda nose zvonce koje na lančiću visi s opasača ili donjeg dijela obredne halje kako bi svakim svojim pokretom proizveli zvonjavu. Takva praksa dolazi iz ceremonijalne magije gdje se naglasak daje na ezoterijska svojstva zvuka, dok u vještičarstvu postoji i tumačenje da je takvo nošenje zvonca simbolički prikaz čovjeka između neba i Zemlje. Zvončići ili praporci mala su zvonca (ili šuplje metalne loptice s kuglicom unutra) na nizana na nit (tradicionalno dugačku dvije do tri stope, tj. 60 do 90 cm). U folkloru postoje brojni načini njihove primjene. Mogu se držati na ulaznim vratima za zaštitu ili na ručka ma ormara i ladica u kojima držite važne predmete, poput obrednog pribora ili novca. Kad otvarate ormar ili ladicu, praporci će zazvoniti, podizati energiju povoljnog obrasca i utje cati na naš nesvjesni um. U vještičjoj tradiciji, praporci imaju još jednu važnu ulogu. Vežu se oko gležnja kad god se pleše bilo kakav ples plodnosti, kao npr. ples oko majskog stupa koji se pleše na Beltane. Tako se tjeraju neželjeni entiteti.
Iz druidske tradicije potječe i grana sa zvoncima (bell branch). To može biti bilo kakva grana, najčešće od jabukovine. Ona je srebrne boje, a na nju se privezuje devet zvončića zlatne boje (grana može imati tri ogranaka, pa se obično na njih vežu po tri zvončića). Taj predmet predstavljao je vezu s drugim svijetom, a rabi se za pročišćavanje prostora i osobe, prizivanje raznih entiteta, kao i za najavu dijelova obreda.
8. Pero
Veliku popularnost u vještičjoj praksi ima i pero (grčki: cf>'TEp6, latinski: penna, sanskrt: pakfill, engleski:fea ther) koje je rožnata i vlaknasta izraslina iz ptičje kože. Općenito, perje (jeathers) simbolizira čovjekovu dvojnu prirodu, tj. urođenu vezu i s božanskim i s ovozemaljskim. Kao što zrak spaja nebo i Zemlju, tako ptica predstavlja povezanost duhovne i tjelesne dimenzije. U egipatskoj mitologiji, pero je simbol Ma'at, božice pravde. Nakon smrti, čovjekov duh (ka) odlazi u Anubisov hram i tamo mu se sudi. Na jednu stranu vage postavlja se čovjekovo srce, a na drugu Ma'atino pero. Samo ako su srce i pero izjednačeni, smatra se da je osoba vodila uravnotežen život. U američkom šamanizmu pero predstavlja viši svijet ili astral. Druidi su također perjem prikazivali nebo i višu egzistenciju. Stari Grci perjem su predstavljali različita božanstva. Primjerice, paunovo pero simbol je božice Here. Inače, u brojnim tradicijama postoji uvjerenje da ptice znaju jezike svih životinja, pa se zato i u samom perju kriju određene magijske moći, posebice mogućnost svladavanja bilo kakvih ograničenja u komunikaciji. U vještičjoj i neopaganskoj praksi, pero je simbol elementa zraka, što je sasvim logično jer upravo zahvaljujući perju, ptice mogu letjeti.
378
Općenito pravilo kaže da pero koje je otpalo u prirodnom procesu mitarenja ne sadrži nikakvu negativnu energiju. Zato se ptice nikad i nipošto ne hvataju niti im se trga perje! Najbo lje pero za uporabu bit će ono koje osoba sama pronađe, a ne kupljena. Za svaki slučaj, kao i ostatak pribora, pero treba pročistiti, blagosloviti i posvetiti prije uporabe. Ima nekoliko funkcija: a) predstavljanje elementa zraka Na istočnoj točki oltara ili obrednoga kruga može se postaviti pero, obično na nekom ma lom stalku, što predstavlja element zraka i njegova značenja: pamet, nadahnuće, komuni kaciju, nove početke, putovanja, slobodu, pokret, let, imaginaciju itd. b) dodatni pribor za kađenje Ako se kađenje izvodi udvoje, jedna osoba može držati kadionicu, mirisne štapiće ili sno pić za kađenje, dok druga osoba može objema rukama mahati perjem i tako raspršivati kadi po zraku. Tako se osoba vlastitom energijom koristi za tjeranje nepoželjne energije. c) pero u magiji U prirodnoj
magiji pero je tipično oruđe za postizanje promjene. Kod bacanja čini (čaranja) služi kao katalizator za pojačanje koncentracije i fokusiranje energije namjere. Pritom se često u obzir uzima i vrsta ptice. Također, vještice dodaju perje na svoje amulete ili u smo tuljke. Pritom nije svejedno koje se pero rabi. Izbor može ovisiti o boji samog pera ili o vrsti ptice jer svaka ima određena prirodna svojstva koja ju u nečemu čine posebnom. Primjer uporabe perja u magiji može biti i
hvatač snova
(ojibwe: asabikeshiinh, lakota:
iharybla gmunka, engleski: dreamcatcher), predmet koji se u sjevernoameričkoj domorodačkoj
kulturi izrađuje od vrbovine i perja, drži se pored prozora u spavaćoj sobi, a služi za hva tanje dobrih snova koji niz perje klize do osobe koja sanja. Načelno, može se rabiti bilo kakvo pero, iako u vještičjoj tradiciji postoje koresponden cije vrsta ptica i njihovih osobina koje žele razviti u sebi. Stoga se možemo poslužiti ovim tradicionalnim vjerovanjima: - Pero vrane (Corvus corone) rabi se za postizanje promjene - duhovne, umne ili emocional ne. Pučko je vjerovanje da vrana na prozoru predstavlja duh umrle osobe. Njena se pero rabi za oplakivanje i otpuštanje neželjenih osjećaja i situacija. - Obični gavran (Corvus corax) predstavlja magijski postupak stvaranja, unutarnje transfor
macije i otajstva spirale ponovnog rađanja. Smatra ga se i stanovnikom onog svijeta, što znači da može boraviti i na Zemlji i u svijetu mrtvih. Njegovo se pero rabi za stjecanje hra brosti i neustrašivosti, te razrješenje i raspetljavanje nakupljenih emocionalnih problema i trauma. Pomoći će u prihvaćanju neminovnoga, iako to možda plaši. - Pero domaćega goluba (Columba livia) rabi se najčešće za zaštitu, posebno ako je bijelo. - Pero sove (Strigiformes) rabi se kod gatanja, otkrivanja istine i doznavanja tajni. Grčka božica Atena prikazuje se često sa sovom koja joj stoji na ramenu. Ona pomaže Ateni da spozna i najdublje skrivene tajne.
379
- Orao (Aquila) donosi sreću, radost, snagu, moć i jaku duhovnu energiju. Stoga se njegovo
pero može iskoristiti za gotovo sve namjene. - Pero sokola (sve ptice roda Falco) rabi se za aktiviranje energije moći i stjecanja, a u tradiciji je služilo i kao dijagnostičko sredstvo starih vidara i vračeva. - Bjelina i čistoća pera labuda (rod Cygnus) očekivano predstavlja ljepotu, dobrotu, nježnost i ljupkost. Zato se uvijek rabi za privlačenje pozitivne energije i širenje polja svjesnosti. Pero crnog labuda idealno je oruđe za tjeranje negativne energije. - Pero crvendaća (Erithacus rubecula) rabi se za povećanje plodnosti i stvaranje prostora za novo. - Pero pauna (Pavo cristatus) više se rabi za dekoraciju, no u magiji se smatra opasnim oruđem koje može služiti kod obrambene magije jer vrh pera podsjeća na urokljivo oko (evil eye). - Slavuj (Luscinia megarhynchos) izvrstan je primjer ptica pjevica. Budući da je dobar komu nikator, njegovo pero pomaže nam da uđemo u duboke razine nesvjesnog uma i tako potražimo znanje i svetu mudrost. - Plava kreja (Cyanocitta cristata) ptica je koja živi u Americi. Ljepota njenog plavog perja veoma je cijenjena. Ono donosi radost i svjetlost. Smatra se da može osvijetliti i najtamnija mjesta.
9. Posude za ponudu Hrana i piće mogu se nuditi božanstvima, na kućnom svetištu, ili pak na oltaru za vrijeme obreda. Da bi se ta forma pravilno izvela, potrebno je nekoliko dodatnih predmeta. Već smo rekli da se može rabiti plitica (čija to i jest prvotna namjena) ili može poslužiti jedan tanjur za ponudu hrane i jedan vrč za ponudu pića. Već smo naveli da su Grci i Rimljani prinosili žrtvu ljevanicu (libaciju) izlijevajući vino iz vinskoga krčaga u fijalu. Danas je dovoljno da se na oltaru drži samo pladanj s hranom i krčag (bokal) s vinom (ili drugim pićem), pa se nakon ponude ono dijeli svima. No, mogu se upotrijebiti i zasebne posude u kojem će ponuda hrane i pića biti estetski još svečanija. To je posebno primjereno na veli kim proslavama ili sabatima.
10. Ostali oltarski pribor Ponekad se tzv. stolni pentagram navodi kao dio oltarskog pribora. Zapravo je riječ o ma gijskom predmetu plitici, o čemu će više riječi biti u sljedećem potpoglavlju. Na oltaru se mogu držati i razni drugi predmeti, posebice ono što je potrebno za magijske postupke. Zasad ćemo navesti još neke tipične predmete koji mogu biti korisni na obredima: -
- šibice
ili upaljač
Gotovo da nema obreda na kojem se ne pale svijeće. Zato su potrebne šibice ili upaljač. Neki daju prednost šibicama jer djeluju "prirodnije", iako mogu biti nepraktične i brže se troše, a nekima smeta i miris izgaranja sumpora ili fosfora. Nekima više odgovara uporaba upaljača, iako oni imaju metalnih dijelova, što može zasmetati kod nekih magijskih postu paka. No, što god se rabilo za potpalu, neka taj predmet bude što je moguće neutralnijih boja i oblika, pročišćen i posvećen prije uporabe . 380
-kompas
Sprava je koja reagira na Zemljin magnetizam, pa služi za određivanje strana svijeta. Za vrijeme magijskih radnji, ne smije se držati u blizini oltara.
- boca s vodom
Drži se ispod oltara jer za vrijeme obreda sudionici mogu ožednjeti. - aparat za gašenje požara
Drži se u hramskoj prostoriji, dalje od oltara. Može pomoći ako slučajno dođe do požara.
- CD player
U prostoriji se uvijek može držati i CD player ili linija za slušanje glazbe. Većina obreda radi se u tišini, no ponekad se može dodati i glazba za koncentraciju, opuštanje ili stvaranje posvećenog i svečanog ozračja. Na oltaru se mogu držati i razni drugi predmeti, poput dodatnih žličica i hvataljki, sim bola totema, kristala, trava i predmeta koji simboliziraju određeni sabat, npr. šarena jaja na Ostaru, mali majski stup na Beltane, kipić Sunca na Lithu, tikve i bundeve na Samhain itd.
MAGIJSKI PRIBOR Dok oltarski pribor načelno predstavlja božanstva i klasične elemente te "pasivno" stoji na oltaru, magijski pribor (u engleskom: magical tools) služi za praktičnu i aktivnu uporabu. Za razliku od oltarskog, magijski pribor sam po sebi nema neku posebnu funkciju na oltaru. Njime se postiže transformacija energije univerzuma u ostvarenje cilja. Ljudski um i tijelo sasvim su dovoljni da bi osoba obavila bilo koji devocijski ili magijski rad, što znači da ni kakav pribor nije potreban. Uostalom, svatko je rođen bez njega i umrijet će bez njega. Zato cijelo vrijeme treba imati na umu da je pribor itekako bitan, ali nipošto nije neophodan. U prethodnom potpoglavlju opisali smo i magijsku uporabu oltarskih predmeta, a sad ćemo opisati prave magijske predmete koji se rabe u neopaganskoj praksi. Paganska magija temelji se na upravljanju silama četiri klasična elementa. Stoga govo rimo o prirodnoj i/ili elementalnoj magiji. Pojedinačni magijski predmeti služe za uprav ljanje određenim elementom. Kako su zrak i vatra muškog (yang), a voda i zemlja ženskog (yin) pola, tako se i magijski pribor ugrubo dijeli na muške ili Božje predmete i ženske ili Božičine predmete. Muškim se predmetima usmjerava i podiže energija, a ženskima se skuplja i skladišti. I sam izgled predmeta jasno ukazuje na pripadnost određenom polu. Muški su predmeti falosnog izgleda, duguljasti i dugački (štapić, bodež, štap, mač, koplje); a ženski su okrugli i šuplji (kalež, plitica, kotao). To je jedan od najranijih arhetipova u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Primjerice, u Indiji boga Sivu predstavlja falosni predmet liri ga "pečat, znamen, falos", a božicu Šakti zdjela koja se naziva yoni "utroba, maternica".
381
Magijski pribor može se podijeliti na 1. primarni magijski pribor ili glavni pribor, te 2.
sekundarni magijski pribor ili sporedni pribor. Ta je podjela važna u teoriji jer je primami pribor u suvremeno vještičarstvo ušao izravno iz hermetizma i ceremonijalne magije, po najviše iz tradicije Hermetičkoga reda Zlatne zore. No, u praktičnom smislu ta podjela nije previše važna. Svaki predmet kojim se osoba koristi, jednako se cijeni zbog svoje simbolike i konkretne uloge na obredu.
a) PRIMARNI MAGIJSKI PRIBOR U primami pribor ubrajamo četiri osnovna predmeta koji korespondiraju pojedinom kla
sičnom elementu. Oni se rabe na svim obredima te imaju svoje stalno mjesto na oltaru.
odgovarajući element primarni predmet
magijski pribor
magijski pribor
(koji pripada Bogu)
(koji pripada Božici)
zrak štapić
I I
vatra
voda
bodež
kalež
I I
zemlja plitica
Ovdje je došlo do male modifikacije. Hermetički magijski pribor sastoji se od: štapa,
mača, kaleža i plitice. Oni su u izravnoj korespondenciji s elementima, ali i tarot kartama. Međutim, u neopaganskoj ritualnoj praksi štap je zamijenjen štapićem Ger postoji razlika, o čemu će uskoro biti više riječi), a mač je zamijenjen bodežom (athame). No, postoji još jedna razlika. Dok u hermetizmu mač odgovara zraku, a štap vatri; u neopaganizmu i vještičar stvu je obratno: štapić odgovara zraku, a bodež vatri; možda i stoga što su se prvi bodeži izrađivali od drva, a ne metala, čime se ni izgledom nisu previše razlikovali od štapića. No, neke tradicije Wicce zadržale su hermetičke korespondencije. No, zašto su se štap i mač smanjili te postali štapić i bodež? Za vrijeme kršćanskih progona, svaki civil, a napose žena, koja bi posjedovala mač, bila bi veoma sumnjiva. Stoga je smanjivanje nekih predmeta po sljedica sasvim konkretnog snalaženja u nevolji. Rabeći sve te predmete, također odajemo poštovanje žrtvama Lova na vještice. Zapamtite: sve je to samo teorijski okvir koji ipak nema veće važnosti u praksi.
element
tarot karte
magijski pribor u
magijski pribor
hermetizmu
u neopaganizmu
zrak
mačevi
mač -----
vatra
štapovi
štap
voda zemlja
382
-----"' štapić bodež
pehari
kalež
kalež
diskovi
plitica
plitica
I. Štapić pa{3oi, .;vAo, latinski: baculum, virga, sanskrt: daJJ.qa, engleski: stick, rod, staff, wand) dugački je drveni predmet valjkastog oblika (čija je dužina mnogo veća od pro
Općenito, štap (grčki:
mjera baze). U ceremonijalnoj magiji, štap predstavlja element vatre, dok je u neopaganiz mu uporaba tako dugačkog štapa najvećim dijelom zamijenjena kraćim i tanjim štapićem koji predstavlja element zraka. Po dimenzijama i obliku veoma je sličan dirigentskoj palici. (O štapu uskoro će biti više riječi.) Štapić se u engleskom najčešće naziva wand, iako se rabe i latinizmi verendum "divan, spolovilo" i baculum "štap". Još ga se može zvati magijski štapić,
vještičji štapić, dok se u hrvatskom folkloru i bajkama uvriježio naziv čarobni štapić. Kad se enegrija usmjerava prema nekoj osobi ili predmetu, može se ispružiti ruka (i je dan ili više prstiju). No, s vremenom se počeo rabiti štapić čija je osnovna funkcija da bude produžetak čovjekove ruke, čime se energija može još bolje fokusirati, usmjeriti te ispaliti. Zato se kaže da štapić predstavlja magičarovu volju. U ranom vještičarstvu štapić je bio pomoćno sredstvo za prizivanje (i uzivanje) božansta
va i duhova. Pokretima štapića tim se entitetima pokazivalo što da čine i kamo da dođu (po put "astralnih prometnih znakova"). U većini tradicionalnih i suvremenih vještičjih kovena, štapić i bodež međusobno su zamjenjivi za većinu njihovih funkcija, posebice za podizanje kruga ili energije. No, zamjetna je tendencija da se štapić češće rabi u vještičarstvu, a bodež u hermetizmu. U paganizmu se može rabiti jedan ili drugi predmet, ili oba, kao što je praksa i u Svjetskom paganskom krugu. Tradicionalno se štapić pažljivo čuvao, kako ga druga osoba ne bi dodirnula jer bi se time gubila njegova moć. Tijekom izrade štapića magičar ili vještica u njega bi akumulirala dio svoje energije, što bi druge osobe mogle poremetiti. Naravno, ako se osoba štapićem koristi samo na devocijskim obredima, onda ga i druge osobe mogu dodirivati. Kako u neopaganizmu štapić korespondira elementu zraka, on ujedno simboli zira i razum, intelekt, razbor, logiku, znanje, ideje, komunikaciju i sl., te je veoma uporabljiv za magijske postupke kojima se utječe na taj dio osobnosti. U grčkoj mitologiji tim aspekti ma upravlja bog Hermes, odnosno rimski Merkur, a on pak nosi štap kaducej. U folkloru i bajkama,
čarobni štapić često se javlja kao sredstvo kojim se može riješiti ili
ostvariti nešto što ne bi bilo moguće konvencionalnim putem. Djeca ga doživljavaju kao čarobno pomagalo kojim si mogu ispuniti želju, kao što je u priči o Pepeljugi šumska vila zamahnula štapićem i čarolijom pretvorila bundevu u zlatnu kočiju, miševe u konje, štako ra u kočijaša, a guštere u sluge. Kad izvode trikove, i mađioničari se koriste mađioničarskim
štapićem, uglavnom da bi njime pozornost gledatelja odvraćali s druge ruke.
Izrada štapića Iako neke osobe izrađuju svoje štapiće i od stakla, bakra, srebra i drugih metala, on se tradicionalno pravi od drva. Eklektički neopagani smatraju kako je izbor vrste drveća za izradu štapića potpuno slobodan. To ima smisla jer su se i u prošlosti rabile razne vrste, a postoje i brojne korespondencije drveća s elementima, astrološkim znacima, planetima i sl., što znači da je odabir mogao ovisiti i o tome kome je štapić namijenjen, što se njime želi postići itd. Najpoznatije vrste drveća za izradu štapića svakako su iz roda lijeske (Corylus) i oraha (Juglans), što se prvi put spominje u 14. ili 15. stoljeću u hermetičkom grimoriju Ključ kralja Salomona. Osim njih, popularne su i vrste iz ovih rodova: jasen (Fraxinus), oskoruša (Sorbus), vrba (Salix), bazga (Sambucus), javor (Acer) i, nešto rjeđe, hrast (Quercus). 383
Dužina štapića odgovara udaljenosti od lakta do vrha srednjeg prsta (što kod prosječ nog odraslog čovjeka iznosi otprilike 18 inča ili 46 cm), pa tako štapić nije nezgrapan. To znači da njegov oblik i dimenzija nisu uniformni, nego bi štapić u svakom pogledu trebao biti izraz vlasnikove kreacije. U vještičjoj tradiciji postupak izrade štapića (kao i metle) veoma je važan i svečan spiri tualan i devocijsko-magijski rad. Ovisno o podneblju i tradiciji, postojale su razne metode. Najpoznatija (uz neznatne modifikacije) također potječe iz Ključa kralja Salomona. U trenut ku izlaska Sunca, u srijedu (Hermesov, tj. Merkurov dan), u vrijeme kad Mjesec raste ili još bolje na Puni Mjesec uzima se grana drveta starog najmanje godinu i jedan dan. Drvetu treba prići s poštovanjem, pozdraviti ga i pojasniti mu zašto je potrebna njegova grana. Zatraži se njegovo dopuštenje i blagoslov. Drvo treba blagosloviti i zahvaliti mu na daru. Odabire se ravna grana koja se odsiječe bodežom, u jednom zamahu. Može se reći: Ovo či nim da bih napravio svoj štapić. Drvo, hvala ti i budi blagoslovljena. Drvetu se ostavlja mali znak zahvalnosti: plod, bombon, malo šećera, hrana, piće, kamen, kristal i sl.
Prethodno opisana metoda tradicionalno je najpoznatija, no nije potrebno pridržavati se svega toga. Osim izlaska Sunca, povoljnim trenucima za odsijecanje grane smatraju se i podne, zalazak Sunca i ponoć. Općenito, odabire se što zdravije drvo, ono koje ima mnogo lišća. Otpalo se granje ne rabi. Nadalje, sljedbenici gardnerovske Wicce, nakon što odsjeku granu, odstrane lišće i ogule koru, ostavljaju je tri dana u jakom čaju kamilice (Chamomilla chamomilla) kako bi poprimila lijepu prirodnu boju, a štapić se izglača brusnim papirom, naulji i ulašti. Autor Scott Cunningham predlaže da se prije posvećenja, štapić izloži mje sečini za vrijeme kad Mjesec raste i da ga se istrlja cvjetovima lavande prizivajući Božicu. Potom ga se po izlasku Sunca treba istrljati svježim lišćem prizivajući Boga. Budući da je uloga štapića važna za magiju, i vrsta drveta može ovisiti o nekim kores pondencijama. Primjerice, vrbov štapić smatra se dobrim za magiju, iscjeljivanje i sve ono što korespondira elementu vode. Jabukov štapić je dobar za emocije i srce, glogovo drvo (Crataegus) može se upotrijebiti za uklanjanje negativnih utjecaja itd. Štoviše, u keltskoj tradiciji postajao je običaj da se svakog lunamog mjeseca izrađuje štap od druge vrste dr veta. Počevši od Samhaina (1. studenoga), u prvom se mjesecu rabi brezovo drvo, u drugom oskoruša, u trećem joha, u četvrtom vrba, u petom jasen, u šestom glog, u sedmom hrast, u osmom božikovina, u devetom lijeska, u desetom loza, u jedanaestom bršljan, u dvanae stom trska i u trinaestom bazga.
Ukrašavanje štapića
Neki pagani sa svog štapića uopće ne gule koru, ne namaču ga u čaju od kamilice, ne bruse ga niti lašte. Drugi pak idu i korak dalje, pa ga nakon što sve to obave dodatno ukrašavaju. Najčešće metode su sljedeće: a) bojenje Osim čajem od kamilice, štapić po želji može obojiti ili zamrljati bilo kojom prirodnom bojom.
384
b)
postavljanje kristala
Veoma često na vršku štapića izbuši se rupica (čašica) u koju se uglavljuje i (prirodnim ljepilom) zaljepljuje kristal. - U nekim se magijskim postupcima štapić usmjerava prema određenom cilju te se energija prvo prikuplja, a potom ispaljuje. Smatra se da je zato dobro imati kristal na vršku kako bi poslužio kao kondenzator te magijske energije. Dakle, u njemu se energija akumulira dok se ne odašalje. - Ponekad se smatra da kristali korespondiraju elementu zraka, što se isprva može učiniti paradoksalnim jer su očito građeni od elementa zemlje, i to u svom najčvršćem izdanju. Međutim, danas znamo da je kristal, kao jedna od najstarijih tvorbi na Zemlji, zadržao svojstvo samogradnje. Takvo svojstvo omogućuje mu da raste, obnavlja svoje resurse i nesvjesnim pamćenjem u kristalnoj rešetki obnavlja stalnu dinamiku sebe i prostora. U tom smislu, kristal na vršku štapića može jamčiti ispravnu komunikaciju sa silama koje se prizivaju na obredu. - Postoji i tumačenje kako taj kristal predstavlja Boga, tj. njegov falos. c)
urezivanje simbola
Ako se na štapić želi postaviti kakav simbol, on se najčešće urezuje nožićem. To može biti vlasnikova ime, inicijali, neki iskaz ili mantra, simbol Boga, Božice, pentagram, neki sigil i sl. Time se štapić upoznaje s osobnim energetskim obrascem. d)
umatanje drške
Drška štapića može se omotati lijepom prirodnom tkaninom kako bi se mogao lakše zahva titi. Nekad se za to rabila životinjska koža. Neke osobe imaju tendenciju da štapić dodatno ukrašavaju vrpcama, perjem i draguljima, no to je nepotrebno i može ometati fokusiranje energije.
Funkcije štapića Umjesto štapića može se uporabiti prst. Budući da se u praksi sve ono što se čini štapićem, isto tako može i bodežom, neki pagani rabe samo štapić, neki samo bodež, a neki oba pred meta. Danas štapić ima ove funkcije: a)
prizivanje i uzivanje
I božanstva i elementi mogu se i prizivati i uzivati koristeći se štapićem. Kad ga se podigne
visoko, skreće se pozornost prizivanog entiteta na sebe. Kod obreda
Spuštanja Mjeseca Spuštanja Sunca, štapićem se Božici ili Bogu pokazuje osoba koju treba zaposjesti.
b)
ili
podizanje kruga
Već smo opisali kako se krug može podići držeći štapić u dominantnoj ruci, krećući se tri put oposuno po obodu kruga sa štapićem usmjerenim prema zemlji, pri čemu se zamišlja kako iz njega suklja energija koja ispunjava svu energetsku kuglu. 385
c)
štapić u magiji
Kao i ostali falosoidni predmeti (bodež, mač, štap i koplje), štapić se u magijskim postup cima ponajprije rabi za nadziranje, koncentriranje i provođenje energije koju su podiže, te njena kanaliziranje i usmjeravanje prema određenom cilju, s laserskim intenzitetom i pre ciznošću. Drugim riječima, odabrani cilj nabija se kreiranim energetskim obrascem. Tako se postiže ostvarenje cilja na astralnoj razini, nakon čega je potrebno da se on ostvari i na gruboj materijalnoj razini. Otuda dolazi čest motiv u bajkama gdje čarobnjaci jednim zama hom štapića mogu nešto stvoriti ili pretvoriti. Isto tako, moguće je štapić usmjeriti i prema izvoru neželjene energije, kako bi ju se raspršilo. Općenito, štapićem se može zamahnuti kad god se bacaju čini. U prošlosti su se štapićem mogli čak i crtati simboli po podu ili miješati napici u kotlu.
2. Bodež Općenito, nož (grčki: µaxaipt, latinski: culter, engleski: knife) je "ručno oruđe za rezanje i hladno oružje za sječenje i bodenje". Postoje razne vrste takvih sječiva, među kojima je i
bodež (grčki: crnMw, latinski: pugio, engleski: dagger). Posebnost je bodeža u tome što ima dvije oštrice i široku dršku, baš poput mača, s time što je mnogo kraći i praktičniji. U proš losti se rabio kao hladno oružje u bliskom okršaju. No, zbog svoje estetske privlačnosti, još je davno zadobio i brojna simbolička značenja. U hermetičkoj i neopaganskoj tradiciji, bodež se na engleskom naziva athame ['�8ame1]
(ponekad se piše: athame). Taj pojam potječe od kasnolatinske imenice artavus koja se u
Ključu kralja Salomona javlja u obliku artavo i definira kao nožić za šiljenje pera za pisanje (cul tellus acuendis calamis scriptorii). Kako je sama imenica artavus i u latinskom prilično nepo znata i neučestala, obično se nije ni prevodila, pa se s vremenom iskrivila. U raznim sred njovjekovnim spisima rabile su se brojne inačice: artavo, artavus, arthana, artanus, arthany,
arthame i sl. Etimološka podrijetlo svakako je u latinskom pridjevu artus "uzak, blizak" koji pak potječe iz indoeuropskog korijena *hp- "spojiti, zalijepiti". Međutim, u Ključu kralja Salomona jasno je naznačeno da se artavo odnosi na nožić sa srpolikom oštricom, dok se za bodež rabi pojam stillo. To znači da je Gerald Gardner zamije nio njihova imena(!) - mislio je na bodež (stillo), a nazvao ga je po malom nožiću za šiljenje pera. Do te pogreške došlo je još u ilustriranoj knjizi Vještičarstvo, magija i alkemija (Sorcelle
rie, magie et alchimie) francuskog okultista imenom Emile Grillot de Givry je objavljena
1931.
(1870.-1929.), koja
na francuskom jeziku. Tamo je bodež nazvan arthane i arthame, pa ga je
Gardner tako usvojio. Iako znamo da je riječ o pogreški, danas je pojam athame prihvaćen u neopaganskoj zajednici i on se rabi u engleskom jeziku. No, u hrvatskom se koristimo domaćim izrazom bodež. Inače, postoje još neka etimološka tumačenja, ali su ona manje vjerojatna. Francuski filolog Jean de Garlande
(::::1190.-1252.)
smatrao je da artavus potječe od latinske imenice ars
"umjetnost, vještina" jer se njime služio artisan "obrtnik, majstor". Gardnerov prijatelj i učitelj sufizma Idries Shah
(1924.-1996.) smatrao je da athame dolazi od arapske imenice ad
dam "krv" jer su se, prema njegovim riječima, u srednjovjekovnom Maroku i Andaluziji na obredima rabili slični bodeži koji su se zvali ad-dam1. U engleskom se za bodež još rabe pojmovi: air dagger "zračni bodež", witch's knife "vje
štičji nož", magic knife "magijski nož", ceremonial knife "ceremonijalni nož" te staroengleski
386
oblik seax "nož, bodež", što pak dolazi od indoeuropskoga korijena *sek- "sjeći". Iz škotske tradicije dolazi i oblik dirk, koji je prvi put zabilježen u 17. stoljeću u obliku dork, a kasnije i durk, potpuno nepoznate etimologije, kao i oblik yag-dirk koji se ponekad navodi u suvre menim tekstovima. Dok u ceremonijalnoj magiji, mač predstavlja element zraka, u neopaganizmu njegova uporaba najvećim je dijelom zamijenjena kraćim bodežom koji predstavlja element vatre. Predstavlja produžetak ruke i magičarovu odlučnost i namjeru, a njegova svjetovna funk cija hladnog oružja, neprestano treba opominjati na to da se energijama treba manipulirati razborito. Stoga, bodež u magiji uvijek djeluje kao "strogi" učitelj koji unosi red, discipli nu, ozbiljnost, promišljanje i proračunatost. U mnogim kovenima svi sudionici na obredu mogu imati svoj bodež, dok je mač obično jedan i pripada cijelom kovenu. Osim što su praktičniji za uporabu, postoji i mnogo manja opasnost od neopreznog rukovanja. U gardnerovskoj Wicci bodež se smije rabiti isključivo na simboličkoj razini, što znači da se njime nipošto ne smije iscrtavati, urezivati, sjeći i sl., za što služi srpasti nožić. Međutim, neke druge tradicije, poput tzv. kuhinjskog vještičarstva, smatraju upravo suprotno - što se više obredni pribor rabi i u druge (svjetovne) svrhe, više će ga se napuniti vlastitom energi jom. U praksi Svjetskoga paganskog kruga bodež se načelno rabi samo na simboličkoj razini (kao u gardnerovaca). U Starom Rimu rabila se secespita - dulji željezni ili brončani nož za žrtvovanje. No, nema dvojbe da je bodež u neopagansku praksu uveo Gerald Gardner. Osim što je bio upo znat s ulogom bodeža (stillo) u hermetizmu, veoma ga je inspirirao i ritualni nož kris (keris) iz Malezije i Indonezije. No, tvrdio je kako je iniciran u koven izvorne engleske vještičje tradicije (New Forest Coven) čiji je najvažniji obredni predmet bio upravo bodež. U srednjem vijeku neke su se vještice također koristile bodežima, iako su tada oni često bili i drveni. Stoga možemo zaključiti da bodež potječe i iz hermetizma i iz tradicionalnog vještičarstva. Izvorno je to bio jedan predmet, ali su ga različite tradicije naprosto različito upotrebljava le. Što se drugih religija tiče, poznata je uporaba ceremonijalnog bodeža u sikhizmu, koji se naziva kirpiin.
Izgled, dimenzije i izrada bodeža Poput većine noževa, i bodež se sastoji od dva dijela: drške i oštrice. U gotovo svim tradicija ma Wicce, drška bodeža uvijek je crna jer ta boja apsorbira energiju koju stvaramo u astralnom i fizičkom tijelu. Oštrica se obično izrađuje od željeza ili nehrđajućeg čelika, dok je drška drvena ili od kože. Međutim, oštrica može biti i od drva, kremena, bakra, kositra ili čak od kosti jer se magijski transformirana energija može kretati kroz sve materijale. Naprotiv, u nekim se engleskim vještičjim tradicijama smatra da se metalni predmeti općenito ne bi trebali držati na oltaru jer se isprepliću s energijom Zemlje, ali to ipak ovisi o kontekstu i kutu gledanja, pa je na koncu stvar osobnog odabira. Budući da se rabi samo na simboli čan način, tj. da se njime ništa ne siječe (osim energije) oštrica može biti potpuno tupa, što smanjuje mogućnost slučajnih posjekotina. Dužina bodeža obično je oko 5 do 6 inča (13 do 15 cm). Može se i ukrasiti na razne načine. Neki autori, poput Raymonda Bucklanda, smatraju da se na dršku ili oštricu treba urezati magijska ime vlasnika, dok recimo Scott Cunningham smatra da to nije nužno.
387
Funkcije bodeža Po namjeni je bodež veoma sličan štapiću i drugim falosoidnim predmetima. a) prizivanje i uzivanje Podižući bodež, skreće se pozornost entiteta koji se želi prizvati i/ili uzvati. Ovdje uočava mo i jednu veoma praktičnu ulogu bodeža. U hermetičkim tradicijama čuvari strana svijeta gotovo se uvijek prizivaju (i otpuštaju) iscrtavanjem odgovarajućih pentagrama po zraku. Budući da bodež ima dvije oštrice, on će u svakom trenutku "sjeći" zrak, pa neće biti potre be da se ruka izvrće, kao kad biste držali običan nož s jednom oštricom. b) podizanje kruga Krug se bodežom može podići na identičan način kao i sa štapićem. Drži se u dominantnoj ruci, osoba se kreće triput oposuno po obodu kruga s bodežom usmjerenim prema zemlji i zamišlja da iz njega izbija energija koja ispunjava energetsku kuglu. Postoje i varijante podizanja kruga kod kojih svaka osoba predaje bodež osobi do sebe, ona poljubi njegovu oštricu i tako redom. Kod nekih mračnih i tajanstvenih obreda moguće je čak i to da svaki sudionik osobi do sebe postavi bodež na grlo i pita ga: Kako pristupaš krugu? Nakon što ona odgovori: U savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju; on miče bodež, poljube se u usta i tako redom. c) simbol plodnosti Bodež se često rabi u paru s kaležom. Oni predstavljaju temeljnu opreku univerzuma: yang + yfn, Bog+ Božica, muško + žensko, Sunce +Mjesec, nebo +Zemlja. Kad je riječ o elemen tima, idealna je opreka vatra + voda Qer su u pravoj opoziciji), čemu onda korespondira i opreka bodež + kalež. Sjedinjenje ili združenje pravih suprotnosti (coniunctio oppositorum) poznato je alkemijsko načelo jer ono donosi novo stvaranje, nov život. Zato na brojnim obredima plodnosti (Ostara, Beltane, Litha, vjenčanje i sl.) svećenik polaže bodež u kalež (obično s vinom), koji pak u ruci drži svećenica. d) bodež u magiji Kako bodež korespondira vatri, smatra ga se idealnim predmetom za dizanje, usmjerava nje i kanaliziranje energije (čemu inače služe i ostali falosoidni predmeti) zato što se i naša psihička energija ponekad uspoređuje s vatrom, pa se naziva eterična vatra bjelkastih, plav kastih i ljubičastih nijansi. Njime se energije i entiteti - i prizivaju i tjeraju.
Bodež se nikad i nipošto ne rabi ni za kakva žrtvovanja ili ozljeđivanja životinja i ljudi, što je strogo zabranjeno u svim neopaganskim zajednicama.
NAPOMENA:
3. Kalež Posuda iz koje se pije općenito se naziva čaša. Kalež (grčki: noTfJp, latinski: calix, engleski: chalice) je čaša sa stalkom, iz čega je razvidno da se rabi u svečanim ili posebnim prilikama. Danas je poznata uporaba kaleža u kršćanskoj liturgiji, no on potječe iz rane paganske obredne forme žrtve ljevanice (libacije), odnosno Blagoslova hrane i pića. Još u Staroj Grčkoj pobjednici Olimpijskih igara dobivali su utješne nagrade, među kojima je bila i amfora s 388
maslinovim uljem. Iako nije sigurno, možda otuda potječe običaj iz 17. stoljeća, koji traje do današnjih dana, da se na raznim sportskim natjecanjima pobjedniku uručuje trofej u obliku pehara. U Rimu su carevi i plemići pili vino iz kaleža, što je prihvaćeno i u ranoj kršćanskoj liturgiji gdje se upravo u kaležu na misi prinosi žrtveni dar vina. Sveti kalež naziv je za onaj iz kojeg je Isus pio vino na Posljednjoj večeri. U srednjovjekovnim romantičnim pričama spominje se da je Josip iz Arimateje nakon Isusova ukopa odnio sveti kalež u Glastonbury, odakle i potječe potraga za Svetim gralom koji se spominje u arturovskim legendama. Engleska imenica chalice potječe od grčke Ka'1v? "ljuska", preko latinskog oblika calix "čaša". Podrijetlo tih riječi u indoeuropskom je korijenu *kal- "prekriti". U engleskom se rabe i drugi oblici: cup "čaša", goblet "vrč" ili bowl "posuda", a u hrvatskom: pehar, vrč ili krčag.
Kao magijski predmet, kalež korespondira elementu vode te predstavlja misterij života, smrti i ponovnog rođenja, zatim brojne ženske kvalitete poput ljubavi, osjećaja, samilosti, ljepote i nesvjesnog uma, a na obredu predstavlja i magičarovu intuiciju. Ako kalež stoji uspravno na stalku, predstavlja otvorenu utrobu spremnu na oplođivanje i primanje, a ako je preokrenut predstavlja realizaciju i rađanje. Zato se vrlo često kombinira s bodežom. Samim korištenjem kaleža uzivaju se kvalitete ljubavi i iskrenosti. Kao što u hermetizmu i vještičarstvu postoje razlike u korespondencijama i funkcijama štapića (štapa) i bodeža (mača), tako postoji i složen međuodnos kaleža i kotla. Oni imaju gotovo identična značenja i oba potječu iz daleke prošlosti starih paganskih naroda, no u vještičarstvu se više zadržao kotao, a u hermetizmu kalež. U neopaganskoj magiji i ritual noj praksi rabe se oba predmeta.
Izgled kaleža Kalež se izrađuje od raznih materijala, najčešće od metala, poput srebra, zlata, kositra, bakra i bronce. Za razliku od bodeža, mnogo je manje tradicionalnih propisa o izgledu i izradi kaleža. Zato nije rijetkost da ga se izrađuje i od rogova, kristala, stakla, keramike, pa i od drva. Svaki taj materijal može biti kvalitetna alternativa ako osoba izbjegava metalne predmete na oltaru. Obično su visoki od 5 do 7 inča
(13 do 18 cm), pri čemu su stalak i čaša
podjednakih visina. Najčešće su srebrne, zlatne, bijele ili crne boje. Boja se izabire prema onome što kalež predstavlja. Dekoracija je česta. Gotovo uvijek urezuje se ili ucrtava pen tagram, Trojni Mjesec, neki sigil i sl.
Funkcije kaleža Kalež se ne rabi za predstavljanje elementa vode na oltaru. Za to služi posuda s vodom. Iako nema raznoliku primjenu, kalež je iznimno bitan predmet jer iz njega izravno pijemo piće ili napitak. Zato ga je uvijek potrebno držati besprijekorno čistim. Kad se ne rabi, neka bude prazan. a) ponuda pića Nakon što se božanstvu ponudi piće u vrču za ponudu pića, dio se prelije u kalež, pa prvo piju svećenik i svećenica, tj. osoba ili osobe koje vode obred. No to nije nužno, može ga se
389
nuditi izravno iz kaleža. Ako više osoba pije iz istoga kaleža, nakon svake osobe potrebno je čistom tkaninom obrisati rub. b)
simbol plodnosti
Dok bodež predstavlja muško načelo (falos), kalež predstavlja žensko načelo (utrobu ili maternicu). Polaganje bodeža u kalež simbolički je prikaz spoja Boga i Božice. c)
kalež u magiji
- Veoma često u magijskim se postupcima pije određeno
piće ili napitak. Napitak se može
pripraviti u kotlu ili bilo kojoj pomoćnoj posudi, no ako se pije na obredu, za to će poslu žiti upravo kalež. - Ako se obavlja magijska tjeranje neželjenih sila i entiteta, može se uporabiti voda sa solju. Pritom je voda u kaležu, dok se bodežom grabi sol (iz posude sa solju) i zatim miješa voda. - Ponekad se kalež rabi za
kristalomantiju. To je divinacijska, tj. gatalačka metoda kod koje
se obično gleda u kristalnu kuglu. No, ponekad se može gledati i u mirnu površinu vode, posebno na mjesečini, pa se za te svrhe mogu uporabiti i kalež i kotao.
4. Plitica Okrugla i plitka stolna posuda izrađena od metala (najčešće bakra, zlata, srebra ili bronce), drva, kamena, keramike ili stakla naziva se
plitica.
U srednjem vijeku izrađivale su se od
zapaljivih materijala za jednokratnu uporabu (drvo, vosak ili papir) kako bi se brzo mogle uništiti, pokucaju li kršćanski progonitelji (inkvizitori) na vrata. U vještičjoj tradiciji
plitica
se uvijek ukrašavala raznim paganskim simbolima. Najčešće se po njenoj površini urezivao pentagram, pa je s vremenom došlo do nedosljednosti u tumačenju njenog značenja i funk cija. Stoga je odmah potrebno reći da
plitica (kao magijski predmet) nije isto što i pentagram
(simbol).
paton u engleskom jeziku iskrivljen je, ali i uvriježen, oblik grčke imenice naTav17 i latinske inačice pafina "tanjur, posuda, zdjela". Zato se u engleskom još rabe obli ci paten i peyton, kao i altar tile oltarski tanjurić". Zbog pentagrama koji se može urezati ili iscrtati na površini plitice, često ju se u literaturi još naziva i (altar) pentagram "(oltarski) pentagram" ili (altar) pentacle "(oltarski) pentakl". Imenica
11
Plitica je ponajprije simbol Božice, "ženske" (yzn) kozmičke energije i elementa zemlje, pa samim time i magičarovo tijelo i sposobnost ostvarenja cilja. To ne čudi jer sve posude imaju takvo značenje, kao i elementi koji se mogu držati u posudama (voda i zemlja). U ceremonijalnoj magiji i hermetizmu, plitica se rabi za ponudu hrane, poput thelemitskih
kolačića luči. No, kako se ona često ukrašavala simbolima, s vremenom su mnogi neopagani počeli izjednačavati pliticu s pentagramom. Tako je došlo do posve pogrešnog (!) tumače nja. Naime, zadržala se svijest o tome kako plitica mora imati vezu s elementom zemlje (jer je suviše plitka za držanje vode), no nitko nije objasnio zašto bi pentagram bio simbol zemlje (!?), kad je sasvim jasno da je on simbol svih pet elemenata, uključujući i predstavljen njegovim najvišim vrhom. 390
duh koji je
Ipak, kako su druge posude za ponudu istisnule uporabu plitice, ona se zadržala na vještičjim i neopaganskim obredima više kao mali stalak s iscrtanim ili urezanim pentagra mom, a manje kao plitki tanjurić. Kako se ponuđena hrana i piće postavljaju pred božan stva, obično se i plitica postavlja na sjevernu stranu oltara jer su tamo i kipovi Boga i Božice ili njihove svijeće. Isto tako, zbog ucrtanog pentagrama, mnogi ju postavljaju na središnju točku oltara, bez obzira na vrstu podjele oltara po zonama. T ime se, simbolički, peti ele ment (ili duh) postavlja u sredinu oltara (i kruga), a oko njega su četiri klasična materijalna elementa. No, preporuka je da se to ne čini. Pliticu kao očiti simbol zemlje treba držati na sjevernoj strani oltara (gdje je i posuda sa solju), odnosno na lijevoj Božičinoj strani (ovisno o vrsti podjele po zonama oltara).
Izgled plitice Obično se izrađuje od zlata, srebra ili bakra, no ako osoba ne želi metalne predmete na oltaru, izvrsna je alternativa drvo ili glina. Okrugla je, promjera 6 do 10 inča (15 do 25 cm). Ako se rabi za ponudu hrane, poželjno je da je veća, naprosto zato da bi u nju stala veća po nuda. Najčešće je crne boje s bijelim pentagramom ili boje određenog prirodnog materijala.
Funkcije plitice Zbog nedosljednosti u njenom tumačenju, danas plitica ima brojne funkcije. a) ponuda hrane Hranu se može nuditi božanstvima u tanjuru za ponudu hrane ili u plitici. Razlika je minor na. Tanjur uvijek pripada božanstvima, pa se hrana (kolači) nakon takve ponude ne uzima izravno s tanjura nego se prvo premješta na pliticu ili neku drugu pomoćnu posudu. Ako se pak nudi izravno iz plitice, svaki sudionik obreda može uzeti hranu iz nje. (Na isti se način razlikuje ponuda pića u vrču za ponudu pića ili izravno u kaležu.) Zamjetljiva je sličnost s katoličkom liturgijom gdje se hostije drže u ciboriju (čestičnjaku), a u pliticu se stavljaju prije posvećenja. b) posvećenje pribora Pliticu se može ispuniti solju pa njome škropiti po ostalom priboru, za vrijeme postupka posvećenja obrednog pribora. c) zaštita oltara i kruga Ako se nalazi na središtu oltara (pa samim time i kruga), smatra se da energija pentagrama štiti sav prostor i sve sudionike, od svih neželjenih energija i entiteta. d) prizivanje božanstava i elemenata Mnogo se rjeđe plitica rabi i kod prizivanja. Tad se obično drži objema rukama ili postavlja na pod (na obod kruga) ili na sredinu oltara. 391
e) uzivanje božanstava Ako se rabi bakrena ili srebrna plitica, može ju se rabiti i kod Spuštanja Mjeseca, tako da se mjesečina odbija od nje i obasjava svećenicu koja uziva Božicu. f) plitica u magiji Za vrijeme magijskih obreda, plitica s pentagramom može poslužiti kao žarišna točka ener gije štovateljeve namjere, misli i osjećaja. Osim što tako služi za bolju koncentraciju, na nju se može postaviti predmet nad kojim se čara, poput talismana, amuleta, svijeće i sl.
h) SEKUNDARNI MAGIJSKI PRIBOR Sekundarni predmeti rabe se po potrebi i nemaju stalno mjesto na oltaru. Također kores pondiraju određenom elementu ili polu. Jedino metla ima simboliku sjedinjenja, pa pred stavlja i muško i žensko načelo. Iako ih u ovom pregledu nazivamo sekundarnim, metla i kotao zaista su vještičji predmeti par exellence! Oni se ne drže na oltaru, nego pored njega.
I. Metla folkloru je najpoznatije vještičje oruđe svakako metla (grčki: aKovmx, latinski: scopa, en gleski: broom) koja se obično definira kao "kućanska priručna pomagalo za čišćenje poda". Sastoji se od drške i četke.
U
U engleskom jeziku metla se općenito naziva broom. Konstrukcija metle koja se rabi u vještičarstvu posebna je po brezovu granju od kojega je napravljena četka. Takva se metla na engleskom naziva besom [blzm], a rabi se i iskrivljeni oblik bossume. Podrijetlo je u pra germanskom obliku *besmon "metla", od čega dolazi besma u staroengleskom, odnosno Besen u njemačkom i bezem u nizozemskom. U hrvatskom se takva metla naziva brezovača ili brezova metla, ali u neopaganskom sociolektu zadržao se samo pojam metla.
Pogrbljena starica s dugim nosom, crnim plaštem i stožastim šeširom, koja leti na metli za Punog Mjeseca, standardni je lik kojim se u suvremenoj kulturi prikazuju vještice. No, povezanost metle s paganizmom seže u davna vremena i to diljem planeta. U daoističkom panteonu spominje se božica plodnosti Songzi niangniang "Djeva koja donosi djecu" koja leteći na metli čisti oblake i tako ponovno vraća sunce i vedrinu. Već spomenuta aztečka božica Tlazolteotl ponekad se prikazuje naga na metli. Ona je i Tlaelquani "Ona koja jede izmet", što predstavlja pročišćavajuće kružne prirodne procese - sav se organski otpad reciklira. Azteci su na blagdan Ochpaniztli slavili ženska božanstva, uključujući i Tlazolteotl, metlom bi čistili kuće i ulice, te bi se i ritualno okupali. lako takvih primjera ima diljem svijeta, metla kakvu danas poznajemo, potječe iz srednjovjekovnog europskoga paganiz ma. Primjerice, u Katedrali u Schleswigu (Schleswiger Dom) nalazi se slika iz 12. stoljeća koja prikazuje nordijsku božicu Frigg kako naga leti na štapu. Oduvijek je metla važno kućanska pomagalo. Budući da su kuće bile građene od drva i slame, jedini način da se ona održi čistom, bila je uporaba metle kojom se mogla ukloniti prašina. Osim te, sasvim praktične uporabe, neki europski narodi imali su običaj da žena prije puta ostavi metlu pored kućnih vrata, što bi značilo da je trenutačno odsutna. Još 392
jedna anegdotalna priča potječe iz vremena kršćanskih progona i Lova na vještice. Kad bi im inkvizitori ili razbojnička gomila pokucala na vrata, pagani bi brzo morali skriti sav svoj pribor. Magijske štapove i štapiće na brzaka bi prerušili u metle koje potom nitko ne bi ni zamijetio. Postojalo je i vjerovanje da se u metlu mogu skriti pojedinačni duhovi i njihove energije. Tako se nekog duha moglo uhvatiti na jednom mjestu, a otpustiti na drugom; a moglo ga se i zadržati te iskoristiti za čaranje. Neke su metle imale i skrivene pregratke na dršci u kojoj bi se držale trave, ulja, perje i sl. Neki učenjaci oblik metle uspoređuju i s Dr vom svijeta (arbor mundi) poput germanskog Yggdrasila, pri čemu četka predstavlja duboko korijenje. Drevni Kelti vjerovali su kako vještica odlazi u šumu i potom poziva vile kako bi ju one odvele do najboljeg stabla od kojega će uzeti dršku za metlu. Time se osigurava pomoć vilinskog svijeta i kasnijeg magijskog djelovanja metle. Simbolika plodnosti sasvim je eksplicitna. Već po samom izgledu, jasno je da dugačka drška metle podsjeća na ukrućeni penis, dok četka od granja (često u obliku trokuta) podsje ća na stidnicu. Metla stoga predstavlja i savršenu ravnotežu muškog i ženskog načela (yang i yzn). Vrlo je česta uporaba metle kao simbola plodnosti koje je u fokusu svih paganskih molitvi i nastojanja. Zato postoje brojni običaji s metlom na svadbama, posebice na pagan skom vjenčanju. Na nekim proslavama plodnosti, po polju su se jahale metle, vile, motike i razno drugo oruđe. Time se oponašalo jahanje na konjima koji pak predstavljaju snagu, izdržljivost i opstanak. Gdjekad se smatralo da se vještice boje konja pa da zato jašu metle.
Vještičji let na metli Najranije srednjovjekovno spominjanje vještičjeg leta na metli bilo je 1440. u poemi od 24.000 stihova Prvak damii (Le Champion des Dames) koju je francuski pjesnik Martin le Franc (1410.-1461.) posvetio Vojvodi Burgundije Filipu Dobrom (Philippe le Ban) (1396.-1467.). No treba reći da le Franc osobno nije u to vjerovao. Štoviše, bio je jedna od hrabrijih javnih osoba koje su prosvjedovale protiv Lova na vještice. Smatrao je da vještičarstvo u stvarnosti ne može postojati jer se to protivi Božjem naumu, te da je i one žene koje su to priznale zapravo obmanuo đavo. Krivio je svećenstvo za širenje vjerovanja u vještice. No, mit potječe iz mnogo ranijeg vremena. U rimskoj mitologiji postojala su bića strige (latinski: strix (ž) (N. mn. striges, G. jd. strigis) "sova, ćuk, striga, vještica", što dolazi od grč kog cnpiyl; "ćuk". Vjerovalo se da je to biće ćuk (Otus scops), ptica iz reda sovka. Ponekad se to značenje proširuje i na kukuviju drijemavicu (Tyto alba). Strige su bila zla bića koja su si sala krv maloj djeci. Vidjeti ih, bio je loš znamen. Vjerovalo se da kad uzmu ljudsko obličje mogu letjeti na metli i stavljati mast za letenje. Takve je sablasti i božica lova Dijana vodila u svoj divlji lov. Možda je to osnovni razlog zašto je u srednjem vijeku mnogo više priča o vještičjem letu na metli dolazilo s područja Italije i Francuske, a gotovo nijedna iz Engleske. U škotskom paganizmu, kraljica vještica Nicnevin također se prikazuje kako jaše na oluji. Iako su u suvremenoj kulturi vještice ružne i zle stare žene koje lete na metlama, prva osoba koja je tvrdila da je to učinila bio je vještac imenom Guillaume Edelin, 1453. godine. No, kako kaže autor
Gwydion: V jerovanje prema kojemu vještice lete na metlama očigledno
je nerazumijevanje magijska-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha (Vika - Drevna religija veštica, Beograd, 1994.). Let na metli zapravo je simbolički prikaz po stizanja mističnog iskustva sjedinjenja s božanskom energijom, postizanja transa i ekstaze i to privremenom "smrću" tijela (što se odnosi na umirenje tijela, obamrlost, katalepsiju ili čak nesvjesticu). Dakle, posrijedi je pradavno pagansko otajstvo spoznaje života i smrti
393
na obredu šamanskog transa, koje su u kasnijem europskom folkloru prerasle u priče o vješticama. Riječ je dakako o astralnoj projekciji pri čemu energetsko ili astralno tijelo na pušta grubo fizičko tijelo koje ostaje u stanju potpune smirenosti. Da bi se postiglo takvo iskustvo, tipična je šamanska praksa u svim dijelovima svijeta bila i uzimanje određenih psihoaktivnih tvari. Otuda u pričama o vješticama dolazi čarobna mast za letenje kojom su se vještice mazale prije nego što bi uzletjevši na metli pošle na sabat. Dok su sjevernoame rički i sjevernoazijski šamani pili napitke ili pušili sušeno bilje, u Europi su se rabile opojne biljne masti, o čemu ima mnogo zapisa iz Francuske i Italije. U Hrvatskoj je primjerice za bilježen pojam vilinska (vilonjska) mast. Kad osoba izvodi astralnu projekciju, ona je na pravom putovanju po hiperprostoru i susjednim dimenzijama realnosti. Istodobno, u žargonu se za osobu pod utjecajem haluci nogena, kaže da je na tripu (engleski: bad trip "loše putovanje"). Na takvo putovanje osoba ne ide sama nego s nekim pomoćnikom ili pomagalom. To je astralno i psihičko vozilo koje pruža najveću udobnost. Na astralnoj razini duh bi zajahao moćnog konja ili Pegaza, a tijelo metlu ili motiku. Burjatski šamani za iste svrhe rabe konjski štap (koji ima ručku u obliku konjske glave). Altajski šamani ispred šatora bi postavili strašilo u obliku guske, te bi trčeći oko njega započeli astralni put na guski. To simboličko jahanje predstavlja napu štanje tijela ili mističnu "smrt" šamana. Inače, iz vremena Lova na vještice postoje i zapisi po kojima žena ne bi ostvarila ekstatički uzlet metlom, nego bi ju ostavila u postelji, mašću se namazala pod pazuhom i po tabanima, pa odletjela kroz prozor, dok bi njen muž mislio da ona i dalje spava. U metli tako dolazi do spajanja nekoliko filozofskih i mitoloških simbola. Ponajprije, metla je sredstvo za čišćenje, a time i energetsko pročišćavanje; potom astralno psihonavi gacijsko vozilo; te simbol plodnosti. Drška metle simbolizira falosno božanstvo, tj. sveti ud Rogatog Boga. Vještičje jahanje na metli, kao i vilinsko jahanje na konju, može predstavljati erotsku pozu poznatu kao žena gore u kojoj muškarac leži na leđima, a žena zauzima aktivnu (inkubnu) poziciju. Ta je poza najomraženija u kršćanskom moralu jer predstavlja udar na patrijarhalni ustroj u kojem muškarac mora dominirati. Upravo je ta poza frustrirala mitskog Adama kad je prije Eve bio s neposlušnom Lilit. S druge strane, pagani veoma ci jene tu pozu jer ona predstavlja žensku spolnu slobodu i nesputanost, što je otajstvo Božice Djeve. Iz ovog spoja simbolike astralnog vozila i spolnog odnosa, proizlazi ideja o kozmič kom orgazmu ili naprosto orgazmu kao putu do ekstaze i mističnoga transa. U engleskom jeziku zabilježeni su neki pojmovi koji se tiču metle, a postali su vulgarizmi. Primjerice, umjetno muško spolovilo (dildo) zvalo se broom-handle "drška metle", žensko spolovilo brush "četka", a za snošaj bi se reklo to have a brush "iščetkati" (A Dictionary oj Slang, /argon and Cant; Albert Barere i Charles Godfrey Leland; 1897.). Kad bi muškarci išli na takvo putovanje, češće bi zajahali vile nego metlu, a postoje zapisi kako su u Hrvatskoj vještice jahale i drenovu metlu, vratilo, preslicu, rašak, ravulje (vile za drač s dva kraka) itd. Ti poljoprivredni alati dodatno povezuju vještice s plodno šću. Oni joj daju ulogu hraniteljice, a žarač za vatru (ožeg) daje joj i značenje starice koja uz kućno ognjište čuva staru pagansku duhovnost. Otuda dolaze priče kako vještice čuvaju mast za letenje u loncu ispod ognjišta. Postoji još jedan razlog zašto je baš metla idealno vještičino astralno vozilo. Kao što se stvarnom metlom čisti pod od prljavštine i prašine, tako astralna metla čisti um šamana ili vještice i dovodi ga u smireno stanje koje je spre mno iskusiti mistično sjedinjenje i duhovnu spoznaju. Pagani ne prihvaćaju tumačenje po kojem čista drška metle prikazuje muško načelo kao superiorno nad prljavom četkom koja bi onda žensko načelo trebala prikazati kao nešto nečisto i opasno. 394
No, simbolika je još dublja. U Europi se za astralnu projekciju rabila mast za letenje koja je od psihoaktivnih tvari sadržavala alkaloide atropin, hijoscijamin i skopolamin. Izvor su im: biljke roda kukut (Cicuta), roda jedić (Acontium), velebilje (Atropa belladona), crna bu nika (Hyoscyamus niger) i mandragora (Mandragora officinarum). Odavna je poznato da se takve tvari mogu najbolje aplicirati preko sluznice. Otuda dolazi i vjerovanje da su vještice mazale dršku metle mašću za letenje, a onda bi ju masturbirajući gurale u rodnicu i tako ušle u izmijenjeno stanje svijesti idealno za astralnu projekciju i trans. Štoviše, vjerovalo se da se tim afrodizijačkim učinkom postiže optimalna apsorpcija masti jer je pod utjecajem hormona krvotok ubrzan. Iako ni takva praksa sama po sebi ni po čemu nije skandalozna ili neetična, ipak je riječ o izmišljotinama i neizbježnoj kršćanskoj demonizaciji paganiz ma. Treba reći da danas ipak poznajemo i mnogo jednostavnije tehnike astralne projekcije. Svjetski paganski krug nikoga ne potiče na uzimanje bilo kakvih psihoaktivnih tvari! Ako se rabe za ritualne svrhe, nužan je nadzor iskusnog i smirenog vodiča.
Dakle, umjesto uporabe metle kao letećeg prijevoznog sredstva, u stvarnosti je to mo glo izgledati tako da bi vještica u noći Punog Mjeseca otišla na polje, podigla krug, uzela psihoaktivnu mast, zajahala metlu poput igračke konjića (hobby horse) koji na vrhu motke ima konjsku glavu i ručke, a na dnu kotačiće. Trčala bi po polju u ekstazi, a istodobno bi njen duh zašao u astralni hiperprostor i doživio mistično iskustvo sjedinjenja s božanskim. Kad jaše metlu, vještica ju postavlja tako da se trokutasta četka nalazi ispred nje, kako se prikazivalo na drvorezima još u 16. stoljeću, a ne odostraga kako se najčešće prikazuje u suvremenoj ikonografiji. Naime, četka metle svojevrsni je vodič i oruđe za postizanje ravnoteže u letu. Na četki bi se zato često nalazila i svijeća koja ima još očitiju simboliku vodstva. Kad bi u pričama vještice bile zatočene u kući, mogle su pobjeći izletjevši na metli kroz dimnjak. Ponekad bi u letu vještice pratili i drugi demoni ili životinjski pratioci, a osim što idu na vještičje sijelo, na ezbat ili sabat, u kršćanskom se folkloru pričalo kako vje štice idu činiti razne nepodopštine i zločine, poput ubijanja ljudi i male djece ili podizanja velikih oluja na moru. Ne čudi stoga, što je u kršćanskoj demonologiji metla postala simbol etičkog zla, dok u paganizmu ona ima veoma svetu i važnu trojnu simboliku: 1. sredstvo za pročišćavanje, 2. psihonavigacijsko astralno vozilo, te 3. simbol plodnosti (sjedinjenja drške i četke).
Izrada metle
Postoji nekoliko tradicionalnih načina izrade metle. Drška je uvijek kružnog presjeka, i dobiva se od veće i dulje grane jasena ili, rjeđe, od obične lijeske. Četka se dobiva od sitnog granja drva roda breze koje se povezuje u snop, a tanke grančice kojima se snop privezuje za dršku dobivaju se od drva roda vrbe. Po tome se tradicionalne metle razlikuju od suvre menih koje se rade od slame i pričvršćuju čeličnom žicom. Po želji se u četku mogu uvezati šarene vrpce ili sezonsko cvijeće, posebice na proslavama sabata. Kad bi izrađivala metlu, vještica bi prije zore otišla do odabranog stabla, zahvalila mu na grani i ostavila poklon, kakav novčić, kamen ili kristal. Potom bi uzela granu za dršku, a na isti bi način prikupila i granje za četku i tanke grančice za vezivanje. Danas, naravno, pagani i vještice ne moraju sami izrađivati metlu, ali ako žele, mogu. Nakon što ju izrade ili nabave, posvete ju, a zatim energetski očiste prostor. Potom se metla prije zore iznosi iz kuće i ostavlja na raskrižju da se "isprazni". To se ne mora činiti nakon svakog obreda. Dovoljno je jednom mjesečno, kako je u vještičjoj tradiciji. 395
Ako osoba ima svoju metlu u sklopu obrednog pribora, njom neće mesti pod pod. Ima ju samo za energetsko čišćenje, što znači da granjem ne mora dodirivati pod. Nije nužno da metla bude u prirodnoj veličini. Može se napraviti i mala obredna metla, a neke vještice imaju čak i minijaturne metlice čija se četkica radi od borovih iglica.
Funkcije metle neopaganskoj ritualnoj praksi, metla ima svega nekoliko, ali važnih funkcija. Načelno se smatra da korespondira elementu zraka, iako se nikad ne rabi za njegovo predstavljanje na oltaru ili u krugu. Nakon rukovanja, metla se obično drži ispod ili pored oltara.
U
a) pročišćavanje Kao što je prethodno opisano, prije podizanja kruga, prostor se može pročistiti metlom. Naravno, ne mora se pročišćavati samo hramska prostorija, nego bilo koji dio stambenog ili radnog prostora. To je veoma praktična metoda, napose ako osobi smetaju kadi. I ljude se može pročistiti metlom. Tad se obično rabi neka metla manjih dimenzija koja može biti ukrašena lišćem, cvijećem i ukrasnim vrpcama, a drži se kraj ulaznih vrata. Kad netko uđe u kuću, može ga se energetski pročistiti metlom, što se smatra i izrazom dobrodošlice. b) zaštita Metla koja stoji u kući, najčešće pored ulaznih vrata, upozorenje je svim zlonamjernim i negativnim entitetima i duhovima da smjesta otiđu. Ponekad se čak postavlja na strop, iznad ulaznih vrata s četkom usmjerenom prema vratima. Postoji i vjerovanje po kojem ne treba staru metlu unijeti u novu kuću. Zato se prilikom selidbe uvijek izrađuje nova metla, a stara se baca u prirodu (jer je izrađena od prirodnog materijala), zakapa ili spaljuje. Jedno drugo narodno vjerovanje kaže da ako se želite riješiti dosadnih gostiju, u susjednu sobu postavite metlu usmjerenu prema njima, i otići će. c) simbol plodnosti Metla se rabi na paganskom vjenčanju ili združenju što je jedan od osam obreda prijelaza. Za vrijeme ceremonije, mladenci izvode preskakanje metle čime navješćuju da će imati djecu. Taj običaj danas je raširen i izvan paganskih zajednica, a u nekim zemljama, npr. u Walesu, postoji običaj da mladenci u svoj novi dom uđu prekoračivši (i ne dotičući) metlu položenu na kućnom pragu. Na obredu razdruženja, tj. kad se par odluči razići, može se preskočiti ili prekoračiti metla, ali natraške. Otuda dolaze narodna praznovjerja da neudana djevojka ne bi smjela prekoračiti metlu jer tako može prije postati majka nego supruga, ili pak da se mušku djecu ne smije pomesti po nogama, kao ni mesti za njima, jer se onda neće oženiti.
2. Kotao
domaćinstvu je kotao (grčki: xinpa, AE�T]c;, latinski: cortina, lebes, engleski: cauldron, kettle) veća posuda za kuhanje na otvorenoj vatri, a potječe još iz kamenog doba. Kako je u nje mu cijela obitelj pripremala jelo, ima i arhetipsku simboliku prehrane, kućnog ognjišta i opstanka.
U
396
Engleska imenica cauldron ili caldron "kotao" potječe od latinske caldiirium "vruća kup ka", koja je pak derivirana od pridjeva caldus "vruć, topao". Druga engleska imenica, kettle, potječe od staroengleskog oblika ćetel "kotao" koji se prepoznaje u njemačkom Kessel i ni zozemskom ketel. U hrvatskom se još rabi i turcizam kazan koji potječe od perzijske imenice }Jiižgiin "kotao". U tradicionalnom europskom vještičarstvu kotao je središnji i temeljni predmet (!) ritu alne prakse, nezaobilazan i u svakodnevnom životu. U njemu su vještice spravljale ma gijske napitke i eliksire, suhe i uljne biljne mješavine te razne druge sastojke za magijske postupke. U Shakespearovoj tragediji Macbeth (1605.) na početku četvrtog čina okupljaju se tri vještice oko kotla koji ključa. Izgovaraju čuvenu bajalicu Double, double toil and trouble; Fire burn, and caldron bubble . i kuhaju čudesni napitak u koji su stavile: mišić močvarne zmije, oko vodenjaka, prst žabe, "vunu" šišmiša, jezik psa, čeljust guje, "žalac" sljepića, nogu guštera, krilo mlade sove i mnoge druge sastojke. Dakako; scena u kojoj ružne starice s crnim haljama, stožastim šeširima, grbavim nosovima i metlom u ruci, kuhaju kojekakve životinjske organe (ili čak djecu) u kotlu; klišej je utemeljen u kršćanskoj propagandi, no barem ukazuje na važnost kotla u vještičarstvu. I alkemičari su se njime koristili za pokuse pretvaranja olova u zlato ili srebro. (Inače, u 25. poglavlju: Travarstvo pojasnit ćemo da ti sastojci izvorno nisu bili stvarni životinjski organi nego narodni nazivi biljaka!) . .
Kotao predstavlja Božicu Majku, njenu utrobu iz koje je stvorena sva materija koja gradi svemir. Simbol je ženske stvaralačke energije, plodnosti, rađanja, otvorenosti, prihvaća nja, osjetljivosti, empatije i nadahnuća. Budući da se u njemu mogu spravljati svakakvi magijski i čudesni napici, pa i oni za iscjeljivanje, kotao je također i simbol besmrtnosti, preobrazbe (transformacije) i ponovnog rođenja (reinkarnacije). Tradicionalni kotao ima tri nožice što je simbol Trojne Božice. Što se tiče elemenata, kotao ponajprije predstavlja vodu (kao i kalež), iako ga se u mno gim tradicijama vještičarstva dovodi u vezu i s elementom zemlje jer se u njemu kuhaju razni sastojci (naravno, zemljanog podrijetla), pa je tu voda samo medij. Neki idu i korak dalje pa ga smatraju predstavnikom sva četiri elementa. Dok se kuha napitak, jasno su prisutne sile svih elemenata: vatra na koju se postavlja kotao, voda u kojoj se nešto kuha, biljne mješavine koje se kuhaju (predstavljaju element zemlje), te para koja se diže nad kotlom (predstavlja zrak). Kad se svemu tome doda i vještičja namjera - prisutan je i peti element (duh). Osim tako sintetičkog tumačenja, kotao može poslužiti i za druge namjene koje također jasno odgovaraju elementalnim energijama. Ako se u njemu kuha napitak - predstavlja vodu. Međutim, u kotlu se može i kaditi, što predstavlja zrak, a mogu se i spaljivati žrtve paljenice, što pak predstavlja vatru. Njegov oblik i veličina jasno ukazuju na simboliku obilja koje predstavlja element zemlje. Kako bi dno kotla često bilo zagorjela od prethodnih radova, u njega su vještice znale ubaciti sol, pa bi ju miješale s čađom i tako dobile crnu sol koja se potom čuvala u bočicama i rabila za tjeranje neželjenih energija. Na nekim je obredima kotao u središtu događaja, pa ga se postavlja ili neposredno kraj oltara ili u sredinu kruga pri čemu se oltar premješta na sjeverni obod kruga. Mitološka simbolika kotla potječe iz brojnih paganskih kultura, poput mezopotamske, rimske i germanske; a na tradicionalno vještičarstvo (pa time i neopagansku tradiciju) po najviše su utjecali keltski mitovi. Najpoznatiji je kotao mitske velške vračare Ceridwen (koju se kasnije štovalo kao boži cu). Ona i njen muž Tegid Foel imali su dvoje djece: prelijepu kćer Creiwry i sina Morfrana koji je kasnije postao vojnik kralja Arthura, a bio je toliko ružan da mu nikakve čarolije nisu 397
pomagale. Stoga je Ceridwen htjela napraviti nešto drugo zbog čega će ga ljudi cijeniti. Pro našla je biljne sastojke koje će kuhati godinu i jedan dan kako bi napravila napitak koji će sadržavati moćnu silu pjesničkog nadahnuća koje se u velškoj mitologiji naziva Awen. Od cijelog napitka, takvu moć imat će samo prve tri kapljice, a ostatak će biti jaki otrov. Umjesto
Morfrana, do prvih triju kapljica došao je njezin sluga Gwion Bach. Kad je Ceridwen slučajno zaspala, Gwion je gurnuo njenog sina, popio kapljice i smjesta stekao mudrost i pjesničko nadahnuće. Znao je da će Ceridwen biti jako bijesna kad se probudi, pa je pobjegao. On se pretvorio u zeca, a ona ga je lovila kao hrt. Pretvorio se u ribu, a ona ga je lovila kao vidra. Pretvorio se u pticu, a ona je postala sokol. Na kraju je ušao u neko polje i pretvorio se u klip ječma, a ona u kokoš koja ga je konačno pozobala. Međutim, ona je tako zatrudnjela pa je odlučila da će ubiti dijete kad se rodi znajući da je to Gwion. No, kad se dijete rodilo, bilo je toliko lijepo da ga je stavila u košaru i pustila niz rijeku (ili u more). Spasio ga je ribar Elffin ap Gwyddno i nazvao ga Taliesin. To je legenda o rođenju najpoznatijeg velškoga pjesnika (bard) u 6. stoljeću. U toj legendi ima mnogo simbolike - kotao je izvor nadahnuća i mudrosti, ali i mjesto preobrazbe. U germanskoj mitologiji spominje se kotao 6orerir (iako se taj naziv može odnositi i na medicu) iz kojega se pije medica poezije (skaldskapar mjaoar). Drugi kotao spominje se uTaliesinovoj knjizi kao Kotao besmrtnosti (velški: Pair dadeni). Irski vojnici pod zapovjedništvom kralja Matholwcha rabili su ga u borbi s Velšanima koje je predvodio kralj Bendigeidfriin kako bi oslobodio sestru Branwen i njenog sina Gwerna. Kako su Irci napredovali u borbi, antijunak Efnysien fab Euroswydd uskače među mrtve irske voj nike znajući da će biti bačeni u kotao i tako oživljeni. Kad je bio ubačen, uništio je kotao iznutra žrtvujući tako sebe. U toj legendi kotao kao čarobno mjesto za vraćanje mrtvih u život, postaje simbol ponovnog rođenja (reinkarnacije). Potrage za takvim kotlom opisane su u arturovskim legendama, što je izvor legende o Svetom gralu. I u grčkoj mitologiji, ča robnica Medeja u svom je kotlu mogla povratiti život. Dala je skuhati ovna kako bi iz kotla izašla četiri živa jaganjca. (To je učinila kako bi i Palija, stric njenog muža Jazona, poželio
isto za sebe. Međutim, nakon što su ga njegove kćeri ubile, Medeja mu nije povratila život.) Treći važni kotao u keltskoj mitologiji pripada najutjecajnijem bogu Dagdi, sinu boži ce Danu. Dagda je bio veoma moćan. Imao je toljagu kojom je mogao ubiti devet vojnika jednim udarcem, harfu Uaithne napravljenu od hrastovine, kojom je mogao dizati moral vojnika i kotao koji je uvijek bio pun, nije imao dno i mogao je nahraniti cijelu vojsku. Zvali su ga Nepresušni. Stoga je kotao i izvor obilja. Općenito se u irskom folkloru spominju ča robni kotlovi koji uvijek daju hranu i ne mogu se isprazniti. Leprikoni u njemu čuvaju svoje blago. Tomu odgovara rog obilja ili kornukopija koji je simbol obilja, plodnosti i sreće u grčkoj mitologiji. Pripadao je kozi Amalteji (AµcL\8tw) koja je u djetinjstvu dojila Zeusa na Kreti, pa ju je on, u znak zahvalnosti, stavio među zvijezde, a rog darovao svojim čuvaricama,
nimfama Adrasteji (ADpaauia) i Idi ('1617). Prikazuje se kao rog napunjen plodovima. To je atribut brojnih božanstava, pa i božice Zemlje, Gaje. I mezopotamska božica Siris u svom
kotlu spravlja pivo obnavljanja i pomlađivanja. Neki povjesničari smatraju da su Kelti žrtvovali ljude, tako što bi žrtvu zaklali iznad kotla ili bi ga u njemu udavili. Tvrde da su svećenice Božice Mjeseca odsijecale glave žr tvama kako bi iz njihove krvi dobile napitak za nadahnuće. Većina takvih i sličnih navoda dolazi konkretno od rimskog cara Gaja Julija Cezara koji je deset godina intenzivno rato vao s Galima. Za te tvrdnje nema arheoloških dokaza, pa je veća vjerojatnost da je riječ o smrtnoj kazni za razne prijestupnike, što je Cezar iskoristio kao propagandu za osvajanje "divljih" naroda. Zapravo, u keltskim se mitovima spominje žrtvovanje samog Rogatog Boga Cernunnosa. On je raskomadan i ponovno skuhan u kotlu kako bi se opet rodio. To 398
je simbolički prikaz kola godine, danas najvažnijeg paganskog mita u kojem Bog umire, a Božica ga ponovno rađa. Kotao i kalež Božičini su predmeti te imaju veoma slična simbolička značenja. Za vrije me Lova na vještice, žene su morale često skrivati kotlove, pa su za obrede zadržale kaleže ili slične posude za piće. Naime, dok je svatko imao čaše i šalice, nije svatko mogao imati kotao. Zapamtite, metla ima tri značenja: 1. plodnost, 2. dostizanje transa i ekstaze, te 3. pro čišćavanje. I kotao ima tri značenja: 1. plodnost, 2. nadahnuće i mudrost, te 3. ponovno rođenje.
Izgled kotla Obao je, izrađen od željeza, ima veliku zapremninu, otvor na vrhu i tri manje nožice na dnu, koje predstavljaju obilje i Božičine blagoslove. Kotao ne mora biti golem. Postoje ra zne dimenzije, od onih koji stanu na dlan do onih koji mogu imati i sto kilograma. Manji kotlovi mogu stajati na oltaru, a veliki se naravno drže na tlu. Dimenzije ovise o namjeni. Ako ćete u kotlu držati samo vodu, radije nabavite kotao od bakra jer željezo brzo hrđa. Doduše, u tom je slučaju bolje da rabite samo kalež. Što je više različitih namjena kotla, više je i posla oko njegova održavanja. Najčešće je crne boje, a oko njega mogu se postaviti latice cvijeća, klipovi kukuruza i drugo bilje koje dodatno simbolizira obilje. Također, kotlovi se mogu ukrasiti simbolima, poput Trajnog Mjeseca, pentagrama i sl.
Funkcije kotla U svakodnevnom životu kotao je i dan-danas srce doma i rabi se za kuhanje obroka za više
ljudi, a zbog njegove važnosti u prošlosti, neopagani se koriste kotlom i u ritualnoj praksi koja je uglavnom svedena na simboličnu razinu. Atraktivni su za kovene i skupne radove. a) žarišna točka energije Često se na obredima kotao uopće ne rabi pa se neće ni stavljati na mjesto na oltaru, koje je predviđeno za predmet koji predstavlja određeni element. No, manji kotao (baš kao i plitica) može poslužiti kao žarišna točka energije ili se na njega može postaviti neka velika svijeća, primjerice žuta svijeća koja simbolizira Sunce, a pali se na sabat Lithu. Na proslavi Ostare, prvog dana proljeća, kotao se može napuniti vodom i svježim cvijećem, a na pro
slavi Yulea, prvog dana zime, ili Imbolca, dana u sredini zime, u kotlu se može zapaliti mali plamen kojim prizivamo ponovnu toplinu i jačanje Boga koji je rođen iz utrobe Božice. b) pripremanje hrane i pića za ponudu U kotlu se može pripremiti hrana ili piće, posebno ako treba kuhati. Ako se pak jede sirova,
ponekad se u kotlu hrana može i samo zamiješati.
399
simbol plodnosti
c)
- Budući da kotao predstavlja utrobu (maternicu) Božice Majke, ponekad se i on rabi na obredima plodnosti. Najpoznatiji je primjer proslava sabata Lithe (prvi dan ljeta) kad svećenica u kotao ritualno postavlja zemlju, razno sjeme i vodu, a potom svećenik u ko tao zabija koplje koje simbolizira zrake Sunca, što je uvećana varijanta ulaganja bodeža u kalež, što se češće rabi na Beltaneu (sredina proljeća). - Preskakanje krijesa moguća je kasnija modifikacija običaja skakanja preko kotla, što se i danas može ponekad izvesti na bilo kakvim ritualima plodnosti. Pritom je u kotlu najče šće zapaljena vatra, ali to nije nužno.
d)
kotao u magiji
- Kako predstavlja mjesto preobrazbe energije, na magijskim obredima kotao može biti središnji predmet u kojem se vrše razni postupci: a) miješaju se potrebni sastojci za ulja ili suhe mješavine, b) kuhaju se i spravljaju napitci, c) pali se vatra za paljenje peticija (že lja i molbi), d) kadi se na žaru, e) u kotao se mogu bacati čini različitim pokretima ruku (najčešće škropljenjem),
f) pravi se crna sol i sl.
- Kotao se rabi i kod gatanja (divinacije), konkretno za hidromantiju. U mračnoj prostoriji voda se napuni gotovo do vrha, a potom se pod svjetlom slabe svijeće zagleda u vodu. Isto se može izvesti i na otvorenom, pogotovo na mjesečini Punog Mjeseca.
3. Srpasti nožić Ako je prije ili za vrijeme obreda potrebno odsjeći neku biljku ili uže, obično se za takve postupke rabi srpasti nožić jer je uporaba bodeža u nekim tradicijama ograničena samo za simbolične pokrete. Međutim, ako se bodež rabi i za svjetovne svrhe, tada vam srpasti nožić ne treba. Druidi su rabili srp za duhovno osviješteno sječenje biljaka. Vjerovali su da će duh ili energija posječene biljke otići bogovima ako ju se posiječe srpom, obično zlatnim. U engleskom se raširio neopaganski termin boline (ponekad se piše bolline). Već smo
naveli da je Gardner pogrešno bodež nazvao artavus, umjesto pravilnog izraza stillo. Naime,
artavus u Ključu kralja Salomona odnosi se upravo na srpasti nožić, dok se pojam bolino od nosi na šiljast nož. Vjerojatno je riječ o šiljastom i oštrom čeličnom alatu kojim se grafičar služi kod obrađivanja bakrene ploče. U hrvatskom se takav predmet naziva burin ili dubač, a naziv mu potječe od njemačkoga glagola bohren "bušiti, dupsti", što dolazi od prager manskog oblika *buronan. (Dakle, srpasti nožić pogrešno je nazvan po burinu, a bodež po
1911. (1857.-1942.) piše da je bolline isto što i sickle
srpastom nožiću.) U Knjizi ceremonijalne magije (The Book of Ceremonial Magic) koju je objavio britanski okultist Arthur Edward Waite
"srp". U engleskom se još rabe imenice white-handled knife ili white-hilted knife "nož s bije lom drškom", sickle "srp", curved blade "zakrivljena oštrica" te kirfane ili kerfan, što je inače iskrivljeni oblik panđapske imenice kirpan koja je naziv za sikhski ritualni bodež.
400
Izgled srpastoga nožića Drška je uvijek bijele boje, vjerojatno zato da bi bio kontrast bodežu koji ima crnu dršku. Oštrica izgleda kao pravi srp (u obliku polumjeseca), s time da je i vršak dovoljno oštar za bušenje. To je bitno i u vještičarstvu jer su vještice mnogo proučavale botaniku, travarstvo i fitoaromaterapiju, pa je takav nožić dobar izbor za sječenje stabljika, listova, cvjetova i plodova. Međutim, srpasti nožić kod mnogih neopagana izgleda kao običan nož s jedno strukom oštricom. Tada ga se može zvati samo nož ili nožić. Oštrica je izrađena od željeza, čelika ili bakra. Manji je od bodeža.
Funkcije srpastog nožića Upotrebljava se za sječenje biljaka i njenih dijelova, za rezanje užadi, za urezivanje simbola i slova u svijeće, drvo, vosak, glinu i sl., za sjeckanje i usitnjavanje biljnih mješavina, začina, kadi itd. Može se rabiti na svim vrstama obreda ili izvan njega.
4. Štap Pod pojmom štap u neopaganskoj duhovnosti zapravo se misli na predmet koji se javlja u nekoliko veoma sličnih varijanti čija je zajednička osobina izgled - komad tanka drveta u obliku valjka, čija je dužina mnogo veća od promjera baze. U hermetizmu i ceremonijalnoj magiji predstavlja element vatre, a u vještičarstvu je zamijenjen tradicionalnim manjim
štapićem (koji pak predstavlja zrak). Ipak, i u vještičarstvu i neopaganskoj praksi zadržalo se više oblika štapa za više različitih namjena, najčešće za neke specifične ritualne svrhe. To je razumljivo jer se i u svjetovne svrhe štapovi od najranijih vremena mogu rabiti za borbu, kao pomagalo kod hodanja, kao signal ili znak u prometu, kao oznaka titule ili dužnosti, za označavanje međe itd. U gotovo svim kulturama, štap ima brojna simbolička značenja. Kako je falosoidnog izgleda, najčešće su ga rabili muškarci kao simbol muškosti, zrelosti, plemićkog podrijetla, mudrosti ili ovladavanja magijskim sposobnostima. To je još jedan klišej u bajkama gdje gotovo svaki čarobnjak (poput Merlina ili Gandalfa i Sarumana u djeli ma J. R. R. Tolkiena
(1892.-1973.)) uvijek nosi štap sa sobom.
Ako se posjeduje štapić, ne treba štap, iako neki pojedinci i skupine rabe oba predmeta, u tom slučaju obično za različite svrhe. Kad se osoba upozna sa svim obrednim predmetima, sama može odlučiti koje će upotrebljavati u svojoj praksi. Čak se i u Starom zavjetu štapovi dovode u vezu s magijskim moćima: Dođu Mojsije
i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svo jim vračanjem učine isto: svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove (Knjiga izlaska 7:10-12). U grčkoj mitologiji čuvena su dva štapa. Prvi je kaducej ili glasnikov štap (grčki: K1JpVKEWV, latinski: caduceus) koji je kratki štap s dva ili tri lista, isprepleten dvjema zmijama u obliku dvostruke uzvojnice i nadvišen krilima, a nosi ga bog Hermes (Merkur), što je ujedno i njegov astrološki simbol. Drugi je Asklepijev štap (u Rimljana je to Eskulapov štap) koji ima jednu zmiju isprepletenu oko štapa (i nema krila). Kako je Asklepije bog liječništva, njegov je štap preuzet za simbol medicine, pa ga tako rabi i Svjetska zdravstvena organizacija. U kršćanstvu je poznat biskupski štap ili pastoral (latinski: 401
baculus, engleski: crosier) koji označava biskupa kao "pastira" koji mora paziti na "svekoli ko stado", iako su tu tradiciju kršćani preuzeli od starih Egipćana. Nadalje, kao što je sta roindijsko društvo bilo podijeljeno na četiri staleža (van;ia), tako se i životni vijek pojedinca (muškarca) dijeli na četiri razdoblja (iisrama) koja nastupaju nakon djetinjstva: razdoblje učenika (brahmaciirin), domaćina (grhastha), osamljenika u šumi (viinaprastha) i napustitelja svijeta (sannyiisin) koji odbacuje sve svjetovne spone i imutak. Kad osoba postaje sannyiisin, prihvaća štap koji može biti jedan (da1Jqa ili ekada1Jqa), dok je u nekim tradicijama riječ o tri štapa (trida1Jqa) zavezana u pamuku boje šafrana. U Yorkshireu je postojao običaj jahanja
štapa. Ako bi muškarac tukao ženu ili učinio kakav drugi prijestup, bio bi natjeran da zajaše štap i tako prođe kroz mjesto dok mu se drugi rugaju, zvižde i negoduju. Engleska imenica staff, kao i hrvatska štap (preko njemačkoga Stab) potječu od prager manskog oblika *stabaz "štap". Druga popularna engleska imenica stang potječe od staro nordijskog oblika stong "štap". U engleskom se još rabe istoznačnice: pole, stick, rod, stake i sl. Općenito štap, kao i svi falosoidni predmeti (štapić, mač, bodež, koplje), predstavlja Božju moć i energiju, pa time i Rogatog Boga, kao i mušku potenciju što je važna kompo nenta plodnosti. Budući da u neopaganizmu predstavlja element zraka, simbolizira i moć uma, znanje i mudrost. Na nekim se obredima štap znao zabiti u zemlju u središte kruga pa bi predstavljao Os svijeta (axis mundi). Zapravo je riječ o nekoliko različitih varijanti šta pova koji imaju razne funkcije.
Izrada štapa Ponajprije ćemo razmotriti "običan" magijski štap. Kao i kod izrade štapića, otići ćete u prirodu i odabrati veću i čvrstu granu jasena, hrasta, gloga ili tise. Stablu se treba zahvaliti, a granu oguliti, izglačati brusilom i nauljiti. Umjesto umjetnog laka, tradicionalno se za te svrhe rabi mješavina pčelinjeg voska, velebilja, mandragore i tise. Za razliku od štapića, štap se obično potkiva, tj. postavlja se mala željezna podložna pločica (šelna) kako bi se prizvana energija zadržala u samom štapu kad bi ga se oslonilo na pod. Time se zapravo sprječava uzemljenje energije. To je proturječno prethodnim upozorenjima o držanju me talnih predmeta na oltaru, ali nekad se mislilo da željezo zaustavlja protok energije, pa se tradicija potkivanja štapa održala do današnjih dana. Drugi razlog potkivanja je taj da štap može stajati kad ga se postavi okomito na zemlju. S druge strane, na vrh štapa može se uglaviti kristal, iz istih razloga kao i kod štapića. Dužinu štapa osoba određuje po sebi, tako da odgovara visini ramena, što najčešće iznosi od 1,4 do 1,7 m. Na kraju se može ukra siti simbolima, runama, sigilima, kristalima, perjem, krznom i sl.
Funkcije štapa Može ga se upotrijebiti na razne načine. a) prizivanje i uzivanje Kao štapić.
402
podizanje kruga
b)
Kao štapić.
označavanje kruga
c)
Štapom se po tlu može iscrtati obod kruga.
d)
simbol Boga
(Modificirani) štap predstavlja Boga. Na nekim obredima može ga nositi svećenik, a pone kad se na štap vješa lik Boga, što simbolizira Njegovo žrtvovanje. U paganizmu je Rogati Bog žrtvovani bog jer umire kad izgubi na snazi, kako bi se ponovno rodio i oplodio Božicu (Zemlju). Možda otuda dolazi i kršćanska mitološka predodžba Isusa Krista koji je žrtvo van na križu (štapu). Štoviše, u nekim se paganskim obredima na
Lithu (prvi dan ljeta) čak
izvodi simbolično ubijanje (žrtvovanje) Boga tako da se njegov lik od sjena probuši štapom (ili kopljem), čime osiguravamo pobjedu kaosa, ponovno skraćivanje dana, prestanak bu janja vegetacije i pripremu za žetvu.
simbol plodnosti
e)
- Ponekad na obredima žene teatralna jašu štap kao i metlu, što predstavlja snošaj. - Štap se može zabiti u zemlju, kotao ili kakvu posebnu posudu, što također predstavlja združenje Boga i Božice.
f) zaštita oltara i kruga Može ga se postaviti da stoji izvan kruga, na sjevernoj strani. Štiti nas od neželjenih energi ja. Stari Kelti imali su običaj otvaranja
Kruga zaštite tako što bi dominantnom rukom ispru
žili štap, a onda se okretali oposuno izgovarajući bajalice za zaštitu. Potom bi stali i zabili štap u zemlju. T ime je osigurana zaštita u okolnom prostoru, pa bi mogli nastaviti raditi druge duhovne aktivnosti. U zatvorenom prostoru štap se može zabiti u vazu, kotao ili neku veću posudu. Ta je tradicija toliko jaka da je zadržana i kod suvremenih irskih, škot skih i velških kršćana (katolika i protestanata).
g)
zamjena za oltar
Ponekad se umjesto cijelog oltara može samo zabiti štap u zemlju i oko njega obaviti obred. Pritom se ostali predmeti mogu držati na tlu. Tada štap predstavlja Os svijeta ili Drvo svijeta. h)
simbol starješinstva
Starješinski štap jedan je od starješinskih simbola. Prihvaćaju ga osobe koje su prošle obred starješenja (v. 28. poglavlje: Obredi prijelaza). i)
pomagalo u hodanju
Nije ništa neobično u tome da magičar odlazi u šumu skupljati travu, oslanjajući se na štap.
403
j)
štap kao stijeg
Ponekad se na štap mogu objesiti zastave i slične oznake pojedinca, kovena, mjesnoga kru ga, organizacije i sl. To se obično čini na svetkovinama. k)
štap u magiji
- Magičari, čarobnjaci, mudraci, starješine i vračevi često nose štap kao simbol autoriteta i moći. - Poput štapića služi za nadziranje, koncentriranje i provođenje energije koju podižemo, te njeno kanaliziranje i usmjeravanje prema cilju. - Može imati istu funkciju psihonavigacijskoga vozila, poput metle. Šamani ga rabe za pre lazak na drugu stranu,
tj.
odlazak u susjedne dimenzije hiperprostora. Štap se ponekad
ukrašava perjem, pa u izmijenjenom stanju svijesti štap postaje konj, a perje njegova krila. - Štap ima golemu primjenu u gatalačkim metodama. Rabdomantija (grčki: engleski: rhabdomancy) je metoda gatanja štapovima (od grčkog
paf3ooc;;
paf3ooµavuia, µavuia
"štap" i
"gatanje"). Obično bi se štapovi bacili na zemlju, pa bi se gatalo iz dobivenog oblika.
Vrste štapova Osim običnog štapa, postoje još neke modifikacije: a)
račvasti štap
Na vrhu ima dva kraka, pa izgleda u obliku slova Y. Krakovi predstavljaju rogove. Sveće nici takav štap rabe na obredu kao simbolički prikaz Rogatog Boga. Najčešće se izrađuje od već račvaste grane, iako se mogu dodati i metalni krakovi, dvije strijele ili čak pravi ro
govi (bikovi, ovnovi, jarčevi ili jelenji). U Wiccu ga je uveo američki vještac Robert Cochrane
(1931.-1966.).
b) trozubac Daljnja modifikacija štapa koji ima tri kraka poznat je u brojnim kulturama. Ima istu ulogu kao i račvasti štap, s time što se smatra još moćnijim. Grčki bog mora Posejdon (rimski Nep tun) nosi trozubac (grčki:
Tpimva, latinski: tridens), kao i indijski bog Siva (sanskrt: tri�Ula).
c) strašilo Tradicionalno je takav štap još jedan simbol Rogatog. Štap ima oblik križa, na vrh se po stavlja cijela lubanja životinje s rogovima, a štap se potom prekriva bijelim lanom. Tako štap izgleda kao duh ili sablast, a rabi se za teatralne prikaze mitskih tema na obredu ili za zaštitu posvećenog prostora, hrama ili kruga. d)
Prijapov štap
Ime nosi po Prijapu (npia n o c;;), sinu Afrodite i Dioniza (iako postoje i drugi opisi). Prikazu je se s enormno velikim penisom, što je dakako simbol plodnosti i muške potencije. Takav
je štap dug kao čovjekova ruka, a na vrh se dodaje predmet koji predstavlja glavić muškog
404
spolovila. To može biti izrezbareni drveni penis, iako se češće postavlja češer ili omanji ananas. Rabi se na obredima plodnosti i na obredu vjenčanja. e)
žezlo
Uz krunu je simbol vlasti, pa ga nose kraljevi, plemići, vojskovođe, ali i vjerski vođe. Obič no je optočen draguljima (ili bižuterijom), a rabi se na nekim obredima kao simbol vlasti, primjerice na proslavi Lithe kad se Bog i Božica slave kao Kralj i Kraljica na vrhuncu moći. Postoje i druge varijante štapa, poput majskog stupa oko kojega se pleše na proslavi sabata Beltanea. O tome će više riječi biti u
30. poglavlju: Sabati.
5. Uže U svakodnevnoj uporabi, uže, konop ili konopac (grčki: OKO LV i, latinski: funis, engleski: rope,
cord) ispredena je nit kružnog presjeka, a služi za vezivanje. U magiji se rabi od davnina za različite namjene. lako je poznat i u tradicionalnom vještičarstvu, u neopagansku praksu došao je iz hermetizma, preko gardnerovske i aleksandrijske Wicce gdje se učestalo rabi. U engleskom se za uže rabi više pojmova: rope (od pragermanskog *raipa-), cord (od grčke imenice xopba "žica lire"), cingulum (od latinskog glagola cingo "okružiti, obuhvati ti" koji pak potječe od indoeuropske imenice *kenk- "iver (patella), tj. kost u koljenu ispred čašice". Oblik *tingulum je pogrešan). Rjeđe se rabe imenice girdle "pojas" ili cable tow "uže od kučine", što je pojam koji rabe masoni.
Izgled užeta Tradicionalno magijska uže mora biti dugo 9 stopa (umnožak
3
x
3), što iznosi 2,743 m.
Boja ovisi o magijskoj namjeri, tj. o korespondencijama. Preporučuju se prirodni materijali: svila, vuna i pamuk, a vrlo rijetko i sintetički najlon. Ponekad magičari nabavljaju tri iden tična užeta koja se onda moraju ispresti u jedno (može i na preslici). Dok se uže prede, za mišljamo kako se ono puni našom osobnom energijom. Na oba kraja veže se čvor. U većini tradicija užetom se smije koristiti samo jedna osoba, što znači da svatko treba imati svoje.
Funkcije užeta Ponajprije treba reći da se prethodno opisana tradicionalno magijska uže rabi na obredima vještičjih (kovenskih) inicijacija. Međutim, uže može izgledati i sasvim drukčije, ovisno o namjeni. a) označavanje
kruga
Na pod ili tlo može se postaviti dovoljno dugačko bijelo uže po obodu obrednoga kruga.
405
b) dizanje energije Rijetko se na obredu energija može podizati s pomoću užadi. Svaki sudionik prima uže za jedan kraj, a osoba nasuprot njega drži ga za drugi kraj. Tako ukrštena užad predstavljaju žbice kotača. c) dio obredne odore većini vještičjih, neopaganskih, magijskih i hermetičkih tradicija oko struka se nosi uže. To nije magijsko uže nego ima sasvim praktičnu uporabu u tome da obredna odora stoji stabilno na tijelu. Doduše, za vrijeme Lova na vještice i magijsko se uže nosilo oko struka kako bi se moglo lako prikriti. U aleksandrijskoj tradiciji boja užeta koje se veže oko struka simbolizira i nositeljev inicijacijski stupanj. Svećenici i svećenice Svjetskoga paganskog kruga obično nose bijelo ili crno uže oko struka, što ne predstavlja nikakve stupnjeve. Međutim, svaki koven može odlučiti suprotno jer takvi detalji i jesu u domeni kovena.
U
d) pomagalo u postizanju transa Rijetko se uže rabi i za vezanje nekih dijelova tijela kako bi se smanjila cirkulacija, što može pomoći pri postizanju izmijenjenih stanja svijesti. Iako je takva praksa zabilježena u proš losti, danas se nipošto ne preporučuje jer uslijed nestručnog postupanja, osoba može i umrijeti! e) pomagalo u vještičjim inicijacijama Tradicionalno crveno uže rabi se na inicijacijama u koven, o čemu će više riječi biti u poglavlju: Vještičarstvo.
27.
f) uže u magiji Postoji cijeli jedan dio magije koji se naziva magija užeta. Debljina, materijal i boja užeta, kao i broj čvorova ovisi o namjeni magijskog postupka. Najčešće se uže veže u magijske čvorove, čime se energija zarobljava. U čvorove se utiskuje energija magičarove namjere, a kad se čvor naknadno odveže, oslobađa se i energija, pa se postiže željeni cilj. Obično se veže de vet čvorova koji se moraju odvezati u točno određeno vrijeme. Takvi se postupci još nazi vaju rad s čvorovima. U prošlosti se vjerovalo da vještice mogu na nekoga baciti smrtonosnu kletvu tako što bi čaroliju uvezale u uže, a potom ga negdje skrile ili zakopale. Jedini način da se osoba oslobodi kletve, bio je da pronađe uže i odveže sve čvorove. Vještičine ljestve (Witch's ladder) posebna su vrsta magijskog užeta u čije se čvorove uvezuje perje, perlice, kosti, uvojci kose i drugi predmeti, pri čemu se izgovaraju određene bajalice. U engleskom se još naziva: rope and Jeathers "uže i perje", witch ladder "vještičje ljestve" ili pak witches ladder ili witches' ladder "ljestve vještica". Iako se vjeruje da imaju dugu tradiciju, prvi je takav predmet pronađen 1878. u napuštenoj kući u engleskom gra diću Wellingtonu (Somerset). Obično se veže 40 čvorova u koje se umeće perje. Ovisno o magijskom radu, mogu se vezati i samo tri, devet ili trinaest čvorova. Svi se čvorovi mogu zavezati odjednom ili u određenim intervalima. Danas se rabe za iscjeljivanje, uklanjanje bola, ostvarivanje želja, sretno putovanje, te za povezivanje sa silama prirode i vilinskim svijetom.
6.Mač Kao ritualni predmet, mač (grčki: �frpoc;, arra8i, latinski: gladius, spatha, engleski: sword) potječe iz hermetizma i ceremonijalne magije i predstavlja element zraka. U neopaganizmu i vještičarstvu zamijenjen je bodežom koji predstavlja vatru. Ipak, i on se može rabiti kao sporedni predmet. Njime se može raditi sve što i bodežom, s time da se u većini tradici onalnih kovena mačem služe samo visoki svećenik i visoka svećenica, dok ostali imaju bodež. Umjesto bodeža može se rabiti mač. Poznato je da je Gerald Gardner sam izradio svoj mač. Također, osoba može imati oba predmeta, pa mač rabiti samo za neke postupke, poput iscrtavanja kruga po tlu, podizanja kruga, prizivanja, uzivanja itd.
7.
Koplje
Općenito, koplje (grčki: Mpv, latinski: hasta, engleski: spear) dugo je i zašiljena oružje za borbu ili lov. U ritualnu praksu došao je iz anglosaksonskog paganizma gdje je predstav ljao boga Wodana (W6den). I nordijski bog Odin nosi koplje Gungnir koje uvijek pogađa cilj bez obzira na to tko ga i kako baci. U neopaganizmu se rabi rijetko. Na sabatu Lithi koplje se zabija u kotao, što je uvećana varijanta ulaganja bodeža u kalež. Dakako, to simbolizira plodnost, tj. konkretno Sunčeve zrake koje pogađaju zemlju i tako potiču rast vegetacije. Može biti od metala ili drva, a može se ukrasiti i simbolima. Dužina se također može odre diti po osobi koja ga posjeduje, i to tako da odgovara visini ljudskog tijela s uzdignutom rukom, što kod prosječnog čovjeka iznosi od 2 do 2,4 metra.
8. Bič U svjetovnoj uporabi, bič (grčki: µaanya, latinski: flagrum, flagellum, engleski: scourge, whip ili lash) definira se kao "uzica od kože ili upredenih niti pričvršćena na držak da bi služila za šibanje". U neopagansku praksu dolazi iz hermetizma, preko gardnerovske Wicce gdje se rabi na obredu inicijacije. Budući da se njime demonstrira moć, gdjekad se smatra da korespondira elementu vatre.
Bičevanje se obavlja za postizanje mentalne i tjelesne (samo)discipline. Obično se udara po golim leđima i stražnjici. Obavlja se isključivo simbolički, što znači da udarci moraju biti dovoljno jaki da se osjete i da se podigne cirkulacija, ali nipošto tako da dolazi do bola ili bilo kakve ozlijede. Ono se smatra simbolom (samo)žrtvovanja i volje da se nešto nauči, prihvati ili da se iskaže lojalnost i predanost. Tomu je suprotan poljubac koji pak predstav lja blagoslov i obilje u svakom pogledu. Ponekad se lagano ritmičko bičevanje obavlja i radi dostizanja uvida, što također može biti način za postizanje transa. Naime, kod takvog postupanja, krv odlazi iz mozga, pa se inaktivira svjesni um, što je korisno kod postizanja transa. Ipak, većina vještičjih tradicija od šezdesetih godina prošloga stoljeća uopće više ne upotrebljava bičevanje. Danas postoje mnogo suptilnije i učinkovitije metode, bez nepo trebnog fizičkog zlostavljanja, makar i simboličnog.
Stvarno bičevanje koje dovodi do ranjavanja i krvarenja (što čine neki kršćani, muslimani i hin duisti) u praksi Svjetskoga paganskog kruga strogo je zabranjeno!
407
9. Ostali sporedni pribor Za sve vrste devocijskih obreda, dosad navedeni pribor i više je nego dovoljan. Što se tiče magijskih obreda, broj različitih vrsta nije ograničen. Magija je kreativan i individualan proces u kojem svatko može upotrijebiti razne stvari. Ukratko ćemo navesti one koje se često rabe. Kamenje, dragulji i kristali rabe se za magijske postupke u različitim oblicima, dimenzi jama i bojama. U svom prirodnom obliku jako su dobri provodnici magijske energije jer se mogu programirati namjerom, na čemu se i temelji kristaloterapija. U vještičarstvu se krista li posebno cijene u keltskoj tradiciji. Nekad su ih vještice rabile i kao platežno sredstvo. Od kamenja i kristala mogu se izraditi i brojanice. Trave i ulja neizostavni su predmeti u magijskim i vještičjim radovima. Čuvaju se u bo čicama i posudama, uz brojni popratni pribor: žlice, posude, vilice, košare, kutlače itd. Ističu se mužar i tučak. Mužar je posuda u kojoj se tučkom drobe i usitnjavaju začini i bilje, ili ih se miješa sa smolom, uljima i sl. Od trave i ulja mogu se napraviti namirnice koje se piju ili jedu, a mogu se pripremati i ponude za žrtve ljevanice i paljenice. Vještice su poznate po proučavanju botanike i travarstva jer je potrebno veliko znanje kako bi se odabrali pravi sastojci, od samog učinka na fiziologiju čovjeka do elementalnih i drugih korespondencija. Trave i ulja najčešće se rabe za iscjeljivanje i ispunjavanje želja. Osim magijskog učinka, izravno djeluju na zdravlje čovjeka. Usto, ulja se rabe za pomazanje. Kristalna kugla se rabi za kristalomantiju, tj. za metodu proricanja i dobivanja uvida zure njem u kuglu ili ogledalo. Riječ je o drevnoj metodi poznatoj u svim krajevima svijeta. Naj poznatijom kristalnom kuglom koristio se John Dee (1527.-1609.), znanstvenik i alkemičar, savjetnik engleske kraljice Elizabete I. (Elizabeth I oj England) (1533.-1603.). Ona se sada čuva u Britanskom muzeju (British Museum). U mitologiji je svakako poznata i kugla čarobnjaka Merlina koji je bio glavni savjetnik kralja Arthura. Kristalne kugle mogu biti izrađene od različitih materijala, u raznim bojama i dimenzijama. Njihova moć počiva u strukturi kri stalne rešetke, u njenoj savršenoj simetriji i prozirnosti (transparentnosti). Poznato je da su se druidi za izradu kugli koristili berilom (berilijsko-aluminijski ciklosilikat, Be3Al2(Si03)6) koji se javlja u nekoliko inačica: smaragd, akvamarin, heliodor, gošenit, morganit i sl. Fas cinantna je činjenica da se kristali rabe i u suvremenim telekomunikacijama. Ogledalo se također upotrebljava za proricanje i dobivanje uvida. Ono je uglavnom zatamnjeno i u njega se zuri u mračnoj prostoriji, a jedina svjetlost može dolaziti izvana (mjesečina) ili od svijeće. Smatra ga se vratima u novu dimenziju. Taj motiv iskorišten je u brojnim horror pričama u kojima se može proći kroz ogledalo i ući u druge dimenzije. Magičari rade upravo to. Inače, i kristalna kugla i ogledalo često se rabe na sabat Samhain. Preko njih možemo komunicirati s umrlima i duhovima.
Postoje i razni predmeti za gatanje (divinaciju): 78 tarot karata, 64 heksagrama za Yz ]zng, 24 (ili 25) runa, 16 geomantijskih figura, 16 školjkica za zapadnoafričku jorupsku divinacij sku metodu Ifa itd. Smotuljak (pouch) ili vještičji smotuljak (witch's pouch) poseban je magijski predmet koji se sastoji od male platnene vrećice koja se može zašiti ili zavezati. U nju se na obredu s pomo ću bajalica postavljaju razni predmeti koji nam mogu donijeti sreću ili odagnati nesreću. To mogu biti kamenčići, kristali, drvlje, cvjetovi, latice, listovi, korijenje, razni fetiši i drugi materijali. Možete ga nositi sa sobom, držati ispod jastuka i sl. U Europi je taj običaj veoma star, a podudaran je s medicinskom torbom ili torbom moći koju su nosili sjevernoamerički 408
šamani. I oni i vještice sa sobom su nosili vrećice s raznim predmetima koji su u svakom trenutku mogli poslužiti za prvu pomoć, i to ne samo medicinsku, nego i magijsku. Ostali predmeti su: amuleti i talismani koji se izrađuju na obredima; visak i rašlje za ra diestezijske postupke; sjemenke, zemlja i tegle ako se namjera želi doslovno posaditi (u vidu odgovarajuće biljke); bubnjevi, zvečke i druga glazbala; rog koji može služiti kao simbolički prikaz obilja (kornukopija) ili se iz njega može piti piće ili napitak, a može se i puhati u rog, proizvodeći tako zvuk kojim se pročišćava posvećeni prostor ili pozdravlja bogove; tinta, kreda, lutke koje se izrađuju od pusta (klobučine ili filca) i vlakana za ispunu; pergament itd.
10. Obredna odora Pagani uvijek više pozornosti posvećuju sadržaju i namjeri onoga što čine, a manje samoj formi. Pagan uopće ne mora imati ni svetište ni oltar pa ni obrednu odoru. No ako devo cijske i magijske forme prihvati kao sastavni dio života, može odlučiti da obrede ne izvodi u običnoj svjetovnoj (civilnoj) odjeći nego u onoj u kojoj će izgledati svečano i koja će ga cijelo vrijeme svjesno i nesvjesno podsjećati na pripadnost paganizmu i namjeri čina koji obavlja. Obredna odora tako može postati osnovni predmet ukupnog obrednog pribora! U trenutku kad ju osoba odjene, mijenja se i njena svjesnost. Osjeća da je nešto drukčije, da se nalazi u vrlo posebnom i svečanom trenutku. Samim time, njene misli, osjećaji i djela bit će prožeti duhovnom energijom. U povijesti su razne paganske tradicije razvile sustav ritualnog odijevanja. Škoti nose kiltove, druidi su poznati po svojim bijelim haljama s kapuljačom, rimski svećenici i sveće nice nosili su toge, tunike, stole, pale, ogrtače i plašteve itd. I u ostalim religijama sustavi odijevanja svećenstva detaljno su razrađeni. Tako je i u današnjim vještičjim i neopagan skim tradicijama.
Stoga ćemo u nastavku teksta predstaviti sustav ritualnog odijevanja koji je standardi ziran za obrede Svjetskoga paganskog kruga. (Dakako, svaki koven ili samostalni praktičar može razviti vlastiti sustav odijevanja.) U neopaganskoj tradiciji postoje tri vrste odora: bijela, crna i nebeska. Obredna odora odijeva se neposredno prije obreda, a nakon postupka samopročišćenja (koji je prethodno opisan) koji se obično sastoji od ritualne kupke pročišćenja i samoblagoslova. Iako se u većini tradicija obredna odora odijeva na nago tijelo, zaista nije nikakav problem da se ispod nje nosi donje rublje ili neki drugi odijevni predmet, poglavito ako je hladno.
I. bijela obredna odora
Nosi se na devocijskim obredima, kad god se slavi Boga, Božicu ili bilo koje božanstvo; na Mjesečevim blagdanima (ezbatima), na Sunčevim blagdanima (sabatima) i na obredima prije laza. Sastoji se od šest dijelova: halje, lente, opasača, pentagrama, obuće i, eventualno, krune. a) halja Standardni materijal je fini i glatki pamuk, iako se može sašiti i od drugih prirodnih materija la (lana, svile, vune i sl). Ne preporučuju se gruba prediva (koji mogu izazvati i alergijske re akcije) jer halja izravno dotiče kožu. Šije se i porubljuje bijelim koncem. Dakako, bijele je boje. 409
Na obredima koje smo maločas naveli, zapravo se slavi priroda u njenim raznim mit skim i agrikultumim pojavnostima. Upravo zato bijela obredna halja nema kapuljaču. Nai me, glava se ne pokriva jer se osoba želi što više povezati s prirodom i upiti što više energije izvana. Halja prekriva cijelo tijelo, od vrata do stopala i ruke do dlanova. Jednodijelna je (kao ženska haljina) i cijela se odijeva preko glave. Uz trup je dovoljno široka da ne steže, a ispod struka je lagano proširena u obliku grčkog slova A. Struk nije ušiven. Rukavi su lagano prošireni prema krajevima, ali ne previše kako nam ne bi bili nepraktični dok se rukuje raznim priborom na oltaru. Umjesto ovratnika pravi se blagi V-izrez.
b) lenta Općenito,
lenta
je "široka vrpca od ramena do suprotnog boka, u bojama zastave ili ukra
šena". U engleskom se rabi imenica svečanog pojasa ili lente. U tradiciji
sash (od arapskog šaš "muslin") za bilo koju vrstu Svjetskoga paganskog kruga lenta se ne postavlja oko
pojasa ili od ramena do suprotnog boka, nego preko glave, tako da prianja uz halju i stoji na ramenima. I s prednje i sa stražnje strane tijela lenta je duga barem do koljena, a može biti i do stopala. Ona je dakle porubljeni komad tkanine koji izgleda kao veoma dugački pravokutnik, a ima V-izrez na sredini kroz koji se provlači glava i potom se lenta fiksira na ramenima. Neznatno je uža od širine trupa. Lenta se nosi kao svečani dodatak kojim se ukazuje na to koji se blagdan slavi. Prema tome, boja lente nije oznaka kakvog inicijacijskog ili svećeničkog stupnja nego se za razli čite vrste blagdana rabe različite boje lenti. Standardizirane boje lenti za sabate su sljedeće:
1.
Yule
bijela
boja snijega
2.
Imbolc
svjetlosiva
boja srebra, Božice i čistoće
3.
Os tara
ružičasta
boja ruže, predstavlja pupanje cvijeća i proljeće
4.
Beltane
zelena
boja plodnosti
5.
Litha
crvena
boja Sunca, vatre i strasti
6.
Lammas
žuta
boja žita
7.
Mabon
smeđa
boja jesenjeg lišća
8.
Samhain
cma
boja misterija, noći i tame
Na ezbatu
Plavog Mjeseca
(v. 31. poglavlje:
Ezbati), može se nositi i plava lenta.
Na ezbatima i općim devocijskim obredima lenta nije nužna, iako se može nositi ona koja odgovara prvom prethodnom sabatu. Gotovo u pravilu, na ma
Tamnog i Crnog Mjeseca,
te na obredu prijelaza
Samhainu, kao i na ezbati ispraćaju, ipak će se nositi crna obredna
odora, pri čemu crna lenta nije nužna. Na sabatima žene (svećenice i sudionice obreda) ako tako žele, mogu nositi cijelu halju u odgovarajućoj boji lente, i to u proizvoljnom kroju (pa lenta nije potrebna). Tako će se podudariti istaknuta boja svećenikove lente s bojom svećeničine halje.
c) opasač Preko lente (ako se nosi) postavlja se opasač oko struka. To je obično uže od prirodnog ma terijala. Bijele je boje, proizvoljne duljine. Može se rabiti tradicionalno uže od 9 stopa
410
(2,74
m) pri čemu su na krajevima zavezani mali čvorovi. Opasačom se fiksira halja (i lenta), može ga se opasati jedanput, dvaput ili triput (što ovisi i o širini struka), a veže se dvostru kim čvorom ili kao mašnica, tj. čvor vezica za cipele.
d) pentagram Oko vrata se nosi pentagram. Preporučuje se da visi na uzici od prirodnog materijala tako da bude u ravnini srca. Ako muškarac nosi dugu bradu, pentagram treba biti ispod brade kako bi se mogao vidjeti. Pentagram će se vizualno isticati ako mu promjer bude 1,5 do 2 inča
(4 do 5 cm), a materijal se može proizvoljno odabrati. Idealno je srebro.
e) obuća Obred se može izvesti bosim nogama. Time se čovjek dobro povezuje sa zemljom. Ako se boravi na otvorenom, preporučuje se obuća odgovarajuća za to doba godine.
f) kruna Na svakoj vrsti obreda može se nositi predmet specifičan za taj blagdan. Najčešći atribut je kruna koju nose svećenik i svećenica, tj. voditelji obreda, ali mogu i ostali sudionici. Na ez bate i opće devocijske obrede krune se uglavnom ne stavljaju, iako se u tom slučaju mogu nositi dvije vrste kruna: 1. kruna s rogovima ima rogove (kao "vikinška kaciga"). 2. Mjesečeva kruna ima polumjesec ili Trojni Mjesec.
Ovisno o sabatu, mogu se nositi i specifične krune u obliku vijenca. Izrađuju se od ovih materijala:
1.
Yule
grančice zimzelenog drveća (bora, jele, smreke), imela i božikovina (može se cijela ili djelomično obojiti u bijelo)
2.
Imbolc
gole grančice drveća ukrašene cvjetovima visibabe ili jaglaca, mogu se dodati i prave bijele svjećice ili ih samo likovno prikazati
3.
Ostara
zelene grančice sa šarenim proljetnim cvijećem (maslačak, ljubica, tratinčica„.)
4.
Beltane
zeleno lišće drveća i sjajno zeleno lišće bršljana
5.
Litha
zašiljeni crveni cvjetovi ili listovi (predstavljaju zrake Sunca), mogu biti obojeni
6.
Lammas
klasje pšenice, slama i/ili listovi kukuruza
7.
Mabon
jesenje lišće u žutim, crvenim i smeđim bojama
8.
Samhain
crna tkanina ili žica u obliku paukove mreže (mogu se dodati razni šaljivi i "zastrašujući" detalji, poput lubanja, kostiju ili krila šišmiša, naravno ne pravih)
NAPOMENA: Ako na Imbolc stavljate svjećice na krunu, možete ih i zapaliti, iako je to veoma nepraktično. Inače, ta je tradicija preuzeta u skandinavsko kršćanstvo (posebice u Švedskoj) kad na proslavi Dana Svete Lucije
(13. prosinca) žene nose krune s upaljenim
svijećama.
4II
Na svakom sabatu može se dodati još jedan atribut. Tako se može odabrati grančica, list, cvijet ili klas od kojih se prave krune, pa to zakačiti oko opasača. Ostali atributi mogu biti razna žezla, štapovi i sl. Proizvoljno se može nositi i drugi nakit, iako je oko vrata dovoljan samo pentagram.
2. crna obredna odora Nosi se isključivo na magijskim obredima (s iznimkom Samhaina, Tamnog i Crnog Mjeseca, te obreda prijelaza ispraćaja), pa se još naziva magijska odora. Istog je kroja kao i bijela, s tim da ima i kapuljaču. Naime, na magijskim obredima osoba se koncentrira na postupak koji radi, pa upravo suprotno, ne želi primati nikakve utjecaje izvana kako bi na miru kreirala namjeru u sebi. Stoga, kako bi se mogla dobro koncentrirati, glavu pokriva kapuljačom koja je u obliku stošca, ali nije pretjerano dugačka. Crna boja halje u ovom slučaju ne pred stavlja izravno tamu ili noć nego odsustvo boja, što znači da se obredu pristupa neutralno. (Dakako, ako magijski radovi korespondiraju bojama, halju se može nositi u odgovarajućoj boji.) Oko struka nosi se crni opasač, a oko vrata pentagram. Lenta se ne stavlja, a obuća se bira po želji.
3. nebeska odora Obred osoba može obavljati potpuno naga i bosa. Engleska složenica skyclad dolazi od engleskih riječi sky "nebo" i clad "odijevati se", što znači "biti odjeven u nebo", odnosno "odjenuti nebo ili nebesku odoru". Prethodno smo pojasnili da nagost ponajprije pred stavlja slobodu, nesputanost i jedinstvo s prirodom. Pritom se oko vrata može nositi pen tagram (to je jedino što se tada može nositi na sebi). Pagani u praksi Svjetskoga paganskog kruga nijedan javni obred ne obavljaju nagi. To je moguće isključivo u tajnosti, i to ako osoba sama izvodi obred, unutar kovena ili ako se skupina zainteresiranih tako dogovori. Nagost je veoma učinkovita na magijskim obredima, iako se tako mogu izvoditi i drugi (devocijski) obredi, ako to zbog određenog razloga ima smisla.
412
SHEMATSKI POPIS OBREDNOG PRIBORA Ponavljamo sav obredni pribor s odgovarajućim korespondencijama, simbolikom i funk cijama.
I. Oltarski pribor pol
element
simbolika
funkcije
-
prikazuje se bojom
zaštita radne površine
svi
Bog, Božica, Božanstvo
predodžba božanskog
1.
stolnjak
-
2.
slike i kipovi
m/ž
3.
svijeće
m, m/ž
vatra
svjetlost, energija, promjena, lov, dominacija, širenje, snaga, volja...
predstavlja vatru, četiri predstavlja elementa, predstavlja Boga i Božicu, predstavlja Trojnu Božicu, predstavlja Svjetlo Avalona,
posvećenje, magija svijeća, meditacija a)
svijećnjak
m
-
-
držanje svijeća
b)
gasilica
-
-
-
gašenje svijeća
jasnoća, pamet, komunikacija, znanje, mudrost, čistoća, učenje...
predstavlja zrak, pročišćavanje, posvećenje, Žrtvena ponuda, magija
4.
kadi
m
zrak
a)
kadionica
m
-
-
držanje kadi
b)
turibul
m
-
-
držanje kadi
c)
snopić za kađenje
m
zrak
(isto što i kadi)
pročišćavanje, posvećenje
d)
ugljen za kađenje
-
-
-
održava gorenje kadi
voda
osjećaji, intuicija, ženstvenost, ljubav, liječenje...
predstavlja vodu, ponuda božanstvima, posvećenje, škropljenje, magija
zemlja
rast, čvrstoća, stabilnost, snaga, plodnost, dobitak, obilje...
predstavlja zemlju, posvećenje, pročišćavanje, zaštita, magija
5.
6.
posuda s vodom
posuda sa solju
ž
ž
413
a)
žličica
-
-
-
grabljenje soli
7.
zvonce
-
eter(?) zrak
zvuk, zaštita, čistoća, Božica
najava cjelina obreda, pročišćavanje, dizanje i otpuštanje kruga, prizivanje, uzemljenje, predstavlja zrak, predstavlja vodu(rijetko!), magija, meditacija, zaštita
a)
praporci
-
eter(?)
(isto što i zvonce)
zaštita
b)
grana sa zvoncima
-
eter(?)
(isto što i zvonce)
najava cjelina obreda, pročišćavanje, prizivanje,
8.
pero
m
zrak
čovjekova dvojna priroda, pravda, komunikacija
predstavlja zrak, kađenje, magija
9.
posude za ponudu (tanjur i vrč)
-
-
žrtva
blagoslov hrane i pića
Ostalo:
šibice, upaljač, kompas, boca s vodom, aparat za gašenje požara,
CD
player. ..
2. Primarni magijski pribor
1.
element
simbolika
funkcije
m
zrak
magičarova volja, usmjeravanje energije, (isto što i kadi)...
prizivanje i uzivanje, podizanje kruga, magija prizivanje i uzivanje, podizanje kruga, simbol plodnosti, magija ponuda pića, simbol plodnosti, magija
2.
bodež
m
vatra
magičarova odlučnost i namjera, razbor, red, disciplina, ozbiljnost...
3.
kalež
ž
voda
magičarova intuicija, misterij života i smrti, ponovno rođenje...
4.
414
štapić
pol
plitica
ž
zemlja
magičarovo tijelo i sposobnost da ostvari cilj, obilje, plodnost...
ponuda hrane, posvećenje, zaštita oltara i kruga, prizivanje i uzivanje, magija
3. Sekundarni magijski pribor
element
simbolika
funkcije
m/ž
-
čistoća, plodnost, psihonavigacijsko astralno vozilo
pročišćavanje, simbol plodnosti, zaštita
nadahnuće i mudrost, plodnost, preobrazba i ponovno rođenje
žarišna točka energije, priprema hrane i pića, simbol plodnosti, magija
-
rezanje i sječenje, urezivanje simbola
Bog, Božja moć, energija i potencija, mudrost, zrelost
prizivanje i uzivanje, podizanje kruga, označavanje kruga, simbol Boga, simbol plodnosti, zaštita oltara i kruga, zamjena za oltar, simbol statješinstva pomagalo u hodanju, u funkciji stijega, magija
Rogati Bog
predstavlja Boga
pol
1.
metla
2.
kotao
ž
voda, zemlja
3.
srpasti nožić
-
-
4.
štap
m
a)
račvasti štap
m
b)
trozubac
m
c)
strašilo
m
d)
Prijapov štap
m
e)
žezlo
m
zrak, vatra
zrak, vatra zrak, vatra zrak, vatra zrak, vatra zrak, vatra
Rogati B�g, Posejdon, Neptun, Siva... Rogati Bog, mračni bogovi Rogati Bog, plodnost, muška potencija Rogati Bog kao Kralj, moć i vlast
predstavlja Boga predstavlja Boga koji štiti posvećeni prostor simbol plodnosti simbol vlasti
5.
uže
-
-
životna sila i moć
označavanje kruga, dizanje energije, dio obredne odore, postizanje transa, vještičje inicijacije, magija užeta
a)
vještičine ljestve
-
-
životna sila i moć
magija
6.
mač
m
vatra
(isto što i štap)
(isto što i bodež)
7.
koplje
m
vatra
(isto što i štap)
simbol plodnosti
vatra(?)
moć, disciplina, lojalnost, predanost
vještičje inicijacije, magija
8.
bič
m
415
Ostalo: kamenje, dragulji, kristali, brojanice, trave, ulja, žlice, posude, vilice, košare, kutla
če, mužar i tučak, kristalna kugla, ogledalo, predmeti za gatanje (tarot karte, heksagrami za Yi
flng, rune, geomantijske figure, školjkice
za metodu Ifa), smotuljak, amuleti, talismani,
visak, rašlje, sjemenke, zemlja, tegle, bubnjevi, zvečke i druga glazbala, rog, tinta, kreda, lutke, pust, vlakna za ispunu, pergament ... i dakako
-
grimorij.
Obredna odora može biti: 1. bijela obredna odora: halja bez kapuljače, (lenta), opasač, pen
tagram, (obuća) i (atributi); 2. crna obredna odora: halja s kapuljačom, opasač, pentagram i (obuća); te 3. nebeska odora: može se nositi samo pentagram.
RASPORED OBREDNOG PRIBORA Budući da se oltar može podijeliti na dva načina, shematski ćemo prikazati raspored pri bora. U ove tablice uključit ćemo što više predmeta. No, ako se u nečijoj praksi ne rabe svi navedeni predmeti, onda se mogu jednostavno izostaviti. Dok se na svetištu može istaknu ti njegova estetska vrijednost, obraćajući pozornost na vizualan dojam i stalno ga ukrašava jući, za oltar je važnija njegova funkcionalnost jer on ionako ne mora biti stalno postavljen u prostoriji nego samo za vrijeme obreda. Ipak, raspored pribora na oltaru, s čime ćete se ovdje upoznati, slobodno se može iskoristiti i za kućno svetište. Potrebno je izbjegavati na krcavanje oltara svim mogućim priborom. Ovdje hoćemo prikazati položaj svih predmeta kako bismo ukazali na njihovu točnu poziciju, no doista nije potrebno da se na svakom obredu i koristi svima. Naravno, i to je moguće ako se izvodi veoma složen obred. Budući da je oltar radna površina, potrebno je imati dovoljno prostora za rad. Nadalje, poželjno je biti kreativan. Ako osobi nedostaje neki potreban predmet, uvijek može naći nešto što ga može zamijeniti. Ako nema štapić, može upotrijebiti prste; ako nema kalež, može upotrijebiti običnu čašu itd. Uvijek je smisao važniji od forme. Neke osobe žele imati skupocjen pribor optočen zlatom i draguljima, dok drugima više zadovoljstva priči njava da nabave jeftin pribor vodeći se načelom da se za što manju materijalnu vrijednost postigne što veći duhovni uspjeh. U skladu s paganskom etikom možemo slobodno kazati da su oba pristupa jednako dobra, ispravna i smislena. Pribor je odraz osobnosti jer preko njega osoba komunicira s božanstvima osobno.
416
I. podjela oltara na tri zone Lijeva zona pripada Božici, desna Bogu, a središnja služi kao radni prostor. Ovaj raspored jednako vrijedi i za oble i za uglate oltare.
kip/slika Božice
kip/slika Boga
svijeća Božice
svijeća Boga
posuda sa solju i žličica
posude za ponudu
kadionica/pero
(tanjur i vrč) svijeća
posuda s vodom grimorij
štapić
plitica
bodež
kalež (prostor za rad)
srpasti nožić
zvonce
2. dijagonalna podjela oltara Istočni trokut pripada elementu zraka, južni vatri, zapadni vodi, a sjeverni zemlji. Samo se stražnji dio oltara jednako dijeli na lijevi Božičin i desni Božji dio. Na sljedećoj shemi sjever je gore, jug dolje, zapad lijevo, a istok je desno.
kip/slika Božice
kip/slika Boga
svijeća Božice
svijeća Boga posuda sa solju i žličica plitica
posuda s vodom
kadionica/pero posude za ponudu (tanjur i vrč)
kalež
štapić bodež svijeća grimorij (prostor za rad)
zvonce
srpasti nožić
NAPOMENA: U obje varijante, kotao može stajati lijevo od oltara (ako je velik), dok manji kotlić može stajati pored kaleža. Štap, mač, koplje i metla mogu stajati desno od oltara. Mogu se i nasloniti na stol. Ostali sporedni pribor može se slobodno odložiti na stol.
417
POSVEĆENJE OLTARA I PRIBORA Kao što je već naglašeno, oltar i pribor može se blagosloviti svaki put prije obreda ili bilo kakvog devocijskog ili magijskog rada. No,
posvećenje se obavlja samo jednom - i to prije
nego što se obavi prvi obred. Posvećenjem nekog predmeta postiže se više učinaka. 1. Ponajprije, pročišćava ga se od svih dosadašnjih energetskih utjecaja. Naime, kod kuplje
nog bodeža nikad se ne može znati na što je mislila osoba koja ga je izrađivala. Ako je pri mjerice mislila: O, kako sam napraviofin bodež, baš bih mogao njime zaklati svoga neprijatelja ... sasvim sigurno da to nije onaj vid energije namjere koja se želi imati i utisnuti u predmet kojim će se slaviti Bog i Božica. U mnogim duhovno naprednim tradicijama jako se pazi na namjeru prilikom svega što se čini. Primjerice, idealna hrana koja bi trebala biti i posi jana i požeta i spravljena kontemplirajući na cilj koji se želi postići, odnosno održavajući svjesnost o božanstvu. Međutim, u današnjem svijetu to je jako teško postići jer smo okruženi veoma destruktivnim obrascima ljudi koji imaju veoma suženu svijest za bilo kakvu duhovnost. Ništa zato - posvećivanjem se doslovno resetira energija namjere na predmetu i ona ponovno postaje neutralna, očišćena od bilo čijeg ranijeg utjecaja. Osim toga, ne može se znati je li na predmet bačena kletva ili urok. Pagani vjeruju da nema te kletve koja se ne bi mogla u potpunosti uništiti jednom kad bude posvećena jer nema te sile koja je jača od Boga i Božice. Pagani se uvijek raduju jer kažu da su njihovi saveznici najjači entiteti u svemiru! 2. Posvetiti neki predmet ne znači samo "učiniti ga svetim" nego i "odrediti mu namjenu ili
svrhu". To znači da jednom kad je pribor posvećen, on se načelno ne može rabiti ni za što drugo, osim za ritualne svrhe. Drugim riječima, predmet je ponovno napravljen, baš kao što se inicijacija smatra ponovnim rođenjem. Prije inicijacije mi smo jedna osoba, a nakon nje druga smo osoba - duhovno probuđen prijatelj/prijateljica Boga i Božice! Tako i pred meti nakon posvećenja više nisu obične posude, svijeće, zvonca, bodeži i štapovi, nego sredstva za provođenje volje te za iskazivanje savršene ljubavi i savršenog povjerenja. 3. Posvećenjem se podiže energetska vibracija pribora. To znači da će se njime postizati još
bolji rezultati. Naime, posvećenje je samo po sebi nedvojbeno i magijski postupak, što znači da se postiže određena vrsta transformacije. Dok se posvećuje pribor, govori mu se sljedeće: Neka u tebi bude uskladištena nepresušna energija svemira, moje mile Gospe i mog voljenoga Gospoda! Svaki put kad ga postavim na oltar ili uzmem u ruku, neka iz tebe emanira energija Majke i Rogatoga! Kakav se god obred radio, ta energija neće biti ni suvišna niti će ometati. 4. Činom posvećenja, javno se objavljuje vlasništvo nad priborom. To osobu čini veoma
odgovornom da druge upozna s činjenicom da je to njen pribor i, drugo, da ima i pravo i obvezu štititi ga i posjedovati, pod svaku cijenu. Stoga je u skladu s paganskom etiketom da se druge osobe ne zapitkuje i ne moljaka da daju, prodaju ili posude predmete, pa čak ni to da ga dodiruju bez izričitog dopuštenja vlasnika. Oskvrnuće tuđeg obrednog pri bora stvara teške karmanske reakcije jer taj pribor predstavlja "tijelo duše", tj. materijalni izraz njegove duhovne energije i devocije. Dakle, oskmavljuje se sama srž njegova bića.
Nakon što se prikupi sav pribor, obavlja se obred posvećenja koji je cijeli posvećen samo posvećenju oltara i pribora. Kasnije, nabavkom drugih predmeta, njih se također zasebno posvećuje bilo kad, neovisno o kakvom obredu. Dakle, ako se nabavi primjerice srpasti 418
nožić ne mora se održati cijeli obred sa svim elementima samo zato da bi ga se posvetilo. Kao i u većini neopaganskih i vještičjih tradicija, posvećenje se vrši četirima klasičnim ele mentima. I ta tradicija potječe iz Ključa kralja Salomona, s dodatnim paganskim elementima. Prikazat ćemo vam izvođenje jednostavne forme posvećenja pojedinačnog pribora, kao i strukturu cjelokupnog obreda. Ponekad se prije posvećenja predmet ostavlja na svjetlu Sunca i Punog Mjeseca kako bi se dodatno napunili energijom Boga i Božice. a) Posvećenje obrednog predmeta Predmeti se mogu ponajprije očistiti, oprati i osušiti. Namjesti se oltar. Osoba se pripremi za rad, umno i tjelesno. Pale se svijeća i kadi. Drškom bodeža stavi se malo soli iz posude sa solju u kalež i promiješa. Na radnu površinu postavlja se plitica. - Osoba moli Boga i Božicu da budu prisutni i da ju vode na obredu. Može izreći priziv Boga i priziv Božice (kao i zazive, himne i sl.). - Uzme predmet u ruku, visoko ga podigne objema rukama i kaže:
Posvećujem ovaj [pred
met] Našoj Gospi, Božici Majci i Našem Gospodu, Rogatom Bogu, da dobro činim i nikom da ne naudim.
- Okrene se prema istoku, poklekne, pokaže gestu zraka i kaže: Pozdravljam tebe, čuvaru isto ka, koji si snaga zraka. Sada ću posvetiti ovaj [recite naziv predmeta] i tražim tvoj blagoslov. Neka se ovaj [predmet] napuni tvojom moći. Neka mi dobro služi na ovom svijetu, između svjetova, u svim svjetovima. Neka mi uvijek donese ljubav, radost i obilje. Neka bude tako!
- Ponovno se okrene prema oltaru. Predmet spusti na pliticu. Ponovno ga uzme u ruku i njiše njime kroz kad (ili njiše turibul u blizini predmeta koji posvećuje, ili njiše snopić za kađenje ili maše perom po kadi u blizini predmeta). Pritom izgovara: Posvećujem te [predmetu] snagom zraka, da dobro mi služiš, za ljubav Boga i Božice, moju volju da provedeš i da budeš moj. Budi svet i blagoslovljen. Neka bude tako.
- Okrene se prema jugu, poklekne, pokaže gestu vatre i kaže: Pozdravljam tebe,
čuvaru juga,
koji si snaga vatre. Sada ću posvetiti ovaj [recite naziv predmeta] i tražim tvoj blagoslov. Neka se ovaj [predmet] napuni tvojom moći. Neka mi dobro služi na ovom svijetu, između svjetova, u svim svjetovima. Neka mi uvijek donese ljubav, radost i obilje. Neka bude tako!
- Ponovno se okrene prema oltaru. Spusti predmet na pliticu. Ponovno ga uzme u ruku i triput prođe njime iznad plamena svijeće ili oposuno triput okruži svijećom oko pred meta. Pritom izgovara: Posvećujem te [predmetu] snagom vatre, da dobro mi služiš, za ljubav Boga i Božice, moju volju da provedeš i da budeš moj. Budi svet i blagoslovljen. Neka bude tako.
- Okrene se prema zapadu, poklekne, pokaže gestu vode i kaže:
Pozdravljam tebe, čuvaru
zapada, koji si snaga vode. Sada ću posvetiti ovaj [recite naziv predmeta] i tražim tvoj blagoslov. Neka se ovaj [predmet] napuni tvojom moći. Neka mi dobro služi na ovom svijetu, između svjeto va, u svim svjetovima. Neka mi uvijek donese ljubav, radost i obilje. Neka bude tako!
- Ponovno se okrene prema oltaru. Spusti predmet na pliticu. Žličicom (bodežom ili prsti ma) zagrabi vodu i triput ga poškropi. Pritom izgovara: Posvećujem te [predmetu] snagom vode, da dobro mi služiš, za ljubav Boga i Božice, moju volju da provedeš i da budeš moj. Budi svet i blagoslovljen. Neka bude tako.
- Okrene se prema sjeveru, poklekne, pokaže gestu zemlje i kaže:
Pozdravljam tebe, čuvaru
sjevera, koji si snaga zemlje. Sada ću posvetiti ovaj [recite naziv predmeta] i tražim tvoj blagoslov. 419
Neka se ovaj [predmet] napuni tvojom moći. Neka mi dobro služi na ovom svijetu, između svjeto va, u svim svjetovima. Neka mi uvijek donese ljubav, radost i obilje. Neka bude tako!
- Ponovno se okrene prema oltaru. Predmet spusti na pliticu. Žličicom (bodežom ili pr stima) zagrabi sol i triput ga pospe. Pritom kaže: Posvećujem te [predmetu] snagom zemlje, da dobro mi služiš, za ljubav Boga i Božice, moju volju da provedeš i da budeš moj. Budi svet i blagoslovljen. Neka bude tako.
- Ako tako želji, u predmet može urezati ili pak naslikati simbole, rune, sigile i sl. - Ponovno uzme predmet u ruku, objema rukama podigne ga visoko i kaže: Velika Majka i Rogati Bože, posvećujem ovaj sveti [predmet] Vama u čast, silama zraka, vatre, vode i zemlje, si lama neba i Zemlje, silama predaka i duhova, silama Sunca, Mjeseca, zvijezda, dana i noći, svjetla i tame. Neka energija prirode teče kroz njega. Neka svaki potez ovim [predmetom] bude učinjen u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju. Hvala. Hvala. Hvala. Neka bude tako.
NAPOMENA: posuda s vodom, posuda sa solju, kadionica, svijeća i svijećnjak, može se posvetiti tako što se i one same rabe za posvećenje. Primjerice, svijeća se može na trenutak skinuti sa svijećnjaka pa kad ga se posveti, svijeća se vraća na njega. Ne treba se zamarati mišlju da se može pogriješiti ili nešto ostaviti nedovršenim. Zato je praktičnije prvo naba viti one predmete koji su potrebni za posvećivanje ostatka pribora.
b) Obred posvećenja oltara i pribora Oltar se namješta, a osoba se priprema za rad, umno i tjelesno. Shema obreda je sljedeća: - pročišćavanje - prizemljenje - podizanje kruga - prizivanje elemenata - izjava svrhe - Objava Svjetla Avalona
- zazivanje i/ili prizivanje Boga i Božice - rad: posvećenje pribora
- zahvala - otpuštanje elemenata - uzemljenje - otpuštanje kruga
Rad se obavlja kako je to prethodno opisano. Upale se svijeća i kadi. Drškom bodeža stavi se malo soli iz posude sa solju u kalež i promiješa. Na radnu površinu postavlja se plitica. Posvećenje se može obaviti na dva načina: a) svaki predmet Qedan po jedan) može se posvetiti svakim elementom (jednim po jednim); ili: b) svi predmeti (odjednom) mogu se posvetiti svakim elementom ijednim po jednim).
Nakon što je posvetila sve predmete, osoba će posvetiti i cijeli oltar. Njhat će kadionicu (ili turibul ili pero ili snopić za kađenje) oposuno oko cijelog oltara; držat će svijeću i pre hodati tri kruga oko oltara (oposuno); poškropit će ga vodom i posuti sol po njemu. Time je rad (srce obreda) završen. 420
Ponekad vještice svojim obrednim predmetima daju imena. Ono se izgovara na obredu posvećenja. Ime se može odabrati po bilo kojem kriteriju. Time se postiže veća emocionalna bliskost s predmetom, ali to nije nužno. Na ezbate i sabate predmeti se mogu "energetski napuniti", ako se osjeti da je moć u njima "izblijedjela". Općenito, kad god se neki predmet želi blagosloviti, dovoljno ga je ostaviti na oltaru za vrijeme obreda, a ezbati i sabati idealne su prilike za to.
GRIMORIJ Pagani nemaju jednu jedinstvenu knjigu koja predstavlja objavu
-
neprikosnovenu "Božju
riječ" poput Biblije ili Kur'ana. To znači da nikad ne mogu tvrditi što Bog ili Božica od njih žele. Paganski bogovi i božice nisu entiteti poput monoteističkog vrhovnog Boga koji je "svemoćan" i "sveznajući". Imati takva boga može biti velik problem, što vidimo u mono teističkim religijama. Primjerice, katolički teolozi u dva su tisućljeća uspjeli razviti vlastitu apologetiku, no ona je potpuno manjkava jer teško može dati odgovor na svako pitanje. Pagani unaprijed govore da je spoznaja apsoluta zapravo nemoguća, barem u trenutačnim uvjetima. Postoji i jedan dokaz toj tvrdnji. Kad bismo imali neposredno iskustvo apsolutne božanske energije, čemu su onda potrebni simboli, arhetipovi i korespondencije? Samim time što oni postoje, jasno je da nemamo apsolutnu spoznaju. Iako to jest neki daleki cilj duha (kao univerzalnog i vječnoga bića), čovjek na planetu Zemlji koji jedva poživi i sto godina, trebao bi u životu požeti maksimum iskustva, znanja i mudrosti, te se povezati s energijom svemira onako kako to najbolje zna i osjeća. No, katolički teolozi davat će sve moguće i nemoguće odgovore na brojne filozofske probleme i nedosljednosti, a kad im se postavi pitanje na koje naprosto više nema suvislog odgovora, tada samo kažu: To je
misterij. Takvo tumačenje pagani ne prihvaćaju. Ako je Bog i sveznajuć i svemoćan, zašto onda nije dao sve znanje? Zar nije neodgovorno od "Boga" da samo odabranicima (kleru) dade upute kako bi onda samo oni mogli tumačiti njegove riječi i upute, a da ni sami ne znaju odgovore na sva pitanja? Zato pagani razmišljaju drukčije: Ne znamo sve, to ni ne tvrdimo, stoga dopuštamo da je svačiji put ispravan, ako pritom nitko nije oštećen ni na koji način (Ne naudi nikome!). Na temelju paganske i neopaganske tradicije, svatko može samostalno sastaviti tekstove i obrede kojima će se služiti u svojim devocijskim formama, ali i magijskim radovima. U paganskoj vještičjoj tradiciji, obredni su se tekstovi skupljali u zbirci koja bi potom postala magijski priručnik. On se naziva
obrednik ili grimorij (grimoire).
Svaka vještica po
želji sastavlja vlastiti grimorij. Isto tako, svaki koven ima svoju zbirku. Dakle, ne postoji "jedan sveti grimorij". Svaki je dobar za onoga tko se njime koristi. Imenica grimorij dolazi od francuskog oblika gramaire "gramatika", što potječe od grčke imenice ypaµµanK6c;; "koji zna pisati i čitati" (od imenice ypaµµa "ono što je napisano, crta, slovo"). Naravno, nije riječ o gramatici kao o proučavanju sustava jezika i njegovih zakonitosti. U francuskom je došlo do semantičkog pomaka, pa se pojam gramatika mogao odnositi na bilo koju knjigu koju bi bilo teško razumjeti, što je i razumljivo kad je riječ o magiji. Tek nakon knjige Magičar (The Magus) koju je 1801. objavio engleski okultist Francis
Barrett u engleskom se počinje rabiti oblik Grimoire. Dotad se govorilo naprosto Book of magic "Knjiga magije".
421
U suvremenom neopaganizmu rabi se i pojam Book oj Shadows "Knjiga sjenka". Do reen Valiente u svojoj knjizi Preporod vještičarstva navodi kako je taj pojam uveo Gerald Gardner na temelju istoimenog naslova jednog članka objavljenog u časopisu The Occult Observer (vol. I., br. 3., 1949.), a potpisao ga je hiromant Mir Bashir. Prije toga, Gardner je na pisao zbirku obrednih tekstova pod arhaičnim nazivom Ye Booke oj Ye Art Magical "Knjiga magijske umjetnosti". To su uglavnom bili prerađeni tekstovi i obredi Reda Istočnog hrama (O.T.O.), kako ih je opisao Aleister Crowley; potom Lelandovi tekstovi iz knjige Aradija, ili vještičje evanđelje, te tekstovi iz Ključa kralja Salomona. Tek je naknadno Gardner tu knji gu preimenovao u Book oj Shadows i potom ju odredio za grimorij svoga kovena (Bricket Wood coven). Stoga nipošto nije točna tvrdnja da su u srednjem vijeku vještice pisale "knjige sjenka" zato što su se morale sastajati "u sjeni", tj. na tajnom mjestu. Ipak, mnogi neopa gani prihvaćaju taj pojam, a i Doreen Valiente u Preporodu vještičarstva napisala je: Izraz "Knjiga sjenka" ipak je bio dobar, a i još je dobar. Nakon Gardnerove smrti, mnogi drugi autori počeli su pisati slične zbirke, pa je i Doreen Valiente objavila svoju, uklonivši neke herme tičke elemente, kako bi se vikanska tradicija više vratila tradicionalnom vještičarstvu. U engleskom se danas osim naziva Grimoire i Book oj Shadows rabe i ovi: Black Book "Crna knjiga", Grammar "Gramatika", Workbook "Radna knjiga", Spellbook "Knjiga bajalica", The Book "Knjiga", Witches' grimoire "Vještičji grimorij", Codex Wicce "V ještičji kodeks", T he Tree "Drvo" itd. Svjetski paganski krug rabi oblik Grimoire na engleskom, a na hrvatskom grimorij ili obrednik.
Povijesni razvoj grimorija Najstarije zbirke magijskih tekstova potječu iz mezopotamskoga grada Uruka iz 5. st. pr. Kr., pisani na glinenim pločicama na klinastom pismu. U vrijeme grčko-egipatskog Ptole mejskoga Kraljevstva (305.-30. pr. Kr.) u čuvenoj Aleksandrijskoj knjižnici bili su pohranjeni mnogi izvorni hermetički i okultno-magijski rukopisi, i to grčkog, egipatskog, ali i per zijskoga podrijetla. U Starom zavjetu spominje se treći izraelski kralj Salomon (hebrejski: š'lomo) koji je vladao u 10. st. pr. Kr. I stoljećima nakon smrti smatralo ga se najmudrijim čovjekom na svijetu, a njegova je najpoznatija ostavština gradnja prvoga hrama u Jeruza lemu gdje je bio pohranjen Kovčeg Saveza. Pripisuju mu se tri starozavjetne knjige: Mudre izreke, Propovjednik i Pjesma nad pjesmama. No, u rabinskoj tradiciji u 2. st. pr. Kr. nastali su i drugi apokrifni tekstovi koji se također pripisuju njemu: Mudrost Salomonova, Ode Salomo nove i Psalmi Salomonovi. U hermetizmu on je bio nepresušno vrelo nadahnuća i magijskog znanja, pa su i mnogi drugi (za razvoj hermetizma i paganizma mnogo važniji spisi) tako đer pripisivani njemu, iako je očito da ih on osobno nije napisao. Tako je negdje između 1. i 5. st. nastao i poznati spis Zavjet Salomonov u kojem je opisana da je kralj sagradio hram tako što je upravljao demonima noseći magijski prsten poznat kao Salomonov pečat koji mu je dao arkanđel Mihael, a sadrži i brojne druge demonološke teme. Nakon što je 380. kršćanstvo postala državna religija Rimskog Carstva, Crkva je počela uništavati magijske, paganske i "heretičke" spise. Kasnije su to nastavili muslimani. Primjerice, Muhamedov tast kalij Omar (arapski:
Najvažniji hermetički magijski tekst (grimorij) svakako je Ključ kralja Salomona (latinski:
Clavicula Salomonis, engleski: Key oj Solomon) čiji najraniji grčki prijevod potječe tek iz 15. stoljeća, iako teme izložene u njemu sasvim sigurno sežu do kasne antike. Spis je podijeljen na dvije knjige. Prva ima 18 poglavlja i sadrži brojne molitve, invokacije, kletve, kores pondencije i upute o idealnom vremenu za obavljanje magijskih radova. Druga se sastoji od 23 poglavlja i pojašnjava izvedbu obreda, pripremne radnje, podizanje kruga, izradu obrednog pribora itd. Inače, prvi engleski prijevod pod nazivom Ključ znanja (The Key oj
Knowledge) potječe iz 16. stoljeća. Na temelju tog čuvenoga grimorija pisane su brojne njegove inačice, prerade i dopune. U 17. stoljeću napisan je Lemegeton ili Manji ključ kralja Salomona (latinski: Clavicula Salomo
nis Regis, engleski: The Lesser Key oj Solomon) koji se sastoji od pet knjiga: Ars Goetia, Theu rgia Goetia, Ars Paulina, Ars Almadel i Ars Notoria. Zato se i cijeli grimorij ponekad naziva Goecija (Goetia). Između ostalog, prva knjiga donosi popis 72 demona koje je kralj Salomon bio zarobio u brončanu bačvu i natjerao ih da mu služe. Tu prvu knjigu 1904. preveli su Aleister Crowley i jedan od osnivača Zlatne zore Samuel Liddell MacGregor Mathers (1854.1918.).
Poznati tradicionalni grimoriji bili su i mračni ili "crnomagijski" Grand Grimoire iz 18. stoljeća, a donosi upute kako sklopiti pakt s vragom ili njegovim ministrom (imena Lu
cifuge Rojocale). Otprilike u isto vrijeme objavljen je i Grimorium Verum koji se pripisuje stanovitom Alibecku Egipćaninu koji ga je navodno napisao u Memfisu 1517. godine. Riječ je o podosta prerađenom Ključu kralja Salomona, s brojnim "crnomagijskim" i sotonističkim elementima. Vrijedi spomenuti i Necronomicon, koji je zapravo izmišljena magijska knjiga koju je u svojim pričama spominjao poznati američki pisac Howard Phillips Lovecraft (1890.1937.). Isto tako, engleski magičar Andrew D. Chumbley (1967.-2004.) napisao je poznati
obrednik pod imenom The Azoetia.
Grimorij u neopaganizmu Starovjekovni pagani i vještice mnoga su znanja prenosili samo usmenim putem, pa je izgubljeno mnogo građe. To je posebno vidljivo kod Kelta i Slavena za kojima je ostalo mnogo manje pisanih materijala nego što je to bio slučaj kod drugih naroda. U srednjem vijeku zbog nasilnog pokrštavanja i antipaganske propagande, drevna se duhovnost više nije smjela javno izvoditi, pa je došlo do potrebe da se što više materijala zapiše. Tako su nastajali vještičji grimoriji iz kojih su se kasnije razvile i suvremene, neopaganske zbirke ritualnih tekstova. Obrednik sadrži sve ono što vlasnik (pojedinac ili koven) smatra važnim za svoj duhovni život: pravila, vještičje zakone i kodekse, etička načela, opise bogova ako vlasnik slijedi neki panteon, molitve, mantre, himne, zahvale, blagoslove, zazive, prizive, uzive, bajalice, sheme svih obreda, ezbata i sabata, magijske recepte, odjeljak o travarstvu i brojne druge teme. Iz grimorija možemo zaključiti koju tradiciju slijedi vlasnik.
Vlasništvo nad grimorijem Grimorij se prenosio, iz jednog naraštaja u drugi, s kovena na koven, s roditelja na djecu. Danas su dostupne brojne inačice Gardnerove Knjige sjenka i raznih njenih dopuna. U pa423
ganizmu se jako potiče samostalan rad i kreativnost, što je u skladu s idejom neprestanog rasta i spiralne evolucije svijesti. Obično je jedan koven imao jednu knjigu i ona se morala čuvati na tajnom mjestu, na kovenstedu. Danas se koven može dogovoriti da jedan svečano izrađen izvornik stoji na kovenstedu, a da svatko može imati svoju presliku. Samo koven može odlučiti koliki je stupanj tajnosti grimorija. Često se daje i Zavjet grimoriju u kojem se vlasnik obvezuje da će ga štititi i rabiti u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju, vodeći se načelom: Ne naudi nikome. Taj je obred posebno povoljno izvesti na Tamni Mjesec koji simbolizira i nove početke.
Sadržaj grimorija Strukturu i sadržaj grimorija određuje vlasnik. Postoje brojne teme koje može uvrstiti. Nema nikakvih ograničenja. Može ga napisati na bilo kojem jeziku i pismu, kako mu odgo vara. Grimorij može imati pet stranica ili biti napisan u nekoliko svezaka. U njega vlasnik može upisivati čak i svoj dnevnik. Predstavit ćemo vam što se sve može uvrstiti u obrednik. Zapamtite, grimorij odražava osobnost vlasnika. Ako je riječ o grimoriju kovena, obično ga sastavlja više ljudi. On tada odražava energiju kovena kao bratstva i sestrinstva. 1. Naslovnica
Na koricama grimorija piše: naslov (Grimorij, Knjiga sjenka ili Obrednik), ime vlasnika (ime po rođenju, inicijacijsko ili vještičje ime) ili naziv kovena, a nacrtan je i pentagram, Trojni Mjesec ili neki drugi simbol. Osim tih podataka može se dodati naziv organizacije ili tradi cije koju vlasnik slijedi. 2.
Posveta
Grimorij se može posvetiti bilo kome i bilo čemu. Preporuka je da ga se posveti božan stvima, npr. ]a, [ime], posvećujem ovaj spis Našoj Gospi.„ dana [datum]. No, posveta se može i izostaviti. 3. Pravila o grimoriju
Donosi se popis pravila o korištenju grimorija: kome pripada, tko ga, kada, kako i gdje smi je upotrijebiti, tko ga prima u naslijeđe, pod kojim ga se uvjetima smije ili mora uništiti itd. 4.
Načela, zakoni i kodeksi
Popisuju se sva ona pravila kojih se vlasnik pridržava, ako to želi naglasiti. Može uvrstiti: sveopća načela po kojima funkcionira univerzum, etička pravila (Vještičja uputa), magijski kodeks, pravila kovena (ardane) i sl. 5.
Opis božanstva
Ako vlasnik slijedi neki određeni panteon (grčki, egipatski, rimski, slavenski ...), može opi sati svoje bogove i/ili božice. Može ih opisati svojim riječima ili uvrstiti neku priču, legen du, mit i sl. Ako slavi Rogatog Boga i Božicu Majku, može ih predstaviti. Oni trebaju biti kako u fokusu čovjekove svjesnosti, tako i okosnica i smisao grimorija. 424
6. Dijagram oltara
Takav dijagram dodatno povezuje grimorij s oltarom. 7. Govorne devocijske forme
Postoje brojne mogućnosti: blagoslovi, molitve, mantre, zazivi, prizivi, uzivi, priče, pripo vijetke, zagovori, bajalice, bajke, vjerovanja, kaže, zagonetke, poslovice, obredne pjesme, napjevi, pjesme, himne, legende, mitovi itd. V lasnik može uvrstiti sve one tekstove kojima se namjerava koristiti. 8. Popis obrednog pribora
Prije svakog obreda osoba će provjeriti ima li sve što joj je potrebno, provjeravajući popis predmeta. U grimorij se mogu upisati i imena obrednih predmeta. 9. Obredi
Veći dio grimorija može otpasti na opis izvođenja svih mogućih obreda (i svih njihovih dijelova): standardni devocijski obred, drugi redovni obredi, obredi prijelaza, ezbati, sabati i magijski obredi. Obredi su najčešće napisani u formi drame gdje piše tko što u kojem tre nutku treba reći, s pridodanim didaskalijama. 10. Bajalice
Mogu se popisati svi iskazi koji se rabi u magiji. 11. Opis magijskih postupaka
To je popis čarolija kojima se služi vlasnik, a može ih rasporediti po magijskim formama ili tematici. U popis se mogu uvrstiti i ulja, biljne mješavine, napitci i recepti. 12. Gatanje
Ako vlasnik gata, može opisati pravila i tumačenja svoje divinacijske metode (tarota, geo mantije, runa i sl.) 13. O travama
Smatra se da nijedna knjiga o vještičarstvu ili prirodnoj magiji nije potpuna ako nema zase ban odjeljak o travama i travarstvu. Mogu se upisati recepture i napraviti herbarij. 14. Tablice korespondencija
Ako se boje, dani, klasični elementi, životni aspekti, životne dobi, blagdani, trave, kristali, glazbala, obredni pribor i magijski postupci povežu u suvislu cjelinu, to vlasniku grimorija može pomoći da brzo odabere ono što mu je potrebno u određenom trenutku. 15. Kalendar
Mogu se upisati datumi i sati Mjesečevih faza, te dani kad se svetkuju Mjesečevi i Sunčevi blagdani. 425
Uza sve to, vlasnik može još dodati i opise svojih snova i njihova tumačenja, može voditi dnevnik itd. Samo on određuje što će se uvrstiti u grimorij, a što se u određenom trenutku može izbaciti.
Izrada grimorija Osoba koja duhovno raste, svakog dana dobiva nove uvide i spoznaje, što će se neminovno odraziti i na sam grimorij. Očito nije riječ o običnoj knjizi, nego o priručniku na kojem oso ba stalno radi. Samo o njoj ovisi koliko će mu se posvetiti. Zato se grimorij ne uvezuje kao dovršena knjiga nego ima privremeni uvez, kako bi se kasnije moglo lakše uvrstiti nove sadržaje, u bilo koji dio knjige. Dimenzije grimorija određuje vlasnik. Potrebno je paziti da ne bude prevelik za oltar. Danas se najčešće rabe formati A4 ili A5 (prema standardu ISO 216) jer su naprosto naj dostupniji. Nekad se rabio pergament, tj. površina za pisanje dobivena od obrađene tanke životinjske kože. U 2. st. pr. Kr. Ptolemejevići su zabranili izvoz papirusa iz Egipta, kako se u drugim zemljama ne bi otvarale knjižnice, pa se u Europi raširila uporaba pergamenta. On se mogao rabiti višekratno. Stari tekst mogao se izbrisati, pa napisati novi. Zato se po sebno cijenio tzv. djevičanski pergament na kojem se prethodno nije ništa pisalo. Danas je sve to nepotrebno jer postoje lijepi i fini papiri raznih boja i dimenzija, a da nisu životinjskog podrijetla. Uvez se može napraviti od specijalnog užeta ili vrpce, a korice mogu biti od papira, kartona, umjetne kože, drveta i sl. Tradicionalno su korice grimorija crne boje, što ima višestruku simboliku. Predstav lja odsustvo boja ili neutralnu boju koja privlači magijsku energiju, a predstavlja i noć, tamu i sjenu, što nas i podsvjesna povezuje s vještičjom tradicijom, odvažnošću i naporima hrabrih žena i muškaraca u Dobu progona. Iako to nije nužno, običaj je da se tekstovi pišu rukom, što je duhovno vrijedan, kontemplativan i stvaralački proces. Treba pripaziti na to da veličina slova bude dovoljno velika kako bi se pod svjetlom svijeće moglo lako čitati. Cijeli grimorij, ili samo naslovnica i neki dijelovi mogu se napisati na nekom tajnom pismu, onom koje osoba sama izmisli ili na nekom tradicionalnom (futhark, tebansko pismo i sl.). Štoviše, tekstovi koji se žele držati u strogoj tajnosti mogu se čak prevesti i na neki manje poznat, egzotičan ili konstruirani magijski jezik. Grimorij se smije uništiti samo: ako tako vlasnik odluči, pri čemu nikome nije dužan objasniti zašto to čini; ako vlasnik umre, a nikome ga nije dao u nasljedstvo; ili ako se koven dogovori da prestaje s radom. U slučaju da netko istupi ili bude isključen iz kovena, nema pravo svojatati zajednički grimorij.
SVEĆENSTVO U velikim religijama svećenik (grčki: n:amh;, latinski: sacerdos, engleski: priest) osoba je koja se smatra posrednikom između Boga i čovjeka, prinosi žrtvu i obavlja vjerske obrede. Da kako, pagani u potpunosti odbacuju ideju da bilo tko može ili treba posredovati između božanske energije i čovjeka. Zato svećenstvo u paganizmu naprosto nije isto što i u većini drugih religija.
426
U povijesti su brojne paganske tradicije imale razrađen sustav svećenstva. Među naj
rtvij "onaj koji udgiitr, adhvaryu i brahman),
ranijima svakako je vedski svećenički sustav. Općenito, svećenik se nazivao redovno prinosi žrtve". Postojale su četiri vrste svećenika (hotr,
a svaki je imao svoju funkciju, te po još tri pomagača, tako da je na složenom vedskom obredu sudjelovalo šesnaest svećenika. U Egiptu se faraonova kći smatrala vrhovnom sve ćenicom, dok se u svakom gradu svećenstvo formirala u skladu s lokalnim običajima. U Mezopotamiji su muškarci i žene od najranijih vremena posve ravnopravno obavljali sve ćeničke dužnosti. Stari Kelti imali su tri svećenička staleža. Prvi su druidi koji su savjetovali kraljeve i plemiće, bili su suci i vodili su obrede. Drugi su
ovati
koji su se posebno bavili
gatanjem i savjetovanjem, a treći su bardi koji su bili "čuvari tradicije", pisci, pj�snici i glaz benici. U Staroj Grčkoj nije bilo organizirane svećeničke hijerarhije. Uglavnom su služili u hramovima i nisu se bavili društvenim i političkim temama. Posebno se ističu pitije (nvBia) koje su bile čuvene proročke (orakuli) u Apolonovu hramu u Delfima. S druge strane, Rimljani su imali veoma razrađen svećenički sustav. Svećenici su se postavljali ili izabirali, a na funkciju bi stupili nakon inauguracije. Najvažniji svećenici, savjetnici careva, bili su
pontifeksi (od latinskog pontifex "graditelj mosta"). Vrhovni svećenik bio je pontifex maximus koji je upravljao Zborom pontefiksii. Drugi su bili auguri. Bilo ih je šesnaest, a zadatak im je bio da motre ptice i znakove (auspicium) boga Jupitera, kako bi savjetovali vojskovođe treba li poći u rat ili ne, te kakav bi ishod mogao biti. Vestalske djevice (virgines vestales) bile su djevice koje su pazile da se ne ugasi vječna vatra u hramu božice Veste. Bilo ih je šest, a dužnost im je trajala 30 godina.
Flameni (fiamines) bili su svećenici pojedinih božanstava Epuloni (epulones) su nadgledali obrede i gozbe na javnim svećenici bili kvindecemviri (quindecimviri), fecijali (fetiales), salijci
kojima su služili u hramovima. svetkovinama. Ostali su
(salii)
itd. I u germanskom paganizmu postojali su svećenici koji su vodili obrede. Muški
svećenik nazivao se
gođi,
a ženska svećenica
gyoja.
Tu terminologiju prihvatile su i neke
germanske neopaganske zajednice. U neopaganizmu nema razlike između
tion).
svećenstva (priesthood)
i
kongregacije (congrega
Svaka zajednica ima svoja pravila i tumačenja svećeničke dužnosti, pa ćemo stoga
predstaviti tumačenje
Svjetskoga paganskog kruga. Postoje dvije definicije:
1. Svećenik ili svećenica jest osoba koja vodi obred.
Dakle, svatko tko u određenom trenutku vodi bilo kakav obred, smatra se svećenikom ili svećenicom. To je najšire moguće tumačenje koje je u skladu s paganskom filozofijom. Nit ko nema pravo niti može odrediti koliko je koja osoba duhovno napredna, da bi ga potom ovlastila za svećeničku dužnost. Paganska duhovnost potiče na oslanjanje na vlastite noge, te na izvođenje raznih devocijskih formi i obreda u privatnosti. U tom je slučaju, smatraju pagani, posve bespredmetno uspostavljati bilo kakva dodatna pravila i ograničenja. Svatko je već svojom iskrenošću sasvim dovoljno kvalificiran da bude svećenik/svećenica. Velikoj većini neopagana tako liberalan pristup jedini je prihvatljiv! U manjim zajednicama uvijek se teži tome da na obredu sudjeluje što više ljudi, te da se osobe koje vode obrede često mijenjaju (po načelu rotacije i sl.). U godini ima 8 sabata i 13 ili 25 ezbata, pa svatko može dobiti priliku da vodi obred.
2. Svećenik ili svećenica jest osoba koja se posvetila određenom božanstvu. U tom slučaju možemo prije govoriti o posvećeniku ili posvećenici. Nakon odabira Božanstva, svatko može obaviti obred prijelaza
samoposvećenje na kojem se stavlja u službu božanstvu. 427
Naravno, ako osoba nije odabrala neko specifično božanstvo, posvećuje se Rogatom Bogu i Božici Majci. Taj obred prijelaza uvjet je da bi se najranije godinu i jedan dan nakon toga mogao obaviti najznačajniji obred prijelaza inicijacija koja predstavlja ponovno rođenje. Služba u ovom kontekstu nije "služenje" ili "ropstvo", nego uspostavljanje kvalitetnog par tnerskog odnosa s božanskim silama. Osoba ih poziva da ju vode kroz život i pomognu na -
putu duhovnog rasta. One se obvezuju da će ju štititi i voditi, a ona da će ih voljeti, gajiti odnos s njima i prinositi im simboličku žrtvu. Prema tome, ako vam u okviru Svjetskoga paganskog kruga netko kaže da je svećenik ili svećenica, to može značiti samo dvije stvari: osoba u tom trenutku vodi obred ili se posve tila nekom božanstvu. U potonjem slučaju, osoba može početi nositi odoru koja je tipična za sljedbenike tog određenog božanstva. Obredne odore mogu nositi svi sudionici obreda, pa se voditelji obreda (svećenik i svećenica) ni vizualno ne trebaju razlikovati od ostalih sudionika. Ako se u okviru Svjetskoga paganskog kruga (što je slično mnogim tradicijama Wicce) pri stupa kovenu i vještičjoj organizaciji, svaki koven uspostavit će svoja pravila rada, struk turu i hijerarhiju. Obično se osoba koja prođe prvu vještičju inicijaciju naziva vještaclvještica, kad prođe drugu postaje svećenik ili svećenica, a kad prođe treću postaje visoki svećenik ili visoka svećenica. Inače, vještičje inicijacije nisu isto što i opća paganska inicijacija. Jedno je biti ponovno rođen kao pagan, a drugo je biti iniciran u vještičji koven. U 27. poglavlju: Vještičarstvo bit će više riječi o titulama i funkcijama unutar vještičje organizacije. Prije nego što dobije mogućnost javnog izvođenja obreda (pa samim time postati sve ćenik/svećenica), interesent bi trebao proći dva obreda prijelaza: samoposvećenje i inicijaciju. Kako između ta dva obreda mora proći najmanje godinu i jedan dan, svaka zainteresirana osoba može pod vodstvom mentora proći Paganski tečaj na kojem se uče osnove paganiz ma u teoriji i praksi. Nakon što interesent uspješno položi usmeni ispit znanja (najvećim dijelom o ritualnoj praksi) pred Starješinskim vijećem, može dobiti inicijaciju. One se obično izvode na sabate, no svatko može u vlastitom aranžmanu organizirati inicijaciju i neki dru gi dan, npr. ako ga smatra astrološki povoljnijim i sl. Nakon inicijacije, pagan može obavljati sve vrste obreda. Tada može postati i službe ni predstavnik svoje organizacije, pa ima i određene dužnosti. Osim što bi trebao živjeti po paganskim etičkim načelima, dužan je pomoći i drugim ljudima. Naravno, oni koji ne žele ili ne trebaju ničiju pomoć ili duhovnu skrb, neće se ni obratiti. Ako se netko obrati s pitanjem, potrebno ga je poučiti, ali samo ako osoba zna odgovor. Svakom zainteresira nom preporučuje se Paganski tečaj pod vodstvom mentora. Pagani zagovaraju pluralizam, toleranciju i različitost; šire znanje i mudrost; održavaju svjesnost o božanstvu te služe čovječanstvu i planetu, onoliko koliko mogu i žele.
SVAKODNEVNI ŽIVOT PAGANA Pagan može živjeti u šumi, daleko od civilizacije, svakodnevno kontemplirajući, a da tek tu i tamo otiđe na proslave sabata i veća događanja. Isto tako, pagan može biti bogati podu zetnik koji uslijed mnoštva poslovnih obveza nekako pronalazi vrijeme za duhovni život. Može biti uključen u mnoga društvena zbivanja, a može biti i povučen i nemati pojma što se zbiva u izvanjskom svijetu. Svaki stil življenja je prihvatljiv, ako nikome ne šteti. No, du hovni život zaista zahtijeva vrijeme i upornost što je mala cijena za veliku dobrobit na svim 428
područjima života. Smirenost, ravnoteža, cjelovitost, mentalna snaga, magijske moći, pro računatost, spontanost te izoštravanje osjetila, intuicije i razuma, samo su neke od izravnih dobrobiti duhovnog rasta. Budući da pagani uviđaju nebrojene negativnosti kojih je ovaj svijet krcat, imaju prirod nu potrebu nekamo pobjeći, povući se u osamu i prirodu, ignorirajući sustav i društveno uređenje. Istodobno, imaju prirodnu potrebu uključiti se i reagirati protiv nepravde, laži i licemjerja. Zapadne religije više teže uključenosti u društvena zbivanja, dok se u istočnim religijama više zagovaraju povlačenje te introspekcija. Kako paganizam gleda na ta dva suprotstavljena modela življena? Aktivan, djelatan život (vita activa) ili život u povučenosti i kontemplaciji (vita contemplativa)? Nema jedinstvenog odgovora na to pitanje. On uvelike ovisi o osobnosti i životnim uvjetima. Što se tiče stava pagana prema društvu, oni uvijek trebaju težiti integraciji i uključenosti svih zapostavljenih i marginaliziranih skupina u društvo kao cjelinu. U nekim duhovnim sustavima teži se strogom nadzoru nad umom i tijelom, što se obično postiže dugogo dišnjim discipliniranim radom i vježbama. Pagani ne teže ni teškoj askezi ili trapljenju (sanskrt: tiipasya) niti grubom hedonizmu i materijalizmu. Rado prihvaćaju i duhovne i materijalne užitke, smatrajući ih jednako vrijednima. Stoga se mogu pozvati na Buddhin srednji put. Prakticiraju nevezanost, ali ne i odricanje. Vjeruju da međuljudski odnosi tre baju biti slobodni, nesputani i srdačni, a prema drugima se nastoje odnositi s poštovanjem, bez nasilja i diskriminacije. Način prehrane ovisi samo o osobnoj odluci pojedinca. Hoće li jesti meso, biti vege tarijanac, vegan ili jesti samo sirovu biljnu hranu, svatko mora odlučiti sam i bez prisile. Nema smisla da budete vegetarijanac zato što vas je netko na to natjerao. Općenito, ubija nje životinja radi hrane nikad se ni u jednoj paganskoj kulturi nije smatralo neetičnim jer i biljke ubijamo, a paganska metafizika naprosto tumači da jedan mora umrijeti kako bi drugi živio. To je zatvoreni krug, misterij života i smrti. No tada se životinje nisu držale u stravičnim uvjetima industrije masovnog uzgoja kao danas. Naprotiv, životinjska se žrtva itekako cijenila, ljudi bi joj zahvalili, a svaki dio tijela znali bi kvalitetno iskoristiti. Ništa se nije bacalo. Danas neopagani mogu posjeći drvo jer im treba za neki obred. No, to neće biti učinjeno nemarno. Drvo može poslužiti kao majski stup, no kad Beltane prođe, od tog će se stabla nasjeći drvo za ogrjev, pa će njegova žrtva biti i simbolička i supstancijalna. Osim toga, životinje su se žrtvovale bogovima, čime se zapravo brišu određene karmanske reak cije. Nitko ne može zamjeriti Inuitima ili stanovnicima pustinja što jedu meso. Međutim, "sportski" lov i mučenje životinja, apsolutno su neprihvatljivi. Paganizam to definitivno osuđuje i odbacuje. Pagani se posebno moraju isticati po svijesti o prirodi i okolišu, što je tema sljedećeg poglavlja. U nekim tradicijama također se cijeni post kao izraz samopožrtvovnosti i način proči šćenja tijela i uma. Time se jača volja, osjetila postaju receptivna, a tijelo se priprema za duhovno i energetski intenzivan rad. Može se postiti, čak i jednom tjedno, što definitivno ima povoljne učinke na zdravlje. Međutim, niti jedan post nije obvezan, kao u većini reli gija. Običaj je da se dan prije sabata Imbolca posti jer taj blagdan više nego ijedan drugi ima simboliku pročišćenja, pa se tog dana čisti i kuća od tavana do podruma. Međutim, ako netko ne želi postiti, ne mora.
429
Duhovna rutina Svaka religija propisuje dužnosti i svakodnevne obveze koje vjernici trebaju konstantno ili periodično obavljati. Time se osigurava život u načelu s filozofijom koja se propovijeda. U tom smislu, ni neopaganizam nije posebno drukčiji. Postoje određene forme koje se mogu obavljati dnevno, tjedno, mjesečno, godišnje ili u konkretnim trenucima života. U istočnim religijama, takva se svakodnevna rutina na sanskrtu naziva siidhanii (tibetski: sgrub thabs), što doslovno znači "uspjeh, postignuće", a filozofski se tumači kao "sredstvo ili put do uspjeha". Prve asocijacije na pojam duhovne rutine svakako su stega, vježbe i naporan rad. Međutim, ako osoba sve to radi, a osjeća težinu, iscrpljenost, nevoljkost, fizički umor i psihički zamor, tada treba promijeniti svoju rutinu. Duhovni rad uvijek treba donijeti zado voljstvo, a ne frustraciju. Istočne religije u koncept siidhane uključuju devociju ili predanost (bhakti-yoga), intelektualni duhovni rad poput proučavanja svetih spisa (jniina-yoga), medi tiranje (dhyiina-yoga) i predano služenje (karma-yoga i sevii). Osnovni je smisao duhovne rutine dovođenje u stanje viših energetskih vibracija, stva rajući dobre navike. Isprva se može učiniti pretjeranim to da se svakog dana izvede barem jedna devocijska forma, no navikavajući se na takav stil življenja, sve takve aktivnosti po činju se izvoditi sve spontanije. Prirodno urođena inercija uma naprosto se dovede u red, kao i tijelo kad osoba počne obavljati tjelovježbu. Rutina pročišćava namjeru, jača volju, daje snagu, marljivost i upornost. Bez takvih osobina čovjek se teško može uspješno baviti bilo kojom vrstom magije. Kako se u neopaganizmu zaista sve nastoji pojednostaviti, tako ni duhovna rutina ne bi trebala postati opterećujuća ni naporna. Samostalno se određuje vlastita rutina, pa je se i pridržava. Uvijek se mogu zatražiti blagoslovi, vodstvo i pomoć prirodnih sila, Gospe i Gospoda. Veoma je važno ne zapostavljati tijelo i voditi što zdraviji život. Poslovica u zdravom tije lu zdrav duh odgovara paganskom konceptu po kojem su duh i tijelo u neprestanom među odnosu. Ono što utječe na tjelesnu razinu, odrazit će se i na umnu, te obratno. Stoga pagani svima poručuju: bavite se tjelovježbom, pazite na prehranu i nemojte tijelu uskraćivati san.
Dnevna rutina Pagani svakog dana mogu zahvaljivati, davati i primati blagoslove. Čine to spontano i u sebi. Čim se ujutro probude, prva im je pomisao: Hvala! Oni poručuju: Uvijek zahvaljujte, kada god se sjetite. Neizrecive su dobrobiti zahvalnog uma. Navest ćemo što se sve može činiti svakog dana. Svatko sam usklađuje svoje poslovne i obiteljske obveze s duhovnom ruti nom. Nije poželjno pretrpati se obvezama. Uostalom, ne mora se svakog dana činiti isto. - jutarnja molitva (s blagoslovom i zahvalom), - dnevna molitva, - večernja molitva, - molitva prije spavanja, - kontemplativna šetnja, - dnevna meditacija, - Objava Svjetla Avalona, - čitanje i proučavanje duhovnih tema, - pisanje dnevnika, grimorija i sl. 430
- blagoslov obroka, - ponuda i žrtva božanstvima, - kratki obred slavljenja Boga i Božice ili odabranog Božanstva, - standardni obred Svjetskoga paganskog kruga, -pozdrav Suncu (na izlasku, zalasku, u podne i/ili ponoć), -pozdrav Mjesecu (na izlasku, zalasku, u podne i/ili ponoć), - zurenje u Sunce (sungazing), -boravak u prirodi, -glazbeno izražavanje (pjevanje, sviranje, ples), -likovno izražavanje i kreativne radionice -pojanje, -magijski radovi, - druženje s drugim paganima.
Tjedna rutina Sve što se može činiti dnevno, može i tjedno. Usto, ako se slave sve četiri značajne faze Mje seca (Puni, Tamni, prva i zadnja četvrt), obredi će se (samostalno, u kovenu ili neformalnoj skupini) obavljati svakog tjedna. U sklopu paganskih mjesnih krugova trebaju se organizi rati tjedni susreti ili kružoci koji se sastoje od pet dijelova: 1. pjevanja i sviranja, 2. diskusije o nekoj duhovnoj temi, 3. standardnog obreda Svjetskoga paganskog kruga, 4. gozbe i 5. ne vezanog druženja uz divinaciju i savjetovanje. Također, može se odabrati dan u tjednu koji će, po bitnim korespondencijama, biti najprikladniji za duhovne aktivnosti.
Mjesečna rutina Svaki pagan trebao bi barem jednom mjesečno proslaviti blagdan Punog Mjeseca. Tada se koven okuplja na ezbat, a i samostalni praktičari obavljaju svečani obred. Usto, mnogi slave i Tamni Mjesec.
Godišnja rutina Svaki pagan trebao bi proslaviti svaki od osam sabata u godini. Povezivanje s energijom kola godine iznimno je važno i svojstveno svim neopaganima.
Obvezni obredi prijelaza Jednom u životu, pagani bi trebali proći dva obreda prijelaza: samoposvećenje i inicijaciju. Svi ostali obredi prijelaza nisu obvezni.
Hodočašćenje Postoje i druge mogućnosti koje se mogu obaviti barem jednom u životu, poput hodočašća na mjesta koja su osobi važna. Za neopagane to mogu biti Stonehenge, Glastonbury, Avebury, Arkona, Atena, Istra ili bilo koji kutak planeta. 431
