~ '"'
~ ~
9
..iiI is'ill la ~
ili
liiO
E
e
Iii ~
'1:1
1\1 II!
~ iii lIIi ~i!\!i!
OSlT!
Dr. inž. Pavao Kriškovic
00
O@ili@
00 O moo ~ !YOO 00 ili
u °®¿µ-· Proizvodnja zdrave i jeftine hrane Prvo izdanje
Et IZDAVACKA RADNA ORGANIZACIJA
ml~.dos' ZAGREB
1989
BIBLIOTEKA
-I=or
TURA
U PRAKSI
@ 1989. Pavao Kriškovic
Urednik prof. dr. JAN CIŽEK Likovna oprema IRISLA V MEŠTROVIC Crteži NADA PAULIC MILIVOJ MERVAR Fotografije Dr. PAVAO KRIŠKOVIC Recenzenti prof. dr. IVO MILJKOVIC prof. dr. DUŠAN STANKOVIC
i
I~-.--
-2-.
!@!III'
;;;.0111~
'iii ,j,-"~"
1!!&Jr"III.
'" -r.!'1fr
- iI'.rtI
Maci, nezaboravnoj supruzi i velikom suradniku
-
RIJEC ZAHVALE
Ovim odajem svoje priznanje izdavackom poduzecu MLADOST na odluci izdavanja knjige BIOAGRIKUL TURA. Unatoc pocetnim preprekama, knjiga ce zahvaljujuci njegovom zalaganju ipak ugledati svjetlo dana. Zatim odajem priznanje tiskarskom poduzecu TIPOGRAF iz Rijeke koje je kreditiralo izdavanje mojih knjiga »Osnove biološkog vocarstva«, »Francuski nacin sadnje krumpira«, »Uzgoj kukuruza mulciranjem« i »Homeopatija«, što sam ih bio prinuden izdati u vlastitoj nakladi, jer se nije mogao naci pogodan izdavac, buduci da se materijal u knjigama znatno razlikovao od do tada kod nas poznatih saznanja u poljoprivrednoj proizvodnji. Navedene knjige prevedene su zatim na francuski, njemacki i engleski jezik kod cega je i navedeno poduzece našlo svoju racunicu. U izdavackom poduzecu MLADOST svoje priznanje odajem direktoru Stipanu Medaku i drugu Ivanu Bitunjcu koji nisu dozvolili da se iz teksta izostavi Bioelektronika, bez koje bi bilo vrlo teško prikazati bio agrikulturu, odnosno dobivanje zdravih i jeftinih poljoprivrednih proizvoda. Pri aranžiranju teksta i likovnih priloga znatno su mi pomogle dipl. inž. Nada Horvat i mr. Nada Paulic koja je izradila prvu verziju crteža. Za likovnu opremu dugujem zahvalnost drugovima Meštrovicu i Vujanovicu. Drugu Brani Žilavcu iz Ljubljane zahvaljujem se za uloženi trud kod prevodenja rukopisa na slovenski i to prije nego što je knjiga objavljena na hrvatskom jeziku.
5
ÐÎÛÜÙÑÊÑÎ
Kakvu drugu hranu možemo proizvoditi ako ne zdravu? Odmah u pocetku navest cemo neke podatke iz kojih se može zakljuciti kako možemo proizvoditi nezdravu a k tome i skupu hranu, uz obrazloženje da je to »jedini izlaz iz sadašnje svjetske situacije« u kojoj je veliki dio stanovništva neishranjen i umire od gladi. Pocetkom prošlog stoljeca postojala je takozvana humu sna teorija o hranidbi bilja. Tu teoriju zastupao je lijecnik Albert von Thaer. Prema toj teoriji, biljka iz humusnog tla može izravno primati hranu i što je tlo sadržajnije humusom, to je i ishrana bilja izdašnija i postižu se veci urodi. To je ujedno bio povod intenzivnoj upotrebi stajnjaka u hranidbi bilja. Nije dugo potrajalo da je tu teoriju opovrgao kemicar Justus von Liebig. On je dokazao da se biljka može izdašno hraniti iz mineralnog kompleksa u tlu, u kojemu su pojedina hraniva kompletno razgradena do elementarnog oblika (dušika, fosfora, kalija i dr.) tako da biljka i iz humusnog tla prima hranu u mineralnom obliku. Rezultat te teorije dao je povoda razvoju kemijske industrije umjetnih gnojiva i to ponajprije u Engleskoj, a zatim i u ostalim državama u svijetu. Nagli razvoj kemijske industrije umjetnih gnojiva potaknuo je razvoj kemijske industrije sredstava za zaštitu bilja, jer bez potonje nije uopce bilo moguce nastaviti dalje razvijati hranidbu bilja umjetnim gnojivima. Uvodenjem umjetnih gnojiva u hranidbi bilja i sredstava za zaštitu bilja, tvz. pesticida, ucinjena je osnova za povecanje proizvodnje. Tu cinjenicu moramo priznati; ali kod takve proizvodnje nastali su novi problemi koji do tada nisu ili bili prisutni ili barem ne u tako akutnoj formi. Zdrava hranidba bilja i životinja, a dosljedno tome i covjeka, mora biti imperativ svake poljoprivredne proizvodnje. Zato se pocelo sve više ispitivati kako hrana proizvedena umjetnim gnojivima i kemijskim sredstvima za zaštitu bilja djeluje na zdravlje ljudi i životinja. Kao posebno važan zadatak navest cemo ispitivanja koja je vršio mikrobiolog-lijecnik dr. Hans Peter Rusch. Njega je kao lijecnika posebno zanimalo kakav ucinak ima na covjeka hrana proizvedena od biljaka hranjenih umjetnim gnojivima i kemijskim sredstvima za zaštitu bilja. On je posebno razradio metodu kompostiranja, prema kojoj se postupak 7
kompostiranja skracuje od 2 do 3 godine na svega nekoliko mjeseci, i dokazao da tako skracen postupak daje vecu vrijednost kompostu, cime je znatno pridonio biološkom nacinu hranidbe bilja. On je, nadalje, dokazao da biljka može primiti hranu direktno iz molekule humusa, te da nije potrebno da ista bude potpuno razgradena do elementarnog oblika (dušika, fosfora, kalija i dr.). Njegovim je istraživanjima dokazano da su bakterije i ostala mikrofiora u podrucju korijenovog sistema biljaka, pomocu kojeg biljka prima hranu iz tla, slicni i spadaju u istu grupu bakterija i ostalih mikroba u crijevima covjeka i životinja. Ujedno je takva hrana, koju je biljka primila posredstvom mikrofiore u podrucju korijenovog sistema, a ne izravno topivim gnojivima (NPK i dr.), jedino pode sna za zdravu ishranu ljudi i životinja. Kao posljedica hranidbe bilja umjetnim gnojivima sve se više u lijecenju ljudi i životinja upotrebljavaju antibiotici jer tako proizvedena hrana ne sadrži sve potrebne komponente za zdravu ishranu ljudi. Hrana proizvedena iz tla bogatog humusom sadrži sve prirodne sastojke za zdravu ishranu, zbog cega kod lijecenja ljudi i životinja nije potrebno posebno dodavati antibiotike. Dr. Hans Peter Rusch je izracunao da jedna litra antibiotika u lijecenju ljudi stoji 120 DM, a jedna litra antibiotika koje sadrži prirodno proizvedena hrana stoji svega 0,20 DM. Ovo je samo jedan od pokazatelja koji govore u prilog zdravoj i jeftinoj proizvodnji hrane proizvedene iz humusom bogatog tla bez umjetnih gnojiva. Ne može se osporiti da je uvodenje kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju pridonijelo povecanju poljoprivredne proizvodnje tako da je, na primjer, od prosjecno 12 do 15 q pšenice povecan urod na 50 i više mtc., kukuruza od 40 mtc. na 80 do 100 i više mtc., šecerne repe od 100 na 500 i više mtc. po jednom ha. No kad se pobliže analizira to povecanje, ustanovit cemo da je do toga došlo uslijed: - bolje agrotehnicke pripreme i održavanja tla (30 posto); - intenzivne gnojidbe umjetnim gnojivima (30 posto); - selekcije visokorodnih sorti (40 posto). U vezi s povecanjem od cca 30 posto s obzirom na hranidbu bilja umjetnim gnojivima navest cemo neke podatke. Na podrucju Francuske u Agenu gnojili su pokusno 1 ha šljiva aženke umjetnim gnojivom uz natapanje i 1 ha bez umjetnog gnoja pod obicnim uvjetima. Rezultat toga pokusa bio je da je 1 ha šljiva gnojenih umjetnim gnojivom uz natapanje dao urod od 3,5 vagona, a onaj drugi hektar svega 2 vagona šljiva. Dakle, povecanje uroda je gotovo za 50 posto. Buduci da se šljiva aženka uzgaja uglavnom za sušenje, to je cijeli urod s jednog i drugog hektara osušen. Nakon sušenja urod sa oba hektara bio je po kolicini gotovo isti. Višak uroda iz held:ara gnojenog um-
J III-
~
J
I~
ii
8
..-
jetnim gnojivom uz natapanje sastojao se od viška vode koja je pri sušenju isparila, ali je zato kvaliteta sušenih šljiva sa hektara koji nije bio gnojen umjetnim gnojivom bila za 2,5 posto šecera veci nego od šljiva gnojenih umjetnim gnojivom. Osim navedenih znanstvenih dokaza, koje je vodio dr. H. P. Rusch, i ovih dobivenih egzaktnim pokusima sa šljivom, navest cemo neke podatke koji nas upucuju na to da dobre rezultate koje postižemo hranidbom bilja umjetnim gnojivima valja promatrati i s drugoga stanovišta. Tako je poznato da je lucerna sedmakinja, kako je inace naziva narod, postala trecakinja, to jest nakon intenzivne gnojidbe dušicnim gnojivima mora se vec nakon trece godine preoravati. Pšenicu ne smijemo sijati na površinama neposredno nakon što je uzgajan kukuruz tretiran herbicidima. Sve se više smanjuju raspoložive površine za uzgoj šecerne repe uslijed prevelikog razmnožavanja nematoda itd. Kako stoji s uzgojem stoke? Poznat nam je uzgoj krava na podrucju Velike Britanije, kod predsjednika tvrtke Siol Association, koji uzgaja 400 muznih krava prosjecne starosti od 12 godina. Neke krave i nakon 16 gooina daju više od 5000 litara mlijeka godišnje. Umjetno hranjene krave u štalskom uzgoju moraju vec nakon treceg telenja pod nož. Ako se još nismo uvjerili u navedene dokaze o problemima s kojima smo suoceni u vezi uvodenja intenzivnih mjera hranidbe bilja umjetnim gnojivima i, dosljedno tome, kemijskim sredstvima za zaštitu bilja, pokušajmo se sami uvjeriti kako je proizvedena hrana nepodesna za ishranu. Pokušajmo sami hraniti, primjerice, svinje kukuruzom proizvedenim umjetnim gnojivom i onim iz obicne proizvodnje bez umjetnih gnojiva, pa cemo vidjeti da one uopce nece jesti hranu proizvedenu umjetnim gnojivom sve dode dok imaju prirodnog kukuruza u izobilju. U istu svrhu mogu nam poslužiti ostale domace životinje, narocito ptice. Pišuci ovu knjigu nismo imali iluzije da ce se kotaci tzv. progresa u hranidbi poljoprivrednog bilja umjetnim gnojivima i sredstvima za zaštitu biljapesticidima odmah zaustaviti i vratiti natrag na prirodnu hranidbu bilja, osobito ne kod onih proizvodaca koji su povecanim novcanim dohotkom osjetili prednost primjene kemizacije u poljoprivrednoj proiz-
vodnji. Kada su objavljene moje knjige Biološka agrikultura i Osnove biološkog vocarstva, neki strucnjaci su rekli da ce do upotrebe doci tek u iducem stoljecu, a:neki su se pobojali za svoj prestiž postignut intenzivnom primjenom kemizacije u poljoprivrednoj proizvodnji. Govorili su da te knjige izazivaju zabunu medu proizvodacima, te da ti stavovi mogu štetno djelovati na proizvodnju. Od tada (1972. godine) do danas, prošlo je više od desetak godina. Mnogima je doprlo do svijesti da se upitaju: je li intenzivna primjena kemizacije u poljoprivredi doista korak naprijed, ili je to samo farsa iza koje se kriju mnogi drugi do sada neistraženi problemi, za cije ce rješe9
,
nje trebati uložiti mnogo truda i novaca kako bi se ispravio pogrešno ucinjen korak. Prema istraživanjima Tretjakova, oranicni sloj jednog hektara podzolastog tla može sadržati do 4500 kg fosfora, 3600 kg dušika i do 70.000 kg kalija. Prema podacima prof. Gutchia, unutarnje rezerve dušika u tlu su velike. Tako u podzolastom tlu do dubine od 40 cm dostižu i do 7000 kg cistog dušika, a u cernozemu je ta kolicina znatno veca, i do 18.000 kg. Slicne podatke navode i prof. Gracanin i drugi. To su tzv. unutarnje rezerve hraniva o kojima se sve manje vodi racuna uvodenjem intenzivnih mjera u gnojidbi sa NPK. To je ujedno odgovor na pitanje zašto je uvodenje intenzivnih mjera kemizacije u poljoprivredi skupo, a proizvedena hrana nezdrava. Prvim našim knjigama o biološkoj poljoprivredi željeli smo pobuditi interes za biološku upotrebu sredstava u hranidbi bilja i njihovoj zaštiti, te upoznati se s opasnostima upotrebe kemijskih sredstava po zdravlje ljudi i životinja. Nakon toga produbili smo svoje znanje i stekli odredena iskustva o primjeni bioloških metoda u proizvodnji krumpira, kukuruza i voca, o cemu su objavljene posebne male knjižice. Izradili smo' knjižicu o homeopatiji u kojoj je posebno obradena opasnost od upotrebe pesticida time što je dokazano da sredstva za zaštitu bilja - pesticidi - i dalje ostaju velika opasnost ako se kao kriterij za njihovu neotrovnost uzimaju tzv. letaine doze. 1 Isto tako pronašli smo prirodno mineraino gnojivo (KPMG) kojim s~ uspostavlja prirodna ravnoteža za održavanje plodnosti tla, cime se omogucuje proizvodnja zdrave i jeftine hrane za covjeka i domace životinje. Ako smo ovom novom knjigom uspjeli ugraditi samo još jednu ciglu u prakticnoj primjeni biološke agrikulture, to ce nam biti nagrada za uloženi trud.
10
L
HRANITI LJUDE
,.
.
Prvi zadatak poljoprivrede jest ishrana ljudi. To se mora posebno is-
taknuti jer se to cesto zaboravlja. Ispunjava li suvremena poljoprivreda taj zadatak? Na prvi pogled ona to uspijeva vrlo dobro; sve zemlje koje upotrebljavaju suvremenu poljoprivrednu tehniku ne samo da ne znaju više za glad, vec ne znaju što ce raditi s viškovima: maslac se nagomilava u hladnjacama, žito u silosima, a milijuni tona voca bacaju se kako bi se rasteretilo tržište jer za tako proizvedenu hranu nema dovoljno kupaca. Gledajuci to izbliza, valja riješiti dva glavna problema. Ako nismo odviše siromašni, možemo zadovoljiti našu glad, samo što se pitamo, omogucava li nam naša hrana ZDRAVLJE? Doista, ako imamo osnovno znanje o ishrani, zadovoljit cemo naše potrebe kalorijama, bjelancevinama, aminokiselinama, vitaminima, itd. Ali to nije sve. U ovoj cemo knjizi pokazati da živežne namirnice mogu sadržavati po prilici sve što trebamo, ali su ipak nesposobne da nas održe u dobrom zdravlju: jer hranjiva vrijednost onoga što mi jedemo ne ogranicava se samo na one sastojke koje uzima u obzir suvremena znanost o ishrani. N eravnoteža i nedostaci o kojima ne vodimo racuna (jer su vezani uz hranidbu bilja i uz poljoprivrednu tehniku), zatim prisutnost nepoželjnih kemijskih ostataka i, naposljetku, odsutnost vitalnosti vecine proizvoda suvremene poljoprivrede cine da naša hrana nije više sposobna zadovoljiti naš organizam svime onime što mu je potrebno. Vecina strucnjaka tvrdi da samo suvremena poljoprivredna tehnika i, poglavito, njezina tri glavna udarna oružja: gnojiva, sredstva za zaštitu bilja protiv parazita i selekcionirane sorte, mogu brzo unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju siromašnih zemalja. Ali pri tome se cesto za-
boravlja nekoliko problema:
.
Suvremena poljoprivredna tehnika uvjetuje proizvodnju skupih iQdustrijskih proizvoda (poglavito onih kemijske industrije), koje vecina nerazvijenih zemalja ne mogu proizvoditi (zbog pomanjkanja industrijske infrastrukture) ni kupiti (zbog pomanjkanja novca) što je sve povezano s njihovim vrlo sporim razvojem poljoprivrede. 13
Suvremena tehnika, ako se upotrebljava cak i razborito, osobito je opasna za tropska tla koja su vrlo lako podložna eroziji. Postoji i druga poljoprivredna tehnika, ona biološke poljoprivrede, koja omogucava znatno povecanje uroda bez navedenih nedostataka. Svrha ove knjige je da ukaže na krivi put suvremene poljoprivrede i da naglasi kako poljoprivreda koja respektira zakon života, odnosno biološka poljoprivreda iskljucivo može proizvoditi dovoljnu kolicinu hrane za ljudsku ishranu sutrašnjice, te kvalitetne živežne namirnice koje pridonose zdravlju.
14
,
rKV ALITET A HRANE J
Nikada se prije nije toliko govorilo o kvaliteti hrane kao danas: sve veci brQj potrošaca zahtijeva namirnice besprijekorne kvalitete. S druge strane, proizvodaci i prehrambena industrija nastoje zadovoljiti takve zahtjeve. Ali o kakvoj se kvaliteti radi?
VIZUALNA ILI PRIVIDNA KVALITETA N ajlakša za procjenu, ako ne i za mjerenje, je ona kvaliteta koja se vidi. Tu je potrošac narocito osjetljiv: on ce radije kupiti jabuke jednake velicine, jednolicne boje, zdrave, nego oštecene i nejednake plodove. Suvremena poljoprivredna proizvodnja je u tom pogledu postigla znacajne rezultate: nikad prije nije bilo voca, povrca, sireva ili mesa tako lijepa izgleda. KVALITETA OKUSA ILI ORGANOLEPTICKA KVALITETA
Nije potrebno posebno naglašavati važnost ukusne hrane. Ali ostaje pitanje, zadovoljavaju li proizvodi suvremene poljoprivrede naša ocekivanja? Mi cemo se ograniciti na nekoliko primjera: . Najviše su poznati pilici iz baterije, koji svojim mekanim i bezukusnim mesom (a još k tome ukusa po ribarna) nemaju više ništa zajednicko s mesom pilica s nekadašnjih farmi. . Danas znamo kako je teško pronaci jabuke koje nisu brašnjave i bez ukusa, jagode koje imaju prirodni ukus, ili breskve koje su sacuvale svoju slast. . I sir cesto gubi kvalitetu po kojoj je nekada bio cijenjen. Imena su ostala ista, izgled takoder, okus koji je nekad bio bogat postao je bezizražajan i kojekakav. Mi cemo kasnije ispitati uzroke takvog stanja. Preostaje nam ispitati treci aspekt kvalitete, najvažniji a ujedno i najviše zapostavljen u današnje vrijeme: biološku kvalitetu. 15
BIOLOŠKA
KVALITETA
Namirnice trebaju, koliko je to moguce, zadovoljiti naše oko i naš okus, ali im je prvenstveni zadatak da nas hrane, to jest, da nam kolicinski i kvalitetom daju one elemente što su potrebni našem tijelu. Zadatak znanosti o ishrani je da u pogledu zdravlja utvrdi koje kolicine i u kojem omjeru razlicita hraniva trebamo uzimati kako bismo održali dobro zdravlje. To je ujedno i zadatak poljoprivrede. Mlijeko ostaje uvijek samo mlijeko, ali ovisno je li proizvedeno od zdrave ili bolesne krave, ili je podojeno i konzervirano u dobrom ili lošem stanju, ono ce biti korisno ili štetno za zdravlje. Isto vrijedi i za plod: ovisno o tome kojoj sorti pripada, je li vocka bila obrezivana, gnojena, natapana 1tretirana na odredeni nacin, njegova hranidbena vrijednost može varirati u širokim granicama. To je osnovni pojam za hranidbenu vrijednost jednog poljoprivrednog proizvoda u usporedbi s proizvodnjom istog tipa (iste biljne ili životinjske vrste) ali dobivene razlici-
tom tehnikom.
.
Opcenito kažemo da je biološka kvaliteta neke namirnice njena sposobnost da uzdržava covjeka koji je konzumira u dobrom zdravlju. Zacudujuca je cinjenica da je osnovni pojam biološke kvalitete potpuno zanemaren kako od strane javnosti tako i od instituta za poljoprivredna istraživanja, poljoprivrednika a i konzumenata. Taj je problem donekle reguliran samo sa dva aspekta: bakteriološka kvaliteta s jedne strane i ostaci pesticida i dodaci (aditivi) u namirnicama, s druge strane. a) Bakteriološke norme (neprisutnost patogenih klica i ogranicenje njihova ukupnog broja) utvrdene su uglavnom za mljecne proizvode, meso i konzervirane namirnice. Držimo, da je u toj oblasti reguliranje obavljeno dostatno i opcenito dobro. b) Relativno obavljeno reguliranje ostataka pesticida i aditiva u živežnim namirnicama valja dalje razmotriti. Isti se proizvod u jednoj zemlji zabranjuje Uer ga se drži otrovnim), a dopušta se u drugoj (gdje je »bezopasan«). Iste primjedbe vrijede za hormone kod ishrane stoke i peradi, koji su dozvoljeni samo u nekim zemljama. Ali postoje i drugi .faktori, ne manje važni za biološku kvalitetu koje pak potpuno zanemaruju aktualni propisi. Glavni uzrok zbog kojeg se to zaboravlja jest, izgleda, nepoznavanje tih faktora ineobaviještenost. Mnogi ljudi, kako znanstvenici, tako i veci dio pucanstva, uvjereni su da poljoprivredna tehnika ima neznatan utjecaj na biološku kvalitetu proizvoda a time i na naše zdravlje.
16
.....
FAKTORI
I KRITERIJI
BIOLOŠKE
KVALITETE
Je li moguce da od dvije jabuke ili dvije mrkve jednakog izgleda jedna podržava ljudsko zdravlje, a druga uzrokuje bolest? U cemu se one medusobno razlikuju? Time smo postavili osnovno pitanje o kojem ovisi izbor tehnike u poljoprivrednoj proizvodnji. Odgovor je još daleko od toga da bude evidentan: naše znanje o životu je još ograniceno a znanstvene spoznaje na koje se možemo osloniti mogu nam dati samo neke elemente za djelomican odgovor. Faktori biološke kvalitete su višestruki i složeni. Neki su faktori do sada otkriveni kemijskim analizama, dok se drugima možemo približiti samo biološkim putem.
FAKTORI BIOLOŠKE KVALITETE, KOJI SU OTKRIVENI KEMIJSKOM ANALIZOM a) Biološka kvaliteta jedne namirnice varira s njezinim sadržajem mineralnih i organskih tvari. Do sada su nam poznati slijedeci osnovni faktori biološke kvalitete: šecer, masti, bjelancevine, vitamini i mineraine soli. Zadovoljavajucu biološku kvalitetu nema plod s malim kolicinama vitamina ili mlijeko siromašno bitnim aminokiselinama. Ali optimalna ravnoteža razlicitih sastojaka ostaje vrlo malo poznata. Tako, na primjer, ne znamo idealan sadržaj minerala u biljkama, posebice sadržaj mikroelemenata. Prije svega, u namjeri da se popravi jedan faktor nastaje opasnost da se utjece na smanjenje drugog. Isto tako može se pretpostaviti da povecanjem kolicine proteina nekoj žitarici (pomocu selekcije ili dodatkom dušicnog gnojiva) popravlja se njezina biološka kvaliteta. To je povecanje, u stvari, praceno sniženjem kvalitete proteina (tj. smanjenjem odnosa u aminokiselinama, kako se to vidi iz analize kukuruza). Isto tako, postoji mogucnost da se izazove neravnoteža mineralnih sastojaka, visoke doze dušika mogu izazvati smanjene kolicine mikroelemenata (osobito bakra). Naposljetku, izvjesni bitni elementi, kao što su, primjerice, encimi, (vjerojatno i drugi koji još nisu otkriveni), opcenito su malo poznati a da bi se moglo utvrditi koliko ih biljke trebaju sadržavati i kojih tipova. Zakljucimo da kemijska analiza može utvrditi neravnotežu koja se pokazuje, ali ne može dati odredeni kriterij za prosudivanje biološke kvalitete. b) Namirnice mogu sadržavati i škodljive sastojke. 2
BIOAGRIKULTURA
17
Ne želimo govoriti o prirodnim otrovima, nego o onima koji prirodno nisu prisutni u biljkama, kao što su, na primjer, ostaci kemijskih proizvoda što se upotrebljavaju u poljoprivredi (insekticidi, fungicidi, herbicidi, itd.) i dodaci (aditivi) živežnim namirnicama (konzervansi, bojadisari, itd.). Kemijska analiza može utvrditi kolicinu ostataka proizvoda i njihovih metabolita upotrijebljenih u poljoprivredi, ali ostaje da se riješi kako utvrditi prag ili stupanj toksicnosti. Tu je kemijska analiza nedostatna kao pouzdano sredstvo. c) Faktori biološke kvalitete izmicu kemijskoj analizi. Pod pretpostavkom da je potpuna kemijska analiza životinjskih ili biljnih sastojaka moguca, nije dostatna da nam dade sve pojedinosti, a pofiajmanje da utvrdi kriterij biološke kvalitete i to iz slijedecih razloga:
. Optimalni kemijski sastav je nepoznat. . Analiza opcenito ne omogucuje da se na posve zadovoljavajuci nacin utvrdi u kakvom se obliku nalaze sastojci u živom bicu i kakve veze postoje izmedu njih. . Život sam, kao osobina koja karakterizira živo bice, izmice našim sredstvima analize; utvrdujemo njegovo postojanje bez mogucnosti da tocno protumacimo njegov mehanizam. Suvremena znanost nas uci da se hranimo kemijskim sastojcima koje sadrže hraniva, ali ništa ne dokazuje o »životnoj snazi« biljaka i životinja što sudjeluju na jednaki nacin u našoj ishrani. Sve tvari, i žive i nežive, posjeduju snagu, kako to pokazuju pokusi s homeopatskim razrjedenjima od 1030(jedan dio supstance na 1030dijelova vode) u kojima i zadnji sastojci nestaju, a ipak ostaju jako aktivni. Živa bica posjeduju mnogo vecu snagu jer su sposobna rasti, prilagodavati se okolini i razmnožavati se. Znanost ne uspijeva kontrolirati radijaciju svih živih bica i živih tkiva, ukljucujuci i izolirane supstance. Razliciti pokusi su omogucili da se ove snage samo djelomicno kontroliraju u namirnicama, kao i njihov medusobni odnos s vecim ili manjim stupnjem intenziteta. Isto je sa zdravljem životinja hranjenih u laboratoriju s odgovarajucim namirnicama. VITALNOST KAO OSNOVNI KRITERIJ BIOLOŠKE KVALITETE Vitalnost je, prema tumacenju u malom Larousseu, životna snaga bica. Buduci da tu snagu ne možemo izmjeriti, možemo je ocijeniti kroz njezinu vizualnu manifestaciju. a) Kod biljaka vitalnost se prvenstveno tumaci: 18
1
. . . .
sposobnošcu klijanja, otpornošcu protiv parazita i klimatskih nepogoda, visinom proizvodnje, konzerviranjemproizvoda.
b) Kod životinja postoji gotovo isti kriterij: .plodnost,
. . . .
dobrozdravlje, otpornostprotivbolestii klimatskihnepogoda, dugovjecnost, visokarazinaproizvodnje.
Držimo da se može govoriti o »životnoj snazi«, ne oznacujuci tocno što se misli pod sposobnošcu živih bica da rastu, da se prilagodavaju na okolinu i da se razmnožavaju. Izmedu takvih manifestacija vitalnosti izgleda da je najznacajnije i najlakše kontrolirati: . Otpornost protiv bolesti i parazita, koja se ocituje sposobnošcu biljaka i životinja da ostanu u dobrom zdravlju bez umjetne zaštite koju pružaju bezbroj ni pesticidi i medikamenti koje upotrebljava suvremena poljoprivreda. . Plodnost se u biljaka ocituje visokom sposobnošcu klijanja i mogucnošcu da se umnažaju kroz dugi niz godina s istim sjemenom, bez znakova degeneracije, a u životinja sposobnošcu normalnog razmnožavanja kroz cijeli život. Intenzitet »životne snage« varira od jedne do druge životinje, ovisno o nasljednosti i sredini u kojoj se ona nalazi. Ako je ovaj intenzitet veliki, to se ocituje u velikoj vitalnosti i dobrom zdravlju, a ako je, naprotiv, smanjen, to se ocituje u osrednjoj vitalnosti s velikom podložnošcu raznim bolestima. Tvrdnja da je jedna namirnica utoliko bolja za naše zdravlje ukoliko je biljka ili životinja od koje potjece zdravija i posjeduje jacu životnu snagu, nece ni najmanje zadovoljiti ucenjaka koji vjeruje samo znanstvenim dokazima, a zaboravlja ono bitno, da samo hrana proizvedena iz biološki aktivnog tla može biti zdrava za covjeka. Velika je uloga »životne snage« u našoj ishrani, koja, pak, izmice našem utvrdivanju. To nas ne ovlašcuje da negiramo njezino postojanje jer smo uvjereni da ce to znanost jednog dana utvrditi, te da su zdravlje, a osobito vitalnost biljaka i životinja koje sudjeluju u našoj rshrani bitni
kriterij za biološku kvalitetu.
.
Usprkos svemu, ako ovi kriteriji i nisu potpuno zadovoljavajuci sa znanstvenog stanovišta, mi nemamo boljih; a kemijski kriterij ostaje, kako smo to vec prije vidjeli, nepotpuno
19
fK'VANTiTATIVNI I KVALITATIV~
RANDMAN
I RENTABILNOST
PROIZVODNJE
Je li biološka poljoprivreda, kako tvrde mnogi, »luksuzna poljoprivreda« koja, uz visoke proizvodne troškove i osrednje urode, može proizvoditi skupu robu namijenjenu bogatim kupcima, ili je ona uistinu poljoprivreda sutrašnjice? Randman je kvantitet proizvoda na jedinici površine. Ali što znaci osnovni pojam? Slijedeci primjer ce nam pokazati njegov samovoljni karakter. Prije nekoliko godina ucinjen je jedan eksperiment s natapanjem aženke (šljive ciji se plodovi upotrebljavaju za sušenje), u svrhu povecanja proizvodnje. Rezultati su bili izvrsni buduci da je urod šljiva povecan za 50 posto; ali kod sušenja šljiva primijeceno je da su prinosi ponovo pali na proizvodnju šljiva bez natapanja. Prema tome, natapanjem je , povecana kolicina vode u šljivama a da se nije promijenila ukupna kolicina suhe tvari. Odakle taj paradoks: prinos je bio povecan za 50 posto, ali realna proizvodnja suhe tvari nije bila izmijenjena. Ta pojava nije jedinstvena; to se isto svagda dogada s drugim kulturama kada se obilno natapaju i kada se u isto vrijeme unose visoke doze topivih gnojiva. Time se dolazi do visokih uroda kultura koje se intenzivno natapaju: 100 tona jabuka po hektaru, 40 kg krastavaca po jednom kvadratnom metru, itd. Ali, dobiveni proizvodi imaju neprirodno velike kolicine vode, dok je stvarni urod osjetljivo manji i prema sadržaju suhe tvari odgovara prirodnoj proizvodnji. Usporedujuci proizvodnju po kolicini suhe tvari približavamo se realnosti, ali se pri tome ostavlja po strani kvaliteta. U velikoj proizvodnji bez natapanja taj je problem manje izražen (variranje suhe tvari je u manjim omjerima) i moguce je usporediti urode. Ispitajmo randmane što se postižu ubiološkoj nom tipu biološke poljoprivredne proizvodnje.
agrikulturi
kao glav-
20
1
Žitarice, okopavine i leguminoze
r
Urodi su opcenito isti kao u proizvodnji istog tipa s kemijskim gnojivima. No valja priznati da mnoge biološke proizvodnje ne postižu urode kemijskih proizvodnji ponajviše zbog loše primjene biološke tehnike. Biološki proizvodaci kao pioniri ponajviše su prepušteni sami sebi, bez dovoljno uhodane tehnike. Druga je poteškoca biološke poljoprivrede što se ne zadovoljava univerzalnim receptima. Metoda mora biti prilagbdena lokalnim prilikama, a to od proizvodaca zahtijeva inteligenciju i smisao za izoštreno opažanje. Uprkos tome, tvrdimo da su urodi visoki kada je biološka tehnika bila korektno primijenjena, a cesto i veci nego kod kemijske proizvodnje, cak i onda kada se ova..pot~nja osnivala na naprednoj tehnici. Povrtlarske kulture Sve ono što smo kazali o žitaricama, okopavinama i leguminozama kao glavnim kulturama, najvecim dijelom vrijedi i za povrtlarske kulture: urodi su isto toliki, a katkada i veci, kao i oni temeljeni na kemiji. Jedina iznimka odnosi se na povrce s vecim sadržajem vode (rajcice, krastavci i druge) kada su podvrgnute forsiranoj kulturi (natapanje i gnojenje visokim dozama topivog gnoja). U tim slucajevima postižu se izobliceni proizvodi s abnormalno malim kolicinama suhe tvari, ali s krajnje velikim urodima. Namjera biološke tehnike nije u postizanju tako velikih uroda jer ona daje proizvode s kojima se oni prvi ne mogu usporediti.
Vocarstvo i vinogradarstvo Ovdje opcenito vrijede ista opažanja kao i kod povrtlarstva: urod je slican kao i kod vocnjaka u kemijskoj proizvodnji pod normalnim uvjetima.
Proizvodnja
mlijeka
Kolicine mlijeka su najmanje isto tolike kao i one u suvremene intenzivne proizvodnje.
21
Proizvodnja
mesa
Potrebno je, kao i kod izvjesnih biljnih proizvoda, znati sa cime se usporeduje. Ako se usporeduje s proizvodnjom koja se prakticira u uzgoju pod relativno normalnim uvjetima (uzgoj goveda na otvorenom) randman je isto tako visok, s mnogo manje sanitarnih problema. S visoko industrijskim uzgojem (poglavito teladi za klanje, brojI era i svinja) nemogucaje bilo kakva usporedba. Ocigledno je da se tako brzo ne može proizvesti kokoš na farmi kao onu u bateriji, ali usporedba nema smisla jer je kvaliteta proizvedenog mesa posve drukcija. To vrijedi isto i za proizvodnju jaja. PROIZVODNA CIJENA U BIOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI
U kakvom se odnosu nalaze cijena u biološkoj poljoprivredi i ona u kemijskoj? Cesto se cuje prigovor da je biološka poljoprivreda vrlo sku- . pa zbog velikih izdataka za rucnu radnu snagu prilikom rasprostiranja komposta i za izvjesne poslove okapanja. No ti argumenti ne vrijede iz slijedecih razloga: . Dobrim strojevima (mehanickim okopacima i rasprostiracima gnoja) dodatni posao što ga zahtijeva kompost nije osobito velik; . u mnogo slucajeva može se izbjeci posao oko kompostiranja; . okapanje kao problem pojavljuje se iskljucivo kod nekih kultura (na primjer, mrkve, luka); . troškovi obrade su još manji (jer se duboka obrada izostavlja); . osobito povoljno sniženje troškova postiže se uštedom na kupnji umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu. Ta ušteda opcenito nadoknaduje (a cesto i premašuje) dodatne troškove povecane uslijed rucne radne snage za organsku fertilizaciju, rucno ili mehanicko okapanje. Biološka proizvodnja opcenito ima jednake troškove, a katkada i manje nego kemijska proizvodnja istoga tipa. Oni mogu biti nešto veci u posebnim slucajevima kada se radi o kulturi mrkve (i u slucaju da je potrebno rucno okapanje). To što smo naveli vrijedi za slucajeve normalne proizvodnje s usporedivom strukturom, a ne vrijedi kada se radi o istinskoj industrijskoj proizvodnji, industrijskom uzgoju teladi, svinja, peradi, proizvodnji velikih brojaka, visoko mehaniziranoj i specijaliziranoj. Taj tip proizvodnje ima uvijek znatno nižu cijenu proizvodnje od istoga tipa manje proizvodnje (bilo da se radi obiološkoj, obiteljskoj ili grup~oj proizvodnji).
22
Je li biološko gospodarenje unosno? Pitanje je, dakle, kljucno za proizvodaca. Odgovor je potvrdan pod uvjetom da je tehnika ispravno primijenjena. Mi, na žalost, raspolažemo s vrlo malo tocnih knjigovodstvenih podataka; biološka gospodarstva ne posluju s redovnim organizacijama za uredovanje i vrlo rijetko drže knjigovodstvo prilagodeno utvrdenim normama u centrima za upravljanje, što sve otežava mogucnost usporedbe sa slicnim tipovima gospodarenja. Ipak, iznijet cemo nekoliko primjera koji pokazuju rentabilnost dobro vodenog biološkog gospodarstva. Dobra rentabilnost sastoji se u slijedecem: . Urodi su na istoj visini (a katkada još i veci) od onih u proizvodnji istog tipa klasicnih kultura (osim u izvjesnom broju vec prije naznacenih sluc~eva u vocarstvu i vinogradarstvu s intenzivnim natapanjem, kulturama u staklenicima, proizvodnji mesa u usporedbi s industrijskom proizvodnjom). . Troškovi proizvodnje su isti ili manji (osim nekih posebnih slucajeva). . Zbog svoje kvalitete proizvodi bioloških kultura vrlo cesto postižu više cijene.
23
®ÕÊߢ¦ª±·ëß´
Malo je znanstvenih ispitivanja obavljeno u svrhu usporedbe kvalitete proizvoda kemijske poljoprivrede s proizvodima biološke poljoprivrede.
~ ~
,\' ti
(
KVALITETA
IZGLEDA
Ispravno izvedena biološka poljoprivreda omogucuje da se svojim izgledom postignu proizvodi koji ne zaostaju za proizvodima klasicne poljoprivrede. Ošteceno, kržljavo i zgnjeceno povrce koje nam katkada prezentiraju pod naljepnicom ponajmanje je proizvod dobre biološke kulture. Ispitivanja obavljena u SAD pokazuju upravo suprotno: superiorno st proizvoda dobivenih biološkom tehnikom (radi se o proucavanju ucinaka razlicitih nacina fertilizacije na proizvodnju jabuka). KVALITETA
OKUSA
Znanstveno dokazivanje kvalitete okusa bioloških proizvoda je vrlo teško izvedivo i, prije svega, beskorisno. U vecini slucajeva dostaje da se u tome svaki sam uvjeri usporedbom. II]
POTTINGEROVI
EKSPERIMENTI
~
~
Osobito znacajno iskustvo dra Pottingera iz Kalifornije (SAD) pokazalo je zapaženu stabilnost izvjesnih organskih sastojaka u biološkom kruže nju, što zaslužuje da se posebno iznese. Cetiri su se skupine macaka uzgajale kroz 2 godine u cetiri odjela, cije se tlo sastojalo iz ispranog pijeska (cistog kvarca). Macke su u ogradenom prostoru dobivale potpuno istu hranu s iznimkom mlijeka: A kondenzirano mlijeko B mlijeko u prahu C pasterizirano mlijeko D sirovo mlijeko
II
I
24 'Ii flo ~
...
Macji urin i izmetine bile su jedine tvari koje su se gomilale na pijesku u ogradenom prostoru. Na kraju druge godine macke su bile odstranjene. Vegetacija koja se nakon toga razvila u ogradenim prostorima bila je vrlo raznolika. Vrlo obilna u prostoru D (gdje su macke bile hranjene sirovom hranom), a u drugima je bila mnogo slabija. Nakon što je trava bila išcupana, bio je posijan grah. Ustanovljene su dvije zacudujuce cinjenice: . Grah zasaden u ogradenom prostoru A, B, C (macke hranjene kondenziranim mlijekom, mlijekom u prahu i pasteriziranim mlijekom) ostao je patuljastog rasta, dok je onaj u prostoru D (macke hranjene sirovim mlijekom) dosegao visinu do 2 metra. . Grah iz ograda A, B, C imao je jak okus po macjim izmetinama, dok je grah iz ograde D imao prirodan okus. Jedino tumacenje drugog pokusa jest da su biljke u tri odjela apsorbirale molekule koje su sadržavale macje izmetine. Molekule koje su dale izmetinama njihov karakteristican miris prvenstveno su sastavljene od bjelancevina (indola i skatola). Gtuda i pitanje, nisu li i drugi proteinski sastojci normalno apsorbirani od biljaka? Ne radi li se tu o jednom biološkom kruženju od kapitalne važnosti za hranidbu biljaka. Napomena: taj se miris izmetina nalazio cak u sjemenkama graha, a ne samo u zelenim dijelovima biljke.
PROIZVODNJA JAJA KOD KOKOŠI HRANJENIH REDOVITIM I BIODINAMSKIM ŽITOM TABLICA
I
Ucinak nacina kuJtiviranja žita na kokoši
Proizvodnja 10 kokoši u 9 mjeseci Proizvodnja 10 kokoši u 7 mjeseci Postot~k valjenja 2 serije od 40 jaja u inkubatoru pod jednakim uvjetima Postotak kvarenja jaja nakon 2 mjeseca nakon 4 mjeseca nakon 6 mjeseci
KOKOŠI HRANJENE REDOVITIM ŽITOM
KOKOŠI HRANJENE BIOLOŠKIM ŽITOM
1945 jaja
1916 jaja
977 jaja
1213 jaja
35%
68%
14% 47% 60%
20% 20% 27% 25
Navedene brojke pokazuju da se kvantiteta i kvaliteta proizvedenih jaja ocituje u postotku gotovo dvostrukog broja nosivosti i bolje konzervacije jaja iznesenih od kokoši koje su hranjene biološki proizvedenim žitom.
BIOLOŠKI Cilj biološkog ispitivanja
TEST NA BILJKAMA biljaka je u mjerenju vitalnosti.
. Testklijanja Snaga klijanja sjemena ocituje njegovu vitalnost, ali to nece dati zadovoljavajuci ispit: sjeme koje slabo klija ima slabu vitalnost, ali sjeme srednje vitalnosti može imati dovoljnu snagu klijavosti. Ovaj test vrijedi samo ako se obavlja sa još jednim. . Test otpornosti protiv uvenuca Može se koristiti kao nadopuna testu klijanja: kad se klica dobro razvije, sjemenu se prestaje dodavati voda, i tada se mjeri vrijeme koje protece dok se ne pocnu javljati znakovi uvenuca. To je vrijeme toliko duže, koliko sjeme posjeduje vecu vitalnost.
26
-""'"
L
~
BIOAGRIKUL TURA U PRAKSI
e Tlo je životna zajednica i izvor hraniva za biljke. Velik dio hraniva biljke crpe iz tla, a ostatkom se hrane iz atmosfere. Zdravlje i vitalnost biljaka velikim dijelom ovise o zdravom tlu. Životnu zajednicu u tlu France je nazvao zajednickim imenom edafon, a njegova je karakteristika u tome što clanovi te zajednice trajno žive u tlu i za njega su ishranom životno vezani. Naše znanje o clanovima te zajednice vrlo je oskudno i vezano uz mnoge tajne života u tlu. Prema Burgesu, u jednom gramu plodnog tla nalazi se:
.
2,5 milijarde bakterija
. .
700.000 aktinomiceta 400.000 gljivica
.
50.000algi
.
30.000 protozoa i dr.
Važno je napomenuti: iako je vec do sada uspjelo determinirati mnogo vrsta tih zajednica - edafona - ipak strucnjaku ne bi bio dostatan cijeli život da razvrsta sva živa bica što se nalaze samo u jednom gramu tla! Svrha našeg izlaganja nije da držimo tecaj iz mikrobiologije tla vec da se letimicnim pregledom upoznamo s glavnim predstavnicima te zajednice te da iz takvog upoznavanja možemo izvuci odredene zakljucke u vezi s pripremanjem tla za odredenu biljnu kulturu, održavanjem tla i pravilnom hranidbom bilja. FIZlKALN A SVOJSTVA TLA Karakteristike i oblika.
fizikainih svojstava tla jesu cestice tla razlicite velicine
Prema mehanickom
sastavu tla razlikujemo
cestice tla razlicite velici-
ne:
. . .
cestice tla vece od 2 cm, cestice šljunka velicine 0,2-2 cm, cestice pijeska velicine 0,05-2cm, 29
. .
cestice prašine velicine 0,01-0,05 mm, cestice gline frakcije 0,0I-O,I mikrona.
Za plodnost tla veliko znacenje imaju cestice gline, pa prema kolicini glinenih cestica tla dijelimo na: . . . . . .
glineno tlo sa 50 i više posto glinenih cestica, glinasto tlo sa 40-50 posto glinenih cestica, ilovasto tlo sa 30-40 posto glinenih cestica, ilovasto-pjeskovito tlo sa 20-30 posto glinenih cestica, pjeskovito-ilovasto tlo sa 10-20 posto glinenih cestica, pjeskovito tlo s ispod 10 posto glinenih cestica.
Prva dva tla ubrajamo u prilicno teška tla kojima kod prijelaza na biološku agrikulturu moramo posvetiti izuzetnu pažnju. Druga dva tla ubrajamo u vrlo prikladna tla za proizvodnju bilja, osobito za biološki nacin proizvodnje. Treca dva tla takoder su prikladna za proizvodnju bilja. U proizvodnji bilja na tim tlima postižemo mnogo brže uspjehe nego na prva dva tla, ali uz odredeni postupak. Kod prva dva tla potencijalna plodnost je velika, ali fakticka vrlo niska, a kod treca dva tla potencijalna je plodnost vrlo niska, a fakticka može biti povoljna, ali je za to potreban poseban postupak.
KEMIJSKA SVOJSTVA TLA Svi elementi koji sudjeluju u hranidbi bilja dijele se prema agrikulturnoj kemiji na bio, makro i mikroelemente. U vezi s takvom podjelom, u hranidbi bilja posebno su izdvojena tri bioelementa: dušik, fosfor i kalij u tzv. NPK gnojivima, dok se ostalim elementima poklanja manja pažnja. Ubiološkoj agrikulturi ne izdvaja se posebno ni jedan od naprijed navedenih elemenata; isto tako, elementi se ne dijele na makro i mikroelemente, vec se smatra da su za pravilnu ishranu svi elementi podjednako važni. Iako neki elementi sudjeluju u hranidbi bilja u vecim, a drugi u manjim kolicinama, biološka agriku1tura pridaje posebnu vrijednost mikroelementima. U pravilnoj hranidbi bilja oni nisu ništa manje važni od makroelemenata iako sudjeluju u neznatnim kolicinama, ali baš te male kolicine pokazuju da su vrlo utjecajni jer njihovo djelovanje tek tada dolazi do izražaja. U vezi s takvim prilaženjem rješavanju hranidbe bilja, mi cemo se ograniciti navodeci sve potrebne elemente koji sudjeluju u tlu i hranidbi bilja, a necemo ih posebno razdvajati na mikro i makroelemente. 30
....
U sastavu tla i u hranidbi bilja sudjeluju slijedeci elementi: kisik (O), silicij (Si), aluminij (Al), željezo (Fe), kalcij (Ca), magnezij (Mg), natrij (Na), kalij (K), titan (Ti), fosfor (P), sumpor (S), dušik (N), ugljik (C), klor (Cl), jod (J), bor (B), arsen (As), mangan (Mn), bakar (Cu), nikal (Ni), kobalt (Co), selen (Se), a postoji vjerojatnost da u održavanju plodnosti tla sudjeluju i radioaktivni elementi kao što su uran, torij, radij i drugi. Kako je vec prije istaknuto, klasicna hranidba bilja prema kemijskoj metodi izdvojila je posebno dušicna, fosforna i kalijeva gnojiva i njima poklanja posebnu pažnju. Prema takvoj ishrani sve se više upotrebljavaju navedena takozvana NPK gnojiva u razlicitim kombinacijama kao kompleksna gnojiva razlicitih kombinacija, na primjer, NPK 7-14-21, NPK 12-12-12, itd. Jednostranom upotrebom navedenih gnojiva razlicitih kombinacija poceli su se u tlu razvijati pojedini patogeni organizmi i štetnici. Da se tome doskoci, pocelo se navedenim kombinacijama gnojiva dodavati i razne pesticide kako bi sprijecili prekomjerno umnožavanje parazita u tlu. Kakve su posljedice za zdravlje ljudi i životinja, teško je predvidjeti, ali se s velikom vjerojatnošcu može pretpostaviti da su one prije negativne nego pozitivne. U biološkoj proizvodnji bilja zabranjena je upotreba: . mineralnih dušicnih gnojiva (nitratnih i amonijskih), . kemijskih kalijevih gnojiva (s iznimkom Patent-kalija pri prijelazu na biološki nacin proizvodnje), . kemijskih fosfornih gnojiva (tu ne ubrajamo fino mljeveni fosfat, fosratnu drozgu). Odgovor na pitanje zašto ubiološkoj agrikulturi nije dozvoljena upotreba umjetnih mineralnih gnojiva obrazložit cemo u poglavlju o hranidbi bilja. REAKCIJA TLA Reakciji tla u plodnosti pripada znacajno mjesto jer o njoj ovisi aktivnost organizama u tlu, a posebno mikroorganizama kojima u biološkoj proizvodnji bilja pridajemo posebnu važnost. Reakcija tla može biti:
. kisela, . bazicna, . neutralna, a mjeri se koncentracijom vodikovih (H') i hidroksilnih (OH') iona. 31
Kad prevladavaju H' ioni, onda je reakcija kisela, kada prevladavaju OH' ioni, onda je reakcija bazicna, a kad se H' i OH' ioni nalaze u podjednakoj koncentraciji, onda je reakcija tla neutralna. Mi se dalje necemo zadržavati na tumacenju ove dobro poznate cinjenice iz agrikulturne kemije. Nas ovdje više zanima kako se navedena stanja odnose na plodnost tla i kakvu reakciju ima plodno tlo u biološkoj proizvodnji bilja. Iz objašnjenja elektricne osmoze vidjet cemo da što se tlo više gnoji umjetnim gnojivima (NPK), to ono više posjeduje elektricna svojstva jer rastvaranjem umjetnih gnojiva nastaju elektroliti. Za dobro korištenje umjetnih gnojiva u fertilizaciji tla potrebno je da . u tlu bude prisutno dovoljno vlage, da tekuca faza tla ne bude suviše koncentrirana jer tada nastaje zastoj u elektroosmozi. Prije smo istakli da su za kiselost tla odgovorni H' ioni, a za bazicnost OH' ioni. Da bi biljka mogla primiti hraniva iz tla fertilizacijom umjetnim gnojivima potrebno je vršiti disocijaciju vode na H' i OH' ione, koji se dalje vežu na NO3, P2Os, K2O i druge ione. Uslijed toga dolazi do trajnog kolebanja reakcije tla vezanjem H' i OH' iona. REAKCIJA TLA U ORGANSKOJ HRANIDBI
BILJA
Iz prakse o plodnosti tla prijelazom na organsku fertilizaciju utvrdeno je da je pocetna reakcija tla bila 5,5 pH, a što se tlo više obogacivalo humusom, to se reakcija tla trajno približavala neutralnoj tocki. Kod sadržaja humu sa od 3 posto u tlu reakcija je iznosila 6,5 pH, i što se u tlu više nagomilavao humus, reakcija se sve više približavala neutralnoj. Iz prakse biološke proizvodnje bilja isto je tako poznato da je reakcija u pocetku iznosila 7,5 pH, bila je dakle bazicna, a što se više u tlu gomilala kolicina humusa, reakcija tla se sve više približavala 7 pH, tako da je nakon 5 godina iznosila 7,1 pH. Ispitivanjem je utvrdeno da je mikrobiološka aktivnost tla to veca što se reakcija tla više približava neutralnoj. Ovo je osobito važno u hranidbi bilja organskim dušikom, što ga u biološki aktivnom tlu akumuliraju takozvani fiksatori dušika iz atmosfere izravno u tlo, dakle, bez dodavanja mineralnih dušicnih gnojiva. Ispitivanjem je, nadalje, utvrdeno da u jednom aktivnom i humusom dobro snabdjevenom tlu ne postoje velike oscilacije u reakciji tla, to jest reakcija ostaje manje više konstantna, a što je veca mikrobiološka aktivnost u tlu, to se ono više približava neutralnoj reakciji. Konstantnost reakcije tla ima odlucujucu zadacu u trajnom povecanju plodnosti tla, a kolebanje reakcije pokazuje loše stanje plodnosti tla. 32
...
Iz organske fertilizacije tla vidjet cemo, nadalje, temeljne razlike izmedu fertilizacije organskim gnojivima kod koje biljka posjeduje mogucnost vlastitog izbora odgovarajucih hraniva iz tla putem njoj svojstvene skupine mikroba. Tako postoji acidofilna mikrobiološka aktivnost u hranidbi tla, alkalofilna mikrobiološka aktivnost tla, itd. Iz fertilizacije tla umjetnim gnojivima vidjeli smo da biljke iz tla primaju hraniva otopljena u vodi u fiziološki aktivnom obliku. Isto tako, kod takvog primanja hraniva biljka nema mogucnost izbora odgovarajucih hraniva, vec ih prima otopljena neposredno u podrucju korijena. Takvim nacinom hranidbe bez mogucnosti izbora hraniva koja joj ponajbolje odgovaraju, biljka ih mora istom preraditi u svome tkivu u onome obliku koji odgovara procesu metabolizma. Promatranjem biljaka fertiliziranih umjetnim gnojivima vidi se da one gube na otpornosti od parazita, i što su vece doze dušicnih mineralnih gnojiva, to one postaju osjetljivije na napad raznih gljivicnih bolesti i ostalih štetni-ka. ELEKTROOSMOZA Na temelju Attenbergovih pokusa ustanovljeno je da se voda u umjetno ucinjenom tlu kod promjera cestica od 0,01 do 0,02 mm može podici maksimalno 2,43 m uvis. Fenomen uspona vode (sokova) može se mnogo bolje objasniti elektroosmozom. Na uspon i silaženje vode u biljci djeluju i tzv. kozmicke sile: sunce (centrifugalna sila) i mjesec (centripetaina sila). Na uspon vode (soka) u biljci djeluje elektroosmoza koja se temelji na potencijalnoj razlici elektricnog napona izmedu korijena i nadzemnih dijelova biljke. Elektroosmoza
'i~~fbt'~
W
II I 0I I i I
-00
~~;§
~
o-
-I
w ~~
'VI
I
!
:1
il
:~
ii
~
o
"
((\
"
Ir
~I~
/
JS I
1)
il 00
I
~
I
&
Primjer: Ako ukopamo jedan dobar vodic elektricne struje (izoliranu bakrenu žicu) i zabodemo ga jednim dijelom u tlo u predjelu korijena, a drugi dio vežemo za vrh biljke i izmedu ukopcamo miliampermetar, primijetit cemo da protjece struja. Ako sada upotrijebimo i osjetljivi voltampermetar, rtJ.oci cemo izmjeriti razliku u potencijalu. Ako se, pak, dobrim vodicem struje veže vrh biljke s dobrim zaustavljacem struje (debeo namotaj bakrene žice), kako se to vidi na crtežu, neposredno vezan uz korijenov sistem, zaustavit ce se daljnja cirkulacija sokova, pa ako takvo stanje potraje duže, biljka može i uginuti. Iz navedenog se vidi da u biljci postoji provodljivost elektricne struje od vrha ( + ) prema dnu ( - ) i obratno. Nadalje, za elektricnu provodljivost tla ustanovljeno je da služi i kao mjera bogatstva tla elektrolitima; što je tlo bogatije elektrolitima (gnojeno umjetnim gnojivima), to je više nabijeno elektricitetom. U svjetlu takvog tumacenja cirkulacije sokova pomocu elektroosmoze možemo pobliže objasniti stimulativno djelovanje NPK gnojiva, kao i ione NO3, P2°.li K20 u hranidbi bilja. Fertilizacijom umjetnim i organskim gnojivima vidljivo je da postoje razlike u kvaliteti plodova jabuke koje su bile gnojene mulciranjem i raznim dozama dušicnih gnojiva. TABLICA 2
Ucinak fertilizacije na randman i kvalitetu jabuka
NACIN FERTILIZACIJE (KOLICINA PO VOCKI)
URODPO STABLU U BUŠELIMA
UROD PLO-
UROD PLO-
DOVAI
DOVAII
U
U
OTPOR
PLODOVA NA KVALITETE KVALITETE TLACENJE POSTOCIMA POSTOCIMA
Mulciranje (3-5 kg sijena) Mulciranje (70 kg sijena) Mulciranje (105 kg sijena) 35 kg sijena + 1 kg amonijevog nitrata 1 kg amonijevog nitrata 2 kg amonijevog nitrata 3 kg amonijevog nitrata 0,7 kg dušika u kompletnom gnojivu 1 kg dušika u kompletnom gnojivu + 1 kg amonijevog nitrata 0,5 kg dušika u folijarnoj gnojidbi
14,3 14,1 16,2
71,3 79,5 71,1
10,9 1I,2 1I,5
16,6 16,6 16,0
17,0 22,4 22,4 18,2
54,6 28,3 28,3 30,2
9,3 6,2 6,2 5,5
16,0 15,0 15,0 14,9
16,2
56,1
9,1
15,4
18,9
42,1
8,0
14,9
15,2
55,8
8,5
15,6
34
....
~[>
Ova se fertilizacija cetiri godine primjenjivala na jabukama sorte mackintosh. Karakteristika jabuka I kvalitete bila je crvena boja u najmanje 50 posto plodova, otpornost plodova na tlak bila je mjerena upotrebom penetrometra (to je u isto vrijeme sredstvo za ocjenjivanje sposobnosti cuvanja plodova). [> Mulciranje vocaka provodilo se shodno praksi u SAD, koja je prema novim saznanjima i iskustvima potpuno izmijenjena. Mulciranje prema novim iskustvima provodi se tako da je kolicina materijala za mulciranje smanjena na osjetno manju mjeru. Površinski sloj tla oko zdjelice vocaka pokrije se sa svega 2-3 cm debelim slojem materijala za mulciranje, a ne kao što je naprijed navedeno 30-50 cm debelim slojem. Takav sloj se stalno obnavlja kad rastrta kolicina materijala istrune. Ako se kod materijala koji trune osjeti miris plijesni, to je siguran znak da se procesi rastvaranja mase krecu u neželjenom pravcu jer se stvaraju toksicni nusproizvodi koji isto tako djeluju toksicno na prirodnu hranidbu vocaka. - I prema našim iskustvima utvrdeno je da je ovakav nacin mulciranja vocaka vrlo uspješan i da vocke vrlo povoljno reagiraju na takav nacin ishrane. Razlika izmedu fertilizacije vocaka umjetnim gnojivom i organske gnojidbe je ocita. Fertilizacija tla organskim gnojivima podržava rad mikroorganizama na taj nacin da se interakcijom mikroorganizama tla i vocke vocka hrani prema svojoj potrebi, a ujedno se razvija plodnost tla kao osnovni nosilac njezine otpornosti prema parazitima. Fertilizacija tla umjetnim gnojivima samo prividno povisuje urod vocaka, a s druge strane trajno kvari njegovu plodnost; što je takoder važno, smanjuje otpornost vocaka prema parazitima. To, pak, uzrokuje povecani broj prskanja, a time i poskupljenje troškova proizvodnje. Drugim rijecima, fertilizacija vocaka umjetnim gnojivima djeluje stimulativno na rast i urod vocaka, stvarajuci povecani urod i vece plodove s povecanim sadržajem vode, dok se sadržaj suhe tvari ne razlikuje mnogo od vocaka gnojenih organskim gnojivima. Postoje, medutim, osjetne razlike u kvaliteti plodova i cuvanju plodova nakon branja. Kvaliteta plodova vocaka gnojenih organskim gnojivima znatno je bolja u pogledu sadržaja šecera i mineralnih tvari, a ujedno se takvi plodovi daleko bolje cuvaju u skladištu, kako pod obicnim uvjetima, tako i u hladnjacama.
35
BIOLOŠKA
SVOJSTVA TLA
Prema grubom razvrstavanju, organizme tla možemo podijeliti na: . Vidljiva živa bica (makroorganizme); u tu skupinu ubrajamo gliste, paukove, i dr. . Nevidljiva živa bica (mikroorganizme); najveci broj živih bica koje nastanjuju tlo jesu mikroorganizmi. Dijelimo ih uglavnom na one koji pripadaju biljnom carstvu: alge, gljive, aktinomicete, bakterije, i one koje pripadaju životinjskom carstvu: protozoe, nematode, ratari oligochaetae i dr. .
U daljnjem razvrstavanju organizme u tlu možemo podijeliti na: Korisne, koji djeluju povoljno na:
- strukturu tla, sljepljujuci pojedine fine cestice tla i tvoreci tako njegovu poroznost, stabilne agregate i propusnost tla za vodu i zrak; - rastvaranje organske supstance cime doprinose obogacivanju tla
humusom. . Štetne, koji se hrane na štetu živih biljaka i životinja. . Saprofite koji se hrane mrtvom organskom materijom. . Faku1tativne (djelomicne) parazite koji se stanovito vrijeme hrane živom, a stanovito vrijeme mrtvom organskom hranom. . Poluparazite (hemiparazite) koji djelomicno koriste hranj ive tvari domacina, a djelomicno se sami hrane (cvjetnice Viscum album i druge). . Superparazite: to su takva bica (vecinom gljive) koje se razvijaju kao paraziti na parazitima viših biljaka (Cincinobulus cesatii i druge); . Simbionte: medusobni odnos simbionta s biljkom domacinom dobrovoljan je odnos dvaju partnera u zajednici, od cega imaju korist oba partnera. Tako, na primjer, simbiotske bakterije koje žive na korijenu lepirnjaca (1eguminoza), snabdijevaju više biljke dušikom, a ove njih, za uzvrat, ugljikohidratima. Izmedu pojedinih vrsta organizama koji sacinjavaju životnu zajednicu tla za nas su od pos~bnog interesa alge, gljive, aktinomicete i bakterije.
ßÔÙÛ Postoje razlicite vrste alga. Nas ovdje zanimaju one koje rastu normalno u tlu navlaženom vodom iz atmosfere. Alge rastu kako na ku1tiviranim, tako i na nekultiviranim tlima. Njihova je karakteristika da sacinjavaju skupinu organizama koji sadržavaju klorofil pa prema tome posjeduju sposobnost obogacivanja tla organskom materijom. Više vrsta alga sposobno je da prima dušik izravno iz atmosfere, cime doprinose snabdijevanju tla dušikom. 36
GLJIVE Od niže f1ore koja nastanjuje tlo gljive imaju posebno znacenje kako prema broju koji se nalazi u tlu, tako i prema svojem radu. Kolicina gljiva može preci i jednu tonu na površini od jednog hektara. Gljive povoljno djeluju na strukturu tla, jer razgranatim micelijem sljepljuju cestice tla i time doprinose formiranju poroznosti tla. Izlucuju razlicite encime i time sudjeluju u: . rastvaranju organske materije u tlu. Izlucuju CO2 i pomažu . trošenju mineraIne tvari u tlu. Više tipova mikroskopskih gljiva transformira organski oblik dušika u mineraIni i sudjeluje u . forrhiranju humusa: svojom protoplazmatskom aktivnošcu sudjeluje u izgradnji organskog kompleksa u tlu ugradujuci u njega biljne ostatke; . »odgovome« su za interakciju s ostalim živim organizmima tla i višim biljkama. U takvom radu posebno mjesto zauzima mikoriza, o cemu cemo posebno govoriti. AKTINOMICETE Brojem vrlo znacajnu skupinu organizama tla cine aktinomicete. One sudjeluju urastvaranju organske materije u tlu kako dušicnih, tako i ugljikohidrata. Vecina aktinomiceta spada u organizme koji žive u prisutnosti zraka. One su vrlo otpome na sušu, a izravna sunceva svjetlost im ne šteti, zbog cega ih najviše i nalazimo u površinskom dijelu tla. Podnose prilicno visoke temperature, što narocito dolazi do izražaja kod izrade komposta (i do 70°C).
ÞßÕÌÛÎ×ÖÛ Više od 80 posto svih organizama u tlu sacinjavaju bakterije i to kako kolicinom, tako i prema ulozi koju vrše u životu tla i u hranidbi viših biljaka. Kako je vec prije navedeno, samo u jednom gramu tla nalazi se, prema Burgesu, 2,5 milijarde bakterija. Tako veliki broj bakterija u tlu zaslužuje posebnu pažnju. Bakterije se medusobno razlikuju i prema potrebi za kisikom. Vecina ih uspijeva samo u prisutnosti kisika u tlu; to su tzv. aerobne bakterije. Postoje i bakterije kojima kisik nije neophodno potreban za život - to su anaerobne bakterije.
37
Vecina bakterija osjetljiva je na suncevu svjetlost, tako da se njihov broj na površini tla znatno smanjuje. Najviše aerobnih bakterija živi u dubini izmedu 5 i 25 cm. Optimalna temperatura razvoja za vecinu bakterija je izmedu 25 i 35 ac, no i u tome postoje znatne razlike izmedu pojedinih vrsta. Za njihov uspješan razvoj u tlu potrebna je odredena kolicina hrane, zraka, vlage i topline. Optimalna reakcija tla za vecinu vrsta bakterija jest izmedu pH-v.rijednosti 6 i 7. Za bolje razumijevanje hranidbe bilja od osobite važnosti su bakteri-
je koje žive li podrucju korijenovog sistema - rizosfere. U pocetnoj fazi razvitka biljaka (klijanje) u podrucju korijena nalazi se veoma mali broj bakterija. Promatramo li sjeme koje klija, vidimo da s povecanim rastom klice raste i broj bakterija, po cemu se može zakljuciti da je broj bakterija u neposrednoj vezi s rastom korijena. Prema nacinu ishrane bakterije dijelimo na one koje same priskrbljuju hranu - to su tzv. autotrofne bakterije. Ovdje spadaju bakterije koje same pribavljaju hranu oksidacijom raznih spojeva, na primjer, dušika,
sumpora, željeza, vodika, metana i drugih.
.
Za održavanje plodnosti tla, a time i za hranidbu biljaka od posebne su važnosti nitrifikacijske bakterije koje su sposobne oksidirati amonijski dušik cime dobivaju energiju za asimilaciju ugljika iz zraka. Na slican nacin cine to i sumporne bakterije i druge. U drugu skupinu spadaju bakterije koje za svoj razvoj trebaju gotov ugljik iz organskih spojeva - to su tzv. heterotrofne bakterije. Neke od njih sudjeluju i u izravnoj fiksaciji dušika iz zraka.
Uloga bakterija (mikroorganizama)
u kruženju
dušika.
Nitrogene bakterije nalazimo gotovo u svim tlima, a odlikuju se sposobnošcu vezanja slobodnog dušika iz zraka. Te bakterije možemo uglavnom podijeliti na nesimbiotske i simbiotske. Nesimbiotske nitrogene bakterije žive slobodno u tlu i asimiliraju dušik iz zraka pomocu energije koju dobivaju rastvaranjem ugljikohidrata, a najvažnije su one koje to rade uz kisik - aerobne: Azotobakter-chrococcum, Bacterium radiobacter, Bacterium aerogenes i mnoge druge. Od nesimbiotskih anaerobnih bakterija možemo spomenuti samo neke: Clostridium pastorianum, Bacterium sacharobuturycus i druge. Prije smo naveli samo one za koje se do sada ustanovilo da sudjeluju u kruženju dušika. No postoji i velik broj dosad nepoznatih bakterija kao i ostalih mikroorganizama koji sudjeluju u kruženju dušika. Simbiotske nitrogene bakterije žive u simbiozi s višim biljkama, snabdijevaju ih dušikom, a one njih ugljikohidratima.
38
i
U 19. stoljecu Bausingau1t je eksperimentalno utvrdio da leguminoze obogacuju tlo dušikom. Nešto kasnije uspio je Beijrinck izolirati cistu kulturu ovih bakterija nazvavši ih BaciJJum radicicola, da bi kasnije dobile ime Bacterium radicicola. Drži se da od svih nitrogenih bakterija najvece znacenje za obogacivanje tla dušikom ima Bacterium radicicola za koju se u pocetku smatralo da godišnje može obogatiti tlo površine jednog hektara s 30 kg dušika. Prema istraživanjima Fedorova (1960. g.) utvrdeno je da je ta kolicina mnogo veca i da iznosi 100 kg/ha godišnje. Prema najnovijim istraživanjima istoga autora, pomocu savršenijih metoda ispitivanja utvrdeno je da ta ista bakterija može opskrbiti tlo u toku jedne godine s 300 kg/ha dušika. Površinski slojevi tla naseljeni su mikro i makrofaunom koja u tlu nalazi vrlo pogodan supstrat za ishranu i zaklon, razarajuci razne organske spojeve, tvoreci skloništa, rovove i ostavljajuci razne izlucevine. Medu takvim stanovnicima tla nalazimo kukce, nematode, myriapode, oligochaete, arachnide, crustacae, molusca i druge. Samo jedan dio navedene faune tla je autotrofan
-
fIagelati, dok su
vecina njih heterotrofni organizmi, to jest oni koji se hrane drugim organizmima, na primjer, bakterijama, algama i drugim. Osobito važan zadatak u održavanju zdravog stanja u tlu obavljaju protozoe. One se, kako je to utvrdeno, hrane patogenim mikroorganizmima tla. Oni su mnogo osjetljiviji od bakterija na pesticide, koji na njih djeluju vrlo štetno. GUSTE U TLU Od svih stanovnika makrofaune tla najvažniju ulogu u održavanju plodnosti tla imaju gliste. One su u tlu utoliko brojnije, ukoliko je tlo bogatije organskom materijom. Na površini od jednog hektara njihov broj iznosi od nekoliko tisuca do više milijuna. Dr. Stoeckli je utvrdio da se u jednom cetvornom metru livade za golf nalazi 133 kišnih glista. Svake noci one su izbacile na površinu 550 grama preradenog tla, ne uracunavajuci ono što je ostalo u njihovim hodnicima. Kada se to preracuna za površinu od jednog hektara, onda to iznosi 5500 kg preradenog tla svake noci, a kad se preracuna za jednu godinu, onda to iznosi 81.200 kg, što u toku 30 godina predstavlja 20 cm debeo sloj tla na jednom hektaru. Prema tome, vrijedi ona poznata izreka: »Davno prije nego što je covjek poceo obradivati tlo, radile su to gliste.« Rad glista može se podijeliti na: . Mehanicki ucinak na plodnost tla: - hodnicima
kojima omogucuju
prodiranje
zraka u tlo, 39
.
probavljene
biljne otpatke miješaju sa tlom.
Biokemijski ucinak na plodnost tla.
Prema izucavanju Lunta i Jacobsona izmetine gliste bogatije su u odnosu na okolno tlo: - pet puta nitratnim dušikom, - dva puta zamjenjivim kalcijem, - dva i pol puta zamjenjivim magnezijem, - sedam puta asimilirajucim fosforom, - jedanaest puta zamjenjivim kalijem. Gliste ujedno obogacuju tlo mikroelementima. Zbog povoljnog djelovanja na plodnost tla, gliste služe kao test fauna za odredivanje plodnosti tla. Prema ispitivanjima H. P. Ruscha, što je povoljniji biološki indeks plodnosti tla, to je u njemu prisutan veci broj glista bez izravne veze s kolicinom organske tvari u tlu. Postoje razlicite vrste glista koje sudjeluju u rastvaranju organskog dijela tla. Tako se posebno razlikuju gliste koje rastvaraju organsku tvar prigodom kompostiranja raznog materijala. Te su gliste svojim oblikom šiljaste i znatno manje od tzv. kišnih glista koje na površini vidimo obicno nakon kiše. Za »šiljaste« je utvrdeno da ugibaju nakon što su preradile organske tvari u kompostu. Posebno vrlo korisnu vrstu glista cine takozvane kišne gliste, medu kojima je osobito važna Allo1obophora aliginosa koja prema ispitivanjima, može preraditi najvecu kolicinu organskih otpadaka miješajuci ih sa tlom.
I ..
I JI
× ×
ßÒÌßÙÑÒ×ÍÌ×ÝÕ×ÑÜÒÑÍ IZMEÐU ORGANIZAMA TLA Zajednica organizama tla živi u medusobnoj borbi za osvajanje životnog prostora i hrane i to kako izmedu pojedinih vrsta, tako i unutar vrsta stvarajuci medusobno antagonisticke odnose. Suština tih odnosa otkrivena je pronalaskom antibiotika, to jest tvari što ih izlucuju pojedini organizmi a koje djeluju inhibirajuce na druge organizme. Otkrice antibiotika predstavlja pronalazak koji se narocito u posljednje vrijeme obilno koristi za održavanje zdravlja ljudi i životinja. Antagonisticko djelovanje osobito se dobro koristi u biološkoj proizvodnji bilja. Uzgajajuci biljke biološkom metodom, uspostavljaju se u tlu antagonisticki odnosi izmedu korisnih i patogeIiih organizama, posebice mikroorganizama. Podržavanje takvog stanja u tlu pogoduje korisnim organizmima koji prevladavaju i time paraliziraju djelovanje štetnih organizama, koji inace uzrokuju razna oštecenja i oboljenja bilja.
I i
I I
40
--
Medu antagonistickim gljivama poznata je Trichoderma lignorum, koja antagonisticki djeluje protiv Pythium i Rhizoctonia spp. Ona proizvodi antibiotik gliotoksin koji djeluje fungicidno u koncentraciji 1 : 300.000. Penicilium expensum izlucuje antibiotik patulin koji djeluje inhibitomo na mnoge osjetljive vrste u koncentraciji 1 : 50.000. Mnoge vrste aktinomiceta (koncastih bakterija) vrlo su jaki antagonisti patogenih gljiva i bakterija. Trichoderma viride proizvodi antibiotik viridin i gliotoksin, koji sprecavaju razvitak Armilarie melea; Aktinomyces praecox sprecava razvoj Aktinomyces scabies. Slicni antagonisticki odnosi ustanovljeni su i kod mnogih drugih gljiva i bakterija, što se obilato koristi ubiološkoj agriku1turi. MIKROBIOLOŠKA
RAVNOTEŽA
TLA
Izravno korištenje antagonistickih odnosa nije dalo odredene rezultate protiv patogenih mikroorganizama u tlu. Unošenje antagonistickih organizama u svrhu da se izazove uništenje patogenih mikroorganizama ostalo je bez vidljivih rezultata. Razlog je tome što se u prirodno plodnom tlu nalazi obilna mikroflora koja djeluje inhibitomo protiv patogenih mikroorganizama. Tu ravnotežu koja sprecava veliko umnažanje pojedinih vrsta mikroorganizama zovemo mikrobiološkom ravnotežom tla. U svrhu postizanja antagonistickog djelovanja novog mikroorganizma protiv patogenog ponajprije je potrebno uništiti postojecu mikrofloru kako bi se omogucio njegov nesmetani razvoj. Uništenje postojece ravnoteže u tlu postiže se u praksi sterilizacijom i to obicno povišenjem temperature pomocu pare. Izvjesna sterilizacija tla, odnosno sprecavanje razvoja patogenih mikroorganizama u tlu, postiže se unošenjem vecih kolicina dobro ugorenog stajskog gnoja, odnosno komposta. Na taj se nacin tlo obogacuje saprofitskom mikroflorom koja je bolje prilagodena saprofitskom nacinu života u tlu od fakultativnih parazita (na primjer, Victoriae inequylis) cime se sprecava njihovo štetno djelovanje. Sterilizacija tla postiže se i zalijevanjem tla vodenom otopinom komposta. Na osnovnim postavkama antagonistickih odnosa izmedu pojedinih mikroorganizama
biološko održavanje
-
inhibitora
i patogenih
organizama
-
temelji
se i
zdravlja biljaka.
41
HUMUS Organski sastojci biljaka, koji se nalaze u tlu (korijenje, otpaci žetve i drugo) ili oni koji se ugraduju u tlo (stajsko gnojivo, slama, zelena gnojidba) rastvaraju se pod utjecajem organizama tla i transformiraju u razlicite organske supstance smede do crne boje, koje opcenito nazivamo humusom. Za humu s se može reci da je jedno posredno intermedijarno stanje, relativno stabilno u procesu razgradnje organske tvari biljnog i životinjskog podrijetla. Kemijski sastav humusa vrlo je kompleksan i malo poznat. Karakterizira ga prisutnost huminskih kiselina koje su topive u alkalnoj sredini a koje ne postoje u svj!!~imbiljkama. Huminske kiseline sastavljene su od ligno-proteinskog koloidnog kompleksa koji posjeduje veliki kapacitet apsorpcije i izmjene iona. Prema klasicnoj teoriji, transformacijom humusa oslobadaju se mineralne materije, odnosno mineralizacijom humusa postupno se oslobadaju hranjivi elementi potrebni za hranidbu biljaka. Osim toga, humus služi i kao hrana velikom broju mikroorganizama koji njegovom rastvorbom oslobadaju pojedine organske materije, a sintezom stvaraju razne antibiotike, encime - katalizatore raznih bio-kemijskih procesa, a njihova je zadaca od neprocjenjive vrijednosti u bio!oškoj aktivnosti. Svježa organska masa \~staci žetve, zelena gnojidba, slama i drugo) v~!ose brzo raspada tvore Clhumus, kada je omjer ugljika i dušika 10 i Vlse,a takva rastvorba tece mnogo polaganije kada je odnos niži od 10. Formiranje humusa u tlu ovisi o: . Prirodi organske tvari: brzina rastvorbe organske tvari ovisi o njezinoj prirodi. Rastvaranje glukoze (šecera) vrlo je brzo, dok se celuloza i hemi-celuloza rastvaraju znatno polaganije. . Stupnju aktivnosti mikroorganizama: što je mikrobiološka aktivnost u tlu veca, a uvjeti za njezin rad povoljniji, to i procesi rastvorbe teku brže. . Temperaturi: najpovoljniji uvjeti za rastvorbu i rad mikroorganizama su pri temperaturi izmedu 30 i 35 ac. . Vlazi: najpovoljnija vlažnost tla je izmedu 60 i 70 posto. Da se proces humifikacije odvija što bolje, tj. da postoji povoljna ravnoteža izmedu formiranja i rastvorbe humusa, temperatura i vlažnost tla ne smiju biti odviše nepovoljni (u odviše vlažnoj klimi mineralizacija se odvija odviše sporo), ni suviše jaki (u ekvatorijalnoj klimi mineralizacija organske tvari odvija se suviše brzo), jer je tada stabilnost humusa vrlo slaba. 42
---01
. Aedzaciji: uz pristup dovoljne kolicine zraka humifikacija se odvija dobro jer je za pravilnu tvorbu humusa od posebnog znacenja rad aerobnih bakterija tla, koje imaju odlucujucu ulogu. . Kulturi i obradi tla: umjerena, ne suviše duboka obrada tla povoljno utjece na stvaranje humusa, dok trajna kultura bez dodavanja organske tvari snizuje sadržaj humusa u tlu. ULOGA ORGANSKE TVARI I HUMUSA U ODRžAVANJU PLODNOSTI TLA a) Utjecaj na fizikaIna svojstva tla: . Struktura tla: humu s doprinosi formiranju apsorpcijskog kompleksa tla te veže cestice pijeska u tlu. U pjeskovitom tlu organska tvar popravlja strukturu tla u pomanjkanju mineralnih koloida tla (glinenih cestica). U glinenim tlima humus popravlja strukturu tla. . Zadržavanje vlage u tlu: tlo bogato humusom ima veliki apsorpcijski kapacitet za vodu. Dobro humusno tlo može primiti i do 200 litara vode na jedan cetvorni metar bez površinskog zabarivanja tla. . Smanjenje otpora ratilima kod obrade tla: prvi vidljivi znak lošeg održavanja tla organskom tvari praceno je povecanim otporom ratilima kod obrade tla. To se opaža mnogo prije nego što se pocnu snižavati urodi, a to je ujedno prvi znak smanjenja plodnosti tla. b) Utjecaj na kemijska svojstva tla: Zadatak humusa u održavanju plodnosti tla razlicito se tumaci, ovisno o tome na koji se nacin interpretira njegova uloga u hranidbi bilja. Ipak, važnost humusa opce je priznato svojstvo tla. Prema klasicnoj teoriji, hranj ivi elementi dušika, fosfora i kalija (NPK gnojiva) unijeti u tlo u obliku fiziološki aktivnih hraniva fiksiraju se na koloide humusa gdje se onda nalaze kao rezerve u obliku u kojem ih biljka najlakše prima. Tako u kamenitim (lateritnim) tlima siromašnim humusom, fosforna kiselina tvori s aluminijem i željezom netopive spojeve koji su biljci nepristupacni; nasuprot tome, u lateritnim tlima bogatim humusom veliki se dio fosforne kiseline podržava u lako topljivom stanju. Prije svega humus podržava rast biljaka preko intermedijarnih proizvoda rasta, koji su sintetizirani pomocu mikroorganizama u tlu. Ispitivanja su potvrdila da humus sudjeluje ne samo u snabdijevanju biljaka mineralnim tvarima nego i: . Na pijesku: kulture na pijesku ispitivane su u slijedeca dva slucaja: - U dodavanju same mineraIne otopine. - U dodavanju mineraIne otopine i humusa. Postignuti su znatno veci urodi uz prisustvo humusa, iako je mineralna otopina sadržavala dovoljne kolicine za rast potrebnih makro i mikroelemenata. 43
. Na tlu: slicna ispitivanja bila su izvedena na muljevitom tlu u kojem je zdravica bila siromašna humusom. Pri tom su ispitivana tri slucaja: - sirova zdravica, - sirova zdravica + 0,2 posto huminske kiseline, - sirova zdravica + 0,4 posto huminske kiseline. Pri tome ispitivanju bilo je dodano jednolicno fosforno-kalijevo gnojivo u fiziološki aktivnom obliku. Nakon toga dodavale su se razlicite kolicine mineralnog dušika kako bi se ustanovilo koja kolicina više ne povecava urod. Ustanovljeno je da su najveci urodi postignuti uvijek uz prisustvo humusa, pa prema tome on ima odlucujucu ulogu u povecanju uroda bilja. ENCIMI - FERMENTI Encim je rijec grckoga podrijetla, a znaci »u kvascu«. Encimi su nežive tvari koje sudjeluju u izmjeni tvari (metabolizmu) u biljci, a djeluju kao katalizatori, to jest pospješuju razne biološke reakcije a da sami ne ulaze u te reakcije. Oni su po svojoj prirodi koloidi velike usitnjenosti s velikom apsorpcijskom površinom. Vrlo su osjetljivi na kiselost, odnosno bazicnost (R' i OR' ioni). IstQ su tako osjetljivi na temperaturne razlike, a optimum njihova djelovanja nalazi se izmedu 30 i 60 DC.Grada im je vrlo fine globularno-micelarne strukture, a rasporedeni su u biljkama izmedu molekula. Sastoje se iz dva dijela i to jednog dijela bjelancevine termolabilne komponente koja se zove apoferment
(nosilac) i nekoloidne
termostabilne
komponente
-
koferment. Ta dva sastavna dijela cine potpuni encim ili ferment (od latinske rijeci ferveo = prevreti). Molekula encima vrlo je nestabilna i ima sposobnost da se brzo razdvaja i opet sastavlja. Rad encima dosad je vrlo slabo poznat, no zna se da u njemu djeluju dvije sile: sila spajanja je uvjetovana hranjivim supstratom, a sila razdvajanja je svojstvena bjelancevinama kao u nosi ocu encima (apo fermenta). Uglavnom se razlikuju dvije skupine encima: hidrolaze, koje pospješuju reakcije hidrolize (rastvaranja u prisucu vode) i oksireduktaze, koje pospješuju spajanje i razdvajanje s kisikom. Za pravilan rad encima od vrlo je velike važnosti da je biljka pravilno hranjena, kako tzv. makroementima, tako, još više, mikroelementima. Tako, na primjer, bakar ima vrlo važnu ulogu za rad encima oksireduktaze, cink je sastavni dio encima disanja (karboanhidraze), isto tako molibden, mangan i drugi. Za pravilan rad encima hidrolaze potrebno je posebno naglasiti da se biljke redovito snabdijevaju vodom. Nedostatak u snabdijevanju vo44
--'"
,
I
dom uzrokuje nepravilnost u ritmu rada ovog encima u metabolizmu ugljikohidrata i bjelancevina, pa prema njegovu ritmu rada razlikujemo biljke otporne i neotporne na sušu. Rad encima oksireduktaze važan je u procesima disanja i fotosinteze. Encim oksidaze sastoji se takoder od dvije komponente, jedne koja veže kisik iz zraka, dok druga služi kao primalac vodika. Cijeli oksidacijski aparat biljke sastoji se od fermenata: - oksigenaze, - peroksidaze i - polifenola. Encim oksireduktaze važan je u otpornosti biljaka prema parazitima kod cega je utvrdena nedvojbena veza izmedu njegove aktivnosti i otpornosti biljaka prema parazitima. Otpornost biljaka koja se sastoji iz naslijedene i stecene otpornosti, jest aktivni fiziološki proces prema kome ona reagira na vanjske uvjete. Što je biljka otpornija prema parazitima, to se u njoj odigravaju intenzivniji procesi oksidacije i redukcije. Nadalje, utvrdeno je da se pri procesu oksi-redukcije stvaraju fenoli. Postoji mišljenje da laka oksidacija fenola u biljnom tkivu oduzima kisik parazitima i tako ih sprecava u razvOJU. U hranidbi bilja potrebno je, takoder, naglasiti da oni djeluju u cikloforaznom sistemu. Kao primjer takvog rada encima navest cemo hranidbu biljaka nitratima u svrhu njihova snabdijevanja dušikom. U svrhu hranidbe biljaka nitratima potrebno je da se nitrati rastvore prije nego što ih biljka može koristiti za hranu. Prema opcenito prihvacenoj teoriji o rastvaranju nitrata taj proces tece ovako:
HNO3 --
HNO2 --
(HNO2) OH--
'NHpH--
NH3
nitrati
nitriti
hiponitrit
amqnijak
hidro~silamin
Da bi se navedeni procesi mogli pravilno odvijati, potrebno je da pri toj rastvorbi sudjeluje cikloforazni sistem encima tzv. reduktaze. Proces tece ovako: encim nitrat-reduktaze rastvori nitrate, encim nitrit-reduktaze rastvori nitrite, encim hiponitrit-reduktaze rastvori hiponitrite i encim hidroksil-amin reduktaze rastvori hiponitrite, itd. Vec je prije naglašeno da su za pravilan rad encima, pored makroelemenata, potrebni i mikroelementi od kojih su narocito važni: bakar, molibden, željezo, mangan, magnezij i drugi. Ako biljka oskudijeva jednim od navedenih elemenata, u cikloforaznom sistemu redukcije ne dolazi do aktivizacije encima reduktaze, pa prema tome ni do redukcije nitrata i ostalih encima. Uslijed toga pronalaze se nerastvoreni nitrati u biljkama koje su hranjene nitratnim gnojivima. Kako se takvo stanje odrazuje na zdravlje biljaka vidi se iz prak45
ticne upotrebe mineralnih dušicnih gnojiva: što je intenzivnija upotreba mineralnih dušicnih gnojiva, to se ispoljava veca osjetljivost biljaka na parazite. Bakar je sastavni dio encima katalaze koji je temeljni encim što sudjeluje u obrambenom sistemu od infekcije, pa smanjenje bakra uzrokuje njegovo smanjeno djelovanje. Pokusi vršeni sa štakorima kojima je u hranidbi nedostajao bakar pokazuje da su oni bili znatno osjetljiviji na infekcije, a cim se obrocima dodao bakar, pojacao se rad encima katalaze i u isto vrijeme otpornost štakora prema infekcijama. Ovaj letimican pregled o radu encima i njihovoj ulozi u pravilnoj hranidbi biljaka upucuje nas na to da ubuduce revidiramo svoj stav prema jednostranoj primjeni mineralnih gnojiva (NPK) jer je to ocito u suprotnosti s pravilnom hranidbom.
46
-.I
IOSNOVE
BIOLOŠKE
AGRIKULTURE
I
Svrha dosadašnjeg našeg izlaganja bila je da prikaže biološku agrikulturu sa znanstvenog stanovišta. Cilj našeg daljnjeg izlaganja jest da prikažemo biološku agrikulturu što jednostavnije kako bi se njome mogli koristiti svi oni koji je žele provoditi u praksi. U našoj dosadašnjoj praksi imali smo uspjeha upravo samaterima koji se poljoprivredom zanimaju iz ljubavi, stoga su njima i namijenjena naša daljnja razmatranja. Život na zemlji ovisi, prije svega, o suncu jer je ono izvor života. Život se rada i nestaje u tlu. Prema tom saznanju postoje velike razlike izmedu tzv. klasicne i biološke agrikulture. Klasicna agrikultura osniva se na Liebigovim postavkama o hranidbi bilja. On smatra da sva živa bica, poglavito biljke koje ugibaju, prolaze kroz proces rastvorbe-mineralizacije do njihovih osnovnih elemenata. Tako mineralizirane organske tvari, N, P, K, Ca, Mg i druge, prema tim postavkama, ponovo apsorbira korijenov sistem biljaka i u lako topivom stanju služe za hranu. Biološka agrikultura, naprotiv, razlikuje se od klasicne po tome što dokazuje da biljni i životinjski svijet koji ugiba na tlu i u tlu ne prolazi proces rastvorbe do potpune mineralizacije, to jest do razgradnje na pocetne elemente N, P, K, Ca, Mg i druge, te da njihovom rastvorbom ostaju osnovni elementi života, odnosno njihovi dijelovi žive materije, to jest molekule - mikrosomi i dr. U skladu s tim postavkama hranidba bilja ubiološkoj agrikulturi osniva se na rastvorbi organskih tvari, kojima se prema potrebi dodaju i prirodna mineralna gnojiva (fino mljeveni sirovi fosfati, eruptivno kamenje, alge, KPMG i dr.). Hranidba bilja klasicnim nacinom temelji se na umjetnim gnojivima - u fiziološki aktivnom obliku topivim u vodi - a utvrdivanje potreba obavlja se analizom tla. To je, prema našem mišljenju i iskustvu, krivi put u hranidbi bilja. Biološka agrikultura temelji hranidbu bilja na biološki aktivnom tlu bogatom mikroorganizmima. Hranidba se ne obavlja izravno prema tzv. potrebama bilja, vec posredno, time što se hrane mikroorganizmi tla, a oni svojom djelatnošcu i biološkom aktivnošcu djeluju na rastvaranje or47
ganske materije i u interakciji skorijenovim sistem om, izmjenom tvari, hrane biljke. Klasicna hranidba bilja ne samo da zanemaruje mikrobiološku aktivnost tla, kojom se stvaraju povoljni uvjeti za rast i urod biljaka, vec ona tu aktivnost cak i uništava. Dodavanjem umjetnih gnojiva remeti se mikrobiološka ravnoteža u tlu, a time se ujedno vrši negativna selekcija koja redovito sprecava rad korisnih mikroorganizama na racun patogenih. Zbog toga dolazi do prevelikog razmnožavanja pojedinih vrsta patogenih mikroorganizama. U postojecoj mikrobiološkoj ravnoteži tla postoji medusobna borba za održavanje života i razmnožavanje pojedinih vrsta mikroorganizama, što nazivamo antagonizmom. Takvim antagonizmom stvaraju se razni inhibitori i antibiotici koje luce pojedine vrste mikroorganizama, a svrha im je samoodržanje. Poremecaj biološke ravnoteže u tlu ustanovljen je narocito onda kada se pored umjetnih gnojiva u tlo dodaju i razna sredstva za zaštitu bilja - pesticidi, herbicidi i druga. Ta se ravnoteža u tlu toliko mijenja da se pocinju razvijati neke do tada potpuno nepoznate vrste patogenih mikroorganizama. Kako bi se takvo veliko umnožavanje sprijecilo, poduzimaju se razne mjere, i to uvijek novim i sve težim otrovima, kojima se želi sprijeciti razvoj patogenih mikroorganizama. Time se stvara zacarani krug iz kojeg je vrlo teško pronaci izlaz. Prilicno jasne cinjenice u suvremenoj poljoprivredi ne daju mnogo izgleda da se u dogledno vrijeme u tome postigne uspjeh jer se sve više upotrebljavaju suvremena sredstva kemizacije, cime sve više nastaje potreba da se u lijecenju ljudi i životinja upotrebljavaju antibiotici. Sredstva, dakle, koja medusobno luce pojedini mikroorganizmi u borbi za samoodržanje nedostaju u hrani proizvedenoj sredstvima kemizacije u poljoprivredi. Proucavanje cinjenica kako proizvedena hrana suvremenim sredstvima kemizacije u poljoprivredi djeluje na zdravlje ljudi i životinja izlazi iz okvira ove knjige.
ÚËÒÕÝ×ÑÒßÔÒß
DEFINICIJA
PLODNOSTI
TLA
U BIOLOŠKO] AGRIKULTURI Tlo je životna zajednica razlicitih organizama koji ga nastanjuju. I samo tlo djeluje kao organizam, a njegova je vlastitost da djeluje kao biološki regulator. Buduci da tlo kao organizam ne posjeduje mogucnost vlastitog izbora hraniva, kao što to imaju nadzemni organizmi, ono ima sposobnost 48
.....
da obavi za(Jacu biološkog regulatora. U toj zadaci rastvara organske i mineralnekomponente i tako stvara proizvode prikladne za hranidbu bilja. Biljke posjeduju vlastite mikroorganizme koji djeluju u podrucju korijenovog sistema (rizosfere) a koja joj omogucuje izbor onakve vrste hraniva koja joj ponajbolje odgovara. Racionalnim i strpljivim postupkom prema odredenom planu stvaramo uravnoteženo tlo koje posjeduje optimalni biološki kapacitet. Plodnost se ne sastoji u kolicini raspoloživih hraniva, vec u nesmetanom odvijanju odredenih životnih funkcija. Plodnost tla se ne stvara umjetnom smjesom fiziološki aktivnih NPK i drugih sredstava u tlu, vec nesmetanim odvijanjem životnih funkcija svojstvenih tlu. Plodnost tla jest lancana reakcija kružnog kretanja ishrane koja je toliko jaka koliko njena najslabija karika. Svaki umjetni zahvat u tu lancanu reakciju životnih funkcija tla donosi sa sobom neizostavnu opasnost gubitka njegove plodnosti. Plodnost tla ukljucuje funkciju samoodržanja i razmnožavanja kao biološki regulativ koji se od plodnosti ne može odijeliti. Plodnost se odvija u kružnom lancanom kretanju žive supstance, što s.e, pak, ocituje u zdravlju svega živoga. Plodnost je nedjeljiva vlastitost živog bica. Život je nastao u toku razlicitih zemljinih epoha iz jednostavnih životnih oblika pod utjecajem djelovanja žive prafunkcije. Uprkos razlikama unutar biološke vlastitosti, od jednostanicno do višestanicno organiziranih bica, ta je vlastitost života do danas ostala nedjeljiva kod svih živih bica.
PRIRODNA
PLODNOST
TLA
Temeljno pravilo biološke agrikulture jest: medusobni antagonizam živih bica tla jest motor pokretac životnih aktivnosti u tlu. Život u tlu bit ce to intenzivniji i snažniji, što je veci broj organizama u tlu i što je više razlicitih vrsta i veci njihov antagonizam. Njihov zajednicki ucinak je rastvorba razlicitih komponenata organskog i mineralnog sastava, a ocituje se u stvaranju povoljnog stanja izmedu krute, tekuce i plinovite faze tla neophodno potrebne za rast i rodnost bilja. Njihova najveca aktivnost je u gornjem sloju tla, u dubini od 3 - 8 cm. Tijela mikroba i ostaci njihove aktivnosti sljepljuju se sa cesticama organsko mineralnog dijela tla i tvore vec prostim okom vidljivu mrvicastu strukturu tla, koja je sastavn~ dio prhline (Zell gara). Osnovni uvjet za uspješno djelovanje mikroorganizama u tlu jest dovoljna kolicina organske i mineraIne tvari: vode, zraka i topline. 4
BIOAGRIKULTURA
49
Iz jedne bakterije u toku 2 - 3 dana mogu nastati kolonije od više milijuna, koje se, pak, narocito brzo umnažaju u gornjem dijelu tla (prhlini). Mnoge vrste bakterija mogu dobro djelovati samo uz pristup dovoljne kolicine zraka (aerobne bakterije). One same svojom aktivnošcu stvaraju sebi povoljne uvjete za razvoj i rad - mrvicastu strukturu tla, koja je ujedno vanjski vidljivi znak njihove aktivnosti. Daljnji važan preduvjet za mikrobiološku aktivnost tla jest zemljišni pokrivac koji izmedu ostalog služi i kao zaštita od svjetlosti, što vecina bakterija ne podnosi. On ujedno služi kao zavjesa protiv isušivanja tla i za zadržavanje topline u njemu. Zašticuje, nadalje, od erozije (ispiranja), koja je narocito jaka za vrijeme snažnih kiša, zbog kojih je inace potrebno cesto rahljenje tla (ako zemljani pokrivac nije prisutan). Ni najsnažniji pljusak nije u stanju razoriti prirodno porozno tlo, koje su izgradili mikroorganizmi tla, jer su kolonije mikroba sadržane u mrvicastoj strukturi sposobne da izdrže tlak od više stotina atmosfera. Ipak i prhlina ima svoju lošu stranu - cim se izvor ugljikohidrata (hrana za mikrobe tla) istroši, pocinje se raspadati, nakon cega ostaje njezin ostatak koji ovisi o: . kolicini preradene tvari; . kvaliteti preradene tvari; . vrsti tla (sadržaju glinenih i drugih cestica); . kolicini organskog gnojiva.
I:
Navodimo osnovne principe prakticne funkcije organske gnojidbe: . prema kolicini organsko se gnojivo može dodati i previše i premalo; . što je razlicitije organsko gnojivo, to je i ugaranje tla bolje; . teško i lako tlo imaju razlicite potrebe gnojidbe; . nije uputno odjednom dodavati velike kolicine gnojiva, vec manje kolicine u više navrata. Iz navedenog se vidi da svaki proizvodac mora dobro poznavati svoje tlo i potrebe hranjenja mikroorganizama u njemu. Ujedno se vidi da nema opceg recepta prema kojem bi se postupalo jednako na svim tlima. Kao organsko gnojivo može poslužiti stajsko gnojivo, prvenstveno govedsko, zatim gnojivo od peradi, gnojnica (uz poseban nacin pripreme), korovi, zelena gnojidba, kompost, organsko tvornicko gnojivo (koštano brašno, krvno brašno, rogovina i drugo) mljeveno eruptivno kamenje, sirovi fosfati, gradsko smece... RIZOSFERA Nakon što su mikrobi u gornjem sloju tla (3 do 8 cm) rastvorili organsku tvar do prhline (Zell gara), daljnji procesi razgradnje nastavljaju
50
...
Marelica - razvoj korjenovog sistema u sloju prahline
se do tzv. prahline (Plazma gara). U podrucju korijenovog sistema razvija se posebna vrst bakterija, i zavisno o aktivnosti korijenovog sistema (rizosfere). Sjeme koje klija odmah se okružuje sferom mikroba, koja se povecava u zavisnosti od daljnjeg rasta korijena. Broj mikroba stalno se povecava u tiskom krugu oko korijena i postiže svoj maksimum za vrijeme razvoja plodova. TABLICA
3.
Razdioba bakterija u rizosferi pamuka UDALJENOST OVRATNIKA UZORKA TLA Dodir korijena Rizoplan (neposredni) Od 0,05 - 0,5 cm od korijena
Od 0,5 - 2,5 cm od korijena Od 10 - 15 cm od korijena
UKUPNI BROJ BAKTERIJA U STOTINAMA TISUCA U I GRAMU TLA
510 129,9 54,7 52,6 51
aktivnost u tlu makro fauna
Pokrivac tla 2-3 cm
prhlina 3-8 cm (zell gare)
simbionti (rizosfere) 30-50 cm
zdravica
Profil tla
Hranidba
vocaka
-
presjek tla
52
j
Svaka biljna vrsta ima svoju specificnu vrstu bakterija. Ispitivanjima mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema utvrdeno je: . da je intenzivno umnažanje mikroorganizama bilo uvijek zavisno o intenzitetu asimilacije; . da se mikroorganizmi iz podrucja rizosfere nisu uopce dalje razmnažali ako se upotrijebio samo hranj ivi supstrat rizosfere bez kontakta s .njegovim sistemom; ~. da je razmnožavanje mikroba pocelo istom intenziviranjem asimilacije u neposrednom kontaktu skorijenom.
~
Zakljucujemo da je rijec o bakterijama koje su životno vezane za asimilate koje proizvodi biljka, koje ona putem korijena izlucuje, to jest da tu postoje simbiotski odnosi izmedu korijenovog sistema biljaka i bakterija koje žive u njegovoj neposrednoj blizini. Biljke snabdijevaju mikrobe asimilatima, a one njih mineralnim supstancama i drugim tvarima. Ispitivanjem je, nadalje, utvrdeno da su te bakterije prema svojoj gradi nalik bakterijama koje nalazimo u debelom crijevu kod preživaca: Escherichia coli, Lactobacil1us acidofilus, Lactobacillus bifidus i drugi. Priroda tih mikroorganizama za sada je još slabo poznata, ali je eksperimentalno utvrdeno: . da postoji interakcija izmedu rada bakterija rizosfere i viših biljaka; . da korijenje bilja izlucuje razlicite supstance (asimilate), koji unapreduju razvoj bakterija: što je intenzivnija asimilacija, to je intenzivniji i razvoj i razmnožavanje mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema; . da se u medusobnom radu mikroorganizmi rizosfere ili potpomažu (sinergicno djelovanje), ili sprecavaju u radu (antagonisticko djelovanje) lucenjem inhibitora - antibiotika; . da mikroorganizmi rizosfere aktivno sudjeluju u snabdijevanju biljaka dušikom, mineralnim tvarima koje imaju utjecaja na odvijanje životnih funkcija (zdravlje i otpornost bilja od patogenih mikroorganizama); . da svaka biljna vrsta ima svoju specificnu vrst mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema, tako da biljke kojima odgovara kisela re. akcija razvijaju odgovarajuce mikroorganizme kojima odgovara takva reakcija, na primjer, jabuke; druge (breskve, marelice), pak, kojima više odgovara neutralna ili slabo alkalicna reakcija, potpomažu isto takve bakterije. S druge strane, postoji bitna razlika u hranidbi biljaka hranjenih klasicnim sistemom, umjetnim gnojivima u fiziološki aktivnom obliku, to jest hranivom otopinom u vodi. Biljke hranjene klasicnim nacinom izgubile su mogucnost primanja hrane iz tla selekcijom odgovarajucih hraniva. Iz postojece otopine hraniva u tlu primaju sorpcijom korijena onakvu vrst i omjer hraniva koja se nalazi otopljena u vodi u neposrednom dodiru skorijenom. 53
Hraniva ,koja biljka crpi iz tla direktnom sorpcijom pomocu korijena, a koja nisu prethodno selekcionirana prema njezinim vlastitim potrebama, tj. selekcijom preko odgovarajucih vrsta bakterija, nisu prikladna .
za njihovu pravilnu hranidbu. U prethodnom poglavlju upoznali smo se s radom encima, koji kao neživa tvar obavljaju vrlo znacajnu ulogu u izmjeni tvari unutar biljnog organizma. Takoder smo vidjeli da postoji cikloforazni rad encima, to jest rad jedne vrste encima, što se nadovezuje na rad druge vrste, a ti se procesi u biljci odvijaju simultano. Tako se razgradnja nitrata u nitrite odvija pomocu encima nitrataze, a nitrita dalje pomocu encima nitritaze itd. Ako se u biljnom organizmu nade više nitrata nego što ih encim nitratamože preraditi, ostaje višak nitrata koji koci razvoj encima što sudjeluju u daljnjem lancu razgradnje a što je redovita pojava kod biljaka koje su hranjene mineralnim dušicnim gnojivima. Uslijed zastoja u izmjeni tvari dolazi, takoder, do zastoja u odvijanju ostalih funkcija važnih za život biljaka. Iz prakse hranidbe biljaka umjetnim gnojivima poznato je slijedece: što je intenzivnija gnojidba mineralnim dušicnim gnojivima, to je veca potreba za primjenom zaštite biljaka od parazita. Time se ujedno potvrduje da umjetna hranidba djeluje na smanjenje obrambenog sistema bilja od parazita.
MIKO RIZA Mikoriza je živi most kojim micelij gljive spaja humusom bogato tlo s korijenom bilja. Prethodno pripremljena hraniva od gljiva mogu biti izravno prenesena u korijen biljaka a da korijen nije izravno u dodiru s tlom. M~lo nam je poznato kako Se odvija taj medusobni odnos gljive i korijena biljaka s obzirom da biljka snabdijeva gljivu asimilatima ugljika, a gljiva biljku dušikom i ostalim mineralnim tvarima. U prvom smo dijelu govorili o odnosu gljiva i korijenja biljaka, pa smo spomenuli tzv. endotrofnu i ektotrofnu mikorizu. Ovdje cemo ukratko spomenuti naša iskustva o mikorizi u jednom vocnjaku šljiva što se nalazi pod našom kontrolom više od dvadeset godina. Simbiotski odnos izmedu gljive koja tvori mikorizu, a koja je determinirana kao RhodophyJus c1ypeatus saudersii. i korijena šljiva u nasadu na površini od I ha u Našicama, uspostavljen je, prema onome što se moglo ustanoviti na površini tla a u vezi s plodnim tijelom gljive, u neposrednoj blizini zdjelice vocaka, u cetvrtoj godini nakon sadnje šljiva. Do tog vremena nasad šljiva je bio redovito svake godine prilicno izložen bolestima: PoJystigma rubrum (Pers) D. C. i Taphrina pruni (Fuckaj) TuI.
54
...
Napad navedenih bolesti na šljivama bio je samo u pocetku prilicno jak, kasnije srednje jak i, naposljetku, nakon pojave gljive u nasadu potpuno je izostao. Važno je napomenuti da nikakva sredstva u obrani šljiva od navedenih bolesti nisu poduzimana (u vezi s time strucna komisija za zaštitu bilja SR Hrvatske dala je primjedbu da bi trebalo poduzeti mjere zaštite da se otklone tako nastale pojave bolesti). Prvi veci urod iz toga nasada vocke su dale u petoj godini nakon sadnje, a u puni rod šljivik je došao u 7. godini, kada je dao 4,5 vagona/ha. U nasadu šljiva, kako je to vec istaknuto, ne poduzimaju se nikakve posebne mjere zaštite vocaka od bolesti. Prskanje, i to biološkim sred-
i.
Rhodophylus clypeatus saundersii simbioza gljive i šljivinog korijena
stvima, provodi se samo protiv šljivine osice (Hoplocampa m. i f.) i to samo U godinama kada je slabiji urod šljiva. U godinama pune rodnosti ovaj štetnik upravo povoljno djeluje na rod šljiva jer djelomice prorjeduje plodove, cime šljive postaju krupnije. Pravilnom biološkom hranidbom vocaka, dakle, zaštita se svodi na najmanju mjeru, a posebne mjere zaštite poduzimaju se samo onda kada se u nasadu pojavi štetnik koji ih povremeno napada. U pet godina u nasadu pojavio se gubar (Hyphantria dispar), koji je bio odložio veliki broj jaja. Mjere zaštite protiv toga štetnika provedene su spaljivanjem gubarovih legla (jaja) s let-lampom. Postoji opce mišljenje da je za plodnost tla od osobitog znacenja prisutnost Azotobacter crococuma u tlu. U vezi s time izvršeno je ispitivanje tla u navedenom nasadu šljiva. Materijal za ispitivanje nabavljen je iz instituta Radicin u SR Njemackoj. Ispitivanja su pokazala da u tlu šljivika nije bilo Azotobactera, iako bi se to moglo zakljuciti prema bujnom rastu šljiva. Ispitivanja na tlu šljivika vršena su na istom objektu na kome su rasle i jabuke koje su redovito svake godine gnojene umjetnim gnojivima i to visokim dozama, a tlo je redovito obradivano za vrijeme vegetacije. U tom tlu pronadena je zacudujuce velika zastupljenost Azotobactera. Jabuke na istom objektu, a pet godina starije od šljiva, gotovo su prema svojoj bujnosti dvostruko manje od šljiva, a svake godine ih redovito napadaju razni štetnici i bolesti, posebice uši, dok se uši u nasadu šljiva uopce ne pojavljuju. Kod ovog je važno napomenuti da do sada, u 22 godine, šljivik nije gnojen ni najmanjom kolicinom mineralnih dušicnih gnojiva, a od ostalih gnojiva dodavani su, samo u pocetku, Patent - kalij i Thomasova drozga, dok je u kasnijim godinama od mineralnih gnojiva dodavan samo fino mljeveni fosfat. Bujan rast i rodnost vocaka šljiva uvjetovani su plodnim tlom. Kolicina humusa u tlu iznosila je prigodom sadnje (1960. godina) svega 1,4 posto. Nakon 5 godina biološkog vocarenja kolicina humu sa u tlu povisila se na 3,2 posto. Nakon što je kolicina humusa u tlu prešla 3 posto, zdravstveno stanje šljiva vidljivo se popravilo. Sad se u tom tlu nalazi u neposrednoj blizini zdjelice vocaka 7,2 posto humusa. Troškovi uzdržavanja nasada šljiva svedeni su na minimum, asastoje se uglavnom u snabdijevanju tla organskim gnojivima i samo povremeno mineralnim. Umjesto obrade, trajno se provodi mulciranje vocaka, dok je suzbijanje bolesti i štetnika potpuno izostavljeno. Troškovi ovog šljivika po jednom hektaru iznose svega 40 posto troškova jabuka. Ovaj nasad šljiva može poslužiti kao školski primjer da je za rast i urod vocaka potpuno nepotrebno gnojiti tlo umjetnim gnojivima, osobi-
I ti
I
I
I I
I
56
!o
...
~
to ne dušicnim, kao i obradivati tlo u nasadu. Tlo za podizanje ovog nasada pripremljeno je podrivanjem, a ne rigolanjem, stoga to može poslužiti kao dokaz da je rigolanje tla potpuno nepotrebna mjera koja se do sada opcenito smatrala neophodnom za uspješno podizanje vocnih nasada. Troškovi pripremanja tla podrivanjem iznosili su svega 20 posto troškova rigolanja. S takvim pripremanjem tla detaljno cemo se upoznati u kasnijem izlaganju raznih nacina pripremanja tla za podizanje vocnih nasada.
KAKO NADOKNADITI ODNOŠENJE MINERALNIH ELEMENATA IZ TLA i
1
Iz dosadašnje prakse biološke agrikulture vidi se da je moguce postizati visoke urode kvalitetnog bilja, a da pritom nije bilo potrebno gnojiti velikim kolicinama mineralnih gnojiva, što na prvi pogled izgleda paradoksalno. U klasicnoj poljoprivredi, na temelju analize tla o potrebama hraniva, kroz godinu se dodaje 1000 - 1500 kg i više NPK gnojiva. Cesto se samo mineralnog dušicnog gnojiva dodaje za vrijeme vegetacije 400 500 kg/ha. No pitanje je koliko bi iznosilo po jednom hektaru ako bi se dodav(ilo u obliku organskih gnojiva. Ako pretpostavimo da se u 100 kg -stajskog gnojiva nalazi svega 0,35 kg dušika, 0,16 kg fosfora i 0,40 kg kalija, onda bi trebalo dodati nešto manje od 3 vagona stajskog gnojiva godišnje. Kad bi i bilo moguce dodavati tako veliku kolicinu stajskog gnojiva, s obzirom na ogranicene izvore, to ne bi bilo prikladno jer bi tako velike kolicine u pomanjkanju oborina u doba vegetacije mogle imati vrlo štetan ucinak. Ubiološkoj agrikulturi, ovisno o težini i strukturi tla, u površinskom kompostiranju po jednom hektaru dodajemo svega 1500 do 2000 kg organskog gnojiva i to ne svake godine, vec svake druge, trece, ovisno o mikrobiološkoj aktivnosti tla. Svake godine, i to narocito u pocetku, dodaje se 150- 200 kg fino mljevenog eruptivnog kamenja, odnosno sirovih fosfata, a prelaskom na biološku agrikulturu isto tolike kolicine Patent-kalija. Želimo li povuci neki komparativni zakljucak, onda izgleda da u tome nije riješeno osnovno pitanje.
57
KAKO NADOKNADITI NEDOSTATAK HRANIVA U TLU Dušik Navedene dodane kolicine dušika u organskom obliku ne bi bile dostatne da se nadoknade kolicine dušika koje biljke trebaju kroz godinu kad ne bi bilo prirodne fiksacije dušika iz atmosfere pomocu mikroorganizama. U stvari, u plodnom tlu dobre mikrobiološke aktivnosti kolicina dušika koje vezuju mikroorganizmi iz zraka daleko prelaze stvarne potrebe koje trebaju biljke za svoj razvoj i redovitu plodnost. Uslijed toga svako dodavanje mineralnog dušicnog gnojiva postaje suvišno, a za održavanje dobrog zdravstvenog stanja biljaka i štetno, što je potvrdila praksa biološke agrikulture. Kalij
Vecina diluvijalnih tala (nastalih trošenjem mineralnih stijena i dr.) dostatno su snabdjevena potrebnim kolicinama kalija za rast i rodnost biljaka. Da je u takvim tlima mikrobiološkom aktivnosti moguce aktivirati dovoljne kolicine kalija, potvrduje praksa iz biološke agrikulture. Osim toga, naknada potrebnih kolicina kalija postiže se i dodavanjem fino mljevenog eruptivnog kamenja (KPMG, bazalta, gnajsa, granita i dr.). Pored navedenih tala kojima je kalij zastupljen u dovoljnim kolicinama, postoje i aluvijalna (nanosna) tla i tla koja su se razvila iz vapnenih sedimenata. U tim tlima nedostaju potrebne kolicine kalija (biljkama), a nadoknaduje ih se prijelazom na biološku agrikulturu dodavanjem Patent-kalija, a kasnije mljevenim eruptivnim kamenjem koje u sebi sadrži i do 7 posto kalija. Isto tako, organsko gnojivo i drugi biljni i životinjski otpaci sadrže dovoljne kolicine kalija da zadovolje potrebe biljaka. Fosfor Vecina tala ima dovoljne kolicine fosfora, zbog cega je potpuno nepotrebno posebno unošenje fosfora u obliku umjetnih fosfornih gnojiva. Ukoliko u tlu ipak nedostaju potrebne kolicine fosfora, iste se nadoknaduju unošenjem fino mljevenih sirovih fosfata (a da nisu prethodno kemijski preradeni) što ga obilno koriste mikroorganizmi tla. Fino mljeveno eruptivno kamenje koje se u obliku praha dodaje tlu uz kalij sadrži i fosfor. 58
--.I
Ostali elementi
(
Ostali elementi potrebni za rast i rodnost bilja i održavanje zdravstvenog stanja, tzv. mikroelementi, unose se u tlo u dovoljnim kolicinama u obliku fino mljevene prašine eruptivnog kamenja. Unošenje navedenih elemenata u takvom stanju omogucuje prirodno doziranje potrebnih hraniva bez opasnosti od njihova prekomjernog unošenja. Ovo je potrebno posebno naglasiti jer ne znamo optimalne kolicine pojedinih elemenata; stoga dodavanjem umjetnih gnojiva raznih kombinacija postoji opravdana opasnost da se doda i odviše nekog hraniva, a nekog premalo. Dodavanjem, pak, fino mljevenog eruptivnog kamenja ta se opasnost sigurno otklanja.
~
L t
59
I PRIPREMANJE
TLA I
Vec smo naveli opce postavke biološke agrikulture iz kojih se vidi da je tlo životna zajednica razlicitih organizama i da samo tlo ima karakter organizma, pa je o takvim njegovim svojstvima potrebno posebno voditi racuna kod njegova pripremanja. RIGOLANJE TLA Od 1962. godine do danas izvršene su mnoge pripreme tla, ali stara praksa pripremanja tla rigolanjem toliko se uvriježila u,našu praksu da Rigolanje tla za podizanje vocnih i loznih nasada
--
- -- -
60
---
ce i ubuduce predstavljati vrlo težak zadatak. Valja nam raditi na suvremenijem nacinu pripremanja tla. Kad se odlucujemo za pripremanje tla, imajuci u vidu postizanje visokih uroda, onda nam izgleda logicno da što dublje pripremi mo tlo za sadnju, to ce se stvoriti povoljniji uvjeti za visoke urode. Navika da baš rigolanjem pripremimo tlo, na primjer, za sadnju vocaka, ušla je u našu praksu a da za to nismo imali vlastitih iskustava. Da bismo taj važan posao osvijetlili s više strana i dokumentirali potrebnim podacima, iznijet cemo najprije ono što bismo trebali znati prije nego što donesemo takvu odluku.
h a
-1 /'
~
fb
Shematski prikaz rada pl uga rigolera a) dubina brazde, b) širina braz de, h) humusni sloj
Prije pripremanja tla potrebno je znati: . do koje dubine prodire korijen bilja u tlo; . na kojoj dubini se razvija glavni dio korijenovog sistema; . što se dogada ako se preplitko ili preduboko pripremi tlo za podizanje novih nasada. Kod vocaka, na primjer, korijen prodire u dubinu od 1,2 m i više, dok se glavni njegov dio razvija na dubini izmedu 30 i 40 cm (vidjeli smo i zašto) ovisno o vrsti vocaka, tipu i težini tla, visini podzemne vode, nepropusnosti donjeg sloja tla i drugome. Prema tome, izgleda da obicnim oranjem na dubinu 20 do 30 cm tlo ne bi bilo dobro pripremljeno za podizanje novih nasada, tim prije ako se ispod toga nalazi nepropusni sloj koji sprecava prodiranje korijena u njegove dublje slojeve. 61
'!--
Uvidajuci potrebu dubljeg pripremanja tla, u nas se opcenito prešlo na rigolanje, i to na dubinu od 60 do 70 cm i dublje, pod slijedecom pretpostavkom: što ga dublje pripremimo za sadnju, to cemo postizati vece urode. Prema ispitivanjima T. G. Botova, na teškim tlima postiže se negativan ucinak kad se preokrece gornji oranicni sloj jer se tada stvaraju nepovoljni uvjeti za život postojece mikrobiološke aktivnosti u tlu. Da bi se to izbjeglo, on preporuca upotrebu trodjelnog pluga specijalne konstrukcije. Loše strane rigolanja tla: . Rigolanjem tla izbacuje se na površinu ili bliže njoj velike kolicine mrtvog (inertnog) tla i time narušava mikrobiološka ravnoteža u tlu. . Uspostavljanje prvotne mikrobiološke ravnoteže u tlu i njegovo obogacivanje humusom jest dugotrajan posao koji iziskuje mnogo vremena 1 novaca. . Prividno povoljni uvjeti stvoreni rigolanjem za rast u dubinu brzo se kvare (ispitivanjem rigolanog tla u Borincima vec nakon jedne godine). Korijenje biljaka koje je pocelo rasti u dubinu ponovo se vraca na površinu jer mu nedostaje zraka u dubljim slojevima. . Prijelaiom na rigolanje na vece dubine troškovi rada rastu geometrijskom progresijom.
PODRIVANJE TLA U traženju suvremenijeg nacina pripremanja tla za podizanje novih nasada u nekim se zemljama (Francuska, SAD i dr.) prešlo na pripremanje tla podrivacima. Na podrivac se može vrlo lako nadograditi depozitor (deep-feeder) za unošenje mineralnih gnojiva u dublje slojeve tla. Prednosti podrivanja tla su slijedece: . Podrivac ne izbacuje donji mrtvi (ihertni) sloj tla na površinu, vec samo produbljuje njegov oranicni sloj, a time cuva postcjecu mikrobiološku ravnotežu u tlu i ujedno stvara povoljne uvjete za njezin razvoj. . Na podrivac se može vrlo uspješno adaptirati depozitor za dubinsko gnojenje (meliorativnu gnojidbu) jer vršimo i produbljivanje tla i gnojenje i to njegovih dubinskih slojeva. .
Troškovi podrivanja tla su u odnosu na rigolanje nekoliko puta niži.
Prema našim ispitivanjima na pogonu Kukljaš (PIK Našice) u 1953. godini dobiveni su slijedeci rezultati: Podrivanje tla izvršeno je podrivacem iz Francuske (tvrtka »Charrues Fondeur Toulouse«), koji je konstruirao inženjer R. Monier. Podrivac 62
Podrivanje
tla
je konstruiran tako da ima 3 podrivacka tijela na razmaku od 60 cm, a radi na ukupnu dubinu od 70 cm dok mu je širina zahvata u jednom smjeru 2,2 m. Na podrivac je adaptiran depozitor za mineralna gnojiva, što ga je konstruirao i ugradio strojarski majstor Ivan Jamuljak iz Našica. Sadržaj sanduka depozitora iznosi 300 kg mineralnih gnojiva. Rezultati ispitivanja rada podrivaca: Podrivac je vukao traktor TG 90 KS, a njegov radni ucinak bio je 4800 m2 na I sat uz slijedece troškove (1963. godine): - podrivanje na dubinu 70 cm s unošenjem gnojiva u dublje slojeve - doprema mineralnih gnojiva na lice mjesta - radna snaga kod pripremanja gnojiva - drljanje iza sadnje vocaka Ukupni troškovi na I ha
12.500 din. 500 din. 1.550 din. 1.350 din. 15.900 din.
Za usporedbu navodimo podatke troškova rigolanja tla izvršenih u isto vrijeme na PIK Borinci u Vinkovcima prema podacima iz knjigovodstva na 1 ha: 63
-
-
81.730 din. 17.000 din.
rigolanje na prosjecnu dubinu 70 cm planiranje nakon rigolanja rasipanje mineralnog gnojiva (meliorativna gnojidba) zaoravanje mineralnog gnojiva drljanje nakon sadnje
1.452 din. 1.369 din. 1.350 din.
Ukupni troškovi Vec sama usporedba
troškova pripremanja
njem govori u prilog podrivanja. Radi boljeg pregleda naše tvrdo uhodane golanjem, navest cemo jedan primjer.
101.551 din.
tla podrivanjem
i rigola..
prakse pripremanja
tla ri-
Rahljenje tla podrivacem
U obrazloženju troškova navedeno je da su troškovi rigolanja tla iznosili 40.000 dinara po I ha. Kad smo upitali zašto je bilo potrebno rigolati cisti pijesak za podizanje nasada jabuka, receno nam je da se ta mjera pripremanja tla za sadnju vocaka opcenito smatra neophodnom. Zbog takvog stava u pripremanju tla, rukovodilac nasada nije se htio izvrgnuti osobnoj odgovornosti jer se bojao neuspjeha sadnje vocaka, a koji bi mogao nastati zbog slabo obavljene pripreme tla. Stoga je on dao rigolati i cisti pijesak!? Komentar je nepotreban. Naši pokusi podrivanja tla obavljeni su 1963. godine, a podaci su objavljeni u Agronomskom glasniku br. 7 (1964. godine) te u Savremenoj poljoprivredi, u Novom Sadu, br. 10, iste godine. Od tada do danas podignuti su u nas mnogi novi vocnjaci i to na velikim površinama za koje je tlo pripremljeno rigolanjem. Ako i nakon ovog prikaza i obrazloženja nedostataka koji nastaju rigolanjem tla kod podizanja novih nasada postoji i najmanja sumnja u podrivanje, svaki koji sumnja može se o tome uvjeriti na licu mjesta u nasadu jabuka i krušaka na objektu Kukljaš PIK-a Osijek u Našicama.
5
BIOAGRIKULTURA
65
~ It
t-
U pocetku našeg izlaganja o hranidbi bilja navodimo poznate rijeci Timirjazeve: »Svi zadaci agronomije, ako želimo prodrijeti u njihovu suštinu, svode se na što odredenije i po mogucnosti što tocnije ostvarenje uvjeta pravilne hranidbe bilja.« Hranidbu biljaka možemo promatrati s dva potpuno suprotna stanovišta: . Primanje hraniva iz tla u fiziološki aktivnom obliku - otopljenih u vodi. . Primanje hraniva iz tla u procesu metabolizrna, to jest u interakciji mikroorganizama tla i korijenovog sistema biljaka. Prvo razmatranje vodi proucavanju cisto kemijsko-fizioloških procesa, što je prema postavkama i iskustvu biološke agriku1ture nepotpuno i ne može nam dati odgovor na niz pitanja u vezi s proizvodnjom zdravog i kvalitetnog bilja otpornog na parazite. Kako bismo pobliže razmotrili nedostatke hranidbe bilja u vezi s primanjem fiziološki aktivnih hraniva, narocito NPK, iznijet cemo neke cinjenice koje to potvrduju.
PRIMANJE HRANIV A U FIZIOLOŠKI AKTIVNOM OBLIKU UGLAVNOM DUŠIKA, FOSFORA I KALIJA Fertilizacija tla klasicnim sistemom obavlja se na osnovi analize tla u svrhu odredivanja potreba hraniva, kojih temelje u fertilizaciji predstavljaju takozvana NPK umjetna gnojiva. Analiza tla obavlja se na temelju AL metode (Egner-Rhim-Domingo). Evo što o tome kaže profesor M. Gracanin: »Nauka je svjesna da nema univerzalnih kemijskih metoda koje bi bile jednako podesne za ispitivanje svih tala.« AL metoda ne daje zadovoljavajuce rezultate. Znanost, na žalost, ne može dati jednostavan odgovor na pitanje koliki je koeficijent iskorištavanja hraniva što se fertilizacijom unese u tlo. 66
~
t
Ona samo govori da su ti koeficijenti kolebljive velicine i da mogu varirati od Odo 100 posto. Može li nam u tu svrhu pomoci folijarna analiza? Što se tice tocnosti folijarne analize, postoje velika kolebanja u odredivanju fosfora; kalij se može mnogo tocnije odrediti dok podaci o potrebama dušika nisu zadovoljavajuci. Da bi se navedeni nedostaci u odredivanju što tocnijih kolicina hraniva otklonili, bilo bi potrebno naci odredeni odnos izmedu analize tla po AL metodi, folijarne analize i postignutih uroda na pojedinim parcelama, te bi se istom tada tocnije mogla odrediti kolicina hraniva koju je potrebno dodavati tlu u svrhu hranidbe pojedinih kultura. Ovo je, nedvojbeno, veliki nedostatak aktualnih metoda za odredivanje kolicine hraniva, no, na žalost, nije i jedini. Daljnju teškocu u odredivanju hraniva predstavlja odredivanje dinamike potrebe hraniva u toku vegetacije. Poznato je da se pojedina hraniva brzo ispiru ili dezaktiviraju. Da se to što više kompenzira, prišlo ,se takozvanom prihranjivanju u toku vegetacije pojedinih kultura, zatim dodavanju startnih doza prije pocetka vegetacije. Kako je ovo stanje u ishrani nesigurno i puno razlicitih nepoznanica, vidi se dalje iz podataka o korištenju dušicnih gnojiva. Navodimo rijeci profesora M. Gracanina: »Nakon sorpcije korijenovog sistema nitrati - ioni podliježu redukciji u kojoj sudjeluju encimi zvani reduktaze.« Prema opcenito priznatoj teoriji, nitrati se u biljnom organizmu reduciraju po shemi: nitrati
~
nitriti
~
hiponitrit
~
amonijak
~
hidroksilamin
Sve te promjene pracene su promjenom valentnosti atoma dušika, a odigravaju se uz pomoc encima: nitrat-reduktaze, nitrit-reduktaze, hiponitrit-reduktaze i hidroksilamin-reduktaze (vidi: djelovanje encima u biljci). Ovi elementi pripadaju skupini flavoproteida, tj. encimima kojima kao faktori služe flavinoadeninnukleotidi (FAD), kao i njihovi aktivni metali: molibden (Mo), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), pa i magnezij (Mg). Valja istaci da je nitrat-reduktaza inducirajuci encim, tj. encim koji brzo nastaje u stanicama usporedo s nagomilavanjem nitrata. Aktivator te nitratne reduktaze je molibden. Ako biljke oskudijevaju molibdenom, onda ne dolazi do aktivacije nitratne reduktaze, pa prema tome ni do redukcije nitrata u nitrite. Pomanjkanje molibdena moglo bi, dakle, biti razlogom nagomilavanja nitrata u biljnim organizmima. Ovo vrijedi sigurno i za ostale navedene elemente koji sudjeluju u procesu redukcije. 67
II'
Kako nagomilavanje nitrata koji nisu reducirani u biljkama (špinatu, mrkvi i dr.) djeluje na zdravlje ljudi i životinja opisano je u knjizi Claude Auberta »Biološka agrikultura«. Prije je navedena, da tako kažemo, samo jedna strana medalje, pa je potrebno nadodati da u fertilizaciji visokim dozama umjetnih gnojiva, narocito dušicnih, nastaje sve veca potreba za poduzimanjem mjera zaštite biljaka od parazita. Dokazano je: što se veca doza dušika primjenjuje u hranidbi bilja, to nastaje veca potreba za provodenjem prskanja protiv gljivicnih bolesti (fuzikladija, monilie, zaštita od truljenja voca u skladištu i dr.). Da se to sprijeci, potrebno je trajno povecati broj prskanja i povisivati doze, odnosno mijenjati sredstva zaštite. Donedavno je opcenito vrijedilo da su sredstva, primjerice DDT, potpuno neškodljiva za ljude i toplokrvne životinje. Trebalo je prilicno dugo cekati da se opovrgne tako optimisticko mišljenje i da dode do zabrane upotrebe tih sredstava. Koliko cemo dugo cekati da se to uradi i s ostalim sredstvima koja se još danas nalaze u upotrebi djelujuci štetno na zdravlje ljudi i životinja? Težnja je kemijske industrije da pronade takva sredstva zaštite, koja ce uništiti samo odredenog štetnika ili bolest, to jest, da proizvodi tzv. selektivne pesticide. Nece li takvi pesticidi biti otrovni za ljude i životinje? Osim navedenih nedostataka upotrebe kemijskih sredstava u fertilizaciji tla i zaštiti bilja od parazita, postoji još jedan veliki nedostatak, a to je pitanje ekonomicnosti takve upotrebe. Ako je koeficijent iskorištavanja umjetnih gnojiva u tlu kolebljiva velicina koja može varirati od O do 100 posto, a vec sada se u fertilizaciji upotrebljavaju za gnojidbu bilja kolicine izmedu 1000 i 1500 kg/ha NPK umjetnih gnojiva u jednoj godini, jesu li tako visoke doze umjetnih gnojiva i ekonomicne? Može se pretpostaviti da nisu jer se dodaju na temelju nesigurnih podataka iz analize tla o potrebama hraniva. Doda li se tome da je uslijed tako visokih doza umjetnih gnojiva potrebno poduzimati i intenzivne mjere zaštite biljaka od parazita, onda je to zapravo vrtnja u krugu iz kojeg se ne vidi izlaz. Potrebno je, nadalje, pitati: kako se navedena fertilizacija tala i upotreba pesticida u zaštiti bilja od parazita odrazuje na zdravlje ljudi i životinja? S pravom se postavljaju daljnja pitanja: Ako uslijed intenzivne upotrebe kemijskih sredstava postoji opasnost po zdravlje ljudi i životinja trovanjem od ostataka neharmonicnog sastava bilja, cemu uopce služi takva proizvodnja voca? Hrani li ona ili, možda, truje ljude? Ako postoji samo i najmanja sumnja da takva hranidba bilja dovodi u pitanje zdravlje ljudi, onda je prioritetni zadatak pronaci izlaz iz navedenog zacaranog kruga.
t
I
I f
il
lil-
f
68
j
PRIMANJE HRANIV A U PROCESU METABOLIZMA U poglavlju o tlu opisane su pojedine vrste mikroorganizama, koje sudjeluju u životnoj zajednici u tlu. Za održavanje plodnosti tla posebno mjesto zauzimaju bakterije. Veliki broj mikroorganizama tla (2,5 milijarde u jednom gramu tla)
ima odlucujucu ulogu u pravilnoj hranidbi bilja.
)
Zanemariti ulogu koju imaju mikroorganizmi u plodnosti tla i hranidbi bilja znaci ici krivim putem, tim više što mikroorganizmi, a posebno bakterije, igraju odlucujucu ulogu u pravilnoj ishrani ljudi i životinja. Temelji hranidbe biljaka na mikrobiološkoj aktivnosti tla i proizvodnji asimilata, koji služe za hranu ljudima i životinjama, znaci podržavati zdravu proizvodnju, a isto tako zdravu rastvorbu takvih asimilata u ljudskom i životinjskom tijelu, jer tu rastvorbu obavljaju i mikroorganizmi, poglavito bakterije. Prema ispitivanjima H. P. Ruscha, samo ona hrana koja je proizvedena u procesu metabolizrna u interakciji bakterija tla i biljaka sposobna je da ujedno bude prikladna hrana ljudskom i životinjskom organizmu. Održavanje zdravlja ljudi i životinja biljnim proizvodima koji su proizvedeni sorpcijom direktno topivim NPK hranivom, potrebno je u lijecenju ljudi dodavati razne antibiotike jer tako proizvedena hrana ne sadrži sve potrebne elemente za zdravu ishranu. U poglavlju o tlu vidjeli smo da u zdravom tlu vladaju antagonisticki odnosi izmedu pojedinih clanova te zajednice. Isto smo tako upoznali neke antibiotike koje izlucuju pojedini mikroorganizmi, a koji, pak, djeluju kao inhibitori na druge organizme. Takvom aktivnosti mikroorganizama tla hrana sadrži sve elemente potrebne za zdravu ishranu ljudi i životinja. Biljke dobivene iz tala fertiliziranih topivim NPK gnojivima ne sadrže sve elemente potrebne za zdravu ishranu ljudi.
69
KOMPARATIVNI
ÐÎÛÙÔÛÜ ØÎßÒ×ÜÞÛ
Þ×ÔÖß
KLASICNA HRANIDBA TOPIVIM NPK GNOJIVIMA
HRANIDBA BILJA PREMA BIOLOŠKOJ METODI
. Optimalno doziranje NPK gnOjIVa nije moguce. . Prekomjerno doziranje i nepravilna ishrana su pravilo. . Visoki gubici uslijed ispiranja dušicnih gnojiva. . Postepeni gubitak strukture tla je redovita pojava. . Potreba dodavanja NPK gnojiva
. Optimalno doziranje hraniva obavljaju organizmi u tlu. . Krivo doziranje hraniva nije uopce moguce. . Gubici uslijed ispiranja dušicnih gnojiva su iskljuceni. . Gnojidba organskim gnojivima struktura tla se trajno popravlja. . Potreba za organskim gnojivima postupno se smanjuje. . Optimalno je snabdijevanje biljaka vlagom. . Kako se u tlu povecava kolicina humusa, štete od bolesti i štetocina postupno se smanjuju. . Biološka kvaliteta proizvoda trajno
trajno se povecava.
. Zadržavanje vlage u tlu ovisi o kolicini oborina. . Postupno sve vece umnažanje bolesti i štetocina.
.
. Postupno gubljenje biološke kvalitete. . Gubi se sposobnost cuvanja plodova u skladištu. . G~bljenje plodnosti tla je redovita poJava. . Povisuju se izdaci za zaštitu bilja.
70
se povecava.
. Gubici uslijed uskladištenja plodova krecu se u dopustivim granicama. . Plodnost tla se trajno povecava. . I~d~ci za zaštitu bilja trajno se smanJuJu. .
~NIKE
W:OLOŠK.EAG~
~
FERTILIZACIJA
1.
Kljuc fertilizacije ubiološkoj agrikulturi jest organsko gnojivo. Cilj fertilizacije nije direktno hraniti biljke fiziološki aktivnim hranivima, nego živa bica tla - mikroorganizmi - koji preraduju hranu dodatu fertilizacijom i u interakciji izmedu tla i korijenja biljaka (u procesu metabolizma) snabdijevaju biljke svim elementima potrebnim za rast i rodnost. Ubiološkoj agrikulturi postoji nekoliko metoda koje se razlikuju u tehnici fertilizacije. Neke od njih cemo navesti. .
Kompostiranje u hrpama
l'
..
Za kompost se dugo držalo da je temelj biološke poljoprivrede, no danas mu izvjesne škole pridaju manju važnost smatrajuci da je izrada komposta skup posao koji se može zamijeniti drugim, mnogo jeftinijim metodama, s mnogo manjim utroškom radne snage, a koji ujedno daju mnogo bolje rezultate. Izlažuci razne rezultate u biološkoj poljoprivredi ici cemo povijesnim putem. Prvi koji je dao naucni temelj kompostiranju, a prema cijoj se metodi i danas provodi kompostiranje u biološkoj poljoprivredi u Velikoj Britaniji, bio je Sir Albert Howard, predstavnik engleske biološke škole. Po završetku studija na Oksfordskom univerzitetu on se kao agronom specijalizirao u zaštiti bilja i proveo veliki dio svog života radeci u Indiji. Potjece iz poljoprivredne obitelji, stoga je znao cijeniti rad poljoprivrednika u Indiji i prije nego što je poceo primjenjivati steceno znanje promatrao je i proucavao kako se poljoprivrednici u Indiji bore protiv raznih parazita. Nakon dugogodišnjeg studija i prakse napisao je knjigu »An Agricultural Testament« u kojoj je buducim generacijama namro svoja iskustva iz biološke poljoprivrede. Toliko je bio oduševljen u praksi postignutim rezultatima da ih nije uspio i naucno obraditi, što su mu njegovi protivnici upisali u veliki gri71
i
jeh. Posebno je obradio postupak kompostiranja po takozvanoj Indor metodi, po kojoj se postižu vrlo dobri rezultati u održavanju tla i zdravstvenom stanju u biljnoj proizvodnji. Buduci da smo i mi radili po toj metodi kompostiranja i postigli vrlo dobre rezultate, posebno cemo je opisati.
~ Ii ~
»Indor« metoda kompostiranja Postoje dva nacina kompostiranja tom metodom, i to u hrpama (heap) i u jamama (pit). Kod kompostiranja vecih kolicina redovito se kompostira iznad tla u hrpama. Kod manjih kolicina, da ne dode do vecih gubitaka, komposti-, Tanje se obavlja u jame. Postupak u pripremanju pojedinih slojeva je isti, stoga cemo opisati postupak kompostiranja u hrpama (iznad tla). Visina komposta u hrpama iznosi1,5 - 1,8 m, širina na dnu 1,5 m, a dužina prema potrebi. Na svaki 1,5 m dužine ostavlja se po jedan otvor koji služi za ventilaciju. Postupak pripremanja kom posta je slijedeci: . Prije kompostiranja skine se jedan sloj tla (ledine) od 8 - 10 cm, širine 1,5 m i dužine prema kolicini materijala, odnosno buducoj hrpi
komposta. . . Nakon toga se najprije jednolicno rasprostre materijal za kompostiranje u visini do 15 cm. To može biti ili svježi materijal (trava, djete1ina ili razni drugi otpaci) ili suhi (slama, sijeno, utrine i drugo). . Nato se ponovo razastre u visini do 5 cm sloj svježeg stajskog gnoja, najbolji je govedski gnoj, a ako se koristi gnoj od peradi, tada sloj može biti visok do 2 cm. Ovako razastrti sloj gnoja služi za inokulaciju mikroba. . Kako navedeni otpaci imaju u najviše slucajeva kiseo sadržaj, to se u svrhu neutralizacije dodaje mljeveni vapnenac u vrlo finom prahu. Umjesto toga može se dodati i fino mljeveni sirovi fosfat. . Ako su kao materijal služili zeleni otpaci (trava, djetelina) tada se prskanje vodom provodi istom nakon dodavanja vapnenca, odnosno fino mljevenog fosfata. A ako su kao materijal upotrijebljeni suhi otpaci (sijeno, slama), tada se nakon svakog dodanog sloja (gnojiva, vapnenca) prska s dovoljno vode. . Nakon toga posipa se tanki sloj tla (što plodnijeg) do 1,5 cm visine. . Navedeni redoslijed nastavlja se do vrha, to jest do visine 1,5 do 1,8 m. . Vrh se obloži 10-15 cm debelim slojem tla.
~.
II II! ~ I
Iw
t
i .~
72
.-
f
. Kako je vec navedeno, na svakih 1,5 m dužine zemljišta ostavlja se po jedan otvor za cirkulaciju zraka. Otvori se mogu izraditi od svježeg pruca ili drugog prikladnog materijala koji može poslužiti za ventilaciju.
.
Ovako nacinjene hrpe ostavljaju se 3 - 4 tjedna,
što se primjecuje
po slijeganju materijala u hrpi, a zatim se citavi sadržaj prekopa i medusobno izmiješa. . Nakon miješanja materijala nije više potrebna ventilacija koja je imala zadatak da zraci, da se hrpa odviše ne ugrije i da se u njoj odvijaju najvecim dijelom aerobni mikrobiološki procesi za koje je potreban pristup zraka (kisika). . Nakon toga postupka nastavlja se mikrobiološki proces bez pristupa zraka, a traje oko 5 tjedana.
.
.
Za potpuno dovršenje ovakvog nacina kompostiranja potrebno je
ukupno 8 tjedana (otprilike 2 mjeseca). . Nakon toga može se kompost upotrijebiti u odredene svrhe. Za razvoj mikroorganizama koji sudjeluju u kompostiranju prema Indor metodi potrebni su: zrak, voda, toplina i hrana.
~
U pocetnoj fazi kompostiranja mješavina bakterija, gljiva,' protozoa, aktinomiceta koristi gotove ugljikohidrate i proteine. Oksidacijom ugljiokohidrata od strane mikroorganizama oslobada se energija u obliku topline koja uzrokuje povišenje temperature i do 70 o C. Kako se temperatura povecava, mješavinu mikroorganizama zamjenjuje termofilna mikrof-
lora sposobna da se razvije iznad 45 o C. Ova sadrži malo bakterija i \.
gljiva, a najviše aktinomiceta. Brzina ove faze rastvorbe ovisna je o odnosu u materijalu za kompostiranje. Što je taj odnos veci od 10, to proces tece brže i obratno. Vrlo znacajna funkcija termofilne faze kompostiranja jest uništenje patogenih bakterija, gljiva i, opcenito, parazita. Normalno postignuta temperatura više je nego dostatna za uništenje navedenih parazitskih organizama. Nakon hladenja komposta, odnosno miješanja, nastupa druga faza u kojoj prevladavaju antagonisticki odnosi izmedu pojedinih mikroorganizama koji imaju daljnju važnu ulogu u uništenju patogenih mikroorganizama. Bijelu prašinu, što se javlja iza termofilne faze, na površini sacinjavaju uglavnom aktinomiceti koji imaju znacajnu ulogu u antagonistickim odnosima jer djeluju inhibitorno na druge organizme, tvoreci antibiotike koji imaju veliku prakticnu i medicinsku vrijednost. Iz antagonistickih odnosa pojedinih mikroorganizama kao nusproizvodi nisu važni samo antibiotici, vec su tu prisutni kompleksni medusobni odnosi izmedu flore i faune. Bakterije, gljive i aktinomiceti, osim što ih napadaju antibiotici, koje isto tako proizvode bakterije, gljive i aktinomiceti, mogu isto tako uništi73
ti i protozoe koje su i kao jednostanicni mikroorganizmi sposobni upotrebljavati ostale mikroorganizme kao hranu. Antibiotici nisu jedini nusproizvodi mikrobiološke aktivnosti u kompostu. Tu se proizvodi i jedna velika kolicina drugih supstanci od kojih se neke mogu oznaciti pod nazivom faktora za ubrzavanje rasta (auksini i dr.). Dodavanjem komposta u tlo nastavljaju se procesi mikrobiološke aktivnosti zapocete kompostiranjem, a nastavljaju se samo uz povoljne uvjete u tlu, tako da kompost služi kao kvas za buduci razvoj mikrobiološke aktivnosti u tlu a koja je ujedno temelj biološke poljoprivrede.
.
1 Dr Pfeifer osnovao je u Texasu (SAD) 1939.godine laboratorij bio diIfamske met'ode kompostiranja. Osnovne postavke biodinamske metode kompostiranja polaze od saznanja da nas namirnice hrane više svojom vitainom snagom nego sadržajem kalorija i ostalih elemenata. Te se snage sastoje u vitalnosti i otpornosti biljaka od parazita. U vezi s takvim saznanjem postavlja se temeljno pitanje, kako možemo ocekivati zdravu ishranu od biljaka koje same ne posjeduju vlastitu snagu kojom se odupiru oštecenjima, odnosno uništenju od parazita? Izrada komposta prema ovoj metodi sastoji se u izmjenicnom miješanju raznih biljnih i životinjskih otpadaka. Po dovršenju postupka kompostu se dodaju razne trave: stolisnik, kamilica, kopriva, preslica, baldrijan, maslacak, valerijana i to rukoveti koje se utiskuju u kompost na razlicitim mjestima, duboko do 30 cm. U svrhu dinamiziranja mikrobiološke aktivnosti kompost se isto tako prska cajem od navedenih trava. U pripremanju caja za prskanje primjenjuje
se postupak dinamizacijetekucine za prskanje. U tu svrhu koriste se i gotovi preparati oznaceni brojevima od 500 do 508. Ti preparati se izraduju na bazi ljekovitog bilja, gnojiva ili silicija. . Preparat 500 dobiva se iz kravlje balege, a stimulira rast korijena. . Preparat 50I dobiva se na bazi silicija a stimulira rast zelenih dijelova biljke, zaustavlja cvatnju i utjece na zrenje. . Preparati od 502 do 507 služe za dinamizaciju komposta: preparat 502 jest stolisnik ljekoviti, 503 kamilica, 504 koprive, 505 hrastova kora, 506 maslacak, 507 valerijana, 508 preslica. Navedeni preparati djeluju prema snagama u otopini s velikim razrijedenjima (kako je to vec prije opisano), pa je nekoliko grama dostatno za nekoliko kubika komposta. Razlika u postupku pravijenja komposta izmedu dviju opisanih metoda jest i u tome, što se prema prvoj metodi vrši miješanje komposta, dok se kod druge ono ne obavlja, vec se u kompost dodaju gliste koje, probavljajuci kompost vrše ujedno i miješanje. 74
.
Ovakvo dozrijevanje komposta pomocu glista traje znatno dulje, ali se zato štedi na radnoj snazi koju one zamjenjuju. Kad gliste prorade sadržaj komposta u jednoj hrpi, one se same sele u drugu hrpu koja je pripremljena za kompostiranje.
-{
~\~~
=
//( \\\\\\ ×× ,.II '/////////////-//// // ////ñññññññññññññ÷æá·æææ榦åæ ijÄÿô ////////// / /-/////////////////
/
0;))~
)<~
o
'""",m'"",-,
0*-
,
- _§;""h
mOj."""
Posuda za tekuce
gnojivo
Kompostiranje
U hrpama UZ dodatak biodinamskih
preparata 75
KOMPOSTIRANJE
NA POVRŠINI
TLA
(SheetcoInposdng)
Osnovni princip ovakvog nacina kompostiranja jest u tome što se tlo nikada ne ostavlja nepokriveno (golo). Ono se pokriva bilo vegetacijom bilo raznim otpacima, cak i preko zime. Gnojivo i biljni otpaci razastru se po površini tla i zakopaju se samo vrlo plitko (svega nekoliko centimetara), i to nekoliko tjedana prije nego što se tlo koristi za sjetvu. TEHNIKA
POVRŠINSKOG
KOMPOSTIRANJA
U vezi s održavanjem plodnosti tla potrebno je posebno naglasiti važnost površinskog kompostiranja. Opisali smo proces rastvaranja organske mase u tlu i uvjete koji su potrebni da se ono postigne uzdržavajuci i hraneci mikrobiološku aktivnost u tlu. Sada cemo opisati tehniku površinskog kompostiranja u vezi s iznijetim uvjetima o kojima se mora voditi racuna. Tehnika površinskog kompostiranja sastoji se u tome, što se na površinu tla ne nanosi odviše debeo sloj biljnih i životinjskih otpadaka i prirodnih mineralnih gnojiva. U pravilu, materijal za kompostiranje unosi se u tlo u jesen tako da se rastvorba vrši u toku zime, a ukapanje u tlo u proljece, nekoliko tjedana prije sjetye, kad se radi o ratarskim kulturama. U jesen naneseni materijal ostavlja se na površini tla bez ukapanja i ostavi da slobodno trune. Nadalje, cim se naneseni materijal rastvori (sloj ne smije biti odviše debeo), na njemu izraste trava (zeleni pokrivac), koja se, kad dostigne izvjesnu visinu, pokosi. Kosidbu treba svakako iz-
vršiti neposredno prije cvatnje trave.
.
Pokošenom zelenom travom (prije nego što se osuši) mulcira se prvenstveno tlo oko biljke, a ostatak se jednolicno razastre. Kod mulciranja potrebno je naglasiti da sloj materijala - zelene mase ili drugih otpadaka - ne smije biti odviše debeo vec, naprotiv, vrlo tanak, toliko da prekrije tlo, a ne, kako se to prije opcenito držalo, da sloj mora biti debeo 30 i više centimetara. Rastrti materijal treba da trune a da se pritom osjeca miris šumskog tla, a ne miris na plijesan. Prije se držalo, što je veci sloj mase koja trune, to je veca korist. No upravo je obrnuto. Nepravilnim korištenjem procesa truljenja nanosi se više štete, nego koristi. Nanošenjem velikih kolicina mase koja, umjesto da trune, pocinje pljesniviti, koci se rad korisnih mikroorganizama jer se time sprecava normalno disanje tla (procesi oksidacije i prozracivanja ugljicne kiseline) i stvaranje nusproizvoda koji, umjesto da unapreduju, 76
..JI
r
koce rad mikroorganizama zbog toksicnih nusproizvoda što se pritom stvaraju. U biološki aktivnom tlu potpuno je nepotrebno posebno dodavati: . Sva kemijska dl.!~icn
Zelena gnojidba
Zelena gnojidba koristi se izdašno u svakom intervalu izmedu dviju kultura, kako kao trajno zelena tako i kao povremeno zelena gnojidba.
PLODORED
U AGRIKULTURI
Pocetak uvodenja plodoreda u biljnu proizvodnju datira se od vremena kada su potrebe za proizvodnjom hrane postale sve vece, a raspoložive površine za proizvodnju sve manje. Kako se broj stanovnika povecavao, tako se sve više osjecala potreba da se u proizvodnju biljne hrane uvede neki sistem iskorištavanja tla, koji ce osigurati povecane urode biljaka i povecati plodnost tla. U pocetku je postojao jednopoljni sistem koji se postupno razvio u tropoljni, medu kojima je norfolški sistem dugo vremena zauzimao znacajno mjesto. Nakon uvodenja mineralnih gnojiva u svrhu povecanja proizvodnje žitarica, krmnog i industrijskog bilja, došlo je do izmjene tropoljnog i norfolškog sistema u plodoredu. Održavanje plodnosti tla za povišene urode, uz smanjenje stajskog gnoja, u plodored je uvedena djetelinsko-travna smjesa koja je pored obogacivanja tla dušikom ostavljala tlo u dobrom strukturnom stanju. Sve vecim uvodenjem kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju, narocito dušicnih umjetnih gnojiva, sve se više napuštao plodored, a pogo77
tovo višegodišnja djetelina jer se postupno ulazilo u praksu obogacivanja tla sintetskim dušikom proizvedenim umjetnim putem. K tome je bilo prisutno i mišljenje da izmedu dušika kojeg ostavljaju leguminoze u tlu i onog umjetnog, kojeg se dobiva sintetskim putem u tvornicama umjetnih gnojiva, nema nikakve razlike u hranidbi bilja, tim prije što se umjetni dušik proizveden u tvornici umjetnih gnojiva može dodavati prema planiranim potrebama za povecani urod, dok se onaj proizveden leguminozom ne može umjetno dozirati. Uz uvodenje umjetnih gnojiva nastala je potreba da se i dotadašnja praksa pripreme tla što više prilagodi novim potrebama. Djetelinsko travne smjese u plodoredu ostavljale su tlo duboko prorahljeno i u dobrom strukturnom stanju. Uvodenjem umjetnih gnojiva došlo je do toga da se duboko prorahljivanje tla i popravljanje strukture izvodi na drugi nacin, cime je sve više ulazila u praksu duboka zimska brazda bez koje nije bilo moguce primjenjivati povišene doze umjetnih gnojiva i u vezi s time postizati visoke urode. Praksa intenzivnog gnojenja umjetnim gnojivima, narocito dušicnim, i uz primjenu duboke zimske brazde pokazala se nedostatnom za primjenu povecanih doza umjetnih gnojiva i postizanje visokih uroda ponajprije na teškim tlima, na kojima je, uza sve povecanje doze umjetnih gnojiva, visina uroda bila limitirana u odnosu na sadržaj organske tvari u tlu. Cak i povecanje doza umjetnih gnojiva nije dalo željene rezultate. To je bio ujedno putokaz da u tako nastaloj situaciji nešto treba mijenjati želimo li uložena sredstva i rad dalje racionalno koristiti. Želimo li, pak, na težim i teškim tlima proizvoditi vece urode uz povišene doze umjetnih gnojiva, moramo prijeci na zaoravanje vecih kolicina organske tvari, jer je organska tvar nosilac plodnosti tla. Bez nje nema mogucnosti da se tlo, prije svega ono teže, privede u stanje koje ce moci koristiti povišene doz0-'tlmjetnih gnojiva za povišene urode. Najprij~ na težim i teškim, a poslije i na laganijim tlima intenzivnu primjenu kemizacije u proizvodnji sve više su poceli ugrožavati razne bolesti i'štetocine, koji prije ili nisu bili prisutni ili barem ne u tako velikom broju. Uslijed pojave sve vecih napada bolesti i štetnika na poljoprivrednim kulturama na kojima je uvedena umjetna gnojidba pocelo se s intenzivnijom primjenom sredstava za zaštitu bilja. U takvoj situaciji, u kojoj je zanemarena izmjena plodova (plodored), došlo se ponovo do saznanja da bez izmjene kultura prema odredenom sistemu, koji treba da bude prilagoden prvenstveno potrebama tla, a zatim i pojedinim kulturama, ne može se s uspjehom trajno koristiti tlo i održavati njegovu plodnost i strukturu. To saznanje, do kojeg se došlo intenzivnim korištenjem kemizacije u biljnoj proizvodnji, da bez organske komponente nema plodnosti tla jer je ona nosilac života u tlu, obilno koristi bioagrikultura. Tla koja su nastala na mjestu.(in silu) prirodno sadrže dovoljne kolicine fosfora, kalija 78
...al
i ostalih potrebnih bio i mikroelemenata. Ukoliko je za povišeni urod potrebno u tlu akumulirati vece kolicine dušika, to se ubioagrikulturi postiže plodoredom u kome znacajno mjesto zauzimaju leguminoze. Za održavanje plodnosti tla od leguminoza se narocito koristi soja koja je nosilac proizvodnje zdrave i jeftine hrane i ujedno kamen temeljac plodnosti -tla. TABLICA 4
Koristi od soje u plodoredu Sastav sojina zrna (u %) Voda Bjelancevine Masti Ugljikohidrati Pepeo
Sastav sojina pepela (u %) 8 33 18 25 3,5
-
14 42 22 32 6
Sastav aminokiselina u soji (u %) Valin Leucin Phenilamin Arginin Lysin Tryptopan
Kalij Natrij Kalcij Magnezij Fosforna kiselina Sumpor Klor Željezo u tragovima Kremena kiselina u tragovima
44,56 0,98 5,32 8,92 36,98 2,70 0,27
Sastav ugljikohidrata u soji (u %) 6,2 8,5 3,9 5,2 8,1 1,9
Galaktan Pentozan Sukroza Rafinoza Invertni šecer Škrob Celuloza Dekstrin Organska kiselina Ukupno ugljikohidrata
5,26 5,43 3,65 1,36 0,80 0,48 2,84 4,07 1,71 30,10
Iz navedenih podataka vidi se da soja zauzima važno mjesto u održavanju plodnosti tla i da je nezamjenjiva u plodoredu, osobito u bioagrikulturi. Iz bioloških podataka o uzgoju soje vidi se da je ona vrlo skromnih zahtjeva na tlo i njegov sastav hraniva. S druge strane, ona obogacuje tlo dušikom i to u odnosu na ostale leguminoze u velikim kolicinama, što je za nas u bioagrikulturi osobito znacajno. Postoji mišljenje da je za visoke urode poljoprivrednih kultura neophodno gnojiti tlo visokim dozama sintetskih dušicnih gnojiva bez kojih se takvi urodi ne mogu ostvariti. Ujedno se smatra da je visoke urode moguce postici dodavanjem dušicnih gnojiva u amonijskom obliku (urea i dr.), i da nitratni oblik dušicnih gnojiva nije dovoljno jamstvo za visoke urode. Iskustvom se došlo do saznanja da se i uz dodavanje sintetskih dušicnih gnojiva u amonijskom obliku ne mogu postici visoki 79
urodi na teškim i poluteškim tlima a da se u njima ne nalaze odgovarajuce kolicine organskih tvari, odnosno da se uz dodavanje visokih doza sintetskih gnojiva dodaju isto tako zadovoljavajuce kolicine organskih gnojiva. S obzirom na sastav soje i obogacivanje tla dušikom i u isto vrijeme s puno vrijednom organskom tvari, posebno mjesto u plodoredu zauzima uzgoj soje, bilo kao glavne kulture bilo kao medukulture u postrnoj sjetvi. Soja se u plodoredu ponajviše koristi nakon okopavina koje ostavljaju cisto tlo od korova. To posebno isticemo jer se soja nakon sjetve u pocetku dosta sporo razvija pa ako je tlo zakorovljeno, dolazi do ugušenja. Osim toga, potrebno je naglasiti da je za uspjeh soje u sjetvi posebno važno inokulirati (cijepiti) sjeme prije sjetve s jednim od cjepiva za soju, primjerice nitraginom, jer bez inokulacije sjetva soje može potpuno zatajiti. Soja, dakle, obogacuje tlo velikim kolicinama dušika, cime ušteduje u izdatku za sintetska dušicna gnojiva. Ona u isto vrijeme obogacuje tlo organskim tvarima po cemu je njezina vrijednost neusporedivo veca od sintetskih dušicnih gnojiva. U ljudskoj prehrani uzgojem soje postižu se uspjesi, jer ona može potpuno zamijeniti prehranu mesom, mlijekom i jajima. Soja je odlicna krmna biljka bilo u zelenom bilo u suhom stanju. U prehrani mljecnih krava osigurava visoku mljecnost, a u uzgoju podmlatka nezamjenjivu kvalitetnu hranu. Usporedimo li biološku vrijednost bjelancevina i drugih sastojaka soje i kukuruza, za kojeg raste interes proizvodaca s obzirom na visoke urode, visoku cijenu i sve manje proizvodnog rada, iz navedenog grafickog prikaza vidimo da je kukuruz po svom sastavu znatno manje vrijedan od soje. Radi usporedbe njegove vrijednosti sa sojinom, uzmimo srednje vrijednosti proizvodnje po I ha, za kukuruz 80 mtc, a za soju 25 mtc. TABLICA 5
Vrijednost sastojaka soje j kukuruza ÕËÕËÎËÆ
SOJA U POSTOCIMA
UKUPNO KG
U POSTOCIMA
UKUPNO KG
Bjelancevine
33,58
839,50
9,36
736
Masti
17,06
426,50
4,95
396
Škrob
28,76
719,00
57,65
5464
Pepeo
5,82
68,75
1,47
117
Lecitin
0,90
2,25
-
-
80
urodi na teškim i poluteškim tlima a da se u njima ne nalaze odgovarajuce kolicine organskih tvari, odnosno da se uz dodavanje visokih doza sintetskih gnojiva dodaju isto tako zadovoljavajuce kolicine organskih gnojiva. S obzirom na sastav soje i obogacivanje tla dušikom i u isto vrijeme s puno vrijednom organskom tvari, posebno mjesto u plodoredu zauzima uzgoj soje, bilo kao glavne kulture bilo kao medukulture u postrnoj sjetvi. Soja se u plodoredu ponajviše koristi nakon okopavina koje ostavljaju cisto tlo od korova. To posebno isticemo jer se soja nakon sjetve u pocetku dosta sporo razvija pa ako je tlo zakorovljeno, dolazi do ugušenja. Osim toga, potrebno je naglasiti da je za uspjeh soje u sjetvi posebno važno inokulirati (cijepiti) sjeme prije sjetve s jednim od cjepiva za soju, primjerice nitraginom, jer bez inokulacije sjetva soje može potpuno zatajiti. Soja, dakle, obogacuje tlo velikim kolicinama dušika, cime ušteduje u izdatku za sintetska dušicna gnojiva. Ona u isto vrijeme obogacuje tlo organskim tvarima po cemu je njezina vrijednost neusporedivo veca od sintetskih dušicnih gnojiva. U ljudskoj prehrani uzgojem soje postižu se uspjesi, jer ona može potpuno zamijeniti prehranu mesom, mlijekom i jajima. Soja je odlicna krmna biljka bilo u zelenom bilo u suhom stanju. U prehrani mljecnih krava osigurava visoku mljecnost, a u uzgoju podmlatka nezamjenjivu kvalitetnu hranu. Usporedimo li biološku vrijednost bjelancevina i drugih sastojaka soje i kukuruza, za kojeg raste interes proizvodaca s obzirom na visoke urode, visoku cijenu i sve manje proizvodnog rada, iz navedenog grafickog prikaza vidimo da je kukuruz po svom sastavu znatno manje vrijedan od soje. Radi usporedbe njegove vrijednosti sa sojinom, uzmimo srednje vrijednosti proizvodnje po I ha, za kukuruz 80 mtc, a za soju 25 mtc. TABLICA 5
Vrijednost sastojaka soje j kukuruza ÕËÕËÎËÆ
SOJA U POSTOCIMA
UKUPNO KG
U POSTOCIMA
UKUPNO KG
Bjelancevine
33,58
839,50
9,36
736
Masti
17,06
426,50
4,95
396
Škrob
28,76
719,00
57,65
5464
Pepeo
5,82
68,75
1,47
117
Lecitin
0,90
2,25
-
-
80
~UZA~
U poljoprivrednoj proizvodnji mnogi faktori o kojima ovisi visoka i rentabilna proizvodnja nisu pod našom kontrolom. Medu takve spada, prije svega, klima. Pod klimom podrazumijevamo utjecaj Sunca, svjetlosti, topline i velikim dijelom vode o kojoj, takoder, ovisi rodnost i rentabilnost poljoprivredne proizvodnje. U ishrani poljoprivrednih kultura, u pogledu visokih uroda, ucinjen je u novije vrijeme znatan korak naprijed. No naše znanje ni u tome nije dostiglo onakvo stanje s kojim bismo mogli biti potpuno zadovoljni. U ostvarenju visokih uroda kukuruza vrlo dobri rezultati postignuti su vec 1957. godine, a upotreba kompleksnih sintetskih mineralnih gnojiva (NPK) pocela je tek 1956. godine. Prije 1954. godine ovakav nacin primjene umjetnih gnojiva nije bio rašireno Danas se primjenjuju sintetska gnojiva NPK prema raznim kombinacijama kompleksnih gnojiva (primjerice 12-12-12) prema zahtjevima za pojedine kulture, a manje prema zahtjevima tla. Tako se u pocetku prije sjetve dodaju tzv. startne doze raznih kombinacija, a zatim odredene doze gnojiva prije same sjetve, da bi se, naposljetku, obavilo prihranjivanje bilja. Kolicine gnojiva krecu se ovisno o planiranom prirodu za pojedine kulture: 600, 800 pa cak i do 1500 kg na jedan hektar. Kad se gnoji kukuruz, postoji mišljenje da i najplodnije tlo nije dovoljno plodno za visoku proizvodnju hibridnog kukuruza. Za postizanje visokih uroda hibridnog kukuruza preporuca se dodavati visoke doze kompleksnih umjetnih gnojiva raznih kombinacija, s napomenom da se pri tom ipak vodi racuna o rentabilnosti, to jest da prirod bude veci nego što su bila sredstva ulaganja. Ovako visoke doze sintetskih gnojiva dolaze do izražaja u visokoj proizvodnji ako su i drugi faktori u optimumu, i to narocito s obzirom na vlažnost tla. Ako nastane sušna godina, onda visoke doze gnojiva mogu cak i štetno djelovati na urod. Postoje podaci o kolicini oborina koje su potrebne za postizanje visokih uroda, a koje se temelje na racunu tzv. transpiracionog kvocijenta, prema kome je za proizvodnju 1 kg suhe tvari kukuruza potrebno 270 litara vode (prema ispitivanjima Wisconsina i Kinga). Na temelju tako iz82
J
racunatog transpiracionog kvocijenta izracunato je da je za urod 100 mtc. suhog zrna kukuruza na 1 ha potrebno 665 mm oborina za vrijeme vegetacije~ Ovaj nam podatak može donekle poslužiti da dobijemo uvid kako je snabdjevenost vodom jedan od limitirajucih faktora za postizanje visokih uroda kukuruza i da je o tome potrebno takoder voditi racuna. Mi smo se u našoj praksi biološke poljoprivrede sreli s nešto drugacijim nacinom gledanja na plodnost tla u vezi postizanja visoke i rentabilne proizvodnje poljoprivrednih kultura. Prema podacima Tretjakova, u oranicnom sloju 1 ha podzolastog tla može se naci i do 4500 kg fosfora, 3900 kg dušika i do 75.000 kg kalija. Prema podacima profesora Gutchia, unutrašnje rezerve dušika u tlu su velike. Tako u podzolastom tlu do dubine od 40 cm ima i do 7000kg cistog dušika, a u cernozemima ta je kolicina znatno veca, i do 18.000 kg. Slicne podatke nalazimo i u ispitivanjima profesora M. Gracanina. Ako se uzme da je za postizanje uroda od 100 mtc. suhog zrna kukuruza na 1 ha potrebno dodati u tlo 358 kg cistog dušika, 119 kg P2Os,i 283 kg K2O, onda su postojece unutrašnje rezerve navedenih hraniva dostatne za nekoliko decenija unaprijed. Buduci da je pod obicnim uvjetima brzina aktiviranja unutrašnjih rezervi spomenutih hraniva u tlu spora, to je prioritetni zadatak nauke o hranidbi bilja da pronade najbolji postupak za aktiviranje tih unutrašnjih rezervi. To se, pak, može postici jacanjem mikrobiološke aktivnosti tla. U vezi s time, naša smo nastojanja oko postizanja visokih i rentabilnih uroda kukuruza ispitivali na objektu Kukljaš (IPK Osijek) u Našicama. Znajuci da visina uroda kukuruza ovisi i o vlažnosti tla, nastojali smo kukuruz optimalno snabdijevati vodom, a da su pri tom izostali svi oni radovi koji nisu neophodni, kao što su okapanje i ogrtanje kukuruza i upotreba herbicida za suzbijanje korova. Rezultate koje smo kod tih pokusa postizali iznosimo u ovoj knjizi kao prilog za razmišljanje.
PORIJEKLO KUKURUZA Izgleda da je pradomovina kukuruza Amerika, iako do sada to nije tocno utvrdeno. No prema najbližim njegovim srodnicima koji tamo uspijevaju, može se pretpostaviti da je tamo i njegova pradomovina. Kukuruz je donesen u Evropu negdje sredinom 15, a poceo se brzo širiti u 16. stoljecu. Vjerojatno se vec tada poceo širiti i u našim krajevima. Rasprostranjenošcu u nas i prema vrlo velikom broju raznih sorata, 83
koje više ili manje dobro uspijevaju, može se vec na prvi pogled zakljuciti da kod nas postoje vrlo povoljni klimatski i zemljišni uvjeti za intenzivnu proizvodnju kvalitetnog kukuruza. Iz njegove zastupljenosti u odnosu na ostale poljoprivredne kulture vidi se, takoder, da kukuruz predstavlja izdašno vrelo prihoda za naše proizvodace. U proizvodnji kukuruza naša zemlja zauzima 5. mjesto u svijetu, a prema visini uroda po jedinici površine nalazimo se negdje u sredini. Veliki urodi kukuruza izmjenjuju se s velikim urodima pšenice, tako da su vrlo rijetke godine s velikim urodima i kukuruza i pšenice. Ovo je jedan od pokazatelja iz kojeg se može vidjeti da je veliki urod kukuruza vezan više uz povoljne klimatske uvjete nego uz pravilnu ishranu. U odnosu na ukupnu proizvodnju ratarskih kultura urodi kukuruza iznose cca 35 posto. Za ishranu stoke namijenjeno je 70 - 80 posto njegove proizvodnje a ostatak se upotrebljava u industrijskoj preradi i za ishranu ljudi.
PRIRODNI
UVJETI PROIZVODNJE
KUKURUZA
Klima Rasprostranjenost razlicitih sorti kukuruza u svijetu pokazuje da je kukuruz biljka vrlo plasticnih nasljednih osobina, koja se može prilagoditi razlicitim uvjetima okoline, ako ne izravno pojedina sorta, onda njezini križanci. Unatoc takvoj nasljednoj osnovi, postoje samo odredeni areali za njegovu visoku i kvalitetnu proizvodnju. Medu takve spada i naša zemlja, gdje je kultura kukuruza postigla visoki stupanj razvoja. Raspored
oborina
Pravilan. raspored oborina za vrijeme vegetacije jedan je od bitnih faktora za visoku, kvalitetnu i rentabilnu proizvodnju kukuruza. Od osobite je važnosti raspored oborina i dobro snabdijevanje vlagom u 6, 7. i 8. mjesecu. Ako u to vrijeme nastupi period suše, tada urod kukuruza sigurno podbaci. Temperatura
Visoke temperature za vrijeme met1icanja takoder su važne za visoki urod kukuruza, jer se njegova najviša proizvodnja u svijetu postiže u 84
I
podrucju gdje se srednja ljetna temperatura krece izmedu 21,1 i 26,7 aC, sa srednjom nocnom temperaturom vecom od 14,4 aC, i gdje nema mrazeva u razdoblju od 140 do 150 dana (1. Gotlin). U pocetku rasta kukuruzu je potrebna temperatura tla od najmanje 10 ° C, dok je optimalna temperatura tla za dobro klijanje 12 ° C. Iz navedenog se vidi da je kukuruz biljka toplog klimata, stoga niske temperature za vrijeme vegetacije uzrokuju zastoj u rastu, a ako se one zadrže dulje vrijeme, uzrokuju znatne gubitke u urodu.
Tlo Kukuruz je prema svojim biološkim osobinama biljka koja preferira kiselija tla (spada u acidofilne biljke), za razliku od pšenice koja voli neutralna: do slabo alkalicna tla. Razvoju i uspijevanju kukuruza pogoduju duboko prorahljena tla koja omogucuju snabdijevanje potrebnom vlagom u vrijeme ljetnih mjesecI. Ukoliko je tlo zbito i plitko, kukuruz razvija korijenov sistem površinski i stradava uslijed pomanjkanja vlage za vrijeme ljetnih mjeseci. Prije nego je zapocela duboka obrada tla (duboka zimska brazda) na plitkim tlima kukuruz se redovito ogrtao. Korijenov se sistem u pocetku razvija površinski, a istom kad nastupi sušni period, pocinje njegov rast u dubinu.
OPCENITO O SJETVI KUKURUZA 1.
Izbor sorte Od raznih tipova kukuruza koji su se kod nas uzgajali, a i danas u nešto manjoj mjeri, navest cemo skupinu tvrdunaca. Od tvrdunaca u nas je ponajviše bila rasprostranjena sorta hrvatica. Ovu sortu sve viš.e potiskuju hibridi, a vec ju je prije potisnuo zuban. Ta je sorta bila narocito rasprostranjena u sjeverozapadnom podrucju naše republike. U pogledu kvalitete to je vrlo dobra sorta, osobito kad se upotrebljava za ljudsku prehranu. Vegetacija joj traje od 120 do 125 dana, što je ujedno razlog njenog potpunog sazrijevanja. Osmak spada takoder medu tvrdunce. U nas je manje raširena sorta, vrlo je dobre kvalitete, acijenjena u ljudskoj prehrani. Od zubana spomenut cemo samo koricev brzak, maksimirski rani zuban, M. beljski zuban, vukovarski zuban i druge.
85
Mulciranje kukuruza na objektu Kukljaš - Našice
Tvrdunce i zubane sve više potiskuju razni hibridi i to kako oni dvostruki, medulinijski, tako i jednostruki, tzv. singJe cross križanci. Ove hibride možemo uglavnom podijeliti u 3 glavne skupine: SK 300, SK 400 i SK 500. SK 300 je grupa jednostrukih križanaca s vegetacijom ispod 130 dana. To su najraniji hibridi. SK 400 su srednje kasni hibridi s vegetacijom izmedu 130 i 145 dana. SK 500 su kasni hibridi s vegetacijom izmedu 140 i 150 dana.
86
Izmedu navedenih skupina veliki je broj u nas uzgojenih hibrida, pa je vrlo teško preporuciti koji sijati u pojedinom kraju. Najviše rode oni s brojem 500, ali zato njihova vegetacija traje najdulje, tako da je njihovo dozrijevanje problematicno za pojedina podrucja ako vremenske prilike nisu povoljne. Visoke urode kukuruza moguce je postici i s hibridima manjeg broja uz pravilnu agrotehniku i hranidbu. Izbor sjemena Prvi uvjet za postizanje visokih i kvalitetnih uroda kukuruza jest dobro odabrani tip sjemena hibrida s obzirom na duljinu vegetacije i dob dozrijevanja za pojedino proizvodno podrucje. Sjeme mora biti vrlo dobre klijavosti, kvalitete ineošteceno, zaprašeno protiv gljivicnih oboljenja, jer su to osnovni preduvjeti za dobru sjetvu i urod.
Gnojidbeni pokus s kukuruzom na objektu Kukljaš - Našice
87
Vrijeme sjetve Postoje optimalni rokovi sjetve u kojima je moguce postici visoke urode kukuruza. Buduci da je za sjetvu kukuruza potrebno tlo ugrijano barem na 10 o C, a optimalno na 12 oC, što je kod nas, ovisno o godini i podrucju, izmedu 12. i 26. lipnja. Kako je pogrešna kasna sjetva, još je više pogrešna prerana sjetva, jer tada kukuruz uslijed niskih temperatura zakasni nicati te ga cesto napadaju gljivicne bolesti i štetnici (klisnjak i dr.). Gustoca sjetve Za svaku skupinu hibrida postoji odredeni broj biljaka - sklop koji treba postici za visoki UI::odkukuruza. Tako, na primjer, za skupinu izmedu 300 i 400 optimalni broj biljaka na I ha iznosi negdje oko 55.000. Broj biljaka na I ha prema pojedinim skupinama krece se izmedu 30.000 i 60.000. Povecanjem broja biljaka iznad optimalnog broja dolazi do smanjene težine klipa odnosno do smanjenog uroda kukuruza. Isto tako manji broj biljaka od optimalnog djeluje nepovoljno na visinu uroda. Nacin sjetve
Ovdje cemo u kratkim crtama opisati postupak prigodom sjetve kukuruza u pokusne svrhe na objektu Kukljaš u Našicama. Kako je vec prije navedeno, svrha ovog biološkog pokusa bila je da se prvenstveno koriste postojece unutrašnje rezerve hraniva u tlu. Polazeci od pretpostavke da visina uroda kukuruza ovisi dobrim dijelom o njegovoj snabdjevenosti vlagom u vrijeme vegetacije, i to narocito u 6, 7. i 8. mjesecu kad je njegov rast i razvoj najintenzivniji, agrotehnickom proizvodnjom nastojali smo ga optimalno snabdijevati vodom. Ujedno smo izostavili dotadašnji klasicni nacin održavanja tla okapanjem, ogrtanjem, odnosno upotrebom herbicida. Postupak kod sjetve Tlo na kome je pokus izveden bilo je prethodno pod vocnim rasadnikom. Zbog toga je cijela površina prije sjetve istanjurana i zatim izbranana. Nakon toga je predvidena površina za izvodenje pokusa podijeljena u 5 skupina parcela i to: prva skupina negnojena, druga gnojena sa 88
....
NPK (kombinacija i 1-11-16) u kolicini 1000 kg/ha, treca gnojena sa NPK (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom) u kolicini 1000 kg/ha, cetvrta gnojena sa stajnjakom 100 mtc/ha + NPK i peta skupina gnojena stajnjakom + KPMG. Navedeni raspored po skupinama ponovljen je cetiri puta prema metodi randomized b1ock (slucajni raspored). Za sjeme smo uzeli jednostavni hibrid SK br. 358 selekcije Osijek. Odmah nakon sjetve citava površina pokrivena je natrulim sijenom i na to je dodana odgovarajuca kolicina navedenih gnojiva prema pojedinim skupinama.
Njega kukuruza
nakon sjetve
Nakon što je sjetva obavljena, citava je površina pokrivena natrulim sijenom, kako je to vidljivo na slici 11 u usporedbi sa slikom 10 gdje je zasijani kukuruz tretiran s herbicidom. Nikakve se druge mjere nisu više poduzimale. Takvim nacinom održavanja tla nakon sjetve kukuruza izostali su radovi na okapanju i ogrtanju te tretiranju tla protiv korova s herbicidima. Sa slika je uocljiva razlika u sklopu i uzrastu kukuruza posijanog u isto vrijeme, s tim što je jedna parcela mulcirana natrulim sijenom, dok je na drugoj nakon sjetve obavljeno tretiranje herbicidom protiv korova. Nakon što je kukuruz nikao i izrasla 2-3 lista, obavljeno je prorjedivanje kukuruza tako što su ostavljene dobro razvijene biljke u kolicini od 55.000 komada na 1 ha. Za cijelo vrijeme vegetacije kukuruz se vidljivo razlikovao od kukuruza na susjednoj parceli, kako je to vidljivo iz slike 13 klisnjaci su ucinili prilicno štete, dok se takve štete na pokusnim parcelama koje su bile pokrivene natrulim sijenom nisu mogle pronaci.
PRIROD
KUKURUZA
Iz navedenih podataka o gnojidbi na pokusnim parcelama vidi se da je najbolji prirod kukuruza postignut s KPMG (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom, 173,99 mtc. suhog zrna po 1 ha u odnosu na 110,39 mtc. koliki je bio prosjecni prirod kukuruza na parcelama gnojenim NPK mineralnim gnojivom). Prirod kukuruza s navedenim gnojivima uz dodatak stajnjaka nije dao povišeni urod kukuruza, pa je urod kukuruza gnojidbom NPK uz 89
TABLICA 6
VRST GNOJIDBE
I Negnojeno
BROJ PARCELE
PRIRODI NA PARCELI KG U KLlPU
( 1) (10) (13) (16)
Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) II Gnojeno s NPK
( 2) ( 6) (12) (20)
Prosjek
14 9 8 8 9,75
140 90 80 80 97,5
18 16 11 14 14
76,76 mtc. 180 160 110 140 140
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) III Gnojeno s KPMG
( 5) ( 8) (11) (19)
Prosjek
110,39 mtc. 19 18 20 13 17,5
Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) IV Gnojeno s NPK + stajnjak
( 3) ( 9) (14) (17)
Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) V Gnojeno s KPMG + stajnjak
( 4) ( 7) (15) (18)
Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 4 posto vlage) 90
PROSJECNI PRIROD PRERACUNATO NA 1 ha/mtc KUKURUZA U KLlPU
190 180 200 130 175 137,99 mtc.
15 13 12 12 13
150 130 120 120 130 102,51 mtc.
19 18 9 13 14,75
190 180 90 130 147,5 116,31 mtc.
dodatak stajnjaka bio 102,51 mtc, a urod kukuruza s KPMG uz dodatak stajnjaka 116,31 mtc/ha. Iz toga se može zakljuciti da gnojidba s NPK i KPMG mineralnim gnojivima uz dodatak stajnjaka nije dala povecani urod kukuruza uz ovakav nacin uzgoja kukuruza sa natrulim sijenom. Tome je vjerojatno uzrok što se stajnjak dodavao ispod natrulog sijena neposredno prije sjetve kukuruza, pa njegovo rastvaranje i djelovanje nije moglo doci u toku vegetacije do punog izražaja. Iz navedenih podataka vidi se da je postignut razmjerno visoki urod kukuruza bez ikakve gnojidbe samo što je tlo bilo pokriveno natrulim sijenom - urod 76,76 mtc. suhog zrna kukuruza na I ha. Svrha ovog pokusa bila je, kako smo obrazložili, primjena biološke metode u hranidbi kukuruza te da se ujedno ispitaju postojece efektivne i potencijalne mogucnosti plodnosti tla. Prema kemijskoj analizi tla na kome je izveden pokus imalo je pR u R2O = 5,2, humusa 1,43 posto; P2Os = 3,7 mg i K2O = 8,1, sve u 100 grama tla. Bez primjene sintetskog i prirodnog mineralnog gnojiva i stajnjaka samo s mulciranjem postignut je prirod kukuruza od 76,76 mtc. suhog zrna na 1 ha. Za postizanje tolikog uroda suhog zrna na I ha u tlu, prema proracunu M. Gracanina u fiziološki aktivnom obliku trebalo bi biti 233 kg dušika, 77 kg PPs i 184 kg K2O. Iz analize proizlazi da je u tom tlu bilo raspoloživo 166,5 kg P2Os, 364,5 kg K2O, a u humusu 2,45 kg dušika u lignoproteinskom kompleksu. Prema tome, tlo je bilo snabdjeveno dostatnim kolicinama fosfora i kalija u fiziološki aktivnom obliku za postignuti prirod kukuruza, dok su potrebne kolicine dušika dobivene djelomicno raspadanjem natrulog sijena, a djelomicno mikrobiološkom aktivnosti iz lignoproteinskog kompleksa (humusa) u tlu. Za postizanje 100 mtc. suhog zrna na I ha u tlu bi, prema proracunu M. Gracanina, u fiziološki aktivnom obliku trebalo bi biti 358 kg dušika, 119 kg P2Osi 283 kg K2O. Iz podataka o prisutnosti fosfora i kalija vidi se da su ta dva elementa bila prisutna u tlu u dovoljnim kolicinama u fiziološki aktivnom obliku. Za toliki prirod kukuruza nedostajale su potrebne kolicine dušika u proracunu, jer je isti bio sadržan u lignoproteinskom kompleksu (humusu), koji se nije mogao aktivirati u dovoljnim kolicinama u prvoj godini uzgoja biološkom metodom. Za postignute urode kukuruza gnojidbom sa NPK i KPMG bilo je dovoljno i u pristupacnom obliku odgovarajucih hraniva. Pokusi s uzgojem kukuruza biološkom metodom nastavit ce se na istim površinama i u iducim godinama, kako bi se ustanovilo do koje se 91
granice mogu aktivirati dovoljne kolicine sada nepristupacnog dušika za postizanje visokih uroda kukuruza. Izvodenjem pokusa na objektu Kukljaš u Našicama utvrdeno je da se biološkom metodom u uzgoju kukuruza mulciranjem mogu postici vrlo dobri rezultati. Najveci prirod kukuruza postignut je primjenom KPMG (kompletnog prirodnog mineralnog gnojiva), a iznosi 137,99 mtc. suhog zrna na 1 ha. Gnojidba s NPK i KPMG uz dodatak stajnjaka nije dala adekvatno povecanje kukuruza u navedenom pokusu. Kukuruz uzgajan samo mulciranjem s natrulim sijenom bez mineraIne gnojidbe i stajnjaka dao je prirod od 76,67 mtc. suhog zrna na 1 ha. Toliki urod kukuruza moguce je bilo postici i prema racunici o zalihama raspoloživih fiziološki aktivnih hraniva P2Os i K2O, a potrebne kolicine dušika mogle su se aktivirati iz natrulog sijena i pomocu mikrobiološke aktivnosti tla iz lignoproteinskog kompleksa (humusa). Uzgajanjem kukuruza mulciranjem s natrulim sijenom bilo je moguce potpuno izostaviti: okapanje kukuruza, ogrtanje kukuruza i suzbijanje korova u kukuruzu s herbicidima.
TABLICA 7
Analiticki prikaz rezultata biološkog uzgoja kukuruza gnojenog samo mulciranjem i kukuruza gnojenog sa NPK gnojivima u odnosu na sadržaj aminokiselina prema ispitivanju Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Jagiceva 31:
ßÓ×ÒÑÕ×ÍÛÔ×Òß
Asparaginska Treonin Serin Glutamin Prolin Oleucin Alanin Valin Metionin Izoleucin Leucin Tirozin Fenilalanin 92
kiselina
ÕËÕËÎËÆ ÕËÕËÎËÆ GNOJEN SAMO . GNOJEN NPK MULCIRANJEM UMJETNIM + KPMG 100g GNOJIVOM 100g 0,67 0,32 0,42 1,63 0,62 0,38 0,64 0,42 0,15 0,28 0,97 0,31 (0,40)
0,61 0,31 0,39 1,56 0,64 0,34 0,60 0,42 0,16 0,27 0,92 0,37
ÎßÆÔ×Õß
+0,06 +0,01 +0,03 +0,07 -0,02 +0,04 +0,04 O -0,01 +0,01 +0,05 -0,06
ßÓ×ÒÑÕ×ÍÛÔ×Òß
ÕËÕËÎËÆ ÕËÕËÎËÆ GNOJEN SAMO GNOJEN NPK MULCIRANJEM UMJETNIM + KPMG 100g GNOJIVOM 100g
RAZLIKA
Lizin Histidin Amonijak Arginin
0,31 0,21 0,23 0,44
0,28 0,22 0,20 0,39
+0,03 -0,01 +0,03 +0,05
Ukupno Triptofan
7,00 -0,10
6,68
+0,32
Prema tome, proizvedeno je 0,32 gr u 100 grama kukuruza, odnosno 4,7 posto više ukupnih proteina u biološki proizvedenom kukuruzu. Analiza je izradena prema metodici S. Moore, D. H. Speckman W. H. Stein - Ana!. elem 30/1958/1185 na aminoanalizatoru Beckman tipa Unikron.
93
Soja (Soja hispida, GJycine hispida) je jednogodišnja biljka iz porodice lepirnjaca (leguminoza). Izgledom je prilicno nalik grabu. Stabljika joj je razgranata i cvrsta, naraste u prosjeku od 40-60cm, a može doseci i do 1,5 m. Listovi su joj trodjelni i obrasli sitnim dlacicama, cvjetovi sitni i sjede u pazušcu lista, a boje razlicite, od ljubicaste do bijele. Plod je mahuna dugacak 6 do 8 cm. U svakoj se mahuni nalazi od 2 do 5 zrna. Do sada je poznato više od 800 raznih vrsta soje.
(3 O ~... Habitus soje 94
.JftIJla,
PORIJEKLO Soja je porijeklom iz Azije, a raširila se preko Mandžurije, Koreje, Indokine i Japana. Ne zna se tocno pocetak njezina uzgoja, ali prema nekim podacima bila je poznata vec prije više od 5000 godina. Širenje soje u Evropi pocelo je krajem devetnaestoga stoljeca, a veci razvoj oko 1908. godine. U toj godini uvezene su vece kolicine soje u Englesku, Ameriku i ostale zemlje. U Jugoslaviju uvezao ju je 1921. godine Stjepan Cmelik, pa je njegovom zaslugom rasprostranjen uzgoj cak u Bugarsku i Rumunjsku.
UZGOJ
Soja nema posebnih zahtjeva za tlo, ali vrlo dobro uspijeva na ilovasto-glinenim, ne odviše kiselim tlima. Može se s uspjehom sijati i na pjeskovitom tlu uz uvjet izdašne gnojidbe. Prilicno je otporna protiv suše, a podnosi i obilne oborine na propusnom tlu na kome se ne zadržava voda. U pogledu zahijeva na tlo, nalik je kukuruzu. Narocito joj pogoduje duboko tlo koje u proljece treba dobro prorahliti. Narocitu pažnju treba posvetiti da tlo bude cisto od korova jer se soja u pocetku prilicno sporo razvija, pa ako je tlo zakorovljeno, tada je korovi prerastu i uguše njezin daljnji razvitak. U bioagrikulturi tlo za sjetvu pripremamo produbljivanjem oranicnog sloja (mekote), a ne oranjem, na dubinu od 30 do 40 cm, i to podrivacem u jesen. U proljece, neposredno prije sjetve, tako priredeno tlo samo prorahlimo i pristupimo sjetvi.
SJETVA Kao i kukuruz, i soju možemo sijati u redove u razmaku od 40 do 60 cm, cak i do 80 cm. Soju, takoder, možemo sijati i u kucice. To radimo narocito u kucnim vrtovima na razmaku od 40 do 50 cm, s tim da u kucicu stavimo 4 do 5 zrna. Kao i kod kukuruza, najpovoljnije vrijeme za sjetvu je druga polovica mjeseca travnja, kada se tlo vec dobro ugrije i kada prosjecna temperatura tla iznosi oko 12ac. Ako sijemo i kukuruz, onda se soja sije ipak nešto kasnije.
95
ÙÒÑÖ×ÜÞß Posebno valja naglasiti da soju nije potrebno dodatno gnojiti dušicnim gnojivima. Prema ispitivanjima, soja ne reagira vidljivo na gnojenje dušikom. Zrno soje sadrži velike kolicine lecitina koji je vezan s fosforom, stoga vrlo dobro reagira na izdašnu gnojidbu fosforom. Osim toga, sojini su zahtjevi za kalcijem prilicno veliki, pa joj odviše kisela tla u kojima nema dovoljne kolicine kalcija ne pogoduju za razvoj. Soja nema posebne zahtjeve za kalijem, ipak joj u vrtnom uzgoju za razvoj odgovaraju odredene kolicine drvenog pepela. Njezine potrebe u pogledu hraniva u tlu možemo nadoknaditi primjenom prirodnih mineralnih gnojiva, našeg' KPMG, sirovog fosfata i dr.
INOKULACIJA Za postizanje visokih uroda soje od prvorazredne je važnosti da sjeme prije sjetve bude cijepljeno, tj. da izvršimo tzv. inokulaciju sjemena. Ta je mjera od osobitog znacenja jer se njome mogu podvostruciti urodi soje. Cjepivo za soju proizvodi se pod nazivima Radicin, odnosno Nitragen u Njemackoj, zatim Azotogen itd. To se vrši tako da se sjeme prije sjetve nakvasi vodom u kojoj je prethodno otopljeno cjepivo.
KAKO UZGAJA TI SOJU Soji posebno odgovaraju velike kolicine sunca jer i sama potjece iz toplih krajeva. Njezina priroda traži da se ne sije previše gusto te da svaki strucak ima svoj životni prostor, jer biljke u sklopu donose svega 30 do 40 zrna, dok pojedinacni strukovi mogu donijeti i 300 do 500 zrna. Pomocu kvržica na korijenu soja skuplja dušik, kojega u zraku ima i do 79 posto, stoga tlo u podrucju korijena treba da bude rahlo kako bi zrak mogao nesmetano cirkulirati, a u isto vrijeme odlazi ugljicna kiselina koja, inace, u tlu djeluje kao otrov, a nad tlom povecava rast (asimilaciju). U pogledu toga zahtjeva potrebno je prorahliti tla u doba kada mlade biljcice dostignu visinu od 12 do 15 cm. U pocetku njezin razvoj tece prilicno sporo, stoga je potrebno paziti da je korovi ne uguše. Dva do tri okapanja godišnje možemo izbjeci tzv. mulciranjem. U tu svrhu odmah nakon sjetve prekrijemo tlo sa svega 2 do 3 cm debelim slojem komposta ili ostalog otpadnog organskog materijala kojega obicno imamo pripremljenog u vrtu. Kako se rast biljaka povecava, tako tu nastirku 96
--'
Kvržice na korijenu soje
možemo povecati na svega 5 do 8 cm. Tim postupkom postaje nepotreb.
no posebno rahljenje tla, a ujedno izbjegavamoupotrebu herbicida. Brži rast soje pocinje istom krajem lipnja, nakon cega prestaje opasnost od isušivanja tla i rasta korova jer ona tada zauzima sve raspoložive površine, cime okapanje postaje nepotrebno. Ako sijemo soju u kucice, u kucnim vrtovima, možemo je i presadivati. Tada nam daje i do dva puta veci urod. Soju možemo nekoliko godina sijati na istom mjestu, s time što ce kasnije davati veci urod od pocetnoga jer je tada tlo bogato bakterijama koje naseljuju njezin korijen. Soju i nadalje treba sijati u plodoredu jer time bolje koristimo tlo. Ako je sijemo na vecim površinama otvoreno, onda u plodoredu dolazi dobro nakon kukuruza koji ostavlja tlo nezakorovljeno. Nakon sjetve soje postižu se vrlo dobri urodi pšenice, nakon koje rodi šecerna repa, zatim ponovo pšenica, kukuruz i ponovno soja. VRIJEME ŽETVE Soju žanjemo kada joj listovi pocnu venuti i kada mah une postanu tvrde i tamne, a zrna u mahuni zašušte kad je protr,esemo. Zrno treba da bude zrelo, ali ne cekati da mahune pocnu pucati jer tada vece kolicine zrna ispadnu. 7
BIOAGRIKULTURA
97
U kucnim vrtovi ma žanjemo je srpom, zatim kosom, a na vecim površinama kombajnom. Prigodom žetve prethodno odabiremo najrazvijenije biljke od kojih uzimamo sjeme za buducu sjetvu. Pokošenu soju slažemo u snopove od kojih pravimo križeve, kao i za pšenicu. Zatim ostavimo 3 do 4 dana da se dobro osuše, apotom pristuparno vršidbi. Kod vršidbe soje potrebno je posebno podesiti bubanj da ne dode do oštecenJa zrna. Proizvedenu soju u kucnim vrtovima vršimo mlacenjem.
SPREMANJE SOJE Ako nije dovoljno suha treba je rasprostrti na suhom ozracenom prostoru u sloju koji ne smije biti deblji od 20 do 30 cm. Kada je dobro osušena, može ležati u hrpama i do 1,5 m visine. Soju treba cuvati na suhom i ozracenom mjestu, a ne preporuca se cuvati u vtecama, osobito ne u plasticnim vrecama, jer sjeme diše, a najlon ne propušta zrak. TABLICA 8
Kemijski sastav soje u uspore4ki s ostalim socivicama i žitaricama (u postocima)
Soja Pšenica Kukuruz Zob Riža Ostale leguminoze
BJELANCEVINE
MASTI
UGLJIKOHIDRATI
MINERALNE TVARI
36-43 13 10 14 8 20-22
18-20 1,5 3,1 1,5 3 2
20 73 72 67 79 60
4,1-5,3 3,1 2,8 3 3,1 3
TABLICA 9
Hranjiva vrijednost soje u odnosu na ostaje namirnice (u postocima)
Soja Krav. mlijeko Jaja Govedina Svinjetina Grah 98
BJELANCEVINE
MASTI
UGLJIKOHIDRATI
MINERALNE TVARI
LECITIN
36,0 3,7 12,5 20 19 24
18,0 3,5 12,0 7,0 6,0 1,7
20,0 4,9 -
5,0 0,7 1,1 1,0 1,1 2,3
1,8 0,7 3,6 1,0 1,1 0,8
-
44
Iz tablica se vidi da soja sadrži dva puta vecu kolicinu bjelancevina nego sve ostale socivice, 9 do 10 puta više masti nego što sadrže žitarice i ostale socivice. Osim toga, ona je bogata lecitinom i mineralnim tvarima. Sojina bjelancevina je u obliku biljnog kazeina koji je vrlo srodan s kazewom u kravljem mlijeku. U njezinoj bjelancevini nalaze se spojevi koji su potrebni za potpuni razvoj covjecjeg organizma, a ujedno su nalik bjelancevinama mesa, jaja i mlijeka. Te bjelancevine koristi naše tijelo u kolicinama od 90 do 93 posto svih bjelancevina, dok od bjelancevina ostalih socivica naše tijelo koristi svega 50, a najviše 80 posto. Razgradnjom soje u ljudskom organizmu ne stvaraju se nusproizvodi koji izazivaju lucenje mokracne kiseline u mišicima i zglobovima, stoga se njezino korištenje preporuca svim reumaticarima i drugim bolesnicima. Prednost soje je i u tome što je ona najjeftinija živežna namirnica s bogatim sadržajem bjelancevina, mineralnih tvari, anarocito lecitina koji pored ostalog služi za rastvaranje kolesterola u covjecjem organizmu i na taj nacin sprecava sklerozu. Od posebne je vrijednosti njezino ulje. Od ugljikohidrata su velikim dijelom prisutni arahini i galaktati, a samo 5 do 6 posto šeceri, zbog cega je vrlo dobra hrana za dijabeticare. Od minerala u soji se nalaze velike kolicine kalija i fosfora, dva elementa od golema znacenja za povecanu otpornost organizma od infekcije. Kalij i fosfor se nalaze u stanicama i zadržavaju vodu dok se klor i natrij nalaze izvan stanica. Zadržavajuci vodu u stanicama sprecavaju razvoj patogenih organizama jer nemaju mogucnost veceg razvoja izvan stanica. Sadržaj lecitina u soji je takoder od velike važnosti. To je fosfatid na koji se veže fosforna kiselina. Stoga je lecitin narocito potreban za izgradnju živcanog sustava, pa se soja koristi u lijecenju osoba bolesnih živaca. Soja je bogata vitamini ma A i B, kojih ima više nego u jajima, mlijeku i mesu. Osim tih vitamina dokazan je i vitamin E, tzv. vitamin plodnosti - važan za normalno odvijanje trudnoce.
-
SOJA KAO GNOJIVO
Zbog velikog sadržaja dušika, fosfora i kalija, otpaci soje imaju izuzetno veliku vrijednost kao gnojivo. U biološkoj proizvodnji hrane soja ima nezamjenjivu funkciju, pa je vrlo teško dobro planirati biološku proizvodnju hrane i održavanje tla u dobroj plodnosti ako je izostavIjena u programu. Neposredno nakon žetve žitarice soju sijemo za zelenu gnojidbu u redove u razmaku od 40 do 50 cm, a u redu od 7 do 10 cm; do pojave prvih jesenjih mrazeva toliko se razvije da je možemo pl itko zaorati. 99
Soja u plodoredu dolazi nakon okopavina, koje ostavljaju nezakorovljeno tlo, radi obogacivanja tla dušikom. Prema istraživanjima, vrlo slabo ili upoce ne reagira na dodatne kolicine dušika u tlu. TABLICA
10
Kolicine dušika koje vežu bakterije razlicitih vrsta mahunjaca nakon obavljene inokulacije Soja Grah Grašak Grahorica Lupina plava Lupina žuta Crvena djetelina Lucerka
120-300 158-234 223-385 120-185 59-221 75-270 121-127 158-234
kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha
100
..I
×
~
ÚÎßÒÝËÍÕ× NACIN SADNJE KRUMPIW
Citajuci francuski casopis» Nature et progres« naišli smo na clanak pod naslovom» Uzgoj krumpira za lijenog vrtlara«. Držeci da bi clanak mogao zanimati proizvodace krumpira, prenosimo ga u cijelosti. »! vi možete uzgajati krumpir biološkom metodom a da tlo ne orete, okapate ili ogrcete krumpir prema staroj klasicnoj metodi. Takvu metodu sadnje iskušao sam prošle godine, jer mi moji poslovi nisu dopuštali da druk~ije postupim. Vrijeme je bilo poodmaklo, a preostalo mi je nešto krumpirovog sjemena. Bio sam odviše zaposlen a da bih mogao pripremiti tlo za sadnju. Neki moj prijatelj farmer rekao mi je prošle godine da proizvodaci na Zapadu uzgajaju krumpir tako da ga polože na površinu tla, da ga ne zakapaju, te ga nakon toga samo prekriju slamom (sijenom). Na to sam rekao: 'Zašto i ja ne bih tako postupio?' U zalihama sam imao stare slame i trebalo mi je samo malo. vremena da preostalo sjeme krumpira položim na tlo bez zakapanja. Trava je vec bila izrasla 7 do 8 cm visine na mjestu kojeg sam odabrao za sadnju. Nakon što sam položio krumpir na površinu tla u ravnim linijama, na njega sam položio oko 8 cm debeo sloj stare slame i na to dodao jednu malu kolicinu koštanog bra"Šna.Na to sam ponovo dodao slame tako .da je ukupna debljina slame iznad krumpira iznosila oko 20 cm. Prilicno je dugo vremena prošlo dok su se klice krumpira probile iznad slame, a ja sam se vec pcrceo pitati, hoce li se jednog dana uopce pojaviti? Klice krumpira su se, naposljetku, ipak pojavile i to prilicno tanke, no ubrzo zati1Jlpocela se razvijati stabljika (cima), koja je vrlo brzo dostigla debljinu od 2 cm u promje"ru, a lišce je postalo tamnozelene boje. Nakon nekog vremena poceli su se razvijati mali krumpirici, a zatim i debljati ispod slame. Za vrijeme suše biljke nisu pokazivale nikakve znakove po kojima bi se moglo zakljuciti da trpe od nedostatka vlage u tlu. Krumpir je ostao vrlo dugo u vegetaciji, do kasno u jesen. Druga su krumpirišta, na kojima je krumpir uzgajan starim klasicnim nacinom, vec odavno bila ostala bez lišca. 101
Berba tako položenog krumpira bila je vrlo jednostavna. Trebalo je samo otkriti slamu i ispod nje se nadohvat ruke pojavio krumpir. Krumpir je bio tako cist i tako lijepog izgleda, kao da je prethodno bio opran. Bolesnog krumpira bilo je vrlo malo, dok je na ostalim krumpirištima, gdje je uzgajan na stari nacin, bilo prilicno bolesnog ideformiranog krumpira. Nekoliko krumpira bilo je zelene boje, a razlog je tome što nisu bili dovoljno pokriveni slamom pa su pozelenjeli na svjetlu. To se može vrlo lako izbjeci ako se pokriju vecom kolicinom slame. Slijedeci put položit cu sloj slame od 25 do 30 cm visoko iznad gomolja krumpira. Na 4,5 m2 urodilo je 50 kg krumpira. Prema tome, ako vam nedostaje vremena, ili ako vam je tlo kroz dulje vrijeme vegetacije izvrgnuto utjecaju suše, ovakav uzgoj krumpira može biti vrlo dobro rješenje.« Nakon procitanog clanka i mi smo postavili pitanje: »Zašto da i mi ne iskušamo tu metodu površinske sadnje krumpira?« PORIJEKLO
KRUMPIRA
Pradomovina krumpira je visoko gorje Anda u Južnoj Americi. Krumpir je uvezen u Evropu u toku 16, a jace se poceo širiti istom u 18. stoljecu. Razlog za pocetno sporo širenje krumpira valja tražiti u otporu kojeg su pružali proizvodaci jer su držali da je krumpir, prema starom nacinu proizvodnje, okopavina te je kao takav tražio temeljitu izmjenu dotadašnjeg nacina pripreme tla i održavanja za vrijeme njegove vegetacije. Priprema tla za sadnju krumpira zahtijevala je temeljitu obradu, zatim kopanje jaraka za sadnju, nekoliko puta okapanje za vrijeme vegetacije i nekoliko ogrtanja, na što do tada proizvodaci nisu bili navikli. Otuda njihov otpor i nepovjerenje prema takvom nacinu proizvodnje. Proizvodaci zaziru od novosti, kao i danas, ali kada se jednom uvjere da to novo zavreduje njihovu pažnju i povecava napore kao i ulaganja sredstava za proizvodnju, njihov otpor brzo popušta i pocinje se razvijati ono što je do tada izgledalo nemoguce i teško. Iako se u pocetku teško probijao put, a i tadašnji potrošaci su davali otpor, danas se ne može zamisliti ishrana pucanstva u kojoj krumpir ne bi bio zastupljen i to ne samo kao nadopuna ostalim živežnim namirnicama, vec cesto i kao glavni nosilac prehrane. U odnosu na ukupnu potrošnju krumpira po stanovniku izgleda da vodece mjesto u tome zauzima SR Njemacka (200 kg po stanovniku), dok je kod nas potrošnja krumpira znatno niža (svega 60 do 100 kg). Zato je u nas potrošnja kruha znatno veca (otprilike 190 kg po stanovniku), dok je u SAD svega oko 70 kg po stanovniku. 102
1
Krumpir je danas u vecini zemalja jedan od glavnih nosilaca prehrane. Bez krumpira bilo bi vrlo teško organizirati prehranu stanovništva, koja je ionako bremenita uslijed njegova brzog rasta. Naime, prema nekim podacima, stanovništvo raste po stopi od 2,5 posto, a proizvodnja hrane po stopi od svega 2 posto godišnje.
PRIRODNI
UVJETI PROIZVODNJE Klima
Proizvodnji kvalitetnog krumpira pogoduje umjereno vlažna klima sa što manje ekstremno sušnih dana za vrijeme vegetacije. Raspored oborina kroz godinu, a posebice za vrijeme vegetacije, odlucujuci je faktor za postizanje visokih uroda kvalitetnog krumpira. Visina uroda krumpira ovisi o raspoloživoj vlazi tla u toku godine. Obilje oborina u pocetku vegetacije pogoduje formiranju velikog broja gomolja, ali ako u toku vegetacije nastupi sušni period, onda gomolji ostaju sitni. Zbog toga u vlažnoj godini krumpir daje uglavnom visoke urode, a u sušnoj urod redovito podbaci. U prvoj fazi razvoja gomolja, to jest od nicanja do cvatnje, svoje potrebe za vodom biljka podmiruje iz sjemena. U drugoj fazi razvoja, od cvatnje do zametanja novih gomolja, potreba za vodom sve je veca. Ako u to vrijeme nastupi suša, tada dolazi do smanjenog uroda. U posljednjoj fazi razvoja krumpir traži suncano vrijeme radi dozrijevanja gomolja i umjerenu kolicinu vlage u tlu. Najbolje podrucje za uspijevanje kvalitetnog krumpira je ono u kojem je jednolican raspored oborina u doba vegetacije, a cije se ukupne kolicine krecu izmedu 700 i 800 mm godišnje. Temperatura Krumpir pocinje klijati pri temperaturi od 2 do 4,5 oC, a rasti kada temperetura tla do stigne 10 o C. Temperatura koja ljeti prelazi 30 o C djeluje nepovoljno na njegov razvoj. Opcenito se uzima da je za razvoj kvalitetnog krumpira kroz godinu, ovisno o sorti, potrebno izmedu 1500 i 3000 suncanih sati.
103
Tlo Krumpir kao okopavina ima specificne zahtjeve u pogledu tla, pa od svih poljoprivrednih kultura ponajbolje koristi lagano pjeskovito i ilovasto tlo. On traži rahla i prozracna tla radi formiranja gomolja. Krumpir uspijeva i na težim tlima, samo mu je gomolj tada sitniji i 'više ga napadaju bolesti. Na lakšim t1ima krumpir je krupniji i bolje kvalitete. Krumpir uspijeva na tlima s vrlo širokim rasponom pR izmedu 4,75 do 8,5. Ipak najbolju kvalitetu postiže na kiselim tlima sa pR vrijednošcu oko 6. Ako je tlo zbito, onda krumpir troši velike kolicine energije za svladavanje mehanickog otpora cvrstih cestica tla, i to je redovito razlog za njegov smanjeni urod. Na težim tlima visina uroda krumpira ovisi više o obradi tla nego o gnojidbi. Odnos tekuce i plinovite faze (zraka i vode) u tlu podvrgnut je neprestanim promjenama, stoga je prvenstveni zadatak obrade tla da regulira te odnose i da ih dovede u povoljno stanje. Prema tome, zadatak obrade tla je da sacuva vlagu u tlu i da mu poveca sadržaj humusa, cime se povecava njegova sorptivna sposobnost i
njegov kapacitet za vodu i zrak. . Postici sklad izmedu zraka, vode i topline u tlu glavni je zadatak obrade tla za uzgoj krumpira.
OPCENITO O SADNJI KRUMPIRA Izbor sort.e
. .
U odnosu na dob sadnje razlikujemo: rane sorte polurane sorte
. kasnesorte
90 - 100 dana vegetacije 110 - 120 dana vegetacije
150-
160 dana vegetacije
Neke rane sorte: Ruževac rani, Saskia, Erstling, FruemhoeJJe i dr. Polurane sorte: Bilje, Desiree, EJJa, Urgenta i dr. Kasne sorte: Woltman, Varan, Ackersegen i dr. Izbor gomoJja za sadnju
Za sadnju je ponajbolje upotrijebiti gomolje od 50 do 60 grama. Ukoliko su gomolji teži od 80 grama, tada se redovito režu. U slucaju da 104
režemo gomolje, potrebno je to uciniti barem 8 do 10 dana prije sadnje, da se rezovi osuše prije polaganja u tlo. Ujedno je potrebno da se nož prigodom svakog reza dezinficira namakanjem u 30 postotnu otopinu formalina, cime se sprecava širenje zaraze krumpira.
Vrijeme sadnje Najbolje vrijeme za sadnju krumpira je dan-dva poslije punog Mjeseca te kada tlo dostigne temperaturu od 10 o C. Kod prerane sadnje, uslijed hladnog tla može propasti veliki dio sjemena. Valja, takoder, izbjegavati prekasnu sadnju jer se zbog pojacanog disanja krumpira mnogo škroba pretvori u slador, cime krumpir postaje manje podesan za sjeme.
Gustoca sadnje Gustoca sadnje utjece u znatnoj mjeri na visinu uroda krumpira. Razmak sadnje kako izmedu redova tako i u samom redu ovisi o:
. . . .
sorti, klimii plodnostitla, velicinigomoljai nacinusadnje. Za bujne i kasne sorte preporuca se razmak sadnje - 60 x 40 cm. Za slabije bujne i rane sorte nešto manji razmak - 50 x 35 cm.
Kolicine sjemena za sadnju Kod razmaka sadnje 60 x 40 cm kolicina sjemena po 1 ha iznosi 1600 do 1800 kg. Kod razmaka sadnje 50 x 35 cm kolicina sjemena po 1 ha iznosi 3200 do 3500 kg. Za sadnju 1 ha krumpira prosjecno je potrebno otprilike 2000 kg sjemenskog krumpira.
Nacin sadnje
Opisat cemo nacin sadnje krumpira onako kako smo ga mi izveli 1974. godine na pokusnom nasadu na objektu Kukljaš u Našicama. 105
Površiriska sadnja krumpira
Tlo na kome je bio zasaden krumpir prethodno,je bilo pod vocnim rasadnikom. Neposredno prije sadnje krumpira izvadene su preostale divljake iz tla, a tlo je samo poravnato brananjem zbog preostalih gruda.
Plan sadnje
Predvidena površina za sadnju krumpira podijeljena je u 5 skupina parcela:
. Prva:negnojena. . Druga:gnojenas NPK. . Treca:gnojenas KPMG. 106
. .
Cetvrta: gnojena sa stajnjakom + NPK. Peta: gnojena sa stajnjakom + KPMG.
Navedeni raspored skupina ponovljen je još cetiri puta prema metodi randomized block (slucajni raspored). Stajnjak je dodavan u kolicini od I vagon na I ha; NPK (u sastavu 7-14-21) u kolicini od 1000 kg/ha; KPMG u kolicini od 1000 kg/ha. Za sjeme je uzet krumpir sorte Ella.koji je položen na naklijevanje 28. ožujka, a sadnja je izvršena 5. travnja 1974. Razmak sadnje: izmedu redova bilo je 60 cm, u redu 30 cm. Površinska sadnja
Sadnja je obavljena tako što je krumpir polagan na površinu tla (bez ukapanja), a zatim prekriven napola natrulim sijenom do visine od 10 cm. Na to su u navedenim kolicinama dodati stajnjak, NPK i KPMG prema rasporedu pojedinih skupina parcela. Nakon toga ponovo je položeno trulo sijeno do visine od 25 cm iznad gom'olja.
Urod krumpira u jednoj kucici prethodno pokrivenoj natrulim sijenom
107
Nakon što je izvršeno polaganje krumpira, natrulog sijena i gnoja, nikakve druge agrotehnicke mjere nisu bile poduzete do branja krumpira. U površinskoj sadnji krumpira potpuno je bila izostavljena priprema tla za sadnju, prvo i drugo okapanje i ogrtanje krumpira, kao i upotreba herbicida za suzbijanje korova. Položeni krumpir pokriven natrulim sijenom, normalno je razvio klice, a zatim stabljiku (cimu), koja je u pocetku bila svijetle, a odmah potom tamnozelene boje i vrlo bujna. Krumpir je ostao u bujnoj vegetaciji do kasno u jesen, dok su ostala krumpirišta, vec davno prije bila izgubila lišce i osušila se. SUZBIJANJE
KRUMPIROVE
ZLATICE
Vrlo zanimljiva ispitivanja vršili smo u suzbijanju krumpirove zlatice. Dio terena na kome je bio zasaden krumpir bio je djelomice izvrgnut pojacanoj vlažnosti tla uslijed oborinske vode koja se slijevala s brijega (površinsko zabarivanje). Da nisu bile poduzete mjere zaštite (prskanje sa Diazinonom), krumpir bi bila potpuno uništila krumpirova zlatica. Na drugom, ocjeditom terenu, gdje se voda nije zadržavala, krumpirova zlatica nije mogla jace ugroziti krumpir. Iz tog ispitivanja moglo se potvrditi (ono što se i vec prije znalo u biološkoj proizvodnji krumpira), da bolesti i štetnici mogu ugroziti samo oslabljeni organizam. Biljka koja se nalazi u optimalnim uvjetima za rast u pogledu klime, tla i hranidbe posjeduje vlastiti obrambeni sistem zaštite koji joj omogucuje da se vlastitim snagama odupre napadu štetnika i bolesti.
VAÐENJE KRUMPIRA Vadenje krumpira zasadenog na površinu tla bilo je vrlo jednostavno. Trebalo je samo otkriti natrulo sijeno ispod kojeg se nalazio krumpir nadohvat ruke. Krumpir je bio cist i lijepa izgleda, kao da je neposredno prije bio pod mlazom vode. Ujedno je bio zdrav, bez znakova bolesti i deformacija. Vaganjem krumpira prema pojedinim smo slijedece rezultate:
108
skupinama
i parcelama
dobili
TABLICA 11 Urod krumpira
VRSTA GNOJIDBE I Negnojeno
BROJPARCELE
UROD NA PARCELI U kg
PROSJECNI UROD U VAGONIMA NA 1 ha
(3) (6) (13) (20)
35 12 29 26 26
3,5 1,2 2,9 2,9 2,6
( I) (10) (12) (19)
41 29 30 39 34
4,1 2,9 3,0 3,9 3,4
(2) (9) (Il) (18)
39 36 43 39 39
3,9 3,6 4,3 3,9 3,9
(5) (7) (14) (16)
38 25 41 30 33
3,8 2,5 4,1 3,0 3,3
( 4) ( 8) (15) (17)
45 31 39 37 38
4,5 3,1 3,9 3,7 3,8
Prosjek II Gnojeno s NPK
Prosjek III Gnojeno s KPMG
Prosjek IV Stajnjak + NPK
Prosjek V Stajnjak + KPMG
Prosjek
Iz navedenih rezultata vidi se da su najbolji rezultati postignuti, kako u prosjeku tako i na pojedinim parcelama, gnojidbom krumpira sa KPMG (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom) s prosjekom od 3,9 vagona na I ha prema 3,4 vagona koliko je postignuto gnojidbom NPK gnojivima. Urodi krumpira postignuti gnojidbom s KPMG i NPK bez dodatka stajnjaka bili su veci nego istim gnojivom u kombinaciji sa stajnjakom. Iz toga se može zakljuciti da gnojidbom s KPMG i NPK u kombinaciji sa stajnjakom, površinska sadnja krumpira pokrivenog natrulim sijenom nije imala ekonomski efekt jer nije dala povišeni urod uz povecana ulaganja. 109
Naši rezultati gnojidbe krumpira donekle su u skladu s rezultatima koje je dobio Lemmermann. U njegovim pokusima urod krumpira bez stajnjaka iznosio je 140 q/ha, a uz dodatak stajnjaka 147 q/ha, dakle svega 6 q više po 1 ha sa stajnjakom. Iz njegovih se pokusa da zakljuciti da se za gnojidbu krumpira ne smije upotrijebiti svježa slama ni svježe sijeno, jer se za rastvaranje slame (sijena) mikrobiološkom aktivnosti troše velike kolicine dušika, što ide na uštrb urodu krumpira.
Analiza rezultata Površinskom sadnjom krumpira uz pokrivanje natrulim sijenom postignuti su vrlo dobri rezultati, a najveci urod primjenom KPMG (kompletnog prirodnog mineralnog gnojiva). Urod krumpira tim gnojivom kretao se prema pojedinoj parceli izmedu 3,6 i 4,3 vagona na 1 ha. Sve parcele krumpira uzgajane opisanim nacinom bile su vrlo bujne za vrijeme vegetacije, i ostale su prosjecno 30 dana duže u vegetaciji nego onaj na susjednim krumpirištima, koji je uzgajan starim nacinom (sadnjom u jarke, okapanjem i ogrtanjem). Iz ritma razvoja krumpira za vrijeme vegetacije vidi se da krumpir troši najvece kolicine hraniva u srpnju - 39,5 posto, zatim ,u lipnju 20,8 posto, u svibnju 16,2 posto, u kolovozu 14,9 posto i u rujnu 2,6 posto. Ako za vrijeme intenzivnog rasta u srpnju izostanu oborine, to ce biti ujedno jedan od glavnih razloga što ce krumpir uzgajan klasicnim nacinom urodom podbaciti. . Krumpir uzgajan površinski i prekriven natrulim sijenom (slamom) jednolicno je snabdjeven vlagom za vrijeme vegetacije, što je ujedno i razlog povecanog uroda i njegove kvalitete. Ovako uzgajani krumpir, bez posebne gnojidbe i prekriven samo natrulim sijenom postigao je prosjecni urod od 2,6 vagona po 1 ha, dok se urod po pojedinim parcelama kreta o od 1,2 do 3,5 vagona po 1 ha. To potvrduje cinjenicu da visina uroda na teškim tlima više ovisi o obradi tla nego o gnojidbi, jer krumpir na takvim tlima troši velike kolicine energije za svladavanje mehanickog otpora tla. To je redovito razlog, pored pomanjkanja oborina, što krumpir na takvim tlima urodom podbacuje. Površinskom sadnjom krumpira prekrivanjem natrulim sijenom na objektu Kukljaš u Našicama postignuti su vrlo dobri rezultati. Takvom sadnjom bilo je moguce potpuno izostaviti: . pripremu tla za sadnju krumpira oranjem;
.
okapanje krumpira nakon sadnje;
110
.
ogrtanje krumpira i
.
suzbijanje korova herbicidima.
Najbolji rezultati u urodu krumpira postignuti su gnojidbom kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom (KPMG), kako u prosjeku tako i u urodu na pojedinim parcelama (od 3,6 do 4,3 vagona na 1 ha). Gnojidba stajnjakom uz dodatak NPK i KPMG nije dala adekvatno povišenje uroda u našem pokusu. Ovako uzgajani krumpir ostao je u vegetaciji u prosjeku 30 dana duže nego krumpir susjednih krumpirišta, koji je uzgajan klasicnim nacinom, što je djelovalo povoljno na njegov povišeni urod. Branje tako uzgajanog krumpira bilo. je znatno olakšano, a krumpir je bio cist, zdrav i vrlo dobre kvalitete, bez znakova bolesti i deformacija. Zdravstveno stanje krumpira, kako za vrijeme vegetacije tako i kod vadenja, bilo je vrlo dobro. . Sadnjom uz prekrivanje natrulim sijenom (slamom) moguce je znatno sniziti troškove proizvodnje i postici visoki urod kvalitetnog krumpira.
f. .
111
~OVRTLARSTVO
I
ŠTO JE BIOLOŠKO POVRTLARSTVO? Rijec bios na grckom znaci život. Prema tome, proizvoditi biološki znaci proizvoditi zdravo povrce koje je rezultat biološke aktivnosti tla. Kako cemo to postici? Da život u tlu bude što intenzivniji valja hraniti organizme u tlu njima prikladnom hranom. Osim hrane za održavanje života u tlu potreban je:
. .
zrak i njegova što veca izmjena; toplina, da život u tlu bude što je moguce intenzivniji;
. zaštita od svjetla i drugih vremenskih nepogoda, vjetra, prekomjerne topline, naglih kiša i dr. Ukoliko uspijemo održati navedene mjere u što povoljnijem odnosu, utoliko cemo imati veci uspjeh u biološkoj proizvodnji povrca.
ORGANIZMI
U TLU I NJIHOV ZADATAK
Kakvu zadacu imaju razliciti organizmi u tlu? Veliko mnoštvo organizama ima zadatak da u zajednickom radu priprema hranu za biljke, koju putem korijena koriste u svom razvoju. Mineraine i organske sastojke tla preraduju mikroorganizmi tla, a koje zatim biljke izmjenom tvari koriste u svom razvoju. U tom radu sudjeluju kako prostim okom vidljivi organizmi, kao što su zemljišne gliste, razni pauci te ostali korisni kukci tla, tako još više prostim okom nevidljivi organizmi, kao što su razne alge,. gljive, posebno bakterije u
tlu.
.
Svi oni najprije rade na razgradnji organske i mineraine tvari u tlu, a zatim na njihovoj izgradnji, što poslije koriste biljke. Što je veci broj i raznolikost organizama u tlu, to je i njihov ucinak na plodnost tla veci. U zajednickom radu, održavajuci tzv. biološku ravnotežu oni osiguravaju nesmetanu cirkulaciju zraka potrebnog za pro-
112
zracivanje tla; sljepljujuci cestice razlicite velicine stvaraju strukturu tla i sistem razlicitih šupljina u tlu. MRVICASTA
STRUKTURA
mrvicastu
TLA
Sve mjere koje poduzimamo za stvaranje i održavanje plodnosti tla treba da nas vode k cilju stvaranja dobre mrvicaste strukture tla. Dobra mrvicasta struktura tla propušta suvišak vode bez zadržavanja, rastace je prema potrebama biljaka, a odvodi suvišak u dublje slojeve bez površin-
skog zadržavanja vode (zabarivanja).
.
Tlo dobre strukture djeluje kao spužva koja zadržava potrebnu kolicinu vode za biljke, a pušta suvišnu vodu u dublje slojeve. Pore u tlu dijele se na grube, vece od 0,03 mm, koje služe za prozracivanje tla, srednje grube, od 0,03 do 0,003 mm, koje služe za zadržavanje vode u tlu, i fine, ispod 0,03 mm, kao posljednja rezerva koja služi u radu mikroorganizama. Nakon istjecanja vode u tlu ostaju zracni kanali koji omogucuju ulaz zraka, a ujedno ispuštaju suvišnu ugljicnu kiselinu, koja inace u tlu djeluje kao otrov na biljke dok iznad tla povecava ucinak asimilacije, cime djeluje povoljno na rast biljaka. Ta se izmjena treba odvijati bez zastoja, a njome se stvaraju povoljni uvjeti za disanje života u tlu i oksidaciju raznih hranjivih sastojaka u podrucju korijenovog sistema, te ujedno za odvodenje nepoželjnih sastojaka, kao što je, primjerice, ugljicna kiselina. Rahli mrvicasti sloj omogucuje trajno zagrijavanje tla i služi kao izolator za održavanje topline u tlu, koja je potrebna živim bicima tla, jer djeluje kao izolator od nepovoljnog utjecaja sunca na život mikroorganizama u tlu. Time se stvaraju povoljni uvjeti koji su potrebni za intenzivan rast bez zastoja u podrucju korijenovog sistema biljaka. Mrvicasta struktura tla izradena prirodnim putem uvelike se razlikuje od mrvicaste strukture koju nastojimo postici obradom tla mehanickim sredstvima, koja je, pak, nestabilna - prvi jaci pljusak kiše odnosi fine cestice tla i humusa u dublje slojeve ili ih odnosi površinski. Na taj nacin vrši brtvljenje izgradenih šupljina, te uzrokuje zadržavanje vode na površini (zabarivanje). Brtvljenjem unutrašnjih šupljina sprecava se disanje tla, ulaženje zraka i izlaženje ugljicne kiseline i time se stvaraju nepovoljni uvjeti za život u tlu i rast biljaka. Uslijed toga smanjuju se povoljni uvjeti za rast biljaka, koji se u pocetku postižu mehanickim obradom tla, a to se, pak, ocituje povremenim zastojem u rastu. Na gornjem dijelu tla stalno se stvara kora koju je potrebno neprestano rahliti, pogotovo ako se radi o težem tlu bogatom glinenim cesticama. Donji slojevi trpe uslijed pomanjkanja kisika i izlaženja suviška ugljicne kiseline, a i zbog nedostatka potrebne kolicine vlage potrebne bilju i životu u 8 BIOAGRIKULTURA
113
tlu. Time tlo stalno gubi na plodnosti, a to iziskuje stalno dodavanje vih, sve vecih kolicina gnojiva topivih u vodi.
no-
BILJNI POKRIVAC Livada je majka oranice (Al. v. Thaer). Posvuda gdje tlo gubi plodnost, to jest gdje urodi biljaka stalno padaju, na djelu je nedostatak života u tlu, poglavito mikroorganizama tla. Postizanje plodnosti tla dodatkom topivih umjetnih gnojiva zahtijeva trajno povecanje njihove kolicine ukoliko se želi povecati urod. Radi boljeg razumijevanja toga stanja, navest cemo slijedece tumacenje. Cirkulacija hraniva u biljci vrši se kruženjem sokova i njihovim prolaženjem kroz polupropusnu (semipermeabilnu) membranu stanice. Kako bi se utvrdile potrebne kolicine gnojiva za postizanje odredenih uroda poljoprivrednog bilja obavlja se analiza tla, kojom se utvrduje kolicina hraniva koja se odnosi iz tla prigodom žetve, kao i raspoložive kolicine koje služe za potencijalnu plodnost tla. Na temelju izvršenih analiza tla i folijarne analize biljaka za vrijeme vegetacije utvrduju se kolicine gnojiva, uglavnom NPK i to kako startne doze tako i one potrebne za prihranjivanje u toku vegetacije. Potrebne kolicine racunaju se kao fiziološki aktivne kolicine hraniva koje su potrebne za odredenu visinu uroda. Ni najpodrobnije analize ne daju tocne podatke o potrebnim kolicinama hraniva za odredene urode jer im redovito nedostaju one kolicine hraniva koje ce se aktivirati u toku vegetacije uvjetovane životom tla. Osim toga od dodatnih kolicina gnojiva (NPK) biljke mogu koristiti najviše do 50 posto. Kroz polupropusnu membranu, kroz koju se vrši cirkulacija dodatnih hraniva (NPK), mogu protjecati samo lijevo orijentirane molekule. Kod djelovanja gnojiva (NPK) molekule se rasporeduju u lijevo i u desno, što se može lijepo promatrati elektronskim mikroskopom. Kroz polupropusnu membranu mogu proci samo lijevo orijentirane molekule, dok desno orijentirane ostaju neiskorištene. Taj dio neapsorbiranih hraniva sve se više nagomilava u tlu i blokira rad mikroorganizama. Uslijed toga potencijalna plodnost tla postupno sve više opada, a biljke mogu primiti samo onu kolicinu hraniva koja je topiva u vodi; ostatak ostaje neiskorišten i postupno zagaduje tlo. Jednostrano dodavanje hraniva u obliku NPK uzrokom je sve vece neravnoteže u hranidbi biljaka u odnosu na mikroelemente. Uslijed takve neuravnotežene hranidbe biljke postaju sve osjetljivije na napad raznih bolesti i štetnika, što izaziva sve vecu potrebu povecanja mjera zašti. te od bolesti i štetnika.
114
HUMUS U TLU - TEMELJ TRAJNE HRANIDBE BILJA, GNOJIVA - KRATKOTRAJAN USPJEH U HRANIDBI
UMJETNA
Albert v. Thaer, utemeljitelj humusne teorije u hranidbi bilja, tvrdio je da se biljke mogu pravilno hraniti samo iz tla bogatog humusom. Tu je tvrdnju opovrgao Justus v. Liebig držeci da se biljke mogu hraniti samo postupno razgradenim hranivima topivim u vodi. Ta tvrdnja bila je povodom razvoju kemijske industrije umjetnih gnojiva, osobito NPK. Iako nikada do temelja nije opovrgla humusnu teoriju o hranidbi bilja, praksa je uglavnom prihvatila Liebigovu teoriju o hranidbi fiziološki aktivnim NPK gnojivima. Ta je praksa donijela izvjesne koristi u povecanju uroda poljoprivrednih kultura, ali i mnoge teškoce u provodenju zaštitnih mjera od bolesti i štetnika na biljkama. Biljke hranjene samo umjetnim gnojivima postaju sve osjetljivije na napad bolesti i štetnika, a njihovi proizvodi sve neprikladniji za zdravu ishranu ljudi i životinja. Novija istraživanja biologa H. P. Ruscha potvrduju da se biljke mogu dobro i zdravo hraniti iz tla bogatog humusom, te da iz njega mogu crpsti hraniva i u obliku molekula koje nisu potpuno razgradene u pocetne elemente NPK i druge, kako je to nekada tvrdio J. v. Liebig. Biljke hranjene iz tla bogatog humusom daju visoke urode kao i one hranjene topivim gnojivima, ali zato daju proizvode zdrave za ishranu ljudi i životinja, te su najvecim dijelom otporne na bolesti i štetnike. Zadatak je proizvodaca da proizvodi prvenstveno zdravu hranu, da postiže što kvalitetnije urode ne zanemarujuci pritom ni ekonomiku proizvodnje. Proizvodeci zdravu hranu za covjeka i životinje, on trajno povecava plodnost tla, a ujedno smanjuje troškove proizvodnje. Spomenuti biolog utvrdio je da izmedu mikroorganizama koji sudjeluju u hranidbi bilja u podrucju korijenovog sistema (rizosfere) i mikroorganizama u covjecjem i životinjskom tijelu, koji razgraduju hranu, postoji uska veza i veoma velika slicnost u nacinu života i razmnožavanju. Poznato je da se u lijecenju ljudi sve više upotrebljavaju razni antibiotici. Razlog tome jest što proizvedena hrana samo topivim NPK gnojivima ne posjeduje prirodene antibiotike. U biološki proizvedenoj hrani u ishrani ljudi i životinja nije potrebno posebno dodavati antibiotike, jer ih takva hrana vec sadrži u sebi. Biljke u humusom bogatom tlu moraju se boriti za svoj opstanak proizvodeci antibiotike za svoje održanje. Hraneci se pjima, hranimo se zdravom hranom.
115
1 OSNOVNO
PRAVILO BIOLOŠKOG
POVRTLARSTV A
Osnovno pravilo u povrtlarskoj proizvodnji jest da tlo mora biti trajno pokriveno bilo vegetacijom bilo organskim ili mineralnim otpacima u obliku mulca. Takav pokrivac rastvaranjem zašticuje tlo od vanjskih nepogoda a svojim rastvorenim materijalom služi kao hrana organizmima tla. Kao daljnji izvor hrane organizmima u tlu jest kompost. Ni jedan vrt koji se vodi biološkom metodom ne smije biti bez dobro uredenog i trajno odfžavanog kompostišta. Osim kompostišta u biološkom povrtlarstvu obilno koristimo tzv. mulciranje. Što je to mulciranje i što se pod tim podrazumijeva? Mulc je tanki, svega 1/2 do 1 cm debeo sloj raznih otpadaka biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla, koji se u tankom sloju nastire na gredice. Taj tanki sloj, koji treba povremeno obnavljati, služi kao hrana mikroorganizmima u tlu, zašticuje tlo od isušivanja, za vrijeme žege zašticuje od djelovanja sunca, a za vrijeme niskih temperatura cuva tlo od smrzavanja. Ujedno popravlja mrvicastu strukturu tla, cime trajno podržava i unapreduje plodnost tla. PRAKTICNE MJERE ZA PRIJELAZ NA BIOLOŠKO POVRTLARSTVO Vrijeme koje najbolje odgovara prijelazu na biološki nacin vrtlarenja jest jesen, nakon što se iskopao krumpir i ostalo povrce. Povrce koje se nece koristiti u ishrani ljudi i životinja, zatim ostali materijal, poglavito zeleni, sabere se u hrpe. Da bi se materijal lakše rastvorio, isjecka se na što je moguce sitnije dijelove, dužine od 5 do 10 cm, i medusobno izmiješa, te ce tako preko zime služiti kao pokrivac za tlo. U svrhu usitnjavanja materijala može dobro poslužiti i stroj-sjeckara.
PREZIMLJENJE GREDICA I PRIPREMA ZA ZIMSKO MIROVANJE Tlo se priprema za zimsko mirovanje tako da se porahli prije pokrivanja navedenim materijalom. Ako se radi o težem tlu i tlu koje nije prije služilo za povrtlarsku proizvodnju, može se iznimno prekopati (»ištihati«). Lakša tla i ona koja su vec prije služila za proizvodnju povrca ne prekapaju se, nego se samo porahle na dubinu od 10 do 20 cm. To se može uciniti razlicitim orudem. Vrlo prikladno orude jest tzv. Wolfovo orude, 116
odnosno željezne vile s nešto širim zupcima (ne one za skupljanje sijena) koji nisu jako svinuti, tek neznatno prema vrhu. Rahljenjem se tlo što manje preokrece, a time se štite organizmi u tlu, osobito gliste. To se radi tako da se pocne rahliti na dubinu od 10 do 20 cm od polovine gredice s jedne strane, a vraca se s druge strane. Klasicni nacin pripremanja tla prekapanjem, što dublje to bolje, i ostavljanje tla u velikim grudama preko zime, da se tlo zamrzne, s biološkog je stanovišta potpuno pogrešno, te je napušteno. Prekapanjem se ne štede organizmi u tlu, jer svaki sloj tla ima svoje organizme; nekima od njih prisutnost zraka pogoduje više, nekima manje, a svi su više ili manje osjetljivi na svjetlo, odnosno na djelovanje sunca. Stoga se kod biološkog povrtlarstva tlo priprema rahljenjem a ne preokretanjem, cime se zašticuje vecina mikroorganizama i slojevi tla. U tlu postoji nepregledno mnoštvo organizama i to ne samo onih koje vidimo prostim okom, kao što su gliste, razni pauci i ostali vidljivi insekti, nego i onih koje prostim okom ne vidimo, kao što su alge, a ponajviše bakterije. U površinskom sloju debljine 2 do 5 cm ne žive iste vrste organizama kao u dubljim slojevima, od 15 do 20 cm. Prekapajuci tlo dovodimo organizme kojima je potreban zrak u nepovoljne životne uvjete. Stoga organizmima kojima je potreban zrak valja omoguciti da dodu do njega, dok one kojima nije potreban, narocito u dubljim slojevima, valja ostaviti tamo gdje jesu jer na zraku ugibaju. Potrebno je naglasiti da se gnojivo ne zakapa u tlo, osobito ne svježe. U svakom gnojivu se nalaze organizmi koji ga rastvaraju. Organizmi koji razgraduju gnojivo dovlace svojim mirisom druge organizme tako da jedni nadopunjuju rad drugih. Oni, pak, koji razgraduju organske otpatke redovito su štetni za korijenje.kulturnog bilja, ai njihovejzlucine djeluju štetno na korijen.
ZIMSKI
ZEMLJIŠNI
POKRIVAC
Zimski zemljišni pokrivac štiti organizme u tlu, te oni bez zastoja mogu nastaviti rastvarati organski materijal nanesen na tlo, cime pripremaju hranu za rast povrca u slijedecoj vegetaciji. Kao dodatak na taj materijal dolazi životinjsko gnojivo bilo koje životinjske vrste, a ako takav nije raspoloživ, onda otpaci kože, rogovina, krvno brašno, zatim fino mljevena kamena prašina (u nas KPMG). Svu navedenu kolicinu raspoloživog materijala potrebno je rahlo rasporediti uzduž gredice i to onolike debljine da tlo i živi organizmi u njemu mogu imati dovoljno zraka za disanje. Debljina rasporedenog materijala ne bi smjela iznositi više od 5 do 8 cm; kod laganog tla i rastresitog materijala može biti i nešto veca, a kod težeg i zbitog nešto manja. Valja naglasiti 117
da od više dodanog materijilla može biti više štete, nego koristi. N akclll toga tlo mora ostati rahlo, ane glancasto. Vec je prije spomenuto da se tako rasporeden materijal posipa kamenom prašinom (KPMG ili dr.), koje je zadatak da veže amonijak što nastaje rastvaranjem organskog materijala, što je osobito važno ako se nastiranje vrši stajnjakom. Mulciranjem izravno na gredicama štedimo na radu oko prevoženja komposta kojeg pripremamo odvojeno na drugom mjestu. Nakon izvršenog mulciranja uredimo putove tako da cijeli vrt poprimi uredan izgled. Tako pripremljeno mulciranje na gredicama služi kao hrana buducem razvoju biljaka, a zanemaruje posebno pripremanje komposta na drugom mjestu. Koncem veljace i pocetkom ožujka ispod položenog materijala nalazi se mnogo zemljišnih glista (ne kompostnih), koje su vec do tada preradile veliki dio materijala pretvorivši ga u fino vrtno tlo. RAZNE VRSTE TLA Svi postupci za pripremanje tla za povrtlarske kulture nisu isti; mnogi ovise o vrsti tla, tj. o tipovima tla. Razlikujemo nekoliko vrsta tla. Najprikladnije tlo za povrtnjak jest duboko rahlo tlo s mnogo humusa. O kolicini humusa u tlu ovisi s kakvim uspjehom možemo racunati u biološkom povrtlarstvu. Mi cemo samo ukratko nabrojiti neke vrste tla.
Glineno tlo Sadrži više od 30 posto finih glinenih cestica. Vrlo je teško za obradu i održavanje plodnosti. Ima veliku potencijalnu plodnost dok mu je aktivna plodnost redovito mala. Za dobru povrtlarsku proizvodnju takvo tlo treba imati najmanje 4 posto humusa. Ipak i u takvom tlu dobro uspijevaju sve lepirnjace (1eguminoze) - grah, grašak, soja i dr. , zatim repe, kupusnjace, špinat, a od vocaka jabuke i šljive. Ovo tlo dobro podnosi kalcifikaciju uz dodatak stajnjaka. Karbonatna
tla
Ova tla nisu osobito plodna. Narocito ih je potrebno dobro gnojiti kompostom, odnosno stajnjakom (od 40 do 60 kg na 100 m2).
118
SiJjkatna i jako pjeskovita
tla
Vrlo su propusna za vodu, brzo se griju i hlade, ne posjeduju mnogo organskih tvari, stoga ih je potrebno dobro gnojiti sa 40 do 70 kg komposta (odnosno stajskog gnojiva) na 100 m2. Na takvim tlima vrlo se dobro razvijaju lepirnjace, zatim crveni i bijeli luk, mrkva, krumpir, grašak
i drugo povrce.
.
Vrlo bogata tla ilovacom i vapnena tla nisu osobito pogodna za povrtlarsku proizvodnju, stoga je za vodenje biološkog povrtlarenja na njima potrebno uciniti dodatne napore za dobar uspjeh. IZMJENA POVRTNIH KULTURA (PLODORED) Najprije cemo navesti nekoliko vrsta poljoprivrednih zahtijevaju razmjerno velike kolicine dušika: .
kultura
koje
Repa, celer, kelj, krastavci, špinat, salata, poriluk, koraba i dr.
Iza toga slijedi povrce sa manje zahtjeva za dušik: . Mrkva, cikorija, endivija, radic, cešnjak, crveni luk i dr. . Grah, grašak, soja i ostale leguminoze (povrce koje ne traži toliko dušika, vec može tlo obogatiti dušikom).
\
Važno je napomenuti da treba izbjegavati sjetvu istih kultura ko godina kao što su kupus, cvjetaca, repa, celer, mrkva, radic biljke zahtijevaju da se u plodoredu sade svake trece, odnosno godine. U tom pogledu navest cemo slijedeci raspored kultura prema redu:
. . . .
nekolii dr. Te cetvrte plodo-
Prva godina: uglavnom lisnato povrce. Druga godina: gomoljasto povrce. Treca godina: posebno krumpir. Cetvrta godina: povrce s plodovima (rajcica, patlidžan i dr.)
Ujedno je potrebno znati koje se kulture mogu uzgajati na pojedinim gredicama nekoliko godina, kao što je, primjerice, rajcica. Nekoliko godina ostaju na istoj gredici jagode, šparoga i dr. Ako nam je koja gredica jace zakorovljena, dobro je da na njoj zasadimo krumpir kao okopavinu koja iza sebe ostavlja prilicno cisto tlo. Ako nam je tlo zaraženo nematodama, prije biološkog povrtlarenja dobro je kao kulturu koja djeluje uspješno potiv nematoda posijati heljdu. Heljda takoder dobro djeluje
protiv gljivicnih oboljenja na grahu, grašku i soji.
.
Raspolažemo li vecim kolicinama stajnjaka za gnojidbu povrtnjaka, onda se navedenog plodoreda ne moramo tocno pridržavati, a ako ne
119
raspolažemo, onda u plodored valja uvesti ze1enu gnojidbu, primjerice, sjetvu djetelinsko-travne smjese prema zahtjevima tla. ZDRUŽIV ANJE POJEDINIH
POVRTNIH
KULUTRA
U rastu se neke biljke medusobno pomažu, a neke ne podnose. Za bolje korištenje kultura tokom godine, a ujedno i jacinu svjetlosti, odnosno zasjenjivanje, dobro je znati koje se biljke medusobno ne podnose. Biljke koje se medusobno ne podnose:
. . . . . . . . . .
cešnjak(bijeliluk)i grašak, repe i poriluk, kupusi rajcice, grašaki krumpir, krumpiri krastavci, krumpiri rajcica, krumpiri grašak, krumpiri radic, rajcicai kupus, rajcicai grašak.
Združivanje pojedinih povrtnih kultura
120
MJESECEV
UTJECAJ
NA RAST POVRTNIH
KULTURA
U opcem dijelu ove knjige opcenito smo naveli o djelovanju Mjeseca i Sunca. Ovdje cemo se zadržati na utjecaju Mjeseca na povrtne kulture i korištenje njegove svjetlosti u vrijeme njegovih mijena. Za vrijeme Mjeseca koji raste valja sijati povrce ciji se dijelovi upotrebljavaju za jelo, a rastu iznad tla. To su razne salate, kupus, grah, grašak, bob, soja i dr. Najveci uspjeh postiže se kada se siju dva dana prije punog Mjeseca. Za vrijeme Mjeseca koji se smanjuje treba sijati povrce ciji se plodovi razvijaju pod zemljom: mrkvu, repu, ce1er, krumpir i dr. Najpovoljnije vrijeme jest dva dana nakon punog Mjeseca. Dva puta u toku mijene Mjeseceva putanja sijece Suncevu. Od trenutka kad Mjesec pocinje rasti pa do trenutka kad se pocinje smanjivati nastupaju tzv. Mjesecevi cvorovi koji su inace vrlo nepovoljni za sve poljoprivredne radove, i to u trajanju od 4 sata prije nego što Mjeseceva putanja presijece Suncevu putanju i 4 sata poslije. Zašto je tako, djelomice smo odgovorili u opcem dijelu našeg izlaganja o djelovanju Sunca i Mjeseca. Valja napomenuti da utjecaj Sunca i Mjeseca na rast poljoprivrednih kultura i drugih živih organizama na Zemlji ne iskljucuje djelovanje i drugih nebeskih planeta, tzv. kozmickih sila, cije negativno djelovanje posebno dolazi do izražaja u vrijeme navedenih Mjesecevih cvorova.
RAD U POVRTNJAKU
I ORUÐE
Radovima u vrtu valja nastojati unaprijediti život organizama u tlu. U vezi s tim potrebno je voditi racuna o sloju tla debljine do 15 cm, koji predstavlja uglavnom plodni dio važan za razvoj organizama u tlu, a zatim o sloju koji se nalazi odmah ispod. Dubina navedenih slojeva ovisna je takoder o težini tla, a i o njegovoj pripremljenosti za biološko povrtlarenje. Stoga je potrebno birati takvo orude kojim ce se sacuvati navedeni slojevi kako bi što više ostali na istoj razini, a to znaci da onaj gornji ostane nepromijenjen, a da se donji samo prorahljuje i ostaje dolje.
Orude za obradu Za rahljenje gornjeg dijela tla bez prekretanja najprikladnije orude su posebne vile, koje se od onih za prekretanje i rad sa sijenom razlikuju svojim pojacanim i ravnim zupcima. Imaju 3 do 4 zupca neznatno svinuta prema naprijed. 121
Orude za rad u vrtu ŠTRCALJKA MJERACA VRPCA
~
[)~~~~
LOPATJCAZA VAÐENJE BILJAKA
SADILlCE
---I
Najprikladnije orude za površinsko rahljenje je tzv. Wolfovo orude. Osim navedenog rucnog oruda, s velikim uspjehom upotrebljava se podrivac (sous soleuse). Dobro održavanje tla i njegovo snabdijevanje organskim tvarima u rastvaranju cini suvišnim intenzivan rad strojevima. Valja naglasiti da rad freze u vrtu nije preporucljiv. Mjere koje poduzimamo za održavanje plodnosti tla služe za stvaranje što bolje strukture tla, a freza je upravo takav stroj koji postupno narušava strukturu tla. U pocetku nam izgleda da se radeci njome stvara mrvicasta struktura, medutim, rahljenjem s frezom izlaže se intenzivnoj oksidaciji veliki dio organskog a i mineralnog dijela tla, cime se gubi njegova struktura koja nam je toliko potrebna za obnavljanje života u tlu. Na organizme koji sudjeluju u razgradnji organskog kompleksa radom se nadovezuju organizmi koji sudjeluju u stvaranju povoljnije strukture tla.
Uredenje gredica za sjetvu
Nakon što se tlo u ožujku dobro osušilo, u primorskim krajevima i prije, može se poceti sa sjetvom otvoreno na gredicama. Ako želimo radove u vrtu nešto ubrzati, na primjer, nicanje salate, hrena i dr., razastremo preko gredice plasticni tunel, što djeluje povoljno na sušenje tla i ugnJavanJe. Za rad u vrtu treba uzeti: vile, grablje, vrpcu za mjerenje, kanticu za vodu, gnojivo, pepeo od drveta, prirodno mineraIno gnojivo (KPMG). Radove valja izvoditi ovim redoslijedom: . Najprije je potrebno izgrabljati grubi dio organskog materijala na gredicama, koji u toku zime nije do kraja istrunuo. Njega skupimo u manje hrpe i nosimo na posebno mjesto za pripremanje komposta. Sitniji dio materijala, dužine od 3 do 5 cm, ostavimo po strance, a služit ce nam za pokrivanje tla nakon sjetve. . Zatim porahlimo tlo do one dubine do koje se vile bez veceg naprezanja mogu utisnuti u tlo do zgloba. Ako tlo još nije dovoljno pripremljeno, a radove treba izvršiti bez veceg naprezanja, što znaci da tlo još nije biološki aktivno, tada vilama za kopanje (kako smo vec opisali pri izvedbi radova u jesen) temeljito razrahlimo tlo. Ako navedene radove obavimo strucno i na vrijeme, mrkva i crni korijen nece se racvati, glavice salate bit ce cvrste i velike, kelj nece zaostajati u rastu itd. . Vrpcu za mjerenje valja dobro pricvrstiti sa strane tako da nam širina gredice bude posvuda jednaka, izmedu 1,10 i 1,20 m, zbog cega je mora123
mo ucvrstiti izvan ruba gredice. Izmedu gredica ostavimo stazu širine 30 do 35 cm. . Moramo zatim iznijeti kompost i raširiti ga po gredici u visini od 1 do 2 cm te po njemu posipati prirodno gnojivo (KPMG), 30 do 40 g na 1 m2. . Cijelu površinu gredice po ravnati grabljama, ali tako da površina ne bude previše usitnjena jer se tada izgubi velika kolicina vlage iz tla. . Sa svake strane gredice treba odstraniti suvišnu zemlju, stazice dobro izgaziti i ukloniti vrpcu. Potrebno je otprilike 20 minuta da se gredica dugacka do 6 m i široka 1,2 m pripremi za sjetvu.
Sjetva (sadnja)
Sjetvu odnosno sadnju treba izvršiti odmah nakon što smo gredice pripremili. Pripremljene gredice ne smiju ostati nezasijane, odnosno nezašticene od sunceva utjecaja. Ponajbolje je sjetvu vršiti u redove jer to olakšava kasnije rahljenje tla i uništavanje korova. Redovi se prave tako da se sa svake strane ostavi 6 do 8 cm nezasijana tla. U sredini gredice ucini se jedan žlijeb dubine oko 3 cm, a sa svake strane još po '2 žlijeba. Time se dobiva ukupno 5 žljebica. Žljebovi, osim onog središnjeg, prave se do dubine od 1 do 2 Pikiranje ili postupak
presadivanja
mladih biljcica
~--
124
I
cm. Te žljebice brižljivo zalijemo vodom tako da ostali dio gredice ostane suh. Nakon zalijevanja žljebici se pospu tankim slojem suhog tla te se obavi sjetva. Time zalijevanje nakon sjetve postaje suvišno. Ujedno se postiže da se nakon zalijevanja na tlu ne stvara kora koju je inace potrebno posebno razrahliti. Nakon sjetve sjeme pokrijemo tankim slojem suhog tla i to tako da prekrijemosjeme. Tim postupkom zasijano sjeme ima sve što mu je potrebno za dobro klijanje: mokro tlo je ispod, a suho i toplo iznad. Time
cemo pospješiti brzo i ujednaceno klijanje sjemena.
.
Za dobar uspjeh u tom poslu važno je, takoder, poznavati klijavost sjemena. Ako sijemo vece površine, nije naodmet da prije sjetve naklijavanjem provjerimo klijavost sjemena. U tu svrhu odbroji se odredeni broj zrna (otprilike 100), polože se na upijac (bugacicu) na tanjuricu i povremeno ga vlažimo u toploj prostoriji. Za dobar uspjeh sjetve neobicno je važno provjeriti klijavost sjemena ukoliko nemamo jamstvo o njegovoj klijavosti. Redove sjetve posipamo malom kolicinom treseta. Time nam je omoguceno da dobro kontroliramo nicanje sjemena, a i korova koji se lako može držati pod kontrolom radi pravovremenog cupanja. Takvim postupkom olakšavamo rad na cupanju korova koji u pocetku uvelike ometa dobar uspjeh u vrtiarenju. Nakon sjetve, odnosno sadnje povrca pocinje drugi važan dio za biološki nacin proizvodnje povrca: pokrivanje tla izmedu redova tankim slojem organskih otpadaka. Vec smo prije naveli da organski materijal kojim su gredi ce bile pokrivene za vrijeme zime treba prosijati. Prosijani dio predstavlja buduce humusno tlo. Ostatak ostavljamo sa strane gredice i njime onda prekrivarno tlo izmedu redova nakon izvršene sjetve, odnosno sadnje. Briga za dobar uzgoj povrca mora biti nadopunjena brigom za neprestanu ishranu organizama u tlu. Rast biljke bez zastoja dobrim dijelom ovisi o trajnom pripremanju hrane od strane organizama u tlu. Organski materijal kojim je pokriveno tlo postupno se rastvara i treba ga postupno nadopunjavati novim svježim materijalom kako bi se iznova izvršila hranidba ogranizama u tlu. Ako raspolažemo i ostalim gnojivom, dodajemo ga samo površinski u tankoj naslazi (šlajeru) bez ukapanja u tlo. Na njega se ponovo može dodati u vrlo malim kolicinama kamena prašina (KPMG). Ako dodajemo gnojivo od peradi, moramo biti sigurni da nije zagaden antibioticima, što ih obicno prima perad u modernom uzgoju. Kad zasijane biljke izniknu, imamo na raspolaganju zeleni materijal koji se, nakon što smo ga pokosili, upotrebljava kao dodatak na vec prije zapoceto mulciranje gredica. 125
Zemljišni pokrivac
- mulc
Osnovni zadatak pokrivanja tla jest da se hrane organizmi tla i da ih se štiti od izravnog djelovanja sunca i drugih atmosferilija, kao i da se održava toplina tla sa što manje kolebanja. O pokrivanju tla vegetacijom vec smo prije govorili. Kad se jednom priviknemo na trajno pokrito tlo, onda nam golo, nepokriveno tlo izgleda kao nešto potpuno neprirodno jer nas podsjeca na gladovanje organizama tla, naših velikih pomagaca u održavanju trajne plodnosti tla. Kad se prvi put susretnemo s takvim nacinom gledanja na plodnost i održavanje plodnosti tla, izgleda nam da se u navedenim postavkama preuvelicava uloga organizama u tlu. No kad se uvjerimo u rezultate koji se na taj nacin postižu, onda nam tek postaje jasno da je golo, nepokriveno tlo, u stvari, degradacija prirodne plodnosti tla, koja vodi osiromašenju tla u odnosu na život u njemu. Da se tome doskoci, suvremena poljoprivreda prešla je u drugu krajnost time što je pocela nadoknadivati plodnost tla i hraniti biljke izravno topivim mineralnim gnojivima, a posljedica toga je poduzimanje intenzivnijih mjera zaštite bilja od bolesti i štetocina. Osim intenzivnih mjera zaštite povrtnih kultura, kod takve proizvodnje potrebno je stalno vršiti obradu tla jer se njegova struktura trajno kvari. Posljedica toga jest stalno rahljenje površine tla bilo strojevima bilo rucno. Kad se jednom uspostavi razgradnja dodanog materijala u obliku mulca i nova izgradnja hrane za biljke koje rastu u gredic.i, tada posebna obrada tla postaje potpuno nepotrebna jer se time stvaraju povoljni uvjeti za hranidbu bilja, ulaženje zraka i vode i izlaženje nepoželjne ugljicne kiseline, a to je, zapravo, ono što se želi postici obradom tla. Prema to.me, obrada tla postaje suvišna. Pokrivac tla - mulc - može biti od suhog otpadnog materijala, kao i od zelenog, netom pokošenog. Materijal se mora dodavati u tankom sloju. Debljina toga sloja ovisi i o tlu. Na težim i slabije proztacnim tlima materijal treba biti što tanji jer mora trunuti, ane pljesniviti. Ne smije vonjati na plijesan, nego na miris šumskog tla. Rastvaranjem debelog sloja materijala dodanog kao mulc na gredice stvaraju se nusproizvodi koje kiša ispire u dublje slojeve i koji djeluju otrovno na biljke. Materijal koji se dodaje, sijeno, slama, cima od krumpira i drugo, treba da bude što manjih dimenzija jer ga lakše preraduju zemljišne gliste. Dužina, dakle, treba da bude izmedu 5 i 8 cm. Kao biljke za pokrivanje ne mogu služiti biljke koje još imaju korijen ili sjeme jer se one na takvom materijalu brzo ukorjenjuju i otežavaju plijevljenje gredica. Pocetno uspostavljanje trajnog pokrivaca na tlu osobito je važno da se odmah plijeve svi korovi. Zatim, dok se ne uspostavi prilicno debeo 126
--01
zaštitni sloj onoga što je vec istrunulo i onoga što trune, gredicu je potrebno povremeno zalijevati ustajalom vodom, po mogucnosti kišnicom, ili barem vodom koja je dulje vrijeme bila izvrgnuta zraku. Nakon što se uspostavio deblji prekrivac tla, svako daljnje zalijevanje tla postaje suvišno, kao i plijevljenje korova jer se više ne razvijaju na debljem sloju materijala. Takav nacin održavanja tla znatno snizuje troškove proizvodnje povrca, a samo povrce kvalitetom se znatno razlikuje od povrca proizvedenog topivim NPK gnojivima, te prvenstveno služi kao zdrava prehrana za ljude. Da se ovakav nacin održavanja tla može provoditi bez zastoja, potrebno je uvijek imati u pricuvi izvjesnu kolicinu materijala u rastvaranju. Kao pokrivac tla može se s uspjehom koristiti stajsko gnojivo, najprikladnije je govedsko, ali i ono od peradi. Ponovo napominjemo da gnojivo peradi hranjene antibioticima nije prikladno kao pokrivac za tlo u biološkom povrtlarstvu. Takvo gnojivo uslijed antibiotika koji duže vrijeme ostaju aktivni u tlu blokira rad mikroorganizama, naših izdašnih pomagaca koji pripremaju hranu u našem vrtu. Gnojeci vrt tim gnojem nanosi se više štete nego koristi. Kao nastor na gredicama može se upotrijebiti i svježe stajsko gnojivo, s time da se razastre u tankom sloju, poput šlajera, uz napomenu da se ni u kom slucaju ne smije ukapati u tlo. Postoji prigovor da kod takvog nacina dolazi do velikih gubitaka dušika iz gnojiva, ali je neosnovan jer njegovo rastvaranje na površini tla odmah napadaju razne gljivice i ostali organizmi koji u svojim nitastim micelijima konzerviraju sastojke dušika. Kako bi se gubici potpuno smanjili, dobro je da se gnojivo još u staji pospe finom kamenom prašinom (KPMG) jer se time zadržavaju svi tekuci i ostali sastojci gnojiva koji bi se eventualno mogli izgubiti prilikom prenošenja gnojiva na gredice. Stajsko se gnojivo prvenstveno koristi kod uspostave gredica uz istu napomenu da ga se nikako ne smije svježeg ukapati u tlo. Osim toga, u zbijenom, svježem i nerastvorenom gnojivu ostaju aktivni još razni prenosioci bolesti, kao što su crveni vjetar, dizenterija, paratifus, tetanus i drugi. . Neosnovanje i prigovor da se nanošenjem svježeg gnojiva na gredice gubi mnogo dušika jer se u zraku nalazi 78,4 posto dušika, u govedem gnojivu svega 0,45 posto, a u gnojivu od peradi 1,63 posto. Svježe gnojivo naneseno na gredice odmah napadaju razni mikroorganizmi koji svojim koncastim micelijem zadržavaju (konzerviraju) dušik, a neki od njih svojom aktivnošcu djeluju na povecanje sadržaja dušika. Prednosti takvog nacina pokrivanja tla su ocite, pa kad se jednom priviknemo na takav red, onda nam preoravanje i prekopavanje vrta, posebice ostavljanje nepokrivenog tla za vrijeme vegetacije i poslije, izgleda potpuno neprirodno. Ako vec prekopamo tlo te ga ostavimo neko vrijeme golim i dalje ga ne obradujemo, na njemu se odmah nasele korovi, 127
a kad 'se stvore povoljniji uvjeti za rast, postupno takvu površinu osvajaju i ostale biljke (djetelina i dr.). Golo tlo je, dakle, nešto što je protivno prirodnom održavanju tla jer nam to ponajbolje dokazuje samo priroda. DODATNE
MJERE ZA VRIJEME
VEGETACIJE
Kišnica U biološkoj proizvodnji povrca potrebno je uvijek imati stanovitu kolicinu kišnice. U usporedbi s vodom iz vodovodne mreže kišnica bolje djeluje. Kišnica ne sadrži klor koji vrlo nepovoljno djeluje na pojedine vrste povrca, kao što su krumpir i neke druge gomoljace. Kišnica posjeduje neka svojstva koja obicna voda iz vodovoda nema. Ta njezina dobra svojstva su u vezi s tzv. kozmickim zracenjem. Voda ozracena na zraku i suncu vrlo dobro djeluje na biljke, dok je voda iz vodovodne mreže mrtva i redovito klorirana. Voda ozracena suncem, ako .
je pritom još bez klora, ima sva pozitivna svojstva kao i voda s izvora. Kišnica je vrlo pogodna za razredivanje gnojnice koju narocito koristimo za onu vrst povrca kojoj takva vrst hranidbe daje posebno dobre rezultate, primjerice u proizvodnji lisnatog povrca (špinat, salate i dr.).
Gnojnica Gnojnicu se može upotrijebiti za povrtne kulture samo ako se prije upotrebe temeljito prozraci. Zracenje se provodi tako da se u vrijeme od 2 do 3 tjedna dva do tri puta dnevno temeljito izmiješa, time gubi jak ne-
Pripremanje gnojnice
þþþô
¢ äååå·Ð¢
°"""
-'"
ugodan miris, a ako se gnojnica prethodno na razrijedi vodom, može izazvati palež. U tu je svrhu najpogodnija kišnica. Ako imamo pri ruci kamene prašine (KPMG), možemo ubrzati oduzimanje mirisa gnojnici. Uvarak od koprive U biološkoj proizvodnji povrca vrlo cesto se koristi kopriva. Ako u blizini nema koprive koja raste kao divlja, posebno je sijemo na jednu ili nekoliko gredica koje su inace manje prikladne za uzgoj povrca. Za dobro korištenje koprivu je potrebno 2 do 3 puta godišnje koristiti i ne dopustiti da se osjemeni. Pokošenu koprivu stavimo u jednu drvenu posudu da kisne i to otprilike 10 dag na 10 litara vode, pokrijemo je i dnevno 2 do 3 puta dobro izmiješamo. Koprivi zatim možemo dodati 3 do 4 šake gnojiva od peradi (bez antibiotika! ) ili nešto rogovine. Pustimo je da kisne ne više od 3 do 4 dana. Nakon toga ovako prireden koncentrat razrijedimo vodom u omjeru od 10:1 do najviše 10:5, ovisno o povrcu za koje cemo je upotrijebiti. Razrijedena gnojnica kao i razrijedena kopriva upotrebljavaju se u prvoj polovici vegetacije redovito za lisnato povrce. Valja naglasiti da povrtnica, luk i još neke kulture ne podnose upotrebu gnojnice, makar i razrijedene. Osim u hranidbi povrtnih kultura, tako priredena kopriva djeluje kao vrlo uspješno sredstvo za suzbijanje raznih insekata kao što su razne uši na povrcu, zatim cešnjakov moljac, muhe na kelju i dr. Razni cajevi služe kao dobro sredstvo u suzbijanju štetocina i bolesti na povrcu: . Caj od pelina djeluje vrlo uspješno protiv uši i raznih gusjenica. . Caj od aloje djeluje vrlo uspješno protiv puževa. . Caj od pres lice djeluje vrlo uspješno protiv razlicitih parazita i gljivicnih oboljenja povrca. Priprema se tako da se 15 dag suhe preslice kuha 20 minuta u 10 litara vode. Nakon toga se pusti da kisne dva dana. Kod upotrebe se razrijedi s vodom u omjeru 1 : 10. Razrijedenom otopinom prska se protiv pepelnice, oidiuma, kao i protiv pjegavosti lista. . Uvarak od kamilice djeluje vrlo uspješno protiv uši na grahu. Koristi se tako da se desetak cvjetova kamilice stavi u 10 litara kipuce vode i njime se prska grah napadnut ušima. -
BOLESTI
NA POVRCU
. Pepelnica napada rajcicu, krumpir, celer, a osobiti lozu. Bolest se pojavljuje pri prijelazu na biološki nacin proizvodnje povrca, dok je kasnije vrlo rijetka. 9
BIOAGRIKULTURA
129
. Oidium napada mrkvu, articoku i repe. Borba se provodi sumporenjem. KUKCI KOJI NAPADAJU POVRCE . Krumpirova zlatica napada krumpir u pocetku dok tlo još nije postalo biološki aktivno. Poslije je njena pojava u krumpirištu vrlo rijetka. Od uspješnih stedstava protiv zlatice kao biljni preparat navest cemo Rotenon. Biodinamska metoda suzbijanja sastoji se u tome da se krumpirova zlatica skupi, osuši i spali, pa se tim pepelom posipa krumpirova cima. Prema podacima tom se metodom postižu dobri rezultati. . Upotreba velikih kolicina svježeg i nerastvorenog stajnjaka redovito izaziva jaku navalu uši. Borba protiv uši kemijskim sredstvima donekle je uspješna, ali se takvim suzbijanjem izaziva neravnoteža izmedu korisnih i štetnih (patogenih) insekata, te nastaju nove poteškoce u suzbijanju štetnika. Stoga je najbolje da se ne upotrebljavaju povecane doze gnojiva, pa makar i komposta, vec je potrebno provoditi tzv. izbalansiranu hranidbu. To je prvi uvjet da se ne javljaju uši. Prirodnim uzgojem i hranidbom najbolje se suzbijaju uši coccinele(tzv. buba-mara). Za kontinuirano suzbijanje uši, potrebno je da cijeli ambijent u kojem raste povrce ima dovoljno mogucnosti za ishranu coccinela, tako da one, kad unište uši na povrcu, imaju dosta hrane i na ostalim biljkama koje se nalaze neposredno uz povrce. Potrebno je, dakle, stvoriti prirodan ambijent za život.
KOMPOSTIRANJE Ni jedno biološki vodeno gospodarstvo ne može se pravilno postaviti i razvijati a da se u proizvodnji izdašno ne koristi otpadni materijal kojega ima u izobilju. U povrtlarskoj proizvodnji od proizvedenog ogranskog materijala ništa ne smije propasti, jer se biološko povrtlarstvo temelji na planskom korištenju svega onoga što se izravno ne koristi za ishranu ljudi i životinja. Život bilja što je proizvedeno na gospodarstvu nastavlja se bilo proizvodima bilo u preostalom materijalu, što se dalje koristi u hranidbi bilja. Prema tome, životni ciklus odvija se tako da se najprije stvaraju organskiproizvodi, a zatim se ono što nije moglo biti izravno upotrijeblje130
j
humusno tlo treseti!, grubi kompost lišce ili suha trava tratina grubi- biljni otpaci, granje i dr.
no kao hrana ljudima i životinjama koristi za razgradnju u kompostištu ili izravno mulciranjem na gredicama, cime se lanac života zatvara. Što su u takopostavljenom životnom ciklusu gubici izgradnje i razgradnje manji, to je ekonomska proizvodnja veca, a proizvodi sigurniji za zdravu ishranu ljudi i životinja. U biološkoj poljoprivredi postoji razlika u proizvodnji žitarica, povrtnog bilja i voca. Dok se u proizvodnji žitarica odnose iz tla velike kolicine mineralnih sastojaka, koje onda za održavanje visine proizvodnje moramo stalno nadoknadivati izvana, dotle se u povrtlarskoj i vocarskoj proizvodnji odnose asimilati koje biljka prima iz zraka bilo u obliku vode ili C asimilata, a tek u mnogo manjim kolicinama mineraine sastojke, kao što su fosfor i kalij. Tla nastala na mjestu (in silu) redovito sadrže dovoljne kolicine kalija i fosfora, koje uz;pravilnu aktivizaciju u biološkoj poljoprivredi mogu uglavnom zadovoljiti potrebe biljaka. U tom je pogledu mnogo teže u proizvodnji žitarica jer su potrebe za tim elementima u žitarica mnogo vece. Zbog toga je postavljanje dobrog temelja u biološkoj proizvodnji žitarica potrebno izvoditi prema dobro uhodanom plodoredu, u kojem se proizvodnja obavlja u kombinaciji s djetelinsko-travnom proizvodnjom, pa se žitarice nakon odredenog plana takve proizvodnje mogu ponovo vratiti na iste površine. Prinosi žitarica u tako postavljenom gospodarstvu ne zaostaju za prinosima na klasicnim gospodarstvima, u kojima se nastali gubici navedenih elemenata nadoknaduju umjetnim gnojivima. Razlike ipak postoje, a one se sastoje u zdravoj proizvodnji kvalitetnih žitarica u kojoj se ne upotrebljavaju herbicidi i drugi pesticidi. 131
Uredno pripremljeno kompostište
Biološka proizvodnja povrca, dakle, mnogo je jednostavnija. U pocetku je važno izgraditi aktivno biološki plodno tlo cime se postiže jeftina i, prije svega, zdrava proizvodnja bilja. Vidimo, dakle, kakvu vrijednost ima korištenje otpadaka u svrhu pripremanja komposta, odnosno mulciranja gredica na mjestu. Nova saznanja o vrijednosti materijala nakon kompostiranja i biološki vodenog gospodarstva iz temelja su izmijenili prijašnji, tzv. klasicni nacin kompostiranja. Dok se ranije materijal u kompostnim hrpama cuvao i po nekoliko godina do potpune razgradnje, cime se dobila gotovo mrtva crna zemlja, dotle suvremena metoda kompostiranja ide na skraceni postupak kompostiranja. Da se dobije uvid u stanje kako se dugotrajnim kompostiranjem gubi na vrijednosti tako dobivenog materijala, navest cemo podatke o gubicima koji njime nastaju. Prema podacima dr Hansa Petera Ruscha o razgradnji biljnog materijala upotrijebljenog za kompostiranje, hranj iva vrijednost kompostiranog materijala krece se kako slijedi: 132
1
TABLICA
12
1 m3 stajskog 1 m3 stajskog 1 m3 stajskog 1 m3 stajskog 1 m3 stajskog
gnojiva gnojiva gnojiva gnojiva gnojiva
ima ima ima ima ima
6400 hranjivih jedinica u za 4 tjedna svega 2600 za 3 mjeseca svega 1160za 1 godinu svega 780 za 3 godine svega 490 -
svježem stanju
gubici 60 posto gubici 82 posto svega 88 posto
gubici 92 posto
Suvremena metoda kompostiranja nastoji što više skratiti VrIjeme kompostiranja pomocu slijedecih mjera: . Kratki materijal brže trune i bolje se miješa sa tlom; . Mali krovasti oblik kompostišta visine do 50 cm i širine do 1,5 m. U njega lakše prodire zrak, pa kompost ne treba prekretati. . Posipanje materijala izmedu slojeva kamenom prašinom (KPMG) obogacuje kompost mikroelementima. . Nakon 4 do 6 tjedana kompost je vec za upotrebu (dok je prije trebalo 2 do 3 godine).
~
Tako pripremljen kompost prostire se na gredice uz napomenu da se ne smije ukapati u tlo jer treba da služi samo kao mulc za prekrivanje tla. Truljenje se, nadalje, nastavlja potpuno prirodno, a, što je najvažnije, bez gubitaka vrijednih sastojaka. Naime daljnju razgradnju vrše organizmi u tlu, kojima tako pripremljen kompost služi kao hrana a oni opet svojim raspadanjem služe biljci kao hrana. Kao materijal za kompostiranje koristi se pokošena trava, trulo sijeno, slama, ako se ne radi o žitaricama koje su bile tretirane herbicidima, razni korovi (bez korijena i koji još nisu osjemenjeni), kucni otpaci, gnoj raznih životinja i peradi (ako perad nije imala ishranu kojoj su dodavani antibiotici). Dugacak organski materijal prethodno se usitni jer je tada njegovo rastvaranje brže. Kako je vec prije navedeno, pojedine slojeve komposta kod pripremanja posipamo kamenom orašinom (KPMG). cime obogacujemo kompost potrebnim mikroelementima. Ako u toku razgradnje komposta ima dovoljno oborina, tada u njemu nije potrebno posebno vlažiti materijal. Materijal se slaže u slojevima do visine od otprilike 50 cm, širine do 1,5m, a dužine prema kolicini raspoloživog materijala. Dobro je ako se kompost smjesti u blizini zida ili nekog veceg drveta, što se nalazi na onoj strani odakle najcešce pušu vjetrovi. Nakon dva tjedna cijeli se materijal može izmiješati i pritom ponovo posuti kamenom" prašinom. Ako nemamo raspoloživog gnoja, u hrpu možemo dodati koštanog ili krvnog brašna jer ce tada kompost biti sadržajniji hranivom. Ako je naše tlo neutralne reakcije, ovako pripremljenom kompostu nije potrebno dodavati vapna. A ako je tlo prilicno kiselo, preporucljivo je hrpu prema pojedinim slojevima posipati vapnenom prašinom. 133
Tako pripremljen kompost može se vec nakon 4 do 6 tjedana prosijati i njime površinski nagnojiti gredice. Ostatak se ponovo skuplja za daljnje rastvaranje. Za pospješenje rastvaranja materijala u kompostu postoje i razni preparati kao što je Humofix i dr. Zatim, prema biodinamskoj metodi mipremanja u kompost se dodaju razni cajevi: od preslice, kamilice, koprive i dr. (vidi poglavlje o pripremanju komposta prema biodinamskoj metodi). Svemu tome je cilj da se kompostom u tlo une su oni sastojci koji stimuliraju rad onih mikroorganizama koji ga pospješuju i pridonose kvaliteti bioloških proizvoda. Kompostu se može dodati naš domaci proizvod, kao što je prašina KPMG koji se vec do sada pokazao vrlo djelotvornim, a posebno dobro djeluje na mrvicastu strukturu tla. Za dobro biološko povrtlarenje važno je što više povecati sadržaj humusa u tlu. Radi boljeg pregleda održavanja vlažnosti tla., navest cemo neke podatke kako pojedini sastojci djeluju na zadržavanje vlažnosti tla: 1 kg cistog pijeska može zadržati i kg glinenog tla može zadržati i kg humusa može zadržati
250 g vode 1000g vode 2000 g vode
Ako u toku vegetacije padnu samo ogranicene kolicine oborina, i ukoliko ne raspolažemo mogucnosti natapanja tla odnosno ucestalijeg zalijevanja, onda ce tlo s povišenim sadržajem humusa ostati duže vremena prikladno za vrtne kulture nego tlo s malo humusa. Stoga je obogacivanje tla humusom naš trajni zadatak u povrtlarskoj proizvodnji. Sadržaj humusa u tlu važan je i zbog pre obilnih oborina, jer tlo bogato humusom može primiti i do 200 mm oborina na i m2bez zadržavanja vode na površini, dok tla siromašna humusom zadržavaju vece kolicine vode na površini (zabarivanje),odnosno omogucuju odnošenje plodnih cesticatla. Dodavanjem odred~nih kolicina KPMG obogacujemo tlo mikroelementima, a vrijednost mirkoelemenata za biljke može se donekle usporediti s vrijednošcu vitamina u ishrani ljudi. Vrijednost kamene prašine KPMG ne iscrpljuje se samo u njegovoj hranjivoj vrijednosti, sadržaju mikro i ostalih elemenata vec koristi p..osvuda gdje postoji neko vrenje, gdje se isparuje amonijak ili drugi plinovi koji privlace muhe i druge insekte. Sadržaj kremicne kiseline u KPMG djeluje vrlo povoljno protiv gljivicnih oboljenja, gnjiloce plodova, kelja, kupusa i dr. Prema tome, dodavanje kamene prašine i treseta predstavljaju uspješno dodatno sredstvo za vodenje biološkog nacina vrtlarenja.
134
....
TOPLA KLIJALIŠTA
U svrhu pospješenja i ubrzanja rasta pojedinih vrtnih kultura koristimo tzv. topla klijališta. Topla klijališta se koriste kada se u sijecnju i veljaci ne može vršiti sjetva na otvorenom. U njima uzgajamo mlade biljcice koje cemo, kad vrijeme dopusti, presaditi na otvorenom. Postupak za izradu toplih klijališta Na dužini od 2 do 3 metra i širini od 1,2 do 1,5 m položi se konjskog gnoja u visini od 30 do 40 cm, prethodno nakvašenog vodom. Na njega se polaže sloj dobrog vrtnog tla debljine 20 cm i sve se to pokrije ustakIjenim okvirom. Gnoj koji se pod ustakljenim okvirom ugrije podiže
temperaturu klijalištu izmedu 40 i 70 o C. Zatim se sije ustakljeno sjeme. Nakon što biljke izniknu, klijalište se preko dana zraci tako što mu se otkrivaju krila do odredene visine, a preko noci ih se pokriva. Mjesto konjskog može se upotrijebiti i svjež kravlji ili ovcji gnoj uz isti postupak. Pritom se može postici temperatura od 20 do 30" C. Pospješivanje klijanja sjemena koristi se u ono vrijeme kada se sjeme još ne može sijati na otvorenom, a kada nastupe topliji dani, što redovito biva koncem veljace i pocetkom ožujka, tada se iznikle sadnice presaduju na otvoreno.
~
MIJEŠANE KULTURE ILI KOMBINIRANE GREDICE (
Radi boljeg korištenja kako zracnog prostora iznad gredica, tako i na samim gredicama, uzgajaju se tzv. miješane kulture na gredicama koje zauzimaju posebno mjesto u biološkoj proizvodnji povrca. Pritom je potrebno razlikovati planiranje proizvodnje za male kucne vrtove, gdje se veliki dio poslova može obavljati rucnom radnom snagom, od proizvodnje na velikim površinama gdje se gotovo svi poslovi obavljaju strojevima. U biološkom povrtlarenju od posebne su važnosti mješovite vrtne kulture. Postoje, naime, biljke koje imaju veliku potrebu za svjetlom i suncem, kao i one koje nemaju tih potreba, cak i bolje uspijevaju u polusjeni.
Plan I Rano zelje kombinirano sa salatom glavaticom U 1. 3. i 5. redu: cvjetaca i kelj - razmak 50 cm. U 2. i 4. redu: salata glavatica - razmak 25 cm. Moguce su slijedece izmjene: želimo li uzgajati cijelu gredicu cvjetace, kombinirat cemo s ostalim gredicama na kojima sadimo kelj, tako da na svaka tri reda kelja sadimo jedan red cvjetace. Možemo kombinirati i tako da jednu gredicu zasadimo cvjetacom, a drugu korabicom, i to kasnijom sortom. Pri uzgoju salate koja raste na gredici s keljom valja odabrati od one sorte salate koja pravovremeno zrije, cime se rastu kelja može osigurati dovoljno mjesta.
Plan II Kombinacija endivije sa zimskim luko"m U 1. 3. i 5. red zasadimo endiviju, U 2. i 4. red zasadimo zimski luk. Plan III Grašak ili grah kif1aš s rotkvicom ili keljom U 1. 3. i 5. red zasadimo grašak ili grah. U 2. i 4. red zasadimo rotkvicu ili povrtnicu. Kao meduku!ture mogu biti: hren, salata ili ljetni špinat. Ova je kombinacija uzeta zato što rotkvica i povrtnica podnose lagano zasjenjivanje. Kod ovog plana postoji mogucnost naknadne sjetve: U 2. 3. i 4. red sadimo kelj, U 1. i 5. red salatu endiviju. Plan IV Krastavci, salata i ljetni špinat U 3. red sadimo krastavce (salatu glavaticu). U 1. i 5. red sadimo salatu: U 3. i 5. red sadimo ljetni špinat. Krastavci su osjetljivi na mraz, stoga ih se može saditi istom nakon ledenih svetaca, bilo da ih prethodno sijemo u lonce ili kupimo gotove.
I
f ,.
Plan V Niski grah, hren ili salata Niski grah sadi se sredinom svibnja, a hren koncem ožujka: U 1. 3. i 5. red sadimo niski grah. U 2. i 4. red sadimo hren ili salatu.
136
...-
Plan VI Luk i salata glavatica U 1. 3. i 5. red sadimo salatu glavaticu. U 2. i 4. red sadimo sadnice luka. Plan VII Mrkva i salata U 4 reda sadimo mrkvu. U 3 reda sadimo salatu. Redovi se mrkve mogu oznaciti (markirati) tresetom, ili se sjetva mrkve pokrije plasticnom folijom.
L
;~
Osim navedenih kombinacija, prema vlastitim potrebama svatko može odabrati ono povrce koje najbolje uspijeva na njegovom tlu. No potrebno je posebno birati one kulture koje se medusobno podnose. U svrhu planskog korištenja vrtnih površina u biološkom povrtlarstvu dobro je uciniti mali nacrt gredica u vrtu. U nacrtu valja brojevima oznaciti gredice a to pomaže vodenju evidencije o korištenju kultura. U pocetku biološkog povrtlarenja, dok naše tlo oskudijeva humusom i organizmima tla, gredice valja koristiti prema unaprijed utvrdenom plodoredu tako da na njima bude slijedeci raspored kultura: lisnjace, okopavine, lepirnjace. Kad je naše tlo postalo biološki aktivno, tada se neke vrste povrca mogu sijati na istom mjestu i nakon kraceg vremena. Sjemenom se treba opskrbiti pravovremeno još u toku zime, kako zbog pomanjkanja kvalitetnog sjemena ne bismo bili prinudeni sijati manje kvalitetno i manje klijavo sjeme, ili, pak, odustati od sjetve pojedinih vrsta. ZELENA
GNOJIDBA
Važna mjera za održavanje plodnosti vrtnog tla jest korištenje zelene gnojidbe. Zbog intenzivnog korištenja sa po dvije ili tri kulture kroz godinu, vrtno tlo postupno sve više gubi na mrvicastoj strukturi koja je neophodna biološkoj proizvodnji. Dok izvedba zelene gnojidbe u ratarskoj proizvodnji ne mora predstavljati veci problem, dotle je njezina provedba u proizvodnji povrca mnogo teža. Za pravilno korištenje zelene gnojidbe u povrtnoj proizvodnji potrebno je da prethodno ucinimo plan korištenja pojedinih gredica. U svrhu zasijavanja pojedinih gredica sa zelenom gnojidbom vrlo dobro se može koristiti djetelinsko-travna smjesa, odnosno soja koja odgovara tlu. Od djetelina koristimo prvenstveno one cija vegetacija traje jednu godinu, kao što je aleksandrijsko-perzijska djetelina sa 10 posto zobi, zatim smjesa trave i grahorice, ljetna repica (Hho raps). Mjere kojih se treba pridržavati sjetvom biljaka za zelenu gnojidbu: 137
. Biljke za zelenu gnojidbu moraju prekrivati cijelu površinu, tj. moraju biti zasijane tako gusto da izmedu njih ne izniknu ostale trave, odnosno korovi. . Za stvaranje što vece kolicine zelene mase potrebno je prethodno izvršiti temeljnu gnojidbu kompostom ili drugim raspoloživim organskim gnojivom, tako da rast zelene mase bude što izdašniji i da u što kracem roku prekrije tlo. . Organizme u tlu koji služe kao posrednici u hranidbi biljaka valja hraniti njima pristupacnom hranom: organski otpaci moraju biti što kraci kako bi ih organizmi tla što bolje mogli koristiti u hranidbi. KIŠNE GUSTE
Postoji nekoliko vrsta kišnih glista koje nastanjuju tlo, kao i onih što preraduju organske otpatke u kompostu. Važno je znati da se gliste koje nastanjuju tlo razlikuju od glista koje preraduju organske otpatke u kompostu. Kompostne gUste ne mogu živjeti u tlu, pa ako smo ih uveli u uzgoj onda je važno da uvijek ima novog nepreradenog organskog materijala u blizini komposta u kojemu gliste preraduju organske otpatke. Nakon što prerade otpatke u jednoj hrpi komposta, one se same sele u novu koja se mora nalaziti u neposrednoj blizini vec preradene hrpe. Gliste se ne hrane izravno organskim otpacima, vec ih miješaju sa tlom, cime stvaraju povoljne uvjete za rast povrtnog bilja. Njihove izmetine su izvanredno stabilni agregati za mrvicastu strukturu tla, koji kasnije napadaju razne alge, gljive i bakterije tla. Izmetine glista, odnosno zemlja koju one miješaju pomocu encima za probavu, postaju bogatije: . dušikomza 5do 7 puta, . fosforomza 7 puta, 3 puta, . kalijemza 2 puta, . vapnomza 6 puta. . magnezijemza Dr Stockli je izracunao da se na jednom igralištu golfa na 1 m3 nalaze 133 gliste koje svaku noc izbace na površinu 550 grama izmeta. Kad se to izracuna za jedan hektar, onda to iznosi 110 vreca po 50 kg što izbaci 1 330.000 glista u toku svake noci; ako se racuna kroz 30 godina, to je adekvatno dubini tla od 20 cm površine od 1 ha. Velike kolicine tla kojeg preraduju gliste predstavljaju stalan izvor novih kolicina hraniva za biljke, pa se prema broju glista u tlu može s prilicno velikom sigurnosti odrediti prikladnost pojedinog tla za uspješan uzgoj povrtnih kultura. 138
-'"
POSLOVI U POVRTNJAKU KROZ GODINU
¢¢
¢ ¢þòÿÿò¢
Ý ½æ¿ò
þþóôôôþùóææå¬÷þÄùôþôþæÖò«ò¢
U jesen treba ledinu plitko preko pati motikom, a sav materijal skupi-
ti na hrpu da preko zime istrune.
.
U svibnju može se u tako pripremljen materijal zasaditi krumpir, površinski, bez ukapanja u tlo (francuski nacin sadnje krumpira). Sadnju izvodimo rahljenjem na potrebnu dubinu bez prevrtanja tla. Mjesto za sadnju prikladnim grabljama pripremimo na potrebnu dubinu, pa odmah zalijemo i pokrijemo suhim tlom, kako bismo sadno mjesto održali "lažnim bez potrebe naknadnog zalijevanja.
'(a>
c ~
?'.r !7'??JW ~
"'~
~
~g'.})
~ /
." .'~"
"""\. *'
i'!NbW."~r
): //
.~--/IW wr",~, 'f".!': ffi
Ji2!tJM';
. -." ~
krum~ir ~
g-'~~" .
ff:'>;4'tlo
11:?f{~,i~
ostaje trajno vlažno
139
Prekrivanje tla preko zime: (zimska grahorica, inkarnatka i raž). Najprije pokosimo sve gredi ce, zatim prema predvidenom planu kultura kosimo izmedu gredica. Gredice prekrijemo tankim slojem pokošene trave. Kultivatorom ili prikladnim grabljama pripremimo tlo za sadnju odnosno sjetvu.
¢ ò¢ù¢ì梢³³·º´·º¢¾òò¬¢ ~=
~=
';~. ~.
vezanje dušika iz zraka
Preostala kolicina zelene mase ponovo raste (štiti zasadene kulture i obogacuje tlo hranom i stvaranjem humusa). Pojedine kulture dalje oslobadaju tlo, a gredi ce oslobadamo od korova kojeg prema potrebi povremeno kosimo.
50 cm
Oslobadanje potrebnih površina za sadnju: Prije nastupa ljetne suše sve se zelene površine pokose. Pokošeni materijal se u prozracnom i tankom sloju rasprostre po gredicama. Osim što cuva tlo od isušivanja on i hrani biljke. To je tzv. površinsko kompostiranje.
+
~
'~F ~.~_:DJ mrkva
rajcica
cikla
ceier
saiata
140
--"""III
1
J
. Sijecanj: u toplo klijalište pod staklo sijemo: mrkvu, cvjetacu, ljetnu salatu (kraljica maja), ljetni poriluk, radic i dr. . Veljaca: sjetva pod staklo: mrkva, celer, luk, kasni kupus, cvjetaca, krastavci, meloni, radic, rajcica. Otvoreno se može na kraju veljace sijati grašak, cešnjak, luk. . Ožujak: sjetva u hladno klilo ili plasticni tunel: mrkva, repa, salata, radic. Otvoreno: grašak, kasni luk, repa (okrugla kasna), ljetni špinat, kasna mrkva, grah, peršin, radic. . Travanj: sjetva u plasticnom tunelu: krastavci, dinje, lubenice, cikorija, grašak, salata, celer. Otvoreno: zelje, cvjetaca, salata, peršin, špinat, grašak, krumpir. . Svibanj: sjetva na otvorenom: celer, salata, cikorija, zimska mrkva, radic, zeleni grah, crveni luk, zimsko zelje, cvjetaca, špinat, peršin, kukuruz. Pikirati: zelje, krastavce, salatu, poriluk. Radovi na zalijevanju. . Lipanj: sjetva svih vrsta salata, zimskog zelja, rajcice, radica, graška, mrkve za zimu, repe, crvenog luka, peršina i dr. Presadivanje: celer, zelje, salata, porjak. . Srpanj: sjetva: luk, grašak, grah, mrkva, cikorija, peršin, radic, špifiat. Presadivanje: celer, kelj, salata. . Kolovoz: sjetva cikorije, graška, salate, špinata, cvjetace, jagoda. . Rujan: sjetva proljetnog kelja, cvjetace, špinata, salate, radica. Presadivanje: jagode. . Listopad: sjetva špinata, poriluka, radica. Presadivanje: cvjetaca, salata. Radovi: izrada trapova za mrkvu, sjetva grahorice i raži za zelenu gnojidbu. . Studeni: presadivanje zimske salate na otvorenom. Radovi: branje povrca osjetljivog na smrzavanje. Zaštita od smrzavanja: articoka, cikorija, špinat, mrkva. . Prosinac: zaštititi ostalo povrce od smrzavanja, priprema toplih klijališta, forsiranje endivije, trapljenje povrca u zaštiti od smrzavanja.
KAKO ZAŠTITITI POVRTNE KULTURE OD PARAZITA 1
. . . .
Plodnost tla podržavati prirodnim sredstvima. Izbjegavati ukapanje svježegstajnjaka u tlo. Izbjegavatizracenje tla prekretanjem njegovih slojeva. Zaštita ptica i njihovo hranjenje preko zime. 141
. Zalijevati uvijek predvecer ili rano ujutro, nikad na suncu. . Obrube gredicaa i vrtova zasaditi aromatskimbiljem (pelinom i dr.). . Održavati plodored i izmjenu kultura na gredicama. . Upotrebljavati prirodno mineraino gnojivo (KPMG i dr.). . Upotrebljavati prirodna sredstva za suzbijanje bolesti i štetnika (Rotenom, Bact. Thuringiens,cajeve, koprive, kamilice, preslice i dr.).
142
WOLOŠ~O
VOCA~
PROIZVODNJA
VOCA
Prvi zadatak proizvodnje voca jest proizvodnja zdravog i kvalitetnog voca za covjeka. To se mora posebno naglasiti jer se to sve više zaboravlja. Nikada se prije nije toliko govorilo o kvaliteti voca kao danas. Sve se više traži voce lijepa izgleda, na primjer, jabuke jednake velicine, što je moguce vece, bez oštecenja. Tome se doista nema što zamjeriti. Suvremenaproizvodnja voca postigla je zavidne rezultate. No što se tice okusa takvog voca, onda stvari ne izgledaju tako jasne. Lijepo voce nije isto tako dobrog okusa. Jabuke su cesto brašnjave, bez okusa i brzo se kvare. Breskve naoko lijepe nemaju nikakve slasti, kad jedemo kruške imamo osjecaj da jedemo repu itd. Temeljni princip proizvodnje voca u suvremenim vocnim plantažama jest maksimalna proizvodnja na jedinici površine uz što manje troškove. I tome se nema što prigovoriti, samo se postavlja pitanje, postoji li i druga tehnika u proizvodnji voca kojom bi se to moglo postici? Tri su glavna udarna oružja u suvremenim vocnim plantažama za postizanje visokih. uroda: . Visokorodne sorte. . Intenzivna fertilizacija (gnojidba) s umjetnim gnojivima; . Intenzivne mjere zaštite vocaka od parazita pesticidima.
Visokorodne
sorte voca
Prije se proizvodnja voca temeljila na sortama prilagodenim na uža uzgojna podrucja. U savremenim vocnim nasadima uzgajaju se uglavnom selekcionirane sorte na visoku rodnost, lijepa izgleda i velicinu plodova, a donekle i na otpornost protiv odredenih bolesti i štetocina. Tako uzgajane sorte treba da imaju dobru prodaju na tržištu i da postižu visoku cijenu. 143
Postavi Ii se pitanje sadržaja vitamina, koji imaju veliku vrijednost za održavanje zdravlja ljudi, onda vec stvari ne izgledaju tako dobro.
SADRžAJ C VITAMINAU JABUKAMA Sorte: Kalv;1bijeli London peping I
Renata Orleanska
t
Ontario
t
~ ~ Ii
Kanada Boskop
t [
Koks oranž Jonathan Zlatni delišes Kaivii crveni
o
5
10
15
20
25
30
35mll
Uzmemo li da je odrasloj osobi dnevno potrebno 50 mg vitamina C (askorbinske kiseline), dovoljno je pojesti jednu jabuku sorte london peping (cca 200 g). Za toliku kolicinu C vitamina moramo pojesti 5 jabuka zlatni delišes, a ta se sorta sve više traži na tržištu. Fertilizacija
U svrhu postizanja visokih uroda voca u suvremenim nasadima provodi se intenzivna gnojidba s umjetnim gnojivima. Gnojidba se izvodi na temelju analize tla i folijarne analize (analiza lišca) o potrebama pojedinih fiziološki aktivnih hraniva. Prema tako utvrdenim potrebama hraniva odreduju se kolicine dušicnih, fosfornih i kalijevih (NPK) gnojiva. Pri dizanju novih nasada izvodi se meliorativna gnojidba za popravak opceg stanja u tlu, zatim se prije pocetka vegetacije dodaju startne doze gnojiva, a za vrijeme vegetacije vrši se prihranjivanje vocaka. U novije vrijeme sve se više upotrebljavaju tzv. kombinirana gnojiva u kojima je odreden omjer izmedu pojedinih hraniva (NPK kombinacija: (7-14-21, 12-12-12). 144
~
Da se sprijeci razvoj parazita u tlu, pojedinim kombinacijama dodaju se još razlicita sredstva za zaštitu - pesticidi. Tako se kombinaciji 12-12-12 dodavalo 1 posto aldrina, to jest, vršilo se aldriniziranje gnojiva. Uslijed jednostranog nacina ferti1izacije dodavanjem uglavnom NPK gnojiva izmijenio se sadržaj u sastavu hranivih elemenata u vocu što se dobro vidi iz tablice: TABLICA
14
Ucinak fertilizacije na sadržaj mineralnih elemenata kod jabuka MINERALNI ELEMENTI
Dušik Fosforna kiselina Kalij Kalcij Magnezij
TLO GNOJENO ISKLJUCIVO UMJETNIM GNOJIVIMA (mg)
TLO GNOJENO ISKLJUCIVO ORGANSKIM GNOJIVIMA (mg)
1,380 0,229 1,613 0,172 0,026
0,211 0,179 0,998 0,060 0,139
Podaci iz tablice jasno pokazuju da se jednostranom gnojidbom umjetnim gnojivima (NPK) odnos pojedinih elemenata u sadržaju hranjivih tvari u jabukama u odnosu na gnojidbu s organskim gnojivima sadržajno mijenja. Tako se znatno povecava sadržaj nitrata (dušika), zatim fosfora, kalija i kalcija, a smanjuje sadržaj magnezija.
Intenzivne mjere zaštite od parazita Praksa je pokazala: što se poduzimaju intenzivnije mjere ferti1izacije vocaka, narocito dušicnim umjetnim gnojivima, to nastaje veca potreba izvodenja intenzivnih mjera zaštite vocaka od parazita. Plansko izvodenje mjera zaštite u nas pocelo je pojavom kalifornijske štitaste uši (San Jose). Od tada zaštita se nastavlja cas jacim cas slabijim intenzitetom, osobito vocaka u plantažnim nasadima. U praksi se. prskanje izvodi uglavnom prema unaprijed utvrdenom planu koji se temelji na pojedinim razvojnim fazama vocaka. Prskanja se izvode prije, za vrijeme te neposredno nakon cvatnje. Svrha tih prskanja je u potpunom uništenju parazita, iako to do sada nije nikada potpuno uspjelo. Time se broj prskanja trajno povecava iz godine u godinu, te nerijetko taj broj iznosi dvadeset i više za vrijeme vegetacije. Prskanje se vrši razlicitim sredstvima. Broj tih sredstava je tako velik, 10. BIOAGRIKULTURA
145
a sredstva toliko razlicita da je potrebno pozvati strucnjake da nam u tome pomognu. No, izvjesno je da su za covjekovo zdravlje posljedice prskanja pesticidima velike. TABLICA 15 DDT i DDE prisutni
Ü΂ßÊß
KATEGORIJA PUCANSTVA
SAD SAD SAD SAD SAD SAD
Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Vegetarijancl Osobe nastanjene u blizini vocnjaka Poljoprivrednici koji koriste te proizvode Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo
SAD Kanada SR Njemacka Engleska
u masnom
tkiyu ljudi
GODINA
DDT (ppm)
DDE (ppm)
UKUPNO DDT+ DDE (ppm)
1942 1950 1954.56 1961-62 1955-56
O 5,3 4,9 3,9 2,3
O 6,8 9,0 3,6
O 5,3 11,7 12,9. 5,9
1954-56
6,0
9,6
15,6
1954-56 1959-60 1958-59 1961-62
14,0 1,6 1,0
21,1 3,3 1,3
35,1 4,9 2,3 2,2
Iz tablice o ostacima pesticida u masnom tkivu kod covjeka vidi se da se koncentracija takozvanih kloriranih ugljikovodika u masnom tkivu iz godine u godinu povecava. Ove brojke pokazuju: . Stalno povecanje sadržaja DDT-a u covjecjem tijelu (SAD). . Stalno povecanje u zemljama koje upotrebljavaju vece kolicine pesticida (Kanada, SAD) od drugih zemalja.
"
Druga studija, ucinjena u Engleskoj, pokazala je prisutnost DDT, BHC i die1drina u covjecjem masnom tkivu i mlijeku. Srednje kolicine kod 64 uzorka u masnom tkivu i 19 uzoraka u mlijeku bile su slijedece: DDT 3,33 ppm BHC 0,42 ppm Dieldrin 0,26 ppm U tablici nisu navedeni podaci iz Jugoslavije. Prema podacima Zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, kolicina kloriranih ugljikovodika u ljudskom masnom tkivu povecala se u nas u posljednjoj godini za 100 posto (to je ustanovljeno kod ljudi umrlih od malignih tumora). Predstavljaju li ostaci pesticida u tkivu covjeka opasnost za zdravlje? 146
.....
Izmedu onih koji misle da su te kolicine suviše male a da bi mogle izazvati štetne posljedice za zdravlje ljudi i onih koji drže da te kolicine imaju teške posljedice za zdravlje covjeka, nije teško ustanoviti tko ima pravo? Oni koji brane upotrebu pesticida tvrde: . Otrovnost pesticida regulirana je zakonom i kontrolira se. Postoje propisi koji odreduju posljednji dopušteni rok prskanja prije berbe plodova. . Koristi od upotrebe pesticida (smanjenje šteta od parazita, odstranjenje prenosi oca parazita itd.) su takve da pojedini nesretni slucajevi trovanja ne mogu umanjiti njihovu korist. Navedeni argumenti koji govore u korist upotrebe pesticida ne mogu pružiti dovoljno jamstvo da se ozbiljno ne uzmu u obzir slijedece opasnosti : . Pridržavaju li se svi proizvodaci doista rokova, tj. najkasnije dozvoljenog roka prskanja prije berbe voca? To je vrlo teško kontrolirati, a i sami rokovi nisu posvuda u svim zemljama jednako postavljeni. . Otrovnost pesticida ispitivana je prema otrovnosti koju pojedini pesticidi izazivaju kod životinja (letaIne doze, LD, za štakore), što nije dovoljno siguran kriterij otrovnosti za ljude. . N eki pesticidi i nisu toliko otrovni kad ih se primjenjuje pojedinacno, ali se njihova otrovnost povecava u kombinaciji s drugim pesticidima (a prskanje se redovito vrši u kombinaciji). . Neki se akumuliraju u dugom nizu (lancu), kao DDT i dr., koji preko životinjskih proizvoda konacno završavaju u covjeku. . I male kolicine pesticida mogu biti vrlo otrovne dugotrajnom upotrebom. Kako onda gledati na upotrebu umjetnih gnojiva i pesticida u svjetlu biološkog vocarstva? - Je li moguce postici visoke urode voca bez primjene umjetnih gnojiva u fertilizaciji tla? - Je li moguce proizvoditi zdravo i kvalitetno voce sposobno za prodaju na tržištu bez primjene sredstava za zaštitu (pesticida) od parazita? Prije detaljnog odgovora na ta pitanja potrebno je, prije svega, znati na cemu se osniva biološko vocarstvo. Osnovni princip biološkog vocarstva je poštivati zakon života. Ako se ne zna, odnosno ako znanost do danas nije dala odgovor na pitanje što je to život, kako se onda može poštivati njegov zakon?
147
TLO Vocke crpe veliki dio hraniva koja su im potrebna za rast i radanje iz tla, a ostatkom se hrane iz atmosfere. Zdravlje vocaka i njihovih plodova ovisi velikim dijelom o zdravom tlu. Kakvo treba da bude tlo a da osigura vockama ishranu prilagodenu njihovim fiziološkim potrebama i kakva je za to potrebna tehnika? Poslije J. V. Liebiga kao opce pravilo prihvaceno je da biljke primaju hraniva iz tla u obliku mineralnih iona otopljenih u vodi. To je otkrice bilo neposredni povod za brzi razvoj kemijske industrije umjetnih gnojiva, poglavito dušicnih, kalijevih i fosfornih, tzv. NPK gnoJIva. Rezultati novijih istraživanja pokazuju da biljke iz tla mogu primiti direktno i razne organske tvari. Neki idu cak i dalje pa tvrde da se normalna hranidba biljaka sastoji iskljucivo u primanju organskih tvari, a sorpcija mineralnih iona ima samo dopunsku ulogu kada potrebne organske molekule nisu prisutne u tlu. Kod pravilne hranidbe bilja odlucujucu ulogu imaju mikroorganizmi tla (fIora i fauna). Glavni prigovor umjetnoj hranidbi bilja jest da su optimalne kolicine pojedinih elemenata za ishranu slabo poznate. Biološko vocarstvo zahtijeva da se vockama hraniva dodaju u onoj formi koja im ponajbolje odgovara i koja je pri!agodena njihovim potrebama. Iskustva iz uzgoja biljaka u hidroponima pokazuju da za sada nismo u stanju uspostaviti - u odnosu na tlo - takvu hranidbu bilja kao onu što se vrši u plodnom tlu. To je ujedno jedan od dokaza da mikroorganizmi kao posrednici u interakciji izmedu tla i vocke igraju odlucujucu ulogu u pravilnoj hranidbi vocaka. Sastavni dio pravilne hranidbe sastoji se u tome da obrada tla unapreduj~ni~govu biološku aktivnost (zracenjem se izbjegava stvaranje nepovoljnih uvjeta za razmnožavanje i život ll1ikroorganizama u tlu) i podržava dobru strukturu tla. Iskustva bioloških vocara potvrduju da je moguce riješiti se vecine parazita koji napadaju razne vrste vocaka. Vocka se hrani tako da joj se omogucuje hrana koja joj ponajbolje odgovara. Ukoliko s~ javljaju paraziti, narocito pri prijelazu na biološko vocarstvo, tada se oni odstranjuju sredstvima koja ih tjeraju od doticne kulture. U tome je temeljna razlika u odnosu na klasicni nacin suzbijanja parazita, koji ih uništava. U nastojanju da uništimo parazite izazivamo neravhotežu izmedu parazita i njihovih predatora. Time se javljaju novi paraziti koji do tada nisu predstavljali posebnu opasnost za vocke (crveni pauk i dr.). Upotrebljavajuci sredstva za otjerivanje (repelent) parazita, cuvamo 148
postojece stanje antagonizma izmedu pojedinih parazita i time znatno olakšavamo poteškoce oko zaštite vocaka. Osim toga, cilj svih nastojanja u biološkom vocarstvu je jacati vlastitu otpornost vocaka od parazita.
BIOLOŠKA
KVALITETA
VOCA
Definicija A. Voisena: »Biološka kvaliteta je suma individualnih faktora prisutnih u biljci koji podržavaju normalni metabolizam u živim bicima i covjeku koji konzumira takvu biljku.« Jednostavnije receno: »Biološka kvaliteta voca jest svojstvo voca da nas podržava u dobrom zdravlju i otpornosti od bolesti.« Biološku kvalitetu voca vrlo je teško tocno definirati, a još teže izmjeriti. Biološka kvaliteta voca ovisi: . O sadržaju mineralnih tvari. Vidjeli smo kakve razlike mogu nastati gnojidbom voca umjetnim gnojivima. . O sadržaju vitamina. Iz prikaza o sadržaju vitamina kod navedenih sorti jabuka, vidjeli smo koliko su velike razlike u sadržaju vitamina C. . O ostacima pesticida na vocu. Intenzivna sredstva za suzbijanje bolesti i štetnika ostavlja na vocu ostatke otrova. Kemijskom analizom možemo donekle utvrditi kolicinu tih ostataka, ali je vrlo teško i nesigurno utvrditi prag otrovnosti, to jest granicu kad ti otrovi postaju opasni za covjeka. ~
Vitalnost kao mjerilo biološke kvalitete
vocaka
U suvremenoj znanosti o ishrani detaljno je razraden kemijski sastav voca, hranidbena vrijednost u kalorijama i dr., ali se ništa ili gotovo ništa ne govori o vitalnosti - životnoj snazi vocaka. Vitalnost vocaka ocituje se u: . Energiji klijanja sjemena, uvenucu mladih biljcica, razmnažanju i dr. . Otpornosti od bolesti, štetnika i niskih temperatura i dr.
.
Kolicini i kvaliteti uroda.
.
Cuvanju voca na skladištu pod obicnim uvjetima i dr.
Teško je izmjeriti imaju li navedena svojstva utjecaja za podržavanje covjekova zdravlja. Je li voce zdravije za covjeka ukoliko više posjeduje navedenih svojstava - vitainosti, to zasigurno nece zadovoljiti ucenjake, ali ipak ostaje cinjenica da nauka, na žalost, nije u stanju o tome nešto pouzdanije reci. No to ne znaci da i navedena svojstva vocaka nemaju utjecaja na naše zdravlje. 149
1 I
EKONOMICNOST BIOLOŠKOG VOCARSTV A
Biološko vocarstvo je prvenstveno ekonomicna proizvodnja zdravog i kvalitetnog voca jer: . Respektira biološke zakone, podržava i unapreduje prirodnu plodnost tla i biološke procese u njemu. . Koristi mikrobiološku aktivnost tla, koja sudjeluje u pravilnoj hranidbi vocaka. Time znatno pojeftinjuju proizvodnja i provodenje zaštitnih mjera od parazita. Rezultat takvog rada je jeftina i zdrava proizvodnja voca. Fertilizacija vocaka umjetnim gnojivima i intenzivnom primjenom sredstava za zaštitu pesticida, troškovi proizvodnje voca stalno se povecavaju, a voce je ujedno sve manje prikladno kao zdrava hrana za covjeka. IZBOR VOCAKA
Pocetne forme raznih vrsta vocaka nastale u njihovoj pradomovini služile su kao pocetni materijal iz kojega su dalje nastale mnoge sorte i odlike vocaka, a to se vršilo odabirom onih najboljih. Izmedu pojedinih vrsta vocaka covjek je vec odavno odabirao one najbolje i dalje ih razmnažao. Ovaj se izbor u pocetku vršio spontano, iskustvom. Od pojedinih vrsta vocaka covjek je najprije uzimao sjeme i dalje razmnažao sjetvom. Selekcija vocaka u posljednjih deset godina potpuno je obnovila uzgoj. Kriterij selekcije bio je:
. Visina uroda. . Rana i redovita rodnost vocaka. . Boja i vanjski izgled. . Sposobnost za transport. . Otpornost na odredenu bolest i štetnike.
U pogledu utvrdivanja biološke kvalitete novih sorti vocaka, najsigurnije sredstvo je usporedba kako one djeluju na zdravlje covjeka u od-
nosu na prijašnje sorte. Takva ispitivanja, koliko znamo, nisu do sada obavljana. Iz tablice 13 vidjeli smo da postoje uocljive razlike izmedu navedenih sorti jabuka u sadržaju vitamina, zatim mineralnih tvari, a ne bi se smjelo zanemariti ni ostatke pesticida uslijed intenzivnih mjera zaštite. 150
j
RAZMNAŽANJE
VOCAKA
Vocke se mogu razmnažati uglavnom na dva nacina:
. Sjemenom - generativno
(spolno).
Razmnažanje vocaka sjemenom bilo bi srazmjerno jednostavan i ekonomican nacin, ali, na žalost, nije najuspješniji. Vocka proizvedena iz sjemena (sjemenjak) redovito se razlikuje od vocke od koje smo uzeli sjeme po svojim morfološkim svojstvima: velicini, boji, kakvoci plodova i dr. Osim toga, sami sjemenjaci razlikuju se medusobno: rastom, debljinom, oblikom lista itd. Ta nejednakost sjemenjaka nastaje zato što su vocke u vecini slucajeva strano oplodene biljke (alogamne) pa i njihovi sjemenjaci medusobno variraju kako u kvantitativnim, tako i u kvalitativnim svojstvima. . Kljucicima, korenjacima, izdancima, grebanicama, cijepljenjem vegetativno (nespolno). Razmnažanje vocaka kljucicima, korenjacima, izdancima, grebenicama je, takoder, donekle jednostavan nacin. Njime možemo razmnažati dunje, smokve, narance, maline, kupine i dr. Neke glavne vrste vocaka, kao što su jabuke, kruške, trešnje, breskve, marelice, limune, veci dio šljiva, ne možemo razmnažati na taj nacin jer se slabo ukorjenjuju, ili se tako ukorjenjuju da se razmnažanje ekonomski ne isplati. Posijemo li sjeme velikog i lijepog ploda jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, breskve ili marelice, vocka koja ce se iz njega razviti nece donositi onakve plodove kakvi su bili oni iz kojih smo sjeme uzeli. :t.
CIJEPLJENJE
VOCAKA
Cijepljenje jest bespolno (vegetativno) razmnažanje vocaka, asastoji se u tome da se na podlogu (hipobiot) prenese dio druge vocke - plemku (epibiot) i tako spojene nastave zajednicki rast. ~ovo nastalu kombinaciju zovemo cijep-okulant-kalem. Što su medusobno spojene komponente srodnije, to je njihovo medusobno primanje (srašcivanje) bolje. Lakše srašcuju vrste istoga roda, a teže pripadnici raznih rodova, pa kažemo da izmedu podloge i pl emke mora postojati srodnost (afinitet, kompatibilnost). Vocke možemo cijepiti na razne nacine:
. . .
okulacijom, obicnim spajanjem, engleskimspajanjem,
151
. . . .
cijepljenjem pod koru, cijepljenjem u trokut, na raskol postranim cijepljenjem, cijepljenjem na most i dr.
Unutar pojedinih nacina cijepljenja postoje razni zahvati (manire). Važno je znati da se kod cijepljenja moraju medusobno poklapati oni dijelovi podloge i plemke koji vrše iste životne funkcije. To znaci da kora plemke mora prileci na koru podloge, stanice lika na stanice lika, a stanice kambija na stanice kambija, jer se samo tako može postici uspjeh. Medusobni utjecaj podloge i plemke od velike je važnosti u praksi. Izborom podloga slabog rasta možemo utjecati na visinu uzrasta vocnih stabala, ranu i redovitu rodnost, kvalitetu plodova, otpornost od bolesti i štetnika, djelovanje niskih temperatura i dr.
I I
u
PODLOGA
ZA VOCKE
~
~ H
. Zajabuku: - sjemenjak divlje jabuke (Malus silvestris), sjemenjak pitome jabuke (Pirus malus) za visoki i poluvisoki uzgoj;
- vegetativne podloge: E. M. (East Malling) slabe bujnosti VII i IX, nešto bujniji II i V, bujni I i IV, i vrlo buj ni XIII i XVI i novije M. M. (Malling Merton): 104, 106, 109 i dr.
. Za krušku:
- sjemenjak divlje kruške (Pirus communis var.piraster) i sjemenjak nekih kulturnih sorti (vilijemovke, salcburgerice, boskove i dr.).
. Za breskvu:
Sjemenjak vinogradske breskve (za sjevernu Hrvatsku) i badem (za primorsku Hrvatsku).
. Za marelicu:
Sjemenjak divlje marelice i šljiva.
. Zatrešnju:
.
~ !Ii ~ Ii j
.
Divlja trešnja za kbntinentalni i primorski dio, a rašeljka (Pr. mahaleb) za primorski dio.
. Zavišnju:
Divlja višnja za kontinentaini i primorski dio i rašeljka za primorski .
dio.
. Za orah: Orah se kod nas bez izuzetka uzgaja izravno iz sjemena. Takav nacin uzgoja uzrokom je vrlo raznolikoj kvaliteti oraha, od tvrdo lupinastog, tzv. koštunjaka, do onih sa mekanijom ljuskom. -
I"
152
...
Ubuduce bi trebalo preci na uzgoj cijepljenih oraha, a kao podlogu upotrijebiti crni orah (Juglans nigra). Ujedno bi trebalo ispitati mogucnost uzgoja pek{JBa.
RASADNICKA PROIZVODNJA
i
Podizanje suvremenih vocnih nasada usko je povezano s proizvodnjom kvalitetnog sadnog materijala - poznatog biološkog potencijala i pouzdano zdravog. Pored svojih morfoloških svojstava uzrasta, promjera debla, razvijenosti korijena, sadnica, posjeduje i odredena nasljedna svojstva: ranu i redovitu rodnost, otpornost na bolesti i štetocine, niske temperature, zatim cistocu sorte, što cini njena genetska svojstva. Vocka, kao i sve živo, nastala je pod odredenim utjecajem okoline u kojoj se formirala njezina nasljedna osnova. Pojedine sorte nastale su ili spontano, ili uzgojem nakon križanja, ili drugim uzgojnim metodama. Svojstva sorte mogu biti prilagodena uskim uvjetima okoline u kojoj je nastala i izvan nje sama sorta ne ispoljava svoja svojstva. To su takozvane lokalne sorte. Postoje sorte koje su po svojoj nasljednoj osnovi prikladne za uzgoj na vecim prostranstvima pod razlicitim klimatskim uvjetima. To su takozvane plasticne sorte (kao jonatan, razni delišesi kod jabuka, pastorcica kod krušaka). Ipak i navedene plasticne sorte postižu najbolju kvalitetu samo pod odredenim optimalnim uvjetima okoline. Promatramo li pojedina svojstva sorte (uzrast, oblik, boju, sadržaj šecera, kiselinu i dr.), vidjet cemo da se srednja vrijednost tih svojstava krece u odredenim granicama, to jest za svaku sortu postoji odredeni prosjek. Iznad i ispod tog prosjeka postoji manji broj pojedinacnih vocki. Promatramo li, pak, vocke u vocnom nasadu, vrlo cesto cemo opaziti da se plodovi pojedinih vocnih stabala ili cak pojedinih grana kod iste sorte medusobno razlikuju. Te razlike mogu biti u obliku i velicini plodova, boji i dr. Takva odstupanja u izvjesnom pravcu mogu biti pozitivna jer donose nešto novo i korisno za daljnji uzgoj, ali mogu biti i negativna jer donose slabije koristi za uzgoj. Takvim je pojavama potrebno posvetiti posebnu pažnju. One su ucestale, osobito one negativne. Cijepljenjem razmnožavamo vocke vegetativno, što znaci i vjerno, no ipak pojave mutacije vrlo su ceste, i bez sistematskog pracenja tih pojava i potomstva nismo nikad sigurni što, zapravo, razmnožavamo u rasadniku. U svrhu osiguranja cistoce pojedinih sorti i pracenja njihova potomstva potrebno je da u rasadnickoj proizvodnji postoje maticna stabla vocaka koja razmnožavamo. Takva se maticna stabla nalaze pod posebnom zaštitom. 153
Pored navedenih mutacijskih pojava koje kvare cistocu sorte potrebno je posebno istaknuti pracenje zdravstvenog stanja maticnih stabala. U pravilu sva maticna stabla za uzimanje oka-plemki moraju se ispitati na virusnaoboljenja (test), jer samo tako možemo biti dQnekle sigurni da se radi o sadnom materijalu koji nije zaražen virusom.
PROIZVODNJA
SADNICA
U BIOLOŠKOM
VOCARSTVU
Pored iznijetih opcih principa u proizvodnji kvalitetnog vocnog sadnog materijala, u biološkom vocarstvu i hranidbi vocnih sadnica posvecuje se osobita pažnja. U proizvodnji zdravih vocnih sadnica potrebno je posebno istaknuti odlucujucu ulogu pravilne hranidbe. Poznato je da se u klasicnom vocarstvu u proizvodnji vocnih sadnica radi pospješenja rasta sadnica u sadniku u pocetku i u toku vegetacije koristi takozvano nitriranjevocaka s dušicnim mineralnim gnojivima. Ta se praksa pokazala vrlo štetnom jer vocne sadnice proizvedene nitriranjem vrlo cesto imaju nedozrelo tkivo koje je prijemljivo na razne gljivicne bolesti i štetnike. Takve sadnice vrlo cesto promrznu za vrijeme zime jer im je tkivo spužvasto i ispunjeno vodom, te stoga neotporno, sklono smrzavanju. U nastavku cemo opisati pravilnu hranidbu vocaka i kako ona utjece na njihovo zdravstveno stanje i njihovu otpornost na parazite. To što ce biti receno za vocke na stalnom mjestu u nasadu, još više vrijedi za proizvodnju mladih vocaka u rasadnicima. Iz dosadašnje prakse u proizvodnji vocnih sadnica u usporedbi prema biološkoj metodi nedvojbeno proizlazi: ukoliko se u proizvodnji vocnih sadnica u rasadniku primjenjuje nitriranje u svrhu pospješenja njihova uzrasta, utoliko su proizvedene sadnice više izvrgnute napadu parazita, vrlo se cesto smrzavaju i traže posebne intenzivne mjere zaštite od . parazita.
UZGOJNI OBLICI U BIOLOŠKOM VOCARSTVU U biološkoj proizvodnji voca bilo je potrebno obaviti mnoga ispitivanja kako bi se pronašla najbolja rješenja. Uzgojni oblik
U starim klasicnim nasadima prevladavala su uglavnom dva tipa uzgojnih oblika: 154
-
- u prostornom uzgoju krošnja vocaka razvija se u prostoru podjednako u svim pravcima; - u usmjerenom (špalirnom) uzgoju (kordonci, palmete i dr.) rast je usmjeren u jednom ili u oba smjera, ovisno o sistemu uzgoja. Visina rasta
i
U traženju najpovoljnijeg rješenja neke zemlje pocele su uzgajati vocke na slabo rastucim podlogama (E. M. VII, IX, dunje A, u novije vrijeme M. M. 104, 109 i dr.) Engleska, Nizozemska itd. Uzgojem vocaka na slabo rastucim podlogama uspjelo je znatno sniziti visinu uzrasta vocaka na svega 2,5 do 3 m, cime su olakšani i pojeftinjeni radovi oko njege i branja voca, što u nasadima s visokim uzgojem predstavlja problem od prvorazredne važnosti jer se berba voca uspijeva samo djelomicno riješiti strojevima.
Medusobni
odnos sorte i podloge
Medusobni odnos sorte i podloge, kao dvije komponente u sastavu, i kako se taj odnos odrazuje na ranu i redovitu rodno st vocaka, daljnji je faktor o kome ovisi rana i redovita rodnost vocaka. Samo poznavanje kompatibilnosti afiniteta navedenih komponenata nije dovoljno da se osiguraju visoki i redoviti urodi vocaka. Taj odnos odrazuje se i na skladištenje voca, pa je i u tome, takoder, trebalo postici izvjesna saznanja. Rješavajuci problem mehanizirane obrade tla i uzgoja koji to olakšava, u Italiji i nekim zemljama, a u novije vrijeme i u nas, i to na velikim vocnim plantažama, prešlo se na uzgoj vocaka prema sistemu Palemente s kosim granama (sistem Baldassari), a u Francuskoj i u Madžarskoj, i to na velikim površinama, na uzgoj vocaka po metodi Bouche- Thomas.
Rana i redovita rodnost
vocaka
Za uspješno rješavanje rane i redovite rodnosti vocaka potrebno je poznavati što više faktora koji to uvjetuju. Pritom narocito je važno riješiti pitanje izmjenicne rodnosti vocaka. To je narocito važno u suvremenim velikim vocnim plantažama. U tu svrhu prvenstveno se koriste sorte vocaka cije je genetsko svojstvo redovita rodnost a k tome i odgovarajuce podloge koje takvu rodnost podržavaju. 155
L.
Kad se uzmu svi faktori koje je bilo potrebno ispitati prije nego se prešlo na podizanje suvremenih vocnih nasada, vidi se da je za to bilo potrebno mnogo vremena i temeljitih ispitivanja.
UZGOJNI OBLIK BOUCHE- THOMAS - SISTEM BARKA Sistem barka je modificirani uzgojni oblik Bouche~Thomas. Osnovne prednosti koje pruža sistem barka mogu se ukratko sažeti: . Niski uzgoj narocito prilagoden suvremenom uzgoju vocaka u plantažama, a isto tako i u malim kucnim vrtovima.
Rani urod jabuka u nasadu sistemom barka
. Uzgoj vocaka na vlastitom korijenu sorte, cime je ujedno riješen veliki dio problema u vezi medusobne ovisnosti sorte i podloge.
.
Uzgoj bez reza
- Za održavanje niskog uzgojnog oblika nije potrebno uzimati podloge slabog rasta, (kod jabuke E. M. VII, IX, kod krušaka dunju A, kod trešanja rašeljku itd.). Niski uzgojni oblik postiže se prema nacinu kose sadnje, kako cemo to kasnije vidjeti. 156
......
- Izborom podloga, cime se bave mnogi instituti u svijetu i u nas, postignuti su znacajni rezultati (u East Mallingu u Engleskoj i drugdje). Ipak, odnos podloge i sorte je cesto kamen kušnje za mnoge nove sorte koje se uzgajaju u nasadu: radi rane i redovite rodnosti vocaka, zatim pronalaženja odgovarajuce podloge za pojedine tip ove tla u odnosu na sortu. Pored obilja do sada pronadenih podloga s dobrim afinitetom za pojedine sorte, ostaje zadatak pronalaženja novih podloga, kao i ispitivanje njihove prikladnosti za pojedine sorte i uzgojna podrucja. - Uzgoj vocaka bez reza. Naprijed su iznijete teškoce koje je zadavao rez vocaka u klasicnom uzgoju. Suvremeni sistemi uzgoja znatno su olakšali taj posao, no rez vocaka nije se ni kod tih uzgoja mogao potpuno izostaviti. Pridržavajuci se tocno uputa, kod uzgoja po ovoj metodi rez vocaka može se potpuno izostaviti i to kako za uzgoj, tako i poslije, za održavanje nasada. Opis om uzgoja vocaka upoznat cemo se s tom metodom koja kao i sve druge podliježe trajnoj izmjeni i usavršavanju. Vec 25 godina provodimo tu metodu na raznim vrstama i sortama vocaka: jabukama, kruškama, trešnjama, višnjama (maraske), orasima, breskvama i marelicama. Sve navedene vrste vocaka mogle su se uspješno uzgojiti po toj metodi uz stanovite napomene koje cemo naknadno navesti. Osnivac te metode, Edmund Bouche- Thomas, prije nego ju je obznanio imao je vec 30 godina iskustva. Iako je ta metoda uzgoja u nas slabo poznata, postoji dugogodišnje iskustvo u svijetu a i kod nas. Profesori Coutanceu i Trenkl drže da bi tu metodu trebalo istom ispitati pod raznim klimatskim uvjetima prije nego što se o njoj donese konacan sud. No za to ne postoji nikakvo naucno a ni strucno opravdanje. Sve metode pa i metode uzgoja podliježu izvjesnoj dinamici razvoja. Uzgajajuci navedene vrste po metodi Bouche- Thomas vidjeli smo da uslijed gustoce sklopa kod nekih vrsta vocaka nastaje potreba zapoduzimanjem mjera zaštite od parazita. Buduci da je naš zadatak bio uzgoj vocaka prema biološkoj metodi, dakle, bez upotrebe kemijskih sredstava u zaštiti, to smo nastojali poduzeti sve da se vocke same što više zaštite od parazita. Nastojali smo što više osvijet1iti unutrašnji dio krošnje i izvrgnuti je izravnom utjecaju sunca, znajuci da bolest nece tamo gdje je sunce. U tu svrhu ucinili smo izvjesne izmjene u metodi tako što smo uveli sistem razdvajanja osnovnih i drugih grana unutar krošnje. Razvedene grane dale su nešto izmijenjeni oblik - unutrašnji dio krošnje otvoren prema suncu. Novi oblik krošnje nalik je obliku barke. Tu smo metodu nazvali metodom uzgoja Bouche- Thomas, sistem barka.
157
Usmjeravanje
redova
Sunce vrši neprocjenjivi utjecaj na rast, rodnost i zdravlje vocaka te kvalitetu plodova.
I I I I I I
I I I I I
I I I
I
I
I I -1-
f- "150
I I I
100
I
I I
I I
I I -I'" .1 100
50 cm
Sadnja vocaka
Radi ujednacene i maksimalne insolacije, redove vocaka treba usmjeriti u pravcu sjever - jug, posvuda gdje nagib tla to dopušta. Odstupanje od tog smjera može donekle opravdati nagib tla u istom smjeru, pa smo tada prinudeni usmjeriti redove u pravcu istok - zapad. Od tog pravca možemo donekle odstupiti ako u tom smjeru pušu najjaci vjetrovi. No i tada je bolje podici vjetrozaštitne 'pojasove nego odstupiti od smjera sjever - jug. 158
Vjetrozaštitni
pojasevi
cijepljeno mjesto //////'
tlo
30 cm
-i
~
Razmaci
sadnje vocaka
Ne postoje standardni razmaci sadnje vocaka od kojih se ne bi moglo odstupati. Razmak sadnje treba prilagoditi konkretnim uvjetima vrste tla, njegovoj propusnosti, plodnosti, težini i dr. Što je tlo boljih fizikaInih svojstava, to ce i bujnost vocaka biti veca, a time i razmaci sadnje nešto veci. Uvijek je bolje da razmak, kako izmedu redova, tako i u samom redu, bude nešto veci jer je tada nasadom lakše vladati bez intervencije reza, što se protivi uzgoju vocaka po ovoj metodi.
TABLICA
VRSTE
labuke Kruške Šljive Trešnje Višnje Breskve Marelice Dunje Orasi
16
RAZMAK IZMEÐU REDOVA CUMETRIMA) 4
3,5 3,5 4 4 3,5 4 3,5 4,5
-
RAZMAKUREDU CUMETRIMA)
4,5
3,5
4
2,5
4 4,5 4,5 4 4,5 4 5
3,5 7 4 3,5 4 3 7
-
-
4 3,5 4 7 5 4 4,5 3,5 8 159
.
Priprema sadnica
Za sadnju se u pravilu upotrebljavaju samo jednogodišnje vocne sadnice dobro razvijene i s dobrim korijenom. Kod iskapanja sadnica iz rasadnika i prigodom transporta treba narocito paziti da se ne izlože izravnom utjecaju sunca i isušivanju od vjetra. Sadnice se zasaduju koso u tlo, stoga onaj dio korijena koji ce biti okrenut prema gore (prema površini tla) treba prorijediti i to tako da rezovi budu što manji. U pravilu, na teren se iznosi toliko sadnica koliko se može zasaditi u jednom danu. A ako nema pogodnog mjesta za cuvanje sadnica na odvojenom mjestu, tada treba sve sadnice u vocnjaku solidno utrapiti, na licu mjesta. Kod trapljenja vocaka treba unaprijed predvidjeti štete koje bi mogle nastati od glodavaca (miševa, voluharica i dr.). O pravilnom postupku sa sadnicama prigodom sadnje uvelike koristi uspjeh sadnje vocaka. Priprema sadnice za sadnju sastoji se u slijedecim radovima. Nakon što smo prorijedili korijen sadnice namacemo je u kašu koju pripremamo na slijedeci nacin: . Iskoparno vecu jamu i to posebno za svaku sortu koju cemo saditi u nasadu. Kaša se priprema tako da se uzme jedan dio dobro ugor'enog, po mogucnosti govedskog gnoja, i dva dijela ilovace. U to dodamo mnogo vode tako da smjesa ne bude ni odviše gusta ni odviše rijetka. -, . Ovisno o broju vocaka u kašu dodamo fino tucanog stakla (po 1 vocki 1 do 2 dag), i dobro ga izmiješamo s navedenom masom. Staklo u kaši ima zadacu da vocke u nasadu osigura od glodavaca, a ima i drugu svrhu. Ovo je osobito važno za kasniji postupak mulciranja vocaka,pri cemu je korijen izvrgnut oštecenju od glodavaca. . Za sadnju vecih površina potrebna su 4 do:5 radnika: dvojica otvaraju jame, jedan sadi i jedan zgrce jame. U dobro pripremljenom tlu dostajat ce iskop od 30 cm dubine i širine. . Na mjestu kopanja prethodno je potrebno oznaciti sadno mjesto malim kolcicim{l, Pri kopanju jama kolcic treba da ostane na svom mjestu, a jama se obICno kopa u obliku trokuta i to sa sjeverne strane kolcica jer ce vocka biti koso posadena, okrenuta prema jugu. Time se osigurava održavanje pravca kako u redu, tako i izmedu redova. Postupak kod sadnje
Sadilac lijevom rukom drži ,~adnicunamjestu do kojeg ce cijepljeno mjesto biti umetnuto u tlo i polaže je koso pod kutom od 30 stupnjeva u jamu, a zatim ravna sadnicu kako u redu tako i izmedu redova. Desnom 160
...
rukom rasporeduje korijenje i pušta da po njemu klizi [ino usitnjeno tlo. U tom poslu pomaže se kratkom motikom. Na usitnjeno tlo dodaje se do odredene kolicine dobro ugorenog stajskog gnoja (uvijek govedskog) ili komposta. Zatim se jama ispuni do vrha s preostalim tlom i završi laganim pritiskom ruke (nikad noge) tla oko korijena vocke. Ako se sadnja obavlja u proljece, vocku je potrebno zaliti s mnogo vode, a ako se sadnja obavlja u jesen, onda to nije nužno. Istom nakon 8 do 14 dana lagano se prigazi tlo oko vocke i poravna sadnica, kako u redu, tako i izmedu redova. Uz uvjet da je sadnja izvršena pravilno i da su sadnice bile dobre kvalitete, tlo dobro pripremljeno, rast vocaka u prvoj godini nije nikada odviše bujan. Promjena položaja rasta vocke od okomitog u kosi ocituje se u rastu vocaka u prvoj godini. U prvoj godini najvažnije je da vocka zauzme svoj položaj u tlu i da razvije i ojaca pupove po dužini nagnute sadnice. U pocetku vegetacije redovito najprije raste pup na vrhu sadnice, to je tzv. terminaini pup, a s njim ujedno i nekoliko pupova uokolo vrha. Ako se ti pupovi nalaze u neposrednoj blizini vršnog pupa i dobro su razvijeni, mogli bi postati konkurenti vršnom pupu u rastu, te ih tada »oslijepimo«. Ako je tlo plodno, a sadnice zdrave i bujne, vec u toku druge vegetacije u prvoj godini (pocetkom lipnja) mladica se može poceti jace razvijati rastuci okomito pri dnu nagnute sadnice (gourmand). Tu mladicu kao i onu na vrhu ostavimo da se slobodno razvijaju. Isto ucinimo i s mladicama s lijeve i desne strane. Sve mladice koje zapocinju rastom okomito uvis (tzv. jahace), prikratimo (»pinciramo«), cime jacamo rast mladice na vrhu i one na dnu vocke. Ako je prigodom transporta sadnica bila oštecena tako da joj je vršni pup bio oštecen, tada potražimo prvi dobro razvijeni pup do vrha sadnice i iz njega pustimo da se razvije termalni (vršni) pup, a sve ostale u njegovoj neposrednoj blizini »oslijepimo«.
Druga godina nakon sadnje
U drugoj godini pocetkom vegetacije bujnijim rastom redovito pocinje mladica okomito uvis na dnu sadnice (gourman d). Sok koji sve više nadolazi pronalazi najkraci put u okomitom rastu, stoga je izbijanje mladice sa dna vocke i njezin bujan rast redovita pojava kod takvog uzgoja vocaka. Tu mladicu kao i sve ostale (osim jahaca) ostavimo dalje nesmetano razvijati. Najvecu pažnju posvecujemo ušima na vrhu da ne oštecuju list 11
BIOAGRIKULTURA
161
\ \ \
, , "
\
,
\
\
\
I' '-
300
\
, \
Druga godina nakon sadnje
Vlastiti korijen sorte
-
uzgoj po sistemu barka
A - vlastiti korijen sorte, B - zakržljali dio korijena podloge
i poduzimamo' sve mjere da se bez zastoja dalje razvijaju kako mladica sa dna vocke, tako i sam vrh. Ako zbog povecane bujnosti ili oštecenja vrha dode do racvanja na vrhu, ostavljamo da se nesmetano razvija samo vrh, a sve ostale mladice odstranimo. Te dvije mladice služe nam za buduci razvoj okosnice (skeleta) pa su nam one od posebne vrijednosti. Kad bujno rastuca mladica sa dna vocke po visini i debljini do stigne koso položenu vocku, što je redovito tokom druge godine rasta, prije završetka vegetacije posve malo je zakosimo i to u suprotnom pravcu. Prigodom sadnje vocka je bila položena koso u smjeru prema jugu, a sada novoizraslu mladicu naginjemo u pravcu sjevera. Prethodnim nagibom mladice zaustavljamo cirkulaciju sokova prema gore i time postižemo njezinu elasticnost. Kod prethodnog nagibanja okomito rastuce mladice sa dna treba osobito paziti kod koštunicavog voca (šljiva, mare lica, breskva), jer ako se to ne ucini pravovremeno, onda rastuce mladice otvrdnu i kasnije, kad ih naginjemo, može se lako dogoditi da se otkole (prelome). Mladice. koje rastu po strance puštamo nesmetano razvijati. Ukoliko je takvih mladica izraslo suviše mnogo uslijed bujnosti, onda vršimo proredivanje. Na svakih 20 do 30 cm ostavljamo sa svake strane naizmjence po jednu da se nesmetano razvija bez racvanja. Ukoliko dode do racvanja, tada oslijepimo mladicu koja raste prema unutra, a ostavljamo onu koja raste prema van. Vec krajem druge, a sigurno pocetkom trece godine sve se više osjeca pojacana bujnost vocaka. Bujnost je uzrokovana stvaranjem vlastitog korijena sorte, to jest sorta se pocinje oslobadati korijenovog sistema podloge. Treca, cetvrta i ostaje godine nakon sadnje
Ukoliko bujno rastuca mladica sa dna vocke, koja je do sada bila samo malo zakošena u smjeru sjevera, pod konac druge godine nije bila potpuno nagnuta pod kutom od 30 stupnjeva u pravcu sjevera, to cemo uciniti pocetkom trece godine rasta. Valja posebno naglasiti da se s potpunim nagibanjem te mladice ne treba žuriti, to jest, svojom debljinom i visinom ona mora biti jednaka koso položenoj vocki prigodom sadnje. Ukoliko bi potpuno nagibanje ucinili odviše rano, tada ce se pri dnu vocke pojaviti mnoštvo mladica jer se time guše sokovi koji nadolaze. N agibanjem bujno rastuce mladice u pravcu sjevera, kada je dostigla debljinu i visinu koso položene vocke, postižemo potpunu ravnotežu izmedu koso položene vocke i novoizrasle mladice. Odmah po nagibu 163
--
--
~
,/
Presjek vocke zasadene po sistemu barka
Tlocrt vocke zasadene po sistemu barka
Formiranje
164
krošnje po sistemu barka
mladice pocnu se obilno zametati pupovi i na koso zasadenoj vocki i na novoizrasloj mladici, tako da vec u trecoj godini možemo ocekivati prvi rod. Cim ostale prostrano rastuce mladice postignu odredenu visinu i debljinu, nagibamo ih u protivnom smjeru od vocke na kojoj rastu. Takvim sistemom rasta inagibanja novo izraslih mladica koje izbijaju sa strane osnovnih grana (skeletnih), dobivamo gradu s unutrašnjom šupljinom krošnje koja je potpuno otvorena i izložena utjecaju sunca i svjetla i to uzduž redova vocaka. Time je ujedno obavljena naša dopuna prvotne metode Bouche- Thomas. Izmijenjeni sistem razvodenja novoizraslih mladica pokazao je do sada vrlo dobre rezultate kod svih vrsti vocaka kako u kontinentalnom dijelu Hrvatske tako i u primorskom (kod uzgoja maraske). Potpuno vladamo nasadom jer održavanjem uspravnog rasta vocke podržavamo ujedno i bujnost porasta, a nagibanjem mladica u protivnom smjeru pod kutem od 30 stupnjeva podržavamo zametanje cvjetnih pupova. Posebno je važno naglasiti da treba dobiti osjecaj za ritam rasta izametanje cvjetnih pupova. Promatrajuci vocku odmah cemo uociti kako ona napreduje a time i rast njenih novih mladica izametanje cvjetnih pupova. U pocetku puštamo da nekoliko mladica rastu okomito, a kad se postigne dovoljna bujnost, sve više naginjemo mladice koje su postigle odredenu visinu i debljinu u suprotnom smjeru od grane na kojoj su izrasle.
I~ 1
Vezanje vocaka u redu po sistemu barka
..' ,
Najveca bujnost novih mladica pocinje s punim oslobadanjem korijenovog sistema podloge. To se dogada kod slabije bujnih podloga koncem druge, odnosno pocetkom trece godine, a kod bujnih podloga koncem trece i u toku cetvrte godine nakon sadnje. Kad je vocka postigla odredenu bujnost i razvila lijepu okosnicu (skelet), nagibamo novonastale mladice i to svake godine do konca lipnja. Na nagnutim mladicama još u toku godine formiraju ~e cvjetni pu165
povi za rod u iducoj godini. Ovo vrijedi za vecinu koštunicavih vocaka, ovisno o pojedinim sortama i za jabucaste vocke.
,
,
REZULTATI UZGOJA VOCAKA METODOM BOUCHE-THOMAS - SISTEM BARKA Jabuke Na objektu Kukljaš - Našice (PIK Osijek), na 10 ha podignut je nasad jabuka kao Fiil1eri u meduredove na razmaku 5 x 3,3 m. Zasadene su slijedece sorte jabuka: zlatni i crveni delišes, stajman red, bjelicnik, nekoliko redova bobovca i dr. Zlatni delišes rodio je vec u trecoj godini, a u petoj je dao 2,5 vagona/ha, u šestoj 4,2 vagona/ha. Crveni delišes - sorta poznata zbog kasnog dolaženja u rod - prvi rod dala je u cetvrtoj godini, a u šestoj godini urod je bio 2,5 vagona/ha. Metodom uzgoja Bouche- Thomas crveni delišes rodio je dvije godine ranije nego na »palmeti s kosim granama«. Bobovec koji je zasaden samo u dva reda, a poznat kao sorta koja kasno dolazi u rod, dao je vec u trecoj godini 2 kg po stablu. U šestoj godini dao je 50 kg po stablu. Brzina branja u uzgoju vocaka po ovom sistemu pokazuje da jedan radnik za 8 sati rada ubere 2000 kg jabuka, a na »palmeti s kosim granama« u isto vrijeme radnik ubere svega 550 kg (razlog je u visini krošnje i do 6 m). Kako troškovi branja iznose 47 posto troškova za održavanje nasada (prema Vintzeru), to se uzgojem vocaka metodom Bouche- Thomas, sistem barka, troškovi smanjuju za više od 50 posto. . Šljive
Na objektu Kukljaš na površini od I ha zasadena je sorta bistrica na izdanku, a na razmaku 3,5 x 3 m. Ukupno: 930 vocaka. Nasad šljiva rodio je u trecoj godini (poznato je da šljiva bistrica kasno stupa u rod). Prvi veci urod šljive su dale u šestoj godini (7800 kg/ha), sa visokim sadržajem suhe tvari koja je bila za 1,5 posto veca nego suha tvar sorte bistrice u susjednom vocnjaku. U osmoj godini ovaj je vocnjak dao 1,1 vagona/ha, a u desetoj 4,5 vagona/ha. Uzgajane šljive svake godine rode (šljiva bistrica je poznata zbog svoje alternativnosti uroda, pa se drži da se ta alternativno st može umanjiti jedino rezom). Kod te metode uzgoja rez se uopce ne provodi. 166
....
Nasad je osim toga voden po strogo biološkoj metodi, a troškovi njegova uzdržavanja su 35 do 40 posto manji u odnosu na uzdržavanje nasada klasicn()m metodom uzgoja.
.
Višnja maraska
Na površini od 1 ha na objektu Smiljcic - P. d. Zadar - podignut je nasad 1960. godine. Prvi rod dao je vec druge godine. Prvi veci rod dao je u petoj godini (2500 kg/ha), u šestoj godini 68$0 kg/ha, u osmoj
8500kg/ha, a u desetoj više od 1 vagon/ha.
"
Navedeni urodi maraske spadaju medu najviše uro de na tom podrucju. Postignuti urodi odlikuju se visokim sadržajem suhe tvari (više od 24,5 posto), dok je suha tvar maraske uzgajane na palmeti s kosim granama bila u prosjeku za 3 do 4 posto niža nego kod uzgoja metodom Bouche- Thomas. Razlika je u tome što se maraska u takvom uzgoju oslobada utjecaja korijenovog sistema rašeljke (Pr. Mahaleb) i time postiže kvalitetu, dok maraska u uzgoju metodom »palmete s kosim granama« ostaje trajno na Pr. Mahalebu, a ta podloga djeluje negativno na njezinu kvalitetu. Odmah u pocetku taj je nasad pretrpio mnoge havarije (loše sadnice, napad potkornjaka i dr.), zbog cega je sve do pete godine bio vrlo lošeg izgleda. Prijelazom na uzgoj biološkom metodom, nasad se vidljivo popravi o i postao odviše bujan za predvideni razmak (4 x 3 m).
REZ VOCAKA
Rez vocaka nas ponajprije cini malodušnima te obeshrabruje da postanemo dobri vocari. Naime, klasicno vocarstvo ne da se zamisliti (barem tako piše u vecini knjiga) bez primjene reza vocaka, jer bez reza nema »dobre berbe«, »potpuno obojenih plodova sa svojstvima punog ukusa« itd. Kako se na rez vocaka gleda u biološkom vocarstvu, nastojat cemo prikazati u kratkim crtama. Evo opcih po stavki o rezu voca, koje imaju narocito znacenje kada se radi o uzgoju vocaka metodom Bouche- Thomas: U uzgoju metodom Bouche- Thomas rez je potpuno nepotreban za: . Formiranje mladih vocaka nakon sadnje. . Održavanje vocaka u vocnom nasadu.
167
Kako bi nam bilo potpuno jasno što želimo postici uzgojem vocaka, ponajprije moramo temeljito upoznati zakon polariteta koji je prikazan na slijedecem crtežu:
-------- -------
, Zakon polariteta bujnost vegetacije ~
I
"" "" "" ""
I
'"
~
"-
i
""'x
H
\
II
I
\ \
II
\ \
Iz crteža zakljucujemo: . Da okomiti rast vocaka daje najvecu bujnost te da produženjem pupa na vrhu bez pupova sa strane vocka raste okomito u vis. . Da je visina uzrasta vocke svojstvena biološkom potencijalu sorte u kombinaciji s podlogom. Kod podloga slabog rasta (primjerice, kod jabuka E. M. VII, IX), potencijal rasta bit ce manji nego kod podloga bujnog rasta (na primjer, divljake kod jabuka) kod kojih ce potencijal rasta biti znatno veci.
Ako se nastavi rast terminalnog (vršnog) pu pa bez reza i konkurencije postranih pupova u njegovoj neposrednoj blizini, niže smješteni pupovi ce se automatski pretvarati u cvjetne pupove. To nece nastati odmah nakon što se vocka zasadi, vec tek kad nastanu povoljni uvjeti za rast. Zametanje cvjetnih pupova na mladici temelji se na aktivnosti koja je sadržana u terminaInom pupu. . Savijanjem mladice u odredenom pravcu, ovisno o kutu nagiba, nastaje izvjesni poremecaj 168
u, vršnom rastu terminalnog
pupa. Uslijed toga
~
m
SI !JI
Rezom termin,alnog pupa svi se niže smješteni pupovi pretvaraju u mladice
ce njegovu ulogu regulatora rasta preuzeti niže smješteni pupovi. Koji i koliko njih - to ovisi o kutu nagiba koji je prikazan na crtežu. . Kad se vocka zasadi koso pod kutom od 30 stupnjeva, ili se kasnije pod istim kutom sagne mladica, nastaje još veci poremecaj u funkciji vršnog (terminalnog) pupa; tada njegovu ulogu regulatora preuzimaju svi pupovi smješteni na kosini. U pocetku, dakle, nijedan pup ne pocinje okomitim rastom jer su tada svi raspoloživi asimilati (sokovi) jednako raspodijeljeni po dužini kosine. Kada pocnu doticati novi asimilati koje je stvorilo novo lišce, pocinje se tjerati najprije vršni (terminalni) pup, a poslije, u toku vegetacije pup pri dnu mladice. Tada cemo oslijepiti sve pupove koji pocinju rastom na gornjoj strani kosine, odstranjujuci razvoj takozvanih jahaca. Ti169
Produženjem terminalnog rupa svi se niže smješteni pupovi pretvaraju u cvjetne pupove
-
-
me poticemo razvoj mladice navrhu vocke i razvoj okomito rastuce mladice na dnu vocke. -Rastom mladice na vrhu vocke (bez konkurencije pupova sa str~ne) i okomito rastucom mladicom sa dna vocke svi ostali pupovi uzduž.-kosine pretvaraju se u cvjetne pupove. Ukoliko podloga nije odviše bujna, vec u drugoj godini nakon sadnje, a najkasnije u trecoj možemo ocekivati prve plodove. Kad okomito rastuca mladica sa dna vocke postigne visinu i debljinu koso posadene mladice, nagnut cemo je u suprotnom smjeru koso zasadene mladice. Tada temeljito upoznajemo zakon polariteta: okomiti rast znaci bujnost i porast mladica u visinu, a nagib mladice pod kutom od 30 stupnjeva znaci zametanje cvjetnih pupova. 170
..
-
Ravnomjernim ostavljanjem izvjesnog broja mladica da rastu okomito - što podržava bujnost porasta - i pravovremenim nagibom (do odredenog vremena u godini) mladica u kosi položaj pod kutom od 30 stupnjeva reguliramo rast izametanje cvjetnih pupova bez pomoci i upotrebe reza vocaka. Promatrajuci rast u odredenom ritmu kroz godinu, upoznajemo biološku mogucnost kako pojedinih vrsta, tako i sorti vocaka. Rez u klasicnom smislu te rijeci, dakle, postaje nepotreban. Rez unosi poremecaj u cirkulacije sokova, a ujedno omogucuje napad raznih parazita, gljivicnih i drugih oboljenja koje u biološkom vocarstvu nastojimo sprijeciti bez upotrebe kemijskih sredstava (pesticida). Što smo rekli o rezu vocaka, vrijedi s izvjesnom manjom razlikom kod uzgoja bresaka. U klasicnom uzgoju bresaka rez se smatra neophodnom mjerom. Takvo mišljenje uz izvjesne korekture bilo je u pocetku prihvaceno i u uzgoju metodom Bouche- Thomas. Naša iskustva u uzgoju bresaka u tome se znatno razlikuju. Umjesto upotrebe reza kod uzgoja bresaka metodom Bouche- Thomas primijenili smo biološku hranidbu vocaka. Vec petnaest godina uspješno uzgajamo razne sorte bresaka: Spring-time, CoJJins, Sunhaven, Coronel, Jerseyland, Triogen, Sunhigh, Pieri 81,1. H. Halle Rio-Roso gem, Pistoia i dr. Umjesto reza primjenjivali smo prorjedivanje plodova i to narocito kod sorte spring-time koja je redovito tako rodna da plodovi ostaju sitni. Umjesto klasicnog reza vršimo rez suhih grana i onih grana koje su se uslijed plodova svinule ispod horizontale i time izgubile na bujnosti. Za redovitu rodnost vocaka i postizanje visokih uroda kvalitetnog voca od odlucujuceg je znacaja uspostavljanje fiziološke ravnoteže izmedu korijenovog sistema i nadzemnih dijelova vocaka. Fiziološku ravnotežu popularizirao je Pcmicke na temelju rezultata istraživanja Klebsa, no tadašnja nauka nije mogla dati cjelovito tumacenje. Istom otkricem hormona i njihova djelovanja na rast i rodnost vocaka bilo je moguce pobliže protumaciti fiziološke ravnoteže. Posljednjih desetak godina kod vocaka su pronadeni hormoni iz skupine A, tzv. auksini koji upravljaju rastom (a iz biljnih organa mogu se ekstrahirati eterom) i hormoni iz grupe B, koji upravljaju embrionalnim razvojem i dijeljenjem stanica, tzv. skupina bios (a ekstrahirati se mogu alkoholom). Prema kemijskom sastavu obje su navedene skupine prilicno stabilne za razliku od encima (fermenata), koji se raspadaju pod utjecajem visoke temperature. 171
Hormoni iz skupine B sastavljeni su iz tri podskupine, od kojih nas najviše zanimaju aneurin, poznat kao vitamin BI, i biotin koji je istovjetan s vitaminom H. Biotin utjece na rast stabla, a aneurin na rast korijena. To su, zapravo, tvari koje cirkuliraju unutar vocaka u vrlo malim kolicinama, od kojih biotin djeluje vec u omjeru 1 mg na 400 m3vode, odnosno 4 x 1010.U biljnom organizmu najaktivniji su kada djeluju zajedno. Vocke stvaraju hormone u najmladem, veoma aktivnom tkivu, obicno u lišcu i primarnom meristemu terminainih pupova. Kako je vocka polivalentni organizam, tako su njezini hormoni polivalentni. Kad se vocka razvija normalno, hormona biosa najviše se nalazi u lišcu i terminalnim pupovima, a cim nastupi bilo kakav poremecaj u fiziološkoj ravnoteži (bolest), najviše tih hormona nalazi se u korijenu. Ako u svjetlu takvog tumacenja promatramo rez vocaka, vidimo da kada odrežemo terminaini pup na vrhu mladice, dakle središte u kome se stvara najviše hormona iz grupe biosa, svi niže smješteni pupovi u pazušcima lista pretvaraju se u drvene pupove. Hormone koje je izgubila rezom vocka nastoji nadoknaditi stvaranjem novih pupova - grana. Prema tome, rezom vocaka, posebno skracivanjem grana nastaje poremecaj u hormonainom sistemu a time u rastu i radanju vocaka. Produženjem terminalnog pupa nastaje automatsko zametanje niže smještenih pupova u cvjetne, dok se rezom ono odlaže. To je znanje potvrdeno u biološkoj praksi uzgoja vocaka bez reza.
'"
BOLESTI I ŠTETNICI G
Opci podaci
Vrlo je teško tocno odgovoriti na pitanje što je to bolest ako prethodno ne odgovorimo na pitanje što je to zdravlje. Ako se jednostanicne biljke i životinje hrane i razmnožavaju, znaci da su i zdrave. Jednostanicna živa bica ne mogu biti bolesna jer tada ugibaju. Kod višestanicnih živih bica mogu biti bolesni pojedini organi kada njihovu ulogu preuzimaju drugi organi. Biljka na izgled može biti zdrava, a da to ipak nije. Držimo da je bolest svaki poremecaj metabolizrna (izmjene tvari) i anatomsko-histološke grade uzrokovane živim i neživim faktorima koji oštecuju i slabe životni potencijal (snagu biljke). Iako definicija samo do izvjesne granice objašnjava pojam bolesti, ona se ipak približava onom što se želi posebno istaknuti ubiološkoj agrikulturi. 172
---10
Poremecaj u izmjeni tvari znacajan je faktor koji sprecava biljku da se sama uspješno može oduprijeti napadu parazita. Ako se izmjena tvari odvija u biljci bez smetnje i zastoja, ona posjeduje rezervnu snagu kojom se uspješno bori od napada parazita. Pojednostavljenim tumacenjem otpornosti biljaka od parazita možemo pobliže rastumaciti ono što smo vec u prethodnim poglavljima iznijeli. Objašnjena je uloga encima disanja u vezi s jacanjem otpornosti organizma od napada parazita. Kod tog je istaknuta važnost fenola i drugih spojeva. Istaknuta je važnost pravilne hranidbe na kojoj se temelji biološka agrikultura. Zatim važnost vlastitih mikroorganizama u podrucju rizosfere, pomocu koje biljka vrši odabir hraniva koja joj najbolJe odgovaraju. Osvrnuli smo se i na nepravilnost hranidbe u klasicnoj agrikulturi u kojoj se fertilizacija tla vrši fiziološki aktivnim NPK gnojivima i kakve su posljedice za pravilno odvijanje izmjene tvari kod biljaka. Zatim ulogu cikloforaznog sistema rada encima nitrataze, nitritaze i dr., i zastoj u njihovu radu uslijed ostataka nitrata u biljci. U opisu mikorize vidjeli smo kakvu ulogu ona ima u vezi s hranidbom bilja i održavanjem zdravlja i bujnosti porasta, te sa simbiozom. Zakljucujemo da pravilna hranidba odlucujuce utjece na zdravlje i otpornost (rezistentnost) bilja od napada parazita, drugim rijecima: iz bolesnog stanja bilja zakljucujemo da se ne provodi pravilna hranidba bilja. Kompostiranje oboljelih biljaka Naši se stavovi protive principima klasicne poljoprivrede koja preporuca da se bolesne biljke spale. U homeopatiji se upravo bolesne biljke upotrebljavaju u izradi velikih razrijedenja odnosno u kompostiranju. Ustanovljeno je da se može uspješno suzbiti pepelnicu na rajcici koristeci kompost koji je ucinjen od oboljelih rajcica od pepelnice. Poznato je da dunju vrlo cesto napada monilija koju je unatoc prskanju i kemijskim sredstvima vrlo teško izlijeciti u nasadu. Kompostirajuci lišce i plodove dunja zaraženih monilijom, i to neposredno u zdjelici oko dunje, ustanovili smo da je zaraženost u drugoj godini nakon kompostiranja bila znatno manja, a da je u trecoj godini bilo zaraženo svega nekoliko plodova. Dakako, na temelju ovih pokusa preuranjeno je stvarati odredene zakljucke, no držimo da bi u tom pravcu valjalo nastaviti s ispitivanjima.
173
OSNOVNE POSTAVKE SUZBIJANJA BOLESTI I ŠTETNIKA U BIOLOŠKOM VOCARSTVU U zaštiti vocaka od parazita postoji nacelna razlika u pristupu izmedu: . primjene kemijskih sredstava i . primjene bioloških metoda. U suzbijanju parazita na vockama prema klasicnim postavkama polazi se od pretpostavke da se totalno unište paraziti u vocnjacima. U biološkom vocarstvu, naprotiv, sva nastojanja idu za tim da se primjenom bioloških metoda odstrani parazita iz vocnog nasada, odnosno od plodova. Prije nego što predemo na opis pojedinih parazita koji napadaju vocke te na nacin njihova suzbijanja biološkom metodom, ponovit cemo ukratko što je parazit: Rijec parazit dolazi od grckih rijeci para = pored i zitos = hrana. To su heterotrofni organizmi koji se hrane na štetu drugih živih organizama. U parazitizmu postoje dvije jedinke - parazit i njegov domacin, biljka hraniteljica. Parazitima nazivamo takve štetocine koji se hrane iskljucivo živom tvari. Saprofiti su, pak, takvi organizmi koji se hrane mrtvom tvari. Paraziti: . Obligatni paraziti mogu živjeti i dalje se razmnožavati samo na živoj biljci (zovemo ih još i biofiti). Tu ubrajamo Podospheru leucutrichu koja izaziva bolest pepelnicu (na jabuci). . Fakultativni paraziti žive u zemlji kao saprofiti, a na biljkama kao izraziti paraziti. Tu spada Venturia inequalis (Scerlotinia fructugena), koji na plodovima jabuke izaziva bolest krastavost. . Hemiparaziti ili poluparaziti kao što su cvjetnice: imela (Viscum album, Loranthus i dr.). One žive na drugim biljkama uzimajuci od njih vodu i mineraIne tvari, a same proizvode organsku tvar pomocu klorofila. . Endoparaziti žive kao paraziti na drugim parazitima. Jedan od takvih je gljiva Cincinobulus cesatii koja parazitira pepelnicu jabuka. . Bakteriofagi (aktinofagi) su virusi koji uništavaju razne bakterije i aktinomicete. Parazite nazivamo i patogenim organizmima, jer izazivaju oboljenja drugih organizama (pathos = bolest, genein = radati). Simbionti su organizmi koji žive u zajednici u kojoj oba partnera imaju zajednicku korist. To je dobrovoljan odnos dvaju partnera koji se potpomažu. Kao izraziti primjer simbiotskih odnosa smatrao se do nedavna odnos Rhizobiuma (Bacterium radicicola) i korijena leguminoza 174
J.
na kojem tvori kvržice. Bakterija snabdijeva nju ugljikohidratima.
»domacina«
dušikom, a on
Porijeklo parazitizma
Poznato je da u promjenama koje se odigravaju u stanicama sudjeluju encimi, i to cikloforazni sistem encima koji automatski djeluju kao nežive tvari. Za njihov je rad, na primjer, kod razgradnje nitrata potreban encim nitrataze, a nitrita encim nitritaze, itd. A da bi se za rad tog encima mogli razgraditi nitrati, potrebni su i molibden i drugi navedeni elementi. Ako ti elementi nisu prisutni u biljci, zaustavlja se navedeni cikloforazni sistem razgradnje nitrata u nitrite itd. Uslijed poremecenog cikloforaznog sistema u hranidbi biljaka umjetnim gnojivima, posebno dušicnim, nastaje zastoj u normalnoj izmjeni tvari, zbog cega vocka gubi otpornost u borbi s parazitskim gljivama i mikroorganizmima. Postoji mišljenje da biljka hranjena topivim umjetnim gnojivima, osobito dušicnim, postaje neotporna na parazite koji je napadaju.
Antagonisticki odnosi Zajednica organizama, kako rodovi tako i vrste, živi u medusobnoj borbi za životni prostor. Suština tih odnosa utvrdena je pronalaskom antibiotika kojima se pojedini mikroorganizmi služe u medusobnoj borbi za samoodržanje. !
I Otpornost
vocaka na parazite
Otpornost vocaka na parazite ovisi o nekoliko faktora koje možemo sa cisto prakticnog stanovišta podijeliti uglavnom u nekoliko skupina: . Genetski faktori otpornosti Iz prakse je poznato da su pojedine sorte vocaka otporne, a druge su, pak, osjetljive na neke parazite. Od najucestalijih štetocina koji napadaju jabuke poznat je jabucni savijac (Corpocapsa pomonella). Taj štetocina mnogo jace napada neke sorte jabuka, na primjer zlatnu zimsku parmenku, Charlamovsku i dr., dok su neke druge sorte manje izvrgnute napadu (crveni delišes, stajman red i dr.). Ne postoje potpuno otporne sorte na taj parazit. Rane sorte šljiva napada šljivina osica (Hoplocampa m. i f.), rane 175
sorte Ringloe Ruth Gerstaeter i dr. dok su od tog štetnika razmjerno poštedene kasnije sorte kao bistrica, Stanley i dr. Pepelnica mnogo više napada jabuku jonatan nego crveni delišes, no ako se ne provode redovito mjere suzbijanja te bolesti a u nasadu su zastupljene i sorte razmjerno otporne na tu bolest, i te ce sorte poslije napasti pepelnica. Krastavost plodova (Fusicladij) jace napada crveni delišes nego jonatan. Kad govorimo o otpornosti sorti na parazite s obzirom na njihovu prirodnu otpornost, onda je ona vezana uz njihove nasljedne genetske osobine. Selekcionari sve vecu važnost pridaju uzgoju suvremenih sorti vocaka otpornih na pojedine parazite, u cemu su postignuti odredeni rezultati. Pored navedenih otpornosti vocaka vezanih uz nasljednu (genetsku) osnovu u biološkom vocarstvu, nas posebno zanima otpornost vocaka koja je povezana s pravilnom hranidbom i ekološkim faktorima, jer na tu otpornost možemo izravno utjecati.
Ekološki
[aktori otpornosti
vocaka
Udaljavanjem od svojih prirodnih domicila, vrste gube izvorne biološke karakteristike pa postaju osjetljive i manje otporne na razne vanjske faktore, kao što su paraziti, niske temperature, suše i dr. Kao primjer osjetljivosti mogu poslužiti marelice u našim uvjetima. Poznato je da kod nas marelice naglo ugibaju od tzv. apopleksije. Nakon što su u proljece razvile veliku kolicinu lišca, ili nakon lijepog cvata, naglo se pocinju sušiti. U pocetku se mislilo da ugibanje izazivaju gljivicne bolesti jer su se na uginulim marelicama narocito pri dnu stabla pronalazila razna gljivicna oboljenja. Kasnije je ipak utvrdeno da se radilo o pozebi. U svojoj pradomovini (Armeniji) marelica ima ujednacene faze razvoja bez vecih kolebanja temperature, osobito u proljece. U nas se baš u proljece javljaju jaka kolebanja temperatura, osobito ako je sijecanj bio topao, a do znatnih kolebanja dolazi u veljaci (tzv. februarske oscilacije). Marelica rano pocinje s vegetacijom, a ako je sijecanj bio topao, to za vrijeme kolebanja temperature u veljaci njezino aktivno tkivo (kambium) pozebe. Ove pozebe dok je vocka mlada i nalazi se u takozvanom vegetativnom stadiju razvoja, ona ponovo reparira. Prijelazom na generativni stadij razvoja, a to je obicno od pete godine nadalje, dolazi uglavnom do zastoja u razvoju, onemoguceno je repariranje tkiva i dolazi do
ugibanja. 176
. Obilje jeseni - organski uzgojene kruške i jabuke
Kako bi se osjetljivost od pozebe donekle popravila, marelice obicno cijepimo na podlogu šljive koja u proljece znatno kasnije pocinje s vegetacijom i time posredno djelujemo na povecanu otpornosnnarelice. Time se vijek trajanja marelica u našim uvjetima produžuje na 10, 12 i više godina. Slican nedostatak postoji u uzgoju agruma u nas. Mandarinka unšiju je osjetljiva na niske temperature. Kako bismo povecali njezinu otpornost, cijepimo je na podlogu Poncirus trifoliatu koja joj daje vecu otpornost od pozebe.
Mehanizam
otpornosti
vocaka na parazite
Temeljni princip biološkog vocarstva u suzbijanju parazita jest stvaranje povoljnih uvjeta za rast i radanje vocaka, što jacaju vlastitu obranu. U prvom dijelu knjige naglasili smo važnost uzgoja vocaka na vlastitom soctnom korijenu. Zatim smo govorili o uspjehu u samoobrani koji
Mulciranje šljiva
12
BIOAGRIKULTURA
-
Kukljaš (Našice)
177
se time može postici kod sorti, te o raznim nedostacima koje sobom donosi uzgoj sorti na tudem korijenovom sistemu. U opisu tla govorili smo o njegovoj prikladnosti za uzgoj vocaka i osvrnuli se na važnost bioloških faktora (plodnosti tla, aktivnosti mikroorganizama u tlu) i njihov povoljan utjecaj na mikrobiološku ravnotežu u tlu, djelovanje inhibitora (antibiotika) i njihovu ulogu u održavanju zdravlja vocaka. Posebno smo opisali nacin pripreme tla za podizanje vocnih nasada (rigolanje - podrivanje), ekonomicnost takvog rada i njegove štetne posljedice u hranidbi vocaka. U vezi uzgoja vocaka posebno smo se osvrnuli na pogrešno tretiranje reza vocaka, kojim se trajno narušava fiziološka ravnoteža izmedu korijenovog sistema i nadzemnih dijelova vocke (fermenta iz skupine bios i njegove uloge), kao i posljedica fiziološke neravnoteže na otpornost vocaka na parazite. U biološkom vocarstvu pravilna hranidba jest osnova i kamen temeljac na kome pociva aktivna otpornost vocaka od parazita. Hranidbom biološkom metodom vocka pomocu svojih mikroorganizama uzima iz tla ona hraniva i onu kolicinu koju joj dopušta njezin biološki potencijal. Pod utjecajem vanjske sredine postaje toliko otporna na parazite, koliko joj dopuštaju njezine genetske sposobnosti i ekološki uvjeti. Ukoliko je vocka svojim genetskim svojstvima neotporna na parazite (jonatan od pepelnice), i nije prilagodena ekološkim uvjetima sredine u kojoj se uzgaja, onda i sve mjere zaštite mogu imati samo ograniceni uspjeh, kako u klasicnom, tako i u biološkom vocarstvu.
SUZBIJANJE BOLESTI Bolesti ja buke
Jedna od najvažnijih i najraširenijih bolesti koja napada jabuke u vocnim nasadima (plantažama) jest krastavost plodova. Ta je bolest uzrokom velikog broja prskanja vocaka i najvecih izdataka u zaštiti vocaka od parazita. Kad ne bi bilo te bolesti i jabucnog savijaca (crvljivosti jabuka), moglo bi se potpuno izostaviti prskanje kao zaštitna mjera. U suzbijanju te bolesti u biološkom vocarstvu postoji olakotna okolnost. U svom razvoju taj parazit prolazi dva stadija, jedan kondijski, kad gljiva živi kao pravi parazit na listovima, a drugi peritecijski (Venturia inqualis), kad gljiva živi na otpalom lišcu na tlu kao saprofit. Tlo bogato humusom ujedno je bogato saprofitskom mikroflorom. Ta je gljiva prilagodenija saprofitskom nacinu života nego fakultativno parazitskom nacinu. 178
.....
Cilj biološkog vocarstva je trajno obogacivanje tla humusom pa, prema tome, i saprofitskom mikrof1orom. Ispitivanjem je utvrdeno: što je tlo bogatije humusom, to je i napad ovog parazita mat}ji. Akumulacijom humusa od 3 posto i više ovo gljivicno oboljenje ne predstavlja za nasad vecu opasnost. Prijelazom na biološko vocarstvo, dok još tlo nije bogato humusom (saprofitskom mikrof1orom), u nasadu jabuka ikrušaka vrlo uspješno se vrši suzbijanje ovog parazita prskanjem voca neposredno prije cvatnje jabuka (1 do 2 tjedna) s otopinom modre galice od 2 posto. Uspjeh prskanja ovisi o dobro priredenoj otopini modre galice (bordoške juhe). Ako se pravilno postupi, time se mogu zaštedjeti 2 do 3 prskanja koja se obicno provode zbog drugih fungicida. Kad tlo postane bogatije humusom i biološki aktivnije, umjesto modre galice može se uspješno upotrijebiti caj od preslice (Equisetuma), o cemu ce biti govora u suzbijanju gljivicnih bolesti. Kao jedna od mjera u suzbijanju ovog parazita u klasicnom vocarstvu preporuca se skupljanje i spaljivanje zaraženog lišca. U biološkom vocarstvu postignuti su vrlo dobri rezultati na jacanju. otpornosti vocaka od ovog parazita mulciranjem vocaka kompostom priredenim od otpalog lišca. Prskanja protiv ovog parazita mogu se ponoviti prema potrebi a od srpnja kao sredstvo prskanja može se upotrijebiti jednopostotnu otopinu tekuceg stakla (Wasserglas).
Pepelnica jabuka Podosphera leucotricha (Ellv. Ev.) Salm. U biološkom vocarstvu pepelnica je mnogo opasnija od krastavosti plodova. Ona je izraziti parazit. Biološko vocarstvo nema nekih osobitih prednosti u suzbijanju te bolesti na jabukama. Bolest se pojavljuje prvenstveno na jabukama cija je osjetljivost na nju genetski uvjetovana (jonatan, steiman, bjelicnjak i dr.). U biološkom vocarstvu u suzbijanju pepelnice uopce se ne sade vocke cija je osjetljivost na tu bolest prirodno-genetski uvjetovana, jer do sada nisu pronadena biološka sredstva koja služe uspješno u obrani od ovog parazita, a kemijska sredstva se ne upotrebljavaju. Trulež plodova (Monilija) Sclerotinia fructigena (pers) Svrh. Kondijski stadijMoniliafructigena Vrlo rasprostranjena bolest koja napada gotovo sve vrste vocaka. I kod te bolesti, kao i kod krastavosti plodova jabuka, postoji kondijski 179
stadij - Monilia fructigena, koji živi izrazito parazitski, i drugi - Sc1e-
rotinia - koji se razvija kao fakultativni parazit. Kao i kod krastavosti plodova utvrdeno je: što je tlo bogatije humusom, to je i napad truleži manji. U vocnjacima uzgajanim biološkom metodom pod našom kontrolom, ova bolest nije predstavljala posebnu opasnost u nasadu jabuka, krušaka, bresaka, marelica, višanja, te nije bilo potrebno poduzimati posebne zaštitne mjere. Pokazalo se da je vrlo uspješna mjera za suzbijanje te bolesti skupljanje i kompostiranje otpalih i mumificiranih plodova od monilije. Kovrcavost lišca breskve Taphrina deformans (Fuck) TuI.
Kovrcavost lišca breskve vrlo je opasna bolest koja je jako rasprostranjena u našem obainom podrucju, gdje može izazvati potpuno ugibanje nasada bresaka ukoliko se ne vrši suzbijanje. I od te bolesti u biološkom vocarstvu borimo se preventivno prskanjem otopinom modre galice (bordoške juhe) od 2 do 3 posto, 3 do 4 tjedna prije cvatnje bresaka. U predjelima gdje su breskve napadane i od šupljikavosti lista (Clasterosporium carpophilum) vrlo je uspješno bilo i jesensko prskanje prije otpadanja lišca s otopinom modre galice od 2 posto. U nasadu bresaka uzgojenih metodom Bouche- Thomas posljednjih pet godina nije se uopce provodilo prskanje protiv kovrcavosti lišca, a vocke su potpuno zdrave. .
Izgleda da su breske uzgajane tom metodom otporne protiv te bolesti jer se sorta nalazi na vlastitom korijenu, pa je u tome nalik vinogradskoj breskvi koja je takoder poštedena kovrcavosti i bez upotrebe prskanja.
SUZBIJANJE
ŠTETOCINA
NA VOCKAMA
Jabuka Jabucni savijac (crvljivost plodova) Laspeyresia (Carpocapsa) pomonella L. Ono što je receno za krastavost plodova jabuke i moniliju vrijedi i za crvljivost plodova jabuke. Kad ne bi bilo ovog štetocine, ne bi bilo potrebno provoditi bilo kakvo prskanje u nasadu jabuka i krušaka. Ovako jabucni savijac može oštetiti i do 50 posto plodova, a napad mnogo ovisi i o sorti. 180
....
Neke sorte su posebno prijemljive na ovog štetnika, na primjer, zlatna zimska parmenka, šarlamovski i dr.; neke manje napada, primjerice crveni delišes, no potpuno otpornih nema. U biološkom vocarstvu potrebno je, dakle, poduzimati mjere za zaštitu vocaka od ovog parazita. Ipak, te se mjere znatno razlikuju od mjera koje se poduzimaju u klasicnom vocarstvu. U klasicnom vocarstvu mjera suzbijanja ovog štetocine jest njegovo totalno uništenje. U biološkom vocarstvu nekim se sredstvima nastoji udaljiti štetnika kako ne bi odlagao jaja, odnosno kako se ne bi ubušio u plodove jabuka, krušaka i drugog voca. Ta se sredstva zovu repelenti. Poznato je da jabucni savijac ne podnosi izvjesne mirise koji ga sile da ne odlaže jaja na plodove. Osim repelenata, upotrebljavaju se i mehanicka sredstva, kao što je hvatanje pomocu lovnih pojasova i dr.
Lovni pojas za hvatanje jabucnog savijaca
Svjet1osni mamac
U svakom slucaju, za uspješno suzbijanje sieta od ovog parazita potrebno je pratiti njegovo stanje razvoja u nasadu kao i njegov broj, a to se postiže pomocu svjetlosnih mamaca i drugim sredstvima. Lovnipojasovisu vrpce valovitog papira širine 18 do 20 cm. Stavljaju se oko debla jabuke u visini od cca 1,5 m iznad tla. Trake se vežu na dva mjesta, 1 do 3 cm od gornjeg i donjeg ruba, a stavljaju se pocetkom lipnja. Svakih 8 do 10 dana trake se pregledavaju. Kad se pojave, gusjenice
se uništavaju.
.
Lovni se pojasovi ponovo postavljaju u kolovozu i ostavljaju preko zime. U proljece prije pocetka vegetacije spale se zajedno s gusjenicama. Za vrijeme vegetacije redovito se vrši skupljanje otpalih plodova koji se mogu koristiti u razne svrhe. Svjetlosni mamci postavljaju se u vocnjaku radi pracenja leta leptira jabucnog savijaca. Iz broja dnevno ulovljenih leptira utvrduje senajpovoljniji rok prskanja vocaka (kao i s repelentima). Repelenti.Iz prakse je poznato da je leptir jabucnog savijaca osjetljiv na mirise koji djeluju odbojno. Medu takva sredstva spadaju obrano mlijeko, životinjska krv, kravlja balega i dr. U svrhu pripremanja takvih sredstava uzima se odredena kolicina gline (prema potrebi), te preko noci nakvasi obranim mlijekom, uslijed 182
--
cega nastaje bubrenje koloidnih cestica gline. Nakon toga se uz neprestano miješanje dodaje svježe obrano mlijeko tako da nastane jednolicna kašasta masa. U to se posebno ukuha odredena kolicina preslice (Equisetum vulgare). Ta se kolicina preslice kuha jedan sat i ostavi ležati preko noci. Ujutro se ukuhanoj preslici doda svježa kravlja balega i ucini kašasta masa. Nakon toga se uzima jedan dio mlijekom raskvašene gline i jedan dio preslice s kravljom balegom i uz neprestano miješanje dodaje u vecu posudu za pripremanje materijala za prskanje. Naposljetku se sve dobro izmiješa (što više to bolje, barem 15 minuta). Kašasta masa preslice s kravljom balegom i glina s obranim mlijekom upotrebljava se za prskanje u koncentraciji od otprilike 2 posto. Prateci let leptira jabukovog savijaca pomocu svjetlosnih mamaca na Institutu za zaštitu bilja u Stuttgartu, ustanovili smo da se on pojacava s rastom mjeseca. Za vrijeme punog mjeseca let naglo prestaje i dolazi do veceg odlaganja jaja. Pokus prskanja repelentom izvršili smo u jednom vocnjaku u blizini Bjelovara, a trajao je tri godine. Najbolji uspjeh u sprecavanju jabukovog savijaca da odlaže jaja na plodove jabuka postignut je kad smo prskali tim sredstvom 2 do 3 dana prije punog mjeseca. Rezultat: svega 3 do 5 posto plodova bilo je ošteceno od savijaca, što je potpuno zadovoljavajuce, jer se bolji uspjeh ne postiže ni prskanjem olovnim arsenatom, za kojeg se svojevremeno držalo da je najbolji insekticid protiv ovog štetnika. Dodatak preslice služi kao vrlo uspješno sredstvo za suzbijanje krastavosti plodova (fuzikladija). SREDSTVA PROTIV BOLESTI I ŠTETOCINA Osnovna pretpostavka za uspješno djelovanje sredstava u suzbijanju parazita, koja upotrebljavamo u biološkom vocarstvu, jest optimalna biološka aktivnost tla i ukupnog ambijenta koji okružuje vocni nasad (biotopa) :
. Vjetrozaštitnipojasovi. . Zaštitaprirodnihneprijatalja- predatora.
. Zaštita lisica u borbi protiv zeceva, a lasica u borbi protiv miševa i voluharica. j'
Sredstva koja se koriste u zaštiti od insekata: Duhanski ekstrakt protiv svih vrsti ušiju i gusjenica. . Ryania- biljni ekstrakt protiv jabukovog savijaca. . Piretrindjeluje kao izvrstan insekticid biljnog porijekla (buhac), bezopasan za ljude i životinje. Uslijed brzog rastvaranja dodaje mu se sezamovo ulje. Upotrebljava se vrlo uspješno protiv svih vrsta insekata. .
183
. Rotenon se upotrebljava kao insekticid, a pojacava se sezamOVlm uljem. Sredstva koja se koriste u zaštiti od bolesti: . Preslica (Equisetum vulgaTe) sadrži 70 do 80 posto SiO2. Upotrebljava se kao sredstvo za suzbijanje krastavosti plodova jabuka i krušaka, zatim kod monilije kod nekoliko vrsta vocaka. Priprema caja od preslice opisana je kod suzbijanja jabukovog savijaca. . Kopriva (Urtica dioica). Svježe narezane koprive moce se 48 sati uz povremeno miješanje. Tekucina od namocene koprive poprima jak miris. U otopini koncentracije od 2 posto upotrebljava se uspješno za suzbijanje uši. . Pelin (Artemisia absithium). Caj od pelina uz dodatak od I posto na.trijevog tekuceg stakla (Wasserglas) upotrebljava se kao uspješno sredstvo protiv jabukovog savijaca, zatim zelene i crne uši, gusjenica te kao kombinirano sredstvo protiv krastavosti plodova. . Luk vlasac (Allium schoenoprasum). Caj od luka (luk preliven toplom vodom) upotrebljava se protiv pepelnice na jabukama i rde na šljivama. .PTICE KAO POMAGACI U ZAŠTITI VOCAKA OD KUKACA
Uspješni pomagaci u suzbijanju raznih kukaca na vockama su ptice. Posebno mjesto u tome zauzimaju sjenice (velika i mala), žuna, zimnica, krstokljun i druge. I vrapci su vrlo korisni i to narocito u vrijeme kada hrane mlade.
Korisne ptice
~
crvendac
.~
~~ cepa
Q
= žuna
°0
~'}~ :~~
4(
'k:~tokljUn
" ~
carevic
plavetna
, -~~~.}~--
184
. ,.,u
sjenica
\ :m
Za uspjeh u suzbijanju kukaca važno je da se broj ptica u vocnjaku stalno povecava. To se postiže hranidbom ptica zimi, narocito kada padne snijeg (jer im otežava hranidbu, uslijed cega im se broj znatno smanjuje ). U jednom vocnjaku velicine 1 ha treba biti otprilike 12 kucica smještenih na raznim mjestima. U njih se zimi doprema hrana: proso, konoplja, loj i drugo. Ptice valja prestati hraniti neposredno prije pocetka vegetacije, u proljece, kada ih se mora prisiliti da same traže hranu u raznim licinkama i insektima koji se upravo u to vrijeme pocinju intenzivno razvijati.
Razni nacini hranjenja
NEPOKRIVENA HRANILIŠTA
ptica
POKRIVENA HRANILIŠTA
\
1\ I
\ ,ili I~ II III!II! U
1(1
I,,I! "\~
185
"
KV ANTITA TIVNI I KV AUT ATIVNI REZULTATI U BIOLOŠKOM VOCARSTVU
Rentabilnost vocnog nasada s obzirom na kvalitetu tla
H. P. Rusch izvršio je analizu odnosa izmedu rentabilnosti proizvodnje i kvalitete tla i došao do zakljucka da se povecanjem humusa u tlu povecava i rentabilnost proizvodnje. TABLICA
17
Otpornost vocaka na parazite ovisno o povecanju humusa u tJu VRIJEME
POVECANJE HUMU SA U POSTOCIMA
POVECANJE RENTABILNOSTI U POSTOCIMA
26 51 214 263
16 114 163 178
1951-1961.g 1950-1961.g. 1950-1961.g. 1954-2961.g.
Podaci iz pokusnog nasada šljiva na objektu Kukljaš - Našice, PIK Osijek. U petogodišnjem održavanju tla u nasadu zasijanom djetelinsko travnom smjesom povecao se sadržaj humusa od 1,4 do 3,04 posto. U nasadu neposredno nakon sadnje vocaka postojao je prilicno jak napad bolesti Polystigma rubrum, slabi napad Puccnia pruni spinosae, raznih Aphidea, Tropinotha i povremeno Lymantria dispar, a kad su šljive stupile u rod Hoplocampa m. i f. Grapholita funebrana. Nakon što je sadržaj humusa u tlu prešao 3 posto, u nasadu se više nisu pojavljivale bolesti Polystigma rubrum i Puccinia pruni spinosae. Od štetocina jedinu opasnost je predstavljao Hoplocampa m. i f. Suzbijanje tog štetocine vršilo se samo u pocetku, kada je urod šljiva bio još mali, i to samo onda kada je osica odložila svoja jaja na više od 20 posto cvjetova. Kad su šljive došle u puni rod, nije se više vršilo suzbijanje ni toga štetnika jer se pokazalo da u punom rodu on vrši prorjedivanje plodova, te zbog toga šljiva bistrica postaje krupnijom. Slaba strana ove šljive u odnosu na ostale, jest u tome što je razmjerno sitna (zaostaje za velicinom aženke a sada i nove sorte Stanley).
r
,"",
186 .-
.-
Vocarska farma u Velikoj Britaniji
Posjetom vocarskoj farmi Mr. i Mrs. Peak »Honey Tue Farm Lavenheth« nedaleko Co1chestera u Velikoj Britaniji mogli smo se osvjedociti o slijedecem:
. Tloje šljunkovito- pjeskovito. . Oborineiznosesvega475mmgodišnje,zbogcegasevocnjaknatapa. . Održavanjetla u nasadu. Plodnost tla održava se djetelinsko travnom smjesom koja se sastoji od bijele djeteline i klupcaste oštrice s nešto cikorije. Trava se kosi samo jednom godišnje (zbog pomanjkanja oborina) i ostavlja se na mjestu (površinsko mulciranje), a poslije se ne koristi vec se ostavlja osjemenjivati na mjestu, tako da se vegetacija obnavlja sama od sebe. Više od 25 godina na ovoj farmi nije upotrijebljena ni najmanja kolicina umjetnog gnoja, a samo na jednom dijelu, u površini od 20 ha, u vrijeme od 6 godina nisu upotrijebljeni ni stajski gnoj ni kompost. Na tom dijelu trava se sama zasijava, a košnja se u pravilu odvija svake druge godine. Glavna sorta jabuka jest Cox orange s potrebnim oprašivacem, a pokusi se vrše s uzgojem zlatnog delišesa (pokuse obavlja stanica u East Mallingu). Podloga za navedene jabuke je E. M. XVI, a \:1zgojnioblik je polustablašica. Razmak sadnje je 7 x 7 m. Rez se upotrebljava samo za uzgoj, dok se kasnije uopce ne vrši. Vocke su toliko opterecene plodom da se grane potpuno prirodno same povijaju. Nakon što se povinuta grana izrodi, režu se samo suhe grane. Urodi jabuka u posljednjih 15 godina krecu se od 3 do 5 vagona na 1 .
ha. Kad smo posjetili farmu prosjecni urod je iznosio 4 vagona na 1 ha
prvorazrednih jabuka visoke kvalitete. Na farmi se nalazi vlastita hladnjaca za otprilike 70 vagona jabuka. Voce se prodaje izravno hotelima u Londonu. Voce je pakirano u kartonskoj ambalaži s naznakom farme i natpisom: »Nije prskano kemijskim sredstvima«. Postižu cijenu vecu za jedan šiling po kutiji nego što su cijene vocu koje se prska pesticidima. Prska se najviše 8 puta godišnje i to biološkim sredstvima (sea weed). Troškovi prskanja smanjili su se posljednjih godina od 50 na 30 funti po 1 ha godišnje. Vlasnik smatra da troškove uzgoja i održavanja nasada treba što više smanjiti uslijed velike konkurencije voca na svjetskom tržištu (proizvodnja voca na komercijalnim farmama, gnojenjem i prskanjem kemijskim sredstvima smanjila je kvalitetu, apovisila proizvodnju). .
187
×ÒÌÛÙÎßÔÒß ZAŠTITA VOCAKA Upotreba raznih sredstava za zaštitu bilja bila je vec odavno poznata. Prema nekim podacima vec su stari Egipcani upotrebljavali sredstva za zaštitu bilja. Prije drugog svjetskog rata bila su u upotrebi razna sredstva za zaštitu vocaka na bazi sumpora, bakra, nikotina, piretrina, kvasine i dr. Veca primjena kemijskih sredstava za zaštitu vocaka od parazita datira neposredno prije pocetka drugoga svjetskog rata (1940. g.), a intenzivna upotreba pesticida po završetku rata. Razna sredstva namijenjena u ratne svrhe pocela su se intenzivno koristiti za uništavanje parazita. Tada je zavladalo mišljenje da se suvremena poljoprivredna proizvodnja ne može provoditi bez primjene kemijskih sredstava. To mišljenje ne dijele proizvodaci u biološkoj proizvodnji voca, što su to i prakticki dokazali. Nešto umjereniji od zagovornika upotrebe kemijskih sredstava u poljoprivredi su oni koje zabrinjava velika kolicina otrova koja se danas planski koristi u zaštiti vocaka. Oni su na temelju ispitivanja zakljucili da suzbijanjem patogenih parazita uništavamo i korisne (predatore), koji su i te kako važni u suzbijanju parazita jer taj posao vrše besplatno, a ujedno smanjuju kolicinu ostataka na vocu. Ako ništa drugo, oni odlažu trovanje ljudi i životinja na duže vrijeme. Osnivaci integralne zaštite vocaka su Hans Steiner s Landesanstalt mr Pf1anzenschutz, iz Stuttgarta, SR Njemacka, i M. Baggiolini iz Švicarske. Prema njihovoj definiciji, integralna zaštita vocaka jest sistem upravljanja u zaštiti vocaka u kome se posebno vodi racuna kako o prekomjernom umnažanju parazita u vocnom nasadu, tako i o stanju korisnih insekata (predatora). Akcija suzbijanja štetnih parazita vrši se samo onda kada umnažanje parazita u nasadu prede dopuštenu granicu, a ujedno se postiže veca ekonomska korist. Nakon pojave raznih nedostataka u intenzivnoj primjeni kemijskih sredstava u zaštiti vocaka, kojih je cilj bio potpuno uništenje parazita, zapocela su ispitivanja na raznim institutima u svijetu i kod nas. Ispitivalo se:
,.
,.
.. ....
. Racionalnu primjenu kemijskih sredstava u zaštiti bilja. . Pronalaženje selektivnih pesticida (koji djeluju samo na jednog ili užu skupinu kukaca i bolesti). . Poduzimanje odredenih mjera zaštite samo kada je to i ekonomski opravdano itd. Kako bi se riješio problem zaštite, bilo je potrebno utvrditi kakvo stanje nastaje na vockama primjenom razlicitih pesticida, buduci da uz 188
~
štetne postoje i korisni insekti. Ispitivanja se provode s lijevcima za skupljanje insekata (Klopftrichterom) prema sistemu H. Steinera. Za svaki vocni nasad prethodno se morala utvrditi prisutnost razlicite entomofaune u nasadu. U tu svrhu nasad se podijeli u nekoliko sektora i u svakom se utvrduje kolicina i kvaliteta zastupljenih vrsta insekata. Ako postoje razlike u pojedinim sektorima, prosjecni uzorak se uzima s nekoliko mjesta u nasadu. Uzorak se uzima tako da se prolazeci redovima vocaka u nasadu udara štapom s gumenim nastavkom na vrhu cas s jedne cas s druge strane po granama na razlicitim visinama od tla. Prosjecni uzorak dobiva se iz 33 udarca. Zatim se skupljene insekte umrtvi dodatkom smjese dietiletera, etilestera octene kiseline i kloroforma u omjeru 3:3: 1. Nakon toga vrši se
+
J
.
determinacija.
L
1
1 J..
..
,
Lijevak za hvatanje insekata
Iz dobivenog broja prisutnih insekata, kako onih štetnih tako i korisnih, donosi se odluka o mjerama koje treba poduzeti. Akcija se poduzima utvrdivanjem praga (kriticnog broja insekata), prema kojem se zatim izracuna korist od te akcije.
Ucinak prskanja
NEPRSKANO
~
štetni
vocaka u nasadu
PRSKANO INSEKTICIDIMA
D
korisni
PRSKANO FUNGICIDIMA
D
indi!erentni
Takvim ispitivanjima utvrdeno je da je na neprskanim vockama u vrijeme vegetacije prisutno otprilike 1000 razlicitih vrsta insekata. Od tog broja oko 30 posto je korisnih, 30 posto štetnih i 40 neutralnih. Nakon prskanja insekticidima slika se naglo mijenja time što je uništen veliki broj korisnih insekata. Rezultati ispitivanja su, nadalje, pokazali: što se ucestalije vrše prskanja pojedinim sredstvima, narocito onima na bazi organofosfornih preparata i s jacim koncentracijama, to se više vrši pritisak na selekciju insekata otpornih na takva sredstva. Time nastaju otporni insekti na koje više takva sredstva ne djeluju. Tako se iz jednog cisto jednostavnog problema stvara citavi niz mnogo težih. Ispitivanja su pokazala da je borba protiv rezistentnog crvenog pauka (Panonychus U1ni Koch) vrlo složena. Iako postoje specijalna sredstva za njegovo suzbijanje, kao što su akaricidi (Animert i dr.), ona se mogu upotrijebiti samo u najvecoj nuždi. Jer ako se poslije upotrebe tih sredstava ponovo upotrijebe sredstva na bazi organofosfornih preparata, javljaju se ponovo crveni pauci na koje više ni navedena specijalna sredstva ne djeluju.
"I
190 .,,-
---"
.
Nadalje, ako se duže vrijeme prska olovnim arsenatom protiv jabukovog savijaca (Carpocapse) onda se crv sve manje zadržava na plodu, te se odmah ubušuje u plod, pa prskanja tim sredstvom više ne koriste. U integralnoj zaštiti l\.oriste se i: . Biološka sredstva, uzgoj raznih parazita štetnih insekata (predatora) i dr. . Ose najeznice (Trichogramme embriophage) protiv jabukovog savijaca (Carpocapse).
. Prospa1telle perniciosi protiv štitaste uši San Jose. . Baccilus thuringiensis protiv raznih gusjenica (kod nas batuke). . Kulturna sredstva zaštite: održavanje tla u vocnjaku, prekapanje zdjelice vocaka prije zime protiv šljivine osice (Hoplocampe m. i f.), gnojidba organskim umjesto umjetnim gnojivima u svrhu jacanja otpornosti biljaka od napada uši itd.
r ~
~
t ~
!
Metodu korištenja razlicitih sredstava u zaštiti vocaka nazivamo integralnom zaštitom vocaka. Primjena te metode zahtijeva veliko znanje entomologa pri utvrdivanju stanja entomofaune u.vocnom nasadu, te njegovu suradnju s voditeljem radova u nasadu. Metodi provodenja mjera u zaštiti vocaka odaje puno priznanje i biološki uzgoj vocaka jer je njome naglašeno ocuvanje korisnih insekata u vocnom nasadu, odnosno biološka ravnoteža kako u tlu tako i nad tlom. Pesticidnim uništavanjem dijela živih bica na tlu, primjerice, na vocki, uništava se veliki dio živih bica u tlu jer je život integralna cjelina. U temelju biološkog uzgoja vocaka je njihova pravilna hranidba cime se izbjegava izravno poduzimanje mjera zaštite od parazita. Cvrsto smo uvjereni da bismo morali tražiti drugu vrstu zaštite vocaka u slucaju i najmanje sumnje u štetnost (otrovnost) voca koje je zašticeno pesticidima, pa makar dobivali i bolje rezultate. Neki su strucnjaci skloni tvrdnji da je biološka agrikultura vrlo skupa i da proizvedeno voce može jesti vrlo mali broj ljudi s vecim primanjima, a da vecina ljudi mora jesti jeftino voce proizvedeno korištenjem kemijskih sredstava. Da je takva tvrdnja potpuno pogrešna, nastojali smo dokazati korištenjem plodnosti tla mikrobiološkom aktivnosti koja je podržava bez skupih kemijskih gnojiva, cime se, pak, ujedno postiže veoma povoljan ekonomski ucinak u proizvodnji jeftinog i, prije svega, zdravog voca. Problem proizvodnje biološkog, to jest zdravog voca je mnogo dublji nego što žele prikazati pristalice ekonomskog gledanja na proizvodnju. Kao primjer navest cemo izjavu našeg kolege vocara iz SR Njemacke: »Naši tvornicari kemijskih sredstava ne jedu živežne namirnice koje se mogu kupiti u redovitoj prodaji na tržištu. Vecina njih kupuje biološki proizvedene namirnice.« 191
Dodao bih tome rijeci Claudea Auberta iz njegove knjige »L'Agriculture biologique« (koja je i kod nas prevedena) - da vrtlari proizvode povrce posebno za svoje potrebe, a posebno za tržište. Posve je jasno, dakle, u cemu leži problem biološke proizvodnje u svijetu pa i kod nas.
ULOGA PCELA U OPLODNJI (OPRAŠIVANJU) VOCAKA Iz izlaganja o oplodnji vocaka vidi se da kod vecine vrsta postoji stranooplodnja (oprašivanje). U takvom nacinu oplodnje (oprašivanja) važnu ulogu vrši vjetar. O djelovanju vjetra na oprašivanje voca)m postoje kontradiktorna mišljenja. Opcenito se drži da se pomocu vjetra mogu uspješno oploditi vocke koje imaju cvijet na dugackoj peteljci, kao na primjer, trešnje, višnje, dok se vocke ciji je cvijet smješten na kratkoj peteljci, kao u jabuke i kruške, ne mogu uspješno oprašivati pomocu vjetra. Držimo da i tu postoje iznimke. Promatrali smo jednu veliku vocnu plantažu jabuka za vrijeme cvatnje i ustanovili da u njoj ne samo da nisu bile prisutne pcele vec ni ostali insekti za koje se obicno drži da sudjeluju u oplodnji. U tom se vocnjaku provode intenzivna prskanja protiv parazita, i do 20 puta za vrijeme vegetacije, tako da u njemu doista vlada mrtvo proljece (silent spring, R. Carson). Unatoc takvom stanju za vrijeme cvatnje, oplodnja jabuka je razmjerno dobra jer se vocnjak nalazi na povišenom terenu, uzdignut iznad ravnice u pravcu istok-zapad, tako da su preko dana stalno prisutni vjetrovi. U nasadu su sorte jabuka tako rasporedene da je doista moguce oprašivanje pomocu vjetra. U drugom, znatno manjem vocnjaku koji je bio pod našom kontrolom ustanovili smo da je rod vocaka bio upravo minimalan, na 5 ha svega 3000 do 4000 kg. Bez ikakvih drugih mjera tzv. po mo-tehnike, uvodenjem pcela za vrijeme cvatnje vec u prvoj godini urod jabuka je iznosio 3,5 vagona. Nakon što smo u nasadu uveli mulciranje vocaka i ostale mjere hranidbe u prisustvu pcela za vrijeme cvatnje, urod se vec u trecoj godini povisio na 5 vagona jabuka, tj. vagon jabuka na jedan hektar. Vocnjak je zasaden na vecim razmacima i ekstenzivnim sortama jabuka (bobovec, laška trdika, mašanka) na podlozi E. M. XI. Ta je podloga bila neprikladna za jabuke sorte crveni delišes (stabla kržljava) a plodovi sorte jonatan i crveni delišes bili su vrlo osrednje kvalitete. Najbolju kvalitetu u nasadu davale su ekstenzivne sorte: mašanka, laška trdika i bobovec. Tome je pogodovala sjeveroistocna ekspozicija i otvorenost sa sjeverne strane prema velikoj nizini. Iz navedenog primjera zakljucu-
~ , cr C ~ !I II II Ii
.. ...
.J
192
.J
jemo da su pcele neophodno potrebne za dobro oprašivanje vocaka, s tim što mogu postojati iznimke. Prema proracunima optimalnog leta, pcele za vrijeme cvatnje vocaka u jednom letu mogu posjetiti oko 100 cvjetova. Ukoliko su košnice smještene do 500 m udaljenosti od vocaka, tada pcela u jednom danu može izletjeti do 40 puta i, prema tome, oprašiti otprilike 4000 cvjetova. Ako se u jednoj košnici nalazi 15.000 do 20.000 pcela, onda pod povoljnim uvjetima dvije košnice mogu uspješno oprašiti jedan hektar vocnjaka. Najvecu zapreku za uspješno oprašivanje vocke pomocu pcela predstavlja upotreba pesticida u borbi protiv parazita za vrijeme cvatnje. Kako je upravo za vrijeme cvatnje. vrlo intenzivan napad raznih parazita na vocke, kako fuzikladija tako i raznih insekata cvjetara (Antonom usa kod produžene cvatnje uslijed kiše, i dr.), to je korisna upotreba pcela za oprašivanje vocaka u intenzivno prskanom vocnjaku vrlo otežana. Kao primjer navodimo jedan nasad jabuka velicine 40 ha, u koji su bile dopremljene pcele u svrhu oprašivanja. U tom vocnjaku vrše se, inace, prilicno intenzivne mjere prskanja voca raznim pesticidima. Pcele su se vracale u košnice omamljene i na licu mjesta ugibale. Uslijed toga vlasnik košnice bio je prinuden košnice otpremiti iz nasada. No i pored intenzivne gnojidbe vocaka umjetnim gnojivima, posebno nitriranjem prije pocetka i za vrijeme vegetacije, vlasnik postiže osrednje prinose. Razlog tome leži i u pomanjkanju oprašivaca za vrijeme cvatnje.
13 BioAGRIKULTURA
193
J BIOLOŠKO
VINOGRADARSTVO
I
Sadnja Joze pod kutom od 30 stupnjeva
Sadnjom vocaka pod kutom od 30 stupnjeva postiže se optimalni rast, ne samo kod vocaka, nego i kod svega ostalog drvenastog bilja, gdje ubrajamo i lozu. U Francuskoj je metodom barka zasadeno 30 novih vocnjaka. U toj zemlji postoje i vinogradi zasadeni pod kutom od 30 stupnjeva. Posjetili smo jedan vinograd star 75 godina koji svake godine daje više od 70 hi
300
7f'/// II III
// J///
§///////,
,1 1
II II. III 1:1 \~ 't
WJf Kosa sadnja loze pod kutom od 30°
vina muškata. Uzgoj vinograda vrlo je jednostavan: nizak s dvostrukim kordoncem koji se podržava jednom žicom iznad tla u visini od 50 cm. Rez se na dvokrakom kordoncu izvodi na kratke reznike, a buduci da se vrlo skromno gnoji otpacima loze i tek svake druge, trece godine s malo komposta, to i razvoj loze nije odviše bujan. Unatoc tome vinograd rodi redovito bez izražene alternativnosti. 194
.
Taj jedinstveni nasad bio je povod za razgovor s jednim talijanskim kolegom na podrucju Bolzana u Trentu. U razgovoru sam doznao da se na tom podrucju uzgaja loza po sistemu Pergola Trentina. Nakon analize tog uzgojnog oblika, moglo se utvrditi da je temelj uzgoja razvoj nadzemnog dijela loze pod kutom od 30 stupnjeva. Prilikom kose sadnje cijepljene loze potrebno je imati u vidu da njezina dužina izmedu 35 i 45 cm ne bi bila podesna za ovakav nacin sadnje jer bi tada njezin korijen došao preblizu površine tla, pa bi cijep uslijed toga mogao stradati od suše. Iz navedenog razloga potrebno je da cijepovi budu znatno duži, 55 do 65 cm i više, kako bi se time za ljetnih mjeseci sprijecilo isušivanje korijena i uginuce loze. Isto tako važno je napomenuti da se cijepovi mogu saditi koso pod kutom od 30 stupnjeva u cijeloj svojoj dužini na tlima s kvarcitnim ili »živim« pijeskom, gdje ne postoji opasnost da ce korijen koji ce se razviti iz plemenitog dijela loze biti napadnut od filoksere (zbog oštrine pijeska filoksera se ne može kretati u tlu). Na svim ostalim tlima kosi uzgoj loze može se kombinirati tako da se cijep posadi okomito, a kosi uzgoj pocinje tek iznad tla, 50, 60 i više centimetara, ovisno o visini uzgoja. Loza se reže vrlo kratko na dvokrakom kordoncu. Ako se kod toga obavlja uravnotežena gnojidba, rez se svodi na najmanju mogucu mjeru. Tlo je redovito pokriveno djetelinsko-travnom smjesom koja se kosi dva do tri puta godišnje, te se tom masom obavlja mulciranje loze u redu. Urod loze je bez izrazito naglašene alternativnosti. Navedene sisteme uzgoja koje smo vidjeli u Francuskoj i Italiji povezali smo s otprije poznatim uzgojem loze u Hrvatskom primorju, tzv. uz-
--
E o o u)
6 ...
'7.
Okomita sadnja loze -
razvodenje
pod kutom od 30 o 195
gojem na baras. Loza se uzgaja približno pod kutom od 30 stupnjeva, cokot se nalazi svega 1-1,2 m iznad tla. Do te se visine sadi okomito, a dalje pod kutom od 30 stupnjeva. Tim nacinom uzgoja postiže se ujednacen urod grožda. Sadnjom vocaka pod kutom od 30 stupnjeva i visokih uroda koje smo iskusili kroz više od 25 godina, uvjereni smo da bi se slicni rezultati postigli i kod vinove loze. Takvu sadnju trebalo bi izvoditi kod srednje teških i teških tala, i to tako da se loza uzgaja okomito do visine 1-1,5 ni, a dalje kao jednokraki ili dvokraki kordonac tocno pod kutom od 30 stupnjeva, kao pergola trentina u Italiji. Na laganim pjeskovitim tlima gdje ne postoji mogucnost zaraze filokserom, loza se može odmah saditi pod kutom od 30 stupnjeva. Uz pomoc žice iznad tla razvija se isto tako tocno pod kutom od 30 stupnjeva, onako kako smo to vidjeli u Francuskoj. Valja naglasiti da uzgoj vocaka i loze pod kutom od 30 stupnjeva ima velike prednosti nad ostalim uzgojnim oblicima. Stoga bi bila doista šteta ne primijeniti taj uzgojni oblik i kod loze.
196
\
Pl..,.,
~
I
BIOLOŠKA POLJOPRIVREDA DANAS
VELIKA BRITANIJA
Ideje osnivaca A. Howarda preuzela je tvrtka »Soil association«, glavno englesko udruženje biološke poljoprivrede.
Eksperimentalna farma u Haughleyu (Suffolk)
~
'" 'tov
Dijeli se na tri dijela: biološki, mješoviti i odjel bez stoke. . U biološkom odjelu primjenjuje se biološka tehnika (kompost bez kemijskog gnojiva). Glavne kulture su pšenica, kukuruz, jecam, zob, grah i grašak a povremeno s livadom prema plodoredu. Od životinja uzgaja se stado muznih krava (15 krava i junica), stado ovaca (13 ovaca) i 250 kokoši. . U mješovitom odjelu primjenjuje se tehnika klasicne poljoprivrede (kemijska gnojiva, dušicna, fosforna, kalijeva i stajski gnoj i kemijska tretiranja). Redoslijed kultura i uzgoj koji se prakticira je isti kao i u biološkom odjelu, s istim plodoredom od 10 godina ukljucujuci povremeno i livadu od 4 godine. .. U odjelu bez stoke uzgajaju se žitarice, šecerna repa, jecam, grah, djetelina prema plodoredu od 5 godina. Fertilizacija je samo mineralna gnojidba s iznimkom zelene gnojidbe u rotaciji sa zaoravanjem slame, lišca i ostataka repe. Iznosimo glavne rezultate postignute na trima odjelima u razdoblju od 1952. do 1961.g., a koji odgovaraju jednoj potpunoj izmjeni (rotaciji) za prva dva dijela i dvije rotacije za treci dio.
Proizvodnja
UKUPNA PROIZVODNJA
Biološki dio Mješoviti dio
37 800 I 35 200 I
mlijeka
GODIŠNJA PROIZVODNJA PO 1 KRA VI
2840 I 2620 I
KOLICINA MASTI
4,58 4,96
KOLICINA SUHE TVARI
13,71 14,23
~ 199
-/
SREDNJA PROIZVODNJA JAJA PO JEDNOJ KOKOŠI
lii
Biološki dio Mješoviti dio
157 157
SREDNJI URODI JEDNOGODIŠNJIH KULTURA Pšenica (1952-1961) Zob (1953-1961) Jecamjari (1952-1955) Jecam ozimi (1955-1961) Grah (1952-1961)
KULTURA
BIOLOŠKI ODJEL (q/ha)
MJEŠOVITI ODJEL (q/ha)
ODJEL BEZ STOKE (q/ha)
28 29 25 35 14,5
33 30 27 34 13,3
30
-
28 40 20
Relativno niska proizvodnja mlijeka razlog je neselekcioniranog stada u »Soil Associationu« (koji ne prima nikakve dotacije ni subvencije), jer nije bila u mogucnosti nabaviti krave vece muznosti. Osrednja plodnost tla opravdava niske prinose, ali u svjetlu rezultata dobivenih u drugim proizvodima držimo da bi biološka tehnika koja se koristi na eksperimentalnoj farmi u Haughleyu mogla biti savršenija, a urodi veci. Iz navedenih brojeva mogu se izvuci slijedeci zakljucci: . Proizvodnja žitarica i leguminoza mješovitog odjela veca je za oko 10 posto od biološkog odjela. . U biološkom odjelu proizvodnja koncentriranih namirnica i zobi je manja, ali je u isto vrijeme dala vecu proizvodnju mlijeka. . To govori u prilog tvrdnji da je u biološkom odjelu hraniva vrijednost namirnica veca. Gospodarstvo Sama Mayalla (Shrewsbury) Površina 240 ha. Sam Mayall koristi biološku tehniku vec 20 godina. Proizvodnja je uglavnom usmjerena na stoku. . 200 mlijecnih krava (pasmine ayrshire) i mladih junica; mušku telad prodaje u dobi od sedam dana; . 80 krmaca (velika bijela pasmina) i 700 prašcica; . 200 ovaca. Površina tla je podijeljena (1968. g.) na:
. . . . .
36ha pšenice; 28 ha jecma; 9 ha graška; 1,5ha mrkve. Ostatakje povremenolivada.
200
~
Fertilizacija se obavlja samo kompostom (20 tiha svake 3 godine), a povremeno gnojnicom livade. Glavne vrste biljaka na livadama su: bijela djetelina, repak, vlasulja, engleski Ijulj, antoksantun, cikorija. Proizvodnja mlijeka iznosi oko 4500 I po laktaciji (sa 4,5 posto masti i 13 posto suhe tvari). Srednja starost krava je relativno visoka. Neke krave stare su 18 godina i još uvijek daju otprilike 4000 I mlijeka za vrijeme laktacije. Stanje zdravlja životinja je izvrsno. Sva hrana za krave proizvodi se na imanju s dodatkom alga i koštanog brašna. Rentabilnost gospodarenja je izvrsna. Svakog mjeseca 12 proizvodaca mlijeka iz okolice sastaju se i usporeduju cijenu proizvoda. Cijena proizvodnje S. Mayalla je najniža, a nju omogucuje: . Visoka starost krava. koje ostaju dugo vremena produktivne. . Kvaliteta ishrane (trava i koncentrati) te proizvodnja na farmi, koja omogucuje da se ne kupuje nijedna namirnica izvana. Gospoda"rstvo A. E. Keymera
(Sussex)
Površina gospodarstva: 145 ha (vezano za proizvodnju stoke). A. E. Keymer uzgaja krave pasmine jersey, koja daje 3375 I mlijeka godišnje u laktaciji (sa 5,57 posto masti i 15,95 posto suhe tvari). Srednji broj laktacije je 9. Stado je slobodno (slobodna ispaša i vrijes). Veterinarski troškovi iznose 1/10 onih od susjednih farmera. Svake godine se proizvodi 2000 tone komposta iz svih raspoloživih tvari (slame, tratine, blata iz jarka, gradskog smeca itd.). Livade se podrivafu na 60 cm svake pete godine. Primjera radi, navodimo da se s livade starosti II godina dobiva svake druge ili trece godine 20 tona komposta i 60 tona trave u 2 otkosa.
201
SR NJEMACKA I ŠVICARSKA
Vecina njemackih proizvodaca prakticira biodinamsku metodu. Tu je rijec gotovo uvijek o malim obiteljskim posjedima. U svakoj regiji nalazi se po jedan tehnicki savjetnik pod cijim se nadzorom proizvodi. Postoje dva centra za biodinamska istraživanja. Jedan je u Darmstadtu, SR Njemacka, a drugi u Dornachu, Švicarska. Centar u Darmstadtu dvomjesecno izdaje znanstveno-tehnicki casopis» Lebendige Erde«. Gospodarstvo E. CalJe (Hennebergu Bavarskoj)
M. J. Leibold prakticira biodinamsku metodu vec 14 godina. Od 50 ha površine na 25 ha su šume, 8 ha livade i 17 ha plodoreda. Plodored Prva godina: Druga godina: Treca godina: Cetvrta godina: Od 5. do 8. godine: Nakon 9. godine:
krumpir; ozime žitarice; mješavina zobi, jecma i raži; djetelina (zasijana u žito); eventualno livada; jare žitarice.
Srednji urod pšenice 36 q/ha. Stado se sastoji od 30 goveda, od cega je 15 muznih krava. Proizvodnja je 4000 1mlijeka u laktaciji (4 posto masti). Sva hrana za stoku proizvodi se na gospodarstvu. Fertilizacija je istog tipa kao i na prethodnoj eksploataciji. M. Leibold cijeni da je njegova eksploatacija rentabilnija od njegovih susjeda.
202
.I.
Gospodarstvo G. Oswalda u Švicarskoj Ovo je istog tipa kao i prethodno, ali ipak dvije cinjenice valja posebno naglasiti: . Kulture žitarica su ciste od korova. Iako se nijedan herbicid ne upotrebljava, urodi pšenice se krecu oko 40/ha. . Sorta krumpira Ementhal uzgaja se na gospodarstvu unazad 30 godina i svake godine se uzima sjeme iz vlastite proizvodnje, a do sada se nisu pokazali nikakvi znaci degeneracije. Stanje kulture krumpira je izvrsno, jedino tretiranje koje se izvodi je zaprašivanje s biodinamskim preparatima broj 500 (na bazi silicija).
Organizacija
dr Miillera u Švicarskoj
Ova organizacija obuhvaca 700 gospodarstava. Ona se s jednog mjesta snabdijeva tehnickim i komercijalnim kadrom. Preporuca metodu na bazi mljevenog kamena. Urodi od svih kultura su u najmanju ruku jednaki, a cesto puta superiorniji onima iz susjednih klasicnih gospodarstava. Evo nekoliko primjera: PROSJECNI UROD U biološkom gospodarstvu dr MiiIIera Mrkva Crvena repa Mlijeko (u laktaciji)
50-55 tiha 60 tiha 4000-5000 I
U klasicnom gospodarstvu rajona 35-40 tiha 35-40 tiha 3500 I
Gospodarstvo E. ('alle (na sjeveru Švicarske) Farma površine 30 ha od cega je 10 ha u trajnim livadama i 20 h pod plodoredom. Normalni plodored je slijedeci:
. povremenalivada; . kukuruzza krmu;
. pšenica;
. jecam; . zob.
203
. . . .
Fertilizacija: gnoj (svake 3. ili 4. godine); gnojnica (na livade); fosf~tna drozga (svake 5. i 6. godine); morske alge.
Urodi žitarica (pšenica, jecam, zob) krecu se oko 40 q/ha, dakle, na istoj visini kao i onih u kemijskoj proizvodnji kod susjeda. Valja ipak priznati da mnogi proizvodaci koji primjenjuju biološku poljoprivredu (odnosno drže da je primjenjuju) dobivaju osrednje rezultate. Razlog za takvo stanje je vrlo jednostavan: proizvodaci odviše cesto vjeruju da je za biološku poljoprivredu dovoljno da se obustave kemijska gnojiva i tretiranja i da se zamijene organskim i prirodnim mineralnim gnojivom koje odabiru nasumce. Takvo shvacanje dovodi do neuspjeha. Biološka tehnika se ne može polovicno izvoditi.
204
--I
DRUGE ZEMLJE
Podaci s kojima raspolažemo za ostali svijet su samo pojedinacni. Evropa Izvan vec nabrojenih zemalja (SR Njemacke, Švicarske, Engleske i Francuske), biološka poljoprivreda se osobito provodi u Nizozemskoj i Belgiji, a vrlo malo u Španjolskoj i Italiji. Srednji istok Koliko znamo, jedino Izrael provodi biološku poljoprivredu. SAD Biološki pokret u SAD je dobro utemeljen, premda je neznatan u odnosu na ukupnu proizvodnju u toj zemlji. Glavni periodicki americki list o poljoprivredi i biološkom povrtlarstvu jest »Organic Farming and Gardening«, a izlazi u 525.000 primjeraka. Biološka gospodarstva nalaze se i u brojnim ostalim zemljama poimence u Indiji, Japanu, Australiji, Južnoj Africi, Brazilu, Kanadi i dr.
205
"1
COVJEK I ŽiVI SVIJET
Veliki san suvremene znanosti jest da sintetizira živu tvar. Tko ce u tome uspjeti? Mi ne znamo, ali do sada su svi pokušaji ostali uzaludni. Život ostaje tajna, zacudujuca i nedokuciva. Cak i najjednostavnija živa bica su toliko složena da malo znamo o njihovu djelovanju. Zato naš stav prema životu treba da bude pun poštovanja. Poljoprivredu se ne može voditi a da se ne intervenira u životni proces i ne mijenja prirodna ravnoteža: u prirodi ne postoje gotova polja žita i nasadi jabuka. Mi smo, prema tome, dužni usmjeravati i modificirati rast bilja i životinja. Protivnici biološke poljoprivrede iz toga zakljucuju da podržavati mit o prirodnoj ravnoteži u najmanju ruku vodi odricanju od cijele poljoprivrede. Ali ako je istina da moramo održavati prirodnu ravnotežu, ne treba zaboraviti da postoje mnogi nacini kojima se to postiže. Kako prepoznati ispravan nacin? Prije ili kasnije po plodovima: prema kvaliteti ubranih plodova i prema održavanju plodnosti tla. Ali katkada je za rezultate potrebno mnogo vremena. Ipak, ne moramo cekati na rezultate pa da bismo istom tada saznali kako su izvjesne intervencije u biološkom procesu bile pogrešne. Mi, dakle, trebamo intervenirati, ali oprezno. Valja nastojati prije svega favorizirati život u svim oblicima a ne ga uništavati ili primoravati u suprotnom pravcu od njegovih zakona. Opcenito se misli da se zna što je potrebno biljkama i životinjama: posebno pripremljena hrana, topiva gnojiva, a uskoro ce stici i sintetska hrana životinjama. Jedini nacin dobre hranidbe biljaka i životinja sastoji se u tome ako im omogucimo da izaberu ono što im najbolje odgovara, a to znaci: . Da biljke žive u onom tlu u kojem se mogu organizirati i udružiti s mikroorganizmima prema svojim fiziološkim potrebama. . Da životinje pasu na livadama uzgajanim biološkom metodom. Sve druge intervencije u biološkom procesu mogu imati nepredvidive posljedice. Cuvajmo se, dakle, nerazboritih intervencija. Mudrost - to je prva lekcija izvucena iz razumno provodene poljoprivrede, znaci biološke. Drugi zadatak je: cijeniti život. Umjesto da se borimo protiv prirode, treba u prvom redu prouciti njezine zakone, a zatim primijeniti one metode koje su u skladu s njom: prema tome suradivati s prirodom, a ne boriti se protiv nje; takav je rad suviše skup, a njegovi proizvodi su nezdravi za covjeka. 14 BIOAGRJKULTURA
209
~IOLOSKU
AGRIKULTURU
I
U uvodnom izlaganju o povrtlarstvu naveli smo najpovoljnije vrijeme za pocetak rada u biološkom vrtu. Svaki je pocetak u izvjesnom smislu težak, a posebno prijelaz iz klasicnog nacina pripremanja i održavanja tla i hranidbe bilja NPK gnojivima na biološki nacin održavanja i pripreme tla te hranidbe bilja. .
Osnovna razlika jest u tome što upotrebom
NPK gnojiva planiramo
urode prema odnošenju hraniva iz tla sa žetvom u nastojanju da dobijemo planirane urode i održimo plodnost tla. Time hranimo biljke izravno prema planiranim urodima. Biološkom hranidbom ne hranimo biljke izravno nego, ponajprije, organizme u tlu, a biljke izmjenom tvari u podrucju korijenova sistema. Da tu osnovnu razliku u hranidbi što bolje objasnimo, navest cemo nekoliko primjera iz klasicne poljoprivrede. Prije prijelaza na intenzivnu primjenu kemijskih sredstava postojala su tzv. pšenicna tla, na kojima je uzgoj pšenice davao najbolje rezultate, isto kao i uzgoj kukuruza, krumpira, šecerne repe i dr. Uvodenjem intenzivne gnojidbe sa NPK gnojivima to se iz temelja izmijenilo. Na primjer, na tlima na kojima je pšenica prije davala dobre rezultate danas se s uspjehom uzgaja kukuruz, a isto tako podrucja za uzgoj kukuruza danas daju obilate žetve pšenice. Zna se da pšenica vrlo dobro uspijeva na neutralnim i slabo alkalicnim tlima, a kukuruz obratno, na kiselim tlima. Što se, dakle, izmijenilo uvodenjem kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju? Izmijenila se reakcija tla! Od neutralnog i slabo alkalicnog postalo je više kiselo, a od kiselog neutralno i slabo alkalicno. To pokazuje da su se izmijenili prirodni uvjeti za proizvodnju, ali su se povisili urodi. Da je to samo djelomice tocno, pokazali smo rezultatima dobivenim uzgojem šljive aženke u Francuskoj. Želimo li se, dakle, vratiti biološkoj agrikulturi, moramo tlu vratiti njegove prirodne uvjete za proizvodnju, dakle, reakciju tla podesiti tako da biljka ima prirodne uvjete koji joj odgovaraju.
ŠTO JE REAKCIJA
TLA?
Ne želeci se upuštati u cisto kemijsko tumacenje odnosa iona »0« i »OH« kojima se objašnjava kiselost i alkalicnost, zadržat cemo se na re210
--i
akciji tla u odnosu na živa bica koja ga nastanjuju. U kiselom tlu žive posve druge vrste organizama od onih u neutralnom i alkalicnom. Uvodenjem kemizacije u proizvodnju izmijenili smo reakciju tla, a time i život u nje'rnu, bolje reci uništili ga. Zašto? Još je L. Pasteur utvrdio da se hranidba bilja vrši tako da kroz polupropusnu membranu (semipermiabilnu) mogu prolaziti samo lijevo orijentirane molekule, dok desno orijentirane to ne mogu. Što se dogada u procesu hranidbe bilja? Dio hraniva što ih dodajemo u obliku sintetskih NPK gnojiva ostaje neiskorišten u tlu. Taj neiskorišteni dio gnojiva blokira rad mikroorganizama i ujedno mijenja reakciju tla, drugim rijecima, stvara umjetne uvjete za proizvodnju i uništava rad korisnih mikroorganizama u tlu.
ŽIVOTU
TLU
Vec je prije bilo govora o tome da se biološka agrikultura temelji na respektiranju života u tlu. Svaki sloj tla ima svoje specificne organizme kojih se broj povecava pocam od dubine od 5 cm pa dalje sve do 20 i više, ovisno o rastresitosti i prozracnosti tla. Do dubine od 5 cm tlo je djelomice nastanjeno aktinomicetima i još nekim mikroorganizmima, jer svjetlo i sunce djeluju nepovoljno na razvitak organizama u tom površinskom sloju. Što idemo dalje u dubinu, broj mikroorganizama je sve veci, a njihov rad sve intenzivniji. Rad mikroorganizama u tlu se medusobno upotpunjuje i nadograduje, stoga je temeljno pravilo u pripremanju tla da se njegovi slojevi medusobno ne preokrecu, jer u svakom sloju živi posebna, njemu svojstvena vrsta mikroorganizama; jedni pripremaju hranu za druge, te se u rastvaranju sastojaka tla medusobno upotpunjuju. Rekli smo, takoder, da sunce i svjetlo smetaju razvoju mikroorganizama u tlu. Što raditi da bismo postupili u skladu s potrebama organizama u tlu? Organizam u tlu moramo zaštititi od utjecaja svjetla i sunca, a to radimo pokrivanjem površine tla. Odmah nakon što smo prorahlili tlo i posijali odredenu kulturu, površinu tla valja prekriti tankim slojem otpadnog organskog materijala. Rad mikroorganizama u tlu je to intenzivniji, što su povoljniji uvjeti za njihov život, a to su zrak, voda i toplina. Rastvaranjem organske materije u tlu te uslijed aktivnosti °mikroorganizama podržava se u tlu odredena toplina. Što je rad na rastvaranju intenzivniji, to je i toplina koja se pri tome razvija veca. Razlika u ocjeni plodnosti tla izmedu biološke i kemijske proizvodnje jest u tome što se prema kemijskom poimanju plodnosti i prikladnosti za visoke urode ocjenjuje koliko se u tlu nalazi hraniva u fiziološki aktivnom obliku, dok se ubiološkoj agrikulturi plodnost tla i priklad211
nost za visoku proizvodnju ocjenjuje prema intenzitetu disanja, odnosno kolicini proizvoda disanja tla, to jest izlucivanju CO2. Promatrajuci razlike izmedu primjene kemijskih hraniva u održavanju plodnosti tla i postizavanju visokih uroda i biološkog pristupa rješavanju plodnosti tla i stanja koje se time postiže, postaje nam jasno zašto su prije postojale razlike u tlima na kojima se s vecim uspjehom uzgaja, na primjer, pšenica, i u tlima na kojima se prije s vecim uspjehom uzgajao kukuruz i ostale kulture. Ta su tla bila prirodno podesnija za proizvodnju navedenih kultura, što je uvodenjem intenzivne gnojidbe NPK gnojivima potpuno izmijenjeno. Za održavanje plodnosti tla ubiološkoj agrikulturi i postizanje visokih uroda potrebno je, dakle, vratiti tlu prirodnu reakciju, što znaci oživjeti ga s onim organizmima koji su mu svojstveni, jer je život u tlu pokretac svih aktivnosti u ishrani bilja. No, kako cemo kod navedenih kultura postici visoke urode? U vezi s uvodenjem bioloških mjera u proizvodnju poljoprivrednih kultura mnogo je lakše prijeci na proizvodnju povrca, voca i grožda nego, na primjer, na proizvodnju žitarica, jer u navedenim vrstama poljoprivrednih kultura veliki dio proizvoda je voda, a manji dio suha tvar; stoga uz obicne uvjete proizvodnje mnogo je lakši pristup u povecanju sadržaja bez posebne naglašenosti i potrebe za izmjenom plodoreda, kao osnove za postizanje visokih uroda. Kod žitarica visoke urode u proizvodnji moguce je postici uvodenjem odredene vrste plodoreda u kojem djetelinsko travne kulture i soja imaju važan zadatak. Djetelinsko-travne kulture i soja u plodoredu ostavljaju tlo u dobrom strukturnom stanju i obogacuju ga potrebnim kolicinama dušika. Ovo je osobito važno jer žitarice traže veci sadržaj raspoloživog dušika u tlu bez kojeg je vrlo teško postici visoke urode. Praksa nam pokazuje da se i u proizvodnji žitarica ubiološkoj agrikulturi postižu visoki urodi pšenice (po hektaru 40, 50 i više mtc.) tamo gdje se njome zasijavaju odredene površine u plodoredu nakon njegova održavanja kroz 3 do 4 godine djetelinsko-travnim kulturama, uzgojem soje, uz uvjet da se poduzimaju i ostale mjere u hranidbi (primjenom komposta i ostalih prirodnih mineralnih gnojiva). Ako iz navedenog izlaganja želimo izvuci neki putokaz za prijelaz iz kemijske na biološku poljoprivredu, onda prije svega valja naglasiti da takav postupak treba biti postupan. Ako, kao primjer, uzmemo gospodarstvo sa 10 k. j. površine u kojem su sekao glavne kulture uzgajale žitarice, tada je za pocetak najbolje da pocnemo uzgajati povrce za potrebe vlastitog domacinstva, prije svega stoga što se u proizvodnji povrca ponajprije postiže uspjeh. Ujedno je potrebno steci izvjesnu preorijentaciju u vlastitom mišljenju. Iz prakse preoravanja tla u kojem duboka zimska brazda ima svoje odredeno mjesto u pripremi tla, valja se sada odjednom usmjeriti iskljucivo na
1 I
212
II I 1
...
prorahljivanje tla uz produbljivanje dubljih slojeva tla. Zatim, isto tako važna mjera je oživljavanje tla. Znamo da je život u tlu gotovo uništen nakon intenzivnog gnojenja NPK gnojivima. Ostaci gnojiva i pesticida potpuno su paralizirali rad mikroorganizama u tlu koji su nosioci ishrane. Preci na zasijavanje žitarica moguce je donekle na površinama koje do tada nisu uopce bile obradivane, primjerice, na trajnim livadama ili pašnjacima. Te se površine prireduju tako što se prije jeseni izveze stajski gnoj, po mogucnosti kravlji, i njime prekrije sloj debljine od 3 do 5 cm. Gnoj može biti i svjež. Ne stoji zamjerka da se time iz gnoja gubi mnogo dušika jer eventualni gubitak nadoknaduju mikroorganizmi koji se odmah po iznašanju naseljujuu gnoj te ga rastvorbom organskih materija obogacuju dušikom. U proljece ili još u toku zime, dok je još snijeg, na tim površinama posipamo prirodno mineraino gnojivo (KPMG, sirove fosfate i dr.), koji ce još u toku zime dobro doci za pojacanu ishranu mikroorganizama, kako u tlu tako i onih koji se razvijaju na površini. Ovo predstavlja neku vrstu površinskog kompostiranja koje u novijoj primjeni bioloških metoda zauzima sve znacajnije mjesto. Još se bolji rezultati postižu ako na površinu za proljetnu sjetvu nanesemo kompost i to nakon plitkog preoravanja površina. S obzirom na ono što je vec prije receno, preoravanje se vrši vrlo plitko, dubine najviše do 20 cm. Kompost se priprema prema novoj metodi kompostiranja koja traje svega 4 do 6 tjedana. Tako pripremljeni kompost znatno se razlikuje od uobicajenog pripremanja koje je trajalo 2 do 3, pa i više godina. Rezultati koje postižemo u pocetku biološkog održavanja tla nisu spektakularni, ako ih usporedujemo s onima koje postižemo primjenom kemijskih metoda. No svakako su veci ako raspolažemo dovoljnom kolicinom stajskog gnoja koji prethodno kompostiramo. Slicne rezultate postižemo u vocarstvu i vinogradarstvu. Ako postupimo po metodi uzgoja vocaka Bouche- Thomas sistem barka, vec nakon tri-cetiri godine možemo osigurati razmjerno visok urod voca vrlo dobre kvalitete. Glavna poteškoca prilikom prijelaza na biološko gospodarenje je u tome što je potrebno stalno nadgledati ono što se dogada na tlu i biljkama. Za to je potrebno steci odredena iskustva. Potpuno je pogrešno bilo kakvo šabloniziranje i postupanje po unaprijed odredenom receptu. Treba temeljito ovladati spoznajama o tlu i životu u njemu, kao i o tome što život u tlu unapreduje, a što ga uništava. Treba povremeno pratiti stanje pH (kiselosti i alkalicnosti u tlu) te sadržaj organske materije - humusa. Iz iskustva se zna da povecanom kolicinom humu sa za 2,5 do 3 posto znatno pojednostavnjuju sve mjere zaštite biljaka od bolesti i štetocina. Pratimo li kroz godine sadržaj humusa i kiselost odnosno alkalicnost tla, te ako doista pravilno održavamo tlo i hranimo biljke, vidjet cemo da se stanje pH sve više približava neutralnoj tocki, to jest pH 7. To nam 213
je ujedno pokazatelj da je u tlu sve intenzivniji rad mikroorganizama, narocito bakterija i mikorize koja inace predstavlja životni most izmedu tla i korijenovog sistema biljaka.
PRIMJENA ZAŠTITNIH MJERA U BIOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI
Potreba primjene zaštitnih mjera u biološkom nacinu održavanja tla i hranidbe bilja predstavlja ogledalo našeg rada u pravilnoj primjeni bioloških mjera. Što je naše tlo sadržajnije humusom i što je u njemu život mikroorganizama intenzivniji, to se smanjuje potreba za primjenom posebnih mjera zaštite poljoprivrednih kultura. Vec smo iznijeli podatak koji se temelji na iskustvu iz prakse: cim se sadržaj humusa u tlu približuje postotku od 3 posto, tada nema potrebe za posebnom primjenom zaštitnih mjera. U klasicnoj poljoprivredi, u kojoj se primjenjuju intenzivne zaštitne mjere, polazi se od krive pretpostavke kojom se želi totalno uništiti štetocine i bolesti. Time se, prije svega, uništavaju i naši pomag'aci, to jest predatori štetocina, te se tako stvara zacarani krug iz kojeg je vrlo teško naci izlaz. U biološkoj proizvodnji polazimo od spoznaje da je totalno uništenje štetnika neostvarivo jer se život jednoga nadovezuje na život drugoga, stoga, uništavajuci manje važnog štetocinu omogucujemo razvoj drugome i za kojeg je vrlo teško pronaci uspješno sredstvo obrane. .
Kao primjer za to može nam poslužiti crveni pauk koji u biološkom vocarenju uopce ne predstavlja nekog štetnika o kojem bi trebalo posebno voditi racuna, a kod intenzivne primjene pesticida ni do danas ga se nije uspjelo definitivno riješiti. Poduzimanjem bioloških mjera za unapredenje života u tlu nastojimo u prvom redu prilagoditi ishranu koja u principu treba da bude što raznovrsnija, kako organskog tako i mineralnog porijekla. Svaki proizvodac mora sam dobro poznavati svoje tlo i potrebe hranidbe mikroorganizama u njemu. U kolicinskom pogledu može se do.davati premalo mineralna gnojiva, uslijed cega nastaje manjak u hranidbi, a može i previše, nakon cega se javljaju neki štetocine kao što su, na primjer, lisne uši na vocu i povrcu. Organskom hranidbom, dakle, ne smije se pretjeravati ako se žele izbjeci dodatne mjere zaštite protiv štetocina i bolesti. Osim hranidbi, punu pažnju potrebno je posvetiti održavanju tla i njegovoj što boljoj strukturi i prozracnosti. Povrce na tlu održavano mulcom, a dobro prozraceno bilo je potpuno zdravo i bez ikakvog vidljivog znaka oštecenja. Isto povrce na slabo održavanom tlu i u rastresitom stanju bilo je lošeg izgleda i puno razlicitih štetocina i bolesti. 214
--
Štetocine i bolesti, dakle, napadaju uglavnom oslabljeni organizam, ili zbog loše hranidbe ili zbog nepravilno održavanog tla, uz uvjet da je izbor vrsta i sorti izvršen pravilno. ZAKLJUCAK Znanost, dakle, potvrduje da poljoprivreda koja poštiva život i njegove zakone može proizvoditi zdrave i za ljude korisne namirnice. Ovom smo knjigom željeli potaknuti poljoprivrednike na proizvodnju takve hrane. Biološka poljoprivreda je znanstveno utemeljena i do sada je položila ispit svoje uspješnosti. Ona se može, takoder, sažeti u dvije rijeci: služiti covjeku. Držimo da nesreca naše civilizacije dolazi otuda, što smo zaboravili istinu koju je davno izrekao francuski književnik Rabelais: »Znanost bez savjesti je ruševina duše«, a kad se radi o poljoprivre- . di, i duše i tijela!
I..
215
~A
SAZ~A
o
~ ,
Vec smo opisali elektroosmozu i stimulativno djelovanje umjetnih gnojiva NPK na povecanu proizvodnju poljoprivrednih kultura. Sada cemo pobliže objasniti u cemu se sastoji to stimulativno djelovanje a u vezi s time i život organizama koji nastanjuju tlo. Tlo nastanjuju razliciti organizmi. Razne vrste organizama nastanjuju kiselo, slabo alkalicno i neutralno tlo. Vec smo opisali da se intenzivnom gnojidbom tla umjetnim gnojivima mijenja reakcija tla, a time i vrsta mikroorganizama koji ga nastanjuju. Ujedno smo naveli zašto upotrebom umjetnih gnojiva u hranidbi bilja dolazi do izmjene reakcije tla s time što biljke mogu koristiti u sorpciji hraniva samo lijevo orijentirane molekule koje mogu prolaziti kroz polupropusne membrane, dok desno orijentirane molekule, koje cine 50 posto od ukupnog broja, biljke ne mogu koristiti. Tako orijentirane molekule ostaju u tlu neiskorištene, kao ostatak koji zagaduje tlo i mijenja njegovu reakciju, a time i život u njemu. Da predemo na biološku agrikulturu, moramo prije svega vratiti tlu njegovu prirodnu reakciju, drugim rijecima, moramo oživjeti tlo onim organizmima koji su mu svojstveni. Mijenjanjem reakcije tla mijenja se njegov elektromagnetski potencijal koji se izražava u pH vrijednostima. U vezi stimulativnog djelovanja umjetnih gnojiva naveli smo, takoder, da biljka uslijed povecane koncentracije fiziološki aktivnih hraniva u tlu prima vece kolicine vode cime uskladuje povecani elektromagnetski potencijal koji nastaje uslijed dodatnih kolicina umjetnih gnojiva. Iz prakse je poznato da se veci urodi postižu za vrijeme vlažne godine (kao što je bila 1984.), dok urodi redovito podbace za vrijeme sušne godine. Novija saznanja o plodnosti tla dokazuju da je za njegovu plodnost važan odnos izmedu kozmickih i terestrickih sila. Koje su to kozmicke sile? U kozmicke sile ubrajamo utjecaj Sunca, Mjeseca i ostalih planeta. Medu terestricke sile spadaju razne elektromagnetske i druge sile koje su vezane za sastav našeg planeta. Da bi se postigla plodnost tla, potrebno je da se odnos izmedu kozmickih i terestrickih sila dovede u ravnotežu jer u slucaju da ona ne postoji, uza sva naša nastojanja oko rodnosti pojedinih kultura, rezultati ce biti ograniceni. 216
; .
1-
~
t
.l
(
Da ova saznanja nisu samo plod nekih teoretskih postavki, možemo se vrlo lako sami uvjeriti. Za to postoje vrlo razliciti dokazi, a mi cemo ovdje navesti samo dva. Primjerice, kod vocaka koje ne radaju postavit cemo izoliranu spiralu od elektricne žice, s tim da jedan kraj zabodemo neposredno u tlo uz vocku, a drugim ovijemo stablo u smjeru kazaljke na satu. Broj namotaja kontrolira se viskom. Visak ce se zaustaviti kad se postigne sklad izmedu terestrickih i kozmickih sila za pojedinu vocku. Ako smo taj namotaj obavili pravovremeno, to jest kada još u istoj godini postoji mogucnost za formiranje cvjetnih pupova za rod u iducoj godini, vidjet cemo da ce vocka koja je bila poznata po nerodnosti postici veliki urod. U istu svrhu može nam poslužiti mala naprava, tzv. biorevitalizator. Biorevitalizator je mala dašcica odredenih dimenzija na kojoj se na gornjoj strani nalazi ugraviran nacrt Keopsove piramide. Iz povijesti je poznato da su stari Egipcani 2800. g. pr. n. e. u njoj konzervirali leševe bez posebnog konzervansa.
Biorevitalizator
Ako takav biorevitalizator postavimo na vocku koja je poznata po svojoj neplodnosti i to pravovremeno, to jest tako da u istoj godini postoji mogucnost formiranja cvjetnih pupova za rod u iducoj godini, njezina ce se rodnost povecati. U cemu se sastoji djelovanje takvog biorevitalizatora? Tim biorevitalizatorom postiže se zapravo ravnoteža u djelovanju kozmickih i terestrickih sila. Na biorevitalizatoru je oznaceno slovom H mjesto koje treba okrenutiprema~re. 217
Postoji razlika u upotrebi biorevitalizatora. Za zrnasto voce Uabuke, kruške, dunje) biorevitalizator se postavlja s istocne strane stabla, a kod koštunjicavog (šljive, breskve, marelice i dr.) sa zapadne strane. Razlika izmedu upotrebe spirale i biorevitalizatora jest u tome, što spiralu može uspješno aktivirati sam radiestezist, jer je potrebno da prethodno ustanovi tzv. temeljnu zraku koja je za svaku vrst vocaka drukcija; ujedno ne smije uciniti veci broj namotaja nego što je nužno jer se u protivnom vocka može vrlo lako osušiti i uginuti. Biorevitalizator, naprotiv, može upotrijebiti svatko, s time da pazi na koju ga stranu vocke postavlja. Osim navedenog, biorevitalizator se može s uspjehom upotrijebiti i u druge svrhe. Svrha korištenja spirale i biorevitalizatora jest u tome da pojasni spoznaju o plodnosti tla, to jest da se plodnost tla, a time i povecani urodi ne postižu vecim kolicinama fiziološki aktivnih hraniva u tlu, nego dovodenjem ravnoteže izmedu djelovanja kozmickih i terestrickih sila u tlu i nad tlom. >-
" Pomocu spirale može se neutralizirati .
negativan utjecaj tla
Buduci da smo objasnili razlog zašto umjetna gnojiva sa svojim ostacima mijenjaju reakciju tla, a time ujedno i stanje života u tlu, sada cemo objasniti kako pojedina umjetna gnojiva djeluju na promjenu reakcije u tlu. Radi boljeg razumijevanja toga navest cemo 3 osnovna elementa koja su važna za te promjene. 218
t
~
. Pomocu pH se dobiva uvid u stanje odnosa »H« i »OH« iona, odnosi kiselosti, neutralnosti odnosno alkalicnosti pojedinog tla; . rH2 faktor, tzv. redoks-potencijal tla, oznacava brzinu promjena oksidacijskih procesa u tlu i biljci; . RO faktor oznacava bioelektrootpor koji biljka pruža na .pojedina gnoJIva. TABLICA
1
Superfosfat Vapneni dušik Fosforna drozga Trikalcijski fosfat Kalcijski nitrat Urea
pH
rH2
RO
4,9 6,9 8,3 7,3 7,3 7,3
30,8 31,5 32,8 32,0 31,2 31,0
780 250 2700 3400 210 3250
Iz navedenih podataka vidi se kako pojedina gnojiva djeluju na tri osnovna faktora koja mijenjaju reakciju tla i otpor što ga biljka pri cirkulaciji sokova pruža na primjenu umjetnih gnojiva. Da tako poremeceni odnosi ne bi izazvali uginuce biljke, za izravnavanje osmotskog pritiska ona upija vecu kolicinu vode nego što je to potrebno u prirodnim uvjetima, a time povecava obujam i ujedno postaje osjetljivijom na napad raznih štetnika i bolesti. Mjerenjem redoks potencijala kod biljaka hranjenih umjetnim gnojivima ustanovljeno je, primjerice, kod uzgoja krumpira (dr J. Rouseau), da zlatica napada krumpir gnojen umjetnim gnojivima zbog toga što njegovo lišce posjeduje vecu oksidativnu površinu, dok lišce krumpira hranjenog prirodnim gnojivima ima veliku reduktivnu površinu lista, što ne odgovara zlatici. Pasteur je utvrdio da za napad bolesti nije odgovoran mikrob nego hranj ivi supstrat, dakle za napad zlatice »krivac« je list krumpira hranjen umjetnim gnojivima. Kada je sorta potpuno prilagodena svojstvima tla a time i životu u njemu, te kada se primjenjuje uzgojni oblik i ne remeti prirodna ravnoteža kozmickih i terestrickih sila, vocka uspijeva vlastitim snagama odoljeti svim ostalim nepovoljnim faktorima. kao što su napadi raznih insekata i bolesti. Pod našom kontrolom nalazio se jedan veliki nasad jabuka, koji je zasaden 1981. godine sa 4 sorte: me1rouz (75 posto), ajdared (12 posto), zlatni delišes (10 posto), greni smit (3 posto). Prve dvije godine nakon sadnje nisu se poduzimale nikakve mjere za suzbijanje štetnika i bolesti. Sorta melrouz koja najbolje odgovara tome tlu, bila je u tom razdoblju potpuno zdrava i bez oštecenja, dok je sortu ajdared napala fusikladija, 219
a zlatni delišes pepelnica. Nakon što smo napustili strucno vodenje toga nasada (1983. godine), potpuno se zapustio i ostao bez njege i zaštite. U ljeto 1985.godine, uslijed zapuštenosti, sve su vocke sorti ajdared, zlatni delišes i greni smit gotovo propale, dok je, naprotiv, sorta melrouz, pružala zdrav izgled te donijela manji broj zdravih plodova (za veci broj plodova nije imala oprašivaca).
UTJECAJ MJESECA I KOZMICKIH SILA NA RAST I UROD BILJAKA Opcenito je poznato da Mjesec utjece na velike morske površine djelujuci na stvaranje plime i oseke. O utjecaju Mjeseca na rast i radanje biljaka manje je poznato, a kad su seljaci o tome vodili racuna, smatralo se to manje-više pukim praznovJerJem. Ukratko cemo se osvrnuti na neka ranija saznanja koja spominje rimski historicar Plinije u svojoj knjizi »Historia naturale«. Plinije navodi da su u staro doba trgovci drvom kupovali samo ono drvo koje je posjeceno za vrijeme mladog Mjeseca. Neki poljoprivrednici u Istri naklijavaju krumpir za vrijeme mladog Mjeseca. Seljaci izvoze gnoj samo onda kada nema Mjeseca jer postoji vjerovanje da gnoj iznesen za vrijeme Mjeseca koji »raste« utjece na jace naklijavanje raznih korova. Profesor Burr s Medicinskog fakulteta Yale, SAD, ustanovio je da kod vocaka postoji potencijalna razlika u kolanju sokova u radu kambijuma izmedu dvije tocke, koje se nalaze na istoj okomici a na visinskoj razlici od 1,55 m za vrijeme mladog i punog Mjeseca. Pomocu svjetlosnih mamaca pratili smo let leptira jabukovog savijaca (Corpocapse pomonelle) na Institutu za zaštitu bilja u Stuttgartu. Broj izlijetanja leptirova pocetkom mladog Mjeseca stalno se povecavao. U pocetku je bilo uhvacen o svega 4 leptira, zatim se ulov dnevno povecavao dok konacno nije postignut broj 27 za vrijeme punog Mjeseca. Odjednom je let potpuno prestao, odnosno nismo ih više mogli uhvatiti na svjetlosni mamac. To se dogodilo upravo za vrijeme punog~jese~
1
-i
~
U vrijeme ribarenja više smo puta prisustvovali zacudujucem fenomenu što ga izaziva Mjesec. Pokušali smo loviti ribu nocu, ali nismo uspijevali jer su valovi bili toliko veliki da nije bilo moguce pristupiti bliže obali. N o nakon pola sata, kako se Mjesec uzdigao nad morsku pucinu, more se postupno pocelo stišavati i tako se brzo smirilo da je nastupila potpuna tišina. 220
I
i'
Fenomen o utjecaju Mjeseca na smirivanje morske površine promatrali smo mnogo puta tako da smo stekli cvrsto uvjerenje o njegovoj velikoj snazi. U vezi s ribarenjem važno je spomenuti da riba za vrijeme punog Mjeseca naprosto nece da grize. Pokusima su E. i L. Kolisko eksperimentalno dokazali utjecaj Mjeseca na klijanje pšenice, jecma i zobi. Najbolji rezultati u naklijavanju sjemena postignuti su kad je sjetva obavljena 2 do 3 dana prije punog Mjeseca. Isto je utvrdeno i kod drugih biljaka, na primjer, mrkve, rajcice, krumpira i dr. Kod reza (prorjedivanja) vocaka utvrdeno je da su najbolji rezultati zarastanja rezova postignuti u vrijeme punog Mjeseca. Preporuca se, takoder, da se branje voca obavlja u vrijeme punog Mjeseca, no izgleda da se takvo voce brže kvari. Kakva je to sila koju posjeduje Mjesec? Je li ona povezana sa svjetlosnim refleksom (odrazom Sunceve svjetlosti) ili necim drugim? Tumacenje našeg velikog francuskog prijatelja Mattea Tavere doista je originalno, jer ga dosad nismo mogli pronaci ni u jednoj znanstvenoj knjizi. Po njemu, rast bilja i ostalog života na zemlji ne podržava Mjesec nego Sunce. Sunce i Mjesec »krecu« se nebeskim svodom od istoka prema zapadu. . Mladi Mjesec vidimo redovito samo na zapadu neposredno nakon što je »zapalo« Sunce. . Puni Mjesec vidimo samo na istoku, nakon što je »zapalo« Sunce. To su, dakle, dva razlicita položaja Mjeseca - mladi Mjesec na zapadu i puni Mjesec na istoku. Kako se Mjeseceve mijene odrazuju na život na zemlji? Matteo Tavera drži da Sunce podržava centrifugalnu silu, to jest silu koja intenzivira rast biljaka i životinja, dok Mjesec podržava centripetaInu silu, to jest silu koja djeluje suprotno sili Sunca - ona zadržava rast. Kad vidimo mladi Mjesec na zapadu, on se na svojoj putanji oko zemlje pocinje odvajati od Sunca i u to vrijeme pocinje sve više djelovati centrifugalna sila, to jest sila koja stimulira rast, a sve manje centripetaIna sila Mjeseca, koja suprotno djeluje. . U vrijeme punog Mjeseca, odnosno 2 do 3 dana prije, centrifugalna sila Sunca je najveca jer je tada Sunce »samo« na nebeskom svodu, a Mjesec je na suprotnoj strani Zemlje odvojen od Sunca i tada je njegov negativan utjecaj na rast bilja potpuno paraliziran. To je ujedno i najpovoljniji trenutak za sjetvu i za ostale radove koje stimulira Sunce. . Poslije punog Mjeseca, on se putanjom oko Zemlje ponovo pocinje »približavati« Suncu i kada do izražaja sve više dolazi njegova centripetaina sila, koja je najjaca kada ga više »ne vidimo«, za onih 14 dana. To je ujedno vrijeme kada je stimulativna snaga Sunca najviše potisnuta, to jest kad je i rast biljaka mnogo slabiji. 221
Istok
zapad
OM -------
-
--0-
-
--
-
-
-~.
r\
11.8M
-
~ -
-
-
-
- - -\.J
-
-- -
-
--
.8"
~
I ~
EJM
O
"'~
-
,. ' ,-----, MA ~. ..
"
.
.. . "
"
"
.
. .
""'~ "
,
I I
IV.
-- -
-
- -
-0
~
--
-
-
-
--
--
J,
Z - zemlja,S - sunce, M - mjesec I. - mladi mjesec, II. - puni mjesec, III.- zadnja cetvrt, IV.- mjesec i sunce zajedno na nebu
Mjeseceve mijene
To tumacenje, koliko znamo, nije nigdje znanstveno potvrdeno, ali nam izgleda najprihvatljivijim i to iz slijedecih razloga. Život na Zemlji ovisi o Suncu iako nam izgleda da pritom dolaze do izražaja Mjeseceve mijene. Kad bi se na nebeskom svodu nalazio samo Mjesec (koji tada ne bismo vidjeli jer nema vlastitog sjaja), život bez Sunca ne bi bio moguc. Iz toga slijedi logican zakljucak da je Sunce izvor života na Zemlji, a da
222
Mjesec djeluje na dinamiku rasta. Život je, dakle, najintenzivniji neposredno prije i za vrijeme punog Mjeseca, a najmanje intenzivan kada ga ne vidimo. RITMICKE VARIJACIJE U mnogim biljkama ustanovljene su ritmicke varijacije u sadržaju izvjesnih hranjivih elemenata. Osim kruženja u 28 dana, postoji odredeni ritam Mjeseca i u toku 24 sata. Ustanovljeno je da se sadržaj nikotina u duhanu mijenja u toku dana, tako da je najveci sadržaj nocu, a najmanji u podne. Sadržaj, pak, biljke valerijane najveci je u podne, a najmanji nocu. Poznavanje tih cinjenica od osobite je vrijednosti kod skupljanja ljekovitog bilja u medicinske svrhe. OSTALI KOZMICKI UTJECAJI Ispitivanjem su E. i L. Kolisko dokazali da postoje utjecaji kozmickih sila na rast žita. Oni su provodili pokuse naklijavanja žita u jami dubine 15 metara gdje je bio iskljucen utjecaj svjetlosti i topline. Pritom je ustanovljeno da rast biljaka pokazuje znacajne varijacije prema vremenu sjetve, pa se maksimalni rast nije poklapao s maksimalnom toplinom. Kako se navedene varijacije nisu mogle pripisati utjecaju svjetlosti, toplote i plodnosti tla, to ih treba pripisati nepoznatim ciniocima, vjerojatno centripetalnoj sili Mjeseca, centrifugalnoj sili Sunca, ili elektromagnetskim utjecajima Zemlje. UTJECAJ SUNCEVIH PJEGA NA RAST VOCAKA Utjecaj Suncevih pjega na rast drveca proucavao je M. Tocque (»L'Astronomie Moderne«). Rastom u drvecu nastaju koncentricni krugovi koji se vide prerezom stabla. U proljece formiraju se slojevi velikog stanicja, a u jesen su ti slojevi manji i zbijeniji. Krugovi se mogu lako izbrojiti i prema njima se ocjenjuje starost stabla. Starost se ocjenjuje tako što se svaki trostruki sloj stanicja broji kao rast stabla u jednoj godini (god), a to odrazuje i klimatske prilike koje su vladale u toj godini. U hladnoj i suhoj godini formira se relativno uzak prsten, dok kišna i vlažna godina formira veci i zbijen krug (god). Time se može izraditi krivulja koja predstavlja razne varijacije djelovanja klimatskih prilika u proteklom razdoblju. 223
Grafikon predstavlja fluktuaciju koja je u skladu s krugom Suncevih pjega od 11 godina, uslijed cega je teško ustanoviti korelacije izmedu promjena izazvanih klimatskim prilikama i krugom pjega. To ide u prilog stavu da je drvece opcenito osjetljivo na povecanu aktivnost Sunca.
VODA PODRŽAVA ŽIVOT I OBRATNO U knjizi» L'Energie Cosmique au Service de la Sante et du Progres« M. Violet navodi slijedeci pokus: »Za vrijeme ispitivanja ucinio sam kemijski cistu vodu sagorijevanjem vodika u cijevi plamenom uz prisustvo kisika. Litru te vode ulio sam u kristalizator i u nju pustio živog punoglavca. Životinjica je ostala nepomicna i odmah je uginula. Kako bih osigurao dovoljnu kolicinu kisika, u vodu sam uvodio zrak i pustio novog punoglavca. Ucinak je bio isti - punoglavac je uginuo. Nakon toga tu sam vodu ulio u stakleni balon, zacepio i zapecatio, a zatim ga iznio na balkon. Pokus sam obavio ljeti. Mjesec dana nakon toga ponovo sam uzeo balon, otvorio ga i u vodu pustio punoglavca. Ovaj put punoglavac je ostao živ i dalje se razvijao. Ova mrtva, kemijski cista voda postala je, nakon što je bila izložena utjecaju sunca na balkonu, živom vodom. Taj je pokus pokazao da je voda koja je bila izvrgnuta radijaciji, a kojom se napaja zemlja, postaje vitainom, to jest vodom koja podržava život. Grijanjem iznad 65 DC ili vremenski dužim dodirom ona gubi svoju radijaciju i postaje mrtvom. Kemijski je ostala nepromijenjena kao i ona prije, ali se od nje ipak znatno razlikuje.« M. Violet uspio je konstruirati poseban stroj koji se sastoji od kondenzatora izoliranog pcelinjim voskom. Tim je strojem uspio kaptirati nepoznatu radijaciju koju je nazvao »biološkim valovima«. Ucinio je mnoge pokuse u svrhu testiranja takve vode a zakljucci iz njegovih pokusa su slijedeci:
. Dinamizirana voda izvrgnuta utjecaju Sunca nema toksicki ucinak na živa bica. . Takva voda nema posebne kurativne osobine, ali pojacava mehanizam obrane organizma, poboljšava opce stanje i trajanje života, ukratko, ima djelotvoran ucinak na covjeka. . Upotrijebljena za bilje (uranjanjem sjemena u dinamiziranu vodu, ili zalijevanjem), povecava urode i uzrokuje raniju i vecu rodnost, kod kravlje repe za 26 posto, krumpira za 6 do 10 posto, s povecanjem sadržaja škroba za 17 do 23 posto. 224
Prema M. Violetu, dinamizirana voda pod utjecajem radijacije posjeduje svojstva »žive vode s izvora«, dok voda izvrgnuta utjecaju metala (kao što je voda iz vodovodnih cijevi) gubi svojstva žive izvorske vode jer joj nedostaju biološki valovi. O prirodi tih bioloških valova mi, dosad, ne znamo ništa.
15 BIOAGRIKULTURA
225
1HOMEOPATIJA)
RAZVOJ HOMEOPATIJE
~
Homeopatijske metode lijecenja stare su više od stotinu godina. No, homeopatiju opovrgavaju suvremeni znanstvenici prvenstveno držeci da ljekovito djelovanje homeopatskih lijekova nije moguce zbog smanjene kolicine ljekovite supstancije. Zakon slicnosti, to jest, slicno se lijeci slicnim (similia simiJjbus curentur), mogao bi se i prihvatiti da pripremanje lijeka nije bilo cesto pra:..... ceno velikim razrjedivanjima ljekovite supstancije. Tumacenja znanstvenika koji su se protivili velikim razrjedivanjima ljekovite supstancije, narocito onim vecim od 12 CH, to jest vecim od Avogadrove konstante (6,05 x 1023),temeljila su se na tvrdnji da u takvim razrjedenjima nema ni traga ljekovitoj tvari, vec da su ona cista destilirana voda. Iz tih razloga suvremena znanost odbacuje homeopatsku metodu. Homeopaticari stoga djeluju kao vracevi koji više lijece sugestijom nego homeopatskim liiekom. Suvremena dostignuca znanstvenih istraživanja u podrucju velikih razrjedenja srecom su potpuno izmijenila dojucerašnja poimanja o homeopatiji i time omogucila da se kao nauka postavi na cvrste temelje. Tumacenja o djelotvornosti lijekova što se dobivaju velikim razrjedenjima prihvatili su mnogi znanstvenici koji su temeljito ovladali takvim ispitivanjima. Profesor Heinz iz CNRS u Strasbourgu dokazao je da destilirana voda, koja je u pocetku sadržavala supstanciju (homeopatski lijek), zadržava specificnu strukturu otopljene supstancije i onda kada te .f3czrijedenost otopine prešla Avo&adrov broj. Time je ujedno prihvaceno da je vibracija uzrok djelovanja jako razrijedenog lijeka i da farmakološko dinamicko djelovanje lijeka spada u podrucje !!l~h~n.ik~y"al..9ya-=. Vibracijom i njenim ljekovitim djelovanjem moguce je protumaciti i analizirati sve ono što se zbiva u živom organizmu.
229
PRIPREMANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA
Otopina se pravi tako da se uzme jedan dio maticne otopine i miješa sa 99 dijelova destilirane vode (voda se redovito dva puta destilira) cime se dobiva prvo razrjedenje ili 1 CH. To se razrjedenje zatim potresa ritmicki kroz odredeno vrijeme (svakih 2 - 3 minute). Zatim se iz te otopine uzme jedan dio i miješa sa 99 dijelova nove destilirane vode i dobiva razrjedenje od 2 CH. Ovo se razrjedenje opet potresa ritmicki kroz odredeno vrijeme. Na isti se nacin postupa dalje cime se dobivaju razrjedenja od 3 CH, 4 CH, 5 CH, 6 CH, itd., ovisno o supstanciji koja se razrijeduje te predvidenoj reakciji koju ona treba da izazove u covjecjem, biljnom ili životinjskom organizmu. Razrjedujuci aktivnu supstanciju na više od 12 CH, odnosno 10-24 dobivamo razrjedenje koje se nalazi iznad Avogadrovog broja (6,05 x 1023)*,to jest ono u kojem nema više ni traga prvotno otopljenoj supstanciji. Ispitivanja radio aktivnim izotopima pokazala su da se vec kod razrjedenja od 9 CH ne mogu više pronaci tragovi prvotno otopljene supstancije. Suvremeni znanstveni istraživaci nastojali su objektivirati dokaz o djelovanju visokih razrjedenja. Oni su pronašli odgovarajuce sredstvo kojim su izvršili intoksikaciju žive tvari. Proucavajuci postupak eliminiTanja toksickog djelovanja dodavanjem homeopatskog lijeka u visokom razrjedenju utvrdili su objektivno uspješno djelovanje visokih homeo-. patskih razrjedenja. L. Wurmser, J. Ney i profesor Lapp obavili su prva ispitivanja na zamorcima. Davali su im subletainu dozu natrijevog arsenata koja je odgovarala kolicini od 1000 mg arsena. U prvim satima nakon trovanja utvrdeno je izlucivanje 35 posto injektiranog arsena putem urina. To je trajalo 90 slijedecih sati. Nakon izlucivanja navedene kolicine arsena,
* AVOGADROVO PRAVILO: jedan grammol bilo koje tvari u normalnim prilikama zaprema isti volumen i to upravo 22,4litre kod oDe pod tlakom od I atmosfere. Avogadrova konstanta jest 6,05 x 1023molekula. Stoga I grammol bilo koje tvari sadrži 6,05 x 1023 molekula.
230
~
arsena je još preostalo u tkivu zamoraca i to u jetri i spužvastom tkivu kostiju. Nakon što su injektirali odredenom broju zamoraca homeopatska razrjedenja, uspjeli su izazvati ponovno izlucivanje preostalog arsena putem urina. Zamorci kojima nisu bila injektirana homeopatska razrjedenja nisu izlucili preostali arsen iz organizma. Homeopatska razrjedenja kretala su se izmedu 4 CH (10 - 8) i 7 CH. Njihovo djelovanje pocelo se ocitovati tri tjedna nakon intoksikacije, zatim nakon sedam tjedana, dok su izlucivanja potpuno prestala nakon tri mjeseca. Tim pokusima nepobitno su d~a homeoDatski lijek ne djeluje autosugestiiom (ucinak placebo). Ipak, ti su pokusi bili ograniceni na razrjedenja do 7 CH, u kojima se djelomice još uvijek nalazila prvotno otopljena supstancija homeopatskog razrjedenja. Stoga ti pokusi nisu dokazivali o ljekovitom djelovanju visokih razrjedenja iznad Avo adrovo bro.a. Drugi istraživaci, me utIm, po uzeh su daljnja ispitivanja obavljajuci ih s razrjedenjima koja su veca od Avogadrovog broja. Za sada cemo se zaustaviti na istraživanjima profesora Barangera koji drži katedru na Politehnickoj školi u Parizu. Baranger je obavljao ispitivanja na pilicima zarazivši ih leukemijom. Ta bolest nemilice pogada perad nanoseci smrtnost i do 100 posto. Baranger je zarazio veliki broj pilica koje je, zatim, razdijelio u dvije skupine. U jednoj skupini ostavio je veci broj netretiranih pilica, koji su mu služili kao kontrola, a drugu skupinu tretirao je razrjedenjima homeopatske kulture od 30 CH. Nakon petnaest dana svi netretirani pilici su uginuli, dok je od tretiranih 50 posto bilo na putu ozdravljenja. I ovim se okusom dokazalo da se ne radi o au osu esti"i lacebo) te da u razrjedenju nije ilo ni traga otoplienoi supstanciii,
231
KAKO DJELUJE
HOMEOPATSKO
RAZRJEÐENJE
I
. il
Znanstveno dokazati Hahnemanovo otkrice zahtijeva odgovor na dva temeljna pitanja:
-
Djeluje li uistinu homeopatski lijek? - Ako djeluje, u cemu se sastoji to djelovanje? U tu svrhu eksperimentalno smo ispitivali djelovanje homeopatskih razrjedenja, cak i vecih od Avogadrovog broja: . Izvor snage homeopatskog razrjedenja, što se naziva aktivno fizikaIno terapeutsko djelovanje lijeka. . Nacin pripremanja homeopatskog razrjedenja kako bi se omogucilo oslobadanje snage homeopatskog lijeka. . Sredstva pomocu kojeg se ta snaga održava u otopini i to kada u njoj nema ni najmanjih tragova prvotno otopljene supstancije. . Mijenja li ta energija izvjesne sastojke postupnim razrjedivanjem (primjerice, zašto 7 CH neke supstancije djeluje, a 15 CH ne"djeluje).
j
I I
Teorija govori da se ljekovito djelovanje homeopatske otopine ne može više osjecati iznad 11 CH. Ipak, iskustva homeopata koji su upotrebljavali visoka razrjedenja, kao i laboratorijska ispitivanja lijeka, nedvosmisleno potvrduju pozitivno djelovanje razrjedenja, i vrlo cesto je ono bilo zacudujuce djelotvorno. Ispitivanja se odnose kako na biljke tako i na životinje. Profesor Netien, uz pomoc gospode Gavion i J. Boirona 1966. godine obavljali su pokuse s visokim razrjedenjima modre galice na biljkama. Ispitivali su niski grašak koji je uzgajan u loncima. Zalijevali su ga 3 puta tjedno otopinom modre galice u kolicini od 20 mg na 1 litru vode za vrijeme citavog trajanja vegetacije. Svaka je biljka upila 1,4 g modre galice cime je izvršena tzv. subintoksikacija graška. Uzgajane biljke ipak su sazrele i donijele odredeni urod graška. Taj je grašak poslužio kao materijal za izvodenje pokusa. Prije svega, promatralo se klijanje sjemena koje je bilo tretirano modrom galicom te usporedivalo s netretiranim sjemenom. Mjerenjem se ustanovilo da su intoksicirane biljke dale manji urod zrna koji je i velicinom bio za trecinu manji od uroda netretiranog graška. Osim toga, intoksicirane biljke sadržavale su 3 puta više modre galice. . 232
<
Prva. svrha drugoga pokusa, koji je izvršen istodobno kao i prethodni, bila je u traženju nacina da se pomocu smanjenih (subletalnih) doza modre galice intoksicirani grašak ponovno dovede u normalno stanje. Jedna kolicina graška se namoci u destiliranu vodu, a druga kolicina u razrijedenu otopinu modre galice od 15 CH. Njihovim pokusima utvrdeno je da homeopatska razrjedenja modre galice utjecu da se prvobitno intoksicirane biljke graška mogu vratiti u normalno stanje i da razrjedenje od 15 CH stimulira razvoj korijena koji je dosegao istu velicinu kao i korijen kontroliranih biljaka. Razrjedenja modre galice od 15 CH omogucuju ujedno da se izluci modra galica iz biljaka graška cije je sjeme bilo prethodno intoksicirano modrom galicom. J. Boiron je zakljucio da razrjedenje modre galice od 15 CH odstranjuje modru galicu iz biljaka graška, pri cemu krivulja razvitka graška pokazuje da je razvoj biljaka prethodno intoksiciranog sjemena nalik onoj kontroliranih biljaka. Tim se pokusima još jednom potvrdila djelotvornost visokih razrjedenja. Eksperimentalni dokaz djelovanja takvog razrjedenja ponovno je potvrdio da svako spajanje otopine s otopljenom tvari na neodredeno vrijeme izaziva da otopina poprima specifican karakter (strukturu) i onda kada u otopini nema više ni traga prvotno otopljenoj tvari. J. Boiron je zakljucio da se zakon o identicnosti i slicnosti može utvrditi (verificirati) eksperimentima u laboratoriju i da sva razrjedenja, cak i veca od Avogadrovog broja, biološki razlicito djeluju ovisno o konstituciji i temperamentu životinje, njezinoj zoološkoj pripadnosti, i o samoj supstanciji koja se razrijeduje.
233
HOMEOPATSKO RAZRJEÐENJE
U ispitivanjima razrjedenja vecih od 9 CH, kod kojih su korišteni radioaktivni izotopi, nije bilo moguce pronaci tragove prvotno otopljenoj tvari. Na temelju tih eksperimenata možemo tvrditi da u pokusima sa razrjedenjima od 15 CH, a pogotovo onima sa 30 CH, ciji su rezultati bili pozitivni, postoji izvjesni fizikaIno djelujuci faktor koji ne pripada prvotno otopljenoj tvari. Odakle dolazi ta energija u homeopatskom lijeku? Izgleda da je djelovanje homeopatske otopine (lijeka) vezano uz oslobadanje unutrašnje energije atoma. Profesor Dufor je dokazao da zrak koji se izdiše sadrži radioaktivne cestice kao posljedica rastvaranja materije. Uvidom u intraatomsku energiju pocinju se otkrivati goleme mogucnosti. Time je moguce protumaciti teoriju L. Kervrana obiološkoj transmutaciji. Kokoši uzgajane na tlu ilovace bez kalcija, hranjene hranom kojoj nedostaje kalcij, nesu jaja bez ljuske. Dade li se pak tim kokošima tinjac, u vremenu od 24 sata kokoši ce nesti jaja s ljuskom. Jedino moguce tumacenje za to jest: K~~+ Hi
--
Cai~
Nakon što je analizirao zakljucke L. Kervrana, dr Bernard je protumacio oslobadanje energije u homeopatskom razrjedenju. Postupnim razrjedenjem uz ritmicko potresanje otapalo dolazi u dodir s otopljenom supstancijom uslijed cega atomi prelaze s onu stranu njihova normalnog stanja. Iz ovako nastalog nestabilnog stanja djeluju na otapalo u obliku vibracijskih valova koji prirodnu energiju otopljene tvari prenose na otopinu.
~
234
1
TEMELJNI PRINCIPI HOMEOPATIJE
.
. . .
Tri su temeljna principa homeopatije:
Zakon slicnosti
Zakon velikih razrjedenja Originalni postupak kod bolesti i pacijenta.
Homeopatija je lijecenje koje se sastoji u doziranju velikih razrjedenja lijeka, koji u zdrave osobe izaziva simptom nalik onome što se pojavljuje u bolesne osobe. Pravilno upotrijebljen homeopatski lijek djeluje uspješno sve dok bolesnikov obrambeni sistem nije došao u krizu, što se dogada obicno u 85 do 90 posto slucajeva. U slucajevima kad bolesnikov obrambeni sistem dode u krizu, tada je bolje upotrijebiti alopatski lijek.
235
PRIMJENA
HOMEOPATIJE
U POLJOPRIVREDI
Prije petnaestak godina sreli smo se prvi put s primjenom homeopatskih preparata u suzbijanju bolesti i štetocina na vockama. Takav nacin suzbijanja bolesti i štetocina u poljoprivredi nije bio za nas od osobite važnosti jer su postojala kemijska sredstva zaštite za koje se tada držalo da je njihova primjena mnogo jednostavnija i ujedno bezopasna za zdravlje ljudi i životinja. Od tada do danas mnogo se toga izmijenilo, kako u nacinu i intenzitetu primjene kemijskih sredstava, tako i u spoznaji da je intenzivna primjena takvih sredstava opasna po zdravlje ljudi i životinja. Osnovna razlika izmedu upotrebe pesticida i homeopatskih preparata sastoji se u tome što je doziranje pesticida sracunato na potpuno uništenje parazita (što do sada nikada nije potpuno uspjelo), a upotrebom homeopatskih preparata koristeci visoka razrjedenja u smanjenim, tzv. subletalnim dozama, želi se parazite udaljiti od poljoprivrednih kultura, a ne uništiti. Primjenom homeopatskih preparata pojednostavljuje se a ujedno i pojeftinjuje zaštita poljoprivrednih kultura, jer se njima štede prirodni neprijatelji pojedinih parazita. Primjenom pesticida uništavaju se prirodni neprijatelji parazita, stvara se njihova rezistentnost te uvjetuje pojava novih koji do tada nisu bili opasni. U ekonomskom pogledu to poskupljuje zaštitu. Osim navedenih razlika u primjeni vec je mnogima postalo jasno da .intenzivna primjena pesticida u zaštiti poljoprivrednih kultura predstav- . lja ozbiljnu opasnost po zdravlje životinja i ljudi. Otrovnost pesticida za ljudsko zdravlje bila je neposredan povod da se vec do sada zabrani upotreba nekih pesticida, kao što su DDT, HCH, ENDRIN i dr., za koje se u pocetku držalo da nisu opasni. Koliko ce preostalih pesticida ostati u upotrebi? Primjena homeopatskih preparata u lijecenju ljudi rasprostranjena je u mnogim zemljama. Koliko je nama poznato homeopatski preparati za suzbijanje bolesti i štetnika na poljoprivrednim kulturama proizvode se samo u Francuskoj. S francuskim preparatima dvije godine smo suzbijali jabukov savijac (Carpocapse pomonelle) i krastavost plodova (Fusic1adium dendriticum) na jabukama na objektu Kukljaš u Našicama. Rezultati tih pokusa
~
236
L
.r
t
~
daju naslutiti da ce njihova primjena i kod nas dati dobre rezultate. Osim navedenih preparata u Francuskoj se proizvode i drugi homeopatski preparati za suzbijanje bolesti i štetnika na ostalim poljoprivrednim kulturama. Primjenom homeopatskih preparata u zaštiti poljoprivrednih kultura: . Smanjuju se doze aktivne materije za provodenje prskanja u odnosu na tzv. subletaine doze. . Provodenjem prskanja smanjenim dozama homeopatskih otopina smanjuje se opasnost od trovanja ljudi i životinja. . Smanjenim dozama aktivne materije smanjit ce se veliki troškovi zaštitnih mjera. . Smanjenim dozama štite se prirodni neprijatelji parazita jer oni održavaju biološku ravnotežu i besplatno vrše zaštitu bilja. U tu svrhu predlažemo: . Da se i kod nas znanstveno ispitaju homeopatski preparati u lijecenju ljudi, bilja i životinja. . Da se pristupi razmatranju mogucnosti proizvodnje homeopatskih preparata u nas. . Da se prede na doškolovanje odgovarajucih kadrova koji ce znanstveno primjenjivati homeopatski nacin lijecenja ljudi, bilja i životinja.
~
I
l
237
r
RAD IESTEZIJA U VOCARSTVU
I
1
ZNACENJE
RADIESTEZIJE
Svako bice ima svoj bioelektromagnetski sustav koji se manifestira kako u njegovoj cjelini tako i u svakom pojedinom dijelu, a predstavlja njegovu biološku ravnotežu. Tu se ravnotežu može mjeriti pomocu radiestezijskog brojila (pendule). Kao radiestezijsko brojilo mogu koristiti razni predmeti od kovina (zlato, bakar i ostale kovine), a kao nemetalni predmeti staklo, vrba i dr. Kad s radiestetskim priborom radiestezist stupi u kontakt s bioelektromagnetskim poljem, primjerice neke vocke, onda mu radiestetsko brojilo odbrojava odredeni broj impulsa. Taj je broj impulsa kod svake vrste, odnosno sorte vocaka uvijek stalan: breskva od 50 do 70 marelica od 70 do 90 jabuka od 110 do 150 trešnja od 170 do 240 kruška od 110 do 150 Ti se brojevi mijenjaju kod pojedinih sorti unutar vrste, tako na primjer, broj impulsa kod kruške dobra lujza iznosi 170, a kod Dpyenne de comice 240. Kod svake vocke razlikujemo jednosmjerna odbrojavaqja, na primjer, u pravcu sjever-jug, i kružna odbrojavanja prema kojima se brojilo vrti u pravilnim krugovima ili elipsama i to: kad oznacava zdravo i pozitivno, zdesna na lijevo, u smjeru kazaljke na satu, a kad oznacava bolesno i negativno, u nepravilnim krugovima ili elipsama, i to slijeva na desno. Svaku od navedenih vrsta vocaka karakterizira odredeni broj impul-
sa, kako jednosmjernih, tako kružnih.
. Kod vocaka broj jednosmjernih impulsa ostaje stalan za pojedinu vrstu isortu, a mijenja se broj kružnih impulsa. Kad se vocka nalazi u vegetativnom (mladom) stadiju razvoja, broj jednosmjernih i broj kružnih impulsa je otprilike isti. Prijelazom na generativni stadij (kada rada) u odnosu na jednosmjerne broj kružnih impulsa je znatno manji. Što vocka više stari, to joj je broj kružnih impulsa u odnosu na jednosmjerne sve manJI.
16
BIOAGRIKULTURA
241
'! \ f \ f
\
f
\
I
\
I
\
I
\
/
\
I
\
I
\
/
\
I
."
I
f
I
f
I
/
@
ZDRAV PLOD
/ I
f
\ \
\\ \
9
Korištenje radiestezije u vocarstvu
BOLESTAN PLOD
ej Postoje, dakle, velike razlike izmedu pojedinih vrsta jednosmjernih impulsa, pa se one mogu dovesti u vezu s vecom vitalnošcu pojedinih vrsta vocaka. Iz razlike izmedu jednosmjernih i kružnih impulsa možemo zakljuciti o stadijskom razvoju vocke. Nadalje, postoje razlike u broju izmedu stabla i ploda vocke. Kod stabla najprije dolazi do odbrojavanja jednosmjernih impulsa, a zatim kružnih, kod plodova obratno, najprije odbrojavanje kružnih, a zatim jednosmjernih impulsa. . Broj kružnih impulsa kod plodova približno se poklapa s brojem jednosmjernih impulsa kod stabala pojedinih vrsta vocaka, primjerice kod plodova: jabuke od 110 do 150 trešnje od 170 do 240 kruške od 110 do 150 Broj jednosmjernih impulsa kod plodova znatno se razlikuje. Što su plodovi zeleniji i nerazvijeniji, to je broj jednosmjernih impulsa manji, a što plodovi više dozrijevaju to se i broj jednosmjernih impulsa povecava. 242
\
KORIŠTENJE
RADIESTEZIJE
U VOCARSTVU
1-
Metodom Bouche- Thomas vocke se sade pod kutom od 30 stupnjeva. Ako radiestetsko brojilo primaknemo vocki (grani) koja raste okomito, odbrojavat ce odredeni broj impulsa svojstven toj vrsti, odnosno sorti. Što vocku (granu) više sagibamo, to ce broj impulsa biti manji, a brojilo ce se zaustaviti kad vocku (granu) položimo pod kutom od 30 stupnjeva. Kut od 30 stupnjeva je kut idealne ravnoteže za vocku. Okomiti položaj vocke uvjetuje bujnost (rast) stabla, a kosi položaj pod kutom od 30 stupnjeva predstavlja idealnu ravnotežu elektromagnetskih sila koje djeluju na rast i rodnost vocke. . Isto vrijedi za.podloge koje se upotrebljavaju za pojedine sorte. Dobre podloge za pojedine vrste i sorte vocaka treba istom odabrati, što je cesto vrlo dugotrajan i nerješiv posao (pitanje podloge za šljivu bistricu bio je i ostao predmet mnogih diskusija, a pravilno. rješenje nije ni do danas pronadeno). Mjerenjem impulsa sorte i podloge moci ce se mnogo lakše pronaci odgovarajuca podloga. Suglasnost dvaju komponenata (podloge i sorte) ocituje se u pravilnom kružnom kretanju radiestetskog brojila (slijeva nadesno), kod indiferentnih komponenata visak na spojnom mjestu zastaje, a kod inkompatibilnih pocinje kružnim nepravilnih kretanjem zdesna nalijevo. Zakljucujemo da se u selekciji podloga radiestezija može uspješno koristiti. Visak se u dodiru s elektromagnetskim poljem vocnih plodova proizvedenih biološkom metodom krece slijeva nadesno (zdravo), a kod plodova fertiliziranih umjetnim gnojivima krece se u nepravilnim krugovima i to zdesna nalijevo (te smo pokuse demonstrirali na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu).
243
BOLESTI VOCAKA UZROKOVANE PATOGENIM ELEKTROMAGNETSKIM ZRACENJEM
U vocnom nasadu nailazimo vrlo cesto na bolesne vocke kojima ne znamo uzrok bolesti. U nasadu bresaka nedaleko Zagreba nekoliko godina nakon sadnje pocela su se pojedina stabla žutjeti, a zatim i sušiti. Neki su strucnjaci tvrdili da je prema vanjskim simptomima uzrok propadanja pomanjkanje željeza, drugi mangana itd. Folijarno dodavanje željeza i mangana nije dalo rezultate. Nasad se na kraju morao iskrciti. Ustanovili smo da pojedina vocna stabla stalno zaostaju u rastu, slabo radaju i daju neke izoblicene plodove, a vrlo cesto se i potpuno osuše. Analizirajuci tlo ispod takvih vocaka i pregledavajuci korijen nismo mogli pronaci odredene uzroke za takvo stanje. U nekom velikom vocnom nasadu (otprilike 100 ha) jabuka, krušaka, šljiva i bresaka utvrdio sam da su vocke koje su pokazivale znakove slabog zdravlja bile izvrgnute jakom zemnom elektromagnetskom zracenju. Iskapanjem nekoliko stabala na korijenu je pronaden Bacterium tumefaciens. Ujedno se ustanovilo da na tom mjestu postoji jako elektromagnetsko zracenje, pa je Bacterium tumefaciens vjerojatno bio sekundarni uzrok propadanju. Kako je vocka bila trajno izvrgnuta elektromagnetskom zracenju , njezina životna snaga (vitalnost) je toliko oslabila, da ju je bolest mogla lakše svladati. Prolazeci vocnim nasadom primijetio sam da su pojedina stabla jako nagnuta. Uzrok tome nije bio vjetar i slabo ukorjenjivanje, vec neka sila, od koje kao da vocka želi pobjeci jer joj smeta u rastu. Kod svih nagnutih vocnih stabala u tom nasadu mogao sam ustanoviti da su bila izvrgnuta jakom elektromagnetskom zracenju. Za vecinu bolesnih stabala, za koje se tvrdilo da ih je napao rak a cije rane nisu bile uzrokovane nepotpunim kalusiranjem ucinjenih rezova, ustanovio sam da su izvrgnuta jakom elektromagnetskom zracenju. Neke kruške i jabuke u nasadu, uz potpuno jednaku njegu i fertilizaciju vrlo slabo radaju i plodovi su im cesto deformirani. Uzrok tim pojavama otkrio sam u jakom zracenju. Ovime ne želimo tvrditi da je svim bolestima i propadanju vocaka u nasadima uzrok patogeno elektromagnetsko zracenje, jer postoje i drugi uzroci, kao što su klimatski i zemljišni uvjeti, slaba kompatibilnost, loša hranidba, razne gljivicne i ostale bolesti i štetnici. Ipak, poja've bolesti i propadanja vocaka, zatim slaba 244
j
I
rodno st pojedinih stabala, kržljavi i izobliceni plodovi, pojave raka i virusnih oboljenja vrlo cesto su uzrokovane patogenim elektromagnetskim zracenjima kojima su izvrgnute vocke na ravnim i slabo ocjeditim dima s nepropusnim donjim slojevima. Stoga bi na tim dima prije podizanja vocnog nasada trebalo prethodno obavljati radiestetska istraživanja.
245
Kompostiranje
u hrpama
r: Sjeme soje O klijavosti inokulirane soje ovisi uspjeh u proizvodnji
'I: ii' t f I
Mulciranje
Formiranje
vocaka strojem -
krošnje -
mulcerom
po sistemu barka
L
. Cvjetna stjenica Anthocoris nemorum glavni neprijatelj crvenog pauka
Vrataši Rhapidides hrane se lisnim ušima
Božja ovcica Anatis ocellata neprijatelj lisnih uši broj jedan
,-
Nasad jabuka posadenih po sistemu barka
Sadnjom vocaka pod kutom od 300 postižu se visoki urodi i redovita
rodnost "'---
I I
Radovi u povrtnjaku
-
združenom
sadnjom povrca
postižu se visoki urodi
Francuski nacin sadnje krumpira urod krumpira u jednoj kucici
-
,;;.
,I
., ...
"
Soja u punoj vegetaciji ~
Soja igra važnu ulogu u snabdijevanju
I ;:L
Gujavice održavaju tlo u rastresitom stanju
J
tla dušikom
.' - .. l1J-
Il 11\,111':
Pergola trientina
-
loza se gadi okomito, a zatim savija pod kutom od 30°
Vinograd zasaden pod kutom od 30 °
LITERATURA
1. Aubert, C.: L'Agricu1ture biologique, Paris, 1960. 2. Bouche-Thomas: La Methode Bouch{:-Thomas, Angers, 1953. 3. Coutanceau, F. M.: Arboriculture Fruitiere, J. B. Bailliere et Fils Edit, Paris, 1962. 4. Chaboussou, F.: Les Plantes Malades des Pesticides, Debard, Paris 6 5. Easey, B.: Practical Organic Gardening, London 6. Friedrich, R: L 'infJuence de la Lune sur les Culture, La Maison Rustique, Paris, 1979. 7. Hilkenbaumer, F.: Obstbau, Paul PaTer, Berlin-Hamburg, 1953. 8. Howard, A.: An Agricultural Testament, London 9. Josifovic,M.: Opcafitopatologija,Beograd, 1964 10. Konemann, E.: Bi1ogischer Obstbau, BLV Verlagsgeselschaft, Munchen-Bonn-Wien Il. Kriškovic, P.: Osnove biološkog vocarstva, Zagreb, 1972. 12. Kriškovic, 'p.: Arboriculture Fruitiere Biologique, Paris, 1974., 1977. 13. Kriškovic, P.: Der Biologische Obstbau in der Praxis, Stuttgart, 1984. 14. Louis, A.: Fertilisation en culture biologique, Bull. Nature & Progres, No. 2, Paris, 1963. 15. Meurius, J.: Homeopathie V{:g{:tale,Les annales homeopathiques Franyaigeg,Paris, 1960. 16. Micurin, L.: Socinenia, Moskva, 1948. 17. Niketic, M., Gavrilovic. M.: Savremeno vocarstvo, Beograd, 1958. 18. Abbc Mermet: Commentj'op{:re, Paris, 1952. 19. Muller, M.: Praktische Anleitung zum organisch-biologischen Gartenbau, Grosshochstetten, 1970. 20. Pfeiffer, E.: Fecondit{: de la Terre, Triades, Paris, 1966. 21. Rassmussen, E.: Therapeutique des arbres [ruitieres en Bio-Dynamique, Bull. Nature & Progres, No. I, Paris, 1965. 22. Rodale and starr: How to Grow Vegetables and Fruits by Organic Method, Emanus, Pennsylvania, 1961. 23. Rusch, H. P.: Boden[ruchtbarkeit, Heidelberg, 1968. 24. Steiner, H.: Zwolf Jahre integrierter PfJanzenschutz im Obstbau, Stuttgart, 1965. 25. Steiner, H.: Niitzlinge im Garten, Eugen UlmerVerlag, 1985. 26. Sykes, F.: Modem Humus Farming, Emmanus, Pennsylvannia 27. Stankovic, D.: Oplemenjivanje vocaka i loze, Beograd, 1960. 28. Tavera, M.: Agriculture Biologique, Bull. Nature & Progres, Paris, 1963. 29. Voisin, A.: Lebendige Grasnarbe, Bonn-Wien, 1961. 30. Žiher, R.: Rašlje vilinske - Radiestezija, Zagreb, 1965.
247
'"-
ZAKLJUCAK
Temelj BIOAGRIKULTURE jest primjena BIOELEKTRONIKE u proizvodnji poljoprivrednih kultura. BIOELEKTRONIKOM u proizvodnji dovodi se u ravnotežu djelovanje kozmickih i terestickih sila i time se omogucuje proizvodnja zdrave i jeftine hrane u poljoprivredi. Ishranom bilja upotrebom u vodi topivih soli u fiziološki aktivnom obliku djeluje se stimulativno na povišenje prinosa koji su nezdravi zbog upotrebe pesticida, a skupi jer se u takvoj proizvodnji ne koristi djelovanje kozmickih i terestickih sila kao jeftinog prirodnog resursa u proizvodnji. Temeljem vršenih ispitivanja i postignutih rezultata u korištenju kozmickih i terestickih sila u proizvodnji poljoprivrednih kultura utvrdeno je da je na taj nacin moguce proizvesti dovoljne kolicine zdrave i jeftine hrane za ishranu ljudi, bilja i životinja bez upotrebe pesticida, koji su inace sastavni dio proizvodnje poljoprivrednih kultura u ishrani bilja proizvodnjom u upotrebi u vodi toplih soli. Primjenom Þ×ÑÛÔÛÕÌÎÑÒ×ÕÛ u pr9izvodriji ,poljoprivrednih kultura moguce je znatno unaprijediti pr()i?:v()dIijuzdravih i jeftinih proizvoda u poljoprivredi i time znatnosnizititr()škove proizvodnje u proizvodnji zdrave i jeftine hrane za ishranu ljudi, bilja i žiyotinja.
248
SUMMARY
BIO-AGRICULTURE' is based on the application fo BIO-ELECTRONICS in the production of agricultural products. Making use of BIO-ELECTRONICS in food-production leads to a balance of the effect of cosmic and terrestrial forces and in this way enables production of healthy and cheap food in agriculture. Fertilizing plants with dissolving salts which are in physiological1y active form stimulates an increased harvest, but an unhealthy one, due to the use of pesticides. It is also an expensive production because there is no use made of the effect of cosmic and terrestrial forces as cheap and natural resources in food production. Based upon experiments and obtained results in applying cosmic and terrestrial forces in the growing of agricultural products we have come to the conc1usion that sufficient quantity of healthy and inexpensive food can be obtairied for human, animal and plant nourishment without using pesticides which are usual1y so largely applied in agriculture. Applying BIO-ELECTRONICS in agriculture makes possible an improvement in food production and a considerable reduction of costs in production of healthy and inexpensive nourishment for people, plants and animals.
249
SADRžAJ
綻½¦¿¸ª¿´»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ю»¼¹±ª±®òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò HRANITI LJUDE òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
KVALITETAHRANE
Ê·¦«¿´²¿·´·°®·ª·¼²¿µª¿´·¬»¬¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Õª¿´·¬»¬¿
±µ«-¿
·´· ±®¹¿²±´»°¬·½µ¿
µª¿´·¬»¬¿ò
ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò
Þ·±´±†µ¿µª¿´·¬»¬¿ òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ú¿µ¬±®·
· µ®·¬»®·¶·
¾·±´±†µ»
µª¿´·¬»¬»ò
ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò
Ú¿µ¬±®· ¾·±´±†µ» µª¿´·¬»¬»koji su otkrivenikemijskomanalizom.
. . . . . Vitalnostkao osnovnikriterij biološkekvalitete. . . . . . . . . . . . . . . KVANTITATIVNII KVALITATIVNIREZULTATI. . . . . . . . . . . .
Randmani rentabilnostproizvodnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Žitarice, okopavine i leguminoze ...................... Povrtlarskeku1ture .............................. Vocarstvoivinogradarstvo.......................... Ю±·¦ª±¼²¶¿³´·¶»µ¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ю±·¦ª±¼²¶¿³»-¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ю±·¦ª±¼²¿½·¶»²¿ « ¾·±´±†µ±¶ °±´¶±°®·ª®»¼·ò . .
. . . . . . . . . . . . .
KVALITETA PROIZVODA òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Õª¿´·¬»¬¿·¦¹´»¼¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Õª¿´·¬»¬¿±µ«-¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Pottingerovieksperimenti
. Proizvodnja jaja kodkokošihranjenih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biološki test na biljkama
............................
5 7
15 15 15 16 17 17 18 20 20 21 21 21 21 22 22 24 24 24 24 25 26
BIOAGRIKULTURAU PRAKSI TLO Fizikalnasvojstvatla
.
..............................
Kemijskasvojstvatla .............................. Reakcijatla.................................... Reakcijatla u organskojhranidbi bilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Elektroosmoza.................................. Biološkasvojstvatla............................... Alge. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .'. . . . . . . . . . . . . . . . Gljive....................................... Aktinomicete............................... Bakterije .............................
29 29 29 31 32 33 36 36 37 37 37 251
~
r
Uloga bakterija (niikroorganizama) ukruženju dušika. . . . . . Gliste . . . . . . '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Antagonisticki odnos izmedu organizama tla. . . . . . . . . . . . . . . . . Mikrobiološkaravnotežatla .......................... Humus ...................................... Uloga organske materije i humusa u održavanju plodnosti tla ....... Encimi-fermenti................................ OSNOVE BIOLOŠKE AGRIKULTURE
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Funkcionalna definicija plodnosti tla ubiološkoj agrikulturi . . . . . . . . Prirodnaplodnosttla .............................. Rizosfera..................................... Mikoriza ..................................... Kako nadoknaditi odnošenje mineralnih elemenata iz tla . . . . . . . . . . Kako nadoknaditi nedostatak hraniva u tlu . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dušik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kalij ... '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Fosfor ..................................... Ostali elementi................................. PRIPREMANJETLA.............................. Rigolanjetla ................................... Podrivanjetla .................................. HRANIOBABILJA............................... Primanje hraniva u fiziološki aktivnom obliku, uglavnom dušika, fosfora i kalija
.......................................
Primanje hraniva u procesu metabolizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Komparativni pregled.hranidbe bilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
OSNOVNETEHNIKE BIOLOŠKEAGRIKULTURE Fertilizacija.................................... Kompostiranjeuhrpama........................... Indormetodakompostiranja......................... Kompostiranjena površinitla (Sheet composting). . Tehnikapovršinskogkompostiranja. . . . . . . . . . Zelenagnojidba................................ PLODOREDUAGRIKULTURI....................... PROIZVODNJAKUKURUZAMULCIRANJEM . . Porijeklokukuruza................................ Prirodniuvjetiproizvodnjekukuruza. . . . . . . . . . Klima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rasporedoborina............................... Temperatura.................................. Tlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Opcenitoosjetvikukuruza.......................... Izborsorte................................... Izborsjemena ................................. Vrijemesjetve ................................. Gustocasjetve................................. 252
. . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . ;
. . . . . . . . . . .
38 39 40 41 42 43 44 47 48 49 50 54 57 58 58 58 58 59 60 60 62 66 66 69 70 71 71 71 72 76 76 77 77 82 83 84 84 84 84 85 85 85 87 88 88
Nacinsjetve òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò б-¬«°¿µµ±¼-¶»¬ª»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ò¶»¹¿µ«µ«®«¦¿²¿µ±²-¶»¬ª» òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ю·®±¼µ«µ«®«¦¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
88 88 89 89
ÍÑÖß Ë Þ×ÑÔÑ–ÕÑÖ ÐÎÑ×ÆÊÑÜÒÖ× ØÎßÒÛò òòòòòòòòòòòòò б®·¶»µ´±òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
94 95 95 95 96 96 96 97 98 99
˦¹±¶ò
ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò
Ͷ»¬ª¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ù²±¶·¼¾¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò ײ±µ«´¿½·¶¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Õ¿µ±«¦¹¿¶¿¬·-±¶«òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ê®·¶»³»‚»¬ª»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Í°®»³¿²¶»-±¶»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò ͱ¶¿µ¿±¹²±¶·ª±òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò ÚÎßÒÝËÍÕ× NACIN SADNJE KRUMPIRA. . . . . . . . . . . . . . . б®·¶»µ´±µ®«³°·®¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ю·®±¼²·«ª¶»¬·°®±·¦ª±¼²¶»ò òòòôò òòô òòòòòòòò Õ´·³¿ò
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ì»³°»®¿¬«®¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ì´±
ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò
Ñ°½»²·¬±±-¿¼²¶·µ®«³°·®¿ òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò צ¾±®-±®¬»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò צ¾±®¹±³±´¶¿¦¿-¿¼²¶« òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ê®·¶»³»-¿¼²¶»òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Ù«-¬±½¿
-¿¼²¶»ò
Õ±´·½·²¿ -¶»³»²¿
ò ò ò ò ò ò ò ò ò ò ¦¿ -¿¼²¶«ò
ò ò ò
Ò¿½·²-¿¼²¶»òòòòòòòòòòòòòòò д¿²-¿¼²¶»òòòòòòòòòòòòò бª®†·²-µ¿
-¿¼²¶¿
Í«¦¾·¶¿²¶» µ®«³°·®±ª»
ò ò ò ò ò ò ò ò ò
¦´¿¬·½»
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
òòôòò
. . . . . .
Ê¿¼»²¶»µ®«³°·®¿ òôòòòòòòòòòòòòò ß²¿´·¦¿®»¦«´¬¿¬¿òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
. . . . . . BIOLOŠKO POVRTLARSTVO . . . . . . . Što je biološko povrtlarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Organizmi u tlu i njihov zadatak. . . . . . . . . . . . . . . Mrvicastastruktura ¬´¿ ôòòòòòò Þ·´¶²·°±µ®·ª¿½òòòòòòòòòòòòòòòòò Humus u tlu - temelj trajne hranidbe bilja Umjetna gnojiva - kratkotrajan uspjeh u hranidbi òòòòòòòòò Osnovno pravilo biološkog povrtlarstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prakticne mjere ¦¿prijelazna biološkopovrtlarstvo . . . . . . . . . . . . Prezimljenje gredica i priprema za zimsko mirovanje. . . . . . . . . . . Æ·³-µ·¦»³´¶·†²·°±µ®·ª¿½òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò Raznevrstetla òòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòòò
. .
.
. . .
Izmjenapovrtnih kultura (plodored) . . . . . . . . . . . . . . . . . . Združivanjepojedinih povrtnih kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mjesecevutjecaj na rast povrtnih kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
101 102 103 103 103 104 104 104 104 105 105 105 105 106 107 108 108 110 112 112 112 113 114 115 116 116 116 117 118 119 120 121 253
Rad upovrtnjaku i orude ............................ Orude za obradu ,................... Uredenjegredicaza sjetvu .......................... Sjetva(sadnja)................................. Zemljišnipokrivac-mulc.......................... Dodatnemjereza vrijemevegetacije. . . . . . . . . . . Bolestinapovrcu ................................ Kukcikojinapadajupovrce .......................... Kompostiranje.................................. Toplaklijališta.................................. Miješanekultureili kombiniranegredice. . . . . . . . Zelenagnojidba ................................. Kišnegliste.................................... Posloviu povrtnjakukroz godinu. . . . . . . . . . . . Kako zaštititipovrtne kulture od parazita. . . . . . . . BIOLOŠKOVOCARSTVO Proizvodnjavoca................................. Visokorodne sortevoca Fertilizacija .................................. Intenzivnemjerezaštiteod parazita. . . . . . . . . . Tlo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biološkakvalitetavoca ............................. Ekonomicnostbiološkogvocarstva ...................... Izborvocaka ................................... Razmnažanjevocaka .............................. Cijepljenjevocaka................................ Podlogazavocke................................. Rasadnickaproizvodnja............................. Proizvodnjasadnica............................... Uzgojniobliciu biološkomvocarstvu. . . . . . . . . . Uzgojnioblik ................................. Visinarasta .................................. Medusobniodnossorteipodloge
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . .
Rana i redovita rodnost vocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
...................... Usmjeravanjeredova Razmacikodsadnje.............................. Pripremasadnica ............................... Postupakkodsadnje ............................. Drugagodinanakonsadnje ......................... Treca,cetvrtai ostalegodine nakon sadnje. . . . . . . . . . . . . . . Rezultatiuzgojavocakapo sistemubarka. . . . . . . . . . . . . . . . . Rezvocaka.................................... Bolestii štetnici ................................. Opci podaci .................................. Kompostiranjeoboljelihbiljaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Osnovnepostavkesuzbijanjabolestii štetnikau biološkomvocarstvu. Suzbijanjebolesti ................................ UzgojnioblikB-T-sistembarka
.
. . . .
. . . .
121 121 123 124 126 128 129 130 130 135 135 137 138 139 141 143 143 143 144 145 148 149 150 150 151 151 152 153 154 154 154 155 155 155 156 158 159 160 160 161 163 166 167 172 172 173 174 178
Ji
~ I
t
254
1
Suzbijanještetocinanavockama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 Sredstvaprotivbolestii štetocina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Ptice kao pomagaci u zaštiti vocaka od kukaca
. . . . . . . . . . . . . . . .
Kvantitativnii kvalitativnirezultatiu biološkomvocarstvu. . . . . . . . . Integralnazaštitavocaka
............................
Ulogapcelauoplodnjivocaka.........................
.
BIOLOŠKO VINOGRADARSTVO BIOLOŠKA POLJOPRIVREDA DANAS VELIKA BRITANIJA ............................. SRNJEMACKAIŠVICARSKA
199 202 205
.......................
DRUGE ZEMLJE................................ COVJEK I ŽIVI SVIJET PRIJELAZ NA BIOLOŠKU AGRIKULTURU . . . . . . . Štojereakcijatla................................. Život u tlu .................................... Primjena zaštitnih mjera u biološkoj poljoprivredi. . . . . . Zakljucak..................................... NOVIJA SAZNANJA O PLODNOSTI TLA. . . . . . . . . Utjecaj Mjeseca i kozmickih sila na rast i urod biljaka. . . . Ritmickevarijacije Ostalikozmickiutjecaji
. . . . . . . . 210 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.............................
Utjecaj Suncevih pjega na r~t vocaka. . . . . . . . . . Voda podržava životi obratno ......................... HOMEOPATIJA RAZVOJHOMEOPATIJE PRIPREMANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA. . . . KAKO DJELUJE HOMEOPATSKO RAZRJEÐENJE HOMEOPATSKORAZRJEÐENJE ..................... TEMELJNI PRINCIPI HOMEOPATIJE. . . . . . . PRIMJENA HOMEOPATIJE Ë POLJOPRIVREDI.
. . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . .
RADIESTEZIJA U VOCARSTVU ZNACENJERADIESTEZIJE KORIŠTENJE RADIESTEZIJE U VOCARSTVU. . . . . . . . . . . .. BOLESTI VOCAKA UZROKOVANE PATOGENIM ELEKTROMAGNETSKIMZRACENJEM
Literatura
184 186 188 192 194
:
210 211 214 215 216 220 223 223 223 224
229 230 232 234 235 236
241 243 244 247
255
l
Izdavacka radna organizacija »MLADOST« Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO VUKOVIC
Likovni urednik BRANKO VUJANOVIC Tehnicki urednik RATKO HUDINA Korektori LELA COFFOU MARIJA MOLNAR TISAK: RO »ZRINSKI«,
Naklada:
CAKOVEC
-
4000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilišna biblioteka,
Zagreb
DOK 631 :613.2](035) KRIŠKOVIC, Pavao Bioagrikultura u praksi: proizvodnja zdrave i jeftine hrane / Pavao Kriškovic ; [crteži Nada Paulic... [et aL] ; fotografije Pavao Kriškovic]. - I. izd. Zagreb: Mladost, 1989. - 247 str. : ilustr. ; 24 cm. -(BibliotekaFormat) Bibliografija:
ISBN
str. 246. -
86-05-00276-X
Summary.
1989.
