Oliver Kuhn
Savršeni zavodnik Priručnik za ţenolovce
Uvod Vjerujem da primjer jahanja na valovima moţe pomoći da se shvati problem sa ţenama. Kad sam prvi put ušao u more s daskom kako bih jahao na valu, neuspješni pokušaji gotovo su me doveli do očaja. Dugo nisam imao hrabrosti okušati se na onim pravim velikim valovima. Kad sam konačno zaveslao, malo sam prekasno startao. Iznenadila me snaga vala. Bio je silan i nevjerojatno brutalan, bacao me kao grančicu. Na kraju sam bio sretan što sam uopće izvukao ţivu glavu. Ali valovi su me fascinirali i nisam mogao prestati. Svakog sam jutra dolazio s daskom, no svaki put iznova nagutao bih se vode i iscrpio u borbi s valovima. Jahanje na valovima čini se tako jednostavno, no vrlo je komplicirano. Valovi su naizgled jedan drugom slični, ali svaki je jedinstven. Na kraju sam naučio jahati na valovima samo zahvaljujući upornosti, tvrdoglavosti i motivaciji. Zahvaljujući neiscrpnoj ljubavi prema moru. Naučio sam koliko je vaţno odabrati pravi trenutak. Naučio sam da se ne trebam bojati vala, jer on se ne boji mene. Naučio sam kako je nevjerojatan osjećaj iskoristiti snagu vala. Kad jašem na njemu i on me odnese sve do obale. Volim osjećaj da val postoji samo radi mene. RoĎen je negdje daleko na pučini samo da bi mene nosio. Ova će vam knjiga promijeniti ţivot više od ijedne druge koju ste dosad pročitali. Muškarac koji zna zavesti lijepu ţenu, sretan je muškarac. A sreća je ono čemu svi teţimo. Kod paunova i većine drugih ţivotinja, upoznavanje partnera vrlo je jednostavno. Raskošan paunov rep, malo vabljenja ţenke, velik revir, i eto ljubavi. Biolozi su u svojim skupim projektima istraţili ljubavni ţivot pojedinih vrsta ptica. Karakterističan pjev muţjaka u doba parenja djeluje na ţenke kao droga. OdreĎene melodije i odreĎeni podraţaji izazivaju u svih ptičjih ţenki bezuvjetnu ţelju da se spare s muţjakom. Kako bi bilo kad bismo i mi znali takvu melodiju? No, kod ljudske vrste, ponašanje pri udvaranju neusporedivo je kompleksnije. Tu ţenku ne obara s nogu raskošan rep, nego ljudski duh. »Sposobnosti ljudskog
mozga alati su za udvaranje«, napisao je Geoffrey Miller u svojoj knjizi Seksualna evolucija. Upravo je to osnovni razlog zašto je naše društvo iznjedrilo stvari kao što su kultura, glazba, humor, moral, knjiţevnost i religija. Ili nam je humor moţda neophodan za opstanak? Što će nam kultura, kad više nismo u stanju uloviti ni kunića? Zašto imamo mnogo bogatiji vokabular i mnogo kompleksniji jezik nego što je neophodno za preţivljavanje? Borba za opstanak nije objašnjenje za sve to. Sve te sposobnosti imaju samo jednu zadaću: ostaviti dojam na pripadnika suprotnog spola. Na početku naše civilizacije, bijaše flertovanje. Umijeće zavoĎenja U ovoj knjizi nećete naći jeftine fraze za upucavanje ili jednostavne savjete za očijukanje. Nećete naći macho-tehnike ni savjete kako prići ţeni i što joj sve napričati da biste je odveli u krevet. Ova je knjiga rezultat temeljitog bavljenja ljudskom komunikacijom. Ona sadrţi preciznu analizu emocionalnog pribliţavanja spolova. Nije napisana samo za muškarce koji ţele upoznavati i osvajati ţene, nego se obraća svima koji ţele bolje i osjećajnije komunicirati. Ali ova će vam knjiga dati i jako moćan instrument za privlačenje pozornosti ţena. Kad je pročitate, znat ćete zapravo sve što je potrebno da biste jahali na bilo kojem valu. Ali daskanje se moţe naučiti samo u moru. Ja jašem na valovima već petnaest godina. Teoriju sam naučio za jedno popodne, ali trebalo mi je petnaest godina dok ispravni pokreti i ispravan tajming nisu postali dio mene. Ali i sada svako toliko doĎe pokoji val koji me jednostavno zahvati i baci. Nije lako postati uspješan zavodnik. U mnogim slučajevima, ponašanje koje je za to neophodno protivi se vašoj intuiciji i odgoju koji ste dobili u roditeljskom domu. Kako bismo postali muškarci koji imaju uspjeha kod ţena, moramo se promijeniti. A mi muškraci nerado se mijenjamo. Moţda ipak radije ostati sam?
Ako je toliko teško postati savršen zavodnik, zašto onda jednostavno ne odustanemo? Zašto radije ne ostanemo sami? Vrlo jednostavno: većina samaca je nezadovoljna. Profesor Franz Neyer, razvojni psiholog na Sveučilištu Vechta, kaţe: »Samac u dobi do tridesetak godina, djeluje u emocionalnom smislu prije labilno nego stabilno, u pogledu društvenosti zakočeno i suzdrţano, i njegov osjećaj vlastite vrijednosti nije baš osobito visok.« Zašto? Jer ne upoznaje dovoljno ţena. Ankete su pokazale da je seksualna aktivnost samaca vrlo različita. Većina muškaraca upoznaje vrlo malo ţena: susreću se s malo ţena, izlaze s malo ţena i spavaju s malo ţena. Ali postoji i mali broj muškaraca koji susreću eksponencijalno veći broj ţena. To su muškarci koji vrlo lako upoznaju ţene, izlaze s mnogo ţena i imaju seksualne odnose s mnogo raznih ţena. I to često već nekoliko sati nakon upoznavanja. Svaki muškarac moţe sam odlučiti kojoj će od te dvije skupine pripadati. Svaki muškarac moţe postati zavodnik. Neovisno o tome kako izgleda i što je po zanimanju. Neovisno o primanjima i podrijetlu. Htio bih da meni osobno obećate da ćete doista isprobati sve strategije i tehnike koje ću vam objasniti na sljedećim stranicama. U suprotnom, ovu knjigu ne trebate ni čitati. Izvještaj na temelju vlastitog iskustva: moj trening kod najboljeg umjetnika zavoĎenja na svijetu Jedne sam večeri pretraţujući internet dospio na stranicu grupe koja se naziva Pickup Artists (skraćeno PUA) — »Umjetnici zavoĎenja«. Članovi su muškarci koji rade na usavršavanju tehnika s pomoću kojih će svaku ţenu dobiti u krevet. Potanko analiziraju svoje pokušaje osvajanja cura, smišljaju strategije s pomoću kojih će nagovoriti ţenu na seks utroje, eksperimentiraju s tehnikama hipnoze uz koje ţena doţivljava orgazam na zapovijed. Jedan od njihovih gurua zove se Mystery. Čak je i rock zvijezda Daniel Ryan, gitarist grupe The Thrills, ostao zadivljen kad ga je vidio na djelu u jednom baru: »Mystery je u pet minuta nestao s curom u WC-u, dok je njezina prijateljica lijepo čekala za šankom. Bilo je
fascinantno.« Umjetnici zavoĎenja rječita su vojska koja teţi samo jednom cilju: osvajanju suprotnog spola. Modernim strategijama flertovanja već su osvojeni deseci tisuća ţena. »Prošli mjesec bio sam u krevetu s dvadeset dvije«, izvijestio me član po imenu Goldstyle. Mene je otac naučio voziti auto i iskapiti kriglu piva. Ali kako da očaram ţene, to mi nije odao. Umijeće zavoĎenja tajno je znanje koje miljenici ţena redovito odnesu sa sobom u grob. Mysteryju su trideset četiri godine i visok je gotovo dva metra. »Sam je smislio tehnike i štoseve koje sad primjenjuju muškarci diljem svijeta«, hvali ga New York Times. Ali doista poznatim učinio ga je tek njegov prijatelj Neil Strauss. Napisao je knjigu o njemu i zajednici njegovih sljedbenika pod naslovom: Savršena fora. Ispovijedi jednog zavodnika. Čak ga je i Tom Cruise nazvao i htio saznati sve o njegovim trikovima. Mystery se zapravo zove Erik von Markovik. Nevinost je izgubio tek kao dvadesetjednogodišnjak, sa susjedovom sestričnom. Radio je kao maĎioničar po noćnim klubovima u Torontu i usput učio kako se osvajaju ţenska srca. Strateški je analizirao uspjehe i poraze. Kad ne bi uspio dobiti ni spoj ni seks, za to nije okrivljavao djevojku, nego sebe. Traţio je onu sitnu grešku kojom je sve pokvario. Mystery je Albert Einstein osvajanja ţena. Njegov poučak glasi: Svaki muškarac moţe očaravati ţene, neovisno o tome koliko je atraktivne vanjštine. Jedan od njegovih učenika oduševljeno je napisao na internetu: »Mystery doslovce usiše ţenu u svoju stvarnost, a nevjerojatno je to što tehniku kojom to postiţe moţete od njega i naučiti.« Mystery je donedavno odrţavao seminare (u meĎuvremenu je s tim prestao). Polaznika je bilo najviše dvanaest. Tijekom trodnevnog seminara danju su se učile tehnike, a navečer išlo po lokalima. Prijavio sam se i kupio avionsku kartu za Philadelphiju. Ţuto tapecirana dvorana s kristalnim lusterima na prvom katu malog hotela. Mystery na sebi ima nešto kao ronilačko odijelo s crvenim reflektorima i gusarskim rupcem na glavi, crno lakirane nokte, naljepnicu s otiskom crvenog ruţa za usne na vratu i naprtnjaču u obliku gumenog
jeţa. Izgleda kao kakav SF-junak. Majstor je loše volje. Nekoliko dana prije seminara ostavila ga je cura, Anya, inače model za donje rublje Victoria’s Secreta. »Zbario sam je u dvije minute u kampu za instruktore fitnesa«, priča on. Ali svakoj bi ţeni bilo teško ţivjeti s najvećim Casanovom na svijetu. Mystery vjeruje u Darwinovu teoriju. Ljubav za njega nije ništa drugo do evolucijski impuls koji muškarac i ţena osjete kako bi ispunili svoju biološku svrhu: preţivjeli i razmnoţili se. Njegov sustav temelji se na toj hipotezi. To je kontroliran proces, od oslovljavanja preko uspostavljanja povjerenja do zavoĎenja. Mystery je usavršio svaki detalj. Svaka zgodna dvadesetpetogodišnjakinja u svom je ţivotu kojih pet tisuća puta doţivjela da joj se neki muškarac upucava. Uvijek isto: »Ja sam Oliver. SviĎaš mi se. Smijem te pozvati na piće?« To je fora kojom se sluţe dobri dečki. OsuĎena je na neuspjeh. Dobri dečki trče pred rudo, jure naprijed prije nego što su postigli dovoljnu snagu privlačenja. Privlačnost meĎutim nije slučajnost. Ona je rezultat podsvjesnog ţenskog vrijednosnog sustava. Ţena jedva da mu se moţe othrvati. Ali kako ţene vrednuju muškarce? Po izgledu? Jasno. Ali pri vrednovanju udio rasplodne vrijednosti iznosi samo 20%. Mnogo je vaţniji udio vrijednosti koji proizlazi iz sposobnosti preţivljavanja. Ţene traţe nekoga tko ih moţe zaštititi. To je voĎa grupe — alfa muţjak. Kod čovjekolikih majmuna, dominantni alfa muţjak uzima svaku ţenku kad god poţeli. Moramo dakle dokazati da smo predvodnici. Ţene nemaju pojma zašto im je neki muškarac privlačan. Ne razmišljaju o svom izboru. To je kao kod viceva. Ili se smiješ, ili se ne smiješ — ali ne pitaš se zašto se smiješ. To zvuči logično. Ali funkcionira li? Nakon nekoliko sati u učionici, konačno krećemo u pohod na kojem ćemo kralja zavodnika moći vidjeti na djelu. Lokal se zove »Plavi martini« i jedan je od boljih klubova u Philadelphiji. Debeli izbacivač s čuĎenjem gleda Mysteryja, koji izgleda kao junak iz SF-filma, i njegovu svitu. »PUA uvijek mora biti iznimka od pravila«, kaţe Mystery. »Ako izgledaš kao rock zvijezda, pojavit će se i oboţavateljice.« Ulazimo u klub. Lijepe djevojke ignoriramo. «Mora biti jasno da smo mi najzanimljivija skupina u klubu«,
propovijeda Mystery. Ljudi zure u nas, a ne mi u njih. Pokazuje lijevo ispred nas gdje stoje dvije zgodne plavuše. Ali najljepša ţena u klubu stoji desno, naslonjena na bar, u društvu dvojice tipova. »Otići ću k onim dvjema, zagrlit ću ih pa prići onoj trojci za barom. I onda ću zgrabiti ţenu iz snova.« Nisu prošle ni tri sekunde, a Mystery već kreće. To je njegovo najvaţnije pravilo: imaš samo tri sekunde vremena. Inače nastupa analitička paraliza. Ţene osjete tvoj strah, one to nanjuše, kao psi. »U hladnu vodu je lakše skočiti nego polako ulaziti.« Mystery prolazi kroz klub i obraća se plavušama, kao usput: »Hej, curke, morat ću brzo otići, ali treba mi ţensko mišljenje o jednoj stvari. Jedan moj prijatelj ispod kreveta čuva fotografije svoje bivše cure. Sad ih je otkrila njegova nova cura i poludjela…« Nisam mogao čuti što točno Mystery govori plavušama, ali znao sam da je riječ o fori »ljubomorna cura«. Mystery zna svaku riječ svoje priče napamet, jer se tako obratio već stotinama djevojaka. »Umijeće je u tome«, kaţe, »da fora zvuči kao da je izgovaraš prvi put u ţivotu.« Djevojke se smiju. Mystery jednu od plavuša uzima za ruku. »Lijep prsten!« Usporedno s verbalnim forama uvijek ide i zavoĎenje na jednoj drugoj razini: eskalacija dodira. Mystery se trudi djevojke sve više dodirivati. Kad osjeti da je djevojci ugodno, odgurne joj ruku. To je ključ eskalacije na fizičkoj razini: dva koraka naprijed, jedan natrag. Jednoj od djevojaka gleda u dlan, primjenjuje nekoliko psiholoških igrica. »Vas dvije ste najbolje prijateljice? Da vidimo. Upotrebljavate li isti šampon?« Djevojke se pogledaju. Prije nego uspiju odgovoriti, Mystery kaţe: »Prošle ste na testu. Najbolje prijateljice uvijek se pogledaju prije nego što odgovore.« Djevojke se osjećaju potvrĎeno, shvaćeno, zabavno im je. Budimo iskreni: muškarce boli Ďon što ţene misle. Ali Mystery ţenama daje ono što ţele: »Zaţmiri i misli na najljepši dan u svom ţivotu…« šapće Mystery. U sljedećem koraku pokušava kod ţene
probuditi snaţne osjećaje, i pritom joj servira toboţe duboke spoznaje. Muškarci često zaboravljaju da nivo i sadrţaj fore za barenje treba proizaći samo iz jedne stvari: što ţenu zanima? U svakom slučaju, plavuše gutaju svaku riječ s Mysteryjevih usana. On im prebaci ruke preko ramena i kreće s njima prema drugom kraju prostorije, ali na pola puta ih ostavlja. Ţena iz snova vidi da joj prilazi. Plavuše su posluţile kao indikator njegovog poloţaja u društvu. To im je bila zadaća. One su ţrtvovani pijuni. Polako počinjem shvaćati: ovo je strateška igra. Šah sa ţivim figurama. Mystery prilazi trojci, razgovara s oba muškarca. Predlaţe im igru: »U ruku ću ti staviti novčić. Ako uspiješ zatvoriti šaku prije nego što ti ga opet uzmem, plaćam pivo. Ako sam ja brţi, ti plaćaš.« Ta igra je jeftin trik. Tip ne moţe pobijediti. Mystery mu uzima kovanicu. Sad je alfa muţjak. Usprkos tome, uspije nasmijati oba muškarca: »Pridobij muškarce, pa ćeš dobiti ţene.« Mystery ţene vrednuje na ljestvici od 0 do 10. Svaki noćni klub za njega se sastoji od brojeva. Supermodeli su 10. Ţena iz snova koja stoji iza Mysteryja je 9,5. »Jesu li to pravi nokti?« pita kratko. Ritualizirana agresija, s ciljem da kod ţene uzdrma osjećaj vlastite vrijednosti. Legendarna je podcjenjivačka opaska pomoću koje je jedan Mysteryjev učenik upecao Paris Hilton. »Izgledaš kao Britney Spears«, rekao je i dodao: »Ali vjerojatno zbog zuba.« Dala mu je broj telefona. Nevjerojatno je koliko je zadirkivanje učinkovito. Funkcinira utoliko bolje što je djevojka zgodnija, jer lijepoj se ţeni rijetko dogaĎa da je muškarac nezainteresiran. Prekrasna brineta osupnuto kaţe: »Baš si zločest. Nisu pravi.« »Ali svejedno su lijepi«, kaţe Mystery. Onda je odvede do stola i sjednu. Nakon dvadesetak minuta, ona ga već gleda molećivim pasjim pogledom. »Ţeliš me poljubiti?« pita on. Ako ona kaţe »da« ili »moţda«, poljubi je. Brineta meĎutim kaţe: »Ne ljubim nepoznate muškarce u
klubovima.« Mystery odgovara: »Nisam rekao da bih ti dao da me poljubiš. Samo si izgledala kao da ti se to mota po glavi.« Malo kasnije, brineta izgleda kao da ga po svaku cijenu ţeli poljubiti. Nakon nekoliko minuta to i učini. Posumnjam da su djevojke moţda samo statistkinje i da je sve namješteno. Obilazimo meĎutim nebrojene noćne klubove, i Mystery uspije kod svake. On je najveće čudo otkad je Mojsije razdvojio Crveno more. Ne radi se samo o tome da zavodi djevojke — nego i o beskrajnoj lakoći kojom to čini. Svaku riječ svojih fora izgovorio je već stotine puta. On je društveni robot. Nijedna njegova gesta nije slučajna. U Formuli 1 zavoĎenja nema prostora za improvizaciju. Ţene to ne znaju. Za njih, on je jednostavno najzabavniji i najzanimljiviji muškarac kojeg su srele u posljednje vrijeme. U priče koje priča ugradio je prikrivene informacije: da ima smisla za obitelj, da je snaţan, ali i ranjiv, bogat, ali i velikodušan, omiljen kod ţena, ali vjeran. Kad govoriš o nečem zanimljivom, kaţe Mystery, ţena misli: on govori zanimljive stvari. Ali ako ispričaš mnogo zanimljivih stvari, prije ili kasnije pomisli da si ti zanimljiv. Sad smo na redu mi, učenici. Tom je autor dokumentarnih filmova iz New Yorka, ovisnik o udvaranju. »Ja priĎem svakoj ţeni. Iza sebe imam sigurno već tisuću petsto pokušaja«, ţali se on. Njegov je seksualni ţivot ispunjen, ali ne supermodelima. Uz Mysteryjevu pomoć ţeli postati pravi umjetnik zavoĎenja. Fredu je dvadeset devet godina i još je djevac. Ţeli konačno pokušati prići ţeni. Mysteryjevi vazali bacaju se na ţene poput hijena: »Morat ću uskoro otići, ali zanima me ţensko mišljenje o jednoj stvari: tko više laţe, ţene ili muškarci?« — »Jeste li znale da se ribe mogu utopiti?« — »Mačka mojeg susjeda je reinkarnacija Mahatme Gandija…«
Djevojkama govore da imaju bore oko očiju, umjetnu kosu, ili da im se nos klima kad se smiju. Na sve strane muškarci koji ţenama gledaju u dlan. Kako god izgledale linije na dlanu, kaţu im: »Imaš vrlo poseban odnos s majkom. Ali probleme s ocem.« I ţene iznenaĎeno kimaju glavom. Za mnoge muškarce, najvaţniji korak sastoji se u tome da se uopće usude prići ţeni. Većina se ne usuĎuje. Analitička paraliza. Strah. On je biološki utemeljen. »Još se nismo navikli na činjenicu da na Zemlji ţivi toliko ljudi«, kaţe Mystery. Još prije nekoliko stoljeća, ţivjeli smo u malim skupinama i broj mogućih partnerica bio je malen. Tada je neuspjeh bio katastrofa. Meni to objašnjenje ne pomaţe. Lutam u potrazi za ţrtvom. »Tko luta, ima nizak socijalni status«, grdi me Mystery. »Muškarci koji drţe pivo u visini prsiju su gubitnici«, dodaje i gura nečiju bocu piva dolje u visinu bokova. PUA-i ne piju alkohol, jer to oteţava pridrţavanje strategiji. Spontano se obraćam dvjema ţenama: »Hej, djevojke, tko više laţe, muškarci ili ţene?« pitam. Sasvim nonšalantno. U prolazu. Pogledaju me kao da imam neku zaraznu bolest i s visoka kaţu: »Muškarci!« i okrenu mi leĎa. Ja ostajem stajati kao najveća budala u klubu. Jedna košara nije ništa strašno, mislim si ja. To je samo vjeţba — tek mali korak na mom putu, na kraju kojeg ću biti najveći njemački umjetnik zavoĎenja. Mystery me tješi: »Moraš nastaviti govoriti. Govori glasnije. Ne naginji se prema njima. One moraju doći k tebi, jer su zainteresirane. Odmah im reci da uskoro moraš otići.« Uspjeh ovisi o toliko mnogo detalja. Kod jedne male zgodne crvenokose skupim svu hrabrost: »Imam jedno vaţno pitanje. Ţivotno vaţno. Treba li najprije oprati zube, pa onda upotrijebiti zubni konac, ili najprije upotrijebiti zubni konac, pa tek onda oprati zube?« Osmjehne mi se, pomalo zbunjeno. Nakon nekog vremena pita: »Hoćeš li mi platiti piće?« Na to pitanje, kako sam naučio, moram odgovoriti: »Je li to tvoja najbolja fora za upucavanje?« Ţene ne poštuju
muškarce koji im plaćaju piće. Crvenokosa me bojaţljivo gleda. »Kako se zoveš?« pita. Umjetnik zavoĎenja nikad se neće sam predstaviti. Čeka da ga ona upita. To je znak da je zainteresirana. A ako ţeli znati koliko imam godina, pustim je da procijeni. Bez obzira na to kako me procijeni, kaţem: »Točno.« Ona ţeli da sam star toliko koliko je procijenila. To vrijedi i za horoskopski znak. Catherine hoće da sam jarac. Dakle, jarac sam. Mystery objašnjava: »To nije laţ. To je flertovanje.« Umjetnici zavoĎenja primjenjuju samo trikove koji im jamče premoć u razgovoru. Oni hoće potpunu kontrolu nad mislima. Mystery primjerice, usred razgovora kao usput pita djevojke jesu li spontane. Sve djevojke odgovore da jesu. Nakon nekog vremena, vrati se na to i upita ih jesu li dovoljno spontane da s njim poĎu na neko drugo mjesto. Ja sam kod crvenokose opet zabrljao. Nisam je zadirkivao i nisam rekao da ubrzo odlazim. Dva koraka naprijed, ali nijedan natrag. Tako mi je teško potisnuti instinkte. Za razliku od mene, Fred je sretnik. Prilično je neatraktivan tip, ali ima super frizuru. Ipak je uspio dobiti broj telefona jedne ţene iz snova. Ona je osmica. Na rastanku je poljubi. »Da sam ovo barem naučio još kao tinejdţer«, kaţe. »Hoćeš plesati sa mnom?« pita Henry jednu prosječnu djevojku (jednu šesticu). Ona: »Neću!« On: »Znači seks ne dolazi u obzir, jel’ tako?« Oboje se smiju. Provest će noć skupa, ona je lak plijen. »Muškarac partiju šaha moţe dobiti u četiri poteza. Ali ne protiv Kasparova«, kaţe Mystery. Prave ţene iz snova ne idu iz noćnog kluba ravno u krevet. Ţeni obično treba ukupno sedam sati da osjeti dovoljnu bliskost s muškarcem da s njim ode u krevet. To je prilično točna brojka do koje se došlo na temelju iskustva. Tih sedam sati moţe biti raspodijeljeno na nekoliko dana. Čak i Mysteryju rijetko uspije skratiti to vrijeme. »Ja
naravno radim na tome da uspijem u manje od tri minute. Jednostavnije je ako smo bili na više različitih mjesta, jer joj se onda čini da smo dulje skupa.« Flertovanje je poput videoigre. Moraš doći na devetu razinu: seks. Ali imaš samo jedan ţivot. Ako zabrljaš, nećeš dobiti drugu šansu. Mnogo kasnije, nalazimo se u mondenom klubu po imenu Denim. Spazim svoju ţenu iz snova. Visoka, plava, seksi. Najmanje devetka. Stoji za šankom s povećim društvom. »Ţivimo samo dvadeset osam tisuća dana«, omiljena je Mysteryjeva uzrečica u takvim prigodama. S tipom koji stoji blizu nje izvedem trik s novčićem. Uzmem mu ga s dlana, a nju nemilosrdno ignoriram. Naţalost, ignorira i ona mene. »Jedan tip mi je upravo platio dţin-tonik. Sad se osjećam duţnim«, kaţem. Ta fora mi se sviĎa. Ona zbunjeno pita: »Zašto?« Ja: »Moţda me samo hoće odvesti u krevet. Moram ići. Ti si zgodna, ali nisi moj tip.« Jesam li ja to stvarno rekao toj plavoj boţici? Srce me boli. U normalnim okolnostima bio bih pao u nesvijest kad bi mi se obratila. Mystery kaţe: »Da bi dobio ţenu, moraš riskirati da je izgubiš.« Kaţem joj: »Zamisli broj od jedan do četiri.« Pravim se kao da se koncentriram i kaţem: »Tri.« Ona zapanjeno kima glavom. Onda kaţem: »Zamisli broj od jedan do deset.« »Sedam«, kaţem. Sad je izvan sebe. »Otkud znaš?« kriči ona. »Čitam ti misli.« Ustvari mi se samo posrećilo. Većina ţena kaţe tri i sedam. Toliko je jednostavna ta igra.
Prisiljavam se naljutiti je. »Imaš divan osmijeh. Ali ja traţim ţenu koja je ličnost.« Ne moţe vjerovati što sve znam o njoj. »Ti si za mene otvorena knjiga. Rado te čitam.« Ona: »To me malo plaši.« Gledam je duboko u oči, onda mi pogled odluta do njezinih usana. Jamie, moja ţena iz snova, uputi mi pseći pogled. Ja sam Jedi-vitez. Moćan sam. Ja sam muškarac za kojeg su drugi muškarci presretni što je oţenjen. Sljedeće večeri opet pričam iste priče. Opet jedna ţena kriči kad kaţem: »Zamislila si broj sedam.« ZavoĎenje je prljava umjetnost. Duša pritom trune. Moral je štit onih koji nemaju pojma ni o čemu. Tko je vidio Boga, papa mu više ne treba. »Imam moralnih problema, ţelim biti onakav kakav doista jesam«, ţali se polaznik seminara po imenu Frank. Ali on je dosadnjaković. Svaki umjetnik zavoĎenja mora ţrtvovati svoj identitet. Ţelim li ja to? Tek sam na početku. Moram naučiti još toliko toga. Kako osvojiti dvije ţene za seks utroje? Kako funkcioniraju sumnjive metode neurolingvističkog programiranja (NLP)? Hoću li ikada biti jednako dobar zavodnik kao hipnoterapeut Steve Piccus? On ţenu navede da mu plati kako bi mu popušila! Nakon što me doţivljaj s Mysteryjem probudio, posvetio sam se studiju umijeća zavoĎenja. Pročitao sam sve što bi mi moglo pomoći pri ophoĎenju sa ţenama. Tu su bile knjige kao: • David de Angelo: Double Your Dating (Podvostruči svoje izlaske sa ţenama) • Wayne Elise (Juggler): How to Meet and Connect with Women (Kako upoznavati ţene i kako se s njima povezivati) • Mystery: The Venusian Arts Handbook (Kako zbariti svaku ţenu, bez obzira na to kako izgledate)
• Matthias Pöhm: Nicht auf den Mund gefallen (Nije vam maca popapala jezik) (retorika) • Steve Andreas / Charles Faulkner: Practical NLP (Praktični NLP) • Melvin Helitzer: Comedy Writing Secrets (Tajne pisanja komedije) (humor) • David J. Lieberman: You Can Read Anyone (Kako pročitati svakog) (utjecanje) • Dale Carnegie: How to Win Friends (Kako steći prijatelje) • Daniel Goleman: Social Intelligence (Socijalna inteligencija) • Anthony Robbins: Unlimited Power (Bezgranična moć) (motivacija) • Robin Baker: Sperm Wars (Rat sperme) • Helen Fisher: Why We Love (Zašto volimo) • Bas Kast: Die Liebe und wie sich Leidenschaft erklärt (Ljubav, i kako se objašnjava strast) • Robert Greene: The 24 Laws of Seduction (24 zakona zavoĎenja) • Tony Clink: The Lay Guide (Kako zavesti svaku ţenu) Osim toga, pohaĎao sam tečajeve retorike i tečaj hipnoze, naučio sam plesati i izvoditi maĎioničarske trikove. Uzeo sam satove glume i upisao se na jogu. Naučio sam najbolje trikove i tehnike od gurua kao što su Steve Piccus ili Juggler. Danima i noćima bio sam s majstorima zavoĎenja kao što su Daniel »Badboy« Nessek i Robert Bednarek. Trudio sam se obrazovati se najbolje što sam mogao. Ţelim skupiti svekoliko znanje o zavoĎenju, kako bih postao savršen zavodnik.
1. Osnove — znanost o umijeću zavoĎenja Svatko od nas traţi nekoga. Čeţnja za skladnim zajedništvom s drugom osobom dio je naše prirode. Prvi priručnik za savršene zavodnike napisao je rimski pjesnik Ovidije (43. g. pr. n. e. — 17. g.). prije više od 2000 godina. Naslov mu je Ars Amatoria ili Umijeće ljubavi. Već je on postavio tezu: ljubav je tehnika koju se moţe naučiti. To je sirotom Ovidiju donijelo gadne nevolje. Car August bio je puritanski nastrojen i silno je drţao do braka i obitelji, pa ga je lijepo prognao u jedno malo mjesto na obali Crnog mora. Vrijeme očito još nije bilo zrelo za nauk tog prvog umjetnika zavoĎenja. Već se Ovidije pozabavio prvenstveno unutarnjim stavom: »Neka tvoje srce proţme ozbiljno uvjerenje da svaku moţeš uloviti. Onda ćeš ih i uloviti.« Imao je nekoliko dobrih savjeta i u vezi s izgledom. »Iz nosnica ti nikad ne smiju stršati dlake.« I to je nedvojbena istina — i dan-danas. Studija flertovanja Američka antropologinja Margaret Mead bila je moţda prva moderna znanstvenica koja se bavila temom flerta. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, dok su stotine tisuća američkih vojnika bile stacionirane u Engleskoj, istraţivala je njihove odnose s engleskim djevojkama. Pritom je zapazila jedan zapanjujući fenomen: engleske su djevojke američke vojnike doţivljavale kao prilično nasrtljive, a ovi su pak govorili da je Engleskinje prilično lako osvojiti. U tom istraţivanju, Margaret Mead identificirala je trideset stupnjeva eskalacije odnosa kroz koje muškarac i ţena u pravilu proĎu tijekom udvaranja. No redoslijedi tih stupnjeva na ljestvicama engleskih ţena i muškaraca iz SAD-a bili su vrlo različiti. »Amerikanci bi prilično rano pokušali poljubiti djevojke, što su one doţivljavale kao potpuno neprimjereno, jer je prema njihovoj ljestvici taj korak trebao uslijediti tek kao dvadeset peti stupanj.« Nasuprot tome, na ljestvici američkih muškaraca ljubljenje je bilo već na petom mjestu. Ali nakon što bi djevojka pristala na ljubljenje, preostalih pet stupnjeva na njezinoj ljestvici više nisu bili osobita prepreka. Stvari se otad zapravo nisu bitno promijenile. Muškarci još uvijek imaju poteškoća staviti se u koţu ţena i shvatiti kako ih one doţivljavaju.
Kako bismo optimirali svoju komunikaciju i ponašanje prema ţeni, moramo razviti osjećaj za to. Umjetnici zavoĎenja u tu su svrhu razvili detaljno razraĎene strategije. Razvoj modernog umijeća zavoĎenja Počeci umijeća barenja seţu unatrag do knjige Erica Webersa Kako upecati curu iz 1970. godine. Weber je bio praotac Abraham, prvi teoretičar zajednice, srameţljiv tip koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća hodao po New Yorku s kasetofonom i nepoznatim ţenama postavljao pitanja poput: »Što moram učiniti da bih te zbario?« Weber nije našao izdavača za svoju knjigu, pa ju je objavio u vlastitoj nakladi. Peh za izdavače! U meĎuvremenu je prodana u tri milijuna primjeraka. Pritom Weberovi savjeti i nisu bili nešto epohalno. U osnovi, njegov je savjet prići što većem broju ţena. Razmišlja meĎutim i o tome kako ţenu dovesti do toga da čezne za seksom. Weber je utemeljitelj ţanra knjiga o modernom umijeću zavoĎenja. Nakon toga, trebalo je proći nekoliko godina dok jedan autor nije iz temelja promijenio cvatuću literaturu o flertovanju. Ime mu je Ross Jeffries, a njegovo djelo nosi zvučan naslov: Kako ţenu za kojom čeznete odvesti u krevet. Pokvaren i prljav vodič izlaţenja i zavoĎenja za muškarca kojem je dodijalo biti samo drag dečko*. Kako bi odrţao obećanje dano u naslovu i ţene koje ţeli odveo u krevet, Jeffries je unaprijedio Weberove tehnike i razvio tehniku »brzinskog zavoĎenja«. Njegove metode bile su tako moćne, da je na koricama knjige za svaki slučaj napisao: »Neke od tehnika u ovoj knjizi mogu prouzročiti pravne probleme ili krivično gonjenje. Ovu knjigu upotrebljavate na vlastitu odgovornost.« Jeffries je učenik jednoga od osnivača neurolingvističkog programiranja (NLP), Richarda Bandlera. On je bio prvi koji je za osvajanje ţena upotrijebio NLP-tehnike. Jeffries je radio s riječima koje bacaju u trans, hipnotičkim obrascima i zapovijedima koje se obraćaju podsvijesti, te time u komunikaciju izmeĎu spolova uveo jedan potpuno nov pristup. Jeffries prpošno tvrdi: »Spoj ćeš nadomjestiti brzinskim zavoĎenjem. Na spojeve moţeš ići sa ţenama s kojima si već spavao.« To mu moţemo i ne moramo povjerovati, ali golemi uspjeh njegovih metoda
nije sporan. Jeffries se orijentira prema divnom Voltaireovom citatu: »Daj mi deset minuta i brbljanjem ću učiniti da moje ruţno lice postane lijepo te zavesti i francusku kraljicu.« Točno: pri zavoĎenju, riječ je još uvijek najmoćnije oruţje. Jeffriesov utjecaj bio je tako velik, da se meĎu američkim umjetnicima zavoĎenja izlaţenje s ciljem osvajanja lijepih ţena još uvijek naziva sarging. Jeffries je taj pojam navodno nazvao po svom mačku koji se zvao Sarge, i koji je bio pravi Casanova. Inače, Jeffries je bio i predloţak za lik gurua flertovanja u filmu Magnolija, kojeg glumi Tom Cruise. Do promjena u zajednici baritelja došlo je kad je Lewis Payne 1994. osnovao forum »alt.seduction.fast« (www.gatago.com/alt.seduction/fast/) i kad su muškarci iz cijelog svijeta počeli na internetu razgovarati o strategijama zavoĎenja. To je bio početak gigantskog globalnog eksperimenta, jednog tajnog sveučilišta na kojem studiraju tisuće muškaraca koji su istodobno i učitelji i učenici. Ono što im je zajedničko jest uvjerenje da muškarci s pomoću odreĎenih tehnika i strategija mogu znatno povećati svoje izglede kod suprotnog spola, i to što su svi posvećeni jednom jedinom cilju: savršenom zavoĎenju. Umjetnici zavoĎenja za svoje su inovativne metode i koncepcije razvili posebnu terminologiju s pojmovima kao što su AFC, average frustrated chump (»prosječna frustrirana budala«) za muškarca nekompetentnog za ţenska pitanja ili AMOG, alpha male other guy (»drugi tip koji je alfa muţjak«) za muškog konkurenta koji ometa zavoĎenje. Većina tehnika koje primjenjuju posuĎena je iz raznih znanstvenih disciplina, kao što su psihologija, komunikologija ili sociologija. Umjetnici zavoĎenja u pravilu slijede uvrijeţen postupak. Osobita pozornost obraća se na ispravno obraćanje ţeni. Tu postoji čitav niz raznih strategija (direktna, indirektna i prilagoĎena situaciji) za skretanje pozornosti ţena i uvlačenje u razgovor. Mnogi umjetnici flertovanja razvili su gotovo sportske ambicije i dnevno se obrate čak stotinjak ţena. Nakon što ste se ţeni obratili, vodite precizno strukturiran razgovor. Cilj je probuditi u njoj zanimanje i uspostaviti snaţnu privlačnost.
Odlučujući trenutak, u kojem ţena pokaţe da je zainteresirana za daljnje upoznavanje, američki umjetnik zavoĎenja Neil »Style« Strauss nazvao je hook point, trenutak kad proguta udicu. Nakon toga slijedi uspostavljanje emocionalne veze. Jer, ţena će za muškarca postati zainteresirana u seksualnom pogledu samo ako je uspije dovesti u jedno posebno emocionalno stanje. Mnoge strategije koje se pritom upotrebljavaju potječu iz NLP-a i tehnika hipnoze — a to znači da se sposobnost dovoĎenja ţene u ţeljeno emocionalno stanje moţe naučiti! U te strategije i tehnike ulaze meĎu ostalim zadirkivanje, toboţe slučajni a zapravo ciljani dodiri, uvjeţbane strategije razgovora i sugestivni elementi razgovora uz pomoć kojih se moţe upravljati ţeninim osjećajima. Radi se meĎutim i o praktičnim i korisnim savjetima, na primjer kako se riješiti muške konkurencije u skupini ili kako prići skupini od nekoliko ţena. Sljedeća generacija umjetnika zavoĎenja uglavnom je okrenula leĎa kompliciranim obrascima NLP-a. Na primjer, strateg flertovanja David deAngelo smislio je koncept Cocky & Funny (»drsko samouvjeren & duhovit«). Ta strategija temelji se na mješavini pikantnog humora i nadmeno-arogantnog nastupa. Kanadski maĎioničar Mystery, pak, pokazao je čitav niz raznoraznih trikova za osvajanje ţena. Danas na svijetu postoje stotine gurua zavoĎenja, kao što su Juggler, Badboy, Tyler Durden ili Zan. * Jedini poznati umjetnik zavoĎenja u Njemačkoj zove se Robert Bednarek. On je za web portal www.DieperfekteMasche.de* osmislio seminare i nastavne DVD-e, na kojima su sabrane najbolje tehnike na svijetu. Ova knjiga strukturirana je po ugledu na njegove seminare za umjetnike zavoĎenja, na kojima Bednarek najprije promijeni unutarnje drţanje svojih polaznika, a potom ih uvjeţbava u sve sloţenijim tehnikama voĎenja razgovora. Ova se knjiga temelji na najvaţnijim spoznajama zajednice umjetnika zavoĎenja i njihovih gurua. Mnoge tehnike nastale u
američkom kulturnom prostoru iskušao sam u Njemačkoj i prilagodio ih njemačkim uvjetima i okolnostima. Tako je nastao moćan koktel u kojem se nalazi samo ono najbolje. Konačno, razvio sam i vlastitu filozofiju zavoĎenja, u izvjesnoj mjeri sintezu svih strategija koje obećavaju uspjeh. Izvještaj na temelju vlastitog iskustva: sto ţena u tri dana Tko je dovraga ta Sonja? Ona smeĎokosa cura dugačkih trepavica? Ili ona plava odvjetnička pomoćnica? Ili ona cura iz MaĎarske bez ikakve karizme? Cedulje s njihovim brojevima jednostavno sam strpao u dţep. Kod Mysteryja i ostalih naučio sam tehnike i strategije s pomoću kojih se svaku ţenu moţe odvesti u krevet. »U jednom tjednu moraš osloviti stotinu ţena«, rekao mi je Erik na rastanku. »Samo ćeš tako postati ›šaptač ţenama‹ svjetskog ranga.« »U redu«, rekao sam. I odlučio provesti eksperiment: u tri dana prići svakoj zgodnoj ţeni koju sretnem. Znam sve fore za upucavanje, kompletnu klavijaturu očaravanja. Znam kakav glas ţene izluĎuje, skrivene staze ţenske psihe i čarobne riječi koje oslobaĎaju erotsku energiju. Ja sam bog seksa, dovraga. Barem u teoriji. Ali sad to treba uspješno primijeniti u praksi. Sjedim na klupi na jednoj postaji minhenske podzemne ţeljeznice. Na sebi imam ruţičast šal s tirkiznim pomponima, i izgledam kao homić koji se ogrnuo zastorom za tuš. »Moraš biti upadljiv, pod svaku cijenu«, savjetovao mi je Mystery. Nikakav problem. Čak me i umirovljenici i kućanice saţaljivo gledaju. Prvi dan mog eksperimenta. Funkcioniraju li trikovi doista? Koliko će mi ţena dati svoj broj? Nebesa! Radije bih gol pretrčao minsko polje u Bagdadu nego se upucavao ţenama pod neonskim svjetlom u minhenskom metrou. Ali sad više ne mogu natrag. »Moja sestra kaţe da s ovim šalom izgledam kao homić koji se ogrnuo zastorom za tuš. Misliš da je u pravu?« upitam. Ona se nasmije i kaţe: »Slaţem se. Odvratan je.« Ispričam joj da mi je šal poklonila baka i da ga nosim njoj u spomen. Potom slijedi klopka: »Jednom sam se našao sa sestrom, i nije htjela ni sjesti za isti stol popiti kavu sa mnom, dokle god ga ne skinem. Bi li i ti to traţila kad bismo otišli na kavu?« Ona: »Meni bi to bilo svejedno.«
Ja: «Super, onda ću ga i dalje nositi. Daj mi svoj broj, nazvat ću te i idemo na kavu.« Ona: »Ti to ozbiljno? — No dobro.« Pogodak. Potopljeno. Pomoću fore s ruţičastim šalom oslovio sam devetnaest ţena. Devet mi je dalo broj. Dobra kvota. Preliminarni zaključak: Trik sa šalom zbilja funkcionira. Posve je nevaţno sviĎa li se djevojkama šal ili ne. Upadljiv odjevni predmet spušta prag pri oslovljavanju. Kako bih bio manje zakočen, svaku sam riječ naučio napamet i vjeţbao na kolegicama s posla. Onaj tko na ulici ţeli izgledati spontano, mora ili biti prirodni talent ili vjeţbati. * Drugi dan. Danas prelazim na direktno upucavanje, dakle namjere uopće neću skrivati. Potpuno bezuspješno, ali zabavno. »Kad bih te pitao hoćeš li sa mnom u krevet, bi li mi dala isti odgovor kao i na ovo pitanje?« Jedna mlada plavuša odgovorila mi je: »Pa naravno.« Ali očito nije shvatila foru. Pet pokušaja, ni jedan jedini broj telefona. Najviše uspjeha imam s jednostavnom forom: »SviĎaš mi se. Rado bih te bolje upoznao.« Šesnaest pokušaja, šest brojeva. Pri indirektnom upucavanju ulazim na mala vrata i tek se kasnije moram kvalificirati kao potencijalni ljubavnik. Direktno upucavanje meĎutim temelji se na pretpostavci da sam djevojci jednako privlačan kao i ona meni. Vaţna spoznaja: moje ponašanje i govor tijela uvijek moraju jasno davati do znanja da sebe smatram jednako atraktivnim kao i nju. Zakočenost osjećam još samo kod izrazito lijepih ţena. Trudim se zračiti uvjerenjem da sam za nju zgoditak na lutriji. Za jačanje samopouzdanja, gurui flertovanja preporučuju davanje »nipodaštavajućih komplimenata«. Boţanstvenoj djevojci koja podsjeća na Paris Hilton kaţem: »Imaš nešto što mi se sviĎa. Ali ne znam što je to. Moţda to što zračiš nečim pozitivnim.« Njezina sigurnost je divno pokolebana. Odgovara: »Lijep kompliment.« Dogovorimo se naći u jednom kafiću još iste večeri.
Ljepoticu kratke kose pitam: »Po čemu se ti razlikuješ od svih drugih lijepih ţena ovoga svijeta?« Ona odgovara: »To ćeš morati sam otkriti.« »Rado«, kaţem, »daj mi svoj broj.« Isprobao sam svakojake varijante traţenja broja. Najuspješnija je ne pitati nego jednostavno zatraţiti: »Daj mi svoj broj, nazvat ću te.« Sve više se susrećem s problemom s kojim nisam računao: ne nalazim dovoljno zgodnih ţena. Kad u potrazi za draţesnim damama na miru pogledaš oko sebe, odjednom ih više nema. Poput gladnog lava lutam postajama i vozim se podzemnom, ali ljepotice rijetko vidim. Je li ljepota samo iluzija nastala uslijed ţurbe? Najbolje vrijeme za flertovanje teško je naći. Ţene su ujutro umorne, neke na rubu kome. U podnevnoj pauzi ţure kako bi se na vrijeme vratile na posao. Popodne susrećeš samo nezaposlene, au-pair* djevojke i nepristupačne studentice. Najbolje vrijeme za flertovanje je rana večer. Srce mi još uvijek lupa a ruke su mi vlaţne od znoja, čak i dok oslovljavam već šezdesetu. Ţivčani sustav pokušava nas zaštititi od neugodnih situacija. Stari majstor flertovanja, Ross Jeffries, preporučuje za takve slučajeve terapiju čeličenja. On je danima odlazio u McDonald’se i naručivao pizzu ili sushi. Jeffries to naziva »desenzibiliziranje na neugodne situacije«. Učitelji, roditelji i prijatelji odgojili su nas tako da se ne ogrješujemo o zakone koji odreĎuju što je društveno poţeljno. Riješiti se te zakočenosti, jako je mukotrpno. Eksperimentiram s forom za upucavanje koju preporučuje Jeffries, i koja vrlo lako moţe postati neugodnjak. U prolazu kaţem: »Ţelim ti zahvaliti.« Ona: »Za što?« Ja: »Je li ti poznat onaj osjećaj kad ujutro ustaneš, hladno ti je i osjećaš se izgubljeno? A onda naletiš na nekoga tko ima tako čaroban osmijeh, da ti da osjećaj zaštićenosti. Ţelim ti zahvaliti što si mi spasila dan.« Takvo upucavanje dvaput rezultira totalnim neuspjehom. Jedna plavuša kaţe »Nema na čemu.« i produţi dalje; jedna smeĎokosa
odmahne glavom i kaţe: »Ne, hvala.« Ovaj trik je riskantan. Ili potpuno zakaţe, ili pogodi ravno u srce (uglavnom kod ţena sklonih ezoteriji). »Tako si romantičan«, uzdahne mlada cura hipijevskog izgleda. Jedna starija, crvenokosa, upita: »Mogu li te pozvati na kavu?« (Odgovorio sam: »Nemam vremena, moram danas osloviti još deset ţena.«) Fora sa zahvaljivanjem najbolje funkcionira kad se nastupi vrlo arogantno. Dvanaest pokušaja, četiri dobivena telefonska broja. Postaje mi svejedno koju ću ulaznu foru upotrijebiti. Treniram optimiranje sljedećih koraka i pokušavam zrcaliti govor tijela i glas cure koju oslovljavam, jer to ţeni daje osjećaj bliskosti. Ţene kojima se ţuri pristupačnije su ako i sam djeluješ dinamično. Profesionalni zavodnici kaţu: ne moţeš promijeniti ono što ţena misli, ali moţeš joj promijeniti raspoloţenje. Pokušavam se povezati sa ţenom na emocionalnoj razini. To najbolje uspijeva s pomoću pitanja koja ciljaju na osjećaje: »Što je bilo najljepše, što si u posljednje vrijeme doţivjela? Tvoj najveći san? Što ti se sviĎa kod muškaraca?« Dakle pitanja koja nijedan muškarac ne postavlja. Ne smijemo zaboraviti: za muškarce seks je tjelesna potreba, a za ţene emocionalna. U pauzama za kavu, pokušavam se upucavati s pomoću jedne igre. Na listu papira nacrtam polje za igru Kriţić — kruţić i ucrtam prvi kriţić. Onda pogledom potraţim neku zgodnu ţenu pa konobaru dam jedan euro da joj odnese igru. Ţene se odmah raspitaju tko je pošiljatelj. Neke papir vrate po konobaru, druge doĎu osobno. U četiri od sedam slučajeva, počnemo razgovarati. »Više ne moţeš pobijediti«, kaţe jedna slatka učiteljica. Ozareno me gleda kad u sljedećoj rundi više ne crtam kriţiće nego srca. Tri telefonska broja. * U tri dana oslovio sam stotinu ţena, od pola njih traţio broj i dobio ga od dvadeset dvije. Spoznaja: Udvaranje je borba sa samim sobom. Kod ţene broj 88 odjednom mi je postalo jasno da sam dotad u
zavoĎenju jahao samo na malim valovima. Sjedio sam u podzemnoj ţeljeznici, i odjednom se na mene sručio monstruozan val. Majka svih upucavanja. Ubojito flertovanje. Gesta kojoj nijedna ţena ne moţe odoljeti. A evo što se dogodilo. Sjedio sam prekoputa fenomenalno zgodne ţene tamnosmeĎe kovrčave kose i pokušao foru s ruţičastim šalom. Zvala se Emma i imala je očaravajuć osmjeh. Bio sam usred priče kad je vlak stao na postaji na kojoj sam morao izaći. Bezizlazna situacija. Što sad? Ustao sam, na odlasku joj tutnuo u ruku svoj mobitel i rekao: »Nazvat ću te.« To je bilo to. Nema bolje fore za upucavanje. Mobitel je intimna stvar koja sadrţi tajne, sve brojeve, SMS-poruke, fotografije… Mnogi ga skrivaju i od vlastite ţene, a ja ga dam potpuno nepoznatoj osobi. Kakav dokaz povjerenja! Sat vremena kasnije, nazovem svoj broj. »Baš si šašav. Kako moţeš nakon tako kratkog vremena već imati toliko povjerenja u mene?« upitala me Emma. Znao sam da se zaljubila do ušiju. Taj bih trik mogao usavršiti. Mogao bih upotrebljavati neki jeftin mobitel s prepaid karticom u kojem je pohranjeno samo nekoliko poruka. Na primjer poruka bivše cure kojom mi zahvaljuje za vrijeme koje smo proveli skupa i kaţe da nikad poslije nije doţivjela tako dobar seks. Kad sam se poslije sastao s Emmom, sjetio sam se riječi idejnog predvodnika zavoĎenja, Elvisa Prestona Kinga: »Čuvajte se oksitocina«, utuvljava on u glavu svojim učenicima. »Oksitocin je vraţja stvar. Izluči se u tvom mozgu i pobrine za to da ţenu zavoliš. Jednu jedinu ţenu.«
2. Predfaze — pretvaranje u umjetnika zavoĎenja Put umjetnika zavoĎenja nije uvijek jednostavan. Moji prijatelji ne razumiju zašto više ne ţelim cijelu večer stajati s njima za šankom i piti, samo da bismo potom ogovarali ţene. Put umjetnika zavoĎenja popločen je zavišću. To je put kojim se mora ići sa strašću. Tko ţeli postati zbilja dobar zavodnik, mora se tome potpuno posvetiti, jer jako je teško promijeniti naučene obrasce ponašanja. Preobrazba u umjetnika zavoĎenja ne ostavlja nijedno područje ţivota nedirnutim. Što moţete očekivati od ove knjige Muškarci ulaţu mnogo vremena u svoju karijeru. PohaĎaju seminare i treninge sposobnosti rukovoĎenja, uče strane jezike, nastavljaju obrazovanje na večernjim tečajevima. Ali oko jednog od središnjih područja svog ţivota, koje je za sreću i zadovoljstvo još vaţnije od profesionalnog uspjeha, ne angaţiraju se nimalo, ili se angaţiraju samo diletantski. To područje je ljubavni ţivot ili, općenitije rečeno, odnos izmeĎu muškarca i ţene. Pritom podrobnije promatranje i istraţivanje tog odnosa u svakom slučaju donosi barem jedno: veliku prednost u usporedbi s onima koji se time nisu pozabavili. Recimo to odmah i posve jasno: Ovu knjigu nije dovoljno samo pročitati. Morat ćete promijeniti svoj ţivot. Mnogo toga što se nalazi u ovoj knjizi, osobito bavljenje svojim stavom i načinom razmišljanja, imat će za posljedicu trajnu promjenu vašeg dosadašnjeg ponašanja. To vam neće biti baš lako, jer morat ćete izaći iz zone udobnosti i činiti stvari pri kojima se u početku nećete dobro osjećati. Pa ipak: ţelite li ići putem umjetnika zavoĎenja, morate biti spremni na neke velike, ponekad vrlo bolne korake. Malo je muškaraca koji su na to spremni. Ova je knjiga napisana za sve one koji ţele postati profesionalci u društvenom ophoĎenju, za muškarce koji se iz zavodnika ţele preobraziti u umjetnika. Riječ je o tome da se nauči umijeće idealne komunikacije izmeĎu muškarca i ţene. Riječ je o tome da se postane muškarac koji na ţene djeluje kao magnet. Sljedeća distinkcija mi je jako vaţna: tehnike su zanat, ali kreativnost, spontano, inteligentno i duhovito
općenje sa ţenama, čarobno je kao Mona Lisin osmjeh. Mnogi se muškarci promijene kad postanu članovi zajednice umjetnika zavoĎenja. Nauče napamet priče i trikove za upucavanje, postanu društveni roboti programirani za odvoĎenje ţena u krevet. Pričaju im divne priče, očaravaju ih psiho-igricama i gotovo se hipnotički povezuju s njima. Ali kad potroše sve što su naštrebali, njihova se osobnost uruši kao kula od karata. Neil Strauss jednom je rekao: »Svjetlo je ondje gdje te društvo oslobaĎa od tvog oklopa, poboljšava tvoje socijalne sposobnosti u svim područjima ţivota, povećava samopouzdanje s kojim kročiš kroz ţivot, čini te gospodarem tvoje stvarnosti, popravlja tvoj izgled, proširuje tvoj krug prijatelja i poznanika, čini da upoznaješ više ţena i time te na kraju krajeva čini sretnijom osobom.« Tama vreba ondje, gdje se oponaša druge, gdje se gubi emocionalna povezanost s drugima i gdje barenje ţena po barovima postane jedini sadrţaj ţivota. Mi slijedimo svjetlo. 1. korak: promijeniti stav Muški uzor Mi smo prva generacija muškaraca koji pišaju sjedeći na zahodskoj školjci. Naši su očevi odgoj djece uglavnom prepuštali majkama, kako bi se bolje koncentrirali na karijeru. Mnogi pripadnici moje generacije čak su odrastali bez oca, jer stopa razvoda kod naših je roditelja bila osobito visoka. Dakle, odgojile su nas majke i često nismo imali mušku osobu za uzor. Uţa okolina u kojoj smo odrastali nosila je pečat ţenskih moralnih vrednota. Nismo se smjeli tući na dječjem igralištu. Nismo smjeli urlati, psovati ni pljuvati. Zapravo nikad nismo smjeli biti muškarci. U mom ţivotu nije se dogodio trenutak u kojem bih spoznao da sam postao muškarac. Visok sam, ali nikad nisam postao odrasla osoba. Predodţbe o ulogama spolova koje smo naučili, pri zavoĎenju ţena samo su uvjetno upotrebljive. Većina očeva svoje sinove ne poučava umijeću zavoĎenja. Mnogi ih ni nemaju čemu naučiti, jer i sami flertuju na bijednom nivou. A strategija »dobar dečko« kojoj su nas naučile majke, prolazi zapanjujuće loše. Ponašamo se onako kako mislimo da je društveno poţeljno. Izbjegavamo neugodne trenutke, izbjegavamo
odbijanje, izbjegavamo ono na što nismo navikli. Mi smo umjetnici izbjegavanja. Kako se formira naše ponašanje Geni odreĎuju tek manji dio naših osobina. Svoje smo ponašanje uglavnom naučili od roditelja, nastavnika, prijatelja, s televizije. Dobrim dijelom svjesno, ali u velikoj mjeri i podsvjesno. Tome smo i sami pridonijeli dopustivši drugima da kontroliraju naš ţivot. Taj naučeni dio svog ponašanja moţemo promijeniti. Svojevoljno. Odjednom. Preko noći. Srameţljivost je na primjer jedno društveno ograničenje. Srameţljivost je sputanost, a ne karakterna crta. Rečenicu »Što mogu kad sam takav« dopuštam si samo kad recepcioneru moram objasniti zašto se prethodne noći krevet u mojoj sobi skršio za vrijeme seksa utroje. Ključ je u samopouzdanju. Što je veće, to smo otvoreniji, pozitivniji i motiviraniji. Moramo naučiti vjerovati u sebe i u svoje sposobnosti. Moţemo izaći na kraj sa svakom situacijom, samo moramo promijeniti svoje obrasce ponašanja i navike. A to uopće nije lako. Naš mozak u svakoj situaciji podsvjesno usporeĎuje ono što upravo proţivljavamo s prošlim iskustvima. Moţda s negativnima: već sam jednom prišao jednoj takvoj visokoj plavuši u minici, i dobio sam košaru. Mozak zvoni na uzbunu. Stres. Nervoza. Što ja činim u takvim trenucima? Odbrojavam od tri do nule. Promijenim govor tijela (tako da u većoj mjeri izraţava dominantnost, uspješnost, da govori da sam superstar). Mogu imati svaku ţenu. Dobre sam volje. Svejedno mi je hoću li dobiti košaru. Ţivot traje samo dvadeset osam tisuća dana. Mnoge situacije u mojoj su glavi već povezane s nekim osjećajima, i vaţno je misliti samo na one pozitivne. Smijem se. Kutovi usana su prekidači koji uključuju pozitivne osjećaje. Moram se pokušati osloboditi straha. Osjećaji su energetska polja u tijelu. Naučio sam locirati svoje osjećaje i svjesno ih pomicati. Strah je bio u sredini trbuha, točno sam ga osjećao. Onda sam ga zgrabio i izbacio van. Van iz mog tijela. To je bilo dobro iskustvo.
Ne vjerujem u ezoteriju, mrzim sva ta naklapanja o duši i astrologiji i energetskim poljima. Ali vjerujem da se mnogi muškarci premalo bave svojim tijelom. Zbog toga im nedostaje svijest o tjelesnom. U psihologiji se vodi diskusija o tome moţemo li svjesno utjecati na svoje misli i osjećaje. Mnogi znanstvenici to niječu. Drugi kaţu da i te kako moţemo promijeniti svoje razmišljanje, jer svoju okolinu ne samo opaţamo, nego i tumačimo. Sve što vidim nije ni dobro niti loše dok ga ja takvim ne ocijenim. Još se dobro sjećam budističkog redovnika kojeg sam sreo na izraelsko-jordanskoj granici. Morali samo čekati deset sati. Svi su bili na rubu ţivčanog sloma, samo je on stajao i blago se smiješio. »Veselim se što smo konačno dobili priliku da se malo opustimo«, rekao je, dok je nekolicina drugih putnika htjela linčovati pogranične policajce. »Problemi nastaju samo u našim glavama«, rekao je redovnik. »Samo je naš unutarnji stav odgovoran za naše misli i osjećaje.« Kako da jednu ţenu uvjerim da sam super tip, ako ni sam u to ne vjerujem? Moram najprije voljeti samoga sebe. To je ishodište svakog uspješnog flertovanja. Na početku uvijek moram analizati svoj način razmišljanja i ponašanja. Potom moram promijeniti ona svoja uvjerenja koja to ponašanje sputavaju. Tek tada mogu naučiti promijeniti ponašanje i igrati ulogu koju sam slobodno izabrao. Analiza vlastitog načina razmišljanja i ponašanja Zašto sam takav kakav sam? Što ograničava moje ponašanje? Očito su to ključna pitanja. Problem je samo u sljedećem: nerado razmišljam o sebi. Ne volim satima mozgati o svojoj osobnosti. Ali nema mi druge. Ako ţelim postati savršen zavodnik, moram pogledati što me dosad u tome sprječavalo. Došao sam do šest pitanja koja su me dovela malo bliţe srţi te stvari: • Od koga pokušavam dobiti pozornost i priznanje? • Zašto ţelim tu pozornost i priznanje? • Od čega stalno bjeţim? • Što u mojoj osobnosti potječe od mene samog?
• Što sam preuzeo od drugih? • Što bih od toga rado odbacio? Kako bih se mogao promijeniti, moram se promatrati i upoznavati. Ţelim svjesno formirati svoj sustav duhovnih vrednota. Ţelim sam naći svoj put, izabrati s kojom ţenom ću ţivjeti. Ţelim preuzeti odgovornost za sebe, svoje misli i postupke. Znam koje su moje nesigurnosti i slabosti, i u razgovorima sa ţenama rado se šalim na svoj račun. Ţelim imati kontrolu nad svojim ţivotom. Ţelim imati kontrolu nad flertom. Ţelim naučiti kako od neke točke stići do sljedeće. Ţelim znati što je uzrok, a što posljedica. Ja sam gospodar svog ţivota. Ţene nisu središte mog svemira, nego u najboljem slučaju zgodno sazvijeţĎe na njegovu rubu. Ne ţelim traţiti zvijezdu oko koje ću kruţiti. Ţelim biti Sunce. Dugo sam se u svojim postupcima ravnao prema onome što se činilo da ţene od mene očekuju. Moć nad svojim ţivotom predao sam ţenama, kako bih od njih dobivao priznanje. Ja svoju moć meĎutim ţelim zadrţati. Ali da bih to postigao, najprije moram naučiti biti sretan sam sa sobom i ne ovisiti o priznanju drugih. Utjecati na vlastiti način razmišljanja Mjesecima sam trenirao karate, a onda je došao dan kad sam prvi put trebao udarcem razbiti dasku, debelu dasku od tvrdog drva. Bila je poloţena na dvije opeke. Neumoljivo. Što sam je dulje promatrao, to mi se debljom i tvrĎom činila. Doduše, redoslijed pokreta bio sam jako dobro uvjeţbao. Ali nije se radilo samo o tehnici. Moj učitelj mi je rekao: »Ako i na sekundu posumnjaš u uspjeh, slomit ćeš ruku. Dasku najprije moraš slomiti u mislima. Tvoje tijelo je samo odraz tvog duha. Pozornost moraš usmjeriti na trenutak nakon udarca.« Tako je i sa ţenama. Ako i na sekundu posumnjaš u svoj uspjeh, nećeš uspjeti. Muškarac je grabeţljivac u lovu na plijen. Zašto bi se bojao? Boji li se gepard antilope? Šulja li se satima oko svoje ţrtve samo da bi na kraju zbrisao ne poduzevši ništa? Ne. Gepard je miran i usredotočen. Promatra okolinu, otkrije najlakšu ţrtvu, fokusira se na nju. I onda napadne.
Promijeniti svoja uvjerenja U knjizi Novi Prometej Robert Anton Wilson piše da ljudski mozak kao da karakteriziraju dvije različite osobnosti: jedna koja razmišlja i druga koja dokazuje. Mislilac je fleksibilan, on moţe misliti bilo što. Na primjer da se Zemlja okreće oko Sunca ili da ţene ne vole seks. Potom dokazivač pokušava dokazati da mislilac ima pravo. On selektivno skuplja one informacije koje potvrĎuju misliočeve teze. Dakle, ako nešto dovoljno uvjerljivo mislimo, onda ćemo i naći dovoljno dokaza da je to točno. Mi stvarnost percipiramo tako da potkrepljuje naša uvjerenja. Taj se fenomen naziva »selektivna percepcija«. Zato je od odlučujuće vaţnosti da izaberemo ispravna uvjerenja. Koja uvjerenja ograničavaju moj način razmišljanja i obrasce ponašanja? Napisao sam ih na cedulju i potraţio dokaze da su ta uvjerenja pogrešna. A onda sam zapisao uvjerenja koja mi pomaţu postići ciljeve. Odrediti ciljeve Meni je pomoglo što sam si razjasnio što zapravo ţelim. Ţelim li naći veliku ljubav? Ţenu za cijeli ţivot? Ili ţelim seks s lijepim ţenama? Seks s mnogo ţena? Onda sam si postavio cilj. Razjasnio sam si zašto ga ţelim postići. Potom sam razmislio, što me sprječava u postizanju tog cilja: nisam se osjećao privlačnim. Bojao sam se prići ţeni, pa sam kao izgovore zašto to ne činim, traţio razloge zašto se ne mogu sviĎati ţenama. A ovo su sada moja uvjerenja: • Ne postoji nijedna ţena, koliko god bila lijepa, koju ne mogu zavesti. • Uţivam u ţivotu. • Moja osobna sreća vrlo mi je vaţna. • Da bih bio sretan, nije mi potrebna ţena. Ali ja sam njoj potreban da bi bila sretna.
• Svaka interakcija s nekom ţenom poboljšava moju vještinu u ophoĎenju sa ţenama. • Svaka košara pomaţe mi da sljedeći put budem bolji. • Izlazim da bih se zabavljao, a ne da bih našao ţensku. • Imam drţanje zadovoljne i razigrane osobe, i osobito ga odlikuje jedna stvar: potpuno sam pozitivan. Ja sam pustolov na svom pohodu, i ništa me ne moţe skrenuti s puta. • Usrećujem ţene time što im dajem priliku da me usreće. • Što god poţelim učiniti, učinit ću. Umjesto da se cilju pribliţavamo korak po korak, trebali bismo korjenito i naglo promijeniti svoju zonu sigurnosti. »Tko ţeli skakati s visine od pet metara, ne bi trebao početi vjeţbati s visine od tri, nego s deset metara«, savjetuje Robert Bednarek. Ako ţelimo najljepše ţene u gradu, moramo trenirati na supermodelima. Nema nikakve koristi od toga da se cilju primičemo oprezno, korak po korak, da se najprije odvaţimo na upucavanje manje atraktivnim ţenama. Svoju zonu sigurnosti proširujemo samo ako odmah idemo na sve ili ništa. Samo se tako pred velikim izazovima nećemo ukočiti od straha, nego ih pretvoriti u normalne, svakodnevne zadaće. Promijeniti obrasce ponašanja U osnovi, radi se o četiri ključne rečenice: • Pazim što mislim. Jer što mislim, to i govorim. • Pazim što govorim. Jer što govorim, to i radim. • Pazim što radim. Jer ono što radim, formira moj karakter. • Vodim računa o svom karakteru. On odreĎuje moju sudbinu. Nakon što sam postao svjestan svog načina razmišljanja i svojih obrazaca ponašanja, promijenio uvjerenja koja iza toga stoje, postavio nove ciljeve, kako bih iz temelja promijenio svoje ponašanje moram se usredotočiti na sljedeće četiri točke: 1. Nadići strah od neugodnosti
Dok sam bio dijete moji roditelji su inzistirali na jednoj stvari: apsolutno nikada nisam smio činiti ništa što bi moglo izazivati nelagodu. Nisam smio biti glasan, upadljiv, nisam smio smetati drugim ljudima, nisam se smio razlikovati od mase. A upravo je duboko ukorijenjen strah od neugodnosti ono što muškarca sprječava da se upusti u razgovor s nepoznatom ţenom. Stari majstor zavoĎenja, Ross Jeffries, preporučuje već prije spomenutu desenzibilizaciju. U njegovu slučaju, sastojala se u tome što je nekoliko dana zaredom u raznim McDonald’sima naručivao sushi ili pizzu. Meni u tu svrhu sluţi ruţičasti šal. Što ćete vi izabrati? Ako tijekom duţeg razdoblja budete stalno ulazili u neugodne situacije, primijetit ćete da osjećaj neugode nastaje u prvom redu u vašoj glavi. 2. Biti komunikativan S taksistom razgovaram o politici, s bakicom na semaforu o zdravlju, s debelom starom prodavačicom sladoleda o lijepim turističkim odredištima. Nije uvijek bilo tako. Trebalo mi je vremena dok nisam uspio opušteno razgovarati s nepoznatim ljudima. Postoji teorija prema kojoj u zapadnom svijetu svatko preko nekoga, tko zna nekoga, tko zna nekoga, i tako pet puta, poznaje svakoga. Po mom mišljenju, to je divno, jer se sa svakom daljnjom osobom koju poznajem eksponencijalno povećava broj ţena koje su mi dostupne. Rado sklapam prijateljstva i sa ţenama koje su udate ili nezainteresirane za ljubavne afere, jer tako proširujem svoju socijalnu mreţu. Rado putujem i idem na privatne tulume i svadbe, jer to su idealne prilike za upoznavanje ţena. Komunikacija nikad nije gubljenje vremena. 3. Pokazivati simpatiju Dale Carnegie je još 1936. dao nekoliko vrlo dobrih savjeta o tome kako pridobiti nepoznate ljude i pokazivati simpatiju. Naveo je osam osnovnih aspekata: • Pokazujem iskreno zanimanje. • Smijem se. • Sugovornika zovem po imenu.
• Pozorno ga slušam. • Govorim o stvarima koje ga zanimaju. • Sugovorniku dajem osjećaj da mi je vaţan. • Pokušavam vidjeti svijet očima druge osobe. • Pokazujem zanimanje za njezine interese i ideje. 4. Dobro se prodati Na kraju krajeva, udvaranje je posao i tu vrijede zakoni trţišta. Ja sam proizvod. Ţelim se prodati. Što čini uspješan prodavač? Kaţe li: »Ovo je naš model Oliver. Ţelite li ga kupiti?« Ili: »Ovo je naš model Oliver. Svi ga hoće. Ali trenutačno naţalost nije na prodaju. Moţete se meĎutim upisati na listu čekanja. Ali ja se na vašem mjestu ne bih previše nadao.« Najvaţniji dio prodavanja jest stvoriti potrebu za proizvodom, i to tako što ćemo potaknuti kupčevu moć imaginacije. Kupac, ili u ovom slučaju ţena, mora vjerovati da će se njezin ţivot promijeniti nabolje ako kupi proizvod. Odluke o kupnji nastaju obično u afektu i uvijek su emocionalne prirode. Ţena će odluku o kupnji u krajnjoj liniji donijeti sama, i tu se ništa ne moţe postići na silu. Prihvatiti novu ulogu Uloga umjetnika zavoĎenja moţe i štititi. Ja na primjer, košare koje sam dobio nisam shvatio osobno, nego kao dio proučavanja ţena u sklopu edukacije za umjetnika zavoĎenja. Kako bih se ohrabrio, u početku sam samo igrao ulogu umjetnika zavoĎenja. Nakon nekog vremena meĎutim umjetnik zavoĎenja i ja smo se stopili, i jednog sam se jutra probudio kao umjetnik zavoĎenja. U krevetu jedne plavuše, koja je rekla da joj se takvo što još nikad u ţivotu nije dogodilo: da sam je začarao. Jeste li gledali film Borat? Strašno smiješan film. I jako je zanimljiv s aspekta psihologije voĎenja razgovora. Borat, alias Sasha Baron Cohen, naveo je svoje američke sugovornike da mu otkriju svoje skrivene i zapravo neprilične poglede, jer je pitanja postavljao nevino i otvoreno. Napetost, koju je sagradio na temelju te naivnosti, sve je više povećavao. Na
krcatom stadionu narugao se američkoj nacionalnoj himni. Kako je to uspio? Ušao je u ulogu Borata. Potpuno se poistovjetio s tim likom. Kao Sasha Baron Cohen, to se sigurno ne bi usudio učiniti. Kad igram ulogu umjetnika zavoĎenja, sve je posve jednostavno. Strahovi i osjećaj usiljenosti nestaju. Mogu kontrolirati flert. Moje unutarnje drţanje odjednom je opušteno i razigrano. ZavoĎenje je samo igra. Učiti od alfa-ţivotinje Moramo se vratiti u daleku prošlost u razvoju naše vrste, u jako daleku prošlost: do majmuna. Kod čovjekolikih majmuna, dominantni muţjak bira ţenku. Izabere jednu iz skupine i spari se s njom. Ostali smiju pomisliti na seks tek kad alfa-muţjak završi. Znanstvenici koji su proučavali majmune, izvještavaju da alfa-muţjaci imaju uspjeha kod ţenki ne samo na temelju svoje tjelesne nadmoći, nego i zbog svoje opuštenosti. Druge čimpanze reagiraju gestama podčinjavanja, naklonima i jednom posebnom vrstom glasanja. Bonobo majmuni, naši najbliţi roĎaci, seksaju se desetak puta na dan. Čine to u svim mogućim poloţajima, oralno, rukama, viseći naglavce. U tri četvrtine slučajeva, seks ne sluţi reprodukciji nego uţitku ili opuštanju. Samo jedan fenomen istraţivači primata nisu uspjeli proniknuti jer je, što je zanimljivo, svojstven samo ljudskoj vrsti: zaljubljivanje. I ljudske ţenke meĎutim u slučaju nedoumice izaberu isti taj tip muţjaka: dominantnog predvodnika skupine. Mnoge knjige koje se bave temom upoznavanja, prikazuju ţenu kao nedostiţno biće i nude strategije za probijanje te nedostiţnosti. Vjerujem da takve strategije počivaju na pogrešnoj pretpostavci o statusu muškarca i ţene. Vjerujem da bi se muškarac ţeni trebao pribliţavati iz pozicije Ja Tarzan — ti Jane. S obzirom na evoluciju, u tom pogledu nam kao orijentir moţe sluţiti ponašanje čovjekolikih majmuna. Kao uzor bi nam dakle trebalo sluţiti ponašanje dominatnog predvodnika skupine. Ja sam onaj koji bira. Demonstriram predvodničko ponašanje. Kad zavodim, u
razgovoru, uvijek. Ali pritom ne djelujem napuhano i imam dobre manire. Ali kako mogu dokazati svoju dominantnost? Usvojio sam sljedeća četiri osnovna načela dominantnog ponašanja u ophoĎenju sa ţenama: 1. Ja namećem ton Tanka je granica izmeĎu zamolbe i zapovijedi. Svaka zapovijed moţe se naglasiti tako da djeluje kao molba. Rečenica kao što je: »Molim te, dodaj mi maslac«, zapravo je zapovijed. I meni je zapovijedanje u početku teško padalo. Ništa čudno, jer odgojila me majka uvjerena da je pokorno drţanje znak dobrog odgoja. Ispričavamo se zbog sasvim normalnih potreba, u kafićima i klubovima dopuštamo nesposobnim priučenim konobarima da nas doslovce poniţavaju. Mnogi misle da je to pasivno-poslušno ponašanje suprotnost ponašanju dominantnog primitivca. To je jedan od razloga zašto upravo intelektualci imaju problema s upoznavanjem ţena. Na Akademiji zavoĎenja Die perfekte Masche (Savršeni trik) Roberta Bednareka, polaznici seminara često su upravo dobro obrazovani, senzibilni muškarci. Kaţu da im se uvijek iznova dogaĎa da im nakon nekoliko sastanaka ţena kaţe: «Ja bih radije da budemo prijatelji.« Uzrok upadanja u tu shemu gotovo je uvijek nedostatak dosljednog alfaponašanja. 2. Imam svoje mišljenje Alfa-muţjak o svemu ima vlastito mišljenje, do kojeg nije došao povodeći se za mišljenjima drugih. Ja ne marim što drugi misle. Dakle, ne trudim se ni imati drukčije stajalište od drugih. Vlastito mišljenje jednostavno je neovisno o grupno-dinamičkim procesima. Priznati vlastitu pogrešku pred velikom grupom ljudi, ispričati se ili priznati vlastitu glupost, budalaštinu ili nekompetentnost, vrlo je dominantno ponašanje. Nasuprot tome, kad naše rečenice završavaju sa »zar ne?« ili »što ti misliš?« zapravo molimo potvrdu. 3. Ja sam predvodnik Ja biram stol. Ja razgovaram s konobarom. Ţena mi kaţe što ţeli, ali
ja sam taj koji naručuje. Muškarci koji svoje ponašanje pokušavaju prilagoditi konceptu emancipacije ţena manje su uspješni od prirodno dominantnih muškaraca. Ja sam zahtjevan. Prema svojoj partnerici, ali i što se tiče kvalitete podvorbe u lokalu. Alfa-muţjaci nastupaju odlučno i jednoznačno kad se radi o vlastitim predodţbama, no usto su i vrlo pristojni i ljubazni. 4. Ne pokazujem ljubomoru Pokazivanje ljubomore nije dominantno ponašanje. Ljubomora je rezultat sumnje u vlastitu vrijednost. Svakim ljubomornim komentarom ţeni podsvjesno priopćavamo da ne zavreĎujemo poštovanje. Jedan primjer: usred razgovora sa ţenom moram na toalet. Kad se vratim, ona razgovara s drugim. Muškarac koji u takvoj situaciji stane pokraj njih i čeka da se ţena ponovo okrene njemu, ili ljutito kaţe: »Jesi li konačno gotova?« napravio je grešku. Najgore je ako se osorno obrati tipu. Time ţeni samo signalizira kako drugog muškarca smatra suparnikom i kako se boji da će je izgubiti. Ja postupim drukčije: kako sam alfa-muškarac, moj je posao obavijestiti drugoga da je dobrodošao u mojoj skupini. »Lijepo od tebe što si se brinuo za moju djevojku dok sam bio u toaletu. Kako se zoveš?« 2. korak: upotrijebiti govor tijela Tijelo kao instrument PohaĎao sam tečaj glume. U sklopu te edukacije vjeţbaju se svi aspekti svijesti o vlastitom tijelu, i zato je tečaj glume, uz tečajeve plesa i joge, obavezan dio osnovnog obrazovanja svakog umjetnika zavoĎenja. Moje tijelo je instrument na kojem sviram. Moje oruţje. Većina muškaraca meĎutim ţivi u svome tijelu, a ne kroz tijelo. Stvar je u tome da postanemo svjesni kako upotrijebiti tijelo kao instrument uspješnog zavoĎenja. Vaš pogled i osmijeh pritom igraju vaţnu ulogu. Zato ću ih potanko objasniti prije nego što se posvetim govoru tijela općenito. Kontakt zavodljivim pogledom Ako sam bio na nekom tulumu, sve ţene koje su bile ondje poznaju me. Barem svaka lijepa ţena. Zašto? Zato što me pogledala duboko u oči. Kad vidim lijepu ţenu, pogledam je u oči. Pogled skrenem tek kad imam
osjećaj da je dobila poruku: ţelim njezinu pozornost i imam hrabrosti priopćiti joj to pogledom. Pogled je sidro koje bacim. Pogledi su nevidljive energije koje odreĎuju svaki prostor. Ţene osjećaju kad ih muškarci gledaju. Ne postoji osjećaj koji se ne bi mogao priopćiti očima. Oči su snaţan katalizator za moć riječi. Ako se oči ne smiju, sve je izgubljeno. Stanite jednom pred zrcalo i promatrajte kako vam lice drukčije izgleda ovisno o tome gledate li ljutito ili veselo. Nevjerojatno, zar ne? Glumci jako dugo uvjeţbavaju izraţajnost pogleda. Samopouzdanje i zadovoljstvo počinju u očima. ZavoĎenje pogledom Odgojeni smo tako da na javnim mjestima izbjegavamo kontakt pogledom kako ne bismo narušili privatnost druge osobe ili djelovali nametljivo. Zato će mnoge ţene već nakon jedne ili dvije sekunde skrenuti pogled. Ali pogled će se vratiti. Ţene osjete da sam ih fiksirao. I trebaju to osjetiti. Uostalom, ja u ţenu ne zurim i ni blenem, nego joj dobacim zanimljiv, šarmantan pogled. Većina muškaraca pogledom klizi od ţenine straţnjice preko grudi do lica. Taj procjenjujući pogled trgovca konjima ne vodi dubokom povezivanju. Tajna uspješnog pogleda jest dubok kontakt očima. Ja ţenu gledam u oči, i samo u oči. Lagan, samoironičan osmijeh u kutovima usana uklanja iz pogleda oštrinu. Danima sam lunjao po trgovačkim centrima i pokušavao odgonetnuti logiku savršenog kontakta pogledom. U početku mi je samo kod desetak posto ţena uspijevalo uspostaviti ikakav kontakt. Zato sam usavršio postupak i počeo ţenama ulaziti u vidno polje kako bi me primijetile. Morao sam se najprije pojaviti na njezinom radaru. Nakon što bi kontakt pogledima bio uspostavljen, gledao bih je sve dok ona ne bi skrenula pogled. Jedna ţena je takav moj pogled opisala riječima: »Imala sam osjećaj da si se u tom trenutku zaljubio u mene.« Moj pogled je divan kompliment. Ali što se redovito dogaĎalo u tom mom eksperimentu? Ţena bi mi
se osmjehnula i jednostavno otišla svojim putem. Razmišljao sam kako ih zaustaviti. Morao sam postići tako intenzivan kontakt pogledom, da joj bude nezamislivo produţiti dalje, kontakt u kojem nam se povezuju duše. Čim bi mi ţena uzvratila pogled, osmjehnuo bih joj se, a ako bi uzvratila i osmijeh (to učini otprilike njih 70 posto) odmah bih joj se i obratio: »SviĎaju mi se tvoje cipele.« Naravno, svaka ţena zna da joj ni na sekundu nisam pogledao u cipele. Tu ne vrijedi pravilo »unutar tri sekunde«, nego pravilo »unutar jedne sekunde«. Jer već nakon jedne sekunde ţena je — otišla. Poći za njom i obratiti joj se s leĎa bitno je lošija varijanta. Taj oblik zavoĎenja očima na javnim mjestima inače je jako raširen u Japanu, i na japanskom se zove nampa. Obično se dogaĎa na ulicama punim ljudi, gdje muškarci s ruba ceste pogledima uspostavljaju kontakt s prolaznicama. Obrate se u prvom redu mlaĎim ţenama i onima koje idu bez nekog cilja. Pozovu ih na karaoke ili kavu — ako se jedno drugom svide i na više od toga. Kako smijeh spaja Najvaţniji instrument za povećavanje privlačnosti nalazi nam se na licu: naše usne. To potvrĎuju i znanstvena istraţivanja. Ispitanicima se pokaţu fotografije nepoznatih osoba i potom ih se zamoli da opišu dojmove. Rezultat: ispitanicima su nasmijana lica u pravilu privlačnija i simpatičnija od ozbiljnih. Mnogi muškarci misle: Clint Eastwood se nikad ne smješka, a ni James Dean nije bio vedra lica. Fimska industrija nije nam učinila uslugu propagiranjem takvih cool tipova koji ne pokazuju osjećaje. Kad po klubovima promatram muškarce, često vidim tipove koji vjeruju da je dovoljno biti cool i osoran da bi se ţene u njih zaljubljivale. To meĎutim pali samo na filmu. Osmijeh je moćno oruţje, ali ne smije djelovati blesavo. Ja se mogu krajnje blesavo osmjehivati. Ali i sasvim šarmantno. Razliku sam otkrio pred zrcalom, i onda sam dugo vjeţbao dok nisam uvjeţbao taj zagonetan drsko-zadovoljni osmijeh koji se ţenama jako sviĎa. Glumci uče kako postići da namješten osmijeh ne djeluje namješteno. Ono što je vaţno jest
emocija koja je iza osmijeha: najprije mora biti prisutan dobar osjećaj, onda dolazi i osmijeh. Zanimljivo je da vrijedi i obratno, osmjehivanje moţe izazvati pozitivne emocije (i kod osobe koja se osmjehuje). Je li vam se dogodilo da vas neka ţena u prolazu okrzne pogledom dok hodate po gradu misleći na nešto jako smiješno ili na dobar vic koji ste netom čuli? Sigurno vam je uzvratila osmijeh, jer vaš pogled joj se nije učinio nametljivim. Kad ste tako raspoloţeni, na licu vam je pozitivan, veseo osmijeh koji nije namijenjen njoj i nije namješten radi nje — ona se samo slučajno našla u blizini u trenutku kad ste bili dobre volje i zračili nečim pozitivnim. Znanstvenici koji se bave istraţivanjem ponašanja proveli su neke vrlo zanimljive studije na temu smijeha. U jednoj su ispitanici trebali izgovoriti rečenicu koja lomi jezik, kao što je na primjer »Ture bure valja, bure Ture gura, brţe bure Ture gura nego Ture bure valja«. U tom eksperimentu, provedenom na Institutu za antropologiju i biologiju čovjeka u Berlinu, većina ispitanika smijala se izgovarajući takve rečenice. To je snimljeno i poslije su te snimke puštane drugim osobama. Rezultat: smijeh razvedri promatrača ako je jako spontan; to konkretno znači, ako je osoba prasnula u smijeh već unutar pola sekunde. Kad razgovaram sa ţenama, često im ispričam istinit slučaj o kojem je prije nekoliko godina pisalo u jednom afričkom časopisu. Godine 1962. u jednoj djevojačkoj školi u Tanzaniji izbila je epidemija smijanja, koja je trajala nekoliko tjedana. Prvi simptomi pojavili su se 30. siječnja, kada je nekoliko djevojaka dobilo napadaj hihotanja. Više se nisu mogle prestati smijati, i smijehom su zarazile još dvadesetpet djevojaka. Nastava je morala biti obustavljena sve do 18. oţujka. Baš zgodno, školski praznici — zbog hihotanja. Govor tijela alfa-muţjaka Moj govor tijela karakterističan je za predvodnika skupine, šefa, ovna predvodnika. Ja sam alfa-muţjak. Pritom se trudim dušom i srcem usvojiti sljedeće: • Izraţavam se jasno. Što se jasnije i preciznije izraţavam, to bolje. • Ne stojim uza zid. Muškarci visokog društvenog poloţaja nisu
ranjivi. Ne moraju se štititi stojeći uza zid. • Ne drţim piće u visini prsiju. Većina muškaraca pokazuje to napoleonsko obrambeno ponašanje. Zašto pivo drţe u visini prsiju? Da bi se zaštitili. Vrlo beta. • Pri razgovoru sam nagnut unatrag. Okvir komunikacije u bitnoj je mjeri odreĎen govorom tijela. Tko je pri razgovoru nagnut unatrag, taj prima informacije. Dakle on je taj koji upravlja razgovorom. • Zauzimam mnogo prostora. Što više prostora čovjek zauzima, to opuštenije djeluje. Alfa-muţjaci dominiraju prostorijom. • Tijelo mi je u stanju visoke napetosti. Ramena i glava gore. Osmijeh. Govorim glasom koji dolazi iz dubine tijela. • Svjestan sam kako djeluje moj govor tijela. Što sam direktnije okrenut prema drugoj osobi, to je izravniji i emocionalni efekt. • Ruke puštam da opušteno vise, kao kauboj prije nego što potegne svoj revolver. Ţene gledaju najprije lice a potom ruke, evolucijski su tako isprogramirane. Miroljubiv izraz lica i ruke koje nisu prijeteće napete znače da nema opasnosti. • Krećem se sporo. Sporost je najmoćniji dio govora tijela. Čak sam počeo i duplo sporije plesati. Pokret samo na svaki drugi udarac. Za pokrete si uzimam sve vrijeme ovoga svijeta. Ţenama se to jako sviĎa. Glas, disanje i drţanje Robert Bednarek je iz jedne studije Pensilvanijskog sveučilišta izvukao zapanjujuću spoznaju i uvrstio je u program svojih seminara. Znanstvenici su naime htjeli ustanoviti kada čovjek ostavlja dojam osobe pune samopouzdanja. U eksperimentu, glumci su morali glumiti različite uloge u raznim scenarijima kako bi demonstrirali neke prethodno utvrĎene osobine. Prikazano je više od sto pedeset različitih osobina. Na temelju tih scena, gledaoci su trebali reći kada se osoba prema njihovu mišljenju doima kao da je puna samopouzdanja. Zapanjujući rezultat bio je da su se odlučujuće vaţnim pokazala samo tri atributa: uspravno drţanje, «lutajući« pogled (oči prate nos) i glasan govor. Ništa drugo.
Savršeno disanje. Što čini većina ljudi kad se nalaze pred izazovom? Duboko udahnu, a u najgorem slučaju zadrţe dah. Zato se mišići u cijelom tijelu napnu i krvni tlak skoči. A što u škakljivim situacijama učine vrhunski sportaši kao što su Michael Schumacher ili Oliver Kahn? Izdahnu. To normalizira izmjenu tvari, i čovjek je u stanju jasno razmišljati. »Kad Michael Schumacher ulazi u zavoj s 290 km/h, on izdahne. Kad se Ronaldinho sprema pucati jedanaesterac, Oliver Kahn napuše obraze i ispuhuje zrak na mahove. To i mi moramo činiti«, podučava Robert Bednarek na svojim seminarima. Savršen glas. Samo dubok glas s naglašenim basovskim registrom djeluje muţevno. Kako biste kultivirali takav glas, pomaţe disanje pomoću dijafragme, iz trbuha, tako da se pri udisaju prsni koš i ramena ne podiţu. Najdublji glas imamo kad govorimo sa samo 20 posto kapaciteta pluća. To je moguće jedino kad smo sasvim mirni, a kad energiju tratimo na stvari kao što su vrpoljenje, brz govor, nervoza, potreban nam je čitav kapacitet pluća. Savršen pogled. Plašljivi ljudi pogledavaju kradomice, krajičkom oka, izbjegavaju kretati se jer ne ţele na sebe privlačiti pozornost. Imaju pognuto drţanje osobe koja je u svakom trenutku spremna na bijeg, i uvijek imaju na oku cijelu prostoriju. Nasuprot tome, dojam koji ostavljate sasvim je drukčiji kad vam pogled slobodno luta i kad se prema svakome koga pogledate okrenete licem. Time signalizirate neustrašivost i pokazujete da vladate situacijom. Mnogi budući umjetnici zavoĎenja u početku imaju problema s uravnoteţavanjem govora tijela. U osnovi, vrijedi sljedeće: treba se ponašati prirodno, uzorno i pristojno. Kad se za vrijeme razgovora nagnem unatrag, to je izraz opuštenosti i sluţi jednom jedinom cilju: da me ţena slijedi. 3. korak: popraviti svoj izgled U svojoj knjizi Ljepota. Umjetnost za sebe Ulrich Renz sabrao je rezultate najvaţnijih studija na temu ljepote i atraktivnosti. Oni pokazuju da muškarci imaju jasne zahtjeve kad je posrijedi izgled ţena i u priličnoj se mjeri slaţu što ţenu čini lijepom: besprijekorna koţa, skladne crte lica, simetrija, visoke jagodične kosti.
Ali za nas je naravno mnogo zanimljivije pitanje što ţene privlači kod muškaraca. Prema rezultatima jedne studije istraţivača ljudskog ponašanja Karla Grammera, ţene gotovo uopće ne obraćaju paţnju na mušku ljepotu. U takozvanim eksperimentima s rangiranjem, rezultati što se tiče djelovanja muškaraca na ţene mnogo su manje jednoznačni, nego kad muškarci vrednuju ţene. Razlog: osim optičkih draţi, na ţene osobito zavodljivo djeluje socijalni status muškarca. Kod muškaraca, već nakon petominutnog razgovora sa ţenom izlučivanje testosterona naraste za čitavih 30 posto. Ţene biraju na mogo kompleksniji način. One ţele mnogo toga: ljubaznost, briţnost, toplinu, potenciju i dominantnost. I američki umjetnik zavoĎenja David DeAngelo uvijek iznova uvjerava svoje učenike: »Ţena ne moţe birati je li joj muškarac privlačan ili ne; privlačenje nije stvar odluke.« Doduše, postoje neke temeljne značajke atraktivnog muškarca koje gotovo sve ţene na svijetu slično ocjenjuju. Ali dok za muškarce pri ocjenjivanju ţenske atraktivnosti ulogu igra kvaliteta ţeninih gena, dakle njezina vanjska obiljeţja, ţena ne bira samo prema tome, nego prije svega prema osobinama i sposobnostima. Pritom se, u smislu evolucije, radi samo o tome moţe li muškarac osigurati preţivljavanje. Zbog toga postoji ova knjiga. Zato što je svejedno kako izgledamo. To meĎutim ne znači da ne trebamo izvući maksimum iz sebe i što se tiče izgleda. Njegujemo ekskluzivan način ţivota, uţivamo u svemu što ga čini ljepšim, pratimo modu i odijevamo se egzaltirano kako bismo privukli pozornost ţena. 1. Uţivanje u svemu što ţivot čini ljepšim Tko ţeli shvatiti ţene, mora znati tko je Manolo Blahnik. Ţenskoj duši potrebne su savršene cipele. Što su to gladijatorice i zašto su opet u modi? Zašto nas usrećuje sekreter dizajnera Konstantina Grčića? Naravno, samo u verziji ClassiCon, od kruškova drva. Kako je Ferran Adrià, šef kuhinje u restoranu El Bulli, promijenio kuhinju našeg vremena? Stil se ne moţe kupiti. Stil je strast i ljubav za sve što ţivot čini ljepšim. Dobra hrana, vino, namještaj, odjeća, kultura, glazba. Nije stvar u
tome da uĎemo u trgovinu i kupimo butelju vina za sto eura. Stvar je u tome da razvijemo strast za vino, za raznolikost okusa, za ljubav kojom se tiješti groţĎe i proizvodi dobro vino, za stoljetnu tradiciju loze, za utjecaj tla na okus... Ali — sa strašću se ne raĎamo. Osjetila je moguće izvjeţbati. Ljubav prema dobrom vinu samo je jedan primjer. Ţenama se strast sviĎa jer dokazuje da ste sposobni za duboko emocionalno vezivanje. Tko ima strast za jednu stvar, moţe je imati i za neku drugu — znači strastven je čovjek. Pitao sam se zašto baš kompjutoraši i graĎevinski inţenjeri imaju tako mnogo problema s upoznavanjem ţena. Jedan je razlog to što izgledaju baš kao kompjutoraši i inţenjeri. Češljaju kosu na čelo, košulju stavljaju u hlače, ispod košulje nose bijelu polo-majicu. Kad hoće kupiti nešto zbilja šminkersko, kupe havajsku košulju jer im je uzor još uvijek Magnum. To što je netko kompjutoraš nije problem ako izgleda kao rock zvijezda. U obratnom slučaju, problem postoji. Phila Collinsa oboţavateljice ne čekaju po hotelskim barovima. Drugi je razlog to što sve gledaju analitički. Programeri svijet pretvaraju u binarni kod, u jedinice i nule. Za ţene meĎutim postoje samo energetska stanja, a ona nikada nisu jedan ni nula. 2. Pratiti modu Kad se radi o stilu i načinu ţivota, uzor mi je Francuz George Bryan Brummell (1778. — 1840.), prvi pravi dandy. Njegova jutarnja toaleta trajala je pet sati. Dva sata se namakao u mlijeku i kolonjskoj vodi. Nosio je tako uske hlače od jelenje koţe da ih je navlačio sat vremena. Sljedeći sat provodio je kod frizera, peti sat bio je potreban za vezivanje kravate. Za savršeno pristajanje njegovih rukavica bila su zasluţna dva proizvoĎača: jednom je povjeravao kroj palca, drugome ostalih prstiju. Za čišćenje njegovih cipela upotrebljavan je isključivo šampanjac. No dobro, navike našeg dobrog Brummella bile su malo čudne. Ali i ja volim svoje cipele od zmijske koţe, odijelo od srebrnog baršuna ili kopču na remenu Yvesa Saint Laurenta. Kao što rekoh: radi se o strasti za lijepe stvari u ţivotu. I o tome da budeš drukčiji.
Pravi dandy pritom ide korak dalje: on načinom odijevanja izraţava prezir prema svemu što je obično i neukusno. Za njega pozornost ţena nije sama sebi svrha, nego rezultat njegova blaţenog načina ţivota i kritike svijeta kojem manjka stila. »Uţitak se ne temelji na svojstvima stvari, nego na snazi kojom ih ţelimo«, napisao je Charles Baudelaire. Ja sam jako zahtjevan kad je riječ o stvarima kojima se okruţujem. Jedem i pijem samo najbolje. Naravno, jednako sam zahtjevan i kad su ţene u pitanju. Ne ţelim oponašati druge, ţelim biti onaj kojeg oponašaju. Ja sam original. No ne treba pretjerivati. Lijepi Brumell rugao se čak i svojem mentoru, princu od Walesa, i na kraju je umro u siromaštvu, osamljen i gotovo lud. 3. Paunovska strategija Izbor odjeće umjetnika zavoĎenja temelji se u osnovi na jednom vaţnom promišljanju: zapravo ne postoji nijedan razuman razlog za obraćanje nepoznatoj ţeni. Dakle, moramo joj servirati neki razlog. Mystery, američki guru zavoĎenja, smislio je za to takozvanu paunovsku strategiju — privlačenje pozornosti ţena izrazito upadljivom odjećom. Riječ je samo o tome da se s pomoću ekscentričnog izgleda ističeš i razlikuješ od mase. Za postizanje tog cilja, primjereno je sve što izaziva paţnju: upadljiv nakit, pernati šalovi, kaubojski šeširi i drugi modni dodaci, primjerice moj ruţičasti šal s tirkiznim pomponima. U najboljem slučaju dogodit će vam se da vam se ţena zbog toga obrati. Ako imate spreman dobar odgovor, već ste u igri. Istodobno, tako upadljivim izgledom pokazujete veliko samopouzdanje. Savjeti za bolji izgled • Frizer: najbolji frizer u šminkerskom salonu. (Vjerojatno homić koji ionako sigurno i sam prati trendove sljedeće sezone.) • Zube dajte izbijeliti. (Zubi su jako vaţan faktor atraktivnosti.) • Teretana. (Primijetio sam da mi gotovo sve ţene još dok očijukamo opipavaju nadlaktice i prsa. Ali to ne znači da je poţeljno izgledati kao bodibilder!)
• Ne pušiti, piti samo u malim količinama. • Redovito na sunce. Ako nemate vremena intenzivno se baviti modom, otiĎite u najbolje butike u gradu i pustite da vas oni srede. Preporučujem Melrose Avenue u Los Angelesu ili Camden Market u Londonu. Kome je to predaleko, dizajnersku mušku modu moţe naći na internetu na www.youx.de ili u dućanima Dolce&Gabbana, Diesel, Prada, Costume National, Jean-Paul Gaultier, Issey Miyake (na web stranicama proizvoĎača često se mogu naći adrese najbliţih trgovina). Ja kupujem samo dizajnersku odjeću, ali takvu da se iz aviona vidi da je s potpisom. Armanijeva bijela košulja moţe doduše biti klasično lijepa i od najfinije svile, ali teško da će posluţiti svrsi. Jedna od mojih najuspješnijih kombinacija: odijelo od srebrne balon-svile, lanac s privjeskom od lego-kocki i uz to košulja sa svjetlećim medaljonom marke Clubgeist.com. Izvještaj na temelju vlastitog iskustva: put ravno u krevet Naravno, posjetio sam i jednu radionicu moţda najslavnijeg europskog umjetnika zavoĎenja, Hrvata Daniela »Badboya« Nessea. U polumračnu konferencijsku dvoranu ušao je šepajući muškarac za kojeg je teško povjerovati da je jedan od najvećih zavodnika u Europi. Čak je i Neil Strauss odletio u Hrvatsku samo da bi upoznao »karizmatičnog šepavog umjetnika zavoĎenja« koji se nazvao Badboy. Dvadesetšestogodišnji Nesse nezgrapno prolazi dvoranom. Oţiljak veličine potkove na obrijanoj glavi svjedoči o danu kad ga je za vrijeme nedavnog rata pred kućom oborio snajperist. Daniel, kojem je tada bilo četrnaest godina, tjedan dana nije došao k svijesti. Šest mjeseci proveo je u invalidskim kolicima i polako iznova naučio hodati. Još uvijek mu je jedna strana tijela oduzeta. Da nije bilo tog ranjavanja, vjerojatno bi sve bilo drukčije. Daniel bi kao i svi drugi mladići pokušavao osvajati ţenska srca komplimentima i cvijećem. Nikad ne bi razvio sposobnost osvajanja isključivo s pomoću svoje dominantnosti. Moderni Casanova trebao bi svladati i njegove i Mysteryjeve
tehnike, jer one se savršeno dopunjavaju. Dok Mystery osvaja ţene tako što na šarmantan način takoreći »ulazi na straţnja vrata«, Badboy jednostavno doĎe do glavnog ulaza i vrata otvori udarcem noge. Mystery polazi od pretpostavke da su lijepe ţene iznad muškaraca i da se s pomoću svakojakih trikova moramo popeti u njihove visine. Badboy nasuprot tome vjeruje: »Muškarci su snaţniji i moćniji. Uvijek.« On tvrdi da su ţene još od vremena neandertalaca programirane na mušku snagu. Podsvjesno. Na to one ne mogu utjecati. To je neizbjeţno. »I kad djeluju jako emancipirano, ţene ne ţele da ih se poštuje«, objašnjava Daniel krugu svojih sljedbenika, koji se ovaj put sastoji od dobrih studenata, srameţljivih bankara i drugih dobro odgojenih, ali na toj fronti do sada neuspješnih muškaraca. Srameţljivost, saznajemo, samo je molekula u glavi, rezultat nekog hormona. Badboy i njegov njemački kolega Robert »Magnum« Bednarek na svojim su radionicama educirali više od tisuću umjetnika zavoĎenja u petnaest zemalja — za cijenu veću od tisuću eura po sudioniku. I ja sam otputovao u London kako bih se usavršio i postao stručnjak za ţene. Ondje sam naučio da sam gotovo sve radio pogrešno. Pitao sam ţene što hoće, umjesto da ja i za njih odlučujem. Čak sam se ispričavao ţeni što sam joj se obratio. Dopustio sam da mi sole pamet o tome kako bi se navodno trebao ponašati dobro odgojen muškarac, sve dok nisam postao slabić koji ţene razumije i u njihovoj nazočnosti prebaci nogu preko noge. Ali moje vrijeme dobrog Jedija je prošlo — čeka me tamna strana moći. »Upucavanje mora biti kao udar rakete«, kaţe Daniel i demonstrira nam ga u jednom kafiću iz lanca Starbucks. Uhvati se za stol objema rukama, raskorači se i kaţe dvjema djevojkama: »SviĎate mi se, upoznat ću vas.« Njih dvije ga zapanjeno gledaju preko pjene svojih kapućina. Daniel jednostavno uzme stolicu i sjedne za njihov stol. Dvije minute kasnije, ima njihove telefonske brojeve. To izgleda jako banalno, a zapravo je kombinacija govora tijela koji odaje samopouzdanje, dubokog glasa i totalno cool drţanja. Da bi ta fora upalila, moraš meĎutim biti uvjerljiv kao Klaus Kinski u filmu Velika tišina. Svaka ţena mašta o istome: čeka princa iz snova koji dolazi na
bijelom konju i oslobaĎa je iz njene tuţne egzistencije. I upravo to je poruka koju joj moraš prenijeti. Ništa više. Kad mi je upucavanje na foru dominantnosti prvi put uspjelo, efekt je bio zapanjujuć — ţena se totalno fiksirala na mene. »Sigurno još nikad u ţivotu nije doţivjela da joj neki muškarac tako samouvjereno priĎe«, kaţe Robert Bednarek, dvadesetpetogodišnji student medicine plave kose, s nonšalantnom trodnevnom bradom i uspravnim tvrdim ovratnikom. Pritom nije toliko vaţno što kaţem. »Devedeset tri posto komunikacije obavlja se govorom tijela«, kaţe trener. Robert je analizirao govor tijela Jamesa Bonda. Taj prototip samouvjerenog muškarca, kaţe on, upotrebljava svoje tijelo kao instrument. Dok poseţe za pićem, pogled zadrţava na ţeni. Kad se nešto dogaĎa bočno od njega, najprije samo skrene pogled na tu stranu, onda okrene glavu i tek na kraju ostatak tijela. »Karizma se sastoji od govora tijela, tajminga i sposobnosti polariziranja«, objašnjava Magnum, i upozorava da se dominantnost ne smije pobrkati s muškim šovinizmom ili agresivnošću. Onome tko je dominantan nasilje nije potrebno, a prisila uvijek stvara otpor. Robert sjedi za stolom s tri lijepe turistkinje iz Amerike i ispaljuje zavodnički vatromet. Počinje manipulirati njihovim osjećajima. Većina muškaraca tu pogriješi. Obrate se djevojci i onda je zaspu pitanjima: »Kako se zoveš?«, »Odakle si?«, »Često dolaziš ovamo?« Za slabašni plamičak flerta, pitanja su kao hladan tuš. Većina muškaraca time ugasi razgovor prije nego što je uopće i započeo. Muškarci se obično upucavaju tako što se obraćaju lijevoj polovici ţeninog mozga, njezinoj logici i razumu. Ali na kraju odlučuje desna, emocionalna polovica. Guru zavoĎenja Ross Jeffries čak tvrdi da pri razgovoru nastaju različiti osjećaji ovisno o tome gledate li ţenu u lijevo ili u desno oko. »Ako ti uspije dovesti ţenu u pet različitih emocionalnih stanja, otići će s tobom u krevet«, docira Daniel. Za vrijeme razgovora mora se osjećati opušteno, tvoja nazočnost mora joj biti ugodna, mora se osjećati privlačnom, steći povjerenje i na koncu osjetiti emocionalnu povezanost. I to je sve. Daniel jednoj slatkoj plavuši šapće na uho: »Još jučer sam bio na
moru. Znaš onaj miris kad ti je na koţi ulje za sunčanje i pijesak, i onda se ta mješavina ugrije na suncu? Na zatiljku sam osjećao dah toplog vjetra.« Pritom joj njeţno puše za vrat. Djevojke rado otputuju na otok ugodnih osjećaja, ali na taj put ih povede vrlo malo muškaraca. Pritom je svejedno slaţete li se o predmetu razgovora. Moţda ţena voli ples, a muškarac planinarenje, ali to nije bitno. Presudno je da se oboje jednakim ţarom bave svojom omiljenom aktivnošću. U jednom klubu, Magnum me ostavlja u društvu četiri zgodne djevojke sa sljedećom forom: »Moţete li pripaziti na mog mlaĎeg brata dok ja odem na toalet?« Nakon nekoliko minuta uobičajenog razgovora potičem maštu jedne visoke vitke brinete: »Zamisli da moţeš otputovati nekamo gdje te nitko ne poznaje, gdje smiješ raditi što god hoćeš, a znaš da doma nitko nikad neće saznati što si radila. Što bi radila?« Ona razmisli i smješkajući se kaţe: »Neću ti reći.« Ni ne mora, bitno je da je njezina pokvarena mašta potaknula lučenje pravih hormona. Onda se moj veliki dominantni brat naţalost vrati iz toaleta. Nakon nekoliko njegovih priča (o tome kako su njihove duše povezane), koje imaju hipnotičko djelovanje, brineta je potpuno zaboravila na mene. Sa mnom joj se otvorio apetit, a jela je kod majstora zavoĎenja. Drugi studenti flertovanja već prve večeri imaju uspjeha na temelju tek naučenog gradiva. Po kutovima kluba, neki se ljube. Postoje tehnike s pomoću kojih kod ţene vrlo brzo moţete stvoriti osjećaj da se već odavno poznajete. Najbolji način da od ţene nešto saznate, jest da joj puno pričate o sebi. »Reci joj neku svoju tajnu, i ona će ti reći svoju. Na koncu konca, vi ste srodne duše i sve si moţete reći«, kaţe Robert. Ako to pravilno primijeniš, ţena će nakon kratkog vremena prošaptati: »Čini mi se kao da se poznajemo već čitavu vječnost.« Pritom je potpuno svejedno jesi li bogat ili siromašan. »Muškarac se mora ponašati kao da ima Ferrari, vlastiti otok i helikopter. Ali ne mora ih imati. Sve je samo stvar stava. Samopouzdanje se ne moţe kupiti.« Zato moţete napredovati do Casanove i ako ste hendikepirani. Badboy je već odavno stekao svjetsku slavu u krugovima umjetnika
zavoĎenja. Njegov trik za spoj sljedećeg dana ušao je u legendu. Svaki put sastanak zakaţe u kafiću u centru grada. Onda sa ţenom šeće gradom i uvijek doĎe — kao slučajno — do trgovine u kojoj se prodaju akvarijske ribice. »Hajdemo unutra«, kaţe Daniel. UĎu i vide prekrasnu ribicu dijamantnoplave boje. »Kupit ću je«, odluči on toboţe spontano. Kad iziĎe iz dućana s ribicom u ruci, kaţe: »Moram je odmah odnijeti kući u akvarij, inače će uginuti«. Dakle odu k njemu, gdje Daniel počne vesti priču o romantičnom ţivotu ribica vrste diskus: »Ţive u jatima. Da bi preţivjele, potrebne su jedne drugima. Ako diskus ribica ostane sama, umre od osamljenosti. Ja to jako dobro razumijem. Ovu ribicu ću nazvati po tebi.« U Danielovu stanu, spavaća soba je u blizini akvarija. Sljedećeg dana, Daniel ribu vrati u trgovinu. Svaki put iznova. Prodavaču da deset eura kako bi se svaki put pretvarao kao da se Daniel spontano odlučio kupiti ribicu. I kako ne bi odao da je to ribica s najviše imena na svijetu: Ivana, Jelena, Sonja, Natalija, Ana…
3. Razumjeti — ţena, to nepoznato biće Mnogo sam ţena pitao gdje su i kako naučile igru s muškarcima. Većina odgovori da su u pubertetu pomno pratile kako muškarci reagiraju i potom u skladu s tim usavršile svoje strategije. Ţena muškarca obično dugo ostavlja u neizvjesnosti. Ponekad signalizira da je jako zainteresirana, a potom se posve povuče. Dragi dečki, sigurno ste to primijetili. Ili moţda niste? I zašto se nikad niste i sami počeli tako ponašati? Moramo naučiti promatrati ţene. Moramo upoznati njihov način razmišljanja i proučavati njihovo ponašanje. Moramo naučiti točno tumačiti ţenske signale i ţenske reakcije na muške signale. Kako bi nam to uspjelo, najprije moramo upoznati ţensku psihu, analizirati kako ţene biraju i onda ispravno tumačiti njihov govor tijela. Poznavanje te tri koordinate preduvjet je za kontrolu nad flertom. Psihologija ţene Zapanjuje koliko je malo studija koje se bave psihologijom ţene. Ako ste mačo tip, vjerojatno sad mrmljate da to i nije nikakvo čudo, jer ţensku psihu ionako se ne moţe razumjeti. E pa moţe. U knjizi Ţenski mozak američka neuropsihologinja Louann Brizendine objašnjava zašto ţene svijet vide bitno drukčije. Jedna od temeljnih razlika izmeĎu muškaraca i ţena jest način na koji one doţivljavaju komunikaciju. Kad ţena razgovara s muškarcem, očima i tijelom instinktivno oponaša ono što muškarac kaţe. Diše u istom ritmu kao on, prima njegove emocionalne signale, preraĎuje ih u mozgu i pretraţuje svoju emocionalnu datoteku kako bi ih identificirala. Njezin mozak oponaša muškarčev i poput kakva detektora osjećaja, uspijeva se s njim potpuno poistovjetiti. Gotovo bismo mogli reći da simulira njegove misli kao da su njezine. U komunikaciji pokušava razumjeti muškarca tako što reproducira njegove misli. Ekspert je za čitanje izraza lica, tumačenje tonova, ocjenu nijansi emocija. To je objašnjenje zašto su za uspješno zavoĎenje osobito vaţni sljedeći aspekti: kongruencija, što znači podudarnost izmeĎu govora tijela i verbalne poruke; pozitivno zračenje; istinsko zanimanje; istinitost osjećaja. Ţenski je mozak emocionalni privatni detektiv. Utjecaj hormona
Oduvijek smo znali: ţene su u vlasti hormona. I točno je: znanstvenici su otkrili da ţenski mozak nosi pečat utjecaja hormona. U početku svaki embrio ima jednak mozak. Nakon nekog vremena meĎutim kod muških počinje opskrba muškim spolnim hormonom, testosteronom. I što se dogodi? OdreĎene stanice u centru za komunikaciju bivaju uništene, ali zato se jače razvija centar za agresivnost i seksualnost. Već u trenutku roĎenja, djevojčice imaju 11 posto više one moţdane mase koja sluţi za komunikaciju i obradu osjećaja. Neuropsihologinja Brizendine kaţe da ţene, što se emocija tiče, voze po autocesti s osam traka, a muškarci u najboljem slučaju po seoskom putu. Mi muškarci moţemo se pribliţiti ţenskim dometima samo uz intenzivno bavljenje komunikacijom i meĎuljudskom interakcijom te uz odgovarajuću vjeţbu. Moţemo svoj seoski put proširiti u cestu s četiri trake, ili barem prestići ostale muškarce. Od puberteta nadalje, i ţensko tijelo proizvodi testosteron. Taj hormon kod oba spola pokreće seksualnu ţelju, ali je kod muškaraca razina testosterona u krvi deset do sto puta viša. Prema rezultatima studija, osamdeset pet posto muškaraca izmeĎu dvadeset i trideset godina na seks pomisli svake pedesetdvije sekunde. Ţene samo jednom do četiri puta na dan. Te spoznaje dopuštaju sljedeći zaključak: kako se muškarci teško mogu uţiviti u ţene, polaze od pretpostavke da su one jednako mnogo zainteresirane za seks i jednako malo za komunikaciju kao oni. Oni i komuniciraju u skladu s tom svojom pretpostavkom. Tisućljetni nesporazum. Ţene su meĎutim jednako zainteresirane za muškarce kao i oni za njih. Ţene ţele seks, jednako kao i muškarci. Ţene se sigurno i pobrinu za to da negdje, nekako, zadovolje potrebu za seksom. Zašto dakle ne sa mnom? Različite hormonske faze Biolog Randy Thornhill čak vjeruje da se vrsta muškarca prema kojem ţena osjeća privlačnost razlikuje ovisno o fazi menstrualnog
ciklusa. U vrijeme ovulacije ţena navodno preferira muškarce s dobrim genima, a u drugim fazama one koji djeluju kao da su sposobni za vezivanje. Za vrijeme ovulacije dakle strašno joj se sviĎaju supermuţevni tipovi, a ostatak mjeseca prije će izabrati androginog* mlakonju. Kad se ţena prema meni ponaša kao glupa kučka, kaţem joj: »Dobro, doći ću ponovo kad budeš ovulirala. Onda ću ti se strašno sviĎati, ali tada će biti kasno…« Kad je u potrazi za prolaznom vezom, ţena je pri izboru partnera ipak malo fleksibilnija. Ali u krajnjoj liniji, i tada je na djelu isti biološki program: ţene pokušavaju točno procijeniti vrijednost partnera. Prema rezultatima studija koje je proveo Karl Grammer, bečki biolog koji se bavi evolucijom, udate ţene koje ne uzimaju pilulu u vrijeme ovulacije češće idu u disko i pritom pokazuju do 40 posto gole koţe. Ţene su očito jako podloţne utjecaju hormona. Dakle, ţene nisu u prvom redu emancipirane, nego ţiva bića ovisna o menstrualnom ciklusu. Često sa ţenama nakon upoznavanja razgovaram o rezultatima tih znanstvenih istraţivanja i pitam ih čini li im se da u vrijeme ovulacije drukčije procjenjuju muškarce. Dobar dio njih odgovori potvrdno, druge kaţu da ne. Ali dok razmišljaju o svojim osjećajima, većina ţena mi se otvori, a ta intimnost stvara emocionalnu povezanost. Zato su teme kao na primjer što ţene osjećaju, što im se kod muškaraca sviĎa, što se dogaĎa pri udvaranju i slično, jako prikladne za prvi razgovor. Pogotovo zato što tako još i učimo bolje razumjeti ţene. Emocionalna inteligencija Louann Brizendine uočila je još nešto zanimljivo: u uspostavljanju kontakta očima, kod ţenskih beba u prva tri mjeseca ţivota moţe se ustanoviti napredak za 400 posto, dok kod dječaka jedva da ima napretka. To sigurno ostavlja pečat za čitav ţivot. Djevojčice osjećaj vlastite vrijednosti crpe iz reakcija okoline. Ţene dakle imaju visoko razvijenu sposobnost uţivljavanja u drugu osobu. Potrebna im je kako bi uspostavljale odnose i odrţavale sklad. To je njihov biološki zadatak već milijunima godina, jer za ţenu sklad rezultira većim reproduktivnim uspjehom. Drugim riječima: prema zakonima evolucije, prirodna selekcija
preferira ţene s visokom socijalnim kompetencijom. Koga ţene biraju Istraţivači ljudskog ponašanja Peter Buston i Stephen Emlen u jednoj studiji na temu izbora partnera provedenoj u SAD-u izvještavaju da ţene u pravilu biraju partnere koji imaju osobine slične njihovima. One dakle ţele partnere koji su im slični po tjelesnim odlikama, karakternim crtama i vrijednosnoj ljestvici. Znanstvenici to nazivaju »asortativno sparivanje«, što znači: s kim si, takav si. Suprotnosti se dakle ne privlače. Ja tome imam nešto za dodati: svaki čovjek, pa dakle i svaka ţena, ima u karakteru dijelove koje ne moţe iţivjeti: razuzdanost, sloboda, ţelja za kršenjem društvenih konvencija, dominacija… Ţene vole muškarce kod kojih otkriju te osobine. Spontanost. Iţivljenu slobodu. Na primjer, Jennifer Lopez je na pitanje kakav je njezin muškarac iz snova odgovorila: »Ţelim tvrdog momka meka srca.« Mnoge bi se ţene s njom sloţile. Kriterij prema kojem muškarci biraju ţene jest njihova sposobnost reprodukcije. No dok muškarac moţe vidjeti je li ţena prikladna za reprodukciju, ţena vrijednost muškarca kao potencijalnog partnera ne moţe iščitati iz njegove vanjštine. Mora ga pokušati procijeniti. Moţe li je štititi? Ima li dobre gene? Moţe li se brinuti za nju? Kako bi odgovorila na ta pitanja, ţena je razvila vrlo kompleksan i osjetljiv sustav koji joj omogućuje da prosudi muškarčeve kvalitete. Tako gledano, flert je neka vrsta evolucijskog centra za procjenu i testiranje kandidata. A u ljubavi je kao i u poslovnom ţivotu: posao dobiva onaj tko se bolje pripremio. Istraţivač ljudskog ponašanja Karl Grammer smatra: »Društvo u kojem ţivimo naizgled je pod dominacijom muškaraca, a zapravo je proizvod ţenske reprodukcijske strategije.« Biološka utrka u naoruţavanju počinje već u dječjem vrtiću. Kad dječak pobijedi u nekoj svaĎi, to kod njega izazove lučenje hormona testosterona. Zato će sutra ponovo izazivati sukobe, iz kojih će opet izaći kao pobjednik. Niz pobjeda na kraju vodi do visokog društvenog statusa, a on, kao što je poznato, igra odlučujuću ulogu pri ţenskom izboru partnera. Ni emancipacija tu ništa nije izmijenila.
Razinu testosterona inače moţemo vidjeti po prstima: muškarci čiji je prstenjak dulji od srednjeg prsta imaju visoku razinu testosterona i manje su vjerni od ostalih. Kod vrhunskog umijeća zavoĎenja riječ je dakle o tome da upoznamo i primjenjujemo ţenske kriterije odabira koji su nastali kroz tisuće i tisuće godina evolucije. Ţenska selekcija Zašto uopće flertujemo? Zašto jednostavno ne uzmemo prvo što naleti? Flertovanje kao strategija rigorozne provjere partnera dokazalo se kroz tisućljeća. Ţene hoće najboljeg partnera kako bi osigurale najbolju skrb za svoju djecu. Dok muškarac u jednom jedinom danu moţe stvoriti nekoliko milijuna spermija, ţena u pripravnosti za oplodnju ima u pravilu jednu jedinu jajnu stanicu. Biološki gledano, posljedice pogrešnog izbora za nju su daleko pogubnije nego za muškarca. Mi protratimo moţda ţličicu sperme, ţena meĎutim riskira nekoliko godina svog ţivota. Biranje partnera kod ţene nosi pečat tog biološki utemeljenog programa, bez obzira na to koliko je emancipirana ili moderna. Muškarci su tjelesno i psihički u stanju osjetiti zanosne ljubavne osjećaje za ţenu već unutar nekoliko minuta. U evolucijskom smislu, ta spremnost na parenje za muškarce je povoljna jer osigurava da ne propuste prilike za rasprostranjivanje svojih gena. Umjetnici zavoĎenja — to nije potrebno posebno napominjati — stoje na najvišoj prečki evolucijskih ljestava. Tim su muškarcima dovoljne tri sekunde da priĎu ţeni i samo nekoliko minuta da s njom uspostave blisku emocionalnu vezu. Uvjeren sam da i ţene koje biraju muškarca za jednu noć barem podsvjesno biraju prema biološkim kriterijima. Ako se kod ţene pojavi i najmanja sumnja da će odmah nakon čina oplodnje biti napuštena, to znatno smanjuje muškarčeve šanse. Zato zagovaram vrlo osobnu, intimnu, povjerljivu i obvezujuću formu flertovanja. Napamet naučene fraze za zavoĎenje i sve druge namještene zavodničke bedastoće kod dobrih, lijepih i pametnih ţena jednostavno ne pale.
Imati muškarca koji bolje izgleda vaţnije je za manje atraktivne ţene, nego za one izrazito lijepe. Za prve, lijep muškarac je statusni objekt koji svjedoči o vlastitoj atraktivnosti. Ali prelistajte ţuti tisak i vidjet ćete koliko je ljepotica s muškarcima sasvim prosječna izgleda. Lijepim ţenama nije potreban lijep muškarac. Zahtjevi i kriteriji izbora mijenjaju se iz dana u dan. Ima dana kad je muškarac osobito napaljen, bezuvjetno mu je potrebna ţena i nije osobito izbirljiv, a ima i onih kad mu se jednostavno ne da upoznavati ţene i tada postaje silno zahtjevan. Tako je i kod ţena. Percepcija se mijenja iz minute u minutu. Ja vjerujem u čaroliju trenutka. Vjerujem da se svaka ţaba u svakom trenutku moţe pretvoriti u princa (iako ţena nije popila ni kap alkohola). Ţenski selekcijski kriteriji Kad prosuĎuju koliko im je muškarac privlačan, ţene provjeravaju čitav niz odlika: pokrete, mimiku, govor tijela, teksturu koţe, kvalitetu kose, status, socijalnu interakciju. Mozak u djeliću sekunde primi, obradi i vrednuje sve te informacije. Ali koje konkretne kriterije moţemo navesti? Jedno američko istraţivanje, provedeno na temelju osamsto oglasa kojima se traţi poznanstvo, pokazalo je da većina ţena traţi partnera koji nudi financijsku sigurnost. Čak i liječnice i odvjetnice traţe muškarce koji su višeg statusa i bogatiji od njih. Ţene privlače obrazovanje, bogatstvo, moć, društveni status, ambicioznost, snaga, odvaţnost. Muškarci traţe seksualne objekte, ţene traţe uspješne objekte. U tome je razlika. Ali uspjeh nije jedino zbog čega je muškarac seksi. Muškarac mora ţeni pokazati i da je spreman s njom podijeliti svoj uspjeh, moć i novac. Po čemu se prepoznaje uspješnost? Leţerno drţanje pokazatelj je dominantnosti. Osim toga, ţenama se sviĎaju muškarci markantne brade. Markantna brada razvija se zbog visoke razine testosterona. A testosteron potiče agresivnost, pojačava seksualnu ţelju i smanjuje osjetljivost na bol. To znači da su ti muškarci izrazito snaţni i otporni. Ako to tako gledamo, na koncu konca sve se vrti oko muške snage.
Onkraj tih biološki ustanovljenih obiljeţja, čini mi se kao da ţene imaju popis kriterija i predodţbi o potencijalnom partneru koji svjesno ili podsvjesno provjeravaju točku po točku. To bi onda bio intelektualni dio potrage za partnerom, koji je kod različitih ţena zastupljen u različitoj mjeri, ovisno o tipu. Nas meĎutim zanimaju u prvom redu oni atributi koje pri izboru partnera provjerava velika većina ţena: • Društveni prestiţ. Manire su kriterij prema kojem se jasno vidi kojem društvenom sloju pripadate. • Društvenost. Ima li društveno relevantne hobije? Zna li plesati? Kako se ophodi s drugim ljudima? Je li zabavan? • Vjernost. Je li imao mnogo cura? Na koji način razmišlja o svojim bivšima? Je li već bio oţenjen? Ima li djece (pa je dakle njihovu majku, što se tiče podizanja djece, ostavio na cjedilu)? • Smisao za humor. Smisao za humor dobar je pokazatelj inteligencije. Ţenski govor tijela Ţenski govor tijela nije uvijek jednostavno protumačiti. Sreo sam ţene kod kojih bih se bio zakleo da sam im potpuno nezanimljiv, a ipak su na kraju jednostavno pošle sa mnom. Kad je muškarac nesiguran, često djeluje nervozno, zatvoreno, srameţljivo. Ţene meĎutim, kad su nesigurne često djeluju arogantno. Zato vas to arogantno drţanje ne bi trebalo sprečavati da im se obratite. Ţena koja u nekom kafiću ili noćnom klubu vidno iznervirana sjedi sama ili s prijateljicom, u većini slučajeva — ne, u apsolutnoj većini slučajeva, rado će se upustiti u ugodan i zanimljiv razgovor s nekim muškarcem. Postoji čitav niz signala koji govore da je ţena zainteresirana. Što su ti signali jači i što ih je više, to je sigurnije da se flertovanje dobro razvija: • Smiješi mi se. • Grize usnu ili se oblizuje. Moguć komentar: »Suhe su ti usne? Da te poljubim?« • Gurne nokat izmeĎu zubiju.
• Podiţe i spušta obrve. Visok intenzitet mimike. • Prolazi prstima kroz kosu ili pramen kose vrti oko prsta. • Toboţ slučajno me dodirne. • Dok se kreće, pogled joj počiva na meni. • Prebaci nogu preko noge tako da je gornja noga usmjerena prema meni. • Noge trlja o nogu stola ili odsutno gladi vrat boce. Imao sam prilike vidjeti ţene kako, u emocionalnom uzbuĎenju, nesvjesno izvode zbilja nepristojne stvari. • Trlja se po bradi ili obrazu. • Općenito, svaki oblik nesvjesne samostimulacije. • Smije se kad i ja. • Kad moţe birati izmeĎu različitih sugovornika, vraća se meni. • Podsvjesno oponaša moj govor tijela. • Pocrveni kad joj u razgovoru uzburkam osjećaje. • Dim cigarete otpuhuje ravno prema meni. Uţas, ali to je signal. • Glavu naginje malo ustranu. Mnoge ţene to čine i kad same stoje pred zrcalom, jer se tako same sebi više sviĎaju. Svako ponašanje za koje ţene vjeruju da ih čini privlačnijim, jasan je signal. • Nije prekriţila ruke na prsima ili prebacila nogu preko noge. Tijelo otvara prema meni. • Zjenice joj se šire. Veličina zjenica pokazatelj je zanimanja kojem muškarci često pridaju premalo paţnje. Zjenica, koja je vrlo osjetljiva na emocionalna stanja, muškarcima nudi prozor u unutarnji ţivot ţene. Veličina zjenice muškarcu daje podsvjesne informacije o vegetativnom ţivčanom sustavu. Inače ţene su to znale još u srednjem vijeku, pa su u oči kapale ekstrakt velebilja kako bi izgledale ljepše. To potvrĎuju istraţivanja: lica na fotografijama ispitanicima postanu simpatičnija kad im se retuširanjem uvećaju zjenice. To je samo nekoliko primjera za signale koje ţene odašilju na razini govora tijela. Nijedan od tih signala sam za sebe ne jamči da je ţena
zainteresirana. Ali govor tijela odaje mnogo i zato je vaţno biti otvoren i senzibilan i razumjeti ga. Što je ţena ljepša, nezamjetljiviji su signali koje odašilje. Isto vrijedi za nesigurne ţene: ni od njih ne treba očekivati osobito jasne signale. Moţda me hoće drţati na distanci da bi me testirala. Jesam li tip koji se svakoj pokušava upucavati, ali mu maska pada čim vidi da ga ţena odbija, ili ću ostati drag, učtiv i duhovit i kad ona pokaţe nezainteresiranost?
4. Prelazimo na stvar — muškarac sreće ţenu Ja se ţenama ne upucavam. Ne pokušavam se ogrebati. Ne barim ih. Ne spetljavam se s njima. Ja ţene upoznajem. Slučajno. Ili namjerno. Laskam im. Razgovaram s njima o temama koje ih zanimaju. Otkrivam ono što nam je zajedničko. Osjećam nešto za njih i s njima dijelim te osjećaje. Ponekad se od poznanika pretvorim u ljubavnika. To je evolucija flertovanja. Jednostanični organizmi pretvaraju se u ljudska bića. Razgovor se pretvara u seks. Princip evolucije je jednostavan: svaka nova generacija pokušava se što bolje prilagoditi uvjetima ţivota. Na početku su samo jednostanični organizmi uspjeli opstati na negostoljubivoj površini Zemlje, no postupno su i kompleksniji organizmi osvojili svaki kutak planeta. Tako je to i u flertu. Pokušavam iskoristiti svaki slobodan prostor. U svakoj fazi optimalno se prilagoĎavam potrebama okoline i potrebama ţene. Osnove savršenog flerta Kako bi ustanovili što se u psihološkom smislu zapravo dogaĎa kad smo zaljubljeni, znanstvenici odjela za kognitivnu neurologiju londonskog University Colleggea polegli su odabrane parove — i to svjeţe zaljubljene — u ureĎaj za magnetsku rezonanciju. Ispitanicima je rečeno da misle na voljenu osobu, a ureĎaj je snimao aktivnost mozga. Rezultat: mozak zaljubljene osobe nalazi se u stanju sličnom onom nakon ušmrkavanja kokaina. Pogledati lice svoje velike ljubavi djeluje kao antidepresiv. Dijelovi mozga odgovorni za osjećaj sreće svijetle, a dijelovi odgovorni za loše raspoloţenje isključuju se. Zanimljivo. Dakle moramo samo pokušati isključiti ţenin desni prefrontalni korteks, i već je osvojena. Je li ljubav samo zakočenost desne strane čeonog dijela mozga i centra za strah, amigdale? Zvuči neromantično. I jest neromantično. Pa ipak, iz toga doista moţemo nešto naučiti. Svedeno na jednostavan zajednički nazivnik: pri zavoĎenju samo moramo postići da se u ţeninom mozgu izlučuju hormoni sreće. Ništa više i ništa manje od toga.
Uspješno zavoĎenje odvija se prema jednoj posve konkretnoj shemi. Da bih ga poveo u ţeljenom smjeru, moram razviti odgovarajuću strategiju, i moram voditi računa o nekoliko osnovnih stvari. Pritom se radi o osobinama i preduvjetima koji su zajednički svim dobrim zavodnicima na svijetu. Neophodne osobine savršenog zavodnika 1. Poštenje Pravi umjetnici zavoĎenja uvijek su pošteni. Kad sam pitao ţene što ne vole kod muškarca koji im se upucava, mnoge su rekle: »Kad imam osjećaj da nije pošten, da govori jedno, a hoće nešto drugo.« Ţene imaju nepogrešivu intuiciju. U ljudskoj komunikaciji istodobno razmjenjujemo dva toka podataka: informacije i osjećaje. Bio sam u Španjolskoj, a nisam znao ni riječ španjolskog. Usprkos tome, imao sam osjećaj da intenzivno komuniciram. Moţda upravo onda kad sam mucajući izgovarao gramatički najbjednije rečenice. Ţene vrlo dobro osjećaju govoriš li istinu, i taj test nije lako poloţiti. Često imaju dojam da muškarci samo simuliraju komunikaciju da bi došli do cilja (seksa). Čak i sad, kao umjetnik zavoĎenja, znam se uloviti kako se upuštam u mehaničku komunikaciju uzdajući se da ţena ipak neće primijetiti kako je najobičnijim jeftinim forama hoću odvesti u krevet. U to se meĎutim ne bi trebalo uzdati. Ponekad pomislim da ţenin razum djeluje samo kao dosadan čuvar njezinih spolnih organa kojeg moram nadmudriti. Stoji kao vojnik na vratima zamamne utvrde i jednostavno ne ţeli spustiti pokretni most. Matovilka, flundro stara, daj ne gnjavi, spusti tu kosu. Ali onda iz ţenskih usta opet čujem tako fenomenalno pametne stvari, da se sam sebi učinim kao običan glupi krokodil koji u jarku oko utvrde vreba plijen. 2. Jedinstvenost Postoje pitanja koja se jednostavno nameću i koja nam svi postavljaju kad kaţemo što smo po zanimanju. Poreznim savjetnicama postavljaju pitanje moţe li se ovo ili ono odbiti od poreza. Odvjetnike gnjave svojim svaĎama sa susjedima, liječnike pitaju za svrbeţ izmeĎu
lopatica. Kad kaţem da radim u Playboyu, većina ljudi postavi neko od sljedećih pitanja (i pritom svi misle da su strašno originalni): • »Jesi li upoznao Hugha Hafnera?« (Ţene) • »Ah, zar unutra ima i tekstova?« (Ţene) • »Mogu li jednom doći na snimanje?« (Muškarci) • »Moţeš me jednom ubaciti na neki vaš tulum?« (Muškarci) • »Rado bih se pretplatio.« (Muškarci) Svako od tih pitanja čuo sam već tisuću puta, i jako se lako mogu staviti u koţu ţene koja je jednako često doţivjela upucavanja primitivnih kazanova. Jednom me jedna ţena upitala je li se moj ideal ljepote promijenio otkad radim u Playboyu. To mi je pitanje ostalo u sjećanju. Svidjelo mi se. Lijepe ţene čule su već na tisuće fora za upucavanje. Već su ih pokušavali dobiti na najuţasnije štoseve, i negativna reakcija na te dosadne fore kod njih je već uvjetovan refleks. Uvijek iznova slušaju jedno te isto: »Jesi li često ovdje? Izgledaš kao da ti je dosadno. Smijem li te počastiti pićem?« Gotovo da je i meni već muka kad to gledam. Kako bi se obranile od priglupog upucavanja, ţene postanu osorne. Zato već u prvoj sekundi moraš pokazati da si drukčiji. 3. Karizma U prošlosti se pod karizmom razumijevala sposobnost realizacije Boţjih darova. Mojsije je dakle bio prvi veliki karizmatik. Karizma je osobit oblik intenzivne nazočnosti. Nastaje iz velikog samopouzdanja, iz snaţne seksualne energije, iz usmjerenosti prema ciljevima i duboke vjere u njihovo ostvarenje. Karizma je maksimalno zračenje s pomoću minimalnih sredstava. Nastaje u očima onih koji u karizmatiku vide nešto što njima samima nedostaje. Karizma je rezultat bezrezervne preobrazbe u alfa-muţjaka. Ali što to zapravo muškarca čini karizmatičnim? • Unutarnji mir. Karizmatik gori unutarnjim ţarom zato što zna
odgovor na jedno pitanje koje drugi sebi još nisu ni postavili: »Tko sam ja?« • Nagonska usmjerenost odreĎenom cilju. On ništa ne čini samo da bi se nekome svidio. • Pun je proturječnosti. On je i dobar i surov, njeţan i brutalan. Veliki dio njegove karizmatske energije potječe od upravo mistične nepredvidivosti. • Beskompromisnost. On ţivi svoje ideale i ne mari za posljedice. To je vaţno i danas jako rijetko. Karizmatik nije mlaki pragmatik, on ima ideale, sustav duhovnih vrednota i uvjerenja, i spreman je gorljivo se boriti za njih. • Elokvencija. On je u stanju riječima probuditi osjećaje. • Otvorenost. On ne nosi masku. Ne skriva svoju osobnost. Ne potiskuje svoju mračnu stranu. Drugi nemaju dojam da se pretvara. • Pustolovni duh. On je hrabar i jak. On je heroj i spreman je upustiti se u svaku pustolovinu i poloţiti svaki ispit. To opčinjava one koji se dosaĎuju. • Nepristupačnost. Koja će uspjeti osvojiti utvrdu? 4. Izazvati zavodljive osjećaje Svaku se ţenu moţe nečim zavesti. Svakoj ţeni, koliko god atraktivna bila, nešto u ţivotu nedostaje. Čak i ţenama koje su navikle da ih oboţavatelji doslovce opsjedaju. Svaka ţena ima ţicu u koju se moţe dirnuti. Svaka ţena ima malu tajnu koju zavodnik mora otkriti. Bilo da se radi o nezadovoljenoj ţelji za slobodom i pustolovinama, neispunjenoj čeţnji za poštovanjem i priznanjem, ili o djetinjastoj potrebi da je netko štiti i brine se za nju. Stvarno, svaka ţena u sebi ima nešto skriveno što samo čeka da bude otkriveno. Kad naiĎeš na tu tajnu, imaš ključ za njezinu dušu. Na početku dakle stoji promatranje. Što ţena hoće? Što očekuje od mene? Što joj je doista potrebno? Upravo je u tome bila tajna Giacoma Casanove. Proučavao je ţene, istraţivao njihove osjećaje, njihova raspoloţenja, njihove tajne.
Pronalazio je što im nedostaje — i to im je davao. Pomagao im je da ostvare svoje maštarije. Najveća smjernost zahtijeva osvajanje koje je koliko strastveno, toliko i senzibilno. Što je ţena smjernija, to moje zavoĎenje mora biti bolje i uvjerljivije. Volim takvo drţanje. Ţenina smjernost za mene je motivacija. Ţenama je potrebno samopotvrĎivanje. Ţena se nikad ne osjeća dovoljno ţeljenom. Savršeni zavodnik učinit će sve što je u njegovoj moći kako bi osvojio ţenu koju ţeli. Podjarivat će njezine potisnute čeţnje. Ludo je odvaţan. Goni ga njegov vlastiti libido. Ali ne poznaje strah, jer je samo rob ţene i njezinih čeţnji. Prije nekog vremena bio sam u Oshovom Centru za meditaciju u mjestu Puneu, u Indiji. Osho je umro 1990., ali ondje se navečer još uvijek prikazuju njegovi filmovi. Izgleda kao Osama bin Laden sa smiješnom vunenom kapom. Rijetko sam kad vidio tako neprivlačna muškarca. Ali kad govori, dok izgovara svoje karizmatične rečenice, ţene se tope. Osho je od najljepših ţena traţio da se pred njim svuku da bi im energetske centre doveo u ravnoteţu. To mi se drţanje čini vrlo mudrim: ţene su se pred njim trebale svlačiti kako bi se bolje osjećale. Uistinu, pravi guru. Talijanski pisac Gabriele D’Annunzio bio je nizak i ruţan, ali svejedno je uspio zavesti svaku ţenu. Kaţu da ih je hipnotizirao glasom. Njegova tajna bila je meĎutim u nečem drugom: ovladao je moći sugestije. U psihologiji se pod sugestijom razumijeva hipnotičko djelovanje na nečije osjećaje, misli i djela. D’Annunzio je ţenama točno opisivao što to kod njih očarava njegovo srce i muškost. Time je ţenskim dušama dao dostojanstvenost princeze. A svaka se ţena ţeli osjećati kao princeza. Muškarac ţeni mora ponuditi ono što joj društvo inače ne dopušta: trenutak čiste poţude. Miris rizika. Šansu da izaĎe iz svoje potlačene uloge. Gotovo svaka ţena u krajnjoj je liniji zarobljenica društvenih konvencija. Godinama su joj utuvljivali u glavu da treba teţiti vjernosti i suzdrţanosti. Ako umjetnik zavoĎenja naiĎe na otpor, to samo raspiruje njegovu ţudnju. Nema te prepreke koja nas moţe zadrţati. Ja sam Che Guevara
njezinog predavanja. Njezin osloboditelj. Umjetnici zavoĎenja borci su za slobodu. Jaki. Divlji. I prije svega: neovisni. Ne srame se zbog toga što ih sve ţene vole. »Znajući da se od mene očekuje razveseljavanje ljepšeg spola, uvijek sam se trudio ispuniti ta očekivanja.« Casanovu nisu mučile dvojbe. Bitni preduvjeti za savršeno zavoĎenje 1. Izabrati pravu ţenu Lav ponekad po cio dan leţi nekoliko stotina metara od krda bivola i drijema. Bivoli nervozno pogledavaju, ali se nakon nekoliko sati opuste i smire. Ali lav ne drijema. On traţi savršenu ţrtvu. Cilj mu je da, kad konačno ustane, mora što manje trčati. Savršen lov gotov je već nakon nekoliko pretrčanih metara. Mnogi umjetnici zavoĎenja izaberu jako mnogo ţena. Ja radije, po uzoru na lava, pokušavam loviti s najvećom mogućom efikasnošću. Biram ţene kod kojih procijenim da imam najbolje izglede za uspjeh. Ali zanimljive su mi samo ţene koje moram loviti. Kome se jede hromi bivol? »Nije umjetnost zavesti djevojku, ali sreća je naći jednu vrijednu tog truda«, rekao je danski filozof Sören Kierkegaard. Neki muškarci uzmu prvo na što naiĎu. Meni treba čitavo krdo, da bi meĎu njima bila i jedna koja je za mene prava. Često se tek u lovu pokaţe koja je prava. Svatko traţi nešto drugo. Svatko drukčije zamišlja ţenu iz svojih snova. Priroda je to vrlo dobro uredila, u suprotnom bi naše sparivanje vrlo brzo prestalo funkcionirati. Vjerujem da mogu zavesti svaku ţenu. Postavljam si visoke ciljeve. Ţelim imati najbolje i najljepše ţene svijeta. Ostatak prepuštam hijenama. 2. Izbjeći fiksaciju Pokušavam izbjeći fiksaciju na jednu ţenu. Ako za mene postoji samo jedna ţena na koju ne mogu prestati misliti, koju pošto-poto ţelim zavesti i kojoj sam u mislima već mnogo puta prišao u najrazličitijim situacijama, imam ozbiljan problem. To se zove očaj. Problem je u tome što će ona primijetiti da sam očajan. A ništa, ama baš ništa, ne moţe ţenu
tako ohladiti kao ljubavnik koji je očajan. Zajednica umjetnika zavoĎenja za taj slučaj ima savjet koji je malo neobičan, ali vrlo praktičan: najprije spavaj s deset drugih, i onda provjeri je li ti ta za kojom si očajnički čeznuo još uvijek jednako zanimljiva. 3. Ispravno fokusiranje Muškarac je Sunce. On je reflektor koji samo nju obasjava. Kad više ne sja, ţena se mora osjećati kao da je u mraku, kao u hladnoj sjeni. Umjetnika zavoĎenja, doduše, općenito zanimaju sve lijepe ţene. Ali on ţeni daje osjećaj da ga tog trenutka zanima samo ona. No nije posve siguran da je baš to ona prava. Zato joj pruţa priliku da se kvalificira, da se ponaša tako da mu bude privlačna. Jer sam izgled ni izdaleka nije dovoljan da bi mu bila zanimljiva. Mora ga osvojiti. Igra davanja i primanja. Istinski nas uzbuĎuje samo ono što doista ne moţemo posjedovati. Ništa nije toliko seksi kao nedostiţnost. Hladna distanciranost sugerira jak osjećaj vlastite vrijednosti. Što je ţena atraktivnija, to joj je neobičnije kad muškarac ne pokazuje odmah da bi s njom u krevet. Zato u komunikaciji moram jasno dati do znanja dvije stvari: svoju seksualnu zainteresiranost, i svoju seksualnu nezainteresiranost. To je Kuhnov paradoks. Dobar flert podrazumijeva dobar omjer izmeĎu davanja i primanja. Ţena je miš. Muškarac je mačka. I nema sumnje da će je poţderati. Ali prije toga, hoće se dobro zabaviti. Naravno, uvijek se moţe postaviti pitanje zašto sam baš tu zgodnu plavušu na semaforu zamolio da mi objasni gdje je ulica koju traţim, a ne djedicu koji stoji pokraj nje. Zašto se u knjiţari s molbom da mi preporuči neku dobru knjigu obratim smeĎokosoj ljepotici, a ne debeloj teti za pultom? Razlog je taj što me ljepotica zanima. I ona to smije i treba primijetiti. To je pozitivan, duhovit, veseo način da je bolje upoznam. Ona ima sreću biti prava osoba na pravom mjestu. Ali nije mi vaţna. Ako se njoj ne da razgovarati sa mnom, razgovarat ću s nekom drugom. Ostaviti prostora njezinoj mašti. Ljudski duh, osobito ţenski, ima potrebu ispuniti svaki prazan prostor smislom i sadrţajem. Sve što ne zna, ispunit će svojom idealnom predodţbom. Dakle moram samo stvoriti
vakuum, da bi ga ţena mogla ispuniti svojim ţarom i maštarijama. Kako se to radi? Ne odgovaram na svako njezino pitanje. Neke stvari samo natuknem. Ponašam se iznenaĎujuće i nepredvidljivo. U meĎuvremenu sam, na primjer, postao majstor selektivnog povlačenja. Odlazim kad se najmanje nada. Odlazim upravo kad je najljepše. Tako kod nje stvaram osjećaj da joj nedostajem. Još je perfidniji oblik koketiranja izazivanje ljubomore. Ne samo što se okrećem od nje, nego još poklanjam paţnju drugoj ţeni. To kod nje stvara osjećaj da joj nedostajem, a uz to cilja i na jednu drugu razinu: njezin društveni prestiţ. Ona ţeli biti jedina koja razgovara s tim cool muškarcem. I već prve večeri mora naučiti da to neće biti tako. Kad sam dakle prema ţeni najprije jako drag i ljubazan, a onda to prestanem biti, to pojačava njezin emocionalni angaţman. Ona ne ţeli da joj se uskratim. Bez obzira što čini, dok flertujem uvijek u jednom trenutku kaţem: »Mislim da mi nismo jedno za drugo.« Ili sumnje izrazim na neki drugi način: »Mislim da od nas neće ništa biti.« — »Mislio sam da si drukčija od drugih ţena.« — »Čini mi se da nisi osobito strastvena, jesam li u pravu?« — »Tako mi je ugodno s tobom, šteta što nisi moj tip.« Zavalim se, tako da ona mora doći k meni. Time zapravo negativno kondicioniram* njezino eventualno odbijanje: mora mi prići kako bi dobila pozitivne osjećaje. Taj princip funkcionira to bolje što su osjećaji koje povezuje s mojom blizinom pozitivniji. Pokušam joj se naizgled uskratiti. Ako to kod nje još ne proizvede ţeljeni učinak, na meni je da njezinu ţudnju jače raspalim. 4. OdreĎivati smjer razgovora Razgovor sa ţenom mora postajati sve osobniji. To je osnovni smjer u kojem se treba razvijati: od općenitog prema osobnom. Konačno, ja s njom ţelim uspostaviti emocionalnu vezu. Sadrţaj onoga što kaţe mora mi dati razlog da postajem sve osobniji. Radi se o mom izvornom zanimanju za to da dublje razumijem njezinu osobnost. To naravno nema nikakve veze s time što je iznimno zgodna. Ma kakvi! Teorija adventskog kalendara
Toliko o osnovama i preduvjetima. A sada nešto o izgledima za uspjeh: ţene su za mene nešto poput adventskog kalendara. On ima dvadesetčetvera vratašca. Ali do dijeljenja darova stiţeš samo ako vratašca otvaraš ispravnim redoslijedom. Dvadesetčetvera vratašca odreĎuju strukturu koje se moramo pridrţavati. U nastavku knjige naučit ćemo kako ta vratašca moţemo otvoriti, jedna po jedna. Mnogi muškarci ţele otvoriti sva vratašca odjednom. Ali tako mali Isus neće doći. 1. Ostavio sam pozitivan prvi dojam. 2. Ponašam se prirodno. 3. Ona ima osjećaj da sam zainteresiran za nju. 4. Ugodno joj je sa mnom. 5. Primjećuje da imam visok socijalni status. 6. Primjećuje da sam zahtjevan. 7. IznenaĎujem je. 8. Smatra da sam duhovit. 9. Smatra da sam jedinstven. 10. Smatra da sam atraktivan. 11. Pokazujem joj da mi je privlačna. 12. Naši pokreti postaju usklaĎeni. 13. Slučajno se dodirnemo. 14. Prihvaćaju me ljudi s kojima je u društvu. 15. Odvajam je od skupine. 16. Unaprijed pogaĎam njezine ţelje i snove. 17. Dovodim je u iskušenje. 18. Namjerno se dodirujemo. 19. Poljubimo se. 20. Ona uţiva u mojoj blizini. 21. Seksualno je privlačim.
22. Ima povjerenja u mene kao potencijalnog partnera. 23. Spava sa mnom. 24. Uvijek iznova ţeli spavati sa mnom. Struktura flerta Znanstvenici su analizirali ponašanje flertujućih u kafićima, noćnim klubovima i na tulumima. Zaključili su: flertovanje uvijek funkcionira po istom obrascu i uvijek prolazi kroz iste faze, kao što opisuje Bas Kast u svojoj knjizi Ljubav, i kako se objašnjava strast: • I. faza. Netko pobuĎuje pozornost. Uspostavlja se kontakt pogledima, dolazi do prilaţenja. • II. faza. Dolazi do pribliţavanja. Počinje razgovor. Stvara se privlačnost. • III. faza. Razgovor se produbljuje. Slijedi emocionalno pribliţavanje. Sudionici se sve više okreću jedno drugom. Slijede prvi slučajni dodiri. • IV. faza. Pokreti muškarca i ţene postaju usklaĎeni. To je polazna točka za više. Gotovo uvijek kad par zajedno izaĎe iz lokala, to znači da su prošli te faze, tim redoslijedom. Kod jedinih kopnenih sisavaca koji hodaju uspravno, ponašanje pri flertovanju kompliciranije je i od slavnog pčelinjeg plesa.
5. - 1. faza: prvo obraćanje Gotovo je neshvatljivo zašto je muškarcima tako teško obratiti se ţeni. Iako sam to učinio već tisuće puta, još uvijek svaki put osjećam gadan pritisak u ţelucu i beskrajno mučan osjećaj izgubljenosti. Taj strah je tako dubok i tjelesan, da mu podrijetlo mora biti evolucijsko. Postoji jedna teorija prema kojoj objašnjenje leţi u obiljeţjima zajednica u kojima su ţivjeli naši preci. U dalekoj prošlosti, pripadnici ljudske vrste ţivjeli su u bitno manjim skupinama. Kad je muškarac pri pokušaju udvaranja doţivio neuspjeh, to je imalo dramatične posljedice — moglo je rezultirati isključenjem iz zajednice. U ta vremena, muškarac nije imao mnogo šansi. Udvaranje je bilo od odlučujuće vaţnosti za preţivljavanje. I to je još i danas. Pod uvjetom da ne dopustim tom strahu u ţelucu da toliko ovlada mnome da me paralizira, on ima i svoju dobru stranu: kad se muškarac obrati ţeni, u njegovu tijelu počne se lučiti adrenalin. To ga čini totalno budnim i tjelesno nevjerojatno prisutnim. Strah je za tijelo divan doping. Mjere protiv straha Nedavno sam bio na natjecanju Eddie Aikau na Havajima. To je natjecanje za vrhunske surfere. Odrţava se svakih nekoliko godina, a valovi pritom moraju biti barem deset metara visoki. Natjecanje je posvećeno uspomeni na Eddieja Aikaua. Kad god je bjesnila oluja i kad su valovi pred obalom otoka Oahua bili opasno visoki, Eddie Aikau, spasilac na plaţi u zaljevu Waimeu, evakuirao bi cijelu plaţu i ljude poslao kućama. Onda bi uzeo svoju dasku i otišao jahati na valovima. I dan danas, kad su valovi na havajskim obalama opasno visoki, ljudi kaţu: »Eddie would go.« Eddie bi sad otišao surfati. Ponekad, kad se ne usuĎujem prići nekoj ţeni, i ja to sam sebi kaţem. Besmrtni, legendarni Eddie, sad bi jednostavno krenuo… Zašto ja uopće postojim? Vrlo jednostavno: zato što se taj jedan spermatozoid mog oca svojedobno jedini probio. Zato što je bio najbrţi i najusmjereniji prema cilju. Prvi kod jajne stanice. Sigurno je na ulazu u maternicu bilo jako mnogo boljih, ali oni su stajali naslonjeni na stup i
najprije popili pivo. Nisu bili u pravom trenutku na pravom mjestu. Sudbina gubitnika. Ţivot je pun propuštenih prilika. Svaka ţena kojoj ne priĎeš misleći da nije pravo mjesto ili pravi trenutak, izgubljena je prilika. Definitivno i nepovratno izgubljena. Ţrtvovana vlastitom kukavičluku. Mystery je ustanovio pravilo prema kojem se ţeni moraš obratiti u roku od tri sekunde. Dakle, čim si vidio ţenu koja ti se sviĎa, moraš joj prići. Pritom se ne radi o tome da se tri sekunde mjere štopericom, nego o tome da se ne oklijeva. Oklijevanje potiče sumnje i izgovore. I onda nastupa analitička paraliza: sjetiš se svih mogućih divnih razloga zašto baš sad nemaš vremena ili volje. Ţena me vidi. I onda kad se čini da me ne primjećuje. Vidi me, promatra me, procjenjuje me. Ona osjeća kad stojim pokraj nje i razmišljam hoću li joj se obratiti. Ţene to primjećuju. Sa svakom minutom koju izgubim oklijevajući, moj prestiţ u grupi sve je manji. Moram iskoristiti dinamiku trenutka. Kod muškaraca, baš kao i kod perilica rublja, vrti se uvijek jedan te isti program: muškarca u osnovi zanima svaka atraktivna ţena. Svaka lijepa ţena zasluţuje šansu. Tako smo, eto, programirani. Ali istodobno postoji i ta strašna zakočenost. Nikad nije pravi trenutak da priĎeš nekoj ţeni. Mogla bi imati osjećaj da joj smetaš. Mogla bi biti udata ili lezbijka. Mogla bi biti neraspoloţena za razgovor. Ima tisuću razloga da ne osloviš ţenu. Ali nema opravdanja. Kad vidim ţenu, odmah joj priĎem. Uvijek. Svakoj ţeni koja mi se sviĎa. Ne samo zato da bih je pridobio za prijateljicu, ţenu za čitav ţivot ili za seksualnu avanturu, nego zato što sam znatiţeljan. Zato što rado upoznajem nove ljude i zato što su najbolji trenuci mog ţivota bili oni u kojima sam imao posla s drugim ljudima. Svaka ţena s kojom razgovaram, povećava moje sposobnosti za ophoĎenje s drugim ţenama. U razgovorima sa ţenama primijetio sam nešto zanimljivo: ţene
uopće ne znaju da im se muškarci boje prići. One se čude kad se neki muškarac trese od straha i muca, i misle: kakav li je to tip? Što mu je, kakav to problem ima? Kojim ţenama treba prići? Monica Moore, znanstvenica sa Sveučilišta Webster iz St. Louisa koja se bavi istraţivanjem udvaranja, istraţila je kojim ţenama u kafićima i klubovima muškarci najviše prilaze. To nisu one najljepše, nego one koje odašilju najviše signala za flertovanje. Pritom su od odlučujuće vaţnosti pogled, osmijeh, zabacivanje glave i način kako ţena prolazi rukom kroz kosu. Tuţna je istina da se muškarci usuĎuju prići samo onim ţenama koje jednoznačno signaliziraju spremnost na flert. Druge oslovljavaju rijetko ili nikada — sve te prekrasne, srameţljive, krhke ţene bivaju sramotno zapostavljene. Većina muškaraca prema ţenama se ponaša pasivno. Čekaju da one njih izaberu. To meĎutim radikalno ograničava izbor. Umjetnici zavoĎenja meĎutim uvijek imaju slobodan izbor. To je kao glavni zgoditak na sajamskoj lutriji: moţemo uzeti bilo kojeg plišanog medvjedića. Kako muškarac obično započinje razgovor sa ţenom »Dolaziš li često ovamo?« Ona: »Da. Svakog petka.« »Voliš li plesati?« Ona: »Volim. Do maloprije sam plesala.« »Inače, ja se zovem Oliver. A ti?« Ona: »Ana.« »A što si po zanimanju?« Ona: »Radim u jednoj osiguravateljskoj kući.« »A što točno radiš?« Ona: »Referentica sam.« »Jesi li iz Münchena?« Ona: »Da.«
Čini li vam se taj dijalog poznatim? Jeste li već vodili takav razgovor? Jeste li neku ţenu intervjuirali o njezinom ţivotu, poslu, svakodnevici, ispitivali je bez emocija kao policijski inspektor? Jeste? Niste jedini. Većina muškaraca sa ţenama razgovara kao da ih intervjuiraju. Za mene je bio velik korak naprijed kad sam počeo analizirati vlastitu komunikaciju. Prije kad sam sa ţenama razgovarao, ponekad je uspjelo, a ponekad nije. Nisam znao zašto. Ovisilo je o slučaju. Ponekad sam imao peh. Ali meni je draţe kad uspjeh ovisi o meni. Zato sam svoju komunikaciju usavršio. Uspješne strategije prilaţenja ţenama Psiholog Michael Cunningham testirao je učinkovitost triju uobičajenih strategija zavoĎenja: • Direktna metoda: »SviĎaš mi se. Rado bih izašao s tobom.« • Bezazlena strategija: »Zdravo. Dolaziš li često ovamo?« • Drsko nabacivanje: »Kladim se da mogu popiti više od tebe.« Rezultat studije: kod prvih dviju metoda, 60 posto ţena reagiralo je osmijehom, kod treće je muškarac u 80 posto slučajeva bio odbijen. U osnovi, znanstvenici su došli do zaključka da su šanse za uspjeh to veće, što se bezazlenije pristupi. Iz toga moţemo naučiti barem jednu stvar: uspjeh udvaranja u velikoj mjeri ovisi o strategiji. Sa stajališta umjetnika zavoĎenja, spomenute tri metode svakako su malo prejednostavne. Prema mojim iskustvima, u osnovi postoje tri strategije: Direktna metoda. Indirektna metoda, kad ţena uopće ne primjećuje da je zavodim. I moja omiljena strategija, jedna divna podvrsta indirektne metode: postizanje situacije koja izgleda kao da je slučajna. Direktna metoda »Mislim da si vrlo zgodna i rado bih te upoznao.« To je zapravo sve što ţena treba znati. Zašto bih se pokušavao ušuljati na mala vrata? Zašto bih smišljao izgovore? Zašto ne bih bio jednostavno iskren? Ne trebamo se sramiti što prilazimo ţeni. Mi imamo hrabrosti otvoreno joj pokazati da nas zanima. To su osnovna razmišljanja koja govore u prilog direktnoj metodi.
Kao dominantan muškarac, mogu bez oklijevanja prići bilo kojoj ţeni. U pobornike direktne metode ubraja se i hrvatski umjetnik zavoĎenja Badboy: »Bitno je da ti je govor tijela uvjerljiv i da odmah pokaţeš dominantnost«, podučava on. To što su fronte odmah jasne, moţda je velika prednost direktne metode. Ţeni je jasno o čemu je riječ i moţe ti odmah dati do znanja kakvi su ti izgledi. Nedostatak je te metode što pokušavaš otvoriti prvih deset vratašaca na adventskom kalendaru odjednom. Mnoge ţene na to reagiraju odbijanjem, jer su odgojene tako da muškarca najprije odbiju. Smatram da je direktnu metodu vaţno uvjeţbavati i što više primjenjivati jer pritom učimo koliko je vaţan govor tijela i na koliko se različitih načina moţe izgovoriti rečenica: »Hej, sviĎaš mi se. Kako se zoveš?« Početna fora naime nije toliko vaţna kao što većina muškaraca misli. Kod upucavanja, više od 90 posto uspjeha ovisi o govoru tijela, registru glasa i tajmingu. Badboyeva je omiljena fora kod direktne metode: »Znaš na koga me podsjećaš?… (pauza) Na nekoga koga ţelim upoznati.« Meni osobno sviĎa se ova: »Komplimenti tvojoj majci.« Tko ţeli postati umjetnik zavoĎenja, mora imati hrabrosti obratiti se ţeni direktno i nedvosmisleno. Promatrao sam muškarce koji pritom pogriješe jer zauzmu mačo stav. Zrače seksualnošću usmjerenom neposredno na nju, a mnoge ţene s tim se ne mogu nositi. Bolje je zračiti općenitom snaţnom muškom seksualnošću, dakle ne usmjerenom na nju. Jednostavno biti seksi. Kao James Bond. IzmeĎu direktne i indirektne metode nema čvrstih granica. Evo još nekoliko strategija koje ulaze u direktnu metodu zato što ţeni od početka jasno dajemo do znanja da ţelimo flertovati s njom: • Trik s mahanjem. Kad vidim da me ţena pogledala, pa makar i samo nakratko ili krajičkom oka, osmjehnem joj se i mahnem kao da se već poznajemo. To je divan temelj za kasnije prilaţenje (s kojim ne treba ţuriti): odem k njoj i posve leţerno kaţem: »Zovem se Oliver. Drago mi je.«
• Pozdrav »Iza pet uglova«. »Bog. Drago mi je što te vidim.« Ona: »Znamo li se mi?« Ja: »Kaţu da je u zapadnom svijetu svak sa svakim povezan, i da treba zaviriti iza najviše pet uglova da bi se ta povezanost otkrila. Prema tome, red je da se pozdravimo.« Onda skupa s njom pokušam pronaći što je to što nas povezuje: »Jesi li kad svirala obou? Ne. Onda učitelj oboe kao veza otpada… Znaš li surfati?« • Slavljeničko raspoloţenje. »Dobio sam milijun eura na lotu i traţim nekoga s kim mogu podijeliti dobitak.« Teţište tog upucavanja pritom naravno ne bi trebalo biti na novcu, nego na slavljeničkom raspoloţenju. • Olijeva Nobelova nagrada. »Dobio sam Nobelovu nagradu za jednu svoju foru za upucavanje, hoćeš je čuti?« Onda joj prišapnem: »Kasnije ću ti je reći. Najprije moram biti siguran da u tebe mogu imati stopostotno povjerenje. Kako se zoveš?« • Baš i ne obećava uspjeh, ali je duhovito. »Bi li spavala sa mnom za tisuću eura?« Ona: »Ne bih« Ja: »Šteta, dobro bi mi došla ta lova.« • Nesumnjivo drsko, ali pokazuje samopouzdanje. »Imaš dečka?« Ona: »Imam.« Ja: »Hoćeš boljeg?« • TakoĎer prilično odvaţno. »Je li ti zamisliv seks s potpunim strancem?« Ona: »Ne.« Ja: »Onda bih se rado predstavio. Zovem se Oliver.« • Kuhnova tajna. »Znaš li čuvati tajnu?« Svaka ţena kaţe: »Da!« To je genetski programirano. Sad ţeli saznati moju tajnu. Ali ja joj je naravno još ne ţelim otkriti. Mora najprije steći moje povjerenje: »Mislim da ću ti to reći malo kasnije…« • Jugglerovo robotsko rukovanje. Umjetnik zavoĎenja Juggler smislio je ovu malu, ali očaravajuću strategiju. Rukuje se sa ţenom, ali na neki čudan, nenormalan način. Ona pita: »Što je sad pak to?« Na to odgovoriš: »To je izmislila moja sestra. Rekla je da ćemo to odsad uvijek raditi da bih primijetio ako je vanzemaljci otmu i umjesto nje podmetnu androida.« Indirektna metoda Kod indirektne metode bitno je privući ţeninu pozornost, a da
pritom ne bude očito da joj se upucavaš. Pleteš mreţu od tako njeţnih niti, da je ona ne primjećuje. Kad primijeti, već se ulovila. Mystery je indirektnu metodu doveo do savršenstva. Njegov pristup temelji se na tome što ţenu na najvjerodostojniji mogući način pita za mišljenje o nečemu. Toliko je teško prepoznati da je to upucavanje, da te ne moţe odbiti. Kod indirektne metode pazim na pasivan govor tijela, ostavljam ţeni prostora, ne pribliţavam joj se direktno od naprijed i signaliziram da sam zapravo na odlasku. Razgovor vodim tako da povećam svoju atraktivnost u njezinim očima i uspostavim emocionalnu bliskost, i dok lupiš dlanom o dlan, dama se već zaljubila. Evo nekoliko trikova i štoseva primjenjivih kod indirektne metode, koji uvijek pale i s pomoću kojih moţete brzo i pouzdano privući ţeninu pozornost: • Upucavanje pomoću parfema. Mali Neil Strauss, alias Style, smislio je jednu zbilja zgodnu strategiju upucavanja: »Hej, cure, imam vrlo malo vremena, ali potrebno mi je ţensko mišljenje o nečemu. Maloprije sam bio u Douglasu i našpricao zapešća s dva različita mirisa. Jednostavno se ne mogu odlučiti koji da uzmem. Što mislite?« Kod ove kao i kod svih drugih molbi za mišljenje, jako je vaţno da te ono stvarno zanima. Ja se zato trudim izmišljati uvijek nova pitanja. Mnogi muškarci upitaju ţenu za mišljenje i odmah nastave govoriti o nečem drugom, bez obzira na to što je ţena odgovorila. Ali ako će na temelju tvog ponašanja ţeni već nakon nekoliko sekundi biti jasno da se radi o upucavanju, onda radije upotrijebi direktnu metodu. • Studije udvaranja. »Molim te, daj mi ruku. Aha. Takva si ti, znači.« Uzmem njezinu ruku i pogledam joj prste. »Prijetelj mi je naime upravo rekao za jedno istraţivanje u kojem je ustanovljeno sljedeće: ako je kaţiprst dulji od prstenjaka, ţena naginje nevjeri. To je zbog razine testosterona u tijelu u djetinjstvu. Htio bih provjeriti je li to točno. Prema toj teoriji, ti si vjerni tip (odnosno nevjerni tip). I? Ima li moj prijatelj pravo?« • »Tko više laţe?« To je klasika meĎu forama. Vjerojatno je već
svaka ţena izmeĎu Wuppertala i Vladivostoka doţivjela upucavanje pomoću te fore američkog majstora zavoĎenja Mada Dasha. Tema je meĎutim zbilja dobra, jer gotovo svaka ţena na to ima nešto za reći: »Hej djevojke, treba mi ţensko mišljenje o jednoj stvari. Upravo sam o tome razgovarao s jednim prijateljem… Što mislite, tko više laţe: ţene ili muškarci?« Ona odgovori na jedan od dva moguća načina. Ja dalje pitam: »A tko laţe bolje?« Ona opet nešto kaţe, a ja odvratim: »Ja mislim da su muškarci sposobni za sitne laţi, kao na primjer: ›Ne, guzica ti uopće ne izgleda velika u tim hlačama.‹ Ţene su meĎutim sposobne za krupne laţi, kao na primjer: ›Naravno da je dijete tvoje, dragi‹.« • Tko koga zavodi. To pitanje mnogo sam puta postavio u okviru istraţivanja za ovu knjigu i ustanovio da je dobro za započinjanje razgovora: »Prijatelj i ja već čitavu večer raspravljamo o tome. On misli da muškarci zavode ţene. Ali ja mislim da su na koncu konca ţene te koje biraju. Što ti misliš?« Ona će uvijek odgovoriti: »Ti si u pravu. Ţene biraju.« Ja: »I zašto si ti sad izabrala baš mene?« Ona: »Ali ti si započeo razgovor.« Ja: »Jesam, ali ti si sama maloprije rekla da su ţene te koje biraju…« • Jedno glupo pitanje za inteligentne ţene: »Upravo sam razgovarao s prijateljem i palo nam je na pamet jedno zanimljivo pitanje. Znaš li ti moţda kako se zove predosjećaj koji vara? Destuicija? Atuicija?« • Kviz pitanje: »Upravo sam razgovarao s jednim prijateljem, i ni on ni ja se jednostavno ne moţemo sjetiti kako se zove kći Ala Bundyja u seriji Bračne vode.« (To je naravno samo primjer za mnoga moguća pitanja te vrste.) Ona: »Kelly.« Na to se moţe odgovoriti sa: »Vau. Mi se čitavu večer pokušavamo sjetiti, a ti ispališ k’o iz topa. Ako ikad odem na Milijunaša, ti ćeš mi biti dţoker. To mi se sviĎa. Zovem se Oliver.« Ili, ţena kaţe: »Nemam pojma.«
U tom slučaju moţe se odgovoriti: »Dobrodošla u klub. SviĎa mi se što to ne znaš. Moj prijatelj misli da to svatko mora znati.« Takav početak dobar je zato što ţena pohvalu mora zasluţiti, a iz tih nekoliko rečenica lako se moţe razviti pravi razgovor. Trik je u tome da se ţenu dovede u situaciju u kojoj se mora dokazati, dakle učiniti ili reći nešto što zasluţuje kompliment. Metoda slučaja Kad se ţenama postavi pitanje kako zamišljaju susret s muškarcem o kojem sanjaju, u pravilu opišu situaciju koju ja nazivam »scenarij princ iz bajke«. U toj predodţbi muškarac uĎe u njihov ţivot potpuno slučajno i sasvim iznenada u situaciji koja je koliko romantična toliko i prirodna. Nikad mi nijedna ţena nije rekla da će je muškarac iz snova zbariti u nekom noćnom klubu i iste noći potrošiti. Barenje u noćnom klubu na ţenskoj ranglisti romantičnih doţivljaja zauzima jedno od posljednjih mjesta. Umjetnici zavoĎenja ne bare ţene. O, ne. Oni ih upoznaju zahvaljujući nekoj čudesnoj slučajnosti. Kako je sudbina izabrala. Nešto mi na primjer ispadne iz ruke točno njoj pred noge. Ona to podigne jer je dobro odgojena djevojka. Ja joj zahvalim. Pritom mi nešto na njoj upadne u oči. Neki komad nakita. Nešto na njezinoj odjeći ili njezinom drţanju. Počnemo razgovarati. Kao u nekom filmu s Meg Ryan ili Julijom Roberts. Sutra, kad se probudi u mom krevetu, smijuljeći se u sebi, kaţem: »Vjerujem da to što smo se sreli nije bila puka slučajnost. Nego tvoja zla sudbina.« Onda me ona poljubi… ZavoĎenje nije kao skokovi u vodu ili dresurno jahanje, nije stvar u tome da svladaš što veće prepreke, nego naprotiv, u tome da si što više olakšaš stvar. To znači, moraš samo pokušati stvoriti situaciju u kojoj će ti biti lako započeti razgovor, i moraš predvidjeti ţenino ponašanje kako bi odabrao odgovarajući postupak. To je cijela tajna. Što će ţena sljedeće učiniti? Kupuje li nešto, hoće li ući u autobus, ili izaći iz njega, ostavlja li dojam da joj se ţuri, ili da je opuštena? Pametno je za svaku od tih situacija imati spremnu odgovarajuću strategiju. Ako je, uzdajući se u spontanost, smišljaš tek u posljednjoj
sekundi, moje iskustvo kaţe da ćeš zabrljati. Prava fora uvijek ti padne na pamet tek kad je ţena već otišla. Najbolje su naravno sheme u kojima ţena moţe biti aktivna. Reći ću samo: štene. Nijedna ţena ne moţe proći pokraj trapavog psića a da ne uzvikne, gotovo histerično: »Isuse Boţe, kak’ je zgodan!« Ona: »Kako se zove?« Ja: »Gustav. Ali jako je srameţljiv. Zapravo se boji nepoznatih ţena, kad im ne zna ime. Kako se zoveš?« Prije sam povremeno vodio u šetnju pse iz skloništa za ţivotinje. Ljudi koji ondje rade, kao i uzgajivači pasa, sretni su kad im netko pse izvodi u šetnju. Moţete se raspitati o tome. Još bolje je, naravno, bilo s mojim kunićem. Zvao se Frederic i imao je najdulje viseće uši na svijetu. Uvijek sam ga nosio sa sobom i vodio u šetnju na uzici. Stvarno nije bilo ţene koja nije sva uzbuĎena stala pred mene i pomazila Frederica. »Frederic i ja smo jako srameţljivi. Ne dopuštamo nepoznatim ţenama da nas maze. Najprije moramo steći povjerenje. Kako se zoveš?« Moţete li zamisliti prikladniji asesoar od zeca za novinara Playboya? Bitno je istinsko zanimanje Ţena već u prvih nekoliko sekunda osjeti zanima li me istinski kao čovjek, kao osoba. Najbolje upucavanje nastaje iz neke jedinstvene situacije i odgovara upravo tom trenutku i toj ţeni. Daje joj osjećaj da ta fora nikad prije nije upotrijebljena. Radi li se o njezinu osmijehu, ili o njezinim skladnim pokretima? Ako ţenu ţelim upoznati, po nečemu je jedinstvena i u stanju sam reći po čemu. Muškarci u komunikaciji s drugim ljudima općenito malo toga opaţaju. Ţenama je senzibilnost meĎutim vrlo vaţna. Već prvi kompliment moţe biti pokazatelj izrazite senzibilnosti. Ţenin odgovor trebao bi glasiti: »To mi još nijedan muškarac nije rekao…« Ili: »Vau, pa ti si to primijetio!« Jednom sam napisao članak o jednoj vidovnjakinji. Od nje sam naučio da se prošlost i budućnost ne čitaju iz kristalne kugle ili ruke, nego iz same osobe. »Ja ljude pomno promatram i oni mi sami ispričaju svoju
budućnost«, rekla je. »Pravi medij nije kristalna kugla, nego moje oči.« Uvijek se pokušavam staviti u ţeninu koţu. Čime zrači? Je li joj dosadno? Ili upravo ţivahno razgovara s prijateljicom? Koliko ima energije? Nosi li vjenčani prsten? U kakvom je odnosu s ljudima u svojem društvu? Kako se upravo osjeća? Kome poklanja pozornost? Što o njoj govori nakit koji nosi? A odjeća? Ima li lakirane nokte, je li pomno našminkana? Kad razgovaram sa ţenom, traţim njezine dobre strane. Pokušavam naći nešto što mi se kod nje sviĎa. Kad naĎem, odmah to pretočim u kompliment. Ako ništa ne naĎem, odlazim. Komplimente nikad ne izmišljam. Kompliment vrijedi onoliko koliko je istinit. Na svijetu ima previše tipova koji daju konvencionalne komplimente (»Imaš lijepe oči«). Oni podcjenjuju moć komplimenta. Kad promatrate ţenu, moţete naći razloge za divne komplimente. Najbolje je kad poštovanje izvire iz nekog njezina postupka ili se odnosi na nešto što je rekla: »SviĎa mi se tvoj način razmišljanja.« Trebalo bi dakle da je kompliment koji si joj dao zasluţila. Ali ja, naravno, i iz ţenina izgleda mogu izvući neki jedinstven, individualan povod za obraćanje, kako bih joj se počeo upucavati: • »Imaš čvrste mišiće, ideš li na jogu?« • »Boja noktiju ti se slaţe s ruţem. To mi se sviĎa.« • »SviĎaju mi se te smeĎe točkice u tvojoj šarenici.« • »Imaš predivan osmijeh.« • »Tako dobro mirišeš.« • »Imaš lijep glas.« • »Imaš jako ţenstvene pokrete.« Osobito dobro pale komplimenti koji hvale nešto što ona kod sebe ne voli. Ja potraţim nešto što nije baš lako uočljivo. Ţena krupnih plavih očiju vjerojatno je već bezbroj puta čula komplimente na tu temu. Ja joj meĎutim dam kompliment zbog nečega što ona smatra svojom slabom točkom. Traţim na njoj onaj detalj, onu malu simpatičnu finesu koju još
nijedan muškarac na njoj nije otkrio. Na primjer, ako ima slabu kosu, kaţem joj da joj kosa lijepo pada. Kompliment ima jače djelovanje ako nakon njega nastaviš govoriti, ali promijeniš temu. Ţena će ga svejedno jako točno zapamtiti, a tako djeluje mnogo leţernije. Ako stoji sam, djeluje kao da sam ga izrekao radi samopotvrĎivanja, a moj kompliment izrečen je bez primisli. Kako bih kompliment »prizemljio«, često nakon njega odmah postavim neko pitanje. Na primjer ovako: »SviĎa mi se tvoja ogrlica. Sama si je napravila?« Ili: ona stoji pokraj mene za šankom, i ja joj kaţem: »SviĎa mi se kako se smiješ. Kako se zoveš?« Ona: »Elaine.« Ja: »Ja sam Oliver.« Ispruţim ruku prema njoj. »Imaš njeţne ruke. Je li ta čaša za koktel najteţa stvar koju si ikad u ţivotu drţala?« Svaki njezin postupak vodi još jednom komplimentu. Kod izrazito lijepih ţena, ne idem na njezin izgled, nego na nešto drugo. Ljepotica mora dobiti priliku pokazati da je osoba koja zasluţuje simpatije. Za lijepe ljude nema ničeg goreg nego kad ih se voli samo zbog vanjštine. Ona treba dokazati da moţe ponuditi nešto više od izgleda, da je osoba koja bi mogla zanimati jednog karizmatičnog, samouvjerenog, cool muškarca kao što si ti. Dakle, kaţem joj na primjer: »U početku sam mislio da si samo seksi, ali s tobom se moţe i lijepo razgovarati.« Znati prepoznati razne tipove ţena Kao umjetnik zavoĎenja, pokušavam ţeni dati upravo ono što ţeli. To je temeljna strategija. Zato je vaţno poznavati razne tipove ţena i njihove ţelje. Primijetio sam da strategiju moram brzo prilagoditi tipu ţene. Ne vrijedi za sve isti pristup, i potrebna je precizna analiza ţeninih potreba kako bi ih se moglo zadovoljiti. Neukroćena. Ona je svoj ţivot savim drukčije zamišljala. Posao joj ide na ţivce, u katastrofalnoj je vezi, nekako joj se čini da se nema čemu nadati. Ali onda upozna muškarca kao što sam ja.
Ja je oslobodim, skinem joj okove. Ispitujem je o njezinim snovima i maštarijama. Pokaţem joj da je snove moguće ţivjeti. Donesem joj slobodu koju je oduvijek ţeljela. Na primjer: dok je pratim kući, pješice, još nešto izvedemo. Uspentramo se preko ograde i uĎemo na bazen, na noćno kupanje, ili na jezeru »posudimo« čamac za veslanje. Popnemo se na kran, ili jednostavno leţimo na travi i promatramo zvijezde. Razmaţeno derište. Svi su je uvijek mazili. Sve je već doţivjela. Ima sve što poţeli. U materijalnom smislu je i previše dobro zbrinuta. Uvijek joj je dosadno. Ali osjeća da mora postojati još nešto. Ţivi u površnom svijetu. Ja je vodim u dubinu. Vodim je do nepoznatih sfera njezine svijesti. Psihoigricama i hipnotičkim obrascima, s pomoću bliskosti i ljubaznosti, odvedem je na put samostalnosti. Srameţljiva, povučena djevojka na koju muškarci ne obraćaju paţnju. Djeluje cool, srameţljivo, pretjerano čedno, moţda čak hladno i bezosjećajno. Sebe i svoje osjećaje skriva iza visokog zida. Njezinu nesigurnost mnogi pogrešno tumače kao aroganciju. Mene to ne moţe zaustaviti. Probijem zid, jer znam da je ta ţena zapravo pretis-lonac pun neiţivljene pohote. Kod takvih ţene moraš jako ustrajno i paţljivo pobuĎivati emocije. One su kao vlaţna slama. Dugo im treba da se zapale, ali onda burno plamte. Nevina. Ona u ţivotu nije mnogo doţivjela. Sve joj je novo i intenzivno. Jako je oprezna, ali istodobno vrlo znatiţeljna. Mnoge stvari u ţivotu, moţda i seksualna iskustva, dosad je doţivjela samo u mašti. Upravo je to moje polazište. Hipnotičkim sugestijama probudim njezinu maštu. Opisujem joj što bih s njom radio u krevetu, kad bih mogao. Njezinu mladenačku znatiţelju upregnem u kočiju, koja nas onda odveze k meni doma. Ţrtva. Ima loša iskustva s muškarcima i zato je vrlo nepovjerljiva. Ona mora najprije steći povjerenje. Kod nje jako dobro pali princip otvorenosti, to jest, ona se otvara nakon što se ja otvorim njoj. Pazim da budem posve pošten, ne ţelim da me doţivi kao još jedno loše iskustvo u ţivotu. Ljepotica. To je naravno moja omiljena ţrtva. Ona svagdje izaziva
pozornost. Prate je pogledi svih muškaraca. Često su meĎutim upravo ljepotice strašno osamljene, jer im se muškarci ne usuĎuju prići. Ona zna da će čarolija njezine ljepote jednoga dana nestati. Svoj karakter nije morala istesati kao manje atraktivni ljudi. Često je pasivna jer se u ţivotu vrlo rijetko za nešto morala boriti. Ne sviĎa joj se što je muškarci uvijek vole samo zbog njezina izgleda, ali s druge strane i sama je površna, jer takve ţene rijetko dobiju priliku razviti se kao osobe. To je moje polazište. Pokaţem joj što se sve u njoj skriva. Kakva se divna osoba skriva iza lijepe fasade koja me nimalo, ama baš nimalo ne zanima. Pomagačica. Njezini prijatelji uvijek su u problemima. Privlače je slabi i oni kojima treba pomoć. Po zanimanju je odgajateljica ili učiteljica, i ţalosna je kad nema koga odgajati. U tom pogledu, u meni je naravno našla pravoga. Svi ti strahovi, neuroze, brige, nevolje, moja hipohondrija… Sestro, strašno mi se vrti u glavi. Čangrizava kučka. Kučku nanjušim na sto metara. Ima ţena koje su jednostavno čangrizave. One ţive od toga što drugim ljudima sišu energiju. Otvori oči, i prste sebi! Ne moramo zavesti sve na što naiĎemo. Senzualna. Nevjerojatno dobro pleše. Ima elegantne pokrete, kao mačka. Dobro se osjeća u svojem tijelu. Zna s muškarcima. Ima samopouzdanja. Ukratko: moţda dolazi u obzir kao partnerica. Cool je, ţeli se zabavljati. I traţi nekoga s kim će joj biti zabavno. Nekoga tko će s njom plesati, a ne visiti za šankom s pivom u ruci. Ona hoće kompletan program. Sve što stoji u knjizi. Općenito vrijedi: neke ţene djeluju smjerno i anĎeoski, druge nose visoke potpetice i ostavljaju dojam da su divlje. To nas ne bi smjelo zavarati. Svaka ţena u sebi ima i jedno i drugo: kučka je i anĎeo. Ja se okrećem onoj strani ţene koja je okrenuta prema unutra. Kad naiĎem na kučku, pokušavam u njoj otkriti nevinost, a kod srameţljive koju nitko ne primjećuje, traţim besramne strane. Izbor mjesta Te osnovne strategije mogu se primijeniti na gotovo svakom mjestu.
Osobno, ţenama radije prilazim na javnim mjestima nego po noćnim klubovima, baš zato što im se to na javnim mjestima obično ne dogaĎa. Drugi više vole noćne klubove i kafiće. Svako mjesto ima svoje prednosti, a umjetnik zavoĎenja ionako je spreman za veliku igru na svakom mjestu. 1. U noćnom klubu Noćni klubovi divno su mjesto za upoznavanje ţena. Koncentracija lijepih ţena tu je veća nego igdje. Našminkale su se, svjeţe depilirale, satima su stajale pred ogledalom dok nisu same sebi konačno izgledale dovoljno seksi. Na sebi imaju push-up grudnjake i tange. Sve to ne bi činile, da u klubu nema muškaraca. Dakle, ja jednostavno pretpostavljam da su se za mene tako uredile. Jer na mene ţele ostaviti dojam. Kad mi se sviĎaju, rado im dam priliku da me upoznaju. Ţene idu u klubove da bi se potvrĎivale. To je moj posao. Općenito, najradije idem u najekskluzivnije i najfinije noćne klubove na svijetu. Što je zaštitar na vratima stroţiji, što je teţe ući, to bolje. Ja volim zaštitare na vratima, jer me štite od gomile potpunih idiota. Što je stroţiji odabir onih koji smiju ući, to su ţene opuštenije. Prije nekoliko godina stajao sam ispred Skybara u Hollywoodu. Pred barom se zaustavila limuzina iz koje je izašlo osam fotomodela, jedna ljepša od druge. Zaštitar na vratima kimnuo im je glavom u znak pozdrava, ali vrata su ostala zatvorena. »Moţda sutra, djevojke«, rekao je, i ja sam znao da je upravo to noćni klub u kojem se ţelim dobro zabaviti. Odsjeo sam u hotelu Mondrian jer se tako u klub moţe ući na straţnji ulaz, i još i danas se ponekad probudim okupan u znoju kad sanjam tu noć. Prilaţenje u noćnom klubu ili kafiću Naţalost, u noćnim klubovima ima bezbroj odvratnih, trapavih, nesenzibilnih tipova koji lijepim ţenama prilaze s glupim forama, dosaĎuju im i ţivciraju ih: »Hej, lutko. Dolaziš li često ovamo? Jesi za piće?« Većina ţena na to reagira odbojno. To jako dobro razumijem. Ţenama treba malo vremena da bi primijetile razliku izmeĎu umjetnika zavoĎenja i uobičajenog gnjavatora. Ţene u noćnim klubovima imaju sličnosti s čokoladnim sufleom: izvana su tvrde i hrskave, iznutra mekane
i slatke. Treba samo probiti koru. Ali ima jedna dobra vijest: u noćnom klubu zapravo uopće nije teško prići ţeni, jer ostali muškarci većinom ionako samo vise za šankom ili stoje uz plesni podij i s pajdašima razmjenjuju glupe komentare na račun ţena koje plešu. Što god radili u noćnom klubu, nikad se ne pridruţujemo toj skupini poganih jezika koji se dosaĎuju. Kad odem u noćni klub, ja preuzimam inicijativu. Pobrinem se za sve lijepe ţene koje ţele duhovitu i šarmantnu konverzaciju. Ja sam domaćin. Ja sam onaj koji se mora pobrinuti da se svi u klubu dobro zabavljaju. Sljedeća četiri temeljna pravila udvaranja osobito su vaţna u noćnom klubu: Demonstrirati socijalni status. Čovjek je društveno biće, i procjene drugih ljudi uvelike utječu na nas. Jedan moj prijatelj ima restoran na talijanskoj obali. On kaţe: »Ima dana kad prvih deset gostiju doĎe k meni, i tada sam cijele večeri pun. Sljedeće večeri prvi gosti odu k susjedu, onda svi hoće u restoran gdje već ima gostiju, jer vjeruju da im je i hrana dobra, a kod mene nema nikoga.« Tako je to i kod ţena. Ako sam zanimljiv nekoj drugoj, moja trţišna vrijednost raste kao na kakvoj draţbi. 3-2-1… Prodano. Kako u noćnom ţivotu dokazujem svoj društveni status? Vrlo jednostavno: razgovaram sa što više ljudi. Ulazim u klub kao da je moj. DJ-a i barmena pozdravim kao da smo stari prijatelji pa i ako ih vidim prvi put u ţivotu. Kad priĎem DJ-u, pruţim mu ruku i kaţem: »Dobra glazba«. Prilično je sigurno da će i on meni pruţiti ruku. Moj je najkasnije kad prospem sljedeću foru: »Moţe li se tebe i angaţirati? Bavim se organiziranjem tuluma.« U noćnom klubu uvijek pokušam stvoriti konkurentsku situaciju koja podiţe moju trţišnu vrijednost. Svojedobno sam u sklopu radionice Roberta Bednareka otišao u jednu cirišku diskoteku. On je polaznicima objasnio kako se trebaju ponašati, jednog po jednog uzeo je za ruku i pokazao im kojim će ţenama prići. Nakon nekog vremena, osobito
zainteresirani polaznici htjeli su da i on nekoj priĎe: »Pokaţi nam kako to ide.« Nato je on prišao moţda najljepšoj ţeni u klubu, koju su prethodno svi već bili oslovili bez uspjeha. Njemu je ubrzo dala broj telefona i poljubac na rastanku. Ostali nisu mogli vjerovati svojim očima. A zapravo su mu oni otvorili vrata njezina srca. Time što su stajali oko njega dok ih je podučavao, dali su mu ulogu voĎe. Učinili su ga vukom predvodnikom najvećeg čopora u klubu. S toliko oboţavatelja, godio je ţeninoj taštini. Jer, na koncu konca, ona je traţila samopotvrdu. Govoriti glasno i razgovjetno. Upravo u noćnim klubovima, gdje vlada velika buka, morate govoriti glasno. Dinamika i djelovanje jedne rečenice dramatično se smanjuju ako je morate ponoviti. Nema ničeg goreg nego prići skupini ţena s nekom pametnom i prikladnom forom, i onda kao odgovor čuti: »Što si rekao?« Dobar tajming. Kao kod jahanja na valovima, tajming je od odlučujuće vaţnosti. Moţete ga jako dobro naučiti od Haralda Schmidta,* koji u svojim gegovima demonstrira vrlo istančan osjećaj za izbor pravog trenutka. U prvom dijelu rečenice da neku informaciju, na primjer: »Istraţivači su otkrili najviši vrh u Nizozemskoj«. Pauza. Pauza traje točno onoliko koliko je ljudima potrebno da obrade informaciju koju su prethodno dobili, i koliko je neophodno da počnu napeto iščekivati rješenje. Nastavak: »Leţi na Lindi de Mol.« Jednom priĎite nekom stolu i recite: »Zdravo, zovem se tako i tako. SviĎaš mi se, rado bih te upoznao.« Onda isto to učinite još jednom, ali ovaj put recite: »Zdravo«, pa pričekajte da svi za stolom utihnu i u vas upere poglede pune očekivanja. Umjetniku zavoĎenja nikada se ne ţuri. Praviti se kao da ti se ţuri. Ţene se u principu boje da će im netko prići i čitavu večer ostati sjediti s njima. Te ih brige treba osloboditi. »Smijem li na minutu sjesti k vama? Morat ću se odmah vratiti k prijateljima.« Tu izjavu mogu još i podvući sjedenjem na samom rubu stolice ili drţanjem tijela kao da ću svaki čas krenuti.
Mystery je smislio sljedeću zgodnu malu strategiju: u noćni klub ponese neki predmet koji moţe ţeni dati na čuvanje dok on šara po klubu. Nakon nekog vremena, ona će doći k njemu da mu ga vrati. Za to su pogodne stvari kao što su pernati šal, slušalice ili ekstravagantan lanac. Plešite! Podij za ples nije dobro mjesto ako ne znaš plesati. Trebali biste naučiti plesati. Tu nema diskusije. Najbolje da se još danas upišete na tečaj. Način na koji ţena pleše upućuje na to koliko je strastvena u krevetu. I ţene tako prosuĎuju muškarace kad plešu. Kad netko rado i dobro pleše, to jednostavno znači da se dobro osjeća u vlastitoj koţi i da je u harmoniji sa svojim tijelom. Za pribliţavanje ţenama na plesnom podiju dobar je takozvani lasozahvat. Muškarac pleše pokraj ţene, uzme joj ruku i okrene je oko njezine osi. Pritom je gleda u lice osmjehujući se kao da je učinio najprirodniju stvar na svijetu. Ta je gesta i jednostavna i jako moćna. Otprilike kao kad nekome priĎeš i podigneš ruku za »daj pet«. Onaj drugi će refleksno takoĎer podići ruku. Pitam: »Znaš li plesati?« Ako kaţe da zna, uzmem je za ruku i kaţem: »Dokaţi.« Ako kaţe da ne zna, stanem pokraj nje da popijemo piće. Jedna podla svodnička strategija Nije teško primijetiti koji tipovi stoje pokraj ţena i blenu kao telad u šarena vrata. U svakom noćnom klubu na svijetu pokraj svake zgodne ţene stoje tuţni momci koji nemaju hrabrosti obratiti im se. Ja doĎem k njima i predstavim jedno drugome: »Dopusti da ti predstavim: momak koji tako neupadljivo stoji pokraj tebe zove se… Ni ja ga još ne poznajem.« (Vaţno je da bude posve jasno da ga ne poznajem.) Dakle upitam ga: »Kako se zoveš?« On: »Marko.« »Vjerujem da bi te Marko volio upoznati. Kako se zoveš?« Ona: »Ana.«
Ja njemu: »DoĎi malo ovamo. Marko, ovo je Ana. Ona ne grize.« A njoj na uho prišapnem: »Ako ti kupi piće, hoću pola. Provizija.« Onda odem dalje, po piće ili plesati, ali njih dvoje drţim na oku. Obično se dogodi sljedeće: on je davi svojom pričom, ona me mrzi što sam joj idiota natovario na vrat. Nakon nekog vremena opet došećem do njih i veselo kaţem: »Izgleda da se vas dvoje odlično slaţete. Od početka sam imao dobar osjećaj u vezi s vama. Nevjerojatno dobro pašete skupa.« Onda naĎem nešto što im je zajedničko: »Imate istu frizuru…« Ili: »Odjeća vam je usklaĎena kao da ste se dogovorili…« Najkasnije u tom trenutku, ţena će prasnuti u smijeh. I razgovarat će sa mnom, zahvalna što više ne mora razgovarati s tim blesanom. Seks, udaja, ubojstvo Evo jedne zgodne igre koju moţemo igrati sa ţenama u noćnim klubovima. U igri postoje tri kategorije: »seks«, »brak« i »ubojstvo«. Pokaţem ţeni nekog tipa i ona mi treba reći što bi od te tri varijante odabrala kad bi morala: bi li s njim radije otišla u krevet, za njega se udala, ili ga ubila. Onda je pitam zašto ga je tako kategorizirala. Tako skupljam zanimljive informacije o tome kako doţivljava muškarce. Poseban slučaj: konobarica/pipničarka Često se dogodi da su najljepše ţene u lokalu konobarice i pipničarke. Zato im trebamo posvetiti posebnu paţnju. Vaţno je izmamiti ih iz njihove uloge. Ja nisam običan gost, i mora dopustiti da se sruši njezina fasada konobarice. Inače joj ne mogu prići. Jedan primjer. Kad doĎe, kaţem: »Što ţelite popiti?« Ona će nato reći: »Ali to ja vas trebam pitati.« Ja: »Da, ali po mom mišljenju ti si ţena kojoj bi trebalo ugaĎati.« Onda odmah pokušam promijeniti temu i prijeći na privatno. »Što bi sad voljela raditi, kad ne bi morala raditi?« Njoj se ţuri i neće moći dugo razgovarati sa mnom. Zato je opet
pustim da radi: »Pobrini se za svoje goste.« Ali cijelu večer svako malo dolazim k njoj. Meni se ne ţuri. Oslovljavanje pred društvom Lijepe ţene rijetko izlaze same, uvijek su u društvu. To u osnovi i nije problem. Trebamo samo prikladnu strategiju za ulazak u takvo društvo, da bismo svoju izabranicu na kraju iz njega izdvojili. Uvijek se obratim onoj osobi iz grupe koja djeluje najotvorenije i najveselije. Često je to muškarac. Tako je jednostavno razgovarati s muškarcima! Nogomet, ţene, televizija. Muškarci su divna bića. Nisu čangrizavi, imaju isti način razmišljanja kao i ja. I ako je u društvu samo jedan muškarac i nekoliko ţena, obično se obratim njemu. Često imam osjećaj da je tipu koji je izašao s nekoliko lijepih ţena upravo drago kad za promjenu moţe malo razgovarati s nekim muškim. Vaţno je odmah se s njim solidarizirati. On je ulaznica s pomoću koje ću doći do ţena. Ako sve ide dobro, predstavit će me zgodnim prijateljicama: »Dopustite da vam predstavim svog simpatičnog poznanika!« Kad ţene nakon toga počnu sa mnom razgovarati, ne smijem pogriješiti i novom prijatelju prvom prilikom okrenuti leĎa i razgovarati samo s njima. Prije sam to često činio. Ali ţene uvijek vrednuju i ponašanje u društvu. Grupa koja se sastoji od dvije ţene, škakljiva je konstelacija, jer u razgovoru uvijek jednu moram zapostaviti. Za slučaj kad je ţena izašla s prijateljicom, preporučljivo je sa sobom povesti prijatelja koji se, ako je potrebno, ţrtvuje i bavi prijateljicom. Kad priĎem ţeni ili skupini ţena, stvar je časti da mi prijatelj pomogne, a ne da mi ţenu koja mi je cilj zgrabi pred nosom — osim ako mu to izričito dopustim. Ako se radi o većoj skupini, njegova je zadaća brinuti se za manje zgodne prijateljice, tako da ja mogu na miru razgovarati s najzgodnijom. Prijatelj mi usto povećava ugled u društvu, jer i on je cool tip kao i ja. Općenito vrijedi: skupini ţena nikada nemoj prići skupa s prijateljem. To djeluje kao napad. Moj prijatelj čeka dok se ja ne integriram u skupinu. Onda doĎe, ja ga predstavim i on kaţe nešto kao:
»O čemu razgovarate?« Ako je razgovor započeo prijatelj, onda kaţe: »Dopustite da vam predstavim svog prijatelja. Ovo je Oliver. Dugo je ţivio u Indiji kao seks-guru, a upravo se nalazi na europskoj turneji javnih čitanja iz svog bestselera.« Kad bih to sam rekao, ispalo bi da se hvalim. Ali prijatelj to smije reći. Shvatiti grupnu dinamiku. Kako bih grupnu dinamiku okrenuo u svoju korist, odmah pitam: »Odakle se poznajete?« Ili: »S kim si tu?« U najboljem slučaju, ta će me osoba onda predstaviti ostalima. Kraljevski način upoznavanja ţene jest kad joj te predstavi njezina prijateljica: »Ovo je Oliver. On je seks-guru…« Kroz takva bezazlena pitanja dobijem hrpu dragocjenih informacija o tome odakle se pripadnici skupine poznaju. Ako su, na primjer, kolege s posla, moram biti jako diskretan. Rijetke su ţene koje bi pred kolegama s posla dopustile muškarcu da ih dodirne ili poljubi. Ili je u društvu moţda i neki par? I to se moţe lako ustanoviti s pomoću bezazlenog pitanja: »Koja je tvoja cura? Da joj se slučajno ne počnem udvarati.« Muškarac nikako ne smije imati osjećaj da ga napadam s leĎa. Osvojiti grupu. Moj je cilj obično najljepša ţena u grupi. Ostali su, i muškarci i ţene, strogo uzevši, prepreke. Usprkos tome ne smijem pogriješiti i razgovarati samo s ljepoticom, a ostale zapostaviti. Ako netko u grupi osjeća da se prema njemu loše postupa ili da je zapostavljen, pokušat će mi odvesti izabranicu (»Hajde, Katja, idemo…«). Moram poći od toga da ljudi u čijem je društvu moja ţena iz snova na nju imaju veći utjecaj od onoga koji u desetak minuta mogu postići ja. Zato nastojim biti osobito ljubazan s ostalim pripadnicima grupe. Šarmantan sam i nasmijavam ih. Manje zgodne ţene poznaju osjećaj kad im se netko obrati i potom ih jednostavno zanemari. Takva mi se ţena kasnije moţe prikrasti s leĎa i podbosti prijateljicu da mi da košaru. Zato se uvijek sprijateljim s prijateljima svoje odabranice. Tako mogu biti siguran da me nitko neće napasti s leĎa kad joj se na kraju posvetim. Osvojiti ţenu. Prema lijepoj ţeni koja me zanima primjenjujem
sljedeću strategiju: ignoriram je najdulje što mogu, baveći se za to vrijeme njezinim prijateljima. Demonstrativno dokazujem svoj socijalni status. Šarmantan sam i duhovit. Zabavljam društvo, nasmijavam njezine prijateljice, šapćem nešto na uho ţeni do nje. Svaka je lijepa ţena navikla da se sva pozornost poklanja njoj. Kad muškarac uĎe u neko društvo, on se uvijek, manje ili više izravno, okrene lijepoj ţeni. Ja učinim upravo suprotno. Izdvojiti je. Nakon pola sata razgovora s lijepom ţenom, kaţem joj: »DoĎi sa mnom. Idemo sjesti nekamo gdje je mirnije.« Pokušam promijeniti mjesto u klubu. Za ţenu je ta izjava posve jasna. Jasna je i njezinim prijateljicama. Njima kaţem: »Smijem li vam malo oteti XY?« Još jedan uvjerljiv razlog za promjenu mjesta: »Htio bih te upoznati sa svojim prijateljima.« Nakon što sam je odvojio od njezinog društva, kod nje popuštaju i socijalne kočnice. Mnoge ţene ne ţele se upuštati u flert pred očima prijateljica i neće dopustiti da ih muškarac pred njima dodiruje ili čak ljubi. 2. Podzemna ţeljeznica i autobus Jako volim flertovati u javnom prijevozu. Svaki dan diljem zemlje stotine tisuća ţena sjede i čekaju autobus ili vlak podzemne ţeljeznice. Sjede i dosaĎuju se. Onda sjede u vlaku i dosaĎuju se. I onda doĎem ja i usrećim ih. Sljedeće strategije pokazale su se uspješnima: • Ispustiti nešto iz ruke: Ispustim nešto, ali tako da to ţena mora podići. Onda kaţem: »SviĎaju mi se dobro odgojene ţene. Hvala.« A onda nešto kao: »Vau, cool torbica. Gdje si je kupila?« • Rješavanje kriţaljke u podzemnoj ţeljeznici: U dţepu uvijek imam kriţaljku. To je divan instrument za započinjanje razgovora sa ţenom: »Znaš li afričku rijeku s tri slova?« • Čitanje kataloga turističke agencije: »Ne mogu se odlučiti. Idem na putovanje s bratom. Koji hotel ti se više sviĎa?« To je zgodna fora za upucavanje jer ţenu odmah ubaci u lijepo raspoloţenje. Većina njih kaţe: »Oooooo, daj me povedi sa sobom…«
• Upucavanje s pomoću knjige: Za tu foru moţe se upotrijebiti bilo koja knjiga. Upotrijebi jednostavno onu koju upravo čitaš. »Jesi čitala ovu knjigu? Ja je već dva mjeseca pokušavam čitati. Kad navečer doĎem kući, pročitam jednu stranicu i odmah zaspim. A kad sutra pokušam nastaviti, više se ne sjećam što sam jučer pročitao. Jel’ ti se to nekad dogodilo?« Ili u skraćenoj verziji: »Već treći put čitam ovu stranicu, i još uvijek ne znam što sam pročitao. Jel’ ti se to kad dogodilo?« Ona će sigurno odgovoriti: »Je, zvuči poznato, i meni se to dogaĎa.« • Šoping upucavanje: »SviĎa mi se tvoj stil. Gdje kupuješ odjeću? Ja u šoping obično idem s prijateljima, a oni uvijek hoće u H&M. Traţim ţenu koja bi htjela ići sa mnom po dućanima…« • Kad mi zbilja ništa drugo ne pada na pamet: »Ideš li i ti prema… (smjer u kojem vlak vozi)? To ne moţe biti slučajno, da se oboje vozimo u istom smjeru.« 3. Na ulici Uvijek kad idem pješačkom zonom, vidim nevjerojatno lijepe ţene. Navečer u baru ili noćnom klubu, te se ljepotice više ne mogu vidjeti. Zato sam se intenzivno pozabavio tehnikama i trikovima s pomoću kojih mogu započeti razgovor sa ţenom na javnom mjestu. Ulica je teţak teren. Ţene su navikle da im se obraćaju prosjaci i drugi likovi koji im idu na ţivce, i zato reagiraju odbojno. Da ne bih doţivio takvu reakciju, postupam na sljedeći način: Na sebi imam odijelo kao znak visokog društvenog poloţaja. Nabacim razoruţavajući osmijeh. Govor tijela je defenzivan. Smislim uvjerljiv razlog zbog kojeg joj se obraćam, na primjer: »Kako da doĎem do ulice xy?«, »Kako ti se sviĎa ova jakna?« Ili: »Kamo se u ovom gradu navečer moţe izaći?« Biram situacije u kojima ţenu ne moram zaustavljati. Uvijek je teško ako je ţena u pokretu. Zato volim semafore (»Hoćemo učiniti nešto posve šašavo i prijeći na crveno?«) i izloge (»Postoji li na svijetu čovjek
koji ima figuru kao lutke u izlozima?« Ili: »Čini mi se da si ti ovoga trenutka jedina osoba u gradu kojoj se ne ţuri.«) 4. Ispred bara ili restorana Vjerojatno će uskoro i do Njemačke stići jedan novi trend u flertovanju, takozvani »smirting«*, kombinacija pušenja i flertovanja. Ako u baru vidiš da se objekt tvoje ţudnje sprema izaći popušiti cigaretu, kao slučajno i ti izaĎeš popušiti jednu — a vani onda moţeš upotrijebiti klasičnu foru »Imaš li vatre?« Pred irskim pubovima već vise grozdovi »smirtujućih«. Prije smo imali cigaretu nakon seksa. Sad postoji i ona prije njega. 5. U buticima Što je butik finiji i skuplji, to su ljepše ţene koje u njemu moţeš sresti. U najmondenijim buticima prekrasnih ţena ima kao u priči. Sasvim je jednostavno: »Kako ti se sviĎa ovaj šešir?« Ona: »Uţasan je.« Nato ja: »Hvala na iskrenosti. SviĎaju mi se iskrene ţene. Kako se zoveš?« Saznati ime prvi je vaţan korak prema uspostavljanju osobnog odnosa. Ili jedna druga varijanta: »Kupujem pulover za sestru. Ti imaš sličnu figuru, bi li bila tako dobra i probala ovo?« Ona: »Naravno. Rado.« Poslije: »Kako ti se sviĎa?« I: »Jako ljubazno od tebe. Volim ţene koje su spremne pomoći. Kako se zoveš?« Za lijepe prodavačice vrijedi ista strategija kao i za pipničarke/konobarice (vidi str. 124). Ono što moramo postići jest da ne upadnemo u ulogu obične mušterije. I u butiku moja je omiljena fora: »Mogu li vam pomoći?« Ona će reći: »To bih zapravo ja trebala reći.« I već smo u razgovoru. Tu rečenicu ponekad kaţem i nekoj mušteriji, ako prodavačica toga časa nije tu. Kad se vrati, kaţem: »Nisam tvrdio da sam prodavač, samo
sam pitao mogu li joj pomoći.« Ali u H&M-u ili Zari prodavačice ionako nikad nisu u blizini. 6. U supermarketu Bezbriţno guram svoja kolica po supermarketu i vidim ţenu koja takoĎer kupuje. Pitam je: »Ide li i tebi na ţivce što zvijezde kao mi moraju kupovati u supermarketu kao i običan svijet?« Zanimljivo je da većina ţena nato ne odgovori nešto poput: »Da, i ja bih radije imala batlera koji to obavlja umjesto mene.« Ne, većina se nasmije i kaţe: »A ne, ja volim kupovati…« Ţene su zapravo ipak sasvim sretne u klasičnoj ţenskoj ulozi. Kad si se već počeo upucavati s takvim budalaštinama, čavrljanje moţeš odlično nastaviti na sljedeći način: »Čuo sam za jednu sasvim novu poslovnu ideju. UĎeš, sjedneš, i onda netko doĎe i pita te što bi htio jesti, i onda — pazi sad — samo malo pričekaš i na stol dobiješ gotovo jelo. To se zove restoran. Zamisli, tako uopće ne moraš kupovati namirnice. Zar to nije nevjerojatno dobra ideja? Si čula za to?« Ţena će se nasmijati. Ako se na to ne nasmije, trebalo bi je odmah pregaziti kolicima. Ako se nasmije, kaţem joj da joj obavezno moram pokazati jedno takvo mjesto, da bi joj se sigurno svidjelo. 7. U knjiţari Došetam do najljepše ţene kraj neke police s knjigama i upitam: »Razumiješ se samo u ţensku literaturu, ili mi moţeš preporučiti i neku stvarno duhovitu knjigu?« Kad ţena kaţe: »Mogu« i posegne za nekom knjigom s police, kaţem (bez obzira na to koju mi knjigu ţeli preporučiti): »Ne, neću tu.« Onda okrenem batinu: »Ti si prije tip za ovu ovdje, jel’ tako? Sudeći po tvom izgledu, knjiga ne bi smjela biti baš previše zahtjevna.« To naravno uvijek kaţem tako da je jasno da se šalim. Zgodan je sporedni efekt zavoĎenja u knjiţari što iz toga u kojem se dijelu knjiţare ţena zadrţava moţemo izvući izvjesne zaključke. Dalje od ţena koje stoje pred knjigama o samopomoći!
6. - 2. faza razgovor Interakcija izmeĎu muškarca i ţene svojevrsna je umjetnost. Nikad neće postojati računalo koje moţe simulirati dobar razgovor. Postoji niz kompjutorskih programa koji mogu davati odgovore savršene na racionalnoj razini, ali na provjerama ispitanici uvijek ustanove da su takvi razgovori lišeni svake dinamike. Dobar umjetnik zavoĎenja razgovor vodi tako, da izmeĎu njega i sugovornice dolazi do psihičkog i fizičkog pribliţavanja. Ovdje ţelim najprije predstaviti neke osnovne tehnike voĎenja razgovora, a onda ćemo se pozabaviti povećavanjem vlastite atraktivnosti u ţeninim očima kao prvim stupnjem uspješnog pribliţavanja u razgovoru. Kako funkcionira razgovor? Da bismo mogli doista shvatiti što se dogaĎa tokom razgovora, bilo bi dobro najprije se upoznati sa spoznajama do kojih je došla komunikologija. Znanstvenici koji se bave komunikacijom razlikuju čitav niz kriterija pri analizi razgovora kao društvenog čina. Teoretsko bavljenje tim kriterijima meni je bilo jako korisno jer mi je pomoglo da shvatim što je vaţno za razvoj razgovora: Broj sudionika u komunikaciji. Najbolji sam naravno kad razgovaram sam sa sobom. Razgovor se dramatično mijenja ovisno o tome razgovaram li s jednom ţenom, njih nekoliko ili s mješovitim društvom. Kad razgovaram s većim društvom vaţno mi je da ih zabavljam, a kod razgovora s jednom ţenom cilj mi je pribliţavanje. Odnos izmeĎu sudionika u razgovoru. Prvo pitanje uvijek glasi: »Odakle se poznajete?« Pokušavam shvatiti koliko su bliski. Kakvo im je drţanje, pod kojim su kutom okrenuti jedno drugome? Na kolikoj meĎusobnoj udaljenosti stoje ili sjede, kako se gledaju ili dodiruju? Što su odnosi meĎu njima prisniji, to više mogu utjecati jedni na druge. Rang i status. Tko je tu glavni? Tko odlučuje o tome hoću li biti primljen u društvo? Svako društvo ima svog alfa-voĎu, pa to vrijedi i za čisto ţenske grupe. Često upravo ta osoba odlučuje hoću li biti prihvaćen ili ne. Ali i kad je ţena sama, pitanje ranga i statusa vrlo je vaţno. Koji je
njezin status? Kako procjenjuje moj? Kako mogu povisiti svoj socijalni rang? Tematika. Koje teme su prikladne? Što je zanima? Kako mogu povećati stupanj intimnosti? Obrada teme. Nikad ne govorim argumentativno, dakle problematizirajući ili argumenirajući, nego samo asocijativno i opisno. Opisujem i dajem joj uvid u svoje osjećaje. Način odreĎivanja tema. Kako dolazimo do neke teme? Tko odreĎuje temu razgovora? Ja, naravno, tako što izmamim njezino zanimanje. Stupanj otvorenosti. Kako se moj izbor riječi i glas mijenjaju kad teme postanu osobnije? Kako postiţem da razgovor postane intimniji? Od šanka preko kauča u krevet. Subjektivna situacija. Koliko se ţena uţivjela u razgovor, koliko je zadovoljna situacijom? Kako njezino zadovoljstvo mogu još više povećati? Opće osnove razgovora Promjena perspektive Većina muškaraca ne razmišlja prije nego što nešto kaţe. Jednostavno izgovore što god im padne na pamet. Kaţu da muškarci nemaju sposobnost zamisliti efekt onoga što kane reći, koju ţene imaju i koja im omogućuje da svoj govor i postupke podvrgavaju jednoj unutarnjoj kontrolnoj instanci. Prvo što čovjeku padne na pamet obično se tiče njega samog i u pravilu odraţava njegove vlastite osjećaje. Dakle, ako izgovaram što god mi padne na pamet — u pravilu govorim o samome sebi. Umjetnik zavoĎenja naprotiv pokušava se uţivjeti u ţenu i zadrijeti duboko u njezinu psihu. Kad razgovaram sa ţenom, ja radikalno promijenim perspektivu. Sebe vidim njezinim očima. Stopim se s njom, sve dok ne zavedem tog simpatičnog tipa velikog nosa s naočalama. Subjektivna situacija ţene
Uspješan razgovor uvelike ovisi o ţeninoj subjektivnoj situaciji. Pritom njezino ponašanje odreĎuju tri koncepta, i nijedan od njih ne smije se podcijeniti. • Njezin subjektivni doţivljaj kvalitete vlastitog ţivota: na primjer emocionalno stanje, zbrinutost itd. • Njezin koncept okoline: njezin stav prema osobama s kojima je u društvu, njezina društvenost. • Njezin doţivljaj same sebe: samopouzdanje, stav prema vlastitom ja. Moj put je sljedeći: Najprije pokušam poboljšati njezinu subjektivnu kvalitetu ţivota. Dobro raspoloţenje prvi je korak prema ljubavi. Potom integriram njezinu okolinu. Konačno, u trećem koraku, okrenem se onome kako sama sebe doţivljava. Zrcaliti ţenu Znate li kako se love ševe? Lovac nasred polja postavi zrcalo i čeka. Ševa sleti, zaljubljeno se zagleda u svoj odraz u zrcalu i ne pruţa nikakav otpor kad je uhvati. Svakog čovjeka, a pogotovo svaku ţenu, zanima u krajnjoj liniji samo jedno: on sam. Ţena se ţeli prikazati u dobrom svjetlu. Ţeli ispričati svoje najbolje priče. Ţeli se smijati. Treba joj samopotvrĎivanje. Osjećaj sreće, dakle, u fiziološkom smislu riječi, lučenje serotonina, ono je što pokreće svakog čovjeka. Ţeni taj osjećaj dajemo ako postignemo da se osjeća prihvaćenom i potvrĎenom. Ţene ţele biti shvaćene. Zašto ih onda ne bismo jednostavno shvatili? Prva vjeţba sastoji se u tome da ono što ona kaţe tebi, kaţeš i ti njoj, samo preformulirano. Na primjer ona kaţe: »Volim sjediti sama doma na kauču kad vani pada kiša.« Nato ja: »Znam o čemu govoriš. Kapi kiše lupkaju o prozorsko okno, a ja se pokrijem dekom i tako ušuškan imam osjećaj da na svijetu nema ljepšeg mjesta od mog kauča.« Dakle uzmem njezine riječi, parafraziram ih, i vratim joj njezino mišljenje kao svoje. To je najjednostavniji oblik emocionalne veze: biti istog mišljenja. Slagati se. Hvaliti. To je divan oblik zajedništva.
Reflektiranje vlastitog ponašanja pri razgovoru Mi muškarci obično mislimo da smo, eto, takvi kakvi smo, i da je naše ponašanje naprosto genetski programirano. Činjenica je meĎutim da se ponašamo u skladu s očekivanjima koja drugi imaju od nas i našeg ponašanja. Ja imam svoju ulogu, a ţena ima svoju. I gotovo je nemoguće izaći iz tih uloga. Njezina je tipična uloga da se brani od muškaraca. Dakle moram postići da iz te uloge izaĎe. Naravno, moje je ponašanje odreĎeno i slikom koju imam o sebi: ţena me, vjerujem, percipira onako kako ja mislim da na nju djelujem (dakle u skladu s mojom slikom o sebi). I njezino je ponašanje odreĎeno njezinom slikom o sebi jer vjeruje da ja nju tako percipiram. Zvuči komplicirano, ali znači prije svega sljedeće: razgovor je izraz socijalnog ponašanja. Dakle, ni njezino ni moje ponašanje ne mogu se shvatiti kao izolirani procesi. Jedan primjer: Prije sam informacije koje mi je ţena u razgovoru davala primao jednodimenzionalno, na muški način, dakle analitički. Zove se Ursula, ima sestru i brata, koji ţive u drugom gradu. Voli ronjenje i pješačenje u prirodi. Danas razmišljam na sljedeći način: »Obitelj joj je raštrkana, kako li je to za nju? Tko joj umjesto njih daje osjećaj da je zaštićena? Što njezini hobiji govore o njoj kao osobi?« Otkad u razgovoru razmišljam na taj način, mnogo se brţe emocionalno pribliţim ţeni. Kao da sam otkrio još jednu dimenziju razgovora. Znati slušati Kao novinar Playboya doţivio sam najuzbudljivije stvari koje postoje na kugli zemaljskoj. Prije sam ţenama pričao kako sam ručao s Tomom Cruiseom, kakav je to osjećaj u jednoj godini otputovati u četrdeset različitih zemalja, da sam nedavno tom popisu dodao i Madagaskar i Kiribati… Onda sam primijetio da su mi izgledi za uspjeh mnogo veći ako njoj dam priliku da zablista. Ja sam samo zrcalo njezine
atraktivnosti. »Što je ljubav drugo, nego neka vrsta znatiţelje?« rekao je Giacomo Casanova, sigurno najveći zavodnik svih vremena. Cilj interakcije nije postići da mi ţena signalizira svoje zanimanje za mene. Mnogo je zanimljivije saznati nešto o njoj, kako bih joj mogao pokazati da ona mene zanima. Nije bitno biti što zanimljiviji, nego što zainteresiraniji. Ali kako postići da ti se ţena otvori? Odgovor je nevjerojatno jednostavan: slušanjem. To je gotovo zaboravljeno umijeće za koje je malo koji muškarac prirodno nadaren. Muškarac mora stvoriti prostor koji ţena moţe ispuniti svojim pričama, napetost koju ona moţe smanjiti samo tako da mu se otvori. Ţene vole muškarce koji funkcioniraju slično njima. Razlog je vrlo jednostavan. Ako joj je muškarac sličan, onda on dijeli njezine stavove. To ţenu potvrĎuje u načinu gledanja na stvari. Muškarca će smatrati pametnim, mudrim, duhovitim, jer samu sebe smatra pametnom, mudrom, duhovitom. Izreku »Suprotnosti se privlače« moje iskustvo ne potvrĎuje. Moţda bi se u najboljem slučaju moglo reći: »Jedinstvenost je privlačna.« Tajna umjetnika zavoĎenja nisu dakle napamet naučene fraze za upucavanje, nego sposobnost fokusiranja ţene na sebe. Za to je potrebno da se jedno drugome otvorimo. Da bih ţenu doveo do toga da mi se otvori, naprije se ja njoj moram otvoriti. Otvorim se tako što joj otkrijem neku svoju tajnu, neku čeţnju ili neku emocionalnu ranu. Da bi mi povjerila neku tajnu, moram joj reći neku svoju. Da bih postigao otvorenu, osjećajnu, zanimljivu komunikaciju, moram s njom razgovarati otvoreno, osjećajno i zainteresirano. Temeljne tehnike razgovora Gledanje u oči Kad razgovaram sa ţenom, gledam je u oči. Tek neposredno prije poljupca gledam je naizmjence u jedno pa u drugo oko; to dodatno povećava emocionalnu napetost. Kontakt pogledom bit će to dublji i intenzivniji što je razgovor emocionalno snaţniji i značajniji. S pomoću gledanja u oči tokom razgovora, ţenu mogu kondicionirati. Ako razgovaramo o nečem negativnom, skrenem pogled. Na taj način
postiţem da ona skretanje pogleda postupno počne povezivati s negativnim emocijama. A gledanje u oči s pozitivnima. Upotrijebiti govor tijela Obraćam pozornost na ţenino drţanje tijela na početku razgovora. Kad mi se otvori, okrenem se prema njoj. Ako je u početku srameţljiva, signaliziram da ću otići. U tu svrhu, na primjer, zakoračim od nje, tako da dobije osjećaj da odlazim. Ili sjednem na rub stolice. Mnogi muškarci drţe ruke u povišenom poloţaju, tako da izmeĎu sebe i ţene stvore neku vrstu barijere. To je sasvim prirodno obrambeno drţnje. Od kojeg sam se odučio. Kad razgovaram sa ţenom, pokušavam se namjestiti tako da budem u središtu paţnje. Za šankom u noćnom klubu, na primjer, pazim na to da ja sjedim na barskoj stolici, tako da ona u razgovoru odozdola gleda prema meni. Mnogi tipovi satima stoje pokraj ţene ili se naginju prema njoj. Svima u klubu odmah je jasno da je to jedan od onih koji nemaju šanse. U daljnjem toku razgovora igram na dominantan govor tijela i zavalim se unatrag. Čak i ako ţena nije svjesna da sam prethodno bio okrenut prema njoj, a da sam sad naslonjezin prema natrag, ipak je to snaţan podsvjesni signal. Odrediti uloge Flertovanje je u krajnjoj liniji poput razgovora za posao. Ţena se natječe za mjesto šefove asistentice. Šef sam ja. Ja biram. To ne znači da joj ne trebam pokazati da sam dobar, briţan i superšef. Ali šef. Ako u to i najmanje sumnjam, ako pomišljam da ţena nije zainteresirana za mene ili ono što govorim, onda i neće biti zainteresirana. Ţena namiriše nesigurnost kao što psi na granici nanjuše heroin. Ponuditi temu Ja ţeni ponudim temu razgovora. Na primjer: »Što je bilo najljepše što si doţivjela ove godine?« Ona: »Provela sam divan tjedan u Meksiku na tečaju španjolskog.« Onda se pozabavim tim njezinim odgovorom: »Isuse Boţe, ja već
godinama ţelim otići na tečaj španjolskog. Jednom sam se totalno zaljubio u jednu Kubanku, danima smo samo sjedili na plaţi i drţali se za ruke. A ja idiot nisam znao ni beknuti španjolski. Mislim da se ni na jednom jeziku ne moţe tako divno izjaviti ljubav kao na španjolskom. Puno si naučila na tom tečaju?« To je najjednostavnija shema: ponudim joj temu, time sam joj bacio mamac, i onda promatram koliko je snaţna njezina emocionalna reakcija. Ako prihvati razgovor, dakle ako proguta mamac, onda se preko te teme pokušam povezati s njom. Dakle pitanje je zapravo samo koji će mamac zagristi. Izbor pravog mamca, stvar je istančanog osjećaja ţenolovca. Evo nekih tema koje rado koristim: • »Zašto se ljudi vole?« • »Zašto postoje dva spola?« • »Moţemo li upravljati svojim mislima?« • »Završio sam tečaj iz ajurvedske masaţe.« (Sve ţene vole masaţu.) • »Kad bi mogla otići u neku drugu epohu, u koju bi otišla, i tko bi bila?« Posljednji primjer je pitanje kod kojeg mogu očekivati da će, nakon što odgovori, pitati: »A ti?« Mogao bih odgovoriti: »Volio bih biti neodoljiv zavodnik koji izluĎuje ţene, kao Don Juan.« Svatko sam treba smisliti svoje mamce. Moji mamci nisu slučajno odabrani. To su priče o stvarima koje sam doţivio ili kojima sam se doista dublje pozabavio. Od velike je pomoći ako na temu mamca mogu ispričati neku dobru priču. Znam napamet bezbroj stihova iz Molièreova Don Juana, i ako u razgovoru doĎemo na temu povijesnih zavodnika, znam da se stvar jako dobro odvija. Odabirom mamca zadrţavam kontrolu nad razgovorom. Postavljanje pravih pitanja Evo popisa pitanja koja moţemo postaviti ţeni i koja će je navesti da vam izloţi cijelu paletu svojih predodţbi o normama ponašanja i
duhovnim vrednotama. Time ćete mnogo saznati o njoj kao osobi, a to vam pak osigurava stratešku prednost u razgovoru. • »Što te čini sretnom?« • »Kako te vide tvoji prijatelji?« • »Kakav dojam imaš o meni?« • »Neko posebno lijepo iskustvo iz školskih dana?« • »Kada si se u ţivotu osobito dobro osjećala?« • »Sjećaš li se kad si se prvi put stvarno zaljubila? Kakav je to bio osjećaj?« • »Koga bi rado glumila na filmu? Zašto?« • »Koliko dobro poznaješ samu sebe?« • »Za koje tvoje osobine vrlo malo ljudi zna?« • »Što još nikad nikome nisi otkrila?« • »Što te kod tebe najviše ţivcira?« • »Najneugodnije što ti se ikad dogodilo na nekom sudaru?« Promijeniti temu Ima tema na koje se razgovor razvlači kao sir na pizzi. Na primjer, priča mi o svojim doţivljajima u osnovnoj školi i svojoj glupoj prijateljici Renati, i ja ţelim promijeniti temu. Što učiniti? Jeste li znali da je cappucino tako nazvan zato što bojom podsjeća na odoru redovnika kapucina? Ja jednostavno promijenim temu. Radikalno. Mozak je tako brz, da stara tema istog trenutka padne u zaborav. Upravljanje razgovorom s pomoću komplimenata S pomoću dobrih komplimenata mogu upravljati razgovorom. Komplimenti su vaţni, jer zahvaljujući njima mogu podići razgovor na sljedeću razinu. Zato bi u svakom razgovoru trebali doći sasvim automatski. Evo komplimenata koje upotrijebim u svakom razgovoru:
»Zanimljiva si. Kako se zoveš?« Tek kad joj znam ime, razgovor postaje osobniji. Jedan drugi strateški kompliment, s pomoću kojeg odem korak dalje, moţe zaključiti razgovor: »Ugodno je razgovarati s tobom. Hoćemo li razgovor nastaviti nekom drugom prilikom?« Da biste postavili to pitanje, ne morate prethodno razgovarati sat vremena. Ja sam jednom upitao ţenu gdje je toalet. Odgovorila je: »Tamo preko.« Nato ja: »Bilo je zadovoljstvo razgovarati s tobom. Hoćemo li jednom nastaviti razgovor?« Ona: »Na WC-u?« Ja: »Ne, ja ne mogu razgovarati dok… znaš već.« Slikovito se izraţavati Razgovor moţe biti usmjeren prema prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Zavodljiv razgovor ţenu prebacuje u budućnost, u svijet mašte. On je ostvarenje njezina sna o erotici, sreći i partnerstvu: »Upravo zamišljam kako se vozimo brodom preko oceana. Osjećam bockanje sitnih kapljica koje mi vjetar nosi u lice, kosa mi je ljepljiva od soli u zraku, vrelo sunce prţi.« (Jedan stari vic ide dalje ovako: »A ti sjediš iza mene i veslaš.«) Uvijek se izraţavam slikovito. Upotrebljavam aktivan jezik s mnogo glagola i potankih opisa. Detalji su ti koji čine da ono što nam je opisano vidimo pred sobom. Pogreške u voĎenju razgovora Teme koje treba izbjegavati Postoje teme o kojima je sa ţenom bolje ne razgovarati. Cilj je, uvijek, stvoriti dobro raspoloţenje. Zato biste u svakom slučaju trebali izbjegavati: • Probleme, brige, ogorčenost i ogovaranje. Mnogi muškarci misle da će djelovati kao intelektualci ili dokazati da kritički razmišljaju o svijetu u kojem ţivimo ako svemu nalaze neku
zamjerku. A istina je zapravo sljedeća: tko je uvijek loše volje, u sljedećem će ţivotu biti redovnik. Pitajte budističkog redovnika u kojeg imate povjerenja. • Govoriti loše o svojim bivšim curama. Ţene vrlo točno registriraju koliko poštujete ţene općenito. Vaš odnos prema drugim ljudima za nju je vaţan kriterij pri procjeni vaše socijalne kompetencije. • Analizirati njezine probleme. Jedna posve loša, do boli loša, fora za upucavanje glasi: »Hej, što je s tobom? Si loše volje?« Tu sam foru čuo već sigurno tisuću puta. Jako je loša. Što da ţena na to kaţe nego: »Produţi«? Ne govoriti previše Pogreška koju muškarci najčešće čine jest da sa ţenom uopće ne razgovaraju. Druga najčešća pogreška jest da govore previše. To je u svojim istraţivanjima ustanovio i Karl Grammer s Bečkog sveučilišta. Evo što je, prema rezultatima Grammerove studije, ţenama osobito dosadno i ide im na ţivce: • Pasivnost. • Sporo i zamorno pripovijedanje bez poante. • Raspršenost paţnje. • Bezosjećajnost. • Nedostatak smisla za humor. • Banalnost i površnost. • Talent za pričanje samo o sebi. • Ja bih tom popisu pridodao još i: dosadnjakoviće, moraliste, tipove kojima upravljaju nagoni, brbljavce, prostake i one koji samo reagiraju, a nisu proaktivni. TakoĎer uopće ne prolaze škrti, oni koji novac ne ţele ili ne mogu trošiti. Škrtost je kao kanta hladne vode na ţar zavoĎenja. Grammer je takoĎer ustanovio da muškarci pri zavoĎenju još više nesvjesno griješe ako ih ţena zbilja privlači. U razgovoru tada naime još
češće upotrebljavaju prvo lice jednine. Dakle, vodim računa o tome koliko često govorim o sebi i koliko često izgovaram »ja«. Povećati svoju atraktivnost Znanstvenici koji proučavaju ljudsko ponašanje ustanovili su da se ţene upuštaju u flert i ako su muškarca svrstale u kategoriju ne osobito atraktivnih. To znači da i onim muškarcima koje ne smatraju atraktivnim daju šansu. Flert je dakle ispit. Samo ga moramo poloţiti. Umjetnici zavoĎenja smislili su razne metode kako se muškarac pred ţenom moţe prezentirati kao šarmantan i zanimljiv i inscenirati kao osebujna ličnost, da bi onda u sljedećem koraku uspostavio emocionalnu bliskost. Vrlo jednostavno: najprije me mora smatrati atraktivnim, onda se mora u mene zaljubiti. Stvoriti ugodnu atmosferu Kada s nekim volim razgovarati? I o kojim temama? Što se toga tiče, slobodno moţemo suditi po sebi. Na ta će pitanja svatko dati iste odgovore: • Kad se pritom dobro osjećam. (Komplimenti.) • Kad i ja mogu ispričati neku dobru priču. • Kad mi je ono što osoba govori zanimljivo jer ima veze s mojim svijetom. Tako se u tom pogledu osjećaju i ţene. Zato ja sa ţenama ne razgovaram o predmetima ili mjestima, nego o svojim doţivljajima. Najbolje da to bude u obliku ironičnog razmišljanja o tim doţivljajima. Način kako prikazujem doţivljeno, ţeni bi trebao olakšati da mi se emocionalno pribliţi. Mnogi muškarci i prilično mnogo umjetnika zavoĎenja vjeruju da najprije moraju napuniti čašu svojom atraktivnošću, da bi u ţeninim očima postali fantastični. Ja to drukčije gledam: moraš se ponašati kao da je čaša ionako već puna. Zato si sasvim opušten. Ne moraš se dokazivati. Ona se mora dokazivati. To meĎutim ne znači da je dovoljno stati pred ţenu i misliti da će te
ona odmah smatrati neodoljivim. Mnogi muškarci počnu sa zavoĎenjem još prije nego što su joj uopće demonstrirali svoju atraktivnost. To su momci koji priĎu i kaţu: » Ej, baš si super komad.« Muški mozak misli da to pali, ali ne i ţenski. Ţenama je potrebna sigurnost, povjerenje. Da bi se kod ţene izlučili hormoni koji učine da i ti njoj postaneš zanimljiv, neophodna je izvjesna mjera moţdane stimulacije. Pustiti nju da ustanovi sličnosti Moje iskustvo pokazuje da izgledi za uspjeh nisu osobiti ako od početka razgovora ja pokušavam naći sličnosti meĎu nama. Mnogi muškarci vjeruju da će ţeni postati privlačniji ako ističu ono što im je zajedničko, recimo: »Ah, zbilja? Baviš se jahanjem? I ja oboţavam jahanje!« Ili: »I ja sam bio u Italiji.« Doduše, i to je jedna moguća strategija. Za početnike. Vrhunski zavodnik to radi bolje. Ja pretpostavim sličnosti meĎu nama i postavljam pitanja na temelju kojih ţena onda sama ustanovi što nam je zajedničko: »Meni kas ide na ţivce, više volim galopirati…« Tako smo došli do temeljnog načela uspješnog voĎenja razgovora sa ţenom: sve što se tiče odnosa meĎu nama i sličnosti meĎu nama, treba ustanoviti i izreći ona, a ne ja: »Toliko smo slični, to je nevjerojatno!« Na ţenu najdjelotvornije utječeš ako ono što joj ţeliš sugerirati ona sama zaključi. To je moćna tajna komunikacije. Ti doduše povlačiš konce u njezinom mozgu, ali zaključke ona sama izvlači. Jedan mali primjer. Ţelim u njoj pobuditi osjećaje, dati joj do znanja da nisam priglupi mačo nego vrlo tankoćutan tip. Paţnja, sad dolazi jedna ekstremno ljigava priča, i ja je zapravo ne mogu ispričati, a da se pritom ne osjećam kao potpuni idiot. Ali radi se o principu. Osjećajnosti nikad dosta: »Kaţu da upotrebljavamo samo deset posto mozga, devedeset posto ostaje neiskorišteno. Ja mislim da to nije ono najgore. Mnogo je gore to što koristimo samo deset posto srca. Preostalih devedeset posto zakrţlja zato što se ne usuĎujemo otvoriti. Gotovo svi ljudi koje poznajem boje se pokazati svoje istinske osjećaje. Koliko
vremena protratimo na površno brbljanje? Govorim o istinskoj bliskosti, ali…« (retorička pauza) »… je li itko u ovo naše vrijeme sposoban za istinsku bliskost?« Onda se okrenem i moţda promijenim temu, ali tek nakon pauze koja traje upravo onoliko koliko joj je potrebno da u sebi odgovori na to pitanje. Odgovor, koji se sam od sebe stvori u njezinoj glavi, glasi: »Ja sam sposobna za istinsku bliskost. Ja! Ja! Ja!« Podijeliti tajnu Odisej je jedan od najvećih junaka grčke mitologije. Morao je ostaviti svoju nadasve voljenu ţenu, Penelopu, kako bi svom narodu pomogao u Trojanskom ratu. Nakon pobjede nad Trojom, nakon desetogodišnjeg ratovanja, krenuo je na beskrajno dugo putovanje kući, koje je Homer opisao u Odiseji. Godinu dana Odisej je proveo kod čarobnice Kirke, sedam godina kod nimfe Kalipso, borio se protiv Scile i Haribde i na kraju izgubio sve svoje suborce. Zahvaljujući pomoći boţice Atene, Odisej se konačno ipak vratio kući. Voli li ga Penelopa još uvijek? Je li mu sve te godine bila vjerna? Odisej se prerušio u prosjaka. Nitko ga nije prepoznao — ni njegova ţena. Kako će Penelopa nakon dvadeset godina ustanoviti je li taj prosjak doista Odisej? »Koju tajnu samo nas dvoje znamo?« upitala ga je. »Jedan od nosača baldahina iznad našeg kreveta načinjen je od stabla masline«, rekao je Odisej. I tako je Penelopa prepoznala svog Odiseja. To je ekstremno skraćena verzija Odiseje. Nije li to divno, kad postoji nešto što dijeliš samo s jednom osobom na svijetu? I ja volim podijeliti svoje tajne sa ţenama: »Volio bih da podijelimo neku tajnu. To će biti nešto što samo mi znamo, po tome ćemo se prepoznati ako se nakon trideset godina sretnemo.« Ponekad poderem novčanicu. Polovicu dam njoj, a drugu zadrţim: »Ako se opet sretnemo, odatle ćemo krenuti.« Savršen zavodnik sam sebe diskvalificira Reklama je profesionalna vrsta zavoĎenja. Koje reklame pamtimo, a koje ne? Što nas potakne da nešto kupimo? Psiholozi koji se bave reklamom, često slijede isti koncept koji ja upotrebljavam u razgovoru sa
ţenama: zavesti nas mogu stvari koje podcjenjujemo. Wilson Bryan izvrsno je opisao taj fenomen u svojoj knjizi Subliminalno zavoĎenje: »Prema jednoj staroj američkoj poslovici, onoga koga ţeliš prevariti najprije moraš dovesti do toga da ti vjeruje, ili barem da se osjeća nadmoćno (te su dvije stvari vrlo srodne), kako bi spustio obrambeni štit.« To dobro objašnjava kako funkcionira televizijska reklama. Ljudi su skloni vjerovati onome nad čime, kako misle, imaju kontrolu. Zato su televizijski spotovi napravljeni tako da se čine glupi, nespretni i neučinkoviti. Mnogi koji rade u toj branši potvrdit će vam da naizgled najgluplji spotovi na duge staze postiţu najbolje rezultate. Učinkovita TV reklama namjerno je skrojena tako da vrijeĎa inteligenciju gledatelja — kako bi probila njegov zaštitni oklop. Umijeće samokritičnosti Gotovo je nemoguće biti savršen muškarac. Ponekad sam imao osjećaj da bih mogao odgovarati ţeninoj predodţbi idealnog muškarca, biti za nju onaj pravi. Bio sam rječit. Bio sam tankoćutan i duhovit. Bio sam kozmopolit, vozač na utrkama, rekao joj da volim HeliSKI* i luksuzne hotele. Ali put do toga da me smatra savršenim muškarcem ipak mi je ostao zatvoren. Savršeni muškarac beskrajan je niz sposobnosti i osobina i nemoguće je da jedna osoba sve to objedini. Zato se ja kvalificiram svojim slabostima, bolje rečeno tako što se prema njima odnosim duhovito, s ljubavlju i pošteno. Tako je i u holivudskim filmovima. Publika ne simpatizira junake, nego vječne luzere, svakodnevne gubitnike, primjerice Hugha Granta, ili boga svih diskvalificiranih: Woodyja Allena. Postoji jedan film s Woodyjem Allenom u kojem glavni lik odjednom izgubili oštrinu, postane mutan. Za glumca je to naravno katastrofa. Ja jako volim taj prizor, i često ga prepričavam ţenama: »Zamisli kako je to za glumca, kad je na filmskom platnu odjednom mutan. Ne ţelim ni zamišljati kako bih se osjećao u njegovoj koţi!« Dok sam se u razgovorima sa ţenama pokušavao predstaviti kao besprijekorna osoba i muškarac bez mane, to je kod njih izazivalo prije svega negativne osjećaje: zavist, jal, ljubomoru. Sasvim je druga priča kad otvoreno govorim o svojim slabostima. Ţene tada osjećaju sućut i
simpatiju. Tako sam naučio pretvarati svoje slabosti u prednosti. To je taktika srednjovjekovnog trubadura: za spremnost da izigrava slabića nagraĎivan je ţeninom ljubavlju. Isuse Boţe, zašto to nisam prije otkrio? Diskvalificirati sam sebe, kakav genijalan instrument za svladavanje prve prepreke na putu do cilja! Vrlo jednostavno: ţeni signaliziram da nisam jedan od mnogih koji joj se upucavaju samo da bi se s njom na brzinu poseksali; da sa mnom moţe razgovarati bez straha; da sam bezopasan; da me ne zanima; da me njezina ljepota ostavlja hladnim; da nemam potrebu pred njom se dokazivati. Ona pita: »Dolaziš li često ovamo?« Odgovorim joj: »Volio bih, ali redar me obično ne pušta unutra. Kaţe da bih s ovakvom frizurom i odjećom samo prestrašio stalne goste.« (To pali samo kad si stvarno izvrsno odjeven i imaš dobru frizuru.) Ili, ona pita: »Voliš li plesati?« Ja: »Ma to cupkanje ne moţe se nazvati plesom. Ali volim plesati. Idemo plesati?« A onda rasturam na plesnom podiju. Sam sebe diskvalificirati na nekom području na kojem odmah nakon toga moţeš dokazati svoje kvalitete, dobra je strategija. Lijepe ţene treba zadirkivati Pandan vlastitom diskvalificiranju jest zadirkivanje. Ja sebe ne shvaćam tako ozbiljno kao neki običan muškarac, ali takoĎer ni ljepotici ne pridajem toliko vaţnosti koliko je ona navikla. Mystery mi je objasnio svoju teoriju zadirkivanja. Zadirkivanje podrazumijeva malo obezvrjeĎujuće negativne komentare, no pritom uvijek mora biti jasno da nisu zlonamjerni. To su dakle rečenice koje naglašavaju moju toboţnju nezainteresiranost za ţenu i čine je nesigurnom. Zadirkivanje je nadasve moćan instrument i u procesu zavoĎenja ispunjava čitav niz funkcija: • S pomoću zadirkivanja mogu sam sebe toboţ diskvalificirati. Lijepa ţena će se prije otvoriti muškarcu za kojeg vjeruje da joj se ne pokušava upucavati.
• Zadirkivanje je prikladna kazna za ţenski prezir. Kod zavoĎenja je presudno tko je šef u ringu. • Zadirkivanjem postiţemo da ţena doţivljava flert kao izazov. Ţene vole muškarce koji za njih predstavljaju izazov. • Ako ih zadirkuješ, moţeš se razlikovati od svih drugih laskavaca koji se s lijepim ţenama ophode ponizno. Kad se lijepoj ţeni obratim nekim vrlo individualnim komplimentom, često neposredno nakon toga kaţem neku duhovitu kritiku na njezin račun. Na primjer: »SviĎa mi se kako se smiješ. Ali ne sviĎa mi se čemu se smiješ.« Ili: »SviĎa mi se tvoj glas. Ali ne i to što govoriš.« Ili: »Djeluješ kao da si jako obrazovana i pametna. Kako uspijevaš tako dobro prikriti svoje pravo ja?« Ta druga rečenica poentiran je prijelaz od komplimenta na zadirkivanje, i uvijek je, naravno, izgovorim uz osmijeh. Efekt je mnogo snaţniji kad neposredno nakon pohvale uslijedi neko malo spuštanje. Ja jako volim taj način zavoĎenja. Sviram na klavijaturi njezinih emocija, ona već sva blista i očekuje sljedeći kompliment, ali onda — bum — uslijedi kritika. Postoje razni oblici takvih zadirkujućih komentara. Evo nekoliko primjera: • Prikriveno podli komentar: »Tvoje cipele djeluju vrlo udobno.« • Otrovan kompliment: »SviĎaju mi se tvoje oči, osobito to lijevo, koje malo bjeţi.« — »SviĎaju mi se bore smijeha oko tvojih očiju.« — »SviĎa mi se tvoja šminka.« • Zadirkujući komentar o njezinom statusu u njezinom društvu: »Kako tvoji prijatelji izdrţavaju s tobom?« Rado u takve komentare uključim i njezine prijateljice, tako što im se izravno obratim: »Ima li ova vaša prijateljica i gumb kojim se isključuje?« • Drzak komentar: »Jesu li to pravi nokti?« — »To ti je plesni stil, ili moraš na zahod?« (moja omiljena fora) • Toboţnja diskvalifikacija: »Mislim da se mi nikako ne bismo slagali.« — »Ti si zgodna cura, ali nisi moj tip.«
Sarkazam i ironija Kod zadirkivanja je najvaţnije imati pravu mjeru. Granice izmeĎu zadirkivanja i vrijeĎanja nisu čvrste. Ako vam ţena opali pljusku, pretjerali ste. Ja volim pretjerivati i onda puštam uţasnute ljepotice da me grde. Zabavljalo me traţiti pravu mjeru metodom pokušaja i promašaja. Vaţno: zadirkivanje nije uvreda, nego naprotiv, njeţno odbijanje kao sastavni dio zavoĎenja. Izvodi se uz osmijeh, samo tako uspijeva. Zadirkivanje dakle nikad ne smije djelovati zlonamjerno. Ironičan komentar uvijek pokazuje da stvari promatram dublje nego što se čini. Nemam dobra iskustva sa zadirkivanjem koje se odnosi na ţenino tijelo. Sve ţene, čak i one manekenske graĎe, u principu se osjećaju predebelo. Dakle neka vam ne pada na pamet reći joj: »SviĎaju mi se ti jastučići na tvom trbuhu.« Zadirkivanje djeluje samo kod iznimno lijepih ţena, koje su navikle da ih muškarci oboţavaju. U principu vrijedi: što je ţena izgledom bliţa supermodelu, to je više smijemo zadirkivati. Kod ţena koje su navikle stalno biti u centru paţnje, prva i vrlo moćna vrsta zadirkivanja jest ignoriranje. Uopće je ne primjećujem. Ne gledam za njom. Usprkos njezinoj ljepoti, nisam nervozan. Razgovaram s njezinim prijateljicama. Ona mi je dosadna. Doduše poklanjam joj izvjesnu pozornost, ali ne da bih joj dao kompliment ili pokazao divljenje, nego da bih malo uzdrmao njezino samopouzdanje. Ponašam se šarmantno, ali nezainteresirano. I upravo se po tome razlikujem od bezbrojnih oboţavatelja koji uzalud oblijeću oko nje. Time postiţem da ona pomisli: Ovaj bogme ima ekskluzivan ukus. Jedan primjer. Ona je fotomodel. Visoka. Vitka. Plavuša. Ali ne prirodna, nego umjetna (to se često prepozna po tamnim obrvama i trepavicama). Kaţem joj: »Volim plavuše. Ali prirodne.« Mora mi priznati da nije prirodna plavuša. »Ali okej, zgodna si ti cura.« Lijepa je, ali nije dovoljno dobra za mene. Duhovit pristup
Još je Jerry Lewis rekao: »Većina ţena rado se nasmije prije ljubljenja.« Gotovo sve ţene duhovitost smatraju pozitivnom muškom osobinom. Čovjek je jedino ţivo biće koje ima smisao za humor, ali nitko ne zna zašto se smijemo. U biološkom smislu, humor zapravo i nema baš mnogo smisla. Prema jednoj teoriji, pokazivanje zubiju pri smijanju oblik je ritualizirane agresije. No time se ne objašnjava bit ili funkcija smijeha. Humor se sastoji od poanti, a poanta u krajnjoj liniji nije ništa drugo do očekivanje koje se rasplinulo u ništa. IznenaĎenje, zapanjujuća promjena paradigme, iznenadan preokret u odnosu na očekivanje, izazivaju refleksan smijeh. Pritom je za stvaranje tog pogrešnog očekivanja potrebna poprilična inteligencija. Moţda je zato »smisao za humor« jedna od najvaţnijih osobina koje ţene očekuju od muškarca. Humor je šifrirani dokaz visoke inteligencije. Volim humor, jer on je najdivniji oblik manipulacije. Postavljam okvir, uspostavljam neko očekivanje i onda ga sasvim iznenada iznevjerim. Svaki vic je u principu jedno malo zavoĎenje. Ţene se smiju, ali nikad se ne pitaju zašto se smiju. Humor je neobjašnjiv misterij. Smijanje stereotipima Stereotipi su ono što je zajedničko gotovo svim ljudima, zato su idealni za početak razgovora. Ţeni je osjećaj o kojem joj govorim poznat. I sama ga je već doţivjela. To već u startu stvara emocionalnu povezanost. Ako se uz to još i radi o nekom mom neuspjehu, onda to svjedoči o još nečemu: znam se smijati samome sebi. Pritom sam sebe diskvalificiram. To ne smrdi na upucavanje. Primjer za priču koja počiva na jednom stereotipnom iskustvu: »Svaki dan si kupim novi labelo, i navečer ga više nema. Mislim da godišnje kupim barem sto komada. Nedavno sam jedan našao u autu ispod tepihića pred suvozačevim sjedalom. Sve mi se čini da su ti štiftovi ţiva bića koja se znaju skrivati.« Ili: »Dakle, poludio sam. Upravo me jedan idiot zamalo pregazio na pješačkom i onda mi još pokazao da sam ja trknut. Kad mi se takve stvari dogode, uvijek mi treba nekoliko minuta da smislim dobar odgovor. Znaš onaj osjećaj, kad ti padne na pamet tek kad je već prekasno? Tako bih volio moći dobro parirati.«
Većina ţena će nato reći: »Znam, i meni se to dogaĎa.« Igranje uloga To je još jedna divna varijanta humora. Svjesno igram odreĎenu ulogu koja sa mnom nema nikakve veze. Na primjer, ţenu sam tek upoznao, ali ponašam se kao da smo već dugo par i kao da po mom mišljenju naša veza više nema budućnost. Kad god ona učini nešto što mi se ne sviĎa, zaprijetim da ću prekinuti. »Ne, to više tako ne ide. Mislim da je ovo zbilja kraj.« Takvo igranje uloga na duhovit način simulira kasniju eventualnu vezu i omogućava tri stvari odjednom: • Prvo: Mogu pokazati koliko bih u mogućoj vezi bio dominantan, i jasno dati do znanja da bi sve moralo biti onako kako ja hoću. To se sviĎa, kao što znamo, (gotovo) svakoj ţeni, bez obzira na to koliko je emancipirana. Istodobno meĎutim ne zvuči šovinistički, jer odigrano je na ironičan i duhovit način. • Drugo: Time tematiziram našu buduću vezu i jasno dajem do znanja u kom smjeru vjetar puše. • Treće: Igranje uloga vrlo je zabavno. Ponašanje kao da ste stari bračni par iako ste se tek upoznali, ima velik komični potencijal. Moţemo i zamijeniti uloge. Da bih to predloţio, obično kaţem nešto kao: »Upravo čitam jednu knjigu o ulogama spolova. Nevjerojatno je koliko na naše ponašanje utječe naš spol. Ţenski i muški način komunikacije potpuno su različiti. Idemo igrati jednu igru: odsad si ti muškarac, a ja ţena.« To je uvijek jako smiješno. Ona me počinje pipati, ja nju zavodim srameţljivim pogledima i dopuštam joj da me počasti s nekoliko pića. Ona mene pokušava dobiti u krevet, ali ja ne ţelim ispasti laka roba: »Moţeš li prestati cijelo vrijeme zuriti u moje mišiće!« Ili kaţem: »Ţene uvijek zanima samo moje tijelo…« Ili: »Nemoj slučajno pomisliti da ću samo zato što si mi platila piće večeras s tobom u krevet…« I: »Tom forom mene ne moţeš zbariti. Morat ćeš ipak smisliti nešto bolje.« Ako mi ispriča da je uspješna u poslu, odvratim: »Idemo se oţeniti. ZaraĎuješ li dovoljno da nas moţeš oboje uzdrţavati svojom plaćom? Ja
sam naime tip koji ostaje doma i brine se za televizor. Jako sam emancipiran, znaš?« To je zabavno i izrazito poučno, jer pomaţe da se doista shvate uloge spolova. Zapanjujuće je što sam sve činio u ulozi ţene: prenemagao se, bez ikakva se razloga nadurio i iţivcirano otišao, dao joj da ugaĎa svakom mom prohtjevu i davao do znanja da mi nikad nije dosta… Ukratko, sve sam učinio točno kako treba. I što se dogodilo? Ţena (koja mi se u ulozi muškarca pokušala upucavati) u mene se zaljubila. Daljnje varijacije igranja uloga i strategije zafrkancije: • Kaţem točno suprotno od onoga što ţena očekuje. Ako je izrazito zgodna, kaţem: »Ti si vjerojatno prilično srameţljiva, jer muškarci nisu osobito zainteresirani za tebe.« • Ako ţena upravo piše poruku na mobitelu (što naţalost često čine jer im je dosadno) kaţem: »Volim ţene koje znaju napisati SMS. Jel’ to jako teško? Mogu li i ja to naučiti?« • Ako ţena sjedi u kutu i od dosade gleda svoje nokte: »Moţeš li mi prestati dobacivati tako dvosmislene poglede? Moji prijatelji već zbijaju šale na naš račun. Vau, imaš lijepe nokte. Jesu li novi?« • Odnosim se prema njoj kao prema mlaĎoj sestri. »Daj se uspravi.« — »Reci ›hvala‹…« • Pokušavam njezina očekivanja preokrenuti naglavačke — ona je ta koja zavodi. Ona je ta koja samo mene ţeli. Već je previše stara za mene. Ako me zamoli da procijenim koliko joj je godina, dam joj najmanje petnaest više. Kad mi kaţe koliko joj je stvarno godina, ne vjerujem joj i tvrdim da je prestara za mene, iako je zapravo deset godina mlaĎa. Sličnost kroz ogovaranje Ţene vole ogovarati. Ja se pobrinem za to da ona shvati kako nam je to zajednička osobina tako što skupa s njom ogovaram druge ljude. Time je pretvorim u suučesnicu. Na primjer, oponašam osobu koju upravo promatramo. »Izgleda kao ţabac koji gleda u prednja svjetla automobila neposredno prije nego što će biti pregaţen.« Toboţe cool tipovi koji svoje pivo drţe na prsima kao Napoleon, mogu biti strašno smiješni.
Strategija arogantnog humora Američki umjetnik zavoĎenja David DeAngelo razvio je strategiju arogantnog, pikantnog humora. Njegov recept glasi: »Uzeti porciju arogancije, malo lascivnosti i dodati duhovitost«. Ta strategija, poznata pod nazivom Cocky&Funny (»drsko samouvjeren & duhovit«), na ţene djeluje privlačno jer je izraz jednog odreĎenog drţanja: arogancija sugerira dominantnost, a duhovitost dokazuje inteligenciju. »Ponašam se tako da misli kako nekog tako bezvrijednog nikad u ţivotu nisam upoznao«, kaţe DeAngelo. On pritom improvizira i ogleda se sa ţenom u svojevrsnom retoričkom dvoboju. Cilj je pritom malo je izazivati, razdraţivati i provocirati. Zapravo se radi samo o tome tko će bolje parirati domišljatim odgovorima. Hoće li se ţena s tim moći nositi? Na primjer, blagajnici u supermarketu dam novac i kaţem: »Koliko mog novca smiješ zadrţati?« Ona se nasmije i kaţe: »Ništa… Lijepo bi bilo kad bih smjela.« Nato ja: »A ja mislio da uzimaš dvadeset posto i da si bogata pa me moţeš uzdrţavati. Ali ovako, više me ne zanimaš. Slatka si, ali ja traţim bogatu curu.« To je tipičan primjer drţanja pri zafrkanciji na dominantan način: pitam ţenu je li bogata, uspješna ili slavna, da bih joj potom, kad to zaniječe, objasnio da kao partnerica ne dolazi u obzir. Istodobno podrazumijevam, kao nešto najprirodnije na svijetu, da bi mi ona, kad bi udovoljavala mojim zahtjevima, naravno stajala na raspolaganju. DeAngelo tome pridodaje još i seksualni prizvuk. Na primjer, kaţe: »Moţeš li se ti uopće suzdrţati dok tako sjediš pokraj mene?« ali ne pričeka da ţena odgovori, nego jednostavno nastavi govoriti, kao da je ono bila najprirodnija usputna primjedba na svijetu. Ne ispričava se. Pritom računa s tim da će ţena podsvjesno prihvatiti drski komentar ako ne dobije priliku da ga ospori. Ja u principu nastojim ne uništiti nastalu napetost riječima »Samo sam se šalio«. Humor je efektniji ako si pritom ozbiljan. Ja se vlastitim vicevima nikad ne smijem, iako to ponekad uopće nije jednostavno. Dio nadmetanja sastoji se u tome što ţena nije sigurna mislim li
ozbiljno ili ne. To me čini zagonetnim. Veličanstven je u tom pogledu naravno bio i Borat (alias Sasha Baron Cohen) kad je nastupio pred grupom zadrtih feministkinja i, mrtav ozbiljan, na njih ispalio rafal najgorih muških šovinističkih fraza. Da su na mjestu starih gospoĎa bili supermodeli, sve bi se bile u njega zaljubile. Sigurno ste već i sami pomislili da strategija Cocky&Funny i nije baš bezopasna. Ja sam, na primjer, jednom dobio čašu bijelog vina u lice, i pokoja osjetljiva curica prestrašeno je pobjegla od mene. Usprkos tome, ta mi je strategija pomogla da u ulozi arogantnog seksistički nastrojenog gada poprimim izrazito dominantno drţanje, što je bio jasan prekid s mojim dotadašnjim stilom ponašanja. Eskalacija emocija Dok je zavodim, ţeni prije ili kasnije moram jasno dati do znanja da me zanima. Trebalo bi da je ona taj izraz moje naklonosti nečim zasluţila. Dakle moram navesti razlog zašto se tokom razgovora pobudilo moje zanimanje za nju. Ponekad kaţem: »U početku sam mislio da si tek jedna od onih tipičnih plavuša koje srećem na tulumima, ali ti si zanimljiva osoba.« Ili: »SviĎa mi se tvoj svjetonazor.« Ili: »Ne mogu vjerovati da sam sreo tako iskrenu ţenu. I to u noćnom klubu.« U razgovoru sa ţenom postoji trenutak kad joj moram jasno pokazati da me zanima. To nije vaţno za mene, nego za nju. Eskalacija dodira Kako dodirnuti ţenu koju si tek upoznao? Mnogi muškarci tu griješe — ţenu dugo ne pokušaju dodirnuti, a onda je sve teţe iz čista mira početi. Prvi korak su usputni, naizgled slučajni dodiri. To je odlučujući test. I muškarci su uglavnom ti koji ga ne poloţe. Jer obično previše brzo odu previše daleko. Ja sam jako senzibilan u pogledu eskalacije dodira. Pokušam je dodirnuti već u prvim minutama razgovora. Kad se predstavim pruţim joj ruku, i onda njezinu nešto dulje drţim. Divim se njezinom prstenu, čitam joj iz dlana. Moglo bi se reći da se potiho penjem stubištem i na svakoj stubi gledam smijem li učiniti sljedeći korak.
Kad je uzmem za ruku i opet pustim, hoće li posegnuti za mojom rukom? Dodirne li i ona mene kad ja nju dodirnem? Dodir kod ţene izazove lučenje hormona, a njezini su mi hormoni potrebni da bi moje zavoĎenje uspjelo. Ako povuče ruku, to je jasan znak. Nema problema. Mnoge ţene su tako odgojene da muško udvaranje začas proglase nasrtljivošću i odmah uĎu u ulogu one koja odbija. Ja postupam vrlo paţljivo. Strategija vjenčanog prstena Od Badboya sam naučio jednu zgodnu strategiju za ubrzavanje eskalacije dodira. Strategija vjenčanog prstena ide ovako. Uzmem njezinu lijevu ruku kako bih se toboţe divio jednom od njezinih prstenova. »Lijep prsten. Znaš li zašto se kod svih naroda na svijetu vjenčani prsten nosi na lijevoj ruci? Zato što su stari Kinezi vjerovali da u ljudskom tijelu postoji samo jedna krvna ţila koja iz ruke vodi ravno u srce.« Dok to govorim, prstom je njeţno dodirujem: krenem od prstenjaka pa po unutarnjoj strani ruke preko pazuha do srca. Ţenu proĎu srsi, a ja jednostavno nastavim govoriti. Kako je to bilo čudno dok se još nije znalo da je Zemlja okrugla, i što kako funkcionira u našem tijelu. Trik s balzamom za usne Američki umjetnik zavoĎenja Juggler smislio je zgodan zahvat koji pomaţe da predvidimo je li ţena zainteresirana za više. Usred razgovora usne namaţe balzamom i pritom kaţe: »Za slučaj da večeras još štogod bude.« Po ţeninoj reakciji moţe se prilično točno vidjeti isplati li se investirati u večeru ili ne. Preko srca u krevet Ja se ne ispričavam za svoje seksualne potrebe i svoju ţelju. Razgovor dovedem najprije na emocionalnu, a onda na seksualnu razinu, sve dok ona ne poţeli spavati sa mnom kako bi ispraznila svoj emocionalni naboj. Kad smo već kod toga, nije istina da je ţene nemoguće dobiti u krevet već prve večeri. To često uspije. Ali vjerojatnost da će se seks dogoditi veća je ako ţena nema dojam da je muškarcu samo do toga. Mnoge su ţene odgojene tako, da smatraju kako su nemoralne ako s
muškarcem odmah odu u krevet. I toga se drţe i kad zapravo ţele seks. Za umjetnika zavoĎenja, besmisleno je pokušavati ţenu pod svaku cijenu dobiti u krevet, makar je time izgubio. Pogotovo što uvijek barem pet ţena sjedi doma i čeka njegov telefonski poziv. Mystery tvrdi da od prvog oslovljavanja do seksa u prosjeku proĎe sedam sati. To je dobar rezultat. Izgledi za uspjeh su meĎutim veći ako tih sedam sati rasporedite na nekoliko spojeva, nego ako odmah prve večeri pošto-poto hoćete seks na brzinu. Preduhitriti odbijanje A ako ne ide? Ja upregnem sva svoja osjetila kako bih prepoznao znakove i preduhitrio trenutak odbijanja, tako da ja budem taj koji odbija nju. Na primjer, uzmem njezinu ruku, stavim je sebi na koljeno i kaţem: »Ne tako brzo, ja nisam muškarac za jednu noć.« Ali i ako se pribliţavamo bez problema, uvijek pokušam u nekom trenutku zakočiti: »Meni je ovo prebrzo.« To bi trebalo ispuniti dvije svrhe. Kao prvo, time je oslobaĎam od sumnji da je ţelim samo što prije smotati. Kao drugo, to razbuĎuje njezin lovački instinkt. Zapanjujuće je kako ta mala rečenica promijeni ţenino ponašanje. Ta je rečenica jedan od najmoćnijih meni poznatih emocionalnih katalizatora. Ako mi ţena da košaru Još je Ovidije u svojoj knjizi Umijeće ljubavi napisao: »Ljubav je vrsta ratničkog umijeća. Gubite se ljenčine, strašljivci se pod ovom zastavom ne smiju boriti. Noć i oluja, prevaljivanje golemih razdaljina, uţasni bolovi i svakojaka zlopaćenja dio su tog ratovanja.« Do dana današnjeg, dio je te igre i da se oboţavana ustručava i tek zahvaljujući primjeni intenzivnog zavodničkog umijeća usliši udvarača. Ţena koja pri prvom pokušaju barenja nije sluţbeno dala košaru, smatrala se droljom. A tko još hoće drolju. Za mene kao modernog donţuana, odbojno drţanje uvijek je poticaj da budem još bolji. Na vrijeme prepoznati nezainteresiranost Kad ţena ne reagira onako kako bi trebala, odem i odaberem si sljedeću. Ţene koje nisu ljubazne, pristojne i otvorene, ne udovoljavaju mojim zahtjevima. Jako mi je drago što mnoge ţene u pravilu već u prvim
minutama pokaţu da su kučke i što u pravilu ne moram potrošiti mnogo vremena da bih to shvatio. Tokom zavoĎenja, prije ili kasnije mora doći trenutak u kojem mi ţena da do znanja da je zanimam. Ako stalno ja moram započinjati razgovor, tu nešto ne štima. Ako se već neko vrijeme angaţiram oko nje, ali ona mi ne daje nikakav znak da je zanimam, ja odlazim: »Bilo je zgodno pričati s tobom, ali noć je još preda mnom.« Ja naravno mogu i bez nje. Dao sam joj šansu. Protratila ju je, i s tim se mora pomiriti. Stari majstor zavoĎenja Ross Jeffries usporeĎuje flert s odlaskom na pecanje: ţeliš brzo nešto uloviti, ali nećeš plivati za svakom ribom. Čak i najveći majstori zavoĎenja pokupe tu i tamo pokoju košaru. I dobro je što je tako. Inače bi igra bila dosadna. Kad flertujem sa ţenom, najgora stvar koja se moţe dogoditi jest da otjera čovjeka svog ţivota. Jedna tipična situacija: PriĎem dvjema ţenama. Jedna osorno kaţe: »Slušaj, mi pokušavamo razgovarati.« Nato ja: »Kakva slučajnost. I ja takoĎer.« Osmijeh od uha do uha. Meni je drago kad je ţena malo prgava. Nijednoj mački ne bi bilo zadovoljstvo loviti miša koji joj se nudi na tanjuru. Jedan od mojih omiljenih odgovora kad mi ţena počne s nekim takvim glupostima jest: »Volim ţene koje imaju samopouzdanja.« Mnogo puta mi se dogodilo da sam najprije bio odbijen, da bismo se kasnije ipak lijepo sloţili. Kod neugodnih košara spašavam se humorom: »Mislim da mi udvaranje ovaj put ipak ide bitno bolje nego inače. Barem me nisi istukla.« U svakom slučaju, pravim se da me njezino odbijanje uopće ne pogaĎa i ponašam se kao da mi je to zapravo zabavno. Košaru ne mora primijetiti nitko osim mene i nje. Druge ţene vide samo da sam joj prišao i da smo razgovarali. To ne izgleda kao da mi je dala košaru. Na odlasku obično ispričam vic, na primjer: »Šeta Ivica gradom s ocem i otac ga pita: ›Je li ovo škola u koju ideš?‹ — ›Da, tata.‹ — ›Znaš i ja sam išao u tu školu prije dvadeset godina.‹ — ›E, sad mi je jasno zašto mi ravnatelj
kaţe da takvog idiota kao što sam ja nije sreo dvadeset godina!‹« Ili: »Sretnu se dva lovca. Oba mrtva.« Kod borilačke vještine jiu-jitsu, za udarac se upotrebljava energija protivnika. Ja tu filozofiju pokušavam primijeniti na udvaranje. Košaru nikad ne shvaćam osobno. Svaka mi košara pomaţe da sljedeći put budem još bolji. Teška je košara koju dobijete pred društvom, ali u sportsko drţanje profesionalnog umjetnika zavoĎenja ulazi i vaĎenje krumpira iz vatre. Kad neka kučka iz društva kaţe nešto kao: »Kakva je to sad pak glupa fora?« ja se opušteno zavalim i uz osmijeh joj kaţem, tako da svi čuju: »Misliš da je to što si upravo rekla pametno?« Ili zatraţim od nje da ponovi to što je rekla. Ako se zbilja usudi, kaţem: »Jako štosno. Drago mi je što sam konačno sreo ţenu koja ima hrabrosti zastupati vlastito mišljenje.« Ja joj dakle dopuštam da zastupa to mišljenje. Onda nešto prišapnem njezinoj prijateljici. Bilo što, na primjer: »Nemoj to reći frendici, ali sviĎa mi se kako gleda kad misli da je rekla nešto jako pametno.« Ako sve ide dobro, lijepa kučka će upitati: »Što je rekao?« Komunikacija je tako jednostavna stvar. Generiraš tajnu, i već u rukama imaš blago. Igra je gotova tek kad se meni više ne da. Ne prije toga. Kad kaţe da ima dečka Lijepe mlade ţene gotovo uvijek imaju dečka. Ali ţene su takoĎer uvijek otvorene za nekog boljeg dečka. Jedna mi je jednom rekla: »Ja sam zaručena, već smo deset godina skupa.« Usprkos tome, proveli smo jako lijepu večer. Kad ţena kaţe da ima dečka, time moţe slati nekoliko posve različitih poruka. Moţda ne ţeli čvrstu vezu. Moţda ne ţeli da je poslije nazivam. Moţda me ţeli iskušati prije nego što mi da znak dolazim li u obzir kao partner. Često je to samo test da vidi jesam li doista zainteresiran za nju, ili je tek jedna od mnogih kojima se te večeri upucavam. Ako mi povjeri da ima dečka, reagiram opušteno: »Hej, tek smo se
upoznali, a ti mi već pričaš o svojim problemima.« Počnem govoriti o tome koliko se u stalnoj vezi seksualni ţivot promijeni. Kad opojna snaga hormona popusti, psiholozi govore o erotskom zamoru. Snaga orgazma padne za 40% (u razgovoru često izmišljam takve citate, brojke i statistike). Drţim se kao Molièreov Don Juan kad mu ljubljena objavi da se uskoro udaje: »Što? Zar djevojka kao što ste Vi da postane ţena običnog seljaka? Ne, ne, to ne bi bilo dostojno tolike ljepote! Vi niste stvoreni za ţivot na selu. Vi sigurno zasluţujete bolju sudbinu, i nebo, koje to naravno zna, poslalo je mene kako bi spriječilo taj brak i postupilo kako dolikuje vašim draţima.« Prije, dok sam još bio u svojoj poetičnoj fazi, kad bi mi ţena rekla da ima dečka izrecitirao bih joj upravo te riječi. Druga je moguća strategija njezinu vezu dovesti u pitanje: »Znaš onaj osjećaj, da odjednom više nisi sigurna ima li veza smisla i kamo sve to vodi? Jesi li zbilja savršeno sretna u toj vezi?« A postoji li savršeno sretna ţena? Ne postoji. Što mogu učiniti ako je došla s dečkom? U tom slučaju osobito sam učtiv i leţeran. Najbolje je povezati se s njom na vrlo tankoćutan, veseo i pozitivan način. I kad ona (ili on) ode na toalet, dam joj svoj broj i kaţem: »Nisam ti se htio obratiti pred cijelim društvom, ali sviĎaš mi se, imam osjećaj da bismo si pasali. Ovo je moj broj. Nazovi me ako budeš htjela da se opet vidimo.« Analizirati greške U idealnom slučaju, odbijanje se ne bi smjelo dogoditi. Što god ga izazvalo — neka fora ispod nivoa, previše ishitren pokušaj pribliţavanja ili loša dinamika razgovora — ja analiziram svako svoje zavoĎenje, a osobito ono koje nije uspjelo. Na koncu konca, cilj mi je da se ţena zbilja dobro osjeća, bolje nego ikad prije u ţivotu. To je materijal od kojeg je satkana ţenska ţudnja. Svaka ţena je vaţna Mnogo puta sam se upustio u razgovor sa ţenom koja je u sretnoj vezi, ili kojoj nisam privlačan, ili koja iz bilo kojeg razloga u tom trenutku ne traţi partnera. U većini slučajeva lijepo smo razgovarali,
smijali se i prijateljski se rastali. S nekima od njih još me veţe prijateljstvo. I ako se pokaţe da joj nisam seksualno privlačan, pokušam je pridobiti kao prijateljicu. Kad za to ne bi postojao nijedan drugi razlog, ovaj bi mi bio dovoljan: upoznat će me sa svojim zgodnim prijateljicama.
7. - 3. faza: produbljivanje emocionalne veze Cilj svake interakcije sa ţenom jest uspostavljanje emocionalne veze. Ţelim postići da se kod nje osim općeg zanimanja za mene (na temelju porasta moje atraktivnosti u njezinim očima) razviju i romantični osjećaji kao i seksualna ţelja. Mnogi umjetnici zavoĎenja u tu svrhu primjenjuju čitav niz uvjeţbanih strategija i druge sugestivne elemente razgovora kako bi interakciju sa ţenom doveli na ţeljenu razinu. Čim mi ţena pokaţe da u njoj tinja plamičak zanimanja za mene, ja dolijem benzina na vatru. U toj fazi više nije dobro praviti se nezainteresiran. Ako mi je već pokazala da joj se sviĎam, onda ţeli čuti da se i ona meni sviĎa. Za zagrijavanje: emocionalne priče Kad je priča dobra? Kad me dira. Kad me od prvog trenutka ponese. Kad moram saznati kako završava. Što ţene dira? Teme koje ih inače zanimaju, osobito one koje su povezane s osjećajima, na primjer: • »Što je ljubav?« • »Što je smisao ţivota?« • »Hoće li ono najbolje u mom ţivotu tek doći, ili je to bilo to?« • »Zašto je tako vaţno naći pravog?« • »Zašto je moja kolegica kupila jednake cipele kao i ja?« Da bih vodio emocionalan razgovor sa ţenom, moram ispričati neku vlastitu, po mogućnosti napetu i dirljivu, i što intimniju priču i onda postaviti neko otvoreno, emocionalno pitanje, tako da se ţena moţe revanširati. Dobra priča mora početi praskom: • »Maloprije sam zamalo umro...« • »Maloprije je jedna ţena vani učinila nešto zbilja skandalozno…« • »Nikad u ţivotu nisam vidio takvu svinjariju kao u spavaćoj sobi kod…« Tako zarobim njezinu paţnju. Priča koja uslijedi trebala bi stvoriti
napetost i u najboljem slučaju završiti poantom, koju ne otkrivam odmah. Evo jedne koju rado pričam, jer dira srce: »Na ulici sam našao pregaţenog psa i odnio ga veterinaru. Mislili su da je moj, i traţili da platim 300 eura za operaciju. Onda sam ga još i njegovao. Dva tjedna sam ga morao nositi van na pišanje jer nije mogao hodati. Onda se javio vlasnik. Nikad nećeš pogoditi tko je to bio!« Ţenu ništa neće toliko dirnuti kao tuţna priča o ţivotinjama. I junak. Ţene priče doţivljavaju u principu drukčije od nas muškaraca. Neće nuţno pratiti zaplet, ali prate informacije koje se skrivaju izmeĎu redaka. Zanima ih poruka priče. »Jučer dok sam s bakom brao kruške, moja sestrična je pala s ljestava i slomila ruku. Do jutros sam bio u bolnici.« Za muškarca, ta priča govori: »Strašno. Ţenska je pala s ljestava.« Ţena meĎutim iz priče izvlači nešto sasvim drugo, mnogo emocionalnije: on očito ima mnogo rodbine; jako su povezani s prirodom; meĎusobno si pomaţu. I tako dalje. Pazim na to koje poruke prenosim svojim pričama (o obitelji, prijateljima, svojoj uspješnosti, sposobnosti da se smijem sam sebi…). Još materijala za razgovor: znanje potrebno za uspješno čavrljanje Sve je to divno i krasno, ali što da joj pričam? Ima mnogo smiješnih malih zgoda o zanimljivim stvarima na svijetu, koje uvijek iznova rado pričam. Naravno, riječ je o posve nepotrebnom znanju, ali ţene vole muškarce koji im znaju pričati zanimljive priče. Skupio sam nekoliko primjera koje upotrebljavam u razgovorima kad se ukaţe prilika: • Sve svinje u Engleskoj vlasništvo su engleske kraljice. • Nijedan komad papira, bez obzira na to koliko je velik i tanak, ne moţe se presavinuti napola više od sedam puta. • Najdulja njemačka riječ u kojoj se nijedno slovo ne ponavlja jest Heizölrückstoßabdämpfung*. • Oštriga moţe više puta u ţivotu promijeniti spol. (»Volio bih da i ja to mogu. A ti?«)
• Na svijetu ima više kokoši nego ljudi. • Prva saveznička bomba bačena na Berlin u Drugom svjetskom ratu ubila je jedinog slona u berlinskom zoološkom vrtu. • Ţene trepću otprilike dvaput više od muškaraca. • Buzz Aldrin je prvi čovjek koji je na Mjesecu obavio veliku nuţdu. • Kad kihnemo, svi organi u tijelu na trenutak prestanu raditi, čak i srce. • Puţevi se pare samo jednom u ţivotu. (»To je najtuţnija priča na svijetu…«) • U Albaniji kimanje glavom znači »ne«, a odmahivanje glavom »da«. (»Kad bi ti bila Albanka, i kad bih te pitao hoćeš li me poljubiti, kako bi mi pokazala?«) • U drevnoj Kini liječnici su dobivali plaću samo tako dugo dok je pacijent bio zdrav. • Ljudska bića i bonobo-majmuni jedina su ţiva bića koja se seksaju radi zadovoljstva. • Bogomoljka muţjaku odgrize glavu za vrijeme parenja, jer se zbog toga poveća broj spermatozoida. • Kolonjska voda se prvotno upotrebljavala kao sredstvo protiv kuge. (»I tvoja mi nekako čudno miriše.«) • Orgazam kod svinje traje pola sata. (»Jesi li me upravo nazvala svinjom?«) • Prasac pri jednom jedinom parenju izluči do pola litre sperme. (»Jadna krmača, poslije mora spavati na mokrom madracu.«) • Prdac je u starom Egiptu bio boţanstvo, a prikazivalo ga se hijeroglifom koji prikazuje dijete koje čuči. • Od svih kvarova na strojevima za fotokopiranje na kugli zemaljskoj, dvadeset tri posto prouzroče osobe koje na njih sjednu kako bi fotokopirale straţnjicu. I dovedi je u napast
Ţene ne izlaze samo da bi upoznavale muškarce. One ne misle stalno na seks kao mi. Ponekad tu potrebu kod ţene moraš najprije probuditi, da bi je potom mogao zadovoljiti. Zadovoljstvo je neprijatelj zavoĎenja. Dakle, ja potpirujem njezino nezadovoljstvo. Tu je naravno idealan dvokorak: kod ţene stvoriš nezadovoljstvo, i istodobno je dovedeš u napast. Kad ispalim amorovu strijelu, ţena osjeti bol. Tek potom dolazi ţelja. A potrebno je više snage da napasti odolimo, nego da joj se prepustimo. Uzor: jabuka Majka svih iskušenja bila je zmija u raju. Ona je zapravo sve učinila baš onako kako treba, kako bi dobru staru Evu totalno zbunila. Kako piše u Starom zavjetu: »Eva: ›Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!‹ Nato će zmija ţeni: ›Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.‹ Vidje ţena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo a za mudrost poţeljno: ubere ploda njegova i pojede.« Zmija je imala pravo: Evi su se konačno otvorile oči. Atmosfera zavoĎenja »Šarm znači mogućnost dobivanja pozitivnog odgovora, a da prethodno nisi ni postavio pitanje«, rekao je Albert Camus. Šarm je zasluţan za ugodnu atmosferu zavoĎenja. To je umjetnost sviĎanja. Tako gledano, šarmeri su uvijek paraziti koji se hrane sujetom i samoljubljem svojih ţrtava. Ali ţene ne primijete kad im se tako zadre u duh. Previše su zaokupljene svojom sujetom. Svijet je pun ljudi koji se bave samo sobom. Ako mi uspije podići njezin osjećaj vlastite vrijednosti, ţena će me zbog toga voljeti. Ako razgovor skrenem na temu njezine osobnosti i njezinih potreba, njezinih strahova i osjećaja, pomno će me slušati. Ja sam peć na kojoj se moţe grijati. Ja sam pozornica na kojoj se predstavlja. Pritom za početak nije toliko vaţno koji osjećaj budim. Vaţno je samo da kod nje budim osjećaje. Mogu je učiniti tuţnom ili zamišljenom, bijesnom ili uzbuĎenom. Svaka emocija čini je prijemčivijom za moje komplimente.
»Pravi si šarmer, Olivere.« Koliko sam već puta čuo tu rečenicu. Ţene je obično kaţu kad su uzbuĎene, kad im se obrazi zarumene i uši zacrvene. Ja se zavalim i pustim je da govori. Traţim njezine skrivene i potisnute ţelje i čeţnje. Moram samo prepoznati za čime čezne: za sigurnošću, kućom punom djece, s vrtom iz kojeg se čuje škripanje ljuljačke? Ili je od onih koje ţele čuti »Mala, lansirat ću te, čeka te velika karijera!« Takvima kaţem: »S takvim glasom, trebala bi biti pjevačica. Nevjerojatno je da netko kao ti radi u običnom uredu. Na gubitku su milijuni ljudi koji ne slušaju kako pjevaš.« Ili moţda ţeli ući u svijet luksuza i uţitaka: »Znam jedan hotel u Indiji gdje se moţeš kupati u cvjetnim laticama, i to specijalno za tebe od četrdeset vrsta cvijeća izaberu ono koje ti najviše odgovara. Mislim da si ti tip za kombinaciju ruţa i orhideja.« Skrojim joj kompliment točno po mjeri duše i tijela. Još je Schopenhauer rekao: »Ljubaznošću čovjeka moţeš učiniti susretljivim i savitljivim, kao toplina vosak.« Ako uspijem kod nje stvoriti iluziju da svoje snove moţe ţivjeti sa mnom, pobijedio sam. Potrebe i ideali Ţene imaju sliku svog idealnog partnera. Te predodţbe često potječu iz djetinjstva, kad su sanjale o hrabrom princu koji će ih osloboditi iz tjeskobne i dosadne svakodnevice. Ţene u pravilu priţeljkuju upravo ono što u stvarnom ţivotu nemaju: one koje su zaštićene čeznu za bijegom, one iz kaotičnih obitelji čeznu za snaţnim ramenom koje bi im bilo oslonac. Mnoge se u svojem ţivotu osjećaju ograničeno i zarobljeno. Ja ih pokušam osloboditi iz kaveza njihove svakodnevice. U divljini ne vrijede nikakva pravila ni moralna načela, vaţni su samo preţivljavanje i sreća. Razgovor o tome kako ţena zamišlja svog potencijalnog partnera i što od njega očekuje, otvara nam mogućnost da saznamo više o njezinim potrebama i idealnim predodţbama. Tako steknem dojam o njezinu muškarcu iz snova, da bih potom mogao zadovoljiti njezine potrebe i očekivanja. Pritom se ne radi o tome da uskočim u ulogu tog muškarca iz snova, nego prije o tome da otkrijem što se krije iza njezinih idealnih predodţbi.
Na primjer, ako ţena kaţe da ţeli bogatog muţa, to znači da se zapravo ţeli osjećati sigurnom i zaštićenom. Tu potrebu ja mogu zadovoljiti. Nije bitno jesam li bogat ili ne, nego samo jesam li u stanju pruţiti joj osjećaj za kojim čezne. Kad znam kako ţena zamišlja idealnog partnera, mogu istaknuti one crte svoje osobnosti koje se slaţu s njezinom predodţbom. Ne izmišljam novi identitet, nego samo naglašavam odreĎene osobine. To nisu laţi, nego marketing. Stvoriti prikladan proizvod Ne pokušavam stvoriti trţište za proizvod, samo zato što mislim da je to dobar proizvod. Naprotiv, stvaram proizvod za kojim na trţištu vlada potraţnja. S njim ću biti uspješan. Zadovoljavam potraţnju u jednoj trţišnoj niši. Počnem tako što sa ţenom razgovaram o najrazličitijim raspoloţenjima iz kojih se takve potrebe i ideali mogu iščitati. Govorim o stvarima koje ju diraju, o osjećaju zaštićenosti i emocionalnoj povezanosti s drugim ljudima. Nije presudno samo ono što ona doista kaţe (»Traţim muškarca koji ima novca«), nego da to kod nje stvori jedno sasvim odreĎeno raspoloţenje. Ako uspijem iz nje izmamiti te osjećaje, počet će me povezivati s njima. Otkriti njezinu tajnu Ja ne zrcalim samo ţenino raspoloţenje. To je vaţan princip moje filozofije: ja sam samo prividno zrcalna slika ţene. Zapravo sam mnogo više: traţim ono što se skriva iza njezine slike u zrcalu, i to joj pokaţem. Odvedem je na mjesto koje nikad prije nije mogla pogledati: ispod površine slike u zrcalu. Otvorim jednu ladicu njezine osobnosti koju bez mene ne moţe otvoriti. Zato razgovor uvijek vodi u dva smjera: emocionalno nas pribliţava, a sadrţajno vodi u dubinu. Kad doĎe trenutak da se emocionalno zbliţimo, potraţim duboke teme za razgovor. Evo nekih mogućih tema: • »Što sam uvijek htio čuti od svog oca, ali on nikad nije izgovorio.« • »Kako me djetinjstvo obiljeţilo.«
• »Zašto je tako teško na sekundu ne misliti ništa.« Većina ţena nema pristup svojoj podsvijesti i zato potiskuju svoje prave potrebe. Ja se poput crva uvučem duboko u ţeninu osobnost. Pritom meĎutim nikako ne smijem zvučati kao socijalni radnik ili psihologamater. Kod mene je sve uvijek posve lako i leţerno. Nedavno sam bio na jednoj meditaciji. Zadaća je bila jednu minutu ne misliti ništa, ali nisam izdrţao ni dvije sekunde. Tada mi je postalo jasno da zapravo uopće nemam kontrolu nad svojim mozgom. Ne mogu čak ni predvidjeti što će mi sljedeće pasti na pamet. To pitanje često postavljam i ţenama: »Imaš li ti u stvari kontrolu nad svojim mislima? Pokušaj misliti na nešto drugo, a ne na trenutak kad će tvoje usne sasvim njeţno dodirnuti moje.« Doista je zapanjujuće što teško moţemo predvidjeti što će naš mozak smisliti. Mnoge misli i potrebe pojavljuju se posve iznenada. Onda u jednom trenutku kaţem: »Upravo mi se javila jedna misao. Što ja tu mogu, moj ju je mozak jednostavno stvorio.« I onda je poljubim. Put u njezino djetinjstvo Proučavajući psihu svojih pacijenata, Sigmund Freud je primijetio nešto zanimljivo: većina pacijentkinja zaljubila se u njega. Zašto? Zato što su u terapijskim razgovorima uranjale u svoje djetinjstvo, govorile o ocu i majci, o najranijim sjećanjima na ljubav, bijes i osjećaj izgubljenosti. Taj postupak u ţenama izaziva vrlo snaţne osjećaje. Kad se pokušam sjetiti najintenzivnijih trenutaka svog ţivota, automatski mislim na djetinjstvo i mladost. Sjetim se straha nakon filmova strave, ili straha od našeg mračnog podruma. Beskrajne ljubavi prema mojoj prvoj djevojci i beskrajne patnje kad me nakon tri dana ostavila. Razgovor sa ţenom pokušam navesti na temu njezina djetinjstva. U psihoanalizi, posezanje za dječjim obrascima ponašanja naziva se regresija. Na primjer, ispričam joj: »Nedavno sam opet gledao Strah u ulici brijestova i sjetio se straha koji sam kao dijete osjećao nakon tog filma. Zvuči li ti to poznato?« Jedan drugi primjer bio bi: »Bio sam tako bijesan maloprije kad mi
se pokvario bicikl. I onda sam se sjetio napadaja bijesa koje sam kao mali dobivao kad mi majka ne bi donijela čokoladu ili kad bi mi se probušila guma na biciklu. Sjećaš li se i ti još takvih stvari?« Ţene često imaju neku osobu iz mladosti ili djetinjstva koju idealiziraju. Na primjer svog djeda koji je bio pun ljubavi. Snaţni osjećaji jako zbliţavaju. Kad mi priča o djedu, sa mnom je podijelila nešto intimno, to nas je povezalo. Ali bitno je da me to što ju je u prošlosti obiljeţilo doista zanima, inače takav pokušaj pribliţavanja djeluje prazno i laţno. Moj je cilj da ţena svoje osjećaje iz djetinjstva dozove iz sjećanja i iznova proţivi. Psiholozi razlikuju edipovsku regresiju (emocije koje su povezane s edipovskim trokutom majka — otac — dijete), infantilnu regresiju (tijesne povezanosti majke i dojenčeta) i juvenilnu regresiju (povratak u vrijeme prije spoznaje da ne moţemo iţivjeti svoje mladenačke ideale, i da je sve samo kompromis). Kod takvih razgovora gotovo da se pretvaram u psihoterapeuta i više slušam nego što govorim. Sve ţene iza sebe imaju razočaranja koja imaju veze s prvom ljubavlju i ranim ljubakanjima. Svoj ideal nesputane ljubavi odavno su potisnule ili pokopale. Ali njegovo sjeme još uvijek je duboko u njima. Moram ga samo pomalo zalijevati i tako uzgojiti jedan san. Stvoriti seksualni naboj Sljedeći stupanj stvara seksualni naboj. Moj šarm je tepih od ruţa koji vodi do mog kreveta. Ali ţena vidi i miriše samo ruţe. Ni ne sluti kamo je put vodi. Kako razgovor dovedem na seksualnu razinu? Vrlo jednostavno, tako što govorim o seksu, osjećajima i erotici. Ali i ne baš. Govorim o stvarima koje bih volio raditi s nekom ţenom, ali koje naravno neću raditi. Te se stvari neće dogoditi. U najboljem slučaju samo u njezinoj glavi. Seksualno pribliţavanje: »Sad bih se volio poseksati s tobom.« Diskvalifikacija: »Ali to kod mene ne ide tako brzo.« Seksualno pribliţavanje: »Ljubio bih te po cijelom tijelu.« Diskvalifikacija: »Ali radije ću te najprije bolje upoznati.«
Volim umjetnost aluzija. Seksualna izjava, iza koje slijedi pobijanje. Bezazlena rečenica uz zavodljiv pogled. Zavodljiva rečenica usred neke bezazlene priče… ZavoĎenje se zapravo dogaĎa u ţeninoj glavi. U najboljem slučaju, aluzija je toliko suptilna, da je se ţena svjesno uopće neće sjećati. Na primjer, jednu takvu aluziju ugradim u priču o probušenoj gumi na biciklu: na trenutak joj dodirnem ruku, njeţno prošapćem »IzluĎuješ me« i onda jednostavno pričam dalje o gumi. Nakon tri minute moţda se onog »IzluĎuješ me« više neće ni sjećati, ali ono ipak i dalje djeluje. Previše muškaraca kaţe previše točno što misle i osjećaju. Priča koju volim pričati: »Jednom sam u sklopu istraţivanja za jedan članak za Geo dva mjeseca ţivio i učio kod vodećeg indijskog seksgurua, Sri Babe. On je s pomoću vjeţbi opuštanja sličnih jogi i jedne posebne tehnike masaţe svaku ţenu mogao dovesti do višestrukog orgazma.« Vaţno je da ne kaţem da i ja to mogu, ali da to ostane visjeti u zraku. Svaka ţena onda postavi pitanje: »I, je li to stvarno moguće?« Na to ne dam pikantan odgovor, nego potpuno neemocionalan izvještaj o činjenicama: »To je bilo fascinantno. K njemu dolaze stotine ţena iz cijelog svijeta. Mi se nismo i sami primili posla, nego smo samo podučavali parove kako to u načelu funkcionira. Zapanjilo me kad sam shvatio koliko se malo ljudi bave svojom seksualnošću. Upravo ţene su mi rekle kako imaju osjećaj da ništa od onoga što su dotada doţivjele nije bilo doista zadovoljavajući seks.« Ona: »A kako to ide?« Ja: »Sistem se temelji na kontroli energetskih centara. Pritom veliku ulogu igraju opuštenost, svjesnost vlastitog tijela i koncentracija. Moţeš li zamisliti orgazam koji traje gotovo deset minuta? Sad ti to ne mogu točno objasniti. Nema veze. Zaboravi…« Erotski film mora se odvijati u njezinoj glavi. Ja sa ţenom često već pola sata nakon upoznavanja razgovaram o njezinim najtajnijim maštarijama i seksualnim doţivljajima. Već su mi mnoge rekle da su mi
povjerile stvari o sebi koje inače nitko ne zna, iako smo se poznavali tek sat vremena. Kad naiĎem na nešto za što vjerujem da će ţenu erotizirati, onda joj baš o tome postavljam još pitanja. Tako mogu odrediti smjer u kojem će se razvijati ne samo razgovor, nego i njezino raspoloţenje. Tjelesno zrcaljenje Istraţivači zavoĎenja promatraju parove pri razgovoru i analiziraju kako se okreću jedno drugome. Redoslijed je pritom zapravo uvijek jedan te isti: najprije oboje okrenu glavu, potom ramena i na kraju gornji dio tijela, sve dok im tijela nisu okrenuta jedno drugome. Pritom muškarac i ţena usklaĎuju svoje pokrete do sve veće harmonije i dogaĎa se neka vrsta tjelesnog zrcaljenja. Eto, mi ljudi nismo bitno kompliciraniji od pčela s njihovim kompleksnim pokretima straţnjicom. Ja sam mnogo puta promatrao parove u tim situacijama i spomenuta zapaţanja mogu samo potvrditi. Vrlo je korisno paziti na to dolazi li do sve većeg zrcaljenja. To je pouzdan pokazatelj uspješnosti udvaranja. Kod zrcaljenja se ne radi o tome da se ţenu oponaša. Radi se o emocionalnom i tjelesnom pribliţavanju. Zato tjelesno zrcaljenje treba upotrebljavati vrlo decentno i neupadljivo, tako da ona ne primijeti. Podsvjesno sam tu vrstu zrcaljenja oduvijek izvodio. Kad sam ga onda počeo svjesno upotrebljavati, uvijek sam mislio da to ţena sigurno primjećuje, ali nije tako. Zbilja je zapanjujuće, ali nijedna ne primijeti. Ja je pokušam zrcaliti i pritom osjetiti njezin unutarnji takt. Je li brza? Usporena? U kojem ritmu se kreće? Osobitu pozornost pritom obraćam na sljedeće detalje: • Drţanje • Geste • Glas (visina, ritam, ton) • Ključne riječi u komunikaciji • Frekvencija treptanja • Izraz lica • Frekvencija disanja.
Emocionalna i tjelesna usklaĎenost Ako ustanovim izvjestan stupanj poklapanja, počinjem voditi. Sad se naime odjednom počinje dogaĎati nešto zaista fascinantno: ţena me slijedi. Kad posegnem za čašom, i ona će to učiniti. Počešem se po laktu. I ona se počeše. U sklopu jedne studije na Medicinskom fakultetu Bostonskog sveučilišta napravljene su filmske snimke stotina parova na koje su prethodno prikvačili elektrode. Rezultat: sve sinkroniziraniji i sinkroniziraniji postajao je ne samo govor tijela, nego i moţdani valovi, kod kojih su se odjednom počele pojavljivati istodobne amplitude. Pozitivne (ali naţalost i negativne) emocije pritom se poput zaraze prenose s osobe na osobu. »Emocionalna zaraza dogaĎa se unutar milisekundi«, kaţe Elaine Hatfield s Havajskog sveučilišta. Nevidljiva razmjena emocija počiva na jednom praprincipu komunikacije: ljudi u razgovoru naginju tome da oponašaju govor tijela sugovornika. Što je sugovornik izraţajniji i iskreniji, to prije ga se oponaša. Uspješno zavoĎenje moţe se dakle, znanstvenim jezikom rečeno, svesti na sljedeće: u razgovoru je bitno postići najveći mogući stupanj emocionalne, empatične i tjelesne sinkroniziranosti s drugom osobom. Tek tada je razgovor doista intenzivan. NLP-tehnike Svijet oko sebe doţivljavamo s pomoću osjetila. Vanjske podraţaje primamo osjetilima vida, sluha, osjeta, mirisa i okusa. Sljedbenici neurolingvističkog programiranja (NLP) vjeruju da je većinu ljudi moguće svrstati u jedan od pet tipova prema tome koje im je osjetilo dominantno. Prema toj teoriji, svaki čovjek preferira jedan od kanala percepcije: vizualni tip svijet percipira prije svega očima, auditivni tip snaţno reagira na zvukove i glasove, olfaktorni tip izrazito mnogo percipira preko osjetila mirisa, kinestetički tip uzda se u čulo osjeta i odluke donosi »trbuhom«. Razni tipovi percepcije Razni osjetilni dojmovi obraĎuju se u mozgu. Ljudi svoje misli i osjetilna iskustva zaodijevaju u riječi. S pomoću jezika mi stvaramo svoju
subjektivnu stvarnost i svoj osobni pogled na svijet. Osoba koja je vizualni tip, upotrebljava »vizualne riječi«. Potreban im je »uvid«, govore o »sjajnoj ideji« ili im »padne mrak na oči«. Za auditivni tip ideja mora »dobro zvučati«, oni »nameću ton« ili »čuju skrivene tonove«. Tip koji preferira dodir kaţe da »gubi dodir sa svijetom«, problem ţeli »uzeti u svoje ruke« a ideju »shvatiti«. Olfaktornom tipu nešto »smrdi« ili je u stanju »nanjušiti prijevaru«. Ja sam vizualan tip. Ja imam »predodţbe« i koristim izraze kao »moraš to sagledati i iz jednog drugog kuta«. Pri emocionalnom pribliţavanju korisno je prepoznati kojem od tih tipova ţena pripada kako bi se s njom mogao povezati i sinkronizirati na njezinoj osjetilnoj razini. U tu svrhu morate upregnuti sav svoj senzibilitet. Ja u razgovoru obraćam pozornost na to kojem tipu percepcije ţena pripada. Većina ţena zapanji se kad im već nakon kratkog razgovora kaţem koja osjetila dominiraju u njihovoj percepciji svijeta. Tek onda mogu strategiju prilagoditi točno toj ţeni, na primjer kroz izbor riječi koje upotrebljavam u razgovoru. Time ne samo da zrcalim njezino razmišljanje, nego i njezin izbor riječi. Mijenjati raspoloţenja Temeljna postavka NLP-a sastoji se u tome da obrasci i obiljeţja koja smo u ţivotu naučili bitno odreĎuju naše ponašanje. Svaki čovjek ima navike u razmišljanju i ponašanju koje ga dovode do toga da postupa baš onako kako postupa i nikako drukčije. Ponekad s tim »programom« sami sebi podmećemo nogu. Pomoću NLP-a meĎutim moţemo naučiti promijeniti te obrasce. Jedna jednostavna vjeţba s tim ciljem zove se tehnika sidrenja. Pozitivni osjećaji čvrsto su usidreni u našem mozgu. U svakom se trenutku mogu prebaciti u dobro raspoloţenje tako što na primjer gledam lijepu fotografiju s godišnjeg odmora. Što se pritom dogaĎa? Moje raspoloţenje se mijenja. Ili slušam glazbu koju volim. Ili mislim na lijepe trenutke iz svog ţivota.
Upotreba kondicioniranja Ruski znanstvenik Ivan Pavlov uspio je takozvanim kondicioniranjem postići da laboratorijskim psima curi slina kad začuju zvuk zvonca. Naime, hranu im je uvijek davao uz zvuk zvona, i nakon nekog vremena ţivotinje su taj signal povezale s jelom pa je i sam zvuk zvona postao dovoljan da im počne curiti slina. Kondicioniranje odreĎuje ne samo odgoj ţivotinja i ljudi, nego i naš ljubavni ţivot. Većina osjećaja povezana je s nekim doţivljajima. Koga je jednom ugrizao pas, uvijek će se prestrašiti kad sretne psa. Pjesme koje čujemo u trenucima naveće zaljubljenosti, često i godinama kasnije izazivaju osjećaj duboke povezanosti. Umjetnici zavoĎenja koriste tu povezanost osjećaja i situacija. Već kod prvog oslovljavanja, cilj mi je izazvati kod ţene pozitivne emocije koje će ona onda povezivati sa mnom. To je osnovni princip. Bez pozitivnih emocija nema emocionalnog pribliţavanja. Kad bismo to htjeli eksperimentalno istraţivati u nekom psihološkom laboratoriju, pitanje bi glasilo: »Ako muškarac kod ţene izaziva pozitivne emocije, koliko je vremena potrebno dok ţena ne počne pozitivne osjećaje povezivati s tim muškarcem?« To je cilj vjeţbe. Da bih to postigao, postavljam joj pitanja o stvarima koje ona povezuje s pozitivnim emocijama: • »Što je bio tvoj najljepši doţivljaj ove godine?« (Pitanje koje koncem godine čak moţe divno posluţiti za započinjanje razgovora.) • »Postoji li neka pjesma koja kod tebe izaziva onaj divan osjećaj u trbuhu?« Rado sa ţenama razgovaram o tome koliko pjesma moţe biti moćna. • Ili mirisi: »Osjećaš li i ti ovaj miris? Miriše na…« Stvoriti hipnotičke obrasce Tehnike NLP-a igraju središnju ulogu u raznim metodama hipnoze koje je američki umjetnik zavoĎenja Ross Jeffries dalje razvio u svoju tehniku »Speed Seduction«*. Metoda djelomično djeluje malo nezgrapno, ali nadasve je učinkovita. U biti, riječ je o stvaranju odreĎenih hipnotičkih obrazaca s pomoću kojih se ţenu moţe dovesti u odreĎeno raspoloţenje, a
u svrhu zavoĎenja. Kroz hipnotičke obrasce u ţeninoj glavi stvorimo sliku s kojom ona povezuje različite emocije. Dovedemo je do toga da osjeća upravo ono što ţelimo. Ja te tehnike koristim vrlo rijetko, jer počivaju na dugačkim napamet naučenim tekstovima, ali mislim da je koncept zaista fascinantan. Prizvati pozitivne emocije Pod hipnotičkim obrascima razumijevamo rekapitulaciju pozitivnih doţivljaja ili iskustava, koji ne moraju nuţno imati veze s dotičnom osobom, nego općenito kod mnogih ljudi izazivaju pozitivne emocije. Evo nekoliko primjera za jedan takav hipnotički obrazac: »Znaš onaj osjećaj, kad na radiju iznenada začuješ svoju omiljenu pjesmu?« Ili »Sjećaš li se onog osjećaja kad si kao mala ljeti išla na sladoled?« Cilj je takvih opisa kod ţene prizvati s njima povezane pozitivne emocije. Upotreba riječi koje bacaju u trans Umjetnik zavoĎenja opisuje pozitivna emocionalna stanja, a sve to ubačeno u bilo koju priču, i pokušava postići da se kod ţene te pozitivne emocije poveţu s odreĎenim pojmovima (takozvanim transriječima). Pritom je naravno korisno znati kojem tipu percepcije ţena pripada i na koje formulacije osobito dobro reagira. Čestom upotrebom tih pojmova konačno u razgovoru moţemo uvijek iznova dirnuti ţenine emocije i tako djelovati na njezinu podsvijest. Upotrebom takvih hipnotičkih obrazaca u ţeni istodobno iščarobiramo pozitivan osjećaj. Ross Jeffries preporučuje da se pri spomenu transriječi uvijek iznova pokazuje na sebe, kako bi se pozitivan osjećaj povezao s vlastitom osobom. Sasvim je dovoljno meĎutim biti taj koji u razgovoru uvijek iznova opisuje sve te pozitivne emocije, dok ţena rekapitulira osjećaje koji su s njima povezani. Hipnotičke obrasce u najboljem je slučaju moguće izvesti iz samog razgovora. No, to zahtijeva malo vjeţbe. Ross Jeffries svojim učenicima zato savjetuje da ih prethodno uvjeţbaju i smisle različite scenarije u kojima se ti unaprijed pripremljeni obrasci mogu upotrijebiti.
Obrazac »tobogan smrti« To je moj omiljeni hipnotički obrazac, moţda najpregnantniji od svih. Najljepša hvala umjetniku zavoĎenja Pimstylezu. Obrazac ide ovako: »Nedavno sam gledao zanimljiv dokumentarac. Intervjuirali su ljude koji zaraĎuju izmišljajući atrakcije za zabavne parkove poput Disneylanda. Cool posao, zar ne?« Ona: »Da, zvuči zanimljivo.« »U svakom slučaju, govorili su o tome što su bitna obiljeţja idealne atrakcije.« (Pokazati na sebe.) »Tri su stvari bitne za idealnu atrakciju. Prva je: kad se voziš na toboganu smrti, imaš osjećaj intenzivnog uzbuĎenja. Idealna atrakcija čini da ti se otkucaji srca ubrzaju, da počneš brţe disati, i doĎeš u stanje lude opijenosti. Onda su rekli, presudno je da si time tako fasciniran, da odmah hoćeš ponovo. I kao posljednje, rekli su da je od svega najvaţniji osjećaj potpune sigurnosti. Da, iako se atrakcija čini malo opasnom, moţeš biti sigurna da ti se ništa neće dogoditi. I upravo to ti omogućuje da se osjećaš potpuno slobodno i da se pustiš i uvijek iznova uţivaš u veličanstvenom uzbuĎenju. Moţeš li to osjetiti?« Stisnuti joj ruku. Ona: »O da…« Ako ţena tada kaţe nešto kao: »To zvuči prije kao da je riječ o seksu«, treba odgovoriti: »Hm, zanimljivo. Da, sad kad ti to kaţeš... Zamisli kakvo je to zadovoljstvo voziti se na toboganu smrti. Znaš onaj osjećaj kad vagon vuku na sve veću visinu, od uzbuĎenja ti srce lupa, dišeš sve brţe i brţe i osjećaš tlak u svakoj kapilari u tijelu, dok uzbuĎenje i napetost sve više rastu. I kad vagon stigne na vrh tobogana i kad ga otkvače, pustiš se i prepustiš tom osjećaju uzbuĎenja, i ponekad je tako dobro da pritom vrištiš. Znaš, nakon tog dokumentarca pomislio sam da taj opis odgovara i kao opis idealne veze s drugom osobom.« Pokazati na sebe. »Znaš ono, kad nešto klikne, i ti osjetiš da te ta osoba totalno privlači…«
Opet pokazati na sebe. »… i osjećaš se istodobno totalno sigurno i ugodno, kao da tu osobu već odavno poznaješ.« Opet pokazati na sebe. U tom primjeru, pojam »idealna veza« moţe se svako malo ubacivati u razgovor kako bi se postiglo hipnotičko djelovanje. Zapanjujuće je kako dobro takvi hipnotički obrasci funkcioniraju u razgovoru. Kome je ta tehnika previše manipulativna, trebao bi u primozgu zadrţati barem osnovnu ideju: da se moţe postići da ţena pozitivne emocije i odreĎena raspoloţenja povezuje s nama. Testovi i psihoigrice Postoji čitav niz malih testova i igrica koje često igram sa ţenama. Ţene jako vole testove. Kad ţenu upitam: »Jesi za jedan test?« gotovo uvijek dobijem potvrdan odgovor. Testovi i igrice ispunjavaju razne funkcije: 1. Njima ţenu zabavljam. 2. Daju mi povod da je dodirnem. 3. Omogućuju mi emocionalno zbliţavanje s njom. Test strastvenosti (prema ideji Ronnyja Lillega) Dam ţeni do znanja da sam jako izbirljiv. Konačno, ne ţelim se na kraju razočarati. Ali negdje sam pročitao o nekom znanstveno utemeljenom testu strastvenosti: »Znanstvenici Londonskog sveučilišta proveli su istraţivanje koje je pokazalo da kod osobito strastvenih osoba srce zastane kad čuju izvjesne podraţajne riječi. Taj zastoj naziva se orijentirajuća reakcija. Na primjer, i to vrijedi za sve ljude, kad kihneš, srce u tom trenutku zastane.« Uzmem njezinu ruku i poloţim tri prsta na mjesto gdje se osjeća bilo. Onda izgovaram razne riječi i mjerim njezinu reakciju: »Čokolada, Sunčevo svjetlo, poljubac, Boţić, seks, orgazam…« Ponekad pustim nju
da izgovara riječi. Pri vrednovanju joj naravno dam do znanja da je ona jedno vrlo senzibilno stvorenje, koje čezne za njeţnošću. Test je naravno potpuna budalaština, ali zapanjujuće dobro sluţi svrsi. Zanimljivi su njegovi mehanizmi djelovanja: omogućuje mi da ţenu dodirujem na vrlo osjetljivom mjestu. Dajem joj do znanja da sam strastven i da traţim jednako strastvenu ţenu. Osim toga, tako je mogu odvojiti od njezina društva. »Hajdemo nekamo gdje je malo mirnije, ovdje je jako glasno.« I na kraju, tako simuliram autoritet, jer puls mjere zapravo samo liječnici. Zamjena uloga »Zamisli da ti doĎe vila i pretvori te u muškarca na samo jedan dan. Što bi toga dana radila?« Zagonetka s bocom Zagonetka s bocom odlična je, jer je mnogo teţa nego što se na prvi pogled čini. Ţene moţe dovesti do očaja. Veličanstveno je prikladna i kao izlika da odeš uz komentar: »Pa to se mora odmah znati. Javi se kad naĎeš rješenje.« A evo kako ide: »Boca s čepom košta 1,10 eura. Boca košta 1 euro više od čepa. Koliko košta boca, a koliko čep?« Rješenje: Boca košta 1,05 eura, a čep 5 centi. Rješenje je moja jamčevina. Odam ga tek nakon što je kontakt uspostavljen. Igrica s treptanjem To je jako stara i prokušana igrica: gledamo se dokle god netko ne trepne. Izgubio je onaj tko prvi trepne (ili se nasmije). Dugo se gledati u oči moţe biti prilično seksi. Ako je ţena niţa od mene (a ja sam dvometraš) uvijek pobijedim, jer ţena tada mora gledati prema gore. Osim toga, već smo naučili da ţene trepću dvaput češće od muškaraca. Trik s mentalnom čarolijom Trik »prisilan izbor« uzeo sam s DVD-a Pick-up Magic Stevena Shadowa (www.dieperfektemasche.de). Priprema: Neupadljivo skinem prsten i drţim ga u stisnutoj šaci. Onda ţeni kaţem:
»Hej, hajdemo igrati jednu malu igricu. U ruci imam komad nakita, i mogu predvidjeti da bi u trgovini ti izabrala upravo to. Šanse da pogodim su mi jedan naprama tri. Dakle, sad ćemo u mislima zajedno ući u trgovinu. U izlogu se nalaze jedan sat, jedan prsten i jedan lančić. Što ćeš izabrati?« Ako uzme prsten, kaţem: »Da vidimo jesam li dobro prognozirao.« Onda otvorim šaku i pokaţem joj prsten. Ako uzme sat, kaţem: »Dobro, onda sad u lijevoj ruci imaš sat. Što ćeš uzeti u desnu?« Sad se moţe odlučiti za prsten ili lančić. Ako uzme lančić, kaţem: »Dakle uzela si sat i lančić. Ostavila prsten. Da vidimo imam li pravo.« Ako izabere prsten, kaţem: »Dakle sad imaš sat u lijevoj i prsten u desnoj ruci. Što ćeš mi dati?« Ako mi da sat, kaţem: »Dakle od tri stvari, zadrţala si prsten. Da vidimo…« Ako mi da prsten, kaţem: »Od te tri stvari, dakle, daješ mi prsten. Pa da vidimo…« Trik je sasvim lako izvesti. Samo vještim biranjem formulacije stvaram dojam kao da se sama odlučila za prsten. Taj sam trik već primijenio kod najmanje sto ţena, i nijedna me nije pročitala. Meni je napet i zato što sam naučio kako lako mogu manipulirati ţenama. Ona vjeruje da bira, ali zapravo uopće ne moţe birati. Ja samo simuliram da ona tu nešto odlučuje. Onda joj kaţem: »Što misliš, zašto si izabrala prsten? Zato što te privlačim, zato što bi se rado udala? Ili zato što se bojiš braka, jer se prije braka ţeliš seksualno iţivjeti?« I to je manipulativno pitanje. Ona moţe slobodno odlučiti, ali samo u okviru mogućnosti koje sam joj dao — a meni svi mogući izbori odgovaraju. Ono što je kod maĎioničarstva zanimljivo nisu trikovi. Oni su uglavnom prilično jednostavni i isprazni. Magični efekt nastaje u glavi
promatrača. Kao maĎioničar-amater naučio sam upravljati pozornošću gledalaca. Naučio sam izvesti glavnu radnju koja stoji u središtu pozornosti i istodobno još jednu u pozadini, koju publika ne primjećuje i ne smije primijetiti. Na primjer, ţelim da ţena gleda moju desnu ruku, i da bih to postigao, jednostavno zurim u svoju desnu ruku. Upravljanje ţenskom pozornošću moćan je instrument koji primjenjujem i u procesu zavoĎenja. Dodirnem joj primjerice ruku i jednostavno govorim dalje. Čin dodira njoj nije vaţan zato što meni nije vaţan. Ja odmjeravam značaj svojih postupaka, a ne ona. To zovem iluzijom kontrole. Ţena vjeruje da zna moje motive, jer je vješta u prosuĎivanju mojih postupaka i mojih riječi. Ja meĎutim koristim njezinu sposobnost empatije. Ţene dešifriraju muško ponašanje zato što im mi sami toliko olakšavamo posao dešifriranja muških interesa i motiva. Ali kad se uz moju toboţnju aktivnost dogaĎa još nešto uzgredno, njezin radar to ne hvata. Moje aktivnosti koje su navodno u središtu pozornosti sluţe tome da joj postanem privlačan i da se s njom emocionalno poveţem. Sitna uzgredna aktivnost sluţi tjelesnom zbliţavanju. To ima još jednu prednost. Ţene baš ne vole kad ih dodirujemo na javnim mjestima, ali kad ona to gotovo i ne primjećuje, ne primjećuju ni drugi. To je moj najbolji maĎioničarski trik: seksualna levitacija ni iz čega. Trik s cigaretama Još jedan zgodan trik Stevena Shadowa: telekineza cigarete. Kaţem joj: »Moji prsti su kao magneti i mogu privlačiti cigaretu. Prati moje prste.« Onda izvedem nekoliko bezveznih pokreta, kao da hoću naelektrizirati ruke, i klizim prstima duţ cigarete. Ona se naravno ne bi pomicala kad ne bih istodobno sasvim lagano u nju puhao. Ţena to ne primjećuje jer je usredotočena na moje prste. Veličanstven trik, a osobito dobro uspijeva kad u pozadini svira glasna glazba. Eksperiment s mislima Nakon nekoliko bezazlenih pitanja, toboţe pogodim boju ţivotinje koju je zamislila.
»Vjeruješ li u magiju? Okej, sad ćemo izvesti jedan mali misaoni eksperiment. Zamisli neki broj izmeĎu jedan i deset.« Ona izabere na primjer pet. »Sad to pomnoţi s devet.« To je četrdesetpet. »Je li rezultat dvoznamenkast?« »Da.« »Onda zbrajaj znamenke, sve dok ne dobiješ jednoznamenkast broj.« Ako kaţe da je rezultat mnoţenja jednoznamenkast, odmah nastavljamo sa sljedećim korakom. »Od tog broja oduzmi pet.« (4+5) = 9 — 5 = 4 Rezultat je uvijek četiri. »Sad zamisli abecedu, slova od A do Ţ. A je jedan, B je dva i tako dalje. I sad izaberi slovo koje odgovara tvom broju.« Četiri odgovara slovu Č. »Sad smo došli do zemljopisa. Izaberi jednu drţavu u Europi koja počinje na to slovo.« Č, to dakle moţe biti samo Češka. »Sad uzmi drugo slovo iz imena te drţave.« Češka, drugo slovo je E. »Sad zamisli neku ţivotinju koja počinje na to slovo.« Na E počinje samo jedna ţivotinja, emu. »Sad ću ti reći koje je boje ţivotinja koju si zamislila. Ako ne pogodim, moram ti platiti piće. Ako pogodim, ti meni plaćaš piće. Je li ţivotinja koju si zamislila smeĎa?« Gledanje u dušu Jedna divna metoda, koju sam naučio od legendarnog Stevea
Piccusa, gurua hipnoze, zove se »Gledanje u dušu«. Pali osobito dobro ako uspijem stvoriti misteriozno i hipnotičko ozračje, dakle ostavljati dojam kao da ţenu mogu dovesti do njezine prave duše. Ona bi trebala biti prijemčiva za izvjesno ozračje duhovnosti. Ali većina ţena to ionako jest. Zamolim je da stane ispred mene i onda kaţem: »Daj mi lijevu ruku. Ta je ruka bliţa srcu. Sad nas više ništa ne razdvaja. Molim te, gledaj u moje lijevo oko.« Sad je uhvatim za obje ruke i kaţem: »Diši duboko i opušteno, i usporedno s disanjem diţi i spuštaj ruke, diţi ih dok udišeš, a spuštaj dok izdišeš.« Pauza. »Gledam lijevim oko u tvoje lijevo oko. Oči su ogledalo duše. Prema keltskom vjerovanju, postoji samo jedan put do duše, a vodi kroz lijevo oko. Kako smo se tek upoznali, pozivam te da zaviriš u moju dušu. Gledaj u moje lijevo oko. Gledaj kroz zjenicu i još dublje. Kad duboko zaroniš, primijetit ćeš da mi se lice mijenja. Jako sam mlad… i sad polako postajem stariji… sve dok ne postanem jako star. Naše duše sad putuju tamo-amo.« (Naravno, jako je zgodno ako pritom izgledaš kao Steve Piccus, koji podsjeća na indijanskog vrača duge kovrčave kose.) Ja uopće nisam sklon ezoteriji, ali iz iskustva mogu reći da ova igrica ima zapanjujući učinak na ţene — ako ne prasneš u smijeh. Često u razgovoru ne uspijem stvoriti odgovarajući okvir za »Gledanje u dušu«. Zato sam tu tehniku jako pojednostavnio, a učinak je ostao isti: osjećaj snaţne povezanosti. U skraćenoj verziji kaţem: »Nedavno sam bio kod jednog indijskog gurua, o kojem sam pisao reportaţu, i on mi je odao mali, ali magičan trik. Gledaj me u oči i pritom duboko diši. Udahni najdublje što moţeš. DUBOKO diši. Osjećaš li?« Sve ţene kaţu: »Da, vau, osjećam nešto.« Umijeće čitanja iz dlana O metafizici, astrologiji, tarotu i sličnim stvarima nemam blagog
pojma. Vjerujem li u to? Ne. Ali gotovo sve ţene fascinirane su čitanjem iz dlana. U našem slučaju, pritom nije bitno dati točnu prognozu, nego samo prenijeti na ţenu pozitivan osjećaj i reći joj stvari koje ţeli čuti. Dakle čitanje budućnosti iz dlana sluţi u prvom redu stvaranju odreĎenog raspoloţenja, a time i poticanju ţenine mašte. Osim toga, pritom je mogu dodirivati. Osnove Korisno je upoznati se s osnovama čitanja iz dlana. Ako se vidi da nešto o tome znam i da poznajem terminologiju, to mi daje vjerodostojnost. Pri čitanju iz dlana valja prepoznati tri najvaţnije linije — liniju srca, glave i ţivota. Iz linije srca mogu iščitati što osjeća, iz linije glave što misli, a iz linije ţivota mogu se iščitati informacije o ţivotu općenito. Ja nemam pojma koja je koja linija. Jednostavno pokaţem bilo koju liniju i kaţem: »To ti je linija srca.« Sad postoje različite mogućnosti interpretacije. Izraţenu liniju srca tumačim kao izraţene emocionalne potrebe. U principu, ona je uravnoteţena i posebna jer su joj linije manjeviše jednako dugačke i izraţene. Harmoničnost linija znači da je harmonična ličnost. Ako joj je linija srca osobito izraţena, jako je osjećajna. Ako je linija glave jako, a linija ţivota slabo izraţena, to znači da nema dovoljno energije za ostvarenje svojih ciljeva. Znači krajnje je vrijeme da učini jedan veliki korak… Razne linije na dlanu Linija ţivota. Simbolizira ţivotnu snagu i energiju, ali, nasuprot raširenom uvjerenju, ne kaţe ništa o duljini ţivota. Jasne i čvrste linije znače da se ţena baca u ţivot te da u svoje aktivnosti i odnose s drugim ljudima ulaţe mnogo energije. Slabo izraţene linije pak znače da u vlastitom ţivotu prije ima ulogu promatrača i da joj manjka poleta. Ovisno o tome kako teče linija ţivota (sredinom dlana ili bliţe palcu), manje je ili više sklona upuštati se u rizike i avanture: »Tu vidim jednu veliku avanturu!« Linija glave. Ravna i čvrsta linija svjedoči o inteligenciji i sposobnosti jasnog razmišljanja. Napete, strašljive, osjetljive ţene imaju tanke i isprekidane linije. Duljina linije govori o tome postupa li prije
instinktivno i impulzivno (kratka) ili uvijek dobro razmisli i stvari promotri sa svih strana (dugačka). Ravna linija znači da razmišlja logično, razumno i racionalno. Ako linija pokazuje prema unutra, ţena je puna ideja, kreativna i tankoćutna. Linija srca. Simbolizira osjećaje i način kako ih izraţava. Što je ta linija dulja, osjećaji su snaţniji. Liniju koja je više ravna nego zaobljena imaju ţene čije su emocije pod kontrolom glave i koje razmisle prije nego nešto kaţu. Zaobljena linija znači da je ţena osjećajna, intuitivna i otvorena. Ako je linija srca jasna i izraţena, ţena ţivi u skladu sa svojim osjećajima. Izlomljena linija znači da je pod stresom, hirovita i depresivna. To je bio vrlo kratak saţetak kako biste otprilike shvatili o čemu je tu riječ. Naravno da zapravo nije vaţno kako linije izgledaju. Ţenu opisujem u skladu sa svojim dojmom o njoj: • Pokušam u interpretaciju ubaciti osobine koje naslućujem na temelju razgovora. (Ako smo prethodno porazgovarali.) • Uvijek dam dobru i pozitivnu prognozu. • Cijelo vrijeme je drţim za ruku i pritom je gledam u oči. I iz svake ţenske ruke pročitam sljedeće: • »Ti si jako strastvena osoba.« • »U krevetu su ti stopala hladna.« • »Imaš oţiljak na desnom koljenu.« • »Čini ti se da privlačiš nezanimljive tipove.« • »Imala si jednu dugačku vezu koja nije štimala.« • »Roditelji su ti bili previše briţni i previše su te štitili.« • »Ţeliš naći srodnu dušu.« • »Senzualna si, ako te se dodiruje na pravi način.« Naravno, iz ovog popisa biste samo trebali vidjeti kako se to radi. U principu vrijedi: pokušavam uzeti u obzir njezinu sliku o sebi i u analizu ubaciti odgovarajuće zaključke. Ona bi trebala biti iznenaĎena koliko je moje tumačenje blizu njezinim očekivanjima i predodţbama.
Ironična varijanta Čitanje iz dlana dobra je prilika da se učini barem jedno: drţati je za ruku. Dok »čitam« pojedine linije, sasvim lagano klizim prstom po njima.Vjerujem da je tajna čitanja iz dlana u njeţnom dodiru. Kako ezoteriju smatram budalaštinom i nerado se pribliţavam »spiritualnim frikovima«, izmislio sam neku vrstu humorističnog čitanja iz dlana. Tada joj iz ruke čitam na primjer: • »Imaš jedno područje negdje po sredini leĎa koje teško moţeš dosegnuti, a često te svrbi.« • »Ponekad te, kad jedeš biftek, odjednom uhvati tuga zbog smrti goveda.« • »Čokoladnom Djedu Mrazu uvijek najprije odgrizeš glavu, a zatim pojedeš ostatak tijela.« Kad joj već ne razumijem dušu, barem sam duhovit. Psihotest: Kocka Kocka — ili, kako se u originalu zove, The Cube — za mene je jedna od najfascinantnijih psihoigrica. Moţe vam dati uvid u ţeninu osobnost. Potrebno je samo da ţena ima moć imaginacije i vizualizacije. Rezultati su zbilja zapanjujući. Većinu ţena s kojima sam igrao Kocku iznenadila je preciznost kojom sam ih na kraju uspio opisati. Kocku upotrijebim tek nakon najmanje petnaest minuta razgovora, jer relativno dugo traje i od ţene zahtijeva izvjesno otvaranje. Nakon napomene da je Kocka nastala prije mnogo stoljeća, da se razvijala i da je s vremenom postala priznat psihološki instrument za analizu osobnosti, kaţem joj: »Zamisli pustinju. Vrlo jednostavno. Liniju horizonta. Pijesak. Nebo. Sve što ti pada na pamet kao predodţba pustinje.« »Jesi? Dobro. U tom pustinjskom krajoliku nalazi se jedna tvorevina kockastog oblika, dakle jedan kubus, kocka. Kako ona izgleda? Opiši je. Kolika je? Gdje se nalazi? Od čega je?« Ona opiše izgled, veličinu, poloţaj i svojstva kocke. »U tom krajoliku, osim kocke, nalaze se i ljestve. Kako izgledaju? Opiši njihovu veličinu, gdje se nalaze, od čega su.«
Ona opiše izgled, veličinu, poloţaj i svojstva ljestava. »Sad negdje u pustinji zamisli cvijeće. Koliko ga je? Gdje se nalazi?« Ona opiše količinu, poloţaj i izgled cvijeća. »Sad zamisli konja. Pusti mašti na volju. Kakav je to konj? Koliko je velik? Koje je boje? Gdje je? Što radi?« Ona opiše izgled i veličinu konja, gdje se nalazi i što radi. »Tako, a sad posljednje pitanje: zamisli oluju, bilo gdje u krajoliku. Gdje je? Kakva je? Kakve posljedice ima, ili nema, što se tiče kocke, ljestava, konja?« Ona opiše oluju i njezine posljedice. Kod ove igrice bitna je moja sposobnost tumačenja njezinih slika. Ţene su fascinirane kad im muškarac kojeg su tek upoznale omogući tako duboke i istinite uvide u njihovu osobnost. Ja vrlo paţljivo osluškujem njezine reakcije. Kad osjetim da je na neku moju interpretaciju reagirala pozitivno ili je potvrĎuje kimanjem glave, produbim to. Kod svakog od pet objekata postoje dva elementa koja je moguće interpretirati: objekt sam po sebi i njegov odnos prema drugim objektima. Interpretacije koje ću navesti ne treba strogo poštovati, nego ih shvatiti kao jedno moguće tumačenje. Bitno je sačuvati fleksibilnost i predodţbe protumačiti na način koji sluţi cilju zavoĎenja. Na primjer, negativnim tumačenjima ţenu mogu malo zadirkivati, a pozitivna tumačenja mogu upotrijebiti kao komplimente. • »Kocka si ti, to je tvoj simbolični autoportret.« • »Ljestve predstavljaju tvoje prijatelje, tvoje okruţenje.« • »Konj predstavlja tvog ljubavnika.« • »Oluja predstavlja poteškoće/brige/izazove.« • »Cvijeće su tvoja djeca.« Kocka Kocka predstavlja ţenu, to je njezin simbolični autoportret. Pridjevi koje je upotrijebila u opisu kocke, odraţavaju njezinu predodţbu o sebi.
Veličina kocke mala pozitivno: topla, humana, nesebična, objektivna, realistična; samopoštovanje negativno: podcjenjivanje vlastite vrijednosti, neugledna, problemi pozitivno: zadovoljstvo, samopoštovanje, velikodušnost, ambicioznost, pustolovan duh negativno: jaka isticanjem, egocentrična, dominantna nesigurnost
uravnoteţena, skromna,
strašljiva,
zdravstveni unutarnje
ţelja
za opća
Udaljenost kocke od promatrača daleko postupa promišljeno, pazi na sebe, racionalno, analitičko ponašanje, donosi odluke u skladu s razumom, suzdrţana, potrebno joj je mnogo prostora, planira dugoročno, pridaje mnogo vaţnosti sjećanjima, vodi računa o cijeloj slici blizu spontana, osjećajna, impulzivna, kolerična, prisna/povjerljiva, mazna, komunikativna, voli biti okruţena ljudima, konkretan i praktičan
način razmišljanja, pazi na detalje, voli sve opipati kako bi shvatila, ţivi u sadašnjem trenutku Svojstva mekana: briţna, zna oprostiti, prilagodljiva čvrsta: odlučna, tvrdoglava, svojeglava masivna: ispunjen ţivot, prepun rokovnik šuplja: otvorena za poticaje lagana: ţivot shvaća olako teška: ţivot shvaća ozbiljno sjajna: zahtjevna, ambiciozna transparentna/prozirna: otvorena, nema što skrivati propušta svjetlo: na privlačan način zagonetna, ne odaje sve o sebi, ali pokazuje osjećaje tamna, ne propušta svjetlo: štiti svoju privatnost, treba joj dugo da se otvori i otkrije nešto o sebi Materijal Glina, porculan, terakota: suzdrţana, s obje noge na zemlji Kristal: produhovljena, spiritualna Staklo: otvorena, iskrena, drţi se činjenica, krhka
Ţeljezo: opuštena, samokritična, domišljata, mirna u kriznim situacijama Metal: inteligentna, nepristupačna Plastika: nezahtjevna, poštena, privrţena tradicijama, demokratski nastrojena Guma: ima smisla za humor, razigrana, puna energije Kamen: s obje noge na zemlji, pouzdana, principijelna, tvrdoglava, konzervativna Voda: osjećajna, intuitivna ObraĎeno drvo: kultivirana, suosjećajna NeobraĎeno drvo: prirodna, kreativna Ljestve Ljestve govore o njezinim prijateljstvima i vezama. Tu se radi o njezinu okruţenju, načinu kako doţivljava druge ljude i kako na njih utječe, i s druge strane kako drugi nju doţivljavaju i utječu na nju. Svojstva ljestava Drvene ljestve pozitivno: odana, ugodna, potpuno posvećena svemu se vezuje
topla,
što
radi,
brzo
negativno: ranjiva, sentimentalna, previše daje, ne zna reći ne Ljestve od konopa pozitivno: puna ţivotne radosti, svestrana, neovisna, pokretljiva, ţeljna pustolovina, fleksibilna negativno: nemirna, glava u oblacima, izvrsno umreţuje Metalne ljestve pozitivno: donosi promišljene odluke, pouzdaje se u prijatelje, oko sebe stvara snaţnu zajednicu, bira pouzdane prijatelje, izvrsno umreţuje negativno: racionalno, ne obazire se na osjećaje, prijatelje iskorištava, nije suosjećajna, zahtijeva, ljude svodi postignuća Poloţaj ljestava naslonjene na kocku: lako dopušta bliskost, samostojeće, pokraj kocke: bliska je s prijateljima,
odlučuje
previše na
društvena
njihova
osoba
ali ne ovisi o njima daleko od kocke: ostaje na distanci, ne otvara se lako, samostalna, samodovoljna povezuju kocku koja lebdi u zraku s tlom: svojim snovima i idejama vraća te na zemlju, na dobar način u kocki: bliska, čvrsto vezana, posesivna vode u dubinu: ţelja za zabranjenim, pod snaţnim utjecajem podsvjesnog Veličina ljestava u odnosu na veličinu kocke jednako velike: jednakost kao duhovna vrednota ili načelo, ravnopravnost više: dominacija, utjecaj, za svoje prijatelje je predvodnica kraće: sklona diviti se drugima, skromna, spremna pomoći, oportunist Konj Konj predstavlja ljubavnika ili partnera. Moţe simbolizirati i pravu ljubav, ili srodnu dušu. Tu se, naravno, pokušam ubaciti u igru. Vrsta konja smeĎ: topao, drag tip crn: tamnokos, crnomanjast siv: cool, odrastao bijel: idealizacija
arapski konj, pastuh: elegantna vatra, romantična strast magarac/mazga: pun ljubavi, njeţan konj koji skače preko prepreka: usmjeren na uspjeh, nepokolebljivo teţi svom cilju kobila: senzibilan, temperamentan poni: mio, duša od čovjeka pastuh: jako dominantan, odlučan, ţeljan pustolovina rasni konj, konj plemenite pasmine: konkurencija dva ili više konja: koleba se izmeĎu dva ljubavnika, traţi pravog jednorog: začaran, čist Poloţaj konja u odnosu na kocku stoji pokraj kocke: obaveza, zajednica privezan za kocku: čvrsta veza obilazi oko kocke: zaštitnik, pratilac na kocki: ona njega podupire, poštuje ga, dominantan je, taoc liţe kocku: pun ljubavi, demonstrativno, prema van Oluja Oluja predstavlja poteškoće u njezinu ţivotu, neugodna iznenaĎenja, brige ili probleme. Zato je vaţno o kakvom se nevremenu radi, gdje je i kako utječe na druge stvari u pustinji.
Vrsta oluje kiša: tuga, duboka bol, obeshrabrenost grmljavina: sukob, bijes munja: prodor tornado: nepredvidivost, nasilje, trauma male pijavice: nešto uznemirava, gnjavi, ljuti pješčana oluja: nešto bolno, zbunjujuće snjeţna oluja: prilika, šansa duga: olakšanje, nada, uspjeh Mjesto oluje iza promatrača ili kocke: u prošlosti pribliţava se: problemi koji se pribliţavaju ovdje, sada: u sadašnjosti, aktualno u kocki: unutarnja previranja na horizontu: neizbjeţno, ali trenutačno ne prijeti Posljedice oluje na kocku, ljestve i/ili konja zatrpa ih pijesak: silni problemi erozija: iscrpljujući problemi konj se šćućuri uz kocku:
je
partner ovisan o njoj konj bjeţi: u krizama se u partnera ne moţe pouzdati ljestve slomljene: teretom prijateljstvo puca ljestve prevrnute: ne dobiva pomoć kad ima probleme, njezini prijatelji najprije opet stati na vlastite noge ljestve u zavjetrini kocke: pomaţe prijateljima iskrsnu problemi pogoĎeno munjom: negativno: šok pozitivno: nadahnuće, sjajna ideja
pod poteškoća
moraju
kad
pretrpljen iznenadno
Cvijeće Cvijeće predstavlja djecu: pravu djecu, ali i sve drugo što je stvorila u ţivotu, dakle sve što voli i u što je uloţila srce i dušu. Poloţaj cvijeća u podnoţju jako vezana uz nju gore na se u nju u kocki: trudnoća; djeca su maţena i paţena, zaštićena u prednjem
kocke: kocki:
planu:
djeca uzdaju
djeca
su joj vaţnija u vrtu ili oazi: djeca imaju slobodu, ali su sigurna, dobro zbrinuta pod drvetom: zaštićena, ali neovisna blizu ljestava: ona prijatelje ponekad vidi kao djecu ispod konja: ţeli djecu sa svojim ljubavnikom konj pase cvijeće: zahtjevan partner, borba izmeĎu njega i djece nema cvijeća: ne ţeli djecu
od
partnerom
svega
ili
konkurentska
8. - 4. faza: pred ciljem Dobar razgovor sa ţenom nikad ne bi trebao završiti riječima: »Bok, bilo je ugodno.« To se nikako ne bi smjelo dogoditi. Prvi susret uvijek treba imati konkretan rezultat, u obliku njezinog broja, dogovora za sljedeći sastanak, poljupca ili, još bolje: svega toga. Razgovor se bliţi kraju — i što sad? Razgovor je do tog trenutka zapravo prilično dobro tekao, ali ona sad mora ići. Ili ja ustanovim da se moram pobrinuti za svoje dečke, ili na drugom kraju prostorije vidim još jednu zgodnu plavušu, tako da se bezuvjetno moram pozabaviti njome. Što činiti? Ovako dobijem njezin broj Sa ţenom uvijek razgovaram samo do trenutka kad me obuzme osjećaj da razinu razgovora više ne mogu podići. Tada odlazim. Kaţem joj: »Bilo je ugodno razgovarati s tobom, ali moram dalje. Rado bih neki drugi put nastavio razgovor, moţda u malo ugodnijoj i mirnijoj atmosferi. Daj mi svoj broj, nazvat ću te.« Ako sam sve učinio onako kako stoji u ovoj knjizi, broj ću dobiti. Garantirano. Naravno, vaţno je da razgovor postupno postaje sve intimniji i sve osobniji, i da riječi: »Daj mi svoj broj« ne kaţem iz čista mira. Dam joj svoj mobitel i zamolim da unese svoj broj. Onda je nazovem i kaţem: »Sad i ti imaš moj broj.« Usput, to je i dobra provjera je li broj koji mi je dala točan. Dobili ste automatsku sekretaricu Mrzim ostavljati poruke na automatskoj sekretarici. Zato radije pokušam češće nazivati dok je ne dobijem, samo da ne moram ostavljati poruku. Ako nikako ne ide drukčije, pokušam zvučati što leţernije: »Zdravo. Ovdje Oli. Sad idem pedikeru, pa na sat oboe, onda ću prošetati susjedinog psa, i onda ti se opet javim, to bi moglo biti negdje oko osam.« Što god kaţem, ne smije zvučati kao dogovaranje ozbiljnog sastanka, niti kao da sam se pet sati preznojavao prije nego što sam nazvao.
U svakom slučaju, najavim kada ću se ponovo javiti. Ne molim je da me nazove, jer mrzim kad moram čekati poziv. Telefonski razgovor Preko telefona uvijek zvučim prirodno. Nikako ne treba naveliko objašnjavati: »Zdravo Dora, na telefonu momak koji ti se prekjučer obratio u supermarketu kod pulta sa sirevima.« Umesto toga se jednostavno leţerno nadoveţite na situaciju pri upoznavanju: »Imaš li još one gorgonzole?« Ne volim dugačke telefonske razgovore. Ne čavrljam preko telefona. Konačno, imam i drugog posla. Mnoge ţene ţele najprije napraviti kompletnu inventuru preko telefona. Ja meĎutim odmah kaţem: »Ajmo se naći.« Sa ţenom se rado sastajem predvečer u nekom kafiću, prije svega ako nisam siguran ţelim li joj odmah ponuditi jednu cijelu večer svoga ţivota. Večera se moţe strašno oduljiti. Dva sata pakla. Prvi telefonski razgovor jako je vaţan već i zato što se tada podijele uloge. Ţena mora biti ta koja će zavesti mene. Ja joj samo dajem priliku za to. »I, kakva je bila gorgonzola?« Ona: »Dobra.« »Mislim da se svijet moţe podijeliti po vrstama sira. Ja sam prije parmezan — camembert tip. S posve laganim primjesama zrnatog svjeţeg sira.« Ona: »Ja sebe vidim prije kao sir za mazanje.« Što god ona kaţe, to koristim kao mogućnost za kompliment, nagradu ili zadirkivanje. Tako upravljam razgovorom. Odgovorim joj: »Iiiii. Uopće ne volim sir za mazanje. Misliš da ima smisla da se ipak naĎemo?« Ona: »Baš si šašav! Da, mislim da bih se rado našla s tobom.« »Sutra navečer? Idemo kod Marije. To je najljepša gostioničarka u gradu. Oboţavam je.« Dobro je sve što moţe razbiti dojam da sam eventualno fiksiran na nju.
Evo jednog tipičnog razgovora, koji sam vodio nakon onog upucavanja s ruţičastim šalom u podzemnoj: »Zdravo, Sandra. Znaš, ja zapravo dopuštam nepoznatim ţenama da mi priĎu u podzemnoj.« Ona: »Što je tebi? Ti si meni prišao, a ne ja tebi.« »Stvarno? Meni je to sasvim drukčije ostalo u sjećanju. Ti si htjela po svaku cijenu ponovo vidjeti moj ruţičasti šal.« Ona: »Imaš loše pamćenje. Šal ti je grozan.« »A ja se nadao da ćeš promijeniti mišljenje. Baka mi je zabranila da se sastanem s tobom ako pritom ne smijem nositi šal.« Ona: »Bogme ti je stroga baka.« »Moja baka šikanira cijelu obitelj. Ali pravi najbolje vanili--kiflice na svijetu. Ona: »I moja isto.« »Moţemo prirediti natjecanje u jedenju kiflica. Ali do Boţića ima još pet mjeseci. A da se naĎemo sutra? Da dogovorimo propozicije.« Svejedno je što kaţem, u telefonskom razgovoru vaţan je samo ton: leţeran, samoironičan, ton koji odaje samopouzdanje. Dobro je u razgovor ubaciti obitelj. I sve dovesti u pitanje. Ovako je poljubim Poljubac je prirodan daljnji korak u eskalaciji dodira. Mnogi muškarci čekaju na poljubac iako ţenu za vrijeme razgovora ni jedan jedini put nisu dodirnuli, ali u tom slučaju poljubac je jednostavno prevelik korak. Bolje je kad je — u skladu s učenjem o eskalaciji dodira — počnem dodirivati već od prvog trenutka. Tokom razgovora, toboţ slučajno, dodirnem je po ramenu, pomirišem joj kosu, nakratko poloţim ruku na njezinu. Kratko je zagrlim dok se nečemu smijemo. Toliko joj se pribliţim, da izmeĎu nas nastane neka vrsta elektrostatičkog naboja. Ali sve je to zafrkancija. Ništa vaţno. Neprimjetno, od prvog trenutka, polako se korak po korak penjem stubištem pribliţavanja.
Gore na vrhu, u sobi u tornju, nalazi se naša spavaća soba. Mnogi muškarci misle da se mogu popeti liftom. Ali lift vozi samo u podrum. Nekoliko strategija za prvi poljubac: Oklada u poljubac. Kladim se s njom u jedan euro da je mogu poljubiti, a da joj pritom ne dodirnem usne. Ţene se vole kladiti. »Dobro, oklada vrijedi. Pazi sad.« Onda se sagnem prema njoj, kao da ću je poljubiti. Kad doĎem do točke s koje više nema povratka, dam joj apsolutno najslaĎi i najnjeţniji poljubac i kaţem: »K vragu. Nisam uspio. Mislim da ti dugujem euro.« Toboţnja diskvalifikacija. »Sad bih te poljubio, ali iz principa ne ljubim ţene koje poznajem tek nekoliko sati…« Trik s poljupcem. »Hoćeš da ti pokaţem jedan maĎioničarski trik? Zatvori oči.« Poljubim je. Ona je bijesna: »Što je to sad bilo?« »Jedan jako star maĎioničarski trik. Zove se ljubljenje. Tako se mogu izčarobirati ludi osjećaji. Ili bi više voljela dosadni stari trik sa zecom?« Veselje je ponovo se vidjeti — sljedeći sastanak Uspješno sam joj prišao. Vodio sam s njom dobar razgovor. Emocionalno smo se zbliţili i razmijenili telefonske brojeve. Čuli smo se sutradan i dogovorili spoj. Dosad je sve bilo jednostavno. Sad imam sastanak s tom prelijepom ţenom. Što činiti? Pravila u biti ostaju ista. Sve što smo do sada naučili, treba primjenjivati i na sastanku. Vaţno je ponašati se jednako kao i pri upoznavanju i ne postati odjednom sasvim drukčiji. Veze često imaju izvjesnu vlastitu dinamiku. Kad se jednom dospije na platonski, prijateljski kolosijek, teško je prebaciti se na seksualni. Ja znam da ću sa ţenom koja mi sjedi prekoputa završiti u krevetu. To je posve jasno. Pitanje je samo kako da se na putu do toga što bolje zabavimo. Mene zanima proces, a ne rezultat. Cilj vodi do puta. Što spoj čini savršenim? Još je Ovidije napisao da pri zavoĎenju nije vaţan samo izgled i
razgovor, nego prije svega vanjske okolnosti: »Strast se budi prije svega na mjestima uzbuĎenja, u kazalištu, na utrkama rasnih konja, simuliranim pomorskim bitkama i gladijatorskim igrama. Pogledajte arenu umrljanu toplom krvlju, uţarene kotače koji svladavaju oštar zavoj.« I tu je Ovidije bio u pravu. Jer lučenje hormona, a time i ţenina spremnost na ljubav, doista ovise o tome koliko je uzbuĎena. Ţene i muškarci lakše se zaljubljuju kad su uzbuĎeni zbog vanjskih okolnosti. Bilo da je riječ o radosti, tuzi, strahu ili znatiţelji, biološki temelj za povećanu spremnost na ljubav leţi u lučenju dopamina u mozgu. Dopamin je neurotransmiter ljubavi. Šanse da sa ţenom završite u krevetu rastu s porastom razine dopamina. Vaţnost vanjskih okolnosti Dva kanadska psihologa smislila su zanimljiv eksperiment kako bi ispitali sljedeću tezu: sastanak sa ţenom utoliko je uspješniji, ukoliko su vanjske okolnosti uzbudljivije. Takozvani »eksperiment s mostovima« meĎu istraţivačima flertovanja već odavno je klasik. Glavnu ulogu u eksperimentu igra najveći viseći most za pješake na svijetu, koji premošćuje kanjon Capilano u blizini Vancouvera u Kanadi. Most je širok samo jedan, a dug sto četrdeset metara i nalazi se na visini od sedamdeset metara iznad brze rijeke. Ograda je niska, viseći most se njiše. Taj most je zbilja uzbudljivo mjesto. Eksperiment: jedna zgodna suradnica stoji, s nekim nevaţnim upitnikom, jednom na nekom običnom drvenom mostu, a drugi put na uzbudljivom mostu nad Capilanom. Na oba mosta moli muške prolaznike da ispune upitnik, što većina i učini. Čim čovjek popuni upitnik, ponudi mu telefonski broj i zamoli za poziv riječima: »Jednom kad budete imali više vremena«. Rezultat: od svih muškaraca koji su broj dobili na visećem mostu nazove njih 50%, a od onih s običnog mosta nazove samo 10%. Privlačnost neke osobe ne ovisi dakle samo o njoj samoj, nego i o vanjskim okolnostima. Povezanost raznih vrsta uzbuĎenja Fenomen mosta temelji se na jednoj zanimljivoj psihološkoj osobitosti. Ţene, jednako kao i muškarci, ne mogu razlikovati pojedine vrste uzbuĎenja. Mozak reagira na moguću opasnost (na primjer viseći
most koji se njiše) tako što tijelo izlučivanjem adrenalina dovede u stanje pripravnosti za slučaj uzbune. Nagli porast adrenalina moţe meĎutim biti i reakcija na privlačnog potencijalnog partnera. Prema tome, ţenina zaljubljenost moţe biti i rezultat pogrešne interpretacije u njezinu mozgu. Isto vrijedi za muškarce. Jedan je psiholog muškim ispitanicima dao Playboy, a prije toga im je na prsa zalijepio mikrofon. Tako su mogli slušati kako im srce lupa, to jest barem su mislili da mogu — a zapravo su to bile audiosnimke, koje su im puštane uz odreĎene slike. Ispitanici su poslije kao osobito atraktivne ocijenili upravo one ţene uz čije su im slike puštane snimke pojačanog lupanja srca. Mišljenje nisu promijenili ni nakon nekoliko mjeseci. Dakle srce nam ne počne lupati zato što smo se zaljubili, nego se zaljubimo zato što nam srce lupa. Podsvijest očito snaţno utječe na naše tijelo, a time i na proces zaljubljivanja. Te spoznaje nadasve su vaţne za strategiju savršenog zavoĎenja. One svjedoče da se izbor partnera dogaĎa posve neromantično i da njime moţemo upravljati mnogo manje nego što mislimo. ZavoĎenje je evolucijski proces selekcije partnera, koji se odvija prema znanstveno utvrdivim i vrlo preciznim pravilima i principima. Posijati lučenje hormona, poţnjeti emocije Sastanak je uspješan ako se ţena u mene zaljubi. Moram kod nje izazvati porast razine hormona. Moram pobuditi onu polovinu njezina mozga koja je nadleţna za osjećaje, a ne onu koja odgovara za logiku. Logični putovi ne vode u krevet. Spoznaje iz znanstvenih istraţivanja udvaranja govore nam sljedeće: što je više akcije tokom randevua, to će više narasti razine hormona kod ţene. Sastanak zato treba biti lijep i uzbudljiv, pustolovan i romantičan, i u svakom slučaju krajnje neobičan. Trebao bi imati iznenaĎujuće obrate. I pobuditi snaţne emocije. Jedna vrlo vaţna pouka glasi: ţena kasnije ne bi trebala znati je li se zaljubila u ples ili u plesača. Još je američki predsjednik Harry Truman savjetovao: »Ako je ne moţeš uvjeriti, zbuni je.« Postaviti pravi cilj
Zapravo ne volim taj randevu-mentalitet. Klasičan sastanak uvijek me podsjeća na svojevrstan romantični razgovor za posao. Kad mi je neka ţena toliko zanimljiva i uzbudljiva da s njom dogovorim spoj, onda ţelim da provedemo uzbudljiv dan. Ne postavim si neki konkretan cilj, osim da s njom provedem lijep dan. Neću seks. Ako na spoj doĎem s ciljem da je odvedem u krevet, sigurno je da mi to neće uspjeti. Ja se meĎutim ponašam tako, da se u jednom trenutku kod nje okrene prekidač i da ona poţeli seks sa mnom. Ona mora htjeti mene odvesti u krevet. To će joj i uspjeti. Obično na prvom sastanku, ponekad na drugom, rijetko na trećem. Nikad kasnije od toga. Prijedlozi za dobar spoj Izbor mjesta Kao dominantan muškarac, ja naravno biram što ćemo raditi na prvom spoju. Ţenama se ne sviĎaju muškarci koji ih pitaju kamo ţele ići. Ako se odluka prepusti ţeni, izabrat će nešto što je već mnogo puta radila. A ja upravo to ţelim spriječiti. Ja se sa ţenom sastanem bilo gdje u gradu, a onda slijedi program iznenaĎenja. Obično najprije odemo u neki kafić ili na sladoled, da bih mogao brzo i jednostavno okončati sastanak ako je ţena drukčija nego što sam očekivao. Pravi okvir Nova iskustva pobuĎuju snaţne emocije. Zato se potrudim da na spoju radimo nešto što ona nikad prije nije radila. Upitam je, na primjer: »Jesi li se nekad izvezla na jezero u čamcu na vesla?« Ako kaţe da jest, smislim nešto drugo. Pokušam je iščupati iz njezina miljea, poznate joj okoline, njezine svakodnevice. S osobito razmaţenim damama idem na divlje tulume u kućama predviĎenim za rušenje, sa ţenama koje ţive skromnije otkrivam svijet visokog društva. Ţelim da skupa osvajamo svijet. Zato s njom po mogućnosti svagdje idem pješice. Hodamo kroz park, ja joj pokaţem gdje se skrivaju zečevi i kako se zove koji cvijet. Pričam joj koji je pjesnik ţivio u kojoj kući i što je u njoj napisao. Kupimo neku posebnu pralinu u mojoj omiljenoj slastičarnici, pokaţem joj stare Biblije u jednom malom
antikvarijatu ili joj predstavim nekog vrlo posebnog čovjeka kojeg poznajem (na primjer čuvara divljih mačaka u zoološkom vrtu). Biram dakle situacije koje bude snaţne osjećaje. Sljedeće četiri emocije svakako su meĎu njima: • UzbuĎenje izazvano nekim novim iskustvom: neobične situacije, neobično ponašanje. • Strah i uzbuĎenje: horor-film, bungee jumping, zaglavljen lift (zabunom sam pritisnuo gumb za zaustavljanje), strah od samoće. • Zbunjenost i sram: erotski kompliment, od kojeg se zacrveni. • Promijenjeno stanje svijesti: hipnoza (»Završio sam tečaj hipnoze, smijem li te hipnotizirati?«) ili noć bez spavanja (»DoĎe trenutak kad ti sve postane smiješno«). Lijepi prijedlozi za spoj • Umjetnička izloţba. Ogovarati, pametovati, piti šampanjac. • Sat joge. »Vjerujem da bismo trebali pomno osluhnuti svoja tijela.« • Unajmiti pedalinu. Princip je jasan: ja kormilarim, ona pedalira. • Piknik pod zvjezdanim nebom. Veliki klasik: »Vidiš onu zvijezdu? Nazvat ćemo je Zvijezda-Olija-i-Petre. Moguće je da je naša zvijezda već odavno implodirala i da postoji još samo njezino svjetlo, kojem su trebali milijuni godina da doĎe do ove naše deke. Zapanjujuće, da zvijezda sja baš na našu deku, zar ne?« • Klizanje. »Mislim da ću se morati drţati za tebe.« • Gokart. Velike emocije, nezgode i jedan junak. • Bungee jumping. »Okej, dušo, s uţetom to moţe svatko, ali jesi li zbilja hrabra?« Nekoliko minuta nakon skoka, razine hormona visoke su joj do neba. • Rafting. Bungee jumping na vodi. Naša su osjetila prilično otupjela. Mnoge se ţene zato oduševe kad skupa krenemo u istraţivanje svijeta osjetila. Dam joj da kuša neko vino koje u ustima ostavlja okus lješnjaka. Pitam je od kojih je mirisa sačinjen
moj parfem (vanilija, ĎurĎice, kitovo jaje). Dam joj da osjeti udarce basova. To je jako dobra strategija za prvi spoj. Neposredno pred ciljem Nikad ne forsiram seks. Naprotiv, ja sam taj koji koči. Ako osjetim i najmanji otpor, bezuvjetno moram ja biti taj koji naglas izgovori: »Slušaj, ja večeras ne bih seks. Prebrzo mi je ovo. Je li ti to u redu?« To je naravno još jedna divna finta. Taj bih trik rado patentirao i onda za milijardu dolara prodao nekom američkom Konzorciju baritelja. »Neću seks. Prebrzo mi ide ovo s tobom. Ja nisam muškarac za jednu noć. Jako mi je drago što smo to razjasnili. Hajde, idemo spavati.« Kako bih probio obrambeno drţanje, ili kad imam osjećaj da joj se sve prebrzo odvija, izvadim svoje nogometne albume i onda ih skupa gledamo. Ţene se seksaju jer ţele podijeliti intimnost. Traţe osjećaj emocionalne povezanosti s muškarcem. Dakle trudim se učiniti sve da bih zadovoljio tu njezinu potrebu za povezanošću i zajedništvom. Što učiniti ako njoj treba još vremena? U ribolovu sam naučio da je pokretanje mamca ono što navede ribu da zagrize. Ako udicu baciš i pustiš na miru, divlji losos nikad neće zagristi. Upravo tako je i kod zavoĎenja. Ima meĎutim ţena koje neposredno prije seksa obuzme osjećaj da ipak ne bi trebale dopustiti da stvari odu tako daleko. Odjednom se nećkaju, ne ţele ispasti lake ţenske. Takvu sliku ţene konstruiralo je, naţalost, naše društvo, navodno odano kršćanskom moralu. Ako mi se čini da se ţena koleba, ne navaljujem. Naprotiv. Sam od sebe kaţem: »Bolje da to ne učinimo. Još se ne poznajemo dovoljno.« Poruka je jasna: ni ja ne traţim bilo kakav seks, nego ţenu koja će se emocionalno stopiti sa mnom. Sastanak okončam kad je najljepše. Ako ţena ne signalizira da hoće sa mnom u krevet, znam da mora najprije sama sa sobom donijeti tu odluku, a neće je donijeti ako budem navaljivao. Ona mora čeznuti za tim da me ponovo vidi. Mora navečer ljubiti jastuk i misliti na mene. Na ţeljenom cilju: seks! Put u krevet vodi preko ţeninog uzbuĎenja. Zato se trudim stupanj
intimnosti postupno povećavati. Muškarci funkcioniraju kao mikrovalne pećnice, u roku od sekunde već su na maksimalnoj radnoj temperaturi. Ţene su drukčije. Mali savjet moje bake: prije nego kolač staviš peći, moraš zagrijati pećnicu. Ţena odreĎuje tempo. Njezino seksualno uzbuĎenje, njezina poţuda, lokomotiva je koja vuče prema madracu. Ja sam samo vagon i ne mogu gurati, eventualno samo kočiti, ako ustreba. Izlika Ţenu često muči griţnja savjesti što je spavala s nekim koga je tek upoznala. Još je gore ako je pritom nekome bila nevjerna. Taj osjećaj krivnje valja ozbiljno shvatiti, jer ţena će se moţda radije odreći seksa, nego da se osjeća kao fufica. U tom je slučaju, dakle, na meni ne samo da joj dam nedvosmislenu ponudu, nego i da joj serviram prikladan izgovor. Da bi se stvarno poseksala sa mnom, moram joj dati ideju na koga ili na što bi mogla prebaciti krivnju. »Još bih samo pogledao tvoju filatelističku zbirku. Hmmm, je li i tebi ovo vino udarilo u glavu…?« Što god smislio, ţeni je to opravdanje potrebno da bi se sutra mogla pogledati u zrcalu. Savršen seks Uvijek sam mislio da je jako vaţno potruditi se zadovoljiti ţenu. Da bih ţeni ponudio maksimalno ispunjenje, svoj sam uţitak stavljao u drugi plan. U meĎuvremenu sam promijenio mišljenje: ţene vole muškarce koji rade što im se sviĎa. Vole kad se muškarac potpuno predaje. Ţenu ništa ne uzbuĎuje više od uzbuĎenog muškarca. UzbuĎenje je zarazno. Moţe utroje? Seks utroje maštarija je kojoj se ţene odaju još češće nego muškarci. Nekim ţenama draţa je varijanta s dvjema ţenama i muškarcem, druge ţele biti s dvojicom. Pridobiti ţene za seks utroje jako je jednostavno. Ako muškarac još nije doţivio seks utroje, jedini razlog za to je sljedeći: nije se usudio
pitati. Da bi ţena pristala, mora imati povjerenje u muškarca. Ja o svojim seksualnim maštarijama razgovaram. Objasnim da je to za mene i mog prijatelja nešto posve normalno i divno. Kaţem joj da već odavno ţelimo jednom skupa izaći s njom. I onda legnem pred mišju rupu i čekam. Ona maštariju naprije proţivi sama sa sobom. A onda je jednoga dana hoće i doţivjeti. Ako iz toga nastane nešto više: ţivjeti vezu Ovo nije savjetnik na temu »sretna veza«. Usprkos tome, mislim da mnoge stvari iz ove knjige mogu biti itekako korisne za ostvarenje sretne i zadovoljavajuće veze. Veza počiva na jako dobrom temelju ako partnerstvo započnem sa ţenom koju sam svjesno izabrao meĎu stotinama drugih. Previše je veza u kojima dvoje ljudi ţivi skupa samo zato što jednostavno nisu našli boljeg partnera. Veze propadaju jer jedno od njih dvoje ili oboje svoje potrebe ne mogu dovoljno zadovoljiti. Mogući razlozi: ţelja za slobodom, druţenje s prijateljima, neuredna kupaonica, premalo seksa. Ja ţelim shvatiti njezine potrebe, ţelje i snove, kako bih mogao ostvariti njezine predodţbe o zajedničkom ţivotu. Ţelim meĎutim zadovoljiti i vlastite potrebe, druţiti se s prijateljima, i ne ţelim se odreći svog načina ţivota. To joj jasno kaţem. To pomaţe. Ponekad. Ţena zna da mi, ako joj trebam pomoći, nijedna planina nije previsoka i nijedan put predalek. Zna da bih učinio sve da je usrećim. Zna da moja ljubav ne poznaje kompromise. To pomaţe. Prilično. Ljubav nije samo riječ U holivudskim filmovima uvijek se odmah radi o velikoj ljubavi. Ako je u pitanju išta manje od ljubavi njegova ili njezina ţivota i ako nema Hugha Granta, odlazak u kino ne vrijedi truda. Ali valja imati na umu da u filmovima protagonisti imaju samo devedeset minuta. U stvarnom ţivotu ljubav je proces, koji je danas moguće objasniti i na fiziološkoj razini, preko rada hormona. Što veza ima više vremena za razvoj, utoliko veće je, na obje strane, podsvjesno ulaganje u partnerstvo. Solidna dinamika veze dobar je temelj
za njezinu dugotrajnost. Što je emocionalna povezanost jača, što je više lučenja hormona, to više receptori u mozgu očekuju sljedeći porast njihovih razina. Malo je tuţno koliko je funkcioniranje veze jednostavno kad se promatra s fiziološkog stajališta. Umjetnika zavoĎenja ne odlikuje samo sposobnost da se poveţe s mnogo ţena, nego i sposobnost da se jako duboko poveţe s onom pravom. S evolucijskog stajališta, obje strategije imaju smisla. Izvještaj na temelju vlastitog iskustva upoznavanje putem interneta Jako volim online-dating. Nigdje se drugdje ne moţe tako jasno vidjeti koliko dobro funkcioniraju koncepti iz ove knjige. Online-dating je divna simulacija flerta. Vremena ima na pretek. Moţe se eksperimentirati. Uspjeh se moţe kvantificirati. Mnoge od tehnika onlinedatinga uspješno sam isprobao. (Neke od njih potječu od Roberta Bednareka, koji je snimio jedini interaktivni DVD na njemačkom jeziku na tu temu: www.dieperfektemasche.de). Otkad ţene traţim putem interneta, postao sam malo čudan. Arogantan. Besraman. Samoţiv. Muškarac za kojim ţene moraju trčati i koji je usprkos tome uvijek za korak ispred. Kralj interneta. Iskušao sam sve moguće strategije, imam deset različitih profila rasporeĎenih po svim velikim portalima, napisao sam na tisuće poruka. U potrazi za savršenom online-forom, sve sam probao. Bilanca: na internetu se moţe sresti više lijepih ţena nego u bilo kojem noćnom klubu u zemlji. Internet je pun sirovih dijamanata. Ali naći ih meĎu tolikim smećem, prljav je posao. Naša je sreća što većina muškaraca kopa po površini, samo s kanticom i zahrĎalom lopaticom. Za razliku od njih, ja sam iskopao rudnik. Solidan rudnik široka okna u kojem se minira jednom na dan. Najprije sam postavio oglas kao »Super Vanessa« sa slikom jedne superzgodne plavuše — da bih vidio što će mi muškarci napisati. Nakon sat vremena moj sandučić bio je prepun ljigavih i nemaštovitih poruka. »Hej, Slatkice J«, nervira »Georg23«. Njegov duhovni srodnik, »Werner Online«, dosaĎuje ovako: »Palo mi je na pamet da bih ti mogao
pisati, J.« Jedan četrdesetogodišnji policajac s crnom crtom preko očiju, ulaguje se ovako: »Pročitao sam tvoj profil. Zgodna si.« U svakom retku ti grozni smajlići. U roku od dva sata bio sam pozvan na razmjenu partnera, zlatni tuš, bezbroj njih mi je ponudio seks za jednu noć i seks na parkiralištu. Začas sam shvatio zašto rezultati online-studija prikazuju tako tuţnu sliku stanja: prema jednoj američkoj anketi 57 posto muškaraca koji se učlane na takve portale nikad ne dobiju nijedan odgovor, i više od 90 posto članova odjavi se nakon tri mjeseca. A pritom flertovanje na internetu ima tu veliku prednost što se mogu u miru iskušavati razne strategije. Svoj profil i poruke moţeš najprije napisati kao da ţiviš u nekom drugom gradu, i testirati što bolje funkcionira: romantika, arogancija ili humor? SviĎa li se ţenama više dobar dečko ili ipak muţjak koji i kroz tipkovnicu vonja na testosteron? Košara nigdje ne boli manje nego na internetu. Čak i najzgodnija plavuša da se izbrisati iz ţivota jednostavnim pritiskom na gumb. Proveo sam sate i sate čitajući profile drugih muškaraca kako bih pronašao sličnosti i stereotipe. I kako bih potom sve napisao drukčije. Tipovi dosaĎuju frazama kao što su: »Što da napišem o sebi?«, »Volim čitati« ili krilaticom svih gubitnika: »Tko ne riskira, ne profitira.« Internetski portal je poput voćarnice: šanse su ti najveće ako si plava naranča. Zato u ovoj knjizi ne moţe stajati tekst koji će vam ubuduće sluţiti kao predloţak za savršeno online-upucavanje. Jer čim ţena po drugi put naiĎe na isti tekst, on je više ne moţe fascinirati. Jedino što se da naučiti jest stav, strategija koja vodi do cilja. Radi se o ljubavi na prvi bit. Princip je u krajnjoj liniji isti kao kod pecanja: moraš imati dobar mamac. Moraš biti u pravom trenutku na pravom mjestu. Kad se riba jednom uhvatila na udicu, ne smiješ pustiti da ponovo padne u vodu. Milijuni sjede za računalima, svatko sa svojom udicom. Mi ćemo uzeti harpun. Jedan je vaţan mamac moto tih profila. Većina muškaraca piše rečenice kao: »Simpatičan ovan traţi slatku curu dobra srca.« To tako ne
ide. Moje najuspješnije krilatice: »NaĎi ţelju koju ja ne mogu ispuniti«, »Brkaju me s Keaneom Reevesom«, »Tajna sreće je u...« A kako je upravo sreća ono što djevojke traţe, na tu je krilaticu mnogo njih kliknulo. A što nas usrećuje? Ako je profil dobar, ţene će odgovoriti. Na jedan mi se tekst javljalo sto ţena na mjesec, a da pritom sam nisam napisao nijednu poruku. Tekst: »Najljepši dan mog ţivota počeo je na visini od tridesetdva metra iznad Münchena, u kabini jednog krana, kad je na horizontu izronilo Sunce nalik zlatnom tostu. S prozorskog stakla kapao je naš znoj. Lijepa Suzana prstom je na mom trbuhu napisala jednu riječ: sreća. Traţim ţenu koju mogu usrećiti. Ljubav svog ţivota. Da bih s njom proveo još ljepše dane. Visok sam, vitak, pustolovan. Bio sam u uglednim školama, ali ipak znam proste viceve. Napiši mi zašto da izaberem baš tebe.« Taj tekst je kompozicija prikrivenih poruka. Moţda najvaţnija od njih jest da najljepši dan mog ţivota počinje tek nakon seksa. Ja ostajem s njom, imam uspjeha kod ţena, ja sam drukčiji, ja biram. Ako postoji nešto o čemu ovisi uspješnost profila, onda je to da se iz njega mogu iščitati sljedeće osobine: jedinstvenost, suverenost, sigurnost u sebe i pouzdanost. Muškarci ne moraju biti lijepi. Postavio sam jedan nemaštovit profil sa slikom nekog manekena i odaziv je bio znatno manji nego na dobro napisani profil s jednom mojom groznom slikom. Ţena se moţe zaljubiti u riječi. Ona traţi spoznaju iza slogova. Zaljubi se u vlastitu maštu. U sliku tebe koju je sama naslikala u mislima. Moraš samo postati virtualni otisak njezinih ţelja, iluzija iz njezinih snova. I muškarca moţe zahvatiti vrtlog online-emocija. Satima zurim u monitor čekajući da mi »Nije Heidi« konačno odgovori. Nakon ručka ponovo se bacam na računalo. Jesu li stigli odgovori od »Uschi76« ili »BlueSharon«? Flert na internetu je simulacija. Tu je sve sporije. Jednodimenzionalnije. Moţda se zato mnogo toga moţe bolje shvatiti. Koliko riječi moram razmijeniti sa ţenom prije nego što se poseksamo? Koje me riječi pribliţavaju cilju, a koje bacaju unatrag? Zahvaljujući
blagodatima funkcija »kopiraj« i »umetni«, ţene od Hamburga do Salzburga zasipao sam varijantama svojih pisama sve dok nisam postigao optimalne rezultate. Američki guru zavoĎenja Mystery postavio je tezu da ţena ima petnaest prekidača koje moraš pritisnuti da bi s tobom otišla u krevet. Na internetu je ţenina komandna ploča jasno izloţena. Ona postupno provjeri točku po točku sa svog popisa osobina koje traţi kod muškarca: Ima li smisla za humor? Je li suosjećajan? Ugledan u društvu? Imućan? Vjeran? Tek nakon dovoljnog broja kvačica, pristanu dati broj telefona. Inače ţene uvijek ţele da je muškarac vjeran i da ima ozbiljne namjere, i onda kad se radi o seksu za jednu noć. Koliko god apsurdno zvučalo: ţene i za jednu noć traţe vjernog muškarca. Za djevojke je i seks za jednu noć veza. Vrlo kratka, doduše, ali veza. Tako su i »Biser iz snova« i »Budi_drag27« traţile vjernost, da bi se potom odmah dale na brzaka potrošiti u autu. Kako započeti prvu elektroničku poruku? Ja se našalim na njezin račun. Sprdam se oko nekog detalja s njezine slike, pitam za frizuru »je li bila tako i zamišljena«, da li »taj grozni ormar u pozadini doista stoji u njezinu stanu«. Ako joj je nadimak »Plišani_medo« napišem joj da to zvuči kao da je »prodavačica koja skuplja Ţivotinjsko carstvo«. Drugi nadimci asociraju me na ovlaţivače zraka ili deterdţente. Jednoj simpatičnoj brineti po imenu »Chiaraluna« napisao sam da joj nadimak zvuči kao naziv za higijenske uloške. Odgovorila mi je malo odbojno: »Moja se kći zove Chiaraluna.« Od toga ništa nije bilo. Ustanovio sam sljedeće: neprivlačne ţene koje nemaju samopouzdanja ne mogu se nositi s takvim šaljivim uvredama. One odgovore uvrijeĎeno. Fantastične, lijepe ţene namirišu izazov. Upravo je to ono što ih razlikuje. Neil Strauss je u svom profilu napisao: »Kad bih ţene morao traţiti putem oglasa, napisao bih sljedeće: Ja sam jedan dobro graĎen, seksualno darovit muškarac, koji traţi udatu ţenu, koja muţa ţeli učiniti ljubomornim, da bi od njega dobivala još skuplje darove.« Uz to je objavio jednu svoju karikaturu. Njegovu fotografiju djevojke su morale zaraditi. Duhovite poruke nagraĎivao je bodovima, i fotografiju i broj
telefona dao je samo onima koje su skupile petnaest bodova. To je drţanje koje privlači ţene. Ţena se mora bojati da te ne izgubi. Ne obratno. Dave M., američki internet-guru koji se u četiri godine osobno sastao s više od četiristo ţena s interneta, na svojim seminarima podučava kako se muškarac mora postaviti da bi uvjerio ţene: signalizirati apsolutnu kontrolu nad komunikacijom, zračiti zadovoljstvom, ponuditi izazov, pokazati smisao za humor i, konačno, dokazati šarm. Većina ţena rado će dopustiti da je uzmeš za ruku i povedeš u šetnju kroz njezine snove. Ljetni miris pokošene livade, sladoled od čokolade s metvicom u jednom malom restoranu koji obavezno moraš kušati još ovog ljeta… Zavedem ih detaljima, konkretnim opisima svih fantastičnih stvari koje ćemo skupa doţivjeti. I onda ismijem njezin odgovor. Dosada, predvidljivi dijalozi, to su stvari koje iscrpljuju djevojke. Ţene čekaju čudesan preokret u ţivotu. Muškarac koji to moţe postići, u najmanju je ruku jedno: napredvidiv. Najkasnije u trećoj poruci napišem da ţelim čuti njezin glas, da mi se ne da gubiti vrijeme na online-konverzaciju. Jer ja sam traţen i uspješan. Ako ne pošalje svoj broj — gotovo. Nema veze. Što dulje razmjenjujete poruke, to očekivanja postaju veća. Nakon višemjesečnog online-flertovanja, prvi sastanak moţe zapravo jedino razočarati. Mnoge ţene više vole maštarije nego stvarnost. Ţele samo virtualnu vezu. I zato vrijedi pravilo: broj riječi koje ste razmijenili do prvog seksa zapravo ne bi trebao premašivati četiri stotine. Pošaljem joj svoj broj telefona i zauzvrat zatraţim njezin. Onda je nazovem. Deset minuta čavrljanja. Ima li znakova da se radi o luĎakinji? »Nije Heidi«, navodno fina liječnica, priča plačljivim glasom: »Nedavno sam imala grozan spoj. Tip je došao po mene autom, i zamolio me da izaĎem iz auta da bih mu pomogla natraške se uparkirati na slobodno mjesto. Onda se jednostavno odvezao. Kišobran mi je ostao u njegovu autu, a padala je kiša.« Na tu priču, kod mene je proradio nagon bijega. Više je nisam nazvao. Predigra je gotova, sad bi trebao uslijediti randevu. Iskusni online-
zavodnici tvrde: »Ţena u devedeset posto slučajeva izgleda lošije nego na fotografiji. Ostatak su transvestiti.« Internet-profesionalac Dave M. dobio je elektroničku poruku od atraktivne plavuše po imenu »Celine«. U dugačkoj poruci stajala je i divna rečenica: »Bolje od bilo koje druge ţene znam kako usrećiti muškarca.« Ta je formulacija trebala kod njega pobuditi sumnju. Kad se sastao sa Celine, ispostavilo se da je prije bila muškarac. Bolje je dakle prvi sastanak dogovoriti na nekom mjestu odakle nakon deset minuta moţeš pobjeći. Provesti s njom cijelu večer za stolom u nekom restoranu moţe biti psihičko mučenje od kojeg bi prezala čak i CIA. Obrazovanom stručnjaku za zavoĎenje ne bi trebao biti problem obrlatiti je. Najkasnije na drugom sudaru. Trebala bi, hihoćući se, reći nešto kao: »Ne mogu vjerovati da ovo radim. Takvo što još nikad nisam učinila.« Tko večer planira na optimalan način, prvi sudar dogovara za rane, a drugi za kasne večernje sate. Tako se lako moţe doći do brojke od dvjesto seksualnih kontakata na godinu. To meĎutim nisu samo dijamanti. MeĎu njima ima i poludragog kamenja, moţda čak nekoliko komadića običnog šljunka. A ţene? Razmišljanja o ţenskoj strategiji Napisala: Dietlind Tornieporth Što se tiče strategije savršenog zavodnika, muškarci su u ovoj knjizi sigurno dobili odgovore na sva svoja bitna pitanja. Ali kako izgleda savršeno zavoĎenje iz ţenske perspektive? Prvo što mi pada na pamet, priča je nesretnog kazanove s kojim sam jedne kasne večeri, nakon što se već tjednima i mjesecima trudio oko mene, sjedila u nekom baru. Nekako sam baš te večeri očekivala da će povući neki hrabriji potez kojim bi dotad kilave pokušaje pribliţavanja okončao na neki način koji ulijeva nadu. I što se dogodilo? Potpuno neočekivano, usred razgovora, odjednom me prijateljski uštipnuo za obraz. Zgodan pokušaj. Kako je to, molim vas, trebalo djelovati na mene? Jesu li mi trabala početi klecati koljena?
Umjesto da se pribliţimo, te sam večeri zapravo shvatila prije svega jedno: ţene od muškarca ipak ţele nešto više predanosti, neki jasan signal muške ţudnje, dašak pustolovine, srčano i neustrašivo ponašanje osvajača koje ti oduzima dah, opija te i na juriš osvaja tvoje srce. Ali ništa od toga. Doţivljaji poput ovog jasno pokazuju da inače zapravo zabavna igra mačke i miša ponekad moţe značiti prilično iscrpljujuće gladne godine. Ne toliko što se tiče pozornosti pripadnika suprotnog spola, nego njihova stvarnog rezultata. Upravo na sveučilištima, kako sam naţalost ustanovila, sve vrvi od produhovljenih tipova koji pripadnice suprotnog spola, ništa manje produhovljene, dovode do toga da se u očaju pitaju što nije u redu s njihovim instinktivnim ponašanjem. Tko u jedan sat noću, nakon petog piva, još uvijek ţeli diskutirati o Aristotelovim etičkim načelima, taj očito nije shvatio pravila igre, odnosno nema pojma ni da postoje. Primamljiva ponuda, elegantan flert i konačno moćno zavoĎenje — to je doista umijeće kojim vladaju malobrojni. I to vrijedi za oba spola. Tako da netko moţda priţeljkuje da i kod nas u tom pogledu zaţive američki običaji. Ondje je nakon trećeg spoja jednostavno jasno kako stvari stoje. To vjerojatno odgovara muškarcima. Ali sasvim sigurno i ţenama. Kad tako gledamo, japanski sistem izgleda jako mudro smišljen. Već na prvom spoju, odmah se raspituje za svu rodbinu (»Kako ti je baka?«, »A što ti rade braća i sestre?«), dok se konačno ne doĎe do odlučujućeg pitanja o muţu odnosno dečku. Ako ţena odgovori da ga nema, više nema susprezanja. To je dakle igra koja teče prema sasvim jasnim pravilima. Na temelju njih bi i očajni student iz minhenskog bara dalje dogurao. Prvi muškarac koji je konačno istupio iz tog jadnog niza srameţljivih i neupućenih intelektualaca, imao je ekstremno rijedak talent da svoj vrlo konkretan cilj zaodjene u krajnje šarmantne i prije svega duhovite riječi. Senzacionalna fora koju je izgovorio jedne večeri dok smo stajali pred mojim kućnim vratima: »A imaš li ti filatelističku zbirku? Poštanske marke jako me zanimaju.« To nas je odvelo dalje. Mnogo dalje. Sve u svemu meĎutim moram sa ţaljenjem ustanoviti da muškarci
imaju vrlo oskudan repertoar. Foru: »Hej, znamo li se mi odnekud?« zastrašujuće mnogo muškaraca očito još uvijek smatra prokušanim sredstvom. Dakle pod hitno se nešto mora dogoditi. * Kakva je situacija na ţenskoj strani? Činimo li mi sve kako treba? Je li strategija ţenama uopće potrebna? Ako muškarci imaju svoju, teoretski bi to trebalo biti dovoljno. Za svaki slučaj, ipak sam počela razmišljati o svojim strategijama. Ja dobro izgledam, inteligentna sam, šarmantna i duhovita. Dakle imam sve neophodne preduvjete da ne završim kao djevoka koju muškarci ne primjećuju. Ali i ja moram priznati da nisam uvijek uspješna. Nešto dakle nije kako treba. Provjeravam svoj izgled. Moţda je moj nadasve samouvjeren, gotovo agresivan nastup kriv što muškarci u mojoj nazočnosti ne gube razum, nego suvereno drţanje. Tu ne pomaţu mnogo ni uska suknja ni visoke potpetice. Dakle, ţelim li povećati broj zgoditaka, moram nešto promijeniti. To je sigurno. Na svojim pohodima u noćni ţivot stalno srećem jednu ţenu koja daje novu hranu mojim razmišljanjima o učinkovitoj strategiji. Tip ranjene srne. Široko otvorene oči, ukočen hod, iksice, piskutav glas. Još i šušlja. Već sama njezina pojava zapravo je pljuska za svaku emancipiranu ţenu. Ali, koliko ja znam, srna se jedva uspijeva obraniti od oboţavatelja. Ispada dakle da upravo one njezine osobine koje kod mene, htjela ja to ili ne, izazivaju agresiju, kod muškaraca bude sasvim drukčije reakcije. To je sigurno jedno moguće objašnjenje zašto visoke potpetice imaju toliko uspjeha. Moj najbolji prijatelj, samozvani stručnjak na tom području, smatra da je sve s potpeticom većom od novčića ortopedska cipela. Jasno. Pa cipele ne sluţe za hodanje. Srna mi doista daje za misliti. Muškarac tu ima relativno jednostavan posao. U principu se mora samo prisjetiti svoje klasične uloge: dominantan muški nastup, suveren osmijeh, uz to još nekoliko korisnih zahvata, i to je to. Ali koja pravila igre vrijede za ţene? I ja traţim neku praktičnu
formulu, ali uviĎam da mi teško pada zaostajati za slikom ţene koja je izborena dugotrajnom borbom. Ipak ću pokušati. Konačno, plava sam i graciozna, i barem prvi dojam koji ostavljam na muškarce budi u njima zaštitničke instinkte. Pa to onda ne bi smjelo biti teško. I tako sam jedne večeri na tulumu. Odlično raspoloţena. Tako i zračim. Oboruţana dobrim nakanama, bacam se u guţvu. Otkrijem zgodnog muškarca koji stoji sam i izgleda prilično izgubljeno, i obratim mu se. Doduše, opet nisam prethodno ni na trenutak razmislila kako da to izvedem. Jednostavno mu priĎem i upitam, najozbiljnije… je li uopće pozvan na taj tulum, kad stoji tako sam!? To je bilo prvo što mi je palo na pamet. Nikakva suptilna igra, nikakvi plahi ali obećavajući pogledi, ni rafinirani vatromet ţenskog šarma, ni elegantno zavoĎenje. Ništa. Dobro. Moje upucavanje bilo je barem donekle originalno. Haljina i crvene lakirane čizme koje sam imala na sebi takoĎer nisu bili loši. Ali tim izravnim i neugodnim pitanjem, to mi je odmah bilo jasno, opet sam pokazala sve samo ne ţensku rafiniranost, i prekršila sva, ali baš sva pravila. Usprkos tome, priča tu nije neslavno završila. Ali taj put to je bila njegova zasluga, a ne plod moje savršene strategije. Znači da opet nisam ništa naučila. Problem sam teoretski prepoznala, ali s provedbom u praksi još sam imala ozbiljnih problema. Broj pogodaka mogao bi biti znatno bolji. Jer radi se o vrlo kompleksnoj igri, u kojoj moţe biti uspješan samo onaj tko se pridrţava vaţećih pravila. To sam i ja u meĎuvremenu shvatila. Bez pravila, igra jednostavno ne funkcionira. I nije baš zabavna. Tu je bio još jedan muškarac. Zanimljiv, šarmantan, duhovit. U početku je djelovao krajnje suvereno. Upravo to mi se svidjelo. Obostrana simpatija. Zapravo sve super. Ja sam usprkos tome uprskala stvar. To mi je postalo jasno tek kad sam pročitala ovu knjigu. Naime, promatrano s aspekta strategije, pogriješila sam gdje god sam mogla: JA sam nazvala njega. JA sam isplanirala kako ćemo provesti večer. JA sam naručila jelo u restoranu, koji sam osim toga JA i izabrala. JA sam bila ta koja zna sve i sva.
U pogledu socijalnog statusa, demonstrirala sam prije rivalstvo nego ţensku poslušnost. Osim toga, krećem se u muškoj domeni, pijem pivo, razumijem se u glazbu, igram fliper i imam svoj omiljeni nogometni klub. Kad bi me zanimali u prvom redu Gala i Seks i grad, muškarac bi se tome mogao barem malo rugati. Ja sam meĎutim čak i u voţnji biciklom odjurila naprijed umjesto da njemu prepustim vodstvo. Taj popis ţenskih kršenja vaţećih pravila igre mogla bih nastaviti u beskraj. Račun stiţe odmah i nadasve jasno. Faulirani igrač radije se okrenuo ţeni plaha osmijeha, kod koje su muški predvodnički instinkti nedvojbeno poţeljni. Očito nema ničeg vaţnijeg od jasno podijeljenih uloga. A ja opet moram konstatirati da se jednostavno ne mogu uklopiti u taj muški klišej. Ili ne ţelim. Zaključak: Kupiti novi par cipela u principu ne moţe škoditi. Moţda ću ipak prihvatiti ponudu najboljeg prijatelja da mi pomogne pri odabiru. Onda bi barem moj hod dopuštao jednoznačnije asocijacije. Srna je to sigurno već odavno shvatila. Novi par takvih cipela pokazuje i da čitavu tu interakciju izmeĎu muškarca i ţene vidiš jednostavno kao ono što ona i jest — kao igru u kojoj su sudionici to uspješniji, što su spremniji u nju se upustiti. To u jednakoj mjeri vrijedi za muškarce i ţene. Izvjesno uţivanje u igri preduvjet je za svako uspješno flertovanje. Tko se u tu zabavnu igru mačke i miša ne upusti svom dušom i srcem, nikad neće biti doista uspješan. Jer ţar i strastvenost u osnovi su ono što toj igri daje neophodnu dinamiku. Sudjelovanje bez ţara ili neodlučno drţanje, mogu upropastiti svaku pa i najbolju strategiju. Upravo kao i u nogometu. Zaključna riječ Ima jedan divan prizor u filmu Glup i gluplji s Jimom Carreyem. Oboţavam ga: Jim Carrey: »I tako… što ti misliš? Kolike su šanse da nas dvoje završimo skupa?« Lijepotica šuti.
Jim Carrey: »Jedan naprama dva? Jedan naprama tri…? Jedan naprama pet?« Ljepotica: »Hm… prije… prije jedan naprama milijun.« Jim Carrey, cereći se od uha do uha: »Znači… kaţeš da ima šanse!« O da! Uvijek ima šanse. Uvijek imamo šansu. Uvijek. Samo je treba iskoristiti.
Impressum Nakladnik: Znanje d.d, Mandićeva 2, Zagreb Za nakladnika: Tomislav Vintar Glavni urednik: Davor Uskoković Naslov izvornika: Der Perfekte VerfÜhrer Copyright: © 2007. Knaur Taschenbuch Urednik: Branko Matijašević Tehnički urednik: Davor Dombaj Prijevod: Ljiljana Šućur Perišić Lektura i korektura: Mirjana Paić Jurinić Oblikovanje naslovnice: Palete kreativni team Tisak: Tiskara Znanje d.d. Mandićeva 2, Zagreb — travanj 2010. Sva prava pridrţana. Ni jedan dio ove knjige ne moţe biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
