Veleučilište u Varaždinu 2013. Održavanje industrijskih postrojenja 1. Koja je razlika između kvara i neispravnosti? KVAR - prestanak sposobnosti sustava da izvršava projektirane aktivnosti, odnosno da ostvaruje projektiranu funkciju (svaki lom, deformacija, istrošenje, začepljenje, izgaranje elektromotora...) NEISPRAVNOST - je odstupanje kvalitete proizvoda ili outputa sustava u usporedbi sa postavljenim i specifičnim zahtjevima funkcije kriterija. 2. Definirajte pouzdanost strojeva POUZDANOST - je vjerojatnost da jedan uređaj ili sustav u predviđenom vremenu i pod propisanim uvjetima pouzdano (tj. sigurno) radi ili vrši svoju funkciju, tj. da stroj radi u predviđenom vremenu bez zastoja ili kvara. Kod strojeva se kao najčešći indikator pouzdanosti uzima čvrstoća. 3. Definirajte efektivnost motornog vozila EFEKTIVNOST MOTORNOG VOZILA - tri su pojma (vjerojatnosti) vezana uz efektivnost, a to su raspoloživost, pouzdanost i funkcionalna podobnost. Dakle, da bi motorno vozilo bilo efektivno tada mora zadovoljiti sljedeće uvjete: a) vozilo mora početi funkcionirati u traženom trenutku (raspoloživost) b) ukoliko je počelo ispravno funkcionirati mora i tu svoju funkciju završiti u određenom vremenu bez kvara (pouzdanost) c) vozilo će započeti i završiti svoju funkciju ukoliko se koristi prema uputama proizvođača (funkcionalna podobnost)
E(t ) A(t ) * R(t ) * FP(t )
A(t) – Funkcija raspoloživosti, R(t) – Funkcija pouzdanosti, FP(t) – Funkcija funkcionalne podobnosti 4. Objasnite kadu kvarova
Veleučilište u Varaždinu 2013.
5. Potpuno definirana tehnologija konkretnog industrijskog postrojenja daje odgovore na pitanja: a) Što se radi? b) Zašto se radi? c) Kada se radi? d) Tko radi? e) S čim se radi? f) Gdje se vrši održavanje? 6. Kakva je to kvazi serijska veza? Kvar jednog ili više elementa ne uzrokuje kvar sistema, nego se rad nastavlja s pogoršanim karakteristikama.
7. Nacrtajte mjesto za podmazivanje i naznačite sve potrebne faktore u procesu podmazivanja.
Veleučilište u Varaždinu 2013.
Kod podmazivanja voditi računa: 1. 2. 3. 4. 5.
Vrsti i tipu maziva Periodu ili vremenskom intervalu podmazivanja Viskozitetu ulja i tvrdoći masti Oznakama mjesta za podmazivanje na strojevima Opremi za podmazivanje
Temeljna svojstva maziva, odnosno njihove kvalitete su: 1. Viskozitet 2. Mazivost 3. Sadržaj mehaničkih primjesa 4. Kemijska stabilnost 5. Odsustvo kiselina Za povećanje kvalitete maziva u prvom redu stabilnosti u njega se dodaje niz složenih primjesa ADITIVA 8. Razlika između djelomično i pasivne paralelne veze elemenata s aspekta pouzdanosti. Pasivna paralelna veza Pod pasivnu paralelnu vezu smatra se ugradnja paralelnog elementa ali tkao da se njegovo uključenje u rad ostvareno samo ako dođe do pojave stanja u kvaru elementa koji je aktiviran. Često se to naziva veza sa elementom u pričuvi.
t – vrijeme , k – broj elementa ,
- intenzitet kvara , n – ukupan broj pričuvnih elementa u sistemu
Odluka o korištenju elementa u pričuvi mora biti zasnovana na brižno analizi kompromisa. Pričuva može biti jedina raspoloživa metoda kad druge tehnike za poboljšavanje pouzdanosti ne zadovoljavaju. Djelomično paralelna veza Ima slučajeva kad je za uspješno funkcioniranje sistema potrebno da je ispravno više od jednog elementa u paralelnoj konfiguraciji. Na primjer, na osmocilindričnom motoru potrebno je da najmanje sedam svjećica od ukupno osam bude ispravno.
Veleučilište u Varaždinu 2013. Ovakve veze mogu se nazivati djelomično paralelne veze gdje sistem funkcionira s „k“ ispravno od „n“ elemenata.
9. Navedite dokumentaciju za održavanje a) dokumentacija proizvođača-uputstva za montažu,rukovanje,funkcioniranjje,održavanje,lista kvarova, sheme i nacrti b) tehnološka dokumentacija održavanja smještena je u pripremi održavanja ili u bazi za upravljanje održavanjem-karte operme,podmazivanja, preventivnih zahtjeva,naknadnih djelova c) radna ili operativna dokumentacija održavanja (planska), a na temelju nje izvode se aktivnosti održavanja i unose podaci o obavljenim zahvatima održavanja- nalog preventinvnog održavanja,za podmazivanje, pregled zastoja opreme, popis radova za popravak, 10. Pogodnost za servis. Što je to? 11. Koji su osnovni elementi organizacije održavanja? Oblici organizacije održavanja:1. Centralizirano održavanje 2. Decentralizirano održavanje 3. Centralizirano s dislociranim grupama održavanja Gospodarenje doknadnih dijelova (rezervni djelovi) i materijali održavanja: planiranje ,nabava,skladištenje,izuzimanje 12. Vrste zaliha Definicija zaliha: - To su doknadnih dijelova i materijala za održavanje koji se čuvaju s ciljem zadovoljenja potreba procesa održavanja; - Zalihe najčešće moraju postojati jer je obično fizički nemoguće, odnosno ekonomski neopravdano nabavljati r/d i pm onda kada se pojavi potreba za njima - Kako je rok isporuke često STOHASTIČKA veličina bitno je raspolagati zalihama kojima se zadovoljavaju potrebe tekućeg interventnog održavanja. - Jedan od vrlo važnih momenata u poslovanju sa zalihama je: kad aposlati narudžbu, i kako veliku količinu naručiti. Vrste zaliha Gotovi proizvodi – reguliraju dinamiku proizvodnje s dinamikom potražnje Ek – org. Posljedice: ravnomjernije iskorištavanje kapaciteta, stabilnost proizvodnog sustava i veće mogućnosti planiranja Međufazne zalihe – reguliraju različitu dinamiku pojedinih faza tehnološkog procesa – kod diskontinualne proizvodnje; povećavaju fleksibilnost proizvodnje Ulazne zalihe sirovina i materijala – osiguravaju stabilnost proizvodnje 13. Potrošni materijal
Veleučilište u Varaždinu 2013. ******************************* 14. Nacrtajte dijagram tijeka preventivnog održavanja - općenito. Preventivno održavanje: Pod preventivnim održavanjem razumijeva se niz postupaka koji se poduzimaju radi sprječavanja pojave stanja „u kvaru“ odnosno održavanje industrijskih postrojenja u granicama funkcionalne ispravnosti i to u određenim vremenskim intervalima. VAŽNO: Preventivno održavanje izvodi se prije nego kvar nastupi pa zahtjeva za razliku od korektivnog da bude planirano i da se utvrdi korist njegovog izvođenja. Nedostatak preventivnog održavanja: Resurs elementa ne koristi se do kvara već u prosjeku znatno kraće Na slici šrafirani dio površine ispod krivulje R(t) predstavlja zonu nekorištenosti resursa elementa, zbog toga se opravdanost primjene metoda preventivnog održavanja mora ispitati i odrediti za svaki element, jer troškovi preventivno zamijenjenog, naročito skupljeg elementa mogu biti znatno veći od očekivanih efekata.
15. Što je kontrolni pregled? Kontrolni pregledi: po namjeni i načinu planiranja kontrolni pregledi su slični preventivnim pregledima. Razlikuju se po namjeni i načinu izvođenja. Cilj izvođenja tehničkih i kontrolnih pregleda jest utvrđivanje funkcionalne i tehničke ispravnosti te se o njima vodi posebna dokumentacija 16. Razlika između preventivnog i korektivnog održavanja Korektivno održavanje - to je oblik održavanja koji se obavlja prema načelu kvar-popravak. Najčešće je hitnog karaktera i otklanja samo kvar koji sprječava nastavak proizvodnje. Drugi kvarovi koji prate osnovni kvar, a koje ne utječu na nastavak proizvodnje otklonit će se kasnije – za vrijeme mirovanja stroja. Preventivno održavanje - Pod preventivnim održavanjem razumijeva se niz postupaka koji se poduzimaju radi sprječavanja pojave stanja „u kvaru“ odnosno održavanje industrijskih postrojenja u granicama funkcionalne ispravnosti i to u određenim vremenskim intervalima. 17. Objasnite kemijsku koroziju! KOROZIJA - Korozija metala je proces koji metal provodi iz metastabilnog stanja (metalnog stanja-viši energetski nivo) u stabilan (ionski-niži energetski nivo). Korozija je prirodni proces koji želi materijal vratiti u prvobitno stanje ne može se zaustaviti samo usporiti. Kemijska Kemijski proces direktnog spajanja atoma metala s atomima kisika. U praksi se zove oksidacijska korozija Kemijska korozija naročito je izražena pri povišenim temperaturama i u atmosferi klora, klorovodika, sumpora, dušikovih i ugljikovih oksida. Ova korozija pojavljuje se u nečistom zraku i u blizini mora. 18. Objasnite elektrokemijsku koroziju (galvanski članak)! Elektrokemijska Imamo 2 različita metala sa različitim naponskim potencijalima gdje između tih metala postoji elektrolit (voda, sumporna kiselina) Najčešći oblici elektro kemijske korozije u praksi su:
Veleučilište u Varaždinu 2013.
kontaktna korozija lokalna korozija slektivna korozija mađukristlna piting
Kontaktna Najblaži oblik elek.kem. korozije gdje svaki dio korodira jednakomjerno
Lokalna točkasta (korozija ispod kapi vode) Krajevi ispod kapljice vode su bogatije kisikom i zbog toga postaju pozitivni, sredina postaje katoda i tu se pojavljuje razjedanje pr. korozija ispod nečistoće Međukristalna korozija među kristalima metala Kristali jednog metala mogu biti sastavljeni od različitih struktura. Ako među njih predre vlaga onda se među kristalima javlja struja što kao u jednom galvanskom članku. Piting korozija Duboka korozija u obliku rupica (mikrorazmjera) u metalu Dubina rupice je puno veća od promjera i piting faktor računa se kao omjer dubine najvećeg pita u odnosu na ostalu ravnomjernu koroziju. Poželjno je da piting faktor bude što bliže 1. Sprečavanje kemijske korozije:zaštita površina uljima i mastima,premazima od boja i lakova,emajliranje.kemijskim prevlakama,metalnim prevlakama,prevlakama od plastičnih masa,papirom za zaštitu od korozije 19. Vrste zaštite metala od korozije! a) Elektrokemijske metode zaštite Elektrokemijskim metodama zaštite metal se održava ili u pasivnom stanju u području potencijala pasivacije ili u imunom stanju pri potencijalima nižim od ravnotežnih kada ne korodira, s tehnološkog stajališta prihvatljivom brzinom. b) Anodna zaštita Anodna polarizacija ili kontakt s plemenitijim metalom može osnovni metal prevesti u pasivno stanje. Održavanjem pasivnog sloja osnovni je metal zaštićen od daljnjeg razvoja korozijskog procesa. Tako npr.čelik se može zaštititi u otopinama sumporne kiseline.
c) Katodna zaštita Katodna zaštita je tehnika zaštite metala od korozije čiji je osnovni princip polarizacija metalne konstrukcije na potencijal kod kojeg proces otapanja metala prestaje ili se odvija prihvatljivo malenom brzinom. Može se provesti na dva načina: pomoću vanjskog izvora i pomoću protektora. Katodna zaštita se može provesti na dva načina: 1. Potencijal metala pomoću vanjskog izvora, povezanog za inertnu elektrodu, održava se na potencijalu nižem od ravnotežnog, tj. pri uvjetima kod kojih ne dolazi do njegova otapanja. 2. Metal koji se štiti dovede se u kontakt sa metalom nižeg potencijala (protektorom) koji će se u članku vladati kao anoda.
Veleučilište u Varaždinu 2013. Katodna zaštita je djelotvorna jedino ako je materijal između protektora, odnosno inertne protuelektrode, i objekta što se štiti vodljiv. Katodna zaštita se obično koristi kao sekundarni zaštitni sustav. d) Zaštita inhibitorima Inhibitori su tvari koje dodane u korozivni okoliš smanjuju brzinu korozije do tehnološki prihvatljivih iznosa. Dodaju se povremeno ili kontinuirano u zatvorene ili iznimno u otvorene prostore. Prema kemijskom sastavu inhibitori su anorganski ili organski spojevi. Korozijskim inhibitorima smanjuje se korozijska agresivnost okoliša. e) Zaštita prevlakama i premazima Metalne i nemetalne zaštitne prevlake i premazi su najčešći oblik zaštite od korozije. Metalne prevlake mogu imati galvansko djelovanje ili su otpornije na koroziju od osnovnog materijala pa djeluje kao barijera prema utjecajima okoliša. Nemetalne prevlaku mogu biti oksidi npr. aluminiju, netopljive soli na željezu i čeliku te keramike i organski premazi. Komponente zaštitnog premaza su: vezivi, otapalo, pigmenti (daje boju i neprozirnost), punila i ostalo. Razvrstavanje premaza može se provesti prema: broju komponenata, trajnosti, načinu sušenja, generičkim tipovima itd. Premazi mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni. Obzirom na način sušenja premaza možemo ih podijeliti na: Konvertibilne premaze- premazi koji se suše oksidacijom ili polimerizacijom. Nekonvertibilne premaze- premazi koji se suše isparavanjem otapala i koji nakon nanošenja ne prolaze kroz neke znatnije kemijske promjene. Prevlakama i premazima razdvaja se konstrukcijski materijal od agresivnog djelovanja okoliša. 20. Nabavka novih strojeva uvjetuje definiranje parametara bitnih za održavanje. Koji su to parametri? Nabava stroja 1) Što želimo, kakav stroj želimo, zašto, kapacitet stroja, mogućnost stroja, alternativa, imamo ili sličan stroj, koju vrstu energije koristi, složenost stroja u smislu održavanja 2) Istražiti tržište dobavljača (sajmovi, prijatelji, ...) 3) Zatražiti određenu ponudu 4) Analizirati ponude sa spektra održavanja, nabave dijelova... 21. Životni vijek opreme po fazama *********************************** 22. Pristup djelatnika održavanju opreme može biti: Pristup djelatnika održavanja opremi a) k opremi (k objektu) Dokumentacija
Održavatelj
Npr. procesna oprema
Mjerila, instrument b) od opreme Npr. automobil odlazi na servis u prostor za održavanje (radionicu). (Radionica – djelatnici, sklopovi, alat, dokumentacija)
23. Oblici organizacije održavanja! Oblici organizacije održavanja:
Alat
li isti
Veleučilište u Varaždinu 2013. 1. Centralizirano održavanje 2. Decentralizirano održavanje 3. Centralizirano s dislociranim grupama održavanja 24. U početnoj fazi razvoja industrijskih postrojenja pored zahtjeva za pouzdanost i troškove treba definirati i niz drugih zahtjeva. Neki od tih zahtjeva prikazani su: Pouzdanost u fazi razvoja industrijskih postrojenja – u prvoj fazi potrebno je definirati program realizacije projekta za razvoj novog sustava i definirati zahtjeve, neki od zahtjeva: - zahtjev za tehničku funkciju - zahtjevi za tehnologiju - zahtjevi za efektivnost (raspoloživost, pouzdanost, funkcionalan podobnost) - zahtjevi pogodnosti za održavanje (servis) - zahtjevi za ekonomičnost - zahtjevi ergonomije (čovjek - stroj) - zahtjevi sigurnosti - zahtjevi zaštite okoliša i dr... Zahtjeve treba svrstati u kategorije: Količine Kvalitete Troškova Rokova Cijene 25. Razlika između verifikacije i validacije! Validacija je postupak utvrđivanja ili provjeravanja valjanosti nekog mjernog instrumenta. Cilj validacije je dokazivanje da neki mjerni instrument nema samo prividnu ili pojavnu valjanost. Pored unutrašnje i spoljašnje najpouzdanija je unakrsna validacija. Izvodi se na nekoliko različitih uzoraka ispitanika, čime se stvara mogućnost uspoređivanja rezultata i izvođenja pouzdanih zaključaka. U pravu validacija znači priznanje pravne važnosti nekog akta, ovjeravanje, potvrđivanje, odnosno pravnu valjanost, punovažnost. Validacija se, po pravilu, izvodi na tri načina: empirijska validacija, aprioristička i strukturalna. Verifikacija - provjera izlaznih podataka s obzirom na ulazne podatke. Pitanja za to: Zadovoljava li projekt sve utvrđene zahtjeve, jesu li uzete u obzir sigurnosne mjere? 29. Što je sustav održavanja i od kojih elemenata se sastoji?
U elektrotehnici, potrebno je dizajnirati takve elektrotehničke (ili računalne, mikrotehnološke, nanotehnološke) sustave koji će raditi na zadovoljavajući način te koje je moguće dovesti u ispravno stanje kada je to moguće kako bi nastavio rad, a također je potrebno moći procijeniti koliko sustav može raditi i kada se (statistički) može očekivati da sustav više neće raditi. Takvo nadgledanje životnog vijeka sustava, odnosno uređaja, jest održavanje.
Veleučilište u Varaždinu 2013.
30. Vrste preventivnog održavanja Osnovno održavanje, periodični pregledi, kontrolni pregledi i održavanje po stanju. 1) Osnovno održavanje: obuhvaća sve one postupke koje u pravilu obavlja korisnik industrijskog postrojenja (operater) na licu mjesta, uz korištenje alata i uređaja koji se nalaze uz sustav postrojenja. a) b) c)
Pregled prije upotrebe: Pregled za vrijeme rada: Postupci poslije rada:
Važne preporuke za osnovno održavanje: Razraditi tehnologiju osnovnog održavanja Educirati djelatnike za osnovno održavanje Osigurati potrebne alate, naprave i sredstva Suradnja operatera i održavatelja Osigurati preporuke od proizvođača i potrebne radne upute - instrukcije 2) Periodični pregledi: to su aktivnosti preventivnog održavanja koje se poduzimaju periodično i u potrebnom opsegu. U periodične preglede spadaju aktivnosti: Preventivni pregledi,Čišćenje,Podmazivanje 2.1) Preventivni pregledi se izvode pomoću: promatranja, mjerenja, očitavanja i uspoređivanja. U jednom poduzeću može biti planirano više različitih preventivnih pregleda: - tjedni- mjesečni- kvartalni- polugodišnji-godišnji Kod preventivnih pregleda uvijek je prisutno pitanje, kada ga izvoditi? (eksploatacijski ili vremenski resursi) Kako odrediti to vrijeme da budemo sigurni da će se pregled provesti prije nastojanja kvara. U praksi se to vrijee određuje pomoću: Iskustva, Slučajno,Pomoću matematičkih metoda 2.2) Čišćenje: (sredstva za čišćenje, potrošni materijal,...) 3) Kontrolni pregledi: po namjeni i načinu planiranja kontrolni pregledi su slični preventivnim pregledima. Razlikuju se po namjeni i načinu izvođenja. Cilj kontrolnih pregleda:Utvrđivanje sposobnosti uređaja za određenu... Kontrolni pregledi izvode se po utvrđenim standardima i zakonskim propisima. 4) Održavanje po stanju: teoretska postavka metode održavanja po stanju zasniva se ne „pregledu stanja“ odnosno na diskretnom ili kontinuiranom „praćenju stanja“ sastavnih elementa sustava, uobičajnu ili prognoziranju vremenskog trenutka dostizanja graničnih vrijednosti parametara stanja. Prema rezultatima pregleda odnosno „provjere stanja“ poduzimaju se odgovarajući postupci održavanja. Uspješnom realizacijom održavanja po stanju mogu se ostvariti mnogi povoljni efekti, od kojih su najznačajniji : Smanjenje troškova održavanja Osiguranje raspoloživosti sustava i pouzdanosti određenih elementa strojeva ili sklopova u željenim granicama Moguće je plansko održavanje Poboljšanje edukacije radnika na održavanju Manja potrošnja energije. Granice upozorenja daju proizvođači.
Veleučilište u Varaždinu 2013. Osnovni princip održavanja po stanju je dakle „stabilizacija“ parametara stanja tj sprečavanja njegovog izlaska iz dozvoljenih granica, odnosno iz „signalizacijske tolerancije“.
31. Vrste trošenja
Adhezijsko trošenje je posljedica djelovanja međuatomskih/međumolekulskih sila u točkama dodira tijela i formiranje mikrozavara, koji se raskidaju pri uzajamnom gibanja tijela uz "preraspodjelu materijala". Abrazijsko trošenje je posljedica prodiranja vrhova tvrđeg materijala u površinske slojeve mekšeg materijala i njegovim brazdanjem pri uzajamnom gibanju tijela. Adhezijska/abrazijska se trošenja mogu smanjiti: (a) izborom parova materijala otpornih na adhezijsko/abrazijsko trošenje, (b) obradom površinskih slojeva postupcima inženjerstva površina, kao i spriječiti – razdvajanjem površina slojem fluida – maziva. Erozijsko trošenje je posljedica djelovanja djelića fluida (bez ili uz prisutnost krutih čestica nošenih fluidom) koji velikim brzinama udaraju o površinu tijela. Erozijsko se trošenje može smanjiti: (a) eliminacijom krutih čestica iz fluida, (b) smanjivanjem relativne brzine fluida, (c) promjenom kuta udara fluida u tijelo, (d) izborom pogodnog materijala i (c) pogodnim izmjenama površine materijal postupcima inženjerstva površina. Površinski umor je posljedica stalnih promjena veličina i smjerova naprezanja površinskih slojeva tijela pri uspostavljanju i prekidu kontakta tijela koja se uzajamno gibaju. Sve vrste trošenja materijala, u većoj ili manjoj mjeri, ubrzava korozija. 34. Oblici trenja obzirom na podmazanost površina SUHO TRENJE Javlja se na dodirnim površinama na kojima nema maziva. Sila trenja javlja se kao otpor deformaciji mikroneravnina dodirnih površina zbog čega dolazi do spajanja čestica materijala i kidanja. I kod najfinije obrađenih površina postoje udubljenja i ispupčenja, pri čemu se razlike u visini između vrha ispupčenja i podnožja udubljenja kreću u granicama od 0.02-200 mikrona Teorija mikrovarova kod suhog trenja: Suho trenje prouzrokuje visoke specifične tlakove na ispupčenjima, čija je posljedica visoka temperatura koja dovodi do zavarivanja. Da bi se klizanje nastavilo moraju se mikrovarovi prekriti . Dakle, ovo trenje pretpostavlja da je trenje …………. TEKUĆE TRENJE Javlja se kad između tarnih površina egzistira uljni sloj debljine veće od 0,63 mikrona. Gibanje se prenosi preko slobodnih-nezavisnih molekula maziva, koje se nalaze između tih graničnih površina i u tom slučaju govorimo o tekućem trenju. Otpor pri tekućem trenju je samo otpor što ga mazivo suprotstavlja svom pomicanju. Ovaj otpor je sličam otporu kojeg osjećamo kada štapom miješamo gusto ulje u posudi-hidrodinamički otpor. Trenje je ovdje najmanje: 0.01 0.03 MJEŠOVITO TRENJE Mješoviti(polutekuće trenje) nastaje kada se između tarnih površina ne ostvaruje neprekidan mazivi film odgovarajuće debljine (veće od 0.63 mikrona), već doalzi do pojave da se na pojedinim mjestima javlja suho trenje. Za razliku od graničnog trenja ovdje nemamo sloj maziva, nego je isprekidan. 35. Oblici trošenja 1.) Abrazija To je trošenje materijala mikrorezanjem izazvanim tvrdim česticama ili tvrdim izbočinama. Pri tome dolazi do mikrorezanja abrazivim geometrijski nedefinirane čestice.
Veleučilište u Varaždinu 2013. Ovisno o međusobnom odnosu abraziva i tvrdoće materijala postoje 3 slučaja abrazije: 1.Čista abrazija 2. Selektivna abrazija 3. Nulta abrazija U praksi se želi postići selektivna abrazija ili čak nulta abrazija koje daju manje iznose abrazijskog trošenja nego čista abrazija. 2.) Adhezija Nastaje pri trenju klizanja kada materijal prelazi s jedne tarne plohe na drugu tijekom njihovog relativnog gibanja. Jedinični događaj adhezije čine 3 faze Budući da se u prvoj fazi jediničnog događaja adhezije stvaraju mikrozavareni spojevi, otpornost na adhezijsko trošenje bit će određena sklonošću tarnog para prema stvaranju tih spojeva. Materijali koji nisu skloni mikrozavarivanju u međusobnom dodiru su tribološki kompatibilni i pogodni za rad u paru. Tribološka kompatibilnost za neke parove metala prikazana je u tablici. Ona se dobiva pokusima 3.) Umor površine Predstavlja odvajanje čestice s površine zbog cikličkih promjena naprezanja. Jedinični događaj umora površine ima 3 faze i prikazan je na slici Oštećenje koje se uočava na površini ima oblik rupe pa se ovaj oblik trošenja često naziva piting (rupičasta). Otpornost na umor površine naziva se dinamička izdržljivost površine a ona se može utvrditi samo pokusima. Tribokorozija Tribokorozija ili tribokemijsko trošenje je mehanizam trošenja koji nastaje kao posljedica kem. ili elektrokemijske reakcije materijala s okolišem 36. Zamor materijala! Umor materijala ili zamor materijala je pojava postupnog oštećenja materijala uslijed dugotrajnih periodičnih promjenjivih opterećenja (naprezanja). Umor materijala nastaje uglavnom kod dinamički napregnutih konstrukcija. Prilikom dinamičkog opterećenja, materijal će puknuti pri znatno manjim naprezanjima od maksimalne vlačne čvrstoće (σM), pa čak i granice razvlačenja (σ0,2). Otpornost materijala prema dinamičkom ili cikličkom (titranje) naprezanju nazivamo dinamička izdržljivost materijala. Najveće naprezanje, po apsolutnoj vrijednosti, koje materijal može podnijeti pri neograničenom broju ciklusa za dani koeficijent asimetrije i oblik opterećenja uzorka, naziva se trajna dinamička čvrstoća materijala. Trajna dinamička čvrstoća još se naziva i dinamička izdržljivost ili trajna titrajna čvrstoća. 80 do 90% svih lomova materijala imaju svojstvo loma od umora materijala. Utjecaj promjenjivih opterećenja može biti praćen i visokim ili niskimtemperaturama, i istovremenim djelovanjem agresivnih medija (npr. morska voda). Početne ili inicijalne pukotine koje nastaju kod umora materijala su najoštrije prirodne pukotine koje se teško mogu otkriti prije loma. Lom uslijed umora materijala počinje na mjestu najveće koncentracije naprezanja. 38. Utjecajni čimbenici na trošenje elemenata konstrukcija su: Utjecajni čimbenici na trošenje dijelova Proces trošenja dijelova je vrlo složeni i ovisi o velikom broju utjecajnih čimbenika. Oni određuju intenzitet trošenja mehanizma trošenja i značajke nastale istrošenosti. Čimbenici koji utječu na intenzitet trošenja mogu biti podijeljeni u 3 skupine: 1. Konstrukcijski 2. Tehnološki 3. Eksploatacijski
Veleučilište u Varaždinu 2013. 1. Konstrukcijski čimbenici Oblik i veličina spregnutih dijelova koji određuju specifični pritisak na površinu trenja i značajku dodira Početne zračnosti i vrsta nalijeganja spregnutih dijelova koji se dodiruju u procesu trenja (trebaju osigurati najmanje trošenje) Konstantno omogućivanje najpovoljnijeg toplinskog režima rada spregnutih dijelova. Izbor materijala za izradu spregnutih dijelova i sustav za njihovo podmazivanje. Veličine i značajke opterećenja, brzine gibanja dijelova i uvjeti rada Mogućnost pristupa sklopovima trenja pri servisiranju i održavanju odnosno brzina zamjene dijelova sklopa. 2. Tehnološki čimbenici Kvaliteta materijala (tvrdoća struktura), kvaliteta mehaničke obrade površina, vrsta i kvaliteta toplinske obrade, pridržavanje teh. procesa izrade i sklapanja 3. Eksploatacijski čimbenici Pridržavanje režima rada sredstva, tj. uporaba sredstva u skladu s njegovom namjenom i teh. značajkama Kvaliteta primjenjivih vrsta maziva i materijala Pridržavanje propisanog režima i tehnologije podmazivanja podsklopova i sklopova. Provedba preventivnog održavanja (pranje, čišćenje, podmazivanje) Provedba korektivnog održavanja (pripržavanje tehnologije)
39. Koji se faktori uzimaju u obzir pri donošenju odluke; Da li preventivno ili korektivno održavanje? Faktori za odluku: Troškovi Radna kultura Svijest vlasnika (poslodavca) Znanje Ukupna efektivnost (vojska, važni sustavi) Vrijeme izvođenja održavanja Sigurnosni razlozi I drugi...
41. Razlika između pouzdanosti i raspoloživosti - gotovosti! Raspoloživost - vjerojatnost da će neki proizvod funkcionirati u točno određenom vremenu (vjerojatnost da će sustav početi ispravno funkcionirati u traženom trenutku). Pouzdanost - vjerojatnost da će sustav ako je započeo ispravno funkcionirati i završiti svoju funkciju u određenom vremenu bez kvara. 42. Parametri pri izboru uređaja za dijagnostiku! (navedite ih) -instrument mora biti robustan i u mogućnosti da podnese uporabu, kao i da bude otporan na atmosfere u industriji, pa prema tome instrumenti projektirani za laboratorijsku upotrebu nisu pogodni za te svrhe; portabl instrumenti morali bi biti opremljeni baterijom. – oznake moraju biti pouzdane i instrumentom se mora lako rukovati, pouzdanost instrumenta mora biti veća, a potreba za održavanjem manja od komponente koju je potrebno kontrolirati. –oznake moraju biti precizne i moraju omogućavati definiranje trenda; osim toga polje mjere mora povezivati sva moguća stanja kvarova. – instrument mora biti siguran, a ako je potrebno mora biti primjenjiv i u opasnim područjima – elektroničke komponente instrumenta moraju biti lako zamjenjive, zaštićene protiv utjecaja okoline.
