Nasrudin-hodza i Francuz
Dosao nekakav Francuz u Stambol i javio se u carski saraj.Car ga primio lijepo,a Francuz mu kaze da bi se poturcio ako mu ko mogne misli pogoditi.Trazi car gore-dole,ne moze nikoga naci ko bi mogao s tako ucenim covjekom govoriti,a jos manje ko ce mu misli pogoditi.Kaze mu neko za Nasrudin-hodzu i veli : -Ako mu on ne pogodi,drugi niko ne moze! Brze car posalje sluge po Nasrudina.Trazili su ga dugo,nigdje ga stici.A Nasrudin svaki bi dan uzjahao pa isao nekud u Stambolu kud on hoce,a taj dan pustio magarcu da ga nosi kud magarac hoce.Jedva u neko doba nadju ga carske sluge i kazu mu da ga car odmah zove k sebi.Nasrudin okrene magarca pa pravo u carski saraj.Gladan je kao vuk jer cijeli dan nije nista jeo,kao kad je isao za magarcevom pameti;pa ga eto snadje jos veci belaj jer zna da nije dobro cim ga car zovepreda se.Helem,kako mu nedrago,sjase s magarca,priveze ga za avlijska vrata pa pred cara.Kaze mu car sta je i kako je,i zasto ga je zvao,a Nasrudin se stade pravdati da ne zna francuski govoriti.Ali carski ljudi navale na njega makar isaretom da govori s Francuzom i tako ga skolesaju. Udje Nasrudin u jednu prostoriju i sjede na minderluk. Dok eto ti Francuza i sjede pred njega.Francuz pogleda Nasrudina pa zaokruzi rukom ispred sebe poput kruga,a Nasrudin opet rukom kao da presjeca krug na pola.Opet francuz rukom iz sred onoga kruga sa uzdignutim prstima gore mice ruke nekoliko puta,a Nasrudin opet rukom odozgo kao da nesto prosipa po onome krugu.Cudi se Francuz,pa poteze jaje iz dzepa a Nasrudin komadic sira pa prema njemu.Skoci Francuz pa prema caru. -Pogodi-veli-sve sto god sam mislio,i sad turci me kako god hoces! -Kako to bi?- upita car. -Eto tako:ja zaokruzim ispred sebe,ko velim:Zemlja je okrugla. A on raspolovi,biva:polovina je voda.Ja opet odozdo rukom pokazem kako iz zemlje raste svakojako bilje,a on opet rukom odozgo pokazuje kako kisa pada i bez kise ne moze rasti.Ja potegnem iz dzepa jaje misleci ovako:evo ovakva je Zemlja,a on pokaza komad komad sira:takva je kad snijeg pada. Izidje Francuz,a car zovne Nasrudina pa ga pohvali i upita kako pogodi sve sto je Francuz mislio. -To je bar jasno,-veli Nasrudin.-On zaokruzi ispred sebe,kao veli:imam dobru pogacu,a ja kako sam gladan jedva docekam i prepolovim rukom,mislim:pola meni,pola tebi.On opet odozgo rukom, kao kad kvrca pilav,i veli imam dobar pilav;a ja pokazem rukom odozgo,velim:pomasti,dobro zamasti!On pruzi jaje,ko veli evo pa cemo i cimbur ispeci;a ja pokazem komad sira,velim;evo pa cemo napraviti i umak. Nasmija se car Nasrudinovoj mudrosti,lijepo ga obdari i otpusti,i od tada tada osta rijec:razumjeli se ko Francuz i Nasrudin.
Hodzine caksire
Jednoga dana Timur-Lenk objavi da hoce da upozna najhrabrijeg covjeka u mjestu. Niko se ne usudi da se javi zato sto niko nije znao sta se iza toga krije. Najzad ljudi zamolise Nasrudina da se on javi. Rekose: -Ti znas najbolje njegove cudi,pa ces najbolje uraditi sto bude trebalo! Hodza se zaista javi.Timur -Lenk je htjeo da iskusa hrabrost najhrabrijeg mjestanina pa zapovijedi da se skupi svijet na jednoj poljani.Dodje i Timur-Lenk sa svojom pratnjom.Potom dovedu Hodzu na sred poljane da sluzi kao cilj na kome ce jedan strijelac da pokazuje svoju vjestinu.Strijelac nanisani i odape,a stijela prodje izmedju Hodzinih raskrecenih nogu.Zatim Hodzi rekose da raskrili ruke.Ovaj put strijela prodje tacno ispod pazuha,tako da probi rukav Hodzina ogrtaca.Iako se Hodza veoma uplasio,on nije dao da se to vidi na njemu.Najzad,za trecu probu trebalo je da se Hodzi strijelom pogodi kapa na glavi.Hodza premre od straha.Strijela probi vrh Hodzine kape i proletje kroz nju. Timur-Lenk veoma pohvali Hodzinu hrabrost,pa ga bogato darova novcem i jos zapovijedi da mu se mjesto probijenog ogrtaca i kape dade nova kapa i ogrtac.Nasrudin se lijepo zahvali na daru i dodade: -Molim te,gospodaru,naredi da mi se dadu i caksire,pa da bude potpuno odijelo! Na to Timur-Lenk rece: -S nase strane nije tvojim caksirama nanesena nikakva steta! -Dobri gospodaru-rece Hodza -s vase strane,doduse,nije nanesena nikakva steta mojim caksirama,ali im je zato nanesena s moje strane: sad se one moraju najprije dobro oprati. Nasrudin-hodza Nasrudin-hodza i njegova krava krava
Imao Nasrudin-hodza jednu kravu koja nije nicemu valjala. Jednom mu rece zena da odvede kravu na pazar i da je proda.Kad je hodza odvede na pazar,pocne vikati sto mu grlo da: -Ova krava ne valja nista,nece na vrijeme da se teli,a kad se oteli,ne moze ni jednog teleta da othrani.Mlijeka daje sasvim malo. Tako je Nasrudin-hodza kudio svoju kravu sto je vise mogao,on je to sve istinu govorio,jer je znao da je laz haram. Kad je svijet cuo sta Nasrudin govori,niko ni da pogleda kravu.U to se Nasrudin-hodzi priblizi jedan njegov komsija i prisapta mu na uho: -Sto tako govoris za kravu,da nisi pobudalio,znas da ne valja svog mala kuditi,jer ga onda neces nikad prodati,nego daj ti kravu,pa da vidis kako se prodaje,a ti se negdje sakrij i ne izlazi,da ne poznaju da je tvoja krava.Nasrudin-hodza mu dade kravu i sakrije se.Njegov komsija stane vodati kravu i vikati: -Evo dobre krave,teli se kad je mlijeko najskuplje i daje na pomuzaj po pet oka mlijeka. On je tako hvalio,a u to se svijet poceo kupiti oko krave i pitati: posto je. Tad odnekle izbije Nasrudin-hodza pa povice: -Pa kad je ona tako dobra,necu je ni prodavati! Uzme kravu od komsije i odvede je kuci.
Nasrudin-hodza Nasrudin-hodza o zenidbi
Imao seljanin vec odrasla sina,pa ga upita hoce li se zeniti. -Hocu-odvrati mu sin-jer je sad bas lijepa prilika.Ima u nasem selu jedna djevojka i jedna udovica i jedna raspustenica;a ti ces me nauciti,koju cu uzeti! -Ja te ne znam nauciti-odvrati mu otac-ali imam jednog prijatelja u gradu,on ce te savjetovati. Kad je mladic dosao u grad,on pripovijedi onome prijatelju sve po redu. -Ni ja te ne umijem savjetovati-odvrati ovaj-ali u ovom je gradu Nasrudin;potrazi ga,on ce te savjetovati. Mladic je trazio Nasrudina,ali niko ne zna da mu kaze gdje je. Najedanput naidje na jednu gomilu djece koja igrahu trku konjsku. Mladic upita jednoga od njih za Nasrudina. -Ja sam-odvrati djecak,ustezuci konja. Mladic vidi da nije kud,iako je mali,sve mu pripovijedi. A Nasrudin mu odgovori: -Ako ces djevojku,ti znas;ako ces udovicu,ona zna;-a kad je htijeo da spomene pustenicu,on ga udari stapom po nogama,pa podje igrajuci konja. Mladic podje nezadovoljan ocevu prijatelju pa mu rece: -Nije me otac poslao da me upucujes djeci da se brukaju sa mnom,vec da me ti savjetujes! Zatim mu isprica,sta mu je Nasrudin odgovorio. -Pa on te je dobro savjetovao!-odvrati mu ovaj-ako ces djevojku,ti ces s njom zapovijedati;ako ces udovicu,ona ce s tobom zapovijedati;a sto te udario stapom po nogama,to ce reci:bjez' od pustenice kao od djavola!
Treba biti magarac pa razumjeti
Timur-Lenk dobi na poklon jednog krupnog i lijepog magarca. Svi ljudi iz Timur-Lenkove svite pohvalise ponesto u magarca, a kad je dosao na red na Hodzu, on rece: - Ja vidim u ove lijepe zivotinje jednu veliku sposobnost. Cini mi se da bi se ona mogla nauciti da cita! Poslije dugog raspravljanja Hodza dobi dozvolu da magarca vodi svojoj kuci na nekoliko dana radi ucenja u citanju. Uz magarca Timur-Lenk dade Hodzi i navaca za trosak. Odredenog dana dovede Hodza magarca da se vidi sta je naucio. Odvede magarca do jednog stola u sredini na kome je stajala knjiga sa velikim koricama. Magarac stade odmah da prevrce jezikom listove knjige. Prevratao je tako dok najzad ne podize glavu i ne zareve. Hodza se nasmija i rece: Eto ste vidjeli i culi da magarac cita! Tada neki rekose: - Mi nismo od tog citanja nista razumjeli! Hodza se ne dade zbuniti, nego rece: - Da bi se to razumjelo, treba bit magarac! Timur-Lenku se ovo veoma dopade pa upita Hodzu kako je on to izveo. Hodza mu objasni: Dao sam da se od koze napravi ona velika knjiga. Medu listove stavio sam malo jecma. Otvarao sam mu listove, a on je trazio i jeo jecam. Tako je magarac poceo, da bi nasao jecam, da sam jezikom prevrce listove. Medu neke listove nisam stavljao jecma. Na tim bi mjestima magarac poceo da reve. Posto sam ga na ovo naucio, drzao sam ga gladna dva dana, pa sam
ga onda doveo pred tebe. On je otvarao listove, a kad nije nasao jecma, zarevao je! TimurLenk ga zbog ove ostroumnosti obdari bolje nego se Hodza nadao.
Zasto se smijemo Nasrudin-hodzi? Nasrudin-hodzi?
Nasrudin-hodza je ucio u medresi pred cuvenim alimom kojeg je,pored je,pored ucenosti,odlikovala i dobrota i privrzenost njegovim ucenicima.Ali,osim ucenosti,bio je veoma pobozan,pa su ga smatrali evlijom,dobrim.Od svega imanja imao je jedno janje.Taj bi alim svaki dan zaklao janje,ispekao ga i pojeo zajedno s Nasrudinom i ostalim softama,a zatim bi sakupio sve kosti,proucio nekakvu dovu,i janje bi se opet stvorilo,zdravo i citavo-te bi ga opet sutra pojeli.Jednoga dana taj muderis ne dodje na vrijeme u medresu da odrzi odrzi nastavu svojim ucenicima,a ovi,ne mogavsi cekati svoga Hodzu dok dodje,zakolju janje,ispeku ga i izjedu.Dodje muderis i vidi ih sve snuzdene. -Sta vam je?-zapita ih,a zatim,prisjetivsi se,rece: -A gdje mi je janje? Oni okrepili usi pa sute. Razjaren muderis upita jednoga softu: -Sta si ti radio? -Ja sam ga zaklao,-odgovori on. -Dabogda i tebe zaklali!-prokune ga Hodza,pa se okrene drugome: -A sta si ti radio? -Ja sam ga derao. -I tebe derali dabogda! Obrati se trecem: -Sta si ti radio? -Ja sam ga pekao. -Dabogda i tebe pekli! Muderisa nije nikako popustala srdzba pa se jednako obracao jednom po jednom softi i proklinjao ih.Najposlije se okrenu Nasrudinu: -A sta si ti, bolan Nasrudine, radio? -Ja se, bogami,efendija ,smijao. -Dabogda se i tebi smijali! I sve dove muderisove Bog uslusao.Jednoga softu zaklali hajduci,jedan se sadro,jedan izgorio i svakom se ponesto dogodilo prema hodzinoj bed-dovi,a mi se Nasrudin-hodzi i danas smijemo,jer ga je njegov hodza tako prokleo.
Zar ne moze kazan da provri na svijeci
Dogovore se susjedi da natjeraju Nasrudin-hodzu da im priredi gozbu. Pozovu hodzu i kazu mu: -Da se okladimo, Hodza, da neces moci uraditi sto ti mi kazemo! Hodza zapita sta je to, a oni mu rekose: -Neces moci da na pazaru prestojis od mraka do zore. Ako to mognes, mi cemo tebi prirediti gozbu; ako ne mognes, ti ces je prirediti nama. Ne smijes uza se imati nikakve vatre. Na tebe ce se paziti iz obliznjih kuca. Zato dobro smisli i promisli. Hodza rece: - Ne bih se niposto upustao u ovakve besposlice, ali kad bas hocete, ja cu vam pokazati sta mogu. Najzad odrede mjesto gdje ce Hodza stajati i odrede dzamiju gdje ce se u zoru sastati da vide ko je izgubio. Hodza prestaja od mraka do same zore na odredenom mjestu i u zoru se sastade u dzamiji sa prijateljima. Prijatelji ga upitaju kako je noc proveo. - Strasno je bilo. Cijelu noc bila je velika mecava. Sve je bilo pod snijegom i u mraku. mraku. Samo se vidjelo svjetlo svijece u nekoj dalekoj kuci. Cim je Hodza ovo rekao, njegovi susjedi povikase: - Izgubio si Hodza! Dogovorili smo se da ne smije bit nikakave vatre. A ti si se na onom svjetlu grijao preko noci.Svi potvrdise da je Hodza izgubio, te je presudeno da Hodza priredi gozbu. Sutra navece Hodzina se kuca dupke napuni. Susjedi cekaju, ali od jela ni traga. Najzad izidu na dvoriste da potraze Hodzu. Pogledaju i imaju sta da vide... Hodza Hodza objesio jedan veliki kazan o jedno veliko drvo, a pod kazanom zapalio svijecu, pa sjeo i promatra. Ovi ga zapitaju: - Sta je to Hodza? Sta radis? A Hodza odgovori: -Sta bih drugo radio: pripravljam vam jelo! - Pa covjece, ti si objesio citav kazan na nebesa, a pod njega zapalio svijecu! Kako ce od jedne svijece na toj daljini da provri jelo u kazanu?! Hodza im odgovori: - Kako ste vi zaboravni! Prije dva dana, poslije one noci sto sam ja na mecavi probdio na pazaru, rekli ste da sam se grijao prema svjetlu one daleke svijece sto je tinjala u noci. Sada ne vjerujete da kazan moze da provri od svijece na ovoj blizini! Kratke sale o Nasrudin Hodzi............
. . Al' ja se ne slazem
Popeo se jednom Hodza na perdu cuprije,ko hoce bajagi skociti u nabujalu rijeku,a ustvari merak mu je bio iskusati i naljutiti carsiju. Sva se carsija iskupila na mostu da gleda i uziva,a Hodza viknu: -Hocu l' skociti? -De ,Hodza-povikase uglas. -Ima l' iko protiv? Carsija sutnjom odgovori,a Hodza ce na to: -Ama ja sam protiv-i sidje s perde na veliko razocarenje svijetine koja se ljuta razidje.
Nemoj se samo meni pokazivati
Ozenili Hodzu ruznom zenom.Jednoga dana kad je Hodza htio izaci na ulicu zapita ga zena: -Reci mi,kome se muskarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati? A Hodza joj odgovori: -Srce moje,nemoj se ti meni pokazivati,a pokazuj se kome god hoces!
Nasrudin i njegov prijatelj
Pricaju kako se Nasrudin ozenio.Rece mu prijatelj: -Kako si ruzan,tesko li tvojoj zeni! Na to mu odgovori Nasrudin: Nasrudin: -Da ti vidis moju zenu,tri puta bi me vise zalio!
Ponovio zenu
Ponovio Nasrudin-hodza svoju hanumu,kupio joj papuce,ali sa djonovima od papira. Kad to vidje hanuma,a ona ga stade reziliti,a Hodza joj rece: -Gledaj svoja posla,zeno!Ti,dao bog,nikad i ne spustas noge,nosices ih sto godina.
Nasrudin-hodza i zene
Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali svijeta,ali je opet zelio znati da li se kao on i drugi ljudi boje svojih zena. Jednom,kad je u Aksehiru u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena. -Ko se boji,neka na noge ustane!-povice Hodza. Svi ustadose osim jednoga. Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi, bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji zene. -Evo,ljudi,pogledajte junaka!Evo covjeka koji se ne boji svoje zene! -Ama jok,efendija!Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge podsjekose, pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.
Koju bi zenu Hodza spasio
Neko vrijeme Nasrudin imao dvije zene.Jednog dana dodju dodju one zajedno pred njega,pa ga upitaju: -Koju od nas dvije vise volis? -Obje-rece Hodza i htjede da tako zabasuri stvar,ali ga one ne htjedose pustiti. Mladja zena mu rece: -Zamisli da smo obje u ladji na jezeru, pa se ladja izvrne,a ti mozes samo jednu da spasis.Koju bi ti od nas dvije spasio? Hodza se okrenu starijoj zeni i rece: -Zeno,ono ti znas malo plivati,zar ne?
Nema veresije
Prodavao Hodza ulje i dodje mu susjetka udovica da kupi. Nikako da se pogode za cijenu. Poslije dugog cjenkanja Hodza joj rece: - Probaj ti ovo ulje, pa cemo se onda lahko pogoditi. Zena je, u stvari, htjela da dobije na veresiju ulje, te zato kao slucajno podsjeti Hodzu na njegovo prijateljstvo s njenim muzem. - Ama, deder ti prije svega vidi kakvo je ovo ulje! - navaljivao je Hodza. Zena rece: - Ne mogu da probam. Prije tri godine razbojela sam se uz Ramazan, tada nisam postila sedam dana pa ih bas sada nadoknadujem. A Hodza joj onda rece: - Draga moja, kad ti nisi mogla da oduzis za tri godine svoj dug Allahu, kako ces se moci oduziti meni za ulje! Nema od toga posla nista!
Kako je Hodza uspavao dijete
Ljuljala Nasrudin-hodzina zena u besici dijete koje je plakalo i nikako nije moglo zaspati. Nasrudin je u to vrijeme gledao u nekakav citab, pa nije ni cuo djeciju dreku. -Zaboga, Nasrudin-efendija-zovnu ga zena-ako znas sta je muka, ljuljni malo ovo dijete, nece li zaspati. Ja vise nemam snage ni u rukama ni u nogama da ga ljuljam. Hodza ustade sa silteta, uze s rafe jedan citab, rastvori ga i onako rastvorene stranice okrene djetetu koje se umivalo u suzama od placa. Dijete pogleda, osmijehnu se i zaspa. Zena u nevjerici jeli djete zivo i sta mu bi da odjednom zaspi, upita Nasrudina: -Tako ti Boga, kako ga uspava? -Ovim citabom. Kad god sam kao softa u medresi rastvorio ovaj citab da ucim u njemu, odmah bi me drijem uhvatio i smjesta bih zaspao...Znao sam ja da ce i djete tako zaspati.
Nasrudin-hodza i beg
Nasrudin-hodza otisao u jednog bega i tu ostao ostao kao gost nekoliko dana. Beghodzu Beghodzu hrdavo pogostio. Jedno jutro rece mu beg: -Hajde, Hodza, u selo, pa nadji jedno valjano kerce koje zna goniti zeca, pa cemo ici sutra u lov. Nasrudin ode u selo i dovede jednog jednog tornjaka koji ovce cuva. Kad ga beg ugleda, rece Nasrudinu: -Hodza, ovo je kabasto. Ovo ne moze ni potrcati. Ovo nije ker za zeceve. Na to ce mu Hodza: -Nek' ostane u tvojoj kuci samo nekoliko dana, ne samo da ce moci trcati nego ce moci i letjeti da mu nista zivo nece moci uteci.
Da se vidi sta ja s njim trpim
Doveo Hodza svoga magarca na pazar pa ga dade telalu da ga proda. Dodje jedan musterija i htjede da mu po zubima vidi koliko ima godina. Magarac ga ujede za ruku, a covjek se ukloni i ode uz grdnju i poviku. Drugi musterija pridje i htjede da ga povuce za rep, ali se magarac ritnu i udari covjeka. I ovaj ode ljutit. Telal onda dovede magarca Hodzi pa mu rece: - Moj Hodza, ovoga ti magarca niko nece da kupi, ko mu se priblizi s prijeda, ujeda ga, a ko sa zadnje strane, udara ga kopitom. Hodza, zadovoljan, rece: -Ma nisam ga,brate,ni doveo da prodam,nego da ljudi vide kakvu ja muku mucim s njim.
Tovar dvojice magaraca
Nasrudin-hodza putovao jednoga dana dana s jos dvojicom putnika. Putem se ona dvojica toliko umore da su poskidali svoje curkove i natovarili ih na Nasrudina da ih nosi . Ta dvojica bezobraznika se ne zadovojise samo tim, sto su ga natovarili, vec ga jos pocese ismjehivati zadirkivati. Jedan od njih rece Nasrudinu: -Brate, veoma smo te zahismetili. Oprosti, jer taj tovar na tvojim ledima, to je tovar jednog magarca. Nasrudin mu odgovori: -Ja mislim da je ovo tovar dvojice magaraca, a ne jednoga! Time ih je brzo usutkao da su morali uzeti svaki svoj curak.
Nasrudin-hodza i dijete
Pricaju kako je Nasrudin-hodza posao na Cabu. Iskupe se sve komsije oko njega, pa mu narucivali sta ce kome donijeti. Tu se slucajno nadje jedno dijete, pa izvadi gros, te ga dade Hodzi i zamoli ga da mu donese jednu sviralu. Na to rece Hodza: -Moj sinko! Ako bude zivota, ti zasvira a za ostale kako bude!
Ispod kise suh
Dodje Nasrudin-hodza svome prijatelju begu, koji se upravo tada spremao u lov. Posto se i Hodza odvazi da podje s begom u lov, dadose mu nekakvu staru kljusinu, te pojahase i odose. Kad se vratise iz lova zaokupi ih kisa, te svaki podbode konja i pobjeze od kise, a Hodza na svojoj kljusini osta. Kad se iskupise u konaku, svi ponesto mokri, a Hodza sasvim suh. To svima bijase zacudo te pitahu Hodzu za to, a on im odgovori da mu je konj neizmjerno dobar i brz, pa da ga je za vremena uklonio ispod kise. Beg toga konja odabra u posebnu stalu, te kad podose drugi put u lov on istog konja pajaha. Slucajno ih opet opet kisa okupi, te svi na svojim konjima pobjegose, a beg na svom osta. Ljut sto je okiso, odmah dozva Hodzu, te sasu vatru na nj: -Kako ti smijes lagati da je ovaj konj dobar, kad evo ja danas sav okiso?!
-Pa zar nisi umio svuci sa sebe haljina i metnuti ih poda se -rece Hodza-pa ne bi okiso kao ni ja!
Nasrudin-hodza i terzija
Nasrudin -hodza kupio cohu za dzubeta dzubeta donio je terziji da mu skroji i sasije dzube. Terzija uze cohu, razastrije je na terdah, izmjeri najveci komad koji je trebao da bude za ledja od vrata do peta, pa uze makaze i odreze komad. Prinese odrezan komad Nasrudinu uz ledja ali vidje da je odrezao za ledja prekratko, pa ga baci na terdah i rece: -Od ovoga cu skrojiti rukave. Ponovo uze arsin i izmjeri novi komad, odreza ga, kad ali i on kraci nego sto je trebao biti. Terzija ga baci na terdah pa rece: -Neka ovo bude za rukave! Tako odreza i treci komad, ali i ovaj bijase prekratak za ledja, pa ga takodjer baci na terdah, s rijecima: -Ovo za rukave. Dojadi to Nasrudinu, jer mu citav komad cohe obatali, pa povice: -Dosta, majstore, tih rukava! Necu ja praviti dubeta cijelom seheru!
Htio prevariti Nasrudin-hodzu
Nekakav mudrac cuo za Nasrudin-hodzu da ga ga niko ne moze prevariti.Hele, i on posao da ga nadmudri. Dodje u gradic gdje je tada zivio Nasrudin i naidje u jednom sokaku gdje nekakav covo drzi na ledjima gotovo srusen zid. -Znas li, zemljace, gdje je Nasrudinova kuca? -Pita ovoga mudrac. -Znam ja -odvrati ovaj.-De mi ovaj zid pridrzi da se ne svali, ja cu ti ga sada dovesti. -Dobro-i mudrac se odmah sagne pod zid, a ovaj ode. Drzi on tako zid sat-dva-tri, dosadilo mu je, a onoga nikad s Hodzom. Neko je tada naisao pa ga pitao zasto drzi zid.Mudrac mu sve kaza. -E, moj brate! Taj sto te je ostavio tu bio je glavom Nasrudin-Hodza.
Susi brasno na uzetu
Dodje Nasrudin-hodzi neki njegov prijatelj pa mu zatrazi uze na kome se rublje susi.Hodza udje u kucu pa mu onda rece:- Oprosti ces, ali ti ga ne mogu dati, susim brasno na njemu.A ovaj mu rece:-Bog s tobom, efendija, a ko jos na uzetu susi brasno?!-He, kad neko ,dragi moj, nije rad da pozajmi uze, da znas kako se onda divno moze da susi brasno na njemu-rece Hodza.
Hodza, sir i lopov
Ukro lopov Hodzi dobar sir s pendzera. Proturio ruku kroz demire,uzeo sir i pobjegao. Hodza,ni pet,ni sest,nego na glavni carsijski bunar i tu sjedne cekati lopova. Kad ljudi vidjese da Hodza vec satima sjedi kraj bunara,upitase ga, sta tu tako dugo ceka,a Hodza ce:Cekam lopova koji mi je ukrao sir s pendzera,a sir je dobro slan,pa mora doc ovdje da se napije vode.
Silo za ognjilo
Isao Nasrudin-hodza u grad i vodio za sobom magarca. Kako je bio ljetni dan i jaka zega,skine Hodza sa sebe curak, prebaci ga preko samara i podje dalje. U putu se neko nasali pa mu ukrade curak s magarca. Kad se Hodza obazrije i vidje da mu nema curka,povika magarcu: -Gdje je curak? Magarac suti. -E,dobro-reci ce Hodza ljut kao zolj, pa skine s magarca samar i metnuvsi ga sebi na ledja, doda: -Kad mi dadnes moj curak,onda cu i ja tebi vratiti samar.
Zenina krivnja Kad je jednom Nasrudin nosio zito u mlin,sveze mu zena vrecu sa zitom. Kad je bio na putu,odrijesi mu se vreca i on je do mlina vezao deset puta,pa kad se vratio kuci izgrdi zenu sto mu nije dobro svezala vrecu: -Kako li si to vezala vrecu,ja sam putem valjda deset puta morao stati da je vezem.
Nasrudinova prijetnja
Nasrudin jedne gladne godine ode u selo Kaht i posto je iskupio sve seljake kod kmeta,rece im: -Ili mi dajte da jedem ili cu uciniti ovom selu ono sto sam ucinio drugom selu. Seljaci,koji mislise da je on neki vrac poplase se i dadnu mu da jede koliko je god htio;zatim ga zamole da im kaze sta je ucinio onom drugom selu. Nasrudin rece: -Dosao sam u selo,pa sam iskao neku malenkost;oni mi ne dadose,a ja ostavim selo. Tako bih i vase selo ostavio da mi niste nista dali.
Kako se cuva kuca
Pricaju da je jednom Nasrudin-hodzina mati posla od kuce negdje u mahalu a rece Nasrudinhodzi,jos dok je bio djecak,da cuva kucna vrata. Mati ode. Hodza je sjedio na vratima do podne,dosadi mu se,pocne se s djecom igrati,a dodje ti hrsuz i pokrade sve po kuci,sto nadje. Vrati se mati, vidi sta je bilo i rece svome sinu: -Bolan,sto nisi cuvao? Sin odgovori: -Bogme vratima nije nista bilo,a ti nisi rekla da cuvam kucu.
Penjanje ljestvama
Pokaze jednom mali Nasrudin djeci vrlo visoko drvo i rece da bi se za pola akce popeo na vrh.Djeca skupise izmedju sebe pola akce i dadose mu da se penje. Kad Nasrudin primi novac zatrazi da mu donesu ljestve.Djeca zagalame:
-Ne moze tako!Nismo rekli da se penjes ljestvama! -A jesmo li rekli-rece Nasrudin-da se penjem bez ljestava?
Nasrudin i jaje
Stegao neki covjek u saku jaje pa dosao i rekao Hodzi: -Ako pogodis efendija,sta imam ovdje u saci,dacu ti jedan cigarluk. A Hodza njemu: -Batali sprdnju,sta znam ja sta ti je to! Covjek mu rece: -S polja je bijelo a unutra zuto. -Znam,znam-rece Hodza-kad ga razbijes ,napunis punu saku!
Nasrudin i lopov
Nasrudin je jos bio mladic kad neki lopov navali na kucu. Roditelji mu povikase u jedan glas: -Sinko,lopov je u kuci!Uhvati ga ! Nasrudin odmah skoci i rece: -Sad cu ja lopova uhvatiti! Lopov pobjeze u bascu a Nasrudin pobjeze za njim.Lopov se popne na zid i u taj mah kada htjede skociti dolje na sokak,uhvati ga on za nogu.Ali posto je cipela u lopova bila slucajno blatnjava,ukalja Nasrudin ruku.U tom trenutku vidje vidje gdje mu otac dotrci s batinom u ruci da tuku lopova.Nasrudin pusti lopova i rece: -Ne treba mi babo,batina,vec ibrik vode.
Nasrudin i magarac
Nasrudin-hodza htjede jednoga dana da se popne na magarca,ali metne najprije desnu nogu u uzengije.Kad je tako uzjahao na magarca,a lice mu bilo okrenuto repu.Kad ga oni,sto se tu desise,zapitase: -A sto si se ti naopako okrenuo?
On im odgovori: -Nisam se naopako popeo,vec se magarac naopako okrenuo!
Mladja mati od sina . Jednoga dana dosle zene u kucu njegovih roditelja te se zabavljale,smijale i pricale novosti.Cesto bi zapitale jedna drugu koliko je kojoj godina.Kad god bi zapitale Nasrudinovu mater koliko ima godina,ona bi uvijek rekla da ima sesnaest do sedamnaest. Makar da je Nasrudinu bilo vec cetrnaest godina,ona je uvijek tvrdila da joj je sesnaest ili sedamnaest. Dosadi to Nasrudinu pa rece: -Draga majko,ostani samo jos dvije-tri godine u tim godinama,pa cu te i ja stici i zajedno cemo rasti.
Nasrudin i car
Nasrudin je kao dijete od sedam godina s knjigama knjigama u torbi posao u vecu skolu. Srete ga ondasnji car koji se svako jutro setao bez pratnje,da ga ne bi poznali. Car vidje po spoljasnosti djecijoj da je bistar te se upusti s njime u razgovor. -A kuda ti ides, sinko? -U skolu. -Uzmi ovaj zlatnik te kupi sebi secerlama! -Vidjece me otac.On ce me pitati od kuda mi zlatnik,pa ce me poslije tuci. -Samo uzmi!Pa ako tvoj otac uspita,a ti mu kazi:"Dao mi je car",pa ti on nece nista reci. -Nece mi vjerovati. -Zasto ti nece vjerovati? -Zar car ikad daje samo jedan zlatnik?Ako mi napunis torbu zlatnicima,vjerovace mi se. Car pohvali mudrost djecakovu,napuni mu torbu zlatnicima i posalje ga kuci.
Nasrudin-hodzina vrjednoca
Nasrudin-hodza ustane jednom oko ponoci,izidje ponoci,izidje pred kucu i stane kukurijekati kao horoz.
Komsije,koji to cuse,zapitaju ga zasto on to cini.Nasrudin odgovori: -Sutra imam mnogo posla,pa bih htio da sto prije svane.
Zar lopov nije nista kriv
Ukrali Hodzi magarca.Sutradan isprica Hodza svoju muku prijateljima,a oni se stadose praviti pametni i koriti ga.Jedan rece: -Zasto,Hodza,nisi dobro zatvorio vrata na stali? Drugi: -Zar nisi mogao napraviti malo visi zid oko kuce? Treci: -O,moj Hodza, jesi li ti bio mrtav?Pa lopov nije mogao staviti onoliku zivotinju u njedra i neprimjetno je odnijeti! Jedan mu opet rece: -Gdje si ti bio dok su magarca izvodili iz stale na ulicu? Neki mu rece: -Ja,bogme,svoju kapiju uvece zakljucam,pa kljuc stavim pod jastuk.Lopov ne moze doci da uzme kljuc! Hodzi dosadise ti prijekori i zakasnjeli savjeti,pa im rece: -Svi vi imate pravo!Ali imajte i dusu pa recite:je li sva krivica samo na meni.Zar lopov bas nista nije kriv?
Nasrudin-hodza i Sarajlije
Jednom je Nasrudin isao u Sarajevo.Blizu grada vidje neku djecu gdje se igraju.On im pridje,a oni se iskupe oko njega i zapitaju ga: -Kuda to ides Hodza? -Evo,hocu da idem ovdje u carsiju-odgovori im Nasrudin.-Nego znate sta ,djeco,kazite vi meni sta bih ja mogao kupiti na pazaru da se sit najedem,a da ipak sacuvam novce? Jedno mu dijete odgovori: -Otici ces,gospodaru,u kasapnicu,pa ces kupiti jednu govedju skembu.Iz skembe pojedi ono sto je unutra,a skembu operi i prodaj. Tako se mozes sit najesti,a neces morati pare potrositi. Kad cu Nasrudin sta mu dijete rece,pomisli: -Bogme,nema za mene bericeta u Sarajevu.Kad su djeca ovakva,ja kakvi su odrasli!I tako se brze-bolje vrne ispred Sarajeva.
Za hajvana nema citaba
Nasrudin-hodza se pogodio s kadijom da mu cuva goveda.Imao je i on jednu kravu,pa i nju istjera zajedno s kadijinim govedima na pasu. Jedanput se dogodi te se pobode Nasrudinova krava s kadijinom,pa njegova krava ubode rogom kadijinu. Nasrudin brze-bolje otrca kadiji pa mu rece: -Cestiti kadija tvoja krava ubola moju kravu. -E pa sta cu ti ja?Za hajvana nema suda. -Ama sta ja velim,kadija?Nije tvoja krava ubola moju kravu,nego moja tvoju. -E he he.....Stanider malo,da zagledam u citab-pa pruzi ruku da dohvati knjigu,ali ga Nasrudin dohvati za ruku,pa mu rece: -Neces,Bogami!Kad nisi svojoj kravi gledao u citab,neces ni mojoj.
