Milan pl. Šufflay: Na Pacifiku god. 2255. Milan pl. Šufflay NA PACIFIKU 2255 Izdavaè: Izdavaèko poduzeæe »PROSVJETA« Berislaviæeva 10, Zagreb Za izavaèa: MIROSLAV MIHAJLOVIC Urednik izanja: NIKICA MIHALJEVIÆ Tehnièki urednik: VLADIMIR DESNICA Likovno opremio: BORIVOJ DOVNIKOVIC - BORDO Tisak: VARTEKS TISKARA VARAŽDIN ISBN-953-6279-68-1 MlLAN pl. SUFFLAV NA PACIFIKU Metagenetièki roman u èetiri knjige Zagreb, 1998. Uno itinere noti potest pervenire ad tam grande secretum (Symachus Proconsul, Epp. X 54.) (Jednim putem ne može se prispjeti do tako velike tajne.) 'Knjiga prva SAMSARO Samsarasva anaditvam - Bez poèetka i konca je samsaro (Yogatattva 3; Brahmasutra II. 1, 35; Samyutta Nikayo III. 22, 99.) GLAVA I. U godini komete - Samostan na vratima Kitaja - Apokalipsa arhana 1. Kroz kitajsko sjeverno Termopile, kroz Nankau--ski klanac nije više vozila željeznica. Važnost tog klanca, kojemu je u èitavoj Aziji jedini premac kajberski prijelaz iz Irana u Indiju, veæ su u davnim stoljeæima upoznali Kitajci, a pri koncu treæeg doba i Evropejci. Kitajci zatvorili ga dvostrukim zasunom, pa orijaskim unutarnjim kitajskim zidom, koji ga je presijecao baš na njegovoj presrti 600 metara iznad mora, a imao da brani Carstvo Sredine od najezde barbara. Evropejci naprotiv htjeli ga pošto poto otvoriti svojom strahovitom tehnikom, jer koncem 19. vijeka nije bilo geopolitika bijele rase, koji ne bi u sjevernoj Kini vidio blagoslovljenu zemlju buduænosti, koji ne bi bio zahtijevao, da što prije ovuda poteku traènice, da unesu plodove »moderne kulture« u »fosilnu« civilizaciju Kitaja. Od proroèanstva bijelog razuma ispunila se potpuno samo prva toèka. Sjeverna Kina postala je doista žarištem Azije. Široka ravnica pod slikovitim velegorjem mongolskim izgledala je kao gigantski park, u kojem filagorije i paviljone tvore èitavi gradovi, dekoracije veliki samotni hramovi i pagode, a dvor - daleki Peking. Ali traènica, što ih je ovuda položila sama kitajska vlada poèetkom 20. stoljeæa, u oèi velikog rata Na Pacifiku god. 2255.. bijele rase, tih traènica nije bilo u Nankau, doèim je 11 m. visok zemljani nasip obložen granitom (kitajski zid) još uvijek tekao bilom velegorja. Sasvim lagano upisivalo se u nj vrijeme, laganije nego u mandžursko tlo, u kojem su potresi velikog japanskog centra i naplave gorskih bujica prekrile tragove znatnog dijela jave 20. stoljeæa. Duboko pod veledjelom ljudskih koralja, pod kitajskim zidom, ali još kao dio njegova unutarnjeg predziða, u samom klancu, izmeðu jakih naselja Hvai-lai i Èengsing, stoje vrata èu-jung-kvanska. Na starom ornamentu reljefa i kipova u indijskom stilu jasno se vidi, da ta vrata nisu veæ kojih 800 godina restaurovana. U stropu ovalnog luka ne sjedi više nijedan Buda, ali na okomitim stijenama tog luka još uvijek može vješto oko razabrati pojedinosti dvostupaènog natpisa iz mongolske periode, u kojem su u skraæenoj redakciji sadržane dvije mistièke molitve budista. Negdje u davnini, u drugoj poli 19. vijeka taj je natpis pobudio veliku senzaciju, jer su u njemu vidjeli rekord poliglotnih natpisa èitave kuglje zemaljske. U šesterovrsnim pismenima njegovim zastupani su svi kipovi ljudskoga pisma: ideogramski i silabski, konsonantski i alfa-betski. Sastavljen je g. 1345. u šest jezika: u san-skritu, tibetskom, mongolskom, vigursko turskom, kitajskom, pa u
jeziku plemena Si-sja, koji je otada posve izumro, ali mu se rjeènik saèuvao duboku u pustinji Gobi, u knjižnici pijeskom zasutog mrtvog grada Hara-Hoto, što su ga struènjaci ruske sovjetske vlade poèeli otkapati g. 1923. Sada, u 23. stoljeæu nije taj drevni mnogojezièni natpis bio nikakvo èudovište. Za ljudsku se plazmu sjeverne i centralne Azije ispunio jedan optok, geopolitièki samsaro1. Etnièka . Knjiga prva - Samsaro se u njemu struktura nadvila nad davnu mongolsku periodu, u kojoj je èasovito stvorena najveæa državina drugog doba, tako zvanog srednjeg vijeka. Azijski je kontinent imao opet dva žarišta: Mandžuriju i Mezopotamiju, Peking i Bagdad. Velika Azija izgledala je kao najšareniji kaleidoskop nacija 20. stoljeæa, kao Mala Azija. Na velikom drumu, što od davnine vodi iz Pekinga preko Nankua u Kalgan, pa preko pustinje Gobi u Sibir, vrzu se karavane predstavnika najrazlièitijih rasa i naroda: tu su Kitajci u žutim kapicama, Rusi u šubarama, Anglosasi u kockastim kaputima, Japanci u kimonima, Parsi s crno vezanim èerevizama, Malajci s pregaèastim sarongama, Arapi u bijelim burnusima, Indijci s ogromnim turbanima. Samsaro nošnje i rasnih tipova nije se vidno pomakao u svom toku. Uz put, mahom do vrata èu-jung-kvanskih stoje drvene table i zidani stupovi, na kojima su afiširana službena dnevna akta, pa prerazni oglasi za uzdržavanje reda i kao upute za putnièke potrebe. Glase kitajskim pismom i jezikom, ruskom æirilicom, engleskim pidžin-dijalektom Tihog oceana latinicom, japanskim i arapskim pismom i jezikom. Na samim vratima uz kip maharadže prilijepljen je svjež, dvobojan oglas na bambusovu papiru naravne boje. Pred taj je plakat stao visok i vitak muškarac u zelenkastom jahaæem odijelu evropskog kroja. Moglo mu je biti najviše 40 godina. Crte njegova lica imale su sve prednosti one tjelesne harmonije, koju je iskonstruisala intuicija helenskih kipara i najljepša tvorba švedske ljudske pasmine. Tek put njegova nije imala potpune sjeverne bjeline; bila je nešto zagorjela, valjda od tropskog indijskog sunca. Došao je ovamo pješice u pratnji slabunjava, po indijsku odjevena mladiæa. Prema ponašanju taj mu Na Pacifiku god. 2255._ zacijelo nije bio sluga, ali ni vršnjak po ugledu. Obojica ostavili su svoje konje u obližnjem karavanseraju. Morali su biti vrlo naobraženi, jer su, kako se èinilo mogli èitati oglas, pred kojim su stali, od poèetka do kraja. Na èelu plakata stajao je èudnovat znak: crven kolut, u koji je odozdo bio zaboden zelen krst. Izgledao je posvema kao simbol budista za Sunce, kao simbol sredovjeènih astrologa za Veneru, kao kult života starih Egipæana, kao crux ansata, od koje je kršæanski srednji vijek Evrope bio stvorio svoj hrizmon, uvodni monogram svojih listina. Pod tim je znakom u svetom jeziku brahmana zelenim pismenima tekao odlomak iz staroindijskih Veda, odnosno iz Samajuta Nikajo, koji je poèima rijeèima: »Bez poèetka i konca, braæo, jest taj Samsaro«. Zatim je u usporednim okomitim kolumnama slijedila crvena kitajska, pa u vodoravnim recima ruska, engleska, japanska i arapska objava, kojom se je u zbijenim krilaticama, javljalo, da je Veliki komet o ekvinokciju ušao u prednje zviježðe Velikog Medvjeda i da æe još pri koncu ove bijele godine 2255., a 32. godine 83. žutog cikla uroniti u Sunce. »Oèekujte velike dogaðaje«, javljao je oglas. »U velikom èetvrtom dobu, koje je osvanulo prije deset pokoljenja, zbit æe se, prije nego što Komet završi svoj samsaro u Suncu, velika socijalna mutacija«. Ljupko se smiješile oèi lijepog èitaoca, kad je proèitav crne retke okrenuo glavu i naèas se zagledao prema nedalekom kompleksu zgrada, što su se samotne dizale na blizu brežuljku kao preteèe naselja Hvaj-laja. »Doista krasno radi vodstvo Budarha«, reèe poluglasno engleski, kao da se sam sobom razgovara. »To je, èini se, skupina samih Kolumba, koji æe i opet otkriti Ameriku iz . Knjiga prva - Samsaro Mandžurije. Umjesto pomrèine mjeseca služe se eto oni kozmièkim samsarom Komete, da jedinstveno udese odražaj eurazijskog2 mikrokozma. Jer zacijelo sva je zemlja danas puna tog papirnatog kometskog oglasa«. »Pa i nebo je noæas prilièno puno njegovog vlastitog ognjenog oglasa« nadoda indijski pratilac i zapita: »Uèitelju, a što je zapravo s tim Kometom?«
jeziku plemena Si-sja, koji je otada posve izumro, ali mu se rjeènik saèuvao duboku u pustinji Gobi, u knjižnici pijeskom zasutog mrtvog grada Hara-Hoto, što su ga struènjaci ruske sovjetske vlade poèeli otkapati g. 1923. Sada, u 23. stoljeæu nije taj drevni mnogojezièni natpis bio nikakvo èudovište. Za ljudsku se plazmu sjeverne i centralne Azije ispunio jedan optok, geopolitièki samsaro1. Etnièka . Knjiga prva - Samsaro se u njemu struktura nadvila nad davnu mongolsku periodu, u kojoj je èasovito stvorena najveæa državina drugog doba, tako zvanog srednjeg vijeka. Azijski je kontinent imao opet dva žarišta: Mandžuriju i Mezopotamiju, Peking i Bagdad. Velika Azija izgledala je kao najšareniji kaleidoskop nacija 20. stoljeæa, kao Mala Azija. Na velikom drumu, što od davnine vodi iz Pekinga preko Nankua u Kalgan, pa preko pustinje Gobi u Sibir, vrzu se karavane predstavnika najrazlièitijih rasa i naroda: tu su Kitajci u žutim kapicama, Rusi u šubarama, Anglosasi u kockastim kaputima, Japanci u kimonima, Parsi s crno vezanim èerevizama, Malajci s pregaèastim sarongama, Arapi u bijelim burnusima, Indijci s ogromnim turbanima. Samsaro nošnje i rasnih tipova nije se vidno pomakao u svom toku. Uz put, mahom do vrata èu-jung-kvanskih stoje drvene table i zidani stupovi, na kojima su afiširana službena dnevna akta, pa prerazni oglasi za uzdržavanje reda i kao upute za putnièke potrebe. Glase kitajskim pismom i jezikom, ruskom æirilicom, engleskim pidžin-dijalektom Tihog oceana latinicom, japanskim i arapskim pismom i jezikom. Na samim vratima uz kip maharadže prilijepljen je svjež, dvobojan oglas na bambusovu papiru naravne boje. Pred taj je plakat stao visok i vitak muškarac u zelenkastom jahaæem odijelu evropskog kroja. Moglo mu je biti najviše 40 godina. Crte njegova lica imale su sve prednosti one tjelesne harmonije, koju je iskonstruisala intuicija helenskih kipara i najljepša tvorba švedske ljudske pasmine. Tek put njegova nije imala potpune sjeverne bjeline; bila je nešto zagorjela, valjda od tropskog indijskog sunca. Došao je ovamo pješice u pratnji slabunjava, po indijsku odjevena mladiæa. Prema ponašanju taj mu Na Pacifiku god. 2255._ zacijelo nije bio sluga, ali ni vršnjak po ugledu. Obojica ostavili su svoje konje u obližnjem karavanseraju. Morali su biti vrlo naobraženi, jer su, kako se èinilo mogli èitati oglas, pred kojim su stali, od poèetka do kraja. Na èelu plakata stajao je èudnovat znak: crven kolut, u koji je odozdo bio zaboden zelen krst. Izgledao je posvema kao simbol budista za Sunce, kao simbol sredovjeènih astrologa za Veneru, kao kult života starih Egipæana, kao crux ansata, od koje je kršæanski srednji vijek Evrope bio stvorio svoj hrizmon, uvodni monogram svojih listina. Pod tim je znakom u svetom jeziku brahmana zelenim pismenima tekao odlomak iz staroindijskih Veda, odnosno iz Samajuta Nikajo, koji je poèima rijeèima: »Bez poèetka i konca, braæo, jest taj Samsaro«. Zatim je u usporednim okomitim kolumnama slijedila crvena kitajska, pa u vodoravnim recima ruska, engleska, japanska i arapska objava, kojom se je u zbijenim krilaticama, javljalo, da je Veliki komet o ekvinokciju ušao u prednje zviježðe Velikog Medvjeda i da æe još pri koncu ove bijele godine 2255., a 32. godine 83. žutog cikla uroniti u Sunce. »Oèekujte velike dogaðaje«, javljao je oglas. »U velikom èetvrtom dobu, koje je osvanulo prije deset pokoljenja, zbit æe se, prije nego što Komet završi svoj samsaro u Suncu, velika socijalna mutacija«. Ljupko se smiješile oèi lijepog èitaoca, kad je proèitav crne retke okrenuo glavu i naèas se zagledao prema nedalekom kompleksu zgrada, što su se samotne dizale na blizu brežuljku kao preteèe naselja Hvaj-laja. »Doista krasno radi vodstvo Budarha«, reèe poluglasno engleski, kao da se sam sobom razgovara. »To je, èini se, skupina samih Kolumba, koji æe i opet otkriti Ameriku iz . Knjiga prva - Samsaro Mandžurije. Umjesto pomrèine mjeseca služe se eto oni kozmièkim samsarom Komete, da jedinstveno udese odražaj eurazijskog2 mikrokozma. Jer zacijelo sva je zemlja danas puna tog papirnatog kometskog oglasa«. »Pa i nebo je noæas prilièno puno njegovog vlastitog ognjenog oglasa« nadoda indijski pratilac i zapita: »Uèitelju, a što je zapravo s tim Kometom?«
»Vikra, ti kanda nijesi baš najpouzdaniji èlan Budarha, kad sumnjaš u navode tog odliènog udruženja, èiji znak eto vidiš nad oglasom« odvrati smiješeæi se upitani. »Navodi Budarha uvijek su istiniti, a ako to još nijesu, Budarh æe se pobrinuti, da to budu. Tajanstvena njegova moæ doduše nije u stanju, da utopi ovaj komet u Suncu. Ali èlanovi Budarha izraèunali su optok tog nebeskog tijela. Njegov samsaro je jednostavan, jer on je, kako znaš, èista jedinica samo jedne praenergije. Taj komet je onaj, koji je po kazivanju kitajskih anala države Lu prije 2867 godina ušao kao i sada i Pei--tu, u prednje zviježðe Velikog Medvjeda, a koji je veæ bijele godine 1680. odredio veliki Newton. Tada je taj komet prolazio udaljen od sunèeve fotosfere za treæinu sunèeva polumjera. Ovaj put on æe pasti u Sunce. Budarh istinit je prorok za samsaro jedne energije, da uzmogne ravnati drugom. To je mašaj za gomile. Da vidimo, što je za samostalnije duhove?« I muškarac, kojeg je indijski pratilac Vikra nazvao uèiteljem, okrene se, da prouèi posljednji stavak oglasa u zelenim recima. Ti reci bili su tiskani latinicom, s malom iznimkom u samim jednoslovèanim rijeèima. Izgledalo je, kao da je tu fiksiran kakav prvotni jezik ljudskih pralika ili djetinjeg tepanja; jednako se mogao dobiti dojam, Na Pacifiku god. 2255.. . Knjiga prva - Samsaro da je tu fonetizovan razvojem poodmakli engleski, ili pak da je transkribovan izbrušen kitajski jezik, koji kao da je dugim samosarom stigao na put aglutinacije, a možda veæ i izgubio svoj ukoèeni red rijeèi. Pojedine rijeèi bile su pogdje vezane spojnicom, a nosile su mjestimice arapski brojèani eksponent, koji nije nigdje nadmašio broja 5. Bio je to umjetni jezik stvoren poèetkom 22. vijeka, daleko bolji od Volapiika, Esperanta ili Ida. Stvorio ga je èlan Budarha, neki Rus na indijskom tlu. Grèkolatinski struèni termini, kako ih je dugim diferencijalnim razvojem bijele znanosti stvorio Zapad, integrirani su ovdje metodièki s obzirom na formu; pridodane su sve važnije ingenijozne apstrakcije engleske, amerikanske, pidžinske, njemaèke, ruske, kitajske, japanske, indijske, arapske i židovske; sve to subsumirano je pod indijske filozofske i kitajske socijalne kategorije. Termini materijalno-prak-tiènog života uzeti su iz jezika naroda, koji se je na odnosnom podruèju najveæma odlikovao. Tako je na pr. terminologija brodarska engleska i malajska, agrikulturna uglavnom ruska, marvogojstvena mongol-, sko-turska; sve, što se odnosi na kult mrtvih, kitajsko je i indijsko, Što na vojsku, japansko. Za temelj brojèanog sistema uzeta su imena prvih 9 slova latinskog alfabeta i rijeè »zer« (zero); prema specijalnoj potrebi daljnja imena slova oznaèuju drugu, treæu itd. potencu broja 10. Brojevi se inaèe izgovaraju u pojedinim brojkama redom, kako ove teku u decimalnom sistemu. Sufiksi »b(e), c(e)« tvore komparativ i superlativ pridjeva. Razlika znaèenja homo-nima3 fiksiraju se u govoru gestom prsti jedne ruke, u pismu brojèanim eksponentom. U gramatici i sintaksi primijenjene su sve logièke odlike fleksije, aglutinacije i izolacije. Glagol je nepromjenjiv, ali se zato neobièno mijenjaju tri pomoæna glagola, u glavnom za aktiv, pasiv i medij, za prošlost, sadašnjost i buduænost. Ali osim za funkcionalnu suvislost i reciproènost izraženu medijem imade tu još posebnih temeljnih forma za brzinu u najširem smislu, za tako zvani samsaro, koji se oèituje u opto-ku i ritmu, pa za efekat iz prošlosti i buduænosti, za tako zvanu karmu, napokon za ono, što je nedvojbeno u svako doba i na svakom mjestu. Bilo je u tom jeziku dosta rijeèi, koje su stvorene kontrakcijom sigli, t.j. stezanjem poèetnih slova više rijeèi u stanovitom jeziku. Ovo stezanje, do kojeg Rimljani i Englezi u svom vrlo uobièajenom sistemu sigli nijesu došli, postalo je tek pod konac treæeg doba sve èešæe kod dugih naslova poduzeæa, društvenih saveza, telegram-adresa itd. Ovdje je od toga stvoren jedan od sistema graðenja rijeèi. Sam jezik nazvao je izumitelj »mum«. Autentièno obrazloženje tog imena nije bilo poznato, pa su ga stoga razlièito tumaèili, ali gotovo svi kontrakcijom. Jedni su tvrdili, da je podloga tog imena ruska: »mošè uèenih mozgov«, drugi, da je engleska: »mankinds united mind«, treæi, da je latinska: »mentalis unificatio mundis«; bilo ih je, koji su iznijeli posve analogne ternarne grupacije iz drugih
velikih jezika. Jedino kabaliste gledali su u tom nazivu simboliku izraženu rimskim brojkama MVM, gdje su tisuæoglave gomile grupisane oko temeljnog broja sisavaca, kako se on oèituje u gradnji prsti i æutila i u optièkom poimanju boja spektra, oko broja 5. Nad jedinstvenom primjenom tog jezika bdio je, slièno kao nekoæ nad jedinstvom kitajskih znakova i izgovora, posebni odbor, koji se je periodièki, svake devete godine sastajao u Benaresu. Na Pacifiku god. 2255.. »Doskora svršava se kalpa, dan Brahme, Velikog kometa«, tako je glasio proglas u mumu. »I na Zemlji poèima sandi, praskozorje nove mahajuge, nove svjetske periode, ali ta nije posljednja. To je peti sandi Života, i onaj, tko zna za prva èetiri, znat æe, tko jamèi za peti.« »Isti motiv, tek bezobrazno stupnjevan«, reèe stariji proèitav taj proglas. »Umjesto mutacije u maloj èetvrtoj historijskoj periodi, koju najavljuje crveni oglas, evo tu je oglašen silni peti sandi. Na ovoj uèenoj objavi istina je samo to, da je Budarh nešto nauèio od predstojnika svoje 12. sekcije. Jelda, Vikro, ti kao moj uèenik možeš da riješiš zagonetku ovog proglasa? Ti znaš za prva èetiri?« »Skok života iz studeni, gomilanje Sunèeve energije na zemlji, loženje krvi, pronalazak vatre«, odvrati monotono upitani. »A peti?« »To je samsaro drugoga, kao što je èetvrti sam-saro treæega. Taj bi nastupio, kad bismo otkrili tajnu biline, klorofilnu funkciju.« »Vrlo dobro«, smiješio se uèitelj. »Doista nije èudo, što si u svojim godinama veæ prevalio sve literarne stupnjeve od pupoljka genija do èin-ši-a doktora mudroslovlja.« Dok je to govorio nezamjetnom ironijom, promatrao je pomno veliki muhur, što se je nalazio na dnu objave. Žig taj je u okruglom svijetlo zelenom polju nosio stilizovan bijel lotosov list, na njemu smeðu žutu maticu s krunom na glavi. Rub oko zelenog polja bio je ispunjen èudnim arabeskama, a baš ove privukle su pažnju uèiteljevu. . Knjiga prva - Samsaro »Gle, gle, sada mi je mnogo toga jasno«, pro-mrlja on. »Eto sam došao u zadnji èas. Nu najzanimljivije je ipak to, što sam sve uradio, baš kao da sam veæ prije sedam dana èitao taj proglas, Vikro« obrati se on svom pratiocu, koji je zurio u muhur kao èovjek, koji se napinje da nešto odgonetne. »Vikro, zar ne ide sa èitanjem?« »Samo donekle! Proèitao sam sve rijeèi, ali ne poznam nekoliko ideograma, pak prema tomu ne znam baš najglavnije.« »Zar ne, to su ta tri znaka, kojih ne poznaš?« reèe uèitelj i pokaže prstom tri mjesta meðu tobožnjim arabeskama muhura. Bio je to zapravo kriptogram (tajnopis) u staro-indijskom jeziku, osnovan na stenografskoj bazi. Podsjeæao je u mnogom pogledu na rimske tironske note u tzv. košnicama merovinških kraljevskih diploma. »Jest, baš ta tri« klikne zaèuðeno Vikra. »Reæi æu ti ta tri znaka, jer ti zaslužuješ puno povjerenje. Prvi je znak za arhana, vrhovnu moæ našeg udruženja, drugi znak je za Dvanaestoricu, malo i vrhovno vijeæe Budarha, a treæi je za »mjesto sredine«, za Èung-kvo. A sada proèitaj èitavi kriptogram glasno!« I Vikra stane lagano èitati ovu objavu: »U doba Zmije dvanaestoga po znaku Ovna bit æe designovan novi arhan. Pozivaju se Dvanaestorica da tada budu neminovno u Èung-kvou.« Tu stane Vikra i reèe: »Više ne vidim. Je li je bilo dobro?« »Posve dobro i nemam više, ajdemo« odgovori uèitelj i krene žurnim korakom po dobroj cesti, što je vodila u Hvaj-laj. Bilo je prekrasno, poodmaklo Na Pacifiku god, 2255._ proljetno jutro, lagano pokrivalo se opet tlo zelenom tajnom biline. Kad su veæ bili skrenuli s velike ceste i dobrano se uspeli na brežuljak s jakom skupinom zgrada, prekine šutnju Vikra ne moguæi se dalje svladavati. »Uèitelju, oprostite«, reèe on, »ali meni je sve to odviše zagonetno. Sada je devet sati, poèima dvosatni ciklus Zmije, a 12. je dan po ekvinociju. Prema krip-togramu to je jutro arhanovo. Za nekoliko trenutaka vi ste eto pred vratima samostana Hvaj-
lajskog, pred ljetnom rezidencom pekinškog kutuktu-a, pred zgradama, koje su meni od prije poznate, a da se nikako ne mogu sjetiti otkuda. A ipak, prema svemu, što znam o vama, vi biste se ovèas neminovno morali nalaziti pred Èung-kvoom! Ta zar je sve to laž?! Zar je Èung-kvo zaista basnoslovno mjesto, kako to tvrdi Sem-sa državna vlast, koja ga traži groznièavo veæ kroz više godina?!« Èovjek u zelenom ne odgovori ništa. Bili su stigli pred najsjevernija vrata ovoga ogromnoga budistièkoga samostana, koji je pokrivao vrh brežuljaka. Iz daleka izgledao je kao tvrðava davnih vremena sa okruglim zidom od tesanog kamena i s centralnim donzonom (kulom) ili barem kao kakova benediktinska opatija u Albaniji ili Ugarskoj u vrijeme prvih turskih najezda. Iz bliza raspao se na 12 jednakih, prizemnih zgrada sa ravnim krovom, sagraðenih u kružnom vijencu. Zgrade nijesu imale prozora, ni vrata s vanjske strane. Bile su spojene jednako visokim zidovima, od kojih je svaki imao svoja metalna vrata ukrašena raznolikim ornamentima. Ti su se doimali kao totemski4 znakovi, jer su veæinom imali motive iz životinjskog carstva. Tko bi se potanko zabavio tim motivima, našao bi u njima potpunu analogiju s emblemima dvanaest . Knjiga prva - Samsaro eurazijskih državnih tvorbi, s emblemima Kitaja, Tibeta, Siama, Rusije, èetiriju muslimanskih država, dviju Indija, Sibirije i Japana. Na vratima nije bilo ni kvake, ni kljuèaonice, ni halke, ni zvonca. Èovjek u zelenom, oèito ljevak, izvadi lijevom rukom iz lijeve èizme kratak bambusovm štap sa sedam èvorova, i velikim orijentalnim smaragdom, koji je krasio štap na jednom kraju, dotakne se oka polarnog medvjeda u ornamentu vrata. Ova se neèujno otvoriše i odmah za obojicom zatvoriše; iznutra se vidjelo, da na sebi nose broj 12 u arapskim ciframa. Putnici nalazili su se u prolazu medu dvjema susjednim zgradama ili bolje, meðu njihovim unutarnjim elegantnim arkadama, odakle je pukao vidik na centralnu, takoðer okruglu zgradu s velikom kupolom, koja je bila prekrivena olovom poput sredovjeènih bizantijskih crkvi. »Eto, Vikro«, reèe stariji, »ovamo si trebao ti prodrijeti u svojim nedavnim magiènim noæima kod Ning-vua! Jer tu je pred tobom Èung-kvo, državina sredine, nedavna kuæa, što tajno nosi pradavno i notorno ime kitajskog carstva. Zasada tek samsaro rijeèi...« 2. Promjer kruga, na kojem se diže èitavi samostan, zvan na daleko i široko Hvajlajski, iznosi 144 metara. Izmeðu periferièkih zgrada i središta nalazi se ogroman vrt razdijeljen radijalnim putovima na 12 sektora. Poradi mnogog, naoko pravilno razre-ðenog egzotiènog drveæa i grmlja, pa filagorija i dekorativnih elemenata izgleda kao park, poradi brojnih zdenaca i kanala, pa velikih i sada još Na Pacifiku god. 2255.. dijelom praznih, dijelom staklenih zvonovima posutih terasa kao kuhinjska bašta. Ali tko bi se potanje zabavio sadržinom vrta, opazio bi, da to nije vrt ni za želudac, ni za oko, veæ specifièni znanstven vrt za krv, živce i srce. Pod vedrim nebom ili u staklenim postavama gaje se ovdje sve biljke, koje u cvijetu, sjemenu, soku, kori ili korijenu produciraju toksine, otrove kako im je tajanstveno djelovanje na životinjski organizam ustanovilo tisuæljetno indijsko i kitajsko opažanje, zapadnjaèka alhemija i toksikološka kemija; nadalje sve biljke, kojima se pripisuje èudotvorna, ljekovita ili magièna moæ ili koje su »tabu«5 u vjerovanju najraznolièitijih živih i mrtvih naroda. Grupacija tih biljki nije provedena po morfološkoj srodnosti, po kakovom sustavu poput Linneova, nije provedena ni po kemièkom sastavu njihovih droga i preparata, ni po fiziološkom uèinku na životinjski organizam. Asclepias acida, èiji sok daje napitak zvan »soma«, mlijeko besmrtnosti, na posve je drugom sektoru, nego snotvorni mak ili pak indijska konoplja, koja ovdje raste u društvu s èajem, kamforovim lovorom i sjeverno amerikanskim krugljastim kaktejama poznatim pod urodenièkim imenima »pelote, pejotl«. Vrhovna je klasifikacija ovdje, kako se èini, provedena na hromatskoj6 bazi, prema hromatskoj reakciji biljke na sunèevo svjetlo. Na istom sektoru na pr. zasaðen je mak, pa crveni naprstak, èiji listovi i sjeme
daju glikoside digitalisa, pa vatreno crvena gljiva muhomora, iz koje se dobiva teško otrovni muskarin; na susjednom sektoru pater-noster-grašak, èije poput skerleta crveno i za èisla upotrebljavano sjeme daje od davnine poznat toksalbumir abrin, pa kokainovo crveno drvo, pa paskvica, èiji iznutra crveni plod sadržava atropin. . Knjiga prva - Samsaro Kao ova dva crvena postoje sada veæinom još latentna, i po dva žuta, zelena, modra, ljubièasta i bijela sektora. Svako od ovih šest hromatskih polja imade svoju staklenu kuæu s basenima za vodene biljke. Sveti lotosi Gangesa i Nila, ti simboli vaseljene, plivaju u trim razlièitim kuæicama i to egipatske nimfeje u crvenoj i modroj, a »stan Brahmin«, indijski nelumbij »padma« u bijeloj. Od mnoštva drveæa nijedno nije vrlo staro; najjaèe meðu njima, hrast, to sveto drvo Druida7 i dodonskog Zevsa, može imati oko 30 godina. Još se na zelenim sektorima viða dosta akacija i cipresa, svetog drveæa slobodnih zidara, odnosno silnog kitajskog »trojnog bratstva« Semhapa. Posvuda je zasaðeno, a veæ ponešto i vidljivo mnoštvo posve bezazlenog, poljskog i vrtnog cvijeæa, oèito za pèele, koje imadu svoj jak pèelinjak na južnoj strani. Na istoènoj se strani nalazi golubinjak, a na sjenovitoj sjevernoj termitski brežuljak. Razoran rad ovih insekata pod strogim je nadzorom, a izolovan je na razmjerno malen prostor. Iskustvo, da se termiti ugiblju lakovanim predmetima, bilo je u davnini glavnim motivom silnoj tehnici laka u Kini i Japanu. Isto ovo iskustvo ovdje je poslužilo za izolaciju razornog brežuljka. Sok drveta, iz kojeg se prigotavlja lak, otrovan je, te prouzrokuje i kod ljudi osebujne i teške kožne afekcije. Centralna se jezgra sastoji od zgrade, kojoj je takoðer glavnom oznakom sveti broj svih eurazijskih naroda, indijsko-akadski sunèev, pa temeljni broj svih vertebrata, astro- i bionomski broj 12. Polumjer zgrade iznosi oko 12 metara. Od toga otpada 5 m na kružni vijenac od 12 prizemnih, kroz ravan krov rasvijetljenih soba. Pod ovima je isto toliko podzemnih soba. Oba sprata zatvaraju u sebi kupolom Na Pacifiku god. 2255._ nadvijenu dvoranu s polumjerom 7, brojem atomske materije i njezina svjetla u punom spektru od ultracrvenih do ultravioletnih zraka. Nadzemne sobe imadu izravan ulaz izvana; s dvoranom vežu ih vrlo teška tajna, a s podzemnim sobama poklopna vrata. Podzemne sobe nemaju veze s dvoranom. Gornje kružne sobe su po velièini i namještaju posve nalik jedna na drugu, tek se razlikuju po svojoj dominantnoj boji i po ornamentu. Stijene naime obložene ploèama, što izgledaju kao da ih je u indijskom laku izradila sredovjeèna talijanska škola Robbije, prelaze, kako sobe rastu od 1 - 12, trim prvim duginim bojama od crvenila do zelenila, od boje tople krvi do boje pluæa bilinskih. Bilinski je motiv ornamenata u svim sobama, ali svagdje drugaèiji. U sobi br. 1 motivom je na pr. makov cvijet, taj tajanstveni crveni tvorac opija i njegovih brojnih alkaloida, u sobi br. 7 motivom je veliki zreli list kitajskog hunskog duhana, u sobi br. 12 cvjetni perigonij indijske konopljane stabljaèe, taj zeleni laboratorij hašiša, roditelj najèudesnije smole, dinamita za mozak, zelenog hurusa ili mimeke. U skladu s ornamentom i bojom sobe jest i jednostavni indijski namještaj od drveta. U koliko imade kovina, to u èetiri crvene sobe dominira bakar, u èetiri žute mesing, a u èetiri zelene zlato. Ovo, kao što je poznato, propušta u vrlo istanèanim ploèama samo zelene zrake. Odnosna temeljna kovina nalazi se još napose u obliku malene kruglje u svakoj sobi na posebnom stoliæu. Kraj nje viða se druga, jednako velika kruglja od inog, specifiènog metala tako, da je na pr. u broju 1 bakar uz bizmut, u broju 7 mjed uz zlato, u broju 12 zlato uz ocal. . Knjiga prva - Samsaro Centralna dvorana nosi u polovici svoje visine kružnu galeriju. U ovu ulazi 12 brojkama oznaèenih vrata iz gornjih kružnih soba. Dvostruke stepenice sa sjevera i s juga spajaju galeriju s podnicom dvorane, koja imade i svoj zaseban ulaz s poda na dizalo. Ovo ulazi ekscentrièki prema zapadu u posve zatvorenu i osebujno natkritu komoru, koja gotovo potpuno zaprema zapadnu polu kružne podnice. Gledana iz visoke dvorane, u kojoj se zapravo i nalazi, izgleda ova komora kao peæina, a
kad su joj vrata otvorena, kao spilja. Zidovi visoke, na podnici polukružne dvorane urešeni su lotosovim ornamentom u kitajskom staniènom emalju. Paraboloidni strop prevuèen je kitajskom porculanskom ocaklinom nedosezne zelenkaste bjeline. Iz lokusa paraboloida poput ogromne krijesnice rasprostire zeleno, hladno i mirno svjetlo jedna kugla. U istoèni je zid ispod galerije oblijevo utaljena velika karta Eurazije i Sjeverne Amerike u žuækastom porculanu. Na karti oznaèena su samo naj-glavnija mjesta tih kontinenata siæušnim, raznobojnim, prozirnim kapsulama, od kojih su mnoge okružene s tri do pet maljušnih portreta muških glava na porculanskim okruglim ploèicama. Ove se mogu po volji izvaditi i zamijeniti drugima. Nad kartom vidi se pet znatno veæih muških portreta. Somatsko tjelsno im je obilježje indijsko. Ovo je najjaèe zastupano i kod portreta karte. Obdesno u zidu redaju se na oveæim porculanskim paèetvo-rinama èitavi nizovi prsnih slika muževa veæinom kavkaske rase, nu imade i reprezentanata žute pasmine. To su glave poglavitih i aktuelnih vlastodržaca u Euraziji i Americi. Sve su slike vrlo jasne i žive, u naravnim bojama. Krov, zidovi, pod, vrata Na Pacifiku god. 2255.. i kapci na ventilatorima ove dvorane oploèeni su vidljivo, odnosno nevidljivo olovom, pod kojim se nalazi dosta debela naslaga termitskog cementa. U otvorenom polukrugu dvorane, usporedo s istoènom stijenom stoji velik stol u obliku isjeèka kružnog vijenca s 12 numeriranih sjedala na konveksnoj strani. Stol je prevuèen staklom. Ispod ovoga kod svakog se mjesta viða po jedan karton, a njemu slika muške glave; pod njom širok kolobar poput duge, obojadisan crveno, žuto i zeleno, s mnogobrojnim nepravilno razmještenim tamnim krivuljama, kao neka nova, polukružna vrsta spektra. U svojoj konkavnoj sredini stol je sve do hipotetiène tetive svog luka izboèio èetvorouglastu površinu, na kojoj se nalazi indijski, kitajski i evropejski pisaæi pribor. Pred tom izboèinom stoji, kao neka vrsta prijestolja, velik stolac od antikne, patinom prevuèene bronce, orijentiran prema istoku, izgraðen u motivima lotosovima. Lotosovu stolcu obdesno stoji nizak stoliæ s osebujnom klavijaturom od slonove kosti, oblijevo neki èudan predmet, za koji je u prvi mah teško reæi, da li spada meðu pokuæstvo ili meðu aparate. Izgleda kao kovèeg sagraðen od ebanovine u obliku petorobride prizme. Lebdi sa svojim trim nožicama od bakra, zlata i ocala na osi iznad petorotrake zvijezde, koja imade potpuni oblik druidskog pentalfe8, a sastavljena je od komada obsidijana i moldavita, dakle od vulkanskog i meteorskog stakla. Pet šiljaka pentalfe nosi èudnovate znakove, koji podsjeæaju na sredovjeène horoskope, doèim je unutarnji peterokut pentalfe èist i naravne prozirnosti. Na crnim poboènim dodekaedrima, a poredanih svjetlijim bojama redom vidjeti ovih pet slika: riba, nad njim valovit potez, kornjaèa, pod njom kos . Knjiga prva - Samsaro potez, ovan, kojemu iz nozdrva sukljaju dva traka kao sapa vruæa, blizanci na kruglji i napokon matica, kraljica košnice, kako se iz tamne neke mase uspinje na mlijeèno svjetlucav kolobar. Gornja i tanka ploèa kovèega stoji na nizu raznovrsnih maljušnih dragulja, izbrušenih naizmjence u pozitivnim i negativnim pentagonalnim dodekaedrima a poredanih redom sunèanog spektra od crvene do zelene boje. Crveni i zeleni korund susjedi su iznad plohe blizanaca tako, da se nad plohom ribe nalaze samo crveni, nad plohom matice samo zeleni kristali. Usred gornje ploèe svjetluca se malo okruglo jezerce prozirne neke tekuæine, znatno dublje od propileja rubina, balasa, almandina, jacinta, topaza, vezuvijana, žutog zafira i alema, hrizoberila, berilamargada, cejlonskog turmalina, zelenog korun-da. Preko jezerca leži nasumce položena šiba, kakova se upotrebljava od davnih vremena u kriptoskopske svrhe, za traženje podzemnih kovnih i vodenih žila, a kod hiperborejskih naroda i irskih Druida u rabdomantièke svrhe, zvana nekada od Rimljana »virgula divina, virgula furcata«, od Engleza »divi-ning-rod, dowsing«, od Nijemaca »Wunschelrute«, od Perizjanaca »barsom«. U ovaj èas su od kružnih soba prazne crvena makova i zelena konopljana, dvije susjedne sobe na sjeveru, broj 1 i 12. Ostalih deset soba imade svaka po jednog gosta.
U lotosovoj dvorani Èung-kvoa nalaze se dva èovjeka. Uz samotan stolac od antiknog tuèa, upiruæ se u nj lijevom rukom, stoji ovisok suhonjav muž, Indoevropljanin, odjeven u sniježno bijelu pamuènu tkaninu indijsko-kitajskog kroja. U desnici, na kojoj se vidi velik prsten od platine, drži bambusov štap sa sedam èvorova, na vrhu ukrašen segmentom Na Pacifiku god. 2255._ olovne kruglje obrubljene crveno-žuto-zelenom dugom dragog kamenja. U skladu s odijelom jest srebrna njegova kosa, bljedoæa mislioca na posve izbrijanom licu bez bora, oštar profil inkvizitora, nepomièno lice jogina9, živo tek oko oèiju, u kojima tinja zelenkast, hladan žar. Njemu nasuprot stoji muškarac od kojih 35 godina, bastard, Arijac na malajskoj bazi, zagasite nezdrave puti, nepravilne, gotovo ružne vanjštine, jake donje èeljusti, zavinuta nosa. Tamne oèi svjetlucaju u udubinama pod vanrednc snažnim obrvama na jakim oènim kostima. Tek èelo mu je visoko i ravno. Odjeven je u odijelo jednakog kroja i tvari, kao starèevo, ali crvene boje kao krv. Stoji uspravno i ukoèeno, vidljivo se sileæi da održi sve propisne ceremonije. Govori velikom brzinom, a jer veæinom upotrebljava uèenjaèki jezik »mum«, desne ruka èešæe mu se diže u vis, pokazujuæi iz stisnute pesti po jedan, dva ili više prsti. Pri tom sudjeluje refleksivno i lijeva ruka, kojom drži bambusov štap sa velikim rubinom na vrhu. Bio je svršio odulji govor, iz kojeg se meðu inim razabiralo, da je starac pred njim visoko biæe, èiji je naslov: »veliki arhan«, izgovarao uz dubok poklon. Završnu formulu, kojom je svoje razlaganje preporuèio blagohotnoj ocjeni arhanovoj, izrekao je u sanskritu. Bila je starodrevna, još iz vremena Apolonija iz Tijane, koji je u prvom vijeku po Kristu opisao svoj susret sa zametkom Budarha, sa vijeæem sveæenika i uèenjaka indijskih. »To je ekspoze, prognoza« odgovori nakon kratke stanke arhan. Glas mu je zvuèio kao gong. »Odgovor na to dobit æe štap sa crvenim korundom, èim stigne u Daljnji. Što ja trebam, to je kategorièka tajna. Imaš li takovu?« . Knjiga prva - Samsaro »Ja sam jako usavršio, te se može reæi, pronašao dobivanje individualnog ljudskog životnog spektra! Ta te crte u njemu po meni su prozvane Heatovim. Sve svoje pronalaske u tumaèenju tih crta dao sam Budarhu, te su oni sad njegova tajna« odvrati uzbuðeno èovjek s rubinom i pokaže žestokom kretnjom štapa na petorobridu crnu prizmu kraj prijestolja. »Za to si posato èlanom Dvanaestorice, zajedno ili bolje, usprkos svojim djedovima i pradjedovima, kojih silu ne možeš ni u ovom èasu da savladaš» mirno odgovori arhan i poðe prema lijevom rubu velikog stola. Tu na kartonu ispred sjedala br. 1, pokaže prstom neke tamne krivulje u dominantnom crvenom polukrugu trobojnog spektra, iznad kojeg se nalazila slika èovjeka s rubinom. »Eto« reèe on »tvojom morfom, gestama, mimikom vladaju drevna biæa, koja bi veæ odavna bila završila svoj samsaro, da ih nije obnovio otok Pitcairn.« »Oprostite, veliki ocjenjivaèu, ali to u potpunosti više ne stoji! Donio sam evo novi svoj spektar, iz kojega se vidi, da mi je sam-vajom10 uspjelo izluèiti znatan broj crta iz najnižeg dijela svog filospektra. Utrnula je na pr. moja prababa iz god. 1789. uroðenicima otoka Pitcairna, dominantna kroz 5 pasova, a zatim recesivna; utrnula je i njezina eksploziva prouzroèena malajskim križanjem prije šest generacija. Usporedno s tim ojaèala mi je muskulatura oko oèiju, a mnema11 je nekolikih æelija, što produciraju oporu i dugu dlaku u obrvama, zamrla.« »Dalje i kratko« reèe bijeli muž, kad je crveni stao. »Dalje, jer to zacijelo nije odgovor na moje pitanje, a kratko, jer mi se žuri.« Na Pacifiku god. 2255.. Crveni se tržne, ljutito mu sijevne oko, ali se savlada i nastavi ponizno: »Baveæi se teorijom filospektra, koji otkriva tek malen odsjeèak predindi-vidualnog života, ja sam kušao poæi retrogradno dalje, nego što siže peterobridi filoskop. Izumio sam naèin, da mogu stanovit individum dividirati, da ga mogu smjestiti na stazu klice, po kojoj se on vozi u daleku prošlost svojih djedova. Sa svojim pacijentima prodro sam veæ kroz više velikih postaja životnog razvoja, jer što je najvažnije, otkrio sam sredstva, koja mi signaliziraju prolaz kroz te postaje. Imam temeljitu nadu, da æu doskora u ljudskom stvoru, toènije u njegovom seksualnom dijelu moæi izolovati
pradrevnu amebu s èistim, orginalnim životnim elanom.« Nastade stanka. Pomno ga je slušao starac. »Razumijem« reèe »ali to nije sve, jelte? Što je u tom praktièno?« Heat se uspravi, oko mu zasja, rumen ga oblije. Bio je u tom èasu lijep kao demon. »Praktièki to je uzvišeno« klikne on. Bambusov štap prosijeèe zrak, crvena munja rubina sijevne. »Uspije li mi potpuno moj naum, zatrpan je jaz vremena. Stojeæi kraj tako unatrag tempiranog stvora, kraj mene je poèetna iskra elana, iz kojeg je izbio èunj Života, èija se podnica nalazi u današnjoj katabiontskoj12 kapi zemaljske kruglje. Ja utrnem iskru! I èitava podnica cunja, vrhunac njezine potence umiruæi gasne u današnjem zemaljskom sloju Života.« Zjenice arhanove, koje su dotle blago i široko sjale, kod zadnjih se rijeèi naglo stegnu, kao da ih je udarilo ubitaèno svjetlo. Starac zaklopi oèi. »Zar da je u tom poluga godine Kometa?« promrmlja on ruskim jezikom. »Zar je moguæe, da se na to odnosi proroèko zrenje velikog Indijca, drugog Bude? .Knjiga prva - Samsaro Taj Heat je silan, crven, vruæ! O Brahmo, dvosilo vjeèna, što živiš u crvenom jajetu i zelenoj magli, daj mi znak!« Starac otvori oèi. Pogled mu padne na zidnu kartu baš u momentu, kad su se na njoj žarulje Benares i Peking na èas zeleno užarile, pa zajedno ugasle. Na drugom kraju stola, kod sjedala br. 12., èulo se 12 lakih kucaja. Bio je to isti trenutak, kada se je na periferiji monastira èovjek u zelenoj jahaæoj odori dotakao draguljem svog štapa metalnih vrata br. 12. Blagi mir prelije se licem arhanovim. »Znak je tu, Coldov znak!« promrlja on i okrenuv se prema crvenom èovjeku, reèe jakim glasom: »Hvala Ti, Pitcairn Heat Ignatije! Ostaj u Èungu, o prvi izmeðu dobroèinitelja, dok te opet zovnem.« I ponovi posve tiho i zagonetno: »O prvi izmeðu dobroèinitelja, zadnji od sljedbenika božice Kali!« 3. Uz velike ceremonije gesta udalji se Heat iz jezgre vratima broj 1. Arhan, koji je dotle stajao uz lijevi rub stola, zaputi se prema protivnom rubu. Tu stane kod sjedala broj 12 i zagleda se u površinu stola. Zadugo promatrao je karton, na kojem se nalazio ispod vanredno lijepe muške glave polukružni spektrum s dominantnom zelenom bojom. »Još je duboko u Brahminu snu vrijeme, kada æe ovakav filospektar u glavnim karakteristikama biti prosjeèan« prošapta zamišljeno starac. »Danas tvori on x-tu kategoriju iznad prosjeka ljudskog somata13. Vjerojatnost njegovu raèunu šeik Kahale na IO12. Bljesak buduænosti, on je danas èudesan, zato Na Pacifiku god. 2255.. što postoji, a pogotovo, što je sebe svjestan u mezokefalnoj svojoj lubanji, koja sadržava monumentalni mozak èovjeka elite. Cold je silan, zelen, hladan. Dolazi, kako veli proroštvo, kad je nuždan, a više se ne oèekuje. On je za mene jasno vidljiv u karmi, iako je za ljudski raèun preuranjen. Taj moj ljubimac, to je onaj meteor iz carstva Akase, što ga je veæ prije 100 godina tetošila vidovitost Haridasova. On æe odluèiti! Neka uðe!« Lagano dotakne se ruka arhanova tipkala na stoliæu s klavijaturom. Bez ikakva štropota zinu na galeriji pod brojem 12. otvor. Iz njega izaðe muškarac s krasnom, plavom, gustom i valvitom kosom, odjeven u zelenu pamuènu haljinu. Stepenicama spusti se pred arhana. Kao da je sav život obojice upao u njihove oèi, te su im ukipljena tjelesa pri svjetlu studene svjetiljke izgledala kao sablasna bijela i zelena aura. Velike, ocalno sive oèi pridošlice sipale su èitave snopove blagih zraka u zjenice starèeve, koje se raširile i uèinile èitavo oko tamnim, hladni magièki žar baršunasto toplim. »Mi smo te do prekjuèer kroz devet dana tražili svim sredstvima po èitavoj Aziji, Džone«, reèe arhan engleski. »Zaèudo nijesmo dobili spoja s tobom, a ni znanja o tebi. Pomoæu golubova znao sam jedino, da si ostavio Peking i navodno pošao u Lasu. Muèila me silno misao, da veæ možda nijesi u sankaru14. Što je to bilo? Zar samo Semhap?!« Ljubak smiješak zatitra oko oèiju Džon Coldovih. »Nije samo Semhap, oèe, veæ i Budarh«, odgovori on sjedajuæi na stolicu br. 12.
»To je Coldov paradoks, zar ne?« upita starac nakon kratke stanke, koja je bila dovoljna, da suzbije uzbuðenost izazvanu rijeèima Coldovim. . Knjiga prva - Samsaro »Jest, Coldov paradoks, koji je kao uvijek doslovno istinit«, glasio je odgovor. »Prvo ste držali oèe da nije samo Semhap-Samurai. Posve naravski, da to društvo, što drži vlast nad Kitajem i Japanom, ne bi svojim rudimentima okcidentalne uprave znalo sprijeèiti šamanski spoj Cung-kvoa sa mnom. Ali što su mogli, to su uradili. U iluziji, da u meni mogu ništiti nedosežnu im neprijateljsku moæ Budarha, u uvjerenju da sam ja arhan, veæ mi nekoliko mjeseci idu za životom. Mene je to dražilo, pravilo mi veselje. Ta u tom filospektru, u zelenom luku altruistièke transgresije, nalazi se dosta jaka pustolovna crta, koju svodim na svog pradjeda Harolda. Taj je u 17. stoljeæu prešao Sibir i kraj Pekinga osnovao švedsku koloniju. Nu kada sam opazio, da su razne nezgode silno uèestale u mojoj blizini, pa padaju crijepovi s krovova, konji se plaše, stepenice trunu, tuènjave se dešavaju, kod kojih se, što je gotovo nevjerojatno, paèe i oštro puca, dakle da je ubitaèna napetost uèinila imaginarnom matematièku formulu o zaštitnoj moæi joge, tada sam pod blagohotnim pritiskom legije mojih uèenika u ekvinokcijalnu zoru krišom i naglo ostavio Peking. Krenuo sam tajnim duplikatom automobila svoje zvjezdarne. Htio sam u Lasu, a odanle možda u Benares. Sa sobom sam uzeo jedino svog ljubimca uèenika Vikru. Na putu...« »Zašto nijesi toga javio ovamo?« »Mislio sam to uèiniti putem. Zato sam poglavito i uzeo sa sobom Vikru, koji je podesan i za najviše stepene joge, osobito za majavi-rupu. O ponoæi htio sam se javiti šamanskim samsarom. Kod Ning--vua pao je Vikra u trans, nu nije mogao nikako prodrijeti do permanentne fakirske baterije pod Èung-kvom, premda smo naravski znali lozinku. Na Pacifiku god. 2255.. . Knjiga prva - Samsaro Magièki krug stajao je kao zid oko Èung-kvoa. Pokušao sam da taknem korundove metale èunga, ali bez uspjeha. Ne moguæi predmnijevati, da je Èung-kvo u zadnja dva dana propao, postalo mi je posve izvjesno, da magièki krug, koji sprijeèava Vikru, ne potjeèe odanle, veæ da je nepoznatog porijekla i još k tomu specifikovan na zeleni korund. To me je vanredno zainteresovalo i dalo pobude, te sam uèinio dvostruko otkriæe, teoretsko i praktièno. Vikra se radosno žrtvovao, da uz smrtnu opasnost trodnevnim samanskim jurišem na magièki zid prema mojim napucima sabere sve potrebite probe njegovoga detaljnog sastava. Matematièkom operacijom uspjelo mi je odrediti najveæi polumjer udaljenosti izvora. Metodom pak sliènom onoj, kojom se može za svakog pojedinog sleða uhvaæenog u vodama sahalinskim odrediti tipièno mjesto mriještenja, determinovao sam toèno postaju u tom polumjeru. Tako sam Haridasovu pouèku o magiènom krugu dodao drugi važan pouèak, hvala intrigi, što ju je proti meni skovala - glavna stanica Budarha broj 7.« »Dakle Daljnji! A zašto to radi Kunialov Petar?« zapita starac posve mirno. Tek lagan i trenutaèan trzaj vjeða umakao je njegovoj silnoj somatskoj stezi. »To je meni tek jutros postalo jasno èitajuæ kriptogram u kometskom oglasu. S njegova subjektivnog gledišta držim to opravdanim. Znajuæi, da sam tvoj ljubimac, drži da bih mogao lasno postati tvoj nasljednik. On me za to ne drži podesnim. Prati me izdaleka. Moj nagli odlazak iz Pekinga dao mu je priliku, da prekidanjem spoja pokuša mene iskljuèiti iz odluke današnjeg dana, za koji je on veæ znao, a ja još nisam.« »To se slaže« reèe arhan. »Posebni pozivi Dvanaestorici odaslani su i dostavljeni poèetkom odluène noæi, kad tebe veæ nije bilo u Pekingu.« »Ipak me je karma dovela ovamo! Hoteæi iz Ning-vua nastaviti put za Lasu puèe najprije kotaè, a onda osovina na kolima. Silnom poplavom Hoang-hoa odneseni su svi mostovi. Iz pokrajina Ordos i Lopansan stigoše autentiène vijesti o jakom ustanku, koji je poput velikog šmrka stao ovamo privlaèiti Semsine brahije. Nijesam uzeo vremena da ispitam uzroke, ali sam èuo i vjerujem.« »To je bio izvrsno uspjeli pokusni ustanak izazvan metodama naše osme sekcije« prekine ga arhan. »Za umirenje mogu ti reæi da je komplementarnim sredstvima veæ stišan, a da vlast nije bila u stanju proliti krvi ili pokušati represalijama.«
»Èitajuæi intuicijom i razumom spomenute znakove karme, a savezno s prekidom spoja prekinuo sam svoj nesuðeni put i na konju stigao ovamo - kako vidim, na dan tvoje važne odluke.« »Na dan moje odluke? O ne, veæ na dan tvoje odluke« lagano odgovori starac. »Oh, ako je tako« smješio se Cold, »onda je oglašena blagovijest Budarha lažna, jer neæe biti nikakove mutacije ni u Èungu, ni u Kvou!« »Džone, govoriš i opet kao zloèesto dijete«, blago ga ukori arhan. »Ali ja znam da za tebe ne postoji 'tabu' na zemlji. Ovlašten si na to, jer je pobjedonosna hidra dvosilnog jajeta u tebi postigla najviši uspon. Zato za tebe nije vrijedio nikada ukoèeni ceremonijal Budarha, iako je on za nas u Èungu u glavnom tek poèastan simbol kitajskog Li-a, te najgrandijoznije zakonske tvorevine ljudskoga i__ Na Pacifiku god. 2255.. jajeta. Ali kad nastupa samsaro drevne i najviše formule Budarha, kad se javlja ritam mneme, iz kojeg izvire najviše pravo, onda te ja ne mogp osloboditi ceremonije. Ustaj, Nordijèe Cold Džone, slušaj i odgovaraj ozbiljno!« Cold ustane, uèini lice mramornim, poðe za starcem do prijstolja, stane pred njim ukoèeno, doèim je arhan sjeo u stolac i umah iza toga ustao. Izgledao je za stopu viši, kad je olovnim vrhom svog štapa dotakao smaragd, slabine i èelo Coldovo i govorio slijedeæu formulu: »Mi arhan u sankaru, vrhovni ocjenjivaè svega, što izvire iz jajeta i mozga, u ime svoje i u ime arhana, u mnemi-pitri i u akasi pitamo tebe, posjednika štapa sa zelenim korundom, nadstojnika 12. naše sekcije, dali si voljan postati arhanom?« Formula izreèena je u sanskritu koji je vezan na vjeru i najvišu kulturnu kastu, nošen slovom kao sumirski jezik u prvo, ili monaška latinština u drugo doba, još uvijek vršio svoj samsaro. »Moja neznatnost ne usuðuje se da bude voljna«, odgovori Cold sveèano japanskim jezikom. Mogao je to uèiniti, jer jezik odgovaratelja nije bio propisan. Izabrao je taj jezik blagom natruhom humora, da pokaže kako je uzeo k srcu uvodno razlaganje starèevo. Tendenca socijalne pristojnosti i vlastitog oma-lovaženja ide u kitajskoj a pogotovo u japanskoj konverzaciji tako daleko, te se rijeèca »ne« ne upotrebljava kao odgovor. Japanski je jezik izgubio paèe osobnu zamjenicu: zamijenila ju posjedovna, èime se je on spiralnim samsarom vratio nad primi-tivnost Eskima, Baska, Dakote, koji svoj »ja« opisuju posjedovnim rijeèima: »moj ovdje, moja glava, moje bivstvo«. . Knjiga prva - Samsaro »Zašto ne?« pitao je dalje arhan sanskritski, ne pokazav nièim, da je osjetio bockanje. »Na primjer zato, što ne znam njegove devize«, odgovori Cold engleski. »Deviza arhana u bavu jest: socijalna mutacija.« »Zar još jedna iza obeæane u kometskom oglasu?« »Ne, to je istina« odgovori arhan. Èudan pogled pojavi se u oku Coldovu. Bilo je u njemu èuðenja, divljenja i tuge. »Za to ima samo jedno tumaèenje« promrmlja on, »a to je...« »Odgovaram nijeèno. Obrazlažem ovako: Prisiljen samsarom socijalnih kasta stupio sam u savez 'Mlijeèna cesta', a preko ove u Budarh, da mogu zaštiæeno i mirno raditi na svom nauènom problemu. Ostao sam u Budarhu usprkos tomu što se bavi praktiènom politikom, jer je doista aristokratièan i može pridonijeti podizanju tipa ljudsoga. Pa iako je socijologija vrlo važna za biologiju, a ova, kako æu pokazati u svom djelu 'Tajna studeni', nalazi svoje rješenje u mojoj struènoj znanosti, u astrofizici, to ipak za praktiènu politiku moj mozak ne mari. Mari za nju tele nekoliko preða u meni, na èelu im lunatiko pustolovni Harold. Nu ti nijesu podesni za današnje vrijeme, pogotovo jer su, hvala jogi, moji podanici.« »Koga predlažeš umjesto sebe?« Bez krzmanja odgovori Cold: »šefa sedme sekcije, Kunialov Petra.« »Ceremonija je svršena« reèe starac sjedajuæ na stolac, »ali razgovor nije. Znam Džone, da hoæeš nešto pitati, ali najprije æu ja. Reci, zašto si predložio Kunialova?« Na Pacifiku god. 2255.. »Jer deviza kao da je za nj stvorena! On je tiranin rijeèi, muž djela, dijete
gomile. U kaosu rasa njegovo je oblièje prosjeèno, neutralno. Jako njegovo životno magièno polje prošireno je silno legendama, što im mase tku oko njegova imena.« »Nu ti znaš, Colde, da prema statutu Budarha kandidat za arhana mora meni saopæiti kakovu važnu tajnu, bilo znanstvenu, bilo politièku. Ja toga nijesam od tebe tražio, jer svjetlo kugle, što ovdje svijetli, èini to suvišnim. Otkako je postao èlanom Dvanaestorice, slavni lijeènik Kunialov nije otkrio nikakove tajne. Misliš li, da æe moæi zadovoljiti ovom uvjetu?« »Oh, o tom ne može biti dvojbe! Pa baš da i njegov mozak ne izumi više ništa, u jajetu, koje ga je sazdalo leži njegova najveæa tajna. On je bijel i žut istodobno, Kus15 i Mongol, Rus i Japanac, jer on je - Ainu.« »Ha, to je ono! Kako se toga nijesam sam sjetio?!«, klikne arhan i produži sasvim istiha: »Ta to je samsaro krvi na vrhu, i bijel i žut, ni bijel ni žut, za crvenim i vruæim, pred zelenim i studenim, kako veli stoljetna apokalipsa velikog Haridasa za godinu Kometa. Sve mi je jasno, sve je poredano i zato je došao red na - mene!« »Zar je to neminovno, oèe?!«, tiho zapita Cold, koji je èuo zadnje rijeèi arhanove. »Arhana postavlja arhan, skida ga jedino smrt, veli statut. Pa kako ti veæ postavljaš arhana veæ za ovu godinu, to ili slutiš skoru smrt ili polaziš u nju!« »Polazim u nirvanu još veèeras«, odvrati starac glasom èovjeka koji javlja prijatelju svoj polazak u kupalište. . Knjiga prva - Samsaro »A kakova je to sila, što te nagoni na to?« »Za odluku arhanovu nema sile, postoji tek karma, nužna harmonija vaseljene. Ta nije ni za arhana uvijek jasna. Osim intuicije i logike najjaèi je putokaz za arhane u sankaru vidovitost Harida-sova fiksirana u njegovoj Vedi Budarha. Kroz stotinu godina prelazi ta apokalipsa od arhana na arhana kao potpuna tajna. Ja ti mogu reæi samo to, da je prema njoj moja deviza bila: žrtvom k svjetlosti, i da prema njoj u godini Kometa dolazi arhan s devizom: socijalna mutacija. Sva dosadašnja opažanja potvrdila su ispravnost mistièkog zrenja najveæeg arhana. Ti si otkrio Kunialova, a tebe je predvidio Haridas. U mojoj devizi je žrtva. Žrtva je jedan od kriterija Života; u milijunima šalje životni elan jaja, koja izgibaju, da se jedno održi. Bitna oznaka svake religije jest žrtva; ona je po kolektivnom vjerovanju primitivnih i prosvijetljenih nužna za uspjeh u velikim poduzeæima. Svijesna individualna žrtva jest jasan znak, da je sadanjost upravo takova funkcija buduænosti kao i prošlosti.« Starac uèini pauzu. Cold jedva vidljivo kimne glavom. »Moja mala kriza«, nastavi arhan tišim glasom, »primjerena je krizi što ima da slijedi. Jer ta mutacija nije kriza Života, nije mahajuga, kako veli proglas na najgornji sloj gomile, nije ni sandi. To je politièka kriza možda triju kontinenata. Malen je koeficijenat altruizma u mojoj žrtvi. Sa 65 godina ja sam znatno iznad prosjeènog života svoje rase, 5 godina iznad maksimuma intelekta, a kako veli znanost i divinacija, imao bih još pet godina života.« Starac umukne. Milo ga je gledao Cold. »Još mrtvi ubijaju žive«, promrmlja on, a glasno upita: »A što mi kažeš za oproštaj?« Na Pacifiku god. 2255.. »Stavljam molbu na tebe, Džone, èudnu molbu askete asketi. Nijesam ti je mogao prije staviti, jer sam do danas držao, da si ti moj nasljednik. Ali ti ne æeš htjeti nikada biti arhan, je li?« »Ne æu.« »Onda te molim, da uzmeš drugaricu.« Zadivljeno pogleda ga Cold. »Na to nijesam nikada mislio« reèe on. »Moja je zadaæa da odredim funkciju života kroz svemir, a ne da suraðujem u linearnom njegovom žarenju.« »Jedno drugo ne iskljuèuje, ako uradiš kako ja mislim« odvrati arhan. »Time je paèe sigurnost uspjeha pojaèana, ako ne u tvojem a ono u subjektu tvojih potomaka. Tvoj filospektar valjda je danas najsilniji na svijetu. Po Haridasovom univerzalnom zakonu kalanja, prema kojemu Quetele-ova binomska potenza, Paskalov trokut, Mendelov zakon naslijeða tek posebni sluèajevi, po tom zakonu u teoriji postoji potpun dopunjak tvog filospektra. Taj je zacijelo jednokratan, jer vjerojatnost njegova minimalna je kao i tvoja. Ali ti znaš da prema najnovijem magièkom
istraživanju 11. sekcije i statistièkom opažanju 7. sekcije, on mora postojati i u sankaru. Jer prema tim istraživanjima izgleda posve nevjerojatno da jednokratni komplementarni spektri stoje u najtežoj magiènoj svezi: ugasnuæe jednoga povlaèi ugasnuæe drugoga za sobom. Jer si ti tu, i ona je tu, i obratno. Pa kako malena bila vjerojatnost da se sretnete, ja æutim da æe to biti. Tek u tom sluèaju molim te, što te molim.« »Razumijem, oèe« odvati Cold. »Kidajuæi sa životom osobno, vjeruješ u nj neosobno i hoæeš da mu elan u najbržoj zraci podupreš. Ako uzmognem, uèinit æu po tvojoj posljednjoj želji, premda se . Knjiga prva - Samsaro varaš u njenu temelju. Ne samo kratkovjeène muške, veæ i tako zvane vjeène linije ženske, kad postignu velike odlike spektra, kidaju se naglo. Trne ih askeza ili sterilnost; oboje je profilaksa^ jajeta proti prodoru što ga eugenikom kuša izvesti mozak u svrhu životnog vala.« GLAVA II. Nešto o strukturi i historiji Budarha -Samsaro Ainu-a i Zelena smrt 4. Kad je kroz vrata br. 7 iz sobe duhanova lista unišao u lotosovu dvoranu Petar Kunialov, proto-medik rusko-kitajskog lijeènièkog veleceha »Kvadrat jajeta«, bile su sve kružne æelije osim njegove, nastanjene. Svi ti stanovnici æelija prešli su prvo muževno doba. Svi su odjeveni u pamuène haljine jednog, indijsko-kitajskog kroja, ali razlièite boje, koje su u skladu s glavnom bojom odnosne æelije. Èung-kvo izgleda kao kakav konklave »en miniature«, ali na mnogo široj rasnoj podlozi, nego kolegij rimskog stožera u 20. vijeku, jer u ovih 11 samica imade Indoevropejaca, Semita, Tibetanaca, Japanaca i Kineza. Isto je tako i socijalna baza ovdje daleko mnogostruènija, iako se nekim èlanovima ne može zanijekati izrazito religiozni karakter. Nekolicina ih je zabavljena èitanjem ili pisanjem, veæina ih je u Na Pacifiku god. 2255.. mirnom, kontemplativnom položaju. Tek u æeliji broj 1, puši i šeæe uzbuðeno Heat Pitcairn, nazvan, kako smo èuli, od arhana »prvi izmeðu dobroèinitelja, zadnji od sljedbenika božice Kali.« U æeliji broj 2 nalazi se protogeron, prvi starac ruskih opštežitija »Kitež-grad«. Kroz tri stoljeæa, otkako se je zaèela, ova je ortodoksna organizacija »otaca, braæe i sestara« doživjela temeljitu mutaciju. U boljševièko doba, koje je stubokom potreslo socijalnu mnemu krcatu drijemajuæim pranagonima, u doba kad se je javio kanibalizam, tetoviranje, vagantizam, bjesnilo plesa i mistika, masohistièka je duša ruskog naroda nadovezala i na pokret raskolnika 18. vijeka. U ovom je kroz bizantski medij blijedo svjetlucao duh Budin ili bolje, jedan pol njegove nauke: skok iz samsara života u apsolutni blaženi mir. Basnoslovni Kitežgrad na jezeru Svetlojaru sa svojom božanstvenom glazbom zvonova, taj produkt stoljetnog mistièkog sna ruskog naroda, postao je tada, u 20. i 21. stoljeæu, simbol ovoga skoka. Crvenom smræu, dragovoljnim sagaranjem u vatri vršili su najekstremniji èlanovi Kiteža bijeg pred životom. To je bio pendant indijske sekte Tuga, koja je božici Kali žrtvovala ljude, da ih oslobodi tereta života. Ali nakon proglašenja nezavisnosti Indije, god. 1992., kada je ruska mistika poèela izravno crpsti iz indijskog praizvora, pa poslije sretne prebroðene ominozne godine 2000., ne samo da je prestala crvena smrt veæ i oèekivanje konca svijeta. Mržnja na život ogranièila se lih na njegove atavistièke elemente i pretvarala se u svladavanje samoga sebe, a težnja za skokom u blaženstvo prelazila je u ljubav prema bližnjemu. Tako je taj veliki ortodoksni, a u bivstvu budistièki red imao - Knjiga prva - Samsaro sada veæ izrazito socijalno altruistièku dominantu sa slabom pesimistièkom natruhom. Pod brojem 3 nalazi se »šogun« ili voða, predsjednik kitajsko-japanskog velebratstva »Joi«, potpunije »Joi Semhap«. Ime bratstva potjeèe iz 19. vijeka, toèno iz god. 1854., kad je ono za kratko vrijeme postalo bojnom lozinkom u Japanu. Tada je naime ugovorom u Kanagawi Japan otvoren Amerikancima; reakcija na taj ugovor bio je poklik mikada: »joi«, napolje sa strancima. Kada je god. 1942. Japan
potpuno poražen od udruženih sjeverno-amerikanskih i engleskih sila, obnovljen je taj poklik, iako je istodobno institucija mikada pokopana za uvijek. Na temelju ostatka drevnog gentilnog ustrojstva i vojnièke klase, na temelju »uji« i »samurai« osnovana je tom lozinkom tajna organizacija. Doskora stupila je u veze s kitajskim monroistièkim tajnim društvom »Wu-ven-klan« (Ne èini ništa) i poprimila od nje jogaèaru, metode mantièkog zrenja i stjecanja vijesti. Time joj je znatno proširena djelatnost za ujedinjenje žute rase. Napokon se je polovicom 21. stoljeæa ujedinila s najsilnijom politièkom ligom svijeta, maticom svih kitajskih tajnih društava, s kitajskom trijadom San-ho-wei ili Semhap, koja je u davnini proizašla iz klanskih organizacija. Ujedinjen ovako Joi-Semhap proveo je federaciju Kitaja i Japana god. 2114. Pa iako je oštrica prema strancima postala veæ posve tupom, a možda baš i zato, koncem 22. stoljeæa nastao je raskol u gospodujuæem Joi-Semhapu. Raskol proizvela je rusko-indijska ideja univerzalnog bratstva svih ljudi, koja je postala kinetiènom umah nakon federacije Indije i Rusije god. 2054. U Kini naišla je na vrlo plodno tlo. Kitajska je Trijada bila veæ u svojim poèetcima protkana èisto budistièkim Na Pacifiku god. 2255.. elementima. Jedan od 30 èlanaka zakletve, koja se je u 19. vijeku polagala kod pristupa u ovo društvo, glasi: »Ne æu nikada vrijeðati sveæenika, jer pet utemeljitelja bratstva bili su sveæenici«. Bijeli lotos sveti je cvijet ove lige, doèim sadržaj ostalih èlanaka zakletve i ceremonijal društva imadu veæ u 19. vijeku ogromnih sliènosti s idejama i simbolikom evropskih framasuna. Ideja èovjeèanstva uèinila je, dakle, te je jedno krilo velebratstva pod imenom Semhap-Samurai ili Sem-sa, èuvajuæi i dalje žutu Monroe-doktrinu, vojnièke tradicije i zapadnjaèka »barbarska« sredstva vladanja, zadržalo vlast nad Kinom i Japanom, dok je drugo krilo Joi, Joi-Semhap s mnogo širim programom otišlo u opoziciju. Tako je èudnim fatumom poklik »joi«, potekao iz totemske, nacijonalne, rasne mržnje, nakon tri stoljeæa oznaèivao poziv za odstranjenjem svega, što je na putu mistièkoj ljubavi èitavog èovjeèanstva. U narednim dvjema æelijama nalaze se predstavnici dviju starih vjersko-politièkih organizacija, koje su se razmjerno tek neznatno evolucionirale. Veæ u najdavnije doba ljudskog društva bila je jezgra, oko koje se grupirala plazma totema, dvostruka: patrijarh (poglavica), šaman (èarobnjak, sveæenik). Jednako pokazuje razvoj historièkih naroda sve nuance ovih pratipa do cara s jedne, do pape s druge strane. Ova dva, inaèe antagonistièka tipa našla su èudnovatu simbiozu u ovim dvjema organizacijama. U æe'iji broj 4 boravi general AMDG (ad maiorem dei gloriam), nekada S. J. (societas Jesu). Elastiènost, energija i smisao ovoga reda za svjetovne stvari dovoljno su poznati iz prošlosti. Kvalifikciju, da stupi u Budarh g 2231., dale su mu poglavito èetiri okolnosti: 1. Davne veze s Kitajem osvježene . Knjiga prva - Samsaro na amerièkom tlu za vrijeme jakog kitajskog prodiranja u 22. vijeku. Kako je poznato, jezuite su prvi (1678.) upoznali Evropu s naukom meštra Kunga, Confuzija i nastojali je dovesti u potpun sklad s kršæanstvom. 2. Slavna uspomena ne velièanstven vrhunac misijonarske djelatnosti, na osebujnu državu jezuitske misije u Guarani-a, savezno s inka-peru-anskim socijalnim ustrojstvom, uspješno provedena negacija privatnog vlasništva i opæa radna dužnost. 3. Konstantna ljubav reda za znanstveni rad. 4. Okolnost, što su nekad silna institucija papinska i rudimenti crne internacijonale postali privjeskom, odnosno elementom toga reda, a generalom je mogo postati i redovito postajao koji uèenjak ili politièar bez obzira na to, što je bio laik. U ovo je doba odnos rimskog pape prema generalu AMDG bio jednak odnosu dalai-lame prema radži lama. Taj se nalazi u æeliji broj 5. U geografskom izolovanom Tibetu budizam je zadobio zaseban karakter. Za finije teološko-filozofske raspre nije tu bilo smisla. Tim je jaèi postao utjecaj prvotne šumske narodne religije, koja budustièkim sveæenicima i monasima udarila biljeg èarobnjaštva. Nauka o reinkarnaciji u svezi s institucijom arhana, o kojoj7 æe niže biti govora, uèinila je, te se veliki lama poèeo smatrati utjelovljenjem Budinim. Daljnja posljedica toga je bila vjera, da je dalai-lama
uvijek jedan i isti; èim umre, nastavlja život u stanovitom djetetu, koje se prema tomu ima smatrati dalai-lamom. Pa kako èudnim sluèajem kroz dugi niz godina dalailama nije nigda postigao punoljetnost, to je ova osebujna forma vladara-djeteta postala stalnom, a utjecaj regenta, tako zvanog radže lame, odluèan u svakom pogledu. Grad Lasa i njegovi misteriji, kako su Na Pacifiku god. 2255.. bili poznati u 20. vijeku, ostali su glavnom nepromijenjeni do polovice 22. stoljeæa. Ali tada su doživjeli promjenu, jer su poveæani novom i važnom mistièkom dogmom koja je pojaèala vlast radžinu. Pokraj dalai-lame, njemu jednak po svetosti, postojao je veæ u 19. vijeku a i prije, bogdo ili tešu-lama sa sjedištem u monastiru Taši-lunpo. On se je tada smatrao reinkarancijom Džani-bude, magiènog Bude sadašnje svjetske periode. Nu pod dojmom Haridasova kozmièkog zakona kalanja shvaæeni su polovicom 22. vijeka oba vrhovna lame kao dvojnici, kao raskoljena liènost Bude tako da su tek zajedno èitavi Buda. Posljedica toga bila je fuzija svih lama èitave Azije. U jedinstvenom je i silnom redu zadržala premoæ »jogaèara« (vršenje èarolija) nošena šamanskim krilom bogdo-lama. Nad svima vršio je vlast u ime obaju, vrhovni lama radža. Osim toga je on veæ u 21. stoljeæu postao vrhovnim zaštitnikom orijaške komunistièke opæine Sik-Nanak u Pendžabu, koja je kroz šest stoljeæa uzdržala, a u 21. vijeku i praktièki provela nauku Nanakovu (1469-1538) o sveopæem miru i ljubavi bližnjega. Pod brojem 6 boravi veliki meštar Warden framasunske velelože »Eurazija« sa sjedištem u Rigi. Još u 17. stoljeæu njemaèki se preteèe slobodnih zidara, Rosenkreuzer-i, potekli od alkimista, organi-zovali u svrhu generalne reformacije cijeloga svijeta. Pod konac treæeg doba tajni pokret, prozvan posvuda radi zidarske simbolike slobodno zidarstvo, prodro je èesto i uspješno moæne ograde što ih je ideja nacijonalizma bila postavila meðu èovjeèantsvo. Nakon sloma nacijonalizma slijevale se pojedine lože poput potoka u rijeke èovjeèanske misli. Jedna ovakova, i to rusko-njemaèka velerijeka bila je loža u Rigi, koja je i po specijalnoj svojoj zadaæi izreèenoj u njezinom imenu, i po svojim elementima imala punu . Knjiga prva - Samsaro kvalifikaciju da bude zastupana u malom vijeæu Budarha. Pod brojem 8 boravi predsjednik kitajskog uèenog društva »Tajna biline«. Od davnih vremena Kitaj je po svojoj socijalnoj strukturi tvorio gustu mrežu izvrsno organizovanih tajnih društava, religioznih bratstva, javnih klubova, cehova i zanatlijskih sela. Veæ u 19. vijeku bilo je poznato evropskom zapadu da su ovdje, kao nekoæ u sredovjeènoj Evropi, i prosjaci organizovani u vrlo moæan ceh. U èetvrto doba kitajske su organizacije, tajne i javne, zadobile gigantske obrise; neke se protezale i Polinezijom, Sjevernom Amerikom i Južnom Afrikom. Nikle su i nove sa posve specijalnim zadaæama. Rad društva »Tajna biline«, kako æemo ga vidjeti, nazvao bi èovjek treæeg doba, diabolièkim, strašnim. I kao što prvi puta u vrijeme tanaima, »organa tradicije«, semitski se elemenat i ovaj put uglavnom ogranièio na organizovanje uèenjaèkih saveza koji imadu tumaèiti preuzete »dogme« Einsteinove, sabirati i komentovati reèenice epigona, koji su teoriju Einsteinovu kušali dovesti u puni sklad sa Talmudom. Kroz dva stoljeæa stvorio se tako nov Talmud, u kojem je okamenjena i mistièki rastegnuta teorija relativnosti. Predstavnik ovoga »talmuda« -talmud znaèi »znanost« - stupio je u Budarh poèetkom 22. stoljeæa. Time je obnovljena kabala preko Mezopotamije stigla na prvotno svoje indijsko ishodište. Tada je bio veæ gotovo pri svršetku i samsaro jakog uselivanja Arapa i Židova u Indiju i Kitaj, kojim su u ovim zemljama uskrišene brojne, davno veæ zamrle sredovjeène semitske kolonije. Na Pacifiku god. 2255.. Kabala, kako je stigla na indijsko tlo, nije imala nikakova utjecaja na jezgru indijske mudrosti; tek je možda pojaèala tendencu za organizovanjem društva s joginskim tajnama. Na bit ove mudrosti nije imala velika utjecaja ni originalna teorija relativnosti, kako je zapadnim intelektom istanèana i produbena stigla ovamo kroz ruski i engleski medij. Silna snaga èistog znanstvenog budizma, koji od svakog upuæenog bijelca stvara svog adepta, lako je progutala èitavu zgradu Einsteinovu i stavila je u jedno svoje krilo, u znanje o ovom svijetu, u »anatu«.
Nazori o drugom svijetu: atman, akasa, nirvana ostali su netaknuti. Ipak se je u indijsko-rusko-engleskom svijetu rodila želja da se analogno teoriji pozitivnog kozmosa formulira i negativni kozmos ili barem da se determinira bit »tanhe«, kozmièke žeðe za utjelovljenjem. Iz toka ove pripovijesti dovoljno æe se vidjeti koliko je u tome bilo uspjeha. Ovdje valja tek spomenuti da se to kušalo postiæi udubljenjem u astronomske tajne i zadubljenjem u zagonetke jajeta i mozga, u sfingu generativne i somatske æelije. U æeliji broj 11 nalazi se mahaguru, veliki voða »Hale«, delegacije svih indijskokitajskih budistièkih i taoistièkih, muslimanskih i brahmanskih udruženja fakira i jogina. Od ovih najjaèa je korporacija Himalajske braæe. Sjedište delegacije jest drevni, u silnu peæinu uklesani budistièki hram Karliju, u mahratskoj zemlji, kamo idu u poklonstvo iz èitave Indije. Mahaguru može biti samo mahratski brahman. Delegacija nosi puno ime Haridas-Lahor, skraæeno Hala. Prozvana je tako na uspomenu velikog fakira Hari-dasa, koji je još godine 1837. pred komisijom tamošnjega radže i brojnih Engleza izveo glasoviti eksperi-menat u Lahoru umrtvivši se i vrativ se opet u život nakon 40-dnevnog boravka u zapeèaæenoj grobnici. . Knjiga prva - Samsaro Èlanovi delegacije i odnosnih udruženja askete su, veæinom mlaði ljudi, koji su prošli èitavu jogu, posjeduju magièku snagu koncentracije, pa zadu-bljenje ili džane i njenog najvišeg stepena arupa-džane. Dužni su se kao kuniæi podvræi najtežim eksperimentima u svrhu istraživanja i praktiène primjene magièkih sila. U æeliji broj 12 boravi Džon Cold, zastupnik astronomskog kaptola »Mlijeèna cesta« sa sjedištem u Pekingu. Savezu Mlijeène ceste pripadaju sve zvjezdarnice svijeta. To je struktura Budarha. Sam Budarh nije niknuo ni iz jedne od ovih 12 sekcija, a nije ga stvorilo ni svih dvanaest. On je rastao oko sada veæ irealne jezge, od koje je preostalo tek institucija arhana i zelenom patinom prevuèeno prijestolje. Budarh je po svom imenu dosta mlada, po sadašnjoj strukturi vrlo mlada, po svojoj jezgri vrlo stara institucija. U polovici prvog vijeka po Kristu krenuo je mladi Apolonije, rodom iz kapadoèkog grada Tijane, u pratnji dvojice robova iz Antiohije na put u Indiju, »Kamo ga vukla mudrost i njegov genij«. Studirao je prije toga u Tarsu i Egama, oduševio se za Pitagorinu nauku i izvršio petgodišnju »šutnju«. Usput htio je pohoditi i babilonske mage. U Ninivi ponudio mu se za suputnika neki èovjek imenom Damas poglavito radi svog znanja jezika. »Prijatelju«, odgovori mu Apolonije, »Ja razumijem sve te jezike, ma da ih nijesam uèio.« I nadoda zapanjenom Niniviti: »Ne èudi se što poznam jezike ljudi, ja razumijem i svu njihovu šutnju.« Taj Damas opisao je putovanje Apolonijevo, njegove govore, nazore i proroèanstva. Apolonijev dnevnik, što ga je pisao pod imenom »mrvice«, izgubljen je posvema. Na Pacifiku god. 2255.. U Babilonu vijeæao je Apolonije s magima u podnevno i ponoæno doba. Dobio je dojam da su to, iako ne svi, mudraci. Tamošnji kralj Bardan, kojemu je u snu najavljen dolazak Apolonijev, primio je ovoga vrlo ljubezno i opremio ga za daleki put u Indiju. Stigav u grad Taksilu na vratima Kašmira i Pendžaba, izmeðu gornjeg Inda i pritoka mu Hidaspa (poznijeg Džilama), primljen je jednako dobro od kralja Fraota II. Nakon trodnevnog, zakonom dozvoljenog boravka u Taksili, krene on snabdjeven živežom, svježim devama i preporuèenim pismom na velikog brahmana i uèitelja kraljeva Jarhasa da potraži uèene sveæenike na »Brijegu mudraca« onkraj Hifaza. Brijeg mudraca izgleda poput akropole, oko njega gone se oblaci. »Vidio sam indijske brahmane«, veli Apolonije, »gdje stanuju na zemlji, a ipak ne na zemlji, u tvrðavi, a ipak bez utvrda, bez vlasništva, a ipak u posjedu svega.« Damas pripovijeda da spavaju na zemlji, na ležaju izabranih biljki; nose na glavi bijelu vrpcu, na tijelu haljine od bijela pamuka sliène eksomidi cinika, a kao znamenje prstene i štapove. On ih je èešæe vidio kako lebde u zraku po dva lakta visoko. Kad je Apolonije stupio pred »Jarhasa« ovaj ga je sjedeæi na prijestolju od tuèa nagovorio grèki tražeæi pismo kraljevo. »Kad se Apolonije zaèudio njegovoj vidovitosti, reèe onaj, da u pismu nedostaje slovo Delta, što ga je ispustio pisar; i pokazalo se da je tomu doista bilo tako. Kao daljnji primjer vidovitosti ispripovijedao je »Jarhas« Apoloniju njegovo podrijetlo, pa kako se sastao s Damasom, pa sve što su radili na putu u vjernoj svezi kao da je kod toga bio
nazoèan. A kad ga je Apolonije zadivljeno pitao odakle znade sve to, odgovori on: . Knjiga prva - Samsaro »I ti dolaziš s takvim znanjem, ali ovo nije potpuno.« »A hoæeš li me nauèiti to puno znanje?« »Rado i bez zavisti« odgovori Jarhas. »Ti si uostalom blagoslovljen od božice Mnemosine, koju mi od svega najveæma ljubimo.« Preopširno bi bilo da nabrojimo sve èudesne fenomene aporta, fenomene tiptološke, medijumi-stièke, mesmerièko-terapeutske, što ih je Apolonije zapazio za vrijeme svog èetvoromjeseèevog boravka kod brahmana. Tko hoæe o tome više, neka èita životopis Apolonijev, kako ga je sastavio po mnogim izgubljenim izvorima filozof Filostrat s otoka Lemna oko god. 217. po nalogu jedne od najinteresantnijih žena svih vjekova, carice Julije, supruge Septimija Severa. Život, pa i sam porod Apolonijev, protkan je veæ zarana legendom koja je nositelju dala zaèudnih sliènosti s Isusom Nazarejcem. Radi toga je osobito teološka kritika 19. stoljeæa njegovoj biografiji posvetila veliku pažnju. Bilo je istraživaèa koji su Apoloniju poricali paèe i obstojnost, drugi smatrali su njegov životopis histor. romanom. Nu nakon temeljitih istraživanja Balzere, Neandera, Baura, Chassney-a, Tredwella stoji historijska liènost Apolonijeva izvan dvojbe, iako se prema tadašnjem tjesnogrudnom znantsvenom shvaæanju s nekim prezirom prelazilo preko svih okultnih fenomena, što ih pripovijeda Filostrat u odjseku o brahmanima. A baš u ovom odsjeku mogla je kritika postiæi najveæi uspjeh u prilog vjerodostojnosti indijskih doživljaja Apolonijevih. Silan kriterij vjerodostojnosti leži u imenu vrhovnog brahmana, jer »Jarhas« nije vlastito ime, veæ nešto iskrivljena imenica sanskrita. Glasi Na Pacifiku god. 2255.. ispravno »arhan«, od èega su Kinezi, koji se u svom jeziku poput djece ugiblju tvrdim konsonantima, naèinili »lo-han«. To je »ocjenjivaè vjere«, koji veæ po najstarijem vjerovanju ne smije nestati s ovoga svijeta, veæ imade bdjeti nad proširenjem i uzdržanjem budistièke nauke tako dugo dok èitavo èovjeèanstvo ne bude tom naukom osloboðeno životnoga optoka, osloboðeno samsara. Apolonije je, dakle, vidio brahmane, vidio je hram u hridini poput onoga u Karliju, vidio je embrio Budarha na obroncima Pendžabskog gorskog lanca, u Kašmiru, raju Indije i vrtu vjeènog proljeæa. I od onda je institucija arhana, kojih je bilo više, a poslije i mnogo, prošla èudnom evolucijom osobito na tibetskom tlu. Uz aktivnu saradnju stvorila je u drugo doba, u srednjem vijeku, dalai-lamu i bogdo-lamu, dva vrhovna arhana. Kraj njih je arhan u Kašmiru, kao èudna spora buduænosti, mrtva naoko, a puna latentnog života, èekao kroz duga stoljeæa èas da proklije. I samsaro njegov je nadošao. Svagda kada nastupa kakova svjetska mutacija, kad nastaje slom zastarjelih nazora o svijetu, kad u najšire mase prodiru nove religije ili socijalne ideje, kad je potresena filetièka mnema u podsvijestima milijuna, svagda tada pojaèano nastupaju mistièke, okultne sile u gomilama i nagon u pojedincima, da se ispita narav tih sila. Moæan šok ove vrste pogodio je bijelu rasu poèetkom 20. stoljeæa. Tokom èitavog ovog i slijedeæeg stoljeæa nagrnulo je, gonjeno nemirnom krvi, gdje gdje i u bijegu pred uništenjem, veliko mnošto uèenih Rusa, Engleza, Amerikanaca u Indiju, da na ovom vrelu intuicije i težnje za integracijom crpi znanje o stvarima izvan dohvata æutila i aparata, o stvarima kojih opstojnost uvijek su priznavali i osjeæali baš oni, koji su najdublje . Knjiga prva - Samsaro zavirili u tajne kozmosa kao Fechnee, Wallace, Crookes, Flammarion, Lodge, Edison i drugi. Ta uèenjaèka klatež donijela je sa sobom znanje zapadnog intelekta dresiranog na materiju i njeno atomizovanje, ali i smisao za metodièku i praktiènu primjenu svakog znanja. U najdivnijem kraju svijeta, u Kašmiru, nastupila je kopulacija Istoka i Zapada, u kojoj je ostala dominantnom indijska mudrost. I u ovom milieu-u poèela je spora kašmirskog arhana naglo da buja. Red arhanov, sastojeæi se prvotno iz mnoštva Europejaca i Amerièana, Himalajske braæe »Mahatma«, pa od sljedbenika božice Kali, stupio je doskora u vezu s radžom dalai-lame, sudjelovao je kod proglašenja nezavisnosti Indije god. 1992., proveo federaciju Indije i Rusije g. 2054., suraðivao zajedno s Joi-Semhapom kod ujedinjenja Japana i
Kitaja g. 2114. Prvi puta reformiran je god. 2055. dobivši ime Budarh i šest sekcija (sadašnje sekcije 1, 2, 3, 5, 8, 11), drugi puta iza sto godina pod 12. arhanom Budarha, Indijcem Haridasom, kada je od šest narastao na deset sekcija (6, 7, 10, 12). Statut tada prihvaæen izmijenjen je tek neznatno i to u pogledu rednih brojeva sekcija prije 30 godina, kada je sijelo Budarha preneseno iz Kašmira u Mandžuriju, gdje su mu pridošle još dvije sekcije (4, 9). Drevna institucija arhana, koja je u drugo doba bila stvorila dalai-lamu, u èetvrto se doba anastrofom Indije, a uz sudjelovanje izmuèenog Zapada razvila u nešto daleko superijornije; stvorila je giganstkog papu, kojemu su rudimenti azijskog i evropskog pape tek posredni organi, stvorila je aristokratskog svjetovnog sveæenika religije bez dogme, ireligije, u kojoj jedinstveno kucaju dva kozmosa, vidljiv i nevidljiv, i svijesna težnja za socijalnim, paèe kozmièkim idealima dalekim od aktuelne zbilje. Na Pacifiku god. 2255.. Sadašnji arhan 23. je po redu od osnovanja Budarha. On je po materinjem jeziku Rus. Prije njega bio je arhan Mandžu. 5. Petru Kunialovu moglo je biti kojih 40 godina. Posve izbrijano, tamno smeðe njegovo lice izgledalo je još tamnijim poradi vanredno jakog rasta crne brade, koju je britva tek na par sati mogla pobijediti. Srednjeg je i zdepastog stasa. Glava mu izgleda posve okruglom usprkos jakih, gotovo mongolskih liènih kosti, jer u obrazu nije suh, nos mu je u korijenu plosnat, a kosa mu sprijeda nedostaje sve do tjemena. I premda je fizionomija, uopæe antropo-morfologija, u ovo doba bila na daleko višem stepenu nego u treæe doba, baš ova velika æelavost bunila je u zadnji èas i onoga koji je bio veæ na dobru putu da mu odredi dominantnu rase svrstav ga meðu ruske muzike ili meðu Ainu-e. Jer i muzika, a pogotovo Ainu-a, teško je zamisliti bez bujne kose. Ta veæ stari kitajski povjesnièari nazivali su Ainu-e »maozim«, kosmatima, a engleski putnici 19. vijeka »kosaèama« (hairvmen). Petrov otac bio je Rus koji je navodno vukao lozu od drevne kozaèke naseobine u Pekingu. Majka Petrova bila je relativno èistokrvna uroðenica otoka Sahalina. Èesto mu je prièala da su njezini preci bili poglavice, a ona da je zadnji izravni potomak tog vladalaèkog roda. U sahalinskom primorskom selu uz majku i sestre - jer pustolovni otac doskora ih je ostavio - proveo je Petar svoje prvo djetinje doba meðu ribarima koji su sebe nazivali Ainu, »ljudi«. Poslije je studirajuæi u pacifièkim gradovima u Daljnom, Pekingu, Tokiju, Frišku i u indijskom Knjiga prva - Samsaro Benaresu potanko saznao da je njegov narod zadnji ostatak negda silne kontinentalne rase zapadnog kaukazoidskog tipa, da je u diluviju, u paleolitsko doba na zapadnim poljanama Rusije granièio sa rasom èiji su tragovi saèuvani u Cro-magnonskoj spilji franceskoj, u gorskim sklopovima Sjeverne Afrike, na Kanarskim otocima, u pirinejskom narodu Baska. Saznao je da se njegova rasa proširila preko èitave Sjeverne Azije i da je uselivši se na Japansko otoèje ovdje vodila dugu borbu sa »zemnim paucima«, sa patuljackom ljudskom pasminom, kojoj su braæa filipinski Negriti, cejlonski Wedde, basnoslovi Vasinte na visoravni i Kimosi na jugu Madagaskara, sve sami potomci najstarijih stanovnika kontinenta »Lemurije«, koji je negda djelomièno ispunjao Indijski ocean. Saznao je da je njegova krv udarila somatski biljeg ruskom muziku, sjevernom Mongolu, i da mnoštvo evropejskih tipova meðu Japancima potjeèe od nje. Ali je znao i to da ni na Kurilima, ni na Jesu, ni na Kamèatskom rtu nema više nikoga koji bi mogao govoriti jezikom njegove majke. Spoznao je da je roðen u posve tamnoj sjeni filetièke smrti svoje rase na Sahalinu. Kao nadstojnik 7. sekcije stajao je Kunialov pred bijelim starcem u jasno žutoj hlamidi od pamuka, u ruci držao je bambusov štap ukrašen velikim žutim safirom na vrhu. Stojeæi uz svoj stolac starac je primio propisni pozdrav i bez svakog prijelaza zapitao ga ruski: »Je li ti poznato da je sedma stanica sprijeèavala Dvanajstomu prilaz u Èung-kvo?« »Da, po mojoj odredbi«, smjesta odvrati Kunialov. Na Pacifiku god. 2255..
» Zašto?« »Želio bih odgovoriti opširno. Kako je sada èas arhanov odgovor moj bio bi ujedno i teza za postignuæe ovoga najvišeg stupnja. Mogu li?« Starac odgovori jasnom gestom i sjedne na stolac. Stojeæi pred njim zapoène Kunialov svoj inauguralni govor. Zapoèeo ga je ruski, nastavio je engelski govoreæi o totemu i polisu. Himnu žutoj rasi i ideji svjetske države otpjevao17 je kitajskim i tibetskim jezikom, o Pacifiku govorio je japanski, tajnu »Crnog pojasa« dotakao je u mumu. Kad je oznaèivao svjetsku zadaæu Budarha, a napose institucije arhana, govorio je sanskritom. Pri koncu, govoreæi o svom liènom pozivu, vratio s opet na ruski, možda zato što jezik Ainu-a nije bio poznat arhanu. Glas mu je imao neobièno simpatiènu boju. Izreke njegove èaskom su romonile, èaskom su, usprkos susprezanja, sonorno jeèale ili pak padale poput teška grada. Kad je ispruživ tijelo i desnu ruku uperio blag i zastrt pogled u daljinu, izgledao je kao prorok; kad se sagnuo naprijed, pritegao ruke, a tamno mu oko slalo snopove sugestivnih zraka, bio je poglavica i šaman ujedno. U uvodu njegova govora, meðu inim, spomenuta je davna »morfalaksa18 evropskih bojovnih protista«, spomenut je amerièki »blagdan razorenja mašina«; osvijetljena je interesantna pozicija vladajuce Semso i potanko izložen plan kako da se obori njezina vlast. Tu se vidjelo i to da je baš govornik sastavljao najnoviji kometski proglas »za gomile i njihov naj-gornji sloj«. A zatim je on prešao na svoje visoke ciljeve. »Èitavi je Zapad, kroz 20. i 21. stoljeæe, prošao asirskim ropstvom i heliogabalskim ludilom«, . Knjiga prva - Samsaro konstatovao je Kunialov, »i pritom je konaèno utuèena država u rimskoimperijalistièkom smislu. Zapad je tek tada dozrio da shvati Indiju i Kitaj. Boljševièka Rusija, gdje je najprije izazvan preokret, najprije je na bazi drevne slavenske zadruge i primitivnog opæinskog 'mira', preboljela ovu tešku mutaciju. Izravni dodir s Indijom i Kinom osobito je u tomu pripomogao. Kad su u treæe doba bijeli mudraci dublje zavirili u Kitaj i Indiju, oni su s ponosom konsta-tovali da ova civilizacija odgovara njihovom drugom dobu. Pri tomu su zaboravili da je ta civilizacija bila takova i u prvo doba, kad su oni bili još posve èisti barbari. Kitaj je veæ tada savladao u sebi moæ Totema, on je veæ tada bio Polis; u Indiji su od totemskog imperijalizma Arijaca bile još preostale samo kaste. Ma da leži u tako zvanoj »zoni osvajanja«, Kitaj nije bio nigda osvajaè. Kitaj i Indija zone su gustoæe, komponente Polisa bile su vazda dominantne. U Indiji i Kitaju nije mozak hrlio pred jajetom, koje ga je stvorilo i izmeðu obojice nije pukao jaz. Ideja svjetske države, koju je Zapad napreèac kušao stvoriti mozgovnom projekcijom monstruoznih organa i totemskim imperijalizmom, ovdje je mistièki izvirala iz jajeta - kao i religija. A jajetu se ne žuri kao mozgu! Kao religije Bude, Konfucija i Isusa, dubine mišljenja indijskog i kitajskog nose u sebi jedinstvo roda ljudskog i svjetski mir. Za Kitaj i Indiju napredak kulture sastoji se u oplemenjenju i profinjenju Zo-a; borba i rat njoj su akulturni. Žuta rasa žari silnom potencom svoje krvi konstantno i mirno. Amerika je od polovice 21. stoljeæa latentna kolonija Azije. U žutoj je rasi utjelovljen kontinetalni karakter u svojoj najizrazitijoj formi. A ona je na Pacifiku!« Na Pacifiku god. 2255.. . Knjiga prva - Samsaro Tu stane Kunialov. Zadnja reèenica sadržavala je toliko, te mu je odulja pauza izgledala najpodesnijim logièkim mostom za aktuelni završetak razlaganja. »Sada, kada dva otoèna žarišta svijeta, izvori kratkotrajne pomorske vlasti, leže u komi, sada kada je veæ odavna odbio »dan Saksonca« i popucala sasvim skerletna nit koju je oko svijeta potegao Brit, a Japan se nakon potresa, nakon svog poraza godine 1942. i poznijih teških unutarnjih kriza, usprkos buðenju Semse, još uvijek, kao jedanput prije 800 godina, nalazi u povijesnom snu - sada je vrijeme da se ostvari poziv Velikog oceana, poziv mistièki sadržan u imenu Pacifik, što mu ga je dao Magalhaes. Nema više nacija, za nas ne postoji ni rasa, postoji samo èovjeèanstvo, koje treba ujediniti - ujediniti oko Pacifika, jer to je sve. To je sve - izim 'Crnoga pojasa'. Taj još stoji izvan mojeg raèuna i sa pravom. Jer
u njemu je tajna kojoj sam ja tek ponešto otkrio veo. Moram se dotaæi tog vela jer time zadovoljavam i posljednjem uvjetu za arhana, propirasnom po statutu. Opazio sam prije dvije godine da se u filospektrima mnogih Amerièana, s jedne, i Arapa, s druge strane, Headove krivulje kidaju, da se kidaju to jaèe što je zeleni i žuti spektar uži. Hipoteza da je tomu uzrok natruha crnaèke krvi, dovela me je neznatnom modifikacijom filoskopa do otkriæa modroga spektra kod crnaca, koji apsorbira žuti, a reducira znatno zeleni spektar. Ta rasa sadržava, dakle, neki zagonetan višak. Uzmemo li u obzir probojnu potencu krvi te rase, njezin vrlo rani pubertet, pa kapacitet za vrlo visoku temperaturu i za produkciju seruma i toksina, koja podsjeæa na mravlju kiselinu socijalnih insekata, to taj višak otvara interesantne poglede u tendencu ljudskog jajeta koje je u pradavnini provelo bojadisanje rasa. U crnom pojasu, u crnaèkom jajetu postoji reservoir zagonetne snage iz kojeg æe u danom èasu èovjeèanstvo crpsti poriv za novu ana-strofu kao što ga sada crpi iz žute rase.« Opet je slijedila stanka, ali kraæa od prve. »Treba združiti ljudsku plazmu oko Pacifika«, nastavi Kunialov, »jer nukleus za to veæ je gotov. To je Budarh sa silnom svojom socijalnom mrežom koja ne pozna granica država. Budarh s tajnim znanjem i javnom vjerom, koja je ekstrakt svih velikih religija, aristokratski Budarh utjelovljen u arhanu. Postigne li se združenje Rusije i Kitaja, ne samo da ih istodobno slijede Indija, Sibir, muslimanske države s jedne, a Tibet, Sijam i Japan, s druge strane, veæ je u skoroj buduænosti postignuto i združenje žutog i bijelog jajeta. Za ostvarenje ove misli nije dovoljan samo mozak, pa bio on najmonumentalniji, veæ je ovomu potreban i instinkt homolognog19 jajeta. Arhan, koji to provodi, mora biti sazdan iz jajeta koje je i žuto i bijelo, ni žuto ni bijelo, koje je dalo svoj dio i Rusu i Mandžu-u i Japancu. A ja sam Ainu! U meni i u mojoj sestri ugasnut æe kneževski rod, aristokratska jezgra istodobno kad æe na Sahalinu umrijeti maljušan narod, ostatak velike i pradavne rase. Familija, nacija, rasa radile su da mene satku, jer u meni se svjesno svršava samsaro Ainu-a. I taj svršetak, vjerujem i znam, bit æe velik!« Kunialov umukne, sagne glavu natrag i zaklopi oèi. Okrugla i æelava njegova glava izgledala je kao fantastièno jaje iz kojeg æe se poroditi nov svijet. »A Cold?«, prekine starac dugu šutnju. Na Pacifiku god. 2255.. »Cold?!«, tržne se Kunialov. »Na to sam pitanje veæ odgovorio. Priznajem pretežitost njegova mozga i jajeta. Znam da ti je on najbliži. Ali on nije podesan za ovo doba, on je kozmièan a nije telu-rièan20. Budarh bi pod njim zapao u kontemplaciju. Za ovakav svijet samo je u meni potpun arhan i ja æu to postati!« »Sugestivna tvoja snaga zamjerna je, ali odluka 0 arhanu veæ je pala u poèetku Zmije«, reèe lagano arhan, pri èemu su mu se oko sljepooèica pojavili sitni nabori kao da se smješka. Kunialov nije toga zamjetio veæ upadne naglo: »Ali taj još nije investiran kao arhan u bavu! Dozvoli da smjesta govorim s Coldom. Ja æu ga odgovoriti...« »Odluka njegova nepromjenjiva je kao i moja«, suho ga prekine starac. »Razgovor naš je svršio, slijedi...« »Stoj!«, povièe Kunialov. »Ti èiniš zloèin na èovjeèanstvu, a ne æeš promijeniti karme!« »Slijedi ceremonija«, nastavi arhan jakim glasom, pri èemu ustane i pode s ispruženim štapom prema Kunialovu. »Slijedi ceremonija arhana u bavu!« Zapanjeno primio je posjednik žutog korunda dodir arhanova štapa na svom štapu, na slabinama 1 èelu, zapanjeno slušao je formulu pitanja da li hoæe postati arhan. Ali je odgovorio jakim glasom u sanskritu: »Vrnomi, hoæu.« Istodobno s odgovorom ruka se starèeva dotakne dvaju tipkala na niskom stoliæu. Zelena kugla na stropu podigne se vertikalno u vis i uklopljena meðu dvije olovne zaslonice ugasne poput krijesnice. Ali potpuni mrak nije nastupio. Neèujno, naime,
otvoriše . Knjiga prva - Samsaro se vrata spiljske komore. Kroz njih dopirao je odanle u dvoranu magièki crven, ali slab, trepetljiv žar. »Poðimo u Nui-ko«, reèe arhan i uvede Kuni-alova u komoru. Nui-ko, kako je arhan nazvao tu komoru, znaèi kitajski »unutarnjji trijem«. Negda se tako nazivala kitajska carska kancelarija. Zapravo je to bio tek gornji nui-ko, jer kako smo veæ spomenuli, ulazila je ovamo neka vrsta lifta iz podzemlja. Komora bila je ovèas rasvijetljena jedino antiknim indijskim kandilom, koje je poput vjeènog svjetla kršæanskih crkvi visjelo sa stropa. Prije tridesetak je godina doneseno ovo kandilo ovamo iz Kašmira, a da u njemu nije ni èaskom ugasnuo Vestin plamen, spomen na crvenu vatru spiljskog èovjeka. Iznutra je komora imala pravilan oblik. Strop, stijene i pod pokriveni su asbestom. O slabom svjetlu žižka razabire se da je polovièno ureðena poput laboratoria odliènog sredovjeènog alkimiste, a polovièno izgleda kao uspio produkt miješanja kitajskog i evropskog apotekarskog namještaja 20. vijeka. Ispod žižica stoji stol, na njemu karminov tuš i kist, pa grimizna tinta i držalo s ocalnim perom; još se vide neka dugaèka kliješta. Kraj indijskog rukopisa uvezanog u bijelu kožu leži pergamena ispisna sanskritskim pismenima; usred teksta prazan je jedan redak; na donjem je rubu uzvinuta poput sredovjeènih evropskih listina i nosi na konopljanoj uzici kuglicu od olova. Kad su arhanski dvojnici ušli u Nui-ko skoèi im u susret krasan i velik pas vuèjak, ali se na mig starèev opet potpuno smiri na svom ležaju kraj stola. On, reprezentant životinjske vrste, koja je prva, u prapoèecima ljudskog društva, u spilji uz Na Pacifiku god. 2255.. vatru sklopila nerazorivo prijateljstvo s èovjekom, bio je jedini živi svjedok investicije arhana u bavu. Ceremonija se sastojala u tome da je arhan saopæio Kunialovu buduæu devizu, upozorio ga na važnost Vede Budarha koja je ležala na stolu, predao mu na èas svoj štap i natakao svoj prsten na prvi èlan Kunialova prstenjaka, pa opet stavio prsten na svoj prst. Zatim je na pripravljenoj povelji perom ispunio prezime, ime i znaèaj svoga nasljednika, ispisao u desnom donjem uglu ruskom kurzivom svoje ime Nikolaj i stavio ispred njega tušem i kistom svoj lièni znak, koji je izgledao kao skica obeliska ili kao »jen« znak za »èovjeka« u velikom peèatnom pismu kitajskom. Napokon je dugim kliještima, sasvim poput bizantijskog bulotirija, stisnuo olovnu kuglu na konopljanoj vrpci, te se ona pretvorila u bulu. Na jednoj strani bule otisnut je žig jednak muhuru na kometskom oglasu, tek je namjesto kružnog stenograma ovdje nad kraljicom pèela stajao veliki ideogram za arhana, ispred njega broj 23; na drugoj se strani viðao lièni znak 23. arhana, oko njega inskripcija u sanskritskom stenogramu: »Žrtvom k svjetlosti, Nikolaj«. Tu je perfici-ranu diplomu predao arhan Kunialovu. Kad su se opet nalazili u lotosovoj dvorani, doznao je Kunialov da je baš Cold bio onaj koji ga je obrazloženo predložio za arhana nakon što je odbio ponuðenu mu vrhovnu vlast. Doznao je i to da æe još veèeras postati arhanom u sankaru. Starac predao mu je svoje bilješke o toku današnjih audijencija sa skicom odgovora, što ih imadu pismeno dobiti nekoji od Dvanaestorice. Pritom ga je napose upozorio na strahovitu genijalnost Heatovu. Još mu je saopæio da je novi nadstojnik èetvrte sekcije, koji ovdje boravi veæ mjesec dana poglavito . Knjiga prva - Samsaro radi evropskih poslova i vlastite informacije, donio vijest da se u švicarskim Alpama, u jednoj od rijetkih još preostalih zvjezdarna Zapadne Evrope, navodno èuva neka neupotrebljiva mašina za koju se tvrdi da je helio-dinamo izumljen potkraj 20. stoljeæa. Baš je gong u vanjskom monastiru javljao podne kad je Kunialov, izašav iz Èunga, odaslao vjesnika s pismom svojoj sestri koja ga je èekala u svratištu èu-jungkvanskom. 6. U podzemnoj i prostranoj šesterouglatoj sobi, što leži ispod lotosove dvorane i
nui-koa nalaze se dva èovjeka. Unišli su bili ovamo kroz jedina istoèna vrata iz širokog kružnoga hodnika koji potpuno opkoljava ovu centralnu prostoriju, a stjecište je svih tamnika i odaja termitskog Èung-kvoa. Soba ova, koju nasuprot vratima na zapadnoj strani spaja lift s nui-koom, služi redovito, kako se èini, za spavanje. Na to upuæuje poglavito široki drveni ningpo-krevet, urešen rezbarijama, zlatom i slonovom košæu, a pokriven prekrasnim tigrovim krznima, posve onakav na kakovom su negda poèivali kitajski carevi. Uz tri suprotne stijene teku niski divani prevuèeni zelenim kitajskim pustom. Jedan od njih stoji slobodno, te mu se može priæi sa sviju strana. Ali ostali ureðaj nije s time u skladu. Rubinova svjetlost jake žarulje na stropu nameæe misao da je ta ložnica èasovito pretvorena u sobu za razvijanje fotografskih ploèa. Predmeti pako, što se viðaju na velikom ovalnom mramornom stolu, daju zakljuèivati, da je to bolnièka soba. Tu se redaju brojni porculanski lonèiæi puni raznih masti, kristalne boèice sa živo bojadisanim tekuæinama, inhalacione maske, Na Pacifiku god. 2255.. kirurško oruðe, sprave za uštrcavanje, raznobojne gazir-tkanine, kovni predmeti, koji imadu oblik buèica za gimnastiku, dragulji u naravnim svojim lecima. Od tri jednaka aparata s parabolnim zrcalom jedan sipa crvene snopove svjetla na ningpopostelju. Ali u njoj nema nikoga. Kraj divana, koji je pristupaèan odasvuda, nalazi se filoskop, kakav je opisan u prvom poglavlju. Oba muškarca zaposlena su uz stol. Puše kratke lule. Odjeveni su u sniježno bijele haljine od èume (kitajsko platno). Imadu pregaèe poput ranarnika ili bolnièara. Heat Pitcairn pregledava redom stvari na stolu. Drug njegov, nadstojnik osme sekcije, malen je, tust i vrlo okretan Kitajac. Zove se Hoang s oficijelnim nazivom Huang Èang, »literarni sjaj«, a kako je nadaleko glasovit lijeènik provincije Lopansan to nosi i naslov »ruka naroda«. Sa sobom je donio nekoliko najnovijih, popunbenih svezaka Pentsao-a, kako se zove stara kitajska »materia medica«, i farmakopeju koja sadržava 311 bilinskih, 78 životinjskih i 30 mineralnih lijekova. Gradi se kao da lista po knjigama, uistinu pako pomno prati svaki Heatov kret. »Zar æe vaše blagoreðe i ovo trebati?«, pakosno i s nekim prezirom upita on Heata kad je ovaj stao pregledavati kirurške instrumente. »Pa èemu ove gadne štrcaljke, koje sjeæaju na koprivine, žigavièine dlake i na zmijin zub?« »To je ovdje tek za svaki sluèaj«, odvrati Heat, kao da se isprièava. »Posve sam siguran da ništa od toga ne æe biti potrebno.« »Vrlo dobro«, povladi Hoang i nadoda po moguænosti što naivnije: »A je li arhan veæ jeo ribu, 'fugu' i ostrige?« . Knjiga prva - Samsaro »Nije, niti ne æe«, glasio je odgovor. »On je podkraj Ovce21 jeo posebno konservirano, vrlo zeleno povræe, u kojem meðu inim imade dosta maskiranoga bakra i ispio èašu šampanjca. Bit æe upotrebljavane beziznimno bilinske droge«, reèe Heat nakloniv se prema Hoangu. »Tako valja, samo bilina«, klikne ovaj polaskano i nadoda zaneseno, »Samo bilina koja daje vatru i otrov, toplinu i slast, strašnu i crvenu i, kako vele, opojno slatku zelenu smrt. Žalim što moja sekcija ne siže i do ove potonje.« »Prije šetnje dobio je arhan napitak od gin-senga«, dobaci Heat, »a pri svršeku šetnje uzima crveni eliksir.« »O, èudesni, èudotvorni korijen što nosi oblik èovjeka« razdragano se njihala »ruka naroda«. »Pa onda crveni eliksir! Ta jin22, nije samo prvi od dobroèinitelja, on je najveæi umjetnik zelene smrti. Mi ostali tek smo neznajše i šeprtlje!« »Jest, ta smrt biti æe divna, daleko krasnija od najljepših snova opija ili hašiša, puna tajanstvenih, filetièkih slasti od kojih na javi poznajemo tek orgazam i materinje radosti. Oh, kako nisko stoje još ljudi, kad nam daju tako rijetko priliku da ih usreæimo zauvijek.« Heat se nalazio u svom elementu, ta bio je vrhovni predstojnk udruženja »dobroèinitelja«, azijske Vojske Spasa, društva koje u karitativnosti ide tako daleko te pruža samoubojicama moguænost euta-nasije23. Ovu formu dobila je indijska sekta božice Kali na kitajskom tlu, tlu rasne strasti opija s velikom tradicijom mirnog i estetskog samoubojstva. Raspoloženje njegovo, što bi ga 20. vijek bio nazvao »morbidnim altruizmom«, slièio je onomu revolucionarnih
Na Pacifiku god. 2255.. sudaca koji su, puni milosrða za èovjeèanstvo, u oštrici giljotine gledali sredstvo usreæenja. »Ljepša od snova opija?«, pitao je znatiželjni Hoang. »Pa zar neæe biti opija?« »Hoæe, hoæe! Bez crvenog makovog cvijeta, bez crvene brazgotine na pjestiæu konopljaèe nema -zelene smrti! Ali to nije sve i to nije glavno, Ruko naroda! Ritam je glavno, onto i filogenetièki24 ritam, samsaro srca i spolnoga centra, samsaro poroda i smrti. Digitalis djeluje ubitaènije na mesoždere, živa na djecu i žene, doèim pare kloroforma kod svih ne proizvode vidljivog uzbuðenja. U menstruaciji žene luèe kozmièko bilo; u djeteta snažnija je hidra mneme, moæ regeneracije; protistu, koji se množi kalanjem, smrt i porod su jedno. Drugaèije u detalju sprema se zelena smrt vegetarijanskom Kitajcu, drugaèije bijelom mesožderu, drugaèije djetetu, drugaèije ženi, drugaèije muškarcu asketi, najsigurnije i najvelièanstvenije joginu, vladaru svog dvojakog ritma.« Heat je sve više dolazio u vatru. Posvema je zaboravio na pregledavanje aparata. Stao se žurno šetati držeæi jednom rukom veæ ugaslu lulu, drugom rukom buèicu od bakra koju je uzeo sa stola. Hoang nije više trebao stavljati pitanja. Heat je govorio brzo kao da ga je spopao »bijeg ideja«. Govorio je kitajski s dosta termina iz muma. I kitajske njegove reèenice, u kojima pojedine rijeèi znaèe èitave kategorije pojmova, imale su daleko širi i harmonièniji smisao od ovog našeg pokusnog prijevoda. »Drugi je ritam cerebralnog sistema, drugi spolnog centra«, nastavi on. »Ura generativne æelije ide laganije od ure somatske æelije. Protist je . Knjiga prva - Samsaro besmrtan jer imade samo jedan ritam, samo jedno vrijeme. Jaje, kad gradi tijelo, steže ogromne geološke periode u mjesece i dane. Treba zaustavljati filogenetski, pospješiti ontogenetski ritam; jednako ih treba tempirati! To je prva tajna zelene smrti. Rješava se umiješnim racioniranjem afrodidizijaka i narkotika. Pacijent se time navija prema juvenizmu a ne prema senescenci i marazmu. Zapada u stanje primitivno, infantilno, hipnogeno, u kojem prevladava prelogièko, simbolièko, umjetnièko mišljenje. Gubi se posve strah pred smræu. Bude se atavizmi. Tu treba zavora! Literarnom sjaju je poznato, da na pr. èesta upotreba karbola raða u rukama èuvstvo ko-smatosti, arsen u nogama; lišæe brazilskog jaborandi--ja pojaèava paèe faktièki rast dlaka. Javlja se nadalje visok stupanj euforije. I tu treba zavora! Veselje, omaglica i vrtnje u krugu komplementarne su pojave. Ples je najprimitivnija od svih umjetnosti, s njim je u svezi pjevanje i ornament. Santonin pupoljaka citvera iz kirgiske stepe prouzrokuje vizije ljubièaste, pa žute boje, muskarin kamèatske gljive muhare doèarava ornamente, delirij tremens guštere, koji su vladali davnim geološkim perijodama. Ekstrakti praparata osljepljuju, uništuju poput izravnog sunèevog sjaja živac koji je kozmièan, udešen za poimanje najfinije materije svemira, za svjetlo. Svi bilinski toksini djeluju na oko, istežu ili stežu zjenicu, rade uvelike isto što rade oèni kapci za životu apsolutno nuždan ritam sna i jave. I tu leži druga tajna bilinskih toksina, druga tajna zelene smrti. Isprazne, lude su bile formule bijele organske kemije sa svojim C, H, N i O-ima. Bilina raste ne samo za naše opažanje, ona raste objektivno, kozmièki, jer ona evolvira materiju kojoj je temeljni Na Pacifiku god. 2255.kriterij involucija. Organski spojeni sastoje se od viših i lagnjih 'poèela', od poèela koja su prapoèelu bliža nego H i O. Toksini su nabijeni prapoèelom, pozitivnom praenergijom! A Život, to je ritmièko spajanje.« Heat zapne, jer se otvoriše vrata. Ušao je Cold. Naklonio se obojici i bez rijeèi sjeo na jedan divan. Hoang, koji je bio gutao rijeèi Heatove, umah se obrati na Colda: »Vaše blagoroðe dozvolit æe da Prvi svrši svoja razlaganja o zelenoj smrti. On je najveæi poznavalac životnih tajna.« »Varaš se Ruko naroda«, reèe Heat. »U prisuæu Dvanaestoga nitko izim njega nije zvan da govori o tajni Života. Što bih ti bio o tome rekao to sam baš od njega nauèio. Uostalom treba da svršimo, jer za koji èasak minut æe polsatna šetnja
arhanova.« »Onda neka Ta jin barem izvoli izložiti uslijed èega æe nakon zelene masti nastupiti smrt?« »Ona ne nastupa od ove masti. Ta samo daje posljednju unifikaciju svih milijuna æelija, jedinstveni ritam, gubitak èuvstva za prostor i vrijeme, naboj s akasom, vrhunac euforije, osjeæaj vjeènog života u kojem kao da je realizovana tanha svih vjekova. Blizu je posve duboki i dugi san bez snova u kojem bi se imao povratiti normalni dvojaki ritam i život. Ali ja dozovem zadnju tajnu zelene smrti! Oštro podržim, naglo požurim filetièki ritam. Nastupa eksplozivno kalanje unifikovanog ritma kao da se od jednog raðaju dva stvora i u dubokoj komi25 apoplektièki ugasne mozak.« »A èemu onda ove kovine, dragulji i svjetiljke?« »To su munjovodi za strijele, sordini za titraje, zavori za prejaku ekscitaciju toksina. Razjasnit æu to na jednom fenomenu koji je Osmomu dobro poznat . Knjiga prva - Samsaro iz prakse. Zar ne, osma je sekcija pod vašim vodstvom do sada pravila tri velika pokusa izazivanja epidemièke psihoze kod gomila?« »Jest, zadnja je bila u Lopansanu, ta je izvrsno uspjela.« »No, pa kakove ste simptome opažali kod pojedinaca?« Hoang se tržne: »Ha, mislim da razumijem sve«, klikne on. »Jest, jest bilo je jakih konvulzija, bjesnilo plesa, neodoljiva žeða za bojama, osobito za crvenom. Pojedinci, kako bi ugledali kakovu crvenu krpu bacali bi se na nju poput divljih zvijeri, bjesomuèno bi je cjelivali a zatim, umirujuæi se pomalo, zagrlili bi je s ljuvenom èežnjom i suzama u oèima kao da hoæe posve utonuti u ovaj opojni æutilni podražaj. Bilo je i takovih, koji su s užitkom hvatali za oštrice golih maèeva.« »Stari fenomen sredovjeènog tarantizma i plesaèa svetog Vida«, dobaci Cold. Heat se u znak potvrde lako nakloni prema Coldu i reèe Hoangu: »Ovaj crveni tropizam26 atavizam je iz pradoba kad je ta boja dominirala. Treba ga kao i ostale za vremena zadovoljiti. To u ovom sluèaju èine poglavito crveno svjetlo, bakar i rubin. Ne nastupa ekscitacija jer se pretvara u visoka i najviša stepena harmonièkog zadovoljenja. Jednako je i s...« Ovaj put prekinut je Heat temeljito jer je u sobu ušao arhan u pratnji Kunialova. Bio je vanredno dobre volje i razgovorljiv. »Prekrasna bila je šetnja«, govoraše on skidajuæi ogrtaè koji je sizao do poda. »Èaroban zapad sunca. Divan veèernji ruj. Grimizni oblaci kao krvave krpe, Na Pacifiku god. 2255.. kao da se na nebu vrši starinska hekatomba. Ali i ovdje je krasno, ugodno i toplo. Ajdemo, gospodine Heate! Ja æu se sjesti ovamo na postelju pod ovaj slatki, magièki sjaj kojemu bi naš Hoang mogao mirno otstupiti sve svoje literarne naslove. Ne æu se pokriti, jer...« »Odmah æe prestati ova laka verbomanija«, šapne Heat Kunialovu. »Molim, veliki ocjenjivaèu, ja æu skinuti vašu bijelu haljinu, a zatim æete leæi.« Dva mašaja Heatova i haljina spadne s arhana koji je sada bio odjeven još samo tankom, jasno crvenom košuljom od gaze. »Petre«, obrati se Heat na Kunialova, polažuæi arhana na postelju, »pusti zvona, aparat je u liftu.« I dok je Kunialov svršavao svoj zadatak u liftu, arhan je veæ držao u jednoj ruci buèicu od bakra, u drugoj rubin. Tiha, daleka muzika karillona stane dopirati iz lifta pošto se odanle vratio Kunialov. Takt bio joj je brži, položaj glasova, orkestralni ugoðaj zvonova bio je podignutiji, nego što bi bio, recimo, u 20. vijeku. Motivi glazbe bili su kozmièki; pjesma je zvuèala kao Tanhauserova himna Vecernjici; možda je to i bila Wagnerova kompozicija.«To je bio preludij za žuti, Mjeseèev napitak«, reèe Heat, kad su karilloni umukli. U ruci je veæ držao kristalnu boèicu s tekuæinom ove boje i pošao prema arhanu. »Kako se æutite?«, upita ovoga. »Divno, neka još igraju zvonovi!« »Ispijte ovo! Zapoèet æe umah vaša najmilija pjesma, pjesma mjesecu. Svjetlo, Petre!«, naloži Heat kad je arhan ispraznio boèicu. I svjetlost na stropu i crveni reflektor ugasnu. Iz srednjeg reflektora prosu se na ningpo-krevet žuto svjetlo, blago poput Mjeseèeva. Kod tog svjetla
. Knjiga prva - Samsaro izmijeni Heat metal i dragulj u rukama arhanovim, skine mu crvenu košulju i pokrije ga žutim gazirom. Bajni, srebrni zvuèi karillona stanu dopirati iz lifta, veseli i šumni poput plime, tajanstveni i privlaèljivi poput vira, zamiruæi poput svijesti uoèi sna. »Nastupa lagan san«, šapne Heat Hoangu, »u kojem se somnambulni stadij pretvara u èuvstvo levitacije27.« »Zar ne, on bi sada hodao kao mjeseènjak da nema zavora i punog zadovoljenja«, reèe Hoang. »Pogotvo pošto je vani uštap i još k tom konjuktura Mjeseca i Venere.« »Da«, kimne Heat. »To je i razlog te mogu skratiti èitavi postupak od ginsenga do smrti na jednu uru. Inaèe bismo trebali 12 minuta više.« »Tako malo! A zašto ne pustite duljih slasti?« »O da, mogli bismo ovo vrijeme od 72 minute pomnogostruèiti. To je naime omjer vremena obrata Mjeseca i Zemlje oko svojih osi. Ali èemu to? Vrijeme arhanovo sada je posve drugo od našega. Za njega je hip i stoljeæe jedno. On æe zamalo dobiti osjeæaj vjeènoga života!« Napokon se rasplinuli zvukovi zvonova poput spirale dima. Opet su izmijenjeni metal i dragulj, a žuto pokrivalo zelenim gazirom. Arhan je naoko tvrdo spavao. »Slijedi zelena mast«, glasno javni Heat. Hoang i Heat uhvatiše spavaèa i prenesu ga na zeleni divan kraj filoskopa. Kunialov pratio ih je žutim reflektorom. Nakon kratke stanke Heat uèini nekoliko mesme-rièkih poteza nad glavom arhanovom i skine pokrivalo. Žuti reflektor utrne, zamijeni ga smaragdno Na Pacifiku god. 2255.. svjetlo. Hoang pruži lonèiæ pun masti koja je svojom bojom sjeæala na hurus i na pomasti vještica, kakove opisuju tjelesni lijeènik pape Julija III., Andrija de Laguna (umro 1560) i prvi zapadni istraživaè naravne magije, Ivan da Porta (umro 1615). Tom mašæu na-tare Heat èitavo tijelo arhanovo osim glave. Nakon toga primakne filoskop tako blizu te je mogao lijevu ruku arhanovu, oružanu »èarobnom« šibom, smjestiti iznad jezerca filoskopa, koji se je nalazio u punoj sjeni. Nadno filoskopa lagano zasja druidski pentalfa trobojnim lukom. Zadugo i pomno promatrao je Heat svijetli luk, osciliranje prizme i njenih nožica. »Sve je u najboljem redu; na granici smo najdubljeg sna bez snova«, reèe on Hoangu i Coldu, koji je takoðer bio prišao. I pristupiv k arhanu uèini mu iznad èela opet nekoliko mesme-rièkih poteza, ali protivnih prvašnjima. Nato izvadi iz džepa svoje pregaèe široku i plosnatu dvostruku posudicu od olova, zatvorenu dvjema zaklopcima, od kojih je jedan sjedio na visoku i usku grlu, doèim je drugi izravno i nisko zatvarao trbuh svoje posude. Èaskom držao je Heat posudu s grlom u svojoj goloj ruci, našto naglo otvori oba zaklopca i turne grlo boèice pod nos arhana tako te je otoren trbuh druge posude došao meðu obrve. Po sobi se razlije jak i oštar miris kao od kamforove žeste. »Trni svjetlo!« zapovijedi Heat. Nastane duboka tama, tek na pentalfi fosforescirao je trobojni luk u kojem zamalo stane gasnuti crveni pa žuti spektar. Odjednom se potpuno smiri prizma, ocalna nožica stane nepomièno baš u sredini zelenog polukruga, nad jednim od kutova pentagona. »Ver tan, zelena smrt« sveèano javi Heat u mumu. I tek što je izgovorio ove dvije slovke, pentalfa i soba utonu u apsolutnu tamu. . Knjiga prva - Samsaro Kad je opet vraæeno svjetlo i Hoang pokrio mrtvaca bijelim plaštem, reèe Heat: »To je bila nasavršenija smrt od sviju, što sam ih ikada spremio. Ove neæu nikada više natkriliti. Ali sam imao veæ dvije sliène, prije èetiri godine u San Francisku, kada je ondje zavladala meðu djevojkama imitativna epidemija samoubojstava. »Da, da«, turobno uzdahne on, »to je bilo velièajno doba studija! A mogli bismo bili usreæiti èitavi ženski podmladak tog velikog grada da nije glupa...« »Ne glupa nego mudra vlast«, prekine ga dosta grubo Kunialov. »Mudra vlast koja je daleko bolje usreæila taj podmladak, otpuhnuv jednim mahom èitavu ovu beskorisnu pošast.« »Sto to velite? Vlast da je jednim mahom znala otpuhnuti epidemiju?!« »Tako, te je izdala proglas da æe svaka djevojka koja svrši samoubojstvo biti gola nošena kroz grad«, smijuckao se Kunialov.
»Te æe tvoje, od mudre vlasti usreæene djevojke, uginuti u jadu i zdvojenju, u teškim bolima i bolestima«, ljutito skoèi Heat. »A mogle su imati smrt punu slasti, bez truna boli - kao ova!« »Bez truna boli?«, lagano upita Cold. »A bol onih u koje je on, u koje su one, prekogrobno prerasle? I sama zelena smrt bit æe bez boli tek onda kad ljubav i mnema, jer jedino one su znanje, budu tako jake te smrt ne æe više iz živih trgati mrtve, tako jake te zemni svršetak pojedinca ne æe moæi ni dotaæi harmonièki nastavak njegovog života u preostalima.« Na Pacifiku god. 2255.. GLAVA III. U svratištu K carstvu ubavih snova Sjen prošlosti i buduænosti - Yi Lau, èovjek u mjesecu 7. Kroz mutno žutu maglu napokon su prodrle zrake jutarnjeg sunca. Dvije gorostasne zmije, što su nepomièno ležale unakrst u magli, odjednom pretvorile se u stari kitajski zid kod Nan-kaua i u izvrsnu novu i vanredno široku cestu, taracanu granitom poput sredovjeènih bizantijskih ili kitajskih carskih drumova. Poèev od vrata èu-jung-kvanskih ta je cesta na obje strane obrubljena dugim nizom kuæa graðenih veæinom u tri tisuæe godina starom stilu kitajskog ting-a ili »èadora«. Sjeverni je rub mnogao duži od južnoga. U ovom potonjem imade i èisto kamenih zgrada, viðaju se i posve osebujni krovovi kružnog oblika, možda onakovi kakovi su prema najstarijim i dosta maglovitim vijestima kitajske literature bili u obièaju prije èadornog stila. Cesta izgleda ovdje poput glavne koje ulice velegrada. Promet je mra-vinji; sredstva su mu u glavnom ona ista koja se veæ kroz tisuæljeæa upotrebljavaju u »regiji drumova« kitajske državine. . Knjiga prva - Samsaro Osobito je živo ispred jedne velike kuæe s vanredno teškim, na rubovima uzvinutim dvostrukim krovom, u koji je uložen sav ornamenat zgrade. Èetiri teška, lijepo pozlaæena cimera vise s njega niz kuæu. Dva izvanja i kraæa nose u ruskom, japanskom i engleskom pismu i jeziku natpis: »Svratiste k carstvu ubavih snova«. Od dvaju nutarnjih i dugaèkih cimera jedan velièa zlatnim kitajskim znakovima na crnom laku izvrsnu restauraciju; spominje razna teèna mesa, jela za vegetarijance, spirituoze mirisave poput cvijeæa, a završava klauzulom pušiona opija: »Svjetiljke su zapaljene, lule i svjetiljke svakodobno na raspoloženje gostima«. Na drugom cimeru viða se ispod kitajskog imena hotela slijedeæa slika u bojama: Nad velikom kornjaèom, simbolom nebeskog svoda i duga života, lebde u laganoj magli, uhvativ se u kolo, èetiri polu-naga ljudska stvora: dvoje djece, žena okrenuta prema pozadini slike, muškarac s ogromnim umjetnim nosom poput onih što su ih u Evropi sebi stavljali uèesnici sredovjeènih »svetkovina luðaka« (fešta follorum); glavu mu resi najprimitivnija kruna, nakit od pet pera iz epa kitajskog fenièa. Ritam plesa daje, od djeteta voðen slijep starac, na nastroju od tri žice poput »san-siena« što ga najvole kitajski pjevaèi balada ili poput ruske domre, kojom se prati pjevanje »bvlina«. U pozadini uzdiže se drevan toranj, a može biti i pagoda, na kojoj poput ogromna šešira sjedi krov. Oblijeæu ga šišmiši, simboli blaženstva i ispunjenje želja. Crvenkasto žari se veæ obzorje, bliži se jutro. Kako se vidi, umjetnik je dobro iznio sve elemente sna: ispunjenje želja, regresiju u arhajski svijet, u infanilnost i primitivnost, pa onda skroviti sloj seksualni. Taj je istaknut naroèito falièkim Na Pacifiku god. 2255.. simbolima tornja i šešira prema kojima je okrenuta žena, zatim ekshibicijom poveæana nosa muškarèeva. Ovim potonjim dotaknuta je ujedno i laka veza koja postoji izmeðu sna i ludila. Pokretne sile, zajednièke snu i kolektivnoj mitskoj prièi, oznaèene su u starcu guslam i njegovu vodièu. Ali u kolu što pleše, èini se, da je sadržan još i samsaro obiteljskog èetvoro-lista: brat i sestra, otac i majka, kojim »imago«28 i »tabu«, prema rezultatima psihoanalize, dominira podsvjesnim žiæem neurotika. Pokraj restauracije širom je otvorena golema veža koja služi kao ulaz u vrlo prostrao dvorište. Tu je sve u gibanju i buci. Lagano odmata se odavle silno klupko
teških i lakih vozila i nosiljaka i zatrpava gotovo cestu ispred kuæe. Na prvi pogled vlada tu nered, nu uistinu toèno se vrši istanèano kitajsko cestovno pravo prema kojemu se i najodlièniji pješak ugiba najnižem trhonosi, trhonoša nosiljci, ova konju itd. Nakon silnih socijalnih potresa to pravo, izniklo pogdjekuda i posve samostalno, vrijedi po èitavome svijetu. Škripa tarnica, topot i glasovi deva, volova, voznih, tovarnih i jahaæih mazgi i konja, vika koèijaša i voða karavana, sve to išèezava pred deranjem brojnih magaraca koji time bacaju temeljitu sumnju na moguænost »ubavih snova« u ovom konaèištu. Tek u dno dvorišta nijemo i nepomièno leže dva automobila. I ako ne može biti dvojbe da su državni - jer samo državna vlast i njene institucije smiju upotrebljavati brza prometna sredstva - ipak nose oni straga crnu ploèu na kojoj je na prvom mjestu nalsikan žut kitajski zmaj, kraj njega arapska brojka. U drugom retku vidi se slovo D, kraj njega kitajski znak za luku; treæi redak zaprema kod jednog auta crven krst, kod drugoga zelenkast lijes, . Knjiga prva - Samsaro na njemu mala urna. Prema tomu oba su vozila iz grada Daljnoga; jedno pripada tamošnjim bolnicama, drugo uredu za kult i pokop mrtvih. Iz simbolike drugoga auta proizlazi da je lijes bijele, a pogotovo žute rase još uvijek zadnji stan kulturnog èovjeka i da usprkos neobudizmu i renaisance-i Indije, krematorij, simbolizovan u urni, radi tek sporadièki. U prostranoj, dubkom punoj restauraciji takoðer je živo. I tu vlada u glavnom stara kitajska etiketa, tek što kod stolova sjede, odnosno stoje, i žene. Razlikuju se od muškaraca poglavito uresom glave: nose poèeonice i dugaèku kosu ukrašenu iglama. Muškarci su svi bez razlike pokriveni, nose zimske »mrzle« šešire na glavi. I na tim šeširima, èini se, kao da su uskrsli miniaturni »bogovi« davnog fetiškog doba ili fetiši iz spolnih dubina, u najmanju ruku, pak, da se je èitavo muško puèanstvo Eurazije i Pacifika pretvorilo u negdašnje carske èinovnike, u mandarine. Tu se èuje osim kitajskoga i mandžu-a još ruski, japanski i engleski, ponešto turski, malajski i indijski; nošnja imade svakojakih. Ali bez obzira na formu klobuka i narodnost nositelja svaki muški naglavak, paèe i turban, nosi po nekoliko znakova u metalu, eventualno još i puceta od polu-dragulja ili živo bojadisanog stakla. Tu imade mini-aturnih zmajeva, kornjaèa, riba, pletenica, rukavica, cipela, šešira, bièeva, nosiljaka, znakova kojima je simbolika kompliciranija, napokon po koji èisti ideogram. U kitajske i japanske kape još je povrh toga crvenom svilom uvezen arapski ili pak kitajski »san«: tri vodoravna poteza. Sve to su znakovi cehova, klubova, bratstva, pa velikih politièkih organizacija kojima pripadaju pojedinci. Ove simbolike savremenih organizovanih gomila nije se dotakao umjetnik cimera »ubavih snova«, premda se ona Na Pacifiku god. 2255.. poput mitskih produkata totema pokorava zakonima sna, te je veæ oko èitavog Pacifika uniformna. Ona je ovdje razastrta na klobucima jave. Gosti su veæinom zanatlije, trgovci, kompradori, sarafi, kiradžije, muzikanti. Imade meðu njima i sekretara mjesnih cehova s najnižom oznakom literata koju nose i kompradori. Crveni kitajski »tri« oznaèuje obièno pristašu Sem-se, Semhap Samurai-a, arapska cifra pristašu Joi-Semhapa. Razgovori kreæu se poglavito oko kometa, koji je noæas bio veæ tako svijetao, te su pred njim gotovo išèezle prednje zvijezde Velikoga Medvjeda. Jaka grupa sastavila se kraj lijevih, zapadnih vrata oko dva Kitajca od kojih jedan imade na šeširu miniaturnu ljudsku glavu i kornjaèu, drugi kornjaèu i zlatan kolut, pokraj toga još puce od granata. Prvi nosi crveni »san«, drugi arapski 3. Obojica nose velike naoèari obrubljene debelom željvinom. Obojica su gataoci, spadaju meðu poluliterate. Èovjek s miniaturnom glavom pripada cehu fiziognoma, èovjek s kolutom sekretar je ceha horoskopista. Svaðaju se vrlo uètivo. Prvi zastupa tezu da komet donosi tešku bolest, drugi, da on donosi važnu socijalnu promjenu. Sa struènog pomièe se diskusija na politièko polje i postaje vrlo živom kad se profet horoskopa, u dokaz svoje teze, stane pozivati na netom osvanuli kometski oglas koji potjeèe iz najviših lieterarnih krugova. Nasuprot tomu fiziognom navodi odredbe vlade iz kojih proizlazi da su povodom dolaska kometa službeno poduzete mjere proti svim moguæim pošastima.
»Nas dva još æemo se složiti«, popustljivo odgovara profet, »ako je zaista istina da je vlada poduzela mjere proti svim, dakle i proti najtežoj pošasti?« . Knjiga prva - Samsaro »Pa, dakako, na prvom mjestu stoje odredbe proti kugi«, kliktao je fiziognom. »O, to nije najteža pošast«, nespretno se naoko branio profet. »Ljudi, jeste li èuli ovo što tvrdi stari gospodin?!«, pobjedonosno obrati se fiziognom na slušaoce. »Tu prestaje znanstvena rasprava! Ta zar ima išta strasnije i teže od kuge?!« »Ima, ima«, mirno æe profet, »ali proti tomu vlada naravski nije poduzela ništa. Teža pošast od kuge je ova vlada i baš nju, kako veli Budarh, otpuhnut æe Veliki komet!« Korona slušalaca prsne u buran smijeh; arapski 3 iznio je punu pobjedu. Ali kitajski »san« nije htio toga lojalno priznati. Stao se rugati Budarhu i njegovim pristalicama. Baš ih je nazvao »sinovima kornjaèe« što je, usprkos svetosti ove životinje, bila velika uvreda jer je vrijeðala fundamentalnu kitajsku krepost djetinjeg pijeteta prema roditeljima, kad se otvore pokrajna vrata i propuste dvije gospoðe. Dolazak njihov umah je stvorio komešanje u grupi. Sva pozornost gostiju svraæena je na njih. Ljudi su ustajali, pravili i nuðali svoja mjesta. Osobito zablehnuto gledala ih oba gataoca. Šapat je išao od usta do usta. Èuli se glasni povici koji kao da su dolazili od djece. Bile su to veæinom kitajske rijeèi: »èinši«, »fengšui«, pa pidžinske slovke »ti-tu-lo-li dok-to«, dva prava doktora. Unišle gospoðe tipa su kavkaskog. Po dobi može ih djeliti tek po godina. Osciliraju nešto iznad i ispod 35 godina. Prema shvaæanju suvremenih »literata« nalaze se dakle u optimumu ljepote (5 x 7) kavkaske, specijalno pak nordijske žene. Taj se je optimum dakle znatno pomakao na ljestvici Na Pacifiku god. 2255.. matrone, usporeðen s dobom junakinja u novelama 20. vijeka koja iznosi prosjeèno 28 godina. Pomakao se od sunèanog cikla (4 x 7) prema dvostrukom lunarnom ciklu (2 x 19) za »literata«, doèim je ukus kavkaskih ili kaskih »neintelektualaca« ostao prikovan za èudesno osvojenu ljepotu mladosti izmeðu 16 i 25 godina. Starija i niža je crnka. Ljepota njena, ukoliko je ima, leži u mandulastim oèima. Ali ove imadu infantilno divljaèki pogled djevojaka i posve mladih žena, nedostaje im izražaj samodiscipline, trpljivosti, profinjenosti, iskustva. Inaèe je lice preširoko, crte su nepravilne, prilièno tvrde, profil je dosta plosnat. U mlaðoj i višoj, u tamno plavim nuance-ama, inkarnirana je ljepota Praksitelove Afrodite, pojaèana èarnim izrazom oèiju što ga dobija zrela žena, potekla iz sretna križanja èitavoga niza ascendenata, nakon dužeg iskustva, potpunog razvoja intelekta i temperamenta, nakon tuge i samoprijegora. Obje gospoðe odjevene su podjednako. Tamna tunika obrubljena samurovinom sakriva forme tijela. Ipak se vidi da nemaju steznika veæ crvenkast pojas koji, poput rimskog ili kitajskog, ponešto steže grudi. Nose kilt29 oko hlaèa, koje ulaze u visoke i vezene sare cipela od atlasa. Frizura dugaèke kose podsjeæa na helensku napravu. Ne vide se ukosnice. Tanka i rijetka mreža drži kosu savijenu straga u èvor. Mreža je crvene boje poput kitajskih upletnjaka koji navodno štite proti zlim duhovima. Oko èela teèe jasnobojna poèeonica slièna kitajskom i starinskom ruskom povojniku. U sredini nosi ona zelen znak koji izgleda kao petlja, kao epicikloidna krivulja planeta ili pak kao mesmerièki »sa« potez egipatskih hieroglifa. U samsaru krivulje, u njezinu sjecištu, na toèki dvojakog vremena sjedi jasno . Knjiga prva - Samsaro crven koralj. Nizdoli okrenuti krajevi petlje nijesu jednaki na objema poèeonicama. Starija gospoða imade na jednom kraju sitan kitajski znak za Peking, na drugom kraju latinsko slovo F. Ovo slovo i podjednako oblijevo imade i mlaða žena, ali obdesno stoji sanskritski B. Ovaj komplikovani znak izazvao je poštu i zablehnutost u gostioni. Iz njega èitali su gosti da obje gospoðe imadu najviši literarni stupanj: èin-ši ili doktorat i to iz feng-šui-a. Doslovno znaèe ove dvije posljednje kitajske slovke: vjetar i voda, utjecaji vjetra i vode. Negda razumijevao se pod tim drevni i u praznovjerno puèanstvo duboko uvriježeni sistem geomantije, kojim se je na temelju relacije
brežuljaka, potoka, rijeka, drveæa itd., odreðivao povoljni položaj kuæa, naseobina, grobova, našto se je prema izboru mjesta mogla »proreci« i sudbina osobe, familije, opæine. Nekadašnji »sien-sang« ili profesor ovog umijeæa poglavito je odreðivao sretni položaj za kuæe i grobove, ali se opæenito vjerovalo da on »znade« paralizovati i sve zle uplive, saèuvati èitave pokrajine od poplave i pošasti, uspostaviti ravnotežje feng-šuia, ako je »dobri feng-šui« uništen podizanjem kakova neumjesna tornja ili mauzoleja, pa sjeèom drveæa. U naše je doba starokitajski mantièki feng-šui bila znanost magièke relacije živih biæa prema mrtvim tvarima, znanost harmoniènog milieu-a, koja je bazirala poglavito na novo pronaðenim zakonima morfe i uæuæenja30 pa na tajnama brojke. Zadržala je ime pojma iz kojega je potekla. Feng-šui bio je univerzalni terminus tehnicus prihvaæen od svih kulturnih jezika svijeta. Lasno je razumljivo da je ta znanost u kitajskom puèanstvu smatrana najodliènijom, odliènijom i od same medicine i astronomije. Na Pacifiku god. 2255._ . Knjiga prva - Samsaro Kod bijelaca nadovezala je ona izravno na krajoliku hortikulturu (vrtljarstvo) i arhitekturu, kako se ove stale razvijati poèetkom èetvrtoga doba, osobito u Americi, gdje su zadobile ime: landscaping (land-scape gardening and landscape architecture). Za postignuæe doktorata feng-šuia bila je nužna aprobacija dvaju sveuèilišta, od kojih je jedno ležalo s ove, a drugo s one strane Pacifika. Starija gospoða, Maja Kunialov, sestra Petrova, postigla ga je u Pekingu i Frišku, mlaða, Satja Marble, supruga Heatova, u Benaresu i Frišku. U ovom amerièkom velegradu upoznale se one prije pet godina i sklopile prisno prijateljstvo. Ponovno i trajno sastale se u Daljnomu. Prva je pošla ovamo Maja k svom bratu, kad je on postao šefom tamošnjih i svih ostalih bolnica u Mandžuriji. Satja, sklopiv u Frišku brak s Heatom, slijedila je prije tri i po godine u Daljni svoga muža, koji je ondje postao ravnateljem državnog ureda za pogreb i kult mrtvih za èitavu Mandžuriju. S tim uredom skopèan je i zavod za eutanasiju. Kao doktori feng-šuia obje dame imadu važno namještenje. Satja radi u bolnicama Kunialova, Maja u uredu Heatovu. Ne samo Kunialovljev, veæ i Heatov socijalni položaj vanredno je odlièan, kad se uvaži silna snaga strahopoèitanja prema preðima, uvriježena tako duboko u žutoj rasi te joj daje visok stupanj homogenosti, kad se znade za istanèan kitajski ceremonijal vezan za tri kroka filogeneze, za porod, brak i smrt. Pa i u samih Rusa i Anglosasa, kod kojih je veæ mnoga religiozna svetkovina pala u zaborav, a ceremonijal poroda i braka spao na socijani minimum, zemni svršetak pojedinca još uvijek vrši svoju staru moæ, a dan se mrtvih u Euraziji, Americi i Australiji obslužava - više puta na godinu. Prijateljice sastale se juèer u ovom svratištu nakon polgodišnjeg rastanka. Kunialov stigao je naime ovamo predprošle noæi automobilom u pratnji svoje sestre koja se je baš bila vratila iz Amerike gdje je proboravila šest mjeseci u važnim socijalno-politièkim poslovima. Dva dana prije njezina povratka Heat se je sa suprugom veæ nalazio na službenom putovanju. Obje dame smjestile se kraj posljednjeg velikog prozora nedaleko od peæi koja predstavlja uspio kompromis evropskog kamina i kitajskog »kanga«. Gosti ustupili im èitav jedan ugao restauracije. Glazbenici se odmah konstituirali i preko poslužitelja zamolili u odliènih gošæa dopuštenje da smiju svirati. To im je dano. Zapoèeli su tihom, dubokom ozbiljnom glazbom koja je svojim motivima živo podsjeæala na »cantus planus« prvih kršæanskih opæina. Gošæama serviran je »amerikanski« zajutrak: èaj, jaja, maslac i neki crni hljeb od žrvena žita. Maja je bila još u po jela, kad je Satja veæ svršila i izvadila iz unutarnjeg džepa tunike knjigu uvezanu u dobrano izlizanu crvenu kožu. Bio je to njezin »dnevnik jave i sna«, kako ga je za »upoznavanje samoga sebe« vodio i u svojoj ineresantnoj raspravi »o snovima« preporuèio voditi još poèetkom 5. stoljeæa zadnji novoplatonik Sinezije, poganin i kršæanin ujedno, ratnik i biskup provincije Pentapola na rubu Libijske pustare. Psihoanaliza 20. vijeka ponovno je i nezavisno za upoznavanje podsvijesti pronašla važno sredstvo u snovima, kroz koje se kao kroz èudesan prozor mogu ugledati povratak u djetinju dob i skrovite naslage i tajni ciljevi jajeta èije slobodno djelovanje u javi podvrgnuto je moralnoj cenzuri
mozga. Osim estetsko-magièkih L. Na Pacifiku god. 2255.. problema kompleks je sna, djetinje psihe i mita, s jedne, a askeze, mistike i religije, s druge strane, osobito zanimao tadašnji naobraženi ženski svijet. »Danas bit æu zacijelo èitav dan nujna. Noæas, nakon duge stanke opet sam imala svoj 'tipièki' san«, reèe Satja listajuæi po dnevniku. Govorila je punom engleskom arhajstinom kakove veæ nije bilo u životu, tek u starim knjigama. Izražavala je isti pojam naizmjence germanskim, keltskim i latinskim sinonimom. Nije upotrebljavala ni onih enklitièkih oblika pomoænih glagola i zamjenica koji su veæ u 20. vijeku bili uobièajeni a nekmoli da bi se služila savremenim puèkim jezikom koji se je prema njezinom odnosio kao tepanje djeteta prema govoru majke, kao jeka prema rijeèi. »San je taj donio novih elementata i kombinacija«, govorila je ona lagano, »ali onaj, kojeg na javi nigda nijesam vidjela, bio je isti i nepromijenjen, tek je ovaj put bio osobito jasan, divniji nego ikada.« »Nu, pa što je uradio taj lijepi vitez?«, zapita Maja otvarajuæi èetvrto jaje. »Velim vitez, jer tebi su divni samo sredovjeèni levente kojih imade zaèudo malo meðu odraslima èetvrtoga doba.« »Zapravo ne bih ti trebala pripovijedati tog sna, jer kroza nj viða se u nesvjesnim dubinama moje mneme ružna i polumrtva neman, koja je èekala spasenje spoznaje, da zavazda završi svoj samsaro«, odgovori zamišljeno Satja i nadoda s nestašnim smiješkom: »Heatu ne bih ga nikada pripovijedala jer on je u stanju da uèini ono na što dosada nije pomišljao nijedan tiranin svijeta, naime da u svojoj državini udari tešku kaznu na sanjanje.« »Ali ti poznaš moj odnos prema Heatu«, nastavi Satja. »Znadeš da ga ne ljubim, a vjeruješ da mu . Knjiga prva - Samsaro ni u snu ne želim smrt. Ta ja sam pristala na brak baš zato što sam bila uvjerena da mu time spašavam život. Imala sam nedvojbenih dokaza da se ozbiljno bavi mišlju samoubojstva u sluèaju da ga odbijem. Moj grijeh je bio te sam njegovoj ekscentriènoj genijalnosti posvetila preveliku pažnju, osobito nakon tvog odlaska iz Friška. Privlaèio me njegov hladni skepticizam kroz koji struji toplina djeteta, njegov jetki pesimizam iza kojeg se krije stvaralaèka snaga giganta. Možda i mojom krivnjom zaljubio se smrtno u mene. Ali moj interes za nj zapravo nije moj lièni veæ moj istoèni grijeh. Moja majka bila je religiozna Talijanka. Ja još danas u prvom polusnu èestoput izgovaram rijeèi djetinje molitve: for ever and ever31. Moj otac bio je divan produkt engleske rase: optimistièki vratolomna, pustolovna narav za koju nije postojao tabu na zemlji.« »I za svog oca upotrebljavaš rijeè: divan«, dobaci Maja. »Jest, mislila sam veæ odavno na to, što ti time hoæeš da kažeš. Ali ne, ovaj neznanac iz sna nije nipošto 'imago' mog oca, i ako postoji neka sliènost izmeðu njih. To sam jasno ustanovila baš noæas kad sam u snu obavljala usporeðenja. Ali da ti prièam svoj san ili bolje, da ti proèitam što sam jutros, umah nakon probuðenja, zabilježila u svoj dnevnik. Evo slušaj!« I Satja stane èitati: »Dne 3. aprila 2255., u svratištu 'ubavih snova' u Èu-jungkvanu, soba br. 12. Dubok san bez pretrga, sanja jedna jedina u zoru: Heat i ja vozimo se u omnibusu serpentinama. Krasno vrijeme, divna priroda velegorja. Ispod nas u laganoj magli slikovito selo Hindua, kraj njega na uzvisini indijski dvorac kao utvara. Veliki užitak kvari Heat jer prorièe buru (pred kojom imade i na Na Pacifiku god. 2255.. javi strah svojih divljaèkih pradjedova). Silazimo s kola. Okružuju nas nosioci i tovarne mazge. Prepoznajem pred sobom jednu od najtežih turistièkih partija Dardžilinga u Himalaji. Valja se uspeti na visoku, vrletnu hrid. Vratolomno poduzeæe poveæava moj užitak. Rugam se Heatu koji se neæka uspinjati (i na javi boji se on svakog ponora). Uvrijeðen time hrli on napred, te ga ne mogu stizavati. Nas dvojica nijesmo svezani; ja vodim drugu kolonu. Napinjem sve sile da ga stignem. On se okreæe, vidi to, srlja, još brže i odjednom sunovraæa se u ponor povukav za sobom svoj odio. Ja sam zdvojna. Hoæu da me umah spuste za njima na užetu. Ali u to me obuhvate dvije ruke. Ogledam se, to je moj neznanac iz sna, živ
živcat, divan kao helenski bog. 'Ne, to nije moj otac', kažem ja u sebi i gledajuæ mu u lice pustim ga da me nosi kud ga volja. I on me doista nosi, kao da lebdi sa snom. Imadem slatko èuvstvo levitacije - i probudim se. Prva svjesna misao bila je sigurnost da æu ga doskora ugledati na javi.« »Svršetak sna doista je ubav, kako se dolikuje za ovo konaèište«, smijala se Maja. »Na tomu mjestu zaista nijesam oèekivala takova sna«, odgovori Satja paleæi prijateljici i sebi cigaretu. »Moj se neznanac javljao dosada tek u velikim gradovima, najèešæe kad sam boravila u Pekingu, zatim u Tokiju, Nagazakiju, Frišku, nikada u Daljnomu. Prvi put vidjela sam ga u Benaresu, tek izdaleka, u cvijetu prekrasne orhideje. Nisam se usudila dotaæi biline, jer je bila oružana rafidama«, govorila je Satja listajuæi unatrag po svom dnevniku. Bila je veæ stigla na poèetne stranice. »Gle, gle, to ja zaista zanimljivo! Otada se navršio 'veliki tonalmatl', jer noæas je bilo tomu toèno devet . Knjiga prva - Samsaro godina! Bilo je to umah nakon što sam se uselila u svoj novi stan u drugom spratu palaèe na Gan-gesu, oblijevo od mošeje velikog mogula Avreng-Siba. Poslije 33.« »Poznam tu kuæu«, živo upadne Maja. »Pokazivao mi ju je Cold kad smo nešto prije godinu dana - tada sam ga zadnji put vidjela - bili zajedno u Benaresu. On je tamo stanovao kao student, naravski prije tebe.« I oèito sva sretna što je svela razgovor na Colda nastavi Maja žurno i kao da se isprièava: »Ti znaš moj odavni i jaki foible32 za Colda. Da si ga ikada vidjela i govorila s njim ne bi se tomu èudila. Prekrasan i ljubak, munje sijevaju iz njegova mozga, ali hladan za žene kao mramoran bog. Lagano kao kakav kip upisuje se u nj vrijeme. Isti je kao prije 14 godina, kad sam ga prvi put srela u Pekingu. Veæ tada citirali se njegovi aforizmi i paradoksi, kolale o njemu simpatièke anekdote, nježnim arabeskama i fantastièkim formama optoèila je legenda njegovu djeèaèku dob i stvorila od prvoga boy-scout-a, od voðe svih eurazijskih skautskih udruženja sredovjeèna leventu bez straha i prigovora. Sada je on slavan profesor svih sveuèilišta Pacifika i Benaresa. Poput helenskog filozofa ili umjetnika evropske renaisance-e mijenja on svoje sjedište. Legije uèenika slijedile ga iz grada u grad. Ali baš u Daljni nije dosada još uopæe došao. Najradije boravi u Pekingu, valjda zato što je ondje grob njegove majke, koju je ljubio svim žarom. Ja sam i nju poznavala. U mnogom me ti podsjeæaš na nju.« »Zar ne, to je ista gospoda Cold koja je otkrila estetski zakon stupnjevanja morfe?«, upita Satja. Na Pacifiku god. 2255._ »Jest, ista èudesna Engleskinja, savršena duševno i tjelesno, 'kalkag', kako je za to izraz u mumi33. Džon je njezina slika i prilika. Da, da, sada jasno vidim da moja juèerašnja nervoza nije bila samo radi mog brata, kako sam sebi utvarala. Ta on mi je, kako znaš, veæ juèer u podne javio da je lasno i potpuno uspio. To znaèi«, reèe Maja sasvim istiha, »da je postao arhan u bavu.« »Ja o tom nijesam ni èaska dvojila«, kimne Satja. Pa, ipak, premda to znadem i premda æe on zamalo zajedno s Heatom biti ovdje, ja sam još uzrujanija nego juèer u jutro. Jer i Cold bi trebao da bude u blizini. Moj brat mi je, doduše, na pitanje da li æe i Cold biti nazoèan kod odluène smotre Dvanaestorice odgovorio da, po svojoj prilici, ne æe jer da æe biti poslovno sprijeèen. Ja toga nijesam vjerovala, jer Cold kad nešto hoæe ne može biti sprijeèen. Ali sada pomalo vjerujem da ga nema ovdje.« »A na èemu gradiš svoje uvjerenje?« »Poglavito na tom što je moj brat tako lako postigao svoj cilj. To ne bi bilo išlo tako lasno...« »Razumijem veæ, ali ne dijelim tvog mišljenja«, istiha je prekine Satja. »Jer ako je Cold zaista ono èudo od muškarca, kakvim ga držiš ti i svi koji ga poznaju, to je on juèer bio ovdje da izvrši dužnost velikoga dana. Pa ako sam nije htio postati arhanom on je morao poduprijeti onoga, koji je za to po njegovu mnijenju, najsposobniji.« »Ali zašto mi onda moj brat ne piše, da je on ovdje?« »Zato što ga ne voli!«
. Knjiga prva - Samsaro »To je istina«, zamišljeno potvrdi Maja. »Iako ne znam pravo zašto. Ali on ga vrlo cijeni! A sada kad više ne treba u njemu gledati takmaca, kad je po tvojem, paèe, možda i njegovom suradnjom postigao cilj, sada bi ga on morao voljeti!« »A ako ga ne voli zato što ga ti ljubiš?«, upita Satja sa zagonetnim smiješkom i nadoveže hitro: »Šuti, šuti, ti æeš ga danas vidjeti - ili ti ne treba biti žao ako ga uopæe više ne vidiš. Uostalom, dosta o tim muškarcima! Da ti pripovjedim što sam sinoæ vidjela u Hvaj-laju. Pomisli, u naselju kraj jednog od najveæih drumova svijeta, ti Kitajci još uvijek žene mrtve! Sve se to zbivalo kao u opisima što sam ih o tom ceremonijalu èitala u starih evropskih folklorista 19. i 20. vijeka. Iz popisa umrlih djevojèica, što su ga dobili od posrednika brakova, roditelji su izabrali suprugu za svog desetogodišnjeg sinèiæa, koji im je umro prije pet godina. Izbor potvrdio je profet. Preksinoæ bila je noæ sreæe. Nosiljke s papirnatim imagom pokojnika podigle su papirnatu sliku pokojnice u kuæi njenih roditelja. Kod ženika je zatim održana gozba papirnatih mladenaca nakon koje su ovi spaljeni. Eto, kako smo duboko u imperiju snova! Jer taj brak mrtvih prekrasan je san živih kojim se anulira smrt! On je i objekitvno realan, jer sam ga gledala svojim oèima, objektivno realan i zato što se ti ljudi iz njega ne æe probuditi.« »Ali ih treba probuditi!« živo æe Maja. »Ti si sanjarka, ne gledaš oko sebe racijonalno! Sve vidiš osim onoga što te se najveæma tièe. Ni u ovom braku mrtvih ne æeš da vidiš što je u njemu važno i - strašno. To je tiranija roditelja. Kad bi oni ovako ženili samo mrtve, neka bi im bilo! Ali oni jednako žene i žive! Tu se ne pita za ljuvenu fascinaciju, veæ Na Pacifiku god. 2255._ se ljudi žene kao papir. Stara familija ubija, u punom smislu te rijeèi, novu. Kroz stotine godina kæerke, fiksirane na oca, mater, braæu, izjavljuju polazeæi za muža, da im je odjeljenje od roditeljske kuæe teže od smrti. Na tisuæe polaze one zaista radije u samostan ili smrt. Silno su razgranjena tajna udruženja djevojaka koje su prisegle da æe sebi uzeti život, èim ih roditelji zaruèe. Brak, koji ima da stvara život, postao je ubojicom. Srednji vijek bijele rase stvorio je u veliko vještice, èetvrto doba žute rase stvara samoubojice. Bijela rasa provela je najprije prostituciju naveliko koja ju je oslobodila vještica; zatim je satrla negve braka, uvela koedu-kaciju i pokusnu ženitbu. Ali i tu je sistem jednog ili dvoje djece, pa 'bijeli brak' bez djece, još uvijek jak, doèim žuta rasa goni divlje i dalje u neurozu, u apsolutni djetinji egoizam. Tu treba pomoæi! Ja sam poglavito u tim pitanjima boravila u Americi, jer tamo je mjesto gdje je moæi najbolje obraðivati Kitajca. Tamo je moæi brzo poæi i dalje k punoj emancipaciji bijele žene, prireðivati sistematski stvaranje familije - bez oca! Jer ta vodi k matrijarhatu a ovaj ginaikokratiji34. Tek kada Pacifik proðe fazom matrijarhata, veli moj brat, tek onda je moguæa savršenija forma komunizma, kakav se je u embriju veæ ukazao u historiji nekih amerièkih naroda, naroèito u državini Inka. Da zbilja, nijesam i još dospjela reæi da sam u Americi imala kolosalnih uspjeha. Postala sam predsjednicom feministièkog društva The Queen-bee35 sa sjedištem u Frišku, a s podružnicama u èitavom Pacifiku. Organizacija je vrlo moæna, aspirira da ude u Budarh.« »To je lijepo«, reèe Satja. »Ti si dostojna sestra svog neumorno borbenog brata, kraj kojeg me .Knjiga prva - Samsaro zaèudo redovito hvata isti osjeæaj koji imadem kad prolazim mimo znamenitih bojišta. Još je ljepše, što bi sada morala prednjaèiti u stvaranju familije bez oca. To bi išlo lako, zar ne, samo u sluèaju da bi taj bezimeni otac nosi ime: Džon Cold?! Nu najljepše jest« doda ona pri èem joj se oko oèiju opet pojavi zagonetni smiješak »najljepši jest taj sistem Inka! Ah, mala moja Majo, i taj tvoj i tvoga brata san, izvire iz istog vrela iz kojeg i spomenuti brak mrtvih i svi brakovi živih. Pustimo individualnu i kolektivnu podsvijest da sanja u miru, jer njezin san naša je prava realnost. I ta proklinjana neuroza ima-de svoj samsaro, svoje sjecište gdje apsolutni egoizam prelazi u apsolutni altruizam. Eto, jaje, koje nas je sazdalo, stvorilo je i ovu pušionu opija kraj nas i tisuæe drugih, pa bezbroj inih sredstava, da pritjera rebelni mozak s drugim realitetom u èar svojih sanja.
Usprkos najdrakonskijim mjerama mozga pri širenju užitka duhana u prošlosti, evo, ja sebi i tebi palim cigaretu. Ne, nemojmo ni kušati da mozgom napreèac razaramo snenih tvorbi podsvijesti, a i najžešæa naša nastojanja za nju tek su - san. Podajmo se snovima i na javi, jer samo tada kroèimo stazom klice u sjeni buduænosti; podajmo im se kao što bi se ja možda - podala onomu koji me je nosio u snu.« Zadnje rijeèi je Satja više mislila nego izgovarala, jer je kod njih bila prekinuta po Maji, koja je gledala prema vratima i vidjela uniæi upravitelja hotela. »Èini se da su naši došli, jer nas se traži« reèe naglo Maja. »I vrijeme je veæ! Ta beskrajna balada naših glazbenika s gustim samsarom èudnovato samotnih i jednoliènih glasova pravi me nervoznom.« Na Pacifiku god. 2255.. »Zar ne, kao da najavljuje dolazak kralja vilenjaka ili sablasti poput Ukletog Holandeza« vrago-ljasto æe Satja ustajuæ sa sjedala. Zaista je bio pristupio upravitelj i javio da su se gospoda vratila i mole razgovor u vrtnom kiosku. »Koliko ih imade?« upita Maja. »Izim juèerašnje gospode, još dvojica koji su pretprošle noæi stigli na konju. Jedan od njih ostao je u hotelu, drugi...« Maja nije više slušala veæ je hrlila prema vratima. Satja se spravila svoj dnevnik a zatim je iz kožnate novèarke izvadila dva srebrna »mona« i stavila ih na stol. »Mon« zvala se je jedinica novca koji je tada veæ osamdeset godina kolao svijetom. Rijeè ova nastala je suspenzijom latinske rijeèi »moneta«, koja je veæ odavna u raznim oblicima bila udomljena u svim evroskim jezicima. Pjenez taj, bio on zlatan, srebrn ili bakren, na aversu nosio je emblem države koja ga je skovala, uz eventualni znak kovnice i uz naznaku »provincijalnog« courant-a u odnosnom jeziku i pismu. Revers je kod novca svih država Pacifièke konvencije identièan. Legenda sadržava latinskim pismenima rijeè »mon«, ispred nje arapsku cifru, odnosno zlomak, kojim je oznaèena kolièina mona. Udarena je u luku oko lika snažne žene s djetetom u naruèju. Rimska boginja Juno Moneta, èiji je hram dao ime prvoj rimskoj kovnici i njenim produktima, uskrsla je iz kolektivne mneme na tom novcu kojim je provedena unifikacija novèanih sistema gotovo èitavog svijeta, oživotvoren stoljetni san Pacifika zapoèet godine 1868. ugovorom Amerièke Unije i Kine. Satja dobaci kapelniku malen zlatnik i izaðe iz restauracije tragom Majinim. »Draga mala Maja« . Knjiga prva - Samsaro veselo govorila je u sebi Satja »ona me naziva sa-njarkom jer ne gledam racijonalno ono što mi je najbliže. A ona? Brat joj svjesno radi na samsaru teokratskokomunistièkog sistema Inka, u koji spada i najskrovitiji zacijelo mrtvi san njegove seksualnosti: brak vladara sa svojom najstarijom sestrom - a Maja ne zna zašto Kunialov ne voli Colda?!« 8. Pred ulazom u vrt tiho i ozbiljno igra se dvoje djece. Izravnali su na pijesku plohu i sada sjede pred njom kao dva buduæa Arhimeda ili dva izumitelja risanja u pradavnoj prošlosti. Vuku štapom crte oko sjena. Maja prešav u žurbi preko uravnanoga pijeska djelovala je za njih kao pojava rimskog vojnika na velikoga Sirakužanina. Satje nisu ni za-mjetili. Obišla ih je pazeæi da ih ne dotakne svojom sjenom. Veliki park ureðen bez ikakve pravilnosti odavao je harmoniju umjetnièke cjeline. Svojim sastavom drveæa, malih dolina, potoèiæa, jezerca i filagorija nije doduše djelovao estetiènije od starih kitajskih perivoja u kojima je postignut vrhunac oponašanja naravi, ali je u svako doba godišnje natkriljivao evropske i amerièke parkove 20. stoljeæa. Kad je Satja stigla do velikog kioska veæ se je Maja bila pozdravila s bratom, Heatom i Coldom. Jer ovaj bio je jedan od dvojice što ih je najavio upravitelj. Vikra nije bio nazoèan. Ostao je u svratištu. »Satja æe umah doæi« dobaci Maja Heatu i obrati se živo prema Coldu: »Moja prijateljica, gospoða Heat, i ako vas nigdje nije vidjela toènije sudi o vama od mene. Ona je racijonalno tvrdila da
Na Pacifiku god. 2255._ . Knjiga prva - Samsaro æete vi danas doæi. Milo mi je što sam imala krivo.« »Velite racijonalno?« upita Cold prešav muèke preko dvostrukog komplimenta Majina. »A kako je to obrazložila?« »Evo pitajte nju samu« odvrati Maja gledajuæi prema uzalu, »ona je stigla.« Na ulazu stajala je Satja kao ukopana. Skrštenih ruku na prsima, blijeda poput fantoma, ukoèeno je gledala u Colda kao da imade viziju. Kad im se pogledi sukobiše lagano problijedii Cold; zjenice njegovih velikih sivih oèiju, oko kojih je planuo ljubak smiješak duboke simpatije, rašire se i uèine èitavo oko tamnim, hladni magièki žar baršunasto toplim. Satjin ukoèen pogled razriješi se u njoj osebujan, tajanstven i zagonetan smiješak, koji bi ona primala vazda kadgod bi konstatovala nešto za što je držala da samo ona znade. Ovaj put konstatovala je susret svog sna u javi. Smiješak oko oèiju obojice izgledao je identièan. Satja i Cold u ovom su trenu bili vanredno nalik jedan na drugoga, prièinjali se kao muška i ženska projekcija jedinstvenoga biæa. Oèito su taj utisak imali i Kunialov i Heat, od kojih je prvi sa zadovoljnim smješkom posmatrao ovaj prizor fascinacije, doèim je drugi napeto pratio sve njegove faze kao izumitelj koji od eksperimenta oèekuje potvrdu svoje teoretske teze. »Seks a« došapne Heat Kunialovu u mumu podigav dva prsta desne ruke u vis, što bismo približno mogli prevesti s rijeèima: »seksualna jedinica u dvojnicima« ili »magièka veza drugoga stupnja«. I Maja je u èudu gledala taj susret pa kao da bez pretrga nastavlja svoj razgovor s Coldom reèe poluglasno: »Ili je zar to ipak bilo intuitivno?!« Užarenih obraza, gotovo ne odvrnuv pogleda s Colda, pozdravi se Satja hitno sa svojim suprugom i svojim šefom, a zatim prošav kraj Maje s rijeèima: »Zar ne, to je profesor Cold?« pružu ruku ovomu. U društvenom saobraæaju rukovanje u ovo doba nije više ni kod bijelaca bilo u obièaju; spadalo je meðu prežitke te se je javljalo sporadièki tek kod susreta starih znanaca nakon dugotrajna rastanka. Ali zato se tim dodirom služili redovito lijeènici u diag-nostièke svrhe, gataoci za postignuæe magièkih impresija i - zaljubljeni, kojima je to godilo. »Mnogo mi je o vama govorila Maja« oslovi Satja Colda. Glas joj nije odavao nikakva uzbuðenja, tek u kidanju reèenica moglo se još osjeæati jenjavanje unutarnje krize. »Mnogo mi je o vama govorila, sve što znade, a ipak èini se kao da ja znam više. Prorekla sam vaš dolazak i milo mi je što sam imala pravo.« »I meni je milo što sam sretno stigao u to carstvo ubavih snova« nakloni se Cold i nadoda šaljivo: »Zapravo bismo ovdje, prema postulatima feng-šuia, trebali govoriti kitajskim jezikom slika i simbola najbližih snu. Ali zar ne, godpoðe doktori, bit æe dovoljna i arhajska engleština?« »Interesantne asocijacije!« prišapne Heat Kunialovu. Obojica još se držali postrance. »Satja se veæ otela somnambulnom stanju fascinacije, èini se da svjesno spoznaje magièku vezu; dok Cold, hladni i mudri Cold, nesvjesno izmièe osjeæaju da sanja.« »Miss Maja kazala mi je da ste racijonalno prorekli moj dolazak« nastavi Cold. »Kako je to bilo moguæe?« »Tvrdila sam da æete vi doæi vršiti dužnost velikog dana Dvanaestorice i da æete poduprijeti Na Pacifiku god. 2255.. izbor najpodesnijega za arhanu u bavu« naivno izla-ne Satja. Umjesto svake primjedbe Cold se okrene prema Kunialovu i pogleda ga znaèajno. Ovaj pristupi brzo i kao da odgovara na pitanje oèiju reèe: »Moja sestra i gospoða Satja upuæene su u sve tajne Bu-darha. One samo još ne znaju za izvjesno da je mister Cold doista odbio ponuðenu mu èast arhana i mene predložio za to mjesto. A ne znaju još ni toga da sam ja - arhan u sankaru.« »U bavu, hoæeš da reèeš» ispravi ga sestra. »Ne, nego u sankaru, jer arhan Nikolaj noæas je umro zelenom smræu.« »Zašto je pošao u smrt taj veliki èovjek?« uzbuðena upita Maja. »Zato što je velik! Proroštvo Haridasovo o godini Kometa predviða arhana s drugom devizom nego njegovom. On je to htio omoguæiti.«
U tišini perivoja doprili su duboki zvuèi nedalekog zvona. Moæan njegov i u veæoj daljini zacijelo posve èist glas, ovdje je praæen nekim tihim tugaljivim prizvukom. »Posve jednak glas kao u drevnog zvona pekin-škog alarmnog tornja« zaèudi se glasno Maja. »Pa i jednak prizvuk! Kao da i iz ovoga zvona plaèe Ko-Ai« nadopuni ona aludirajuæi na starinsku prièu o lijevanju velikog pekinškog zvona, koja oèito još uvijek nije bila zamrla. Prema toj prièi, koja siže u poèetak 15. vijeka, dvaput nije uspio lijev majstoru. Car mu se zaprijetio smræu, ako ne uspije treæi put. To je doèula Ko-Ai, prekrasna kæerka majstorova i potražila savjet u nekog astrologa. Ovaj izjavi da æe i treæi lijev poæi . Knjiga prva - Samsaro po zlu ako zvonovi ne budu izmiješani s krvlju djevice. I Ko-Ai baca se u rastaljenu zvonovinu s povikom »Za spas moga oca!« Njena pratilica kušala ju je zadržati, ali je mogla spasiti tek jednu od njenih cipela. Lijev je sjajno uspio, ali u glasu zvona osjeæa se tih plaè, èuje se rijeè »haie« (cipela). »To je glas siromašne Ko-Ai« veli puk »koja moli da joj se vrati cipela«. I u Evropi kolale su u srednjem vijeku sliène prièe, s jednakim motivom ljudske žrtve, o mnogim znamenitim graðevinama. »Prizvuci su zaista slièni, barem tako slièni kao žrtva arhanova žrtvi Ko-Ainoj« potvrdi zamišljeno Satja i nastavi življe: »Impuls žrtve kod nje potjeèe od astrologa, kod njega iz devize i proroštva Hari-dasova. Oba impulsa neka su vrsta stoljetne oporuke, stoljetna vjerovanja. Tu je jak sjen prošlosti koji oduzima žrtvi velièinu jednostavnosti. Ta smrt Nikolaj eva još je harakiri! Žrtvovati se, svojevoljno umrijeti, valja bez motiva prošlosti, instiktivno, u punoj sjeni buduæeg altruizma!« »Nikolaj umro je u objema sjenama, svjestan da time radi za buduænost èovjeèanstva« sveèano izjavi Kunialov, doèim je Heat zapanjeno a Cold udivljeno gledao Satju. »I ti si postao arhan na temelju Haridasova testamenta?« znatiželjno pitala je sestra brata. »I nijesi sam izabrao svoje devize, veæ ti je ona oporuèno nametnuta? Pa zar još jedino u naprednom Budarhu vrijedi oporuèno rimsko pravo ukinuto odavno na èitavom svijetu?« »Tvorevina sna, Majo, koja - poput braka mrtvih - anulira smrt!« naglasi Satja. »Ah, uèene žene« smijao se Kunialov »baš ste dobro šèepale i uglavile Budarh! Sreæom je to sve Na Pacifiku god. 2255.. malo drugaèije. Arhan se ne postavlja testamentom, veæ na temelju mitoze, na temelju rasplodnog kalanja æelije. Arhan u bavu dvojnik je arhana u sankaru. Deviza mu se nameæe mnemom, biološkim naslijeðem. Što velite na to, mudri doktori fengšuia?!« »Velimo da je to isto, samo drugaèije raciona-lizovano« odgovori Satja, dok Maja mjesto odgovora stavi pitanje: »A koja je tvoja deviza?« »Socijalna mutacija! Jelte, sad æeš poštovati mudrost Haridasovu koji je jasno predvidio samsaro Ainua i s tim u savezu ulaz u ovu socijalnu epohu« odgovori Kunialov i nastavi zamišljeno: »Kad smo prije 14 godina ja i sadašnji šogun Sem-se, Japanac Togo Ijejasu, studirali zajedno u Frišku, mnogo smo se družili ali i uvijek se svaðali. On je vidio samo žutu rasu, krcatu silom za osvojenje kugle zemaljske, gledao je samo unatrag, snivao o univerzalnom povratku samuraja36 koji æe èovjeèanstvu vratiti kult poštenja, vjernosti i viteštva. Ja sam mu u svemu protuslovio. Moj san bila je univerzalna obnova sistema Inka. Jednoæ sam mu ljutito dobacio da æu ga, postanem li arhan, izopæiti iz svih ljudskih udruženja. On mi je odgovorio da æe se, postane li predsjednikom Džepèaja37, tomu od srca smijati. Ja æu doskora ispuniti svoje obeæanje« jarosno se smijao arhan »vidjet æemo da li æe on moæi održati svoje.« »On ga ne æe održati« mirno izjavi Cold. »Prijeèit æe ga u tom kokot38. Jer kad sazna tko je arhan osjetit æe da se iznad realne borbe, koja traje izmeðu posljednjeg Ainua i prvog od Japanac, bije i posljednja sablasna bitka njihovih nikada neizmirenih predaka.« »Ah, sada mi je jasna moja nesvjesna asocijacija izmeðu tvog brata i starih bojišta« došapne Satja Maji.
. Knjiga prva - Samsaro »A neæe se smijati ni zato« nadoda Cold šaljivo »jer otkako je na vlasti taj se zaista nigda ne šali!« »Da, da, to je surov i opasan barbar« potvrdi Heat i reèe prema gospoðama: »Stigle su vijesti u Èung da se po èitavom teritoriju Sem-se skidaju kometski oglasi Budarha, a postavljaju se novi, kojima vlada, jamèeæi za puno blagostanje puèanstva, tumaèi da je kometska vijest lažna, glupo praznovjerje. Magièkim putem doznali smo i to da æe doskora biti raspisana nagrada od milijun mona onomu koji pokaže gdje se nalazi Èung-kvo.« »Državina Sredine traži samu sebe« smiješio se Cold. »Bio to simptom bolesti ili ozdravljenje, jedno znamo iz toga za izvjesno, a to jest da je samo-spoznaja vrlo skupa stvar a vrijedi milijun mona.« »Nije iskljuèeno da æete doskora i vi, mister Cold, saznati koliko mona vrijedite u oèima šoguna Ijejasua!« dobaci Heat. »Po mom mnijenju on je zaista u stanju da vas doskora ucijeni.« »Oh, uvjeravam vas da se kruto varate« odgovori Cold. »Moje glave ne æe Semsa trebati nikada ucjenjivati jer ja se ne æu - sakrivati.« »Pa zašto bi to bilo?!« kliknu Maja i Satja upre-pašæeno. »Zato što šogun sumnja da je mister Cold arhan«, rastumaèi Kunialov. »Kometski oglas tu je sumnju zacijelo pretvorio u uvjerenje.« »Pa to je strašno! Zar arhanu prijet smrt sa strane vlasti?« problijedi Maja. »Ne arhanu, veæ onomu koga vlast smatra arha-nom. Na mene kod toga šogun ni ne misli« utješi ju brat. Na Pacifiku god. 2255.. »Pa onda je dovoljno, zar ne, da mister Cold dade izjavu da on nije arhan« mudro predloži Maja. »Jest, to je posve dovoljno« potvrdi brat »a držim i jedino sredstvo za punu liènu sigurnost. Jer proti barbarima ni joga ne štiti dovoljno.« »Takovo što miss Maja ne može od mene zahtijevati. Tom bi, naime, izjavom bio poremeæen moj dobri feng-šui« reèe u po šale Cold i nadoda ozbiljno prema muškarcima: »A vas dvojica poznajete moju narav i znadete da takovo što stoji s njome u najveæoj protimbi.« »Onda se barem uklonite na neko vrijeme u Indiju ili u Jusu« zamoli Satja. Jusa bilo je tada vrlo uobièajeno ime za republiku sjeverno-amerikanskog kontinenta, kojoj su jezgru saèinjavali nekadašnji U.S.A. »Ne može biti, mistress Heat! Bježao bih možda kao arhan, ali nipošto kao munjovod za - novoga arhana. Veæ je dogovoreno da svi idemo zajedno u Daljni.« »A da se zatim zavuèete u koje svoje sveuèilište ili zvjezdarnu, pa da uopæe neko vrijeme odanle ne izlazite?« uporno je dalje predlagala Maja misleæi pritom na pravo azila koje su u ovo doba po èitavom svijetu uživali teritoriji univerziteta i observa-torija u jednakoj formi kao helenski hramovi prvoga, kršæanske crkve drugoga i neka mjesta treæega doba na - Balkanu pod arbanaskom »besom«. »To bi bila izlišna mjera, miss! Uvjeren sam, a to mnijenje ima i mister Kunialov, da se vlast izravno ne æe nigdje izložiti proti meni. Najamnici pak njezini, a pogotovo fanatièki pojedinci borbenog odjeljenja Sem-sae, tako zvani soši, ne æe imati baš . Knjiga prva - Samsaro puno smisla za pravo azila. Uostalom« pridometne Cold s èudnim smiješkom oko oèiju »smrtne pogibelji za mene nema tako dugo dok nijesam pri kraju rješenja Tajne studeni ili dok nijesam smrtno -zaljubljen. Oboje je još valjda vrlo daleko!« »Tako mislite« reèe Kunialov monotono, te se nije dalo razabrati da li dvoji ili potvrðuje, pri èem je ispod oka pogledao i Satju. Nju je bila Maja za ruku povukla na stranu i baš joj šaptala: »Zar ne, kakav èovjek?! Pa taj njegov smiješak, kadikad posve slièan tvojemu! O, kod dolaska ti si izgledala fascinirana. Priznaj, to je on, tvoj neznanac iz sna!« »Ali ne, nije« lagala je Satja gledajuæ joj mirno u oèi. »Mogu priznati samo da je on sjen, sjen buduænosti. Njegova žrtva veæa je od arhanove.« I odjednom, dok je vukla Maju natrag k društvu, zatitra joj oko oèiju osebujni njezin smiješak. Za treæu žrtvu, koja je ovaj èas u obliku laži bila prinesena, znala je samo ona.
»Ako vam je s voljom, gospoðe, moæi æete poslije podne pogledati monastir Hvajlajski« predloži Kunialov. »Ali svakako moram biti ondje prekosjutra kod svetkovine Tsing-Minga.« Ova svekitajska svetkovina, što ju je spomenuo Heat, padala je još uvijek na 105. dan iza zimskog solsticija, kad Sunce ulazi u 15. stupanj Ovna, u vrijeme kad trava postaje zelenom (tsing) a zrak jasnim (ming). Ime je, dakle, blagdana u jasnoj svezi s uskrsnuæem prirode, ali ceremonijal njegov iskljuèivo je vezan na kult mrtvih kod obiteljskih grobova. U pradavnim vremenima Tsing-Ming bio je zaista blagdan nastupa proljeæa, pravi Uskrs, kad se Na Pacifiku god. 2255.. . Knjiga prva - Samsaro darivala i bojadisana jaja. Ali zarana postao je on iskljuèivo »danom mrtvih«, posve jednak ljetnoj »svetkovini Sjena«, koja se osobito sveèano obdržava u južnim krajevima. Ovu, naoko èudnu i davnu metamorfozu svetkovine, prema mnijenju je tadašnjih literata, provelo podsvjesno, instiktivno znanje žute rase, da je mnema jajeta i sjeæanje mozga na preðe identièno i da se objema slavi uskrsnuæe. »Odsada možda æu postati sliènija svom suprugu koji periodièki uživa u imeperiju mrtvih« pomisli Satja. »Preksjutra njegov je ljubljeni Tsing-Ming. Za mene je veæ danas zapoèela svetkovina Sjene koja æe, èini se, trajati do moje smrti...« 9. Unatoè naoblaèenom nebu veèer bila je jasna. Nijesu se vidjele zvijezde. Zastrt bio je i Komet. Ali veliki »mjernik«, kako arijski stari jezici nazivaju Mjesec, razdr'o je oblake, optoèio ih sedefom jednako kao i zemaljske predmete pod njima. Èinilo se da sam gospoduje Nebom i Zemljom i da provodi mistièku formulu gnostika i alkimista, drevnu basmu memfitske tabule: Nebo gore, Nebo dolje... Na dvorište svratišta stupio je Cold i pošao prema perivoju. Èas prije povratio se s društvom iz monastira Hvaj-lajskoga. Heat i obje gospoðe pošle su u odaje da se spreme za odlazak. Radi nekih poslova Kunialov je bio još zaostao u Èungu, ali i on je imao zamalo stiæi. Cold je pošao prema perivoju da potraži Vikru, jer taj se je navodno nalazio ondje. U dvorištu punom vozila vrzlo se mnogo ljudi. Socijalna mješavina te gomile pokazuje prema onoj, što smo je jutros sreli u restauraciji, neki višak koji znatno smanjuje njezinu kvalitetu. U veæoj kolièini primiješan joj je najniži sloj, nazivan u 20. vijeku petim staležom, parasitima društva. Oznaka toga sloja redovito se ne da proèitati sa šešira, mnogo laglje èita se s lica. Jedini prosjaci i prostitutkinje nose znakove svog ceha i svog faktiènog zanimanja. Ostali »donji ljudi« po šeširu su èlanovi koje posve pristojne zanatlijske organizacije i nalaze s u »stranstvovanju«. Ali po zanimanju oni su kockari, kartaši, igraèi domina, èaimu-a39 i fantana40, protuhe i vucibatine. Kao prosjaci na svom tijelu, nose oni na svom licu stigmata preða, opija, kokaina, alkohola i drugih toksina. Poznadu se meðusobno i po posebnim pozdravima i gestama, sporazumijevaju se u argot-u ili slang-u Pacifika, punom èudesnih i smjelih tropa i figura, a mogu voditi èitave razgovore i sa šalicama za èaj. Bez obzira na narodnost tvore oni jedinstvenu rasu mongrela41, koja je pretkala èitavu ljudsku pokrivaèu Pacifika; habit im je naime tako uniforman te se ne može takmiti s onim što su ga beskrajne stepe Centralne azije utisle krvnom kaosu svog nomadskog puèanstva. Na tri kontinenta Pacifika oni su u ovo doba subsumirani pod jedinstveni pojam kojemu je ime »yin-bum«. Klasièna domaja »buma« i »bumper-a« bila je Sjeverna Amerika, dok je još bila prepletena gustom mrežom željeznica. Tu je tada i stvoren ovaj opæi termin za probisvjete, od kojih su mnogi bili i vrli eksperti praktiène geografije i željeznièarstva. Naziv »bum« ostao je i poznijim »vitezovima ceste«. Ali je dobio još i kitajski pridjev »yin«, širok pojam koji oznaèuje ženski princip prema muškomu (yang), sjenu i tamu prema svjetlu, negativnu silu prema pozitivnoj, minus prema plusu. Yin-bumi su dakle i...,, Na Pacifiku god. 2255.. sjenoviti protuhe, anti- i asocijalni pustolovi noæi koje društvo ljudsko prema ondašnjem znanju literata izluèuje iz sebe u èetiri etape: neurozom, epilepsijom,
samoubojstvom i idiotizmom, jednako kao što funkcijom snova izluèuje još zaostalu primitivnost i divljaštvo, a u djeèijoj dobi prežitke tehnièke kulture. Opreèan pojam tomu u ovo su doba »yang-bumi«, svijetla klatež dana kao na pr. misijonari, pioniri civilizacije, globe-trotteri, cowboyi, bohemi, skitnice, muzikanti, pripovjedaèi prièa, glumci i sljepari, koji predstavljaju socijalan plus. S yinbumima veže ih vagantizam42, gdjekad splin43, sterilnost i homoseksualnost. Radoznao krug svakojakih sakupio se usred dvorišta oko jednog ovakvog yang-buma, koji je živio od pripovijedanja prièa i bajki. Kako Komet nije bio vidljiv, izostale su a možda veæ i prošle pripovijesti o »repatim zvijezdama«. Ovèas izgledalo je kao da je jedino puni Mjesec odredio veèerašnji izbor. Tu se redale najprije prièe iz »ljubavne povijesti Neba«. Mjesec pretstavlja naime kod Kitajaca, kao i u velike veæine svih naroda, a i kod sredovjeènih astrologa, ženski princip (yin), doèim je Sunce muško (yang); san o zalazu Mjeseca znaèi skorašnju smrt majke, padne li Mjesec na Zemlju, to znaèi skori porod djevojèice. Zatim je slijedila pripovijest o èudesnom putu i doživljajima jednog cara, koji je u snu pohodio èovjeka u Mjesecu. Divotne scene, što ih je ondje vidio, dao je car obraditi po svojim kazališnim pjesnicima i onda ih glumiti. Svaki od glumaca dobio je tada dar, kolaè u obliku Mjeseca. Odatle potjeèe, po uvjerenju pripovjedaoèevu, »Mjeseèev kolaè«, neophodno nuždan kod ljetne »svetkovine Mjeseca«, što ju toliko voli ženski svijet. »Ova naša svetkovina Mjeseca ili svetkovina lampiona . Knjiga prva - Samsaro sada se jednako slavi u èitavom svijetu« samosvjesno napomene yang-bum »tek ju u Americi i Australiji zovu: velikom slavom žetve.« Baš kad se Cold približio ovoj grupi, pripovjedaè se je s Neba posve spustio na Zemlju. Prièao je kako je Yi Lau ili èovjek u Mjesecu pravi i jedini provodadžija, doèim su svi zemaljski posrednici brakova, iako nose isto ime Yi Lau, tek njegovo slijepo oruðe. Nevidljivom crvenom svilenom niti veže on novoroðenike koji jednoæ valja da postanu muž i žena. Ta nevidljiva nit puca u èasu kad izdahne koji od svezanih. Ne pukne li pako, tad moraju oba istodobno umrijeti. Cold je bio zastao i slušao ovo prièanje koje mu je godilo. Asocirao ga je s pojmom komplementarnih filospektara o kojima je juèe govorio s arhanom Nikolajem. Munjevito zgusnuli se pritom i svi utisci današnjega dana i odjednom se Mjesec i filoskop, kiosk u perivoju i monastir Hvaj-lajski splinuli u sliku žene s crvenim pašom i crvenim nitima u kosi - u viziju Satje. »Cijeli dan hodam kao u snu« kontrolirao se Cold iduæi dalje prema pozadini dvorišta »i ne nastojim baš nimalo da se probudim. Ali i èemu to?« nasmiješi se on zadovoljno, gotovo lukavo. »Ta mirne duše mogu ovom stanju nadjenuti ime koje se veæma dolikuje jogiu. Jer i ovo stanje jest samadi44 i u njemu jest istina osmerostrukog puta.« Nedaleko od ulaza kojim je unišao u perivoj, vidio je Cold dva èovjeka zadubljena u razgovor. Sjedili su na klupi kraj glatko otpiljena ogromna panja. U jednom prepoznao je Vikru. Po znakovima, koji su ljeskali o mjeseèini na kapici drugoga, vidio je Cold da je taj èovjek sekretar horoskopista. Na Pacifiku god. 2255.. Bio je to onaj isti profet koji je jutros u dis-putu pobijedio fiziognoma. K Vikri privukla ga je znatiželja u èistom smislu te rijeèi. Profet upotrebljavao je svaku priliku da u razgovoru s duševnom elitom proširi svoje znanje. Pa kako je kod popodnevne šetnje u Vikri ugledao visoka literata to je dubokim i trajnim klanjanjem iznudio da bude od njega nagovoren. Vikra je, naime, na svom turbanu nosio znak doktora bez pobliže oznake struke. Bio je to jasno crven koralj, ostatak »geološke« životinjice, koja je - do dolaska èovjeka - najmoænije sara-ðivala na promjeni kore zemaljske. Osim toga, nosio je Vikra još jedan znak, koji je izgledao kao amajlija drevnih asirskih kraljeva: kolo sa žbicama, oblijevo polumjesec, obdesno zvijezda u prstenu. Bio je to znak studenta astronomije u kojem su ujedinjeni simboli triju nebeskih vladara mjerenja, simboli Sunca, Mjeseca i Danice. Vikra, arijski Hindu ili indijski Viro, svršio je nauke u Benaresu, položio doktorat filozofije, pod kojim se razumijevalo detaljno poznavanje sveukupnog budizma, dakle i joge i onog što su u 20. vijeku zvali okultizmom. Veæ podkraj
nauka slušao je Vikra u Benaresu i Colda, koji je ondje održao teèaj iz opæe astrofizike u engleskom jeziku i specijalni kolegij u hindi-ju pod naslovom »Nivodo Tanhaèa«, što bi se dalo prevesti Entropija ili termièka smrt svemira i tanha, kozmièka žeða za životom. Ushiæen ovim predavanjima, koja su mu otvorila novu paralaksu za posmatranje indijskih filozofskih pojmova, pošao je Vikra za Coldom u Peking, priljubio se uz njega i postao u neku ruku njegov famulus. Istraži-vajuæi dodirne toèke budizma s tadanjim stanjem bio i kozmogoije nije se bavio »tantrom« ili praktiènom astronomijom, veæ tek najznatnijim dijelom astrofizike, spektralnom analizom. . Knjiga prva - Samsaro Cold se je veæ bio približio obojici na dohvat rijeèi, a oni ga još nijesu zamijetili. Nije im se umah javio, jer je vidio i èuo da bi ih time prekinuo baš u vrhuncu živog i uèenog raspravljanja. Vikra je naime - valjda takoðer pod dojmom uštapa a možda i prièa na dvorištu - tumaèio gataocu utjecaj Mjeseca i nebeskih tjelesa na telurièki život, tumaèio mu kozmièki ritam mneme, ono što je znanost 20. vijeka nazivala »biološkim perodieitetom« ili »hronogenom ekforijom«. »Jest, jest« govorio je Vikra èudnom mješavinom kitajskog, indijskog i pidžinskog jezika »doista svete istine zakopane su u mitu, prièi, puèkom vjerovanju i drevnim religijama mozga. Sve nove spoznaje èetvrtoga doba svjesno su odavle dobivale svoje smjernice. Pa i najvažnija otkriæa treæeg doba tek su racijonalni samsaro davne intuitivne spoznaje. Totem-ska epoha gledala je u životinjama pradjedove èovjeka. Danvin je to dokazao mozgom. Stari indijski sabeizam u Mlijeènom je putu vidio stazu zvijezde kao i naša astronomija. U kitajskim, indijskim, japanskim, polineškim, egipatskim mitima o stvorenju svijeta igrala je vidnu ulogu sliènu onoj što ju u nepobitnoj teoriji panspermije igra iz vjeènog svemirskog života doseljeni bakterij za zemlju. Prema starom puèkom vjerovanju crvena boja štiti pred demonima; danas crveno svjetlo najbolje je sredsvo proti živèanim bolestima. Egzorciranje zlih duhova provodi se uspješno psihoanalizom, koja je otkrila i tajnu drevnog èaranja u seksualnoj kljuèanici neuroze.« »A Yi Lau, o kojem govori prièa?« zapita profet. »I taj postoji, iako ne kao osoba, a ono kao moæ. Vjeèna je jezgra u staroj astrologiji. Kao što Na Pacifiku god. 2255._ u godovima ovoga panja pred nama vidimo sjeæanje na godišnji obrat Sunca, tako je u ženi nedvoumno otisnut samsaro Mjeseca. Otisnut je i u plodu što ga ona nosi, deset puta i to je jedan i jedna deve-tina tonalamatla, te važne periode od sinodalnih mjeseci, koju su stari Meksikanci uèinili godinom. U ritmu mneme osobito ženske postoji i 12 puta veæi, tako zvani veliki tonalamatl. Mjesec je zaista yin, kao što je Sunce yang. Temeljni ciklus Sunèev manji je od Mjeseèeva, iznosi okruglo 26 dana. Ovisi o gibanju Sunèevih baklji koje rotiraju najbrže od svih raznolikih rotacija na Suncu. S tim ciklom u savezu je frekvencija polarnoga svjetla, varijacije magnetske igle, bura i grmljavina. Poglavito utjecajem Mjeseèevim reduciran je Sunèev biološki ciklus na okruglo 23 dana. Sedmica Surje ili Tai-ji iznosi tek sedam mjeseci. Velika sedmica, sedam godina. Imade još i drugih neznatnijih perioda. Sve te periode križaju se u ritmu mneme i ljubavi, još jaèe u ritmu misli. Rijetko su èiste; cikli su osim toga èesto segmentarni i isprebacani. Ta veæ Ananga Ranga, Kalvanamallin indijski priruènik ljubavi iz 16. vijeka znade da je ljubavna pripravnost žene, osim što ascilira oko masa45, vezana još poglavito za proljeæe i grmljavinu. Mjesec vrši, dakle, utjecaj na Sunèev ciklus, na ljubavnu krivulju muškarca, a dirigira ljubavnom krivuljom žena kroz koju struji Život. Takt telurièkog života, veli moj uèitelj, kozmièan je, i što je on jasniji to je taj savršeniji. Bar za brakove koji dobivaju poriv iz munjevne ljuvene fascinacije, potpuno vrijedi stara kitajska reèenica: Brakovi se sklapaju na Nebu, ali veza njihova napravljena je u Mjesecu. Yi Lau dakle postoji.« . Knjiga prva - Samsaro »Opet i opet Yi Lau!« malèice usupnuto, kao da je dobio omen, konstatovao je Cold. »Ta manje nego ikada ja mu danas porièem opstojnost. Treba da se zainteresujem za njezin filospektar. 'Kalkag' britanizma utjelovljen je u njoj kao i mojoj majci,
gotski puritanizam u poganskom mramoru. Ljepša je od Tajne studeni! Ili je zar ona to?!« Meðutim je Vikra odgovorio još na neka pitanja profetova i taj je bio barem tako udovoljen kao reporter 20. stoljeæa nakon uspjela senzacionalna intervju-a. Obojica ugledali su Colda baš u èasu kad im se on htio javiti. Suvišno je bilo što je Vikra došapnuo gataocu: »To je on, moj uèitelj!« Gatalac je i bez toga ustao i klanjao se do zemlje. Vidio je na Coldovoj kožnatoj kapi znak sveuèilišnog profesora: crno obrubljenu okruglu ploèu od emalja, raspolovljenu transcedentnom sinusovom linijom u dvije pole, bijelu i crnu. Crna pola zatvara u sebi bijelu, bijela crnu taèku. Bio je to simbol inverznih polarnih prašila svemira, uglavnom drevni kitajski simbol svjetla i tame, yin-yanga. Na gornjem luku kružnog crnog ruba, na simbolu najvišega samsara koji zatvara u sebi univerzalni bavo, gorjelo je u crnoj boji 12 sitnih baklji: znak da je nositelj profesor dvanaest sveuèilišta. »Vikra, treba da idemo« reèe Cold nakloniv se lagano prema obojici. A kako se je profet neprestano klanjao do zemlje vidio je Cold da i on želi biti nagovoren, èega sam nije mogao uèiniti bez grube povrede etikete. Zato Cold i njega oslovi rijeèima: »Èuo sam konac razgovora. Mogu potvrditi odgovore moga uèenika na mudra pitanja Sein-šenga46. Yi Lau doista postoji.« »Jest, zbilja opstoji!« veselo potvrdi još jedan glas iza Colda. Bio je to Kunialov koji se je ovaj èas Na Pacifiku god. 2255.. vratio iz Hvaj-laja i potražio Colda da s njime nasamo govori prije polaska. Kad su bili nasamo saopæi Kunialov Coldu da je meðu noticama arhana Nikolaja naišao i na njegovu zadnju želju glede Colda, uz koju da stoji napomena: »Obeæao!«. A kad je Cold to potvrdio, nastavi Kunialov veselo: »Ta stvar napreduje èudnovatom brzinom! Puni vaš komplementarni filospektar veæ je naðen, a jutros je i praktièki potvrðen!« Neoèekivano za Kunialova Cold jednostavno kimne u znak potvrde. »Zar ste vi sve to veæ znali uoèi mog susretaja s gospoðom Heat?« upita on. »Ne, za arhanovu želju tada još nijesam znao. Tu sam otkrio malo prije, iza odlaska gospoða iz monastira. Ali za filospektar govorio mi je jutros Heat, koji za to znade otkako je postao èlanom Dvanaestorice i vidio vaš spektar. On mi je to saopæio da uzmognem zajedno s njim pratiti sve faze najreðeg fenomena pune fascinacije. Ta je zaista bila potpuna! Tek nešto nije kod toga posve jasno. Kod Satje bio je šok teži, a ipak ona se je prva oporavila. Izgleda kao da je u podsvijesti bila na to veæ pripravna. Doèim vi...« »Oh, ja se još ni sada nijesam oporavio« prekine ga Cold. »Zar ne, gospoða Satja ne zna svjesno za tajnu naših filospektara?« »Ne, to joj njezin suprug možda ni ne kani saopæiti. Ali zar se vi kanite boriti protiv Yi Lau?!« »Ne, ne kanim« vedro odgovori Cold. »Bilo bi uzalud! Ta ja umjesto jednog imadem dva Yi Laua ili barem dvojakog provodadziju: arhanske dvojnike.« I dok je Kunialov izdavao neke odredbe šoferima automobila, ponovi Cold zamišljeno u sebi: »Ne, ne kanim se oduprijeti. Prejaki su znakovi karme. . Knjiga prva - Samsaro Otpor, zatomljenje bila bi sigurna smrt izutra. Nu i ovako, prema svemu što jedini ja znadem o Životu, nas dvoje, jer smo se sreli, od današnjeg dana u sjeni smo smrti - izvana. Ali pune sigurnosti zato nemam, jer u njoj može biti, a valjda i postoji spas. Doskora znat æu i to.« Umraèeno èelo opet razvedri mu smiješak oèiju: »Kako se samo požurio arhan da mi saopæi tajnu filospektra gospoðe Heat!« pomisli on. »Suprug ga njezin zacijelo nije na to ovlastio. Zaista, preplitko sam juèe sudio o motivu koji je naveo Kunialova da mi prijeèi prilaz k Èungu. Motiv je dublji, isti koji mu je diktovao ovo saopæenje, isti koji ga nagoni da izgraðuje sistem Inka.« Zamalo krenula su dva automobila iz svratišta »Ubavih snova« po velikoj cesti. U prvom, uz supruge Heat, vozio se Vikra, u drugom, uz brata i sestru, Cold. 'Knjiga druga KVADRAT JAJETA Double, double, toil and trouble Fire burn and caldron bubble.
(Shakespeare, Macbeth IV 1) (Nek' se tava prekuvava, Ukrèkava, nabubrava. - prev. V. Zivojinoviæ) GLAVA IV. Dinamika azijskog Pacifika i Arktik - Tri kugle u zrcalu - Mutanti 10. U južnoj Mandžuriji, na jugoistoènoj obali poluotoka Liao-tunga, moæno kuca velika kozmopolitska luka. Golema sjeverna cesta Azije pretvara se ovdje u dvanaest vodenih putova i tvori jedan od èvorova Pacifika. U zaleðu njenom, koje preko Sibirije siže èak u Rusiju, zovu tu luku »daleki grad«, Daljni. Koncem 19. vijeka nadjenuli su ovo ime tom, za onda još neznatnom mjestancu, Rusi, baš u èasu kad je imao da prestane za uvijek rast njihove silne carevine, koja je dotada kroz èetirista godina dnevno rasla za 142 èetv. km. Na Tihom oceanu Daljni zovu Dairen. Tako su ga okrstili Japanci još god. 1905., kad ga uzeše u zakup od Kitaja, proglasiše slobodnom lukom, a zapravo stvoriše od njega èisto japanski emporij za pamuk. Kad je god. 1942. Japan hametom poražen od udruženih Engleza i Amerikanaca, ponovno je Daljni postao slobodnom lukom, ovaj put paèe slobodnom gradskom državom. Japan morao je tada napustiti i suverenitet nad Nagazakijem, a pod pritiskom udruženih Anglosasa po èitavom su azijskom dijelu Pacifika veliki luèki gradovi kao na pr. Sang-hai, Hang-èau, Amoy, Svatau, Kanton pretvoreni u Na Pacifiku god. 2255.. tamponske neutralne državice. Po imenu bile su one nezavisne; u istinu odnos je njihov prema garantnim silama podsjeæao posvema na »liberae civitates« rimskog carstva, na odnos Mletaka prema Bizantu do 10. vijeka ili odnos nekih dalmatinskih gradova 13. i 14. stoljeæa prema Veneciji. Odluène u svakom pogledu postale su tu silne amerièke i engleske kompanije, faktorije i kontori, embrionalno vidljivi još u 19. vijeku u engleskom trolistu: China Merhants, China Navigation Companv, IndoChina Steam Navi-gation Co., pa u amerièkom »Pacific Mailu«. Uz luku dobili su svi ti gradovi izgled Hong-konga i Šang--haia, potenciran mnoštvom amerièkih »skyscrapera«47 željezne konstrukcije. Amerikanski su i u tomu što poput ogromnih etnièkih tava staljuju u jedinstvenu masu brojne doseljenike iz prerazlièitih krajeva. I Daljni imade svoju luèku jezgru još iz druge pole 20. vijeka. Ta je tipiènija od one u Hong-kongu, gdje se graðevine morale prilagoðivati silnim taifunima i rasle više u zemlju, tipiènija od one u Nagazakiju, gdje je valjalo uzeti u obzir jake potrese. Baš obratno od gradova treæeg doba, u kojima su stare èetvrti bile najtrošnije i najuže, stara luèka èetvrt Daljnoga imade najšire ulice, ljeti zelene avenue i boulevarde, mnogospratne kuæe i prave sky-scrapere. Mlaðe èetvrti podsjeæaju na kanadske gradove 20. vijeka, izrasle bez prethodnog jedinstvenog plana, dok se na periferiji po arealu kitajska i japanska vrtna predgraða naoko posve slila u jedno. Svako od tih predgraða nastalo je bez ikakva plana, pukim sumiranjem èisto pojedinaèkih potreba i èisto individualnog feng-šuia, a ipak svako za sebe i sva skupa odavaju veliku harmoniju kompozicije, nose estetska obilježja misaono i zorno zaobljene cjeline. Svaki literat èetvrtoga doba znao bi nam reæi da se tu i -Knjiga druga - Kvadrat jajeta bez ljudskog plana vrši veliki kozmièki princip morfe ili forme, isti onaj princip koji rješava entomološku zagonetku korojeda ili jelotoèa pisara, diktira skupini lièinki tog tipografskog kukca da, vrtajuæ nezavisno jedna od druge simetrièke hodnike, stvore estetske figure sliène onima što ih tvori para kad se uledi na prozorima. Doba najvišeg politièkog cvata osvanulo je za ove gradske republike umah nakon godine 2063., kad je dozrela ideja novog humaniteta preko industrijalnih revolucija i graðanskih ratova napokon konaèno slomila snagu Amerike i Engleske. Moæne firme, karteli i trustovi bijelih trgovaca i industrijalaca odjednom su tada ostali bez zaštite i oèinske pažnje dalekih svojih otadžbina. Slobodi gradova nije doduše tada još prijetila pogibao od zaleðenih država i Japana, jer ti su uglavnom veæ potpuno proveli državnu strukturu tipa P(olis), u kojoj su odbori cehova,
klubova, raznih radnih i uèenih saveza ukinuli preživjelu totemsku narodnu skupštinu, a centralizam se raspao u kooperaciju malih, ali punih ekonomskih jedinica. Nu briga za odmatanje ogromnog pomorskog saobraæaja, koji je dosada bio dirigovan iz transpacifièkih centara, zadugo i posvema je spala na ove gradske republike, a jednako i briga za njegovu zaštitu proti kitajskim i malajskim gusarima, što ih stali na opet uskrslim džunkama rigati golemi i lomni arhipelazi Tihog oceana. Radi toga svi se slobodni gradovi svezali u savez, povezali u niz i sebi samima prepuštene gradove Filipina i Sunda-otoèja, stvorili silnu Hanzu azijskog Pacifika koja se ovdje nazivala Tiliti ili Santi. Gotovo sav saobraæaj na debelom moru do pod konac 22. stoljeæa vršili su lih parobrodi pod zastvom koja je na jasno žutom polju nosila crvenu arapsku Na Pacifiku god. 2255.. cifru 3, kraj nje kapitelno slovo T. Taj 3-T, èitaj kitajski San-ti, u pidžinu Tili-ti (engleski Three-te), zbroj je poèetnih sigli izvornog engleskog naziva pacifièke Hanze: Trade Trust Towns (gradovi trgovaèkog kartela). Posve je naravski da je i promet u regiji vodenih putova Kitaja, u tako zvanom NeiTi-u, pa u »creeks«-ima Kantonske delte, u orijaškoj pauèini šanghaiskih voda, u obnovljenom Carskom kanalu ili Ca-ho, u Santunskom prokopu i mnogim novim putevima, plovnim za laðe do tisuæu tona, iskljuèivo u rukama Tilitija. U Pekingu i Tokiju imao je Tiliti svoj eksteritorijalni kompleks zgrada poput »ocalnog dvora« Hanze, londonskog »steelyard«-a u 13. vijeku. Na èelu saveza stajao je golemi grad sa vodenim ulicama, Venecija Pacifika, Šang-hai. Ovdje je bilo vrhovno carinsko sudište ili Custom House, doèim se je Tiliti-day ili glavna skupština gradskih sindikata ili »aldermen«-a sazivala naizmjenice i u otoèni velegrad Hong-kong, u nekadašnju »Maltu Istoka«. Nu otkako je poèetkom 23. stoljeæa Semsa preuzela vlast u Kitaju i Japanu, stale su pomorske republike sve jaèe osjeæati pritisak kopna. Semsa htjela je sve te maritimne gradove reinkorporirati, doduše ne silom, veæ da oni sami to zamole. Sistematski otešæavano je kompanijama pohaðanje velikih sajmova u zaleðu, a zaleðu sprijeèavan prilaz u gradove. Nastala je duga i tiha borba izmeðu Broadway-a, »široke ulice« luèkih gradova i »široke njive« kitajske i japanske. Ali daleko zaleðe bunilo se proti toj borbi. Javila se napetost izmeðu Sibira i Rusije s jedne i Semse s druge strana. Sibirska široka njiva i bujna tundura htjele su imati nesmetan prolaz do Daljnoga. Jer i južni Sibir i sjeverna Mandžurija pretvorene su .Knjiga druga - Kvadrat jajeta u njivu koja daje obilnu žetvu. Posvuda tuðe uspijeva i »soja«, taj èudesni grah iz kojega se može praviti bezbroj korisnih stvari, poèev od variva do makarona, od firnisa do finog ulja, do sira i margarina, od štamparske tinte do glicerina, od linoleja do sapuna, od sijena do djeèjega brašna. I arktièki predjeli i tundre ušli su u oikumenu. Osvojeni su za èovjeèantsvo poglavito tajnom Samojeda: preko silnih stada sobova, što ih je kroz dva stoljeæa ovdje uzgojio bijelac. Kako je još godine 1922. dobro slutio Stefansson (èije ime od svih davnih istraživaèa polarnih krajeva jedino je živo u uspomeni bijelih generacija 23. vijeka), Arktik je postao oporavilište za arijsku rasu, èija je najbolja germinalna plazma48 uginula pod teškim teretom prebujne tehnièke kulture. Doèim se, ne raèunajuæ ovamo Afrike, na svim kontinentima nije ni potrostruèilo, potrideseterostruèilo se je puèanstvo Sibira, Aljaske i Sjeverne Kanade poglavito useljivanjem. Osobito je pomoglo tomu osjetljivo ublaženje klime. Godišnja je temperatura u Sibiru i ostalim arktièkim zemljama porasla za preko 3 stp. C, uglavnom upravo s porastom ugljiène kiseline što ju je u zemalj. atmosferu istovarila konsumpcija ugljena i trajno pojaèano djelovanje velikih vulkanskih centara uzduž obiju obala Tihog oceana. Tu, u èudesnom Arktiku, na djevièanskim nalazištima ugljena i ulja i kovina zanjihala se neotesana kolijevka novih tvrdih i pustolovnih loza, lagano se formirala možda posljednja dinamièka klupka arijske rase, èiji imperijalni centri kroz tisuæe godina stalno su odmicali od južne izoterme bijele civilizacije, preko Atene i Macedonije, preko Rima i Fiorenze, preko Londona, Berlina i Newyorka, u
krajeve sa sve nižom godišnjom temperaturom. Na Pacifiku god. 2255.. U ovo doba imadu %Dairen, Nagazaki i mnogi drugi svoje sloboštine tek na papiru 20. i 21. stoljeæa. Uprave ovih gradova veæ su pod nadzorom Semse. Institucije njihove urasle su u èitave provincije; emblemi obalnih državica i Tilitija zamijenjeni su kitajskim zmajem, u Nagazakiju i na Filipinima japanskim crvenim suncem sa šesnaest trakova. Neovisno drže se još samo gradski blizanci i prvaci Tilitija, Šanghai i Honkong. Ali i ti su baš sada u pregovorima sa šogunom Ijejatsuom. Osim izvana njima je zaprijetila pogibao još i iz korijena, iz njihovoga vlastitoga pomorskoga aparata. Na parobrodima Tilitija prvi oficiri iskljuèivo su pouzdani bijelci, ali momèad saèinjavaju u velikoj veæini Malajci, ostalo Kitajci i Japanci. Darovitoj malajskoj rasi priroðen je nagon za more; oni su nomadi Oceana. Poput spermatozoa, koji se odlikuju negativnom reotaksom, te se giblju vazda proti struji, raselili su se Malajci po Tihom oceanu redovito proti smjeru vjetrova i morskih struja. Davna njihova kolonizacija Oceanije, najveæe je djelo te vrste do napuèenja Amerike po Evropejcima. U ovo doba Malajci su tek latentni gospodri pacifièkih voda, ali svijest njihove moæi sve se veæma jaèa. Na jedrenjacima Semse, što ih ova uvelike gradi, samo oni postaju »laude« (kapitani) i »tei-kongi« (kormilari), upravljaju svim tegleæim laðama kanala, a poplavili su sve luke Džepèaja svojim brodicama. Sveukupni malajski Taumo, »glave i oèi«, kako Kitajci nazivaju teške i lake mornare, udružen je u jedinstvenu organizaciju, koja je, èini se, provedena iz Stražnje Indije, iz grada Mergui na poluotoku Malaki. Tu se naime nalazi vrhovni sindikat Mokena, zvanog u pidžinskom prijevodu takoðer i Si-draunt (Sea-drowned) to jest: ljudi utopljeni u more. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta U svezi s korporacijama kitajskih luèkih radnika, koje posvuda nose ime Tank-kia, davno nekada samo »stanovnicima barki« u rijeènom predgraðu Kantona, Moken pravi ozbiljan pritisak da dobije izravni i odluèni dio u upravama Sang-haia i Hong-konga. I luka Daljnoga vrvi Malajcima. Puna je brodica Mokena, velikih jedrenjaka Semse, pa brzoplovnih džunki, koje još uvijek na rebrima nose naslikano veliko oko poput »oka Ozirisova« na staro-egipatskim laðama. Brojni su i lovci na sleðeve, a ima veæ i krcatih guano-brodica, što voze riblji gnoj za rižina polja. Od razmjerno malobrojnih parobroda, što se ovdje viðaju, najveæi a ujedno i jedini iz Amerike, dosiže možda 8000 tona. Svi su u dobrom stanju, ali svi su prilièno stari. »Boom«49 brodogradnje nije se javio veæ dobrih trideset godina. 11. Daleko od luèkog centra, ali blizu obali, diže se prema zaleðu zelena parka bijela zgrada na devet spratova u obliku slova X. Svojim dražesnim linijama sjeverno talijanske renaissance, koje se privijaju strukturalnom planu sky-scrapera, svojim lukovima logia, što optaèu centrum i crvene krovove, privlaèi ona svakoga èije oko imade smisla za ljepotu. Estetski njezin efekat imade da izvede povoljnu psihološku reakciju kod prospektivnog pacijenta, jer to je glavna dairenska bolnica. Susjedna jednospratna vila oblijevo stan je ravnatelja te bolnice, Kunialova. Umah do nje nalazi se zavod za eutanasiju i ured za kult mrtvih, u kojem je stan Heatov. Rano je jutro, dan iza svetkovine Tsing-Minga. Svježa i vesela poput zore, jer juèer je bila èitav dan Na Pacifiku god, 2255.. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta u društvu s Coldom, Satja je kroz spojene perivoje straga unišla u Kunialovu vilu i pošla prema atriju. Ali veæ na stražnjim stepenicama srela se sa Kunialovom i Coldom, koji su silazili.«Mi baš idemo u Tsi, kako je juèer dogovoreno« reèe Kunialov nakon pozdrava. Nemojte èekati Maje, ona ne može danas nikako da svrši toaletu. Umjeto pet bit æe nas troje. Jer Heat, zar ne, po svom jutarnjem obièaju kala protište50 ili hvata kakovu životnu auru?« »O ne, on je baš danas ozbiljno namjeravao poæi samnom, ali je u posljednji èas službeno sprijeèen« odgovori Satja. Tsi, što ga je spomenuo Kunialov, bila je sedma glavna telepatièka stanica Budarha.
Nalazila se u suterenim prostorijama ove vile. Još iz Èunga izdao je bio Kunialov nalog Pekingu da stavi šoguna Ijejasua pod permanentnu magièku pasku i da svake noæi šalje na stanicu br. 7 izvještaj o namjerama državne vlasti. Društvo je pošlo u Tsi da sasluša pekinški »habar«, kako se arapskom rijeèju nazivalo magièkim putem dostavljene najnovije vijesti. Kroz dvoja vrata, od kojih je prva otvorio kljuèem, druga nadno stepenica, safirom u svom prstenu, unišao je Kunialov u širok hodnik koji je nakon jedno dvanaest koraèaja nabubrio u rotundu. Odavle se je pri jasno crvenoj rasvjeti moglo vidjeti da tloris hodnika imade oblik križa ili antene. Stijene rotunde nosile su zemljovid i slike posve nalik na one što smo ih vidjeli u velikoj dvorani Èunga. Tu je društvo doèekao visok i koštunjav Hindu, koji je dotle, stojeæi za visokim pisaæim stolom, bilježio nešto na papiru. Njegove napola ugasle oèi živo su podsjeæale na sivo-plavo oko morskoga psa. Bio je to Malabarac Kovindasami, guru sedme fakirske baterije i safirovih metala, inaèe adept treæeg stupnja, tako zvani »joga« ili »nirvani«. Metnuv ruke na èelo nijemo se je poklonio pred Kunilovom. Kad mu je pogled pao na Colda i Satju, zaplamti mu oko na èas zelenkastim žarom, munjevit trzaj prostruji mu tijelom kao da u njemu nosi elektirènu bateriju drhtulje i svijetleæi aparat ribe morskih dubina. »Pozdravljam te, o nirvani!« oslovi ga Kunialov u sanskritu. »Jesi li primio habar?« »Primio sam ga, o Saptama51, i stavio na papir. Evo uzmi« odgovori guru pružajuæi sa stola ispisani list. Kunialov preleti okom izvješæe, a zatim stane lagano i glasno iz njega èitati slijedeæi pasus: »Sveèani broj King Pao-a, pekinških državnih novina, što izlazi dne 12. o. mj., donijet æe i proglas u kojem se obeæava nagrada od milijun mona onomu koji prokaže gdje se nalazi Èung-kvo. Semsa groznièavo radi da sama provede politièku mutaciju koja je postala vjerovanjem gomila. Sprema federaciju s Tibetom i Siamom, pa aneksiju Hong-konga i Šang-haia. Zasnovano je pet atentata. Provedba njihova povjerena je sošima. Imena na smrt osuðenih ova su: profesor Cold Džon, šogun Joia Su Tung To, radža lama Jonk Pen, trgovci Hvajt (White) Bil i Bent Sil. Teškim novcem potkupljen je od Semse sindikat Mokena. Još je.« Oštar vesak prekine èitaèa. Satja je razderala svoju rukavicu. »Dosta, mister! uzbuðeno reèe ona. Bila je blijeda, ali oko joj je ljutito sijevalo. »Humano biæe, još k tomu lijeènik Pasteurova kova, dalje ne èita veæ uništuje habar smrti.« Milo ju pogleda Kunialov. »Tko sve èita, mnogo razumije i prašta« reèe on. »Sva petorica u najboljem su zdravlju.« __^ Ui Na Pacifiku god. 2255.. »Zar ne, ona dva trgovca, to su trgovci, to su naèelnici Hong-konga i Šang-haia?« upita Cold. »Jest, to je moj dragi Aztek i Toltek« smijao se Kunialov. »Zovem ih tako jer su somatski zadobili sve tipièke oznake najužeg parenja, krvi. Oba izgledaju poput nekadašnjih španjolskih kraljeva ili burbonskih prinèeva, poput javanskih knezova ili nizozemskih patricija, kao da ih je jaje gradilo po davnim slikama Inka i Azteka. Oèito su se konaèno zavadili s Ijejasuom. Trebam ih itekako. Oni su azijski proèelnici amerièkog Z°. A povrh toga kao i ja zadnji od svoje loze. Griješno je nastojanje sosa, jer je izlišno.Veliki zakon amfigonske klice, funkcija joda ugasnit æe ionako doskora talentovane familje Bent i White, kao što je dosada pogasila toèno èetiri petine starih anglosaksonskih i portugiških patricijskih obitelji Hong-konga i Šang--haia. Ali uza sve to Bil i Sil doživjet æe savez svojih postojbina sa starom svojom otadžbinom.« »Što kanite poduzeti?« strogo, gotovo nestrpljivo upita Satja.«Sprijeèiti, a zatim kazniti« odgovori Kunialov. Izgledao je za glavu viši, glas mu se sasvim promijenio. »Bilježi, o nirvani!« »Slušam, o Saptama« javi se guru pristupiv k pisaæem stolu. Kunialov stade diktovati: »Nalog 1. tatvièkom pozom, na sve, na sve! Dojava zasnovanih atentata s imenima ugroženih. Zamolba da se to smjesta objelodani u svim državnim novinama svijeta gdje Budarh vrši utjecaj, poimence u ruskim, indijskim, amerièkim. - Nalog 2. šamanskim samsarom i još napose listonošama, na stanice zero, 5, 9a, 9b. Doslovna dojava pekinskog habara od 'Naredni broj' do 'Bent Sil'. Petomu
se nareðuje da potajno kod .Knjiga druga - Kvadrat jajeta siamske vlasti pripremi sve za uapšenje èitavog sindikata Mokena, doèim 9b ili Bent Sil imade da u Šun Pao, u šanghaiskom dnevniku, žigoše podmiæenje Mokena. - Nalog 3. šamanskim samsarom i returno, na stanicu 3. Joi da smjesta uhvati šoguna Ijejasua i voðu sosa i skinuv im pune voštane maske opet ih pusti na slobodu.« Sve brže prema koncu diktovao je Kunialov, ali guru veæ od polovice dalje nije bilježio. U èudu gledao je svojim ribljim oèima izdavaèa naloga, a kad je ovaj svršio, reèe on: »Zadnjih naloga ne bih otpremio ni na zakljuèak Hale, a da ih otpremim, Peti i Treæi bi im se smijali. Ovakovo što, o Saptama, može doæi samo iz Èunga. Ili je zar možda veæ Èung svagdje gdje si ti?!« »Ha, dakako« smijao se Kunialov »ti još ni ne znaš da je tvoje proroèanstvo veæ ispunjeno. Jest. Jest. Èung je svagdje gdje sam ja. Evo gledaj!« Kunialov pokaže nirvaniju arhanska insignija. »Ako trebaš bulu, i tu æeš vidjeti!« nadoda on. Umjesto odgovora guru padne nièice i dotakne se èelom mramornog poda pred Kunialovom. »Velik je to èas kad i tjelesnim svojim okom gledam u tebi arhana u sankaru« reèe on ustajuæi. »Idem da zabilježim naloge.« Domalo proèitao je guru s papira gornja tri naloga. Kunialov stavi na taj papir svoju šifru, a onda zapita: »A kako vam prudi novo svjetlo što sam vam ga juèer dao?« »Ovo zeleno svjetlo izvrsno je« odvrati nirvani. »Kod njega postizava se tatvièka sveza mnogo brže i toènije, a i majovi-rupa ili šamanski spoj mnogo je laglji. Tek se svjetlo silno troši. Svjetiljka oslabi posvema nakon pet do sedam minuta, kad tatvièki Na Pacifiku god. 2255.. radi èitava baterija, a jednako i kod šamanskog spoja pojedinaca. Vrlo me zanima, veliki ocjenjivaèu, kako djeluje ovo svjetlo kod 'devarese', kod divinacije?« Kunialov pogleda Colda i reèe engleski: »To je vaše svjetlo, što sam ga donio iz Èunga. Odgovorite mu, molim.« »I tu pomaže ovo svjetlo nirvaniju, koji ima dar vidovitosti« odgovori Cold u hindiju. »Tek što u tom sluèaju intenzivnost svjetla raste. Za divinaciju treba upotrebljavati oslabljenu svjetiljku.« »Pa to je onda izvrsno« poveseli se guru. »Meni je dano, otkako sam vas ugledao, da vama, nepoznati sahibe, i divnoj gospoði Prvoga, mogu zagledati u buduænost. Mogli bismo odmah iskušati svjetlo, ako dozvoli veliki ocjenjivaè. Možda æe mi se i za njeg opet štogod ukazati.« Nakon pristanka sva triju udalji se guru lijevim hodnikom i išèezne u jednoj od poboènih soba. Dok je on izbivao, zamoljen za to tumaèio je Cold Kunialovu i Satji bit svog svjetla. »Ne, moj izum ne pogaða tajnu biline, klorofilnu funkciju« govoraše on. »Ali je možda putokaz kako se dolazi do nje. Živa bilina ne daje svjetla, ona ga nasuprot hvata i apsorbira. Anabiont, klorofilno biæe nema aure, nema kose52 astralnog svjetla, dinamide, fluida, oda ili kako se još naziva biotièko polje. Kao što sunèevo svjetlo guta, guta on i životinjski od, što se jasno vidi u starodrevnom Mango-eksperimentu53, gdje koštica tjera bujno i brzo na raèun termitskog i fakirova fluida. Anabiont nema uæuæenja ili empatije, jer isti životni elan u njemu je stigao do pasivne klorofilne funkcije, u životinji do aktivne i pasivne funkcije živaca. Sve životinje, svi katabionti, što parasitiraju na bilini, imadu u najmanju ruku .Knjiga druga - Kvadrat jajeta latentnu sposobnost produciranja svjetla. Na ovoj pretpostavci zapoèete su i studije koje su izgradile filoskop. Ja sam izumio taj naèin, da vežem i razvezujem veæ prireðeno organsko svjetlo. Prema odu odnosi se ono aktivno i pasivno. Potjeèe od morskih bièaša. Mogao bih ga jednako dobiti i iz svijetleæih gljivica. Zovem to svjetlo kukujo po velikoj krijesnici Antilskog otoèja. Da nije Budarhova tajna, mogli biste ga, mistress Marble, nositi za nakit kose kao što habanske žene nose antilskog kukca. Onda biste, mistress Marble, od svih Anglosasa dobili i drugo ime, koje vam jednako dobro pristaje, a ja vam ga dajem i bez kukuja, ime: mistress Marvel.«
»Ha, to nije loše, zar ne?« smijao se Kunialov prema Satji. »Od dva dana mister Cold postizava i u struci udvaranja zamjernu visinu.« Zadnjom svojom izrekom Cold je doista naèinio pravi pravcati komplimenat, a osim toga i igru rijeèi, jer u izgovoru zvuèe engleske rijeèi »marble« (mramor) i »marvel« (èudo) daleko sliènije nego u pismu. Valja spomenuti i to da je Cold, otkako je saznao za djevojaèko ime Satjino, nju stalno nazivao mistress Marble. Mogao je to èiniti bez ikakve zamjere, jer je feministièka Magna charta tada veæ odavna bila priznata u bijeloj rasi, što je naravski lagano i stalno dizalo i žutu, paèe i samu muslimansku ženu. U Americi, Australiji, Sibiru, Rusiji i u ostalim evropskim zemljama veæ je prešlo u krv ne samo ono, što je u Engleskoj izvojšteno za ženu god. 1919. (Sex Disqualification Removal act), u Americi god. 1922. (Cable Bili), veæ i mnoge druge pravne zasade, od kojih spominjemo tek pravo žene da nakon udaje zadrži svoje djevojaèko ime i upravu svog imutka, da u sluèaju braka s Na Pacifiku god. 2255._ inozemcem po volji optiraju državljanstvo, da mogu otiæi od muža po volji itd. Napokon se vratio guru noseæi sa sobom nekoliko dosta teških predmeta. Kunialov je pošao da mu pomogne kod istovarivanja i priprema. Najprije položili su na pod ovalan neki komad tako, te je uprt u potporanj stajao nagnut prema sjeveru pod kutom od 39°. Sastojao se od teška okvira od tutije, konveksna na obje strane, koji je u sebi zatvarao poliranu bakrenu ploèu. Bio je to »sarva anžun« jogina, èarobno zrcalo, kojim se postizavala koncentracija u katoptromantièke svrhe, vršilo ono što je drugo doba nazivalo »magia specularia«. Pred to zrcalo stavi guru vijenac svježe ubranih imortela, a postrance oveæu ovalnu kuglu na stalku usaðenu u škatulju od istoga metala. Satja i Cold nijesu baš nimalo marili za te pripreme. Nastavili su razgovor udvoje. »Po mnijenju mnogih, a meðu te spada i sam Heat« govoraše Satja, »vi ste, mister Cold, najjaèi mozak svijeta. Vikra vas drži novim Budom, jer da æete racijonalno riješiti tajnu Života. I takav mozak hoæe da ugasi barbar Ijejatsu!« »Oh, mistress Marble, kakav Ijejatsu!« potiho odvrati Cold. »Taj mi još dobro dolazi. Jer pijanilo pogibli donekle je paliativ za ono što mi u istinu prijeti, teže od svega što može doæi izvana. I sam sam donedavno osjeæao da sam na dohvatu te velike kozmièke tajne, da je blizu puni bljesak mozga, koji æe ju osvijetliti za sve ili, ako je prerano, barem za mene samoga. Ali od tri dana, otkako sam bio u 'Carstvu ubavih snova', znam da taj blijesak ne može doæi.« »Zašto ne?« -Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Zato što je uzdrmana, što je u teškoj disharmoniji baza, kojoj je mozak tek kvadratièki eksponent. Osjeæaj nepotpunosti, bajna kletva amfigonije54 stigla me. Inkompletudo jajeta zatomit æe gigantski svoj blijesak u svom eksponentu. O da ste vi u meni, mistress Marble, onda da!« Crveno svjetlo u stropu rotunde ugasnu. Ali nasred rotunde, tri stope iznad poda, mlijeèno i slabo poput svemirske maglice fosforescirala je Coldova kugla. »Jesam - i bit æu - za najvišu tajnu!« dahne Satja i primiv za ruku Colda privuèe ga blizu k zrcalnoj grupi. Držeæi se za ruke pred saznanjem buduænosti stajao je zaljubljeni par, u kojem se oni prošlosti slili u harmonièno èisti, Faustov trenutak. Pred magièkim zrcalom zureæi u nj šæuæuren, mrmljajuæi u ritmièkom dahu »prane«, slovke nepoznata jezika, raširenih ruku u tatvièkoj pozi antene ukipio se fakir. Sve intenzivnije bivalo je svjetlo Coldove kugle; mlijeèno blijeda maglica stala tinjati poput trula jelova panja u toploj noæi, fosforescirati poput moluskoidnog vatrenog valjka ili pirosome, gorjeti poput svijetleceg aparata ribe morskih dubina. Sve crveniji postajali su refleksi ulaštene bakrene ploèe, sve žuæe ukoèeno lice fakira. Najzad je kugla poput orijaškog kukuja zasjala moænim i divnim zelenim svjetlom. Fakir je prestao mrmljati, na lice kao da mu je pala tanka voštana masa, koja je napola utrnula i oko. »Divjavapur gatva« zaèuje se glas fakirov. Bio je slab i dubok, monoton i mekan. »Primio sam fluidno tijelo i vidim. Vidim sahiba i memsahiba. Jednako igraju u njima èakrami55. Tisuæolisti lotos, jajolike njihove sahasvare56 ljubièasto sjaje
simetrièkim Na Pacifiku god. 2255.. jedinstvom. Od iskona veže ih najteže veza rasko-ljenog jajeta. Ti si jogin, sahibe, ali maèev plamen u grudima ne gori ti više u bezvjetarju, kao i u njezinim grudima liže u nj tejièki57 žar. Mnogostruka pogibao prijeti sahibu. Ali dobro ga èuvaju žene. Ipak, blizu je malajski kris, mala rana na ruci. I opet, na drugom mjestu, ognjeno oružje Japanaca, i opet dvije žene. ali to nije važno. Držte se zajedno, vas dvoje, ljudska sila ne može vam nauditi. Veliko ste jedno. Evo se u vama plameni sahasvare i maèa i još niži ujedinjuju u džanu Života, u gigantsku iskru atmana i anate. Iza toga spoznaje sahib i u mozgu veliku tajnu, za kojom teži, istu koju osjeæa gospoða u èasu binarnog, ha, što velim, u èasu ternarnog jedinstva. Ali što je to?! Osjeæaj žene izaziva zelenu, blijesak mozga muževa crvenu svijetlu toèku, koja se naglo bliži i raste iz karme. Veæ su tu, ne možete im uteæi, iskrièave dvije kugle, bijelo zelena, bijelo crvena. Nose smrt. Umirete od njih u istoj uri. Još jedna kugla, mirna i žuta. To je jaje, to je mozak, glava, tvoja glava, veliki ocjenjivaèu! Pod njom je karta Rusije, Indije, Kitaja, Amerike. Velik dio svijeta slio se u jedno. Ispunjena je želja tvog mozga, ali do pune sreæe sprijeèava te osamljeno jaje.« Fakir stade. »Više ne vidim, sve je ugaslo« reèe on. Raširene ruke klonu mu niz tijelo u kojem se opet javila pruživost. Voštana maska išèezne s njegova lica, oko mu se otvori posvema. Kukujo je stao lagano blijedjeti. Napokon ustane fakir, priðe do stijene i pomakav rukom jedno od puceta otvori crvenu žarulju na stropu rotunde. Pobere zatim sa stola naloge, uze u ruke Coldovu kuglu ne zaklopiv joj olovne zaslone i udalji se s njome lijevim hodnikom. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta Kraj sarva anžuna i osušenih imortela gledali se, kao da su jedan drugomu zrcalo, Satja i Cold držeæi se još uvijek za ruke. »Možete prekinuti svoj magièki spoj« šaljivo napomene Kunialov. »Ta èuli ste, da vas èeka ljubavna džana! No, to je doista dobro vidio nirvani. Èast njemu! I ne znajuæ tko je Cold, potvrdio je i determinirao pogibao od Semse. Potvrdio je i dijagnozu vaših filospektara. Eh jao, tim sam se zarekao i izdao.« »Ne, mister Kunialov, nijeste rekli ništa novo, prekine ga Satja. »Heat mi je to juèer sam kazao. Držao je da je tako bolje i za mene i za njega.« »Vrlo pohvalno i mudro«, poveseli se Kunialov. »Ipak, mi njemu ne æemo saopæiti ovoga proroštva. On zacijelo dosta trpi i bez znanja o ternarnom jedinstvu, kako je lijepo guru oznaèio vaše buduæe dijete. Jer i u to vjerujem ja, osim ako se mitress Satja, a što je za uèenog doktora feng-šui-a i poznavaoca Budarhovih tajni naravno iskljuèeno -dadne X-zrakama sterilizovati. Ali u daljno proroštvo Kovindasamijevo ne vjerujem ipak nimalo! Ona treæa još bi nekako išla, ali kakove su to dvije lude, smrtonosne kugle u zrcalu?! Posve je oèito da je upotreba novoga svjetla, Coldova kugla uèinila tu veliku zbrku. Otisnula se retini fakirovoj, javila se prvo u svom naravnom obliku, zatim u refleksu bakrenog zrcala, napokon ginuæi podražajano u žutoj smjesi obaju svjetala. Tako je temeljito postradala vidovitost izvanrednog žreca. Možemo mirno poæi da vidimo što je s Majom.« »Imat æete pravo« potvrdi Satja pogledav Colda koji je veselo kimnuo glavom. »Samo ako je sigurno da nema smrti od Ijejatsua, sve je dobro.« Na Pacifiku god. 2255._ »Sve je dobro, za dva blijeda, neka doðu i kugle« reèe Cold kad su se veæ uspinjali stepenicama, a nadoda u sebi: »U njoj dakle nema spasa, ona nije sterilna od poroda. Kugle iz karme sigurne su. Ali što su one?! Kad je Satja stupila u boudoir Majin našla je ovu gdje u punoj toaleti sjedi kao hipnotizovana pred velikm trostranim zrcalom, a pored toga još drži u ruci malo ovalno ogledalo. Bio je to nar-cistièki stav, koji je u 19. i 20. vijeku u bezbroj varijanata dražio intuiciju premnogih slikara. U ovo doba nije ni magièko zrcalo bilo zagonetka za »upuæene«, nekmoli pak svakodnevna privlaèna moæ ogledala koja, na primjer, sili svaku ženu i mnoge muškarce da, iduæi ulicom, u velikim staklima izloga gledaju - sebe. Temelj tom racionalnom znanju adepta 23. vijeka bio je Haridasov kozmièki zakon kalanja, u specijalnom pak sluèaju narcizma amfigonija, tj. potpunost jednog jajeta u dva
spola. Ljudsko jastvo tek je iluzijom jedno, u realnosti ono je samo polovica koja istom s ljubavnim idealom zajedno tvori punu jedinicu. Ljubavni ideal jest vlastito protivuspolno jastvo. Privlaèna tajna zrcala leži u tom što reflektirane zrake dublirajuæi naše jastvo pojaèavaju iluziju potpunosti klice, te se ta iluzija može podiæi do obožavanja samoga sebe, do narcizma ili egolatrije. U zrcalu vidjela je Maja dolazak Satjin. Naglo je odložila ruèno ogledalo i skoèila sa stoca. »Gle ti maloga egoistu!« smijala se Satja. »Lako je onda tebi bez nas! Meðutim smo mi veæ bili u Tsiju.« »Ah, znaš» ponešto zbunjeno isprièavala se Maja. Donijela sam nove haljine iz Amerike pa sam...« .Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Pa si se gledala« dopuni Satja. »Ništa, ništa, i ja sam maloèas to isto radila. Radio je to i fakir u Tsiju. Danas je oèito dan zrcala. I u perivoju, kamo idemo na šetnju, naæi æemo - zrcalo. Pohodit æemo labudove na jezercu.« 12. Prošlo je neko sedam dana. Cold je zajedno s Vikrom ostao u Daljnomu. Vjeran svojoj odluci da se ne æe sakrivati on je bio odmah službeno, radiografskim putem, javio u Peking da kani u Daljnomu održati svoj ljetni teèaj. Premda taj grad nije odgovarao njegovim struènim zahtjevima, jer je imao vrlo udaljenu i neznatnu zvjezdarnu, on je iz lako razumljivih razloga rado prihvatio savjet svojih muških i ženskih prijatelja da privremeno napusti Peking. Još nije zapoèeo predavanja. Stanovao je zasada kod Kunialova. Kad god je izlazio, uvijek je to bilo u društvu Maje i Satje. Obje su dame naime još prije povratka u Daljni bile zakljuèile da æe ga posvuda štititi - svojom prisutnošæu pred pogibli koja mu prijeti. U ovo doba bila je to jedna od najefikasnijih zaštita proti surovoj sili. U nazoènosti dviju ili više žena izbjegavao se svaki sukob, svako silovito obraèunavanje, paèe ni apšenja se ne provode pred ženama, ukoliko i same nijesu zloèinke. Taj je obièaj, bez obzira na rasu, bio veæ tako imperativan, te se o njega mogao ogriješiti tek posve antisocijalan ili fanatièan tip. Nu i u tom sluèaju bila je posve iskljuèena upotreba ognjenog oružja, a pogotovo bombe. Od najstarijih vremena živ je i jasno vidljiv osjeæaj muškarca da valja štediti ženu. Najdivljiji narodi svih kontinenata, okrutni do skrajnosti prema muškom dijelu neprijateljskoga plemena, ne ubijaju žena: kod Na Pacifiku god. 2255.. najprimitivnijih postoje obièaji po kojima žena može zaštititi od smrti zarobljenika. Viteštvo drugoga doba kuša uèiniti ženu uzvišenom i sankrosanktnom. Treæe doba štiti ju od svakog nasilja strogim zakonima, dok se na Balkanu, kod arbanskih i crnogorskih plemena, nepovredljivost žene zlorabi kao pravi pravcati štit u bitkama. Literati èetvrtog doba znali su da je temelj toj univerzalnoj pojavi u svako doba bila svijest, da žena jest, a muškarac da postaje, da je ona prius, a muškarac da joj je vazda sin, da je ovaj smrtan, a neprolazno da je žensko, jer je rasplod funkcija ženskog organizma. Još su znali i to da je svjesna sankrosanktnost žene prvi nedvoumni znak velike ascedentne radnje koja æe završiti matrijarhatom. Jasno je predveèerje. U foyer Kunialove vile, urešen mnoštvom egzotiènih zelenih biljki, unišao je nerazdruživi trolist: Satja, Maja i Cold. Smjestio se u klupskim naslonjaèima kraj stoliæa za pušenje. Kroz velika i jednostavna stakla prozora dopirao je »crveni sjaj« zapadajuæeg sunca, poznat pod tim imenom još iz vremena provale Krakataua i Mont Pelle-a, prouzrokovan najfinijim èesticama vulkanskog pepela. Izgled pukao je na more, koje je »cvalo« mutno žuto, jer se u njemu vidljivo zgomilao život, nevidljiv i sitan poput kozmièke prašine u atmosferi. Razgovor se vodio o slici koju su èas prije promatrali. Bilo je to bizarno djelo Satjina oca, što ga je ona poklonila Kunialovu. Umjetnik dao je tu svoj dvojaki autoportret: stoji živ pred vlastitom svojom lješinom. »To je velika umjetnina« govoraše Cold. »Tu je ne samo osjeæaj za životnu auru, veæ i æutila za ono što doživljavaju X-zrake kad, tek što je nastupila smrt, ne mogu više da proðu kroz nutarnje organe ljudskog tijela. To je slikarska apoteoza vitalizma.«
.Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Prvi put kad doðem u Peking vratit æu vam, mister Cold, taj komplimenat« smiješila se Satja. »Znam od Maje da je glasoviti slikar Cold vaš djed i da su njegova djela veæinom u vašem posjedu.« »Da, imadem i malu kolekciju njegovih preteèa...« »Zar ste vi, mister Colti, još uvijek strog asketa?« iznebuha prekine ga Maja. »Ja nisam nikad ni bio strog asketa« odvrati smjesta Cold, baš kao da pitanje Majino nije nimalo izmijenilo temu razgovora. »Ja sam asketa svoje vrste, razlièan od budistièkog tipa, na koji se dadu svesti askeza i celibat svih vjekova.« »Molimo potanje. To je zanimljivo, osobito za Satju« izjavi Maja. »Dobro, miss Maja, razložit æu to, ali zatim i ono što vas je navelo na to pitanje.« »Ako to pogodite, samo naprijed!« »Budistièki asketa operira dvjema temeljnim svojstvima jajeta, spolnom raskoljenošæu klice i težnjom njezinom za gigantiènim. U mozgu, koji kauzalno kala instinkte, ovo dvoje znaèi tisuæe. Tu je bezbroj seksualnih fiksacija, prerazlièite nuance i sadizma, masohizma ili aktivnog i pasivnog podvr-gnuæa, religijozna, politièka, znanstvena intolerantnost, mimikrv jajeta i zakon imitacije, sugestija i hipnoza. Umjesto u liniji životnog elana spolnim aktom jogin se bori za integraciju života u plohi. Sublimira gigantizam jajeta u vlast nad drugim i sobom. Specifièno religijozan èovjek, umjesto rasplodom, bori se askezom za besmrtnost. I doista najveæe socijalne integracije, na seksualno religijoznoj bazi, postigli su dosada asketski mutanti, a askeza je sveta kod svih Na Pacifiku god. 2255. _ naroda i religija. Ali budistièki asketa u težnji za integracijom obara se i na inkompletnost svoje klice, žrtvuje ju vlasti. Njegova askeza bijeg je pred drugim spolom, na uštrb vlastite harmonije i vitalnosti. Velim vitalnosti, jer smrt nije svojstvo života, veæ posljedica amfigonije. I ja sublimiram gigantizam jajeta i misao mozga, ali se ne trošim u borbi protiv inkompletudi. Nasuprot, ja joj pogodujem smanjujuæi na minimum njezinu napetost. Moja askeza nije bijeg pred ženom. Ja tražim i trebam žensko društvo. Kupam se u njihovoj auri, ostajem potpun i mlad. Jer svaka žena, ili bolje, sve zajedno, a da ni ne znadu za to daju mi sve što trebam.« »O, to je ružno i podmuklo!« na pola u šali gnjevila se Maja. »Ne posve, jer one se mogu proti tomu i braniti. Ako mi zavide svoj fluid, neka nose voštane kabanice i - maske.« »No, bilo je skrajnje vrijeme da vas je stigla munja fascinacije. Napokon ste dolijali!« uživala je Maja taruæi si ruke. »A Satja æe vas veæ znati kazniti za sve vaše bezoène kraðe poèinjen našemu spolu. A znaš kako, mala moja Satjo!« skoèi Maja i sjednuv se na naslon njezina stoca zagrli i poljubi Satju u oba oka. »Ti neæeš uzeti maske, veæ æeš mu dopustiti da se i dalje kupa u tvojoj i svaèijoj auri izdaleka!« »O tom æemo još stvoriti zakljuèak. Ne valja se prenagliti« hinjenom ozbiljnoæu odvrati Satja. »Možda bi to bila puno premalena kazna. Ta jedva smo šèepale jednog asketu! Sa gledišta opæe ženskog, koje ti zastupaš, valja u njemu kazniti i sve ostale!« .Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Primam od vas, mistress, i najtežu kaznu uz uvjet, da nikako ne nasjedate paklenim došaptava-njima miss Maje« smijao se Cold. »Pazi, Satjo, to znaèi da sam ja sa svojim prijedlogom bila najbliža pravoj kazni« triumfovala je Maja. »Priznajem« reèe Cold. »Tek molim uvažiti, da prije nekoliko èasaka nijeste ni sanjali o ovakvoj kazni za mene.« »Kako to?« »Sad se vraæamo na ishodište ove raspre. Vi ste, miss Majo, zar ne, stavili naoko iznenadno pitanje, da li sam ja još strog asketa. To pitanje bila je zadnja karika u lancu asocijacija, koje æu ja rekonstruirati. Evo ispalih karika: Parlamentarizam umjetnièke krvi i niži talenata u genealogiji mistress Marble i mojoj, komplementarni filospektri, proroštvo nirvanijevo, dijete! Ovaj duševni red vi ste
obavili primarno ili, što je vjerojatnije, vi ste ga reproducirali...« »O, to je glatko odmotano!« veselo ga prekine Satja. »To smo mi dvije veæ u tanèine raspravile.« »I zakljuèile da bi to hipotetièko dijete bilo èovjek x-tog stupnja, najveæi genij meðu najveæima« nadoda ozbiljno Maja. »To je zakljuèak blagih vila« smiješio se Cold. »Ali nad istinskom kolijevkom tog djeteta zakljuèivale bi i zloguke, gnjevne Parke, strahoviti doktori feng-šuia, koji neumitno brane naslijeðenu harmoniju.« »Zar proti geniju?!« zapitaju obje dame uje-damput. »Da, baš proti geniju. Proti njemu diže se feng-šui kozmosa, te èitav sankaro naslijeða, u jajetu Na Pacifiku god. 2255. Knjiga druga - Kvadrat jajeta baštinske jedinice, u socijalnoj plazmi talenat. Jer on je mutant, meteor iz carstva Akase. On mijenja baštinu, kontrahira evoluciju. Sitni mutant u sjemenu razvija nove organe, stvara novu vrstu; veliki mutant, genijalni èovjek, homo faber projicira iz mozga nove organe i skraæuje im filogenezu. To je muška genijalnost. I ontogeneza jajeta je genijalna, jer steže filogenezu; voða gomila, vladalaèki i religijozni • genij kontrahira razvoj socijalne plazme. To je ženska genijalnost. Obje su kinetinèe samo u podesnom homolognom mediju. Prvo i treæe doba pogodovalo je jednoj, drugo i èetvrto doba pogoduje drugoj. Mutant treæeg doba dresiran je na materiju, kreæe se poglavito u mediju organ-projekcije. Prosperira, jer je nuždan. Nosi ga karma. Zato se javlja najmanje dvostruko i istodobno kao Nevvton-Leibnitz, Leverier-Adams, Kint-Laplace, Marconi-Tesla, Edison-BelI, Mach-Breuer-Crum-Brown. Zato im otkiæa izviru iz »sluèajnih« zapažanja kao Galilej - njihalo, Nevvton jabuka, Galvani - žablja stegna, Rontgen - fotografske ploèe. Mutant èetvrtog doba, dresiran na psihu, kreæe se poglavito u mediju entuziazma i fanatizma poput Jeanne d'Arc. Kao eksponent psihoze gomila tu je i atentator genij poput Judite i Charlotte Cordav i bezbroja žena i muževa èetvrtoga doba. Dijete u magièkom zrcalu ne bi bio genij, koji pristaje u ovaj medij. Zato bile bi mu Parke nemilosrdne.« »Pa vi, mister Cold, i Heat od jednakog ste tipa, a Parke bile su blage?« primjeti Satja sa svojim zagonetnim siješkom. Toèan refleks tog smiješka zatitra oko oèiju Coldovih: »Mi smo više nego jednak tip, mi smo polovi jednog i istog tipa« reèe on. »Blage izgledaju Parke. Našu genijalnost one su uèinile funkcijom jedne žene, vašom funkcijom, mistress Marble! Ali baš u tom...« Cold je naglo prekinut. Društvo je sjedilo tako te je on bio koso okrenut licem prema velikim prozorima s izgledom na more, doèim su obje gospoðe sjedeæi na istom naslonjaèu isto toliko koso gledale prema pozadini fovera. Odjednom Satja, kao da je osjetila tuði pogled na svom profilu, okrene glavu sasvim prema pozadini. I u tom trenu opazi ona neko šest koraèaj a daleko od Colda u sjeni jednog stupa nepoznata èovjeka u mornarskom odijelu, kakovo nose sidraunti. Kao u maèka svjetlucao mu pogled sada upravljen na Colda, malajske crte lica odavale su najveæu napetost, tijelo mu se steglo i sagnulo kao na skok, ruka hvatala je držak zavinuta bodeža. Strelovito odrine Satja Maju i povikom »Malajski kris!« skoèi pred naslonjaè Coldov baš u trenu kad se odapeli panterski skokovi Malajèevi. Munjevito se uspravi i ogleda Cold. Nepoznanac stigav pred ženu, koja mu je prijeèila napredovanje, uskolebao se, na tren je odluèno stao spuštati ruke za trbušni udar. To je bilo dovoljno za Colda. Jednim skokom stvori mu se on po boku i zgrabi objema svojim rukama, lijevom odozdo, desnom odozgo, prema oružanoj neprijateljskoj ruci. Ova sune doduše u vis. Nož raspori desni rukav i ogrebe podlakticu Coldovu. Ali gotovo u istom trenu zazveèi on na podu. Pravilan japanski mašaj, kojim je Cold stisuo i savinuo ruku napadaèevu, ne samo da je otvorio ubojitu pest, veæ je oborio i atentatora na koljena. »Nož je otrovan, zar ne?« upita Cold u pidžinu Malajca, dok su elektrièna zvonca i mali gong, što ih je potresala Maja, uzbunili kuæu. Nepomièno kleèao je Malajac u strahu da mu se ne slomi ruka, Na Pacifiku god. 2255..
ali lice mu se ðavolski cerilo, kad je jasno kimo glavom. Kao skamenjen od strave stajala je Satja uz Colda. Pitanje ovoga prene je iz mrtvila. Sigurnom rukom i brzinom misli odvrne ona rukav na desnici Colldovoj i klekav kraj njega pritisne svoje usne na krvavu ogrebotinu. »Koji otrov?« pitao je dalje Cold. »Toga vam, sir, ne æu reæi« odgovori èistom engleštinom. »Za pet èasaka vi ste mrtvi.« »Zboriš smiješno« mirno æe Cold i ispusti ruku napadaèevu. »Mistress Marble, valja mi okusiti nož. Dopustite, da se sagnem.« Meðutim dohrlili su bili èetiri sluge, sami Ainui. »Ovoga hvatajte!« povièe Maja u njihovu materinsku jeziku, pokazujuæi na sidraunta. Taj se nije ni makao, veæ je napeto gledao u Colda. »Upas Antiar« reèe ovaj nakon što je jezikom dodirnuo šiljak krisa. »Klipani, time se ne ide ni na vegetarijance, a nekmoli na jogine!« A kako je Satja još uvijek sisala ranu, nadoda šaljivo: »Nije pravo da dalje uživam dodir vaših usana, mistress Marble, jer on je meni sladak a vama je - slan! Uzet æu antidot.« I Cold izvadi lijevom rukom iz prsnog džepa oclanu kutiju, u kojoj je bilo poredano oko dvadesetak maljušnih kola napunjenih raznobojnim tekuæinama. Otvori zubima jednu zelenu i ispije joj sadržaj baš u èasu kad je unišao Kunialov. U susret pohrlila mu je Maja i htjela tumaèiti. Ali on je umah potpuno shvatio situaciju. Otvorio je svjetlo, jer je veæ pao sumrak, i pristupio ka Coldu. »Sapu, Upasov antidot, zar ne?« upita on. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Da vidim ranu. Malenkost! Za tri dana iscijelio bi je svaki egzoterik. Možete ju povezati, gospode. Nije potrebno ispaljivanje. A što æemo s ovim?!« okrene se on prema sidrauntu, koji je isprva napeto, zatim s èudnim strahom, napokon posve slomljeno pratio rad i rijeèi protivne grupe. »No, to je zaista lijep egzemplar! Vrlo opasna krv, mongrel englesko--malajski. Samo taj i mestic u stanju su klati pred ženama!« »O, mister Kunialov« javi se mongrel »vi mi krivo èinite! Baš to nijesam htio! Veæ pet dana vrebam da zalatim profesora Colda na samu. Ali to mi nije bilo moguæe. Danas sam morao biti bezobziran, jer mi istjeèe rok, do kojeg sam se zarekao njega ubiti.« »No onda ti nijesi održao svoje rijeèi, jer on je živ i potpuno zdrav! Za pokušaj ti æeš odgovarati...« »Svojoj savjesti i - nikomu drugomu!« upadne Cold, kojemu je Satja uz asistenciju Maje povezivala ranu. »On to više neæe ponoviti! A njegova krivnja? Krive su mrlje na Suncu i Komet! Uzbuðen je Sunèev feng-šui. U godini smo Kometa, erupcija i potresa, bujnog cvata i svjetlucanja mora, gigantskog sjeknuæa Života, kad dominiraju mutanti i - gusjenice!« Kunialov se nasmije: »Izvrno geslo za nov proglas« reèe on potiho. »A vi« obrati se on glasno na sluge »pustite ovoga, neka ide kud ga je volja. Odlazite!« Sluge se udalje ali sidraunt se nije ni makao. »Sto gledaš?!« oštro æe Kunialov. »Zar nijesi razumio, da možeš otiæi?« Na Pacifiku god. 2255.. »Razumio sam, sir« zdvojno odgovori mongrel »ali vi ne mislite na to da me baš time tjerate u sigurnu i - sramotnu smrt! Mene æe ubiti moji drugovi jer æe opravdano sumnjati da sam fingirao napadaj, da sam - izdajica!« »Imaš pravo« kimne zamišljeno Cold. »Hvala, moje dame, za izdašnu prvu pomoæ. Sad je red na meni sretniku da pružim istu pomoæ ovom nesretniku« reèe on prema gospoðama, koje su svršile povoj, i pristupi k sidrauntu. »Ti bi zadržao poštu meðu tvojim drugovima, zar ne, da sam ja smrtno ranjen, odnosno da me je pogodio otrov?« Sidraunt potvrdi glavom. »Kako ti je ime?« »Zovu me Tim.« »Potpuno: Pitcairn Heat Tim!« zaèuje se oštar glas iz pozadine. Bio je to Heat, koji je nadošav maloèas èuo razgovor Colda s mongrelom. »Imam još dva ovakva brata, yang- i yin-buma. Jedan je kopaè zlata, drugi protuha. Veæ je davno što ih nisam vidio.« »Ja sam znao, Nat, gdje si i što si ti u Daljno-mu. Nisam htio da ti se javim ili da te upotrijebim za približenje profesoru Coldu« mirno reèe Tim prema svom bratu.
»Pa to je izvrsno« poveseli se Cold. »Što sam htio uèiniti Timu još radije èinim jednom Heatu. Poðite mirno, Time, meðu svoje drugove da vas sakriju i - štuju. Dajem vam svoju rijeè da æu savršeno odigrati ulogu teško otrovanoga. Zar ne, slavni lijeènici, moje opasno stanje bit æe još danas službeno utvrðeno?« .Knjiga druga - Kvadrat jajeta A kad su Kunialov i Heat gestom potvrdili pitanje, reèe Cold: »A ovoga brata, mister Heat, ne trebate se stidjeti. I on je od našega soja, jer i on je - mutant.« Zahvalno pogleda Heat Colda, udivljeno gledale ga obje žene. Sidraunt skoèi, uhvati Colda za ruku i poljubi je. »Èuvajte se, mister Cold, još su dvojica iza mene!« klikne on i krene naglo prema izlazu. »No, taj je mutant temeljito mutirao - sama sebe!« veselo si protare ruke Kunialov. GLAVA V. Archaeus faber - Maleficij maske i fetiša - Penši, kvadrat jajeta 13. Bolnica dairenska, kojoj je prikljuèen i institut za produljenje života na temelju preventivne medicine i konstruktivne higijene, nema dvorana za bolesnike. Izuzev djeèji odio, gdje su sale poželjne, svaki paci-jenat imade svoju privatnu sobu. Svaka od tih soba imade izgled na okolicu i maksimum svjetla i zraka, jer zgrada graðena u obliku slova X - nema dvorišta. Bolnièari i nadglednici nalazeæi se u sjecištu, mogu lasno nadgledati sva èetiri koridora jednoga sprata. Ako bolesnik štogod uztreba, pritisne puce i crveno svjetlo plane pred vratima njegove sobe. Namještaj sobe je drven; metalne postelje posjeduju mehanizam za dizanje glave i koljena. Stijene su Na Pacifiku god. 2255.. sive. Mnoge sobe imadu svoje privatno kupalište, svaka svoju umivaonu. Takse idu od ništa na više, koliko tko može platiti. Medicinska se nauka, zadržav puni kontinuitet, razvila najveæma od svih koje su bile zastupane u treæe doba. Tekla je glavnom strujom èetvrtoga doba. Ovo doba nije više u organ-projekciji mozga, u bujanju tehnièke kulture gledalo sreæu èovjeèanstva, veæ se vratilo k nositelju te kulture, k germinalnoj i socijalnoj plazmi, koja je baš od tehnike strahovito nastradala; indijskom filozofijom i kitajskom etikom nastojalo je provoditi individualnu i socijalnu katarzu; stavilo se u službu religijozne tendencije jajeta, koja je ovaj put uzela formu humaniteta, pune ljudske svijesti. I medicina potisnula je u pozadinu instrumente. Billrothovo proroštvo da æe ona postajati sve veæma kirurškom, nije se obistinilo. Ni bijela rasa nije proslijedila u tom smjeru, a nekmoli da bi takova medicina mogla uspijevati kod žute rase, gdje je postojala instiktivna, religijozna averzija proti svakoj amputaciji. Umjesto mesarske plastike noža došla je psihološka ideoplastika, umjesto tretiranja izvana tretiranje iznutra, umjesto simptomatièkog lijeèenja pojedinih velikih organa harmonièko podupiranje njihova mikrokozma. Vitalizam smatrao se dokazanim barem tako kao negda Newtonova gravitacija ili pak identiènost materije i energije. »Archaeus faber«, arhajski okultista Ivan Baptista van Helmont (umro 1644.) u svojoj radnji: Disputatio de magnetica vulnerum naturali et legitima curatione (Pariš 1621.), taj archaeus faber vitalni je atom, probiont ili zoon na nultu potencu: Z°. Krcat kozmièkom mnemom i bulomenom, voljom za gigantièkim porastom, izraðuje .Knjiga druga - Kvadrat jajeta on æelije sve do komplikovanog protista. Rad je njegov najbolji vidljiv u morfalaksi, kako ranjeni protist gubi èitavo svoje oblièje, svoju morfu, da zadobiv i opet okruglu formu naoko nediferencirana jajeta poput ptice fenièa58 uzmogne ustati iz svog pepela. Kako je pak ujedinjivanje a ne borba, temeljni princip Života, æelije se ujedinjuju u sve više agregate, u sve više zoogene asocijacije, sve do èovjeka, koji je »Homo faber«, socijalni probiont: Z°. Bezbroj arheusa, milijuna æelija, svaka sa svojom mnemom i bulomenom, žive i harmonièki rade u èovjeku. Svaka disharmonija tog sklopa života je bolest. Vitamini, hormoni ili unutarnje sekretije, svjetlo i san neophodno su nužni za uzdržavanje ove harmonije. Nužni su poglavito s jedne strane za to da pojedine æelije ne polude, pa da bezobzirno ne provode svoju individualnu
mnemu i bulomenu, s druge strane da se uzmognu uspješno oduprijeti treæem carstvu, najezdi tuðih života, koji ne spadaju u imperij sveukupne hormone, najezdi bakterija; nužni su, da arheus proti virusa, svojih antisocijalnih bratuèeda, imade odakle da namogne antidot. Teorija, da je karcinom ili rak-rana atavizam neke skupine somatskih æelija, dovela je do sigurne terapije te strašne bolesti mesoždera, prijesnom biljevnom hranom, upotrebom crvenog svjetla za normalne, a ultravioletnog svjetla i radija za abnormalne æelije, eventualno još krcanjem vitamina C i jaèanjem nekih hormona veæ prema organu, u kojem su se javile poludjele æelije. Proti šeæernoj, Base-dowskoj, Addisonskoj bolesti postojali su posve sigurni recepti. Farmakognozija59 iz životinjskog carstva silno je porasla. Ne upotrebljavaju se samo svi životinjski lijekovi kitajski, smiješani u 20. vijeku Na Pacifiku god. 2255.. u Evropi, veæ i masti, pa ekstrakti žlijezda, krvi, kože sisavaca, reptila, riba, kakove je prepisivao srednji vijek. Bijela farmakopeja60 23. stoljeæa izgleda kao kotao što ga pune vještice u Shakespearovu Mac-bethu. Kao da je uskrišena Paracelsova nauka o »mumiji«, tu je i krv menstruacije i drugi antropo-toksini. Osim djeèje krvi, upotrebljavaju se osobito kao regenerativni stimulanti æelija, spermijski pa embrionalni ekstrakti. Lepre, koja je u Aziji još u 21. vijeku grasirala, a u Evropi s davnom pojavom sifilisa gotovo išèezla, pa tuberkuloze, sifilisa, epidemske influence nije više bilo u akutnom stadiju. Ali kuga nije pobijeðena. Sifilis tuèen je novim, posve neškodljivim serumima, lepra i tuberkuloza stimulantima, koji jaèaju somatski ritam æelija, te je u veæem skladu s burnim seksualnim ritmom. Shvativ sve infekciozne bolesti kao razvoj neprijateljskog života, etiolozi govorili su o patološkoj ontoi filogenezi. U novoj jednoj bolesti, koja se pojavila u 23. vijeku, a napadala je pubertetske žlijezde muškaraca, oni su vidjeli novi nastup starih bacila lepre, tuberkuloze, influence, kakovi su oni izašli iz stoljetne borbe s arheusom, doèim im je spiroheta61, iako pobijeðena, spremila topli ležaj baš u tim žlijezdama. Svi bakteriji, proti kojima arheus nije još mitridatizovao ljudsko, odnosno životinjsko tijelo, smatrani su razmjerno vrlo mladim obitavateljima Zemlje. Za bakterij kuge držalo se da pada iz kozmosa, odakle može doæi i pomor svih pluænih stanovnika Zemlje. Negda zagonetne nasljedne bolesti kao slijepoæa boja i krvotok, nošene ženom a vidljive samo u muškarcu, uspješno su lijeèene jaèanjem pubertetnih žlijezda i adrenalinom, ukoliko nisu lijeèene -magijom tj. verbalnom i taktilnom sugestijom. Veæ .Knjiga druga - Kvadrat jajeta u Atarva-vedi postoji basma za ustavljenje krvotoka. Mrtvaèka kost, kojom se Meksikanci, Australci i Huni služili u mantièke svrhe, upotrebljava se u Irskoj kroz èitav srednji vijek proti krvarenju, a javlja se s istom svrhom i prigodom goleme konvulzione epidemije svetog Medarda (1731). Pretražena je sveukupna puèka medicina, puèka vjerovanja i èaranja, u kojima je nakrcato mnoštvo racijonalnog opažanja, još više intuitivnog znanja, što ga je iz podsvijesti pojedinaca kroz tisuæljeæa pucima došaptavao san kao lijeènik; prerovani su životopisi i nauke mistika, kojih kontinuitet postoji od antiknog doba, svetaèke legende, èudesna hodoèašæa, procesi vještica. Sabran je i prebran ogroman materijal koji, heterotopno i heterohrono, dokazuje moæ hipnoze, transa, sugestije, dokazuje sugestivnu terapiju, autosugestivnu anesteziju, ritmièku sugestiju masa, psihogene somatske promjene kao na pr. stigmata i ehopatiju, potvrðuje kinetièki potencijal molitve, tako zvanu logistièku niziju ili sutru, sadržanu u mladoj teoriji Williama James-a i u starom intuitivnom znanju budista, koje se mjestimice izoblièilo u »molitve na mlin«, u èisla, što ih tjera vjetar. Pristupaènost sugestiji i moæ autosugestije shvaæeni su kao specijalni sluèajevi hipnoze i spoznati kao normalno svojstvo ljudskoga biæa. Kitajski zakon od god. 1888. kojim se odreðuje da se batinanje vrši istodobno na više mjesta tijela, kako bi se sprijeèila psihogena anestezija62 delikventa, nije bio više smiješan. Sluèaj koji pripovijeda Flammarion, kako je neki 12-godišnji djeèak, ne hoteæi na želju svoje umiruæe bake doæi k njoj, osjetio tešku zaušnicu u èasu smrti bakine, te se na njegovu licu kroz šest mjeseci vidio otisak prsti desne ruke, taj sluèaj nije
bio više osamljen. Kao što je za lijeènike 19. vijeka Na Pacifiku god. 2255.. postalo ispravnim i jasnim puèko opažanje, da kod trudnih žena velikom brzinom napreduje karies zubi, tako je sada postalo razumljivo puèko èaranje vezanja petlje (Nestelkniipfen, nouer V aiguillette), za koje su se još u 19. vijeku mnogi lijeènici uvjerili da zaista odstranjuje bradavice. Pod konac treæeg doba, kao jedan od najjaèih predznaka novoga doba, javilo se istraživanje tajna podsvijesti, tako zvana psihoanaliza. Naslutilo se da je svijest mozga tek segmenat, ili bolje, tek malena svijetla centralna zona veæe i mozgu tamne svijesti, da postoje dva sumarna jastva u èovjeku s centirma u mozgu i u seksualnom pleksu, da doista imade neka vrsta demona, eu- i kakodema, koji pomoæu formula svijesti dadu egzorcirati i zatraviti. Freudova škola stala je analizom snova, u kojima je podsvijest moæno zastupana, uspješno lijeèiti neurozu, koju je shvatila kao sukob mozga i hrptenice, razuma i instinkta. Nancy-ski lijeènik Emile Coue stao je bez hipnoze i bez droga, psihološkom ideoplastikom, koja je identièna s Paracelsovom »strogom imaginacijom«, lijeèiti i druge bolesti kao paralizu, tuberkulozu, anemiju, dispepsiju. Ali njegova metoda nije bilo puko buðenje autosugestije monotonim ponavljanjem formula, veæ je tu suraðivalo i njegovo vlastito, njemu samome nesvjesno simpatetièko žarenje. Coue bio je nesvjestan jogin, koji je iz svog živèanog sunca žario stenièke ili aktivne valove u svoje pacijente. Medicina èetvrtoga doba probudila je znanje o živèanoj atmosferi, o astralnom tijelu ili životnoj auri; nazvala je to, analogno magnetièkom ili elektriènom »polju«, »životnim poljem«. Nauka o biotièkom polju ili perispritu protegnuta je na sve katabionte. Mnogo bolje nego kemicnim tropizmom rastumaèena je time telepatija spermatozoa koji velikom .Knjiga druga - Kvadrat jajeta sigurnošæu osjete i nalaze blizo jaje. Sve zagonetke socijalnih insekata riješene su teorijom hormona i aure. Konstatovalo se da postoji socijalni hormon na pr. u medu, u kraljevskoj hrani, kojom se hrane buduæe matice, a od kakove ne nabubri samo termitska kraljica, veæ i parasitni kukac termitskih rovova, »orthogenius«. U opojnoj sekreciji termitske kraljice, koju ližu njezini podanici, jasno se oèituje socijalni hormon, koji intoksikacijom ili kemièkom hipnozom drži na uzdi individualne instikte podanika. Takav daje i matica. Kako nestane te kemièke hipnoze, recimo gubitkom matice, nastaje disharmonija, ludilo košnice, koje se oèituje u prodoru atavizama pojedinih radilica. Postoji i kolektivna aura košnice, mravinjaka, termitskog brda. Pale su teorije infraluminoznih zraka, apsolutnog znanja kardinalnih toèaka, topokemièkog æutila, pa teorija sunèanog kompasa mrava, koji s velikom sigurnošæu znadu naæi svoj mravinjak. Mrava vuèe sunce, ali to sunce nije nebesko, veæ je ono totalna aura mravinjaka s kojom se parcijalna aura individua hoæe ujediniti. Izolovana pèela umire doista od nostalgije63, jer joj nedostaje hormon i aura košnice. Esetsko uæuæenje, ono što su Nijemci nazivali »Einfiihlung«, Englezi »empathv«, dobilo je materijalni substrat. Predmet u koji biotièko polje lako prelazi, u koji se fluid lako upija, taj predmet djeluje estetski. Prema znanju literata èetvrtoga doba estetsko èuvstvo, što ga izaziva plastika, jest fluidni kontakt, subjektivan refleks objektivne i aktivne transgresije biotièkog polja; simpatija je specijalan sluèaj plastièke estetike živih biæa. I kod ljudske nostalgije saraðuje donekle težnja za apercepcijom tuðe aure, koja je transgredirala u okolne predmete. Time je racionalizovan i doveden do pune èasti Na Pacifiku god. 2255.. drevni kitajski feng-šui, važnost milieu-a i boja za zdravlje i sreæu individualnog života. Prorezni lijeènici i literati èetvrtog doba nisu se mogli dovoljno naèuditi materijalistièkoj zatucanosti uèenjaka treæeg doba koji, iako su odavna znali za luminozne i elektriène organizme, nijesu se mogli dovinuti tomu da su to tek ekskvizitni biološki sluèajevi žarenja živaca, koje je u nekoj mjeri svojstveno svakom katabiontu. Ali upuæeni ili ezoterici ovoga doba nijesu se ni tomu èudili, jer su znali da otkriæa i napredak spoznaje nijesu blijesak pojedinca veæ odsjev sveukupnog telurièkog64 života, koji je opet funkcija kozmosa. Znali su da je treæe
doba, dresirano na materiju, moralo biti slijepo u ovom pogledu, da je ono, kako je glasio izraz ezoterika, bilo »hipnotizovano od karme«. Jer medicinska znanost, kako smo je izložili, bila je tek egzoterièki ili popularni dio veæeg tajnog ili ezoterièkog znanja, koje je vezano samo na upuæene, na vodstvo Budarha i njegovih sekcija, u ovom sluèaju osobito na izabranike lijeènièkog veleceha »Kvadrat jajeta«. Rusko-kitajska u svojim osnovama i upravi, ta je korporacija bila zapravo panazijski lijeènièki fakultet u strogo sredovjeènom smislu ove rijeèi. U kolektivistièko èetvrto doba nijedan indi-vidum o sebi nije mogao vršiti nikakovo zanimanje, veæ tek kao èlan odnosne korporacije ili ceha, koji mu daje osposobljenje (facultas). Kao u srednjem vijeku, tako su i sada muški i ženski studenti medicine promocijom postali èlanom fakulteta, koji u Euraziji nosi ime »Kvadrat jajeta«, koji je neke vrste republika bez premca sa svojom uèenjaèkom aristrokracijom i centrima oko bolnica i sveuèilišta, a stoji u paritetnom odnosu prema sliènom velecehu amerièkom i australskom. Tom fakultetu prisiže .Knjiga druga - Kvadrat jajeta svaki lijeènijk vjernost i posluh, a ta prisega nije formalnost kao u treæe doba, jer fakultet može neposlušnog èlana izopæenjem uništiti. Sav znanstveni rad pojedinaca smije i može izilaziti samo u godišnjem almanaku fakulteta. Takove almanake izdavaju i sve ine znanstvene, a i struène korporacije kao svoj - monopol. Ugled tih almanaka živo je podsjeæao na nimbus kitajskih koledara drugog i treæeg doba. Ovi su takoðer bili monopol astronomskog ureda u Pekingu; dan njihove publikacije i razdiobe bio je sveèan dan prvoga reda; po njih dolazila su svake godine posebna poslanstva raznih azijskih naroda. Sistemom almanaka nijesu samo dokinuti svi privatni èasopisi i edicije, veæ je time vrhovni sindikat odnosnog veleceha dobivao uvid u nastojanje pojedinaca, prijegled preko talentovanih i genijalnih, iz kojih je stvarao adepte svog ezoteriènog znanja. Potpuno se publikovali samo neznatni izumi i usavršenja, od važnijih pronalazaka tek rezultati u formi edikta. Fundamentalna otkriæa ostala su u svojoj jezgri stalno tajnom. I tako je egzoterièka medicina ovoga doba bila vrlo nalik na nekadašnju puèku medicinu. Znala je mnoge sigurne i važne remedije, ali kauzalna veza mnogih pojava bila joj je tamna, velike zone bile su za nju još okultne. Neriješena za nju bila je na pr. tajna spavanja, bit vitamina i životne aure, dina-mitska snaga toksina, hidra mneme, relacija arheusa prema mnemi i auri; djelomièno neispitana bila je i funkcija »žlijezda bez odvodne cijevi«, pa odnos spolne žlijezde i podsvijesnih fenomena. Poput humaniste i biskupa Ermolaja Barbara (umro 1493.), koji je prema prièi pitao samoga vraga za znaèenje Aristotelove rijeèi »enteleheia«, nemoæno su stajali egzoterici pred zagonetnim faktorom buduæeg Na Pacifiku god. 2255.. životnog cilja, pred psihoidima i dominantima, pred metagenetièkim smjernicama bulomene ili tanhe. Ezoterièki trust uèenjaka nadovezao je na bijelu znanost, ali istodobno i izravno nadovezao je i na indijsku jogu, kojoj je helenska »stoa« tek blijedi refleks. Dao je jogi optimistièko obilježje. Nastoji je upotrijebiti pozitivno, ne za individuali nestanak u nirvani, veæ za podignuæe kolektivnog života. Zato je obraðuje metodièki, ispituje upotpunjuje i primjenjuje u praktiène svrhe. Svaki od adepata najvišeg stupnja prošao je put koji dovodi do samadija, do koncentracije u genijalnom smislu, do Plotinove ekstaze, do stupnja gdje je moæi i znati jedno. Budarh, sabiruæi kroz tri stoljeæa otkriæa svojih iluminovanih èlanova, u posjedu je velikih životnih tajni. Ne predaje ih javnosti, veæ ih upotrebljava u cilju postignuæa vrhovne vlasti nad èitavim svijetom. Nu zato ipak smije da svojim tajnim znanjem i utjecajem svog živèanog sunca pruži pomoæ pojedinim patnicima svaki arhiadept, jer svaki od njih ujedno je i lijeènik prvoga stupnja. Oni, koji su to izabrali svojim zanimanjem, svi su slavni. Još za života svetaèke legende optaèu njihovo ime. Bolnice, u kojima oni ordiniraju, posjeæivane su poput Meke ili Lourdes-a u treæe doba. Kad Kunialov ordinira pred èitavom grupom bolesnika, lagano mu se smjesi lice, iz èitavog njegova biæa struji simpatièki fluid, kontagiozni optimizam, imperijalna sigurnost i mir, koji smjesta stvara harmonièku atmosferu i inspiraciju vjere.
Uzima najlakše, iscjeljuje ih na mjestu, rijeèima, njihovom vjerom i svojom voljom. Drugima, gdje je potrebno svjetlo ili droge, izrièe diagnozu, ali ujedno i prognozu s naznakom dana ozdravljenja. Samo najteže bolesnike pohaða u njihovim sobama. I .Knjiga druga - Kvadrat jajeta Heat je gotovo jednako glasovit. Tek on u zadnje doba, osobito nakon povratka iz Èunga, uopæe ne ordinira. Vrši svoj najuži službeni posao, a inaèe se intenzivno bavi studijama. Veæ èetvrti dan nalazi se u bolnici Cold, kamo je preveden umah nakon atentata. Kunialov markirao je zabrinutost i otklonio da sam preuzme odgovornost za tako dragocjen život. Smjesta je sazvao veliki konzilij pazeæi na to da u njemu budu u dovoljnom broju pristaše i pouzdanici, koji su naravski bili egzoterici. Konziliju je saopæeno da je atentator, raniv Colda pred dozvanom pomoæu, pobjegao zajedno s otrovnim bodežom, pa tako je uèen zbor bio upuæen lih na simptomatsku diagnozu otrova. Kao pravi jogin Cold je mogao po volji ubrzati ili ulijeniti bilo, pojaèati ili oslabiti tlak krvi, poveæati ili sniziti temperaturu, proširiti ili suziti pupilu. Jedan èas draškalo ga je, da raznolikim kombinacijama ovih fenomena smete sakupljene mudrace. Nu najzad im se smilovao, pa je ulijeniv bilo, poveæav tlak krvi i sniziv temperaturu dao podlogu za jednoglasni zakljuèak konzilija da je intoksikacija nastupila od digitaloidnog otrova. Veæina lijeènika taj je otrov još uvijek ubrajala meðu srèane otrove, doèim su ga ezoterici, shvaæajuæi sve otrove s gledišta hormona, brojili medu antitoksine nuzu-brežnog hormona. Bolnièarsku službu kod »opasno otrovanoga« preuzeli su Satja, Maja i Vikra. Jedino, što je uistinu trebalo lijeèiti bila je plitka rana na ruci. Na nju stavljena je neka posebna kao vosak žuta i žilava mast, koju je prije toga držala Satja na jednakom mjestu svoje sterilizovane, a zatim mezmerizovane desnice. Od te je masti zacijelila rana sasvim veæ nakon jednog sata. Ipak je Cold zadržao i dalje Na Pacifiku god. 2255.. povoj, a kroz dva dana nije nitko osim Kunialova i Heata puštan u blizinu bolesnikovu. Interes za ovaj sluèaj bio je silan, s jedne strane veæ radi osobe Coldove, a s druge strane još i poradi toga što je atentat pokušan barbarski, u nazoènosti dviju žena. Službena je istraga još iste noæi prema iskazima Maje, Satje i Kunialova ustanovila, da je atentat djelo nepoznata luðaka. To se je naravski i opæenito vjerovalo. Tek je javno mnijenje doskora dobilo nove hrane za zakljuèak, da se pojavila luðaèka epidemija atentata kao preteèa velike kometske mutacije. Drugi dan u veèer saznalo se naime, da je u Lasi uhvaæen neki ludi Japanac, koji je imao namjeru ubiti radžu lamu, a u Pekingu da je u kuæi predsjednika politièke stranke Joi-a prigodom primanja razoružan neki Korejac koji ne odgovara ni na kakovo pitanje. Kod njegova uhapšenja paèe se je preko ulice pucalo u stan Su Tung To-ov. Ove su se vijesti saznale tako, što je obnarodovan vladin komunikej iz Pekinga, u kojem se èestita radži lami, duboko se žali incident kod Su Tun Toa a izražava najtoplije sauèešæe Coldu. Vlada obeæaje da æe svim sredstvima istupiti proti ovakovom nehumanom, luðaèkom pokretu, za koji èini odgovornim pisanje sibirskih, ruskih, amerièkih i inih državnih novina, u kojima se anonsiraju, a time i sugeriraju atentati. Kad je treæi dan ustanovljeno, da je minula svaka opasnost za Colda, nagrnuli su posjeti. Svi su se puštali k bolesniku, koji je ustao. Nu kako je postojala moguænost da se na taj naèin pod krivim navedenim personalijama približi ka Coldu kakav novi atentator, to su kod vizite bile nazoène obje dame. Osim toga je Vikra namjere posjetnika kontrolirao metodom zvanom »lebaša«. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta Ovom metodom nijesu »upuæeni« èitali sve misli u tuðoj lubanji, veæ su mogli, ako je postojala, kon-statovati tek neku stanovitu traženu i snažnu misao. Prema habarima Tsija baš su tim naèinom sprijeèeni atentati na radžu i na Sun Tung Toa. Naziv »lebaša« potjecao je iz Harara i Abesinije, gdje se upotrebljavao za drevni naèin magiènog traženja tatova i drugih zloèinaca. Zona ove puèke detektivske metode pokrivala se s afrièkim »Crnim pojasom«. Kod Zulu-a nazivali je »umhlahlo«, namirisanje. U Abesi-niji vezana je ona za hipnozu djeèaka. Bude li tko okraðen -
tako pripovijedaju mnogi bijeli oèevici 19. i 20. vijeka - javlja on taj sluèaj policiji. U ime kraljevo dolaze dva èovjeka i jedan djeèarac u oclnosnu kuæu i prospavaju ondje. Ujutro dobije deèko napitak, koji ga stavlja u somnabulno stanje. On trèi, obilazi i ulazi redom u kuæe i prvi kojeg udari jest tat. Pri tom pomno paze da djeèak nigdje ne preðe preko vode, jer u tom sluèaju smjesta se probudi i mora nanovo biti mediumizovan. I Vikra je za vrijeme posjeta bio u takvom somnabulnom stanju, da uzmogne odmah prepoznati zloèinaèke namjere posjetnika. Ali te nije bilo. 14. Meðutim je juèer u zoru stigla u Daljni i u sve provincijalne centre Džepèaja nova i najveæa senzacija. Saopæeno je službeno, radiogramom iz Pekinga s nalogom da se afišira u šest jezika. Prema toj je vijesti predsjednik udruženih republika, šogun Ijejatsu, dne 14. o. mj. u doba Psa (7 sati u veèer) vraæajuæi se Zapadnim perivojem sa šetnje na King Šanu ili Prospect Hill-u u blizini Na Pacifiku god. 2255.. »Mramornog mosta s devet lukova« napadnut je od zakrabuljenih ljudi i kemièki omamljen. Dva sata kasnije probudio se posve slobodan na stubama »Hrama vjeènog mira«. Što se zapravo s njime zbivalo u ta dva sata, toga on ne zna. Tek se sjeæa sna, što ga je imao za to vrijeme. Sanjao je da se nalazi u crveno rasvijetljenoj, ugodno toploj, mramornoj sobi, posve gol, uspravno i bezbolno svezan za neki krst; oko njega vrzu se Indijanci i uzidavaju ga, kao pèele mrtvog miša u vosak. Znao je da je to tek san, ali se nije mogao probuditi. Za sam èin vlada drži, da je to bio nepromišljen, brzo izveden, ali i brzo napušten mašaj oporbe, da zarobljenjem ucijeni ili odstrani šoguna. Istraga pronaæi æe krivce. Baš kad se svršilo s afiširanjem te objave, stigao je drugi radiogram, kojim se javljalo, da se ujutro nakon napadaja na šoguna jednak sluèaj zbio i u Tokiju. Tamo se je gotovo isto dogodilo japanskom državnom sekretaru policije, vitezu Urju-u, kojeg su poèetkom Zmaja (poslije 7 sati ujutro) nepoznati ljudi omamljena ukrali iz njegova stana. Kako se osim inih detalja u oba sluèaja podudara paèe i san, to je oèevidno da se tu radi o nekom tajnovitom pothvatu kojemu je provenijencija ipak prozirnija od cilja. Sav Daljni bio je ugodno uzbuðen tim vijestima. Veæina stanovništva nije imala baš nikakove simpatije za oba vlastodršca. Pritajenu je zluradost pojaèavala draž zagonetnih èinjenica. Hektiènim je gradskim gomilama èitave Kine prošao mukli osjeæaj da su tamne i moæne sile stupile u borbu proti tiranima. Iz nepoznatih se izvora pronio glas, da je konac šogunove vlasti blizu, da je zapoèela velika mutacija, što ju sa sobom donosi Komet. Stale su kolati, .Knjiga druga - Kvadrat jajeta osobito meðu žutim puèanstvom, i verzije koje su konkretno tumaèile dogaðaj sa šogunom i Urju-om. Teška magija da je po srijedi.San obojice uhvaæenih da je bio zbiljski doživljaj. Život njihov da se nalazi u rukama tajnog društva literata, moænih èarobnika, moænijih od braæe Jang, koji su prije 2000 godina srušili dinastiju Han. Ovi su zaèarali obojicu i uhvatili u voštanu masku njihov životni fluid. To su prihvatili i bjelci vjerujuæi da je tu izvršeno ono što je srednji vijek vještica nazivao »maleficium«, doèim je sasvim priprosti puk, napose ruski, komentovao to na naèin koji je pokazivao da još nije posve zamrla prièa o Košèeju Besmrtnomu. Za sve ovakove vijesti doznavao je Vikra u uredu Heatovu, u koji stalno zalazi otkako je u Daljnomu. Bio je pripušten i u laboratorij Heatov. Tumaèem u laboratoriju bio mu je glavni Heatov pomagaè, mladi amerikanski biolog Pit Woodroff, s kime se je Vikra ubrzo prisno sprijateljio. Taj je ovoga jutra jedva doèekao Vikru. Odmah je saopæio Vikri verziju o voštanoj maski i htio je od njega saznati da li takovo što doista postoji u jogaèari. Nu taj mu je odgovorio, da se indijska joga, koju je on prošao, uopæe ne bavi maleficijem, a napose da ne pozna eksperimenata s fluidnom maskom; moguæe je da takvo što pozna bijela joga, ali o tom sa svojim uèiteljem nije još nikada govorio; lièno èini mu se postanak ovakove maske vrlo vjerojatnim. A kad mu se radi ove vjere Pit stao vrlo ujedljivo rugati, Vikra je mirno odgovorio da Pit spada meðu mudrace 20. vijeka, koji su u joginu
gledali sljepara, eksperimenat sa sjemenom mango-drveta nazivali trikom, a istodobno proglašivali glupanom svakoga koji ne bi htio vjerovati da se uljenjem jezera, oko kojega vlada malarija, može ukloniti ta bolest, Na Pacifiku god. 2255.. paèe da se je ta bolest kod kopanja Panamskog kanala uklanjala i time, što je bilo propisano, da se svaka prazna konserva kutija probuši prije nego li se baci. Uostalom bit æe najbolje da se Pit poradi te maske obrati na svog uèitelja Heata. Nakon dulje debate odluèe obojica da zajedno podu do Heata koji se je nalazio u svom laboratoriju. Ovaj ih je primio dosta zlovoljno. Saslušav njihovu molbu kratko je odgovorio da sada nema za to vremena, a ako ih to vrlo peèe neka idu do Colda, koji ima dovoljno vremena za analizu gradskoga brbljanja. Taj je savjet osobito dobro došao Woodroffu, jer se je mogao pridružiti Vikri, koji je i onako imao doskora poæi u bolnicu da straži Colda kod posjeta. Cold se je u društvu obiju gospoda sunèao na jednoj od velikih londža, koje su se nalazile na krovu bolnice. Vrlo lijepi vidik pucao je odavle na more prema sjeveru, na zvjezdarnu s opalnom pozadinom bregova prema zapadu, na labirint gradskih krovova prema istoku, a prema jugu na dubok perivoj, velike ekonomije i radnièke kolonije koje pripadaju bolnici. Ovdje je vidik bio ponešto spreèavan nekolikim egzemplarima australskog eukaliptusa, koji se digli do skrajnje granice, što u bilini dozvoljava bura. Na stoliæu pred društvancem ležale su cigarete i više kitica poljskoga cvijeæa što su ga sa sobom donijele dame. Govorili su o Pekingu. Cold je iznio svoje mišljenje, da mu valja što prije odavle otiæi, da se otkloni pažnja Semse od Daljnoga i Kunialova. Zakljuèili su da je geografski najpodesniji baš Peking. Tokio je previše japanski; tu bi soši mogli revoltirati ulicu proti Coldu, što je u Pekingu iskljuèeno. Friško ili Benares su predaleko od Daljnoga radi -Knjiga druga - Kvadrat jajeta gospoda, koje se nijesu dale odgovoriti od svoje namjere da posvuda prate Colda. Suvišno je spomenuti da se ovaj toj namjeri nije ozbiljno opirao. »Govorit æemo još danas o tome s bratom« reèe Maja. »On æe naravski pristati na to, jer je to u njegovom interesu. Ali što æe Heat?« »No pa to je barem jasno« nujno mahne rukom Satja. »Znaš da je Heat specijalista za filospektre. Teško ga tišti sluèaj moj i Coldov. U jarosnoj šali on taj sluèaj naziva doduše kadikad Ochsenius-ovom vezom, pri èemu u prvom redu misli na simultano starenje, paèe umiranje svih jablanova izraslih iz mladica jednog stabla, kako je to zapazio stari Ochsenius. U drugom redu misli on malicijozno i na plural engleske rijeèi »ox«65. Nu redovito shvaæa on taj singularni sluèaj najozbiljnije. Dok smrtna pogibao prijeti Coldu izvana - rekao je on meni više puta - budi svagdje uz nj, jer time štitiš svoj, pa tako i moj život.« »Imaš pravo, mala moja Satjo, to je doista jasno« ozbiljno potvrdi Maja i pogladi Satju po licu, kao da se isprièava što je taknula ovu temu. A zatim klikne veselo: »I tako æemo mi u Peking! No, to æe biti uzbuna meðu kolonijom bijelaca! Svi æe poludjeti za tobom. Znate, mister Cold, kad Satja doðe u koji bijeli ili miješani grad, glas o njenog glorioznoj ljepoti ruši svaku pristojnost. Puk se sakuplja na mjestima kuda bi ona mogla proæi i èeka èitave ure da ju vidi. U Honkongu su joj jedamput silom skinuli veo da je vide. U Irkutsku prije dvije godine popovi se ortodoksni, videæi je gdje prolazi, stali krstiti u znak strahopoèitanja; èinilo im se kao da ide Bogorodica. Mislim da bi to isto uèinio i sam protogeron Kiteža da je vidi. Jednoè...« Na Pacifiku god. 2255._ Maja nije dalje proslijedila jer joj je Satja rukom zaèepila usta. »Jednoè mora biti kraj tim fantaziama« nadopuni ona svoju gestu rijeèima »jer inaèe æe tkogod od toga još i vjerovati.« »Zaludu, mistress Marble, ja vjerujem sve!« smijao se Cold. »Vjerujem u to veæma nego u Helenu Trojanskoga rata, barem tako kao u èarnu Hipatiju, kao zadnji meteor poganskog helenizima, koja je zaludila èitav gnostièki i novoplatonski grèki Orijent. Tek se kršæanski popovi Aleksandrije nijesu pred njom križali, veæ su je šèepali i - ubili u svojoj crkvi.« I Cold stane redom nabrajati slavne magièke žene drugog i treæeg doba, od Hipatije
do madame Recamier. Baš je pripovijedao neke fascinativne momente iz života divnih sestara Gunning, od kojih je jedna bila lady Hamilton, kad su pridošli Vikra i Pit. Ova dvojica umah su iznijeli što ih je zanimalo. Pri tom su se pozvali na Heata, koji ih je ovamo poslao. »A Heat vam nije htio o tomu govoriti?« zapita Cold. »Bio je u poslu i to u takovom kod kojega ne trpi nikoga uza se« odgovori Pit. »Mi smo doduše bili uvjereni da æemo ga zateæi baš u pauzi, jer smo bili zapazili da je svršio svoje zagonetne pokuse s njuhom pasa. Nu kad smo unišli, on je kraj neke niske i crne prizme veæ držao u ruci ogromnu ostrigu od kojih deset kila, na velikom stolu puzao je kornjaš golijat kraj nekoliko æelija kaulerpe.« »I ovi mamuti svojih rodova sprijeèili su da dobijete poduku, zar ne? Bolju poduku, mister Woodroff, nego što je možete dobiti od mene. Jer .Knjiga druga - Kvadrat jajeta ja vam o tomu ne mogu ništa konkretno reæi« nastavi Cold nakon kratke stanke. »Znanost ne pozna takove strahovite maske, kojom se tuði život dobija u vlast. Ako takovo što postoji to je ono privatna tajna.« Cold je oèito govorio pred Pitom drugaèije, nego što bi govorio pred samim Vikrom. Taj je bio adept treæeg stupnja, kojeg je Cold po volji mogao uvaðati u sve tajne Budarha. Pit je bio upuæenik prvoga grada, u savezu dobroèinitelja. I za postignuæe toga grada negda je bilo potrebno dugo motrenje. Sada je to išlo hitro. Kandidatu se potajice oduzeo filospektar, iz kojega se umah vidjelo, da li posjeduje potrebite kvalitete. Daljnji napredak njegov ovisio je o mentoru, kojemu je bio povjeren, u sluèaju Pitovu dakle jedino o Heatu. Znanost, koju je spomenuo Cold, bila je egzoterièna. I u daljnom svom razlaganju Cold se je držao samo tog znanja, ali je ipak grupirao èinjenice, identifikovao neke razlièite pojmove tako, te je to moralo zapanjiti svakoga egzoterika. I gospode pratile su ga s velikim zanimanjem. One su naravski znale za opstojnost maske, koju je prije neko tridesetak godina dotjerala èlanica Budarha, ruska lijeènica i èuvena ljepotica Skobalevska. Ali njihovo znanje o tom bilo je otprilike onakovo, kakovo je nespecijalizovan inteligent 20. vijeka imao o radiju ili o Hertzovim zrakama. Osim toga ih je zanimao osobito naèin kako æe Cold tretirati taj predmet, a da se ne ogriješi o Budarhovu tajnu. »Vi dakle, mister Cold, ne nijeèete moguænost takove maske?« uzbuðeno pitao je Woodroff. »Ne æete ni vi ako vam uèinim prezentnima neka fakta« odgovori Cold. »Postoje vitamini, zar ne? Ima ih mnogo. Neki od njih solubilni su u Na Pacifiku god. 2255.. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta mastima, lojevima, uljima, nekoje upija voda. Jednako je i sa životnom aurom. Aura ribe prelazi sama u masti; voda je ne prima. Neke ribe u stanju su svoj fluid kondenzirati u svjetlo. Aura sisavaca, napose èovjeka, prelazi i u vodu. Ali je hvata i pèelinji vosak i termitski cemenat. Mast na mojoj rani, sabiruæi auru, ubrzava proces regeneracije. Dug boravak u vodi, osobito u živoj vodi, slabi èovjeka. Kod sisavaca, kojima je voda postala životnim medijem, nastupa proces somatskog razlijevanja. Tjelesna forma nilskoga konja, pa dugonga, filogenetski bježi za aurom što se gubi u vodi, dok kroz niz generacija arheus ne izgradi tusti oklop sala za auru.« »I tako meðu nilskim konjima ne æe biti nikada jogina« veselo upadne Satja. »Ha, možda se zato ženama ne sviðaju tusti muškarci, jer ne daju od sebe dovoljno fluida« dosjeti se Maja. »No, da sam znao da æete iz toga praviti tako ispravne zakljuèke, ne bih o tome govorio« nasmije se Cold i nastavi: »Ali transgresija aure, zar ne, ovisna je i o formi predmeta u koji prelazi. Najlaglje prelazi ona u predmete koji su graðeni od èovjeka kao nastavak njegovih tjelesnih organa, dakle u tehnièku organ-projekciju. Nu lako prelazi ona i u svako pravilno, simetrièko tijelo, osobito u kristale. Time se rješava nekad zagonetna privlaènost dragoga kamenja, magijska i davna vjera u zlokobnost znamenitih dragulja. Rastumaèeno je time i to, zašto sperma i druge neke ekskrecije, kad se osuše i izgube vitamine i auru, stanu tvoriti lece. Zastranio bih da govorim o morfi kao
kozmièkom principu. Velim tek, da s obzirom na uæuæenje od kristala do Milonske Venere, zacijelo postoji pravilan, dakle matematièki niz oblika, da postoji estetski zakon stupnjevanja morfe.« »Da, zacijelo postoji« potvrde u jedan mah obje dame uz glasan smijeh. Komika za njih bila je u tom što je baš Cold bio prisiljen da zataji zakon koji je otkrila njegova majka. »Vidim da moram što prije svršiti predavanje, ne æu li da budem izviždan« smijao se Cold prelazeæi na Haridasov zakon kalanja: »Kao što su boje i morfa je matematièka funkcija praenergije. Kristalizacija slijedi matematièke zakone. I arheus znade svoj ritam, svoje plastièke brojke. Ne samo mozak, veæ i jaje imade svoju algebru. Plastièki provodi arheus svoj zakon brojke, provodi ga u bilateralnoj simetriji, u Mendelovim brojkama, u gradnji ekstremiteta sisavaca. Tu je algebra jajeta vidljiva u broj 5, koji je poslije rimskoj brojci V dao svoju formu, a stvorio je i vigezimalni sustav Maja i mnogih drugih naroda. I trajanje individualnog života sisara, ne uraèunav èovjeka, petput je veæa od trajanja njihova rasta. Evo, varijacijona krivulja broja cvijetnih listova ovoga cvijeta« pritom izvadi Cold iz jedne kitice na stolu jaglac »ta krivulja slijedi skokove Fibonacci-jeva niza. Quetelet-ov zakon varijabilnosti, po kojem su brojke varijacije razdijeljene simetrièki poput koeficijenata binomske potence, veæ je u 19. vijeku uzdrmao pojmom sluèajeva. Vitalni substrat binomske potence kod arheusa jest mitoza, zatim amfigonija. Parni broj je doista ženski, kakovim ga smatrali Pitagora i Kitajci. Još poèetkom 20. vijeka postavio je Ruthenford hipotezu o spontanom kalanju atoma, èime da se jedna materija pretvara u drugu; nevidljiv L..... Na Pacifiku god. 2255.. njegov atomni model graðen je poput sunèanih sistema. Ali apstraktna misao ne atomizuje samo atom, veæ ona kala i - samu sebe. To kalanje zvali su negda: kauzalnost, kojoj jezgru veæ je Leibnitz gledao u matematièkoj funkciji diferencijala. Oèito mora da postoji velik, kozmièki zakon kalanja. Isjeèak njegov vidljiv je u kristalizaciji materije, u plastici života, u kauzalnosti iste misli. Mora da postoji zapovijed nepoznata praizvora, matematièka zapovijed karme. Arheus vrši je u hipnozi, jer hipnoza je efektivna zapovijed.« Tu stade Cold i pogleda gospode. Ali one se nijesu smijale. Oba muškarca pomno su slušala. »I sada prelazim na voštanu masku« reèe on. »Za njezin naboj i kasniji maleficij svakako bi bila nužna hipnoza. I hormoni životinjskoga tijela hipnotièka su sredstva za pojedine æelije. Tuða vanjska hipnoza, odnosno vlastita joginska volja mogu, s jedne strane, pojaèati ili oslabiti hormone, s druge strane, mogu one navuæi auru iz tijela. Zamislimo da postoji kakova masna ili voštana substanca koja izvrsno èuva hipnozom izvuèenu gustu auru, a ujedno i morfu odnosnog pacijenta. Uzmimo da se tako nabijena maska nalazi u posjedu jakog hipnotièkog centra, skladne baterije jogina. Zar nije moguæe da ta baterija svoju imaginaciju, pojaèanu eventualno i mehanièkim ozljedama maske, preko prisutne aure i morfe narine na distancu dotiènom živom tijelu? Ona može poremetiti red hormona, najlaglje rad one žlijezde koja sjedi debelo u loju kraj hrptenice. To je nuzbubreg, u kojoj je latentno sadržan luminozni aparat ribe dubina. Prema jakosti neprijateljskoga centra nastupa smrt ili oslijepljenje ili duga bronèana bolest. Djeluje li na hipofizu, taj organ bliz elektriènom aparatu drhtulje, to nastupa adinamia ili .Knjiga druga - Kvadrat jajeta živèani kolaps. Djeluje li na pubertetne žlijezde, u kojima sjedi regeneraciona hidra mneme, nastupa marazam.« »Pa to bi bio èitav kompleks izuma i otkriæa!« zapanji se Woodroff pred moguænostima što ih je iznio Cold. »Velik kompleks koji se ne može sluèajno pronaæi, veæ zahtijeva duge i metodièke predradnje. Zahtijeva veæe znanje nego što je znanje ovoga doba.« »Ja ne tvrdim da ta maska doista postoji« odvrati Cold. »Ali ako svojom primjetbom hoæete reæi da ona ne pristaje u naše doba, onda vam bit ovoga doba nije posve jasna. Ovakovo otkriæe pristajalo bi u èetvrto doba baš tako kao otkriæe gravitacije ili elektriciteta u treæe doba.«
»Ali Newton, Galvani i ostali objavili su svoja otkriæa, pa tako bi i izumitelj maske.« »Zašto izumitelj, možda je izumiteljica?« šaljivo prekine Satja Woodroffa. »Oh, mistress Heat, ta bi još prije otkriæa otkrila svijetu - sebe!« nasmije se mladi biolog. »A èini se da ipak šuti ili da je šutjela« u jednakom tonu reèe Cold nadodav ozbiljnije: »Jer ako doista postoji takav izum, mogla ga je zamisliti samo žena, magièka žena od soja onih iz talijanske renaissance. A velike predradnje, što ih vi tražite, te su veæ davno obavljene. Obavila ih je žena drugoga doba, u kojoj su se hetera i duvna slile u demonsko lijep lik - vještice. Od nje, od sredovjeène vještice, zaèet je embrio voštane maske: homunculus cereus!« »Evo dolazi mister Kunialov« upozori Vikra društvo. »Mi smo èuli što smo htjeli, Pite, pak æemo se oprostiti.« L....L I Na Pacifiku god. 2255._ »Dolaziš, Petre, kao naruèen« veselo skoèi Maja ususret svome bratu. »Što, možda da tumaèim voštanu masku?!« smijao se Kunialov. »Jer zacijelo i ovdje se o tom raspravlja. Èitav svijet ne govori ni o èem drugom i gnjavi svojim pitanjima naroèito nas lijeènike. Mi smo u velikom škripcu. Ne smijemo priznati da o tom nemamo pojma, a držimo li se tajanstveno, pada na nas sumnja, da o tom štogod znamo. Najbolje je ne govoriti o tomu.« A kad su se Vikra i Pit udaljili, nastavi Kunialov: »A u Pekingu i Tokiju izveli su stvar neotesano, divljaèki. A što je najgore, zaboravili su kod skidanja maske izdati pacijentima zapovijed da zaborave sve što se s njima zbiva. Tako je nešto prodrlo na javu u formi sna šoguna i onoga japanskoga sosa. Bojim se da æe stanica 3 praviti još novih gluposti. Su Tun To je bijesan na šoguna. Mogao bi zlorabiti masku. Oni bi ga mogli i ubiti, a ja trebam do preokreta baš njegov život i nimbus u svojoj vlasti. Vi biste morali u Peking da preuzmete ondje vodstvo. Imamo izvrsnu izliku za promjenu vašeg boravka. To je vaša rana na ruci, koja neæe zacijeljeti, pak vam za to treba pekinški feng-šui.« »To se izvrsno slaže« radovala se Maja. »Mister Cold i nas dvije maloèas smo iz sliènih razloga zakljuèili da idemo što prije u Peking.« »Poðite umah. Jedna jahta Tilitija - imam sada tri na raspoloženje - stoji veæ pod parom. Odlazak udesit æemo tajno, a sjutra ste veæ u Pekingu, u zvjezdarni. S Heatom sam govorio. On želi da uz Vikru s vama ide još i Woodroff.« »Sve je u redu, osim jednoga« reèe Cold. »A to je i opet ta maska. Ne æu da vama, mister -Knjiga druga - Kvadrat jajeta Kunialov, govorim o neèovjeènosti prema jednomu èovjeku, kad se navodno radi o dobru milijuna. Ali to sredstvo samo ne æe upaliti. Šogun je tvrd. Njegova volja, iako bez traininga, jaka je, a vjera što je ima u svoju historijsku misiju, upravo je silna. Sugestijom preko maske ne æemo uspjeti. Upotrijebimo li pako teža sredstva, maska æe ga prije ubiti nego li ga slomi. Nipošto njegovom smræu, veæ samo njegovim svojevoljnim otstupom može se provesti preokret bez krvi. Vi to uviðate, zar ne?« »Jest, uviðam« odvrati Kunialov »ali vidim i to da ste vi praktièniji nego što sam mislio.« »Ja sam uvijek praktièan, kad se radi o spasu kojeg života.« »Što mislite da valja poduzeti?« »Pa treba šogunu slomiti vjeru u sebe, a ne tijelo!« upadne Satja. Cold kimne u znak potvrde i reèe: »Podsvijest šogunova nije oèišæena jogom; nabijena je ataviz-mima, vjerskim, historijskim, obiteljskim tradicijama. Vi ga izvrsno poznajete. Zar on nema nikakve relikvije, kakav predmet, koji vrlo poštuje?« »Ha« klikne Kunialov »to je ideja! Vi mislite njega smekšati animistièkim putem, pomoæu fetiša?! Jest, jest on ima relikviju. To je starinski bodež koji visoko cijeni, iz doba Tokugava s umjetnièkim drškom i velikim draguljem. Kako znate, on je po ženskoj lozi Tokugava.« »No, pa onda mu treba preko maske sugeritrati san koji uspjeh njegove misije veže o
posjed toga bodeža...« »A još iste noæi dati mu ukrasti taj bodež, zar ne?!« elektrizovano skoèi Kunialov. »Ha, to je Na Pacifiku god. 2255izvrsno! Ali noæ bodeža odredit æu ja sam, kad je sve ostalo veæ potpuno spremno.« 15. Težak i crn oblak otplovio je prema Suncu koje je naginjalo k zapadu. Nad srebrnim silhuetama hramova i pagoda lebdile su koprene ružièastih i zelenih boja. Nad njima uzdizala se duga. Jedan njezin kraj utonuo je daleko iza tornjeva Zvona i Bubnja na sjeveru, drugi daleko iza hrama Neba na jugu. Ali oba kraja još uvijek su padala u vrtove gradske, jer bezbrojne bile su èetvrti, koje su do 23. stoljeæa prirasle uz stare jezgre, uz Tatarsku i Kitajsku varoš. Bezbrojna bila su sela koja se slila ujedno, te oko peteroglavog King-Šana stvorila najveæi mravinjak svijeta - Peking. Usred Pekinga, iznad razmjerno niskih kitajskih graðevina, nadaleko je vidljiva velika okrugla kupola. Željezna je i bakrom pokrivena; dade se okretati èitava. To je arhitektonska tvorba u kojoj je primitivna kuæica iranskih Šaka postigla svoju metu, natkrilila razvoj afrikanske mastabe do piramide, natkrilila paèe obelisk, zvonik i pagodu, koji su postali iz kamena za religioznu žrtvu. Jer ta se kupola nije samo digla prema nebu, ona prodire najdalje u njegove dubine. Èuva najbistrija kozmièka oka, ljuštura je za najveæi ekvatorijal zemaljske kugle, s objektivom moænijim od onoga u Yerkes-observatoriju kraj Chikaga. Leæa i èitavi refraktor, kupola i èitava pekinška zvjezdarna posljednja je grandiozna tvorevina bijele rase. Sagraðena je i snabdjevena baš u zadnji èas od Amerkanaca, nešto prije dvjesta godina, uoèi konaènog sloma bijele tehnike. Zadržala je kontinuitet mjesta, jer presijeca jugoistoène zidove .Knjiga druga - Kvadrat jajeta Tatarske varoši. Kraj nje, u pozadini divnog perivoja, poput èudnovata kioska, stoji drevni opservatorij, što ga je dao podiæi Kublaj-kan 1279. godine, trista godina prije nego što je Evropa dobila svoju prvu zvjezdarnu. Još nije bila dovršena nova zvjezdarna, a veæ je slomljena Evropa »u znak osude svoje imperijalistièke prošlosti« spontano vratila starinske i èasne spomenike kitajskog znanja i umijeæa: Kublajev astrolabij i azimut instumente što su ih dali sagraditi jezuite, pa one što ih je poklonio Ljudevit XIV, a zaplijenili Nijemci i Francuzi prigodom »kaznene ekspedicije« god. 1900. O tešku trupinu zvjezdarne uprla se smjerom merdijana dva lagana krila, dvije mlaðe zgrade, kojima je osebujnom japanskom arhitektonskom ljepotom kamen zadobio neki stepen levitacije. U prvom spratu sjevernoga krila nalazi se stan Coldov. Veæ neko èetiri dana boravi ovdje dairensko društvo. Cold je konaèno »ozdravio« i od juèe prima privatne i službene posjete. U sobi najbližoj opservatoriju, s izgledom u perivoj, a svijetloj poput slikarskog ili fotografskog atelier-a, nalaze se ovèas Vikra i Pit. Vikra promatra najnoviji spektar Kometa, usporeðuje ga s prijašnjima i zadovoljno, u po glasa konstatuje u njemu natrijeve linije. Pit sjedi kraj velikog prozora i lista u nekoj engleskoj knjizi 21. stoljeæa, punog fotografskih i bojadisanih slika. »No, evo, tu je jedan komet koji imade formu sasvim jednaku kao i naš!« skoèi Pit i pokaže Vikri prstom u knjizi fotografiju Swiftova kometa iz god. 1892. »Dosta izrazit oblik falusa! To su sinoæ zamijetili svi koji su gledali Komet kroz veliki refraktor. Onda zaista nije èudo da svi vide u tom Kometu veliki princip oplodnje Sunèeva sistema, da Na Pacifiku god. 2255._ slijepo vjeruju u blizu socijalnu mutaciju. Navala posjetnika bit æe noæas zacijelo još veæa. Ali ti, Vikro, valjda ne æeš i opet drijemati u predsoblju kao sinoæ!« »Da, sinoæ me je doista spopao neodoljivi drijem« nasmiješi se Vikra. »Može ti biti žao! I sam si vidio da se je u opservatoriju sakupilo sve što je najotmjenije u Pekingu, žuto i bijelo. A Cold je isklesao velebno predavanje - iz moje i tvoje struke.« »O èemu?« »Da, o èemu?! To je teško reæi u par rijeèi. Recimo o leæi i prizmi, recimo o kvadratu jajeta.«
»Ne trebam dvije rijeèi! Možeš biti opširniji.« »Pa dobro« reèe Pit i stane se naglo šetati po sobi. »Cold je podao biologiju leæe i prizme. Razumiješ li, biologiju prizme! Tvoje ljubljene prizme! Leæi i teleskopu ne èudi se nitko, jer ti su u oku, kao što je fotografska ploèa na retini. Ali za prizmu se opæenito tvrdi da ne spada u biologiju, njeno svojstvo razmatranja svjetla da je tuðe telurièkim organizmima.« »A Cold je javno, htjedoh reæi izrièito, rekao da nije tuðe?!« naæuli uši Vikra. Ljutito zaustavi se Pit pred prijateljem: »Ne, on toga nije rekao! A bilo bi možda njega dostojnije da je rekao jer on i to znade.« »No, pa što je onda rekao?« »Rekao je, što u glavnom svi mi znamo, ali je to rekao zorno, pod bikonveksnom leæom, a ne rastepeno, pod prizmom. Stegnuo je staro tako te je postalo novo. Otprilike ovako!« -Knjiga druga - Kvadrat jajeta I nastaviv svoju šetnju stane Pit na mahove reprodukovati što je sinoæ èuo: »Polovina dinamike Života je svjetlo, veli Cold, a da pritom nije dotakao bit svjetla. Bilina jede svjetlo. Ugljen je svjetlo pradavnoga sunca. Životinja jede bilinu. Arheus, hoteæi porasti u gigantièno, skuplja, socializuje se. Iz linearnog razvoja, koji se oèituje u kalanju bakterije, on amfigonijom, pa kormalnom simbiozom66 æelija skaèe u plohu; iz prve potence skaèe on u drugu. Kad to nastupa, poèima graðenje leæe, organa za sakupljanje svjetla. Leæa je izum arheusa. On taj izum provodi i usavršava kroz svoj kvadrat, kroz -jaje. Penši, najviši eksponenat jajeta jest ljudski mozak. Taj i opet gradi, projicira iz sebe organe. Projicira ih neogranièenije i potpunije od pèela i termita, koji saæe i cemenat grade kroz crijevo. Ljudski mozak poput arheusa upotrebljava i anorgansku materiju i privodi je k životu. Poput arheusa on se svojom materijalnom organ-projekcijom, pa psihièkom sugestijom rijeèi i imitacije skuplja, socializuje. Iz naoko linearnog naslijeða prelazi on u naslijeðe plohe. Mozak je kvadratièki eksponenat jajeta, prema tomu on je èetvrta potenca arheusa. A èetvrta potenca je kozmièka, veli Cold. Ta stvara namjesto leæe prizmu, koja kala svjetlo, kao što kauzalnost kala misao. Oboje zajedno siže najdalje u dubinu svemira.« Opet se zaustavi Pit pred Vikrom i reèe: »Evo ovako, prijatelju, izgledaju pod munjom Coldova mozga stvari za koje smo mislili da ih jasno vidimo u - polutami!« »Vrlo dobro« kimne suhoparno Vikra. »Nije vrlo dobro, jer nije - dovoljno!« plane Pit. »To su munje iza kojih opet padamo u muènu tminu. A ja hoæu stalno svjetlo!« Na Pacifiku god. 2255.. A kako je Vikra šutio, nastavi Pit blaže: »Ovako, kao što govori vedri Cold podsjeæam te samo na njegovo tumaèenje o voštanoj maski - tako ne govori fakir lakih èudesa, veæ samo onaj koji ne æe da kaže sve što znade. Sliène blijeske osjetio sam i uz tmurnoga Heata. Oh, ta dvojica razumiju jezik amebe i sunca, to su nadljudi, u kojima leži tajna Arhimedove toèke!« I opet kimne Vikra glavom. »Možda baš leži izmeðu njih« monotono reèe on i zapita življe: »Zar je sinoæ bila u opservatoriju nazoèna i gospoda Heat?« »Da, bila je i uspješno je konkurirala Kometu. Za taj su se izrazito zanimale samo žene. Sve muško i bijelo gledalo je samo u gospodu Satju. Ona je njima, penši svega ženskoga. Paèe i Kitajci ludovali su za njom. Za mene iz nje bije led nepristupaènih, snjegopadnih gora.« »Da, tvoj penši je miss Maja, zar ne? A koliko sam vidio može i obratno biti istina.« Pit ne odgovori ništa. Bio je i opet prišao k otvorenim staklenim vratima, što su vodila na vanjsku galeriju, i zagledao se, a zatim izišao napolje. Nebeska duga, koja je lagano bledjela, naèas ga je sjetila na njegovu domaju Arizonu, na gloriozni Nonzoši, taj naravni »Most Duge«, što se s crvenih bedema nadvija nad kanonom u velièanstvenom luku u kojem se skamenio Sunèev spektar. U perivoju dva su pauna rašepirila gizdu svojih živih boja; šeæu se po èistacu ispred neke visoke i posve osebujne pagode. Svojim oblongnim i dosta gusto poredanim otvorima prema vrhu podsjeæa ona na zagonetni hram Maja, što se saèuvao meðu ruševinama Uxmala u jukatanskim šumama, a kojemu su
-Knjiga druga - Kvadrat jajeta davni španjolski otkrivaèi nadjeli ime: »hram golubova«. Podalje obdesno, sasvim u pozadini perivoja viða se gornji dio Kublajeve »zvjezdarne«. Na mjestu, gdje se godine 1900. još bile nalazile astronomske sprave jezuita, diže se sada dražesna, na troje pregraðena drvena kuæica, kakove se embrionalno mogu vidjeti u 20. vijeku u »gradu golubova«, visoko na krovovima njujorske èetvrti Bronex-a. Drevna kitajska stanica za poruke zvijezda postala je stanicom za - golubove listonoše. U ovo doba gajenje golubova za utrke i poštu nije nipošto bilo upadno ili èak zabranjeno zanimanje, veæ sport koji se je živo tjerao po èitavom svijetu. Posebni zakoni normirali su »golublje pravo«, kažnjavali ljudske podmuklosti kod utrka, štitili život golubova, prijeèili svako neovlašteno hvatanje ili pak odmamljivanje po jatima golubova-pirata, koje su u Americi nazivali »flight-pidgeon bands«. S velikim oduševljenjem prigrlili su iz Amerike taj sport Japanci, a Kitajci, koji su od vajkada za pernate životinje pokazivali osobitu ljubav, upravo su ludovali za njim. Veæ u dalekom prošlosti oni su iz osebujnoga dara pojedinih životinjskih vrsta apstrahirali poseban pojam, stvorili termin, kakav nije stvorio nijedan drugi jezik, termin pen-ši. Sepiri li se paun, pjeva li kanarinac, to je penši. Penši goluba njegov je instinkt domaje. Pojam penšija tamno su nasluæivale veæ totemske životinjske prièe, koje su bujnim životom živjele i u evropskom srednjem vijeku. Jasniji, iako još bez imena, postao je u Evropi taj pojam potkraj treæeg doba literarnim radovima Kiplinga (Jungle Book), Thomsona (Arno), Bonselsa (Maya the Bee), Branda (Alcatraz) i drugih. Potpuno je spoznat od bijelaca tek u èetvrto doba i kitajska ova rijeè postaje Na Pacifiku god. 2255.. -Knjiga druga - Kvadrat jajeta znanstveni termin za biološki eksponenat nekog organizma, organa, paèe i droge. Potanko izuèavan je sada penši s tendencom da se što dublje zaviri u smjernice evolucije, da se približno postigne ono što je Bergson nekada nazvao »une conscience coextensive a la vie«. Èudesni instinkt domaje kod goluba tumaèen je teorijom aure kao i kod mrava i pèele. I monogamni golub vrlo je socijalna životinja. Ali kod njega su distance kudikamo veæe, a centralna aura golubinjaka neprispodobivo manja i slabija od mravinjaka i košnice. Zato golub u svojim karakteristiènim izboèinama nad uhom nosi poseban aparat za fluid. Taj aparat nezavisan je od koštica labirinta u uhu, od slušnog organa; vezan je izravno s hipofizom. Ipak u bit »fluidne igle« nijesu potpuno prodrli ni egzoterici 23. vijeka; èudili su joj se daleko veæma nego li rumenom nosiæu krta, kojim ovaj unaprijed osjeæa rahlost zemlje. Krtov penši oni su lako shvatili; vidjeli su u njemu preteèu seizmografa. Ali penšiju goluba, fluidnoj igli nije odgovarao još nijedan ljudski aparat. Nasuprot su ezoterici Budarha znali za tajnu fluidne igle i na njenom principu dozivale se fakirske baterije za tatvièki spoj. Taj princip, osim toga, donekle suraðivao i kod izgradnje filoskopa. Pit je izišao na vanjsku galeriju, jer je na Ku-blajevoj »zvjezdarni« opazio Maju i Satju. Gospoðe se u pratnji kitajskog trainer-a bile baš uspele do golubnje stanice za primanje. Kao da je oèekivala Pita Maja mu je umah, èim se je pojavio, veselo domahnula rukom, što je on jednako uzvratio. Ni Pita nije zaèudila pojava gospoða kod golubinjaka. Znao je, da one dnevno opæe tim naèinom s Dalj-nim, kamo je jahta koja ih je dovezla, odvezla silu golubova iz ovoga i mnogih inih golubinjaka pekinških. Gospoðe su oduzele vijesti što su stigle tokom popodneva, pogledale napose malog junaka koji je maloèas stigao iz Benaresa i posvema nemoæan sjedio na svojoj svrži. Baš su se spremale na odlazak, kad zviždajuæi doleti nova modra strjelica. »Ha, to æe biti važna vijest iz Dairena« klikne Kitajac vadeæi glasonošu iz njegova stana. »To je moja najmilija golubica, koja je povrh toga sjedila na jajima, prije nego što je odvezena. Ta ide najbrže i za nju je samo smrt zaprijeka da doðe kuæi.« Nježno skine Satja s golubice prsten s listom, poljubi joj sjajno oko i vanredna prsa i vrati je trainer-u, koji je stavi u njezino gnijezdo. Meðutim je i Vikra bio izišao na otvoreni vanjski koridor, pak je Maja, vraæajuæi se sa Satjom kroz perivoj, pozvala obojicu da za po sata doðu u galeriju slika,
gdje æe, kako Satja tvrdi, biti baš danas vanredno povoljno svjetlo za posmatranje slika. Kad su Vikra i Pit došli u veliku rotundu slika našli su ovdje uz gospoðe i Colda. Gospoðe su za vrijeme dok je Cold dešifrirao pisma bile veæ dovršile namještaj svježeg cvijeæa u središtu sale po pravilima japanske »ikebane«. Svršena je bila i mjestimice vrlo živahna debata o politièkoj i liènoj situaciji, izazvana prispjelim vijestima. Nakon nekih razjašnjenja Coldovih postignut je potpun sklad u shvaæanju. Sve troje je ovèas stajalo pred jednom velikom slikom majstora Colda, profesorova djeda. Visina slike iznosila je nešto ispod dva metra ili, reèeno toènije prema znanju literata, iznosila je veliku jedinicu antropološkog feng-šui-a, važnu biološku mjeru, koja je u harmoniji dijelova, sluæenoj veæ od Zeising-a, omoguæila ljudski mozak. Kako je duljina slike bila blizu tri i po metra, to je ponešto i__i Na Pacifiku god. 2255.. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta konkavna, u cirkularnu stijenu utisnuta paèetvorina imala u tetivi omjere zlatnoga reza. Poput ostalih slika jednakog genre-a bila je i ova smještena tik uz podnožje stijene tako te ju je gledalac posmatrao odozgo, jednako kao što je i umjetnik gledao površinu vode kad je izraðivao sliku. Jer ova umjetnina donosila je lotose, vodene ljiljane; snagom optimistièkog panteizma hvata ona blijesak trajanja u fluktuaciji naravi, dok u igri iskrièavosti boja i zraka, što se miješaju, dijele i rekonstruišu u vodenim dubinama luminoznoga ponora, budistièkom džanom zaskaèe i šèepava tajanstveni »stan Brahmin«. »Oh, mister Cold, to je najveæa umjetnina svijeta!« kliknula je Satja kao da se je probudila iz sna. »Zaista ne može da je daleko otkriæe floralnog67 penšija, kad je tu veæ umjetnik, koji je intuicijom i bojama uhvatio i zadržao - svjetlo.« »Oèito me hoæete uèiniti i svojim dužnikom, mistress Marble, jer ste daleko preplatili komplimenat što sam ga u Daljnom uèinio djelu vašeg oca« odvrati veselo Cold. »Ali usprkos vašoj diagnozi tvrdim ja i nadalje da je Marble barem ravnopravan mome djedu.« I obrativ se prema Woodroffu, koji se je veæ pozdravio s Majom, reèe: »Baš ste dobro došli, doktore, da popravim što sam sinoæ - zgriješio. Jer, zar ne, vi se nešto malo ljutite na mene?« Na licu mladog biologa pojavi se zaèuðenost one vrste koja je odavala da je Cold pogodio njegovo najtajnije raspoloženje. Ali prije nego li je mogao smoæi kakav odgovor veæ je Cold produljio: »Kako to znadem?! Ja sam to sinoæ - recimo osjetio. Ali vi æete, nadam se, doskora razumjeti moje, a pogotovo Heatovo držanje. A glede prizme, jer to je bio uzrok vaše ljutine, izravnat æemo se umah. Mistress Marble bit æe tako dobra te æe vam ponoviti svoje mnijenje o ovoj slici, dok ja progovorim nekoliko rijeèi s Vikrom.« »Veèeras ne treba lebaše« istiha reèe on Vikri. »Zrak je èist. Ja æu noæas spavati u dvorani ekvatorijala. Od ponoæi dalje neka stoje jake studentske straže oko èitave zgrade da se nitko ne uvuèe. Sjutra, uoèi primanja potrebna je lebaša. Osim toga neka tada doðe i guru naše stanice.« »Jest, pravo veli mistress Marble« uplete se Cold umah zatim u razgovor Satje, Maje i Pita. »Intuicija ide pred razumom, tamna kolektivna intuicija pred jasnijom individualnom. Ali spoznaja diže razinu intuicije. Ona filogenetièki jaèa i oko! Djelo 'Živ i Mrtav', što ga je stvorio Marble, moglo se je roditi tek kad su vitalizam i tamne zrake veæ bili u ljudskom znanju. Tomu analogna sveza postoji i izmeðu 'Stana Brahmnina' i opservatorija. A opservatorij za kozmièku konstantu, za svjetlo, daleko je stariji od nauke o vitalizmu. Marble obuhvatio je cijeli samsaro spektra, on je poglavito pionir novoga smjera tamnih i pogubnih, dok je Cold možda vrhunac starog smjera životvornih duginih zraka. Zato ovaj imade davnih preteèa, koji su mu gotovo pose ravni. Na primjer, ovaj ovdje!« I Cold pristupi k slici nešto višoj i duljoj, što se nalazila umah oblijevo »Stanu Brahminu«. Bilo je to staro platno Claude Monet-a, jedno od serije koju je ovaj prigodom versaiUeskog mira god. 1919. poklonio na dar svojoj domovini, a koja je malo zatim smještena u tuilerijskoj Orangerie. U posjed Coldov došli su ti »Vodeni ljiljani« preko Amerike.
Odmah nakon prve katastrofe Evrope zapoèela je odavle seoba umjetnina u Ameriku. Tamošnje je bogataše bilo spopalo bjesnilo sakupljanja i »manija Na Pacifiku god. 2255.. za antikno«, koja je doonda još neznatno potsjecala na kitajski i japnski pietet prema preðima. Zadovoljene tih haremskih èeznuæa imalo je puni znaèaj »velikoga posla«, bila je neko nova vrsta »big business«-a. Ne samo slike i kipovi, veæ èitavi namještaji, paèe kuæe i zamci prenašani su u Ameriku. Spominjemo tek prijenos glasovite staroengleske kuæe Hogarth-ove u New York, pa prijenos calder-vallevskog zamka u Friško, Monet kao državna svojina došao je ovamo mnogo kasnije, poèetkom 21. stoljeæa, kad je nastupila puna morfalaksa zapadnoevropskih država. Došao je i Cincinati, slavan veæ odavna sa svojih privatnih muzeja. Nu kad je u drugoj poli istoga stoljeæa nadošla i strahovita kataklizma Amerike, mnoge su umjetnine, naroèito privatnika, propale, mnogima se zameo trag. Što se je poslije otkrilo to je veæinom nastavilo svoj put prema Pacifiku, osobito u gradove Tilitija. Tako je ovaj Monet konaèno stigao i smirio se u Pekingu. Ovdje, u Coldovoj rotundi tvorio je on izlaznu toèku umjetnina koje su naokolo i nalijevo tekle do Coldova »Stana Brahme«, kojim se završavao tristogodišnji samsaro »hvataèa svjetla«. Nad ovom glavnom prizemnom strujom metodièki rasporedano dizali se radovi bijelih i žutih umjetnika, koji su prikazivali komponente najdonje struje; žute, pacifièke motive u bijelom, atlantskom slikarstvu, minucioznu ljubav Kitajaca prema cvijeæu, japanski delikatni prijelaz boja i izvanredni osjeæaj za harmoniju boje i forme, napokon puno slijevanje i izmirenje istoènih i zapadnih tradicija. »Ova slika Monet-ova« reèe Cold »bila bi gotovo jednako èudesna da je majstor posjedovao tajnu Maja, tajnu nerazorive i neugasive boje, koju je veæ imao moj djed.« .Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Ovako je ostala samo razdioba sjene i svjetla« napomene Maja. »I ljepota kompozicije još je tu, ali konture su oštre« opazi Satja. »To je ipak bio još slikar morfe determinoovane svjetlom, a Cold je slikar svjetla determinovana morfom!« »No eto« smijao se Cold »mistress Marble otela mi je glavni trump68 za prijelaz k temi koja zanima gospodina Woodroffa. Jer njenom definicijom stigosmo do floralnog penšija i do - prizme. Tajna biline, zar ne, leži u hvatanju i upotrebi dinamike svjetla. Uzmimo da isti arheus koji je bilini dao klorofilnu funkciju, kuša jednako funkcije, u veæim dimenzijama, postiæi preko živaca. Što mislite, doktore, koji je živac za to najpodesniji?« »Pa onaj koji je za svjetlo najdotjeraniji, dakle vidni živac« odvrati Pit. »Ali u njemu arheus nije riješio tog problema!« »Ne æe valjda ni trebati da ga na taj naèin riješi. Ali pokušaj je tu i jasno je vidljiv baš u slikarstvu! Jer slikarstvo nije drugo veæ intuitivni pokus shva-tanja svjetla, valja prizinati, pokus s posve nepodesnim sredstvima. U slikaru je hipnotièka zapovijed, ona ista, koja bilini i životinjama nalaže bojadisanje svojih dijelova, te one u bojama izražavaju svoju specifièku vitalnu dinamiku. Kao što se tako zvana poèela, boje za odluèan kriterij i za razne pensije organizma, organa i droga. Koji dio spektra upotrebljava koji organizam, taj dio spektra on i osjeæa, vidi. Oko je pun odraz životne potence.« Uto stupi u rotundu kineski sluga i najavi da je došao g. Su Tung To. »Javite mu da æu doæi za pet èasaka« naloži Cold. »Poradi nedostatka vremena valja iskljuèiti oko« isprièa se on prema Woodroffu Na Pacifiku god. 2255.. i doda smješeæi se: »Ali budite sjutra svakako kod primanja u malom salonu, tamo æe po svoj prilici o tom biti još govora. Ja æu se ovdje držati samo boja. Razdioba bilja po bojama, zar ne, barem je ravnopravna onoj po morfi. Penši toksina je crven kao krv. Luminozna mrlja kukca kukuja je žuta kao vosak koji hvata auru: žuta je povlaka ženskog jajašca, corpus luteum: žuto smeðe nuzbubreg. Penši vitamina je zelen. Klorofilna æelija sjedi po svojoj boji u središtu duge ljudskog oka. Bakteriji rado hvataju boje i Gram-ovo
slikanje69 važan je kriterij za bakterijev penši. A gdje leži taj?« »Penši bakterijev leži u spori, tvrdom tjelešcu, koje vrlo lomi svjetlo« po ðaèki odgovori Pit i nadoda slavodobitno: »Ali mnogi bakteriji ne trebaju uopæe svjetla, mnoge svjetlo paèe i ubija?!« »Ono, što ljudi obièno zovu svjetlo, da! I to tek uslijed kisika što ga je u atmosferu izbacila bilina! Ali spektar imade i tako zvanih tamnih zraka sa silnom probojnom snagom, zar ne? Bakteriji baš su dokaz da je èitav samsaro spektra, i onaj najtamniji, hvatan od života. I sada smo pri kraju. Život, zar ne, kala svjetlo u boje. To je, èini se, njegova važna funkcija. Boje i morfa matematièke su funkcije koje se meðusobno determinuju. Uzmimo, da kao slikar Cold, ali sa sposobnijim sredstvima, arehus ide za tim, da morfom determinuje svjetlo. Sto mislite, koji æe oblik on uzeti?« »Ha, pa onaj oblik koji od sviju najjaèe cijepa svjetlo« klikne Pit, prièem je iskolaèio oèi, kao da je ugledao èudo. »Arheus uzet æe oblik prizme!« »A pošto je sagradio algu i lišæe australskog eukaliptusa, pa oèni živac sve do èovjekova, što .Knjiga druga - Kvadrat jajeta mislite, koji dio spektra, koju boju on najveæma preferira?« »Boju floralnog penšija i centralnu boju ljudske duge - zelenu« govorio je Pit kao u vruæici. »Prema vašoj tvrdnji, dakle, mister Wooodroff, arheus je prizma, zelenkasta živa prizma« konsta-tovao je Cold tonom jednakin onomu kojim su još uvijek, bez obzira na jezik, žuti i bijeli croupier-i »Crvene i crne« igre javljali svoj rien ne va plus. I nakloniv se prema Pitu i Vikri reèe živahnije: »Požurimo se, moje dame, u salon, jer su veæ prošle èetiri minute.« GLAVA VI. U sobi meduza - Na sve, na sve! - Nepoznati vojnik èetvrtoga doba 16. Sparna je i oblaèna noæ. Nema ni daška vjetra, tek tu i tamo po koji maljušan zraèni vrtlog uzdiže prašinu pekinških ulica. Mukla grmljavina daleke bure tutnji podzemeno i sveèano kao potres. Slaba sijavica na mahove pojaèava sveukupno svjetlo što ga po »malom salonu« Coldova iz svih kutova rasprostiru brojne i raznobojne žarke toèke najsi-æušnijih žarulja i nešto snažnija bronèana grupa crvenookih kiklopa, što kuju zelenu munju, smještena na crvenkastom kornižu mramornog kamina. O Na Pacifiku god. 2255.. blijesku sijavice ginu magièki refleksi, zaoštravaju se konture na tamnim predmetima, gasne sablasni život, što ga tim predmetima daje iluzija polutame; jezovit stan crvenokožnog ili crnaèkog vješca ili pak izba sredovjeènog bijelog vraèa, puna svakovrsnih nadjeve-nih gmazova i noænih ptica, trenutaèno promeæe se u muzej biranih skulptura i dekoracija, kojih je pun taj hrastovinom oploèen »mali salon« i njegov namještaj izraðen od ebanovine. Kipovi izraðeni su u tuèu, zlatu, modrikastom ocalu, drvu, crnom i crvenom granitu i bazaltu. U svima je skrupulozno oèišæena forma, neumoljna je opservacija plastike, portretura je pasivna, dano je samo ono što je bitno. U svim tim radovima, pa i u najnovijim, osjeæaju se elementi koji su poèetkom èetvrtoga doba stvarali rusko-litavsku renaissance-u medievalnih ikona s jakom natruhom okrutne crnaèke rezbarije, pa nordijsku zbijenu snagu silhuete i južnjaèku sionost kojom je Mateo Hernandez u granitu i bazaltu hvatao penši raznih životinja. Egzoistièke živine, pa neman zapadne fikcije i grdni idoli i aždaje pacificke imaginacije dominiraju ovdje. Iz svih bulje, zure, svjetlucaju ili jarko plamte oka raznobojnih dragulja i siæušnih žarulja. U svim tim tvorbama od baziliska do sove i kondora, od mno-gok afrièkog fetiša do crnih gorgona helenskih i meksikanskih, od jednookog kiklopa do svevidnog božjeg oka kršæana, slavi svoje uskrišenje pradavna i sveopæa ljudska vjera u »èar pogleda«, talijanska jetattura i irski »droch shuil« ili »evil eye«. I jedina slika, što se nalazi u ovoj »sobi meduza« s tim je u skladu. Slika je stara i veæ znatno izblijedjela radnja Šveda Ankarkrone »prvi u zemlji«, koju Cold osobito visoko cijeni. Mirni i stalni luk borealnog svjetla vidi se nad
brežuljcima fjorda; .Knjiga druga - Kvadrat jajeta dubokom modrinom vode primièe se kraju pustolovna neman ljudskoga roda, zmajska laða naježena kopljima i štitovima; kroz oène šupljine visoko uzdignute aždajine glave na provi prodire svjetlost, kao da vrebaju žarke oèi u noænu tišinu. Kad su ovamo unišli Pit i Vikra, odjeveni u zelenkasto plave kimonoe, nije tu još bilo ni žive duše. Nakon dvosatne poduke u sanskritu i hindiju, što je dnevno primao Pit od Vikre, èitavo popodne do kasno uveèer skitali su se obojica po pekinškim ulicama. Vikra je veæ pretpodne postao posve slobodan, jer je bio s uspjehom svršio »lebašu«, koju mu je juèer naložio Cold. Taj je baš za danas sasvim stalno oèekivao svoje »ubojice«. Èak iz Benaresa primio je opomene od prijatelja, koji su mu proricali za ovaj dan životnu pogibao. Osim toga javljalo se u listu, što ga je juèer iz Dairena donijela golubica, meðu inima i to, da su prema saopæenju Heatova brata Tima prije tri dana odanle krenula u Peking oba za atentat odreðena sosa, jer su primili obavijest da je Cold posvema ozdravio; njihov »sretan dan« je danas, pa æe, ako uopæe štogod poduzmu, to izvesti baš ovoga dana. I doista još prije podne javila se dva Japanca sa željom da se predstave Coldu. Na crvenim posjetnicama, što su ih predali, èitalo se kitajski i engleski, da su to doktori astronomije Okuma i Hito, agregirani Lickovoj zvjezdarni na Mount Hamiltonu kraj Friška. U njima je Vikra smjesta prepoznao »atentatore s ognjenim oružjem«, pak su oni prema odredbi Coldvovoj naruèeni za 11 sati uveèer. Pit nije imao ni pojma da se sprema štogod osobito. Došao je u »mali salon« posve bezazleno, ali kako je ovamo došao po prvi put, nije se mogao oteti jezovito hipnotièkom dojmu ove sobe. Na Pacifiku god. 2255.. Umah je shvatio zašto je juèer Cold na svoju izreku o oku nadovezao poziv u ovu sobu, a muklo je osjeæao da to još ipak nije sve na što ga je pozvao. Nije htio da svoju tremu pokaže Vikri, koji se sa stoièkim mirom izvalio u jedan naslonjaè, veæ je obilazeæi oprezno pojedine predmete stao okom i rukom potajno tražiti otvor za kakovo jaèe i normalnije svjetlo. Pritom je pokušao zapodjesti s Vikrom razgovor o potenci oka, ali je uspio da stvori tek odulji monolog. Spomeuo je kako oko prema svakom naboju toksina u tijelu reagira podjednako kao prema prejakom ili preslabom svjetlu, kako manjak nekih vitamina preouzrokuje upalu oka; nasuprot kako percepcija vidnog živca filogenetski mijenja formu i boju insekta i drugih životinja stvarajuæi tako zvanu mimikriju ili germinalnu imitaciju. Oèna retina mijenja sveukupnu plazmu paèe i individualno, jer na primjer salamander postavljen na žutu podlogu postaje mnogo žuæi, ta boja prelazi na njegovo potomstvo, dok oslijepljeni egzemplar ne mijenja boje svoje kože. Iznio je i to kako je znanstveno utvrðeno tako zvano »zagledanje« noseæih žena. S tim u savezu dotakao se i drevnog i vazda svježeg puèkog vjerovanja koje je odnos Sunca i vidnoga živca simbolizovalo u kiklopskom oku, a aktivnu moæ oka u prièi o Vidonji. A kako je Vikra još uvijek uporno šutio, a kakovoj spojnici za svjetlost u èitavom salonu nije bilo ni traga, to je Pitu zaista mnogostruko odlahnulo, kad su kroz pokrajna vrata, iz posve tamne susjedne sobe unišle Maja i Satja. Obje dame bile su odjevene podjednako. Zelenkasto plavi njihovi crepe-kimonoi, sa zlatoveznim kometima na ovratniku, donjem obodu i na dno rukava, prepolovljeni su pojasom »Mlijeène staze« od .Knjiga druga - Kvadrat jajeta srebrnog brokata posuta zlatnjim piknjicama; diademi u kosi nosili su zvijezdu, kojoj je rep od zlatne žice treperio u vis, a i zaponce na cipelicama pokrivale su repatice. Gospoðe došle su izravno s konference koja se obdržavala u velikoj dvorani i bila je veæ uglavnom svršila. Osim Colda i Su Tung Toa prisustvovali su joj brojni korifeji pekinški, meðu kojima spominjemo tek kancelara »šuma pisaæih kistova«, kako se nazivala državna akademija literata, pa »kralja« prosjaka i predstojnika pekinškog ceha profeta, zatim glavnog sekretara golemog karitativnog udruženja »Dobroèinitelja«, kojih je rad u velikom stilu podsjeæao na prosjaèke redove kršæanskog srednjeg vijeka, nadalje »tium hutuktu-a« ili stožernog biskupa svih lama u Kitaju, napokon pukovnika tajnog društva Ko Lao Hui, koje je bilo borbeni odio Joi-Semhapa. Osim pukovnika bilo je tu još par Japanaca.
Sjednica ova bila je važna i odluèna. Od arhana stigla su na stanice 3 i 12 odobrenja svih prijedloga, mnoge detaljne instrukcije i novi nalozi koje je valjalo smjesta provesti. Meðu inim, za noæas je ustanovljen eksperimenat s bodežom Ijejasovim. Sudbonosne bile su mjere što ih je poduzimalo vodstvo Budarha, da u najkraæe vrijeme iznudi odluku. Osobito dva momenta pospješila su ovo naglo mjerenje snaga. Ponajprije je od »posmatraèa« 7, 9. i 11. sekcije jednodušno i nezavisno ustanovljeno da je prije èetiri dana kod šoguna Ijejasua nastupila velika sedmogodišnja mnemièka depresija, kojoj se sjutra pridružavala astenija male periode od 23 dana; obje su vehementne i rastegnute uslijed preteške primjene maske prije dolaska Coldova u Peking. Nadalje su na to žestoko silile sve susjedne države, kod èijih je vlastodržaca zavladala panika Na Pacifiku god. 2255.. pred sošima i bijes na Ijujasua kao u Tibetu i Tilitiji, ili je pak takovo raspoloženje umjetno stvoreno kao u Sijamu, Sibiru i Rusiji. U Tibetu, Šanghaiu i Hongkongu pokušali su doista pravi soši i sidraunti po više puta i uvijek bezuspješno da ubiju radžu, odnosno naèelnike. U Sijamu, Sibiru i Rusiji fingirao je atentate Budarh ili toènije Ko Lao Hui, pa »Tajna biline« uz pripomoæ Hale. Atentatori su naravski svagdje prije èina otkriveni jer su ih isti denuncirali, koji su ih i poslali. Uapšenici, žene i muškarci, redovito su iskazivali da pripadaju Semsi-nom udruženju sosa i da rade po njenom nalogu. Bilo je meðu njima i pravih sosa, koji su hipnozom prisiljeni na pokušaj atentata i onda na iskaz. Ipak, nije nigdje nastradao nijedan uapšenik, jer mu je redovito nakon iskaza uspjelo pobjeæi. Osim toga je Tajna biline - a ona je sizala posvuda dokle je stigla ekspanzija kitajske rase - u Sibiru i Sijamu raznim drogama stvarala lake konvulcione epidemije masa. Kad su pogdje, što je bilo vrlo rijetko, uhvaæeni ti »trovatelji zdenaca«, vazda je konstatova-no da su to ljudi šoguna Ijejasua, koji su baš posljednje zalihe »otrova« bacili u dotièni zdenac. Jarosno konstatovali su Ijejasu i Uriu da njihove osnove nijesu nigdje uspjele; u èudu opazili su da je broj pokušanih atentata, što se njima upisuje u grijeh, daleko veæi nego što su ga oni mogli i zamisliti; sa zebnjom osjetili su da sve okolne države smatraju vlast barbarskom, a Peking i Tokijo najgnjusnijim razbojnièkim gnijezdom, leglom bijesnih pasa. Prije tri je dana šogunsko vijeæe Trojice dalo obustaviti svaki daljnji pokušaj proti životu Su Tung Toa, Jonk Pena, Benta i White-a. Tek proti Coldu nije obustavljen postupak, veæ je dozvoljeno onoj dvojici-sosa da urade što mogu. Taj je zakljuèak bio poznat Budarhu, jer šogunsko vijeæe Trojice zapravo je vazda bilo vijeæe èetvorice. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta Kao èetvrti, nevidljiv i muèaljiv èlan prisustvovao mu je ovaj puta guru treæe stanice, kojemu je tijelo u dubokom transu, u tako zvanoj majovi-rupi, ležalo u skrovitim kriptama konfucijanskog hrama »Njive i Pluga«. Kad je Pit izrazio svoje veselje zbog dolaska Maje i Satje i prešao na to da grdi Vikru radi njegove ukoèenosti, prekine ga Maja pitanjem: »A kako vam se sviða Peking? Je li je bolji ili gori od Friška?« »Velika je sliènost izmeðu ovih gigantskih mekušaca«, odvrati Pit »ali Peking je bez sumnje najorga-nièniji velegrad svijeta. Funkcionira i reagira jedinstveno poput orijaške amebe. Osjetio je dolazak Kometa. Sav swank7() i moda, mlado i staro, pod dojmom su Kometa. Pelivani na ulicama gutaju kugle, a izvlaèe repatice, profeti imaju ih na svojim drvenim ploèicama, frenolozi otkrili su kometske izboèine na lubanjama svojih mušterija, brijaèi pletu kite u formi kometskih repova. Èitave obrtnièke èetvrti, u njima opet ulice postolara, krojaèa, tkalaca i ostalih rukotvoraca spojile su na zgodne naèine svoje simbole s repaticom. Ulice talismana.« , »A biologe nije uhvatila ta kometska psihoza?« smiješeæi se prekine ga Maja turajuæ mu koketno cigaretu u usta. »Na ulici nije, ali ovdje gdje je Komet na vama, miss Maja, ovdje da!« nakloni se Pit i nadoda: »Radoznao sam da li æe se sva ta psihoza gomila pojedinaca raspuæi na dvoje, ako se zaista raskoli Komet?« »Otkuda znadete da æe se Komet raskoliti?« zapita Satja.
Na Pacifiku god. 2255.. »Pa iz ovoga èudnovatoga proglasa, što ga je veèerac Vikri na ulici dao, i to badava, neki profet. Èini se da ga noæas uvelike lijepe po ulicama.« I Pit izvadi iz džepa i pokaže plakat koji je po svojoj opremi bio posve nalik na onaj što je opisan u prvom poglavlju. U glavnim jezicima Pacifika javljalo se ovdje da æe doskora biti potresa i provala vulkana, ali nika-kove nesreæe, ako odmah otstupe tirani. Ne uèini li šogun toga još sjutra, puknut æe Komet kao prvi omen strahota koje æe slijediti. U kriptogramu lotosova mura sazivalo se vijeæe Dvanaestorice »za predveèerje Crvenog dana u Peking«. »Valja pitati profesora Colda da li je to proroèanstvo o Kometu znanstveno osnovano« napomene Pit nakon stanke koja je bila gospoðama dovoljna da okom prelete oglas. »Cold je na to veæ odgovorio, prije nego što je pitan« odvrati Satja. »Jutros je prigodimice spomenuo da su se obje natrijeve linije u spektru Nevvtonova kometa sinoæ raspale na tri tanje. U tom vidi on predznak da æe taj komet u najkraæe vrijeme doživjeti sudbinu Bielina kometa od g. 1845. Raskolit æe se najprije na dvoje, a zatim se raspasti u roj meteora.« »Pa ti toga meni nijesi znao reæi?!« prijekorno dobaci Pit Vikri. Da se je i žurio Vikra ne bi bio dospio da štogod odgovori, jer umah iza Satjinih rijeèi stavila je pitanje Maja: »A kako vam se, mister Pit, sviða ovdje, u sobi meduza?« »Oh, miss Maja, sad vrlo dobro! Proti zlokobnom caru ovih stooka dobio sam naime puni antidot u bajnim vašim oèima.« -Knjiga druga - Kvadrat jajeta »I ti si, Majo, dobila što ti je trebalo« zvonko se nasmije Satja. »Ali ovdje, mislim u ovoj sobi, ne bi trebalo erogenih71, veæ jedino još surih živih oèiju.« Uto zamnije, oznaèujuæi da se mijenjaju noæne straže, duboki glas silnog pekinškog zvona. Njemu se umah pridružile neke brbljave javne ure blize okoline. Izbijale su »Tse tšu« ili jedanaest sati, kad svršava dvosatno doba Vepra a zavladava Parcov. Još je otegnuto, u polaganim valovima zadnjeg udarca drhtao iz kule Zvona plaè Ko Ai-e, kadno kitajski sluga najavi ulazak doktora Okume i Hito-a. Istodobno s njima, ali kroz poboèna vrata, kroz koja su bile unišle gospoðe, stupi u sobu meduza Cold, za njim neki visok i koštunjav Indijac s bambusovim štapom u ruci. Taj zastane umah do ulaza licem okrenutim prema pridošlicama. Cold uèini nekoliko koraèaj a prema ovima a onda stana i on. Tik iza njega, dotièuæ se gotovo ramenima meðusobno, postaviše se gospoðe. Uz Satju stajao je Vikra, uz Maju, najbliže Indijcu, Pit. Za izvjesno stao je ovaj osjeæati da se tu sprema nešto neobièno. Bio je naime potpuno uvjeren da je susjedna tamna i sada otvorena soba, iz koje je unišao Cold, puna napetih ljudskih oèiju. Pred visokom grupom bijelaca duboko se klanjahu nadesno pa nalijevo oba mala Japanca. Autonomske bile su im kretnje; lice im je odavalo najveæi stupanj zbunjenosti, paèe uzbuðenosti. Zlokobnim žarom šibale ih oèi baziliska, fetiša i gorgona, hipnotièki buljile u njih sove i kiklopi, ukoèeno gledali ih Vikra i gospoðe, bodežljivo, kao iz voštane maske zurio je u njih mahratski guru. Tek Cold se je ljupko smiješio, kad ih je u najbiranijim japanskim frazama pozivao da izreknu svrhu svog posjeta. Na Pacifiku god. 2255._ »Gospodine profesore« javio se napokon hrapavim glasom doktor, koji je bio udaljeniji od gurua »gospodine profesore, mi bismo molili razgovor na samu.« »Dat æu vam ga poslije ponoæi u opservatoriju« smjesta odvrati Cold. »Dotle izvolite ostati s nama u društvu.« Na ove rijeèi zagledaju se oba doktora, kao da se meðusobno pitaju za savjet. »Poslije ponoæi?! To ne može biti« izjavi se isti Japanac »jer, zar ne Hito, nas još prije ponoæi èeka drugi važan posao.« I nadoda tvrdo: »To mora biti smjesta! Izaðimo u predsoblje!« Pomno promatrao je Cold lice Okumino, dok je guru sada gledao lice Hito-a. Obojici navrle su na èelo sitne kapljice znoja, dok se u oku Okuminu lagano stao raðati sjaj kao u pitoma lava kad se u njemu javi poziv džungle.
»Sjutra, sjutra« šalio se Cold. »Danas ne izlazim dobrovoljno.« »Onda æemo vas prisiliti!« klikne Okuma i trgnuv munjevitom brzinom automatsku pištolju iz haljetka, uperi je prema prstima Coldovim. Oèi Coldove, a da nijesu ni trenule, u tren su se sasvim izmijenile. Postale su ocalno sure, pa divno zelene. »Centralni pogled« njihov lupio je Okumu meðu obrve, te su prozori pod njima naglo stali gubiti svoj divljaèki sjaj. Kao za obranu ispružio je Cold lijevu ruku prema napadaèu govoreæi: »Kroz mene pogodili biste jednu od žena iza mene. Vi, gospodine moj, ne æete pucati!« Gotovo istodobno s Coldom, kao da mu je kretnja ovoga bio znak, ispruži svoj bambusov štap .Knjiga druga - Kvadrat jajeta prema Hito-u i Mahrat. Njegove oèi sipale su sada strahovite, hipnotièke munje. Hito nije dospio da podigne svoj samokres. Bio je uzet, skamenjen, mumifikovan. Neka olovna nemoæ uhvatila je i Pita, koji se je htio baciti na Okumu. Ni maknuti se nije mogao sa svoga mjesta. I živi Japanci i mrtve statute uz zidove za nj su treperile, širile se, postale u konturama maglovite. Gotovo su bile da išèeznu, kadno odjednom i opet protrnuše i zadobiše solidnost. Slatki umor, kao pred drijem, skinuo je olovo s nogu Pitovih, ali za to ga je za ruku uhvatila Maja. Skrajnim naporom svoje volje, pri èem su mu se na èelu pojavile velike kaplje znoja, mucao je Okuma: »Slijedite nas smjesta, profesore, jer inaèe ja æu odapeti.« »Vi ne možete, razumijete li, ne možete odapeti« oštro i polagano naglašavao je Cold proslijediv umah zatim s nalogom: »Spustite ruku. Tako, kao vaš prijatelj!« Ruka Okumia spusti se prema podu. Oko njegovo posve je ugaslo. »Vrlo dobro!« povladi Cold i ne skrenuv pogled ni naboja ruke s hipnotizivanog Okume reèe u hindiju: »Hej, nirvani, stari moj! Popusti malèice, inaèe æeš ubiti svoj objekat!« »Tako, djeco« nastavi on japanski. »Pošto smo vas uredili slušajte sada pomno moju zapovijed. Svaki od vas neka ispali jedan hitac u pod. Pucaj!« Dva tiha hica planu ljubièastim blijeskom, bez dima. »Oba ova hica« zapovjedno sugerirao je Cold »oba ova hica pogodila i probila su prsi profesora Colda otrovanim tanetima. Umiruæi leži pred vama. Pripovjedite to onima koji su vas poslali. A sada, na vrat na nos, bježite iz kuæe.« Na Pacifiku god. 2255.. Poput lasica skoèe oba Japanca i doslovno, na vrat na nos, išèeznu iz sobe meduza, a zatim iz kuæe. Nitko ih nije smetao u bijegu. Sva vrata bila su im širom otvorena. Iz susjedne sobe navrli su u salon ljudi odjeveni u svilene kimonoe i u dugaèke kitajske jaquet-e od atlasa, tako zvane »makve«. Su Tung To, Hutuktu i ostali s ushiæenjem èestitali su Coldu na punom uspjehu. »To je bila mala produkcija bijelog fakira u èast mojim dairenskim gostima« reèe Cold u kitajskom jeziku, koji su razumjeli svi prisutni. I nadoda podsmješljivo engleski: »Kako vidite, miss Maja, ja još uvijek vladam jogom!« »Na tvojem mjestu ja bih mu sada, kad je minula pogibao, ubrzo izvadila njegov joginski žalac« šapne Maja u uho Satji. »No, mister Woodroff« obrati se Cold na Pita »sad smo, zar ne, nadomjestili na djelu što smo sinoæ iskljuèili u razgovoru?! Mistress Marble, a ona se u to razumije, potvrdit æe vam, da ste maloèas u mog indijskog prijatelja vidjeli najmoænije oko svijeta.« »Hipnotièki najstrahovitije, da« potvrdi Satja. »Ali ja poznam daleko ponornije i zato za mene daleko moænije oèi od njegovih. A i gospodin Pit« nadoda ona jogunasto »potvrdit æe, da i za njega imade moænijih oèiju od ovih najmoænijih Indijèevih.« Pit pogleda Maju i htjede da nešto odgovori. Ali Maja ga je veæ uhvatila za ruku i vukuæi ga zajedno sa Satjom prema velikoj dvorani reèe izazovno i kao da poduèava: »Komplimenti, mister Pit, treba da dolaze sami od sebe, a ne da ih silom izvlaèe prijateljice. Nadalje moraju oni biti izreèeni s -Knjiga druga - Kvadrat jajeta èuvstvom odgovornosti, a ta je najveæa kad su dotiènici - nasamu.« U velikoj dvorani serviran je društvu èaj »po amerikansku«, ali bez mesa. Oko ponoæi unišao je neki otrcani Kitajac i uz dubok poklon predao »kralju« prosjaka
duguljast kožnat etui. Malo zatim unišao je neki Indijac, pristupio ka Coldu i izrekao u po glasa lakonièku izreku »Sogim spava«. Cold kimne glavom i ustane. Kao da je to bio ugovoren znak, a možda i prema starinskoj kitajskoj etiketi, ustanu svi gosti i stanu se redom opraštati. Brzo se ispraznila dvorana. Kad je nato Cold spomenuo da ide preko u opservatorij, pridružili su mu se Satja i Vikra. Maja se je izjavila, da æe èekati povratak Satje, a dotle æe joj praviti društvo Pit. Coldovo društvo sišlo je u prizemlje, ali umjesto da odavle pode u glavnu zgradu astrofizièkog opservatorija, spustilo se još niže u podrum. Dugim hodnikom stigli su odavle do crveno rasvijetljene rotunde. Veæe, ali posve nalik na onu u suterenu Kunialove vile. Bio je to Hai ili 12. glavna stanica Budarha. Doèim su se ostale glavne stanice od 2 -11. zvale imenima kitajskih glavnih brojeva, ova stanica i prva (Tse) nosile su posebna imena prvog i posljednjeg èlana kitajskog duodecimalnog cikla za brojenje vremena. Tu u Haiu su i opet sabrani svi koji su se èas prije u stanu Coldovu razišli. Kako je Cold došao, nastala je velika žurba, koja je vrlo podsjeæala na spremanje glumaca uoèi kinematografskog snimanja. Indijci donijeli su svežnjeve raznobojnih dugaèkih pregaèa, koje su se sjajile kao navošteno platno.To su svi prisutni stali ogrtati. Jedini pukovnik Huia obukao je preko pregaèe još èitavu starojapansku Na Pacifiku god. 2255.. odoru iz 17. vijeka. Donesene su i primitivne kulise, pomoæu kojih je stvoren ugao jedne sobe; na kulisnim zidovima visjele su slike starinski odjevenih Japanaca u naravnoj velièini. U jedan prazan okvir, namjesto slike ušao je pukovnik, kojemu je prije toga »kralj« prosjaka opasao bodež, što ga je izvadio iz duguljastog kožnatog etuia. Na svom umjetnièki izraðenom dršku bodež je nosio veliki dragulj. Svi prisutni, paèe i indijski guru, stavili su na lice grdne obrazine s raznolikim životinjskim motivima. Jedini pukovnik nosio je masku koja je predstavljala naravni i vrlo energièni japanski obraz. Napokon je doneseno i stavljeno kraj kulise golo ljudsko tijelo, formirano dosta rudimentarno iz neke voštane tvari. Bilo je oèevidno šuplje, jer su ga donijeli najveæom lakoæom. I sad kao da je zapoèela predstava za nekog nevidljivog gledaoca ili nenazoènog kinooperatera. Guru i još dva fakira u tavtièkog se pozi šæuæurili ispred voštane maske. Malo zatim velika se grupa zakrabuljenih, meðu njima Satja i Cold, primakla voštanom èovjeku i stala ga najprije prstima dirati, a zatim noktima lagano grepsti i štipati. Povukla se kao u velikom strahu, kad je pukovnik izašao iz svog okvira i izvadiv bodež iz korica držao voštanom èovjeku kratak govor u staroj apanskom jeziku. A kad je zatim Japanac stavio držak bodeža u ruku voštanog èovjeka, listom pali su zakrabuljeni ljudi nièice i ostali nepomièno ležati, sve dokle bodež nije opet došao u korice, pukovnik u okvir, a voštani èovjek iznesen u pokrajnu sobu. Kasnije, kad su Satje i Maja iz sobe meduza, gdje su se rastale s Pitom, došle u svoju spavaonicu, reèe prva smijuæi se: »Ne treba ti biti žao što nijesi bila u Haiu. Jer ondje bi u najboljem sluèaju bila .Knjiga druga - Kvadrat jajeta igrala kakovu gusku - ta pomisli, Cold je bio osao, a ja tele - a tamo, u sobi meduza, bila si jedini obožavani fetiš. Uvjerena sam, naime, da je Pit prigrlio tvoju poduku i govorio, zar ne, s èuvstvom odgovornosti?!« »Pit je zlatan« odvrati Maja. »Volim ga skoro kao tebe.« »A Cold?« »Ah, Cold, to je sasvim nešto drugo. Njega imam u tebi, a Pita kraj tebe u sebi.« 17. Veliki kvadrat Tatarske varoši usred Pekinga imade poput termitske naseobine davnu svoju centralnu jezgru u èetverokutnom »Zabranjenom gradu«. Tu, usred velièanstvenih perivoja i divnih zgrada, iza »Meridijanskih vrata«, pa iza porte »Najdubljeg mira«, iza mramorih trgova i propileja, stoji »Mirna nebeska palaèa«, u kojoj je ured i stan šoguna Ijejasua. Malena je opsega percepcija72 nadorganskih tipova Totema-Nacije i Polisa. Drugo vrijeme imadu oni nego njihov individuum. Za njih Sunce brzinom meteora kruži oko Zemlje, godišnje dobe prolaze kao èasovi, a stoljetni hrastovi rastu naglo kao
gljive. Tek najsilniji i za to vrlo rijetki utisci zarezuju se u njihovu kolektivnu mnemu, koji je jezik najmoænije sredstvo. Veæina pekinških topografskih naziva mnemièki su znakovi drevnih i za pojedinca posve zamrlih predodzi iz carskih vremena. S tim se nazivima nimalo ne podudara percepcija, odnosno vrijeme pojedinaca. »Tatarska varoš» nema više tatarskog stanovništva. »Zabranjeni grad« svakomu je Na Pacifiku god. 2255.. pristupaèan. »Mirna nebeska palaèa« nemirno je zemaljska. Širokim stepenicama meðu dva niza skerletno crenih drvenih stupova, što drže krov prilazne verande, uspinju se i silaze struje ljudi. U veæini stran je to i tuði svijet kitajskom mediju: ponajviše Japanci, pa bijeli Mediteranci i Alipini, mongreli Pacifika, pustolovni Latini južnoamerièki, malo Kitajaca, nijedan zastupnik velike nordijske rase. Rasno jednak sastav pokazuje i dvije iste vojne spreme smještene u dvjema dvoranama do ulaza. Oružane su automatskim puškama i mitraljezama onoga tipa koji je postignut u 21. stoljeæu. Jer od polovice tog vijeka »ognjeno oružje« nije se dalje razvijalo teoretski, doèim je u praksi silno nazadovala njegova kvaliteta. Slom »teške industrije« i ideja humaniteta usporedo su i uspješno potisle ne samo top i mitraljezu, veæ i pušku i pištolju opalušu iz bijelih i žutih socijalnih tvorbi. Produkcija tog oružja u ovo je doba sasvim šuštala na Pacifiku, a upotreba njegova spala je na stepen što su ga u III. doba zapremali otrovi. Eksplozivi studirali se ovdje i dalje, ali poglavito kao otrovi. Tek u Arktiku, u tropskim i islamskim krajevima bilo je izvrsnih puškara, ali samo za lovske ostraguše, još veoma primitivne puške što se nabijaju kroz grlo. Najbolje, jer najstarije puške opetuše imali su beduinska plemena na rubu Crnog pojasa. Ali radi loše municije, što su ju izraðivali rukom i nespecijali-zovanim strojevima, a vagali zlatom, to se oružje malo upotrebljavalo. Posvuda je maha preoteo sistem starih diljki, koje su kod kaplandskih granièara i u Crnom pojasu bile u najveæem cvatu. »Ognjene spreme« u Mirnoj palaèi postavljene su u najveæoj tajnosti. Ipak je domala za njih znao sav .Knjiga druga - Kvadrat jajeta Peking, baš kao i za »ognjene ophodnje«, što su danas javno, prvi put nakon pedeset godina, stale cirkulirati ulicama. Vlada je doduše pojavu patrula dosta spretno obrazložila jakim potresom koji se je jutros osjetio u Pekingu, a imao je svoj centrum u Japanu. Ali gomile pekinške, jedinstveno usklaðene teškim hormonima gesla o Kometu i politièkoj mutaciji i pune njihovih simbola, jasno su æutjele da te mjere nijesu poduzete proti eventualnoj pljaèki, koju bi mogao izazvati ponovni potres, veæ da su uperene proti pokušaju prevrata. Nova krilatica, koja je namah niknula, zlobno je prešutjela taj osjeæaj i podrugljivo konstatovala da je to »mobilizacija proti Kometu i potresu«. Kometska psihoza zahvatila je sve ogranke Semse, a neka èudnovata tjeskoba i njezinu jezgru. Kako vladi nije uspjelo da sama stvori iluziju politièke mutacije, jer Sijam i Tibet vješto su otezali s pregovorima o federaciji, a Tiliti tvrdo izdržavao pritisak šogunov - to je posvuda preotela mah vjera u veliku promjenu izvan i proti nastojanju vlasti. Napetost sa susjedima postigla je vrhunac. Kitajski seljaèki elemenat, nosi u sebi primat familije i organizovan sasvim posebno na temelju sakralnih zakona, a ne na temelju kakovih cehovskih statuta, sav se je nalazio u Joiu. I japansko seljaštvo veæ odavna je pred sistemom samuraia zadobilo osjeæaj krapova kad se u jezeru pojave štuke. Ogromne, uglavnom posve seljaèke države Rusije, Australazije i Juse gledale su u Semsi žuto izdanje sredovjeènih bijelih vitezova - razbojnika i kondotijera. A kako su se usto davne glasine o gnjusnim i tajnim, perverznim i protunaravskim ceremonijama Semse odjednom pojaèale tako, te su poput kobne prijetnje stale kolati u sveukupnom ljudskom društvu Na Pacifiku god. 2255.. izgraðenom na principu familije, to je rijeè »Semsa« u èitavom Pacifiku imala prizvuk najgore vrste, onakav kakav je imalo ime »Templari« poèetkom 14. vijeka u evropskom Atlantiku. I uistinu Semsa nije više bila politièka stranka, veæ »muškaraèki savez« u
znanstvenom smislu ovih rijeèi, tvorevina »muškog inverznog tipa«, koji je prodro primat familije hranjen muško-ženskim ero-som. Veæ je bijela znanost na poèetku èetvrtoga doba zapazila u starostavnom japanskom viteštvu zaèudnu paralelu s davnim dvorskim »muškaraèkim savezima«, koji su u Sparti postigli svoj vrhunac, stvorili falangu i pojam »eros uranios-a«, a uzgoj ka kreposti osnovali na religijom posveæenoj pederastiji. Renaissance samuraia u romantièno èetvrto doba sazidala je usred Semse pravi pravcati red, neku vrst malteških vitezova ili još bolje: Templare Pacifika, kojima je odjednom i odasvuda zaprijetila i slièna kob. I bliženje te kobi osjetio je »kaptol Samuraja«. Da oduzme hranu svojoj najstrašnijoj neprijateljici, uzbuðenoj mašti gomila obustavio je veæ prije mjesec dana svako vršenje ceremonija. Sastanci èlanova prestali se obdržavati tajno i uz velike mjere opreza proti neèlanovima kao prije. Prije neko dvanaest dana provedeno je i veliko »èišæenje« afiliranih. Iskljuèeni su ne samo pojedinci, veæ èitave organizacije i cehovi prislonjeni uz kaptol. To je išlo vrlo lako, jer veæina iskljuèenih spremala se ionako da najavi svoj istup. Prilikom èišæenja izrekao je šogun moæan govor: sa sto tisuæa »èistih vitezova« on æe nastaviti svoj put »po željeznoj stazi«; Joi i Budarh bit æe smrvljeni, a sile svemirske uz Samuraj su; jamstvo za to baš je Komet, koji imade oblik samurajskog simbola. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta I kaptol neurotièkih Japanaca, Mediteranaca, Alipina, pacifièkih mongrela i amerièkih Latina bio je naèas elektrizovan. Ali malo zatim doživio je šogun na šetnji poznatu pustolovinu, koja je usprkos najopsežnijoj istrazi ostala zagonetkom. Odonda spopala ga neka teška boljetica, koju su on i njegova okolina prikrivali na sve moguæe naèine. Dobio je zemljanu boju u licu, koje je prolazno postalo paèe bronèano. Iako se prije pet dana stao naglo oporavljati, bio je još uvijek slab i zapadao èesto u dubok san. S tugom i zebnjom konstatovali su èlanovi kabineta meðusobno da »željeznom šogunu« nedostaje prijašnja oštrina vizije, profetski instinkt, brzina odluke, kreativna energija, da je postao kontemplativan. I »željezna staza« Semse prièinjala im se da tone u sivo blato i žutu ilovaèu. Kad su mu sinoæ javili, da je izašao oglas sablasnog Èunga, koji javlja raskol kometa, nije na to znao ništa svježe odgovoriti. Prosjake, koji su se kasno sinoæ u velikom broju sakupili pred Mirnom palaèom, dao je doduše brutalno rastjerati, ali zato nije poduzeo ništa proti ludim lamama, koji propovijedaju uništenje svih žutih i bijelih »sung«-a ili divljih barbara koji se klanjaju »gnjusnom idolu«. Bezoèno ponijela se sinoæ sva kazališta i »muvi«-i, kako se u èitavom Pacifiku tada nazivali kinematografi. »Mala kazališta«, koja kao i seoske pozornice u Rusiji i Jusi (rural stages) rade s prerazlièitim svjetlom, ali bez kulisa, èisto sugestivnim simbolima, a tehnikom sna davaju brze »drame jajeta« pune nelogièkih i strašnih scena - ta mala kazališta imala su u pozadini, umjesto obièajnih reklama za razne sorte duhana, opija, kokaina, muskarina, drzovitu sliku gdje dva kometa o svojoj dlaci vuku u Na Pacifiku god. 2255.. svemirsko bezdno dva polunaga Japanca u ornatima samurajskim, s èeliènim kapama na glavi; kako su obojica zagrljeni, a jedan od njih lebdi strmoglavce, to izgleda da se ljube u pupak. Nedvojbeno je bilo, da se tim cilja na vitezove Ijejasua i Uriua, jer pod Japancima vide se tada vrlo omiljene dekoracije zvane skaj-lajns (sky lines); crvene horizontalne linije što obrubljuju karakteristièn silhuetu Pekinga i Tokija. Velika kasino-kazališta, udešena meðu inim i za »cerebralne drame«, posvuda su sinoæ davala kratku i novu komediju »Besramni poljupci«. Komedija je naoko žigosala raznovrsne »bijele poljupce«; uistinu je »cvijet uloga« po svim pravilima japanske glumaèke »No«-škole izvrgavao ruglu i gnušanju kaptolsku ceremoniju Semse, u kojoj dolazi »bratski cjelov mira«. Usprkos drevnoj i nikada neprekršenoj zabrani, da se na filmovima azijskog Pacifika iznosi osku-letorni akt, kao po dogovoru pojavili su se u svim muvijama i velikim èajnim kuæama japanski i kitajski umeci amerièkog podrijetla, u kojima se ljubi sve u šesnaest. Kad je sve to javljeno šogunu on je odluku odgodio na sjutra i otišao spavati. Veæ je tvrdo spavao kad je stigla vijest da je Cold smrtno ranjen. Ta mu je vijest mogla biti saopæena tek danas o podne s dodatkom da do ovoga èasa ne samo da nije u
pogledu atentata uèinjena nikakova prijava, veæ da u zvjezdarni i okolni nitko o tom ne govori ni rjeèce, a na izravne upite svi, koji bi o tom mogli štogod znati, kao jedan odgovaraju da je to prosta laž. Izvidnicama, koje su na delikatan naèin pod raznim izlikama pokušale prodrijeti do samoga Colda, kao i službenim zamolbama da se sam Cold izjavi o kalanju Kometa, odgovoreno je da profesor veæ od ponoæi radi na važnom znanstvenom -Knjiga druga - Kvadrat jajeta problemu, te ne pušta baš nikoga preda se. Ni posebni ulak, što ga je vlada u ime šogunovo poslala s pismenim pozivom u audijenciju, nije mogao do Colda. Ulaka i poziv primile su obje dairenske gošæe i »hinjenim mirom« izjavile da momentalno ne smiju smetati Colda, ali da mogu jamèiti te æe se on najkasnije veèeras odazvati vrlo poèasnom pozivu. Sve to nije u rezidenciji pobudilo baš nikakve sumnje u smrtonosni uspjeh atentata. Svi su ovdje nasuprot bili posve nacistu s time da je taj atentat tako silno pogodio jake neprijateljske grupe, te ga okolina arhanova i vodstvo Joia taje, dok se potpuno ne snaðe. Neki su èlanovi kabineta u tom držanju Joia, a napose u oèito nauèenoj izjavi gospoða, vidjeli novu potvrdu svoje politièke diagnoze, da je s gledišta protivnika današnji dan smatran prvorazredno kritièkim kad pošto poto treba zatajiti svaku nesreæu. Èitav kabinet slagao se u tom da valja smjesta službeno ustanoviti, a zatim objelodaniti atentat i njegov uèinak, hoæe li se od toga imati prave koristi; jer samo tako bit æe temeljito pomr-šeno manevrisanje Joia a za dogledno vrijeme rastepene podmukle osnove što izviru iz ukletog Èung-kvoa. Ovo stanovište odobrio je i šogun uz klauzulu da red vitezova mora poštivati izjavu i jamstvo žena i zato da valja s istragom èekati do veèera. A kako ionako neæe biti ispunjeno obeæanje dairenskih gospoða to æe se moæi i njih pritegnuti radi sumnje sudioništva u umorstvu, pri èemu æe se uglaviti oni koji iza njih stoje i koji su ih naputili na ovakovo neiskreno držanje. Ova odluka šogunova vrlo je obradovala èitav kabinet, jer su u njoj vidjeli dokaz da se velikom meštru vraæa stara oštrina rasuðivanja. Na Pacifiku god. 2255.. Pitanje Coldovo skinuto je s dnevnog reda, a bilo je i vrijeme, jer poput udaraca kiklopskih kovaèa stale na sakupljen Semsin kaptol padati teške vijesti iz grada, zemlje i svijeta. Prva porazna inozemna vijest stigla je iz Šijama. Službeno se javljalo da je cijeli sindikat Mokena uapšen, a kako je pritom naðen materijal iz kojeg jasno proizlazi da je Semsa kovala urotu proti nezavisnosti Šijama, to se sa šogunskom vladom prekida svaka veza. Malo zatim radiografski izijavila je Lasa da kategorièki odbija i pomisao federacije »s ovakvim Kitajem«. Poput tragièkog kora upala je glazba dalekih iskri u Irkutsku, Moskvi, Yassu i Washingtonu, hvatana od silne antene pekinškog Tsungce-li Yamena73. Sibir, Rusija, Australija i Amerika proglasili su bojkot »nedostojne i razbojnièke vlasti« u Džepèaju. Tim se je mjerama velikih sila na najdrzovitiji naèin pridružio i mali Tiliti. Generalni guverneri Nankinga i Kantona javili su, naime, gotovo istodobno da je ovèas iz Šanghaia preko granice prebaèen tamošnji zastupnik Semse, odnosno da je u Kantonu pristao parobrod Tilitija, koji je pod silu onamo dopremio hongkonškog poslanika šogunova. S njima zajedno izagnano je iz Tilitija na tisuæe sidraunta. Na vijesti o Tilitiju planuo je šogun koji je dotle zamišljeno, kao da ga muèi neka prisilna misao, slušao burnu debatu kaptola. »Ne žuri nam se« rekao je on prezirno »da u sukobu s Bijelim slonom, sa Starsenstrajpsima74 i s ostalima stvorimo zakljuèak. Izdržat æemo taj bojkot, koji nam baš toliko prijeti kao i Komet. Sve su to odsjevi jedinstvenog plana, koji je - bio! Jer mrtva je titanska ruka koja je pokrenula sve te sile proti nama. Te æe se doskora sleæi same od sebe. Ali ovi mali .Knjiga druga - Kvadrat jajeta psiæi« doda on jarosno »ti psiæi, što se dali ludo nauckati, treba smjesta da osjete, te su dirnuli u živoga Zmaja!« I šogun izdade svom ljubimcu tajniku, mladom Savanuri, na provedbu nalog da se brahiji i odred viteške garde, koji su juèer ujutro na laðama krenuli iz Japana za
Peking, upute izravno u Suèau, odakle da kopnenim putem okupiraju Šanghai. Još taj nalog nije bio proveden kad su iskre iz Tokija javile da je u mnogim pokrajinama Japana izbio seljaèki ustanak, praæen mjestimice od »crvenog ludila«, a u samom se Tokiju ušlo u trag prevratnièkom jakom gnijezdu. Radi toga je Urju danas o podne pozvao natrag u Tokio i one brahije, koji putuju u Peking. »E, kad je tako, onda valja sistirati naš nalog« smiješio se šogun. »Inaèe od brahija nikomu koristi, jer æemo ih prikovati za debelo more. Šanghai zauzet æe pekinška garda.« U nekadašnju prijestolnu dvoranu kitajskih careva, u kojoj je zasjedao kaptol, stalo je dopirati neko tiho brujanje kao daleki šum morske bibavice. Unišao je službujuæi èasnik i javio da su se u »Zabranjeni grad« slegle nepregledne gomile koje mirno oèekuju abdikaciju šogunovu. Predvode ih prosjaci, profeti i èlanovi Huia. Izašao je i lažan broj King-Paoa koji obeæaje abdikaciju za veèeras. Uhvaæena je i iskra nepoznate stanice, koja se naziva Cung-kvo. Ta javlja istu ovu vijest na sve, na sve! Ophodnje morale se pred gomilama u najveæoj smetnji povuæi u Tatarsku varoš. U periferièkim èetvrtima napadane su iz zasjeda nekin novim oružjem, sitnim strijelama, što ih, kako se èini, duvaju iz šupljih batina. Èudesan je uèinak ovako Na Pacifiku god. 2255.. izbaèenih bodljika kad pogode ljudsku kožu. Dotiènici poènu namah bijesno plesati i obaraju se divljom mržnjom na svoje drugove, iako ih oni u plesu spreèavaju. Najkasnije za po sata mine ovakav napadaj, ali ih je nekoliko posve dovoljno da ponište stegu i udarnu snagu èitavog odreda. »Ha, Èung-kvo, to je doista žilava žaba« šalio se Ijejasu. »Izvadiše joj mozak a ona još uvijek pravi razumne kretnje. Treba otrijezniti i gomile. Neka aeroplani pomoæu letaka objave pravo stanje stvari! Ne bude li to koristilo, ohladit æemo èeliènom kišom usijane glave.« Još se vodila debata o tom kakove se mjere imadu poduzeti protiv »šupljih batinaša«, kada je stigla vijest koja je duboko potresla èitavi kaptol. Viteza Urjua udarila je kap. Odredio je premetaèinu u jednom budistièkom hramu, za koji je znao da je sijelo prevratnika, a osobno bio uvjeren da je to sam Èung-kvo. Umah nakon što je policija prodrla u hram porodila se u podzemnim prostorijama njegovim neutaživa vatra, koja je sve uništila. S tom je vatrom ugasao i život Urjov. »I u toj smrti« tako je svršavala vijest iz Tokoja »vidi puk kaznu viših sila za svetogrðe i odvraæa se od Semse.« »To je teška vijest« potišteno izjavi šogun. »Teška ne samo zato što smo izgubili najboljeg druga, veæ još veæma zato što iz sastava te vijesti jasno proizlazi da ni najbliži drugovi Urjovi nijesu daleko od puèkog uvjerenja.« U dvoranu uniðe ili bolje uleti drugi mladi tajnik šogunov. U ruci je nosio pergamenu s koje je visjela olovna buta. Naklonio se pred šogunom i u nekom velikom strahu, gotovo naježene kose, èekao da bude nagovoren. .Knjiga druga - Kvadrat jajeta »No, što je, Otani?« nježno ga zapita Ijejasu. »Zar æe i tebe pogoditi kap?« »Milostivi gospodine« mucao je tajnik »ovo je pismo donijela za vas neka - sablast. Ja sam ovèas vidio duha!« »Što luduješ?! Što je s tim pismom?« »Prije par èasaka, milostivi gospodine, pušten je k meni neki visok i mršav Indijac. Gradio se gluh i nijem. Došao je do mene tako, te je svakomu pokazivao mnogojeziènu crvenu adresu na velikom omotu ovoga lista. Adresa je glasila na šoguna Semse. Preuzeo sam to pismo i prema punomoæi odmah sam ga otvorio. Kad sam preletio njegov sadržaj, prva misao bila mi je, da valja uapsiti donositelja. Pritisnem dakle puce i u trenutku, kad su redari otvorili vrata, dignem glavu da izdam nalog za uapšenje. Ali Indijca više nije bilo! Svi su ga vidjeli uniæi, nitko izaæi! To je bio duh! I sada, kad to znadem, sjeæam se još i toga da sam kod preuzimanja lista osjetio veliku studen, što je strujala iz tog sablasnog tijela.« Mramorkom šutio je èitavi kaptol oèekujuæi ma-gièku gestu ili rijeè od svog velikog meštra. Za vrijeme dok je Otani pripovijedao svoj doživljaj, ovaj je proèitao pismo. Sjedio je nepomièno, pogled mu je zastrt, kao da nešto teško i važno rada podsvijest. Napokon je ustao.
»Donositelj, duh ili èovjek, sporedan je, pošto nam je umakao. Ali pismo je od arhana, koji me izopæuje iz svih ljudskih organizacija tako dugo dok ne položim vlast« objavi šogun monotono i nadoda sveèano: »Ali ni to nije važno! Važno je, da je onaj arhan proti kojemu smo vodili borbu - tlapnja! Jedini ja, po ovom pismu, prepoznajem pravoga Na Pacifiku god. 2255.. arhana. On nije Nordijac, on nije bjelac. On je Ainu, zadnje meso sablasne nacije koju su odavno progutali japanski naši preði!« Kod posljednjih se rijeèi odjednom posve preobrazi mraèno lice šogunovo. Iz podsvijesti vrcnula je iskra u njegov mozak osvjetljujuæi jasno tamnu zonu, koja ga je muèila, otkako se je danas probudio. Premda je znao da je prošle noæi snivao snažan neki i èudnovat san, nije ga se nikako mogao sjetiti. Sada mu je taj san odjednom u svim pojedinostima postao prezentnim. Sanjao je da se nalazi u »sobi preda«, kamo se stisnuo pred svojim grdnim neprijateljima. I onamo nagrnuli oni za njim, pritisli ga fizièki i htjeli uhvatiti. Ali prvi šogun iz obitelji Tokugava šašav iz slike pritekao mu je u pomoæ. Dao mu je bodež. I pred tom relikvijom nièice je polegla neprijateljska rulja. »Tako dugo dok imadeš taj bodež« govorio mu Tokugava »svemoæan si i nijedna sila ne može ti oduzeti vlast. Nemaš li ga više, pusti namah vlast. Traži znanje, jer vlast je tlapnja, znanje je prava moæ!« Svježim i žurnim korakom, ne progovoriv kaptolu ni jedne daljnje rijeèi uputi se Ijejasu u dvoranu svojih predaka, koja je tek nekolikim sobama bila odijeljena od kaptolske dvorane, pune slika predsjednika Džepèaja. I dvorana predaka bila je puna samih muških portreta. Èitavu jednu golemu stijenu ispunjali su Tokugave, koji su veæ davno izumrli u muškoj lozi. Vjeèno svjetlo uljenog žiška drhtalo je kroz laku i prozirnu plavkastu maglu, stvaranu dimom tamjana, što se slabo pušio iz velikih kadionika. Nekoliki bronèani »bude« i mnogo cvijeæa u vitkim i visokim vazama resilo je sobu. Na stijeni Tokugava prva je slika do prozora predstavljala prvog šoguna Ijejasua .Knjiga druga - Kvadrat jajeta iz pre polovice 17. vijeka. Kao i pred svim ostalima tajao je i pred ovom slikom budistièki spomenik pieteta, japanski »butsu-den« s pozlaæenom tablicom, tako zvanim »ihai«-em, na kojemu je ispisano »duhovno ime« pokojnikovo što ga je primio nakon smrti. K tom se æivotu uputio šogun Semse da k sebi uzme moæni talisman svoje vlasti, Tokugavin bodež svoga sna. Veæ izdaleka,na obièajnom mjestu, u otvorenom kožnatom etui-u crveno sijevao mu je ususret veliki rubin u dršku, modrikasto prelijevala se ocalna oštrica. I šogun ispruži ruku za bodežom i zgrabi u prazninu. Ni dragulja, ni bodeža, ni etuia nije bilo na æivotu. Išèezli su pred njegovim oèima, pod njegovom rukom. Željezni šogun zatetura i uhvati se za glavu kao žena. Udarac, što ga je time primio do Haia, bio je od onih što prelaze na pokoljenja. »To je bila utvara« mrmljao je on »ali bodež postoji!« Još jednoè pretraži on rukom i oèima æivot, a onda pritisne na elektrièno puce. U dvoranu uniðe sluga, stari i vjerni èuvar ove dvorane. »Matsu, gdje je bodež Tokugavin?« naoko mirno ali hrapavim glasom zapita šogun. »Gospodaru, bodež je nestao« drhæuæi odgovori sluga. »Kada?« »Najkasnije danas dopodne. Juèe, kod spremanja još je bio na svom mjestu, danas o podne nije ga više bilo. Odonda tražimo ga neprestano, ali uzalud! Veèeras htio sam javiti kradu.« »Kraða?!« govorio je šogun sam sa sobom, nakon što je kretnjom ruke otpustio slugu. »Da, za Matsua i za svakog drugog to je prosta, možda i smjela kraða. Za mene to je kobno èudo i Na Pacifiku god. 2255.. strahovita tlapnja!« I dok je vruæe èelo pritiskao na staklo zatvorena prozora, san i java, svijest i podsvijest bili su u njemu težak boj za abdikaciju ili za harakiri. Vani pred prozorom, o veèernjem suncu, igrao je roj mušica. Visoko nad Pekingom kružili su aeroplani uzdižuæi ogromna jata golubova. Dolje, na Mramornom trgu, drhtale, plesale, vrtjele se kao u Brownovu gibanju koloidne èestice svjetline, što
se slegla ispred kordona Semsine garde. Odjednom tržne se šogun. Vidio je kako iz svjetine izilazi vitak i plav, visok i krasan èovjek, èisti Nordijac u zelenom kimonou. Kad je ovaj prošao kordonom i stao se uspinjati prilaznim stepenicama, prestala je za oèi šogunove svaka dvojba da je to profesor Cold. »Ne, to nije iluzija« mrmljao je Ijejasu »može i opet biti samo bolesna vizija! Ali ako nije ni jedno ( ni drugo, onda je treæe i najstrašnije, da najbolji moji ljudi meni lažu!« I na veliko èudo èitavog kaptola, a na pravo za-prepašæenje svih ceremonijara, šogun istrèi ususret svom posjetu. Dakako da je to neobièno ponašanje velikoga meštra postalo donekle razumljivo svima kad su saznali da je posjetnik mrtvim proglašeni Cold. Muèke uhvati Colda ispod ruke i uvede ga u svoj privatni kabinet. Dugo, s udivljenjem, ne pro-zboriv ni rijeèi, gledao je japanski vlastodržac svog bijelog posjetnika, koji je vedro stajao pred njim. Napokon prekine šogun šutnju zvonkim glasom, koji je svjedoèio da je riješena unutarnja kriza: »Laž je da ste vi sinoæ smrtno ranjeni« reèe on. »Što je na tome istina, profesore?« »Istina je da oba hica ispaljena preda mnom nijesu mene ni dotakla« odgovori Cold bez oklijevanja i bez èuðenja. . Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Zar ne, vi niste arhan?« »Nisam.« »A zašto nijeste toga nikada demantovali?« »Zato da zaštitim pravoga arhana.« »Vele da ste vi velik uèitelj i najveæi uèenjak. A ja velim da ste još daleko više, da ste pravi junak!« Vanredno toplo zvuèale su ove rijeèi šogunove. Izvirale su iz moæne, religijozne njegove fantazije o vitezovima, izvirale su iz onoga sloja podsvijesti koji je u svim narodima stvorio prièu i pjesmu o nesebiènom borcu za dobro i lijepo. Lagano se nakloni Cold i da skrene razgovor, reèe: »I bez poèasnog vašeg poziva, šogune, ja bih veèeras bio došao ovamo. Htio sam vas zamoliti da noæas, na veliki refraktor, pogledate rijetki fenomen kalanja kometa.« »A ja bih vas profesore, i bez vašeg poèasnog poziva, bio zamolio da me - uzmete sa sobom« jednakim tonom odvrati šogun. Hvatao se prvi sumrak kad se šogun i Cold, bez svake pratnje i pješke uputili iz rezidencije u zvjezda-rnu. Krenuli su kroz najgušæa klupka svjetine. Put su im krèili prosjaci, profeti i Hui. Mnogo brže od putnika išao je glas po Pekingu o toj senzacionalnoj šetnji. Nepregledne gomile èekale ih veæ pred zvjezdarnom. Tu se je, u prisuæu Coldovu, održala duga konferencija izmeðu šoguna Semse i šoguna Joia. Ijejasu otstupio je i predao svu vlast Su Tung Tou. Nakon po stoljeæa Semsa i Joi opet se ujedinili. I dok su oko ponoæi fakirske baterije, njišuæi se tatvièkom pozom u termitskim prostorijama Èunga, a malo zatim i antena u obliku zviježða Labudova na kupoli Hvaj-lajskoj javljale na sve, na sve, da se Na Pacifiku god. 2255.. je veliki šogun Semse i veliki èovjek Ijejasu u pe-kinškoj zvjezdarni posve dragovoljno odrekao vlasti za sreæu èovjeèanstva, dotle je bivši svemoænik pod velikim refraktorom poput djeteta slušao Coldove kozmièke prièe. 18. Još prije zore objavljeno je iz Tsung-li Yamena svijetu da je Togo Ijejasu postao adeptom Mlijeène staze i famulusom profesora Colda. Skinuta je time kletva arhanova i bojkot susjeda, kletva i bojkot, koji su od Semse imali stvoriti nove japanske »ete«, izopæenu kastu poput nekadašnjih parija indijskih ili kovaèa centralne Afrike, »rasu prokletnika« poput baskièkih »cagots«-a srednjeg vijeka, pa Cigana i ruskih Židova treæega doba. Jer starim etama ili »hinin«-ima (»neljudska biæa«), koji su u 19. vijeku još èinili desetinu japanskog puèanstva, nije bilo više ni traga na Niponu, jednako kao ni parijama u Indiji. Još u vrijeme kad je dokinuto ropstvo u Americi, mikado je (1871.) sve ete uèinio jednakim pred zakonom. Ali njegov edikt zadugo još ostao je mrtvo slovo. Tek ruski boljševizam probudio je ove »prokletnike« iz sna i ulio im ljudsku svijest. Punu ravnopravnost, dakle svoje
posvemašnje išèeznuæe izvojštili su oni umah nakon god. 1942. u teškim prevratima kojima su, uz Joi, a poslije i u njemu, baš oni dali najeksplozivniji materijal. Indijski parije išèezli su posvema tek poèetkom 21. stoljeæa. Osim Ijejasua, koji je prema savjetu Coldovu, napokon pošao spavati i zapao u blagotvoran san, u zvjezdarni, u Haiu i u Coldovu traktu sve je još na nogama. Gospoðe su se doduše povukle u svoju spavaonu, ali ne da poðu na poèinak, veæ da prave .Knjiga druga - Kvadrat jajeta neku posebnu, posve bijelu toiletu kao sveæenice, kad se spremaju za misterij. Kod toga ih nije nitko posluživao. »Broj Coldovih famulusa poèeo je da raste« govorila je Maja obuvajuæi na bosu nogu laganu, srebrom vezenu sandalu s pustenim potplatom. »I Pit æe zacijelo k njemu preæi. Maloèas poslao mu je Cold bijelu haljinu i koprenu. Oèito æe i on s nama. Postao je dakle adept višega stupnja. I to je pravo! Možda æe otvrdnuti. Jer sada je Pit vosak u ruci žene.« »I to tebi odjednom i opet nije milo« smijala se Satja. »Ti moraš vazda imati draž, da si izvanredna grješnica, poput onih sredovjeènih vještica, koje su Bogorodicu nazivale debelom ženom. Opet je izbio u tebi zub na svete muževe, na gorde askete. Ali, draga moja, šogun Ijejasu nije ni jedno ni drugo! On za ženu nije tvrd orah. Ti æeš tu zagristi u granit!« »Da, da, taj lijepi Japanac je daleko drveniji od onoga sveca Vikre ili od kojega gurua Hale. On je izrazit inverzni tip. Ali baš to je zanimljivo« živo æe Maja i nadoda važno: »A njegov filospektar, što mu je noæas oduzet, pokazuje ne samo da je sposoban za mahajamu, za ezoterièko znanje, veæ da je meni mnogo bliži od Pita.« »Prema tome je dakle ubogi Pit, kako bi rekli kartaši, stavljen u škart?!« »Pa to nije nikakovo zlo« odvrati Maja. »I ja sam u neku ruku u škartu Coldovu. Taj je mogao stvoriti familiju višega tipa, imati nas obadvije. Ali njemu je ljubav puna spoznaja singularnosti. Joginsko udubljenje njemu je samostan, spolna džana njemu je dualni skok na traènicu klice. Do triala on se ne može dovinuti!« Na Pacifiku god. 2255.. »No, to si zbilja dobro izvela« od srca se smijala Satja. »Bolje si shvatila Colda, nego što shvaæaš samu sebe. Kao predsjednica Matice ti se boriš u javnosti za punu emancipaciju žene, za daleku familiju bez oca. Tajno, u podsvijesti pripadaš dosta blizom haremskom tipu, koji se svrstava oko paše. A u flirtu si hetera, paèe Kirka, koja hoæe zatraviti - askete.« »Ali ni ti nisi Penelopa« branila se Maja raspuštajuæi pred zrcalom svoju kosu u slobodne pramene. »Ni ti nisi to, jer inaèe ne bi bila više tabu za Colda.« Satja je veæ bila raspustila svoju kosu. Ogledala je bijel i proziran indijski veo, što ga je tako prebacila preko glave, te je na sve strane jednako padao do poda. Bila je bosonoga. Izgledala je kao koprenasti fenomen materijalizacije ili barem kao tajanstvena bajadera, kao »služavka boga«, indijska deva-dasi. »Cold me nije nikada ni nazvao Penelo-pom« govorila je ona mekim glasom koji je vibrirao kao da dolazi kroz dvostruku koprenu. »On me naziva istim imenom kojim naziva znanstveni problem na kojemu radi. Zove me Tajnom studeni. A kad mi daje ime, koje je i prije mene èulo žensko uho, onda je to ono što ga je davno neki pravi Helen nadjenuo nekoj heteri. Zove me Barathron, ponor. Razumiješ li to?! I mi smo tabu svojevoljno tako dugo dok se, odstraniv svaki zavor podsvijesti, dostojno ne spremimo za veliki dvostruki misterij kozmièkog ponora.« »Ali barathron, barathra je i kletva ortodoksnoga Kineza? To je drevni pakao kršæana« naglasi Maja uzimajuæi svoju koprenu i nadoda bockajuæi: »Poganski ponor za Colda možda je kršæanski pakao za Heata!« .Knjiga druga - Kvadrat jajeta »Da, Heat me ljubi« odvrati mirno Satja. »Ali on gotovo jednako ljubi i moju mramornu statuu, paèe i moje djevojaèko prezime. A postane li zbilja Coldov Barathron pakao za Heata, ja æu ga odanle izbaciti. Radi mene nitko ne æe trpjeti nepodnošljivo. Uostalom i Cold je tu! Ta on je našao izlaz i za spor Joia sa Semsom. A to je bila teža stvar.« Tek mimikom, koja je napola bila sakrivena velom, izrazi Maja svoju sumnju da li je to zbilja bila teža stvar. »Doista, Cold je stvorio èudo« reèe ona glasno.
»Uvjerena sam da se nitko tomu više ne divi od moga brata. U orijaškoj ovoj borbi svaka strana imade samo po jednoga mrtvaca. Urju je zapravo sam skrivio svoju smrt. Ne iznesev stvar u svojem vijeæu, posve neoèekivano dao je provaliti u prvu našu stanicu, u Tse, i time prisilio fakire da vatrom spase tajne Budarha. Pritom je izgorjela i njegova maska.« U to je unišao kitajski majordomus i javio da nosiljke èekaju. Ne èaseæi nimalo upute se gospode u vežu i uniðu u prostran zelen palankin nošen od èetiri nosioca. Još je bila noæ. Bezbroj pekinških uskih ulica bilo je rasvijetljeno acetilenskim ili slabim petrolejskim svjetlom. Tek glavne i široke ulice imale su elektriènu rasvjetu. Domala zakrenu nosiljke u pe-kinški Broadway, koji je od Južnih vrata do Zabranjenog grada, smjerom merdijana, presijecao èitavu staru Kitajsku varoš, a rasvijetljen je delikatnom kitajskom simfonijom elektriènih fenjera. Prema jugu krenule su nosiljke i stale nedaleko od Južnih vrata pred portalom hrama Njive i Pluga. Znatan broj nosiljaka, veæinom zelenih, bio je tu veæ na okupu. Na Pacifiku god. 2255.. Baš kad su gospoðe unišle u prvu zgradu hrama, stigao je bogat, velik i žut palankin nošen od 16 nosilaca. Iz njega izašao je novi predsjednik Su Tung To, zagrnut velikim žutim plaštem. Došao je u svoj tišini, bez svake službene pratnje. U prvoj zgradi hrama u bijeloj haljini pošao bosonog istim putem kojim su prošle gospoðe. U treæem dvorištu pred glavnim hramom bilo je oèito roèište bijelih sjena, koje se nijesu bojale kukurijekanja pijetlova. Tu su, medu mnogim drugima, bili Cold, Vikra i Pit. Kad je stigao Su Tung To, uputilo se èitavo društvo u podzemne prostorije hrama. Na ulazu svaki je od posjetnika dobio po jedan lotosov cvijet i po jednu sijamsku orhideju, koja imade svojstvo da joj svi primjerci procvjetaju na isti dan. U rotundi Sana ili treæe stanice Budarha na jednostavnom je odru ležalo mrtvo ljudsko tijelo, umotano u tkivo od azbesta, a pokriveno preko glave indijskim velom. Muèke, kroæeæi neèujno poput sjena, obišlo je kolo zastrtih, predvoðeno Su Tung Toom, uzglavlje mrtvaca s desna na lijevo i išèezlo u hodniku kojim je došlo. Na odru ostalo je dvojako cvijeæe: lotosi, simbol onoga s èim je se združio i sijamske orhideje simbol jedinstveno usklaðenog sjeæanja onih od kojih se odružio pokojnik. Kad se je malo iza toga opet grupiralo dairensko društvo i spremalo na povratak u zvjezdarnu, reèe Satja glasno prema Coldu: »Ova smrt bila je viša od Nikolajeve i samo još jedna vrsta smrti može biti viša od ove.« »Uèitelju, a tko je taj koji je imao tu visoku smrt i tu velebnu zadnju poèast?« brzo i izravno upita Pit Colda, smatrajuæi da je veæ dovoljno patio -Knjiga druga - Kvadrat jajeta od znatiželje i da je sada ili nikada prilika da joj na pristojan naèin udovolji. »To je jedan od bezimenih« odgovori Cold. »Divno biæe bez truna egoizma: dinamo blagotvornih zraka, altruistièki stroj ili Mahatma75, koji je u stalnoj sjeni smrti u punoj tami za slavièan ovaj svijet vršio ono što je spoznao za svoju dužnost. Mi smo dali poèast Nepoznatom vojniku èetvrtoga doba.« Bio je to guru Sana, o kojem je govorio Cold. On je poput davnih finskih i laponijskih šamana, o kojima pripovijedaju Saxo Gramaticus (umro 1204), Olaus Magnus i drugi, juèer zapao u duboki trance, u majavi-rupu jogina, da njegov ektoplastièki astralni dvojnik uzmogne odnijeti pismo arhanovo šogunu Semse. Dvojnik, kako smo vidjeli, izvršio je svoju zadaæu, ali guru Sana nije se više probudio... O podne donio je oficijelni King Pao na èelu lista vijest da je prvi službeni èin Su Tung Toov bio pohod u hramu Njive i Pluga: on da je time kao predsjednik republike naglasio drevnu i u Kitaju vazda izravnu vezu izmeðu vrhovne vlasti i pluga, a kao odlièan literat odao je tihu poštu uzvišenom seljaèkom staležu. 'Knjiga treæa SKOK NA STAZU KLICE Procedenti ab utroque compar sit laudatio (Thomas de Aguino, Pange lingua) (Jednaka neka bude hvala onome koji
proizlazi iz jednog i drugog.) GLAVA VII. Zeleni dan azijskih domovina - San kralješnjaka - Lula mira 19. Odstranjenje protivuseljaèke Semse s vlasti znaèilo je samo o sebi važnu socijalnu promjenu za èitavi azijski kontinenat. Jer time je obran onaj sloj para-sita koji je sprijeèavao da dvije glavne kontinentalne rase svijeta, kitajska i ruska, na riži i žitu svjesno sastave jedinstvenu pokrivaèu primarnog seljaèkog staleža, da stvore gigantsku azijsku domovinu. Veæ odavna ova je misao bila posve dozrela u mozgovima literata. Kitaj je u èetvrto doba spoznat kao zemlja sklada izmeðu ljudske kulture i ljudske nature, kao nacija jajeta, koja nikada nije mozgom sašla s traènice klice. Hrani se izravno na bilini, temelj joj je dom to rasadište germinalne plazme, sijelo trojedne generacije u kojoj se usporedno vrši veliki biološki ritam smrti, braka i poroda. Kulturno mladi Zapad mozgom se digao negda daleko nad stari Istok. Na socijalnom tijelu bijelih tvorbi naglo su izrasli strahoviti i bojovni organi; nezavisno od Kitaja izumio je bjelac kompas, tiskarstvo i pušèani prah, doživio tehnièku anastrofu 20. stoljeæa, kojom je naoko podjarmio Istok. Spregao je mnogu tajnu prirode, ali poslednje što je spoznao bilo je to da je još uvijek mnogo mnogo tisuæa godina iza nauke Na Pacifiku god. 2255.. Kristove, bez ljubavi k bližnjemu i slijep za oproš-tenje, da imade surovu, divljaèku klicu, koja pod teretom prebujne tehnike kulture gine doduše polaganije, ali stalno kao ona crvenokožnih ljudi, pa Patagonaca i Arauka amerièkih, kao ona australskih Tasmanaca ili afrikanskih Bušmana i Hotentota, kad ju dirne dah željene civilizacije. Jedino stari Istok, koji je od nepoznatih vremena davao svijetu njegove jedine voðe, taj Istok, bez jaza izmeðu religije i znanja, znao je držati bionomski omjer izmeðu dinamike klice i mozga, omjer kojemu su literati èetvrtoga doba dali matematièki oblik veleæi da je germinalna indukcija sisavaca jednaka drugom korijenu selekcionog faktora milieua, a germinalna indukcija èovjeka kojemu je klica osim tijelom, štiæena još i društvenom kulturom - da je jednaka èetvrtom korijenu istoga faktora. Od bijele rase najbliža i najsliènija kitajskoj bila je slavenska. Poput Kitajaca ona je gutala svoje osvajaèe, bili oni Germani, Avari ili Bugari. Neprimjetno zaseljenje balkanskog poluostrva, pred èim si u drugo doba bizantski carevi taru oèi kao iza sna, napuèenje Sibira u treæe i Aljaske u èetvrto doba, odaju gotovo istu snagu kojom se je žuto jaje lijepio uz zaposjednuto tlo u Sundskom arhipelagu, u Zapadnoj Americi, u Australiji i Južnoj Africi. Doèim su na pragu èetvrtoga doba ostale velike bijele nacije industrijom stvorile novu kastu »crvenih robova mašine« i stale razbojnièki parasitirati na tuðem seljaèkom življu, slavenska je rasa, ležeæi izravno na bilinskoj pokrivaèi, u biti svojoj bila zelena. Umah nakon svjetskoga rata javili su se i na Zapadu novi Rousseaui, ali vapaj njihov »za povratkom k polju« išèezao je u golemoj buci univerzalne fabrike. .Knjiga treæa - Skok na stazu klice Evropa treæega doba u Rusiji gledala je sfingu, u Rusima stanovnike drugoga planeta. Njezini mudraci tamo su otkrili èudesne mozaike poganskoga mita, svetaèke legende i modernoga znanja; vidjeli su divljaka i dijete, kako sa Solomunovim prstenom zaboravi na ruci, u ritmu trepaka i mamurluku votke, sniva utopije. S praznovjernim strahom slutili su da æe iz te Rusije doæi udarac koji æe utrti put novomu barbarstvu i slomiti »veliku zapadnu civilizaciju«. Jer oni, koji su prodiruæi u materiju preko atoma stigli i veæ do elektrona, sebe naravski nisu smatrali barbarima. I udarac je naoko doista došao odanle, jer tu, u Rusiji, prvi se smjelo digli robovi mašine, crveni ljudi otkinuti od zemlje i doma, cerebralni, muška-raèki barbari, kojih je u prvom redu bila dupkom puna - baš zapadna Evropa. I ti »bjesovi mozga mislili su« da provode silogizam, a uistinu vršili su opreènu hipnotièku zapovijed teško povrijeðene klice. Svagdje, gdje su došli do vlasti, nesvjesno zaustavili su oni uru tehnièkog razvoja koji je nosio ime »zapadna civilizacija«. Ali svagdje nesvjesno probudili su posve i onu naslagu u kojoj se vršilo puno naslijeðe, biološko i religiozno, u kojoj je
drijemao Istok. Najprije je to uèinjeno u Rusiji, i najprije je ovdje svoje crvene osvajaèe tiho, po kitajski, progutao patrijarhalni zeleni sloj koji je rusku zemlju nazivao svetom, a pretstavnika vrhovne vlasti, bio on car, predsjednik sovjetske ili seljaèke republike, baæuškom. U tom je sloju bio tražitelj Boga, graditelj doma, stvaratelj opæine, koja nosi ime »mir«, djelitelj nove èasti, èasti ritmièkog rada. To je bilo ono što je negda instinktivnom jezom napunjao »prosvijetljeni« Zapad treæega doba, èiji se velegradski krvni Na Pacifiku god. 2255.. kaos, bez naslijeða i religije, bez ritma i doma, me-Ijuæi svoje individue ludilom, samoubijstvom i zloèinom, osjeæao gospodarom svijeta, a otkinut od zelenog sloja bio uistinu èardak ni na nebu ni na zemlji. Seljaštvo, unesav Istok i Zapad srušilo je taj èardak. Najprije u Rusiji opustjeli su velegradovi. Još u prvim godinama boljševizma, dok se centri Zapada gušili u prenapuèenju, ostavlja ruski radnik grad. Kao negda švajcarske trupe u tuðinskoj službi, kad su za-èule glas alpinskog roga i zvukove »Kuhreigen«-a, epidemièki njega hvata nostalgija doma. Somnam-bulno slijedi on zov majèice zemlje, a racionalizra svoj povratak, da »bježi iz mišolovke u pusto gumno«. U ovo doba i opet su ruski velegradovi živi i bujni; po arealu oni su mnogo puta veæi od davnih carskih i boljševièkih. Ali to nijesu više tvorevine Zapada, zbirališta brodolomaca i beskuænika, stratišta germinalne plazme. To su vrtni gradovi kitajskoga tipa, koji sami sebe hrane, a jedu polovicu onoga kvantuma, što bi ga fiziolozi 20. vijeka bili proglasili neophodno nužnim. Majka gradova, ruska Moskva, izgleda kao orijaški, postrostruèeni Quebeck nekadašnje i vazda seoske Kanade. Jer kroz dva je stoljeæa ruski tražitelj Boga bio stigao do Indije. Golema zona ikona i svetaèkih mosti stigla je do zone buda, zona prošteništa i panagjura do zone indijskih poklonstva i islamskog hadžiluka. Graditelj doma i »mira« prelio se u Indiju, davnu zemlju samostalnih sela, od kojih je Gandhizam napokon stvorio veliku domovinu progutav temeljno »varne« ili boje, dvaput i jedam-put roðene kaste, a pretvoriv bezbrojne podkaste zanatlija u moderne cehove. Ruski seljak prelio se i u druge brojne i brojne domovine Istoka, gdje je .Knjiga treæa - Skok na stazu klice rad veselje, gdje milijuni obitelji netaknuti od »zapadnog napretka« starim sredstvima obraðuju polja, gdje rukotvorci uživaju lijepu stvar, a svi vode patrijarhalan život dokolnog dostojanstva i dobrih djela u brojnim blagdanima svojih religija. Religije ovdje nisu zid koji dijeli domovine. Iz velikih religija, koje su protkale dva bijela prava, rimsko i englesko, koje su stvorile pravno jedinstvo islamske pokrivaèe i budistièko-konfucijanski æudoredni »orbis«, iz tih je religija osvježena ukoèena internacionalna etiketa treæega doba, odatle ekstrahi-rani su univerzalni termini, tu je naðen najveæi zajednièki nazivnik interelatnog ili toènije interpa-trimonijalnog društva èetvrtoga doba. Tri religije odvajkada žive usporedo i u skladu u Kitaju i Indiji. Jerusalim, koji je u drugo doba pokretao križarske vojne, u èetvrto doba podžiže ognjišta i kandila slavenskih domova, potpaljuje ivanjske kresove, simbole katarze. Baš prije nekoliko dana ondje je protekao Veliki tjedan židovskoga Pasovera, kršæanskog Uskrsa i moslimanskog posta. Dok se na brdu Gerizinu talasali bijeli èadori Samaritanaca, a struje moslimskih poklonika pod zelenim barjacima i polumjesecima od mjedi kretali od Groba Mojsijina k velikom svom svetištu Haram-eš-Šerifu, dotle se u labirintu crkvi, kapelica i monastira pod vodstvom bijeloga patrijarhe kraj Svetoga groba vršilo godišnje »Èudo svete vatre«. Iz škulje kraj Groba trgao je sveæenik goruæu baklju i iznio je kroz vrata, gdje ga èekali skoroteèe. Preko Jaffe na brzim laðama, pa izravno na državnim aeroplanima nošena je sveta vatra u svetu Rusiju. Tu se je ona množila tako dugo, dok je nijesu imala i zadnja naselja pojasa sobova u Sibiriji i Aljaski. Na Pacifiku god. 2255.. Kroz tri je stoljeæa ruska domovina, hodeæi stazom klice, stigla na psiho- i etotehnièku razinu žutoga jajeta. Uz seljaèke organizacije i uz religiozno-
komunistièka opštežitija ili cenobije, iz crvenog doba razvila je ona u sebi struène korporacije, ogromne cehove, klubove i bratstva, zanatlijska sela i predgraða. Kraj ovakovog uloptavanja, za koje je ruski narod pokazao daleko veæu sposobnost od zapadnih nacija, pa i od samog indijskog življa, totemska duma nije nikada više uskrišena, otkako je bila izluèena sovjestkim sistemom. Kao izraziti prežitak iz cerebralne komunistièke epizode održalo se ovdje kao i na èitavom svijetu tek jedno ime. Bio je to naziv za prvi maja po gregorijanskom koledaru, koji je glasio: Crveni dan. Kako je spomenuto, za predveèerje ovoga dana sazvano je u Peking vijeæe Dvanaestorice. Kunialov i Heat stigli su ovamo veæ èetiri dana prije ovog datuma i odsjeli kod Colda. Na veliko zadovoljstvo Maje bio je susretaj izmeðu nekadašnjih mladenaèkih drugova, a sadašnjih neženja i velikih meštara dvaju najdiscipliniranijih muških saveza svijeta vanredno srdaèan. Ezoterik Kunialov i leventa Ijejasu sreli se kao muževi koji i u savremeniku znadu ugledati velikana. S Heatom nijesu bile zadovoljne ni Maja ni Satja. On je bio mrèi i muèaljiviji nego prije. Isprièavao se time da je posve zaokupljen svojim znanstvenim problemom u kojem da ne može naprijed. Nije se smijao ni onda kad mu je Maja, da boène njega i Ijejasua, u šali predložila da za odmor pokuša obnoviti Pitagorejsku školu ili refor-misati red Trapista; jer iako je Ignacije, na Lovolin red neka ni ne misli, taj æe postati monopol viteza kojeg je takla posveæujuæa milost. Ijejasu se je i ovaj put smijao i Maja, kad je bila nasamo sa Satjom, -Knjiga treæa - Skok na stazu klice usporeðivala je smiješak šogunov sa smiješkom Coldovim; konstatovala je da je i u šoguna vedri, zeleni smijeh gospodara svijeta, doèim da æe se Heat, bude li se uopæe ikada još smijao, smijati još samo crveno. Sjednica je Budarha pod predsjedanjem arha-novim održana kod Su Tung Toa. Dvanaestorica nijesu bili u punom broju; manjkala je Hala, Kabala i Zo. Ali svi otsutni temeljito su se isprièali. Umjesto bostonskog delegata Zo prisustvovali su jednom dijelu vijeæanja oba naèelnika Tilitija, koji su prije tri dana stigli u Peking i bili gosti predsjednika republike. Najvažnija toèka dnevnoga reda bio je referat Su Tung Toov, koji je potanko izvijestio o službenim pregovorima što ih je on sa znanjem arhanovim vodio sa svim azijskim državama, a koji æe sutrašnjim sveèanostima biti sankcionisani. Kao kuriozum spominjemo još da se je na ovoj sjednici, prvi put nakon trideset godina, opet jedamput - glasovalo. To je znaèilo da se radi o promjeni ili dopunjku statuta. Jer u svem ostalom odluèivao je posve apsolutistièki jedino arhan. I doista jednoglasno prihvaæen je prijedlog meštra slobodnih zidara, da za uspomenu na sutrašnji dan arhan imade na ovratniku svoje bijele haljine nositi u obliku dviju repatica žutu kitajsku carsku boju i zelenu boju azijskih domova. Na dan 1. maja, potkraj Ovce, nešto prije pola tri popodne zapoèela je u Pekingu velika službena sveèanost. Poèelo je tako kasno da uzmogne biti istodobno s jutarnjom slavom u Moskvi i Bagdadu i s podnevnom u Benaresu. Èitavi je dan padala tiha kiša. Službeno je objavljeno, da jednako blaga kiša pada u velikom pojasu od šest sati Sunèeva Na Pacifiku god. 2255.. puta na zapad, dakle skoro nad svom Eurazijom, kao blagoslov Nebesa za veliki dan azijskih domovina. Kraj ovakove objave bilo je posve razumljivo, da su brojni pekinški »pravitelji i zaklinjateli kiše«, u prvom redu taoistièki sveæenici èedno otklanjali svaku zaslugu za ovaj blagotvorni fenomen; isticali su tek da su veæ prije èetiri dana za danas prorekli zavalitu kišu. Inaèe, da nije bilo tih oglasa bila bi i ova kiša ostala zasluga lokalnih ljudskih gatalnika, kojima su vrvjele seljaèke domovine. Jer ni ezoterièki Joi, ni Kitež, ni Hala, ni Kabla nijesu èinili ništa, da rastumaèe, te su ljudske sile još preslabe za efikasni utjecaj na energiju atmosfere od 20 milijarda konjskih sila. Nasuprot su oni u svojim skrajnjim ograncima upotrijebili sve svoje veliko aerografsko znanje, da uzdrže vjeru gomila u ljudsku moæ pravljenja kiše, paèe su tu vjeru gdjegdje prema potrebi podupirali i pravljenjem munja i grmljavine, na naèin indijanskih »medicinemena«-a u stanovima oficijelnih zaklinjatelja kiše. Opet kao prije osam dana slegle se u Zabranjeni grad pred Mirnu palaèu velike mase
svijeta. Ali to nijesu bili purpurni bakteriji velegrada, veæ dostojanstvene, kontemplativne skupine, osim izaslanstva velikom veæinom sesilni narod, muževi i žene, seljaèki odbori, što ih iz najudaljenijih krajeva Kitaja, pa iz Tibeta i Šijama snesli u Peking državni autobusi. Svi su bili okiæeni lišæem pagodne smokve ili granèicama svetog drveta Vu Tung Šu, na koje sjeda misteriozna kitajska fenièptica od svojih rijetkih pohoda na Zemlju. Sa skalina prilazne verande, kojoj su propileji jednako kao i stupovi krovova stražnjih zgrada sada bili svi olièeni zeleno, držao je Su Tung To znamenit govor sakupljenom narodu. »Istodobno dok ovdje« .Knjiga treæa - Skok na stazu klice završio je on svoj govor »jednaka se slava slavi u Benaresu, na velikim dverima svetoga Gangesa, slavi se u èudesnom Bagdadu i ispred mistiènih tornjeva i zlatnih kupola religioznog kapitola ruskih federacija, ispred Kremlja u Moskvi. Umjesto dijelaka Vu Tung Sua, rese ondje dostojanstveno mnoštvo maslinove, pa lipove granèice. Lagano dolazi Tatung, veliko doba harmonije, Kitež-grad divnog mira, šulja se vrijeme veæe od prièa o Harun-al-Rašidu. Jer sklopljeni su mirotvorni savezi svih azijskih državina. Tibet i Sijam dobivaju vrhovnog sekretara domova sa sjedištem u Pekingu; Kitaj i Rusija, Indija i Islamske države stvaraju zajednièki parlamenat doma kao vrhovnu kontrolu nad radom pojedinih generalnih sekretara domova. Kao vjeèni simbol tog velikog dogaðaja današnji se dan, preživjeli Crveni dan beskuænika, proglašuje Zelenim danom azijskih domovina.« I dok je u Pekingu malo zatim sveèana povorka kretala od Mirne palaèe do hrama Vjeènoga mira, dotle su se u Moskvi s nekadašnjih Crvenih carskih, sada Zelenih stuba Kremlja, spuštari dignitari domovine da preko Zelenog trga krenu u malu crkvicu èiji su drevni èvorasti tornjiæi - bila je to nekoæ privatna kapela Ivana Groznog - još uvijek izgledali futuristièki... Stanovnici pekinške zvjezdarne nijesu se mnogo brinuli za ovu sveèanost. Pošli je gledati jedino Kunialov i Heat, ali i oni se vratili mnogo prije ruèka, koji se je u gradu obièavao uzimati u pet sati popodne. Našli su èitavo svoje društvo u velikom kiosku perivoja. Dok se je Heat pridružio Satji, Coldu i Vikri, Kunialov je prišao Maji, koja je èavrljala s Ijejasuom i Timom. Na Pacifiku god. 2255.. »Zar je to bila ta velika mutacija, Petre, o kojoj je toliko javljao Èung?« upita smiješeæi se šogun arhana. »Jest, to joj je temeljni dio« ozbiljno kimne Kunialov. »Da su neki crveni stupovi olièeni zeleno, da je jedan dan dekretom proglašen zelenim?« nešto podrugljivo pitao je dalje šogun. »Jest, da su se krilaticom kozmièkog osjetila gomile pomakle na ljestvici spektra, od crvenoga dalje, to je veliki korak.« »Baš tako velik kao onaj, kada je reformator i voða lama u Tibetu, Tsong-kaba u 15. vijeku ukinuo crvenu nošnju sveæenstva i zamijenio je žutom. Zar je i to bila svjetska mutacija?!« »I to je bila mutacija, ali mutacija malene Crvene crkve. Mutirao je. monastir Sakya u smjeru povratka k prvotnom budizmu. Tko pravi historiju, veliku ili malu, mora znati da ona crpi iz istoga dubokog i tamnog izvora iz kojega gušter regenerira svoj izgubljeni rep. Ali to...« »Pa ja sam pravio takovu historiju« prekine ga Ijejasu. »Ja sam htio uskrisiti etièki stalež vitezova. A ipak...« »Ti si to i pravio kao moderni gušter« nasmije se Kunialov. »Taj, naime, kad uskrisuje svoj novi rep stvara na njemu drevne ljuske koje su bile pravilo kod njegovih pradrevnih predaka. Ti si uskrisivao toènu prasliku samuraja i zato je ona danas, kao i novi rep gušterov, abnormalna. Treba upotrebljavati staro i normalno, da se što više potisne staro i abnormalno. To je socijalno èišæenje, to je historija.« »Pa što je oèistio taj Zeleni dan?« upita šogun. .Knjiga treæa - Skok na stazu klice »On je potisnuo, on je istisnuo Crveni dan! Njime je dana azijskim masama ritmièka solidarnost èiš-æih boja Tifona, ubojice Osirisova, sveta boja divljaèkih totema, omiljela boja Jakobinaca, Garibaldijanaca i nacionalistièkih Sokola, u koju je
napokon posve uronio logièki barbar, ruski boljševik. Od danas za vazda prestaje biti ta boja mila azijskom seljaku. Kitajci je veæ odavna upotrebljavaju tek za ublaženje demona atavizma, kao što i mi lijeènici upotrebljavamo crveno svjetlo za buðenje hidre, za osvježenje mneme u živim æelijama. Najviši socijalni stvorovi, pèele, ne vide više crvene boje...« »Prema tome æe proglašenjem Zelenoga dana i ljudska krv postati zelenom?« ujedljivo upadne Ijejasu. »Svakako mnogo više nego što bi od uspjeha arisokratske Semse bila postala plavom« jednakim tonom odgovori Kunialov. »O, mister Cold, doðite mi u pomoæ« šaljivo skoèi Maja i pristupi k Satjinoj grupi. »Moj brat uni-štuje boju koja je nama crnkama najmilija. A šogun je nimalo ne brani! Znaš, Satjo« nadoda ona afekti-ranom tugom »mi žene ni ne slutimo kako smo malo ljubljene od muškaraca. Umjesto da složno traže boju koja æe se svidjeti svim crnkama i plavkama, ti muževi tuku i onu koja se sviða daleko veæoj polovici žena. Spasimo crvenu boju!« »Nije potrebno, miss Maja, da se založimo za nju« reèe Cold. »Ta se i sama dobro brani, jer ona je boja mneme i ostaje netaknuta usprkos Zelenom danu. Pravi Zeleni dan Azije i svijeta dolazi tek onda kad ljudi otkriju tajnu biline, koja zasada jedina vrši punu kozmièku funkciju na Zemlji. Ali treba da k tomu pridoðe i Zelena noæ, da postane Na Pacifiku god. 2255.. jasnom tajna svemirske maglice, tajna nebulija. Uostalom nijesam ja veæ Heat je onaj koji treba da brani crvenu boju.« »Ja ju i branim«, oglasi se Heat. »Ali ne u Pekingu, veæ u svom laboratoriju. Kad doðemo u Daljni pokazat æu vam svima kako ona guta sve ostale.« 20. Svu intenzivnost svojih studija Heat je stalno upravljao na sjeæanje i pamæenje germinalne plazme. Na tom polju on je veæ postigao zamjernih rezultata. Usavršio je u mnogom filospektralnu analizu i stvorio novu disciplinu somatske genealogije, uzdigao je eutanasiju na vrlo visok stepen metodama »Zelene smrti«, znao je ubrzati razvoj embrija mnogih sisara, paèe je potpuno uspio da razvoj ljudskog fetusa do pune zrelosti svede na 8 sinodalnih mjeseci, to jest da se trudnoæa žene po volji skrati za toliko ispod jednoga tonalamatla, koliko ona redovito traje iznad te periode od 9 sinodalnih mjeseci. Ali sva ta oktriæa Heatova, bila su zapravo tek otpadci njegove fiksne ideje, da je po stazi žive klice moguæe putovati u prošlost i to realno putovati, a ne imaginarno, kako su to po temporalnim znakovima fosila veæ uspješno pokušali geolozi. Poput alkemista srednjega vijeka, koji su tražili kamen mudraca da okrenu involuciju materije, Heat je tražio naèin da pomoæu Života pronaðe »mašinu za vrijeme«. Znanstvene metode ezoterika u mnogoèem se razlikovale od onih kojima se služili bijeli uèenjaci treæega doba. Anatomija, mikroskopija, kemièka analiza organskih spojeva i tkiva, potisnute su u -Knjiga treæa - Skok na stazu klice pozadinu. Takav postupak s neizmjerno finom meta-strukurom za ezoterike, bio je jednak postupku luðaka koji hicima iz pištolje hoæe razglabati mašineriju ure. Po mnijenju ezoterika Kepler ne bi nikada bio pronašao svojih zakona da je raspolagao podacima 20. stoljeæa, a astronomije ne bi uopæe bilo da je Ticho imao deset puta finije instrumente. Zadnje, što bi otkrila riba dubine - govorili su ezoterici bila bi voda. I oni su uglavnom napustili detaljna istraživanja, kojima se treæe doba daleèilo od viših spoznaja. Prestali su kalati znanosti, branili se proti speci-jalizovanju i nastojali biti polihistori. Materijal što ga je prikupila osobito Amerika, gdje je bezbroj inteligentnih manipulanata kroz 20. i 21. vijek na-cijepao preko stotinu bioloških i psiholoških disciplina, taj materijal bio je ionako preogroman. Snagom intuicije ezoterici su i opet sve te znanosti ujedinili u jedinstveno znanje, koje se u biološkom pogledu približilo drevnoj indijskoj vjeri u »pitrije«, vjeri u silu predaka. Iz razasutog evropskog i amerièkog znanstvenog materijala, oni su apstrahirali stalne relacije izmeðu mneme i spektralnih boja, tj. svjetla, izmeðu
morfe i mneme, izmeðu mneme i toksina. Ali oni nijesu bili samo Kepleri, oni su prestali da budu riba dubina. Oni su otkrili vodu. Previše bi umorilo da o tim svim pregnuæima podamo ovdje èitavu .studiju. Dovoljno je napomenuti da su ezoterici u jednoj opæe poznatoj, od svakog živog biæa vršenoj, ali znanstveno negda vrlo zanemarenoj funkciji, otkrili temeljni elemenat potpuno ravnopravan hranjenju. Taj drevni i novi elemenat bio je - san. Kao vitaliste oni su život smatrali iskrom pozitivne i negativne praenergije, produktom materije i pneume (duha), anate i atmana. Svaka od Na Pacifiku god. 2255.. ovih polarnih prašila djeluje opet dvojako: integrirajuæi i diferencirajuæi. Bit mneme konaèno je definirao Cold. Mnema je integrirajuæi, skupljajuæi princip negativne, kao što je gravitacija integrirajuæi princip pozitivne praenergije. Kod morfa omoguæen je dodir ovih principa, zato se je solidnost, elastiènost materije prièinjala uèenjacima treæega doba nekom vršæu sjeæanja, koje tek plinu nedostaje. San je ritmièko stanje u kojem se vrši naboj negativnom praenergijom, jednako kao što se hranjenjem vrši naboj pozitivnom praenergijom. Zato su san (u najširem smislu) i dijeta jedini pravi lijeènici. Baš iz hipermnestièkih76 snova jasno je vidljivo da Život ništa, ali baš ništa ne zaboravlja što je ikada osjetio, da preko njega mnema bilježi svaki dašak, gibanje svakog praška, da je Život instrumenat kojim negativni kozmos bilježi gubitak pozitivnoga. Mnema kao princip negativnoga kozmosa ne potpada pod Einsteinovu teoriju. Ova se tièe lih pozitivnoga kozmosa i, kako je poznato, iskljuèuje svaku pa i optièku reverzibilnost, buduæi da se brzina svjetla ne dade prekoraèiti, a da svaka konaèna masa ne postane beskonaèno velikom. Za mnemu postoji reverzibilnost »jednosmjernog« vremena, postoji -t, koji u formulama mehanike dolazi uvijek u drugoj potenci i kao t2 potpuno sakriva kakvoæu svoje oline. U ovo negativno vrijeme, u taj »-t« zagrizao se Heat. On sam imao je kolosalno mehanièko pamæenje. »Kliše«-i njegove cerebralne mneme imali su snagu blizu podražajnoj. Po datumima, toèno na sat mogao je on, do svoje treæe godine unatrag, okolnosno ekforirati sve što je doživio. I podsvijest je njegova bila neprestano zabavljena datumima, roðendanima, danima .Knjiga treæa - Skok na stazu klice smrti, èitavim koledarom, dok je pri tom na javi redovito posve krivo procjenjivao vrijeme. Heat je naravski znao da njegovo fenomenalno pamæenje potjeèe od njegovih primitivnih polineških preda, a njegov golemi interes za vrijeme da je èisti kriterij neuroze. I baš za ublaženje svog »bolesnog« neu-rotièkog stanja, u kojem gine granica izmeðu realnosti i fantazije, on se je posvetio mnemi i problemu vremena. Otkako je postao adeptom najvišega stupnja, a osobito otkako se oženio, on je vrlo mirno, metodièki i uspješno radio na odvijanju mneme. Potpuno bili su mu poznati odnosi izmeðu toksina i sna, o kojima znanost treæega doba usprkos upotrebi narkoze i anesteziranja, usprkos debelim toksikološkim knjigama nije imala ni pojma. Ta znanost vidjela je i to da intoksikacija sa stanovitim otrovima mijenja osjeæaj vremena, da u alkoholu brzo teèe vrijeme, da jelac hašiša vrijeme od èetvrt sata procjenjuje na 300 godina; poznavala je i fenomen »snova budilaca« (Weckertraume), u kojima je golemi lanac asocijacija stegnut u jedan tren - ali znala o tom nije ništa. Ezoterici su pod jedinstveni fenomen sna subsumirali somnabulnost, hipnozu i nesvijest, pa sve vrste koncentracije i transa osim divinacije; i histeriju držali su oni specijalnim sluèajem sna. Za njih bio je san identièan i s regeneracijom, koja je u najmoænijem svojem obliku, u tako zvanoj mor-falaksi protista, potkraj treæega doba zapanjila uèenjaèki svijet jednako kao što su stigmata svetaca i svetica nekada zadivila sredovjeène gomile. Sve to bio je njima skok na stazu klice, jaèe ili slabije približenje radu najmanjih, ali zato kozmièkim tajnama najbližih biæa. Na Pacifiku god. 2255.. Veæ potkraj treæega doba zamijetilo se analizom snova da se u spavanju vrši neki povratak u infantilno stanje, da u snovima imadu elemenata iz interuterine77 fantazije, da je položaj, što ga odrasli ljudi zauzimaju kod spavanja vrlo slièan onomu što ga fetus zauzima u majèinoj utrobi; zapazilo se i to da imade i
histerièkih stanja kad bolesnik zapada u »cenesteziju«, tj. kad proživljava nanovo nešto što je prije godina doživio nalazeæi se »subjektivno« u epohi kad su odnosne emocije podražajno izazvane; vidjelo se i to da je morfalaksa ranjenog protista »kaotièki« povratak k jajetu, da svaka regeneracija crpi iz najveæih dubina mnemièke hidre. Ezoterici znali su o tom kvantitativno još kud i kamo više, a u èemu se kvalitativno razlikovalo njihovo znanje od znanja njihovih preteèa, bilo je poglavito to da retrogradni put na stazi klice nije subjektivan i irealan, veæ objektivan i realan. San i podsvijest imadu svoju realnost, ravnopravnu realnosti jave. Probuðenje i zaspanje tek je skok iz jedne realnosti u drugu, iz jednog ritma, iz jednog vremenskog sistema u drugi. Poput Janusove glave Život imade dva lica, danje i noæno, koja se nikada ne gledaju. Za san je realnost jave u najboljem sluèaju tek -san, jer san je bliži negativnom, bdijenje bliže pozitivnom kozmosu. Ta izmjena dominata dvaju svjetova, koja nastupa regresijom na klicu, taj »-t« vidljiv je optièki u morfalaksi, u morfološkim atavizimima, u prodoru raznih fobija78 i ludila, osobito nedvoumno pako u Mendelovom zakonu, gdje ga filogenija ritmièki pokazuje prstom po principu brojke. Ili, reèeno posve konkretno: Ludilo pèela u bezmatiènom stanju - kad radilice izgubiv socijalni hormon matice kušaju leæi jaja, ne ubijaju trutova, vide i opet crvenu boju - to ludilo realni je povratak stazom klice u pradavno solitarno stanje. .Knjiga treæa - Skok na stazu klice Za Heata regeneracija gušterova repa nije nipošto imitacija repa neke davno izumrle vrste, veæ taj rep, dok osakaæeni gušter spava, izraðuju drevni geološki preci, izraðuju ga u svojem vremenu, u pradavnom jurskom mezozoiku; jednako je rast embrija i fetusa regeneracija na kojoj za vrijeme sna, u raznim vremenskim sistemima redom radi silan lanac predaka saèuvanih u mnemi. Ovakovu teoriju htio je Heat praktièki provesti do zadnjih konzekvenca. Radio je na metodama da pomoæu hipnotièke zapovijedi, pomoæu raznih toksina, sperma i aura, preko ontogeneze, stvori sistem odvijanja filetièke mneme tako, te i za posmatraèa postane osetljivo retrogradno putovanje po stazi klice, da zornim postane obrat Haeckelova biogenetskog zakona, obrat koji se više ili manje vrši u svakom snu živoga biæa. Osobito u zadnje vrijeme radio je on groznièavo na tom problemu. Saznanje da Satja ljubi Colda potreslo ga je jaèe nego što je oèekivao. Skuplje nego što je raèunao platio je on svoju znatiželju, da vidi rijetki fenomen potpune fascinacije najviših biæa, kako se je taj odigrao u svratištu »K carstvu ubavih snova«. Radom i jogom mislio je on saèuvati svoju vitalnu harmoniju, ali je dnevno opažao, kako sve veæma pucaju negve kojima je okovao svoju spiljsku neman u sebi. Opažao je kako u njemu rastu divljaèka taština Malajca i spleen Engleza i pod leæom infantilne ideje o propasti svijeta pretvaraju joginsku ravnodušnost prema životu u tešku mržnju na Život. Osjeæao je, te æe jedva moæi odoljeti snenoj želji da snagu svojih izuma ne upotrijebi za pokušaj razore nj a Života. Umah nakon Zelenog dana vratio se Heat iz Pekinga u Daljni. Satja i svi ostali stigli su onamo Na Pacifiku god. 2255.. tek desetak dana iza njega. U programu je bilo da potkraj mjeseca maja èitavo društvo pode u Japan, kamo ih sve skupa za odmor na svoje imanje pozvao Ijejasu. Svi su prihvatili šogunov poziv, paèe i Kunialov koji je držao da æe tada moæi par sedmica provesti u potpunoj dokolici. Jedini Heat otklonio je taj poziv. On je jedva èekao 28. maja, kad æe o uštapu moæi da zapoène svoj veliki eksperimenat, koji je on nazivao »San kralješnjaka«. Prema njegovu raèunu taj je, uz ritmièke pauze, imao trajati 14 dana, toèno od uštapa sve do narednog mlada. U Daljni se on žurio poglavito zato da za svoje prijatelje, koji su pokazivali veliki interes za njegov problem, priredi »malu probu« svoje teorije. I taj fragmentarni eksperimenat, taj »San primata«, morao se obaviti za vrijeme dok Mjesec dolje bere, dakle prije 14. maja. U svojem okruglom laboratoriju oèekivao je Heat dolazak uzvanika. Bio je sav u purpuru, a lice i vidljiva koža namazani nekim masnim cinobrom, podsjeæali su na kakova davnog indijanskog poglavicu, kad se spremio za polazak na »ratnu stazu«. Iako je bila noæ prozori su bili hermetièki i umješno zatvoreni tako, te im je, kao
i svim vratima, išèezao svaki trag. O rubinskom svjetlu što je dolazilo iz vijenca sitnih žarulja na obodu stropa, okrugla je stijena laboratorija sjala kao da je friško namazana uljem. Usred sobe stajala su usporedo dva stola poput stolova za operacije, ali niski kao rimski kreveti; do njih dva filoskopa pod paraboloidnim kapama, koje su držale pentalfu u dubokoj sjeni. Pentalfe bili su iznimno pomièni i nosili posebno neko kazalo, ispod kojega je tekao krug posut raznim znakovima i slikama. Taj je krug izgledao kao kakav horoskop ili još bolje kao indijska »naksatra« , Knjiga treæa - Skok na stazu klice s 28 štacija. Ali tu nijesu dominirali planeti i astro-loški znakovi zodijaka, veæ su, sudeæi po slikama, gospodari štacija ili »dekani lica« bile životinje, od èovjeka i majmuna do parcova, od guštera do oklopne ribe. Na postajama redalo se 28 siæušnih jajo-likih i prozirnih kutija koje su bile napunjene nekim ikrastim masama. Jednak horoskop, ali u veæim dimenzijama viðao se na posebnom velikom stolu. Na tom horoskopu bile su i kutije veæe, jer tu je svaka bila zapravo dvostruka, s dva otvora. Moglo ih je biti 35 parova; izgledale su pune raznih kavijara, a sve su bile stisnute na periferiju jednog jedinog kvadranta. Na tom se stolu viðale još štrcaljke, naoèari, plinske maske, kronometar i klepsidra, masti u lonèiæima i eliksiri u kristlaima. Ispod stola bilo je smješteno mnoštvo zemljanih baèvica iz kojih su tekli konopci od neke tvari sliène vosku. Svi su posjetnici došli ujedamput. Osim obiju gospoða, pa Kunialova, Colda, Vikre, Pita i Ijejasua bilo je nazoèno još neko desetak odliènika, meðu njima i veliki štovatelj Heatov, »ruka naroda« Kitajac Hoang, pa mudri Li Tai Po iz San Franciska, voða amerièkih Kitajaca, vrhovni eksponent Joia i Tajne biline, po zanimanju veletržac èajem. Oèekivao se za danas i dolazak naèelnika Tilitija Benta i Whitea i još nekih bijelih Amerikanaca, ali laða njihova nije pravodobno stigla. Umah nakon dolaska gosti, unišlo je u laboratorij dvoje vrlo mladih ljudi, oboje u prvom buðenju puberteta, brat i sestra iz indijske obitelji, koja je dala mnogo moænih fakira. Djeèak bio je stariji; prema tvrdnji Heatovoj razlika u dobi izmeðu braæe iznosila je toèno èetiri tonalamatla. Bili su posve goli i izbrijani, oblih, nu nipošto ugojenih oblika. Na Pacifiku god. 2255._ Posebnom i dugotrajnom dijetom, tjelesnim i duševnim trainingom pomno su spremljeni za Heatove pokuse. Svaki od njih donio je sa sobom po jedan vrlo komplikovan pojas, žut i debeo, težak i ukoèen kao od gipsa, na vanjskoj strani pun otponaca, puceta i interkalatora. Heat pogleda kronometar i stade rukom davati neki takt. Po tom taktu, u punom skladu, stadoše mladijenci prièvršæivati pojase. Ovi su prionuv toèno uz tijelo poput teškog oklopa zatvorili lumbalni, genitalni i sakralni pleksus. Iza toga, svatko na svoj krevet, sjela su djeca vodoravno ispruženih nogu. Posebnim konopom spojio je Heat njihove pojase meðusobno, a zatim je u njih ukopèao filoskope. Umah se na svakom od tamnih pentalfa pojavila po jedna trobojna duga, zapravo dvije polovice jedinstvenoga kruga. Nato pristupi Heat k velikom stolu i okrene klepsidru. Uz tikanje ure zaèuo se tihi šum padajuæeg pijeska. Disipativno mjerilo za pozitivno vrijeme stalo je raditi u isti tren, kad je za dvojaki Heatov medij, za indijsku braæu zapoèeo obrat vremena, put u »-t«. Za nekoliko èasaka Heat je uzdužnim magnetskim potezima svoje desne i lijeve ruke uveo oba medija u njihovo najranije djetinje doba. Izvaðao je suvereno, dualno i brzo ono što je veæ prije 350 godina uz velike napore i singularno izveo pukovnik Rochas, a za njim bezbroj inih magnetizera. Ni Heat ni pacijenti nijesu pri tom od sebe davali glasa. Tu je vladao tek somatski jezik gesta, da i taj ustupi mjesto zornom jeziku klice. Simetrièki polegli se pacijenti u svoj naravni položaj spavanja i zamalo nalazili se na pragu svog individualnog života. To su pokazivali pentalfe, na kojima je crvena boja brzo gutala i napokon progutala obje ostale. Razlika .Knjiga treæa - Skok na stazu klice vremena, za koje je na filospektru prije nastupilo puno crvenilo, iznosila je po raèunu Heatovu 1/60 sekunde. »Crveni tren amfigonske klice« objavi Heat glasno i pritisnuv nogom neku polugu pod
jednim od kreveta reèe: »Spuštam zvono.« Uz neznatan štropot otvorio se strop laboratorija i posve neèujno stalo se odanle spuštati ogromno zvono, kao za ronioce, bakrene konstrukcije, sa dvostrukim prozirnim poboènim stijenama. Društvo se povuklo izvan dohvata toga zvona, koje je doskora uklopilo centralnu Heatovu grupu zajedno sa svim aparatima. Kad se obod zvona hermetièki sastavio s podom, utrnule su žarulje laboratorija. U zvonu zaplamsalo je neko slabije svjetlo, ali ona boja koja ne napada fotografskih ploèa, nije se izmijenila. Tikanje ure i šum klepsidre prestali su dopirati do gledalaca. Umjesto toga javili se iz podzemlja mukli i ritmièki udari, kao da je duboko pod laboratorijem stao raditi kiklopski piston neke mašine. Za ovo vrijeme Heat je sebi na oèi stavio debele naoèali, na nos i usta neku vrstu plinske maske. »Kakovu zadaæu vršit æe to zvono?« zapitaše gotovo ujedamput Ijejasu i više znatiželjnih gledalaca Colda. »Genijalna je konstrukcija ovoga zvona« odgovori Cold. »Ono služi mnogobrojnim svrhama, od kojih navodim samo tri. Ponajprije, pod ovim zvonom mijenja Heat prema potrebi gustoæu, tlak, temperaturu, pa i kvalitetu zraka. Jer nije svjedno kako i što dišu njegovi pacijenti. Stijene ovoga zvona, nadalje, štite pacijente od utjecaja stranih, u ovom sluèaju poglavito naših mnema, a napose štite od žarenja naših oènih živaca. A treæe, što je za nas vani Na Pacifiku god. 2255.. najglavnije, te stijene ukidaju skotom našega oènog živca za auru.« »A od èega su te stijene?« pitao je dalje Ijejasu, dok se zvono još spuštalo. »Izmeðu obaju stakala nalazi se najstrahovitiji eksploziv našega vremena u žitkom stanju« govorio je Cold. »Naglašujem da su svi eksplozivi ujedno i otrovi i da stoje u teškoj svezi s kozmièkom funkcijom Života. Ova nitroceluloza hvata žarenje aure indijske braæe. Prema auri, kad njezino žarenje dopire do oènoga živca i obratno, taj se nalazi u stanju sliènom onomu kad tko trpi od trovanja nikotinom. Tada takav bolesnik ne vidi crvene i zelene boje. Mi stalno trpimo od skotoma za auru. Ali uslijed ovoga suncobrana mi æemo zamalo vidjeti ne samo auru braæe, veæ i njezinu plastiku. Ovaj èas daje Heat impuls obratan onomu što ga žensko jaje dobiva u dualnoj spolnoj džani, kad zapoèima gradnja ljudskog biæa od embrija do imaga. Pazite osobito na zatiljak djeèakov. Tamo, izmeðu hipofize i hrptenice, gdje se prema davnim i ispravnim opažanjima Jambliha, Cardanusa i Svedenborga javlja svaka džana, tamo moæi æete okom pratiti plastièki govor ženskoga ovarija.« I doista Heat je turio pod nos djevojèice jednu od dvostrukih jajolikih kutija, što ju je uzeo sa stolnog horoskopa, a zatim dok je drugi otvor posude držao pod nosom djeèakovim, pritisnuo je jedno puce na pojasu djevojèice. U isti tren pojavio se na zatiljku djeèakovu ektoplastièki kip ženske glave. Oba pentalfe zabljesnuše na unutarnjem rubu zeleno, pa opet crveno i stadoše strelovitom brzinom registrovati prolaze kroz ontogenetske stacije klice; pritom se obadva stali nezamjetno okretati tako, te se njihova kazala, pokazujuæi isprava toèno prvu .Knjiga treæa - Skok na stazu klice staciju »ljudskih dekanom«, pomicala laganošæu satnog kazala na uri prema »licu pitekantropusa«. Kako je mnema, odnosno njezina ektoplazma, radila kinematografskom brzinom te je, prema raèunu Heatovu, prevaljivala u jednoj sekundi okruglo 200 godina unatrag, to je kip žene u zatiljku djeèaka bio stalan, tek mu se je lagano mijenjala fizionomija. Društvo je vidjelo da Heat gotovo svako dvije minute, ali nipošto u stalnim razmacima, veæ oèito prema svojem rasuðivanju, ukopèava u spojnicu pojasa novu baèvicu ispod stola. Kad je on treæi put ovako ukopèavao, veæ je arijska glava žene dobila obilježja cromagnonske ili barem alpinske pasmine. Mudri Li Tai Po nije mogao odoljeti, a da ne zapita, èemu služi to ukopèavanje. Cold mu je posve kratko odgovorio da su burenca ispod stola akumalatori raznih aura, odakle mnema, po sustavu Heatovu, crpi materijal za svoj plastièki rad. Nakon nešto preko èetvrt sata ektoplastièki kip nalièio je na glavu australske uroðenice. Sve veæma potiskivao je unatrag èelo i nos, sve jaèe izbijala je donja èeljust, sve dublje pod bujne obrve u orbitalnu šupljinu spuštale se oèi. Javila se i suvremenica neandarskog èovjeka, pa protantropusa, a nakon nešto preko tri èetvrt sata kazala pentalfa stigla su na staciju pitekantropusa, majmuna-èovjeka Malajskog
èovjeka. Naèas postala je tu slika mutna. Heat je skoèio turio novu kutiju pod noseve; a kad je vrlo naglo ukopèavao novo burence, nehotice trgao je u vis spojnicu pojasa i digao na njoj - djevojèicu koja je ostala lebdjeti u zraku. »Levitacija!« zatuli Hoang izvan zvona uèiniv kretnju kao da kani kroz zvono priteæi u pomoæ Heatu. Na Pacifiku god. 2255.. »Nije levitacija« opomene ga Kunialov »tek ravnotežje izmeðu mneme i gravitacije. Mala ovèas, zajedno s pojasom, koji je njezin bitni dio, ne važe ništa, baš kao da je u središtu Zemlje.« Meðutim je Heat pritisnuo puce na pojasu, a time i djevojèicu u njezin prvotni položaj. Slika je i opet postala jasna i mijenjala se dalje prema drevnim primatima. Nakon nešto preko jednog sata umjesto poèetne lijepe arijske ženske glave tu je stajala glava najviše antropoidne simije. Velimo: stajala, jer kip se je doslovno ukipio, stali su i pentalfe, prestalo je njihovo plamsanje i mirno je na njima svjetlucala duga, dominantno crvena s tankom zelenom niti i vrlo uskim žutim pojasom. Heat se prignuo i pogledao filospektre izbliza. Nije više ništa ukopèavao i prestao je davati podražaje pacijentima. Premda je termometar u zvonu pokazivao da je temperatura spala od 18° na 9° C, s Heata je curio znoj od naporne, nadèovjeène pažnje. On je pošao do stola, otro si lice i namazao ga ponovo, ovaj put zelenom mašæu, doèim su mu ruke ostale crvene. Par kapi, što ih je gutnuo iz jednog kristala, oèito su ga osvježile. »Put u prošlost svršen je za danas« tumaèio je Cold. »Heat je izveo golemo djelo, stigao je duboko u tercijar. Prodre li jednoæ, recimo do ribe, moæi æe se toèno izraèunati trajanje Života na Zemlji. Ali i ovako, cijenimo li kao negda Haeckel, starost telurièkog Života okruglo samo na 100 milijuna godina i reduciramo li to vrijeme hrono-metrièki na 24 sata, to su Heatovi pacijenti pravalili oko 12 minuta tog biogenetskog dana.« »Heat ne ide dalje« nastavi Cold. »On bi sada morao upotrijebiti teža sredstva. Djelovanje spermom preko njuha siže samo tako daleko dokle, u teoriji, .Knjiga treæa - Skok na stazu klice siže moguænost križanja arijske s drevnim pasminama, što ih je redom pokazivala ektoplastièka ženka. Heat bi morao sada zapušiti sve tjelesne otvore svojih pacijenata, ustaviti im disanje, umrviti ih kao što se umrtvljuju naši fakiri. On æe sada vratiti djecu u današnje stanje. To æe iæi mnogo brže, jer i mnema je elastièna. Ali i sada treba da postupa s nadèovjeènom pažnjom, jer i sada bi svaka pogrješka izazvala eksplozivan povratak u redovito stanje, koje u ovom sluèaju ne bi bilo probuðenje, veæ smrt ove junaèke braæe.« Meðutim je Heat veæ ukopèao u spojnicu pojasa baèvicu koja je bila pretposljednja ukopèana, podra-žio nos djeèakov i, dok je kutiju držao pod nosom djevojèice, pritisnuo je jedno puce na djeèakovu pojasu. Slika, koja se kod djeèaka tokom eksperimenta bila nezamjetno spustila s okcipitalne kosti preko atlasa i epistrofeusa duboko do sedmoga vratnog kralješka, umah je ovdje išèezla. Ali zato pojavila se ona nad zadnjim vratnim kralješkom djevojke. Mnogo stegnutije gledali su sada gledaoci filogenetsko raðanje morfe od simije do majke obaju medija, èija slika nije ostala stajati, veæ se rasplinula u crvenom trenu amfigonske klice. Aura se posve staložila oko tjelesa pacijenta i vidjela se kao svetaèka magla razne gustoæe i visine. Mez-merièkim potezom Heat je posve probudio djecu, koja su ustala i veselo si protrla oèi. Dok se je zvono dizalo Heat je s njima izmijenio nekoliko rijeèi, pogladio ih po licu, srknuo iz jedne boce i bio posve svjež, kad je primao gratulacije muževa. Satja i Maja posvetile su svoju pažnju najprije malim muèenicima i izvele ih napolje. »Oh, to nije tako veliko djelo« branio se Heat prema Kunialovu i Coldu, koji su neobièno toplo Na Pacifiku god. 2255.. isticali ne samo važnost veæ i potpunost njegova pokusa. Pritom je otirao mast s lica i vrata. »Naredni put ja æu, preko oklopne ribe, prodrijeti do akranija, do kraja hrptenjaèe. A poslije još i dalje!« »Ali ako preðeš provertebrate i uðeš u crve, onda prestaje ektoplastika« primjeti Kunialov. »I pentalfa prestat æe da štogod kazuje, jer æe biti sav crven. Neæeš
moæi prepoznati u kojem si vremenu.« »O, ja znam veæ i dalje« živo æe Heat. »Riješio sam to pitanje još prve noæi, kako sam se vratio iz Pekinga. Riješio sam ga u snu. Kljuè je jednostavan. Glavno moje otkriæe jest dualni pogon u prošlost. Iz toga izviru kriteriji za svako vrijeme.« Nu Heat nije dospio da konkretno navede svoje kriterije, jer ga je prekinuo Li Tai Po. Taj je do sada bio u koroni slušaèa Hoangovih i ondje neprestanim upadicama, koje su odavale nepovjerenje, a možda i nerazumijevanje, prekidao dostojanstveno predavanje svoga prijatelja. Sada se Li obratio izravno na Heata: »Vaše blagoroðe« reèe on »Hoang nešto plete i mete. Izvolite mi vi reæi odakle vam aure drevnih i davno umrlih preða?« Ni ovo naivno pitanje nije moglo natjerati smiješka na Heatovo lice. »To je aura živuæih stvorova« stane tumaèiti on trseæi se oèito da svojim mislima podade lako shvatljivu formu. »To je aura naših suvremenih preða. Jer ne postoji samo daljina, postoji i širina vremena. U popreènom rezu Života imade svega što je bilo u uzdužnom. Taj popreèni rez, taj sankaro Života spektrum je tanhe ili životnoga elana; u njemu, kao i u ljudskom tijelu, mozaik je mneme iz raznih vremena. Kauzalnost je tu uporedna kao u snu-budiocu. I zato možemo .Knjiga treæa - Skok na stazu klice aurom raznih živih pasmina hraniti plastièku maštu klice u njenoj davnini.« Tai Po pljesne rukama i dobaciv sažalan pogled Hoangu, klikne ushiæeno prema Heatu: »O, to je divno èudo što ste ga izveli. Vi ste sazdali uru, veliku Uru Života!« »Da« kimne Heat »nema dvojbe da æe se doskora moæi toèno izraèunati starost Života na Zemlji, starost geoloških perioda, ustanoviti odnosi svih zooloških vrsta. Ali to sve nije kod toga glavno. Glavno je da taj hronometar može postati i sjekira, koja vlasnika èini gospodarem života svih živuæih primata.« Meðutim, vratile se gospoðe u okruglu sobu i Satja pristupi k Heatu. Èula je zadnje rijeèi njegove i lagan oblak prešao joj preko èela. »Potvrðena je tvoja velebna teorija« reèe ona primiv supruga za ruku. »To neka ti je dosta. Možeš mirno napustiti prodiranje u prošlost. Posveti odsada svoj genij analognom prodiranju u buduænost.« »Ah, to nije ništa za mene« odvrati Heat. »Moje metode ne dadu se upotrijebiti za divinaciju, jer u mnemi nema aktivne buduænosti, ta je u tanhi.« »Pa tanha se i ne oèituje drugdje nego u klici« dobaci Satja. »Jest, ona je u klici i zato je moguæa divinacija nekih naših fakira. Ali to što oni postizavaju, to je ujedno i sve. Takova divinacija stanje je milosti, to je skok klice u potpuno budni, asketski soma. Nositeljem divinacije postaju tjelesne æelije, a te su efemerne; zato je amplituda divinacije vazda neznatna. Osim toga skaèe tu tek polovica klice i tu ne može biti punog dualnog skoka. Za metodièku Na Pacifiku god. 2255.. i realnu divinaciju u velikom stilu, u stilu sliènom mojem Snu Kralješnjaka, bila bi potrebna najveæa širina vremena. A ta je u zvjezdama!« »Ta je u zvjezdama« ponovi Satja i pogleda Colda. Ali veæ ju je pograbila Maja i vukla ju na stranu. Na ovakove djetinje kaprice Majine svi su bili nauèeni, pogotovo Satja. »Siromah Heat« šaptala je Maja Satji u uho izvraæajuæi rijeèi Heatove »siromah Heat! On skok klice u somu naziva divinacijom, kao da nema pojma o spolnom nagonu. Porièe paèe dualni skok u buduænost, od iskona i to u velikom stilu, vrše ga sva pokoljenja! Njemu za to treba zvijezda! Tebi, zar ne, bit æe za metodièku i realnu divinaciju posvema dostatan samo jedan jedini - zvjezdar?!« 21. Dan iza eksperimenta Heatova stigoše u Daljni naèelnici Tilitija zajedno s oèekivanim Amerikancima. Od toga dana pa sve do odlaska društva u Japan postalo je neobièno živo u vili arhanovoj. Danju i noæu dolazili su ovamo brojni posjetioci, nipošto Dairenci, paèe ni Azijati, veæ posve strani ljudi iz drugih kontinenata. Bilo je meðu njima zastupnika svih amerikanskih rasa, od Rusa iz Aljaske do najjužnijih Latina, osim toga i dosta Australaca. Svi ti posjetioci redovito su stupali u dodir tek s Bentom i Whiteom, ili pak s Liom i Hoangom; malo njih imalo je susretaj s Coldom ili Heatom, gotovo nijedan s Kunialovom. Kako su svršili svoj posao u vili, ostavljali su umah i Dairen. I boravak Amerikanaca, koji bjehu došli s naèelnicima, bio je vrlo kratak. Tek Bent i White, pa Li i Hoang posve se udomili
kod Kunialova i bili, svaki za sebe -Knjiga treæa - Skok na stazu klice ili po dva zajedno, zaposleni dan i noæ, jaèe nego da su se nalazili u svojim uredima i kontorima. Ipak, za vrijeme sijeste, iza objeda, èitavo se društvo sastajalo u klupskoj sobi, u tako zvanoj »sobi lula«. Ta je soba zapravo bila oveæa dvorana ureðena u èetiri stila, koji su prelazili jedan u drugi i bili posve izraziti samo u uglovima. Primjereno èetirim velikim i glavnim regijama živèanih stimulanata, tu je bio arapsko-turski ugao kave,indijski ugao hašiša, kitajsko-ruski èajni i angosaski alkoholni ugao. Jedinstveno obilježje dobivala su sva èetiri ova odjeljenja od sprava za uživanje duhana; napose od svih moguæih vrsta »mokrih« i »suhih« lula, koje su mjestimice tvorile èitave piramide. Osim toga bilo je tu porazmješteno mnoštvo igraæih stolova za domino i karte, za kitajski i indijski šah, i još za jednu vrlo komplikovanu igru na daski, za »vajši« nekadašnjih kitajskih literata. Ta je igra u ovo doba, još više nego šah, bila poznata po èitavom Pacifiku, i to ne samo u širokim gradskim slojevima veæ i po selima. U pretežito vegeratijanskoj azijskoj zoni, odakle su potekle sve »mirne igre« odraslih, gdje je sav rat prenesen na dasku i gdje su veæ odavna i djeèje igre pitome, u toj zoni nijesu se mogle udomiti društvene igre, što su nikle u bijelom, mesožderskom pojasu. Stovište, nogomet i ovomu sliène poludivlje igre u doba su cehova i klubova posve potisnuti i u Americi od stolnih igara. Jednako je smanjenje užitka mesa i spoznaja da se tu radi o prodoru atavizma, i kod bijele rase znatno smanjila strast za lovom i plesom. Uveliko plesalo se još samo meðu yin-bumima, a lov se lovilo tek prema odredbi lijeènika. Gimnastika, tenis na travi (lawn-tennis) i znanstveno vrlo profinjeni džiu-džicu gajeni su od svih mladenaèkih skautskih udruženja, ali brutalno boksanje Na Pacifiku god. 2255., prestalo je posvema kao i svaki profesijonalni sport. Ezoterici svrstali si igre i zabave pod pojam »kasi-ne«. Dakako da ova rijeè nije dolazila od evropske rijeèi: kasino, veæ od indijske: kasina, koja je prvotno znaèila sredstva za postizavanje hipnotickoga stanja. Pitome igre kazališta i muvi, a pogotovo muzika, smatrani su kolektivnim sredstvima za brisanje utisaka jave, za približenje realnostima klice, za postignuæa socijalno važnoga polusna, koji podjednako udešava individue. Circenses smatrani su nužni za gomile kao i kruh, pa zato su ih i vlade i sindikati metodièki i pomno promicali i nadgledavali. U sobi lula sakupilo se èitavo društvo, tek su još izbivale gospoðe, koje su bile pošle u baštu pogledati golublju poštu. Cold, Heat i Ijejasu punili su glinene lule s dugaèkim kamišima, Vikra i Pit zapoèeli su partiju šaha, doèim su se naèelnici i oba Kitajca spremali na partiju Vrapca ili Mah-Džonga. Jedino je još Kunialov pregledao amerièke i australske novine. To su naravno bile službene, državne novine, jer drugojaèijih nije uopæe ni bilo. Veæ odavna i posvuda ukinuta je »slobodna i nezavisna štampa«, dokinuti su »organi javnog mišljenja« i kako se sve nazivalo »bijelo novinstvo« 20. i 21. stoljeæa, koje je tek svoj nakorumpiraniji dio zvalo »žutim«. Nakon što je izazvalo bezbroj širokih ludila i dugaèkih katastrofa, to je novinstvo napokon spoznato kao najantisocijalnija institucija, koja spreèava svako usklaðenje èovjeèanstva, jer halabukom i huškanjem bez svakog ritma prekida mirni rad i zdravi san gomila. Da gomile, koje su brojèano bile u stalnom porastu, uzmognu organizacijom postati što zbijenije, trebalo ih je štititi od svih opasnih, a redovito suvišnih emocija. Za ovo bili .Knjiga treæa - Skok na stazu klice su potrebni jedinstveni i moæni transformatori. Takav transformator bile su službene novine, koje su se u svim veæim èvorovima odnosne države dnevno tiskale u posve jednakim egzemplarima s pomno prebranim materijalom i sa stalnim krilaticama izvaðenim iz onog sloja podsvijesti koji je zajednièki daleko pretežnoj veæini individua. Takovi transformatori bili su i almanasi što su ih izdavali vrhovni sindikati organizacija. Pa ako je puèanstvo postalo i gušæe, otprilike dvaput gušæe od onoga u 20. vijeku, to je Zemlja ukinuæem onodobne štampe postala veæom, jer zavijanje politièkih šakala, šapat, intrige i laži bjesomuènih skupina, što žive od konfuzije, prestali se èuti od kontinenta do kontineta. Velikom veæinom oni su i
uistinu prestali. A ukoliko ih je ipak jošte bilo, hvatani su od jakih transformatora i izlazili iz njih laganošæu puža i balavi poput ovoga. »No, eto, dogodilo se što smo predvidjeli za godinu Kometa« reèe Kunialov odlažuæi novine Juse. »Kanadska regija voænjaka je nastradala. Osilile se gusjenice tako te se padanje njihova blata èuje kao pljusak kiše. U regiji tomata vlada teška plijesan. Zona pamuka nemoæna je proti boll-weevilu7y. Vlada upozorava da je glavnica preotela mah te valja poduzeti sve mjere proti otrovanju pšeniènim kruhom. No, to je nešto za tebe, Nat« obrati se Kunialov na Heata. »O tvom imendanu, kad se veæ bude trošilo novo brašno, mogla bi u Jusi, da upotrijebim izraz iz srednjeg vijeka, poèeti harati Vatra svetoga Ignatija. Ali sve to ide u korist mesoždera« nadoda on zamišljeno. »I opet æe osiliti nevidljivi 3-K. Boss80 žutih republikanaca jedva æe moæi održati Parkera na kormilu.« »Vaše blagoroðe, kanda nije èitalo glavno« dobaci Li.«Ima u novinama nešto i o èaju.« Na Pacifiku god. 2255.. »Što to?« zaita Kunialov hvatajuæi se za karte od bambusa i slonove kosti da ih podijeli. »Pa prema izvješæu vlade pokvario se u svim velikim magazinima Juse èaj« reèe Li lukavo žmirkajuæi oèima. »Pokvario se, kako oni vele,na do sada nerazjašnjen naèin. Tako æe Kitaj ove godine ostati bez svoga èaja. Taj æe sav u Ameriku.« »O, Kitaj može i ove godine ostati bez èaja. Tu je veæ sve u redu. Ali šalica mira ne smije poskupjeti u Jusi«, naglasi Kunialov. »Nemajte brige« klikne Li. »Èaj æe biti jeftin i što jeftiniji, to bolji!« »Da« potvrdi naèelnik Bent. »Èaj æe biti jeftin i što jeftiniji, to bolji!« »I imat æe trostruki feng« nadoda slavodobitno Hoang. »Uredit æemo Jusu kao trožiènu tamburu. Takav æe feng imati ove godine i virdžinija i sav amerikanski duhan.« »Dakle i opet jedamput pušit æe se u Americi lula mira« nasmije se Kunialov i stane redati »èasti, vjetrove, bambuse, krugove i karaktere« pacifièke igre karata. »Sto je to feng?« upita Ijejasu Colda, kad su se kartaši veæ bili zadubili u igru, a Heat je prišao k njima da kibicuje. »Meni je èitav taj razgovor dosta zagonetan.« »Feng je jedinica kojom se mjeri socijalni efekat nekog bilinskog stimulanta na ljudske živce. Otprilike onako kao što je 'nem' jedinica za vrjednotu hrane« odvrati Cold. Uvidjevši da ovom definicijom nije postao sve jasno njegovu uèeniku, nadoda: »Izmeðu bilinskih toksina i živaca postoje stalne relacije u kojima je mnogo jasnije nego u hrani izražena .Knjiga treæa - Skok na stazu klice nerazrješiva veza izmeðu biline i njezinih parasita. Užitak toksina preudešava metastrukturu živaca, kroz dugi niz generacija mijenja on i oblièje. Stimulanti su neka vrst kraljevske hrane, poput one što ju pèele davaju lièinki od koje hoæe uèiniti maticu. Ali ti toksini slabe i oštrinu mneme, slabe dakle snagu jastva; djelujuæi poput Solomonovih prstena zaboravi oni gone k altruizmu. Klica, tanha u njoj ili aktivna buduænost ih treba; i zato usprkos svim prohibicijama neodoljiv je poriv èovjeèanstva za užitkom sve moænijih stimulanata.« »Ako sam pravo razumio« prekine šogun Colda »vi ste sada, profesore, govorili o socijalnim smjernicama užitka kofeina, nikotina, alkohola i drugih živèanih otrova u najužem smislu. Ali ove se smjernice valjda ne mjere fengom?!« »Ne, fengom se mjeri faktièki socijalni efekat tih toksina. Ta veæ su davni i primitivni narodi opazili da umjeren užitak stanovitih bilinskih preparata zbližava pojedince, stvara prijateljsko raspoloženje. Lula mira, što su je pušili amerièki prasjedioci, nije bila samo sveti simbol, veæ i realnost socijalne harmonije. Prvi engleski klubovi nastali su oko kakaoa i kave, prvi kitajski oko èaja. Od 19. vijeka dalje kavane i saloni igraju važnu politièku ulogu. Teokratsko-komunistièki sistem Inka omoguæen je bio u prvom redu kokinim lišæem što su ga žvakali njihovi podanici. Znamo danas i to, da krv prolje-vana na poèetku našega èetvrtoga doba ne bi nipošto bila dala elementarnu snagu ideji èovjeèanstva, kad taj isti rat ne bi bio na najširu bazu stavio užitak mnogih i snažnih toksina. Dakako da je taj nagli porast uživanja kraljevske hrane pokosio na milijune žrtava, koji su zapravo muèenici altruizma. Ali on je požurio živèanu mutaciju bijele
Na Pacifiku god. 2255.. rase i time je digao do socijabilnosti Kitajaca, do socijabilnosti steèene poglavito dugotrajnim, stalnim i najširim uživanjem èaja. Taj je èaj pripremio i nedavni kitajsko-ruski Zeleni dan. Ukratko, poglavito èaj i duhan prvorazredni su socijalni hormoni, kojima se - poput æelija jednoga tijela - fiziološki usklaðuju milijuni individua u simpatièki i telepatièki sve moænije vrzino kolo.« »Pa to je prava himna otrovima« zaèudi se Ijejasu pogledav Vikru i Colda. Ovaj se nasmiješi i reèe: »Himna otrovima drugaèije bi glasila. Za nju se možete obratiti na Hoanga ili Heata. Spominjem tek mimogrece, da visoko socijalni insekti paèe izluèuju otrove i da mnogi trajni tipovi vertebrata imadu aparate za otrove posve blize bilinskima. Ja sam govorio o fengu. Mislim da vam je jasno što je taj?« »O, da« živo æe Ijejasu. »Šalica èaja, lula duhana feng je mira. Sada mi je jasan i razgovor što sam ga slušao. A i mnogo drugo«, nadoda on kao da govori za se. Uto uniðu u sobu obje gospoðe. Maja se uputi ravno do jednoga ormariæa u engleskom odjeljenju i izvadiv odanle jednu bocu, gutne dobrano iz nje. »Maja se lijeèi« smijuæ se tumaèila je Satja. »Malo prije ubola ju je pèela. Veæ je namazala ranicu, a ipak je dobila nabubrinu. Èini se da je vrlo osjetljiva za takav ubod.« »Kako, miss Maja nije imuna za pèelinji otrov?« Pa kakova je to sumnjiva Matica, još k tomu prvakinja svih Matica, koju napada pèela?!« neobièno glasno èudio se Ijejasu, koji je, kao veliki protivnik svakoga ženskoga udruženja, jedva doèekao ovako zgodnu priliku da se naruga predsjednici Matice. -Knjiga treæa - Skok na stazu klice »No znate, šogune« jetko se oglasi Maja »vi se tomu lako rugate, kad ste posve sigurni, da i u kasnu jesen, kad se tuku trutovi, možete bez svake pogibli izaæi meðu pèele. Nijedna vas neæe ubosti, jer nijedna vas neæe držati - trutom.« »Pa ja ni ne tvrdim da sam predsjednik trutova.« »O, ja pod trutom razumijevam u prvom redu - mužjaka« grizla je dalje Maja »i potpuno se slažem s vama da nijeste trut, a još manje njihov voða!« Šogun, pikiran, htjede da oštro ogovori, ali ga preteèe Satja uskliknuv: »Lule ovamo, dajte mi lule mira, mister Cold! Maja mora odmah pušiti sa šogunom, a neæe škoditi ako puši i s Pitom.« »Dobro, ja æu pušiti« reèe Maja »ali samo pod uvjetom da i ti pušiš s Heatom, pogotovo sada, prije našega odlaska.« »Vrlo rado, iako je to suvišno« odvrati Satja. »Jer, zar ne Nat, nas dvoje ne možemo nikada postati neprijatelji?« »Nikada« ozbiljno potvrdi Heat. »Prije nego tebi navjestio bih rat - sveukupnom Životu.« Na Pacifiku god. 2255.. GLAVA VIII. Utopija do kraja - Zakon Palola - Nivodo Tanhaèa 22 U provinciji Izumo, u toj »djedovini bogova«, što sa zapadne obale glavnog japanskog otoka gleda prema korsanskoj »regiji eremita« i prema »èuzim-skim vodama« japanske ratne slave, ležalo je imanje šoguna Toga Ijejasua. Iako tik uz more i osamljeno nije ono nipošto bilo u punom zatišju. Posve blizu tekla je glavna motorska cesta, nedaleko bio je grad Macue, glava ove provincije. Danju i noæu, uz šum morske bibavice, dopirala je ovama huka džitnija (jithney), kako se nazivali autobusi i brujanje zraène pošte. Jer uz mali Tiliti jedini je Japan od svih velikih jedinica kugle zemaljske zadržao otprilike onu intenzivnost i tehniku prometa koju je postigao poèetkom 21. vijeka, kad su se naglo stali raspadati èvorovi bijele industrije. U prva dva stoljeæa èetvrtoga doba džitni je - jer je nadovezao na drevni sistem drumova, a mogao posve nadomjestiti omražene traènice - postao integralni dio »Dalekog Istoka« od Koreje i Mandžurije do Malajskog poluotoka. Državna vlast održala ga je posvuda i poslije, iako je njegova upotreba, a pogotovo kvaliteta, na kontinentu znatno spala. U vanredno gorovitom -Knjiga treæa - Skok na stazu klice Japanu udomio se bio džitni tako te je i nakon sveopæe involucije tehnike i
povratka k polju, još uvijek radila ogromna mreža državnih »busa«. Jednako se u toj državini od preko 4000 raštrkanih otoka održala na znatnoj visini i zraèna služba. Postojalo je paèe i pet regularnih prekomorskih sveza s Korejom, s Kiauèauom, s australskim jugom preko Filipina, pa preko Kurila i Aleuta s Aljaskom. Ali temeljna zraèna pacifièka linija Amerikanaca, što se razvila iz noæne zraène pošte (crosscountry night mail) i radila od New Yorka, preko 16 divizionih toèaka i bezbrojnih svjetionika i iluminovanih èunjeva za indikaciju vjetrova, do Friška, a odavle preko 12 umjetnih štacija na debelom moru do Hawaia i Filipina, ta linija veæ je gotovo dva stoljeæa bila mrtva. Prilazak k dvorcu sogunovu davala je stara i pravilna aleja, na poèetku koje je sjedio velik bronèani Buda. Blagost, snena bestrasnost njegova sveèano lijepa lica, dostojanstvo i savršeni mir kipa odsijavali su viši život rase koja ga je zamislila. Prema ovom kipu gledaju prozori sogunove knjižnice. Pogled Satje i Maje, koje u udubini kraj prozora potiho ali živo nešto raspravljaju, nije mogao jasno segnuti dalje od tog bronèanog kipa. U sivom sumraèju veæ se stao gubiti oblaèni lipanjski dan. Oblijevo od kipa mali je morski zaliv izgledao kao tamno zrcalo, iza Bude u magli se dizao Macue kao sablast ili priviðenje. Pregledavanje knjižnice, kamo je šogun doveo svoje goste, veæ je bilo svršeno. Ormari za knjige odavali su amerikanski stil. Iako je izbor knjiga proveden ukusom èitavog niza generacija, ipak su one u prvom redu odgovarale nagnuæu sogunovu, jer su bile gotovo sve sociološke. Na Pacifiku god. 2255.. Posebnu i najjaèu grupu saèinjavale su »utopije«, u koje je vlasnik svrstao ne samo snove idealista i nihilista, veæ sve radove koji su, bilo s kojeg gledišta i bilo u kojem opsegu i obliku, davali prognozu ili raspravljali o buduænosti èovjeèanstva ili kojeg njegovog dijela. Tu je, dakle, bilo astronomskih, geoloških, filozofskih, bio-, psiho-, seksoloških, medicinskih, pa i religioznih i mistièkih djela, romana, drama i pjesama. Opširno obrazložio je kuæedomaæin društvu kako je postupao pri ureðenju ove grupe. Nije upotrebio nijedan od mehanièkih sistema knjižnièkih, veæ je subjektivnom metodom, koja iziskuje potpuno poznavanje materijala, oko hronološke hrptenice smionih i živih standard-utopija grupisao blijeda i oprezna znanstvena djela bez obzira na dobu njihova postanka. Jedan od najsnažnijih ovakovih utopistièkih kralješaka tvorila je grupa oko Wellsa. Uopæe se je jasno vidjelo da je tragièki 20. vijek bijele rase bio vijek najveæe produkcije utopije. Poslije godine 2016., kad je izašao Malvilleov »Ex Oriente lux«, u šogunovoj biblioteci nije više bilo evropske Utopije. Zadnja amerikanska utopija, Greenova »Vožnja u duzi«, potjecala je iz godine 2056. Tada su prestali i prijegledi i priruènici utopija, kojih je šogun sabrao lijepi broj od Mumforda i Herzlera (1922.) do Warda (2043.). Još je slijedio nekoliko engleskih radova, što su nikli u Tilitiju i Australiji, pa par japanskih. Prividnu lakunu 22. i 23. stoljeæa ispunjali su almanasi japanske, amerikanske i australske državne akademije koje su se, po uzoru kitajskog »Šuma kistova«, bavile iskljuèivo sociološkom disciplinom. Temeljna nota, što su je gudili ovi almanasi pisani za egzoterike, zvuèila je slièno kao mišljenje Platonovo u »Atlantidi«: Silno polagano mijenja se .Knjiga treæa - Skok na stazu klice ono što èovjek radi, ali razmjerno brzo mijenja se meðusobni odnos ljudi koji rade; na usklaðenje tih odnosa treba upraviti svu pažnju. I radovi se svagdje kretali oko konfucijanskog poimanja, koje je dalo najtrajnije i najljepše rezultate, oko najveæeg æudorednog kodeksa svijeta, oko kitajskoga Li Yia. Sve velike religije svijeta, sve nauke velikih filozofa komentovane su u tom smjeru. Iz njih se izgraðivala jedinstena etika, davale maksime za æudoredni poredak svijeta, koji æe jednoè realizovati san svih vidovitih generacija: planetarnu jedinicu. Dok su gospoðe raspravljale neku oèito skroz žensku temu u niši kraj prozora, a Kunialov nedaleko do njih za malim stoliæem pregledavao veliku poštu što ju je za nj bio unio sluga, dotle je kuæedomaæin dalje raspredao svoju najmiliju temu prema Coldu, Vikri i Pitu. »Premnoga od tih zrenja u buduænosti pripadaju veæ prošlosti« govorio je on. »Jedna zato što je veæ prošla godina u koju su projicirane te slutnje, druga zato što se
veæ ispunio po koji dijelak onoga što su predvidjela. Sve se nije nikomu ispunilo, koji je radio na širokoj bazi i nikomu na odreðeno vrijeme. Komunistièki projekti dvostruko su promašili; oni su svi još utopije. Baš ovakove daleke utvare najradije su lovili bijelci, dok je njihova realna utopija veæ postojala - kraj njih. Davno je veæ bio tu, na Pacifiku, gotov kitajski Li, ta najgradioznija zakonska tvorevina ljudskoga jajeta, osnovana na strahopoèitanju prema preðima i starijemu, dakle na retrospektivnom altruizmu. Kad su bijeli ljudi, napokon, uoèili Li veæ je on bio u njima. I oni su stali živjeti, a ne pisati svoju žutu utopiju.« Iza hrpe papira podigne Kunialov svoju æelavu glavu. »Posve ispravno, moj Togo« povladi on, pri Na Pacifiku god. 2255.. èemu mu se oko lukavo smješkalo. »Tek zaboravljaš da je ta mutacija u smjeru Lia nedavno i oficijelno proglašena - zelenom!« Šogun se nakloni, možda nešto ironièki, prema svom prijatelju i nastavi: »Ispravna predviðanja bijele rase, ukoliko se nijesu ticala teške industrije, zapravo su prošlost Kitaja. Dok je tu veæ cvao vrtni grd, morao je James Buckingham, godine 1848. tek zamišljati svoj model grada; taj model morao je poslije pedeset godina istom uskrisiti Howard, da napokon u Engleskoj niknu gradiæi kao Letchworth, Wellwyn i drugi. Gotovo istodobno s Buckinghamom Cabet je u svojoj Ikariji uredio svjetsku štampu slièno kakova je ona danas, a bila u Kitaju veæ prije više tisuæljeæa. Wells je prorekao pobjedu ceste nad ukoèenom željeznièkom mrežom, a da pri tom nije mislio na drevnu kitajsku regiju drumova. Industrijama vojska nije još tu, ali kao uvod tu su orijaški cehovi kojih nije predvidio Bellamv, a koje je bez pretrga saèuvo jedini Kitaj. Originalni i sretne ruke bili su utopiste tek na polju tehnièke kulture. Nije ni èudo kad je to penši bijele rase. Ovdje je utopiju, kroz neko vrijeme, upravo hvatala zbilja. Jules Verne, malda nije doživio ostvarenje svih svojih vizija, a...« »I zato je bio slavan« upadne Kunialov. »A onima koji su gledali dalje, predvidjeli ovaj moj sluèaj« pritom pokaže Kunialov na pismo što ga je držao u ruci »njima i naš šogun jedva znade za ime!« »A kakav je taj tvoj sluèaj?« s intersom upita šogun. »Takav« odvrati arhan »da u Evropi imade intaktno saèuvanih aparata kojima ondje nitko ne zna za svrhu, doèim ih ljudi iz Pacifika prepoznavaju na prvi pogled.« -Knjiga treæa - Skok na stazu klice »Evo što je na stvari« nastavion paleæi cigaretu. »Prije neko tri mjeseca stigla je ovamo ozbiljna vijest da se u švicarskoj nekoj zvjezdarni èuva aparat, navodno iz konca 20. vijeka, za koji se ondje nasluæuje da je to bio bitni dio neke mašine koja je mogla, pomoæu sunèeva svjetla, pretvarati anorgansku u organsku materiju. Premda je za nas bilo jasno da takvo što ne postoji i još dugo neæe postojati, ta nas je vijest ipak vanredno zaintereso-vala. Prema površnom opisu nekima se prièinjalo da bi to mogao biti možda kakav zaèetak fotoelek-trièkog dinama. Sindikat veleceha 'Krijesnica' dao je tu stvar temeljito ispitati i evo što mi javljaju iz Tilitija: Taj aparat, što navodno u sebi krije tajnu biline, nije nikakav dio, veæ potpun sunèani ventil iz prve èetvrti 21. vijeka. To je ventil kojim se regulira upaljenje svjetionika i plamenih buoya81, a bio je upotrebljavan osobito na pacifièkoj amerikanskoj zraènoj liniji. Crno je to tijelo u centrumu, okruženo visoko ulaštenim stupovima. Kad na nj pada sunèevo svjetlo, koje u tom sluèaju znaèi toplinu, razlika u reakciji crnoga i nereakciji poliranog tijela zatvara izlaz acetilenu; u noæi, za pomrèine Sunca i tmurne bure svijetleæi plin je otvoren. Da, tako je s tim ventilom« završi Kunialov ustajuæi i kupeæi hrpe pisama »baš kao i s penšijem bijele rase. Svjetlo drugoga svijeta, etika Istoka zatvorila je taj penši i još dugo on neæe biti otvoren.« Nakon tih rijeèi ostavi Kunialov društvo. Oèito je morao dati prešne odgovore na neka pisma, jer je pošao u svoju sobu. Vikra mu je ponudio svoju službu, ali on je to otklonio. »Da, da, interesantna je ta bijela rasa« glasno je razmišljao šogun. »Veæina njenih utopista nije mogla zamisliti buduænosti bez stalnog progresa Na Pacifiku god. 2255.. tehnike. Bilo je doduše i takvih koji su slutili da je ovakav tempo napretka
nezdrav, da pod njim strada strahovito ljudska klica. Ali ti su odmah skoèili u drugu protivnost. Vidjeli su kaotièku minu, povratak barbarstva, svjetsko ludilo, propast èovjeèanstva s propašæu bijele civilizacije. Uza sve svoje silne mašine i eksperimente s materijom svi zajedno bili su maljušni. I nijesu ni pokušali pisati utopiju do - kraja. A tu sam ja kod njih tražio.« »Bili su maljušni, jer im je nedostajala koncepcija 0 drugom svijetu« reèe Cold. »Bili su maljušni, jer nijesu bili dosta ponizni, da spoznaju svoju poziciju u telurièkom Životu. A smatrali su Život luksusom kozmosa, a ne njegovim bitnim dijelom. Bez toga trojega nema Utopije do kraja!« »A kako bi glasila Utopija do kraja?« zapita šogun. Iz cigare odbije Cold pravilan kolut modrikasta dima, koji je zadugo rotirao nad njegovom glavom: »Samsaro, kolut razvoja i uvoja« reèe on »glavni je temelj za racionalno gledanje u buduænost. Ali taj se u razvoju klice èita samo uz dvojaki kozmièki kljuè.« »Pa dajte ga èitajte« zamoli kuæedomaæin. »Ljudska povijest imade maljušan amplitudo, recimo, šest sekunda biogenetskog dana« zapoène Cold. »Nomotetsko poimanje povijesti dalo je tek nekoliko mutnih generalizacija koje su daleko do zakona. Iz helenske povijesti kušalo se zakljuèiti na kružno gibanje koje se približuje prstenu. Najjasniji samsaro historije jest Aristotelova teorija ustava, ali 1 ta vrijedi potpuno samo za doba i kulturni kraj iz kojega je apstrahirana. Mi bjelci uopæe smo kasno spoznali golemi indijski pojam samsara. Danas .Knjiga treæa - Skok na stazu klice vidimo da sve rotira, ako ne baš u krugu, a ono u spirali. Vidimo samsaro i dodirne mu toèke - te èesto zovemo ekstremima - u porodu i smrti, u kolanju bakterija, gdje su smrt i porod identièni, u djetetu i starcu, u egoizmu i ehopatiji neurotika, u ljubavi i mržnji. U èovjeku gledamo samsaro probionta. Veæ u 19. vijeku bijela je znanost jasno osjetila da socijalne pojave podsjeæaju na organiène. Organiciste tražili su takav analogan ili homologan organizam, tražili su ga previsoko i nijesu ga našli. Mi smo segnuli niže i našli smo ga u æeliji, u komplikovanoj metastrukturi protista, u kojoj radi arehus. Èovjek, homo faber, nadviv se filetièkim samsarom nad probionte, nad archaeus fabera, oznaèuje konac najveæe godine Života na Zemlji, konac arhegonije i poèetak neogonije. Mi dakle stojimo u poèetku neogonije, na poèetku novoga porasta Života u gigantièno. Kao što je tanha, žeða za gigantskim životom, tjerala arheusa da stvara æelije, da ih harmonièki kumulira do bilinskih i životinjskih mamuta, tako ona tjera sada èovjeka da stvara protiste. I on je, uz bezbrojne druge pokuse, stvorio dva jasno vidljiva tipa: Totem i Polis, odnosno njihovu simbiozu: naciju. I vagilno pleme Crvenih ljudi i sesilni helenski grad kalaju se poput protista mitotièki, šalju svoja sveta proljeæa, svoje kolonije.« »Doista, oni su se rojili kao pèele« potvrdi Ijejasu. »Pravo velite: rojili se, jer to je bilo. Od totema ostala je samo lula mira. Ali u toj usporedbi sa pèelama identièno je tek kalanje« ustanovi Cold. »Inaèe su države insekata najviši socijalni protisti Na Pacifiku god. 2255.. Zemlje, pèelac najsavršeniji Totem, mravinjak i termitsko brdo najsavršeniji Polis. Oni su vrhunac jednog pokušaja neogonije koja je zapoèela mnogo milijuna godina prije Èovjeka, daleko u mezozoiku, u kredi.« »Prema tomu insekti ne spadaju u presociologiju, kako su tvrdili bijeli sociolozi?!« »Nipošto« odvrati Cold »oni su postsociološki fenomen s ljudskoga stanovišta. Ali ipak oni nijesu nipošto naša buduænost. Jer dok je kroz insekte tanha radila punom prvom potencom jajeta, na drugoj je traènici ona spremala kvadratski eksponent jajeta, ljudski mozak. Socijalna organ-projekcija kod insekata išla je iz crijeva; oni su svojem tijelu znali dodati samo saæe i cemenat. Ljudski protist projicira svoje organe iz mozga. Samo za seksualni i somatski razvoj èovjeèanstva, za njegovo polimorfno jedinstvo može fenomen insekata biti eventualni putokaz.« »Što, zar æemo možda jednoæ imati matice koje æe leæi jaja?!« zaèudi se Ijejasu.
»Ni to nije iskljuèeno« mirno æe Cold. »Tendenca prema treæem spolu veæ je posve jasno vidljiva. Homoseksualnost, inverzni tip osobito muškaraèki, seksualne brave, poremeæenje spolnoga ravnotežja i psihièka impotenca uslijed napetosti izmeðu mozga i hrptenice, uslijed profinjenja metastrukture živaca, u stalnom su porastu. Sve jaèe tresu se temelji primarne obitelji, sve veæa je napetost izmeðu spolova, sve izrazitija postaju sekundarna spolna obilježja. Umjetnost Helena, najbliža divinaciji, predvidjela je hermafrodite. Religiozne ekstaze - a u religijama se oèituju najveæe dubine tanhe - praæene su èesto od kastracije i preodjevanja muškaraca u žene. Obrezivanje kod .Knjiga treæa - Skok na stazu klice Semita, obièaj subcizije kod centralnih Australaca, jednostrana ekstirpacija muda kod Hotentota, infibu-lacija djevojaka kod Masaia, tovljenje žena u Africi, umjetno zahirenje nožnih stopala kod kitajskih žena, zahirenje kojim se, uz neke ine promjene na samom spolovilu, nesvjesno pojaèava razvoj ženske zdjelice - sve to pokazuje da je duboko u nama ista ona zapovijed koja je dovela insekte do tropogenog polimorfizma, do tajne stvaranja bespolnih. I bez utjecanja inteligence, èisto instiktivno, došlo bi èovjeèanstvo, recimo, preko mormonsko-haremskog tipa paše, odaliska i eunuha, preko familija bez oca, ili bolje, preko familija s jednim jedinim ocem, do matrijarhata u velikom stilu. Sve to, naravski, kroz duge satove biogenetskog dana. Ali razum snažno æe zagrabiti u ovakav instinktivni razvoj! Pronaæi æe se metode odreðivanja spola i to umjetno odreðivanje pojaèat æe tendencu k bespolnom tipu muškarca. Heat je na pr. pronašao posve neškodljivu metodu za skraæivanje trudnoæe žene. Tu je perspektiva za maticu. Dakako, da postigne punu potencu matice, morala bi buduæa èovjeèja ženka raðati troje djece na dan! Pluæa su, gledana historijski, dio crijeva; imade salamandera bez pluæa, koja su tu nadomještena radom kože i krvnom mrežom u raljama. To je kažiprst za medicinu, koja æe naæi puteve za temeljne somatske mutacije. Pomislimo jošte na kraljevsku hranu toksina, na pilule vitamina, koje æe uèiniti suvišnim žderanje, na utjecaj joda s ljubièastim spektrom i X-zrakama na spolne žlijezde...« »O, to æe biti strahovite nakaze« nasmiješi se šogun. »Kod ženka dominirat æe zdjelice, kod mužjaka hrptenica, kod bespolnih, zar ne, glava i oèi?« Na Pacifiku god. 2255.. »Možda« reèe Cold. »Svakako to sve ne bi zaonda bilo nipošto ružno. Ali fenomen komplikacije tu je tako silan, da se teško može predvidjeti red pojedinih faza. To uostalom nije ni glavno, to je pomoæna smjernica. Mi govorimo tek o kalupu Života na Zemlji.« »A kozmièka smjernica?« zapita šogun. »Da se ta odrediti; tu je samsaro i kozmièki kljuè. Èovjek je stigao nad probionte. On æe poæi dalje nad njihovim krugom. Taj krug išao je prema algi, prema lišajima, prema bilini. Bilina vrši punu kozmièku funkciju na Zemlji, koju je svu pokrila. Preko nje, ne samo da negativni kozmos registrira na Zemlji gubitke pozitivnoga, veæ bilina i izravno nadomješta te gubitke. Ona imade sposobnost da poboljšava pozitivnu praenergiju, da determinuje Sunèevo svjetlo. I ljudsko društvo svojom industrijom veæ odavna privodi anorgansku materiju sve bliže k Životu. Nije sluèaj da je ta materija u prvom redu baš željezo. Pri put blizu k Životu - pri tom mimoilazim željezne bakterije - uvela je željezo veæ krv; ono je glavna sastojina plinovite magme u Zemlji i važna sastojina Sunca, ono je forma praenergije po izbor magnetièna. Odavno veæ traži Èovjek kamen mudraca, ali naæ æe ga tek onda kad otkrije tajnu biline, kad æe moæi sam, bez ove, pretvarati anorgansku u organsku materiju. Onda æe bilina postati suvišna, èovjeèji rod bit æe lišajem Zemlje. Postat æe potpuno sesilan; rasti æe vertikalno prema Suncu za plazmadomu energiju, u dubinu Zemlje za hranu. Kao što pèelac med, kao što bilinska æelija u svoje alveole, ljudski æe rod Sunèevu energiju u obliku nesluæenih toksina, eksploziva i radija, magazinirati u gigantsko telurièko saæe za novo ledeno doba što ga sprema Mjesec, a onda možda i - za Vjeènu .Knjiga treæa - Skok na stazu klice zimu. Po treæi put uæi æe u Život željezo, taj puta u obliku magnetske plinovite magme; jer podjarmljena bit æe energija atmosfere i utrobe Zemlje. I na poèetku te
kozmièke faze, te mahajuge, igrat æe važnu ulogu ondašnji individui današnjeg Crnaèkog pojasa. Nastat æe silna somatska kriza. Jednoæ moguæe je i to. Ali to ne mora biti u materijalnom smislu. Srašæenje ljudskih individua itekako je veæ na djelu. U tom pogledu, od majmunskog zakona imitacije, na koji su toliko bili ponosni bijeli sociolozi, do njihove interpsihologije daleko su važnija drevna obožavanja životinja, mumuficiranje krokodila, nekadašnji testamenti za maèke, današnji azili za pse i druge domaæe životinje. Daleko su važniji primjeri samovoljnog polaska u smrt za drugoga, sve vrste milosrða i altruizma, sugestija i telepatija, napokon otkriæa koja nedvo-umno dokazuju da su sve hipnotièke i medij alne osobe i danas veæ meðusobno povezane, satkane. Sankaro Života svezan je sa svim svojim mrtvima mnemom, a sve žive individue u njemu veže tanka, gigantska kozmièka smjernica. Ova æe ih sve jasnije vezati u sujastva; a kad ne bude više jastva, kad se ova sva sliju u gigantsko jedno, onda nastaje telurièka svijest i interkozmièka podsvijest. To je biogenetki èas kad æe Zemlja postati Živèana zvijezda. Zeleno sunce krcato kozmièkom mnemom, kad æe se moænijom telepatijom, silama Drugoga svijeta moæi uspostaviti veza s tamnima, za oko, Životima dalekih i nevidljivih sunèanih sistema. Ta sveza sizat æe dalje, mnogo dalje i brže, negoli signali najmoænijeg svjetla, o kojima su snivale bijele utopije. I borba zauzet æe tada kozmièke dimenzije. Eksponenat Života na Zemlji morat æe se uhvatiti u koštac sa svojim najljuæim neprijateljem, s Na Pacifiku god. 2255.. Mjesecem, kojega æe moæ stiæi na vrhunac onda kada æe on, iz udaljenosti od sedam zemaljskih polumjera, prividno usidren nad jednim i istim meridijanom, moæi najstrahovitije drmati zrakom, morem i magmom. Napokon, uz tamno crveno, mlako Sunce, sjati æe u toj telurièkoj moždanoj kapi - odgonetka svemira.« Dubok mrak vladao je veæ u sobi. Gospode su veæ odavna bile prišle k muškoj grupi. Crveno tinjalo je šest cigara oznaèujuæi pozicije pojedinaca. »Zar æe se i individui srasti?« upita Ijejasu. »A konac?« šapne šogun. »Samsaro nema konca« dubokim glasom odvrati Cold. »Pravi konac je pravi poèetak. Tu se slijeva ujedno mnema i tanha, sunca i planeti, jaje i imago, smrt i porod, pesimizam i optimizam. Tko riješi zagonetku svemira, taj ide u smrt. Od spoznaje najveæe tajne umrijet æe Život na Zemlji.« »Kako, zašto?« javi se pet glasova. »Telurièki mozak s punim znanjem uèinit æe samoubijstvo iz - optimizma. Svjesno, uz pristanak svih pokoljenja u mnemi, on æe završiti kalpu, dan Brahmin. Levitacijom i magnetizmom magme i još drugim kojim mašajem pospješit æe on svoj ulaz, a valjda i ulaz svog gospodara Sunca, tog neizmjernog dinamitskog magazina, u plameni vrtlog venoznog kruga Mlijeène ceste.« »Crvena smrt?!« klikne Ijejasu. »Crveni porod« ispravi ga Satja. »A bol?« oglasi se Maja. »Bol je neznanje« reèe Cold. »I danas, kad samoubijstva iz pesimizma jasno pokazuju da ništa ne znamo, ipak veæ postoji anaestezija jogom i .Knjiga treæa - Skok na stazu klice toksinima. Kad tanha i mnema postanu jedno, prestala je svaka bol. Crveni porod, kalanje Dvaju svjetova u njemu, bit æe zadnji orgazam Živèanog sunca.« »A dokaz za sve to?« upita Maja. »Apsolutni dokaz za to manjka. Teoretski, taj bi se mogao naæi u širini Zvijezda, u najvišem, najmoænijem, staraèkom Životu kojega planeta tuðega Sunca. To je, praktièki, danas nedostizivo. Ali on se može naæi i u najnižem, najsitnijem djetinjem poèetku kozmièkog Života. Ovo je moguæe. Taj realni kljuè, ne utopiju, tražim ja. I trebam za puni dokaz još samo posljednji bljesak mozga.« »O, taj æe doæi« tvrdila je Maja »pogotovo kad dokaz tražite u djetinjem životu.« I gurnuv Satju laktom reèe pitijski: »Doæi æe možda veæ sjutra u Spilji Duhova djece.« »Kako to?« upita šogun. »Èastimo se javiti kuæedomaæinu« odvrati Maja »da smo Satja i ja zakljuèile te sjutra, ako bude lijepo, uèinimo izlet u ribarsku kuæu kraj Špilje Duhova Djece. Pratioci o volji. Ostat æemo ondje i preko noæi. Ribari oèekuju fenomen palola.«
23. Drugo jutro - kad se u dvorcu vršile uvelike pripreme za izlet u ribarsku kuæu a gospode veæ bile odjevene po mornarsku - najavi Kunialov da mora bezodvlaèno u Tokio, a odanle na Kontinenat. Nije naveo razloga za svoj nagli odlazak, ali nitko nije tih od njega ni tražio. Izdaleka pokušao je on sondirati kod Maje, da li bi ga htjela pratiti u Tokio, odakle bi se mogla vratiti ovamo. Ali Maja je Na Pacifiku god. 2255.. posve preèula se te aluzie, koje su zapoèele s primjedbom bratovom da joj putnièko odijelo daleko bolje pristaje od mornarskoga. Mirno dopustila je ona da se Vikra ponudi za pratnju, našto je Kuni-alov izravno zamolio Pita, da se i on pridruži Vikri. Pit, naravski, nije mogao odbiti takove molbe. Oba pratioca imala se iz Tokija umah povratiti ka Coldu. Prije svog odlaska imao je Kunialov odulji razgovr s Coldom. Glavni predmet razgovora bila je Amerika. Kratko razložio je Kunialov ondašnje stanje i neposredne ciljeve Budarha; stvari ondje dozrijevaju, ali postoje velike podzemne napetosti. »Da nema vas« rekao je arhan »ja bih morao sam onamo na dulje vrijeme. Ovako je omoguæeno da se Budarh na oko raskoli u azijsku i amerièku polovicu. Onamo æe Bent, White i Hoang. Od velike pomoæi može vam biti i Ijejasu. On æe zacijelo s vama. Ja moram ostati u azijskom Pacifiku, jer je teže održati steèeno nego steæi. Sada, kad je Semsa pretopljena, promijenio se smjer mnogih sila na azijskom kontinentu. Ja sam pošao ovamo u dokolicu, da iz potrebite daljine uzmognem uoèiti tu novu dinamiku. Imao sam sreæu, te sam se tom opažanju mogao posvetiti èetiri sedmice, umjesto dvije, kako sam raèunao. Mislim da sam posve nacistu sa svim faktorima.« I razgovor je svršio, te je Cold obeæao, da æe do »blagdana razorenja mašina« biti u Frišku. Oproštaj s kuæedomaæinom bio je vanredno srdaèan. »Mi æemo se doskora vidjeti« rekao je Kunialov. »Jer ti, Togo, zar ne, ostaješ uz profesora Colda? Pa dakako! Time si zapao u èitavo naše društvo iz kojeg ti nema brza izlaska.« -Knjiga treæa - Skok na stazu klice »A koje je za pedeset procenata bolje od Semse, barem za ova dva dana, dok æe broj žena i muškaraca u njem biti posve jednak« nadoda Maja. Na odalsku Satji je Kunialov prišapnuo samo dvije rijeèi: »Ternarno jedinstvo«, a Coldu nešto glasnije: »Yi Lau«. A kad je Maja èuvši obje primjedbe bratove rekla: »Trebalo bi da i meni veæ jednom reèeš to isto!« odgovorio joj je on ozbiljno: »Tebi ne velim toga jer naš je rod i narod postigao svoju zadnju metu.« »Dakako« govorila je Maja Satji poslije odlaska putnika, pri èemu je u malom ruènom ogledalu, što ga je izvadila iz džepa, popravljala svoju mornarsku kapu »dakako, moj brat je pikiran, jer ga ne pratim. Naravski, trebala sam smjesta ostaviti i špilju i tebe, i palolo i ovu noæ! O, on je strašno sebièan! Jer skrajnja sebiènost mogla mu je došapnuti lukavu laž da meni putnièko odijelo bolje pristaje od mornarskoga, koje mi uopæe najbolje pristaje. A povrh toga on je i zloban! Pita je on odveo baš meni usprkos.« »Dakle, on je sebièan!« zvonko se smijala Satja. »Pa valjda ne ja! Ta ja nijesam ni jednom rijeèju zahtijevala da on meni za želju odgodi svoj put« mudrovala je Maja. »Ali to je zbilja zaèudno! Sjeæaš li se što smo sinoæ razgovarale u knjižnici?! I evo danas smo toèno dva para. Ako veèeras još doðe palolo, onda je jasno da je to karma. A pokoriti se karmi dragovoljno, to je mudrost, zar ne?« »Palolo æe doæi, jer je uštap« odvrati Satja. »Za tebe bi trebalo samo još grmljavine da ti karma ne bude preteška.« Na Pacifiku god. 2255.. Za put do ribarske kuæe nije upotrebljeno motorno vozilo, veæ kuter. Kod njegova upravljanja Ijejasu i Cold pokazali su punu mornarsku vještinu. Dražesna kuæica ležala je na takovom mjestu slikovite drage, odakle se je jasno vidjela neka silna peæina s otvorenim jajolikim ždrijelom, u koje je sasvim na dnu ulazilo more. Bio je to ulaz u Spilju Duhova djece, koju je ovjekovjeèio jedan od najmarkantnijih preteèa vagantnih bijelih kozmopolita èetvrtoga doba, ujedno jedan od prvih interpretatora mistièke i delikatne japanske narodne duše, Lafcadio Hearn (umro
1904.). Njegovo djelo »In Ghostlv Japan« (U sablasnom Japanu) ponijele su gospode sa sobom i èitale iz njega neke ulomke za vrijeme vožnje. Knjigu dao im je šogun, jer on je imao u potpunom broju sva djela svoga davnoga pisca, èija se morbidna »macabre« fantazija preko sunèanih atmosfera Istoka napokon staložila u »sablasnosti« Japana. Meðu precima šogunovim bio je naime i jedan Koizumi, izravan potomak Hearnov, koji je kako se znade, po svojoj japanskoj supruzi poprimio ovo samurajsko obiteljsko ime. A kako je Hearn-Koizumi po majci bio Grk, roðen na jonskom otoku Lev-kadiji, to je šogun s ponosom znao spominjati da u njemu teèe krv najboljih triju otoènih rasa svijeta: uz japansku, pa englesku još i helenska. Poslije podne, nakon kupanja, pohodili si izletnici Špilju Duhova. A kad se u predveèerje vratili, veæ su ribari javljali, da se je stao rojiti palolo. Umah, kao po dogovoru, staviše obje dame sebi na ruku po jedan tanahan prsten s velikim pupèastim moldavitom, valjda u poèast Mjesecu, èija su »mora« od jednake mase kao ovo zelenkasto meteorsko staklo, taj izravni ostatak jednog drugog i davno rastepenog Mjeseca. .Knjiga treæa - Skok na stazu klice Zapoèela je osjeka. Sva okolišna sela, staro i mlado sakupilo se na obali, veselo se spremalo na èamcima i sa sitno pletenim košaricama na »žetvu«. Poèev od Špilje Duhova pa daleko na puèinu stalo se more pokrivati ogromnim masama crva kolutiæavaca, kojeg su ovdje u Japanu nazivali »itome«. Sve to, što se rojilo, bilo su zapravo tek »batsu« ili prednji i živi dijelovi crva itoma, kojemu je oko 20 cm, dugaèko tijelo s ventralnim okom ostalo duboko u moru, u pukotinama koralnih peæina. Kao i pacifièki palolo Tonga-otoèja (Eunice viridis) odaslao je i japanski itome, na zapovijed Mjeseca, tek spolnim produktima natovarene 2-20 mm duge dijelove svog tijela da se oplode na površini morskoj. Ne crvima, ne individuima, bilo je pokriveno more, veæ otkoljenim žutim muškim i tamno zelenim ženskim spolovilima, koja su ginula vibrirajuæi u džani života. Sunce je veæ bilo posvema zapalo, a društvo je, razdijeljeno u dva zasebna para, još uvijek s verande gledalo fenomen palola i ljude što ga kupe. Napokon je Maja uspostavila vezu izmeðu obiju grupa. »Palolo je tu!« reèe ona važno prišav k Satji. I umah zatim upita draškajuæi neosobno: »Je li tajna studeni ili baratron?« »O studeni nema govora« javi se Cold. »Jer izmeðu muške i ženske boje palola leži baš zeleno žuta, u kojoj je najtoplije svjetlo Sunca.« »Ali baratron jest« prihvati Satja. »Jer svaki od tih batsua drma nad ponorom dvaju svjetova i tone u nj bezuvjetno, bez stida i gnjušanja, bez svakoga zavora. Da èisti instinkt govori, svaki od njih znao bi reæi: »Ja sam slast, ja sam džana, ja spoznajem.« »O, tu kod vas je neko sveèano, religiozno raspoloženje« klikne Maja. Na Pacifiku god. 2255._ »Pa to, što gledamo, i jest religija - palola« odvrati Cold. »Za ove žute sveæenike i zelene sveæenice zatvoren je samsaro erosa i logosa. Ovi su jedno.« »A zar kod ljudi nijesu jedno?« upita šogun. »Kod ljudi eros i logos komplementarne su pojave; samsaro tu je otvoren. Zatvoriti može ga samo prava žena, sveæenica erosa, kad proæuæujuæi najgolemiju džanu Života svjesno jaèa kreativnu snagu muškoga duha - u suprugu ili u sinu.« »Primjera treba, mister Cold, primjera za to i za šoguna!« dvolièno naglasi Maja. »Dat æu samo jedan i dosta davni primjer« odvrati Cold ne prihvativ nimalo frivolnog tona Majina. »Èetiri sestre dala je puritanska kuæa metodistièkog sveæenika George Macdonalda. Lice prve od njih kroz genij njena supruga BurneJonesa zasjalo je na tisuæama svetih prozora kao Madonna, druga uzdigla je stvaralaèku snagu slikara Povntera, treæa rodila je jednoga od prvih obretnika penšija, Rudvard Kiplinga, èetvrta jednoga od zadnjih titana, koji su pokušali zadržati slom tadanje Evrope, britanskog prime-ministra Stanlev Baldwin-a. Svagdje tu plastièki je radila nepisana religija puritanske žene.« »O, danas imade malo muškaraca koji ovako shvaæaju poziv žene« reèe Maja pogledav postrance šoguna. »Trebalo bi im više naviještati ovakovu religiju palola!« »Oho, gorda matica nešto se malo rastapa« upozori Satja šoguna. »Pa ja sam veæ utvrdio da miss Maja nije nikakva matica« reèe šogun. »Nu
ovom svojom .Knjiga treæa - Skok na stazu klice izjavom ona je i u teoriji napokon zauzela posve pravedno stanovište prema muškarcima.« »Toènije, molim, uglavite to toènije!« uživala je Satja. »Pa zakon palola, što ga Maja sada istièe, daleko je pravedniji od zakona matice. Po onomu ginu obojica podjednako, po ovomu pogiba samo trut.« U ovakovom raspoloženju i razgovoru povuklo se društvo u vilu. Vani je neko vrijeme sjao Komet, a onda ga je zastro oblak. Opet je »Veliki mjernik«, kako stari arijski jezici nazivahu Mjesec, sam zagospodovao Nebom i Zemljom. Ne samo nad srebrnom dragom i nad palolom, veæ i nad ribarskom kuæicom provodio je on mistièku formulu gnostika i alkemista, drevnu basmu memfitske tabule: Nebo gore, Nebo dolje. Valjda je dobro obavio svoj posao, jer se napokon i on sakrio za oblake. Tokom noæi padala je kiša i bilo je grmljavine. Ali jutro bilo je vedro kao riblje oko i svježe. Na zrcalu drage nije bilo ni traga sinoænjem obredu palola. Nedaleko od Špilje Duhova djece njihao se oštro graðen èamac. U njemu sjedile su Satja i Maja. Vesla su mirovala. Zarana i krišom izvezle se one posve same. Oèito su æutjele potrebu da se daleko od ljudi, bez svakog šaputanja, porazgovore punim glasom. Razgovor morao je veæ dugo trajati. Oko èamca plivalo je mnoštvo cigaretnih piskova; Maja bila je hrapava. Obadvjema gorjela su lica, ali to je bilo možda i od veslanja. Razgovor sad veæ nije tekao. Padale su veæinom kratke reèenice isprekidane stankama. »Tako je dakle metodièka divinacija uspjela« govorila je Maja. »Šteta što nemamo vjere u puèki Na Pacifiku god. 2255.. budizam, u reinkarnaciju. Prema ovoj, Špilja Duhova djece izgubila bi bila noæas jednoga duha. No, taj bi bio imao doista sreæu! Bio bi 'kalkag', dobio bi najjaèi mozak svijeta.« »Da« potvrdi Satja. »Jer tabua nije bilo. Misli bile su èiste. Mnemièki horoskop, senzibilni èas indukcije klice82 bio je u naponu. Oh, potpuna je naša sreæa. I zatvoren je samsaro!« »Potpuno zatvoren i možeš skinuti svoj prsten« potvrdi Maja. »Kod mene još nije, ali æe biti! Moj sluèaj daleko je teži nego tvoj. Šogun« i Maja zastade tražeæi zadugo prave rijeèi »znaš, šogun hoæe biti ravnopravan palolo, a...« »A ti trebaš i požrtvovnoga truta, koji znade ginuti od ljubavi« pomogne joj Satja. »Da, Pit je religiozna pojava« klimne Maja i nadoda živo: »Baš se od srca veselim na Friško. To je moj najmiliji grad. Doista, mi smo to baš prekrasno uredile. Pa kako jednostavno! S Coldom ideš ti, ja s tobom, a Pit i Togo sa mnom i s Coldom. »I eto« pljesne ona rukama »i eto na, zatvoren je samsaro!« 24. Otkako se je vratio iz Tokija uhvatio je Pita neki velik nemir. Nije podnosio veæega društva; kadgod je mogao pobjegao je iz dvorca šogunova na èamac ili u brdine. Oduševljavao se tobože za penjenje na visove. Društvo jedva je zamijetilo njegovu èestu odsutnost; bez ikakva komentara primio je dvostruki par njegovo tumaèenje doslovno do znanja. Jedini je Vikra znao da Pit hini svoju iznenadnu ljubav za planine i more. I Vikra mu se je pridružio i pratio . Knjiga treæa - Skok na stazu klice ga posvuda. Paèe i poslije izleta obièavao je on poæi k Pitu u sobu i ostati uz nj tako dugo dok ovaj nije uistinu usnuo. Pit je sve to dopuštao, jer Vikra je strpljivo i blago podnosio svaki njegov hir i razdražljivost; svu snagu svog živèanog sunca upotrijebio je on za razblaženje svog prijatelja; osjeæao je s njim i bio prema potrebi vrlo razgovorljiv; tek u obdržavanju lekcija iz hindija i sanskrita bio je nemilosrdan. Poslije jednog ovakvog izleta u planine opet su prijatelji umorno sjedili u Pitovoj sobi. Vratili se bili još za dana. Kuæedomaæin i Cold bili su odsutni; pošli su u Macue i imali se vratiti tek kasno obnoæ. Za gospoðe se nije pravo znalo gdje se nalaze. Snuždeno buljio je Pit kraj prozora u sivo nebo. S blizog mora dopiralo je graktanje galebova i šum valova, što se kršili o izglodane šiljate kami. Iz perivoja, kroz otvorene prozore i vrata, strujao je jak zapah pelina.
»Šteta i nesreæa je što si me zadržao« prekine Pit odjednom šutnju prema svom prijatelju. »Veæ bi bilo sve svršeno! A ta tvoja glasovita tanha veæ bi se bila temeljito pretvorila u - gravitaciju.« Tim je svojim rijeèima Pit ciljao na doživljaj što ga je danas imao u gorama. Nad nekim ponorom doživio je on ono što opisuju mnogi posjetnici Niagarskih vodopada i radi èega je negda bio glasovit madridski viadukt »Puente de Segovia«, gdje su oblasti morale podignuti ograde na dvostruku visinu, da se sprijeèi èesto i dragovoljno strmoglavljivanje prolaznika. I Pita je bila uhvatila neodoljiva èežnja da se posve poda »odliènom smjeru« prostora, da se baci u hipnotièku dubinu. Fizièki ga je u tom sprijeèio Vikra. Na Pacifiku god. 2255.. »Ne prekineš li doskora s takovim mislima, ja æu èitavu stvar prijaviti Coldu« mirno, ali odluèno izjavi Vikra. »U Coldovoj blizini ne smije biti takovih misli!« »Dakako, u njegovoj blizni slavit se mora Život« porugljivo æe Pit. »Što se je samo on toliko zaljubio u Život?! On, astronom! A što je moj, što je paèe i njegov život za Sirius?!« »Pitaj njega, on æe ti i na to odgovoriti.« »Ja ga neæu pitati. Ja æu ga ostaviti. On bi i opet rekao da je bol neznanje. A moja bol je baš znanje! Lako je njemu govoriti kad znade baš obratno od onoga što znam ja!« Tvrdokorno i jetko govorio je Pit; pritom je posve osebujno naglašavao rijeèi znati i znanje. »Ja idem k Heatu« nastavi on. »Tamo je eutanasija! I Heat znade ono što ti, premda si roðen budista, neæeš da znadeš. On znade da veæ primarno postoji negacija tanhe, da postoji nagon u smrt.« »Postoji, postoji, ali samo kao preteèa altruisti-èkog stapanja i kao embrionalni znak velikog svršetka iz optimizma. Mislim to u onom smislu kako je taj svršetak prije nego dvanaest dana prikazao Cold. Inaèe je taj tvoj nagon u smrt tek odmazda za - zle misli. Nitko se ne ubija sam tko prije veæ nije htio ubiti nekoga drugoga. To je karma.« Na te Vikrine rijeèi lagano se lecne Pit. Digne glavu i široko pogleda prijatelja. »Da, da, to je tvoja indijska mudrost, koju ti navijaš po volji i potrebi« reèe on nakon odulje stanke. »A, ipak, baš ta mudrost ide za uništenjem svakoga života. Propovijedajuæi zatomljenje svih afekata i emocija, ona otima Životu jedno od njegovih temeljnih svojstava, eksplozivnu reakciju na neznatan podražaj. Ta .Knjiga treæa - Skok na stazu klice mudrost sazdala je, paèe, i nirvanu, lijepi fantom, koji je tu tako dugo dok je tu sjeæanje ili oèekivanje.« Vikra je bio vanredno zadovoljan što je svog prijatelja dotjerao dotle te se stao prepirati. Zato je smjesta odgovorio draškajuæi: »Oh, zatomljenje efekata je moralno èišæenje a ne negacija Života. Nirvana u tvojem smislu postoji tek za jastvo. Za Život ona je Drugi i vjeèni svijet u kojem djeluje iskljuèivo baš sjeæanje, mnema, i oèekivanje, tanha.« »Ja æu tu tanhu veæ urediti te je neæe biti« mrko je mrmljao Pit. »Ti možeš uništiti samo posljedicu tanhe, nama-rupam, svoje tijelo. Možeš uništiti i arheuse u njemu, jer oni nijesu nipošto nerazorivi Buffonovi životni atomi. Ali tanhe ne možeš uništiti kao ni materije.« »Oho, to veæ nije budizam, to je oèita shizma!« jarosno se smijao Pit. »To je valjda najnovija teorija Coldova - otkako je bio palolo?! No to je morala biti ubava i razbludna noæ za onu èetvoricu! Sada je tanha odjednom nerazorivom energijom. A gdje je nivodo, budistièko dokinuæe svega postojanja, apsolutni mir?!« »Taj je u tvojoj bijeloj znanosti« smiješio se Vikra. »Tamo je taj nivodo, koji nazvaše entropijom ili termièkom smræu. Uostalom, krivo èiniš našem uèitelju. Ovo nije nikakova kako ju ti zlobno nazivaš, palolova teorija, veæ je to dio Coldova filozofskog sistema koji me je k njemu privukao.« I da rastrese svog prijatelja stane muèaljivi Vikra opširno pripovijedati o senzaciji što ju je prije dvije godine u Benaresu pobudio teèaj Coldovih predavanja pod naslovom: Nivodo Tanhaèa. Bio je Na Pacifiku god. 2255._
to, ne samo po Vikrinu veæ i po mnijenju naj-odliènijih indijskih, ruskih i engleskih filozofa potpuno uspio pokušaj usklaðenja bijele znanosti i indijske mudrosti, svih teèevina razuma i intuicije, introvertnog i ekstravertnog poimanja svijeta, i to u punoj znanstvenoj, nipošto antropocentriènoj formi ljudskog mišljenja. Cold je zapoèeo predavanje s davnim Clausiusovim stavkom, u kojemu je sadržano èitavo znanje o naravi topline. Taj motto glasi: »Energija svemira je konstantna; entropija svemira teži prema maksimu. Pod entropijom razumijeva se množina topline nekoga tijela, razdijeljena kroz apsolutnu temperaturu tog tijela. Kako toplina teži za izjednaèenjem to temperatura svemira biva sve veæa, suma mehanièkog gibanja sve manja. Konaèno usahnu svi izvori gibanja, nastupa nivodo materijalnoga kozmosa.« Zadnju reèenicu rekao je Vikra u mumu, koji je Pit takoðer razumio. Glagoli »usahnu« i »nastupa« imali su afirmativnu formu za ono što jest u svako doba i na svakom mjestu. »A tako nije« nastavi Vikra engleski. »Drugi zakon termodinamike negdje ne vrijedi, paèe mora vrijediti baš obratno od njega. Cold je iznio sve pokušaje entropizma, sva filozofska nastojanja koja idu za rješenjem protuslovlja izmeðu svemira koji jest i svemira koji bi morao biti prema Clausiusovom stavku. Osobito dugo zadržao se on kod teorije Šveda Svante Arrheniusa koji je radio uoèi èetvrtoga doba.« »Valjda zato da uzdigne švedsku krv, koje imade i u njegovim žilama« dobaci Pit. »Nešto premaljušno mjerilo, prijatelju, za Colda« reèe Vikra potreptav Pita po koljenu. »Cold je tu -Knjiga treæa - Skok na stazu klice teoriju podvrgao temeljitoj kritici zato jer je ona sadržavala u sebi gotovo sve elemente rješenja - to je gravitacija i radijacija, panspermija, svemirska maglica i nebulium - a ipak nije riješila ništa. Materijalistièka hipoteza treæega doba potamnila je bistar vid ovog moænog Nordijca. Svemirksim maglicama on je pripisao svojstva kojima one lagano kumuliraju žarenje sunca, kumuliraju radijantnu energiju, da je prema potrebi naglo odapnu. Pritom nije ni opazio da je baš time anorganskoj nebuli dao bitni kriterij - Života. I svi njegovi brojni epigoni ostali su, kao i on, na polju èiste fizike. A tu taj problem nije rješiv. Materijalni kozmos je uteg koji pada i nijedna slika povuèena iz materije ne može dati ideju utega koji raste.« »To nije Coldov stavak« suho reèe Pit. »Ne, to je stavak zadnjeg velikog filozofa treæeg doba, autora Stvaralaèke evolucije. Taj je u Životu jasno ugledao tendencu da sakupi nešto, što bi se inaèe bez Života raspršilo. On je nanovo otkrio i drevni indijski pojam tanhe okrstiv ga, posve suvišno, novim imenom: vitalnim elanom. U Životu on je gledao pregnuæe da se digne uteg koji pada. Ali gledajuæi tek planetarni Život on je držao da ovaj u dizanju ne uspijeva potpuno, da tek retardira pad koji je neminovan. A poèetni Život smatrao je snom u istoj nebuli iz koje se je kondenzovala materija Sunèeva sistema.« »Pa to je svejedno, da li u istoj ili u drugoj nebuli« reèe Pit. »Ni današnji znanstveni oblik panspermije ne rješava tajnu postanka Života.« »Panspermija, nauka o jednostavnom doseljenju Života, ta je ne rješava. Ali teorija negativnoga kozmosa, zapravo Budina nirvana, ta je može riješiti. Na Pacifiku god. 2255._ Bergson, uzevši tu nirvanu doslovno, kao ništa, vojevao je proti njoj, nazvao ju pseudoidejom. I mudraci poslije njega radili su još dugo bez drugoga svijeta, a ipak je jedan sluèaj entropizma jasno zamislio veæ davni škotski fizik Clerk Maxwell a zorno ga orisao lord Kelvin. Ali za taj sluèaj bezuvjetno treba inteligentnih maljenica, koji oružani zaklopcima drže stražu na škuljicama stijene što dijeli u dva prostora posudu napunjenu plinom posve jednake temperature. Na škuljice guraju se molekule razne brzine, da smuknu preko. Nu inteligentni mališi propuštaju na jednu stranu tek molekule s velikom brzinom, a na drugu - one s malom brzinom, doèim svima ostalima sa srednjom brzinom brane svaki prolaz pomoæu zaklopca. Naravski da takovih malih mudraca nema u naravi, rekoše veliki mudraci na planetu. I Maxwellovi demoni zadugo su pokopani od stvorova koji uzeše monopol na inteligencu, a tvrdokorno su operirali s grubim pojmovima topline i temperature dok
su istodobno znali da je to tek jedan dio spektralnog samsara.« »A kako i gdje ju veže?« upita Pit. »O tom Cold nije dao potpunog detalja. U svemirskoj maglici ju veže; a na planetu svakako u bilinu, to znaš i sam. Ja sam o tom mnogo mislio« spomene Vikra oprezno i nadoda uz lagan podsmjeh: »I ti bi o tom mogao misliti, kad si u Coldovoj galeriji znao umno ustvrditi da je arheus zelena prizma. Ja sam uvjerenja da je kompliciranost života na plenetima u upravnom razmjeru s njihovom specifiènom težinom, doèim je tanha tim silnija što je svjetlo jaèe.« »Dakle, ja bih da sam na Siriusu, poradi one vještice, izgorio od same tanhe« izvraæao je Pit u po šale, ali namrštenih obrva. .Knjiga treæa - Skok na stazu klice U svom odgovoru nijednom slovkom nije se Vikra osvrnuo na »vješticu«, veæ se držao strogo predmeta. Sjedeæi postrance od Pita, koji je bio okrenut leðima prema prozoru, on je zapazio da se prije nekoliko èasaka na vratima bila pojavila Maja i umah se povukla iza vratnica. Nijednim poklikom, gestom ili trzajem lica nije Vikra odao prema Maji, da ju je ugledao. Isto tako nije nikako upozorio Pita da Maja sluša sakrivena iza vratnica. Što možda nije ni Vikra znao bilo je to da Maja nije samo slušala, veæ upravo gutala svaku rijeè Pitovu i što je dalje slušala to joj je slušanje bilo teènije. »Ja nijesam mislio individualizovanu tanhu« govorio je Vikra »veæ Životu superordinarnu kozmièku silu. Na Siriusu nema Života, jer nema Fech-nerovih žarkih organizama. Jaèe nego svaka druga utvrðuje baš Coldova teorija panspermije materijalnu i - što je jednako važno i posve indijski - punu moralnu srodnost svih života u svemiru.« »Prema tomu mi bismo bili most preko ponora dvaju svjetova, Sizifusi koji uzbro daljaju kamen, što se kotrlja nizbrdo« reèe Pit nakon kratke šutnje. »A za sve to nagrada nam je bol i patnja!« »Zadnje je krivo« izjavi Vikra. »Bol je tek poticaj za spoznaju, sredstvo èišæenja. Nasuprot, svaka bitna funkcija Života nagraðena je iskljuèivo slašæu, kod ljudi orgazmom ili spoznajom ili šire reèeno: erosom i logosom. Oba vrlo su blizu jedan drugomu.« »Da, da, znam veæ« mahne rukom Pit. »Taj eros šèepava ono što jest samo jedamput, što je inkomenzurabilno; logos ono što je vjeèno u prolaznom. Fanatièki afirmira eros stanovit individuum bez obzira na njegovu relativnu vrijednost. Moj Na Pacifiku god. 2255.. eros afirmira jedan posvema bezvrijedan, paèe, gadan individuum. Ja i od erosa imam samo bol.« »Podaj se posve logosu. Život je divan kad služi èisto spoznaji.« »Sto æe mi èista a nepotpuna spoznaja? Ta znaèi i opet bol! Život je gnjusan« vikao je Pit. »Himna, što mu je ti pjevaš, cinièka je, nedostojna tvog podrijetla i velike religije tvoje zemlje! Sve što tvrdiš, prijatelju, sve je to posve, posve krivo. Ja ne tražim puno, tek jednu jedinu toèku o kojoj se nema više što da znade. A ni te nema!« »Poði k Maji ili ka Coldu, naæi æeš ju« tiho primjeti Vikra. »O, ja æu je naæi mnogo prije, mnogo sigurnije, ako odem od nje, od njega. Ako poðem k Heatu!« Jedva je Pit izgovorio ove vrlo glasne rijeèi, kad je u sobu naglo zaokrenula Maja, kao da je došla po hodniku. Lice joj je sjalo do ljubkosti. Pošla je ravno k Pitu, koji je problijedio i nijemo ustao. Uhvatila ga za ruku i bez jedne rijeèi povela ga sa sobom iz sobe. Nirvanski smiješak titrao je na blijedom licu Indijèevom dok je okom pratio izlazeæi par. »Dobro sam uradio što sam govorio, još bolje što sam šutio« reèe on u sebi. »O, šutnja je velebna. Sjutra dat æe mi Pit u svemu, baš u svemu potpuno pravo.« .Knjiga treæa - Skok na stazu klice GLAVA IX. Destruction day - Borba nevidljivih: Kiu i Kju - For ever 25.
Cold je održao obeæanje dano Kunialovu. Dva dana prije »Blagdana razorenja mašina« on je stigao u Friško. S njime, toèno po receptu Majinu, došlo je i èitavo društvo. Svi su zajedno odsjeli u jednoj velikoj vili, graðenoj u obliku stubaste piramide, nedaleko od ubave crkvice zvane The Church of Ali Nationis (hram svih nacija), koja je sagraðena u 22. stoljeæu, umah nakon federalne unije kršæanskih crkvi u Kanadi, a onda u èitavoj Jusi. Nominalno bila je ta vila hospicij Tilitija, po ideji posve slièan sredovjeènim gostinjcima raznih nacija u Rimu. Zapravo pako bila je ona Kiu ili deveta glavna stanica Budarha. Meðu inima našli su ovdje putnici Benta, Whitea i Hoanga. Hospicij ležao je južno od Plavoga brda (Blue Mountain) u distriktu Highbrovvsa ili »ljudi s visokim èelom«, kako su tada u pacifièkom slangu nazivali kozmopolitske bijele intelektualce. Samo Plavo brdo saèinjavalo je distrikt Hobo ili »Stiffs«, gdje su stanovale sve kategorije veselih probisvjeta ili yin-buma. Highbrovvsi bili su s istoka obrubljeni brojnim ulicama glazbenika, sa zapada malom èetvrti freskoslikara. Ulice glazbenika granièile su na gradski dio kožara, Na Pacifiku god. 2255.. koji ipak nije dosizao do otvorenog Oceana, veæ ga je od obale dijelio centar mesoždera, zvan po svojim klaonicama Shambles. U tom golemom kotaru mesoždera, tik uz èetvrt prosjaèkog ceha, nalazio se i najzloglasniji gradski predio èitavoga planeta, napuèen bratsvima najnižih i najbrutalnijih yang-buma i apaša, nazivan Hooligan ili Tough83. Fresko-èetvrt slikara prema istoku nije bila u izravnom dodiru s Wetquarterom ili »mokrom èetvrti« alkohola i mornarskih barova uz obalu Zaliva (Bay), veæ se je medu oba distrikta poput klina zabio kitajski kotar, zvan po svojim pušionama opija Black Candle (Crna svijeæa). Taj klin izbijao je iz južnog kitajskog velegrada (Chinatovra), koji je sizao preko èitavog, 10 km širokog jezika od obale tihog Oceana do obale Baya. Izgradila ga je kitajska najezda koja je na dva puta, iza godine 1942. i 1996. prolazno dobila maha, a iza godine 2063. bila konstantna. Svi ovi distrikti, premda razasuti po snažnim brežuljcima, zvali se »niski«, za razliku od Visokog ili Starog grada, koji se uzdigao na sjeveru Plavog brda, uglavnom na jeziènom šiljku, gdje je u 19. vijeku stala rasti naseobina San Francisko i gdje se razvijao Friško prve pole 20. vijeka. Taj èisto trgovaèki distrikt na šiljku, sa svojim Market- i California-streetom, s Nob-Hillom, nazvan je Starim, jer su mu sve zgrade potjecale iskljuèivo iz druge pole 20. i prve pole 21. stoljeæa. Kao da je doživio kakav katastrofalan potres poput onoga u Tokiju i Jokohami godine 1923., stari je Frisco poslije godine 1924. postepeno sasvim porušen i nanovo izraðen. Tada naime, poslije pobjede Amerike nad Japanom i uslijed morfalakse Evrope jednim mahom pomaklo se težište Sjeverne Amerike s Atlantika na Pacifik. Nekadašnji istoèni antropogeografski optimum Amerike u nekoliko decenija .Knjiga treæa - Skok na stazu klice temeljito se preselio preko 100. merdijana na zapad. Po drugi put, baš sto godina nakon svog prvog poleta uslijed »zlatne groznice«, stao se Friško enormno dizati, doèim je New York jednakom brzinom stao nazadovati. Visokim naziva se taj Stari grad ne poradi svog položaja, veæ poradi svojih graðevina. Naprama ogromnim arealima razmjerno niskih vila i kitajskih kuæa, koje su pokrivale gotovo èitav poluotok i zajedno sa suprotnom varoši Oaklandom poput golema quaya obrubljivale veliki Bay. Stari grad izgledao je kao skupina nehotiènih hridina što su ih umiješali titanski neki cliff-dwelleri84. Gigantski skay-scraperi, vrlo otporni proti potresima, pokrivali su tu plohe nekadašnjih gradskih èetvrti. Tamo, gdje se u prvim decenijama 20. vijeka nalazio zbijeni Kitajski grad (Chinatovvn) dizao se sada jedan jedini orijaš željezne konstrukcije, izgraðen u posve izrazitom i specifièki amerikanskom »set-back« stilu, koji je najviši svoj cvat postigao u 21. vijeku, a vuèe lozu iz indijanskih puebla na terase i iz stubastih piramida Maja, saèuvane u tako zvanoj »kuæi duvna« (Kasa den Monjas) u Chichenitzi. I poslije godine 2063., kad je naglo prestala gradnja skay-scrapera, taj je stil u Jusi ostao dominantan. »Blagdan razorenja mašina«, zvan kraæe »Destru-ction Day«, obslužavao se veæ gotovo dva stoljeæa u èitavoj Jusi službenom pompom kao nekada Liberty Day (blagdan
osloboðenja). Bila je to uspomena na godinu 2056., na dan, na strahoviti dan dinamita i demona, kada je peti stalež velegradskog krvnog kaosa, Hobo i Hooligan, Yin i Yang-bum, udružen s metalnim cehovima grada Chicaga, a poduprt èetama kanadskih tallista i odredima »latinskih komunera« (tako su se, po davnim Na Pacifiku god. 2255.. kastilskim ustašama, zvale južno-amerièke seljaèke organizacije) do temelja razorio sve tvornice konzerva i sve ocalne fabrike poštediv jedino »naselje plugova«: Cormick Harvesting Machine Co. Time je zapoèeo u Americi sedmogodišnji graðanski rat proti mašinama, zapravo zadnja i pobjedonosna revolta proti bijeloj civillizaciji, ujedno i suton »velike rase«, kako su to odavno nasluæivali Lothrop Stoddard, Madison Grant, Bertrand Russell i drugi. Potanko prikazati kako je došlo do te katastrofe znaèio bi pisati genetièku povijest prvih dvaju stoljeæa èetvrtoga doba. Ta se može naæi u almanasima Amerièke Akademije. Mi ju dajemo tek u orahovoj ljuski. A ako kojemu od èitatelja, poradi kratkoæe prikaza, ostane štogod nejasno, neka uvaži da su ezoterici 23. vijeka s èitavom ovom periodom od 1914-2063., mjereæi ju biološkim mjerilom, bili gotovi u tri rijeèi, kad su govorili u mumu. Njima je to bio školski primjer za prisilni skok rebelnog mozga na stazu klice. Zaludu su se napinjali najbolji anglosaski mozgovi da zaustave lom starog evropskog poretka i civilizacije, lom koji je zapoèeo svjetskim ratom i da oslobode Laokonovu grupu bijelaca na Kontinentu zmijske nemani koja ih je davila. Proti svjesnom nastojanju Engleza i Amerikanaca ustala je podsvijest Kontinenta, kao jedan ustao je Spiljski èovjek s milijun glava. Digli se nacionalni totemi, što ih je prodrmala Wilsonova ideja samoodreðenja, izbaèena baš iz one zemlje gdje je negda ljudsko jaje stvorilo klasièki totem Crvenih ljudi i njegovu simbiozu u opjevanom savezu Irokeza. Digla se »nacija slave«, tuèena insanitvom, kako je to umah iza versaljskog mira konstatovao jedan od njenih vidovitih sinova (Leon Daudet) prorièuæi joj konac .Knjiga treæa - Skok na stazu klice za godinu 2014. Digla se i postigla novu slavu, da bude prvom od svih nasilnih, tako zvanih »yegg nationis« kugle zemaljske. A iz drhæuæeg torza Srednje Evrope stao je prskati germanski vitriol. Nako internacionalne Jeremijade od 1920-30. stala je crna, intenzivna-pesimistièna, jašuæi vihor, iz evropske ljudske plazme rasti sablast rata 1914-18. Dozrijevale su generacije zaèete u klanju, gladi, siromaštvu, bolesti, strašnoj tjeskobi, u živèanom kolapsu parova. Iskaèe neurotik, revolucionar svijeta. I dok on zori za razor, dozrijeva Engleska i Amerika. U Engleskoj je došla na vlast Labor Party, socijalistièka stranka èisto engleskog tipa, gospodar crnih tvornièkih pokrajina (black countries) i dock-yarda. Politikom nacionalnog minimuma i laganim prijelazom od individualnog ka kolektivnom vlasništvu ona je mudro predusretala industrijalnoj revoluciji, bezdnu u apokalipsi što su ih sugerirali spirutualni nihilisti. Usporedo s time rasla je u Americi snaga industrijalne demokracije sa svojim slogama85 o cehovskom socijalizmu (guildsocialism), o podržavljenju željeznica i ugljenika i o pretvaranju plata u dividende (wages are dividends). Federacija Labor a, farmeri i druge reprezentacione asocijacije imale su svoje palaèe u Washingtonu; vidljive i nevidljive socijalne lože (social lobbies) stale potiskivati u sjenu lutku kapitalista, amerièki kongres. U temeljima ugroženi trustovi, da se uzdrže, da izbjegnu socijalnoj revoluciji posegoše za zdvojnim, veæ u godini 1917. oprobanim sredstvom. Upotrijebiše priliku da izazovu rat s Japanom, jedini rat koji je, uslijed rasne mržnje i stalne penetracije japanskog življa na Pacifiku, bilo moguæe uèiniti popularnim. Uslijed odnosa u Singapuru, Australiji i Indiji, a poglavito Na Pacifiku god. 2255._ da sprijeèi savez japansko-rusko-njemaèki, Americi pridružiše se i Engleska sa svojim dominionima i s Commonwealthom. Rat taj na Pacifiku (1941.) privezav autoritativnu jezgru bijele rase razvezao je demone Evrope. Bez svakoga navještanja rata, usred najprijateljskijih rijeèi, zraèna flota Nijemaca i Rusa izvela je napadaj na Pariz s 500 aeroplana, od kojih je svaki nosio 500 bombi napunjenih nekim mustardnim plinom. To je bio poèetak
novog trodimenzionalnog evropskog rata, u kojem je agonija mišica zamijenjena agonijom živaca, u kojem su »ratni uèenjaci« napadali, ne vojnièko meso, veæ izvore svake vojnièke moæi, nerve i volju civilnoga puèanstva. To je bio rat prema kojemu je prijašnji izgledao kao bitka barbarskih horda, kao borba saurijaca, pretpotopnih živina, arhaièki. Pomoæu trilijuna plinskih molekula èitavi velegradovi za druge su dane pretvoreni u pobunjene ludnice, u kojima je mjesto reda vladao pandemonij, u kojima su najluði bili baš lijeènici i èuvari. Nije dugo trajao taj rat. Avalanše grozota otpuhnule su borbena ministarstva svih »yegg« nacija, ali i sve autoritativne jezgre. Engleska je u Evropi ostala po strani. Efekt tog rata, iza kojeg je slijedila 40-godišnja perioda graðanskih ratova u latinskim i njemaèkim državama, bio je slièan onomu sredovjeène seobe naroda. Popucale su socijalne veze. U tom pogledu Franceska je vraæena u deseto stoljeæe. Barbar klice obarao je u prah kapitalistièko industrijalnu državu, baš kao negda totemski barbar rimsko carstvo. London spao je na ulogu Bizanta. Zapadna Evropa, preko stadija Rusije u poèetku èetvrtog doba, a zatim preko stadija tipiènog za južno-amerièke republike pod kraj 19. vijeka, prošla je teškom .Knjiga treæa - Skok na stazu klice mutacijom. Poèetkom 21. stoljeæa nije na èitavom kontinentu bilo ni traga veleindustirji i militarizmu. Ispod ruševina i na njima posvuda je ovdje izbijao, poput divne mahovine, bogobojazni seljaèki zeleni sloj sa svojim intaktnim rasadištem u Podunavlju i prikljuèkom na Rusiju. Duga morfalaksa kontinenta i rad Rusije u Aziji imao je teških posljedica i za Englesku. Isprva, naoko, izgledalo je da graðanski ratovi pogoduju industriji Engleske, koja je usprkos etici Labora svakojakim materijalom podupirala razne ratujuæe stranke na kontinentu. Nu pomalo se ispostavilo, da sva ta poduzeæa nose veæe gubitke nego dobitke. Poduprte stranke mogle su redovito isplaæivati tek kaparu, rijetko punu cijenu. Osim toga takav je rad stalno podizao mržnju kontinenta na jedini još preostali industrijski centar, a napokon i na sam pojam industrije tj. tehnièke hiperprodukcije. Istom time je pravo ušao u Evropu Istok. Gandhi, preko Tolstoja, lagano je stigao do atlanstkih obala Eurazije. Jer sudbonosni pokret po svjetsku moæ Engleske, pokret indijski, koji je palio bale uvezenog pamuka, oživio preslice, bojkotovao škole i bolnice, sijao prezir na sufragium i zakonodavstvo, taj nekooperativni pokret Istoka prema Zapadu, inkarniran neko vrijeme u Gandhiju, nije zatomljen utamnièenjem ovoga Mahatme. Najviše od svih nacija svijeta, bolje od èeških Husita i engleskih Quakera, bolje i od samih kitajskih Konfucijanaca, bila je Indija etièki spremna da povede aktivni a ipak nekrvni otpor, da provede u praksi teoretièki neodoljivu koerciju bez sile (non-violent coercien). Gandhi nije lièno uspio, jer je suzdržavo glavne strasti svojih suplemenika kušajuæi uz bojkot Zapada Na Pacifiku god. 2255.. abolirati kaste, emancipovati ženu i izmiriti Hindua i Mohamedanca. Stopu po stopu uzmicala je engleska vlast iz Indije nastojeæi da uravnoteži za èitavo èovjeèantsvo prevažnu ovu zemlju i da pripremiv self-government sprijeèi utjecaj Rusije, Turaka i Japana. Jer Engleska je umah spoznala da je Indija hinterland Kemalove Turske, boljševièke Rusije, paèe i Japana. Zaludu je to spoznala. Temeljna pogrješka, koju je vidoviti Englez Putnam Weale (The Conflict of Color) oznaèio smrtonosnom po britansku imperiju, nije se više dala ispraviti. Ruski boljševik prodrmao je sve rase prokletnika, osvijestio indijske parije i japanske ete. I kad je oslabljena moæ indijskih kasta, kad je eta išèezavao u Japanu, a muhamedanac svjesno spoznao da je na Istoku, tada je kucnuo èas ideja i metoda Gand-hijevih. Indija je godine 1992. posve otpala od Engleske, a godine 2034., kako znamo, ušla je u federaciju sa ruskim domovinama. Englezi nijesu tada ni kušali da to silom sprijeèe. Izgubiv postepeno èitav evropski i azijski kontinenat kao podruèje svoje industirje, »demokracija aristokrata« bila je u zadnjoj èetvrti 20. vijeka »a coolie nation« (nacija kulija) i privjesak Amerike. Ova je dominirala u Pacifiku i 50 godina nakon poraza Japana ondje se mogao održati kapitalizam. Taj je bacao Engleskoj tek mrvice. Orijaški Tammanv Hali upregav u svoja kola èitavu srednju klasu »brein worker«-a (radnici glavom), pa nevidljivo carstvo Ku Klux Klana, tih amerièkih fašista, izigravao je
vješto nastojanja federacija i loža. Prouèavajuæi po svojem tajnom odjeljenju uèenjaka (school of efficiencv) psihologiju gomila, on je znao vazda u svoju korist odluèiti izborima tako te je kongres bio njegova mašina. Useljene »morone« tj. subnormalne .Knjiga treæa - Skok na stazu klice ljude blize normalnim testima, zabavljao je on poglavito segregacijom Crnaca na jug, u krajeve Missi-ssipija, farmere raspirivanjem mržnje proti penetraciji žutoga življa, a bezbrojne siromahe dizanjem dobrotvornih institucija. Borio se proti vegetarijanskom pokretu i ostao kod prohibicije alkohola na papiru, da djelovanjem njegovo tim sigurnije upotrijebi u danom sluèaju na svoju korist. Napokon je i socijalnim ložama, poglavito engleskom i irskom Laboru, koji je stalno hrupio u Ameriku, dodijala legalna borba s Tammanvjem. Proveli su zato državnim udarom (1996.) u teoriji ono što je prije šezdeset godina mirnim putem ostvareno u Engleskoj. Tek što je tu umjesto željeznica - koje je znatno potisnuo auto, a gotovo do-tukla teorija, da su željeznice pravno jednake cestama (railways were highways) - podržavljen motoring86. Tammanv je potpuno slomljen, a Klux se je morao posve pritajiti. Ali sve to u praksi izgledalo je sasim drugaèije nego nekada u Engleskoj. Labor i lože ukinuli su voting (glasovanje) kao negda ruski sovjeti, a novi manijaci usreæivanja žutih i bijelih ljudi zaveli su tešku diktaturu, koja je poèivala na idolatriji mašina i ljude proglasila njihovim robovima. Proti diktaturi mašina digao se organizovani farmer, u kojem je još živio engleski i holandski pilgrim i puritanac, digao se Klux, nositelj paname-rikanske Monroe doktrine, obožavatelj bijele rase i njezin samozvani spasitelj, digao se »tallist« ili radnik koji hoæe da se vrati k polju i na njemu k rukotvorstvu. Jer nauka Charles Talla, engleskog radnika koji je pisao sedamdesetih godina 20. vijeka, stala se u 21. stoljeæu širiti i po Americi gotovo jednako brzo Na Pacifiku god. 2255.. kao negda Marxizam po Evropi. Tali bio je Tolstoj anglosaske rase, mašinoklast, apostol razorenja mašina, razumni eksponent bolesne bijele klice. »Jedina vitalna industrija« nauèao je on engleske kulije »jest the farming, the gardening, obraðivanje polja i vrta. Anglosaska konzervativna rasa, kojoj je rijeè old (star) sinonim za dear (drag), imade se vratiti k poljodjeljstvu u smjeru kitajskom, preko ideologije hrvatskog seljaštva, preko doma i ruskog »mira«, na religioznom puritanizmu kanadske zone svetih simbola (shrines). Metodu, kako se k tome dolazi, pokazalo je stvaranje newzealandske seljaèke države poèetkom 20. vijeka. Treba svakomu, tko hoæe raditi, uz nužni oprez proti spekulaciji i odsvojenju osnovati mali dom na komadiæu zemlje; farmere, vrtljare treba zgusnuti u kompaniju sa svojom fabrikom i naseljavati ih tako te osim poljodjeljskih tvore još i zanatlijska sela. Nekadašnja kooperacija susjeda, zvana kod Slavena »moba«, »bec« nekadašnjih amerikanskih uroðenika i davnih bijelih squattera imade se provesti u velikom stilu. Ne samo povratak k polju, veæ i povratak k ruci nuždan je za sreæu èovjeèanstva. Mašina, ukoliko ne tvori ratarskog i zanatlijskog oruða, socijalni je dinamit koji raða surovost, kapital i rat. Nosi nesreæu, jer žderuæi šume, izrabljujuæi vodopade stvara sušu i glad. Luda tehnika Amerikanaca u meksikanskom zalivu izmijenila je smjer Golfstroma i uzela Engleskoj posljednju vedrinu neba. Kad je Indija otpala od britanske imperije, veæ je mnogo engleskih kulija sjedilo u svojim vrtnim domovima. Godine 2015. dokinuto je prijestolje englesko; mati zemlja i dominioni razdijelili se u nezavisne republike. Tek Kanada ostala je u vezi s Engleskom jer nije htjela da uðe u amerièku -Knjiga treæa - Skok na stazu klice državnu mašinu. Ona je postala glavno uporište tallista. Odavle je napokon srušen sistem amerièkih mašinodula u strahovitom graðanskom ratu 2056-2068. Tim je ratom svršena mutacija bijele rase, jer je Jusa izgubila svoje tvrdo, metalno obilježje. Èitavi bijeli Zapad tim je stigao na razinu Istoka. Kanada je poslije 2136. stupila u Jusu, a èetirista godina nakon razlaza Amerike i Engleske i opet je (2176.) stvorena federacija svih država engleskog jezika, kako je to negda zamišljao romanopisac i okultista Conan Doyle. Detaljirati razvoj svijeta poslije godine 2063. nije nužno. Neki glavni dogaðaji spomenuti su veæ tokom pripovijesti. Svezu izmeðu godine 2255. i 2063. može
èitatelj i sam konstruirati, jer ovo razdoblje tvori jedinstvenu periodu, èiji rezultat u godini 2255. nose u sebi i svoju genezu. Na èitavom Pacifiku, u Tilitiju, Japanu, Jusi i drugdje drijemala je strahovita kultura 20. vijeka kao što negda helensko-rimska civilizacija u evropskim manastirima. Svjesno posjedovao ju je jedini Budarh, ali taj ju nije budio u smirenom svijetu, ipak æemo, prikazujuæi stanje u Jusi kakvo je našao Cold, iznijeti genetièki još neke momente. Kao što cijeli svijet osim Crnoga pojasa (koji je tekao preko Afrike, preko indijskih šiljaka, pa Sunda otoèja i Havvaia do Mississippija) ležala je i Jusa na sebe svjesnom religioznom zelenom pojasu. Poput Kitaja i Rusije imala je ona ogromne cehove, zanatlijska sela, vrtne gradove i homogene gradske èetvrti obrtnika. Topografski temelji cehova i obrtnih gradskih rayona udareni su u Jusi nesvjesno, baš u doba najveæeg cvata tehnike, još u 20. vijeku. Poslije su svjesno izgraðivani u potenci sredovjeènog cehovskog principa (guild principle). Na Pacifiku god. 2255Ekstremno lateralni porast amerièkih gradova uèinio je naime da se grupe s istim interesima stisnu ujedno. U New Vorku na pr. u prvoj poli 20. vijeka smjestili se arhitekti u nekoliko gradskih blokova; bilo je veæ distrikata krznara i osiguravajuæih društava; stvorio se muzièki centar sa zgradama oko jednog jedinog nukleusa; svi uredi karitativnih organizacija koncentrovani su u jedan veliki skayscraper. Ovu struju pojaèala su fabrièka naselja jednakih elemenata, pa ideja »gradskog zadrugarstva susjeda« (cooperating neighborhood), kako je ona prvi puta provedena u južnim kotarima Bostona. Specijalitet amerièki u 23. vijeku bio je oštar kontrast izmeðu vegetarijanaca i mesoždera, pa izmeðu prijatelja i neprijatelja žute rase. Nije naime svijet postao uglavnom vegetarijanski samo zato što se je vratio k polju, veæ je taj povratak znatno poduprla propaganda vegetarijanskih društava. Izmeðu hrane, socijalnog stanja i pacifizma postoji tijesna korelacija i to su najbolji umovi spoznali veæ u 20. vijeku. Jaka propaganda za reformu hrane, za bilinsku hranu veæ je tada zapoèela u Engleskoj. Pokret proti roast beefu, toj bazi engleske kuhinje, vodilo je Manchestersko društvo i »Red zlatnog doba«, sa krilaticama proti okrutnom klanju životinja, proti rabijatnosti mesoždera. Za povratak k zdravoj dijeti seljaštva koje nikada i nigdje nije jak jelac mesa. Dana je tada i vegetarijanska interpretacija ljudske povijesti. Kao važan faktor helenske velièine spoznata je maslina; ona nije samo pjesnièki simbol pacifizma. Riža je komuni-tarna, razvija svijest zajednice; pšenica smisao za praktièno. Svako seosko gospodarstvo zahtijeva gledanje u buduænost, dok velika masa gradskih ljudi živi od dana u dan. Ne samo u individualnom .Knjiga treæa - Skok na stazu klice veæ i u kolektivnom pogledu spoznata je bilina kao lijek. I doèim je posvuda (osim visoko u Arktiku) bijelac u 23. vijeku bio skoro onakav vegetarijanac, kakovi su odvajkada bili Indijci i Kitajci, u Americi crvenkasti se tip vankeea, somatski znatno udaljen od otoènog Engleza i australskog »cornstalk«-a87, još uvijek uspješno opirao reformi hrane. Zapravo se tomu opirao davni pradjed u vankeeu: crveni indijanski lovac bisona. Amerika bila je sada glavna zona kontakta bijele i žute rase, jer kitajski živalj tvorio je devetinu puèanstva Juse, a Južna Amerika izdržala je jaku najezdu Japanaca. Nordijska i mediteranska rasa, vrlo izmiješane u svojoj evropskoj domaji, dosta oštro su se dijelile na amerikanskom kontinentu u Sjever i Jug. Sponu saèinjavali su »jelci papra«, bilingvini Antileanci i Meksikanci. I doèim je otoèno nordijska rasa mogla podnijeti kontakt s kontinentalnom kitajskom, latinska kontinentalna rasa voljela je otoènom japanskom življu. Španjolsko maurska krv odvajkada je bila japanofilska i veæ je Španjolac Grecian upozorio na osebujni akord ovih dviju krvi nazvav Japance Španjolcima Azije. Prema tim dvjema osebujnostima Jusa je dakle još uvijek bila »two party people« (narod s dvije stranke). Ove dvije stranke nijesu sada, kao negda u vrijeme Abolicionista, bile raskoljene na Sjever i Jug, veæ uglavnom na Istok i Zapad. Religiozno-idealistièke regije, voænjaka, tomata i žita, na èelu im Kanada i Kalifornija, bile su »žute« (poradi prijateljstva prema Kitajcima), stara atlantska zona s glavnim gradom Washingtonom bila je »crvena« (poglavito poradi užitka mesa).
Tu je nevidljivi 3-K bio najjaèi, radeæi za uspostavu veleindustrije, za Monroe doktrinu, za èistoæu bijele rase i proti Na Pacifiku god. 2255. _ teškim zakonima (blue laws), koje su još prije sto godina nametnuli puritanski farmeri i tallisti u pogledu zaštite šuma (tree for tree), vodopada, žena žute i crne krvi, životinja itd. Vlast držali su momentano hignbrowsi kao posrednici, oslanjajuæi se na savez Z°. Imali su biti neutralni i spremati izglaðenje opreka. Uistinu su oni istiha, prema intencijama Budarha, spremali politièki slom Crvenih, koji neæe i ne mogu shvatiti Istoka. Stanje je bilo kritièko, jer je azijski Zeleni dan imao jakih refleksa meðu Žutima, još više meðu Crvenima. Ovi su odjendom progledali. Æutjeli se prevareni od highbrowsa i užasno ugroženi. 3-K navodno se spremao za zdvojni èin za spas bijele rase, kojoj da prijeti federacija s Azijom i konaèno podjarmljenje po Kitajcima. Straše glasine kolale su po Frišku, osobito u distriktima Black Candle, Wet i Hobohemiji, o tom što sve pripravljaju mesožderi za »Blagdan razorenja« u Washingtonu i drugim velikim gradovima. Kako je bio nastupio val vruæine u Jusi, to su i trezniji elementi bili zabrinuti. Ali blagdan je protekao posvuda mirno, uz uobièajene procesije i noæno klanjanje u hramovima, posve onako kako su to oèekivali stanovnici Kiua. 26. Politièka borba velikih i javnih socijalnih tjelesa bila je dostojanstvena. Bezbroj lokalnih i pokrajinskih organizacija služio je kao retorta za purifikaciju, kao transformator kvantitativne u kvalitativnu energiju. U vrhovima je mogla postojati, redovito je i postojala, velika napetost. Ali ta se je onda i osjeæala, i jer su svi glavni faktori bili poznati, sprijeèavali se .Knjiga treæa - Skok na stazu klice uspješno munja i grom. Iznenaðenja i opasnosti eksplozije prijetili su tek od »nevidljivih«. Takav neproraèunjljiv a moæan faktor bio je Trika (3-K), pendant Budarhov i njegov oponent na amerièkom tlu, izravni epigon davnoga Ku Klux Klana. S njime Budarh još nije došao u izravan sukob, jer je imao do nedavna pune ruke posla u borbi sa Semsom. Ta borba bila je za nj laglja i važnija. Laglja, jer je protivnik -bio jasno vidljiv, važnija, jer tek njegovim odstranjenjem stvorena je baza za napredovanje u Americi. Klux bio je nevidljiv kao i Budarh, a bio je moæan i po strukturi i po pomagalima, jer je èuvao tradicije tehnike, paèe je htio ovu opet uèiniti dominantnom. Prema svjetskom Budarhu bio je on doduše pigmej, ali je sjedio na svom domaæem tlu. Momentano posve neopasan za Èung, bio je on u svojoj divljoj žudnji za lokalnom vlašæu teška zaprijeka za planetarne ciljeve ovoga. Ta dva nevidljiva protivnika sukobila se sada u Jusi i uhvatila u koštac. Borba ta bila je ne samo nijema, veæ i nevidljiva za široke mase, a zastrta polutamom ispoèetka i za same protivnike. Trika je naravski znao za Budarh, Budarh još veæma za Triku, ali potpono nije nijedan poznavao drugoga. Iako mu ni izdaleka nije bio poznat spiritualni mehanizam Budarha, Trika je bio uvjeren da mu pozna vrhovnoga ili barem jednoga od glavnih voða. Uslijed azijskih dogaðaja Cold je postao najvidljiviji eksponent Èunga. Po mnijenju Trike on je bio arhan ili barem prvi od »The Big Tvvelve«88, opasan èarobnjak, koji je prema uspjesima što ih je imao sa Semsom, bio u stanju da i Ameriku predobije potpuno za Aziju. Njegovu dolasku pridana je najveæa važnost, i na tomu nije mijenjalo ništa, što je službeno javljeno da æe održati astronomski teèaj u Frišku. Na Pacifiku god. 2255.. Nasuprot tomu Cold je, preuzev vodstvo u Jusi, umah zamijetio da u nutrini Kluksa, èija organizacija bila je navodno u tanèine poznata, ipak opstoji još jedna posve tamna zona koje dosada nijesu znali doseæi magièki reflektori Kiua. Deveta stanica pratila je dosad zapravo tek periferièki rad protivnika, i ono što se držalo da je centrala u Washingtonu, pokazalo se da je tek automatska filijala, krinka koja je uspješno i za sam Budarh prikrivala nepoznati obraz vrhovnoga vodstva. A dok se ovo ne otkrije nije Èung mogao imati apsolutne nadmoæi, nije Èung mogao preko svojih fakira nadzirati odluke protivnika. Da se to postigne pozvao je Cold veæ prvih dana nakon svog dolaska nekoliko najodliènijih gurua Azije u Friško, medu njima i gurua Tsija Kovindasamija.
Metodièkim njihovim radom od par sedmica suzila se znatno tamna zona Trike, ali tek sada se je pravo vidjelo kako je ona velika i kako je nukleus još daleko. Ni poslije napornog rada od mjesec dana nije detektivska baterija gurua mogla dalje prodrijeti, veæ do saznanja da je vrhovno sijelo Trike »kod Mammotha«, a njezin »emperor« (car) da nosi pletenicu, odakle mu meðu najupuæenijima i nadimak kju (Cue). Još je bilo prilièno sigurnih indicija da on pripada velecehu »Flash« (Munja) koji je u Jusi odgovarao azijskoj »Krijesnici«. Ali sve ovo bilo je posve nedostatno. Mamoth bilo je tek tajno ime za neko javno mjesto, a perèin bio je dosta èest i kod bijelih muževa, nosilo ga je mnogo i mnogo elektrotehnièara diljem Juse kao prežitak iz poèetka 22. stoljeæa kada je bio u opæoj modi. »Borba ta rastegnut æe se u nedogled a meni se žuri, vrlo žuri. Ja ne živim za Trikine tajne« znao .Knjiga treæa - Skok na stazu klice je govoriti Cold u intimnom društvu gledajuæi Satju. »Neæe iæi bez Gramova bojadisanja ili, još bolje, bez hostije. Valja obojadisati i vodstvo Trike ili, što je najsigurnije, valja sve crvene bakterije zgusnuti na jedno mjesto u masu, tako te æe biti jasno vidljive kao krvava mrlja na legendarnim hostijama srednjega vijeka. Treba im pomoæi da doðu do vlasti u Washingtonu. To je najkraæi proces!« A kad su se proti tomu redom bunili Bent, White, Li, voða Zoa Roll i drugi tvrdeæi da bi tako èitava Jusa zadugo došla u vlast Trike, Cold se je ' smiješio. »Pa to je barem jasno« rekao je on. »Treba unaprijed odrediti areal za Crvene, velièinu atlantske mrlje, a onda istodobno, dok oni provode nebolni udar u Washintnonu, spremno provesti izolaciju te mrlje, odrezati ju od tijela Juse i napokon ju, neviolentnom koercijom, oèistiti zavazda.« Ova ideja mnogo se je raspravljala u najvišim krugovima highbrowsa i otimala sve više maha. Naposljetku ju je odobrio i sam Kunialov, što je znaèilo da se imade provesti. Da se zamete smjer pregnuæa Budarhovih i smete Trika, izbaèene su iz okolice Coldove glasine da je došlo do raskola u Budarhu, da je Nordijac Cold frondeur proti bilo kakovoj hegemoniji žute rase na Pacifiku, a pogotovo u Jusi i da u tom pogledu vanredno simpatizuje s Crvenima. Time je ujedno imao pripremiti sastanak predsjednika Juse, »muèaljivog« Will Parkera s Coldom, odnosno otupiti senzacija toga dogaðaja. Taj je sastanak uslijedio poèetkom oktobra, posve neupadno, ali bez svake tajnovitosti, u Frišku. Tajnovitost bila bi pogoršala situaciju, jer je bilo vrho vjerojatno da ni uz najveæe mjere opreza èinjenica susretaja ne bi mogla ostati tajnom za 3-K i njegovu dojavnu službu. Tajnom ostao je tek predmet razgovora izmeðu ove dvojice. Na Pacifiku god. 2255.. Što se je o tom svemu držalo »kod Mammotha«, to se nije moglo saznati. Periferièki moglo se konstatovati da u Triki postoji jaka struja koja bi željela izravne pregovore s frondeurima Budarha, ali kao jaèi sa slabijim. Vrlo uporno ispitivalo se ondje tko još osim Colda na èitavom svijetu, a napose u Jusi, spada meðu »The Big Twelve«. Iz Washingtona stizale su »crvene vijesti« da æe 3-K doskora preuzeti vlast. Bijela kuæa da je gotovo bezglava, jer žuti meðu žutima, izdajica bijele rase, lutka prokletoga Èunga, »nijemi« Parker drhæe od straha. Kolaps da je nastupio u njegovu aparatu: napuštaju se èitave velike sekcije u Bijeloj kuæi, a moæne organizacije uz vladu prenose svoja sijela u Quebeck, Friško i drugamo. Paèe i Z° da se je raskolio; njegova filijala u Frišku proglasila se nezavisnom od bostonske matere. Ukratko, Crveni æutjeli su se veæ gospodarima u èitavoj Jusi; buncalo se kao o ognjici, kako æe highbrovvsi biti izagnani, a Kitajci segregirani kao nekada Crnci. Na 17. oktobra, u predveèerje dogodilo se nešto takovo što bi bilo uzrujalo distrikt highbrovvsa, pa Friško, a valjda i èitavu Jusu, da je postalo poznato. Rano ujutro toga dana Cold se je bio odvezao s Vikrom u Lickovu zvjezdarnu na Mount Hamiltonu, udaljenu cestom nešto preko 50 km od Friška. Tek kasno popodne krenule su za njim, takoðer autom, Satja i Maja u pratnji šoguna i Pita. Tomu što Satja nije pošla s Coldom kriva je bila Maja, koja ju je zadržala za važnu sjednicu Matice. Na velikoj cesti, daleko iza San Josea, napadnut je taj auto od zakrabuljenih i
oružanih ljudi. Obadvije dame, pa šogun, Pit i šofer Tilitija svladani su od napadaèa i svezani. Na licu mjesta stavljena je Satja u vreæu i odvezena netragom na nekom -Knjiga treæa - Skok na stazu klice drugom autu. Svi ostali odvezeni su na vlastitom svojem autu prema zvjezdarni i napokon pušteni da voze kud ih je volja. Naravski da su se uspeli do zvjezdarne. Našli su Colda u spektrografskom odjeljenju, gdje vlastorièno pravi neke promjene na zrcalnom teleskopu. Na ono mjesto, gdje redovito stoji fotografska kazeta, on je smještao neki peterobridi crni kovèeg. Šogun i Pit bili su uzrujani poradi Satje, Maja još i poradi samoga doživljaja. Svu trojicu najedamput slušao je Cold jedan èas a da nije ni okom trenuo. I dok su sva trojica bili u uvjerenju da nijesu još baš ništa iskazali, on ih je prekinuo rijeèima: »U Friško!«, uzeo crni kovèeg i pošao prema vozilima. Na putu Cold je malo govorio. Izjavio je tek decidirano da Satji ne prijeti nikakva pogibao. Tim više govorili su Maja i Pit. Svi su bili složni u tome da je otmicu izveo 3-K; i to da je pritisak na Colda, te bi postao mekan za pregovore u smislu Trike. Bila je veæ kasna noæ kad su stigli u hospicij. »Satju æemo umah pronaæi« rekao je Cold, kad su silazili u Kiu k fakirima. »Ona nosi uza se sve vrste smaragda. Na kopèi imade vrlo lijepi hrizoberil. Ali preko tog dogaðaja, èini se, otkrit æemo i gospodina s perèinom! Jer bez njega Trika se ne bi nigda usudio da poduzme napadaj na ženu i još k tomu na prvu od Nordijka.« »Eto, gurui su budni! Možda veæ imaju vijesti od Satje?!« klikne Maja kad su stigli u rotundu. Nu kad su pitale gurue nijedan od njih nije znao baš ništa o Satji. »Valja èekati« izjavi guru s ribljim oèima saznav što se je dogodilo. »Memsahib neæe da se javlja dok je u gibanju. Èeka da se Na Pacifiku god. 2255.negdje ustali. Dogoditi ne može joj se ništa, jer iako je majka, tako ne izgleda zelena kugla.« Zadnja reèenica Kovindasamijeva bila je izreèena dosta tiho. Èuo ju je samo Cold. Pozornost ostalih svrato je ne sebe fakir koji je ušao u rotundu i glasno javljao nirvanima da su dotaknuti berilovi metali tako moæno te zvone. »Evo se kamenom halkom javlja memsahib. Idem sam da primim njen habar« reèe Kovindasami i uniðe u posve tamnu sobu metala. »Guru Tsija možda neæe biti dovoljan« obrati se Cold na proèelnika Kiua. »Doði i ti sa mnom poradi šamanskog spoja.« Vrata sobe metala ostala su otvorena iza ove trojice, ali i one koji su ostali vani obuhvatila je potpuna tama, jer je ugasnulo svjetlo rotunde. »Imam spoj, memsahib je u mom mozgu« zaèuje se glas nirvanijev iz sobe metala, a onda je nastao muk. Prema tumaèenju Vikrinu guru je sada u svom mozgu fiksirao tuðe, Satjine misli, što ih je ona iz nepoznate daljine ritmièkim ponavljanjem sugerirala preko veze berila i njegovih metala. Misli ove rojile se u nirvanijevu mozgu tako dugo dok on nije jasno opazio povrat i sastavio kraj s krajem. »Ciklus je svršen« opet se oglasi Tsi. »Memsahib javlja slijedeæe: Nalazi se u okrugloj, rasvijetljenoj sobi bez prozora, s debelo obloženim stijenama. Misli na tebe, sahibe, i èeka da doðeš po nju. U rukama je Trike, u rukama Kjua, u njegovoj kuæi. U kojem je mjestu, toga ne zna. Saopæeno joj je tek da æe biti umah puštena, èim se sahib nagodi s Trikom. Sjutra dopodne sam æe Kju pohoditi sahiba u hospiciju, istodobno dok nju prevode u Friško, u Shambles. Više nema, dalje uvijek isto« završi fakir. »Zar da dadnem znak da je primljeno?« .Knjiga treæa - Skok na stazu klice »Ne« zadrži ga Cold. »Valja saznati mjesto gdje je Satja. To æe nam olakšati osloboðenje, sjutra.« »Ja ili ti?« upita Kiu svoga druga. »Za kalkag memsahiba ja!« reèe Tsi. I opet je nastao muk. Èulo se tek kratko šuškanje, kao da se netko pruža po ležaju, zatim duboko ritmièko disanje, koje je postajalo sve tiše. Vikra je u rotundi tiho prevodio šogunu i Pitu poruku Satjinu, koju je guru iznio u hindiju. Razložio je ukratko i ono što se sada zbiva u sobi metala: Nirvani da je zapao u majovi-rupu, a njegov dvojnik da je pošao prema izvoru misli što su stizale u sobu metala; naæi æe
Satju i ustanoviti sve nužno. Tako je i bilo. Iza nešto preko èetvrt sada probudio se guru. Prva rijeè što ju je izustio, bila je: Mariposa, a onda je slijedio toèan opis kuæe i njena položaja, kao i obavijest da je Satja vidjela sablasnoga duha i da je posve umirena. Sada se stale vršiti javne i tajne pripreme za izbavljenje Satjino. Kako je bilo gotovo sigurno da je 3-K vrlo znatiželjan što namjeravaju stanovnici hospicija, pa da pomno prati njihov rad, preduzeti su ostentativni koraci, koji su imali dati dojam nevidljivima da je èitava stvar predana u ruke oblasti. Potajno pako mobilizovao je šogun neke od japanskih vitezova, Li i Hoang ljude od Joia, Maja kitajske »flappere«, te žute Amerikanke, ezoterièna i èarobna biæa, u kojima se sreo Istok i Zapad, pred kojima je u prah pao rasni ponos Britanaca i Yankeea, preko kojih je osvjaèki napredovala silna prodorna snaga kitajske krvi u bijelu rasu. Sve to imalo je biti spremno do zore da na dani znak krene iz Kitajskoga grada u nepoznatim Na Pacifiku god. 2255.. smjerovima i da slijepo vrši zapovijedi upuæenih. Jedino je odred za Mariposu, udaljenu nekih 10 km od San Josea, krenuo još u noæi. Predvodio ga je Kovindasami, jedini od stanovnika hospicija, koji je bio neophodno nuždan kod tih operacija. »Žalim, ali nitko od nas ne smije se ni ganuti iz hospicija« rekao je Cold pred zoru svojim agilnim prijateljima. »To bi moglo izazvati nepredviðenih komplikacija. Zasad znamo da se tajanstveno mjesto Mammoth zapravo zove Mariposa. Zamalo.« »To baš nije tako sigurno« dobaci Maja. »Zaboravljate, Majo, da u Mariposi još uvijek raste oko osamdeset mamutskih vvellingtonija, kao relikvija prašume, u kojoj su pasli mastodonti« reèe Cold. »Mammoth je uglavljen. Za malo znat æemo i to kako se graðanskim imenom zove emperor Trike. Za koji sat on æe biti tu. Mislim da je stvar u najboljem redu. Ali puni dokaz za njegov dolazak još mi fali.« »A kakav dokaz oèekujete?« upita Maja. Društvo je sjedilo u jednoj sobi najviše terase s izgledom na ulicu i na velik dio Highbrowsa. Još je bila noæ. Ulice bile su, iako skromno, rasvijetljene elektrièki. Tek je Maja stavila svoje pitanje kad odjednom i vani i u sobi utrnuše sva svjetla. Cold skoèi k stijeni i okrene jednu polugu. U sobi je opet planulo svjetlo, jer hospicij je imao svoj vlastiti dinamo, koji je stalno radio poradi Kiua. Ali vani, nad èitavim distriktom, vladala je i nadalje tama. »Evo, taj dokaz sam oèekivao« reèe Cold. »Tokom pretpodneva Flash æe imati pune ruke posla da pronaðe pogrješku u elektriènom vodu. Nju æe on tražiti najdulje baš kod hospicija. Ali æe se osvjedoèiti Kju« nadoda Cold uz podsmjeh »da nema grješke Kiu.« .Knjiga treæa - Skok na stazu klice 27. Jutro je bilo veæ dobrano poodmaklo. Umah nakon breakfasta89 razišlo se društvo po hospiciju. U prizemnoj knjižnici sjedio je Cold sam samcat u prostranom naslonjaèu. Èinilo se da drijema, ali kraj njega na stoliæu još se pušila goruæa cigara kraj škatulje svojih netaknutih družica i pokraj dviju kratkih, ali vrlo omašnih i napunjenih lula. U sobu dopirali su udarci kuke ili trnokopa. Vani, na ulici monteri su trgali makadam90. Baš je na obližnjoj crkvici »Svih nacija« odbijalo deset sati, kad se otvoriše vrata knjižnice. Unišao je herkulski graðen muškarac, odjeven sav u kožu. Na kožnatoj kapi nosio je cehovski znak Flasha: ljudsku ruku iz koje sijevaju munje. Ispod kape virio mu kratak, uzvinut i tubast perèin. Kako se Cold nije ni maknuo, prišao je pridošlica bez ikakva pozdrava do njega i stao ga promatrati. »Kao kip, kao tvorevina Praksitela« mrmljao je nezvani gost poluglasno. »Donja mu èeljust ne obeæaje baš mnogo, nos je prepravilan. Ako mu oko nije skroz ocalno, on je prefin za - arhana.« »A vi za sebe držite da ste dosta surov za ono što jeste?« oglasi se Cold otvoriv oèi. Kožnati div lagano se lecne. Da li od pogleda ili od rijeèi Coldovih, nije se moglo razabrati. »Vidim da èujete kod zatvorenih oèiju« reèe on. »Da li i gledate? Što
držite o meni?« »Po krvi ste Irac, po ponašanju mesožder, po kapi Flash, a po perèinu Cue« odvrati Cold bez ikakova posebnog akcenta hvatajuæi za cigaru. »Po zadnjoj rijeèi, èini se, da vaš jezik više znade, nego li mozak« smijao se èovjek s perèinom. Na Pacifiku god. 2255.. Nu moram priznati da vas nije moæi lako baciti u èuðenje. Oèito imate tešku brigu?!«« »Sjednite! Ovaj stolac kao da je spremljen za vas. Mogli ste u nj doæi i bez trganja ulice.« »Vrlo spremno, gotovo dvolièno« povladi orijaš sjednuv u stolac. »A cigara nije spremljena?« »Spremljene su i lule, mamutske lule mira!« »Ovo više nije dvolièno« silio se na ruganje Kju ustav naglo sa stolca da zapali cigaru. »Vi doista imate ispravne i moroljubive - slutnje.« »Pa ja vas èekam veæ dobra pola sata. Držim Larkine!« Munjevito okrene kožnati div glavu i pogleda odozgo suro Colda u oèi. »Opasno djelo vaše su rijeèi« reèe on hrapavo, pri èem mu je iz nozdrva i usta sukljao dim cigare. »Doza je moæna, ali i posljednja! Priznajem otvoreno da sam takovo što držao nemoguæim. Nadam se da æete i vi biti jednako fair, kad na vas doðe red. Da, da, vi ste èarobnjak« nasmije se Kju sjednuv u stolac »ali ja nijesam - Ijejasu!« »Na mene neæe doæi red jer ja oèekujem vašu moænu dozu i - vaše ponude«, smješeæi se izjavi Cold. »Kad toliko znate, mogli biste znati i to da Džim Larkin ne pravi ponuda, veæ da diktira!« »U Washington, mister Larkin, u Washington! Tamo je mjesto za yegg91, ne na Pacifiku!« »O, to ne škodi ni ovdje baš nimalo, kako sami osjeæate mister Cold!« »Varate se Larkine! Vi æete umah vidjeti da je to bilo posve izlišno. Osim toga napadan na prvu medu Nordijkama ljaga je za spasitelje bijele rase!« .Knjiga treæa - Skok na stazu klice »Bez te otmice, zacijelo, ne biste tako umiljato propovijedali« rugao se Cue. »A kad pomislim da to nije samo žena, veæ i dijete, onda sam uvjeren da æe se vaša propovijed rasplinuti u suze ganuæa.« »A vaš diktat u dim lule mira« mirno primjeti Cold uzimajuæi jednu od lula sa stola. »Uzmite drugu! Pa da pušimo vrhu toga!« »Vi prihvaæate da se Triki ne prave zaprijeke da preuzme vlast u Washingtonu? Vi prihvaæate da svojski i bez himbe poduprete ovo nastojanje Tri-ke?!« zapita Kju živo, uzimajuæi drugu lulu. »Jer tako glasi moj diktat.« »Prihvaæamo« odvrati Cold. A kako su u taj tren zaplamsale neke žarulje u knjižnici, doprimetne on: »Evo popravljen je naš vod.« »Veæ?! Što to znaèi?« ljuti to je mrmljao u sebi Kju, a glasno je pitao: »U ime amerièkog Bu-darha?!« »U ime Èunga« odvrati Cold i zatvori svjetlo. »Zbilja?! Tim bolje! Tri dima?!« Za odgovor odbije Cold tri sveèana dima iz lule. »Na meni je red« reèe Kju paleæi svoju lulu. »Gospoda Marble bit æe o podne u hospiciju.« »Za to meni nijesu potrebita vaša tri dima« suho izjavi Cold pokazav prema vratima. »Vaš vod, mister Larkin, još uvijek je pokvaren. Svjetlo bilo je naše i javljalo je dolazak otete gospode.« Kroz vrata je ušla Satja praæena od Maje i deset kitajskih flappera. Svih tih deset mladih žena bilo je odjeveno u kostime, koji su na sebi nosili autoritet od tri tisuæljeæa, ali bili protkani jakom natruhom zapadnjaèkih ukrašenja i obrubljeni krznom Na Pacifiku god. 2255.. na zglobovima. Djevojke bile su gologlave; u bujnoj, podrezanoj, kovrèastoj, crnoj kosi nosile su razlièite znakove. Fizionomija odavla je razne stupnjeve miješanja, kojima je puèko i znanstveno opažanje dalo imena analogna onima južnoamerièkih
Cholosa, Zamobosa, Chinosa, Quatrogenija. Muèke i u trenu sastavile su one špalir od Larkina do vrata. Satja je pošla ravno do Colda i položila naèas glavu na njegove prsi. Onda se okrenula prema Flashu i rekla: »Vi ste postigli što ste htjeli, mister Larkin. Požurite se sada da i vaš vod doðe napokon u red.« Zbunjen, u velikom èudu, stajao je Rju. Na rijeèi Satjine on se je nijemo naklonio i uèinio par nesigurnih koraka kroz podsmješljivi špalir. Ali odjednom se okrene. »To je bila najmoænija doza, mister Cold, i ja se više ne èudim šogunu Semse« reèe on i ostavi naglim korakom knjižnicu i hospicij. Iza opisanog prizora s Kjuom stvari su se u Jusi brzo razvijale i to posvema prema tajnoj osnovi Highbrowsa. Politièka optereæenost Colda znato se smanjila. Sve nužno obavljali su javni vode velikih organizacija i državni aparat. Ali zato je porasla znanstvena djelatnost Coldova. Još prije dolaska u Friško on je u mislima posve izgradio svoju teoriju, svoje djelo. Potreban je bio samo još jedan dugotrajni eksperimenat s posebno preudešenim filo-skopom, pa da bude pružen puni dokaz da je zaista otkrivena »Tajna studeni«. Nadalje trebalo je da svoju golemu teoriju o kozmièkoj funkciji Života, osim za ezoterike obradi i za egzoterike na širokoj bazi i u jasno shvatljivoj formi. Na to silila je poglavito Satja, koja je oduševljeno pratila uspon Coldov do vrtoglavih visina. -Knjiga treæa - Skok na stazu klice »Svemirskih istina ne valja sakrivati pred ljudima« znala je ona, gotovo razdraženo, govoriti Coldu. »Zloèin èini Budarh i kod same pomisli da od toga uèini tabu. Ti æeš izdati Tajnu studeni za sve! A Budarh neka se samo usudi da pokrene svoju moæ proti tebi. Bit æe skršen! Ne bude li pako, u dvoje, zar ne, bit æe nam lako podnijeti njegovo izopæenje i bojkot?!« Smješeæi odobravao je Cold Satjinu gorljivost. A kad je ona tražila kategorièki pristanak izjavio je on, naglašavajuæi osebujno prvu i treæu rijeè, sveèano: »Nikada me Budarh neæe sprijeèiti u tomu da blijesak mozga, što ga tebi dugujem, ne vratim èitavom èovjeèanstvu.« I Cold je radio neumorno na svojoj golemoj zgradi u smislu a donekle i uz djelotvornu pomoæ Satje. Zaljubljeni par oscilirao je neprestano izmeðu Lickove zvjezdarne, gdje se spremao eksperimenat, i izmeðu hospicij a, gdje se je pisalo djelo. Tu, u hospiciju, vršio se dodir s èitavim društvom, napose sa Majom, koja je sa svoje strane oscilirala izmeðu Matice i flappera, pa šoguna i Pita. Blaženi životni ritam stanovnika hospicija nije baš nimalo poremetio ni »Crveni udar«, što ga je dne 27. oktobra izveo 3-K. Zemljotresno bio je zamišljen taj udar, a ispao je posve provincijalno. Istodobno s njime, naime, izveden je i »Žuti protivu-udar«. Proveli ga Parker, White, Bent, Roll, Li i još neki. Istoga dana i sata, kad je Kju preuzeo vlast u Washingtonu, opazio je on i to da je zapravo po svim pravilima amputiran od Juse. Umah i bez najmanjeg otpora segnula je njegova vlast do Mississippija na zapad i do Velikih jezera na sjever, ali ni pedlja dalje. U Quebecku, Chicagu, Frišku i drugdje sjedili su mirno Žuti, kao da odiskona nije Na Pacifiku god. 2255.. bilo drugaèije. Tlak njihov bio je posvuda ovdje tako silan te se od mesoždera nije nitko usudio ni maknuti. Drugi dan državne su novine Juse donijele na èelu lista kratak proglas da se je »stara atlantska zona bez kapi krvi otcijepila od pacifièke; uz Pacifik ostaju i nadalje Australija i Engleska; nova vlada Larkinova neka u miru i blagoslovu slijedi svoj poziv; kadgod prohtije moæi æe se Atlantik vratiti u krilo Pacifika, koji æe zamalo biti jedinstven.« Umah iza proglasa slijedila je vijest da se je sinoæ Veliki komet raspao u roj meteora i da æe još u decembru završiti svoj samsaro u Suncu. Ova vijest kao zadnje rijeèi proglasa ciljale su na skorašnju federaciju Juse s èitavom Azijom, preko Tilitija i Australije, èime æe se izvršiti svjetska mutacija vezana o Komet. U hospiciju oèekivan je dolazak Kunialova za poèetak decembra. Koncem oktobra i poèetkom novembra zapažen je na noænom nebu Juse jak prosutak zvijezda. Iz Azije stizale su o tom konkretnije vijesti koje su èudnim stjecajem prilika pobudile veliku pozornost medu stanovnicima hospicija. Najprije je u novinama zapažen radiogram iz Benaresa u kojem se je javljalo da je ondje u po bijela dana na palaèu oblijevo od džamije Avreng-Siba pao oveæi kamen s neba, dok
je znatno manji pogodio dveri na Gangesu. Slièna vijest stigla je dan kasnije iz Daljnoga, a potvrðena je iz Tsija. Ondje je meteorit oštetio glavnu zgradu sveuèilišta. Još su prema novinskim vijestima tog istog dana pali meteorski komadi oko zvjezdarnice u Tokiju. Napokon je 4. novembra stigao habar iz Haia da je u vrt pekinške zvjezdarne, takoðer obdan, pao omašan kamen od 90 kg i dobrano ostrugnuo Kublajevu stanicu za golubove. Svi ti komadi spadali su meðu tako zvane . Knjiga treæa - Skok na stazu klice palasite, meðu nebesko kamenje spužvaste željezne konstrukcije, kakovo se stvara uloptavanjem siæušnih partikula, što ih žarenja Sunca izbacuje u svemir. S Velikim kometom nijesu ovi meteori imali nikakve uže sveze. Njihova pojava nije nipošto bila èudesna za Highbrowse, koji su toèno znali koliki je godišnji prirast materije Zemlje od ovakvih tuðina. Zaèudno bilo je za njih tek to, kamo su oni udarali. Veæ prvu vijest iz Benaresa Maja je prva kombinovala sa Coldom. Sve poznije vijesti pristajale su potpuno u tu kombinaciju. »Evo, palasi lupaju svakamo, gdje se je redovito kretao profesor Cold« tvrdila je Maja posve ozbiljno nakon habara iz Haia. »Prava je sreæa što se on nalazi na drugom kraju svijeta.« Nezavisno od Maje zapazio je umah to to isto i sam Cold. Na vijest iz Haia stisla mu je grud èudna bol onih koji jasno osjete da su prerano roðeni. »Èini se da znam što je Crvena kugla« mrmljao je on. »Ali što je Zelena?! Nijedna nije još posve blizu, jer nas dvoje još uvijek smo zajedno.« Tek trenutaèno bila je ta bol jogina i kad ju je analizovao ustanovio je da je to drugi pol nervoze, u neku ruku pendant vrlo èestoj neurozi, od koje pate prekasno roðeni spiljski ljudi. »Da, da« smijao se Cold na Majinu tvrdnju »Prema ovoj meteoritskoj nadri-statistici novina, i lih prema njoj, može se doista dobiti dojam da sam ja tako duboko zadro u živac svemirske tajne te se odanle stali slijepo braniti - pokušajima atentata. Još se èini i to kao da ni karma ne pozna drugog oruða za svoju suvislost do željeznoga.« Šest dana iza toga stigla je u Kiu potresna vijest. Kiu je naime posredovao u privatni saobraæaj Na Pacifiku god. 2255._ hospicija s Daljnim, Maje s bratom i Satje s Hea-tom. Dosad su sve ovakove vijesti bile povoljne i prijateljski srdaène. Nu toga dana u zoru javio je Kunialov bez svake priprave da više ne može garan-tovati za život Heatov. Ovaj da je teško bolestan duševno; spopala ga disbioza92, neki aktivni spleen koji ugrožava mnogo toga, a razara ga i fizièki. »Jedini lijek« dodao je Kunialov lakonièki »jest Satja.« Kad je ta vijest stigla u Kiu nije bilo ni Satje ni Colda u hospiciju. Tek popodne vratili se oni. Maja je Satji nasamo doslovno isporuèila ovu vijest i nadodala: »Baratron postao je pakao za Heata!« »Idem sutra« reèe Satja gledajuæ ukoèeno preda se. »Uhvatit æu baš najbolju vezu.« »Pa nemoj govoriti u jednini. Idemo svi!« »Zar bi to bio lijek?! Cold ne smije sa mnom!« »Pa ne treba se reæi Heatu da je on u tvojoj blizini.« »Tada bih ja morala lagati. Toga u svoju korist, za svoj užitak nigda neæu uèiniti. A ni on ne bi toga nikada htio, nikada dozvolio!« »Onda idem barem ja s tobom« ustrajala je Maja. »Ne, ti ostaj eš uz Colda, da imade s kime govoriti o meni za odmor. Sve æe biti dobro, jer to je prolazno. U decembru doæi æemo svi ovamo, a onda u Benares!« Sve to govorila je Satja takovim tonom koji nije podnosio prigovora. Maja nije više ni pisnula, premda bi bila vrlo rado govorila barem još o jednoj »interesantnoj« èinjenici. -Knjiga treæa - Skok na stazu klice Umah nakon ovoga razgovora htjela je Satja obavijestiti Colda. Ali on je spavao. Satja je strpljivo èekala dok se probudi. Odluka njezina bila je za obojicu razumljiva sama o sebi; o njoj se nije trošilo rijeèi. Još za dana odvezlo se oboje natrag na Mount Hamilton. Nasamo, u zvjezdarni htjeli su da provedu vrijeme do rastanka.
Bila je veæ poodmakla veèer, kad su stigli u opservatorij. Vani i u zgradi bilo je hladno. Na noænom nebu svjetlucala su dva oblaka; u silnoj visini od preko 80 km vulkanski je prah još hvatao zrake Sunca, što je zapalo prije podrug sata. »Duše onih koji ljube« rekla je Satja Coldu aludirajuæi na pjesnièku prispodobu »kitajskih noænih prièa«, po kojoj su »duše onih koji ljube kao dvije bijele magle što uporedo lebde i ginu, popirkivane istim vjetrom u beskrajnom plavilu nebesa.« Davno veæ ugasla su obadva svijetla oblaka. Veliki Medvjed cowboya i savana, pokazivao je dva sata pred ponoæ kad je zaljubljeni par ostavio zrcalni teleskop upravljen na jedan »rift« (pukotinu) difuzne svemirske kokon-maglice u zviježðu Labuda. »Još uvijek ne svjetluca pentalfa« rekao je Cold prema Satji, kad su unišli u vrlo toplu i ugodnu sobu za studij. »Još ne svjetluca, ali za koji tjedan mora dati zeleno svjetlo! Milijuni godina su prošli otkako je majmun-èovjek, ispod zaraštenih gustih obrva, uspravio svoj pogled na zagonetno zvjezdano nebo. Pa još ni sada, kad je na domaku Tajna studeni, Zelene noæi neæe osjetiti èitavi èovjek - jer uz mene neæe biti tebe.« »Jesam i bit æu! Vazda sam uz tebe« zagrli Satja Colda. »Doskora doæi æu opet u tjelesno. A ti radi mirno. Jer ti moraš, èuješ li, moraš što prije dati Na Pacifiku god. 2255.. Tajnu studeni èovjeèanstvu. Ja æu to veæ udesiti s Kunialovim.« »Uèinio sam i svršit æu po tvojoj želji, iako rijeèi ubijaju spoznaju. Vjere i najveæe znanje su nijemi, a od obojeg šutljivija je Tajna. I tko nju danas znade, taj pogiba - da šuti.« Monotono izgovorio je Cold ove rijeèi i pritom, kao da je sam sebe uhvatio u podsvjesnom buncanju, prošao je rukom preko èela. A zatim je hitro, da otkloni pažnju Satje, nadodao: »Ali, poði spavati, Satjo! Veæ sedam dana ne spavamo ništa.« Satja je doista bila snena; toplina sobe posve ju je omamila. »O, ja æu dovoljno spavati na putu« prene se ona »i snivati o tebi. O tebi, o kome sam snivala prije, nego li sam te prvi put zagledala u Carstvu ubavih snova. Radit æu to i u Brahmi, dok proðe velika kalpa i opet doðe - naš samsaro.« Ipak je Satju premorio san. Na grudima Col-dovim zaklopile joj se divne oèi i u polusnu tek je još prosaptala rijeèi djetinje molitve: »For ever and ever«. Èudesan smiješak, viši od nirvanskog smiješka Bude, viši od smiješka majke nad djetetom, jer obadva bila su u njemu, titrao je na mramornom licu Nordijeèevu, kad je tiho ponovio nesvjesne rijeèi ljubljene žene: »For ever and ever«. èetvrta TAJNA STUDENI Vruah al-panaj jah'-loph t'sammer sa'--arath b'-sari (Hiob IV, 15) (I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se. Job 4, 15) GLAVA X. Zelena kugla 28. Kad je Satja stigla u Daljni doèekao ju je jedino Kunialov. On je doduše bio izvijestio Heata da se Satja sprema na povratak. Nu kako je Heat pritom poput prkosna djeteta hinio potpunu ravnodušnost to mu nijesu saopæivani safirovi habari, što ih je u Tsi s puta slala Satja. Kunialov je držao da æe njena iznenadna pojava biti od vanredno povoljna djelovanja na bolesnoga prijatelja. »Nije dalje išlo! Morao sam vas sve uzbuniti u vašem blaženom Tuskulumu« isprièavao se Kunialov Satji kad su autom krenuli prema Heatovu uredu. »A poznavajuæ vas znadem da mi vi ne biste nikada oprostili zakašnjenja u tom pogledu.« »Bit æu sretna ako doista nije zakašnjeno« odvrati Satja. »Maja je htjela sa mnom. Ostala je u Frišku na moju zamolbu.« »Èini se da je rado ostala« primjeti Kunialov s jedva zamjetnim naglaskom i upita umah za tim: »A je li i ona tako izvrstno izgleda? Vi upravo sjajite ljepotom i zdravljem. Ternarno jedinstvo i Tajna studeni, zar ne?« Satja se ljupko nasmiješi. »Maja se izvrsno osjeæa, iako nije osjetila ništa od onoga što spomenuste« reèa ona. Na Pacifiku god. 2255..
»O, i ona æe prekrasno urediti onu dvojicu! Ipak, nadam se, ne tako temeljito kao što vi svoja dva pola. To veæ prelazi granice. Vi ste paklena žena! Heat luduje, a Cold je prestao biti razuman. Oba hoæe da se svim svojim znanjem obore na bijedno èovjeèanstovo. »Kako to?« »Pa Heat sniva kako da uništi èovjeèanstvo, dio èovjeèanstva i sve moguæe i nemoguæe. A Cold se sprema tom èovjeèanstvu dati prejaku dozu spoznaje. Obadvoje je isto. Nu Coldov sluèaj je teži!« »Teži?!« zaèudi se Satja. »Ali da, razumijem veæ! Zaboravila sam naèas da se time dira statut Budarhov.« »Priznajem, da i zato. To je sluèaj kakav nije prijetio otkako postoji Budarh. Èlan Dvanaestorice svjesno hoæe izdati možda najveæu tajnu. Ponaša se kao da je Budarh sjemenište za mesije! Tajna studeni temelji se na svim znanstvenim tajnama Budarha. Pa iako ne poznam posvema zadnjih otkriæa Coldovih, to znadem da je dobio posljednji blijesak što ga je išèekivao. Nu sve to nije glavno! Heatovo nastojanje bit æe lasno sprijeèeno. Sprijeèit æete ga vi, a kad vi to ne biste mogli, sprijeèit æe ga, ako je zaista ugrožen, sam Život koji je jaèi od Heata. Ali tko æe sprijeèiti Colda? Život se proti njemu ne treba buniti, jer on ga ne napada. On bi ga tek poremetio. Budarh mu ne imponuje. A vi? Vi, èini se, sudionica ste njegova spremanog zloèina.« »Ne sudionica, ja sam zaèetnica« mirno ga ispravi Satja. »A zar su dužost i svjetlo zloèin?« »Prerana je to dužnost za takovo svjetlo! Nitko nema dužnosti da nosi svjetlo krtovima.« -Knjiga èetvrta - Tajna studeni »Budarh nema prava da ljude koji nijesu u njemu krsti krtovima« osovi se Satja. »Baš svjetlo æe pokazati tko je krt a tko nije.« »Ha, vještice mala, ti visoko ciljaš! Kao da hoæeš rastepsti Budarh?!« blagohotno smijao se arhan. »Ali to æemo mi muževi znati sprijeèiti.« »Onda æete, veliki ocjenjivaèu, raditi proti svojoj vlastitoj devizi! Jer razlaz Budarha, to bi tek bila prava mutacija. Nu ako baš nikako ne želite provesti svoje devize do kraja, onda« smiješila se zadovoljno Satja »onda morate mirno trpjeti da Cold preda javnosti svoje djelo.« »Mi æemo ga veæ od toga odgovoriti, mala moja Satjo!« »Oh, to je nemoguæe jer on je to veæ meni obrekao. A ja ga ne odrješujem!« »A što ti je obrekao?« »Rekao mi je doslovno ovo: Nikada me Budarh neæe sprijeèiti u tom, da blijesak mozga što ga tebi dugujem ne vratim èitavom èovjeèanstvu.« »Još što?« »Ništa više a ne može ni biti više.« »Da, da« potvrdi Kunialov zamišljeno. »Svojedobno morat æe se ta stvar urediti. Ali mi smo zamalo na cilju. Ja ne idem sada s vama k Heatu. Doæi æu za koji dan. Poslat æu vam umah svoje Ainue za poslugu. Vašeg stanja, mislim, da Heat neæe umah opaziti. Pazite pomno na njega! U njemu jest nešto ubitaèno, strahovito, vruæe. Može postati opasnim i za vas.« »Za mene nikada« odluèno reèe Satja i nadoda snatreno: »Èudnovato! Vi se bojite za mene, a Maja za Colda.« Na Pacifiku god. 2255.. »Zašto za Colda?« »Pa radi toga kamo su udarili meteoriti.« I Sa-tja ispripovijedi ukratko kombinacije Majine i primje-tbe Coldove. »Doista bizarne kombinacije« kimne Kunialov. »Ali njihova aktuelnost veæ je minula. Uostalom hondriti93 su udarili i na mnoga druga mjesta kojih Maja nije uzela u obzir.« Veæ je Satja bila išèezla u veži Heatova ureda a još je za njom gledao Kunialov. Pogled bio mu je zastrt. »Prava pravcata vještica« mrmljao je on krenuv pješice prema svojoj vili. »Najjaèe muževe pretvara ona u manijake. Bit æe ih legija, digne li samo jedan ugalni kamen Budarha. Zaplela mi je težak èvor. Tko æe ga rasjeæi?! Cold je govorio pitijski. On, èini se, toèno znade da Budarh nije najveæa zaprijeka
Satjinu revolucionarnom htijenju. A ni njegovo ruganje meteorima i karmi nije bez svake podloge.« Moæna doza za Heata bio je dolazak Satje. Umah dao je on pospraviti u ormare sve njezine mramorne kipove kojih je imao na pretek. Veæ treæi dan nakon njena dolaska pošao je on opet, nakon dugog vremena, u laboratorij. Ubrzo uhvatio je ritam života koji je zadnje po godine bio posve poremeæen. On nije nikada bio vedre æudi. Nešto Schopenhauersko lebdilo je vazda nad njim, podsjeæalo je na Rembrandtove slike. Sada je stao ginuti taj njegov »clair obscure«. On se je i tjelesno oporavljao. »Upravo zanimljiva promjena« rekao je Kunialov poèetkom decembra Satji, kad joj je opet jednom donio vijesti iz Kiua. »Vanredna je, ali nešto èudna. Ipak mislim da æemo oko 12. ovog mjeseca moæi -Knjiga èetvrta - Tajna studeni sva tri u Friško. Odanle urgiraju moj dolazak. Cold javlja da æe za tjedan dana u svakom pogledu svršiti svoje djelo. Maja hoæe da Queen bee uðe u Budarh. Parker i ostali traže pregovore. Sve izgleda da krasno napreduje. Ali Heat se ne smije! Korak mu je i opet elastièan, ali kao u maèka. Oko mu je živo, ali nemirno bukti. Da li ste štogod govorili o Japanu, o Frišku?« »Ni rijeèi! Kao da nismo nikada ni bili rastavljeni. Heat još nije spomenuo Colda.« »A ni onog drugog, što veæ zacijelo znade, zar ne?« »Znade, ali i o tom šuti uporno.« »To nije dobro! Takav eksplozivni materijal valja u njemu rastopiti. Vi mu nijeste dosta topli?!« »Ah, pa on je ljubio baš moju hladnoæu, moje djevojaèko ime. Ali imate pravo! Ja moram i bit æu takova, da za nj prestane svaki tabu.« I Satja je bila, kakova je htjela da bude, tako te je Heat pomalo natkrilio samoga sebe. Potajno, doduše, on je u laboratoriju, gdje je dnevno boravio èitavo popodne, uzimao još i razlièite eliksire, kojima je samo on poznavao toèno djelovanje na svoj organizam. Naravski da punog sklada nije ni sada postigao, ali je iz spleenskog raspoloženja preskoèio u neku elegantnu, šampanjsku opojnost. I devetog decembra vratio se on iz laboratorija vanredno dobre volje. Našao je Satju u foveru. Èasak prije otišao je bio Kunialov, kojemu je Satja saopæila da je Heat pristao na to da krenu u Friško kadgod to on hoæe, ali tek iza 9. ovog mjeseca. Zakljuèili su da poðu za dva dana. Vani je bilo hladno, sivo i mirno veèe, nebo nalik na grobni svod. Kroz prozore, uz quay, more Na Pacifiku god. 2255._ je izgledalo kao tamna mramorna ploèa što pod sobom krije jednu još dublju raku. U foveru bilo je voljko toplo. Heat, unišav, živo si je protr'o ruke. »Dugo te nema, Nat« reèa Satja primiv Heata nježno za ruke. »Evo si sav ozebao. Ruke su ti kao led. To ne valja! Skrajnje je vrijeme da te odvedemo odavle, iz tvog laboratorija. Da znaš polazimo prekosjutra.« »A što radi Cold? Kako njegova Tajna?« zapita Heat sjedajuæi uz Satju. »O, on je sasvim pri kraju. Ja bih ti to znala tek nepotpuno prikazati. Najbolje æeš to èuti i vidjeti u Frišku« odvrati Satja. I kao da se je u istom trenu sasvim predomislila, nadoda: »Ipak æu pokušati. Cold baš oèekuje zelenu noæ. Možda veæ noæas dolazi ona.« Mirno u poèetku, a zatim sa sve veæim zanosom stala je Satja tumaèiti Coldovu teoriju. Kratko govorila je o svemirskoj maglici, koja je posvuda, o vanredno rijetkoj materiji u njoj, o studeni koja tamo vlada. Prešla je na svjetlo, što ga daje ljuska vidljive maglice, napose na zagonetnu tvar što se naziva nebulij. Taj pod spektroskopom daje osebujne dvije zelene linije, kojih nema u spektru nijedne zvijezde, ni u plamenu nijednog zemnog »poèela«. Studena je ta maglica i kad ona svijetli, svjetluca u njoj helij, vodik i nebulij, elektrièki poput borealnog svjetla. U studeni tke se ovdje Život iz svijetlih i tamnih zraka preraznih Sunaca. Jer tek studen blizu i ispod »apsolutne ništice« (-273° C) èini najfiniju materiju podesnom da se na nju baci tanha, svjetlo drugog svijeta. Studen daje .Knjiga èetvrta - Tajna studeni morfu tekuæini i plinu, a morfa (u neku ruku mne-ma pozitivne materije) matematièka
je funkcija koja omoguæuje transgresiju dvaju kozmosa. Skala temperature nije samo pozitivna, ona ide i preko apsolutne ništice, jednako kao što i »skala« brzine gibanja ide preko »apsolutnog maksimuma«, preko c (= brzina svjetla). To uopæe nijesu ljestvice, veæ su to koluti, od kojih je jedan luk u pozitivnom, a drugi u negativnom kozmosu. Prema Einsteinu sve formule postaju imaginarnima, èim se u pozitivnom kozmosu suponuje veæa brzina od c; ali takova brzina postoji u negativnom kozmosu i misao je doista brža od svjetla. Postoji i prava pravcata negativna temperatura (ispod - 273° C), jer ne stoji da ni u teoriji nije moæi poæi ispod apsolutne »nepomiènosti« najfinijih partikula. Baš preko te apsolutne nepomiènosti nastupa status nascendi prema tanhi, prema sili negativnog kozmosa. Premda je u cjelini skroz infantilna, glacijalna kozmogonija imade ipak neku zdravu jezgricu. To je opreka izmeðu ledene i žarke galakse. Naravski da nema ni govora o tom, te bi u ovoj formi mogao biti sprijeèen nivodo svemira. Termièke smrti svemira ne bi, sam o sebi, mogao sprijeèiti ni dvojaki karusel (vrtikolo) Mlijeène ceste. I venozni krug Sunaca-dinamita - koja prošav kroz vir sudarne vatre opet stvaraju kozmièku arteriju bijelih Sunaca - takoðer je u tom pogledu tek simbolièan. Samo Život, što se raða i množi u Studeni, kad se negativno kozmièko polje nadvije okomito nad pozitivno, samo tanhom i svijetlom morfom satkani probionti, bezbroj arheusa, mogu da navinu Uru svemira i povrate devolviranu materiju u poèetni stadij. U maglici diže se uteg koji pada žarenjem Sunca. Nebulij je prametrija uspostavljena leševima probionta Na Pacifiku god. 2255.. koje su ubili elektroni kozmièke prašine. Ova prašina uloptavanjem stvara meteorite. Žarka Sunca umiruæi izdišu vodik, studeni arheus umiruæi daje prapoèelo, nebulij. Živi probionti tvoreæi nevidljivu maglicu determinuju svjetlo i tanhu i kroz to množe se kalanjem. Doseljeni probionti na razmjerno tople planete rade i dalje u tom smjeru i rastuæi iz studeni (na Zemlji podnose bakteriji -252° C) u toplinu (na Zemlji do preko 40° C) kumuliraju se i evolucioniraju u spore, bakterije, algu, bilinu i dalje do stvorova, koji æe jednoæ iz Sunèeve energije praviti strahovite eksplozive. Cold je razotkrio tajnu vidljivog i mrtvog nebulija i tajnu nevidljive i žive maglice. Obje zajedno tvore Tajnu studeni« završavala je Satja. »I kad pentalfa na posve preudešenom filoskopu, pod zrcalnim teleskopom upravljenim na nevidljivu maglicu u ko-konu zviježða Labudova zasvjetluca zelenim svjetlom, tad je dobiven puni dokaz njegove velebne teorije. Otkriven je postanak Života i naèin kako se navija Ura dvojakog kozmosa. Jasnim postaje najveæi sam-saro u Brahmi. A to svoje otkriæe, da znaš, Cold æe dati èovjeèanstvu!« »Èitavo? Usprkos Budarhu« pitao je Heat, prièem mu je èudnovato buktjelo oko. »Èitavo, usprkos Budarhu« odvrati Satja. »I baš time najveæi mislilac postaje i najveæim èovjekom.« »Tako?! Ali i ja kanim svoje dati - èovjeèanstvu« tiho i važno izjavi Heat sagnuv se prema Satji i upiljiv u nju svoj pogled. »O, to i jest dostojno tebe« oduševi se Satja. »Time postaješ kalkag kao i Cold.« »Doði sa mnom da vidiš što ja kanim dati. -Knjiga èetvrta - Tajna studeni Doði! Znaš, danas je mlað« tajanstveno reèe Heat uhvativ Satju za ruku. »Tamo æeš dobiti krzno, jer vrlo je studeno, kamo idemo.« Satja nije se nimalo oprla Heatovoj želji. Pošli su hodnicima prema odjeljenju laboratorija. Pred ulazom u jednu sobu Heat je navukao dugaèak crven kaput postavljen krznom, a i Satje je dobila bundicu na sebe. Unišli su u okruglu izbu, manju od »sobe Zvona«, ali s jednako ulaštenim stijenama. Ovdje je temperatura bila znatno ispod ništice. Usred izbe na ležaju nalazila se indijska braæa. Namještaj oko njih i na njima odgovarao je otprilike onomu što ga opisasmo prigodom eksperimenta prozvanog »San kralješnjaka«. Ali velika razlika bila je u njihovom izgledu. Braæa su izgledala posve kao voštane lutke. Na njima nije se mogao zamijetiti ni najslabiji traèak kakove životne funkcije. Uši, nos, usta, èitavo tijelo bilo im je prevuèeno nekim zelenkastim slojem, koji je masno fosforescirao. Satja se stresla kad ih je ugledala. »Pa to su balzamovane Iješine« reèe ona
uzrujanim glasom. »Ti si ih ubio!« »Ni govora o tom« umiri ju Heat pogledav pentalfu. »Oni su u mrtvom prostoru, tempirani na akranije.« »Ti dobro znaš da ja ne trpim takova eksperi-mentovanja. Dosta je bilo jedamput, za potvrdu teorije. A ti, kako vidim, potajno si ponovio i pošao mnogo, mnogo dalje!« Kao dijete pred svojim preceptorom pokunjio se Heat pred strogim pogledom Satje. Okrenuo se na stranu i kao u neprilici povukao jednu polugu. Možda mu je to i zbilja trebalo, a možda je time htio umiriti Satju. U sobi zamnijela je naime tiha glazba zvonova. Na Pacifiku god. 2255.. Satja kao da toga nije ni zamijetila. »Smjesta da si stavio ove mališe u normalno stanje!« zapovijedi ona. Heat se tržne. Ispod oka pogleda on Satju, ali nipošto u oèi. »Odmah, dat æu im pravo stanje odmah, odmah« ponavljao je Heat kao da je u ognjici. Pritom stao si je brzo mazati ruke i lice nekim masnim okerom. »Ali, reci mi prije, kako ono misli Cold? Zar je èovjeèanstvo dozrelo za Tajnu studeni?! Zar nije najveæe znanje nijemo?« Po drugi put lagano se zgrozi Satja. Kod zadnjih rijeèi Heatovih prièini joj se kao da je odgovor na to veæ negdje prije èula. I odjednom reprodukovao je njezin mozak doslovno rijeèi što ih je uoèi rastanka monotono izrekao Cold, a koje je ona, zaonda u polusnenom stanju, bila kao preèula i posve zaboravila: »Vjera i najveæe znanje su nijemi, a od obojeg šutljivija je Tajna. I tko nju danas znade, taj pogiba, da šuti.« »Što znaèe tvoje rijeèi?« oštro upita ona Heata. »Govori!« »Pa to, da samo mrtvi šute« muklo odvrati Heat. »I ti misliš tako?!« trenutaèno klone Satja, ali se brzo uspravi: »Ni ti, on, vi se varate! Zar æe netko dobiti takav blijesak, da taj beskorisno ugasne?« »O, on je imao slast, veliku, punu slast« krèao je Heat. »To nije bilo beskorisno za njega. On je dobio sve: sina i Tajnu. Ali ova æe ugasnuti s njime. Neæe on sam! Evo ja mu spremam èudesne preteèe, a valjda i pratnju.« Heat se bio uspravio; crveno, demonski reflektiralo je njegovo oko i lice. -Knjiga èetvrta - Tajna studeni »Što hoæeš uèiniti?!« povièe Satja. »Ti si lud! Hajdemo napolje iz ove sobe straha!« Muzika karillona koja je dosada voljko romonila, stala je rafiniranom tehnikom, nalik na onu Saint-Saensova »Dance macabre«, naglo bujati kao da zapoèima neki sablasan ples. »Ostani mirno, Satjo! Tu, uz mene, tvoje je mjesto« govorio je isprekidano Heat s èudnim nekim zanosom držeæi i gledajuæi nježno Satju. »Ta zar ne èuješ pjesmu Cunju Života koji gasne?! Tko sluša tu pjesmu, taj nije u tom Cunju. Samo nas dvoje ovdje, èuješ li, samo nas dvoje sigurni smo da nismo u njemu kad kroza nj prostruji Smrt. A tko je sve u njemu, to je baš pitanje, divno i zadnje pitanje. Veæe, veæe od Tajne studeni.« Glazba uzdigla se do burnog tumulta i Heat sveðer gledajuæi Satju, koja ga je nijemo kušala krenuti prema izlazu, obrne lijevom rukom jednu polugu. Èitava izba zaplamti zelenom munjom. Milijuni iskrica zaplesaše po stropu, a onda se naglo zgu-snuše na okup. Visoko, blizu stropa nad indijskom se braæom pojavila zelena iskrièava kugla: elektroni uloptali se u primarni oblik kozmièke materije. Èaskom lebdila je ta kugla u zraku, a onda se posebnom nekom akceleracijom stala spuštati na umrtvljenu djecu; iz divljih zvukova muzika je prešla u neuredno, suho šuškanje padajuæi od fortissima u pianissimo. Satja nije dala ni glasa od sebe. Kod pojave zelene kugle ukipilo joj se tijelo na tren, divno oko postalo joj je nešto veæim i zasjalo hladnim zelenim žarom. A onda se munjevito istrgla Heatu i bacila se prema djeci. Nadèovjeènom snagom podigla je Na Pacifiku god. 2255.. obojicu i htjela da ih iznese ispod dohvata kugle. Heat je zdvojno zaviknuo i htio joj priteæi u pomoæ. Ali bilo je prekasno. Zelena kugla veæ se dotakla tjemena Satjina i za tren stvorila svetaèku aureolu oko glave žene, koja se spontano
žrtvovala za druge; a onda je uronila i išèezla u njoj. Okomito uspravilo se tijelo Satjino; bizarni hir munje skinuo mu je sve odijelo. I kao što sedimentarni vapnenac, kad preko njega poteèe vruæa lava, pretvori u mramor, tako su koža i mišice pod djelovanjem munje od Satje uèinile veliku i divnu kamenu statuu zelenkaste bjeline, u kojoj je nestao i formalno svaki trag dvojakog života majke i djeteta u utrobi. U slijedeæoj petini sekunde na mjestu bijele statue stajao je kip od crna mramora kraj indijske braæe, koja su ispav iz ruku Satjinih, nepomièno a oèito i netaknuto ležala u »mrtvom prostoru«. Naježene kose, izbuljenih oèiju, ispruženih ruku, neošinut gromom gledao je Heat ovu munjevitu metamorfozu. S druge strane, njemu nasuprot, sasvim blizu ulazu ukipljeno stajao je Kunialov; za njim virile su kuštrave glave njegovih Ainua. Ovi su ga bili obavijestili da je Heat poveo Satju u laboratorij i on je, sluteæi zlo, smjesta dohrlio. Vidio je zelenu kuglu, pa nagu Afroditu kako se pretvara u crni mramor. Ni crni kip nje stajao dulje od trena. Srozao se u hrpu pepela. Kroz vruæu paru, koja se umah kondenzovala u bijelu maglicu, a zatim išèezla, vidio je arhan sada i luðaèko lice Heatovo, crveno od okera i refleksa, kojim je tresao crveni smijeh. Karilloni bili su umukli; umjesto njih ozvanjao je izbom grèevit, demonski hahot boli i triumfa. »Pazite na mister Heata dok se vratim« naloži Kunialov svojim Ainuima. »On je šenuo umom. Vas æe smatrati sjenama, jer on je uvjeren da je sve osim njega - poginulo.« -Knjiga èetvrta - Tajna studeni Brzim korakom ostavi arhan laboratorij. Straga kroz perivoj on je gotovo trèao u Tsi. »Kovendasami dobro je vidio, a ja sam tek progledao, kad je veæ kasno« govorio je on potpuno u sebi. »Da li æu ondje spasiti barem Maju?! Ovdje nijesam sprijeèio ništa! Prevelika je bila njena ljubav, njihova spoznaja. I oba pola ove žene s njome ginu u Brahmi.« »Brzo, nirvani! Brzo kao svjetlo!« naloži arhan, teško dišuæi, proèelniku Tsija. »Berilovim metalima i tatvièkom pozom na Kiu!« I uzdignutim glasom stane arhan diktovati u sanskritu: »Satja je ovèas poginula od munje, u punoj sjeni buduæeg altruizma. Radijantno kao život bila joj je smrt: zelena kugla. Dolazi Crvena! Bjež'te od nje, od Colda! Crveni brat arheusa još ovog æe sata smrviti njega.« Glava XI. Zelena noæ i Crvena kugla 29. U entrance hallu Tilitijeva hospicija još uvijek je udaralo u stranu veliko alarmno zvono. Mali zvonci po spavaonama veæ su bili umukli. Oèito su zaustavljeni pošto su izvršili svoju zadaæu i probudili spavaèe. Uzbuna hospicija došla je automatski iz Kiua. Berilovi metali, potresani silnom snagom iz Tsija, stavili su u gibanje sva elektrièna zvona u zgradi i sve je znalo da je ovèas stigla sudbonosna vijest. Na Pacifiku god. 2255.. Ura u hallu, poput one što ju je negda opisao Flammarion u svojoj Uraniji, samo mnogo veæa, pokazivala je par èasaka prije polak šest ujutro, kad se ondje, o prigušenom svjetlu elektriènog žiška, pojavila prva sjena odjevena u bijelu noænu košulju. Za tren napunio se hali sliènim sjenama koje su se neèujno kretale, a nijesu ni šaputale meðusobno. Maja, Ijejasu, Pit, White i Bent sastavili su centralnu grupu kraj koje se u luku prema sjeverozapadnom uglu halla poredali ostali Highbrowsi. Colda i Vikre nije bilo meðu njima. Oni su boravili na Mount Hamiltonu. Veæ su zijevnula tajna vrata u spomenutom uglu halla. Kroz otvor unišao je Kovendasami praæen od èetvorice nirvanija. Smjesta, bez ikakvih ceremonija, s lakonskim uvodom: »arhan javlja« isporuèi guru brzim tempom, glasno ali monotono, doslovno onu vijest koja je prije par èasaka diktovana u Tsiju. Pritom nije ga baš nimalo smeo vrisak Majin. Kod rijeèi, naime, koje su javljale smrt Satjinu, vrisnula je Maja i uhvativ grèevito Pita i šoguna za ruku ponovila je muklo: »Satja je poginula od zelene munje!« Izgledalo je da æe se srušiti. Ali silnim naporom volje ostala je stajati i saslušala vijest bratovu do kraja. I taj kraj dao joj je novu snagu. »Mi neæemo bježati od Colda, nikada!« plane ona. »Stid ga bilo, mog brata! Tako bi
radio on, muškarac, ali nikada Satja i ja! Smjesta idemo k njemu!« »Prekasno, memsahib! Evo gledaj!« sveèano izjavi guru ispruživ svoj bambusov štap prema velikim prozorima što su gledali na istok; veliki komad crnog noænog neba mogao se vidjeti kroz njih. I kad se Maja okrenula u smjeru bambusova štapa vidjela -Knjiga èetvrta - Tajna studeni je na tom nebu dugaèku svijetlu brazdu koja je, ginuæi na poèetnoj toèci, munjevito rezala sebi put prema Zemlji. »To je Crvena kugla« nadoda fakir »najveæa poèast za sahiba. Oh, on je ljubimac karme!« Maja pokrila si je lice rukama i bacila se na pod. »Satjin ljubimac i moj!« jecala je ona. Sat kraj božice Uranije stao je odbijati pet i po, duboko i sveèano, kao da stupa u kratak ali ozbiljan disput s otegnutom zvonjavom alarmnog zvona i s ljudskim jecajem, o samsaru poroda i smrti. Istodobno, kad u hospiciju, zvonila su alarmna zvona i u Lickovoj zvjezdarni, na okup u dvorište. Zapovijed za to izdao je Cold Vikri. Evo, kako je došlo do toga. Po nekim predznacima znao je Cold da æe još ova noæ biti zelena. Priredio je sve nužno za njezin doèek u opservatoriju sa zrcalnim teleskopom. Osim ovoga tu je stajao i jedan refraktor sa spektrumom nebulija, pa još dva osebujna spektroskopa, jedan za veliku krijesnicu Antilskog toèja, a drugi za Coldovu kuglu. Ova je kugla ujedno rasvijetljivala i dvoranu u kojoj je vladala pristojna temperatura. Èitavu noæ proveli su ovdje Cold i Vikra oèekujuæi veliki èas kad æe poèeti svjetlucati pentalfa. Moglo je biti tik pred pet i po ujutro. Vikra je drijemao u naslonjaèu. Cold je sjedio kraj filoskopa i mislio na Satju, koja je imala doæi za desetak dana. Odjednom prièini mu se da je Kukujo stao blijedjeti, a ujedno osjeti ledenu studen koja mu je prostrujala kožom. Pogleda na pentalfu. Na njemu svijetao i pun kolut divne zelene boje. »Vikro, tu je Zelena noæ, tu je Tajna studeni!« klikne on i prodrma lijevom rukom svog uèenka. Na Pacifiku god. 2255.. Ovaj ustane naglo i taruæ si oèi reèe: »Oh, uèitelju, sav se tresem od zime. Imao sam ružno snoviðenje. Vidio sam...« Vikra zastade naglo i zagleda se preko glave Coldove. Ispruži ruku i dahne: »Memsahib je ovdje.« S koluta Tajne studeni skine Cold svoj pogled i upravi ga na desno preko praboloidnih kapa, pod kojima su redom svjetlucala èetiri spektra: od koluta arheusove maglice i zelenih crta mrtvog nebulija do zelene vrpce kukca kukuja i Kukujo-svjetiljke. Iza tih kapa, kao velebni peti spektar, kojemu je kapu tvorio sam strop opservatorija, ronio je iz zelenkaste maglice astralan kip nage žene u naravnoj velièini, kao da hoæe stvoriti divnu apoteozu Tajne studeni. Beskrajna ljupkost gledala je iz oèiju tog eterièkog kipa; oko njih i oko usama titrao je bajan i zagonetan smiješak koji se je javljao na Satjinu licu vazda kad je konstatovala nešto za što je držala da samo ona znade. Bio je to isti tren kad je daleko, preko Pacifika, zelena kugla stvarala mramornu Afroditu od Satje. »Moja Tajna studeni« ponovi tiho Cold ustav i raširiv ruke prema kipu. »Satjo, znam veæ! Došao je tvoj, dolazi i moj èas - u Zelenoj noæi.« I na blijedom licu Nordijcevu pojavi se smiješak identièan sa smiješkom astralne glave. Vikra je vidio dva kipa, koja mu se prièinjala kao muška i ženska projekcija jedinstvenog biæa. Kukujo stao je življe sjajiti. Led u koži Colda i Vikre stao se topiti. Kip žene postao je proziran. Oèi bile su mu još uprte u Colda. Desna ruka, ginuæi u paru, digla se i mahnula prema sebi. Zatim se oèi uprle u Vikru i ruka je mahnula od sebe. A onda je preko kipa pao magloviti veo. -Knjiga èetvrta - Tajna studeni »Razumijem« kimne Cold kao da razgovara s kipom koji je nestao. A zatim se okrene prema Vikri i reèe umorno: »Vikro, moja supruga umrla je ovèas. Idi i...« »Jest« šaptao je Vikra »vidio sam njezinu smrt u snu. Ubila ju je munjevita zelena kugla u Heatovu laboratoriju.« »Idi, Vikro, smjesta trèi i daj spremiti auto za Friško. Usput daj alarm da svi ljudi doðu u dvorište.«
»Uèitelju, ja ostajem uz vas i idem samo - s vama« odluèno izjavi Vikra. Cold se osovi i ispruži ruku. Britko sjekao je zrakom njegov glas: »Zapovijedam ti da trèiš i da daš alarm! Imaš saèekati vani, dok ja ovdje pokupim svoje stvari!« Nikada u životu nije Vikra vidio svog uèitelja tako imperijalnim, pa ni onda kada je izdavao zapovijedi japanskim atentatorima u sobi Meduza. Nije više ni pisnuo, veæ je potrèao prema izlazu. Vidio je još kako Cold kupi rukopis svog djela i stavlja ga na filoskop. Zamalo prodro je glas alarmnog zvona u opservatorij. »Tako! Vikru sam spasio, a valjda i sve ostale« mrmljao je Cold kušajuæi da odšrafi filoskop. »Da li mi je dano vremena da spasim i ovu zgradu?! Dvojim. Ovako velika poèast iz kozmosa zahtijeva i dostojan grob! Karma dat æe mi badava ono što je davni osnivatelj ove zvjezdarne, James Lick94, sebi priredio za skup novac.« Vani, na lomot zvona, stalo se dvorište puniti ljudima koji su u najveæoj žurbi izlazili iz raznih zgrada. Vikra je veæ izdao nalog za auto i pošao Na Pacifiku god. 2255.. prema izlazu spektrografske zgrade, da ondje saèeka dolazak Coldov. Uto zasja sjeverno nebo oštrim, srebrnim sjajem. Srebrna brazda zareže se u njemu okomito prema Mount Hamiltonu. Par sekunda iza toga ogromna iskrièava bijelo crvena kugla sune kroz zrak i uz urnebesan trijesak, od kojeg zatutnji èitavo brdo, polomi i smrvi spektrografsku zgradu. Bio je to tren kad je na podu halla u hospiciju Maja zajecala: »Satjin ljubimac i moj!« GLAVA XII. San budilac 30. Bio je to i tren kad se je autor probudio. Još je ozvanjalo alarmno zvono. Još je tutnjilo èitavo stanje od silna štropota. Ali to nijesu bila zvona hospicija u Frišku ili ona Lickove zvjezdarne, niti je tutnjavu prouzroèio pad velikog meteora. Bila je to tek budilica u jednoj kaznioni, polak šest ujutro 10. decembra 1922. Štropot dolazio je odozgo. Pravili ga kažnjenici u prvom i drugom spratu, koji su na glas zvona ustajali. Kako je bila cièa zima oni su, po pedeset njih u jednoj spavaæoj dvorani, bjesomuèno plesali i dipali da se zgriju. Kroz rešetke autorove tamnice u prizemlju dopi-ralo je svjetlo Mjeseca treæaka. Vani bila je svijetla, nepokretna, studena i tiha noæ, prozraèena tuga, samrtna napetost u beskrajnost. .Knjiga èetvrta - Tajna studeni Sinoæ opet je promijenio autor jedno žarište ljudskih patnja s drugim. Dopremljen je ponovno u tamnicu iz bolnice, gdje se je bio podvrgao operaciji. Poratne prilike uèinile su te je pred više godina utamnièen baš u èasu kad je nakon mnogogodišnjih intenzivnih studija spremio sve da zapoène pisati veliko sociološko djelo o biološkoj perspektivi. Usput, htio je razotkriti najdublje biološke uzroke svjetskog klanja i prikazati kamo tendira ova teška mutacija bijele rase. U samotnom, a poslije u skupnom zatvoru kaznione, izraðivao je u mislima ovo djelo, koje se pomalo, preko bijele znanosti prelivene valom okultizma, preko evanðelja, kabale, Konfucija i mudrosti Upanišada, pretvaralo u filozofski sistem i kondenzovalo oko zagonetke o konaènom smislu Života. U bolnici dozrio je potpuno sadržaj ovog djela, ali poput suhe ljuske otpala je ona forma, koja bi imala govoriti jedino mozgu. Autor je htio govoriti i klici, prodrmati podsvijest èitaoca. Zato je na mjesto znanstvenog djela postavio roman. Poznavao je sve imaginativne pokuse višeg reda od Vernea i Flammariona, do Rièe Burroughsa, Butlera, Bolachea i Wellsa, radove koji crpe svoj materijal iz znanosti i kušaju pospiješiti bijedno šepanje literarnih pregnuæa za modernim znanstvenim progresom. Poznavao je Mevrinkov misticizam i psihoanalitièe fikcije D. H. Lavvrencea, Shenvood Andersona, L. H. Meversa i drugih, koji su radili pod dojmom Freudove škole, kao i književnu tehniku ruskog refugizma. Poznavao je Charles Robertsovo »Jutro Vremena« (In the Morning of Time) i George Sterlingovo »Svjedoèanstvo Sunaca« (The Testimonv of the Suns). Nijedno od ovih djela nije mu moglo služiti uzorom; sva zajedno bila su mu tek Na Pacifiku god. 2255.. putokazom za ono što je htio kreirati. Htio je napisati metagenetièki roman, neku
vrstu historijskog romana buduænosti. Sva graða za ovo bila je nakrcana u podsvijesti, nekoliki fragmenti radnje bili su prezentni i u mozgu, ali je još potpuno nedostajao impuls za kristalizaciju. I taj impuls dobio je autor ovo jutro u snu bu-diocu, u tom èudesnom fenomenu podsvijesti u kojem koegzistentno saraðuju milijoni predodžaba, a koji analizom jave èini dojam snene divinacije. Nakon tog podsvjesnog doživljaja autor nije trebao ništa drugo veæ da svijetlu snenu zraku pod prizmom kauzalne jave razvije u vrpcu sukcesije. I on ju je razvio u radnju od jedne godine, snom diktovane godine 2255., u radnju koja zatrpava jaz od toèno 333 godine ili treæine tisuæljeæa, a kojoj je pozadinu spremilo, osim svih roðenih i umrlih, još i 10 neroðenih generacija. Tako je namjesto zasnovanog znanstvenog djela, namjesto namjeravanog etotehnièkog romana, baèen na papir jedan jedini san, faktièki san tempiran na godinu 2255., realniji od fikcije jave, viši od eutopije mozga. Taj san daje autor sa svim potankostima, kojih se je mogao sjetiti u budnom stanju. I za neke navode, koji su se obistinili na planetu tek poslije njegova sna, tvrdi on da se nijesu nipošto potkrali iz poznije jave u pripovijedanje ranijeg sna. Nijedan od bezbrojnih detalja sna nije trebao biti zabaèen od znanstvene kritike. Nasuprot, aplicirajuæi kritiku na ove detalje, bio je autor zapanjen nekolikim frapantnim »sluèajevima«. Komet, koji je snom suponovan za godinu 2255. doista æe, prema raèunu Newtonovu, doæi ove godine. Nu to nije frapantno, jer to je autor zacijelo veæ davno prije sna negdje èitao. Ali je bez dvojbe .Knjiga èetvrta - Tajna studeni frapantno na primjer ovo: U treæem odsjeku treæe glave navodi san da uštap pada na 3. aprila 2255. Veæ je bila napisana i deseta glava, kad je autoru palo na pamet, da je to jedan od podataka koji se, kao i mlað dne 9. decembra u desetoj glavi, može matematièki kontrolirati s ozbirom na ispravnost. S èudnom smjesom znatiželje i nemira (jer u sluèaju pogrješke valjalo bi patvoriti san, odnosno preraditi èitava poglavlja) pošao je on da raèuna mijene Mjeseca za godinu 2255. I raèun je doista, toèno na datum, potvrdio obje presumpcije sna. Ostale presumpcije može potvrditi jedino - vrijeme. Za temeljnu tvrdnju sna, da se nalazimo u èetvrtom dobu tako zvane »svjetske povijesti«, koje æe biti nalik na drugo, misli autor da više ne treba ni takove potvrde. PRVI ZNANSTVENO-FANTASTICNI ROMAN U POVIJESTI HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI »Èovjek nije skuèen samo raznim ljudskim i društvenim organièenjima i predrasudama, granicama i fikcijama, ili, još gore i još uže, onim mizerabilnim nacionalnim i vjerskim pitanjima. Njegova sloboda ugoriena je još dublje: time što je vezan za ovaj elektron-Zemlju, što se od nje ne može odlijepiti i kud god krenuo, mora po njoj gacati i šljapkati. Vezan je za proton-Sunce, iz svog atoma ne može izaæi.« (Ivan Focht) U proljeæe i ljeto 1924. godine (toènije od 23. travnja do 1. kolovoza) mogli su (vjerojatno rijetki) èitatelji dnevnih novina »Obzor« èitati roman u nastavcima »Na Pacifiku god. 2255.« autora Eamona O'Leigha. S puno sigurnosti možemo tvrditi da je malo koga ovaj naslov privukao, a s apsolutnom sigurnošæu tvrdimo da ime autora nije bilo nikome poznato. Dakako, izuzimajuæi stvarnog autora, urednika »Obzora« i pokojeg novinara, odštampano ime bilo je stopostotnom tajnom. Od tada pa do danas, sedamdeset i èetiri godine poslije, rijetko je uopæe itko spominjao i to ime i naslov romana, a o znaèenju i znaèaju tog romana da i ne govorimo. No danas je poznato (skoro) sve kako bismo mogli rekonstruirati dogodovštine oko ovoga tajnovitog autora i njegova neobiènog romana i dešifrirati o kojoj se stvarnoj osobi radi i promotriti karakter romana. Pravo ime autora je Milan pl. Šufflay (1879-1931). On sam, pridavajuæi veliko znaèenje svom plemenitaškom porijeklu, potpisivao se Na Pacifiku god. 2255.. uz dodatak pridjevka »plemeniti«. No još za njegova života uobièajilo se pisati njegovo ime i prezime bez tog pridjevka. Mi æemo u svom tekstu slijediti ovu praksu, a na naslovnici romana zadržali smo onaj oblik koji je izabrao sam autor. Podjednako zadržali smo u potpunosti i jezièni izraz kojim se Sufflav služio u tekstu romana koji je objavljivan u »Obzoru« navedenih mjeseci 1924. godine. Naime,
Šufflav je roman napisao na njemaèkom jeziku, a onda ga je sam preveo za potrebe objavljivanja u novinama. Prijevod je, oèito, radio »u hodu«, s mnoštvom bilježaka i marginalija (vidi ilustraciju) medu kojima se samo on snalazio. Vjerojatno je sjedio uz stro-joslagara u nesnosnoj buci strojeva za slaganje olovnog sloga u nekadašnjoj »Tipografiji« i diktirao mu tekst prijevoda. Samo oni koji su radili u starim (»olovnim«) štamparijama znaju koliko je to mukotrpan i nezahvalan posao. Prvi spomen i karakterizacija romana »Na Pacifiku god. 2255.« došli su iz povjesnièarskih krugova. Josip Bajz objavio je u glasilu Maðarskog historijskog društva »Szazadok« (u broju za travanj--lipanj 1931.) nekrolog Šufflavu pa, izmeðu ostaloga, piše: »Šufflay-a nije slomio zatvor. Èitao je mnogo engleskih historijskih, politièkih i filozofskih djela. Udubio se u probleme Azije, u indijsku filozofiju i u kinesku povijest. Ovaj fantastièki svijet ga je oèarao; iako je saèuvao kritièno shvaæanje historièara, u mislima i osjeæajima èovjeka porodila se je jedna proroèna crta. Velike engleske i francuske klasiène predstavnike romana poznavao je od svoje mladosti i uvijek ih je prouèavao. U vremenu prevrata (tj. sloma Austrougarske monarhije - op. N. M.) tražio je zaborav u pisanju historijskog romana sa arbanaš-kim sadržajem, koji je poslije izdao (Kostadin Balšiæ 1920). Roman je djelo uèenjaka a ne (s)tvarajuæeg .Na Pacifiku god. 2255. umjetnika. U zatvoru je napisao veliki roman o buduænosti èovjeèanstva, koji je roman jedno èudo mješavine znanosti, umjetnosti i oèitovanja proroènog duha (Na Pacifiku 2255, izašao je u Obzoru 1924). Roman je poslije preradio na njemaèkom jeziku, ali u toj formi još nije izašao do sada. Ko hoæe da razumije bizarni naèin pisanja, osobite tehnièke izraze u Šufflavevim historijskim radovima njegovih zadnjih godina, mora da se obrati na taj roman.« (v. »Rukopisna ostavština Milana Šufflava« 832, kut. 2, br. 3 u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu). Pored oèite netoènosti (da je Šufflav roman »poslije preradio na njemaèkom jeziku«) pisac nekrologa je uoèio dvije znajaène, ako ne i najznaèajnije, osobine romana. Prva je »proroèni duh«, Šufflaveva sposobnost predviðanja nekih dogaðaja i procesa koje drugi nisu 1922. godine (kad je roman pisan) mogli ni naslutiti. Druga osobina odnosi se na Bajzovu tvrdnju da se Šufflavevi pozniji radovi ne mogu razumjeti bez poznavanja terminologije i naèina razmišljanja iznesenim u »Pacifiku«. Objašnjenje za ovu drugu pojavu pronašli smo u studiju 0 Milanu Šufflavu koju je napisao Josip Horvat (1896-1968) a objavljena je u njegovoj knjizi »Hrvatski panoptikum« (Zagreb, 1965. i 1982.). Horva-tova studija je, inaèe, najkompletnija, najpouzdanija 1 najobjektivnija radnja do sada napisana o životu i djelu Milana Šufflava. Uzgred, ovo nije prilika niti mjesto da elaboriramo svoje i tuðe stavove o Šufflavevim znanstvenim, idejnim i politièkim pogledima. Dovoljno je reæi da su ga neosnovano odbacivali i kudili oni koji ga nisu razumjeli i poznavali, a bez ikakve podloge prisvajali pak drugi krivotvoreæi i zlorabljujuæi njegove radove. Kada im više nije trebao odbacivali su ga, pa èak i zabranjivali svaki spomen o njemu proglašujuæi ga »izdajicom hrvatstva« Na Pacifiku god. 2255.. (kao za vrijeme tzv. NDH). U vrijeme socijalizma nije bio izrazito proskribiran. Naprotiv, njegovi povjesnièarski radovi iz hrvatske i albanske povijesti redovito su naznaèavani kao najviši znanstveni dometi. Pa i pojava Horvatove studije govori u prilog pozitivnog odnosa prema Šufflavu. No djela su mu tonula u zaborav zbog razloga koje je sam predvidio: zbog nehaja i neznanja pripadnika civilizacije na odlasku. U Horvatovoj studiji èitamo: »Šufflavevo historijsko gledanje u to doba posve je apartno, odvaja se od akademskog i politièkog. Seže daleko preko nacionalnih granica, teritorija, ciljeva, ne budi megalomaniju ni mržnju, raða èednost jer konaèno dovodi do spoznaje koliko su ništavna ljudska nastojanja u mjerilu vjekova. Tad je nacistu da je rat upropastio prestiž bijele rase i prevlast njezinog velevlasnog sistema. Iako zna da je ljudski pogled u buduænost kratak i nepouzdan, posve ga zaokuplja misao da napiše djelo koje bi možda pripomoglo da osvijetli buduæa razviæa. Dana 27. IX 1917. - dan je to kad su propali Rauchovi planovi sa Šufflavevim ministro-vanjem, a Rusija stajala pred oktobarskom revolucijom -
Šufflav je stavio na papir plan novog djela 'Biologija naroda'. Plan, pisan njemaèki, zanimljiv je utoliko što se u nekim taèkama dodiruje s djelom Osvvalda Spenglera 'Propast Zapada', pisanim u isto vrijeme, no s jednom razlikom: Šufflav je optimist... Plan je pisan olovkom, oèigledno nabaèen u brzini. Danas je veæ mjestimièno neèitljiv. Karakteristièan je za Šufflavev mehanizam i ritam mišljenja. Djelo nije nikad napisao. Fragmenti rukopisa, ako su i postojali, nisu saèuvani. Klice je ideja dalje razvijao, formirao, razasuo kao iverje u znanstvene radove, publicistièke èlanke i beletristièke pokušaje. Ako je o tim problemima s nekim i razgovarao, nisu ga .Na Pacifiku god. 2255. mogli razumjeti veæ zbog znanstvenog žargona. Po svojoj su prilici zakljuèili da je lud.« Ne vjerujemo da je pisac nekrologa, Josip Bajz, znao da plan »Biologije naroda«, ali najobimnije Šufflavevo djelo na tragu tog plana jest »Pacifik« i Bajz ga je oznaèio kao ishodišno mjesto za svekoliko razumijevanje poznijih radova. U tome nije pogriješio iako elemenata iz plana »Biologije naroda« ima i u »Kostadinu Balšiæu« (objavljen 1920.), ali i u raznim èlancima objavljivanima prije i poslije »Pacifika«. No, ujedno, ovakova Bajzova karakterizacija »Pacifika« govori da on (kao i ostali) ovo djelo doživljava kao znanstvenu a ne romanesknu problematizaciju teme o buduænosti èovjeèanstva. Uostalom i sam Šufflav je bio uvjerenja da piše »utopiju« (utopistièki roman). Za razliku od Bajza, Horvat je i precizniji, i suvremeniji, ali - kazao bih - i hrabriji u odreðivanju karaktera Šufflaveva djela: »To je dosad prvi i posljednji pokušaj 'science-fiction' na našem jeziku. Djelo je napisano u jednom dahu, s neznatnim ispravcima i promjenama, znak da ga je dugo nosio u sebi, dokaz neumorne fantazije i fenomenalnog pamæeni'1 još u treæoj generaciji nakon ilirskog ^^reta intelektualci su u Hrvatskoj bili dijelom bilingvisti. Pogotovo kad su se bavili znanošæu, stekli konaènu struènu naobrazbu u stranim znanstvenim središtima, morali se služiti iskljuèivo stranom literaturom. Kao Šufflav njemaèki, tako npr. Lujo Vojnoviæ piše francuski svoje bilješke i napomene. Roman je Šufflav sam preveo na hrvatski, objavljen je u nastavcima u 'Obzoru' pod pseudonimom O'Leigh Eamon.« Na ovom mjestu potrebno je istaæi da je Horvat prvi oznaèio Šufflavev roman kao znanstveno-fantas-tièni, da ga je oznaèio kao prvoga (i posljednjega) Na Pacifiku god. 2255.. u tom žanru na hrvatskom jeziku u povijesti hrvatske književnosti, ali za tu (sasvim ispravnu) ocjenu nije dao nikakvu argumentaciju. Štoviše, kao da nije imao povjerenja u tu novotariju zvanu - »science-fiction«! U nastavku svoga teksta više nije upotrebio taj naziv, nego se vratio starijem, nepreciznom i, za Šufflavev roman, sasvim neprimjerenom nazivu -»znanstveni roman«: »Kao kad je pisao 'Kostadina Balšiæa', i sad je vjerovao da æe s knjigom prodrijeti na strana knjižarska tržišta, èak je sam nacrtao skicu naslovne stranice njemaèkog izdanja (vidi ilustraciju - op. N. M). Roman nije nikad izašao u knjizi. U ono vrijeme znanstveni romani nisu još bili u modi. I pored fantastiène pustolovne fabule, roman bi vjerojatno našao malo èitatelja i zbog znanstvenog žargona i zbog potrebnog kulturno-filozofskog predznanja.« Da bi èitateljima svoje studije prikazao »znans-tvenost«, »fantastiènost« i »pustolovnost« Sufflaveva romana Horvat u nekoliko reèenica preprièava sadržaj knjige. Zanimljivost tog sažetka, zbog èega ga i citiramo, jeste u identificiranju slojeva problema kojima se romanopisac bavi, isticanje preioriteta so-cijalnosociološkog pristupa i špenglerovsko bavljenje civilizacijom kao posljednjim stadijem propasti za-padno-evropsko-amerièke kulture. Horvat, kao jedan od rijetkih znalaca koji je uopæe proèitao »Pacifik«, istakao je dosta važnih komponenata, ali je zaobišao (ili »zaobišao«) one najvažnije, zbog kojih je uostalom Sufflavev napor oznaèio - optimistiènim! Evo tog sažetka: »Za Šufflava je prvi svjetski rat bio konac legende o nepobjedivosti bijelog èovjeka. Bijela civilizacija da nosi u sebi smrtnu opasnost pa æe znaèajka XX stoljeæa biti 'sukob izmeðu embrionalne eurazijske lige i potpuno formiranog angloamerièkog bloka'. Svjetski je rat 'bacio bijelu rasu _Na Pacifiku god. 2255.
pred ponor', jer je tehnièki napredak kod bijele bio neprispodobivo brži od etièkog napretka. 'Nesklad izmeðu bijele kulture i bijele nature' upravo je prouzroèio rat i kaos... Problem da je u tome, da se 'podivljala Evropa oslobodi špiljskih ljudi na vlasti i postane humana'. Tad je u zraku bila misao 0 'slomu Zapada'. Krilaticu je lansirao Oswald Spengler. Novu je religiju pesimizma prihvatio i Guglielmo Ferrero, prijatelj Šupila, koji je razmatranja svoje tmurne knjige 'Propovijed gluhome' sažeo u reèenicama: 'Mi ne znamo što radimo, neznalice smo s obzirom na prošlost, ne obziremo se na buduænost, nesposobni smo živjeti u sadašnjosti. Živimo izvan vremena, izvan razuma, u pandžama mutne halucinacije'. Šufflav je bio po æudi optimist, kao i Stjepan Radiæ. Krizi zapadne civilizacije nalazi ustuk u 'istoènoj orijentaciji'. Njemu kao Preradoviæu 'u Istoku sto je munja' jer tamo 'postoji sklad izmeðu ljudske kulture i ljudske nature'. Objašnjava: zapadna civilizacija nije ništa pridonijela etièkoj vrijednosti èovjeèanstva, za zapadnjaka je socijalna jedinica individuum kojega u svemu pokreæe egoizam. Istoènjaku je socijalna jedinica kolektiv doma, požrtvovnost za dobro opæine. Zapadnjak se bori za osobne, istoènjak za neosobne ciljeve. Sufflavu je u prvom redu pred oèima indijski subkontinent kojemu je tad bio vidljivi predstvnik Gandhi. I Radiæ se tad zanosio za Gandhija. Istok ima vrhovnu mudrost ljudstva, vlast nad dušama pojedinaca i dušama kontinenata... U romanu duhovne snage Istoka pobjeðuju materijalnu silu Zapada te osvajaju vlast nad svijetom.« Prema ovom kratkom opisu fabule Šufflaveva romana može se suditi da djelo vrvi od antropološke 1 antropomorfistièke problematike. Èak štoviše, može se zakljuèivati kako je taj roman - antropocentrièan. Na Pacifiku god. 2255.. Šufflayev crtež za korice buduæeg izdanja romana s uputama na njemaèkom jeziku _Na Pacifiku god. 2255. Kada bi zaista tako bilo, ni po kojem kriteriju žanra ne bismo ga mogli uvrstiti u znanstveno-fanta-stiènu književnost. Meðutim, tako nije i o tome æemo nešto kasnije dati podrobnija objašnjenja. I posljednji Horvatov zakljuèak, o pobjedi »duhovnog« Istoka nad »matrijalnim« Zapadom ne odgovara intenciji romana. Ali konstatacija o »osvajanju vlasti nad svijetom« pobuðuje znatiželju i zavreðuje znaèajniju pažnju, pa æemo tome poslije i posvetiti nešto više prostora. Na koncu, Horvat ovako zakljuèuje razmatranje o Šufflavevu romanu: »Knjige imaju svoj život, katkad žive nekoliko tjedana, godina, katkad èak prežive pisca. Šufflavev je 'Pacifik' živio samo nekoliko sedmica, i to prividnim životom. Rijetki su ga èitali, još rjeði doèitali, jer nije moguæe èitati u novinskim nastavcima štivo izrazito historijski-filozofsko. Sve da se 'Pacifik' utjelovio i knjizi, doživio bi udes ostalih pišèevih knjiga: ostao bi bez odjeka. Nitko ih nije ocijenio. Dapaèe ni napao«. Ovako pesimistièan zakljuèak nije neosnovan. Pogotovo za one godine izmeðu svjetskih ratova. U duhovno skuèenoj i materijalno siromašnoj sredini i sloj kultivirane publike bio je tanak (današnje vrijeme, na žalost, poèinje sve više lièiti na »pesimis-tièke« dvadesete i tridesete). Ali i neki objektivni razlozi otešèavali su proboj Šufflaveva romana ka publici i tržištu. Prije svega, strogo akademsko tretiranje književnosti nije dopuštalo nikakve novume tipa znanstvenofantastiènog eksperimenta. Receptivne moguænosti (ukus, naobrazba) tako školovane publike bile su orijentirane ka klasiènim vrijednostima. Rijetki pojedinci bi se uspijevali otkinuti od tog osnova, dozvolivši svojem duhu i imaginaciju uzlete u više, neistražene, pa i zabranjene sfere. Takav je bio i Šufflav. Ali njegov iskorak iz vlastitog vremena bio Na Pacifiku god. 2255.. je tolik da ga nitko nije mogao slijediti. Uostalom, on i danas prednjaèi i pred našim vremenom! Pogotovo stavovima iz »Pacifika«. Meðu objektivne nepogodnosti može se ubrojiti tadašnji tehnološki nivo štampe u Zagrebu (kao najrazvijenijem štamparskom centru u tadašnjoj Hrvatskoj). Štampan nonparelom, u gusto nabijenim stupcima, bez kvalitetnog preloma, tekst je bio i nepregledan i teško èitljiv. A na
koncu tog dugog serijala (76 nastavaka!) došlo je do raspada. U Šufflavev tekst upali su dijelovi neèijeg tuðeg feljtona. Pojedini pasusi »Pacifika« ispremiještani su. Urednici u »Obzoru« primjetili su na vrijeme pogreške i najavili ponavljanje cijelog nastavka, ali nisu ispravili ništa. Naprotiv, uèinili su i nove pogreške, tako da je završetak romana kaotièan, bez jasnoæe i moguænosti da se dokuèi pravi smisao. A upravo na tim stranicama daje se kratki sadržaj »Tajne studeni« i potpuno razrješenje cijeloga romana. Dakako, u našem izdanju, a prema njemaèkom orginalu, sve je stavljeno na svoje mjesto i Šufflavev tekst je bljesnuo sasma novim i drugaèijim sjajem. Vjerujemo da je za sedam i pol decenija sazrela nova publika, suvremenijeg književnog ukusa i bogatijih receptivnih moguænosti. Iako, potpuno smo toga svjesni, mnogošto ne ide u prilog ni Šufflavu, ali ni profinjenijim èitateljima. No u izazovima je spas. Promotrimo, nadalje, pitanje: da li je Šufflavev roman »Na Pacifiku god. 2255.« zaista prvi znan-stveno-fantastièni roman u povijesti hrvatske književnosti? U akademski pisanim pregledima povijesti hrvatske književnosti, kako starijima, tako i u najnovijima, jedva da se spominje znanstveno-fantastièna književnost, a o Šufflavu nema ni rijeèi. U publikacijama koje vrše popularizaciju SF-literature, ili se bave prezentacijom stranih i domaæih SF ostvarenja, -Na Pacifiku god. 2255. Drugi crtež Šufflavevom rukom - varijanta izgleda korica knjige Na Pacifiku god. 2255.. ili, pak, teorijski promišljaju žanr SE, o znanstveno--fantastiènoj književnosti u Hrvatskoj nema znaèajnijih informacija. Ponešto obavijesti o poèecima ove književnosti u nas nalazimo u èlanku »Poèeci nauène fantastike u Hrvatskoj« Zvonimira Furtingera (1918-1986), novinara, književnika i scenariste (v. Androme-da - almanah nauène fantastike, br. 2, BIGZ i Duga, Beograd 1977.). Meðutim, autor Šufflava i njegov roman uopæe ne spominje iako poèinje s dvadesetim godinama i nekim ostvarenjima koja danas nitko ne bi uvrstio u SF-literaturu. No kako je Furtingeru osnovni kriterij da bi nešto proglasio za SF »nauèna podloga« onda je jasno zašto je neka ostvarenja (»Leteæa laða«, »Put na Mars«, »Muri Masanga« Mladena Horvata, »Gospodin èovjek« Mate Hanžekoviæa) uvrstio u znanstvenofantatiènu književnost, prema uvriježenom a naopakom uvjerenju da su to djela koja se bave »kakvim tehnièkim dostignuæima«. Uostalom takvo neadekvatno definiranje ovog žanra zadržalo se do danas. U nedavno objavljenom Hrvatskom opæem leksikonu (Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb 1996) znanstvena fantastika se kvalificira kao »književna i filmska vrsta koja se fabularno temelji na utopijskoj svijesti o buduæem tehnološkom razvoju«! Kao ilustracija i primjer kako se stvari kod nas sporo razvijaju, a strogo u tragu naše teme, navest æemo i Furtingerovu tvrdnju: »Prvi nauèno-fantastièni roman kod nas, za kojega bismo mogli kazati da ispunjava sve zahtjeve koje moderni roman takvog žanra postavlja pred pisca, izišao je kao podlistak u bivšim 'Novostima'. Autor se potpisao pseudonimom Aldion Degal. To je bio roman 'Svemirska raketa'. Da Mjesec nije toliko istražen koliko je to sluèaj, 'Svemirska raketa' našla bi i danas svoje _Na Pacifiku god. 2255. èitaoce.« Furtinger ne navodi kada je ovaj roman štampan, tako da temporalni razlog za utvrðivanje prvenstva otpada, ali zato navodi slijedeæe karakteristike SF literature koje, po njegovu mišljenju odreðuju SF literaturu kao takvu, a ovaj roman ih zadovoljava: »U ovom romanu imamo sve elemente modernog SF romana. Fantastièna pretpostavka je da se na Mjesecu nalazi visoko razvijena civilizacija, viša nego na Zemlji. To se pravda time što je Mjeseèeva masa manja od Zemljine, pa se na taj naèin mogla prije ohladiti i postati sposobna za razvitak života. Fantastièni element bio je za ono doba i atomski pogon, koji je prikazan kao gotovo potpuno besplatan. Ostalo se razvija logièno iz tih pretpostavki, i na koncu, prema nepisanom SF zakonu, svi fantastièni elementi nestaju: raketa, Mjeseèev inženjer i njegova supruga.« Iako u ovim rijeèima ima neko zrno prihvatljivog tumaèenja, sve ostalo izaziva blagonaklon osmjeh upuæen ljubiteljima »bajki za odraslije osobe«. Sve u svemu, »Svemirska raketa« ne samo da nije prvi SF roman na hrvatskom jeziku, nego uopæe nije radnja koja bi zasluživala oznaku SF. Prema tome i dalje prvenstvo
ostaje Šufflavu i njegovom »Pacifiku«. Slièno tvrdi i Vinko Brešiæ, usvojivši Horvatovu procjenu, u svome èlanku objavljenom u »Vjesnik - Danica«, 19. 2. 1994., a povodom - netoèno! - »obilježavanja 80. obljetnice prvoga hrvatskoga SF«. Možda je rijeè o štamparskoj pogrešci (pa je umjesto 70. tiskano 80.), ali kako èlanak vrvi nepreciznostima, netoènostima i promašajima (kao da ga je napisao netko tko nije pažljivo ili, možda, uopæe proèitao roman) nismo u to potpuno uvjereni. Brešiæ, kao i Horvat, samo tvrdi da je Sufflavev »Pacifik« prvi SF roman, ali nièim ne dokazuje Na Pacifiku god. 2255.zašto je SF. Negira tvrdnju Ivana Esiha (1898-1966) koji je 1955. ustvrdio da je prvi SF roman na hrvatskom jeziku napisao Mato Hanžekoviæ (»Gospodin èovjek«), te da Horvat za taj roman ne zna. Ne vjerujemo da Horvat nije poznavao Hanžekoviæa i njegovu knjigu, ali ju vjerojatno nije doživio kao znanstveno-fantastiènu. Uostalom, ni Brešiæ ne poznaje Furtingerov tekst (ni almanah »Andromedu«, što je za nekoga koji piše o SF neodpustivo), pa ni njegovu procjenu Hanžekoviæeva romana. Kako bilo da bilo, jedino s èime se možemo složiti u Brešiæevom èlanku jeste to da je Šufflavev »Pacifik« SF ostvarenje, a sve ostalo je sumnjivo ili potpuno netoèno. Pogotovo što Brešiæ, u vremenu kojim vlada nacionalistièko hrvatstvo i podivljalo domoljublje, umata prièu o SF u lojalistièke oblande: »Tek u zadnje vrijeme taj meðunarodno priznati albanolog i profesor, romantièni mistik i odani Hrvat, žrtva velikosrpske dvorske diktature, svraæa dužnu pažnju struènjaka koja neæe mimoiæi niti njegovu književnièku djelatnost...« Meðutim, taj zaista svjetski poznati albanolog bio je priznatiji u Beogradu nego u Zagrebu; kao profesor nije mogao držati predavanja godinama jer ga je bojkotirala hrvatska nacionalistièka mladež; nije bio »romantièni mistik« a niti »odani Hrvat«. Bio je suputnik kako unionistima, tako i pravašima. Svi njegovi politièki stavovi oštro se kose s njegovim znanstvenim dostignuæima. Veæ spominjani Josip Bajz svoj nekrolog završava ovim rijeèima: »Sufflav je bio najveæi Maðar meðu Hrvatima i zato je bio i najveæi Hrvat.«! Tko nije zaslijepljen i zatucan jasno uoèava kakvo je bilo Šufflavevo hrvatstvo. Isto tako, i iz Šufflaveva Manifesta Hrvata radikala, koji je napisao 1925. godine nastojeæi osnovati hrvatski ogranak Pašiæeve Radikalne stranke (»bezuvjetno je nužno, da svi hrvatski konzervativni elementi ujedinjeno i svojski porade te, .Na Pacifiku god. 2255. ARHIV HRVATSKE ZAGREB Dr. Milen v. Suffl»y Am Pazifik im Jahre 2255 Roitmn in vi«r Bfichern Uno itinere non pot«gt pervnir« ad tam nd« secro'-um / Symachua» Procnnsul Kvv. X. 54/. Naslovna stranica njemaèkog originala Šufflaveva romana (pisanog na pisaæem stroju, u nekoliko primjeraka) koji se èuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu Na Pacifiku god. 2255.. u oslonu na realnu i zdravu politiku ogromne veæine Srba, hrvatska politika i opet bude izravni i tijesni nastavak hrvatskih socijalnih, nacionalnih i kulturnih tradicija«) jasno se razabire južnoslavenska, a ne ekskluzivistièko hrvatska, Šufflaveva orijentacija. Nemamo prostora da citiramo Šufflaveve znanstvene radove koji još više govore u prilog njegove široke i prema Balkanu usmjerene politièke i znanstvene opredjeljenosti. Uostalom, znanstvenik i pisac, èija se imaginacija plodonosno udubljivala kako u mikro-kozmièke, tako i u makrokozmièke prostore, nije mogao istinski zastupati skuèenost na koju ga je osudila karmièka uvjetovanost. No, Brešiæ koji loše raèuna, još slabije poznaje èinjenice. Meðunarodnoj ligi za ljudska prava u Parizu upuæen je 1931. godine protest zbog atentata na Šufflava, a potpisali su ga Albert Einstein i Heinrich Mann, a ne Thomas Mann, kako piše Brešiæ. S druge strane, Brešiæ ili nije èitao cijeli roman ili je pogrešno otèitao neke smislove. Tako tvrdi kako je jedna od glavnih junakinja svestrano obrazovana, »kao više-manje sve žene nove zajednice Budarha«. Nešto dalje, pak Brešiæ tvrdi:
»Sam pokret za formiranje nove civilizacije teèe u fazama koje obilježava stvaranje nekoliko federacija: prvo Japana i Kine 2114., potom Indije i Rusije 2054., a u samome romanu istoènjaèkoj zajednici Budarha pridružuje se i Amerika èime je postignut cilj udruživanja Pacifika i Atlantika.« Ovdje ne može više biti rijeè o štamarskim pogreškama ili o bilo kakvim drugim olakšavajuæim okolnostima. Budarh uopæe nije zajednica, a pogotovo nije istoènjaèka zajednica. Bre-šiæeve navode i tumaèenje treba uzeti krajnje oprezno, a evo zašto (slijedi iz teksta samoga Šufflava). »U najdivnijem kraju svijeta, u Kašmiru, nastupila je kopulacija Istoka i Zapada, u kojoj je ostala dominantnom indijska mudrost. I u ovom milieu .Na Pacifiku god. 2255. poèela je spora kašmirskog arhana naglo da buja. Red arhanov, sastojeæi se prvotno iz mnoštva Euro-pejaca i Amerièana, Himalajske braæe 'Mahatma', pa od sljedbenika božice Kali, stupio je doskora u vezu s radžom dalai-lame, sudjelovao je kod proglašenja nezavisnosti Indije god. 1992., proveo federaciju Indije i Rusije g. 2054, suraðivao zajedno s Joi-Demhapom kod ujedinjenja Japana i Kitaja g. 2114. Prvi puta reformiran je god. 2055. dobivši ime Budarh i šest sekcija (sadašnje sekcije 1,2,3,5,8,11), drugi puta iza sto godina pod 12. arhanom Budarha, Indijcem Haridasom, kada je od šest narastao na deset sekcija (6, 7, 10, 12) Statut tada prihvaæen izmijenjen je tek neznatno i to u pogledu rednih brojeva sekcija prije 30 godina, kada je sijelo Budarha preneseno iz Kašmira u Mandžuriju, gdje su mu pridošle još dvije sekcije (4, 9). Drevna institucija arhana, koja je u drugo doba bila stvorila dalai-lamu, u èetvrto se doba anastrofom Indije, a uz sudjelovanje izmuèenog Zapada razvila u nešto daleko superijornije; stvorila je gigantskog papu, kojemu su rudimenti azijskog i evropskog pape tek posredni organi, stvorila je aristikratskog svjetovnog sveæenika religije bez dogme, i religije, u kojoj jedinstveno kucaju dva kozmosa, vidljiv i nevidljiv, i svijesna težnja za socijalnim, paèe kozmièkim idealima dalekim od aktuelne zbilje.« Ili, nekoliko desetina stranica dalje, kaže se (ne može biti jasnije i direktnije): »Budarh, sabiruæi kroz tri stoljeæa otkriæa svojih iluminovanih èlanova, u posjedu je velikih životnih tajni. Ne predaju ih javnosti, veæ ih upotrebljavaju u cilju postignuæa vrhovne vlasti nad èitavim svijetom.« Dakle rijeè je o redu arhana, redu ezo-terista koji posjeduju sasvim iznimne sposobnosti i svaki rukovodi nekom od dvanaest sekcija (koje Šufflav podrobno opisuje). Suština filozofije èlanova Budarha i njihova djelovanja na Zemlji jeste: »Nema Na Pacifiku god. 2255.. više nacija, za nas ne postoji ni rasa, postoji samo èovjeèanstvo, koje treba ujediniti - ujediniti oko Pacifika, jer to je sve.« Budarh je tajni centar vladavine nad svijetom. To je Šufflaveva verzija mita 0 Agarti, »tajnom centru sveta, gde mudraci oèekuju kraj ovog 'mraènog doba', kako bi preneli saèuvana znanja pokretaèima obnove vrednosti i vrlina« (D. Kalajiæ: »Amerièko zlo«, BIGZ, Beograd 1993. str. 53). Na drugome mjestu isti autor objašnjava podrobnije: »U sferi ideala 'tehnološkog univerzuma', 1 alhemijska ideja o 'jedinstvu suprotnosti', nalazi svoj, odgovarajuæi eho u idejama 'svetske ravnoteže', koje sugerišu dinamiku 'pomirenja ekstrema' i saglašavanja sveta u Sredini, Centru... dakle ideju jedne superiorne ravnoteže koja se i realizuje kroz održanje dualizma, sve do trenutka konaènog jedinstva, gde æe Sve biti jednako Jednom, i gde æe Jedno biti Jednako Svemu. Tom sistemu dinamiène konvergencije ka Centru koindicira i u urbanistièkim terminima koncepcija jedinstvene, svetske megalopole, u koju æe se sliti svi gradovi. U terminima savremenih izuèavanja istorije, istu ideju izlaže Tovnbee, videæi u (centralistièkoj) Svetskoj Vladi aposlutnog autoriteta jedinu moguænost za 'spas èoveèanstva'. Na tom mestu, kao što senzibilni èitalac može osetiti, ukrštaju se milenaristièkoapokaliptièni mit i alhe-mijsko-masonski mit Centra. Drevni mit o tajnom, inicijatskom Centru sveta, o tajnom Vladaru Sveta, koji æe se objaviti na kraju 'mraènog doba', mit koji se širio prostorima i vremenima južnog pojasa evroazijskog kontinenta, u nizu svojih istorijskih ponavljanja, našao je i u savremenoj istoriji eho u obliku mita o upravljanju svetskom politikom iz tajnog Centra, èemu su doprinele i izjave državnika poput Disraelia ili Rathenaua.« (»Delo«, Beograd, br. 8-9/1974., str. 1043-45).
.Na Pacifiku god. 2255. IMMANUEL KANT ^irr'5.'Sir*-3l^ 2u^"Ltitt"twa ST"y?.1' t"?-^«* Stranica "Obzora" od 23. 4. 1924. s prvim nastavkom Šufflaveva romana Na Pacifiku god. 2255.. Dakle, taj elemenat o tajnom centru iz kojega se upravlja svijetom, preko institucije arhana koji poznaje tajnu nastanka života (a ne nekakvu kvazireligijsku bajku o »konaènom smislu života«) saèinjava okosnicu Horvatove ocjene o optimistiènom ishodu Šufflaveve operacije predviðanja buduæeg razvoja svijeta. Ta tajna života je svemirskog porijekla, ali je sadržana i u mikrokozmièkom svijetu ljudske biološke prošlosti, odnosno prošlosti svih živih biæa na Zemlji. Taj kozmološki element uvodi nas u razmatranje o stvarnom znanstveno-fantastiè-nom karakteru Sufflaveva romana, o èemu do sada nitko nije vodio raèuna. Kriterije za utvrðivanje karakteristika žanra SF književnosti potražili smo kod naših najboljih poznavalaca ove literature: Ivana Fochta (1927-1992), Darka Suvina (1930.; »najistaknutiji teoretièar znanstvene fantastike u svijetu«), Ranka Munitiæa (1943.) i Želimira Košèeviæa (1939.). Darko Suvin još 1970. godine, u »Tezama za poetiku književne vrste nauèna fantastika« (v. »Umjetnost rijeèi«, br. 1-2/70.), piše: »nauèna fantastika (SF) jest književna vrsta èiji su nužni i dovoljni uvjeti prisustvo i meðudjelovanje zaèudnosti i spoznajnosti, i èiji je glavni formalni zahvat imagi-nativni okvir alternativan autorovoj empiriskoj okolini«. Ovoj, samo naizgled lapidarnoj definiciji, potrebna su izvjesna objašnjenja. »Historijski« -nastavlja Suvin - »SF se razvila od pred-nauènog ili proto-nauènog pristupa demistifikacije satire i naivne društvene kritike do sve kompleksnijeg korištenja prirodnih i antropoloških nauka. Prirodne su nauke stigle i prestigle književnu imaginaciju u 19. stoljeæu; nauke koje se bave meðuljudskim odnosima možda su je dostigle u svojim najvišim teoretskim dometima, ali se ne može reæi da su je dostigle u svojoj otuðenoj praksi. U 20. stoljeæu, SF je prešla u sferu _Na Pacifiku god. 2255. antropološke i kozmološke misli, postajuæi dijagnoza, opomena, poziv na djelovanje i, što je najvažnije: diskusija moguæih alternativa«. Obrazlažuæi razloge zbog kojih se SF suštinski razlikuje od bajki, fantastiènih prièa, pastorala i utopija Suvin zakljuèuje: »SF 20. stoljeæa homologna je savremenoj policentriènoj kozmologiji, spajajuæi u svojoj strukturi vrijeme i prostor u ajnštajnovske mikrokozmose s razlièitim, no ko-varijantnim dimenzijama i vremenskim skalama. Znaèajna savremena SF, s dubljim i trajnijim izvorima uživanja, pretpostavlja bogatija i šira spoznavanja. Ona se bavi politièkim, psihološkim, antropološkim upotrebama i uèinkom prirodnih nauka, postajanjem ili nestajanjem novih stvarnosti. Dosljednost i obuhvatnost ekstrapoliranja u takvom se spoznajom pristupu prevraæaju u estetske faktore... Znaèajna SF (kategorija u koju na žalost - kao i u drugim književnim vrstama - ne spada oko 95% djela objavljenih pod tim nazivom) nijeèe jaz izmeðu humanistièke i tehnièke kulture efikasnije od ma koje druge književne vrste. Što je još važnije, ona od pisca i èitaoca zahtijeva ne samo specijalistièko, kvanti-ficirano pozitivistièko znanje (scientia) nego i društvenu imaginaciju èija je kakvoæa, èija je mudrost (sapientia) mjerilo za zrelost njegove kritièke i stvaralaèke misli«. Raspravljajuæi na drugom mjestu o kritici znanstvene fantastike, Darko Suvin istièe: »Ako bi se moglo formulirati zakonitosti kritike NF, prvi bi zakon (koji je zajednièki, èini se, svim rodovima para-lite-rature) bio da se žanr mora prosuðivati prema svojim vrhovima, primjenjujuæi mjerila steèena njihovom analizom. Drugi zakon (koji je, èini se, svojstven NF) bio bi, da se od NF mora tražiti spoznajnost viša od one prosjeènog èitaoca: zaèudna novost razlog je njenog postojanja. Od NF se mora, Na Pacifiku god. 2255.. kao minimum, tražiti da bude razumniji od svijeta iz kojega izrasta; drugim rijeèima, ona je u biti odgojna književnost, u plemenitom a ne školnièkom smislu rijeèi« (v. katalog »Prvog sajma nauène fantastike«, Zagreb-Beograd, travanj-maj 1972.).
Želimir Košèeviæ, po èijoj je koncepciji Galerija suvremene umjetnosti iz Zagreba (uz suorganiza-torstvo nekih drugih ustanova) organizirala Prvi sajam nauène fantastike 1972. godine, u svome tekstu »Misaoni prostor zemaljskih dokumenata« zauzima poziciju istraživaèa znanstvene fantastike na Zemlji iz perspektive buduæeg vremena. Slièno kao i Šufflav (kojega, dakako, kao ni njegov roman na žalost nitko nije ni spomenuo na Sajmu!) Košèeviæ govori o svojoj temi daleko poslije kraha i u ime malog broja ljudi kojf su izdržali »šok buduænosti«. Analizirajuæi ostvarenje SF kao dokumente iz kojih ovaj imaginarni pripadnik neke buduæe kulture crpi spoznaje o Zemlji i »umnoj kapa-citiranosti biæa na Zemlji« (ipak, tadašnji) Košèeviæ piše: »Uopæe, tijekom 19. stoljeæa, misaoni prostor kasnih izvora i prvih vjerodostojnih dokumenata pokazuje tendenciju širenja u dva bitna pravca: jedan usmjeren profetski, u osnovi tehnokratski, zabavljen na jednoj nižoj razini razmatranjem o buduæim moguænostima tehnièkoga inventara, te drugi refleksivan, kontemplativan, pretežno zaokupljen razmatranjem posljedica zemaljskoga tehnièkog, ali i društvenog razvoja« (navedeni katalog). Kao da se nadovezuje na Košèeviæa, Ranko Munitiæ (na istom mjestu) podrobnije odreðuje polje interesa SF: »s jedne strane, rijeè je o nizu novih tematskih i ikonografskih podruèja koja su se od tog trenutka (19. st. - pojava Vernea, Wellsa itd. - op. N. M. otvarala pred uèenjacima i umjetnicima (elektronika, atomska energija, kibernetika itd.), s druge .Na Pacifiku god. 2255. MKV HRVATSKE ZAGREB mi_________________________________________________________________________________ ________________.¦ ¦¦¦. •¦¦mic" .-r ¦¦-¦¦¦_______________'...... ¦••' Izgled teksta prijevoda na hrvatski jezik i bilježaka na margini Na Pacifiku god. 2255.. strane o seriji daleko starijih tema (let - èak i svemirski, umjetno stvoreni èovjek itd.), koje nakon razlièitih oblikovnih razina (mitološka, magijska, utopijska) preuzima nauèna fantastika i uklapa u svoj ideativni fundus, da bi ih dalje razvila odnosno unaprijedila«. No za našu temu je možda najinstruktivniji tekst »Nauèna fantastika« filozofa Ivana Fochta (u knjizi »Tajna umjetnosti«, »Školska knjiga«, Zagreb 1976.). Nenadoknadiva je šteta da Focht nije imao uvid u Sufflavev roman! Briljantni analitièar SF mogao bi na domaæem materijalu potvrðivati svoje tvrdnje. Vršeæi usporedbu izmeðu kabalistièke i suvremene slike svijeta (koje se sve više i više poklapaju) Focht kao da piše o Šufflavevim tvrdnjama iznesenim u »Pacifiku«: »I sad obratimo pažnju na ove znakove jednakosti koji znaèe više od gole analogije. Kosmos se sastoji, isto kao i èovjek, od 1. jednog tijala: zvijezde i sve što one proizvode; 2. jedne životne moæi: struje svjetla koje optaèu zvijezde i koje su stvaralaèke snage prirode i 3. jedne regulativne volje, koja se rasprostire posvuda preko osjetilima nepristupaènog fluida koji se naziva 'aur'«. Na ovom mjestu Focht citira E. Smitha i njegovo djelo »Prvaci galaksije«, a mi bismo mogli za potkrepu navesti barem nekoliko mjesta iz »Pacifika«. No ostavljamo to èitateljevu užitku. I Focht kao i Suvih odbacuje 95% produkcije koja se podvodi pod oznaku SF, a onih pet posto uvažava jedino ako je èovjek stavljen u relaciju prema kozmosu a ljudi osvijetljeni kao kozmièka biæa, u usporedbi s drugim inteligencijama i drugim oblicima života, izvuèeni iz okvira u kojem je moguæe stvoriti samo jednu sliku kozmosa. Znanstveno i umjetnièko može se ozbiljno uvažavati jedino ako je vjerojatno, nužno, moguæe (kako nas je još -Na Pacifiku god. 2255. Aristotel pouèio), stoga Focht ovako definira poziciju znanstvene fantastike: »pozicija nauène fantastike je veoma prikladna, jer odgovara poziciji umjetnosti kao takve i bliži se izvoru samog njenog pojma. Kao što se umjetnost u cjelini, svaka umjetnost, sastoji uglavnom u tome da idealne moguænosti, to jest solucije koje principijelno nisu proturjeène i nemoguæe, pretvara u stvarnost, da može slobodno birati u mnoštvu vjerojatnih kombinacija - tako nauèna fantastika stoji veæ tematski pred milijardama moguænosti drugih svjetova i drugih solucija, moguæih
svjetova, moguæih oblika života i inteligencija. Sapetost i duhovna paraliza koja dolazi od jedne jedine fiksne stvarnosti na Zemlji išèezava; nastaje bezbroj moguænosti, pa prema tome i obilje tema, èim se napusti jednoznaènost i nemaštovitost determinacija na našoj staroj Gei. Kategorija moguænosti je tako konstitutivna za nauènu fantastiku u jednakoj mjeri i dosegu u kojima je to ona i za umjetnost kao takvu. A ako joj veæ sama njena tematika, nevezana za zemaljske sluèajeve (»daleko od aktuelne zbilje« - rekao bi Šufflav - op. N. M.), silno obogaæuje vrelo moguænosti, nauènoj fantastici se pruža jedinstvena šansa da kao književni rod bude još i povlaštena«. Negirajuæi geocentrizam i anropocentrizam, što su Šufflavu takoðer ništavni pojmovi, Focht zakljuèuje definiranje znanstvene fantastike kao da zakljuèuje razmatranje o Šufflavevu romanu: »Zato nauèna fantastika nije samo 'izmišljanje stoljeæima dugih snova za muškarce i žene koji su umorni od života i èeznu za fantazijom'. Zahvaljujuæi njoj, èovjek dobiva svoju mjeru, ali ne u sofistièkom smislu u odnosu prema zemaljskim vrstama, životinjama i biljkama, koje mu uopæe ne konkuriraju, zaista, nego u odnosu prema moguæim oblicima života i Na Pacifiku god. 2255.. inteligencije koji su se u beskrajnom vremenu i prostoru mogli i beskrajno više razviti od ljudskog... Nauèna fantastika dovodi mu svijesti da je ovaj njegov kratki život jedina i ujedno posljednja šansa da spozna, da otkrije u kakvo je to drugo biæe njegovo biæe zatvoreno, da nasluti što je uistinu ovaj kozmos«. Svako tko proèita Šufflavev roman »Na Pacifiku god. 2255.« nedvojbeno æe spoznati koliko kvalitetno ovaj autor zadovoljava ove vrlo stroge i visoke kriterije prosuðivanja znanstveno-fantsticne književnosti. Šufflavev »Pacifik« nije samo prvi pravi SF roman u povijesti hrvatske književnosti, nego je jedan od malobrojnih koji zavreðuju pažnju svjetske publike. Napokon je dobio korice i moguænost da poleti daleko i visoko. Nikica Mihaljeviæ BILJEŠKE (Ove bilješke saèinio je sam M. Šufflay; uz svaku stoji »Op(aska) prevodioca«, tj. samoga autora, buduæi je on i preveo na hrvatski svoje djelo s njemaèkog orginalnog rukopisa) 1) Sanskritska rijeè samsaro doslovno znaèi: opticaj (sar), koji se vraæa (sam) k svojoj poèetnoj toèki (Deussen, Sechzig Upanishads des Veda 916). 2) Eurazija = Europa i Azija zajedno. 3) Homonimi nazivlju se rijeèi, što jednako glase, a razlièito znaèe. 4) Totem je znanstveni izraz za primitivno pleme, uzajamljen iz jezika amerièkih Indijanaca. U socio-logoiju uveli ga poglavito Frazer (Totemism and exogamy, London 1910.), Giddings (Principles of sociologv) i Wundt (Volkerpsvchologie). 5) Polineški (tasmanski) izraz za ono, što ne smije (iz religiozne pošte) biti dotaknuto. Tom izrazu, prihvaæenom od znanosti, dolazi najbliže engleska rijeè aweful. 6) Grèa rijeè »hroma« znaèi: boja. 7) Sveæenici keltskih plemena, što su živjeli u današnjoj Francuskoj i na britanskom otoèju. 8) Pentalfa grèki znaèi: 5 (slova) A, na koje podsjeæaju krakovi zvjezdolikog druidskog znaka. Na Pacifiku god. 2255.. 9) Jogin je onaj koji vlada jogom. Indijska rijeè »joga« doslovno znaèi: »ujarmljenje, upregnuæe«, a onda duševnu sabranost i vježbu, kojom se dobiva vlast nad podsvijesnim silama, nad æutilima i strastima, i postizavaju nadæutilne sposobnosti. 10) Sam-vaj stegnuta je indijska rijeè samma-vajamo što naèi: metodièka vježba koncentracije duha. 11) Znanstveni izraz za »pamæenje« u najširem smislu, kako je teoriju o tom postavio Semon (1910.). Po toj teoriji i oploðeno jaje gradi odnosnu životnu formu na temelju sjeæanja. 12) Katabionti su (po Ostvvaldu) sve vrste života, koje se izravno ili
neizravno hrane bilinom i ne mogu kao ova (anabiont) asimilirati neorganskih tvari; nemaju, kako bi rekao Haeckel, dara plasmodomije (klorofilne funkcije). 13) Grèka rijeè soma (gen. somatos), znaèi tijelo. Biolozi (Weismann, De Vries itd) upotrebljavaju tu rijeè za sveukupnost tjelesnih i smrtnih æelija, što služe kao postaja besmrtnoj klici, skupini generativnih stanica (æelija), vidljivih u spermi i jajetu. 14) Indijski termin za ono, što Ziehenova škola zove »gignomone«, sve što u nekom danom èasu postoji. Svi sankari nijesu drugo nego isjeèci iz sveopæeg postojanja, iz »bave«. 15) Ime za pripadnika kavkaske rase. 16) Grèka rijeè, znaèi doslovno: èuvanje unaprijed. U medicini razumijevaju se pod tim sve mjere da se sprijeèi nastup neke bolesti ili pošasti. U profilaksu spada i eugenika, nauka o poboljšanju ljudskoga roda, o raðanju odlièna ljudskoga soja. _Na Pacifiku god. 2255. 17) Za oznaèenje razlike vrlo èestih homonima upotrebljavaju se u kitajskom, a pogotovo u tibet-skom jeziku, akcenti i iktusi, koji se u gramatici mogu jedino kajdama reprodukovati. 18) Znanstveni izraz za èudesni sluèaj obnavljanja (regeneracije), kad ranjeni protist (organizam što se sastoji od jedne jedine stanice ili æelije) gubi posvema svoju morfu (oblièje), zadobiva oblik naoko indiferencirana jajeta, da tako poput ptice feniæa uskrsne iz svog pepela. Izraz stvoren je od amerièkog biologa Morgana, a prihvatili ga, meðu inima, Driesch (Philosophie des Organischen 1909.) i Johannsen 1915. 19) Homologija više je nego analogija, a manje nego istovjetnost. 20) Latinska rijeè telus znaèi zemlja, znanstveno: materija (planeta) Zemlje. 21) Doba izmeðu 3 i 5 sati popodne. 22) Kitajski »veliki gospodin, ecelencija«. 23) Grèka rijeè, znaèi »dobra (laka) smrt«. 24) Filogeneza po Haeckelu znaèi postanak vrsta u opreci prema postanku individua (ontogeneza). 25) Znanstveni izraz za nesvijest. 26) Tropizam (ili taksis) jest neko nagnuæe zajednièko èitavoj životinjskoj vrst, n. pr. kad noæni leptiri srcu u svjetlo. 27) Levitacija hipotetièka je sila opreèna gravitaciji (teži). 28) Latinska ova rijeè znaèi: slika. 29) Kilt je kratka suknja, kakovu nose škotski gorštaci, posve slièna arbanaskoj fustaneli. Na Pacifiku god. 2255.. 30) Tako prevodim englesku rijeè empathv, za koju njemaèka estetska škola (Volkert, Lipps) upotrebljava izraz Einfiihlung. 31) Svršetak engleskog (anglikanskog) Oèenaša, a znaèi: na vijeke vjekova, zauvijek i uvijek. 32) Engleski foible (èit. fozbl) isto što farnceske faible, otprilike: slaboæa. 33) Kalkag je skraæeno grèki: kalkagathos. 34) Grèka rijeè, znaèi doslovno: vlada žena. Pod matrijarhatom razumijeva se obiteljski sistem, po kojem je glava obitelji majka, a ne otac (patrijarhat). 35) Kraljica pèela, matica. 36) Nekadašnja feudalna, viteška klasa u Japanu. 37) Tako su tada Amerièani zvali ujedinjenu japansku (Jap. èit. Džep) i kitajsku (China, èit. Èajna) republiku. 38) Japanski termin za pijetet prema roditeljima i predima. 39) Kitajska igra poput talijanske »morre«. 40) Neka vrsta kitajske rulete. 41) Engleski, isto što mješanac, bastrad. 42) Rijeè latinskog podrijetla, a znaèi naslijeðenu nemirnu, cigansku krv, bolest skitanja.
43) Engleska rijeè spleen (èit. splin) doslovno znaèi: slezena, a onda bolesnu odbojnost do života, koja vodi do samoubistva. 44) Doslovno znaèi ova sanskritska rijeè: sastavljanje u jedno. Slobodnije prevedeno znaèi: jedinstvo, koncentracija duha (cetosamadhi), stanje kojim se napreduje na osmerostrukom putu u Nirvanu; dovodi .Na Pacifiku god. 2255. do udubljenja ili džane (ova rijeè se obièno i posve krivo prevodi rijeèju »ekstaza«). Iluminizam ili genijalno poimanje blizu je pojmu »samadhi«, ali prema shvaæanju Budinu, to je pseudokoncentracija, jer služi za rješavanje problema materijalnog svijeta. 45) Mas sanskritiski znaèi Mjesec (doslovno: mjernik), a onda menses, menstruacija. 46) Kitajski: èasni gospodin. 47) Doslovno: kuæe koje se dotièu neba. 48) To je izraz za sveukupnost generativnih æelija što ih produciraju spolne žlijezde. 49) Èitaj: bum. To je amerièki izraz za groznièav porast produkcije bilo u kojoj grani. 50) Životinjice kojima se tijelo sastoji iz jedne jedine æelije. 51) Sanskritski: Sedmi. 52) Kosa je indijski izraz za... (dalje neèitljivo). Vjerojatno autor misli na izraz koša (sansk.), prema Filipoviæevom »Filozofskom rjeèniku«, to je »omotaè« ili »ljuštura«, naziv za oblike fizièkog, psihièkog i natpsihièkog organizma ili »tijela« (šarira), kojima je omotana duša (gjiva) ili samosvojstvo (atman) kao transcedentna osnova liènosti (op. urednika). 53) Taj eksperimenat, okršten od umišljenih sve-znalica 19. vijeka i »Mango-truc«, sastoji se u tom da koštica ovog drveta (mangifera), usaðena u lonèiæ zemlje, moæju jogina, koji zapada u trans (džanu), za otprilike dva sata istjera korijene, stabljiku i lišæe. Za ovu produkciju indijskih i tibetanskih fakira postoji neprekidna predaja poèev od 14. vijeka. Vidio ju je arapski Ibn Batuta (Vovages, vol. 4, 38), Englez Fr. Buchanan (A journev from Madras, Na Pacifiku god. 2255.. _Na Pacifiku god. 2255. London, 1807. vol. 1, 25), misijonar abbe Huc (Souvenir d'un vovage dans la Tartarie, le Thibet et la Chine, Pariš 1853. p. 327), Mantegazza (India, Milano 1888. p. 309) i drugi. Franceski putnik Louis Jacolliot (Le spiritisme dans le monde et les sciences occultes dans l'Inde, Pariš 1875.) vidio je ovakav uspio pokus s košticom papaje (Carica Papaja). On, èini se, jedini donosi i važni detalj, da je za takav pokus neophodno nužna zemlja iz samljevenog termitskog cementa. 54) Amfigonija znanstveni je izraz za dvospolni rasplod, u opreci prema mitozi ili umnažanju æelija kalanjem. 55) Temperamentni, senzitivni centri. 56) Indijski naziv za žlijezdu koju Tibetanci nazivaju »dagma«, bijela anatomija: hipofiza. To je mala, jajolika žlijezda na podnici mozga. Ona prema indijskom znanju, u savezu sa štitnom žlijezdom, s timusom na grudnoj kosti, s nuzbubrezima i pubertetskim žlijezdama seksualnog pleksa posreduje dodir s akasom ili svemirskim eterom. Ona je jedna od polovina centralnog konduktora ili simpatikusa, jedan od polova »živèanog sunca«, iz kojeg asketski budistièki monah ožaruje valovima svoje dobrote, veselja i milosrða sva biæa koja su tomu pristupaèna. 57) Seksualni. 58) Bajoslovna ptica iz stare istoène bajke (feniæ--ptica) koja tobože -osjeæajuæi blizinu smrti - izgori u svome gnijezdu, a onda se ponovo raða iz pepela. 59) Nauka o sastavu i svojstvima lijekova. 60) Službena knjiga što sadržava opis uobièajenih lijekova. 61) Uzroènik sifilisa. 62) Tjelesna bešæutnost izazvana voljom.
63) Težnja za domajom; njem. Heimweh. 64) Latinska rijeè tellus znaèi Zemlju (kao nebesko tijelo) majèicu zemlju. 65) Engleska rijeè ox (vol) ima množinu: oxen. 66) Pod simbiozom razumijeva se za sve uèesnike koristonosan zajednièki život u opreci prema para-sitizmu, koji je za pojedince štetan. 67) Flora je znanstveni izraz za bilinstvo. 68) Engleska ova rijeè znaèi isto što njemaèki Trumf, francuski atout, adut kod kartanja. 69) Pojam oznaèen u tekstu, ali bez objašnjenja ispod crte. Prema Hrvatskom opæem leksikonu Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« (izdanje 1996.): »Gram, Hans Christian Joachim (1853-1938), danski farmakolog i patolog; pronašao metodu bojenja bakterija (genicijana-violet, jod i alkohol) kojom se neki mikroorganizmi oboje plavo (gram-pozitivni), a neki crveno (gram-negativni)« (op. urednika). 70) Amerièki izraz za sve dekorativne, organizatorne i psihološke mašaje, da trgovina impresijoniše, prisili na kupnju prolaznike i unišle mušterije. 71) Erogeno je ono što raða eros, ljubavnu draž. 72) Znanstveni izraz za poimanje podražaja. 73) Državni ured za vanjske poslove. 74) Engleski »stars and stripes« zvijezde i pruge, tj. zastava Juse. Bijeli slon nalazi se u grbu Šijama. 75) Indijski: Velika duša. Na Pacifiku god. 2255.. 76) Ova grèka rijeè doslovno znaèi: iznad pamæenja. Tako se nazivaju èudesne pojave sjeæanja u snu, koja na javi nijesu nikada prezentna. 77) Latinska rijeè uterus znaèi maternicu, majèinu utrobu. 78) Simptom jake neurastenije koji se oèituje u nesnosnoj tjeskobi. 79) Èitaj: boul-uivl, kukèiæ koji napada pjestiæe pamuène biljke. 80) Majstor, odluèujuæi muž. 81) Griplja, kotvokaža, plivajuæa pomorska sprava. 82) Pod tim razumijeva se utjecaj ekspozicije roditelja, i to u èasu koncepcije, na buduæe dijete. Danas se nasluæuje da taj postoji, ali samo u nekim nepoznatim razdobljima. 83) Engleska rijeè »tough« (èitaj tof) znaèi doslovno »žilav«, dok rijeè »stiff« znaèi »krut, okorio«. Ali u amerièkom satrovaèkom jeziku obje ove rijeèi imadu otprilike baš ono znaèenje koje im se daje gore u tekstu. 84) »Stanovnici peæina«, napose graditelji »kuæa« u strmim i nepristupaènim stijenama (kanjon) rijeka Rio Grande del Norte i Kolorada. 85) Engleska ova rijeè znaèi »krilaticu, lozinku«. Pozajmljena je iz keltskog (galskog) jezika škotskih gorštaka, gdje znaèi »bojni klik klanova«. 86) Voženje pomoæu motora. 87) Ovaj nadimak (koji se èita kornstok) doslovno znaèi »žitna vlat«. 88) »Velika Dvanaestorica«. -Na Pacifiku god. 2255. 89) Èitaj brekpest, što znaèi zajutrak. 90) Ova rijeè prvotno znaèi »tvrdu cestu«, kako ju je gradio Škot John MacAdam (umro 1836.). 91) Amerièki termin (yagg nations) za silovitost, nasilje. 92) Mržnja na život. 93)Vrsta meteora kao i palasiti. 94)James Lick (roðen 1796.) bio je po zanimanju stolar, poslije tvornièar glasovira i orgulja. Stekao je velik imutak. Godinu dana prije svoje smrti (umro 1876. u San Francisku) dao je svotu od 700.000 dolara za gradnju zvjezdarne na Mount Hamiltonu. Ta mu je ujedno imala biti i grobnicom, za koju je držao da je trajnija i od samih egipatskih piramida. Pokopan je doista u ekvatorijalnoj dvorani pod velikim refraktorom. RJEÈNIK stranih i manje poznatih rijeèi, struènih pojmova i imena Adinamija opæa slabost, klonulost, malaksalost, iznemoglost.
Afilacija - primanje u neki red ili društvo. Ainu - prastanovnik Japana (znaèi na japanskom »ljudi«, ali i »gospodin«). Ananga Ranga - indijski erotski priruènik »Pozornica boga ljubavi« (Anange ili Kame), koji je u 16. st. napisao Kalvanamalla. Anatta - negacija metafizièkog samosvojstva kao duhovnog principa makrokozma i mikrokozma u indijskoj filozofiji, specifièna za Buddhinu nauku; prvenstveno negacija postojanosti kako apsolutnog takp i individualiziranog duha u sveopæem toku zbivanja (samsara). Anastrofa - okretanje, izvrtanje. Antidot - protuotrov. Aport - zapovijed, naredba. Apolonije iz Tijane - o novopitagorejcu Apoloniju iz Tijane jedine nam podatke pruža Filostratov životopis iz doba Septimija Severa (3. st. n. e.). U tom djelu ima puno nepouzdanih vijesti i kasnijih legendi. Provodio je asketski život kao putujuæi propovjednik i obišao je razne krajeve, pa, navodno, i daleku Indiju. Od Apolonijevih spisa saèuvan je fragment Na Pacifiku god. 2255.. iz djela »O žrtvama« i nekoliko pisama u èiju se autentiènost sumnja. Arheus - termin koji su uveli alkemisti, a oznaèuje pokretni, djelotvorni životni princip organizama. Naroèito je taj pojam razraðen u Paracelzusovoj filozofiji. On smatra da se arheus kao životni prirodni a u isti mah i duhovni princip, koji stvara i održava ravnotežu u organizmima, nalazi veæ u sjemenu, a kasnije u svim organizmima i njihovim dijelovima. Arhan - prvi, neprikosnoveni i tajanstveni èelnik tajne organizacije Budarha (u Šufflavevom romanu), organizacije koja istinski vlada svijetom; nadvladar svijeta; vladar Zemlje. Argot - govor ljudi jedne sredine koji je za druge nerazumljiv; jezik pojedinih slojeva i zvanja. Arrhenius, Svante (1859-1927) - švedski kemièar i fizièar; postavio ionsku teoriju elektrolitièke disocija-cije (Nobelova nagrada 1903). Arupa-gjhana - jedan od dva vida reduciranja svijesti na ništicu tako da se vrši redukcija niza sadržajnih ili kategorijalnih podruèja. Astrofizika - grana astronmije koja prouèava fizikalno ustrojstvo i pojave na svemirskim tijelima. Atavizam - kod živih biæa pojavljivanje svojstava koja normalno ne postoje kod te vrste, nego kod njihovih manje ili više dalekih predaka. Atraan - u indijskoj filozofiji oznaèava samosvojstvo; prevodi se kao »svijest«, »duh« ili »duša«, »transcendentalni subjekt«, prema evropskim analogijama u razlièitim sistemima. No pojam svijesti ili duha u metafizièkom ili spoznajnom smislu nije u indijskoj _Na Pacifiku god. 2255. filozofiji nikad shvaæen toliko egocentrièno da bi se mogao prevesti izrazom »ja« (aham). Avers prednja strana (lice) kovanog novca ili medalje. Baldwin, Stanlev (1867-1947) - britanski državnik; ministar predsjednik 1923-29. i 1935-37; konzervativac; vodio politiku popuštanja nacizmu. Basma - rijeèi koje se govore pri bajanju, bajaèka formula. Bellamv, Edward (1850-98) - amerièki publicist i književnik. Popularnost stekao kritièko-utopijskim romanom »Gledajuæi unatrag«. Bergson, Henri (1859-1941) - francuski filozof; jedan od najutjecajnijih u prvoj polovici 20. st. Predstavnik antiracionalistièke, intuicionistièke filozofije; kritièar neokantizma, materijalizma, pozitivizma i scijentizma, a u moralnoj filozofiji blizak kršæanstvu. »Stvaralaèka evolucija«; »O smijehu«; »Ogled o izravnim èinjenicama svijesti«. Nobelova nagrada za književnost 1927. Bhav - na pali jeziku: životno »bivanje«. Bibavica - talasanje mora, šum mora. Biline - ruske narodne epske pjesme o herojskim pothvatima narodnih junaka i o istaknutim zbivanjima iz narodnog života. Billroth, Christian Albert Theodor (1829-94) - njemaèki kirurg; osnivaè suvremene kirurgije želuca i jednjaka. Borealan - koji pripada sjeveru ili sjevernoj zemaljskoj polukugli. Na Pacifiku god. 2255..
Boudoir (bodoar) - mali elegantni ukrašeni ženski salon u stanu. Brahiji - vojne jedinice, vojna sila. Brahe, Tycho (1546-1601) - danski astronom; poznat po velikom broju toènih opažanja položaja planeta, koja su omoguæila izvoðenje Keplerovih zakona. Bronèana bolest - doslovan prijevod njemaèkog die Bronzekrankheit: tuberkuloza bubrega. Buffon, Georges-Louis Leclerc (1707-88) - francuski prirodoslovac i pisac; jedan od utemeljitelja znanosti o evoluciji. Bula - dvostrani peèat od voska na javnim ispravama. Burne-Jones, Edward (1833-98) - engleski slikar; pripadnik skupine prerafaelita. Slikao poetsko-simboliène kompozicije s temama iz legendi i lite-reture; radio nacrte za vitraile, tapiserije i pokuæstva. Bazilisk - zamišljena bajoslovna životinja (zmijski kralj), složena od žabe, zmije i pijetla s krunom na glavi; riga otrovnu ubitaènu paru, a pogledom ubija. Cabet, Etienne (1788-1856) - francuski utopist-komu-nist (napisao »Putovanje u Ikariju«). Cantus planus - od 12, odnosno 13. st. uobièajeni naziv za gregorijansku melodiju koja je u višeglasnim kompozicijama služila kao podloga novoj kompoziciji (cantus firmus). Cardanus (Cardano), Hieronvmus (1501-76) - talijanski lijeènik i matematièar; konstruirao kardanski zglob. .Na Pacifiku god. 2255. Carillon - glazbeni instrument od razlièito ugoðenih - što veæih što manjih zvonaca. Cenobij - u ranom kršæanstvu zajednica redovnika; naziv za prvobitni samostan. Cinizam - filozofsko uèenje o vrlini kao najveæem dobru i o potrebi povratka prirodi uz potpuno odbacivanje uobièajenih društvenih konvencija (zastupnici Antisten, Diogen). Cipres - èempres. Clausius, Rudolf Emanuel (1822-1888) - njemaèki fizièar; èuven po teoretskim radovima iz podruèja termodinamike i kinetièke teorije plinova. Cordaj D'Armont, Charlotte (1768-93) - praunuka francuskog pjesnika P. Corneillea. Ubila J. P. Marata 1793; giljotinirana. Èislo - brojnice, krunica. Æivot - kovèeg u kojem se èuvaju relikvije. Daljni (jap. Dairen) - rusko ime za kineski grad Talien; luka na Žutom moru. Osnovan 1899. kao završna stanica ruske Transsibirske željeznice; 1905-45. pripadao japanskom podruèju Kvvantung; 1955. ustupljen Kini i s obližnjim gradom Lushunom spojen u administrativnu zajednicu Luta. Ðaudet, Leon (1868-1942) - francuski pisac i novinar; sin A. Daudeta. Pamfletist, žestoki protivnik Treæe republike, desnièar, jedan od osnivaèa dnevnika L'Action Francaise. Na Pacifiku god. 2255.. Deva-dasi - »službenica božja«, plesaèica u hramu, bajadera. Digitalis - biljka naprstak (pustikara) iz koje se dobij a alkaloid digitalin. Dignitar - dostojanstvenik, ugledna liènost. Disipacija - rasipanje, rasipnost (kod Šufflava odnosi se na - pješèani sat). Dodekaedar - geometrijsko tijelo omeðeno s 12 jednakih pravilnih peterokuta. Dodona - Zeusovo svetište i proroèište u Epiru (danas Janina). Domra - ruski narodni žièani instrument. Doyle, Arthur Conan (1859-1930) - engleski književnik. Stvorio lik detektiva Sherlocka Holmesa i njegova prijatelja dr. Watsona; napisao i nekoliko knjiga o spiritizmu. Državina - baština, posjed, imanje. Оana - v. Gjana. Egolatrija - obožavanje svoje liènosti. Egzoterik - nestruènjak, laik upuæen u najviše- tajne neke zajednice. Eksomida - vrsta haljine u starih Grka; radnièko i robovsko odijelo, kratak haljetak s jednim rukavom, tako da je desna ruka ostajala gola. Ekskvizitan - izabran, probran; izvrstan, odlièan, izvanredan.
Ekstirpacija - odstranjivanje (bolesnih) dijelova tijela. -Na Pacifiku god. 2255. Ektoplastièki - koji se odnosi na ektoplazmu, vanjski sloj staniène plazme, gust, jednolik i proziran. Ehopatija - skupni izraz za sve bolesti opisane pod pojmovima ehofrazija, ehopraksija, ehomimija (besmisleno ponavljanje istih rijeèi ili reèenica, bolesno oponašanje mimike prisutnih osoba, besmisleno izvoðenje pokreta ili radnji). Emporij - trgovaèko središte, trgovište. Endokrine žlijezde - žlijezde s unutarnjom sekre-cijom; nemaju odvodnog kanala pa izluèuju svoj sekret (inkret, hormoni) neposredno u krv, limfu ili tkivnu tekuæinu, te tako reguliraju funkcije organizma u cjelini. Entelehija - djelatnost, zbiljnost, završenost, ostvarenje kao suprotnost prema onome što je samo u moguænosti, potencijalno; ono što ima u sebi svoju svrhu (telos), a time i svoju završenost, potpunost; entelehija je kod Aristotela završenost, (ostvarenost) onog što je bilo samo potencijalno; to je završena zbiljnost nekog slijeda u prijelazu iz potencijalnog u aktualno; na primjer, veæ u sjemenu data je biljka. Eros uranios - homoseksualna požuda meðu muškarcima; pasivni oblik homoseksualizma. Etotehnièki - etièko-tehnièki. Faktorija - trgovaèka naseobina koju organiziraju evropski trgovci u kolonijalnim zemljama. Fechner, Gustav Theodor (1801-87) - njemaèki filozof, psiholog i fizièar. Jedan od glavnih predstavnika psihofizike, koautor Weber-Fechnerova zakona o odnosu izmeðu podražaja i osjeta, eksperimentalno istraživao estetske doživljaje; u metafizici zastupao svojevrstan panpsihizam. Na Pacifiku god. 2255.. Fibonacci, Leonardo (L. Pisano) (1180-1250) - talijanski matematièar; unio u Evropu indijsko-arapski brojèani sistem. Flammarion, Cammile (1842-1925) - francuski astronom i popularizator astronomije; 1883. osnovao opservatorij u Juvisvju. »O množini nastanjenih svjetova«. Frondeur - nemiran, nezadovoljan èovjek; kritizer, neprincipijelan opozicioner. Gigantizam - divovski rast. Ginekokratija - apsolutna vladavina žena (u matrijarhatu). Gjhana - metoda budistièke meditacije, a sastoji se u postepenoj redukciji stanja i sadržaja svijesti na toèku ništice. Reduktivni niz stanja ili »oblika« (rupa) subjektivne svijesti naziva se rupa-gjhana, a reduktivni niz sadržajnih ili kategorijalnih podruèja arupa-gjhana. Krajnja je svrha meditativne zadublje-nosti »utrnuæe« fenomenalne svijesti, koje se kao trajno stanje naziva nibbana (sansk. nirvana). Gnostici - sljedbenici gnosticizma, teozofskog eklekticizma, kod kojeg s pomoæu unutarnje spoznaje božijih atributa nastoji se spojiti sve religije i dati im dublji smisao. Grasirati - širiti se, napredovati (bolest). Hamilton, Emma (Lady Hamilton) (1765-1815) -žena engleskog ambasadora u Napulju, poznata po ljepoti i ljubavnoj vezi s admiralom Nelsonom. .Na Pacifiku god. 2255. Hearn, Lafcadio (1850-1904) - engleski pisac; izvrsni prikazi Japana, samo s njegovih svijetlih strana; »Lotos«, »Kokoro«. Hektièan - sušièav, tuberkulozan. Heliogabalizam - razvrat, razvratnost, bludnièenje, moralna pokvarenost (po sirijskom bogu Elagabalu, lat. Heliogabalus). Helmont, Jan Baptist van (1577-1644) - flamanski lijeènik, kemièar i filozof; sljedbenik Paracelsusov; prouèavao probavu, istraživao plinove, hranidbu bilja i dr. Jedan od najpoznatijih predstavnika ijatrokemije. »Ortus medicinae« (1648). Hinterland - pozadina, zaleðe. Hipatija (umrla 415) - neoplatonska filozofkinja u Aleksandriji; kamenovana od fanatizirane kršæanske gomile. Hiperborejci - u starogrèkoj mitologiji naziv za narod koji u miru i izobilju živi na krajnjem sjeveru Evrope; danas pjesnièki naziv za Skandinavce.
Hipnogen - hipnotièki, koji se odnosi na hipnozu. Hlamida - muška gornja košulja, ratna i putna kabanica u starih Grka. Homunculus cereus - èovjeèuljak; prema vjerovanju alkemista èovjeku slièno biæe koje bi se moglo naèiniti kemijskim putem; ovdje: èovjeèuljak od voska (lat. cera: vosak). Hospicij - konaèište, gostinjac. Infantilan djetinjast; nerazvijen; nedozreo, ne-dorastao. Na Pacifiku god. 2255.. Infibulacija - stavljanje pojasa nevinosti. Inkompletudo - nesavršenost. Inkomenzurabilan - koji se ne može mjeriti zajednièkom mjerom. Insanitv - umobolnost, ludilo. Interkalirati - umetnuti, dodati, dopuniti. Investicija - postavljanje na položaj, ustolièenje. Imortela - biljka kojoj cvijet ne vene (neven, smilje). Jamblih Kalkiðanin (o. 250-330) - grèki filozof iz Sirije, neoplatonist; vjerojatno bio upuæen u ezoterièni nauk Egipæana i Kaldejaca; kod njega neo-platonizam postaje religija opreèna kršæanstvu. James, William (1842-1910) - amerièki filozof i psiholog; jedan od osnivaèa i glavnih predstavnika pragmatizma. Jogaæara, v. vogaæara. Junona - u starogrèkoj mitologiji glavna boginja -sestra i žena Jupitrova. Juvenilan - mladenaèki, mladalaèki. Kali (Crna) - indijska božica života i smrti, žena Šivina koja èini njegovu mraènu i zastrašujuæu polovicu; u njezinim se atributima nazire velika božica majka predarijskih vremena. Štuje se osobito u Bengalu. Kalkag - kopija, toèan precrt. Kalpa - kozmièka mjera vremena od nastanka jednog svemirskog sistema svjetova do njegove propasti; -Na Pacifiku god. 2255. dijeli se na noæ i dan stvaralaèkog božanstva Brahme ili na èetiri razdoblja yuga, koja se kao cjelina nazivaju i maha—yuga ili manvantara. Kalpa iznosi 8 milijardi 640 000 000 godina, a trajanje pojedinih yuga nije jednako nego postepeno opada, jer njihov tok predstavlja involuciju svijeta. Kasitski - izumrli jezik koji se govorio izmeðu 16. i 10. st. p.n.e. u Zagrosu izmeðu Irana i Mezopotamije. Kelvin of Largs, lord (pr. ime William Thomson) (1824-1907) - engleski fizièar; bavio se osobito termodinamikom, elektircitetom i magnetizmom. Po njemu su nazvane termometarska skala koju je uveo i SI, jedinica termodinamièke temperature kelvin. Kepler, Johannes (1571-1630) - njemaèki astronom i matematièar; formulirao zakone gibanja planeta koji su osnovica suvremene planetarne astronomije; po njemu su nazvani astronomski dalekozori. Kiosk - paviljon ili sjenica. Kipling, Rudvard (1865-1936) - engleski književnik; novinar u Indiji. Pjesnik i prozaik; kao majstor kratke prièe stekao svjetsku popularnost (osobito pripovijetkama o svijetu djece i životinja). »Knjiga o džungli«, »Kim«. Nobelova nagrada 1907. Koercija - prisila, prinuda. Kokon - èahura od pauèinastih niti što ih izluèuju gusjenice leptirova i kojima se omataju prije pretvaranja u lièinku; naš izraz: zapredak. Kola - boèica, ampula. Komprador - kupac, nabavljaè, poslovni posrednik. Konsumpcija - potrošnja, korišæenje, upotreba. Na Pacifiku god. 2255.. Kontagija - priljepèivost, zaraznost. Kontoar - pisarnica, ured, poslovnica. Kormus - u zoologiji, kolonija organizama tjelesno povezanih u životnu cjelinu (spužve, plaštenjaci, preživi). Korniž (karniž) - obrubljenje, obièno valovito, na fasadi, oko kamina i si. Korund - mineral, aluminijev oksid, velike tvrdoæe; bistri, prozirni i lijepo obojeni korundi skupocjeno su drago kamenje: safir (plavi), rubin (crveni), orijentalni smaragd (zeleni), ametist (ljubièasti) i topaz (žuti); korund služi za
proizvodnju abraziva. Košèej Besmrtni - liènost iz ruske narodne pripovijetke; mršav, košèat starac, besmrtan, bogat, a zao. Kriptoskopija - otkrivanje tajni; kod Šufflava pomoæu drvenih rašalja (radiestezija). Kris - dug, ravan ili valovit dvosjekli bodež; upotrebljava se u Indoneziji. Kuhreigen - napjev alpskih kravara. Laguna (Lacuna), Andreas (1499-1560) - španjolski lijeènik i humanist; lijeènik na dvoru Karla V, a zatim pape Pavla III i Julija III; u vezi sa Šuffla-yevim navodom u Medicinskoj enciklopediji JLZ kaže se: »Govoreæi u svojem izdanju Dioskurida o kužnjaku (Datura stramonium), opisuje u svom komentaru i mast kojom se mažu tzv. vještice i od nje dobivaju razne fantastiène vizije u kojima ðavli igraju osobitu ulogu. Na osnovu toga, Laguna obara rašireno praznovjerje o ugovorima s ðavlom, zbog -Na Pacifiku god. 2255. i kojih su takve žene osuðivali i kažnjavali smræu, te svodi èitavo ovo praznovjerje na sasvim prirodne uzroke«. Lakuna - rupa; nedostatak; praznina. Ledac (leca) - kristal, vedrac, prozirac. Lemurija - kontinet koji se navodno protezao izmeðu Sundajskih otoka i Madagaskara i u geološkoj prošlosti utonuo u more. Leventa - junak, junaèina, delija, vitez pustolov. Lih - jedino, samo. Lonða - trijem, terasa, balkon. Li Yi (Lun-Yu) - jedna od tri knjige (druge dvije su »Uzvišena nauka« i »Zlatna sredina«) pod naslovom »Razgovori«, u kojoj se prezentira nauk kineskog filozofa i reformatora Kung Fu-tsea (Konfucija) (551-479. g. p.n.e.). »Ljudska pokrivaèa Pacifika« - u Šufflayevom njemaèkom originalu stoji: »Bevolkerungsdecke des Pazifiks« (str. 41), što bi se trebalo odnositi na rasprostranjenost žiteljstva po nastanjenom ozemlju u Pacifiku. Magalhaes, Fernao de (Ferdinand Magellan) (o. 1480-1521) - portugalski pomorac; organizirao i vodio prvo putovanje oko svijeta (1519); otkrio prolaz izmeðu Ognjene Zemlje i Patagonije na jugu Južne Amerike. Mahavana - Šufflay svugdje piše pogrešno mahajama, ali se misli na mahayanu: »velika kola«, opæi naziv Na Pacifiku god. 2255.. za idealistièke škole u budizmu, nastale u doba prijelaza iz stare u novu eru pod uzajamnim utjecajima budizma i vedantizma. Dvije su glavne mahavana škole: madhvamika, dijalektika »srednjeg puta«, i vogaæara ili vigjnana-vada, metafizika svijesti. U kasnijem kineskom i japanskom budizmu posebno mjesto zauzimaju škole meditacije (è'an, odnosno zen). Najpopularnija crta mahavana budizma je nauka o bodhisattvama ili spasiteljima, usavršenim ljudskim biæima koja svoje konaèno osloboðenje iz svijeta, ili nirvanu, odgaðaju iz samilosti prema ostalim živim biæima, utjelovljujuæi se uvijek ponovno bez karmièke neophodnosti. Otuda u mahavani dolazi ne samo do deifikacije buddha nego i bodhi-sattva, koji odgovaraju kršæanskim svecima. Maljenice - dlaèice. Maleficium - opæi naziv za zlo èarobnjaštvo u rimskoj terminologiji. Mandula - badem, bajam. Mantika - vještina proricanja, vraæanja, gatanja (iz prinošenih žrtava, leta ptica itd.). Marazam - stanje krajnje iscrpljenosti organizma. Mašaj - zahvat. Maxwell, James Clerk (1831-79) - škotski fizièar; poznat po radovima o elektromagnetnoj teoriji svjetlosti i kinetièkoj teoriji plinova. Medij - osoba na kojoj se vrše hipnotizerski i spiritistièki pokusi (služi kao posrednik izmeðu izvoðaèa i publike). »Memfitska tabula« - aludira se na Hermesa Trismegistosa (Hermes tri puta najveæi) i njegovu izreku: Nebo gore, nebo dolje. Hermes Trismegistos -Na Pacifiku god. 2255.
je grèko ime Thotha, egipatskog boga astrologije i znanosti, izumitelja pisma; mitski autor zbornika »Hermeticum corpus«. Mesmerizam - lijeèenje magnetizmom (po njemaèkom lijeèniku Franzu Mesmeru iz 18. st). Metageneza - mijenjanje generacija, tj. sluèaj kad se neka životinja ili biljka naizmjenièno množi spolno ili bespolno. Mir - ruska seljaèka zemljišna zajednica. Mnema (mnemizam) - sjeæanje, pamæenje; nauèanje koje je zasnovao fiziolog Ewald Hering, i po kome je pamæenje (ne samo sjeæanje kao svjesno pamæenje) osnovna biološka funkcija svakog organskog života; oèituje se kao posljedica djelovanja svega preðašnjeg iskustva u promjenama organske supstance koje se onda nasljeðuje. Posljedice podražajnih djelovanja okoline oèituju se veæ kod osnovne žive stanice i prate sve oblike života u sve kompliciranijim formama. Pamæenje je prema tome osnovna funkcija i bitna osobina svake žive materije. Mnemosina - u starogrèkoj mitologiji kæi Uranova, boginja pamæenja i sjeæanja, majka svih devet Muza (otac im je Zeus). Monroeva doktrina - deklaracija koju je sastavio državni sekretar J.Q. Adams, a proglasio 1823. predsjednik SAD J. Monroe. Monroeva doktrina odbija bilo kakvo upletanje evropskih sila na oba amerièka kontinenta, koji se zatvaraju svakoj evropskoj kolonizaciji, a SAD se uzdržavaju od miješanja u evropske poslove. Muhur - žig, peèat. Na Pacifiku god. 2255.. Nanak (1469-1538) - osnivaè indijske monoteistièke sljedbe Sikha (u kojoj se miješaju hinduizam, utjecaj islama, antikastinski pokret). Sikhi su imali i vlastitu državu, koju su srušili Englezi (1845-49). Nebula - maglica, maglina. Nomotetski - zakonito; razvoj u skladu s odreðenim zakonitostima. Nimbus - svijetli krug oko glave svetaca (aureola), ali preneseno i veliki ugled, slava (pa i nezaslužena), ali i nepristupaènost. Nimfeja biljka lokvanj, lopoè. Nuance - nijansa, preljev, postepen prijelaz, jedva zamjetljiv prijelaz (u zvukovima, bojama, mišljenjima). Nirvana - u Buddhinoj nauci »utrnuæe« životne žeðe trišna (pali tanha) ili volje za opstanak, stanje osloboðenja (mokša) od patnje vjeènog toka zbivanja (samsara) i preporaðanja (punar-bhava). Za razliku od osloboðenja kao akta, nirvana je transcedentno stanje koje se ne da odrediti iz odnosa realne uslovljenosti biæa. Ocal - èelik. Oikumene - (ekumena) starogrèki naziv za tada poznati i naseljeni kraj Zemljine površine (oko Sredozemnog mora); danas - svi naseljeni prostori Zemlje. Omen - dobar ili zao znak; predznak, koji na nešto sluti. Ominozan - zlokoban, zloslutan, prijeteæi. Orbis - krug, svijet. .Na Pacifiku god. 2255. Oskulacija dodir dviju površina; priljubljivanje, dodirivanje. Ostriga (kamenica) - jestivi morski školjkaš, dvo-spolac s ritmièkom sezonskom izmjenom spolova. Palankin - nosiljka u Indiji i Kini. Palolo, zeleni (Eunice virdis) - mnogoèekinjaš s koraljnih grebena otoèja Samoa i Fiji; njegov stražnji dio s jajima i spermijima (epitoki) otkine se i ispliva na površinu (radi oplodnje) u golemim kolièinama; domoroci ga jedu kao poslasticu. Pandur - sajam, vašar, pazar, dernek. Panspermija - opæa, zajednièka spermija, sjeme; teorija o postanku života. Prema Helmholtzu panspermiju prenose meteoriti, a prema Arrheniusu pritisak sunèevih zraka u cijeli svemir. Panteizam - uèenje da je sve bog, da svijet i bog nisu dva odijeljena bitka. To je teološki materijalizam, odnosno naturalizam. Partikula - èestica. Patrimonij - oèevina, nasljedstvo, baština. Perigonij - cvat gdje su sve latice meðusobno jednake i oblikom i bojom, napr. kod ljiljana; ocvijeæe.
Perisprit - drugo ime za astralno tijelo; pored dualistièkog vjerovanja da se èovjek sastoji od duše i tijela, ima i trijalistièko koje uzima da postoji još i astralno tijelo. Ono se sastoji iz izvanredno fine, pod obiènim okolnostima nevidljive materije. Astralno je tijelo posrednik izmeðu duše i tijela, jer zbog svoje izvanredne finoæe ima i materijalna i spiritu-alna svojstva. Još se naziva i fluidom. Na Pacifiku god. 2255.. Pijanilo - ono što izaziva veselo draškanje, nadra-živanje (kao šampanjac, primjerice). Pilgrim - putnik, hodoèasnik, poklonik. Pirosoma - svijetleæa morska životinja sa gotovo providnim hrskaviènim tijelom. Piston - kod duhaèkih muzièkih instrumenata jezièac koji prekriva zraène otvore; sapnica. Polimorfizam - u biologiji, pojava da se neka životinjska vrsta oèituje u više oblika ili da u jednoj generaciji tokom godina mijenja svoj oblik. Porta, Giambattista della (1541-1615) - alkemièar; pronašao i proizveo oksid kositra. Povtner, Edward John (1836-1919) - engleski slikar; slikao prizore iz grèke antike i Starog zavjeta, izvodio nacrte za freske, mozaike, vitraile i keramiku. Preceptor - uèitelj, pouèavatelj, instruktor. Protisti - suvremena živa biæa na najnižem stupnju razvoja (virusi, bakterije, amebe, bièaši i dr.), svi jednostanièni organizmi, biljke ili životinje (naziv potjeèe od E. Haeckela). Pruditi - biti koristan, goditi. Quetelet, L.A. Jacques (1796-1874) belgijski matematièar; utemeljitelj moderne socijalne statistike. Rabdomantija - otkrivanje podzemnih blaga s pomoæu tzv. vilinskih rašalja (radiestezija). Recamier, Jeanne Francoise Julie Adelaide Bernard (Madame R.) (1777-1849) francuska aristokratkinja; u njezinu se salonu okupljala opozicija protiv -Na Pacifiku god. 2255. Napoleona. Bila je prijateljica F.R. de Chateau-brianda. Refraktor - teleskop kojem je objektiv konvergentna leæa. Remedij - lijek, ljekarija, ljekovito pomoæno sredstvo. Revers - nalièje kovanog novca ili medalje. Robbia, della - porodica talijanskih kipara i kera-mièara u 15. i 16. st. u Firenci; razvila je umijeæe majolike, izraðujuæi figuralne reljefe od peèene gline pocakljene olovom, odnosno emaljnom glazurom. Rotunda - okrugla ili poluokrugla mala graðevina s kupolom. Rutherford, Ernest (1871-1937) - engleski fizièar, podrijetlom iz Novog Zelanda; poznat po otkriæu alfa-èestica, beta-èestica, gama-zraka i po svojem modelu graðe atoma; jedan od preteèa nuklearne fizike. Nobelova nagrada za kemiju 1908. Rupa - v. gjhana. Russell, Bertrand (1872-1970) - engleski filozof, logièar; zastupnik specifiène matematièke metode; zauzet u borbi za mir, protivnik rata u Vijetnamu, humanist, suprotstavlja se svakoj »pomutnji fanatizma«. Sabeizam - obožavanje zvijezda (razvijeno u staroj Sabi). Samadhi - sabranost kao glavno obilježje meditativne zadubljenosti; najširi i najèešæi termin u indijskim teorijama o meditaciji; u sistemu yoga osmi i posljednji èlan duhovne discipline. Na Pacifiku god. 2255.. Samojed - pripadnik uraloaltajskog nomadskog naroda u podruèju sjevernog Urala. Siimojedi su poznati po uzgoju sobova i lovu na krznaše. Samsara - Šufflav upotrebljava oblik »samsaro«, vjerojatno zbog njemaèkog jezièkog utjecaja; vjeèni tok svjetskog zbivanja, na kojem se osniva pravilnost pojavnih dogaðaja. Ideja samsare vezana je za pretpostavke o preporaðanju (punar-bhava) biæa, o nepostojanosti pojava, o zakonu njihove uvjetovanosti, 0 patnji i iluzornosti opstojnosti i o moguænosti osloboðenja iz njenog
kružnog toka (v. nirvana). Sankhara - ostvarenje, uoblièenje u smislu karmièkog preformiranja bitnih uvjeta ili predispozicija za nastanak biæa. Sankhara u stvari znaèi bitnu moralnu 1 unutarnju snagu koja neposredno izgraðuje svijet. Saraf - mjenjaè, bankar. Sauriji - skupno ime za izumrle (obièno divovske) gmazove. Savez Irokeza - skupina jezièno srodnih sje-vernoamerièkih Indijanaca, oko Velikih jezera. U 16. st. sklopili tzv. irokeški savez. O tom savezu H.W. Longfellow (180782) ispjevao »Pjesmu o Hiavvathi«, s poglavicom Hiavvathom kao glavnim junakom. Saxo Grammaticus (o. 1150 - o. 1210) - danski sveæenik i kronièar; u djelu »Gesta Danorum« opisao obièaje i povijest Danaca. Sensencija - starost. Sesilan - sjedilaèki; èvrsto prirastao za podlogu. Simija - majmun. Sinezije iz Kirene (o. 370 - o. 413) - filozof, pjesnik i govornik; neoplatonièar aleksandrijske škole. -Na Pacifiku god. 2255. Sinodièki mjesec - vrijeme od jednog mlaðaka do drugog (29,53 dana). Sistirati - zaustaviti, obustaviti, prekinuti. Sjeknuæe - izgradnja, podizanje. Skotom - dio vidnog polja na kome se oèituje potpuna ili djelomièna sljepoæa. Slang - govor pojedinih skupina ljudi koji samo oni razumiju; upotrebljavaju obiène rijeèi ali im daju drugo znaèenje (npr. papci - cipele). Solitaran - koji živi samaèkim životom; samotan; nedruževan. Solubilan - rastopljiv, rastvorljiv. Spektralna analiza - skupina postupaka za utvrðivanje sastava tvari s pomoæu spektra svjetlosti što je one emitiraju ili apsorbiraju. Spirituoze - alkoholna piæa. Spirohete - mikroorganizmi koji èine prijelaz izmeðu bakterija i protozoa, dakle izmeðu biljnih i životinjskih mikroorganizama. Imaju oblik zavojnice (spirale). Neke su uzroènici teških bolesti, kao npr. sifilisa (Spirochaeta pallida). Status nascendi - èas roðenja, tj. poèetno stanje. Stefansson, Vilhjalmur (1879-____) kanadski etnograf, istraživao sjeverni pol. Stigmat - žig, biljeg, brazgotina, ožiljak. Suffragium - glas, glasanje, pravo glasa (kao politièko pravo graðana). Swedenborg, Emanuel (1688-1772) - švedski filozof i prirodoslovac; u poèetku razvija originalnu filozofiju prirode", poslije je mistik i spiritualist. »Snovi jednog vidovnjaka«. Na Pacifiku god. 2255.. Tamnik - hodnik. Tanha - v. nirvana; volja za životom. Tiptologija - razgovor (izmeðu zatvorenika) ugovorenim znakovima kucanjem po zidu. Ternaran - trostuk, trodijelan. Trepak - ruski narodni ples u dvoèetvrtinskom taktu. Tropogen - obrnut, izokrenut. luè - bronca, mjed. Tumulut - metež, buka, uzbuna. Thtija - Klaiæ u svom »Rjeèniku stranih rijeèi« (izd. 1986.) objašnjava da ova rijeè znaèi cink; Šufflav, pak, misli na mesing (slitinu bakra i cinka), žutu mjed. Ulak - glasnik, kurir, glasonoša, tekliæ. Ventralan - s trbušne strane, koji se tièe utrobe. Vertebrati - kièmenjaci, kralješnjaci. Vesak - tihi glas, mrmor, zuj; štropot; šuštanje. Vigezimalni sistem - naèin raèunanja kome je osnova broj 20. Zalatiti - zahvatiti. Zavora - sprava za koèenje, koènica. Zelle (æele) - stanica, æelija. Zlatni rez (»sectio aurea«) - u geometriji naziv za podjelu dužine tako da se manji dio (m = minor)
