Muzeologija: historija, razvoj, izazovi anašnjice Andre Gob, Noemie Drouguet UVOD
Muzeologija je distiplina koja proučava muzeje i ona je relativno mlada grana nauke. Sredinom 20. stoljeda javljaju se prva prou čavanja muzeja i njegove funkcije. Muzeologija se u po četku bavila pitanjima očuvanja predmeta i umjetničkih djela i muzejskom arhitekturom. Prvi me đunarodni muzeološki skup u Madridu Madridu 1934. bio je posveden temi arhitekture i uređ jenja muzeja. Šezdesetih godina zavladala je kriza muzeja i smatralo se da de muzeji izumrijeti. Kriza de završiti osamdesetih godina. Predmet muzelogije danas vi še nije samo muzej, ved odnos čovjeka sa stvarnošdu – muzealnost. Muzealnost odlučuje koji su predmeti dostojni da budu tr ajno sačuvani u muzejima.
Muzeologiju je utemeljio Georges Henri Riviere, rođen 1897. goine u Parizu. On rai u Etnografskom muzeju od 1928. godine. Riviere je u velikoj mjeri zaslužan za osnivanje ICOM -a (Međunaronog savjeta za muzeje) 1947. godine. On je bio direktor ICOM- a i preavač muzeologije na Sorboni. Muzeologija je primjenjena znanost, znanost o muzeju. Prou čava njegovu historiju i ulogu u društvu, specifične oblike istraživanja, fizičkog čuvanja predmeta, prezentiranja, animacije, organizacije, funkcionisanja, savremene muzejske arhitekture. (Georges Henri Riviere, 1981.) Muzeologija je znanost o muzeju koja obuhva da sve vrste i oblike muzeja, kao i aspekte pod kojima se mo že shvatiti pojam muzeja. Muzeologija se prvenstveno gleda kao historija muzeja. Muzeologija mo že biti teorijska, opda i specijalna. Muzeografija je zbir tehničkih i praktičnih djelatnosti što se primjenjuju u muzeju. (Georges Henri Riviere, 1981.) Muzeografija je teorijsko promišljanje o pitanjima praktične primjene kojima se definira, objašnjava i analizira koncepcija izložbe, njena struktura i funkcionisanje. Scenografija je pojam preuzet iz scenskih umjetnosti. Scenografija objedinjuje formalne i materijalne aspekte izložbe: vješanje i postavljaje predmeta, boje, vitrine, rasvjeta.
Porijeklo riječi muzej: U antičko oba, riječ museion označavala je sveti gaj posveden muzama, Apolonovim pratiljama i zaštitnicama zaštitnicama umjetnosti. U 15. stoljedu, stoljedu, latinska riječ museum i talijanska talijanska museo označavaju zbirku, skup premeta umjetničke ili kulturološke priroe. Krajem 20. stoljeda pojavili su se brojni priručnici iz muzeologije i muzeografije koji se bave praktičnim
aspektima funkcionisanja muzeja. Razmatraju pitanja o čuvanju premeta, upravljanju i postavljanju izložbi. Mnogi današnji muzeji nastali su u 18. stoljedu, iako su zbirke tih muzeja starije. Prvi muzeji nastaju na temelju zbirki vladara ili pojedinaca, a privatne zbirke su i danas osnova na kojoj se zasnivaju neki muzeji. Zbirke nastaju iz različitih pobua: znatiželja (sakupljaju se neobični, zanimljivi i rijetki premeti) , zanimanje za prošlost ili poroične uspomene , izvjesno pobožno štovanja tajnovitih premeta (kult ljepote), želja za izražavanjem modi, smisao za red i cjelovitost ili kao dugoro čne investicije.
Antičko oba – srednji vijek Prvi zapisi o jenoj zbirci potiču iz 7. i 6. stoljeda p.n.e. iz babilonskog carstva. Njihov cilj bio je pokazati bogatstvo i mod. Ta zbirka bila je zapravo riznica. U vrijeme klasične Grčke zbirka je još uvijek znak modi, ali i počinje bivati vezana za vjeru. Umjetnička jela postaju znak pobožnosti i grčki graovi nastoje prikupiti što vedi broj takvih jela. Tokom helenističkog perioa stvaraju se velike zbirke vlaara koji naručuju kopije značajnih klasičnih jela. U Rimskom carstvu i alje vlaa zanimanje za zbirku među bogatim slojevima ruštva. U Rim pristižu umjetnička jela iz svih provincija, posebno iz Egipta. Tokom srenjeg vijeka crkve i samostani skupljanju umjetničke premete, ali se oni rijetko izlažu. Od renesanse o 17. stoljeda
U periou rane renesanse u 13. stoljedu u Italiji i u 14. stoljedu u rugim krajevima, kraljevi i kneževi počinju stvarati velike zbirke vrijenih knjiga, umjetnina o zlata, egzotičnih premeta. To je prva renesansa. Ponovo se otkrivaju i prevoe jela starih grčkih i latinskih pisaca. Humanizam čovjeka stavlja u sreište svog razmatranja, a umjetnička jela nalaze svoj smisao izvan vjerskog značenja. Razvoj trgovine i pojava kapitalizma pogouju obogadivanju privatnih zbirki. Zb irke koje nastaju u tom periodu su temelj anašnjih najvedih italijanskih muzeja. Najpoznatiji je primjer Firence i poroice Meici, čiji su članovi sakupili veliku biblioteku. Krajem 15. stoljeda papa Siksto IV otvara u Rimu galeriju antičnih broznanih skulptura na Kapitolu, ali de taj muzej tek o 18. stoljeda biti otvoren za javnost. Papa Julije II početkom 16. stoljeda kupuje antička umjetnička jela i izlaže ih u vorištu palače Belveere: bio je to začetak Vatikanskih muzeja. Zanimanje za antičku umjetnost raste u Francuskoj, Austriji, na njemačkom i španskom voru. Cijela Europa se posveduje kolekcionarstvu. U Engleskoj se krajem 18. stoljeda utemeljuje Ahsmolean Museum u Oxforu, umjetnička i naučna zbirka sa bibliotekom. Javni muzej
Muzej košta i ne postoji slučajno. Muzej se s vremenom morao otvoriti javnosti i prestati biti privatno vlasništvo. Muzej je ušao u prostor javnog obra. Tek sa pojavom Francuske revolucije, jasno de se navesti očekivanja koje ruštvo ima o muzeja: čuvanje, zaštita kulturne baštine, prisvajanje kulturnog naslijeđa kraljeva, aristokratije, crkve i pokazivanje narou, eukacija naroa, razvoj smisla za umjetnost. 18. stoljede: širenje prosvjetiteljskih ieja Osamnaesto stoljede obilježavaju tri pojave u razvoju muzeja: - otvaranje zbirki javnosti sa ciljem a se naro obrazuje, a naro uživa i a razvije smisao za umjetnost - mijenjanje statusa zbirki porazumijeva a privatne zbirke postaju javne, a o njima brigu voi ržava: posljednja nasljednica porodice Meici 1737. aje ržavi Toskani vlast na poroičnom zbirkom, britanski parlament otkupljuje zbirku hansa Sloanea i utemeljuje Br itish Museum - pretvaranje zbirki rijetkih premeta u sistemske skupove premeta, okumenata, uzoraka i osmišljeno prezentovanje umjetničkih jela; Daubenton, Buffon i Linne klasificiraju zbirke
Antičko oba – srednji vijek Prvi zapisi o jenoj zbirci potiču iz 7. i 6. stoljeda p.n.e. iz babilonskog carstva. Njihov cilj bio je pokazati bogatstvo i mod. Ta zbirka bila je zapravo riznica. U vrijeme klasične Grčke zbirka je još uvijek znak modi, ali i počinje bivati vezana za vjeru. Umjetnička jela postaju znak pobožnosti i grčki graovi nastoje prikupiti što vedi broj takvih jela. Tokom helenističkog perioa stvaraju se velike zbirke vlaara koji naručuju kopije značajnih klasičnih jela. U Rimskom carstvu i alje vlaa zanimanje za zbirku među bogatim slojevima ruštva. U Rim pristižu umjetnička jela iz svih provincija, posebno iz Egipta. Tokom srenjeg vijeka crkve i samostani skupljanju umjetničke premete, ali se oni rijetko izlažu. Od renesanse o 17. stoljeda
U periou rane renesanse u 13. stoljedu u Italiji i u 14. stoljedu u rugim krajevima, kraljevi i kneževi počinju stvarati velike zbirke vrijenih knjiga, umjetnina o zlata, egzotičnih premeta. To je prva renesansa. Ponovo se otkrivaju i prevoe jela starih grčkih i latinskih pisaca. Humanizam čovjeka stavlja u sreište svog razmatranja, a umjetnička jela nalaze svoj smisao izvan vjerskog značenja. Razvoj trgovine i pojava kapitalizma pogouju obogadivanju privatnih zbirki. Zb irke koje nastaju u tom periodu su temelj anašnjih najvedih italijanskih muzeja. Najpoznatiji je primjer Firence i poroice Meici, čiji su članovi sakupili veliku biblioteku. Krajem 15. stoljeda papa Siksto IV otvara u Rimu galeriju antičnih broznanih skulptura na Kapitolu, ali de taj muzej tek o 18. stoljeda biti otvoren za javnost. Papa Julije II početkom 16. stoljeda kupuje antička umjetnička jela i izlaže ih u vorištu palače Belveere: bio je to začetak Vatikanskih muzeja. Zanimanje za antičku umjetnost raste u Francuskoj, Austriji, na njemačkom i španskom voru. Cijela Europa se posveduje kolekcionarstvu. U Engleskoj se krajem 18. stoljeda utemeljuje Ahsmolean Museum u Oxforu, umjetnička i naučna zbirka sa bibliotekom. Javni muzej
Muzej košta i ne postoji slučajno. Muzej se s vremenom morao otvoriti javnosti i prestati biti privatno vlasništvo. Muzej je ušao u prostor javnog obra. Tek sa pojavom Francuske revolucije, jasno de se navesti očekivanja koje ruštvo ima o muzeja: čuvanje, zaštita kulturne baštine, prisvajanje kulturnog naslijeđa kraljeva, aristokratije, crkve i pokazivanje narou, eukacija naroa, razvoj smisla za umjetnost. 18. stoljede: širenje prosvjetiteljskih ieja Osamnaesto stoljede obilježavaju tri pojave u razvoju muzeja: - otvaranje zbirki javnosti sa ciljem a se naro obrazuje, a naro uživa i a razvije smisao za umjetnost - mijenjanje statusa zbirki porazumijeva a privatne zbirke postaju javne, a o njima brigu voi ržava: posljednja nasljednica porodice Meici 1737. aje ržavi Toskani vlast na poroičnom zbirkom, britanski parlament otkupljuje zbirku hansa Sloanea i utemeljuje Br itish Museum - pretvaranje zbirki rijetkih premeta u sistemske skupove premeta, okumenata, uzoraka i osmišljeno prezentovanje umjetničkih jela; Daubenton, Buffon i Linne klasificiraju zbirke
Nastanak muzeja Louvre (Francuska)
Colbert, prvi ministar kralja Louisa XIV pomogao je obogadivanju kraljevskih zbirki. On je htio osnovati muzej za edukaciju posjetitelja i obrazovanje umjetnika u palači Louvre, koju je vor napustio olaskom u Versailles. Velika galerija se otvara 1681. goine, ali ne traje ugo. Ponovo se javlja ieja a se omogudi slikarima pristup kraljevskim zbirkama kako bi se usavršilo njihovo umijede. Grof D'Angiviller ponovo pokrede projekat velikog muzeja u Louvreu, ali raovi r aovi sporo napreuju zbog neostatka novca. Tokom prvih mjeseci revolucije, od 1789. do 1793. onijete su oluke vezane za umjetnička jela i
njihovo očuvanje. Postavljeni su temelji moerne muzeologije: kolektivna ogovornost prema baštini, uloga javne uprave, muzej kao mjesto čuvanja, iaktička uloga muzeja. 2. novembar 1789. dolazi do oduzimanja imovine crkvama. Umjetnička jela koja su pripaala crkvama postaju io narone baštine, zaržavajudi svoj uhovni smisao. Razvija se svijest o kulturnoj vrijenosti ouzetih obara o crkve i ržava preuzima brigu o njima. Osniva se Komisija za zaštitu spomenika. 10. avgust 1792. dolazi do naronog ustanka. Proglašava se republika. Ministar unutrašnjih poslova Rolan traži a se u Louvre prenesu slike i ruga jela lijepih umjetnosti. Osniva se Muzejsko vijede zauženo za projekat uređenja zgrada. 27. juli 1793. N arona skupština onosi oluku o osnivanju Centralnog muzeja umjetnosti u Louvreu. Louvre se otvara za javnost 10. avgusta 1793. na an ukinuda monarhije, a muzej 18,. septembra. Louvre nije prvi muzej u Francuskoj ili Europi. Međutim, osnivanje Louvre je značajno zbog: revolucionarnog konteksta u kojem je nastao, zbog političke volje koja j e dovela do njegovog osnivanja (prisvajanje obara kraljevske poroice), zbog opsega sakupljenih zbirki, zbog novih pitanja očuvanja baštine, zbog simboličnog značenja palače Louvre (nekaašnje sreište kraljevske vlasti) i zbog univerzalnog karaktera. Muzej francuskih spomenika Alexanra Lenoira: Olukom iz 1791. napušeni samostan Mlalih
augustinaca u Parizu postaje spremište za smještaj skulptura ouzetih o vjerskih zajenica. Mlai slikar Alexanre Lenoir zaužen je za njihovo čuvanje. On pohranjuje na dgrobne kipove kraljevskih grobnica i ruga jela. To spremište postaje Muzej francuskih spomenika 1795. i to je prvi historijski muzej u kojem su kipovi izloženi hronološki, a izložbenih prostorija ima onoliko koliko ima umjetničkih razoblja. Muzej je zatvoren 1815. a kipovi su razneseni posvuda. posvuda.
Od 1794. do 1825. Louvre pstoji, samo ga je potrebno organizovati. Godine 1802. za kustosa je
imenovan Dominique Vivant Denon i taa počinje popisivanje jela. Tokom osvajanja, prisvajaju se umjetnička jela iz Belgije, Nizozemske i Italije. U julu 1798. s lavi se ulazak kipova iz Italije u Louvre, koji postaje univerzalni muzej.
19. stoljede – stoljede – stoljede muzeja Brojne muzeje koji širom Europe postoje u 19. stoljedu ijelimo na: - umjetničke muzeje koji su najbrojniji, a nastali su iz privatnih zbirki - muzeje prironih znanosti koji izlažu živi biljni i životinjski svijet ili fosile, herbarije, kristale - historijske muzeje koji su malobrojni, a izlažu portrete i historijske slike
Arheološki muzeji se brzo razvijaju, a areologija se o samostaljuje u odnosu na historiju umjetnosti. Otvara se Odjel egipatskih starina u Louvreu 1826 ., u Berlinu 1859. u British Museumu 1861. i Muzju
etruščanske umjetnosti u Vatikanu 1838. Muzej nacionalnih starina otvara se 186 2. u Saint-Germain en Laye, što je rezultat r ezultat arheoloških istraživanja. Nacionalizam de potaknuti osnivanje muzeja rai veličanja nacionalnog identiteta. Muzeji savremene umjetnosti prihvataju jela živih umjetnika, jela romantičara, jela slikara historijske
tematike, jela svih onih čije se umjetničko izražavanje protivi klasicizmu. Tokom 19. stoljeda umjetničke muzeje karakterizira elitizam. Nauka i tehnika: muzejski svijet ne ostaje ravnoušan prema inustrijskom razvoju. U Parizu se 1799. otvara Nacionalni muzej za umjetnost i obrt. U Londonu se 1852. o tvara muzej posveden inustrijskim
obrtima i označava početak vala izgranje muzeja uz pomod tvrtki. Izložena keramika, staklo, oružje i tekstil moraju posjetiocima istovremeno pružiti užitak i poslužiti kao moel taašnjoj proizvonji. Muzej nauke otvoren u Londonu 1857. prikazuje egzaktne nauke i mehaniku. Etnografija: Na svjetskoj izložbi 1878. u palači Trocaero izložena je etnološka zbirka Francoisa I, koja je
temelj muzeja Trocaero koji kasnije postaje Muzej čovjeka. Zanimanje za egzotičnost i 'prim itivne narode' posljedica je europskih kolonijalnih osvajanja u Aziji i Africi.
Romantizam u muzeje unosi sklonost ka prekomjernosti i prenatrpanosti: nagomilavaju se izložbeni primjerci, miješaju se kopije i originali, izlaže se sve što se posjeuje. Ipak se uočava i smisao za klasifikaciju. Bio je to početak osmišljenog muzejskog prezentiranja. U poručju prironih znanosti učavaju se promjene u prezentaciji biljnog i životinjskog svijeta. O vorskih menažerijaa nastaju zološki vrtovi za naučna istraži vanja egzotičnih životinjskih vrsta. U Lononu se zoološki vrt otvara 1828., u Amsteramu 1843., u Berlinu 1844. Prvi zoološki vrt u Parizu otvara se 1860. U Sjeinjenim Američkim Državama 1872. se otvara prvi prironi park Yellowstone Park. Prvi izvaneuropski muzej otvara se 1857. u Egiptu. Riječ je o muzeju u taašnjoj britanskoj kolonoji koji
prije svega služi kao sklaište buudi a British Museum ne može sve prihvatiti. Američki muzeji Metropolitan Museum of Art (1869.) i Američki muzej prirone historije (1871.) usu veliki muzeji u privatnom vlasništvu. Razvoj muzeja od 1920.
U muzejima se otvaraju laboratoriji za proučavanje i restauraciju arheoloških premeta pronađenih tokom arheoloških iskapanja na Bliskom i Srenjem istoku. Razvijaju se naučne aktivnosti u muzejima. Europski kustosi i dalje su zainteresovani prvenstveno za čuvanje zbirki, ali ne i za muzejske posjetioce. S vremenom, zemlje Latinske Amerike, Afrike i Azije žele imati vlastite muzejske institucije vezane za nacionalni ientitet, a njihovo ovajanje o europske muzeografije sporo teče. Osnivanje Muzeja antropologije u Ciua e Mexicu 1964. simbol je ove „muzejske ekolonizacije“. Tradicionalni muzeji likovnih umjetnosti imaju teškode pri smještaju jela savremenih umjetnika. Osnivaju se novi muzeji savremene umjetnosti.
1. DEFINICIJA I RAZNOVRSNOST MUZEJA Različite efinicije muzeja
„Muzej je stalna ustanova osnovana sa ciljem čuvanja, proučavanja i izlaganja zbirki umjetničkog, historijskog, naučnog ili tehničkog značaja radi užitka i obrazovanja publike.“ (Opd a enciklopedija Alpha encyclopedie, 1971.)
„Muzej je ustanova u kojoj su sabrane i klasificirane zbirke predmeta historijskog, tehni čkog, naučnog, umjetničkog značaja u svrhu njihovog o čuvanja i prezentiranja javnosti.“ (Rječ nik nik Le nouveau Petit Robert, 1993.)
„Muzeji su mjesta gdje se izlažu zbirke predmeta zbog njihovog posebnog zna čaja. Neki obrađuju jednu ili više tematika, drugi se ograničavaju na izlaganje samo jednog materijala poput stakla, keramike... “ (Enciklopedija Britannica, 1964.)
„Muzej je stalna, neprofitna ustaniova u službi društva i njegova razvoja i otvorena javnosti koja sabire, čuva, istražuje, komunicira i izla že materijalna svjedočanstva o čovjeku i njegovoj okolini radi proučavanja, obrazovanja i zabave.“ (G. H. Riviere, 1975.) „Muzeji ljudima omogudavaju istraživanje zbirki koje su im izvor nadahnuda, znanja i zabave. To su institucije koje u ime društva sakupljaju, čuvaju i pokazuju javnosti artefakte i uzorke.“ (Dru š tvo tvo engleskih muzeja, 2000.)
„Muzej je ustanovljena, stalna, neprofitna institucija, čiji primarni cilj nije izlaganje povremenih izložbi oslobođenih poreza na obit, ved je otvorena institucija vođ ena u interesu javnosti radi sabirana, duvanja, restauracije, proudavanja, interpretiranja i izlaganja predmeta edukativne i kulturne vrijednosti, umjetničke, naučne, historijske i tehnološke građe te uzoraka za obrazovanje i užitak publike. “ (Dru š tvo tvo čkih kih muzeja) ameri č „Muzej oređuju premeti, jela, zbirke koje se u njemu čuvaju. Muzej je tamo gje postoji zbir premeta koji se čuvaju. Ako nema premeta, muzej ne post oji. Takozvane muzealne kulturne aktivnosti i one aktivnosti vezane uz publiku rezultat su postojanja premeta, rezultat koji se ne može uvijek provjeriti.“ (Alessandra Mottola Molfino) „Muzej je svaka stalna zbirka sastavljena o obara čije je čuvanje i izlaganje od javnog interesa i organizovano je rai obrazovanja, poučavanja i zabavljanja publike.“ (Francuski zakon iz 2002.) Definicija Međunarone organizacije muzeja i muzejskih stručnjaka kaže a je „ muzej stalna, neprofitna ustanova u službi ruštva i njegova razvoja, otvorena javnosti, koja sabire, čuva, istražuje, komunicira i izlaže u cilju proučavanja, obrazovanja i zabave.“ Ovom efinicijom su obuhvadeni : muzeji u pravom smislu te riječi, prironi, arheološki, etnografski lokaliteti i znamenitosti, institucije kao što su botanički i zoološki vrtovi, akvarij i vivarij, koji čuvaju i izlažu žive uzorke, naučni centri i planetariji, neprofitne umjetničke galerije i izložbene galerije pri bibliotekama i arhivskim centrima, prironi rezervati, međunarone, nacionalne, regionalne ili lokalne službe koje brinu o muzejima, kulturni centri, it.
Zajeničke tačke naveenih efinicija: a) Muzej je stalna institucija. b) Muzej jeluje u opdem interesu i neprofitna je institucija. c)
Muzej je otvoren javnosti. Privatna zbirka nije muzej.
d) Muzejska zbirka se klasificira, proučava i naučno obrađuje. e) Muzej mora izlagati i prezentirati javnosti.
Neki autori prave razliku između muzeja i muzealne institucije. Muzealna institucija, u širem smislu, označava ustanove bliske muzejima čije karakteristike ne posjeuju u potpunosti. Ovje se prije svega misli na muzeje bez zbirki. U aljem rau, ipak demo riječi „muzej“ i „muzealna institucija“ koristiti kao sinonime i smatrati a označavaju isto. U muzejima se povedava broj posjetitelja sa različitim očekivanjima. Muzeji se otvaraju i van Europe i prilagođavaju se lokalnim uvjetima i potrebama. Kulturni turizam pokazuje zanimanje za muzeje. Nove tehnologije su značajno srestvo muzejskog komuniciranja. Raznovrsnost muzeja
Tematska raznovrsnost
U posljenja va stoljada stvara se veliki broj više ili manje specijaliziranih muzeja. Louvre, npr., iako je univerzalni muzej, ipak ograničava svoje poručje jelovanja samo na umjetnost i ne pokriva Ameriku, Afriku, Daleki istok i sl., ved za svaku o ovih oblasti postoji neki tematski specijaliziran muzej. Opdi muzeji sistemski pokrivaju jeno poručje ljuske spoznaje, ok se rugi specijaliziraju za oređeni lokalitet, materijal ili tehniku. Muzeji obuhvataju cjelokupno polje ljudskih aktivnosti: Muzej erotike,
Muzej pogrebnih običaja, Muzej kamena, Muzej mirisa, Alpski muzej, Muzej mora, Muzej Drugog svjetskog rata, Muzej Legije časti, Nacionalni muzej nogometa. Može li se utvriti tematska tipologija muzeja? G. H. Riviere prelaže slijeedu klasifikaciju: - umjetnički muzeji: likovna, grafička i primjenjena umjetnost, scenske umjetnosti, muzika i ples,
književnost, fotografija i filmska umjetnost i arhitektura - ruštveno-naučni muzeji: historija sa arheologijom i prethistorijom, etnologija, antropologija, folklor, pedagogija, medicina, higijena, zabava. - muzeji prirodnih nauka - muzeji nauke i tehnologije Ova klasifikacija često se kritikuje. Neke oblasti su izvojene (meicina), a neke su svrstane u istu
kategoriju (historija, arheologija i prethistorija). Veliki broj muzeja obuhvata više kategorija, a to se posebno odnosi na lokalne muzeje. Edson i Dean da ju prikaz raznovrsnosti muzeja sa tri glavne tačke: umjetnost, historija i nauka.
Raznovrsnost prema geografskom poručju Muzej razlikujemo prema užem ili širem geografskom poručju na kojem se proučava ista tematika. Uzmimo primjer umjetničkih i arheoloških muzeja: - opdi muzeji: Louvre, British Museum, Metropolitan Museum - međunaroni muzeji: Kraljevski muzej umjetnosti i historije u Briselu - nacionalni muzeji: Germanische Museum u Nurnbergu - regionalni muzeji: Muzej valonske umjetnosti u Liegeu - lokalni muzeji: Arheološki muzej Arlona - muzeji-kude: vorac u Versaillesu
Raznovrsnost prema veličini Nepotrebno je isticati razliku između Louvrea, najvedeg muzeja na svijetu i malog, lokalnog muzeja koji vodi samo jedna osoba. Raspo nje velik kada muze je razvrstavamo prema njihovoj veličini. Raznovrsnost prema statusu
Vedina muzeja u Europi je po javnom upravom. Postoji nekoliko razina naležnosti: - naležnost ržave: nacionalni muzeji i federalni muzeji - naležnost lokalnih vlasti: ovi su muzeji najbrojiniji – po naležnosti regije, pokrajine, opdine - udruge pod kontrolom lokalnih vlasti : sve češde se upravljanje povjerava urugama
Uruge čiji su osnivači razne institucije (Crkva, vjerska ruštva, univerziteti) i gr upe pojeinaca začetnici su brojnih muzeja. Uruge i grupe nisu motivisane materijalnim ciljevima i jeluju u opdem interesu. Raznovrsni oblici muzeja
Klasični muzejski oblik proizašao je iz zbirki koje su se tokom razoblja prosvjetiteljstva postepeno otvarale javnosti, a tematski se proširile tokom 19. stoljeda. U 20. stoljedu razvijaju se novi oblici kojima se poneka osporava karakter muzeja. Ove institucije u svom nazivu riječ „muzej“ često zamijenjuju izrazima kuda, centar, nalazište. Parkovi prirode Prvi park prirode otvoren je 1872. u Sjeinjenim Američkim Državama, a oatle se šire i u Europu. Ovje
se ne rai o čuvanju zbirke živih primjeraka, ved se io priroe pokazuje javnosti onako kako on zaista izglea. Štite se prejeli i ekosistemi sa pripaajudim životinjskim i biljn im vrstama. Interpretacijski centri
Interpretacijski centri se pojavljuju u Sjeinjenim Američkim ržavama sreinom 20. stoljeda u skllopu parkova priroe. Oni su io lokaliteta koji interpretiraju, onosno, prezentiraju i objašnjavaju javnosti. Ne posjeduju zbirku. Ova nova muzealna forma svoju svrhu nalazi u samom lokalitetu. Interpretacijski
centri žele privudi, zainteresirati posjetioce.
Interpretacijski centar Pont-du-Gard: Pont-du- Gar je najveda i najbolje očuvana rimska građevina u Francuskoj. On je izgrađen preko oline rijeke Gar za napajanje voom antičkog graa Nimesa. Ovaj lokalitet je nedavno moderniziran rai bolje turističke ponue. Pritom je pozemni prostor previđen za
smještaj ustanove muezalnog karaktera sa nazivom „Velika izložba“. O vdje se nalaze osnovne odrednice efinicije interpretacijskog centra: lokacija, koncept, izložba. Neostaci ovog interpretacijskog centra su što je smješten u suterenu i ima lošu signalizaciju: posjeti ga mali broj posjetioca. Ekomuzeji Ekomuzeji se javljaju na osnovu zamisli o prezentiranju i tumačenju čovjeka u njegovoj okolini (prironoj,
inustrijskoj ili urbanoj). Pojava ekomuzeja povezana je sa promjenama francuskog ruštva oko 1960. Ekomuzeji su često ecentralizirane muzealne ustanove, razbacane na više kolacija jenog poručja ili skup sličnih povezanih ustanova. Ekomuzej La bresse bourguigonne: Godine 1981. osnovana je udruga za utemeljenje ekomuzeja
sjevernog ijela pokrajine La Bresse. Prva je izložba postavljena u julu 1981. goine. U statutu se kaže a je ovaj ekomuzej „kulturna organizacija čija je svrha proučavati, zaštititi, istaknuti i obnoviti razne oblike prirone i kulturne baštine zavičaja uz pomod i aktivno sujelovanje stanovništva.“ Ovaj muzej je smješten u vorcu Pierre-de-Bresse. Ima sedam ogranka : Muzej žita i kruha, Muzej šuma i rveta, Govedo, konj, traktor, Izrada drvenih i slamnatih stolica, Vinogradar i njegov vinograd, Novinaska
tiskara, Crepovi i opeke. Djelatnost ekomuzeja širi se i izvan njegovih ziova kroz putujude izložbe i sl. Karakteristične oznake ekomuzeja: - uvijek su vezani uz oređeno poručje - često se utemeljuju pri uređenju regionalnih p0arkova - najčešde se stvaraju u regijama velikih privrenih promjena - svoje jelovanje temelje na aktivnom sujelovanju stanovništva - u njima se presjecaju vrijeme i prostor, historija i geografija, dijahronijski i sinhronijski pogledi
Big is beautiful: Park Kalyna u Kanai, otvoren 1992., najvedi je ekomuzej u svijetu. On objeinjuje više o stotinu sela, tri inijanska rezervata. Najvedi broj stanovnika je ukrajinskog porijekla. Vedi io baštine parka Kalyna je nematerijalne prirode: jezik, kultura, ples, muzika.
Muzeji na otvorenom
Na prvi pogle, muzeji na otvorenom razlikuju se samo po tome što nemaju zgrau ili krov koji bi štitio izloške. Međutim, oni su veoma posebni. Prvi je otvoren 1891. u Skansenu u Šveskoj. Ra i se o Muzeju Skaninavske etnografije koji objeinjuje seoske kude, rastavljene i prenijete u muzej i raionice traicionalnih umijeda. Voiči su obučeni u narono ruho. Mnogi muzeji inustrijske arheologije sa raznim strojevima su muzeji na otvorenom. U otvorene muzeje skulptura često je ulaz sloboan i besplatan (Park skulptura u Vassiviere-en-Limousin). Ovje više nije riječ o zbirci premeta kojima treba osigurati zaštitu ved o ekološkom pristupu, kao u parkovima priroe. Skulptura je sastavni io samog lokaliteta i svako naršavanje okoline mijenja i prirou samog umjetničkog jela.
Arheološki parkovi i lokaliteti Ovi arkovi na otovrenom posvedeni su arheologiji i prethistoriji. Oni poneka izlažu izvorne arheloške iskopine, iako najčešde objeinjuju r ekonstruirana naselja, sisteme odbrane, spomenike. Osnovni naglasak je na iskustvenom oživljaju posjetioca kojeg se potice na oživljavanje oređenih jelatnosti: kuhanje na galski način, prenos golemih kamenih ploča za izgranju olmena, gađanje lukom i s trijelom, izraa zemljanog posuđa. Poneka je u cjelinu uklopljen zatvoreni muzej. Ovi muzeji često potiču istraživačke jelatnosti na poručju eksperimentalne arheologije. Naučni /znanstveni centri i parkovi Koncept „science centrea“ (naučnog centra) pojavio se 1963. goine u Sjeinjenim Američkim Državama osnivanjem Exploratoriuma u San Francisku. Oatle se širi u Kanau (Znanstveni centar Ontario u Torontu), Veliku britaniju (Znanstveni centar u Glasgowu) i ostatak svijeta (Znanstveni centar u Pekingu).
Za razliku o traicionalnih muzeja nauke i tehnike, naučni centri ne zanimaju se prvenstveno za historiju nauke i uglavnom ne čuvaju zbirke. Njihov je cilj iaktičke priroe: izlaganje savremenih naučnih koncepata i teorija, iznošenje iskustva, popularizacija rezultata vrhunskih istraživanja. Razvili su muzeografiju utemeljenju na eksperimentisanju i interaktivnosti. Ciljna publika su djeca i adolescenti. Grad, park, ili, posve jednostavno, muzej? Grad nauke i inustrije izgrađen o 1983. o 1986. u pariškoj
četvrti La Vilette na mjestu nekaašnjih laonica želi biti gra buudnosti otvoren širokojo i raznolikoj publici. Tri su osnovna zadatka: upoznati publiku sa razvojem nauke i tehnike kako bi ih znala primjeniti, objasniti da je i on sudionih u savladavanju tih tehnologija, poticati inovacije, stvarateljstvo, izumiteljski
uh. La Vilette je više gra nego muzej, jer razvoj nije na historiji naučnih istiplina ved na njihovoj prisutnosti u anašnjem svakonevnom životu. Izložbe se ne obradaju naučniku ili inžinjeru ved običnom građaninu. Park naučnih pustolovina u Monsu ima nešto zajeničko sa Graom nauke inustrije: oba su izrađena iz sličnih razloga, ali se generalno razlikuju. Park naučnih pustolovina smješten je u inustrijskim zgraama starog ugljenokopa: on je pokretač lokalne privrene obnove i posrenik u približavanju nauke i tehnike posjetiocima. Nema stalnih izložbi, ved samo povremene u trajanju vije o tri goine: njihova se prezentacija mijenj a a bi se privukla nova publika. Gra nauke i inustrije i Park naučnih pustolovina neosporno su muzeji. Ispunjavaju četiri temeljne zaade muzeja, objeinstitucije pohranjuju zbirke i rae na očuvanju baštine. Centri savremene umjetnosti Od muzeja savremene umjetnosti razlikuju se po tome što ne sabiru kolekcije i zato što aktivno sujeluju
u umjetničkom stvaralaštvu organizacijom kulturnih ešavanja i tematskih izložbi sa naručenim jelima. Animacijske aktivnosti su u prvom planu. Studio savremene umjetn osti u Tourcoingu je oličan primjer. Ponekad se muzej i centar savremene umjetnosti nalaze u istoj ustanovi.
Gradski muzeji
Veliki graovi rano su počeli osnivati muzeje kako bi prestavili svoju historiju. Muzej Carnavalet je historijski muzej grada Pariza, utemeljen 1869. rai očuvanja uspomene na stari Pariz. Novi koncept ovog muzeja usmjeren je na muzealno prestavljanje graa primjenom različitih muzeografskih pristupa. Muzej namijenjen gradu: Muzej Gaagne, historijski muzej graa Lyona svoj zače tak nalazi u djelovanju
omadih obrazovanih poklonika umjetnosti koji su se na razmeđi 19. i 20. stoljeda zauzeli za očuvanje ostataka prošlosti svog graa ugroženog urbanističkim raovima. Muzej se povedavao bez sistematskog plana. Muzej Gadagne mora se očuvati na temeljima lyonske historijske baštine, muzeografski osavremeniti i otvoriti prema savremenim urbanim izazovima. Plan obnove ima tri zadatka: organizirati
pravi muzej urbane historije, povezati ga sa graom i prestaviti ga kao školu za pouku o građanstvu. Posebna pažnja usmjerena je na povezivanje muzejske baštine sa baštinom graa. Novi oblici muzealnih institucija odgovaraju ICOM- ovoj efiniciji muzeja. Međutim, mnogi muzeolozi i
muzejski stručnjaci osporavaju im muzejski karakter, najčešde zbog toga što ne posjeuju zbirke predmeta. Zabavni parkovi nisu muzealne institucije jer im je krajnji cilj zarada.
Muzej i nepokretna baština Očuvanje nepokretne baštine počinje u ikonoklastičkoj krizi u vrijeme Francuske revolucije kaa se pojavljuje svijest o vrijenosti spomeničke baštine. Spomenici i lokaliteti nisu sami po sebi muzealne institucije. Briga za valorizacijom spomenika pred publikom pojavljuje se odnedavno. Prvi postupak u
valorizaciji je postavljanje osnovnih oznaka na lokalitetu i ploča sa objašnjenjem. Stvaranje muzeja na lokalitetu najpotpunije je rješenje čiju opravanost potvrđuje sam spomenik ili nalazište.
2. ČEMU MUZEJI?
Bruno-Nassim Abourar oređuje tri funkcije prvobitnog muzeja Louvre: baštinsku, eukativnu i
zabavnu i tvri a su i alje primjenjive na sve umjetničke muzeje. On kaže a „muzej mora izlagati baštinu koju čuva, obrazovati i pružati užitak“. Goine 1922. glavni kustos Kraljevskih umjetničkih i historijskih muzjea u Briselu, Jean Capart muzeju oređuje vije uloge: naučnu i eukativno -komunikacijsku. ICOM-ova efinicija muzeja kaže a muzej „istražuje, nabavlja, čuva, komunicira i izlaže“. Peter van Mensch svoi pet naveenih glagola na tri: čuvati, proučavati, komunicirati. Četiri muzejske funkcije Funkcija izlaganja: Ako je izložba neostupna javnosti, ona treba ostati u privatnim zbirkama. Svrha muzeja je prezentiranje zbirki premeta kulturnog značaja rai zabave i obrazovanja publike.
Funkcija čuvanja: Muzej je mjesto sakupljanja i čuvanja baštine. On mora osigurati zaštitu zbirki o krađe i propaanja. Muzej mora osigurati ogovarajude uvjete čuvanja predmeta.
Naučna funkcija: Muzej mora provoiti razna proučavanja vezana za muzejske premete i kontekst u okviru kojeg se razumijevaju. Istraživanja mogu voiti muzejski jelatnici ili vanjskih str učnjaci. Animacijska funkcija: Muzej se mora uključiti u kulturni i ruštveni život svog graa i regije. Animacijske
aktivnosti su povremenee izložbe, vođeni obilasci, preavanja, koncerti, raionice. Javlja se pitanje kojoj muzejskom funkciji ati prenost. U mnogim umjetničkim i arheološkim muzejima prenost se aje funkciji čuvanja: vedina kustora smatra a im je osnovna zaada čuvanje baštine. Međutim, ustanovljeno je a su premeti bolje očuvani u privatnim nego u muzejskim zbirkama. Tako a bi bilo najlakše zatvoriti muzeje i vratiti zbirke vlasnicima. Muzej služi a izlaže baštinu javnosti. Primjer sklada muzejskih funkcija: Kraljevski prirodoslovni institut Belgije: Osnovan je sredinom 19.
stoljeda u Briselu i u početku je bio mali muzej, spremište premeta sa poručja prironih nauka. Kasnije post aje regionalni istraživački muzje gje de se sakupljati i proučavati prirona bogatstva Belgije. Ovaj je muzej primjer sklaa četiri muzjeske funkcije. Posjeuje velike izložbene vorane, a zbirke sarže 30 miliona uzoraka. Naučno istraživanje i alje traje u južnim morima, tropskim šumama, ali je masovno sakupljanje uzoraka zamijenjeno proučavanjem sreine i stanja okoliša. Eukacijski centar razvija se krajem 20. stoljeda po vostvom Alaina Quintarta. Henri Riviere aje prenost naučnoj funkciji i kaže a je istraživačka funkcija temelj svih muzejskih djelatnosti i a osmišlja metoe čuvanja i kulturnog jelovanja, te istraživanju treba ati temeljnu ulogu.
Neki muzeji isključivo prenost aju animacijskoj funkciji. Isključivo isticanje jene funkcije ovoi u opasnost sam opstanak muzejske institucije. Da bi u potpunosti izvršio svoju zaadu, muzej mora paziti na sklaan onos različitih funkcija i nijenu ne smije zanemariti. Očekivanja muzejskih korisnika Četiri funkcije muzeja ogovaraju zaadama koje urštvo ojeljuje muzeju. Međutim, muzejska institucija može se posmatrati i u onosu prema korisnicima/posjetiocima, kao i političarima i mecenama. Očekivanja korisnika su različita: Muzej kao mjesto dokolice i zabave: Muzej je mjesto zabave, užitka i opuštanja. Muzej svoju obrazovnu
zaadu mora ispunjavati kroz zabavu i igru. Muzej nije škola, ved otvorenije i slobonije mjesto. Muzej kao mjesto otkrida: Posjetilac je potaknut znatiželjom koja ga čini osje tljivim za muzejski diskurs. Muzej mora poticati i oržavati tu raoznalost. Muzej kao mjesto uspomena i sjedanja: Mnogi muzeji u memorijalni i posjetilac u njih ulazi kako bi pronašao vlastite korijene, razumio saašnjost na osnovu prošlosti ili se sačuvao od zaborava. Historijski muzej rugačiji o ostalih: Haus er Geschichte je muzej historije koji je bio prvobitno smješten u Bonu, a ona preseljen u Berlin. Zaada mu je „utemeljiti izložbeni, okumentacijski i informativni centar“ i širiti saznanja o novijoj prošlosti. Haus er Geschichte je muzej/interpretacijski centar njemačkog feeralizma namijenjen narou. Ulaz je besplatan, a objašnjenja i prezentacija su prihvatljivi za najširu publiku. Politička historija je samo jelimično prestavljena.
Muzej kao kulturni označitelj: Posjeta muzeju postala je svojevrsna užnost. Smatra se obavezom
posjetiti ovu ili onu izložbu, barem u obrazovanim sreinama. Muzej je srestvo za sticanje uglea. Muzej kao turistička aktivnost: Muzej je cilj putovanja, aktivnost tokom odmora, kao i posredni ekonomski faktor po svom uključivanju u turističku jelatnost. Muzejski obred: Posjeta muzeju često nalikuje vjerskom obreu. Muzej često izglea kao hram
umjetnosto zbog arhitekture, tišine i ozbiljnosti koji prate obilazak i tajnovitih objašnjenja. Osnovati muzej
Pri osnivanju muzeja mora se utvrditi identitet, odrediti koncepicja i jasno naglasiti o kakvom je muzeju
riječ i za koju publiku. Treba voiti računa o svim muzejskim funkcijama, koje de oreiti svrhu muzeja, saržaj, smještaj, arhitektonsko uređenje, način izlaganja, prostore za različite jelatnosti. Koncepciju muzeja često oređuu njegove zbirke, koje oređuju o svrhi muzeja i uređenju izložbenih postava. Suprotan primjer je muzej čije osnivanje prethoi stvaranju zbirke. U Luksemburgu su vlasti olučile osnovati Historijski muzej grada Luxembourga iako nisu imali nikakvu zbirku i zaposlene. Stvoren je
stručni tim i izrađen plan, a potom su sakupljeni muzejski premeti. Obnova rimskih arheoloških muzeja: Do 1995. Rim je posjeovao va velika muzeja posvedena rimskim starinama. Prvi potječe iz 1471., a rugi je ržava osnovala 1889. S vremenom su se ove vije institucije morale reorganizirati i tako je nastalo šest novih muzeja o 1997. o 2004. goine. Centrale Montemartini – uređen 1997. u prostoru istoimene termoelektrane, u početku je čuvao 450
skulptura i reljeva iz kapitolijskih muzeja. Ova neobična izložba smještena između golemih kotlovnica oživjela je takav uspjeh a je iz privremene pretvorena u stalnu izložbu. Musei Capitolini – zbirke su izložene u manjem obimu i zauzimaju vije zgrae na Kapitolskom trgu.
Povezane su pozemnim honikom što olakšava obilazak. U muzeju se anas čuva originalna konjanička statua Marka Aurelija čija je kopija izložena na obližnjem trgu. Palazzo Altemps – u palači iz 15. i 16. stoljeda čuva se io prekrasnih zbirki rimskog nacionalnog muzeja.
Skulpture su izložene u malom broju u svakoj vorani. Muzej je zanimljiv po originalnom muzeografskom pristupu. Naglasak j e stavljen na restauratorske zahvate kojima su jela nakon otkrida povrgnuta. Palazzo Massimo – ova palača na četiri sprata čuva reprezentativnu cjelinu rimske umjetnosti u svoj njezinoj raznolikosti materijala i tehnika: skulpture, reljefi, mozaici, freske, novac, nakit. Muzej je
napravljen tako a pruža cjelovit pregle rimske civilizacije i zaovoljava najširu publiku. Aula Ottogonal – u početku je bila sastavni io Dioklecijanovih terma. Ovje se čuvaju skulpture,
uglavnom kopije klasičnih grčkih i helenskih jela pronađenih u kupalištima Rimskog carstva. Muzejski postav je usreočen na prikaz raskošne ekoracije golemih rimskih terma. Muzej terma – bio je u obnovi sve do 2004. godine. Tada je otvoren sa zbirkom namijenjenom
prvenstveno naučnicima. Ima nekoliko ojela: ojel posveden historiji Lacija, epigrafski ojel.
Kontekstualni faktori u postupku koncipiranja muzeja
Lokalni i regionalni ruštveno-kulturni kontekst: Muzej nalazi svoje mjesto prema kontekstu kojem pripaa. Louvre je očigleno pariški i obrada se raznolikoj publici. Muzealni kontekst : Postavljaju se pitanja vezana za ruge muzeje u grau, njihovu svrhu, razlog zašto postoje dva historijska muzeja u gradu, itd.
Materijalni resursi: Raspoloživi finansijski resursi ograničavanju poručje jelovanja pri stvaranju plana i tokom njegove provedbe. Pretjerane ambicije vode prema neuspjelim projektima.
Zbirke: U izrai projekta muzeja često se polazi o zbirke. Ciljana publika: Projekt muzeja treba osmsiliti prema publici kojoj se muzej obrada. Izbor ovisi o
lokalnim mogudnostima, oabranoj tematici i raspoloživim muzejskim srestvima za promociju. Neposreno okruženje: centar graa, pregrađe/graovi spavaonice, inustrijski okoliš, historijsko ili zaštideno grasko sreište, selo/priroa , seosko naselje Muzej i identitet
Muzej je stvoren na europskom moelu i njegov prvobitni oblik je oraz aristokratskog ruštva. O 19. stoljeda i osnivanja Louvrea muzej sujeluje u uzizanju nacionalne svijesti .. Muzej svakonevnog života arležanskog naroa: Ovaj muzej je osnovan 1899. i bi je privremeno smješten u sreištu graa. On prelazi granice običnog etnografskog muzeja i želi biti srestvo uzizanja provansalskog ientiteta. Arležanska rasa je prikazana kroz oljeve lubanja i poprsja. Izložbeni postav iz 1909. ostao je isti kakvim ga je zamislio osnivač Freerico Mistral. Poslije Drugog svjetskog rata pa do '60-tih godina, osnivaju se muzeji sa ciljem iskazivanja identiteta mladih nacija i razvijanja omoljubnih osjedaja u zemljama koje su oslobođene kolonizacije.
Muzej za novi svijet: osnovan je u osamostaljenom Meksiku i igra olučujudu ulogu u stvaranju nacionalnog ientiteta nastalog miješanjem vije kulturne traicije: prehispanske i europske. D vanaest izložbenih vorana u prizemlju posvedeno je arheološkoj građi prehispanskih kultura sa poručja anašnjeg Meksika. Postav arheološke izložbe temelji se na geografskim, a ne na hronološkim odredicama. Muzejska scenografija u dvoranama sa predhispanskom tematikom raskošna je kako bi se u punom sjaju prikazalae civilizacije tog razdoblja onako kako je dotad bila prikazana europska kultura.
O nacije o ruštvene grupe Okrugli stol oržan 1972. u Čileu izao je povelju koja de utjecati na razvoj muzej a u Latinnkoj Americi, zemljama Tredeg svijeta, pa čak i u Europi. Ističe se a se muzej treba otvoriti prema rugim naučnim istiplinama i baviti pitanjem ruralnih i urbanih sreina, oprinijeti tehničkom i naučnom razvoju. Muzej više nije pozvan a veliča nacionalni ili regionalni ientitet, ved a ispuni svoju ruštvenu misiju: a ko građanina/posjetioca razvije svijest o pripanosti oređenoj ruštvenoj klasi.
Povrat kulturnih dobara
Tokom posljenjeg esetljeda 20. stoljeda javlja se pitanje o muzeju kao čuvaru kulturnog ientiteta: problem povrata kulturnih obara. Treba razlikovati slučajeve povrata na međunaonoj razini o onih unutrašnjih, na nacionalnoj razini. U Europi se pitanje povrata pojavilo sa meijski popradenim sporom oko mramornih reljefa sa Partenona, a zatim se proširilo zahtjevima Infijanaca, Aborižana i afričkih naroa za povratom premeta pogrebnog ili vjerskog karaktera pohranjenih u antropološkim ili etnografskim muzejima Europe.
Partenon: nacionalna ili svjetska baština? Tomas Bruce 1802. postao je ambasador Ujedinjenog kraljevstva u Carigrau i taa je tkupio reljefe ukrašene skulpturama sa Partenona atenske Akropole koju su Turci pretvorili u tvrđavu. Britanska vlaa otkupila je te reljefe 1816. i izložila ih u British Museum , gje se i anas nalaze. Goine 1982. glumica Melina Mercouri, taašnja ministrica kulture u grčkoj vlai upuduje zahtjev za povrat remek jela u Atenu, te se razvija žestoka rasprava. neki smatraju a jela pripaaju Grčkoj i njenoj nacionalnoj baštini i da je njihovo mjesto u Ateni. Drugi se pozivaju na pravne razloge, historijske, muzeografske i praktične i žele zaržati reljefe. Ako British Museum vrati reljefe Ateni, to de značiti a de i rugi tražiti povrat, a to je propast za mnoge muzeje. Za protivnike bilo kakvog povrata umjetničkih jela glavni razlog je muzeološke priroe: izbjedi propast
velikih europskih muzeja. Međutim, ako postoje razlozi za povrat, svaki se slučaj mora posebno razmotriti. Kaa je riječ o „etničkim“ zahtjevima, situacija je složenija. Bilo bi logično vratiti takve predmete ako se otkrije da su prisvojeni protuzakonito. S druge strane, ti predmeti imaju dokumentarnu
i naučnu vrijenost. U Kanai je ovaj problem riješen tako što je starosjeilačkim naroima omogudeno sudjelovanje u upravljanju muzejima koji su im posvedeni.
3. KOME JE MUZEJ NAMIJENJEN? MUZEJSKA PUBLIKA.
Važnost publike Krajem 20. stoljeda, muzeologija je zamjerala usmjerenost muzeja na zbirku i tražila je a publika bue u sreištu muzealnog pristupa. Kome se obrada muzej? Kakvoj publici? Kako je zainteresirati za muzej? Šta joj pokazati i na koji način? Ova pitanja su u zanjih triesetak goina pokrenula čitav niz naučnih proučavanja i istraživanja, kao i osnivanje specijaliziranih ojela u muzejima. Američki muzeji uvijek su avali prenost iaktičkom pristupu i upravu su tamo počela prva proučavanja muzejske publike. Cilj im je bio oreiti osobine posjetioca prema sociološkim mjerilima kroz proučavanje njihovog ponašanja. U muzealnom svijetu, posjetioci se ijele na više kategorija: - najšira publika: heterogena kategorija, njen io su i turisti - školska publika: posjetioci ječijeg uzrasta i aolescenti - obrazovani ljubitelji umjetnosti Svaka od navedenih kategorija publike razlikuje se po tipu muzej skog posjeta: indifitualni ili grupni.
Posjedenost muzeja Dugo vremena ni muzejske kustose nije zanimao broj posjetioca muzeja. Kustosi su smatrali da muzej
svoju užnost izvršava samim otvaranjem izložbenih vorana javnosti. Nije bilo važno a li je izložba posjedena ili nije. Sredom, s vremenom su mnogi muzejski kustosi shvatili a muzej ispunjava svoju zaadu tek kaa je posjeden i a nema koristi o muzeja koji nema posjetioce. Novonastalo zanimanje za publiu izraženo je kroz statistička proučavanja posjedenosti muzeja. Danas se u vedini europskih i američkih ržava objavljuju goišnji poaci o broju posjeta muzejima. Političari takođe žele poatke o posjedenosti muzeja a bi znali a li su novčana srestva koja izvajaju korisna. Brojnost posjeta nije jeino ili najbolje mjerilo za oređivanje vrijenosti i uspješnosti muzeja. Podaci o brojnosti posjeta mogu se k oristiti na različite načine: - pratiti i analizirati goišnje promjene broja posjeta oređenom muzeju - proučavati posjedenost muzeja, graa ili pokrajine u oređenom vremenskom periou - omjeriti veličinu svakog muzeja - uspoređivati posjedenost muzeja u različitim zemljama - uspoređivati posjedenost muzeja u onosu na posjedenost rugih kulturnih aktivnosti i institucija Besplatan posjet ili ne? Postavlja se pitanje da li posjet muzeju treba biti besplatan. Tri londonska muzeja sa besplatnim ulazom privlače veliki broj posjetioca , a isto vrijedi i za muzej Louvre koji ima razumne cijene ulaza. U besplatnim muzejima, posjetioci mogu dati dobrovoljni prilog. Najskuplji muzeji
su Vatikan i Ermitaž, ali i oni su obro posjedeni. Besplatan pristup potvrđuje javni karakter muzeja što oslovno znači a svako u njemu može uživati. Takođe je obra praksa kaa se besplatan ulaz u muzej nui oređenim anima u mjesecu, kao što je to slučaj sa Louvreom. Poznavanje publike
Statistička procjena Kvantitativno istraživanje muzejske publike temelji se na anketi: na uzorku jednog posjetioca putem postavljenih pitanja se oređuju sociološke orenice. Riječ je o statističkoj procjeni gje nije važan lični identitet posjetioca, kojem je osigurana anonimnost. To je bila Bourdieuova i Darbelova metoda.
Šta smo saznali iz Bourieuova i Darbelova ispitivanja? Umjetnosti su skloni obrazovani slojevi, koji najčešde posjeduju muzeje. Škola je oređujudi faktor u stjecanju navike posjedivanja muzeja. Visina primanja nije najznačajnija za posjedenost muzeja, iako je istina a siromašni slojevi ruštva rjeđe posjeduju muzeje. Utjecaj turizma na posjedenst muzeja nije veliki. Novija istraživanja pokazuju sve vedi značaj turizma. Mnoge zemlje organizuju stalne ustanove za pradenje muzejske publike koje provoe neprekina istraživanja o posjedenosti muzeja. Cilj Bourieuova istraživanja prije svega je sociološki: oreiti u najširem smislu publiku umjetničkih muzejau Europi i etaljnije upoznati posjetioce oređenog muzeja kako bi se muz ejski diskurs prilagodio vrsti publike koja ga uglavnom posjeduje.
Proučavanje ponašanja muzejske publike Porazumijevaju istraživanja i proučavanja o ponašanju muzejskog posjetioca koja provoe psiholozi, peagozi i rugi stručnjaci. Cilj je saznati kako se posjetilac ponaša i oživljava izložbu, te u kojoj mjeri njegov socijalno-kulturni kontekst utječe na oživljaj. Proučavanja se temelje na analizi priliva posjetioca, anktetama provedenim u muzeju i izvan muzeja i sl.
Instrumenti ispitivanja u proučavanju ponašanja su različiti: - više ili manje etaljni upitnici koji se ispunjavaju prije ili poslije posj ete muzeju - razgovor prema unaprije utvrđenim pitanjima koji slijei logiku izlaganja ispitanika - neposreno vizualno ili zvučno posmatranje posjetioca tokom obilaska sa ili bez njegovog znanja - mikrofoni postavljeni u tehničku opremu - videozapis posjeta Ispitivanja mogu biti usmjerena prema otkrivanju motivacije posjetioca da posjete muzej, ali razlozi za
posjetu muzeju mogu biti višestruki. Često posjetioci aju pogrešne ogovore a bi obili vedu ličnu vrijednost. Dvije su vrste posjeta: sa namjerom (posjetioc želi posjetiti neku izložbu) ili uz prigou. Veron i Levasseur u istraživanju iz 1983. izvajaju četiri tipa posjetioca prema načinu njihovog kretanja u izložbenom prostoru: mravi, skakavci, leptiri i ribe. Druga istraživanja pokazuju a posje tilac pogleda 50 o 60% premeta na izložbi srenjeg opsega (150 premeta) i pročita manje o 40% tekstova. Ovi poaci još su niži kaa se rai o muzejima gje je broj izložaka mnogo vedi. Prijam publike
Susretljivo ponašanje prema publici mora biti obaveza svakog muzeja ako želi ispuniti svoje zaade koje mu je ruštvo oreilo. Rai se o fizičkom očeku (uređenje i uobnost), uhovnom (otvoren, gostoljubiv muzej) i intelektualnog (muzej kao prenosilac poruke, razumljiv vedini posjetioca). Posebnu pažnju treba obratiti na prijem osoba sa poteškodama u kretanju, invalia sa slušnim ilivinim smetanjama i svih rugih osoba kojima obilazak muzeja može biti otežan. Prijamni prostor i oznake
Posljenjih goina, svi muuzejski programi obnove obradaju posebnu pažnju na prijemne prostore , na otvorenija i ugonija ulazna prevorja gje se ne nalaze samo blagajne, ved i mjesta za okupljanje grupa, garerobe, sanitarije, telefoni, klupe i naslonjači. Prvi susret posjetioca sa muzejem o velikog je značaja i utječe na to hode li posjetilac nastaviti posjedivati muzej. Briga oko posjetioca i njegove uobnosti mora biti prisutna tokom cijelog obilaka a bi se uz pomod pisanih oznaka posjetioci mogli snalaziti. Osim što omogudavaju snalazak u muzeju i oabir smjera, oznak e upozoravaju i na zabranu diranja, snimanja, pušenja. Poneka je zabrana iranja premeta ili fotografiranja pretjerana, ako t o ne šteti premetima.
Otvoreni muzej Mnogi muzeji i dalje ostavljaju dojam da su namijenjeni samo odabranim, a njihov strog i zgle ovrada mnoge posjetioce od ulaska. Otvorenost muzeja prema publici očituje se u primjerenoj arhitekturi,
otvorenosti prema vanjskom prostoru. ugo su prozori bili zamračeni kako bi se posjetioce vizualno ovojilo, usradujudi im pogle na gra, a vanjskom prolazniku pogle u muzej. rojni anašnji muzeji široko su otvoreni prema vanjskim prostorima i izloženi pogleima svakog prolazniika. Otvorenost muzeja oglea se i u pristupu prema publici, koja više nije osani nametljivac ili mogudi kradljivac, ved željeni gost. Nue se različite mogudnosti posjeta: razgleavanje uz stručno vostvo, animacijske aktivnosti, auiovoiči, okumentacijski ojel. Sam postav izložbe stvoren je sa namjerom a je učini ostupnom oređenoj publici. Demokratizacija muzeja
Muzejski kustos mora misliti i na 'ne-posjetioca', one koji ne posjeduju ili veoma rijetko posjeduju
muzeje. Potrebno je uvijek pokušavati povedati broj posjetioca. To znači naviknuti posjetioce a u što vedem broju trajno posjeduju muzeje. Muzeji su i stvoreni a bi se umjetnički premeti stavili na raspolaganje narodu. Stvoriti vjernu publiku koja reovno posjeduje muzej i izložbe znak je učinkovitosti i vitalnosti, ali i izraz onosa povjerenja što se uspostavlja između muzeja i posjetioca. Blockbuster i raznovrsna publika: Proširiti publiku oređenog muzeja na korisnike koji ga inače ne
posjeduju nije laka zaada. Prije nekoliko goina, Muzej lijepe umjetnosti u Bostonu postavio je veliku izložbu sa trostrukim ciljem: povedati broj posjetioca, stvoriti raznovrsnu publiku i istovrmeno muzeju pribaviti novo ruho i novčana srestva. Usjeh je bio samo jelimičan. Broj posjetioca je bio veliki, a priho o ulaznica značajan. Međutim, posjetioci su olazili iz različitih graova i ržava, ali su to i alje bil i posjetioci koji inače posjeduju muzeje: nisu ošli oni koji inače ne olaze. Publika – sudionik
Prijatelji muzeja
Uruge Prijatelja muzeja prestavljaju posebnu kategoriju posjetioca. Oni su poneka iejni začetnici u stvaranju samih muzeja koje poržavaju, posebno malih lokalnih muzeja. Njihovi članovi reovno posjeduju muzej i povremene izložbe, sujeluju u animacijskim jelatnostima i zanimaju se za tematski i naučni pristup. Uruge pokredu pojeinačne akcije za pomod muzeju, posebno pri sakupljanju s redstava za ramuzejske ustanove ili obogadivanje zbirke kupovinom jela ili onacijama. Uruge prijatelja muzeja uključene su u nacionalne uruge i Svjetski savez prijatelja muzeja koji organizira kongres svake pete godine. Publika vjernih poklonika: Shi nji Skumeikai japanska je sekta koja štuje kult ljepote u priroi i
umjetničkim jelima. Sekta je sskupila izvanrenu zbirku umjetničkih jela, te poigla usre japanskih planina hram sa muzejm Miho. Jeno je krilo posvedeno japanskoj umjetnosti, a rugo umjetnosti 'zapano o Japana': kineskoj, egipatskoj, grčko -rimskoj, perzijskoj i indijskoj.
Sujelovanje omadeg stanovništva u rau muzeja Pojavom ekomuzeja sudjelovanje publike u radu muzeja dobiva drugu dimenziju. ¸Nije više samo riječ o posjetiocima ili prijateljima muzeja. Sujelovanje omaeg stanovništva u stvaranju muzeja, njegovim
aktivnostima i postavljanju izložbi svojstveno je ekomuzeju čiji je zaatak, između ostalog, razvijati zajednicu u kojoj djeluje.
Pierre Camusat opisuje na slijeedi način stečena iskustva u rau sa omadim stanovništvom u sklopu eko muzeja de Fourmies-Trelon: - odluka – prestavnici raznih poružnica i priruženih zajenica su članovi Upravnog savjeta ekomuzeja - zbirke – uglavnom su stvorene onacijama, a stanovništvo daje i predmete na posudbu - restitucija – donatori sudjeluju u odabiru i prezentiranju predmeta i dokumenata - prijem publike i obavijesti – posjedenost muzeja posljeica je sujelovanja omadih ljui u očeku - svjeočanstva – uloga muzeja je da prikuplja i objavljuje pisane i usmene iskaze
Muzej rekonstrukcije montrealskog pregrađa: Osnovan je 1980. goine u Montreau i smješten u javno kupalište ronulog inustrijskog pregrađa sa velikim brojem nezaposlenih. Prestavlja uzoran primjer onosa muzeja i zajenice. Bilo bi nemogude oživjeti historiju raničkih četvrti bez muškaraca i žena koji su je svakodnevno stvarali.
4. IZLOŽBA: FUNKCIJA PREZENTIRANJA
Izložba je „javno izlaganje umjetničkih jela i okumenata i premeta vezanih uz oređenu temu“. Muzej se ne može ograničiti samo na svoju funkciju izlaganja niti se može svesti samo na niz izložbenih vorana. Izložba je instrument posebnog muzejskog govora. Izložba je srestvo komunikacije Jean Davallon oređuje izložbu kao „sistem koji je nastao raspoređivanjem stvari u prostoru sa namjerom a buu ostupne ruštvenim jeinicama“. Raščlanimo naveenu efiniciju: - sistem: prema Davallonu, sociosimbolički sistem označava situacije ili stvari koje nisu stvari u klasičnom
jezičnom smislu i ne oslanjaju se na jezične zakone, ved su nosioci smisla. - raspoređivanje stvari: izložba aje na uvi premete, okumente, stvari iz stvarnog života koje nisu samo postavljene jene o rugih ved su raspoređene u organiziranu cjelinu - prostor: izložba se širi u tri imenzije, posjetioc je u njenoj unutrašnjosti - osnovna namjera: u pokazivanju je sama suština izložbe - stvari učiniti razumljivim: stvoriti mehanizme koji posjetiocu omogudavaju razumijevanje stvari - zainteresovati ruštvene grupe: tu se ubrajaju posjetioci svih ruštvenih kategorija Izložba je u najširem smislu srestvo komunikacije. Temeljno obilježje izložbe kao komunikacije sastoji seu tome da primaocu/posjetiocu prepušta olučujudu ulogu u otkrivanju smisla.
Jezik izložbe Izložba posjeuje vlastiti jezik koji izloženi premeti sami po sebi ne prenose niti se on sastoji o popratnih tekstova. Jezik izložbe je stvoren o verbalnih elemenata tekstovi) i neverbalnih (vizualni, auitivni). Nijean o ovih elemenata nema značaja sam po sebi; smisao obivaju kaa se rasporee. Posjetiocu treba približiti jezik izložbe i o jetinstva ga učiti kako a okuči smisao izložbe. Pojam izloška: klasifikacija elemenata izložbe Izložba se koristi različitim premetima kao što su jela, autentični premeti, reproukcije, makete, tekstovi, fotografije, crteži, pokretne slike,. Oni su elementi, osnovne jeinice jezika izložbe. Kanaski muzeolog Duncan Cameron prvi je dao klasifikaciju tih elemenata i sveo ih po pojam „exhibit“. Francuski muzeolog Anre Desvallees koristi pojam „expots“ i kaže a je „izložak sve ono što jeste ili može biti izloženo, bez obzira na vrstu, bilo a je riječ o originalu ili reproukciji, vo dimenzionalnoj ili troimenzionalnoj stvari, umjetničkom ili upotrebnom premetu, kipu, slici, grafici, stroju, it. Cameron realnim/stvarnim stvarima naziva premete koji su izloženi zbog onog što sami jesu i nisu prikaz nečeg rugog. Teško je jasno oreiti razliku između stvarnih premeta i rugih izložaka. Uloga koja se premetu ojeljuje na izložbi značajnija je o njegove priroe. Desvallees objašnjava: „Imitacija hljeba pomaže u stjecanju vještine rukovanja nožem, moel kolača pečenog u kalupu omogudava bolje raspoznavanje oblika i ukrasa utisnutim na kalupima. Stvarni predmeti mogu biti izloženi sa namjerom da dopune prezentaciju drugih stvarnih predmeta: p reparirana životinja u zamci služi a bi se objasnilo kako funkcioniše zamka, klasje žita tučeno mlatom objašnjava njegovu funkciju. Ni životinja ni klasje se ne sagleavaju u svom svojstvu originala ili kopije, ved u onosu na premete uz koje se nalaze.“ Značenje izložbe Veliki broj posjetioca muzeja na prvo mjesto stavlja jasno oređenu temu i ieju izložbe, ono što izložbu
čini lako prepoznatljivom. Samo rijetki kustosi i muzeografi misle a izložba ne mora imati posebno značenje. Jeni misle a je značenje izložbe implicitno: tre ba pokazati predmete uz malo podataka kako bi posjetilac pronašao značenje u onome što vii koristedi vlastito poznavanje kulture, vlastita sjedanja : muzeologija predmeta. Drugi misle a je autor izložbe onaj koji izložbi na eksplicitan način aje značenje; premeti sami po sebi ne nose značenje ili su višeznačni : muzeologija ieje. Ovo se može objasniti na primjeru čekida, čija je svrha na prvi pogle jasna, ali se na izložbi može sagleati na različite načine. Razumljiva poruka
Učiniti stvari razumljivim znači a ih treba staviti u okvire oređenog iskursa koji mora biti jasan posjetiocima. Teško je usaglasiti iaktički/školski iskurs sa iskursom izložbe koja se obrada samo publici znalaca koja poznaje predmete.
„Bože, baš sam glup!“ : Posjetilac dol azi u muzej sa naom a de pronadi zaovoljstvo, užitak otkrida, znanje. Veliki neuspjeh muzeja je ako na olasku pomisli „Bože, baš sam glup!“. Izložba mora ispuniti očekivanja posjetioca prilagođavajudi svoj iskurs ciljanoj publici i izbjegavajudi prist up vezan za upotrebu rječnika ili tekstova koji obeshrabruju posjetioca.
Struktura izložbe Kroz strukturu i načine raspoređivanja svari u prostoru posjetilac uočava poruku izložbe. Prije razgleavanja premeta i čitanja tekstova, čitalac je uronjen u unutrašnjost organizovanog prostora koji vizualno i fizički otkriva. Kako strukturirati izložbu: hronološki, tematski... Izložba autoru pruža različite mogudosti strukturiranja. Oabir ovisi o iskursu i značenju koje se želi ati izložbi. Struktura je elemenat koji de posjetioci najprije uočiti. Muzeji historijskog karaktera obično prenost aju hronološkoj strukturi, ali to nije pravilo. Postoji nekoliko načina strukturiranja izložbe: - hronologija: izložba se ovija prema vremenskom toku: muzej historije, arheologije, likovnih umjetnosti - geografija: veliki muzeji slikarstva, ali i mnogi rugi, organizuju građu po zemlji, pokrajini, grau - klasifikacijske kategorije/taksonimija: prirooslovni muzeji, arheološki muzeji - tehnike: naučni i tehnički muzeji, muzeji primijenjene umjetnosti i arheologije - materijali: pojela na kamen, staklo, metal, pečenu glinu - teme iz svakonevnog života: prirooslovni muzeji, muzeji arheologije, etnografije - škole i pravi u umjetnosti: vedina muzeja posvedenih umjetnosti 19. i 2 0. stoljeda
Muzeji se poneka olučuju za neuobičajene klasifikacijske kategorije: - konfrontacija: premeti različitog porijekla izloženi su jeni uz ruge - lokalne posebnosti: izložba se organizuje oko okumenata velikog lokalnog značaja - tekst, stihovi: izložba „Velika obmana“ zasnivala se na pjesmi Arthura Rimbaua
Vedina muzeografskih pristupa sjeinjuje različite načine strukturiranja izložbe. Razgleanje izložbe Pri izlaganju je važno a koncepcija izložbene cjeline bue uočljiva. Slije razgleanja mora izražavati muzejski iskurs u prostoru. Raspore izložaka i njihova povezanost moraju izraziti jasnu strukturiranu poruku. Pri oabiru slijea izložbe, najjenostavnije ga je zamisliti kao pripovjeanje. Razgleanje po nametnutom reoslijeu navoi posjetioca na postepeno otkrivanje izloženih cjelina utvrđenim reoslijeom. Izložba „Velika obmana“ u Etnološkom muzeju u Neuchatelu pratila je nizanje stihova Rimbaudove pjesme. U nekim muzejima, pretjerano linearan prikaz nema opravdanje.
Strogo linearno razgleanje izložbe potpuno ograničava slobou kretanja. Zato muzeografija mora uvažavati pravo posjetioca na slobou kretanja. Autori se često olučuju za nesputan plan razgleanja koji potiče posjetioca na sloboan oabir smjer ova obilaska. Posvetiti posebnu pažnju jeci i rugim kategorijama posjetioca? Neki muzeji prelažu posebno razgleanja za jecu. U muzeju Nausicaa ražesna raža voi male posjetioce i pokazuje im jenostavna objašnjenja postavljena u visini ječijih oči ju. U muzeju Burgundije Perrin de Puycousin u Dijonu kratki stripovi na postolju vitrina u visini jece objašnjavaju načine upotrebe izloženih etnografskih premeta.
Posebne prostorne cjeline
Prema Gioraovu moelu, izložba se više ne osmišljava samo po načelu nizanja izložbenih vorana osmišljenih po istim pravilima. Izložba pristupa tematskoj obrai na različite načine. Prostori posebne namjene pomno se obrađuju i poijeljeni su u tri vrste: - prostor za pobuđivanje interesa gje se posjetiocu aje vrije me da upozna temu i zainteresuje se - prostor za razumijevanje gje se u različitim oblicima iskazuje svrha izložbe - prostor za ublju spoznaju gje posjetilac može sam proubiti vlastito znanje
Istraživanja su pokazala a muzeji zamaraju. Posjetioci su usreočeni na početku razgleanja, ok posljenje vorane brzo obiđu. Pri osmišljavanju slijea razgleanja, autori se true ublažiti zamor. Obnova Muzeja za umjetnost i obrt: 1794. utemeljen je Muzej za umjetnost i obrt, koji je imao veliki
ugle, ali malu posjedenost. Program potpune obnove trajao je o 1989. o 2000., a obnova je počivala na tri utvrđene činjenice: važnost eksperimentisanja za opde obrazovanje i naučno -tehničko obrazovanje srenjoškolaca, inžinjera i istraživača, nezamjejiva uloga premeta u primjeni ove aktivne peagogije, oprinos historijskog izučavaja za bolje razumijevanje geneze pronalazaka i tehničkih vještina. Svaka o sedam cjelina u muzeju je hronološki obrađena, što omogudavan jeno razgleanje vremenskim slijeom unatrag. Na samom ulasku u muzej preložena su va načina obilaska. Premeti: „prave stvari“ Diskurs izložbe počiva na autentičnim premetima. Fizička prisutnost premeta ostavlja utisak na posjetioca, izaziva osjedaje i čini izložbu različitom o rugih virtualnih prikaza. Premeti na neki način potvrđuju a muzej ne laže. Oni su u službi iskursa izložbe i preko njih se prenosi poruka. Muzeografija navoi premette a „progovore“, jer oni kao nijemi svjeoci ne mogu ništa redi. Tek de izložba prenijeti njihovo značenje, a njihovo prisustvo na izložbi je neophono. Odabir predmeta
Muzeografija 19. stoljeda bila je sklona prekomjernom gomilanju premeta, a anas se ovaj pristup smatra neprihvaljivim. Današnji muzeji su smanjili broj izložaka, a pravi se strog oabir premeta za izlaganje. Oabrani premeti moraju zaovoljiti neke kriterije: opravanost u onosu na izložbu (moraju biti sastavni dio odabrane tematike), dokumenatarnu vrijednos t, estetsku vrijenost, historijski značaj, uvjete zaštite i raspoloživost. Neizloženi premeti se čuvaju u epoima kojima se mora posvedivati pažnja. Muzeji mogu svoje premete posuiti rugim muzejima. Dvorane za „široku publiku“ i specijalizirane vorane Strog oabir izloženih premeta oveo je o izvjesnih problema u polju okumentacije. Preložena su brojna rješenja. Proširenje izložbenih vorana i oatni premeti izloženi na traicionalan način nisu obro rješenje. G. H. Riviere se olučio za oatni izložbeni prostor namijenjen samo stručnjacima, ali to ko vedine publike može izazvati osjedaj obačenosti. Obilazak epoa u kojima se sklaište premeti najbolje je rješenje, iako epoi nisu prave izložbe, oni se ipak mogu razgleati na zahtjev posje tioca.
Prethistorijski muzej Ile-de-Francea u Nemoursu: ovo je pokrajinski muzej; nalazi se na ulazu u šumu što
oaje ojam a se vorane nalaze u samoj šum. Muzej se prvenstveno obrada jeci i aolescentima, ali rugi postav koji se oatno nui može zaovoljiti i učeniju publiku. Razgleanje se krede hronološkim reoslijeom. vanjske vorane nue iskusnijoj publici više arheoloških poataka. Tekstovi na izložbi Uloga tekstova
G. H. Riviere je izjavio a je „pitanje upotrebe tekstova premet otvorenih svađa između muzeologa. Neki tvre a su tekstovi beskorisni, osani i a bi posjetioce trebalo poštejeti njihova čitanja.“ Riviere nije smatrao da tekstovi trebaju biti potpuno uklonjeni iz muzeja. U muzeografiji tekst ima bitnu ulogu
zato što prestavlja nužnu informativnu pologu koja premetima ojeljuje značenje. Muzej nije otvorena knjiga. Primjena tekstova u muzejima razlikuje se od one koju nalazimo u
publikacijama. Posjetilac olazi u muzej a bi viio premete, a ne a čita katalog. Tekstovi u mu zeju moraju usmjeravati i pratiti proces otkrivanja premeta o strane čitaoca. Muzej bez tekstova: Insel Hombroich: ovaj muuzej je nastao na temelju zbirke jednog lokalnog
inustrijalca koja je obuhvatala arheološke premet,e umjetnosti Dalekog istoka, s taru ujetnost Zapada i savremenu umjetnost. Muzej se sastoji od skupa paviljona rasutih po prostranom parku. Skup paviljona i
izloženi premeti oimaju se kao jeinstveno umjetničko jelo. U ovom muzeju nema tekstova: nema naziva dvorana, informativnih tek stova, legeni, ničega što bi posjetiocu olakšalo otkrivanje značenja premeta. Posjetiocu nije ponuđeno ništa što bi mu olakšalo snalaženje. Posjetitelj ne čita sve – nekoliko razina čitanja Na izložbi je nemogude pročitati sve tekstove. Autori izložbe prelažu lako čitljive i privlačne tekstove, iako su svjesni a de ih posjetioci tek jelimično pročitati. Razlikujemo pet osnovnih vrsta tekstova: - naziv – naziv vorane ili izložbene cjeline; tekst je sastavljen o nekoliko riječi čija je uloga informativna
(navoi temu) i signalna (omogudava posjetiocu a se snađe u prostoru); veličina slova čini tekstove uočljivim izaleka i svaki ih posjetilac mora pročitati - (nekoliko riječi) - uvodna legenda – ovo je važna, ali zanemarena vrsta teksta; na sažet način se aje kratak pregle
saržaja prostora; uvone legene pomažu posjetiocu a shvati opdi smisao izložbe (250 znakova) - tematska legenda – ona aje osnovno objašnjenje izložbenog prostora; ograničene je užine, podijeljena u paragrafe; svaki tekst mora biti neovisan o drugim tekstovima (800-1000 znakova) - natpis – rai se o natpisnim pločama koje prate i oznčavaju svako jelo ili premet; pružaju osnovne
poatke: naziv jela, ime autora, goinu, mjesto, kao i poatke o tome ako je premet posuđen - tekstovi „a bi se saznalo više“ – ovi su tekstovi uži, namijenjeni su za zainteresiranu publiku; nisu
izloženi kao ostali tekstovi; najbolje ih je postaviti u blizini klupa i prostorima za omor (1 stranica A4)
Metoda Ekarv: Margareta Ekarv je autor ica „lako čitljivih“ knjiga za orasle. Na molbu Šveskog
poštanskog muezaj a napiše legene i natpise, ona je preložila metou kratkih i lako čitljivih tekstova, metou koju je sažela u niz savjeta. Na izložbi se povremeno nalaze i druge vrste tekstova: - uvodni tekst – omogudava posjetiocu a omah omjeri iskurs izložbe: tematski saržaj, kvantitativni
obim i a ga poveže sa vlastitim saznanjima - sažetak – objeinjuje razne elemente izložbe i posjetioca ponovo vrada na njih a bi ih bolje razumio; u
velikim muzejima se ovi uvoni i sažeti tekstovi postavljaju na svim ojelima - citati – anas su veoma traženi na izložbama; mogu pružiti rugačiji pogle, poneka suprotan opdem
iskursu; iako, i njih je oabrao autor; razlikuju se po tipu štampanih slova Pristupačni, al ovoljno informativni tekstovi
Istraživanja vođena u muzeju ili izvan njega moraju poslužti kao pologa za izrau koncepcije izložbe i kao temeljna građa tekstova. Jamče naučnu vrijenost izložene teme. Ipak, izložba niej namijenjena stručnjacima. Tekstove treba prilagoiti široj publici i izbjegavati stručne pojmove. Pitanje jezika
Problem je na kojem jeziku pisati tekstove. Postoje mnoge ržave koje su vojezične (Belgija) ili samo pokrajine u ržavama (Južni Tirol u Italiji) i tamo je potrebno u muzejima koristiti više jezika. Takođe, muzeji kojima je ciljana publika internacionalna takođe koriste više jezika pore svog omadeg. Velike turističke regije sklone su koristiti omadi jezik i engleski kao međunaroni jezik. Oblikovanje tekstova
Oabir tipa slova, njihova veličina, upotreba boja, spajanje tekstova i grafičkih elemenata ne može se prepustiti slučaju niti povrgnuti samo estetskim mjerilima. Tipografija olakšava sagleavanje i čitljivost tekstova i mora biti u skladu sa vrstom teksta. Tekstovi se lako prepoznau po vrsti štampanih tekstova. Oblikovanje teksta je posebno umijede grafičara kojem se autor izložbe obrada za pomod. Muzejske publikacije
Muzejske publikacije su voiči, katalozi, brošure, informacijski listovi koje muzej besplatno nudi publici. - stručni katalog muzejskih zbirki – namijenjen je stručnjacima; pripaa kategoriji naučnih publikacija - popularna izdanja – raovi o muzejskoj tematici; objavljuje ih muzej ili vanjski izavač - muzejski voič ili opdi katalog – opdi uvo za obilazak muzeja; ostupan je širokoj publici - eplijani, brošure, leci – izvještavaju o opdoj organizaciji muzeja, rasporeu izložbenih vorana - katalozi povremenih izložbi – razlikuju se međusobno - brošure i iaktičke publikacije – namijenjene su jeci i aolescentima; sve više su u upotrebi - CD-rom – sa prikazom muzejske tematike sve više se koristi
Muzeografska metoda analogije: rekonstrukcija
Prema Raymonu Monpetitut, „pojava novih metoa prezentiranja u muzejima, poput iorame, period room ili prikaza epohe, potvrđuje sve izraženiju težnju muzeja a koriste svoje zbirke za scenski prikaz čijim se postavljanjem ispunjava važan zaatak, a to je izlaganje i obradanje običnim posjetiocima sa skromnim preznanjem.“ Monpetit koristi pojam „muzeografska metoa analogije kao postupak stvaranja iuzložbe kojim se posjetiocima prikazuju originalni premeti ili kopije što su u oređenom prostoru raspoređeni tako a njihova povezanost u cjelinu stvara sliku koju opsjetilac prepoznaje.“ Ima nekoliko oblika muzeografske metode analogije: - perio rooms: ove vorane iz prošlosti pojavljuju se u Sjeinjenim Američkim ržavama početkom 20.
stoljeda. One su prvobitno bile u sklopu muzeja na otvorenom, a o 1924. u Metropoolitan Museumu u New Yorku. Rai se o načinu prezentiranja kojim se premeti i umjetnička jela integriraju u interijere oživljavajudi atmosferu oređenog oba. Sklonost Amerikanaca ovakvim rekonstrukcijama ponekad se smatra izrazom njihove nekulture, ali se ovaj scenografski pristup uveliko proširio američkim muzejima. - diorame: rai se o troimenzionalnoj rekonstrukciji prironog okoliša; one su američki izum sa početka
20. stoljeda i prvobitno su prikazane u Nacionalnom muzeju prirone historije u Washingtonu, a potom se šire po europskim muzejima. Cilj je stvoriti iluziju prironog kvira pri prezentiranju autentičnog premeta, sugerirajudi njegovo okruženje: biotop životinje, kontekst arheološkog premeta. Diorame privlače pažnju posjetioa stvarajudi iluziju stvarnog prizora viđenog kroz prozor. Mogu biti izvedene u prironoj veličini, ali su češde u umanjenom formatu. - rekonstrukcija: ona je značajno obilježje klasičnih pokrajinskih muzeja. Rekonstrukcije se najprije pojavljuju u Nizozemskoj i Danskoj. Museon Arlaten otvoren 1899. u Arlesu aje im konačan oblik:
rekonstrukcije interijera sa starim posuđem i priborom, lutkama u prironoj veličini, it. Rekonstrukcija se najvedim ijelom temelji na prikazu autentičnih premeta ok kopije i ekor služe za njihovo isticanje. - rekonstrukcija okoliša: svjetske izložbe rano su počele prezentiranti arhitektonske cjeline, građevine,
ulice, sela uz potrebu autentičnih materijala ili bez njih. Na izložbama i muzejima se ovaj tip prezenta cije pojavljuje u krajem 20. stoljeda. Rekonstrukcije okoliša razlikuju se o rekonstrukcija u užem smislu zato što se u njima rijetko pojavljuju anutentični elementi ili ih uopde nema. G. H. Riviere osmislio je prezentaciju u Kulturnoj galeriji Muzeja narodne umjetnosti i tradicija u Parizu sa
slijeedim obilježjima: povezivanje rekonstrukcija interijera i njihovo preseljenja, sistemska prezentacija premeta, prezentiranje muzealne građe u vitrinama, stvaranje zamračene atmosfere sa umjetnom rasvjetom, strogi oabir premeta, neupaljiva postolja, raznovsni tekstovi ograničene užine, sistemska upotreba dijaporama nakon svake cjeline. Scenografija
Scenografija obuhvata formalne i materijalne aspekte u užem smislu: vješanje i pričvršdivanje izložaka, boje, vitrine, rasvjeta. Scenografija se još uvijek posmatra kao obično ukrašavanje. Ona ima važnu ulogu jer čini ugonijim obilazak, povedava posjetiočevu pažnju i pobuđuje zanimanje.
Scenografija pomaže u razumijevanju izložbe Uloga scenografije u muzeografskom postupku nije samo ekoracija: ona bitno pomaže posjetiocu pri otkrivanju značenja izložbe. Elementi scenografije (oabir boja, način postaljanja izložaka, jaka prirona rasvjeta ili samo osvjetljeni izlošci, topografija i uređenje cjelina) oprinose u stvaranju različitih ambijenata, a to utječe na posjetiočev oživljaj izložbe. Autori koriste s cenografske elemente i za isticanje značenaj izložbe. Oabir različitih nijansi boja naglašava različite ijelove nekog izloška. Primjer istovrijenosti muzeološkog programa, način razgleavanja i scenografije: Alimentarium u Veyevu: radi se o muzeju prehrane u Veyevu u Švicarskoj koji je zaklaa multinacionalne kompanije Nestle, a otvoren je 1985. goine. Muzeografski program ponovo je osmišljen 2002. goine. Oustalo se o starog izrazito historijskog prikaza i anas se muzej temelji na četiri ojela vezana za četiri aspekta prehrane: jesti, kuhati, kupovati i probavljati. Iako postoji logičan reoslije ovih ranji, posjetilac u muzeju može ojele razgleati reoslijeom kojim želi. Scenografija potiče posjetioca na razgleanje be prisile prelažudi mu obilazak neizvjesne strukture. Izložbeni stilovi Tokom 20. stoljeda javljaju se različiti scenografski pristupi, koje anas primjenjuju čak i muzeji umjetnosti poznati po jezgrovitoj prezentaciji. Scenografiju najčešde karakteriše: prirona stropna rasvjeta koja aje ujenačenu svjetlost, zamračena i zatvorena atmosfera, bijeli ili obojeni ziovi, pastelni ili umjereni tonovi, vješanje malog broja slika u velikim razmacima ili, pak, velikog broja slika različitih veličina, klasičan ili ogoljen prostor. Nocturama, uprizorenje uz pomod svjetla: ovaj stil prezentiranja javlja se oko 1960. u zoološkim vrtovima
za prikazivanje ptica izvan kaveza. Ptičarnik je potpuno osvijetljen ok su posjetioci u polusjeni. Oni nisu ničim ovojeni, ni rešetkama, ni staklom. O va se scenografija koristikla sedamdesetih godina pri postavljanju umjetničkih i arheoloških izložbi. Dobar je primjer izložba Tutankhamon u Gran -Palaisu u Parizu, a potom u Kraljevskim muzejima umjetnosti i historije u B riselu 1972.
Ziovi, pomične pregrade, promjenjivi prostori Zi je važan elemenat koji osmišljava autorski tim muzeja. On je io arhitektonske strukture zgrae u kojoj se nalaži izožba. U scenografiji se zi pojavljuje u ulozi pregrae, voiča i pologe. Zi usmjerava pogled i kretanje. Posjetilac je skloniji idi uz zi i tokom obilaska okružiti prostoriju nego je ijagonalno predi. Danas se nue različita rješenaj za razbijanje strogih prostora, njihovu pojelu i promjenjivost. Muzeografska oprema: vitrine, panoi.. Vitrina je simbol muze ja. Štiti o utjecaja okoline: prašine, toplote, vlažnosti. Čuva o krađe, namjernog
ili slučajnog uništavanja. Ističe vrijenost izloženih premeta, prezentiraih i osvjetljava. Vitrina je istovremeno i zapreka, pregraa između posjetioca i premeta. Umjetnički premeti zapravo ne moraju biti izloženi u vitrinama, jer je o početka jasno a se uistinu rai o umjetničkim premetima. U vitrinama je najčešde postavljen sistem rasvjete. Scenografsku opremu ne čine samo vitrine, ved i panoi, postolja, razne druge stvari koje upotpunjuju prezentaciju.
Makete
Maketa je u muzeografiji troimenzionalna reproukcija građevine, nastambe, mjesta, broa, premeta. Maketa ima višestruku namjenu: preočava u tri imenzije elemenat stvarnosti izvan muzeja, vizualno predstavlja prostrane cjeline sa lokalitetima, građevinama i formacijama koje bi inače posjetilac teško zamislio, pomaže posjetiocu a sebi prestavi jenu ili više građevina na temelju arheoloških ostataka ili nacrta, služi se uobičajenim postupcima kako bi se bolje prestavile različite faze izgranje građevine. Izvebe makete su različite, a različiti su i materijali o kojih se prave: gips, rvo, plastika, karton. Makete su krhke, posebno one koje žele nešto vjerno očarati. Posjetilac otkia komaide reljeva , boje blijee, vegetacija propaasve postaje prašnjavo, a oržavanje je teško. Rasvjeta
Svjetlo i oblici rasvjete prestavljaju bitan elemenat prezentacije. Svjetlo je važno komunikacijsko svrestvo koje na različite načine naglažava izloženi premet i prionosi stvaranju atmosfere izložbe. Svjetlom se može razbiti cjelovitost izloženih premeeta. Upotreba svjetla za isticanje izloženih premeta mijenja se u sklau sa njihovom priroom, značenjem premeta i oabranim scenografskim stilom. Razlikujemo četiri vrste osvjetljavanja vorana i izloženih premeta: - prirodna svjetlost (prozori ili strop) - umjetna ambijenatalna rasvejta - mjestimična rasvjeta uz pomod reflektora - rasvjeta vitrina sa optičkim kablom. Kod prirodne stropne rasvjete, svjetlost prodirekroz zastakljene otvoren a krovu i osvjetljava dvoranu ili
premete kroz filtre koji onemogudavaju izravan ulazak sunčevih zraka. Prirono svjetlo može se kor istiti kao bočna rasvjeta pri čemu svjetlost ulazi kroz staklena vrata i prozore. Premeti u vije dimenzije (slike i panoi) traže ravnomjernu i homogenu rasvjetu po cijeloj površini, ok skulpture i premeti u tri imenzije opdenito zahtijevaju mjestimičnu rasvjetu kojom se ističe reljef. Danas se izbjegava prekomjerno naglašavanje jer se stvara ojam pretjerane ramatičnosti. Osjetilni izložci: zvuk, miris, oir, okus Iako se u muzejima jeino priznaje čulo via, rugi čulni elementi izloženim premetima aju različite karaksteristie. Korištenjem četiri osnovna čula, premeti postaju pristupačniji i stvarniji. Korištenje čula sve je prisutnijeu izložbenim prostorima što izaziva poteškode u pogleu zaštite premeta i traži izvjesnu vještinu u primjeni novih tehnologija: - čak i blag oir ostavlja tanak sloj kiseline na premetu i povedava rizik o fizičkog oštedenja - zvuk se mora kontrolisati kako bi se izbjegla kakofonija ili zaglušna buka - raspršivanje mirisa zahtijeva reovno oržavanje rasprišivača - probanje okusa povezano je sa higijenskim problemima
Posjetioci su sve više ouševljeni ovim načinom prezentacije jer žele više o gleanja.
Multimeijska srestva na izložbi Pojam multimeije označava tehnologije koje na matrici objeinjuju numeričke poatke različitih vrsta (znakovi, tekstovi, nepokretne ili pokretne slike) do kojih se dolazi interaktivnim postupkom.
Prvi interaktivni sklopovi postavljeni su u muzejima Sjeinjenih Američkih Država i Kanae krajem osamesetih goina 20. stoljeda, ali su im prije prethoile ruge auio-vizualne tehnologije, npr. video. Nove tehnologije su u moi i vedina planova za izgranju ili obnovu muzeja sarže opširan io o multimeijima i potrebnim novčanim srestvima. Ove su tehnologije mnogo skuplej o traicionalnih sredstava komunikacije u muzejima.
Mišljenja su poijeljena ka je riječ o mogudim ili stvarnim prenostima multimeija u muzeju: Paolo Galluzzi, ravnatelj Instituta i muzeja historije nauke Firenze veliki je zagovaratelj multimedija. On smatra
a primjena tehnologija i telekomunikacijske informatike povedava učinkovitost prestavljanja izloženih jela.“ Gabriele San, ravnatelj Ojela eukacije i komunikacije Sprengel Museuma u Hannoveru mnogo je nepovjerljiviji prema primjeni novih tehnologija. On kaže a muzejska pubika tek pomalo prihvata interaktivni program na CD- romu i informativni film i a raije ostaje pri traicionalnim načinima kao što su vođeni obilasci ili čitanje tekstova. Multimeiji mogu biti nužno potrebni uz prezentiranje oređenih vrsta okuemnata ili tematske građe, kada govorimo o videozapima, s vjeočanstvima, zvučnim okumentima svih vrsta, naronu kulturu iskazanu kroz svetkovine, ulične prestave. Kako primjeniti multimeijska srestva na izložbi? Zaada multimeijskih srestava je mnogostruka: - pružiti bogate činjenične poatke o jenom ili više premeta izloženih u blizini - proširiti opseg izložbe sa oatnim poacima koji prelaze okvire opisa izloženih premeta - ponuiti posjetiocima upitnik sa ciljem a ih se potakne na razmišljanje - preložiti ruge zabavne igre, prvenstveno jeci i adolecentima
Posjetioci rijetko koriste multimeijske sklopove. Prvi razlog je ugotrajnost preloženih programa koji često traju vaeset minuta i posjetilac ih veoma rijetko odgleda do kraja. Novi programi traju mnogo krade, te njih posjetilac obično pregleda do kraja. Stariji posjetioci izbjegavaju interaktivne posjetioce. Mlađe generacije su više raspoložene za ovaj oblik komunikacije. Postoje primjeri obro osmišljenih načina primjene ekrana na izložbi. Ipak, u muzeje posjetioci ne iu a bi gledali televiziju i gleanjem filmova gube osjedaj za vjeroostojnost premeta i uzbuđenje neposrednog kontakta.
Obijanje muzeja a koristi ekran ne znači a muzealni svijet oustaje o primjene novih tehnologija. Razne tehnolgije imaju velike prednosti i pružaju izvanrene mogudnosti za muzeografska i scenografska rješenja. Nove tehnologije moraju potpuno biti integrirane u scenografiju.
Užasi rata: Tri muzeja osnovana tokom posljenjeg esetljeda 20. stoljeda ukazuju na ratne užase: Muzej historije Prvog sv jetskog rata u Peronneu, Muzej mira/Memorijalni centar u Caenu (posveden bici u Normaniji) i Muzej In Flaners Fiels u Ypresu (posveden bici na Yseru). Osnovna poruka „nika više“ im je zajenička, ali se razlikuju u muzeografskom pristupu. Autori Muzeja historije Prvog svjetskog rata olučili su se za jenostavan, izrazito suzržan muzeografski pristup koji prvenstveno želi uvjeriti posjetioca. Izložba je poijeljena u četiri glavne vorane, a centralni prostor je povezan sa voranama i tu je na dirljiv način prikazan život ljui i žena tokom rata. Detaljna hronologija zbivanja rijetka je, a obrađuje se život civilnog stanovništva jenako kao i vojne operacije. Muzeografski pristup u Caenu u Ypresu najprije izaziva osjedaje. Ko posjetioca se želi izazvati osjedaj obojnosti prema ratu. Sve je hronološki raspoređeno i prati se tok vojnih operacija. Izložba Muzeja In Flaners Fiels protee se u peeset prostora raspoređenih na va stprata: objeinjuje rekonstrukcije prostora, auio-vizualne prikaze, multimeijske sklopove, maketu i klasično prezentiranje. Autentična svjeočenja u izvebi glumaca jena su o jačih strana muzeografskog prikaza. Memorijalni muzej u Caenu prestavlja se kao „muzej mira“, prema obrađuje ovijanje i značenje Drugog svjetskog rata sa naglaskom na iskrcavanje u Normandiji u junu 1944. godine.
Vođeni obilazak i auiovoiči Neki posjetioci vole a ih se voi kroz labirint znanja i izložbe. Oni se osjedaju izgubljeno pri samostalnom posjetu. Za njih je vođeni obilakzak, uz stručno vostvo ili auiovoiče, pravo rješenje. Auiovoič Jeni smatraju a je auiovoič naomjestak za vođeni obilazak: ekonomično rješenje kojem neostaje ljuske topline. Drugi smtaraju a je auiovoič zamjena za tekstove. Auiovoič je prenosivo srestvo pomalo nalik na telefon koje posjetioci nose sa sobom tokom obilaska i koje im pruža objašnjenja na njegovom jeziku. Objašnjenje može biti jenako tekstu natpisne pločite što prati i okumentira premet. Prvi auiovoiči su posjetiocu nametali strogo oređeni slije razgleanja. Te snimke su oređivale ritam obilaska i izloške koje posjetilac treba pogleati. Današnje su naprave mnogo fleksibilnije, a posjetilas svojevoljno oređuje put razgleanja. Svaki izložak u muzeju ima svoj broj na auiovoiču i pritis kom na tipku, posjetilac obiva objašnjenje o atom izlošku. U nekim muzejima, auiovoič se automatski uključuje kaa se posjetilac približi nekom izlošku (Muzej muzičkih instrumenata u Briselu, npr.) Auiovoič ima mnoge prenosti: objašnjenja na nekoliko jezika, ekonomičan način vođenog obilaska, prilagoljivost željama posjetioca u onosu na ono što posjetioci žele vijeti i kojim tempom. Međutim, šira upotreba ograničana je zbog nekoliko neostataka: visoka cijena, osjetljiv sistem koji zahtijeva redovnu nabavku novih aparata, neovoljan broj auiovoiča kaa je prisutan veliki broj posjetioca, površnost razgleanja jer je posjetilac fokusiran na slučanje auiovoiča. Auiovoič, kao ni vođeni obilazak, ne može zamijeniti iaktičku muzeografsku građu , a posebno ne tekstove što su sastavni io izložbe kao i scenografija. On je zanimljivo pomodno srestvo pri razgleanju, posebno posjetiocu koji želi biti vođen kroz izložbu.
Evaluacija izložbe Proučavanje muzejske publike, broj posjeta i ispitivanje stavova nije o velike pomodi tvorcu nekog muzeja ili izložbe. Mora se razviti sistemsko istraživanje vrijenosti i učinkovitosti izložbi. Oavno se uvažavaju reakcije posjetioca, no samo uz pomod mu zealne evaluacije ove reakcije mogu biti sistemski pradene. Muzealna evaluacija je analiza publike, njenih postupaka, zapažanja i očekivanja čiji de se rezultati kasnije koristiti pri postavljanju izložbi. Metoda evaluacije u muzejima Postupak muzealne evaluacije počeo je '60 -tih goina 20. stoljeda u Sjeinjenim Američkim Državama i
preuzet je iz svijeta obrazovanja. U obrazovanju, formativna evaluacija pomaže nastavnicima a ko učenika uoče poteškode kako abi ispravili i prilagoili metoe učenja u sklau sa oređenim ciljevima. U muzealnom poručju, takođe se govori o formativnoj evaluaciji kaa služi za izmjenu ili poboljšanje oređene izložbe (buude ili ved postojede) a bi bolje jelovala na publiku. Rai se o kontinuiranom postupku koji se primjen juje ko samog tematskog začetka izložbe pa o konačnog otvaranja javnosti. Razlikujemo tri kategorije evaluacije u o dnosu na vrijeme u kojem se primjenjuje: - početna evaluacija - formativna evaluacija - konačna evaluacija
Početna evaluacija Veže se uz temu izložbe. Temelji se na proveenim anketama i razgovorima sa posjetiocima kako bi se saznako loje su njihove prerasue, očekivanja, znanje o temi buude izložbe. Sabiranje informacija prethoi stvaranju koncepcije izložbe. Pitanja se postavljaju posje tiocu tokom obilaska muzeja ili aktualne izložbe – to su mogudi posjetioci buude izložbe. Prerasue su „prirođene spoznaje“, „prethona saznanja“, skup ved postojedih interpretacija sačinjen o stvari stečenih tokom obrazovanja ili vlastitog iskustva. Važno je usklaiti prerasue posjetioca sa buudim temama izložbe jer de one oreiti kako posjetilac u okviru vlastitog znaja prihvatiti i razumjeti saržaj izložbe. Posjetilac pri ulasku u muzej ved ima neke svoje prerasue koje kombinuje sa saržajem izložbe. U praksi se početna evaluacija provoi najprije na temelju neformalnog ispitivanja posjetioca, a kasnije uz pomod upitnika. Poneka su prikupljeni poaci iznenađujudi, pa se prve ieje autora izložbe moraju izmijeniti.
Formativna evaluacija Rai se o postuko kojim se tokom izložbe testiraju oređeni elementi izložbe (auio -vizualna sredstva,
interaktivnost, panoi, animiranje) ili sama struktura izložbe uz pomod brzo i grubo izrađene makete u stvarnoj veličiti o lakih materijala. Ova se evaluacija provoi u trenutku kaa je još mogude izvršiti neke izmjene. Formativna evaluacija temelji se na metodama opservacije i razgovora.
Za opservaciju vrijei pravilo sistematike. Treba napraviti popis mogudih načina očitavanja izložbenog diskursa na osno vu pretpostavki i prerasua o posjetiocima i načinu na koji razgleavaju izložbu. Posjetilac može, ali i ne mora biti obaviješten a ga se posmatra. Postoji više načina posmatranja: - pradenje osoba: posjetilac se prati tokom cijelog razgleanja i bilježi se njegovo ponašanje, koliko je
vremena utrošio na obilazak, gje je zastao a nešto pročita i sl. - pravi iskurs izložbe je onaj koji posjetilac sam stvara tokom razgleanja; posjetilac rijetko slijei smjer
kretanja koji je previio autor izložbe; u postupku pradenja uvoi se pojam sekvenci - razgovor slijei nakon razgleanja: na izlasku sa izložbe , postavljaju se pitanja posjetiocima koji su se posmatrali; posjetioci su svjesno skloni davati racionalne i prikladne odgovore da stvore bolju sliku o se bi
Konačna evaluacija O trenutka ka se izložba otvori za javnost, može se analizirati kako jeluje na posjetioce. Rezultati ove evaluacije mogu poslužiti za promjenu oređenih elemenata izložbe, posebno ako se rai o ugotrajnim izložbama. Konačna evaluacija koristi iste postupke kao i formativna. Njome se procjenjuje funkcionisanje pravih, konačnih elemenata izložbe sve o narene izložbe. Zapravo je riječ o normativnoj evaluaciji sa naglaskom na uklanjanju nedostataka.
Evaluacija: lagan i učinkovit postupak Čak i kaa je kratkotrajna, malog opsega, bez statističkih analiza i sa grubo izrađenim maketama, evalucija je učinkovita i poučna. Ona ne zahtijeva pomod stručnih procjenitelja ili psihologa. Bitno je samo znati slušati posjetioce, opustiti ih i uvažiti njihov stva prema izložbi. Dva osnovna preuvjeta za uspješnu evaluaciju izložbe su jasno oređeni ciljevi i svrha izložbe, onosno, potrebno je tačno znati šta se želi evaluirati i oreiti mjerljive ciljeve. Treba oabrati obre metoe evaluacije da bi se dobio pravi odgovor na postavljeno pitanje.
Eukacija je najviše primjenjiva u muzejima sa eukativnom građom gje se posjetiocima omoguduje a steknu precizna znanja i aktivno se obrazuju. Današnji muzeji nauke i tehnike, te prironih nauka na jčešde primjenjuju metoe evaluacije iako je ona prisutna i u rugim muzejima. Evaluacija ima i protivnike koji smatraju a je previše skupa, a ouzima previeš vremena i ne onosi ništa novo.
5. MUZEJ KROZ PERSPEKTIVU BAŠTINE. FUNKCIJA ČUVANJA
Pojam baštine pojavio se u nemirnim vremenima Francuske revolucije. Nagla odluka da muzej preuzme ulogu čuvara baštine posljeica je pojave ikonoklazma koji je uzrmao Francusku u oba Nacionalnog konventa. I anas se ešavaju slučajevi krađe muzejskih premeta. Muzej kao suionik u očuvanju baštine
Muzejska funkcija čuvanja baštine onosi se na sve oblike jelovanja i skrbi pri vođenju i zaštiti zbirki: nabavka, oržavanje, čuvanje, osiguravanje ugotranosti, javno prezentiranje. Zaštita baštine provoi se prije svega u javnim zbirkama. Važna je uloga javne uprave, a posebno ržave čija stalna briga osigurava ugotrajnost zbirki koje su javno obro. Glavni cilj očuvanja baštine je povedati javne zbirke, osigurati im najbolju mogudu zaštitu i preati ih na uživanje buudim naraštajima. Neotuđivost muzejskih premeta Čim uđe u javnu zbirku, muzejski premet više ne može povratiti status privatnog remeta. Prema načelu neotuđivosti, muzej ne može proati, cjelokupno ili jelimično, zbirke o kojima se skrbi. U anašnje vrijeme, pojavio se anglosaksonski pojam eaccession ing – ustupanje. Ne rai se o običnoj proaji, ved ulasku muzejskog premeta u baštinski zbirni fon. Ovaj proces nije jenostavan i mora se osigurati a se muzej ne orekne premeta koji čuva. Treba opravati ustupanje nekog premeta, a razlog ne smije biti finansijske priroe. Alessanra Molfino smatra a svi američki muzeji proaju jela, ali o tome ne govore a ne bi izgubili onacije. Danas se muzeji raije olučuju za razmjenu. Definicije: čuvanje, restauracija, „preventive conservation“ Čuvanje u širem smislu označava niz postupaka i ranji koje provoi muzej a bi se osigurala trajnost premeta, jela i okumenata izloženih u muzeju ili pohranjenih uepoia. Važno je stvoriti i oržavati što pogonije neposreno okruženej kako bi se umanjilo oštedivanje i propaanje muzejskih premeta i osiguralo njihovo reovno oržavanje. Zaštita se preklapa sa baštinskom funkcijom muzeja. Restauracija je trajni postupak popravljanja ošdtedena nastalih kao posljeica starenja, nezgoa ili nemara. Restauracija umjetničkih jela uglavnom se izvoi u laboratorijima, a arheološki ili etnološki predmeeti se restauriraju u samom muzeju.
Preventivna zaštita je skup posrenih i neposrenih ranji kojima se osigurava trajnost muzejskih zbirki, izloženih ili pohranjenih u depoima. Ove su radej neposredne kada se obavljaju na predmetu, a posrene kaa je riječ o njegovom okruženju ili postojedim uvjetima. Izložbeni prostori i epo Izložbene vorane najuočljiviji su io muzeja. One pokazju samo manji io muzejskih zbirki, a drugi dio se čuva u epoima. Depoi se ne smiju poistovjetiti sa tavanom ili porumom; oni su jenako važni kao izložbeni prostori. Tu se nalazi najvedi io zbirke, a imaju rugačije uslove zaštite. Oni osiguravaju ugotrajni smještaj i ne može ih se svakodnevno obilaziti.
Akvizicija
Akvizicija je postupak kojim premet ulazi u muzej. Muzej mora voiti osmišljenu i inamičnu politiku na poručju akvizicije i ne smije pristati na ulogu pasivnog primatelja premeta. Muzejske akvizicije oređuju tri parametra: očuvati premete koji se smatraju ijelom nacionalne ili svjetske baštine, opuniti zbirku i prezentirati i očuvati lokalnu baštinu. Muzej nije kolekcionar i treba postojati neka granica. Predmet ulazi u muzej putem kupovine, darivanja, posudbe ili skupljanja na lokalitetu.
Tržište umjetnina Tržište umjetnina i antikviteta je srestvo za ostvarenje novčane obiti i ima malo veze sa umjetnošdu ili baštinom. Tržišna vrijenost nekog jela nije mjerilo njegove umjetničke ili historijske vrijenosti . Na tržištu umjetnina onos ponue i potražnje olučuje o cijeni premeta. Muzej posreuje na tržištu kao kupac, posebno na polju umjetnosti. Tako se može opuniti oređena zbirka, spriječiti olazak slike ili skulpture iz zemlje, potaknuti savremeno stvaralaštvo ili pretvoriti jelo u javno obro. Kustosi moraju znati a kupovina na tržištu umjetnina i antikviteta zahtijeva znatna novčana srestva, proširuje tržište umjetnina i potiče protuzakonita arheološka iskapanja. Neopuštena trgovina kulturnih obara: Tek u rugoj polovini 20. stoljeda sazrijeva svijest o potrebi uvođenja orebi i kontrole u međunaronoj trgovini umjetnina i kulturnih obara. Razni faktori utjedu na neopuštenu trgovinu: mnoge zemlje su zabranile trgovinu umjetninama, mnoge zemlj e se raspadaju na više manjih zemalja, povedava se zanimanje kolekcionara za izvaneuropske civilizacije, globalizacija zahvata i tržište umjetnina i antikviteta. UNESCO je 1970. uveo međunaronu Konvenciju o zabrani i sprječavanju nezakonitog unošenja, iznošenja i prijenosa kulturnih obara. Ukraeni ili ilegalno preneseni premeti reovno se pojavljuju na tržištu umjetnina, privatnim zbirkama ili čak javnim muzejima. Kustosi ne bi smjeli kupovati predmete sumnjivog ili nepoznatog porijekla.
Skupljanje na terenu
Tokom prošla va stoljeda, zoološka i botanička istraživanja, arheološka iskapanja, etnografske ekspeicije i etnološka ispitivanja su obogatili muzejske zbirke. Oslobađanje o kolonijalnog statusa i svijest o baštinskoj vrijenosti naveo je mnoge zemlje na pouzimanje zakonskih mjera zaštite kojim se spriječava iznošenej kulturnih obara iz zemlje. O taa, prvenstveno ržavni muzeji osiguravaju čuvanje baštine. Ne znači a je je ovaj izvor akvizicija presušio za ruge europske muzeje. Arheološka is kapanja i etnološka ispitivanja io su naučne misije muzeja i osnovni način obogadivanja muzejskih zbirki. Organizacijom zaštitnih iskapanja rai spašavanja baštine, muzej preuzima ulogu lokalnog arheolškog epoa gje se smještaju pronađeni premeti. Darovanje (pojedinaca) i mecenat (tvrtki)
Spontano arivanje premeta, umjetničkog jela ili cijele zbirke, okazuje povjerenje koje arivatelj ima prema muzeju kao čuvaru baštine. Istovremeno, arivatelj se na taj način jelimično oslobađa poreza. Darovanje u raznim oblicima prestavlja osnovni način putem kojeg premeti ulaze u muzejske zbirke: arovanje, ostavština, arovnica nasljenika, mecenat tvrtke.
Darovanje je nepovratno i uglavnom bez postavljenih uslova. Čin arovanja se potvrđuje pismom , ovjerenom izjavom o arovanju ili običnom pismenom izjavom. Ako se arovanje izvoi preajom iz ruke u ruku, kusto ga mora pismeno potvrditi putem, npr. pisma zahvale kako bi se izbjegli kasniji sporovi.
Ostavština ili legat je čin arovanja bez obaveze potvrđenim testamentom koji se ostvaruje nakon smrti osobe koja posjeuje jelo i testamentom ga ostavlja muzeju. Muzej može obiti ostavštinu ako se ne uklapa u njegov program ili ako postoje neprihvatljive klauzule. Testament je mogude mijenjati, a tek poslije smrti vlasnika on postaje neosporiv.
Darovnica nasljenika osniva se na činu arovanaj premeta, posebno umjetničkih jela kojim se nasljenici oslobađaju poreza na nasljestvo. Ova je mogudnost zakonski uveena a nasljenici ne bi morali prodavati naslijeđene nekretnine ili zbirke za naplatu poreza na nasljestvo. Darovanje Picassovih potomaka najpoznatiji je primjer darovnice nasljednika.
Mecenat tvrtke utemeljen je na interesu. Darovanje može biti neposreno (tvrtka muzeju aruje umjetničko jelo) ili posreno (putem zaklae). Tako se tvrtka jelimično oslobađa poreza, ovisno o poreznom zakonu pojedine zemlje i stvara u javnosti bolju sliku o sebi. Poneka se umjetničko jelo sampo posuđuje, što najčešde čine osiguravajude kude. Mecenat može biti spontan ili zatržen. Posudbe i pohranjivanje u depo
Posuba se temelji na ugovoru kojim neki muzej, privatni kolekcionar ili tvrtka aju jean ili više premeta muzeju na raspolaganje. Posuba traje oređeni vremenski perio i ne može biti prekinuta prije iteka roka. Potvrđuje se pismenim ugovorom kojim se oređuju uslovi i ograničenaj. Dugoročna posuba oogudava muzeju a opuni zbirku u stalnom postavu. Uvjeti čuvanja premeta Muzejski predmet istrgnut je iz svoje prirodne sredine i stavljen u novo o kruženje. Ovo ovajanje može
biti ramatično, a neka može uništiti premet. Međutim, muzej mora javno izlagati, što znači a premeti moraju bti postavljeni i osvijetljeni. Treba voiti računa o uvjetima čuvanja muzejskih predmeta. Razni faktori u okolini predmeta prijete njegovom opstanku: klimatski uslovi unutar muzeja,
svjetlost, biološko uništavanje, opasnost o elementarnih nepogoa i sl. Funkcija čuvanja je sveukupni pristup muzejskim premetima u onosu na njihovo okruženej: arhitektura, prirodni uslovi, ljuski faktor. Temelji se na planu preventivne zaštite u kojem sujeluje cijelo muzejsko osoblje. Kaa se utvri stanje zbirke u onosu na njenu okolinu, nužno je osigurati reovnu zaštitu osjetljivih premeta. Zaštita o utjecaja svjetlosti Rasvjeta u muzeju ima vostruku zaadu: osvjetljava prostoe i omogudava snalaženje i kretanje u
prostoru, te služi kao srestvo isticanja oređenih osobina izloženih premeta. Plan rasvjete za muzeografiju ili scenografiju stvara se u saradnji sa muzeogr afskim timom.
Priroda svjetlosti
Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje se širi prostorom i može ga zagrijati; svjetlost je oblik energije i upravo ta energija može oštetiti osjetljivi premet. Ljusko oko je osjetljivi na samo mali io ovog zračenja i taa se rai viljivom spektru koji se koristi za rasvjetu. Svjetlosna zraka sarži i ruge vrste zračenja, neviljive, ali sa štetnim utjecajem na premete. Bijela svjetlost koja olazi o suna raspaa se na spektar boja, o ljubičaste o crvene kao što to pokazuje uga. Izvori svjetlo st uglavnom se oređuju prema svjetlosnoj toplini izraženoj u jeinici kelvin. Fotometrija
Rai se o mjerenju količine svjetlosti koju oašilje izvor ili upija premet. Mogude je izmjeriti količinu svjetlosti koju isijava izvor. Svjetlosni tok je količina svjetlosnog zračenja u sekuni koju izvor oašilje u svim smjerovima. Ako nas zanima koliko je svjetlosti premet primio, taa oređujemo njegovu osvijetljenost. Osvijetljenost je količina svjetlosti koja pređe površinu u jenoj sekuni. Količina svjetl osti Izloženi premet je osvijetljen po oređenim stepenom osvjetljenja. Uprkos pouzetim mjerama opreza u uklanjanju neviljivih štetnih zračenja, svjetlost štetno jeluje na najosjetljivije premete. Čak i obična svjetlost može izazvati fotohemijsku reakciju na materijalu, pa se preporučuje slabije osvjetljivanje oređenih vrsta materijala. Izvori svjetlosti u muzejima Prirodna svjetlost – svjetlost koju Zemlja prima o sunca; u toku svog 'putovanja' gubi veliku količinu
štetnog zračenja, iako i alje zaržava ultraljubičasto i infracrveno zračenje. Staklo je materijal koji apsorbira io ultraljubičastih zraka, posebno ualjenih UV zraka koje su najštetnije. Sunčeve zrake u muzejima ne smiju irektno osvjetljavati premete. Mora se previjeti zaštitna oprema i filteri: obične zavjese, shes sa reflektorima sa inirektnim osvjetljenjem, složeni sistem za jelimično ili potpuno zamreačenje. Prirona svjetlost je ugona i, ako se obro koristi, aje ujenačenu rasvjetu. Međutim, sunce kao izvor svjetlosti se ne može regulisati i zato mnogi muzeografi koriste umjetnu rasvjetu. Električne sijalice – najuže se koriste i u najširoj su upotrebi. One mogu biti korištene za sve vrste osvjetljenja: opda rasvjeta vorana, irektna i inirektna rasvjeta premeta, projektori i reflektori na šinama. Prenosti: praktičnost i niska cijena, širok raspon upotrebe, topla svjetlost, veoma slabo ultraljubičasto zračenje, jenostavno postavljanje. Neostaci: veoma slab svjetlosni učinak, opasnost o zagrijavanja osvijetljenih predmeta, kratkotrajnost sijalica i potreba za stalnim mijenjanjem. Fluorescentno svjetlo – obično u obliku izužene i tanke cijevi. Prenosti: ugotrajnost, svjetlosni učinak
bolji o električne sijalice, slabiji gubitak topline i slabije zagrijavanje osvijetljenih premeta, kvaliteta svjetla bliža prironom svjetlu, šteljivi izvor svjetla (niska potrošnja energije. Neostaci: jako ultral jubičasto zračenje, rasvjetno tijelo bez velike mogudnosti usmjeravanja svjetla.
Halogene sijalice – savršeniji izvori svjetla. Sijalica malih imenzija sarži plinzvan halogen, a ove sijalice
imaju skoro istu primjenu kao i klasične električne sijalice. Prenosti su: nizak napon, jače svjetlosno isijavanje, manji gubitak energije, slabije zagrijavanje osvijetljenih premeta, slabo ultraljubičasto zračenje, trajnost. Neostaci: potrebno je pažljivo rukovanje, visioko zagrijavanje, viša cijena sijalica. Optički kabal – upotreba optičkih kabala u muzejima relativno je nova. Svjetlosni izvor se postavlja na
oređenu ualjenost o premeta svjetlost se ovoi kroz svitljivi kabal o željenog mujesta. Optički kabal apsorbira skoro sve ultraljubičasto i ifracrveno zračenje što znači a je obivena svjetlost sastavljena isključivo o viljive svjetlosti. Ne zagrijava premete i ne izaziva optedenja. Prenosti: zrava svjetlost, bez zagrijavanja, mogudnost usmjeravanja snopa svjetlosti u željenom pravcu, potpuna kontrola količine svjetlosti. Neostaci: visoka cijena, glomazni uređaji, osvjetljavanje komoa. Utjecaj svjetlosti na muzejske predmete
Štetna jelovanja rasvjetnog sistema na izložene premete u muzeju rezultat su zagrijavanja o infracrvenog i ultraljubičastog zračenja koje isijava izvor svjetlosti. Utjecaj infracrvenog zračenja i mjere zaštite: šire se u obliku toplote. Zagrijavanje irektno ugrožava osvijetljene premete i može izazvati kobne posljeice. Dilatacija je stezanje i rastezanje pod utjecajem toplote koju širi svjetlost i može izazvati oštedenje materijala. Isušivanje ili ehiracija nastaje jer toplota prouzrokuje isparavanje voe, ali i masnih tvari i ulja koje sarže osvijetljeni premeti. Utjecaj ultraljubičastog zračenja i mjere zašti te: ovo zračenje je opasnije o infracrvenog. Mnogi materijali poput kamena, metala i keramike nisu mnogo osjetljivi, ali su zato materijali poput papira i tekstila izuzetno osjetljivi. Fotoliza je ragradnja molekularne strukture celuloze. Fotosenzibilizacija celuloze izaziva sporo raspaanje njenih vlakana što istovremeno znači a tapiserije gube boju, snaga
ljepila popušta, pappiri žute, akvareli blijee i nestaju. Da bi se premeti zaštitili, potrebno je primjeniti ogovarajudu rasvjetu. Najbolje je koristiti halogeno svjetlo i optički kabal. Kratki sažetak o primjeni rasvjete u muzejima Rasvjeta je neizostavni elemenat scenografije, ne samo zato što premete čini viljivim, ved zato šot ih ističe. Svjetlo je sastavni io muzeografskog iskursa. To ne znači a rasvjeta mora biti obilna. Treba izbjegavati irektno osvjetljenje. Nužnost javnog izlaganja i konzervacija premeta poneka su proturječni. Treba osigurati maksimalnu zaštitu rpemeta koji su posebno osjetljivi na svjetlost. Mnogi materijali su otporni na utjecaj svjetlosti. Prirono svjetlo je najbolje, ali i najgore rješenje. Skupe staklene žice trebaju se primjenjivati samo u najnužnijim slučajevima. Zaštita o atmosferskih utjecaja Treba kontrolisati temperaturu i vlažnost unutar muzeja, a posebnu pažnju treba obratiti na premete u epoima. Mnogi muzeji svu pažnju posveduju klimatizaciji izložbenih vorana potpuno zanemarujudi epoe. Temperatura i razina vlažnosti mjere se uz pomod mehaničkih i elektronskih aparata postavljenih u ovranama za stalno pradenje temperature i relativne vlažnosti. Poaci se bilježe na papiru ili računaru kako bi se saznale apsolutne vrijednosti osnovnih klimatskih parametara i nastale promjene.
Zaštita f resaka i zidnih slika: Pretpovijesni crteži, slike na etruščanskim grobnicama, freske kao i rimske i srednjovjekovne zidne slike izazivaju velike konzervacjiske probleme. Spilje, grobnice i crkve u kojima se
nalaze često su vlažni prostori u kojima je zaštita teško izvoljiva. Muzealizacija ovih rijetkih i revnih jela izvoi se na va potpuno različita načina. Postavljanje na pologu i prijenos u muzej prvo je rješenje, a to je bila jeina mogudnost u vrijeme kaa nisu postojala tehnička srestva ili želj a da se ova jela sačuvaju na samom lokalitetu. Gotovo sve slike otkrivene o 20. stoljeda u Pompeijima nalaze se u Nacionalnom arheološkom muzeju u Napulju, a mnoge nisu cjelovito izložene jer su preneseni samo oni dijelovi koji su smatrani najzanimljivij im. Poneka se freske skiaju sa ziova, učvršduju na posebne zine okvire i izlažu na novojo polozi kako bi bile izolirane o utjecaja vlage. Danas se prenost aje čuvanju na samom mjestu gdje su nastale. Nekropola u Tarkviniji sastavljena je od brojnih oslikanih grobnica
otkrivenih tokom 20. stoljeda i obnovljenih na samom mjestu gje su muzealizirane u sklopu arheološkog parka. Ovakvo čuvanje zahtiejva strigo nazor pri razgleanju i ograničen broj posjetioca. Utjecaj topline i mjere zaštite Izvori toplote u muzeju su: vanjska temperatura, grijanje, rasvjeta i toplota koju šire posjetioci. Toplotni
utjecaji na muzejske premete su različiti i ne jeluju jenako na sve materijale. Previsoka temperatura izaziva isušivanje materijala koji u sebi sarže vou: rvo, bjelokost, papir, koža, biljke. Dehiracija izaziva napuknuda, prskotine, izbočine, ljuštenje, mreškanje, pucanje. Visoka temperatura ppotiče razvoj bakterija i plijesni koje napaaju organske tvari, posebno celulozu (papir, tkanine) i želatinu (fotografije). Kao posljedica se javljaju mrlje i rupe. Niske temperature uglavnom nisu opasne, no, treba paziti a ne oeđ o smrzavanja. Promjene temperature, posebno kaa su nagle, izazivaju naizmjenično rastezanje i stezanje materijala što premet čini krhkijim. Ako je premet sastavljen o različitih materijala, učinak je još štetniji. Iealna temperatura je između 18 i 21 stepena, a njene promjene tokom ana ne bi smejle biti vede o 2 o 3 stepena. Najbolje rješenje je potpuna klimatizacija izložbe nih dvorana i depoa. Utjecaj vlage i mjere zaštite Utjecaj vlage je opasniji o utjecaja toplote. Postojeda vlažnost prostora je relativna vlaga koja izražava u postocima onos između težine voe saržane u volumenu zraka i maksimalni kapacitet tog istog volumena zraka na jenakoj temperaturi. U muzeju postoje mnogi izvori vlage: vlažan zrak, kiša, vanjsko proiranje vlage zbog loše izolaciuje zgrae, prisutnog posjetioca, vlažnost tla. Posljeice vlažnog utjecaja su različite: metali brže oksiiraju u vlažnoj atmosferi, vlaknasti materijali ispunjeni vlagom mogu se izužiti, rastegnuti ili stegnuti, bjelokost se raspaa i puca, premeti sastavljeni o više materijala mogu se rastaviti, plijesan se razvija izna oređene razine relativne vlage , vlaga ubrzava raspaanej organskih pigmenata. Relativna vlažnost u muzejima trbala bi biti približno 50%. Atmosfersko zagađenje Atmosfersko zagađenje najštetniji je faktor uveliko prisutan izvan muzeja i ne smije se zanemariti. Njemu su najviše izloženi muzeji na otvorenom, kao i izložbe postavljene uz more.
Zaštita o bioloških nametnika Kukci i plijesan izazivaju velike štete u zbirkama Plijesan Vlaga i zagrijavanje izazivaju pojavu plijesni na najosjetljivijim predmetima, organskim materijalima,
celulozi i želatini. Posebno vlaga iznad 60% pogoduje razvoju plijesni. Preventivne mjere su jednostavne: ograničiti razinu vlage ispo 60%, prozračiti prostore za olaganje premeta jer se upravo u epoima razvijaju lijesni kojima pogouje hermetičnost prostora. Kukci
Kukci uzrokuju velika oštedenja, posebno na organskim materijalima. Drvo napaaju razne vrste tvrkrilaca izjeajudi ga iznutra i činedi ga krhkijim. Celulozne materijale (papir, knjige, pamuk) napaju razni kukci koji se hrane samim papirom ili prašinom na površini premeta. Proteinski materijali (svila, vuna, koža, krzno, perje) straaju o moljaca i grinja koji se hrane proteinima iz tvari o kojih su sastavljeni ovi premeti. Pojavi kukaca pogouje visoka temperatura i vlaga, slaba prozračnost prostora, prisustvo hrane i otpaaka, neovoljna čistoda. Postupci uništavanja kukaca objeinjeni su po nazivom ezinsekcija, a ari se o uklanjanju zaraženog premeta a bi se spriječilo širenje zaraze, primjeni posebnih insekticia ili fizičke obrae i cjelokupnoj dezinsekciji prostora. Zaštita: pakiranje, vješanje i pričvrščivanje izložaka Ambalaža Svi premeti pohranjeni u spremištu moraju biti omotani, kao i premeti koji de biti otpremljeni za privremenu izožbu. Ako je riječ o slanju premeta, pakovanje je o bavezno da bi se osigurala sigurnost premeta u prevozu. Najvažnije je tokom prevoza spriječiti pomicanje premeta, zaštititi krhke ijelove, učvrstiti mobilne ijelove. Pri usklaištenju premeta na uže vrijeme, treba paziti a između ambalaže i predmeta ne ođe o uzajamno štetnog jelovanja. Papir i celofan omoguduju protok plinova i vankskog zraka i sprječavaju porast vlage, ali ne štite o kukaca. Zabranjena je upotreba novninskog papira koji je pun kiseline. Polietilin se pojavljuje u raznim oblicima : vrede, plastični omogi sa balončidima zgraka, a osnovni neostatak je što ne proputa vlagu. Drveni sanuci i kutije su čvrsti, otporni i lako prenosivi, ali ih napaaju gljivice i započeta infekcija se veoma brzo širi. Pričvršdivanja izložaka Radi se o skupu postupaka učvršdivanja mu8zejskog premeta koji de biti prezentiran na izložbi. Premet
mora biti čvrsto i stabilno postavljen kako bi se izbjegle vibracije, pad ili prevrtanje, ali takvo pričvršdivanje ne smije oštetiti premet. Slike su uglavnom uokvirene, a naprave za učvršdivanje su smještene na okviru. Teške skulpture imaju metalno onoje ili šipke ugrađene u kamen. Preparirani premeti pričvršdeni su za nogu koja je najčešde povezana sa metalnom šipkom ugrađenom u unutrašnji io izloška. Tkanine zahtijevaju posebnu brigu. Čavli i pribaače ošteduju izloške o tekstila i zato je najbolje postaviti ih na lutki ili vješalici.
Čišdenje i restauracija muzejskih premeta Arheološki i etnološki premeti, kao i prirooslovni uzorci najčešde se restaurir aju u samom muzeju. Umjetnička jela se povjeravaju restauratorskim zavoima i raionicama. Postoje i privatni restauratori specijalizirani za oređeno poručje. Vedina restauratorskih zavoa osnovana je u prvoj polovini 20. stoljeda u sklopu muzeja a bi se kasnije odvojili. Rijetki muzeji imaju potrebnu opremu i stručno osoblje za restaruraciju umjetničkih jela. Restauracija se ne može zamisliti bez prethonog temeljitog proučavanja jela ili predmeta koje treba restaurirati. Restauratorski zavodi su opr emljeni čitavim nizom najmoernijih tehničkih srestava što im omogudava provođenje ispitivanja i analiza nužnih za upoznavanje umjetničkog jela. Restauracija premeta ili umjetničkog jela može biti ugotrajan posao, često traje i par goina. Čuvanje i osiguravanje muzeja Dvije vrste nadzora
Čuvar osigurava nazor na osjetljivim premetima koje treba štititi po svaku cijenu, ali je u kontaktu sa publikom. Muzejski predmet je osjetljiv, jedinstven, nezamjenjiv, neprocjenjive vrijednosti. Posjetilac je opasan za premet, olazi u skupinama, neistipliniran, nespretan, nepristojan, glup. Čuvari muzeja
moraju nositi uniformu i biti obučeni o strane privatnih zaštitarskih tvrtki koje naziru banke, zgrae, firme, robne kude. Sa ruge strane, u nekim muzejima čuvari nemaju uniforme, a publika ih oživljava kao osoblje za prijeme posjetioca, a ne kao nadglednike. U takvim muzejima se sigurnost predmeta
temelji na scenografskim rješenjima i obro obaviještenoj publici. Tri mogude opasnosti Krađa – radi se o krađi premeta koji imaju oređenu tržišnu vrijenost (umjetnička jela, zlatine, nakit). Izvode je profesionalni kradljivci. Krađu poneka naručuju kolekcionari. Vandalizam – premeti se mogu oštetiti iz političkih ili ruštvenih razloga. Rai se o rijetko j pojavi unutar
muzeja i jelo je pojeinaca. Ništa ne može spriječiti nekoga a to učini. Nepažnja – guranje, nespretan pokret, suviše blizak kontakt sa premetom, pa nekog posjetioca. Ove štete najčešde nastaju zbog nepažnje, ali se uz obar nazor mogu spriječiti. Muzeji na otvorenom, javna umjetnost – specifični problemi zaštite: skulptura je ved o antičkih vrmena
izložena vani, na javnim ili privatnim mjestima. Salustijev park na Pincio u Rimu saržavao je hiljau kipova. Danas su sva ova djela koja su sačuvana izložena u muzejima Dugotrajna izloženost vreenskim nepogodama ugrožava opstanak skulptura.Konji iz Marlya anas se čuvaju u Louvreu a zamijenjeni su kopijama koje su postavljene na trgu gdje su oni prvobitno stajali. Dok se stari kipovi unose u muzeje,
istovremeno se stvaraju nova jela koja se izlažu na otvorenom. Muzeji skulptura na otvorenom postoje u mnogim zemljama, a jela su često prezentirana u prironom okolišu. Izlaganje na otvorenom izaziva posebne probleme na poručju zaštite, pos ebno kada se radi o javnoj umjetnosti. Vandalizam je glavna opasnost, ali rijetko olazi o toga. Više se ošteduju ploče sa imenima nego sama jela.
Nekoliko razina zaštite Prva razina zaštite onosi se na opdu zaštitu zgrae koja mora posjeovati tehnički sistem za uzbunu i nazor, vedi i savremeniji ako su jela više vrijena. Pasivna zaštita muzeja ne razlikuje se bitno o one koja se organizuje u bankama i tvrtkama. Nazor izložbenih voranea putem vieosistema jelimično zamjenjuje nazor čuvarske službe. Neposrena zaštita premeta može biti simbolička ili mehanička. Svrha simboličke zaštite je a spriječi posjetioca a se previše približi osjetljivom ili vrijenom premetu. Mehanička zaštita se osigurava postavljanjem premeta u vitrine sa zaštitnim pločama o stakla, pleksigasa ili metala koji onemoguduju oticanje premeta. Procjena mogude opasnosti i preventivna zaštita Različite opasnosti prijete baštini pohranjenoj u muzejima. Najvedu opasnost prestavlja vanalizam sa cilejm a se uništi ili ozbiljno ošteti umjetničko jelo ili premet simboličke vriejnosti, ali to je najrjeđa pojava. Krađe u muzejima su takođe rijetke. Postoji veliki nesrazmjer između utrošenih srestava za zaštitu i stvarne opasnosti. Stalna procjena mogudih opasnosti prvi je korak u jelovanju na zaštiti muzeja uporeo sa aktivnom prevencijom. Aktivna prevencija teemlji se na koncepciji gje je čuvarska služba jean o elemenata muzejske politike vezane za prijem posjetioca. Po sjetilac je obroošao i ne posmatra ga se ved o ulaza kao potencijalnog kraljivca. Premet je zaštiden na najiskretniji mogudi način. Zaštita o velikih opasnosti Oružani sukobi Rat je jena o najvedih opasnosti koja može ozbiljno ugroziti umjetnička jela i muzejske premete. Tokom Drugog svjetskog rata, iz Louvrea je odvezena statua Nike sa Samotrake. U Bagdadu je Muzej
naronih starina bio ošteden va puta, tokom Zaljevskog rata 1991. i 2003. Hrvatski i bosanski muzeji pretrpjeli su velike štete tokom rata na Balkanu o 1991. o 1995. Haška međunarona konvencija iz 1954. reguliše pitanje zaštite kulturnih obara u slučaju oružanog sukoba, a mnoge su zemlje ratificirale ovaj sporazum. Opasnosti mogu biti uzrokovane vojnim operacijama (bombardiranje, topovska paljba,
bliske borbe, požari), ali su tu i pljačke, onošenje, uzimanje ratnog plijena i sl. Prirodne katastrofe
Zemljotres, klizanje tla i poplave ne ugrožavaju samo muzeje. Oni se pojavljuju iznenaa i teško ih je izbjedi. Jeino je mogude pouzeti prevetnivne mjere. Zemljotres može veoma oštetiti muzejske zgrae i zbirke: zbirke Muzeja stakla u Liegeu pretrpjele su velika oštedenja tokom zemljotresa 1982. goine. Poplave su nanijele štetu muzejima u Firenzi 1966. i Dresenu 2002. goine. Tokom poplave nije mogude sve premete poignuti izna razine voe. Preventivne mjere zaštite svoe se na stalno nagleanje sistema za ovo voe, a nakon nesrede je potrebno što prije nazvvati naležni laboratorij.
Požar Požar je najučestalija pojava među velikim opasnostima, a uzroci su brojni: nepažnja, nepromišljenost, neispravnost električnih instalacija, uar groma, kriminalno jelo. Požar uvijek uzrokuje štetu. U protupožarnoj zaštiti primjenjuju se jenaka pravila za sve muzejske ustanove. Svrha zaštitinih mjera je vostruka: osigurati sigurnost osoblja i ograničiniti materijalne gubitke. Sa preventivnim mjerama treba početi ved o stvaranja koncepcije muzejske zgrae i voiti računa o pristupu, oabiru materijala, sistemu etekcije, postavljanju gromobrana. Pri požaru, prvo se posjetioci upuduju ka izlazu, a ona se iznose najragocjeniji premeti. Voa za gašenje požara može prozrokovati vedu štetu o samog požara.
6. ISTRAŽIVANJE U MUZEJU. ZNANSTVENA FUNKCIJA.
Naučno istraživanje poupire sve muzejske misije. Istraživanje je nužno i za očuvanje premeta s obzirom na to a je obro poznavanje jela preuvjet za njegovu obru zaštitu. Istraživanje kao uporište svih muzejskih aktivnosti Svakoj izložbi, restauraciji, iaktičkom prestavljanju prethoi istraživački ra muzejskih kustosa. Naučna funkcija ima transverzalnu ulogu u onosu na muzejske misije proučavanja i očuvanja baštine: ona im aje osnovne temelje. Muzej ne može biti obrazovna ustanova ili istinsko mjesto uživanja u artefaktima ako svoje aktivnosti ne temelji na dubokom poznavanju vlastitih zbirki i njihova konteksta.
Istraživanje u muzeju ima va jenako važna polazišta: - pružiti stručnjacima izvan muzeja istraživačka srestva koja se onose na tematik u i muzejske zbirke - provoiti i objavljivati vlastita istraživanja
Veliki muzeji sa velikom ekipom kustosa mogu potpuno samostalno voiti istraživačke raove. Ipak, naučne aktivnosti muzeja često se provoe u saranji sa vanjskim partnerima: univerzitetskim istraživačima, istraživačkim centrima, konzervatorskim laboratorijima, iniviualnim istraživačima. ZOO u Lononu: naučna institucija pre zatvaranjem? Londonski ZOO otvoren je 1833. godine za javnost, a njegov začetnik je Zoološko ruštvo u Lononu kao naučna ustanova. Zoološki vrt i akvarij u Londonu su primjeri istraživačkih ustanova svjetskog značaja. Organizuju istraživačke jelatnosti u mnogim poručjima: sistematika, proučavanje ponašanja zživotinja, istraživanje boljih uslova za uzgoj životinja u zatočeništvu, zaštita vrsta u izumiranju. Zbog ovih aktivnosti, zoološki vrt ima status mu7zeja, za razliku o parkova životinja koji su isključivo turistička atrakcija. Zoološki vrtovi izlaze iz moe zbog ekološke osviještenosti u onosu na zatočene ži votinje. I londonskom vrtu zaprijetilo je zatvaranje. Svaki muzej mora usklaiti svoej aktivnosti prema veličini i raspoloživim srestvima, posebno kaa se rai o istraživanjima. Istraživanja ne mogu biti uspješna ako muzej nema ovoljno finansijskihs re stava, zato mali muzeji otvaraju svoje zbirke stručnjacima izvan muzeja.
Umreženje muzeja jean je o načina na koji mali muzeji mogu sarađivati. Muzeji zajenički objeinjuju svoje okumentacijske i naučne resurse kako bi uspješnije izvršili naučnu misiju. Ovo povezivanje može biti iskazano kroz objavljivanje zajeničkih kataloga, razmjenu informacija, provođenje anketa, opostavljanje zajeničkih povremenih izložbi. Saradnja sa partnerima zvan muzeja koristi i najvedim muzejima. Muzeji se međusobno razli kuju po
ciljevima i organizaciji, ali su im interesi slični i zajenički. Muzej je na obiti ka njegove zbirke prouče kompetentni istraživači i o njima objave stručne raove. Muzej mora popularizirati rezultate svojih istraživanja. To se čini putem prezentiranja gje se koriste sakupljena znanja vezana uz tematiku i muzejske zbirke. Značajno otkride može biti premet privremene izložbe koja se potom uključuje u stalni sastav. Muzejska naučna aktivnost ovija se u raznim prostorima: - biblioteka: mnogi muzeji posjeuju biblioteku sa stručnom literaturom vezanom za tematiku muzeja - dokumentacijski centar: okuplja svu dokumentaciju, arhive, inventarne podatke o pre dmetima - laboratorij: posjeuje opremu za svakonevno oržavanje i restauraciju premeta i razna ispitivanja - rani kabinet: to je prostor namijenjen istraživačima gje mogu mirno proučavati muzejske premete Inventarna knjiga
Inventarna knjiga, odnosno, popis muzejsk ih premeta, neophono je srestvo za naučnu i iaktičku
valorizaciju zbirki. Provođenje inventarizacije je službena i mor alna obaveza kustosa. Inventirati, voditi i dokumentovati zbirke
Inventarna knjiga je običan aministrativni popis zbirki koji služi za perioičnu provjeru stanja zbirke i okazivanje njenog porijekla a bi se obezbijeila pravna zaštita. Popis je često hronološki. Često inventarizacija nije reovno vođena i taa se izv odi retrospektivna inventarizacija. Inventarna knjiga prestavlja prvu razinu naučne okumentaricje sa poacima iz različitih poručja: ientifikacija premeta, elementi logičnog klasificiranja, više ili manje etaljan opis, porijeklo i pravni status predmeta, stanje predmeta. Taksonomija – taksomanija: Istraživači moraju klasificirati premete svog istraživanja. To je jean o temelja U prirodnim naukama, arheologiji i historiji umjetnosti, taksonomija je dovela do stvaranja
sistematike živih vrsta čija nomenklatura napisana na latinskom jeziku izražava njen univerzalni karakter. Inventarne kartice sarže osnovne poatke, potrebne za sve, a ne samo za posebno specijalizirane vrste istraživanja. One imaju veliku informativnu vrijenost i osiguravaju ugotrajno korištenje. Ako muzej nema stručno osposobljenog kustosa za oređeno poručje, obrada se stručnjacima izvan ustanove. Pritom treba imati na umu da mu je potrebna samo osnovna, a ne specijalizirana inventarizacija.
Informatizirana baza podataka
Informatika i njena upotreba u različitim oblicima pruža mogudnost za opdu informatizaciju muzejskog inventara, njegovog umreženja i korištenja putem interneta. Raznolikost muzeja i njihovih inventarnih popisa doveli su do velikog broja baza podataka koje nisu međusobno kompatibilne i primjenjive su samo u vođenju zbirki u sklopu muzealne institucije. Anre Malraux ao je 1964. izraiti Opdi inventarni popist spomenika i umjetničkog blaga Fracuske. Društvo švicarskih muzeja izrailo je jenostavan i prilagoljiv informatički program po nazivom Banka poataka o švicarskim kulturnim obrima, koji se besplatno istribuira svim švicarskim muzejima. Izraa baznog popisa poataka, zajeničkog za sve muzeje bez obzira na njihovu veličnu i vrstu zbirki složen je i težak zaatak. U izrai ovog projekta koriste se tehnološke inovacije vezane uz igitalizaciju slike i velike kapacitete pohranjivanja u memoriju.
Načini pristupa inventarnom popisu Traicionalne inventarne popise na karticama mogude je konsultirati sam o u muzeju. Oni se rijetko nalaze u okumentacijskoj sobi ostupni kustosima, a češde nisu iretno ostupni jer su oštedeni ili su kartice izmiješane. Velike i male ustanove reovno objavljuju štampane kataloge svojih zbirki. Cjelokupni ili jelimični inventarni popisi takođe mogu biti objavljeni na CD -romu ili putem Interneta. Otvaranje muzejskih zbirki naučnim istraživačima Muzejske zbirke moraju biti pristupačne istraživačima. Muzej zbirku mora izložiti javnosti putem izložbe, ali i istraživačima zbog proučavanja. Muzej nije privatna zbirka i kustos nije vlasnik jela i premeta što su mu povjereni. Istraživač mora imati pristup svim premetima u muzeju, an e samo onim koji su izloženi za javnost. Neka se izloženi premeti vae iz postava rai neposre nog ispitivanja. Istraživačima se pristup premetima pohranjenim u muzejskim spremištima može olašati. Najlakše je postaviti mali laboratorij ili rani kabinet nealeko o spremišta, gje istraživači mogu neometano izložiti premete izvađene iz epoa. Mogude je, kao G. H. Riviere prelaže, uvostručiti izložbene prostore: stvoriti jean za javnost i jean za istraživače. Mogude je i otvaranje muzejskog epoa što je ekonomično i učinkovito rješenje. Otvoreni depo Nacionalnog muzeja za umjetnost i obrt (CNAM): CNAM u Parizu obnovljen je krajem
eveesetih goina 20. stoljeda. Ovaj muzej posjeuje epo koji je otvor en za javnost. Depo se sastoji od va ijela, otvoren je za stručnjake i tu se lako mogu pogleati traženi premeti. Istraživanja na terenu Naučna aktivnost muzeja ne ograničava se samo na proučavanje premeta zbirke, ved se proširuje i na istraživanja na terenu. Veliki arheološki muzeji voe u cijelom svijetu značajna iskapanja u sklopu opdeg arheološkog istraživanja rai obogadivanja muzejskih zbirki. rirooslovni muzeji imaju običaj or ganizovati naučne istraživačke misije u potrazi za novim biljnim i životinjskim vrstama. Etnografska istraživanja su io muzejskih zbirki kao nematerijalna baština. Svi muzeji mogu provoiti terenska istraživanja.
T erenska istraživanja u Muzeju Valonije : ovaj muzej ima za cilj prikupiti predmete, dokumente i iskaze
kazivača iz ruralnog i urbanog života ljui iz cijele Valonije i postati mjestom očuvanja baštine jenog ruštva u oumiranju po utjecajem snažnog inustrijskog razvoja. Ovaj muzej ne želi biti pasivan. Ispitivanja na terenu pokazala su se kao najbolji način za prikupljanje okumenata i svjeočanstava iskazivača. Ispitivanja su provoili stručnjaci iz samog muzeja, ali i vanjski istraživači. Prikupljeni o kuenti su se pohranjivali u muzejski dokumentacijski centar. Publikacije
Ako ima materijalne mogudnosti, muzej objavljuje sažete kataloge svojih zbirki. To je jean o načina a zbirke putem štampanogi li igitalnog zapisa postanu ostupne istraživačima. Međutim, ovje ne prestaje izavačka jelatnost muzeja. Objavljivanjem perioičnih preglea (bilten, mjesečnjak, goišnjak) muzej prenosi vijesti o istraživanjima svojih zbirki ili saržajima koje proučava. Publikacije su važno komunikacijsko srestvo za stručnu javnost, a poneka i za širu javnost. Mnogi muzeji objavljuju naučna jela: monografije, izvještaje o iskapanjima ili terenskim istraživanjima, rezultate proučavanja koja su izravno povezani sa muzejskom naučnom jelatnošdu. Naučno istraživanje mora popularizirati svoje rezultate prvenstveno putem izložbe i objavljivanjem publikacija za širu publiku.
Proučavanje muzeologije Istraživanja o kojima smo govorili onose se na premet, tematike, i m uzejske zbirke. No, naučna zaada muzeja je i proučavanje samog muzeja, načina na koji on ispunjava zaade koje su mu oijeljene, izložbe i utisak na publiku. Ukratko, riječ je o muzeologiji. ICOFOM je međunaroni obor ICOM -a za muzeologiju sastavljen od univerzitetskih profesora muzeologije i muzejskih kustosa. Raspon djelovanaj
obora krede se o opdih pitanja (uključenost muzeja u ruštveni život) o pojeinačnih (scenografija). Ne voe svi muzeji istraživanja na poručju muzeologije. Ipak je oprinos muzeja na tom poručju veliki, jer su njegove naučne jelatnosti srasle sa stvarnim životom muzeja. Neki muzeji imaju dugu tradiciju u muzeološkim istraživanjima i specijalizirali su se za oređena poručja. Muzej narone umjetnosti i tradicija u Francuskoj odigrao je veliku ulogu u okvirima muzeoogije. Grad nauke i industrije razvio je
čitav istraživački ojel za peagogiju nauke u muzejima, animacijske jelatnosti za jecu i mlaež. Etnografski muzej u Nauchatelu specijalizirao se za teorijska promišljanja o izložbi. Privremene izložbe pružaju mogudnost za provođenje zamisli i novih postupaka, inovacija na poručju muzeografije što se potom primjenjuje u stalnim postavkama. Eksperimentalni aspekt privremene izložbe poneka je prisutan na izložbama koje nagovješduju izgle buudeg novog muzeja.
7. MUZEJ KAO KULTURNI SUDIONIK. ANIMACIJSKA FUNKCIJA.
Funkcija animacije posljenja je priznata muzejska funkcija. Potpuno se uklapa u muzejsku zaadu komunikacije, što znači najširoj pubici ati na uvi i uživanje zbirke kojima se muzej bavi. Ona je veoma prisutna u meijima i poneka je najuočljivija o svi h muzejskih funkcija. Muzej kao suionik u kulturnom i ruštvenom životu Muzej se ne može svesti samo na čuvanje premeta baštine i njihovo pokazivanje javnosti. Dojeljuje mu se inamičnija i aktivnija uloga: treba idi u susret publici, pobuiti njeno zanimanje, privudi je i pomodi joj u razumijevanju baštine. Ovaj pristup je važan kaa se rai o publici koja nije navikla idi u muzeje. Nije ovoljno samo se usmjeriti na marketing, jer se tako nede stedi šira publika trajno. Muzej se mora okrenuti publici, pokazati joj svoju ugonu stranu i izbjedi slanje obojne slike o sebi. Otvorenost prema publici iskazuje se najčešde primjerenom politikom komunikacije kojom muzej izražava želju a se otvori, da ugosti i da postane posjetiocu primamljiv. Interpretacija baštine
Savremeni muzeolozi ističu a mnogima baština sama po sebi ništa ne znači. Nju trebai nterpretirati, objasniti publici i otkriti njeno značenje. Izložba je jean oblik interpretacije, ali postoje i rugi, inamičniji oblici vezani uz animaciju. Peesetih goina prošlog stoljeda, Freeman Tilen izgraio je teoriju interpretacije baštine u kontekstu
američkih prironih parkova. Definiše je kao „eukativnu aktivnost čiji je cilj otkriti značenje stvari i njihovih onosa korištenjem izvornih premeta, vlastitih iskustava i primjera.“ Šest načela prema Tildenovoj teoriji: - svaka interpretacija koja ne povezuje ono što je izloženo sa ijelom ličnosti posjetioca je neuspješna - informacija sama po sebi nije interpretacija; interpretacija je otkrivanje utemeljeno na informaciji - interpretacija je umijede kojim prezentirani materijal postaje naučna ili historijska građa - osnovni cilj interpretacije nije poučavanje, ved poticanje - interpretacija mora preočavati cjelinu, a ne io - interpretacija namijenjena jeci treba imati rugačiji pristup o one namijenjene oraslim
Različite vrste kulturnih jelatnosti U poručju animacije, muzej provoi različite jelatnosti: povremene izložbe, vođeni obilasci, peagoške jelatnosti za mlae, pozorište u muzeju. Postoje i druge djelatnosti: kafeterije i restorani, trgovine, koncerti i druga zbivanja, iznajmljivanje dvorana.
Povremene izložbe Povremene izložbe najpriklaniji su način kojim muzej privlači publiku, pobuđuje njeno zanimanje, predstavlja se u javnosti. Neki kustosi aju prenost povremenim izložbama kao glavnom viu komunikacije sa publikom. Povremene izložbe traju nekoliko tjeana ili mjeseci.
Muzej civilizacije u Quebecu: ovo je ruštveni muzej utemeljen 1988. goine. Ovje je pohranjeno osamdeset hi ljaa premeta iz 17. i 19. stoljeda. Tematski pristup je zasnovan na analizi ljuskog
iskustva iskazanog kroz tekovine i traicije, kulturne običaje i premete. Muzej se obrada najširoj publici. Ova ustanova želi biti mjesto kulturnog posreovanja. Muzej goišnje organizuje 10 o 15 povremenih izložbi različitog opsega. Ciljevi
Povremenim izložbama oređuu se mnogostruki ciljevi koji nailaze strogo oređene zaade animacije. - omoguditi stalnu izmjenu zbirki: povremena izložba često je samo način a se predmeti iznesu iz
njihovih spremišta; najčešde muzej vlastitu zbirku za povremenu izložbu opuni posuđenim premetima - zaokružiti oređenu temu i pokrijepiti je novim spoznajama: povremena izložba je io naučne funkcije;
izložba je prigoa za proučaavanje oređenog razoblja, saržaja ili zaane teme - pobuiti zanimanje za muzej: pronadi način a posjetilac stalnog postava izložbe ponovo ođe u muzej
a posjeti privremenu izložbu - proširiti puliku: mnogi kustosi nastoje privudi publiku koja rijetko posjeduje muzeje, svrstavajudi je u
različite kategorije na osnovu obi, kulturnog i ekonomskog statusa - povedati finansijsku obit : ulaznica za povremenu izložbu obično je skuplja o ulaznice za obilazak stalnog postava. Ulaz je rijetko besplatan, ali posje tioci često posjeduju povremen izložbe.
Putujude izložbe Povremene izložbe uglavnom postavlja muzej i to je najbolji način a pokaže vrijenost vlastitih zbirki i osigura njihovu stalnu izmjenu. Isto tako, mogude je prestaviti gostujudu izlobžu koju je p ostavio neki rugi muzej. Ova se izložba uglavnom iznajmljuje što znači a muzej u kojem se postavlja učestvuje u troškovima njenog osmišljavanja i postavljanja. Troškovi povremenih izložbi neprekino rastu, a kaa se prikazuju u više graova, povedava se broj posjetioca i troškovi se ijele. Tri pogleda na dugo zanemareno pitanje: Trojna izložba, prikazana u Metzu, Strasbourgu i Trieru 2001.
neobično je iskustvo, ali i značajno po oabiru teme: korištenej arheologije u sklopu njemačke i nacističke propagane u periou o 1879. o 1944. Izložbe su rezultat golemog istraživačkog raa arheoloških muzeja tri graa. Tekstovi zajeničke jezgre bili su napisani na va jezika(francuski i njemački), a posebni dijelovi svakog muzeja na jednom jeziku.
Negativna strana povremenih izložbi
Povremene izložbe neprijatelj su muzeju ako je njihov konačni cilj isključivo materijalna obit i veliki broj posjetioca. Osnonva svrha se gubi i povremena izložba šteti muzeju. Političke vlasti ili sponzori su zainteresovani samo za učestala meijska zbivanja i oustaju o trajnog finansiranja muzejskog jelovanja a bi finansirali povremene izložbe što je isplatnije za njih.
Vođeni obilazak Vođeni obilazak je kulturni običaj koji se ne provoi isključivo u muzeju. To je interpretacija oređenog lokaliteta, teme, izložbe. Svaki je obilazak poseban i rezultat je različitih faktora: izložba u užem smislu, ličnost voiča, osobine posjetioca, previđeno vrijeme za posjet. Vođeni obilazak je način komunikacije kojem su posebno sklone osobe koje ne olaze reovno u muzej. To je postupak kojim se privlači široka i raznolika publika. Vođeni obilazak je učinkovito srestvo animacije. Vođeni obilazak je novi pogle na izložbu. Ne oslanja se na tekstove izložbe, ved stvara vlastiti stil u objašnjavaju i prikazivanju izložbenih premeta. Voič oabire izloške o kojima de govoriti i tako navoi posjetioce a ih pogleaju. Voičeva interpretacija može biti značajno rugačija o one koju je zamislio autor izložbe. U muzejima usmjerenim posebno na animacijske jelatnosti poneka se zanemaruje ili loše funkcioniše iniviualni način razgleanja. Postoje muzejski voitelji koji nisu skloni prijemu iniviualnih posjetioca. Mnogi posjetioci vole vođeni obilazak više o slobonog razgle anja. Pozorište u muzeju Osamesetih goina 20. stoljeda mnogi muzeji su uveli novi oblik animacije – pozorišnu animaciju. Profesionalni glumci igraju uloge, posebno napisane za izvebu u muzeju, interpretirajudi oređenu temu ili izloženu zbirku. Razlikuju se dva scenska oblika: - kratke pozorišne prestave izvođene u muzeju, saržajno povezane sa temom izložbe - likovi u muzeju govore u prvom licu i pričaju ličnu pripovijest; temelji se na improvizaciji
U Trieru slikar tumači svoje jelo: gradski muzej Simeonstift Museum organizuje izložbu posvedenu biermajeru, razoblju uspona inustrijske građanske klase početkom 19. stoljeda. Izložba prikazuje život i stvaralaštvo slikara Louisa Krevela. Tokom izložbe, svake nejelje je organizovan poseban oblik animacije: slikar je pripovjeao svoj život i ra, ali nije objašnjavao premete. Kanadski Muzej civilizacije u Otawi posebno razvija ovu vrstu animacije. Muzej udomljuje stalnu
pozorišnu grupu koja svakonevno izvoi prestave unutar muzeja. Ovim se privlače novi posjetioci u muzej. Neki autori uspoređuju pozorište u muzeju sa uličnim pozorištem. Publika ne olazi u muzej a bi gleala pozorišnu prestavu. Peagoška animacija Djeca
Muzej u svom traicionalnom aspektu nije previđen za jecu koja često ometaj u zbog nemirne prirode, glasnog pričanja, zapitkivanja i trčanja po galerijama. Čuvari ih posebno buno prate truedi se a ih utišaju, smire i zaustave njihovu energiju. Dječija živahnost nespojiva je sa grobnom tišiinom i mirom koji vlaaju u vedini muze ja. Neki muzeji su previjeli oatnu muzeografiju i sistem oznaka za mlađu publiku. Često se organizuje posebna služba za prijem ječije publike, sastavljena o peagoga, nastavnika i stručnog osoblja za osmišljavanje animacijskih jelatnosti. Peagoški odjel priprema i oblikuje saržaje i animacijske jelatnosti. Značaj i status ovog ojela razlikuje se u vedim i manjim muzejima. Animacija je jeno o poručja o kojem muzejski voitelji posebno brinu.
Animator posreuje tokom vođenog razgleanja prilagođenog obi i očekivanjima mlaih posjetioca. Najčešde se prelažu posebne aktivnosti utemeljene na interaktivnom onosu i rukovanju premetima: prostor za animacijske aktivnosti u muzejima nauke i tehnike sa premetima kojima se može rukovati, samostalno izvođenje pokusa (izraa premeta prethistorijskog značaja u Muzeju prethistorije u Toutavelu), kreativne raionice gje se mlai posjetioci prepuštaju stvaralačkoj mašti, izložba ječijih radova u muzejskoj galeriji, scenske aktivnosti (ples, pantomima, po zorište), ekološki izleti na terenu u pratnji animatora ili naučnika iz muzeaj, sabiranje uzraka iz biljnog i životinjskog svijeta. Prethistorijske raionice u muzeju Prehistosite e Ramioul: anas ovaj muzej prima školske razree i grupe koje čine 85% posjetioca i pruža im razne oblike animacije. Osnovna raž ovih animacijskih aktivnosti počiva u oživljenom iskustvu. Experimentarium je mjesto gje animatori objašnjavaju i pokazuju ljuska umijeda iz prethistorijskog života: upaliti vatru, brusiti kremen, izraiti alatku. Nakon toga, jeca se samostalno okušavaju u pokazanim umijedima u Selu iskustva. Adolescenti Adolescenti su publik a koju muzej teško osvaja. Muzej je pun simbola autoriteta, obojan i prašnjav i ne
privlači mlae o 12 o 18 goina. Mali broj muzeja uopde razvija komunikaciju sa aolescentima. Muzeji nauke i tehnike, muzeji ruštva i muzeji koji izlažu savremene teme mnogo više integriraju mlau publiku kroz muzeografiju, animacijske aktivnosti i način prijema publike. Nekoliko faktora navoi mlae a posjeduju muzej, a češde se posjeduju muzeji u velikim graskim sreištima nego regionalni muzeji. Politika saradnje izm eđu muzeja i škole stvarno utiče na posjet učenika srenjih škola. Posjedenost mlaih se povedava zato što muzej pruža mogudnost a buu aktivni i uspješni. Stručnjaci Neki su se muzeji specijalizirali u peagoškoj animaciji. Oni posveduju obar io svoji h prostora, velika novčana srestva i organizuju brojnu stručnu ekipu za prijem jece i aolescenata u sklopu škole ili izvan nje. Grad nauke i industrije – La Villette najpoznatija je muzealna institucija po svom peagoškom jelovanju. Dječiji gra gotovo je pravi muzej namijenjen mlađoj publici. Muzej Papalote, ječiji muzej grada Mexica, dnevno primi tri hiljade djece koja se vode u muzejske prostore sa posebnim
aktivnostima. Dječiji muzeji ne posjeuju zbirke, neka čak ni izložbenu voranu. Kulturne djelatnosti
Kulturne aktivnosti su aktivnosti čija namjera niije a buu sistemske kao u obrazovanju. - vođeni obilasci su najklasičniji oblik muzejske kulturne animacije - preavanja o temama vezanim uz saržaje muzejskih izlobži i istraživanja - seminari su namijenjeni stručnijoj publici - susreti sa umjetnicima, kritičarima, istraživačima i rugim uglenicima - raionice za orasle vezane za praktične raove iz polja umjetnosti, nauke, priroe, arheologije - proširenje muzejske aktivnosti izvan ziova muzeja vezano je za šetnje i razgleanje graa i sl. - organizacija neobičnih aktivnosti nutar muzeja poput organizacije koncerata ili pozorišnih prestava
Le Fresnoy: Nacionalni studio savremene umjetnosti: ovo nije baš muzej. Više se rai o mjestu za poticanje savremenog stvaralaštva, prvenstveno na poručju performansa, vieo i vizualnih umjetnosti.
Nalazi seu prostorima starog kinematografa, čija je umjetnost ostala nepromijenjena. Prostrana centralna vorana nui velke prostore. Stuio je i prebivališ te za videoumjetnike. Uloga pratedih jelatnosti muzeja Ved vaesetak goina, kafeterije, restorani i udani zauzimaju važno mjesto u životu muzeja. Oni imaju, između ostalog i animacijsku ulogu u svakonevnom funkcionisanju muzeja. Tokom obilaska, posjetiocima treba omoguditi a nešto popiju, pojeu i omore se. Kafeterije i restorani olakšavaju obilazak, boravak u muzeju čine ugonim i aju posebnu živost muzejskoj ustanovi. Poželjno je irektno omoguditi ulazak u kafeterije i restorane, bez kupovanja ulaznica. Muzejski udani nue razne proizvoe koji se onose na izložene zbirke: knjige, razglenice, različite publikacije, CD-romove, plakate, itd.
8. MUZEJSKA ARHITEKTURA
Muzej je mnogima prije svega zgraa. Muzej je poznatiji što mu je zgraa uočljivija. Svi poznati arhitekti okušali su se u projektiranju muzeja, ali nije lagan zaatak izgraiti građevinu u koju de se smjestiti muzej. Potrebno je uspostaviti skla između arhitekture i izloženih jela. Specifična arhitektura Oko 1775. vije građevine posebno zamišljene za prihvat zbirki pojavile su se kao izraz nove arhitektonske vrste – muzejske arhitekture. Barokni stil prve građevine Muzeja Pio – Clementino u Vatikanu naahnut je arhitekturom revnog Rima. Druga je građevina Museum Friericianum u Casselu u neoklasicističkom uhu po uzorima iz stare Grčke. Dvorana, galerija, rotonda
Prvi javni muzeji po uzoru na privatne palače zaržavaju prostorne oblike što su neka služili kao mjesta izlaganja: vorana kao proužetak ranog kabineta okuplja slike, a galerija kao mjesto za šetnju i prolaz pohranjuje kipove. Njima se prioaje rotona sa kupolom koja, osim što je polazište za kretanje u različitim pravcima nosi simboličkko značenje stvarajudi o muzeja „spomenik sjedanja i svjetovni hram cjelokupnog ljuskog znanja“. U tom smislu, Pantheon je ogleni primjer. Sakralizacija muzeja očituje se u izgleu pročelja Friericianuma s pilastrima po uzoru na palače, kojemu se ulaz oblikuje kao u grčkom hramuu neku vrstu heksastilnog pronaosa s frontonom. Sakralni karakter muzeja pojačava i visoko stubište što ga ovaja o vanjskog okruženja i efinitivno se potvrđuje kroz prototipove koji de se još ugo oponašati širom Europe . Sredinom 19. stoljeda muzej postaje bitan elemenat urbanog azvoja. Povedanjem i raznolikošdu zbirki umožava se broj muzeja često na istom mjestu kako bi se stvorila neka vrsta muzealnog foruma – Altes Museum u Berlinu / Museuminseln.
Novi materijali i oblici
Sreinom 19. stoljeda u razoblju svjetskih izložbi otvaraju se nove perspektive. Crystal Palace u Paxtonu i Foxu 1851. izlaže u arhitektonskoj građevini o stakla i metala premete manufakture izrae, strojeve i umjetnička jela. Primjena stakla i lijevanog željeza, a potom čelika i armiranog betona otvara arhitektima muzeja nove puteve i mogudnosti za izgranju velikih svijetlih prostora bez ikakvih nosača. Nove forme de se prvobitno upotrijebiti u izgranji muzeja nauke i tehnike, primijenjene umjetnos ti. Značajni primjeri su Kraljevski muzeji umjetnosti i historije u Briselu, velika zoološka galerija u Prirooslovnom muzeju u Parizu, Muzej primijenjenih umjetnosti u Buimpešti i Trppenmuseum u Amsteramu. Osnovni plan svih naveenih muzeja širi se oko jednog ili niza velikih ostakljenih prozora po uzoru na inustrijske paviljone svjetskih izložbi. Premise modernog muzeja
U Mariu se 1934. oržao prvi međunaroni muzeografski skup u organizaciji Međunaronog urea za muzeje na temu muzejske arhitekture. Le Corbusier razvija projekat Muzej neograničenog širenja, stvarno inovatorsko rješenje po pitanju prilagoljivosti i proširenja muzejskih prostora. U toku ratnih zbivanja, Mies van er Rohe izrađuje projekat muezaj malog graa u kojem zamišlja Picassovu sliku Guernicu kao centralni izložak u izložbenom prostoru bez ijene pregrae i bez nametnutog slijea razgleanja. Ovaj utopijski projekat ostvarit de se u izgranji Nove nacionalne galerije u Berlinu. Frank Lloyd Wright projektira Salomon Guggenheim Museum u New Yorku. Izložbena galerija sastoji se
o nagibnog spiralnog kraka, a obilazak počinje oozgo. Sama građevina je umjetničko jelo. Umjerenost i neumjerenost muzejske arhitekture
Često se postavlja pitanje arhitektove umjerenosti. Eddy Dexilde kaže a muzej buudnosti zamišlja kao hangar opremljen svim tehničkim srestvima, a ne kao spomenik. Danas muzeja -hangara ima mnogo: inustrijske građevine i sklaišta pretvorena u muzeje savremene umjetnosti. Drugi smatraju a muzej mora biti umjetničko jelo, ostojno čarobnih premeta koje čuva. S jene strane, muzejska zgraa često zna a zasjeni jela koja se u njoj čuvaju. Sa ruge strane, estetska vrijenost i stil zgrae važni su za muzej, jer pojačavaju njegovu privlačnost. Novi pristup u r estauriranju starih građevina i nj ihove adaptacije za muzeografski postav – Castelvecchio
u Veroni: arhitekt Carlo Scarpa obnovio je Museo civico i Castelveccio smješten u staroj veronskoj tvrđavi. Ziine graa unutar kojih se nalazi Castelvecchio potiču iz rimskog i srednjovjekovnog doba. Scarpa 1978. olučuje vratiti prvobitni izgle građevine u kojoj se muzej nalazi i skia naograđene slojeve. On stvara namjerno urušen prostor.
Zgrada za sve muzejske funkcije
Današnji muzej mora u svojoj zgrai osigurati obavljanje različitih muzejskih funkcija. Muuzejske prostore možemo svrstati u četiri kategorije: - prostori za stalne i povremene izložbe - prostor za prijeme publike: predvorje, blagajna, garderoba, dokumentacijski centar, biblioteka - administrativni prostori: ured kustosa, sekretarijat - prostori posvedeni vođenju zbirki: spremišta, raionice, laboratoriji
Muzejske funkcije nisu hijerarhijski oređene i unutar muzejske zgrae nije ispravno zaovoljiti jenu funkciju, a ignorisati drugu. Pri raspod jeli površine treba voiti računa o prostorima za prijem grupa i kafeterijama. Spremišta gje se ostvaruje funkcija čuvanja su uklopljena u muzejski plan. Pri lagoljivost izložbenih prostora
Muzeji smješteni u starim građevinama uglavnom trpe zbog malog prostora raspodijeljenog u mnogo prostorija povezanih honicima i uskim stubištima. Zbog ovog rasporea, često se prelaže linearni put razgleanja kroz niz vorana, što bitno ograničava stvaralačku slobou u muezografskom pristupu. Savremeni autori daju prenost velikim, osta neutralnim prostorima koji se mijenjaju uz pomod
pokretnih pregraa, privremenih sistema za vješanje i pričvršdivanje izložaka. Velika prilagoljivost ove opreme olazi o izražaja povoom povremenih izložbi što znači a se neprekino može mijenjati raspore obješenih slika ili razmještaj izloženih premeta. Posebne napomene za očuvanje premeta Velika pažnja mora se posvetiti utjecaju svjetlosti i postojedih uslova a bi se na najbolji način ugotrajno očuvali premeti u muzeju, izložbenim voranama i spremištu. Materijali koji su osjetljivi na ultraljubičasto zračenje moraju biti izloženi i čuvani u prostorima zaštidenim o nevnog svejtla. Na staklenim površinama je potrebno previjeti pojačanu zaštitu protiv UV zračenja. Ulja na platnu ne smiju se izravno izlagati nevnoj svjetlosti. Klimatizacija, sistem za protok zraka i filteri protiv prašine trebaju op očetka izgranje biti previđeni a bi se jenostavno uklopili. Pri premještanju teških premeta treba paziti a se ne oštete. Muzejska spremišta moraju imati klimatizaciju. Otvoreni muzeji?
Otvoreni muzej znači znači, prije svega, oček, znak obroošlice i okaz a muezj nje samo za odabrane. Muzeji su dugo vremena bili zatvoreni u sebe, a neki su muzeji i danas zatvorenog tipa:
Corbusierov muzej neograničenog širenja, Wrightov Guggenheim. Mnogi anašnji arhitekti zagovornici su otvorene muzealne arhitekture u kojoj je umjetničko jelo sastavni io života. Muzejska zgraa se otvara prema grau ili priroi putem ostakljenih površina. Poneka je riječ o fizičkoj povezanosti putem javnih prolaza kroz muzej: Louvre, Amsterdam Historisch Museum.
Je li multifomni muzej u Groningueu tovrenog ili zatvorenog tipa? : ovaj muzej je tovoren 1995., a djelo je
međusobne saranje različitih arhitekata i izajnera zbog heteroklitnog karaktera zbirki. Zbirke obuhvadaju arheologiju, lokalnu historiju, staru umjetnost, primijenjenu umjetnost, savremenu umjetnost i dizajn. Mendini, arhitekt, htio je stvoriti muzej otvorenog i demokratskog karaktera, mjesto
gje de posjetilas sa ushitom sujelovati. Isho je bio rugačiji: zatvorena zgraa poput tvrđave okružena vodenim jarkom gdje gotovo ne ulazi prirodna svjetlost. Muzej se sastoji o četiri ijela: prvi io je visoki toranj obložen pozladenom plastikom, rugi io je kockasti paviljon sa ponožjem o crvene opeke, tredi io je zgraa prekrivena čeličnim plohama, a četvrti io je u obliku valjka. Ovaj multiformni muz ej pretvara se u dizajnirani makropredmet, u jednu vrstu skulpture.
Obnova i prenamjena starih građevina Pretvaranje postojedih građevina u muzej veoma je česta pojava iz različitih razloga. Često se vorci i palače preuređuju u muzeje, kao i crkve, robne kude ili željezničke stanice. Prenamjena inustrijskih građevina složeniji je postupak, s obzirom a su ove građevine velike, imaju nesređenu strukturu i vrijeme ih je oštetilo. Početkom eveesetih goina prošlog stoljeda, mnoge tvornice i sklaišta su pretvoreni u muzeje. Osnovni razlog pretvaranja inustrijske građevine u muzej ovezan je sa brigom za baštinu kako bi se sačuvao okaz o nekoj prošloj jelatnosti. Najčešde se na temelju nekaašnje inustrijske jelatnosti oređuje tematika izložbe. Tate Modern – električna centrala za umjetnost 20. stoljeda: Tate Gallery nalazi se u napuštenoj
inustrijskoj građevini gje je neka bila električna centrala. U golemim prostorima električne centrale smješetna je izložba europske umjetnosti 20. stoljeda. Inustrijski karakter izražen u prijemnom holu gubi se u rugim izložbenim prostorima. Cilj muzejskog postava je povezati atraktivno mjesto, izuzetnu zbirku i novi pristup modernoj i savremenoj umjetnosti kako bi se potaklo zanimanje publike.
Arhitektonski zahvati na starim građevinama su različiti. Obnova se može svesti samo na pojačanje starih materijala i minimalne zahvate radi sigurnosti posjetioca; industrijska postrojenja ostaju u prvobitnom
stanju, osim što se neki strojevi uklanjaju a bi se obilo na prostoru. Ako je riječ o građevini velike arhitektonske vrijenosti, arhitekt se često olučuje za restauraciju zaržavajudi prvobitni izgle, ali se ipak moraju izvršiti neke izmjene: postavljanje zaštitnih uređaja, npr. Ako je zaštiden samo jean io građevine, arhitetkt restruktuira ruge prostore unutar građevine: Muzej likovnih umjetnosti u Lyonu je obar primjer. Potpuna obnova arhitektonskih cjelina i unutrašnjih prostora omogudava maksimalnu prenamjenu stare građevine za muzej, a zaržava se samo vanjski izgle. Staroj građevini se može prioati i novo, savremno zanje koje de biti povezano sa tom građevinom. MAC's u kompleksu Gran Hornu: Gran Hornu u Valoniji zaštiden je kao spomenik nulte kategorije i zaivljuje svojom arhitektonskom vrijenošd u. Ovaj lokalitet je gotovo nestao '50-tih goina 20. stoljeda. Goine 2002. preuređen je u Muzej savremene umjetnosti (MAC's). U staru arhitektonsku strukturu integriran je niz savremeno uređenih muzejskih prostora. Ne postoji stalni postav, ved samo tema tske povremene izložbe u trajanju o tri o šest mjeseci sa izloženim jelima iz vlastitih zbirki ili posuđenih.
Program
Često se govori o teškim onosima između arhitekta zauženog za izgranju muzeja i autora muzejske koncepcije. Da bi muzej bio uspješan, potrebna je saranja između arhitekta i muzeografa. Arhitektu se mora iznijeti muzeološki program i oreiti posebne zahtjeve u vezi prezentacije i čuvanja izložaka. Na temelju etaljnog muzeografskog programa mogude je tačno utvriti strukturalne cjeline muzeja i njihovu povezanost u smislu prostora i načina obilaska. Nažalost, u praksi se najčešde izgrađuje zgraa prije nego je osmišljen muzeografski program. Funkcioniranje muzejske zgrade
Muzejska zgraa mora pokazati i ekonomsku uspješnost u svom jellovanju, buudi a su goišnji prihoi muzeja znatno manji o oijeljenih novčanih srestava za izgranju ili obnovu. Potrebno je oreiti troškove za osnovno funkcionisanje zgrae koji se onose na oržavanje, grijanje, klimatizaciju.
9. MUZEJSKA USTANOVA
„Muzej je stalna, neprofitna ustanova u službi ruštva i njegova razvoja“. Početak ove efinicije iskazuje institucionalni karakter muzeja, njegovu trajnost nužnu za očuvanje baštine i njegovu javnu ulogu. Razvija se trgovačka jelatnost u muzeju i oko njega i težnja za inamičnijim upravljanjem ustanove, te opasnost o mogudeg pretjerivanja. Raznovrsnost muzeja po statusu
Uloga javne uprave Historija europskih muzejapokazuje koju je ulogu odigrala javna uprava u stvaranju i razvoju muzejskih
institucija. Početkom 19. stoljeda, ržavna ili lokalna javna uprava osnovni je pokretač razvoja muzejskih ustanova u Europi. Uloga javne uprave ima nekoliko aspekata: - normativni aspekti: javna uprava oređuje propise o očuvanju baštine, osnivanju i organizaciji muzeja - nazor: uprava muzeja nazire pravilno provođenje propisa i korištenje javnih srestava za muzeje - organizacija: ržava i lokalne zajenice osnivaju i organizuju jelovanje muzeja - finansiranje: naležne vlasti osiguravaju cjelokupna ili jelimična novčana srestva za muzeje
Jacques Sallois izjavio je 1996. a „uspješno upravljanje javnom ustanovom porazumijeva stvaranje ogovarajudeg pravilnika i jelovanje po strogim propisima“. Neovisnost ustanove veoma je ograničena, posebno na poručju upravljanja muzejskim osobljem i zgradom ustanove. U Belgiji lokalna uprava izravno upravlja mnogim muzejima, dok su veliki kraljevskim muzeji postali javne ustanove sa neovisnom upravom. Početkom eveesetih goina, javni muzeji u
Nizozemskoj su oživjeli pravu revluciju: nacionalni muzeji su stekli vedu samostalnost u upravljanju osobljem i muzejskom zgraom, iako muzeji i alje ostaju javno vlasništvo.
Udruge Da bi izbjegli direktno upravljanje, mnogi voditelji lokalnih vlasti potakli su osnivanje neprofitnih udruga koje su pod nadzorom javne uprave i upravljaju muzejima, muzejskim zgradama i zirkama. Muzejsko
osoblje pri tome zaržava status ržavnih jelatnika. Poručje jelovanja ovih uruga poneka se ograničava samo na postavlajnje povremenih izložbi koje zahtijevaju inamičniju org anizaciju i omogudavaju a prihoi ostaju muzeju. Mnogim muzejima upravljaju uruge osnovane o strane pojeinaca i one su najčešde začetnice stvaranja muzeja. Naležne vlasti im pomažu na razne načine: ustupanje zgrae za muzej, subvencije, briga za muzejsko osoblje, finansiranje oređenih projekata i sl . Zaklade
Zaklaa je poseban oblik neprofitne uruge koju karakterišu ciljevi u interesu javnosti i posebni uslovi upravljanja i nazora koji su nametnuti zakonom, te porezne olakšice. Zaklae tvrtki razlikuju se o zaklada umjetnika i mecena.
Osnivajudi zakladu kulturne namjene, tvrtka želi ati pozitivnu sliku o sebi u javnosti i stedi pravo na porezne olakšice. Zaklaa je zanimljiv način a umjetnici za života javnosti pruže na raspolaganje io svog stvaralaštva. Taa oni zahtijevaju neovisno i prilagoljivo upravlajnje zbirkom i porezne olakšice. Zaklada Joan Miro: Radi se o zakladi koju je osnovao sam umjetnik. Gradska uprava Barcelone
organizovala je 1968. goine veliku retrospektivnu izložbu slikara Joana Miroa u povodu njegovog 75. rođenana. Neka djela su potjecala iz privatnih zbirki, a druga iz umjetnikova ateljea. Miro je smatrao da de biti relativno lako ustupiti vlastita jela javnosti na trajno raspolaganje. On je osnovao zaklau koja nosi njegovo ime. Cilj Zaklae Miro je izučavanje i izlag anje djela ovog umjetnika, ali istvaranjeinamičnog entra koji de široj publici približiti jelo značajnih umjetničkih pravaca 20. stoljeda. Privatni muzeji?
Muzeji u vlasništvu ili po upravo uruga ili zaklaa su privatno vlasništvo. Pravni status muze ja nije iskriminirajudi elemenat pri razlikovanju javnih i privatnih muzeja. Neki su muzeji irektno u vlasništvu komerijalnih tvrtki: Muzej Pivovare Belle-Vue u Briselu, Muzej senfa Amora u Dijonu, Muzej Peugeot uSochauxu, Muzej Mercedes u Stuttgartu, itd. Muzej Val-Saint-Lambert u Seraingu poseba je po tome što je osnovan u samoj tvornici kristala u Liegeu,
ali nije povezan sa tvrtkom za proizvonju kristala, ved sa urugom koju zanima historijski lokalitet. Ekomuzej Alzasa: muzej ili zabavni park? Ekomuzej Alzasa otvoren je 1984. i on je jean o vedih ekomuzeja. Ovje je opremljeno 70 traicionalnih kuda kako bi se prikazala alzaška ruralna arhitektura. Selo je oživljeno organiziranjem aktivnosti na polju obrtništva, narone umjetnosti, seoskih sajmova, prerae voda. Privatni investitori uložili su 15 miliona franaka. Ekomuzej se olučio za mješoviti sistem uprave: trgovačko preuzede upravlja muzejem, a zbirke i lokalitet su u vlasništvu osnivačke uruge.
Primjer Sjeinjenih Američkih Država Zaklae kulturne namjene ved su oavno glavni suionici u upravljanju muzejima u Sjeinjenim Američkim Državama. Gotovo svim američkim muzejima upravljaju „trustovi“ putem upravnog savjeta trusteesa. Članovi savjeta potiču iz najutjecajnijih ruštvenih slojeva i upravo oni pribavljaju novčana srestva za goišnji ra muzeja. Državni nazor vrši ržavni službenik iz ministarstva pravosuđa. Trajnost zbirke
Osamljivanje muzeja u onosu na naležne vlasti najčešde je pradeno propisima o zaštiti zbirki. Zbirka ostaje u javnom vlasništvu, a njeno upravljanje poliježe strogim pravilima. Zbirke se uglavnom ustupaju javnom muzeju ili uruzi čiji su ciljevi pojenaki ciljevima nekaašnje uruge. Nadzor i klasifikacija muzeja Francuska je 1945. donijela zakonski tekst o muzejima i jedna je od rijetkih zemalja koja je tako
postupila, osim Italije. Povedana raznolikost muzejskih ustanova i njihova neujenačenost po statusu zahtijevaju uspostavljanje zakonskih odredbi o priznavanju statusa muzeja i zaštiti pokretne baštine. Novi zakonski tekstovi o muzejima: U rancuskoj je uredba iz 1945. zamijenjena zakonom iz 2002. kojim je
utvrđen label Muzeji Francuske, novi način priznavanja njiohvog statusa. Ovaj se zakon onosi na muzeje i galerije bez obzira na to po kojom su upravnom naležnost. Svrha novog zakona je: ati novu efiniciju ulozi i mjestu muzeja u onosu na očekivanja ruštvene zajenice, ujenačiti status ržavno priznatih muzea j, poboljšati zaštitu zbirki, uvesti i proubit i proces decentralizacije. Finansiranje muzeja
Muzej je ustanova bez cilja zarađivanja. Njegova svrha nije profit. Međutim, jelovanje muzeja počiva na ekonomskim onosima: plade, troškovi funkcionisanja, srestva za oržavanje zgrae, troškovi nabave djela i premeta, ulaznice, udani, kafeterije, prihoi o turističkih posjeta. Izvori finansiranja Finansijski izvori kojima muze j raspolaže mogu biti razlčiti, ovisno o zemlji u kojoj se muzej nalazi,
statusu muzeja, njegovoj veličini, značaju lokalnog turizma. Postoje četiri izvora finansiranja: - javne subvencije: ržava i lokalne vlasti brinu o pladama zaposlenika i rugim troškovima ; muzeji
primaju goišnje otacije za pok rivanje stalnih troškova ustanove - arovnice i ostavština (legat): članovi uruga pomažu finansiranje muzeja upladivanjem ugovorene
članarine i povremenim ili stalnim novčanim prilozima; muzej može naslijeiti zbirke i novčana srestva - vlastiti prihodi: prihoi obiveni o proaje ulaznica, zarae udana, proaje publikacija, zarae kafeterije ili muzejskog restorana; neki muzej i iznajmljuju svoje dvorane pojedincima ili tvrtkama - mecenat: sredstva koja aju tvrtke reovno ili povremeno; češda je povremena finansijska pomod, sponzor traži meijsku promociju tvrtke: zaštitni znak tvrtke na promotivnim materijalima izložbe,
Usklaiti različite izvore finansiranja Ne postoje muzeji koji opstaju isključivo uz finansijsku potporu javne uprave. Za jelovanje muzeja potrebno je koristiti različite izvore finansiranja. Javna uprava smanjuje finansijsku potporu muzejima i zato se uvoe komercijalne jelatnosti u muzeje i različita sponzorstva. Vlastiti prihoi, vezani uz komercijalnu jelatnost muzeja, samo su mali io u prihoima ustanove i čine 20% ukupnih prihoa. Investicije
Troškovi investicija (oržavanje zgrae, akvizicije, muzeografska uređenja) moraju biti ovojeni o proračuna za funkcionisanje ustanove. Vede novčane iznose, posebno kaa se rai o izgranji novog muzeja ili njegovoj obnovi, često je lakše obiti nego goišnji proračun. Ravnatelj muzeja ved na početku mora uvjeriti vlasti u nuđžnost trajnog finansiranja kako bi se ustanova mogla oržati. Nausicaa: Akvarij Nausicaa u Boulogne-sur-Meru otvoren je devedesetih godina, a osnovan je na poticaj
Regionalnog vijeda. Izgranaj građevine i muzeografsko uređenje financirani su iz javnih ržavnih, regionalnih i europskih fonova. Za oržavanje se ustanova sama mora snadi: proaja ulaznica, udan, restoran, savjeti za uređenje akvarija i sl. Muzejsko osoblje
Osoblje muzeja igra bitnu ulogu u prijemu i ispunjavanju očekivanja posjetioca.
Nove službe Muzejske jelatnike uobičajeno se ijeli na kustose i čuvare: prvi objeinjuju i proučavaju umjetničko blago, a rugi ga čuvaju. Ova pojela je zastarjela. Otvaraju se nove službe: - upravitelj brine o organizaciji muzeja, finansijama i upravljanju osobljem - voitelj zbirke zaužen je za logističko upravljanje zbirkama: lociranje, posube, raionice, restauracija - voitelj povremenih izložbi zaužen je za postav izložbi u muzeju; bavi se koorinacijom izložbe - voitelj za onose sa javnošdu zaužen je za promociju muzeja i povremenih izložbi - kulturne i eukacijske službe upošljavaju stručno osoblje (naučnici, historičari umjetnosti, animatori) - služba za prijem publike brine o ulaznicama i prostorima za prijem grupa i iniviualnih posjetioca - scenograf i izajner zauženi suza pripremanje izložbenog materijala i njegovo postavljanje - dokumentalist vodi dokumentacijski centar ili biblioteku - voitelj udana i rugih komercijalnih ojela pazi a ovi ojeli finansijski prionose muzeju
Status zaposlenika
Postavlja se pitanje a li su zaposlenici ržavni službenici ili zaposlenici po ugovorom. Ogovor ovisi o muzejskom pravilniku, ali i o ranom mjestu uposlenika. U javnim muzejima, ravnatelji, kustosi i čuvari često imaju status ržavnih zaposlenika, a osoblje novijih ojela se najčešde prima po ugovorom.
