Projekt financira Europska Unija
MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE
Projekt financira Europska Unija
Priredili Mirna Bojanić Rebac i Mario Rebac
Recenzenti biolog dr. sc. agronomije Marija Jug-Dujaković, mag. ing. agroekologije Tonka Ninčević
Ilustracije Vančo Rebac
Za Projekt IPA CBC CRO BIH: Mediteransko ljekovito bilje MED MED HERBS
MiM tisak d.o.o. za grafičke usluge i trgovinu
JELSA, 2014.
Projekt financira Europska unija
Projekt Mediteransko ljekovito bilje financira se sredstvima Europske unije putem IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007.-2013. Vodeći projektni partner u Republici Hrvatskoj je Općina Jelsa. Federalni agromediteranski zavod Mostar nositelj je projekta u Bosni i Hercegovini. Osim vodećih partnerskih institucija, u provedbi projekta sudjeluju brojni projektni partneri: Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH, Mostar, udruga Dalmatica Viva, Hvar, i Udruga za regionalni i ruralni razvoj Hercegovački STAP, Ljubuški. Pridruženi partner je udruga za revitalizaciju Velog Grablja Pjover na otoku Hvaru. Cilj je projekta poticanje gospodarskog razvoja prekograničnih krajeva povezivanjem, suradnjom i jačanjem poduzetništva u poljoprivredi. Aktivnosti projekta usmjerene su ponajprije na povećanje konkurentnosti poljoprivrede unapređenjem prerađivačke tehnologije, kvalitete proizvoda i prezentacije na tržištu boljim povezivanjem poduzetnika, istraživačkih ustanova i ustanova koje podupiru poduzetništvo i razvoj na opisanom području.
MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE
Zaboravljeno blago Kada su u VII. stoljeću došli na otok Hvar, Slaveni su mu nadjenuli ime Lijesna, odakle mu i talijansko ime Lèsina. Vidjeli su odmah da je otok šumovit, pun raznog drveća ili li jesa. Uz obilje česmine (crnike), bora i drugog drveća naišli su i na mnogobrojno aromatično, ljekovito i medonosno mediteransko grmlje i nisko raslinje, koje su starosjedioci Iliri te kasnije doseljeni Grci i Romani već znali koristiti u prehrani, higijeni i na druge načine. Ovdje predstavljamo najvažnije aromatične, ljekovite i medonosne biljke otoka Hvara. Naravno, postavilo se pitanje kako ih izabrati među stotinama samoniklih i uzgojnih vrsta. Budući da se naš projekt MED MED HERBS usredotočuje na lavandu, ružmarin i smilje, odlučili smo izbor ograničiti na biljke čijom se destilacijom dobiva eterično ulje i time danas mogu imati znatniju komercijalnu vrijednost. No i biljaka koje daju eterično ulje je velik broj, pa smo izbor suzili prvenstveno na one koje samoniklo rastu u kamenjaru, podnoseći žegu, sušu i vjetar, a ujedno oblikuju mediteranski krajobraz. Zato u ovoj knjižici nema raznih ljekovitih trava, korova, drače, ali ni buhača, primjerice. Projekt Mediterranean Medicinal Herbs (MED MED HERBS) je IPA Program prekogranične suradnje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čiji je nositelj Općina Jelsa. Surađujući
na projektu otkrili smo mnoge nepoznate pojedinosti o bogatstvu što ga nude biljke koje svakodnevno susrećemo u krajoliku, a postoji opasnost da mnoga stara znanja budu zaboravljena. No ovo naše ponovno okretanje korisnom samoniklom bilju nije proizašlo iz nostalgije za prošlim vremenima. Svojstva tih biljaka danas se znanstveno proučavaju radi upotrebe u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Novo vrijeme donijelo je i nove mode, pa s prirodnom kozmetikom, aromaterapijom, masažama, wellnessom raste i potražnja za prirodnim sastojcima. U našem susjedstvu na tim su trendovima izgrađeni profitabilni poslovi, u što smo se uvjerili na stručnom putovanju u francusku pokrajinu Provansu početkom srpnja 2013. godine. Naše istraživanje hrvatskog tržišta pokazalo je da potražnja za eteričnim uljima raste, a također raste interes za njegovu proizvodnju. Nadamo se da će ova knjižica pridonijeti obnavljanju naše nekoć prilično velike proizvodnje eteričnih ulja, premda od malog broja vrsta. Pri tome – a na to također upozoravamo – prirodu ne smijemo pljačkati, nego je iskorištavati na održiv način, prema pravilima brižnog gospodarenja i važećim zakonskim odredbama. Vjerujemo da će za ovim izdanjem posegnuti i turisti ljubitelji prirode, osobito oni čiji je dom daleko od obala Mediterana.
3
LAVANDA Lavandula
Rod lavande (Lavandula) pripada porodici usnatica (Lamiaceae) i obuhvaća četrdesetak vrsta. Lavande vole puno sunca, procjedita tla, a neke, kao uskolisna lavanda (Lavandula angustifolia), podnose i vrlo niske temperature. Domovina roda lavande je Stari svijet od Zelenortskih i Kanarskih otoka, preko cijelog Sredozemlja, istočne Afrike i jugozapadne Azije do jugoistočne Indije, a francuska pokrajina Provansa proslavila je lavandino ulje proizvodnjom parfema, po kojima je u svijetu najpoznatiji provansalski grad Grasse. Lavande su omiljene ukrasne biljke u vrtovima i parkovima, a plantažno se uzgajaju radi eteričnog ulja koje se koristi u farmaceutskoj, kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Pritom eterična ulja raznih vrsta imaju različito djelovanje pa je pogrešno govoriti o njihovoj lošijoj ili boljoj kvaliteti. U našoj zemlji se radi eteričnog ulja i cvijeta sade uskolisna lavanda i lavandin.
Uskolisna lavanda Uskolisna lavanda (Lavandula angustifolia Mill., sinonimno L. officinalis CHAIX, odn. L. vera DC), poznata i kao prava lavanda, raste na nadmorskim visinama od 600 do otprilike 1200 m i u prirodnim staništima nikada je nema uz more. To je drvenasti grm visine od 30 do 100 cm, s kratkom, nepravilno zakrivljenom, vrlo razgranatom stabljikom, s brojnim uspravnim, tankim i izrazito četverobridnim grančicama. Listovi su nasuprotni i uski. Mladi listovi su bijeli s gustim dlačicama. Zrelo lišće postaje zelenije i duže dva i
Lavanda na Hvaru Hvar se naziva otokom la vande i “hvarska lavanda” je nadaleko poznata. Uskolisnu lavandu na Hvaru zovu jednostavno “vera”. Nekoć davno su je sadili, ali se nije pokazala dobrom, jer ta vrsta traži hladniju i vlažniju klimu. Danas je ima podivljale na nekim dijelovima otoka. Lavandin, pak, na Hvaru izvrsno raste i 4
ima dugu povijest uzgoja. Na zamaha turizma uzgoj lavande otoku se mogu naći dvije “vr- odnosno lavandina bio je znaste” lavandina. Hvarani jednu čajan izvor prihoda mnogih zovu levanda ili bila , a drugu domaćinstava na otoku. Od prodaje lavandina ulja izgrabudrovka , čorna ili modrulja . Lavanda se u Dalmaciji naši- đene su mnoge kuće i školoroko počela uzgajati poslije I. vane generacije mladih. svjetskog rata u vrijeme vin- Lavanda, općenito govoreći, ske krize. Glavno područje sadila se na najmanje ploduzgoja bio je otok Hvar, gdje nom zemljištu. Godine 1974. se najviše sadio lavandin. Prije na Hvaru se uzgajala na 910
MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE
pol puta, dlačice su raspršene po gornjoj strani su ljubičasto-plave do bijele boje. Eterično ulje nalazi se u žljezdastim dlakama čaški. Cvjeta lista, dok je ispod list gladak ili lagano pahuljast, a rubovi su blago zakrivljeni prema dolje. oko mjesec dana u lipnju i srpnju. U odnosu na Cvjetovi plavkasto-ljubičaste boje nastaju na pravu lavandu, lavandin raste brže, ima inmladim izdancima na dugoj stabljici. Najviše tenzivniji miris i sadrži više cvjetova i cvjetnih ulja, koje se dobiva iz cvijeta, nalazi se u žliizbojaka. Zato daje puno veći prinos eteričnog jezdama čaške. Biljke cvjetaju uglavnom od ulja od uskolisne lavande pa je njegovo ulje znatno jefinije, što ne znači i da je lošije. Glavsredine ili kraja lipnja do početka srpnja. ni sastojci ulja su linalol i linalil acetat, jednaEterično ulje prave lavande ne smije imati ko kao i kod uskolisne lavande, a najviše se ta bockav nego slatkast medno-cvjetni miris. dva ulja razlikuju po količini kamora. Ulje se Za nj se kaže da je “majka među uljima”. Blagog je djelovanja, ne iritira kožu i najfikoristi u kozmetici za opću njegu kože, a djelunije je među raznim uljima lavande. Djeluje je smirujuće poput prave lavande, iako nešto smirujuće pa pomaže kod psihičkih smetnji, slabije, pa se dodaje u masažne pripravke i nervoza i nesanica, opušta mišiće od stresa i kupke. Ima snažno antiseptičko i baktericidno fizičkog napora. djelovanje. Ulje ima ljekovita svojstva, pa je pogodno za njegu kože kod ugriza i uboda inLavandin sekata, potiče brže zacjeljivanje manjih rana, Neke se vrste lavande lako križaju. Lavandin prištića i opeklina zbog toga što dezinficira i (Lavandula x intermedia Emeric ex Loisel., regenerira kožu te djeluju protuupalno. Zahvasinonimno L. hybrida Emeric ex Loisel.) je ljujući glavnom sastojku eteričnog ulja – lihibrid uskolisne (L. angustifolia Mill.) i šironalolu, djeluje kao analgetik (opušta mišiće) kolisne lavande (L. latifolia Medik.), spontano te na taj način umiruje i ublažuju grčeve. nastao u prirodi tamo gdje se te dvije vrste Kao oblog ublažava opekline i rane, jer ima preklapaju, kao u sjeveroistočnoj Španjolskoj snažno antiseptičko djelovanje. Ulje se može i na jugoistoku Francuske. Ima značajke obje koristiti za masažu, jer poboljšava cirkulaciju vrste od kojih potječe, a budući da je sterilan krvi na području tijela gdje se nanese. Zbog može se samo vegetativno razmnožavati. antistresnog djelovanja koristi se u liječenju Lavandin se oblikuje u drvenasti poluloptasti reumatizma, migrena i glavobolja, nesanice, grm visok 80 do 140 cm. Listovi su nasuprot- pomaže kod nervoze, napetosti, pri problemini, usko eliptični do obrnuto jajasti, cjelovita ma s probavnim i menstrualnim grčevima. ruba, sivo-zelenkaste do sivo-srebrne boje, s Suhim cvjetovima pune se pak platnene vre baršunastim pokrovom dlačica. ćice koje osvježavaju prostor i štite odjeću od Cvatne su stabljike razgranate, duge 60 do 90 moljaca. Napokon, med od lavandina izuzetcm, četverobridne. Cvjetovi u klasolikom cvatu no je cijenjen.
hektara i tada je proizvedeno lavandom je na Hvaru bilo 83.720 litara ulja. Golemi po- više od 400 hektara, ali pražar na zapadnom dijelu otoka vih komercijalnih proizvođača uništio je 1997. velike površi- danas je vrlo malo. Općina ne pod lavandom. Tako je u Sućuraj, primjerice, u rekorVelom Grablju 1996. proizve- dnoj 1987. godini proizvela deno više od 10.800 litara ulja, je 22.800, a 2011. samo oko a nakon požara samo 1800 li- 1200 litara. Ili, nekoć značajtara, da bi novi požar 2003. g. na proizvodnja mjesta Gdinja, uništio ondje gotovo sva polja Zastražišća i Poljica svela se lavande. Ipak, još 2003. pod na pukih 3600 litara.
Valja, međutim, dodati da se hvarska budrovka uz državne poticaje nakon 2000. g. sadi na značajnim površinama u kontinentalnoj Hrvatskoj te u Istri, no moguće je da su svojstva tih nasada ponešto različita u odnosu na Hvar, jer je poznato da lavanda reagira na drukčije tlo, insolaciju, visinsku razliku i klimatske uvjete. 5
RUŽMARIN
Rosmarinus officinalis L. Narodni nazivi: ružmarin, rusmarin, rožmarin, rosmarin, rasmarin, lužmarin, zimorad, zimrad, zumrod, žmurod, cviprnjak, rabazinja
Ružmarin je izrazito aromatičan vazdazeleni grm iz porodice usnatica (Lamiaceae). Obično naraste do metra, ali može biti i viši. Razgranatih je drvenastih grana s igličastim kožastim listovima, odozgo tamnozelenima, a odozdo srebrnkastima. Cvjeta od ožujka do svibnja i ponovo ujesen, no može cvjetati u više navrata tijekom cijele godine, iako nije poznato što ga na to potiče. Plavičasti, modroljubičasti ili bijeli cvjetovi nastaju na vrškovima ogranaka. Ime ružmarina dolazi od latinskih riječi ros , “rosa”, i marinus, “more”, jer mu je dovoljna vlaga koju donosi povjetarac s mora. U staroj Grčkoj biljka je bila posvećena božici ljepote i ljubavi Afroditi, rođenoj iz morske pjene i začetoj sjemenom vrhovnog grčkog boga
Vodica mađarske kraljice Početkom XIX. st. Josip Marinković u Hvaru proizvodi diljem Europe omiljenu “Vodicu mađarske kraljice”, kozmetički pripravak na bazi ružmarinova ulja, dobivši za to ekskluzivnu povlasticu bečke dvorske komore na osnovi mišljenja Medicinskog fakulteta u Beču. Godine 1818. stanovitu količinu kupila je austrijska carica majka za bečki dvor, a sačuvan je reklamni letak Marinkovićeve vodice iz 1839. g. u kojemu se nabrajaju njezine kvalitete. 6
Vodicu je
još u XIV. stoljeću proslavila 72-godišnja mađarska kraljica Elizabeta, jer ju je ne samo oslobodila reumatskih bolova nego ju je tako pomladila da ju je, kaže legenda, zaprosio 25-godišnji poljski kralj! Otad su posvuda hvalili “vodicu mađarske kraljice“ kao lijek “za sve nevolje”, a svaki je ljekarnik imao svoju recepturu.
MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE
Urana. Istodobno ružmarin je i simbol gdje raste, ružmarin daje ulje različitog mudrosti. kemotipa odnosno kemijskog sastava Pradomovina ružmarina je Sredozemlje. i djelovanja. Razlikuju se tri do četiri To je vrlo izdržljiv grm koji voli suhe, kemotipa i to: kamfor od dalmatinskih vruće, krševite, osunčane položaje i tla ružmarina, cineol od afričkih biljaka, bogata kalcijem. Podnosi dugotrajna verbenon/ bornil acetat iz grmova s Korrazdoblja bez vode. Grmovi se lako orezike i ß-mircen/kamfor s nekih mjesta zuju u različite oblike pa se često sadi na obalama Atlantskog oceana. Ružmakao ukrasna biljka u vrtovima i parkorinov kamfor je isti kao kamfor iz kamvima, ali i u loncima. forovca (Cinnamomum camphora), veliRužmarin se odvajkada koristi kao ljekog mirisnog drva iz istočne Azije. kovita biljka i začin. Biljka sadrži velike Kemotip verbenon upotrebljava se u količine željeza, kalcija, vitamina B6. kozmetici, vrlo često dodaje se u preSuhi ili svježi listići i grančice ružmaparate za jačanje kose i osvježavajuće rina neizostavni su dio mediteranske tonike za lice. Uzet oralno povoljno kuhinje. Stavlja se u brudete, marinade djeluje na rad jetre, a drugi kemotipovi i druga jela, ružmarinom se maže ulje mogu oštetiti jetru i čak biti otrovni u po ribi dok se peče. oralnoj upotrebi ako se pretjerano koriRužmarin ima antibakterijska, protuste. S druge strane, kamforski kemotip gljivična i antioksidativna svojstva. Po- je dobar analgetik, primjerice kod armaže kod nadutosti, pospješuje cirkutritisa, dok kemotip cineol poboljšava laciju i protok krvi prema mozgu te se cirkulaciju. u aromaterapiji koristi za poboljšanje Egipćani i Grci smatrali su ružmarin svekoncentracije i pamćenja, ali i za liječe- tom biljkom, simbolom braka, ljubavi i nje glavobolje. Nekoliko kapi eteričnog smrti pa je bio neizostavan u raznim obulja ružmarina pomiješanih s krupnom redima od rođenja do smrti. Stari Rimljamorskom soli u kupki za kupanje jača i ni palili su njegove grančice u vrijeme osvježava organizam, osobito prilikom velikih zaraza. U srednjem vijeku povezioporavka od bolesti, te ublažava bol u vao se s odanošću i vjernošću. I danas se mišićima i zglobovima. u Hrvatskoj i susjednim zemljama svatovi kite grančicama ružmarina. Svojstva različitih kemotipova Također se vjerovalo da “Ocat četvorice Iz ružmarina se dobiva eterično ulje, lopova”, u kojemu ima i ružmarina, lijekoje služi i u proizvodnji kozmetičkih či od kuge, a u Provansi se još prodaje preparata i parfema. Ovisno o mjestu kao antiseptičko sredstvo.
Ruzmarinska zadruga U vrijeme francuske upra ve u Dalmaciji od 1806. do 1813. započela je značajni ja trgovina ružmarinovim uljem. Zahvaljujući tome u XIX. st. bilo je na Hvaru nekoliko tvornica za proizvodnju eteričnog ulja. Ruzmarinska zadruga u Velom Grablju na otoku Hvaru osnovana je već 1892. go-
dine, a s njenom obnovom 1902. započela je u Hrvatskoj moderna proizvodnja eteričnih ulja. Osnivanje Ruzmarinske zadruge kao i Seoske blagajne godinu kasnije označavaju ujedno početke zadrugarstva na otoku Hvaru. Zahvaljujući zadružnom duhu, 1905. g. izgrađena je lijepa zadružna
zgrada, u kojoj je i današnja Poljoprivredna zadruga. Zadruga još čuva stari uređaj za preradu maslina i dobi vanje ulja s kamenim mlinovima, koji je sada već velika rijetkost. Danas je Velo Grablje zaštićeno etno-eko selo u kojem se svake godine potkraj lipnja održava višednevni Festival lavande.
7
SMILJE
Helichrysum italicum (Roth) G. Don
Narodni nazivi: smilje, smilj, cmilj, cmilje, sredozemno smilje, bilobrada, bela brada, margiž
U rodu Helichrysum se na četiri kontinenta od Atlantika do Tihog oceana javlja više od 600 vrsta. Latinski naziv Helichrysum rod je dobio od grčkih riječi helios, sunce, i chryson, zlatan. I zaista, kad procvjeta u kamenjaru ili na pijesku blizu mora kao da su zasjali milijuni sitnih sunaca. Smilje pripada porodici glavočika cjevnjača ( Asteraceae). To je polugrm, pri dnu drvenast, visine 20-60 cm. Grana se u polegle ili uzdižuće grane s listovima na licu zelenima, a na naličju srebrnasto dlakavima. Donji listovi su skupljeni u rozetu pri osnovi stabla, a ostali su naizmjenično raspoređeni po stablu. Cvjetići u cvatu su cjevasti, a više cvjetnih glavica skupljeno je na vrhovima ogranaka u složen štitasti cvat. Cvjeta od travnja do srpnja. Beru se cvjetne glavice kad se cvjetovi počnu
Zaštita U nas se uzgaja tek mali broj ljekovitih biljaka, većina se ubire u divljini, no taj odnos valja mijenjati zato da ne osiromašimo svoju prirodu. Radi toga je u prosincu 2008. godine u Hrvatskoj donesen novi Pravilnik o skupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog 8
prometa (NN br.154/2008). prirode,kojemu se podnosi Samonikle biljke na koje se godišnje izvješće o sakutaj propis odnosi su svoj- pljanju samoniklih biljaka te navedene u Pravilniku o s popisom komercijalnih proglašavanju divljih svojti sakupljača. zaštićenima i strogo zaštiće- Sve samonikle biljke, a nanima (NN br. 7/06 i 99/09). ročito zaštićene, treba brati Smilje je zaštićena biljs osobitom pažnjom. Na ka za čije je sakupljanje jednom nalazištu može se potrebno dopuštenje Drsakupiti najviše dvije trežavnog zavoda za zaštitu ćine biljnog fonda. Ako se
MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE
Smilje se mora destilirati u roku 24 sata nakon branja. Kako bi eterično ulje sačuvalo sve dragocjene sastojke, najbolje je cvjetove brati ujutro, a destilirati navečer. Na hektaru zemljišta može se proizvesti 5 tona smilja, od čega se dobije do 10 kilograma eteričnog ulja. Kako je biljka zaštićena, jer je nekontroliranim branjem u prirodi znatno prorijeđena, a potražnja za uljem je sve veća, u posljednje se vrijeme počinje saditi plantažno.
koriste nadzemni dijelovi, oni se smiju samo rezati tako da se ne oštećuju ostali dijelovi, pazeći da ostane trećina biljke. Drugim ri ječima, biljka se ne smije trgati s korijenom. Prilikom sakupljanja samoniklih biljaka ne smije se oštećivati njihovo stanište.
otvarati. Plod je malena Immortelle – roška. besmrtnica Smilje voli suha mjesta, Naziv za smilje u frangdje uspijeva kao rijetko cuskom jeziku je immorkoja druga biljka, a rado telle, besmrtnica, vječni raste u napuštenim vicvijet. Engleski naziv nogradima i duž putova. mu je curry plant, jer Susreće se po cijeloj juž- u mirisu ima komponoj Europi, sjeverozapad- nentu poznate indijske noj Africi i Maloj Aziji. začinske mješavine, ali Još u Homerovo vrijeme se ne može koristiti kao Grci su rabili smilje kao zamjena za kari. melem za rane, opekline, Ubran cvijet dugo zadrožiljke i modrice. U stažava svježu boju sunca, rim narodnim pjesmama ne vene, miriše na osunspominje se kao mirisni čane padine primorskih cvijet za kićenje djevoja- bregova. ka i momaka. Francusko ime povezuje Od cvijeta se pripravlja smilje s njegovim blačaj protiv kašlja i kronič- gotvornim djelovanjem. nog bronhitisa, djeluje Eterično ulje smilja na snižavanje krvnog slavu je steklo kao sredtlaka i dobar je tonik stvo koje može izbrisati za oporavak organizma tragove vremena na od kroničnog umora i licu, izliječiti vanjske i iscrpljenosti. Ponekad se unutarnje ožiljke, obupotrebljava i kao začin. navlja kožu, jetru i živOd cijele biljke dobiva se čani sustav, brani tijelo rijetko i skupo eterično od slobodnih radikala. ulje bogato mnogim saNedvojbeno, smilje je “u stojcima koji djelotvorno modi”. Kreme za lice te utječu na regeneraciju pripravci za kupke i arotkiva pa se koristi u primaterapijske tretmane s pravcima za njegu dehitom besmrtnicom pravi drirane i umorne kože, su hit. liječenje opeklina od sunca te za ublažavanje Sitnolisno smilje ožiljaka, strija i modrica. U našem primorju Nekoliko kapi ulja u obitava još sitnolisno mirisnim svjetiljkama, smilje – Helichrysum itakupkama, pripravcima licum ssp. microphyllum za masažu i inhalaciju (Willd.) Nyman – sitnijih donosi energiju sunca listova i manjih cvatnih i miris ljeta u vaš dom. glavica te još nekoliko Lako se kombinira s vrsta toga roda, ali te su većinom eteričnih ulja, svojte isuviše rijetke za naročito s lavandom, komercijalnu upotrebu i kamilicom i citrusima. valja ih čuvati. 9
KADULJA
Salvia officinalis L. Narodni nazivi: kadulja; žalfija; kuš; slavulja; krastatica; prava, mirisava, ljekovita, narugvana kadulja; mirisava, ljekovita žalfija; kuš divji; pelin pitomi, pelin i dr.
Muškatna kadulja Od 18 svojti kadulje zabilježenih kod nas treba spomenuti strogo zaštićenu endemičnu kratkozupčastu kadulju (Salvia brachyodon Vandas) te muškatnu kadulju (Salvia sclarea L.).
Muškatna kadulja ima velike ljepljive i dlaka ve tamnozelene listove te izrazito svijetle modrikaste cvjetove intenzivnog mirisa. Također je ljekovita, smiruje kod umora praćenog nervozom i slovi kao euforik – već i udisanje njena mirisa potiče na smijeh! Esencijalno ulje muškatne kadulje ne smije se uzimati kod mastoza i estrogen ovisnih tumora (nekih tumora dojke), pa je trebaju izbjegavati žene na terapiji antiestrogenima, kao i one koje rabe pilule protiv začeća. Ukratko, muškatna kadulja se ne smije koristiti bez strogog nadzora fitoterapeuta. 10
Ljekovita kadulja (Salvia officinalis) je zimzelena trajnica iz porodice usnatica (Lamiaceae). To je polugrm drvenaste razgranjene stabljike visoke oko 50 cm, vrlo aromatičnih, duguljastih, dlakavih, sivozelenih listova s lica i bjeličastih s naličja. Na njene medonosne ljubičaste cvjetove rado slijeću pčele. Cvjeta od travnja do lipnja. Pradomovina joj je Sredozemlje, neki čak kažu Dalmacija, a udomaćila se po cijelom svijetu. Voli svijetle osunčane položaje, podnosi velike temperaturne razlike i sušu, ali ne i zaslanjenje. Ima dugu povijest upotrebe u tradicionalnoj i modernoj medicini, a danas i u aromaterapiji. Sadi se i kao dekorativna biljka. Neizostavna je u kulinarstvu, pogotovo u talijanskoj i našoj primorskoj kuhinji, ali i na Bliskom istoku. Kadulja ili eterično ulje kadulje dodaju se i mesnim prerađevinama zbog arome i antioksidativnih sastojaka. Eterično ulje dodaje se radi arome i raznim bezalkoholnim pićima, bombonima i žvakaćim gumama. Od kaduljina cvijeta pravi se sirup. U starom svijetu ljekarnici su opisivali kadulju kao čudotvornu biljku s mnogim iscjeliteljskim osobinama, što se ogleda i u njenom znanstvenom nazivu: lat. salvare znači spasiti, a officina je u samostanu bila prostorija u kojoj su se čuvale ljekovite biljke. Kadulja sadrži desetke supstancija te ima širok raspon djelovanja. Čaj od kadulje pije se protiv prehlade, inekcije usne šupljine i grla te bolnih zuba. Preporučuje se kod poteškoća s probavnim, mokraćnim i spolnim organima, kao i kod poremećaja cirkulacije. Doprinosi i ublažavanju Alzheimerove bolesti. Jače djelovanje ima eterično ulje. Kaže se da je to pravo žensko ulje jer djeluje kao estrogen. U aromaterapiji se pretežno koristi kod poremećaja ženskih spolnih hormona i menstrualnih problema. Stavlja se u pripravke protiv celulita i pretilosti te pretjeranog znojenja. U kozmetici se dodaje u sredstva za njegu suhe kože, vezivnog tkiva te za potamnjivanje kose. Dodaje se u zubne paste, vodice za usta i sapune. U aromaterapiji i kozmetici cijeni se i hidrolat kadulje. Čaj od kadulje ipak ne treba piti u prevelikim količinama dugo vremena, a zbog visokog sadržaja ketona ulje je neurotoksično, pa je potreban oprez pri doziranju. Ne smije se davati trudnicama i maloj djeci.
KOMORAČ Komorač ili koromač je dvogodišnja biljka ili trajnica iz porodice štitarki ( Apiaceae). Može narasti i do 2,5 m. Ima izbrazdanu i razgranjenu šuplju stabljiku te jak razgranat korijen. Listovi su višestruko perasto razdijeljeni, a listići tanki kao niti. Na vrhovima stabljike razvijaju se sitni žućkasti cvjetovi složeni u velike zrakaste štitove. Cvjeta od srpnja do listopada. U duguljastim rebrastim i aromatičnim plodovima, koji se nakon dozrijevanja razdvajaju, ima po stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljem. Domovina komorača je Sredozemlje i jugozapadna Azija, a proširio se po cijelom svijetu i raste u raznim klimatskim uvjetima, no najviše voli sunčane i tople predjele, iako podnosi i 20°C ispod ništice. Raste divlji na poljima i kamenitim mjestima, a razni kultivari uzgaja ju se za prehranu te za potrebe farmaceutske i kozmetičke industrije, koja ga koristi za proizvodnju sapuna i parfema. Eterično ulje komorača upotrebljava se i u proizvodnji likera, bombona i drugih slastica. Čitava biljka je vrlo aromatična i ljekovita i od pamtivijeka se koristi kao jelo, začin i lijek. Svježi listići i stabljika kuhaju se kao povrće, stavljaju se u variva i juhe te dodaju salatama i raznim drugim jelima. Komorač je jako vlaknast pa se preporučuje kod dijeta za mršavljenje. Ima antioksidativno djelovanje, smanjuje upale, jača imunitet. Sjeme komorača ide u čajeve za čišćenje kao i za iskašljavanje. Smiruje grčeve, smanjuje nadutost i također čisti dišne putove. U narodnoj medicini daje se dojiljama za poticanje mlijeka. Čaj od komorača djeluje opuštajuće i smirujuće. Budući da je blagog djelovanja, daje se i djeci protiv kašlja i kod proljeva i nadutosti, a u mnogim je rodilištima prvo piće novorođenčadi i dojenčadi. U tradicionalnoj kineskoj medicini koristi se kao lijek za oči, želudac i debelo crijevo. Eksperimentalno je utvrđeno da eterično ulje iz sjemena komorača štiti jetru. Ulje se dodaje u i antireumatska sredstva za masažu. Komorač kuhan u vinu dobar je za sve bolesti bubrega i mjehura, izlučuje kamence, pomaže kod teškog i bolnog mokrenja, pospješuje menstruaciju, dobar je za jetra i slezenu. Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj rade nacionalna alkoholna pića, a u našim se krajevima često dodaje u travaricu.
Foeniculum vulgare Miller Narodni nazivi: komorač, koromač, morač, morac, slatki aniš, slatki kopar, primorski kopar, janež, fenhelj, divlja mirodija i dr.
Meštro Nekoć su se u Jelsi na otoku Hvaru proizvodile veće količine danas gotovo zaboravljenog pića zvanog meštro, intenzivnog okusa i mirisa na mentol. Meštro se spravlja od šećera, vode, rakije te ekstrakta koromača i anisa. Taj osvježavajući ljetni napitak pije se razrijeđen vodom. Nekoliko kapi meštroa u vodi proizvede kovitlac poput dima, a onda voda pobijeli. Meštro na ljetnoj vrućini izvrsno utažuje žeđ. Inače se stavlja u kolače koje otočani nazivaju cviti . 11
MRAVINAC
Origanum heracleoticum L. ( sinonim O. hirtum) Narodni nazivi: žljezdastodlakavi mravinac, urigan, sukrugljasti mažuran, kretski mažuran, oregano
Borac protiv mrava Naziv origanum u imenu roda kojemu pripadaju mravinac, mažuran i mnoge druge biljke složenica je iz starogrčkih riječi oros i ganousthai , “planina” i “radost”, to jest origanum ili mravinac je “radost planine”. Opis mravinca može se naći već u knjizi O bilju filozofa Teofrasta (oko 371. – 287. pr. n. e.) i u Dioskoridovu ljekarničkom priručniku iz I. st. pr. n. e. Još u rimsko doba znalo se da njegov miris odbija mrave i druge kukce, zbog čega je kasnije u hrvatskom jeziku i nazvan mravinac. Svjež, a osobito sušen, mravinac, zvan i origano, neizostavni je začin u kuhinjama istočnog Sredozemlja, odakle se proširio po cijelome svijetu. 12
Podaci koliko vrsta pripada rodu mravinac (Origanum) iz porodice usnatica (Lamiaceae) kreću se od oko 20 do 50, ovisno o tome računaju li se neke svojte u vrste ili u podvrste. U svakom slučaju, dok se obični mravinac (O. vulgare) ističe ljubičastim cvjetovima, žljezdastodlakavi mravinac ima uglavnom bijele, ponekad i ružičastocrvene cvjetove te listove s više uljnih žlijezda. To je trajni niski grm, visok do 60 cm. Raste na suhim osunčanim područjima od razine mora do 1400 m nadmorske visine, a nalazimo ga na širokom području od Sardinije preko južnih Apenina i istočne jadranske obale do Grčke. Mravinac, koji god bio, medonosna je, začinska i ljekovita biljka poznata još iz antičkih vremena. U starom Egiptu tamošnji se mravinac koristio kao sredstvo protiv kašlja. Stari Grci su uživali u njegovu mirisu nakon kupke. Upotrebljavali su ga i za liječenje rana, bolova u trbuhu, uboda pčela, osa, pauka ili ugriza zmije te kod tegoba s disanjem. U srednjem vijeku rabio se za liječenje inekcija. Švicarski liječnik i alkemičar Paracelsus upotrebljavao ga je u XV. stoljeću protiv dijareje, psorijaze, povraćanja, žutice i gljivičnih oboljenja. Eterično ulje ima široku primjenu u aromaterapiji, ali ga treba primjenjivati prema preporuci terapeuta, jer prevelike doze izazivaju nadražaj. U medicinske svrhe, pak, obično se koristi macerat koji se dobiva potapanjem listova u maslinovu ulju. Među mnogim tvarima sadržanim u mravincu ističu se enoli timol i karvakrol, flavonoidi (antioksidansi), ružmarinska kiselina, vitamini A i C te brojni minerali, koji su u ulju prisutni u većoj koncentraciji negoli u svježoj ili sušenoj biljci. Eterično ulje mravinca snažno djeluje protiv štetnih mikroorganizama, uspješno se primjenjuje kod inekcija dišnih organa i alergija, pomaže kod kožnih oboljenja, upale mišića, tetiva i zglobova i reumatskog artritisa, tjera parazite, smiruje grčeve i nervozu, pomoć je kod klimakteričnih tegoba, zahvaljujući antihistaminskim svojstvima djeluje kod uboda kukaca i ugriza životinja (ugriz zmija ljutica ipak treba liječiti serumom), naročito se preporučuje kod upornih inekcija, a pomaže i kod nekih karcinoma. Za mnoge od spomenutih tegoba koristi se i uvarak od mravinca, često u kombinaciji s nekim drugim biljkama.
GOSPINA TRAVA Gospina trava je zeljasta trajnica iz porodice pljuskavica (Hypericaceae) koja iz drvenastog i razgranatog podanka naraste do metra. Cvijet s pet latica je žute boje s brojnim crnim točkicama. Cvjeta od svibnja do rujna. Gospinu travu je lako prepoznati među brojnim biljkama žutih cvjetova. Ako se list pogleda prema suncu, vidi se mnoštvo točkica, žlijezda punih eteričnog ulja, a kada se cvijet protrlja iz njega poteče sok koji u dodiru sa zrakom pocrveni. Najviše aktivnih spojeva sadrže cvjetovi, pa se za dobivanje uljnog macerata ubiru cvjetovi i pricvjetni listovi. Gospina trava je raširena po svim kontinentima, a uspijeva od razine mora do 1500 nadmorske visine. Biljka se širi i vegetativno i sjemenom. Dok se u nekim zemljama ubraja među štetne korove, drugdje se uzgaja u komercijalne svrhe. Od grčkih, rimskih srednjovjekovnih ljekarnika i botaničara do suvremenih fitoterapeuta svi hvale njezina ljekovita svojstva, a posljednjih desetljeća i znanstvena medicina klinički istražuje njezino djelovanje, naročito u liječenju depresije, ali i alkoholizma. K tome, brojne studije potvrdile su da su lijekovi na bazi gospine trave sigurni i netoksični. Ipak, ako se uljni macerat nanosi na kožu ne tre ba se izlagati suncu. Također, gospina trava može utjecati na djelovanje drugih lijekova, pa treba provjeriti smije li se uzimati zajedno s njima. Naprimjer, loše reagira sa statinom, lijekom protiv povišena kolesterola, ali i s lijekovima protiv epilepsije i HIV-a, kao i s nizom drugih lijekova. Iako klinički nije ispitano, čini se da tvari u gospinoj travi djeluju i protiv gram-pozitivnih bakterija. Uljni macerat koristi se za zacjeljenje rana i opeklina, za njegu nečiste i suhe kože, kod bolnih mišića i zglobova, ali i protiv crijevnih glista. Čaj se primjenjuje kod bolova u trbuhu, kolika, upale crijeva, nekontroliranog mokrenja, katara, glavobolje, žutice, nervnih slabosti, neuroznih srčanih bolesti, nesanice, slabokrvnosti ili nakon duševne premorenosti, a osobito se preporučuje kod grčeva u maternici, upale maternice (endometritis) i kod menstrualnih teškoća, a mješavina s alojom povoljno utječe na jetru. Potopljena u rakiji pomaže kod reumatizma. Cvjetna vodica, hidrolat, koja se dobiva destilacijom cvjetova i listova, sastojak je kozmetičkih proizvoda za njegu kože. Za tretman ožiljaka kombinira se s hidrolatom smilja.
Hypericum perforatum L. Narodni nazivi: Gospina trava, cvit Gospin, Gospino zelje, ručica Gospina, ručica Marina, bjeg vražji, trava sv. Ivana, ivanje zelje, ivanjica, ivanova trava, ranjenik, krvavac, krvavi korijen, zelje prostriljeno, zelje strašno, pljuskavica, gorač, gorčac, zvončac, kantarion i dr.
Gospina trava od pamtivijeka se smatra lijekom za gotovo sve bolesti, ali i za tjeranje zlih duhova. Ime roda Hypericum složenica je od grčkih riječi hyper , iznad, i eikon, slika, jer se biljka stavljala iznad slike osobe koju se željelo zaštititi od uroka. 13
TRŠLJA
Pistacia lentiscus L. Narodni nazivi: trišlja, smarča, mrča, crnomrta, lentišk, lentiska, mastik, kunovina, mala smrdljika i dr.
Rod Pistacia pripada porodici vonjača ili ru jeva ( Anacardiaceae ). Istoga roda kod nas je još Pistacia terebinthus L. Prava tršlja ( Pistacia vera L.), koja daje poznati jestivi plod, raste u južnijim mediteranskim zemljama. Tršlja je jedina zimzelena vrsta roda pistacija. Rasprostranjena je po cijelom Sredozemlju. Voli sunčana stjenovita staništa, ali podnosi i zasjenjene položaje uz morsku obalu. Otporna je na žegu i sušu te posolicu. To je grm ili stabalce koje može narasti do 5 m. Kožastih je listova, cvjeta sitnim tamnocrvenim cvatovima od ožujka do svibnja, a plodovi su sitne crvenkastožućkaste nakupine koštunica koje pocrne u kasnu jesen kad sazriju. Iz plodova se u nekim arapskim zemljama dobivalo ulje za kuhanje, a to se činilo i na nekim dal-
Prva žvakaća guma – mastika Najcjenjenija je mastika s grčkog otoka Khíosa, gdje raste varijetet tršlje koji daje jako puno smolastog soka. Poznata je kao Suze Khíosa , zaštićena je oznakom zemljopisnog porijekla. Sok koji se cijedi iz zarezane kore suši se na suncu i stvrdnjava u gumastu zlaćanu smolu koja se odvajkada žvakala radi osvježavanja daha, 14
liječenja gingivitisa te želučanih i dišnih tegoba. Naziv te najstarije žvakaće gume dolazi od grčkog glagola mastihein, žvakati. Egipćani su je koristili u balzamiranju, Grci su njome liječili žgaravicu i posljedice zmijskog ugriza, rimski carevi začinjali su njome vino, u Otomanskom Carstvu cijena mastike s Khíosa dosezala je
cijenu zlata, a sultan je krađu kažnjavao smrću. Mastika sadrži antioksidanse i ima antibakterijska i protugljivična svojstva, koja su predmet ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Naprimjer, već je utvrđeno da ubija Helicobacter pylori te pomaže u liječenju čira na želucu. Mastika se dodaje u razna jela,
SMRDLJIKA matinskim otocima za vrijeme II. svjetskog rata. Listovi su bogati treslovinama (taninima) pa su se njima bojale tkanine, a smola tršlje – mastika – upotrebljavala se u proizvodnji lakova, parema i drugih kozmetičkih pripravaka. Nazivi lentiska i mastika dolaze od smolastog soka koji se cijedi iz zarezane kore. Dugo se smola smatrala jedinim ljekovitim dijelom tršlje, dok rancuska škola aromaterapije nije otkrila da je eterično ulje koje se dobiva iz smolastog soka, ali i iz lišća, grančica i plodova jedan od najboljih venotonika, koji se koristi kod proširenih vena, otečenih nogu, hemoroida i prostatitisa. Iz biljne mase dobiva se malo eteričnog ulja pa mu je cijena vrlo visoka.
Pistacia terebinthus L. Narodni nazivi: smrdljika, smrdelj, smardej, jud, terpenik, lusika, trišalj vonjavi, divlji rogač i dr.
Smrdljika je listopadno drvo iz roda pistacija koje može narasti i do 16 m visine. Odgovaraju joj osunčane južne ekspozicije i na takvim se položajima penje na veće nadmorske visine pa je uz tokove Neretve, Cetine i Zrmanje nalazimo i na 700 m visine. Na Vidovoj gori na Braču, primjerice, s južne se strane penje i do 750 m nadmorske visine. Sitni cvjetovi zbijeni su u grozdove žućkastozelene boje. Plod je crvena jestiva koštunica, koja miriše na terpentin. Naziv joj i dolazi od iskrivljene grčke riječi terebinthine , kako su nazivali smrdljiku. Žućkastobijelo drvo je fine teksture, tvrdo i čvrsto, lijepo se obrađu je i polira. Od njega se izrađuju drveni dijelovi finog oruđa. Dobro je i za ogrjev jer ima smole, a i lijepo miriše. Na listovima se često od uboda insekata pojavljuju šišarke slične rogačima u kojima ima smole i vrlo mnogo tanina. U nekim kra jevima te šišarke nazivaju Judinim rogačima zato što se vjeruje da se Juda Iškariotski objesio na stablu smrdljike. Arheolozi su u Iranu na planini Zagros u žarama starim sedam do sedam i pol tisuća godina pronašli smolu smrdljike, koja se u staro doba zbog antibakterijskog djelovanja široko koristila za konzerviranje vina.
Pistacija na Jadranu juhe, umake, sladolede, kavu, kruh, u drvo na kojem se peče meso. Zadruga uzgajivača s Khíosa na mastici je izgradila brend poznat u cijelom svijetu. U trgovinama nazvanim Mastihashop prodaju se likeri, čokolade, keksi, lokum, ulja, parfemi, zubne paste, žvakaće gume, vina, kozmetika od mastike, a troškovi otvaranja pr vog dućana vratili su se nakon samo tri mjeseca.
Neshvatljivo je da se na hrvatskom dijelu Jadrana ne uzgaja prava tršlja, pistacija, koja se inače nalazi diljem Sredozemlja, pa je unesena i u SAD. Tršlja i smrdljika mogu se iskoristiti kao podloge za kalemljenje pistacije, a uzgoj te voćkarice mogao bi se pokrenuti kod obnove izgorjelih površina. U nas se vrstama pistacija gotovo uopće ne posvećuje pažnja, iako odlično uspijevaju na mediteranskom kršu, podnose siromašna tla i imaju razvijen korijenov sustav pa čuvaju tlo od erozije. Uz to imaju primjenu u kemijskoj industriji, kozmetici i medicini, ali i u prehrani ljudi i stoke.
15
MIRTA
Myrtus communis L. Narodni nazivi: mirta, mrča, mrčica, martina, mrta, mrtinka, marča, mrčela, rujevika, rujevka, jurovika, dandarica (Hvar)
Zaboravljeno blago Sredozemlja Stari narodi Mediterana smatrali su mirtu svetim dr vom. Grčka božica ljepote i ljubavi Afrodita od svih je biljaka odabrala samo dvije, ružu i mirtu. U rimskoj mitologiji mirta je posvećena Veneri. Židovska liturgija slavi je kao biljku koja je sačuvala miris raja da nas podsjeća što smo izgubili prvim grijehom. Egipćani, Grci i Rimljani plodove su dodavali vinu radi poboljšavanja okusa, Atenjani su jeli svježe bobice, a u Rimu su se koristile kao začin. U Dalmaciji u doba gladi bobe su se sušile i mljele u brašno. Mirti treba posvetiti pažnju kao voćnoj vrsti, medonosnoj biljci, ukrasnom grmu, ali i industrijskoj kulturi. Drvo mirte je fino i jednolične teksture, dobro se obrađuje, upotrebljava se za izradu manjih predmeta, podložaka i štapova. Šiblje se koristi za pletenje košara i vrša. Budući da sadrži dosta tanina, mirta je služila i za mašćenje ribarskih mreža, da svijetli konac ne bi plašio ribu. 16
Naša mirta (Myrtus communis L.) i saharska mirta (Myrtus nivellei) iz južnog Alžira jedine su vrste roda Myrtus, koji pripada brojnoj porodici mrča (Mirtaceae). Vazdazelena aromatična biljka sušnih sredozemnih staništa samoniklo raste na nižim, toplim i sunčanim mjestima uzduž jadranske obale i na otocima. Otporna je na posolicu, ali je osjetljiva na hladnoću. Stoka je ne brsti i nema štetočina. Cvjeta od svibnja nadalje cijelog ljeta nježnim bijelim cvjetovima, a plodovi su tamnomodre bobe koje dozrijevaju od studenoga do siječnja. Plodovi se mogu jesti sirovi, a kao začin koriste se svježi, sušeni te konzervirani u soli ili slanoj vodi. Od listova se priprema čaj, a od plodova marmelada. Najpoznatiji proizvod od mirte su likeri. U Dalmaciji se u rakiju dodaju dozreli plodovi, na Sardiniji i Korzici proizvode liker mirto bianco od listova i mirto rosso od zrelih fermentiranih plodova. Prema spisima Hipokrata, Plinija, Dioskorida, Galena i arapskih liječnika, drevna medicina obilno je koristila mirtu. Asirci i Babilonci upotrebljavali su je kao sredstvo za iskašljavanje, a Rimljani za ublažavanje želučanih tegoba. Stoljećima je čaj od listova mirte bio lijek kod probavnih i dišnih tegoba, urinarnih infekcija, upala u ustima, proširenih vena te za ispiranje otvorenih rana. Suhe listove mirte žene su nekad mljele u fini puder za dojenčad. Čaj ima ugodan miris i olakšava disanje, ali je pomalo gorak. Od lista, ploda i kore dobiva se mirisno eterično ulje koje djeluje antivirusno i antiseptično, a danas ima široku primjenu u aromaterapiji i kozmetičkoj industriji. Kao i kod ružmarina, i kod mirte razlikujemo kemotipove eteričnog ulja. Mirta s Korzike daje kemotip cineol, a sjevernoafrička i dalmatinska kemotip mirtenil-acetat, no ta se posljednja dva ulja razlikuju po mirisu.
BUŠIN Rod bušina, porodica Cistaceae, čini oko 20 vrsta. To su drvenasti vazdazeleni grmovi visoki od 30 cm do metra i više. Rastu diljem Sredozemlja, na Bliskom istoku te na Kanarskim otocima. Dobro podnose sušu i preživljavaju požare, a ne odgovara im dugotrajna studen. Kod nas se u prirodi javljaju tri vrste bušina. Vlasnati bušin, Cistus incanus L., ima ružičaste ili svijetloljubičaste cvjetove i obuhvaća tri podvrste: podvrstu vlasnati bušin (ssp. incanus), korzički bušin (ssp. corsicus) i kretski bušin (ssp. creticus) s manjim, debljim, naboranim i ljepljivim listovima valovito-kovrčava ruba. Ostale dvije vrste imaju bijele cvjetove. To su Cistus monspeliensis L., poznat i kao ljepivi bušin, uskolisni bušin, bušinac, te Cistus salvifolius L., koji se naziva i bijeli bušin ili cistac štitoliki. U nas bušine nazivaju još i pelin divji te baršćinac.
Cistus incanus L., C. salvifolius L. i C. monspeliensis L.
Bušin se koristi tisućama godina. Ošte- da je u sastavu miomirisa koji se ćena biljka luči gumastu smolu, lab- spominje u starozavjetnoj Knjizi danum, kojom su se uz ostalo liječili izlaska (30: 34-36) bilo labdanuma. prehlada, kašalj, menstrualne tegobe i U Rimu su pripravcima s bušinom reumatizam. U davnini ta se dragocjena liječili dizenteriju i protvar dobivala iščešljavanjem ovaca i koza ljev te kožne gljivične koje su se u paši provlačile kroz bušino- bolesti. U Europi se od vo grmlje ili pak povlačenjem metli od srednjega vijeka kremama s kožnatih ili platnenih traka po bušinu. bušinom tretiraju inficirane rane i čiLažne brade koje su nosili egipatski fa- revi. Suvremena istraživanja potvrđuraoni bile su napravljene od kostreti na- ju da ekstrakti bušina snažno djeluju topljene labdanumom. Pretpostavlja se i na virus gripe. Koliki je udio bušina u mediteranskom biljnom pokrovu govori i to što je za degradiranu makiju ili garig hrvatski naziv bušik. Destilacijom grančica i listova bušina dobivaju se eterično ulje te njegov nusproizvod hidrolat. Ulje bušina je stabilno pa se koristi kao fiksativ u proizvodnji parema. Važan je sastojak u pripravcima protiv bora, služi za njegu ispucale, upaljene i inficirane kože, liječi proširene kapilare, plikove, akne, ekceme i manje rane, a koristi se i u liječenju proširenih vena, hemoroida i dekubitusa. Stavlja se također u mješavine za masažu i tople obloge za natečene limne čvorove. Koristi se i protiv kašlja, bronhitisa, rinitisa te peludne hunjavice. Pomaže i kod zalječenja vodenih kozica, rubeola, šarlaha i hripavca. U mirisnim mješavinama djeluje opuštajuće.
Bušinova tajna Na korijenu bušina često parazitira biljka bušinova ozorina, koja se primjećuje tek kad procvjeta. Jedna podvrsta (Cytinus hypocistis L ssp. clusii ) ima crveno-bijele, a druga (ssp. hypocistis ) žute cvjetove. Bušinova ozorina, koja pripada istoj porodici kao i tropska raflezija s najvećim cvijetom u biljnom svi jetu, pomaže u zarastanju tkiva i u tradicionalnoj medicini se koristi za liječenje dizenterije i raka grla. Kod nas je strogo zaštićena biljka. 17
LOVOR
Laurus nobilis L. Narodni nazivi: lovor, lovorika, javor, javorika, lorber i dr.
Lovorov vijenac Prema starogrčkoj mitologiji, bog Eros našalio se s bogom Apolonom tako što ga je pogodio strijelom ljubavi, a nimfu Dafnu strijelom koja ubija ljubav. Apolon je salijetao Dafnu, ali ga ona nije htjela i molila je svoga oca Peneja da joj promijeni lik, pa ju je on pretvorio u lovor. Tako je lovor bio posvećen bogu Apolonu, a lovorov vijenac davao se u znak priznanja istaknutim pjesnicima i junacima. Taj su običaj preuzeli potom Rimljani, preko kojih je došao i do novijeg doba. Odatle laureat , od latinskog laureatus , lovorom ovjenčan, označava onoga tko je općenito poznat po zaslugama, odnosno dobitnika visokog javnog priznanja osobito za postignuća na polju znanosti i umjetnosti, kao i pobjednika prestižnog natjecanja. 18
Lovor je zimzeleno aromatično drvo iz porodice Lauraceae. Može narasti i do 18 metara visoko. Šume lovora oko Lovrana na zapadnoj obali Kvarnerskog zaljeva svrstavaju se među najljepše na svijetu. Lovor podnosi sjenu i niske temperature, sušu i jake vjetrove. Lako se oblikuje pa se često sadi kao dekorativni grm ili drvo. Kožasti sjajni mirisni listovi lovora, svježi ili sušeni, jedan su od najpoznatijih začina. Od davnina se, naime, smatra da sastojci u lovoru jačaju tek i poboljšavaju probavu. List i plod, tamnomodra bobica, koristili su se i kao lijek. Među ostalim, iz njih se dobiva eterično i masno ulje. Još je Hipokrat preporučivao lovorovo ulje protiv tetanusa i lišće za ublažavanje porodiljnih bolova, Galen je koristio lovor kod kamenca mokraćnog sustava, a arapski liječnik al Razi protiv tikova. U srednjem vijeku plodovi lovora primjenjivali su se kod kašlja i oporavka kose. Lišćem se u narodnoj medicini liječila groznica, a laneno ili suncokretovo ulje u kojem se močilo lišće lovora stavljalo se na obloge za liječenje paralize. Eterično ulje dobar je dezinficijens i insekticid. U prošlosti se koristilo za prevenciju kolere, dizenterije i malarije, a dimom lovorova drva i eteričnog ulja tjerali su se komarci i mravi. Eterično ulje lovora pomaže zacjeljivanju tkiva pa se melemi od njega stavljaju i na otvorene rane. Dodaje se i u pripravke za iskašljavanje i liječenje bronhitisa. Često se koristi za masaže jer ublažava reumatske bolove, a u aromaterapiji primjenjuje se protiv visokog krvnog tlaka, za poticanje koncentracije prilikom kreativnog rada i oporavak od depresije. U kozmetici se preporučuje za jačanje kose. Dokazano je također da zgnječeni plodovi i masno ulje u sastavu krema djeluju protiv svraba te kod reumatskih bolesti, grčeva i neuralgije. Kemijski spoj megastigmanski glikozid koji se dobiva iz lovorova lišća (laurozid B) u visokim koncentracijama suzbija širenje raka kože, melanoma.
ŠMRIKA, SMRIČ
Šmrika ili smrič je grm ili manje stablo iz porodice čempresa – Cupressaceae. Na tvrdim granama rastu čvrste, vrlo bodljikave iglice. Od borovice, Juniperus communis, razlikuju se po tome što iglice oxycedrusa s gornje strane imaju dvije uzdužne bijele pruge, a s donje izraženi greben, dok borovica ima jednu bijelu liniju. Plod je češer, iako je po izgledu boba zelene boje koja je kad sazrije crvenkastosmeđa i sjajna. To je mediteranska i submediteranska biljka koja raste od razine mora sve do 1400 m nadmorske visine, pa se sreće od Sredozemlja do Krima i Kavkaza. Ne smetaju joj posolica ni ekstremna suša i žega, ali ni vrlo niske temperature. Plodovi su gorki i nejestivi, no sadrže nadražujuće tvari koje djeluju na crijevne parazite i potiču mokrenje. Grci i Rimljani su ih koristili kao lijek protiv ugriza otrovnih životinja. Prokuhani plodovi izvrstan su začin, osobito mesnim jelima. Od njih se pravi i rakija smrikovača. Smriku valja razlikovati ne samo od borovice (Juniperus communis), nego i od pukinje (J . oxycedrus ssp. macrocarpa), od koje se u Istri i na Kvarneru pravi smričevo vino, a pogotovo od gluhača ( Juniperus phoenicea L.), koji ima slične plodove, ali mu lišće nije bodljikavo. Ulje gluhača je vrlo otrovno i njime se nekoć izazivao pobačaj. Po tome je i cijeli rod dobio ime Juniperus, koje je složenica od latinskih riječi juvenis, mlad, i pario, rađam. Od grančica, iglica i plodova šmrike također se dobiva eterično ulje. I ono je otrovno ako se uzima oralno. U medicinu je eterično ulje šmrike uvela francuska medicina u XIX. st. zbog antiseptičnog i protuparazitskog djelovanja. Odlično je kod raznih oblika iritacije kože i u uljnim mješavinama za liječenje seboreje i psorijaze. U pripravcima za njegu kose regulira lučenje masnoće, pomaže kod opadanja kose te uklanjanja prhuti. Ulje je tamnocrvenkastosmeđe i oštrog je mirisa. Kada postane crnosmeđe to je znak da je staro i pokvareno. S upotre bom toga ulja općenito treba biti oprezan i ne koristiti ga bez stručnog savjeta.
Juniperus oxycedrus L.
Ražanj Drvo šmrike lijepo se obrađuje, srčika je ružičasta, a izvana je bijelo. Izgaranjem širi fini miris. Na srednjodalmatinskim otocima od kolaca šmrike prave se plosnati ražnjevi za pečenje ribe (srdele) i mesa. U Dalmatinskoj zagori od šmrike su se izrađivale bukare, posude za vino. Govorilo se da u bukari od šmrike i loše vino postaje dobro. U srednjem vijeku dimom šmrike dezinficirao se prostor i tjerali su se zli duhovi. Pepeo se stavljao u vino i pio kao diuretik, a namočen u vodu i kao lijek protiv kuge. 19
ČEMPRES
Cupressus sempervirens L. Narodni nazivi: čempres, cimpreš, čempris, čempriš, čipres, cipres, ančipres, kupres i dr.
Hvarski čempres Čempres je dugovječna vrsta. Pretpostavlja se da najstariji čempres na svijetu u Abarquu u Iranu ima više od 4000 godina. Korčulani tvrde da je jedan čempres iz Čare najstariji u Europi i da ima oko 500 godina. Za čempres u dvorištu franjevačkog samostana u Hvaru negdje piše da je star 300, a negdje oko 500 godina. Oba su zaštićena kao spomenik prirode. Drvo čempresa je trajno, kvalitetno i izdržljivo, takorekuć neuništivo. Zato su upravo od njega bila napravljena vrata na bazilici sv. Petra u Rimu koja su trajala 800 godina. U našim krajevima od najravnijih i najviših stabala izrađivali su se jarboli. 20
Vazdazeleno stablo iz porodice čempresa (Cupressaceae), koje može dostići 30 m visine i više, potječe s istočnog Sredozemlja, a danas ga ima na svim kontinentima. Krošnja mu je tamnozelene boje. Stablo čempresa pojavljuje se u dva oblika. Oblik C. sempervirens f. pyramidalis, u narodu poznat kao “muški čempres”, ima uspravljene i priljubljene grane, koje se sužavaju u šiljasti tanki vrh. Oblik C. sempervirens f. horizontalis , koji se ponegdje izdvaja u zasebnu vrstu Cupressus horizontalis Mill., ima široku kupastu krošnju s vodoravnim granama i u narodu je poznat kao “ženski” čempres. Tisućama godina čempres je dekorativna biljka u parkovima i vrtovima, a često se sadi u drvoredu uz putove. Ipak, ponajviše ga vezujemo uz groblja, jednako u muslimanskom i u kršćanskom svijetu, pa je simbol žalosti, smrti i besmrtnosti, vječnosti, čistoće i stabilnosti, unutarnje snage i slobode. Njegovim drvom se i kadilo tijekom kremiranja. Zbog tisućljetne eksploatacije šume čempresa su uništene i na Mediteranu ih je ostalo tek nekoliko. Čempres ima puno smole i iz njega se destilacijom dobiva vrijedno ulje. Ono se u kozmetici koristi u pripravcima protiv prhuti, kremama za pomlađivanje, posebno za masnu kožu s aknama. Važan je dodatak u vodicama za brijanje, tonicima za čišćenje kože i dezodoransima. Farmaceutska industrija dodaje ga u preparate za zacjeljivanje tkiva, liječenje seboreje, hemoroida, proširenih vena i problema s oteklim nogama. Smatra se imunostimulantom, ali se vjeruje i da potiče cirkulaciju. Aromaterapeuti ga upotrebljavaju za stanja stresa i psihičke krize, jer miris čempresova ulja stvara mirnu i spokojnu atmosferu pa pomaže uspostavljanju ravnoteže i tijela i duha čak i kad nam se čini da se duhovno i emocionalno potpuno raspadamo.
ALEPSKI BOR Alepski bor, drvo iz porodice borova (Pinaceae), ime je do bio prema drevnome sirijskome gradu Alepu. Raširen je po cijelom Sredozemlju. Drvo naraste do 20 m visoko, deblo je krivudavo, iglice su tanke, duge do 15 cm, uvijek su dvije zajedno, češeri su mu jajasti i najčešće okrenuti nadolje. Taj je bor karakterističan za mediteransku šumsku vegetaciju, a još uvijek se ne zna da li su ga u Dalmaciju nekad davno donijeli ili je oduvijek tu rastao. Otporan je na sušu i dobro podnosi vjetar, a uspijeva na oskudnome vapnenačkom tlu, pa se njime pošumljavaju krški tereni. Lako gori, a požari mu pomažu da se širi jer se češer na toplini otvara i izbacuje sjemenke. Češeri i šire požar jer daleko lete. Nakon požara područje nekad miješane vegetacije zaposjeda često upravo alepski bor, koji se brzo širi. “Rođaci” su mu u hrvatskom primorju i na otocima crni bor (Pinus nigra), pinija (Pinus pinea) te brucijski bor (P. halepensis var. brutia), koji su početkom XIX. st. donijeli Francuzi. Pinjole, sjemenke pinije ili pitomog bora, jedu se sirove i pržene, a u kulinarstvu od njih se rade torte i dodaju se u razna jela. Dalmatinski crni bor (Pinus nigra Arnold ssp. dalmatica /Vis./ Franco) endemična je svojta, a raste visoko po hrptovima srednjodalmatinskih otoka Hvara, Visa i Korčule te poluotoka Pelješca. U narodnoj medicini od grančica i iglica bora te od smole i od eteričnih ulja spravljaju se razni pripravci. Čaj od bora se koristi za jačanje organizma, pročišćavanje dišnih putova, protiv kašlja, reumatizma i oboljenja kože. Za ublažavanje grčeva izazvanih žučnim kamencem uzima se svježa smola, kojom se liječe i kožne bolesti. U aromaterapiji se koriste eterična ulja više vrsta bora, pa tako i alepskog. Eterično ulje dobiva se destilacijom iglica vodenom parom. Kora alepskog bora obiluje treslovinama (taninima) te se rabi za štavljenje kože. Zasijecanjem kore i debla dobiva se sirova smola. Smolarenje je nekad bilo rašireno u našim krajevima jer se od smole dobivala paklina, koja se upotrebljava za brtvljenje oplate drvenih brodova. Preradom smole crnogoričnog drveća dobiva se također terpentin, tekućina aromatična mirisa, koja služi kao otapalo i kao sirovina za proizvodnju terpentinskog ulja i kolofonija. Kolofonij je ostatak destilacije terpentina koji se upotrebljava kao sirovina u proizvodnji laka, sapuna, papira, izolacijskih masa i maziva, a koristi se i za mazanje struna na gudalu. U Grčkoj se smola alepskog bora dodaje u bijelo i crno vino (pretežno u Atici i Korintu) radi zaštite od kvarenja, no od toga vino stajanjem postaje neugodno gorko.
Pinus halepensis Mill. Narodni nazivi: alepski bor, bili bor, sosna
Pakleni otoci Pakal ili paklina je borova smola s dodatkom čađi i loja koja se upotrebljavala za šuperavanje to jest brtvljenje dužica na oplati i palubi drvenih brodova. Brtvljenje se izvodilo tako da se u procjep između dužica dlijetom utiskivala kudjelja i paklina. Pakleni ili Paklinski otoci ispred grada Hvara ime su dobili po proizvodnji pakline. 21
RJEČNIK ljekovito bilje – bilje koje sadrže alkaloide,
U Hrvatskoj imamo velik broj biljnih ljekarni, što upućuje na popularnost fitoterapije. Pionir u razvoju lijekova na biljnoj osnovi u nas je Zavod za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Naravno, u znanstvenoj fitoterapiji upotreblja vaju se kemijski definirani, čisti izolati iz bilja, različite biljne prerađevine (tinkture, uvarci, kapi) te izravno same biljke ili njihove mješavine (čajevi). U prometu se nalazi i određen broj industrijski proizvedenih gotovih lijekova biljnoga podrijetla. Pri industrijskoj izradi osnova za određivanje doze je kvantitativna analiza ljekovitih sastojaka, što ujedno pokazuje vri jednost biljke upotrijebljene za osnovu lijeka. Neke ljekovite biljke se i uzgajaju, a mnoge se skupljaju u prirodi, pri čemu treba paziti na očuvanje staništa kako bismo ih i nadalje nalazili na istom mjestu. (prema Hrvatskoj enciklopediji )
glikozide, saponine, treslovine, eterična ulja, smole, sluzi i druge tvari koje se primjenju ju u medicini i ljekarništvu. Živeći u prirodi čovjek je od davnina upoznavao različite biljke. Mnogima se hranio, a za druge je otkrio da imaju ljekovita svojstva. Pučka medicina primjenjuje velik broj ljekovitih biljaka, a i početak ljekarništva, posebno vještine pripravljanja lijekova, zasniva se na ljekovitom bilju. S vremenom ljekarnici su uvidjeli da ljekovite tvari nisu ravnomjerno raspoređene po biljnim organima. Katkad ih je više u cvijetu ili u listu, a katkad u korijenu, kori ili drugim dijelovima biljke, što je ključno u izradi ljekovitih pripravaka. Također, biljke iste vrste mogu sadržavati djelotvorne tvari u različitoj količini, kakvoći i kemijskom sastavu. Sastav i količina pojedinih tvari u biljci ovise o tlu, sezoni branja, vremenskim prilikama te godine, bere li se zorom, sredinom dana ili uvečer, po sunčanom ili oblačnom vremenu, a na kraju kemotip – ovisno o mjestu gdje raste (genetpresudan je i način obrade. Neke su biljke npr. ski materijal, zemlja porijekla, klima, sastav u svojoj pradomovini vrlo otrovne, dok prene- tla, izloženost biljke zračenju, fitosociološki sene i uzgojene u drugom podneblju postaju utjecaj, razdoblje berbe, količina kiše i sunca i gotovo neotrovne. dr.), biljka može davati eterično ulje različitog Danas se pomno ispituje kako ljekovito tako kemijskog sastava i djelovanja i to se naziva i otrovno djelovanje biljaka. No, budući da kemotip. Kemotip određuje eterično ulje s kese kod ljekovitog bilja ne može jamčiti točno mijske, botaničke i biokemijske točke te kazuje određena koncentracija djelotvornih sastojaka, kojih skupina kemijskih spojeva u nekom ulju službena medicina često odbija upotrijebiti bi- ima najviše i kakvo je s obzirom na to njegovo lje kao lijek, jer ne zadovoljava osnovni uvjet za djelovanje (npr. potiče li cirkulaciju, smanjuje ciljano liječenje. Rješenje je u izdvajanju čistih, li bol ili regenerira kožu). Samo poznavanje standardiziranih ljekovitih tvari iz biljaka te kemotipa može jamčiti sigurnu i pravilnu upoizradi standardiziranih farmaceutskih pripra- trebu eteričnog ulja. vaka iz ljekovite biljke. Na temelju spoznaja o djelotvornosti pojedinih tvari izoliranih iz bi- eterična ulja – hlapljivi i mirisni sastojci aroljaka načinjeni su mnogi lijekovi. matičnih biljaka, koriste se u farmakologiji, Zbog razvoja farmaceutske industrije teme- fitoterapiji, kozmetičkoj i parfimerijskoj inljene pretežno na sintetskim i biosintetskim dustriji, ali i u kulinarstvu. Dobivaju se iz bilja lijekovima ljekovite su biljke znatno izgubile postupcima destilacije, ekstrakcije i tiještenja. prvotnu važnost u liječenju, no ipak su zadržale Teško se otapaju u vodi, a lako su topiva u značajnu ulogu u olakšavanju simptoma bole- alkoholu. Iako imamo dojam da eterična ulja sti, različitih zdravstvenih tegoba te liječenju lako hlape, pa su zato i dobila naziv “eterična” lakših bolesti. To se posebno odnosi na bolesti (po lako hlapljivoj tekućini eteru), vrelište im i tegobe poput prehlade, kašlja, nesanice, iscr- je redovito iznad 100° C, uglavnom od 150° do pljenosti, neuroze, zatvora, reumatskih bolova 300° C. i slično. Eterična ulja sastavni su dio obrambenog su22
MEDITERANSKO LJEKOVITO BILJE
stava biljaka i mnogo aktivnija su kod onih koje rastu u teškim uvjetima, bez dodatka gnojiva, zaštitnih sredstava, navodnjavanja i sl. Djelo vanje eteričnog ulja nije zbroj pojedinih komponenti nego je rezultat prirodnog stvaranja u živom organizmu biljke. Zbog toga se sintetsko, u laboratoriju napravljeno eterično ulje, makar po kemijskom sastavu naizgled jednako, ne može mjeriti s eteričnim uljem dobivenim iz biljke. Eterična ulja se nazivaju i esencijama, jer i jesu ono esencijalno iz biljke.
komponente biljaka koje su topive u ulju. Kod nas se macerati najčešće rade u maslinovom ulju, ali i oni pripremljeni u nekom laganijem ulju mogu imati izvrsna ljekovita i kozmetička svojstva. Macerati se izravno nanose na kožu ili se stavljaju u kreme i druge kozmetičke pripravke. Maceriraju se gospina trava, neven, smilje, lavanda, stolisnik, kamilica i mnoge druge biljke. hidrolat, cvjetna vodica – vodena otopina s
postupak izolacije u vodi netopivih isparivih tvari iz biljnog materijala. Eterična ulja koja se upotrebljavaju u aromaterapiji dobivaju se vodenom, vodeno-parnom i parnom destilacijom, a posljednji je način danas najrašireniji.
aromatskim hidrofilnim molekulama eteričnog ulja, dobiva se destilacijom bilja. Obično se misli da je hidrolat nusproizvod toga postupka, no u mnogim slučajevima biljni se materijal destilira baš zbog hidrolata. Tada je nusproizvod mala količina dobivenog eteričnog ulja koje se nerijetko i ne izdvaja iz hidrolata; to je slučaj, primjerice, kod gospine trave.
hladno prešanje, tiještenje – istiskivanje ete-
apsoluti – jako koncentrirana mirisna tvar koja
destilacija – parna, vakuumska, frakcijska –
ričnog ulja iz kore citrusa.
ekstrakcija – crpljenje; izvlačenje, vađenje,
izravno izdvajanje esencije iz biljnog materi jala. Primjenjuje se kada biljni materijal sadrži male količine eteričnog ulja ili ima termolabilne sastavnice odnosno spojeve s vrlo visokim vrelištem. Ekstrakti su gotovo čist sadržaj biljnih žlijezda. Mogu biti mirisni i mirisno-ljeko viti, a sadrže i spojeve kojih nema u eteričnim uljima.
se dobiva raznim postupcima ekstrakcije biljaka. Sasvim su drukčijeg sastava od eteričnih ulja dobivenih parnom destilacijom i uglavnom se ne smiju koristiti u aromaterapiji. Jedini apsoluti koji se koriste u aromaterapiji su oni dobiveni ekstrakcijom superkritičnim ugljiko vim dioksidom (CO2 apsoluti), no to je skup i tehnološki zahtjevan postupak. konkreti – mirisne tvari koje se dobivaju ek-
strakcijom biljnog materijala organskim otapalima. To nisu eterična ulja i ne mogu se maceracija – (kasnolat. maceratio: močenje) primjenjivati u aromaterapiji. Osim sadržaja prožimanje biljaka ekstrakcijskom tekućinom biljnih žlijezda u njima ima i drugih tvari, npr. (otapalom) pri običnoj temperaturi kako bi se voskova. izlučile određene tvari; postupak iscrpljivanja (ekstrakcije) djelotvornih tvari iz usitnjenog aromaterapija – liječenje primjenom eteričnih bilja. Kao otapalo se koriste biljno ulje, desti- ulja. lirana voda, alkohol, eter, ocat, vino ili smjesa tih tekućina. Usitnjeno bilje prelije se otapalom fitoterapija – liječenje biljem, herbalizam. (ekstraktnim sredstvom), a nakon iscrpljivanja ekstraktna tekućina se procijedi i ostavi nekoli- farmakologija – dio medicine koji proučava ko dana na hladnome mjestu i zatim se filtrira. djelovanje lijekova na organizam. Biljna ulja odličan su medij za dobivanje ljeko vitih i mirisnih kozmetičkih pripravaka. Razni farmakopeja – knjiga ili ukupnost propisa o dijelovi biljaka potapaju se u biljno ulje i tako pripravljanju lijekova i postupanju s lijekovima; se dobiju pripravci u kojima se nalaze ljekovite ljekopis. 23
LITERATURA
Flora jadranske obale i otoka , 250 najčešćih
vrsta, grupa autora, urednica mr. sc. Jasna Matekalo Draganović, Školska knjiga, Zagreb, 2008. Atlas drveća i grmlja , dr. Čedomil Šilić, Svjetlost , OOUR za udžbenike i nastavna
sredstva, Sarajevo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1988.
Monografija Otok Hvar , Miro A. Mihovilović i suradnici, Matica hrvatska , Zagreb, 1995. Projekt COAST - Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja: Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije, Tradicijsko poljoprivredno bilje i domaće životinje , lipanj 2009. Otkrivajući Hvar , Aldo Čavić, Muzej Staroga
Grada, 2010.
“Poljoprivreda na otoku Hvaru za vrijeme uprave Mletačke Republike”, Marijan Jukić i Christian Bašić, Hrvatsko geografsko društvo, geografija.hr, 3. 12. 2004. http://www.botanic.hr/praktikum/tumac. htm: Botanički praktikum On-Line: Tumač pojmova hirc.botanic.hr/fcd/ - Flora Croatica Database Pravilnik o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, (NN 154/08) Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09)
24
Mirta - zaboravljeno blago Sredozemlja ,
mr. sc. Stanislav Štambuk, Poljoprivredna savjetodavna služba, Marko Vučetić, dipl. ing., Državni hidrometeorološki zavod, prezentacija u Velom Grablju 28. i 29. lipnja 2013.
www.plantagea.hr/dev/etericna-ulja, Priroda na vašem dlanu by Stribor (koristili smo razne tekstove dr. sc. Stribora Markovića, mr. pharm., fitoaromaterapeuta) Izolacija eteričnih ulja , prof. dr. sc. Sandra
Vladimir-Knežević
Postupci proizvodnje eteričnih ulja , dr. sc.
Dubravka Škevin
Lavandula Croatia - lavanda, uzgoj lavande, prodaja lavande, plantaža lavande http://www.lavandula-croatia.com/lavanda/ Screening of volatile composition of Lavandul... [Chem Biodivers. 2009] PubMed - NCBI http://www.ncbi.nlm.nih.gov/ pubmed/19319870 Lavanda & Lavandin http://lavanda-lavandin.com/Etericno_ulje.htm
http://www.bio-lavanda.com/vrste.html
lavender-croatia.com Evaluation of antioxidant potential of Lavandula x intermedia Emeric ex Loisel. ‘Budrovka’: a comparative study with L. angustifolia Mill. - ResearchGate http://www.researchgate.net/ publication/46579309_Evaluation_of_ antioxidant_potential_of_Lavandula_x_ intermedia_Emeric_ex_Loisel._’Budrovka’_a_ comparative_study_with_L._angustifolia_Mill
Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove pu blikacije isključiva je odgovornost partnera na projektu – Općine Jelsa i Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
