Magnolije potječu iz centralne Amerike i Himalaje u Aziji. Specifična za njih je raskoš boja i oblika cvijeta ovisno o vrsti i varijetetu. Svakako je najspektakularnija M. soulangeana koja obilno cvate dok se lisni pupovi još nisu otvorili pa bogatstvo cvijeta dolazi do izražaja u svojoj punini. Cvjetovi su brojni, svijetle boje izvana, a nešto tamnije u unutrašnjosti. Stablo može dostići visinu od desetak metara stoga je ova vrsta pogodna za veće vrtove. Preporučujem sadnju na središnjem mjestu gdje će njena ljepota doći do izražaja. S druge strane M. liliflora je odličan izbor za manje vrtove kao i M. stellata - patuljasta vrsta koju možete do neke veličine uzgajati i u posudi. M. grandiflora je pravo stablo impozantnih mjera, kožastih listova i velikih cvjetova krem boje. Listopadne vrste (M. soulangeana i M. stellata) dobro podnose hladnoću, dok je nešto osjetljivija M. grandiflora pa ju je uputno u hladnijim predjelima saditi na južnijim, toplijim položajima. Ona voli sadno mjesto na punom suncu, dok prve dvije vole i sunce i polusjenu. Ako se sade na južnim položajima, nije potrebna posebna zaštita, dok druge ekspozicije traže zaštitu od mraza. U područjima s jačim hladnim vjetrovima biljku treba zaštititi. Biljke koje cvjetaju u rano proljeće najbolje je posaditi uz južni zid da bi se umanjile posljedice koje mogu izazvati kasni proljetni mrazovi. U slučaju oštećenja biljke uzrokovanih mrazom, takve dijelove treba ukloniti oštrim rezom do zdravog drva. Svi pripadnici ove porodice dobro podnose uvjete u urbanoj sredini stoga se često sade u gradskim parkovima i drvoredima. Proljeće najpogodnije za sadnju Najbolje ih je ih je saditi u proljeće. proljeće. Dakle, za one koji još nemaju bar jednu od ovih prekrasnih biljaka, pravi je trenutak da je pribave i posade. Najsigurnije je posaditi biljku iz kontejnera (posude) ili pak s korijenovom balom kupljenom u rasadniku. Neke od njih se dobro razmnožavaju i povaljenicama uzetim u ljeto iz podnožja majke stabla. Što se zalijevanja tiče, tiče, svaka biljka prvih godina po sadnji voli obilno zalijevanje, pogotovo ako je posađena na propusnim tlima koja vodu ne zadržavaju. S obilnim zalijevanjem valja nastaviti u razdoblju intenzivnih suša jer je potrebno korijen uvijek održavati vlažnim. Ove biljke vole obilnu gnojidbu organskim gnojivima i duboka, propusna tla te blago kisele terene. Podnose i teža glinasta tla, ali ne i karbonate. U proljeće je dobro bazu biljke pokriti tresetom, a tijekom vegetacije nekoliko puta prihraniti. Orezivanje je mjera koju je potrebno redovito provoditi želimo li bogatu i konstantnu cvatnju. Intervencija ne smije biti radikalna jer se cvjetni pupovi skrivaju u lanjskim izbojcima. Nakon cvatnje preporučujem uklanjanje ocvalih cvjetova i orezivanje prebujnih grana. Ako želimo pomladiti biljku, odrezat ćemo granu blizu tla. U tom slučaju cvatnju na toj grani možemo očekivati tek za dvije godine. Velecvjetna magnolija se drastično orezuje u proljeće tako da se skraćuju grane koje strše iz krošnje, a cijela se krošnja oblikuje u konus. Najbolje razmnožavanje položenicama Razmnožavanje može biti više ili manje uspješno ovisno o metodi i vremenu kada se ono provodi . Vršnim reznicama se razmnožavanje može provoditi u proljeće uglavnom kod listopadnih vrsta, ali otežano i s malim postotkom uspješnosti. Najbolje i najjednostavnije je razmnožavanje položenicama pri čemu se grana s matičnog stabla položi na tlo i prekrije zemljom te se čeka da pusti korijenje. Takav način razmnožavanja možete koristiti kod manjih biljaka gdje je moguće jednogodišnju granu s matičnog stabla povući do tla. Kod većih stabala primijenite margotiranje koje je vrlo slično tome. Provodi se tako da se grana zareže, omota tresetnim supstratom i zamota u gustu tkaninu. Na tom će se mjestu nakon nekog vremena razviti korijenje pa ćete gotovu sadnicu odrezati s matične biljke. Razmnožavanje sjemenom je dugotrajno, ali se kod zimzelene velecvjetne magnolije vrlo lako provodi. Sjetvu obavite u jesen u tresetnom supstratu bez karbonata. Kada biljka nikne, ima vrlo dobar prirast pa ćete ubrzo imati biljčicu od pola metra visine. U svakom slučaju uzgoj magnolije pružit će vam višestruke nagrade. Od proljeća do ljeta uživat ćete u prekrasnim cvjetovima, tijekom ljetnih mjeseci moći ćete se opustiti u sjeni većih grmova ili stabala, a pjev ptica pjevica koje dolaze po sjeme na stablo magnolije dodatno će razgaliti vašu dušu. Glas Istre
Magnolia × soulangeana (saucer magnolia) Magnolia × soulangeana je poznata po jednostavnosti uzgoja, i otpornost na vjetar podnosi alkalna tla, za razliku od nekih ostalih vrsta magnolija. Rastu kao kao grmovi ili drvca sa sjajnim tamnozelenim listovima, ovalnog oblika koje gubi u jesen. Cvjetovi su različitih nijansi bijele i ružičaste boje a pojavljuju se u proljeće prije ili istovremeno kada i listovi. Točne širine grma, krošnje i visine variraju između pojedinih sorti, boje i obliku cvijeta. Neki cvjetovi su kuglasti, drugi oblika kaleža, zvjezdasti ili oblik cvijeta tulipana..
Magnolia × soulangeana Magnolia × soulangeana je hibrid dobiven križanjem Magnolia Denudata i Magnolia Liliflora. Raste kao listopadni grm ili drvo širokih grana. Cvjetovi su bijeli, pri dnu grimizni i uspravni, oblika tulipana. Cvjeta vrlo bujno, cvjetovi u obliku šalice, pupoljci su znatno uži. Magnolia × soulangeana je najčešća vrsta koja se sadi u našim krajevima. U proljeće plijeni svojom ljepotom sa mnoštvom cvijetova koja krase velike grmove ili mala drveća.
Najčešće korištene sorte:
Magnolia x soulangeana 'Alba' Magnolia x soulangeana 'Alba' je poznata pod imenom 'Alba Superba'. Cvjetovi bijeli, pri dnu obojeni nježno ružičasto. Cvjetovi su gotovo čisto bijele boje, ali imaju blago ljubičasti početak izdanka latice. Vrlo gusto cvjeta u rano proljeće. Magnolia x soulangeana 'Alba' raste samostalna uvrtu, parku ili u grupi među ostalim drvećem ili grmljem. u. Dobro raste na raznim vrstama tla i podjednako dobro uspjeva u toplom i hladnom podneblju.
Magnolia x soulangeana 'Aleksandrina' Ova sorta je srodna osnovnom glavnom tipu i ima pri dnu cvijeta karmoinsko grimiznu boju. Raste kao grm je zbijenog rasta ili kao malo drvo. Izuzetno lijepi veliki grm ili malo drvo sa velikim cvjetovima oblika tulipana cvjeta u rano proljeće. Listovi su srednej veličine srednje do t amno zeleni. Biljka traži mnogo sunca. U rasadniku Fuderer možete naći sadnice magnolija Magnolija x soulageana
Magnolia x soulangeana 'Lennei' Kod ove vrste magnolije su veliki cvjetovi, kuglastog oblika, ružičasto grimizne boje iz vana, a bijeli iz nutra. Vrijeme cvatnje je kasnije od glavnog tipa. Cvjetovi se često otvaraju istodobno kad i mladi listovi. Ponekad procvjeta i tokom ljeta.
Magnolia x soulangeana 'Rustica Rubra' Cvjetovi magnolije su izvana ružičasto karminske boje a iz nutra bijele. U proljeće cvjetaju veliki cvjetovi oblika šalice i bogato cvatu. Ova vrsta magnolije raste kao veliki grm ili malo drvo, prepuno cvjetova..
+++++++++++++++++++++++++
U rod Magnolijaspada oko 125 vrsta listopadnih i trajnozelenih drveta i grmova koje nalazimo u šumama, šipražjima i na riječnim obalama od Himalaje do Istoč ne i Jugoistoč ne Azije te od istoč nog dijela Sjeverne Amerike do tropskih predjela Sjeverne i Južne Amerike. Danas se uzgajaju u svim krajevima svijeta zbog svojih prekrasnih pojedinačnih, mirisnih, obično uspravnih, ponekad viseć ih ili horizontalnih cvjetova. Oblik cvjetova varira od čaškastih, zdjelič astih, peharastih do zvjezdastih oblika. Cvjetovi često procvatu prije nego što se pojave listovi, a mogu biti potpuno bijeli, rozo ili ljubičasto zahuknuti, rozi, purpurni, kremžuti, zelenožuti, zelenkasti, svijetlo do srednje žuti. Konusu slični plodovi često imaju crveni omotač oko sjemenki i vrlo privlač no izgledaju u jesen. Magnolijese mogu saditi pojedinačno kao soliterne biljke usred travnjaka, gdje svojom ljepotom, naročito kada su u cvatu, plijene svačiji pogled ili pak pored drugog drveć a i grmlja. Obzirom na vrstu magnolijemogu biti vrlo otporne na hladnoću ili vrlo osjetljive (vrste koje nalazimo u tropskom podneblju). U hladnijim krajevima osjetljive sorte magnolija mogu se uzgajati u hladnim ili temperiranim staklenicima. Cvjetove, a ponekad i mlade listove rano cvatuć ih sorti, mogu oštetiti kasni mrazevi. Magnolijerastu u vlažnoj, dobro dreniranoj zemlji, bogatoj humusom. Vole kisela do neutralna tla te položaj na suncu ili u djelomičnoj sjeni, sa zaklonom od jakih vjetrova. Neke vrste mogu podnijeti i suha i alkalna tla (Magnolia delavayi i Magnolia grandiflora ), dok neke vrste mogu podnijeti alkalna tla, ali traže dosta vlage (Magnolia kobus , Magnolia sieboldii , Magnolia X loebneri , Magnolia stellata i Magnolia wilsonii ). Stoga je dobro u rano proljeće staviti oko biljke sloj malča sastavljenog od gnojiva i listovače, naročito ako biljka raste na sušnom tlu. Drveće i listopadni grmovi orezuju se kasnozimi ili rano u proljeće kada biljke još miruju. Pošto na biljci cvatu i stare i nove grane, orezuju se samo suhe grane ili one koje kvare cjelokupni izgled biljke. Trajnozelene vrste mogu se orezivati po potrebi od sredine do kraja proljeć a. Magnolijese mogu uzgajati iz sjemena koje se sije u klijalište u jesen. Ako se uzgajaju iz sjemena mnogim magnolijama treba 8 - 10 godina da bi procvale, a nekima i puno više. Zato ih radije razmnožavamo margotiranjem ili povaljenicama rano ljeti ili kasno u jesen. Listopadne vrste mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica u rano ljeto ili poluodrvenjelim reznicama u kasno ljeto, a trajnozelene poluodrvenjelim reznicama od kasnog ljeta do rane jeseni.
MAGNOLIAGRANDIFLORA( VELECVJETNAMAGNOLIJA) Veoma lijepo, široko, stožasto, trajnozeleno drvo s eliptič nim ili široko ovalnim, kožastim, sjajnim, tamnozelenim, do 20 cm dugim listovima, koji su s donje strane svjetliji i često prekriveni crvenosmeđim dlačicama. Veliki čaškasti krembijeli cvjetovi imaju do 25 cm u promjeru, sastoje se od 9-12 latica, a cvatu od svibnja do lipnja. Može doseć i visinu od 6-18 m i širinu od 15 m. Podnosi alkalno i suho tlo pa je pogodna i za sadnju u mjestima uz naše Jadransko more. +++++++++++++++++++
Plodovi magnolije sačinjavaju šišarkast skupni plod. Pojedinačni plod je mešak, koji posle sazrevanja puca po šavu. U doba zrelosti semenke vise na dugim nitima; spolja su mesnate i crvene. Spoljašnja semenska ljuska je tvrda, a unutrašnja tanka i poput membrane; obavija debeli mesnati deo sa hranljivim materijama. Plodovi dozrevaju krajem leta i početkom jeseni. Skupljanje počinje polovinom septembra ili u oktobru, kada se plodovi otvaraju. Sakupljaju se sa stabla, stresaju se na tlo ili se sa tla sakupljaju oni tek otpali. Sabiranje treba početi čim plodovi dobiju crvenu ili rđasmeđu boju, što zavisi od vrste. Seme ubrzo ispada iz ploda. Rano sabrani plodovi prosušuju se nakon razastiranja u tankom sloju. Za nekoliko dana oni se otvore i seme se lako izvadi. Mesnati deo semena odstranjuje se gnječenjem u vodi ili trljanjem na situ i ispiranjem. Nakon kraćeg površinskog sušenja, seme je spremno za upotrebu. Mesnati deo se može ostaviti na semenu, ali ga treba pravilno osušiti, jer je jače sušenje štetno. Čisto seme ili
seme sa osušenim mesnatim delom može se čuvati nekoliko godina u hermetički zatvorenim posudama, na temperaturi od nula do pet stepeni. Seme magnolije potpuno gubi klijavost ako se zimi čuva na temperaturi svoje okoline. Magnolijino seme seje se u jesen ili u proleće nakon stratifikacije. Stratifikacija znači čuvanje semena u sanducima sa tresetom i peskom na temperaturi od pet stepeni. Dužina čuvanja semena u ovakvim uslovima zavisi od vrste i kreće se od 90 do 180 dana. Seje se u peskovito ili tresetno tlo. Jesenje biljke treba zaštititi od promrzavanja. Zbog opasnosti od izmrzavanja, preporučuje se prolećna setva. Dubina setve je oko pola centimetra. Biljčice treba zalivati do potpunog nicanja i zaseniti do kraja leta prve godine.
