Andrew Shaw Tijelo uz tijelo
Puhao je jak vjetar, dižući guste oblake prašine koji su Hartu zaklanjali pogled na zaljev. Sitna zrnca prašine prodirala su kroz svaki otvor na maloj, drvenoj kolibi. Hartu je ovo bio prvi susret s vrućim, suhim vjetrom kojeg su zvali Santana. Gledajući kroz prozor u stražnjem dijelu kolibe, činilo mu se kao da je sve to priviđenje, čudesna igra njegovog tek probuđenog uma. Ono što je vidio, izgledalo mu je nestvarno; druge kolibe bile su tek nejasni obrisi koji su se ocrtavali kroz oblake prašine, a čitav krajolik bio je obavljen nekom čudesnom crveno-žutom izmaglicom. Protrljao je oči misleći da još uvijek sanja, no prizor je i nakon toga ostao nepromijenjen. Hart se okrenuo od prozora i krenuo prema kući da pristavi vodu za kavu, osjećajući kako mu se grlo steže. Činilo mu se kao da ga je vjetar ulovio u klopku, okružujući njegovu kolibu zastorima od prašine. Nikakvi zvukovi nisu remetili sablasnu tišinu ovog jutra bez sunca. Hart je upalio peć i pristavio vodu. Osjećao se prazno kao i krajolik koji ga je okruživao. Koliba je bila tako tiha: Wynn se vratila u Ameriku, a Carla svojoj majci u grad. Obje su mu nedostajale. Osjećao se jadno, izgubljeno, napušteno. Već par dana se nije brijao, a tekućina za ispiranje usta nije mogla ukloniti gorak okus sinoćnjeg pića. Njegove duboke, tamne oči odlutale su do boce tekile na jednoj od polica. Nekoliko iscijeđenih polovica od limuna ležalo je u sudoperu. Preplavio ga je osjećaj osamljenosti i grižnje savjesti. Posegnuo je za šalicom na polici, misleći kako mu Wynn nije ostavila mnogo: dvije debele porculanske šalice, dva tanjura, dvije zdjelice i po dva komada pribora za jelo. Prokleta bila! Mora da se sad naslađuje tim svojim posljednjim podrugljivim činom, mislio je. Pa ipak, bilo bi posve nerazumno da se ljuti na nju zbog toga. Wynn je bila pogrešan izbor, zaključio je. Sve je to bilo još previše svježe da bi mu bilo potpuno jasno. Da li ga je ona ostavila ili je on nju izbacio? Ili je dozvolio da ona njega izbaci? Ili je ona samo iskoristila situaciju da ih dovede do konačnog raskida? Nije mogao dokučiti prave odgovore. Još i gore, nije znao ni prava pitanja. A da bi stvari bile još zamršenije, razmišljao je, Wynn ga možda ipak nije ostavila zauvijek. Otišla je, to je istina, ali da li je to bilo samo privremeno, kao i svaki put dosad? Hart nije znao odgovor na to pitanje. Njihov je prekid izgledao konačan, ali tako su izgledali i svi oni prethodni, kojih je bilo podosta. Voda je uzavrila, a vani su oblaci prašine postali još gušći. Hart je natočio kavu u šalicu, dodajući šećer s jednom od dvije žličice koje mu je Wynn tako velikodušno ostavila. Osmjehnuo se shvaćajući šaljivost svoje situacije. Prešao je iz kuhinje u susjednu prostoriju, koja je služila kao dnevni boravak, i sjeo na stolicu od trske. Sav namještaj kupio je od jednog Meksikanca kojeg je sreo južno od Tijuane i koji je sve te stvari, uredno složene, nosio na svojim preplanulim leđima. Dvije male stolice, klimavi stolić i niska klupa, koja je trebala zamijeniti kauč. Namještaj, oskudan kakav jest, vrlo se dobro uklapao u bijedan izgled kolibe.
Hart je znao da su sve te stvari smetale Wynn. Sve joj je u Baji išlo na živce, razmišljao je pijuckajući kavu, a naročito Carla. Carla joj je smetala više od svega - više od oskudnih uvjeta stanovanja i sporosti meksičkog načina života. Piljio je u svoj iskrivljeni lik koji se odražavao na mutnom staklu televizijskog ekrana. Tu grozotu su posudili od jedne plavokose Amerikanke, njihove susjede, budući da su sve svoje luksuzne predmete prodali prije selidbe u Ensenadu. Wynn je bila užasno ljubomorna na Vicky - Victoriu Bronson, napadnu ljepoticu koja se približavala četrdesetoj, opsjednutom brigom da ne propusti nijednu priliku za neku seksualnu pustolovinu. Vickyna koliba bila je nešto niže uz plažu, u samotnom zaljevu kraj Estera, a služila joj je kao sklonište od muža, kojeg je jako voljela, ali se neprestano s njim svađala. Wynn nije bila ljubomorna samo na Carlu i Vicky, već i na sve žene u blizini koje su na nešto ličile, i to je vjerovatno bio glavni razlog njenog odlaska. Ovdašnje žene u dolini San Fernandno, gdje su prije živjeli, ne bi nitko ni primijetio, ali ovdje, u Meksiku, činile su se poput Amazonki u zemlji pigmejaca. Dođavola i Wynn! Dozvolila je da joj se to dogodi - da se preplaši ove sredine i dopusti ljubomori da se razvije u njoj poput divovske biljke mesožderke s mnogobrojnim pipcima kojima neprestano istražuje sve oko sebe u mahnitom nemiru. Ona je sve shvaćala previše ozbiljno, i svaka njegova avantura, za nju je značila kraj njihovog braka. Wynn i on su se voljeli, i izvrsno su se slagali u krevetu. Hart nije bio od one vrste pisaca koji promatraju zalaske sunca i onda ih opisuju upravo onakve kakvi jesu. On je bio čovjek od krvi i mesa, pastuh, uvijek spreman da uzjaše neku od kobila iz svog stada. Carla je bila samo mali pokus, i ništa više. On bi to objasnio Wynn da se ona nije napila i postala dovoljno osvetoljubiva da ga napusti. Odvrtio je u glavi scenu koja je prethodila njenom odlasku, poput reprize neke stare TV-emisije. - Hart, ti ševiš našu služavku, zar ne? - upitala ga je. Nije joj odgovorio. Sjedio je na stolici i čitao knjigu, Lorcinog »Pjesnika u New Yorku«. - Dođavola, odgovori na moje pitanje, kurvin sine. Ševiš služavku, je li? - Lice joj je bilo poput sive maske, izobličeno od bijesa. Hart je znao da ne smije odgovoriti na njeno pitanje. Bilo koji odgovor će još više raspaliti njezinu sumnjičavost i gnjev. Slegnuo je ramenima i vratio se knjizi. - Ništarijo - vikala je - nećeš čak ni priznati. Znam da si jebao tu prokletu malu služavku. Da li je stvarno znala? - razmišljao je. Više nije čitao knjigu, ali je svim silama nastojao da izgleda kao da je potpuno zaokupljen njome. - Jebeš je, Hart, priznaj? -upitala je prijeteći primičući mu se s rukama na bokovima. - Tako nekako - odgovorio je, pokušavajući ublažiti napetost u sobi. - Ne moraš se truditi da budeš smiješan, neće ti pomoći. Htjela bih samo da budeš dovoljno čovjek i da mi priznaš. - U redu - rekao je. - U redu, što? - U redu, ševio sam je. - Zašto? - Wynn se borila sa suzama. - Istraživanje.
Mrzio je samog sebe što joj odgovara na takav način. On nije »ševio« Carlu. Bio je blag i nježan dok je vodio ljubav s njom. Sjećao se svakog trenutka koji su proveli zajedno, čak i sada, oči u oči s Wynninim gnjevom. - Opet se pokušavaš sprdati sa mnom. Zaboga, Hart, pa ti si dovoljno star da joj budeš otac. Tek joj je osamnaest godina. - Dovoljno je stara - odgovorio je. Više ga nije bilo briga. Wynn će prčkati po tome i gnjaviti ga sve dok se on ne razbjesni i kaže joj još gore stvari. No ako se i dalje bude šalio, š alio, možda će se Wynn oraspoložiti i ostaviti ga na miru. Nadao se da će biti tako. No znao je prokleto dobro da neće. Wynn nije bilo ni nakraj pameti da ga ostavi na miru, naročito nakon njegovog priznanja. Oči su joj se napunile suzama. Ispružila je ruke i stisnula pesnice. - Odlazim, Hart - jecala je - Ja... ja to više ne mogu podnijeti. - Smiri se, Wynn. Bezrazložno činiš stvari gorima nego što jesu. Molim te, nemoj se uzrujavati - smirivao ju je, bojeći se njene histerije. - Činim stvari gorima nego što jesu?! - vikala je - Plaziš okolo i povaljuješ sve što ti dođe pod ruku, a meni govoriš da se smirim. Nemam niti jedne prijateljice, ni sa kim ne mogu biti ljubazna, a sve zbog tebe, ništarijo jedna. Ti si svaku povalio! - Njen glas se pretvorio u vrisak koji je Hartu ledio krv u žilama. Iznerviran, Hart je ustao sa stolice, i tada ga je Wynn ošamarila. Udarac je došao bez upozorenja, i Hart je bio osupnut njegovom snagom. Zateturao je, ošamućen ne toliko od jačine udarca koliko od iznenađenja. Kada je došao k sebi, bio je bijesan kao ris. Nasrnuo je divljački na Wynn i udario je, a ona je odskočila i nogom ga snažno lupila u prepone. Činilo mu se da će se raspoloviti od bola. Uhvatio se za bolno mjesto, stiščući zube svom snagom. Kada je bol malo minula, stisnuo je pesnicu i udario Wynn u čelo. Wynn je vrisnula i nasrnula na njega psujući mu sve po spisku. Sada je Hart bio prisiljen da se brani, jer ona je bila poput pirane - grizla ga je, grebla i udarala svom snagom. - Ubit ću te, kučko prokleta! - viknuo je. - Samo naprijed, ubij me, nitkove! - vrištala je ona, bacajući pepeljaru na njega. Sagnuo se, i tada je Wynn odjurila do police s knjigama i stala ih bacati po cijeloj sobi. Hart se potpuno izbezumio videći je kako mahnito razbacuje njegove knjige posvuda. Pojurio je na nju i srušio je na pod. Suknja joj se podigla iznad bedara, otkrivajući njene lijepo oblikovane noge. Hartu je, gledajući je odozgo, čitav prizor bio neobično uzbudljiv. Želio je da se prestanu boriti, da legne na nju, da je siluje. Wynn je bila putena žena, čulna na neki primitivan način, poput paganke obnaženih grudi iz nekog urodeničkog plemena. Sve do ovog trenutka, Hart je sebe smatrao gotovo aseksualnim. Kao pisac, znao se vrlo često uzdržavati od seksa, jer ga nikad nije smatrao neophodno potrebnim u svom životu. Često je razmišljao o tome da li takav njegov stav proizlazi iz toga što mu seks nikad nije nedostajao. Da je bio lišen seksa još od puberteta, možda bi mislio drugačije, no ovako ga baš nije bilo puno briga. On se nikad nije morao mnogo truditi oko žena, one su mu se uvijek podavale bez opiranja. I baš zbog toga, seks je za njega bio seks se ks i ništa drugo. Sve do sada.
Vidjeviši Wynn kako leži na podu, s podignutom suknjom, uzbudio se kao nikad prije i silno poželio da se spoji s njom. U trenutku, još uvijek iznenađen svojom reakcijom, Hart se spustio na koljena i posegnuo za Wynninim gaćicama. Zgrabio ih je i stao ih vući prema svojim koljenima. - Ne diraj me, ništarijo! -vrisnula je Wynn. - Kakav želiš da budem? Nježan? Ili grub? - Ne želim opet tu tvoju prljavu stvar u sebi - branila se Wynn uporno, potežući gaćice nazad na svoja puna bedra. Ugledavši čupavo crno gnijezdo ispod njenih ružičastih gaćica, Hart je, luđački uzbuđen, istrgnuo elastiku iz njenih ruku i naglim pokretom joj spustio gaćice ispod koljena. Wynn se otimala, pokušavajući ga odgurnuti od sebe, no Hart je, raširivši joj silom noge, legao na nju i pritisnuo je svojom težinom. Otkopčao je hlače i izvadio svoju ukrućenu spravu. - Dođavola, Hart, jesi li poludio? - Ne računaj na to, dušo - dahtao je - Upravo se namjeravam malo pozabaviti tom tvojom mačkicom. Gurnuo ju je nazad na pod, smještajući se između njenih nogu. - Dovraga, Hart, skini se s mene! - Wynn, ako se i dalje budeš opirala, izmlatit ću te kao vola u kupusu. Gledao ju je u oči, dok je bijes tinjao u njemu. - Životinjo! - dobaci mu Wynn prezirno. Pokušao ju je poljubiti, no ona je okrenula glavu na drugu stranu. - Sad ćeš dobiti svoje, Wynn, možda će ti se i svidjeti - reče joj glasom promuklim od uzbuđenja. Njegov je ud tražio ulaz. Wynn se počela vrpoljiti ispod njega, ne dopuštajući mu da uđe u nju. Hart ju je tada pritisnuo svom svojom težinom i, iskoristivši trenutak kada se umirila, kliznuo u njenu toplu i vlažnu unutrašnjost. Wynn je zadrhtala, osjetivši kako se val zadovoljstva širi njenim tijelom. - Oh, proklet bio, Hart - reče mu - Zašto si to učinio? - Zato što sam te želio, Wynn - odgovorio joj je. Ispružila je ruke i čvrsto ga zagrlila, uvijajući se pod njim. Njegov ud je glatko klizio njenom unutrašnjošću, a Wynn mu je pokretima svojih bokova pomagala da uđe što dublje u toplo središte njenog užitka. - Ševi me, Hart - dahtala je. Oh, Wynn - reče joj – tako si dobra. Ovo je predivno. - Mmmm, da - stenjala je, dok je on prodirao svojim udom duboko u nju. - Tako je dobro to što radiš. Hart se uzdržavao od orgazma, želeći da ovo potraje što duže. Wynn je, poput pripitomljene tigrice, bila izgubljena u svom vlastitom svijetu, dahćući i zarivajući mu nokte poput pandži u znojna leđa. - Ševi me još, dragi - ponavljala je, a Hart je osjetio kako podrhtava pod njim i svija se u snažnom naletu orgazma koji joj je potresao tijelo.
Više nije mogao izdržati. Osjetio je da se Wynn ponovo približava vrhuncu i pojačao ritam, silovito prodirući što je dublje mogao, sve dok mu eksplozija orgazma nije pomutila svijest svojom silovitošću. Osjetio je kako se vraća lava njegovog sjemena razlijeva njenom unutrašnjošću, kuljajući ispočetka snažno a zatim sve slabije, sve dok bujica nije potpuno zamrla, a njegovo se tijelo umirilo i opustilo. - Oh, Hart, bilo je tako dobro. Željela bih samo... Što...- izustio je bez daha, osjetivši kako se njegov mlitavi ud ponovo našao na hladnom zraku. - Željela bih samo da mi to nisi učinio. - Sviđalo ti se - to nije bilo pitanje, već tvrdnja. Njena tamna kosa je bila razbarušena, a čelo vlažno od znoja. Napućila je pune usne i gledala ga prodorno, a oči, boje lješnjaka, sjajile su osvetnički. - Voljela bih da nisi takva svinja - rekla je. Hart se nasmijao. - Zašto se smiješ? Ozbiljno to mislim. - Zato, Wynn, što se ponašaš kao da nitko drugi nije svinja. Svi su svinje, svi su pokvareni. - Ali ne kao ti, Hart. Grozan si prema meni otkad smo došli ovdje. Rekla sam ti da to više ne mogu podnijeti. Ustala je i podigla svoje gaćice s poda. Zgužvala ih je i obrisala se njima između nogu. Hart ju je sažalno promatrao. - Wynn, nemoj biti takva sumnjalica - rekao joj je - ljudi se u životu ne ponašaju onako kako bi ti to htjela. - Muževi ne švrljaju okolo i ne povaljuju sve što im dođe pod ruku. Barem ne onaj ko ji voli svoju ženu. - Wynn, prestani se svađati sa mnom. Dosta mi je tvojih ljubomornih scena opusti se malo, molim te. Promatrala ga je neko vrijeme, a zatim mu bacila gaćice u lice. Uzdahnuo je bespomoćno, a ona se okrenula i pojurila u kuhinju. Obukao je hlače i dohvatio knjigu koju je čitao. Ponekad je vođenje ljubavi izglađivalo sve njihove nesuglasice, ali dok ju je promatrao kako natače tekilu u male čaše i reže limun, znao je da je seks ovaj put nije nimalo smekšao. Wynn je pila samo kad je bila ljuta ili razočarana, ili oboje. Stajao je bespomoćno na na vratima, razmišljajući što da kaže kaže kako bi smanjio jaz koji se stvorio među njima. - Evo, Hart, uzmi piće - rekla je, pružajući mu punu čašu Sauza tekile. - Možemo i nazdraviti. Nasmiješila se podrugljivo. - Za nas - rekla je, podižući čašu - za tebe i mene, prigodom našeg raskida! Rekavši to ogorčeno, prinijela je čašu ustima i naglo ulila u sebe njen sadržaj. Zagrcnula se i zarumenjela kad joj je tekila počela paliti utrobu. Hart je pijuckao polako, promatrajući Wynn stisnutih očiju.
- Neću piti za to, Wynn - rekao je mirno. - Zašto ne? Ostavljam te, Hart. Ne mogu živjeti s ništarijom kojoj se živo fućka za mene. - Borila se sa suzama dok si je ponovo točila tekilu. Hart ju je pokušao zagrliti, ali se ona
izmakla. - Nemoj, Hart. Već si mi učinio dovoljno zla. Ponovo se nasmijao. - Svidjelo ti se - rekao je još jednom. - Ne, tako mi se ne sviđa. Jesi li tako tucao Carlu? Silovao je? - upitala ga je režećim glasom. - Smiri se, molim te - rekao joj je blago, sad već siguran da ona neće tako lako promijeniti temu. Wynn ga je promatrala dok je točila tekilu. - Sad bih ja htio predložiti zdravicu - rekao je, misleći na Lorcu kojeg je čitao prije nego što je počela, svađa. - Neka bude dobra - reče Wynn, na koju je tekila već počela djelovati. - Htio bih da ovaj put nazdravimo mjesecu - rekao je prazno. Wynn je i dalje piljila u njega. - Stvarno to mislim - nasmijao se - za mjesec. On gleda sve što mi radimo. Mjesec je voajer. - Ispio je tekilu nadušak. - Ti si bolestan, Hart - rekla je Wynn, no i ona je ispila svoje piće. Hart je oboma natočio još jednu čašu. - Možda ali ja nemam ideale savršenstva poput tebe, Wynn. Ni ti nisi savršena, znam da si se ševila s drugima. - Ja se ne ševim še vim s drugim muškarcima, svinjo! Hart je pričekao neko vrijeme prije nego što je ponovo progovorio, promatrajući je hladnokrvno. - Ne sada, Wynn. Ali prije jesi. - Sjetio se početka njihovog braka i prije toga dok su hodali. Čak i tada mu nije bila vjerna. Promatrala ga je s mržnjom u očima. Ovlažila je jezikom usne. - Sad tek vidim kakva si svinja, Hart. Ti si naprosto zao. - Daj, Wynn, ne počinji opet. - Idi dođavola! - vrisnula je, i to su bile posljednje riječi koje je čuo od nje. Wynn je zgrabila bocu i zamahnula da ga udari po glavi. Promašila je, no od zamaha je izgubila ravnotežu i srušila se na Harta, koji je pao i glavom udario o betonski pod. Osjetio je kako tone sve dublje u vrtlog nesvjestice. Posljednje što je vidio bila je Wynn kako stoji iznad njega i promatra ga prezirno se smiješeći, njeno blijedo lice uokvireno crnom kosom... Hart je opipao mjesto na glavi gdje mu je izrasla čvrga. Vani je vjetar kovitlao prašinu. Izgledalo mu je kao da se zemlja podigla opkoljujući ga u njegovoj kolibi, presijecajući njegove veze sa svijetom, s ljudima. Prstima je prošao kroz kosu i pogledao knjigu koju je čitao kada su počele neprilike s Wynn. Ležela je kraj stolice u dnevnoj sobi, otvorena na sredini s naličjem nadolje.
Kuhinja je zaudarala po tekili. Sada kad mu se glava razbistrila, postao je svjestan mirisa oko sebe. Osjetio je miris Wynninog parfema pomiješan s hladnoćom jutra u dnevnoj sobi. Pod mu se učinio užasno praznim kada se sjetio kako je Wynn ležala tamo jučer, s podignutom suknjom, njeno tamno gnijezdo, primamljivo skriveno ružičastim gaćicama. Soba je izgledala prazno, kuća je izgledala prazno. Hart se osjećao potpuno prazno. Odvukao se do sudopera i prolio kavu, a neopranu šalicu odložio na policu. Bacio je pogled kroz prozor i vidio samo prašinu. Grlo mu se steglo. Wynn je otišla i on je čeznuo za njom. Stisnuo je pesnice i nagnuo se nad sudoper, a suze su mu navirale na oči. Bilo je tako tiho da je mogao čuti hujanje vjetra i divlje pse kako laju trčeći po plaži u čoporu. Mogao je ćuti tišinu koja se uvlačila u njega poput oblaka prašine, ispunjavajući ga svojom neobičnom prazninom. Prošlo je dosta vremena prije nego što je začuo kucanje, uporno kucanje koje je uznemirilo njegovu osamljenost, naređujući mu da otvori vrata. Obrisao je suze i uputio se prema vratima. Ispred njih je stajala Carla, s izrazom punim iščekivanja na svom mladom meksičkom licu. - Mogu li ući? - upitala je. - Uđi, Carla, uđi - odgovorio je, promatrajući kako vjetar podiže njenu suknju, otkrivajući joj noge.
Carla je na sebi imala bijelu haljinu koja je još više isticala njenu tamnu baršunastu kožu. Nosila je zamotuljak ispod ruke, a u kosi je imala plavu vrpcu koju joj je Hart kupio. - Dobro jutro - rekla je na španjolskom. Carla nije govorila engleski, osim par riječi koje ju je Hart naučio. On je govorio španjolski, a Wynn je znala samo nekoliko fraza koje su joj bile potrebne da bi se sporazumjela s domaćim stanovništvom. st anovništvom. - Dobro jutro, Carla - rekao je, uvodeći je u kolibu. Nagađao je da li ona zna o njemu i Wynn. - Gdje je žena? - upitala je, stavljajući zamotuljak ispod stolice. - Otišla je - odgovorio je Hart. Znao je da se Wynn odvezla njihovim starim Mercuryem kojeg su kupili za vožnju po Baji. Taj auto je upravo onakakv kakav je čovjeku ovdje potreban - lako se popravlja i dobro podnosi ovdašnje neravne ceste pune kamenja. Njegova plava Honda je stajala vani, pokrivena ceradom da ne bi zarđala, no vlažni vjetrovi s mora učinili su svoje pa je krom na motoru ipak propao. - U grad,na tržnicu? - pitala je Carla, a njena su pitanja izluđivala Harta, koji nije htio o tome govoriti. - Da, Carla. Je li ti bilo lijepo u posjeti rodbini? - upitao je, izbjegavajući njen pogled. Mislio je da se zauvijek vratila svojim roditeljima u grad, no ona je opet bila tu, i Hart se nadao da je to zato što je promijenila mišljenje, i odlučila da se ipak vrati. - Da, i ponovo se vraćam k njima. Dosta sam samo po ostatak svojih stvari. - Hart ju je tada pogledao. Bila je visoka za jednu Meksikanku, i izgledala je poput jedne od Riverinih zdravih žena koje rade u polju u slavu Republike. Bila je visoka i vitka, a njeno je lice bilo još uvijek nedužno, s usnama nestašno napućenim, napola tužnim, napola nasmiješenim. - Želio bih da ostaneš, Carla - To ne bi bilo dobro. Tvoja žena... Okrenula se kao da traži svoje stvari. Između kuhinje i dnevne sobe nalazio se ormar u kojem je visilo nekoliko njenih haljina. - Moja žena, Carla, nije to ono što ti misliš. Ustvari, ona nije... Bilo je teško objasniti joj sve to. Njoj je tek osamnaest godina i gotovo je nepismena. Znala je čitati, naravno, ali njeno je čitanje bilo prilično ograničeno. Poznavala je djela nekih španjolskih i južnoameričkih pisaca, i to je bilo sve. - Ona je tvoja žena, Hart -rekla je Carla jednostavno. Način na koji je izgovarala njegovo ime zvučao je najčešće kao »Art« ili »Jart«. - Ona ne zna... - počeo je nesigurno. Znao je što Wynn misli o njemu - stari pokvarenjak ali on nije bio takav. Osjećao se potpuno bespomoćno. Wynn je otišla i Carla je otišla, mislio je, zauvijek. A sada se vratila, i on ne želi da je ponovo izgubi. Carla je bila poput plašljive
ptičice, spremna da odleprša na najmanji znak opasnosti. Htio joj je reći da je sve u redu, da je Wynn otišla i da je sada slobodan. No to je bila laž, a laž će preplašiti mladu tankoćutnu Carlu. Bila mu je potrebna, i znao je da joj se ulaguje, ali sada mu je to bilo toliko važno... - Ne želim imati neprilike s tvojom ženom, Hart - rekla je Carla otvarajući ormar. Promatrao ju je kako se saginje da uzme cipele. Te joj je cipele on kupio, lijepe žute cipele s kopčama sa strane i ukrasom od krokodilske kože, koje su izvrsno pristajale njenoj žutoj haljini. To je bio dio ugovora koji je imao s njom kao služavkom -mala plaća i darovi odjeća, mali tranzistor iz Japana (Ensenada je bila slobodna luka i takve su stvari bile vrlo jeftine) i hrana za njenu obitelj. To ga nije mnogo koštalo, a njoj i njenoj porodici je pričinjavalo zadovoljstvo. Nije mu bilo drago gledati je kako uzima sve te stvari iz ormara. Posebno ne sada. - Neće biti nikakvih neprilika, Carla. Nikakvih. Sve je u redu. - Ali ona će saznati. Ja znam što ona misli. - Carla, hoćeš li me, molim te, t e, saslušati na trenutak? Dođi ovamo. Želio bih razgovarati s tobom. - Moram se vratiti svojoj obitelji - odvrati Carla nepopustljivo. - Ja ću te odvesti. Moram popričati s tobom. Moram ti reći neke vrlo važne stvari. Pogledala ga je, a zatim su joj se usne razvukle u osmijeh koji je Harta pogodio ravno u srce. Kad se smijala imala je jamice na obrazima. Jednostavna haljina koju je nosila bila je učinjena od grubog platna, no to ju je činilo još privlačnijom u njegovim očima. Ispod haljine nazirale su se meke obline njenih dojki, bez grudnjaka, a gole duge noge u sandalama davale su joj izgled seljančice. Hart je shvatio da mu se Carla sviđa upravo zbog svega toga. Bila je otvorena i iskrena, i predstavljala je ono zbog čega je Hart došao u Baju:povratak prirodi. Carla je bila sve ono što Wynn nije, mada su u nekim stvarima, kao što su putenost i osjetljivost, bile veoma slične. Ali Carla nije bila poput onih iskvarenih žena koje je ostavio u dolini San Fernando, prodavačica u kratkim suknjama s previše šminke na licu, sekretarica s vrućim mufovima koje bi se poševile s bilo kim poslije prvog martinija, barskih djevojčura koje se motaju oko bogatih momaka sa svojim istrošenim tijelima... ona nije bila poput nijedne od njih. Carla je bila neiskvarena djevojka, čiste duše i jedrog tijela. Hart je nije želio izgubiti, a nije znao kako da je zadrži. - Hart, ja mislim da ono što smo učinili nije bilo dobro. Znao je što misli. Sjećao se svega tako živo da je osjetio kako mu trnci prolaze tijelom kad je to spomenula. - Bilo je dobro, Carla, već sam ti rekao. To je bilo između nas. - Ali ti si oženjen - okrenula se i počela spremati svoje stvari u papirnatu vrećicu. - Da, znam, ali moj brak nije poput ostalih. To - to je teško objasniti. Hoćeš li, molim te, prestati spremati te stvari? Hart joj se približio i uhvatio je za ruke. Bojao se da ne bude previše grub prema njoj, bojao se da će ga krivo shvatiti. Pogledala ga je svojim velikim, smeđim očima punim čuđenja.
- Carla, molim te, želim da ostaneš. Pretvaraj se kao da je Wynn na izletu.
Tada se dogodilo ono među njima - kada Wynn nije bila tu. Od sjećanja na taj događaj počela su mu klecati koljena. - Gdje je tvoja žena, Hart? Šutio je neko vrijeme, gledajući je duboko u oči, boreći se sa suzama. - Otišla je. - Otišla? Misliš vratila se u Ameriku? - Da. Carla se odmaknula od njeg, uzela cipele i stavila ih u vrećicu. - Onda ne mogu ostati. Zbunjen, Hart joj se približio. - Ali, zašto? Sve je u redu, zar ne vidiš? Wynn je otišla, napustila me. Tražit ću rastavu, i ti možeš ostati sa mnom, ovdje. Opet sjećanja. U njenom krevetu. Tamo je vodio ljubav s njom prvi put, kada Wynn nije bila tu. - Baš zbog toga ne mogu ostati s tobom. Hart se potpuno zbunio. - Ne razumijem. Ona nije ovdje, sada možemo biti sami, nas dvoje. Zar to nije ono što želiš? - Ne mogu ostati ovdje sama s tobom, Hart - rekla je. Naslutio je da ona samo što ne zaplače. Okrenula se prema ormaru i nastavila vaditi svoje stvari. - To je glupo, Carla. Wynn se neće vratiti. Ne moraš ni zbog čega brinuti. Skinula je svoje haljine s vješalice i okrenula se prema njemu. - Ti to ne razumiješ. Kada je tvoja žena bila ovdje, a ja sam bila služavka, ljudi su svašta pričali. Tada me nije bilo briga za ogovaranja. Ali sada, kada je ona otišla, svi će znati. Znat će zašto je otišla i ja ću za njih biti besramnica. Zato ne mogu ostati. Ne bih mogla ni inače nikako ostati zato što tvoja žena zna i ja znam da ona zna. Da je tu, ona bi vikala na mene. Zato sam došla po svoje stvari i da ti kažem da više ne mogu ovdje raditi. Tako sam odlučila. Hart je bio ošamućen. Zar je moguće da mu se sve ovo događa? Bio je siguran da će Carla ostati i da će njih dvoje biti ljubavnici. Želudac mu se zgrčio od groznog osjećaja da je sve izgubio. Znao je kakvi su meksički običaji, Carla je bila mlada i njena čast je dosad ostala neokaljana, no kad bi ostala sama sa ma s njim, njen bi ugled bio uprljan do kraja života. Znao je da bi posljedice za njega bile ozbiljne, a za nju tragične. Pa ipak, nije se mogao tek tako predati. Sjećanje na njeno mlado i nevino tijelo bilo je previše svježe. Otišao je u dnevnu sobu i sjeo na stolicu, pokušavajući razbistriti um, srediti misli. No pogled na njeno svježe tijelo budilo je u njemu previše sjećanja na one dane kada je Wynn odlazila u posjet svojoj sestri u Chula Vistu. Wynn je odlazila i ostavljala ga samog s Carlom, vjerujući mu. Vjerujući mu onda kada i sam sebi nije vjerovao. - Idemo na kupanje, Carla - predložio joj je nakon što se Wynn odvezla prašnjavim putem prema glavnoj cesti. Njeni bijeli zubi su bljesnuli kada je rekla »si« i Hart se nije usuđivao niti da je pogleda. Odjurila je u kupaonicu da se presvuče u kupaći kostim,
Bila je tako nevina, kao djevojčica. Dok je navlačio kupaće gaćice u spavaćoj sobi, osjećao se puno mlađi. Dan je bio prekrasan, s ugodnim vjetrom koji je olakšavao sparinu vrućeg prijepodneva. Hart osjeti nervozu u želucu. Bio je sam s Carlom, dok se Wynn dobro raspoložena vozila prema granici. - Spremna, Carlita? - šalio se oblačeći ogrtač i prebacujući ručnik preko ramena. - Spremna, Hart - smijala se, prekrasna u svom crvenom kupaćem kostimu. Ostao je bez daha kad ju je ugledao. - Vrlo si lijepa, Carla - reče joj. - Hvala, gospodine. - Hajde, idemo na plažu - nasmiješio se. Gledao je njeno mlado tijelo dok je trčala ispred njega na putu prema zaljevu Todos Santos. U plastičnoj torbi nosio je vino, dvije limenke Tecate piva, malo sira, nekoliko tortilja i mali radio. Bilo je točno podne, i more u zaljevu je bilo bistre plave boje, s malim valovima od laganog pojvetarca. - Oh, ovo je prekrasno -viknula je Carla trčeći prema vodi. - Hvala vam. Osjetio je kako mu srce lupa. Pogledao je niz plažu. S desne strane je bio Rancho Todos Santos, perivoj s kamp kućicama u kojima su živjeli neki Amerikanci. S lijeve strane se nalazila iznajmljena kuća Barrya Backusa i njegove žene, Ruskinje Yeve, a iza nje plaža Estero, glavna turistička meka u području južno od Tijuane. Hart ponovo pogleda Carlu, koja se bacila u valove. Mahnula mu je, i ona je njoj mahnuo osjećajući se više nego dobro. Njena mokra crna kosa se presijevala na suncu nakon što je izronila iz vode. Ponovo mu je mahnula, i Hart je ispružio ručnike, stavljajući radio, limenke piva i vino na njih da ih vjetar ne odnese. Zatim je potrčao prema vodi i bacio se u valove. Yeve Backus se odmaknula od prozora i okrenula prema mužu, Barryu, gledajući ga sjajnim očima. - Hart je na plaži, kupa se s novom služavkom. Izgledaju vrlo seksi - njen glas s laganim stranim naglaskom je bio hladan. - Je li i Wynn s njima? -upita Barry, završavajući ručak. Barry je bio Amerikanac koji je sa svojim meksičkim poslovnim partnerom izrađivao projekte za izgradnju kuća u Ensenadi. - Ne, nije. Mislim da je otišla posjetiti svoju sestru. - Zanimljivo - Barry je namakao tortilju u sok od odreska i graška. - Da, vrlo zanimljivo. - Hart će uživati noćas, ako već nije - reče Barry, brišući usta salvetom. Barry je bio nizak, nabijen muškarac, a njegova žena čista suprotnost - visoka i vitka, krhka poput breze na vjetru, kože snježnobijele. - Da, poševit će je - reče Yeva hladno. - Uživala bih gledajući ih. Barry je cmoknuo usnama dok je ustajao sa stolice i prilazio prozoru. - Zgodna mačkica – rekao je. Yeva je odsutno klimnula glavom.
- Hej, Carla, plivaš kao riba - viknuo je Hart, sav zadihan. Lovio ju je neko vrijeme
bezuspješno, a onda odustao. - To najviše volim - nasmiješila se i doplivala do njega. Hart ju je uhvatio za ruke. - Zabavljaš se? - upitao ju je. - Da, Hart. Ti si tako dobar prema meni. Privio ju je k sebi i poljubio lagano u usta. - Usne su ti slane - nasmijala se. - A tvoje slatke - rekao je Hart, puštajući je. Otplivala je natrag na obalu i otrčala do ručnika. Hart je bio spreman za pivo. Upalio je radio i pronašao tijuansku stanicu XETRA koja je emitirala program 24 sata dnevno. Bacio je pogled na kuću Backusovih i otvorio limenku. Učinilo mu se da je vidio pomicanje zavjese. Slegnuo je ramenima. Promatrao je Carlu pijuckajući pivo i slušajući vijesti, a zatim namjestio stanicu KO -GO iz San Diega. Muzika je privukla Carlu i ona je doskakutala do Harta i sjela uz njega na ručnik. Ponudio ju je pivom, no ona je odmahnula glavom smiješeći mu se. Gledao je udivljeno njeno tamno tijelo. Jednodjelni kostim isticao je njene skladne obline. Bokovi su joj bili široki, upravo kao što u žene i trebaju biti, a grudi male i čvrste. Njena duge noge davale su joj izgled tanašnosti koji je volio. Wynn je bila niža, i ljepša na svoj način. Carlin nos bio je prćast, a kosa duga i crna kao ugljen, - Hoćeš li spavati sa mnom noćas, Carla? - upitao ju je nakon što su neko vrijeme razgovarali o njenom životu i porodici. - Možda - odgovorila je, gledajući prema pučini. - Bilo bi mi veoma drago -rekao je. Carla je upravo doselila u Ensenadu sa svojom porodicom, u kojoj su svi radili na stočarskim farmama. Bili su iz mjesta Mazatlan u Kalifornijskom zaljevu. Priznala mu je da veoma voli Amerikance jer je radila kod nekih na njihovim farmama. Željela je udati se za nekog Amerikanca i otići s njim u Ameriku. Njezin san nije se puno razlikovao od snova većine meksičkih djevojaka. Čitala je sve filmske časopise i voljela ići u kino više od svega. Dok su razgovarali, Hart je počeo prema njoj gajiti očinske osjećaje. Ona je bila netko koga bi mogao poučavati i odgajati, za razliku od Wynn, koja se prema njemu odnosila prilično podrugljivo. Pokušao je i nju poučavati - bilo joj je tek devetnaest godina kada su se sreli no previše se stvari dogodilo medu njima. Izbacio je Wynn iz glave. - Jesi li još uvijek djevica, Carla? - takve stvari mu je bilo lakše pitati na španjolskom. - Jesam. - Da li ti se sviđam? - Da. - Bit ću dobar prema tebi. Pogledala ga je s razumijevanjem. - Znam da hoćeš - rekla je. - Neću te povrijediti. To ti se jednom mora dogoditi, a sa mnom će ti biti lijepo. - Da, mislim da hoće - naslonila je glavu na podignuta koljena. - Idi se još kupati, Carla. Ja ću malo pridrijemati. - Okej - rekla je na engleskom. - Tako mi je lijepo. Sretna sam.
Sagnula se i poljubila ga prije nego što je skočila na noge i pojurila prema vodi. Hart je osjetio kako mu se kupaće gaćice zatežu. Kunjao je misleći na uživanje u Carlinom mladom tijelu koje mu predstoji. Sada je bio potpuno siguran da je Carla još djevica. A bio je siguran i da želi da joj on bude prvi. Te večeri je u maloj kolibi bilo vrlo ugodno i toplo. Hart je potpalio vatru u kaminu i stavio bocu crvenog vina da se hladi za večeru. Promatrao je s Carlom zalazak sunca na trijemu, a zatim su uživali u ukusnoj večeri koju je Carla pripremila s gotovo pobožnom odanošću. Popili su vino, nakon čega su postali veoma intimni, dodirujući se i gledajući preko stola. Kasnije je Carla obukla dugu bijelu spavaćicu, koja je lepršala oko njenog izazovnog tijela dok je hodala. Svaka njena oblina isticala se ispod tanke tkanine koja se pripijala uz kožu, laka i nježna poput paučine. Hart je bio udivljen ovim prizorom, jer je tu spavaćicu ona sama kupila i on je još nikad nije vidio na njoj. - Izgledaš divno u toj spavaćici, Carla - rekao je. - To je spavaćica za nekoga vrlo posebnog i za posebnu priliku. Osjetio je kako mu se srce penje u grlo. - Nisi je nikada prije obukla? - Ne, nisam je prije nosila, a donijela sam je ovdje kada sam saznala da tvoja žena ide u posjetu svojoj sestri. - Činiš me uistinu sretnim, Carla. - To mi je drago. I ja sam sretna s tobom. Privio ju je uz sebe i nježno poljubio. Vatra u kaminu je bacala tamne sjene na zid. Sjedili su zagrljeni na meksičkoj klupi i gledali kako ka ko plamen razgara suhe grančice. Osjetio je toplinu Carlinog tijela, i to ga je podsjetilo na neke prošle trenutke, na bivše ljubavi. - Želiš li me, Carla? - upitao je. - Želim, ali... - Ali što? - Bojim se što će se dogoditi poslije. Ti si oženjen i ne možeš se oženiti sa mnom., - Znam, žao mi je. Ali te želim. - I ja tebe, Hart. Neću brinuti za sutra dok sutra ne dođe. - Izvrsno, Carlita. Ti si poznata djevojka. Više nisu progovorili ni riječi, sjedeći tako na klupi, obasjani plamenom. Hart je u mislima već držao Carlu golu u svom s vom zagrljaju. Carla je razmišljala o muškarcima koji su je prije željeli, njeno tijelo: radnici na farmama i ribari. Niti jedan od njih nije dirnuo u nju tako duboko da bi joj se činilo kao da pada s visoke litice. Niti jedan od njih nije uspio da je zabole bradavice na grudima, kao što je to sada osjećala. Niti jedan od njih nije ispunio njeno srce i tijelo takvom silnom željom kao Hart. Željela je da bude njegova, da je baš on, taj veliki američki gringo, posjeduje. - Dođi, Carla - konačno je progovorio Hart. - Idemo u krevet. Bez riječi, Carla je ustala i prihvatila njegovu ruku.
Kuća je bila u mraku, i Hart nije želio paliti svjetlo u spavaćoj sobi. Kroz prozor bez zastora u sobu je prodiralo jedino blijedo svjetlo mjeseca. Dok se Hart svlačio, Carla se bacila na krevet kao da je to činila već godinama. Ležala je tamo kad je Hart došao k njoj, osjetljiv na njezine čari. - Skini spavaćicu - prošaptao je. Carla je sjela u krevetu i izvukla se iz bijele spavaćice, a zatim ponovo legla, čekajući da joj Hart pokaže što treba činiti. - Hart - rekla je blago. - Da? - Ja sam djevica. Nikad još nisam bila s muškarcem. - Znam, malena. Bit ću nježan. Privio ju je k sebi, osjećajući kako ga pali njena golotinja i podatnost. Izvana je jedino mjesec promatrao što se zbiva, kao voajer, dižući se visoko u noćno nebo dok su večernja svjetla Ensenade žmirkala u daljini. Hart i Carla ležali su goli na krevetu, pronalazeći jedno drugo poljupcima i dodirima. Čvrste dojke ležale su poput dviju dozrelih bresaka u Hartovim rukama, milujući njihove bradavice Što su rasle pod njegovim nježnim prstima. Carla je bila tiha i podatna, prepuštajući se njegovim istraživanjima, a njene grudi i trbuh podrhtavali su od želje. Svijala se pod njegovim dodirom, osjećajući kako joj topla lava nadire u dolini između bedara. Znala je da se tako mora osjećati žena kada je s muškarcem, i nasmiješila se zadovoljno u polumraku sobe. Hart je spustio ruke s njenih dojki preko glatkog trbuha do tamnog grma, naslutivši jedva zamjetljivi odgovor na njegova milovanja. Nije žurio i bio je doista nježan. - Da li ti je lijepo, Carla? -prošaptao je. - Oh da, Hart, predivno - odgovorila je. - Jesi li sretna? Polako joj je raširio noge. Carla je oklijevala. - Molim te - rekao je - Pusti da te učinim još sretnijom. Dozvoli mi da uradim ono što moram. - Oprosti, Hart, ja još nisam žena. - Opusti se, Carla. Bit će ti lijepo, vidjet ćeš. Jezikom je rastvorio usta, tražeći vrh njenog jezika. Dok su se ljubli, pokrio je rukom njen grm i jednim prstom polako se ušuljao u nju. Napipao je membranu njenog himena. - Tu je zid tvog djevičanstva, Carla. Osjećam ga pod prstom. - Znam. Bila sam uvijek ponosna na njega. - Ja ću prodrijeti svojom muškošću kroz njega kada uđem u tebe. - Hoće li boljeti? - Mislim da neće. - Nije važno - rekla je, privijajući se uz njega. - Želiš li me?
- Da. - U sebi? - Da. - Onda ću te učiniti ženom. - Bit ću veoma sretna zbog toga.
Legao je na nju i prislonio svoju užarenu ud uz njene vlažne usne. Osjetio je kako mu se slatki bol penje leđima dok je ulazio u nju. Morao je zastati kada je osjetio da samo što ne svrši; poljubio ju je, puštajući da mu misli lutaju. - Skoro sam u tebi, draga - rekao je. - Znam. - Opusti se, malena, brzo će biti gotovo. Tako mi je lijepo s tobom da sam gotovo svršio prije vremena. Osjetio je kako se zgrčila. - Neću, ne boj se. - Plašim se toga - rekla je. - Znam. To ne bi bilo baš lijepo. - Mi nismo oženjeni - prošaptala je - ali htjela bih da jesmo. U ovom se trenutku osjećam kao tvoja žena. - Predivna si, Carla. - Hvala. - Ne moraš mi zahvaljivati, dušo. Samo se opusti, i pusti me da uđem. Osjetio je kako napetost napušta njene noge, njen trbuh. Ponovo je mogao ući u nju, bez straha da će svršiti. - Draga? - šapnuo je. - Da? - Htio bih da mi kažeš nešto na engleskom, nešto što ne razumiješ. I nemoj me pitati što to znači. Ne sada. - Neću, ako ti tako želiš. Znaš da ja ne znam engleski. - Da. Nije važno. Samo reci »ševi me, Hart - ševi me, Hart«. - Ševi me, Hart - pokušala je Carla. - Hvala, dušo - rekao je -reci to uvijek kad se budeš dobro osjećala, osjećala , hoćeš li? - Hoću, Hart. Reći ću »ševi me, Hart« i činit ću sve što želiš. Sretna sam s tobom. - I ja s tobom, Carla. Stavio je ruke pod njenu stražnjicu i ušao u nju polako, zastajući kad je osjetio da je došao do membrane. Podigavši joj stražnjicu, naglim je pokretom probio membranu, osjetivši kako mu topla djevičanska krv oblijeva ud. Carla je zastenjala, i on ju je poljubio, prodirući sve dublje i snažnije. - Je li dobro sada, Carla? - upitao je. - Oh da, Hart, dobro je. Osjećam se divno. - Želim da svršiš - rekao je
- Želim da svršavaš i svršavaš. - Ne znam kako to izgleda, ali a li mislim da dolazi.
Osjetio je kako podrhtava ispod njega u naletu orgazma. Mrzio je ono što mora učiniti. Mrzio je to više od svega, ali je morao. Zbog nje. I zato što je osjećao nježnost prema njoj. - Oh, Carla, svršit ću - rekao je i izvadio ud. Njegovo sjeme razlilo se po njenom trbuhu, i on ju je snažno stiskao, želeći joj se uvući pod kožu da postanu jedno. Držao ju je tako neko vrijeme, sve dok se bujica b ujica nije zaustavila. Šutjeli su nekoliko trenutaka, a zatim ju je poljubio iza uha. Milovala ga je nježno po leđima. Kad su im tijela prestala podrhtavati, Carla je progovorila. - Hart? - Da, moja draga i slatka Carla. - Jesam li sada žena? Pogledao ju je. Suze su joj klizile niz obraze. Pod svjetlom mjeseca izgledale su kao male zvjezdice. Snažno ju je zagrlio. - Jesi, Carla - rekao je blago - sada si žena. - Sretna sam. Drago mi je što si me učinio ženom. Hartove oči su se napunile suzama. Mjesec ih je gledao kroz prozor, obasjavajući njihova gola, oznojena tijela dok su ležali zagrljeni zag rljeni i sretni, poput djece u novom vrtu. Kasnije su ponovo vodili ljubav, i ovaj put je to bilo prirodno i još ljepše. Tih dana, kada Wynn nije bila tu, Carla i Hart su postajali sve bliži. Kada se Wynn vratila, ponašali su se kao da se ništa nije desilo, no sjećanje na divne trenutke koje su proveli zajedno pretvorilo je njihove noći u mučenja. Santana je još uvijek puhala kada je Carla otišla, - Mogu li te barem vidjeti ponekad? - upitao je. - Da budemo zajedno, kao prije - sam sebi se činio poput nekog glupog nespretnjakovića, nesposobnog da pokaže svoju nadmoć, svoju muškost. - Možda - odgovorila je -Ne znam. Sada je sve to tako zbrkano, ti si oženjen, a ja sam Meksikanka i moram paziti što radim. - Nemoj me zaboraviti - rekao joj je dok je izlazila iz kolibe. - Neću, Hart - rekla je, no njemu se učinilo da joj je potpuno svejedno. Pa dobro, neću trčati za njom, mislio je. No kad mu se izgubila iz vida, više nije bio tako siguran što da radi. Stajao je dugo na trijemu prije nego što se vratio u kolibu. Stajao je tamo i osjećao se očajnički prazno, misleći kako se vjetar i pijesak i prašina pokušavaju uvući u njega. Vjetar ga je šibao po licu a prašina mu je ulazila u oči, no on je još uvijek stajao na trijemu, stišćući pesnice. Kada je ušao u kolibu, osjećaj osamljenosti još ga je jače obuzeo. Wynn je otišla, Carla je otišla. Ni za što na svijetu više nije mario, i koliba mu se činila sablasno prazna
Bio je sam, i nikome se više nije mogao obratiti osim samome sebi. Došlo je vrijeme da dobro razmisli o svemu. Tko je on? Gdje se nalazi? Kuda ide? Santana nije odgovarala na njegova pitanja, i tišina u kolibi bubnjala mu je u ušima.
Hart je pokušao ne misliti o Wynn i Carli. Bacio se na posao i napisao prvu kratku priču, a zatim jedan članak. Trebalo mu je četiri dana neprestanog rada da sredi rukopise i priredi ih za izdavača Napisao je kratko pismo Dolly O'Connel, svom agentu u Hollywoodu, i poslao ga zajedno s rukopisima. Ta četiri dana nije ništa pio, ali je pušio tri do četiri kutije cigareta dnevno i ulijevao u sebe velike količine kave. Suočivši se sam sa sobom, Hart je došao do dva zaključka. Kao prvo, razmišljao je, ja sam pisac i to me vjerojatno spašava da ne poludim ili se prepustim ravnodušnosti. Kao drugo, nisam sposoban da dugo živim sam. Koliko god bili iskreni, ovi mu zaključci nisu pomogli da prevlada osjećaj osamljenosti. Bilo je prerano da ide u Alfredo bar, no znao je da je Hussong već otvoren. Bilo je skoro deset sati, i čašica tekile dobro bi mu došla da ga izvuče iz ove potištenosti. Znao je zašto se osjećao tako snuždeno. Prije, nakon što bi završio s pisanjem neke kratke priče, članka ili knjige, podijelio bi radost, zbog vlastitim naporima stečene slobode, s Wynn. Voljeli su proslavljati zajedno takve trenutke. A sada se osjećao prazno, iscijeđeno. Želio je s nekim podijeliti zadovoljstvo zbog završenog posla, ali s kim? Za to mu je bila potrebna Wynn, jer jedino je ona znala koliko mu znače takvi trenuci. Popeo se na Hondu i odvezao do Hussonga, udišući duboko svježi zrak, pomiješan s mirisom ribe i soli koji se širio iz tvornice ribljih konzervi. Hussong je bilo staro i oronulo mjesto, no baš zbog toga su ga turisti i voljeli, kao i zbog njegove živopisne atmosfere, U ove jutarnje sate u Hussongu je bilo samo nekoliko gostiju, sve Meksikanci osim Antonia Neronia, Talijana koji je živio u Ensenadi već mnogo godina i posjedovao prilično veliko imanje, Tony je nosio mornarskoplavu beretku i pio viski sa sodom. Njegovo izduženo lice pokazivalo je znakove dugogodišnje raskalašenosti, a zbog svog uvijek dobrog raspoloženja bio je neprestano okružen brojnim društvom. Hart je volio Tonya i, jer je znao nešto talijanski, Tonyu je uvijek bilo drago da ga vidi. - Dobro jutro, Antonio - rekao je Hart, sjedajući do njega za dugi šank. - Ej, dobro jutro, prijatelju -odvrati Tony oduševljeno. Pipničar, Meksikanac koji je izgledao poput američkog gangstera, upitno je pogledao Harta, - Tekilu i sok od naranče - naručio je Hart, nadajući se da će sok od naranče biti dovoljno dobra zamjena za doručak. Hart je pijuckao brbljajući prijateljski s Tonyem i ostalima. Mladić koji je prodavao srećke ušao je i naručio viski. Hart je kupio nekoliko srećaka i podijelio ih s Tonyjem; ubrzo je osjetio djelovanje tekile. Povremeno bi pogledavao na noge od lutke u izlogu, s crnim čarapama i podvezicama. Bile su krute, neprirodne i neukusne, ali su ga podsjećale na Wynn. Iznenada se ukočio, i dah mu je zastao u grlu. Morao je izaći na zrak, na sunce. - Adios, Tony - rekao je i naglo izjurio na svježi zrak.
Kad je izašao iz kantine, Hartu je duboko udahnuo i učinilo mu se da ponovo započinje dan. No njegovim mukama nije bio kraj. S druge strane ulice nalazila se draguljarska radnja, a pokraj nje Alfredo bar. Krajičkom oka Hart je ulovio automobil koji je dolazio iz pravca Ruiza. Kola je vozio neki Meksikanac kojeg nije poznavao, a uz njega je sjedila žena nevjerojatno slična Wynn. - Čekaj - pokušao je viknuti. Žena ga je pogledala. Bila je to Wynn. Kola su skrenula ulijevo, za Primeru. Hart je osjetio kako mu se želudac zgrčio. - Nemoguće - promrmljao je i potrčao prema uglu. Stari Ford u kojem se Wynn vozila s onim muškarcem učinio mu se nekako poznatim. Bio je gotovo siguran da mu se Wynn nasmiješila. Odmahnuo je glavom i pokušao srediti gomilu misli koje su mu odjednom počele juriti kroz mozak. To je bila Wynn. Osmjehnula mu se, no nije bio sasvim siguran da to nije bio podrugljiv osmijeh. Da, to je bila Wynn, u kolima s onim Meksikancem. Što je radila ovdje, s tim čovjekom? - Drolja - promrmljao je, uputivši se prema Alfredo baru. Neka bude proklet ako krene za njom. Njegova Honda stajala je pred Hussongom, no Hart nije osjećao preveliku želju da sjedne na nju i slijedi Forda. Bacio je još jedan pogled u pravcu kojim su kola odjurila, a zatim se ponovo uputio prema Alfredu, okupiran spoznajom da je Wynn ostala ovdje, u Hussongu, mjestu koje je toliko prezirala i blizu njega, muškarca kojeg je isto tako prezirala. I da je s drugim muškarcem! Da li je to bio njen pokušaj da ga povrijedi? Naravno da je vidjela njegovu Hondu, ali nije mogla znati da će on izaći odande upravo u trenutku kada ona bude prolazila. To je naprosto bila nesretna slučajnost, što je stvar činilo još gorom. To je značilo da Wynn ima ljubavnika, Meksikanca, i da se možda čitavo vrijeme viđala s njim. Odmahnuo je glavom kao da pokušava razmrsiti debelo klupko misli koje mu se zaplelo u glavi. Ušao je u mračni Alfredo bar, iznenada ponovo žedan. U baru je bilo nekoliko poslovnih ljudi iz Ensenade koji su glasno razgovarali o svojim ljubavnicama. Nekoliko rančera opijalo se pred odlazak u sumnjivi dio grada gdje su bile kurve. Oni su također razgovarali o ženama, i pričali jedan drugome masne viceve. Hart se uputio prema malom, otvorenom separeu i sjeo tamo sasvim sam. Naručio je tekilu s limetom i soli od Josea, pipničara. Kada je bio pijan, Hart ga je uvijek zvao Pepe, što je Meksikanca nerviralo. Jose mu je ubrzo donio tekilu. Još nije popio ni prvi gutljaj kada je u bar ušao Barry Backus koji se, ugledavši Harta, uputio prema njemu i sjeo za njegov stol. Naručio je konjak na glatkom španjolskom, a naglasak mu je bio gotovo isto tako dobar kao i Hartov. - Što se događa, Hart? -upitao je paleći cigaretu. - Opijam se, Barry. - Dan je kao stvoren za opijanje. Mogao bih i ja. Barry je bio predstavnik američke firme za farmersku opremu u Baji. Imao je lagodan život i puno novca. Većinu svojih poslova sklapao je na mjestima kao što su Alfredo bar.
Ponekad je išao na rančeve pregovarati s vlasnicima i poznavao je velik broj ljudi u Meksiku. Hart je bio uvjeren da Barry nije bio baš sasvim pošten, ali mu se nikad nije pružila prilika da otkrije bilo što u to kratko vrijeme koliko su se poznavali. - Pa, Barry, ti nemaš razloga da se napiješ, i zato će tvoje pijanstvo biti sasvim drugačije od moga - rekao je Hart, trudeći se da potisne osjećaj samosažaljenja. sa mosažaljenja. - Ti imaš razlog? - Po svoj prilici. - Pa sad - nasmijao se Barry - to bi mogla biti pička, ili novac. - Ili oboje - nasmijao se Hart. Bez obzira na njegove ranije nevolje, počeo se bolje osjećati razgovarajući s Barryem. - Ali u ovom trenutku riječ je o mufu. - To se da lako srediti - rekao je Barry. - Ne u mom slučaju - Hart je zastao - Wynn je otišla. - U Ameriku? - Mislio sam da je tako, ali jutros sam je vidio kako se voza okolo s nekim Meksikancem. Tu je negdje, ali me je ostavila. - Znači, stvar je ozbiljna. Žao mi je, stari. - Ma nema veze, Barry. - No dobro - zahihotao je Barry - još uvijek imaš svoju malu služavku, Carlu. Hartu se učinilo da je čuo notu zavisti u Barryevom glasu. - A je li? Krivo misliš, čovječe. Carla se vratila svojima u grad. Potpuno sam sam. - Gadno - reče Barry i mahne Joseu, koji je ubrzo donio još dva pića. - Mislim da je zato Wynn otišla zbog Carle. - Hmm. - I tako sam ostao sam. Mislio sam danas otići u Primeru i kupiti veliku sušenu ribu kod Gordoa, a onda prolunjati po barovima i s nekim je podijeliti. Ideš sa mnom? - Svakako. Za danas sam gotov s poslom. Mislim da razumijem tvoj problem, i mogu ti dati savjet, ako hoćeš. - Bilo kakva pomoć bit će sa zahvalnošću prihvaćena - odvrati Hart i nasmije se kao dijete. - Slušaj, znam kakvo je to sranje, ostati bez pičke. Žena otišla, služavka otišla. Zašto ne nadeš novu služavku? - Aha! Gdje? - Eto vidiš, slučajno nam danas dolazi u posjetu rođakinja naše služavke iz Duranga. Mlada je i treba joj posao. Neće te puno koštati, a mislim i da ne izgleda loše. Jesi li vidio našu služavku? - Naravno. Ima sve što joj treba. Barry se iscerio. - Onda? - Barry - rekao je Hart istresajući tekilu u sebe - spasio si mi život. Pepe, donesi još dva pića.
Jose mu je dobacio mrk pogled i natočio piće. - Kada ćemo vidjeti tu lutku iz Duranga? - upitao je. - Stiže danas poslijepodne - odgovorio je Barry. - Fino - rekao je Hart. Već je zamišljao kako će to izgledati. Neka vrag nosi Wynn i Carlu, pokazat će on njima da mu nisu potrebne. Nadao se da ta rođakinja iz Duranga na nešto liči. - Usput - upitao je - kako se zove ta cura? - Zoila - odgovori Barry - Zoila Camaro. Ima osamnaest godina. - Kao Carla! - Pokleto si zagrizao - nacerio se Barry ponovo. Hart se zapiljio u njega, a zatim su popili piće i uputili se prema Gordou. Zoila Camaro je izašla iz autobusa i spustila svoju malu torbu na pločnik. Na sebi je imala smeđu pamučnu haljinu koja joj se pripijala uz tijelo, tu i tamo otkrivajući njene djevojačke obline. Kosa joj je bila crna i ravna, kao u Indijanke, a njena stopala prevelika za vitke noge. Velike smeđe oči živahno su promatrale sve oko sebe, pune čuđenja. Stajala je sama na stanici, dok su drugi putnici užurbano jurili oko nje. - Gospođica Camaro? -upitao je Barry, nakon što su se on i Hart progurali do nje. - Da, ja sam Zoila Camaro - odgovorila je djevojka. - Fino. Ja sam gospodin Backus, Margaritin gazda. Jesi li dobro putovala? - Jesam, gospodine Backus. Barry je podigao njenu torbu i upitao je da li je to sve što ima. Klimnula je preplašeno i upitno pogledala Harta. - Upoznaj se s gospodinom Conradom, Zoila - rekao joj je na španjolskom. - To je čovjek koji stanuje blizu nas i kod njega ćeš raditi. U redu? - U redu, gospodine Backus. - Hart nije bio pijan, ali osjećao je djelovanje tekile. On i Barry su kupili sušenu ribu i posjetili nekoliko kantina, dijeleći je s nepoznatim Meksikancima i ispijajući tekilu. Kasnije su popili kavu i šetali na suncu, čekajući Zoilu, jer je autobus kasnio dva sata. - Odvest ću je Yevi i Margariti, Hart. Ti uzmi Hondu i idi kući. Dovest ću ti je kasnije. U redu? - U redu, Barry, Spavat će. kod mene noćas? - Naravno. Ona je sada tvoja - nacerio se. - Divno, čovječe. Gledao je kako Zoila i Barry ulaze u kola i odlaze. Ušao je u trgovinu pićem i kupio bocu tekile i nekoliko limeta i uputio se prema motoru koji je još od jutra bio parkiran ispred kantine. Iza motora stajala su kola u kojima je vidio Winn. Meksikanac koji je bio s njom sada se protezao na vozačkom sjedalu. Kada se Hart približio, čovjek je izašao iz kola. - Gospodin Conrad? - upitao je. - Da, ja sam taj. - Imam poruku za vas, od vaše žene. - Da?
- Poručila vam je da joj se auto pokvario i da je sada popravljen. Otišla je svojoj sestri u
San Diego. Rekla je da ćete vi znati o čemu je riječ. - A tko ste vi? - upitao je Hart sumnjičavo. - Mehaničar koji je popravio kola vaše žene. Pumpa za gorivo je bila pokvarena. Hart je pogledao Meksikanca u bijeloj košulji, koji je izgledao kao da je upravo izvršio neugodnu, ali potrebnu dužnost. - Hvala što ste mi to rekli. - Nema na čemu. - Je li to sve? - Da, gospodine, to je sve što mi je rekla da vam poručim. - Hvala - rekao je Hart ponovo. Meksikanac ga je pozdravio i ušao u kola. Hart se uputio prema Hondi, ugurao bocu tekile u torbu pričvršćenu za sjedalo i sjeo na motor. Upalio ga je, zagrijavao nekoliko trenutaka i zatim krenuo. Vozeći se prema Baji, razmišljao je kako sada više ne može osuditi Wynn za preljub, i priznao sam sebi kako je upravo to želio. Znači, nije mu bila nevjerna, a on... uostalom, za što je on to kriv? Vjetar mu je hladio lice dok je jurio cestom. Osjećao se slobodnim ali duboko u sebi bio je zatočen, uhvaćen u splet okolnosti koje su bile više nego nezgodne. Pa nije valjda kriv zato što je ljudsko biće, razmišljao je. Pomalo slab na žene, ali ipak čovjek. Nasmiješio se sam sebi vozeći prema plaži Hermosa. Izgubio je ženu i ljubavnicu do koje mu je stalo, a već se sprema za novo zavođenje. Što je to? Pokvarenost? Nastranost? Kvragu, zar je to važno? To je ublažavanje osamljenosti, osamljenosti pisca, i to je sve. Ali i znatiželja, isto tako. Znatiželja prema zabranjenim stvarima Malo je razmislio o tome. Kada je mladi čovjek najspremniji da otkrije tajnu žene, biva odvraćen od toga. Kada je ušao u pubertet, bio je opterećen nametnutim »moralnim zakonima« i nesposoban, u očima zajednice, da udovolji strastima koje su ga opsjedale. Nije uopće ispravno da se muškarca ili ženu muči na takav način, bio je uvjeren da su ti moralni zakoni, koji uopće ne odgovaraju ljudskoj prirodi, izvor najvećeg broja problema u odnosima muškarca i žene. Hart je iza sebe ostavio mirise tvornice ribljih konzervi i skrenuo udesno prema plaži Hermosa. Zbog debelog sloja prašine i šljunka na putu, stražnji kotač motora opasno je klizio na mjestima gdje je sloj bio najdeblji, no Hart je, naviknut na ovakve opasnosti, usporavanjem brzine i održavanjem ravnoteže izbjegao mogućnost pada. Kada je ugledao plavu kolibu, želudac mu se zgrčio. Osjećaji koje je budio pogled na nju bili su različiti. Volio ju je zato što je bila ugodno mjesto za pisanje i razmišljanje, a pomisao da je prazna budila je u njemu loše raspoloženje. Wynn je bila njegova žena, ali je barem trebala biti, a Carla mlada djevojka koju je on učinio ženom. Volio je obje, svaku na svoj način. No Wynn je sve pokvarila. Bilo bi sve u redu da se ona nije razbjesnila i uprskala cijelu stvar. Carla je bila samo slatka avantura, zgodna prilika koja se muškarcu ne pruža tako često. Zaustavio se ispred kuće, ugasio motor i izvadio bocu tekile iz torbe. Sranje. Da bar ima psa. Ili papigu. Bilo kakvog kućnog ljubimca, samo ne mačku. Mačke su nezavisna stvorenja, nisu odane. Psu možeš pričati, i on te sluša, a papigu možeš Čak naučiti da govori. Kuća je
bila pusta i hladna kada je ušao. Bilo je skoro pet sati i sunce je trebalo zaći za nekoliko minuta. Uzeo je nekoliko cjepanica ispred kuće. Zapalio je vatru u kaminu. Topli plamen malo je ublažio njegov osjećaj osamljenosti. Promatrao je plamene jezičke i pričinjalo mu se da čuje ženske glasove svuda oko sebe; čitava je koliba odjekivala od njih. Čuo je Wynn kako izgovara njegovo ime. Čuo je Carlu kako ga pita »jesam li sada žena?« Čuo je i druge sablasne zvukove, poput lupkanja kostura zatočenih u zidovima, podu, i ispod krova. Čuo je šuškanje glačanja nak vašenog vašenog rublja, cvrčanje tortilja što se peku na vrelom ulju, zujanje usisavača i ključanje vode za jutarnju kavu. Prije nego što je Carla počela raditi kod njih, Hart je uvijek sam pripremao svoju jutarnju instant kavu. Kada je Carla otkrila njegovu naviku da rano sjeda uz svoj pisaći stol, ustajala je prije njega i pripremila mu kavu. Donijela bi mi je za stol gdje je pisao, pogledavajući s vremena na vrijeme kroz prozor na more. Radila je to bez namjere da mu se nameće. Wynn bi još spavala i on bi iznenada osjetio dodir tamne ruke na ramenu i miris tek skuhane kave. Kada Wynn nije bila tu, on bi se okrenuo, odložio šalicu na stol, ustao sa stolice i privio je u zagrljaj. Hart je prestao piljiti u vatru i uputio se u kuhinju da natoči tekilu i nareže limetu. Nije dobro, razmišljao je, misliti o takvim stvarima kada si sam sa m kao što je on bio. Sjedio je neko vrijeme, izgubljen u mislima, kada je začuo kucanje. Srce mu je brže zakucalo. - Uđite - viknuo je, previše zatečen da bi istog trena t rena ustao. Vrata su se otvorila i Hart je ugledao Zoilu po drugi put tog dana. Nisu li njene oči izbjegavale njegov pogled? Nije bio siguran. Iza nje je stajao Barry. Doimao se kao svodnik iz visokog društva. - Doveo sam ti je - rekao je Hartu - Govori li ona engleski? - Ne, samo španjolski. Nepismena je, osim toga. - Divno. Zoila je zbunjeno stajala pred kaminom, još uvijek držeći torbu u ruci. - Stavi torbu na onaj krevet tamo - rekao joj je na španjolskom. - Sjedni, Barry. Jesi li za piće? - Ne, neću se zadržavati. Pa, Hart, ovaj, ona je sad sva tvoja. Nadam se da ćeš, ovaj. uživati u njoj. Ima fantastično tijelo, čovječe. Ne bih rekao da je neprivlačna. Što si se uozbiljio? - Misliš da ona jedva čeka da je njen gazda, gringo siluje? - Hartov glas je bio oštar. Nisu mu se sviđali Barryjevi nagovještaji. Njegov seksualni život je njegova osobna stvar i nije volio da mu tipovi kao što je Backus zabadaju nos u to. Čitava ta stvar sa Zoilom mu je počinjala biti mučna. Imao je osjećaj da bi Barry najradije ostao ovdje i gledao kako je on svlači i povaljuje, a zatim se i šam bacio na nju. - To se događa - rekao je Barry mirno. - U stvari, na mnogo mjesta se očekuje da iskusan muškarac oduzme djevojci nevinost. Zoila je nevina. - Kako znaš? - Pitali smo je.
- Zašto? - Zato, čovječe, eto tako, iz znatiželje - Barryju je počelo biti neugodno. - U nekim krugovima to se smatra privatnom informacijom - rekao je Hart. - To ti je dobra dosjetka, Hart. Slušaj, dobro se zabavljaj, ja moram ići. Yeva i ja ćemo
uskoro navratiti do tebe na piće. U redu? Hart je naslutio da ima nešto iza toga. Odlučio je da pusti neka stvari teku svojim tokom. - U redu. Ovaj, hvala, Barry. Nemoj prerano stvarati nikakve zaključke. Još sam uvijek slomljen zbog Wynn. - A i zbog Carle, ha? - upitao je Barry i izašao iz kolibe prije nego što je Hart uspio bilo što reći. Što taj nitkov zna o Carli? Da li se pročulo? Hart je bio siguran da nije. Barry je naprosto bio jedan od onih koji su udešeni na seksualne frekvencije. Ako ima bilo kakav muf u blizini, tip kao što je Backus može ga nanjušiti. Slegnuo je ramenima gledajući Barryja kako žuri pustim poljem prema svojoj kolibi, čiji se krov mogao vidjeti kroz njegov prozor. Okrenuo se prema Zoili i zaželio joj dobrodošlicu na španjolskom. - Odsada radiš kod mene -rekao joj je. - Ti nemoj brinuti zbog onoga što ti je Backus napričao. - Hvala, gospodine - rekla je zahvalno. - Zovem se Hart. - Jart - ponovila je Zoila, prebacujući njegovo ime na svoj jezik. - Može i tako. Dođi, pokazat ću ti t i kuću. Zoila ga je pogledala. Hart je vidio da joj je bilo drago zbog onoga što joj je rekao. Izgledala je zadovoljno što je ovdje, a ne kod Backusa. Hart je zamišljao Barrya i Yevu k ako ako ispituju Zoilu o njenoj nevinosti. Možda će, razmišljao je on, otkriti što su joj tada govorili o njemu, kada se Zoila i on malo bolje upoznaju.
Yeva Backus je stajala na vratima kolibe. Svjetlo iza nje što je dopiralo iz kuhinje obasjavalo je njezino tijelo ispod prozirne, bijele haljine. Oči su joj zasvjetlucale kada je ugledala Barryja kako se vraća popločenim putem. Duboko je udahnula, i grudi su joj se pritom uzdigle. Ovlažila je usne u iščekivanju, poput mačke, a zategnuta bijela koža na njenim slavenskim obrazima je zatitrala. - Onda? - upitala je kada je Barry Ba rry stigao na osvijetljeni dio puta koji je vodio u kolibu. - Smjestila se kod njega. On je prilično čudan tiop, znaš li to? - Znam - rekla je Yeva, zatvarajući vrata za njim. - Sav sam uznemiren i uspaljen - rekao je dok su ulazili u dnevnu sobu. - Mislila sam da ćeš biti. Što misliš, ima li kakve nade da nam dozvoli da učinimo ono što želimo? Barry se izvalio na kauč i otvorio patentni zatvarač na hlačama, oslobađajući kitu. Gledao ju je zamišljeno i rastreseno. - Ne znam, Yeva. Pokušat ćemo. Svakako ćemo pokušati. - Kakvi su tvoji planovi za večeras? - upitala ga je Yeva. Oči su joj bile sužene kao u mačke kad vreba miša. - Gdje je Margarita? - Kupa se. - Isuse, sama pomisao na to me rajca. Htio bih je tucati. I tebe, također. - Da li bi htio pogledati filmove? - To bi bilo fino. Što kažeš na jedno piće prije svega? -upitao je poigravajući se dokono sa svojim penisom, koji je visio malen i mlitav u njegovom krilu. - Donijet ću ga. Hoćeš li da ti ga malo pušim? - Ne. Samo ću se malo zabavljati s njim dok sve ne bude spremno. Reci Margariti da obuče bebidolku. Prokletstvo. Zamisli, Hart će ševiti onu malu noćas. Ah, kako bih to htio vidjeti. Kladim se da će je dobro izjebati. - Trebao si je zadržati ovdje i sam to učiniti. - Mislio sam o tome, ali ovako je zabavnije. Sama pomisao na to kako Hart gura svoj razarač u njen djevičanski muf, uspaljuje me. Požuri malo s tom cugom, hoćeš li Yeva? Yeva je otišla u kupaonicu, saopćila Margariti Barryjeve želje i zatim se uputila u kuhinju. Barry je zabacio glavu i milovao svoga majmuna s dva prsta gore -dolje, no on je i dalje bio mlitav. - Evo pića. Večeras ćemo piti vino. - Yeva je nosila dvije čaše u svojim tankim, njegovanim rukama. - Fino zvuči. Vino je nektar ljubavi. Španjolsko?
- Naravno. Idem po Margaritu da namjestimo platno i projektor. Koji film bi želio
gledati? - Onaj zadnji - rekao je Barry odsutno, još uvijek milujući penis. Zamišljao je Zoilu i Harta kako se dodiruju, njegova ruka pod njenom haljinom, njegov prst u njenoj djevičanskoj pici. Penis mu se počeo ukrućivati. Margarita se otirala ručnikom kada je Yeva ušla u kupaonicu. Prišla joj je i zagrilila je na trenutak. Zatim je spustila ruku do mokrih dlačica medu njenim nogama. Margarita se poslušno prestala brisati i stala mirno, nogu malko raširenih. Yevin prst je skliznuo u njenu vaginu. Poljubila ju je u jednu od bradavica, a zatim stala isto tako ta ko naglo kao što je i počela. - Obuci onu tanku, kratku spavaćicu koju Barry voli. Margarita je klimnula glavom. Znala je što je čeka. Bilo joj je trideset godina. Radila je za Backusove duže od svih svojih prethodnica, no ona to nije znala. Smatrala je da su Backusovi pomalo nastrani, ali plaćali su je dobro, a za ovakve seksualne zabave dobivala je svaki put i mali dodatak. Iako nije baš puno marila za njihove neobične prohtjeve, bila bi posramljena da se sazna što radi s njima. - Učinit ću to, gospođ o - odvratila je s poštovanjem, dovršavajući brisanje. - Požuri. I namjesti projektor i platno u dnevnoj sobi. Barry te očekuje. - U redu, požurit ću. Yeva je izašla iz kupaonice i vratila se u dnevnu sobu. Sjela je pokraj Barrya na kauč i uzela svoju čašu. Pijuckala je vino i promatrala muža. Njegov je ud sada bio gotovo sasvim ukrućen. Nagnula se i obuhvatila ga rukom, a zatim ga polako stala trljati gore-dolje. - Ovo je baš dobro, Yeva. - Margarita će uskoro doći. - Fino. Ona mala Zoila me razrajcala. Kad se samo sjetim da sam je ostavio tamo, samu s Conradom. Nadam se da ću je povaliti ovaj tjedan, nakon što je Hart probuši. - Misliš li da me on želi? - upitala je Yeva nježno mu trljajući ud. - Otkud znam, kvragu. Mislim da bi te rado okrenuo, ali nasamo. - A ti to ne želiš, zar ne? - Ne. Htio bih gledati kako te ševi. Htio bih da i ti gledaš mene kako jebem onu malu jumfericu - nasmijao se - koja to neće još dugo biti. Zamisli, možda joj ga uvaljuje baš sada. Oboje su zašutjeli, zamišljajući tu scenu. Margarita se pojavila na vratima, odjevena u prozirnu bebi -dolku. Izgledala je smiješno u njoj, no Barry je oblizao usne kad ju je ugledao. Noge su joj bile prekratke, a grudi previše obješene da bi bile privlačne. Ali Barryju je bilo svejedno. Već je desetak služavki prošlo kroz njihovu kuću, a ona je ostala najduže - sedam mjeseci. Služavka je postavila projektor kraj Barryja, uzela platno iz ormara i razmotala ga. Yeva je donijela film i Barry ga je namjestio u projektor. Bio je to osammilimetarski film u boji. Barryjev prijatelj iz San Bernardina ga je razvio u stražnjem dijelu svoje trgovine fotografskih aparata. Yeva je ugasila sva svjetla osim stolne lampe koju je okrenula prema projektoru. - Sjedni ovdje, Margarita, pokraj mene - naredio je Barry. Prišla mu je i sjela uz njega. Yeva se smjestila s njene lijeve strane.
Barry je uzeo Margaritinu ruku i stavio je u svoje krilo. Uzela je poslušno njegov penis i stala ga trljati. Dok je namještao kameru, ud mu je ponovo napola omlitavio. - Svi spremni? upitao je, znajući da jesu. - Da - odgovorile su obje žene. - Počinjemo. Barry je ugasio stolnu lampu i upalio projektor. Soba je utonula u mrak, a vani je more šumilo kao da pokušava dosegnuti prag kolibe. Na platnu je počelo treperiti svjetlo, a zatim se pojavila slika. Njih troje je sjedilo na kauču, lica napetih od iščekivanja da počne akcija. Na platnu se pojavila spavaća soba i Yeva je prokomentirala zeleni pokrivač na krevetu. Nitko od njih još nije vidio film. Barry ga je prošli tjedan donio iz San Bernardina. Uslijedio je nejasan dio filma, a zatim je u kadar ušetao Barry, sniman odozada, tako da mu se vidjela samo stražnjica. Bio je dlakav i nezgrapan, a kada se okrenuo i iscerio u kameru, izgledao je kao satir. Legao je na krevet i izložio svoje tijelo kameri, koja je neko vrijeme ostala nepomično snimajući ga. - Vidiš, Yeva - rekao je dok se film vrtio - koliko je bolje kad imaš stalak. - Puno bolje, dragi - guknula je Yeva, a ruka joj je već bila zaposlena ispod Margaritinih gaćica. Film je nekoliko trenutaka prikazivao Barrya kako trlja penis, a zatim je u sobu ušla Margarita odjevena u jednostavnu haljinu. Okrenula se i nasmiješila u kameru. Zatim, dok se Barry zabavljao sa svojim penisom, Margarita se polako svlačila, a s filma se moglo vidjeti da su joj i Yeva i Barry davali upute. Margarita je malo požurila sa svlačenjem i uskoro ostala gola. Film je zatim prikazao Barrya kako je doziva s kreveta. Njena stražnjica je ispunila platno dok mu je prilazila. Kad je legla pokraj njega, mogao se lijepo vidjeti njegov ukrućeni penis. Usne su mu se počele micati, i tada je krupni plan njegovog uda uspnio platno. - Hej, Yeva, ovo je izvrsno - rekao je. - Može proći - odvratila je ona. - Kvragu, nisi ti ni tako loš snimatelj, stara. Pogledaj moju kitu u krupnom planu! uzviknuo je. Yeva je ugurala prst u Margaritinu vaginu. Na platnu se slika promijenila. Sada se Margarita nagnula nad Barryem i uzela njegov penis u ruku. Trljala ga je neko vrijeme, a zatim ga stavila u usta. Kamera je promijenila fokus i sada je krupni plan Barryevog uda i Margaritinih usta ispunio platno. - Izvrsno si to snimila, Yeva - uzviknuo je Barry. - Hvala - odvratila je ona, šireći još više Margaritine noge tako da može dublje prodrijeti prstom. Film je još uvijek prikazivao kako Margarita siše Barryev penis, milujući mu rukom testise. Barry je bio u stanju posvemašnjeg zanosa gledajući svoju ukrućenu spravu kako nestaje u Margaritinim ustima. Margarita je počela sve brže i brže pomicatai ustima gore -dolje. Bilo je očigledno da uživa u tome, a Barry se sav zajapurio od zanosa. Yeva je nastavila gurati svoj prst u Margaritinu vaginu.
Na filmu se moglo vidjeti da se Barry približava orgazmu. Margaritini pokreti postali su još življi. Jezikom je radila krugove oko njegovog penisa, a zatim bi ga uzela čitavog u usta i snažno sisala. Barryevi bokovi počeli su se uzdizati u iščekivanju orgazma i uskoro mu je tijelo zadrhtalo kad ga je preplavio vrhunac strasti. Margarita je maknula usta s njegovog uda i kamera je prišla bliže da ulovi krupni plan štrcanja sperme iz penisa. Kada je štrcanje prestalo, Margarita je polizala ostatke sjemena s uda. - Napravila si dobar posao, Margarita - a tvoje je snimanje bilo izvrsno, Yeva. - Mislim da se poboljašlo - rekla je Yeva. Sada je njena desna ruka ležala u Margaritinom krilu, a lijeva u njenom vlastitom. Sljedeća scena na platnu prikazivala je Margaritu kako leži na krevetu raširenih nogu. Bila je gola i sama. Neko vrijeme se milovala po grudima, a zatim je ugurala prst u vaginu. Kamera je ponovo prešla na krupni plan i moglo se lijepo vidjeti kako Margarita samu sebe dovodi do vrhunca. Gledajući ovaj dio filma, Margarita se uzbudila, i Yeva je osjetila kako joj njen sok oblijeva prst. - Da li ti se ovo svidjelo, Margarita? - upitao je Barry na španjolskom. - Da - ogovorila je ona kratko. - Sada imamo krasan snimak kako tucaš samu sebe prstom - rekao je na engleskom, znajući da ona neće razumjeti. Yeva je upravo u tom trenutku imala orgazam, pa nije komentirala ovaj dio filma. Marljivo je obrađivala samu sebe prstom, zaboravivši na Margaritu. Margaritino samozadovoljavanje na filmu prekinuo je Barry, koji je ušao u sobu i zagnjurio glavu među njene noge. Iako se na platnu mogla vidjeti samo njegova glava među Margaritinim široko razmaknutim nogama, Barry je ovu scenu popratio stenjanjem i uzdasima. Njegov je ud bio još uvijek ukrućen, i Margarita ga je poslušno masirala rukom. Nakon nekoliko trenutaka Barry se na filmu podigao i legao na Margaritu, gurajući svoj ukrućeni penis u njezinu vaginu. Kamera ih je snimala iz raznih uglova, a u nekoliko krupnih planova Barryevo se prodiranje moglo vidjeti izbliza. - Ovo je vraški dobro, Yeva - rekao je Barry svojoj ženi. - Drago mi je da ti se sviđa - rekla je ona hladno. - A ti, uživaš li gledajući film? - Kao i obično - odvrati ona - Bio si više nego dobar. - Mislim da je tvoje snimanje bilo fantastično. To je nešto kao dvostruki užitak, zar ne? - Da. Dobro je gledati sve to ponovo. Htjela bih gledati kako ševiš Margaritu noćas. Film me je vrlo uzbudio. - Bez brige, naravno da ću je povaliti noćas. Yeva se okrenula prema mužu. - Zašto je ne bi sad poševio, dok traje film? Tako mogu gledati i jedno i drugo. - Kvragu, to je ideja! - Barry je bio oduševljen Yevinom zamisli. - A i ti možeš gledati film dok je tucaš. - Pa da! Pomaknut ćemo kauč malo unazad, i onda u akciju. Margarita - rekao je na španjolskom - legni na kauč. Uzet ću te dok traje film.
Yeva je otišla iza kauča i stala iznad njih. Margarita je legla na kauč, i Barry se odmah popeo na nju. Okrenuo je glavu ustranu tako da može gledati film dok ima odnos s Margaritom. Yeva je, stojeći nad njima, imala dobar pogled na platno i na akciju koja se odvijala na kauču. Yeva se uzbudila gledajući kako njen muž ševi na pola metra od nje i kako radi istu stvar na platnu, udaljenom kojih par metara. Nagnula se nad njima tako da može vidjeti Barryev ud kako prodire u Margaritinu vaginu, a zatim je bacila pogled na platno. - Dobro je tucaj, Barry - rekla je - uroni u nju sve do kraja. - Unutra je do balčaka, najdraža - odvratio je Barry, - Svršit ću gledajući te kako je nabadaš. - Divno - zastenjao je Barry. - Samo tako dragi. Gurni joj tu svoju karu. Želim vidjeti kako se njena pica oblijeva sokom. Ubodi joj je, Barry. Barry je bio kao opčaran Yevinim uputama. Podigao je rukama Margaritinu stražnjicu tako da može dublje prodrijeti u nju. - Tako je dobro, Barry - rekla je Yeva. - Sad mogu sve vidjeti. Vidiš li ti platno? - O da, vidim ga - zastenjao je Barry, obliven znojem. Margarita je ležala zatvorenih očiju, razmišljajući o zadovoljstvu koje ovo dvoje čudnih ljudi pronalaze u ovakvoj vrsti seksa. Uvijek je ovaj debeli muškarac, nalik na svinju, imao odnos s njom, a njegova vitka, tiha žena je gledala. Znala je da gringo ima odnose i sa ženom jer ih je čula noću, ali nije ih nikad vidjela. Razmišljala je zašto je to tako, zašto Yeva voli gledati svog muža kako ševi drugu ženu a da pritom nije ljubomorna. Da se njoj tako nešto dogodi, iskopala bi oči drugoj ženi. No Yevi je, izgleda, bilo potpuno svejedno. Margariti se njen gazda, gospodin Backus, nije sviđao jer je bio debeo i nezgrapan, no ipak je imala orgazme s njim. Svršavala je i kad ju je bijela žena obrađivala, no ni prema njoj nije gajila neke dublje osjećaje. Film je još uvijek trajao, prikazujući odnos Barrya i Margarite iz raznih uglova. Na kauču se događala ista stvar, i konačno je Barry imao orgazam, Čvrsto je stisnuo Margaritu, sve dok nije izbacio i posljednje kapi sjemena. Yeva se sagnula i nježno mu stisnula testise, kao da pokušava iscijediti još koju kap. - Koji je ovo bio fuk! - rekao je Barry nakon nekoliko trenutaka kada je došao do daha. - Bio si dobar, Barry - reče Yeva - Bila sam strašno uzbuđena. - Svidjelo ti se, je li? - upitao je. - Od početka do kraja. Drago mi je kad te vidim sretnoga, a mislim da je i Margarita zadovoljna. - Da li ti se svidjelo? - upitao je Barry na španjolskom. - Da, bilo je dobro - odgovorila je Margarita. Barry je navukao hlače i ugasio projektor. - Trebali bi to češće činiti -rekao je, dašćući. - Da, ovo je bilo uistinu dobro iskustvo - odvratila je Yeva. - Baš me zanima što bi naš prijatelj iz susjedstva rekao da nas vidi - rekao je zamišljeno.
- Conrad? - Da. - Možda bi mu se svidjelo. Morat ćeš ga pitati. - Da, ali s njim čovjek mora biti strpljiv. Trebat će ga dugo obrađivati. Što se mene tiče,
ne mogu zamisliti da se to nekome ne može svidjeti. - Bilo bi dobro vidjeti ga kako ševi Margaritu - rekla je Yeva. - Ili Zoilu - iscerio se Barry. - Da. Pa čak i mene. - E, to bi bila prava stvar -rekao je Barry uzbuđeno -Kad bi došao i sve tri vas prevrnuo. Koji bi to film bio! - Trebat će nam malo više vremena da ga na to nagovorimo. - Pa, ljepotice, ti si prava osoba za to - rekao je Barry, ispijajući vino. - Margarita, spremi ove stvari, molim te - rekla je Yeva. Margarita je ustala, brišući se gaćicama između nogu. Barry je duboko uzdahnuo i izvalio se na kauč. - Popit ću još jednu čašu vina - rekao je - a onda idemo u krpe. - Da li me još uvijek želiš poslije ovoga? - upitala ga je Yeva veoma ozbiljnim glasom. - Ovisi o tebi - nasmiješio se Barry. Yeva je otišla u kuhinju natočiti vino. Barry je znao da će ga ona ponovo uzbuditi kad legnu. Sjedio je na kauču sve dok Margarita nije završila sa spremanjem projektora, platna i filma, a zatim je ustao, uštipnuo je za stražnjicu i rekao joj da ide spavati. - Bila si dobra večeras, Margarita - rekao je. - Hvala, gospodine. - Do sutra. - Laku noć - ovdratila je i uputila se u svoju sobu. Yeva je donijela vino i oni su zajedno zaje dno sjeli na kauč. Izgledali su umorno. - Pa, mužu moj - rekla je Yeva - što misliš da će se noćas dogoditi sa Zoilom? Barry je natočio vino u čašu i cmoknuo usnama razmišljajući. - Nemam pojma - rekao je - ili će je Conrad silovati, ili će je pustiti na miru dok je ne zavede. Mislim da će je na koncu ipak zavesti. Što ti misliš? - Isto - odgovorila je Yeva. - Pa, saznat ćemo, to je sigurno. Skoro - razmišljao je. - Da, Barry. Sigurna sam da hoćemo. Yeva je promatrala muža kako pijucka vino. Nisu joj bile poznate njegove navike kad se udala za njega u Manili, ali on ju je potpuno promijenio. Otkrio je u njoj sklonosti za koje ona nije znala ni da postoje. Nije bila sigurna da li joj se to sviđa. Ali bila je ovisna o njemu, i on se brinuo o njoj. U Manili je živjela sirotinjskim i ponižavajućim životom. Ovdje se, u krajnjem slučaju, nije ništa znalo o njenom privatnom životu, a njoj je to itekako odgovaralo. Družila se s mnogim meksičkim ženama iz visokog društva. Išla s njima u kupovinu, sudjelovala u njihovim blebetanjima o muževima preljubnicima. Niti jedna od njih nije znala
kakav ona život vodi iza svoje ugledne fasade. Nitko osim Barrya to nije znao, a on je vise nego itko vodio računa o njihovom ugledu. Osim kad je bio pijan. Nadala se da je Barry pravilno postupio s Hartom. Ona mu se divila već duže vrijeme. Smatrala je da je on veoma nesretan mladi čovjek, ali zgodan i dobar pjesnik. Pročitala je neka njegova djela i iz njih ustanovila da on kod žene voli prave stvari, a mrzi one koje i zaslužuju prezir. No iznad svega Yeva je cijenila njegovo poštenje. Za Barrya se baš ne bi moglo reći da je pošten. A ni za nju. Da, ona je htjela srediti stvar s Hartom Conradom. Željela ga je više nego što je ikad ikoga željela, ali bojala se da mu pride. Bila je slaba tamo gdje je Barry bio jak, i zato se morala oslanjati na njega. No ponekad je željela da ima hrabrosti da ode do plave kolibe i kaže Hartu da ga želi. - Spremna za krevet, Yeva? - Upitao ju je Barry nakon nekog vremena. - Da, jesam - odgovorila je Yeva, a vani je šumjelo more, kao topot divljih konja koji trče po mjesečevim svjetlom obasjanoj livadi.
Hart je sjedio za svojim stolom, a iza njega je Zoila bila uposlena pospremanjem kolibe, što ga je uveseljavalo. Bila je kao ptičica što gradi gnijezdo, stavljajući stvari ovdje i ondje, tiha poput pjesme koju čuješ samo u svojoj glavi. Bilo mu je drago što je Zoila ovdje, jer s njom kuća više nije izgledala onako pusto. Sada se opet mogao baciti na posao, na pisanje knjige. To je bilo ono što je radio, sjedeći za stolom ispod prozora i gledajući kako se dan polako približava kraju. Odlučio je da se za neko vrijeme okani pića, kako bi mogao srediti ideje za roman u glavi, sretan što može tako jasno misliti. Nakon nekog vremena, kada se već spustio debeli mrak, počeo je pisati kratki koncpet za roman. Zatim je napravio popis likova i dao im neke osobne podatke i karakteristike. Znao je da je jedan od tih likova Wynn, jer je osjećao da ju je izgubio zauvijek, a pišući o njoj, možda će dokučiti i zašto... Zoila ga je upitala da li je gladan i da li želi da mu nešto pripremi. Hart je pogledao na sat i ustanovio da je vrijeme vrlo brzo prošlo dok je on pisao u žuti blok i razmišljao o svim tim zamršenim stvarima - Da - rekao je - vrijeme za večeru već je odavno prošlo. Žao mi je. - Puno ste radili? - upitala ga je. - Da. Upravo se spremam da počnem pisati knjigu, roman. - To je lijepo. Ja volim knjige. - Znaš li čitati? - upitao je Hart, i istog časa požalio što je bio tako izravan. - Da, malo. - Fino. Donijet ću ti sutra neke knjige iz grada. - Veoma ste ljubazni prema meni - rekla je, a suze su joj počele kliziti niz obraze. - Zašto plačeš? - upitao ju je. Zoila mu je okrenula leđa, i Hart je primijetio da njeno tijelo ispod smeđe haljine izgleda veoma mršavo. Pa ona je samo dijete, pomisli on, osamljeno i preplašeno. Naravno, bila je preplašena, a vjerovatno je i čeznula za domom. - Jesam li te možda nečim povrijedio? - upitao je prilazeći joj s leđa, dok je ona pripremala večeru. - Ne. To je zato što ja,.. što sam ja... - Nije važno. Da li me se bojiš? - Malo. - Zašto? - Vi ste prijatelj onog čovjeka kod kojeg radi moja rođakinja Margarita. - On nije moj prijatelj, već samo susjed. - Ne sviđa mi se. Bojim ga se.
- No dobro. Možeš li mi reći zašto ga se bojiš? - Ima nešto zlo u njemu. Ne vjerujem mu, i bojim se da ste vi isti kao i on. Postavljao mi
je neka pitanja na koja me bilo sram odgovoriti. Hart ju je gledao, a osjećaj sažaljenja prema ovoj preplašenoj djevojčici rastao je u njemu. U tom trenutku je poželio da ode do Backusove kolibe i pozove ga van. Zatim bi ga udario, što jače može, i srušio na tlo. Nisu mu se nimalo sviđala Barryeva prljava nagađanja o Zoili i njemu. - Zoila - rekao je nakon ovih misli - ne želim da se ičega bojiš. Taj čovjek te neće ni dotaknuti. A ni ja te neću povrijediti. Razumiješ? - Da - odvratila je - Razumijem. Ali gospodin Backus mi je rekao da vas moram slušati, bez obzira što tražili od mene. - Slušaj me, Zoila. Mene se ne trebaš bojati, ja te neću ni pipnuti. Živjet ćeš ovdje kao Što si živjela u svojoj kući. Sutra ću te odvesti u grad i kupit ću ti neke stvari. Ostani kod mene dva tjedna, pa ako ti se ne bude svidjelo raditi za mene, pobrinut ću se da odeš gdje god hoćeš. U redu? Primijetio je da je ona promijenila svoje držanje. - Izgleda da ste vi dobar čovjek, gospodine Conrad. Bit će mi drago da radim ra dim kod vas. - Fino. A sada požuri i spremi to meso. Umirem od gladi. Zoila se nasmijala i vratila na posao. Bila je vrlo dobra kuharica i kada su sjeli zajedno za stol, bilo im je vrlo ugodno. Pitao ju je neke stvari o njoj i njenoj porodici i ona mu je pričala kako je živjela u Durangu. Podsjećala ga je na Carlu, no Carla je bila iskusnija od nje, i Hart je ustanovio da je Zoila ugodnija i dublja, i potpuno neiskvarena. Nije osjećao nikakvu želju da je posjeduje i bilo mu je drago zbog toga. Bio je sretan što je dobio tako krasno društvo, i u njemu su se prema njoj počeli buditi očinski osjećaji. - Laku noć, Zoila - rekao joj je kad su završili s večerom. -Užasno sam umoran. Lijepo spavaj. - Laku noć, Hart - rekla mu je, prvi put ga nazvavši imenom. - Lijepo spavaj. Zatvorio je vrata i bacio se u krevet, zaspavši istog trenutka. Ujutro je, kao nekom čarolijom, nakon pet dana dizanja prašine, Santana prestala puhati. Hart se izvrsno osjećao kad je ustao iz kreveta. Sunce je bilo visoko na nebu i obasjavalo malu kolibu svojim zlatnim zrakama. Nije mu uopće bilo teško tako rano sjesti za stol i pisati. Zoila je još uvijek spavala, i Hart, se nasmiješio pogledavši je. Bila je poput male djevojčice. Hart je bio zadovoljan što se ona osjeća dovoljno sigurno da može tako bezbrižno spavati. Ponovo je pomislio kako je sretan što ima tako divno društvo, premda je bio siguran da će po gradu vrlo skoro početi kružiti raznorazne glasine. Bio je vrlo tih dok je pripremao kavu i šuljao se na prstima iz kuhinje u sobu u kojoj je Zoila i dalje spavala. Oko devet sati konačno se probudila i Hart joj se nasmiješio. - Ustaj, Lazare - rek ao ao je. Zoila se nasmijala prepoznavši priču iz Biblije. Hartu je bilo veoma drago da nije potpuno nepismena. Vjerojatno nije pretjerano obrazovana, no rekla mu je da zna čitati. Bio je uvjeren da je može naučiti mnogim stvarima. Bio je sretan što ima nekoga koga može učiti, uputiti ga u ljepote pjesništva i dobre književnosti. Hart je u sebi imao mnogo odlika dobrog učitelja, iako to samome sebi nije htio priznati.
Nakon što je Zoila napustila kupaonicu, Hart se istuširao i obrijao. - Idemo, malena, pojest ćemo nešto u gradu i prošvrljati po dućanima. Moram provjeriti poštu, a htio bih ti kupiti i neke knjige. - Divno, idemo - uzviknula je Zoila oduševljeno. - Misliš li da se možeš voziti iza mene na motoru? - upitao ju je kada su izašli iz kuće. - Nisam se još nikada vozila na motoru - odvrati Zoila. - Nije uopće teško. Samo sjedi ukočeno, kao vreća krumpira, i ne pokušavaj prevrnuti motor. Ne naginji se na suprotnu stranu jer bi to moglo uzrokovati pad. Naginji se isto kao i ja i čvrsto me drži. Možeš li to učiniti? - Nema problema - odgovorila je, no ipak je izgledala malo uplašeno. - Nemoj se penjati na motor dok ne izađem na cestu - rekao joj je. Odgurao je motor unazad do ceste i upalio ga kada je bio okrenut na pravu stranu. Domahnuo joj je i potapšao sjedalo iza sebe. Osjetio je njeno tijelo blizu svoga i pomislio kako je to dobar osjećaj, jedna od prednosti motora. Kada voziš neku ženu iza sebe, možeš misliti o njenom tijelu tako blizu svome i puno više uživati u vožnji. Zoila se stisnula uz njega dok je polako kretao u prvoj brzini. Premjestio je njene ruke sa svojih prsa na pas, tako da može lakše disati, i divno se osjećao pomislivši kako su njene ženske ruke blizu njegove muškosti. Bilo mu je drago što je Wynn uzela kola Ona se nije voljela voziti na motoru, zbog čega je Hartu bilo veoma žao jer je mislio da su zbog te njene hirovitosti njih dvoje propustili izvrsnu priliku za još veće zbližavanje. - Drži se, i nemoj se bojati - rekao joj je ubacujući u drugu brzinu i skrećući za ugao. - Čvrsto se držim - rekla je Zoila, stisnuvši se uz njega. Nakon što su prevalili prašnjavi dio puta, Hart je ubacio u treću i njena je kosa zavijorila na vjetru. Skrećući ulijevo na pravu cestu, Hart je prebacio u četvrtu, i duboko udahnuo zrak. Potapšao je Zoilu po ruci i, okrenuvši se, doviknuo joj. - Kako ti se sviđa vožnja motorom? - Divno je. Jako je zabavno. - Fino - rekao je - zrak je dobar za tebe! - Da. Baš mi je lijepo - odvratila je, i Hart je otkrio zadovoljstvo u njenom glasu. Bilo mu je drago što nije tvrdoglava kao Wynn. Ne bi mu se uopće sviđala da se bojala voziti na motoru. Po načinu kako ga je držala znao je da se više ne boji. Postojale su dvije stvari koje je Hart najviše volio, osim pisanja i lijepih žena, a to je bila vožnja motorom i lov. Kad god je mogao spojiti to dvoje, dobro se zabavljao, i nakon toga bio bi dovoljno opušten da se vrati pisanju i vođenju ljubavi. Pošto su stigli u grad, Hart i Zoila su se prvo uputili u poštu. Tamo ga je čekalo Wynnino pismo, koje nije htio odmah otvoriti, i ček od njegovog agenta, Dolly. Ček je bio na 250 dolara, što mu je malo vratilo samopouzdanje koje je počeo gubiti. S tom svotom mogao je još neko vrijeme mirno živjeti u Ensenadi. Najamnina za kolibu bila je samo 50 dolara na mjesec, troškovi za benzin oko 7,50 dolara, a voda za piće koštala ga je oko 20 centi mjesečno. Voda u kući nije se posebno plaćala.
On i Zoila odvezli su se iz pošte do Meksičke banke, gdje je Hart unovčio ček, podižući dio novca u pezosima, a dio u dolarima. Ostavio je motor pred bankom pa su krenuli prema Ruizu. Victoria Bronson je jamčila za njega u banci tako da je mogao unovčiti svoje čekove. Bilo mu je preskupo otvarati račun, jer je na njemu uvijek moralo biti najmanje 100 dolara. Hart nije nikad imao tako puno novca da bi mogao ostavljati toliku svotu u banci, pa nije otvorio račun. Osim toga, nije imao povjerenja u meksičke banke. - Ovdje ćemo jesti - rekao je Zoili kada su došli do restorana ABC. - Jesli li gladna? - Da - odgovorila je, nesposobna da kaže išta više zbog strahopoštovanja prema svom poslodavcu. Vidjela je novac koji je podigao u banci i pomislila kako je Hart uistinu bogat čovjek. Nikad prije nije vidjela tako puno pezosa i američkih dolara. Sjeli su za stol pokraj prozora i konobarica im je donijela jelovnik. Konobarica je bila Kineskinja i poznavala je Harta. - Dobro jutro - rekla je na španjolskom. Hart joj je uzvratio pozdrav i dodao Zoili jelovnik. - Naruči što god hoćeš - rekao joj je, i koliko hoćeš. - Hvala, Hart - rekla je, a srce joj je lupalo u grlu. Pročitala je nazive jela na Španjolskom, a zatim pogledala na drugu stranu, gdje su nazivi bili na engleskom. Bilo joj je zabavno čitati engleska imena za jela koja je poznavala. To joj je naručivanje hrane činilo zanimljivijim. Hart je naručio kajganu, čašu mlijeka i dvije čaše soka od naranče. Čekao je da Zoila odabere jelo, i iznenadio se kada je ona naručila isto. - Hoćeš li kavu? - upitao ju je. - Ne - odvratila je Zoila. Mlijeko i sok od naranče su mi dovoljni. Hvala. Doručkujući. brbljali su poput starih prijatelja. U restoranu je bilo samo nekoliko Meksikanaca, i atmosfera je bila mirna i ugodna. Zoila se divila Hartu Conradu i uspoređivala ga s jednim Amerikancem kojeg je osim njega poznavala, Barryem Backusom. Zaključila je da su njih dvojica sasvim različiti i da joj se ovaj čovjek, koji govori s dobrim meksičkim naglaskom i zna uživati u životu, veoma sviđa. Hart nije Zoili puno pričao o svojoj ženi, rekao joj je samo da Wynn ne voli. Baju kao on i da se zbog toga vratila u svoju zemlju. Zoila je bila vrlo radoznala, što je sasvim prirodno kod mladih djevojaka, pa je odlučila da sazna o njoj sve što može. Mislila je da to mora biti neka loša žena kada je napustila takvog muškarca. Kada su završili s doručkom, krenuli su u kupovinu. Hart joj je kupio nekoliko haljina živih boja, što Zoila u početku nije htjela prihvatiti, ali je popustila kada joj je rekao da mora imati nešto lijepo za obući, jer se u njegovoj kolibi često održavaju zabave. - Haljine su tvoje, možeš ih zadržati - rekao je. - Vidjet ćeš, kada dođu ljudi k nama, željet ćeš da budeš lijepo odjevena. Kupio joj je kupaći kostim, prvi u njenom životu, i dva para sandala. U knjižari je uzeo nekoliko knjiga po njenom izboru, a neke joj je on predložio. Dok je plaćao račun, začuo je kako netko zaziva njegovo ime. - Hart! Tražim te posvuda već stoljećima!
Hart se okrenuo. Bila je to Victoria Bronson. Izgledala je prilično šik i privlačno - toliko privlačno da su se Zoiiine oči raširile od divljenja. - Vicky! Kako si! Tražiš mene? Zoila se zamislila vidjevši kako se njih dvoje grle. Činilo se da Hart dobro poznaje ovu ženu, no znala je da mu ona nije supruga. - Da, šašavi pišče, tebe! Plati to, pa idemo negdje na piće. - Imaš me - rekao je Hart. Dao je djevojci na blagajni novac i čekao da mu izvrati ostatak, promatrajući Vicky s otvorenim zanimanjem. Na sebi je imala zelenu suknju i svilenu bluzu iste boje. Njena besprijekorna plava kosa bila je skupljena u dražesnu pundu, pa su njene lijepe crte lica dolazile do izražaja. Na nogama je imala zlatno žute sandale. Vicky je bila veoma uspješan dekorater u Redondo Beachu, Californija, gdje je njezin muž Fred imao vlastitu tiskaru, koja mu je donosila preko 50.000 dolara godišnjeg prihoda. - Kuda ćemo? - upitao je. - Oh, zaboravio sam ti predstaviti Zoilu Camaro, svoju novu služavku. Zoila, ovo je moja prijateljica Victoria Bronson. Njena koliba je nedaleko od moje, na plaži Estero. - Drago mi je - rekla je Zoila uljudno. Vicky je primijetila da je djevojka pomalo neprijateljski raspoložena prema njoj. Bila je naviknuta na to kada se radilo o ženama. Zbog svoje ljepote izgledala je kao savršeno napravljena lutka i žene nisu u nju imale povjerenja. Muškarcima nikad nije dozvoljavala da je potcjenjuju. već je s njima postupala kao sa sebi ravnima, i zato se s njima dobro slagala. Nije bila tako krhka kao što je izgledala. - Već sam čula da imaš novu služavku, Hart - rekla mu je na engleskom. - Glasine se brzo šire, zar ne? - rekao je zajedljivo. - Da, šire se - odvratila je Vicky - a tvoja djevojka je spremna da se s e zaljubi u tebe. Hart je pocrvenio. - Ma daj, pa ona jedva da me poznaje. Poznavati tebe isto je što i voljeti te - reče Vicky sa smiješkom. - Nemoj, molim te! - uzviknuo je Hart. Vicky se nasmijala. - Budi oprezan u svakom slučaju. Ona je mlada i lijepa. Pazi da onaj stari pokvarenjak Backus ne stavi svoje šape na nju. - Mislim da si tu u pravu -priznao je Hart. - Hoćemo li do La Taverne, za promjenu? - Ne, tamo je previše mračno. Što kažeš na neko od mjesta u Primeri s pogledom na zaljev? - Slažem se. Ići ćemo za tobom. Ustvari, bolje bi bilo da ja idem sam na motoru, a ti povezi Zoilu i stavi ove stvari u auto da se ja ne gnjavim s njima. - U redu. Dođi, Zoila, pođi sa mnom - reče Vicky djevojci, koja je upitno pogledala Harta. - Idi s njom, Zoila. Ja ću voziti iza vas - rekao joj je Hart, vidjevši da je zbunjena. U baru Caribe Hart je naručio tekilu za sebe, viski sa sodom za Vicky i Coca -Colu za Zoilu, koja se u toku vožnje sprijateljila s Vicky.
- Imala sam poduži razgovor s njom na putu ovamo, i objasnila sam joj da smo nas
dvoje samo prijatelji. Mislim da je bila zabrinuta za tvoju čudorednost. - Sumnjam u to - rekao je Hart, okrenuvši se prema Zoili. - Neka te ne brine što govorimo engleski, nećemo razgovarati o tebi. - Nije važno - odvratila je Zoila, zahvalna na njegovoj obzirnosti. - Znači, juriš me, je li, Vicky? - rekao je nakon što su podigli čaše na zdravicu. - Da. Radi se o tome da bih htjela ići s tobom u lov na prepelice. Obećao si mi da ćeš me jednom povesti sa sobom, sjećaš se? - Da. Kada bi htjela ići? - Sutra, prekosutra, nije važno. Bit ću ovdje još neko vrijeme. - Zbog Freda? - Da, proklet bio. Opet smo se posvađali. Htjela bih ga na neko vrijeme izbaciti iz svog sistema. - Razumijem - rekao je. Znao je da se Vicky i njen muž jako vole, no često su među njima izbijale strašne svađe. Kada bi se posvađali, Vicky bi jednostavno uskočila u svoj Thunderbird i dovezla se u svoje sklonište na plaži Estero. Koliba je bila samo njena. Ona j u je izgradila i namjestila. Bila je to vjerovatno najljepša koliba u Baji, na dva kata povezana spiralnim stepeništem, s krasnim barom i kuhinjom i sjenovitom spavaćom sobom. Čitava koliba bila je ukusno namještena i odisala je ženstvenošću. - Ne, Hart - rekla je - gore je nego što misliš. Fred više uopće ne liči na sebe. Strašno sam zabrinuta zbog njega, a i zbog sebe. - Mislim da mi nije baš sve najjasnije. U čemu je stvar, Vicky? - Posljednja svađa nije bila kao ostalo. Bila je puno grublja i ozbiljnija. 1 prije su medu nama padale teške riječi, ali ovaj put se Fred potpuno izbezumio, prijetio je da će me ubiti, čak je izvadio pištolj i uperio ga u mene. Bila sam izvan sebe od straha. - Mislim da je stvar ozbiljna - rekao je Hart zamišljeno. -Misliš da te je uistinu htio ubiti? - Da, mislim da je. Jako sam zabrinuta zbog njega u posljednje vrijeme. Žali se na zujanje u glavi; strašno puno pije. - Da li je bio kod liječnika? - Ne želi ići, kaže da se boji onoga što bi mogao čuti. - To je potpuno ludo! - Hart, nemoj tako - reče Vicky. - Mislim da Fred naprosto gubi razum. Bolesno je ljubomoran i neprestano me optužuje za sve moguće vrste ljubavnih veza. Dobro, možda sam mu i dala povoda za to, ali on je u stanju da mi bilo koga gurne pod nos i tvrdi da mi j e ljubavnik, premda i sam zna da to nije istina. - Slušaj, možemo se jedino nadati da će uskoro doći k pameti, tu se više ništa ne da učiniti. Možda će ovo razdvajanje biti od neke koristi. - Bože, Hart, nadam se da hoće. Stvarno se nadam da hoće. - Najvažnije ti je ne dopustiti sebi da budeš potištena zbog svega - nagnuo se prema njoj i potapšao je po ruci.
- Hvala, Hart, trudit ću se. Zato sam i htjela da pođemo u lov i dobro se zabavimo. Hajde
da nazdravimo u to ime! - Za naš zajednički lov, Vicky! Kucnuli su se i tajanstveno nasmiješili Zoili, koja je slegnula ramenima. - Sutra ću potražiti Moreya Lanhama - rekao je Hart. -On će mi dati dozvolu za ranč Alejandro i prekosutra možemo krenuti u lov. U redu? - Izvrsno. - S tobom će biti sve u redu? Što ćeš raditi večeras? - Pokupit ću svoju služavku i odvesti je u kolibu. Ne brini, bit, će sve u redu. Imam pune ruke posla, u kolibi se nakupilo prašine. - Hoćeš da posudim pušku od Moreya za tebe? - upitao ju je. Morey Lanham je bio njegov prijatelj koji je radio za vinariju Freya Miguela kao uzgajivač vinove loze. On i njegov meksički partner imali su ranč sto kilometara južno od Ensenade na kojem su uzgajali vinovu lozu, a grožđe su prodavali Freyu Miguelu. Bilo je tamo dobrih 2500 hektara zemlje, i on i Hart često su išli u lov na prepelice i golubove. Prepelice su tamanile grožđe i činile štetu u vinogradima. A Hartu su one predstavljale najbolju moguću pernatu metu. - Ne - odvratila je Vicky -neću loviti. Ja ću biti tvoj pas ptičar, pronalazit ću i donositi ubijene ptice. - Mogu ti reći da si ti najljepši pas ptičar kojeg sam ikad vidio - rekao je. Poznavao je Vicky već dugo vremena, još odonda kad je ona prvi put došla u Ensenadu, no uvijek se držao podalje od nje, zbog Wynn, naravno. No bez obzira na sve, privlačnost među njima je postojala, i toga su oboje bili svjesni. Ukratko joj je ispričao sve o svom raskidu s Wynn i uvjerio je da je s njim sve u redu. - Mislim da ona nije žena za tebe, Hart - rekla mu je Vicky. - Možda nije. Pa ipak, sve sam pokušao. No dobro, ostat ću miran i vidjeti što će se dogoditi. - To je sve što možemo učiniti, mi svi - rekla je Vicky. Nakon još jednog pića, Vicky ih je pozdravila, a Hart je rekao Zoili da prebaci svoje stvari iz auta u torbu na motoru. - Vicky - rekao je povjerljivo - ne želim da pomisliš nešto pogrešno o mojoj novoj služavki. Ne mogu ništa protiv ogovaranja, ali kao prijateljici ti mogu reći da sam još uvijek slomljen zbog Wynn. Ne bih sada nikako mogao biti s nekom ženom, a još manje s djevojkom kao što je ona. Razumiješ? Vicky je stavila svoju ruku na njegovu i osmjehnula mu se. - Znam, Hart, to mi nisi trebao ni reći. Mislim da te dosta dobro poznajem. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Hart ju je cmoknuo u obraz i pozdravio je. Razmišljao je o njenoj posljednjoj rečenici, punoj skrivenog značenja. Srce mu je brže zakucalo na pomisao da se Vicky konačno odlučila na ljubavnu vezu s njim, bez obzira što bi ona mogla vrlo kratko trajati. Vicky je bila vrlo lijepa žena i Hart je mislio da bi mu ta veza, makar nakratko, pomogla da zaboravi prazninu koju je Wynn ostavila iza sebe. Izvrsno se osjećao razmišljajući o tome na putu kući dok mu je vjetar hladio lice. Zoila. koja je već bila potvrđeni suputnik na motoru, smijala se i cičala od radosti cijelim putem.
Osjećao se barem pet godina mladi i puno sretniji nego što je bio ovih dana. Praznina, mislio je, samo je prostor kojeg treba popuniti, a ženski smijeh može učiniti čuda.
Hart je odlučio da se baci na pisanje do dana kada će on i Vicky krenuti u lov. Počeo je odmah onog poslijepodneva kada su se on i Zoila vratili iz kupovine. Ona je bila zaposlena pospremanjem kolibe, sve dok joj nije predložio da prošeće plažom, kako bi se mogao usredotočiti na posao. - Dobro se zabavi - rekao joj je. - Možeš jesti Što god hoćeš, ja nisam gladan. Kada je Zoila napustila kolibu i tišina ga okružila, počeo je pisati roman, i dugo je vremena bio potpuno udubljen u posao. Bilo je već kasno kada je prestao pisati, a Zoila se još nije bila vratila. Ono zbog čega je prekinuo pisanje bilo je nešto na što je potpuno zaboravio: Wynnino pismo. Izvadio ga je iz džepa i otvorio. Pismo je bilo kratko. Brzo ga je pročitao, a zatim još jednom malo sporije i pažljivije. Hart, Ovim te pismom obavještavam d a sam zatražila rastavu braka.
Ne mogu podnijeti tvoj način života. Previše si samoljubiv i nije te briga ni za koga osim za sebe samoga. Ne želim te nikada više vidjeti. Ne volim te više. Mislim da ti ne možeš voljeti nikoga osim samoga sebe. Nemoj me tra žiti. Gotovo je. Mrzim i tebe i Mexico. Želim te što prije zaboraviti, i sve što ima veze s tobom. Nadam se da si sretan s Carlom i svim ostalim ženama, ništarijo. Winona
Zaboga, mislio je, tako kruto. Ne dušo, nema više. Winona. Potražio je njenu adresu na omotnici. Pečat na poštanskoj marki bio je iz San Diega. Znao je da će ona najvjerojatnije ostati kod sestre. Pa dobro, ako a ko ona želi rastavu braka, nabavit će potrebne papire za to. Pismo ga je povrijedilo. Smatrao je da to nije bilo lijepo od nje. Volio ju je, no Wynn nikada nije potpuno prihvatila činjenicu da je on pisac. Bila je ljubomorna zbog vremena koje je on posvećivao toj »sumornoj umjetnosti«, kako ju je ona nazivala. Činilo mu se da pismo potvrđuje ovu teoriju. Dio o Carli bila je očigledno misao koja joj se javila naknadno. Bio je siguran da zna pravi razlog njihovog raskida jer joj je često govorio da je on prije svega pisac, i da je pisanje njegova prva i osnovna aktivnost. Znao je da mu Wynn zamjera što drži u tajnosti ta jnosti svoje misli i ideje. Kada je čitao, pisao ili razmišljao, ona je bila nemirna i razdražljiva Bila je stvarno sramota, mislio je, što se nije mogla naučiti da živi s tim. Ali to ne može svatko. Čak i neki pisci ne mogu izaći nakraj sami sa sobom. Život pisca ponekad je pravo isposništvo, a ponekad dotjera do ludila umišljene veličine, pretjeranog uvećavanja vlastite vrijednosti. Ovaj čudni život, je poput oceana
punog stijena i opasnih struja, a čovjek se mora boriti s valovima i ne dopustiti im da ga potope. Iznenada, dok je tako sjedio i razmišljao, obuzeo ga je osjećaj sažaljenja prema Wynn. Nešto od tog sažaljenja protegnulo se i na njega samoga, no sjetivši se trenutaka koje su proveli zajedno, poželio je, s bolnom gorčinom koja ga je razdirala, da je sve bilo drugačije. Želio je zbog svog posljednjeg čina, no sad je shvatio da je to bilo dokazivanje njegove muškosti. Silujući je, on je samome sebi dokazao neke stvari. Prvo, da ga je za nju vezivala strast, ako već nije duboka i vječna ljubav, i drugo, da je na neki način zanemarivao njene osjećaje. Pa ipak, kada je netko pisac, on mora biti usredotočen na samoga sebe, da bi negdje u dubini svog bića pronašao sirovine potrebne za svoj rad, za pisanje. To je teško objasniti nekome tako ograničenom kao što je Wynn. Žena koja živi s umjetnikom, mislio je, mora biti isto onoliko nesebična koliko je on sebičan. Mora biti tiha, služiti ga, slušati i pomagati mu, a ne ga ometati i sprečavati da zadovolji želje koje ga proždiru. Možda je Wynn imala u sebi snagu koju, živeći s njim, nije mogla iskazati. Ako se nije htjela pokoriti njegovim zahtjevima, to znači da je željela drugačiji, uzbudljiviji život od onoga kakav je imala s njim. Ako je u tome bio problem, onda bi joj trebao zaželjeli sreću i otpisati je iz svog života. Ta ga je misao pogodila. Da li bi vrijedilo juriti za njom i tražiti da mu se vrati? I da li bi njihov zajednički život bio besprijekoran kada bi mu se vratila? Sumnjao je u to. On nije bio od onih koji se predaju ako još postoje neki izgledi, ali što se Wynn tiče, pretpostavljao je da bi njenim povratkom samo odlagao neizbježno. Njezin odnos prema njemu bio je potpuno pogrešan. Wynn se nikada ne bi mogla prilagoditi njegovom načinu života, i Hart je znao da tu nema pomoći. Ne, Wynn je bila na najboljem putu da postane samo dio prošlosti. Bio je veoma tužan zbog toga. Mislio je da je taj dio njega možda i pogrešan. Mora postojati neki način, razmišljao je, da se spoji ljubav prema ženi i posao. Ali to mora biti žena koja će znati koja je njegova pokretačka snaga. Ona mora slušati i čuti onaj isti zvuk bubnja u daljini koji i on čuje. Gdje je ta žena? Wynn nije ta, u to je bio siguran. Niti Carla. Niti bilo koja od onih koje je poznavao. Možda, razmišljao je s gorčinom, takva žena niti ne postoji. Hart je već ogladnio ka da se Zoila vratila iz šetnje. Mislio je napisati pismo Wynn, ali je na koncu zaključio da to može malo pričekati. Imat će dovoljno vremena kada se on i Vicky vrate iz lova. Unaprijed se veselio lovu jer su tamo gdje idu prepelice debele i sočne. - Kako ti se sviđaju ensenadske plaže? - upitao je Zoilu. - Lijepe su. Rado bih otišla na kupanje jedan dan - odvratila je. - Naravno, možeš otići sutra ili prekosutra. Gospoda Bronson i ja prekosutra idemo u lov. - Ići ću kada mi vi dopustite - rekla je. - Što ćete loviti s gospodom? - Prepelice - odgovorio je - stotine prepelica. - A, prepelice! - uzviknula je Zoila. - Znam ih tako dobro pripremiti da ćeš poludjeti za njima. - Znate kuhati? - upitala je Zoila iznenađeno.
- Da, pa znaš da znam - rekao je Hart s tako ozbiljnim izrazom lica da je Zoila prasnula u
smijeh, i on je ponovo pomislio kako je dobro što je ona tu. - Moram vam nešto reći, Hart - rekla je Zoila kada je došla do daha. - Da? - Srela sam gospođu, Backus. Izašla je iz kolibe i došla na plažu razgovarati raz govarati sa mnom. - I? - Rekla je da će ona i njen muž doći ovamo večeras. Rekla mi je da vam kažem da će donijeti konjak, novu vrstu koja će vam se svidjeti. - Uf - progunđao je - kvragu - rekao je samome sebi na engleskom. - Upravo dolaze. Vi ne želite da oni dođu? - upitala ga je Zoila sa strahom. - Ne, ne želim ih vidjeti. Ali neka bude. Mislim da ću jesti kasnije, a ti možeš za sebe nešto pripremiti. Ja ću malo zagrijati želudac s tekilom. Kvragu Barry i njegova čudna žena, mislio je. Jedva čekaju da saznaju jesam li već spavao sa služavkom. Pa dobro, pustit će ih neka nagađaju. Ako ga pitaju, reći će im da se u njegovoj kući ne odvijaju nikakva jebavanja koja su njima na pameti. Bilo je nešto na Barryu o čemu je često razmišljao - njegove oči. Uvijek su gledale u čovjeka, kao da znaju neku groznu tajnu o njemu. Od njegovog pogleda Hartu se koža ježila. Hart se osjećao ugodno ugrijan od tekile kada su Barry i Yeva zakucali na vrata. Dočekao ih je srdačno, vidjevši da je Zoila govorila istinu. Barry je nosio vrećicu iz koje je virio grlić boce. Neka vrsta mita, pomislio je Hart. - Zdravo momče - reče Barry. - Donijeli smo ti nešto. - Znam - odvrati Hart, vodeći ih prema dnevnoj sobi. - Zoila mi je rekla. - Ovo je novi konjak iz Santa Tomasa, Regente. Mislim da će ti se svidjeti. - Uvijek sam bio voljan iskušati dobre stvari. - Pa, kakva se pokazala Zoila? - upitala je Yeva. - Zoila, donesi one male čaše. Ona je u redu, Yeva, sasvim u redu. - Mislili smo da će ti se svidjeti - reče Barry glasom punim nagovještaja. Hart je otvorio bocu Regentea i svima natočio piće. Bilo mu je žao što nije ništa jeo. Znao je kako je to kad se pije na prazan želudac. No, znao je da je to jedini način da izađe nakraj s Barryem i Yevom. Njih dvoje nisu još nikada bili u njegovoj kolibi, i ovaj iznenadni posjet bio mu je više nego sumnjiv. Možda su bili zabrinuti zbog njega, napuštenog muža, no Hartu je osjećaj govorio da su njihove pobude bile sasvim druge naravi. Neko vrijeme su brbljali neobavezno, ispraznivši gotovo pola boce konjaka. Prije nego što se Hart snašao, Yeva je sjedila na podu pokraj njegove stolice, a Barry nasuprot njega, gutajući očima Zoilu koja je u kuhinji prala svoje rublje. Hart je morao priznati da u Yevi ima nešto privlačno. Nije znao kako da se ponaša prema njoj pred Barryem, koji je sjedio nasuprot njih, na udaljenosti manjoj od dva metra. - Da li ti nedostaje žena? - upitala ga je Yeva. - Da - odgovorio je - prilično mi nedostaje. No, medu nama je sve završeno. - Oh, žao mi je. Da li su vam bili dobri seksualni odnosi?
Tu smo, dakle. Sada je to bila otvorena igra. Hart se obuzdavao, razmišljajući što će biti sljedeće. - Da. Slagali smo se u krevetu. - Jesi li već poševio Zoilu, Hart? - Barry ga je upitao tako nemarno kao da ga pita da li je dobio poštu taj dan. - To te se niti najmanje ne tiče, ali kad već pitaš, mogu ti reći da nisam. Niti ne namjeravam tako skoro - Hartov glas je bio hladan i oštar. - Hej, nemoj biti tako osjetljiv, Hart. Samo sam mislio da si možda osamljen. Dodavola, ona je tvoja, to znaš. Možeš raditi s njom što god hoćeš. - Ja nisam pristalica ropstva, Backuse - reče Hart. - Pa dobro, nemoj se sada ljutiti zbog toga. Yeva se želi poševiti s tobom, znaš. Kvragu, pomisli Hart. Ovo je već postajalo neugodno! - Nisam znao. - Eto vidiš, a ona to želi. Zar ne, Yeva? - Da, voljela bih. - Hej. što znači sve ovo? - upitao je Hart. - Moj muž želi poševiti Zoilu, a ja želim da ti mene poševiš - rekla je Yeva jednostavno, gledajući ga bojažljivo preko ruba svoje čaše. - Ozbiljno? I ti ćeš mu dopustiti da to uradi, Yeva? - Zašto ne? Barry često tuca druge žene. Ja ga gledam. - Ma, nevjerojatno! - Daj, Hart - reče Barry -nemoj sada glumiti čednost. Yeva je voajer, voli me gledati kako radim svoj posao. - Pa? Htjeli biste malo orgijati, je li u tome stvar? - upita Hart, pokušavajući obuzdati bijes, a u glavi mu se vrtilo od pića. - Da, tako nešto. Ali vidim da si osjetljiv na djevojku. Zaboravi. Možda neki drugi put. - Možeš me poljubiti u guzicu neki drugi put! - dreknuo je Hart, doveden u iskušenje da ih izbaci iz kolibe. - Tu sam još i ja - reče Yeva. - Molim? - upita Hart. - Zar me ne želiš? - To uopće nije važno. Ja te stvari obavljam nasamo, a ovdje se o njima raspravlja previše slobodno za moj ukus. - Znaš li da me je tvoja žena posjetila i optužila da sam išla s tobom u krevet? - upitala ga je Yvea. Hart je bio zaprepašten. - Ne, nisam znao. Kada je to bilo? - Prije nego te je napustila. Rekla sam joj da se to nikada nije dogodilo, ali mi nije vjerovala. - Neka sam proklet - reče Hart. - Pa, kad sam ionako optužen. ..
- To su prave riječi - reče Barry. - Pretpostavljam da nas želiš gledati, Barry. - Ma ne, kvragu! - uzviknuo je Barry. - Yeva voli gledati. Ja više volim akciju. - Neće ti biti krivo ako tvoja žena i ja...? - Ne, ni najmanje. Mi se ne pretvaramo da smo ispravni i čedni kao većina ljudi. Sasvim
smo slobodni što se seksa tiče. Hart je piljio u njega neko vrijeme. - Da, jasno mi je. U redu. Na te njegove riječi Barry je ustao, saopćio im da ide u grad i izašao iz kolibe. Hart je bio potpuno zbunjen, i Yeva ga je stala gladiti po ruci sjedeći i dalje kraj njegovih nogu. Popio je još gutljaj konjaka, gaseći vatru u grlu čašom vode. Konjak je bio dobar, a on je bio sam s privlačnom ženom koja je željela voditi ljubav s njim. Pa valjda nema. u tome ništa loše. Osim što nisu bili sami. Nije htio da Zoila zna bilo što o ovome. Vjerojatno sada misli što se, dođavola, ovdje događa. - Yeva - rekao je - slušaj, želim voditi ljubav s tobom, ali ne ovdje. Ne želim da djevojka zna. - To je u redu - reče Yeva - možemo otići u našu kolibu. Barry ide u klub s prostitutkama i ostat će tamo cijelu noć. - Stvarno? - Da, ide tamo svaki tjedan. - I tebi to ne smeta? Yeva slegne ramenima. - Barry je takav. Kada ujutro dođe kući, priča mi kako je bilo i ja se sva uspalim. Tada se poševimo i oboje smo sretni i zadovoljni. - Moj bože! - uzvikne Hart. Poledao je Yevu koja je na sebi imala jednu od svojih dugih lepršavih haljina. Ispod haljine je mogao vidjeti njene grudi i dio trbuha. Pretpostavio je da ispod nje nema ništa, i na tu pomisao se uzbudio. - Idemo u tvoju kolibu - rekao je. - Konjak zadrži, to je poklon. Mi ga imamo još dosta u kući - reče Yeva ustajući sa stolice. - Zoila, odlazim kod Backusovih. Idi spavati, vidimo se ujutro. - Laku noć - reče ona i dobaci Yevi zlovoljan pogled. - Laku noć - odvrati Yeva i izađe s Hartom iz kolibe. Mjesec je bio visoko na nebu, napola sakriven iza gustog oblaka. Hart je promatrao Yevu koja je hodala ispred njega, misleći kako izgleda poput duha, no ipak je bila neodoljivo privlačna i sigurna u sebe. Činilo mu se kao da sanja. Bio je prilično pijan i nestrpljiv da posjeduje ovu ženu. Rekao je sam sebi da neće brinuti zbog mogućih posljedica sve do sutra. Wynn je vjerojatno bila u pravu on je sebični nitkov. Ali muškarac u njemu ne može i neće nikada podleći nekakvim sputavanjima u seksu. Nasmiješio se zadovoljno sam sebi, teturajući pijano iza lepršave sablasti, Yeve. Spavaća soba je bila u mraku. Vani se more uzburkano pjenilo. Yeva je upalila lampu, crvenu poput svjetiljki u javnim kućama iz davnih vremena. Crvena svjetlost ublažila je donekle njene oštre crte lica, a bijela joj je koža dobila laganu rumenu boju. Hart ju je promatrao nekoliko trenutaka. Zatim mu je Yeva okrenula leđa i izvukla se iz haljine,
puštajući je da padne na pod. Imala je lijepu stražnjicu i skladno oblikovanu figuru. Stajala je tako nekoliko trenutaka, s težinom prebačenom na jednu nogu tako da su joj se isticali zaobljeni bokovi. - Imaš veoma lijepo tijelo, Yeva - rekao joj je, otkopčavajući gumbe na košulji. - Hvala, Hart - odvratila je ona. Kada se okrenula, Hartu je zastao dah. Izgledala je poput živog kipa Venere sa svojom alabasterskom kožom. Promatrala ga je dok je njegov pogled lutao njenim tijelom, zaustavljajući se na čvrstim i uspravnim grudima, glatkom trbuhu i tamnom grmu medu nogama. Hart se izvukao iz hlača i izuo cipele. Zatim joj je prišao i privio je uz sebe. Držao ju je tako u zagrljaju neko vrijeme, osjećajući toplinu njenog tijela. Zatim se nagnuo i poljubio je, puštajući jezik da uđe u njena usta i nađe njezin. - Yeva - prošaptao je - želim te. - Drago mi je to čuti. - Mislim da te već odavno želim. - Znam. Prišli su krevetu i Yeva je legla na ružičastu plahtu. Hart je legao pokraj nje i privio je u zagrljaj. Baš je dobro, mislio je, kad se prvo nekoj ženi diviš, a zatim je posjeduješ. To je kao da se ostvaruju tvoja erotska maštanja. Stavila je ruku na njegov ud i ustanovila da je on spreman. - Velik je - rekla je - sviđa mi se osjećaj snage što izbija iz njega. - Bit će sav u tebi, Yeva - reče Hart. - Ti si uistinu krasna žena. - Mmm. Poljubi me ponovo. Nije mu se uopće žurilo jer je znao da će mu s njom biti lijepo. Nije upotrebljavala nikakav parfem, pa je mogao osjetiti njezin miris, opojan ženski miris, od kojeg su mu sokovi počeli brže kolati tijelom. Milovao joj je bradavice prstima sve dok se nisu ukrutile, a zatim je poljubio svaku, dodirujući ih jezikom. Yeva se izvijala tijelom ispod njega poput mačke i stenjala od užitka. - Vrlo si jak i nježan, Hart - šapnula je. - Znaš što muškarac treba raditi da bi žena uživala, i to radiš. Polako mu je masirala rukom penis. - Dobro je to što radiš - rekao joj je. Rukom mu je primaknula glavu i nježno ga poljubila. Činila mu se poput mlade djevojke, neiskvarena ali ipak nestrpljiva da se spoji s njim. Mislio je o svim onim ženama s kojima je vodio ljubav, i nije se mogao sjetiti niti jedne s kojom mu je bilo ljepše nego sada s Yevom. Bilo je u njoj nešto milo i prirodno, nešto što do tog trenutka nije zapazio. O njoj je uvijek mislio kao o hladnoj i dalekoj osobi. Sada, držeći njeno tijelo u svojim rukama, osjećao je njenu toplinu i strastvenost koju je budio svojim poljupcima i milovanjima. Yeva je raširila noge i on je legao na nju, tražeći ulaz u njenu unutrašnjost. Prodro je svojim udom u nju i rastvorio je poput jutarnjeg cvijeta, klizeći dublje niz vlažne stijenke njene vagine. - Oh - zastenjala je - ovo je predivno.
Hart je osjetio kako mu se orgazam približava i prisilio se da ne misli na užitak koj mu je pružilo prodiranje u vrelinu njene unutrašnjosti. Kada je vodio ljubav prvi put s nekom ženom, morao se uvijek obuzdavati, inače bi oboje bili razočarani njegovim preranim orgazmom. Bilo mu je drago što ni se Yevom nije bilo drugačije. To što je bila tako podatna, a osim toga i žena drugog muškarca, još više je raspaljivalo njegovu strast. - Dobro me ševi, Hart - rekla je Yeva blago. - Dobro je, Yeva. Jako dobro - reče on. - Ševi me što žešće možeš - zastenjala je, a njeno se tijelo uvijalo pod njegovim, njeni bokovi dizali i spuštali. Njegov se ukrućeni ud kretao njenom vlažnom unutrašnjošću ujednačenim ritmom. Sada je imao kontrolu nad sobom i mogao se prepustiti vještim pokretima njenih bokova. Za nekoliko trenutaka Yeva se ugrizla za usnu kada joj je nekoliko zasljepljujućih orgazama potreslo tijelo. Zarila je nokte u njegova leđa i širom rastvorila noge kako bi mogao ući što dublje u nju. Vrisak, kojeg je sve dotad zatomnjavala, sada se otrgnuo iz nje i ispunio sobu. Hart se osjećao ulovljen u plimu njenog orgazma. Obuzdavao se što je duže mogao. - Svrši, dušo - zastenjala je - svrši u mene. Hartu je to bilo dovoljno. Čvrsto ju je stisnuo, osjećajući kako mu eksplozija orgazma potresa tijelo. Yeva je drhtala pod njim dok se bujica njegovog -sjemena razlijevala po stijenkama njene vagine. Kad ju je poljubio, usne su joj bile slane od suza što su joj se kotrljale niz lice. - Sretna sam, Hart - prošaptala je - jako, jako sretna. - i ja sam sretan, Yeva - rekao je, stišćući se uz nju da mu ud ne "bi isklizio iz njezina već opuštena tijela. Na prozoru, očiju ispunjenih pohotom, stajao je Barry i zurio unutra.
Nakon što su prošli Maneadero, Hart je skrenuo ulijevo, na cestu što je vodila u San Quintin i La Paz. Osjećao se dobro vozeći Vickyn Thunderbird jer su to kola dobre težine i lako se njima upravlja. Sviđala mu se i cesta, koja nije bila tako dobra kao neki autoputevi u Americi, no bila je dovoljno široka da se njome može voziti velikom brzinom bez straha od skretanja. Vicky se udobno smjestila na svoje sjedište, uživajući u lijepim krajolicima kojima su prolazili, ugodno se osjećajući u Hartovom društvu. Nije bilo još ni sedam ujutro i zemlja je odisala svježinom, a u zraku se osjećao osje ćao miris mora. - Znaš, Hart - reče Vicky -ti si jedini koji je osim mene vozio ova kola. - Da? - To je za mene novo iskustvo, i mogu ti reći da mi se sviđa. - Drago mi je da imaš povjerenje u mene, Vicky - rekao je. - I više od toga. Razmišljala sam o svim onim ljudima kojima sam se mogla obratiti sa svojim problemima, i drago mi je što sam izabrala baš tebe. Nije znao što bi joj rekao, pa nije rekao ništa. Bilo mu je drago što je on dio njezinog života, pa makar samo i za jedan dan. Jučerašnji dan za oboje je bio i dobar i loš. On se u sitne sate dovukao u svoju kolibu gdje je Zoila spavala kao top, i iscrpljen od seksa s Yevom, bacio se u krevet i odmah zaspao. Yeva je bila dobra, priznao je sam sebi nakon što je vodio ljubav s njom. Kada su završili, ona je ponovo navukla onu svoju odbojnu masku. Razmišljao je kako će izgledati ponovni susret s njom i Barryem. Zaključio je da je vođenje ljubavi s njim za Yevu predstavljalo samo neku vrstu pokusne međuigre, i da će vjerojatno neko vrijeme izbjegavati susret s njim. Nakon toga, kada se sretnu, bit će ljubazna prema njemu i niti jednom riječi neće spomenuti ono što se medu njima dogodilo. Ona je bila ta vrsta žene, zaključio je Hart, koji je i ranije sretao žene slične njoj. Samo za jedan metak. Učine to s muškarcem, bilo kojim, i zatim zaborave. Pa ipak, mislio je Hart, bilo mu je dobro s njom. Učinili su to s pristankom njezinog muža i zbog toga mu se sve činilo u redu. Spavao je samo do osam ujutro. Zatim je otišao u grad po poštu, gdje ga je čekalo pismo od prijatelja iz Los Angelesa, pisca Bukowskog, i dopisnica od književnog časopisa kojom ga obavještavaju da je njegov članak prihvaćen. Nakon toga je otišao u vinariju Freya Miguela, gdje je sreo svog prijatelja Moreya Lanhama koji mu je drage volje napisao dozvolu za lov u vinogradima. Morey mu je čak ponudio svoju najbolju 16 -kalibarsku pušku. - Hvala, Morey, nije potrebno - rekao mu je - bit će dobra i moja 12 -kalibarska. Tu mu je pušku posudio jedan njegov prijatelj. Bio je to Stevensov 12 -kalibarski model 124c s dugom cijevi. Bila je nespretna za rukovanje jer joj je mehanizam za paljenje bio tako neprikladno učinjen da je često zaglavljivao. No Hart se navikao na to i postizao s njome vrlo dobre rezultate, bez obzira na manjkavosti. Mislio je da ponekad treba i u životu tako
postupati - naviknuti se da činiš najbolje što možeš, a ne neprestano brinuti zato što se stvari ne odvijaju onako glatko kako bi ti to želio. - Zaustavio bih se i doručkovao s tobom, Vicky, ali bolje lovim s praznim želucem. - Nije važno - reče ona. - Ali možemo se zaustaviti i popiti kavu ako želiš. - Da si sam, bi li to učinio? - upita ona. - Ne bih. Išao bih ravno tamo kuda idemo jer se strašno uzbudim misleći na one debele prepelice. No, ja baš nisam čovjek od navika. - Slušaj, ne bih htjela da ti ovaj izlet bude drugačiji od ostalih - reče Vicky. - No ipak je drugačiji. - Da? Kako to? - upitala je gledajući ga napeto. - Ti si tu. Ne mogu ti reći koliko mi je drago zbog toga. Uvijek sam želio neku ženu s kojom bih plovio po rijeci. - Kako? - Oh, ženu s kojom bih išao u lov, penjao se po planinama. .. takve stvari. Nemoj se uznemirivati zbog toga. - Znam na što misliš, Hart -reče Vicky ozbiljno. - Pokušavala sam to s Fredom. Išli smo zajedno na skijanje, na pecanje, u lov na jelene i fazane, sve živo smo isprobali. Strašna stvar. - Kako to misliš? - U većini slučajeva Fred bi se brže -bolje napio. Vrlo malo sportskih aktivnosti, a o seksu da i ne govorimo. - Nemoj biti tako ogorčena, Vicky - reče Hart. - Ah - uzdahnula je - oprosti. Ovo je tako različito od svih izleta s Fredom. Hoću reći, krenuli smo kada si rekao da ćemo krenuti, i evo nas ovdje, ti nisi pijan, a nisam ni ja. S Fredom bi to izgledalo otprilike ovako: u vrijeme određeno za polazak, što će reći oko četiri ujutro, on bi bio tako mamuran da ne bi mogao ni oči otvoriti. Kada bi došao k sebi bilo bi već podne, a zna se u koje se vrijeme ide u lov ili na pecanje. Sasvim sigurno ne u podne. Hart je šutio, razmišljajući o Vickynim riječima. Ona je za njega uvijek bila samo lijepa i šarmantna žena. Nije mu nikad palo na pamet da je ona također bila žena koju bi muškarac mogao poželjeti za prijatelja. No odlučio je da pričeka sa svojim sudom o njoj do njihovog povratka iz lova. Stisnuo je jače gas dok su se uspinjali na planinu iznad vinograda Santa Tomasa. Nagnuo se prema njoj i stisnuo joj ruku. Vicky mu se zahvalno osmijehnula i on je ponovo upravio pogled na krivudavu cestu. - Evo još jedne lijepe doline - rekao je vozeći nizbrdicom prema dolini u kojoj su se sve do Pacifika prostirali vinogradi Santa Tomasa. - Znam - reče ona - Fred i ja smo dolazili ovamo kupovati jastoge. Hart je razmišljao o jučerašnjem danu. Nije rekao Vicky da je sreo njenog muža. To ne bi ništa popravilo na stvari, a ona bi zbog toga mogla imati loš dan. Sreo ga je nakon što je izašao iz vinarije i zaustavio se kod Alfredo bara s namjerom da nešto popije. Fred je bio unutra, veoma pijan i glasan. Spazio je Harta i počeo govoriti ružne stvari o Vicky. - Ubit ću tu kučku – vikao je.
- Fred, zašto ne odeš u Prieto bar i popiješ kavu? - upitao ga je Hart. - Nemoj me zajebavati, Hart. Ako te nađem s onom mojom droljom, ubit ću i tebe!
Hart je izašao ne popivši piće, jer nije bilo načina da se izađe nakraj s čovjekom u Fredovom stanju. Prije nego što se udaljio, za njim je dotrčao pipničar, čovjek po imenu Luis. - Ja bih na tvom mjestu bio oprezan, Hart - rekao mu je. - On je opasan. Mislim da će ubiti nekoga. - Njegova žena mu nije ništa skrivila, Luis. - Možda nije. Ali on govori kao čovjek kojemu nisu sve daske u glavi na broju. Čuvaj ga se. - Hvala, Luis, hoću. Bilo mu je drago što nije rekao Vicky za ovaj susret, a znao je da se Fred i ona nisu vidjeli jer bi se inače sasvim drugačije ponašala. Možda su Freda tu noć zatvorili. U Ensenadi nitko tako pijan kao što je to bio Fred ne može dugo galamiti a da netko ne pozove miliciju. Bilo bi dobro da porazgovara s Victoriom o tome, no nije im želio oboma kvariti dan. Možda će se Fred otrijezniti i urazumiti. Ako se to ne dogodi, znači da je uistinu skrenuo s uma. Hart je mogao razumjeti Fredovo stanje. To se u Baji često događalo. Uostalom, i njemu se dogodilo nešto slično. Ili muškarac voli Meksiko a njegova žena ne, ili ga žena voli a muškarac ga ne može podnijeti. Takav je bio slučaj s Fredom i Vicky. Vicky je bila kao stvorena za život na jugu, a Fred se tu osjećao previše beznačajno za svoj ukus. On je bio poslovan čovjek i nije mogao podnijeti to što u Baji nije imao nikakav ugledni položaj. Umjesto da se pokuša dokazati, on se prepustio ravnodušnosti, većinu vremena ne znajući za sebe od tekile. Osim toga, Vicky je bila nekoliko godina mlada od svog muža. Fred je više nego jednom napravio budalu od nje kada je bio u jednom od svojih pijanih stanja. On ju je također i ponižavao, motajući se oko prostitutki ispred njenog nosa. Hartu su bile poznate sve te stvari, ali joj ih nikada nije spominjao. Nešto od toga je vidio vlastitim očima, a nešto je čuo od drugih nakon nekog od njihovih burnih boravaka u Baji. Kada su prošli dolinu Santo Tomas, Hart je ubrzao. Kuće od opeke što su ih viđali uz put bile su sve rjeđe, a slijedili su veliki rančevi s puteljcima što vode do njih. Harta je obuzeo ugodan osjećaj iščekivanja dok su se približavali ranču Alejandro. - Približavamo se cilju, Vicky. - Baš lijepo. Reci mi, tko je vlasnik tog ranča na koji idemo? - Jedan simpatični momak po imenu Alejandro Lopez. On je vlasnik zemlje, ili jednog njenog dijela. Koliko sam shvatio iz onoga što mi je pričao Morey Lanham, nakon jedne od revolucija meksička vlada je svakome dodijelila određenu površinu obradive zemlje, i više od toga nitko ne bi smio posjedovati. Ali mislim da Alejandro i njegove sestre, tetke i stričevi, njegova žena i svi njeni rođaci posjeduju otprilike istu količinu zemlje, tako da je on vlasnik površine od oko 2.500 hektara zemlje. Vicky se nasmijala.
- Alejandro se zatim udružio s Moreyem jer on ima sadnice vinove loze iz doline Napa.
Njih dvoje zajedno uzgajaju vinovu lozu i vjerojatno će na tome zgrnuti čitavo bogatstvo. Jedini problem su prepelice. Lude su za grožđem. - Mora da su vinopije - reče Vicky. - Da - reče Hart - a vino vole u zrnastom obliku. Hart je skrenuo s ceste dok se Vicky smijala njegovoj šali. - Ovo je put za Alejandrov ranč - rekao joj je. - Stvarno se radujem našem lovu - rekla je ozbiljnim glasom. - I ja također. Znaš da su Meksikanci ovdje pokušali s trovanjem prepelica, postavljali su im zamke i tome slično, ali ništa od toga nije im pomoglo da smanje njihov broj. Alejandro mi je jednom rekao da ih se dnevno znalo uloviti u zamke nekoliko tuceta. Kako Meksikanci nemaju pojma o gađanju iz puške, kada sam prvi put pucao u prepelice, nisu se baš jako uznemirile. Jato bi brzo izašlo iz zaklona, ja bih pogodio nekoliko komada i one bi pale dvadesetak metara dalje. Bum, i opet isto. Nikad nisam imao tako dobre mete za gađanje. - Divno zvuči. Ugledali su rančerske nastambe i krenuli prema njima. Došli su do kuće pred kojom je sjedila žena i Hart joj je rekao tko je on. Žena je pokazala prema vinogradima i rekla da je Alejandro tamo. Hart se zahvalio i vratio se u kola. Ugledali su ga u najbližem vinogradu, gdje su bile posađene nove sadnice. Hart mu je rekao da će on i Vicky loviti prepelice čitav dan i pokazao mu dozvolu koju je napisao Morey Lanham. - U redu, prijatelju - reče Alejandro - mi se još otprije znamo. Možete loviti ovdje koliko god hoćete. Hart mu je zahvalio i pozdravio ga. On i Vicky odvezli su se do najudaljenijeg vinograda i parkirali kola uz prašnjavi put. Za vrijeme vožnje vidjeli su nekoliko jata prepelica i Vicky se strašno uzbudila, želeći da izađu iz kola i pucaju u prvu prepelicu koju je ugledala - Bez žurbe, Vicky, neće, nikuda pobjeći Ako namjeravaš pronalaziti ubijene prepelice, morat ćeš se naučiti da ih opažaš i zapamtiš gdje su pale. - Radila sam to za Freda - podsjeti ga ona. - Oh, da, zaboravio sam. Vicky ga je pogledala znatiželjno, ali nije ništa rekla. Osjećala se vrlo ugodno u Hartovom društvu i ustanovila je da ga je čitavo jutro uspoređivala s Fredom. Hart je otvorio kutiju s mecima i stavio nekoliko komada u džep svoje lovačke jakne. - Uzet ćemo samo jednu kutiju. Možemo se vratiti po još ako nam bude trebalo - rekao joj je. - Mislim da je bilo vrlo promišljeno sto si uzeo sve one namirnice - reče ona. - Pivo, sendviče, tekilu i ostalo. - Zoila mi je pomogla da spremim sve te stvari. Ja volim udobnost. Hart je na sebi imao Levisice, vojničku košulju, gumene čizme i prsluk za gađanje, a Vicky kombinezon, bluzu, laganu jaknu i gumene čizme. Imala je traku u kosi, i izgledala je
kao dvadesetogodišnjakinja. Hart ju je upozorio da obuje gumene čizme zbog kaktusa. Sjecanje na njegov prvi lov u ovim vinogradima još je bilo svježe. On i Morey su ugledali jato prepelica, izašli iz kola i krenuli za njima Hart je opalio nekoliko puta i pogodio dvije prepelice. Vidjevši ih kako padaju kojih petnaestak metara dalje, krenuo je da ih pokupi i naletio na kaktus. Trebalo mu je pola sata da izvadi bodljike iz nogu. Morao je skinuti hlače da bi to učinio. Te su mu noći noge bile pune crnih i plavih točkica od bodlji kaktusa, a morao je ukloniti i one koje su mu se zavukle u unutrašnjost čizama. U ovim se krajevima pas ne može upotrijebiti za lov. Dovoljno je da mu se jedna bodlja od kaktusa zabije u nos, i s njim je gotovo. Neki kaktusi su prave male zamke Bodljikavi kruškasti kaktus obično se smjesti na nekoj otpaloj grani. Naiđe lovac, stane na granu i puf! Kaktus se zalijepi za čizmu, otkud ga treba dugo skidati. Upozorio je Vicky na kaktuse za vrijeme vožnje i sjetio se toga ponovo dok su se spremali za lov. - Ići ćemo u vinograd tek kada vidimo ima li što u guštari s ove strane onih brda - rekao je pokazujući rukom na dva brda koja su bila puna divljači. Pogledao je uz cestu prema kolibi u kojoj su živjeli radnici i mahnuo im rukom. - Kako ti kažeš - rekla je Vicky, spremna za lov. Izvadio je cigaretu iz usta i kretnjom joj dao do znanja da hoda s njegove desne strane, malo iza njega. - Pazi na kaktuse - upozorio ju je šapatom. Vicky je oprezno koračala kroz pustinjsko raslinje, a koraci su joj bili gotovo isto tako tihi kao i Hartovi. Hart je začuo šuškanje i stao mirno na mjestu, osluškujući. Mahnuo je Vicky da ostane mirna, a zatim je oprezno učinio još par koraka. Ništa se nije čulo. Zastao je, ponovo osluškujući. Tada su, poput metaka što frcaju iz vatre, prepelice uzletjele s tla stvarajući jato lepezastog oblika, premda se ispočetka činilo da lete u svim pravcima. Hart je naciljao u jednu podeblju prepelicu, opalio i promatrao kako se koprca u oblaku perja. Zatim je naciljao u drugu, povukao okidač i gledao kako ubijena ptica vrtoglavo pada nakon što ju je njegov metak skinuo s jutarnjeg neba. - Hej, ovo su bili izvrsni pogoci, Harti - uzviknula je Vicky dok je on izbacivao drugu čahuru i punio pušku. - Hvala, stara - rekao je smiješeći se. Bio je to divan osjećaj. Uistinu je prokleto dobro započeti dan dvostrukim pogotkom. Vicky je odjurila i pokupila ptice, a njeno je uzbuđenje premašilo Hartovo, ako je to bilo moguće. Krenuli su dalje stjenovitim kanjonom, prolazeći pored juka, cholla kaktusa, saguara i ostalog pustinjskog raslinja. Vicky je stavila prepelice u torbu nakon što im je Hart izvadio iznutrice, kako njihova mala jetra ne bi pokvarila okus mesa. - Ove ptice su debele - reče Hart. - Upravo za fino jelo koje imam na pameti. Hoćeš li ga podijeliti sa mnom? Vicky ga je pogledala. U tom trenutku je pomislio kako izgleda poput mlade djevojke, iako je bila starija od njega. Bili su oboje djeca, sami u ovom kanjonu, okruženi prirodom.
- Voljela bih - reče ona oduševljeno - kada? - Večeras ili sutra uvečer - reče Hart, zadihan od penjanja uz brdo. - Jedva čekam - reče Vicky.
Jutro je prošlo vrlo brzo. Hart je pogodio još nekoliko ptica, a zatim su krenuli nazad prema kolima, pažljivo zaobilazeći mnogobrojne kaktuse. Obrazi su im se zarumenili od napora i uzbuđenja. Malo prije nego što su došli do mjesta gdje su kola bila parkirana, iz jednog grma je izjurio zec i stao preplašeno trčati u polukrug s Hartove lijeve strane. Hart je podigao pušku i povukao okidač upravo u trenutku kada je zec bio nadomak spasonosnog grma. Trznuo se i prevrnuo na tlo kada ga je metak pogodio u glavu. - Opa! - uzviknula je Vicky - to je bio strašan pogodak! - Nije bilo teško - reče Hart - Ne volim loviti zečeve ovom puškom. 16 -kalibarska je najbolja za njih. Ali to će bit; dobar poklon ovdje za meksičke porodice, oni veoma cijene zečje meso. Osim toga nasmiješio se - uhvatila me želja za krvlju. - Zar samo za krvlju? - upita Vicky. Gledao ju je nekoliko trenutaka. - No dobro, možda i za nečim drugim, također - priznao je i usne su mu se razvukle u osmijeh. - Drago mi je to čuti - reče ona prilazeći mu. Uzela ga je za ruku i zajedno su krenuli prema kolima. Osjećao se kao ško larac i bio je sretan što je ona s njim. Sada je bio siguran da je ovo nešto više od običnog lova. Svakako ne samo bezazleno druženje. Bilo je nešto u Vicky što mu se oduvijek kod žena sviđalo: imala je onu odliku ženstvenosti zbog koje se uz nju osjećao vrlo macho, vrlo muževan. Ono što Hart nije znao bilo je to da se Vicky pokraj njega, prvi put nakon dugo vremena, uistinu osjećala ženom. Od tog osjećaja koljena su joj počela klecati i stiskom ruke kao da ga je htjela upozoriti kako već počinje prema njemu osjećati mnogo više nego što je mislila da može. Kada je Hart odgovorio na njen stisak, imala je osjećaj da joj se srce spušta sve do želuca - pa i niže.
U kolima je Hart očistio zeca i isprao mu očišćenu utrobu vodom iz čuture. Podigao ga je u zrak i zazviždao. Mali Meksikanac koji je stajao na trijemu obližnje kuće dotrčao je kada mu je Hart mahnuo. - Ovaj zec će se večeras krčkati u njihovom loncu zajedno s graškom i sušenom paprikom - reče on Vicky. Dječak je došao do njih i Hart je razgovarao s njim na španjolskom. - Donijet ću vam još zečeva ako lov bude dobar - rekao je dječaku koji se zvao Carlos. - Puno hvala, gospodine Hart - reče dječak, uzme zeca i odskakuće prema kući. Vicky je promatrala Harta s divljenjem. - Sviđaš mu se, zar ne? - upita ga. - Ne znam. Volim razgovarati s djecom, s nekima od njih - reče Hart. - Volim djecu. - I ona tebe vole, a jasno mi je i zašto. - Da? Zašto? - upita Hart, premda ga nije previše zanimalo što ona misli u tom trenutku. - Zato što tebe zanimaju drugi ljudi i vodiš računa o njima. To je rijetka vrlina, a mislim da je ti posjeduješ. - Vrijeme je za ručak, ustvari užinu - reče Hart, pomalo smeten - Gladna.? - Kao vuk - odvrati ona. -Nismo ništa doručkovali, a koliko smo propješačili! - Pa, da vidimo što nam je Zoila spremila za jutarnji obrok. Pojest ćemo nešto, a zatim ćemo otići do onog prvog vinograda. Nemoj puno jesti jer ćemo loviti sve do jedan sat rekao je Hart pokazujući na zeleni razlistani vinograd koji je izgledao vrlo primamljivo. - Dobro - reče ona - kako ti kažeš. Znaš što, Hart? - Što? - Ti si prokleto dobar lovac. - To ćemo još vidjeti. Ove prepelice nije bilo teško uloviti jer se u onom kanjonu nisu imale gdje sakriti. U vinogradu imaju gomilu zaklona. Ipak, hvala ti. - Nema na čemu - reče Vicky. - A ti, plavokosa ljepotice, ti si vrlo dobar pronalazač ubijenih ptica. Umotao je ulovljene prepelice u vlažni ručnik koji su donijeli sa sobom i stavio ih na stražnje sjedalo Thunderbirda. Kasnije, kada krenu kući, stavit će ih u mali priručni hladionik koji je tog jutra Zoila napunila vinom, pivom, sirom, salamom i tvrdo kuhanim jajima. - Ovdje sam izgubio barem dvadeset ptica loveći sam - rekao je dok su hodali prema vinogradu. Nosio je mali hladionik, a Vicky torbu sa sendvičima, salvetama, vrčem i priborom za jelo.
- Ne bi trebao loviti sam -reče Vicky onim istim čudnim glasom koji je Hart primijetio
još za vrijeme vožnje prema Alejandrovom ranču. - Kada se najedemo i malo odmorimo, ponovo krećemo u lov - rekao joj je. - Jesi li primijetila da jedino u vinogradima ima hladovine? - Jesam - odvrati ona - Ovdje je tako... tako ugodno, Hart. Podsjeća me na moje djetinjstvo u Virginiji, na ljetna jutra ispunjena mirisom magnolija. - Sjela je na tlo, ne obraćajući pažnju na prašinu. Podigla je koljena i naslonila glavu na njih. Hartu se učinila vrlo mladom i poželjnom. - Prepustit ću tebi da odabereš što ćemo jesti - reče Vicky. Još uvijek sam iznenađena što si spremio sve ove stvari za izlet. - Volim jesti u prirodi - reče Hart otvarajući hladionik i torbu koju je Vicky nosila. Ovdje ima dovoljno svega što čovjeku treba za jedan pristojan obrok. Ja ću uzeti pivo i kuhana jaja. Mislim da bi vino ostavili za ručak. - Oh, ti si takvo zadivljujuće stvorenje, Hart - uzvikne Vicky. - Ovo mi sve izgleda vrlo primamljivo. K vragu i kalorije, uzet ću pivo, malo salame i jedno jaje. Sjeli su na prašnjavo tlo između dva reda vinove loze, polako pijuckajući i žvačući svoj obrok. Promatrao ju je. Bili su sami, a u vinogradu je bilo mirno i tiho. Sa svom tom vinovom lozom naokolo, dovoljno visokom da im radi hladovinu, činilo se kao da nema nikoga osim njih u čitavoj dolini. - Što još dobro radiš? - upita ga ona. - To ti ne smijem reći - odvrati Hart. - Smiješ, ali nećeš. Ali ja bih to mogla otkriti. - Mogla bi - reče on pijuckajući pivo i gledajući je prazno, jer je nije htio gledati onako kako bi to želio. Nakon što su se najeli i prošvrljali uokolo, ono Što su oboje željeli, počelo se događati prilično spontano. - Hvala ti, Hart - reče Vicky iskreno. - Na hrani? Ništa zato. Ja bih tebi trebao zahvaliti što si došla sa mnom. - Ne - reče ona. - Nisam na to mislila. Hvala ti što si učinio da se osjećam kao žena. Hart je razmišljao nekoliko trenutaka. Vicky je bila tu, blizu njega, lijepa i poželjna. Glas ju je izdao. Bio je ispunjen zvukom šuštanja plahti. Pa ipak, Hart se dvoumio. Smatrao ju je prijateljicom, a prijateljice se ne povaljuju po vinogradima. Osim toga, nije htio da se kasnije pokaže kako je iskoristio povoljnu situaciju, Ona je bila ljuta na muža, što je njemu itekako olakšavalo stvar. No, Hart nije bio od onih koji uzmiču pred takvim izazovima. Ponekad je ženi potrebna dodatna ljubav, čak i ako ona dolazi od prijatelja. Vicky nije bila šiparica, već odrasla žena. I dok je jedan dio nje bio zreo i razuman, drugi je još uvijek bio osjećajan i čedan. Konačno, nakon stanke koja se oboma činila duga kao vječnost. Hart je progovorio. - Slušaj, Vicky, priznat ću ti sve. Mislim da si ti prava žena. Ustvari, prokleto dobro znam da jesi. Želim voditi ljubav s tobom, sada i ovdje. Ali htio bih da znaš da sam te poveo sa sobom zadajući sebi vrlo stroge uvjete: prste k sebi, ništa ne pokušavaj. Trudio sam se
koliko god sam mogao da budem ispravan. Oprosti ako sam ostavljao utisak da, su mi namjere nečasne. - Nemoj, Hart - prekine ga Vicky. - Nemoj više govoriti o tome. Znam što mi želiš reći, no to uopće ništa ne mijenja na stvari. Posegnula je za njegovom rukom, dodirnula je i pogledala ga u oči. Poljubili su se. U trenutku kada su im se usne spojile, sva uzdržljivost, svo prenemaganje, sva proračunatost, nećkanje i prethodna neodlučnost istopili su se poput voska na jakom plamenu. Spojena poljupcem, njihova uzdrhtala tijela su se dodirivala, trljajući se jedno o drugo, njegova široka prsa o njene bujne grudi. Svojim je jezikom otvorio njezina, usta, ljubeći je snažno i strastveno. Pod rukama je osjećao toplinu njenog tijela ispod tanke bluze. - Oh, Hart, tako te silno želim - rekla je tiho kad su se odvojili nakon snažnog poljupca. - Bože, Vicky, nisam znao da će nam se ovo dogoditi. - Nije me briga, A tebe? - Ni mene, Vicky. Želim te. Njeno tijelo se pripilo uz njegovo i, u trenutku kada više nisu mogli izdržati mučenje, sjeli su na tlo, skinuli odjeću i rasprostrti je po prašnjavoj zemlji između čokota vinove loze. Vicky je bila prekrasna bez odjeće. Oko njih čuo se cvrkut ptica i zujanje kukaca. Vcky je legla na rasprostrtu odjeću i on je jeo do nje, ne skidajući pogled s njenog skladnog tijela. Ona je, kao slučajno, stavila ruku na nabreklinu među njegovim nogama i stala ga nježno masirati. Hart se primaknuo bliže i Vicky se podigla na koljena, spuštajući glavu prema njegovom ukrućenom udu, usana lagano otvorenih. Hart je zabacio glavu kada su njeni spretni prsti vješto otvorili zatvarač na hlačama i njene vlažne usne dodirnule su njegov penis, osjećajući kako mu se val snažnog uzbuđenja širi tijelom. Vickyn jezik i usta vješto su obrađivali njegov glavić, izazivajući u njemu sve veće uzbuđenje i želju da se spoji s njom. Pogledao je njeno tijelo primamljivo ispruženo između dva reda vinove loze. Nije se iznenadio kada je ustanovio da nije prava plavuša. Ne bi mu se toliko svidjela da jest. Gusti grm među njenim nogama bio je svijetlo smeđe boje i činio se svilenkast na jutarnjem svjetlu. Više bi mu se sviđao da je bio još gušći, kao u Meksikanki il i Talijanki, kao Wynnin ili Carlin, ali u tom trenutku nije zbog toga uopće mario jer su Vickyna usta radila nezaustavljivo i strasno, od čega mu se vrtjelo u glavi, Sviđale su mu se njezine noge. Bile su lijepo oblikovane, glatke i čvrste. - To što radiš budi u meni želju da te tucam - reče Hart. - Da li uvijek tako govoriš ženama s kojima vodiš ljubav? - upita ga Vicky, mičući usta s njegovog uda. - Uvijek. - Pa, ako ti to pričinjava zadovoljstvo, Harte Conrade - rekla je smiješeći se - spremna sam da se poševim s tobom. - Onda neka tako i bude - reče Hart privijajući je u zagrljaj. - Potraži me prvo prstima - šapnula je i Hart ju je snažno poljubio, položivši ruku na onaj čupavi dio njenog tijela koji ga je toliko privlačio.
Njene noge su se lagano razdvojile i Hart je spustio ruku do vlažnog ulaza u središte užitka, razdvajajući prstom njene usne. Sviđalo mu se to što je zatvarala oči dok ju je ljubio, pitajući se zašto i on ne zatvori svoje. On to nije činio jer je želio vidjeti njeno lice i pogledom obuhvatiti svu njenu ljepotu. Bila je vlažna i sluzava, i nije mu bilo teško pronaći njen klitoris. Vicky je zastenjala kada je osjetila kako joj slatki bol poput strujnog udara prolazi kroz kičmu., Nesvjesno, je razdvojila noge, spremna da ga primi u sebe. Kada je osjetio da joj je dosta predigre, legao je na nju i čvrsto je stisnuo uz sebe, osjećajući toplinu njenog tijela uz svoje. Poljubio ju je snažno, prodirući svojim udom u nju, lagano klizeći vlažnim stijenkama njene vagine, Vicky je širom razdvojila noge, podižući bokove da mu omogući lakše prodiranje. Njeno tijelo je podrhtavalo od slasti koja je svakim Hartovim ulaskom u nju bivala sve snažnija - Vicky, ovo je ljepše nego što sam mislio da će biti. Tako je dobro biti u tebi. - I meni je ljepše nego ikada dosad. Stvarno to mislim. Puno ljepše. - Nisam ni sanjao da će biti ovako dobro - zastenjao je ponovo prodirući u nju, oduzimajući joj dah i sposobnost govora i razmišljanja. Prodirao je sve brže i brže, sve dublje i dublje, sve dok nije začuo Vickyn vrisak. - Oh, dragi, svršavam, svršavam! Valovi orgazma širili su se njenim tijelom dok se Hart teškom mukom svladavao da i on ne svrši. - Dragi Hart - reče Vicky - ovo mi se još nikada nije dogodilo. Imala sam orgazme jedan za drugim, niti jedan muškarac me nije ovako zadovoljio. Počinjem sumnjati da nisam normalna. - Normalna si, Vicky, ne moraš uopće brinuti zbog toga. - Ali ovo je tako, tako posebno. Ne razumijem to. S Fredom... ne mogu reći da me nije zadovoljavao. Ali nikad ovako. S njim mi nikad nije bilo ovako lijepo. - Drago mi je da si sretna - reče Hart. Potvrdio je svoju izjavu ponovnim prodiranjem u nju. - Isuse, tako me dobro ševiš, Hart - reče Vicky, - Osjećam svaki centimetar tvog uda u sebi. Molim te, nastavi s tim što radiš, ali pusti me da kažem Što osjećam. To mi tako puno znači. Hart, želim da znaš jednu stvar. - Da? - Želim da znaš da ne ležim ispod tebe, hoću reći da ne vodim ljubav s tobom zbog Freda, već zbog tebe. Samo zbog tebe. t ebe. Znam da to zvuči glupo, ali vjeruj mi da je tako. - Znam - reče on. - Smijem li to reći na drugi način, Hart? - upitala je. - Ne znam, probaj. - Sviđa mi se kako me jebeš - reče Vicky, počinjući ponovo izvijati bokovima. Nakon nekoliko trenutaka Hart je dosegao vrhunac, i njegovo se sjeme razlilo u dubinama njene vagine. - Jebi me, jebi me, tako..., jebi me, Hart!
Premda je već svršio, Hart je nastavio, ne htijući joj uskratiti užitak još jednog orgazma. Njeno tijelo je drhtalo i grčilo se kada je dosegla vrhunac koji joj je oduzeo dah svojom silovitošću. Čvrsto ga je stisnula, pokušavajući produžiti zadnje trenutke slasti, koja je polako jenjavala. Tada su začuli pucanj i uspravili se, preplašeni.
Ugledali su dim na kraju vinograda, prilično daleko od mjesta na kojem su se nalazili. Kada se dim razišao, vidjeli su muški lik kako pijano tetura u njihovom pravcu. - Isuse, Hart - uzviknula je Vicky. - To je Fred! - Po svemu sudeći, ima namjeru da nas ubije - reče Hart i gurne je među čokote. Fred Bronson je stajao tamo, na dalekom kraju vinograda, s dalekozorom koji mu je visio oko vrata. Još jednom je opalio iz puške. Bio je gotovo 150 metara daleko od njih, ali Hart je po načinu kako je pucao ustanovio da nije u stanju procijeniti udaljenost. Ako im priđe malo bliže, pucanj poput ovoga bit će za njih koban. - Dođi, Vicky - reče Hart. - Bježimo dok on puni pušku. Znao je da Fred ima 16-kalibarsku dvocjevku u čije ležište stanu samo dva metka. Hart je zgrabio svoju pušku i zajedno s Vicky odjurio izvan Fredovog vidokruga, a znoj s njihovih tijela sušio se na suncu i vjetru dok su trčali. Barry Backus se podigao s Yeve s divljim sjajem u očima Nije se uspio zadovoljiti. Znao je zašto je bio razočaran zbog Yeve. Ležala je pod njim kao komad drveta i zato je bio bijesan. - Ti si truba, Yeva - reče joj, još uvijek dašćući. - Nisi se tako ševila s Conradom. - Ti ne vodiš ljubav kao Conrad - odvrati Yeva hladno, nadajući se da će je Barry ostaviti na miru. - Gledao sam svaki tvoj pokret dok si se ševila s njim, kujo. Previše si uživala u tome. U čitavom svom jebenom životu nisi imala takve orgazme! - To što kažeš je točno, mužu moj - reče ona. - Nikad nisam bila tako zadovoljna. Barry ju je udario po ustima. Yeva nije ustuknula, samo se malo trznula od jačine udarca. Njen prkos još je više razbjesnio Barrya, pa ju je udario još jednom. - Na Yevinim usnama su se pojavile kapljice krvi. - Taj nitkov - reče Barry. - I on će dobiti svoje. A ti se nikada više nećeš ševiti s njim. - To je bila tvoja želja - rekla je mirno, oblizujući krv s usana. Barry je ustao s kreveta, otpuhujući ljutito. Otišao je do ormara i navukao hlače i sportsku košulju. Zatim se uputio u kupaonicu, počešljao se i stavio na lice losion. Bio je još uvijek znojan od napora neuspjelog seksa i losion mu nije puno pomogao. Već je bilo podosta vruće, premda je tek bilo rano jutro. Vratio se u sobu i našao Yevu odjevenu u dugu bijelu haljinu, jednu od onih kakve je uvijek nosila, s visokim ovratnikom i širokim rukavima. - Još uvijek mislim da si truba - reče Barry. - Uopće se ne trudiš kad si sa mnom. Biti s tobom je isto kao da jebem je bem stup. - Ti me ne potičeš na djelovanje - reče ona.
- Ne? Ne trudiš se. Sa mnom. Ali, s Conradom, to ti ide. Droljo! - Nisam znala kako će biti. To je bila tvoja ideja. Uživao si gledajući nas. - S njim si bila sasvim drugačija. Dala si mu nešto Što meni nikad nisi - rekao je, gotovo
plačući. Yeva je češljala kosu, neosjetljiva na njegovo histerično blebetanje. - Nećemo se svađati - reče ona. - Ja nisam profesionalka. Ne mogu miješati i izvijati se kao one tvoje kurve. - S Conradom si itekako miješala. - On me je poticao na to. I ti bi mogao činiti isto. - Kako to misliš? - Trom si i grub kada vodiš ljubav sa mnom. - Sranje. Radim to isto tako dobro kao i bilo tko drugi. - Kao medvjed si – izvališ se na mene, uguraš mi kitu i prospeš sjeme. To je sve. To nije vođenje ljubavi nego pohota, a ja ti služim kao spremnica za spermu. - Zašto mi to nikad prije nisi rekla? - upitao je drhtavim glasom. - Zato što nisi nikad pokazao zanimanje za moje osjećaje - reče ona okrenuvši se prema njemu, kose uredno počešljane. - Sranje - reče Barry. Yeva je izašla iz sobe i uputila se u kuhinju da kaže Margariti da pripremi doručak. Barry je krenuo za njom, osjetivši glad zbog koje mu je bijes malo splasnuo. Nije mogao dugo izdržati bez hrane poslije seksa. Zaokupljen mislima o Yevi, zaključio je da mu ona nikada neće biti jasna. Bila je previše ravnodušna i pasivna. Nije mu se svidjelo njeno drsko ponašanje prema njemu, no smatrao je da će je drugi put već dovesti u red. Sada su njegove ljubavničke sposobnosti došle u pitanje i osjećao je da se nekako mora dokazati, ali nije znao kako. Nisu puno razgovarali za vrijeme doručka. Cisteći ostatke jaja s tanjura komadom kruha, Barry je napomenuo kako bi volio znati što će Conrad raditi tog dana. - Otišao je u lov s onom plavokosom Amerikankom - reče mu Margarita. - Otišao je u lov? Kako znaš? - upitao je sumnjičavo. - Zoila mi je rekla. Bila je jutros ovdje, došla mi je pokazati knjige koje joj je njezin gazda kupio. Bilo je vrlo rano. - Dođavola - reče Barry sam sebi. Znači, Conrad je na izletu s onom Bronsonovom namigušom. Baš krasno. Ustao je od stola i krenuo u dnevnu sobu, gdje je Margarita počela s pospremanjem. Prišao joj je i zavukao ruku ispod njezine haljine. Margarita se poslušno prepustila njegovim milovanjima, ne govoreći ništa. Bila je vrlo dobro plaćena, i zato je ostala s ovim čudnim ljudima i dozvoljavala im da se naslađuju njezinim tijelom. Barry joj je rukom razdvojio noge i s lakoćom ugurao prst u vaginu. - Imaš bolji muf od Yeve -rekao joj je, uhvativši je za dlačice. Yeva je odsutno gledala u prizor i nije ništa rekla. Barry joj je uputio hladan pogled i izvadio prst iz Margaritine pice.
- Danas će biti ludnica od dana - rekao je samome sebi. - Ludnica od dana. Odlazim,
Yeva. - Doviđenja, Barry - reče ona, ne bez nježnosti - Nastojat ću da ti budem bolja žena. - U redu, Yeva. Žao mi što sam bio grub prema tebi. I ja ću nastojati da budem bolji.
Vidimo se večeras. Oboje su lagali i bili su svjesni toga. Barry je mahnuo Margariti dok je išao prema stražnjim vratima. Bila je neka crta okrutnosti u Barryevom karakteru, koja je svakim danom sve više dolazila do izražaja. Margarita je to osjećala i bila je uznemirena. Yeva je, naprotiv, bila očarana time. Budući da ona sama nije bila okrutna, oduševljavalo ju je kada bi zapazila okrutnost kod drugih ljudi. Voljela je borbu bikova i uživala je u prizorima prolijevanja krvi, pa čak i svoje vlastite. Barry je vozio prema gradu i, kada je prošao pokraj Conradoye kolibe, oči su mu se suzile i zlobno zasvjetlucale. Morao se sastati s nekim mušterijama, a nakon toga bit će slobodan. Poslije ručka će svratiti do Zoile. Znao je da će se Hart čitav dan zadržati u vinogradima, a kad se vrati s izleta, njegova služavka više neće biti djevica. Zlobno se nasmiješio samom sebi skrećući za ugao i vozeći auto-putem prema gradu. Zoilu je iz poslijepodnevnog drijemeža probudilo neobično dahtanje i miris alkohola. Otvorila je oči i ugledala podbulo lice Barrya Backusa iznad sebe. Pogledavši u njegove crvene oči znala je da je pijan kao čep. Grlo joj se steglo od straha dok se povlačila unazad na krevetu, žaleći zbog svog običaja da spava samo u gaćicama. - Vidi, vidi, ptičica se probudila - reče Barry na engleskom. - Pa, Zoila, kako si mi ti? - Ne razumijem, gospodine - reče ona, očiju raširenih od straha. - Ne razumiješ, je li? Ali ovo ćeš razumjeti, ti mala jumferice. Poševit ću te uzduž i popreko. Probušit ću taj tvoj glupi himen. Da li me sada razumiješ? Razumjela je o čemu govori, ne iz njegovih riječi, već zato što je skidao hlače. Sjedila je na krevetu, shvativši da ne može pobjeći krupnom čovjeku koji se ustobočio ispred nje. Piljila je u njega, užasnuta, a strah joj je stezao grlo. Gledala je kako skida gaće i baca ih na pod, njišući se ispred nje. Njegov mali produžetak visio je poput mlitavog pilećeg vrata iz nabora sala ispod obješenog trbuha. Izgledao joj je smiješno i nestvarno. Vidjela je već oca i brata kad su se kupali, ali oni nisu bili drugačiji. Ovaj je bio neukusan: ružan i previše tanak i kratak, ljubičast kao da je netko mlatio štapom po njemu. - Molim vas - reče ona -nemojte mi ništa učiniti. Jako se bojim. - Začepi - reče on na španjolskom, glasom promuklim od alkohola. - Uživat ćeš u onome Što ću ti uraditi. Ne želim da se boriš sa mnom. Neću nikakvih problema s tobom, razumiješ? Vidjevši da joj prilazi, Zoila se povukla što je mogla dalje od njega, leđima prislonjena uz zid. - Bojim se. Ne želim da me dirate. Barry se nagnuo prema njoj i zgrabio je za ruku. - Moraš biti poslušna - reče joj - dođi bliže, da te vidim. Zoila je počela plakati, ispunjena strahom i užasom. Pokušala se povući unazad, ali nije se mogla oduprijeti ovom snažnom čovjeku koji ju je vukao prema rubu kreveta
Pala je na pod, i Barry ju je stao vući prema svom smiješnom klimpaču. - Molim vas, nemojte mi ništa učiniti - zavapi Zoila. - Nemojte me povrijediti, molim vas. - Začepi - reče Barry odrešito, dovukavši je do vrata spavaće sobe. Krevet je bio uredno napravljen, i Barry je prasnuo u smijeh ugledavši ga. Zoila je osjetila kako joj koljena klecaju. Znala je što ovaj debeli Amerikanac namjerava učiniti s njom. U sobi nije bilo ničega osim kreveta i ormara. Namjestila je krevet tog jutra misleći kako je lijepo učiniti takve stvari za čovjeka kao Što je gospodin Hart. - Skini gaćice - naredi joj Barry. - Ne - reče ona - molim vas. Nije lijepo to što činite. Gospodinu Hartu se to neće svidjeti. - Prestani sa sranjima i skidaj gaćice ili ću ti ih ja strgnuti. Barry je skinuo košulju i bacio je na pod, piljeći u nju. Sada je na sebi imao još samo cipele. Navalio je na nju i iznenađujućom brzinom dohvatio elastiku na njezinim gaćicama. Strgnuo ih je s nje i bacio na pod. Zoila je stajala gola pred njim. Barry Ba rry ju je gutao očima, pijano se njišući. - Vidi, vidi, mala seljančica nema ni tako loše tijelo. Sise su još male, ali crni grmičak medu nogama prilično je gust. Noge nisu loše, gotovo isto tako dobre kao Yevine, bolje nego Margaritine - mrmljao je Barry sam sebi u bradu. Zoila ga je gledala, još uvijek se nadajući da će imati milosti prema njoj. Nije htjela d a ovaj odbojni čovjek gura onu svoju neukusnu stvar u nju. Bio je previše ružan i ovo nije bila romansa, već silovanje. Ako joj se to dogodi, njezin stid bit će neizreciv. On se mora predomisliti. Sigurno će uvidjeti da je ona premlada i previše uplašena da bi je povrijedio. Željela je da smogne snage i objasni mu sve to. Željela, je da prestane tako buljiti u nju i pričati sam sa sobom na engleskom, kao što je to u tom trenutku činio. Ali Barry nije imao milosti prema njoj. Stisnuo ju je uz sebe. Zoila je pokušala pobjeći, ali on je bio previše krupan i jak za nju. Njegovo bijelo i gojasno tijelo bilo je znojno i grozno je zaudaralo. Njegov teški dah ju je gušio, i kad ju je htio poljubiti, pokušala ijeokrenuti glau ali Barry nije bio od onih koji se mogu odbiti, pa su se njegove usne ipak spustile na njene. Zoila je mislila da će se onesvijestiti od smrada i gađenja. Sada je bila sigurna da će joj učiniti ono čega se toliko bojala. Znala je da će joj oduzeti nevinost i tako je učiniti potpuno bezvrijednom za čovjeka kojega će voljeti i željeti da se uda za njega. Znala je sve to i bila je veoma tužna, isto onako tužna kao što je bila kada se njen mlađi brat, Hernando, utopio prije dvije godine. Grozno se osjećala gledajući kako neki čovjek diše na njegova usta i pritišće mu stomak pokušavajući ga vratiti u život. Ali on nije ponovo počeo disati i tuga je ostala u njoj još dugo vremena nakon toga. Barry je osjetio kako mu se ud ukrućuje dok je držao Zoilu u zagrljaju, izbezumljen od pohote. - Nemojte, molim vas - pokuša ona ponovo, glasom slabašnim i bez nade. - Začepi gubicu - reče joj Barry grubo. Ležala je na leđima i mogao je vidjeti ono što je želio. Sjeo je na krevet, držeći je jednom rukom za gležanj, a drugom masirajući ud da mu ne bi ponovo omlitavio. Pokušao je usredotočiti pogled na nju, želeći je zapamtiti onakvu kakva je bila u tom trenutku. Želio je gledati njenu djevičansku vaginu, a zatim prodrijeti u nju i
ševiti je sve dok ne bude vrištala za milost. Ako Yeva misli da on nije pravi muškarac, t rebala rebala bi vidjeti što će učiniti ovoj meksičkoj jumferici. On da nije pravi muškarac! Sranje, pokazat će on njoj. Legao je na Zoiiu i ona je čvrsto stisnula noge. Ošamario ju je. - Nemoj se opirati - reče joj - opusti se. Okrenula je glavu od njega i on ju je uhvatio za vilice, okrećući je licem prema sebi. - Gledaj me dok te ševim - reče joj. Zoila je stisnula usne, ali je gledala u njega. Osjećala je njegov dah na svom licu i njegov ukrućeni ud na nozi. Pokušao joj je razdvojiti noge, no ona ih je i dalje držala čvrsto stisnute. Ponovo ju je ošamario. - Raširi noge - naredio joj je. Poslušala je, no i dalje je bila vrlo napeta. Barryu nije bilo lako ući u nju. Gurao je ovdje i ondje, ali Zoila je bila tako kruta da nije mogao prodrijeti dalje od njenih usana. - Morat ćeš se opustiti - reče joj. - Više će te boljeti ako budeš ovakva. Širom rastvori noge i opusti stomak, inače ću te rasporiti svojom kitom. Barry je uhvatio rukom ud. Usmjerio ga je prema njenoj vagini i pokušao ponovo, uspijevajući ugurati samo vrh. Bila je potpuno suha, i to mu je još više otežavalo prodiranje. - Slušaj - reče joj - nema smisla da se opireš jer ću te ionako razdjevičiti. Smiri se i raširi noge. Ako ostaneš ovako nervozna i ukočena, užasno će te boljeti. Zoila je osjetila neizmjernu tugu i počela plakati. Vrh njegovog uda bio je u njoj i činio joj se velik i debeo kao panj. A sad ćeš vidjeti svoje, ti mala meksička jumferice - reče Barry gurajući svoj ud u nju svom snagom. Nekoliko puta je došao do njenog himena, ali ga nije uspio probiti. Uložio je sav svoj napor u prodiranje, i konačno osjetio kako se opna kida i kako mu topla krv oblijeva ud. - Uspjelo je – zastenjao je. - O, bože - mrmljala je Zoila - oprosti mi. Ovo nije moj grijeh. Barry je nastavio s prodiranjem, dašćući od napora i uzbuđenja. Slina mu se skupila u kutovima usana, a oči su mu se izbuljile. Probušio sam ga, mala. probušio sam ga - mrmljao je zadovoljno. Zoila se pitala zašto je bol popuštala. Osjećala je njegov ud u sebi i neka neobična ugodnost počela joj se širiti tijelom. Bila je postidena zbog toga. On je zao, razmišljala je, i to što mi radi je grozno. Pa ipak, ugodan osjećaj koji ju je obuzeo nije mogla otjerati.. - Sad te jebem onako kako treba, mala - govorio je Barry sam sebi. Znao je da Zoila ne razumije engleski, no uzbuđivalo ga je da govori takve stvari. Nadao se da će mu uspjeti uzbuditi je toliko da joj se svidi s vidi to što joj radi. - Sviđa ti se ševa, je li, djevojčice? Zoila je tiho molila. Nadala se da će Barryu čitava stvar uskoro dosaditi, da će se umoriti i pustiti je na miru. Uzbuđenje ju je sve više obuzimalo. Barry je osjetio promjenu u njoj.
Ubrzao je ritam, prodirući u nju silovito, daščući i znojeći se od napora. - Ševim te, mala, dobro te jebem - stenjao je uzbuđeno. Zoila više nije mogla kontrolirati svoje, pokrete uslijed snažnog uzbuđenja koje ju je obuzelo. Usprkos dubokoj odbojnosti prema čovjeku koji se znojio i stenjao iznad nje, strah ju je napustio i osjećala je toplinu i uzbuđenje po čitavom tijelu. Barry je znao da će ona uskoro imati prvi orgazam u svom životu, i to ga je jako uzbudilo. - Izvrsno, djevojčice - rekao je - veličanstveno. Zoila je zastenjala izgubivši se u vrtlogu užitka kakav dotada nije poznavala. Barry je nastavio s prodiranjem i usporio kada mu se sjeme stalo razlijevati njenom unutrašnjošću. Zadrhtao je izbacujući posljednje kapi sperme, a zatim se podigao s nje i svalio na krevet. Prije nego što je shvatio što se događa, Zoila je skočila s kreveta i odjurila u kuhinju. Zgrabila je veliki kuhinjski nož s kojim je običavala rezati rajčice i luk, drhteći od straha. Barry Backus je nahrupio u kuhinju, crven od bijesa. Ugledao je Zoilu i pojurio prema njoj, ne vidjevši nož koji je držala ispred sebe. - Ne! - vrisnula je, no bilo je prekasno. Barry je natrčao na nož koji mu se zabio iznad prepona. Oštrica je udarila u kost, što je u tišini kolibe jezivo zazvučalo. Zateturao je mlatarajući rukama, a krv se u mlazevima razlijevala svuda oko njega. Oći su mu se izvrnule, a lice poprimilo izraz zaprepaštenosti. - Majko, moja, zavapi Zoila, gledajući ga kako pada i uvija se poput zmije, smrtno ranjen.
Široko lišće vinove loze šuštalo je pri dodiru s njihovim golim tijelima. Glave su držali prignute, tako da Fred ne može vidjeti gdje se nalaze. Hart je vukao Vicky za sobom, trčeći između redova vinove loze s puškom u drugoj ruci. Fred Bronson nije poznavao ranč, no znao je da su njih dvoje u škripcu jer je oko vinograda bila čistina preko koje nitko nije mogao nezamjećeno proći. Bio je dovoljno pijan da se odluči na ubojstvo i dovoljno trijezan da se sjeti kako treba loviti. A negdje u vinogradu nalazio se njegov plijen, nevjerna žena i onaj razvratni, kurvin sin, Hart Conrad. - Kvragu - reče Hart Vicky - trebao sam napuniti pušku kad sam ubio onog zeca. Ima još samo jedan metak unutra - potapšao je pušku i sagnuo glavu da ga Fred Fre d ne bi vidio. - Sad smo u debelim govnima - šapnuo je. - Fred nas može svaki čas ugledati i upucati kao zečeve. - Bez obzira što se dogodilo, Hart - reče Vicky, gledajući ga u oči - želim da znaš jednu stvar. Ti si silan momak, i mislim da sam se zaljubila u tebe. Hart je šutio. Nije znao što da učini s njenim priznanjem. To je njegov već poprilično zamršen život činilo još zamršenijim. Glavom su mu jurile misli o njihovoj nezgodnoj situaciji. Nije baš ugodno kad netko vreba na tebe, osobito ako ima pušku i spreman je ubiti. Nekoliko trenutaka kasnije oboje su se ukočili od praska Fredove puške. - Kvragu - reče Hart -opazio nas je. Dođi, Vicky, moramo se skloniti na neko drugo mjesto dok on puni pušku. Potrčali su ponovo prignutih glava, pitajući se kad će ovoj igri skrivača doći kraj. Mora misliti, govorio je Hart u sebi. Fred je u trijeznome stanju bio dobar strijelac. Ako im se primakne dovoljno blizu, može ih lako pogoditi. Odjednom mu je pala na pamet dobra zamisao. - Imam ideju, Vicky. Potražit ću nedje jedan od onih bodljikavih kruškastih kaktusa. Ti ćeš baciti kaktus na Freda i tako mu skrenuti pažnju. Moramo nekako preokrenuti situaciju tako da prednost bude na našoj strani. Na kraju vinograda našao je potrebni kaktus i dao joj ga. - Evo, uzmi ga i pazi da se ne nabodeš. Kada ti dam znak, naciljaj i baci ga ravno na Freda. Odsada nadalje mi lovimo njega. Začuo se Fredov glas. - Smrdljive gnjide! - vikao je - naći ću vas, ništarije! Čuli su ga kako se probija kroz vinograd u potrazi za njima. Hart je također čuo prepelice kako kvocaju i šuškaju upravo ispred Freda. Po zvuku je odredio njegov položaj i nastavio se šuljati između redova vinove loze. Vicky ga je slijedila. Hart se nadao da Fred stvara dovoljno buke da ne može čuti njihovo kretanje.
Prvo je ugledao njegove noge. Stavio je prst na usta, upozoravajući Vicky da bude tiha. Jato prepelica bilo je upravo ispred njih i, prilazeći još bliže, ugledali su Freda kako poteže iz boce tekilu. Hart se nagnuo prema Vicky. - Na moj znak se uspravi, baci kaktus na njega i odmah se sagni - šapnuo joj je na uho. Vicky je klimnula glavom. - Pazi da se odmah sagneš - upozorio ju je još jednom. - Hoću - prošapće Vicky. Fred im je već bio dovoljno blizu. - Sad! - reče Hart glasnim šapatom. Oboje su se uspravili i izašli iz zaklona. Tada se sve dogodilo u trenutku. Jato prepelica se podiglo sa zemlje, stvarajući metež i buku lepetanjem krila. Kada se Fred okrenuo, Vicky je bacila katus na njega. Fred se, izmaknuo i tada je Hart povukao okidač. Zrak se ispunio dimom kada je puška opalila. Hart je vidio kako se Fred ukočio, pogođen metkom. Vrisnuo je i srušio se na tlo, lica oblivenog krvlju. Potrčali su prema njemu, strahujući da nije mrtav. - Preživjet će, Vicky. Dodi, moramo se brzo obući i prevesti ga u Ensenadu. Fred je ležao na prašnjavoj zemlji i cvilio od bola. Pogodak nije bio smrtonosan jer je bio dovoljno udaljen kada je Hart pucao na njega. - Ja... žao mi je što se ovo dogodilo, Hart - reče Vicky tužno. - I meni, Vicky. Nećeš se više morati gnjaviti s Fredom nakon ovoga, ako ne želiš. Ja ću svjedočiti za tebe. - Hvala, Hart - reče ona -stvarno ne znam Što da radim. - Potpuno te razumijem, Vicky. Učini ono što smatraš da je najbolje - rekao joj je. Vicky mu je uputila pogled pun zahvalnosti. Iznenada joj se izraz lica promijenio kao da se upravo nečeg sjetila. - Odmah se vraćam, Hart -reče mu. Hart se počešao po glavi. Kuda li, kvragu, sada ide? Otkrio je to nekoliko trenutaka kasnije. Vicky se vratila noseći dvije mrtve prepelice u ruci. Izgledala je kao pripadnica nekog primitivnog plemena na povratku iz lova, naga kao danja svjetlost i ljepša nego ikad. - Zar nisi vidio što se dogodilo? - upitala ga je. Hart je odmahnuo glavom. - Pogodio si dvije prepelice onim metkom. - Neka sam proklet - reče Hart - neka sam dvostruko proklet. Vožnja nazad bila je duga i neugodna. Hart je zamolio Alejandra da doveze Fredova kola u Ensenadu. Možda bi se, mislio je, Vicky i on mogli vratiti po kola i... ne, sada je sve bilo pokvareno. Trudio se da ne mrzi Freda, ali to je bilo vrlo teško. Kvragu, život je uistinu prava zbrka. Policija je uprvo odlazila kada su se on i Vicky dovezli do plave kolibe. Kapetan Ernesto Valparaiso je ispričao Hartu što se dogodilo.
- Naša istraga u vezi s ovim slučajem je završena. Ustanovili smo da je bila riječ o
samoobrani. Djevojka se želi vratiti kući i mi ćemo še pobrinuti za nju ako platite troškove prijevoza. Hart mu je dao novac. Zoila je izgledala krhko i bespomoćno. - Stvarno tako želiš? - upitao ju je. - Vratiti se kući, svojoj obitelji? - Da - odvrati Zoila s tugom u glasu. - Budi dobra, malena - rekao joj je. - Hoću. Hvala, Hart - reče ona - neću Vas zaboraviti. Vicky i on stajali su još dugo pred kolibom. Bilo mu je drago što su odvezli Freda u bolnicu prije nego što su došli ovamo. Činjenica da je ona sitna djevojčica ubila Barrya Backusa, bila mu je teško prihvatljiva. Zamračilo mu se pred očima kada se sjetio što joj je taj divljak uradio. - Idemo nešto popiti, Vicky - rekao je. - Ne hvala, Hart - odvrati ona - Ja,.. htjela bih biti sama neko vrijeme i dobro razmisliti o svemu. Nadam se da nemaš ništa protiv. - Naravno da nemam, Vicky. Samo idi. Ako me zatrebaš, ja sam tu. Poljubila ga je prije nego što je sjela u Thunderbird i odvezla se prema zaljevu Estero. Ponovo sam, mislio je Hart gledajući kako Vickyna kola nestaju u daljini. Nije želio ući u kolibu. Nadao se da su je dobro izribali i uklonili tragove onoga što se unutra dogodilo. Miris smrti ga je zapuhnuo kada je ušao, a nekoliko novih duhova pridružilo se starima. Koliba je bila čista. Nikakvih tragova, barem ne u kuhinji. Krevet je u spavaćoj sobi bio ispremetan i Harta je obuzela duboka tuga. Zatvorio je oči, boreći se sa suzama. Trebao bih razgovarati s Yevom, mislio je. Ali ne sada. Nije imao snage. Potražit će je sutra. Uzeo je bocu tekile i sjeo pokraj prozora. Gledao je kako se sunce gasi i pada mrak. Nebo su prekrili gusti oblaci, a mjesec se skrivao negdje iza njih kao da se stidi pokazati lice. Mart je spustio glavu na ruke i zaspao za pisaćim stolom. Yeva se osjećala iscijeđeno vraćajući se iz pogrebnog zavoda. Bilo joj je mučno obavljanje svih tih formalnosti oko sprovoda. Čitavo Čita vo je vrijeme bila zaokupljena mišlju kako se sudbina okrutno poigrala s nježnim mužem. Kakav bijedan kraj za nekoga tako bahatog kao što je to bio Barry, Znala je da se Barryu nešto strašno dogodilo kada je ugledala policajce pred vratima. Mirno je prihvatila vijest o njegovoj smrti. Nisu joj saopćili sve detalje, a njoj to nije bilo niti potrebno jer je i sama mogla pretpostaviti kako se sve odvijalo. Bilo joj je drago što je lagala kapetanu Valparaisu. Ne, rekla mu je, njezin muž nije imao sklonosti takve vrste. Sigurno je bio pijan i djevojka je očijukala s njim, izazivala ga. Sve su one takve. Pokušavala je čitavu krivicu svaliti na Zoilu. Bilo joj je drago što je otišla jer bi bila u stanju da je ubije zbog onoga što je učinila. Razmišljala je što sada radi Hart Conrad. On je isto bio budala. Došao je ovamo pun nade i poleta. Želio je da se njegovoj ženi svidi Meksiko, a ona ga je mrzila. Razmišljajući o Hartu, odjednom se uzbudila. Sjećanje na noć provedenu s njim još uvijek je bilo svježe.
- Margarita nije spremila večeru jer niti jedna od njih dvije nije bila gladna. Kad je pao
mrak, Yeva je poželjela da odmah ode o de u krevet. - Dođi, Margarita, idemo u krevet - reče joj - noćas ćeš spavati sa mnom. Margarita je klimnula glavom i Yeva se uputila u spavaću sobu. Skinula je haljinu i spremila je u ormar. Margarita je ušla odjevena u crnu spavaćicu koju joj je Barry poklonio za rođendan. Yeva je mislila da izgleda smiješno u njoj. Gledala ju je u oči. - Skini tu spavaćicu i upadaj u krevet - reče joj hladno. Margarita se zarumenjala od neugodnosti. Život teče dalje, mislila je. Skinula je spavaćicu i Yeva ju je uzela i bacila u košaru za rublje. Zatim je ugasila svjetlo i upalila lampu iznad kreveta. Margarita je legla pitajući se što ova čudna žena ima na pameti. Nije trebalo dugo čekati na odgovor. Yeva se uvukla pod pokrivač pokraj nje i stisnula je uz sebe. - Želim voditi ljubav s tobom, Margarita - rekla joj je. - Znam - reče Margarita. - Nedostaje vam muž. Još ste mladi, a već udovica, - Možda mi i nedostaje, ne znam. Nisam navikla spavati sama. Hajde da zaboravimo što se dogodilo. Zagrli me! - U redu - reče Margarita i otvori usta kad ju je Yeva poljubila. Njihova uzbuđenja željna tijela spojila su se kao privučena magnetom. Yeva je trljala svoje grudi o Margaritine, osjećajući kako joj se val zadovoljstva širi tijelom. Ovo je bilo nešto sasvim drugačije od njihovih dotadašnjih odnosa. Obje su se osjećale slobodne, nesputane. Možda je to zato što su sada sasvim same, mislila je Yeva. Možda i zato što je to sve što im je preostalo. Vodeći ljubav, oslobađale su straha koji ih je prožeo. Yeva je spustila usne na Margaritin vrat, zatim na grudi. Bila joj je ugodna njezina toplina, osjećala se sigurno. Možda su je Margaritine grudi podsjećale na majčine. Sviđala S viđala joj se njihova mekoća i bujnost. Poljubila je nježno jednu dojku, a zatim uzela bradavicu u usta. Osjećala je kako bradavica raste i ukrućuje se u njezinim ustima, Margarita je zabacila glavu i tiho zastenjala, mrseći prstima njezinu kosu. - Da li ti se sviđa kad te ljubim, Margarita? - Da, lijepo mi je s vama. - Bit će ti još ljepše - reče Yeva. Spustila je ruku među njezine noge, osjećajući kako je uzbuđenje sve više obuzima. Odjednom ju je preplavio val osamljenosti i nije mogla zadržati jecaje koji su provalili iz dubine njene duše. Sve ove godine skrivanja osjećaja postale su joj pretežak teret, morala se nekako isprazniti. Pustila je suze neka teku, zaronivši glavu među Margaritine grudi kao da se želi sakriti od svijeta, okrutnog svijeta koji joj je dao tako malo, a tako puno uzeo. - Zašto plačete? - upitala je Margarita nakon nekoliko trenutaka, kada su jecaji prestali. - Eto tako - odvrati Yeva - ne znam. Jednostavno moram plakati. - To je dobro za vas - reče Margarita, nježno je gladeći po kosi. - Da, i ja tako mislim. Yeva spusti glavu još niže, do Margaritinog trbuha, ljubeći je malo pomalo zaroni među njezine noge. Obrađivala ju je jezikom, a Margarita je stenjala i izvijala se od užitka.
- Tako je dobro - promrmljala je - nisam ni znala da može biti tako dobro.
Yeva je osjetila zadovoljstvo zbog njezinih riječi. Gurnula je jezik što je dublje mogla u njezinu vaginu, znajući da joj se orgazam približava. Osjetila je kako podrhtava. - Svršavam, svršavam - stenjala je Margarita. Yeva je podigla pogled i vidjela kako je joj se grudi uzdižu i tijelo grči preplavljeno vrhunskim užitkom. - Je li bilo dobro, Margarita? - O da, Yeva, bilo je divno. Tako lijepo, najljepše... - A sada ti pokušaj to isto učiniti meni - reče Yeva. - Naravno, Yeva. – Spustila je glavu medu njezine noge. - Možemo to raditi istovremeno jedna drugoj - reče Yeva. - To bi bilo lijepo - odvrati Margarita. Namjestile su se u pozu »69« i stale lizati i sisati jedna drugu. Njihova tijela, Margaritino tamno i Yevino bijelo, izvijala su se i grčila od užitka. Margarita se osjećala kao da je ponovo rođena dok je jezikom istraživala Yevinu unutrašnjost, želeći da ovom užitku nikad ne dođe kraj. Odlučila je da ostane s Yevom i nikome više ne dopusti da je takne. Yeva je također uživala u njihovom odnosu, no njezine misli bile su sasvim drugačije od Margaritinih. Za nju je vođenje ljubavi sa ženom bila samo sjena onog dubljeg i potpunijeg užitka u seksu s muškarcem. Margarita je bila previše podložna, ona koja izvršava njezine zapovijedi. Bez obzira što Barry više nije s njima, njezin odnos prema Margariti neće se promijeniti. Ona je samo tijelo koje se može upotrijebiti za uživanje i ništa više. Zasitivši se Margarite, Yeva se odmaknula od nje i rekla joj da ode u svoju sobu. - Ne želite da ostanem s vama? - upitala je Margarita, začuđena i povrijeđena - Ne - odvrati Yeva - ne noćas. Vidimo se ujutro. Yeva je ležala na leđima i piljila u strop. Bez obzira na uzbudljiv odnos s Margaritom, nešto u njoj ostalo je nezadovoljno. Shvatila je da je zaljubljena. Zaljubila se u Harta, po prvi put u svom životu. Željela je silno da on dođe i ispuni tu užasnu prazninu u njoj. - O Hart - šaptala je i okrenula se na drugu stranu, jecajući kao izgubljena duša u tišini noći.
Nešto više od dva tjedna bilo je potrebno da Wynn Conrad shvati kako ne zna što bi počela bez Harta. Pokušavajući ga zaboraviti, Wynn je u San Diegu vodila prilično pustopašan život. No sve te pijanke i tucanje s različitim, usput skupljenim muškarcima, nisu joj bili ni od kakve pomoći. Prazninu u njezinom srcu nije nitko mogao nadomjestiti. Dok je vozila starom cestom prema Tijuani, pitala se da li je njezina odluka da se vrati Hartu ispravna. Možda mu je trebala prvo pisati, ili ga nazvati u Alfredo bar. Zašto se vraćam kada znam kako će biti? razmišljala je. Hart se neće promijeniti. On je nitkov i uvijek će to biti, ali od svih nitkova koje je poznavala Hart je ipak bio najbolji. Tako prokleto nježan, tako nepredvidiv. Wynn je vozila pušeći jednu cigaretu za drugom, zaokupljena mislima. Tu i tamo je mogla vidjeti Pacifik i hridine, male plaže i novi autoput koji su Meksikanci sporo gradili. Svakim kilometrom njezino je srce sve jače kucalo. Kvragu i Hart. Njegova najveća mana je to što je slab na žene. Dovoljno je da mu neka žena kaže kako je silan momak i on se rastopi. Prokleti nitkov. Naprimjer Vicky. Vicky Branson. Sve što je trebala učiniti bilo je da mu kaže kako joj se sviđa njegova poezija, i on je bio spreman da ode s njom u krevet. A bilo je tu i drugih žena, prije nego što su došli u Meksiko. Wynn se glasno nasmijala prolazeći pokraj La Fonde gdje su ona i Hart nekoliko puta doručkovali. Došli bi rano ujutro kada nikoga još nije bilo osim konobara, golubova i sivog mora koje se vidjelo kroz prozor. Prošla je ispred Salsipuedesa. Hart joj je rekao što to znači. Sada je ta riječ izazvala u njoj posebne osjećaje. Znala je što znači - ostavi ako možeš. Ponovila je to više puta u sebi. na španjolskom i na engleskom. Salsipuedes. Ostavi ako možeš. Salsipuedes. Ostavi ako možeš. Salsipuedes, Salsipuedes. Borila se protiv suza koje su nadirale protiv njezine volje. Hart je često razmišljao o Wynn, od onog jutra kada se probudio ukočen i smrznut za svojim stolom. Bez Zoile je koliba ponovo bila sablasno prazna. Nije želio biti sam. Bio mu je potreban netko s kim bi mogao podijeliti lijepe trenutke, a i one ružne. Da li postoji takav netko? Da li postoji žena koja bi bila spremna prihvatiti gorčinu pomiješanu s malim količinama radosti? I osamljenosti. Jer žena koja bi živjela s njim morala bi većinu vremena biti sama. Hart je mnogo razmišljao o osamljenosti, još od vremena kad je bio dijete. Kao sin jedinac morao je u ranim godinama naučiti kako da bude sam sebi dovoljan. Kada je sazrio, bio je uvjeren kako mu se više ne može dogoditi da se dosađuje kada je sam. Sada je bio svjestan da se nešto u njemu promijenilo. Da li je to bilo zbog pustog krajolika koji ga je okruživao? Ili zato što je živio među strancima?
Ne, bio je nesretan jer Wynn nije bila s njim. Ona je bila ta koju je izabrao, izdvojio od ostalih žena s namjerom da podijeli svoj život s njom. Bez Wynn se osjećao osakaćen, nepotpun. Istuširao se i pojeo dva jaja na oko i popio vruću kavu. Pitao se, kako je Yeva i na trenutak pomislio kako bi je mogao posjetiti. No Yeva je samo unosila zbrku u njegov život. Kao i Vicky. Kao što je mogla i Zoila da je ostala s njim. Ne, zaključio je, još nije vrijeme za to. Odlučio je da ode na izlet. Nakon Što se obukao i spremio, Hart je napunio torbe na motoru stvarima koje je želio ponijeti sa sobom. Uzeo je bocu Sauza tekile, nešto sira, blok za pišanje, olovku, ručnu svjetiljku, jedan pokrivač i nekoliko knjiga. Kad je završio sa spremanjem stvari, napisao je kratku poruku i prikucao je na okvir prednjeg prozora tako da se može lako opaziti. »Otišao u La Bufadoru«, glasila je poruka. Zatim je zaključao kolibu, sta vio k acigu acigu na glavu i sjeo na motor i zatim krenuo prema autoputu, gdje je ubrzao vozeći na jug, prema Maneaderu. Uspinjući se prema Punta Bandi, Hart je osjetio kako mu jutarnji zrak pročišćava pluća i um. Iza brda je mogao vidjeti svoj cilj, mjesto po imenu La Bufadora. Nije želio da njegov izlet brzo završi i bilo mu je drago što je uzeo dovoljno novca, knjige i pisaći pribor. Veselio se susretu sa starijim bračnim parom koji je živio u prikolici jer je kod njih uvijek bilo svježe ribe i povrća. Odlučio je da ostane barem tjedan dana u La Bufadori. Spavat će vani, pod vedrim nebom, kao što to čine meksička djeca. Osjećao se prokleto dobro približavajući se svom cilju. Iza brda je mogao vidjeti morsku pjenu koja se raspršivala u zraku kada bi val udario o stijenu. Kasnije će otići tamo i gledati kako nadolazi plima. Wynn se dovezla do kolibe i ugasila motor. Grlo joj se steglo od uzbuđenja. Otključala je kolibu i ušla unutra, opazivši odmah poruku prikucanu na prozorski okvir. Zaključila je da je poruka stara nekoliko dana jer se nabrala od visoke temperature i vlage u zraku. Stavila je poruku na stol i obišla kolibu otvarajući prozore i razgledajući prostorije. Upalila je radio i, začuvši muziku, počela se osjećati bolje. Živeći s Hartom, naučila je da je njemu potrebna promjena, ovakvi osamljenički izleti, kako bi udovoljio svojoj želji da bude sasvim sam. S takvih izleta uvijek se vraćao dobro raspoložen. Wynn je bila zadovoljna znajući da će joj biti puno lakše razgovarati s njim u dobrom raspoloženju. Pjevušila je sama sebi u bradu kada je začula kako se neka kola približavaju kolibi. Pogledala je kroz kuhinjski prozor i ugledala Vickyn Thunderbird. - Kvragu - rekla je naglas. - Susret s tom privlačnom ženom neće joj pomoći. Vicky je bila još više iznenađena. - Hej, zdravo, Wynn - rekla je stigavši do vrata - Nisam očekivala da ću te naći ovdje. - Ne, vjerujem da nisi - odvrati Wynn otresito. - Hej, čekaj malo, dušo - reče Vickyu. - Nećemo sada režati jedna na drugu. Možemo li porazgovarati minutu-dvije? Na putu sam u grad. - Sjedni - reče Wynn, osjetivši se odjednom sigurnije. - Rekla sam ti da idem u grad - reče Vicky - i htjela bih ti reći zašto. Pokupit ću Freda iz bolnice i odvesti ga nazad u Ameriku. Pokušat ću, po prvi put otkad živim s njim, biti Fre du dobra žena. Da li me razumiješ? - Da, Vicky, mislim da te razumijem. Žao mi je što sam bila gruba prema tebi.
- Nije važno. Jesi li vidjela Harta? - Ne. Upravo sam stigla. Otišao je u La Bufadoru. - Fino. To znači da se ne opija i ne radi gluposti. Imaš divnog muža, djevojko. - Znam - reče Wynn. - Pretpostavljam da si se vratila jer želiš ostati s njim. - Da, želim ostati ovdje, s Hartom. Ha rtom. - Drži se njega, Wynn. On je dobar čovjek. Znam da je složen, ponekad i težak, ali tko
nije? No, ima jedna stvar koju moraš uvijek imati na pameti. - Da? - Hart je dopadljiv. Žene su lude za njim. Dolaze k njemu sa svojim problemima i on ih sluša. Može ti se učiniti kao zavodnik, ali on to nije. Samo je simpatičan i suosjećajan. Ne znam kako da ti to objasnim. Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. - Da, Vicky, znam što misliš i drago mi je da si mi to rekla. Na putu ovamo pokušala sam srediti svoje misli, i došla do sličnog zaključka. Hart nije neizlječivi zavodnik, kao što sam mislila da jest, premda ide u krevet s drugim ženama. On je samo tako prokleto pun razumijevanja prema njima - nasmijala se. - Upravo zbog toga sam se i udala za njega. On mi je poklonio više pažnje nego bilo koji drugi muškarac. Vicky se nasmijala i potapšala je po koljenu. - Nemoj biti ljubomorna na njega, Wynn - rekla joj je. - Trudit ću se da ne budem. Znaš, Vicky, sada sam se sjetila nečega što mi je Hart jednom rekao. Ne sjećam se zašto mi je to rekao, ali mislim da je to bilo zato što sam čitavo vrijeme pravila prenagle zaključke. Sada se osjećam užasno krivom zbog svoje nepromišljenosti. - Nije sva krivnja tvoja, Wynn - reče Vicky. - No što ti je to Hart rekao? - Vrlo je malo uistinu važnih stvari na ovoj zemlji koje se mogu opaziti golim okom. Vicky ju je gledala nekoliko trenutaka. - Hej, to je uistinu divno rečeno - rekla je konačno. - Znam - reče Wynn. Vicky je ustala smiješeći se. Oči su joj blistale. Wynn je pomislila kako izgleda bolje nego ikad, ali nije bila ljubomorna. Osjećala je, po prvi put otkad zna Victoriu Bronson, da u njoj ima prijateljicu. Također je osjećala da su njih dvije zaljubljene u istog čovjeka, ali svaka na svoj način. - Doviđenja, Wynn. Pozdravi Harta i reci mu da kada ponovo dođem ovamo, doći ću s Fredom, nadam se. On me treba, i mislim da bih ga uz malo truda i pažnje mogla vratiti na pravi put. Pokušat ću, u svakom slučaju. Dvije žene su se prijateljski zagrlile. Yeva je vidjela poruku na prozoru Hartove kolibe i nije osjećala posebnu želju da se odveze u La Bufadoru. Međutim, srce joj je počelo kucati kada je ugledala Wynn. Znala je da s Wynn nije vratila samo zato da pokupi preostale stvari. A kada je ugledala Vicky Bronson kako ulazi u kolibu, mozak joj je počeo užurbano raditi. Znači, Wynn se vratila i namjerava
ostati ovdje. Mogla je to zaključiti po načinu kako je mahala Vicky na rastanku i po pregači što ju je imala na sebi. - Margarita, spremi mi izletnički ručak. Za dvoje. Požuri. Yeva je skinula lepršavu bijelu haljinu i obukla kratke hlačice plave boje i bluzu bez rukava koja je naglašavala njezine grudi. Gledajući se u ogledalo, zaključila je da joj ništa ne nedostaje i lakim korakom se uputila u kuhinju, gdje je Margarita već spremila sve potrebno. - Stavi to u kola - reče joj. - Ako me netko bude tražio, nemoj reći da sam na izletu. Reci samo da sam u gradu. Yeva se odvezla ne pogledavši natrag. Već je smišljala što će reći Hartu kada ga sretne. Smatrala je da zna način kako da ga ulovi i nikad više ne dopusti Wynn da dođe do njega. Ona je bila iskusna žena i znala je kako se rješavaju takve stvari.
Hart je sjedio na brdu i gledao u morske plićake blizu La Bufadore, crvene od koralja. Bio je opušten i zadovoljan. Ovi dani u La Bufadori dobro su mu došli da sredi misli i zaboravi na neugodne doživljaje u posljednje vrijeme. Pušio je sa zadovoljstvom, razmišljajući o povratku u Baju. Želio je da Wynn bude tamo kada se vrati i dočeka ga kao Što je to uvijek činila. - Hej, zdravo ti, tamo gore! - začuo je glas ispod sebe. - Da? - Hart! Mislila sam da si ti! Ja sam, Yeva! - glas joj je zvučao sretno. Ugledao ju je i mahnuo joj, a preplanulo mu je lice poprimilo začuđen izraz. - Yeva! Zdravo. Što radiš ovdje? - Pročitala sam tvoju poruku. Hart se prisjetio poruke koju je prikucao na prozorski okvir. Spustio se dolje do Yeve. Dobro je izgledala. - Hej, baš mi je drago što si došla - rekao joj je - predugo sam već ovdje. Kako si? Žao mi je zbog Barrya. Ne podnosim sprovode, zato nisam došao, a i nisam znao što da ti kažem. Žao mi je to; što se to tako dogodilo. Yeva se jedva osmjehnula. - Hvala, Hart, u redu je. Takve stvari je najbolje što prije zaboraviti, zar ne? - upitala je. Uzela je njegovu ruku i nasmiješila mu se. - Da, imaš pravo - reče Hart, stišćući joj ruku. - Jesi li gladan? Ponijela sam sa sobom nešto hrane i vina. Mogli bismo otići na neko zgodno mjestance i ubaciti nešto u kljun. - Svakako. Već mi je postalo muka od ribe - rekao je. Otišli su do kola i Yeva je uzela košaru sa stražnjeg sjedišta. - Kuda ćemo? - upita Hart. - Mogli bismo se uspeti na vrh ove planine. To će malo duže potrajati, ali gore će nam biti ugodno. I bit ćemo sami - rekla je glasom punim obećanja. - Izvrsno, Yeva. To je najbolja ideja koju sam čuo u posljednjih tjedan dana. Pa, mogli bismo krenuti - reče Hart smiješeći se. - Mislim da nam neće biti potrebno više od pola sata da se uspnemo na ovu malu planinu. A ti imaš pravo što se tiče ljudi. Nisam nikada vidio žive duše gore, znam i jedno krasno sjenovito mjesto kao stvoreno za izletnički ručak u dvoje. Yeva mu se smiješila, a oči su joj blistale. Pogled s vrha planine bio je prekrasan. Mogli su vidjeti otoke Todos Santos i ribarske barke u zaljevu, a ljudi su im se, gledani s ove visine, činili maleni poput mrava.
- Divno je - reče Yeva. - Da, ali idemo ipak na neko drugo mjesto - reče Hart.
Odveo ju je malo dalje, na mjesto gdje su mogli vidjeti samo plavo nebo iznad sebe i nekoliko oblaka u daljini. Drveće, povijeno od vjetra, bacalo je sjenu na tlo gdje je rasla gusta trava. Puhao je lagani povjetarac. Legli su na travu da se odmore i Yeva je svojim tankim prstima prolazila kroz Hartovu kosu. Znala je da izgleda privlačno. Živeći s Barryjem, stekla je veliku sigurnost i samopouzdanje. Znala je i to da je Hart očaran njome. Nagnuo se nad nju, rukom joj milijući grudi. Zadrhtala je kada ju je poljubio, snažno i strastveno. - Uistinu me želiš, zar ne? -upitao ju je nakon poljupca, gledajući je u oči. - O, da, Hart, želim te. Znaš da te želim. Još pamtim onu ševu, daj me onako dobro kao što ti to znaš. - Hoću, Yeva - rekao je -skini te hlačice. Yeva je otkopčala dugme i otvorila patentni zatvarač. Hart joj je jednim pokretom skinuo kratke hlačice i gaćice ispod njih. Zbacila je tenisice s nogu i podigla se da skine bluzu. Hart ju je čvrsto stisnuo osjećajući kako mu se ud ukrućuje, a zatim je legao na nju. Gledao ju je u oči, klizeći polako u njenu vlažnu vaginu. - Dobro me ševi, Hart - rekla mu je - želim osjetiti svaki centimetar tvoje kite u sebi. Hart se sjurio svom snagom u njenu vaginu i Yeva je zastenjala od slatkog bola koji joj je razdirao utrobu. Pomislio je da će izdahnati pod njim. Problijedila je i zatvorila oči. Hart je počeo izvlačiti ud iz njene vagine spremajući se za novo prodiranje, no Yeva ga je zgrabila za stražnjicu i povukla nazad prema sebi. se bi. - Bože, Hart, već svršavam - zastenjala je. Njezine riječi su ga uzbudile. Osjetio je kako mu njezini sokovi oblijevaju ud dok joj je nekoliko uzastopnih orgazama potresalo tijelo. Ležao je mirno na njoj, a ona je izvijala bokovima, izvan sebe od nenadanog užitka. - Isuse, Hart, izluđuješ me - promrmljala je - ovo je bilo tako dobro. Ševiš me upravo onako kako treba. Nikad mi nije bilo ovako dobro. Nikad. Uskoro se opustila i Hart je nastavio s prodiranjem, preplavljajući je ponovo valom snažnog uzbuđenja. Još jednom je svršila, i Hart se podigao na ruke kako bi mogao što dublje prodrijeti u nju. Ubrzao je ritam ne mogavši više podnijeti suzdržavanje. Svršio je. - Tako - promrmljao je kada je došao do daha - bila si dobra, Yeva, ti si stvorena za seks. - Ali ne kao ti, Hart - reče ona - ovo je bila najbolja ševa u mom životu. - Bilo je izvrsno - priznao je Hart. Ležali su na leđima, pogleda uperenih u nebo. Yeva je ispružila ruku i položila je na njegov još polutvrdi ud, kao da mu zahvaljuje na dobro obavljenom poslu. Hart joj je namignuo. - Hart - progovorila je konačno - imam jedno pitanje za tebe. - Ispali ga. - Molim te, nemoj praviti prenagle zaključke ili tako nešto.
- Neću. - Pitanje je u vezi s nama. Ne zanima me da li me voliš ili ne. Siguran sam da me ne voliš
Hart je šutio, pitajući se na što cilja. - Imam... imam jedan prijedlog za tebe - nastavila je. - Uvijek su me zanimali prijedlozi - našalio se. - Budi ozbiljan - reče Yeva - Znaš da sam sada udovica. - Znam. - Eto, nudim ti priliku da odeš negdje i pišeš, a da ne moraš brinuti o novcu. - S tobom, naravno - reče Hart, bez podrugivanje. - Da - ugrizla se za usnu - sa mnom. Ne tražim od tebe brak, niti da mi budeš vjeran. Htjela bih samo da živimo zajedno. Trebam te, Hart, i... znam da zvuči glupo, ali ja... želim te. Bila je na rubu suza. - Nemoj plakati, Yeva - rekao joj je. - Neću. Slušaj me, molim te. - Slušam - reče on. - Imam novac od osiguranja, prilično veliku svotu. Bila sam iznenađena kada sam čula koliko ću novaca dobiti. A potpuno sam sama. Nemam djece, nikoga nema. Znam da ti kao pisac prilično teško zarađuješ, pa sam ti htjela predložiti... - Što? - upita Hart pomalo osorno. - Rekla sam ti da ne donosiš nagle odluke. Ne želim da pomisliš kako te hoću kupiti ili tako nešto. Moj prijedlog je potaknut ljubavlju, a ne sažaljenjem. - U redu, reče Hart, smirivši se. - Želim da odemo odavde. Bilo gdje. Možemo otići u Evropu, ako želiš. Brzo javit ću Margariti da skupi naše stvari i pošalje nam ih. Ne moramo se ni vraćati u Baju. - Ja sam oženjen - počeo je Hart, no ona ga je odmah prekinula. - Ali te žena napustila Možemo početi novi život, Hart. Obećajem da te neću gnjaviti. Ako ne bude sve u redu, dat ću ti dovoljno novca da otiđeš kuda zaželiš. Hoćeš li? Molim te, Hart, dugo sam razmišljala o tome. Bit će nam dobro, sigurna sam u to. Hart je šutio nekoliko trenutaka, razmišljajući. Yeva ga je gledala, strepeći kakav će biti njegov odgovor. Konačno je progovorio. - Yeva, nama ništa loše u tvom prijedlogu. S tvoje točke gledišta, ali ne i s moje. Zato ti moram reći ne. To nema veze s tobom, štoviše, uvjeren sam da bismo se nas dvoje dobro slagali. No tvoj prijedlog ne mogu prihvatiti zbog jedne druge stvari, a to je novac. - Zašto? Zato što je to Barryev novac? - Ne, ne zbog izvora iz kojeg dolazi, već zato što smatram da za sebe moram sam zarađivati. Došao sam u Ensenadu s određenim ciljem i ne želim ga se odreći. Neke stvari su se promijenile, kao naprimjer moj odnos s Wynn, ili s tobom, ali je sam još uvijek isti; želim pronaći sebe kao pisac. Možda bi mi to bilo lakše s tvojim novcem, ali jednostavno ne želim mijenjati svoje planove. Pretpostavljam da ti to baš i nije previše razumljivo.
- Ne, Hart - reče Yeva iskreno - baš i nije sasvim. - Vidiš, ja mislim da ako čovjek ima neki plan, dobar plan, i ako se trudi najviše što
može, da taj svoj plan provede u djelo, prije ili kasnije će se stvari početi odvijati same od sebe onako kako treba. Hoću reći, čak i ako poželim da se Wynn vrati i držim se svoga plana, vjerujem da će se to i dogoditi. Mislim da će im se ovo vratiti - rekao je gledajući u daljinu. - Ali zar ne bi taj svoj plan mogao ostvariti sa mnom? Na nekom drugom mjestu? pitala je molećivim glasom. - Možda, ne znam. Mislim da ne bih. Jedan dio mog plana sastoji se u tome da ustanovim da li to mogu učiniti tamo dalje, u Baji. Vlastitim snagama. Možda to izgleda glupo sada, nakon svega što se dogodilo. - Mnogi muškarci bi vrlo rado prihvatili moj prijedlog. - Znam. Ja nisam bilo koji muškarac. - Ne - reče ona s prizvukom straha poštovanja - ne, nisi. - Mislim da bismo mogli i nešto prigristi - rekao je. - Oh, zaboravili smo na jelo. - Da. Razgovor o mom planu probudio je u meni želju da mu se vratim. - Jesi li siguran da se nećeš predomisliti? - upitala je. - Da, Yeva, siguran sam. Ako ostaneš u Baji, mogu svratiti do tebe s vremena navrijeme. Nadam se da ćeš me ponovo poželjeti. Dugo ga je gledala, znajući da je izgubila. Hart će se vratiti kući, gdje ga nestrpljivo čeka njegova žena. Nadala se da će joj uspjeti nagovoriti ga da se odvezu ravno na tijuanski aerodrom, pa ne bi nikada saznao da se Wynn vratila. Možda sam malo previše željela, mislila je. Odlučno je ustala i navukla kratke hlače, bluzu i tenisice. Spustili su se nizbrdo držeći se za ruke i šuteći. Kada su stigli do mjesta gdje je stajala Hartova Honda, zaustavili su se i pogledali jedno drugome u oči. o či. - Dovidenja, Yeva - reče Hart. Pružio joj je košaru s netaknutim jelom. - Doviđenja, Hart - reče ona, stišćući mu ruku - sretno! - Vidimo se - reče Hart i okrene se. Gledala je kako sjeda na motor, pali ga i kreće. Okrenuo se i mahao joj, smiješeći se. Yeva mu je odmahnula. Gledala je kako vozi prema cesti za Ensenadu. Uskoro je bio vrlo daleko od nje i više nije čula zvuk motora. Još joj je mahnuo prije nego što je skrenuo za Punta Bandu. Znala je da je to posljednji put što vidi Harta Conrada, i suze koje je suzdržavala odjednom joj potekoše niz lice.
Novo prigradsko naselje. Padina okrenuta gradu, prepuna obiteljskih kuća s velikim prozorima i cvjetnim terasama, građenih u doba kad ekonomska kriza još nije bila naša svakodnevica. Zbog te krize prisiljen sam sada i ja u tzv. slobodno vrijeme krpati standard u prostranoj garaži, popravljajući slupane automobile. A slupanih automobila svaki dan je sve više, pa mi je osobni dohodak iz radne organizacije kamo »odlazim na posao« najčešće samo dobar džeparac. Ali daleko sam ja još od života u kojem uživaju susjedi oko mene. Lijevi susjed je direktor u nekoj izgubljenoj firmi u kojoj još samo on zna što rade. Svakodnevno ga na posao i s posla vozi šofer u službenom automobilu. Naravno, i žena mu. zgodna četrdesetogodišnjakinja, dobro uščuvana crnka, radi u tom poduzeću. Odavno sam već bacio oko na tu divnu karoseriju, kojoj bi malo stručnog poliranja dobro došlo. Nažalost, ona obavezno ide s mužem na sva njegova službena putovanja. Oni tu žive već nekoliko godina, pa smo se sprijateljili još u vrijeme gradnje moje kuće. Ivanka je često svratila u novogradnju s kavom ili kolačem. U početku mi je bilo pomalo neugodno, ali ubrzo sam to prihvatio kao znak susjedske pažnje. Kad bi otišla na nekoliko dana s mužem u službenom autu, nedostajali su mi kolači, kava i njezino riječi; - Susjed Štef, sve ćete vi ovo meni jednoga dana lijepo platiti. Na to sam se ja samo smijao, svlačeći je očima. A desni susjed je poslovođa u prodavaonici poznate gradske trgovačke organizacije. Njega gotovo nikad nema, ali je zato Renata uvijek kod kuće. Sama. Predivna plavuša Neodoljiva. Na moja udvaranja odgovara: - Gospon Štef, Franjo i ja se tak ta k volimo! Nekoliko mjeseci opsjedam tu ženu. Prilikom useljenja pozvali su nas, prve susjede. Anu i mene, na malu svečanu večeru. Te noći svi smo malo popili, a Franc kao pravi domaćin najviše. Ponudih se Renati da ga odnesem u krevet Naprtio sam ga na leđa, a ona je otvarala vrata, ispričavajući se gostima koji su ostali u dnevnoj sobi, zabavljeni još bogatim ostacima jela i pića. U sobu s pogledom na voćnjak oko moje kuće zamalo da Franju bacim na pod, gdje bi mu uostalom bilo udobno na debelom bijelom sagu. Želio sam poleći tu vrtiguzu na prostrani okrugli krevet. Lukava žena me pogleda i reče: - Polegni ga u krevet. Uvijek sam bio prokleto poslušan. Dok se saginjala da pokrije zaspalog pijanog muža, kruškolika stražnjica se izazovno zanjihala pred mojim očima. Ispod napete tanke ljetne
haljine vidjeli su se obrisi gaćica. Drsko je izazivala. Prišao sam joj s već otkopčanim hlačama i ukočenom lansirnom la nsirnom rampom. Osjetio sam trzaj tijela kad joj zavukoh ruku pod haljinu. Polako se okretala, gotovo nježno, kao da se predaje milovanju mojih uzavrelih prstiju Ruke su mi klizile pulsirajućim mišićima njezinih bedara. Trenutak smo se šutke gledali a u očima je bjesnjela oluja strasti. Uhvatila me za ruke i oslobodila se mog dodira. Haljina je ponovo prekrila bedra te se sad izluđujuće njihala na njezinu tijelu. - Divan je... Ali ne večeras - rekla je, držeći mi bat u ruci i pokušavajući ga strpati u hlače Dodir njezinih prstiju žario mi je utrobu. Da je potrajalo trenutak duže, eksplodirao b ih svom žestinom razjarenog pastuha. Još ni danas ne znam kako ga je uspjela ugurati u hlače i kako tada nisam izludio u želji za njom. Ili, možda ipak jesam? Te noći trebalo je i mene odnijeti u krevet. Nekoliko dana se nisam tuširao u želji da što dulje potraje dodir njezine ruke na mojoj kiti. Otad svakodnevno hodočastim ispod njezinih prozora, kao da posvećujem veliku pažnju svome mladom voćnjaku. Renata je svakoga jutra gimnasticirala uz širom otvoren prozor spavaće sobe. Napinjanje njezinih mišića izazivalo je strast u mom tijelu. Uživali smo u tim jutarnjim vježbama, njezino nago znojno tijelo i moj glavonja koji se napinjao kao razjareni bik. Danas sam zakasnio na gimnastiku. Došao je neki gnjavator s razbijenim stojadinom i jedva sam ga se oslobodio. Naravno, prihvatio bih se ja toga posla, ali ne danas. Ne u ovom trenutku. Ionako već kasnim. Renata je ležala na krevetu, grudi su joj se snažno podizale od napora kojemu je bilo izloženo tijelo. Poželio sam da se izvalim na te oble brežuljke pa da me ljuljaju. Otvorila je oči. Nasmiješila se. Da li me to ona zove? Polako njišući bokovima, digla se i otišla iza otvorenih vrata ormara. Bijesno pomislih da je za danas gotovo, kad se pojavila. Divno izvajane obline bile su pokrivene gaćicama boje njezina tijela. Tanka čipka još je više isticala obline. Grudi su ostale nepokrivene. Zamišljeno istražujući tijelo, gledala se u ogledalo što je pokrivalo cijeli zid. Kao da nećim nije bila zadovoljna. Ponovo se izgubila. Moj glavonja se divlje koprcao u gaćama. Vratila se u kratkoj prozirnoj spavaćici. Stojeći pred ogledalom, rukama je lagano klizila po prsima, pa niz tijelo po oblom trbuščiću. Ćokoladnorumeno meso napete stražnjice blistalo je ispod tkanine kad bi se podigla na nožne prste. Poželih da to potraje danima, ali ponovo je nestala. Pritisak u gaćama postao je bolan. Pojavi li se ponovo, ovo stablo krhke voćke bit će preslabo da izdrži teret moga tijela. I pojavila se ponovo. Žarkocrvene gaćice na tamnoputom tijelu. Umjesto ogledalu, okrenula se prozoru. Nabubrene jagode tvrdih sisa zaigrale su na jutarnjem suncu. Njišući se u bokovima, gledala je prema meni. - Da li te još uzbuđujem? -viknula je kroz prozor Jurnuo sam prema ulazu njezine kuće, lomeći krhke grančice ispred sebe. Vrata su bila otvorena. - Baš lijepo što ste došli, susjede - rekla je izazovnim glasom. - Renata, ja... - počeo sam mucati.
Stajala je preda mnom ta boginja ljubavi, gotovo potpuno naga, a ja sam se najednom zbunio. Bilo bi glupo navaliti, ali isto tako je glupo mirno stajati kad oboje znamo razlog ovog posjeta. Koža joj je zanosno mirisala, a ja sam u ne baš čistom radnom odijelu pokušavao nešto smisliti. - Imam ideju - rekla je, a ja sam prokleto sigurno u to vjerovao. Pogledavala je nabreklinu na mojim hlačama. - Voliš šampanjac?! - bila je to prije tvrdnja nego pitanje. Odgovor nije ni čekala, već je nastavila; - Francuski. Crveni. .. božanstven je. - Ma pusti sad šampanjac. Meni trebaš ti. Šampanjac dolazi poslije - rekao sam. - Sve ja to dobro znam. I slijepac bi mogao uživati gledajući te svako jutro kako svršavaš u gaće dok ja razgibavam mišiće. A što se tiće šampanjca, dopusti mi da ti pokažem jednu bolju kombinaciju. Sigurno će ti se svidjeti. Zurio sam u nju ne shvaćajući što zapravo hoće. Najbolje da joj se prepustim. Uvela me u svijetlu kupaonicu prepunu ogledala i raznobojnog bilja oko kade ugrađene u podu. Pritisnula je jedno dugme i mlaz vode u obliku malog gejzira zažubori u kadi, u kojoj se istodobno upališe plava svjetla ugrađena u njezinim zidovima. Dok sam iznenađeno sve to motrio, Renata me polako svlačila. Dodir njezina toplog jezika na mojim prsima vrati me stvarnosti i pravom razlogu zbog kojega sam sa m došao. Nježno me ljubila, a ja sam svlačio ono malo tkanine s nje. Valjali smo se u toploj vodi, istraživali prstima, oblizivali jezicima, tražeći kao izgubljeni rudari žarišta u našim tijelima. - Hoćeš li me sad istuširati? - šapnula mi je u uho. Krenuo sam rukom prema tušu, ali me zadržala. - Rekla sam da imam šampanjac - pokazala mi je kut kupaonice gdje su bili složeni sanduci puni boca. Otvorio sam ih nekoliko. - A sad me polij... Tako... Samo polako... Lakše... Dok sam prinosio boce, ona je već ispustila vodu i ispružila se na dnu kade. Zanosno mirisna tekućina tekla je po oblim mišićima Renatina tijela, ostavljajući za sobom crveni trag prepun mjehurića. Nerazumno je stenjala. Tijelo joj je podrhtavalo od učestalih eksplozija užitka i mjehurića pjenušave tekućine. - Dođi i ti - promrmljala je vukući me k sebi. Slatke kapi cijedile su joj se niz tijelo kad se podigla. Uzela je bocu i njezinim grlom počela polako kliziti po svojoj koži, dirajući sočne usne, nabubrene bradavice, pa okrugli trbuščić, spuštajući ruku s bocom sve niže. Dugi vrat boce izgubi se u bujnom rosnom šumarku. - Obožavam to piće - stenjala je. Pjenušavi trag na mojoj koži palio je u meni vatre. Ljubio sam joj usta, vrat, gurao jezik u uho. Uzela mi je glavu u ruke i polako je spuštala sve niže. - To je dobro... Tu, baš tu... Volim taj dodir... Jezik mi je klizio bogatim buketom njezinih grudi. Podatno vlažna koža me opijala.
- Renata, divno je... Divna je ta kombinacija... To tvoje izazovno tijelo i to piće prepuno vreline sunčanih brežuljaka... Ne znam što me više opija... - stenjao sam, ljubeći joj otvorenu
školjku prepunu zanosnih sokova. - Odnesi me u krevet, molim te. Dok sam je nosio, noge su mi podrhtavale od uzavrele strasti. Za nama su ostajali vlažni tragovi. - A sad me obriši - rekla je, podižući bokove u velikim lukovima. Nije morala ponoviti želju, jer sam već kružio jezikom po njezinoj koži. Lizao sam sočne brežuljke sunčanih vinograda, osjećajući u nosnicama miris bogato natopljene zemlje. Njezino tijelo, drhteći od strasti, zvalo je, vapilo da preorem tu plodnu zemlju. Ušao sam polako, razarajući joj utrobu. Divlje me stiskala k sebi, ostavljajući noktima krvave brazde na mojim leđima. Svršili smo istovremeno u neobuzdanoj eksploziji. - Nije li šampanjac divan? - upitala me trenutak kasnije, privijajući se uz mene. - Božanstven. Izvukla si iz mene i posljednje atome snage. .. Zašto si me pustila da tako dugo čekam?. Zašto... Prekinula me: - Prestani s glupostima. Zar se možda nije isplatilo? Osjećala sam da si izuzetan, ali... Zastala je, gledajući me u nedoumici. Uhvatih joj grudi. - Ne koristim ništa... Mislim na zaštitu. Bojala sam se da se ne bi što dogodilo. Stoga sam te i pripremala za ovo. Glupo sam je gledao. - Pa danas ima toliko sredstava koja se mogu koristiti - rekao sam, ništa ne shvaćajući. - Znam... ali Franc kaže da je ovako zdravije. - Ali zar sada nisi mogla ostati u drugom stanju? - upitao sam začuđen. Nasmijala se. - Već jesam! Sad sam i ja shvatio igru. - To znači... - počeo sam, ali me prekinula: - To znači da će Franjo uskoro biti sretni otac... A ti? Nećeš valjda zaboraviti da ima šampanjca za još nekoliko puta? Ne odgovorih, samo je poljubili u pupak. * * *
Kad sam se dovukao do voćnjaka, već mi se pomalo vratila snaga u iscrpljeno tijelo, ali sam osjetio laganu vrtoglavicu. U garaži je bio parkiran crni mercedes. Netko me čeka. Prišao sam. Kroz tamno staklo automobila ugledao sam na zadnjem sjedalu ispruženo tijelo. Haljina se digla iznad lijepo oblikovanih koljena koja su se njihala u ritmu glazbe s radija. Prignuh se. Ivanka me gledala kroz mutno nasmiješene oči. - Gdje si, muškarčino? Kuda lutaš? Koliko tu treba čekati na red?
- Stani malo. Odjednom tolika pitanja. Reci bolje otkud ti? - Pokušao sam biti razuman, a
u glavi mi se vitlao đavolji ples. - Sad je baš u toku neka poslovna žderačina. Iskoristila sam gužvu i izgubila se, izgovarajući se glavoboljom. Čekajući te, uistinu me zaboljela glava. - I sad misliš da ja imam nešto protiv tih bolova u glavi? - Uvjerena sam. Znaš onu »klin se klinom izbija«, a to znači... - drsko me gledala u oči. - Nažalost, ni moja glava sad nije najbolja. - Jesi li siguran? Prije nego što sam se snašao, bio sam u autu s raskopčanim hlačama, a vješte ruke su neumorno radile. Osjetio sam topli dah na jajima. ja jima. - Kako božanstveno mirišu tvoja muda - stenjala je, kružeći jezikom po batu. Osjetio sam kako mi mišići ponovo bubre, napinju se. Milovao sam joj leđa, a ona je i dalje kružila jezikom po glavonji, istodobno izvodeći kružni ples svojom napetom stražnjicom. Savili smo se u klupko. Povukao sam joj haljinu iznad sočne stražnjice, istodobno joj trgajući gaćice. Zanosne lopte izazovno su zvale. Savih se još više, kako bih mogao lizati tu meku kožu, ali pritom sam previše stisnuo Ivankinu glavu trbušnim mišićima. Njezini su se zubi ovili oko glavonje. Slatka bol prostruji mi tijelom. Namjerno to ponovili još nekoliko puta dok sam joj sve dublje prodirao u grlo. - Ipak ga nemoj progutati, molim te. Još će ti trebati. Itekako će ti trebati - govorio sam dok mi je strast rujila leđnom moždinom. Mogao bih svakog trena eksplodirati, ali to nikako ne smijem prije nje. Nikako prije. Ovo nam je prvi put. Polako se oslobodili zagrljaja. - Rekao si da ti glava nije baš najbolja... pokvarenjak lažljivi. Zar glavonja može biti bolji - govorila je jedva čujno. - Dođi, sad te želim i u njoj. Nagnula se na naslon sjedala, gurajući mi raširenu guzaru na bat. A, ne! Čekaj malo. Nećeš me odmah dobiti. Rukama joj počeh milovati bedra dok sam jezikom kružio po vlažnim mišićima i povremeno se spuštao do srcoliko otvorenog šumarka, prodirući jezikom u toplu spilju i trljajući nabreklu dražicu. - Pokvarenjak... pokvarenjak... Uđi već jednom... uđi! Ne mogu više... - vrištala je, stežući me sve jače. Bujni sokovi tekli su joj niz bedra Bilo je vrijeme. Divlje joj gurnuh glavonju te smo istodobno vrisnuli od zadovoljstva. Bila je vrela. Kao da mi se jaja peku na žeravici, a glavonja kupa u kropu. Požudno me usisavala u sebe, tijela su nam pomahnitala. Žrvanj zaborava divlje se vrtio. Stenjala je, vriskala, ječala i molila dok je svršavala prvi put, a ja sam bez prestanka jurišao. Stenjala je, vriskala, ječala i molila dok je svršavala drugi put, a ja sam joj razarao utrobu. Stenjali smo i mumljali od zadovoljstva dok smo istodobno svršavali, rušeći se gotovo bez svijesti.
Nismo mogli ni progovoriti. Mnogo kasnije, kad se obukla, rekla je. - Sad si mi dužan jedne gaćice. Nemoj dopustiti da dugo čekam da ih vratiš. Zaračunat ću ti kamate. Otišla je, a ja sam iscrpljen sjedio u kutu garaže. K vragu i slupani automobili! Danas meni treba reparatura zbog tolikog fušarenja. *
*
*
Listao sam novine kad je Ana došla s posla. - Bok, muškarčino! Danas ljenčarimo? - smiješila se omatajući mi se oko vrata. - Zapravo, umoran sam od posla. Nije ni slutila koliko je u tome istine. Ali to je nije zanimalo. - Čuj, divno mirišeš. Uzbudljivo. Ne misliš li da to treba iskoristiti? - govorila je, ljubeći me. Znao sam. Opet su danas ljenčarili u uredu razgovarajući o tome tko koga i gdje tuca. Kad dođe tako narajcana kući, nema izmotavanja. Lijeno sam se vukao za njom dok me vodila u spavaću sobu. Ali moram priznati, i Ana danas divno miriše.
