Jasmina Musabegović „Skretnice“ I i II Fatima, Timka, je porijeklom iz Hercegovine, iz jedne stare begovske porodice. Udata je
za Nezira koji je rastao bez roditelja i koji radi na željezničkoj stanici. Zbog takvog Nezirovog posla, njih dvoje su se stalno selili. Sada žive u vu kodolini koja je uvijek prekrivena snijegom, snije gom, jer je Nezir napravio napravio skandal i posvadjao posvadjao se sa svojim nadležnim. Zima Zima je, Timka treba da se porodi. Ocu u Hercegovinu Hercegovinu je poslala pismo da dodje po nju u vukodolinu ne bi li nagovorili nagovorili Nezira da ode i da se tamo porodi. Sina Bećira je već poslala kod svojih, jer je u ovoj hladnoći obolio. U takvoj okolini Tim ka se brzo snašla i počela se družiti sa seljacima koji su živjeli u
blizini. Najviše je voljela starog Lazara koji je živio na vrhu brda i tamo uzgajao bilje i čuvao domaće životinje. Često bi se sa sinom Bećirom penjala na to brdo kod Lazara i šutke provodila sate pored pored tog čovjeka. čovjeka. Ubrzo je brat Ibrahim Ibrahim došao po nju, nju, da je vodi kod svojih na jug da se tamo porodi. Zbog komunističkog komunističkog o predjeljenja, brat je ostao bez posla, i ona je u putu navratila do Jukića, bivšeg šefa njenog muža muža da ga zamoli zamoli da zaposli njenog brat a. III
U trećem dijelu Nezir dobija premještaj u jedan manji gradić. U očevoj kući Fatima je rodila kćerku i sina, i sada opet kćerku. Sin Bećir je doselio s njima u taj gradić i odatle je vozario u školu. Njen muž Nezir je bio čudne naravi, dosta je pio, i uvijek je obećavao njoj i djeci da će ih voditi na more, a nikada to nije nij e ispunio. U ovom dijelu Fatima se prisjeća djetinstva i svoje prijateljice Dženete koja je bila luda djevojka bez tabua, a udala je za žandara i sada živi s njim - 'ko zna kako'- kaže Fatima. IV
U ovom dijelu Nezir nestaje; ona živi s djecom i psom (Cigom). Uvodi red u kuću kao da se ništa čudno ne dešava, ali desila se svaĎa izmeĎu nje i Nezira i on je nestao. Na kraju poglavlja vraća se kući sa 'proćerdanom 'proćerdanom platom' platom' kao da se ništa nije desilo. Nastavljaju Nastavljaju živjeti kao i do sada. V Nezir jednog jutra dolazi s posla i govori joj da pokupi djecu i uve de ih u kuću jer je
počeo rat. (Često (Često je dozivao nadimkom nadimkom 'stara') VI I rat je postao svakodnevnica. Ona je strepila za svoje, za brata koji je dobio posao u
vukodolini na Nezirovom starom mjestu, čuvala djecu i održavala red u kući. Često se prisjećala djetinstva. djetinstva. U njihovu okolinu su su se doselile švabe, švabe, i bilo je kao da nikada nisu ni otišli, i da su te t e kuće samo za sebe pravili. VII
Počeli su se zatvarati komunisti, Srbi i Jevreji. Ona je još uvijek stra hovala za brata Ibrahima. Navikla je na Švabe u komšiluku, na njihov način življenja. Počela je i zima: „Studen žeže kao vatra - ubija.“ VIII
Jedne noći dolazi Ibrahim, sav isprepadan i upišan. Ona ga je presvukla i spremila. Dugo nije mogao reći šta mu se desilo. Kad je progovorio rekao im je da ustaše kolju u vozu s kojim je došao i ponovo ponovo otrčao na posao.
Jedne noći je navratio i Lazar. Djeca su ga voljela. Pričao je kako mu je sin Ivan završio u Beču na specijalizaciji medicine. Boji se za njega - jer on je srbin a majka mu je bila hrvatica i plaši ga činjenica da ga mogu napasti i četnici i ustaše. Jednog dana su im javili da je Nezir opet dobio premještaj u onu istu vukodolinu a da je u njihovu kuću već došao novi otpravnik sa porodicom. Mislili su da će na toj planini naći mir, ali tu se vodio veći rat nego u gradu. Niko nije pričao o 'jamama' u koje su kopali ubijene, ali su svi znali da postoje. U svojoj kući Timka je hranila ljude koji su se sakrivali od gonitelja. Ubrzo im se doselila i Dženeta. Ona je noću čuvala bjegunce na tavanu sa Nezirom, a Fatima je ostajala sa djecom. Nikada ih nisu uhvatili. IX Fatima se razboljela. Imala je cistu na bubregu i to je operisala. O njenom ozdravljenju
brinuo se Ivan, sin lazarov, i njemački specijalista. Fatima se bojala smrti, ali je više razmišljala o svojoj djeci i o tome kako će oni bez nje. Bila je u bolnici u Sarajevu i jedina slika s kojom je živjela tih dana bile su načičkane glave na prozoru koje su je ispratile. X i XI
Sijaset novosti ju je dočekao na izlazu iz bolnice. Njeni su se preselili u veliki četverosoban stan u Sarajevu iznad željezničke radionice. Dženete je sve uredila pred njen dolazak. Ubrzo je po nju došao njen muž žandar i ona je otišla s njim. Usjedili su mirniji dani. Saznala je da joj je babo bolestan i da je Ibrahim nestao- nije više živ, mislila je. Da bi skrenula misli, posvetila se zemlji. Počela je da sije bilje i da se bavi poljoprivredom. „Iako je bila ledina, nešto je i izraslo.“ Zemlja ju je očaravala, u njoj je pronašla svoj mir. XII
Nezirov brat je ubijen. „Ležao je na stepenicama a iz grkljana mu je šikljala krv.“ Teško je podnijela tu smrt. Zamišljala je da je na njegovom mjestu njen Nezir i to je ubijalo. Jednog dana su došli po Nezira. On je uspio pobjeći. Usput je pokupio sina Bećira, i zajedno su pobjegli. Ona je bila 15 dana u kućnom pritvoru. Kuću su čuvali stražari i ko god bi došao da je spašava, zatvarali bi ga u kuću s njom. XIII Pismo babi-koje nikad nije poslala. Sjećanje na d jetinstvo. XIV
Jedan mladić je nakon nekog vremena nju i djecu izveo na slobodnu teritoriju. Ona je služila u jednoj kući na nekom selu, tu je radila i živjela sa djecom. Za Nezira ništa nije znala. Iako je imala nesuglasice da gazdama, jer je meĎu svojom djecom hranila i muhadžirku , oslobodila se tog sela i vratila u svoju kuću. Prodala je naušnice za maslo i nahranila djecu. „Tako se završio rat, a počeo mir, ako mira uopće ima.“
