Marino Restrepo Iz tame u svjetlost s engleskoga prevela Mirta Kneževi DETECTA Zagreb, 2007. biblioteka Svjetlo Istine ure uju Ne eljka Batinovi An ina Marki CIP zapis dostupan u ra unalnom katalogu Nacionalne i sveu ilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 648662 ISBN 978-953-7476-05-2 Naslov izvornika From Darkness into the Light © Marino Restrepo Hernandez, 2003. Prvo izdanje na engleskome jeziku, rujan 2005. © za hrvatsko izdanje: DETECTA d.o.o, Zagreb, listopad 2007.
Sva prava pridržana. Ovu se knjigu, kao ni njezine dijelove, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, elektronskom, fotografskom ni mehani kom, uklju uju i i fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanog odobrenja Nakladnika, osim kratkih navoda, kao dijelova novinskih lanaka i izvješ a. Autorova bilješka itatelju: Rije i ovjek, ljudi, ovje anstvo, on, njegov, bra a i sinovi odnose se na sve osobe, tj. na osobe obaju spolova. Ovu knjigu posve ujem Katoli koj crkvi i misiji Hodo asnika ljubavi
SADRŽAJ ZAHVALA PREDGOVOR UVOD SVJEDO ANSTVO MOJE MISTI NO ISKUSTVO VO ENO OBJAVOM I UKAZANJEM ISUSA KRISTA SUSRET S LIKOM I OSOBOM ISUSA KRISTA JA PRED BOŽJIM SUDOM ULOGA SILA ZLA U NAŠEMU ŽIVOTU NAŠ ŽIVOT S BOŽJIM AN ELIMA PRISUTNOST I DJELOVANJE SVETACA U NAŠEMU ŽIVOTU NASTAVAK MOGA SU ENJA MILOST "RA UNOVODSTVO" DUŠE BLAŽENA DJEVICA MARIJA ZAKLJU AK
2
ZAHVALA Zahvaljujem predragome Isusu, koji me izbavio iz tame i izveo na svjetlost. Zahvaljujem svojoj djeci, Nicolasu i Santiagu, koji su zajedno sa mnom proživljavali moj život i dok sam bio u tami i otkako me Bog izveo na svjetlost. Zahvaljujem hodo asnicima ljubavi, Carmen Mariji Navarro i Clemenciji de Gonzales, Juanu Manuelu Gonzalesu starijem, Juanu Manuelu Gonzalesu mla em, Mariji Fernandi Maragua de Rozo, Marthi de Higuera i Jorgeu Higueri. Zahvaljujem Hortensiji Navarro, Monici de Quintana i svim svojim prijateljima u Isusu Kristu, koji mi pružaju potporu na razli ite na ine. Zahvaljujem ocu Rafaelu Vall-Serri, duhovnome vo i u nastajanju ove knjige. I, naposljetku, što držim osobito važnim, zahvaljujem monsinjoru Germanu Moralesu, ocu Fernandu Umani, ocu Martinu Johnstonu, ocu Alfredu Ariasu, svim sve enicima, biskupima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima laicima, koji su bili blagoslov ovome djelu i mome novom životu u Isusu Kristu.
PREDGOVOR Veliko mi je zadovoljstvo pisati predgovor ovome svjedo anstvu, koje je napisano kao iskrena ispovijest, puna poniznosti i ljubavi prema istini. Ove se odlike o ituju vrlo negativno u prvome dijelu knjige, a izrazito pozitivno u drugome dijelu. To je uskrsnu e koje se autoru ne bi do.adilo da prije toga nije umro. Postoje tri navoda koji itatelja mogu potaknuti na razmišljanje o Kristovoj Ljubavi, koja danas održava ljudska bita na životu. Jedan potje e od apostola Pavla, drugi od svetog Augustina, tre i od svetog Ivana od Križa, a nastali su u vremenskim razmacima od dvadeset, šesnaest i pet stolje a. Sveti Pavao kaže: " ... Svi su doista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom miloš u po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako o itovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti otpuštao dosadašnje grijehe; htio je o itovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove." Rim 3, 23 - 26
Sveti Augustin kaže: "Bili biste umrli za sve vijeke da se On nije na vrijeme rodio. Nikada ne biste bili oslobo eni od ljage grijeha da On nije poprimio sliku grješna tijela. Bili biste zato enici vje na jada da nije Njegove neizmjerne milosti. Ne biste se vratili u život da se sam nije s vašom smr u naravnao. Bili biste usahli da vas On nije spasio. Bili biste iš ezli da se On nije pojavio. Slavimo radosno jer je došao as našega spasenja i otkupljenja." Ispovijesti svetog Augustina
Sveti Ivan od Križa kaže: "Doista, duša je izgubljena za sve osim ljubavi, njezinim životom upravlja samo ljubav. Stoga, djelatan život i druga vanjska djela slabe zbog te 'jedne jedine kreposti' koju je njezin Voljeni odredio 'nužnom': postojanost i neprestano iskazivanje Božje ljubavi". 3
Duhovni hvalospjev
U Marinov je život i njegovu iznimnu umjetni ku karijeru Božje svjetlo ušlo u njegovoj etrdeset sedmoj godi ni i pokazalo mu duboku tamu njegova života i tamu života ljudi koji su ga okrutno lišili slobode. No, taj se gubitak slobode pretvorio u istinsku duhovnu slobodu, zahvaljuju i milosrdnom daru koji je Marino primio od Isusa Krista. Duboka promjena koju je Bog u njemu potaknuo podarila mu je spoznaju vlastitoga života i pretvorila njegov život u radosnu apostolsku misiju. Marinovo je djelovanje od tada jasno vo eno božanskim nadahnu em. Toplina, u enje i duh Crkve podarili su mu veliku sigurnost i doktrinarnu spoznaju. U svim predavanjima uvijek rado daje savjete zainteresiranim sve enicima te se, u vlastitom životu, spremno žrtvuje Božjoj volji i volji onih koji su se, dirnuti njegovim svjedo anstvom, pridružili pokretu duhovne obnove tisu a ljudi iz mnogih zemalja svijeta. Zahvalan sam Marinu na njegovu prijateljstvu i hrabrom primjeru. Rafael VaU-Sera, S. J., ravnatelj ECOM-a (španjolski akronim za "Poruku Evan elja") Bogota, travnja 2003.
UVOD U posljednjem smo desetlje u svjedoci izdavanja brojnih vjerskih djela, svjedo anstava o osobnim iskustvima mnogih ljudi, napisanih kako bi drugima prenijeli il misterij milosti, ljubavi i praštanja. Jedno od tih djela Je.t i ova knjiga - svjedo anstvo o obra enju i vjeri Marina Restrepa. Marino je ro en u planinskom dijelu Kolumbije. U devetnaestoj se godini odselio u Njema ku, gdje je studirao umjetnost, oženio se i dobio dva sina. Ubrzo poslije toga podlegao je ari ma Hollywooda i uronio u sve što Hollywood može ponuditi - uspjeh, novac, užitak, lijepe žene i new age. Njegova pri a jest pri a o razmetnome sinu. Godine 1997. posjetio je domovinu i ubrzo postao sudionik prave drame - oteli su ga pobunjenici, držali ga šest mjeseci zato ena u špiljama u prašumi, gdje je svakoga trenutka o ekivao smrt. Ondje je doživio ljubav Isusa Krista, koja je potpuno promijenila njegov život i sprala njegove grijehe te je osjetio poziv da do kraja života svjedo i o snazi vjere i o Kristovoj ljubavi. Njegova pri a nije samo pri a o njegovu osobnom obra enju. Gospodin ga je pozvao da širi Njegovo Evan elje milosr a, što Marino ini u mnogim zemljama diljem svijeta. Uz pri u o ponovno prona enoj vjeri i pri u o O evu zagrljaju punom ljubavi, koji suzama Oca i krvlju Sina pere grijehe, ono je postalo njegova trublja o Duhu Svetome, koja neprestano svjedo i o spasonosnoj poruci Kristova Evan elja u današnjemu svijetu. Ova je pri a o vjeri i ljubavi Kristovoj hvale vrijedna i svima je preporu ujem. biskup Roman Danylak, titularni biskup Nysse, 15. kolovoza 2005.
SVJEDO ANSTVO Govoriti o susretu s Bogom zna i prodirati u najskriveniji dio ljudskoga bi a. To zna i govoriti o njegovu Stvoritelju, pod pretpostavkom da vjeruje u postojanje toga Stvoritelja. Za one koji ne vjeruju da Bog postoji, to zna i govoriti o sveobuhvatnoj tlapnji koju nazivaju bogom. U Ivakom slu aju, suo eni smo s poteško om - ili emo preniJeti duboko proživljeno svjedo anstvo susreta sa Stvoriteljem, ili, u slu aju nevjernika, tlapnju. 4
Postoje dva glavna razloga zbog kojih neka osoba iznosi U javnost svoj susret s Bogom. Jedan razlog jest potreba da to nadnaravno iskustvo podijeli s drugima. Drugi razlog Jest božansko nadahnu e da objelodani taj Bogom dani susret koji osobu poti e da, u obliku poruke, prenosi istinu koju je Bog usadio u njezin duh. Moglo bi se re i da, ako je Bog izabrao neku osobu za osobni susret s Njim, ta osoba ima zada u o tome susretu govoriti i svjedo iti na dobrobit drugih duša. Me u nedoku ivim tajnama našega Stvoritelja jesu i tisu e osobnih susreta s Njegovim stvorenjima. O njima govore brojni odlomci iz Svetoga pisma. Zna enje i smisao poruka vrsto su povezani s trenutkom u kojemu se ukazanje doga a, kao i s osobom kojoj je ta milost darovana. Neka su se ukazanja dogodila asnim sestrama i redovnicima kako bi bili Božje svjetlo u svojim samostanima i zajednicama te duhovno nadahnu e ljudima oko sebe. esto se za ukazanja sazna mnogo godina nakon što se dogode. Kada ukazanje ima svrhu doprijeti do velikoga broja duša, glasnik osje a tu potrebu i dobiva potrebne darove da bi mogao ispuniti svoju misiju. Pri a koju ete pro itati pripada ovoj drugoj skupini ukazanja. Sve što sam primio u susretu s Gospodinom primio sam sa svrhom da bude preneseno svima koje je On odabrao da tu poruku prime. Naj udesnija osobina svjedo anstva koje je pred vama jest injenica da ono uop e nije novo i da u njemu nema ni ega što ve nije otkriveno ili napisano. Ipak, iz poslušnosti prema Gospodinu, ja u ga prenijeti, svjestan da se istinu može izraziti na bezbroj na ina i, iako je to uvijek jedna te ista pri a, kao da se u svakom bi u obnavlja. Kada bi nas istina zamarala, ne bismo mogli podnijeti svakoga dana gledati isto sunce i isti mjesec. No, te nam vje no sjaju e zvijezde svakoga dana izgledaju kao novo sunce i novi mjesec. Susret koji u opisati dogodio se za vrijeme moje otmice, koja se dogodila 25. prosinca 1997. u Kolumbiji, u Južnoj Americi. Namjera mi je, kada govorim o tome doga aju, prenijeti itateljima misti no iskustvo koje je potaknulo pisanje ove knjige. Politi ke prilike u Kolumbiji i razlozi koji su potaknuli pobunjeni ke skupine na po injenje takvih zlo ina nemaju I n1kakva utjecaja na ovu pri u. Stoga je sve što je navedeno o Kolumbiji i tim zlo ina kim skupinama navedeno samo kao dio moga duhovnog iskustva. Božja je poruka namijenjena našim dušama i kao takva nije povezana ni s odre enom nacionalnosti ni s politi kom ni s ideološkom pripadnosti. Jedina sudbina duša jest spasenje ili vje na propast. Poštujem itateljevo tuma enje, dojmove, i stajalište glede ovoga svjedo anstva. Nije mi namjera nikoga uvjeravati ni obra ati. Siguran sam da nas samo Božja milost može dovesti do Njega. Želi li Bog ovim svjedo anstvom nekoga dotaknuti, to e se dogoditi samo po Njegovoj milosti, a ne posredstvom onoga što ja napišem ili onoga što sam proživio poslije otmice. Prije moga duhovnog obra enja bio sam uvjeren da imam odgovore na sva misti na pitanja i da me nitko ne može uvjeriti da promijenim svoja stajališta i na in života. Ta me injenica još više ponukala na pisanje ovoga svjedo anstva, jer od trenutka susreta s Bogom živim u poslušnosti prema Njemu, suo en s iznena uju om stvarnosti koja me ponukala da svoje iskustvo prenesem što ve em broju ljudi. Shvatio sam da nemam odgovore na sva pitanja. Tako er sam shvatio da misti no iskustvo koje sam doživio prije obra enja nije bilo od Boga, nego od Sotone. Kolumbija, 12. rujna 2000. Pozvali su me da iznesem svoje svjedo anstvo na jednom katoli kom duhovnom susretu. Od trenutka kada sam ušao u dvoranu osje ao sam da mi je Bog namijenio posebnu zada u. Nakon što sam iznio svoje svjedo anstvo pozvali su me da im se pridružim na duhovnim vježbama koje su trebale po eti 12. rujna. Znao sam da e mi to biti prilika za prijeko potreban odmor budu i da sam o svome svjedo anstvu govorio gotovo svakoga dana tijekom posljednja etiri mjeseca, u razli itim mjestima širom zemlje. Bilo je dana kada sam imao i po dva ili tri svjedo anstva. Nisam znao gotovo ništa o duhovnim vježbama, a oduvijek sam želio biti u takvu okruženju i sudjelovati u takvoj aktivnosti. Bilo je to poput ostvarenja skrivenog sna. 5
Na prvome susretu koji sam pohodio sve enik je govorio o raskolu u Katoli koj crkvi i o tome kako je on vidljiv me u sve enicima i redovnicima iz raznih redova. Govorio je o tome kako Crkva mora pro i kroz proces muke, raspe a i smrti kako bi doživjela uskrsnu e i silazak Duha Svetoga, budu i da je Crkva tijelo Kristovo na zemlji. Rekao je: "Crkva e pro i kroz velike kušnje i progone prije negoli bude pro iš ena" . Drugim rije ima, sve što je usmjereno prema Kristu, pripada Kristu i postaje Kristom, pa stoga prolazi kroz proces pokrš anjenja sli an onome kroz koji je prošao i sam Krist. Dok je sve enik govorio doživio sam vrlo duboko iskustvo. Bilo je to kao da se sve što on govori ve nalazi u meni, kao da nadopunjuje i oboga uje saznanja koja je Bog ve u mene usadio. Shvatio sam da je to izvrsna prilika, jer sam snažno osje ao da je Bog pomazao toga sve enika i da kroz njega progovara Duh Božji. Taj me susret ispunio radoš u. Štoviše, podsjetio me na razdoblje poslije moga obra enja, kada sam se vratio Crkvi i osje ao tugu zbog golema duhovnog siromaštva nekih naših sve enika i duhovnika. Mnogi su imali akademske titule, bili visoko obrazovani na podru ju filozofije i teologije, imali su povlasticu dugotrajnog studiranja u Rimu i u Svetoj Zemlji, no, nažalost, unato tome nisu imali pojma o natprirodnom životu. Izgledalo je, što su obrazovaniji, to su otu eniji od Boga. Nikada to ne u shvatiti, no mislim da bi to mogla biti posljedica sotonskoga ometanja naše vjere. Predavanje se nastavilo i, dok je sve enik govorio o današnjim laicima, kao da je prenosio moje misli iz vremena moga obra enja. Mojoj sre i nije bilo kraja jer je govorio upravo ono što je Gospodin u mene usadio. Rekao je i to da e upravo laici probuditi sve enike i vjerske zajednice i nagnati ih da se okrenu Duhu Svetome i da se pomire. Dok sam slušao toga Božjega ovjeka, nešto je duboko u meni postajalo još snažnije - uvjerenje da me Gospodin pozvao, kao odrasla ovjeka, da idem po svijetu i svjedo im o tome da je On živ i da naše spasenje nije izmišljotina skupine pobunjenih Židova od prije dvije tisu e godina, te da je progon ranih krš ana doista bio mu eništvo, a ne djelo skupine fanatika. Privukla me pomisao na svjedo enje o svemu tome pa sam prvi dan duhovnih vježba proveo u neopisivoj radosti. Šutnja svih sudionika znatno je pridonijela tome prekrasnom doživljaju. Sutradan sam se probudio pun žara i otišao u predavaonicu s bilježnicom i Biblijom u ruci. Otvorio sam bilježnicu i pogledao bilješke od prethodnoga dana, kada je sve enik govorio o avlovu nastojanju da sprije i Božji plan spasenja ovjeka i o tome kako se Sveto Trojstvo ukazuje ovjeku kao savršen trodimenzionalan pojam, što je opsežna i vrlo važna tema za naše poimanje vjere. U tome sam trenutku jasno osjetio kako mi Božja prisutnost govori da e te bilješke biti na stranicama prve knjige za koju e mi On dati nadahnu e. Poslije toga nutarnjeg otkrivenja cijelo je iskustvo seminara zadobilo novo zna enje. Što sam više uranjao u to, to su dublje postajale nove dimenzije koje su se ukazivale, pune novih uzbudljivih mogu nosti za oboga enje moga duha. Stoga mentalno nisam bio nazo an u aktivnostima prvoga dana. Nasre u, to se dogodilo dok su dva lana skupine predvodila molitvu. Bilo je mnogo pomazanja i radostan duh ispunjavao je prostor. Budu i da nije radilo grijanje, u prostoriji je bilo hladno, a hladno a je davala težinu i karakter šutnji okupljenih vjernika. Hladno a u tropskim brdima može prodrijeti do kostiju. Oduvijek držim da hladno a pogoduje koncentraciji prilikom intelektualnih aktivnosti koje zahtijevaju pozoran rad i disciplinu. Ponekad nas savršen Božji izbor trenutka doista može iznenaditi. U trenutcima kada to najmanje o ekujemo, On nas dotakne kako bi nas u inio sudionicima Njegova božanskog nau avanja. Neki su žarko željeli uti jesam li razmišljao o tome da napišem knjigu o svome susretu s Bogom. Iskreno, to mi nije ni palo na pamet dok me Bog nije nadahnuo. To dokazuje kako, kada sve predamo u Božje ruke, ne možemo predvidjeti Njegove planove. I, ne razmišljaju i, ve sam pisao knjigu. Najteže je bilo zapo eti i prona i prave rije i kojima bih jasno izrazio sve ono ime me Gospodin nadahnuo. To mi je bilo posebno teško zato što nisam studirao teologiju, a nisam baš poznavao ni Katekizam Katoli ke crkve. No, za mene poteško a više nije bilo. Odjednom sam se osjetio potpuno siguran, svjestan da e me Božji duh voditi na tome putu. Bilo mi je jasno da e svaki dan seminara utjecati na prve stranice moje knjige. Moje je svjedo anstvo bilo najavljeno za petak toga tjedna. To me još vrš e povezalo s ostalim vjernicima. To e mi omogu iti da vama, itateljima, predo im jasniju sliku moga životnog 6
iskustva. Kao još jedan svjedok obra enja me u nebrojenima za koje smo uli od po etka krš anstva, prije više od dvije tisu e godina, nadao sam se, i još se nadam, da e i moj život poslužiti ljudima kao pomo u njihovu obra enju. Bog se na poseban na in otkriva, svakoga trenutka svakoga dana, svakome svome bi u. Iako je moje svjedo anstvo možda sli no ostalima, svi nas istinski svjedoci dovode do jednoga jedinstvenoga cilja - našega spasenja po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Nije mogu e prenijeti duhovno iskustvo koriste i se samo rije ima ni projicirati nadnaravnu i božansku dimenziju na ljudsku razinu. Bilo bi to kao da s debelom rukavicom na ruci pokušavate osjetiti meko u djetinje kože. Samo e milost Duha Svetoga omogu iti itatelju da shvati tajne koje su mi otkrivene, unato mome ograni enom rje niku i teološkom znanju. Uz Božji blagoslov i nadahnu e Duha Svetoga te duhovnoga vo e na ovome putovanju, pozivam itatelje da radosna i skrušena srca te otvorena uma sudjeluju u ovome susretu s Gospodinom. Moj život na ovome svijetu, daleko od Boga, sve do moje 47. godine Ro en sam u Ansermi, gradu u kolumbijskim Andama, poznatom po uzgoju kave, punom tropskih ljepota. Ondje sam i fizi ki i duhovno uživao u zdravu životu, sve do svoje etrnaeste godine. Imao sam veliku obitelj, koja je imala katoli ku tradiciju staru mnogo naraštaja. Kao dijete i mlad tinejdžer sudjelovao sam u mnogim aktivnostima na selu i u mome gradu, i imao sam sretan život. Bio sam šesto od desetero djece i prvo muško dijete u obitelji koje je uspjelo preživjeti. Dva starija brata umrla su kao djeca. Tri brata i etiri sestre još su živi. Moji djedovi, i onaj po majci i onaj po ocu, bili su glave patrijarhalnih obitelji i vlasnici velikih plantaža kave. Ljudi su ih poštivali i divili im se. Imali su politi ku i društvenu mo , koja nam je pružala sigurnost i zaštitu te dobre izglede za budu nost. Moj je život u Crkvi bio bogat i redovit. Budu i da sam svirao prvu trubu u školskom orkestru, sudjelovao sam u svim procesijama Velikoga tjedna, što mi je u to vrijeme bila najve a radost. Grad u kojemu sam živio smješten je na vrhu planine i ima dvije glavne ulice, koje su u to vrijeme bile poplo ane kamenom. Izgledale su kao provalije duž kojih su s obiju strana bile poredane ku e, sve do podnožja brda. I i u procesiji i nositi slike svetaca bilo je pravi podvig. Slike je moralo nositi nekoliko ljudi jer su bile velike i teške. Ve ina ih je bila donesena iz Španjolske u kolonijalno doba. Kada bi procesija prolazila jednom od tih uskih kamenih ulica, to jest provalija, strahovali smo da bi netko mogao pasti, no, nasre u, to se nikada nije dogodilo, barem ne dok sam ja u njima sudjelovao. Gradske su prostitutke na cijeli tjedan zatvarale bordele kako bi sudjelovale u procesijama. Cijeli su put prelazile na koljenima, jecaju i i pla u i nad svojim grijesima. Na Uskrsni ponedjeljak vra ale su se svome poslu, kao da su platile dug pa mogu tražiti novu pozajmicu. I ostali su se stanovnici ponašali sli no, budu i da se njihov duhovni život poslije Velikoga tjedna nije mnogo mijenjao, osim u onih koji su ve bili predani Bogu. Ja sam, naime, odrastao u katoli koj vjeri koja je ve tada pokazivala znakove truljenja koje je danas prisutno, što je pripomoglo da u našoj Crkvi s vremenom mnogi od nas odu u duhovnu provaliju. Usred tih vjerskih protuslovlja moj se duhovni život razvijao s poprili nom koli inom praznovjerja, koje smo naslijedili i od Španjolaca i od domorodaca. Mislim da moj slu aj nije bio nimalo druk iji od ostalih u našoj latinsko-ameri koj kulturi. Ipak, odrastao sam u ozra ju dobrih odnosa s rodbinom i velikim brojem prijatelja, svojih vršnjaka. Bili smo vrlo bliski budu i da smo ro eni u gradi u u kojemu su se svi me usobno poznavali. Sve je to pridonijelo snazi moga karaktera, koja e mi u životu biti od velike vrijednosti. U petnaestoj godini odselio sam se u Bogotu, glavni grad Kolumbije, gdje sam živio pet godina. Oženio sam se u dvadeset prvoj godini, otišao u Hamburg u Njema koj i ondje živio šest godina. Zatim sam se preselio u Sjedinjene Ameri ke Države, gdje i danas živim. Godine poslije odlaska iz rodnoga grada obilježio je nagli raskid s mojom obitelji, s Crkvom i svim vrijednostima. Godinu-dvije prije moga odlaska u Bogotu iz SAD-a i Engleske po eli su 7
stizati odjeci nove revolucije. Ve se posvuda moglo uti Elvisa Presleyja i Beatlese, ak i u udaljenim mjestima kao što je Anserma. Masovni mediji u to vrijeme još nisu bili toliko rašireni. U Kolumbiji je postojao samo jedan televizijski kanal, koji je bio u rukama države i politi kih mo nika. Ipak, masovna histerija oko tih novih idola zahvatila je svu mladež. Stoga je moj glavni cilj postao nau iti engleski, što mi je ubrzo i uspjelo, nakon što sam se iz ujakove ku e preselio u ku u ameri ke organizacije zvane YMCA (Young Men's Christian Association, Krš anska zajednica muške mladeži) u Bogoti. Poslije nekoliko godina saznao sam da su protestanti. Ondje sam shvatio što ti tajanstveni i mo ni idoli pjevaju i upoznao mnoge studente iz Amerike koji su onamo došli u programu razmjene studenata. Za manje od dvije godine sve se promijenilo. Gostuju i studenti više nisu bili isti i zdravi mladi ljudi koji vole Krista i Crkvu, nego dugokosi mladi i i djevojke, nemarno odjeveni u žarke boje, udna i do tada nevi ena ponašanja. U pozadini svega toga bio je duh šezdesetih, koji je nudio potpuno "oslobo enje" od takozvanog "poretka". Nisam shva ao pravo zna enje svega toga, no taj se udan i nekonvencionalan svijet provincijskome duhu poput moga inio vrlo privla an. Polako, i to ponajviše zahvaljuju i svojoj prvoj ljubavnoj avanturi s jednom djevojkom iz Amerike, po eo sam otkrivati tajnu koja je okruživala to novo stajalište, to odbacivanje "poretka". Moja mi je djevojka ponudila da probam marihuanu. Pod u inkom toga udnog doživljaja govorila mi je o tome kako e mladi spasiti svijet koji su odrasli iskvarili. Rekla mi je tako er kako Vijetnamski rat mora završiti i kako su ljubav i mir jedini na in na koji se to može posti i. Dok mi je sve to govorila u njezinim prelijepim plavim o ima vidio sam obe ani raj, o kakvom do tada nisam ni sanjao. Pod utjecajem droge sve je izgledalo prekrasno. Njezina ljepota i njezin san o mijenjanju svijeta, karakteristi an za šezdesete, bili su zamaman zov za pridruživanje toj "legiji an ela", koja je imala misiju "spasiti svijet". Hodaju i ulicama Bogote i drže i se za ruke s tom "nebeskom misionarkom" , osje ao sam se kao da lebdim na oblaku sre e. Nisam shva ao da nitko od nas ne zna što nosi u srcu, a još manje razumije halucinacije što su ih u našemu mozgu izazivale tolike koli ine marihuane. Hodali smo ulicama u skupinama od pet ili šest mladi a i djevojaka. Ja sam bio jedini Kolumbijac me u njima. Oni su pla ali sve, budu i da ja nisam mogao sebi priuštiti njihov životni stil. Od marihuane bismo brzo ogladnjeli pa smo esto jeli. Unajmljivali bismo automobile i odlazili kampirati na razna mjesta u Kolumbiji, osobito na " arobna" mjesta, poput arheoloških nalazišta iz razdoblja prije Kolumbije. Iako je ta prva skupina "an ela misionara" provela u Kolumbiji puna tri mjeseca, izgledalo je kao da su bili samo jedan dan, zbog stalnog halucinogenog djelovanja marihuane i "putovanja" na koja smo odlazili dok smo bili napušeni. U to se vrijeme pri alo i o slobodnoj ljubavi. Prije toga nisam imao spolne odnose ni s jednom djevojkom. Moja me djevojka iz Amerike ne samo pou ila o svemu tome, nego me i uvela u tu aktivnost, s kojom nisam prestajao sve dok nisam pronašao Boga u etrdeset sedmoj godini života. Onoga dana kada su trebali oti i osje ao sam se kao da e se dogoditi nešto strašno. Što u raditi bez njih? Stoga sam im rekao: "Idem s vama!" To ih je sve razveselilo, posebno moju djevojku Donnu. Hitro sam zatražio i dobio putovnicu, a onda sam otišao u ameri ko veleposlanstvo po vizu. Nikada do tada nisam bio u nekom stranom predstavništvu pa nisam imao pojma o tome kako e taj postupak izgledati. Osim toga, nisam se trebao ni o emu brinuti, budu i da sam bio sa "spasiteljima svijeta". Stoga sam se zaprepastio kada sam shvatio da "moje spasitelje" njihovi sunarodnjaci, to jest državljani SAD-a, drže najve im kriminalcima. Jedna uredno odjevena žena, sli na gospo ama koje sam upoznao u YMCA-u, odvela me u jednu prostoriju i upitala me je li mi tko od tih mladi a ponudio drogu poput marihuane, LSD-a i mnogih drugih, za koje nikada do tada nisam ni uo. Pogledao sam je i shvatio koliko je situacija ozbiljna. "Ne, nisam nikada uo za to", odgovorio sam. A ona mi je uzvratila: "Ovi s kojima se družiš su ništarije i ne bi trebao nikamo s njima i i. Savjetujem ti da se vratiš ku i i nastaviš živjeti kao da ih nikada nisi ni upoznao". Kada sam izišao iz prostorije i pogledao ih, bilo je jasno da smo sletjeli sa svoga oblaka na tvrdu površinu zvanu stvarnost. Izišao sam drže i se za ruke s Donnom. Dugo nismo progovorili ni rije i. Dva dana poslije toga, nakon što smo se rastali u zra noj luci, ostao sam potpuno sam. Dali su mi novac za zrakoplovnu kartu do Miamija, 8
Donnin kazetofon i plo e Beatlesa te dovoljno marihuane da se mogu zaklju ati u sobu na nekoliko dana. Moja samo a nije dugo trajala. Dva dana poslije toga netko mi je pokucao na vrata i probudio me. Nova "misionarka ljubavi", po imenu Cindy, pojavila se u mome životu, a njezine plave o i bile su još ljepše od Donninih. Cindy je u zra noj luci u Miamiju upoznala Donnu i ostale moje prijatelje. Bila je na putu za Peru, gdje je trebala posjetiti prijateljicu koju je upoznala u Kaliforniji, no nakon što je razgovarala s Donnom i ostalim mojim prijateljima, promijenila je kartu i odlu ila provesti neko vrijeme sa mnom u Bogoti. Donna ju je zamolila da bude posebno pažljiva prema meni budu i da sam bio vrlo usamljen. Odmah sam s njom postao jednako blizak kao i s Donnom. Bila je to Donnina zamisao i sve je opet izgledalo savršeno. inilo mi se kao da živim u nekom drugom svijetu. Kako bih uop e mogao objasniti tu situaciju ljudima oko sebe? To je nemogu e. I Cindy me, kao i Donna, uvela u svijet droge, ali još neobi niji. Na po etku me pitala: "Jesi li ikada bio na tripu ?" Pomalo iznena en, pogledao sam je i rekao: "Samo ovdje u Kolumbiji". Urlala je od smijeha poprili no dugo, no ja nisam uop e shva ao zašto. Nedugo poslije toga izvadila je jednu veliku knjigu o povijesnim znamenitostima Inka. Iz nje je izvadila dvije stranice pune kruži a u boji. Na jednoj su stranici kruži i bili naran asti, a na drugoj ljubi asti. Rekla mi je: "Svaka ova to kica sadrži 400 mikrograma LSD-a. Ako uzmeš jednu doživjet eš prekrasno putovanje uma, a ne eš morati nikamo otputovati. Ja sam bila na desetak tripova sa svojim prijateljima u Kaliforniji i na posljednjem sam shvatila da moram oti i u Južnu Ameriku osjetiti aroliju koja se nalazi u energiji Amazone i u tajnama Inka". Nastavila je s ezoteri nim predavanjem o Južnoj Americi. Zatim je rekla: "Za dva u dana napuniti sedamnaest godina i želim taj ro endan proslaviti posebnim putovanjem uz more, uz pomo ljubi astog kruži a" . Odgovorio sam: "More je vrlo daleko i karta je vrlo skupa". A ona je na to rekla: "Ne brini, ja astim". Živio sam u maštariji kojoj nije bilo kraja i koju sam svakim danom sve više volio. Ve smo sutradan krenuli prema jednom kolumbijskom gradu na podru ju Kariba koje se zove Santa Marta. Ondje sam sa Cindy iskusio tripove LSD-a o kojima mi je pri ala. Oni su me odveli u potpuno novu dimenziju, koju bih mogao jednostavno opisati kao otvaranje vrata percepcije. Re i u samo to da ih nisam baš dobro podnio (mislim da to nitko ne može dobro podnijeti) . Ve ina mojih tadašnjih prijatelja prošla je kroz ta vrata i više se nije vratila. Nisam se ni osvrnuo, a prošlo je ak više od tri mjeseca od moje inicijacije u svijet droge tih psihodeliri nih glasonoša. Fizi ke promjene na meni bile su više nego vidljive. Zaboravio sam brijati još uvijek rijetku bradu i uop e se nisam šišao. Nosio sam Cindynu odje u te neke Donnine majice i traperice. Nije ni udo što su konobari mislili da sam stranac. Cindy je unajmila malen stan u sjevernom dijelu Bogote. Meni je najamnina bila astronomski visoka, no ona nije za to marila. Otac joj je bio poznat kardiolog u San Franciscu i sve joj je to omogu avao. Njezin je stan postao glavno okupljalište i aktivnosti u njemu nisu nikada prestajale. Zadužila me za uvanje blaga zbog kojega su svi kružili oko nas - dviju slavnih stranica s naran astim i ljubi astim to kicama. Za nekoliko tjedana po elo je k nama dolaziti sve više Amerikanaca. Bježali su od vojne obveze ili su dolazili zato što su uli glasine o tome kako se u Kolumbiji uzgaja najbolja marihuana. Naj udnije od svega bila je injenica da mi, doma i ljudi, nismo nikada vidjeli marihuanu. Prvu marihuanu koju sam probao donijeli su Donna i njezini prijatelji iz Amerike. Malo-pomalo po eli su stizati prvi priru nici o uzgoju te droge, koje je u San Franciscu izdavala tvrtka High Times. Ubrzo poslije toga po eli su nicati prvi grmi i kolumbijske marihuane. Uz Cindy se tijek moga života promijenio. Previše je ljudi dolazilo u naš stan na trip i ostajalo po nekoliko dana, što je završavalo intenzivnim ljubavnim odnosima s drugim "prihodeliri nim an elima". Cindy i ja postali smo kao brat i sestra. Ta je avantura u njezinu stanu trajala dvije godine, a nakon toga smo se odselili na maleno seosko imanje nedaleko od Bogote. Tada je sve poprimilo misti nu dimenziju, zahvaljuju i halucinogenim gljivama koje smo otkrili u mjestu La Miel. Smješten pokraj kristalno iste istoimene rijeke, La Miel je bio poznat kao raj za ribare. Mi smo ga pretvorili u središte prishodeliri nih aktivnosti. Upravo se ondje nekoliko godina poslije toga dogodila velika tragedija. Prvi sam put onamo otišao s prijateljima iz Bogote. Neki su od 9
nas ostajali ondje po tri mjeseca. Jeli bismo gljive i razgovarali s drve em, nose i cijelo vrijeme sa sobom Bibliju. Kada smo se vratili u Bogotu, saznali smo da su mnogi naši prijatelji primljeni u rehabilitacijske centre. Ni oni ni mnogi drugi više se nikada nisu vratili u zdravo mentalno stanje. Psihijatri su potpuno zanemarili djelovanje halucinogenih droga pa su napravili niz pogrješaka pri odre ivanju dijagnoze nekim našim prijateljima i prakti ki ih uništili pogrješnom terapijom. Mi koji smo na neko vrijeme odustali od lije enja, nismo imali velikih problema s vra anjem u stvarnost poslije nekog vremena. Za dvije godine kosa mi je narasla do ple a a brada do prsa. Bile su to 1970-te i groznica rock and rolla zavladala je Kolumbijom. Stotine mladih bježalo je od ku e i priklju ivalo se raznim skupinama u okolici grada, gdje su svi zajedno živjeli. U Bogoti je "Calle Sesenta" (što zna i, 60-ta ulica) postala poznati centar psihodelirije, koji su vodili mladi dileri i trgovci drogom odjeveni kao hippyji, kako smo se svi tada nazivali. Droge poput marihuane i LSD-a ve su bile u rukama dilera, koje je zanimao samo novac, a ne duh ljubavi i mira koji je u po etku motivirao pokret. Te se godine Cindy vratila u San Francisco. Bila je ovisna o heroinu i umrla je od predoziranja. Njezina mi je smrt slomila srce pa sam po eo razmišljati o svemu što se oko mene doga a. Mnogi su naši heroji rock and rolla umirali na isti na in, no izgledalo je kao da nikoga za to nije bilo briga. Taj je novi pokret sve više ja ao i širio se po cijelome svijetu. Sljede a i najopasnija faza zapo eta je kada je jedna druga skupina Amerikanaca donijela tarot karte, neka drevna ezoteri na nau avanja, obrede vuduizma i kandombe te raznovrsne prakse koje potje u iz isto nja koga poganstva, uklju uju i i hinduizam, budizam, šintoizam, taoizam i stotine škola joge koje su nudile sedam razina joge. Svi su vo e isto nja koga poganstva (ili gurui, kako su ih zvali) tada bili na vrhuncu slave, potpuno predani osvajanju duša u zemljama zapadnoga svijeta poput Kolumbije. Okultna metafizika i sve vrste arobnjaštva i praznovjerja bili su bogovi new agea, koji je vladao "duhom ljubavi i mira" iz šezdesetih. Mnoge je moje prijatelje u Kolumbiji isto nja ko poganstvo toliko zarobilo da su postali širitelji raznih sekta. Osnivali su velika lokalna središta i svojim su životom, posebno odje om i prehranom, nastojali biti primjer isto nja ke kulture. I mene je potpuno zavela natprirodna fantazija tih arobnja kih filozofskih ideja. No, iako sam ih s velikim zanimanjem prou avao, nisam nikada bio ni u enik ni sljedbenik nijedne od njih jer su me više zanimale umjetnost i glazba. Kasnih šezdesetih godina upoznao sam djevojku s kojom sam živio oko godinu dana. Izgledalo je kao da smo stvoreni jedno za drugo. Sve smo vrijeme provodili zajedno i nismo se upuštali u druge veze, što nije bilo normalno za moj dotadašnji na in života. Tijekom etiriju godina prije toga imao sam odnose s nebrojeno mnogo Donna i Cindyja iz svih dijelova SAD-a i s jednako mnogo Lola i Marija iz moje zemlje. Moja je posljednja veza dosegnula vrhunac kada sam imao dvadeset godina i kada je moja djevojka zatrudnjela. Ve ina se lanova njezine obitelji bavila politikom, radila u državnim institucijama i vodila upravo onakav život kakav je naš naraštaj doista prezirao. Mi smo za njih bili najgori ološ. Stoga nisu dobro primili vijest o njezinoj trudno i i savjetovali su joj da pobaci. Iako smo bili zaraženi svim vrstama arobnjaštva, okultizma, isto nja koga poganstva i drugih za duh otrovnih strujanja, nismo bili kadri po initi takav zlo in. Štoviše, lanovi njezine obitelji vrlo su nam jasno dali do znanja da su moralno iznad nas. Poslije nekoliko tjedana i brojnih poteško a vjen ali smo se u katoli koj crkvi li Bogoti. Nekoliko dana poslije toga lanovi obitelji predložili su nam da odemo živjeti u Njema ku, gdje e nam oni na i posao. Zapravo, htjeli su da odemo što dalje od njih kako im ne bismo narušavali ugled. Kada smo, usred oštre zime, stigli u Njema ku, prvo što smo morali promijeniti bila je prehrana. Budu i da smo bili vegetarijanci, bili smo pothranjeni, što je moglo naštetiti djetetu. Štoviše, nismo imali pojma o tome kako se pridržavati vegetarijanskih na ela i ne biti pothranjen. Isti duh koji je vladao me u mladim Amerikancima ve je bio zahvatio i mnoge mlade ljude u Njema koj pa smo se bez velikih poteško a pridruživali raznim skupinama i održavali navike kakve smo i do tada imali. Nakon što sam nau io njema ki, upisao sam se na Fakultet humanisti kih znanosti u Hamburgu. 10
Poslije ro enja prvoga djeteta naš se život udvoje promijenio, jer se nismo mogli nositi s "poretkom" protiv kojega smo se oduvijek bunili. "Poredak" nas je mrzio zbog našega stila odijevanja, razmišljanja i života. Snalazili smo se tako što smo pronalazili neutralna podru ja na kojima smo mogli uživati u povlasticama koje je taj "poredak" nudio i istodobno ne izgubiti svoj revolucionarni identitet "ljubavi i mira". Kako bismo u tome uspjeli, morali smo promijeniti odje u i izgled. Ošišao sam se i obrijao, ali sam zadržao velike brkove, koji su išli na živce ljudima iz "druge dimenzije" (kako smo ih obi no zvali). Ipak, uspio sam dobiti posao koji mi je omogu avao podmirivanje nužnih životnih troškova. Obitelj moje žene iz milosr a joj je sredila nekakav nevažan posao u jednom kolumbijskom diplomatskom predstavništvu. U Njema koj smo proveli šest godina. Manje od dvije godine poslije ro enja prvoga djeteta dobili smo drugo dijete. Moj je život, kroz moj umjetni ki rad, glazbu koju sam slušao, prou avao i skladao, i dalje bio vrsto povezan s prihodeliri nim svijetom na Fakultetu. Koristio sam svaku priliku koja bi mi se pružila. esto sam putovao u Berlin i posje ivao tradicionalni Bulevar Kuhdam, etvrt sa stotinama kafi a, lokala i drugih prostorija s malim pozornicama za živu glazbu, jedan do drugoga. Ponio bih gitaru i, pod utjecajem droge, svojim novim prijateljima iz Europe i SAD-a svirao sve pjesme koje sam znao. Na taj sam na in održavao na životu onaj duh koji sam donio iz Kolumbije i sve više uranjao u ezoteriju, metafiziku, astrologiju, praznovjerje, spiritualizam i alkemiju. Na elu tih spiritualnih aktivnosti bio je jedan veliki isto nja ki poganski pokret. Naši junaci, Beatlesi i brojni drugi, bili su najgorljiviji sljedbenici tih misti nih strujanja i imali su golem utjecaj na nas. Bilo je gotovo nemogu e bilo gdje nai i na skupinu mladih i ne uti komentare koji su se doticali mistike i magije. Naš je život bio potpuno vo en okultizmom. Jedino što je mojoj ženi i meni kao paru bilo zajedni ko bili su koncerti rock and rolla. Oni su postali središnja to ka života i na njih bismo odlazili nakon što bismo nahranili djecu. Karte su bile vrlo skupe i kupovati ih zna ilo je da nam ne e dostajati novca za ostale potrebe, no mi za to nismo marili. Ti su koncerti postali naša crkva. Malo-pomalo, naš život i zajedništvo po eli su se mijenjati. Više nismo jednako razmišljali. Ona je po ela osje ati nostalgiju za svojim korijenima, a ja sam sve dublje uranjao u svoj umjetni kopsihodeliri ni svijet. Potkraj 1976. odlu ili smo se vratiti u Kolumbiju. Ve ina naših prijašnjih prijatelja iz pokreta "ljubavi i mira" više nije imala misti nih iskustava. Usredoto ili su se na tulumarenje s alkoholom i kokainom. Što je još gore, ameri ka drogeraška mafija izgradila je pravo carstvo u Kolumbiji, gdje je proizvodila drogu i slala je u sve dijelove svijeta. Mnogi krijum ari alkohola i cigareta, beskrupulozni ljudi navikli na kršenje zakona i na rješavanje sukoba ubojstvom, uklju ili su se u trgovinu drogom. Pojavile su se mo ne i snažne organizacije i svi moji prijatelji iz višeg srednjeg sloja, s kojima sam proživljavao prihodeliri an život u Kolumbiji, po eli su sklapati dogovore i poslove s ameri kim trgovcima drogom, koriste i se svojim znanjem engleskoga jezika i kulture. Nekoliko mjeseci poslije povratka u Kolumbiju moj je brak propao i cijeli mi je život krenuo nizbrdice zbog konzumiranja alkohola i kokaina, zbog loših poslova koje sam sklapao i zbog moje pohlepe potaknute konzumiranjem svih mogu ih droga. Otišao sam u SAD i otpo eo život pun problema i zbrke, odvojen od svoje ljubavi prema umjetnosti i glazbi. Proveo sam neko vrijeme u Floridi i u New Yorku. Život mi se sveo na svijet koji se sastojao od barova, kokaina i žena koje su bile jednako dekadentne kao i ja, svijet prepun tjeskobe zbog razdvojenosti od žene i djece. Izgledalo je kao da ništa ne može popuniti tu prazninu. Moj duhovni život izgledao mi je kao posljednja stupa na arobnim ljestvama, prepun darova i mo i, ali u stvarnosti nije bio ništa drugo nego sotonska obmana. No ja toga u to vrijeme nisam uop e bio svjestan. Poslije su mi moje umjetni ke veze i poznanstva iz New Yorka omogu ile po etak novog života u Kaliforniji. Uklju io sam se u aktivnost koja mi je uzela dvadeset godina života i odredila moje kretanje izme u kina, televizije i glazbe, u svijetu droge i pohote. Hollywood je izgledao kao velika Meka za takav na in života. Isti onaj duh koji me uveo u svijet raznih Donna u Kolumbiji, kroz prvi joint marihuane, koji sam popušio 1967., usmjeravao je moj život i u Kaliforniji. Nije se dogodilo slu ajno da me taj duh, koji dolazi od 11
iste mra ne sile, pozvao i još me jednom, po posljednji put, prodrmao, kako bi me ostavio u vje noj duhovnoj tami. U Kaliforniji je ponovno zapo eo moj umjetni ki život i na neki mi na in pomogao popuniti prazninu i zatomiti tjeskobu koja je prouzro ila moje truljenje tijekom posljednjih etiriju godina. Istodobno se moje bavljenje magijom i ezoterijom znatno pove alo. Kalifornija može sebe slobodno proglasiti svjetskim središtem pokreta new age i njegove duhovne tame. U toj su saveznoj državi cvjetali i još uvijek cvjetaju proroci ezoterije, nove metafizi ke i spiritualisti ke sekte, najve a središta sotonskoga masonstva i najaktivnije sotonske crkve u Americi. Mnoge osobe predane zlu infiltrirale su se u Hollywood - poznati pisci, koji ondje pišu najpoznatije filmske scenarije ili su producenti najpoznatijih filmova, od Disneyjevih produkcija za djecu pa sve do filmova strave tvrtke Warner Brothers. Taj je duh nastao šezdesetih godina, kada je ro en naraštaj "ljubavi i mira", i od tada se sve više širio dolinom San Francisca. Iz Hollywooda se promi e najmra nije pokrete. Prikazuje ih se kao zabavnu fantaziju, kao izraz sedme umjetnosti, ija je jedina svrha, navodno, obogatiti naš svakidašnji život. O ovoj bi se temi moglo još mnogo re i, no morao bih zamoliti Gospodina da mi podari priliku da napišem knjigu o tome opsežnom i neistraženom pitanju. Godine 1986. jedan moj suradnik iz ameri ke savezne države Kolorado (s kojim sam tijekom dvije godine skladao više pjesama) i ja uspjeli smo potpisati ugovor s tvrtkom Sony music iz New Yorka (u to se vrijeme zvala CBS Records). Ugovor je bio na pet godina, a iznos koji smo dobili na raspolaganje bio je vrlo povoljan. To je otvorilo novo poglavlje u mome umjetni kom životu - odlasci na duge turneje po cijelome svijetu govore da je rije o ugovoru kakav malo koja multinacionalna kompanija može ponuditi. Nekoliko mjeseci poslije potpisivanja ugovora moja je žena iznenada doputovala iz Kolumbije u Ameriku kako bi mi rekla da joj je dijagnosticiran rak. Ta me vijest strašno rastužila. Unato tome što smo ve nekoliko godina bili razdvojeni, još smo uvijek na neki na in bili kao muž i žena. Bili smo dobri prijatelji i istinski smo poštivali jedno drugo. Drugim rije ima, bili smo jedno drugome najbolji prijatelj, zato što smo se izvrsno poznavali i zato što me u nama nije bilo nikakvih tajna. Nekoliko mjeseci poslije toga zaklju ili smo da bi za našu djecu bilo bolje da žive sa mnom, jer je ona ve bila vrlo bolesna i nije se mogla o njima brinuti. Oni su tada ve bili adolescenti. Njihov dolazak ozna io je veliku promjenu u mome životu. Prvu godinu dana bili su smješteni u internatu, a potom su došli živjeti sa mnom. Zbog mojih estih turneja prve su nam godine bile iznimno teške. Na neki me na in ta odgovornost, skrb o djeci, natjerala da se odreknem mnogih destruktivnih navika, koje su me vodile ravno u ponor. Godine 1992. moja je supruga, poslije duge patnje, umrla u Kolumbiji. Time se zatvorio krug emocija i iskustava moga života koji je zapo eo u šezdesetima. Ipak, još sam se uvijek bavio kulturnim djelatnostima. Godine 1993. poginuo mi je najmla i brat, u nesre i na moru, na otoku Antigui, pod nerazjašnjenim okolnostima. Šest mjeseci poslije toga umro mi je otac, od izljeva krvi u mozak. Godine 1996., samo dvije godine poslije njihove smrti, jedan mi se brat ubio iz pištolja tijekom sva e sa suprugom, pod utjecajem alkohola koji je popio na nekakvoj zabavi. Dva mjeseca poslije njegove smrti umrla mi je majka, na mojim rukama, potpuno shrvana svim tragedijama u obitelji. Kada sam, potkraj 1996., dobio vijest o bratovoj smrti, odletio sam u Kolumbiju na njegov pogreb. Pogreb se održao u Pereiri, malenom gradi u u dijelu Kolumbije bogatom kavom, udaljenom sat vremena vožnje od našega rodnoga grada. Majka je u tome gradu provela posljednjih trideset pet godina života. Nije mi se bilo lako vratiti u Kolumbiju poslije 14 godina izbivanja. Zemlja se znatno promijenila, u svakom pogledu. ak su se i nov anice promijenile. Neke su se stvari promijenile nabolje, poput ve e mogu nosti zaposlenja, a neke su bile još gore nego prije, što se moglo vidjeti u nasilju, nesnošljivosti i moralnom propadanju svih slojeva društva. Bilo mi je vrlo teško, poslije nekoliko godina, ponovno vidjeti sestre, zbog svega što smo proživljavali. Majka je tada još bila živa, ali toliko utu ena da je nisam mogao gledati u o i. Bratov je pogreb po eo oko etiri sata poslije moga dolaska. Iznenadio sam se kada sam u crkvi vidio toliko rodbine. Od djetinjstva nisam nazo io takvu okupljanju, ak ni pogrebu. Potpuno sam zaboravio da mi je obitelj tako brojna. Dani poslije pogreba bili su za mene i moje sestre puni tuge i boli. Majka 12
nam je ve bila na samrti i nismo mogli u initi ništa osim ekati, budu i da su lije nici isklju ili svaku mogu nost njezina oporavka. Bio sam toliko udaljen od Boga da rije udo nije ni postojala u mome rje niku, a ni u rje niku mojih sestara. Izgledalo je da su ljudi, me u njima i lanovi moje obitelji, vrlo esto išli u crkvu. No, njihova duhovnost nije baš bila vidljiva. Vjera se svih tih godina nije promijenila. Meni je izgledala jednaka. Dva mjeseca poslije toga, poslije mnogih no i u mukama, majka je preminula. Još sam osje ao miris tamjana s prethodnoga pogreba, a ve smo nazo ili novome, bolnijem i težem od prethodnih. Poslije tih dvaju pogreba razgovarao sam sa sestrama o tome tko je sljede i, budu i da smo umirali u vrlo kratkim razmacima. Za manje od etiri godine umrlo je petero lanova moje obitelji. Tijekom sljede e godine prihvatio sam kolumbijske prehrambene navike i opušten boemski na in života, uobi ajen u Kolumbiji. Dok sam proživljavao taj idealizam, koji nije bio ništa drugo do nostalgija za prošloš u, još sam tri puta, prije otmice, letio iz Kolumbije u Los Angeles i natrag. Moje posljednje putovanje prije negoli sam otet bilo je u studenome 1997. Želio sam provesti Boži sa sestrama i podijeliti s njima tugu prouzro enu gubitkom tako velikoga broja naših najbližih. Iskreno, kada se toga prisjetim, vidim da me u Kolumbiju najviše privla io intenzivan no ni život u gradi ima poput moga. Dok sam se vozio vrlo prometnim autocestama Los Angelesa, jedina misao koja mi se motala po glavi bila je biti u zagrljaju jedne od "opuštenih" djevojaka kakvima Kolumbija obiluje. Alkohol, droga i žene još su uvijek upravljali mojim životom. Sve moje misli bile su usmjerene na to i osje ao sam da ih u Kolumbiji mogu lako zadovoljiti. Stigao sam u Kolumbiju toga Boži a prepun uzbu enja zbog skorog boži nog karnevala, koji e trajati do 14. sije nja. Toga sam se dana trebao vratiti u Los Angeles i sa svojim sastavom krenuti na etverotjednu turneju po Americi. Posljednje tri godine imao sam financijskih problema zbog toga što sam se upustio u poslove promoviranja filmova. Hollywood proizvodi svakakve vrste reklame u svrhu promidžbe filmova i taj se dio Hollywooda pretvorio u divovsku industriju koja djeluje diljem svijeta. Zahvaljuju i kontaktima koje sam stvorio tijekom mnogih godina, uspijevao sam sklapati ekskluzivne ugovore. Toga sam Boži a imao velike obveze prema mnogim ulaga ima. Naš je posao imao ozbiljnih problema s poreznom upravom pa je sav uloženi novac bio u opasnosti. Bio sam odgovoran za novac velikoga broja ljudi. Ipak, izgledalo je da je sve pod nadzorom. U to vrijeme nisam znao da u ubrzo biti otet i šest mjeseci zato en u kolumbijskoj prašumi. Dana 1l. prosinca stigao sam u Pereiru, gdje mi je majka živjela do smrti i gdje su još uvijek živjele tri od moje etiri sestre. Po eo sam planirati najbolju mogu u zabavu za te dane. Dana 25. prosinca poslije podne krenuo sam prema rodnome gradu. Cijelim sam putem osje ao vrtoglavicu i umor zbog zabave koju smo imali na Badnjak i koja je trajala do sedam sati u jutro. Stigao sam u Ansermu za manje od sat vremena i do pono i sam posje ivao rodbinu i prijatelje. Bio sam toliko umoran da više nisam mogao ni piti ni plesati. U tome dijelu Kolumbije boži ne zabave traju i po nekoliko dana. U pono sam otišao kako bih proveo no na ujakovoj farmi kod južnog ulaza u grad, blizu urbanog podru ja. Stigavši onamo, iznenadio sam se vidjevši da su dvorišna vrata zatvorena, jer ih je ujak uvijek ostavljao otvorena kada je znao da dolazim. Sa mnom je bio jedan moj ne ak pa sam ga zamolio da izi e i otvori vrata. Kada ih je otvorio, iz mraka je isko ila skupina muškaraca prekrivenih glava, s puškom u ruci. Za samo nekoliko sekunda strpali su moga ne aka na stražnje sjedalo moga automobila. Otvorili su sva vrata i, kao gladni psi, po eli pretraživati automobil. Izvukli su me iz automobila, svezali mi ruke, prekrili glavu i uzeli mi sve osobne stvari. Prvo sam pomislio da je rije o plja ki, što se u Kolumbiji esto doga a. A onda je krenulo po zlu. Šestorica muškaraca ušla su u automobil, natjerala me da sjednem na stražnje sjedalo i velikom brzinom krenula niz cestu. Kada smo izišli iz grada, zaustavili su automobil. etvorica su izišla i povela i mene sa sobom, a preostala su dvojica produžila automobilom i sa sobom odvela i moga ne aka. Budu i da su me ostavili na cesti i budu i da nisam znao što se doga a, mislio sam da me namjeravaju ubiti i ostaviti negdje u planinama. No, oni su imali druk iji plan. Oko struka su mi zavezali uže, koje su dvojica držala, jedan sprijeda a drugi straga. Potom su me cijelu no , s kapulja om na glavi, vodili kroz planine. 13
Stigli smo do mjesta koje mi je izgledalo kao ku a na nekakvu napuštenom seoskom imanju. Uveli su me u nekakav prostor u kojemu je sve odzvanjalo kao u praznoj sobi i ondje me ostavili sama do ve eri. Kasno no u izveli su me iz te prostorije, odveli me do ceste i opet me smjestili na stražnje sjedalo automobila, kojim smo se dugo vozili. uo sam kako govore da policija i vojska tragaju za mnom te da me zato moraju odvesti na neko drugo mjesto. Poslije duge vožnje velikom brzinom po kvrgavu makadamu, tijekom koje sam tijelom udarao u obje strane automobila, sve me boljelo. Bio sam pun modrica i krvi. Izišli smo iz auta i opet krenuli pješice, nekoliko sati. Bio sam gotovo siguran da smo u prašumi, jer nisam uo pjev gradskih ptica, nego zvukove kakve se može uti samo duboko u prašumi. Iako sam ro en u malome gradu i kao dijete živio na selu, hodati svezan po prašumi usred no i, s kapulja om na glavi, strašno me uznemirilo i pove alo paniku koju je to stravi no putovanje izazvalo u meni. Od prašumske vlage jedva sam disao kroz kapulja u od poliestera. To je utjecalo i na cirkulaciju pa su me po ele boljeti ruke i le a. Alkohol koji sam popio posljednja tri dana oduzeo mi je svu energiju. Sa svakim sam se korakom osje ao sve bliže sr anom udaru. Poslije mnogo sati, koji su mi bili kao vje nost, napokon smo stigli na odredište. Skinuli su mi kapulja u kako bi mi pokazali moje novo okruženje. Situacija je postajala sve zamršenija. Ku a koju su mi pokazali nije baš sli ila na hotel Ritz Carlton. Bila je to odavno napuštena ku a, potpuno obrasla drve em, iz koje su kroz otvore koji su trebali biti prozori i vrata, stršile grane. Više je sli ila špilji nego ku i. Ponovno su mi stavili kapulja u, odveli me do ulaza i gurnuli me u tu rupu. Kada sam pao na pod, za u lo se snažno klepetanje krilima. Shvatio sam da sam okružen tisu ama šišmiša. Pod je bio truo i pun izmeta od šišmiša. Nisam znao što je gore - smrad, mješavina truleži ili neprestana kiša izmeta koja se poja avala kad god bih se pomaknuo. Opasnost od napada tih krilatih stvorenja podsjetila me na Hitchcockov film "Ptice". Iz izmeta su po ele izlaziti tisu e kukaca, zavla iti mi se pod odje u i gristi me od glave do pete. Svaki je ugriz izazivao druk iju vrstu svraba. Neki su bili poput elektrošokova, od nekih sam dobio golemo crvenilo po cijelome tijelu, a od nekih strašan svrab. Svaki je ubod bio zaseban napad, s posebnom vrstom otrova. Ubrzo mi je cijelo tijelo bilo puno raznovrsnih ugriza i crvenila. Nisam se mogao po ešati jer su mi ruke bile svezane. Zbog slabe cirkulacije u rukama cijelo mi je tijelo bilo utrnulo. Nisam se micao jer sam se bojao da u opet uznemiriti šišmiše. Gore stanje nije mogu e ni zamisliti. Tako je prošlo prvih nekoliko dana - u izolaciji u strašnim bolovima i u potpunom mraku, bez mogu nosti da odvežem ruke. Nisam htio jesti hranu koju su mi jednom dnevno donosili. Samo sam o ajni ki želio da to mu enje završi i da umrem. Tre ega se dana u meni pojavila nada u mogu i bijeg. Po eo sam dozivati svoje uvare, u nadi da e me možda izvesti iz te špilje i da u onda, kada budem na otvorenom, možda prona i priliku za bijeg. Nisam imao snage pa me glas nije slušao. Zbog pomisli da u i najmanjim pokretom prouzro iti paniku me u "stanovnicima" špilje, prestao sam dozivati uvare. Poslije nekog vremena jedan se pojavio. Ne znam je li mi htio dati nešto jesti ili je uo kako ih dozivam. Uhvatio me za noge i izvukao me van, što do tada nisu inili, skinuo mi kapulja u i upitao me ho u li što pojesti. Neko vrijeme nisam ništa vidio. Bojao sam se otvoriti o i jer sam tri dana bio u potpunom mraku. Poslije sam vidio da je sumrak, no još su dopirale posljednje zrake sunca pa sam uspio vidjeti unutrašnjost špilje. Vidio sam mnoštvo paukovih mreža, koje su ondje sigurno bile ve godinama pa sam se još više prestrašio. Nikada u životu nisam vidio tako goleme paukove mreže. Izgledale su kao zavjese neke velike sablasne pozornice. Bile su prekrivene zelenkastom sluzi. Malo-pomalo po eo sam uo avati tako goleme i dlakave pauke kakve u životu nisam vidio. Izgledali su kao da znaju da ih gledam. Shvatio sam kako sam, na mjestu gdje sam ležao posljednja tri dana, napravio veliku rupu u jednoj velikoj paukovoj mreži. uvar koji me izvukao iz špilje rekao mi je da nemaju hrane zato što skupina koja je trebala do i po me još nije stigla. Nije mi rekao koga ekaju ni što planiraju u initi sa mnom. Nisam se usudio postavljati pitanja. Izgubio sam svaku nadu da u preživjeti te sam, misle i da bih tako mogao sve brzo okon ati, poželio po eti bježati, tako da me brzo uhvate i ubiju. No, nisam imao snage za bijeg. Poslije nekog vremena pojavio se još jedan zlo inac nose i mnoštvo zelenih bokvica i limenku prljave vode meni za pi e, koju je vjerojatno našao negdje u blizini. Pretpostavljam da bi za svakoga tko danima nije ništa ni jeo ni pio to bila prava gozba. No, ja 14
sam se osje ao toliko slabo da nisam imao volje ni za što. Kada su opazili da odbijam njihovu hranu, ponovno su mi stavili kapulja u i svezali mi ruke, no ovoga puta s prednje strane, što je bilo bolje za cirkulaciju. Ta su me dvojica podsje ala na dva gladna vuka koji su napokon ulovili plijen pa traže špilju u koju e ga sakriti, kako bi ga poslije podijelili s ostatkom opora. Tada su me opet ubacili u špilju. Nitko se nije pojavio punih dvanaest dana. Ponekad sam ih uo kako se sva aj u i govore da e ekati još jedan dan i da e me onda morati ubiti. Bogu hvala što nisu. Nisam imao pojma o emu je rije . Svakog drugog dana donosili su mi nešto za jelo, što sam po eo prihva ati. Život u špilji pretvorio me u šišmiša. Nau io sam komunikacijski sustav izme u odraslih šišmiša i njihove mladun adi. Od tih zvukova visoke frekvencije imao sam snažne glavobolje budu i da sam se našao na udaru te vrlo prometne signalizacije. Izmet što je padao tijekom dana, poslije jutarnjeg hranjenja, užasno je smrdio i poja avao aktivnost svih kukaca na podu, ijemu sam podru ju prehrane i sam pripadao. Ponekad sam osjetio kako goleme vojske kukaca naviru u špilju ne bi li se i oni domogli hrane. Gotovo sam mogao razumjeti pregovore koji su se odvijali kako bi odlu ili o vrsti i koli ini plijena koji smiju iznijeti, a koji je uklju ivao i moju kožu i krv. Jedne no i, nakon što sam u toj strašnoj špilji proveo petnaest dana, uo sam kako se približava velika skupina ljudi. Zgrabili su me, odvezali mi ruke i skinuli kapulja u. Osjetio sam golemo olakšanje. Krv mi je po ela cirkulirati, što je izazvalo veliku bol i gr eve. No, biti izvan špilje, odvezan i bez kapulja e, bilo je kao da sam u raju iako su me kanili ubiti. Odjednom je oko mene bilo oko osamdeset ljudi u vojni kim odorama. Odmah sam zaklju io da nisu redovni vojnici. Više su sli ili na skupinu glumaca iz filma Pancha Ville. No, to je ipak bio stvaran život. Svi su mi izgledali mla i od osamnaest godina. Jedini muškarac koji je izgledao stariji od trideset godina po eo je govoriti. Dok je govorio nije me gledao u o i. Neprestano je hodao oko mene. Rekao mi je, glasno kako bi ga svi uli, da su me oteli i njima predali ljudi koji su me doveli do špilje. Predstavio se kao zapovjednik skupine koja pripada jednoj od najve ih gerilskih skupina u Kolumbiji. Taj zapovjednik, koji je više sli io karikaturi, pokazao mi je popis imena svih mojih sestara, s njihovim adresama i brojevima telefona. Rekao mi je da u mu morati platiti nevjerojatno veliku otkupninu. Tako er je rekao da je to samo mali dio bogatstva kojim ja raspolažem. Zatim mi je rekao kako su me moji otmi ari htjeli ubiti nakon što platim otkupninu, jer su se bojali da bih ih mogao prona i budu i da su iz moga rodnoga grada i da bih ih prepoznao. Poslije sam saznao da su to ljudi iz poznate obitelji iz moga grada, koja je propala u trgovini drogom pa su otmicama otpla ivali dugove. Zapovjednik mi je zaprijetio da e ubiti moje sestre, jednu po jednu, odbijem li platiti zatraženu otkupninu. Ne mogu rije ima opisati što mi je sve prolazilo kroz glavu dok se oko mene doga ao taj apsurdan proces u mra noj no i usred prašume. Proživljavao sam duboke promjene osje aja - od ljutnje do straha, od boli do o aja, od osvete do hrabrosti. Osje ao sam kako me svi ti nedohranjeni šakali vrebaju pogledom, svjesni da nemam toliko mesa da ih sve nahranimo Što god je taj smiješni zapovjednik rekao bilo je popra eno smijehom tih strvinara. Poslije nekog vremena ponudio mi je gutljaj aguardientea. Zapovjedio je svojim ljudima da me ponovno svežu i s kapulja om preko glave opet ubace u špilju. Rekao je da e se vratiti za dandva i odvesti me na neko drugo mjesto. Ona šestorica što su me njima predala nestala su, a na straži ispred špilje ostala je skupina golobradih gerilaca. Drugi su otišli.
MOJE MISTI NO ISKUSTVO VO ENO OBJAVOM I UKAZANJEM ISUSA KRISTA Sat vremena nakon što su me vratili u špilju moje je stanje postalo još gore nego tijekom proteklih petnaest dana. Duboko u sebi nadao sam se da u preživjeti te strašne dane, no, poslije susreta s tim zlo incima sva je nada iš eznula. Našao sam se u situaciji u kojoj me malena pogrješka mogla stajati ne samo vlastitoga života nego i života mojih sestara. Sve se još više zakompliciralo. Nisam samo ja bio u opasnosti, nego i moja obitelj. Od toga sam trenutka morao 15
biti vrlo oprezan. Smrtna mi je presuda bila izre ena na najokrutniji mogu i na in. Bio sam potpuno siguran da e me ubiti, samo nisam znao kada i kako. Nema rije i kojima se može opisati strahote što sam ih proživljavao. Cijeli mi se život najednom urušio. Jedino o emu sam mogao razmišljati bile su ruševine koje su iza njega ostale. Nisam mogao ni na trenutak zamisliti koliko je apsurdna injenica što se nalazim u kolumbijskoj prašumi nedaleko od rodnoga grada koji sam napustio prije trideset tri godine. Moj blještavi život u Hollywoodu, putovanja po cijelome svijetu i svi moji ciljevi i težnje odjednom su se pretvorili u pepeo. Ništa nije moglo promijeniti stvarnost toga trenutka, bez obzira na injenicu da je ta muka mogla kratko trajati. Ni novac ne bi mogao riješiti taj problem, jer bi me poslije pla anja otkupnine ionako ubili. Nisam imao ni tre inu novca koji su tražili. Neopisiva samo a ispunila je moje bi e, a golem o aj prekrio je cijeli svemir oko mene i u meni. Ne mogu ni izraziti strahotu i bol koje sam osje ao. Svezanih ruka i s kapulja om na glavi nisam mogao hodati ni u initi bilo kakav pokret kako bih došao do malo zraka ili ublažio neopisivu bol. Moja izmu ena duša tražila je oslonac, nešto što bi mi pružilo utjehu koja mi je o ajni ki trebala. Ni jedno iskustvo iz moga dotadašnjeg života, a osobito ne moja duhovna iskustva, koja sam držao temeljima velike mudrosti, ak svetinjama, nije mi pritjecalo u pomo . Ni jedno jedino magijsko sredstvo iz moga dotadašnjeg života nije mi pružilo nikakvu pomo , uklju uju i arobne formule, ezoteri na u enja, metafizi ko znanje o kultnom, mantre (one su mi u nekim prilikama donosile "nutarnji mir"), astrološki grafikoni (samo dva mjeseca prije toga pokazali su mi sliku velikog uspjeha), kristali koje sam donosio iz raznih dijelova svijeta radi zaštite fizi kog i duhovnog jedinstva moje osobe i raznorazne tajanstvene amajlije koje sam dobivao na velikim obredima. Toliko sam tih amajlija, koje su, navodno, prepune mistike, tijekom godina donio sa svih etiriju strana svijeta! No, u tome mi trenutku baš ni jedna nije pritekla u pomo . Gdje su bili svi ti duhovi koji su me svih tih godina vodili kroz moje duhovne prakse (spiritualizam)? Nisam vidio nikakva izlaza osim predati se i potpuno se prepustiti u ruke ne ega što mi je izgledalo kao bezdan u kojemu e završiti moje posljednje putovanje. Stigao je presudan trenutak, vrhunac svega što sam do tada doživio. Teško je zamisliti da se ono što se u tome trenutku po elo doga ati može nazvati susretom s Bogom. Prvo što sam jasno vidio bio je jedan prizor iz moga djetinjstva, koji se dogodio na travnjaku ispred moje rodne ku e. Ne zaboravite, ve sam petnaest dana u potpunoj tami. No, pred o ima sam vidio samo svoj um. Silno sam se trudio da taj prizor odagnam, no on je uporno stajao pred mojim nutarnjim o ima. Bio sam potpuno budan i potpuno svjestan sablasne prostorije pune šišmiša i milijuna kukaca. Vidjevši svoje djetinjstvo, tako jasno predo eno, zapao sam u pravi o aj. Imao sam etrdeset sedam godina i nisam mogao shvatiti kako mogu tako jasno vidjeti sebe poslije toliko godina. Što mi se to doga a? Gubim li um? Malo-pomalo, dok se moj život potpuno jasno razotkrivao preda mnom, preplavljivala me golema bol. S prizorom svakog lošeg djela koje sam u životu po inio ta se bol pove avala. Ti su prizori toliko djelovali na me da sam pomislio kako haluciniram od otrovnih ujeda kukaca. Nešto duboko u meni shva alo je što se doista doga a i kao da je bilo svjesno injenice da sam otet i da se nalazim u prašumi. Bojao sam se prihvatiti tu stvarnost, jer nisam razumio odakle dolazi. U toj muci, nakon što sam ponovno proživio gotovo cijeli svoj život, prvo sam pomislio da je to samo povratak u prošlost. No, istinu toga nevjerojatnog doživljaja nije bilo mogu e sakriti. Moje je srce bilo potpuno svjesno injenice da moja duša posjeduje veliko znanje. Kada se pokazala prva slika iz moga djetinjstva, vidio sam sebe na triciklu. Vozao sam se na triciklu u krug po ku i, sa štapom u ruci, i udarao po svim biljkama. I sve sljede e slike bile su jednako jasne. No, odjednom se dogodilo nešto što samo Duh Sveti u srcu itatelja može objasniti, jer to rije ima jednostavno nije mogu e opisati. Našao sam se kako ležim potrbuške na travi, uronjen u ljepotu prekrasnog svježeg polja. Podignuo sam glavu, pogledao nadesno i ugledao jednu planinu. Na vrhu planine bio je malen ali treperavo osvijetljen gradi , pun života. Grad nije svjetlucao zato što je bio mrak, jer nije ni postojao pojam no i i dana. U tome sam trenutku uo nevjerojatan glas, koji je, im mi se po eo obra ati, preobrazio cijelo moje bi e, 16
glas tako veli anstven da ga se ni milijunima rije i ne bi moglo opisati. Kada bih uzeo sve psalme koji slave Gospodina, ne bi u njima bilo dovoljno ljepote da vjerno opišem taj glas. Pogledao sam nalijevo i vidio svoje tijelo kao kroz kakvu dimnu zavjesu. Ležao sam svezan u tome sablasnom prostoru, s kapulja om na glavi. Prvo što sam osjetio u srcu bilo je to da sam upravo napustio ovaj svijet. A opet, nisam se osje ao mrtav. Naprotiv, nikada se nisam osje ao tako živ kao u tome trenutku. Nestalo je svih bolova i patnja. Više nisam osje ao nikakav strah. inilo mi se da imam tijelo. U daljini sam vidio jedno tijelo. Znao sam da je to moje tijelo. Glas koji sam uo nije bio ljudski nego Božji. Nijedno ljudsko bi e ne može tako govoriti. Kao da je dolazio odasvud, a istodobno i iz moje nutrine. Ispunjao je sve oko mene. Gospodin je potvrdio da je On za etnik komunikacije rekavši: "Pokazat u ti to no trenutak kada si se po eo udaljavati od mene". Nije me pokušavao uplašiti. Osje ao sam samo bezgrani nu ljubav, vje nu zaštitu. Bio sam u rukama onoga od kojega se ne trebam ni ega bojati, onoga kojega samo mogu voljeti i od kojega mogu primiti ljubav. Nije postojala spoznaja o mjestu i vremenu, iako sam gledao planine, osvijetljeni grad i travu. Sve je izgledalo nestvarno. Kao da ništa nije ujedinjeno, a istodobno je sve jedno. Gospodin je zatim dugo i detaljno govorio o materijalnome svijetu i o mome odnosu prema tome svijetu. Kad god je spomenuo svijet kod bilo kojeg doga aja u mome životu, našao sam se u osvijetljenom gradu. Ondje sam se pojavio na pozornici usred Njegovih tuma enja i primjera. Gospodin mi je rekao da svijet nikada u povijesti ovje anstva nije bio toliko daleko od Njega. Broj lažnih božanstava ve i je nego u bilo kojoj ljudskoj civilizaciji zabilježenoj u povijesti svetih spisa. Naša duhovna bijeda poprimila je zastrašuju e razmjere. Industrijski napredak, tehnološka dostignu a i sva sociološka otkri a odražavaju u jednakoj mjeri golemu duhovnu pustoš ovje anstva, naraštaj bez nebeskoga svjetla, zaveden i zarobljen prolaznim i lažnim životom, koji teži potpuno zavladati ljudskom osobom. Malo-pomalo središta materijalizma srušila su duhovno zdanje koje je izgra eno krvlju Jaganj evom i krvlju tisu a mu enika prolivenom tijekom prvih etiristo godina krš anstva. ovje anstvo je toliko daleko od Boga da se velika ve ina ljudi brine jedino o tome kako nahraniti tijelo, koje e umrijeti, a nema nimalo svijesti o tome da treba hraniti duh, koji e živjeti vje no. Ljudi su toliko zarobljeni materijalnim svijetom da velika ve ina duša stoji pred Bogom u stanju duhovne nedohranjenosti. Kao duhovni bogalji, nisu sposobni stati pred Božje svjetlo. Život duše u tijelu mora biti usmjeren prema postizanju duhovnoga zdravlja kako bi se postigao vje ni život u duhu. Kada bi naš zemaljski život bio u skladu s duhom, mogli bismo duhovno rasti, što bi nam dalo milost da u trenutku smrti u emo u zajedništvo s Bogom (potpuno ostvarenje bi a koje se sjedinjuje sa svojim Stvoriteljem i više se nikada od Njega ne odvaja). Svaki trenutak u životu duha, dok hoda utjelovljen ovim svijetom, jest prostor u vremenu koji, ako ga se proživi u zajedništvu s Bogom, može biti prilika da zadobijemo vje na dobra. Istodobno, svaki trenutak koji ovjek proživi u tijelu bez zajedništva s duhom jest razdoblje koje je i u vje nosti odvojeno od Boga. Gospodin mi je objasnio koliko je za nas važno izgraditi savršeno zajedništvo tijela i duha te, u prvome redu, razumjeti temelje mudrosti našega duhovnoga postojanja. Raj, istilište, Pakao i ovaj materijalni svijet istodobno postoje na duhovnoj razini. Stoga moramo biti svjesni injenice da se upravo u ovome trenutku i u trenutku za e a u utrobi naše zemaljske majke nalazimo u vje nosti. Sve što inimo ostaje zauvijek sa uvano u vje nosti. Tek kada postignemo sklad s duhom, poslije razdoblja u kojemu toga sklada nije bilo, možemo (dok smo još u tijelu) svoj prijašnji neskladan odnos u initi skladnim i oživjeti svaki trenutak koji smo proživjeli odvojeni od duha. Te trenutke možemo nazvati "trenutcima bez ljubavi". To oživljenje možemo posti i samo dok smo u tijelu, jer u trenutku kada umremo i napustimo tijelo prelazimo iz stanja milosti u stanje pravde. U stanju pravde duša je gola, bez tijela, i oslonac ima samo u onome što je tijekom zemaljskoga života u inila na duhovnoj razini. Svi prazni prostori ljubavi, nepopunjeni za vrijeme boravka na ovome svijetu, moraju biti popunjeni na onome svijetu. Duhovno tijelo mora biti savršeno svijetlo da bi bilo sposobno vidjeti presveto bi e Stvoritelja. U protivnom, ulazi u stanje zvano istilište. 17
Duša koja više ne posjeduje grješno tijelo, koja prepoznaje u svome Stvoritelju Boga i koja se odri e avla, a nije u savršenom stanju isto e ni u stanju savršenog osvjetljenja, jest duša u stanju svetosti. No, takva duša mora težiti ozdravljenju duhovnoga tijela, koje je ne isto zbog neskladna odnosa izme u duha i tijela tijekom razdoblja milosti. Kako bismo pronašli ono božansko, to jest savršenstvo koje isijava miloš u, moramo posti i najviši stupanj isto e. Nevjerojatan duhovni mrak u kojemu se ovje anstvo danas nalazi, slijedom onoga što mi je Gospodin pokazao, gori je od Babilona i od Sodome i Gomore. Grijeh više nije povremen in, nego na in života. Za sve se pronalazi opravdanje kako bismo mogli živjeti bez ikakvih obveza prema Deset Božjih zapovijedi. Duša je potpuno opustošena. Ljudima nedostaje znanje o stvarnoj prisutnosti Sotone u njihovu životu. Gospodin pod tim podrazumijeva one ljude koji bi to trebali znati, jer su krštenjem primili milost Duha Svetoga. Ljudi koji nisu kršteni u Isusu Kristu, poput pogana, Židova i muslimana, bit e pozvani pred Božji sud u skladu s duhovnim darovima koje im je Gospodin podario. Najtužnija je injenica da velika ve ina krš ana, njih više od dvije milijarde, nije svjesna Evan elja, tako da miloš u ispunjena nau avanja Isusa Krista, sadržana u Novome Zavjetu, taj savršeni putokaz do spasenja, nisu prisutna u njihovu životu. Sotonu se shva a kao metaforu, kao nešto daleko od svakodnevnog života. Prema Gospodinovim rije ima, najgore je to što i sama Crkva strašno zanemaruje pou avanje ljudi o postojanju Sotone, i to do te mjere da je rije egzorcizam postala uzrokom progona i diskriminacije unutar same Crkve. Sve se to doga a zbog prilagodbe Evan elja kako bi se udovoljilo svijetu i zbog prodora duha protestantizma u Katoli ku crkvu, koja se boji da e ju izrugivati svijet koji se ravna prema politi koj korektnosti, a ne prema istinskoj pobožnosti. Krist u Evan elju toliko nau ava o avlu, i Gospodin kaže kako je potpuno neshvatljivo što Crkva zanemaruje to nau avanje. Ono bi trebalo zauzeti vrlo važno i živo mjesto u svakoj katehezi. Ako ne shvatimo da hod ovim prolaznim i materijalnim svijetom jest borba za život ili smrt duše, onda tratimo svu milost koju smo primili od Isusa Krista, koji je Klju , Istinski Put i Osvaja Vje noga Života. Najve a zamka koju Neprijatelj postavlja jest uvjeriti ljude da vje ni život po inje kada tijelo umre, a ne za vrijeme ovozemaljskoga života. Ako postoji nešto od ega nas je Isus oslobodio, onda je to golema pogrješka koju je Neprijatelj usadio u poganske isto nja ke religije koje vjeruju u reinkarnaciju. Pomo u okultnih i poganskih praksa Istoka ljudi se, iz stolje a u stolje e, sve više udaljavaju od Kristova nau avanja. Krist nas je nau io da samo jednom živimo u tijelu. Duša se vra a u preobraženo tijelo samo u trenutku Posljednjega suda, kada e nam biti dano savršeno fizi ko tijelo. Pronicljivost Neprijatelja - da uvijek oponaša božansko - ima svrhu zbuniti ovjeka. Sotona se služi znanjem koje je stekao kao an eo, spoznajom da smo svi mi jedno tijelo sjedinjeno s jednim stablom još od Isto noga grijeha te da su stoga i svi naši pretci jedno s nama, ne samo u genetskom nego i u duhovnom obliku. Sotona je ovo shva anje preokrenuo u reinkarnaciju. injenica da u sebi nosimo podatke o povijesti tijela još od Adama i Eve, vodi Sotonu kroz putovanje prošloš u kako bi nam pokazao sve živote u tijelu. Mnogi ljudi vjeruju da su to životi istoga duha, a to su naši pretci, koji su sjedinjeni s istim stablom ovje anstva. Gospodin mi je pokazao kako smo svi jedno stablo, a svatko je od nas grana koja raste još od doba naših prvih predaka, Adama i Eve. Kroz tu granu, zahvaljuju i dobrim djelima naših predaka, primamo bezbroj blagoslova. Isto nja ki pogani nazivaju to karmom ili zakonom uzroka i posljedice. Mi primamo i prokletstva, koja se odnose na ograni en broj naraštaja. I to se na Dalekom istoku zove karma. Gospodin mi je pokazao rijeku koju je usporedio s tijelom. Primjerice, uronimo li ruku u Amazonu kod izvora u Peruanskim Andama, dodirujemo istu vodu koja te e kroz Kolumbiju. Uronimo li ruku u Amazonu u Brazilu, dodirujemo istu vodu koja te e kroz Kolumbiju i Peru. To je duga rijeka, kojom te e ista voda. Tako je i s ljudskim tijelom, kaže Gospodin. Beskrajna rijeka grješnoga ljudskoga tijela te e od svoga izvora - Adama i Eve. Gospodin mi je objasnio kako On uzima ljudsko tijelo, ujedinjuje ovje nost s božanstvenoš u, uranja ga u rijeku grijeha, pribija ga na križ, uskrsava ga i preko njega oduzima ovjekove grijehe od trenutka ro enja pa sve do posljednje kapi koja protekne do Njegova ponovnog 18
dolaska. Gospodin je rekao da danas golem broj ljudi dolazi na svijet kao plod bluda, a ne ljubavi. Milijuni djece bivaju za eti u najstrašnijemu grijehu. Veliku ve inu te djece maj ina utroba odbacuje, a na milijune njih biva poba eno. Djeca donijeta na svijet bez ljubavi nose teret ne samo Isto noga grijeha, nego i grijeha svojih roditelja. Istina je da naslje ujemo blagoslov krštenja u Kristu i da nas se time osloba a svake veze s našim precima i s njihovim grijesima. Tako er je istina da, kada dosegnemo razumnu dob i po nemo griješiti, gubimo tu milost i vra amo se korijenima zla u kojemu smo ro eni, a grijesima koje sami inimo bivamo vezani u dodatne lance. Grijehe se ne može naslijediti, jer nam je dana sloboda izbora izme u dobra i zla. Ali, Bog je rekao da naslije ujemo posljedice toga grijeha. Tako je i s ljudskim tijelom, kaže Gospodin. Beskrajna rijeka grješnika ljudskoga tijela te e od svoga izvora, Adama i Eve. Zbog op eg pomanjkanja ljubavi u milijunima ljudskih bi a, koji se ra aju u najstrašnijemu grijehu, svijet je toliko crn da ne može biti crnji. Svuda oko nas rasprostranjeni su gor ina, mržnja, srca napuštena i zgažena i prije negoli izi u iz maj ine utrobe, a golema ve ina ljudi nastoji se riješiti boli koju nose u sebi tako što destruktivnim nagonima nanose bol drugima. Takvi ljudi stvaraju okružje poroka, smrti i bezna a. Isti onaj grijeh koji je ušao u tijelo seksualnim grijehom pretvara se u samu bit toga grijeha, a ona nije ništa drugo nego smrt, ne samo smrt tijela nego i smrt duše. To je ovje anstvo koje se prepustilo velikom pokleknu u duha prouzro en om bi em bluda, poroka, pohlepe i idolopoklonstva tijela, koje robuje materijalnom svijetu i uzalud pokušava prona i na in da popuni duboku prazninu nastalu odsustvom Boga, s beskrajnim morem ežnja, tjeskoba, ispraznih ciljeva, osvete, i nasilja kao na ina života. Sin ro en bez ljubavi pretvara se u bujicu nasilja i mržnje. Ništa ne može ispuniti prazninu nastalu zbog odsustva Boga. Jedino što možemo sa uvati iz ovozemaljskoga života jest ljubav koju smo dali na ovome svijetu. Odbacimo li ljudsko stanje ropstva i odaberemo li život u svojoj vje noj prirodi, koriste i se svakim trenutkom svoga postojanja kao blagom za ispravljanje pogrješaka i stjecanje dobra u velikome planu spasenja duše, po et emo pohranjivati prave uloge u jedinu kraljevsku banku - nebesku banku. Taj ulog jest ljubav, koja je jedini pravni nasljednik i prava bit vje noga života koji nam je dan. Gospodin mi je s tugom pokazao kako je ovje anstvo došlo vrlo blizu ruba vlastitoga ponora koji vodi u vje nu propast. Unato tome, Gospodin isti e da smo svi mi njegova djeca i da, kao takvi, imamo pravo na spasenje bez obzira na grješno stanje naše duše. avao ne može potpuno porobiti utjelovljenu dušu. U trenutku smrti ta duša ima priliku odre i se grijeha i priznati Boga te se tako spasiti, iako je tada eka zastrašuju i prolazak kroz istilište. Gospodin je rekao da se s djetetom, kada se ra a u tijelu, ra a još jedno dijete, a ono se zove duša. To dvoje djece živi u savršenom zajedništvu s Bogom, a Duh Božji jest utroba te duše. Danas brojni ljudi, od trenutka kada postanu financijski neovisni i kada steknu prijatelje, mo i uvjete za užitak, postaju tako sebi ni, uobraženi, tašti, ponositi, pohlepni i požudni da napuštaju Duh Stvoritelja i dopuštaju duhu Zloga da u e u njihovu dušu, koju on prisvaja kao k er da bi je oblikovao i na kraju života u tijelu zauvijek upropastio. Veza izme u ovjeka i njegova Stvoritelja nestaje u trenutku kada ovjek povjeruje da ima vlast nad svojim životom. Od toga trenutka zapo inje zbližavanje s onim koji uništava, koji se svim silama trudi uvjeriti prevareno Božje stvorenje da njegov život ne ovisi ni o emu drugom nego o njemu samome. To bi e zahva a potpuna samovolja i pretvara ga u idola vlastite sebi nosti, u hram samodostatnosti. Svakako je važno shvatiti da moramo utvrditi na ijemu se podru ju nalazimo, na Božjem podru ju ili na podru ju avla. Ne postoji ništa što je napola sveto ili napola sotonsko. Ili pripadamo Bogu ili pripadamo avlu. Ako smo na Božjemu podru ju, Duh Sveti obavija našu dušu. Živimo pod Božjim okriljem, unato tome što smo u materijalnome tijelu zbog Isto noga grijeha. Duša može biti trajno ujedinjena s Bogom, od ovoga materijalnoga života nadalje, ako tako odlu i. S druge strane, duša koja nije ujedinjena s Bogom pretvara se u Sotonin nužnik, u koji Sotona svakoga dana ispušta svoj izmet (grijeh). Gospodin mi je pokazao moje djetinjstvo i prvi korak kojim sam se po eo udaljavati od Njega. Uzeo je moje tadašnje srce, kada sam imao etrdeset sedam godina, i spojio ga s mojim srcem iz vremena kada sam imao tri godine, ne kako bi mi rekao da je prvi korak kojim sam se od Njega 19
udaljio bio svjestan in, nego da bi mi pokazao kako izopa en život može razborita ovjeka odvesti vrlo daleko od Boga. Po evši s mojom obitelji, koja je, navodno, znala vrijednosti krš anskoga života, Gospodin mi je pokazao koliko je ovje anstvo danas zaga eno grijehom. Vratio me u moju rodnu ku u. Oko mene su bili moji roditelji, bra a i djed. Djed mi je davao prekrasnu igra ku, vatrogasni kamion koji je bio raskošno umotan tako da zadivi malo dijete. Budu i da sam morao ekati završetak duge ceremonije pa tek onda dobiti taj dar, postao sam vrlo nestrpljiv, jer sam ga žarko želio dobiti što prije. inilo mi se kao da je prošla cijela vje nost dok mi ga napokon nisu dali. Trogodišnjem djetetu nije važno tko mu igra ku daje ni od ega je napravljena. Jedino što njegovo isto srce želi jest igrati se s njom. Ali odrasloj osobi igra ka je predmet taštine. Onaj tko daruje, nesvjesno je ispunjen ponosom, a i svi odrasli koji svjedo e inu darivanja. Tome se daru pridaje veliku važnost. Kada ga dijete napokon dobije, on više nije igra ka, nego prva djetetova svojina. Taj e predmet imati cijenu. Primjerice, trebat e ga posu ivati drugoj djeci. Ako mu ga želite uzeti, to ne e pro i bez djetetovih suza ili ete se morati s djetetom cjenkati i u zamjenu mu dati nekakav drugi privla an predmet. Teško je prona i sklad u inu darivanja i primanja izme u odrasle osobe i djeteta. Gospodin mi je pokazao da je to bio prvi korak na putu moga vezivanja za materijalne stvari i robovanja stvarima. Naravno, to ne mora biti tako sa svakim darom i igra kom. Kada bismo živjeli u skladu s Gospodinom, imali bismo potrebnu mudrost i razboritost da odgojimo djecu tako da ih ne pretvorimo u robove materijalizma. Dok me Gospodin vodio kroz moje djetinjstvo, pokazao mi je, korak po korak, kako sam se postupno vezivao za vanjski svijet i zanemarivao svoj odnos s Duhom Svetim, koji je do tada prožimao cijelo moje bi e. U meni je bivalo sve manje radosti, sigurnosti i ljubavi te sam se postupno pretvarao u osobu neprestano ovisnu o ljudskoj pozornosti i povodi o se za osjetilima i instinktom. Pokazao mi je koliko duboka postaje naša privrženost roditeljima, prijateljima i svima koji u u u naš život, kao i domu i obitelji. Gospodin mi je pokazao koliko sam u šesnaestoj godini života bio duhovno osaka en zbog snažne navezanosti na ovozemaljsko. Kao rezultat toga, moj je život bio potpuno isprazan, prepun tjeskobe i tjelesne žudnje. U biti, bilo je to stanje odsutnosti Boga u meni. S beskrajnom sam tugom promatrao vlastito odvajanje od milosti koja mi je dana pri krštenju. Najvažniji su bili oni trenutci u kojima sam protratio vlastiti razvoj, kada sam po eo nanositi štetu osjetilima duha tako što sam pokušavao udovoljavati osjetilima tijela, a to nema druge budu nosti osim smrti. Istina je da se zbog Isto noga grijeha ra amo slijepi, gluhi i nijemi prema duhu sve dok se ne oslobodimo tijela. No, živimo li u skladu s duhom, o i e nam biti ispunjene vjerom i usmjeravat e nas kao kompas kroz ovu pustinju našega izgnanstva. Usred te tužne pouke, Gospodin mi je pokazao kako materijalni svijet može biti instrument našega spasenja ili našega prokletstva, ovisno o na inu na koji se njime koristimo. Gospodin nam je podario ovaj materijalni svijet kako bismo svjedo ili njegovu veli inu i slavu te kako bismo služili ovje anstvu. Kako odrastamo, materijalni svijet po inje nad nama vladati pa se po injemo sve više udaljavati od Božjega podru ja i sve dublje uranjati u podru je Sotone - kneza ovoga svijeta. Gubimo samostalnost, kao i duhovno, mentalno i fizi ko zdravlje. Nama vladaju naše slabosti. Seksualnost postaje oklop koji zamjenjuje pobožnost. Što sam više gledao svoj život o ima Gospodina, osje ao sam sve ve u bol. Najbolnije mi je bilo otkri e da put do raja vodi preko križa Kalvarije našega Gospodina Isusa Krista. Svijet koji sam ja stvorio bio je potpuno usmjeren k izbjegavanju boli i postizanju ugode i užitka po svaku cijenu - bila je to stvarnost zbog koje sam se svakim danom sve više udaljavao od spoznaje da patnja, bol i muka jesu istinski put do potpunog sjedinjenja s Bogom i put pro iš enja. Štoviše, kada cijeli život usredoto imo samo na ovozemaljsko, tada smo napravili prvi korak prema svojoj tragediji. Tada nam je cilj posti i sre u na ovome svijetu. Tu sre u nije mogu e posti i jednostavno zato što ne može biti potpunog ostvarenja u ne emu što je prolazno. To je kao da pokušavamo izgraditi ku u na morskim valovima. Kada sam gledao svoj život u Njema koj, kada sam imao dvadeset tri godine, opet me preplavio val tuge. Unato tome što sam tada naizgled živio odvojen od materijalnoga svijeta, zbog novoga 20
pokreta "mira i ljubavi" i moga odbacivanja takozvanog "poretka", u stvarnosti nisam bio nimalo druk iji od ljudi protiv kojih sam se bunio. Bio sam jednako ispunjen neutaživom tjelesnom požudom i željom za ovozemaljskim stvarima. Dopustio sam Sotoni da me potpuno zavede svojim " arima". ovjek ponekad prihvati moralne skrupule, lažne vjerske dogme i prividnu duhovnu disciplinu kako bi prikrio prazninu ljušture koju nosi i kako bi se osje ao oslobo en od grijeha i prljavštine. Takva je osoba jednako prljava kao i osoba koja se ne pere, ali rabi skupe parfeme i nosi najelegantniju odje u. Koliko god se trudila prekriti prljavštinu, ona ne e nestati dok god se ne okupa i ne o isti. Misterij križa jest najve e duhovno blago koje postoji. Dok mi je Gospodin prikazivao moj život, najmanje sam tisu u puta opazio kako su mi o i prikovane za križ na mnogim mjestima kojima sam prolazio tijekom tolikih godina moje udaljenosti od Boga. Bez obzira na okolnosti, shvatio sam kako sam, kad god sam se zagledao u raspelo, osjetio duboko u svojoj nutrini goru i poziv. Nažalost, budu i da sam bio toliko gluh za milost Duha Svetoga, ništa od toga nije doprlo do mene. Ni jedan od tih susreta s križem nije me dotaknuo. Na temelju saznanja o tome misteriju kojima me Gospodin prožeo, danas vidim kako velika ve ina krš ana nosi svoj križ naopako. Pravi smisao vjere nije donositi svoje boli i patnje pred raspetoga Krista kako bi on odmah riješio naše probleme ni kle ati pred križem i žaliti se na svoje slabosti. Ako tako inimo, onda svoj križ nosimo naopako. Kao prvo i najvažnije, moramo shvatiti nešto što je iznimno važno. Bog nam ne šalje ništa što je zlo ili loše. Bog nam ne e oduzeti auto ni posao. Ne e nam poslati razvod ni razoriti uspješnu vezu. Ne e nam poslati bolest. Izvor svih patnja jest grijeh. Grijeh dolazi od Zloga, koji istodobno napla uje i kazne u obliku tjelesne patnje i u materijalnom obliku od onih koji zakora e na njegovo podru je i kušaju njegov pakleni kruh i vino. Neprijatelj koji nas je namamio i odveo u grijeh, a zatim našu kušnju pretvorio u bolest i patnju, jest onaj koji upravlja svim našim grijesima. Mnogi grijesi koji utje u na naš život od najranije dobi jesu posljedice grijeha naših predaka. No, mi te posljedice naslje ujemo upravo zato što smo sami izgubili milost koju smo dobili krštenjem. Tako baštinimo i naslije ene grijehe i one koje smo sami po inili. Prvi poziv krš anima jest stati podno križa našega raspetoga Gospodina. To zna i, prinijeti mu cijeli svoj život kako bi ga On primio, pro istio i popravio svu štetu te nas tako potpuno oslobodio. Trebamo do i pred Isusa i re i: "Gospodine, spuštam se pred tvoje raspete noge kako bih ti predao svoju bol, patnju, muku, jad, bolest i svaku nevolju. Gospodine, primi ih i u ini po Svojoj Volji. Znam da im ih nisi Ti poslao, ali tako er znam da si nas Ti nau io put Kalvarije. Ti nas pozivaš da nosimo svoj križ i da ga sjedinimo s Tvojim križem. U ini s mojom boli što god je tvoja volja. Neka ona pridonese spasenju moje duše, moje obitelji i nakanama koje Ti budeš imao kada ih primiš. Slava Tebi, Svemogu i Bože! Ako me Ti želiš ozdraviti, izbavi me iz ove nevolje, bolesti i patnje. Slava tebi, Gospodine!" Ovo je istinsko zajedništvo s križem. Kao što je Isus ujedinio božansko s ljudskim kada je postao ovjekom, i mi moramo ujediniti našu ovje nost s božanskim tako što emo postati sli niji Kristu. U tome emo trenutku pobijediti avla. Možemo biti sigurni da e avao dugo biti bijesan. Namjera Neprijatelja, kada nas kažnjava spoznajom naših grijeha, jest udaljiti nas od Boga i odvesti nas u o ajanje. Ni na trenutak ne smijemo povjerovati da e nas Neprijatelj prestati tražiti nakon što smo pronašli pravi put križa, jer njegov cilj nije naše pro iš enje, nego naše uništenje. Štoviše, svaki put kada zgriješimo, mi se zadužujemo, a Sotona e se svakako pobrinuti da platimo dug za sve po injene grijehe, sve do posljednjega nov i a. Ovo može zvu ati smiješno iz usta osobe poput mene, koja se nekada smijala božanskim zakonima, no, sada znam da se, kada smo udaljeni od milosti, sve naše misli i djela za inju u krilu zla i da upravo zato ne možemo vidjeti ni razumjeti Božji jezik. Najteži grijeh ovje anstva jest pristanak na ogrješenje do krajnosti. Prekid odnosa s Bogom vodi u nove grijehe. Grješnik postaje sam svoj zakonodavac na putu koji vodi do života u kojemu nema Božje milosti. Gospodin svijet u kojemu danas živimo vidi kao svijet odvojen od milosti, svijet koji se utapa u vlastitoj duhovnoj kaljuži. Zar nije Gospodin rekao: "Uzmite svoj križ i krenite za mnom"? Prihvatite ovu re enicu kao znak vje noga spasenja. Pogrješno shva anje grijeha neke krš ane 21
navodi na to da svoj križ dijelom prebace na drugoga, umjesto da ga sami nose. Oni svaki negativan doživljaj, svaki pad i svaku patnju pretvaraju u o aj i prebacuju na ljude oko sebe kako ne bi morali sami nositi teret svoga križa. Kada se takvi ljudi razbole, oni ine sve kako bi svi oko njih osje ali teret njihova križa. Tako svojom boleš u manipuliraju mnogim ljudima. Kada nam takve osobe prilaze, prvo što pomislimo jest da nam sa svojim beskrajnim žalopojkama samo donose nevolje. Takvi e ljudi uvijek prona i nekoga koga e okriviti za sve loše u svome životu. Kada se takvi ljudi na u zajedno, mogli bismo ih nazvati "zborom žalopojka". Koliko smo puta sjedili za stolom s takvim ljudima i poslije razgovora s njima osje ali se tako iscrpljeno kao da su nas zarazili najtežom bolesti. Samozatajno nošenje križa jest najvažnija tajna u postizanju savršenog ozdravljenja. Svoje boli, patnje i nevolje trebamo prikazati Gospodinu, a ne ih prenositi na druge ljude. Kad god svoj križ prenosimo na svoje bližnje, ne samo što tratimo blago istinskog iscjeljenja, nego i pove avamo tamu oko svoje duše, jer nemamo milosr a, ljubavi ni poštovanja prema bližnjima. Tišina križa poziva nas na istinsku tišinu duha. Mašta je najve i zaga iva našega intelekta. Zatomimo li svoju maštu , osigurat emo istinsko zdravlje svome intelektu, izvoru plemenitih ideja ljubavi. Tišinu mašte trebamo predati u Božje ruke. Naš An eo uvar obra a nam se kroz našu maštu. Tišina križa daruje nam najve e blago nutarnjega mira usred pustinje ovoga bolnoga svijeta. Moramo razlikovati grijeh od grješnika. Ne smijemo osu ivati osobu koja po ini preljub, nego moramo osu ivati grješni in preljuba, koji je avao. Ne smijemo osu ivati lopova zato što je grješnik, nego grješni in kra e koji je Sotona. Umjesto da osu ujemo grješnika (lažljivca), moramo osu ivati grijeh (laž), koji je Sotona. Ne smijemo osu ivati homoseksualnu osobu, nego homoseksualni in, koji je sam Sotona. Kada nam ta razlika postane jasna, još emo bolje razumjeti tajnu svetoga križa, jer emo biti ispunjeni ljubavlju i milosr em prema bližnjima, a time i prema sebi, uronjeni u istinsko more vje ne ljubavi koja isijava od Nebeskoga Oca do svih njegovih stvorenja. Pove avanje mojih tjelesnih apetita imalo je ozbiljne posljedice po moj život i po život ljudi oko mene. Seksualna ne isto a jest jedan od najdubljih ponora, jedan od putova koji e nas najbrže, svjetlosnim godinama, udaljiti od Božje prisutnosti, put koji e nas ozbiljno uvu i u kraljevstvo Sotone. Gospodin me odveo do korijena grijeha mojih predaka i pokazao mi kako sam i sam nastavio umnažati te grijehe, to strašno prokletstvo za budu e naraštaje. Kultura u kojoj sam se rodio izlaže ovjeka ne obuzdanoj seksualnoj ne isto i. Ve u ranom djetinjstvu po eo sam se upuštati u intenzivne seksualne aktivnosti sa samim sobom. Kao istinski posrnula osoba, ve prvim seksualnim inom pao sam u ponor ne isto e. Umjesto da svoje djevi anstvo i krjepost sa uvaju za sakramentalni brak, koji obiluje krš anskim milostima, moji preci i kultura u kojoj sam ponikao odabrali su put tjelesnog užitka prije braka. Gospodin mi je pokazao kako me taj prvi seksualni in zauvijek uvukao u tijelo grijeha. Ušao sam u seksualnost kroz vrata grijeha. Ostao sam bez milosti i pao sam u Isto ni grijeh, kao da nisam ni bio kršten. Preuzeo sam posljedice svih grijeha svojih predaka pa sam ostao bez ikakva duhovnoga putokaza. Od toga se trenutka cijeli moj život po eo odvijati u tijelu, daleko od duha. Moje su o i gladovale za prodiranjem u najdublju provaliju seksualnosti. Bile su kao spužve koje upijaju svaku pojedinost na tome putu. Svi oko mene zastupali su seksualne vrijednosti naspram duhovnih. Zbog toga sam izgubio nebrojene milosti i najve e blago - mir - koji možemo primiti od svojih bližnjih kada smo u stanju milosti i isto e. Izgubio sam svoj mir kroz tjelesnu ljubav, nedostatak milosr a i gubitak veze s Bogom. U takvome stanju odijelo ne isto e koje nosimo ispunja našu dušu sramotom i tjera nas da skrivamo o i od Boga na isti na in kao što su to inili naši preci kada su pali u Isto ni grijeh. Poslije dugogodišnje spolne ne isto e samo se velikom žrtvom i velikim obuzdavanjem možemo vratiti u milost spolne isto e. Ako tjelesne grijehe ne okajemo i ne ispravimo na ovome svijetu, oni e nas odvesti u najstrašniji i najdublji mrak i patnju koja e nas odvojiti od Boga kada odemo s ovoga svijeta i stanemo pred Božji sud. Bezbožna ateisti ka znanost ve je dugo jedan od najve ih uzroka propasti mnogih duša. Osoba koja svojim razumom objašnjava svoje postojanje i vjeruje da je ovjek nastao evolucijom 22
stvorila je oko sebe svijet smrti i zatrovala velik dio ovje anstva. avao se koristi duhovnim neznanjem ljudi i upravlja ljudima kao lutkama na koncu. To je najve e zlo današnjice i najve e postignu e Zloga. Ateisti ka znanost nau ava da je naša seksualnost fizi ka potreba i time opravdava ne samo homoseksualnost, nego i svaku ne istu tjelesnu žudnju. Gospodin mi je rekao da seksualnost nije potreba, nego funkcija. ovjek može živjeti bez spolnoga života. Ako tako živi, ne e imati potomaka, ali jama no ne e od toga umrijeti niti e fizi ki ni emocionalno zaostati. Mra ni imbenici ateisti ke psihologije i svih škola takve vrste mišljenja otvorili su najve a vrata pakla. Oni ljudsko bi e prikazuju kao izraz njegove najniže prirode i svode ga na najprostije seksualno bi e, odcijepljeno od duha. Gospodin kaže da su svi takvi znanstvenici i svi sljedbenici takva nau avanja donijeli svijetu više smrti poba ajem, nego svi ratovi od po etka svijeta. Sakramentalni bra ni život duboko je narušen i pretvoren u puku tjelesnu vezu izme u ljudi, a posljedice toga stanja jesu nestabilnost i nevjera me u bra nim partnerima te ozbiljan promiskuitet. Diljem svijeta milijuni se djece ra aju odba eni od trenutka kada izi u iz maj ine utrobe. Zbog toga, umjesto da na svijet dolaze kako bi bili sol zemlje, oni postaju sredstvo u okrutnoj vatri borbe protiv vrijednosti i morala, koja je u povijesti svijeta na tisu e duša pretvorila u prah i pepeo. Nema rije i kojima bi se moglo opisati tragediju što se doga a na duhovnoj razini života koji se povla i ulicama ovozemaljske ne isto e i ije posljedice vode do okrutnosti i hladno e prema ovje anstvu. ini se kao da je svaki seksualni i grješni in užitka unutarnja metamorfoza koja ljudsko bi e postupno i potpuno lišava njegova duhovnoga života. To može odvesti dušu samo u preranu smrt, pretvoriti je u leš koji Zli vodi do vrata vje noga groba. Prisje am se kako sam i sam bio jedan od takvih hodaju ih mrtvaca. Danas, nekoliko godina poslije moga susreta s Gospodinom, vidim na tisu e hodaju ih mrtvaca, koji, zaslijepljeni ne isto om, kro e ravno u ponor vje noga prokletstva. To je kao da promatrate pogrebnu povorku leševa koji, jedan za drugim, odlaze u nekakvo beskona no vje no groblje. Izgubili smo svako poštovanje prema životu. Živimo u svijetu pohlepe, punom neutaživih nagona. Gospodin mi je pokazao kako odsustvo ovozemaljskih želja zna i njegovu prisutnost u nama, a obilje ovozemaljskih želja zna i njegovo odsustvo u nama. Što smo više vezani za svijet, to smo manje povezani s Bogom. Danas je toliko duša izgubljeno zbog pohlepe i neprimjerenih težnja. Ljudi su danas najsnažnije navezani na ljudske emocije, na novac, mo i materijalno bogatstvo. To se stanje može usporediti sa stanjem osobe koja se utapa na morskoj pu ini i traži uže za koje bi se uhvatila i dokopala se obale. Kada to najmanje o ekujemo, shvatimo da smo postali potpuno tjelesni i materijalni, lišeni nutarnjega života. To je po etak kraja. Ljudsko bi e bez nutarnjega života jest kao balon bez zraka. Sve što posjedujemo ima usta koja moraju biti nahranjena. Imamo li stolac, moramo mu prona i mjesto i brinuti se o njemu, a tako je i sa svakom materijalnom stvari koju posjedujemo. Želimo li odrediti stvarnu mjeru svoje duhovnosti, moramo pogledati oko sebe i procijeniti svoj imetak, analizirati što nam je od njega doista potrebno i uo iti što nam nije potrebno. Iznenadit emo se kada vidimo kako nas je ve ina toliko zagušena materijalnim predmetima da smo postali njihovi robovi. Neki ljudi do u do to ke kada propuštaju priliku koja bi im mogla poboljšati život. Ne mogu se pokrenuti ni otputovati na neko udaljeno mjesto jer ne mogu ponijeti sa sobom svoju imovinu. Svoj su život pretvorili u besmislenu ironiju. Loše je biti vezan za materijalne stvari, no vezati se za ljude još je gore. Seksualna ne isto a ini osobu vrlo ne sigurnom, a emocionalno nestabilnu osobu dovodi do ozbiljne živ ane krize popra ene golemom depresijom, ljubomorom, posesivnoš u, manipulacijom, zlobom, okrutnoš u, morbidnoš u i nepovjerenjem. Za osobnost pojedinca okaljana takvim ne istim životom tipi an je strah od gubitka onih osoba s kojima je emocionalno povezan. A upravo mu te osobe nanose najve u bol i upravo prema njima o ituje najve u okrutnost. Kao da nas ne isto a dovodi do toga da mrzimo svoju grješnu prirodu i da snažno odbacujemo sve što predstavlja isto u. Isti nož koji reže komad kruha može nasmrt probosti ovjeka. Dakle, nije rije o nožu (materijalnom sredstvu), nego o samom zlu i našemu odnosu sa zlom. Ispravna veza izme u ljudi i materijalnih dobara jest temelj naše neokaljane veze sa Stvoriteljem. 23
Ako robujemo materijalnom svijetu, štujemo tvorevinu, a ne Stvoritelja. Time presijecamo vezu s Božjom milosti. Božje nau avanje o ovoj temi toliko je opsežno da bih trebao napisati nekoliko knjiga kako bih mogao iznijeti sve o toj temi i tako o uvati sve bogatstvo koje mi je preneseno. Isus mi je rekao da Sotona oponaša doga aje na Zemlji kako bi nas zavarao. Prou avaju i našu ljudsku povijest, možemo uo iti prvu varku koju je Sotona primijenio na naše davne pretke Adama i Evu kada ih je namamio da pojedu zabranjeno vo e sa stabla dobra i zla i time im ponudio grijeh kao mogu nost odabira. Od trenutka kada je Sotona uveo idolopoklonstvo tvorevini, sprije io nam je obožavanje Stvoritelja, koji je izvor beskrajne mudrosti. Možemo pomno pratiti utjecaj toga samostalnog ljudskog nauma u ljudskoj povijesti. Osoba koja se odvoji od Boga uvjerena je da e pomo u raznih tvorevina mo i živjeti bez Boga. Danas, kako se bližim o susretu kona nog izbavljenja i kraju ovoga ciklusa života ljudske vrste povezanog s izgonom iz raja, sotonsko zavo enje ljudi primamljivim tvorevinama snažnije je, privla nije i uvjerljivije nego ikada do sada. Ono što danas znamo o pokretu new agea temelji se na tome duhu. Svaka poganska filozofija Istoka, svako okultno metafizi ko nau avanje, sve ezoteri no znanje, arobnjaštvo, proricanje, praznovjerje, spiritualizam i astrološki grafikoni navode nas da ispunjenje i smisao pronalazimo pomo u sila prirode, kao ne ega što posjeduje vlastite duhovne osobine. Gospodin mi je posve jasno pokazao da ništa što je stvoreno nema mo i bez Stvoriteljeva Duha ni mjesec, ni sunce, ni zvijezde, ni planeti, ni biljke, ni kristali, ni talismani. Nikakva vještica ni arobnjak ne posjeduje nikakvu mo . Posljednji napad Zloga na ovje anstvo po eo je pedesetih godina 20. stolje a. Bio je to posljednji mo ni pohod Zloga. Poganstvo je polako i tiho po elo zauzimati položaj s kojega je krenulo u osvajanje srca zapadnoga krš anstva. Sile zla pripremaju scenarij za jedan od najve ih i najstrašnijih doga aja u povijesti ljudskoga roda idolopoklonstvo prema ljudskim bi ima. Nikada se u povijesti od ljudskoga bi a nije napravilo toliko božanstvo. Prva velika božanstva stvorena su u SAD-u i u Velikoj Britaniji, pomo u glazbe, od "zvijezda" poput Elvisa Presleyja, kojega su ubrzo po eli nazivati "Kralj", i Beatlesa, pred kojima su obožavatelji padali u nesvijest, te pomo u materijalnoga bogatstva i mo i bogatih i slavnih, koje je u božanstva pretvarao asopis Fortune. Sportski junaci, lanovi kraljevskih obitelji, državni dužnosnici prikazivani kao politi ke "zvijezde", filmski glumci i astohlepni boemi pretvarani su u božanstva milijuna ljudi diljem svijeta. U sve je to umiješan Knez tame, koji ne trati ni trenutka u provo enju svoga "katekizma pakla", pomo u poganstva koje po inje zauzimati klju no mjesto u životu svih tih "zvijezda". Sve te "zvijezde", jedna za drugom, po inju se javno deklarirati kao sljedbenici svih mogu ih meditacijskih tehnika - reinkarnacije, praznovjerja, proricanja, sedam oblika joge i svih ostalih metoda koje sam ve spomenuo. avao je toliko lukav, a njegova strategija toliko podsvjesno snažna, da bi u današnje vrijeme osu ivanje bilo koje od tih praksa, ak i pred skupinom krš ana, izazvalo prezir, progon i strogu diskriminaciju prema onome tko bi se usudio takvo što osuditi. Taj val duhovne tame zahvatio je goleme mase ljudi, a me u njima i ve inu krš ana, okrenuo ih od Krista i odvukao ih u nezamislivo dubok ponor iluzije. Zli ih je uvjerio da su pronašli svjetlost, jer najve a varka Zloga jest njegovo prerušavanje u an ela svjetlosti. Svaka poganska filozofija, svako metafizi ko u enje okultne ezoteri ne orijentacije i svih sedam oblika joge govore o ljubavi i o odricanju od materijalnoga radi postizanja op ega sklada. Sve te poganske struje govore o ljubavi, emu se ljudi koji žive u grijehu i koji imaju mlaku vjeru ne mogu oduprijeti. Sva ta lijepa nau avanja na kraju odvode osobu u vjerovanje da smo svi mi bog. U zipkama mnoge djece ro ene pedesetih godina 20. stolje a našli su se mnogi kristali. Tom su djecom vladali astrološki grafikoni i proricanja tarota, u skladu s poganskim praksama njihovih roditelja. Mnogima su na krštenju dana imena zvijezda dobivena od vra ara. Milijuni su do ekani kao reinkarnirana bi a s unaprijed odre enom sudbinom. Mnoga su odrasla u ropstvu numerologije ili misti ne kabale. Stoga na ovome svijetu žive odvojena od Boga te kao odrasle osobe poniru sve dublje u poganstvo i tako se još više udaljavaju od duhovnoga svjetla. Što to avao planira odsijecaju i nas tako snažno od našega krš anskoga života? Je li mu cilj ukrasti nam oružje koje smo primili kroz tolike naraštaje krš anstva, zajedno s brojnim blagoslovima? Prijašnji su naraštaji živjeli duhovno bogatim životom pa su budu im 24
pokoljenjima ostavili neizmjerno svjedo anstvo života u Božjemu Duhu. Bez toga se oružja ne možemo braniti niti možemo zaštititi svoju djecu od avlove zamke. Tako nezašti eni, ne emo se mo i suo iti sa svim doga ajima koji e sna i ovje anstvo. Gospodin žarko i žurno želi upotrijebiti naše ruke, usta, um i srce kako bi nam govorio o planu spasenja. Ovo naše fizi ko, materijalno ljudsko tijelo jest pravi hram u kojemu se Gospodin o ituje. On nas poziva da se vratimo u ku u Božju, da uništimo sva lažna božanstva i da ponovno nau imo Njega štovati, kako bi nas on izlije io i vratio nam oružje bez kojega smo ostali dok smo odrastali i dok smo obožavali stvorenja, traže i vlastitu slavu, okruženi zavodljivoš u Zloga. Bog nas poziva da odbacimo svaku prljavštinu kako bismo o istili Božji hram u nama i kako naše tijelo više ne bi bilo Sotonin nužnik, da se vratimo milosti koju smo primili krštenjem; a ako nismo kršteni, da primimo Sveto krštenje u Isusu Kristu i tako otkrijemo pravi put, pravu istinu koja je vje ni život. Gospodin mi je progovorio i pokazao mi vrlo tužnu sliku moje duše, prostor opustošen grijesima koji su se gomilali tijekom mnogih godina dok sam kora ao u potpunom mraku i sa svakim korakom bivao sve bliže smrti. Istodobno mi je pokazao i ljepotu Svoga beskrajnoga milosr a, svoje beskrajne ljubavi. U vrijeme susreta s Gospodinom nisam znao da u se vratiti na ovaj materijalni svijet. Na to nisam ni pomišljao. Isus me vodio kroz cijeli taj doživljaj kao da je to moj posljednji sud. Danas razumijem i zašto. Ima smisla da sam, poslije proživljenog osobnog suda, godinama poslije toga još uvijek živ i da mogu ovo pisati. Istodobno, dok ovo pišem, sapinju me ograni enja ljudskoga jezika, kojim ne mogu izraziti ni itatelju približiti Božje otkrivenje. Imam vjeru da e Duh Sveti u srce itatelja uliti bogatstvo spoznaje koje je Gospodin u mene usadio, a koje nisam kadar prenijeti onakvom isto om kakvom je meni dano. Nemam ni najmanje dvojbe da je Bog, u svojoj beskrajnoj mudrosti, htio da doživim to iskustvo kako bih bio još jedan svjedok njegove slave, ne zato što sam ja poseban ni zato što sam dobio neke posebne povlastice, jedinstvene i druk ije, nego zato što nam Gospodin želi pokazati kako se on više uzdiže u našoj muci, nego u našim zaslugama. Odabiru i grješnika kao glasnika svoje milosti, on nas poziva na pouzdanje u Njegovu milost, a ne na prikupljanje zasluga za kojima stremimo u nastojanju da mu se približimo. Izbavljaju i me iz sotonskoga bezdana, Gospodin želi jasno pokazati koliko se on uzdiže u grješniku kako bi nas iskupio i oslobodio iz kandža Neprijatelja - iz kandža grijeha. Imati povjerenja u Isusa, živjeti za Isusa i primiti ga u svoje srce tako da više nikada ne ostanemo bez Njega - upravo sam to ja primio kroz pou avanje moga Božanskog U itelja. Stanje u kojemu sam bio dok me pou avao svojim glasom vrlo je teško opisati. Dok mi se obra ao, znao sam što želi re i. Jedini na in na koji to mogu opisati rije ima jest re i kako se sve o emu je on govorio materijaliziralo pred mojim o ima. Shvatiti da živimo u ljudskom tijelu, od mesa koje je samo po sebi plod grijeha, neizmjerno je važno za duhovno ispunjenje svake osobe. Ako smo plod Isto noga grijeha, onda smo neizravni suradnici onoga koji je taj pad prouzro io, kao kad ženu zavede muškarac koji je samo želi iskoristiti kako bi utažio svoj seksualni nagon, a onda je ostavlja trudnu i nestaje iz njezina života, iako u njoj ostavlja velik dio sebe. Kako god na to gledali, taj ovjek jest otac tome djetetu. Od te se stvarnosti ne može pobje i. Jednako se zlo doga a kada po inimo grijeh. Preko svojih predaka ulazimo u vezu s avlom i, kako god mi to nazvali, on je otac tjelesnih grijeha. Zbog njega smo u mukama ro eni od Eve i u još ve im mukama umiremo. Ovu istinu moramo prihvatiti kao stvarnost jer, u protivnom, ne emo nikada razumjeti svoje slabosti, bijedu, krhkost, ranjivost i zlo koje je u nama kao posljedica grijeha naših predaka. Razumijevanje te stvarnosti dovest e nas do istinskoga sjedinjenja s Duhom. Trajno zajedništvo tijela i duše jest uvjet za zajedništvo s Bogom. Ako nismo privrženi svome tijelu, ništa nas ovozemaljsko ne privla i. Zli ne nalazi na ina na koji nas može privu i ako smo odvojeni od svoga fizi koga bi a. Tijelo postaje naš najve i neprijatelj zanije emo li njegovu grješnu narav. Naoružani tim znanjem, možemo po eti trenirati svoje tijelo jednako kao što se trenira konja. Duh je jaha , a tijelo konj. Kada upoznamo narav konja, možemo ga ukrotiti i disciplinirati. Konj s jaha em korisno je oru e u radu, sredstvo koje olakšava ispunjenje brojnih obveza. Tada otvaramo put Božjoj milosti i Bog se nastanjuje u 25
našemu tijelu, koje postaje istinski hram Duha Svetoga. Kada tijelo podredimo strogoj poslušnosti Duhu Svetome, otkrit emo da Duh Sveti upravlja našim tijelom. Gospodin e prebivati u nama i mi u njemu. To podrazumijeva naše sjedinjenje s našom dobrom prirodom i istodobno odlu no obuzdavanje naše loše prirode, sve do trenutka kada to sredstvo, tj. tijelo, položimo u grob i uzdignemo se u kraljevstvo nebesko, oslobo eni ne istoga tijela. Živimo u prolaznom svijetu, koji e završiti i prije negoli mislimo. Gospodin mi je pokazao ovaj materijalni svijet i vidio sam ga kao kratak trenutak u vje nosti. U tome kratkom trenutku tisu e je duša odlazilo u propast, slijepo i izgubljeno, a bile su sigurne da se bore kako bi postigle nešto stvarno i trajno. Tužno je vidjeti tolike ljude zarobljene u brojnim tehnikama samoostvarivanja i osobnoga rasta, koje ih, navodno, vode do postizanja svih ciljeva u životu, u uvjerenju da sami, vlastitim snagama i sredstvima, mogu posti i što god žele. Pozitivno razmišljanje i sve nevjerojatne zamke o samopoštovanju, koje su proizvod ateisti ke znanosti "novoga doba", jesu tama koja je ovjeka pretvorila u takvo božanstvo da je po eo vjerovati kako on ima potpunu vlast nad samim sobom. Još sam tužniji kada vidim kako su sva ta zastranjenja prodrla i u našu Crkvu. Otkrio sam, Božjom miloš u, da su mnogi sve enici i vjernici prihvatili metode isto nja ke meditacije, metode svladavanja uma zvane silva, eneagrarne, teologiju oslobo enja i mnoga druga mra na u enja koja su neke dijelove naše Crkve pretvorila u mjesta duhovne truleži, zaga ena potpuno besmislenom intelektualnom tvrdoglavoš u. Najgora pogrješka koju ovjek može napraviti na putu postizanja duhovnoga savršenstva jest hraniti intelekt prije negoli se pokori božanskoj mudrosti Božje rije i. U našoj Crkvi nema ništa gore od sve enika koji je inteligentan i ugla en, koji posjeduje profinjenost i zadivljuju i stil, koji je školovan na najboljim svjetskim sveu ilištima, a u kojemu ne prebiva Duh Božji, jer Duh Božji ne prebiva u tako uznositu zdanju. Time ne želim re i da trebamo osu ivati obrazovanje, kulturu ili ljudsko dostojanstvo, nego da doista vjerujem da ovjek ne može po eti graditi zdanje od krova. Ako se u obrazovanju i oblikovanju sjemeništaraca (kako sam, nažalost, otkrio) više pozornosti posve uje intelektualnom, filozofskom i teološkom obrazovanju nego njihovu duhovnome rastu, njihovu odnosu s Bogom, kro enju tijela i usmjeravanju k misti noj prisutnosti tijela Kristova, tada, nažalost, pripremamo i sve enike i vjernike za svijet, a ne za slavu Božju. Istina je da e sve enici služiti Bogu na ovome svijetu, ali je tako er istina da znanje ste eno tijekom studija teologije ne smije služiti prilago ivanju ovome svijetu, nego iznošenju pravde, milosti i zakona Božjih, kako bi ljudi vjerovali u Evan elje, a u prvome redu kako bi se prikazalo stanje s kojim ovje anstvo može biti suo eno u bilo kojemu trenutku povijesti. Istina koju nau ava Isus Krist jest jedna i vje na, i nitko je nema pravo mijenjati. Uzimaju i u obzir sve što se danas na svijetu doga a, ako pomno promotrimo okultne znanosti, isto nja ka poganska vjerovanja, znanstvene teorije o samoostvarenju i sva ostala podru ja koja sam ve spomenuo, jasno nam se otkriva poruka tame. Zašto se sve te prakse novoga doba posljednjih sedamdeset godina toliko promi e? Ne samo što se zlo proširilo, nego je i tisu e duša odvelo u duhovni mrak. Tako su cijeli naraštaji krš ana za samo nekoliko desetlje a pretvoreni u pogane. Potpuno je jasno da namjera Zloga jest vratiti ljude u primitivno duhovno stanje, u vrijeme kakvo je vladalo tri ili etiri tisu e godina prije Krista, kada je nada u otkupljenje bila nedostižna. Umjesto da ovjeku podare milost mudrosti sakupljane dvije tisu e godina, zadobivene poslije Kristova uskrsnu a, Zli je odveo ovje anstvo u stanje duhovne zaostalosti. Stoga ne za u uje što je ovjek postao tako dekadentan da silno uzvisuje samoga sebe i sebe pretvara u božanstvo. Seksualna izopa enost dosegnula je razinu prljaviju od one u Sodomi i Gomori, Babilonu i Rimskome Carstvu. Nasilje je postalo op a pojava. Zlo in poba aja stalno raste. Progon isto e postao je modna krilatica. Crkva je postala meta ismijavanja. Život u vjeri prikazuje se kao fanatizam. To dokazuje da u sadašnje vrijeme primamo znakove koje su najavili proroci iz prošlosti, znakove koji su poljuljali duhovne temelje što su ih gradili toliki naraštaji krš ana koje je Isus uvijek spašavao, znakove propasti tolikih duša u ovome najkriti nijem trenutku ljudske povijesti, kada je ovjek pozvan žurno obnoviti svoj odnos s Bogom. Moje iskustvo s Božjim glasom vrlo je veliko. Mogao bih još pisati o tome dijelu moga susreta s Bogom, no zaklju io sam da ovdje trebam stati i po eti pisati o drugoj fazi moga iskustva. 26
SUSRET S LIKOM I OSOBOM ISUSA KRISTA Dok sam gledao oko sebe, pokušavaju i otkriti odakle dolazi Božji glas, najednom sam opazio da stojim u kristalno istoj vodi do struka. Pogleda uprta prema nebu i ispruženih ruka, istodobno sam bio na tri mjesta - u sobi sa šišmišima, u jezeru i u leže em položaju na travi, dok mi se Božji glas obra ao i vodio me kroz temeljito pou avanje o mome životu, o ovje anstvu, o odnosu izme u dobra i zla i o svemu o emu sam do sada pisao. Bio sam potpuno svjestan sebe u svim trima spomenutim stanjima i istodobno svjestan odnosa izme u svakoga od njih. Znam da e vam se ovo initi nezamislivim kao što se i meni inilo. Ovaj moj opis ne može ni izdaleka itatelju približiti savršenstvo, mir i bezgrani nu mudrost u kojima se sve to doga alo. Kada sam podignuo pogled, pozornost mi se usredoto ila na jezero. Osje ao sam oko sebe golemu zlatnu stijenu, koju nije mogu e opisati. Izgledala je velika kao svemir. Iako mi je njezina veli ina bila nezamisliva, ipak sam je svojim ljudskim intelektom mogao obuhvatiti. U tome veli anstvenom prikazanju osjetio sam nešto još ve e. Iako je moje srce osje alo Božju prisutnost, htio sam nestati u jezeru. No, kada sam se usredoto io na vrh stijene, njegova nevjerojatno jasna i veli anstvena dobrota dala mi je snagu. Potpuno sam se rastopio u njegovoj prisutnosti. Nema rije i kojima bih mogao opisati svoj susret s našim nebeskim Kraljem. Njegova me svjetlost potpuno prožela, kao da sam sjedinjen s njim. Prvo što iz moga susreta s Bogom mogu opisati jest ukazanje Duha Svetoga, po kojemu sam primio krštenje. Duh Sveti dao mi je potpuno razumjeti sve što sam doživljavao. Blagoslov Duha Svetoga koji dobivamo na krštenju i mogu nost njegovanja trajne osobne veze s Bogom jesu najve i dar koji ovjek može primiti. Kada bismo samo bili svjesni važnosti pomazanja Duha Svetoga koje smo dobili na krštenju! Po tome daru dobivamo milost da možemo spoznati savršenstvo, postojanje savršenoga Neba, postojanje istilišta i pakla te našega odnosa prema dobru i zlu. Kada se duša na e pred Božjim sudom, kao što se moja našla, ništa joj ne e biti nepoznato. Djelovanjem Duha Svetoga dano nam je sve znanje. Ali zbog grijeha ta je mudrost u nama zapretana. Grijeh nas je odvojio od milosti. U Božjoj prisutnosti duša sve zna. Jedino što dušu zbunjuje u trenutku kada ostane bez tijela, to jest kada tijelo umre, jest suo enje s njezinim odnosom prema zlu. Duša je tada zate ena, jer nije imala pojma o tome koliko je bila udaljena od Boga i koliko je njezin odnos s Duhom Svetim bio narušen. Nema na ina na koji bi se moglo poništiti tu neizmjernu bol u trenutku Božanske Pravde. Vidio sam Božju Pojavu uronjenu u veli anstvenu svjetlost. Istodobno se pojavio i najljepši spektar boja koje o i mogu vidjeti. Zbog njihove nevjerojatne živosti izgledale su kao živa bi a. Ta svjetlost i te boje toliko su veli anstvene da ih nije mogu e ni usporediti sa svjetloš u i bojama ovoga materijalnoga svijeta. Gospodin mi se prikazao u nepreglednome mnoštvu prelijevaju ih boja. Kosa mu je sezala do ramena i prelijevala se u svim nijansama zlatne boje, od najsvjetlije do najtamnije. Kada sam ga pogledao u lice, potpuno sam se utopio u njegovim o ima, koje su utjelovljenje beskrajne ljubavi i milosr a. Boja njegovih o iju prelazila je iz žute u plavu pa u zelenu, a svaka je bila tako nježna i ulijevala najve u milost koju duša može poželjeti. Vidjeti Isusove o i zna i posti i apsolutno ostvarenje duhovnog postojanja. Ne postoji ništa što bih toliko žarko želio vidjeti kao što bih još jednom želio vidjeti Njegove predivne o i. U njemu je sva punina. Duša koja traži osobno ispunjenje u zemaljskom životu može to ispunjenje na i samo u o ima Isusa Krista. Samo Isus može utažiti dušu koja že a za svjetlom. Za vrijeme ovozemaljskoga života svi se suo avamo s velikim kušnjama. To se ponekad doga a zato što, zbog grijeha, ne živimo u Božjoj milosti. Mnogi ljudi trate život besmisleno tragaju i za materijalnom sre om, koja je ne samo nešto što nije mogu e prona i, nego i okrutna zamka neprijatelja, kako bi ih udaljio od istinskoga izvora vje ne sre e. Neki tragaju za filozofskim kamenom, neki pokušavaju ispuniti prazninu gomilaju i materijalna bogatstva, neki se okre u tjelesnoj ljubavi (seksualnosti). Neki se upuštaju u vrlo opasne avanture, no, kada sve to završi, jasno nam je kako nas nebrojene mogu nosti koje ovaj svijet nudi samo vode na put propasti, zato što na ovome svijetu nema nikoga niti i ega što nam može donijeti istinsku sre u, osim Njega, koji nas je stvorio. 27
Dok sam zadivljeno gledao Isusa, zapravo sam vidio raj. Naš Gospodin (Božanska Pojava) bio je blistavi lik kroz koji sam vidio mnoštvo an ela i svetaca. Nema rije i koje bi mogle vjerno opisati lice Svevišnjega - to vje no mlado, mudro, mo no i milosrdno lice, puno beskrajne ljubavi, smješteno u postojanje izvan vremena, doba i prostora. Da sam znao da u ga vidjeti, mislio bih da e biti odjeven u tuniku, no mogu re i samo to da je bio odjeven u naj divniju svjetlost. U trenutku kada se pojavio u stijeni, osjetio sam golemu želju da zagnjurim u vodu i prekrijem o i, da cijelo svoje bi e sakrijem pred tako veli anstvenom pojavom. No, on me vrsto držao i nije mi dopuštao da pobjegnem. Prodro je duboko u moju svijest i dao mi doživjeti najljepši doživljaj koji ljudsko bi e može doživjeti. Osjetio sam prisutnost svih nebeskih bi a, svjestan beskrajno savršena hijerarhijskoga zakona, u kojemu u zajedništvu prebivaju sva božanska bi a. Da su me pou avali najsvetiji i najmudriji ljudi na svijetu, ne bih bio kadar zamisliti da nebeski poredak može postojati u tako vrstoj i veli anstvenoj harmoniji. Vidio sam i razumio an eoske zborove i iskupljenje ljudskoga bi a uzdignuta na razinu vje ne slave, nakon što je postiglo stanje svetosti. Vidio sam i najsjajnije ljudsko bi e - Blaženu Djevicu Mariju. Kada se pojavila iz te svjetlosti od nebrojenih boja, izgledalo je kao da izlazi iz same utrobe svih an ela i svetaca. Bila je ispunjena neopisivom miloš u i poniznoš u. Osje aju i golemu prazninu za Majkom koja je do toga trenutka prebivala u mojoj duši, vidio sam kako svi slave i štuju Gospodina kao jedinstven zbor koji nije mogu e opisati u ljudskim kategorijama. Prisutnost takva savršenstva može stvoriti jedino stanje trajne ekstaze. Plašt svete poslušnosti, u ijemu je središtu Djevica Marija, prekrivao je to jedinstvo duha. Prisutnost naše nebeske Majke prekriva sve an eoske zborove i svece jednim plaštem ljubavi, a u prisutnosti nebeskoga Kralja kao da sve nestaje u vatri njegove božanske ljubavi. Teško je našim ograni enim umom zamisliti taj poseban poredak na duhovnoj razini, nevidljivoj našoj ljudskoj svijesti. Sva bi a koja sam spomenuo prebivala su u potpunom skladu s Božjom prisutnosti. U njegovu se božanstvu nebo topilo i iz njega je izviralo bezbroj tih prekrasnih bi a, kao da sve živi u njegovoj nutrini, a on se otkriva u neopisivu sjaju. Naša Majka, blažena Djevica Marija, s neopisivom je blagoš u usmjeravala moj odnos s Isusom. Doživljavao sam to kao da sam s njom povezan duhovnom pup anom vrpcom kroz koju svi otkucaji moga srca savršeno dopiru do Isusa i, dok se pripremam roditi iz njezine utrobe, po inje mi se otkrivati život o kakvu nisam mogao ni sanjati. Istodobno sam osje ao beskrajnu tugu zbog toga što sam, doživljavaju i nebeski život, još vezan za ovozemaljsko postojanje. Cijelo to vrijeme nisam se mogao osloboditi svijesti o svome tijelu, koje je bilo svezano u tome mra nom prostoru punom šišmiša. Osje ao sam neopisivu bol kada sam, preko svoje Nebeske Majke, spoznao da sam etrdeset sedam godina živio bez majke, da sam sebe lišio toga najdragocjenijega, istinski veli anstvenoga jedinstva u ljubavi izme u Isusa i Marije. Božja je mo tako velika da se bi e poput mene može samo rastopiti pred Njegovom božanskom veli inom. Unato bolnom spoznanju injenice da je moja veza s Njim bila zamra ena, kada sam susreo to mnoštvo an ela i svetaca, savršeno sam, bez ikakva truda i u najve oj ljepoti, spoznao svoju povezanost sa svakim od njih. Malo kasnije opisat u svoju vezu sa svakom skupinom an ela i svetaca te s Blaženom Djevicom Marijom, jer je svaki trenutak našega života na ovaj ili onaj na in povezan sa svakim dijelom nebeskoga kraljevstva. Opisat u i vezu s palim an elima, (demon ima) i s prokletim dušama, koje do posljednjega trenutka našega ovozemaljskoga života utje u na sve što inimo ( ak i ako smo u Božjoj milosti), u nadi da e nas zavesti. Moje znanje o Isusu i Mariji bilo je tako siromašno da mi je svaka spoznaja bila golemo otkri e. Nisam nikada u io Katekizam niti sam bio pozoran na vjeronauku. Kruna svega toga jest da sam prestao i i u crkvu kada sam imao etrnaest godina. Bez obzira na to koliko je osoba upu ena u crkvenu doktrinu, ne e imati pojma o veli ini tajne Kristova utjelovljenja ni o našoj svetoj vezi s Blaženom Djevicom Marijom ni o našoj povezanosti s an elima i svecima ako ne doživi osobni susret s Kristom. Njezino znanje o Isusu bit e prazno kao životi prezbitera u vrijeme Kristova nau avanja na zemlji. Upravo zbog toga, u ova posljednja vremena, dok se pripremamo za drugi Kristov dolazak, proživljavamo duhovno rasulo naše Crkve. Unato tome, Duh Sveti neprestano obnavlja život vjernih srdaca, od Istoka do Zapada i od Sjevera do Juga. 28
Koliko god mi prou avali duboke tajne u Svetome pismu ili usavršavali svoje teološko znanje, ako nam duboko u srcu nije prisutna ljubav, ne emo nikada osjetiti ni najmanju kap savršeno iste božanske biti, toga beskrajnoga mora ljubavi koje je iznad svakoga znanja. Mnoštvo putova koje Bog otkriva svojim stvorenjima i obilje pisane mudrosti ine duhovno bogatstvo koje ima svrhu približiti nas neizmjernoj ljubavi Isusa Krista. Zato emo, usmjerimo li cijeli svoj ovozemaljski život toj božanskoj ljubavi, biti pro iš eni i uzdignuti u najvišu slavu, ak i ako smo duhovno nepismeni. Susret s Isusom ne mora se dogoditi kroz bolno iskustvo poput moje otmice. Taj susret možemo ostvariti željom za istinskim prepuštanjem u Božje ruke, jer Bog s neizmjernom ljubavlju iš ekuje taj trenutak od svoga stvorenja. Karizmatska obnova u našoj Crkvi velik je izraz milosti Našega Gospodina. Duh Sveti jednako je prisutan danas kao i u sveto vrijeme Pedesetnice, no mi moramo prona i Boga na vlastiti na in. Moramo svojom voljom i snagom otvoriti svoje srce i pohrliti u potragu za Njim. Moramo zgrabiti tu priliku odmah, koriste i se svim oružjem koje nam On daje kao pravedan otac, koji razmetnoga sina obasipa samo ljubavlju. Njegova ljubav ne e nikada prestati. On poznaje bijedu i tamu koja se skriva u našoj ljudskoj prirodi. Zbog toga je njegovo milosr e beskrajno. Buljio sam u Gospodina s golemom tugom, koja kao da je s kakve užarene površine dopirala do dubine moga srca. Upitao sam Ga zašto sam uvijek na kraju završavao u zlu, iako to nisam htio. Isus mi je pokazao koliko smo duboko povezani s dobrom i zlom od samoga ro enja pa sve do smrti. Strašna borba izme u tijela, koje želi obitavati u grijehu, i duše, koja toliko teži za uzdizanjem prema Bogu, ulijeva nam spoznaju o tome koliko je važno biti svjestan grješne prirode tijela i dobrote duha. Što smo svjesniji toga imbenika našega ljudskoga postojanja, to emo više pozornosti pridavati tome imbeniku radi ja anja svoje duše, jer je to siguran put ka njezinoj potpunoj prevlasti nad tijelom. Ja sam na kraju uvijek inio loša djela upravo zato što nisam imao vlast nad svojim tijelom. Bio sam rob tijela u svakom svom djelovanju, vo en instinktima i seksualnoš u. Bog nikoga ne iskušava. Mi sami sebi donosimo kušnje i teško e zbog svojih grijeha, a onaj koji nas dovodi u kušnju jest izvor svih grijeha. Stega i mrtvljenje naše niže prirode, tijela, pro iš uje naše tijelo i pretvara ga u hram Duha Svetoga. U Božjoj prisutnosti mojoj je duši bilo bolno gledati kako je bila potpuno slijepa prema tolikom obilju milosti koja mi se pružala dok sam neprestano živio u grijehu. Gospodin mi je pokazao zašto sam uvijek inio loša djela, iako sam doista pokušavao initi dobro. Pokazao mi je moju oja enu dušu, koja je bila u hladnom i mu eni kom zatvoru kad god je moja loša narav uživala u trenutku zadovoljstva, koje me samo guralo još jednu stepenicu dublje u tamu. Bila je to sablasna stvarnost. Vidio sam i o i onih koji su griješili sa mnom. Proživljavale su nutarnju patnju, osim onih koje su ve bile u potpunome mraku. Te izmoždene o i bile su o i prostitutka što stoje na uglovima ulica u hladnim i pustim no ima, o i maskiranog plja kaša banke, uplašene o i djevoj ice koja laže svome u itelju, sve enika koji podiže Euharistiju rukama pr1javim od grijeha i umire u svojoj nutrini zato što je prekršio obe anje koje je dao Gospodinu - lica koja ponekad vi amo izmu ena dvojbom koja razara, uništava i ubija ljudsku prirodu, rezultat Isto noga grijeha. Usred te goleme boli, Gospodin mi je pokazao kako je On prisutan u svim našim djelima, koliko god mra na ona bila, kako bi olakšao teret grijeha na ple ima naših ispa enih duša, koje znaju da nešto nije u redu. Govorim o dušama koje su odvojene od Boga, kao što sam i ja bio u trenutku kada me pozvao. Duša koja prebiva na svetome podru ju svoga Stvoritelja hoda zdravo, slobodno i u miru ak i po najstrašnijim stazama ljudskog izgnanstva. Uskra uju i ljubav, srce odvojeno od Boga nosi teret od kojega bi i strašni divovi ronili potoke suza. Ta Božja lekcija nema kraja i ti e se svakoga dijela našega života. Gospodin nam daje snagu kako bismo božanski savršeno prevladali naslije ene grijehe. U inio je to i sa svecima. Dopustio je da zbog svoje grješne prirode pre trpe strašne muke kako bi ih o istio od svega što je On držao potrebnim, bez obzira na njihove ovozemaljske patnje. On zna koliko su naše patnje prolazne i koliko je teško pro iš enje poslije smrti. Božje je milosr e neizmjerno. Ono ne poznaje granice ni nepravdu. Bog voli svoja stvorenja. Svjedo im o Njegovoj bezgrani noj ljubavi, toliko golemoj da bi nas skamenila kada bismo je svu dobili odjednom. Upravo se zbog toga tajna Božje blizine otkriva postupno i upravo zato Bog svoju djecu doziva k sebi tako što im svoju ljubav daje malo pomalo, kao kada se kapljica vode 29
zakotrlja prema suncu, ispari pod njegovom vrelinom i stopi se s njegovim zrakama. U trenutku moje najve e boli Njegove su mi o i otkrile jedan trenutak iz moga života i time mi pokazale kako sam po eo raditi ono što sam najviše prezirao. Vidio sam kako ljudsko bi e po svojoj prirodi mrzi grijeh. Što je više grijeha na svijetu, to je više patnje i o aja u koje svijet upada u potrazi za sre om. Vidio sam kako je, u vrijeme kada sam najviše griješio (a mislio sam da doživljavam najve e tjelesne užitke), moja duša krvarila u beskraj noj nutarnjoj boli koja je razarala cijelo moje bi e. O i su mi bile kao tužne svije e, našminkane kao u klauna, i to gladnoga klauna koji se ceri i vi e kao najve i siromah u potrazi za komadom kruha kojim bi utažio glad. Duša može taj sablasni prizor vidjeti tako jasno samo kada je vodi Božja ruka, koja je kadra iscijeliti cijelo ovje anstvo. Samo emo u Njemu biti kadri suo iti se s bijedom našega ljudskog postojanja, jer emo uz njegovu pomo dosegnuti božansku razinu i tako prona i smisao svojih patnja i boli. Zašto sam inio grijeh ako to nisam želio? Zašto nisam hranio svoju dušu i tako stekao snagu oduprijeti se svojoj grješnoj naravi? Zašto sam se predao samo svojoj grješnoj strasti i zašto nisam nikada udisao isti zrak duha, koji osloba a i lije i? Zašto mi o i nisu bile uprte u Isusa, nego samo u moju pokvarenost i moj ego? Gospodin mi je pokazao nasljedovanje po krvi, tu snažnu silu koja veže one koji žive u grijehu, koji obitavaju na podru ju zla. Osim što snosimo posljedice vlastitih grijeha, nosimo još jednu popudbinu, a to su grijesi naših predaka. Zašto inimo grijehe koje ne želimo initi? Zato što se, ako živimo u grijehu, otvaramo za hod po dugoj stazi posljedica, koja vodi po podru ju Zloga, a njegovi su zakoni takvi da on ne oprašta niti propušta ijednu priliku da nas zavede i povu e još dublje u tamu. Dok je duša u tijelu ona pada pod utjecaj zla i po inje dobivati golem ra un grijeha svojih predaka, što može rezultirati vje nim prokletstvom ili velikim mukama u istilištu. To je kao da do ete u rodno mjesto u kojemu su živjele stotine naraštaja vaših predaka i da se predstavite kao osoba koja preuzima sve njihove dospjele ra une. Te ra une ne e naplatiti nitko drugi nego tamni ar, knez ovoga svijeta, Sotona. Samo Bog zna posljedice stanja duše. Osoba koja živi u grijehu hoda po gomilama grijeha svojih predaka i njezin prolazni ovozemaljski život ne e joj biti dostatan da vrati dugove što su joj ih nanijeli preci koji više nisu me u živima. O ito je da e ta osoba, kao i njezini preci, biti još jedan leš koji kro i u smjeru svoga vje noga groba, shrvan pod teretom nagomilana duga. Ovo Božje nau avanje može izgledati strogo i teško, no danas znam da živjeti u milosti Božjoj zna i odjenuti gumeno ronila ko odijelo pa zaplivati u duboku vodu ovoga materijalnoga svijeta s bocom kisika na ramenima koja se ne e isprazniti, jer je spojena na izvor vje noga života Isusa Krista. S druge strane, živjeti grješnim životom lišenim milosti zna i, ne samo duhovno sve izgubiti, nego i ostaviti još ve i dug u nasljedstvo budu im naraštajima. Naslijedimo li novac, slavu ili mo od svojih predaka, to našu dušu može odvesti na put propasti. Mo ste ena novcem zgrnutim na nepošten na in toliko je mra na da je opsjedaju demoni, koji svaki nov i toga bogatstva drže u vlasti Zloga. Istina je tako er da se sve to bogatstvo može pretvoriti u blagoslov za ovje anstvo i na slavu Božju ako se na ispravan na in upotrijebi. No, postotak ljudi koji žele djelovati ispravno toliko je malen da ga se gotovo ni ne opaža. Gospodin nam u svezi s tim govori: "Lakše e deva kroz iglene uši, nego bogataš u kraljevstvo nebesko". Zli pomno bilježi stanje naše duše. On svaki svoj dug napla uje tako što uklanja svjetlost iz naše duše. Isus ne osu uje slavu ni mo . On samo ukazuje na ponor u koji je mogu e upasti pri svakom koraku našega ovozemaljskoga života. Gospodin želi da živimo u izobilju i dostojanstveno, da u životu uživamo dobar ugled i da naši bližnji pozitivno svjedo e o našemu životu. Kada bi nam samo o i bile uprte u Njega, našega Stvoritelja, i kada bismo uživali u darovima Njegova djela, umjesto da te darove štujemo, imali bismo dobar i sretan život. Razlog zbog kojega smo ponekad ispunjeni tamom jest u tome što je Zli poveo veliku bitku protiv našega nutarnjeg mira i neprestano nas napada tjeskobom, nestrpljenjem, nelagodom itd. Sve to narušava naš odnos s Bogom i primanje Njegovih milosti, jer se svojim životom pokušavamo otrgnuti od vje noga izvora Božje radosti i mira, kao i od fizi kog i duhovnog zdravlja. Kad god osjetimo da nemamo nutarnjeg mira, to se doga a zato što nas Zli napada, na ovaj ili onaj na in. Prijelaz duše s puta tame ovozemaljskoga života u vje nost jest nešto što naš um i naš 30
intelekt ne mogu pojmiti. Kada odemo s ove materijalne razine i stanemo pred Gospodina, ono što se tada doga a ne može se ni na koji na in objasniti na razini ljudskoga razuma. To se spoznanje može prenijeti samo onoliko koliko Gospodin dopusti da bude preneseno jednostavnim rje nikom koji govori samo o borbi izme u dobra i zla i o oružju koje nam je dano kako bismo se spasili. Kada me Gospodin prožeo svojim bi em, u inio me savršeno svjesnim moga ovozemaljskoga života na podru ju dobra i na podru ju zla. Naš odnos sa silama dobra i sa silama zla toliko odre uje naš ra un pred Bogom da moramo savršeno budno paziti što inimo kako se broj naših djela na podru ju zla ne bi umnažao i tako izložio našu dušu vje nome prokletstvu. Koristim rije "ra un" samo zato da bih na prakti an i razumljiv na in predo io kako ne postoji ni jedan in u našemu životu koji e pred o ima našega Gospodina Isusa Krista pro i neopaženo. Otkupljenje koje nam je Bog Otac dao po svome sinu Isusu Kristu toliko je veliko da, njegovom zaslugom, možemo platiti svaki svoj grijeh Njegovom krvlju. Dakle, Njegovom krvlju možemo iskupiti ne samo sve svoje postoje e grijehe, nego i posljedice koje smo tim grijesima prouzro ili, ako to u inimo za života u tijelu, na ovome materijalnome svijetu. Sve što je u tijelu ošte eno kao posljedica grijeha mora se u tome istome tijelu ispraviti. Ako to možemo ispraviti dok smo još u tijelu, bit emo duhovno slobodni. Jedini na in da to u inimo jest da sve grijehe prinesemo pred raspetoga Krista i zamolimo Ga da Svojom krvlju prekrije cijeli naš hod po putu tame kako nam se ti grijesi pred Njegovim svetim sudom ne bi ura unali. Isus me poveo da pred Njim pro em kroz sve što sam do tada u životu u inio. Ponovno sam proživio sva svoja grješna djela, iako mi se gadilo gledati ih. Kod svakoga pojedinog grijeha proživljavao sam jednako stanje. Na kraju sam ostao potpuno prazan, a ta praznina pove ala je moj nutarnji bijes, ispunila me nesigurnoš u, oduzela mi oružje duha i omogu ila mojim instinktima i strastima da zavladaju mnome. To se pretvorilo u spoj neopisive samo e i požudnog užitka, što je stvorilo dojam lažne sre e. Što je moje tijelo više ustrajavalo pod svojim teškim teretom, to sam više gubio želju da budem ist, dobar, da opraštam i da budem krjepostan. Danas jasno vidim duše ljudi zarobljenih u svijetu strasti. To je kao da promatrate zato enika kako vu e svoje lance usred razdragana karnevala, a ta radost karnevala sputava zato enika tame, lica izmoždena ovozemaljskim užitkom, neosjetljiva na blagost, ravnodušna prema pravoj ljubavi, otvrdnula od tisu a kilometara hoda po podru ju Zloga. Zbog egzistencijalne boli, prouzro ene tom tako dubokom vezom sa zlom, ljudsko se bi e nesvjesno pretvara u promicatelja vlastite bijede. Stara izreka kaže: "nesre a nikada ne dolazi sama". Zataškavanjem svoga promiskuiteta bolestan ovjek širi zarazu na velik broj ljudi, jer ne ini ništa kako bi taj promiskuitet izbjegao, nego kao da pokušava prona i partnere u vlastitom propadanju. On sve oko sebe želi zaraziti otrovom zla. Taj se otrov u velikim koli inama taloži u našemu organizmu, a onda se pretvara u malenu vre icu zmijskoga otrova koji napada i ubada bez milosti. Obrambeni mehanizam iste te tame možemo vidjeti u ljetnim prosvjedima homoseksualaca, koji promi u otrov promiskuiteta iji su oni zarobljenici. Oni osje aju potrebu podijeliti taj otrov sa cijelim svijetom pa stoga svoju zastavu grijeha podižu na najvišu planinu. Doista je golemo otkri e za dušu vidjeti istinsko postojanje vje noga života. Koliko god se ovjek trudio vjerovati, najteži dio našega putovanja kroz život jest vrijeme sumnje, bez obzira na to koliko nam se naša vjera inila velikom. Biti u prisutnosti tako golema uda, stajati vrsto u vje nosti, zna i napokon shvatiti kako smo hodali kroz život a da ga ni na trenutak nismo istinski razumjeli, zato što smo bili blisko povezani sa svojom smrtnosti. Spoznati vje nost sli no je bu enju usred neopisivo lijepa sna za koji znate da ne e nikada završiti. Kada bismo mogli istinski vjerovati, srcem umom i dušom, da svaki in u našemu ovozemaljskom životu ima posljedice u vje nosti, tada više ništa u nama ni oko nas ne bi umiralo. Život bi poprimio druk ije zna enje jer bi nam tada propadanje našega tijela biološkim starenjem postalo radost pri spoznaji da smo sve bliže vje nome zajedništvu s Bogom, oslobo eni tamnice svoga tijela. Kada bismo postali svjesni injenice da je smrt tijela samo prijelaz u uzvišeno stanje, naši snovi ne bi umrli, naša obitelj ne bi umrla, naši prijatelji ne bi nikada nestali niti bi se naša nada ikada smanjila. Na onome svijetu život vlada u samom Stvoritelju i ondje duša osje a najve u radost, jer prihva a Isusa i spoznaje da je ve spašena i da je put do njezine vje ne slave odavno izgra en Njegovom krvlju. To mi je Gospodin objasnio kada sam ga upitao o strašnome lancu koji sebi kujemo ine i grijeh kada to ne želimo. 31
JA PRED BOŽJIM SUDOM Usred svoga izlaganja Gospodin me je doveo do osobne presude, kojom su završili moje stanje kontemplacije i saznanja koja mi je On davao. Moje prekrasno druženje s Nebom najednom se pretvorilo u scenarij moga života, ili, bolje re eno, u opasnost od vje ne smrti moje duše. Stajao sam na podru ju Zloga, pogleda uprta u nebo. To je, samo po sebi, bilo dovoljno da mi se otkrije stanje moje duše trideset tri godine života u smrtnome grijehu. Bile su to godine u kojima sam vjerovao samo u ono što e mi biti od koristi i ni u što drugo, što je rezultiralo potpunim odvajanjem od Boga. Pred Božjim sudom nema polovi na puta. Ne možeš re i da si bio i dobar i loš. Ondje nema crte koja te dvije strane razdvaja, pa ostajemo ili na jednoj ili na drugoj strani. Ja sam stajao na strani zla. avao je bio moj gospodar pa sam s njegova terena morao polagati ra un pred Gospodinom. Stanje moje duše bilo je stanje bijedna grješnika, sli no stanju muža kojega je žena zatekla u krevetu s ljubavnicom. Što je takvome mužu initi doli priznati grijeh i nadati se da e mu se žena smilovati i oprostiti mu? Upravo sam se tako osje ao u prisutnosti Gospodina - kao preljubnik i grješnik koji je tolike godine proveo u krevetu sa Zlim. Od po etka moga su enja nisam mogao pogledati Gospodina. Nisam imao snage gledati ljepotu takve ljubavi dok mi je On pokazivao najskrivenije kutke moga zemaljskoga života. Bio sam svjestan vode u kojoj sam stajao. Nisam mogao sa sigurnoš u procijeniti je li mi u toj vodi toplo ili hladno. Bio sam okružen prirodom, svim zemaljskim elementima, no injenica da živim u duhu preobrazila je moje osjetilo zapažanja. Dok su me okruživala odvratna stvorenja, kakva nisam mogao zamisliti ni u najgorim snovima, osje ao sam golemu tugu. Vidio sam kako mi Gospodin, nakon što sam spoznao razliku izme u dobra odnosa s Njim i navezanosti na ne isto u, pomaže da po nem spoznavati pravo stanje svoje duše. Nebo mi se obra alo logikom moga odgoja, mojom simbolikom i mojim jezikom. U komunikaciji s Gospodinom nije bilo ni ega što je bilo nepoznato bilo kojoj spoznaji koju sam stekao na ovome svijetu. Bila je to savršena komunikacija. Po mome mišljenju, vragovi su sli ili ljudskim bi ima. Bila su to najodvratnija bi a koja ovjek može zamisliti. Shvatio sam kako se ta paklena bi a o ituju u skladu s našim odnosom s njima. Ako se pred Božjim sudom na e Japanac, to e se zlo jama no o itovati u skladu s japanskom kulturom. To ne pobija injenicu da su avoli an eoska bi a i da u tome posljednjem trenutku otkrivaju svoje najviše stanje, a to je posljednji i presudan trenutak u kojemu nastoje zauvijek osvojiti posrnulu dušu. Kada bismo bili svjesni injenice da stojimo na podru ju grijeha, ne bismo nikada sebi dopustili biti prevareni ni manipulirani i pretvoreni u tako besmislene igra ke Sotone. U tome sam trenutku osjetio najstrašniju bol cijeloga moga ljudskoga postojanja. Osje ao sam se kao da mi je netko ukrao dušu, silovao je i zgazio. Najgora mi je bila spoznaja da sam to prouzro io svojom voljom. Znam da rije "silovanje" može zvu ati pretjerano, no ja sam doista osjetio nasilje u nutarnjim skrovištima svoje duše. Vidio sam s kojih je strana zlo djelovalo u meni i kako je osvajalo prostor moga nutarnjega života, i postupno sam otkrivao si ušne znakove Božje prisutnosti u sebi. Prvo što avao u ini stvorenju koje živi na njegovu podru ju jest to da mu oduzme ono što sam najviše mrzi - sve što u svojoj nutrini posjedujemo po Duhu Svetome. Sotona nas mrzi zato što smo stvoreni na sliku i priliku Božju, a on Boga najviše prezire. Zastrašuju e je spoznati koliku mo Sotona ima nad nama kada padnemo u njegove kandže. Navodi nas da vjerujemo kako vrsto stojimo na zemlji, podme e nam laž umjesto istine i privid umjesto stvarnosti. Na taj na in po inje njegov utjecaj u našemu ovozemaljskom životu. Kada nas udalji od gravitacijskoga središta našega duhovnoga života, tada više nismo u Isusovu Srcu.
32
ULOGA SILA ZLA U NAŠEMU ŽIVOTU Stajao sam na podru ju zla i jasno sam vidio kako duše pune neizbrisive tuge malo pomalo vuku u ponor cijeli moj život. Bilo mi je jasno da je cilj te sotonske manipulacije tijekom cijeloga moga života bio potpuno me odvojiti od Boga i odvesti me u duhovnu smrt. Vidio sam kako su pali an eli, isti intelekt, predvidjeli Božje utjelovljenje prije nego li se ono dogodilo. Kada su vidjeli da je Krist za et po Duhu Svetome u jednoj poniznoj ženi, Blaženoj Djevici Mariji, pobunili su se i odbili služiti ljudskom bi u, Bogo ovjeku, koji se trebao utjeloviti. Toga je trenutka otpo ela bitka s an elima. Zato što su bili zba eni s Neba, odrekli su se svjetla i okrenuli se tami pa su bili odijeljeni od svjetla na po etku stvaranja. Pali su an eli znali da e ljudi zauzeti njihova mjesta u Nebu. Ti su an eli pali iz devet korova, a njihova mjesta zauzet e sveci. Kada promatramo živote svetaca, vidimo da je Bog oblikovao stanje svetosti u skladu s an eoskim zborovima u kojima je pojedini svetac prosvijetljen i od kojega prima duhovno vodstvo. Pali su an eli oduzeli našim pretcima prvobitnu milost i naveli ih da odbace nevinost i da se odreknu Božjega stvaranja kao izvora života. Oni su nagovorili ovjeka da se okrene zlu, ime su ga odvratili od Stvoritelja i doveli ga u stanje u kakvome su bili i pali an eli kada su se pobunili protiv Nebeskoga Oca. Pobunjeni su an eli izgnani i protjerani iz raja, zajedno sa ovjekom, ime je ovje anstvo smješteno na istu razinu kao i pali an eli. Budu i da se ovjek pobunio protiv Boga zahvaljuju i jednom palom an elu (Luciferu), koji je sebe držao ve im od Boga, Bog je protjerivanjem ovjeka iz raja ispunio savršenu pravdu zato što je odvojio ljudski grijeh od grijeha palih an ela i zato što je ovjeku pružio priliku da ponovno zadobije raj pro iš enjem svoje duše, koja je stvorena na sliku Božju. Duša treba iskusiti izgnanstvo kako bi svladala podjelu izme u života u tijelu i povratka u raj. ovjeku je vrlo teško obraniti se od zamka palih an ela, koji se svim silama trude okaljati isto u duše ljudskih bi a i tako ih sprije iti da zauzmu mjesta koja su za njih pripremljena u Nebu. Poslušnost svojih predaka Sotoni mi pla amo tako što hodamo po njegovu podru ju kao da smo s njim u braku, a to podru je jest ovaj materijalni svijet. Smisao našega života jest iš upati se iz te stvarnosti odbacivanjem veze sa Zlim koju smo stvorili kada su Adam i Eva prihvatili kušnju Zloga i time, kao naši preci, po inili Isto ni grijeh. Moramo donijeti vrstu odluku o tome ho emo li voljeti samo Boga ili emo potvrditi svoju povezanost, preko svojih prvih predaka, s Knezom tame i poglavarom ovoga materijalnoga svijeta, Sotonom, žive i životom koji se hrani svijetom i tijelom. Nakon što je ovjek protjeran iz raja, dan mu je život u smrtnu tijelu, što se vidi po teško ama kroz koje prolazi za vrijeme svoga izgnanstva na zemlji. U ljudskome bi u živi mudra duša, koja je zato enik tijela i koja neprestano ezne za Bogom i ne podnosi jad i bijedu zla. avao dobro poznaje smrtnu prirodu ljudskoga tijela i na in na koji je ono nastalo pa stoga njime upravlja po svojoj volji, zato što se duša nije odrekla osobnoga ni Isto noga grijeha. I nakon što se duša odlu i odre i avla, on e ju i dalje neumorno napadati, do posljednjega daha njezina zemaljskoga života. Ovisno o duhovnome stanju duše u trenutku smrti, avao je može nastaviti mu iti sve dok se ona potpuno ne oslobodi od svih veza sa zemaljskim životom. Svaki trenutak našega života, bez obzira na to inimo li dobro ili zlo, ostaje prisutan u vje nosti. Zato se naša djela pomno bilježe na strani dobra ili na strani zla. Kada bismo doista spoznali važnost Neba, bili bismo svjesni tijela, duše, uma i nevidljivih duhova koji nas okružuju. No, mi smo gluhi, nijemi i slijepi prema božanskim duhovima zbog tijela, koje na vrlo odre en na in utje e na naš život. Bili bismo svjesni i duhovne borbe u kojoj se nalazimo od trenutka ro enja u ovo izgnanstvo na zemlji. ovjek je živio na zemlji tisu ama godina prije Kristova dolaska i uspostave Njegova kraljevstva na zemlji. U vrijeme prije otkupljenja ovje anstvo je živjelo u vlasti Sotone, u duhovnome stanju koje je, op enito govore i, bilo više vezano za poganstvo nego za istinski odnos s Bogom, upravo zbog nedostatka Njegove milosti. Drugim rije ima, bila je to cijena koju je ovje anstvo moralo platiti zbog Isto noga grijeha. Tijekom ljudske povijesti Bog se postupno približavao ovjeku preko svojih proroka i bolnim ga lekcijama pripremao za povratak u raj. Bog je govorio o izabranom narodu, Izraelcima. uli smo za dvanaest plemena Izraelovih. Ta skupina, koju spominje Sveto pismo, jest rezultat tisu a godina Božjega nau avanja njegovim stvorenjima. 33
Nakon što bi ljude proveo kroz duga razdoblja svoga odsustva, Bog bi se uvijek iznova vra ao, opet ih pou io i ubrao plodove svoga nau avanja, sve dok nije stvorio jednu skupinu zvanu "odabrani". Prvo je sklopio savez s našim praocem Abrahamom, zatim s Mojsijem, preko kojega nam je dao Deset zapovijedi. Tijekom cijele povijesti Bog je odabirao svoje sljedbenike, vodio ih putem pravednosti i opremao ih za bitku protiv neprijatelja. Na kraju je svojim stvorenjima dao pravila po kojima trebaju živjeti. Tako je pripremio ovje anstvo na dolazak našega spasitelja i otkupitelja Isusa Krista, a vrhunac toga Božjega djela jest oproštenje naših grijeha po Kristovoj žrtvi i ponovno otvaranje nebeskih vrata. Do tada je ljudski život na zemlji bio dugo i bolno zato eništvo. avao je mnogo godina vladao nad ovje anstvom. Unato tome što se ra amo sa savješ u i znanjem o Deset Božjih zapovijedi, ovjek se grijehom od njih odvaja i pretvara u pukoga slugu samoga zakona. Kao knez ovoga svijeta, Sotona e imati utjecaja na sve duše do ponovnoga Kristova dolaska, kada e Krist zauvijek protjerati avla i me u nama e zasjati Novi Jeruzalem. Teško je, možda i nemogu e, ljudskim rije ima objasniti kako zbližavanje sa zlom može postati dio našega života. Ono što sam vidio svojim duhovnim o ima mogu najbolje opisati ako kažem da sve to stvara neka sila zla, koja ima razli ite dimenzije. Kada smo u smrtnome grijehu i hodamo po podru ju zla, to je kao da postupno pletemo nekakvu veliku mrežu u koju emo sami upasti, koja e nas sapeti i oduzeti nam svaku mogu nost spasa na ovome svijetu. Kada se predamo zlu, samo milost Božja može raskinuti te lance, koje su skovala naša zla djela. Ovdje nisu ura unata zla djela koja smo naslijedili od svojih predaka i koja te lance znatno poja avaju. Zamislimo li, primjerice, prizor pohlepe, mogu vam re i da sile tame hrane pohlepu nezamislivom snagom, jer taj grijeh jest korijen mnogih drugih grijeha. Ako ovjek po ini kakav sitan grijeh pohlepe, taj e grijeh neizbježno dovesti do težih grijeha, kojih e se ovjek biti kadar osloboditi samo po milosti Božjoj. avao e poticati ovjekovu pohlepu pod svaku cijenu. Kada živimo na podru ju zla, avao vlada našom maštom i puni je slikama koje stvaraju prirodu nekoga grijeha. Budu i da je avao an eo, on je po svojoj prirodi ja i od nas. On posjeduje ist intelekt i potpuno poznaje sve naše grješne sklonosti jer ih je on stvorio i on je njihov vlasnik. Budu i da nije vezan ni vremenom ni prostorom, on prije grješnika zna što grješnik želi. Kada nas avao zarobi, on upravlja našim emocijama, instinktima i seksualnoš u, te tako snažno utje e na naš život da nam ne ostavlja prostora kako bismo postali svjesni lanca kojim svakim danom sve vrš e okiva našu dušu. Govorim o dušama bez Boga, koje su potpuno odvojene od Božje milosti. Kada živimo u takvu stanju, nismo kadri spoznati da smo poprimili ponašanje tipi no za skupinu grijeha koji ine srž naše veze sa zlom. Osoba koja neprekidno živi u smrtnome grijehu poprima obrazac ponašanja koji se temelji na vrsti grijeha u kojemu živi i na koji ga nagoni njegov gospodar. Vrsta grijeha u kojemu živi odre uje osobine demona koji postaju njegovi suputnici. Osoba koja vrsto stoji na tlu svetosti jasno vidi kada nekom osobom upravlja neka specifi na skupina grijeha, jer ta skupina grijeha obi no okuplja mnoštvo zlih duhova koji grješnika navode na niz djela tipi nih za tu vrstu grijeha. Zato imamo svece, koji nas poznaju, koji mogu itati našu dušu, prepoznati ozra je koje nas okružuje i to no vidjeti vrstu grijeha u kojemu živimo. Kada takva osoba doživi obra enje nakon što zadobije Božju milost (kao jedini na in na koji to možemo posti i), ona nije svjesna svoje povezanosti s tamom koju nosi sa sobom. Stoga su takvoj osobi potrebni promišljanje i vrlo strogo duhovno vodstvo, jer horda demona koja ju je godinama salijetala ne e je se tako lako odre i, bez obzira na injenicu da je zadobila milost kojom je spoznala grijeh i pronašla Boga. Ovo je vrlo važno, pa stoga obra enoj duši moramo osvijestiti injenicu da raskid njezine veze sa Sotonom jest bitka koja zahtijeva njezinu potpunu pozornost. Nakon što sam opisao ulogu sila zla u našemu životu, iznijet u svoju osobnu pri u o kraljevstvu zla. Mogao bih napisati cijelu knjigu o djelovanju avla na svijetu i u našemu životu kako bih dušama pokazao što je Bog usadio u moj duh. Stajati pred Božjim sudom traje kao jedan trenutak u životu duše na materijalnom svijetu. Duša tada otkriva božanske zakone, koji vladaju svime što je stvoreno i od kojih nitko ne može biti izuzet. Biti izvan božanskoga zakona zna i biti odvojen od Boga, a to zna i da imamo samo dvije mogu nosti - vje no zajedništvo s Bogom ili vje nu 34
odvojenost od Boga. Ova druga mogu nost zna i da duša trpi najstrašnije muke. Ako živimo odvojeni od Boga, to je kao da tijelo živi bez duše, a tijelo bez duše jest mrtvo tijelo. Ako smo odvojeni od Boga zbog grijeha, a grijeh je tama koja duši zaklanja svjetlo, tada o ajni ki tražimo Boga sve dok ga ne prona emo. Tako po inje stanje pro iš enja duše, koje nazivamo istilištem. Duša mora povratiti svjetlo koje joj je oduzeto zbog grijeha kako bi se mogla savršeno sjediniti sa svojim Stvoriteljem. Ja sam bio u takvu stanju, odijeljen od Boga i u dubokoj patnji zbog mogu nosti da se možda nikada ne u mo i s Njime sjediniti. Nakon što mi je Bog pokazao moj život, svijet, ovje anstvo, grijeh i Nebo, nisam Mu, zbog svoje grješnosti, mogao pogledati u lice. Silno sam se želio sjediniti s dobrostivim Bogom, koji je pun milosti. No to svojom voljom nisam mogao u initi, zato što sam, zbog dugogodišnjega grješnoga života u tijelu bio vrsto povezan s tamom. Nisam znao ak ni to trebam li moliti njegovu milost. Toliko me bilo sram da mi nije ni palo na um da bi mi Bog mogao oprostiti. Mislio sam da sam zauvijek odvojen od Njega. Duh zla uvjerio me da ne u nikada vidjeti Gospodina i da ne u nikada do i u Nebo. Osje ao sam se toliko nedostojnim da nisam mogao ni pomisliti da bih se iz pakla u kojemu sam bio mogao vratiti Bogu i gledati Boga. Gospodin mi je pokazao grijeh koji sam po inio kada sam imao petnaest godina. Bilo je to 1966., a sada sam ga gledao srcem osobe od etrdeset sedam godina pa mi je stoga taj prizor bio još bolniji. Bilo je to kao da mi je srce, srce odrasla ovjeka, povezano s mojim srcem adolescenta i da ponovno proživljava taj scenarij, u dva razli ita vremena, ali s dvaju potpuno razli itih gledišta. Bio sam u jednoj kuhinji u Bogoti s ku nom pomo nicom otprilike mojih godina. Znao sam što mi Gospodin pokazuje i bio sam potpuno svjestan na što me avao navodi kako bih povrijedio tu djevojku. Ponašao sam se arogantno, a to sam naslijedio od svojih predaka i o itovao okrutnim, bahatim, nadmo nim i nasilnim odnosom prema onima nad kojima sam mislio da imam vlast i mo . Obratio sam joj se osorno, drže i u ruci nekakav predmet koji je ona ve trebala o istiti. Ona je gledala u pod, prestravljena lica. Nije se opirala niti je i im pokazala imalo otpora ili ga enja. Štoviše, u inila je veliko djelo poniznosti i ljubavi. Taj mi je prizor parao dušu. Pokazala mi je kako je Gospodin prisutan u njezinom blagom duhovnom i emocionalnom životu, a moje joj je ponašanje nanijelo veliku bol. Doga aj koji opisujem izgleda nam kao jedan od potpuno prirodnih doga aja u našemu svakodnevnom životu, no Gospodin mi je skrenuo pozornost na posljedice injenice da je ta krhka, ponizna i draga djevojka stavljena u moj život kao kušnja. Ona je pred Gospodinom bila plemenitija od mene. Taj moj bolni grijeh u savršenoj Božjoj pravdI podario je mir i ljubav obitelji te djevojke. Patnja koju je zbog mene podnijela donijela je njezinoj obitelji mir i blagoslov. Nedugo prije toga doga aja odvojili su je od roditelja, odveli je iz rodnoga sela u veliki grad i smjestili je u službu nepoznatih ljudi, koji nisu imali nimalo ljubavi ni milosr a prema njoj. Njezino siromaštvo, poniznost i ljubav naišli su na grubost i duhovno neznanje, što je prouzro ilo bol, tjeskobu i o aj. Takva djela obilježavaju naše emocionalno stanje i duhovno stanje naših bližnjih, i za takva smo djela odgovorni pred Bogom. Vidjevši taj bolni grijeh, shvatio osam pravi smisao patnje. Shvatio sam kako su me zli duhovi ispunili ponosom, taštinom i bahatoš u. Ti su zli duhovi napali tu djevojku zato što su znali da njezina duša prebiva u Bogu i da e te udarce tame prihvatiti bez protivljenja, da ne e zbog njih po initi ni najmanji grijeh i da e time biti nanijeta još ve a šteta mojoj duši. Najve e zlo koje Sotona može po initi jest nagnati nas da povrijedimo dobru dušu, jer je vrije anje jednako vrije anju Boga. Ovo ne zna i da je ovjeku dopušteno vrije ati zlu osobu, jer je vrije anje samo po sebi zlo. Patnja toga Božjega djeteta bila je dar njezinoj duši. Vidio sam kako je taj njezin savršen in ljubavi osvijetlio dio prostorije u kojemu se to dogodilo. Demoni koji su me nagnali da povrijedim tu djevoj icu nisu imali snage ni pogledati je, zbog Božje svjetlosti koja je u njoj sjajila. Proživljavaju i ponovno taj grješni in, razmišljao sam i o svim drugim grješnim djelima što sam ih prema njoj po inio tijekom nekoliko mjeseci koje sam proveo u toj ku i. Bilo je to kao da gledam slijed doga aja u režiji Zloga, koji zna svaku pojedinu posljedicu svakoga grješnoga ina. To je kao da gledate ljudsko bi e koje je zajahao jaha tame i koristi se našim ovozemaljskim životom kako bi povrijedio našu dušu na najgori mogu i na in te istodobno nanio golemu bol svima koje u životu susre emo. 35
Samo se Božjom pomo i ta bolna nedjela pretvaraju u slavu za žrtvu i tako otkrivaju pravi smisao misterija križa, misterija patnje. Tijekom toga strašnoga scenarija, koji mi je izgledao kao vje nost, po eo sam osje ati kako mi neka snažna sila probada bi e. U trenutku kada sam gledao ta strašna i okrutna djela koja sam po inio i osje ao kako sam zbog njih potonuo još dublje u kraljevstvo zla, otkrio sam kako se netko na Nebu zauzima za moju dušu. Kao što sam ve rekao, potpuno sam jasno razumio uzrok, razlog i smisao svega što sam proživljavao, jer sam bio prožet miloš u Duha Svetoga, a to je bilo dostatno da razumijem sve, bez dodatnih objašnjenja. Znao sam da mi u pomo pritje e moj An eo uvar, koji se za mene zauzima pred Gospodinom i Blaženom Djevicom Marijom. To je do mene dopiralo preko ljubavi koju je moj An eo o itovao prema Gospodinu. Isus je dopustio da ta ista ljubav pote e kako bi me njezin neprestani tijek kroz Djevicu Mariju dotaknuo i dao mi snage da se obranim od snažne sile zla koja je mnome zavladala preko moga osje aja krivnje i srama. Ta snažna sila dala mi je snagu da usred toga jezera ustanem i pogledam u podnožje zlatne stijene koje se spajalo s jezerom. Nisam imao snage pogledati prema nebu, ali sam uspio vidjeti dio stijene, koja je Božje svjetlo, nada i snaga. Ta me stijena privukla i, kada sam je pogledao, pretvorila se u sjajne plutaju e molekule. Prošao sam kroz te estice, sjedinio se s nebom i vratio se u stanje u kakvome sam bio prije nego li sam ušao u stanje grijeha. Gospodin mi je oprostio grijehe, odvojio me od grijeha i od podru ja zla. Bio sam ispunjen neopisivom radoš u i neopisivim osje ajem pobjede nad strašnim mukama. Najednom sam se opet našao u jezeru, okružen podru jem zla i u još težem stanju od prethodnoga. Stajati pred Božjim sudom u stanju smrtnoga grijeha jest najstrašnije iskustvo u ovjekovu životu. Vrlo malo duša postigne vje no spasenje za života u tijelu, a ve ina duša odlazi u strašno istilište. Neke odlaze u pakao. Kako bismo što bolje razumjeli mo zagovora an ela i svetaca, potrebno je opisati njihovo djelovanje u našemu životu i u odlu uju em trenutku našega dolaska pred Božji sud. Ukratko sam opisao kako djeluju sile Zla. Sada u opisati kako djeluje neizmjerna dobrota koja dolazi s neba i prati nas po milosti Božjoj. Su enje koje u opisati vrlo je kratko. Bilo je to tek kratko pou avanje koje mi je Gospodin dao kako bih mogao svjedo iti o onome što nas eka kao rezultat stanja naše duše. Teško je opisati to iskustvo, no doživio sam ga kao moj stvarni posljednji sud, jer me Gospodin stalno navodio na zaklju ak da se ne u vratiti u ovaj zemaljski život i da u zauvijek ostati na nebu. Da se to dogodilo, nikada se ne bih spasio. Prema onome što sam u Božjoj prisutnosti do tada vidio, bilo je jasno da je moja duša osu ena na propast, bez obzira na sve što sam još trebao vidjeti. Samo sam se po milosti Božjoj vratio u ovaj život i prenosim vam svoje iskustvo.
NAŠ ŽIVOT S BOŽJIM AN ELIMA Moramo prije svega znati injenicu da su ta duhovna bi a stvorena na nebu kao isti duhovi i da su imala slobodu odabrati svoju sudbinu. Ostala su vjerna Bogu za vrijeme pobune Lucifera i njegovih sljedbenika. Postala su an eli onoga trenutka kada im je dodijeljeno poslanje na zemlji kojim ispunjavaju Božju volju za ovjeka. Rije an eo ozna ava djelovanje glasnika, ispunjenje poslanja. An eoski duhovi mogu biti iz bilo kojega od devet korova, prema poslanju koje im je dodijeljeno. Sedam arhan ela, to jest sedam duhova koji su uvijek u Božjoj prisutnosti, i njihova poslanja jasno su prikazani u Starom zavjetu, ak i u Novom, kao duhovi koji djeluju sve do ponovnog Isusova dolaska, kada e nas ujediniti s novim Jeruzalemom. U Bibliji možemo vidjeti brojne primjere djelovanja Božjih an ela. ak smo i u našemu vremenu vidjeli An ela Gospodnjega koji je došao u Fatimu 1917. godine kako bi troma djece objavio dolazak Djevice Marije. On ih je nau io moliti i pripremio ih da kleknu, da legnu na zemlju, s licem prema zemlji, u prisutnosti toga nebeskoga bi a. Od trenutka kada Bog daruje život ljudskom bi u i udahne mu besmrtnu dušu, Bog toj duši dodjeljuje vjernoga uvara. im se u utrobi žene koja e nositi dijete za me život, zapo inje bitka s neprijateljskim an elom koji e se neumorno truditi da ta duša ne izi e iz maj ine utrobe. 36
Vjerni An eo uvar preuzima tešku zada u obrane te duše od zlobnoga neprijatelja. Kada je duša trudne žene u stanju milosti, ona je snažna te je, zajedno sa svojim An elom uvarom, velika duhovna zaštita nevinom bi u kojemu ve prijeti opasnost od sila zla. Kada je duša majke u stanju smrtnoga grijeha, bitka njezina An ela uvara vrlo je teška zato što ta žena, iako toga nije svjesna, pomaže avlu oko uništenja zbog injenice da ona živi u podru ju avla. Božji je an eo osnažen blagoslovom koji majka naslje uje od obiteljskoga stabla, kao i miloš u koju bi dobila sakramentom ženidbe da je vjen ana u Crkvi. U ovakvom slu aju, sakrament ženidbe, iako je narušen grijehom, ima An ela koji je uvar toga blagoslova. U tome trenutku An eo ne štiti majku, nego dijete, koje se nalazi u tome pogibeljnom i nevinom stanju. Djelovanje An ela uvara majke koja živi u grijehu ometa odnos majke s avlom, koji joj dodjeljuje palog an ela ili cijelu etu palih an ela koji su uvari njezina uništenja. Kada An eo uvar sakramenta ženidbe djeluje zajedno s maj inim An elom uvarom, obrana je snažnija. Istodobno pali an eli spremaju združeni napad koriste i se svim oružjem koje su im majka i otac djeteta dali svojim životom u grijehu. O ito je da e avao trudnicu, zbog njezina bluda, natjerati ne samo na ponovni blud nego i na ubojstvo poba ajem. Nevjerojatno je što se doga a dok smo u podru ju avla. On e nam dati trenutak užitka kako bi nam oduzeo vje no spasenje. Majci koja nosi teret grijeha bluda, a želi život bi u koje raste u njezinoj utrobi, priska e u pomo eta an ela uvara kako bi ju zaštitili od uobi ajenih kušnja u koje ju neprijatelj dovodi zato što ga je izdala. To se naziva izdajom, zato što cilj avla jest navesti majku na ubojstvo djeteta. Ako se majka pokaje i zadobije Božju milost, doživjet e velika poniženja, odbacivanje i mnoge poteško e, što e pred Bogom biti zadovoljština za po injeni grijeh. Ako majka zadobije Božju milost, dobit e i bezuvjetnu pomo An ela zato što je odlu ila roditi dijete, ali e do kraja života imati poteško e koje e proizlaziti iz njezina maj instva. Božji an eli okružuju ljudska bi a jer nas Bog u svojoj bezgrani noj pravdi nije izgnao zato da nas Neprijatelj uništi, nego nam je dao priliku da se koristimo an elima uvarima radi zaštite. Jasno je koji su an eli prisutni u životu kojega ovjeka - bilo pali an eli, bilo Božji an eli ovisno o tome živi li ovjek u kreposti ili u grijehu. Mogli bismo re i kako nas u trenutku za e a do ekuju skupine an ela (vojske) s obje strane. Te vojske jesu cjelokupan duhovni život ljudskoga bi a koje kre e na težak put prema Bogu. Krajnji rezultat toga izgnanoga bi a kroz njegov život u tijelu na transcendentalan e na in utjecati na budu e živote. Zato sveci, nakon što dosegnu najviši stupanj pro iš enja, odmah dolaze na istu razinu kao i an eli Božji, te se stapaju s božanskom biti kako bi postali dio tijela Kristova mi' tome putu kroz svoje pro iš enje i kako bi mnoge duše oslobodili istilišta. Tako omogu uju da budu e duše koje dolaze na svijet i ra aju se u tijelu prime Božju milost a da se same ne moraju bespomo no boriti protiv avolje vojske. Primjerice, osoba koja se ra a optere ena tamom grijeha obiteljskoga stabla jest osoba lišena duhovnoga naoružanja, jer su njezini pretci svojim grijesima to naoružanje izgubili. Kada zapo inje naš duhovni rast na svijetu, tada zapo inje i naša veza s Božjom vojskom, koja usmjerava sva naša djela. U prvoj fazi života, do dobi kada postajemo razumna bi a, uspostavljamo vezu s Božjim an elima koji nadziru sva podru ja ljudskoga djelovanja. Uspostavljamo izravnu vezu s an elima naše osnovne škole, koji štite sva podru ja našega mladena kog života. Kada smo svjesni an ela oko sebe, ni u jednom trenutku ne možemo pomisliti da nas oni obvezuju ili da na bilo koji na in utje u na naše odluke. Jedna od zada a koju Božji an eli ine jest ta da ispunjavaju Božju volju. Bog nam je dao slobodu da izaberemo svjetlo kojim vladaju i koje štite Njegovi an eli ili tamu kojom vladaju i manipuliraju pali an eli. Živimo li život ispunjen miloš u, Božji an eli postaju naši najve i i najmo niji suputnici. Uz nas su kada trebamo donijeti odluku. Budu i da su u svjetlu, oni vide krajnji rezultat svih naših odluka, i onih koje se nama ine bezna ajnima. Za razliku od ljudi, an eli posjeduju potpuno znanje i zato mogu jasno vidjeti posljedice naših djela. Budu i da su oni ist intelekt, ne moraju ni o emu promišljati jer im je sve odmah jasno. Tako er imaju mo rasvijetliti naš intelekt i maštu i tako nas voditi putem božanskoga stvaralaštva koje postupno gradi put pravednosti ispunjen radom na spasenju, dovoditi nas u podru je pro iš enja i iskupljenja, podaruju i nam 37
golemu duhovnu puninu u vrijeme milosti našega života u tijelu, koriste i se našim ljudskim životom kao sredstvom kojim emo dosegnuti nebo i zauzeti mjesto jednoga palog an ela. Milosr e je jedno od najmo nijih oružja protiv avla. Kada inimo djela milosr a istinski ponizna srca, tada smo sjedinjeni s cijelom vojskom dobrih an ela. Sve osobe kojima iskažemo milosr e imaju dobrog an ela i u tome se trenutku svi dobri an eli sjedinjuju s nama i daju nam zaštitu i bezuvjetnu pomo . Osoba koja voli svoje bližnje ima milosrdno srce i ispunjena je nebeskim nadahnu em. Ono što inimo u djetinjstvu utire put našemu daljnjem životu. U djetinjstvu otvaramo svoj duhovni "ra un" i po injemo na taj ra un polagati plodove svojih djela. Tijekom djetinjstva odigravaju se velike bitke. život mnogih osoba bitno se izmijeni u toj dobi, unato djelovanju Božjih an ela, zbog grješnoga života roditelja. Sva podru ja tame kojima je dijete izloženo utjecat e na dijete na negativan na in. Božji su an eli snažno prisutni u svemu što je povezano s gospodarstvom, jer je novac jedno od snažnih sredstava kojima se avao služi. Svako sredstvo za život jest predmet bitke izme u vojske dobra i vojske zla. Na kraju, sve što nam služi za život jest plod jedne od tih dviju vojska. Ako je osoba u smrtnome grijehu, avao e jama no svu njezinu materijalnu imovinu, uklju uju i i njezina sredstva za život pretvoriti u oru e zla. Njezinim e novcem upravljati sile zla i tako omogu iti avlu da nanese golemu štetu ovje anstvu. S druge strane, ako je osoba u Božjoj milosti, svime e upravljati Božji an eli i svaki e nov i pretvoriti u plod dobrote. Financijski blagoslovljeno ljudsko bi e, koje svoj novac koristi u skladu s voljom Božjom, poput Lazara (Isusova dobroga prijatelja), bit e dragocjen instrument Neba kojim e an eli slaviti Gospodina, ine i velika djela ljubavi i milosr a koja e još ja e zasjati kada budu iznijeta pred Božji sud. Osoba koja ovlada zakonitostima neke znanosti na dobrobit ovje anstvu, a svoju slobodnu volju preda Bogu, bit e upotrijebljena kao snažan instrument za kraljevstvo Božje na zemlji, preko an ela koji nadahnjuju takvo znanje. U suprotnosti s tim jest znanstvenik poput Freuda, koji je napravio velika znanstvena dostignu a, ali je sebe zakopao u tamu. Proglašavaju i ljudsku seksualnost sredstvom izražavanja kojim se ljudi osloba aju svih emocionalnih pritisaka koji proizlaze iz maj ine utrobe, po inio je dva golema zlo ina prema ovje anstvu - poba aj i homoseksualnost. Njegovo opravdavanje promiskuitetnoga života oslobodilo je ovjeka moralnoga zakona i time ga degradiralo na životinjsku prirodu. Najžalosniji dio njegova nau avanja jest injenica da ono ima zbiljsku znanstvenu komponentu, ali je na krivi na in primijenjeno. Njegova teorija ima stvarno utemeljenje, ali je u praksi izokrenuta i perverzna. ovjeku koji živi po Božjoj volji nudi se pouzdano rješenje za svaku dvojbu na koju nai e. Njegove misli, namjere i djela vodi svjetlo koje sve uzdiže na razinu savršenstva jer su u potpunom skladu s njegovim duhovnim rastom prema Bogu. Oni istodobno otvaraju put koji je dostupan svima oko njih, stvaraju i more svjetla koje je sjedinjeno s Božjim svjetlom kojim zra i velik broj Božjih an ela koji okružuju bi e u stanju milosti. Što je osoba dulje u stanju milosti, to se više svjetla asimilira, jer prisutnost an ela i svetaca postaje sve ve a i pretvara tu osobu u pravi izvor svjetlosti. Potrebna je neprestana borba kako bi se održalo svjetlo božanskoga duha, koje je poput svjetiljke što osvjetljava svaki korak ovoga zemaljskoga puta prema nebu. Kada smo u tami grijeha, poništavamo djela milosti i naša duša upija tamu, što stvara gor inu, strah, nesigurnost, tjeskobu i depresiju. Nakon što smo skrenuli s pravoga puta i pali u tamu, povratak svjetlu je golema radost, jer možemo vidjeti tragove koji su ostali iza nas, u podru ju neprijatelja. iš enje duše i povratak nevinosti, svjetlu i an eoskoj zaštiti ima veliku cijenu. Svjetlo koje nas obavija istodobno nam omogu uje jasno vidjeti kako najbolji na in pro iš enja jest u initi to odmah, jer e u suprotnom to biti znatno teže. Sve su to automatske reakcije koje vode k povratku u milost, a posebno spoznaja da ono što je uprljano grijehom mora biti pro iš eno dok smo još u tijelu. Kada ostanemo bez tijela, nemogu e je popraviti u injenu štetu. Ako je kalup ošte en, bit e ošte eni i proizvodi koji iz njega izlaze. Moramo popraviti kalup prije negoli u njega ulijemo tvar, a to je naša duša. Moramo imati na umu da svako dobro nadahnu e dolazi na poticaj Božjega an ela i božanskoga nadahnu a kao njegove biti. An eo Gospodnji jest glasnik milosti pa je stoga sve što On u nama potakne proizvod Božje volje. Ni an eli ni sveci ni ljudska bi a nisu izvan Božje volje. 38
Božjim an elima nije lako uvati mnoštvo kušnja kojima ljudska bi a podliježu za vrijeme izgnanstva na zemlji. Svaka kušnja dolazi do nas preko osjetila, koja prerastaju u strasti, ili kroz pasivne misli koje se skrivaju u nama. Kroz neumjerenost u hrani i pi u, koja je rezultat popuštanja naše duhovne budnosti, oni demoni koji su nam donijeli ta dobra i tu neumjerenost nagomilavaju i pohranjuju ta ista dobra, strpljivo ekaju i da se ostvari zamisao koja ne dolazi od Božjega svjetla. Božji an eli uvaju to spremište da ne bi bilo upotrijebljeno i stalno poti u nutarnje pro iš enje preko Sv. ispovijedi, posta, pokore i mrtvljenja. Ta nam oružja pomažu održati isto u duše, koju sve više napadaju prilike što nas svakodnevno dovode u iskušenje. Zbog toga se kaže da i najpravedniji ovjek može zgriješiti sedam puta dnevno, što je o ito teološki pojam. Održavanje duhovne isto e jest najteža zada a i najvažnija bitka. Naša duša ovisi o tome da se po injeni grijesi ne namnože i ne pretvore u rijeku tame, koja bi mogla izmaknuti kontroli. Mnogi ljudi, poslije mnogo godina života u Božjoj milosti, dopuštaju da im u dušu u e velik broj kušnja kojima su podlijegali. Tada ih vidimo kako se potpuno utapaju u dekadentni svijet, daleko od Božje milosti. Ovoj kategoriji pripada i mnogo sve enika i vjernika zarobljenih u najve im grijesima nakon što su živjeli uzori tim životom u službi kraljevstvu Božjem. Duh zla daje sjajno opravdanje svome sljedbeniku koji je nekada bio izvan njegovih kandža, navode i ga da povjeruje kako se treba opustiti, jer je on ipak samo ljudsko bi e. Pa e ga pad osnažiti kada opet bude ustajao. Zli se koristi milijunima varka kako bi se pobrinuo da duša koja padne u tamu u toj tami i ostane, jer e je u tami još više izopa iti. Stoga e osoba koja se ne uzdigne odmah poslije pada teško smo i snage to u initi poslije. Što više vremena pro e do njezina oporavka, to su ve e mogu nosti da e joj se na putu oporavka isprije iti brojne opasnosti. avla najviše privla e duše sve enika, vjernika i posve enih laika, jer njihov pad zna i kaljanje njihova tijela koje je hram Božji. Takav in jest veliko oskvrnu e, jednako ulasku samoga avla u Svetohranište. Kada posve ena duša predaje svoj život Bogu, ona postaje hram Božji. Božji an eli postavljaju snažne ete nebeske vojske oko ljudskih bi a, ali uvijek poštuju ljudsku slobodu. Ništa što dolazi od Boga nije obveza ni prisila. Kada pozivamo svoga An ela uvara da bude uz nas pri svakom našemu inu, to je sveti proces koji nam pomaže odagnati avla koji nas pokušava zavesti. O itovanje ljubavi i vjernosti koje nam je podareno zajedništvom s našim an elima hrani nas i ja a kao što voda napaja biljke. Bog je svakome od nas za našega ovozemaljskoga života dodijelio An ela uvara, koji se ujedinjuje s mnoštvom drugih an ela uvara kako bi zajedno s njima pružio najve u mogu u zaštitu duši kojoj je dodijeljen. Dolazak duše koja je u stanju milosti pred Božji sud jest poput pobjedonosnoga povratka vojnog zapovjednika iz rata, u pratnji goleme vojske koja se s njime borila. To je pobjeda duše, dan krunidbe te krštene osobe. S druge strane, dolazak duše ispunjene grijehom pred Božji sud može se usporediti s dolaskom zatvorenika u pratnji tamni ara i tužnih nebeskih an ela uvara koje je duša za života na zemlji odbacila. To je bolna i mu na povorka, izgubljena bitka, pobjeda zla. Samo Božja milost može izbaviti dušu iz tako strašnog zato eništva na podru ju Zloga. Bilo bi potrebno napisati cijelu knjigu kako bi se prikazalo ulogu Božjih an ela u našemu životu, koji nas nikada ne prestaju u iti ni voditi. Mislim da sam uspio ukratko opisati njihovu funkciju i dati itatelju uvid u ono što sam nau io od tih svetih Božjih bi a.
39
PRISUTNOST I DJELOVANJE SVETACA U NAŠEMU ŽIVOTU I ako duhovi svetaca prebivaju s an elima, oni nisu stvoreni isti, nego su pro iš eni tijekom života u izgnanstvu, u materijalnom tijelu. To je jedno od najve ih uda Božjega stvaranja svijeta i najve i dokaz postojanja Božje milosti. Svetost na ljudskoj razini može se usporediti s odanosti svetoga Mihovila Bogu kada su se neki an eli pobunili. ovjek postaje svet kada dovede do savršenstva svoju vjernost Stvoritelju, a odbaci sve što za vrijeme njegova života do e od tame. Pobjeda sveca jest kruna krš anskoga života, svetost na kojoj ljudima zavide i an eli Božji. Naš svemogu i Otac oprostio nam je Isto ni grijeh i dao nam svoga Sina kao novoga Adama kako bi preko njega obnovio vje ni raj, iz kojega su ljudi bili prognani. Bog je stvorio dušu iz iste glinene posude iz koje je nastalo i tijelo, i pretvorio je u isti duh koji na Nebu zauzima mjesto što ga je iza sebe ostavio jedan od palih an ela. Zbor duša koje teku od Stvoritelja prema zemlji i od materijalnoga svijeta prema Stvoritelju tvori Božanski krug prema Novom Jeruzalemu - drugom Kristovu dolasku. Mjesta što su ostala prazna iza palih an ela popunit e sveci kako bi se ispunio Božji plan povratka raja. Sveti Pavao u prvoj Poslanici Korin anima (6,3), kaže: "Ne znate li da emo suditi an ele, kamo li ne ono svagdanje?" Sveci su najsavršenije djelo Stvoritelja. Ta tajna podrazumijeva ovjekovo pro iš enje kroz tijelo. Na samom po etku stvaranja svijeta an eli su, kao isti intelekt, odmah vidjeli Božji plan stvaranja pa su neki od njih odbili i pomisao o tome da e služiti ovjeku, kojemu je, kao nižem bi u, dana mogu nost uzdignuti se na an eosku razinu. To mnoštvo neposlušnih an ela postalo je velika Luciferova sljedba. Zbog te njihove pobune Bog ih je zbacio s Neba. Kako bi se osvetili Bogu, okrenuli su se protiv Božjih stvorenja - ovjeka i Bogu odanih an ela. Bog, iji puti nisu ljudski puti i ije su misli daleko iznad naših misli, koristi se gnjevom Sotone kako bi pro istio svece. Unato svim zamkama koje Sotona postavlja ovjeku, sveci ipak uspijevaju ostati usredoto eni na Boga i vjerni Bogu. Zbog ustrajnosti avla u širenju zla pove ava se mogu nost da e Bog dopustiti zlo zato što Bog kroz patnju oblikuje svoja bi a i pro iš ava njihove duše, tako da, kada se oslobode tijela, mogu zauvijek prebivati u Božjemu naru ju. Kada ljudsko bi e kro i stazom svetosti, kako se približava božanskom svjetlu savršeno mu se jasno po inje otkrivati duhovni svijet u svoj svojoj ljepoti. Bog ne dopušta da duša podnosi nikakve muke prouzro ene zlim silama, kojima se duša nije kadra oduprijeti ili koje nije kadra izdržati. Put svetosti jest isti odraz Kristova raspe a i uskrsnu a. Drugim rije ima, to je put koji ovjeka vodi u bolnu smrt, ali poslije smrti odnosi pobjedu, jer patnje podnesene dok smo u tijelu Isus pretvara u ljestve koje vode u Nebo. Živa prisutnost Duha Svetoga u životu sveca otvara njegove duhovne o i pa on potpuno jasno vidi duhovnu bitku koja je na djelu. Zbog toga je sve ev put kroz život još teži, ali on pronalazi snagu u svome vrstom hodu po stazi koja vodi u kraljevstvo nebesko i koja je svecu ve vidljiva. Kada ljudsko bi e zadobije od Boga svetost, ono ima strogo duhovno usmjerenje. Budu i da sveci dolaze na mjesta palih an ela, lako je razumjeti zašto pali an eli vode tako žestoku bitku protiv svetaca. Sukladno Božjemu planu i uz pomo an ela glasnika, nebeska vojska an ela vodi neprestanu bitku, rame uz rame, sa svecima na zemlji, kako bi im pomogla posti i nebesku slavu. Gospodin je za nas pripremio mnogo raskošnih stanova i upravo zbog toga vidimo kako nam je povijest svetosti ostavila bogato naslije e duhovnosti, koje su nadahnuli razni an eoski zborovi u skladu s božanskim planom za izabrane duše. Jednostavno re eno, svakoga sveca može voditi mnoštvo an eoskih zborova, ovisno o milostima koje mu je podario naš Svemogu i Otac. S tom spoznajom u srcu lako nam je razumjeti zašto sveci zaslužuju naše štovanje i shvatiti snagu njihova zagovora. Sveci ne moraju nositi svoje milosti s ovoga svijeta na Nebo jer je Nebo ista milost. Stoga sve milosti svetaca prelaze na nas, na našu dobrobit u ovome izgnanstvu na zemlji, a daje nam ih, po njihovu zagovoru, Isus Krist. Kada se sve enik priprema slaviti Svetu euharistiju, odijeva se u sveto ruho prikladno za liturgiju. Ruho prekriva grijehe tijela kako bi sve enik dostojnije pristupio žrtvenom oltaru. Na isti na in, kada se mi molimo Bogu po zagovoru nekog sveca, time se odijevamo u ruho toga sveca, kako bismo prekrili svoje grješno tijelo i tako, kao in iste poniznosti, molimo Gospodina za milost. Zagovor sveca pred Gospodinom može se usporediti sa situacijom u kojoj 40
mla i brat u broj noj obitelji traži potporu starijega brata, koji je u dobrim odnosima s Ocem, kako bi nešto dobio. U oba slu aja rije je o inu posredovanja i poniznosti, u jednom unutar ljudske obitelji, u drugom unutar Božje obitelji. Mi znamo da nam ne treba posrednik kada se obra amo Bogu, jer je naš Bog dobrostiv i milosrdan Bog, koji e nas uvijek s ljubavlju poslušati, no in posredovanja još je ve i pred Bogom, jer nas prekriva poniznoš u, poput poreznika u Evan elju, koji je Gospodina zazivao s vrata svetišta, ne usu uju i se pri i oltaru. u toj prelijepoj stvarnosti duhovne svetosti jasno sam vidio zapreke s kojima su bili suo eni redovnici što su se pobunili protiv Crkve zbog zavisti koju im je avao usadio u srce. Kada su saznali da put u Nebo vodi preko križa - patnje, žrtve i stroge duhovne discipline - odlu ili su se odvojiti od univerzalne Crkve kako bi sastavili novi plan spasenja, s naglaskom na opraštanje grijeha i milost Duhova. Po njima, ovjek se ne mora suo avati s okrutnom i bolnom stvarnoš u, a to su Kalvarija i nošenje križa s Gospodinom. Mi smo pozvani biti kao Krist i živjeti Njegovu muku. Dopuštaju i tijelu da umre s Isusom, mi slavimo Njegovo uskrsnu e. Kako bi proširili sjeme razdora, neki su napustili smjernice Crkve, koju je utemeljio Isus Krist, i nastavili bez prestanka dijeliti Crkvu. Baš kao što je razmetni sin protratio svoje imanje i bio prisiljen tražiti oproštenje od Oca, otišli su u stranu zemlju kako bi ondje potrošili blago našega Gospodina Isusa Krista i jednog e se dana morati pokajni ki vratiti ku i i zamoliti oprost od Majke Crkve zato što su protratili sredstva potrebna za spasenje. Govorim o našoj odijeljenoj bra i koja su osnovala protestantizam. To je tužno, no Bog je to ipak dopustio, jer on je u svojoj beskrajnoj ljubavi oprostio i apostolima kada su ga zanijekali i napustili u najvažnijem trenutku Njegove muke. Sveci se na Nebu zauzimaju za našu dušu u trenutku kada stanemo pred Božji sud. Tada otkrivamo rezultat svih naših molitava. Djelovanje svetaca dopire i do našega života na zemlji, sukladno plodovima minulih naraštaja koji su se molili i bili odani Gospodinu. Oni primaju blagoslov i za mnoge budu e naraštaje, i to u tolikoj mjeri da i teški grješnici, koji su daleko od Boga, primaju dobrobiti koje su rezultat duhovnih bitaka naših predaka. Postoje sveci koji po Božjemu planu preuzimaju an eoske dužnosti i prenose poruke o spasenju odabranim dušama te se tako ujedinjuju s mnoštvom nebeskih an ela koji stalno pružaju ruke kako bi pomogli dušama posti i spasenje i tim se dušama na vrlo osoban na in o ituju. Odabrane duše istodobno primaju milost kako bi mogle razumjeti misti ni jezik sveca glasnika, koji donosi oružje za njihovu duhovnu bitku. Postoji bezbroj na ina na koje se duše može odvesti u Nebo, a sve ih se može sažeti tako da itatelju kažem kako sve što nam Nebo daje biva popra eno spoznajom da e nam se potpuno jasno o itovati. Siguran sam da mnogi itatelji mogu ovo razumjeti, jer su doživjeli ovu milost, koju je ljudskim jezikom teško opisati. Sveci se zauzimaju za duše koje su u istilištu, u stanju pro iš enja, a osobito za one koje su im bile predane. Mnoge od tih duša moraju razriješiti neke probleme koji se ti u njihova zemaljskoga života. Te su duše shvatile da je težina njihovih patnja povezana sa stanjem njihove duše u trenutku smrti. Dok te duše podnose patnju u istilištu, sveci se zauzimaju za njih, kako bi se iskupilo grijehe koji nisu okajani na zemlji. Osim toga, koristit e sva svoja dobra djela kako bi umanjili vrijeme iš enja duša, a iš enje jest rezultat njihovih loših djela. Znamo da duše u istilištu više ne mogu popraviti štetu na tijelu prouzro en u grijehom dok su bile u tijelu. Tako er znamo da se po Isusu Kristu svaki grijeh može iscijeliti i tako dušu osloboditi. Stoga se dušu može osloboditi iz istilišta zagovorom i molitvom za sve što nije ispravljeno, kako bi se stopila s božanskom miloš u Neba. To dokazuje beskrajno Božje milosr e prema Njegovoj djeci, koja su za života u tijelu išla putem spasenja, ali nisu uspjela dosegnuti savršenstvo. Isus nas u Evan elju poziva da budemo savršeni kao što je savršen Njegov Nebeski Otac. Pokazuje nam put, istinu i život. Obe ava nam vje ni život, ali nas i upozorava da nam je bolje razriješiti ra une s našom bra om dok smo na ovome svijetu, jer, ako to ne u inimo, završit emo u tamnici i ne emo biti slobodni dok ne platimo dug, sve do posljednjega nov i a. Mislim da nema boljeg primjera ni jasnijeg opisa istilišta od Isusove poruke iz ove prispodobe iz Evan elja. On na sve mogu e na ine pokazuje kako je svetost jedini put do spasenja. Stoga ne trebamo ekati ni gajiti nadu da je krš anski život - prihva anje Isusa kao našega spasitelja, 41
itanje Njegovih rije i i pozivanje na njih - dovoljan za postizanje savršenstva i za otkupljenje naših grijeha. Moramo tako er prigrliti križ iskrenom požrtvovnosti i istinskim milosr em, te svaki dan živjeti u sve ve oj isto i vjere i u neupitnom poštivanju Deset Božjih zapovijedi. Tako emo o itovati svoju vjernost Bogu i istodobno Mu postati sve sli niji. Sveci pomažu svaki in vjere svakoga ljudskoga bi a, ali su vrlo strogi, baš kao i naši an eli uvari. Oni ne e dopustiti da naše molitve imaju pokvarene nakane. Ako pokajnik ne ispuni svoja obe anja i ako kora a u duhovnoj nevjeri kako bi udovoljio materijalnome svijetu, svetac mu se prijekorno obra a i odlazi. Svetac je odan ovjeku ako je ovjek odan svome zavjetu. Svetac se može zauzeti za nas pred Gospodinom samo ako smo kadri stati pred Gospodina ponizna i skrušena srca, priznati svoju ništavnost i svoju bijedu te zatražiti milost od Božjega suda. Samo e takva duša zaslužiti zagovor svetaca. Ne možemo obmanuti svece ni Gospodina. Sveci potpuno djelatno sudjeluju u životu svih triju razina naše Crkve - u pobjedonosnoj Crkvi na Nebu, u mukotrpnoj Crkvi u istilištu i u Crkvi koja se bori na zemlji. To se "sveto trojstvo" ujedinjuje sa Svetim Trojstvom Oca, Sina i Duha Svetoga kako bi se ostvarilo Kraljevstvo Božje, kao najmo nija zajednica. Sveci žive usporedo s grješnicima, ali odlaze ravno u Nebo, a grješnici u bolno istilište ili u vje ni pakao. Sveci se preobražuju u prave lu onoše u vrelima vode života. Svjetlost koja te e od Stvoritelja do njegovih stvorenja pretvara se u izlje enje i izbavljenje za one koji ustraju na svome putu i prime Božji blagoslov, jer oni u sebi nose živoga Krista koji obnavlja duše, a te duše pomažu Kristu nositi Njegov Križ. U trenutku kada svetac biva okrunjen kao krš anski vojnik na slavu Božju, on se osloba a tijela i zauzima mjesto na pro iš enom podru ju na zemlji, a njegova duhovna isto a jednaka je an eoskoj isto i. Zahvaljuju i dobrim djelima što ih je u inio na zemlji, borit e se za duše do Kristova povratka na zemlju. Jasno je da je Božje milosr e za vrijeme našega izgnanstva doista golemo. Uistinu smo blagoslovljeni što imamo nebesku obitelj, koja stoji uz nas u ovoj dolini suza kako bismo zavrijedili dar vje noga spasenja.
NASTAVAK MOGA SU ENJA Duhovna prisutnost grijeha pred Božjim sudom jest najve a bol koju duša može iskusiti. Svaki grijeh jest odsustvo ljubavi, što zna i odsustvo božanskog savršenstva. Što je grijeh ve i, to je ve e odsustvo božanskog savršenstva, a to u duši stvara toliku prazninu da bi je ljudskim jezikom bilo nemogu e opisati. Ta je bol neizreciva i ni sa im se ne može usporediti. Stati pred božansko savršenstvo zna i istoga trenutka spoznati apsolutnu istinu. Sva tama koju je grijeh ostavio na duši pretvara se u golemu prepreku izme u ovjeka i njegova Stvoritelja. Duša koja u tome susretu odbacuje svu tamu života samo se želi stopiti s istinskim izvorom ljubavi. Našao sam se na podru ju tako golema zla da sam izgubio svaku nadu da u vidjeti Božje svjetlo. Tek što mi je oprošten jedan veliki grijeh, našao sam se u još ve emu grijehu. Osje ao sam se kao da sam pun najgorih raspadaju ih rana, ali ih nisam vidio niti sam bio svjestan njihova odvratna smrada dok se odjednom, na moje zaprepaštenje, nisu po ele pojavljivati, jedna za drugom, i izazivati u meni golemu tugu. Što se više suo avamo sa stvarnoš u grijeha, to više prihva amo svoju bijedu, svoju ništavnost i svoje samovoljno odvajanje od Boga. To savršeno stanje svijesti prvo rasvjetljava zlo u našoj duši, koriste i se iznena enjem i zaprepaštenjem kako bi razotkrilo težinu naših zlih djela i našega savezništva s avlom. I ono malo snage što smo je duhovno skupili u ovozemaljskom životu služi nam kao protuteža. No, nju mogu nadoknaditi molitve ljudi koji znaju što je duši potrebno pa nam pritje u u pomo i mole za nas pred Gospodinom. Snaga zadobivena bilo kakvim zagovorom koji dolazi od svjetlosti uistinu je golema, koliko god malena bila. I najmanja djela ljubavi mogu obasuti dušu snažnom duhovnom snagom i nadom. Jasno sam vidio svako svjetlo koje mi je priteklo u pomo u onome stanju grijeha u kojemu sam se našao. avao nije kadar suo iti se sa svjetlom. Svako djelo ljubavi daje duši mo okrjepe, ak 42
i mojoj, koja je bila u neopisivu o aju. Djela ljubavi istodobno poništavaju velik dio tame i ulijevaju duši snagu kako bi srce prebrodilo sram i doprlo do izvora ljubavi, koji zauvijek prima dušu k sebi. Stajao sam na podru ju zla, a moja se duša, unato tome, još nije predala. Našao sam se u posljednjoj bitki izme u vje noga života i vje ne smrti. "U asu smrti moje, zovni me! Od neprijatelja zlobnog, brani me!" Ovo je snažna molitva. Kada bismo samo znali mo koju nam je Bog podario molitvom? I Kada bismo samo znali kakva nas slava eka?! Kada bismo samo bili vjerni Bogu i provodili život na koljenima mole i ga da nam dopusti da se pro istimo najstrožom pokorom za vrijeme života u tijelu?! No, tijelo može postati nd najve i neprijatelj i obra ati nam se iz zemlje iz koje je i nastalo. Svijet nas toliko zarobljuje da nas poti e na razmišljanje kako je uspjeh sve ono što umanjuje ovozemaljske patnje i boli. Naprotiv, to je prokletstvo. Zli nastoji naše ljudske o i što vrš e prikovati za materijalisti ki život, u kojemu je udovoljavanje tjelesnim osjetilima, instinktu i razumu jedina ciljna to ka životnoga puta, što nas pretvara u robove vlastitih strasti i instinkta. Našao sam se okružen najzlotvornijim i najpokvarenijim palim an elima koje ovjek može zamisliti. Znao sam da e slika s kojom se trebam suo iti pred Bogom biti jezovit prizor. Bio sam smješten u sam taj prizor, u Hamburgu, u vrijeme kada sam imao dvadeset jednu godinu. Vidio sam veliku prostoriju u kojoj sam vježbao za predstave s jednom njema kom glumicom koja je tako er imala dvadeset jednu godinu. Predstava je bila puna seksualnosti. Nas smo dvoje bili glavni glumci. Zaklju ili smo da bi bilo bolje izvršiti seksualni in u samoj predstavi, kako bismo predstavi dali osje aj stvarnosti i intimnosti. Bilo je to samo intelektualno opravdanje motivirano požudom, a potaknuto zlim duhovima, koji su u nas usadili to sjeme, a mi smo ga drage volje prihvatili. Ne u nikada biti kadar opisati bol koju sam osje ao dok sam pred Nebom proživljavao tu scenu. Pretvorili smo se u jedno tijelo, koje je izgledalo kao da se nikada ne e razdvojiti, a imalo je etiri noge, etiri oka i etiri ruke. Bio je to sablastan prizor, koji me još više odgurnuo od Božje prisutnosti. Naravno, bio sam vrsto uvjeren da zaslužujem zauvijek ostati u tami, u najstrašnijoj vje noj razdvojenosti od Boga i u rukama najgorih udovišta. Pred takvim prizorom tame duša je spremna prihvatiti svoju bijednu sudbinu i odvojiti se od Boga, zbog srama koji u prisutnosti neprijatelja duše postaje još ve i. Duhovi koji poti u seksualnu ne isto u toliko su jezivi da nam odmah postaje jasno da, što više ne isto e od njih primimo kroz kušnje u životu, to se više po injemo ponašati poput njih. Gledaju i kako se kre u po tome krajobrazu grijeha, vidio sam kako su me uvukli u grijeh, kako su jedan drugome prodavali naša tijela, kako su potpirivali vatru naših strasti ne bi li se spoji1e i time nas pretvorili u hrpu pr1javštine i oduzeli nam mogu nost da ponovno prona emo svjetlo. Opazio sam kako sam poprimio njihovo ponašanje i pokrete. Dali su mi osobit dar privla enja suprotnoga spola i slabost da me žene s lako om zarobe tjelesnom strasti. Shvatio sam što je Zli u inio kada mi je dao taj pakleni dar kojim sam lako zavodio žene, a one mene još lakše. Kada se na emo na podru ju zla, onaj zao duh koji nas vodi utje e na naše ponašanje. U nekim slu ajevima u tome sudjeluje mnogo zlih duhova ili cijela eta. U tome sam trenutku jasno vidio kako je to bilo zajedni ko djelo onih zlih duhova koji su me još davno zaveli i onih koji su nju zaveli još u djetinjstvu. Savršena mo pakla neprestano nas pokušava obmanuti. Živimo ne istim životom i tijekom cijeloga zemaljskoga puta neprestano sebe lišavamo milosti. Zbog toga ne uspijevamo hraniti svoju dušu pa nas to dovodi na najniži stupanj duhovnog osiromašenja, tako da, kada se jednom na emo pred Božjim sudom, ne emo imati ni trunka snage pogledati u Božje svjetlo. Stoga nam ne e preostati ništa drugo do prihvatiti tamu kao naš jedini mogu i kraj. Duh ne isto e danas vlada mnogim ljudima. Promatram ljude kako se šepure u manirima avla, koji diše kroz njihove o i i kroz svaki pokret njihova tijela, kroz svaku rije koju izgovore i na in na koji se smiju. Ovo je tužna i okrutna stvarnost. Ne isti nas duhovi pokušavaju uvjeriti kako je zadovoljavanje probu ene seksualnosti prirodan i trajan dio ljudskoga života. Takvim se stajalištem intelektualno opravdava strasti tijela kao privatno vlasništvo koje treba hraniti jednako kao što se hrani zvijeri u cirkusu - baca im se živu lovinu da mogu osjetiti njezinu svježu krv. Na isti na in i ovjek udovoljava svojim nagonima, a to se njegovo primitivno stanje hrani i poti e raspiruj u i paklene krugove zapaljene za vrijeme njegova puta na zemlji. Sve sam to vidio - bio sam to ja u svim oblicima seksualne ne isto e, svi 43
demoni koji su me proganjali kao posljedica bluda mojih predaka bili su kao pogonska sila koja nikada ne jenjava - vatra mojih osobnih grijeha. U tako strašnoj razdvojenosti od Boga, božanski mi je zagovor dao snage prevladati taj grijeh i stopiti se sa svjetloš u Stvoritelja, no ja sam ponovno oslabio i pao u još gore stanje ne isto e. Božanski je zagovor tako predivan da ga nije mogu e opisati, a da o neizmjernom daru Božje milosti i ne govorimo. Kako se koji moj grijeh pojavljivao pred Božjim sudom, a osobito kakav grješan prizor, njegove bi posljedice ublaživao zagovor Neba. To je kao da svaka rana nanijeta grijehom posjeduje poseban infekcijski organizam pa ju je potrebno lije iti u skladu sa stadijem njezina raspadanja. Dok sam bio u kušnji po initi grijehe tijela poput ovih koje sam spomenuo, vidio sam da su u tim trenutcima bili nazo ni brojni an eli, koji su vodili bitku protiv neprijatelja. Me u njima je bio i moj An eo uvar i An eo uvar osobe koja je bila sa mnom u svakoj pojedinoj kušnji. Svim su se silama trudili otjerati kušnju, ali, iako su imali mo zaustaviti nas, naš im je grješni in oduzeo mo zaštite. Dok su gledali naše slabosti preklinjali su Boga da im dade priliku izbaviti nas iz strašnoga grijeha koji smo nakanili po initi. Oni su se za nas zauzimali dok smo mi odlu ivali zgriješiti. Želim podsjetiti itatelje da ovime opisujem samoga sebe - dušu koja je stala pred Božji sud u stanju smrtnoga grijeha koji je trajao trideset tri godine. Kao primjer razli itih oblika zagovora u borbi protiv ne isto e, opisat u prizor koji sam spomenuo na po etku ove pri e, s Donnom i Cindy. Obje su te veze bile "dar" iste skupine zlih duhova koji su me vodili od po etka moje adolescentske dobi, sa svim osobinama koje e me zarobiti. Udružili su se sa svim zlim duhovima koji su me ve pratili i s onima koji su pratili te dvije djevojke. Oko nas se vodila nezamisliva duhovna bitka, jer je upravo tada pristigla još jedna skupina zlih duhova, koja je u našu generaciju unijela golemu pokvarenost hippijevske revolucije. Kada bi barem Gospodin pustio vama itateljima da samo na trenutak vidite ono što sam ja vidio pred Božjim sudom u svezi s onim što je dolazak tih dviju djevojaka zna io za moj i njihov život, bilo bi to strašno upozorenje na injenicu da se za naše duše vodi golema bitka. Shvatio sam da su naši životi kao simfonija duša u zajedništvu. Naša sudbina jest vje ni život na nebu, ali nas neprestano napadaju vrlo okrutni neprijatelji, iji je cilj mu iti nas cijelu vje nost u paklu. Moj je odnos s Donnom bio po etak dugoga niza paklenih grijeha u mome životu. Preko nje su u mene ubrizgana dva otrova - otrov halucinogenih droga i otrov promiskuiteta. Ovaj mije drugi otrov dan preko obiteljskoga stabla i preko moga kratkotrajnog iskustva s bludom u ranoj adolescentskoj dobi. Donna je sa sobom donijela vatru bluda koja se u meni rasplamsala i nije se gasila sve dok u etrdeset sedmoj godini nisam pronašao Gospodina. Nije potrebno opisivati sva bolesna i ne ista seksualna nedjela u onome obliku u kakvu su se pojavila pred Gospodinom, jer e itatelju po opisu prvoga bludnoga ina biti jasno što se doga a kada je tijelo ne isto. Potrebno je prenijeti razli ite strategije kojima se Zli koristi. Kako bi me pripremio na Cindyjin dolazak, on je, koriste i se oru em tame, stvorio vrelo iskvarenosti za brojne ljude s kojima u biti u dodiru. Cindy i ja bili smo uzrok propasti mnogih duša, koje su preko nas uvedene u LSD i u naoko spontan i opušten seksualni život. Bolno je ovo pisati. Zli nas unova uje u svoju vojsku i priprema nas da vodimo velike pokrete ne isto e. On radi vrlo temeljito i precizno, po evši od našega djetinjstva, i ne prestaje tijekom cijeloga života. Zli poznaje darove koje nam je Bog dao pa nam ih ve u djetinjstvu nastoji oteti i prevesti nas na svoje podru je, jer bi u protivnom ti darovi bili upotrijebljeni kao oružje protiv njega. Obje spomenute djevojke bile su fizi ki lijepe i vrlo inteligentne. Bile su snalažljive i brze, jer su odrasle u velikim metropolama, svijetu koji je nama u Bogoti bio izvan dohvata. U to vrijeme, šezdesetih godina 20. stolje a, Bogota je bila relativno malen grad s provincijskim ozra jem, sa stanovnicima koji su vodili jednostavan život i koji nisu poznavali urbani život. Dvije spomenute lažne "poslanice neba" potjecale su iz grada u kojemu se živjelo na potpuno svjetovnoj razini i obje su imale sve potrebne osobine da me potpuno o araju. Do njihova dolaska nisam nikada upoznao nijednu tako mladu djevojku koja bi posjedovala toliko svjetovnoga znanja, a kamoli toliko slobode. Ne pokušavam nikako sebe proglasiti žrtvom tih dviju djevojaka. Naprotiv, otrov što ga je Sotona od nas troje napravio imao je sve potrebne sastojke da zatruje golemo mnoštvo ljudi. Samo želim opisati onu stranu koja je pripadala njima. 44
Podupirao sam sve njihove namjere koje su nas vodile u ponor, pomagao im da tonu sve dublje i dublje, a nisam imao pojma da je sve to rezultat zla, jer se doga alo u najljepšem prijateljstvu. Ovime ne želim re i ni da smo mi bili lutke u rukama Sotone ni da nismo imali mogu nost odluke, jer, ako ništa drugo, bili smo svjesni injenice da radimo nešto protivno svim Božjim i moralnim zakonima. Neopisiva je i neshvatljiva tajna kako Bog dopušta da nas avao obmane, ogoli i oduzme nam vrline. Vjerujem da je to najpogodniji trenutak u kojemu možemo zadobiti božansku milost, jer možemo biti uzdignuti s dna ponora i vidjeti istinski put ljubavi s kojega smo zavedeni. Nakon što nas Isus spasi, postajemo pravi vojnici Njegove vojske, potpuno svjesni oružja zla koje je bilo korišteno protiv nas i koje smo od tada u svakome trenutku kadri prepoznati, što nam omogu uje da stojimo vrsto u vojsci svjetla. Koriste i se svime što smo nau ili iz svoje borbe sa avlom, možemo sudjelovati u pravednoj bitci za oslobo enje zarobljenih duša. Drugim rije ima, naše iskustvo s avlom može pridonijeti spasenju duša ako ljudima prenesemo spoznaje koje smo stekli. Nažalost, uvijek e biti tajnovitih primjera vje ne propasti tolikoga broja duša, koje nikada ne do u do Stvoritelja, koje ostaju proklete i vje no pla u u tami. Tko to može objasniti? Samo Bog. Sve dok se, poslije smrti, ne suo im s Gospodinom pred Njegovim sudom, ne u biti kadar otkriti koji su sve zli duhovi radili na propasti moje duše, kao i Donnine i Cindyne te na propasti tolikih drugih duša, za koje se nadam da nisu zauvijek izgubljene. Ta zla vojska vodi strašnu bitku iji e kona ni rezultat biti vrlo teško objasniti, sve do trenutka božanske milosti. Naša nebeska vojska, kao i Božja vojska što prati svaku osobu koju susre emo, otpo inje snažnu i izravnu bitku protiv zla kako bi nas spasila. Tijekom mjeseci koje smo Cindy i ja proveli zajedno i kada smo najviše griješili bilo je mnogo slu ajeva kada su se neki an eli Božji, nažalost, morali boriti protiv nas. Kada razmišljam o našemu tadašnjem životu, vidim koliko se Sotona žurio iskoristiti našu mladost i vitalnost kako bismo griješili bez predaha, danju i no u. Mi smo tada mislili da vodimo pre krasan život ljubavi i užitka, život kakav nismo mogli ni sanjati. Sotona zna koliko je naš ovozemaljski život kratak i prolazan. On zna da mora iskoristiti vitalne trenutke našega života kako bi nam nanio najve u mogu u štetu, tako da, kada do emo u zrelu dob, više nemamo snage promijeniti se, ak i ako to svim srcem želimo. On u nama osnažuje vjeru u ovaj svijet i usredoto uje našu pozornost na ovozemaljski život, tako da, kada to postigne, može istjerati svjetlo iz naše duše. Ovo je tipi an primjer duša koje su krenule krivim putem i izbacile Krista iz središta svoga života, nakon što su po ro enju primile milost sakramentom krštenja. Tada nas samo Božja milost može spasiti. Samo Bog zna stazu kojom nas je avao odveo i samo Bog može poslati svoje an ele da nas vrate u Njegov dom tako što e nam postupno pokazivati put toga povratka. Nakon što smo prešli put do pakla i natrag, možemo prepoznati kako avao djeluje kako se više nikada ne bismo vratili na put nepravde, iji jedini cilj jest odvesti nas u strašnu duhovnu tamu. Život u tijelu može nas odvesti na put propasti ili nas uzdi i u vje nu radost. Ponekad se, kada umre neka dobra mlada osoba, pitamo je li ona božanskom miloš u oslobo ena iz ruka avla, jer je Bog znao kakve planove kralj tame kuje protiv te duše pa ju je uzeo kako bi je spasio. Cindy je bila odvedena u strašan ponor i umrla je od predoziranja heroinom. Kao što sam ve spomenuo, Zli se mnome služio još mnogo godina, koriste i se mojom vitalnosti i mojom sklonosti umjetnosti. Nema dara koji je Luciferu privla niji od umjetni koga dara. Manipuliranjem umjetnosti i umjetnicima zarobio je milijune duša diljem svijeta, osobito u ovome razdoblju ljudske povijesti. avao velikom brzinom razvija umjetni ke darove do najviših razina, jer se približavamo samome kraju posljednjih vremena. Danas, više nego ikada u povijesti, vidimo sve ve i broj mladih zvijezda kako se uspinju u umjetni ku slavu, zaodijevaju i se u ljudsku mo , bogatstvo i slavu. Njihova popularnost i utjecaj jesu platforma s koje mogu iskvariti milijune duša, budu i da se brojni ljudi povode za dekadentnim i svjetovnim ponašanjem tih zvijezda. avao je iskoristio svaki moj umjetni ki dar kako bi raširio otrovni utjecaj mojih grješnih djela. Moje eksperimentiranje s drogom zapo elo je kada sam upoznao Donnu. Pušili smo marihuanu, a kasnije sam sa Cindy prešao na LSD, 45
meskalin, PCP, halucinogene gljive i mnoge druge vrste droge. Sotona nas je od samoga po etka odveo u trgovinu drogom, jer svatko tko uzima drogu s vremenom završi kao diler. Kada osoba po ne uzimati drogu, ona želi da to rade i svi ostali. Na kraju je po nete kupovati za sve ljude oko sebe. Kada kupuješ drogu za druge ljude, svoju dozu dobivaš besplatno. Konzumiranje droge zahtijeva novac koji nemaš. Stoga ti život postaje promiskuitetan, vrlo iskvaren. Ono što se poslije toga doga a nije mogu e opisati, jer svi znamo da taj put tame ne može dobro završiti. Zli se koristi tim ovisnostima kako bi ljude naveo na krajnje odvratna, ne ista i perverzna djela. Rezultat tih djela jest zato eništvo, tragi na smrt ili strašna bolest, ne isklju uju i ni izgon iz zajednice, gubitak ugleda i identiteta. Sve je to sadržano u strategiji pakla - postupno uništavanje duša - i vrlo rašireno u ovim posljednjim danima posljednjih vremena. Bludni grijesi po injeni tijekom razdoblja provedena s Donnom i Cindy, kao i sa svim ženama s kojima sam imao seksualne odnose prije negoli sam se oženio, a oženio sam se u 21. godini, pojavili su se pred Gospodinom kao skupina doga aja koji su dosegnuli vrhunac u jednom izdvojenom slu aju. Predvodila ih je jedna eta zlih duhova, koji su stigli iz sjeverne Amerike s mojim prijateljima iz Kalifornije, i jedna eta koja je došla sa mnom iz rodnoga grada u Bogotu. Nije mogu e ispri ati, a još manje opisati, na in na koji sam se s time suo io pred Božjim sudom. Najbolje u to opisati ako vam prepri am prvi prizor moje seksualne ne isto e kako biste shvatili da svaka nezakonita tjelesna veza ne samo sjedinjuje dvoje ljudi u jedno tijelo, nego ih i trajno veže za podru je zla, osim ako se ne pro iste dok su još u tijelu i obra enjem ne oslobode svoju dušu iz okova bluda. Svaki e takav grijeh biti prikazan pred Božjim sudom, a po initelji tih djela morat e pro i kroz svako svoje djelo bluda, bolno se sa svakim suo iti i biti podvrgnuti strašnom progonu Zloga, koji e se pobrinuti da grješnik ponovno proživi svaki svoj grijeh i da posljedice tih grijeha prodru do najskrovitijih kutaka njegove duše. Duša pritisnuta takvim grijesima pada u bezdan, odvojena od Boga. Ponovno vam kažem da se samo miloš u Božjom duša može spasiti iz kandža vlastitih grijeha. Do svoje 21. godine života živio sam u duhovnom siromaštvu. Nitko ne može ni zamisliti što sam sve vidio u svojoj viziji. Skupina zlih duhova, spojenih jedan za drugoga, povezala je baš sve spolne odnose koje sam imao. Svi su se ti odnosi doga ali jedan za drugim, naizgled spontano, ali su doista svi bili isplanirani. avao je znao koja e žena biti sljede a žrtva u njegovu pustošenju moje duše i svih duša koje e okaljati moji postupci. To e u budu nosti obilježiti stotine osoba u koje e biti ubrizgan otrov promiskuiteta. To je kao rak, koji postupno napada stanice dok se na kraju ne proširi po cijelome tijelu, a to tijelo u ovome slu aju jest ovje anstvo. Možemo se zapitati gdje su za to vrijeme bili an eli Božji. Što su oni radili? Zašto je Bog dopustio takvo zlo, takvu ne isto u? Odgovor na ova pitanja napisan je u Evan elju. Bog svoja stvorenja ni na što ne prisiljava. On nam daje slobodu da sami biramo i odlu ujemo. Bez iznimke, svaka osoba koja je griješila sa mnom dok sam kro io stazom ne isto e - bez obzira na to koliko je mlada bila - u inila je to svojom slobodnom voljom, prihva aju i sve ponude duhova zla i udružuju i se s njima kako bi promicala zlo. Naši nas an eli uvari, kao što sam ve rekao, nikada ne napuštaju, nego samo, kada kro imo u grijehu kao što sam ja kro io, postaju tužni svjedoci naših grijeha. An eli uvari svih osoba koje su tijekom svih tih godina bile sa mnom u tome paklenom krugu ne isto e sudjelovali su u strašnoj bitci, pokušavaju i umanjiti djelovanje Zloga, ija je namjera bila povrijediti svaku dušu. No, bila je to ograni ena bitka. Samo su blagoslovi koje sam zadobio preko nekih svojih predaka i oni rijetki iskazi vjere koje sam možda o itovao u djetinjstvu davali Božjim an elima snage, jer je podru je na kojemu su se nalazili bilo one iš eno mojom savješ u. Stoga im nije preostalo ništa drugo do moliti se za moje obra enje. Osje am da je iznimno važno upoznati itatelje s još jednim podru jem grijeha koje može imati posljedice u vje nosti - s grijesima po injenim jezikom. Isus nas je nau io da nije grijeh ono što ulazi u ovjekova usta, nego ono što izlazi iz ovjekova srca. Savršeno nam je jasno govorio o posljedicama grijeha po injenih jezikom. Želimo li znati tko doista u nama prebiva, slušaj mo rije i koje izlaze iz naših usta. Isto tako, želimo li saznati s kim imamo posla, trebamo samo pozorno slušati rije i koje izlaze iz usta te osobe. Bolno je pred Božjim sudom spoznati da svaka rije koja izlazi iz naših usta postaje stvarnost i da ima važnost u Božjoj prisutnosti. To nam 46
doista otvara o i, budu i da ve ina ljudi ne obra a pozornost na ono što govori ni na ono što uje. No, rije i koje svjesno izgovaramo postaju dio našega djela, bilo da ih izgovaramo bilo da ih slušamo, pa stoga moramo uvijek paziti što govorimo i što slušamo, jer nam i jedno i drugo može biti na osudu. Izgovorena rije jest mo no oružje. Kada sa štovanjem izgovaramo Isusovo ime, sva se koljena spuštaju, a kada Njegovo ime izgovaramo kao psovku, sve sahne. Apostol Ivan ostavio nam je pouku o jeziku, koju bismo trebali esto itati. Jedan od mnogih prizora koje mi je Bog izdvojio s podru ja zla odnosio se na moj jezik. On je postao oružje kojim sam strašno povrijedio dje aka iz razreda u osnovnoj školi, kojega su u enici zadirkivali. Ja sam mu nadjenuo najgori nadimak. Taj mu je nadimak ostao za cijeli život i morao je podnositi poniženja i neprihva anje mnogih osoba, zbog ega je strašno patio. Odrastao je u izolaciji i golemoj samo i, što je pro istilo njegovu dušu na nezamislivo dragocjen na in. Njegovo je pro iš enje nanijelo veliku štetu dušama svih osoba koje su pridonijele njegovu posve enju. Ovo može zvu ati zbunjuju e, no upravo se tako to pred Bogom dogodilo. Ako ne obra amo pozornost na zla djela koja inimo bespomo nim i nevinim ljudima, snosit emo strašne duhovne posljedice. Netko e možda re i da sam bio premlad pa sam se zato tako ponio i da još nisam bio svjestan što inim jer sam tada bio dje ak u osnovnoj školi. Naprotiv, to je samo pokušaj racionalizacije, jer pred Božji sud staje mudrost, koja nam odzvanja u duši od trenutka ro enja i ne dopušta nam da hinimo neznanje kako bismo opravdali takva djela. Duša osje a bol grijeha u trenutku dok ga osoba ini, ak u trenutku kada u mislima pristajemo na grijeh. Dakle, nema izgovora. Shvatio sam kako demoni uvaju svaki grijeh koji nije ispovje en ni otkupljen. Kako bih objasnio na in na koji to funkcionira u našem duhovnom ra unovodstvu, ispri at u vam jedan prizor s kojim sam bio suo en pred Gospodinom. Jednoga dana, rano ujutro, pred šalterom jedne banke stajala je u redu skupina ljudi. Iz nekog je razloga službenik za šalterom radio vrlo sporo. Jedna se osoba uznemirila i po ela je prigovarati, psovati banku, njezine zaposlenike i na kraju vladu. I ostali su se uznemirili i po eli gun ati pa su, kada su napokon došli na red, i oni vrije ali službenika. Na kraju je službenik izgubio živce i cijeloga se dana loše ponašao. Lanac negodovanja iz te banke proširio se i na druge dijelove grada pa su porasli nesnošljivost i nasilje, što se potom telefonom proširilo i na drugu obalu oceana i prouzro ilo nevjerojatno širok radijus zlih djela. Potkraj dana, kao posljedica reakcije jedne osobe na spori rad bankovnog službenika, dogodilo se više djela nasilja. Kada stanemo pred Božji sud ne emo odgovarati samo za svoja loša djela, poput onoga koji se dogodio pred šalterom banke, nego i za cijeli lanac djela ije smo karike po eli odavno umnažati svojim nestrpljenjem. Zli zna krajnji rezultat naših rije i zato što on, za razliku od nas, ne živi u ograni enom vremenu i prostoru. On može za tili as pokrenuti jezik svoga sljedbenika kako bi zapalio strašnu vatru. Možda e ovo zvu ati pretjerano, no svejedno u vam prenijeti jednu, po svoj prilici najvažniju, scenu koje se sje am iz svoga duhovnog iskustva pred Bogom. Ne u vam ispri ati onu najstrašniju, jer ne želim da ova knjiga bude knjiga o duhovnom terorizmu. Znam da e upravo po toj sceni duhovne o i vidjeti što iz dosadašnjega života treba ispraviti prije negoli bude prekasno. Koliko puta ovjek opsuje sina, brata ili prijatelja, izgovori grozne rije i i toj osobi uništi radost i mir. Koliko puta neka osoba biva ranjena za cijeli život strašnim rije ima iz usta drage osobe? Takvi se ružni napadi doga aju zato što osoba koja izgovara uvrjedljive rije i nije kadra kontrolirati ono što izlazi iz njezinih usta. Te verbalne strijele nadahnjuje Zli, koji to no zna kakav otrov treba ispustiti u danom trenutku kako bi najviše povrijedio neku osobu, kako bi izazvao ranu kojom e probosti osobu kojoj je ta rana namijenjena i istodobno povrijediti onoga tko ranjava. Ovdje mislim na grješnika koji nije u Božjoj milosti i ijim jezikom vlada Sotona. Jezik je razmjerno malen organ, koji može initi dobra djela ili zla djela. Ogovaranje ili klevetanje jest jedno od najokrutnijih nedjela ovje anstva. Ono je vjerojatno jedno od oružja koje najviše ranjava ljudske duše, osobito duše klevetnika. Iako se možda ini, svima koji razmišljaju na ovozemaljski na in, da kleveta nanosi štetu osobi koju se kleve e, istina je, duhovno govore i, potpuno suprotna. Osoba koja kleve e na kraju pla a cijenu, a žrtva klevete 47
dobiva time priliku pro istiti svoju dušu. Ljudi ogovaraju i kleve u druge ljude kako bi ih lažno optužili, ali i kako bi otkrili neku njihovu tajnu, iako znaju da otkrivanje te tajne može tim ljudima nanijeti golemu štetu. Sotona je toliko lukav da nas poti e da otkrijemo neku tajnu koja se ti e neke osobe. Navodi nas da vjerujemo kako nekoj osobi inimo dobro ako o njoj otkrijemo nešto loše. No, istina je da se Sotona pretvara da pomaže ovjeku te da je to samo jedna od njegovih naoko malih lukavih zamka, u koju upada ve ina ljudi. Duh razdora, koji poti e sukobe, naj eš e nadahnjuje one osobe koje se prema nama odnose vrlo zaštitni ki. Ovime ne želim re i da je zaštitni ka osobina sama po sebi zlo. No, ima nešto upitno u nagon u koji ljude navodi da se ponašaju previše zaštitni ki. U takvim je slu ajevima takvoj osobi bolje re i da nas prestane toliko voljeti. Kao što jezik utje e na naše spasenje, to jednako ini i naša volja, koja, ako nije u skladu s Božjom voljom, može u pakao odvesti i naše tijelo i našu dušu. Kada otrovne rije i zlobne osobe pogode metu i prouzro e štetu, takva osoba uživa u svome postignu u i ak osje a toplinu u srcu. Bol koju takva osoba osje a pred Božjim sudom toliko je strašna da se rije ima ne može opisati. Re i u samo to da svaka rije koja izlazi iz naših usta postaje ili "polog" za naše spasenje ili "dug" za našu vje nu propast. Kada Duh Sveti vodi naš jezik, on je u Božjim rukama. Kada smo u takvom stanju milosti, sve što izlazi iz naših usta ispunjeno je ljubavlju i služi samo pro iš enju, oja anju, potpori i praštanju. Naše rije i tada prosvjetljuju, nadahnjuju i daju trajan osje aj nade. Kada je jezik u rukama Sotone, tada taj jezik proklinje, kvari, laže, optužuje, sudi, mu i, prigovara, nemilosrdan je, nestrpljiv, zarazan, vulgaran i zloban. Najvažnija zada a našega odnosa s Bogom jest biti svjestan što inimo svojoj duši. Pred Božjim sudom ne e biti nikoga iz ovozemaljskoga života tko bi nam mogao pružiti potporu. Mi smo osobno odgovorni za svoja djela, dobra i loša. Naši jedini svjedoci na Božjemu sudu bit e naša djela. Neki ljudi u svakodnevnom govoru redovito prosta e. Obi no to opravdavaju tako što kažu da je to dio kulture u kojoj žive i da njihova okolina to prihva a pa njihov jezik postaje instrument zabave i užitka. Takve osobe jesu samo lutke u rukama Sotone. Sotona se koristi jezikom takve osobe kako bi iskvarila sve oko nje i otjerala an ele Božje koji okružuju one osobe što žive u Božjoj milosti. Svjestan sam injenice da ljudi koji su doista zaglibili u grijehu i koji nisu svjesni duhovne bitke što se vodi oko njih spominjanje an ela koji nas okružuju drže smiješnim. Istina je da smo svi okruženi dobrom i zlom, vjerovali mi to ili ne. Ljudi mogu pokušavati dokazati da Bog, istilište i pakao ne postoje, no to ne e promijeniti istinu. Bog, istilište i raj doista postoje, što dokazuje i moje do sada iznijeto iskustvo. Isus me upitao za golemi dar koji mi je dao - katoli ku vjeru. S obzirom na darove koji su nam dani, pred Bogom nam se ne e suditi na temelju naše vjere, nacionalnosti ni bilo kakvih uvjerenja, nego na temelju toga koliko smo ljubili Boga i svoga bližnjega. Isus mi je rekao da e se lakše spasiti poganin koji nema nikakvo znanje o Isusu ni o Stvoritelju, ali živi u skladu s Bogom, svojim bližnjim i samim sobom, nego krš anin koji je imao na raspolaganju sve oru e i znanje, doktrinu, religiozno usmjerenje itd., ali ih je, kao ja, odlu io odbaciti i zakopati. Dok sam stajao pred Svetim Božjim sudom, Isus mi je objasnio zašto sam otišao na podru je Zloga. Katoli ka crkva bila mi je dana kao blagoslov. Ona je djelo mnogih povezanih naraštaja, sve od Abrahama. To što sam ro en kao katolik nije ni slu ajnost ljudske sudbine ni odluka mojih bioloških roditelja. Roditelji mi to nisu nametnuli. Isus mi je ovo osvijestio tako što mi je pokazao jedan prizor iz prošlosti kada sam se, u dobi od etrnaest godina, udaljio od Crkve i napustio sakramente koji su me štitili na ovome materijalnome svijetu. Zaga enjem kroz koje sam prošao šezdesetih godina 20. stolje a, što sam ve podrobno opisao, odrekao sam se darova koje mi je Bog dao. Stoga sam ostao nenaoružan, kao pogani koji nemaju vodstva na životnom putu. Tako je moj život, naravno, zapadao u sve ve u tamu jer nisam imao ništa ime bih se odupro zlim silama. Sotoni su bili dobro znani moji blagoslovi pa je odlu io misti nu prisutnost Crkve u meni zamijeniti nekim drugim duhom. Svi ljudi ro eni s blagoslovom krš anstva dobivaju krštenjem vatru Duha Svetoga, koja im hrani život dok su u tijelu. Zato je Sotona tu vatru u meni zamijenio 48
isto nja kim poganstvom, okultizmom i raznim drugim ezoteri nim praksama te tako stvorio prividan "život u duhu", koji je meni stvorio iluziju da sam na krilima Duha Svetoga. Odbacio sam darove koje mi je Isus dao i naveo druge ljude da to u ine. Ne samo što sam se tim darovima rugao, nego sam i iznosio vrlo apsurdne argumente kako bih pokazivao da nije potrebno pripadati Crkvi, ime sam omalovažavao krš ane, osobito katolike. Isus mi je pokazao kako je On došao na svijet u tjelesnom obliku da ispravi štetu u ljudskome tijelu nanesenu grijesima - prošlim, sadašnjim i budu im. Ostavio nam je posve en instrument u ljudskome tijelu, utjelovljen u sve enicima, koji, po sakramentu sve enstva, imaju mo osloboditi nas od grijeha i od lanaca koji nas vežu za Sotonu. Kada je Isus rekao apostolu Petru da mu daje klju eve kraljevstva nebeskog i da e sve što sveže na zemlji biti svezano i na nebu, a sve što odveže na zemlji biti odvezano i na nebu, ustanovio je sakrament pomirenja. Tim je sakramentom sve enik postao posuda Duha Svetoga. Isus mi je rekao da se, kada smo sa sve enikom u ispovjedaonici, trebamo moliti Duhu Svetome kako bi fizi ka prisutnost sve enika nestala i kako bi za vrijeme naše ispovijedi u ispovjedaonici bio samo Duh Sveti. Sve enik kao ljudska osoba proživljava jednaku muku kao i svaki pokajnik, ponekad i ve u, zato što je njegov život posve en Bogu. Zbog toga, ako ini grijeh, njegov grijeh ima dvostruko ve u težinu. Zato nas se sve enikov život i njegova predanost Bogu ne trebaju ticati. To je isklju ivo osobni odnos izme u sve enika i Boga. Sakrament pomirenja ima golemu mo , ali je ona esto podcijenjena. Ako se njome koristimo u svoj njezinoj punini, oslobodit emo se jednoga od najve ih tereta u životu, kojega bismo se trebali osloboditi prije negoli stanemo pred Gospodina. Iskreno preporu ujem svim ljudima ovaj sakrament. Kada odlu imo ispovjediti svoje grijehe, tada i ne znaju i zaustavljamo svako djelovanje avla u našemu životu. Tako zarobljavamo Sotonu pred Duhom Svetim i izru ujemo ga, zajedno sa cijelom njegovom vojskom, u ispovjedaonicu, gdje mu je i mjesto. Ako se iskreno pokajemo, Duh Sveti e nas na kraju izbaviti iz kandža Sotone. Umremo li poslije iskrene ispovijedi, kada stanemo pred Božji sud bit emo na podru ju dobra, što se meni nije dogodilo, jer, kada sam se suo io s Gospodinom, noge su mi bile vrsto na podru ju Sotone. Iako možemo biti sigurni da e nam grijesi u ispovijedi biti oprošteni, ispovijedanje grijeha ne zna i nužno i oslobo enje od grijeha. Savršen in oslobo enja po inje s Euharistijom. Budu i da je Isus Krist postao ovjekom kako bi u svome tijelu ispravio štetu nanijetu grijehom, nema boljega tijela za ispravljanje štete od tijela i krvi Isusa Krista u Svetoj euharistiji. Usporedo s ispiranjem grijeha pomo u ispovijedi doga a se i iš enje naše duhovne ku e, u koju se odmah treba nastaniti Isus, jer e se, ako ostane prazna, u nju nastaniti Sotona. Ako doista vjerujemo da je Isus prisutan u Euharistiji, u kojoj se, u obliku kruha, nalaze njegovo tijelo i njegova krv, tada e naš in oslobo enja od grijeha biti ostvaren i potaknut e nas na otkupljenje po injenih grijeha. No, ako nemamo vrstu vjeru u Isusovu prisutnost u Euharistiji, naš in oslobo enja od grijeha ne e biti potpun. Ako se u takvom trenutku pojavimo pred Bogom, naše e duše ostati okaljane grijehom. Moramo sebe o istiti od te mrlje grijeha, ali ako više nismo u tijelu, ova gline na posuda, koja je po inila te grijehe, može te grijehe ispraviti tek u stanju koje zovemo istilište. U tome slu aju ne emo stajati na podru ju zla, zato što e nam grijesi biti oprošteni, no trebat emo se savršeno o istiti prije ulaska u vje ni raj. Jedan od najboljih na ina oslobo enja od grijeha nakon što su nam oprošteni jest nastojati više ne griješiti. Ako se to ipak dogodi, moramo se odmah ispovjediti i pokajati prije negoli nam grijeh po ne ponovno uništavati dušu. Ostanemo li u smrtnome grijehu dulje od jednoga dana, upast emo u sotonski nužnik i završiti u još gorem u stanju od onoga u kojemu smo bili prije posljednje ispovijedi, jer avao žeš e napada one koji poslije ispovijedi pokleknu. Katolici op enito dovode u pitanje smisao estog odlaženja na ispovijed, zato što o ekuju da e ponovno po initi iste grijehe. Razlog estom odlasku na ispovijed vrlo je jednostavan. Kako znamo da nas Gospodin ne e još no as pozvati? Jedna od najlukavijih podvala Sotone jest ta da nas uvjeri kako je dostatno ispovjediti grijehe izravno Isusu i kako nam u tome nije potreban nikakav posrednik. Kada bi to bilo tako, kakva bio onda bila uloga dvanaestorice apostola, koje je Isus odabrao da krenu po svijetu i pronose radosnu vijest spasenja? Isus je to mogao u initi bez apostola, tj. posrednika. Mogao je sebe poštedjeti dolaska na zemlju u krhku ljudskom tijelu i goleme patnje Svoje muke i smrti. Kada je okupio 49
svoje apostole i razaslao ih po svijetu, dao im je mo da opraštaju i da zadržavaju grijehe. Rekao im je: "Grijesi koje oprostite bit e oprošteni, a oni koje zadržite bit e zadržani". Kako ovjek može dovoditi u pitanje tu Isusovu zapovijed? Sakrament ispovijedi nedvojbeno je ustanovljen u Isusovo vrijeme. Isus se koristi našim tijelom kako bi postigao pozitivne rezultate, jer kroz tijelo bivamo otkupljeni. Izlijevaju i svoga Duha Svetoga na nas, sve što je grijehom okaljano biva pro iš eno i tako postajemo poput Krista, Njegova slika. Više nije tajna da se Bog koristi prorocima, vidiocima i sve enicima kao svojim instrumentima. Primjerice, u Starome zavjetu možemo shvatiti zašto David nije ubio kralja Saula u pe ini. Zato što je bio svjestan pomazanja koje mu je Bog dao. Bog se o ituje preko svih stvorenja, a mi smo njegova najdragocjenija stvorenja. Toliko smo mu važni da nam je žrtvovao svoga Sina kako bi Njegove zalutale ov ice vratio u stado. Zamka Sotone jest namamiti katolike da se usredoto e na grijehe Crkve kako bi njihova vjera slabila, sve dok ne postanu njegovi robovi. Ako su nam o i uprte u Isusa, bit emo spašeni, ali ako se usredoto imo na grijehe nekih sve enika, asnih sestara ili vjernika, ne emo nikada otkriti Božju prisutnost u našoj Crkvi niti u bilo kojoj drugoj crkvi. Ljudima koji su ro eni unutar Katoli ke crkve, a tvrdoglavo ustrajavaju u isticanju njezinih pogrješaka, te se pridružuju Protestantskoj crkvi, ne e biti su eno kao pripadnicima Protestantske crkve, nego kao katolicima koji su napustili Crkvu. Bog nam ne e suditi na temelju toga kojoj smo Crkvi pripadali, ali e nas strogo kazniti ako smo bili kruti prema svojoj bra i i sestrama na zemlji. Ljudima ro enim unutar Protestantske crkve bit e su eno kao protestantima, budu i da je to bio dar koji su primili od Gospodina. Nije dobro da krš ani jedne crkve odvla e krš ane druge crkve u svoju crkvu uz tvrdnju da je Krist prisutniji u ovoj ili onoj crkvi. Ako nekoga želimo odvu i u svoju crkvu, to samo po sebi govori da nešto nije u redu. Mi nismo pozvani preobra ati svoju subra u krš ane, nego samo one ljude koji ne poznaju Isusa. Ako pokušavamo preobratiti krš anina, to je kao da ulazimo u ku u oženjena ovjeka i pokušavamo ga uvjeriti da njegov brak nije dobar i da emo mu mi prona i bolju ženu. Ovo je tužna stvarnost mnogih protestanata koji imaju misiju odvu i katolike iz Katoli ke crkve. Ima i katolika koji se osje aju pozvanima odvla iti protestante u Katoli ku crkvu. Kao krš ani, svi pripadamo Kristu. Stoga trebamo ostati ondje gdje nas je Bog postavio, dok Gospodin ne podari protestantima milost da prigrle katoli ku vjeru, što e biti dar ve e obveze i odgovornosti unutar krš anstva prema duhovnom uzdizanju krš ana. Pretvorimo naše odvojene živote u Kristu u jednu obitelj, ak i ako ga štujemo pod razli itim krovovima. Isus me upoznao s blagom Crkve starim dvije tisu e godina, tj. s Katoli kom crkvom, koja je cijelo to vrijeme išla Isusovim stopama. Sakramenti Crkve toliko su snažni da bi, kada bismo ih se pridržavali, iz ljubavi prema Bogu, osvojili golem dio sotonskoga podru ja. Tako er mi je pokazao kako Sotona ulazi u Crkvu preko onih koji ine grijeh i u Crkvi stvaraju golemu pomutnju i duhovni nered me u onima ija je vjera slaba i mlaka, koji nisu donijeli vrstu odluku o tome na kojemu od ovih dvaju duhovnih podru ja žele obitavati. Prema Isusovim rije ima, Crkva danas ima najviše nevjernog sve enstva u svojoj povijesti. Sre om, ima i odanih sve enika i vjernika, koje on naziva ostatkom i koji i u golemoj današnjoj tami donekle uspijevaju održati ravnotežu. Isus je obe ao da avao ne e nikada nadja ati Crkvu. Dogmatska i liturgijska struktura Crkve tajanstveno je oblikovana božanskim nadahnu em kao sigurno oružje za pobjedu nad neprijateljem djece Božje. Crkva slavi Boga i istodobno je instrument spasenja za ljude u njihovu zemaljskom izgnanstvu. Njezina svetost služi kao uto ište, ak i onda kada stojimo na užarenom ugljenu pakla na zemlji. Božanske su stvari postavljene hijerarhijski. Za mnoge krš ane prvi stupanj u toj hijerarhiji jest njihova župa. Kada smo svjesni važnosti svoje župe, uk1ju ujemo se u njezin postroj. Svaka duša svakoga dana treba djelovati kao dio toga postroja. Sve što inimo, svaku molitvu koju izgovorimo i svaku nakanu svoga srca usmjerenu prema Bogu trebamo prikazati pred Svetohraništem svoje župne crkve. Biti sjedinjen s duhovnom bitkom svoje župe zna i biti sjedinjen s trodijelnom Crkvom - s Crkvom koja se bori na zemlji, s pobjedonosnom Crkvom na nebu, i s trpe om Crkvom u istilištu. Snaga koju istinski Božji vojnik dobiva u putuju oj Crkvi na zemlji toliko je golema da e svi zli duhovi od njega pobje i. Zbog toga je vrlo važno shvatiti gdje se nalazimo u odnosu na trodjelnu Crkvu. 50
U kojoj se hijerarhiji kre emo? Onaj tko izi e iz hijerarhije svjetla, istoga trenutka ulazi u hijerarhiju tame. Nema nijednog mjesta bez hijerarhije. Ili smo na strani dobra ili smo na strani zla. Skupina kriminalaca ne e se približiti nekome koga štite tjelohranitelji. Isto tako, avao i njegova vojska ne e napasti krš anina koji nosi odoru vjernog Božjeg vojnika i koji crpi snagu iz injenice da je dio Božje vojske. Stoga je vrlo važno shvatiti da nas, kada ulazimo u našu Crkvu, Isus do ekuje. Ne možemo položiti svoju vjeru u ovje nost Crkve. Kada bismo samo mogli zamisliti ljepotu duhovnoga života u našoj Crkvi za vrijeme euharistijskoga slavlja, posjeta Svetim Sakramentima, postajama Križnoga puta i svim drugim slavljima vjere koji se iskazuju unutar Crkve, mogli bismo sebi predo iti svetu hranu kojom se naša duša puni u Božjemu hramu dok tražimo Kraljevstvo Svjetlosti, žive i u ovom našem izgnanstvu na zemlji. To je naša Crkva, naše uto ište.
MILOST Djela ljubavi koja inimo dok smo na zemlji jesu najsnažniji izvori svjetlosti. Kako bih to predo io, ispri at u vam o jednome svome djelu ljubavi koje sam u inio još kao osmogodišnje dijete dok sam išao u osnovnu školu. Za vrijeme odmora sjedio sam na drvenoj klupi na glavnom školskom dvorištu pokraj jednog fizi ki hendikepiranog djeteta. Miloš u Božjom postao sam njegov zaštitnik tijekom školskih odmora. Mnoga su ga djeca ismijavala i maltretirala, a Bog je mene nadahnuo da prigrlim i zaštitim to nemo no i zlostavljano dijete. Za vrijeme svoga nebeskoga suda, iako sam stajao na podru ju Zloga, bio sam svjedok Božje Pravde. Dok mi je Isus pokazivao kako grlim i štitim toga dje aka, svi moji grijesi što su se u to vrijeme pred Njim pojavili bili su otpisani. Izgledalo je kao da su moja djela ljubavi prema tome dje aku bila moje jedino djelo ljubavi pred Božjim sudom, a po njima sam zadobio milost koja je izbrisala golem broj mojih ovozemaljskih grijeha. Vidio sam svako svoje zlo djelo koje se u tome vremenu pojavilo pred Božjim sudom i kako je u Božjoj prisutnosti nestalo. Kada bih to opisivao ljudskim jezikom, rekao bih da su ljubav i milosr e valuta neba. Kako bi zaslužila Kraljevstvo Vje noga života, duša koja dolazi pred Gospodina treba samo posjedovati ljubav koju je za života na zemlji dala, dijelila i promicala, kao i trpljenje u ljubavi. Ljubav je božanska bit i upravo preko nje primamo hranu za svoju dušu. Milosr e je jedno od najsnažnijih oru a kojima se možemo koristiti kako bismo posijali sjeme ljubavi za spasenje svoje duše. Ovaj in božanskoga milosr a prema izgubljenoj duši (kakva je bila moja) pokazuje nam duhovno bogatstvo koje nas okružuje u ovome materijalnome svijetu, gdje je pravo vje no blago vidljivo samo onim dušama koje kro e u svjetlosti i koje su kadre prepoznati prave duhovne vrijednosti. Sva nebeska blaga koja su nam svakodnevno dostupna nanijet e nam veliku bol ako ne shvatimo njihovu vrijednost dok smo još u tijelu i dok imamo mogu nost duhovno se njima obogatiti. Ljubav, milosr e, opraštanje, samilost, strpljivost, prihva anje i sve druge svete vrline jesu ulozi koji e nas zaštititi od duhovne propasti. Oni e izgraditi naše vje no bogatstvo u nebeskoj banci. Ve inu života propuštamo zlatne prilike da se obogatimo istinskim blagom zato što smo previše zaokupljeni gomilanjem materijalnoga blaga, koje e s vremenom ionako istrunuti, ako ga prije toga ne ukradu lopovi. Savršen in oslobo enja od grijeha jest ljubav. Sve što smo izgubili ili propustili zbog duhovnoga neznanja prouzro ena grijehom možemo nadoknaditi milosr em. Takav in oslobo enja od grijeha možemo još više osnažiti ako vrsto odlu imo iskupiti svoje grijehe tako da nam srce, um i duša djeluju zajedni ki u duhovnoj borbi kojom želimo pobijediti grijeh i širiti Božju milost na svakom koraku, na svakom mjestu i u svim prilikama. Duši odanoj Bogu dana je spoznaja Njegove milosti i ta joj je spoznaja golemo dobro. Božja je milost neizmjerna i Bog želi da duša istinski vjeruje u to kako joj Bog želi da bude slobodna od svake veze s grijehom, tako da, kada napusti tijelo, bude duhovno bogata. 51
"RA UNOVODSTVO" DUŠE U trenutku za e a duša po inje na neki na in voditi "knjigovodstvo" ili "ra unovodstvo" . To je duhovno "ra unovodstvo" , u kojemu se sve što duša stekne pribraja duhovnom saldu njezine biološke obitelji. To se zove duhovno obiteljsko stablo. Ako biološka majka nije u Božjoj milosti i ako ve na samome po etku stje e dug, odnosno ako naslje uje dug svojih predaka, to jest teret Isto noga grijeha, njezino dijete kre e na vrlo teško putovanje, na kojemu na svakome koraku nailazi na probleme pa dolazi do sukoba, jer duša o ekuje duhovno dobro. Djetetova duša o ekuje duhovno dobro zato što je u stanju milosti, do trenutka kada dijete napusti maj inu utrobu i u e u podru je grijeha. Kao što sam ve objasnio, krštenje svaku osobu osloba a svih naslije enih grijeha pa se "ra unovodstvo" duše doga a na podru ju milosti, gdje Božanski Sudac otvara duši potpuno nov ra un. Kada po nemo griješiti, gubimo slobodu koju smo stekli krštenjem po Duhu Svetome pa naše duhovno "ra unovodstvo" visi na vagi. Poslije krštenja svaka duša ima neograni ene duhovne mogu nosti. Duša je kao kov eg s blagom - puni se draguljima dobra, koji e jama no voditi k duhovnome bogatstvu i skladu s materijalnim svijetom. Svako duhovno blago jest bogatstvo za materijalni svijet. Duša ije duhovno "ra unovodstvo" više nije vezano za grijehe obiteljskoga stabla jest pomazano bi e blagoslovljeno Duhom Svetim. Bog izlijeva more milosti na vjernu dušu. "Ra unovodstvo" duše jest tema toliko opsežna da zahtijeva duboku analizu i objašnjenje pa u je stoga obraditi u jednoj drugoj knjizi.
BLAŽENA DJEVICA MARIJA S ve je stvoreno u Isusu. Kad god sam bio u Njegovoj prisutnosti, on se stapao s Nebom okružen an elima i svecima. U svojoj bezgrani noj milosti pretvarao se u Božansku Pravdu. Naša Gospa, Djevica Marija, pojavila se puna milosti. Kao što se Isus stopio sa svim Svojim stvorenjem i pokazao mi da je sve u Njemu, tako mi je i Marija otkrila sve svoje milosti. U jednom takvom sjajnom trenutku, kada se Isus stopio s Nebom, a Marija mi se ukazala, nestalo je svake boli i svake praznine u mome srcu, nastale zbog nedostatka ljubavi koju sam primio tijekom života. Jedina istinski ista maj inska ljubav koja može ispuniti utrobu duha jest ljubav nebeske Majke, jer, Njezina je ljubav savršena. Zbog Isto noga grijeha i ljudske prirode, ovjek esto osje a nutarnju borbu u svezi sa svojom biološkom majkom. Kada je ovjek u životu zbunjen i kada zapadne u teške probleme, naj eš e reagira tako da napada svoju ovozemaljsku majku i pita je zašto ga je donijela na ovaj svijet. Tako podsvjesno optužujemo svoju biološku majku za surovu stvarnost - da smo ro eni kako bismo umrli. Kada svoju volju potpuno stavimo u Božje ruke, po injemo shva ati tajnu vje noga života i postupno prihva amo svoju smrtnost. Tada bivamo ponovno ispunjeni nebeskom miloš u i nalazimo okrjepu u novome Adamu i novoj Evi Isusu i Mariji - koji su besmrtni, koji su izvor iste ljubavi i put u raj. Moj susret s našom nebeskom Majkom bio je najve i dar koji sam mogao dobiti, osobito kada se uzme u obzir injenica da sam tijekom cijeloga dotadašnjega života bio odvojen od Nje. Doživjeti Marijinu ljubav za vrijeme zemaljskoga puta ispunja nas neopisivom nutarnjom snagom. Osim toga, pouzdanje da imamo majku koja e saslušati sve naše boli i vapaje, ublažiti naše patnje i pomo i nam nositi naše muke i kušnje jest golem blagoslov. Doista je tužno ne poznavati Mariju kao Kraljicu Neba i ne priznati je ne samo kao Isusovu majku nego i kao našu majku, jer je putovanje ovom dolinom suza bez nje vrlo teško. Još je tužnije biti sinovima i k erima tako mo ne Kraljice i ne otvoriti joj svoje srce te tako odbaciti milost koju ona toliko ezne dati svojoj djeci. Ako joj dopustimo da bude Kraljica naših srdaca, onda i Bogo ovjeku dopuštamo da u e u nas - Onome koji se u Njezinoj utrobi metafori ki pretvorio u križ. Ona u svojoj utrobi nosi Kalvariju, Golgotu, raspe e i smrt svoga Sina, kao i sami križ. Povrh svega, u njezinu Bezgrješnom Srcu pronalazimo pobjedu uskrsnu a i pobjedu nad Sotonom. Marija je nada svetaca. Kako bismo mogli primiti 52
Kraljicu Neba u svoje ljudsko srce, moramo kro iti stazom svetosti. Moramo se, njezinim o ima, usredoto iti na križni put, jer je ona bila vjerni svjedok strašne muke i smrti svoga Sina. Morala je predati svoga Sina u ruke nasilnika. Bila je uz Njega cijelo vrijeme dok su ga gazili, ponižavali, prezirali, pljuvali po Njemu i tukli ga na Njegovu putu prema Kalvariji. Ostala je uz Isusa sve do gorkoga kraja, pod križem, i zato taj križ živi u Njezinoj utrobi i u Njezinu Srcu. Kao što sam spomenuo na po etku ovoga svjedo anstva, bio sam sjedinjen s Marijom duhovnom pup anom vrpcom. Sve što sam primao od Neba prvo je prolazilo kroz Nju, a sve što je izlazilo iz moga srca i išlo prema raju prolazilo je kroz Nju. Može li uop e biti savršenijega puta do raja i do Isusa od blažene Djevice Marije? Ona je imala tako golemu ulogu u mome misti nom iskustvu i u inila ga tako važnim da moram cijelo jedno svjedo anstvo posvetiti samo Njoj kako bih vjerno opisao što sam proživio. Molim dragoga Boga da mi dade priliku da napišem temeljit prikaz svoga susreta s našom Majkom, blaženom Djevicom Marijom.
ZAKLJU AK Negdje tijekom etvrtoga mjeseca moga mu eništva u zarobljeništvu, nakon što sam pobunjenicima dao sve što sam uspio smo i (iako znatno manje od iznosa koji su tražili), rekli su mi da ekaju uputstvo za moje smaknu e. Sljede a dva mjeseca živio sam iš ekuju i smrt u svakome trenutku. Jedino iznena enje trebao je biti na in na koji e me smaknuti. Stoga sam, kad god sam vidio nekog od zlo inaca kako isti strojnicu, pomislio da e me strijeljati. Ako bi netko prošao pokraj mene s užetom, zaklju io sam da e me objesiti. Ako je netko istio nož, zamišljao sam kako e me probosti. Ako smo bili blizu visokih planinskih padina, iš ekivao sam da e me gurnuti u provaliju. Misli o smrti neprestano su prožimale moju svakodnevicu. Najmanje dva puta dnevno mislio sam da su mi to posljednji trenutci u životu. Jedne no i, u dva sata po pono i, dok je lijevalo kao iz kabla, odvezali su me od stabla za koje sam bio vezan i zapovjedili mi da krenem iza etiri zlo inca. Od toga trenutka pa do jutra i cijeli dan, koji je bio dug kao vje nost i vrlo zamoran, vodili su me kroz jednu od šuma na zapadu Kolumbije, brdovitu, mra nu i zastrašuju u prašumu. Predve er, nakon što su ugasle i posljednje zrake sunca, došli smo do mra ne makadamske ceste. etvorica vodi a rekla su mi da idem ispred njih i da se ne okre em. Prestravljeno sam se približavao trenutcima za koje sam mislio da e mi biti posljednji na zemlji. Noge su mi bile kao paralizirane pa sam teško hodao. Svaki mi je korak bio kao golem uteg jer sam iš ekivao zlokoban pucanj koji e proparati no . Molio sam Boga da me pogode u glavu tako da odmah umrem, a ne da me rane i ostave u smrtnim mukama, sama u tome bespu u. Hodao sam i ekao, hodao i ekao. Ništa se nije dogodilo. Ve sam prevalio prili no velik komad puta. Što se doga a? Kada sam se približio jednom zavoju smogao sam hrabrosti i neprimjetno pogledao iza sebe. Ugledao sam potpuno neo ekivan prizor - ona etvorica, moji vodi i, uspinjali su se uz planinu, u smjeru šume iz koje smo došli! Ubrzao sam korak. Smijem li se nadati? Na trenutak sam slobodan, no koliko e to trajati? Ho e li me malo dalje presresti neka druga skupina i opet me zato iti? Srce mije ubrzano lupalo dok sam po obzorju pogledom tražio tragove ljudskoga života, no nigdje nije bilo nikoga. Poslije oko pola sata udom se pojavio nekakav star autobus i stao samo nekoliko metara ispred mene. Iz njega je izišla jedna gerilka. Dok je odlazila svojim putem, požurio sam prema vratima autobusa. Pred nosom su mi se zatvorila. Malo sam ih rastvorio rukama, ušao, otišao do stražnjeg dijela autobusa i sjeo na jednu klupu. U tome je trenutku stvarnost veli anstveno prodrla u moju dušu. Bio sam slobodan ovjek. Bog me zaodjenuo svojom beskrajnom miloš u i podario mi drugu priliku u životu. Mojoj strašnoj no noj mori napokon je došao kraj. Poslije nekoliko dana fizi kog i emocionalnog oporavka, otišao sam u Samostan bosonogih franjevaca u gradu Pereiri, u Kolumbiji. Ondje me Gospodin stavio u ruke jednog posve enog talijanskog sve enika, koji mi se predstavio kao Jose Maria de las Cincio Llagas (otac Josip Marija od Pet Rana). Njegovo me ime ispunilo neopisivim mirom, kao i njegove rije i odrješenja, nakon što je, malo kasnije, 53
poslušao moju podulju ispovijed. Kakav blagoslovljen dan! Kakvu sam duboku sre u osjetio teški teret godinama nakupljana bolnoga grijeha skinut je s moje umorne duše ... bilo mi je oprošteno i napokon sam bio slobodan - zahvaljuju i Božjoj milosti. Više od godinu dana proživljavao sam, tiho u sebi, svoje misti no iskustvo i razgovarao o njemu samo s Gospodinom. Mislio sam, pogrješno, da je to naša posebna tajna. No, nije bilo tako. On mi se o itovao za vrijeme Velikoga tjedna, u Bogoti u Kolumbiji, i pokazao mi kako sve što je, za vrijeme moga zato eništva, tim misti nim iskustvom ulio u moje srce, trebam prenijeti drugim ljudima i kako to treba postati moj novi životni poziv. ekao je moj odgovor. S velikom sam teško om dao svoj pristanak Gospodinu, ne zato što to nisam htio, nego zato što sam se osje ao toliko nedostojnim, kako zbog svoje prljave prošlosti, tako i zbog toga što nisam znao kako u takvu tajnu i takvo misti no iskustvo prenijeti. Štoviše, kako grješnik poput mene može svjedo iti Božjim ljudima po cijelome svijetu i prenositi im ono što sam vidio i uo i što me on zadužio da u inim? Naravno, nisam znao da e mi Duh Sveti biti vodi i u itelj u toj po etnoj fazi moga duhovnog oblikovanja. To u shvatiti kasnije. Sada znam da bez pomo i Duha Svetoga ne bih imao o emu pri ati. Jedino što se od mene zahtijevalo bilo je da budem vjeran Bogu, da molim, da itam rije Božju i da kasnije svjedo im. Bog je obe ao da e se izražavati prirodnim ovozemaljskim sredstvima, koriste i se mojim jezikom, simbolima i na inom pri anja. Do sada sam svjedo io u brojnim zemljama. Pouzdao sam se u Božje obe anje i dopustio Mu da oblikuje teme i rije i te da On odabere i mjesta i primatelje Svojih poruka. Tako sam pripremu svakoga govora prepustio Njemu. Ispunjavat u misiju koju mi je povjerio koliko god On to bude želio, unato svim zaprekama (zdravlju, duhovnoj borbi itd.) koje bi se mogle pojaviti preda mnom. Teme kojih sam se dotaknuo u ovoj knjizi (kroz svoje svjedo anstvo) po opsegu su bezgrani ne. Znanje božanske teologije jest beskrajan dar, ve i od svega stvorenog. Svi an eli, duše i bi a što žive na podru ju života, žive u vje nom stremljenju prema nepresušnom izvoru Stvoritelja. Tako putovanje prema Bogu nikada ne završava. Spoznaja o Njemu ispunja dušu beskrajnom miloš u, radoš u i že i. Biti prožet Božjom ljubavi, s duhovnom gladi koja s vremenom postaje sve uzvišenija, ve a od svega svjetovnog, zna i biti duša koja ezne za Bogom i sve ve im zajedništvom s Njim. Kakav je to golem blagoslov biti vjeran Bogu, koji je beskrajno dobar i milosrdan! Ne bi li to trebala biti naša najve a utjeha? Bog, naša vjerna i doživotna potpora, želi nas izbaviti iz grijeha kako bismo potpuno iskusili uda koja nam je pripravio u Kraljevstvu Svjetlosti. Stoga On poziva svoje voljeno dijete da kro i kroz život sa zdravim duhovnim "ra unovodstvom", potpuno iskreno pred Božanskim sudcem - Njegovim Sinom, Našim Gospodinom Isusom Kristom. Svjedo im da je Bog živ u Svetome Trojstvu - Ocu, Sinu i Duhu Svetome, da djeluje u našemu životu te da je uvijek spreman izbaviti našu dušu iz prognanstva i uzdi i nas u Svoje Nebesko Kraljevstvo. Isusova je milost beskraj na. On nam oprašta grijehe i Njegovu Kraljevstvu nema kraja. Tako er svjedo im da postoji avao. Kao an eosko bi e koje se odvojilo od Boga, on je neprijatelj naše duše, kralj hijerarhije pakla, koja nema budu nosti. On neumorno vreba, spreman u initi sve što je u njegovoj mo i kako bi š epao i uspavane i gor1jive duše za svoje kraljevstvo, kraljevstvo lišeno svake radosti i mira. Istodobno svjedo im da je Isus ve pobijedio avla i da taj neprijatelj naše duše ne e imati nikakvu mo ni nad kim od nas tko vjeruje u Isusa Krista kao Našega Spasitelja i Otkupitelja. No, onaj tko živi u smrtnome grijehu (kao što sam ja živio u trenutku kada sam se pojavio pred Bogom) jest rob avla i u neposrednoj je opasnosti od vje ne propasti. Svjedo im da sam izbavljen iz tame i da ne u nikada mijenjati blaga ovoga svijeta za pravo blago - Isusa - kojega sam pronašao i kojega nosim u srcu. Nastavit u svojim životom svjedo iti svijetu kamo god me Gospodin odvede, sve do dana kada me opet pozove k Sebi. Molim Duha Svetoga, koji me naveo da napišem ovu knjigu, da blagoslovi one koji je budu itali i da im podari ljubav i otvoreno srce. Molim Duha Svetoga da svakoj duši povrati njezino isto "ra unovodstvo" kako bi bila svjedok svjetlosti i nasljedovala kraljevstvo koje se ve nalazi u njoj i koje joj je dano te kako bi svjedo ila da je Isus njezin Kralj i njezin Bog. Dragi itatelji, neka vas uvijek prati Božji blagoslov. Neka vas Gospodin sa uva u svjetlosti, neka se smiluje vama i svima vašima i neka vam dopusti da budete plodonosni apostoli Njegova Kraljevstva, da svima prenosite vijest o tome da je Isus Krist Naš Bog. 54
55
