IVANA
GALIĆ
RADIESTEZIJA ZAŠTITA OD ŠTETNIH ZRAČENJA
© Založba Mladinska knjiga, 1990.
ZALOŽBA MLADINSKA KNJIGA LJUBLJANA - ZAGREB
Mom dragom suprugu, koji je u najtežim trenucima imao toliko razumijevanja i koji je pridonio neizmjerno mnogo za moj spas, premda je i njemu bila potrebna pomoć. Bez njego velike žrtve, bez njegova razumijevanja i ljubavi ne bi bilo mene, niti ove knjige.
^
A
Hl
Uspomeni
na ing.
utemeljitelja Stanka
naše
Jurdanu
radiestezije
Predgovor
Svaka generacija misli za sebe da je sretnija nego što su bile p r e t h o d n e i da se nikada nije živjelo tako ugodno i lagodno kao danas. Doista, blagodati koje nas okružuju nisu bile dostupne nijednoj nama poznatoj prethodnici visoko civilizira nog svijeta. Mogućnosti uživanja života nisu nikad bile tako široke, raznovrsne i prihvatljive za sve slojeve. Sve nas to uljuljkuje u općenitom uvjerenju da smo mi zapravo sretna i izabrana generacija. Nitko nas ne može prekinuti u slatkom snatrenju da smo živeći upravo u ovo naše doba zapravo izvukli glavni životni zgoditak. Je li doista baš t a k o ? Nisu li možda naši prethodnici bili sretniji i bez ovih današnjih tekovina civilizacije? Nije li njihov smiren život, čist zrak, prirodna h r a n a , bistre vode p o t o k a , rijeka i jezera, kristalno čisto m o r e - nije li sve to bilo ipak vrednije i ljepše od svega za što držimo da čini smisao m o d e r n o g života? U n u t a r toga ružičastog oblaka napretka i sreće, krilo se m r a č n o naličje opasnosti civilizacijskog booma tehničkih dostig nuća. Tu je opasnost prva uočila i s njome se uhvatila u koštac radiestezija. U potrazi za spasom i pomoći, ljudi su se sve više okretali radiesteziji. To je u posljednjih pet godina dovelo do prave najezde radiestezista. Postavlja se pitanje odakle najednom toliko ljudi koji posjeduju osjetljivost za bavljenje radiestezij o m . Tu su prije svega oni koji su otprije imali tu sposobnost, ali je nisu imali gdje provjeriti, a dobrim su se dijelom i ustručavali, jer je tako reći do jučer bavljenje radiestczijom s m a t r a n o opsjenarstvom. S druge strane, uslijed sve većih izvora štetnih zračenja, ljudski se organizam sam branio, čime se pojačavala osjetljivost i mnogima se najednom počeo u ruci vrtjeti prsten, ključ, lančić s privjeskom, visak, a rijetkima i rašlje. 9
To je stvorilo privid da je radiestezija proizvod našega d o b a , što je naravno pogrešno. Pod svojim najstarijim nazivom - rašljarstvo - ona je poznata o t k a d a postoji čovječanstvo. Narod je od davnine čudesni račvasti prut koji se u r u k a m a nekih ljudi zagonetno o k r e t a o , nazivao vilinim ili vilinskim rašljama, prema ženskom liku iz bajki - vili, koja vrlo spretno rukuje čarobnim štapićem. U nas ponegdje nazivaju rašlje još i smotuljama, jer se u rukama rašljara vrte. motaju. I u drugih n a r o d a postoje različiti nazivi za rašlje, a i za ljude u čijim se rukama one pokreću. Ti nazivi ujedno ukazuju na svojstva rašalja i na ono što se pomoću njih može otkriti. U Švicarskoj su rašljari Brunnenschmeckeri, tj. izvoro- ili bunaroljupci. U Njemačkoj su oni Rutengdngeri (prutonoše ili šibohodi) i Rutenschlđgeri (prutotrzači), dok se rašlje nazivaju čarobnim (Zauberruic). rašljama želja (Wiin.se/ielrute) ili sreće (Gliickni/c). a i smotuljama kao u nas (Wickelrode). U Francuza su rašlje dobile uzvišeniji naziv: baguette divine ou divinatoire božji ili proročanski štapić. Talijanima se taj čarobni prut čini svjetlucajućim, jer noću rašlje prilikom nailaska na ozračeno područje znaju često zaiskriti, pa ga nazivaju verga lucente Irepidente. Stari su ih Rimljani, najvrsniji rašljari, različito nazivali: virga aquascopia sen me talio, sen aurifera, dakle vodo-, metalo- ili zlatogledni štapić, a nadjenuti su im i naziv virga mercuralis, prema zlatnom štapiću boga M e r k u r a , simbolu novca i bogatstva. Rašljarstvo se još naziva i r a b d o m a n t i j o m , prema grčkom rhabdes (šiba, prut) i manleia (proricanje, otkrivanje), dakle otkrivanje p o m o ć u šibe. N e k a k o učenije i ozbiljnije nego rašljarstvo zvuči naziv radiestezija. Smislili su ga Francuzi, koji se proučavanjem rašljarstva bave o d a v n o i vrlo uspješno, pa su prema svojstvima rašljara stvorili kovanicu radiesthesie, spojivši latinsku riječ radius (palica, prutić) i grčku aist/iesies (osjetljivost, opažanje), dakle osjetljiva palica ili prutić koji nešto opaža. Često dolazi do brkanja pojmova rabdomantija (rašljar stvo) i radomanija (liječenje r u k a m a , iscjeliteljstvo), k a o što se i radiestezija nerijetko pogrešno naziva radioestezijom, a tako je, sasvim pogrešno, naziva i nova enciklopedija Jugoslaven skog leksikografskog zavoda. 10
Biblijska legenda govori da je p r a o t a c A d a m prilikom izgona iz raja n a v o d n o otrgnuo rašlje s drveta života i donio ih na Zemlju. Kasnije susrećemo taj čudesni štapić u Izraelu, gdje zakonodavac Moj sije najprije njime razdvaja Crveno m o r e , a zatim pronalazi vodu u pustinji. I rimski pjesnici spominju čarobni štap kojim se spašavaju duše iz pakla, a u nekim se djelima spominju slučajevi kojima su autori o s o b n o prisustvovali i vidjeli gdje je pomoću račvaste palmine grančice p r o n a đ e n a voda. Rimljani su uopće bili majstori u pronalaženju prvenstveno toplih podzemnih voda. Mora da su imali poseban osjećaj kojim su razlikovali tople od hladnih podzemnih tokova. Od starih Rimljana do danas malo se toga u radiesteziji promijenilo. Pronalazili su se i nadalje podzemni vodeni tokovi i rudna ležišta, ali nitko te signale nije dovodio u vezu s ljudskim zdravljem. U rasponu od Adamovih palminih rašlji do starih Rimljana i mnogo stoljeća poslije njih, nešto novo, e p o h a l n o , što se našlo na razmeđu tradicionalnoga rašljarstva i m o d e r n e radiestezije, a vrijednost čega je tek danas u potpunosti utvrđena, dogodilo se tek potkraj 18. stoljeća. T a d a se, n a i m e , pojavio njemački liječnik Franz A n t o n Friedrich Mesmer. R o đ e n 23. svibnja 1734. u Iznangu na Bodensee kao sin lovočuvara, Mesmer se uspio redovito školovati i završiti studij teologije, filozofije i medicine. K a o liječnik okuplja bogatu klijentelu, ženi se imućnom udovicom, stječe velik društveni ugled i u svom raskošnom bečkom d o m u ugošćuje najmoćnije ljude onoga d o b a , a od umjetnika Glucka, H a y d n a i mladoga M o z a r t a , kojemu čak upriličuje praizvedbu njegove prve opere* Lagodan život u obilju i užicima vjerojatno bi se n e o m e tano nastavio da se u Mesmerov život nije upleo dvorski astronom Maksimilijan Hell. On je svom prijatelju Mesmeru ispripovjedio čudnu zgodu s nekim engleskim putnikom koji se z a t e k a o u Beču i zamolio Hella za p o m o ć . Imao je teški želučani katar i umjesto da potraži liječnika, došao je astro nomu zamolivši ga da mu posudi jaki magnet. Na Hellovo čuđenje, bolesnik je, boraveći kod njega nekoliko d a n a , redo vito stavljao magnet na bolno mjesto. Bolovi su postepeno
//
jenjavali, dok nisu p o t p u n o nestali i putnik se, pun zahvalnosti, mogao mirno vratiti u Englesku. M e s m e r a se ova priča neobično dojmila i on odluči iskušati magnetsku terapiju na svojim pacijentima. Postiže izvanredne rezultate. Zatim umjesto jednoga počinje provoditi terapiju s dva m a g n e t a , postavljajući ih o k o bolnoga mjesta j e d a n nasu prot d r u g o m e . Korak dalje bila je voda u kojoj se o t a p a o magnetit. Ta se voda pila i u njoj se kupalo. Rezultati su opet neočekivano dobri. Zatim dolazi na red magnetiziranje svega što okružuje čovjeka i što on dodiruje. Sljedeća M e s m e r o v a razvojna faza jest konstruiranje naprave nazvane baquet, niz boca s magnetiziranom v o d o m , spojenih čeličnim šipkama za koje su se bolesnici držali i time uspostavljali magnetsku ravnotežu u organizmu.
skog naboja organizma i da je mesmerizam zapravo n e k a vrst pražnjenja. Sposobnosti radiestezista ovise u prvom redu o njegovu magnetizmu. M e s m e r u svoje doba nije toga mogao biti svjestan, a nisu to do pojave ove knjige bili svjesni ni svi radiestezisti zajedno u protekla dva stoljeća. N a k o n a n a t e m e »mesmerizma«, sve se u radiesteziji odvija u poznatim okvirima. Nešto se novo zbiva samo u doba ratova. Prvi su se primjeni radiestezije u ratne svrhe dosjetili Nijemci. Još u doba prusko-francuskog rata potkraj prošloga stoljeća, postojali su u pruskoj armiji posebni odredi rašljara, kojima je zadatak bio da otkrivaju p o d z e m n e vode koje teku p r e m a opkoljenome Parizu te da iskopaju do njih j a m e i prekinu im tok, k a k o bi nestašici h r a n e dodali i pomanjkanje vode u bunarima i tako prisilili Pariz na predaju. U t o m e , m e đ u t i m , nisu uspjeli, jer je Pariz imao obilje vode i bez bunara.
M e s m e r je u m e đ u v r e m e n u došao do neočekivanog otkri ća. Primijetio je da njegove magnetske k u r e , koje su po njemu nazvane »mesmerizmom«, imaju djelovanje samo o n d a kad ih on provodi. To znači da je taj magnetizam bio u s a m o m Mesmeru i tu leži tajna njegove iscjeliteljske moći. O n o g a časa kad je objavio to svoje otkriće, potpisao je sebi smrtnu osudu. Svi liječnici, spretni poduzetnici, opsjenari, prevaranti i šarlata ni, ustali su listom protiv M e s m e r a , jer primjena m a g n e t a , magnetizirane vode i svih ostalih srodnih pomagala predstav ljala je za njih zlatni rudnik, bez obzira na rezultate liječenja. N o , onoga časa kad je Mesmer objavio da je magnetski naboj zapravo u njemu, a ne u m a g n e t i m a , vodi i famoznom baquetu, cijeli veliki projekt pao je u vodu, jer nitko nije želio terapiju koja je vezana uz o d r e đ e n u osobu, bez koje terapija n e m a p o t r e b a n učinak. Unatoč moćnim zaštitnicima, bilo je m n o g o onih koji su mu radili o glavi, pa je m o r a o bježati da spasi goli život. U m r o je 5. ožujka 1815. u Meersburgu nedaleko r o d n o g Iznanga.
U zbivanjima o k o radiestezije između dvaju ratova, za nas je značajna činjenica da je glavni grad Hrvatske Z a g r e b postao kolijevkom jugoslavenske radiestezije. Ovdje je godine 1934. objavljena prva knjiga o rašljarstvu iz p e r a profesora agrono mije Mije Filipovića »O vilinim rašljama«. Nešto kasnije na zagrebačkom Tehničkom fakultetu profesor Josip Ivančić prvi je sa znanstvene k a t e d r e , bez ikakva ustezanja, uputio studente građevinsko-arhitektonskog odjela u postojanje podzemnih voda i njihovo istraživanje pomoću rašlji, te im preporučio da prouče Filipovićevo djelo.
Poslije svestrano radiestezijski nadarenih i poduzetnih Rimljana, Franz M e s m e r predstavlja prvi veliki korak u na pretku radiestezije. On nije bio ni svjestan toga da je svojom pojavom navijestio nešto što će radiestezija otkriti tek punih dvije stotine dvadeset pet godina kasnije, kada će Ivana Galić doći do spoznaje da bit radiestezijske moći leži u silini magnet*
Poslije drugog svjetskog rata pojavio se u Z a g r e b u i prvi naš učitelj rašljarstva, A n t o C r n o l a t a c , a znameniti Rudolf Ž i h e r izdat će svoju abecedu radiestezije »Rašlje vilinske« (1963). Sve će t o , m e đ u t i m , i dalje biti tapkanje u mjestu, prepričavanje, raščlanjivanje i sistematiziranje već viđenog, iskušanog i znanog.
12
13
Prvi svjetski rat bio je, što se radiestezije tiče, opet u znaku Nijemaca. Odredi rašljara tražili su najpogodnija crpilišta podzemnih voda i time određivali gdje će se podići poljske bolnice, vojni logori i si. T i m e su se bavili svi sposobni rašljari, od običnih vojnika do najviših oficira. Pa i sam car Wilhelm zanimao se za radiesteziju i za vrijeme inspekcije bojišta h o d a o po terenu s rašljama.
Golemi rađiestezijski most počivat će sve do godine 1952. samo na dvama čvrstim nosačima: rimskom rašljarstvu i Mesmerovu magnetizmu. Sve između toga bit će tek puko ponav ljanje poznatih dostignuća. Nov međaš u radiesteziji i treći, granitni nosač mosta postavit će Zagrepčanin Stanko J u r d a n a , začetnik novog pri stupa radiesteziji, čovjek koji je radiesteziju uveo u naše domove, koji je svojim iznimnim sposobnostima spasio tisuće i tisuće ljudi od neizbježna stradanja i čije ime danas predstavlja u nas sinonim za radiesteziju. J u r d a n a bijaše sve do smrti najsposobniji rašljar našega podneblja, neizmjerno osjetljiv, stručno obrazovan i nadasve častan i pošten. 1 kao takav ostat će trajnom kulom svjetiljom našega radiestezijskog doba, gigantom koji se krvavo probijao trnovitim putem do priznanja i utro stazu neviđenom zamahu radiestezije. U radiesteziju ga je uveo već spomenuti A n t o Crnolatac. O t a d a se punih trideset godina, doslovce do posljednjega dana života, intenzivno bavio proučavanjem fenomena radiestezije. Otkrio j e , proučio i definirao sve p o d z e m n e vode koje presije caju Z a g r e b i duž svojih tokova ugrožavaju zdravlje stanovniš tva. Njegove rašlje i visak nepogrešivo su otkrivali štetna zračenja i upozoravali ljude na opasnost. J u r d a n a je bio prvi koji je s podzemnih voda prešao na otkrivanje drugih izvora štetnih zračenja. On je prvi upozorio da elektrotehnički uređaji kojima smo se počeli okruživati djeluju pogubno na okoliš. Prvi je utvrdio da su mnoge p r o m e t n e nesreće što se događaju uvijek na istim predjelima posljedica geopatogenih zračenja. Prvi je digao glas protiv pogubnih radioaktivnih g r o m o b r a n a . Da su ga o d m a h poslušali, tisuće obitelji ne bi bile zavijene u crno. Inženjer J u r d a n a prvi je radiesteziju približio medicini i dokazao da bi ona mogla postati nadasve korisnom pomoćni com znanosti.
Stanko Jurdana rodio se u Zagrebu 13. studenoga 1912, u m r o je 20. kolovoza 1981. u Z a g r e b u . Ostavio je svoje pisano životno djelo »Rašlje i visak života« koje je doživjelo nekoliko izdanja. Ali je ostavio i velebno nepisano djelo: uzvisio je radiesteziju do alternativne znanstvene discipline vrijedne sva koga štovanja, odlučno i trajno strgnuvši s nje vjekovnu nezasluženu etiketu šarlatanstva. 1 da na kraju parafraziramo mišljenje književnih znalaca o Gogolju: Sve što je danas vrijedno u našoj radiesteziji izišlo je ispod Jurdaninih rašlji i viska života! Četvrti i najčvršći stup mosta ne samo jugoslavenske nego i radiestezije uopće, predstavlja Ivana Galić. Njezina me pojava podsjeća na proročanstvo Francuskinje Marguerite Wolf, koja je godine 1920. izjavila da se rodio novi Mesija i da će ta osoba povesti kasnije, sasvim n e n a d a n o , narode p r e m a miru i sreći. A k o je radiestezija očekivala svoga Mesiju, onda ga je i dočekala. Mislim da Ivana Galić (rođena 1920. g.) pripada n e k o m drugom d o b u ; ona je Tesla radiestezije, j e r njezina otkrića idu u red iznašašća bez kojih m o d e r a n čovjek, u doba visoke tehnologije i nezamislivih tehničkih dostignuća, neće moći opstati. Njezina su otkrića genijalna, epohalna. Ivana Galić je žena 21. stoljeća. Njezino će djelo nadživjeti naše pokoljenje. Kad pročitate ovu knjigu, doći ćete do zaključka da ste zakoračili u novi svijet, u svijet ostvarenja donedavnih fantastič nih snova, u svijet koji nam donosi nadu u spas od zala m o d e r n o g a doba, u svijet vedrije i mirnije budućnosti. Pavao
Stanko J u r d a n a otkrio je i osposobio velik broj kasnije vrlo istaknutih naših radiestezista. Njegovom najvećom zaslu gom i otkrićem držim onaj t r e n u t a k , kad je pregledavajući Ivanu Galić otkrio njezine izvanredne radiestezijske sposobno sti i doveo je na put koji će o n a u nepunih pet godina posuti samim biserima nevjerojatnih i spasonosnih otkrića. 14
15
Cindrić
Umjesto uvoda
Do prije godinu, dvije nisam ni pomišljala na to da pišem knjigu o svome radu. Najveći dio svog života posvetila sam i podredila radiesteziji u kojoj sam našla spas, i to mi je bilo sasvim dovoljno. Svakodnevna istraživanja, nova otkrića do kojih me dovodi moja upornost i neki unutarnji poticaj, predosjećaj da uvijek krenem pravim p u t e m , pripremanja za predavanja na radiestezijskim tečajevima, savjeti novim radiestezistima, pružanje pomoći prijateljima i znancima u otklanja nju aaj razlici tij ih tegoba, sve me to zaokupljalo, veselilo i ispunjavalo mi d a n e . M e đ u t i m , u p o r n o nagovaranje mnogih radiestezista i sluša telja mojih predavanja da svoje misli stavim na papir, da izdam bar skripta, ako već ne priručnik ili knjigu, potaknulo me na razmišljanje. I još nešto. Primijetila sam da u mnogim knjigama o radiesteziji ima mnogo netočnosti, proizvoljnosti i nedoreče nosti. Osim toga o mojim otkrićima nitko nije imao pojma dok ih nisam iznijela na predavanjima. Sada se ta otkrića, u prvome redu pražnjenje, usvajaju i potpisuju kao tuđa iznašašća bez ikakvih obzira i s p o t p u n i m prešućivanjem, da ne kažem ignoriranjem, mog imena i rada. Z b o g toga sam odlučila izdati ovu knjigu u kojoj opisujem svoj put do radiestezije i spas koji sam našla u radiesteziji, svoj rad i otkrića koja prije mene nisu bila n i k o m e poznata. U knjizi govorim 0 svom načinu rada u radiesteziji i dajem p o d r o b n e upute svima koji se žele posvetiti t o m e radu, kako bi mogli doći do što boljih rezultata. Nesebično opisujem kako sam došla do rezultata svojih ispitivanja na različitim područjima. Do svih rezultata i otkrića došla sam isključivo kao radiestezist. Kod m e n e ne postoje nikakve pretpostavke, filozofiranje i teoretiziranje, sve se temelji na praksi, na k o n k r e t n o m radu i ispitivanjima. Nisam se koristila niti se koristim stručnom literaturom. Nisam se 19
savjetovala niti se savjetujem sa stručnim osobama iz područja koja istražujem. Sva su moja p o m a g a l a : radiestezijska osjetlji vost i sposobnost, provjereni visak, kutomjer, olovka i d o b r o polarizirani papir. Sposobnom radiestezistu nije p o t r e b n o ništa drugo, jer mu sva ostala pomagala, uključujući i tuđe savjete, mogu samo smetati i odvesti ga na pogrešan put. Sve što sam postigla i otkrila zahvaljujem isključivo vlastitoj sposobnosti, velikoj koncentraciji i u p o r n o m radu na tom području. Sva se moja istraživanja temelje na radiesteziji, teleradiesteziji i men talnoj radiesteziji.
Uglavnom se upire prstom u radiesteziste. Radiestezisti koji su svjesni svojih mogućnosti i sposobnosti, koji rade pošteno, nemaju se čega bojati. S a m o šarlatani i nesposobnjaci mistificiraju radiesteziju. Sve što ja radim uvjerljivo je i može se provjeriti. A k o n e t k o ima tegobe i ja ih pomoću pražnjenja ili zaštite uspijem znatno ublažili ili otkloniti, onda je to mjerljivo i može izdržati svaku provjeru.
Prije nego što sam se počela baviti radiestezijom nisam ni pomišljala da nevolja koja snađe čovjeka može imati neizrecivo pozitivno djelovanje. Nevolja koja je m e n e bila snašla, iz temelja je promijenila moj način života, rada, razmišljanja i otvorila mi sasvim nove poglede na svijet koji me okružuje. U borbi za svoj život i zdravlje u j e d n o m sam trenutku došla do zaključka da je djelovanje štetnih zračenja na organi zam uzrok svim mojim t e g o b a m a . Nevolja me nagnala da se pokušam obraniti od toga zla. U toj grčevitoj borbi za svoj spas došla sam do otkrivanja načina izbacivanja štetne energije iz organizma i do zaštite od svih štetnih zračenja. To moje otkriće, u to sam d u b o k o uvjerena, presudno je kod primjene radiestezije u očuvanju ljudskoga zdravlja. Pronalaženje uzroka zdravstvenih tegoba mora uvijek prethoditi liječenju. Zanimljivo je da u svojim ispitivanjima uvijek osjetim k a k o i na koji način moram raditi. To moje osebujno osjetilo otkrilo mi je vodu kao sredstvo za pražnjenje, upozorilo me na slamnati p o d m e t a č , zaštitu od svih štetnih zračenja, navelo me da provjerim što se događa sa signalima podzemnih tokova vode kada se nađu pod utjecajem vanjskih signala, gurnulo me u snijeg - m e n e koja nisam nikada voljela zimu, snijeg, hladnoću - da ispitam kako snježne padavine djeluju na štetna zračenja. Kao radiestezist već sam godinama izložena različitim kritikama, što ne mimoilazi ni ostale radiesteziste. Najčešće se postavlja pitanje je li fenomen radiestezije znanstveno dokazan. Takav me pristup radiesteziji mnogo puta onemogućio da svoja dostignuća i rezultate ispitivanja iznesem pred širu javnost. 20
21
Projekcije prošlosti
Bavljenje radiestezijom počelo mi je otvarati nove vidike, ne samo u pogledu trenutačnih zbivanja o k o mene nego su mi se sve češće nametala sjećanja na prošlost, kad sam doživljavala stvari koje u o n o doba nisam mogla sebi objasniti. Sjedeći j e d n e rane jeseni u vrtu za stolom koji je bio dijelom obasjan suncem, a dijelom u sjeni, palo mi je na stol nekoliko lovorovih listova. Uzela sam visak i počela provjeravati lišće. Lovorovi listovi u sjeni imali su sasvim suprotan polaritet od onih na suncu. Prešla sam tada na svoju ruku. U hladu je ruka imala posve drugačiji polaritet nego na suncu. Kako se na stolu nalazila i uložnica za naočale, stavila sam je na sunce i p o t o m u sjenu. Polaritet uložnice nije se ni u j e d n o m slučaju promije nio. Po t o m e sam zaključila da je promjena polariteta svoj stvena samo živim bićima i biljkama. To me podsjetilo na davno razdoblje kad sam imala velike teškoće u organizmu. Liječnici su mi preporučili da bolesni dio tijela izlažem suncu, i to u prijepodnevnim satima kad zrake padaju ukoso. O d m a h sam se osjećala bolje. Zaključujući po promjeni koju sam provjerila na ruci, mora da je onda na suncu organizmu bio vraćen pravi polaritet i to je urodilo pobolj-šanjem zdravstvenog stanja. Sjećam se i t r e n u t a k a kad sam bila izložena djelovanju rentgena ili prilikom uzimanja elektrokardiograma. Uvijek sam osjetila peckanje na koži i nekakvo čudno strujanje u tijelu. Neki liječnici su se trudili da me uvjere k a k o je to apsolutno n e m o g u ć e , ali ja sam djelovanje tih aparata ipak osjetila. To prisjećanje na prošlost vratilo me i u razdoblje kada sam živjela izvan Zagreba. U zagrebačkom sam se stanu uvijek osjećala vrlo loše. Čim bih otišla n e k a m o na p u t , tegobe su nestajale. N a k o n povratka, samo što bi prošlo desetak dana, moje su patnje opet počinjale. Znala sam da u p o d r u m te kuće prodire p o d z e m n a voda, ali nisam znala, niti sam uopće slutila da bi p o d z e m n a voda mogla štetno djelovati na organizam. 25
Kad se tako, zahvaljujući bavljenju radiestezijom i otkriva nju novih spoznaja, moj životni film počne vrtjeti unatrag, onda mi se mnogi prizori javljaju u sasvim drugačijem svjetlu. U bolnici, na primjer, kod m e n e su mnogi lijekovi, za druge pacijente bez ikakvih reakcija, uzrokovali velike tegobe, dok su opet neki medikamenti, što su ih drugi morali uzimati pod strogim liječničkim nadzorom, kod mene imali samo pozitivan učinak. Vraća mi se i prizor k a k o sam neko vrijeme nakon uspješne operacije p o n o v n o počela osjećati smetnje na istom, o p e r i r a n o m mjestu. T a d a sam baš upoznala inženjera J u r d a n u koji me pregledao p o m o ć u viska i zaključio da kod m e n e ne postoji ništa što bi zahtijevalo liječničku intervenciju, p r e m d a su mi na pregledu u bolnici rekli da ću morati opet »pod nož«. U n a t o č utješnoj tvrdnji Stanka J u r đ a n e da nema nikakve opasnosti i da je to samo prolazna smetnja, ja mu nisam povjerovala (nisam onda ni znala što je to radiestezija), nego sam u zakazani dan otišla u bolnicu. Kad su me počeli pripremati za operaciju i obavili još j e d a n detaljan pregled, utvrdilo se da je anomalija, primijećena kod prvog pregleda, u m e đ u v r e m e n u nestala.
postajem nervozna. Kasnije sam, d a k a k o , otkrila uzroke. I jedan trg u gradu još uvijek izbjegavam, jer se na njemu osjećam nesigurno i nelagodno. I tu mi je uzrok poznat. Isto tako postoji tekstilna trgovina u kojoj sam posljednjih deset ljeća uvijek iznova pokušavala nešto kupiti, ali bih, kao što se kaže, prije izašla nego što sam ušla, jer mi tu već n a k o n nekoliko minuta postaje m u č n o . O n d a sam držala da je to zbog kemikalija kojima je obrađivan tekstil, a danas z n a d e m pravi uzrok. Ta vraćanja u prošlost pomogla su mi da razriješim mnoge nedoumice što sam ih nosila sa sobom iz proteklih v r e m e n a , a pomogla su mi i da na takvim k o n k r e t n i m slučajevima provje rim svoje pretpostavke i sposobnosti.
Sve ovakve projekcije prošlosti, koje su se počele pojavlji vati otkad se bavim radiestezijom, ponukale su me da pođem svojim tragovima i provjerim mjesta gdje sam se loše osjećala ili doživljavala čudne stvari. T a k o sam došla do otkrića uzroka svojim tegobama u rodnoj kući. Ne samo kuća, nego je cijeli taj kraj bio izložen štetnom djelovanju brojnih podzemnih tokova vode i elektrotehničkih uređaja. Nadalje, otkrila sam zašto je moj otac ubrzo nakon rekonstrukcije ulice u kojoj je živio, naglo počeo pobolijevati i dobio karcinom bronhija. Uzrok su t o m e bili novi uređaji ugrađeni u rekonstruiranu ulicu, osobito plinovod postavljen uz nadsvodeni potok, j e r je to izazivalo jaka zračenja. To j e , n a p o k o n , potvrđeno i činjeni com da su godinu dana kasnije sve te instalacije morale biti promijenjene, j e r su cijevi postale porozne i propuštale su plin, što je dovelo i do opasnih eksplozija. Vratila sam se i mjestima gdje sam se vrlo loše osjećala. Kod mnogih prijatelja se znalo na kojim mjestima u stanu ne smijem sjeđjeti, jer o d m a h 26
27
Zdravstvene tegobe
N a k o n zdravstvenih tegoba koje sam imala negdje šezdese tih godina, nastupilo je razdoblje smirivanja, prestanka mojih dotadašnjih patnji i n e k o sam vrijeme relativno mirno živjela. M e đ u t i m , negdje o k o 1979. godine ponovno sam primije tila da se u m e n e počinje uvlačiti nekakav nemir. To sam osobito osjetila vrativši se s o d m o r a . Legla sam na onaj isti krevet u kojem sam poslije lošeg zdravstvenog razdoblja doživjela preobražaj i mir. Sada se organizam opet počeo protiv nečega buniti. Prešla sam na drugi ležaj i neko vrijeme bilo mi je lakše, ali to više nije bio d u b o k , zdrav san. U to doba svi smo već znali za J u r d a n u , koji je inače bio uredski kolega i prijatelj moga supruga. Zamolili smo ga da nam pregleda stan. P r o n a š a o je podzemni tok vode, ali na mjestu gdje sam se tek p o v r e m e n o zadržavala. T o , dakle, nije m o g a o biti uzrok mom nemiru i slabom snu. Televizor t a k o đ e r nije bio »krivac« tegobama, jer je J u r d a n a prilikom pregleda stana utvrdio da je zračenje televizora, s obzirom na njegovu tadašnju polarizaciju, usmjereno prema prostoru gdje nitko ne boravi. Moje su tegobe postajale sve izrazitije. Očitovale su se u nemiru, nesanici, iznenadnom buđenju bez ikakva povoda, nelagodnom osjećaju u cijelom tijelu, znojenju i si. Te su se tegobe pojavljivale isprekidano, pojavile bi se iznenada, zatim bi se smirile ili sasvim nestale, a onda opet neočekivano nahrupile još većom žestinom. Kad bih u toku d a n a legla da se o d m o r i m , osjećala sam neizdrživu hladnoću i nikako se nisam uspijevala ugrijati. Stavljala sam pod sebe i na sebe po nekoliko pokrivača, ali sam se u n a t o č svemu osjećala kao da ležim na santi leda. D a n a s mi je jasno zašto su se u toku vremena moje tegobe mijenjale, odnosno s v r e m e n o m sam postajala sve osjetljivija. Moj se organizam borio protiv zračenja kojima sam bila 31
izložena i time je postajao sve osjetljiviji, tako da su moje tegobe rasle. D o k sam proživljavala ove teške dane i moga je supruga zadesilo zlo, pretrpio je infarkt. Nismo to onda uopće povezivali s uzrokom mojih tegoba, niti s mjestom stanovanja. Tek kasnije, kad sam već bila d o b r o upoznala radiesteziju i u našem nekadašnjem stanu otkrila izvore zračenja, počela sam opet razmišljati o proteklom vremenu. Moj muž je u o n o m stanu dobio infarkt. U bolnici se relativno brzo oporavio. Vrativši se kući, često je dobivao teške napadaje, uzimao je nitroglicerin, a nerijetko je završavao u bolnici. Z a č u d o , ondje bi mu se stanje tako brzo popravilo i E K G i s i i m k e nisu pokazivale nikakve anomalije, pa je mislio da bi sam mogao odšetati do kuće. No nedugo n a k o n povratka u stan, ponovno bi zaredali napadaji. T a k o je to potrajalo i s njim i sa m n o m sve dok nismo promijenili mjesto boravka, odnosno dok nisam uspjela otkriti pražnjenje i zaštitu. Moje su tegobe bile na kraju tako jake da sam dobivala učestale vrtoglavice i morala sam vrlo o p r e z n o i polako sjesti, lijegati i ustajati. M e đ u t i m , kad bih otišla u drugi dio stana, tegobe bi odmah nestale. Z n a č i , čim sam se maknula iz ozračenog područja, organizam se smirio. N a r a v n o , onda još nisam razmišljala na takav način. K a k o je moj suprug odlazio na pregled kardiologu, odlučila sam i ja poći. Imala sam sreću da sam naišla na liječnika, jedinoga od svih što su me pregledavali, koji je shvatio da su moje zdravstvene tegobe prouzrokovala elektromagnetska zra čenja. Ipak me je, za svaki slučaj, poslao na sve pretrage. Nalazi su bili u r e d n i , jedino se utvrdilo da čujem i one visoke t o n o v e , koje u pravilu ne bih više smjela čuti. Pregled cirkula cije u glavi p o k a z a o je da nije sve kako bi moralo biti, pa sam dobila tablete za poboljšanje cirkulacije. Ali mojoj vrtoglavici nisu uspjeli pronaći uzrok. Mislili su da će možda pojačana cirkulacija otkloniti vrtoglavicu. N o , kad sam popila samo pola tablete, manje nego što je bilo propisano, osjetila sam da su mi žile u glavi tako nabrekle kao da će popucati. Nazvala sam o d m a h liječnika i on mi je r e k a o da ne uzimam te tablete, j e r mi nisu p o t r e b n e . 32
N a k o n svih tih pregleda i terapije moje stanje se uopće nije promijenilo. Z a t o su m e , vrlo o p r e z n o da se ne uvrijedim, poslali psihijatru, koji je ujedno bio i radiestezist. Bio je vrlo ljubazan i zaista mi je posvetio p u n u pažnju, no pomoći ni ovdje nije bilo. Vidjela sam da mi medicina ne može pomoći i da spas m o r a m potražiti na drugoj strani. Nitko mi nije vjerovao da ja osjećam zračenje i čak znam uvijek točno odakle na o d r e đ e n o m e mjestu dolazi. A bila sam n e m o ć n a da bilo što protiv toga p o d u z m e m . Kad bih legla na mjesto koje se nalazilo u zoni zračenja, spavala bih n e k o vrijeme, a onda bih se naglo probudila i do j u t r a provela u nekakvom polusnu, čak bi se moglo reći da sam ležala b u d n a zatvorenih očiju, jer to više nije bio nikakav san. T a k o je to znalo trajati danima i danima. N a r a v n o , bila sam izmučena do krajnosti. Nasuprot t o m e , znalo" se dogoditi da neko vrijeme nisam mogla ustati, nisam se mogla probuditi i spavala bih često do podneva. To se događalo i mojoj kćeri. Spavajući na zračenju, njezin inače niski tlak je pao još niže, pa je bila kao ošamućena i jedva se budila. Prva p o m o ć koju sam sebi pokušala pružiti bilo je vađenje svih osigurača u stanu prije odlaska na počinak. Time sam samo donekle smanjila svoje tegobe, jer sam isključila tek strujne krugove u svome stanu, dok su iz ostalih stanova i dalje dopirala do m e n e zračenja njihovih strujnih krugova, gdje osigurači nisu bili isključeni. Za vrijeme onih naših neslavnih redukcija struje, kad sam očekivala znatno zdravstveno pobolj šanje, jer su o n d a svi strujni krugovi bili isključeni, ja sam osjećala još veća zračenja, i to od uređaja kojima su stanari sami proizvodili struju. Nadalje, primijetila sam da na m e n e štetno djeluje i telefoniranje u m o m e stanu. Kasnije sam otkrila koji je t o m e bio uzrok. Telefon j e , naime, bio loše uzemljen, dobio je uzemljenje zajedno s hladnjacima. N a k n a d n o sam utvrdila da je i cijela kuća bila nepropisno uzemljena. Z b o g toga je dolazilo do pojave indukcijske struje, koja me jednostavno izludjela. Kad sam o t o m e razgovarala sa stručnjacima, najprije su me bijelo gledali, a kad sam zahtijevala da nešto p o d u z m u , samo bi se okrenuli i otišli. 33
Najbolja potvrda o štetnim zračenjima u m o m e stanu bila su moja izbivanja iz Z a g r e b a . Kad bih n e k a m o otputovala, tegobe bi prestale, a čim bih se vratila u stan, sve se opet vraćalo kao i prije odlaska. Nelagodnost, nemir, znojenje, zimica, nesanica, pretjerano spavanje i si. Primijetila sam, m e đ u t i m , da me smiruje i da mi ublažava tegobe - ledeni napitak. U hladnjaku sam uvijek imala vodu ili kiselo mlijeko. Kad bih to n e p o s r e d n o prije spavanja popila, bilo mi je n e k a k o lakše. Kasnije,, kad sam se već uveliko bavila radiestezijom, proučila sam i fenomen hladne vode, a to u kasnijim poglav ljima i opisujem. U toku cijele te kalvarije, neshvaćena i prepuštena sama sebi, počela sam tražiti izlaz iz toga bezizlaznog labirinta. Pomoću prstena ovješenog o konac hodala sam po stanu i tražila izvore zračenja. Kad bih otkrila kakvo zračenja koje je dopiralo izvana, lijepila sam na ta mjesta po zidovima kovane novčiće ili metalne zatvarače od boca. A po podu sam izvore zračenja pokrivala bakrenim zdjelicama i tanjurićima. Takvih izvora zračenja bilo je u stanu m n o g o , pa je ubrzo sve bilo »okićeno« bakrenim p o s u d a m a , novčićima i zatvaračima od piva i mineralne vode. Za zaštitu od zračenja tehničkih dostig nuća širokog pojasa, ljepljivim sam papirom učvršćivala po zidovima pletače igle. Osobito sam pazila da sve utičnice u stanu budu prekrivene novčićima ili zatvaračima. Bilo je strašno i pogledati. Drugima se to moralo činiti kao da su došli u ludnicu, ali meni su ti metalni p r e d m e t i pomagali i ništa mi drugo nije bilo važno. U dnevnoj sobi sam čak stavila u o k o l o po zidovima aluminijske šipke, pa sam živjela u neke vrste Faradayevu kavezu. U takvim okolnostima nije, n a r a v n o , moglo biti ni govora 0 nekakvu društvenom životu. Izgubili smo prijatelje, prestali smo slaviti i m e n d a n e , r o đ e n d a n e , praznike. Živjeli smo kao u faraonskoj grobnici. Sve je bilo p o d r e đ e n o meni, jer drugog izbora nije bilo. Radilo se o mojem životu ili smrti, o grčevitoj 1 nezamislivo upornoj borbi, i tu više nije bilo mjesta ni za kakve obzire, ustupke, ma o k o m e da se radilo. Nije mi uopće bilo stalo što će tko misliti o meni. I baš to sažaljenje koje sam čitala u očima drugih, o n o njihovo snebivanje i zgražanje zbog 34
mojih p o s t u p a k a , sve mi je to dalo snagu da se borim, da svima dokažem kako nisam luda. I ta moja grčevita borba, ta moja nadnaravna snaga koja se stvarala u meni, sve me to odvelo na pravi put i mislim da bez toga ne bih nikada došla do spasonosnih otkrića. Ja p o t p u n o razumijem ljude koji su nas okruživali i koji su k nama zalazili. Vjerojatno bih i ja reagirala na isti način da sam kod nekoga vidjela o n o što su oni vidjeli kod m e n e . Jer me je, na primjer, smetalo i o n o što su naši posjetioci donosili na svojim cipelama. Z b o g toga sam kemijskim sredstvom natopila otirač pred vratima i oni koji su dolazili k nama morali su otirati obuću sve dotle dok ne bih osjetila da me o n o što su imali na cipelama više ne smeta. Stavljala sam se u njihov položaj i bila sam svjesna da bih reagirala isto kao oni da sam morala činiti to što su oni činili. Prestali su dolaziti k n a m a , kao što bih i ja učinila na njihovu mjestu. Možda je ta osama bila za mene pozitivna, ne možda, nego sigurno, jer me i prisutnost mnogih ljudi koji su k nama zalazili strašno smetala, bila sam, zapravo, sretna da više ne dolaze. Moja se osjetljivost gotovo iz d a n a u dan sve više pojačava la, a istovremeno se povećavala i količina štetnog zračenja uslijed prave navale tehničkih dostignuća kojima smo počeli pretrpavati naše stanove. Gomilali su se kućanski aparati, strojevi kućne radinosti, televizori, razglasi, krovovi su bili načičkani a n t e n a m a , pojavile su se amaterske radio-stanice, radio-telefoni, zvučne linije, videorekorderi, kozmetički aparati i stotine novih izvora štetnih zračenja, dakle aparata koji nekad nisu postojali. Za moju osjetljivost je to bilo katastrofalno. Ja više nisam imala kutka gdje bih mogla na miru sjedjeti, raditi, ležati. Bila je to prava najezda na moj već izmučeni organizam. Pomagala sam sebi kako sam znala i unijela. Budući da su se sa zračenjima uslijed novih tehničkih dostignuća mijenjale i moje reakcije, morala sam iznalaziti nove načine da te štetne utjecaje n e k a k o smanjim. T a k o mi se najednom počela u ustima pojavljivati slatka slina kad bih se našla u području štetnoga zračenja. Alkoholom i razrijeđenim d e t e r d ž e n t o m prala sam sve stvari s kojima sam dolazila u dodir: knjige, odjeću, cipele, novac, s p i s e . . . Možete zamisliti kako je to 35
izgledalo. Ali ja nisam odustajala od toga neugodnog zahtjeva, sve dok nisam osjetila da njihova obuća više ne zrači. Sjetila sam se tih neugodnih d a n a prilikom černobilske katastrofe. Radio je p o v r e m e n o objavljivao p r e p o r u k u da se prije ulaska u stan d o b r o dezinficira obuća i odjeća k a k o se ne bi u kuću unosile radioaktivne čestice koje su lebdjele u zraku i padale na zemlju. Bila sam ponosna da sam davno prije Černobila i sama otkrila takav način zaštite.
36
Vlastiti put do spasenja
N a k o n svega što sam u te posljednje četiri godine pretrpje la, tražeći na sve strane lijeka svojim nesnosnim tegobama, iskrsnula je nova spasonosna n a d a radiestezijska sekeija »Stanko Jurdana« Elektrotehničkog društva u Z a g r e b u . Bila sam uvjerena da ću medu brojnim uglednim stručnja cima naići na ljude koji će me shvatiti i pomoći mi da se smanji moja osjetljivost na štetne vanjske utjecaje. Nadala sam se da će sve moje smetnje n a p o k o n postati prošlost. Pogotovu što sam na predavanjima koja sam tu posjećivala, u svim primje rima uvijek prepoznavala svoje stanje. Nažalost, ni ovdje me nitko nije shvatio. Mislili su da pretjerujem, izmišljam, da je sve to što im govorim plod moje bolesne mašte, da fantaziram, da sebi samo umišljam. Borila sam se da im dokažem k a k o je sve što govorim istina. Odmahivali su r u k o m , slijegali r a m e n i m a , okretali mi leda, prekidali m e , došaptavali se i sažalno me pogledavali. Osjećala sam se tako bijedno, tako n e m o ć n o . M e đ u t i m , to neočekivano razočaranje, taj poraz me nije slomio. Naprotiv, donio mi je nekakvu čudesnu snagu, nov poticaj za borbu. Neki unutrašnji glas govorio mi j e : nemoj posustati, bori se, bori se za svoj život, jer ćeš time pomoći ne samo sebi nego i drugima. A k o uspiješ, spasit ćeš i o n e koji stradavaju i pate poput tebe. Bori se, Iva, bori se na život i smrt! Uplašila sam se tih velikih riječi što su počele navirati u mene i opsjedati moje misli. Sve se to zbivalo u doba kada sam već bila napustila stan u kojem više nisam mogla živjeti i preselila se svojoj kćeri. Sada su tek nastupile prave m u k e . U svom stanu, sama, mogla sam raditi što sam htjela, pomagati sebi kako sam znala i unijela. U novoj sredini to nije više bilo moguće činiti sasvim o t v o r e n o . P r e m d a se radilo o mojim najbližima, znala sam što 39
u potaji, sa strepnjom, misle o meni. Razumjela sam ih j e r bih vjerojatno i ja tako mislila da se radilo o nekom d r u g o m , a ne o meni. Kriomice, dok nikoga nije bilo kod kuće, istraživala sam štetna zračenja, provjeravala odakle dolaze i k a k o djeluju na mene. Moja osjetljivost rasla je iz d a n a u dan. D o š l o je t a k o daleko da bih dobila lupanje srca ako je jedaći pribor bio položen na papirnati ubrus, a čim bi tko uključio radio (osobito U K V ) ili televizor, morala sam otvoriti prozor, jer prostorija kao da je postajala premalena i ja bih se gušila. Noći su bile prava m o r a . U tišini pucketala mi je u ušima televizijska a n t e n a , kao da se razbijaju kristalne čaše. Televizor sam svaku večer iskapčala, ali do a n t e n e nisam mogla doći j e r se utičnica zajedničkoga kućnog priključka nalazila iza teškog regala. Počeli su me smetati neki ljudi o k o m e n e , uznemirivale su me stvari od metala i plastike. Ispitivala sam svu odjeću prije nego što bih je navukla na sebe. Stavljala sam dio po dio odjeće na dlan j e d n e r u k e , a drugom sam p o m o ć u viska i uz o d r e đ e n o pitanje provjeravala što mogu obući i u kojoj kombinaciji. Morala sam kombinirati na sve moguće načine dok bih se uspjela odjenuti. Najveći su mi problem predstavljale č a r a p e . A k o nisu bile usklađene s ostalom odjećom, haljina, suknja i kaput lijepili bi mi se za noge. Te su me provjere dovele do spoznaje da mogu nositi sintetičku odjeću od polyestera ili poliamida, ali nikako od acrylata. T a k o sam uz mnogo muke uspjela riješiti problem odijevanja. Preporučila bih svima koji imaju radiestezijske sposobno sti, a n e k e im vrste odjeće stvaraju smetnje, neka p o m n o ispitaju što i u kojoj kombinaciji smiju nositi. Najzdravija je odjeća i rublje od prirodnih materijala, kao što su p a m u k , k o n a c i čista svila. Vuna je već materijal koji m o ž e pojedinim osobama uzrokovati smetnje. Utvrdila sam t a k o đ e r da me smetaju i pojedine vrste sapuna, š a m p o n a i d e t e r d ž e n a t a . Sve sam to u p o r n o ispitivala, dok nisam dobila prave odgovore. Ponavljam: ispitivanje sam obavljala na taj način da sam u j e d n o j ruci držala sapun (i si.), a u drugoj visak, te pitala da li mi odgovara to sredstvo za pranje. 40
T i m svakodnevnim ispitivanjima uspjela sam otkloniti sve ono sa čime sam bila u n e p o s r e d n o m dodiru, i mogu reći da sam uspjela sebi neizmjerno m n o g o pomoći. N o , još uvijek su bila prisutna meni tada nedohvatljiva štetna zračenja koja su me iz dana u dan sve više mučila. Našla sam se na rubu živčanog sloma, j e r sam već sama sebi postala nepodnošljiva, da i ne govorim o onima koji su sa m n o m morali živjeti i sve to podnositi. Bila sam nervozna, razdražljiva, netrpeljiva, s izobli čenim izrazom lica i očiju. Sve moje reakcije bile su neočekiva n e , nepredvidive i nekontrolirane. Uglavnom nisam uopće bila svjesna svojih postupaka i burnih reagiranja na sasvim bezna čajne poticaje. P r e m d a kronično neispavana, prepuštena sama sebi i svojim t e g o b a m a , nikada nisam pomišljala da učinim sebi nešto nažao. Još mi uvijek nije jasno kako sam sve to izdržala i k a k o sam uspjela izbjeći luđačku košulju koja je p o p u t Damoklova mača visjela nad mojom glavom. Ne znam što je uvjetovalo da se mračni veo s moga lica malo digne - možda moja upornost, nastojanje da se oslobodim nesnosnoga t e r e t a , žarka želja da se iščupam iz kandža propasti koje su me vukle u p o n o r n e p o v r a t a . N o , bez obzira na sve, taj prvi zvjezdani trenutak u m o m e tegobnom životu došao je t a k o n e n a d a n o da sam tek nakon nekog vremena postala svjesna onoga što se zbilo. Sjedjela sam j e d n e večeri na balkonu i, naravno, razmi šljala o svojoj nimalo ružičastoj budućnosti. Nervozno sam vrtjela briljantni prsten. Nisam u prvi mah primijetila, no učinilo mi se kao da na prstenu nešto nedostaje. Opipala sam ga najprije, zatim skinula s prsta i d o b r o pogledala. Mjesto na kojem je još dan prije bio usađen briljantni k a m e n , sada je zijevalo p r a z n o . Bilo mi je č u d n o da je k a m e n m o g a o ispasti, kad su capice koje su ga držale još uvijek bile stegnute. O t v o r između capica bio je nekoliko dobrih milimetara uži nego ležište k a m e n a . Teoretski, k a m e n nikako nije m o g a o ispasti iz ležišta, a stvarnost je kazivala da k a m e n a - n e m a . Budući da se radilo o povećem briljantu i o dragoj uspomeni, pretražila sam balkon, sve prostorije u stanu, zavlačila sam se gdje god je bilo moguće, no k a m e n k a o da je u zemlju p r o p a o . 41
Već sam se bila pomirila s gubitkom briljanta, kad sam koji dan kasnije otkrila n e š t o , što je bilo vrednije od svih dragulja ovoga svijeta. O t k a k o sam, naime, izgubila k a m e n , primijetila sam da me n e k a zračenja sada manje smetaju. Na primjer, nisam više bila tako osjetljiva na U K V i televizor. Da bih provjerila k a k o se ne radi o nekakvoj autosugestiji, stavila sam na isti prst drugi briljantni prsten. T e g o b e su se ubrzo počele javljati nekadašnjom jačinom. Skinula sam prsten - i o d m a h sam se osjećala bolje. Počela sam o t o m e razmišljati, ali nisam mogla doći ni do kakvog zaključka. M e đ u t i m , gubitak k a m e n a naveo me da pažljivo pratim svaku promjenu u organizmu i da p r o n a đ e m što bi još moglo ovako bitno smanjiti moju osjetljivost. Kao da je gubitak briljanta otvorio nove vidike. Sljedeće, još značajnije, rekla bih čak p r e s u d n o otkriće dogodilo se jednog vrućeg ljetnog dana 1983. Došla sam kući sva izmučena od topline i umora. U glavi mi je sve bubnjalo od napetosti, imala sam osjećaj da će mi svakog časa eksplodirati. Stavila sam ruke pod vodu da se najprije malo rashladim, a zatim da se napijem, jer sam umirala od žeđi. Pogledala sam se u zrcalo iznad umivaonika i užasnuta ugledala n a p a ć e n o , blijedo, izbraz d a n o , izmučeno lice s d u b o k i m bolesnim podočnjacima. D e snom sam rukom gladila n a b o r e i na licu, kao da ću mu time vratiti jedrost i svježinu. Za to vrijeme lijeva mi je ruka i dalje bila izložena rashladujućem mlazu vode. N a j e d n o m sam osjetila k a k o mi se tijelom širi osjećaj nekakve ugode, napetost u glavi polako je nestajala, a lice je počelo prekrivati lagano rumenilo. Nisam u tom trenutku uopće razmišljala o uzrocima takve iznenadne p r o m j e n e , jer mi je sama činjenica o zdravstvenom poboljšanju bila dovoljna. Cijeli taj dan prošao je bez ikakve napetosti i većih tegoba, što su i moji kod kuće o d m a h primijetili.
se bolje osjećam! - 1 zaista, osjećala sam se bolje. Uzela sam zatim visak, stavila lijevu ruku pod vodu, no visak je stajao. Bila sam uvjerena da to n e m a nikakve veze s reakcijom viska. Navečer prije spavanja p o n o v n o sam stavila ruku pod vodu i uzela visak. Pri t o m e sam pomislila: hoće li mi voda pomoći da mi b u d e bolje? Visak se na moje veliko iznenađenje počeo vrtoglavo kretati, neprestano mijenjajući smjer. Čas se vrtio ulijevo, čas udesno, a onda je stao kao u k o p a n . Zabavljena tim hirovitim okretanjem viska, nisam odmah ni primijetila da se osjećam mnogo bolje, da sam smirenija. T a k o sam to radila svaki dan i zaista sam se osjećala bolje. Kasnije sam taj način otklanjanja napetosti i smirivanja pomoću vode nazvala pražnjenje. To otkriće vratilo mi je samopouzdanje i potaknulo me na daljnja istraživanja. Pražnjenje pomoću vode predstav ljalo je prekretnicu u m o m životu i radiestezijskom radu. Bavljenje radiestezijom pokrivalo mi je pretežni dio dana. Uglavnom sam šutjela ramišljajući o o n o m e što sam otkrila, nastojeći proniknuti u taj nepoznati svijet za koji sam vjerovala da krije ključ moga spasa. Z a b r i n u t o kimanje glavom i brižni pogledi mojih ukućana od kojih su sve češće dolazili k o m e n t a r i : »Opet je počelo!«, to jest opet počinjem ludovati, stvaralo je u meni neizmjernu napetost i ogorčenje. Osjećala sam da u meni kipti neka čudna snaga koja me vodi naprijed, koja me nadahnjuje i stvara u meni neotklonivu želju da svima oko sebe d o k a ž e m kako nisam neuračunljiva, luda, nego da sam ne m o ć n o stvorenje koje traži p o m o ć , koje žudi da se oslobodi teške m o r e i da opet j e d n o m počne živjeti normalnim životom.
Veselje je, m e đ u t i m , bilo vrlo k r a t k o , jer se sljedećega dana sve vratilo na staro, napetost u glavi rasla je nevjerojatno brzo. Tek tada sam počela razmišljati o p r e t h o d n o m d a n u , raščlanjujući tok zbivanja poslije povratka iz grada. Sjetila sam se da m i j e bilo bolje od trenutka kada sam prala r u k e . O d m a h sam stavila ruku pod vođu i pomislila: neka mi to p o m o g n e da
Često se osvrćem na o n o kroza što sam prošla u toku teških godina traganja za spasom. I uvijek nakon tih razmišljanja ostajem u nedoumici. Sve spoznaje, sva otkrića do kojih sam dolazila bila su zapravo vrlo jednostavna, gotovo bih mogla reći - usputna. Kao da me n e t k o ili nešto usmjeravalo što trebam činiti, kako misliti, kojim p u t e m krenuti. Sve je teklo bez ikakvog suvišnog filozofiranja, najjednostavnijim i najkraćim p u t e m . Kad god bih nešto uspješno obavila, rekla bih u sebi: Iva, učinila si to najprirodnije i najjednostavnije! - Sve je n e k a k o bilo povezano s prirodnim zakonima i logično na najjednostavniji mogući način. N o , m o r a m n a p o m e n u t i i to da
42
43
je sve što sam radila bilo p o d r e đ e n o jednoj jedinoj želji: m o r a m se spasiti! Još mi se j e d n a misao neodoljivo n a m e t a l a : m o r a m tražiti zaštitu od štetnih zračenja, ali takvu koja neče ugrožavati druge. Uvijek su mi bile na pameti riječi Stanka J u r d a n e , koje mi je nekoliko puta ponovio prilikom našeg posljednjeg susreta, nedugo prije njegove smrti: »Nikada se nemojte štititi tako da drugima činite zlo!« Napetost koja me svakodnevno pritiskala bila je teža jer se nikome nisam povjeravala, nitko nije znao kroz kakav p a k a o prolazim. Bilo je to još j e d n o d o d a t n o opterećenje za m e n e . Ali nisam se osvrtala ni na koga i ni na što. Išla sam svojim p u t e m koji mi je odredila n e k a n e p o z n a t a sila i ja sam taj unutarnji nagon slijepo slijedila, ne obazirući se na to što će tko o meni misliti. U to vrijeme majka mi je bila teško bolesna. Naizmjence smo se brinuli o njoj, njegovali je, redili, kuhali. Stojeći za štednjakom u majčinoj kuhinji jedva sam se držala na nogama, jer su izvana dopirala zračenja koja su me uništavala. T a d a mi je moj unutarnji »savjetnik« došapnuo da na policu ispod prozora nanižem sve metalne noževe. Učinila sam t a k o . 1 zaista, zračenje se bitno smanjilo. Kad su moji vidjeli noževe p o d prozorom, p o r e d a n e uzduž j e d a n za drugim, nisu ništa rekli, ali sam im na licima čitala što u tom trenutku misle o meni. Možda bih i ja o njima tako razmišljala da je njih snašlo ovo zlo, a ne m e n e . Progutala sam još j e d n u gorku pilulu.
podložak trebala n e k a m o staviti. Visak je i opet odgovorio pozitivnom vrtnjom. Zatražila sam t a d a : neka mi visak odredi mjesto gdje bih trebala staviti podložak. Slijedila sam smjer kretanja viska i najednom je visak počeo kružiti. Na mjesto iznad kojega se visak vrtio stavila sam podložak. Visak se zaustavio. Zapitala s a m : ima li u ovom prostoru štetnih zrače nja? Visak je mirovao. U z b u đ e n a , ne vjerujući sama sebi, ostavila sam sve i pošla u provjeru zaštite izvan stana. Nigdje ništa. Otišla sam kat niže. Ni o n d j e . Zatim sam krenula dizalom od kata do kata. U cijelom neboderu nije bilo štetnih zračenja. Vratila sam se u stan. Srce mi je lupalo kao da će iskočiti iz grudi, toliko sam bila u z b u đ e n a . Pomislila sam da sve to skupa nije varka, možda sam izgubila moć rada s viskom, svašta mi se m o t a l o u glavi. J e d i n a je moguća provjera bila: ukloniti podložak. Čuvši kako majka dolazi iz svoje sobe, zgrabila sam slamnati podložak s poda i stavila ga na stol. U džepu sam imala visak, ali se nisam usudila uzeti ga u ruku. Za ručkom sam bila p o t p u n o odsutna. Nisam nikoga primjećivala za stolom. Jela sam, ali nisam uopće znala što j e d e m . Nisam se usudila nikoga pogledati, plašila sam se, primijetit će da nešto krijem, a nisam im se mogla povjeriti. Da sam im tada rekla za slamnati podložak, zacijelo bi me otpremili u bolnicu.
Kao obično, kad mi je bivalo najteže, uvijek se znalo nešto dogoditi, što bi još za poneki centimetar podiglo mračni veo s m e n e . Pripremajući, naime, stol za ručak, dohvatila sam slamnati podložak koji smo uvijek stavljali na stol. Kad sam ga htjela položiti na sredinu stola, nisam ga mogla ispustiti iz ruke, kao da me nešto priječilo u t o m e . Instinktivno sam pogledala što se to zbiva s podloškom i m o j o m rukom. U t o m sam t r e n u t k u pomislila da to nije opet onaj moj unutarnji glas koji mi p o m a ž e . Glavom su mi pojurile najrazličitije misli, a onda sam shvatila da bi mi m o ž d a taj podložak m o g a o pomoći. Uzela sam visak i postavila pitanje. Kretanje viska odgovorilo je . »da«. O d m a h mi je sinulo da zapitam da li bih taj slamnati
Jedva sam dočekala završetak ručka i otišla u kćerkin stan u istoj zgradi, gdje sam privremeno boravila. Taj dan mi se tako oduljio, nikad mu kraja. Kao za inat i televizijski je program te večeri dugo trajao, ili se to meni u onoj napetosti samo učinilo. N a p o k o n , svi su otišli na počinak. Pričekala sam n e k o vrijeme i o n d a se iskrala iz sobe. Uzela sam visak koji me opet doveo do mjesta gdje sam u kćerkinu stanu trebala staviti podložak. Našla sam u kuhinji slamnati podložak nalik majči nome i stavila ga na mjesto koje mi je označio visak. U glavi mi je šumjelo od uzbuđenja, dršćući sam legla u krevet, ali nisam mogla zaspati. T e k su mi se pred j u t r o oči sklopile od umora. Unatoč gotovo probdjevenoj noći, probudila sam se o d m o r e n a , osjećala sam se čilo, sasvim drugačije nego prija-
44
45
šnjih dana. Ustala sam prije svih i sklonila podložak. U toku dana koristila sam se svakim pogodnim t r e n u t k o m za provjeru te zaštite. Prošlo je tako nekoliko mjeseci, a ja se još uvijek nisam usudila nikome otkriti svoju tajnu. Svaku noć sam kriomice stavljala podložak i ujutro ga sklanjala. Moji su primijetili da se sa mnom nešto čudno zbiva, nestalo je moje razdražljivosti i netrpeljivosti, bila sam smirenija, razgovorljivija, prilagodlji vi i a i, što je najvažnije, nisam više stavljala nikakve blokade od jedaćeg pribora, metalnih zatvarača, pletaćih igala, novčića i si. Svi su se samo pogledavali, ali nitko nije ništa komentirao ni zapitkivao.
ovdje j o š j e d n o m naglasiti da nitko prije mene niti jc primjenji vao niti znao za pražnjenje i zaštitu. Pražnjenje i zaštita koristi svima koji stradavaju i p a t e , kao što sam ja godinama trpjela neopisive m u k e , no najmanje što u svemu t o m e želim jest da se moje ime ne prešućuje i da svi znaju tko im je omogućio da se oslobode tegoba. Ponosim se da je to moje djelo. A sama činjenica da to moje dostignuće drugi sve više svojataju, potvrđuje da je to što sam otkrila zaista vrijedno.
J e d n e nedjelje, kad smo se svi okupili o k o stola za r u č k o m , rekla sam im da sam otkrila zaštitu. Bili su u prvi mah zatečeni, a onda su me od veselja stali grliti i ljubiti. N o , kad sam im pokazala da to činim pomoću slamnatoga podloška, na njihovim se licima pojavila nevjerica a radost se pretvorila u sumnjičavo pogledavanje. M e đ u t i m , kako jc podložak nakon moga »priznanja« trajno ostao na svome mjestu, a moje je raspoloženje iz dana u dan pokazivalo da nestaju nekadašnje neizdržive zdravstvene smetnje, veselje se vratilo u kuću. D a p a č e , sada su i moji u stanu počeli zapažati da su nestale smetnje koje su i kod njih bile često prisutne, nije više bilo glavobolja, umora, nesanice. Sada su tek počeli to dovoditi u vezu sa štetnim zračenjima i zaštitom. Bila sam neopisivo sretna i ponosna što sam n a p o k o n uspjela dokazati da su sve moje tegobe bile stvarne, a ne izmišljotine i prenemaganje. Z a t o otkriće pražnjenja i zaštite od štetnih zračenja, godine 1983, smatram svojim najranijim, najznačajnijim i najdražim dostignućem. O t o m e sam prvi put govorila na predavanjima (1984) i to je izazvalo živo zanimanje, povlađiva nja, ali i sumnje, podsmijehe, nevjerieu, odbijanje. Premda svi d o b r o znaju da su o pražnjenju i zaštiti od štetnih zračenja prvi put uopće čuli od m e n e , mnogi se od njih nisu nimalo ustručavali da u svojem radiestezijskom poslovanju doslovce opisuju moje pražnjenje kao svoje dostignuće, ne spomenuvši nigdje da to nije njihov pronalazak, nego moj. Z a t o želim 47
Zapažanja o radiesteziji
U doba kad još nisam ništa znala o radiesteziji, primijetila sam na zdravstvenim pregledima da rentgenska zračenja djeluju na mene vrlo negativno. Bilo je i drugih pojava nelagodnosti i uznemirenosti, no ja ih onda još nisam znala objasniti. Sada mi je sve p o t p u n o jasno. Prije tridesetak godina imala sam teške zdravstvene smet nje i liječnik je preporučio da se podvrgnem kirurškoj interven ciji. Smetnje su bile takve da nisam mogla birati i pristala sam na operaciju. Ležala sam u sobi s j e d n o m profesoricom, koja se t a k o đ e r pripremala za operaciju. Cijele smo dane samo pripovijedale i smij ale se, kao da smo negdje na u g o d n o m o d m o r u , a ne u bolnici. Na operaciju smo obadvije išle isti dan i u isto vrijeme. Hrabrile smo j e d n a drugu. Na stolu sam bila p o t p u n o smirena. No kad sam dobila intravenoznu narkozu, o n a k o ošamućena počela sam se trgati, pomicala sam se cijelim tijelom, pokušavajući izvući ruke i noge koje su mi bile pričvršćene za stol. Nastala je velika strka, prisutni liječnici i sestre držali su me za r u k e , dozivali drugo osoblje u p o m o ć . Na trenutke sam gubila svijest. Sjećam se da su se liječnici morali iznova pripremiti za operaciju. T a d a su mi stavili masku za anesteziju i o d m a h sam pala u duboki san. Probudila sam se s visokom t e m p e r a t u r o m koja se danima nije snižavala. Profesorica je ležala kraj m e n e u »šok sobi«. Nasmiješila mi se, ali ja joj nisam mogla na isti način uzvratili, jer sam se osjećala strašno, kao da sav život nezadrživo izlazi iz m e n e . Iz sata u sat bilo mi je sve lošije. Kad su mi dali penicilin, reakcija bijaše takva da sam nekoliko dana bila u kritičnom stanju. Nisam nikoga podnosila kraj sebe. Moji su me posjećivali, a ja sam samo željela da što prije odu i da više ne dolaze. U njihovim sažalnim pogledima vidjela sam da mi život visi o koncu. Rekla sam im otvoreno neka više ne dolaze. Znala sam da to moram sama svladati ili podleći. 51
J e d n e noći nastupila je kriza. Znojenje, groznica, gublje nje svijesti, sve se to smjenjivalo u toku nekoliko sati. Svi su se u bolnici ustrčali. Mislili su da je sa m n o m gotovo. Pala sam zatim, izmučena, u dubok san. Probudivši se ujutro, osjetila sam kao da mi se život vraća. Kad je u sobu ušao profesor, zabrinuta lica, sa svojom liječnič k o m ekipom, uspjela sam se nasmiješiti. Svima su se o d m a h ozarila lica od radosti. O p o r a v a k je dugo trajao, ali sam ostala živa. Razmišljajući kasnije o svemu što se zbilo u bolnici, zaključila sam da intravenozna narkoza nije odgovarala mom osjetljivom organizmu, a isto tako ni penicilin. Z a t o su istog t r e n u t k a n a k o n ubrizgavanja tih p r e p a r a t a , nastale o n e strašne reakcije, j e r se organizam p o b u n i o , na principu sasvim prirod nog o t p o r a , protiv nečega što mu nije odgovaralo. Slično sam doživjela prigodom intervencije na zubima. Prije toga su mi stomatolozi uvijek govorili da imam dobru vrstu zubne građe i da će me zubi dugo služiti. N a j e d n o m se sve p r e o k r e n u l o . Dobila bih iznenada takve bolove da su ti učestali napadaji uvijek završavali hitnim vađenjem zuba. Utvrdilo se da imam paradentozu koja naglo n a p r e d u j e . Bilo mi je već dosta tih patnji, j e r sam zube uvijek vadila naživo, bez injekcije, pa sam odlučila temeljito urediti zube. Savjetovali su mi da povadim sve što treba i stavim protezu. Liječnica kojoj sam bila dodijeljena, nije htjela raditi bez injekcije. Nisam imala drugog izbora i morala sam pristati. Kad sam dobila prvu injekciju, osjetila sam k a k o mi je z u b n o meso u istom trenu o b a m r l o , p r e m d a je liječnica rekla da pričekam izvan ordinacije desetak minuta dok injekcija b u d e p o t p u n o djelotvorna. Bilo mi je č u d n o , j e r u trenu kad mi je tekućina ubrizgana, cijela je strana čeljusti odrvenjela. S a m o što sam izašla iz ordinacije, injekcija je prestala djelovati i ja sam p o t p u n o n o r m a l n o osjećala cijelu čeljust. Vratila sam se u ordinaciju i saopćila to liječnici. Gledala me u čudu, zatim lupkala po mojim zubima, a kad sam rekla da sve osjećam, odgovorila je da injekcija još nije počela djelovati i n e k a samo pričekam. Sjedjela sam u čekaonici. Osjećala sam k a k o mi vrućina navire u glavu, obrazi su mi bili p u r p u r n o crveni. 52
Nakon dvadesetak minuta p o n o v n o sam pozvana u ordinaciju. O d m a h s vrata upozorila sam liječnicu da injekcija ne djeluje, posjela me na stolac i kliještima zahvatila jedan od donjih prednjih zubi koji su se tako klimali da bih, kako sam mislila, mogla sve prstima povaditi. N o , kad je liječnica povukla z u b , bio je još tako čvrsto usađen da ga je jedva iščupala. Ja sam za to vrijeme urlala od bolova. Vidjevši da sa m n o m nešto nije u redu, liječnica je odustala od daljnje intervencije i naručila me da d o đ e m kad se b u d e m d o b r o osjećala. K a k o sam se tada već pomalo služila viskom, ali sam tek vrlo malo znala o radiesteziji, zamolila sam liječnicu prigodom sljedećeg dolaska da mi pokaže koje sve anestetike ima. Viskom sam izabrala onaj koji je meni odgovarao i zamolila liječnicu da počne raditi čim joj d a d e m znak da je injekcija počela djelovati. Samo što je odložila iglu, već sam osjetila da mi meso drveni, dala sam znak - i zub je bio bezbolno izvađen. D a n a s to objašnjavam na svoj način. P a r a d e n t o z a je počela naglo napredovati u doba kad sam bila izložena jakim štetnim zračenjima i već sam osjećala znatne zdravstvene tegobe. Savjetujem svima, pacijentima i liječnicima, ako tko od njih ima radiestezijske sposobnosti, neka s punim razumijeva njem, bez ikakvih predrasuda, izaberu od alternativnih prepa rata onaj koji će najviše odgovarati pojedinom pacijentu. Liječenje će biti, na obostrano zadovoljstvo, mnogo djelotvor nije.
53
Od medija do predavača
Pribor kojim se služim i njegova upotreba O priboru koji se upotrebljava u radiesteziji mnogo je već napisano. Z a t o ću prvenstveno opisati pribor kojim se ja služim i način na koji ga upotrebljavam. Moj pribor jest: visak, kutomjer od 360°, grafitna olovka i d o b r o polarizirani papir. Visak je osnovni pribor u radiesteziji. Nekad su umjesto viska služili običan prsten, lančić s privjeskom, ključ ili svežanj ključeva. D a n a s već ima viškova najrazličitijih oblika, težine i materijala (metal, staklo, drvo, k a m e n ) . Prigodom izbora viska, ukoliko nismo sami u mogućnosti obaviti provjeru, treba se posavj eto vati s iskusnim radiestezistom, jer o izboru pravog viska ovisi i postotak uspjeha. Radiestezist s izrazitim sposobno stima može se služiti svakim slobodno ovješenim p r e d m e t o m . I ja sam radila najprije s p r s t e n o m ovješenim o konac, kasnije sam upotrebljavala ključeve od stana na špagi (time se služio i J u r d a n a , rijetko je kada upotrebljavao visak). Za preciznost rada najpogodniji je visak sa zašiljenim vrhom, jer se njime mogu ispitivati detalji, kao što su anatomski atlas, zemljopisna karta i si. Za rad s viskom svejedno je da li je osoba koja se njime služi ljevak ih dešnjak. D a k l e , nije bitno kojom se rukom drži visak. M e đ u t i m , radi p o t p u n o g uspjeha u radu, može se provjeriti pitanjem ili posredstvom drugog radiestezista u kojoj ruci treba držati visak. Drugi značajan podatak za dobar rad s viskom jest njegova polarizacija. Uvriježeno je da za žene vršak viska bude polari ziran negativno ( - ), a za muškarce pozitivno ( + ). To d a k a k o nije pravilo. Pomoću drugog viska i posredstvom radiestezista provjerit ćemo koja je polarizacija vrha viska pogodnija za o d r e đ e n u osobu. Tek tada ćemo nabaviti visak, provjerivši ponajprije od kojeg će n a m materijala najbolje odgovarati. Kad je i to u t v r đ e n o , izabrat ćemo visak čiji će vrh imati onu polarizaciju za koju smo odredili da je najpogodnija. Pravi 57
izbor viska olakšava rad i omogućuje dobivanje točnijih poda la ka. M o r a m o , zatim, d o b r o pripaziti na redoslijed polarizacija od vrha viska do kraja uzice, špage ili lančića o koji je visak pričvršćen (slika i ) . A k o je vršak viska polariziran minus ( - ), gornji dio viska mora biti plus ( + ). Uzica na mjestu gdje je učvršćena za visak mora imati minus ( - ) , a na kraju, na rukohvatu, plus ( + ). Kad je vršak viska polariziran plus (+ ), onda gornji dio viska ima polarizaciju minus ( - ), uzica na vezištu je plus ( + ), a na rukohvatu minus ( - ) . Polarizaciju uzice odredit ć e m o sami d o b r o polariziranim viskom ili posredstvom drugog radiestezi j a * (slika 2). Kad o d r e d i m o polaritet uzice i želimo je udvostru čiti ili utrostručiti radi sigurnosti ovjesa, uzicu ne smijemo presavijati, nego je m o r a m o u položaju koji smo odredili kao ispravnu polarizaciju, rezati u toliko dijelova koliko ih želimo spojiti. Odrezani dio uzice m o r a m o uvijek postaviti tako da rez bude uz početni dio uzice, k a k o se ne bi poremetila osnovna polarizacija. Duljinu uzice odredit će sam korisnik jer će mu
praksa pokazati gdje treba držati uzicu da bi se dobilo najbolje kretanje viska. Uzica se radi lakšeg držanja može začvoriti, jer se time neće poremetiti polarizacija. Osobitu pozornost treba posvetiti visku s u m e t k o m , po moću kojega se visak može produljiti. Budući da se takav visak sastoji od tri dijela - donjeg dijela, srednjeg umetka i gornjeg dijela - postoji opasnost da d o đ e do pomutnje u polarizaciji. Stoga treba pripaziti na sljedeće: ako je vršak donjega dijela viska minus ( — ), a gornji dio toga dijela plus ( + ), umetak mora prileći na taj dio svojom minus ( — ) s t r a n o m , tako da će gornji dio umetka biti plus ( + ) , na njega će doći donja strana drugog dijela viska minus ( - ), dok će gornja strana toga dijela viska biti plus ( + ), pa će u nastavku uzica na vezištu imati minus ( - ), a završetak uzice kod rukohvata plus ( + ). Sasvim će se s u p r o t n o nizati polarizacija kad je vrh donjeg dijela viska polariziran plus ( + ) (donji dio viska H — , umetak H — , gornji dio viska H — , uzica - I — ) . Na provjeru takvih viškova navele su me česte primjedbe mojih tečajaca i znanaca koji su kupili viškove s u m e t k o m i nisu uopće mogli s njima raditi. Pokazalo se da su umeci bili nepropisno uloženi, jer proizvođač nije vodio računa o pravil nom redoslijedu polarizacija, što mu očito nije bilo poznato. Z a t o upozoravam sve one koji imaju viškove s u m e t k o m neka dobro provjere je li u m e t a k , u pogledu navedenog redoslijeda polarizacija, pravilno uložen. Prije nego što se p o č n e m o koristiti tako pripremljenim i provjerenim viskom, m o r a m o još odrediti simbole kretanja viska, kako bismo znali »odgovor« na pitanje. Tu je provjeru najbolje obaviti kada smo p o t p u n o smireni, opušteni i sami. U mislima isključimo sve svoje utjecaje i utjecaje drugih osoba. U tu sam svrhu smislila praktičnu kraticu K I S U K I U D O Koncentracija, Isključujem Svoj Utjecaj Kao I Utjecaj Drugih O s o b a , tako da ne m o r a m u radu zamišljati cijelu rečenicu, (slika 3). U z m e m o zatim visak i postavimo pitanje: »Koji će biti za m e n e smjer kretanja viska za odgovor D A ? « Gibanje viska će 'to pokazati i to morate zapamtiti. Na isti ćete način dobiti odgovor za NE i za N E U T R A L N O , tj. kad visak nije siguran u ishod onoga što pitate, pa će kretanje za N E U -
T R A L N O značiti da ishod može biti dvojak i da se u trenutku postavljanja pitanja još ne zna pravi odgovor. T a k o ćete dobiti osnovne odgovore na sva svoja pitanja. Nikada nemojte postav ljati pitanja u obliku n a r e d b e : »Neka mi se visak, ako je odgovor D A , okreće u tom i t o m smjeru, a ako je odgovor N E , onda u tom i t o m ! « Dogodit će se da će se visak početi kretati u jednom od zadanih smjerova, no odgovor na tako postavljeno pitanje neće biti dobar. Pitanja se uvijek moraju postavljati pojedinačno, nikako nekoliko pitanja u isti mah. A k o vidite da ste dobili čudan ili neodlučan odgovor, postavite potpitanje koje će pojasniti nepreciznost osnovnog pitanja. I kod rada s viskom vrijedi ono staro pravilo: kakvo pitanje, takav o d g o v o r ! Drugi isto tako važan pribor je kutomjer. Ja radim s k u t o m j e r o m od 360°, na kojem su označeni samo stupnjevi. Ima kutomjera s dvostrukim o z n a k a m a , pa čak i s a b e c e d o m . U p o t r e b o m kutomjera dolazi se brže do rezultata (slika 4 ) .
Kutomjer se stavi na d o b r o polarizirani papir, tako da je 0° o k o m i t o g o r e , a 180° o k o m i t o dolje. Stupnjevi su označeni s u p r o t n o od smjera kretanja kazaljke na satu. Visak se stavi iznad s a m e sredine kutomjera i postavi se pitanje. N a k o n toga se prati kretanje viska. Visak će se kretati od sredine kutomjera prema o z n a k a m a stupnjeva i kada d o d e do stupnja koji ozna čava odgovor, kretat će se tada samo od sredine prema tom istom broju. A k o visak svojim kretanjem označi u odgovoru mjesto između, na primjer, 10°-20°, a željeli biste znati sasvim preci zan odgovor, onda ćete postaviti potpitanje: »A koliki je rezultat iznad 10°?« Istovremeno ćete zamisliti, dakle m e n t a l n o odrediti, da svaka desetica na kutomjeru označava jedinicu. Visak će, recimo, pokazati 50°, što će zapravo značiti 5, te će ukupan odgovor biti 10 + 5 = 15°. Ukoliko su prigodom ispitivanja vrijednosti veće od oznaka na kutomjeru, mentalno ćete odrediti da 10° vrijedi 100 ili 1000, već prema potrebi. U početku će se činiti da je to prilično složeno i možda se nećete o d m a h snaći u očitavanju na kutomjeru, ali vježbom ćete lako svladati tu teškoću. Za početak možete mentalne odrednice glasno ponoviti. U z m i m o primjerice da želite znati (napominjem o p e t : K I S U K I U D O ! ) : »Kolika je moja radiestezijska sposobnost?« Da biste to utvrdili, m o r a t e odrediti u kojem rasponu se traži odgovor, na primjer, od 100-1000 jedinica. K a k o na kutomjeru i m a m o samo 0-360 jedinica, m e n t a l n o o d r e d i m o da svaka oznaka od 10 jedinica u tom slučaju vrijedi 100. T a k o ćemo zapravo na kutomjeru dobiti vrijednost od 0 do 3600 jedinica. Prilikom ispitivanja m o r a m o najprije odrediti polarizaciju papira. To ć e m o učiniti tako što ć e m o staviti visak iznad papira i upitati: »Odgovara li mi ova stana papira za r a d ? « Prema o n o m e što smo za sebe odredili kao pozitivan ili negativan odgovor, »pročitat« ćemo odgovor viska. Kad smo to utvrdili, upitamo je li položaj papira d o b a r , pa ćemo opet postupiti prema o n o m e što će pokazivati visak i okretati papir dok od viska ne dobijemo potvrdan odgovor.
60
Grafitna olovka služi za podrobnija ispitivanja. A k o ispu l i jenio pomoću anatomskog atlasa ili zemljopisne karte, prst će zahvatiti mnogo veće. dakle nepreciznije područje nego vrh olovke, pa nećemo dobiti točne rezultate. Grafit je inače izvanredan prenosnik i u p o t r e b o m olovke dobit ćemo ne samo precizniju nego i čvršću vezu s onim što ispitujemo. A k o površina onog što ispitujemo ne zahtijeva precizan dodir, onda se ispitivanje obavlja uvijek posredstvom kažiprsta lijeve ruke (ne drugi prsti, dlan i šaka). U p o t r e b u kutomjera vidjela sam prvi put u radiestezijskoj sekciji »Stanko J u r d a n a « . Na samom početku mog dolaženja u Društvo, pokraj mene je sjedjela osoba držeći visak iznad kutomjera i p o m n o me promatrajući. Nisam znala što to znači i bilo mi je neugodno da tako ispitivački gleda u m e n e , pa sam je upitala što to radi. N a k o n kratke stanke čula sam o d g o v o r : »Testirani vas.« Kasnije me jedan od radiestezista oduševio brzinom kojom jc, koristeći se kutomjerom, dobivao odgovore. O t a d i za mene kutomjer predstavlja, zajedno s viskom, neizostavni pribor. Kao p o m o ć n o sredstvo u radu s viskom i k u t o m j e r o m služe mi šifre za o n o što ispitujem. To su šifre koje sam pomoću viska i kutomjera odredila, napominjem - za sebe. To ne znači da iste šifre vrijede i za druge osobe, ali se istovremeno to i ne isključuje. Na d o b r o polariziranom papiru napisala sam o n o što želim ispitivati i postavila pitanje: koja jc moja šifra z a . . . ? Visak je na kutomjeru odredio, u rasponu od 0 do 360°, moju šifru za svako postavljeno pitanje. Za sve ostale radiesteziste ove su šifre samo orijentacijske i svatko mora za sebe odrediti šifru za svaku navedenu stvar. 1 još jedna n a p o m e n a u vezi s priborom. Prije svake u p o t r e b e sav svoj pribor ispraznim i o p e r e m u 30 postotnom alkoholu. To isto učinim i s naočalima koje nosim prilikom rada.
62
Moje šifre: E l e k t r o m a g n e t s k o zračenje
145
P o d z e m n e vode
30
Ultraljubičasto zračenje
205
Izravni tok vode
90
Kosi signal toka vode
45
U11 ral j u bićasto zračenje + X zračenje
215
Nafta
215
Svemirsko zračenje
225
Z e m n i plin
155
Rudača
140
Polarizacija utičnica i utikača
115
Ugljen
225
Ionizacijsko zračenje
235
Željezo
195
Radioaktivno zračenje
245
Sumpor
130
R e n t g e n s k o zračenje
255
Bakar
90
Radiofar
275
Srebro
135
Radar
270
Zlato
45
Radiostanica
300-320
H a r t m a n n o v čvor
120
Odašiljač
340
Curryjev čvor
140
Odašiljač-satelit
360
UKV
330
Hartmann-Curryjev čvor
260
Dalekovod
300
Trafostanica
350
Reinhardt-Schneiderov čvor 145
Zaštita prilikom rada Sjećam se, kad je u m r o S t a n k o J u r d a n a , mnogi su se u čudu pitali, k a k o je moguće da u m r e n e t k o t k o je druge štitio i čuvao, a nije uspio sebe zaštititi i sačuvati. U doba kad je djelovao kao radiestezisl. J u r d a n a nije poznavao zaštitu. A rađicsic/isti su u svom radu izloženi svim štetnim zračenjima koja ispituju. Tek potkraj života, osjećajući da štetna Zračenja
sve više djeluju na njegov organizam, smislio je pokušaj pražnjenja trljanjem ruke o ruku. M e đ u t i m , takvo pražnjenje nije bilo djelotvorno, j e r se trljanjem ruku tek neznatno izbacuje iz organizma štetna energija, ali se o n a zato raspršuje uokolo i ponovno štetno djeluje na organizam prisutnih osoba, pa tako i na radiestezista. J u r d a n a je to vjerojatno osjetio, pa je kasnije otresao ruke kroz prozor. Ni t o , m e đ u t i m , nije pomoglo. Radiestezisti su prigodom rada s viskom, rašljama ili drugim pomagalima izloženi štetnim zračenjima prilikom pre gleda osoba i stanova na licu mjesta ili teleradiestezijski. Posebno m o r a m o biti oprezni u teleradiesteziji. Takvim nači n o m rada dolazimo brže do rezultata, ali smo zato isto tako izloženi svim štetnostima koje ispitujemo. Z b o g svega toga radiestezist se mora prilikom rada d o b r o zaštititi. To m o ž e m o učiniti na nekoliko načina. 1. Mentalno: zamislimo da ono što ispitujemo ne prijeđe na nas. 2. Određenim predmetom: ja na primjer prilikom rada uvijek stavljam drvenu narukvicu na lijevu ruku. Narukvica m o r a biti t a k o stavljena da štiti radiestezista od utjecaja svih štetnih zračenja i osoba, a da istovremeno ne zaustavlja strujanje u ruci. Svaki radiestezist mora takvu zaštitu sam ispitati. Takva se zaštita ne smije nositi neprekidno, nego samo za vrijeme rada, a i to ne dulje od 2 do 3 sata. Svako p r e k o m j e r n o nošenje zaštite može imati štetne posljedice za radiestezista. 3. Pražnjenjem: poslije svakog radiestezijskog ispitivanja treba se isprazniti u dodiru s vodom, kako bi se organizam oslobodio svih štetnih utjecaja kojima je radiestezist za vrijeme rada, unatoč zaštiti (a osobito ako nije zaštićen), bio izložen. Prigodom vlastitog pražnjenja zaštitna se narukvica skida s ruke.
Koncentracija i važnost preciznosti pitanja i podataka U radiestezijskom radu veliko značenje ima koncentracija. Kao sve u radiesteziji i koncentraciju treba vježbati. M o r a m o postići takav stupanj usredotočenja da prilikom postavljanja pitanja ne mislimo ni na što drugo osim na pitanje i na ono što radimo. K a d a time o v l a d a m o , o n d a s m o uspjeli postići koncen traciju koja je p o t r e b n a za d o b r o radiestezijsko ispitivanje. Kad bih u praksi naišla na osobu koja ima radiestezijske sposobnosti, uvijek se događalo isto. Ispitanik bi se najprije iznenadio i zbunio osjetivši da se visak kreće, zatim bi nastupila neopisiva radost, koja bi se n a k o n nekoga vremena pretvorila u razočaranje. To se događa i polaznicima radiestezijskih tečajeva. U toku tečaja, kad im visak k r e n e , misle da znaju sve, ali na kraju spoznaju da zapravo ne znaju ništa. Radi se zapravo o t o m e da se polaznici tečajeva upoznaju s načinom rada i mogućnostima primjene radiestezije u svakod nevnom životu, a kad se poslije završetka tečaja nađu prepu šteni svojim vlastitim radiestezijskim sposobnostima i o n o m e što su na tečaju naučili, nađu se pred dilemom k a k o to p r i r o đ e n o svojstvo upotpuniti i uskladiti sa stečenim znanjem. Uvijek se sjećam svojih prvih d a n a rada u radiestezijskoj sekciji »Stanko J u r d a n a « . Na sastanku smo ispitivali iste stvari, a rezultati su bili različiti. Kada smo se obratili za savjet tadašnjem predsjedniku sekcije, inženjeru D r a g u t i n u Stipers k o m , on je laički r e k a o : »A što ste pitali?« Pitanjima i njihovoj preciznosti u radiesteziji m o r a m o posvetiti posebnu pažnju. Pitanje se postavlja uvijek pri punoj koncentraciji i mora uvijek sadržavati samo jedan upit, određen i realan. A k o na takvo pitanje ne dobijemo odgovor u cijelosti, onda m o r a m o postaviti potpitanje. Kod postavljanja pitanja i potpitanja ne smijemo zaboraviti na p r e t h o d n o isključenje vlastitog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) . Zadovoljavajući rezultati dobivaju se i kad se pitanje ispiše na d o b r o polariziranom papiru i pomoću viska, prema osobnoj konvenciji, »pročita« odgovor.
64
65
Često me znaju pitati, prateći k a k o nešto ispitujem, što u tom trenutku u sebi govorim. Moj odgovor je uvijek isti: N i š t a ! Prije početka rada postavim pitanje i odredim sebi zadatak (pismeni ili usmeni) i time je sve učinjeno. Visak mi n a k o n toga, p r e m a mojoj konvenciji, daje pozitivan, negativan ili neutralan odgovor. Evo primjera. 1. Pitanje: Imam li ja sposobnosti za radiesteziju (KISUKIUDO)? Odgovor: Da. 2. P i t a n j e : Mogu li se ja baviti radiestezijom (KISUKIUDO)? Odgovor: Neutralno. P o t p i t a n j e : Mogu li se ja baviti radiestezijom kad naučim k a k o treba raditi? Odgovor: Da. 3. P i t a n j e : Je li ovo meso d o b r o za jelo (KISUKIUDO)? Odgovor: Neutralno. Potpitanje: Je li ovo meso d o b r o za m e n e ? Odgovor: Ne. 4. Pitanje: je li ova jabuka kisela ili slatka (KISUKIUDO)? O d g o v o r : N e m a odgovora. Ispravno pitanje: Je li ova j a b u k a kisela (KISUKIUDO)? Odgovor: Da. Ispravno pitanje: Je li ova jabuka slatka (KISUKIUDO)? Odgovor: Ne. K o d prvog pitanja je visak odgovorio pozitivno o sposob nosti za radiesteziju, a na drugo pitanje o bavljenju radiestezi j o m zanijekao. Laika to m o ž e zbuniti i dovesti ga do pogrešnih zaključaka. A pogreška je zapravo bila u pitanju, o d n o s n o poimanju »sposobnosti« i »bavljenja«. Jer, j e d n o je imati 66
sposobnost za radiesteziju, a drugo baviti se radiestezijom, to jest znati k a k o se treba baviti radiestezijom. Ispravno postav ljeno d o p u n s k o pitanje (potpitanje) dalo je jasan odgovor. Sličan je slučaj k o d trećeg pitanja. Visak je odgovorio neutralno zbog toga što je pitanje bilo neprecizno. Meso je općenito d o b r o za jelo, ali ne za svakoga, pa je pravi odgovor uslijedio tek n a k o n dopunskoga pitanja. Kod četvrtog pitanja uočavamo najčešću grešku koju čine neiskusni, a nerijetko i iskusni radiestezisti (zbog dekoncentra cije ili brzopletosti). U tom su pitanju bila postavljena istovre m e n o dva pitanja, pa su, logično, trebala uslijediti i dva odgovora, što nije moguće. K a d je pitanje raščlanjeno na dva upita, stigla su i dva, sasvim oprečna odgovora. Z b o g toga ponovno n a p o m i n j e m : pripazite na jasnoću i preciznost pitanja jer o t o m e ovisi odgovor. Uz koncentraciju i jasnoću pitanja, u radiesteziji veliko značenje ima i preciznost p o d a t a k a . Bez toga n e m a dobrih rezultata. K a d a na daljinu, tj. teleradiestezijski ispitujemo nečiji stan, m o r a m o znati mjesto, ulicu, kućni b r o j , kat (čak i broj stana), mjesto na katu (lijevo, desno, ravno), te ime i prezime vlasnika stana ili nosioca stanarskoga prava. Kod teleradieslezijskog ispitivanja osoba, p o t r e b n o je ime i prezime, mjesto boravka, ulica i kućni broj. A k o teleradiestezijski ispitujemo nečije r a d n o mjesto, ispisujemo ove p o d a t k e : ime i prezime osobe, mjesto u kojem se nalazi r a d n a organizacija, ulica, kućni broj (ako n e m a ni ulice ni kućnoga broja navesti naziv lokacije poduzeća-ustanove), naziv poduzeća-ustanove, kat, ako radna prostorija ima broj navesti ga, ako n e m a onda ispisati naziv r a d n e prostorije (ured, radionica, skladište). Kod teleradiestezijskog ispitivanja osoba, ne smije se na istoj snimci ispitivati osobu kad boravi kod kuće i na r a d n o m e mjestu. Za svaku lokaciju treba izraditi posebnu snimku. U praksi sam primijetila da mnogi radiestezisti premalo pažnje posvećuju podacima. U radiesteziji n e m a žurbe, m o r a se raditi s p u n o m koncentracijom i potpunim podacima. Ja se nikada ne upuštam u ispitivanje ako ne raspolažem potrebnim 67
podacima. Osobito su učestali telefonski pozivi, kojima se traže rezultati o n a k o »s nogu«. Ljudi nazovu i o d m a h bi htjeli znati ima li kod njih štetnih zračenja, spavaju li na dobru mjestu, je li im stan zaštićen i si. Na takva pitanja ne odgovaram, sve dok ne dobijem p o t r e b n e p o d a t k e . Tek tada obavljam provjeru, radiestezijski i teleradiestezijski, o n a k o temeljito i smireno k a k o to uvijek radim, nakon čega dajem odgovor iza kojega mogu u svako doba stajati. Neki radiestezisti odgovaraju telefonski o d m a h i daju rezultate još prije nego što je zaintere sirana osoba završila pitanje. Nisam toliko sposobna da bih mogla odgovarati kao telefonski ured za informacije, a istini za volju m o r a m reći da d u b o k o sumnjam u vrijednost takve brzopotezne radiestezije. Vjerodostojnost i potpunost podataka osobito je značajna kod rada na zaštiti. Budući da se gotovo uvijek radi o množini p o d a t a k a koje nije lako pamtiti, najbolje je takve p o d a t k e ispisati na d o b r o polariziranom papiru. Opisat ću jedan slučaj. Snimala sam teleradiestezijski jedan stan. Imala sam sve p o d a t k e koji su mi bili potrebni, dakle ime i prezime korisnika stana, mjesto, ulicu, broj i kat. Na snimci sam utvrdila o kojoj se vrsti zračenja radi izvan stana. U stanu sam odredila i mjesto zaštite. Provjerila sam je li stan zaštićen kad stavim zaštitu na o d r e đ e n o mjesto. Sve je bilo u redu. Budući da nisam o d m a h imala vremena otići i postaviti zaštitu u stanu, zaštitila sam ga na snimci na papiru. K a o uvijek, prenijela sam snimku s velikog papira na manji: sve p o d a t k e o stanu, sva otkrivena zračenja i mjesto zaštite. T a k o sam stan teleradiestezijski privremeno zaštitila. Provjerila sam na maloj snimci (kopiji) je li stan zaštićen. Bio j e . A k a k o provjeru kopije bezuvjetno obavljam i na originalnoj snimci na većem papiru, iznenadila sam se otkrivši da stan na originalnoj snimci nije bio zaštićen. Usporedila sam obje snimke i učinilo mi se da je sve u redu. N a j e d n o m sam primijetila da na kopiji n e m a svih p o d a t a k a o stanu. Nedostajala je ulica i b r o j . To je bio razlog da zaštitom na kopiji nije bio zaštićen stan na originalnoj snimci.
68
Štetna zračenja M o j a podjela štetnih zračenja obuhvaća: 1. P r i r o d n e izvore zračenja a) zračenja iz b) svemirska
zemlje zračenja
2. Z r a č e n j a iz naše o k o l i n e , nastala razvojem elektrotehničkih uređaja 3. P o v r e m e n a zračenja nepoznatog podrijetla Štetna zračenja iz zemlje nastaju uslijed podzemnih tokova v o d e , nalazišta nafte i plina, ruda ili promjena u zemljinoj kori. Sva ta zračenja štetno djeluju na ljude ako su im izloženi u duljem vremenskom razdoblju. Takva zračenja izazivaju poremećaj polarizacije u organima, što dovodi do zdravstvenih smetnji. P r e m a Jurdaninim istraživanjima, takvo je razdoblje do oboljenja trajalo u njegovo d o b a o k o osam godina. D a n a s se oboljenje javlja u m n o g o kraćem v r e m e n u , j e r smo izloženi d o d a t n i m zračenjima iz naše okoline, koja pojačavaju štetnost prirodnih zračenja (slika 5 i 6).
69
Štetna zračenja, m e đ u t i m , ne djeluju na sve ljude j e d n a k o . Sve je u prirodi polarizirano, sve živo i neživo. Svaka strana našega tijela ima drugačiji polaritet. Isto se t a k o razlikuju polariteti muškarca i žene. Ž e n s k a je osoba uglavnom polarizi r a n a negativno ( — ), a muška pozitivno ( + ). Zračenja t a k o đ e r imaju svoj polaritet, pa je utvrđeno da postoje minus ( — ), plus ( + ) i neutralna (!) zračenja. Svi ti polariteti imaju veliko značenje u odnosu na zdravlje. A k o , na primjer, pozitivno ( + ) polarizirana osoba boravi na zračenju iste takve polarizacije, neće osjećati zdravstvene smetnje, jer se polaritet ćelija organa p o d u d a r a s polaritetom zračenja. Isti je slučaj s negativno ( — ) polariziranim osobama na minus ( — ) zračenju. Naprotiv, ako osoba jednog polariteta boravi na zračenju suprotnog polarite ta, može oboljeti od različitih bolesti: srce, dišni organi, poremećaj tlaka, bubrezi, mokraćni mjehur, leukemija, rak i si. M e đ u t i m , kako nema pravila bez iznimke, iz iskustva mi je poznato da su neke osobe oboljele, p r e m d a su bile izložene utjecajima osnovnih štetnih zračenja istoga polariteta. U pravi lu, dakle, nisu trebale oboljeti. Proučavajući takve slučajeve, otkrila sam da su te o s o b e , uistinu, bile izložene za njih neopasnom p o d z e m n o m zračenju podudarnoga polariteta, ali su istovremeno stradavale od okolnih štetnih zračenja suprot noga polariteta (slika 7). Kod dugotrajnog izlaganja štetnim zračenjima organizmu suprotnog polariteta, može doći do poremećaja polariteta obiju strana tijela ili do unakrsnog poremećaja. T a k o može, na primjer, desna gornja strana tijela imati polaritet plus ( + ), a donja strana minus ( - ), te istodobno lijeva gornja strana ( - ), a donja plus (+ ) (slika 8). Postoje osobe koje su bile izložene štetnom zračenju, a vrlo su osjetljive na to, pa se može dogoditi da prilikom njihova ispitivanja visak p o t p u n o miruje, a kod pokušaja utvrđivanja njihova polariteta visak će nepomično stajati. Kod takvih osoba treba najprije utvrditi uzrok zbog čega visak stoji. Ili je organizam prezasićen štetnim nabojem, ili imaju na sebi nešto što ih blokira. U tom slučaju treba izvršiti pražnjenje, pa ukoliko visak i nakon toga stoji, treba d o b r o provjeriti ima li ta osoba na sebi neki predmet koji je blokira (prsten, lančić. 70
hula-hop čarape i si.). Za vrijeme pražnjenja polaritet će biti isprva neutralan ( ! ) , a p o s t u p n o će iz neutralnog prelaziti u stvarni polaritet koji ta osoba inače ima. Takve promjene polariteta od unakrsnog do nule imala sam za vrijeme svojih velikih zdravstvenih tegoba. Svemirska zračenja su sveopća. Iz svemira s m o izloženi stalnim zračenjima koja bi vrlo nepovoljno utjecala na život na Zemlji da nismo zaštićeni ozonskim o m o t a č e m koji nas štiti od negativnih utjecaja. Nažalost, danas sve više slušamo o rupama u ozonskom omota ču, kroz koje štetna svemirska zračenja dopiru na Zemlju. Sve češće k o d snimanja stanova nailazim na svemirska zračenja kojih nekada nije bilo. Ta zračenja nisu uvijek prisutna i štetnost im se mijenja, što vjerojatno ovisi o atmosferskim prilikama pojedinih pod ručja u o d r e đ e n o vrijeme. Zračenja iz svemira,
pod utjecajem zemaljskih štetnih
zračenja, stvaraju nevidljivu mrežu po cijeloj zemaljskoj kugli, poput meridijana i paralela. 71
Do danas su otkrivene i o d r e đ e n e tri takve m r e ž e , no zacijelo ih ima mnogo više. Snimanjem osoba koje su na mjestima gdje spavaju izložene geopatogenim, tj. zemaljskim štetnim zračenjima, često nailazim na pravilan razmak linija koje ne odgovaraju nijednoj danas poznatoj mreži. R a z m a k tih linija je uvijek pravilan, što nije slučaj s dosad proučenim mrežama. Dosada sam otkrila četiri nove mreže i još ih uvijek ispitujem. Njemački radiestezist i liječnik dr. Ernest H a r t m a n n otkrio je godine 1951. mrežu koja pokriva cijelu Zemlju. Mreža je dobila njegovo ime. H a r t m a n n o v a mreža prostire se na svaka 2 m od sjevera p r e m a jugu i svaka 2,5 m od istoka p r e m a zapadu. Linije te mreže teku u razmaku zone širine od 20 cm. Mjesta gdje se te linije sijeku, nazivaju se H a r t m a n n o v i m čvorovima. Drugu je mrežu otkrio liječnik dr Manfred Curry. Linije te mreže prostiru se dijagonalno na H a r t m a n n o v u mrežu. R a z m a k između linija te mreže iznosi 3,5 m smjerom sjeverozapad-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad. Z o n a tih linija iznosi 50 cm. Njihova se sjecišta nazivaju Curryjevim čvorom. Treća je takozvana Reinhardt-Schneiderova mreža, koja se s a m o djelomično poklapa s Curryjevom mrežom. U našoj literaturi o radiesteziji, u kojoj autori p r e n o s e prikaze tih mreža iz stranih knjiga, uočljiva je različitost tih prikaza. Ispitujući prikaze naših autora, utvrdila sam da neki od njih H a r t m a n n o v u mrežu prikazuju s razmakom linija od 2,5 m u smjeru sjever-jug, a 2 m u smjeru istok-zapad, umjesto o b r a t n o . Jedino su zone od 20 cm ispravno prikazane. Još je veća pomutnja s Curryjevom mrežom. Linije Curryjeve mreže u nekih autora ne sijeku se pod pravim kutom, a neki opet nisu prikazali da se čvorovi Curryjeve mreže sijeku sa čvorovima 1 l a r t m a n n o v e . Svi se autori slažu jedino u razmaku između linija (3,5 m) i razmaku zona (50 c m ) .
da u svojim daljnjim ispitivanjima ne tražim više geopatogene linije, nego samo geopatogene čvorove. Potvrdu ispravnosti tih mojih zaključaka dobila sam dvije godine kasnije, 2. studenoga 1988, kad je na promociji svoje knjige »Moć nadmoći - n a d m o ć moći« Zlatko Pintarić obavije stio prisutne da je bio u Njemačkoj na seminaru kod dr H a r t m a n n a i saznao za najnovije otkriće o odnosu H a r t m a n nove i Curryjeve mreže. Taj o d n o s točno je takav k a k o sam ga svojim ispitivanjima utvrdila. Ta me spoznaja potaknula da temeljito ispitujem mreže na koje nailazim. U svemirska zračenja ubrajaju se još: elektromagnetsko, ionizirajuće i radioaktivno zračenje. Elektromagnetsko zračenje ima veliki utjecaj na živa bića. To zračenje djeluje na ćelije u organizmu i izaziva promjene molekularne strukture i polarizacije unutar stanica organizma, što dovodi do zdravstvenih smetnji u ljudi. Osobito je štetno djelovanje toga zračenja na stanice u mozgu, jer izaziva nervozu, psihičke smetnje, vrtoglavicu, promjene u krvnom tlaku. Osobe osjetljive na tu vrstu zračenja, osjećaju smetnje na mjestima koja su izložena zračenju. U d o b a mojih zdravstve nih tegoba, kad bih se god približila razvodnoj ploči da izvadim osigurače, imala sam osjećaj kao da mi se mozak o k r e n u o u glavi. Posljedica toga bile su jake vrtoglavice, kojima se unatoč najpomnijim pretragama nije m o g a o pronaći uzrok. Ionizirajuće zračenje izaziva ionizaciju molekula u materi jalima, a obuhvaća rentgensko i gama zračenje. Uništavajući postepeno žive stanice u organizmu, dovodi do njegova teškog oštećenja. Nekoć se mislilo da liječnički pregled nije temeljito obavljen, ako pacijent nije bio podvrgnut rentgenskom snima nju. D a n a s se već vodi briga o tome da se ljudi što manje izlažu takvu zračenju.
Z b o g različitosti takvih prikaza, počela sam ispitivati od nose tih linija mreža i utvrdila da se linije Curryjeve mreže sijeku pod pravim kutom u razmaku 3,5 m, s r a z m a k o m linija zone 50 cm. Zaključila sam nadalje da se svaki četvrti čvor Curryjeve mreže siječe s H a r t m a n n o v i m čvorom. To me navelo
Radioaktivno zračenje nastaje prelaženjem jednog ele menta u drugi ili neke molekularne vrste u drugu. Prodornost radioaktivnog zračenja ovisi o njegovoj prirodi i energiji. Postoje alfa, beta i gama zrake. Pozitivno nabijene čestice alia
72
73
zraka prodiru jedva nekoliko centimetara kroz zrak. zrake, kao negativne čestice, nisu kadre prodrijeti ni nekoliko milimetara aluminijskog lima. Najprodornije su zrake koje probijaju betonski sloj od 1 cm, a da pri nimalo ne gube na snazi.
Beta kroz gama tome
O radioaktivnosti se počelo ozbiljnije govoriti poslije atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Kasnije se S t r a h od uništavaj uče moći tog bauka m o d e r n o g svijeta pojača vao učestalim pokusnim nuklearnim eksplozijama i njihovim zastrašujućim ličinkom, ali je prava panika zahvatila ljude tek poslije uzastopnih kvarova na nuklearnim elektranama (sjetimo se samo havarije » O t o k a tri milje«), što je svoj vrhunac dostiglo katastrofom u Černobilju. Javnost je sve više zaintere sirana da se što detaljnije upozna s opasnošću od radioaktivnog zračenja. Moja osjetljivost na hranu koja je bila pod utjecajem štetnih zračenja osobito se pojačala poslije Černobilja. Primije tila sam da mi mnogo toga što unosim u organizam stvara velike smetnje, što prije Černobilja nije bilo izraženo u tolikoj mjeri. Z b o g toga sam počela svu h r a n u oslobađati štetnog naboja. Činim to na taj način da svu hranu i napitke stavljam u suhi dio dvodjelnog sudopera, a u drugi dio pustim mlaz vode. A k o je sudoper jednodjelni, onda hranu treba staviti na metalni o b r u b sudopera i pustiti vodu, te viskom pratiti kako štetni naboj polako slabi, sve dok se visak ne zaustavi, što je znak da je hrana oslobođena štetnog naboja. To d o d a t n o provjeravam i pomoću kutomjera, pa ukoliko se kretanje viska zadržava u smjeru 0-180°, znak je da h r a n a više nije štetna za jelo. Na isti način postupam i s p r e d m e t i m a koji pokazuju štetnost. Štetnost zračenja nezaštićenih radioaktivnih g r o m o b r a n a takva je da zahtijeva posebno poglavlje, pa će o tome biti govora na drugome mjestu. Zračenja iz naše okoline nastaju djelovanjem odašiljača, radio-stanica. radara, radio-farova, dalekovoda, trafostanica, radioaktivnih g r o m o b r a n a , rentgenskih aparata, antena, elek tronskih uređaja i si. Sva su ta zračenja više ili manje štetna. G o t o v o da nema danas naseljenoga mjesta gdje nisu prisutna štetna zračenja ili od podzemnih tokova vode, geopato74
genih i svemirskih zračenja ili pak od elektrotehničkih uređaja, no nije rijedak slučaj da se ponegdje naiđe i na sva ta štetna zračenja zajedno. D o k su ostala zračenja uglavnom stalnog intenziteta, kod elektrotehničkih se uređaja intenzitet zračenja naizmjenično povećava ili smanjuje, što ovisi o t o m e koliko je takvih izvora zračenja istovremeno aktivno. Različiti elektronski aparati koji su danas postali prava pošast, dospjeli su i u dječje ruke k a o školska pomagala ili razonoda. A k o je dijete u školi, kod kuće, u vrtiću ili igraonici izloženo utjecaju takvih a p a r a t a , to će se štetno odraziti na njegovo zdravlje. To j e d n a k o vrijedi i za odrasle. I o n d a se čudimo što su današnja djeca, omladina, uopće ljudi tako nemogući, nervozni, razdražljivi i zločesti. A kako netko može i biti uravnotežen, ako po cijele d a n e sjedi pred nezaštićenim video i akusličkim aparatima i uređajima, ako se na poslu ili kod kuće koristi elektronikom, ako je r o b svoje amaterske rađio-stanice ili ako ne skida slušalice »Waikmana« s ušiju, čak ni kad spava. Neminovno će tu s v r e m e n o m doći do teških poremećaja u vidu, sluhu, živčanom sustavu, psihi. D o d a m o li t o m e sve moguće kućanske aparate kojima smo okruženi i koji se d a n o n o ć n o naizmjenično uključuju i isključuju, onda tu više ne pomažu nikakve promjene polarizacija utikača, stručno izrađene b a k r e n e spirale, aluminijske folije i slična pomagala, jer je nemoguće zračenje tolike količine aparata usmjeriti tako da nas nigdje u stanu ili na r a d n o m e mjestu ne dohvate. A k o to u najboljem slučaju i uspijemo učiniti u svome prostoru, n e ć e m o izbjeći zračenja koja do nas dopiru iz susjednih stanova ili prostorija. Tu je d a n a s jedini spas - potpuna zaštita prostora u kojem boravimo. Već nekoliko godina posebnu pažnju posvećujem štetnom zračenju od elektrotehničkih uređaja. Tu vrstu zračenja držim najopasnijom, jer su mu danas u civiliziranom svijetu i ljudi i životinje i raslinje izloženi na milost i nemilost. U tom je pogledu mogućnost pomoći radiestezije neizmjerno velika, no unatoč svim činjenicama koristimo se njome neznatno. A k o su suvremeni tehnički uređaji i izvedeni prema svim propisima i važećim n o r m a m a , te njihova ispravnost potvrđena u p o r a b n o m dozvolom, to još uvijek ne znači da takvi uređaji 75
nisu štetni po okolinu. U z m i m o , primjerice, tokove podzemnih voda, H a r t m a n n o v e ili Curryjeve čvorove. Njih ni jedan jedini propis ne spominje niti uzima u obzir. A činjenica je da tehnički uređaji, ma k a k o propisno bili izvedeni, sami za sebe ne šire štetne utjecaje, ali kada se nađu na p o d z e m n o m toku ili štetnom čvoru, dakle kada su izloženi drugim utjecajima štetnoga zračenja, i oni počinju emitirati signale štetnoga zračenja. T a k o je kod postavljanja dalekovoda vrlo značajna njegova lokacija i smjer kojim se prostire, jer ako prelazi preko željezničke pruge koja je pod utjecajem uređaja za vezu, to će područje biti prekriveno signalima štetnoga zračenja. To sam utvrdila svojim višestrukim provjerama. Uređaji koji reguliraju promet na raskrsnicama, ako su t a k o smješteni da se nalaze p o d utjecajem štetnih signala ili podzemnih tokova vode daju vrlo j a k e signale štetnih zračenja, koja nepovoljno djeluju na ljude i tu dolazi do čestih nesreća. Do velikih opasnosti od štetnih utjecaja elektrotehničkih uređaja dolazi ponajviše zbog toga što se o n a izravno unose u neposrednu blizinu ljudskih obitavališta. Trafostanice se grade usred naselja, pa i u samim mamutskim stambenim zgradama ili u krugu industrijskih objekata. Negdje dostižu veličinu dvokatnica i trokatnica, poput one u sklopu hotelske novograd nje u Z a g r e b u . Ponegdje ih radi smanjenja buke ili prikrivanja ograđuju drvećem. Negdje ih opet ugrađuju u kuće. Sve je to uzalud. Ništa od takvih pokušaja ne može spriječiti štetno zračenje tih uređaja. Prekasno se počelo i s planiranjem trasa dalekovoda. Kad je to dovršeno, na putu kojim su se trebali pružati dalekovodi, već su niknula naselja. Nije bilo druge, nego stupove daleko voda posaditi uza sama naselja ili čak usred njih. Vodozaštitna područja su t a k o đ e r o d r e đ e n a u vrijeme kad su već postojala naselja sa svim neizbježnim p o p r a t n i m pojavama ili čak indu strijska postrojenja. Z b o g svega toga dolazi često do rasprava i žuči j ivin polemika, što se u pravilu završava na štetu ugroženih poznatim ultimatumima: »Trafostanica, dalekovod ili m r a k ! « A sve bi to bilo n e p o t r e b n o kad bi se poklonilo povjerenje radiesteziji, koja danas već može pružiti p o t p u n u zaštitu od takvih i ostalih 76
štetnih zračenja koja nas svakim danom sve više ugrožavaju. Zaštita koju sam pronašla p o t p u n o je djelotvorna i moguće ju je provjeriti. Da štetno zračenje tehničkih dostignuća nema nepovoljno djelovanje samo na ljude, neka posluži ovaj primjer. Prije dvije godine pregledala sam peradarnik s oko 5000 kokoši nesilica. Peradarnik je građen i održavan prema svim propisima, hrana i održavanje higijene bilo je uzorno, pa ipak nešto u tom peradarniku nije bilo u redu. Redovite službene provjere nalazile su da je sve u najboljem redu, no kokoši su sve slabije nesle jaja, sve češće su ugibale, postajale su sve tiše, a jaja sve manja. Nije bilo nikakve zaraze, laboratorijske pretrage nisu otkrile ništa, a činjenice su sve takve nalaze opovrgavale. Vlasnici su već bili odlučili napustiti posao u koji su uložili velika sredstva. Prije te konačne odluke zatražili su moju pomoć. Već teleradiestezijska snimka peradarnika i stambenog objekta vlasnika pokazala je da se obje zgrade, osobito peradar nik, nalaze u području jakog štetnog zračenja tehničkih sprava, u ovom slučaju odašiljača i dalekovoda. Bio je to pravi uzrok lošeg stanja u peradarniku i zdravstvenih smetnji stanara susjedne zgrade. Zaštitila sam stambeni objekt, a time i nedaleki peradarnik i nekoliko puta provjerila zaštitu koja je bila u potpunosti provedena. N e p u n sat nakon toga, ukućanima se učinilo kao da je zrak u prostorijama postao n e k a k o čistiji i svježiji. A u peradarniku je vladao žagor kokošjega jata kakav se nije o d a v n o čuo. Nekoliko mjeseci kasnije ukućani više nisu osjećali nikakve zdravstvene tegobe, a kokoši su izvanredno uznapredovale i sada nesu maksimalne količine jaja, kojima po veličini, kvaliteti i čistoći od bilo kakvih štetnih utjecaja vjerojatno nema premca. To je jedina tako zaštićena farma, a o vrijednosti takve zaštite najbolje govori plodnost nesilica i kvaliteta njihovih »proizvoda«. Ovakva se vrsta provjere i zaštite od štetnih utjecaja može primijeniti na svakoj životinj skoj farmi gdje n e m a napretka u uzgoju.
77
Pražnjenje Sredinom 1983. godine, tragajući za načinom k a k o da se oslobodim štetnog naboja u organizmu, nastalog uslijed dugo trajnog izlaganja utjecaju štetnih zračenja, sasvim sam slučajno otkrila da mi je mnogo lakše kad jednu ruku držim pod mlazom vode. U to su se doba radiestezisti »praznili« tako da su stavljali ruke na zid ili ih otresali. J e d n o m sam prilikom stajala iza radiestezista koji je otresao ruke. Spopala me mučnina i slabost. Kad sam uzela visak, počeo se bjesomučno vrtjeti takvo je snažno zračenje nastalo uslijed toga otresanja ruku. Uvidjela sam da se na takav način čovjek ne može osloboditi štetnog naboja, a pri t o m e još ugrožava i druge. Prisjetila sam se tada kako J u r d a n a opisuje u svojoj knjizi »Rašlje i visak života« slučaj kada mu je pozlilo, pa se uhvatio za slavinu i tegoba je odmah nestala. Kad sam stavila ruke pod vodu, o d m a h sam se osjećala bolje. Instinktivno sam slutila da spas treba potražiti isključivo u vodi. Nakon dugih pokusa zaključila sam da se najbolje i najbrže praznim pod tekućom v o d o m , i to tako da stavim lijevu ruku pod tanki mlaz vode koja mi teče preko palca i ispruženih prstiju što se međusobno dodiruju. Istovremeno u desnoj ruci držim visak i mentalno tražim (zamislim): »Neka se oslobodim (ispraznim od) svih štetnih naboja u m o m e organizmu, do dopuštene granice, i da to o d e u zemlju.« Visak se t a d a počne trzati i vrtjeti čas lijevo, čas desno, što ovisi o tome kojih se sve štetnih naboja oslobađam. Ako mi se u toku pražnjenja pojave kakve smetnje (vrtoglavica, žmarci, mučnina), prekinem na trenutak pražnje nje, uklonim ruku ispod vode dok smetnje ne prestanu. Z a t i m nastavim pražnjenje dok se visak ne umiri, što je znak da sam se oslobodila štetnog naboja. Ipak, za svaki slučaj stavim još nekoliko puta ruku pod vodu radi provjere, pa ukoliko se visak više ne kreće, pražnjenje je završeno. Takva je provjera vrlo korisna, jer se visak nekada znade zaustaviti p r e m d a pražnjenje još nije u potpunosti završeno. 78
A k o praznim drugu osobu, najprije provjerim na kutomjeru koliki ta osoba ima postotak štetnog naboja u organizmu ( 1 - 1 0 0 % ) i ispitujem ima li kakve teže zdravstvene smetnje. Prilikom pražnjenja osobito treba pripaziti kod osoba sa srča nim s m e t n j a m a , poremećenim tlakom i disanjem, te ih upozo riti na smetnje koje se mogu pojaviti u toku pražnjenja. U slučaju pojave takvih smetnji, o d m a h prekidam pražnjenje i smetnje će prestankom dodira s vodom nestati. Prilikom pražnjenja drugih, viskom i kutomjerom provjeravam kad je pražnjenje u potpunosti završeno. Za vrijeme pražnjenja druge osobe, ne smijemo biti u tjelesnom dodiru s njom, već m o r a m o stajati na određenoj udaljenosti. Prije početka pražnjenja druge osobe m e n t a l n o se zaštitim (zamislim): »Molim da ti štetni naboji ne prijeđu na m e n e . Neka se ta osoba isprazni do d o p u š t e n e granice i neka svi štetni naboji odu u zemlju.« Pražnjenje treba obavljati vrlo strpljivo i smireno, bez ikakva požurivanja. A k o m e n t a l n o zatražimo (zamislimo): »Neka se brzo ispraznim!« - tada se može dogoditi da se ne ispraznimo do kraja. I osoba koja se prazni mora biti staložena i opuštena, pa učinak neće izostati. Pražnjenjem se uspostavlja normalno strujanje u organi zmu ili na pojedinim mjestima u organizmu gdje je strujanje bilo usporeno ili zaustavljeno. Na isti se način mogu prazniti i pojedini predmeti ako imaju štetan naboj. Ja tako praznim i svoj radiestezijski pribor. Predmet stavim na umivaonik i pustim vodu da teče (predmet ne m o r a biti izravno pod vodenim mlazom), te zatražim (zamislim) da se taj predmet isprazni od štetnog naboja i da to ne prijeđe na m e n e , nego da o d e u zemlju. Viskom provjera vam k a k o se odvija pražnjenje, a kad se visak smiri, zatvorim vodu i nakon nekog vremena p o n o v n o je otvorim. To ponovim nekoliko puta, kako bih bila sigurna da je predmet p o t p u n o ispražnjen. Kao što sve u radiesteziji činim, kad se radi o drugim o s o b a m a isključivo uz njihov pristanak, tako i pražnjenje primjenjujem samo uz pristanak prisutne osobe ili ako sam s njom u telefonskoj vezi. Pražnjenje se mora obavljati pod 79
Uvjerena sam da će mnogi čitaoci naći sebe u ovoj sredini, da će svoje zdravstvene tegobe moći usporediti s onim što je mene tolike godine mučilo i da će u pražnjenju i zaštiti naći jedini izlaz iz svojih muka, kao što sam ga i ja našla. Od prvoga dana kad sam uspjela sebe zaštititi u teškoj bolesti koja mi je prijetila, razmišljala sam o t o m e k a k o bih
mogla pomoći i drugima. J e d n o g a sam poslijepodneva došla na ideju da pomoću kretanja viska nacrtam neki zadani prostor. Zamislila sam da nacrtam stan u kojem živim. I zaista, visak je svojim kretanjem nepogrešivo djelomično označio taj prostor, kažem djelomično, jer su na nekim mjestima ispale kosine i kutovi kojih inače n e m a . Temeljito sam provjerila zbog čega je došlo do tih odstupanja i na kraju utvrdila da papir na kojem sam radila nije bio d o b r o polariziran. Smetnje su dolazile i od signala tehničkih uređaja koji su djelovali na taj prostor. To je bio početak razrađivanja sistema moga sadašnjeg r a d a . Poslije otklanjanja smetnji u snimanju moga stana, dobila sam ne samo vjernu sliku prostora nego i točno mjesto na k o j e m se već nalazila zaštita. To sam teleradiestezijski učinila i sa stanom svoje kćerke, što je t a k o đ e r u potpunosti uspjelo. T a k o sam pomoću teleradiestezije i mentalne radieste zije mogla zahvatiti bilo koje područje u proučavanju štetnih zračenja i njihov utjecaj na čovjeka i okolinu. Što bih god teleradiestezijski snimila, sve se u stvarnosti p o t p u n o p o d u d a r a lo. Kad sam ispisala abecedu da pomoću viska utvrdim k a k o bih zapravo nazvala to svoje dostignuće, visak mi je označio r e d o m ova slova: »1VANAČIN«. Neshvatljivo, ali istinito! Taj slogan » I V A N A Č I N « može se tumačiti sa dva smisla. » I V A N A ČIN« (Iv anin čin, jer Ivana je moje p u n o ime) i »IVA N A Č I N « ( n a Ivin način, odmila me moji zovu Iva). Moj sistem rada na zaštiti od svih štetnih zračenja iziskuje vrlo točan rad s velikom koncentracijom ( K I S U K I U D O ) , ali su zato i rezultati maksimalni. T k o se želi držati mojih u p u t a , mora dosljedno poštovati moj redoslijed rada i ni u kojem ga slučaju ne smije kombinirati s bilo kojim drugim sistemom ili redoslijedom, uključujući i vlastiti. D a k a k o , pri t o m e se podra zumijeva da radiestezist koji se želi baviti zaštitom od štetnih zračenja, m o r a imati sve preduvjete za takav r a d , u prvom redu osjetljivost i osposobljenost. Moj se radiestezijski pribor sastoji od viska, kutomjera, grafitne olovke, d o b r o polariziranog papira, sredstva za zaštitu, pomoćnih šifri za brzo očitavanje vrsta otkrivenih zračenja i sredstava za blokiranje signala zračenja elektrotehničkih ure-
80
81
nadzorom radiestezista ili uz strogo pridržavanje uputa o pražnjenju da ne bi došlo do neželjenih posljedica. Pražnjenje posredstvom tekuće vode navelo me i na rješenje problema kojim su se bavili J u r d a n a i mnogi drugi radiestezisti. Riječ j e , naime, o dugovječnosti ljudi u mlinu na vodu. To je uvijek bila za radiesteziste nerješiva zagonetka. K a k o to da mlinari, unatoč t o m e što su gotovo cijeli život izloženi zračenju brzih tekućica, ne samo da ne obolijevaju nego naprotiv podugo žive. Proučavala sam taj fenomen i došla do slijedećeg zaključka. Mlinari su izloženi pojačanom zračenju brzog protoka vode, ali su oni istovremeno n e p r e k i d n o u dodiru s dijelovima mlina koji su m e đ u s o b n o povezani sve do vode. T a k o se u njima kao u kakvu začaranom krugu velikom brzinom smjenjuje štetni naboj zračenja vode s pražnjenjem. A k o prilikom pražnjenja ne držimo ruku izravno pod vodom, nego se samo uhvatimo za slivnik ili dio sudopera koji je izravno u dodiru s mlazom vode, također ćemo se isprazniti od štetnog naboja. Vjerojatno mlinari uslijed tih čestih izmjena punjenja i pražnjenja stječu o d r e đ e n u vrstu imuniteta.
Zaštita od štetnih zračenja Najznačajnije moje dostignuće, ne samo u ovoj knjizi nego općenito u radiesteziji jest zaštita od štetnih zračenja. T o m e sam i posvetila najveći dio svog istraživačkog rada. Poslije svega onog što sam prošla, d a n a s , n a k o n sedam godina normalnog života i rada u zaštićenoj sredini (čak i kada n e k a m o putujem, p r e t h o d n o teleradiestezijski ili na licu mjesta zaštitim to privremeno boravište), mogu najmjerodavnije ocije niti vrijednost i važnost zaštite.
daja (drvca od jelovine duljine 5-7 i debljine 2 m m , s vodorav nim godovima i okomitim rezovima od 90° (slika 9). Na svakom se drvcu odredi gornji i donji polaritet plus ( + ) i minus ( - ) (slika 10).
Slika 10 P O D L O Š C I ZA B L O K A D E
Sredstva za blokiranje su od slame, bambusa ili drva. Ja radim isključivo s kineskim podlošcima od slame i bambusa, j e r su oni najbolji za zaštitu. Naši podlošci od slame, koji se najlakše nabavljaju, nažalost nisu upotrebljivi za zaštitu. Drveni podložak m o r a imati pravilne godove. Svaki se podložak m o r a p r e t h o d n o ispitati je li d o b a r za stopostotnu zaštitu. Prije pregleda i zaštite nekog prostora, najprije ga snimim teleradiestezijski. Za to su mi potrebni sljedeći podaci: mjesto, ulica, kućni broj, kat, ako ima i broj stana, mjesto na katu (lijevo, desno, ravno), ime i prezime vlasnika stana ili nosioca stanarskog prava. A k o je u pitanju obiteljska kuća, m o r a m o naznačiti je li prizemnica, katnica ili katnica s potkrovljem. U slučaju n e b o d e r a , treba navesti i broj katova (slika 11). 82
K a d a su poznati svi potrebni podaci, upišu se u lijevom gornjem uglu d o b r o polariziranog papira. Z a t i m se na donjoj strani papira, otprilike 2 cm od r u b a , povuče crta koja označava dio z a d a n o g prostora. Nakon toga dolazi koncentracija, isklju čivanje svog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) i tek o n d a započinje rad. Mora se raditi p o t p u n o o p u š t e n o i smireno, sva pozornost treba biti usredotočena isključivo na to što r a d i m o . Z a t o je najbolje raditi kada smo o d m o r e n i , bez drugih obaveza i po mogućnosti sami. Od toga zavisi točnost rezultata rada (slike 12 i 13). P o m o ć u viska potražimo, izvan označenog prostora, sig nale zračenja elektrotehničkih uređaja. Kad visak naznači neki smjer i zaustavi se u tom smjeru, taj se položaj označi crticom. Zatim se na crticu stavi kažiprst lijeve r u k e , ili još bolje vrh grafitne olovke, odredi se viskom polaritet toga zračenja, a p o m o ć u viska i kutomjera šifra zračenja, koja se označi kraj crtice. N a k o n toga na crticu se stavlja pripremljeno drvce, i to tako da na minus ( - ) zračenja stavimo drvce koje na donjoj strani ima oznaku minus ( - ), o d n o s n o kod plus ( + ) polariteta stavimo drvce koje na donjoj strani ima oznaku plus ( + ). Dakle minus dolazi na minus ( = ), a plus na plus (=t=). I tako 83
Vrh grafitne olovke stavi se na početak crte kojom je označen dio prostora za ispitivanje. Polagano i pažljivo se pomiče olovka po crti k a k o određuje visak. Kad visak promijeni smjer, obično je to p o d kutom od 90°, nadalje valja slijediti kretanje viska i označili novu crtu. I tako r e d o m dok se prostor u potpunosti ne omeđi i zatvori (slika 15).
r e d o m zaštićujemo (blokiramo) sve p r o n a đ e n e signale štetnih zračenja. T r e b a voditi računa o t o m e da će visak možda prilikom traženja signala zanemarivati neke signale. Ne događa se ništa zabrinjavajuće. Visak jednostavno najprije bira signale s istom početnom šifrom i t a k o r e d o m . Znači da će se signali blokirati onim redom k a k o odredi visak. Na kraju zaštite valja pripaziti jesu li blokirani svi označeni signali, da ne bismo od koje nezaštićene oznake zračenja dobili refleksne signale. Poslije završene zaštite svih signala zračenja elektrotehnič kih uređaja u sredini će ostati slobodan prostor. Sad valja provjeriti tu zaštitu. Na d o b r o polarizirani papir stavi se kutomjer, visak se nadnese nad sredinu kutomjera, kažiprstom lijeve ruke dodiruje se mjesto s oznakama signala i ako visak pokazuje o k o m i t o kretanje, između 0° (gore) i 180° (dolje), znači da o k o prostora n e m a više utjecaja štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja. N a k o n te provjere m e n t a l n o se postavi zadaća: »Neka mi visak svojim kretanjem omeđi prostor koji ispitujem.« (slika 14). 84
Z a t i m slijedi novi zahtjev: » N e k a mi visak svojim kreta njem označi sjever.« To je p o t r e b n o k a k o bismo se o d m a h mogli orijentirati'prema snimci kada d o đ e m o u stan koji smo snimili teleradiestezijski. Visak će nakon nekog v r e m e n a , kad se ustali u kretanju određenim smjerom, točno označiti stranu magnetskog sjevera (slika 16). T a d a se postavlja pitanje: »Ima li ispod toga prostora podzemnih tokova vode?« A k o je odgovor pozitivan, slijedi zahtjev: »Neka mi visak svojim kretanjem pokaže mjesto i smjer izravnog p o d z e m n o g v o d e n o g toka (90°)«. K a d a visak pokaže smjer toka, smjer se označi c r t o m , stavi se kažiprst lijeve ruke na crtu (smjer) i pomoću kutomjera se provjeri je li to podzemni vodeni tok od 90°. Kutomjer se stavi na d o b r o 85
kutomjera šifru i očitamo je li u pitanju naftni tok. A k o jest, o d r e đ u j e m o mjesto i smjer kao kod vode (slika 17). Dolazi zatim na red ispitivanje zemaljskog štetnog zračenja u prostoru, i to samo štetnih čvorova. Z a t o pitanje mora glasiti: »Postoji li u t o m prostoru geopatogeni čvor?« Na pozitivan odgovor slijedi zahtjev: »Neka mi visak svojim kretanjem označi mjesto čvora!« Visak će nas odvesti do toga mjesta, a na s a m o m će se mjestu kretati ukriž, kao da opisuje znak plus. Stavimo kažiprst lijeve ruke iznad toga mjesta, visak nadnesemo nad kutomjer na d o b r o polariziranom papiru i prema šifri saznajemo o kojem se čvoru radi. To mjesto označimo olovkom i šifrom. Pitamo dalje ima li još koji štetan čvor, i tako sve do negativnog odgovora.
polarizirani papir, nad sredinu kutomjera nadnese se visak i a k o se on kreće od 0°-90° i ostane u kretanju na 90°, znači da smo odredili izravno zračenje p o d z e m n o g toka vode od 90°. A k o se pak visak od 90° vrati na 0°, znači da je označen pogrešan tok. Kad je n a p o k o n označen pravi tok vode, obavi se još j e d n a provjera. Najprije se vrh olovke stavi na početak crte koja označava vodeni tok, dakle, s lijeve strane, i a k o za polaritet te strane visak pokazuje minus ( — ) , znači da je to pravi vodeni tok, o d n o s n o kad se vrh olovke stavi na drugi, desni kraj crte i visak pokazuje polaritet plus ( + ), o n d a je točno označen smjer p o d z e m n o g toka. Prilikom provjere m o ž e se dogoditi da polaritet j e d n e strane smjera p o d z e m n o g v o d e n o g toka bude nula (0), o n d a je to z n a k da smo dobili i označili lažni signal p o d z e m n o g toka. Z a t o iznova p i t a m o : »Postoji li ispod toga prostora još koji p o d z e m n i vodeni t o k ? « A k o je odgovor potvrdan, tražimo da n a m visak označi smjer toga toka i provjerimo njegov polaritet na o b j e m a s t r a n a m a . U slučaju negativnog odgovora, p i t a m o preciznije: »Postoje li u tom prostoru štetna zračenja od r u d a ? « D o b i j e m o li potvrdan odgovor, o d r e đ u j e m o p o m o ć u .SY>
Naznačivši mjesta štetnih čvorova, pitamo dalje: »Jesu li točke tih čvorova m e đ u s o b n o povezane?« A k o je odgovor potvrdan, o n d a treba dalje zatražiti: »Neka mi visak pokaže kako su p o v e z a n e ! « Kad se te točke spoje, obično se dobiva istokračni trokut. U prostoru toga trokuta najveća su zračenja. P o n e k a d se dobije i više takvih t r o k u t a , što znači da su zračenja još veća. Ukoliko se spajanjem točaka geopatogenih čvorova ne dobije istokračni trokut ili je j e d n a njegova točka izvan zadanog p r o s t o r a , onda u tom prostoru geopatogena zračenja nisu tako jaka. Na snimci zadanog prostora zatim se označe vrhovi slovima A, B, C, D, počev od lijevog donjeg ugla u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Kad je sve to učinjeno, prelazi se na određivanje mjesta zaštite. T o m e se m o r a posvetiti najveća pažnja i p o m n o pratiti kretanje viska (slika 18). Najprije se skinu sva zaštitna drvca s označenih signala elektrotehničkih uređaja, tako da prostor bude pod utjecajem svih štetnih zračenja. Pomoću kutomjera se odredi kolika je štetnost zračenja od 0-100° u pojedinim dijelovima prostora A B C D. Z a t i m se odredi kolika je štetnost geopatogenoga zračenja u trokutu ( t r o k u t i m a ) , ukoliko postoji. Zračenje u trokutu provjerit ćemo ako stavimo kažiprst lijeve ruke najprije u prostor izvan trokuta i očitamo na kutomjeru, a potom stavimo prst u trokut. 87
Za tako teleradiestezijski snimljen prostor postoje sada svi potrebni podaci o štetnim zračenjima. Tek tada se na licu mjesta, u teleradiestezijski ispitivanom prostoru, još j e d n o m provjeravaju svi dobiveni podaci i stanje u tom prostoru m o r a biti isto kao na snimci.
A k o ste dovoljno osjetljivi, zapaziti i bez kutomjera.
moći ćete
razliku
u
zračenju
Sada dolazi na red isključivanje svog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) i zatim zadaća: »Neka mi visak svojim kretanjem odredi mjesto u prostoru gdje ću staviti zaštitu od svih štetnih zračenja!« Strpljivo i mirno treba čekati dok visak svojim kretanjem ne označi mjesto zaštite. K a d smo utvrdili polaritet toga mjesta, stavimo na njega zaštitno drvce istog polariteta (minus na minus, plus na plus). Drvce m o r a biti u milimetar točno namješteno (slika 19). Provjerom ć e m o utvrditi je li prostor u potpunosti zaštićen. Stavimo prst u bilo koji dio toga prostora i postavimo pitanje: »Je li ovaj prostor zaštićen od svih štetnih zračenja?« Na kutomjeru pratimo kretanje viska. A k o se visak o k o m i t o p o k r e ć e u smjeru gore (0°), dolje (180°), onda znači da u prostoru n e m a štetnoga zračenja. Na isti način provjerit ć e m o mjesta izvan označenog prostora i ako je zaštita (blokada) d o b r o izvedena, ne smije biti štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja oko označenoga prostora. 88
Sada valja pronaći mjesto u prostoru gdje će se postaviti zaštita. Tu će zadaću opet obaviti visak kao i kod teleradiestezijske snimke. Pokazat će nam svojim kretanjem smjer i odvesti nas do o d r e đ e n o g mjesta u prostoru. Odredit ćemo polaritet toga mjesta i staviti zaštitni element (slamnati, bambu sov ili drveni podložak) o n o m stranom p r e m a tlu koja je istog polariteta kao i mjesto na koje ćemo ga staviti. P r e t h o d n o ćemo dakle odrediti i polaritete podloška, tako da plus d o đ e na plus, minus na minus. Kad je zaštitni podložak postavljen milimetarskom točnošću, označit ć e m o na p o d u njegov položaj neizbrisivom o z n a k o m , a tako i na podlošku, kako bi se moglo provjeravati jesu li sve oznake na mjestu, da ne bi tko nepažnjom p o m a k n u o podložak. Podložak se uvijek stavlja na pod. Iznad podloška, na o d r e đ e n o j se visini ne smije ništa nalaziti, a osobito treba pripaziti da zastor prilikom pomicanja ne prekrije podložak. K a k o bismo bili sigurni da je zaštita d o b r o postavljena, obavit ć e m o u samom prostoru provjeru na sljedeći način: teleradiestezijsku snimku prostora stavit ćemo na slivnik ili sudoper i pustiti vodu da teče, tako da snimka b u d e u p o s r e d n o m dodiru s vodom. Prstom zatim prelazimo po snimci prostora, a drugom r u k o m p o m o ć u viska i kutomjera provjera vamo vrijednost zaštite. A k o je sve d o b r o izvedeno, visak se m o r a kretati okomito od 0° (gore) do 180° (dolje). Z a t i m postavimo i d o d a t n o pitanje provjere: »Koliko je ovaj prostor zaštićen od svih štetnih zračenja, osim prisutnih osoba i m e n e , od 0 - 1 0 0 % ? « Visak bi m o r a o pokazivati 1 0 0 % , a što ćemo provjeriti kutomjerom. Sada još treba temeljito »očistiti« prostor od svih štetnih naboja. Snimka i dalje ostaje u dodiru s vodom koja t e č e : »Neka se oslobodi od štetnih utjecaja sav namještaj, svi p r e d m e t i i instalacije!« Visak će se vjerojatno kretati u svim smjerovima, pa i kružno. K a d a se visak smiri, zatvorimo vodu 89
i o d m a h je p o n o v n o otvorimo. A k o se visak p o k r e n e , znak je da pražnjenje nije p o t p u n o dovršeno. To ponovimo nekoliko puta, sve dok visak ne ostane postojano miran. Znači da je sve što smo tražili oslobođeno štetnih utjecaja. Pošto su završene sve provjere, podložak se na podu učvrsti papirnatom samoljepivom poluprozirnom t r a k o m da se ne bi p o m a k n u o . Vrpca se mora namjestiti o n a k o k a k o to pokazuje visak, jer će inače zaštita propuštati. Značajno je pri t o m e pitanje: Na koju stranu podloška dolazi početak t r a k e ? Obično se stavljaju dvije usporedne trake. I na kraju je p o t r e b n o sve ukućane pražnjenjem osloboditi od svih dotadašnjih štetnih naboja. Sistem moje zaštite jedinstven je i ima šire zaštitno djelova nje od samog zaštićenog prostora. Kada postavljam zaštitu samo u j e d n o m o d r e đ e n o m prostoru, istovremeno je zaštićena cijela zgrada i dio prostora o k o nje. Prilikom zaštite zgrade, cijelog industrijskog kompleksa, predjela, pa i cijeloga grada, ona će imati mnogo veći dohvat i pokrivat će područje 200 do 1000 m uokrug izvan granica primarno zaštićenog prostora. To sve ovisi o mjestu zaštite, to jest je li o n o užeg ili šireg d o m e t a . Zaštita se ne smije stavljati ispod razine tla. Vrijednost ove moje zaštite, za razliku od svih drugih dosadašnjih pokušaja, jest u t o m e što štiti zaštićeni prostor od svih štetnih zračenja (geopatogenih. svemirskih, radioaktivnih, podzemnih vodenih i naftnih tokova, ruda, elektrotehničkih uređaja), pa i od štetnih zračenja neuspjelih zaštitnih sredstava koja djeluju na principu prikupljanja zračenja, jer ih ona na j e d n o m e mjestu upijaju, a na drugom ispuštaju. Moja zaštita nema nikakvih popratnih pojava. D a k l e , ne propušta zračenja ako je ispravno postavljena i ni u kojem pogledu ne šteti d r u g o m e .
Zaštita na daljinu ili teleradiestezijska zaštita Pokazala sam kako se teleradiestezijski snima i zaštićuje prostor. Vrijednost takve zaštite ista je kao i zaštita postavljena u s a m o m prostoru. Prednost je te zaštite u t o m e što se može postaviti u slučaju kad prostor nije dostupan zbog udaljenosti ili kojih drugih razloga. M e đ u t i m , k a d a je to god moguće, zaštitu treba postaviti izravno u o d r e đ e n o m prostoru, jer se teleradiestezijska zaštita, izrađena na papirima, mora čuvati i nadzirati da ne bi došlo do pomicanja zaštite, a takvih bi se papira nakupilo toliko da ih ne bismo imali gdje držati. Teleradiestezijska zaštita djeluje t r e n u t a č n o , bez obzira na udaljenost prostora koji se zaštićuje. Imala sam priliku postav ljati takvu zaštitu i za prostor udaljen 2000 km. Budući da se u t o m prostoru nalazio vrstan radiestezist, telefonom mi je javio, onoga časa kad sam postavila zaštitu, da u njegovu prostoru više n e m a štetnih zračenja. Taj način zaštite vrlo je podesan za ustanove, poduzeća, bolnice, industrijske pogone, dakle posvuda gdje postoji opa snost da t k o nehotice ili n a m j e r n o p o r e m e t i ili ukloni zaštitni element. Prednost je to i kod velikih kompleksa (stambene četvrti, gradovi, industrijski giganti, uzletišta i si.), j e r bi se moglo dogoditi da se izravno u takvu prostoru mjesto zaštite n a đ e baš na neuporabivoj lokaciji (dvorište, cesta, nedostupan objekt i t d . ) . Z b o g toga bi u gradovima trebalo osigurati posebnu prostoriju za p o h r a n u teleradiestezijskih blokada obje kata i naselja od javnog interesa. Tu bi se papiri sa zaštitom nalazili u prostoru zaštićenom od svih štetnih strujanja i pod stalnim n a d z o r o m stručnog i sposobnog radiestezista. O svom načinu zaštite prvi sam put govorila kad i o pražnjenju, na predavanju za radiesteziste 7. studenoga 1984. u Z a g r e b u . M a l o je tko povjerovao da postoji djelotvoran način zaštite od štetnih zračenja, a još manje da sam baš ja to pronašla. Takvo mišljenje vlada u krugovima stručnih radieste zista, nažalost, i d a n a s , p r e m d a je mogućnost provjere moje
90
91
zaštite više n e g o moguća i svakom s p o s o b n o m radiestezistu dostupna. Ipak, unatoč toj kolektivnoj nevjerici, mnogi radiestezisti potajno postavljaju kojekakve neprovjerene zaštite, a ima ih koji pokušavaju proniknuti u bit mojega načina rada, ali nemaju p o t r e b n u sposobnost, pa njihova zaštite nisu valjane. I m a i takvih koji na različite načine dolaze do p o d a t a k a 0 t o m e gdje sam postavila zaštite, pa u okolici takvih mjesta ih u stanovima iste zgrade u kojoj sam ja već postavila zaštitu, s a m o u drugom stanu, stavljaju svoja zaštitna sredstva, p r e m d a d o b r o znaju da je ne samo zgrada n e g o i okolni p r o s t o r u dosegu već postavljene moje zaštite. Z a t o sam i navela da u zgradi, u kojoj sam u nečijem stanu postavila zaštitu, nije više nigdje p o t r e b n o stavljati zaštitu. Iznijet ću ovdje neke zanimljive primjere iz teleradiestezijske zaštitne prakse. Dva dana prije početka Svjetskog skupa psihotronike u Z a g r e b u (1986), predsjednik M e đ u n a r o d n o g udruženja za psihotronička istraživanja, Čeh dr. Z d e n e k R e j d a k , održao je tečaj pod nazivom »Praktička primjena radiestezije u geologiji, rudarstvu, vodoprivredi i poljoprivredi«. Na tečaju je bio prikazan i rad »miografa«, sprave koja registrira rad mišića kada se n a đ e m o u području j a k o g radiestezijskog zračenja. To su zapravo metalne rašlje spojene na aparat, iz kojega, kao kod elektrokardiografa, izlazi p a p i r n a t a traka s podacima o radu mišića prilikom ispitanikova prolaska kroz o d r e đ e n i prostor. N i t k o nije prisutne upozorio kojom se brzinom moraju kretati, tako da su neki išli brže, neki sporije. Kad smo se svi izredali na tom pokusu, prišli su mi neki od prisutnih i napomenuli k a k o bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti što će se dogoditi a k o zaštitim prostoriju od utjecaja štetnih zračenja. Učinivši t o , zamolila sam voditelja pokusa da još j e d n o m p r o đ e m s rašljama. Druga je traka pokazivala znatna odstupanja od prve snimke. Ne mogavši objasniti tu razliku, stručnjaci su se izvlačili odgovorima da se ne ispituje ovdje zaštićenost ili nezaštićenost ozračenog prostora, nego reakcija mišića na anomalije u takvom prostoru, o d n o s n o da je ta razlika rezultat subjektivnog odnosa ispitanika i njegove brzine kretanja odre đ e n i m prostorom. 92
N a r a v n o , to nisu bili nikakvi odgovori, već samo izbjegava nje objašnjenja pojave koja stručnjacima nije bila shvatljiva, a niti su u to vjerovali. Na priloženim fotokopijama trake vidi se dijagram moga prolaska kroz ozračeni prostor prije i poslije zaštite (slika 20). T r a k a I: Na s a m o m početku vidi se lagani uspon koji malo premašuje početnu crtu i tu se neko vrijeme zadržava. Z a t i m dolazi nagli p a d i p o n o v n o vraćanje na p o č e t n u visinu, nakon čega o p e t krivulja p o s t e p e n o pada i isto se tako vraća na prvobitnu razinu, dok je kraj vrpce u stalnom usponu. Moj radiestezijski k o m e n t a r : čim je a p a r a t počeo snimati moje kretanje kroz prostor, naznačio je utjecaj zračenja tehničkih dostignuća; nagli pad označava kretanje iznad podzemnoga toka vode i geopatogenoga zračenja, zatim ponovno dolazi utjecaj zračenja odašiljača, trafostanice i r a d a r a , dok postepeni pad krivulje ukazuje na radioaktivno zračenje, a njezin poste peni uspon registrirao je zračenje prisutnih osoba okupljenih na kraju moga smjera kretanja. T r a k a I I : Od početka kretanja krivulja je neizmijenjena, što ukazuje da je prostor zaštićen od utjecaja štetnih zračenja, a naizmjeničan lagani uspon i pad krivulje registrirao je zračenje prisutnih osoba koje su s uzbuđenjem očekivale rezultat ponovljenog snimanja. A k o obje t r a k e radiestezijski provjerite i kod svake, prelazeći kažiprstom lijeve ruke po krivulji, postavite pitanje: »Ima li u prostoru označenom ovom krivuljom štetnih zračenja, isključivši utjecaj drugih osoba ( K 1 S U K I U D O ) ?« - dobit ćete u oba slučaja jasan odgovor, koji će visak registrirati svojim kretanjem, a p r e m a konvenciji svakog radiestezista.**
U dosadašnjem tekstu već je u nekoliko navrata spomenuta konvencija. Recimo najjednostavnije: to je spoznaja svakog radiestezista o značenju pojedinih vrsta kretanja viska prema postavljenom pitanju. Tako ćemo, na primjer, postaviti pitanje: »Kako će se meni kretati visak za DA - za NE za N E U T R A L N O ? « , itd. Uobičajeno je da se kretanje viska u smjeru okretanja kazaljki na satu smatra odgovorom DA i PLUS ( + ) , kretanje u smjeru suprotno od kazaljke na satu NE i M I N U S ( - ) , a okomito gore-dolje N E U T R A L N O (!), dok će kod N U L E (0) stajati.
93
Prije nego što navedem primjere iz svoga rada na zaštiti, a u vezi s otklanjanjem zdravstvenih teškoća, m o r a m ovdje j a s n o n a p o m e n u t i da ja ne liječim, nego otklanjam uzroke koji mogu izazvati zdravstvene teškoće. Mislim da to radiestezisti ne bi nikad smjeli smetnuti s uma. Radiestezisti, a ni iscjelitelji, ne liječe, već s a m o uspostavljaju prirodan tok strujanja u organi zmu koji je inače p o r e m e ć e n izvanjskim štetnim utjecajima. N o , radiestezisti i iscjelitelji opsjednuti su »liječenjem«, i zbog toga često dolazi do sukoba s pozitivnim zakonskim propisima, koji jasno govore da se svako liječenje osoba koje za to nisu stručno osposobljene smatra krivičnim prekršajem. D a k l e , ja kiio radiestezist ne liječim, nego samo svojom radiestezijskom stručnošću i sposobnošću upozoravam na uzroke, blokiram utjecaje štetnih zračenja, za koja pretpostavljam da su izazvala ili pojačala narušavanje nečijeg zdravstvenog stanja. Promjene u zdravstvenom stanju osoba čije prostore zašti ćujem najbolja su provjera vrijednosti moje zaštite. A k o je uzrok lošeg zdravstvenog stanja izazvan utjecajem štetnih zračenja, zdravstvene tegobe nestat će ubrzo nakon postavlja nja zaštite i pražnjenja. Kod drugoga k a r a k t e r a zdravstvenih 94
tegoba, koje su pod utjecajem štetnih zračenja napredovale, poslije postavljanja zaštite i pražnjenja poboljšanje će nastupiti nešto sporije, dok se organizam oslobođen tih štetnih utjecaja sam ne počne odupirati bolesti. J e d n a naša poznata umjetnica imala je desetak operacija i neizdržljive glavobolje. Pokušala je tu tegobu otkloniti svim raspoloživim sredstvima, uključujući i a k u p u n k t u r u , ali bez vidljivijeg uspjeha. Smetnje na kralježnici, želucu, zatim na živcima ometale su je u svakodnevnom radu. Kad sam došla u njezin stan, upravo je imala jaku glavobolju. Jedva je mogla razgovarati. Promatrala sam je n e k o vrijeme. Sposobnost i iskustvo da osjetim što ljudima stvara smetnje naveli su me da je zamolim da skine jedan od lančića koje je imala o vratu. Z a t i m sam joj rekla da skine i drugi lančić. D o t a d a blijedo lice najednom je počelo dobivati boju. Skinula je nakon toga i briljantni prsten s kažiprsta lijeve ruke. Bljedilo je sasvim nestalo. A kad je skinula i briljantne naušnice, resice na ušima su poprimile grimiznocrvenu boju i natekle. Bol u glavi polako je popuštala. Pregledala sam stan, otkrila sva štetna zračenja i postavila zaštitu. Pražnjenje sam obavila s prekidima, jer je 95
bilo povremenih smetnji. Pri kraju pražnjenja umjetnica se najednom objema rukama uhvatila za glavu i počela se smijati: »Pa m e n e više ne boli glava!« Poslije prestanka glavobolje p o s t e p e n o su nestajali i ostali bolovi, pa se umjetnica mogla p o n o v n o p o t p u n o posvetiti svome radu. Supruga arhitekta tužila se na glavobolju, nervozu i smet nje s disanjem. Ni najpomnije medicinske pretrage nisu otkrile uzroke njezinim smetnjama. Čak su bili uvjereni da je umišljeni bolesnik, a njoj je iz d a n a u dan bivalo sve gore. Budući da se bavi radiestezijom, pregledala je mjesto na kojem spava i premjestila se na drugi kraj sobe. Spavala je bolje, ali druge su tegobe ostale. I njezin je suprug patio od čestih glavobolja i stenokardije, osobito kad sjedi kod kuće za radnim stolom. Krivnja je bila u utjecaju štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja. N a k o n zaštite i pražnjenja nastupilo je osjetno pobolj šanje. Nestale su glavobolje, stenokardija i ostale tegobe. Totalna artroza gotovo je prikovala za krevet jednu osobu. Ukočenje lijeve ruke i vrata, jaki bolovi noću i kočenje tijela samo su dio tih tegoba. Ispitivanje stana otkrilo je ne samo štetna zračenja elektrotehničkih uređaja nego i radioaktivnost. Poslije zaštite stana pražnjenje je trajalo s prekidima cijeli sat i pol, s popratnim pojavama smetnji u glavi, ušima i križima. Nožni prsti koji su uvijek bili hladni, sada su odavali toplinu, a tako i prsti lijeve ruke. Na kraju tog dugotrajnog pražnjenja, još je uvijek bilo prisutno ukočenje vrata i bol u lijevoj ruci od lakta do r a m e n a . Najednom je visak za vrijeme vrtnje čudno poskočio. Otkočile su se i glava i ruka, mogla ih je okretati k a k o je htjela. D e s e t a k dana kasnije nestale su i ostale smetnje. M e đ u t i m , dvije godine kasnije ta je osoba promijenila stan i n a k o n šest mjeseci u novom boravištu sve su se nekada šnje tegobe vratile. Poslije provedene zaštite sve je opet bilo u redu. Svoju rođakinju sam upozorila da spava na nezdravom mjestu, što je za nju vrlo o p a s n o , j e r je već imala artrozu obaju kukova. N o , nije se obazirala na moje upozorenje. O t a d a je prošlo više od godinu d a n a . Javili su mi da se odlučila za operaciju, jer više nije mogla izdržati bolove. N e k o vrijeme n a k o n operacije zamolila me da joj zaštitim stan. Bilo mi je č u d n o k a k o sam ono davno prije operacije utvrdila da bi joj 96
mogao biti jače ugrožen lijevi kuk, a ona je operirala desni. Snimka njezina ležaja pokazivala je veliko štetno zračenje na lijevoj strani i to je moralo bitno utjecati da prije strada lijeva strana tijela. Sve se objasnilo kada mi je rođakinja rekla da uvijek spava na t r b u h u . T a k o je desna strana tijela došla na lijevu stranu ležaja koja je bila pod utjecajem štetnih zračenja; D r u g o iznenađenje došlo je sljedećega dana. Rođakinja mi je telefonirala da nakon zaštite i pražnjenja ima j a k e bolove u d e s n o m kuku, što sve od operacije nije imala. Sjetila sam se tada uzroka tim t e g o b a m a : ispraznila sam nju, a ne strano tijelo u njoj, umjetni kuk. Kad sam i to obavila, bolovi su prestali i nisu se više pojavljivah. Dječak od jedanaest godina ima govorne i slušne smetnje. Ne m o ž e se usredotočiti na učenje, mokri u krevet, n e m i r n o spava, bježi od kuće i n e p r e s t a n o je u nekakvu grozničavom grču. N a k o n zaštite i pražnjenja sve su tegobe nestale. M e đ u tim, kad je otišao baki na m o r e , zdravstvene su se smetnje vratile. Kad sam teleradiestezijski zaštitila kuću na moru, sve se smirilo. Čak su i djed i baka pimijetili da nemaju više tegobe koje su ih mučile prije zaštite. Zanimljiv je i slučaj osobe kojoj sam zaštitila stan. Prije toga čovjek je patio od neurovegetativnih smetnji, gubio je volju za rad, bio je mrzovoljan i loše je spavao. Poslije zaštite i pražnjenja p r e p o r o d i o se, čak sam otkrila da ima radiestezijske sposobnosti i p o č e o se baviti radiestezijom. N o , n a k o n nekog mi se v r e m e n a požalio da mu visak više ne daje nikakve o d g o v o r e , uopće ni na što ne reagira. P o m o ć u a n a t o m s k o g atlasa utvrdila sam da ima smetnje u živčanom sustavu. Bio mu je blokiran p r e d i o vrata, r a m e n a , lakta i vrh prsta na desnoj ruci u kojoj drži visak. P o m o ć u akupresure i uzastopnog pražnjenja uspjela sam osloboditi blokirane dijelove i visak se p o n o v n o p o k r e n u o u njegovoj ruci. I m a o je još jednu smetnju: peta desne noge bila mu je uvijek hladna kao led. Na atlasu sam pronašla mjesto u krvožilnom sustavu, na pregibu desne noge u slabinama, gdje sam, dok je on držao ruku pod v o d o m , akupresirala tu točku. N a j e d n o m je osjetio k a k o mu se hlad noća razilazi po tabanima obiju nogu, dok je u peti nastala takva toplina da su mu se drugi dijelovi noge činili hladnim. 97
Provjera zaštite Često sam slušala k o m e n t a r e vrlo dobrih radiestezista kako ne vjeruju u zaštitu (blokadu) od štetnih zračenja. Navodili su primjere o stanovima gdje su bile postavljene takve zaštite, a oni su ipak utvrdili postojanje tokova podzemnih voda, geopatogenih čvorova i si. Čvrsto sam uvjerena da te priče nisu izmišljene i da su radiestezisti zaista detektirali sve te pojave, unatoč postavljenoj blokadi. Ne znam o kakvoj se blokadi radilo u tim stanovima, zato ću govoriti samo o svojoj zaštiti. Prva i najvažnija jest činjenica da moja zaštita štiti isključivo od štetnosti svih zračenja. Sto je to štetnost zračenja? P r e m a rezultatima mojih ispitivanja, štetna zračenja su dio zračenja koja uzrokuju smetnje u živim organizmima - j e d n a k o u ljudi, životinja, biljaka. Kod provjere zaštite (blokade) od štetnih zračenja najvaž nije je postaviti pravo pitanje. U đ e m o li u neki prostor u kojem je postavljena zaštita, a prije toga je utvrđeno da taj prostor leži na tokovima podzemnih voda, na geopatogenim čvorovima ili u području signala tehničkih uređaja, neće nestati p o d z e m n i tokovi i geopatogeni čvorovi, kao što neće iščeznuti signali uređaja. To bi bilo protiv svih prirodnih i fizičkih z a k o n a . I kad z a p i t a m o : »Ima li ovdje zračenja podzemnih tokova vode i tehničkih u r e đ a j a ? « , radiestezist će dobiti nedvojbeni odgovor: » D a ! « Ali ako postavimo pravo pitanje: »Ima li ovdje štetnih zračenja?« - odgovor će t a k o đ e r biti kategoričan: » N e ! « D a k l e , zanimala nas je samo jedna k o m p o n e n t a zračenja, njegova štetnost, a ne zračenje. U t o m e uglavnom griješe radiestezisti prilikom provjere ispravno zaštićenih prostora. D a k a k o , ukoliko je blokada neispravno postavljena ili uopće nevaljala, na pitanje o zračenju i štetnosti odgovor će uvijek biti: » D a ! « K a d a provjeravam neki stan, najprije precizno p i t a m : »Ima li ovdje utjecaja štetnih zračenja, osim osoba u stanu i m e n e koja stan ispitujem?« 98
Z a š t o treba isključiti prisutne osobe i onoga koji ispituje stan? A k o prisutni nisu ispražnjeni od štetnog naboja, njihov negativan utjecaj širi se metar i više uokolo njih, što može bitno mijenjati rezultate ispitivanja, ukoliko prisutni nisu isključeni ili p r e t h o d n o ispražnjeni. Provjera se može obaviti i p o m o ć u kutomjera, također uz isključenje prisutnih. A k o se visak kreće o k o m i t o između 0° na kutomjeru (gore) i 180° (dolje), znak je da u stanu nema štetnih zračenja, o d n o s n o da je stan d o b r o zaštićen. Kutomjer će nam pokazati kretanjem viska između 0 i 100° u kojem postotku djeluje zaštita. Ukoliko tko želi provjeriti moju zaštitu, m o r a me pret h o d n o obavijestiti da na licu mjesta ili teleradiestezijski utvrdim je li zaštita još uvijek k a k o sam je postavila, jer se može dogoditi da netko od ukućana nehotice p o m a k n e zaštitni element ili ga nepažnjom skine, pa onda sam ponovno stavi otprilike, što može dovesti do velikog proboja zaštite. K a d a to provjerim, onda može svatko tko želi i t k o je za to sposoban ispitati moju zaštitu, i to isključivo u svrhu utvrđivanja zaštićenosti od štetnih, a ne od zračenja općenito. Budući da je oko moje zaštite uvijek bilo nevjerice i nesuglasica, a ja sam željela da se obavi stručna provjera, zamolila sam dvanaest članova sekcije radiestezista »Stanko J u r d a n a « , koji su se dobrovoljno ponudili za provjeru. Ispitiva nje je obavljeno prema istom predlošku koji je dobio svaki član komisije. Ispitivalo se štetnost svemirskih zračenja, štetni utjecaji tehničkih sprava, geopatogena zračenja, štetna zračenja iz zemlje, radioaktivna zračenja i štetna zračenja podzemnih tokova vode. Za ispitivanje je izabran stan u kojem su bila prisutna sva n a v e d e n a štetna zračenja. Provjera je obavljena na tri načina: 1. Izravno, postavljanjem zaštite (blokade), podloška od bambusa, na o d r e đ e n o mjesto. 2. Teleradiestezijskom zaštitom na snimci stana. 3. Teleradiestezijskom blokadom područja grada Zagreba na snimci. 99
Analizom predložaka utvrđeno je sljedeće: Svih dvanaest sudionika ispitivanja ustanovilo je u stanu djelotvornost moje zaštite od štetnih zračenja, i to u sve tri varijante zaštite. Od dvanaest sudionika devet ih je utvrdilo da je stan 1 0 0 % zaštićen od svih štetnih zračenja koja su se ispitivala p r e m a predlošku. N a p o m i n j e m da su trojica ispitivača, koji su dobili niže vrijednosti zaštite, izjavili da su se u stanu vrlo loše osjećah, nisu se mogli usredotočiti na ispitivanje i dobivali su svaki čas drukčije rezultate za istu vrstu ispitivanja (Slika 21). Priloženi predložak može poslužiti svakom radiestezistu za provjeru vrijednosti zaštite od štetnih zračenja u nekom prosto ru, prije i poslije zaštite. Meni je uvijek najbolja potvrda vrijednosti zaštite na moj način: vidljivo poboljšanje zadravstveriog stanja ljudi u stanu koji sam zaštitila. P A R A M E T R I Z A P R O V J E R U Z A Š T I T E O D ŠTETNIH Z R A Č E N J A Provjerava se N A Č I N Z A Š T I T E 1. Isključiti sve utjecaje drugih osoba i svoje vlastite. 2. Koliko moraju biti isključeni utjecaji štetnih zračenja da ne štete ljudskom organizmu?
100
101
Utjecaj nakita i ukrasa na ljudski organizam U doba kada sam bila vrlo osjetljiva na sve vrste zračenja, osobito na elektromagnetske utjecaje, a nisam još bila otkrila svoj način zaštite, voljela sam nositi nakit. Imala sam tada na lijevoj ruci zlatni prsten, a uz njega prsten od bijeloga zlata s briljantom. Zapazila sam da se mnogo bolje osjećam kad nosim na lijevoj ruci i srebrnu narukvicu. Već sam opisala k a k o mi je briljant iz prstena jednostavno nestao, p r e m d a su hvataljke bile neoštećene, a k a m e n u ležištu širi od hvataljki. Nekoliko sati kasnije naglo mi se pogoršalo zdravstveno stanje. Počela sam povraćati bez ikakva razloga, obuzela me p o t p u n a n e m o ć kao da sam u k o m a t o z n o m stanju. T o n u l a sam i vraćala se, no nisam uopće bila svjesna toga što se sa m n o m zbiva. Sljedećega dana, još uvijek slaba i n e m o ć n a , osjetila sam najednom bol u lijevoj ruci i predjelu srca. Sredstva protiv bolova nisu pomagala. T a k o je to potrajalo tri d a n a . Primijetila sam da mi smeta srebrna narukvica, pa sam je skinula i o d m a h je nastupilo olakšanje. Skinula sam zatim sav nakit, nakon čega je uslijedilo temeljito čišćenje organizma. U tih nekoliko dana omršavjela sam i oslabjela, ali sam se inače osjećala d o b r o . Htjela bih u tim svojim zapažanjima upotpuniti priču o o n o m briljantnom prstenu koji je netragom n e s t a o . Pripovije dala sam o t o m e svojoj susjedi, profesorici biologije, i ona mi je objasnila taj fenomen. Susjeda je znala za moje t e g o b e , j e r sam joj se često žalila i govorila o štetnim zračenjima kojima sam izložena i mojoj osjetljivosti. Kao pravi stručnjak, o n a je o d m a h povezala te činjenice i rekla mi da ja zapravo i nisam izgubila briljantni k a m e n , što potvrđuju i one neoštećene capice koje nisu omogućivale da k a m e n ispadne iz ležišta. Objasnila mi je da se kod briljanta zapravo radi o ugljičnom spoju, a ugljik, kada se nabije, ima svojstvo da se rasprši, nestane. Budući da sam bila izložena štetnim zračenjima koja su stvarala naboj u mom organizmu, nabijao se istovremeno i prsten, pa se kamen u o d r e đ e n o m trenutku naboja jednostavno 102
raspršio u mikroskopske komadiće, te ga zato i nisam mogla više pronaći. Željela bih upozoriti ljubitelje nakita i ukrasa, a to nisu samo ž e n e , nego u sve većoj mjeri i muškarci, nažalost i djeca, da što kraće vrijeme nose na sebi nakit, ukrase i elektronske satove, a pogotovo da ih ne nose kad spavaju. Osobito ako ih nose na lijevoj ruci i o k o vrata. Čim osjetite bezrazložnu napetost, bolove u vratu ili r a m e n i m a kao da imate r e u m u , skinite sve ukrase sa sebe i osjetit ćete veliku promjenu. Ispitivanjem sam utvrdila da se nakit od plemenitih metala i kamenja više nabija nego obični ukrasi. T k o je osjetljiv, a nosi zlatni ili srebrni nakit, može dobiti glavobolju, bolove u vratu, grudima i r u k a m a , jer ih nakit blokira. Ovdje izraz blokada ima sasvim suprotnu vrijednost od blokade ili zaštite prostora. D o k ondje blokada zaštićuje ljude od štetnih zračenja, u ovom slučaju zaustavlja slobodno strujanje koje je potrebno da bi organizam bio zdrav. Kad pregledavamo neku osobu, pa n a m se visak na nekim mjestima zaustavi, a ta osoba nosi nakit ili ukrase, najprije treba to skinuti (narukvica, lančić, prsten, sat, ogrlica) i p o n o v n o pregledati. A k o se visak kreće, znači da je nakit zaustavljao strujanje u organizmu. Nakit i ukrase treba skidati p o s t u p n o , ne sve o d j e d n o m , da ne bi došlo do neželjene reakcije. N a k o n skidanja nakita treba osobu isprazniti pomoću vode i viska. Kada sam j e d n o m prilikom poslije zaštite stana praznila osobu, vlasnici stana naglo se dignula kosa u zrak. Ta je osoba imala lančić o k o vrata. Čim je skinula lančić, kosa se vratila u prvobitan položaj. U drugom slučaju radilo se o ručnom satu. Čovjek je desetak godina d a n o n o ć n o nosio sat na lijevoj ruci. Bio je uvijek mrzovoljan, razdražljiv, boljela ga je kičma, loše je spavao, budio se u m o r a n . Kad je skinuo sat i kad sam ga do kraja ispraznila, već se sljedećega d a n a stanje iz temelja promijenilo. Spavao je vrlo d o b r o , ustao je pjevajući, nestali su bolovi, postao je veseo i razgovorljiv. Prilikom zaštićivanja stana bračnog para koji je imao vrlo složene zdravstvene smetnje došlo je za vrijeme pražnjenja do bolnih reakcija. Kada su skinuli nakit, ukrase i sat, nestalo je tegoba. 103
Utjecaj vanjskih signala na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova Radiestezist inženjer D r a g u t i n Stiperski prvi je u nas primijetio da se signali podzemnih tokova vode u različito doba d a n a pomiču. Ispitivao je to na terenu i označio. T r e b a l o je još provjeriti i utvrditi koji je zapravo položaj pravog signala p o d z e m n o g vodenog toka. Njemu to nije uspjelo. K a k o je i m a o nacrt dijela t e r e n a koji je ispitivao, uzela sam taj nacrt da ispitam i označim signale podzemnih vodenih tokova. Ispitiva nja sam obavljala u točno o d r e đ e n o vrijeme - u 6, 8, 10, 12, 16, 20 i u 22 sata. Uistinu sam dobila signale podzemnih tokova, koji su se pomicali u sate kad sam obavljala ispitivanja. Provjeravala-sam to tijekom nekoliko d a n a , ali su rezultati uvijek bili različiti. N a k o n trećeg dana ispitivanja zamalo sam zaključila da je pravi signal podzemnih tokova onaj koji se registrira u 12 sati. N a k o n provjere, već sam sljedećega dana uvidjela da je moj zaključak pogrešan. T o č n o u 12 sati signal koji sam dobila nije bio isti k a o dan ranije. Zbunjivalo me u cijelom tom ispitivanju i to što se pomicanja signala podzemnih vodenih tokova nisu pojavljivala kao kod signala onih tokova koji nisu pod utjecajem vanjskih signala, naprimjer kod izrav nog toka p o d z e m n e vode od 90° dobijemo s obje strane signale od 45°. Signali podzemnih vodenih tokova nisu se pomicali tim r e d o m , nego su se, naprimjer, signali desnog i lijevog toka p o d z e m n i h voda zajedno pomaknuli u lijevu ili desnu stanu. To me je potaknulo na razmišljanje. Odlučila sam ispitivanja obaviti u toku samo jednog sata. Započela sam ispitivanja ujutro od 7 do 8 sati. Iznenadila sam se utvrdivši da je došlo do pomicanja signala p o d z e m n o g toka u toku jednog sata, kao kad sam to ispitivala cijeli dan. To me navelo na zaključak da uzrok pomicanju signala p o d z e m n o g vodenog toka nije v r e m e n s k o razdoblje, nego nešto drugo. K a k o sam već u to doba ispitivala utjecaj vanjskih signala na čovjeka i blokirala ih, pomislila sam
104
da možda utjecaji vanjskih signala ne utječu na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova. Potražila sam na nacrtu mjesto gdje bih mogla postaviti zaštitu toga područja. Poslije blokade signali podzemnog vodenog toka bili su uvijek isti bez obzira na d o b a d a n a i noći. Što su to vanjski signali? To su signali elektrotehničkih uređaja i postrojenja, koji izazivaju više ili manje štetna zračenja, a dolaze od odašiljača, radiostanica, radara, radio-farova, trafostanica, dalekovoda. Ispitivanja sam obavljala u vezi s utjecajem tih signala na signale podzemnih vodenih tokova. T a k o đ e r sam ispitivala ima li t e m p e r a t u r a v o d e , njen sastav i dubina utjecaja na pomicanje signala podzemnih vodenih toko va. Zaključila sam da se signali podzemnih vodenih tokova pomiču bez obzira na t e m p e r a t u r u vode. O temperaturi pod zemnog vodenog toka ovisi u k o m e pravcu i koliko će se signali p o m a k n u t i . Dubina vode nema nikakav utjecaj na pomicanje signala. Djelovanja Sunca i Mjeseca imaju veliki utjecaj na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova. Pomicanje ovisi o polaritetu Zemlje, koja danju ima polaritet nula, a atmosfera plus, dok noću Zemlja ima polaritet minus i atmosfera također minus. P r e m a m o m e ispitivanju, na pomicanje signala podzem nih vodenih tokova utječe magnetsko polje Zemlje. Kada bi se, naprimjer, izolirao podzemni vodeni tok od izravnog dodira sa Z e m l j o m , na njegove signale ne bi djelovao utjecaj vanjskih signala. Z a t o noću, kada je atmosfera pod djelovanjem Mjese ca, dakle, kad ima polaritet minus kao i magnetsko polje Zemlje, n e m a pomicanja signala p o d z e m n o g vodenog toka. P r e m a t o m e , trebalo bi ispitivanja obavljati noću i to u vrijeme o d r e đ e n o godišnjim d o b o m : u proljeće od 19 - 5,20 sati, ljeti 21 - 3,30, ujesen 18 - 6,30, a zimi 17 - 7,30 sati. Jesu li polariteti signala p o d z e m n o g toka vode uvijek isti? Signal lijeve strane p o d z e m n o g vodenog toka ima uvijek polaritet minus, a desna strana plus, samo se polaritet podzem nog toka danju mijenja. Signal p o d z e m n o g toka pod zemljom ima polaritet minus, a čim se n a đ e iznad zemlje, ima neutralan polaritet. To se d o g a đ a kod t e m p e r a t u r e vode od 0° C do 45°C. Kod p o d z e m n o g toka s t e m p e r a t u r o m vode od 45°C do 95°C, polaritet toka ispod i iznad zemlje uvijek je plus i danju i noću. 105
K a k o i kada se pomiču signali podzemnog toka v o d e ? A k o na signal glavnoga toka p o d z e m n e vode djeluje vanjski signal o k o m i t o na tok, nema pomicanja njegova signala bez obzira na t e m p e r a t u r u vode i vrstu vanjskog signala, ni danju ni noću. D a n j u , ako vanjski signal djeluje koso na signal podzemnog vodenog t o k a , o n d a se njegov signal pomiče, i to kod t e m p e r a t u r e vode od 0°C do 45°C, usporedno s pravim vodenim t o k o m , i s pomicanjem prema strani odakle djeluje vanjski signal. Koliko će iznositi to pomicanje, ovisi o vrsti vanjskog signala. Viskom se to može odrediti. Visak pod kutom od 30° kreće se ukoso, a zatim prelazi u o k o m i t o kretanje i daje smjer t o k a . Noću n e m a pomicanja signala p o d z e m n o g vodenog toka (slika 22). D a n j u , kada vanjski signal djeluje koso na signal p o d z e m n o g vodenog toka od 45° do 95°, pomicanje signala j e d n e i druge strane toka pomiče se paralelno, ali na suprotnu stranu od djelovanja vanjskog signala. Visak poslije okomitog kretanja prelazi u koso kretanje pod k u t o m od 60°, a zatim opet u o k o m i t o kretanje. Noću n e m a pomicanja signala (slika 23). K a k o na terenu dolazi do pomicanja signala podzemnih vodenih tokova pod utjecajem nekoliko vanjskih signala, teško je odrediti pravi tok bez blokade vanjskih signala. Z a t o je najbolji i najjednostavniji način traženja izravnog toka p o d z e m n e vode - blokiranje t e r e n a . To se radi najprije teleradiestezijski. Odredi se polaritet papira, označi vodoravnom crtom dio t e r e n a , te pojedinačno označuju i blokiraju vanjski signali. Kad su blokirani svi vanjski signali, nacrta se određeni teren k a k o visak pokazuje. Skinu se sve blokade s vanjskih signala i traži se mjesto gdje će se blokirati t e r e n . Nakon blokade, signal koji se dobiva uvijek je isti - i to je pravi signal p o d z e m n o g vodenog toka. Prednost blokiranja terena jest u t o m e da se mogu naći i nekoliko tokova podzemnih voda. Vrlo se jednostavno m o ž e i pomoću kutomjera naći pravi tok p o d z e m n e vode. Moja šifra za lijevi signal pravog toka p o d z e m n e vode od 90° jest 90, a za desni tok 270. Kad n a đ e m pravi lijevi signal, visak mi na kutomjeru pokazue 90°; ako pak d o đ e m na lažni signal toga lijevog toka, visak opet pokazuje 106
107
90°, ali se o d m a h vraća na nulu i to se ponavlja. A k o n a đ e m desni pravi signal, visak će na kutomjeru pokazivati 270°, a ako je lažni signal pokazivat će također 270° i vraćati se na nulu. Z a t i m provjerim polaritete signala podzemnih vodenih tokova. Lažni signal ima polaritet nula, to jest visak će stajati. Opisat ću još jedan način pronalaženja pravog toka pod z e m n e vode bez blokiranja. A k o n a i đ e m o na signal p o d z e m n o g vodenog toka koji ima polaritet minus, a na kutomjeru pokazuje 90°, znači da smo našli lijevi signal izravnog p o d z e m n o g toka. Visak će se kretati najprije o k o m i t o trideset puta gore-dolje, zatim će krenuti u vodoravni smjer udesno i ako slijedimo taj smjer, visak će n a j e d n o m prijeći u o k o m i t o kretanje trideset p u t a gore-dolje i stati. Smjer toga kretanja bit će desna strana pravog p o d z e m n o g vodenog toka, a polaritet će imati plus. A k o n a đ e m o signal podzemnog vodenog toka koji ima polaritet nula (visak miruje), t a d a smo naišli na lažni signal p o d z e m n o g vodenog toka. Visak će n a m se kretati o k o m i t o gore-dolje trideset puta i nakon toga će krenuti pod k u t o m od 30° ili 60° u lijevu ili desnu stranu. A k o slijedimo to kretanje, visak će prijeći u o k o m i t o kretanje opet trideset puta gore-do lje. Naznačit ćemo taj smjer i slijediti dalje kretanje viska koji će se opet kretati ukoso pod istim k u t o m kao prije i prijeći će opet u o k o m i t o kretanje trideset puta gore-dolje. Naznačit ć e m o i to mjesto. Polaritet smjera bit će vjerojatno nula. Slijedit ćemo kretanje viska koje će biti pod istim k u t o m k a o i prije, a onda će p o n o v n o prijeći u vodoravno kretanje trideset p u t a gore-dolje i stati. Naznačit ćemo to mjesto. Sada ć e m o provjeriti polaritete označenih smjerova - plus, minus, nula. P r e m a polaritetu smjera odredit ć e m o pravi tok p o d z e m n e vode. A k o se visak kreće pod kutom od 30°, to je znak da smo našli podzemni tok vode od 0° do 45°, a ako se kreće pod kutom od 60°, znak je da smo našli podzemni vodeni tok od 45° d o 95°. U doba kad sam ispitivala utjecaje vanjskih signala na pomicanje signala podzemnih vodenih tokova, nisam ni slutila od kakvog će značenja biti te spoznaje za moj kasniji radieste zijski rad. 108
Na izletu u Tuheljskim toplicama grupa radiestezista ispitivala je teren o k o lječilišta radi pronalaženja novih podzemnih tokova t e r m a l n e vode iznad 60°. Provjerila sam mjesta koja su neki kolege označili kao smjer toka vruće vode i otkrila da su dobili lažne signale. Visak se nije pomicao i time označio stanje navodnog nalazišta nulom (0). Budući da sam prije odlaska u Tuheljske toplice teleradiestezijski snimila taj t e r e n , na papiru sam postavila blokadu, čime sam to područje zaštitila od štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja, i pozvala radiesteziste da p o n o v n o pregledaju mjesta svojih nalazišta. Svi su do jednoga utvrdili da na označenim mjestima ne dobivaju više nikakve signale. Kod pronalaženja pravog signala p o d z e m n o g vodenog toka vrlo je značajna mentalna zaštita. Za vježbu p o t r e b n o je bez ikakve zaštite potražiti signal p o d z e m n o g vodenog toka i to provjeriti nekoliko p u t a u k r a t k o m v r e m e n s k o m razmaku. Primijetit ćete da ćete dobivati signal na različitim mjestima. Zatim se treba m e n t a l n o zaštititi (pomisliti): »Neka se mentalno zaštitim od svih utjecaja štetnih zračenja tehničkih sprava za vrijeme ispitivanja!« N a k o n toga, kod p o n o v n e višekratne provjere, signal podzemnog toka vode nalazit će se uvijek na istome mjestu. U praksi sam se često susretala sa slučajevima da su ljudi s radiestezijskim sposobnostima ili uz p o m o ć nekog radiestezi sta, pomicali ležajeve ili radna mjesta s lažnih signala i namje štali ih točno na sam pravi signal p o d z e m n o g vodenog toka. Sve je t o , istina, činjeno s najboljom n a m j e r o m , ali radiestezist, ako nije siguran u sebe ili ako primijeti da u k r a t k o m vremen skom razmaku dobiva signale na različtim mjestima, a ne zna to objasniti, ne smije se upuštati u zahvate kojima nije dorastao. Z a t o , tko nije upućen i nije d o b r o proučio utjecaje vanjskih signala na pomicanje signala p o d z e m n o g vodenog toka, m o r a potražiti savjet i p o m o ć u iskusnijega kolege, da ne bi izlagao ljude n e p o t r e b n o j opasnosti. Koliko mogu biti opasni ti lažni signali, najbolje pokazuje slučaj djeteta koje je mokrilo u krevet i noću dobivalo n a p a d e grčevitog plača. Savjetovali su roditeljima, kad je radiestezist »utvrdio« da dijete leži na podzemnoj vodi, neka ispod kreveta 109
stave zaštitu od slame (slamnatu prostirku). Stanje djeteta nije se ni n a k o n toga promijenilo, dapače, pogoršalo se. Prilikom zaštite stana otkrila sam da je ispod dječakova kreveta bio lažni signal, dok se pravi nalazio nešto dalje, a slamnata prostirka ne samo da nije štitila, nego je još odbijala štetna zračenja elektro-tehničkih uređaja i time pojačano ugrožavala dječakovo zdravlje. Nailazila sam u stanovima na takozvane zaštitne ploče i slične naprave, koje su imale štititi od štetnih utjecaja zračenja podzemnih vodenih tokova. Nije mi namjera ulaziti u vrijednost takvih zaštita, jer takva zaštitna sredstva nisam nikad upotreljavala, samo ću iznijeti što sam otkrila kod takvih načina zaštite. Uglavnom su takve zaštite bile postavljene na lažnim signalima, a u nekoliko sam slučajeva utvrdila da u stanovima nije bilo nikakvih štetnih zračenja, jer je kuća već bila zaštićena, pa je radiestezist postavio zaštitu vjerojatno samo zato »da se obavi posao«.
Utjecaj snježnih padavina na djelovanje štetnih zračenja Na ovo me ispitivanje p o n u k a o događaj u jednoj zagrebač koj bolnici, u kojoj sam postavila blokadu. P o v r e m e n o sam na teleradiestezijskoj snimci provjeravala je li blokada u redu. T a k o sam j e d n o m prilikom nazvala direktora bolnice da mu javim k a k o je sve u redu. Šokirao me njegov odgovor da su toga dana čistači prilikom uklanjanja snijega s terase lopatom uništili blokadu. U toj se bolnici blokada nalazila na terasi, na o t v o r e n o m prostoru, jer su se upravo u to vrijeme obavljali građevinski radovi, tako da nije bilo moguće staviti blokadu u zatvorenom prostoru. Kad sam se oporavila od toga šoka, počela sam o d m a h ispitivati zašto sam dobila podatak da na t o m prostoru 110
n e m a djelovanja štetnog zračenja, kad t a m o uopće nije bilo blokade. G r a d je bio tih dana pod snježnim pokrivačem. Uzela sam k a r t u grada Z a g r e b a i utvrdila da djelovanja štetnog zračenja n e m a sve do Zrinjevca. K a k o je sljedećih dana nestalo snijega, nisam imala prilike obavljati daljnja ispitivanja. Bilo je to 1985. godine. K a d je godinu d a n a kasnije u Z a g r e b u p a d a o snijeg gotovo bez prestanka, nastavila sam ispitivati. Srećom je te dane služba za čišćenje snijega zakazala, pa sam imala dovoljno v r e m e n a za ispitivanje. Na m o j e veliko iznenađenje, cijeli Z a g r e b je bio blokiran od utjecaja štetnih zračenja. Već nakon dva d a n a moglo se lijepo na planu grada utvrditi koje su ulice i predjeli bili očišćeni, je se ondje već osjećao utjecaj štetnoga zračenja. Kad se snijeg počeo otapati, štetnog je zračenja opet bilo, ali slabijeg intenziteta. Nekoliko d a n a kasnije p a o je novi snijeg i štetno zračenje je nestalo. Pratila sam izvještaj o stanju na cestama i na zemljopisnoj karti utvrdila k a k o u unutrašnjosti H r v a t s k e , gdje su snježne oborine obilno padale, uglavnom nije bilo štetnog zračenja, dok je na jadranskoj obali, gdje nije bilo snijega, štetno zračenje bilo prisutno. Na sam d a n početka novih padavina, uzela sam kartu grada Z a g r e b a i počela ispitivati djelovanje štetnog zračenja na J a m n u . D o k je snijeg p a d a o , ni nad jezerom ni na obali nije bilo štetnog djelovanja zračenja. K a d a je snijeg prestao padati, zemlja je bila pokrivena snježnim pokrivačem, ali prilično m o k r i m . Nad jezerom se pojavilo zračenje slabog intenziteta ( p e t krugova po 360°), dok su inače na t o m području, kad snijega n e m a , štetna zračenja mnogo jača ( 2 5 x 3 6 0 ° ) . Na temelju tih ispitivanja zaključila sam: dok pada snijeg, suh ili m o k a r , n e m a na tom prostoru utjecaja štetnog zračenja. A k o suhi snijeg p a d n e na n e k o područje i p o t p u n o ga pokrije, nema štetnog zračenja ni danju ni noću. Kristali snijega su zaštita. Kad padne mokri snijeg i pokrije o d r e đ e n o područje, zaštita ovisi o t o m e koliko je snijeg vlažan, pa ukoliko je vlažnost 2 0 % , još uvijek predstavlja dobru zaštitu, ali ako je vlažnost veća, o n d a se vrijednost zaštite gubi.
ni
Ispitivala sam tih d a n a i neke teleradiestezijski snimljene stanove, koji su inače imali 40 - 5 0 x 3 6 0 ° zračenja. Kad je snijeg p a d a o , tih zračenja nije bilo. D a k l e , , a k o je snježni pokrivač svježeg suhog snijega debljine do 10 cm, područje je blokirano 8 0 % . Kad je snježni pokrivač deblji ( 1 5 c m ) , pod ručje je blokirano 1 0 0 % . Čim se snijeg počne topiti i na zemlji nastane vodena podloga ili led, nema više zaštite od štetnog zračenja. Često sam čula kako se ljudi dobro osjećaju na skijanju i da se bolje o d m o r e nego na moru. To je nakon mojih ispitivanja sasvim jasno. I sami ste vjerojatno primijetili kakva tišina nastane kad pada snijeg, pogotovo suhi. A k o je noć i pada pršić, ono divno viđenje tisuća snježnih kristala zasigurno će i vas, kad pročitate ovu knjigu, navesti da se malo zamishte k a k o se priroda pobrinula da nas zaštiti od utjecaja štetnih zračenja, bar u j e d n o m dijelu godine. Zanimljivo bi bilo saznati je li u o n o već zaboravljeno doba, kad je snijeg počeo padati p o č e t k o m prosinca i snježni se pokrivač zadržavao gotovo do konca siječnja, bilo manje oboljenja nego danas, kad o n o g pravog snježnog pokrivača n e m a gotovo već godinama.
Primjena radiestezije u prometu K a k o se dulje v r e m e n a bavim primjenom radiestezije u svakodnevnom životu, došla sam do vrlo zanimljivih rezultata u primjeni radiestezije u sigurnosti p r o m e t a . G o t o v o svaki dan čitamo u novinama o prometnim nesre ćama. Spominju se često ista mjesta na kojima se nesreće događaju. Ponajčešće su to područja Ivanje Rijeke, Ivanić G r a d a , autoput Z a g r e b - B e o g r a d kod Slavonskog Broda, Za gorska magistrala, a u Z a g r e b u , naprimjer, nesreće na križanju Ljubljanske avenije i Kroflinove ulice. P r e m a izjavama mnogih vozača koji su bili sudionici nesreća, uzrok je bio gubljenje svijesti. Z a š t o ? Sve me to p o n u k a l o da p o č n e m ozbiljnije istraživati navedeno područje, nisu li m o ž d a uzrok tim nesre ćama prirodna štetna zračenja tokova podzemnih voda ili nafte, zemaljskih štetnih zračenja pod utjecajem svemirskih zračenja, ili pak štetna zračenja elektrotehničkih uređaja. Vjerojatno su mjesta tih nesreća već detaljno istraživana, ali je pitanje je li dobiven konačni odgovor. Mislim da bi ljudi koji su vrlo osjetljivi na različita štetna zračenja mogli pomoći da se utvrdi zašto su na nekim mjestima tako učestale p r o m e t n e nesreće. K a d a vozač osjetljiv na štetna zračenja, u m o r a n od duga puta, naiđe automobilom na takvo mjesto, na trenutak izgubi svijest ili koncentraciju, što je sasvim dovoljno da dođe do p r o m e t n e nezgode. Tim dijelom ceste može proći i na desetke vozila a da se ne dogodi ništa. Ljudi koji nisu osjetljivi na takva štetna zračenja, ne reagiraju na njih i k a d a naiđu na takvo mjesto ne dogodi im se ništa. K a d sam n e k o m prilikom putovala a u t o p u t o m Z a g r e b — Beograd u Osijek, potvrdile su se n e k e moje pretpostavke. Putovala sam automobilom s još tri osobe. Kad smo došli u područje Ivanić G r a d a , dvojica suputnika su o d m a h zaspala. Vozač automobila i ja zahvaljujući samo neprekidnom razgo voru uspjeli smo ostati budni, dok nismo prošli kroz to kritično područje. O n d a je najednom nelagode i snenosti nestalo,
112
113
suputnici su se t a k o đ e r probudili. T a k o se to ponovilo nekoliko puta u toku našeg putovanja. Posljednja ovakva krizna etapa bila je prije Osijeka. Budući da sam vrlo osjetljiva na različite vrste štetnog zračenja, nije mi bilo teško utvrditi uzrok svemu t o m e . Na t o m dijelu p u t a kod Ivanić G r a d a , p o z n a t o je a i vidi se to po tornjevi ma, traži se nafta. D a k l e , to je područje gdje se pretpostavlja da ima nafte. S jedne i druge strane a u t o p u t a nalaze se dalekovodi. Ne želim govoriti o p o d r o b n i m ispitivanji m a , ali mogu reći samo to da na tom području postoje jaki utjecaji štetnih zračenja, i to jače na desnom dijelu a u t o p u t a gledano prema istoku, jer s te strane ima i više signala podzemnih naftnih tokova. K a k o se bavim ispitivanjem utjecaja štetnih zračenja na ljude, a i sama sam na njih vrlo osjetljiva, našla sam način kako se njihova štetnost može otkloniti. Sigurna sam da bi se kritična područja mogla blokirati. T a d a ne bi dolazilo do t a k o čestih nesreća, jer tih utjecaja ne bi bilo. Isto bi se tako mogla blokirati i križanja u gradovima, za koja se zna da su poznata po čestim nesrećama. U Z a g r e b u postoje mjesta i raskršća gdje se često događaju p r o m e t n e nesreće. Sjetimo se samo poteza od zavoja kod Langova trga do raskršća Draškoviceve, Moše Pijade i Vlaške ulice. Koliko je ondje automobila završilo na kestenovima, koliko je tramvaja tim kratkim odsječkom pruge nekontroli r a n o j u r a n i o u raskršće. Još je u sjećanju nesreća na tom istom mjestu, kad je tramvaj naletio na pružne radnike. Vozač je izjavio da je »zaspao«, ali je č u d n o da su radnici ostali stajati na pruzi k a o opčinjeni, umjesto da instinktivno odskoče ustranu. Na t o m e je mjestu još Jurdana locirao toplu p o d z e m n u tekućicu. Ne treba zaboraviti da o n u d a , kanaliziran'pod zem ljom, protječe potok Medveščak, a ja sam otkrila da iz smjera D r a š k o viceve ulice istočnom stranom p r e k o križanja s Vlaškom ulicom prolazi podzemni tok nafte. Z b o g toga je to križanje p o d jakim utjecajem štetnih zračenja. D o d a m o li t o m e i štetno zračenje elektrotehničkih uređaja, onda nije čudo da vozači automobila osjetljivi na takva štetna zračenja, p r e k a s n o reagi raju u zavoju i nastave vožnju ravno u kestenova stabla, a vozač 114
tramvaja na trenutak zaspi i nesvjesno pritisne papučicu brzine, k t o m e još na nizbrdici. Prisjećam se i doživljaja moga znanca koji se vozio a u t o m iz Z a g r e b a u Crikvenicu. D a n bijaše lijep, cesta suha, uvjeti idealni za vožnju. M e đ u t i m , na silaznoj cesti od Jelenja p r e m a Crikvenici, čovjek je bez ikakva razloga počeo voziti lijevom stranom ceste. Srećom iz suprotnoga smjera nije u tom trenutku naišlo nikakvo vozilo. Prešao je brzo na svoju stranu i zaustavio se da pokuša protumačiti što se dogodilo. Upravljački mehani zam bio je u redu, on nije bio u m o r a n , jer se putem na toj kratkoj relaciji i o d m a r a o , pa ipak je skrenuo na lijevu stranu, k a o da mu je n e t k o silom o k r e n u o volan. Kad sam o t o m e razgovarala s njim i ispitivala ga je li što neobično primijetio na tom dijelu puta, kakve uređaje uz cestu, signalizaciju ili slično, rekao je da ništa nije vidio. J e d i n o je iznad mjesta gdje je prešao na pogrešnu stranu, prolazio vod visokog n a p o n a . To je bilo sasvim dovoljno za objašnjenje. Osjetljiv na štetna zrače nja, nije se uspio oduprijeti utjecajnoj sili zračenja visokog n a p o n a i to ga je odvelo na drugu stranu ceste. Srećom, bez posljedica.
Voda kao značajan činilac u radiesteziji V o d a je nešto sa čime smo u dodiru svaki d a n , i možda baš zato p r e m a l o pažnje posvećujemo tom daru prirode, bez kojega ne bi bilo života na zemlji. Već prve spoznaje o radiesteziji bile su vezane za traženje p o d z e m n i h vodenih tokova. Čovjek koji je imao sposobnost i osjetljivost da otkrije signale p o d z e m n i h vodenih tokova ru k o m , viskom ili rašljama zvao se rašljar, kao i današnji radiestezist. D a k l e , našom sposobnosti i osjetljivosti m o ž e m o otkriti podzemni vodeni tok radiestezijski ili teleradiestezijski. Razmišljajući o t o m e , postavila sam sebi pitanje m o ž e m o li tu vodu koju otkrijemo pod zemljom koristiti kao sredstvo k o n t a k t a između zemlje i n a s ? 115
Potvrdu toga razmišljanja dobila sam našavši način k a k o da u dodiru s vodom oslobodim svoje tijelo od štetnih naboja koji su nastali p o d utjecajem štetnih zračenja. K a k o su moje zdravstvene smetnje u j e d n o m razdoblju života bile velike utjecajem štetnih zračenja, uvidjela sam da se primjenom toga k o n t a k t a s vodom osjećam bolje. Moje zdravstvene smetnje su se smanjile, bila sam otpornija p r e m a štetnim zračenjima. Nazvala sam to »pražnjenjem«. To je bio moj prvi susret s v o d o m k a o značajnim činiocem u radiesteziji. Daljnjim istraživanjem zaštite od utjecaja štetnih zračenja otkrila sam i način zaštite od svih štetnih zračenja. Z n a d e m o da gotovo 7 0 % čovjekove težine čini voda. Sigurno je da ta voda u našem tijelu ima značajnu ulogu i u utjecaju štetnih zračenja na naše tijelo. D a k l e , u k o n t a k t u s vodom visak reagira, što se manifestira različitim smjerovima njegova kretanja. K a k o se tijelo oslobađa pojedinih štetnih naboja, tako se mijenja i smjer kretanja viska, a n a k o n nekog v r e m e n a visak se umiri. T a d a m o r a m o prekinuti dodir s v o d o m i n a k o n kraće stanke opet ga uspostaviti. A k o se visak i dalje k r e ć e , znak je da se još nismo p o t p u n o oslobodili štetnih naboja. Budući da pri dodiru s v o d o m dolazimo u k o n t a k t svim dijelovima tijela, tako se naznačuju i mjesta tegoba u tijelu bilo bolom, peckanjem, strujanjem, stezanjem ili slabim kočenjem mišića. U t o m trenutku mora se kontakt s vodom prekinuti, sve dok nastale tegobe p o t p u n o ne iščeznu. Kad sam se j e d n o m vozila tramvajem, slučajno sam prisu stvovala razgovoru dječaka od desetak godina i djevojčice istog uzrasta. Dječak je pripovijedao kako je bio na izletu autobu som, a djevojčica ga je upitala je li mu bilo zlo u a u t o b u s u , j e r je njoj uvijek m u č n o , čak i u autu. Dječak je odgovorio da o t k a k o ujutro prije puta natašte popije čašu hladne vode, nikad mu više nije zlo. Te su mi se riječi učinile od prvog t r e n u t k a vrlo značajnima. Kad sam kasnije teleradiestezijski ispitala što se d o g a đ a u tijelu kad se popije hladna voda, utvrdila sam da su se najveće promjene opažale u vegetativnom živčanom sustavu. Prvo je reagirao želučani splet, zatim n a d b u b r e ž n i , pa 116
»sunčani« i n a k o n toga plućni, te je visak stao na predjelu srca. Poslije toga ispitivanja sjetila sam se k a k o sam i ja u d o b a velikih zdravstvenih tegoba, kada još nisam znala za »pražnje nje« i zaštitu od štetnih zračenja, imala uvijek bocu v o d e u hladnjaku. N e p o s r e d n o prije odlaska na počinak, popila bih čašu hladne v o d e . To mi je činilo vrlo d o b r o , ali ledenu vodu nisam u o n o doba dovodila u vezu s utjecajem štetnih zračenja. S p o m e n u t ću nekoliko primjera primjene vode u hitnim intervencijama. Na m o r u je dječaka opekla meduza. To mjesto na straž njem dijelu bedra bilo je vrlo bolno, j a k o crveno i ispupčeno. D j e č a k je p l a k a o , od boli nije m o g a o stati na nogu. Stavila sam njegovu ruku pod vodu, a ja sam na maloj udaljenosti od o p e č e n o g mjesta držala svoju ruku. Visak mi se u ruci luđački o k r e t a o . Morala sam nekoliko p u t a prekinuti jer je dječak i m a o jake bolove. Prekidi su postajali sve rjeđi, plač je p r e s t a o , bol se stišala, crvenilo se vidljivo smanjilo kao i ispupčenje. N a k o n dvadesetak minuta dodira s hladnom vodom, dječak se otišao igrati kao da se nije ništa dogodilo. Sama sebi t a k o đ e r sam nekoliko p u t a pomogla. J e d n o m mi se prelilo kipuće mlijeko po ruci, drugi put kipuća juha. Primijenila sam isti način liječenja v o d o m . O p e č e n u ruku stavila sam pod vodu. U drugoj ruci držala sam visak koji se k r e t a o u različitim smjerovima. Visak je nakon nekog v r e m e n a stao. Nekoliko minuta kasnije stavila sam p o n o v n o ruku pod vodu. Visak se opet k r e t a o . N a k o n nekoliko prekida visak se više nije k r e t a o , a na ruci je nestalo crvenila. A kad mi je kipuće ulje zahvatilo palac desne r u k e , nisam mogla istovre m e n o staviti ruku pod vodu i držati visak. Z a t o sam kažiprstom lijeve ruke označila u sudoperu o p e č e n o mjesto, pustila da po t o m e teče voda, a u desnoj ruci sam držala visak. Crvenila i boli je nestalo, ruka je bila čista, k a o da se nije ništa dogodilo. M o r a m n a p o m e n u t i da sam se tim načinom primjene vode u navedenim primjerima koristila n e p o s r e d n o n a k o n nezgode. Djevojka je nategnula tetivu u gležnju. Donji dio noge j a k o ju je bolio, bio je n a t e č e n i nije mogla stati. U nozi nije ništa n a p u k l o , ali je nateenuće bilo vrlo bolno. Kažiprstom 117
lijeve r u k e označila sam ozlijeđeni dio noge u s u d o p e r u i pustila da po t o m e teče voda. N a k o n nekog vremena visak mi je u ruci stao. Provjerila sam je li stanje noge bolje. Bol je popuštala. N a k o n pola sata ponovila sam isti k o n t a k t , visak se k r e t a o slabije i onda opet stao. Primijenila sam četiri ovakva kontakta u toku dva sata. Poslije toga djevojka je već mogla lijepo hodati. Isti takav način primijenila sam u nekoliko navrata kod krvarenja. Rezultat je bio trenutačan. K o d takvog k o n t a k t a s v o d o m često primjenjujem i akupresuru, što ovisi o mjestu i naravi oštećenja. Rezultati takva k o n t a k t a ovise o sposobnosti osobe koja ga primjenjuje. A k o ozlijeđena osoba nije prisutna, kontakt mogu uspostaviti telefo nom. D o š a o mi tako u posjet znanac podupirući se štapom. I m a o je j a k e bolove u desnoj nozi. Skočni zglob bio je natečen. Kad sam ga pregledala, pokazalo se da su gotovo svi mišići u toj nozi odavali znakove tegoba, kao i dio potkoljenice koja mu je svojedobno bila povrijeđena. Primijenila sam akupresuru. N a k o n pola sata znanac je mogao hodati bez štapa, oteklina i zategnutost u nozi se smanjila. Još je osjećao laganu bol u zglobu, ali visak je stao, dakle, u tom trenutku nisam mogla više ništa učiniti. Drugi dan d o š a o je p o n o v n o . Još su se osjećala mjesta tegoba, ali visak jedva da je reagirao. Ponovila sam taj k o n t a k t a k u p r e s u r o m . Nakon toga kontakta znanac je čak p o t r č a o . Nazvala me neka osoba da me nešto zamoli za svoju prijateljicu. Bila je teško bolesna, a kad sam joj zaštitila stan, r a p i d n o se oporavila i n o r m a l n o je živjela. Po njezinu glasu sam osjetila da joj nije d o b r o . Upitala sam je kako se osjeća. Rekla je da se osjeća vrlo loše. Ima j a k e bolove u desnom r a m e n u , ne m o ž e ništa držati u ruci. Bolovi su jaki na desnoj strani leđa, a sprijeda u prsima prilikom disanja osjeća bol. Teško i tiho govori, jer joj jači govor stvara bol u vratu. Kod ustajanja i sjedanja t a k o đ e r osjeća bol u grudnom košu i ne m o ž e se sagnuti. Bila je kod liječnika. P r e p o r u č e n o joj je da miruje i da uzima lijekove. Slušajući je, osjetila sam da bih joj mogla pomoći. R e k l a sam joj da ću je nazvati za desetak minuta. 118
Teleradiestezijski sam je pregledala i utvrdila da ima tegobe na širokom leđnom mišiću, t r a p e z n o m mišiću, na prednjem dijelu grudnih mišića, nazubljenim i deltoidnom mišiću. Nazvala sam j e , rekla joj neka sjedne i neka mi odgovara na pitanja. Čim sam uspostavila k o n t a k t vodom, primijenila sam a k u p r e s u r u . Na pitanje što osjeća, ona mi je točno naznačivala mjesta na kojima sam toga časa primjenjivala k o n t a k t . Nekoliko sam p u t a prekinula k o n t a k t , j e r je imala vrtoglavicu. N a k o n deset minuta mogla je već držati telefonsku slušalicu u desnoj ruci. Taj kontakt je trajao, s prekidima, četrdeset minuta. Poslije toga, ne vjerujući sama sebi, govorila je glasno i bez n a p o r a , lagano je disala, dizala se sa stolice, sagibala bez bolova. N a d a l j e , želim spomenuti k o n t a k t s vodom kao sredstvom p o m o ć u kojega provjeravam sve rezultate dobivene radiestezijskim i teleradiestezijskim snimanjem stana, kuće i vanjskog p r o s t o r a . Na isti način dobivam potvrdu rezultata o registriranju signala podzemnih tokova vode, nafte i drugih signala kod teleradiestezijskih snimki. Svaku provjeru zaštite stana obav ljam na isti način, i to tako da teleradiestezijsku snimku stana stavim u dodir s vodom, a viskom na kutomjeru prema šifri provjeravam je li zaštita u r e d u . Više p u t a mi se dogodilo da sam kod provjere vrijednosti zaštite stana dobila na kutomjeru rezultat da je zaštita u redu, a kad sam snimku stavila u dodir s v o d o m , pojavila bi se mala razlika. T a d a sam zaštitu korigira la, ponovila provjeru i sve je bilo u redu. U najnovije vrijeme, budući da n e m a m uvijek mogućnosti Jv dodira s t e k u ć o m vodom, snimila sam teleradiestezijski rijeku Savu. Ta snimka mi služi da osoba ima kontakt s tekućom v o d o m , tako da stavi prst na tu snimku rijeke. J o š bih spomenula vodu kao pomagalo u zdravoj p r e h r a n i . J K a k o sam osjetljiva na različite vrste zračenja, smeta me kad pojedem nešto što nije u redu. I m a m tada čudan osjećaj u želucu. Nešto slično žgaravici. Ovdje ne mislim na pokvarenu , h r a n u , nego na hranu koja je m o ž d a bila izložena različitim štetnim zračenjima. 119
K a d a donesem kući h r a n u , bilo da se radi o povrću, mesu, k r u h u , mlijeku, jajima, voću, pa i piću, stavim to u vrećicama u j e d a n dio s u d o p e r a , a u drugi pustim da teče voda. Viskom pratim kako se h r a n a oslobađa štetnih utjecaja zračenja. N a k o n što visak stane, zatvorim vodu, i n a k o n nekoliko sekudni sve ponovim. A k o visak i dalje stoji, znak je da je sve u redu. Prije toga može se postaviti pitanje za pojedinu hranu je li štetna uslijed štetnih utjecaja. Pomoću kutomjera i šifri dobit će se odgovor. Navest ću još nekoliko primjera iz svoje prakse. Nalazila sam se kod kćerke, kad je u posjet došao neki njezin znanac, vrlo nervozan i bolesna izgleda. Znajući za moje radiestezijske sposobnosti, zamolio me da mu p o m o g n e m . Primijenila sam pražnjenje pod mlazom sasvim mlake vode. N a j e d o m j e , dok mu se voda slijevala p r e k o ruke, r e k a o da je voda suviše vrela, a palac i kažiprst su mu doista pocrvenjeli. Stavila sam svoju ruku p o d vodu koja je bila više hladna nego mlačna. Osjećaj vrele vode bio je reakcija uslijed pražnjenja, pa sam čovjeka praznila s prekidima. Poslije toga se izvrsno osjećao. Najednom je u toku daljnjeg razgovora, sav ozaren u s k l i k n u o : »Pa m e n e više ne svrbi noga!« R e k a o je da mu se već tri godine pojavljuju na nozi nekakvi crveni plikovi koji su ga svrbjeli, osobito kad je ležao u krevetu. Pokušao je sve moguće terapije, ali bez uspjeha. Jedino je primijetio da su smetnje daleko manje ljeti kad nosi kratke hlače, ali čim odjene duge, sve se opet vraća. I u t o m e sam mu pomogla. Provela sam petodnevni t r e t m a n pomoću vode i n a k o n toga crvenilo i svrbež su nestali, k a o da ih nikad nije bilo. Već sam spomenula da je ovaj kontakt s vodom vrlo uspješan k o d svježih povreda. T a k o sam uspjela pomoći jednoj ženi koja se nepažnjom survala niz hridine u m o r e . Gornji dio lijeve noge bio je sav od krvi izgreben i natučen, b e d r o je o d m a h nateklo. Bolovi su bili neizdržljivi. N a t u k l a je i donji dio lijeve r u k e , osobito šaku i desnu nogu u predjelu stopala. U blizini se nalazila bolnica, gdje su pregledom utvrdili da ništa nije slomljeno, očistili su ranu i poslali ženu kući. Bolovi su bili sve jači. Stavila sam je u d o d i r s vodom i rukom prelazila p r e k o 120
ozlijeđenih mjesta. Visak se vrtio na sve strane. Bolovi su se p o s t u p n o smirivali, napetosti u nozi je nestalo, ruka se mogla bezbolno pokretati. Rekla sam ženi da mi se za koji sat ponovno javi, k a k o bismo ponovili t r e t m a n s vodom. Umjesto toga ona je, kad su se bolovi vratili, popila apirin i smirila se. M e đ u t i m , kad je djelovanje aspirina prestalo, bolovi su postali nesnosni. Sljedećeg jutra ponovila sam kontakt s vodom i sve se postupno smirilo. Nekoliko d a n a kasnije žena se već kupala. J e d n a je djevojka imala jarkocrveni osip po licu, kao da je »crveni vjetar«. Mazala je lice nekakvom k r e m o m i poslije toga se lice osulo, ali su se crvene mrlje pojavile još d a n prije, kad nije mazala lice. I ovdje sam primijenila dodir s vodom, zadavši p r e t h o d n o m e n t a l n o : n e k a se ukloni uzrok smetnji, k a o i smetnje koje su nastale na licu! Malo pomalo osip se povukao. Došla sam u posjet znanici, koja se upravo vratila iz dućana gdje joj je pala na glavu nekakva aluminijska ploča. Pojavila se bolna oteklina. Ž e n a je bila malo ošamućena. Ostavila sam je da se o d m o r i , a ja sam u kupaonici kažiprstom lijeve ruke u umivaoniku označila mjesto otekline na glavi i otvorila vodu da po t o m e teče. Vratila sam se u sobu i zapodjenula razgovor, dok je u kupaonici i dalje tekla voda po n a z n a č e n o m e mjestu otekline. P o v r e m e n o sam odlazila u ku paonicu i viskom provjeravala stanje. N a k o n desetak minuta visak se zaustavio. Upitala sam znanicu k a k o njezina oteklina. Počela se pipati po glavi, o b j e m a r u k a m a razmicala kosu i o n d a u čudu rekla: »Pa kvrge više n e m a ! « Prijatelj s ljetovanja imao je bolove u križima. Liječio se već nekoliko mjeseci, no bez ikakva uspjeha. Kad je došao k n a m a , p o d u p i r a o se štapom i savijao se od bolova. Premda je s omalovažavanjem gledao na moj rad i radiesteziju u o p ć e , odlučila sam ga nagovoriti neka mi dopusti da mu pokušam p o m o ć i na svoj način. Pristao j e . Odvela sam ga do slavine u kupaonici, stavio je ruku pod vodeni mlaz, a ja sam istovre m e n o a k u p r e s u r o m tretirala točku koju mi je visak p o k a z a o . N a k o n nekog vremena nestalo je bolova, bez teškoća je m o g a o sjedati i ustajati, štap mu više nije bio p o t r e b a n i veselo je njime m a h a o , iznenađen onim što je doživio.
Zapažanja o štetnom djelovanju nove vrste zračenja iz svemira
Snimajući nedavno teleradiestezijski jedan stan, uz već poznata štetna zračenja registrirala sam i n o v o , nepoznato zračenje, koje se nije p o d u d a r a l o ni s j e d n o m m o j o m šifrom. P r e m a kutomjeru sam dobila šifru 225. Ispitivanjem sam utvrdila da to zračenje dolazi iz svemira. To je zračenje povećavalo već postojeću štetnost zračenja u prostoru. Ispitu jući štetne točke geopatogenog zračenja, dobila sam značajne rezultate. G e o p a t o g e n a zračenja nastaju zračenjem iz zemlje i iz svemira. Budući da u o d r e đ e n o m prostoru tražimo samo geopatogene točke, obično ih dobivamo nekoliko. Kad prilikom ispitivanja dobijem tri geopatogene točke, najprije utvrđujem jesu li m e đ u s o b n o povezane. A k o jesu, spojim te točke i uvijek dobijem istokračni trokut. U n u t a r toga trokuta geopatogena zračenja su ojačana (slika 24). U j e d n o m sam stanu dobila središnju geopatogenu točku i o k o nje još šest točaka. Ispitivanje je pokazalo da su te točke m e đ u s o b n o povezane. Kad sam ih spojila, dobila sam pet istokračnih trokuta. U t o m je dijelu stana geopatogeno zračenje bilo znatno pojačano. Čim je stan dobio zaštitu od svih štetnih zračenja, nestalo je i štetnih geopatogenih utjecaja i novoga zračenja tipa 225. To novo zračenje iz svemira toliko me zaokupilo da sam odlučila i na o d m o r u , gdje god se n a đ e m , ispitivati postoje li i na drugim mjestima. Prvo ispitivanje izvan Z a g r e b a obavila sam u Hrvatskom primorju i Istri. Tražeći geopatogene točke u n u t a r različitih prostora, dobila sam opet skupine istokračnih trokuta i uvijek registrirala štetno zračenje 225. Potvrdila se i moja pretpo stavka da ovisno o intenzitetu djelovanja zračenja 225 dolazi do pojačanoga geopatogenog zračenja. Dobila sam opet nekoliko geopatogenih točaka koje su spojene dale pet istokračnih 722
t r o k u t a . Ti su trokuti zajedno činili pola kruga kutomjera ih 5 0 % cjelokupnog geopatogenog zračenja. Kad sam bloku aid samo utjecaj štetnog zračenja 225, dobila sam samo jedan istokračni trokut sa 1 5 % od cjelokupnog geopatogenog zrace123
Slika 25
nj a. Uklonivši zaštitu sa štetnog utjecaja zračenja 225, dobila sam o k o toga trokuta sa svake strane po dva istokračna t r o k u t a (slika 25). Uvjerena sam da će se pojačavanjem štetnosti zračenja 225 dobiti i povećani broj geopatogenih točaka, m o ž d a čak i zatvoreni krug od desetak istokračnih pravokutnih t r o k u t a . 124
N a p o m i n j e m da sam u toku ispitivanja na tom području, snimajući stan nedaleko od Rijeke, registrirala i dosad najjače geopatogeno zračenje u svojoj praksi, sa štetnošću od čak 8 0 % (slika 26). 125
A k o to svemirsko zračenje, čiju pojavu tek ispitujem, nastaje erupcijom na Suncu, onda bi o n o m o r a l o varirati u jačini štetnosti, ovisno o snazi erupcije. Vrativši se u Z a g r e b , naišla sam u novinama na vijesti o pojačanom zračenju u nekim krajevima zemlje, koje j e d n a k o djeluje u zatvorenom i na otvorenom prostoru, ali ne izaziva nikakve štetne posljedice. Ipak, n a p o m e n u t o j e , zbog pojača nog ultraljubičastog zračenja ne preporučuje se u idućih neko liko dana dulje izlaganje suncu, što se osobito odnosi na djecu, trudnice i osobe narušena zdravlja (srce, krvožilni sustav, kronične bolesti). Takvo pojačano zračenje, rečeno je još, zabilježeno je i 1972. godine. U tim sam obavijestima zapazila nekoliko nelogičnosti. Ponajprije nema ni spomena o kakvu je zračenju riječ, a povrh toga vrlo uočljiva suprotnost: zračenje nije štetno, ali se preporučuje oprez djeci, trudnicama i kroničnim bolesnicima. T a k v o upozorenje nije p o t r e b n o ako se radi o bezopasnom zračenju. Te su me nejasnoće ponukale da se pozabavim tim zrače njem. Utvrdila sam da se ono podudara s novim zračenjem što sam ga otkrila pod šifrom 225. N o , prilikom provjere o vrsti zračenja, na pitanje je li to ultraljubičasto zračenje, dobila sam neutralan odgovor. Daljnje ispitivanje potvrdilo je odgovor, jer se nije radilo samo o ultraljubičastom, nego i o drugom, n e p o z n a t o m zračenju, koje sam nazvala X i označila ga šifrom 10. Ispitujući dalje, dodala sam u pitanju ultraljubičastom i zračenje X, ali ni tada nisam dobila o d r e đ e n odgovor. T e k k a d a sam p r e m a kutomjeru odredila da se radi ne o j e d n o m , već o dva X zračenja, odnosno o X zračenju dvostruke jačine (dala sam mu šifru 20), dobila sam potpuno točan odgovor za šifru zračenja 225. Ispitala sam i ono s p o m e n u t o zračenje iz 1972. godine i utvrdila da se tada radilo o kombinaciji ultralj ubičastog (šifra 205) i X zračenja (šifra 10), što spojeno daje novu šifru 215. D o d a m o li tome pojačano X zračenje (+ 10), dobit ć e m o šifru 225. Istražujući uzrok povezivanju ultralj ubičastog i X, o d n o s n o dvostrukog X zračenja,otkrila sam da tajna leži u rupama ozonskoga sloja, kroz koje prodire novo zračenje iz svemira, a 12b
budući da su te rupe iz godine u godinu sve opasnije, nije isključeno da se pojave i druga nepoznata zračenja.
Radiestezijsko ispitivanje štetnosti zračenja od elektrotehničkih uređaja Mnogi misle da nije zgodno govoriti o štetnim zračenjima elektrotehničkih uređaja, jer tih zračenja ima posvuda, više ili manje, a danas ne m o ž e m o ni zamisliti život bez tih uređaja. Moje ispitivanje, međutim, nema za cilj da širi paniku, nego da upozori stručnjake k a k o je p o t r e b n o posvetiti mnogo više pažnje upotrebi i smještaju elektrotehničkih uređaja. M o r a m p o n o v n o n a p o m e n u t i da sam osoba vrlo osjetljiva na sve vrste zračenja, pogotovu na elektromagnetska. Z b o g utjecaja štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja imala sam velike zdravstvene smetnje. Sve sam te utjecaje osjećala na svome tijelu i zato mogu detaljno opisati kako je koji dio moga tijela reagirao na njih. Od tih štetnih zračenja najviše sam imala kardiovaskularne smetnje, vrtoglavice, promjene u kr v n o m tlaku, n o ć n o znojenje i nesanicu. U j u t r o sam se znala ustajati umornija nego što sam lijegala, a to je naravno izazvalo živčanu napetost, kasnije i depresiju. Nažalost, moje smetnje nitko nije mogao otkloniti. Kad sam spoznala da su uzrok mojih zdravstvenih tegoba bili štetni utjecaji zračenja, počela sam se baviti radiestezijom. Od tada sve svoje slobodno vrijeme posvećujem tim ispitivanjima. Već sam opisala kako se pomoću viska, kutomjera i šifri otkrivaju štetna zračenja, određuje njihova vrsta i intenzitet, te kako se ona teleradiestezijski blokiraju oko određenoga prosto ra, n a k o n čega se pomoću viska određuje oblik prostora koji se ispituje, a zatim se u s a m o m prostoru traži najpovoljnije mjesto za postavljanje zaštite. A k o unutar toga prostora ima štetnih zračenja od podzemnih tokova vode ili nafte, geopatogenih zračenja, odredi se najprije kolika je u k u p n a štetnost zračenja 727
u t o m prostoru prema postotku. Zatim se prema parametru odredi kolika je štetnost od pojedinih vrsta zračenja. T a k o se dobije i postotak štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja. P r e m a dobivenom postotku odredi se kolika je pojedinačna štetnost od svake vrste zračenja elektrotehničkih uređaja u tom prostoru.
O v o je prikaz (slika 28) j e d n o g stana ispod kojega se nalazi p o d z e m n i vodeni tok i nalazište nafte, pa se signali tehničkih uređaja koji dolaze do signala nafte odbijaju i tako u zoni u kojoj oni djeluju dolazi do povećane štetnosti drugih zračenja. Ovdje je štetnost od trafostanice vrlo mala, svega 2 % , jer se ne nalazi iznad p o d z e m n o g vodenog toka, geopatogenog zrače nja i nije pod utjecajem radioaktivnog zračenja.
V
128
129
Slika 29
Vrste štetnog zračenja određujem p r e m a šiframa na kuto mjeru od 0 do 360°: elektromagnetsko polje 145 zračenje 205 ultraljubičasto zračenje + X zračenje 215 svemirsko zračenje 225 polarizacija utičnica i utikača 115 ionizirajuće zračenje 235 radioaktivno zračenje 245 rentgensko zračenje 255 radarsko zračenje 270 radiofar 275 radiostanica 300 - 3 2 0 odašiljač 340 UKV 330 satelitski odašiljač 360 — dalekovod 300 — trafostanica 350 p o d z e m n i vodeni tok 30 izravni signal p o d z e m n o g vodenog toka 90 — kosi signal p o d z e m n o g v o d e n o g toka 45 — nafta 215 zemni plin 155 ruda (općenito) 140 ugljen 225 željezo 195 sumpor 130 — bakar 90 — srebro 135 — zlato 45 — H a r t m a n n o v čvor 120 Curryjev čvor 140 260 Hartmann-Curryjev čvor — Reinhardt-Schneiderov čvor 145
- ultraljubičasto
U t o m stanu (slika 29) štetno zračenje iznosi 1 0 0 % . Kako se vidi na p a r a m e t r u , u stanu su prisutna ova štetna zračenja: - p o d z e m n i vodeni tokovi 12 % - nalazište nafte 18% - geopatogeno 20% - tehnički uređaji 50% Slika 30
-
-
Na ovom se p a r a m e t r u (slika 30) vidi koje su vrste štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja prisutne u tom stanu i koji je postotak njihove štetnosti: - trafostanica - odašiljač - UKV - radiofar - radioaktivno
2% 14% 12% 4% 18%
-
-
Ukućani su imali velike zdravstvene smetnje: glavobolje, nesanicu, umor i karcinom. Sada je stan zaštićen. 130
131
Na slici 31 prikazan je stan ispod kojega se djelomice nalazi trafostanica. U tom dijelu stana zračenja su štetna 1 0 0 % , dok se u ostalim dijelovima štetnost kreće između 5% i 1 6 % . U dijelu stana u k o j e m u je štetnost zračenja 1 0 0 % : - podzemni vodeni tok 15 % - geopatogeno 15% - tehnički uređaji 70% Od 7 0 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - odašiljač 10% - dalekovod 10% - trafostanica 50% Uzrok tome jest lokacija trafostanice. Ispod nje se nalaze dva p o d z e m n a vodena toka koja se sijeku i tri čvora geopatoge nog zračenja. Uslijed rada trafostanice na toj lokaciji dolazi do poremećaja magnetskog polja toga prostora i tako dolazi do pojačanog djelovanja štetnih zračenja od p o d z e m n o g vodenog toka i geopatogenog zračenja. Ukućani su osjećali velike zdravstvene smetnje, glavobo lje, vrtoglavice, povećani krvni tlak, nervozu i bolove u čitavom tijelu. K a d a je bio isključen transformator niskog n a p o n a , nije bilo ni štetnog djelovanja zračenja od trafostanice, a štetnost drugih zračenja se smanjila. Prema prikazu se vidi da je nakon isključenja transformatora niskog napona štetnost na t o m istom dijelu stana bila samo 3 5 % , i to od: - podzemnih vodenih tokova - geopatogenih zračenja - tehničkih uređaja
10% 10% 15%
Od 1 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - odašiljač 4% - dalekovod 5% - trafostanica 6% Kad sam zaštitila taj stan od utjecaa svih štetnih zračenja, zdravstvene teškoće ukućana su nakon nekog vremena prestale.
132
133
Slika 32 Na ovom je prikazu (slika 32) stan u kojemu n e m a štetnih zračenja od podzemnih vodenih tokova nego samo geopatogenih zračenja i zračenja elektrotehničkih uređaja. Štetno zračenje u stanu je 7 5 % : - geopatogeno 20% - tehnički uređaji 55 % O d 5 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - radar 10% - radiofar 10% - odašiljač 0% - trafostanica 5% - radiostanica 30% 134
Na ovom je prikazu (slika 33)stan snimljen izvan Z a g r e b a . Štetnost zračenja u stanu je 9 5 % : - podzemni vodeni tok - geopatogeno - tehnički uređaji
15 % 15% 65%
O d 6 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja: - UKV 15% - radiostanica 0% - odašiljač 15% - radiofar 10% - radioaktivno 25%
135
U doba kad sam snimila taj stan, vlasnik je bio teško bolestan. I m a o je akutni hepatitis, vrlo je oslabio, jetra mu je bila otečena, imao je suvišak tekućine u trbuhu, pritisak na dijafragmu pluća, n e p r e k i d n o je kašljao i bio je u depresiji. Laboratorijski je utvrđeno da je imao bilirubin 150. Kad sam mu teleradiestezijski blokirala stan od svih štetnih zračenja, samo četiri d a n a kasnije njemu bilirubin pada na 32,2, dva mjeseca n a k o n toga na 16,9, a za sljedeća dva mjeseca p a o je na 12. Nestalo je i suvišne tekućine iz trbuha, nateklina jetre se smanjila, tek se poboljšao, nestalo je depresija. Liječnik koji ga je liječio r e k a o je- da u svojoj tridesetogodišnjoj praksi nije imao takav slučaj. Poslao ga je na kontrolu svome kolegi. I taj kolega bio je zadovoljan nalazom. Nisu vjerovali ni nalazima svoga laboratorija i u dva su navrata slali krv na kontrolni pregled u Z a g r e b . Rezultati su se podudarali. Kad se stanje bolesnika stabiliziralo, otišla sam postaviti izravnu zaštitu u stanu, pa sam prije odlaska iz Zagreba morala skinuti teleradiestezijsku zaštitu. To sam učinila o k o 8,30 sati. O k o 11 sati stigla sam u kuću te obitelji čiji stan nije više bio zaštićen. O d m a h sam počela kašljati, što je bio znak da su prisutni štetni utjecaji zračenja elektrotehničkih uređaja. Upitala sam vlasnika kako se osjeća. R e k a o mi j e : »Uglavnom je d o b r o , ah ću vam ispričati što mi se danas dogodilo. To još nisam doživio. Kad sam ujutro ustao između 8,30 i 9 sati, ušao sam u kupaonicu i sa zaprepaštenjem ugledao k a k o mi sva kosa strši o k o m i t o u zrak. Kada sam skidao pidžamu, jedva sam je odlijepio od tijela, htio sam je složiti, ah nisam uspio, jer mi je n e p r e s t a n o prianjala za ruke i tijelo. M o r a o sam pozvati suprugu da mi p o m o g n e . Čim sam se istuširao, odmah mi je bilo bolje.« Ta se njegova priča poklapala upravo s v r e m e n o m kada sam u Z a g r e b u skinula teleradiestezijsku zaštitu. Odgovorio mi je da je to još jedna potvrda vrijednosti moje zaštite i d o d a o : »Ja vam, gospođo, mogu točno navesti dan i sat kad ste nas zaštitili, jer sam u t o m t r e n u t k u osjetio kao da se s m e n e svalio teški teret.«
136
137
Prikaz stana (slika 35) u kojem štetna zračenja iznose 100%: - podzemni vodeni tokovi -nafta - geopatogeno - tehnički uređaji
10% 15% 15% 60%
Od 6 0 % štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja: - radar 5% - odašiljač 20% - UKV 15% - radioaktivno 20% Na snimci se vidi da unutar stana ima signala 220, a to je šifra za zračenje koje nastaje od nekih vrsta zaštite od štetnih zračenja, što rade na principu njihova prikupljanja, koja se p o t o m na jednoj strani isijavaju. Bilo je nekoliko takvih zaštita, što je stvorilo nepodnošljivo stanje u stanu. G o s p o đ a , koja je vrlo osjetljiva na utjecaje zračenja tehničkih uređaja, čim bi sjela na o d r e đ e n o mjesto u stanu, osjetila bi pritisak na stražnjem dijelu glave. Kad sam zaštitila stan, sjela je na to mjesto i više ništa nije osjećala. Ukućani su prije zaštite imali različite smetnje, bili su umorni,nervozni, s glavoboljom.
138
139
Na ovom je prikazu (slika 36) stan u kojemu n e m a podzemnih vodenih tokova, a štetna zračenja iznose 4 0 % : - geopatogeno 13% - tehnički uređaji 27% O d 2 7 % štetnih zračenja elektrotehničkih u r e đ a j a : - trafostanica 2% -radar 15% - odašiljač 10% 140
Ova snimka (slika 37) prikazuje zgradu na kojoj se nalazi radioaktivni g r o m o b r a n . K a k o se vidi, sve o k o zgrade, kao i svi zidovi zgrade nalaze se pod utjecajem radioaktivnog zračenja. U zgradi štetna zračenja iznose 100 %: - podzemni vodeni tokovi 10% - nafta 10% - geopatogeno 15% - elektrotehnički uređaji 65% Svi signali elektrotehničkih uređaja pokazuju radioaktiv nost. 141
Kao radiestezist koji se bavi proučavanjem utjecaja štetnih zračenja mogu reći da radioaktivni gromobrani zrače na mno gim mjestima u Z a g r e b u . Pitanje je mogu li ljudi koji vode brigu o sprečavanju radioaktivnosti tu štetnost registrirati. Ja sam p r e m a snimci iz novina sa svojom specijalnom grupom provjeravala taj radioaktivni gromobran i njegovo štetno zrače nje. Rezultati su više nego zabrinjavajući. Prema »zakonu« o zaštiti od ionizirajućeg zračenja iz 1984. godine zabranjuje se ugradnja radioaktivnih g r o m o b r a n a na stambenim objektima i javnim zgradama. K a k o je moguće da se poslije toga Z a k o n a dopustilo postavljanje dvaju radioaktiv nih g r o m o b r a n a na zgradama u mjestu gdje je glavno odmorište za putnike koji prolaze autobusima i automobilima na promet nici Zagreb-Rijeka? Tu su restauracije, trgovine, sobe za goste, n e d a l e k o je i škola, u o k o l o stambene zgrade. G r o m o brani su udaljeni jedan od drugoga pedesetak m e t a r a i njihov se štetni utjecaj m e đ u s o b n o isprepleće i time pojačava. Poznato je da se d o m e t takvih g r o m o b r a n a kreće do 300 m e t a r a uokrug. Dakle svi koji borave u dosegu tih g r o m o b r a n a izloženi su dugotrajno njihovim štetnim utjecajima. Zdravstvena ustanova toga područja bila bi najmjerodavniji pokazatelj jesu li i kakve su zdravstvene promjene kod stanovništva zapažene poslije postavljanja tih g r o m o b r a n a . Nažalost, nije to jedini primjer. Takvih zastrašujućih zagađivača zdravlja posijano je u našoj zemlji n e p r e g l e d n o mnoštvo. I što je najžalosnije, radioaktivni g r o m o b r a n i nalaze se na hotelima, školama, nedaleko dječjih ustanova, na velikim industrijskim postrojenjima, pa se može dogoditi da cijelo j e d n o mjesto, sa svim svojim stanovnicima, primjerice u Istri, bude sa sedam takvih g r o m o b r a n a izloženo neizbježnom štet nom zračenju.
142
Geometrijski prikaz djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja na ljudski organizam Prije nekoliko godina, kad sam trebala dijagnosticirati zdravstvene smetnje u osobe kod koje medicinske pretrage nisu dale rezultata, najprije sam nastojala utvrditi je li ona izložena utjecaju geopatogenih zračenja na mjestu gdje pretežno boravi ili spava. Budući da sam imala p o t r e b n e p o d a t k e , snimila sam mjesto na kojemu spava. Odredila sam zatim polaritet snim ljene osobe koji je p o k a z a o nulu (0). To je bio znak da bi osoba mogla biti lošeg zdravstvenog stanja. Postavila sam sebi zada t a k : K I S U K I U D O , utvrditi je li osoba u svom krevetu izložena utjecaju geopatogenih zračenja. Visak mi je to potvrdio. Druga je zadaća bila da mi visak na kutomjeru, p r e m a mojim šiframa, odredi kojim je geopatogenim zračenjima osoba izložena na svome ležaj u. Kad sam dobila i taj p o d a t a k , zatražila sam da mi visak odredi smjer djelovanja pojedinih geopatogenih zrače nja. Dobivši i taj odgovor, pitala sam dalje: je li osoba izložena još kojem g e o p a t o g e n o m zračenju? N a k o n potvrdnog odgo vora slijedilo je pitanje: na kojem je dijelu tijela ta osoba izložena g e o p a t o g e n o m zračenju? A zatim sam na kutomjeru dobila p o d a t k e , i t o , na moje veliko iznenađenje, šifre štetnih zemaljskih zračenja više vrsta nego što ih je do danas u literaturi opisano. To me p o n u k a l o da ispitam koja sve nova g e o p a t o g e n a zračenja postoje kako bih ih mogla razlikovati po šiframa. Šifre poznatih i novih geopatogenih linija prema kutomjeru od 0 do 360° ( slika 38). Kad sam iscrtala sva štetna zemaljska (geopatogena) zrače nja kojima je dotična osoba bila izložena, najviše me se dojmilo otkriće da su se te linije m e đ u s o b n o tako križale da sam uvijek dobivala j e d a n ili više istokračnih pravokutnih trokuta u najrazličitijim položajima, ali uvijek vezanih j e d a n uz drugi, a u n u t a r njih linije koje su ih dijelile na nove, manje t r o k u t e . Ti trokuti označavaju dio tijela koji je na ležaj u izložen utjecaju
143
Najprije se ispituje dio tijela koji se nalazi unutar najvećeg istokračnog pravokutnog trokuta. A k o u tom trokutu postoji i manji trokuti, onda se ispituje koji je dio tijela najviše oštećen djelovanjem štetnih zračenja. Linije koje se nalaze izvan t r o k u t a nisu štetne. Kad se snima djelovanje geopatogenog zračenja, ne dobiva se cijela zona zračenja, nego samo j e d n a linija. Ispitivanjem sam utvrdila da, naprimjer, H a r t m a n n o v čvor, ukoliko je i štetan, nije u cijelosti, već samo njegove središnje linije koje se m e đ u s o b n o sijeku (slika 39).
Y šifra 355
°
0
6 šifra 360
•
•
0
•
Slika 38
geopatogenih zračenja. Položaji tih trokuta mogu se primijeniti samo na osobu koja je snimana. Znači, mogu u nekoj kući svi ležajevi u stanovima biti točno na istome mjestu gdje i ležaj snimane osobe, pa ipak trokuti snimane osobe ne vrijede za druge na katovima ispod ili iznad, j e r svatko spava u drukčijem položaju, pa će se i položaji trokuta od osobe do osobe po katovima razlikovati. Svaka dobivena linija nalazi se u pravilnom razmaku p r e m a drugoj liniji. Kad se utvrdi pravac mora se o d m a h odrediti na kojem mjestu on presijeca njemu pripadajući pravac. Te se linije sijeku uvijek pod pravim kutom (90°). T r e b a ih označiti istim simbolom. T a k o treba i ostale p a r n e linije označiti istim simbolima (punom crtom, isprekidano, točkasto, crtom-točkom) ili pak različitim bojama. To će služiti kao pokazatelj u daljnjem radu. 144
145
Ispitujući uzrok pojačane štetnosti pojedinih zona unutar dobivenih trokuta, utvrdila sam da hipotenuza pravokutnog istokračnog trokuta ima polaritet minus ( — ), a njegove katete plus ( + ). Visina trokuta ima polaritet neutralan (!) (slika 40).
A k o dolazi, kako se vidi na snimci, do m e đ u s o b n o g presijecanja linija koje čine drugi trokut, i to tako da k a t e t a prvog trokuta koja ima polaritet plus ( + ), a u drugom trokutu ta kateta postaje njegovom hipotenuzom, dolazi do promjene polariteta te linije i ona postaje štetna. Mjesta na tijelu gdje dolazi do preklapanja nekoliko takvih zona, izložena su većim oštećenjima (slika 41). Često se događa da se linija koja označava visinu pravokut nog istokračnog trokuta p o d u d a r a s više linija koje su katete ili hipotenuze nastalih trokuta. Uslijed toga dolazi do poremećaja prirodno određenih polariteta, što nesumnjivo djeluje štetno na zdravstveno stanje osobe koja leži pod takvim geopatogenim utjecajem (slika 42). 146
Ispitujemo li dalje štetnost takvih geopatogenih zračenja, doći ć e m o do različitih rezultata o štetnosti utjecaja na dotičnu osobu, što opet ovisi o osjetljivosti te osobe na g e o p a t o g e n o zračenje, o t o m e koji su vitalni organi te osobe bili pod utjecajem štetnoga zračenja i k a k o je dugo ta osoba spavala na t o m e mjestu. Isto se t a k o štetnost geopatogenog zračenja povećava ako je ta osoba bila istovremeno izložena štetnom zračenju p o d z e m n o g vodenog toka ili štetnom utjecaju elektro tehničkih uređaja. Sve se to može provjeriti na kutomjeru: kolika je štetnost pojedine zone na tu osobu u postotku i kojim je sve zračenjima ta osoba bila izložena.
Prikaz osobe i djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja Na ovoj je snimci (slika 43) prikazano k a k o geopatogena zračenja djeluju na snimljenu osobu dok spava. Linije zračenja ocrtavaju četiri pravokutna istokračna trokuta A B C - A D E E G H - C F H . Linije koje označavaju visine tih trokuta dijele ih na dva j e d n a k a trokuta, te ujedno postaju katete drugih manjih trokuta i tako dolazi do promjene polariteta tih linija, što štetno djeluje na zdravstveno stanje osobe. U ovom se slučaju vidi da se dijelovi tih istokračnih pravokutnih trokuta sijeku u točki E i tu je štetnost 1 0 0 % . Na dijelu tijela gdje se nalazi ta točka nastaju zdravstvene smetnje. Štetnost u zoni koju čine Unije V, u visini trokuta A B C i linija V 3 koja čini visinu istokračnog pravokutnog trokuta E G H iznosi 9 0 % . I uski pojas linija C-F, koje se nalaze jedna kraj druge, stvaraju zonu štetnosti 45 %. Na drugim dijelovima tijela koji su izloženi nekim vrstama geopatogenih zračenja (na prikazu se vidi da su to mjesta i nekoliko puta iskrižana), štetnost je 1 5 - 4 5 % . O s o b a je imala velike zdravstvene smetnje: visok tlak koji nije bilo moguće ničim svesti na n o r m a l u , kardiovaskularne smetnje, lošu krvnu sliku, bolove u lijevoj ruci. 148
Ovo je prikaz (slika 44) djelovanja štetnog zemaljskog zračenja na osobu sa zdravstvenim t e g o b a m a : nemiran san. buđenje s u m o r o m i glavoboljom, smetnje s očima, benigna cista na lijevoj dojci. K a k o se noću često budila, mijenjala je položaj tijela na ležaju i tada bi glavobolja popustila, ali su noge trnule i bile h l a d n e . Na snimci je prikazano kako linije geopatogenog zračenja čine dva istokračna pravokutna trokuta A B C i D E F , čiji se vrh siječe na hipotenuzi trokuta A B C . Linije geopatogenog zrače nja V! i V 2 , koje predstavljaju visinu ovih t r o k u t a , čine zonu stopostotne štetnosti. Ova snimka (slika 45) predstavlja lijep primjer gdje linije geopato-genog zračenja čine dva jednaka istokračna pravo kutna trokuta. G e o p a t o g e n a linija V,, s kojom se podudaraju tri linije geopatogenog zračenja, čini visinu obaju t r o k u t a , razdvajajući ih na dva manja i nekoliko još manjih trokuta u n u t a r njih. Na snimci se jasno vidi koliko je koji dio tijela i kojim geopatogenim zračenjima izložen. Štetnost zračenja najveća je u kvadratu linija o k o točke F, kroz koju prolaze tri geopatogene linije, i to 1 0 0 % . Ta je točka na tijelu bila uzrok smetnjama snimljene osobe. Na t o m e je mjestu nastala vrlo aktivna fistula, pojavile su se smetnje na bubrezima, kardiovaskularni p o r e m e ćaji, neurovegetativne smetnje i bolovi u r u k a m a . Linije geopatogenog zračenja čine na ovoj snimci (slika 46) veliki istokračni pravokutni trokut A B C . Linija geopatoge nog zračenja V, čini visinu t r o k u t a A B C , kao i katetu dvaju manjih t r o k u t a B C D i A D C . U točki D, gdje se sijeku tri linije geopatogenog zračenja s hipotenuzom trokuta A B C , štetnost je geopatogenog zračenja 9 5 % . U zonama naznačenim kosim crtama štetnost je geopatogenog zračenja 4 0 % , a u drugim z o n a m a koje su pod djelovanjem geopatogenog zračenja, štetnost je između 1 0 - 2 0 % . Osoba pod tim utjecajem ima bolove u kičmi i bolne deformacije ruku i nogu.
150
Radiestezijski prikaz ponovnog uspostavljanja prirodnog magnetskog strujanja u bolesnom organizmu U poglavlju o blagotvornom djelovanju vode na ljudski organizam, navela sam nekoliko primjera nevjerojatno brzog otklanjanja povreda zadobivenih p a d o m , udarcem ili kakvim drugim fizičkim oštećenjem. Istražujući detaljnije taj fenomen, došla sam do začuđuju ćih otkrića. O d a v n o je p o z n a t o u radiesteziji da se prateći viskom strujanje u organizmu može otkriti oboljelo mjesto na tijelu ili oštećenje u organizmu. Nitko se, m e đ u t i m , nije pozabavio time da utvrdi što se zapravo događa u organizmu k a d a pokušavamo p o n o v n o uspostaviti prekinuto strujanje. U svojim ispitivanjima izradila sam na desetke teleradiestezijskih snimaka bolesnih osoba i uspostavila prekinuto strujanje u dodiru snimka-voda-radiestezist-visak. Najveće sam iznena đenje doživjela kad mi je visak počeo pokazivati koje krugove m o r a m u dodiru s vodom tretirati. N o , kad su se n a k o n nekoliko d a n a rada na snimci osobe krugovi i linije počeli povezivati, bilo je to za m e n e čudesno otkriće. To povezivanje, na prvi pogled bez ikakva r e d a , počelo je najednom pokazivati pravu geometrijsku simetriju i zakonitost. Imala sam osjećaj k a o da mi n e t k o s druge strane papira osvjetljava bijele kružiće, koje je zatim i visak registrirao. To mi se događa često u toku rada na traženju mjesta prekida strujanja. O k r e t a l a sam papir da nije slučajno ostao nacrtan kakav kružić s druge strane papira, pa se t r a n s p a r e n t n o ocrtava kroz papir. M e đ u t i m , na drugoj strani nije bilo nikakvih kružića. Sve me se to neobično dojmilo, jer sam dosad uvijek sve samo osjećala, a nikada viđala. Nisam nigdje naišla na primjere takva uspostavljanja prirodnog strujanja u organizmu i to me posebno ispunjava p o n o s o m , ne zbog toga što sam prva proniknula u dio nepozntih sfera ljudskog organizma, već u prvom redu stoga što sam otkrila nov način pružanja vrlo djelotvorne pomoći zdravstveno ugroženim ljudima. 154
K a o i sve što sam dosad nesebično iznosila na korist svima, tako ću p o d r o b n o opisati i ovo svoje otkriće te način rada, k a k o bi se njime mogli koristiti oni koji za to imaju sposobnosti. Dobivši sve p o t r e b n e p o d a t k e i privolu osobe sa zdravstve nim t e g o b a m a , snimila sam je na d o b r o polariziranom papiru. Postavila sam sebi ovaj z a d a t a k : K I S U K I U D O , želim otkloniti uzrok zdravstvenih smetnja kod dotične osobe. Visak mi je svojim kretanjem naznačivao na dijelovima tijela kružiće i linije koje su slobodno stajale ili su povezivale kružiće. Kad sam spajajući te kružiće kako me usmjeravao visak napravila spoj j e d n o s t r u k o m crtom, visak nije više reagi r a o . Nisam to sebi znala protumačiti. N o , čim sam, sasvim instinktivno, povukla još j e d n u usporednu spojnu crtu, visak je o d m a h reagirao. Ponovila sam to nekoliko puta i reakcija je uvijek bila ista. Čim bi mi visak označio neki kružić ili crtu, odmah bih uspostavila vezu s tim kružićem-crtom, i to izravno, stavivši na kružić-crtu kažiprst lijeve ruke ili vrh grafitne olovke, drugi prst lijeve ruke d o v e d e m u dodir s vodom na radiestezijskoj snimci rijeke Save kod Z a g r e b a , a u desnoj ruci držim visak. Visak bi se tada o k r e t a o , a kad je strujanje ponovno uspostavljeno, visak bi, p r e m a mojoj konvenciji, stao. Za k o n t a k t s vodom, u novije vrijeme upotrebljavam svoju teleradiestezijsku snimku Save kod Z a g r e b a (o t o m e podrobnije u poglavlju »Najnovija otkrića«). A k o slučajno pogrešno naznačim kružić-crticu, visak n e reagira. U daljnjim ispitivanjima, na snimkama osoba kod kojih sam dobila više kružića i crta, zapazila sam da se njihovo m e đ u s o b n o spajanje ipak odvija nekim pravilnim r e d o m . Za nimljivo je da se to spajanje kod različitih osoba ne odvija istim redoslijedom, p r e m d a o n e imaju identične zdravstvene tegobe. To ovisi o vrsti i stupnju oštećenja i o mjestu prekida strujanja u organizmu. Kad su mi se na snimci prednjeg dijela tijela na prekide uzduž naznačivali kružići, držala sam da oni predstavljaju čakre \ p r e m d a je kružića bilo više nego što na tom dijelu tijela Čakre su ločke kojima protječe energija u čovjeku.
155
ima čakri. Pozvala sam u p o m o ć visak: K I S U K I U D O , označuju li ovi kružići č a k r e ? O d g o v o r je bio negativan. Isto sam tako radiestezijski utvrdila da linije koje dobivam ne označavaju meridijane. N a p o k o n sam uspjela doći do pravog objašnjenja: kružići naznačuju centre zastoja strujanja u organizmu, a linije izvore zastoja. U primjerima koji slijede, snimke osoba nisu autentične, već je to samo prikaz najčešćeg redoslijeda označavanja mjesta na kojima je trebalo uspostaviti strujanje u organizmu. Kod takvih ćete ispitivanja zapaziti da se centri zastoja strujanja p o d j e d n a k o pojavljuju i na prednjoj i na stražnjoj strani snimke tijela ispitanika. Z a t o treba p o m n o paziti na kretanje viska. K a d a se visak nakon označavanja centara zastoja usmjeri izvan snimke, tada treba prijeći na snimku stražnje strane tijela. Kad i na toj strani visak završi s označava njem centara, te se p o n o v n o usmjeri izvan snimke, valja opet prijeći na snimku prednje strane tijela. I t a k o naizmjence, sve dok visak ne prestane reagirati.
156
Na snimci prednje i stražnje strane tijela vide se naznake centara zastoja strujanja koji nisu međusobno povezani. To je prvi dan ispitivanja (slike 47 i 48).
157
Drugog dana ispitivanja pred nja strana već pokazuje nove centre i njihovo međusobno spa janje linijama izvora zaustavi je-
158
nog strujanja, ali bez nekog re doslijeda. Tako je i na stražnjoj strani, gdje su linije osobito na značene u nogama (slike 49 i 50).
linija mora odmah tretirati kon taktom voda - radiestezist - vi sak, jer se inače ne može uspo staviti strujanje u organizmu (slike 51 i 52).
Na snimkama trećeg dana centri i linije su sve brojniji, osobito na prednjoj strani tijela. Ponovno napominjem da se svaki novi naznačeni centar ili
159
Na ovoj se snimci (slike 53 i 54) prednje strane tijela lijepo vidi kako je djelomično uspo stavljeno strujanje u lijevoj nozi s dvije središnje točke, a neko liko novih centara naznačeno je na gornjem dijelu tijela. Na stražnjoj strani gotovo da i nema
160
promjena. Doživjela sam neko liko puta da je visak kod strane tijela na kojoj nije bilo očitijih promjena, označavao ponovno neke od postojećih centara i lini ja, koje sam morala iznova treti rati kao da se pojavljuju prvi put.
Ovdje je uočljivo (slike 55 i 56) kako se linije izvora zastoja sve više povezuju s centrima i tako se postepeno ponovno us postavlja prirodno strujanje u nogama, dok na gornjem dijelu tijela linije povezuju ostale cen tre s već uspostavljenom vezom
centralnih točaka. Na stražnjoj strani, pak, linije izvora zastoja sve više se povezuju s centrima u nogama i sa središnjim dijelom tijela. Naznačena su i dva centra kod pregiba ruku u ramenima. Sve ove promjene nastale su u dvanaest dana.
Nakon četrnaestog (slike 57 i 58) dana već je vidljivo uspo stavljanje strujanja u gornjem i donjem dijelu tijela, s neznat nim prekidima. Isto je tako us postavljeno i djelomično struja nje u rukama. Istovremeno je na stražnjoj strani uspostavljeno strujanje u nogama i djelomično s gornjim dijelom tijela, a preko već otprije naznačenih centara
162
u pregibu ruku u ramenima us postavlja se strujanje u objema rukama. Moram napomenuti i upozo riti na jednu pojavu koju sam zapazila u toku istraživanja. Ima, naime, dana kad se na snimkama ne može ništa raditi, a to se obično događa kad snim ljena osoba uzima lijekove za smirenje.
Na ovom prikazu (slike 59 i 60) posljednjeg dana tretmana vidi se kako je u potpunosti ponovno uspostavljeno prirodno strujanje u organizmu na obje strane tijela. Takav tretman može potrajati i do mjesec dana, ukoliko je strujanje u organizmu bilo dugotrajno prekinuto i ako je poremećaj bio gotovo u cije lom organizmu, kao što je prika zano na ovim snimkama. Po trebno je mnogo strpljenja i rada da se svi centri spoje i tretman u potpunosti uspije. Zbog tako dugotrajnog rada na snimkama osoba potrebno je dobro se zaštititi da zdravstvene tegobe s tretirane osobe ne bi prešle na radiestezista.
Uspjeh i trajanje ovoga tret mana ovisi prvenstveno o tome je li tretirana osoba pod utjeca jem štetnih zračenja ili u zaštiće nom prostoru. U velikoj mjeri uspjeh tretmana ovisi i o samoj tretiranoj osobi. Ukoliko osoba u potpunosti, fizički i psihički, sudjeluje u tretmanu, priželj kuje i bori se za njegov uspjeh, ishod takva postupka bit će vrlo dobar. Međutim, ako je u pod svijesti prisutan otpor ili i naj manja sumnja u uspješan za vršetak cijeloga pothvata, onda ne treba očekivati velike rezulta te. Jer, neki se ljudi nauče i sužive sa svojim zdravstvenim tegobama da podsvjesno ne pri željkuju nikakve promjene.
E v o i nekoliko stvarnih sni m a k a osoba sa zastojem prirod nog strujanja u organizmu. O v a je osoba (slike 61 i 62) imala bolove u p e t a m a . Najprije su bili naznačeni centri zaustav-
164
ljenog strujanja u objema noga ma. N a k o n toga su linije izvora zastoja spojile te c e n t r e , i to gotovo identično na obje noge, s prednje i stražnje strane (slike 63 i 64).
njanja tegoba u petama trajao je šest dana. Centri i linije ras p o r e đ e n i su u takvoj geometijskoj pravilnosti, kao da su na mjerno tako izrađeni. A zapravo je sve to učinilo kretanje viska na moj zadatak: Neka se ot klone bolovi u p e t a m a !
Raspored centara i linija p o kazuje savršeno pravilan raspo red. Na prednjoj se strani centri nalaze u samom predjelu struka, stoga savjetujem muškarcima da ne nose r e m e n u samom struku i da ga ne stežu prejako. To vrijedi i za žene koje nose hulahup čarape. Ovaj tretman otkla
165
Na ovim je snimkama prika z a n a iznenadna pojava bolova u t r b u h u , mučnine i malaksalosti. Takve se zdravstvene tegobe mogu redovitim t r e t m a n o m ot kloniti za 1 do 3 dana (slike 65 i 66).
nastavila tretman uspostavljanja zaustavljenog strujanja. R a n a je zacijelila a oteklina nestala. P o klopimo li ove snimke j e d n u p r e k o druge, zapazit ćemo kako se savršeno podudaraju nazna čeni centri na prednjoj i straž njoj strani tijela.
Ovo su snimke (slike 67 i 68) osobe koja je pala niz hridine i bolno ozlijedila lijevu stranu ti jela, osobito ruku i nogu. Prvi d a n , n e p o s r e d n o poslije nesreće primijenila sam akupresuru i t r e t m a n kontakta s vodom. Snimku sam načinila drugi d a n i u toku nekoliko sljedećih dana
767
FT;
Tretiranje osobe (slike 69 i 70) koja je padom povrijedila desnu ruku trajalo je četrnaest d a n a , ali je već nakon nekoliko d a n a nestalo smetnji u cijeloj šaci. I ovdje je uočljiv savršeno simetričan i p o d u d a r a n raspored centara zastoja strujanja na prednjoj i stražnjoj strani tijela. Zanimljivo je kako se na snimci stražnje strane sve spojilo s jed nim centrom na lijevoj strani tijela. Na ovim stvarnim snimkama može se utvrditi polaritet osoba.
a time i njihov spol. Ž e n s k e će osobe na snimci prednje strane tijela pokazivati polaritet minus ( — ), a muške plus ( + ), dok će na stražnjoj strani polaritet biti suprotan (žene + , muškarci — ). Isto se tako mijenja i pola ritet dijelova tijela. O s o b a koja ima na desnoj prednjoj strani tijela polaritet minus ( - ) , n a desnoj stražnjoj strani imat će plus ( + ), dok će bočne strane duž tijela, lijevo i d e s n o , pokazi vati polaritet nulu (0).
O v e snimke (slike 71 i 72) prikazuju osmi dan tretmana osobe s oteklinama na donjem dijelu noge (bolovi u zglobovi
m a , otežano hodanje) i poste p e n o uspostavljanje strujanja. Snimci prikazuju prednji i straž nji dio desne noge.
N a k o n osamnaest dana već su spojeni gotovo svi centri s izvo rima zaustavljenog strujanja, osobito u gornjem dijelu noge, dokle je t r e t m a n rađen (slike 73 i 74).
Snimke prikazuju stanje po sljednjeg dana t r e t m a n a na tom dijelu noge (slike 75 i 76). Cijeli je t r e t m a n trajao mje sec d a n a , nakon čega su otekline nestale i bolovi prestali.
NAJNOVIJA OTKRIĆA
Odnos Curry-Hartmannove i Reinhardt-Schneiderove mreže
Nitko od autora koji su pisali 6 tim mrežama nije na većoj površini prikazao njihov međusobni o d n o s , pa su zato sve pretpostavke i zaključci nesigurni, netočni, proizvoljni i nedore čeni. Na mojem prikazu (slika 77) tih mreža obuhvaćen je vrlo širok pojas i postalo je vidljivo o n o što dosad nije bilo poznato, tako da se mogu ispitivati brojna sjecišta svih mreža, što donosi i nove spoznaje o geopatogenim čvorovima, od kojih su neki vrlo štetni, neki više ili manje štetni, a neki uopće nisu štetni. P r e m a mojem .ispitivanju Curryjeve i H a r t m a n n o v e linije se sijeku, bez iznimke, pod kutom od 90° a razmak Curryjevih linija je 3,5 m sjeverozapad-jugoistok, sjeveroistok-jugozapad, sa z o n o m od 50 cm. Sada je t a k o đ e r utvrđeno da se Curryjevi čvorovi sijeku s H a r t m a n n o v i m u svakom četvrtom H a r t m a n n o v o m čvoru, či neći veliki četverokut A B C D , koji je H a r t m a n n o v o m linijom zapad-istok podijeljen na dva j e d n a k a istokračna pravokutna t r o k u t a , i to A B D i B C D , tako da BD postaje hipotenuzom tih dvaju t r o k u t a . Razdijelimo li taj četverokut A B C D po Har tmannovoj liniji sjever-jug, dobit ćemo još dva istokračna pravokutna trokuta A B C i A C D , a H a r t m a n n o v a linija AC postaje hipotenuzom tih trokuta. A k o pak četverokut A B C D razdijelimo H a r t m a n n o v i m linijama sjever-jug i zapad-istok, dobit ć e m o četiri istokračna pravokutna trokuta A B E - B C E i C D E - A D E , čime katete nastalih novih trokuta postaju hipote nuzom prijašnjih trokuta. Vrhovi četverokuta A i C predstav ljaju sjecišta Curryjeva i H a r t m a n n o v a čvora na H a r t m a n n o v o j liniji sjever-jug. Između tih dvaju sjecišta nalazi se sedam H a r t m a n n o v i h čvorova. Vrhovi pravokuta A i C su 5 0 % štetni. I vrhovi četverokuta B i D predstavljaju sjecišta Curryjeva i H a r t m a n n o v a čvora na H a r t m a n n o v o j liniji istok-zapad. Iz m e đ u njih se nalazi pet H a r t m a n n o v i h čvorova. Svaki drugi 175
H a r t m a n n o v čvor na toj liniji siječe se s Curryjevim čvorom, t a k o da na toj liniji imamo četiri sjecišta Curryjevih i H a r t m a n novih čvorova. Štetnost je čvorova B i D 5 0 % , a ostalih dvaju 25%. U opisivanju Reinhardt-Schneiderove mreže autori se me đ u s o b n o razilaze. Neki navode da se ona uglavnom p o d u d a r a s H a r t m a n n o v o m , a neki s Curryjevom mrežom. To me potak nulo da ispitam stvarni o d n o s Reinhardt-Schneiderove p r e m a H a r t m a n n o v o j i Curryjevoj mreži. Utvrdila sam da linije Reinhardt-Schneiderove mreže teku u smjeru Curryjeve. Raz m a k linija Reinhardt-Schneiderove mreže iznosi 5,5 m sjeverozapađ-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad, dok je zona linija 50 cm. Time se samo dva smjera linija Reinhardt-Schneiderove mreže podudaraju s linijama Curryjeve. U prikazu odnosa Curryjeve i H a r t m a n n o v e mreže sadržan je i odnos R e i n h a r d t Schneiderove mreže p r e m a Curryjevoj i H a r t m a n n o v o j . Kako je prikazano, u četverokutu A B C D nalazi se devet sjecišta Reinhardt-Schneiderovih s Curryjevim čvorovima, šest sjecišta Curryjevih i H a r t m a n n o v i h čvorova, a samo pet sjecišta Reinhardt-Schneiderovih čvorova s H a r t m a n n o v i m . U četverokutu A B C D nalazi se devet kvadrata Curryjeve i samo četiri kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže. Sljedeći skup kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže E F G H uopće se ne poklapa s Curryjevom m r e ž o m , ali je odnos prema H a r t m a n novoj mreži isti. D a k l e , samo se svaki drugi skup kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže p o d u d a r a s Curryjevom.
176
Zašto umiru šume Istraživanja i zapažanja o novim svemirskim zračenjima, koja sam označila šiframa 215 i 225, navela su me na pomisao da nisu možda ta zračenja uzrok ugibanja šuma. Imala sam točan p o d a t a k samo za j e d a n crnogorični nasad u dijelu p a r k a n e d a l e k o Z a g r e b a . Ispitala sam teleradiestezijski lokaciju i ustanovila prisutnost zračenja 225. To zračenje je pojačavalo štetnost geopatogenog zračenja, i to na području zasićenom naslagama željezne r u d e . Uslijed svih tih negativnih utjecaja crnogorična stabla su promijenila svoj prirodni polaritet. Kada sam nastavila ispitivanja o toj ekološkoj katastrofi, dobila sam vrlo zanimljive p o d a t k e . Napominjem da bi ti podaci, dobiveni teleradiestezijski, možda mogli biti uzrok odumiranju crnogoričnih šuma, naročito jela. Na područjima djelovanja geopatogenih zračenja uslijed djelovanja zračenja tehničkih dostignuća, povećava se štetnost. Djelovanjem svemirskog zračenja 225 ta štetnost se p r o s t o r n o još povećava i nastaje poremećaj u magnetskom polju toga područja, što izaziva pulsiraj uče valovito zračenje različitih naboja. To djeluje na promjenu polariteta j e d n o g dijela crno goričnih stabala sa spojenim iglicama (jela). U iglicama se mijenjaju naboji, što uništava sok u svakoj stanici iglica i tako dolazi do umiranja tih stabala. Postavlja se pitanje bi li se zaštitom takvog područja od štetnosti zračenja mogla spriječiti ekološka katastrofa.
štetnog zračenja p o d z e m n o g v o d e n o g t o k a , tehničkih postroje nja i radioaktivnih zračenja (šifra 245), ali i novog svemirskog zračenja 225. U prostoru sam dobila pojačana geopatogena zračenja s pet istokračnih pravokutnih trokuta. Kad sam bloki rala utjecaj štetnog zračenja 225, dobila sam samo jedan t r o k u t . Postavila sam tada pitanje ne djeluje li ovo pojačano g e o p a t o g e n o zračenje na razmnožavanje bakterija koje su se pojavile u uređajima za klimatizaciju? (Te su bakterije uzro kom legionarske bolesti.) Dobila sam potvrdan odgovor. N e d u g o zatim nastala je panika na m a k a r s k o m primorju, kad je primijećeno da su u j e d n o m hotelu oboljeli neki strani turisti i da simptomi njihove bolesti podsjećaju na »legionar sku«. O d m a h sam teleradiestezijski snimila hotel i otkrila prisutnost zračenja 225.
Cvjetanje mora
Ispitivanje u vezi s novim svemirskim zračenjem 225 p o n u k a l o me da provjerim p o d kakvim se utjecajima nalazi londonska zgrada B B C (glavna britanska radio-stanica) u kojoj se pojavila takozvana legionarska bolest. Osobito me privukla novinska vijest da su od te zagonetne bolesti oboljeli ne samo namještenici u zgradi B B C nego i stanari okolnih zgrada. Teleradiestezijski sam snimila zgradu i utvrdila postojanje
Zanimljivo je da sam i na mjestima gdje se u nas pojavilo n e u g o d n o »cvjetanje mora« t a k o đ e r zapazila novo svemirsko zračenje 225. I sama sam, davno prije rata, bila svjedok cvjetanja m o r a , ali to su bile sitne alge koje su se poslije kupanja mogle lako odstraniti s tijela v o d o m , dok ovo cvjetanje m o r a ostavlja na tijelu tragove pravog zagađenja koje se jedva odstranjuje s tijela dugotrajnim tuširanjem. Vrlo je lako mo guće da svemirsko zračenje 225 ima veliki utjecaj na pojavu cvjetanja m o r a . Zagađenost m o r a kemijskim sredstvima koja je svake godine veća, navodi se k a o glavni uzrok toj pojavi. Cvjetanje m o r a pojavljuje se u različitim vremenskim razdob ljima na pojedinim mjestima. P r e m a t o m e m o r a postojati j o š neki uzrok. Teleradiestezijskom detekcijom ustanovila sam da u Ja d r a n s k o m moru postoje štetne zone koje se p r e m a intenzitetu štetnosti svemirskog zračenja 225 prostorno povećavaju kao i njihova štetnost. Pod tim okolnostima dolazi do poremetnje prirodne ravnoteže u moru na tim lokacijama. Mijenja se polaritet dna m o r a , samog m o r a , algi kao i polaritet atmosfere.
178
179
Legionarska bolest
Alge bujaju, raspadaju se u e n o r m n i m količinama i sa česticama kemijskih zagađenja tvore sluz koja se diže p r e m a površini mora i stvara zagađeni sloj zvan cvjetanje m o r a . T a k v o m p o r e m e t n j o m prirodne ravnoteže dolazi do ugroženosti života riba i svih morskih živih organizama. Teleradiestezijskim ispitivanjem ustanovila sam da kod prestanka djelovanja svemirskih zračenja 225 dno m o r a , m o r e , kao i alge i ostali živi organizmi dobivaju svoj prirodni polaritet. Tovari koje nastaju prirodnim procesom raspadanja, talože se na dnu mora i svojom prisutnošću utječu na normalan život u moru. Prema ispitivanjima koja sam obavila prošle godine, zašti t o m Jadranskog mora od djelovanja štetnosti toga zračenja vjerojatno bi se mogla izbjeći ta ekološka katastrofa. M o ž d a je zato 1989. godine, prema podacima javnih glasila, m o r e bilo čisto i neobično bistro, kao i 1990. godine. Dobila sam potvrdan odgovor.
Djelovanje Mjeseca na ljudski organizam U dokolici sam j e d n e ljetne večeri promatrala naš Mjesec i razmišljala kako je njegova bljedoća i odbojnost ledenog sjaja mogla privući mnoge pjesnike da tom planetu posvete svoje najljepše stihove, umjesto da ljepotu i nježnost ljubavi zaodjenu toplim milovanjem sunčanih zraka. Možda je na njih u trenucima n a d a h n u ć a djelovala magična moć Mjeseca. K a k o uvijek imam uza se svoj radiestezijski pribor, poigrala sam se viskom da provjerim hoće li mjesečina djelovati na promjenu moga polariteta. Na svoje veliko iznenađenje, otkrila sam da mi se promijenio polaritet. Uklonila sam se s mjesečine i n a k o n nekoliko t r e n u t a k a ponovno provjerila svoj polaritet stojeći u prostoriji izvan domašaja mjesečine. Z a č u d o , polaritet je sada bio n o r m a l a n . Provjerila sam to na drugima i dobila iste rezultate. Kada sam tu provjeru ponovila nakon tjedan d a n a . 180
ustanovila sam da se polaritet ispitivanih osoba promijenio, i to po d a n u i po noći. Najprije se promijenio u neutralno ( ! ) , a drugi dan u nulu (0). bila je posljednja četvrt mjesečeve mijene. N a k o n dva dana ustanovila sam da nam se vratio normalni polaritet: žene - minus ( - ), muškarci - plus ( + ). Na nebu je sjajio Mjesec u svoj svojoj punoći. Pričekala sam sljedeću Mjesečevu mijenu i utvrdila da se polaritet u osoba mijenja samo posljednja dva dana posljednje Mjesečeve četvrti. Utvrdila sam daljnjim ispitivanjima da u ta dva dana posljednje Mjesečeve četvrti dolazi do znatnih promjena u ljudskom organizmu. O d a v n o je poznato da postoje ljudi osjetljivi na vremenske promjene ( m e t e o r o p a t i ) i na snagu Mjeseca (lunopati). Kod m e t e o r o p a t a mijenja se također pola ritet, ali uzrok t o m e nije djelovanje Mjeseca, nego djelovanje štetnih naboja koji nastaju u atmosferi i uzrokuju vremenske p r o m j e n e . Kada dođe u atmosferi do p r i r o d n e ravnoteže, polaritet osobe se mijenja u normalni polaritet, i ona se d o b r o osjeća. Zdravstvene smetnje kod lunopata redovito se javljaju dan-dva prije vremenske p r o m j e n e , odnosno prije punoga Mjeseca. Čini se da tu na ljudski organizam djeluju j e d n a k e sile. M e đ u t i m , nitko nije dosad utvrdio da te sile imaju isto takvo negativno djelovanje na vodu. Provjeravala sam vodu u tim razdobljima. I voda je mijenjala svoje svojstvo. Prije nastupa tih promjena voda je pokazivala da je zdrava za piće. U toku promjena voda je n a j e d n o m počela pokazivati na kutomjeru velike p r o m j e n e . Šifra me zaprepastila: voda je pokazivala radioaktivnst (245). Konzumiranje takve vode iza ziva poremećaje u organizmu, koji se najčešće očituju mučni n o m , bolovima u predjelu probavnih organa, povraćanjem i nemoći. Ulila sam radioaktivnu vodu u čašu. Visak je pokazivao radioaktivnost. Z a t i m sam odzračila instalaciju tako da sam pustila mlaz i lijevu ruku stavila na slavinu, postavivši z a d a t a k : neka voda prestane biti r a d i o a k t i v n a ! U desnoj sam ruci držala visak koji se, dok je voda tekla, k r e t a o zrakasto, što je znak radioaktivnosti. Kad je visak stao, cijela vodovodna instalacija u kući, a m o ž d a i dalje, bila je odzračena. Ulila sam vodu p o n o v n o čašu i ona više nije bila radioaktivna. 181
U tim se ispitivanjima polaritet nije kod svih osoba mijenjao istodobno. Kod nekih je čak najprije prelazio u n e u t r a l n o ( ! ) , pa tek p o t o m u nulu (0). Čim je to razdoblje utjecaja prošlo, svima se vraćao pravi polaritet. A i voda, n a s t u p o m najavljenih vremenskih promjena ili p u n o g Mjeseca, prestajala je biti radioaktivnom (i bez odzračivanja).
Novi načini pražnjenja Često se događalo da nisam mogla prazniti osobe kojima je to bilo nužno p o t r e b n o . Bile su teško bolesne ili n e p o k r e t n e , pa nisu mogle doći do vode. Isto je bilo i s malom djecom, novorođenčadi. A ponajviše kad nisam mogla doći u k o n t a k t s tekućom vodom. Razmišljala sam dugo k a k o da izvedem pražnjenje, a da ne pomičem osobe koje moraju mirovati ili koje ne smiju stavljati ruku pod vodu, o d n o s n o kako da praznim osobe bez tekuće vode. I nadošla sam na to da na d o b r o polariziranom papiru teleradiestezijski snimim rijeku Savu kod Z a g r e b a , na isti način kao kad snimam stan. Ta snimka (slika 78) služi da o s o b a koju treba prazniti stavi kažiprst lijeve ruke »u Savu«. Učinak je isti kao da je držala ruku pod v o d o m .
182
Istražujući dalje nove mogućnosti pražnjenja bez izravnog dodira osobe i vode iskušala sam to na teleradiestezijskoj snimci osobe (slike 79 i 80). Na d o b r o polariziranom papiru napiše se ime i prezime osobe, povuče se na gornjem dijelu papira crta, kao oznaka do koje će dopirati tjeme snimljene o s o b e , a visak će svojim kretanjem p r e m a dolje naznačiti točke na glavi, vratu, trupu i udovima. Dobivši te n a z n a k e , oblikuje se ljudski lik. Z a t i m se odredi spol osobe ( - + ) i ucrtaju oči,
nos, usta, uši, kosa. P o m o ć u viska i kutomjera provjeri se postotak štetnog naboja te osobe. Snimku se zatim dovede u k o n t a k t s vodom (umivaonik, sudoper ili teleradiestezijska snimka Save) i započne pražnjenje, sve dotle d o k osoba nije sasvim oslobođena štetnog naboja, što će nam najprije pokazati visak, a provjerit ćemo to i na kutomjeru. Budući da se bavim i a k u p r e s u r o m , istraživala sam postoje li na tijelu točke koje bi omogućile brže i djelotvornije pražnjenje. Prvu sam točku našla na vrhu usne školjke, drugu na m a l o m uleknuću iza uha gdje se sastaju tjemena i sljepoočna kost, a treća je u udubini između ključne kosti i kosti r a m e n o g obruča. Točke se nalaze s obje strane tijela. Svakoj osobi odgovara samo j e d n a od tih točaka. Najprije se viskom odredi koja od tih točaka i na kojoj strani tijela odgovara o d r e đ e n o j osobi. Valja odrediti zadatak: »Koja od točaka takvog pražnje nja odgovara ovoj osobi?«. Z a t i m se prelazi rukom na mjestima tih točaka. Kad ruka d o đ e do prave točke, visak će stati, a k a d a tu točku pritisnemo kažiprstom lijeve r u k e , visak će početi kružiti. U b r z a n o pražnjenje p o m o ć u akupresurnih točaka pro vodi se d a k a k o , u kontaktu s v o d o m .
O radiestezijskoj osjetljivosti
biti 4 5 % , a u tijelu onih najsposobnijih, kao što je bio Stanko J u r d a n a magnetizam ne bi smio biti manji od 6 0 % . Iznimno osjetljivi ljudi, kao Mesmer, mogu udvostručiti ili čak utrostru čiti gornju granicu osjetljivosti. N o , nije k o d radiestezijske sposobnosti u pitanju samo magnetizam. Presudnu ulogu igra sklad između jedinice radie stezijske sposobnosti koja se mjeri u rasponu od osrednje granice (300-350) i gornje granice (1000), i magnetizma u tijelu. Što je taj sklad uravnoteženiji, to će i radiestezijska sposobnost biti veća. Naprimjer, ako radiestezist ima sposobnost 300-350 jedinica, najpodesniji odnos magnetizma bio bi 20-25%. Spo sobnosti od 700-750 jedinica odgovara magnetizam od 4 5 % , a sposobnosti od 1000 jedinica magnetizam od 6 0 % , pa i do nekoliko stotina posto. Svaki nesklad između tih dviju kompo nenti utječe bitno na radiestezijsku sposobnost i osjetljivost. Kod m e n e je ta usklađenost gotovo idealna i vjerujem da je isključivo u t o m e tajna moje maksimalne osjetljivosti na štetna zračenja. Nažalost, povećani postotak magnetizma u tijelu uzrokuje kod ljudi i veće zdravstvene smetnje zbog utjecaja štetnih zračenja, osobito elektromagnetskog. Ja sam to najbolje isku sila u d o b a teškog bolovanja, kad se još nisam bavila radieste zijom. T a d a sam bila bez ikakve zaštite izložena štetnim utjecajima što ih je registrirao moj pojačani magnetizam.
Bavila sam se svojom velikom osjetljivošću na štetna zračenja. Došla sam do zaključka da bit radiestezijske osjetlji vosti leži zapravo u magnetizmu ljudskoga tijela. Sjetila sam se priče o njemačkom liječniku M e s m e r u , koji je svoju čudesnu m o ć iscjeljivanja povezivao s djelovanjem magneta i magnetizi rane v o d e , a zapravo se radilo o iznimnoj magnetskoj snazi njegova tijela, jer je čudotvorno djelovanje njegovih magnet skih kura bilo najefikasnije onda kad ih je on osobno provodio. Tajna je bila u njegovoj magnetskoj moći čija se snaga nigdje ne spominje, ali sam se teleradiestezijski vratila u prošlost i uspjela utvrditi da se kretala o k o 3 0 0 % . Svaki čovjek ima otprilike 5-10% magnetizma u sebi. Osrednje sposoban radiestezist m o r a o bi imati 20-25% magne tizma u tijelu. U sposobnih radiestezista, magnetizam bi m o r a o 184
185
Zaključak O v o m svojom knjigom htjela sam upoznati čitatelje s mogućnostima radiestezije u pomoći pojedincu i cijelom čovje čanstvu. Izložila sam sve rezultate koje sam postigla dugotraj nim r a d o m , želeći te svoje spoznaje prenijeti ljudima koji imaju p o t r e b n e radiestezijske sposobnosti, kako bi mogli nasta viti moj r a d . Možda će n e t k o reći da sam previše opisivala svoje osobne patnje i spasenje primjenom radiestezije. Mislim da je put koji sam ja prošla najbolja iskustvena potvrda djelotvornosti radie stezije. Z b o g toga mogu sa sigurnošću tvrditi da je sve što sam opisala čista istina. Što se tiče zaštite od štetnosti zračenja, a to je moje najveće dostignuće, htjela bih upozoriti da se ta zaštita može primjenjivati tek n a k o n dugotrajnog rada i uzastopnih temelji tih provjera. Želja mi je da radiestezija dobije svoje mjesto u svakod nevnom životu i da se njene mogućnosti koriste isključivo za dobrobit čovječanstva. Autor
Deset radiestezijskih pravila 1. Za rad odrediti mjesto gdje nema utjecaja štetnih zračenja. Na takvu se mjestu m o r a nalaziti osoba koju ispitujete. 2. Raditi samo onda kada je na raspolaganju dovoljno vremena i kada ste o d m o r n i . Svaka brzo pletost ili umor može dovesti do pogrešnih zaključa ka. 3. P o t r e b n a je p o t p u n a koncentracija na o n o što se radi. 4. Ispitivanje obaviti prekidanja.
u j e d n o m e m a h u , bez
5. Isključiti prisutnost drugih osoba i njihov utjecaj ( K I S U K I U D O ) . 6. O n o što je ispitano danas, provjeriti sutra. 7. Ispitivati osobe ili njihove prostore samo s njihovim pristankom. 8. Poštovati anonimnost osoba. 9. Sva ispitivanja obavljati isključivo u okviru svojih radiestezijskih sposobnosti. 10. Radiestezijom se služiti samo u pozitivne svrhe, ne nanositi n i k o m e zlo ili štetu.
186
187
SADRŽAJ Predgovor (Pavao Cindrić) Umjesto uvoda Projekcije prošlosti Zdravstvene tegobe Vlastiti put do spasenja Zapažanja o radiesteziji
17 23 29 37 49
OD M E D I J A DO P R E D A V A Č A . 55 Pribor kojim se služim i njegova u p o t r e b a 57 Zaštita prilikom rada 63 Koncentracija i važnost preciznosti pitanja i p o d a t a k a . 65 Štetna zračenja 69 Pražnjenje 78 Zaštita od štetnih zračenja 80 Zaštita na daljinu ili teleradiestezijska zaštita 91 Provjera zaštite 98 Utjecaj nakita i ukrasa na ljudski organizam 102 Utjecaj vanjskih signala na pomicanje signala podzem nih vodenih tokova 104 Utjecaj snježnih padavina na djelovanje štetnih zrače nja . . 110 Primjena radiestezije u p r o m e t u 113 V o d a kao značajan činilac u radiesteziji 115 Z a p a ž a n j a o štetnom djelovanju nove vrste zračenja iz svemira 122 Radiestezijsko ispitivanje štetnosti zračenja od elektrotehničkih uređaja 127 Geometrijski prikaz djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja n a ljudski organizam . . . . 143 Prikaz osobe i djelovanja štetnih zemaljskih (geopatogenih) zračenja Radiestezijski prikaz p o n o v n o g uspostavljanja prirod nog magnetskog strujanja u bolesnom organizmu 189
NAJNOVIJA OTKRIĆA
173
O d n o s Curry-Hartmannove i Reinhardt-Schneiderove mreže Z a š t o umiru šume Legionarska bolest Cvjetanje mora Djelovanje Mjeseca na ljudski organizam Novi načini pražnjena O radiestezijskoj osjetljivosti Zaključak Deset radiestezijskih pravila
175 178 178 179 180 182 184 186 187
190
