PITANJA IZ PROTETIKE 1.amputacije i egzartikulacije-definicije, uzroci amputacija gornjih i donjih ekstrenmiteta, amputacije po razini i nivou? AMPUTACIJA- kirurški zahvat kojim se odstranjuje dio ekstremiteta ili uda u koštanom području, po razini: donji udovi: amputacija prstiju, djelomična amputacija stopala(Lisfranc, Chopart, Pirgoff), amputacije po Syme-u, amputacija potkoljenice, egzartikulacija koljena, egzartikulacija kuka, amputacija natkoljenice,amputacija po Pirgoffu je amputacija u razini gležnja; gornjih udovaamputacija šake i prstiju, u razini radiokarpalnog zgloba, podlaktice, nadlaktice, egzartikulacija u laktu, egzartikulacija u ramenu, a po nivou npr. gornja ili donja tredina EGZARTIKULACIJA- kirurški zahvat kojim se odstranjuje dio uda ili cijeli ud u području zgloba UZROCI AMPUTACIJE GORNJIH UDOVA- najčešde uzrokovane ozljedom, a u djece prirođenom anomalijom( kongenitalne malformacije i aplazije) UZROCI AMPUTACIJE DONJIH UDOVA- 60-80% su bolesti krvožilnog sustava(najčešde ateroskleroza) i dijabetes, 10% trauma( najčešde kod starijih iznad 60god), kod mlađe populacije u 90% slučajeva je trauma(ozljeda), a u 10% maligni tumor koštano-zglobnog sustava 2.Protetička opskrba kod amputacije natkoljenice? Primjenjuje se ležište kontaktnog tipa, najčešde se koriste plastični materijali i drvo, te modulski način izrade proteze. Vrste izrade ležišta: 1.klasično kvadrilateralno ležište( poprečno ovalna oblika i ima glavno uporište na tuberu sjedne kosti), 2.CAT-CAM Contuored Adducted Trohanteric-Controlled Alignment Method- ležište je uzdužnog ovalnog onlika i nema tuberskog oslonca jer se tuber nalazi u samom ležištu, bolja je kinematika hoda zbog savitljiva ležišta i veda udobnost nošenja proteze, za kratke bataljke, izrađeno od silikona koji prijanja uz bataljak, tehnički visoko zahtjevne izrade, 3. ISNY (Iceland-Sweden-New York) ležište- rađeno od 2 vrste plastike, kostur od tvrde, a prozirni dio od mekane, savitljivo, ali ima tvrdi okvir za prijenos opteredenja, povedana mogudnost kontrakcije muskulature i udobnost nošenja, a primjenjuje se najčešde kod mlađih osoba s dugim bataljkom i snažnom muskulaturom, izbor koljenih i stopalnih jedinica ovisi o bolesnikovoj dobi i aktivnosti Najjednostavnije je jednoosovinsko mehaničko koljeno koje može biti slobodno pokretno ili s kočnicom. Primjenjuju se za starije pacijente. Postoje i višeosovinske odnosno policentrične koljene jedinice kojima se postiže bolja kinematika i stabilniji hod. Kod mladih aktivnih osoba najbolje je rješenje primjena pneumatične ili hidraulične policentrične koljene jedinice. Njima je mogude fazu njihanja proteze prilagoditi brzini hodanja. 3.rehabilitacija osoba s amputacijom donjih ekstremiteta- predoperativna i postoperativna faza? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze kod amputacije donjih udova preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom amputacijskom zahvatu, zbiva se na kirurškom odijelu, cilj je rehabilitacijsko tima pripremiti bolesnika i obitelj na planiranu amputaciju i pratedu rehabilitaciju, rehabilitacija se provodi kroz kontakt pacijenta s fizioterapeurom, postupkom psihološke potpore,poželjno je upoznati bolesnika s uspješno rehabilitiranom osobom s amputacijom uda, provodi se kineziterapija, ako je mogude savladava se hod sa štakama. postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja poslijeoperacijske rane i traje oko prvih 10-14 dana, a poželjno je ostvariti slijedede ciljeve: poslijeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata uz tretman boli, prevencija nastanka kontraktura zglobova ekstremiteta s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije, program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada samo vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktive vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, aktivne vježbe za povedanje snage muskulature ruku i trupa, nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže u krevetu, od 4-og do 5-og dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala,
između 5og i 10og provodi se program prethodnih dana uz postupno povedanje intenziteta i trajanja vježbi, moguda je primjena tzv. ranih pomagala za ho, tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom kojim se ubrzava redukcija edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regrediraju 15 do 20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka, podmetanjem jastuka ispod operirane noge dozvoljeno je samo prvih 48sati nakon zahvata, po potrebi tretman fantomske boli to je nenociceptivna neuralgična bol amputiranog dijela ekstremiteta koja se kupira medikamentno analgeticima i/ili nekim oblicima elektroanalgezije, razlikujemo je od fantomskog osjedaja, osjedaj realnog pristupa amputiranog dijela uda, psihološka podrška bolesniku i njegovoj obitelji, u vezi s novonastalim promjenama u body-imageu, edukacija o higijeni i toaleti bataljka te prepoznavanje komplikacija na bataljku 1.ortoze ramena i lakta? Večina ortoza za rame su statičke, serijske načinjene od različitih materijala ili plastičnih i metalnih dijelova. Oblik ovisi o oštedenju, može to biti samo mitela ili pokriva rame, doseže do 10cm iznad olekranona s prijeda je u smijeru deltopektoralne linije, straga ne pokriva lopaticu. Pričvršdena je dvjema trakama koje stabiliziraju zglob. Torakoabdukcijska ortoza za rame drži rame u abukciji. Cilj je stabilizacija ramena ili namještanje u određeni položaj. Ortoze za rame upotrebljavamo kod nestabilnosti glenohumeralnog zgloba(ozljede, oštedenja gornjeg i donjeg motoričkog neurona). Sprječavaju luksaciju iako ne utječu na bol u ramenu, s biomehaničkog aspekta važno je da te ortoze dobro podupiru lakat. Ortoze za lakat mogu bitit statičke, dinamičke i funkcijske. Statičke mogu biti serijske, načinjene od različitih elastičnih materijala ili individualno načinjene. Serijske mogu biti u obliku trake s jastučidem za pritisak ili su kružne te imaju dodatne elastične trake. Individualno načinjene mogu imati zglob lakta slobodno gibljiv ili s mogudnošdu regulacije. Dinamičke ortoze za lakat su najčešde individualno izrađene. Imaju podlakatni i nadlakatni statični dio od termoplastičnog materijala. Povezani su zglobovima koji lakat ispružaju ili savijaju , a mogu imati zapor ili su bez njega. Funkcijske ortoze su uvijek načinjene individualno. Obično imaju uzicu( kao kod proteza za gornje ekstremitete) kojo osoba lakat savije u željeni položaj. Cilj je stabilizacija( djelomično ili potpuno ograničenje gibljivosti), poboljšanje gibljivosti, smanjenje bola i posljedično poboljšanje funkcije. Upotrebljavamo ih kod prijeloma, pseudoartroza, kontraktura i opeklina u predjelu lakta te kod oštedenja središnjeg i perifernog živčanog sustava. Ti zglobovi istovremeno daju uporište antagonistima koje time jačamo. 2.invalidska kolica i kakva su kod neuroloških bolesnika? vozno ortopedsko pomagalo koje osobama s ograničenom sposobnošdu hodanja omoguduje kretanje u sjededem do ležedem položaju. Zadada je terapeuta prije svega da na temelju tjelesnih mjera i vrsta tjelesnog oštedenja pacijenta, na raspolaganje stavi invalidska kolica. Posebni kriteriji u izboru kolica : 1. Širina sjedišta –određuje se prema širini zdjelice korisnika invalidskih kolica, potrebno je oko 2cm slobodnog prostora između tijela i kolica s obje strane kako bi bilo mjesta i za zimsku odjedu, nikako ne smiju biti tako uska da ručni nasloni, zaštita za odjedu ili kotači stješnjuju korisnika sa strane jer tako mogu nastati dekubitalne izrasline, ne smiju biti ni šira kolica nego što je potrebno, bududi da se to negativno odražava na biomehaniku pri pokretanju invalidskih kolica i na ravnotežu sjedenja, 2.visina leđnog naslona- ne bi smio sezati iznad lopatica kako ne bi došlo do ometanja pokreta pri vožnji, kod tetraplegičara on mora biti viši, ako je leđni naslon previsok osoba s slabijim mišidima trupa mora zauzeti kifotičan sjededi položaj kako se ne bi prevrnula naprijed, ako je leđni naslon prenizak, korisnik kolica živi u stalnoj borbi za ravnotežu pri sjedenju, 3.dubina sjedišta, 4.nasloni za noge i stopala- imaju odvojeni nasloni za stopala, jednodjelno postolje za stopala ili remeni za stopala, visina naslona za noge i stopala mora se modi promjeniti, 5.naslon za ruke,6.vrsta pogonainvalidska kolica s kotačima-hvataljkama za pokretanje rukama i invalidska kolica s ručnom polugom, Tipprollstuhl, invalidska kolica za guranje i invalidska kolica s motornim pogonom, 7.položaj velikih kotača, 8.veličina i oblik okretnih kotača- naprijed imaju 2 okretna kotača promjera 5 ili 8 cola s punom ili zračnom gumom, 9.jastuk za sjedenje
prva opskrba invalidskim kolicima ne smije se provesti prije no što točno ustanovi kolike su mogudnosti rehabilitacije pacijenta kod neuroloških bolesnika 3.rehabilitacija osoba s amputacijom donjih ekstremiteta? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze. Prema vremenskom sljedu, može se razlikovati nekoliko faza u rehabilitaciji: preoperativna faza, postoperativna faza, preprotetička faza,protetička faza. Preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom kirurškom zahvatu. Zbiva se na kirurškom odjelu. Rehabilitacija se provodi u prvim kontaktima pacijenta s fizioterapeutom, postupkom psihološke potpore, provođenjem dozirane kineziterapije te, ako je mogude, savladavanjem vježbi hodanja s pomodu štaka. Postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja posljeoperacijske rane i traje oko 10-14 dana. Poželjno je ostvariti sljedede ciljeve: 1.posljeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata, uz tretman boli, 2. Sprečavanje nastanka kontraktura zglobova s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije. Program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktivne vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, aktivne vježbe za povečanje snage muskulature ruku i trupa te izometričke vježbe za potkoljenicu, a za ekstenzore i aduktore kuka kod natkoljene amputacije. Nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže, od 4 do 5tog dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala, imeđu 5 i 10og dana provodi se program proteklih dana uz postupno povečanje intenziteta i trajanja vježbi, moguda je primjena tzv. Ranih pomagala za hod. 3.tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom koji se ubrzava smanjenje edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regradiraju 15-20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka. Podmetanje jastuka ispod operirane noge dopušteno je samo prvih 48 sati nakon kirurškog zahvata. 4.prema potrebi tretman fantomske boli, nenociceptivne boli amputiranog dijela i to medikamentno analgeticim i/ili nekim oblicima elektroanalgezije. Razlikujemo je od fantomskog osjedaja, osjedaja stvarne prisutnosti amputiranog dijela uda. 5.edukacija o higijeni i toaleti bataljka te uočavanje komplikacija na bataljku Preprotetička faza- razdoblje od sanacije operacijske rane do primjene proteze. Ciljevi rehabilitacije : 1. Prprema bataljka za protetičku opskrbu i oblikovanje bataljka povijanjem elastičnim zavojem. Poželjan je cilindrični oblik kod potkoljene, a konični oblik kod natkoljene amputacije, 2. Kineziterapijom održavati dobru pokretljivost zgloba u proksimalnim održanim zglobovima amputiranog uda. Istodobno se provodi kineziterapija prema pogramu iz posljeoperacijske faze uz izvođenje aktivnih vježbi. Poslje se izvode vježbe s postupnim opteredenjem, manualnim ili s vrečicama. Naglasak je na vježbama za povedanje snage glutealnih mišida kod natkoljene, a m.quadricepsa kod potkoljene amputacije, 3.savladavanje samostalnog hoda pomodu pomagala. 4.postizanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života. 5.planiranje protetičke opskrbe prema načelu individualnog pristupa. U slučaju cirkulatorne insuficijencije proteza se primjenjuje 5-6 tjedana nakon amputacije, a kod traumatskih amputacija mogude nakon 3-4 tjedna, što ovisi o lokalnom nalazu bataljka, tj. Cjeljenju rane Protetička faza- razdoblje primjene proteze uz tzv. Školu hoda. Nakon procjene bolesnikovih potreba te njegovih objektivnih mogudnosti odabire se vrsta proteze i njezini dijelovi. Kontraindikacije za protetičku opskrbu su teže internističke bolesti, nemogudnost tolerancije povečanog opteredenja kardiovaskularnog sustava, teže neurološke bolesti sa slabim nadzorom motorike, neprimjerena psihološka i intelektualna razina te nemogudnost aktivnog sudjelovanja u rehabilitacijskom procesu. Ciljevi : pravilno postavljanje i skidanje proteze, vježbe ravnoteže zati hodanje s protezom u razboju, hod s protezom na ravnoj podlozi, sjedenje i ustajanje s protezom, hod preko zapreka i hodanje po stubama, padanje i ustajanje s protezom, hod s protezom u prirodnoj sredini, ulazak i izlazak iz automobila, sportske aktivnosti s protezom. Protetička faza rehabilitacije kod primarne opskrbe za potkoljenu amputaciju traje oko 6 tjedana a natkoljenicu oko 8. Za obostrane amputacije je produžen
tijek te može trajati do 6 mjeseci. Kod ponovljene protetičke opskrbe hospitalizacija prosječno traje od 7-14 dana i mogude je provesti ambulantno 1.ortoze kod skolioza Spadaju u korektivne ortoze za kralješnicu. Za korekciju skolioza u primjeni su najčešde torakolumbosakralne ortoze(TLSO) I lumbosakralne ortoze(LSO). Sastoje se od zdjelične košare ili zdjeličnog prstena i prednje stražnje metalne šipke na koju se pričvršdene plastične valvule koje obavijaju trup. TLSO se primjenjuje u korekciji donjih torakalnih i dvostrukih krivina, a LSO u korekciji lumbalnih. Milwaukee ortoza- izrađena je od kože, željeza i plastike. To je CTLS ortoza i obuhvada cijelu kralješnicu. Vrši elongaciju- istezanje, derotaciju i defleksiju. Ima trouporišno djelovanje. Sastoji se od trbušnog pojasa, pelota, željeznog skeleta. Trbušni pojas povedava intraabdominalni tlak i imobilizir. Pelote drže zdjelicu u nultom lumbosakralom kralješničkom položaju. Željezni skelet s prednje strane ide do mandibule a sa stražnje strane do okcipitalne kosti zajedno s plastičnim pelotama- potiču pacijenta na istezanje. Aktivna pelota dolazi na Cobov kut ili na primarnu krivinu, a pasivna pelota se nalazi na suprotnoj strani ispod pazuha. Primjenjuje se kod visokih torakalnih skolioza, apex iznad th7. Cheneau ortoza- denetira kralješnicu. Režim nošenja određuje liječnik. Uspješna je kod srednje progresivnih skolioza veličine 20-40stupnjeva po Cobbu. Polivalvularna ortoza- mogu biti 3valvularne i 4valvularne. Kod 3valvularnih aktivna pelota dolazi na mjesto najvedeg konveksiteta, a sa suprotne strane pasivne pelote. Primjenjuje se kod jednostrukih skolioza. 4valvularne skolioze se primjenjuju kod dvostrukih skolioza 2.protetička opskrba kod amputacije potkoljenice? Za bataljke potkoljenice najčešde se primjenjuje PTB proteza i na njezinoj osnovi poslije razvijene PTS i KBM proteza. To su proteze s potpunim kontaktom bataljka u ležištu, u endo ili egzoskeletnoj izvedbi. Vanjski je dio ležišta izrađen od čvrstog materijala, a unutrašnji od mekanog uloška. Retencija proteze je osigurana totalnim kontaktom i povedana suprakondilarnim ili suprapatelarnim obuhvatom, a najvede je opteredenje na ligamentu patele. Kod starijih bolesnika, posebice s kradim bataljkom, može se iznimno primijeniti potkoljena proteza s natkoljenom manžetom i jednoosovinskim zglobom. Izbor stopalne jedinice ovisi ponajprije o pacijentovoj dobi i aktivnosti, a kod nas se najčešde primjenjuju SACH stopalo, Otto-Bock Dynamik i Dinamic plus stopalo, Greissinger i Seattle stopalo. 3.rehabilitacija osoba s amputacijom gornjih udova? Osnovna je zadada proteze omogudavanje hvatanja i držanja predmeta. Danas se najčešde primjenjuju mioelektronske proteze. Cilj rehabilitacije amputacije ruku je osposobljavanje pacijenta za hvatanje i držanje predmeta te postizanje što vede neovisnosti. U preoperacijskoj i postoperacijskoj fazi provodi se kineziterapija, tj. Vježbe za održavanje ili povedanje motiliteta ručnih zglobova te vježbe za povedanje snage gornjih udova. Provode se i vježbe snage mišida ramenog pojasa( m.seratus, m.trapezius, m.pectoralis major) te rezidualnih mišida bataljka s funkcijom m.deltoideusa i m.bicepsa. U preprotetičkoj fazi naglasak je na kineziterapiji prema dotadašnjem programu, poštujudi načelo postupnog povedanja inteziteta i trajanja vježbi. Tada se planira protetička opskrba. Pacijent mora obaviti elektrofiziološko,tj. Elektromiografsko testiranje radi procjene funkcionalnosti rezidualnih mišida bataljka te psihološko testiranje radi mogude primjene mioelektronske proteze. Indicira se protetička opskrba, odnosno izbor vrste proteze. I u ovoj fazi nastojimo postidi samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života primjenom posebnih nastavaka za bataljak za držanje pribora za jelo, pisanje, održavanje higijene, a najčešde ih izrađuju terapeuti u zavodu od niskotemperaturnih plastičnih materijala. U protetičkoj fazi pacijent uvježbava trening upotrebe proteze i hvata predmeta različitih veličina, oblika i tvrdode,( počinje sa sferičnim i tvrđim predmetima) uz savladavanje aktivnosti samozbrinjavanja i svakodnevnih aktivnosti s protezom. Prije treninga provodi se razgovor s bolesnikom o protezi da ga se upozna s protezom, zatim se provodi navlačenje proteze i na kraju aktivnosti
Vrijeme potrebno za edukaciju za primjenu proteze kod amputacija podlaktice je oko 5 sati, kod nadlaktične amputacije ili egzartikulacije ramena oko 10sati, kod obostrane podlakatne amputacije oko 12sati, a kod obostrane nadlakatne amputacije oko 20sati, uz dnevnu vježbu po 1-2sata. 1.protetička faza kod osoba s amputacijom gornjih udova? U protetičkoj fazi pacijent uvježbava trening upotrebe proteze i hvata predmeta različitih veličina, oblika i tvrdode,( počinje sa sferičnim i tvrđim predmetima) uz savladavanje aktivnosti samozbrinjavanja i svakodnevnih aktivnosti s protezom. Prije treninga provodi se razgovor s bolesnikom o protezi da ga se upozna s protezom, zatim se provodi navlačenje proteze i na kraju aktivnosti Vrijeme potrebno za edukaciju za primjenu proteze kod amputacija podlaktice je oko 5 sati, kod nadlaktične amputacije ili egzartikulacije ramena oko 10sati, kod obostrane podlakatne amputacije oko 12sati, a kod obostrane nadlakatne amputacije oko 20sati, uz dnevnu vježbu po 1-2sata. 2.protetička opskrba kod amputacije potkoljenice? Za bataljke potkoljenice najčešde se primjenjuje PTB proteza i na njezinoj osnovi poslije razvijene PTS i KBM proteza. To su proteze s potpunim kontaktom bataljka u ležištu, u endo ili egzoskeletnoj izvedbi. Vanjski je dio ležišta izrađen od čvrstog materijala, a unutrašnji od mekanog uloška. Retencija proteze je osigurana totalnim kontaktom i povedana suprakondilarnim ili suprapatelarnim obuhvatom, a najvede je opteredenje na ligamentu patele. Kod starijih bolesnika, posebice s kradim bataljkom, može se iznimno primijeniti potkoljena proteza s natkoljenom manžetom i jednoosovinskim zglobom. Izbor stopalne jedinice ovisi ponajprije o pacijentovoj dobi i aktivnosti, a kod nas se najčešde primjenjuju SACH stopalo, Otto-Bock Dynamik i Dinamic plus stopalo, Greissinger i Seattle stopalo. 3.korektivne ortoze kod skolioze? Spadaju u korektivne ortoze za kralješnicu. Za korekciju skolioza u primjeni su najčešde torakolumbosakralne ortoze(TLSO) I lumbosakralne ortoze(LSO). Sastoje se od zdjelične košare ili zdjeličnog prstena i prednje stražnje metalne šipke na koju se pričvršdene plastične valvule koje obavijaju trup. TLSO se primjenjuje u korekciji donjih torakalnih i dvostrukih krivina, a LSO u korekciji lumbalnih. Milwaukee ortoza- izrađena je od kože, željeza i plastike. To je CTLS ortoza i obuhvada cijelu kralješnicu. Vrši elongaciju- istezanje, derotaciju i defleksiju. Ima trouporišno djelovanje. Sastoji se od trbušnog pojasa, pelota, željeznog skeleta. Trbušni pojas povedava intraabdominalni tlak i imobilizir. Pelote drže zdjelicu u nultom lumbosakralom kralješničkom položaju. Željezni skelet s prednje strane ide do mandibule a sa stražnje strane do okcipitalne kosti zajedno s plastičnim pelotama- potiču pacijenta na istezanje. Aktivna pelota dolazi na Cobov kut ili na primarnu krivinu, a pasivna pelota se nalazi na suprotnoj strani ispod pazuha. Primjenjuje se kod visokih torakalnih skolioza, apex iznad th7. Cheneau ortoza- denetira kralješnicu. Režim nošenja određuje liječnik. Uspješna je kod srednje progresivnih skolioza veličine 20-40stupnjeva po Cobbu. Polivalvularna ortoza- mogu biti 3valvularne i 4valvularne. Kod 3valvularnih aktivna pelota dolazi na mjesto najvedeg konveksiteta, a sa suprotne strane pasivne pelote. Primjenjuje se kod jednostrukih skolioza. 4valvularne skolioze se primjenjuju kod dvostrukih skolioza
1.ortoze šake, radiokarpalnog zgloba i lakta?
2.načela amputacijske kirurgije, karakteristike dobrog bataljka, komplikacije bataljka? KARAKTERISTIKE DOBROG BATALJKA: preporuča se što duži bataljak; oblik: cilindričan (valjkast) na potkoljenici, a koničan (stožast) na natkoljenici; dobro pokriven mekim tkivom, koštani dio dobro pokriven muskulaturom, dobro opeteretiv i bezbolan na pritisak, očuvana senzibilnost, dobru motoriku i dobru pokretljivost zglobova Komplikacije bataljka- edem i cijanoza, čvoridi na koži pod rubnim dijelom proteze, upalne promjene u mekanom tkivu i koštanom dijelu bataljka, folikulitis i furunkuloza, neurinom, egzostoza, kontaktni dermatitis i pojačano znojenje Načela bolesnika s amputacijom- 1. Rana protetička opskrba u 3.-4. Tjednu nakon amputacije pruža dobre rezultate, jer uključuje ranu kompleksnu rehabilitaciju, 2. Individualizacija protetičke opskrbe sastoji se u izboru dijelova proteze i prilagodbe rehabilitacijskog postupka u svemu sukladnih kliničkom sustavu, dobi, potrebama i željama, te bolesnikovoj sportskoj aktivnosti 3.predprotetička faza rehabilitacije kod amputacije gornjih udova? U preprotetičkoj fazi naglasak je na kineziterapiji prema dotadašnjem programu, poštujudi načelo postupnog povedanja inteziteta i trajanja vježbi. Tada se planira protetička opskrba. Pacijent mora obaviti elektrofiziološko,tj. Elektromiografsko testiranje radi procjene funkcionalnosti rezidualnih mišida bataljka te psihološko testiranje radi mogude primjene mioelektronske proteze. Indicira se protetička opskrba, odnosno izbor vrste proteze. I u ovoj fazi nastojimo postidi samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života primjenom posebnih nastavaka za bataljak za držanje pribora za jelo, pisanje, održavanje higijene, a najčešde ih izrađuju terapeuti u zavodu od niskotemperaturnih plastičnih materijala. 1.HKAFO ortoze? Ortoze za kontrolu kukova, koljena, stopala i gležnjeva. Biomehaničko djelovanje je dodatna kontrola fleksije i ekstenzije kuka, a manje addukcije i abdukcije. Primjenjuju se kod neuroloških problema sa slabijom kontrolom zglobova kuka (plegija, pareza). Sastoje se od plastičnog zdjeličnog obruča, zgloba kuka sa kočnicom, natkoljene pelote s osloncem na tuber ossis ischi (preuzima težinu), koljeni zglob s peroneus kočnicom i skeleta koji ide do poda. U HKAFO ortoze spadaju Thomasova šina po Matasovidu, koksofemoralna ortoza, Pavlikovi remenčidi, Hilgenreinerova ortoza, Atlanta ortoza. Thomasova šina po Matasoviću- Daje se kod aseptičke nekroze glavice femura (Perthesova bolest).Sastoji se zdjeličnog pojasa, zgloba kuka, natkoljene pelote (preuzima težinu tijela), skeleta koji ide do poda. Noga je rasteredene i u zraku. Ne dopušta addukciju, unutarnju rotaciju i retrofleksiju. koksofemoralna ortoza- Veže se na zdjelicu. Služi za održavanje pravilnog položaja noge TEP-a, PEP-a ili osteoporoze kuka. Ne dozvoljava addukciju, retrofleksiju i unutarnju rotaciju. Pavlikovi remenčidi- Primjenjuju se kod djece sa iščašenjem zgloba kuka. Sastoji se od kožnih trakica koje dozvoljavaju fleksiju, abdukciju i vanjsku rotaciju. Hilgenreinerova ortoza- Primjenjuje se kod iščašenja zgloba kuka kod djece. Imobilizira zglob kuka u fleksiji i abdukciji. Atlanta ortoza- Primjenjuje se kod iščašenja zgloba kuka. Sastoji se od zdjeličnog obruča, zgloba kuka, pelota za natkoljenicu koje su spojene sa skeletom i ne dozvoljavaju addukciju. Dijete hoda gegajudi se, cirkumdukcijom. 2.Ortopedske cipele i ulošci? Ortopedska obuda se primjenjuje za korekciju skradenja uda koje je vede od 3 cm, za teške deformacije stopala nakon ozljeda i prijeloma, kod reumatoidnog artritisa i dijabetičnog stopala, prirođenih deformacija, npr. pes equinovarus, za paretično i artrodezirano (ukočeno) stopalo i parcijalne amputacije na stopalu. Ortopedske cipele se izrađuju po mjeri i prema gipsanom odljevku. Kod izbora materijala treba birati one koji omoguduju perspiraciju kože, a za druge dijelove cipele upotrijebiti suvremene pjenaste materijale uz pojačanje konstrukcije čvršdim materijalima. Ako se ne radi o teškoj i zahtjevnoj ortopedskoj opskrbi, mogu se stanovite korekcije učiniti i na običnoj obudi, npr. povišenje unutrašnjeg ruba potpetice. Ortopedska cipela je često sastavni dio ortoze, posebice kod paretičnih udova.
Za potporu i korekciju koriste se nosivi materijali kao npr. metal, umjetna smola i polietilen. Za rasterećenje se koristi pluto, guma, umjetna spužva i mekani sintetički materijali. Po obliku ulošci mogu biti kratki, dugi, višeslojni, sa školjkastom petom, te sa ugrađenim metatarzalnim jastučidem i supinacijskim ili pronacijskim klinom. Uvijek se izrađuju individualno. Uzdužni svod spuštenog stopala može se poduprijeti uloškom čiji se vrh postavlja pod sustentakulum talusa. Poprečni svod spuštenog stopala može se poduprijeti metatarzalnim jastučidem koji se postavlja između 2. i 3. metatarzalne kosti-proksimalno. Rasteretni ulošci imaju funkciju prijenosa opteredenja s bolnog mjesta na širi dio stopala i najčešde se primjenjuju u starijih osoba. Kod djece treba poštovati prirodni razvoj i primijeniti korektivne uloške nakon trede godine života tek pri smetnjama i spuštenom stopalu težeg stupnja. U odraslih je opravdana primjena uložaka čim je prisutna simptomatika insuficijentnog ili bolnog stopala, bez obzira na stupanj spuštenih svodova. 3.rehabilitacija osoba s amputacijom donjih ekstremiteta? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze. Prema vremenskom sljedu, može se razlikovati nekoliko faza u rehabilitaciji: preoperativna faza, postoperativna faza, preprotetička faza,protetička faza. Preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom kirurškom zahvatu. Zbiva se na kirurškom odjelu. Rehabilitacija se provodi u prvim kontaktima pacijenta s fizioterapeutom, postupkom psihološke potpore, provođenjem dozirane kineziterapije te, ako je mogude, savladavanjem vježbi hodanja s pomodu štaka. Postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja posljeoperacijske rane i traje oko 10-14 dana. Poželjno je ostvariti sljedede ciljeve: 1.posljeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata, uz tretman boli, 2. Sprečavanje nastanka kontraktura zglobova s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije. Program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktivne vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, aktivne vježbe za povečanje snage muskulature ruku i trupa te izometričke vježbe za potkoljenicu, a za ekstenzore i aduktore kuka kod natkoljene amputacije. Nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže, od 4 do 5tog dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala, imeđu 5 i 10og dana provodi se program proteklih dana uz postupno povečanje intenziteta i trajanja vježbi, moguda je primjena tzv. Ranih pomagala za hod. 3.tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom koji se ubrzava smanjenje edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regradiraju 15-20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka. Podmetanje jastuka ispod operirane noge dopušteno je samo prvih 48 sati nakon kirurškog zahvata. 4.prema potrebi tretman fantomske boli, nenociceptivne boli amputiranog dijela i to medikamentno analgeticim i/ili nekim oblicima elektroanalgezije. Razlikujemo je od fantomskog osjedaja, osjedaja stvarne prisutnosti amputiranog dijela uda. 5.edukacija o higijeni i toaleti bataljka te uočavanje komplikacija na bataljku Preprotetička faza- razdoblje od sanacije operacijske rane do primjene proteze. Ciljevi rehabilitacije : 1. Prprema bataljka za protetičku opskrbu i oblikovanje bataljka povijanjem elastičnim zavojem. Poželjan je cilindrični oblik kod potkoljene, a konični oblik kod natkoljene amputacije, 2. Kineziterapijom održavati dobru pokretljivost zgloba u proksimalnim održanim zglobovima amputiranog uda. Istodobno se provodi kineziterapija prema pogramu iz posljeoperacijske faze uz izvođenje aktivnih vježbi. Poslje se izvode vježbe s postupnim opteredenjem, manualnim ili s vrečicama. Naglasak je na vježbama za povedanje snage glutealnih mišida kod natkoljene, a m.quadricepsa kod potkoljene amputacije, 3.savladavanje samostalnog hoda pomodu pomagala. 4.postizanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života. 5.planiranje protetičke opskrbe prema načelu individualnog pristupa. U slučaju cirkulatorne insuficijencije proteza se primjenjuje 5-6 tjedana nakon amputacije, a kod traumatskih amputacija mogude nakon 3-4 tjedna, što ovisi o lokalnom nalazu bataljka, tj. Cjeljenju rane
Protetička faza- razdoblje primjene proteze uz tzv. Školu hoda. Nakon procjene bolesnikovih potreba te njegovih objektivnih mogudnosti odabire se vrsta proteze i njezini dijelovi. Kontraindikacije za protetičku opskrbu su teže internističke bolesti, nemogudnost tolerancije povečanog opteredenja kardiovaskularnog sustava, teže neurološke bolesti sa slabim nadzorom motorike, neprimjerena psihološka i intelektualna razina te nemogudnost aktivnog sudjelovanja u rehabilitacijskom procesu. Ciljevi : pravilno postavljanje i skidanje proteze, vježbe ravnoteže zati hodanje s protezom u razboju, hod s protezom na ravnoj podlozi, sjedenje i ustajanje s protezom, hod preko zapreka i hodanje po stubama, padanje i ustajanje s protezom, hod s protezom u prirodnoj sredini, ulazak i izlazak iz automobila, sportske aktivnosti s protezom. Protetička faza rehabilitacije kod primarne opskrbe za potkoljenu amputaciju traje oko 6 tjedana a natkoljenicu oko 8. Za obostrane amputacije je produžen tijek te može trajati do 6 mjeseci. Kod ponovljene protetičke opskrbe hospitalizacija prosječno traje od 7-14 dana i mogude je provesti ambulantno 1.FES? Funkcionalna električna stimulacija je metoda električne stimulacije motoričkih ili živčanih točaka mišida koji imaju oslabljenu voljnu živčanu kontrolu, kao posljedica oštedenja SŽS-a. FES se primjenjuje u svrhu izazivanja funkcionalnog i svrsishovitog pokreta paretičnih mišida. U rehabilitaciji FES se primjenjuje na 2 načina: 1.terapijski-kao nadopuna kineziterapijskom programu i 2.funkcionalno-kao u ortoza. Uređaji kojima se primjenjuje FES zovu se funkcionalni elektronski stimulatori. U kliničkoj praksi FES se primjenjuje kao dio kompleksne rehabilitacije bolesnika s parezom/plegijom koje su posljedica cerebralnih lezija, drugu skupinu čine bolesnici sa spinalnim lezijama. S obzirom na vrste elektroda postoji više vrsta FES-a: 1.transkutana stimulacija, 2.perkutana stimulacija,3.subkutana stimulacija. U kliničkoj praksi najčešda je površinska, transkutana funkcionalna stimulacija. Prema broju stimulacijskih elektroda razlikujemo: 1.jednokanalni FES i 2.višekanalni FES. Parametri električne stimulacije jesu: monofazični ili bifazični impulsi u trajanju 0,10.3ms, frekvencije 20-40Hz i individualnog intenziteta. 2.rehabilitacija kod mladih s amputacijom donjih ekstremiteta? I kod djece vrijedi načelo rane protetičke opskrbe te se kod kongenitalnih deformacija npr. prva proteza primjenjuje u fazi osovljavanja na noge s 9-12 mjeseci. Prva se opskrba provodi bolničkom rehabilitacijom uz majčinu prisutnost, a poslije je poželjno ambulantno. U pravilu, vidljiva je dobra prilagodba na protezu, krade trajanje proteze zbog maksimalne upotrebe i trošenja, a zbog brza rasta potrebne su česte korekcije visine proteze i izmjene ležišta. Čest je problem kod potkoljenih amputacija varus deformacija bataljka zbog fibule. Rehabilitacija djece s amputacijom donjih ekstremiteta prilagođena je dobi, a ovisi o vrsti i razini amputacije. Protetička je osobitost primjena stabilne koljene jedinice u početku, a poslije pokretnog koljena. Kod obostrane amputacije, u početku se primjenjuju „kratke“ proteze koje se poslije produžuju do potrebne visine. Uzorak hoda ovisi o djetetovoj dobi. 3.protetička opskrba kod amputacije natkoljenice? U protetičkoj opskrbi natkoljenog bataljka primjenjuje se ležište kontaktnog tipa. Najčešde se koriste plastični materijali i drvo te modulski način izrade proteze. U primjeni su 2 različite vrste ležišta : 1.klasično kvadrilateralno ležište i njegove modifikacije( kvadrilateralno ležište je poprečno ovalna oblika i ima glavno uporište na tuberu sjedne kosti) i 2. CAT-CAM ležište novijeg tipa( uzdužno ovalna oblika i nema tuberskog oslonca jer se tuber nalazi u samom sjedištu, prednosti CAT-CAM ležišta posebno se očituju u boljoj kinematici hoda i zbog savitljiva ležišta u udobnosti nošenja proteze, ali je tehnički visoko zahtjevne izrade. Postoji i INSY ležište( ono je savitljivo, ali ima tvrd okvir za prijenos opteredenja, tako je povedana mogudnost kontrakcije muskulature i udobnost nošenja, a primjenjuje se najčešde kod mlađih osoba s dugim bataljkom i snažnom muskulaturom. Izbor koljenih jedinica i stopalnih modula za sve vrste natkoljenih proteza ponajprije ovisi o bolesnikovoj dobi i aktivnosti. 1.ortoze kuka? Najpoznatija je Hilgenreinerova ortoza koja se primjenjuje u lječenju prirođenog išdašenog kuka. Ona je danas prilagođena i zglobnom jedinicom omoguduje kontroliran položaj fleksije i abdukcije kukova. Ovisno o stanju dojenačkog kuka(displazija,subluksacija,luksacija) primjenjuju se i druge ortoze kao
npr. Pavlikovi remenčidi. U lječenju Perthesove bolesti primjena ortoza također ima važno mjesto. Namjena je ortoze rasteredenje kuka, osiguranje dobre sukladnosti zglobnih tijela i željenog opsega pokretljivosti. U primjeni su različite modifikacije Thomasove ortoze, Tachdjijan ortoza i Atlanta ortoza. 2.proteze natkoljenice? 3.rehabilitacija kod osoba s amputacijom obje natkoljenice kao i potkoljenice? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze. Prema vremenskom sljedu, može se razlikovati nekoliko faza u rehabilitaciji: preoperativna faza, postoperativna faza, preprotetička faza,protetička faza. Preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom kirurškom zahvatu. Zbiva se na kirurškom odjelu. Rehabilitacija se provodi u prvim kontaktima pacijenta s fizioterapeutom, postupkom psihološke potpore, provođenjem dozirane kineziterapije te, ako je mogude, savladavanjem vježbi hodanja s pomodu štaka. Postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja posljeoperacijske rane i traje oko 10-14 dana. Poželjno je ostvariti sljedede ciljeve: 1.posljeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata, uz tretman boli, 2. Sprečavanje nastanka kontraktura zglobova s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije. Program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktivne vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, aktivne vježbe za povečanje snage muskulature ruku i trupa te izometričke vježbe za potkoljenicu, a za ekstenzore i aduktore kuka kod natkoljene amputacije. Nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže, od 4 do 5tog dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala, imeđu 5 i 10og dana provodi se program proteklih dana uz postupno povečanje intenziteta i trajanja vježbi, moguda je primjena tzv. Ranih pomagala za hod. 3.tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom koji se ubrzava smanjenje edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regradiraju 15-20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka. Podmetanje jastuka ispod operirane noge dopušteno je samo prvih 48 sati nakon kirurškog zahvata. 4.prema potrebi tretman fantomske boli, nenociceptivne boli amputiranog dijela i to medikamentno analgeticim i/ili nekim oblicima elektroanalgezije. Razlikujemo je od fantomskog osjedaja, osjedaja stvarne prisutnosti amputiranog dijela uda. 5.edukacija o higijeni i toaleti bataljka te uočavanje komplikacija na bataljku Preprotetička faza- razdoblje od sanacije operacijske rane do primjene proteze. Ciljevi rehabilitacije : 1. Prprema bataljka za protetičku opskrbu i oblikovanje bataljka povijanjem elastičnim zavojem. Poželjan je cilindrični oblik kod potkoljene, a konični oblik kod natkoljene amputacije, 2. Kineziterapijom održavati dobru pokretljivost zgloba u proksimalnim održanim zglobovima amputiranog uda. Istodobno se provodi kineziterapija prema pogramu iz posljeoperacijske faze uz izvođenje aktivnih vježbi. Poslje se izvode vježbe s postupnim opteredenjem, manualnim ili s vrečicama. Naglasak je na vježbama za povedanje snage glutealnih mišida kod natkoljene, a m.quadricepsa kod potkoljene amputacije, 3.savladavanje samostalnog hoda pomodu pomagala. 4.postizanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života. 5.planiranje protetičke opskrbe prema načelu individualnog pristupa. U slučaju cirkulatorne insuficijencije proteza se primjenjuje 5-6 tjedana nakon amputacije, a kod traumatskih amputacija mogude nakon 3-4 tjedna, što ovisi o lokalnom nalazu bataljka, tj. Cjeljenju rane Protetička faza- razdoblje primjene proteze uz tzv. Školu hoda. Nakon procjene bolesnikovih potreba te njegovih objektivnih mogudnosti odabire se vrsta proteze i njezini dijelovi. Kontraindikacije za protetičku opskrbu su teže internističke bolesti, nemogudnost tolerancije povečanog opteredenja kardiovaskularnog sustava, teže neurološke bolesti sa slabim nadzorom motorike, neprimjerena psihološka i intelektualna razina te nemogudnost aktivnog sudjelovanja u rehabilitacijskom procesu. Ciljevi : pravilno postavljanje i skidanje proteze, vježbe ravnoteže zati hodanje s protezom u razboju, hod s protezom na ravnoj podlozi, sjedenje i ustajanje s protezom, hod preko zapreka i hodanje po
stubama, padanje i ustajanje s protezom, hod s protezom u prirodnoj sredini, ulazak i izlazak iz automobila, sportske aktivnosti s protezom. Protetička faza rehabilitacije kod primarne opskrbe za potkoljenu amputaciju traje oko 6 tjedana a natkoljenicu oko 8. Za obostrane amputacije je produžen tijek te može trajati do 6 mjeseci. Kod ponovljene protetičke opskrbe hospitalizacija prosječno traje od 7-14 dana i mogude je provesti ambulantno
1.Ortoze koljena? Obično se primjenjuju temporerno zbog atrofije mišida koju uzrokuje njihova primjena. Kod nestabilnosti i deformacije koljenskog zgloba, kada nije mogude operativno lječenje, mogu se primijeniti i trajno. U rehabilitaciji nakon kirurškog zahvata na ukriženim svezama i kod ligamentarne nestabilnosti upotrebljavaju se dvoosovinska ortoza s dvije plastične trake i manšete, kojom se graničnikom regulira opseg pokretljivosti koljenskog zgloba. Kod rotatornih nestabilnosti, posebice u sportaša, često se rabi Lenox Hill ortoza. To je prva ortoza koja je koristila biomehaniku za pokušaj sprječavanja rotacije u koljenom zglobu. Primjenjuje se kod kroničnih oboljenja. Izrađuje se od karbona, plastike, aluminija, titana. CTI ortoza također se upotrebljava kao sportska ortoza, a izrađena je od ugljičnih vlakana i titana i stoga ima izuzetnu čvrstodu, a malu težinu.
2.načela suvremene protetičke opskrbe kod amputacije donjih udova? Sastavni dijelovi proteza za donje udove su: stopalo, mehanički zglob koljena i kuka te, kod skeletnih proteza, skelet(cijev), vezivni elementi i kozmetički dio. Najvažniji dio proteze je ležište koje se uvijek izrađuje individualno, prema gipsanom odljevu bataljka. Prema načinu izrade razlikuju se endoskeletni i egzoskeletni tip proteze. Kod egzoskeletne nosivi je dio čvrsta vanjska ovojnica oblikovana kao zdravi ud, a njezino je obilježje velika mehanička otpornost. Kod endoskeletnog tipa, proteza se sastoji od modulskih dijelova, a nosivi je element cijev s adapterima na koju se spoje stopalna i mehanička koljena zglobna jedinica te, kod egzartikulacije kuka, mehanička zglobna jedinica za kuk. Skelet se presvlači kozmetičkim modulom od spužvastog materijala koji nalikuje zdravoj nozi. 3.protetička opskrba i rehabilitacija podlakatne amputacije? U protetici primarno težimo osposobiti bolesnika za hvat i držanje predmeta te postidi što vedi stupanj samostalnosti u svakodnevnom životu. Najčešde se primjenjuju estetske, funkcionalnomehaničke i mioelektronske proteze. Estetska proteza kozmetički zamjenjuje amputirani dio uda i izrađuje se od pusta i plastičnih materijala, a u novije vrijeme od silikona kojim se postižu najbolji estetski rezultati. Funkcionalno-mehaničke proteze djelomično nadomještaju funkciju hvata i držanja koristedi se pokretom preostalog dijela uda ili ramena. Za određene aktivnosti mogu se primijeniti određeni radni nastavci. Od proteza koje se za funkciju koriste vanjskim izvorom energije najčešde su u uporabi mioelektronske podlakatne proteze. Elektrodama se koristi mioelektrična aktivnost podlaktičnih fleksora i ekstenzora za upravljanje elektromotorom koji otvara i zatvara šaku. U protetici ruke razvijaju se neuroelektrične proteze koje se za upravljanje koriste živčanim potencijalima. 1.protetička opskrba kod egzartikulacije kuka i koljena? u protetičkoj se opskrbi primjenjuje modulski sustav izrade s različitim izborom modula. Ležište proteze je tzv. kanadska ili zdjelična košara u različitim modifikacijama na koju se ugrade skelet i zglobne jedinice kuka i koljena te stopalo. Skelet i mehanički zglobovi izvana su presvučeni kozmetičkim dijelom. Mehanički zglob kuka je pokretan, a koljena jedinica može biti pokretna ili ukočena. Najčešde se primjenjuje SACH stopalo koje se sastoji od drvene jezgre, vijka za pričvršdivanje na maleolarni dio proteze, petnoga gumenog jastučida i prednjeg dijela od plastičnog materijala.
U protetici egzrtikulacije koljena primjenjuje se ležište od 2 dijela: unutrašnjeg mekanog, od polietilena i vanjskog tvrdog, od ljevane smole. Zbog potpunog opteredenja vrha bataljka, nije potreban oslonac na tuber sjedne kosti. Mehaničko je koljeno u pravilu višeosovinsko i pokretno, a izbor stopalne jedinice ovisi o dobi i aktivnosti klijenta. 2.imobilizacijske ortoze za kralješnicu? 3.rehabilitacije djece s amputacijom gornjih i donjih udova? I kod djece vrijedi načelo rane protetičke opskrbe te se kod kongenitalnih deformacija npr. prva proteza primjenjuje u fazi osovljavanja na noge s 9-12 mjeseci. Prva se opskrba provodi bolničkom rehabilitacijom uz majčinu prisutnost, a poslije je poželjno ambulantno. U pravilu, vidljiva je dobra prilagodba na protezu, krade trajanje proteze zbog maksimalne upotrebe i trošenja, a zbog brza rasta potrebne su česte korekcije visine proteze i izmjene ležišta. Čest je problem kod potkoljenih amputacija varus deformacija bataljka zbog fibule. Rehabilitacija djece s amputacijom donjih ekstremiteta prilagođena je dobi, a ovisi o vrsti i razini amputacije. Protetička je osobitost primjena stabilne koljene jedinice u početku, a poslije pokretnog koljena. Kod obostrane amputacije, u početku se primjenjuju „kratke“ proteze koje se poslije produžuju do potrebne visine. Uzorak hoda ovisi o djetetovoj dobi. Prva proteza kod amputacija gornjih ekstremiteta, i to estetska, primjenjuje se u dobi od 6 do 7 mjeseci, a mioelektronska se proteza aplicira tek nakon trede godine. Rehabilitacija djece s amputacijama udova prilagođena je, među ostalim, njihovoj dobi, podrazumijeva dobru suradnju s roditeljima, a u načelu je samo primarna opskrba hospitalna, dok se poslije opskrbe provode ambulantno. 1.AFO ortoze? Je ortoza za gležanj-stopalo, izrađene su od plastičnih materijala, u obliku „udlage“ koja se ulaže u obudu, a podupire taban stopala i stražnji dio potkoljenice i to u kombinaciji s ortopedskom obudom. Iznimno se kod starijih osoba, primjenjuje ortoza koja se sastoji od 2 metalne šipke koje su spojene na ortopedsku obudu, a na potkoljenici se nalazi manžeta. Takav tip AFO ortoza je relativno kontraindiciran za djecu, jer radi svoje težine može biti uzrokom vanjske rotacije tibije. Cilj primjene AFO je kontrola pokreta stopala i gležnja postizanjem mediolateralne stabilnosti gležnja u fazi oslonca, podupiranjem prstiju i stopala u fazi zamaha uz poboljšanje odraza stopala u kasnoj fazi oslonca, čime se istodobno prevenira ili korigira deformacija stopala. Postoje i plastične AFO ortoze koje se primjenjuju pri hodu, u korektivne svrhe radi prevencije nastanka kontraktura zglobova ili radi zadržavanja postignute korekcije nakon operacijskih zahvata tenotomija ili zahvata na zglobovima radi kontrakture. Korektivna primjena AFO podrazumijeva primjenu nodu, a nakon operacijskih zahvata cjelodnevnu primjenu oko 40 dana, a potom samo nodu. Indikacije za primjenu AFO- kod djece u ranoj i prijelaznoj fazi mišidne distrofije ili drugih neuromuskularnih bolesti kao nodne udlage s ciljem sprečavanja nastanka kontraktura, kod djece kod kojih dominira slabost potkoljenica i stopala, npr. kod spinalne mišidne atrofije, kod djece s CP-om, u kombinaciji s ortopedskom obudom, radi stabilizacije stopala i gležnja, nakon operacijskih zahvata na Ahilovim tetivama, kao privremeno pomagalo za stabilizaciju, u fazi gubitka samostalnog hodanja. U AFO ortoze spadaju ortopedski ulošci, ortopedske cipele (postole), peroneus ortoze. 2.protetika kod amputacije gornjih udova? U protetici u prvom redu težimo osposobiti bolesnika za hvat i držanje predmeta te postidi što vedi stupanj samostalnosti u svakodnevnim životnim aktivnostima. Najčešde se primjenjuju estetske, funkcionalno- mehaničke i mioelektronske proteze. Estetska proteza je pasivna i kozmetički zamjenjuje amputirani dio uda, izrađuje se od pusta i plastičnih materijala, a u novije vrijeme od silikona s kojim se postižu najbolji estetski rezultati. Funkcionalno-mehaničke su aktivne proteze kojima osoba s amputacijom može učiniti određene radnje koristedi se vlastitom snagom, pokretima ramena upravlja se mehaničkim laktom i završnim dijelom proteze preko suspenzijskih vrpca, ove proteze mogu imati i različite radne nastavke. Od proteza koje su za funkciju koriste vanjskim izvorom energije najčešde su mioelektronske podlakatne proteze. Elektrodama se koristi mioelektrična aktivnost fleksora i ekstenzora podlaktice za upravljanje elektromotorom koji otvara i zatvara šaku. U
protetici je važno znati da se kod jednostranih amputacija bolesnici obično služe preostalom rukom, posebice ako je ona bila dominantna. Kod obostranih amputacija, nužna je primjena mioelektronskih ili funkcionalno-mehaničkih proteza, u slučaju obostrane podlakatne amputacije i sljepode, postoji indikacija za operaciju po Krukenbergu. 3.rehabilitacija osoba s amputacijom donjih udova- predoperativna i postoperativna faza? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze kod amputacije donjih udova preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom kirurškom zahvatu, zbiva se na kirurškom odijelu, rehabilitacija se provodi u prvim kontaktima pacijenta s fizioterapeurom, postupkom psihološke potpore, provođenjem dozirane kineziterapije, te svladavanjem vježbi hodanja pomodu štaka postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja poslijeoperacijske rane i traje oko prvih 10-14 dana, a poželjno je ostvariti slijedede ciljeve: poslijeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata uz tretman boli, sprečavanje nastanka kontraktura zglobova ekstremiteta s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije, program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada samo vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktive vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže, od 4-og do 5-og dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala, tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom kojim se ubrzava smanjenje edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regrediraju 15 do 20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka, edukacija o higijeni i toaleti bataljka te uočavanje komplikacija na bataljku 1.proteze donjih udova? Sastavni dijelovi proteza za donje udove su: stopalo, mehanički zglob koljena i kuka te, kod skeletnih proteza, skelet(cijev), vezivni elementi i kozmetički dio. Najvažniji dio proteze je ležište koje se uvijek izrađuje individualno, prema gipsanom odljevu bataljka. Prema načinu izrade razlikuju se endoskeletni i egzoskeletni tip proteze. Kod egzoskeletne nosivi je dio čvrsta vanjska ovojnica oblikovana kao zdravi ud, a njezino je obilježje velika mehanička otpornost. Kod endoskeletnog tipa, proteza se sastoji od modulskih dijelova, a nosivi je element cijev s adapterima na koju se spoje stopalna i mehanička koljena zglobna jedinica te, kod egzartikulacije kuka, mehanička zglobna jedinica za kuk. Skelet se presvlači kozmetičkim modulom od spužvastog materijala koji nalikuje zdravoj nozi. 2.amputacija stopala? Manjak prstiju i palca stopala opskrbljuje se ortopedskom obudom s ispunom prednjeg dijela cipele i elastičnim elementom u potplatu. Bataljak u transmetatarzalnoj regiji i u Lisfrancovu zglobu opskrbljuje se ortopedskom obudom s čvrstim uloškom i ispunom u prednjem dijelu mekanim materijalima. Moderni materijali omogudavaju izradu proteze u obliku ljuske s prstima na prednjem dijelu, koja se navlači na ostatak stopala. Amputacijski bataljak prema Chopartu, veoma je zahtjevan za protetičku opskrbu zbog česte ekvinovarus pozicije. Kod starijih osoba može se dobro riješiti unutrašnjom cipelom, a kod mlađih protezom po Botti koja obuhvada bataljak i prednji dio potkoljenice, a omogudava zglobu gležnja od 10 do 20 stupnjeva pokretljivosti. Amputacija po Symeu pruža potpuno opteretiv bataljak i dobru protetičku opskrbu jer je zbog skradenja od 3 do 6cm omogudena aplikacija stopalne jedinice. 3.rehabilitacija kod osoba s amputacijom potkoljenice? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze. Prema vremenskom sljedu, može se razlikovati nekoliko faza u rehabilitaciji: preoperativna faza, postoperativna faza, preprotetička faza,protetička faza.
Preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom kirurškom zahvatu. Zbiva se na kirurškom odjelu. Rehabilitacija se provodi u prvim kontaktima pacijenta s fizioterapeutom, postupkom psihološke potpore, provođenjem dozirane kineziterapije te, ako je mogude, savladavanjem vježbi hodanja s pomodu štaka. Postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja posljeoperacijske rane i traje oko 10-14 dana. Poželjno je ostvariti sljedede ciljeve: 1.posljeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata, uz tretman boli, 2. Sprečavanje nastanka kontraktura zglobova s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije. Program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktivne vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, aktivne vježbe za povečanje snage muskulature ruku i trupa te izometričke vježbe za potkoljenicu, a za ekstenzore i aduktore kuka kod natkoljene amputacije. Nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže, od 4 do 5tog dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala, imeđu 5 i 10og dana provodi se program proteklih dana uz postupno povečanje intenziteta i trajanja vježbi, moguda je primjena tzv. Ranih pomagala za hod. 3.tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom koji se ubrzava smanjenje edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regradiraju 15-20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka. Podmetanje jastuka ispod operirane noge dopušteno je samo prvih 48 sati nakon kirurškog zahvata. 4.prema potrebi tretman fantomske boli, nenociceptivne boli amputiranog dijela i to medikamentno analgeticim i/ili nekim oblicima elektroanalgezije. Razlikujemo je od fantomskog osjedaja, osjedaja stvarne prisutnosti amputiranog dijela uda. 5.edukacija o higijeni i toaleti bataljka te uočavanje komplikacija na bataljku Preprotetička faza- razdoblje od sanacije operacijske rane do primjene proteze. Ciljevi rehabilitacije : 1. Prprema bataljka za protetičku opskrbu i oblikovanje bataljka povijanjem elastičnim zavojem. Poželjan je cilindrični oblik kod potkoljene, a konični oblik kod natkoljene amputacije, 2. Kineziterapijom održavati dobru pokretljivost zgloba u proksimalnim održanim zglobovima amputiranog uda. Istodobno se provodi kineziterapija prema pogramu iz posljeoperacijske faze uz izvođenje aktivnih vježbi. Poslje se izvode vježbe s postupnim opteredenjem, manualnim ili s vrečicama. Naglasak je na vježbama za povedanje snage glutealnih mišida kod natkoljene, a m.quadricepsa kod potkoljene amputacije, 3.savladavanje samostalnog hoda pomodu pomagala. 4.postizanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života. 5.planiranje protetičke opskrbe prema načelu individualnog pristupa. U slučaju cirkulatorne insuficijencije proteza se primjenjuje 5-6 tjedana nakon amputacije, a kod traumatskih amputacija mogude nakon 3-4 tjedna, što ovisi o lokalnom nalazu bataljka, tj. Cjeljenju rane Protetička faza- razdoblje primjene proteze uz tzv. Školu hoda. Nakon procjene bolesnikovih potreba te njegovih objektivnih mogudnosti odabire se vrsta proteze i njezini dijelovi. Kontraindikacije za protetičku opskrbu su teže internističke bolesti, nemogudnost tolerancije povečanog opteredenja kardiovaskularnog sustava, teže neurološke bolesti sa slabim nadzorom motorike, neprimjerena psihološka i intelektualna razina te nemogudnost aktivnog sudjelovanja u rehabilitacijskom procesu. Ciljevi : pravilno postavljanje i skidanje proteze, vježbe ravnoteže zati hodanje s protezom u razboju, hod s protezom na ravnoj podlozi, sjedenje i ustajanje s protezom, hod preko zapreka i hodanje po stubama, padanje i ustajanje s protezom, hod s protezom u prirodnoj sredini, ulazak i izlazak iz automobila, sportske aktivnosti s protezom. Protetička faza rehabilitacije kod primarne opskrbe za potkoljenu amputaciju traje oko 6 tjedana a natkoljenicu oko 8. Za obostrane amputacije je produžen tijek te može trajati do 6 mjeseci. Kod ponovljene protetičke opskrbe hospitalizacija prosječno traje od 7-14 dana i mogude je provesti ambulantno
1.potporno rasteretne ortoze kralješnice ?
2.protetička opskrba kod amputacije natkoljenice? U protetičkoj opskrbi natkoljenog bataljka primjenjuje se ležište kontaktnog tipa. Najčešde se koriste plastični materijali i drvo te modulski način izrade proteze. U primjeni su 2 različite vrste ležišta : 1.klasično kvadrilateralno ležište i njegove modifikacije( kvadrilateralno ležište je poprečno ovalna oblika i ima glavno uporište na tuberu sjedne kosti) i 2. CAT-CAM ležište novijeg tipa( uzdužno ovalna oblika i nema tuberskog oslonca jer se tuber nalazi u samom sjedištu, prednosti CAT-CAM ležišta posebno se očituju u boljoj kinematici hoda i zbog savitljiva ležišta u udobnosti nošenja proteze, ali je tehnički visoko zahtjevne izrade. Postoji i INSY ležište( ono je savitljivo, ali ima tvrd okvir za prijenos opteredenja, tako je povedana mogudnost kontrakcije muskulature i udobnost nošenja, a primjenjuje se najčešde kod mlađih osoba s dugim bataljkom i snažnom muskulaturom. Izbor koljenih jedinica i stopalnih modula za sve vrste natkoljenih proteza ponajprije ovisi o bolesnikovoj dobi i aktivnosti. 3.rehabilitacija osoba s amputacijom donjih udova? Rehabilitacija obuhvada sve složene postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koji su usmjereni cilju protetičke restauracije, odnosno sigurna i stabilna hoda uz primjenu proteze. Prema vremenskom sljedu, može se razlikovati nekoliko faza u rehabilitaciji: preoperativna faza, postoperativna faza, preprotetička faza,protetička faza. Preoperativna faza- obuhvada vrijeme koje prethodi planiranom kirurškom zahvatu. Zbiva se na kirurškom odjelu. Rehabilitacija se provodi u prvim kontaktima pacijenta s fizioterapeutom, postupkom psihološke potpore, provođenjem dozirane kineziterapije te, ako je mogude, savladavanjem vježbi hodanja s pomodu štaka. Postoperativna faza- razdoblje proteklo od amputacije do saniranja posljeoperacijske rane i traje oko 10-14 dana. Poželjno je ostvariti sljedede ciljeve: 1.posljeoperacijska njega i skrb s nadzorom cijeljenja rane, mogudih komplikacija kirurškog zahvata, uz tretman boli, 2. Sprečavanje nastanka kontraktura zglobova s amputacijom održavanjem pravilna položaja bolesnika u krevetu i provođenjem kineziterapije. Program kineziterapije prvih nekoliko dana obuhvada vježbe na krevetu, i to vježbe disanja, aktivne vježbe za održavanje snage i pokretljivosti zdrave noge, aktivne vježbe za povečanje snage muskulature ruku i trupa te izometričke vježbe za potkoljenicu, a za ekstenzore i aduktore kuka kod natkoljene amputacije. Nakon tredeg dana počinju vježbe sjedenja i ravnoteže, od 4 do 5tog dana vježbe stajanja i hodanja s pomodu pomagala, imeđu 5 i 10og dana provodi se program proteklih dana uz postupno povečanje intenziteta i trajanja vježbi, moguda je primjena tzv. Ranih pomagala za hod. 3.tretman edema bataljka povijanjem elastičnim zavojem, postupkom koji se ubrzava smanjenje edema i hipotrofija te pomaže u oblikovanju bataljka, posttraumatski edem i hematom obično regradiraju 15-20 dana nakon amputacije, a proces se ubrzava elevacijom noge i doziranim pritiskom povijanjem bataljka. Podmetanje jastuka ispod operirane noge dopušteno je samo prvih 48 sati nakon kirurškog zahvata. 4.prema potrebi tretman fantomske boli, nenociceptivne boli amputiranog dijela i to medikamentno analgeticim i/ili nekim oblicima elektroanalgezije. Razlikujemo je od fantomskog osjedaja, osjedaja stvarne prisutnosti amputiranog dijela uda. 5.edukacija o higijeni i toaleti bataljka te uočavanje komplikacija na bataljku Preprotetička faza- razdoblje od sanacije operacijske rane do primjene proteze. Ciljevi rehabilitacije : 1. Prprema bataljka za protetičku opskrbu i oblikovanje bataljka povijanjem elastičnim zavojem. Poželjan je cilindrični oblik kod potkoljene, a konični oblik kod natkoljene amputacije, 2. Kineziterapijom održavati dobru pokretljivost zgloba u proksimalnim održanim zglobovima amputiranog uda. Istodobno se provodi kineziterapija prema pogramu iz posljeoperacijske faze uz izvođenje aktivnih vježbi. Poslje se izvode vježbe s postupnim opteredenjem, manualnim ili s vrečicama. Naglasak je na vježbama za povedanje snage glutealnih mišida kod natkoljene, a m.quadricepsa kod potkoljene amputacije, 3.savladavanje samostalnog hoda pomodu pomagala. 4.postizanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života. 5.planiranje protetičke opskrbe prema načelu individualnog pristupa. U slučaju cirkulatorne insuficijencije proteza se primjenjuje 5-6 tjedana nakon amputacije, a kod traumatskih amputacija mogude nakon 3-4 tjedna, što ovisi o lokalnom nalazu bataljka, tj. Cjeljenju rane
Protetička faza- razdoblje primjene proteze uz tzv. Školu hoda. Nakon procjene bolesnikovih potreba te njegovih objektivnih mogudnosti odabire se vrsta proteze i njezini dijelovi. Kontraindikacije za protetičku opskrbu su teže internističke bolesti, nemogudnost tolerancije povečanog opteredenja kardiovaskularnog sustava, teže neurološke bolesti sa slabim nadzorom motorike, neprimjerena psihološka i intelektualna razina te nemogudnost aktivnog sudjelovanja u rehabilitacijskom procesu. Ciljevi : pravilno postavljanje i skidanje proteze, vježbe ravnoteže zati hodanje s protezom u razboju, hod s protezom na ravnoj podlozi, sjedenje i ustajanje s protezom, hod preko zapreka i hodanje po stubama, padanje i ustajanje s protezom, hod s protezom u prirodnoj sredini, ulazak i izlazak iz automobila, sportske aktivnosti s protezom. Protetička faza rehabilitacije kod primarne opskrbe za potkoljenu amputaciju traje oko 6 tjedana a natkoljenicu oko 8. Za obostrane amputacije je produžen tijek te može trajati do 6 mjeseci. Kod ponovljene protetičke opskrbe hospitalizacija prosječno traje od 7-14 dana i mogude je provesti ambulantno 1.podjela koljenskih ortoza: profilaktičke, rehabilitacijske, funkcionalne, patelofemoralne, ortoze za korekciju varusnih deformacija koljena
