uredi]] Dva genija [uredi
Renesansni ideal univerzalnog čovjeka utjelovio je Leonardo da Vinci (1452.-1519.). U njemu su znanstvena radoznalost i moćna inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi prirodiii jasnim znanstvenik,, glazbenik glazbenik,, slikar slikar ii kipar kipar -- Leonardo je proučavao sve, osjećajem za njene tajn e. Inţenjer , znanstvenik od kretanja vode do unutarnjeg sklopa ljudskoga tijela , napravio je crteţe letećih strojeva, brana, zgrada, opsadnih oruţja, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim biljeţnicama. Na slici Majka Boţja s Djetetom, sv. Anom i janjetom moţemo prepoznati sve karakteristike njegovog
slikarstva: likovi su uvijek rasporeĎeni u nek om geometrijskom odnosu - piramidalna kompozicija, postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. sfumato), valersko slikanje uz uporabu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. chiaro-scuro). Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu – Mona Lisa. Lisa. To je čudesan portret ţene koja se tajanstveno smiješi (arhajski osmijeh) ispred
rastaljenog pejzaţa kamenja i rijeka. Portret ţene je jako idealiziran iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnoteţi leţi tajanstvenost ove slike. Drugi vaţni arhitekt cinquecenta, još slavniji kao kipar i slikar, je Michelangelo Buonarroti (1475. 1564.). Njegov genij i njegovi veliki poth vati u svim um jetnostima učinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika.
Monumentalnost postiţe zarana već svojom skulpturom Davida koji je bio simbol slobodarske epublike. Strahovita snaga i napetost zrače iz tijela ove skulpture. U svojim djelima je firentinske r epublike. izraţavao svoja filozofska i etička stajališta. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura Robovi, gdje je ljudsko tijelo shvaćeno kao tamnica duha. Michelangelova umjetnost je dramatična, napeta i napadna.
Jan van Eyck, Eyck, Arnolfinijev pir , 1434., ulje na dasci, 81,9 x 59,7 cm, cm, London London..
Sjevernoeuropska renesansna umjetnost
[uredi uredi]]
Podrobniji članak o temi: Sjevernoeuropska renesansna umjetnost
Sjevernoeuropska renesansna umjetnost je umjetnička produkcija na sjeveru Europe u 15. st., kada u Italiji renesansa uzima maha i umjetnost se budi i vraća čovjeku, na sjeveru se razvija slikarstvo neslućena sjajaprije svega u Nizozemskoj gdje se razvila silna trgovina, nastanilo blagostanje i bogatstvo, a graĎanstvo ţeli produbiti i obogatiti svoje nazore i predodţbe o svijetu.
Visoka renesansa se širi iz Rima diljem cijele Europe. MeĎu apsolutističkim monarhijama glavnih europskih drţava u svom bogatstvu, raskoši, feudalnih posjeda, tuĎih kmetova i opljačkanih vrijednosti, prednjače kraljevi francuskih dinastija. zahvaljujući brojnim kraljevskim brakovima francuski kraljevi polaţu pravo na druge krune i druge zemlje, pa ratuju sa svima (Nizozemskom, Španjolskom, Engleskom, Napuljom …). Preko ratova u Italiji upoznaju se s renesansom i prihvaćaju je jer im omogućava gradnju palača, dvoraca, galerija, muzeja, trgova, kakvih nije bilo u gotičkoj umjetnosti sjevera. Uskoro ti utjecaji dopiru do Njemačke, Engleske, a kasnije u doba Baroka i do carske Rusije. Čak je Leonardo slikao na dvoru Luja XII.
Venecijanska renesansa
[uredi]
Podrobniji članak o temi: Venecijanska renesansa
U 15. stoljeću jačaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima meĎu vlastelom, te zahvaljujući prevlasti na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi. Dakako, 1500. godine, na vrhuncu moći Venecije, nitko nije slutio da je to i početak njezinog kraja jer se trgovina već prebacivala na relaciju Europa- Amerika (Kristofor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine). Velika karakteristika venecijanske renesanse je odnos prema boji. Za razliku od "intelektualnog" slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umjetnost u kojoj je boja vaţnija od linija. Predstavnici venecijanskog slikarstva: Giorgione, Giovanni Bellini, Tizian, Tintoretto, Paolo Veronese.
Renesansa u knjiţevnosti [uredi] Cilj pokreta je oponašanje antičkih pjesnika, uspostava njihovih estetičkih ideala, ljepote, savršenstva umjetnosti. Od humanizma se razlikuje po jeziku; dok su se humanisti izraţavali na latinskom jeziku, renesansni knjiţevnici to rade na narodnim. Ţarište renesanse bila je Italija i to zato što su na njezinom teritoriju ostali brojni tragovi antičke tradicije s mitskim Rimom. Usto, talijanski jezik je najbliţi latinskom. Renesansa je zahvatila sva područja s ostatcima antičkog svijeta i jezicima koji vuku svoj korjen iz latinskog.
Glavni ţanrovi oblikovani u renesansi su:
lirika – uz petrarkističku liriku koja je bila vrhunac pjesničkog stvaranja (zbirke posvećene samo
jednoj ţeni, Kanconijeri) njeguje se i religiozna lirika, bukolička poezija (za koju je karakterističan opis prirode s naglaskom na čeţnji za mirnim ivotom u dodiru s prirodom), zabavna lirika i specifičan oblik pokladnih pjesama (maskerate). Naravno, sveukupna lirika pronalazi uzore u antici.
ep – je kategorija uzvišenog stila, uzor je Vergilije; njegovim putem kretali su se epovi bilbijskog
sadrţaja poput Marulićeve Judite i epovi viteških sadrţaja, čiji je predstavnik Ariosto. dramske vrste – uzori u drami su Plaut i Terencije, a najpopularnije dramske vrste su pastorale. roman – razvijaju se tri tipa romana: viteški, pastirski i pikarski. Viteški potječe iz srednjeg vijeka, a karakterizira ga heroj koji ruši sve zapreke na putu do cilja, do kojeg uvijek dolazi. Pastirski roman utemeljio je Jaccopo Sannazzaro ( Arcadia, 16. stoljeće), a u Hrvatskoj se ističe Petar Zoranić s romanom Planine. Pastirski roman opisuje ljubavne zgode pastira uidiličnoj prirodi. Pikarski roman opisuje proboj simpatične varalice, čovjeka s dna društvene ljestvice.
Renesansni knjiţevnici [uredi] Lodovico Ariosto – talijanski pjesnik, veliko djelo ep Bijesni Orlando, zamišljen k ao nastavak
nedovršena Boiardova spijeva Zaljubljeni Orlando. U Bijesnom Orlandu Ariosto oţivljava fantastičan viteški svijet. Francois Rabelais – francuski pripovjedač, najvaţnije djelo Gargantua i Pantagruel ,
roman u 5 knjiga koji govori od podvizima porodice divova poznate iz srednjovjekovne literature. Cervantes – španjolski pripovjedač, svoje najznačajnije djelo, viteški roman Bistri vitez Don Quijote od Manche napisao je u zatvoru.
