PREGLED PISACA I DJELA HRVATSKE DJEČJE KNJIŽEVNOSTI Težak – Crnković ( 2002), Povijest hrvatske dječje književnosti S.Hranjec(1998 ), Hrvatski dječji roman članak R.Bacalja ( sv.34,35- 1996 ), Dječja poezija Ivana Gorana Kovačića ( str.177,178) Z.Diklić, Težak, Zalar( 1996 ), Primjeri iz dječje književnosti Hranjec(2004), Dječji hrvatski klasici Hranjec( 2000), Smijeh hrvatske dječje književnosti Popis djela: 1. Charles Perrault - Bajke 2. Braća Grimm - Bajke 3. H.C.Andersen - Bajke i priče 4. Aleksandar Puškin - Bajka o ribaru i ribici 5. Lewis Carroll - Alica u zemlji čudesa 6. Collodi - Pinokio 7. Barrie - Petar Pan 8. Baum - Čarobnjak iz Oza 9. Alexandar Milne - Medo Winnie zvani Pooh 10. P. Travers - Marry Poppins 11. Karel Čapek - Poštarska bajka ( nova struktura: miješavina realist. , fantastične i bajke ) 12. Astrid Lündgren - Pipi duga čarapa 13. Hugh Lofting - Pripovijest o dr. Doolitllu 14. Antoine de Saint-Exupery - Mali princ 15. Ivana Brlić-Mažuranić - Priče iz davnine 16. Vladimir Nazor - Bijeli jelen 17. Slavko Kolar - Na leđima delfina 18. Sunčana Škrinjarić - Kaktus bajke 19. Nada Iveljić - Dođi da ti pričam 20. Zvonimir Balog - Ja, magarac 21. Višnja Stahuljak, Kućica sa crvenim šeširom 22. Anto Gardaš - Jež i zlatni potok 23. Dragutin Horkić - Čađave zgode 24. Krunoslav Kuten i drugi - Stari sat ( kronologija dječje poezije ) 25. Gustav Krklec - Telegrafske basne ( Majmun i naočale - kao epigram, poslovica ) 26. Vjekoslav Majer - Žuna na telefonu ( animalistika ) 27. Grigor Vitez - Kad bi drveće hodalo 28. Stjepan Jakševac - Voli- ne voli ( ljubavna poezija ) 29. Zvonimir Balog - Nevidljiva Iva 30. Luka Paljetak - Miševi i mačke naglavačke 31. Pajo Kanižaj - Šara bara ( grafička poezija ) 32. Joža Skok – Sunčeva livada djetinjstva (antologija) 33. I.B.Mažuranić - Čudnovate zgode šegrta Hlapića 34. F. Molnar - Junaci Pavlove ulice 35. M. Lovrak - Družba Pere Kvržice 36. I. Kušan - Zagonetni dječak 37. Milivoj Matošec – Strah u ulici Lipa 38. – Žvižduk s Bukovca 39. Hrvoje Hitrec – Smogovci 40. Ezop, La Fontaine i Krilov – po 4-5 basni 41. R. Kipling - Knjiga o džungli 42. J. Verne - 20 000 milja pod morem 43. Jozo Vrkić - Hrvatske bajke
CHARLES PERRAULT 1628. – 1703. – „Bajke“ Živio je u velikom francuskom 17. st. i aktivni je sudionik književnih rasprava koje vode najveći književni autoriteti. Bio je ministar Louisa XIV. Sudjelovao je u raspravama o književnosti koja se vodila u to doba. Stariji branili izvornost, tj. nužnost da se u književnom radu promišljeno oponaša umjetničko savršenstvo antičke književnosti. Moderne predvodio sam Perrault i ta grupacija osporava to ponašanje iako ne niječu visoke umjetničke kvalitete antičke književnosti. Moderni tvrde da su oni stariji od starijih jer su ih mnoga stoljeća što su protekla, od tih antičkih uzora koje spominju i predlažu stariji, učinila iskusnijima. Oni su u velikoj prednosti nad starijima jer imaju mogućnost koristiti napredak metoda mišljenja i stvaranja. 1696. g. izašla mu je priča „Usnula ljepotica“ u jednom pariškom časopisu, a godinu kasnije 1697.g. „Priče i bajke iz starih vremena s poukama“ Njegove bajke spoj su salonskog duha i folklorne tradicije, fantastike i racionalno poučnog. Stari usmeni motivi često srednjovjekovnog porijekla dobili su svježinu moderne pripovjedačke vrste. Neke Perraultove obrade imaju više zajedničkog s predlošcima izvornih tekstova među narodima ( Mačak u čizmamam, Crvenkapica ), a druge ( Pepeljuga, Palčić i Uspavana ljepotica ) imaju više umjetničke intervencije. Neke se njegove bajke razlikuju od ostalih verzija koje su poznate u svjetskim okvirima ( u kratkoj priči o Crvenkapici nema lovca ). U Perraultovim bajkama pronaći ćemo detalje iz života visokog društva koji se odvijao u salonima. Perraultove bajke su najtoplije preporučivali poznati pisci kao početno štivo za djecu jer su zanimljive, prirodne, životne, nisu opterećene suvišnim moralom, a u njima se osjeća duh usmene priče u kojoj su nekoć stvorene. U njima se vidi ona simbioza nepojmljivo-čudesno i svakodnevno-obično, uzvišenog i zabavnog, ono što karakterizira suvremeno stvaralaštvo na području bajke. Spoj svakidašnjeg i čudesnog vidljiv je u njegovim bajkama ( svakidašnje spremanje za bal sestara, a zatim dolazak vile i čudesno spremanje Pepeljuge ) BRAĆA GRIMM ( Jakob i Wilhelm ) – „Bajke i priče“ Hrvatska priča koju je klasificirao Josip Kekez : - bajka - predaja - legenda - anegdota - novela o životinjama Klasifikacija priča braće Grimm 1. Priče u kojima prevladavaju čudesni elementi ili bajke 2. Priče u kojima prevladavaju realistični, često groteskni , a katkad i nonsensni elementi 3. Priče u kojima su glavni junaci životinje 4. Priče s religioznim motivima, odnosno legende
Braća Grimm su željela što vjernije zadržati strukturne osobine bajke s jedne strane, a s druge strane , koje će zadovoljiti umjetničko obrazovanje čitatelja, a da bude ipak u skladu s priprostom slikom svijeta bajke. Bogatstvo kulture ogleda se u ovakvim tekstovima usmene predaje. To je razdoblje formiranja nacija. Velika briga je bila za jezik i književnost. 1815.-1820. braća Grimm tiskali su 100-tinjak , što bajki , što pošalica, pod nazivom“Dječje i domaće bajke“. 1813. Maksimilijan Vrhovac šalje pastirsko pismo kleru da skupljaju i bilježe tekstove usmene književne građe. To nije imalo velikog odjeka, ali pokazuje podudaranje s interesima ostalih zemlja. „Čudesan dječakov rog“ – poezija braće Grimm. U praksi su često dali oduška vlastitoj pripovjedačkoj mašti, pa su u Wilhelmovoj redakturi tekstovi prilično modificirani: naivnoj naraciji dodali su živopisne elemente : opisi, zatim elementi iz drugih naroda, a naglašena je i logička motivacija. Kako su bili znanstvenici ( filolozi) željeli su ostati što bliže izvorniku, odnosno strukturi bajke, a s druge strane željeli su dati skladno umjetničko ruho svojim bajkama. To je vrijeme Goethea, Schillera... Dječje domaće bajke nakon objavljivanja bile su prihvaćene i imale široko prisustvo u europskoj kulturi i književnosti. Prvi put su prevedene na engleski jezik 1823.g., a do kraja stoljeća prevedene su na više od 50 jezika. Njihove bajke, kao i Andersenove čitaju djeca kao ulazak u književnost. Klasifikacija priča braće Grimm 1. Bajke a. Svjetski poznate bajke u Grimmovoj verziji npr. Pepeljuga, Snjeguljica, Crvenkapica b. Bajke s motivom pretvorbe čovjeka u životinju i obrnuto npr. Ukleti kraljević, Žablji kralj c. Bajke o vjernosti i nagradi za dobra djela i pomoć bližnjemu npr. Vjerni Ivan d. Priče u kojima se javljaju patuljci i druga čudesna šumska bića npr. Snjeguljica( Edipa nađu pastiri, Snjeguljicu patuljci ), Cvilidreta e. Ostale bajke npr. Šestorica obilaze svijet 2. Priče sa realističnom tematikom s grotesknim i nonsensnim postupcima pojedinih likova ( Mudra Jelka, Sretni Ivo ) 3. Priče kojima su glavni junaci životinje ( Brandenburški svirači, Klatno ) 4. Priče s religioznim motivima , odnosno legende ( Siromah i bogataš , Marijino dijete )
ALEKSANDAR SERGEJEVIĆ PUŠKIN ( 1799.- 1837. ) _ „Bajka o ribaru i ribici“ Izvršio snažan utjecaj na hrvatsku književnost, osobito na književnost Ivane BrlićMažuranić. Počeo pisati pod utjecajem klasicizma, al iveć njegovo djelo „Ruslan i Ljudmila“(1820) približava se romantizmu. Klasicistički pjesnici su mu uzor, ali nastavlja pisati pod utjecajem europskog romantizma. Kasnije piše pod utjecajem Bayrona . Prije romantizma nije bilo velikog interesa za druge književnosti.Od romantičara Puškin se odvaja djelom „Evgenij Onjegin“ 1833.g. ( pripovijest u stihu ) Za rusku dramsku književnost značajna je Puškinova drama „Boris Godunov“ koja je nastajala 1824. -1825. g. , a Musgorski ga je uglazbio u operu 1837.g. Po uzoru na romane W. Scotta napisao je roman „Kapetanova kći“ 1836. g. Pripovjest „Pikova dama“ napisao je 1834.g., a Čajkovski je uglazbio u operu. Utjecao je na hrvatske drame tijekom apsolutizma ( Bogović: Stjepan- kralj bosanski, Gubec- kralj seljački i Frankopan ) U posljednjim godinama života napisao je nekoliko bajki u stihu na svoj pjesnički način je uobličio stare ruske motive koji su do njega došli posredstvom dadilje Irine Rodionove koja mu je za vrijeme zimskih večeri kazivala narodne priče. 1831. Priča o caru Saltanu 1833. Priča o mrtvoj carevni i sedmorici momaka , te Priča o ribaru i ribici 1835. Priča o zlatnom pjetliću Šuškinove obrade starih tekstova govore koliko se u njegovo doba cijenila usmena književnost i kako su je prihvaćali i odrasli i djeca. Priča o saltanu – Otok Bujan, kao i kod Ivane Brlić Mažuranić. Priča o ribaru i ribici – Ribar Palunko Od nezasitosti nema dobrog završetka. HANS CHRISTIAN ANDERSEN ( 1805. – 1875. ) – „Bajke i priče“ Rodio se u Odenseu kao sin postolara. Kuća mu bila između umobolnice i zatvora. Dvije svjetle točke u njegovu djetinjstvu su baka i otac koji su voljeli književnost. Imao je sklonost putovanjima na kojima je puno vidio. Pisao i brojne putopise : Od Holmskog kanala do rta Amogen, Iz Španjoske ... „Carevo novo ruho“ nastalo od anegdote koju je čuo u Španjolskoj Pretvarao je vanjsko i unutarnje u umjetničko. H.C.Andersen : Svijet je pun čudesa, ali mi to ne vidimo. On ih je vidio u svemu. Svojim izvrsnim izrazom koji karakterizira neponovljivi humor, osjećaj za najsitnije detalje učinio prijelom u danskom književnom jeziku. Od 1835. pa do smrti objavljivao je više svezaka bajki i priča, no uz to je pisao i književnost za odrasle ( roman „Improvizator“,1835 ) , no dramska kritika ga nije prihvatila kao pisca za odrasle , no na pogrešan je način ocijenjeno i njegovo stvaranje za djecu jer kritičari nisu prepoznali novo te su smatrali da ne zna pisati i da nije obrazovan. U prvom izdanju Smilja 1898. objavljeno je njegovo djelo „Opaki kralj“, a u broju 4. „Tratinčica“ 1878. kod nas prevedena zbirka bajki.
Andersenove priče možemo podijeliti u nekoliko podvrsta: a. Niz bajki prepričanih iz danske usmene tradicije ( Veliki i mali Nikola , Što bakica veli uvijek je pravo ) b. Bajke koje su plod njegove mašte, ali imaju još motive, likove iz klasičnih bajki ( Mala sirena ) c. Priče koje temelji na svakodnevnici iz života, a čudesnost postiže unošenjem čitavog niza likova iz životinjskog, biljnog svijeta ili oživljavanjem igračaka i predmeta ( Pastirica i dimnjačar, Postojani kositreni vojnik , Petero graškića iz mahune ) Andersenov jezik , odnosno izraz je lapidaran ( sažet ) , karakterizira ga neponovljivi humor i osjećaj za hvatanje najsitnijih detalja. Njegova bajka odmiče se od one klasične i po tome što on radnje svojih priča smješta u urbanu sredinu. Bajku je Andersen učinio više ljudskom. Realističniji je od većine suvremenika, socijalno osjetljiv i etičan ( Djevojčica sa žigicama ) . Njegove priče imaju i autobiografski karakter. Često se osjeća gorčina života ( Svinjar, Ružno pače ) . U njegovim pričama se vidi i ljepota sjevera i skandinavske mitologije. Kod braće Grimm nalazimo stereotipne početke, a kod Andersena ti stereotipni počeci su rijetki. On mijenja u strukturi bajke takve početke te njegove bajke počinju funkcionalno. Npr. Kresivo počinje rečenicom : Vojnik kroči cestom jedan, dva, jedan, dva Neke priče počinju izravnim obraćanjem čitatelju. Npr. Tratinčica : „Čuj, što ću ti sada pričati“ ili pak dijalogom kao u Cvijeće male Ide. Često su njegovi počeci zasićeni humorom i ironijom ( npr. Slavuj : U Kitaju je car Kitarac, a okružuju ga Kitarci . ) Ponegdje započinje i opisom pejzaža ( Mala sirena ) Andersen je značajan u dječjoj književnosti zato što je osim ovih strukturnih promjena napravio pomak uvodeći čitavu galeriju novih likova iz životinjskog i biljnog svijeta. Prikazujući životinje i biljke mislio je na ljude, on ih je antropomorfno prikazivao. Osim toga, čudesnost je postigao i oživljavanjem predmeta, igračaka ( Pastirica i dimnjačar ) . Kako je Andersen uzimao primjere iz života, ona ne govori kako treba živjeti nego nam daje primjere kako jest u životu. Kod njega nalazimo i sretne i nesretne završetke, ili se u njegovim priči ne radi o biti ili ne biti. Realističniji je jer uzima teme iz života.
LEWIS CARROLL ( 1832. – 1898. ) – „Alica“ Javlja se u snažnom razdoblju engleske kulture u viktorijanskom razoblju. ( 19.st.) Svojedobno mu se obratila čak i kraljica Viktorija koja je tražila da jedno djelo posveti njoj. Posvetio joj Traktat o matematici. Carroll je bio osobenjak. Volio se družiti sa djevojčicama od 7-14 godina i izmjenjivati pisma sa njima. Unjegovoj ostavštini pronađeno 98721 pismo + 5000 službenih pisama. 1864. g. pripremio Alicu kao rukopisno izdanje i darovao ga djevojčici Alici. Nakon što su ga pročitali njegove kolege, naovorili su ga da ga malo proširi i objavi kao knjigu što je i učinio 1865. Pisao je i za odrasle. ( roman Silvija i Brun 1889. ) . 1872. g. objavio je Alicu s onu stranu ogledala . On je otvorio čitav niz fantastičnih priča koje su nastale iza njega. Postavlja natprirodni poredak koji ukida logiku našeg svijeta. Od Carrolla pratimo termin NONSENS, kao i njegovih nekoliko podvrsta. - nonsensne riječi ( lažna kornjača, mutikacija, školator…. ) Nonsens je službeno počeo s Carrollom , ali ga ima već u početnim dječjim brojalicama ( en-ten-tini… ) 1846. Edward Lear izdao „Book of nonsens“ - nonsensna poezija prožeta takvom slobodom igre koja se ne obazire na pravila nego prihvaća pravilo još jedino u njegovoj negaciji. Nonsensna poezija nije samo igra u okviru harmoničnog doživljaja svijeta, nego i igra uživanja u razaranju pravila. Ona sadrži stihove nelogične ili apsurdne sadržine, a ponekad i sa izmišljenim riječima ( Kneginja je pjevala ) Kod Alice nonsens prati i razgradnja pravila kao npr. Utrka u građenju likova i stvaranju dijaloga ( lažna kornjača, zemljana kornjača uči zemljopis… ) izmišljanje novih riječi u smislu humora, ironije… mutikacija ( nešto što se muti ) Carrollova fantastika je kojom se čuda transformiraju u okvire svakodnevnice. Većina bajki predstavlja tradicionalne priče o kraljevima i kraljicama, seoskim momcima i djevojkama koji su jednog dana živjeli u udaljenom kraljevstvu… No, u Alici fantastika je plod samo Carrollove imaginacije. On prekida svaku vezu sa mitologijom i narodnom bajkom. Prvi put se priča okreće u potpunosti djetetu. Jedno zbiljsko dijete ušlo je u priču : radoznala, nemirna Alice čija je glava napunjena mnogim savjetima o dobrom ponašanju, pričama, znanjem zemljopisa, matematike, povijesti itd. ( Luda čajanka ) Čudesan svijet priča o Alici nije plod poetizirane slike svijeta , prirode i stvari, već je rezultat asocijacija na realni život u dječjem snu ili dječjoj igri. Knjige o Alice odišu moralnom lakoćom. U njima nema zla, tuge ( čega ima u tradicionalnim bajkama ) , a Carrollov pogled na svijet nije ni tužan ni tragičan. Mogli bi knjige o Alice označiti nečim između radosti, vedrine i nestašnosti. Alice je prevedena na više od 50 jezika. Kod nas ima oko 8 prijevoda.
CARLO COLLODI ( 1826. – 1890. ) – „Pinokio“ Carlo Lorenzini rodio se kraj Firenze u selu Collodi . Književnost 19. st. obilježilo je nekoliko tema : domoljublje, pustolovnost, idila koja moralizira. U to vrijeme pojavljuje se Pinokio koji je živo dijete . Premda je lutak, približio se karakteru prave djece. Prekinuo je niz moralističke dječje književnosti. Stvorio je lik dječaka koji je u početku lijen i nekoristan , ali postaje korisnim članom zajednice iskusivši posljedice svoje zloće i nebrige. On ima i dobre i loše strane ( epizoda sa zrikavcem je jako loš ) . Postaje pravo dijete kada se popravio ( mačak i lisica ) . U Pinokiu postoje likovi iz starih bajki. Po tome se razlikuje od Carrolla. JAMES MATTHEW BARRIE (1860. – 1937. ) – „Petar Pan“ Petar Pan zaživio je najprije kao igrokaz, a nakon toga je to pretvorio u fantastičnu priču. Petar Pan predstavlja samo djetinjstvo. U svakom novom djetetu dolazi Petar Pan. Nastavlja tijek engleske fantastične priče koju je započeo Carroll, i to Petrom Panom. Bio je novinar, a pisao je i romane i dramske tekstove. Petar Pan je najprije izveden kao igrokaz 1904., a 1911. objavljen je kao cjelovita priča. Lik Petra Pana koji nije želio odrasti posebno se sviđa djeci. On je samo djetinjstvo koje uvijek dolazi po novu djecu i vodi ih u zemlju koja ustvari ne postoji, ali u kojoj su sve maštarije moguće. Jedino djeca svojim željama i težnjama u djetinjstvu mogu dosegnuti čudesan i fantastičan svijet kojeg je Barrie nazvao Maštokraj . HUGH LOFTING ( 1886.-1947. ) - „Pripovijest o dr. Doolittlu“ Hugh Lofting gledao je život otvorenih očiju i primijetio je da u strašnom ratu životinje stradaju, a nitko im ne pomaže. Smatrao je da se životinjama moglo pomoći da se moglo sporazumjeti sa njima. Stvorio je čudesnog liječnika koji poznaje jezik životinja. Najprije tekstove šalje kao pisma s fronte, a zatim izdaje roman Pripovijest o dr. Doolittlu . Nakon što su Loftingove sadržaje čula njegova djeca i on je popout Carrolla preradio materijal za objavljivanje, pa se 1920. u Americi gdje se preselio pojavila prva knjiga pod nazivom „Pripovijest o doktoru Doolittlu“. 1922. g. pojavila se druga knjiga „Putovanja dr. Doolittla“ za koju je dobio književnu nagradu. Objavljeno je ukupno 12 svezaka ovog serijala o dr. Doolittleu koji je glavni junak. On je dobroćudni debeljko , nesebičan i zbog toga bez novca, strpljiv je, nespretan u praktičnim stvarima, a ipak mu se i najgore situacije okreću na dobro. Odnos prema životinjama je osobit, kao što on neumorno pomaže bolesnim životinjama, tako i njegovi životinjski prijatelji podupiru njega u neprilikama na njegovim putovanjima.
ASTRID LÜNDRGEN ( 1907. – 2002. ) – „Pipi Duga Čarapa“ Napisala je „Pipi dugu čarapu“. Osim fantastičnog serijala „Pipi“, napisala još 30-ak drugih djela, velik broj slikovnica i nekoliko scenarija. „Pipi duga čarapa“ pojavila se 1944. g. , a radi se o 3 dijela romana : 1 dio- Pipa duga čarapa 2 dio – Pipa duga čarapa ide na brod 3. dio – Pipa duga čarapa ide u zemlju Taku-tak Pripovijedala je svojoj bolesnoj kćeri Karin priče o 9 godišnjoj djevojčici . UVOD U HRVATSKU DJEČJU KNJIŽEVNOST Počeci dječje književnosti su od 1697. g. Prva bajka napisana je 2052 g. prije Krista. Što se romana u Hrvatskoj tiče rasprava je na temu je li prvi roman Šenoe ili Požeški đak Kraljevića . 1850. godine pojavljuje se Ivan Filipović Iza njega javljaju se Katančić sa pjesmom Ševa ( 18.st ), Dominko Zlatarić sa nadgrobnicama svojoj djeci Petar Prereadović 1846. g u Zadru piše Pjesmu o ribaru 1780- tiskano je djelo „Mladi Robinzon“ Johana H. Campea 1796. – prevedeno je na hrvatski jezik. 1829.Christof Schmitt objavljuje Genovevu, 1846. prevedena je na hrvatski jezik. I.Filipović preveo je i preradio knjigu F. Hoffmana ( 150 ćudorednih pripovjedaka – Igla ) 1881. preveo je od Hoffmana 100 malih pripovjedaka za mladež. Na početku razvoja hrvatske dječje književnosti stoji IVAN FILIPOVIĆ koji pokreće ovaj dio književnosti. 1850. g. izdaje Mali tobolac. U njoj donosi priču i poeziju i time zapravo službeno počinje hrvatska dječja književnost, a njegove značajke kao pokretača vidimo u činjenici da je 1864. g. utemeljio prvi dječji književni list „Bosiljak“ oko kojeg je okupio niz pisaca (3 godine ) . S druge strane, 1873. g. pokrenuo je i „Smilje“ – najdugovječniji časopis u hrvatskoj dječjoj književnosti koji je izlazio kontinuirano do 1945. Nakon II. Svjetskog rata izlazi „Smib“. Početak hrvatske dječje književnosti vezuje se uz časopis Bosiljak ( 1864. – 1868. ) Iste 1864. započinje sa izdavanje i časopis Književnik. Tu su udareni temelji ustroja Akademije znanosti i umjetnosti. Nakon toga, počinje izdavanje „Vijenca“. Veliki podstrek dječjoj književnosti daje časopis Smilje ( 1873.-1945 ) Tamo su objavljivala prva imena : K. Kuten. .. Časopis „Bršljan“ je izlazio u dva navrata , i to : 1. od 1873. – 1876. , a 2. : 1889. – 1903.
U navedenim časopisima postupno se uvodi narodna priča kao dječja lektira. Javljaju se novi pripovjedači i pjesnici. HRVATSKA DJEČJA PRIČA Po Skoku : I – 1870-1920. II – 1920-1950 III – 1950-1970 Točnija je podjela Crnković – Težak – Bacalja : I – 1850. – 1913. – Filipovićevo razdoblje ( Mali tobolac ) II – 1913.- 1933. – Razdoblje Ivane Brlić – Mažuranić ( Šegrt Hlapić ) III - 1933. – 1956. – Lovrakovo razdoblje ( Družba Pere Kvržice ) IV – 1956.- 1970. – Razdoblje Kušana ( Uzbuna na Zelenom Vrhu ) i Viteza ( Prepelica ) i na kraju razdoblja - Krkleca V – 1970.-2000 Balogovo razdoblje ( Nevidljiva Iva i Zeleni mravi ) 1865. g. Šenoa piše Turopoljski top. U tom razdoblju dječji prozni pisci pod utjecajem su njemačkih autora Schmitta i Hoffmana. Piše se po modelu njemačke moralističke priče u kojoj se dobro dobrim nagrađuje, a zlo se kažnjava najstrašnijim kaznama koje moraju dijete obratiti od zla i lošeg ponašanja. Didakticizam najviše naglašen u književnosti. U to vrijeme nije bilo dječje igre u književnosti. Tomislav Ivkanec i Stjepan Širola donose elemente igre. Hrvatska dječja priča nastaje po uzoru na narodnu priču ( usmenu ) . 1. razdoblje – razdoblje traženja i priprema . Do kraja stoljeća u dječjoj priči javili su se Jure Tunić, Tomislav Ivkanec, Stjepan Širola. Uvode se i dječje družine u dječju priču te pustolovnost. Do kraja 19. st. javljaju se Krunoslav Kuten, Ljudevit Varjačić, August Harambašić, Milka Pogačić, Rikard Katalinić Jeretov, Viktor Car Emin . U dječoj priči možemo reći da su autori tijekom 19. st. nastojali ovaj žanr odnjegovati, uputiti kao umjetnost riječi bez jasno zacrtanog cilja, no u većini su ostali na pokušaju, ostavši u načelu u didakticizmu. Tek na početku 20. st. u radovima Jagode Truhelke, Vladimira Nazora i I.B.Mažuranić počinje se odstupati od didakticizma. IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ ( 1874. – 1938. ) – „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ Pripadala književnoj dinastiji . Ban Mažuranić bio joj je djed. Anton Mažuranić ( jezikoslovac ) bio je bratov djed , a Matija Mažuranić ( napisao putopis Pogled u Bosnu ) bio je drugi djedov brat.
Pogled na svijet i moral pokupila je od djeda – vjeru u pobjedu dobra ( Smrt Smail –age Čengića ) . U njenim djelima osjeća se pulsiranje između dobra i zla Pustolovnost , sklonost lutanjima ( ribar Palunko ) naslijedila je od Matije Mažuranića. Brigu za jezik koja se osjeća u ritmu njene proze naslijedila je od Antona Mažuranića. Zvali su je hrvatskim Andersenom. Počela je jednom didaktičkom pričom. Vrlo snažno je crpila iz života, a s druge strane ona se za svoje priče koristila znanstvenim djelom Poljsko djelovanje Slavena na prirodu. 1 ) Neki njeni likovi su usporedivi sa likovima u ruskoj književnosti. Domaći = Domovjev Bujan = ruski otok Mitološka bića : Stribor = iz praslavenskih priča Stribok 2 ) Uzimala je i iz hrvatske usmene tradicije Šef Domaćih- Malik Tintilinić spominje se u usmenoj priči hrvatskog primorja i hrvatskog Zagorja Regoč = iz hrvatske predaje div sa otoka Mljeta Veli Joža ( Vladimir Nazor ) Bila je članica JAZU –a. Prevođena je na puno jezika. Jako dobro je bila prihvaćena u Velikoj Britaniji. Imala dobru recepciju izvan granica zemlje. 3 ) Gledala je život otvorenim očima i to umetala u svoje priče Domaći iz gledanja vatre, Šegrt Hlapić kada susreće Crnog čovjeka pod mostom tkđ. Iz života iz jedne šetnje po oluji. ; pejzaž iz Ribara Palunka odražava njenu zadivljenost morem u podvelebitskom kanalu Vrijednost Ivane Brlić Mažuranić je u tome što ona u svakom svom djelu stalno poučava samo što mi dok čitamo nismo toga svjesni. „Badnja večer kod sirote Kate“ u kojoj psić Darko kojeg je obitelj spasila, lavežom upozori obitelj na zapaljeno Božićno drvce i spasi ih ( dobro se dobrim vraća ) . „Priče iz davnine“ tiskane su 1916. , a prevedene su na 10-ak stranih jezika, a glas autorice dospio je do Engleske, Kine, Švedske, Danske itd. gdje su joj prevedene knjige. 1913. g. objavljen je Šegrt Hlapić. A. G. Matoš nazvao je Hlapića pravim malim remek-djelom. Njen opus nije velik jer je tek u zreloj dobi počela pisati. Za njezina života objavljena su joj djela : 1902 . - Valjani i nevaljani 1905. – Škola i praznici 1912 – Slike 1913. – Čudnovate zgode Šegrta Hlapića 1916. – Priče iz davnine 1923. – Knjiga o omladini 1937. - Jaša Dalmatin – potkralj Gudžerata 1943. – posmrtno su joj objavljene Basne i bajke Činjenica je da su Priče iz davnine prva hrvatska zbirka bajki.
U njezinoj priči likovi se mogu i promijeniti. ( Majstor Mrkonja, Grga – postaju dobri ) . Ističe kao najveće vrline odgovrno roditeljstvo. Slavi majčinstvo kao nešto najveće. Važnost obitelji ( ribar Palunko ) Prikaz borbe dobra i zla osjećamo i vidimo da se događa u ambijentu šuma, planina, mora. U njezinim pričama nalazimo i ambijent doma. Dobrota, smatra I.B.Mažurnić, dolazi u čovjeku njegovim rođenjem. Plemenitost je kod nje moćnija od podlosti. Ljubav uvijek nadvlada mržnju. Hrabrost uvijek prigušuje strah. Istina je uvijek jača od laži. Slavi majčinstvo i ističe odgovorno roditeljstvo ( Primjer : Šuma Striborova gdje majka radije odnosi bol , a da je sa svojim djetetom, nego da uživa u beskrajnoj sreći koju joj nudi Stribor, a da ne zna za svoje dijete. Time ona ispunjava svoju dužnost najtežu, ali i najplemenitiju dužnost u ljudkom životu – dužnost roditelja koju nikakva patnja i bol ne mogu umanjiti , te ljubav prema djetetu. Ritmizirana proza osjeti se u plesu Domaćih. Najprevođenija i najzanimljivija njena bajka je Ribar Palunko ( „Priča o ribaru i ribici“- Puškin ) Zora djevojka, Kralj morski, otok Bujan ( na Baltiku ) Do istine se dolazi zaranjanjem u fantastični svijet. VLADIMIR NAZOR ( 1876. – 1949. ) – „Bijeli jelen“ Imao je puno razvojnih faza. Crpio je iz prostora u kojem je bio. „Hrvatski kraljevi“ 1904. nastala u Zadru. „Medvjed Brundo“ Istarska faza još je važnija za dječju književnost. Dobar dio nastao je u Istri. Viktor Car Emin pokrenuo je časopise „Mladi Istranin“ i „Mladi Hrvat“ u kojem piše i Nazor. „Bijeli jelen“ – unosi različite životinjske vrste kao nitko do tada. Ka nastavnik prirodoslovlja okrenut je prema prirodi. Fakultet završio u Grazu. Oduševljenje šumom vidi se u Bijelom jelenu, ali i morem što je vidjivo u Dupinu. I on ističe vrline ( Guščarica Anka nije htjela lagati ) te optimizam ( Guščarica Anka – zlatokosa kneginja Vranjska ) . Osobito se ističe sraz šume i mora u „Halugici“ ( kći mora i sin šume ) . Na početku su i njega zvali hrvatskim Andersenom zbog uvođenja velikog broja životinjskih likova. Glavni likovi su : Bijeli jelen, Dupin , Koraljica, Slavuj; u važnim epizodnim ulogama : Vuk Ovcoder ( iz Bijelog jelena ) , orao Gvozdenkljun , medvjed Ljumo , te iz Dupina hobotnica Teta. Jedna od karakteristika njegovog pripovijedanja su masovne scene ( Primjer: kada Skupština odlučuje o sudbiji Zlatokose ( u Bijelom jelenu ) ; dijalog Halugice i Jablanka koji podsjeća na dijalog u Pjesmi nad pjesmama. Najzanimljivije Nazorove dječje priče su one u kojima se pojavljuju životinje i ljudi ( Bijeli jelen, Halugica, Dupin ). Njihova čudesnost je u nestajanju ograda koje inače u prirodi dijele svijet ljudi i životinja. Nazor se divi prirodi, prikazuje je uz ljude, ali donosi i misao da se čovjek kad se probudi priroda ne može suprotstaviti. Stoji na početku suvremene dječje poezije.
JAGODA TRUHELKA ( 1864. – 1957. ) – „Zlatni danci“ Nije bila zabranjivana , ali nije ni bila u školskom programu. Jedno vrijeme je djelovala kao ravnateljica škole. Bila je učiteljica. Odrasla je u Osijeku. Najznačajnije njeno djelo su „Zlatni danci“( 1918. ) koji mogu funkcionirati kao roman u kojem se pojavljuju tri stalna lika . U njemu opisuje svoje djetinjstvo. Lik je djevojčica Anica ( sama autorica ) . Zvali su je osječkim Šenoom. Bila je kći učitelja. Ona započinje sa realističnom pričom sa I.Brlić Mažuraić. Napisala je Tugomilu – prvi hrvatski dječji roman. Književni se povjesničari dvoume da li je roman ili pripovijetka ? ZLATA KOLARIĆ- KIŠUR ( 1894. – 1990. ) – „Moja zlatna dolina“ Dobro je funkcionirala kao dječja pjesnikinja. Tiskala je djelo „Moja zlatna dolina“. 1972. g. u kojem je pisala o djetinjstvu i mladosti u Požeškoj dolini. Miroslav Kraljević – slikar se pojavljuje u tom djelu. To djelo je zbirka realističnih priča SLAVKO KOLAR ( 1891. – 1963. ) – „Na leđima delfina“ Najznačajniji je po serijalu o Macanu Buzdovanu . „Na leđima delfina“ „Jurnjava na motoru“ Bio ugledni hrvatski prozaik, pa postao pisac za djecu. Poznata su njegova djela „Breza“ ( tragikomika likova ) i „Svoga tela gospodar“ . Uspješno je prikazao znatiželjno, živo dijete Macana Buzdovana koji jašući jarca zamišlja delfina. Najznačajniji pisac sociološke novele MATO LOVRAK ( 1889. – 1974. ) - „Družba Pere Kvržice“ Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu pokraj Bjelovara 1899. Završio je učiteljsku školu i službovao u mnogim mjestima. Pisao je i pripovjetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor nekih tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike.
Njegova najzančajnija djela su romani : Družba Pere Kvržice te Vlak u snijegu. Objavio je i dvije zbirke priča : „Slatki potok i druge priče“ i „Dobra oluja i druge priče“. Njemu u čast se održavaju Lovrakovi dani kulture u rodnom Velikom Grđevcu, na kojima se dodjeljiva i nagrada Mato Lovrak
HRVATSKA FANTASTIČNA PRIČA Naišla je na plodno tlo kod mlađih autora : Sunčana Škrinjarić , Nada Iveljić, Anto Gardaš, Ljudevit Bauer, Višnja Stahuljak. SUNČANA ŠKRINJARIĆ – Kaktus bajke, Čarobnjakov šešir Obogatila je bajke novim likovima ( ježevi, bumbari, kesten, klavir) NADA IVELJIĆ –„Konjić sa zlatnim sedlom“ - jedna od najplodnijih hrvatskih autorica. Prisutna u hrvatskoj dječjoj književnosti u gotovo svim žanrovima, no najuspjelije su joj priče. Konjić sa zlatnim sedlom- doživljaji djece izmjenjuju se sa fantastikom. Dođi da ti pričam Kolibrić Lili ANTO GARDAŠ – „Jež i zlatni potok“ Poznat kao pisac dječjih znanstveno-fantastičnih romana Ostavio nekoliko zbirki dječjih priča : Jež i zlatni potok Zaboravljena lasta Zvijezda u travi LJUDEVIT BAUER – Poznat kao pisac fantastične priče. Izdao uspješnu zbirku priča Parnjača Kolombina VIŠNJA STAHULJAK – Donosi novu vrstu dječje priče u kojoj integrira i klasičnu bajku i umjetničku fantastičnu priču i realističnu priču. U Kućici sa crvenim šeširom donosi priču koja strukturno odgovara Carrollovim pričama. DRAGUTIN HORKIĆ – „Čađave zgode“ – zbirka priča u stilu lovačkih priča. Pripovjeda strojovođa čika Janoš ( preskočio vlakom mjesto gdje nije bilo tračnica na ulasku vlaka u Slavonski Brod ) . hiperbole ZVONIMIR BALOG ( 1932. - ) – „Ja, magarac“ Poznatiji je kao dječji pjesnik. Poznat po čitavom nizu raličitih nonsensa : situacija, riječi. Objavio je dvije značajne zbirke pjesama : Ja magarac i Zeleni mrav.
Uobičajenu staru strukturu preoblikuje u nonsens ili anegdotu. Stvara šaljivu mini priču koja sadrži element priče , pjesme, crtice i dosjetke. Osnovna značajka njegovih priča je razvijanje i gomilanje nonsensa, bizarnih slika, apsurdnih situacija. Sklon je dosjetkama, iznenađenju, karikiranju, ironiji, a ponekad i satiri. Sve su priče potaknute riječju jer on oslobađa riječ uobičajene funkcije u rečenici i daje joj nove zadatke. Pronalazi sadržaje za priče na svakome koraku, no najveća inspiracija mu je riječ. Njegova jezična igra odvija se po pravilima specifične nonsensne gramatike. nonsensna analogija : žarulja – mrakulja nonsensna etimologija : postoji Prus koji nije Rus metateza : riječ nosorog postaje rogonos; motorkotač postaje kotormotač osamostaljivanje dijelova riječi – postaju vlastita imena : junak NAK, škrtac TAC, tvorbe riječi po jednom modelu : čudasti kakadu, ludasti lupadu, pekmezasti gnjavadu, čudasti skakadu prilagođavanje izraza novom subjektu sintaktičke varijacije rečenice nagomilavanje velikog broja riječi bez razloga doslovno shvaćanje Nikola Pulić „Doline zečeva“ Ivan Kušan „ Strašni kauboj“ Pajo Kanižaj Luko Paljetak „Priče iz male sobe“ POVIJEST DJEČJE POEZIJE Poezija tog prvog razdoblja stvarana je u krugu odgojitelja. Filipović „ Maca i miš“ Kuten „Dobra Anka“ Dječja poezija je prva dječja književna vrsta s kojom se dijete susreće. 1850. – Mali tobolac – Ivan Filipović – Maca i miš Staru i novu poeziju povezuje tematika djetinjstva. Krunoslav Kuten – Mali ratar- nonsens Upoznaje dijete s danima u tjednu 1. razdoblje – 1850. – 1920. Ivan Filipović- Maca i miš Krunoslav Kuten – Mali ratar Ljudevit Varjačić- Viški boj Milka Pogačić Josip Milaković Rikard Katalinić Jeretov
August Harambašić ( Ja sam Hrvat – uzrazito nacionalna tematika ) ( antologija - Mladi Hrvat )
KRUNOSLAV KUTEN ( 1855. – 1894. ) – „Mali ratar“ Najznačajniji pjesnik prvog razdoblja. Pod mecenstvom Šenoe. Po struci je bio pravnik. Bio je nesretan cijeli život, djeca su mu umirala. Napisao je oko 50 –ak pjesama Kuten za života nije objavio nijednu poeziju za djecu, samo jednu knjigu za odrasle od 20-ak pjesama „Primula veris“. Pjesma „Prsti“ U njegovim pjesmama prisutna je animalistika. Pisac koji je obilježio hrvatsku dječju poeziju od samoga početka. Posljednja pjesma vrlo didaktična Kuten je bio zaboravljeni pjesnik. Kao pjesnik pripada „Smilju“ i djeci jer je u tom dječjem književnom časopisu objavio oko 50-ak pjesama. Napisao je prvu modernu hrvatsku dječju pjesmu. ( Mali ratar – dani u tjednu, cijela godina u tjednu ) ( Švelja – Grigor Vitez ; Kuten – Vitez ; Vitez – Paljetak ) Premda je malo stvarao , ipak njegovo stvaranje možemo podijeliti u dva razdoblja : 1 ) razdoblje pripreme – od 1875. – kad je objavio svoju prvu pjesmu „Majčin god“ 2 ) razdoblje zrelog stvaranja - od 1882. „Mali ratar“ do posljednje pjesme 1892. „Dobra Anka“ Neki naglašavaju značaj Kutena i njegov utjecaj na Grigora Viteza. On je preteča i Baloga ( nonsensno gomilanje „Junaci“ ) U pjesmi „Mali ratar“ Kuten se oslobađa tereta literarne mode, obzira, brige za formalnost, pouku i otvara sasvim vrata igri i dječjem oduševljenju , čak i nonsensu koji je karakterističan za dječje uspavanke i pjesme za igru. S pravom se može reći da je Mali ratar 1. moderna dječja pjesma. Karakterizira ga humor „Djeca i maca“ ( Pokraj peći maca sjela... ) Mudri Vlatko 2. razdoblje -
od 1920. – 1950.
Josip Rukavina Viktor Car Emin Frano Katarinić Nikola Pavić Mladen Širola Gabrijel Cvitan Zlata Kolarić – Kišur Ivan Goran Kovačić Vladimir Nazor – Zlatna lađa Ivo Kozarčanin - Sviram u sviralu
Dragutin Tadijanović ( vrlo jednostavne pejzažne pjesme ) Dobriša Cesarić Vjekoslav Majer VLADIMIR NAZOR ( 1876. – 1949. ) – „Zlatna lađa“ Nazor je svestran dječji pisac. Pisao je pjesme , priče i igrokaze. I danas su među djecom popularne pjesme Zlatna lađa, Željeznica, Čovjek od dima i dr. 20-tih godina sa A. Barcem sastavljao čitanke za nižu gimnaziju. IVO KOZARČANIN – „Sviram u sviralu“ Tragična osoba . 1941. ubijen u Črnomercu u vrijeme noćne straže. 1933. g. tiskao knjigu „Sviram u sviralu“. Vrlo jednostavno pisana. Osjeća se sklonost personifikaciji. Velik broj pejzažnih skica što ih svrstava u dječju recepciju. ZLATA KOLARIĆ- KIŠUR Piše pjesme sa puno motiva iz prirode. IVAN GORAN KOVAČIĆ ( 1913. – 1943. ) – „Ševina tugaljka“ Jedan od prvih filmskih kritičara. Bio je prevoditelj. Prijatelj mu je bio Tadijanović. Osim za odrasle, pisao je i za djecu. Tiskano je oko 120 dječjih što pjesama, što skica. Teme njegovih pjesama su : dijete u igri, dom, ugođaj obitelji i doma. Pjesnik je prirode, zavičaja. U svojim pjesmama podražava ton uspavanki, posve originalno , na dijalektu. „Vesela kućica“ – pogled na seoski život Najznačajniji dio njegovog stvaranja za djecu je onaj koji je nastao za vrijeme njegove suradnje u „Hrvatskom dnevniku“ , u tjednom prilogu „Za našu djecu“ od 1936. – 1939. g. Dječju poeziju počeo je pisati kao gimnazijalac, te se 1929. g. javio sa tekstom „Ševina tugaljka“, a objavljivao je u omladinskim časopisima Anđeo čuvar, Zora i Omladina. Pjesme koje odgovaraju djeci naći ćemo u njegovoj pjesničkoj zbirci „Ognji i rože“. DRAGUTIN TADIJANOVIĆ – „Dani djetinjstva“ Između dva rata pisao poeziju djetinjstva. „Dani djetinjstva“ Radio kao korektor u Narodnim novinama i pisao. ( „Nosim sve torbe, a nisam magarac“ ) GUSTAV KRKLEC ( 1899- 1977 ) – „Telegrafske basne“ 1952. g. objavljuje Telegrafske basne . ( Žablja melankolija, Viši razlozi, Koza ko koza, Zečja logika, Magareća posla, Ptičji pjev ) Dosjetka, vic i humor u "Telegrafskim basnama", odustajanje od moralnih pouka i poduka, animalisticki smijeh, uvažavanje djece i njihova mišljenja te drugi književni postupci cine Gustava Krkleca važnim pjesnikom za djecu .
GRIGOR VITEZ ( 1911. – 1966. ) – „Kad bi drveće hodalo“ Javlja se u dječjoj poeziji nakon II svjetskog rata. 1956. g. izdaje zbirku „Prepelica“ Zbirka „Kad bi drveće hodalo“ „Gdje priče rastu“ Rijetko je konkretno dodirivao dječju igru, ali zato svuda, a prije svega u prirodi nastoji otkriti, dočarati slike ritmova i radosti. „Kakve je boje potok ?“ Kod njega nalazimo i i maštovitost i sanjarenje, posebno ono svojstveno dječjoj prirodi - „Dohvati mi tata mjesec“. Napravio je velik napredak u dječjoj poeziji.“Ševina jutarnja pjesma“. Osjeća se velika kreativnost. Cijela pjesma je velika onomatopeja. Promatra i iznosi igru zvukova i boja. Njegova poezija označena slavonskim djetinjstvom. Etičnost također karakterizira njegovu poeziju. „Tri male šarene mačje pjesme“. Po uzoru na njega „Miševi i mačke naglavačke“ Luke Paljetka ZVONIMIR BALOG - „Nevidljiva Iva“ Balog donosi novi način domoljubne tematike kroz svoj Veseli zemljopis . „Brijuni“, „Drava 2“, „Velebit“, „Košara“ Afirmira se „Nevidljivom Ivom“ 1970. g. Ona je međašna knjiga, temeljna knjiga hrvatske dječje poezije. Sadrži 100 tinjak pjesama. U njoj je stremljenje novom tijeku u dječjoj poeziji. tradicionalni tijek : elegično- baladična slika djetinjstva, zoološka slika ( Vjekoslav Majer – Medvjed u izlogu ) anegdotsko- humoristička slika, pejzažna slika. Zbirka Nevidljiva Iva ipak poprilično je heterogena jer u njoj ima i pjesama koje su po fakturi bliže tradicionalnom tijeku dječje pjesme, a ono što je posve novo su pjesme nadahnute leksičkim igrama koje izazivaju pažnju i nisu bile poznate u takvom obliku u dječjoj lirici. U „Nevidljivoj Ivi“ prisutne leksičke igre „Na kongresu lavova“, „Što se pravi od vina“
3. razdoblje - od 1970 Ratko Zvrko Nikola Miličević Branko Haluza Vjekoslav Majer Stjepan Jakševac Stanislav Femenić Mladen Kušec Boro Pavlović
Dubravko Horvatić Drago Ivanišević Luko Paljetak Pajo Kanižaj Ivica Jembrih Nada Iveljić RATKO ZVRKO –„Grga Čvarak“ Piše anegdote, nonsensne doživljaje iz prirode, školskog života, te jezične igre „Grga Čvarak“ STJEPAN JAKŠEVAC – „Čuvarica sata“ Uvodi ljubavnu tematiku u dječju poeziju. „San o učiteljici“ „Čuvarica sata“ NADA IVELJIĆ ( 1931. –„Konjić sa zlatnim sedlom“ Piše pjesme , priče, pripovjesti, roman, igrokaz, scenarij Rođena je 1931. g u Zagrebu. Završila klasičnu gimnaziju i studij književnosti. Profesorica hrvatskog jezika , urednica časopisa „Radost“. Cijene je kao autora kratkih priča. Priče joj se kreću u rasponu od realističnih ( koristi u njima motive iz svakodnevne životne zbilje ) do fantastičnih ( u njima prevladavju simbolično – bajkoviti motivi ) . Česti su likovi idealizirane životinje Prva zbirka „Drvo orlova“ iz 1961. Konjić sa zlatnim sedlom Šestinski kišobran Dobro lice, Kolibrić Lili, Zmajevi nad gradom, Školsko dvorište, Sat očeva, Vodenica Sokolica, Pozdravite novog jahača, Dođi da ti pričam LUKO PALJETAK „Jedna se mačka samo smijala“ ( od Filipovića do Paljetka ) Od 1968 – 1978. živio i stvarao u Zadru. Poznat po bogatstvu riječi i tvorbi novih. humorističan – „..i tako nije bilo ništa.“ PAJO KANIŽAJ _- „Šara Bara“ „Jesen“ Poznata njegova vizualna poezija koja postoji od početka 20. st. od G. Appolinaira. Kuća
HRVATSKI DJEČJI ROMAN Po strukturnim elementima dječjeg romana : 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7)
DRUŽINE VOĐE PUSTOLOVNOST AKCIONOST. DOTICAJ SA KRIMINALISTIČKIM ŽANROM FENOMEN DJEČJE IGRE JASNOĆA I RAZUMLJIVOST KAZIVANJA
kod Ivane Brlić – Mažuranić nećemo nači jedino družine. Šegrt Hlapić je prvi detektiv. Element vođe izvrsno se distribuira u hrvatskom dječjem romanu. Vrlo rano se integrira u hrv. dj. romanu ( od Šegrta Hlapića, Pere ( Družba Pere Kvržice ) , Ljuban ( Vlak u snijegu ), Koko ) Potpuno preuzima strukturu dječjeg romana i razvija ih Mato Lovak. Potpuno oživotvoren roman nalazimo kod Kušana. ( doticaj sa kriminalističkim žanrom ) U Kušanovom romanu opisuje se osnivanje družine ( 7 kapi krvi ) . Suvremeni hrvatski dječji roman s obzirom na tematsko i stilsko bogatstvo donosi sljedeću klasifikaciju : - povijesni roman ( A. Šenoa, I. B-Mažuranić, Alojz Majetić – Omiški gusari ) - ratni – partizanski ( A. Martić – Pirgo ) - domovinski ( H. Hitrec – Smogovci, N. Pulić, N. Iveljić ) - „roman u trapericama“ ( počinje sa Horvatovim 7. B, Zvonimir Milčec – Žvižduk sa Bukovca) - socijalno – psihološki roman ( Pulić ) - akcijski dječji roman ( Zlatko Krilić ) - bajkoviti ( Sunčana Škrinjarić ) - kriminalistički ( Zlatko Krilić, Pavličić ) - animalistički ( Prosenjak ) - znanstveno-fantastični ( Matošec, Hitrec ) - autobiografski ( Hribar ) - ljubavni ( Palma Katalinić ) - humoristički ( Balog, Kanižaj ) - ludistički ( Miloš, Sanja Pilić )
STRIP Strip se različito razvijao zbog više stvari. Ilustracija je kod nas malo kasnije došla. Više je vezana uz karikaturu . Strip se počinje razvijati tek 30 –tih godina djelovanjem Andrije Maurovića. Vezani uz crtani film : Julio Radilović ( Jules ) Nedjeljko Dragić Andrija Maurović otac je hrvatskog stripa. Napravio je antologiju hrvatskog stripa. Od 1995. g. strip se nalazi i u školskom programu. Maurović između dva rata i tijekom 2. svjetskog rata prema scenarijima Franje Fuisa i Kreše Kovačića ( sin Ante Kovačića ) realizirao je 30-ak stripova. ; adaptaciju književnog djela „Ognjem i mačem“, pustolovno egzotične „Plijen demona džungle“; znanstveno fantastični „Ljubavnica s Marsa“; vesterni: „Trojica u mraku“, iz nacionalne povijesti : Knez Radoslav, Seoba Hrvata 1945. g. Mauroviću je zabranjen rad. Iza 2. svjetskog rata izlazi časopis „Zabavnik“. 1970 – tih javlja se Novi kvadrat. To je skupina autora koji se okupljaju oko Poleta. Mirko Ilić – najznačajniji ilustrator svijeta Zimonić Joško Marušić Viualnu i tekstualnu dimenziju ujedinjuje strip kao novi medij. Zaviša Herlock Sholmes Marina Podrumaši
piše : Furtinger crta : Beker piše : Furtinger crta : Julijo Radulović crta : Vladimir Delač crta : Krešo Skozret
Novi kvadrat : Radovan Denić, Mirko Ilić, Igor Kordelj, Ninoslav Kunc, Joško Marušić, Krešimir Zimonić, Emir Mešić, Krešo Skorzet, Ivan Puljak... tijekom 1976. okupljaju se u Poletu. Objavili 100- tinjak stripova i organizirali 10-ak samostalnih kolektivnih izložbi.