GPZ PI 600 Pravilnik Za Plinske Instalacije

1.

PODRUČJE PRIMJENE I OPĆE ODREDBE

1.1.

PODRUČJE PRIMJENE

1.1.1.

Uz važeće norme, odredbe propise i zakone Republike Hrvatske, ovaj Pravilnik vrijedi za projektiranje, izradu, prijem za uporabu, održavanje i izmjene unutarnjih plinskih instalacija i dvorišnih vodova (položenih u dvorištu), kada se koriste gorivi plinovi po normi HRN H.F1.001 odnosno po DVGW G 260/1 i 260/2 osim plinova 3. skupine1 ( propan, butan i njihovih smjesa ) za niski tlak do 100 mbar i srednji tlak od 100 mbar do 1,00 bar. Pod unutarnjom plinskom instalacijom u ovom Pravilniku podrazumijeva se dovod plina (cjevovodi s opremom i plinskim trošilima), dovod zraka za izgaranje ( zazori - fuge, vanjski otvori, kanali, prostorije za postavljanje kao i prostorije za povezivanje ) i odvod produkata izgaranja ( dimovodne cijevi, dimnjače, okna dimnjaka itd. ), od glavnog zapora na kućnom priključku do grla - ispusta dimovodnog okna, odnosno grla uređaja za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja u vanjsku atmosferu.

1.2.

OPĆE ODREDBE

1.2.1.

Ovaj "PRAVILNIK ZA UNUTARNJE PLINSKE INSTALACIJE GPZ-P 601” ( u daljnjem tekstu skraćeno samo "Pravilnik” ), predstavlja skup opće priznatih pravila plinske tehnike s ovog područja. Njegovom primjenom osigurava se stručna izvedba unutarnjih plinskih instalacija i dvorišnih vodova, povećava se sigurnost od požara, zaštita života, zdravlja, okoliša, interesa potrošača plina, imovine te prirodnih i radom stečenih vrednota.

1.2.2.

Neke odredbe ovog Pravilnika imaju karakter preporuke. Od njih se može odstupiti u opravdanim slučajevima, a uz suglasnost nadležnih organa vlasti i distributera plina, a o poduzetim mjerama treba dati dokaz o njihovoj usklađenosti s odredbama ovog Pravilnika.

1.2.3.

Za suradnju Plinare i ugovorenih plinoinstalatera ( izvoditelja građenja plinovoda i obrtnika s vezanim obrtom plinoinstalatera) vrijedi tehnički propis GPZ-P 111.

1.2.4.

Izradu, izmjene i održavanje unutarnje plinske instalacije, ovisno o skupini plinovoda i materijala, smiju izvoditi samo oni izvodači koji imaju UVJERENJE plinare dobiveno na temelju tehničkog propisa GPZ-P 112.

1.2.5.

Radove na održavanju plinskih trošila smiju osim Plinare i ugovornih plinoinstalatera iz članka 1.2.3. izvoditi i servisne radionice proizvođača plinskih trošila, kao i njihovi ovlašteni serviseri.

1.2.6.

Ugovorni plinoinstalater mora prije početka radova izvjestiti Plinaru o vrsti i veličini radova na plinskoj instalaciji, kao i o predviđenim građevinskim

1

Za unutarnje plinske instalacije za plinove treće skupine ( propan, butan ili njihove mješavine ) ne vrijedi ovaj Pravilnik.

1

mjerama u skladu propisa GPZ-P 111. Ugovorni plinoinstalater mora se kod Plinare uvjeriti da je osigurana opskrba plinom buduće instalacije. 1.2.7.

Unutarnja plinska instalacija mora biti izvedena tako da korištenjem ne ugrožava zemljište i zgradu u kojoj je izvedena.

1.2.8.

Plinska instalacija i njezini dijelovi moraju biti takvi da su sigurni pri namjenskoj uporabi. Sastavni dijelovi zadovoljavaju ako su konstruirani, izvedeni i ispitani u skladu hrvatskih normi ( HRN ), a u pomanjkanju istih da su u skladu vlastitih. ( GPZ-N )2 i usvojenih ( npr. GPZ DIN ) strukovnih normi Plinare.

1.2.9.

Vanjski dvorišni i unutarnji plinovodi moraju biti nepropusni ( plinotijesni ), otporni na koroziju i moguća mehanička oštećenja te trajne, a ne provizorne izvedbe.

1.2.10.

Dvorišni podzemni plinovodi moraju biti tako dimenzionirani da svojim kapacitetom zadovoljavaju i perspektivne potrebe pune plinifikacije objekata koji će biti na njih priključeni, uz maksimalno dozvoljeni otpor u cijevima koji je dozvoljen ovim Pravilnikom ( vidi čl. 3.9 ) Novu unutarnju plinsku instalaciju, a naročito kućni regulator tlaka, razvod nemjerenog plina i uzvodne vodove, treba tako dimenzionirati da ista može svojim kapacitetom zadovoljiti perspektivnu potrebu plina u dotičnoj zgradi pri njenoj punoj plinifikaciji.

1.2.11.

Dimovodni i ventilacijski uređaji moraju biti dimenzionirani, konstruirani, izvedeni i održavani tako da u svakom trenutku dovodom potrebnog zraka i odvođenjem izgorjelih plinova osiguravaju ispravno izgaranje plina. Pod ispravnim izgaranjem smatra se ono izgaranje kada sadržaj ugljičnog monoksida u izgorjelim plinovima ( preračunato na suhe izgorjele plinove bez viška zraka ne prelazi 0,10 volumenskih postotaka.

2

Propisi i norme citirani u ovom Pravilniku GPZ-P 601/1996 sastavni su dio Pravilnika i navedeni su s punim nazivom u PRILOGU 8.

2

2.

POJMOVI

2.1.

PLINSKA INSTALACIJA

2.1.1.

PLINSKA INSTALACIJA je instalacija iza glavnog zapornog organa do ispusta dimovodnog uređaja. Plinska instalacija se sastoji od cijevne instalacije, plinskih aparata - trošila uređaja za dovod zraka za izgaranje i uređaja za odvod produkata izgaranja.

2.1.2.

IZRADA PLINSKE INSTALACIJE je zbir mjera i poslova za postavljanje plinske instalacije.

2.1.3.

PREINAKA PLINSKE INSTALACIJE je zbir mjera i poslova za proširenje, smanjenje ili druge izmjene postojeće plinske instalacije.

2.1.4.

ODRŽAVANJE je zbir mjera za utvrđivanje i ocjenjivanje bitnog stanja i poslova za očuvanje i ponovno uspostavljanje normalnog stanja. - Pregled je zbir mjera za utvrđivanje i održavanje prvobitnog stanja. - Opsluživanje je zbir mjera radi očuvanja normalnog stanja. - Popravak je zbir mjera za ponovno uspostavljanje normalnog stanja.

2.2.

CIJEVNA INSTALACIJA

2.2.1.

CIJEVNA INSTALACIJA je zajednički naziv za unutarnje i vanjske vodove (vidi slika1. str. ).

2.2.2.

GLAVNI ZAPORNI ORGAN je element zatvaranja na kraju kućnog priključka, koji služi prekidu dobave plina za jednu ili više zgrada.

2.2.3.

IZOLACIJSKI KOMAD je element za prekid električne vodljivosti cjevovoda.

2.2.4.

KUĆNI REGULATOR I REGULATOR UZ PLINOMJER su elementi za regulaciju tlaka u instalaciji priključenoj iza njih.

2.2.5.

UNUTARNJI PLINOVOD je cijevna instalacija postavljena u zgradi iza gIavnog zapornog organa.

2.2.6.

VANJSKI PLINOVOD je cijevna instalacija iza glavnog zapornog organa, koja je položena izvan zgrade u zraku ( nadzemni vod na parceli ulične zgrade dozvoljena izvedba samo za potrebe industrijskih ili zanatskih pogona ) ili pod zemljom ( podzemni vod u parceli - dvorištu za spajanje dvorišnih zgrada iz ulične, te joj je uobičajeni naziv DVORIŠNI VOD.

2.2.7.

UNUTARNJI I VANJSKI PLINOVOD može se sastojati iz razvoda, uzvoda, voda za trošila i priključnog voda trošila.

2.2.7.1.

RAZVOD je dio instalacije za nemjereni plin između glavnog zapornog elementa i priključka plinomjera.

3

2.2.7.2.

UZVOD je vertikalni dio voda između katova.

2.2.7.3.

VOD ZA TROŠILA ( POTROŠNI VOD ) je dio voda za mjereni plin između izlaza iz plinomjera i odvoda.

2.2.7.4.

ODVOD je dio voda, od voda za trošila do priključne armature trošila i služi iskjučivo za opskrbu jednog trošila.

2.2.7.5.

PRIKLJUČNI VOD TROŠILA je dio voda od priključne armature trošila do priključka na plinskom trošilu.

2.2.7.6.

ČVRSTI PRIKLJUČAK sastoji se iz priključne armature trošila i krutog savitljivog priključnog voda koji se može rastaviti samo alatom.

2.2.7.7.

RASTAVLJIVI PRIKLJUČAK se može rukom odvajati, a sastavljen je iz sigurnosne priključne armature i iz sigurnosne plinske savitljive cijevi ( crijeva).

2.2.7.8.

UPRAVLJAČKI VOD je vod u kojem protječe plin pod tlakom i obavlja mehaničko upravljanje ( npr. upravljanje regulatora ). Upravljački vod nema ispust u atmosferu. Impulsni vod je upravljački vod.

2.2.7.9.

ISPUŠNI VOD je vod u kojem se plin nalazi samo u izvanrednom stanju ( npr. pucanje upravljačke membrane ili uključenje sigurnosnog ventila ). U normalnom slučaju služi kao dišni vod.

2.2.7.10.

ODZRAČNI VOD je vod koji služi za odzračivanje plinske instalacije kada se plinom iz cjevovoda istjeruje zrak ili inertni plin. Ispust odzračnog voda mora biti na bezopasnom mjestu.

2.2.7.11.

VOD ZA PROPUŠTENI PLIN je ispušni vod između dva samostalno upravljana člana. On je poznat kao međuodzračni vod.

2.2.8.

NAPUŠTENI VODOVI su vodovi koji su određenim mjerama trajno stavljeni izvan pogona.

2.2.9.

INSTALACIJA IZVAN POGONA je ona u kojoj je došlo do prekida dobave plina radi popravka izmjene ili drugih razloga.

2.2.10.

KRATKOTRAJNI PREKID DOBAVE PLINA služi za radove održavanja ili zamjene plinomjera.

2.3.

PLINSKE NAPRAVE - APARATI

2.3.1.

PLINSKA NAPRAVA je zajednički naziv za naprave s odvodom produkta izgaranja u atmosferu putem uređaja za odvod produkta izgaranja ( plinska ložišta ) i plinske naprave bez uređaja za odvod produkata izgaranja.

2.3.2.

PLINSKE NAPRAVE se razlikuju prema opskrbi zrakom za izgaranje i odvodu produkata izgaranja kako slijedi:

ili

VRSTA A - Plinska naprava bez komore za izgaranje ( npr. plinsko kuhalo, laboratorijski plamenik ) ili s otvorenom komorom za izgaranje prema prostoriji za postavljanje ( npr. ugrađena pećnica pl. štednjak ), napravljeni za pogon bez uređaja za odvod izgorjelih plinova. 4

VRSTA B - Plinsko ložište s otvorenom komorom za izgaranje prema prostoriji za postavljanje, napravljeno s priključkom za dimnjak: - s plamenikom bez puhala ( plinsko ložište s osiguračem strujanja koje troši zrak iz prostorije postavljanja). - s plamenikom sa puhalom ( plinsko ložište bez osigurača strujanja koje troši zrak iz prostorije postavljanja ). VRSTA C - Plinsko ložište sa zatvorenom komorom za izgaranje prema prostoriji za postavljanje, napravljeno za pogon s uređajem za odvod produkata izgaranja i dovod zraka za izgaranje izvana ( plinsko ložište neovisno o zraku iz prostorije za postavljanje ); VRSTA C1 - Ložište bez ventilatora, koje uzima zrak za izgaranje izvana i produkte izgaranja odvodi van kroz vanjski zid ( fasadno ložište ), samo za zagrijavanje pojedinačnih prostorija ( fasadna sobna peć ) ili za pripremu tople vode ( fasadni grijač vode ). VRSTA C2 - Ložište koje zrak za izgaranje uzima iz dimnjaka za dovod zraka i odvod produkata izgaranja ( jednokanalne ili dvokanalne izvedbe ) i odvodi u njega produkte izgaranja. Trošila vrste C2 praktički su bez značaja i ne koriste se u Republici Hrvatskoj, te ih ova Pravila GPZ - P 601 dalje ne obrađuju. VRSTA C3.1 - Plinsko ložište s ventilatorom, koje zrak za izgaranje uzima iz dimnjaka sistema "LAS" ( Luftabgasschornstein – sistem kanala za dovod zraka za izgaranje i kanala za odvod produkata izgaranja ) i u njega dovodi produkte izgaranja. VRSTA C3.2 - Plinsko ložište s ventilatorom, koje uzima zrak za izgaranje izvana i dovodi produkte izgaranja van ( na otvoreno ) preko krova. VRSTA C3.3 - Plinsko ložište s ventilatorom, koje uzima zrak za izgaranje izvana i odvodi produkte izgaranja van kroz vanjski zid ( na otvoreno ). VRSTA D - Plinsko ložište bez osigurača strujanja napravljeno za priključak na kućni dimnjak ( vidi GPZ-N 660.637 odnosno DVGW - G 637/1 ), i to: VRSTA D3.1 - Plinsko ložište ovisno o zraku iz prostorije koje zrak za izgaranje uzima preko otvora za dovod zraka i odvodi produkte izgaranja iz prostorije za postavljanje. VRSTA D3.2 - Plinsko ložište neovisno o zraku za izgaranje iz prostorije, koje uzima izvana zrak za izgaranje preko uređaja za dovod zraka izvana i odvodi produkat izgaranja. 2.3.3.

Plinski aparati se dijele obzirom na korištenje plina pojedinih plinskih skupina prema normi HRN H.F1.001, odnosno prema Pravilniku DVGW-G 260/I kako slijedi: KATEGORIJA I - trošila za iednu vrstu plina, za plinove samo jedne plinske skupine. KATEGORIJA II - trošilo za više plinova, za plinove dviju plinskih skupina. 5

KATEGORIJA III - trošilo za sve plinove, za plinove svih plinskih skupina. 2.3.4.

PLINSKI APARATI SE RAZLIKUJU PREMA NAMJENI KAKO SLIJEDI:

2.3.4.1.

PLINSKI PROTOČNI GRIJAČ VODE je plinsko ložište u kojem se voda u protoku zagrijava za trošenje.

2.3.4.2.

PLINSKI AKUMULACIJSKI GRIJAČ VODE je plinsko ložište u kojem se voda zagrijava dok je u mirovanju, rezervi.

2.3.4.3.

PLINSKI KOMBINIRANI GRIJAČ VODE je plinsko ložište u kome se zagrijava protočna voda za trošenje i cirkulacijska voda za grijanje.

2.3.4.4.

PLINSKI KOTAO i PLINSKI CIRKULACIJSKI APARAT su ložišta za zagrijavanje cirkulacijske vode za grijanje.

2.3.4.5.

PLINSKA SOBNA PEĆ je ložište koje daje toplinu konvekcijom neposredno u prostoriju preko ogrijevnih površina.

2.3.4.6.

PLINSKI ZAGRIJAČ ZRAKA je ložište za zagrijavanje prostora toplim zrakom.

2.3.4.7.

PLINSKA GRIJALlCA je naprava koja daje toplinu pretežno zračenjem.

2.3.4.8.

PLINSKA KUHINJSKA PEĆ - ŠTEDNJAK je ložište za kuhanje, pečenje i neposredno grijanje preko ogrijevnih površina.

2.3.4.9.

PLINSKI ŠTEDNJAK S PEĆNICOM, PLINSKO KUHALO, PLINSKA PEĆNICA su trošila za kuhanje i pečenje.

2.3.4.10.

PLINSKI HLADNJAK je trošilo za hlađenje.

2.3.4.11.

PLINSKA DIZALICA TOPLINE ( TOPLINSKA PUMPA ) je naprava za zagrijavanje prostorije ili vode koja iskorištava pored topline izgaranja plina i druge toplinske izvore.

2.3.4.12.

PLINSKA KONDENZACIJSKA NAPRAVA je ložište koje iskorištava za zagrijavanje prostorije ili vode osjetnu toplinu plinova izgaranja i kondenzacijsku toplinu vodene pare u plinovima izgaranja.

2.3.5.

PLINSKI PLAMENIK sa ili bez ventilatora, je uređaj za ugradnju u, ili na plinsku napravu.

2.4.

OSIGURAČ STRUJANJA OSIGURAČ STRUJANJA je sastavni dio plinskog ložišta koji sprečava utjecaj na izgaranje u ložištu, radi prejakog uzgona, zastoja i povrata strujanja u uređaju za odvod produkata izgaranja.

2.5.

KONTROLA PRODUKATA IZGARANJA

2.5.1.

NAPRAVA ZA KONTROLU PRODUKATA IZGARANJA je sastavni dio ložišta koja samostalno isključuje dovod plina pri izlazu produkata izgaranja izvan osigurača strujanja. 6

2.5.2.

NAPRAVA ZA NADZOR TOKA PRODUKATA IZGARANJA je naprava u dimovodnoj instalaciji koja zajedno s otvorom za izjednačenje tlaka kod ložišta nazivne toplinske snage QNL > 50 kW smanjuje preveliki utjecaj na izgaranje od prejakog propuha dimnjaka ( uzgona dimnjaka ), od prekida toka i povratnog strujanja.

2.6.

PREINAKA, PRILAGODBA I REGULACIJA NA PRIRODNI PLIN

2.6.1.

PREINAKA naprave je mjera koju je potrebno sprovesti kada se prelazi s trošenja plina jedne plinske skupine na drugu. Pri tome može biti potrebna izmjena pojedinih dijelova.

2.6.2.

PRILAGODBA naprave je mjera koja je potrebna kada se prelazi sa trošenja plina jedne podskupine na plin druge podskupine iste plinske skupine ( npr. prlrodnog plina podskupine L na prirodni plin podskupine H ). Pri tome, u pravilu, nije potrebna zamjena sastavih dijelova. Naprave koje su izrađene po "SRG - metodi", pri zamjeni prirodnog plina podskupine L na prirodni plin podskupine H i obrnuto, ne trebaju prilagodbu.

2.6.3.

REGULACIJA NA PRIRODNI PLIN je točno tvorničko podešavanje naprave tako, da unutar navedenog "Wobbe - indeksa" nije potrebno drugo podešavanje. Ovo tvorničko podešavanje je na trošilu označeno sa "EE".

2.7.

PROSTORIJE ZA POSTAVLJANJE PLINSKIH APARATA

2.7.1.

PROSTORIJA ZA POSTAVLJANJE je prostorija u koju se postavlja plinski aparat ili ložište na kruta i tekuća goriva, ukupne toplinske snage QNL< 50 kW.

2.7.2.

KOTLOVNICA je prostorija u kojoj je postavljeno jedno ili više ložišta zajedničke nazivne toplinske moći iznad 50 kW i na koju se postavljaju posebni građevinski i ventilacijski zahtjevi. Za ukupnu nazivnu toplinsku moć je potrebno uzeti u obzir samo ložišta koja mogu raditi istovremeno. Ukoliko ložišta na kruta goriva dopuštaju pogon drugih ložišta samo smanjenom snagom, potrebno je za ukupni nazivni toplinski učin računati ovu smanjenu snagu.

2.8.

PROVJETRAVANJE I OPSKRBA ZRAKOM ZA IZGARANJE

2.8.1.

DOVEDENI ZRAK je ukupna količina zraka dovedena u prostoriju za postavljanje aparata.

2.8.2.

ODVEDENI ZRAK je ukupna količina zraka odvedenog iz prostorije za postavljanje plinskih aparata.

2.8.3.

ZRAK ZA IZGARANJE je zrak koji dostrujava u ložište u pogonu.

2.8.4.

PROSTOR ZRAKA ZA IZGARANJE je prostorija koja ima najmanje jedan prozor što se otvara ili vrata prema van, iz koje se dovodi zrak za izgaranje, putem POVEZIVANJA ZRAKA ZA IZGARANJE U PROSTORIJU ZA POSTAVLJANJE.

2.8.5.

SPOJNI PROSTOR je prostor ili prostorija izmedu PROSTORIJE ZA POSTAVLJANJE I PROSTORIJE ZRAKA ZA IZGARANJE i u pravilu je 7

unutrašnji prostor kroz kojega struji zrak za izgaranje do ložišta. Kada SPOJNI PROSTOR ima najmanje jedan vanjski prozor ili vanjska vrata koji se otvaraju, tada i on postaje PROSTORIJA ZRAKA ZA IZGARANJE. Funkcija tog prostora kao SPOJNOG PROSTORA se zbog toga ne mijenja. 2.8.6.

POVEZIVANJE ZRAKA ZA IZGARANJE je ventilacijski spoj PROSTORIJE ZA POSTAVLJANJE I PROSTORIJE ZRAKA ZA IZGARANJE radi opskrbe ložišta ZRAKOM ZA IZGARANJE. NEPOSREDNO POVEZIVANJE ZRAKA ZA IZGARANJE nastaje, kada je PROSTORIJA ZRAKA ZA IZGARANJE neposredno spojena sa PROSTORIJOM ZA POSTAVLJANJE. POSREDNO POVEZIVANJE ZRAKA ZA IZGARANJE nastaje kada se između PROSTORIJE ZRAKA ZA IZGARANJE i PROSTORIJE ZA POSTAVLJANJE nalazi jedan ili više spojnih PROSTORA.

2.8.7.

VANJSKI RASPORI ( fuge ) nekog prostora jesu zazori na sastavcima kod krila vanjskih prozora i vratiju, a postoje i kod vanjskih prozora i vratiju sa posebnim brtvljenjem.

2.8.8.

ELEMENT ZA PROPUŠTANJE VANJSKOG ZRAKA je naprava koja može biti sastavni dio prozora ili posebni element. Služi u istoj prostoriji za istovremeno provjetravanje i dovod vanjskog zraka za djelomičnu opskrbu zrakom za izgaranje.

2.9.

ODVOD PRODUKATA IZGARANJA

2.9.1.

UREĐAJ ZA ODVOD PRODUKATA IZGARANJA služi za odvod produkata izgaranja od plinskih ložišta u atmosferu. Sastoji se iz spojnog komada ( dimovodne cijevi ) i dimnjaka, odosno kod trošila vrste C, iz voda za dovod zraka za izgaranje i voda za odvod produkata izgaranja sa posebnim priborom. Kod trošila vrste D, kondenzacijskih trošila i plinskih toplinskih pumpi, može to biti samo dimovodna cijev, spojnog komada i unutrašnje ljuske dimnjaka, odnosno cijevni sustavi za odvod pothlađenih produkata izgaranja u vanjsku atmosferu, i odvoda kondenzata u kanalizaciju.

2.9.2.

KUĆNI DIMNJAK je izgrađeni kanal, u zgradi ili na vanjskom zidu zgrade koji služi iskljućivo za odvod produkata izgaranja od ložišta, u atmosferu iznad krova.

2.9.3.

VLASTITI DIMNJAK služi samo jednom plinskom ložištu.

2.9.4.

ZAJEDNIČKI DIMNJAK služi za više ložišta koja rade neovisno jedno od drugoga.

2.9.5.

MJEŠOVITO OPTEREĆEN DIMNJAK je zajednički dimnjak koji odvodi dimne plinove iz ložišta na kruta i tekuća goriva i produkte izgaranja plinskih ložišta.

2.9.6.

DIMNJAK ZA DOVOD ZRAKA I ODVOD PRODUKATA IZGARANJA je sistem dvaju kanala, jedan uz drugog ili jedan u drugom, koji dovode zrak za izgararije izvana do aparata vrste C3.1 i odvode njihove produkte izgaranja u atmosferu iznad krova.

8

2.9.7.

DIMOVODNI UREĐAJI ZA PRODUKTE IZGARANJA S NISKIM TEMPERATURAMA su izgrađeni kanali u zgradi ili na vanjskom zidu zgrade. Oni su izgrađeni za odvod produkata izgaranja s niskim temperaturama. Sastoje se iz dimovoda ( odvodnog voda - cijevi, fazonskih komada uključujući spojne komade, držača i ako ustreba zvučne izolacije, obloga i odvoda kondenzata ) kao i unutar zgrade potrebnih šahhtova ( okomitih građevnih elemenata ) ili kanala ( vodoravnih građevnih elemenata ) uključujući ako treba zvučne izolacije. Dimovodni kanali su nepropusni vodovi otporni na produkte izgaranja i kondenzat, u kojima se produkti izgaranja u danom slučaju odvode pod pretlakom.

2.9.8.

DIMOVODNI ZAKLOPAC je termički ili mehanički upravljani zaklopac u struji produkata izgaranja, koji je samo pri pogonu plinskih ložišta otvoren, a inače je zatvoren.

2.9.9.

NAPRAVA ZA DOVOD SPOREDNOG ZRAKA je građevni element dimnjaka preko kojeg se u dimnjak samostalno dovodi sporedni zrak.

2.9.10.

NAPRAVA ZA PRIGUŠIVANJE PROTOKA PRODUKATA IZGARANJA je naprava postavljena u dimnjak ili dimovodni nastavak za povećanje otpora strujanja dimnih plinova.

2.9.11.

UREĐAJ ZA IZVLAČENJE PRODUKATA IZGARANJA služi prisilni odvod produkata izgaranja, a sastoji se iz: - otsisne cijevi ( cijevi između plinskog ložišta i ventilatora ), - ventilatora ( dio koji prisilno odvodi produkte izgaranja ), i - ispusne cijevi ( cijevi iza ventilatora ).

2.10.

VOLUMEN

2.10.1.

PROTOK ( V ) je volumen plina koji proteče u jedinici vremena.

2.10.2.

KOLIČINA PLINA se uobičajeno mjeri volumenom ( V ) kojeg zauzima. Volumen određene količine plina je ovisan o pripadajućim veličinama stanja: temperaturi i tlaku plina. Tlak plina sastavljen je iz parcijalnih tlakova plinova i vodene pare.

2.10.3.

JEDINICA VOLUMENA PLINA je kubni metar ( m3 ).

2.10.4.

NORMNO STANJE PLINA je određeno veličinama stanja:

2.10.5.

- normna teperatura,

Tn = 273,15 K ( 0 0C)

- normni tlak,

pn = 1013,25 mbar.

VELIČINE STANJA PLINA na mjernom mjestu ( plinomjeru ) ili na mjestu potrošnje ( plamenik ) označavaju se pripadajućim pogonskim stanjem kao npr: 10 0C, 1030 mbar, suh.

9

2.10.6.

PRERAČUNAVANJE količine plina iz nekog pogonskog stanja u normno stanje vrši se po plinskim zakonima. Vn = VB × Z

Z=

Tn pamb + pe − ϕ x ps 1 x x T pn K

Vn

volumen količine plina u normalnom stanju u m3,

VB

volumen količine plina u pogonskom stanju u m3,

T

temperatura plina u pogonskom stanju u K; T = Tn+ t,

Tn

273,15 K,

pn

1013, 25 mbar,

Ps

tlak zasićenja vodene pare u mbar,

t

temperatura plina u pogonskom stanju u 0C,

ϕ

relativna vlažnost plina u %,

pamb

tlak zraka ( u ambijentu) u mbar,

pe

efektivni ( dinamički ) tlak plina u mbar ,

Z

koeficijent stanja služi za preračunavanje volumenskih i toplinskih vrijednosti i za tehničke proračune,

K

koeficijent stlačivosti: K= 1 pri pe <1000 mbar

2.11.

TLAK

2.11.1.

TLAK PLINA ( p ) je izmjereni statički pretlak prema atmosferskom tlaku i izražava se u niskotlačnom području u mbar. Preračunavanje iz drugih jedinica se obavlja pomoću tabele 1. ( vidi str. ).

2.11.2.

TLAK MIROVANJA plina je tlak plina koji ne struji ( mirujućeg )

2.11.3.

PROTOČNI TLAK je tlak plina koji struji ( kreće se ),

2.11.4.

DOBAVNI TLAK je tlak plina u distributivnom plinovodu na kojega je izveden priključak.

2.11.5.

NISKI TLAK je pogonski tlak do 100 mbar.

2.11.6.

SREDNJI TLAK prema ovom pravilniku GPZ-P 601 je pogonski tlak viši od 100 mbar do 1 bar ( 100 mbar < p < 1,0 bar ).

2.11.7.

POGONSKI TLAK je tlak plina na određenom mjestu instalaciji pri normalnom pogonu. Najviši pogonski tlak u niskotlačnom području odgovara podešenoj vrijednosti izlaznog tlaka iz regulatora, uzevši u obzir regulacijsko odstupanje 10

koje odgovara tlačnoj grupi zatvaranja određenog regulatora. Za najviši pogonski tlak u srednjetlačnom području treba uvažavati odstupanje radnog tlaka sigurnosnih uređaja ( vidi GPZ-P 561 odnosno DVGW G-490 ). Primjer za niski tlak:

SG ⎞ ⎛ pmax = pas ⎜ 1 + ⎟ ≤ 100 mbar ⎝ 100 ⎠ pmax

najviši pogonski tlak

pas

podešeni izlazni tlak regulatora

SG

tlačna grupa zatvaranja regulatora.

2.11.8.

PRIKLJUČNI TLAK je protočni tlak na priključku trošila.

2.11.9.

TLAK NA SAPNICI je dinamički tlak neposredno pred sapnicom kod plamenika sa predmiješanjem zraka.

2.12.

GUSTOĆA

2.12.1.

GUSTOĆA ( ρ ) je odnos mase i volumena u kg/m3. Označava masu 1 m3 plina. Normno stanje daje NORMNU GUSTOĆU ( ρn ). U plinskoj tehnici se umjesto gustoće upotrebljava relativna gustoća.

2.12.2.

RELATIVNA GUSTOĆA ( d ) je odnos gustoće plina prema gustoći zraka kod iste temperature i istog tlaka. Između normne gustoće i relativne gustoće postoji odnos

d =

ρ G.n ρ L.n

pri čemu je: d

relativna gustoća.

ρG,n

gustoća plina u normnom stanju u kg/m3

ρL,n

gustoća zraka u normnom stanju = 1,2931 kg/m3.

2.13.

TOPLINSKA VRIJEDNOST

2.13.1.

TOPLINSKA VRIJEDNOST ( H ) je zajednička oznaka za gornju i donju ogrijevnu moć u kWh/m3 ili MJ/m3 i određuje količinu topline koja se oslobađa pri potpunom izgaranju. Razlika izmedu gornje i donje ogrijevne moći nastaje zbog topline isparavanja vode. Zbog toga postoji samo kod plinova, kod kojih se za vrijeme izgaranja stvara vodena para.

2.13.2.

GORNJA OGRIJEVNA MOĆ: ( Ho,n ) plina je toplina oslobođena potpunim izgaranjem jednog kubnog metra plina računato za normno stanje, kada

11

početni i konačni produkti imaju temperaturu 25 0C a voda nastala izgaranjem je u tekućem stanju. 2.13.3.

POGONSKA GORNJA OGRJEVNA MOĆ ( Ho,B ) plina je toplina oslobođena potpunim izgaranjem jednog kubnog metra plina, računato za pogonsko stanje, kada početni i konačni produkti izgaranja imaju temperaturu od 25 0C, a voda nastala izgaranjem je u tekućem stanju.

2.13.4.

DONJA OGRJEVNA MOĆ (Hu,n ) plina je toplina oslobođena potpunim izgaranjem jednog kubnog metra plina - računato za normno stanje, kada početni a i konačni produkti izgaranja imaju temperaturu od 25 0C, a voda nastala izgaranjem ostaje u parovitom stanju.

2.13.5.

POGONSKA DONJA OGRIJEVNA MOĆ ( Hu,B ) plina je toplina oslobođena potpunim izgaranjem jednog kubnog metra plina - računato za pogonsko stanje, kada početni i konačni produkti izgaranja imaju temperaturu od 25 0C, a voda nastala izgaranjem ostaje u parovitom stanju.

2.14.

WOBBE INDEKS WOBBE INDEKS ( W ) je značajka zamjenjivosti plinova obzirom na toplinsko opterećenje plinske naprave. U ovisnosti od gornje ogrijevne moći ili donje ogrijevne moći, razlikuje se gornji ( Wo,n ) i donji ( Wu,n ) Wobbe indeks. Između gornje i donje ogrijevne moći i relativne gustoće, važi odnos:

Wo,n =

Ho,n d

ili

Wu,n =

Hu,n d

u kWh/m3 ili MJ/m3

Plinovi s jednakim Wobbe indeksom i istim veličinama stanja, daju jednako toplinsko opterećenje plamenika. U praksi služi Wobbe indeks za podešavanje toplinskog opterećenja plamenika pomoću tlaka na sapnici ( metoda podešavanja prema tlaku na sapnici ).

2.15.

KOLIČINE TOPLINE TOPLINSKI TOK, TOPLINSKA SNAGA JEDINICA KOLIČINE TOPLINE ( rad, energija ) je vatsekunda (Ws ) ili joule (J ) ( vidi tablicu 2. str. ) Za označavanje višekratnika tih jedinica se koriste prefiksi: kilo (k)

- za tisuću puta ( 103 )

mega (M)

- za milijun puta ( 106 )

giga (G)

- za milijardu puta ( 109 )

Kao višektratnici za vremensku jedinicu sekunda (s), se koristi minuta (min) ili sat (h). TOPLINSKI TOK ( toplinska snaga, energetski tok ) je količina topline u jedinici vremena. 12

2.16.

TOPLINSKO OPTEREĆENJE I TOPLINSKA SNAGA ( UČIN )

2.16.1.

TOPLINSKO OPTEREĆENJE ( QB ) plinskog trošila je plinom dovedena količina topline u kW ili kJ/s, obzirom na donju ogrijevnu moć.

2.16.2.

NAJVEĆE TOPLINSKO OPTEREĆENJE ( QBmax ) je toplinsko opterećenje koje navodi proizvođač na tablici trošila u kW ili kJ/s i koje se pri podešavanju trošila ne smije prekoračiti.

2.16.3.

NAJMANJE TOPLINSKO OPTEREĆENJE ( QBmin ) je toplinsko opterećenje koje navodi proizvodač na tablici trošila u kW ili kJ/s i koje se pri podešavanju trošila ne smije smanjiti.

2.16.4.

NAZIVNO TOPLINSKO OPTEREĆENJE ( QNB ) je fiksno podešeno toplinsko opterećenje u kW ili kJ/s, a nalazi se između najvećeg ( QBmax ) i najmanjeg (QBmin ) toplinskog opterećenja.

2.16.5.

TOPLINSKA SNAGA ( QL ) je količina topline u kW ili KJ/s, koju daje plinsko trošilo, a koja se korisno može upotrijebiti.

2.16.6.

NAZIVNA TOPLINSKA SNAGA ( QNL ) je količina topline u kW ili kJ/s, koju daje plinsko trošilo pri nazivnom toplinskom opterećenju, koja se korisno može upotrijebiti.

2.16.7.

UKUPNA NAZIVNA TOPLINSKA SNAGA ( Σ QNL ) je zbir nazivnih toplinskih snaga ložišta postavljenih u jednoj prostoriji, stanu ili jedinici korištenja prostora, koja mogu raditi istovremeno. Ako je sigurnosnim napravama ostvareno da samo jedno ložište ili više od njih mogu istovremeno u kombinaciji raditi, tada je za određivanje ukupne nazivne toplinske snage, mjerodavan zbir nazivnih toplinskih snaga ložišta određene kombinacije. Ako ložišta na kruta goriva dopuštaju rad drugih ložišta samo kod njihovih smanjenih toplinskih snaga, tada se mora samo ova smanjena toplinska snaga uračunati u ukupnu nazivnu toplinsku snagu.

2.16.8.

PODRUČJE NAZIVNE TOPLINSKE SNAGE je područje koje proizvodač navodi na natpisnoj pločici trošila, te se samo u granicama toga područja podešava nazivna toplinska snaga.

2.16.9.

TOPLINSKA SNAGA LOŽIŠNOG UREĐAJA s plinskim plamenikom s ventilatorom je snaga navedena od proizvođača, pri odgovarajućem tlaku u ložišnom prostoru.

2.17.

PRIKLJUČNA VRIJEDNOST PRIKLJUČNA VRIJEDNOST ( VA ) je volumni protok plina u m3/h plinskog trošila pri nazivnom toplinskom opterećenju.

VA =

QNB u m3 /h HU,B

13

2.18.

VRŠNI VOLUMNI PROTOK VRŠNI VOLUMNI PROTOK ( VS ) je najveći volumni protok kroz instalaciju u m3/h, uz uvažavanje istovremenosti korištenja plinskog trošila.

2.19.

PODEŠENA VRIJEDNOST PODNEŠENA VRIJEDNOST ( VE ) je volumni protok u litrama po minuti (lit/min ) koji se mora podesiti na plameniku plinskog trošila, da se postigne nazivno toplinsko opterećenje. Primjeri preračunavanja: a) QNB u kW, HUB u kWh/m3 VE =

QNB h ⎞ ⎡ l ⎤ ⎛ 1000 l x f1 ⎢ uz f1 = 1,67 ⎜ = x ⎟ 3 ⎥ Hu,b 60 m min ⎠ ⎣ min ⎦ ⎝

b) QNB u kW, HUB u MJ/m3 VE =

QNB ⎡ l ⎤ uz f2 = 60 x f2 ⎢ Hu,b ⎣ min ⎥⎦

MJ ⎞ h l 1000 ⎛ x x ⎜= ⎟ 3 ⎝ 60 x 0,2778 m min kWh ⎠

14

15

16

3.

CIJEVNA INTSTALACIJA

3.1.

OPĆENITO Cjevovodi s fazonskim komadima i armaturom, upravljačke, regulacijske, sigurnosne i mjerne naprave moraju biti nepropusne, tako dimenzionirane i ugrađene da odgovaraju predviđenom korištenju. Cjevovodi u zgradama, uključujući i njihovu izolaciju ili druge njihove obloge, ne smiju ugroziti požarnu sigurnost odnosno ne smiju prouzročiti opasnost eksplozije kod požara.

3.2.

ZAHTJEVI ZA CIJEVI, FAZONSKE KOMADE, SPOJNE ELEMENTE I OSTALE SASTAVNE DIJELOVE3

3.2.1.

VANJSKI PLINOVODI Za vanjske nadzemne plinovode smiju se koristiti:

3.2.1.1.

ČELIČNE CIJEVI prema: GPZ DIN 2440

- Srednje teške navojne cijevi,

GPZ DIN 2441 - HRN C.B5.225

- Teške navojne cijevi

GPZ DIN 2470 I dio

- Plinovodi za radni tlak do 16 bar,

GPZ DIN 2442

- Navojne cijevi propisane kvalitete u vezi s: GPZ DIN 1629 - HRN C.B5.021 i GPZ DIN 1626 - HRN C. B5.026, - Bešavne i šavne cijevi iz nelegiranih čelika za posebne zahtjeve - Tehnički uvjeti isporuke,

GPZ DIN 2448 - HRN C.B5.221

- Bešavne čelične cijevi, mjere, dužinske mase, nazivna debljina je najmanja normalna debljina stijenke u vezi s: GPZ DIN 1629,

GPZ DIN 2458 - HRN C. B5.240

- Šavne čelične cijevi, nazivna debljina stijenke u vezi s GPZ DIN 1626 - HRN C.B5.026

zajedno s FAZONSKIM I SPOJNIM KOMADIMA prema: GPZ DIN 2566

- Navojne prirubnice s nastavkom, PN 10

GPZ DIN 2605 I dio

- Čelični cjevni luk za zavarivanje

3

Naslovi navedenih normi su skraćeni. Puni naslovi dani su u Prilogu 8.

17

3.2.1.2.

GPZ DIN 2606

- Čelični cijevni cijevni luk za zavarivanje izvedbe 5d.

GPZ DIN 2615 do GPZ DIN 2619

- Čelični fitinzi za zavarivanje,T- komadi redukcijski komadi, cijevne, kape, zavarni lukovi

GPZ DIN 2631 - HRN M.B6.161

- Prirubnica s grlom za zavarivanje,PN 6

GPZ DIN 2641 - HRN M B6.203

- Slobodna prirubnica s kolčakom za zavarivanje, PN 6

GPZ DIN 2673 - HRN M.B6.204

- Slobodna prirubnica s porubom za zavarivanje, PN 10

GPZ DIN 2950-HRN M.B6.505

- Fitinzi od temper ljeva

GPZ DIN 298 do GPZ DIN 2983

-Čelični navojni fiitinzi;dvojni cijevni nastavci s dugim navojem, lukovi,

GPZ DIN 2986 do GPZ DIN 2988

- Čelični fitinzi s navojem, lukovi, kolčaci, križni komad, T-komad, koljena

GPZ DIN 2990

- Čelični navojni fitinzi, odvojni nastavci, čepovi, kape,cijevni spojevi

GPZ DIN 2993

- Čelični navojni fitinzi, cijevni spojevi,

GPZ DIN 3387

- Spojnice za metalne cijevi s glatkim krajevima.

BAKRENE CIJEVI prema GPZ DIN 1786

GPZ DVGW-GW 392

- s najmanjom debljinom stijenke za vanjski promjer: do 22 mm

1,0 mm

preko 22 mm do 42

1,5 mm

preko 42 mm do 89 mm

2,0 mm

preko 89 mm do 108 mm

2,5 mm

preko 108 mm

3,0 mm

- Bešavne vučene bakrene cijevi

Bakrene cijevi vanjskog promjera do 22 mm najmanje debljine do 1,0 mm smiju se koristiti samo s fitinzima za kapilarno lemljenje GPZ DIN 2856 ili s tvornički izrađenim kolčacima po GPZ DVGW – GW 2, Neovisno o gornjem ograničenju smiju se koristiti zajedno sa FAZONSKI I SPOJNIM KOMADIMA prema:

18

GPZ DVGW - GW 2

- Spojevi bakrenih cijevi

GPZ DIN 3387

- Spojnice za metalne cijevi s glatkim krajevima osim spojnica s reznim prstenom.

3.2.2.

PODZEMNI VANJSKI PLINOVODI

3.2.2.1.

Za sve podzemne vanjske plinovode važe zahtjevi za cijevi, fazonske i spojne komade u točki 3.2.1. Upotreba čeličnih cijevi prema GPZ DIN 2440 je dozvoljena, ako su međusobno zavarene ili spojene steznim spojem prema GPZ DIN 3387.

3.2.2.2.

TLAČNE CIJEVI IZ DUKTILNOG LJEVA GPZ DIN 28600

- Tlačne cijevi i fazonski komadi iz duktivnog ljeva, Tehnički uvjeti isporuke,

GPZ DIN 28610 dio I

- Tlačne cijevi iz duktilnog ljeva s kolčakom

zajedno sa FAZONSKIM SPOJNIM KOMADIMA prema: GPZ DIN 28622 do

- Tlačne cijevi i fazonski komadi iz duktilnog ljeva

GPZ DIN 28630

- FJ, F, U i MMQ-komadi, MMA-komadi, MMK-komadi 45,30, 22, 11

GPZ DIN 28632

- MMB - komadi

GPZ DIN 28634

- MMR – komadi

GPZ DIN 28637

- Q, N, FFK – komadi 45

GPZ DIN 28639 GPZ DIN 28643

- T-komadi

GPZ DIN 28646 GPZ DIN 28648 3.2.2.3.

- EN-komadi

Pored toga smije se koristiti: CIJEVI I CIJEVNI DIJELOVI od PE - HD GPZ - P.200, odnosno prema GPZ P 530 ili DVGW - G 477 s pripadajućim FAZONSKIM I SPOJNIM KOMADIMA prema GPZ - P.200;

3.2.3.

UNUTARNJI PLINOVODI Za sve unutarnje plinode vrijede zahtjevi za cijevi, fazonske i spojne komade koji su navedeni u čl. 3.2.1. Nije dozvoljena upotreba cijevi, fazonskih i spojnih komada iz čl. 3.2.2.2. i čl. 3.2.2.3.

19

Osim toga smiju se koristiti: PRECIZNE ČELIČNE CIJEVI prema GPZ DIN 2391, 1. i 2. dio

- Bešavne precizne čelične cijevi s točnošću mjera

GPZ DIN 2394 1. i 2. dio

- Šavne valjane precizne čelične cijevi s najmanjom nazivnom debljinom stijenke pri vanjskom promjeru do 20 mm

1,5 mm

preko 20 mm

2,0 mm

zajedno sa SPOJNIM KOMADIMA prema GPZ DIN 3387

- Spojni dijelovi za metalne cijevi s ravnim krajevima.

Nepropusnost preciznih čeličnih cijevi mora proizvođačkim atestom prema GPZ DIN 50049. 3.2.4.

PRIKLJUČNI VODOVI ZA PLINSKE APARATE

3.2.4.1.

KRUTI PRIKLJUČNI VODOVI

dokazati

proizvođač

Smiju se upotrebljavati cijevi, formni i spojni komadi prema članku 3.2.3. 3.2.4.2.

SAVITLJIVI PRIKLJUČNI VODOVI smiju se upotrebljavati: - za radne tlakove do 1 bar savitljive cijevi prema GPZ DIN 3384 plin,

- Savitljive cijevi iz nehrđajućeg čelika za

- za radni tlak do 100 mbar, savitljive cijevi prema GPZ DIN 3383/1

- Sigurnosne savitljive plinske cijevi, sigurnosne priključne armature;

GPZ DIN 3383/2

- Plinske priključak

priključnecijevi

za

čvrsti

Osim toga treba uvažavati GPZ DVGW G 621 “Plinska instalacija u laboratorijima i tehničkim učionicama; - Instaliranje i pogon”. 3.2.5.

DRUGE CIJEVI I OPREMA Druge cijevi i oprema smiju se koristiti, ako imaju DIN-DVGW oznaku ili ako su proizvedene i ispitane po prihvatljivim tehničkim normama usvojenim od GPZ.

20

3.2.6.

SPAJANJE CIJEVI Cijevi se smiju spajati međusobno i sa opremom kako slijedi:

3.2.6.1.

NERASTAVLJIVI SPOJEVI NAVOJNI SPOJEVI s navojem prema GPZ DIN 2999 1.dio ili HRN M.BO.057 do nazivnog otvora DN 50 za radni tlak do 1 bar, do nazivnog otvora DN 150 za radni tlak do 100 mbarza cijevi prema: GPZ DIN 2440 - HRNC.B5.225

- Srednje teške navojne cijevi,

GPZ DIN 2441 - HRNC.B5.225

- Teške navojne cijevi,

GPZ DIN 2442 - HRNC.B5.222

- Navojne cijevi propisane kvalitete,

SPOJEVI ZAVARIVANJEM ČELIKA PREMA GPZ DIN 8564, 1 dio zavarivanje cjevovoda za cijevi prema: GPZ DIN 2440 - HRNC.B5.225

- Srednje teške navojne cijevi,

GPZ DIN 2441 - HRNC.B5.225

- Teške navojne cijevi,

GPZ DIN2470 I dio

- Plinovodi za radni tlak do 16 bar,

GPZ DIN 2442 - HRNC.B5.222

-Bešavne čelične cijevi - nazivne debljine stijenke je najmanja normalna debljina stijenke GPZ DIN 1629,

GPZ DIN 2458 - HRNC.B5.240

- Šavne čelične cijevi - nazivna debljina stijenke je najmanja normalna debljina stijenke GPZ DIN 1629,

GPZ DIN 2391 1 i 2 dio

- bešavne precizne čelične cijevi s posebnom točnošću

GPZ DIN 2393 1 i 2 dio

- Šavne valjane precizne čelične cijevi.

TVRDO LEMLJENI I ZAVARENI SPOJEVI ZA BAKRENE CIJEVI PREMA GPZ DIN 1786

- u skladu s GPZ DVGW 2 - Spajanje bakrenih cijevi. Meko lemljenje nije dozvoljeno.

ZAVARENI SPOJEVI ZA PE-HD prema GPZ DVGW G - 472 - GPZ - P.530 - Polaganje plastičnih cjevovoda GPZ DVGW G - 477 - GPZ - P.200 - Cijevi i dijelovi instalacije za plinovode iz tvrdog PE – HD. PE – HD STEZNI SPOJEVI kao nerastavljivi spojevi sa ispitnim znakom ( npr. DVGW ) i odobreni po GPZ

21

3.2.6.2.

RASTAVLJIVI SPOJEVI SPOJNI KOMADI ZA METALNE GPZ DIN 3387

CIJEVI S GLATKIM KRAJEVIMA prema

NAVOJNI SPOJEVI prema: GPZ DIN 2950 HRN M.B6.505

- Fitinzi od temper ljeva

GPZ DIN 2993

- Čelični navojni fitinzi, cjevni navojni spojevi,

GPZ DIN 3376 1 dio

- Navojni spojevi na plinomjerima s dva priključka,

GPZ DIN 3376 2 dio

- Navojni spojevi na plinomjeru s jednim priključkom s brtvama po GPZ DIN 3535, 1., 3., 4., 5., i 6. dio .Brve za opskrbu plinom za podzemne vanjske plinovode s isključivom upotrebom brtvi po GPZ DIN 3535, 3., 4., i 6. dio – Brtve za oprskrbu plinom.

DUGI NAVOJ IZ ČELIKA kao gotov element izrađen prema normi GPZ DIN 2981 - Čelični fitinzi s navojem; dugi navoj. DUGI NAVOJ IZ TEMPER LIVA kao gotov komad izrađen po istoj normi GPZ DIN 2981. PRIRUBNIČKI SPOJEVI prema GPZ DIN 2560

- Navojne prirubnice s nastavkom, NP10,

GPZ DIN 2631

- Prirubnice za zavarivanje, NP6,

GPZ DIN 2641 HRN M.B6.203

- Slobodne prirubnice s kolčakom za zavarivanje NP 6,

GPZ DIN 2673 HRN M.B6.204

-Slobodne prirubnice s porubom za zavarivanje NP 10,

GPZ DVGW GW2

- Spajanje bakrenih cijevi za plinske i vodne instalacije u zgradama ( prirubnice za lemljenje iz crvenog ljeva)

GPZ DIN 16963

- Cijevni spojevi i dijelovi instalacije za cjeavovode iz PE-HD prema GPZ P.530 odnosno DVGW G 477 zajedno s brtvama po GPZ DIN 3535, 1., 3., 4., 5. i 6. dio – Brtve za opskrbu plinom, za podzemne vanjske plinovode.

PE-HD STEZNI SPOJEVI kao rastavljivi spojevi sa ispitnim znakom npr. DVGW ili ispitani u skladu tehničkih normi usvojenih od GPZ. 22

3.2.6.3.

Druge vrste spojeva Spojevi drugih vrsta se smiju upotrijebiti, ako imaju ispitnu oznaku npr. DIN DVGW i ako su odobreni od GPZ.

3.2.6.4.

Dopunske odredbe za instaliranje Rastavljivi spojevi s nemetalnim brtvama na unutarnjoj instalaciji moraju biti lako dostupni. Za podzemne vanjske plinovode nisu dozvoljeni navojni spojevi s dugim navojem. Meko brtvljeni stezni spojevi po GPZ DIN 3387 ne smiju se upotrijebiti na unutarnjoj instalaciji za trajni spoj plinovoda. Zavarivanje smiju izvoditi smo osposobljeni zavarivači. Osposobljenost je dokazana, ako zavarivači imaju važeći atest za zavarivanje cijevi po GPZ DIN 8560 ili GPZ DVS propisu br. 1114, i GPZ DIN 8561. Zahtjevi za kvalitetu vara čeličnih cijevi su propisani u normi GPZ DIN 8563, 3. dio, skupine vrednovanja CS. Za zavarivanje PE-HD cijevi važi norma GPZ N 113.330 odnosno GPZ - DVGW GW 330. Za brtvljenje navojnih spojeva smiju se koristiti DIN - DVGW označena brtvena sredstva, koja ne otvrdnjavaju, prema GPZ DIN 30660

3.2.7.

- Brtvena sredstva koja ne otvrdnjavaju za metalne navojne spojeve u kućnoj instalaciji.

VANJSKA ZAŠTITA OD KOROZIJE Pri vanjskoj zaštiti od korozije po čl. 3.2.7.1 i 3.2.7.2. potrebno je uvažavati upute iz GPZ DIN 50929 1. do 3. dio.

3.2.7.1.

Vanjske instalacije TVORNIČKA ZAŠTITA OD KOROZIJE ZA ČELIČNE CIJEVI prema GPZ DIN 30675, 1. dio

- Vanjska zaštita od korozije, područje upotrebe,

GPZ DIN 30670

- Polietilenski ovoji za čelične cijevi i fazonske komade,

GPZ DIN 30671

- Ovoji ( premazi ) duroplastima, premazi epoksidnim smolama,

GPZ DIN 30673

- Bitumenska zaštita od korozije, ovoji i obloge.

TVORNIČKA ZAŠTITA ZA TLAČNE CIJEVI IZ DUKTILNOG LIVA prema GPZ DIN 30675, 2. dio

- Vanjske zaštite od korozije - područje upotrebe,

GPZ DIN 30674, 1. dio

- Ovoji iz polietilena,

GPZ DIN 30674, 2. dio

- Ovoji cementnim premazom, 23

GPZ DIN 30674, 3. dio

- Cinčana presvlaka - površinski premaz,

GPZ DIN 30674, 4. dio

- Premaz bitumenom,

GPZ DIN 30674, 5. dio

- Ovoji polietilenskom folijom.

TVORNIČKA ZAŠTITA OD KOROZIJE ZA BAKRENE CIJEVI omatanjem s plastičnim materijalima prema GPZ DIN 30672, klasa B. NAKNADNA KOROZIVNA ZAŠTITA za čelične cijevi, tlačne cijevi iz duktivnog ljev, bakrene cijevi i spojeve tih cijevi prema: GPZ DIN 30672

- Trake za korozivnu zaštitu i termofit obloge + Klasa kvalitete C za čelične cijevi + Klasa kvalitete B i C za tlačne cijevi iz duktilnog ljeva, + Klasa kvalitete A (nekorozivna tla ) ili B (korozivna tla) za bakrene cijevi + Klasa A i B, za termofit obloge također klasa C, za armature, spojeve cijevi i fazonske komade ( neovisno od materijala).

Za vanjske nadzemne plinovode dolaze osim toga u obzir: - cinčane presvlake po čl. 3.2.7.2. - korozivna zaštita po GPZ DIN 5928 1.do 7. i 9. dio. Pri izboru materijala i sustavu zaštite potrebno je uvažavati GPZ DIN 55928, 5.dio Za zaštitu armature, spojeva i fazonskih komada sa zaštitnim trakama i termofit oblogama se za nadzemne vanjske plinovode upotrebljava materijal klase kvalitete B i C. Vanjska korozivna zaštita podzemnih plinovoda se dopunjuje katodnom zaštitom prema GPZ DIN 30676. U tom slučaju općenito zadovoljavaju trake klase kvalitete A. 3.2.7.2.

Unutarnja instalacija TVORNIČKA ZAŠTITA ČELIČNIH CIJEVI od korozije prema: GPZ DIN 2444

- Presvlake od cinka za čelične cijevi

GPZ DIN 50976

- Presvlake od cinka za pojedinačne elemente

GPZ DIN 50950

- Fitinzi od pocinčavanje)

24

temper

ljeva

(

vruće

Također je potrebno uvažavati i sve propise navedene u 3.2.7.1. NAKNADNA KOROZIONA ZAŠTITA za cijev i i cijevne spojeve prema

3.2.8.

GPZ DIN 30672

- Trake za korozionu zaštitu i termofit obloge, Razred kvalitete A,

GPZ DIN 18363

- VOB za građenje dio C,

GPZ DIN 55928 od 1. do 7. i 9. dio

- Koroziona zaštita s premazima.

ZAPORNI ELEMENTI Zaporni elementi smiju se koristiti, ako imaju DIN – DVGW oznaku ili ako su proizvedeni i ispitani po prihvatljivim tehničkim normama usvojenim od GPZ. (vidi GPZ – P 410)

3.2.9.

MAZIVA Maziva za zaporne elemente, zaporne armature itd. moraju udovoljavati GPZ DIN 3536.

3.2.10.

ČEPOVI ZA CIJEVI Čepovi za cijevi smiju se koristiti, ako imaju oznaku npr. DIN - DVGW ili ako su ispitani po prihvatljivim tehničkim normama usvojenim od GPZ.

3.2.11.

IZOLACIJSKI KOMADI Izolacijski komadi moraju odgovarati GPZ DIN 3389, biti prikladni za plin i označeni ( “G” ). Izolacijski komadi za unutarnju instalaciju moraju imati povećanu toplinsku otpornost i označeni ( “GT” ).

3.2.12.

REGULATORI TLAKA Kućni regulatori uz plinomjere moraju odgovarati odredbama norme HRN M.E3.379 odnosno GPZ DIN A3380 i GPZ DIN 33822 i članku 3.8. Regulatori tlaka plina koji su postavljeni u kući - stanu moraju imati povećanu oplinsku otpornost koja mora biti označena sa ( ”t” ). Umjesto povećane toplinske otpornosti može se predvidjeti odgovarajuća građevinska zaštita ili zaštita zapornim elementima s termičkim uključivanjem.

3.2.13.

PLINOMJERI Plinomjeri s mijehom moraju odgovarati GPZ DIN 3374. Plinomjeri koji su postavljeni u kući - stanu moraju imati povećanu toplinsku otpornost koja treba biti označena sa ( ”t” ) ili imati odgovarajuću građevinsku zaštitu ili zaštitu sa zapornim elementom s termičkim uključivanjem. Plinomjeri za radni tlak iznad 100 mbar mogu, umjesto povećane toplinske otpornosti, imati odgovarajuću građevinsku zaštitu ili zaštitu sa zapornim elementom s termičkim uključivanjem.

3.2.14.

OSTALI ELEMENTI Ostali elementi moraju odgovaratia slijedećim GPZ DIN – normama: 25

3.2.14.1.

SAVITLJIVI SPOJEVI GPZ DIN 30663,

3.2.14.2.

FILTER PLINA GPZ DIN 3386 ili HRN M.E3.571,

3.2.14.3.

OSIGURAČ OD NESTANKA PLINA GPZ DIN 3399,

3.2.14.4.

OSIGURAČ OD POVRATNOG TOKA GPZ DIN 8521,

3.2.14.5.

KONDENZATOR (čelični kompenzator s mjehom) GPZ DIN 30681,

3.2.14.6.

SIGURNOSNI ZAPORNI I SIGURNOSNI ISPUŠNI VENTIL odredbama norme HRN M.E3. 379 odnosno GPZ DIN 3381.

3.3.

IZRADA PLINSKE INSTALACIJE Cjevovode, treba postavljati po priznatim pravilima instalacijske tehnike.

3.3.1.

Polaganje vanjskih cjevovoda

3.3.1.1.

Radovi na polaganju podzemnih dvorišnih vodova moraju bit izvedeni prema GPZ - P 551 i GPZ - 552 i/ili u skladu slijedećih pravilnika: - za čelične cijevi GPZ - P 510, odnosno DVGW G 462/1; - za cijevi od duktilnog lijeva prema GPZ - P 520, odnosno DVGW G 461/5; - za cijevi od PE-HD prema GPZ - P 530, odnosno DVGW G 472; - za bakrene cijevi prema GPZ - P 540, odnosno DVGW G 462/1

3.3.1.2.

U pojasu širine 1,0 m sa svake strane od položenih dvorišnih vodova zabranjena je naknadna gradnja i/ili postavljanje bilo kakvih objekata ili sadnja nasada s dubokim korjenjem. U koliko se moraju dvorišni vodovi voditi, u iznimnim slučajevima ispod zgrada bez podruma, tada je potrebno to izvesti prema pravilniku GPZ - P 551 odnosno DVGW G - 459 Pravilnik za izvođenja kućnih i industrijskih plinskih priključaka ( primjena do 4,0 bar ) za priključke od čeličnih cijevi.

3.3.1.3.

Podzemni plinovodi moraju u slučaju prolaza kroz neprohodne prostore, okna ili kanale biti u zaštitnoj cijevi i moraju biti koroziono zaštićeni. Zaštitne cijevi moraju biti od nehrđajućeg materijala ili zaštićene od korozije.

3.3.1.4.

Podzemne plinovode je potrebno geodetski izmjeriti i unijeti u katastar komunalnih instalacija.

3.3.2.

Zaštita vanjskih cjevovoda Vanjske plinovode je potrebno zaštititi protiv korozije u skladu s čl. 3.2.7.1. Nadzemne vanjske plinovode je potrebno zaštititi od mehaničkog oštećenja i vremenskih utjecaja. Kod vlažnih plinova je potrebno dodatna zaštita od smrzavanja.

26

3.3.3.

Uvođenje u zgradu Za uvođenje plinovoda u zgradu kao i za izlaz iz zgrade važi GPZ - P.551 odnosno DVGW G 459.

3.3.4.

Zaporni organi i natpisne pločice

3.3.4.1.

Ako se pomoću zajedničkog kućnog priključka opskrbljuje plinom više zgrada, tada u blizini glavnog zapornog organa ( GZO ) treba smjestiti trajnu natpisnu tablicu upozorenja, iz koje će biti vidljivo koje se sve zgrade opskrbljuju preko tog kućnog priključka. Ostali podaci npr. o zajedničkoj funkciji zapornog organa za više svrha ( vidi sl. 1.3 ) moraju biti prema potrebi isto tako označeni na trajnoj natpisnoj tablici upozorenja.

27

28

3.3.4.2.

Svaki vanjski ( dvorišni ) plinovod, pri izlasku iz zgrade i u blizini ulaska u drugu zgradu treba izvesti sa zapornim organom i rastavljivim spojem. Zaporni organ mora biti lako pristupačan. Ako se jednim priključkom opskrbljuje više zgrada tada se plinska instalacija svake zgrade mora moći zatvoriti nezavisno o opskrbi drugih zgrada. Ovo važi i za dijelove zgrade koji su odvojeni požarnim zidom. Postavljenim dodatnim natpisnim pločicama u blizini zapornih organa mora biti jasno vidljivo koje se sve zgrade opskrbljuju odnosno iz kojih se zgrada vrši opskrba. ( vidi sl. 3 ).

3.3.5.

Izolacijski komad Za provodne metalne plinovode potrebno je u zgradi ili na zgradi u blizini zapornog organa iz članka 3.3.4. ugraditi izolacijski komad prema GPZ DIN 3389. Pri tom je potrebno paziti da ne dođe do slučajnog premoštenja. Podzemni dvorišni plinovodi ( osim plinovoda iz termoplasta ) koji prolaze kroz više zgrada moraju imati izolacijske komade pred izlazom iz svake zgrade i pri ulazu u svaku zgradu.

3.3.6.

Spoj između kućnog priključka, odnosno vanjskog i unutrašnjeg cjevovoda

3.3.6.1.

Unutrašnji plinovod mora dozvoljavati male aksijalne pomake4 kućnog priključka, odnosno vanjskog dvorišnog voda tako da ne bi došlo do mehaničkog oštećenja unutrašnjeg cjevovoda ili njegove propusnosti obzirom na kriterij neograničene upotrebljivosti (vidi čl. 3.5.3. ). Ovaj zahtjev je na primjer ispunjen: - ako je nakon ulaska u zgradu na prvih 2 m unutrašnjeg plinovoda najmanje jedna promjena smjera za 900 i ako nema nepomičnog oslonca, - ako su ugrađeni navojni spojev i raspoređeni u "Z" oblik instalacije, - ako je ugrađen čelični mijeh kompenzatora prema GPZ DIN 30681, - ako je ugrađen savitljivi spoj prema GPZ DIN 30663, - ako je u priključak ugrađen navojni spoj za spajanje cijevi s glatkim krajevima prema GPZ DIN 3387.

3.3.6.2.

U područjima klizišta i trusnim područjima, gdje je moguće pomicanje tla, treba provjeriti da li su, osim odredbi iz članka 3.3.6.1., potrebne i dopunske mjere.

3.3.7.

Postavljanje unutrašnjih plinovoda

3.3.7.1.

Unutrašnji plinovodi instaliraju se vodoravno i okomito na zidove i stropove. Oni ne smiju biti pričvršćeni na druge instalacije, niti smiju služiti kao oslonac drugim instalacijama i teretima. Moraju biti tako postavljeni, da na njih ne kaplje kondenzna i druga voda. Plinski vodovi polažu se uvijek iznad vodovodnih cijevi.

4

Objašnjenja su sadržana u GPZ – P 551 – Plinski kućni i industrijski priključci. Izvođenje; za radne tlaove do 4 bar

29

3.3.7.2.

Plinski vodovi se postavljaju slobodno nad žbukom na razmaku ( a ), pod žbukom bez kanala ( b ) ili u okna odnosno kanale ( c ) ( vidi sliku 4 ). Cjevovodi s radnim tlakovima preko 100 mbar ne smiju se postavljati pod žbukom. Plinovode treba tako postaviti da čak i u slučaju požara ne mogu nastati poprečni otvori na cijevi, iz kojih bi mogao izlaziti plin. Ovisno o mehaničkoj čvrstoći ( otpornost na uzdužne sile ) njegovih cijevnih spojeva plinovod treba učvrstiti pomoću držača cijevi ( npr. cijevne obujmice, cijevne kuke ) na dijelove zgrade s dovoljnom građevnom čvrstoćom, uz korištenje uobičajenih pomoćnih sredstava za učvršćivanje ( npr. klin - tiple za učvršćivanje ). Držači cijevi moraju biti iz negorivih materijala. Upute za razmak držača cjevovoda koji su vodoravno položeni nalaze se u priloženoj tabeli 4. Kod cijevnih spojeva čija mehanička čvrstoća ( otpornost na uzdužne sile ) u slučaju požara nije osigurana (npr. kapilarno lemljeni spojevi, spojnice sa nemetalnim brtvama ), dijelovi zgrade na koje se polažu moraju biti: - 5sa stupnjem otpornosti na vatru 30 minuta kod zgrada manje visine; - sa stupnjem otpornosti na vatru 90 minuta kod drugih zgrada. Odgovarajući pribori za učvrščivanja moraju biti izrađeni iz negorivih materijala prema GPZ DIN 4102.

5

Pogledaj građevnu dozvolu

30

3.3.7.3.

Plinski vod se smije postavljati u prostor stubišta "požarnih stuba" samo ako je posebnim građevinskim mjerama osigurano da u slučaju požara ne ugrožava ove prostore. Ova odredba ne važi za male stambene zgrade sa najviše 2 stana, 3 etaže. Pod posebnim građevinskim mjerama podrazumjevaju se: - polaganje pod žbuku bez šupljina s prekrivanjem od najmanje 5 mm žbuke na nezapaljivu podlogu - "rabic", - polaganje u vlastiti kanal koji mora biti uzdužno provjetravan, a nema izmjenu zraka sa stubištem "požarnih stuba". Kanal mora biti iz negorivih materijala sa vatrootpornošću od namjanje 90 min. Revizioni otvori na "požarnom stubištu" moraju se nepropusno zatvoriti poklopcima ili sličnim elementima iz negorivih materija sa odogovarajućom vatrootpornošću.

3.3.7.4.

Ako su plinovodi položeni u okna ili kanale, ovi moraju biti provjetravani po odsjecima, katovima ili u cjelini. Svijetli otvori za dovod i odvod zraka moraju imati površinu po 10 cm2. Kanali ne smiju imati drugih otvora. Provjetravanje nije potrebno, ako su kanali potpuno ispunjeni neutralnim materijalom postojanog oblika.

3.3.7.5.

Plinski vodovi, vođeni kroz neprovjetravane šupljine, moraju biti postavljeni u zaštitne cijevi. Zaštitne cijevi moraju biti iz materijala postojanog prema koroziju ili zaštićene od korozije.

3.3.7.6.

Ako su plinski vodovi položeni u spuštenom stropu taj prostor mora biti provjetravan, npr. pomoću: - koncentričnih otvora uz cijev u obodnim zidovima, - dva dijagonalno postavljena ventilacijska otvora u stropu. 31

3.3.7.7.

Plinski vodovi ne smiju biti postavljeni u ventilacijske kanale i okna, u okno za lift, kanale za izbacivanje smeća, jame za ubacivanje krutog goriva, a niti kroz dimnjak i obzid dimnjaka.

3.3.7.8.

Pri vođenju plinskog voda kroz dijelove zgrade, koji su međusobno odvojeni dilatacijama ne smije relativno pomicanje zgrade štetno utjecati na plinski vod.

3.3.7.9.

Ako se plinski vod postavlja u instalacijski kanal, ili kroz vatrootporne zidove ili stropove, potrebno je uvažavati posebne propise o zaštiti od požara.

3.3.8.

Zaštita unutrašnjih plinovoda

3.3.8.1.

Plinovode u suhim prostorijama postavljene nad žbukom nije potrebno zaštititi od korozije. Ovo ne važi za plinovode iz preciznih čeličnih cijevi prema GPZ DIN 2391, GPZ DIN 2393 i GPZ DIN 2394 koji moraju biti zaštićeni od korozije u skladu s člankom 3.2.7.2.

3.3.8.2.

Pod žbuku postavljeni čelični vodovi, kao i izvan zida položeni čelični vodovi u vlažnim prostorijama, npr. u neprovjetravanim podrumima, moraju biti zaštićeni od korozije prema članku 3.2.7.2.

3.3.8.3.

Pričvršćivanje crnih ili pocinčanih čeličnih cijevi gipsom u utoru za polaganje pod žbuku dopušteno je samo ako su na mjestima učvršćenja cijevi zaštićene od korozije sa namotanom zaštitnom trakom ili folijom.

3.3.8.4.

Čelične cijevi u građevinskim elementima od betona, te čelične i druge cijevi u građevinskim elementima od agresivnih materijala ( npr. u šljaci, u gipsu i bakrene u građevinskim materijalima koji sadrže nitrate ili amonijak ), kao i vodovi u prostorijama s agresivnom atmosferom ( npr. galvanski ili baterijski prostori ) moraju se zaštititi omatanjem prema čl. 3.2.7.1. Vodovi koji prolaze kroz navedene građevinske dijelove mogu biti zaštićeni i zaštitnom cijevi. Zaštitne cijevi moraju biti otporne na koroziju ili zaštićene od korozije.

3.3.8.5.

Plinovodi se ne smiju postavljati u cementne podove i namaze ( estrihe ). Plinovode koji su postavljeni ispod cementnih podova i namaza u osnovnom stropu ili unutar sloja za izravnavanje, i sloja za zvučnu izolaciju treba zaštititi protiv korozije prema članku 3.2.7.1. Plinovodi u zgradama trebaju biti tako postavljeni da ne mogu za duže vrijeme doći u dodir s vlagom, većom od normalne. Ako su čelične cijevi postavljene na betonsko tlo gdje dodir s vlagom nije isključen potrebno je, osim zaštite od korozije prema članku 3.2.7.1. postaviti između cijevi i betonske podloge zaštitnu foliju.

3.3.8.6.

Pri prolazu plinovoda kroz: - stropove treba upotrijebiti zaštitne cijevi, koje na gornjoj strani stropa ( pod ) moraju stršiti oko 5 cm, a na donjoj strani stropa moraju biti jasno vidljive. - zidove izvan stanova i sličnih jedinica korištenja treba upotrijebiti zaštitne cijevi koje moraju biti vidljive s obje strane zida ili izolaciju prema članku 3.2.7.1. prema zahtjevima za podzemne vanjske cjevovode

32

- zidove unutar stanova i sličnih jedinica korištenja, preporuča se postupiti prema gornjim zahtjevima. Zaštitne cijevi moraju biti iz materijala otpornog na koroziju ili moraju biti zaštićene od korozije. Zahtjeve članka 3.3.7.9. treba odgovarajuće uvažavati. 3.3.8.7.

Plinovode treba postavljati tako da su zaštićeni od mehaničkih oštećenja.

3.3.8.8.

Plinovodi se ne smiju koristiti neposredno niti posredno kao zaštitna ili radna uzemljenja, niti kao zaštitni odvodnici u električnim instalacijama jake struje. Plinovodi se ne smiju koristiti za odvodnike ili uzemljivače gromobranskih instalacija.

3.4.

OSIGURANJE INSTALACIJE

3.4.1.

Osiguranje vanjskih plinovoda Izrađeni a ne priključeni, nekorišteni ili isključeni vanjski plinovodi moraju imati sve otvore nepropusno zatvorene metalnim čepovima, kapama, poklopcima ili slijepim prirubnicama. Zatvoreni zaporni organi ( npr. pipe - slavine, zasuni i ventili ) ne vrijede kao nepropusno zatvaranje.

3.4.2.

Osiguranje unutrašnjih vodova Napravljeni, a još nepriključeni odnosno nekorišteni ili izvan pogona stavljeni unutrašnji vodovi moraju se nepropusno zatvoriti na svim otvorima čepovima, kapama, poklopcima iIi slijepim prirubnicama izrađenim iz metalnih materijala. Zatvoreni zaporni organi ( npr. slavine, zasuni, zaklopci ). ne vrijede kao nepropusni zatvarači. Iznimke su sigurnosne plinske priključne armature prema GPZ DIN 3383 dio 1 i dio 4.

3.5.

RADOVI NA PLINOVODIMA POD PLINOM

3.5.1.

Prije početka rada na plinovodima pod plinom potrebno ih je isključiti zatvaranjem odgovarajućeg zapornag organa koji se mora osigurati od otvaranja po neovlaštenim osobama ( npr. skidanjem ključa, ručice ili kola ). Radni prostor potrebno je osigurati od izlaza iIi mogućeg izlaza plina provjetravanjem, tako da se plin bezopasno odvodi u vanjsku atmosferu. Zaporni organ smije se ponovo otvoriti tek nakon što je nepropusno zatvoreno mjesto radova kao i svi otvori isključenog voda iz kojih bi plin mogao istjecati. Ove odredbe ne vrijede za izvedbu radova pod plinom na vanjskim plinovodima.

3.5.2.

Propusna mjesta na plinovodima pod plinom pronalaze se plinskim detektorima ili odgovarajućim pjenušavim sredstvima prema GPZ DIN 30657. Traženje propusnih mjesta upotrebom plamena je zabranjeno. Pomoćno brtvljenje brtvenim trakama za otklanjanje momentalne opasnosti dozvoljeno je samo kao privremena mjera. Propusnost vodova u kojima se ne nalazi plin 33

utvrđuje se tlačnom probom. Klasifikacija uporabivosti propusnih plinskih vodova izvodi se zavisno o količini propuštanja plina u jedinici vremena 3.5.3.

Niskotlačni vodovi koji se nalaze u pogonu razvrstavaju se prema stupnju uporabivosti na: 1. NEOGRAČENA UPORABIVOST postoji ako je propuštanje pri radnom tlaku manje od 1,0 litre na sat. 2. SMANJENA UPORABIVOST postoji ako je propuštanje pri radnom tlaku izmedu 1,0 i 5,0 litara na sat. 3. PLINSKI VOD JE NEUPORABIV ako je propuštanje pri radnom tlaku veće od 5 litara na sat. Količina propuštanja može se utvrditi prema slijedećim metodama: - računski iIi grafički na osnovu pada tlaka prema propisima za naknadno brtvljenje unutrašnjih plinovoda GPZ - PI 624 ili DVGW G 624, - mjernim uređajem za mjerenje količine propuštanja.

3.5.4.

Prema stupnju uporabivosti plinovoda treba poduzeti slijedeće mjere: 1. Ako je instalacija NEOGRANIČENO UPORABIVA, smije se ostaviti dalje u pogonu. 2. Ako je instalacija SMANJENO UPORABIVA, potrebno je vodove zabrtviti ili obnoviti: Nepropusnost prema čl. 7.2.2. ove instalacije mora biti uspostavljena najdulje u roku 4 tjedna od vremena utvrđivanja smanjene uporabivosti. 3. NEUPORABIVA INSTALACIJA se mora odmah bezuvjetno isključiti iz pogona. Za ponovno puštanje u pogon u ovom slučaju primjenjuju se odredbe koje važe za izvođenje novih vodova.

3.5.5.

Pri razdvajanju ili spajanju, pri skidanju ili ugradnji dijelova instalacije, armature, plinomjera, regulatora tlaka itd. kao i pri postavljanju te skidanju čepova potrebno je metalne plinovode zaštititi od napona dodira i iskrenja, premoštenjem dijelova koji će se rastaviti ukoliko takva zaštita već ne postoji kao kod plinomjera s jednim priključkom ili elektrovodljivi nosačem plinomjera (podložnom pločom ). Za premoštenje se koristi savitljiva izolirana bakrena pletenica sa presjekom najmanje 16 mm2 i ne duža od 3 m. Kod njenog priključivanja, je potrebno paziti na dobar električni kontakt. Spojna mjesta na cijevi je potrebno prije spajanja očistiti do metalnog sjaja, da se omogući dobro provodljiv spoj. Premoštenje metalnim folijama nije dopušteno.

34

3.6.

ČIŠĆENJE VODOVA

3.6.1.

Vodovi se čiste na slijedeći način: - mehanički, - sisanjem, vakuumiranjem, - propuhivanjem zrakom ili inertnim plinom ( npr. dušik, ugljični dioksid ), ali ne s kisikom, - punjenjem otapalima ( npr. tetralin ).

3.6.2.

Prije čišćenja vodove je potrebno odvojiti od kućnog priključka i aparata. Regulatore tlaka i plinomjere treba skinuti.

3.6.3.

Pri čišćenju instalacije sisanjem treba priključiti vakumski aparat na dio instalacije s najvećim promjerom.

3.6.4.

Propuhavanje treba vršiti u smjeru od manjeg promjera prema većem.

3.6.5.

Kod ponovnog puštanja plina u očišćenu instalaciju treba postupiti prema članku 8.1.3.

3.7.

POSTAVLJANJE PLINOMJERA

3.7.1.

IZBOR TIPA I VELIČNE PLINOMJERA

3.7.1.1.

Za mjerenje utroška plina smiju se koristiti plinomjeri koji su atestirani žigosani od nadležnog Zavoda za mjeriteljstvo. Ovo se ne odnosi na plinomjere koji ne služe za obračun potroška plina između distributera i potrošača plina.

3.7.1.2.

Sustav, tip i veličinu plinomjera određuje distributer plina, radi mogućnosti provedbe tipizacije plinomjera i olakšanja pri zamjeni, popravcima i održavanju plinomjera. Za kućanstva i sličnu namjenu imaju se koristiti plinomjeri suhog sustava membranskog tipa ( tzv. plinomjeri s mjehovima ). Ostali plinomjeri suhog sustava ( rotacijski i turbinski ) koriste se kod većih potrošača plina.

3.7.1.3.

Izbor veličine plinomjera vrši se na temelju ukupne priključne vrijednosti i vrste plinskih trošila priključenih iza plinomjera i njihovog faktora istovremenosti.

3.7.2.

POLOŽAJ I SMJEŠTAJ PLINOMJERA

3.7.2.1.

Mjesto postavljanja plinomjera ne smije biti pretoplo, mora biti lako dostupno, suho, osvijetljeno i dovoljno zračno. Mjesto postavljanja plinomjera određuje distributer plina.

3.7.2.2.

Plinomjer se ne smije postaviti: - na stubišne prostore "požarnih stuba". Ovo ne važi za male i niske stambene zgrade visine do 3 etaže, do 2 stana, - u kućne zajedničke prolaze ( hodnike ), osim ako su tako postavljeni da ne smetaju prolazu, 35

- u prostore u kojima se povremeno: - radi s opasnim količinama požarno opasnih ili lako zapaljivih, krutih, tekućih ili plinovitih materijala sa točkom plamišta ispod 55 0C, - nastaju plinovi, pare, magla ili prašina koja sa zrakom čini eksplozivne smjese a mogu se pojaviti u opasnim količinama, - radi sa eksplozivnim tvarima u smislu zakona o eksplozivnim materijalima, - u smočnice, skladišta hrane i kupaonice. 3.7.2.3.

Unutar same prostorije plinomjeri trebaju biti postavljeni na takvom mjestu koje je zaštićeno od direktnog isijavanja topline, korozivnog utjecaja i mehaničkog oštećenja, da ih se lako očitava i zamjenjuje. Moraju biti tako priključeni da nisu napregnuti i da ne dodiruju okolne zidove. Plinomjeri i njihovi spojevi ne smiju se postavljati na ziđe dimnjaka. Isto tako plinomjeri se ne smiju postavljati na pod, a ako su postavljeni u blizini poda, tada moraju biti odozdo zaštićeni odgovarajućim podnožjem.

3.7.2.4.

Ako se plinomjer postavlja u prostorijama koje su pristupačne ne samo potrošaču plina već i drugim osobama ( npr. u podrumima, stubištima, lokalima i sl. ), tada se oni zajedno sa svojim zapornim organima moraju zaštititi prikladnim zaključanim ormarićima ili nišama. Ovakvo ili slično osiguranje treba predvidjeti i kod opasnosti od mehaničkog oštećenja plinomera. Niše s vratima i ormarići za plinomjere trebaju imati dolje i gore otvore za provjetravanje svaki veličine najmanje 5 cm2.

3.7.3.

SPOJ PLINOMJERA.

3.7.3.1.

Nazivni promjer priključka i spoja plinomjera treba biti dovoljno velik za predviđeni maksimalni satni potrošak plina uz dozvoljeni otpor u plinomjeru (pad tlaka ) od maksimalno 1,0 mbar. No on, istovremeno, ne smije biti manji od DN 20.

3.7.3.2.

Spoj plinomjera treba biti tako izveden da plinomjer nije izložen mehaničkim naprezanjima od plinovoda. U tom smislu kod ulaznog i izlaznog nastavka na plinomjeru s mjehovima, trebaju biti izvedeni pokretljivi ( podesivi ) sklopovi od koljena i spojnica kojima se omogućava podešavanje raspona dotičnog spoja.

3.7.3.3.

Kod velikih potrošača plina, u posebnom slučaju eventualno potreban by pass ( obilazni vod ) na spoju plinomjera, smije biti izveden samo uz suglasnost distributera plina, s obavezno ugrađenim zapornim organom koji je po distributeru plina plombiran u zatvorenom polažaju.

3.7.3.4.

Kućanski plinomjeri veličine do uključivo G - 10 mogu visiti na plinovodu, a plinomjeri s mjehovima većih kapaciteta moraju biti poduprti zidnim konzolama, ili odgovarajućim postoljem.

3.7.3.5.

U koliko na izlaznom nastavku plinomjera ne postoji nastavak za mjerenje odnosno za kontrolu tlaka plina, tada treba takav nastavak predvidjeti na plinovodu neposredno iza plinomjera. 36

3.7.4.

INSTALIRANJE I SKIDANJE PLINOMJERA

3.7.4.1.

Plinomjere smije instalirati, mijenjati i skidati samo distributer plina. On ima pravo da ulazni i izlazni nastavak plinomjera providi svojom kontrolnom plombom, koju potrošač plina ne smije oštetiti ili skinuti.

3.7.4.2.

Plinomjer se smije instalirati samo u već useljeni stan ( ured, lokal, pogon i sl.) kada je barem jedno plinsko trošilo instalirano. Prilikom njegovog instaliranja potrošni vod treba ispitati na nepropusnost pod radnim tlakom plina, te cjelokupni plinovod ( ispred i iza plinomjera ) zajedno s plinomjerom odzračiti (isprati plinom zrak ), a sva plinska trošila maraju se podesiti ( uregulirati ) na propisano opterećenje.

3.7.4.3.

Pri instaliranju i skidanju plinomjera treba uvažavati odredbe članka 3.5.5.

3.7.4.4.

Skinutim plinomjerima treba odmah zatvoriti ulazni i izlazni priključak. Za zatvaranje treba upotrebljavati npr.: - čepove od gume, plastike ili pluta, - zaporne poklopce ( od plastike i ljepive trake ).

3.7.4.5.

Skidanjem plinomjera nastale otvore na razvodu i potrošnom vodu treba odmah nepropusno zatvoriti navojnim čepovima, po mogućnosti s plombiranjem ulaznog čepa. Zaporni organ ispred ovakvog spoja plinomjera treba zatvoriti, a ključ ili ručicu zapornog organa plombirati. U slučaju kad korisnik zadržava skinuti plinomjer kao svoje vlasništvo potrebno je skinuti plinomjer propuhati zrakom, a priključke zatvoriti navojnim kapama.

3.7.5.

ZAPORNI ORGAN UZ PLINOMJERE

3.7.5.1.

Ispred svakog plinomjera mora biti ugrađen zaporni organ, u pravilu konusna ili kuglasta pipa ( slavina ), a zasun kod većih nazivnih otvora plinovoda. Ovaj zaporni organ mora biti ugrađen neposredno ispred plinomjera na lako pristupačnom mjestu, ali ne na visini većoj od 200 cm iznad poda.

3.7.5.2.

Zaporni organ ispred samog plinomjera nije potreban. Tako se glavni zaporni organ zgrade ( glavni kućni zapor ) sa samo jednim plinomjerom nalazi u istoj prostoriji s plinomjerom. Ukoliko je udaljenost izmedu glavnog zapornog organa zgrade i plinomjera velika, te ako se od plinomjera glavni zapor ne vidi tada treba ugraditi zaporni organ ispred plinomjera.

3.7.5.3.

Za spoj plinomjera smiju se koristiti samo takvi zaporni organi koji se mogu plombirati u zatvorenom položaju i kod kojih se po položaju ključa ili ručice jasno razlikuje otvoreni od zatvorenog položaja.

3.7.5.4.

U slučaju kad su dva ili više plinomjera paralelno spojena tako da se preko njih opskrbljuje plinom isti potrošni vod, obavezno se i iza svakog ovakvog plinomjera ugrađuje zaporni organ.

37

3.7.5.5.

Zaporni organ iza plinomjera treba ugraditi i na instalaciji promjera DN ≥ 100, te na instalacije s ugrađenim kompresorom ili ekshaustorom plina.

3.7.6.

PLINOMJERI ZA KOVANI NOVAC Plinomjeri za kovani novac smiju se postaviti samo takvog tipa koji imaju ugrađen u kućištu osigurač od nestanka plina. To nije potrebno, ako su priključena trošila opremljena osiguračima za nadziranje plamena čije je vrijeme zatvaranja najviše 10 s ( npr. uređaj za nadziranje plamena na električnom principu - ionizacija, UV ), ili ako je vod za sigurnosni plamen priključen ispred plinomjera za kovani novac.

3.8.

REGULACIJSKI I SIGURNOSNI UREĐAJI

3.8.1.

UREĐAJI ZA OSIGURAVANJE TOČNOSTI MJERENJA KOLIČINE PROTOKA PLINA

3.8.1.1.

Regulator tlaka uz plinomjer Svaki niskotlačni potrošni vod napajan od izvora plina ( uličnog plinovoda ), koji je pod višim tlakom od priključnog tlaka iz članka 3.9.1. treba biti opremljen regulatorom tlaka dovoljnog kapaciteta, konstruiranog za tlak, opterećenje i ostale radne uvjete pod kojima će raditi. Radi ispravnosti mjerenja količine protoka plina ovaj regulator tlaka na niskotlačnoj plinskoj instalaciji se ugrađuje neposredno ispred membranskog plinomjera, ( vidi sl. 5. str. ).

3.8.1.2.

Korektor tlaka i temperature Membranski plinomjeri postavljeni u hladne ili vruće prostorije ( v. čl. 3.7.2. ) trebaju biti opremljeni korektorima temperature. Turbinski plinomjeri i plinomjeri s rotirajućim klipovima, ako su postavijeni ispred regulatora tlaka, ili je priključni tlak plinskih aparata viši od 20 mbar, trebaju biti opremljeni korektorima tlaka i temperature.

3.8.2.

UREÐAJI ZA ZAŠTITU OD NESTAŠICE TLAKA PLINA ILI NESTAŠICE PLINA

3.8.2.1.

Zahtjevi za zaštitu potrošača plina od nestašice tlaka plina ili nestašice plina Prekid dobave plina, smanjene količine u dobavi i velike promjene dobavnog tlaka uzrokuju pad priključnog tlaka, a po negdje i nestanak plina. Ovo stanje u dobavi plina naziva se "nestašicom tlaka plina ili nestašicom plina". Sve potrošače plina treba zaštititi od nestašice plina ugradnjom zaštitnog uređaja. Ovaj zaštitni uređaj treba biti takve konstrukcije da: - spriječi trošenje plina pri sniženom tlaku radi osiguranja ispravnosti izgaranja i sprečavanja nastanka ugljičnog monoksida i mogučnost trovanja istim, 38

- spriječi izlaženje neupaljenog plina na plamenicima plinskih aparata u uvjetima prekida i nastavka dobave plina, radi sprečavanja nastanka opasnih plinsko - zračnih smjesa, te time nastanka opasnosti od požara i eksplozija. 3.8.2.2.

Zahtjevi za zaštitu distributivne plinske mreže od nestašice tlaka ili nestašice plina Distributivnu plinsku mrežu treba zaštititi od nestašice tlaka plina ili nestašice plina ugradnjom zaštitnih uređaja kod potrošača plina. Ovi zaštitni uređaji trebaju spriječiti trošenje plina pri sniženom tlaku plina, te spriječiti pražnjenje distributivne mreže od plina i prodor zraka u najnižim područjima mreže, radi nastalog negativnog tlaka plina i nastanak opasnih plinsko - zračnih smjesa, te time spriječiti mogućnost nastanka eksplozije u mreži.

3.8.2.3.

Osigurač od nestašice tlaka plina ili nestašice plina

3.8.2.3.1.

Zahtijevana zaštita iz članaka 3.8.2.1. i 3.8.2.2. postiže se ugradnjom osigurača od nestašice plina ili tlaka plina ( blok ventila ). Ovaj uređaj može biti sastavni dio regulatora tlaka uz plinomjer iz članka 3.8.1.1. ili zasebni elemenat.

3.8.2.3.2.

Na našem distributivnom području, kod potrošača široke potrošnje i drugih malih potrošača plina, osigurači od nestašice tlaka iz članka 3.8.2.3. moraju biti sastavni dio regulatora uz plinomjer. Ovi osigurači od nestašice tlaka plina trebaju biti takve konstrukcije da vrše zahtijevanu zaštitu iz članaka 3.8.2.1. i 3.8.2.2. te da se automatski otvaraju uz uvjet, da su zatvoreni zaporni organi na priključcima plinskih aparata, tj. da se plin ne troši niti na jednom sigurnosnom plameniku ( vidi sI. 5 str. )

39

3.8.2.3.3.

Kod većih potrošača plina na našem distributivnom području, gdje se uz plinomjer vrši samo reguIacija tlaka plina ( zanatski i mali industrijski pogoni ), zahtijevana zaštita iz članaka 3.8.2.1. i 3.8.2.2. može se postići zasebnom ugradnjom osigurača od nestašice plina ili regulatora tlaka sa ugrađenim osiguračem od nestašice plina na priključku samog plinskog aparata ili grupe plinskih aparata, uz uvjet da je takvo osiguranje provedeno na cijelokupnom potrošnom vodu ( vidi sl. 6. str. )

3.8.2.4.

Tlačna električna sklopka i elektromagnetski ventil kao za štitni sklop uređaja za zaštitu od nestašice tlaka plina ili nestašice plina.

3.8.2.4.1.

Zahtijevana zaštita iz članaka 3.8.2.1. i 3.8.2.2. postiže se i putem električne tlačne sklopke i elektromagnetskog ventila koji su ugrađeni iza regulatora tlaka uz plinomjer ili iza plinomjera, uz uvjet da su svi plinski aparati koji su spojeni na taj potrošni vod takve konstrukcije, da se pri prekidu dobave plina ili pri gašenju plamena na pripalnom ili sigurnosnom plameniku, prekida izlaženje neupaljenog plina.

3.8.2.4.2.

Kod plinskih aparata sa ventilatorskim plinskim plamenikom koji imaju ove elemente ugrađene u opremi rampe, zahtijevana zaštita postiže se regulacijom minimalnog dozvoljenog radnog područja tlačne sklopke na najnižu vrijednost od 16,5 mbar, kod koje se mora prekinuti dajnji rad plamenika. Ovaj parametar mora biti upisan na izvješenoj shemi rampe plinskog plamenika i u uputstvima za rad i opsluživanje.

3.8.2.4.3.

Ukoliko oprema rampe plinskog plamenika ( radi većeg nazivnog promjera DN) zahtijeva rad sa nižim radnim tlakom ( npr. 12,0 mbar), treba ispred regulatora tlaka rampe ugraditi tlačnu sklopku, čije će se tlačno područje uregulirati na zahtjevani minimalni radni tlak od 16,5 mbar, putem koje mora biti oprema plinske rampe spojena na naponski električni vod ( vidi sI. 7. str. ).

40

41

3.8.2.4.4.

Kod plinskih postrojenja gdje se koriste plinski aparati s atmosferskim plamenicima smije se zahtijevana zaštita provesti na način koji je propisan u članku 3.8.2.4.1., samo ako su plinski aparati zahtijevane konstrukcije iz članka 3.8.2.4.1., a kod plinskih kotlovnica sa takvim plinskim aparatima samo ako aparati imaju automatsku potpalu iIi trajni nadzor po osoblju ( vidi slike 8. i 9. na str. ).

3.8.2.4.5.

Ako se zahtijevana zaštita iz članaka 3.8.2.1. i 3.8.2.2. provodi na način koji je propisan u članku 3.8.2.4.2., 3.8.2.4.3. i 3.8.2.4.4. tada se ona mora provesti na cjelokupnoj plinskoj instalaciji dotičnog potrošača plina.

42

3.8.3.

KUĆNI REGULATOR TLAKA

3.8.3.1.

Unutarnji razvodni, uzvodni odnosno samo potrošni vodovi za stambene i javne zgrade napajani od kućnog priključka,koji je pod srednjim tlakom ( 0,1 do 1,0 bar ), moraju biti opremljeni regulatorom tlaka dovoljnog kapaciteta, koji je konstruiran za tlak, opterećenje i ostale radne uvjete uvjetovane opremom, odnosno kućanskim aparatima.

3.8.3.2.

Kućni regulator tlaka treba biti sa slijedećim karakteristikama: - da reducira ( snižava ) ulazni tlak plina na zahtijevani priključni tlak, odnosno na izlazni tlak do 0,1 bar (100 mbar) maks, - da ima regulacijski ventil s jednim sjedištem, - da je sjedište ventila izrađeno od otpornog materijala na abraziju, nečistoće i kemijsko djelovaje plina, - da je sjedište ( sedlo ) ventila otporno na udarce pladnja ventila, a pladanj ventila da je otporan na trajne deformacije pri utiskivanju na sedlo, - da priključci regulatora nisu većeg nazivnog otvora od 2", - da je tip regulatora takav da u normalnim radnim uvjetima regulira izlazni tlak u potrebnim granicama točnosti i da ograniči porast tlaka pri punom zastoju protoka pri vrijed nosti nižoj ili jednakoj 1,5 prti ( podešenog izlaznog tlaka).

3.8.3.3.

Uz regulator tlaka treba biti postavljena podesna zaštitna naprava za sprečavanje eventualnog prekoračenja tlaka ( vidi GPZ - DIN 3381 ), koja zajedno sa regulatorom tlaka čini regulacijski sklop. Kao zaštitna naprava može biti: - drugi regulator tlaka u nizu s regulatorom iz članka 3.8.3.1. sa istim karakteristikama iz članka 3.8.3.2. ili, - sigurnosni ispušni ventil, ili - sigurnosni blok ventil od previsokog tlaka, Te naprave mogu biti sastavni elementi prvog regulatora tlaka, ili se u regulacijski sklop ugrađuju kao zasebni elementi.

3.8.3.4.

Navedeni regulacijski sklop iz članka 3.8.3.3. postavlja se na kraju kućnog priključka neporedno iza glavnog zapornog organa, a prije uvoda instalacije u zgradu, na uličnoj fasadi zgrade u nazidnom ili fasadnom ormariću, te zajedno sa regulatorom tlaka plina uz plinomjer iz članka 3.8.1. i osiguračem od nestašice tlaka plina iz članka 3.8.2. čini kućni regulacijski uređaj.

3.8.3.5.

Neovisno o mjestu postave regulacijskog sklopa iz članka 3.8.3.3. sa sigurnosnim ispušnim ventilom uz sigurnosni ispušni ventil obavezna je izvedba cjevovoda za odvođenje ispuštenog plina.

3.8.3.6.

Radi smanjenja gubitka plina u distribuciji, zabranjuje se instaliranje sigurnosnog ispušnog ventiIa ili regulatora tlaka sa sigurnosnim ispušnim 43

ventilom na instalaciji nemjerenog plina, osim onih koje su pod trajnim nadzorom distributera plina ( npr. sigurnosni ispušni ventil u rajonskim ili industrijskim plinskim regulacionim stanicama ). 3.8.3.7.

Kako su ovi regulatorski sklopovi pod povremenim nadzorom distributera plina ( samo prilikom zamjene plinomjera radi obnove baždarenja ), regulatorski sklopovi moraju imati uz regulator tlaka instaliran sigurnosni opružni blok ventil kao zaštitu od previsokog izlaznog tlaka. Ako je regulaciski sklop ugrađen i sigurnosni ispušni ventil, tada sigurnosni blok ventil mora biti podešen na niži tlak aktiviranja, od tlaka aktiviranja sigurnosnog spušnog ventila.

3.8.4.

ISPUŠNI VODOVI Ispušni vodovi moraju imati promjer najmanje DN 15, ako nije u uputama za ugradnju drugačije navedeno. Ispušni vodovi moraju biti zaštićeni od vanjske korozije. Krajevi vodova moraju biti dovoljno udaljeni od izvora paljenja i u pravilu 2,5 m iznad okolnog tla, zaštićeni protiv ulaza taloga, atmosferiIija i kukaca sa žičanom mrežicom koja nije pregusta, a da je otporna na koroziju i napravljena od dovoljno debele žice, te moraju biti postavljeni tako da plin, koji eventualno izlazi ne može ući u zatvorene prostore.

3.8.5.

SABIRNICI KONDENZATA

3.8.5.1.

U slučajevima kada se iz relativno vlažnog plina može izlučiti kondenzat potrebno je instalaciju ispred i iza plinomjera izvesti s propisanim padom. U koliko je to ipak neizvedivo, tada ispred odnosno iza plinomjera treba predvidjeti sabirnik kondenzata koji onemogučava ulazak ili vraćanje kondenzata iz cjevovoda u plinomjer.

3.8.5.2.

Ispusti na ovakvim sabirnicama kondenzata ne smiju biti večeg nazivnog promjera od DN 15 i moraju biti dobro zatvoreni navojnim čepovima odnosno kapama.

3.8.6.

PLINSKI KOMPRESORSKI UREÐAJI TE KOMPRIMIRANOG ZRAKA ODNOSNO KSIKA

3.8.6.1.

Primjena plinskih kompresorskih uređaja, kao i uređaja s dovodom komprimiranog zraka odnosno kisika do plinskih trošila u kućanstvu, dozvoljena je iznimno uz posebnu suglasnost distributera plina.

3.8.6.2.

Kod primjene kompresora i uređaja s dovodom komprimiranog zraka odnosno kisika u laboratorijiama, ambulantama, staklopuhačkim i sl. radionicama i dr. trebaju postojati dodatni sigurnosni uređaji, a odgovarajuča plinska i druga instalacija treba biti izvedena u skladu s DVGW G-606 i DVGW G - 620.

3.8.6.3.

Kod rada s kisikom ne smiju se koristiti regulatori tlaka s membranom natopljenom uljem.

3.8.6.4.

Obavezno moraju postojati sigurnosni uređaji protiv povratka potlačenog plina u plinomjer kao i zaporni organ na izlazu iz plinomjera, koji se sinhronizirano otvara odnosno zatvara s zapornim organom ispred plinomjera.

3.8.6.5.

U razvod nemjerenog plina treba biti ugrađen osigurač od nestašice plina.

44

UREĐAJI

S

DOVODOM

3.8.6.6.

Kod plamenika odnosno zanatskih trošila priključenih na plinovod razrješivim spojem i gibivom ( fleksibilnom ) cijevi, sigurnosni uređaj mora biti ugrađen na samom kruto izvedenom priključku plinovoda, tik ispred spoja s gibivom cijevi.

3.8.6.7.

Kod krutog priključka sigurnosni uređaj treba biti ugrađen što bliže plinskom trošilu odnosno plameniku za rad, ali ipak dovoljno udaljeno ili posebno zaštićeno da bi se eliminirao negativni utjecaj vručine na ovaj sigurnosni uređaj.

3.8.6.8.

Ukoliko se više, potrošačkih odnosno radnih mjesta iz članka 3.8.6.2. nalaze neposredno jedni uz druge dozvoljena je primjena samo jednog ( zajedničkog) sigurnosnog uređaja. U takvim slučajevima treba voditi računa o mogućem velikom padu tlaka u vlastitim sistemima te o mogućnosti povrata komprimiranog plina odnosno zraka iIi kisika u cijevni sistem.

3.9.

ODREÐIVANJE PROMJERA CIJEVI

3.9.1.

OSNOVE ZA PRORAČUN Promjer cijevi odnosno nazivni otvor se određuje na osnovu proračuna plada tlaka u instalaciji. U niskotlačnom području ( radni tlak do 100 mbar ) se s dovoljnom točnošću računa pad tlaka na osnovi nestlačivosti protoka, jer je dopušteni ukupni pad tlaka mali te je iz toga proizašla greška zanemariva. Dopušteni ukupni pad tlaka u niskotlačnom području je 2,6 mbar, ukolika distributer plina ne odredi drugačije. Iz nazivnog priključnog tlaka trošila u domaćinstvu koji je: 8,0 mbar za 1. plinsku skupinu, 20,0 mbar za 2. plinsku skupinu, 15,0 mbar za 4. plinsku skupinu Iz ukupno dopuštenog pada tlaka dobiva se potrebni protočni tlak na glavnom zapornom elementu odnosno izlazni tlak kućnog regulatora ili regulatora plinomjera. Gubitak tlaka na pojedinim dionicama instalacije prouzročen je otporima trenja pri protoku, lokalnim otporima i visinskom razlikom. On je, osim promjera cijevi dužine vodova, materijala cijevi, bitno ovisan i od vršnog volumnog protoka VS, od vrste, broja i priključne vrijednosti VA plinskih aparata kao i istovremenosti njihovog korištenja. Za proračun gubitka tlaka u srednjetlačnom području ( radni tlak od 100 mbar do 1,0 bar ) u smislu ovog Pravilnika kao i za opće informacije o teoretskim osnovama za proračun osloniti se na DVGW - G 464.

3.9.2.

POSTUPAK PRORAČUNA Shema plinske instalacije se razdijeli na pojedine dionice. Na mjestima, gdje se mijenja vršni protok ili oznaka dionice, završava se jedna dionica a započinje slijedeća. Kod računanja vrste i broja elemenata ( lokalnih otpora ) 45

na dionici bitno je, da se počne sa fazonskim komadom na početku dionice. Zadnji fazonski komad se uračunava u narednu dionicu. ( Izuzetak: T - komad 90° - suprotnog smjera, dvojni T - luk suprotnog smjera, vidi obrazac 2. br. 7. i 11. str. ) Za svaku dionicu se odredi vršni protok VS i promer cijevi u ovisnosti od gubitka tlaka. Započinje se određivanjem promjera razvoda ovisno o gubicima tlaka. Obzirom na različite zahtjeve u praksi, može se padove tlaka izračunati diferenciranim postupkom za određivanje lokalnih otpora ( obrazac 1a, str ) ili prilbližnim postupkom s procjenjenim gubicima tlaka zbog pojedinačnih otpora. (obrazac 1b, str. ) ( vidi računski primjer u prilogu 4 ). 3.9.3.

ODREÐIVANJE VRŠNOG PROTOKA VS Vršni protok VS za trošila u domaćinstvu ili trošila u zanatskim radionicama određuje se po slijedećoj jednadžbi

VS = ∑ VAH × fGH + ∑ VADWH × fGDWH + ∑ VARH × fGRH + ∑ VAUWH × fGUWH + ∑ VAGI × fGGI Protok se određuje na isti način za diferencijalni postupak i za približni postupak.

46

47

48

49

3.9.3.1.

VRSTA TROŠILA Zbog velikih razlika u istovremenosti upotrebe trošila za domaćinstva su podijeljena u četiri tipa i označena su slijedećim kraticama koje su upotrebljene kao indeksi: H

- plinski štednjak, kuhalo, pećnica, kuhalo i pećnica u plinskoj peći - štednjaku,

DWH

- plinski protočni grijač vode,

RH

- plinska peć, akumulacijski grijač vode, grijači dio plinske peći štednjaka,

UWH

- plinski cirkulacijski grijač vode, plinski kombinirani grijač vode i plinski kotao s QNL< 30 kW

Indeks "GI" označava trošila u zanatstvu ili industriji i za naprave centralne pripreme tople vode i centralno grijanje s plinskim kotlom za QNL > 30 kW. (obrazac 1a/1b, stupac 2, odgovarajući red ). 3.9.3.2.

VRŠNI PROTOK APARATA ISTOG TIPA VAGerateart Vršni protok aparata istog tipa Σ VAGerateart je suma priključnih vrijednosti svih domaćinskih aparata istog tipa. Kod kombiniranih grijača vode, gdje priprema vode ima prednost, uvažava se samo grijanje. ( Pri samo jednom takvom aparatu uvažava se kao, priključna vrijednost VA ona koja je dobivena iz više nazivne toplinske snage za pripremu tople vode (obrazac 1a/1b, stupac 3 odgovarajući red ). Za aparate koji se najčešće upotrebljavaju su dane priključne vrijednosti VA obzirom na različite ogrjevne moći (HU,B) u tabeli 5, a priključne vrijednosti drugih aparata se dobivaju iz podataka proizvođača. Posebno određivanje je potrebno kada je aparat podešen na nazivnu toplinsku snagu manju od deklarirane najveće toplinske snage ( vidi čl. 2.17. ). Preporučljivo je da se za 2. plinsku skupinu izračuna priključna vrijednost VA za prirodni plin podskupine L.

3.9.3.3.

FAKTORI ISTOVREMENOSTI ISTE VRSTE APARATA fG Gerateart Faktori istovremenosti iste vrste aparata za četiri tipa kućanskih aparata zavise samo od broja trošila pojedinog tipa i trajanja njihove upotrebe. Neovisni su o priključnim vrijednostima aparata. Faktori istovremenosti za trošila u domaćinstvu se nalaze u tabeli 6., ali oni se odnose samo za kućanstva i stambene zone ( obrazac 1a/1b, stupac 4, odgovarajući red ). Faktori istovremenosti za industrijske i zanatske aparate i aparate za centralnu pripremu tople vode i centralno grijanje ( plinski kotlovi s QNL > 30 kW ) se posebno određuju uz uvažavanje uvjeta rada. U nedoumici uzeti faktor 1,0.

3.9.3.4.

VRŠNI PROTOK VS Vršni protok VS je suma umnožaka ukupnih protokaVAGerateart ( obrazac 1a/1b, stupac 3, odgovarajući red ) i pripadajućih faktora istovremenosti iste vrste 50

aparata fGGerateart ( obrazac 1a/1b, stupac 4, odgovarajući red ) se unosi u obrazac 1a/1b, stupac 5, u odgovarajući red. Suma ovih umnožaka predstavlja vršni protok VS po jednadžbi iz članka 3.9.3. ( obrazac 1a/1b, stupac 6 ). Po potrebi pribraja se protok industrijskih ili zanatskih trošila Σ VAGI.

51

3.9.4.

PRORAČUN PADA TLAKA ∆p U svakoj dionici računa se pad tlaka ∆pTS koji je suma padova tlaka zbog trenja, lokalnih otpora i razlike tlakova u uzvodima ili spuštajućim vodovima prema jednadžbi

∆pTS = R × I + Z + ∆pH ( obrazac 1a, stupac 16 ). 52

Ukupni dopušteni pad tlaka 2,6 mbar u instalaciji, između glavnog zapornog organa ili regulatora uz plinomjer i priključka trošila, dobijamo iz slijedećih dopuštenih padova tlaka ∆pzul u pojedinim dijelovima instalacije: - razvod

0,3 mbar,

- vod za trošila (uključivo s priključkom na plinomjer kada je on ugrađen u uzvod ) 0,8 mbar, - ogranak i priključni vod aparata

0,5 mbar,

- u plinomjeru

1,0 mbar.

Ovi padovi tlaka smiju se prekoračiti samo ako je tako dogovoreno sa distributerom, ali tako da brzina protoka ne smije prijeći 6,0 m/s. Za svaku naprijed navedenu dionicu važi: Σ∆pTS < ∆pzul. 3.9.4.1.

PAD TLAKA R I ZBOG TRENJA Koeficijent trenja u cijevimaR i brzina protoka v se očita u ovisnosti od vršnog protoka VS i promjera cijevi za plinove 2. grupe, i čelične cijevi po DIN 2440 ( srednje - teške navojne cijevi ) iz tabele 7 ( strana ) Produkt koeficijenta trenja i dužine R l predstavlja pad tlaka zbog trenja (obrazac 1a, stupci 7, 8, 9, 10, 11.) Dijagrami za čelične i bakrene cijevi za plinove 1., 2., i 4. plinske skupine su u PRILOGU 3.

3.9.4.2.

PAD TLAKA Z ZBOG LOKALNIH GUBITAKA Pad tlaka Z za fazonske i spojne komade i armaturu odredi se na osnovu protočne brzine v i sume koeficijenata Σξ lokalnih otpora ( obrazac 2 ) za plinove 2. skupine, i tabele 8, ( str. ) ( Obrazac 1a stupac 12, 13) Pad tlaka Z za plinove 1., 2. i 4. plinske skupine može se očitati iz dijagrama u PRILOGU 3.

3.9.4.3.

PAD TLAKA ∆pH ZBOG VISINE RAZLIKE Zbog razlike gustoće plina i zraka nastaje u usponskim i spuštajućim vodovima razlika tlaka. Kod plinova s d < 1,0 vrijedi: - usponskim vodovima prirast tlaka ∆pH - negativan, - u spuštajućim vodovima pad tlaka ∆pH – pozitivan. Kod plinova s d > 1,0 vrijedi : - u usponskim vodovima pad tlaka ∆pH - pozitivan, - u spuštajućim vodovima prirast tlaka ∆pH – negativan. 53

U zavisnosti od plinske skupine važe slijedeće jednadžbe: 1. plinska skupina ( d < 1,0 ) ∆pH = ∆H × ( - 0,06) u. mbar, 2. plinska skupina (d < 1,0 ) ∆pH =∆H × ( - 0,04) u mbar, 4. plinska skupina (d > 1,0 ) Flussiggas/Luft ∆pH= ∆H × 0,02 u mbar. Visinska razlika ∆H u m ima, pri usponskim vodovima, pozitivan predznak, a pri spuštajućim vodovima negativan predznak. Promjer cijevi usponskih vodova se, za plinove 1. i 2. skupine, u osnovi odredi tako da se pad tlaka zbog trenja i lokalnih otpora ( R I + Z )i izjednači s prirastom tlaka ∆pH. koja nastaje zbog različitih gustoća plina i zraka pri visinskoj razlici H vrijedi ∆pZUL < 0,0 mbar. ( Obrazac 1a,stupac:14. i 15.) 3.9.5.

PRIBLIŽNI POSTUPAK Umjesto diferenciranog postupka koji je opisan u 3.9.4. za plinove 2. skupine i cijevi po DIN 2440, odnosno HRN C.B5.225 može se odrediti promjer cijevi u normalnoj stambenoj zgradi i sa zadovoljavajućom praktičnom točnošću uz slijedeći postupak i pomoću Obrasca1b.

3.9.5.1.

USPONSKI VOD Dužina dionica usponskih vodova je dana praktičnom visinom etaže. U tabeli 9 ( str. ) je s relativnom točnošću naveden vršni protok VSZUL u ovisnosti o: - dužini dionice 3 m, - od različitih koeficijenata lokalnih otpora Σξ - od različitih promjera cijevi DN (Obrazac 1b, stupci 7., 8., 10., 11.)

3.9.5.2.

RAZVODNI VOD, VOD ZA TROŠILA ( POTROŠNI VOD ), OGRANAK I PRIKLJUČNI VOD Dozvoljeni vršni volumetrički protok VSZUL se očita u ovisnosti od dužine i nazivnog promjera cijevi DN: - Tabela 10 , za razvodni vod, - Tabela 11, za vod za trošila, ( potrošni vod ), - Tabela 12, za ogranke i priključne vodove, pri čemu se svaki puta najprije od dozvoljenog pada tlaka ∆pZUL koji iznosi: - 0,3 mbar u razvodnim vodovima, - 0,8 mbar u vodovima za trošila ( potrošnim vodovima ), 54

- 0,5 mbar u ograncima i priključnim vodovima aprata, oduzme vrijednost procijenjenog pada tlaka uslijed lokalnih otpora. ( R I)ZUL iz tabele 10, 11 i 12 ( obrazac 1b kolona 7, 9, 10, 11 ) i zaokruži preostala vrijednost dozvoljenog pada tlaka.

55

56

57

58

59

60

4.

PRIKLJUČNI VODOVI PLINSKIH APARATA

4.1.

OPĆE ODREDBE

4.1.1.

NAČIN PRIKLJUČIVANJA Ložišta se čvrsto priključuju. Aparati za radni tlak do 100 mbar smiju se priključiti i rastavljivim priključkom.

4.1.2.

ŠTETNO ZAGRIJAVANJE PRIKLJUČAKA Priključci moraju biti tako izvedeni, da se korištenjem aparata ne zagriju toliko da bi se oštetili. Savitljivi priključci i priključna armatura ne smiju biti u dodiru s vrućim izgorjelim plinovima.

4.1.3.

PRIČVRŠĆENJE PLINSKIH LOŽIŠTA Aparati vrste B, C i D ( plinska ložišta ) koji nisu na plinovod kruto priključeni čeličnom cijevi moraju biti usidreni ili kruto priključeni pomoću drugih vodova (npr. vodovod, centralno grijanje ). Tankostjene cijevi, kao npr. precizne čelične cijevi i bakrene cijevi ne predstavljaju dovoljno kruti priključak.

4.2.

ČVRSTI PRIKLJUČAK Čvrsti priključak mora biti sastavljen iz priključne armature i iz priključnog voda koji se može rastaviti samo alatom. Priključni vod trošila može biti iz savitljive cijevi od nehrđajućeg čelika prema GPZ DIN 3384 ili iz krute čelične cijevi. Kada se odvoji plinski aparat od plinovoda, treba njegov priključak nepropusno zatvoriti metalnim čepom, kapom, pločom ili slijepom prirubnicom.

4.3.

RASTAVLJIVI PRIKLJUČAK Rastavljivi priključak mora biti sastavljen od sigurnosne priklljučne armature tzv. utičnice, i sigurnosne priključne savitljive cijevi s priključnim utikačem koja se može rastaviti ručno od utičnice bez primjene alata prema GPZ DIN 3383/1. Za priključenje plinskih ložišta treba upotrijebiti izvedbu s unutrašnjom metalnom savitljivom cijevi ( izvedbe M ). Otvor sigurnosne priključne armature ne smije biti okrenut prema gore da se ne zatvori nečistoćama, osim ako proizvodač u uputama dopušta takvu gradnju.

61

5.

POSTAVLJANJE PLINSKIH APARATA

5.1.

OPĆE ODREDBE

5.1.1.

OPĆE ODREDBE ZA POSTAVLJANJE PLINSKIH APARATA Plinskim aparatima u ovom poglavlju se smatraju: plinski aparati za kuhanje u domaćinstvu, grijači vode i ložišta za grijanje prostorija. Za ostale plinske aparate važe druge odgovarajuće odredbe i drugi tehnički propisi o postavljanju. Svi plinski aparati koji se postavljaju u plinskom gospodarstvu na distributivnom području Gradske plinare Zagreb, moraju biti konstruirani, izrađeni i ispitani u skladu Hrvatskih normi ( HRN ), a u pomanjkanju istih u skladu normi Gradske plinare Zagreb ( GPZ N ) ili u skladu usvojenih normi GPZN DIN, odnosno GPZN EN, te tip aparata mora biti funkcionalno ispitan u Gradskoj plinari Zagreb, kojim će se utvrditi da su aparati sukladni s navedenim normama i da su usklađeni s odredbama naših propisa. Za plinske aparate za koje postoji zakonska odredba o obaveznom certificiranju dovoljno je da imaju na natpisnoj pločici ispitnu oznaku i akt od ovlaštenog ispitivališta da su sukladni navedenim normama iz stavka drugog ovog članka. Ako se plinski plamenici ugrađuju u ložišta plinskih kotlova ili peći, tada oni moraju biti ispitani zajedno s uređajem. Plinski plamenik i ložište moraju biti međusobno usklađeni. Plinski aparati koji se zbog veličine, posebne izvedbe, ili s naknadno ugrađenim plamemikom bez ventilatora ne mogu ispitati kod proizvođača prema normi GPZ N 670.622 odnosno 670.623, odnosno DVGW G 622 odnosno G 623, ispituju se na mjestu ugradnje prema normama GPZ N 651.610 odnosno DVGW G 610/1 i 2. Plinske aparate vrste B s atmosferskim plamenicima ( bez ventilatora - plinska ložišta s osiguračem strujanja, koja ovise o zraku iz prostorije za postavljanje ) s nazivnom toplinskom snagom većom od 11 kW, smiju se postaviti, usklađeno s zahtjevima članka 5.2.2., u stanove i slične jedinice korištenja u prostorije koje mogu služiti za boravak ljudi ( npr. prostorije za hobi, fitness, gospodarske prostorije i ostalo, u podrumu i u potkrovlju ) samo ako imaju kontrolni uređaj za kontrolu produkata izgaranja. Ovaj zahtjev nije uvjetovan kod postavljanja aparata u prostorije koje imaju otvore u atmosferu prema člancima 5.2.2.3 i 5.2.2.5. Plinski aparati ne smiju se koristiti za svrhe za koje oni nisu konstruirani ili namijenjeni, kao npr. korištenje aparata vrste A za grijanje prostorija za boravak ljudi. U plinske aparate nije dozvoljeno ugraditi dijelove bez oznake proizvodača i oznake tipa.

62

5.1.2.

OPĆE ODREDBE ZA PROSTORIJE ZA POSTAVLJANJE PLINSKIH APARATA.

5.1.2.1.

Pogodnost i veličina prostorije Plinski aparati smiju biti postavljeni samo u pogodnim prostorijama kod kojih ne postoji nikakva opasnost s obzirom na njihov položaj, volumen, građevni materijal i način upotrebe. Mjesto za postavljanje aparata mora biti takvih dimenzija, da se aparat može lako i pravilno postaviti, koristiti i održavati. Volumen prostorije se računa prema svjetlim mjerama od površina njenih zidova, poda i stropa.

5.1.2.2.

Nedozvoljeni prostori a) Plinski aparati se ne smiju postavljati u zajedničkim hodnicima, prolazima i stubištima, osim stambenih zgrada male visine do 3 etaže i veličine 2 stana., b) Plinski aparati vrste B se ne smiju postavljati u prostorije koje se provjetravaju prirodnim putem sistemom pojedinačnih kanala prema GPZ DIN 18017/1., odnosno HRN U.C2.2006, osim ako se izgorjeli plinovi ne odvode prema članu 6.3.1. u isti odvodni ventilacijsko dimovodni kanal te instalacije. c) Plinski aparati vrste B ne smiju biti postavljani u centralno smještenim prostorijama ( kupaonicama i zahodima bez vanjskih prozora ) koje se provjetravaju prirodnim putem sistemom sabirnih kanala prema GPZ DIN 18017/2 odnosno HRN U . C2. 201. d) Plinski aparati se ne smiju postavljati u prostorije ili dijelove prostorija gdje se nalaze ili mogu nastati lako zapaljivi materijali u takvim količinama da njihovo paljenje predstavlja posebnu opasnost. U ovakvim prostorijama nadležni organ za graditeljstvo smije iznimno dozvoliti postavljanje aparata vrste B, C i D ako su aparati posebno iz pogonskih razloga potrebni i ako je osigurano da se zapaljive tvari ne mogu zapaliti aparatom. e) Plinski aparati ne smiju biti postavljeni u prostorijama gdje se nalaze ili mogu nastati eksplozivne tvari. Iznimka su aparati vrste C "garažna ložišta" koji su namjenski konstruirani za postavljanje u garažama. f)

Plinska ložišta vrste B smiju se postavljati u prostorije ( osim kotlovnica ) ili stanove s prisilnim provjetravanjem iz kojih se isisava zrak ventilatorom samo tada: - ako se izgorjele plinove odvodi u ventilacijsku instalaciju prema GPZ DIN 18017/3 odnosno HRN U.C2.2027 u skladu sa GPZ - P 626 odnosno DVGW G 626 Pravilima za odvod sagorjelih plinova od plinskih grijača

6

Vrijedi samo sistem s dovodnim kanalom za zrak izvana, jer novi DIN 18017/1 od 1988. god. zabranjuje sisteme samo s odvodnim kanalom.

7

Izvoditi po odredbama DIN 18017/3 od 1988. god. jer HRN U.C2.202 nije revidiran u skladu novog DIN-a.

63

vode preko instalacije za centralno provjetravanje prema GPZ DIN 18017/3, - ako je sigurnosnim uređajima osigurano prema DVGW G 670, da plamenici plinskih aparata za vrijeme rada instalacija za provjetravanje ne mogu biti u pogonu i ako su plinski aparati u odnosu na zajedničke dimnjake zatvoreni svaki sa svojim dimovodnim zaklopcem koji se mehanički stavlja u pokret prema GPZ DIN 3388/2. - ako ventilator ne utječe na dovod zraka za izgaranje i na odvod izgorjelih plinova plinskih aparata i time osigura siguran rad. g) U prostorijama, u kojima su postavljeni otvorenikamini bez vlastite opskrbe zrakom za izgaranje, kao i u prostorijama koje su povezane sa prostorijom u kojoj je instaliran kamin u jednom stanu ili unutar jedinice korištenja prostora, ne smiju se postavljati plinske, naprave vrste B i D3.1. osim ako su pojedinačno ispunjeni zahtjevi prema članku 5.2.2.1., prvi stavak ili se nalaze u prostorijama, u kojima sigurnost njihova rada nije ugrožena (u opasnosti ) zbog rada otvorenih kamina. 5.1.3.

OPĆE ODREDBE ZA POSTAVLJANJE

5.1.3.1.

Postavljanje plinskih aparata Pri postavljanju aparata treba se pridržavati uputstava za postavljanje koja su data od njegovog proizvodača. Pod postavljanjem se misli na to da se aparat objesi, postavi, ugradi itd. Električni uređaji koji se primjenjuju za rad plinskih aparata moraju biti u skladu s odgovarajućim državnim propisima. Plinski aparati sa električnim uređajem namijenjeni za ugradnju u prostorije gdje je rizik od električkog udara povećan, zbog smanjene električne otpornosti ljudskog tijela i dodira s potencijalom zemlje, moraju imati takav stupanj zaštite koji se zahtijeva klasom prostora za njegovo postavljanje, prema HRN. N.B2.771. ( vidi Prilog. 5. ) Kod postavljanja plinskih kondenzacijskih aparata treba ugraditi uređaj za neutralizaciju odvoda kondenzata.

5.1.3.2.

Dobava zraka za izgaranje Plinski aparati moraju imati zadovoljavajuću opskrbu zrakom za izgaranje. Dodatni zahtjevi o dobavi zraka za izgaranje za pojedine vrste aparata dani su u poglavlju 5.2.

5.1.3.3.

Razmak između plinskih aparata i elemenata od gorivih materijala Razmakom i zaštitnim mjerama, npr. toplinskim izolacijama ili provjetravanim zaslonom protiv toplinskog zračenja, mora biti postignuto da se pri nazivnoj toplinskoj snazi plinskog aparata ne prekorači temperatura građevnih elemenata od gorivih materijala ili ugrađenog pokućstva više od 85 0C. Najmanji razmak od plinskih aparata do gorivih elemenata, da se ispuni ovaj zahtjev, mora biti od proizvođača naveden u uputama za postavljanje, kao i 64

mjere zaštite kod smanjenih razmaka, npr. sa provjetravanim zaslonom protiv topline ( vidi sl.10 ) ili toplinskom izolacijom od negorivog materijala.

5.1.3.4.

Razmak između plinskih aparata i nosivih građevnih elemenata Ako se zbog rada aparata površina nosivih zidova, stropa, poda ili drugih nosivih elemenata zagrije na 50 0C i više, potrebno je pogodnim konstruktivnim mjerama, npr. toplinskom izolacijom ili dovoljnim razmakom, postići da ne dođe do oštećenja koja bi utjecala na nosivost ovih elemenata. Ako je potrebna toplinska izolacija, tada ona mora biti iz negorivih materijala. Detaljniji podaci o konstrukcijskim mjerama moraju biti od proizvođača dani u uputama za postavljanje aparata. Ukoliko se gore navedeni građevinski elementi zagriju preko 50 0C i na manjoj površini, kao npr. protočnim grijačem vode, tada i oni moraju imati konstrukcijom predviđenu zaštitu. Kod zidanih nosivih stijena se dozvoljava zagrijavanje većih površina zidova.

5.2.

DODATNI ZAHTJEVI

5.2.1.

DODATNI ZAHTJEVI ZA POSTAVLJANJE PLINSKIH APARATA VRSTE A U PROSTORIJAMA ZA KUHANJE Postavljanje plinskih aparata vrste A ( trošila bez odvoda produkata izgaranja dimovodnim uređajem ) je dozvoljeno, ako se produkti izgaranja odvode van prostorije sigurnom izmjenom zraka bez opasnosti i neposrednih smetnji uz uvjete: -

Kućanski plinski aparati vrste A za kuhanje se smiju postavljati u prostorije koje imaju najmanje jedan vanjski prozor ili vrata koji se otvaraju;

-

Volumen prostorije mora biti veći od 10 m3 za plinske aparate ukupnog toplinskog opterećenja do 5 kW. Za plinske aparate, ukupnog toplinskog opterećenja većeg od 5,0 do 11 kW, volumen prostorije za kuhanje mora biti veći od 20 m3; 65

Kućanski plinski aparati za kuhanje s plamenicima bez uređaja za kontrolu plamena smiju se postavljati samo u prostorije koje se za vrijeme rada tih aparata stalno provjetravaju uređajem za provjetravanje s ventilatorom čiji je kapacitet odvodne struje zraka jednak ili veći od 100 m3/h. Posebnim sigurnosnim uređajem mora biti osigurano da plinski aparat može biti u pogonu samo ako uređaj za provjetravanje dobavlja potrebnu količinu zraka. 5.2.2.

DODATNI ZAHTJEVI ZA POSTAVLJANJE PLINSKIH APARATA VRSTE B I D3.1 ( LOŽIŠTA OVISNAO ZRAKU IZ PROSTORIJE ) NAZIVNE TOPLINSKE SNAGE DO 50 kW IZVAN KOTLOVNlCE

5.2.2.1.

Osnove opskrbe zrakom za izgaranje Opskrba zrakom za izgaranje je zadovoljavajuća, ako u prostoriju za postavljanje pritječe na prirodan način ili tehničkim mjerama količina zraka za izgaranje od 1,6 m3/h zraka po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage plinskih aparata ove vrste i ložišta na kruta i tekuća goriva, ako ova uzimaju zrak za izgaranje iz te prostorije. Pri tom podtlak u prostoriji za postavljanje obzirom na vanjski tlak, ne smije biti veći od 0,04 mbar ( 4 Pa ). Za željezne peći s kaljevom oblogom se računa s fiktivnom nazivnom toplinskom snagom od 1 kW po 1 m2 vanjske površine peći, a za otvorene kamine se računa s fiktivnom nazivnom toplinskom snagom ložišta od 340 kW po 1 m2 ložišnog otvora ( vratiju ). Zbog toga najčešće otvoreni kamini moraju imati vlastiti vanjski otvor za dovod zraka. Zadovoljavajuća opskrba zrakom za izgaranje na prirodan način ili s tehničkim mjerama može se postići: -

preko vanjskih raspora ( fuga ) prostorije za postavljanje;

-

preko vanjskih otvora za dovod zraka;

-

istovremeno preko vanjskih raspora ( fuga ) i vanjskih elemenata za propuštanje zraka u prostoriju za postavljanje;

-

provjetravanjem kao za kotlovnice;

-

preko vanjskih raspora ( fuga ) i povezivanja zraka za izgaranje (povezivanje prostorije za postavljjanje i drugih prostorija );

-

preko posebnih tehničkih naprava.

U člancima od 5.2.2.2. do 5.2.2.7. je detaljnije opisano ovih šest načina mogućnosti zadovoljavajuće opskrbe zrakom za izgaranje. Na slici 12 ( vidi str. ) prikazana shema služi pri izboru najsvrsishodnijeg rješenja. Prema članku 5.2.2.2.8. za plinske aparate s uređajem za nadzor izlaženja produkata izgaranja postoji mogućnost da se u sumnjivim slučajevima tehnikom mjerenja dokaže zadovoljavajuća opskrba zrakom za izgaranje prvenstveno upotrebljenim mjerama prema člancima 5.2.2.2. do 5.2.2.7. Slika 13 ( vidi str.) pruža dodatnu mogućnost pri određivanju sigurnosnih pogonskih uvjeta u početnom stanju pokretanja aparata. 66

5.2.2.2.

Opskrba zrakom za izgaranje preko vanjskih raspora ( fuga ) Plinski aparati vrste B i D3.1 se postavljaju u prostorije koje imaju najmanje jedna vanjska vrata ili prozor koji se otvaraju. Volumen prostorije mora biti najmanje 4 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage.

5.2.2.3.

Opskrba zrakom za izgaranje preko vanjskih otvora za odvod zraka

5.2.2.3.1.

Zahtjevi za vanjske otvore za dovod zraka Aparati vrste B i D3.1 se smiju postavljati u prostorije koje imaju jedan vanjski otvor za dovod zraka svijetlog presjeka najmanje 150 cm2 ili dva vanjska otvora svaki svijetlog presjeka najmanje 75 cm2. Otvori za dovod zraka smiju se zatvarati, ako je sigurnosnim uređajem osigurano da plamenik može raditi samo pri otvorenim otvorima. Preko otvora smije biti postavljena žičana mreža ili rešetka s očicama veličine od najmanje 10 x 10 mm i žicom najmanje debljine 0,5 mm, s time da je sačuvan svijetli presjek otvora od 150 cm2. Ako je otvor za dovod zraka za izgaranje svjetlog presjeka 150 cm2 spojen kanalom, tada kanal mora biti takav da se dobavna količina zraka ne smanji. Za ravni kanal dužine 10 m, ekvivalentni presjek je 300 cm2. Promjene smjera kanala se pretvaraju u ekvivalentnu dužinu: 3 m za 900 i 1,5 m za 450 . Kanal mora imati po cijeloj dužini jednaki svijetli presjek . Kanal za dovod zraka za izgaranje može biti u prostoriji s trošilom ili u drugim prostorijama istog vlasnika. Kanal je nepotreban, ako je prostorija za postavljanje povezana otvorom veličine svijetlog presjeka od najmanje 300 cm2 ili sa dva otvora svaki veličine svijetlog presjeka od najmanje 150 cm2 sa susjednom prostorijom koja ima vanjski otvor za dovod zraka za izgaranje svijetlog presjeka od najmanje 150 cm2. Ako je dovod zraka za izgaranje okno (šaht ) iznad krova, tada djelotvorna visina okna ne smije biti veća od 4 m. Svijetli presjek okna ne smije biti manji od 230 cm2.

5.2.2.3.2.

Zahtjevi za veličinu prostorije za postavljanje -

Aparati vrste B sa pretlačnim plamenikom (s ventilatorom ) i vrste D3.1 (ložišta bez osigurača strujanja koja uzimaju zrak za izgaranje iz prostorije). Aparati vrste B s tlačnim plamenikom s ventilatorom i vrste D3.1 ( ložišta bez osigurača strujanja ) smiju se postaviti u prostorje sa ili bez vanjskih prozora ili vratiju koji se otvaraju, neovisno od volumena prostorije, ako je osigurana dovoljna opskrba zrakom za izgaranje preko vanjskih otvora za dovod zraka izvana u skladu odredbi prethodnih članaka.

-

Aparati Vrste B s atmosferskim plamenikom ( bez puhala, ložišta s osiguračem strujanja, koji uzimaju zrak za izgaranje iz prostorije). Plinski aparati vrste B bez puhala ( ventilatora ) se smiju postaviti u prostorije sa ili bez vanjskih prozora ili vratiju koja se otvaraju, ako je volumen prostorije jednak ili veći od 1 m3 po 1 kW ukupne nazivne 67

toplinske snage aparata i ako je osigurana dovoljna opskrba zrakom za izgaranje preko otvora za dovod zraka izvana u skladu odredbi predhodnih članaka. Neovisno o tome prostorija za postavljanje smije imati manji volumen od 1 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage aparata ako: - ona ima dva vanjska otvora, svaki svijetlog presjeka najmanje po 75 cm2. Oba otvora moraju biti na istom zidu, i ne smiju se moći zatvoriti ili prekriti; gornji otvor mora biti što bliže stropu, odnosno najmanje 1,80 m ili više od poda, a donji u blizini poda. - je povezana sa susjednom prostorijom s dva otvora svaki veličine svijetlog presjeka od najmanje 150 cm2. Oba otvora se ne smiju moći zatvoriti ili prekriti. Da bi se to osiguralo, otvori se prvenstveno smještaju na vrata, gornji otvor na visini najmanje 1,8 m ili više iznad poda, a donji u blizini poda. Susjedna prostorija i prostorija za postavljanje moraju imati zajednički minimalni volumen od najmanje 1 m3 po 1 kW. Plinske naprave vrste B bez puhala smiju se postaviti u izdvojeni dio prostorije za postavljanje ( npr. zidni ormar - ostava za hranu ili posebno oplašteni prostor ) u koji se zbog male veličine ne može ući pod uvjetima: - ako je taj odvojeni prostor nepropusno izdvojen prema prostoriji za postavljanje; - ako prostorija za postavljanje zajedno s izdvojenim prostorom ima ukupni volumen prostora od najmanje 1 m3 po kW nazivne toplinske snage, ili ako je prostorija za postavljanje povezana sa susjednom prostorijom sa dva otvora svaki veličine svijetlog presjeka od najmanje 150 cm2 i ako ukupni volumen prostora tako povezanih prostorija iznosi najmanje 1 m3 po 1 kW nazivne toplinske snage, i - ako izdvojeni dio prostorije ima izveden dovod zraka za izgaranje izvana, koji ima jedan vanjski otvor veličine svijetlog presjeka od najmanje 150 cm2. Dovod zraka za izgaranje smije biti izveden kao: -

neposredni vanjski otvor u zidu ( slika 11. primjer a );

-

kanal za dovod zraka izvana prema zahtjevima članka 5.2.2.3.1. ( slika 11. primjer b );

-

okno za dovod zraka izvana iznad krova ( slika 11. primjer c ).

68

5.2.2.4.

Istovremena opskrba zrakom za izgaranje prostorija za postavljanje preko vanjskih raspora ( fuga ) i vanjskih elemenata za propuštanje zraka Aparati vrste B i D3.1 ( ložišta koja troše zrak za izgaranje iz prostorije postavljanja ) smiju se postaviti u prostorije koje imaju prozore ili vanjska vrata koji se otvaraju. Prostorija za postavljanje ima zadovoljavajuću opskrbu zrakom za izgaranje, ako joj je veličina volumena najmanje 2 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage, i ako joj je preostali satni dovod zraka veći od 0,8 m3/h za svaki kW ukupne nazivne toplinske snage postignut preko vanjskih elemenata za propuštanje zraka odgovarajućeg protoka8. Smiju se odabrati samo takvi vanjski elementi za propuštanje zraka koji će osigurati da se prostorija za postavljanje namjenski koristi bez loših posljedica. Pri tome je važna dobra izmjena zraka, zadovoljavajuće prigušenje buke, sigurnost na utjecaj atmosferilija i neosjetljivost na prljavštinu, uz mogućnost čišćenja s unutarnje strane. Vanjski elementi za propuštanje zraka moraju biti takve konstrukcije da se ručnim zatvaranjem ne može zatvoriti dio otvora koji je potreban za dovod preostalog zraka za izgaranje i da se zatvaranje može izvesti najviše do polovice ukupnog presjeka. Kod električki upravljanih vanjskih elemenata za propuštanje zraka, mora se sigurnosnim uređajem osigurati, da plinski aparati mogu raditi samo pri otvorenim elementima.

5.2.2.5.

Opskrba zrakom za izgaranje provjetravanjem kao za kotlovnice Aparati vrste B i D3.1 ( ložišta koja troše zrak za izgaranje iz prostorije ) smiju se postaviti u prostorije sa ili bez vanjskih prozora i vratiju koji se otvaraju, ako te prostorije ispunjavaju tehničke odredbe o provjetravanju kao za kotlovnice ukupne toplinske snage veće od 50 kW ( vidi čl. 5.3.2. ).

8

Volumen prostorije 4 m3 po 1 kW jednako je vrijedan dovodu 1,6 m3/h zraka za izgaranje po 1 kW, u skladu odredaba članaka: 5.2.2.1. i 5.2.2.2.

69

5.2.2.6.

Opskrba zrakom za izgaranje preko vanjskih raspora povezivanjem zraka za izgaranje

5.2.2.6.1.

Zahtjevi na opskrbu zrakom za izgaranje Prostorije za postavljanje plinskih aparata sa najmanje jednim vanjskim prozorom ili vratima koja se otvaraju s volumenom manjim od 4 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage i prostorije za postavljanje bez vanjskih prozora ili vratiju ( centralno smještene prostorije ) moraju biti posredno ili neposredno povezane s "prostorijom zraka za izgaranje" u istom stanu ili prostoru iste namjene ( istog vlasnika ). Smatra se da je postignuta zadovoljavajuća opskrba zrakom za izgaranje "povezivanjem zraka za izgaranje", ako je iz dijagrama 1. ( vidi str. ), ili iz njemu pripadne tabele ( vidi str. ) dobivena računska snaga ΣQLanr jednaka ili veća od ukupne nazivne toplinske snage ΣQNL postavljenih aparata. Σ QLanr ≥ Σ QNL Veličina računske toplinske snage ΣQLanr iz dijagrama 1. ovisi o ukupnom volumenu povezanih prostorija i postojećeg stanja ili načina izvedbe raspora (fuga ) i otvora na graničnom zidu ili vratima prostorija u kojima je uspostavljeno ili izvedeno povezivanje zraka za izgaranje. Mogućnosti za uspostavljanje povezivanja zraka za izgaranje prema krivuljama 1. do 4. dijagrama 1. su jednako vrijedne ( neskraćeno krilo vratiju, skraćeno krilo vratiju, otvori za dovod zraka ). Primjena dijagrama 1 se objašnjava na primjerima danim u prilogu 6. i 7. Pri neposrednom povezivanju zraka za izgaranje prostorija za postavljanje mora se povezati preko otvora za dovod zraka samo sa susjednim prostorijama zraka za izgaranje. Način povezivanja zraka za izgaranje se izabire prema raspoloživim mogućnostima iz dijagrama 1. Prednost treba dati mjerama koje su prikazane krivuljama 1. do 3. dijagrama. Pri posrednom povezivanju zraka za izgaranje je prostorija za postavljanje povezana s prostorijama zraka za izgaranje preko jedne ili više spojnih prostorija. Povezivanje prostorija zraka za izgaranje i prostorije za povezivanje mora biti jednako izvedeno, kao pri neposrednom povezivanju . Međusobna povezanost između spojne prostorije i prostorije za postavljanje aparata mora biti izvedeno s jednim otvorom svijetlog presjeka od najmanje 300 cm2, odnosno s dva otvora svaki svijetlog presjeka od najmanje 150 cm2. Otvori za zrak se ne smiju zatvoriti ili prekriti. Da bi se to osiguralo otvori se prvenstveno izvode na vratima. Preko otvora se može staviti žičana ili lamelna mreža ili rešetka s očicama najmanje veličine 10 x 10 mm, i žicom najmanje debljine 0,5 mm, s time da je sačuvan svijetli presjek otvora od najmanje 150 odnosno 300 cm2. Otvori za dovod zraka za izgaranje mogu imati prigušne kapke ( zaklopce ) ili slične elemente koji usmjeravaju ili prigušuju struju zraka, i buku s time da je

70

ukupna površina otvora tako povećana da otvor s tim dodatkom nema veći otpor strujanja zraka od otpora otvora bez prigušnog kapka. 5.2.2.6.2.

Zahtjevi za veličinu prostorije za postavljanje - Aparati vrste B s plamenikom s ventilatorom i vrste D3.1 ( aparati bez osigurača strujanja ) koji troše zrak iz prostorije Plinski aparati vrste B s plamenikom s ventilatorom i vrste D3.1 ( ložišta bez osigurača strujanja ovisna o zraku iz prostorije ) se smiju postaviti u prostorije sa ili bez vanjskih vratiju ili prozora koji se otvaraju neovisno o njihovom volumenu, ako je osigurana dovoljna opskrba zrakom za izgaranje putem povezivanja zraka za izgaranje koje je izraženo sumom računskih toplinskih snaga ΣQLanr ili na drugi način prema odredbama iz prethodnih članaka. - Aparati vrste B s atmosferskim plamenikom s osiguračem strujanja ( koji troše zrak iz prostorije ) Plinski aparati vrste B sa atmosferskim plamenikom ( ložišta s osiguračem strujanja, ovisno o zraku iz prostorije ) se smiju postaviti u prostorije sa ili bez prozora ili vanjskih vratiju koji se otvaraju, ako je volumen prostorije najmanje 1 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage aparata i ako je osigurana u skladu s prethodnim odredbama zadovoljavajuća opskrba zrakom za izgaranje putem povezivanja zraka za izgaranje koje je izraženo sumom računskih toplinskih snaga prema prije spomenutim odredbama. Ako prostorija za postavljanje aparata ima manji volumen od 1 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage takvih aparata, potrebno je prostoriju za postavljanje povezati sa susjednom prostorijom povezivanjem zraka za izgaranje s dva otvora svaki veličine od najmanje 150 cm2 svijetlog presjeka. Tim načinom povezane prostorije moraju zajedno imati zahtjevni minimalni volumen od najmanje 1 m3 po 1 kW. Oba otvora treba izvesti na istom zidu. Gornji otvor mora biti što više pri stropu, odnosno najmanje 1,8 m iznad poda, a donji otvor u blizini poda. Oba otvora služe kao otvori zadovod zraka za izgaranje.

5.2.2.7.

Opskrba zrakom za izgaranje putem posebnih tehničkih naprava Aparati vrste B s atmosferskim plamenikom se smiju postavljati u prostorije sa ili bez prozora ili vanjskih vratiju koji se otvaraju bez obzira na volumen prostorije ako su prostorije priključene na centralnu instalaciju za provjetravanje prema GPZ DIN 18017/3, i ako se zajedno odvode rabljeni zrak i izgorjeli plinovi. Pojedinosti su određene u pravilniku GPZ P 626/92 "Odvođenje produkata izgaranja od plinskih aparata za pripremu tople vode instalacijom za centralno provjetravanje prema GPZ 18017-3/92" odnosno u DVGW G 626 i DIN 18017/3. Aparati vrste B s atmosferskim plamenikom (protočni grijač vode, akumulacijski grijač vode, cirkulacijski i/ili kombinirani grijač vode i sobna peć ) se smiju postaviti u prostorije koje su provjetravane preko pojedinačnih okana prema normi GPZ N 18017-1/92 ili HRN U.C2.200, s time da prostorije imaju vlastiti otvor ( element ) za dovod zraka i da se izgorjeli plinovi odvode zajedno sa rabljenim zrakom ( paziti na članke 6.1. stav 3. i 6.3.1.) Otvori za dovod 71

zraka smiju biti izvedeni na opskrbno okno za dovod zraka za izgaranje i za vrijeme pogona aparata moraju biti otvoreni. 5.2.2.8.

Mjerno - tehnički dokaz o dovoljnoj opskrbi zrakom za izgaranje Mjerno-tehnički dokaz o opskrbi zrakom za izgaranje posebno se razmatra u slučajevima: - manjeg volumena povezanih prostorija, prostorije za postavljanje, prostorije zraka za izgaranje i spojne prostorije, od zahtijevanog minimalnog volumena od 4 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage, kao DOKAZ DA JE POSTIGNUTA DOVOLJNA OPSKRBA ZRAKOM ZA IZGARANJE; - ugrađenog mehaničkog uređaja za prisilno provjetravanje u prostoriji, stanu ili u jedinici prostora iste namjene korištenja prostorija ( istog vlasnika ), kao DOKAZ DA UREĐAJ ZA PRISILNO PROVJETRAVANJE NEMA UTJECAJA NA OPSKRBU ZRAKOM ZA IZGARANJE I ODVOD PRODUKATA IZGARANJA OD PLINSKIH APARATA VRSTE B i D3.1.; - smetnje na dimovodnoj instalaciji pri funkcionalnom ispitivanju prema članku 8.3.1. i pronalaženju uzroka smetnji, kao DOKAZ DA IZVEDENE MJERE SIGURNOSTI PREMA ČLANCIMA 5.2.2.2., 5.2.2.4. ILI 5.2.2.6. NISU DOVOLJNE ZA POSTIZANJE SIGURNOG RADA PLINSKOG APARATA. Mjerni instrumenti, proces mjerenja uključivo s postavljanjem mjernih uređaja, protokol ( izrada zapisnika i mjerne dokumentacije ) prema normi GPZN 601.6259 odnosno prema DVGW G 625.

9

Norma u donošenju.

72

73

74

75

76

77

5.2.2.9.

Postava u ormar plinskih aparata vrste B s plamenicima bez ventilatora i vrste D3.1 Plinski aparati vrste B s atmosferskim plamenicma ( bez ventilatora ) i vrste D3.1 smiju se postaviti u ormar. Ormar mora biti povezan s prostorijom za postavljanje s gornjim i donjim otvorom svaki veličine svjetlog presjeka od najmanje 600 cm2. Otvori se trebaju izvesti prema podacima i tehničkim crtežima proizvođača aparata. Stranice ormara moraju biti bočno i naprijed odmaknute najmanje 10 cm od plašta ložišta. Od ovih se zahtjeva smije odstupiti, ako je aparat tipski ispitan sa ormarom kao cjelina.

5.2.3.

DODATNI ZAHTJEVI ZA POSTAVLJANJE APARATA VRSTE “C” ( LOŽIŠTA OVISNA O ZRAKU IZVAN PROSTORIJE )

5.2.3.1.

Osnove Aparati vrste C se smiju postavljati neovisno o volumenu i provjetravanju prostorije u kojoj se postavljaju. - Aparati vrste C1 ( ložišta ovisna o zraku izvan prostorije ), bez ventilatora, koji uzimaju zrak za izgaranje izvana i odvode izgorjele plinove van kroz vanjski zid ( plinska fasadna ložišta ), smiju biti postavljeni samo neposredno na vanjski zid. Smiju se koristiti samo za grijanje pojedinačnih prostorija ( fasadne peći ) ili za pripremu tople vode ( fasadni grijač vode ). Fasadna peć smije imati maksimalno 7 kW nazivne toplinske snage, a fasadni grijač vode maksimalno 25 kW nazivne toplinske snage. - Aparati vrste C3.1 su ložišta s ventilatorom, koja uzimaju zrak za izgaranje i odvode izgorjele plinove preko kombiniranog dimnjaka za dovod zraka i odvod 78

izgorjelih plinova ( "LAS"-dimnjaci ). Ovi aparati se smiju postaviti samo neposredno na takav dimnjak ili što bliže njemu. - Aparati vrste C3.2 su ložišta s ventilatorom koja uzimaju zrak za izgaranje izvana i odvode izgorjele plinove van izvan krova smiju se postaviti samo u potkrovljima ili u prostorijama gdje je strop istovremeno krov ili ako je iznad stropa samo krovna konstrukcija. Ako se za strop zahtjeva izvjesna otpornost protiv požara tada instalacija za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja u području prijelaza stropa, tavana i krovišta, mora biti obložena. Ova obloga mora imati zahtjevanu otpornost protiv požara i mora biti izrađena iz negorivog materijala. Ako za strop nije propisana izvjesna otpornost protiv požara, smije biti instalacija za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja, u dijelu prijelaza stropa, tavana i krovišta položena u oknu koje je izrađeno iz negorivog materijala, postojanog oblika ili u metalnoj zaštitnoj cijevi (mehanička zaštita ). - Aparati vrste C3.3 su ložišta s ventilatorom, koja uzimaju zrak za izgaranje izvana i odvode izgorjele plinove van kroz vanjski zid, mogu se postaviti na vanjski zid ili unutrašnji zid. Kod kolektivne stanogradnje, fasadna ložišta za grijanje, ove vrste, smiju imati najviše 11 kW nazivne toplinske snage, a za pripremu tople vode, najviše 25 kW nazivne toplinske snage. Aparati vrste C1 i C3.3 se smiju postaviti samo ako nije moguć odvod izgorjelih plinova iznad krova, odnosno na mjestima gdje je to moguće s prevelikim troškom. Pri tome je potrebno uvažavati važeće državne građevne propise. 5.2.3.2.

Instalacija za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja Instalacija za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja ili fasadni priključak za aparate vrste C1 i C3.3 kao i naprave za zaštitu od vjetra i za mehaničku zaštitu ispusta ( ulaznog otvora za zrak i izlaznog otvora izgorjelih plinova ) na prohodnim površinama, jesu sastavni dijelovi aparata. Upotrebljavati treba samo originalne dijelove i ugrađivati ih po uputama proizvodača.

5.2.3.3.

Nedozvoljeni ispust Instalacija za dovod zraka za izgaranje i odvod izgorjelih plinova ne smije imati ispust ( ulazni otvor za zrak i izlazni otvor za izgorjele plinove ); - u prolaznim i kolnim ulazima ( vežama ), - u uskim odkapnim prolazima koji su natkriti strehom, - u uglovima unutarnjih dvorišta, osim za aparate vrste C3.3 - u unutarnjim dvorištima, ako je duljina ili širina dvorišta manja od visine najviše zgrade koja omeđuje dvorište, - u oknima ( šahtovima ) za dnevnu rasvjetu i provjetravanje - u lođama i natkrivenim hodnicima, - na balkonima, 79

- ispod izbočenih dijelova zgrade, koji bi mogli bitno ometati odvođenje produkata izgaranja, - u zaštitnim zonama, prema Zakonu o gorivim tekućinama i sličnim prostorima, gdje se prerađuju, uskladištuju, proizvode ili nastaju lako zapaljive ili eksplozivne tvari. 5.2.3.4.

Razmak od gorivih građevinskih dijelova Instalacija za odvod izgorjelih plinova mora biti udaljena najmanje 10 cm od građevinskih elemenata iz gorivog ili zapaljivog građevinskog materijala. Kada se elementi ove instalacije vode kroz građevinske elemente iz takvog materijala, tada se propisani razmak mora osigurati zaštitnom cijevi sa odstojnicima. Međuprostor mora biti zapunjen trajno negorivim izolacijskim materijalom postojanog oblika. Razmak nije potreban, ako se pri nazivnoj toplinskoj snazi građevinski elementi ne griju na više od 85 0C i ako je to navedeno u proizvođačevim uputama za postavljanje aparata.

5.2.3.5.

Razmak od izbočenih dijelova zgrade i građevinskih dijelova iz gorivog materijala. Ispust instalacije za odvod izgorjelih plinova, mora biti odmaknut od izbočenih dijelova zgrade i dijelova zgrade iz gorivih materijala i to bočno i dolje najmanje 50 cm, gore najmanje 1,5 m, a od dijelova nasuprot ispustu koji su iz gorivih materijala, najmanje 1,0 m. Gornji razmak zadovoljava 0,5 m, ako su gorivi dijelovi zaštićeni pločom iz negorivog materijala koja je provjetravana sa stražnje strane.

5.2.3.6.

Ispust u blizini nivoa tla. Ispust instalacije za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja, mora biti najmanje 0,3 m iznad razine tla, mjereno do donje ivice cijevi.

5.2.3.7.

Ispust na prohodnim površinama Ispusti instalacije za odvod izgorjelih plinova, koji su postavljeni na visini od 2,0 m i niže, iznad razine tla, ili na prohodnim površinama, moraju biti zaštićeni zaštitnim napravama iz negorivog materijala. Ako su ispusti postavljeni uz kolne površine, gdje postoji opasnost od mehaničkih oštećenja, potrebno ih je osigurati dodatnim zaštitnim napravama. Na prohodnim površinama instalacija za odvod produkata izgaranja aparata vrste C3.3 ne smije imati ispust smješten niže od 2,0 m od nivoa tla.

5.2.3.8.

Ispust aparata vrste C1 na fasadi.

5.2.3.8.1.

Ispusti instalacije za odvod produkata izgaranja, moraju biti međusobno udaljeni bočno i prema gore najmanje 2,5 m. Od otvora za provjetravanje sa svih strana moraju biti udaljeni najmanje 2,5 m, a prema gore 5,0 m. Ista udaljenost kao do otvora za provjetravanje mora biti i do prozora i vanjskih vratiju koji se otvaraju.

80

5.2.3.8.2.

Za fasadne sobne plinske peći taj bočni razmak nije propisan, a prema gore zadovoljava razmak od 0,3 m ( računajući od ivice prozora do ispusta dimovodne cijevi ) uz uvjet da sobna plinska peć ispunjava slijedeće zahtjeve: - Neovisno o zahtijevanom razmaku za svaki ispust instalacije za odvod produkata izgaranja mora biti raspoloživa površina fasade od najmanje 16 m2. - Nije dozvoljeno ni uz veći razmak postaviti više od četiri ispusta jedan iznad drugoga.

5.2.3.9.

Ispusti aparata vrste C3.3 na fasadama

5.2.3.9.1.

Osnove Potrebne minimalne udaljenosti od ispusta do prozora koji se mogu otvoriti i fasadnih vrata, razlikuju se ovisno od oblika fasade i međusobnog razmaka ispusta. Prema vrsti fasade razlikujemo: - ravne fasade - fasade sa izbočenjem (istakom) - fasade u uglu - fasade sa balkonima Ispust se može smatrati pojedinačnim ispustom, ako je udaljenost do slijedećeg ispusta, horizontalno lijevo ili desno, ili vertikalno gore ili dolje, minimalno 5,0 m. Ako je razmak između dva ispusta, horizontalno i vertikalno manji od 5,0 m, tada se ovako postavljena dva ispusta smatraju kao "dvojac". Ostali ispusti moraju biti od svakog ispusta dvojca udaljeni 5,0 m, bilo horizontalno ili vertikalno.

5.2.3.9.2.

Potrebna minimalna udaljenost do prozora, fasadnih vrata i balkona. Potrebna minimalna udaljenost od ispusta aparata vrste C3.3 do prozora, fasadnih vrata i balkona, uzimaju se iz tabele 1, stupac 3. Primjeri izvođenja za različite mogućnosti primjene dati su u priloženim slikama koje su navedene u stupcu 4 tabele.

5.2.3.9.3.

Potrebne minimalne udaljenosti do otvora za provjetravanje. Razmak između ispusta i otvora za provjetravanje, mora biti jednak ili veći od 2,5 m horizontalno lijevo i desno i 5,0 m vertikalno prema gore.

5.2.3.10.

Ispusti aparata vrste C3.2 iznad krova Za aparate vrste C3.2 dozvoljena udaljenost između ispusta instalacije za dovod zraka za izgaranje i odvoda produkata izgaranja, i površine krova, iznosi minimalno 0,4 m, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti: - nazivna toplinska snaga QNL < 30 kW. - brzina strujanja produkata izgaranja na ispustu v > 5 m/s ( ugradnja prema uputama proizvođača ) 81

- ispusti instalacije za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja, ako se nalaze jedan blizu drugog i u istom tlačnom području. Vidi na slici 16, str. : Primjer izvođenja vodoravne i okomite instalacije za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja preko krova. Udaljenosti do bočno smještenih krovnih prozora, određuju se prema čl. 5.2.3.9. Pri vođenju instalacije za dovod zraka za izgaranje i odvod produkata izgaranja kroz krovove od gorivih građevnih materijala, vrijede zahtjevi kao i pri vođenju kroz zidove od gorivih građevnih materijala, prema čl. 5.2.3.4. 5.2.3.11.

Ispusti na benzinskim pumpama u području pumpi za auto-plin Ispust instalacije za dovod zraka i odvod produkata izgaranja, mora biti horizontalno odmaknut najmanje 5,0 m od pumpnih automata i rezervoara za pogonsko gorivo. Manji razmaci su dopušteni, ako su ispusti najmanje 3,0 m iznad razine terena. Ispusti ne smiju biti u radnom području ventila za punjenje ( rukohvat pištolja duljina cijevi +1,0 m ).

5.2.3.12.

Postavljanje u garaže U garaže se smiju postaviti samo aparati vrste C ( "ložišta za garaže" ), koji su za tu namjenu konstruirani, proizvedeni i tipski ispitani. Plamenik ložišta mora biti najmanje 50 cm iznad razine poda. Ložišta moraju biti odgovarajuće mehanički zaštićena od oštećenja ( npr. zaštitnim željezom ili odbojnikom ). Na vidnom mjestu u garaži moraju biti izvješene - postavljene upute za upotrebu, izrađene u trajnoj izvedbi.

82

83

84

85

86

87

88

89

90

5.2.4.

DODATNI ZAHTJEVI KOD POSTAVLJANJA PLINSKIH APARATA VRSTE D3.2 ( PLINSKA LOŽIŠTA KOJA NE OVISE O ZRAKU IZ PROSTORIJE ) Plinski aparati vrste D3.2 smiju se postaviti u prostoriju za postavljanje neovisno o njenoj veličini i provjetravanju prema normi GPZ N 660.637 odnosno DVGW G 637/1.

5.2.5.

DODATNI ZAHTJEVI KOD POSTAVLJANJA PLINSKIH LOŽIŠTA, ČIJI IZGORJELI PLINOVI SE ODVODE POD PRETLAKOM U ODNOSU NA PROSTORIJU ZA POSTAVLJANJE, S NAZIVNOM TOPLINSKOM SNAGOM JEDNAKOM ILI MANJOM OD 50 kW (QNL< 50 kW ) IZVAN KOTLOVNICE Prostorije za postavljanje plinskih ložišta, čiji se produkti izgaranja odvode prema propisu pod pretlakom u odnosu na tlak zraka u prostoriji za postavljanje, tako da kod propusnosti dimovodne cijevi mogu izlaziti u prostoriju za postavljanje, tada prostorija za postavljanje mora imati dva otvora u slobodnu atmosferu, jedan pri podu a drugi pri stropu. Svaki otvor mora biti jednakog ili većeg svijetlog presjeka od 150 cm2. Vanjski otvori mogu biti povezani s kanalima s prostorijom za postavljanje. Vanjski otvori nisu potrebni ako je dimovodna cijev izvedena unutar cijevi za dovod zraka za izgaranje za plinski aparat.

5.2.6.

DODATNI ZAHTJEVI ZA POSTAVLJANJE PLINSKIH LOŽIŠTA S NAZIVNOM TOPLINSKOMSNAGOM VEĆOM OD 50 kW ( QNL > 50 kW )

5.2.6.1.

Postavljanje u kotlovnicu Pojedinačna plinska ložišta s nazivnom toplinskom snagom većom od 50 kW i više ložišta zajedno na kruta, tekuća i plinovita goriva sa ukupnom nazivnom toplinskom snagom većom od 50 kW, se smiju postavljati samo u takve prostorije koje ispunjavaju građevinske zahtjeve za kotlovnice prema članku 5.3. Ako je postavljeno više aparata s ukupnom toplinskom nazivnom snagom većom od 50 kW potrebno je uvažavati odredbe članka 2.16.7. Nadležni komitet za graditeljstvo smije dozvoliti izuzetke u zanatskim radionicama i u slobodno stojećim objektima kotlovnicama, ako nema posebnih razloga obzirom na vrstu pogona i korištenje prostora s ložištem.(vidi članak 5.4. ). Obavezno postavljanje u kotlovnicama nije potrebno za ložišta koja moraju biti zbog namjene postavljena u drugim prostorijama, kao npr. peći za procesnu industriju ( peći za taljenje, postrojenja za zagrijavanje i dr. )

5.2.6.2.

Kotlovnice iznad prizemlja Ložišta koja troše zrak iz prostorije za postavljanje se smiju postavljati u kotlovnice koje su iznad prizemlja, npr. krovne kotlovnice samo ako imaju: - plamenik sa ventilatorom, ili - atmosferski plamenik i načinom izvođenja kojim se garantira da produkti izgaranja ne mogu ući u opasnim količinama u kotlovnicu, kao što su npr: 91

- otvor za izjednačenje tlakova dozračivanja i odzračivanja s tlakom osigurača strujanja produkata izgaranja , ili - lokacijom otvora tako da je dovod zraka za izgaranje s otvorom na krovištu, a odvod istrošenog zraka kroz otvor koncentričnog odvodnog kanala izvedenog uz dimnjak iznad krova.Time se postiže da se nalaze u istom tlačnom području dozračni otvor, ispust ( ušće ) dimnjaka, kao i ispust ( ušće ) kanala za istrošeni zrak. 5.2.6.3.

Prekidač za isključivanje električne energije u nuždi U svako doba plamenici plinskih ložišta moraju se moći isključiti električnim prekidačem koji se nalazi izvan prostorije za postavljanje. Uz prekidač mora biti dobro vidljiv natpis iz trajnog materijala "PREKIDAČ ZA NUŽDU LOŽENJE" . Plamenik se smije tim prekidačem stavljati u pogon, samo ako stavljanje u pogon obzirom na izvedbu plamenika i regulatora tlaka ne predstavlja opasnost.Plinska ložišta koja rade bez pomoćne električne energije zahtjev za sigurnosno isključivanje ložišta iz prvog stava ovog članka obavlja ugrađeni zaporni organ iz čl. 5.2.6.4.

5.2.6.4.

Plinski zaporni organi kotlovnice U plinovod izvan prostorije postavljanja ( kotlovnice ) je potrebno ugraditi zaporni organ koji se može uvijek ručno zatvoriti. Ovaj zaporni organ može zamijeniti glavni zaporni organ namijenjen samo toj zgradi, kućni zaporni organ prema članku 3.3.4.2. ili zaporni organ ispred plinomjera - ako se ti nalaze u blizini kotlovnice ( vidi sl. 17 str. )

5.2.7.

DODATNI ZAHTJEVI ZA POSTAVLJANJE ZANATSKIH PLINSKIH APARATA Zanatski plinski aparati, ako su standardne izvedbe, moraju se instalirati prema slijedećim pravilima: - GPZ - N 603.621

"Plinske instalacije u laboratorijima fakulteta i znanstveno tehničkih institucija", odnosnoDVGW G 621;

- GPZ - N 639.629

"Plinske instalacije sušionica zrnatih plodova grijanih plinom", odnosno DVGW G 629;

- GPZ - N 639.630

"Tehnička pravila za instaliranje i pogon plinskih instalacijaza dozrijevanje voća";

- GPZ - N 630-631

"Instaliranje plinskih aparata za zanatske radionice", odnosno DVGW G 631;

- GPZ - N 630.633

"Obogaćivanje atmosfere sa C02 u staklenicima. "Instaliranje i pogon postrojenja", odnosno DVGW G 633;

- GPZ - N 630.634

"Instaliranje plinskih aparata u velikim kuhinjama", odnosno DVGW G 634;

- GPZ - N 610.638

"Instaliranje i pogon plinskih grijalica koje zrače toplinu", odnosno DVGW G 638/1; 92

- GPZ - N 610.639

"Instaliranje i pogon plinskih grijalica koje zrače toplinu " odnosno DVGW G 638/2

Za druge plinske aparate koji se koriste u zanatstvu inžinjerski se određuju uvjeti postavljanja.

93

5.3.

KOTLOVNICE

5.3.1.

GRAĐEVNI ZAHTJEVI

5.3.1.1.

Najmanja veličina Kotlovnice moraju biti tako dimenzionlrane da se mogu ložišta pravilno postaviti, koristiti i održavati. Njihova svijetla visina ne smije biti manja od 2,0 m.

5.3.1.2.

Povezivanje kotlovnice sa stambenim prostorom i stubištem. Kotlovnice ne smiju biti u neposrednoj vezi s prostorom za boravak ljudi i stubištem "požarnih stuba".

5.3.1.3.

Radni podiji ( podesti ) Podiji trebaju biti tako izrađeni i postavljeni da ne ometaju provjetravanje kotlovnice.

5.3.1.4.

Izlazi Kotlovnice s ložištima ukupne nazivne toplinske snage do 350 kW moraju imati najmanje jedan izlaz. Kotlovnice s ložištima s većom ukupnom nazivnom toplinskom snagom moraju imati najmanje dva izlaza, koja su izvedena po mogućnosti na suprotnim zidovima. Izlazi moraju voditi van ili u hodnik koji služi kao put za spašavanje. Njhova vrata se moraju otvarati prema van u pravcu bijega. Jedan od dva izlaza smije biti izveden kao nužni izlaz i po potrebi smije imati penjalice. Vodi li izlaz van na krov tada se od tamo mora imati siguran pristup stubištu.

5.3.1.5.

Zidovi grede i ploče Zidovi i grede kotlovnice kao i ploče ( stropovi ) iznad i ispod kotlovnice moraju biti vatrootporni i od negorivog materijala. Za nenosive vanjske zidove, dovoljno je da su od negorivog materijala. Za pregradne zidove između kotlovnica i prostorija koje pripadaju pogonu s uređajima kotlovnice, izuzevši nosive i potporne pregradne zidove, dovoljno je da su od negorivog materijala.

5.3.1.6.

Vrata Vrata u vatrootpornim zidovima prema čl. 5.3.1.5. moraju biti najmanje jednako vatrootporna i moraju se moći sama zatvarati. Vrata u nenosivima vanjskim zidovima najmanje moraju biti od negorivog materijala.

5.3.1.7.

Podovi Podovi u kotlovnici moraju biti iz negorivog materijala.

5.3.1.8.

Vođenje instalacija kroz zidove i ploče Instalacije se smiju voditi kroz vatrootporne zidove i ploče, iz članka 5.3.1.5., samo ako instalacije same ne mogu prenositi požar; u protivnom treba poduzeti mjere protiv prenošenja požara. 94

Međuprostori u prodorima trebaju se zapuniti negorivim materijalima. 5.3.1.9.

Kanali ispod razine poda kotlovnice U kotlovnicama s kombiniranim plamenicima plin - ulje ili gdje su uz plinska ložišta postavljena i ložišta na tekuća goriva, kanali ispod razine poda moraju imati zasune ili odvajače tekućih goriva.

5.3.1.10.

Pomoćne prostorije ( koje pripadaju gospodarstvu kotlovnice ) Odredbe iz članka 5.3.1.5. stavka 1. kao i članaka 5.3.1.6. do 5.3.1.8. važe, također i za pomoćne prostorije kotlovnice, osim ako su one odvojene od kotlovnice vatrootpornim zidovima iz negorivih materijala.

5.3.2.

ODREDBE O PROVJETRAVANJU

5.3.2.1.

Općenito Kotlovnice moraju imati uređaje za dovod i odvod zraka, kao odvodne otvore na vanjskim zidovima ili dovodnu i odvodnu instalaciju sa ili bez ventilatora. Oni moraju prozračivati kotlovnicu za vrijeme rada plamenika i dovoditi potreban zrak za izgaranje. Naprave za provjetravanje moraju biti postavljene tako, da ne utječu na rad ložišta.

5.3.2.2.

Zaštita od požara Dovodna i odvodna instalacija za provjetravanje moraju biti izrađene tako da se vatra i dim najmanje 90 min. ne mogu prenijeti iz kotlovnice i pomoćnih prostorija kotlovnice, iz članka 5.3.1.10., u druge prostorije ( trajanje vatrootpornosti ). Ispusti dozračnih i odzračnih vodova moraju biti tako locirani i izvedeni da se vatra i dim preko njih ne mogu prenositi iz kotlovnice i pomoćnih prostorija u druge prostorije. Dozračna i odzračna instalacija ne smije biti povezana s drugim ventilacijskim instalacijama i ne smije služiti za provjetravanje drugih prostorija. Instalacije za provjetravanje drugih prostorija, ako prolaze kroz kotlovnicu ili pomoćne prostorije kotlovnice, iz članaka 5.3.1.10. moraju imati trajanje vatrootpornosti od najmanje 90 minuta, ukoliko prenošenje požara nije spriječeno putem odgovarajućih samostalnih zapornih organa. Ovakvi kanali ne smiju imati otvore u kotlovnici.

5.3.2.3.

Čišćenje instalacije za provjetravanje Instalacija za provjetravanje mora biti takva da se može čistiti.

5.3.2.4.

Učin ventilacije Kotlovnica mora imati najmanje jednu napravu za ventilaciju koja izvana uvlači svježi zrak i dovodi ga u kotlovnicu. Instalacija za ventilaciju mora biti tako izvedena da u kotlovnici ne nastane veći podtlak u odnosu, prema vani, kad nema vjetra od 0,04 mbar (4 Pa ). To je ispunjeno kod slobodnog prirodnog provjetravanja, ako uređaj za ventilaciju odgovara čl. 5.3.2.5. Veći podtlakovi su dozvoljeni, ako se time ne šteti sigurnosti rada postrojenja. Ipak ne smije nastati veći podtlak od 0,5 mbara ( 50 Pa ), ako sva ložišta u kotlovnici, koja 95

su ovisna o zraku iz kotlovnice, istovremeno rade s nazivnom toplinskom snagom iako instalacija za provjetravanje odvodi planiranu količinu iskorištenog zraka prema članku 5.3.2.7. 5.3.2.5.

Vansjski dozračni otvori Za kotlovnice ukupne nazivne toplinske snage do 1000 kW koje se ventiliraju bez ventilatora zadovoljava vanjski dozračni otvor koji povezuje kotlovnicu neposredno prema van, ako mu je svijetli presjek najmanje:

A = F × a × [ 2,5 × ( Σ QNL + 70 )] u cm2 Pri čemu je: A

svijetli presjek u cm2.,

F

koeficijent oblika otvora koji iznosi: 1,0 za četverokutne otvore, ako dulja stranica nije veća 1,5 puta kraće, 1,0 za okrugle otvore, 1,1 za četverokutne otvore, ako je dulja stranica do maksimalno 5 puta kraće stranice, 1,25 za četverokutne otvore, ako dulja stranica iznosi maksimalno 10 puta kraće stranice.

a

koeficijenat otpora mrežice otvora i to: 1,0 za otvore bez mrežice , 1,2 za otvore sa mrežicom,

ΣQNL

ukupna nazivna toplinska snaga u kW.

Četverokutni otvori za dovod zraka moraju imati kraću stranicu najmanje dugu 10 cm. Mrežice, rešetke i slični elementi smiju imati svijetle otvore očica najmanje 10 x 10 mm. Otvor za dovod zraka treba, po mogućnosti, locirati nasuprot otvoru kanala za odvod iskorištenog zraka. Ako je dovod zraka kroz okno ( šaht ) na vanjskom zidu zgrade, presjek okna (šahta ) mora iznositi najmanje 1,5 puta svijetlog, otvora za dovod zraka. Dno okna ( šahta ) mora biti najmanje 30 cm ispod donjeg ruba otvora za dovod zraka u kotlovnicu. Okno ( šaht ) se mora moći lako čistiti. Otvor za dovod zraka može imati mogućnost zatvaranja, samo ako je osigurano sigurnosnim uređajem, da plamenici ložišta koji troše zrak iz prostorije mogu raditi samo kod dovoljno otvorenog poklopca.

96

5.3.2.6.

Kanali za dovod zraka izvana Kanali za dovod zraka izvana s jednakim svijetlim presjekom bez ventilatora imaju dovoljnu snagu, ako im oblik i veličina svijetlog presjeka, dužina kanala, zbroj ekvivalentnih dužina od promjene smjera i otpora mrežice kao i ukupni nazivni toplinski učin odgovaraju dijagramu 2. (vidi str. )

5.3.2.7.

Odvod iskorištenog zraka Naprave za odvod iskorištenog zraka moraju iskorišteni zrak odvoditi van. Količina odvedenog zraka mora biti 0,5 m3/h po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage ložišta koja troše zrak iz prostorije.

5.3.2.8.

Položaj otvora za odvod iskorištenog zraka Otvori za odvodenje iskorištenog zraka moraju biti što bliže stropu i dovoljno udaljeni od otvora za dovod zraka da ne dođe do kratkostrujnog protoka i tako locirani da struja dovedenog zraka ne utječe na funkciju osigurača strujanja ložišta. U slučaju potrebe iskorišteni zrak se smije voditi kroz odvod do šahta za odvod iskorištenog zraka. Na otvorima za odvod iskorištenog zraka ne smiju biti postavljene mrežice, a instalacija za odvod iskorištenog zraka ne smije se moći zatvarati.

5.3.2.9.

Okna ( šahtovi ) za odvođenje iskorištenog zraka Osnovni zahtjevi iz članka 5.3.2.1. moraju biti ispunjeni za okna ( šahtove ) s prirodnim uzgonom. Oni se moraju voditi kao dimnjaci iznad krova i moraju biti otvoreni prema gore. Po cijeloj duljini moraju imati jednaki presjek. Pri četverokutnom presjeku smije biti dulja stranica najviše 2 puta dulja od kraće. Ako dulja stranica okna ( šahta ) naliježe na dimnjak kotlovnice, tada smije biti najviše 2,5 puta veća od kraće stranice. Kraća stranica okna ( šahta ) za odvođenje iskorištenog zraka mora biti duga najmanje 10 cm. Svijetli presjek okna ( šahta ) za odvođenje iskorištenog zraka mora biti najmanje tako velik kako se izračuna iz donje jednadžbe, ali ne smije biti manji od 180 cm2. Svjetli presjek otvora šahta za odvod iskorištenog zraka mora biti jednak svjetlom presjeku okna ( šahta) .Volumenski protok u oknu za odvođenje iskorištenog zraka ( odvodni protok V ), odnosno ukupna nazivna toplinska snaga (QNL ) za ložišta koja troše zrak iz prostorije određuje se pomoću donjih jednadžbi:

V=

0,367 × A 0,5 0,025 × l ⎤ ⎡ ⎢ ∑ ζ + ∑ (0,01× d )1,4 ⎥ h ⎢ ⎥ h ⎢ ⎥ ⎢⎣ ⎥⎦

∑ QNL =

0,734 × A 0,5 0,025 × l ⎤ ⎡ ζ+ ∑ ∑ ⎢ (0,01× dh )1,4 ⎥ ⎢ ⎥ h ⎢ ⎥ ⎢⎣ ⎥⎦

97

pri čemu je: Oznaka u formuli

Naziv

Jedinica

Brojčana vrijednost

ΣQNL

ukupna nazivna toplinska snaga ložišta koja troše zrak iz kotlovnice

kW

-

V

odvodni protok zraka = 0,5 × ΣQNL

m3/h

-

A

svijetli presjek okna iskorištenog zraka

cm2

-

U

opseg svjetlog otvora okna ( šahta )

cm

-

ζ

koeficijent otpora: -

0,5

-

1,2

-

0,5

-

1,0

cm

-

- otvori za odvođenje iskorištenog zraka u zidu okna ( šahta ) - pravokutna promjena smjera vođenja -2 promjene smjera po 300 - ispust okna dh

hidraulički promjer okna ( šahta ) za odvođenje iskorištenog zraka (dh = 4 A / U)

l

duljina okna ( šahta ) i kanala za odvođenje iskorištenog zraka

m

-

h

djelotvorna visina okna ( šahta ) mjereno od sredine otvora za odvođenje iskorištenog zraka do ispusta

m

-

Odvodni protok kroz ravna okna ( šahtove ) za odvođenje iskorištenog zraka sa kvadratnim ili približno kvadratnim presjekom ( dulja stranica najviše je 1,5 puta veća od kraće ) i barem jednako velikim otvorom za odvodenje iskorištenog zraka u zidu okna ( šahta ) može se odrediti pomoću diagrama 3 (v.str.- ) u ovisnosti svjetlog presjeka okna ( šahta ) i njegove djelotvorne visine. U diagramu 4 (v.str. ) je dana ovisnost svjetlog presjeka ovih okana ( šahtova), njihove visine i ukupne nazivne toplinske snage ložišta koja troše zrak iz kotlovnice. Dobijeni presjek iz dijagrama 3 i 4 je potrebno povećati za 5% za četverokutna okna kod kojih je dulja stranica veća za više od 1,5 puta od kraće, a smanjiti za 5% za okna s okruglim svjetlim presjekom i povećati za 5% za okna s jednom promjenom smjera prema vertikali do 300 ( tabela 12).

98

5.3.2.10.

Otvori za odvođenje iskorištenog zraka neposredno prema van Otvor za odvođenje iskorištenog zraka neposredno prema van, izvedeni na istom zidu sa otvorima za dovođenje zraka iz članka 5.3.2.5. zadovoljava za kotlovnice s ložištima do ukupne nazivne toplinske snage 100 kW, kao i za kotlovnice u kojima su isključivo ložišta s osiguračem strujanja ukupne nazivne toplinske snage do 1000 kW bez zapornih elemenata na instalaciji za odvođenje produkata izgaranja iza osigurača strujanja ( npr. zaklopac za produkte izgaranja ). Otvor za odvođenje iskorištenog zraka mora biti jednako velik kao otvor za dovođenje zraka iz članka 5.3.2.5. Otvor za dovođenje zraka mora biti lociran što bliže podu.

5.3.2.11.

Odvođenje zraka ventilatorom Uređaj za provjetravanje s ventilatorima moraju tjerati istrošeni zrak prema van preko krova ili preko vanjskog zida. Oni ne smiju izbaciti više od 0,65 m3/h po 1 kW nazivne toplinske snage za svako ložište u pogonu, oni ipak smiju izbaciti do 0,65 m3/h po 1 kW ukupne nazivne snage, ako se uređaj za prozračivanje ne može zatvoriti. ( vidi čl. 5.3.2.4.) Postrojenja za provjetravanje s ventilatorima moraju imati naprave, koje isključuju rad ložišta, ako potreban volumenski protok za rad ložišta prekorači za više od 1/3 ( jedne trećine ) duže od 1 min.

5.4.

OSTALE PROSTORIJE ZA POSTAVLJANJE KAO KOTLOVNICE ZA PLINSKA LOŽIŠTA S UKUPNOM NAZIVNOM TOPLINSKOM SNAGOM VEĆOM OD 50 kW

5.4.1.

Prostorni volumen prostorije za postavljanje mora biti najmanje 4 m3 po kW ukupne nazivne toplinske snage ložišta; to ne vrijedi, ako je opskrba zrakom za izgaranje ložišta na drugi način osigurana ili ložišta ne ovise o zraku iz prostorije.

5.4.2.

Oko ložišta se treba osigurat prostor za zaštitu od požara. On se kreće u krugu od 1,0 m oko ložišta kao i oko prostorije, ipak najviše do stropa ( ploča ) i zidova kotlovnice odnosno prostorije za postavljanje ložišta. U prostoru zaštite od požara moraju građevni elementi kao što su zidovi, grede, stropovi i dijelovi krova u nosivim dijelovima, podovima, vratima i prozorima biti potpuno 99

iz negorivog materijala. Zapaljivi materijali moraju biti zaštićeni od gorenja s najmanje 2 cm debelim slojem negorivog materijala. Nosivi i kruti građevni elementi moraju biti od materijala koji će zaustaviti požar, ako se nalaze u područjima zaštite od požara, to vrijedi i za okolne stropove i zidove, u koliko graniče s područjima zaštite od požara. Otvori prema ostalim prostorijama moraju biti u području zaštite od požara osigurani zaštitnim pokrovima s vatrootpornošću od najmanje 30 minuta. U područjima zaštite od požara te iznad ložišta ne smiju se odlagati, skladištiti ili obrađivati zapaljivi materijali i naprave iz takvih materijala, to treba biti osigurano rasporedom ložišta i korištenjem prostorije za postavljanje ili građevnim mjerama ( npr. rešetkama ). 5.4.3.

Ložišta moraju biti postavljena na pod od negorivih materijala ili na nosive elemente od negorivih materijala, npr. zidove ili potpore. Građevni elementi ispod ložišta moraju imati istu vatrootpornost, koja je potrebna za ploče ( stropove ).

5.4.4.

Ložišta koja su za vrijeme radnog vremena općenito pristupačna; a nisu nadgledana, moraju se zaštititi od neovlaštenog diranja i rukovanja.

5.4.5.

Zaštitni pojasi od 1,0 m sa svake strane oko ložišta treba biti slobodan bez naknadne ugradnje dijelova postrojenja ili opreme kao i korištenja za druge namjene.

5.4.6.

U prostoru zaštite od požara po čl .5.4.2. moraju se staviti na dobro vidljivo mjesto trajne pločice slijedećim natpisom: "U krugu od 1,0 m oko ložišta kao i iznad ložišta ne smiju se skladištiti zapaljivi materijali"

5.4.7.

Ako se zrak isisava ( izvlači ) iz prostorije za postavljanje ložišta npr. s uređajem za ventilaciju, procesno tehničkim uređajima ili uređajima za zagrijavanje toplim zrakom, pomoću ventilatora, tada strujni volumen od 0,65 m3 po 1 kW ukupne nazivne toplinske snage ne smije biti prekoračen. To ne vrijedi, ako; - prostorija za postavljanje ima uređaj za ventilaciju, koji odgovara uređaju za ventilaciju kotlovnica prema čl. 5.3.2.4. i 5.3.2.5, ili - se usisani zrak dovodi samo susjednim prostorijama, koje su trajno povezane otvorenim ventilacijskim putevima; svijetli presjek tih puteva mora ostvariti povratnu struju dovedenog strujnog volumena zraka susjednoj prostorij kod statičke razlike tlaka od najviše 0,04 mbar ( 4 Pa ), ili - ložišta imaju samo plamenike s ventilatorom, ili - se izgorjeli plinovi isisavaju ventilatorom a plamenici se kod ispada rada ventilatora sami isključuju preko posebnih sigurnosnih uređaja, ili - su ložišta koja ne troše zrak za izgranje iz prostorije za postavljanje.

100

101

102

103

6.

ODVOD PRODUKATA IZGARANJA VRSTE B ( LOŽIŠTA OVISNA O ZRAKU IZ PROSTORIJE)10

6.1.

OSNOVE U ODVODU DIMNIIH PLINOVA - OPĆE ODREDBE Prije početka radova izvođač plinske instalacije mora se dogovoriti o izvedbi uređaja za odvod produkata izgaranja s nadležnom dimnjačarskom službom, što se potvrđuje zapisnikom na odgovarajućem obrascu. Pri izvedbi i dimenzioniranju uređaja za odvod produkata izgaranja potrebno je uvažavati norme GPZ DIN 4705 dio 1 do 3 i dio 10, GPZ - DIN 18160 ili HRN. U.N4.025. Ložišta moraju biti priključena na kućni dimnjak u istom katu u kojemu su postavljena. Osim toga smiju biti priključena: - na slobodno stojeće dimnjake, ( vidi GPZ DIN 4133 i GPZ DIN 1056); - na okna za odvod zraka, uređaja za prirodno provjetravanje s pojedinačnim oknima prema GPZ DIN 18017/1, ili HRN U.C2.20011, koja ispunjavaju najmanje zahtjeve za dimnjake s ograničenom radnom temperaturom prema GPZ DIN 18160/1 ili HRN U.N4.030 (paziti na članak 6.3.1.); - na instalaciju za prisilno provjetravanje prema GPZ DIN 18017/3, a u skladu sa zahtjevima GPZ N 661.626, odnosno prema DVGW G-626; - na posebnu instalaciju za odvod produkata izgaranja u skladu s odgovarajućim građevnim propisima, ako su trošila za to predviđena, kao npr. instalacije za dimne plinove s niskim temperaturama ili dimnjaci za zrak - dim ( LAS - sistem ); - na instalacije za mehanički odvod produkata izgaranja prema GPZ N 660.660 odnosno prema DVGW G 660 Pravilima za instaliranje dimovodnih instalacija s mehaničkim odvodom produkata izgaranja za plinska ložišta s atmosferskim plamenikom.

6.2.

ODVOĐENJE PRODUKTA IZGARANJA POMOĆU DIMNJAKA

6.2.1.

Priključak na vlastiti dimnjak Na vlastiti dimnjak je potrebno priključiti: - svako plinsko ložište s tlačnim plamenikom,

10

Način odvoda produkata izgaranja trošila vrste C je opisan u članku 5.2.3. zajedno sa zahtjevima za postavljanje tih trošila. Za trošila vrste D3.1. i/ili D3.2. vidi GPZ N 660.637, odnosno DVGW G 637/1 11

Koristiti samo sistem s kanalom za dovod zraka izvana.

104

- svako plinsko ložite s atmosferskim plamenikom i nazivnom toplinskom snagom većom od 30 kW, - svako plinsko ložište s atmosferskim plamenikom i nazivnom toplinskom snagom do 30 kW, ako je postavljeno u prostoriji koja ima stalno otvoreni dovodni otvor prema van za zrak za izgaranje, - svako plinsko ložište u zgradama s više od pet katova. Iznimno od stava 1. smije se priključiti više plinskih ložišta na jedan dimnjak, ako je sigurnosnim napravama postignuto da može raditi samo jedno ložište i da je dimnjak prikladan za svako od priključnih ložišta. Osim toga se smije na jedan dimnjak priključiti više plinskih ložišta sa atmosferskim plamenikom, koja su postavljena u istoj prostoriji sa stalnim otvorima za dovod zraka za izgranje izvana i koja mogu raditi istovremeno, ako sva ložišta uzimaju zrak za izgaranje iz te prostorije. Inače, priključivanje više ložišta za istovremeni rad na zajednički dimnjak dolazi u obzir, samo ako su dimnjaci za to odgovarajući i ako ne postoji sumnja za pogonsku sigurnost. Potrebne sigurnosne naprave i upute za sigurnost pogona kotlova na dvije vrste goriva dane su u GPZ DIN 4759/1. 6.2.2.

PRIKLJUČAK NA ZAJEDNIČKI DIMNJAK

6.2.2.1.

Zajednički dimnjak za plinska ložišta Na zajednički dimnjak za plinska ložišta se smiju priključiti samo ložišta s atmosferskim plamenikom nazivne toplinske snage najviše do 30 kW i to u pravilu najviše tri ložišta na jedan dimnjak. Svako plinsko ložite mora biti priključeno svojim priključkom ( dimovodnom cijevi ). Priključci ne smiju biti uvedeni u dimnjak na istoj visini. Razmak najnižeg i najvišeg priključka ne smije biti veći od 6,5 m. U starim klasično građenim zgradama koje nemaju brtvljene prozore i vrata, s ravnom visinski neizlomljenom fasadom, s etažama višim od 3 m i jednakom visinom sljemena krovišta kao kod susjednih zgrada, u kojoj su ugrađena ložišta iste vrste, smije se u pojedinim primjerima priključiti više od 3 ložišta i na većem razmaku od 6,5 m između donjeg i gornjeg priključka. Pored toga, smije se zajedničkim dimovodnim priključkom priključiti na isti dimnjak po dva plinska ložišta koja su postavljena u istoj prostoriji, ako su i dimovodna cijev i dimnjak odgovarajući za svako od priključnih trošila u slijedećim kombinacijama: - grijač vode i peć nazivne toplinske snage do 3,5 kW, - grijač vode i cirkulacijski grijač vode ili plinski kotao, ako je sigurnosnim napravama postignuto da može istovremeno raditi samo jedno ložište. Svaka takva kombinacija ložišta sa zajedničkim priključkom na dimnjak broji se kao jedno ložište u smislu prvog stavka. Pored toga smije se priključiti plinski specijalni kotao s atmosferskim plamenikom i akumulacijski grijač vode s atmosferskim plamenikom, koji mogu raditi istovremeno putem zajedničke dimovodne cijevi i zajedničkim dimnjakom, ako na taj dimnjak nisu priključena 105

druga ložišta i ako njihova nazivna toplinska snaga ( svakog od plinskih ložišta) ne prelazi 30 kW. 6.2.2.2.

Mješoviti dimnjak Zajednički dimnjak izgrađen za jedan stan u skladu sa zahtjevima normi GPZ DIN 18160 dio l, ili HRN U.N4.030 koji ispunjava uvjete za pogonsku temperaturu I. grupe, smije se upotrebljavati kao mješoviti dimnjak. Na takav dimnjak, u istoj se etaži smiju priključiti plinska ložišta s atmosferskim plamenikom i nazivnom toplinskom snagom do 30 kW i ložište s ložišnim napravama bez ventilatora ) na tvrda ili tekuća goriva nazivne toplinske snage do 20 kW. Na isti mješoviti dimnjak ne smiju biti priključena više od 3 ložišta, a pri brojenju plinskih ložišta važi članak 6.2.2.1. stav 3. Dimovodne cijevi za ložišta na kruta ili tekuća goriva moraju imati iza dimovodnog nastavka najmanje 1,0 m visoki vertikalni usponski dio dimovodne cijevi.

6.2.3.

PRIKLJUČAK KONDENZACIJSKIH LOŽIŠTA NA DIMNJAK ILI DRUGE DIMODNE INSTALACIJE Kondenzacijska ložišta moraju se priključiti na dimovodne instalacije za odvod produkata izgaranja s nižim temperaturama ili na dimnjake otporne na vlagu. Prikladnost takvih dimovodnih instalacija odnosno dimnjaka mora se posebno dokazati npr. građevinskom dozvolom.

6.2.4.

STRANI GRAĐEVNI ELEMENTI U dimnjacima ili zidovima dimnjaka i unutar njihovog svijetlog presjeka ne smiju biti građevni elementi npr. instalacije, drveni dijelovi, sidra i druge naprave koje nisu sastavni dijelovi dimnjaka.

6.3.

ODVOD PRODUKATA PROVJETRAVANJE

IZGARANJA

PREKO

UREĐAJA

ZA

6.3.1.

PRIKLJUČAK NA OKNO ZA ODVOD ZRAKA INSTALACIJE ZA PRIRODNO PROVJETRAVANJE P GPZ DIN 18017/1 ILI HRN. U.C2.200 Plinski protočni grijač vode, akumulacijski grijač vode ili cirkulacijski ili kombinirani grijač vode i plinska peć se smiju priključiti na okno za odvod zraka instalacije prema HRN U.C2.200, odnosno GPZ DIN 18017/1 ako ova ispunjava najmanje zahtjeve za dimnjake s ograničenom temepraturnom otpornošću prema GPZ DIN 18160/1 ( vidi članak 5.1.2.2. alineja b, čl. 5.2.2.7, stavak 3 i članak 6.1.,stavak 3 ). Plinska ložišta moraju biti postavljena u provjetravanom prostoru. Ako su ložišta priključena na odvodno okno, svako sa svojim priključkom, tada mora biti priključak na dimnjak plinske peći ispod priključka ostalih ložišta. Priključci plinskih ložišta moraju biti iznad otvora za odvod zraka. Pored toga, mora biti izlazni otvor osigurača strujanja plinskog ložišta ispod donje ivice otvora za odvod zraka. Primjer postavljanja su prikazani na sl. 18, (v. st. )

106

Dovod zraka za izgaranje mora biti osiguran u skladu člankom 5.2.2.

107

6.3.2.

PRIKLJUČAK NA INSTALACIJU ZA CENTRALNO PROVJETRAVANJE POMOĆU VENTILATORA PREMA GPZ DIN 18017/3 Ako je postupljeno prema mjerama GPZ N 660.626, odnosno prema DVGW G 626 smiju se protočni, akumulacijski, cirkulacijski i i kombinirani grijači vode priključiti na instalaciju za centralno provjetravanje prema GPZ-DIN 18017/3.

6.4.

DIMOVODNE CIJEVI

6.4.1.

LOŽIŠNO - TEHNIČKI ZAHTJEVI

6.4.1.1.

Pojedinačne i zajedničke dimovodne cijevi Svako ložište mora imati vlastiti dimovodni priključak - dimovodnu cijev. Osim toga, dozvoljeni su i zajednički priključci, ako u pojedinom slučaju ne postoje druga ograničenja na opća tehnička pravila ( npr. čl. 6.2.2.1. stav 3 , GPZ DIN 4702/3, sabirne dimovodne cijevi za specijalne plinske kotlove vrste 3 i 4, zajednički priključci u toplinskim napravama prema GPZ DIN 4759/1 ), ili na osnovu mišljenja vještaka ( npr. mišljenja nadležne dimnjačarske službe ).

6.4.1.2.

Otpori strujanja, toplinska provodljivost i vođenje ( sagorjelih plinova ). Svijetli presjek, korisna (djelotvorna ) visina, dužina, unutarnja površina i toplinska izolacija fazonskih komada i dimovodnih cijevi mora odgovarati uvjetima prema kojima je dimnjak toplinski dimenzioniran. Kod rješavanja dimovodnih cijevi ložišta sa zajedničkim dimnjacima koji su toplinski računati po približnom postupku prema GPZ DIN 4705/3, vidi poglavlje 4.3. ove norme dio zajedničke dimovodne cijevi, koja prema članku 6.2.2.1. stavak 3. služi za odvod produkata izgaranja oba ložišta, mora imati svijetli presjek koji je jednak umnošku 0,8 puta suma svijetlih presjeka pojedinačnih priključaka. U primjeru mješovitog dimnjaka preporučljivo je da priključci prema GPZ DIN 18160/1 imaju, za tvrda ( kruta ) ili tekuća goriva, neposredno iza dimovodnog nastavka najmanje 1,0 metar visok okomit uzgonski dio dimovodne cijevi. Općenito, moraju dimovodni priključci voditi dimne plinove od ložišta do dimnjaka s malenim padom tlaka i malenim toplinskim gubicima. Moraju se voditi s usponom prema dimnjaku. Uzgonski dio poboljšava odvod produkata izgaranja.

6.4.1.3.

Nepropusnost Dimovodne cijevi moraju biti nepropusne.

6.4.2.

DODATNI POGONSKI ZAHTJEVI Dimovodne cijevi moraju biti izrađene tako da ih se lako i sigurno može čistiti. Dimovodne cijevi s promjenama smjera vođenja moraju imati otvor na svakoj promjeni smjera. Otvori moraju biti takvi da ih se može nepropusno zatvoriti. Dimovodna cijev plinskog ložišta mora imati mjerni otvor za mjerenje gubitaka dimnih plinova. Otvor mora biti izveden na udaljenosti 2 promjera cijevi iza dimovodnog nastavka. Postojeći otvori moraju se iskoristiti. 108

6.4.3.

GRAĐEVNI ZAHTJEVI

6.4.3.1.

Materijal i vrste izrade Cijevi i fazonski komadi iz kovine moraju odgovarati propisu GPZ N 660.101, odnosno GPZ DIN 1298.

6.4.3.2.

Vođenje dimovodnih cijevi Dimovodne cijevi se ne smiju voditi u druge katove. Ova zabrana se ne odnosi na dimovodne cijevi za slobodnostojeći dimnjak. Ne smiju biti vođene kroz druge stanove ili kroz prostore u kojima ne smiju biti postavljena plinska ložišta na osnovi čl. 5.1.2.2. a), d) ili e). Pored toga dimovodne cijevi ne smiju biti vođene u pločama, zidovima, oknima ili inače u nepristupačnim praznim prostorima kao niti kroz ugrađeni namještaj.

6.4.3.3.

Blizina građevnih elemenata iz gorivih materijala Za dimovodne cijevi je potrebno uvažavati slijedeće minimalne razmake od građevnih elemenata iz gorivih materijala: - od vratnih obloga i sličnih podložnih građevnih elemenata i dimovodne cijevi uključujući i njenu izolaciju - 20 cm - od drugih građevnih elemenata

- 40 cm.

Razmaci se smiju smanjiti za četvrtinu, ako je dimovodna cijev obložena oblogom od negorivog izolacijskog materijala debljine 2 cm ili više. Kod dimovodnih cijevi, za ložišta s atmosferskim plamenikom nazivne snage do 30 kW, zadovoljava razmak 5 cm za zahtjeve iz 1. stavka. Ako su dimovodne cijevi vođene kroz građevne elemente iz gorivih materijala, oni moraju biti u opsegu 20 cm oko dimovodne cijevi, izrađeni iz negovorih otpornih materijala manje toplinske provodljivosti12, ili treba osigurati razmak 20 cm sa zaštitnom cijevi iz negorivih materijala. Kod višeslojnih zidova potrebno je međuprostor između slojeva u području dimovodne cijevi zatvoriti negorivim materijalom. Kod dimovodnih cijevi, za ložišta sa atmosferskim plamenikom nazivne toplinske snage do 30 kW, zadovoljava razmak 10 cm za zahtjeve iz 1. stavka.

6.5.

ZAPORNI UREĐAJI ( DIMOVODNI ZAKLOPCI ), NAPRAVE ZA DOVOD SPOREDNOG ZRAKA U DIMNJAK, PRIGUŠNICE PRODUKATA IZGARANJA I ZAPORI ČAĐI

6.5.1.

ZAPORNI UREĐAJI ( DIMOVODNI ZAKLOPCI ) U dimovodne priključke plinskih ložišta smiju se ugraditi zaporni elementi za produkte izgaranja. Toplinski upravljani zaporni elementi moraju zadovoljavati GPZ DIN 338/4 ili HRN M.E3.483, a mehanički upravljani GPZ DIN 3388/2 i

12

Kao građevni materijali dolaze u obzir materijali od cigle, laki betoni, šamot, zvučna izolacija od mineralne vune prema DIN 18165/1 s gustoćom većom od 120 kg/m3 i talištem > 1000 0C

109

moraju imati dokaz o kvaliteti npr. broj odobrenja DVGW. Zaporni se elementi moraju ugraditi prema uputama proizvođača. Posebno treba prema uputama utvrditi, da li je izabran odgovarajući element za predviđeno plinsko ložite. Zaporni elementi ne smiju ometati ispitivanje i čišćenje dimovodnih priključaka. Zaklopci koji se nepropusno zatvaraju prema GPZ-DIN 3388/2 su dozvoljeni za ložišta s tlačnim plamenikom, ako je dimnjak u I. grupi ozbirom na otpor prolaza topline13 te ako se dimnjak kod zatvorenog zapornog elementa dovoljno provjetrava preko naprave za dovod zraka - regulatora promaje. Toplinski upravljani zaporni elementi, koji su ugrađeni zbog poboljšanja djelotvornosti zajedničkog dimnjaka ili zbog štednje energije, moraju biti kod ložišta s atmosferskim plamenikom ugrađeni iza osigurača strujanja. 6.5.2.

NAPRAVE ZA DOVOD SPOREDNOG ZRAKA - REGULATOR PROPUHA Kod ložišta koja su priključena na vlastiti dimnjak dozvoljene su naprave za dovod sporednog zraka u dimovodne priključke ako je osigurano: - da nema utjecaja na nesmetan odvod produkata izgaranja priključnog ložišta, - da produkti izgaranja ne bi izlazili pri zastoju ili povratnom toku u dimnjaku, - da ne ometa ispitivanje i čišćenje dimnjaka i dimovodnih priključaka, - da pri ugradnji u višeslojne dimnjake nije spriječena pokretljivost unutrašnjeg sloja cijevi. Naprave za dovod sporednog zraka - regulatori propuha smiju se postaviti samo u iste prostorije u kojima su postavljena ložišta. Kod ložišta, koja su priključena na zajednički dimnjak u različitim prostorijama, nisu dozvoljene naprave za dovod sporednog zraka. Ova zabrana se ne odnosi na osigurače strujanja kod ložišta s atmosferskim plamenikom toplinske snage do 30 kW. Naprave za dovod sporednog zraka na dimnjacima moraju biti, ugrađene najmanje 40 cm iznad dna dimnjaka i ne smiju ugrožavati vatrosigurnost dimnjaka. Naprava za dovod sporednog zraka koje su na dimovodnim priključcima ili na dimnjaku moraju odgovarati GPZ DIN 4795.

6.5.3.

PRIGUŠNICE PRODUKATA IZGRANJA I ZAPORI ČAĐI Prigušnice produkata izgaranja i zapori čađi ne smiju biti ugrađene u instalaciju za odvod produkata izgaranja.

13

U I grupu spadaju svi dimnjaci koji imaju otpor prolazu topline manji od 0,65 m2 K/W. U vezi s tim vidi također GPZ DIN 18160/1.

110

6.6.

REDOVITA KONTROLA DIMOVODNIH UREĐAJA

6.6.1.

Rajonski dimnjačar treba prema "ODLUCI o dimnjačarskoj službi" redovno kontrolirati i po potrebi čistiti dimovodne uređaje. On obavezno vodi kontrolu o slobodnom presjeku i pravilnom funkcioniranju dimnjaka ( čl. 1.2.11. i čl. 8.3.4. ).

6.6.2.

Pronađene neispravnosti na dimnjaku dimnjačar može otkloniti samo u sporazumu s nadležnim građevinskim inspektoratom i nadležnim distributerom plina, koje treba odmah i najkraćim postupkom obavijestiti o nalazu.

6.6.3.

Na dimovodni uređaj priključeni plinski aparati ne smiju se tako dugo staviti u pogon dok nije ispitan sam dimovodni uređaj, odnosno njegova bitna preinaka.

6.6.4.

Ispitivanje pravilnog funkcioniranja dimovodnog uređaja obavlja se za vrijeme punog opterećenja plinskih trošila, priključenih na dotični dimovodni uređaj ( čl. 8.3.1., čl. 8.3.2. i čl. 8.3.3. )

6.6.5.

Time što je dimovodni i ventilacijski uređaj službeno ispitan, njegov izvođač nije riješen garancija u pogledu kvalitete materijala i izvedbe samih uređaja.

7.

ISITIVANJE PLINSKE INSTALACIJE

7.1.

INSTALACIJA ZA RADNI TLAK DO 100 mbar

7.1.1.

Općenito Instalacija mora biti provjerena prethodnim ispitivanjem i glavnim ispitivanjem. Prethodno ispitivanje treba provesti prije nego li je instalacija zažbukana ili prekrivena, i prije izoliranja spojeva. Ispitivanje se može provesti po dionicama. Za instalaciju od polietilena važi članak 7.5. ovog Pravilnika.

7.1.2.

Prethodno ispitivanje Prethodno ispitivanje je ispitivanje čvrstoće i odnosi se na novopostavljenu instalaciju bez armature. Za vrijeme ispitivanja moraju svi ispusti instalacije biti nepropusno zatvoreni metalnim čepovima, kapama ili slijepim prirubnicama. Pri ovom ispitivanju spoj s instalacijom koja je pod plinom, nije dozvoljen. Prethodno ispitivanje se smije izvoditi na instalaciji sa ugrađenom armaturom, ako je nazivni tlak armature najmanje jednak ispitnom tlaku. Ispitivanje se obavlja pri ispitnom tlaku od 1,0 bar, zrakom ili inertnim plionom ( npr. dušik, ugljični dioksid ), a ni u kom slučaju kisikom. Nakon izjednačenja temperature cjevovoda i okoline, ispitni tlak ne smije pasti za ispitno vrijeme od 10 minuta.

7.1.3.

Glavno ispitivanje Glavno ispitivanje je ispitivanje nepropusnosti i odnosi se na instalaciju s armaturom, ali bez trošila, regulacijskih i sigurnosnih elemenata. Plinomjer može biti uključen u glavno ispitivanje. Glavno ispitivanje vrši se pri ispitnom tlaku 110 mbar, zrakom ili inertnim plinom, a ni u kom slučaju kisikom. Nakon izjednačenja temperature ispitni tlak ne smije pasti za ispitno vrijeme od 10 111

minuta. Mjerni instrument mora imati skalu na kojoj se može očitati razlika tlaka 0,1 mbar.

7.2.

INSTALACIJA ZA RADNI TLAK PREKO 100 mbar DO 1 bar

7.2.1.

Prethodno ispitivanje Instalacija se ispituje KOMBINIRANIM ISPITIVANJEM ČVRSTOĆE I NEPROPUSNOSTI. Ispitivanje se vrši prije nego li je instalacija prekrivena i prije nego li se spojevi izoliraju. Za instalaciju od polietilena važi članak 7.5. Ispitivanje obuhvaća instalaciju s armaturama, ali bez regulatora, plinomjera, trošila i pripadajućih regulacijsko sigurnosnih naprava. Nazivni tlak ispitivane armature mora odgovarati ispitnom tlaku. Za vrijeme ispitivanja moraju biti svi ispusti nepropusno zatvoreni metalnim čepovima, kapama ili slijepim prirubnicama. Pri ovom ispitivanju spoj s dijelovima instalacije koji su pod plinom nije dozvoljen. Ispitivanje se vrši pri ispitnom tlaku od 3,0 bar, zrakom ili inertnim plinom ( npr. dušik, ugljični dioksid ), a ni u kom slučaju kisikom. Nakon postizanja ispitnog tlaka ( s porastom max 2,0 bar/min ) i izjednačenja temperature ( 3 sata ) za instalaciju volumena 2000 l, ispitni tlak ne smije pasti u periodu od 2 sata. Za različiti volumen ispitivane instalacije od navedenog volumena, trajanje ispitivanja se povećava ili smanjuje. Ono ne smije biti kraće od 1 sat. Za mjerenje je potrebno istovremeno upotrebljavati registrirajući manometar klase 1 i manometar klase 0,6 s područjem koje zadovoljava 1,5 puta ispitni tlak.

7.2.2.

Glavno ispitivanje Glavno ispitivanje je ispitivanje nepropusnosti i odnosi se na instalaciju s instaliranom armaturom, spojevima trošila, ali bez trošila, regulacijskih i sigurnosnih elemenata. Plinomjer može biti uključen u glavno ispitivanje. Glavno ispitivanje srednjetlačne instalacije izvodi se pri ispitnom tlaku pi = 2 × pm.r.t. komprimiranim zrakom ili inertnim plinom ( npr. dušik ili ugljični dioksid ), a ni u kom slučaju kisikom. Nakon izjednačenja temperature ispitnog medija i instalacije s temperaturom okoline ispitni tlak ne smije pasti u toku ispitnog vremena ovisno o radnom tlaku za: pm.r.t. < 0,5 bar 30 minuta 0,5 < pm.r.t. < 1,0 bar 1 sat. Mjerni instrument mora imati skalu na kojoj se može očitati razlika tlaka od 1 mbar.

112

7.3.

PRIKLJUČCI I SPOJEVI ZA RADNE TLAKOVE DO 1 bar Slijedeći dijelovi se smiju izuzeti iz ispitivanja, prema člancima 7.1.2., 7.1.3. i 7.2., ako su vizuelno ispitani s plinom prema GPZ P 570.469 pod radnim tlakom i premazani pjenušavim sredstvima: - spojevi s glavnim zapornim organom, regulatorima tlaka, plinomjerom, trošilima, priključcima trošila, priključnim armaturama i dijelovima instalacije pod plinom; - kratki odvojci i priključni vodovi, trošila; - zatvoreni ispitni otvori. Ovi su dijelovi nepropusni, ako pri premazivanju pjenušavim sredstvom ne stvaraju mjehuriće.

7.4.

VANJSKI DVORIŠNI PLINOVODI OD ČELIKA I DUKTILNOG LIJEVA ZA RADNE TLAKOVE DO 1 bar Umjesto ispitivanja prema članku 7.1. i 7.2. smiju se podzemni i nadzemni dvorišni cjevovodi od čelika i duktilnog lijeva ispitati prema GPZ - P 510, ili odnosno GPZ - P 570.469 odnosno, DVGW G-462/1 ( čelik ) i GPZ P - 520 ili DVGW G - 461/1 ( duktilni lijev ).

7.5.

VANJSKI DVORIŠNT PLINOVODI OD TVRDOG POLIETILENA ZA RADNE TLAKOVE DO 1 bar Podzemne vanjske plinovode iz polietilena treba ispitati prema GPZ P 530.

8.

PUŠTANJE U POGON

8.1.

PUŠTANJE PLINA U INSTALACIJU

8.1.1.

PUŠTANJE PLINA U NOVOPOLOŽENU INSTALACIJU

8.1.1.1.

Prije puštanja plina u instalaciju potrebno je utvrditi da li su provedena predviđena ispitivanja u skladu s radnim i nazivnim tlakom, prethodno ispitivanje, glavno ispitivanje odnosno kombinirano ispitivanje na čvrstoću i nepropusnost i da li je instalacija nepropusna.

8.1.1.2.

Neposredno prije puštanja plina treba se uvjeriti,da su svi zaporni organi na instalaciji zatvoreni. Ako se neposredno nakon glavnog ispitivanja ne pušta plin u instalaciju, potrebno je prije puštanja plina provjeriti nepropusnost instalacije obnovom glavnog ispitivanja. Ovo se ne treba izvesti ako se plin pušta u instalaciju vremenski neposredno nakon glavnog ispitivanja iz čl. 7.1.2 čl. 7.1.3, odnosno kombiniranog ispitivanja na čvrstoću i nepropusnost prema.čl. 7.2. ili pak mjerenjem tlaka koji je najmanje toliki kao predviđeni radni tlak. Osim toga, potrebno, je pregledom cijele instalacije provjeriti da li su svi ispusti na instalaciji nepropusno zatvoreni metalnim čepovima, kapama, slijepim prirubnicama. 113

Zatvoreni zaporni organi ne smatraju se pouzdanim, nepropusnim i sigurnim zatvaračem te ih je potrebno nepropusno zatvoriti čepovima ili slijepim prirubnicama. Izuzetak su sigurnosne priključne armture za priključivanje aparata za rad pri radnim tlakovima do 100 mbar. 8.1.1.3.

Pri puštanju plina instalaciju je potrebno ispirati, tj. ispuhati plinom zrak, toliko vremena da se istjera iz instalacije sav zrak i opasne plinsko zračne smjese, ili inertni plin. Ispiranje instalacije treba izvesti na siguran način npr. pomoću gumenog crijeva izvesti van. Ako je volumen instalacije manji, može se plin spaliti na plameniku, npr. kuhala ili na kontrolnom plameniku. Pri tome je potrebno postići zadovoljavajuće provjetravanje prostorije. Kod ispiranja instalacije malog volumena s radnim tlakom do 100 mbar smiju se ispustiti manje količine plina direktno u prostoriju, ukoliko ima zadovoljavajuće provjetravanje. Pri svim načinima ispiranja instalacije potrebno je ukloniti sve izvore zapaljenja koji nisu potrebni za neposredno spaljivanje plina ( npr. zabraniti pušenje, uključivanje električnih aparata, rad drugih ložišta ).

8.1.1.4.

Neposredno nakon puštanja plina potrebno je u skladu s čl. 7.3. ispitati sva spojna mjesta koja nisu bila obuhvaćena glavnim ispitivanjem, odnosno kombiniranim ispitivanjem na čvrstoću i nepropusnost.

8.1.2.

PUŠTANJE PLINA U INSTALACIJU Kod isključene iz rada instalacije koja nije radila duže vrijeme potrebno je: - obaviti pregled instalacije očevidom, i uvjeriti se da je u ispravnom stanju, u građevinsko montažnom pogledu. - obaviti ispitivanje nepropusnosti niskotlačnih instalacija u skladu s čl. 7.1.3. a srednjetlačnih prema čl. 7.2. ili čl. 8.1.1.2. - pustiti plin u instalaciju u skladu s čl. 8.1.1.2. do 8.1.1.4.

8.1.3.

PUŠTANJE PLINA U INSTALACIJU PRIVREMENO ISKLJUČENU IZ POGONA U instalaciju koja je privremeno isključena iz pogona, zbog radova na održavanju, izmjena na instalaciji ili iz drugih razloga, plin se pušta u skladu s čl. 8.1.1.2, stavak 1, 8.1.1.3 i 8.1.1.4. Nije isključeno da bi radi poduzimanja radova, postojeća instalacija mogla postati propusna, te se ona prethodno treba ispitati na nepropusnost prema čl. 7.1.3. odnosno 7.2. il prema čl. 3.5. na uporabivost i nakon toga staviti u pogon prema čl. 8.1.1.

8.1.4.

PUŠTANJE PLINA U POGONSKOG PREKIDA

INSTALACIJU

NAKON

KRATKOTRAJNOG

Prije puštanja plina u instalaciju koja nije kraće vrijeme radila zbog održavanja dijelova ili zamjene plinomjera potrebno je provjeriti da su svi ispusti na instalaciji zatvoreni, te mjerenjem tlaka ili drugim odgovarajućim načinom utvrditi njenu nepropusnost. 8.1.5.

PROUSNI VODOVI 114

U propusnu instalaciju se ne smije pustiti plin ( uvažavati čl. 3.5.3. i 3.5.4.).

8.2.

REGULACIJA I FUNKCIONAINO ISPITIVANJE RADA PLINSKIH APARATA Kod regulacije i funkcionalnog ispitivanja rada trošila potrebno je uvažavati uputstva za ugradnju i rad od proizvođača aparata kao i posebne uvjete distributera plina. Također se treba pridržavati propisa o štednji energije. Na osnovu oznake aparata, a prije puštanja u rad, potrebno je utvrditi da li su aparati prikladni za odgovarajuću vrstu plina i područje njihovog Wobbe indexa. Pored toga treba utvrditi da li su aparati odgovarajući za predviđeni priključni tlak. Aparate je potrebno uregulirati na nazivno toplinsko opterećenje. Ako je uregulirano nazivno toplinsko opterećenje niže od najvećeg toplinskog opterećenja potrebno je podešenu vrijednost i iz nje proizašlu nazivnu toplinsku snagu koja se nalazi u podacima proizvodača, trajno korigirati na tablici aparata. Potrebna regulacija toplinskog opterećenja se može obaviti metodom regulacije tlaka sapnice ili volumenskom metodom regulacijom protoka. Regulacije tlačnom metodom, regulacije tlaka plina sapnice je dozvoljena, ako se uvažavaju podaci proizvođača aparata. Kod volumetrijske metode regulacije protok pl ina se regulira tako da se očitani protok s plinomjera slaže sa zahtjevanom vrijednošću. Regulacija toplinskog opterećenja otpada kod aparata koji se regulira na prirodni plin (EE), ili aparata koje proizvođač plombira ili zapečati na regulirano toplinsko opterećenje.

8.3.

ISPITIVANJE DJELOVANJA DIMOVODNE INSTACIJE KOD APARATA VRSTE B S ATMOSFERSKIM PLAMENIKOM (LOŽIŠTA S OSIGURAČEM STRUJANJA KOJA TROŠE ZRAK IZ PROSTORIJE )

8.3.1.

Kod svakog ložišta se treba mjeriti da za 5 minuta rada pri zatvorenim prozorima i vratima u stanu ne izlaze produkti izgaranja na osiguraču strujanja. Ako je u istom stanu postavljeno više ložišta potrebno je to ispitivanje obaviti pri radu svih ložišta i to kod otvorenih i zatvorenih unutrašnjih vratiju. Ispitivanje treba izvršiti pri najvećoj i najmanjoj toplinskoj snazi ložišta. Kod ložišta spojenih na zajednički dimnjak ili zajedničke dimnjake, ispitivanje iz stava 1. treba provesti pri istovremenom radu svih aparata.

8.3.2.

Kod ložišta s naknadno ugrađenom termički upravljenom dimovodnom zaklopkom ( GPZ DIN 3388/4 ) važi čl. 8.3.1.

8.3.3.

Kod ložišta s napravom ( senzorom ) za kontrolu dimnih plinova potrebno je prema podacima proizvođača, ispitati također djelovanje te naprave.

8.3.4.

Ako za vrijeme ispitivanja izlaze produkti izgaranja na osiguraču strujanja, znači da rad aparata nije siguran. Uzroke treba obavezno utvrditi i nedostatke otkloniti. 115

8.4.

PODUKA KORISNIKA Korisnika instalacije je potrebno upoznati sa pravilnim korištenjem plinske instalacije i mjerama sigurnosti. Korisnik je obavezan pridržavati se tehničkih uputa za korištenje i održavanje plinskih instalacija i plinskih aparata. Potrebno ga je upoznati s mjerama koje su poduzete za dovod zraka za izgaranje, odvod produkata izgaranja i upozoriti da se ove mjere ne smiju naknadno mijenjati.

9.

POVIŠENJE RADNOG TLAKA

9.1.

POVIŠNJE RADNOG TLAKA UNUTAR DOZVOLJENOG RADNOG PODRUČJA Pri povišenju radnog tlaka unutar dozvoljenog tlačnog područja koji odgovara ispitnom tlaku zadnjeg glavnog ispitivanja, odnosno kombiniranog ispitivanja čvrstoće i nepropusnosti ( vidi tabelu 13 ), osim ispitivanja propusnosti instalacije, nisu potrebne druge mjere. Ako je povišenje tlaka povezano s promjenom drugih pogonskih veličina, kao smanjenje vlažnosti ili gustoće plina, potrebno je provjeriti uporabivost instalacije specijalnim mjerama ( npr. metodom udarnog odoriranja prema DVGW G 683; odnosno GPZ-PI 683, ispitivanjem prema članku 5.2.3. )

9.2.

POVIŠENJE RADNOG TLAKA IZNAD DOZVOLJENOG TLAČNOG PODRUČJA Pri povišenju radnog tlaka povezano s drugim promjenama, kao što je smanjenje vlažnosti ili gustoće plina, potrebno je izvršiti ispitivanje nepropusnosti prema čl. 7.1.3. Kod povišenja radnog tlaka sa 100 mbar na 1,0 bar moraju se cjevovodi ispitati prema čl. 7.2. Za cjevovode postavljene pod žbuku nije dopušteno ovako povišenje radnog tlaka.

116

117

PRILOG 1. MJERE OPREZA KOD POJAVE MIRISA PLINA -

Odmah ugasiti sve plamene!

-

Smjesta otvoriti sve prozore i vrata!

-

Odmah zatvoriti zaporni organ plinomjera ili glavni zaporni organ u podrumu!

-

U prostorije, u kojima se osjeća miris plina, ne ulaziti otvorenim plamenom, svjetlom!

-

Ne paliti šibicu ili upaljač!

-

Ne uključivati električnu sklopku!

-

Ne izvlačiti električni utikač!

-

Ne uključivati nikakvo električno zvonce!

-

Ne pušiti!

Nakon zatvaranja glavnog zapornog organa; provjeriti da li su sve plinske armature zatvorene, a otvorene zatvoriti! ( pipci pripalnih plamenika, plinski hladnjaci itd. ) Svjetlo se smije paliti tek tada, kada se više ne osjeća nikakav miris plina! Ne smijemo se pouzdati u vlastito osjetilo mirisa, već moramo pozvati i druge osobe! Ukoliko se uzrok pojave mirisa plina ne može pronaći iako su zatvorene sve plinske armature, tada treba smjesta nazvati distributera plina. Distributeru plina treba prijaviti i pojavu slabijeg mirisa plina, za koju se ne može pronaći uzrok! Ukoliko miris plina dolazi iz prostorije u koju se ne može ući, tada treba smjesta obavijestiti policiju odnosno vatrogasce koji imaju pravo ulaženja. Istovremeno obavijestiti distributera plina! Ako se pretpostavlja izlaženje plina u podrumu, tada treba podrum dobro prozračiti, ali se u njega ne smije ulaziti. Potrebno je obavijestiti ostale ukućane, a istovremeno i distributera plina! Smetnje ili štete na plinskim uređajima nemoj otklanjati sam! Takve zahvate smiju obavljati samo stručne osobe, a to su ovlaštene osobe distributera plina ili ovlaštenog plinoinstalatera! Mjesta oštećenja treba učiniti pristupačnim za servisnu službu!

1

PRILOG 2. ODREĐIVANJE POGONSKE DONJE OGRIJEVNE MOĆI Po definiciji iz čl. 2.13.5. pogonska donja ogrjevna moć je ona količina topline koja se oslobodi pri potpunom izgaranju jednog kubnog metra plina koji je u pogonskom stanju. Pri određivanju pogonske donje ogrjevne moći iz donje ogrjevne moći mora se od normalnog stanja ( T = 273,15 K, P = 1013,25 mbar) preračunati u radno stanje s obzirom na tlak, temperaturu i sadržaj vlage.

HU,B = HU,N ×

273,15 p + pe − ϕ × ps × amb 273,15 + t 1013,25

gdje je: Hu,B

- pogonska donja ogrjevna moć u kWh/m3,

Hu,N

- donja ogrjevna moć u kWh/m3,

t

- radna temperatura plina na mjernom mjestu u 0C,

pamb

- tlak zraka na nemjerenom mjestu u mbar,

pe

- predtlak plina na mjernom mjestu u mbar, .

ps

- tlak zasićenja vodene pare pri temperaturi t 0C u mbar,

ϕ

- relativna vlažnost plina izražena decimalnim brojem.

TLAK ZASIĆENJA VODENE PARE U ZASIĆENOM STANJU t u 0C

0

2

4

5

6

8

10

12

14

15

16

18

20

ps u mbar

6,11

7,05

8,13

8,72

9,34

10,73

12,28

14,02

15,98

17,05

18,17

20,63

23,38

2

Primjer a )

1. GRUPA PLINA (GRADSKI PLIN )

Hu,N = 4,5 kWh/m3, t = 8 0C, pamb = 979,8 mbar, pe = 8,8 mbar, ϕ = 0,6 ( 60 % )

HU,B = 4,5 ×

273,15 979,8 + 8,8 − 0,6 × 10,73 × 273,15 + 8 1013,25

= 4,5 × 0,972 × 0,969 HU,B = 4,24 kWh/m3

Primjer b)

2. GRUPA PLINA (PRIRODNI PLIN PODGRUPE H )

Hu,N = 10,4 kWh/m3, t = 11 0C, pamb = 994 mbar, pe = 22 mbar, ϕ = 0 ( za prirodni plin )

HU,B = 10,4 ×

273,15 994 + 22 × 273,15 + 11 1013,25

= 10,4 × 0,961 × 1,003 HU,B = 10,02 kWh/m3

3

PRILOG 3. ODREĐIVANJEVANJE PADA TLAKA Za određivanje pada tlaka u instalaciji se koriste slijedeći diagrami: PAD TLAKA ZBOG TRENJA U CIJEVIMA R u ovisnosti o vršnom volumnom protoku Vs, promjeru čeličnih cijevi prema GPZ DIN 2440, 2441/2442, 2448 i bakrenih cijevi prema GPZ DIN 1785 i od brzine protoka v određuje se iz: - Za plinove 1. skupine plina: Diagram 5 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2440, Diagram 6 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2441/2442, Diagram 7 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2448/24581, Diagram 8 za bakrene cijevi prema GPZ DIN 1786. - Za plinove 2. skupine plina: Diagram 9 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2440, Diagram 10 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2441/2442, Diagram 11 za čelične cijevi rema GPZ DIN 2448/2458, Diagram 12 za bakrene cijevi prema GPZ DIN 1786. - Za plinove 4. skupine plina: Diagram 13 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2440, Diagram 14 za čelične cijevi prema GPZ DIN 2441/2442, Diagram 15 za čelicne cijevi rema GPZ DIN 2448/2458, Diagram 16 za bakrene cijevi prema GPZ DIN 1786. Za hrapavost cijevi k je kod čeličnih cijevi uzeta vrijednost 0,5 mm, a za bakrene cijevi 0,015 mm.

1

Dijagram približno vrijedi za cijevi prema GPZ DIN 2458. Očitanje vrijednosti za R se dobiju na osnovi unutarnjeg promjera cijevi prema GPZ DIN 2448.

4

PAD TLAKA Z zbog lokalnih otpora fazonskih i spojnih komada i armature, u ovisnosti od brzine protoka v i sume koeficijenata lokalnih otpora Σζ, određuje se iz: - Za plinove 1. skupine plina

u diagramu 17,

- Za plinove 2. skupine plina

u diagramu 18,

- Za plinove 4. skupine plina ( tekući plin - zrak)

u diagramu 19.

Brzina protoka v se očitava iz diagrama 5 do 16.

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

PRILOG 4. PRIMJER DIMENZIONIRANJA INSTALACIJE U slijedećem primjeru prikazano je dimenzioniranje instalacije s upotrebom podataka iz poglavlja 3.9. kao tabela i dijagrama iz PRILOGA 3. Za opskrbu stambene zgrade sa 7 stanova opremljenih različitim aparatima i malom pekarom; je na raspolaganju prirodni plin podgrupe L. Primjer je izračunat za čelične cijevi prema GPZ DIN 2440. Dijelove instalacije ( vidi sl. 14. ) se razdijeli na pojedine dionice. Počinje se s glavnim zapornim organom, odnosno regulatorom tlaka te do pojedinih priključnih vodova. Zadan je broj, vrsta i nazivna toplinska snaga plinskih aparata instaliranih u stanovima. Za pekaru s velikom pekarskom peći i drugim trošilima za pečenje uvažava se, prema pogonskim uvjetima vršni protok 12,0 m3/h. Iz tih podataka izračuna; sa vršni protok ( VS ) za pojedinačne odsjeke. Za svaki odsjek je potrebno u OBRAZAC 1a unijeti ( vidi TABELE 14. i 15): - u stupac 2,

broj aparata svake vrste,

- u stupac 3,

ukupni protok za pojedine vrste aparata ΣVAGerateart; ovaj se izračuna posebno za svaku vrstu. Priključne vrijednosti pojedinih aparata mogu se uzeti iz podataka proizvodača ili iz Tabele 4.

- u stupac 4,

faktor istovremenosti pojedine vrste aparata iz TABELE 5.

- u stupac 5,

produkt stupca 3 i 4.

Suma protoka iz stupca 5 se upisuje u stupac 6 kao vršni protok VS pojedinog odsjeka. Vršni protok za zanatsku radionicu treba uvažavati na dionicama AB, BC i CD. Za upotrebu "diferenciranog postupka" za dimenzioniranje cijevi ( računski postupak a) upotrebljava se OBRAZAC 1a i OBRAZAC 2 ( vidi TABELE 14, 15, 16 i 17). Približni postupak ( računski postupak b ) dovodi do rezultata s manje računskih koraka ( upotrebom OBRASCA 1b, vidi TABELU 18 i 19).

Računski postupak a) U stupac 7 OBRASCA 1a se unosi dužina pojedinih dionica. Pad tlaka zbog trenja u cjevima R i brzina protoka v se očita iz TABELE 6 ili DIAGRAMA 9 u ovisnosti od vršnog protoka VS i promjera cijevi DN i unosi se u stupac 8, 9 i 10 OBRASCA 1a. Pri tom je potrebno predvidjeti brzinu v = 2 do 3 m/s. Pri očitavanju iz tabele se može pri međuvrijednostima VS interpolirati vrijednost za R i v. Produkt R × I; stupca 10 i 7 je pad tlaka zbog trenja u cijevima i unosi se u stupac 11. Sumu koeficijenata lokalnih otpora pojedine dionice Σζ određuje se pomoću obrasca 2 i unosi u stupac 12. Pad tlaka Z zbog lokalnih otpora očita se, odnosno interpolira kao funkcija brzine v ( stupac 9 ) iz tabele 7 ili dijagrama 18 i unosi u stupac 13. 21

Kod usponskih ili spuštajućih dionica instalacije ( vidi proračun dionica usponskih vodova ) u stupac 14 unosi se visinska razlika ∆H s uvažavanjem opaske iz obrasca 1a. Vrijednost iz stupca 14 se pomnoži s uzgonskom vrijednosti plina - za 2. plinsku skupinu ( - 0,04 ) i unosi u stupac 15. Suma vrijednosti iz stupaca 11, 13, 15 se unosi u stupac 16 kao pad tlaka pojedinih dionica. Ako je suma svih padova tlaka pojedinih dionica ( Σ∆pTS ) veća od dopuštenog pada tlaka za tu dionicu ( vidi napomena u glavi obrasca 1a ), račun treba ponoviti.

Račun postupak b) Osnova proračuna je vršni protok VS određen za svaku dionicu. Nasuprot postupka a) se za dionice uvažava uvijek računska dužina koju se unosi u obrazac 1b. Računska dužina za svaku pojedinu dionicu je ukupna dužina odgovarajućeg dijela instalacije ( vidi računski primjer sl. 14 i tabela 18 i 19 ). Ukupna dužina ABH je računska dužina odsjeka AB i BH, a ukupna dužina ABCD je računska dužina za dionicu BC i CD. U ovisnosti od svaki put preostalog dopuštenog pada tlaka ( R I )zul se ( nakon odbitka procijenjenog pada tlaka zbog lokalnih otpora ) u odgovarajućem stupcu ( R I )zul pri radnoj dužini instalacije ( računska dužina ) može očitati dozvoljeni vršni protok VSzul. Promjer cijevi se očita iz tabele 9 do 11, ako je vršni volumen odsjeka manji ili jednak očitanom VSzul. Pri dimenzioniranju usponskih vodova po približnom postupku se koristi tabela 8. Dimenzija pojedine dionice pri zadanoj visini etaže 3 m, odreduje se na osnovu sume koeficijenata lokalnih otpora ( vidi primjer 1 do 6 ) i u ovisnosti od vršnog protoka. U primjeru odstupaju dužine vodova dionica HI i CE od pretpostavljenih visina etaže u tabelama, i za ove slučajeve važi primjena tabele 8 zbog relativno velike razlike u nazivnim promjerima.

22

23

24

25

26

27

28

29

PRILOG 5

30

31

32

33

PRILOG 6

34

PRILOG 7

35